Ellen G. White NA© BRIÆNI OTAC · nevolji. U vrijeme opasnosti, On je njihovo utoËiπte. U tuzi,...

1

Ellen G. WhiteNA© BRIÆNI OTAC

2

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikOur Father Caresby Ellen G. White

ISBN 0-8280-0622-0Review and Herald Publishing Association

Washington D.C.

UrednikMario ©ijan

PrijevodBoæidar LaziÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakStudio ModernaZagreb, 2013.

3

Ellen G. White

NA© BRIÆNI OTAC

4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovinavedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

Brojke na marginama knjige ukazujuna brojeve stranica u izvorniku.

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 863955

ISBN 978-953-183-199-4

5

SIJE»ANJ

BOÆJI SINOVI I K∆ERI

1. sijeËnja

Nazvani smo sinovima Boæjim“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zove-mo djeca Boæja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nasjer njega nije uznao.” (1. Ivanova 3,1)

Dok je Ivan razmiπljao o Kristovoj ljubavi, morao je usklik-nuti: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemodjeca Boæja. A to i jesmo!”

Ljudi smatraju velikom prednoπÊu da vide osobu kraljevskogroda i tisuÊe prelaze velike razdaljine da bi je ugledale. Koliko jeveÊa prednost da budemo sinovi i kÊeri Najviπega. Koja bi namveÊa prednost mogla biti ukazana od pruæanja moguÊnosti dauemo u kraljevsku obitelj?

Da bismo postali Boæji sinovi i kÊeri, moramo se odvojiti odsvijeta. “Zato ‘iziite izmeu njih i odvojte se’ — veli Gospodin!… Ja Êu vam biti Otac, i vi Êete mi biti sinovi i kÊeri, veli Gospodin,SvemoguÊi.” (2. KorinÊanima 6,17.18)

Pred nama su Nebo i kruna æivota koje trebamo steÊi. Meu-tim, nagrada se uruËuje samo pobjedniku. Onaj tko zadobije Ne-bo, mora biti obuËen u odjeÊu pravednosti. “Tko god je poloæioovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” (1.Ivanova 3,3) U Kristovom karakteru nije bilo nikakvog nesklada.To mora biti i naπe iskustvo. Naπ æivot mora se upravljati po istimnaËelima po kojim se upravljao Njegov æivot. (MS 28, 1886.)

Savrπenstvom Ærtve dane za greπni ljudski rod, oni koji vje-ruju u Krista i dolaze k Njemu, mogu biti saËuvani od vjeËnepropasti. ...

Neka nitko ne bude tako zaveden od strane neprijatelja dasmatra da bi za bilo kojeg Ëovjeka, koliko god darovitog, uËenog,ili poπtovanog, bilo poniæavajuÊe prihvatiti Krista. Svako ljudskobiÊe trebalo bi upraviti prema Nebu pogled pun poπtovanja i za-hvalnosti i zadivljeno uskliknuti: “Gledajte koliku nam je ljubavOtac iskazao, da se zovemo djeca Boæja. A to i jesmo!” (YI, 27.rujna 1894.)

15

6

2. sijeËnja

Budimo Ëisti kao Krist“Tko god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijehakao πto je on Ëist.” (1. Ivanova 3,3)

Krist Êe uzdiÊi i oplemeniti Ëovjekov um ËisteÊi ga od svaketroske, da bi mogao pravilno procijeniti ljubav kojoj nema ravne.(GCB, 4th Quarter, 1899.)

Pokajanjem, vjerom i dobrim djelima Ëovjek moæe usavrπitipravedni karakter i pozivati se, oslanjajuÊi se na Kristove zaslu-ge, na prednosti sinova Boæjih. NaËela boæanske istine, primljenai njegovana u srcu, uzdiÊi Êe nas do takvih visina moralnog savr-πenstva koje prije nismo smatrali dostiænim. ... “Tko god je polo-æio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” (4T294)

Svetost srca i ËistoÊa æivota bile su velike teme KristovogpouËavanja. U svojoj propovijedi na Gori, poπto je naveo πto semora a πto se ne smije Ëiniti kako bi netko bio blagoslovljen, Onkaæe: “Dakle, budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebe-ski!” (Matej 5,48) Savrπenstvo, svetost — niπta manje od ovoga —omoguÊit Êe nam uspjeh u provoenju naËela koja nam je dao.Bez te svetosti ljudsko srce je sebiËno, greπno i pokvareno. Sve-tost Êe pomoÊi onome tko je posjeduje da bude plodonosan i“izobiluje u dobrim djelima”. Takav se nikada neÊe umarati uËinjenju dobra; niti Êe teæiti za samouzdizanjem na ovom svijetu;njegova Êe radost biti da ga uzdigne VeliËanstvo Neba, kada budeuzdizalo svoje posveÊene i svete na svoje prijestolje. ... Svetostsrca proizvodit Êe ispravne postupke. (RH, 7. rujna 1886.)

Kao πto je Bog Ëist u svojem podruËju, tako i Ëovjek trebabiti Ëist u svojem. A bit Êe Ëist samo ako se u njemu nastani Krist— nada slave; jer Êe oponaπati Kristov æivot i odraæavati Njegovkarakter. (GW 366)

Plemenito dostojanstvo krπÊanskog karaktera blistat Êe kaoSunce, a zrake svjetla s Kristovog lica odraæavat Êe se na onimakoji su se oËistili kao πto je On Ëist.

»istoÊa srca dovest Êe do ËistoÊe æivota. (4T 357)

16

7

3. sijeËnja

Darovana snaga da postanemo djeca Boæja“A koji ga primiπe dade im vlast da budu sinovi Boæji,koji vjeruju u ime njegovo.” (Ivan 1,12)

Boæansko posinaπtvo nije neπto πto bismo mogli steÊi sami.Samo je onima koji primaju Krista kao svojeg Spasitelja danamoÊ da postanu sinovi i kÊeri Boæje. Svojom silom greπnik se nemoæe osloboditi grijeha. Za postizanje ovog cilja on se mora oslo-niti na viπu Silu. Ivan je uskliknuo: “Evo Jaganjca Boæjeg kojiuzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Jedino Krist ima moÊ da oËistisrce. Onaj koji traæi oprost i prihvaÊanje moæe jedino reÊi:

“Niπta u svojoj ne donosim ruci;Samo se na kriæ Tvoj oslanjam.”ObeÊanje o sinovstvu dano je svima “koji vjeruju u ime nje-

govo”. Svi koji u vjeri dou Isusu, dobit Êe oprost. Kristova religijapreobraæava srce. (RH, 3. rujna 1903.)

Ona od Ëovjeka svjetovnog uma stvara Ëovjeka nebeskog uma.Pod njezinim utjecajem sebiËni Ëovjek postaje nesebiËan, jer jeto osobina Kristovog karaktera. NeËastan Ëovjek sklon spletkare-nju postaje poπten, tako da mu je sada najprirodnije Ëiniti drugi-ma ono πto bi htio da drugi Ëine njemu. Raskalaπeni se mijenjaiz neËistoÊe u ËistoÊu. On stvara ispravne navike, jer mu je Kri-stovo Evanelje postalo “miris æivota na æivot”. (SW, 7. veljaËe1905.)

Bog se trebao objaviti u Kristu da “svijet pomiri sa sobom”(2. KorinÊanima 5,19). Grijeh je tako duboko ponizio Ëovjeka daje njemu samom bilo nemoguÊe pomiriti se s Onim Ëija je naravËistoÊa i dobrota. Ali Krist, nakon πto je otkupio Ëovjeka od osu-de grijeha, moæe dati boæansku silu da je udruæi s ljudskim na-porima. Tako pokajanjem pred Bogom i vjerom u Krista pala Ada-mova djeca mogu joπ jednom postati “sinovi Boæji” (1. Ivanova3,2). (Patrijarsi i proroci, str. 43)

Kada duπa prima Krista, dobiva i silu da æivi Kristovim æi-votom. (Isusove usporedbe, str. 214)

17

8

4. sijeËnja

Bog je blizu svih koji Ga prizivaju“Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji gazazivaju iskreno.” (Psalam 145,18)

Bog je zadovoljan kada su nam lica okrenuta prema SuncuPravednosti. ... Kada smo u nevolji i pritisnuti brigama, Gospodinje blizu nas i poziva nas da “svu svoju brigu bacimo na Njega, jerse On brine za nas”. ...

On priskaËe u pomoÊ svakom svojem djetetu kada se nae unevolji. U vrijeme opasnosti, On je njihovo utoËiπte. U tuzi, On imnudi radost i utjehu. HoÊemo li se okrenuti od Spasitelja, izvoraæive vode, i kopati sebi “kladence ispucane πto vode dræati nemogu”? Kada nam se opasnost pribliæava, hoÊemo li traæiti po-moÊ od onih koji su slabi kao i mi sami, ili Êemo pribjeÊi Onomekoji je moÊan da spasi? Njegove ruke su πirom raπirene i OnupuÊuje svoj milostivi poziv: “Doite k meni svi koji ste umornii optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Ako Mu uskratimo svoju ljubav i posluπnost, ako Mu nepredamo svoj æivot u dragovoljnoj sluæbi, neÊemo na dan sudaimati nikakvog izgovora; protiv nas Êe svjedoËiti ne toliko izraziNjegovog velikog i straπnog veliËanstva i neusporedive moÊi, ko-liko pokazana ljubav, suosjeÊanje, strpljenje i dugo podnoπenjekoje je pokazivao prema nama. Svi koji se okrenu Bogu svojimsrcem, duπom i umom naÊi Êe u Njemu mirnu sigurnost. ...

On toËno zna πto nam je potrebno, koliko moæemo podnijetii On Êe nam podariti milost da izdræimo svaku nevolju i kuπnjukoje je dopustio da dou na nas. Moja je stalna molitva da bude-mo bliæe Bogu. (MS 20, 1892.)

Osiguran je svaki potrebni izvor da zadovolji potrebe naπeduhovne i moralne naravi. ... Svjetlo i besmrtnost izneseni su navidjelo preko Gospodina Isusa Krista. Isus je rekao da je pred naspostavio otvorena vrata i da ih nitko ne moæe zatvoriti. Otvorenavrata su pred nama, a Kristovom miloπÊu rijeke milostivih zrakasvjetla sjaje s odπkrinutih dveri vjeËnoga grada. (YI, 14. prosinca1893.)

18

9

5. sijeËnja

Vjera u Krista znaËi vjeËni æivot“Tko vjeruje u Sina, ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,36)

Kada se duπa preda Kristu, nova vlast zagospodari novimsrcem. Dogaa se promjena koju Ëovjek sam po sebi nikada ne bimogao postiÊi. To je nadnaravno djelo, Ëime se u ljudsku naravunosi nadnaravni element. Duπa koja se predala Kristu postajeNjegova tvrava, koju On dræi u pobunjenom svijetu, i On ne æelida se bilo koja vlast priznaje u njoj osim Njegove. Duπa koju nataj naËin Ëuvaju u posjedu nebeske sile, neosvojiva je za soton-ske napade. (Isusov æivot, str. 258)

Krist nam je spreman prenijeti sve potrebne nebeske utje-caje. Njemu su poznate sve kuπnje kojima su izloæena ljudskabiÊa i sposobnosti svakog pojedinca. On odmjerava njihovu sna-gu. On vidi sadaπnjost i buduÊnost, i predoËava umu obveze kojetreba ispuniti, pozivajuÊi ga da ne dopusti da ga obiËno i zemalj-sko toliko zaokupi da zaboravi ono πto je vjeËno. (YI, 5. srpnja1894.)

Darovi Njegove milosti preko Krista besplatni su za sve. Ni-tko ne mora propasti ako to sam ne odluËi. Bog je naveo u svojojRijeËi uvjet na temelju kojeg svaka duπa moæe biti izabrana zavjeËni æivot — posluπnost Njegovim zapovijedima vjerom u Krista.Bog je izabrao karakter u skladu s Njegovim Zakonom i svatkotko dostigne mjerilo ovog Njegovog zahtjeva, moÊi Êe uÊi u kra-ljevstvo slave. Krist je rekao: “Tko vjeruje u Sina, ima æivot vjeË-ni.” (Patrijarsi i proroci, str. 166)

Kakvog li uzviπenog poloæaja biti poistovjeÊen s Onim u kojemje usredotoËeno svako savrπenstvo, koji je istinsko VeliËanstvoNeba, i koji nas je toliko ljubio iako smo pali, da se to rijeËimane moæe iskazati! On je za naπe dobro odloæio svoje kraljevskoruho, siπao s nebeskog prijestolja, ponizio se i ljudskom naraviprikrio svoje boæanstvo, postao u svemu sliËan nama osim u gri-jehu, i svoj æivot i karakter uËinio uzorom koji svi mogu presli-kavati kako bi mogli imati dragocjeni dar vjeËnog æivota. (YI, 20.listopada 1886.)

19

10

6. sijeËnja

Duh donosi mudrost i razumijevanje“Na njemu Êe duh Jahvin poËivat’, duh mudrosti i umno-sti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospod-njeg.” (Izaija 11,2)

Dok vam Sveti Duh bude razotkrivao istinu, vi Êete Ëuvati toblago svojih najdragocjenijih iskustava i æeljet Êete drugima pre-nijeti utjeπne pojedinosti koje su vama otkrivene. Kada budetedovedeni u vezu s njima, vi Êete im uvijek prenositi neku svjeæumisao o karakteru ili radu Isusa Krista. Imat Êete uvijek nekonovo otkrivenje o Njegovoj milostivoj ljubavi punoj suÊuti zaobjaviti onima koji ljube Isusa i onima koji Ga ne ljube.

“Dajite, pa Êe vam se davati”, jer je Boæja rijeË “zdenac umom vrtu, izvor æive vode koja teËe s Libana” (Pjesma 4,15). Srcekoje je jednom okusilo Kristovu ljubav, stalno vapi za joπ izo-bilnijim “gutljajem”, i πto je viπe budete dijelili, to Êete je primatiu bogatijoj i izobilnijoj mjeri.

Svako otkrivenje Boga duπi poveÊava njezin kapacitet dasaznaje i voli. Srce stalno vapi: “Viπe o Tebi!” a Duh neprestanoodgovara: “Joπ mnogo viπe.” To je zato πto naπ Bog uæiva i “moæeuËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ili misliti”(Efeæanima 3,20). Isusu, koji je ispraznio sebe za spasenje izgu-bljenog ËovjeËanstva, Sveti Duh je bio dan bez mjere. Tako Êe bitidan i svakom Kristovom sljedbeniku kada cijelo svoje srce predaza Njegov stan. Sam naπ Gospodin je izdao zapovijed: “Napunitese Duhom!” i ta zapovijed je u isti mah i obeÊanje o ispunjenju.“Jer Bog odluËi u njemu nastaniti svu Puninu”, i: “Po njemu stei vi ispunjeni.” (Koloπanima 1,19; 2,9)

Bog nas je velikoduπno obasuo svojom ljubavlju, sliËno kiπidok osvjeæava zemlju. On kaæe: “Rosite, nebesa, odozgo, i oblacidaædite pravednoπÊu. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spase-nje, da proklija izbavljenje!” (Izaija 45,8) ... “Uistinu, svi mi primi-smo od njegove punine: milost za milost.” (Ivan 1,16) (MB 36—38)

11

7. sijeËnja

Aneli sluæe baπtinicima spasenja“Zar nisu svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavajuslati da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje?” (Heb-rejima 1,14)

Bog ima anele Ëiji je posao da sluæe baπtinicima spasenja.... Aneosko je djelo da odbijaju sotonske sile. (MS 17, 1893.)

Djelo je ovih nebeskih biÊa da pripreme stanovnike ovog svi-jeta da postanu Ëista, sveta, neokaljana Boæja djeca. Ali ljudi,iako za sebe kaæu da su Kristovi sljedbenici, ne stavljaju sebe upoloæaj u kojem mogu razumjeti ovu sluæbu, i tako se oteæava radovih nebeskih glasnika. Aneli, koji uvijek gledaju lice nebeskogOca, radije bi ostali u Boæjoj blizini, u Ëistom i svetom ozraËjuNeba, ali posao se mora obaviti dovoenjem ovog nebeskog ozra-Ëja duπama koje su u kuπnji i napasti kako ih Sotona ne bionesposobio za mjesto koje bi Gospodin æelio da zauzmu u nebe-skim dvorovima. Poglavarstva i vlasti na Nebu udruæuju se s ovimanelima u njihovom sluæenju baπtinicima spasenja. (RH, 4. srp-nja 1899.)

Aneli, koji Êe uËiniti za vas ono πto ne moæete sami, Ëekajuna vaπu suradnju. Oni Ëekaju da odgovorite na Kristovu privlaË-nost. Pribliæite se Bogu i jedni drugima. Vaπom æeljom, tihommolitvom, otporom sotonskim silama, stavite svoju volju na stra-nu Boæje volje. Ako se æelite oduprijeti avlu i budete se iskrenomolili: “Izbavi me od kuπnji!” imat Êete snage za taj dan. Posaoje nebeskih anela da se pribliæe onima koji su u kuπnjama,patnjama i nevoljama. Oni rade ustrajno i neumorno da spaseduπe za koje je Krist umro. I kada te duπe cijene prednosti njihovograda, kad cijene nebesku pomoÊ koja im je upuÊena, kada seodazovu glasu Svetoga Duha koji se trudi oko njih, kada svojuvolju stave na stranu Kristove volje, aneli nose radosne vijestina Nebo ... a tada nastaje radost u nebeskim vojskama. (RH, 4.srpnja 1899.)

20

12

8. sijeËnja

Primamo vjeru koja oËituje snagu ljubavlju“Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje nineobrezanje, nego vjera koja oËituje svoju snagu ljubav-lju.” (GalaÊanima 5,6)

Kada iznosite svoje molbe Gospodinu, trebali biste to Ëinitiu poniznosti, bez ikakve samohvale ili svojih nadmoÊnih posti-gnuÊa, veÊ s istinskom glau duπe za Boæjim blagoslovom. Kristuvijek zna πto njegujemo u svojem srcu. Moramo Mu dolaziti svjerom da Êe Gospodin Ëuti i odgovoriti na naπe molitve, jer “πtogod nije po vjeri grijeh je”. Prava vjera oËituje svoju snagu ljubav-lju i Ëisti duπu. Æiva vjera bit Êe i djelotvorna vjera. Kad bismootiπli u vrt i pronaπli da nema æivotnog soka u biljkama, svjeæineu liπÊu, pupanja pupoljaka ili cvjetanja cvijeÊa, da nema znakovaæivota ni na stablima ni na granËicama, rekli bismo: “Biljke sumrtve. Iskorijenite ih iz vrta jer kvare zemlju!” Tako je i s onimakoji ispovijedaju krπÊanstvo, a nemaju nikakve duhovnosti. Akonema znakova vjerske gorljivosti, ako nema poπtovanja Gospod-njih zapovijedi, oËigledno je da nema ni prebivanja u Kristu, æi-vom Trsu. (YI, 13. rujna 1894.)

Vjera i ljubav su osnovni, moÊni, djelotvorni sastojci krπÊan-skog karaktera. Oni koji ih posjeduju jedno su s Kristom i obav-ljaju Njegovo djelo. ... Mi trebamo sjediti kod Kristovih nogu kaoNjegovi stalni uËenici i djelovati s Njegovim darovima vjere i lju-bavi. Tada Êemo nositi Kristov jaram i uzeti Njegov teret, a KristÊe nas priznati kao one koji su jedno s Njim; na Nebu Êe otakvima biti reËeno: “Oni su Boæji suradnici!” HoÊe li se naπimladi sjetiti da je bez vjere nemoguÊe ugoditi Bogu? I da to morabiti vjera koja oËituje svoju snagu ljubavlju i Ëisti duπu? (YI, 2.kolovoza 1894.)

Nikada ne moæemo precijeniti vrijednost jednostavne vjere ibezuvjetne posluπnosti. Hodanjem putem posluπnosti u jednostav-noj vjeri postiæe se savrπenstvo karaktera. (MS 5a, 1895.)

21

13

9. sijeËnja

Ovisnost o Bogu“Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan 15,5b)

Prva pouka koju moramo nauËiti... jest pouka o ovisnosti oBogu. ... Kao πto cvijet u polju ima svoj korijen u zemlji; kao πtoon mora primati zrak, rosu, kiπu i sunËevo svjetlo, tako i mimoramo primati od Boga sve πto odræava æivot naπe duπe. (7T194)

KrπÊaninu je zajamËena Boæja prisutnost. Ova æiva Boæja pri-sutnost temeljni je oslonac njegove vjere. I najslabiji se moguosloniti na nju. Oni koji sebe smatraju najjaËima, mogu postatinajslabiji ako se ne oslone na Krista kao na svoju snagu, kao nasvoju dostojnost. To je Stijena na kojoj moæemo uspjeπno graditi.Bog nam je blizu u Kristovoj ærtvi pomirnici, u Njegovom posre-dovanju, u Njegovoj njeænoj, vladarskoj sili punoj ljubavi s kojomupravlja Crkvom. SjedeÊi na vjeËnom prijestolju, On bdije nadnjom s najveÊom pozornoπÊu. Sve dok vjernici Crkve budu vjeromprimali æivotne sokove i hranu od Isusa Krista, a ne od ljudskihmiπljenja, izuma i metoda; sve dok budu njegovali svijest o Boæjojblizini u Kristu, sve dok se budu potpuno oslanjali na Njega, imatÊe æivotodavnu vezu s Kristom, kao πto loza ima vezu s trsom.Crkva nije uspostavljena na ljudskim teorijama, dugoroËnim pla-novima i formama. Ona ovisi o Kristu, njezinoj pravednosti. Iz-graena je na vjeri u Krista i “ni vrata paklena neÊe je nadvladati.”...

Snaga svake duπe je u Bogu, a ne u Ëovjeku. U miru i uzdanjubit Êe snaga svih koji svoje srce predaju Bogu. Kristovo zanima-nje za nas nije samo usputno, nego snaænije od onog koje poka-zuje majka prema svojem djetetu. ... Naπ Spasitelj otkupio nas jepo cijenu svojih ljudskih patnji i tuge, uvreda, poniæenja, muËe-nja, ismijavanja, odbacivanja i smrti. On pazi na tebe, uzdrhtaloBoæje dijete. On Êe ti donijeti sigurnost pod svojom zaπtitom. ...Slabost naπe ljudske naravi neÊe nam sprijeËiti pristup nebe-skom Ocu, jer je On [Krist] umro da bi posredovao za nas. (MS 15,1897.)

22

14

10. sijeËnja

Obnovljeno srce ljubi kao πto je Krist ljubio“Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugog; kaoπto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan13,34)

Isus kaæe: “Ljubite jedan drugog kao πto sam ja ljubio vas.”Ljubav nije samo impuls, neki prolazni osjeÊaj ovisan o okolno-stima, veÊ æivo naËelo, trajna sila. Duπa se hrani potocima Ëisteljubavi koji izviru iz Kristovog srca, kao iz æivog izvora koji nika-da ne presuπuje. O, kako se to srce budi, kako su njegove pobudeoplemenjene, njegovi osjeÊaji produbljeni tim zajedniπtvom, tomvezom! Odgojena i disciplinirana Svetim Duhom, Boæja djeca lju-be jedni druge, stvarno, iskreno, neizvjeπtaËeno — “postojano ibez licemjerja”. To je zbog toga πto im je srce u ljubavi s Isusom.Naπa privræenost jednih prema drugima izvire iz naπeg zajedniË-kog odnosa prema Bogu. Mi smo jedna obitelj, ljubimo se meu-sobno kao πto je On nas ljubio. Kada se usporedi s ovom istin-skom, svetom, discipliniranom naklonoπÊu, plitka ljubaznost svi-jeta i besmisleni plahoviti izrazi prijateljstva izgledaju kao pljevaprema pπenici. (Letter 63, 1896.)

Ljubiti kao πto je Krist ljubio znaËi pokazivati nesebiËnost usvako vrijeme i na svakom mjestu, ljubaznim rijeËima i blagimpogledima. ... Istinska ljubav je dragocjena osobina nebeskog po-drijetla, koja poveÊava svoju mirisnost u razmjeru s tim koliko jeπirimo prema drugima. ...

Kristova ljubav je duboka i iskrena, teËe kao nezadræiva rijekaprema svima koji Êe je prihvatiti. U Njegovoj ljubavi nema sebiË-nosti. Ako ova na Nebu roena ljubav postane naËelo koje prebivau naπem srcu, ono Êe postati prepoznatljivo ne samo onima kojesmatramo najdraæima u svetoj vezi, veÊ i svima onima s kojimadolazimo u dodir. To Êe nas navesti da Ëinimo drugima mala djelapaænje, ustupke, da vrπimo djela dobroËinstva, da izgovaramonjeæne, istinite, ohrabrujuÊe rijeËi. To Êe nas povesti da suosjeÊa-mo s onima Ëija su srca gladna naπe naklonosti. (MS 17, 1899.)

23

15

11. sijeËnja

Odvojimo vrijeme za razmiπljanje o Bogu“Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzviπen nad pucima,nad svom zemljom uzviπen!” (Psalam 46,11)

KrπÊani bi trebali ... njegovati ljubav prema razmiπljanju iduh poboænosti. »ini se da mnogi æale nad trenucima provedenimu razmiπljanju, istraæivanju Pisma i molitvi, kao da je vrijemeprovedeno na taj naËin izgubljeno. Æeljela bih da svi sagledate ovepojedinosti u svjetlu u kojem bi Bog htio da ih vidite, jer bistetada nebeskom kraljevstvu dali prvorazredno znaËenje. Kad bistesvoje srce usmjerili k Nebu, to bi oæivilo sve vaπe sposobnosti iudahnulo æivotnost svim vaπim obvezama. Disciplinirati um da sebavi onim πto je nebesko znaËi udahnuti æivot i ozbiljnost u svesvoje pothvate. (RH, 29. oæujka 1870.)

Neka svatko tko æeli biti dionik boæanske naravi visoko cije-ni Ëinjenicu da mora pobjeÊi od pokvarenosti koja je preko poæu-de prisutna u svijetu. Mora postojati stalna, iskrena borba duπeprotiv zlih maπtarija uma. Mora se njegovati ustrajan otpor kuπnjida se grijeπi mislima ili djelima. Duπa se mora Ëuvati od svakemrlje vjerom u Onoga koji vas moæe saËuvati od pada. Trebalibismo razmiπljati o Svetom pismu, misleÊi trijezno i iskreno oonim temama koje se odnose na naπe vjeËno spasenje. Beskona-Ëno Isusovo milosre i ljubav, ærtva uËinjena u naπu korist, pozi-vaju na najozbiljnije i najuzviπenije razmiπljanje. Trebamo se ba-viti karakterom naπega dragog Spasitelja i Posrednika. Moramonastojati shvatiti znaËenje plana spasenja. Trebali bismo razmiπ-ljati o misiji Onoga koji je doπao spasiti svoj narod od njegovihgrijeha. Stalnim razmiπljanjem o nebeskim temama naπa vjera iljubav Êe ojaËati. Naπe molitve bit Êe sve prihvatljivije Bogu, jer Êeu njima biti sve viπe i viπe vjere i ljubavi. One Êe postajati sverazumnije i vatrenije. (RH, 12. lipnja 1888.)

Kada je um tako ispunjen ... vjernik u Kristu moÊi Êe izriznice svojeg srca iznositi dobro. (YI, 7. lipnja 1894.)

16

12. sijeËnja

Pristupimo slobodno k prijestolju milosti“Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti daprimimo milosre i naemo milost za pravodobnu pomoÊ!”(Hebrejima 4,16)

Isus poznaje potrebe svoje djece i rado sluπa njihove molitve.Neka ta djeca iskljuËe svijet i sve πto bi im moglo odvratiti misliod Boga i neka osjete da su sama s Bogom, da im Njegovo okoprodire do najskrivenijih dubina srca, da Ëita Ëeænju duπe i nekarazgovaraju s Bogom. U poniznoj vjeri moæete se pozivati na Nje-gova obeÊanja i osjeÊati da, iako nemate niËega po samima sebiËime biste mogli zadobiti Boæju naklonost, zbog Kristovih zaslu-ga i pravednosti moæete slobodno pristupiti prijestolju milosti uvrijeme kada vam zatreba pomoÊ. Niπta ne moæe toliko ojaËatiduπu da se odupre sotonskim kuπnjama u velikoj borbi æivotakao πto je ponizno dolaæenje pred Boga, izlaganje duπe pred Njimu svoj njezinoj bespomoÊnosti, u oËekivanju da Êe On biti vaπpomoÊnik i vaπ branitelj. (YI, 7. srpnja 1892.)

S povjerenjem i vjerom malog djeteta trebamo doÊi naπemnebeskom Ocu govoreÊi Mu o svim naπim potrebama. On je uvijekspreman da oprosti i pomogne. Riznica boæanske mudrosti jeneiscrpna i Gospodin nas ohrabruje da obilno crpimo iz nje. »eæ-nja za duhovnim blagoslovima, koja bi morala ispunjavati naπesrce, opisana je rijeËima: “Kao πto koπuta æudi za izvor-vodom,tako duπa moja Ëezne, Boæe, za tobom.” (Psalam 42,2) Potrebnanam je dublja duhovna glad za bogatim darovima koje Nebo Ëezneda nam daruje.

Moramo biti gladni i æedni pravde.O, kad bismo imali vatrenu æelju da upoznamo Boga putem

svojih æivotnih iskustava, da stupimo u prijestolnu dvoranu Sve-viπnjega, da posegnemo rukom vjere i bespomoÊnu duπu poloæi-mo pred Onoga koji je moÊan da je spasi! Njegova dobrota i ljubavbolje su od æivota. (3BC 1147)

On na pripadnike ljudske obitelji æeli izliti bogatstva vjeËnebaπtine. Njegovo je kraljevstvo vjeËno. (RH, 26. prosinca 1907.)

24

17

13. sijeËnja

Radujmo se bogatim riznicama milosti“A onda zajedno s levitom i doπljakom koji bude kod tebeuæivaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebei dom tvoj.” (Ponovljeni zakon 26,11)

Bogu trebamo izraæavati zahvalnost i hvalu za blagosloveprivremenih dobara i svaku utjehu koju nam je darovao. Bog æelida svaka obitelj, koju On priprema da naseli vjeËne nebeske sta-nove, slavi Njega za bogate riznice Njegove milosti. Da su djecatijekom svojeg æivota u domu odgajana i poduËavana da buduzahvalna Darovatelju svih dobara, vidjeli bismo nebesku milost unaπim obiteljima. U naπem domaÊem æivotu zapaæala bi se vedri-na, a dolazeÊi iz takvih domova, mladi bi unijeli duh poπtovanjai naklonosti u uËionicu i u crkvu. Tada bi svetinja u kojoj se Bogsastaje sa svojim narodom bila dobro posjeÊena, pokazivalo bi sepoπtovanje prema svim obredima tijekom bogosluæja, a zahvalnoproslavljanje i hvala bili bi Mu prinoπeni za sve darove Njegovepromisli. ...

Svaki privremeni blagoslov primao bi se sa zahvalnoπÊu, asvaki duhovni blagoslov postao bi dvostruko dragocjen zato πto jezapaæanje svakog Ëlana domaÊinstva postalo posveÊeno RijeËjuistine. Gospodin Isus je vrlo blizu onih koji na taj naËin cijeneNjegove milostive darove, pripisujuÊi sva svoja æivotna dobra bla-gonaklonom, briænom Bogu punom ljubavi, prepoznajuÊi Njegakao veliki Izvor sve potpore i utjehe, neiscrpni Izvor milosti. (MS67, 1907.)

Kad bismo ËeπÊe izraæavali svoju vjeru, viπe se radovali blago-slovima koje smo dobili — blagoslovima velike Boæje milosti iljubavi — imali bismo i viπe vjere i veÊu radost. Jezik ne moæeizraziti, ograniËeni um ne moæe zamisliti blagoslov koji proizlaziiz priznavanja Boæje dobrote i ljubavi. »ak i na Zemlji moæemouæivati u stalnoj radosti — kao na izvoru koji nikada ne presuπu-je — zato πto se hrani iz potokâ koji teku od Boæjeg prijestolja.(RH, 2. lipnja 1910.)

25

18

14. sijeËnja

Primili smo iz riznice Boæjeg obilja“Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost zamilost.” (Ivan 1,16)

Krist je nastojao spasiti svijet ne prilagoavajuÊi se svijetu,veÊ otkrivajuÊi mu preobraæavajuÊu silu Boæje milosti koja teπe ioblikuje ljudski karakter po ugledu na Kristov. (RH, 22. sijeËnja1895.)

Sotona je prikazivao Boga kao sebiËnog i surovog, kao Onogakoji polaæe pravo na sve, a niπta ne daje; koji traæi sluæbu od svihsvojih stvorenja za vlastitu slavu, a ne podnosi nikakvu ærtvu zanjihovo dobro: Meutim, darovanje Krista otkriva OËevo srce. …To pokazuje da je, dok je Boæja mrænja prema grijehu jaka kaosmrt, njegova ljubav prema greπniku jaËa i od smrti. BuduÊi da jeuzeo na sebe naπe spasenje, On neÊe poπtedjeti niπta — ma kolikoMu to bilo drago — πto je nuæno za izvrπenje njegova djela. Nijed-na istina potrebna za naπe spasenje nije uskraÊena, nijedno Ëudomilosti zanemareno, nijedno boæansko sredstvo nije ostalo neu-potrijebljeno. Naklonost dolazi za naklonoπÊu, a dar za darom.Cijela nebeska riznica otvorena je onima koje On æeli spasiti.Skupivπi sva bogatstva svemira i otkrivπi sve izvore neizmjernesile, On ih sve predaje u Kristove ruke i kaæe: Sve je ovo zaËovjeka. Upotrijebi ove darove da ga uvjeriπ da ni na Zemlji ni naNebu nema veÊe ljubavi od moje. Svoju najveÊu sreÊu on Êe naÊiu ljubavi prema meni. (Isusov æivot, str. 32,33)

Otac cijeni svaku duπu koju je Njegov Sin otkupio daromsvojeg æivota. Bile su obavljene sve pripreme kako bismo mogliprimiti boæansku silu koja Êe nas osposobiti da svladamo kuπnje.Posluπnost svim Boæjim zahtjevima saËuvat Êe duπu za vjeËniæivot. (GCB, sv. 3, br. 4, 1899.)

Bog ima Nebo puno blagoslova koje æeli podariti onima kojiiskreno traæe pomoÊ koju im samo On moæe dati. (1BC 1087)

26

19

15. sijeËnja

Preobraæeni iz slave u slavu“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledaloslavu Gospodnju, preobraæavamo se u tu istu sliku, uvi-jek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2.KorinÊanima 3,18)

Kada je prosvijetljen Boæjim Duhom, vjernik gleda Isusovosavrπenstvo i gledajuÊi to savrπenstvo, raduje se neiskazanomradoπÊu. U sebi on vidi grijeh i bespomoÊnost, u Otkupitelju bez-greπnost i beskonaËnu moÊ. Ærtva koju je Krist uËinio s ciljem dabi nam dodijelio svoju pravednost — to je tema na kojoj se moæe-mo zadræavati sa sve dubljim i dubljim oduπevljenjem. Naπe “ja”nije niπta; Isus je sve. ...

PreobraæavajuÊa moÊ milosti moæe me uËiniti dionikom bo-æanske naravi. Krista je obasjavala Boæja slava i gledajuÊi na Kri-sta, razmiπljajuÊi o Njegovoj samopoærtvovnosti, sjeÊajuÊi se “dau njemu stanuje stvarno sva punina boæanstva” (Koloπanima 2,9),vjernik biva privuËen sve bliæe i bliæe izvoru sile. ...

Od najveÊe je vaænosti da imamo prosvjetljenje Boæjeg Duha,jer samo na taj naËin moæemo vidjeti Kristovu slavu i gledajuÊi jepostati promijenjeni iz karaktera u karakter vjerom u Krista. ...On ima milosti i oprosta za svaku duπu. Kad vjerom gledamoIsusa, naπa se vjera probija kroz sjenu i mi se divimo Bogu zbogNjegove Ëudesne ljubavi koja nam je podarila Isusa Utjeπitelja. ...

Greπnik moæe postati Boæje dijete, baπtinik Neba. On moæeustati iz praπine i stajati obuËen u odjeÊu svjetla. ... Na svakomkoraku svojeg napredovanja on vidi nove ljepote u Kristu i posta-je u karakteru sve viπe nalik Njemu. (MS 20, 1892.)

Ljubav, koja je izraæena prema njemu u Kristovoj smrti, budiu njemu odgovor zahvalne ljubavi i, kao odgovor na iskrenu mo-litvu, vjernik prelazi iz milosti u milost, iz slave u slavu, dok godpromatrajuÊi Krista ne bude preobraæen u to isto obliËje. (YI, 6.prosinca 1894.)

27

20

16. sijeËnja

Ljubav prema drugima“Nasljedujte Boga, buduÊi da ste ljubljena djeca, i æiviteu ljubavi kao πto je i Krist vas ljubio i predao samogasebe za nas ‘kao prinos i ærtvu’ — ‘Bogu na ugodan mi-ris’.” (Efeæanima 5,1.2)

Slijedite Boga kao Njegova draga djeca, budite posluπni svimNjegovim zahtjevima hodeÊi u ljubavi kao πto je i Krist ljubio nas.... Ljubav je bila pokretaË svega πto je Krist Ëinio. On je doπaozagrliti svijet rukama svoje ljubavi. ...

Mi trebamo slijediti primjer koji nam je Krist ostavio, Njegatrebamo uËiniti svojim Uzorom sve dok ne budemo imali istuljubav prema drugima kakvu je On pokazao prema nama. On nasæeli pouËi ovoj dubokoj lekciji ljubavi. ... Ako vam se srce predalosebiËnosti, neka vas Krist proæme svojom ljubavlju. On æeli da Gavolimo potpunom ljubavlju i ohrabruje nas, Ëak i zapovijeda, daljubimo bliænje kao πto nam je On pokazao primjerom. Ljubav jebila znak raspoznavanja Njegovih uËenika. ... To je mjerilo kojemoramo dostiÊi — “kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedandrugoga” (Ivan 13,34). Kakve li visine, dubine i πirine ljubavi! Taljubav ne obuhvaÊa samo nekoliko omiljenih liËnosti, ona trebadosegnuti najniæa i najskromnija Boæja stvorenja. Isus kaæe:“Zaista, kaæem vam, meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomuod ove moje najmanje braÊe.” (Matej 25,40) ...

Ljubav i suosjeÊanje koje po Isusovoj æelji trebamo pokazi-vati drugima nemaju miris sentimentalizma, koji je zamka za du-πu; to je ljubav koja je nebeskog podrijetla, koju je Isus uzvisioi kao pravilo postupanja i svojim primjerom. Meutim, umjesto dapokazujemo ovu ljubav, koliko Ëesto smo otueni i udaljeni jedniod drugih. ... Rezultat je otuenje od Boga, patuljasto iskustvo,prestanak krπÊanskog rasta. ...

Isusova ljubav je aktivno naËelo koje sjedinjuje srce sa sr-cem vezama krπÊanskog zajedniπtva. Svi koji dou na Nebo bit ÊeveÊ ovdje na Zemlji savrπeni u ljubavi; jer Êe na Nebu Otkupitelji otkupljeni biti u srediπtu naπeg zanimanja. (YI, 20. listopada1892.)

21

17. sijeËnja

Moramo pobijediti kao Krist“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu Êete imatipatnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet.” (Ivan16,33)

Sotona je napadao Krista oπtrije nego πto Êe ikada napadatinas. Stavljao je mnogo toga na kocku; radilo se o tome tko Êepobijediti: on ili Krist. Sotona je znao da Êe izgubiti svoju moÊ ikonaËno biti kaænjen vjeËnim uniπtenjem ako se Krist oduprenjegovim najmoÊnijim kuπnjama i ne uspije Ga navesti na grijeh.Upravo zato je Sotona djelovao sa svojom moÊnom silom da nave-de Krista na zlo, jer bi na taj naËin stekao prednost nad Njim. ...Nikada se ne moæete naÊi u tako grubim i podmuklim kuπnjamakakve su bile one u kojima se naπao naπ Spasitelj. Sotona Mu jesvakog trenutka bio za petama. (YI, travanj 1873.)

HoÊe li se Ëovjek uhvatiti za boæansku snagu i s odluËnoπÊui ustrajnoπÊu odoljeti Sotoni, kao πto mu je Krist dao primjer usvojem sukobu s neprijateljem u pustinji kuπnje? Bog ne moæespasiti Ëovjeka protiv njegove volje od sile sotonskih lukavstava.»ovjek se mora posluæiti svojom ljudskom snagom, uz pomoÊKristove boæanske snage, da bi se odupro i po svaku cijenu pobi-jedio. Ukratko, Ëovjek mora pobijediti onako kao πto je Kristpobijedio. A zatim, pobjedom koju Êe zadobiti svemoÊnim Isuso-vim imenom, on moæe postati baπtinik Boæji i subaπtinik IsusaKrista. To se ne bi moglo ostvariti da je Krist sam postigao cjelo-kupno djelo pobjede. »ovjek mora napraviti svoj dio; mora bitipobjednik u svojoj domeni, snagom i miloπÊu koje mu Krist daje.»ovjek mora biti suradnik s Kristom u djelu pobjeivanja, jer Êetada biti i sudionik s Kristom u Njegovoj slavi. (4T 32,33)

Spasitelj je pobijedio da bi Ëovjeku pokazao kako i on moæepobijediti. Svim Sotoninim kuπnjama Krist se suprotstavljao rije-Ëju Boæjom. NjegujuÊi povjerenje u Boæja obeÊanja, On je primiosilu da πtuje Boæje zapovijedi, tako da kuπaË nije mogao niπtapostiÊi. (Put u bolji æivot, str. 106)

28

22

18. sijeËnja

Isus je prijatelj bliæi od brata“Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijateljaprivræenijih od brata.” (Izreke 18,24)

Doæivljavat Êete razoËaranja, ali imajte uvijek na umu da jeIsus æivi, uskrsli Spasitelj, da je On vaπ Otkupitelj i Obnovitelj.On vas ljubi, i bolje je uæivati u Njegovoj ljubavi nego sjediti sprinËevima i biti odvojen od Njega. ...

Dolazite svakoga dana k Isusu koji vas ljubi. Otvorite Mu spunim povjerenjem svoje srce. U Njega se nikada neÊete razoËa-rati. Nikada neÊete naÊi boljeg savjetnika, pouzdanijeg vou, sigur-nijeg branitelja. (Letter 1, 1896.)

U svim svojim kuπnjama ... imate najvjernijeg Prijatelja kojije rekao: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.”(Matej 28,20) (2T 271)

Meutim, koliko je Ëesto Gospodin zanemaren zbog druπtvadrugih ili zbog bezvrijednih trica! ... Ne smijemo dopustiti daNjegovo ime blijedi na naπim usnama, a Njegova ljubav i sjeÊanjana Njega umiru i gube se iz naπih srca. “Pa”, kaæe hladni, formalnikrπÊanin, “ne Ëini li to da Krist postane odviπe sliËan ljudskombiÊu?” Meutim, Boæja rijeË nas uvjerava da trebamo prihvatitibaπ takve zamisli. Upravo nedostatak ovih praktiËnih, odreenihglediπta o Kristu spreËava mnoge da imaju istinsko iskustvo uspoznaji naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. To je razlogπto se mnogi boje, sumnjaju i plaËu. Njihove predodæbe o Kristui planu spasenja su maglovite, sumorne i zbrkane. ... Ako je ikadabilo vrijeme kada je ljudima bila potrebna Kristova prisutnost snjihove desne strane, onda je to sada, tako da kada neprijateljnavali kao rijeka, Duh Gospodnji podigne zastavu nasuprot nje-mu. (YI, 19. srpnja 1894.)

Kako je neizrecivo dragocjeno zajedniπtvo s Kristom! Naπa jeprednost da uæivamo u takvoj zajednici ako to budemo zatraæili.(ST, 7. prosinca 1882.)

Tako Êete steÊi i vjeËnu sigurnost da imate Prijatelja vjerni-jeg od brata. (2T 271)

29

23

19. sijeËnja

Promiπljene navike donose dobro zdravlje“Al’ ja Êu te iscijeliti, rane ti zalijeËiti — rijeË je Jahvina.”(Jeremija 30,17)

Um se ne iscrpljuje niti slama tako Ëesto zbog marljivog radaili napornog uËenja, kao zbog jedenja neodgovarajuÊe hrane uneodgovarajuÊe vrijeme i nemarnog odnosa prema zakonima zdra-vlja. ... Neredovnost u jedenju i spavanju iscrpljuje umne snage.Apostol Pavao izjavljuje da onaj tko æeli biti uspjeπan u postiza-nju visokog mjerila poboænosti, mora biti umjeren u svemu. Je-denje, pijenje i odijevanje, sve to ima svoj neposredni utjecaj nanaπ duhovni napredak. (YI, 31. svibnja 1894.)

Zdravlje je blagoslov koji samo rijetki znaju cijeniti. ... Mnogijedu u svako doba, ne obaziruÊi se na zakone zdravlja. I tadatromost obuzima um. Kako ljudi mogu biti poËaπÊeni boæanskimprosvjetljenjem kada su tako nesmotreni u svojim navikama, takonepaæljivi prema svjetlu koje im je Bog dao na tom podruËju. ...Æivot je sveti zalog koji nam samo Bog moæe omoguÊiti da gazadræimo i koristimo Njemu na slavu. Onaj koji je uobliËio prediv-nu strukturu naπeg tijela posebno Êe se pobrinuti da ga odræiispravnim ako ljudi ne budu djelovali u suprotnosti s Njegovimnamjerama. (RH, 20. lipnja 1912.)

Zdravlje, æivot i sreÊa posljedice su posluπnosti fiziËkim za-konima koji upravljaju tijelom. Ako su naπa volja i um u skladus Boæjom voljom i Njegovim putovima, ako djelujemo prema upu-tama naπeg Stvoritelja, On Êe odræati ljudski organizam u dobromstanju i obnoviti naπe moralne, umne i fiziËke snage, kako bipreko nas mogao djelovati sebi na slavu. ... Ako suraujemo sNjim na ovom poslu, zdravlje, sreÊa, mir i korisnost bit Êe sigur-ne posljedice. (1BC 1118)

On nije umro za nas da bismo mi postali robovi loπih navika,veÊ da bismo postali Boæji sinovi i kÊeri koji Mu sluæe svim svo-jim snagama. (CG 399)

Dragi moji mladi prijatelji, napredujte korak po korak, svedok sve vaπe navike ne budu u skladu sa zakonima æivota i zdrav-lja. (YI, 24. rujna 1907.)

30

24

20. sijeËnja

Boæanska mudrost“Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se drago-cjenosti ne mogu porediti s njom.” (Izreke 8,11)

Da Adam i Eva nikada nisu dodirnuli zabranjeno stablo, Go-spodin bi im prenio znanje — ne znanje na kojem poËiva proklet-stvo grijeha — veÊ znanje koje bi im donijelo vjeËnu radost. Je-dino znanje koje su stekli svojom neposluπnoπÊu bilo je pozna-vanje grijeha i njegovih posljedica. ...

Iz stoljeÊa u stoljeÊe, radoznalost je navodila ljude da traæedrvo znanja, i Ëesto su, kao i Salomon u svojem istraæivanju,misleÊi da beru najvaænije plodove, dolazili do zakljuËka da je sveËista ispraznost i muka duhu kad se usporedi s naukom o pravojsvetosti koja im moæe otvoriti vrata Boæjega grada. Ljudska am-bicija je Ëeznula za znanjem koje bi im donijelo slavu, uzviπenjei nadmoÊ. Upravo je na tom podruËju Sotona iskuπavao Adama iEvu sve dok Boæje naredbe nisu bile zaboravljene, i tako otpoËelonjihovo obrazovanje pod upravom oca laæi, obrazovanje koje im jetrebalo donijeti znanje koje im je Bog uskratio. (1BC 1083)

Istinska je mudrost blago trajno kao vjeËnost. Mnogi tako-zvani svjetski mudraci mudri su samo po vlastitoj procjeni. Za-dovoljni stjecanjem svjetske mudrosti, nikada ne ulaze u vrt Gos-podnji da se upoznaju s blagom znanja sadræanim u Njegovojsvetoj RijeËi. MisleÊi za sebe da su mudri, ostaju neznalice upogledu mudrosti koju moraju steÊi svi koji æele baπtiniti vjeËniæivot. ... Neobrazovan Ëovjek, ako poznaje Boga i Isusa Krista,ima trajniju mudrost od najuËenijeg Ëovjeka koji prezire Boæjeupute. (3BC 1156)

Boæanska mudrost treba biti svjetiljka vaπoj nozi. ... Sve πtose moæe izreπetati bit Êe izreπetano, ali ukorijenjeni i utemeljeniu istini, vi Êete ostati s onim πto se ne moæe izreπetati. (YI, 2.veljaËe 1893.)

31

25

21. sijeËnja

ProuËavajmo Sveto pismo“Uistinu, sve πto je nekoÊ napisano, napisano je nama zapouku, da strpljivoπÊu i utjehom, koje daje Pismo, trajnoimamo nadu.” (Rimljanima 15,4)

Ova sveta Knjiga izdræala je napade Sotone, koji se ujediniosa zlim ljudima da sve πto je boæanske naravi obavije oblacima itamom. Ali Gospodin je saËuvao ovu svetu Knjigu svojom Ëudo-tvornom silom u njezinom sadaπnjem obliku — nacrt ili vodiËljudskoj obitelji koji im pokazuje put prema Nebu. ... Ta RijeË ...je vodiË i jamstvo stanovnicima palog svijeta pa ako je prouËavai poπtuje njezine upute, nijedna duπa ne mora se izgubiti na putu.(The Testimony of Jesus, 11,13)

Nikada prije nije bilo tako vaæno da Kristovi sljedbenici pro-uËavaju Bibliju kao πto je to danas. ZavodniËki utjecaji okruæujunas sa svih strana i zato je vrlo vaæno da se posavjetujemo sIsusom, svojim najboljim Prijateljem. ... David izjavljuje: “U srcepohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim.” (Psalam 119,11)Koliki su navedeni na grijeh zato πto nisu u prouËavanju BoæjerijeËi s molitvom shvatili svu greπnost grijeha i saznali kako muse odluËno mogu oduprijeti. Kad je na njih navalila kuπnja, zate-Ëeni su bez zaπtite jer nisu poznavali neprijateljeve zamke. Æivi-mo u opasnim vremenima, i dok se budemo pribliæavali krajupovijesti Zemlje, neÊe biti sigurnosti za one koji ne budu upoznatis Boæjom rijeËju. ... Sve πto bi moglo biti izreπetano, bit Êe izre-πetano. ... Boæja djeca su stigla do najpresudnijeg dijela svojeghodoËaπÊa, zato πto se neprijateljeve mreæe i zamke nalaze na svestrane. A ipak, pod Gospodnjim vodstvom, s onim πto je jasnootkriveno u Njegovoj RijeËi, moæemo sigurno koraËati ne spoti-ËuÊi se. ... Sa stranica Svetoga pisma obraÊa nam se glas s Neba.(YI, 18. svibnja 1893.)

Posluπnost Boæjoj rijeËi naπa je jedina sigurnost nasuprotzala koja odvlaËe svijet u propast. (CG 556)

26

22. sijeËnja

KoraËajmo Njegovim putem“Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima kojiËine zlo.” (Izreke 10,29)

Da smo od samog poËetka hodili po Boæjim savjetima, joπ bise mnoge tisuÊe obratile na sadaπnju istinu. Meutim, mnogi sugradili neravne staze za svoje noge. BraÊo moja, gradite praveputove, da hromi ne budu od njih odvraÊeni. Neka nitko ne ideneravnim putovima koje je veÊ netko drugi napravio, jer na tajnaËin ne samo πto Êe sam otiÊi stranputicom, veÊ Êe tu iskrivlje-nu stazu uËiniti prohodnijom za druge koji ga slijede. OdluËite daÊete, πto se vas tiËe, hoditi stazom posluπnosti. Uvjerite se dazasigurno stojite pod πirokim zaklonom SvemoguÊega. Shvatiteda se Gospodnje osobine moraju otkriti u vaπem æivotu i da uvama mora biti ostvareno djelo oblikovanja karaktera po boæan-skom uzoru. Prepustite se vodstvu Onoga koji je Glava svima.

Mi obavljamo svoje djelo za sud. Budimo Isusovi uËenici.Svakog trenutka potrebno nam je Njegovo vodstvo. Na svakomkoraku trebamo se pitati: “Je li ovo Gospodnji put?” a ne: “Je lito put Ëovjeka koji stoji iznad mene?” Nas jedino treba zanimatihodimo li Gospodnjim putem.

Bog Êe poπtovati i podupirati svaku vjernu, ozbiljnu duπukoja nastoji hoditi pred Njim u savrπenstvu Kristove milosti. Onnikada neÊe napustiti niti zaboraviti nijednu poniznu, uzdrhtaluduπu. HoÊemo li povjerovati da Êe On raditi na naπim srcima? DaÊe nas, ako Mu to dopustimo, oËistiti i posvetiti, da po Njegovombogatom milosru budemo osposobljeni za Njegove suradnike?Moæemo li na osnovi oπtroumnog, svetog shvaÊanja procijenitisnagu Njegovih obeÊanja, i biti na njima zahvalni, ne zbog togaπto smo dostojni, nego zato πto se æivom vjerom oslanjamo naKristovu pravednost? (MS 96, 1902.)

Nema niËeg tako velikog i silnog kao πto je Boæja ljubavprema onima koje On naziva svojom djecom. (RH, 15. oæujka1906.)

32

27

23. sijeËnja

Svi su privuËeni uzdignutom Spasitelju“I ja, kad budem podignut sa zemlje, sve Êu ljude privuÊik sebi.” (Ivan 12,32)

Nikada prije znanje o Isusu nije bilo tako πiroko rasprostra-njeno kao u trenutku kada je visio na kriæu. Bio je podignut sazemlje da bi sve privukao k sebi. U srcima mnogih koji su pro-matrali prizor raspeÊa i Ëuli Kristove rijeËi, zasjat Êe svjetlo isti-ne. S Ivanom oni bi objavili: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzimagrijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Bilo je takvih koji se nisu smirili svedok, istraæujuÊi Pisma i usporeujuÊi tekst s tekstom, nisu shva-tili svrhu Kristovog poslanja. Uvidjeli su da je besplatni oprostosigurao Onaj Ëije je njeæno milosre zagrlilo cijeli svijet. »italisu proroËanstva o Kristu i tako πiroka i potpuna obeÊanja koja suukazivala na otvoren zdenac za Judu i Jeruzalem. (MS 1897.)

Kristova ærtva kao otkup za grijeh velika je istina oko kojese okupljaju sve ostale istine. Da bi se ispravno razumjela i oci-jenila svaka istina u Boæjoj rijeËi, od Postanka do Otkrivenja,mora se prouËavati u svjetlu koje sjaji s golgotskog kriæa, a u vezije s Ëudesnom, srediπnjom istinom Spasiteljevog otkupljenja. Onikoji prouËavaju Otkupiteljevu Ëudesnu ærtvu, rastu u milosti iznanju.

Stavljam pred vas veliki, veliËanstveni spomenik milosti iobnovljenja, spasenja i otkupljenja — Sina Boæjeg uzdignutog nagolgotskom kriæu. To treba biti tema svakog izlaganja. (MS 70,1901.)

Isus poziva i privlaËi k sebi Svetim Duhom srca starih i mla-dih. ... Kada se propovijeda raspeti Krist, sila Evanelja vrπi svojutjecaj na vjernika. Umjesto da ostane mrtav u prijestupima igrijesima, on se budi. (YI, 19. sijeËnja 1893.)

Uzdiæite »ovjeka s Golgote sve viπe i viπe; u uzdizanju Kristo-vog kriæa krije se sila. (CT 434)

33

28

24. sijeËnja

Pomirenje Kristovom smrÊu“Jer ako smo izmireni s Bogom smrÊu njegova Sina doksmo joπ bili neprijatelji, mnogo Êemo se sigurnije, veÊizmireni, spasiti njegovim æivotom.” (Rimljanima 5,10)

Kriæ je odjeven silom koju jezik ne moæe izraziti. Kristovaærtva za ljudski rod postiuje naπe skromne napore i metode daupoznamo i uzdignemo ljudski rod, da pomognemo greπnim muπ-karcima i æenama da pronau Isusa.

Rad Boæjih sinova i kÊeri mora se po karakteru razlikovati odonoga πto se dosad pokazivalo kod mnogih. Ako oni ljube Isusa,imat Êe i sveobuhvatnije zamisli o ljubavi koja je izraæena premapalom Ëovjeku, koja je zahtijevala tako skupu ærtvu da bi se spa-sio ljudski rod. Naπ Spasitelj traæi suradnju svakog Adamovogsina i kÊeri koji su postali sinovi i kÊeri Boæje. ... Naπ Spasiteljizjavljuje da je s Neba donio vjeËni æivot kao svoj dar. Trebao jebiti uzdignut na golgotski kriæ da bi sve ljude privukao k sebi.Kako Êemo se odnositi prema ovoj Kristovoj otkupljenoj baπtini?Njeænost, uvaæavanje, ljubaznost, suosjeÊanje i ljubav vrline sukoje im moramo pokazati. Tek tada Êemo moÊi pomagati da bi-smo bili na blagoslov jedni drugima. U tom poslu naÊi Êemo neπtoπto je uzviπenije od obiËnog ljudskog bratstva. Imat Êemo uzviπe-no druπtvo nebeskih anela. Oni surauju s nama u djelu pro-svjeÊivanja svih, i malih i velikih.

Poπto se zaloæio u zadivljujuÊem zadatku naπeg spasenja,Krist je u savjetu sa svojim Ocem odluËio da neÊe izostaviti niπta,bez obzira na cijenu, da neÊe uskratiti niπta, koliko god biloskupocjeno, Ëime bi mogao izbaviti jadnog greπnika. On bi cijeloNebo ukljuËio u ovo djelo spasenja i obnavljanja Boæjeg moralnoglika u Ëovjeku. ... Biti Boæje dijete znaËi biti jedno s Kristom uBogu, pruæiti svoje ruke u ozbiljnoj, samopoærtvovnoj ljubavi dabismo donijeli snagu i blagoslov duπama koje propadaju u svojimgrijesima. (Letter 10, 1897.)

34

29

25. sijeËnja

Pravi misionarski napor poËinje u domu“Oboje bijahu pravedni pred Bogom, jer su æivjeli bespri-jekorno prema svim zapovijedima i odredbama Gospod-njim.” (Luka 1,6)

Uspostavljanjem odnosa s Kristom obnovljeni se Ëovjek vra-Êa u svoju prvobitnu zajednicu s Bogom. ... Njegova je prva duænostprema svojoj djeci i svojim najbliæim roacima. Niπta ga ne moæeopravdati ako zanemaruje ovaj unutarnji krug zbog πireg vanjskogkruga. U dan konaËnog obraËuna oËevi i majke ... bit Êe upitaniπto su Ëinili i govorili da bi osigurali spasenje duπama za koje suuzeli na sebe odgovornost da ih donesu na svijet. Jesu li zanema-rili svoje jaganjce, ostavljajuÊi da se stranci brinu o njima? ...Veliko dobro koje ste uËinili za druge neÊe poniπtiti dug kojidugujete Bogu u skrbi za svoju djecu. Duhovna dobrobit vlastiteobitelji dolazi na prvo mjesto. (GCB 2d Quarter, 1899.)

Majkama je povjerena najveÊa misija koja je ikada bila po-vjerena smrtnicima da pravilno poduËe i oblikuju um svoje djece.(MS 29, 1886.)

Kad god preuzimate duænosti koje su vam najbliæe, Bog Êevas blagosloviti i Ëuti vaπe molitve. Ima toliko mnogo onih koji sebave vanjskim misionarskim radom, dok njihovi domovi ostajuliπeni takvih napora — i idu u propast zbog zanemarivanja. ... Prvipo vaænosti misionarski rad je briga da ljubav, svjetlo i radost uuu krug vlastitog doma. Nemojmo traæiti neki veliki posao na pod-ruËju umjerenosti ili propovijedanja Evanelja dok prvo nismoizvrπili svoju duænost u domu. Svakog jutra trebali bismo se pita-ti: “Kakvo ljubazno djelo mogu uËiniti danas? Koje njeæne rijeËimogu izgovoriti?” Ljubazne rijeËi u domu su kao blagoslovljenosunËano svjetlo. Potrebne su muæu, potrebne su æeni, potrebnesu djeci. ... Æelja svakog srca trebala bi biti da ostvari πto viπeNeba na Zemlji. (RH, 23. prosinca, 1884.)

Duπa spaπena u obiteljskom krugu ili u vaπem susjedstvu,vaπim strpljivim, napornim zalaganjem donijet Êe isto tako mno-go Ëasti Kristovom imenu i sjat Êe isto tako blistavo u vaπoj krunikao da ste je pronaπli u Kini ili Indiji. (ST, 10. studenoga 1881.)

35

30

26. sijeËnja

Treba Ëiniti dobro naπim susjedima“Ne uskrati dobroËinstva potrebitim, kad god to moæeπuËiniti.” (Izreke 3,27)

Spasiteljevo srce je tako spremno i tako nas æeli pozdravitidobrodoπlicom kao Ëlanove Boæje obitelji da u prve rijeËi, kojetrebamo upotrijebiti u svojem prilaæenju Bogu, On stavlja osvje-doËenje o naπem boæanskom srodstvu — “OËe naπ”. ... NazivajuÊiBoga svojim Ocem, mi prepoznajemo svu Njegovu djecu kao svojubraÊu. Svi smo mi dio velike zajednice ljudskog roda, svi Ëlanovijedne obitelji. Svojim molbama trebamo obuhvatiti naπe susjede,kao i nas same. Nitko se pravilno ne moli ako blagoslov traæisamo za sebe. (MB 154,155)

Povezani smo s Gospodinom najjaËim vezama, a izrazi lju-bavi naπeg Oca trebali bi izazvati ljubav s najviπe sinovskog poπto-vanja i najvatreniju zahvalnost. Boæji zakoni imaju svoj temelj unajnepromjenjivijoj praviËnosti i tako su sroËeni da unapreujusreÊu onih koji ih dræe.

U pouci o vjeri koju je Krist odræao na Gori blagoslova, ot-krivena su naËela istinske vjere. Vjera dovodi Ëovjeka u osobnuzajednicu s Bogom, ali ta zajednica nije iskljuËiva; zato πto senaËela Neba trebaju provoditi u æivot kako bi mogla pomoÊi Ëo-vjeËanstvu i biti mu na blagoslov. Pravo Boæje dijete ljubit ÊeBoga cijelim svojim srcem, a svoje bliænje kao sebe. Ono Êe po-kazivati iskreno zanimanje za druge ljude. Prava je vjera djelova-nje milosti na srce, koja uzrokuje da æivot poteËe u dobrim dje-lima, kao izvor koji se napaja iz æivih dubokih tokova. Vjera se nesastoji preteæno od razmiπljanja i molitve. KrπÊansko svjetlo seprikazuje dobrim djelima i tako postaje vidljiva njegovim bliænji-ma. Vjera se ne moæe odvojiti ni od poslovnog æivota. Ona moraproæimati i posveÊivati sve veze i sve pothvate. Ako je Ëovjekdoista povezan s Bogom i Nebom, duh koji proæima Nebo utjecatÊe na sve njegove rijeËi i djela. On Êe proslavljati Boga svim svo-jim djelima i navoditi druge da Ga poπtuju. (RH, 18. rujna 1888.)

31

27. sijeËnja

Ujedinjeni s Boæjom djecom“Dakako svi ste po vjeri sinovi Boæji u Kristu Isusu.”(GalaÊanima 3,26)

Rijetko nalazimo dvije potpuno iste osobe. Meu ljudskimbiÊima, kao i meu stvarima u svijetu prirode, vlada raznolikost.Jedinstvo u raznolikosti meu Boæjom djecom — iskazivanje lju-bavi i podnoπenje usprkos razlikama u temperamentu — to jesvjedoËanstvo da je Bog poslao svojega Sina na svijet da spasigreπnike. (MS 99, 1902.)

Jedinstvo koje postoji izmeu Krista i Njegovih uËenika neuniπtava bilo Ëiju osobnost. U umu, u namjeri, u karakteru, onisu jedno, ali ne i u osobnosti. Zajedniπtvom Boæjeg Duha, poko-ravajuÊi se Boæjem zakonu, Ëovjek postaje dionik boæanske nara-vi. Krist dovodi svoje uËenike u æivu zajednicu sa sobom i sasvojim Ocem. Djelovanjem Svetoga Duha na ljudski um, Ëovjekpostaje savrπen u Kristu Isusu. Jedinstvo s Kristom uspostavljaæive veze jedinstva i meu uËenicima. To jedinstvo je za svijetnajuvjerljiviji dokaz u prilog Kristovom veliËanstvu i savrπenstvukao i Njegove sile koja uklanja grijeh. (MS 111, 1903.)

Sile tame imaju malo izgleda u borbi protiv vjernika koji semeusobno ljube onako kao πto je Krist ljubio njih, koji ne πireotuenost i razdor, koji se dræe zajedno, koji su ljubazni, usluænii njeænog srca, koji njeguju vjeru koja oËituje svoju snagu ljuba-vlju i Ëisti duπu. Moramo imati Kristovog Duha ili nismo Njegovi.(MS 103, 1902.)

U jedinstvu je snaga; u neslozi je slabost. (Letter 31, 1892.)©to je uæa naπa zajednica s Kristom, to Êe uæa biti i naπa

meusobna zajednica. Nesloga i neprijateljstvo, sebiËnost i uobra-æenost bore se za prevlast. To su rodovi podijeljenog srca, podlo-æni nagovorima neprijatelja duπa. Sotona likuje kada moæe posi-jati sjeme razdora. (MS 146, 1902.)

U slozi je æivot, sila koja se ne moæe dobiti ni na koji druginaËin. (MS 96, 1902.)

36

32

28. sijeËnja

Radosni u Gospodinu“Bilo mu milo pjevanje moje! Ja Êu se radovati u Jahvi.”(Psalam 104,34)

Opustite se potpuno u Kristovom naruËju. Razmiπljajte oNjegovoj velikoj ljubavi i dok budete sagledavali Njegovo samood-ricanje, Njegovu beskonaËnu ærtvu koju je podnio za nas da bi-smo povjerovali u Njega, vaπe Êe se srce ispuniti svetom radoπÊu,smirenim spokojstvom i neopisivom ljubavlju. Dok govorimo oIsusu, dok Ga prizivamo u molitvi, ojaËat Êe naπe uvjerenje da jeOn naπ osobni Spasitelj pun ljubavi i Njegov Êe nam karakterpostajati sve privlaËniji. ... Moæemo uæivati u bogatstvu ljubavi i,buduÊi da u potpunosti vjerujemo da smo Njegovi posvajanjem,moæemo doæivjeti ugoaj Neba. »ekajte na Gospodina u vjeri. Go-spodin privlaËi duπu u molitvi i daje nam da osjetimo Njegovudragocjenu ljubav. Imamo Njegovu blizinu, i moæemo odræavatislatko i prisno zajedniπtvo s Njim. Primamo duboke dojmove oNjegovoj njeænosti i suosjeÊanju i naπa se srca slamaju i topeudubljivanjem u tu ljubav koja nam je darovana. Stvarno osjeÊa-mo trajnu Kristovu prisutnost u duπi. ... Naπ mir je kao rijeka, valza valom slave zapljuskuje naπe srce i mi stvarno “veËeramo sIsusom i On s nama”. StjeËemo stvarni osjeÊaj Boæje ljubavi iodmaramo se u njoj. Nijedan jezik ne moæe je opisati, ona jeiznad svakog znanja. Mi smo jedno s Kristom i naπ je æivot sakri-ven s Kristom u Bogu. Imamo sigurnost da Êemo se i mi proslavitikada se pojavi On — naπ æivot. S Ëvrstim povjerenjem moæemoBoga nazivati svojim Ocem. Bilo da æivimo ili umiremo, Gospodnjismo. Njegov Duh Ëini nas sliËnim Isusu Kristu u naravi i karak-teru i mi predstavljamo Krista drugima. Kada Krist prebiva u du-πi, ta Ëinjenica se ne moæe sakriti jer je On kao izvor vode kojateËe u vjeËni æivot. To πto sada svojim karakterom, rijeËima ivladanjem predstavljamo Kristov lik, proizvodi kod drugih dubo-ku, trajnu i sve veÊu ljubav prema Isusu i mi svima obznanjujemo... da smo se usuglasili s likom Isusa Krista. (Letter 52, 1894.)

37

33

29. sijeËnja

Ispunjavajte um boæanskim istinama“Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊanimdobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja jezbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanskenaravi.” (2. Petrova 1,4)

Duænost je svakog Boæjeg djeteta da svoj um ispunjava boæan-skim istinama, i πto to viπe Ëini, imat Êe sve viπe snage i bistrineuma da shvati Boæje dubine. Postajat Êe sve ozbiljniji i jaËi dokse naËela istine budu prenosila u njegov svakidaπnji æivot.

Duhovni æivot donosi blagoslov ËovjeËanstvu. Onaj tko je uskladu s Bogom, stalno Êe za snagu ovisiti o Njemu. “Dakle:budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” Naπ æivotniposao trebao bi biti stalno napredovanje prema savrπenstvu krπ-Êanskog karaktera, neprestana teænja za usklaivanjem s Boæjomvoljom. Napori koje smo poËeli ulagati ovdje, nastavit Êe se i uvjeËnosti. Napredak koji smo ostvarili ovdje ostat Êe i kada ue-mo u vjeËni æivot.

Oni koji imaju dio u Kristovoj krotkosti, neporoËnosti i lju-bavi, bit Êe radosni u Bogu i πirit Êe svjetlo i radost na sve okosebe. Pomisao da je Krist umro da bismo mi dobili dar vjeËnogæivota, dovoljna je da u naπim srcima potakne najiskreniju vatre-nu zahvalnost i s naπih usana najoduπevljenije proslavljanje. Bo-æja obeÊanja su bogata, puna i besplatna. Tko god se hoÊe, uKristovoj sili, pokoriti njihovim uvjetima, ima pravo da ta obeÊa-nja postanu potpuno njegova sa svim njihovim bogatim blagoslo-vima. I tako obilato opskrbljen blagom iz Boæje riznice, on naæivotnom putu moæe æivjeti “dostojno Gospodina”, biti Mu “ugodanu svemu” (Koloπanima 1,10), svojim poboænim primjerom moæebiti na blagoslov ljudima oko sebe i na Ëast svojem Stvoritelju. Idok naπ Spasitelj πtiti svoje sljedbenike od samopouzdanja pod-sjeÊanjem: “Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti”, zajedno snjim udruæuje i milostivo ohrabrenje: “Tko ostaje u meni ... rodimnogo roda.” (Ivan 15,5) (RH, 20. rujna 1881.)

38

34

30. sijeËnja

Budite kao drvo zasaeno kraj potoka“On je k’o stablo zasaeno pokraj voda tekuÊica πto usvoje vrijeme plod donosi; liπÊe mu nikad ne vene, sve πtoradi dobrim urodi.” (Psalam 1,3)

Opasnosti vrebaju na svakom putu i onaj tko pobijedi moÊiÊe pjevati pobjedniËku pjesmu u Boæjem gradu. Neki imaju pre-naglaπene crte karaktera koje Êe stalno morati obuzdavati. Akose budu dræale pod kontrolom Boæjeg Duha, ove osobine mogubiti na blagoslov, ali ako ne budu, pokazat Êe se kao prokletstvo.Ako one koji sada jaπu na valu popularnosti ne uhvati vrtoglavica,bit Êe to Ëudo Boæje milosti. Ako se oslone na svoju mudrost, kaoπto su uËinili mnogi u takvoj situaciji, njihova Êe se mudrostpokazati kao ludost. Ali ako se predaju nesebiËnom radu za Boga,nikada ne skreÊuÊi od naËela, Gospodin Êe ih obuhvatiti svojomvjeËnom rukom i dokazati im da je njihov moÊni PomoÊnik. ...

Ovo je opasno doba za svakog Ëovjeka koji ima talente do-stojne za rad za Boga zato πto Sotona takvim ljudima stalno na-meÊe svoje kuπnje, uvijek se trudeÊi da ih ispuni ponosom iambicioznoπÊu. Ako je Bog ipak koristio takve ljude, Ëesto sedogaalo da su postajali neovisni i samodovoljni smatrajuÊi damogu stajati sami. ...

Molitva i napor, napor i molitva bit Êe osnovne aktivnostivaπeg æivota. Morate se moliti kao da uspjeπnost i hvala potpunopripadaju Bogu, a raditi kao da sve duænosti pripadaju vama. Akoæelite snagu, moæete je dobiti; ona Ëeka da je uzmete. Samo vje-rujte u Boga, oslonite se na Njegovu rijeË, djelujte u skladu svjerom i blagoslovi Êe doÊi. ... Bog prihvaÊa one koji imaju poni-zno, skruπeno srce puno povjerenja i Ëuje njihove molitve, a kadaim On pomaæe, sve prepreke Êe biti prevladane. ... Nebeski blago-slov, primljen u svakidaπnjoj molitvi, bit Êe kao kruh æivota duπii poveÊat Êe moralne i duhovne snage, kao drvo usaeno krajpotoka. (4T 538,539)

39

35

31. sijeËnja

Baπtinit Êemo sve“Pobjednik Êe baπtiniti ovo: ‘Ja Êu mu biti Bog, a on Êe mibiti sin (kÊi)’.” (Otkrivenje 21,7)

Da bismo mogli baπtiniti sve, moramo se oduprijeti grijehu ipobijediti ga. (Velika borba, str. 426)

Ako odræimo Gospodnje zapovijedi, imat Êemo Njegovu ra-dost. Ako smo stvarno postali nebeski dræavljani i imamo pravona besmrtnu baπtinu, na vjeËno blago, tada imamo i tu vjeru kojase oËituje ljubavlju i Ëisti duπu. ... »lanovi smo nebeske obitelji,djeca nebeskog Kralja, baπtinici Boæji i subaπtinici Kristovi. Pri-likom Njegovog dolaska dobit Êemo vijenac æivota koji neÊe uve-nuti. (YI, 25. kolovoza 1898.)

Vladar Neba æeli da posjedujete i uæivate u svemu πto moæeoplemeniti, proπiriti i uzdiÊi vaπe biÊe i osposobiti vas da æivite sNjim zauvijek, da vaπe postojanje po trajanju bude jednako Bo-æjem æivotu. Kakve li nam sve izglede otvara æivot koji Êe doÊi!Kakve sve privlaËnosti ima! Kako je πiroka, duboka i neizmjernaljubav Boæja izraæena prema Ëovjeku! (3T 458)

BezgraniËne su prednosti podarene Boæjoj djeci da budu po-vezana s Isusom Kristom, kojega u svemirskim prostranstvima isvjetovima koji nisu pali oboæava svako srce i kome hvalu pjevasvaki jezik, da budu djeca Boæja, da nose Njegovo ime, da postanuËlanovi kraljevske obitelji, da budu svrstana pod zastavu knezaEmanuela, Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima.(YI, 20. listopada 1886.)

Boæji Sin je baπtinik svega, i vlast i slava kraljevstava ovogasvijeta obeÊane su Njemu. ... Kao πto je Krist bio na svijetu, takosu i Njegovi sljedbenici. Oni su sinovi Boæji i subaπtinici Kristovii kraljevstvo i vlast pripadaju njima. (1T 286,287)

Za æivot posluπnosti On Êe vam umjesto ovoga svijeta datikraljevstvo nad cijelim Nebom. On Êe vam dati neprolaznu slavui æivot trajan kao vjeËnost. (2T 44)

36

VELJA»A

MOJ ÆIVOT DANAS

1. veljaËe

Daj Mu svoje srce“Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oËi tvoje radujuputovi moji.” (Izreke 23,26)

Gospodin kaæe svakome od vas: “Daj mi, sine moj, srce svoje.”On vidi vaπe nemire. On zna da vam je duπa oboljela grijehom iæeli vam reÊi: “Oproπteni su ti grijesi.” Veliki LijeËnik ima lijek zasvaku bolest. On razumije vaπ sluËaj. Kakve god bile vaπe pogre-πke, On zna kako se s njima treba nositi. Zar se neÊete povjeritiNjemu? (YI, 13. veljaËe 1902.)

Boæji blagoslov poËivat Êe na svakoj duπi koja se potpunoposvetila Njemu. Ako potraæimo Boga svim svojim srcem, naÊiÊemo Ga. Bog je ozbiljan i On æeli u nama napraviti temeljit posaoza vjeËnost. On je izlio cijelo Nebo u jednom Daru i ne postojinijedan razlog zbog kojeg bi trebalo sumnjati u Njegovu ljubav.Gledajte na Golgotu. ...

Bog od vas traæi da Mu predate svoje srce. Svoje snage, svojetalente, svoje osjeÊaje, sve trebate predati Njemu, da On djeluje uvama da hoÊete i da uËinite kao πto Mu je ugodno i da vas ospo-sobi za vjeËni æivot. (RH, 5. svibnja 1891.)

Kad u srcu bude boravio Krist, duπa Êe biti tako ispunjenaNjegovom ljubavlju i tako radosna u zajednici s Njime da Êe pri-onuti uz Njega; i gledajuÊi Njega, zaboravit Êe sebe. Ljubav premaKristu bit Êe izvor djelovanja. Oni koji osjeÊaju silu Boæje ljubavi,ne pitaju kako bi sa πto manje truda zadovoljili Boæje zahtjeve. Netraæe najniæa mjerila, veÊ im je cilj da budu u savrπenom skladus voljom svojega Otkupitelja. S iskrenom Ëeænjom oni ærtvuju svei pokazuju zanimanje primjereno vrijednosti cilja za kojim teæe.(Put Kristu, str. 45; izdanje 2005.)

Duh koji Bog æeli pokoran je i pouËljiv. Ono πto molitvi dajeizvrsnost jest Ëinjenica da je izreËena iz posluπnog srca koje voli.(TM, str. 419)

40

37

2. veljaËe

Molite se ujutro“Jahve, zorom glas mi veÊ Ëujeπ, zorom ti veÊ lijem moli-tve u nadi ËekajuÊ’.” (Psalam 5,4)

Prvi uzdah duπe ujutro trebao bi biti uzdah za prisutnoπÊuIsusa Krista. “Jer bez mene”, kaæe On, “ne moæete niπta uËiniti”(Ivan 15,5). To je Isus koji nam je potreban; Njegovo svjetlo, Njegovæivot, Njegov duh moraju stalno biti naπi. On nam je potrebansvaki sat. Ujutro se trebamo moliti da Sunce Pravde zasja u oda-jama naπeg uma i srca i uËini da cijeli budemo svjetlo u Gospodi-nu kao πto Sunce obasjava zemlju i ispunjava svijet svjetlom. Nijednog jedinog trenutka mi ne moæemo Ëiniti niπta bez Njegoveprisutnosti. Neprijatelj zna kada neπto poduzimamo bez naπegaGospodina i odmah je tu, spreman da ispuni naπe umove svojimzlim prijedlozima kako bismo bili “zavedeni zabludom zloËinaca(i) izgubili svoj Ëvrsti stav” (2. Petrova 3,17), ali je Gospodnja æeljada se iz trenutka u trenutak dræimo Njega i da na taj naËin bude-mo potpuni u Njemu. ...

Boæja je namjera da svatko od nas bude savrπen u Njemu,kako bismo mogli svijetu predstavljati savrπenstvo Njegovog ka-raktera. On æeli da budemo bez grijeha, da ne bismo razoËaraliNebo, da ne bismo raæalostili naπeg boæanskog Otkupitelja. On neæeli da ispovijedamo krπÊanstvo a da ne iskoristimo tu milostkoja nas moæe uËiniti savrπenima da ne oskudijevamo ni u Ëemu.(BE, 15. sijeËnja 1892.)

Molitva udruæena s vjerom uËinit Êe ono πto ne moæe postiÊinijedna sila na Zemlji. Rijetko se dogaa da se dva puta naemou situaciji koja je identiËna u svakome pogledu. Pred nama suuvijek novi dogaaji i nove kuπnje kroz koje trebamo proÊi, kodkojih prethodna iskustva ne mogu biti dostatno dobar vodiË. Mitrebamo imati stalnu svjetlost od Boæjeg prijestolja. Krist stalnoπalje poruke onima koji oËekuju i koji sluπaju njegov glas. (Putu bolji æivot, str. 327)

Dio je Boæjeg plana da nam usliπa, kao odgovor na molitvuvjere, ono πto nam ne bi podario da Ga to nismo zamolili. (Velikaborba, str. 415; izdanje 2010.)

41

38

3. veljaËe

Biblija raa novi æivot“Jer ste ponovo roeni, ne iz raspadljiva, nego iz neras-padljiva sjemena: rijeËju æivoga i vjeËnog Boga.” (1. Pe-trova 1,23)

U Bibliji je otkrivena Boæja volja. Istine Boæje rijeËi su izjaveSveviπnjega. Onaj tko uËini ove istine dijelom svojeg æivota, po-staje u svakom smislu novo stvorenje. Njemu se ne daju noveumne sposobnosti, veÊ je uklonjena tama koja je zbog neznanjai grijeha prekrivala razumijevanje. RijeËi “i ja Êu im dati novosrce”, znaËe “nov Êu duh udahnuti u njih” (Ezekiel 11,19). Pro-mjenu srca uvijek prati jasno shvaÊanje krπÊanskih duænosti ijasno razumijevanje istine. Onaj tko se obratio Pismu s moli-tvom, steÊi Êe jasno razumijevanje i prosuivanje, kao da je uobraÊanju Bogu dostigao viπu razinu inteligencije.

Biblija sadræi naËela koja leæe u temeljima svake prave ve-liËine, svakog pravog napretka, bilo za pojedinca ili za Ëitav na-rod. Narod koji omoguÊuje povoljno ozraËje πirenju Pisma, otvaraput razvijanju i πirenju umova ljudi. »itanje Pisma Ëini da svjetlozasja u mraku. Dok se istraæuje Boæja rijeË, pronalaze se æivo-todavne istine. U æivotu onih koji paze na njezin nauk, bit Êeæivotnih strujanja sreÊe koja Êe blagoslivljati sve s kojima dolazeu dodir. (RH, 18. prosinca 1913.)

TisuÊe su zahvaÊale vodu iz ovih izvora æivota, a zalihe se nesmanjuju. TisuÊe su postavile Gospodina pred sebe i gledanjembile promijenjene u to isto obliËje. Njihovo srce gori u njima dokgovore o Njegovom karakteru, dok objavljuju πto je Krist njima iπto su oni Kristu. ... Joπ nove tisuÊe mogu se ukljuËiti u istraæi-vanje tajni spasenja. ... Svako svjeæe istraæivanje otkrit Êe neπtodublje i zanimljivije od onoga πto je veÊ otkriveno. (Signs, 18.travnja 1906.)

42

39

4. veljaËe

Duh proslavlja Krista u meni“On Êe mene proslaviti, jer Êe uzeti od onog πto je mojei to objaviti vama.” (Ivan 16,14)

Ovim rijeËima Krist najavljuje djelo Svetoga Duha. Duh pro-slavlja Krista tako πto Ga Ëini predmetom najuzviπenijeg poπtova-nja i Spasitelj postaje uæivanje, radost ljudskog biÊa u Ëijem jesrcu obavljen ovaj preobraæaj. ...

Pokajanje pred Bogom i vjera u Isusa Krista donosi plodoveobnavljajuÊe sile milosti Duha. Pokajanje je proces kojim duπaæeli odsjajivati Kristov lik svijetu. (Letter 155, 1902.)

Krist im daje dah svoga duha, æivot svoga æivota. Sveti Duhdaje svoje najbolje snage da rade u srcu i umu. Boæja milostproπiruje i umnaæa njihove sposobnosti i sve savrπenstvo boæan-ske prirode pridruæuje im se u djelu spaπavanja ljudskih biÊa.Suradnjom s Kristom savrπeni su u Njemu i osposobljeni da usvojoj ljudskoj slabosti Ëine djela SvemoguÊega. (Isusov æivot,str. 685)

Æivotno djelo krπÊanina treba se sastojati u tome da se obu-Ëe u Krista i da postigne veÊe savrπenstvo Kristovog lika. Boæjisinovi i kÊeri trebaju napredovati u sliËnosti s Kristom, naπimUzorom. Svakoga dana trebaju gledati Njegovu slavu i razmiπljatio Njegovoj neusporedivoj izvrsnosti. (TM, str. 122)

O, da, vama je potrebno krπtenje Svetim Duhom da moæetebiti proæeti Boæjim Duhom! Tada Êete iz dana u dan postajati svesliËniji Kristovom liku, i u svakom djelu vaπeg æivota pitanje Êebiti: “HoÊe li to proslaviti mojega Gospodara?” Strpljivim nasto-janjem u Ëinjenju dobra traæit Êete Njegovu slavu i Ëast i primitÊete dar besmrtnosti. (RH, 10. svibnja 1892.)

43

40

5. veljaËe

Cijela Êe Zemlja biti osvijetljena“Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje silazi sneba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegovasjaja.” (Otkrivenje 18,1)

Kraj svih stvari je na dohvat ruke. Bog djeluje na svaki umkoji je otvoren za primanje dojmova Njegovog Svetoga Duha. Onπalje vjesnike da upute upozorenje na svakom mjestu. Bog isku-πava privræenost svojih crkava i njihovu spremnost da pokaæuposluπnost vodstvu Duha. Znanje Êe se poveÊavati. Nebeski po-slanici trebaju biti vieni kako æure tamo-amo, traæeÊi na svakimoguÊi naËin da upozore ljude na nadolazeÊe sudove i objaveRadosnu vijest o spasenju preko naπega Gospodina Isusa Krista.Mjerilo pravednosti treba biti uzdignuto. Boæji Duh djeluje nasrca ljudi, a oni koji odgovore na Njegov utjecaj, postat Êe svjetlosvijetu. Oni se svuda mogu vidjeti kako prenose drugima svjetlokoje su primili kao πto su to Ëinili po silasku Svetoga Duha nablagdan Pedesetnice. I kad su dopustili da njihovo svjetlo zasja,primali su sve viπe i viπe sile Duha. Zemlja se zasvijetlila od Boæjeslave. (RH, 16. srpnja 1895.)

Vidjela sam da Êe ova vijest zavrπiti djelo sa silom i snagomkoja Êe daleko nadmaπiti ponoÊi poklik. Boæji sluge, naoruæanisilom odozgo i ozarenih lica koja svijetle svetom odanoπÊu, iziπlisu da objave vijest s Neba. (Rani spisi, str. 225)

Mnogi su hvalili Boga. Bolesni su bili izlijeËeni; Ëinjena sudruga Ëuda. Vien je duh posredovanja, upravo onakav kakav jebio izraæen uoËi velikog blagdana Pedesetnice. Stotine i tisuÊe suviene u posjetu obiteljima i kako pred njima otvaraju Boæju ri-jeË. Srca su bila osvjedoËena silom Svetoga Duha i duh pravogobraÊenja bio je oËigledan. Na svakoj strani vrata su bila πiromotvorena za objavljivanje istine. »inilo se da je svijet obasjannebeskim utjecajem. (9T, 126)

41

6. veljaËe

Ne ærtvovati naËela zbog mira“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam gane dajem kakav svije daje. Neka se ne uznemiruje i neplaπi vaπe srce!” (Ivan 14,27)

Uvijek su na Zemlji postojale i postojat Êe do kraja vremenadvije skupine ljudi — oni koji vjeruju u Isusa i oni koji Ga odba-cuju. Greπnici, koliko god zli, opaki i pokvareni, vjerom u Njegabit Êe oËiπÊeni i osloboeni obnavljajuÊim djelom Njegove rijeËi.... Oni koji odbacuju Krista i odbijaju istinu, bit Êe ispunjenigorËinom protiv onih koji prihvaÊaju Isusa kao osobnog Spasite-lja. A oni koji primaju Krista, omekπani su i pokoreni pokaziva-njem Njegove ljubavi i Njegovog poniæenja, patnji i smrti u njiho-vo ime. ...

Mir koji je Krist dao svojim uËenicima, i za koji se molimo,roen je od istine, mir koji se ne smije ugasiti zbog podjela. Beznjega se mogu javiti ratovi i borbe, ljubomora, zavist, mrænja,sukobi; ali Kristov mir nije ono πto svijet daje ili uzima. On seodræao usred progona uhoda i najokrutnijeg protivljenja svojihneprijatelja. ... Krist nije ni za trenutak kupovao mir izdajomsvetog povjerenja. Mir se ne moæe ostvariti pogaanjem oko na-Ëela. ... Bila bi ozbiljna pogreπka onih koji pripadaju sinovimaBoæjim da pokuπaju premostiti provaliju koja razdvaja sinovesvjetla od sinova tame odustajanjem od naËela, sklapajuÊi dogo-vore na raËun istine. To bi znaËilo da se odriËu Kristovog mira dabi sklopili mir sa svijetom ili da bi se pobratimili s njim. Ærtva jepreskupa da bi je Boæji sinovi prinijeli samo zato da sklope mirsa svijetom na raËun odustajanja od naËela istine. ... Neka ondaKristovi sljedbenici u svojim umovima Ëvrsto odluËe da nikadaneÊe dovesti u pitanje istinu, da nikada neÊe ni za jotu popustitiu naËelima u korist svijeta. Neka se dræe Kristovog mira. (RH, 24.srpnja 1894.)

44

42

7. veljaËe

Ljubiti kao πto je Krist ljubio“Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom Êesvi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,35)

Ako æelimo biti istinsko svjetlo svijetu, moramo pokazivatisuosjeÊajni Kristov duh ljubavi. Voljeti kao πto je Krist volio zna-Ëi da moramo vjeæbati samokontrolu. To znaËi da moramo poka-zati nesebiËnost u svakom trenutku i na svakom mjestu. To znaËida moramo πiriti oko sebe ljubazne rijeËi i blage poglede. Onidavatelja ne koπtaju niπta, ali ostavljaju iza sebe dragocjeni miris.Njihov utjecaj na dobro ne moæe se procijeniti. Ne samo za pri-matelja nego i za davatelja oni su blagoslov, jer obje strane rea-giraju na njega. Prava ljubav je dragocjeno obiljeæje nebeskogpodrijetla, koje poveÊava svoju mirisnost ovisno o tome koliko jeπirimo prema drugima. ...

Bog æeli da Njegova djeca imaju na umu da u cilju Njegovogproslavljanja moraju darovati svoju naklonost onima kojima jenajpotrebnija. Ne bi trebalo biti zanemareno nijedno ljudsko biÊes kojim dolazimo u dodir. SebiËnost u pogledu, rijeËi ili djelu nebismo smjeli izraæavati prema ljudima oko nas, bez obzira nanjihov poloæaj, bilo da su visoki ili niski, bogati ili siromaπni.Ljubav koja izgovara lijepe rijeËi samo nekolicini, dok se premaostalima ponaπa hladno i ravnoduπno, nije ljubav nego sebiËnost.Takvo ponaπanje neÊe ni na koji naËin djelovati na dobro duπe ilina slavu Bogu. Mi ne smijemo ograniËavati svoju ljubav samo najednu ili dvije osobe.

Oni koji sakupljaju sjajne zrake sunca Kristove pravednostii ne propuπtaju ih u æivot drugih, uskoro Êe izgubiti slatke, svije-tle zrake nebeske milosti, sebiËno rezervirane za nekolicinu. ...Ne smijemo sebi dopustiti da okupimo nekoliko odabranih, niπtane pruæajuÊi onima kojima je pomoÊ najpotrebnija. Naπa ljubavne smije biti zapeËaÊena samo za nekoliko posebnih osoba. Ra-zbijte boËicu i miris Êe ispuniti kuÊu. (Signs, 7. listopada 1906.)

45

43

8. veljaËe

Pjevat Êu Gospodinu“Pravo me πtuje onaj koji prinosi ærtvu zahvalnu: i onomukoji hodi stazama pravim — njemu Êu pokazati spasenjesvoje.” (Psalam 50,23)

Doite Isusu baπ takvi kakvi ste, greπni, slabi i u potrebi i OnÊe vam dati vodu æivota! Vama je potrebna vjera koja prodire ikroz paklene sjenke koje Sotona πiri po vaπem putu. On æurnoizmiπlja zadovoljstva i modu kojima Êe tako obuzeti ljudski umda neÊe biti u stanju odvojiti ni trenutak za razmiπljanje. UËitesvoju djecu da slave Boga, a ne da ugaaju sebi. Ona su i Njegovadjeca — Njegova su stvaranjem i otkupljenjem. NauËite ih daizbjegavaju zabave i nerazumnosti ovog izopaËenog vremena. Dr-æite njihov um Ëistim i neokaljanim u Boæjim oËima. … HvaliteBoga. Neka vaπi razgovori, vaπa glazba i vaπe pjesme proslavljajuOnoga koji je toliko mnogo uËinio za nas. Slavite Boga ovdje, paÊete biti osposobljeni pridruæiti se nebeskom zboru kada uete uBoæji grad. Onda Êete moÊi poloæiti svoje blistave krune kraj Isu-sovih nogu, uzeti svoje zlatne harfe i cijelo Nebo ispuniti melodi-jom hvale. Mi Êemo Ga slaviti besmrtnim jezikom. (MS 16, 1895.)

Dok nas naπ Otkupitelj vodi prema pragu vjeËnosti, obasja-nom Boæjom slavom, mi moæemo Ëuti rijeËi hvale i zahvaljivanjanebeskog zbora oko prijestolja; i kada se odjek aneoske pjesmebude Ëuo u naπim zemaljskim domovima, srca Êe biti privuËenanebeskim pjevaËima. Zajednica s Nebom poËinje na Zemlji. Miovdje uËimo osnovnu melodiju nebeskog slavljenja. (Odgoj, str.152)

Hvalite Gospodina, razgovarajte o Njegovoj dobroti, govoriteo Njegovoj moÊi. Uljepπajte ozraËje koje okruæuje vaπu duπu. …Hvalite srcem, duπom i svojim glasom, hvalite Onoga koji donosizdravlje vaπem cjelokupnom izgledu, svojega Spasitelja i Boga!(YI, 27. prosinca 1900.)

46

44

9. veljaËe

Rast u milosti poËinje u domu“Jahve, Bog, sunce je i πtit: on daje milost i slavu. NeuskraÊuje Jahve dobara onima koji idu u neduænosti.”(Psalam 84,12)

Ima mnogo onih koji ne rastu u milosti zato πto ne njegujuvjeru u domu.

»lanovi obitelji trebaju pokazati da trajno raspolaæu silomkoju primaju od Krista. Oni trebaju usavrπavati svaku naviku iobiËaj, pokazujuÊi tako da neprestano pred oËima imaju spoznajuπto znaËi biti krπÊanin. (MS 140, 1897.)

Oni koji su krπÊani u domu, bit Êe krπÊani i u crkvi i usvijetu. (Signs, 17. veljaËe 1904.)

Boæanska dobrota moæe uzrasti jedino u srcu koje se ustraj-no priprema za dragocjeno sjeme istine. Trnje grijeha moæe rastina svakom tlu; njemu nije potrebna njega; ali boæanska dobrotamora se briæljivo gajiti. »iËak i trnje uvijek su gotovi da prokli-jaju; i zato se djelo ËiπÊenja mora stalno obavljati. (Isusove uspo-redbe, str. 25,26)

Ono πto karakter Ëini privlaËnim u domu isto je ono πto Êega uËiniti privlaËnim i u nebeskim stanovima. Ako ste pozvani da… budete svjetlo svijetu, onda vaπe svjetlo treba blistati u vaπemdomu. Tu trebate pokazivati krπÊanske vrline, trebate biti dostoj-ni ljubavi, strpljivi, ljubazni, ali Ëvrsti. … Neprestano trebate te-æiti viπoj kulturi uma i duπe. … I kao ponizno Boæje dijete kojeuËi u Kristovoj πkoli, stalno usavrπavajte svoje sposobnosti dabiste obavili najsavrπenije, najtemeljnije djelo u domu, svojimprimjerom kao i svojim rijeËima. … Neka svjetlo nebeske milostiobasja vaπ karakter tako da postane svjetlo u vaπem domu. (RH,15. rujna 1891.)

Mjera vaπeg krπÊanstva odreuje se karakterom æivota u va-πem domu. Kristova milost osposobljava Ëovjeka koji je primi daod doma stvori sretno mjesto, puno mira i spokoja. (Signs, 14.listopada 1892.)

47

45

10. veljaËe

Bog umnoæava moje darove“Tada mu reËe gospodar: ‘Dobro, valjani i vjerni slugo!Bio si vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti:Ui u veselje gospodara svoga!’” (Matej 25,21)

Bog nam je dao talente koje trebamo upotrijebiti za Njega.Jednome je dao pet talenata, drugome dva, a treÊem jedan. Nekaonaj koji je dobio samo jedan talenat ni ne pomisli sakriti ga odBoga. Gospodin zna gdje je sakriven. On zna da Mu taj talenatniπta ne donosi. Kada doe, upitat Êe svoje sluge: ©to si uËinios talentima koje sam ti povjerio? Kada onaj koji je primio pet ionaj koji je dobio dva odgovore da su trgovanjem udvostruËilisvoje talente, On Êe im reÊi: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio sivjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: Ui u veseljegospodara svoga!” To isto reÊi Êe i onome koji je upotrijebiojedan povjereni talenat. …

Onome koji ima samo jedan talenat ja bih rekla: Znaπ li dataj jedan talenat, kada se pravilno upotrijebi i iskoristi, moæedonijeti Gospodinu i stotinu talenata? Kako? — pitaπ ti. Upotrije-bi svoj dar u obraÊenju samo jednog ljudskog ma, koji vidi πto jeBog uËinio za njega, i πto on moæe biti Gospodinu. UËini da sestavi na Gospodnju stranu i kada bude πirio svoje svjetlo na dru-ge, postat Êe sredstvo preko kojeg Êe se mnoge duπe obratitiSpasitelju. Pravilnom upotrebom jednog talenta duπe mogu pri-hvatiti istinu. RijeËi: “Dobro, slugo dobri i vjerni!” nisu upuÊenesamo onom koji ima najveÊi dar, veÊ svakom tko je iskreno ivjerno stavio svoj dar na raspolaganje svojem UËitelju.

U naπem svijetu treba obaviti veliko djelo i mi smo odgovorniza svaku zraku svjetla koja se spustila na naπu stazu. Podijeli tosvjetlo i dobit Êeπ viπe svjetla za dijeljenje. Veliki blagoslov izlitÊe se na one koji se pravilno sluæe svojim talentima. (GCB, 23.travnja 1901.)

46

11. veljaËe

SaËuvajte hram svojega tijela“Ne znate li da ste hram Boæji i da Duh Boæji prebiva uvama?” (1. KorinÊanima 3,16)

Bog vam je dao boraviπte, vaπe tijelo, da se o njemu brinetei da ga saËuvate u najboljem stanju za Njegovu sluæbu i Njegovuslavu, i Duh Boæji æivi u vama. … “Ne znate li da ste hram Boæjii da Duh Boæji prebiva u vama?” (CH 622)

Zdravlje je blagoslov Ëiju vrijednost istinski cijeni samo malibroj ljudi. … Æivot je sveti zalog i samo nas Bog moæe osposobitida ga Ëuvamo i upotrebljavamo Njemu na slavu. Meutim, Onajisti koji je oblikovao izuzetnu strukturu tijela, posebno Êe sepobrinuti da je odræi u dobrom stanju ako ljudi ne budu djelovalisuprotno Njegovim naporima. On Êe nam pomoÊi da usavrπimo iupotrijebimo, u skladu s voljom Darodavca, svaki talent koji namje povjerio. (RH, 20. lipnja 1912.)

Mladost je vrijeme za oblikovanje dobrih i ispravljanje loπihnavika koje smo veÊ stekli, za razvijanje i zadræavanje sposob-nosti vladanja sobom, za stvaranje planova i za prilagoavanjepotrebi da sva æivotna djela usklaujemo s Boæjom voljom. (PHJ,kolovoz 1890.)

PosveÊeni hram tijela mora biti saËuvan u stanju nepokva-renosti i nezagaenosti, tako da Boæji Sveti Duh moæe prebivatiu njemu. Mi vjerno moramo Ëuvati Gospodnju imovinu, jer svakazloupotreba naπih snaga skraÊuje vrijeme u kojem naπ æivot mo-æe biti upotrijebljen na slavu Bogu. Imajte na umu da Bogu treba-mo posvetiti sve — duπu, tijelo i duh. Sve je to Njegovo vlasniπtvokoje je otkupio, pa ga treba razumno upotrebljavati, s ciljem dase saËuva dar æivota. Kada se pravilno sluæimo svojim snagama,jer ih potpuno posveÊujemo korisnoj upotrebi, odræavamo zdrav-lje svakog dijela tijela i Ëuvamo svaki organ tako da um, tetive imiπiÊi djeluju skladno kako bismo mogli obaviti najdragocjenijusluæbu za Boga. (YI, 7. kolovoza 1898.)

Kada uËinimo sve πto moæemo da saËuvamo zdravlje, moæe-mo oËekivati da Êe slijediti blagoslovljeni rezultati i tada se mo-æemo moliti Bogu u vjeri da blagoslovi naπe napore u Ëuvanjuzdravlja. (CH 59)

48

47

12. veljaËe

Zadovoljno srce je dobar lijek“Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suπi kosti.”(Izreke 17,22)

Odnos koji postoji izmeu uma i tijela veoma je blizak. Kadjedno od njih strada drugo suosjeÊa. Stanje uma utjeËe na zdra-vlje u daleko veÊem stupnju nego πto mnogi misle. Mnoge bolestiod kojih ljudi pate nastaju kao posljedica umne iscrpljenosti.Æalost, strahovanje, nezadovoljstvo, griænja savjesti, krivnja i nepo-vjerenje vode do sloma æivotne snage i otvaraju vrata propadanjui smrti.

Bolest katkad nastaje, a Ëesto se uvelike pogorπava umiπlja-njem. Mnogi koji bi mogli biti zdravi — kad bi samo tako mislili— doæivotni su invalidi. …

Odvaænost, nada, vjera, suÊut i ljubav donose zdravlje i pro-duæuju æivot. Zadovoljno srce i veseo duh zdravlje su tijelu isnaga duπi. (Put u bolji æivot, str. 149)

Zahvalnost, radost, dobroËinstvo i povjerenje u Boæju ljubavi brigu najbolji su Ëuvari zdravlja. (Put u bolji æivot, str. 175)

Snaga volje i vaænost vladanja sobom presudne su u napori-ma za Ëuvanje i vraÊanje zdravlja; negativan je i Ëak razoran utje-caj gnjeva, nezadovoljstva, sebiËnosti ili pokvarenosti; s drugestrane, Ëudesna je æivotvorna snaga koja se krije u vedrini, nesebiË-nosti, zahvalnosti.

U Pismu se spominje jedna fizioloπka istina o kojoj trebamorazmisliti: “Veselo je srce izvrstan lijek.” (Odgoj, str. 177)

Istinska krπÊanska naËela otvaraju pred svima izvor nepro-cjenjive sreÊe. (CH 28)

Trebamo poticati vedro, smireno raspoloæenje, nadahnuto na-dom, jer naπe zdravlje ovisi o tome. (3T, 13)

49

48

13. veljaËe

Zahvaljivanje i slavljenje“Uite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove spjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!” (Psalam 100,4)

Ako srce i um posvetimo sluæenju Bogu, obavljajuÊi djelokoje nam je povjerio, ako budemo hodali stopama Isusa Krista,naπa srca postat Êe svete harfe, i svaka njihova æica odzvanjat Êehvalom i zahvaljivanjem Janjetu koje je Bog poslao da uzme nasebe grijehe svijeta. ...

Krist bi æelio da naπe misli budu usmjerene na Njega. ...Usmjerite pogled sa sebe na Isusa Krista, izvor svakog blagoslo-va, svake milosti, izvor svega πto je dragocjeno i vrijedno Boæjojdjeci. ...

Gospodin Isus je naπa snaga i naπa sreÊa, velika riznica izkoje u svakoj prilici moæemo crpsti snagu. Dok prouËavamo Nje-ga, dok govorimo o Njemu, postajemo sve sposobniji da Ga gleda-mo — i dok upijamo Njegovu milost i primamo blagoslove kojenam nudi, imamo na raspolaganju neπto Ëime moæemo pomoÊidrugima. Ispunjeni zahvalnoπÊu, prenosimo drugima blagoslovekoji su nam obilno darovani. I tako, primajuÊi i dajuÊi, rastemou milosti, dok bogati tokovi hvale i zahvalnosti stalno teku snaπih usana; privlaËni Isusov duh rasplamsava zahvaljivanje unaπem srcu i naπa duπa se uzdiæe djelovanjem svijesti o sigurno-sti. Nepogreπiva, neiscrpna Kristova pravednost vjerom postaje inaπa pravednost. (Signs, 22. listopada 1896.)

Neka svjeæi blagoslovi svakog novog dana potaknu hvalu unaπim srcima za to znamenje Njegove njeæne brige.

Kada ujutro otvoriπ oËi, zahvali Bogu πto te je tijekom noÊiËuvao. Zahvali Mu za Njegov mir u svojem srcu. Ujutro, u podnei uveËer neka se kao slatki miris podiæe tvoja zahvalnost Nebu.…

Boæji aneli, tisuÊe i tisuÊe … Ëuvaju nas od zla i odbijajusile tame koje nas pokuπavaju uniπtiti. Nemamo li razloga da usvakom trenutku budemo zahvalni, Ëak i onda kad su oËite teπko-Êe na naπoj stazi? (Put u bolji æivot, str. 157)

50

49

14. veljaËe

Ljubav lijeËi mnoge rane“Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi odBoga, i tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga.”(1. Ivanova 4,7)

S krπÊanskog stajaliπta, ljubav je sila. Intelektualne i duhov-ne snage obuhvaÊene su tim naËelom. »ista ljubav ima sposob-nost da Ëini dobro, i ne moæe Ëiniti niπta drugo osim dobra. OnaspreËava neslogu i bijedu i donosi najistinskiju sreÊu. BogatstvoËesto πiri utjecaj koji kvari i uniπtava; ljudska sila je dovoljnosnaæna da ranjava, ali istina i dobrota su osobine Ëiste ljubavi.(4T, 138)

Niπta ne moæe unesreÊiti Ëovjeka koji ima mir s Bogom isvojim bliænjima. Zavist neÊe postojati u njegovom srcu, zla sum-njiËenja neÊe naÊi mjesta, mrænja ne moæe opstati. Srce koje jeu skladu s Bogom uzdiæe se iznad neprilika i nevolja ovog æivota.(5T, 488)

Ono πto Sotona usauje u srce — zavist, ljubomoru, zla sum-njiËenja, ruæne rijeËi, nestrpljenje, predrasude, sebiËnost, lako-most, taπtinu — mora se iskorijeniti. Ako se tim zlim osobinamadopusti da ostanu u srcu, donijet Êe rod kojim Êe mnogi bitiokaljani. O, koliki njeguju otrovne biljke koje uniπtavaju drago-cjene plodove ljubavi i kaljaju duπu. (Signs, 20. lipnja 1911.)

Samo ljubav koja teËe iz Kristovog srca moæe iscijeliti. Jedi-no onaj u kome ova ljubav teËe, kao sok u drvetu ili krv u tijelu,moæe obnoviti ranjenu duπu.

Djela ljubavi imaju divnu moÊ jer su boæanska. Kad bismoshvatili pouku da “odgovor blag utiπava gnjev”, da “ljubav dugotrpi i milokrvna je”, da dobrota “pokriva mnoπtvo grijeha” (Izreke15,1; 1. KorinÊanima 13,4; 1. Petrova 4,8) — kakvu bi iscjelitelj-sku silu dobio naπ æivot! Kako bi æivot bio preobraæen, a Zemljapostala sliËna Nebu koje bi se veÊ sada vidjelo i osjetilo! (Odgoj,str. 101,102)

51

50

15. veljaËe

RijeËi izgovorene u pravo vrijeme!“RijeËi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebr-nim posudama.” (Izreke 25,11)

Kada je bio na gozbi, Krist je upravljao razgovorom i upuÊi-vao mnoge dragocjene poruke. Prisutni su Ga sluπali; zar nije Onbio taj koji je lijeËio njihove bolesnike, tjeπio oæaloπÊene, uzimaonjihovu djecu u svoje naruËje? Carinici i greπnici bili su privu-Ëeni k Njemu, i kada je progovarao, sva njihova pozornost bila jeusmjerena na Njega.

Krist je uËio svoje uËenike kako se trebaju ponaπati kada suu druπtvu s drugim ljudima. On ih je uËio duænostima i pravilimakoja zahtijeva druπtveni æivot, koja su ista kao i zakoni Boæjegkraljevstva. Svojim primjerom uËio je svoje uËenike da ne morajuuvijek neπto reÊi kada se nau na nekom javnom skupu. Njegovirazgovori na javnim svetkovinama potpuno su se razlikovali odonih u kojima su ljudi bili pouËavani na sliËnim skupovima uproπlosti. Svaka rijeË koju je On izgovorio bila je kao miris æivotana æivot. Govorio je jasno i jednostavno. Njegove rijeËi bile su kaozlatne jabuke u srebrnim posudama. (RH, 2. listopada 1900.)

Razgovori s Isusom — kako su samo neizrecivo dragocjeni!Naπa je prednost da uæivamo u takvim razgovorima. Dok su prviuËenici sluπali Isusove rijeËi, osjeÊali su koliko im je potreban.Traæili su Ga, naπli su Ga i poπli za Njim. Bili su s Njim u kuÊi,za stolom, u sobi i na poljima. Bili su s Njim kao uËenici sasvojim UËiteljem, svakodnevno primajuÊi s Njegovih usana poukeo svetoj istini. Gledali su Ga kao πto sluge gledaju svoje gospo-dare. … Sluæili su Mu radosno i poletno. (Signs, 10. rujna 1885.)

Velika je vaænost druπtvenih odnosa i druæenja u koje smoukljuËeni. Mi moæemo steÊi prijatelje koji su ljubazni i spremnida pomognu, ali niπta nije tako dragocjeno kao druπtvo u kojemsmrtni ljudi uspostavljaju vezu s besmrtnim Bogom. Kristove rijeËiprebivaju u nama kada se tako sjedinjujemo. Rezultat Êe bitioËiπÊeno srce, razuman æivot i karakter bez mane. Meutim, je-dino upoznavanjem i druæenjem s Kristom, postat Êemo sliËniOnomu koji je naπ jedini besprijekorni Primjer. (Signs, 10. rujna1885.)

51

16. veljaËe

Isus i Njegovi prijatelji u Betaniji“Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara.” (Ivan 11,5)

Postojao je jedan dom koji je volio posjeÊivati — dom Lazara,Marije i Marte; jer je u ozraËju ljubavi i vjere Njegov duh nalazioodmor. (Isusov æivot, str. 260)

Lazar iz Betanije bio je meu najpostojanijim Kristovim uËe-nicima. Od njihovog prvog susreta njegova vjera u Krista bila jesnaæna, njegova ljubav prema Njemu duboka, a i on je Spasiteljubio vrlo mio. Za Lazara je Krist uËinio svoje najveÊe Ëudo. Spasi-telj je blagoslivljao sve koji su traæili Njegovu pomoÊ; On volicijeli ljudski rod, ali s nekima je povezan osobito njeænim veza-ma. Njegovo je srce bilo povezano Ëvrstim vezama ljubavi premaobitelji u Betaniji, pa je za jednog njezinog Ëlana uËinio svojenajdivnije djelo.

U Lazarevu je domu Isus Ëesto nalazio odmor. Spasitelj nijeimao svog doma i ovisio je o gostoprimstvu svojih prijatelja iuËenika, pa Mu je Ëesto, kad je bio umoran i æeljan ljudskogprijateljstva, bilo drago naÊi utoËiπte u ovom mirnom domu, dale-ko od sumnjiËenja i ljubomore srditih farizeja. Ovdje je nalazioiskrenu dobrodoπlicu i Ëisto, sveto prijateljstvo. Ovdje je mogaogovoriti jednostavno i sasvim slobodno, znajuÊi da Êe se NjegoverijeËi shvatiti i cijeniti.

Naπ Spasitelj je cijenio tihi dom i paæljive sluπatelje. On jeËeznuo za ljudskom njeænoπÊu, ljubaznoπÊu i toplinom. Oni kojisu prihvaÊali nebesku poduku, koju je On uvijek bio spremandati, bili su vrlo blagoslovljeni. … Mnoπtvo nije bilo spremnosluπati, pa je u domu u Betaniji Krist nalazio odmor od iscrplju-juÊeg sukoba u javnom æivotu. Tu je zahvalnim sluπateljima otva-rao knjigu Providnosti. U ovom prisnom razgovoru svojim sluπa-teljima otkrivao je ono πto nije pokuπavao kazati tom raznolikommnoπtvu. Nije imao potrebe da svojim prijateljima govori u priËa-ma. (Isto, str. 429,430)

52

52

17. veljaËe

Dajte im vodu æivota“A tko pije od vode koju Êu mu ja dati, sigurno neÊenikad oæednjeti. ©toviπe, voda koju Êu mu dati postat Êeu njemu izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni.” (Ivan4,14)

U svom razgovoru sa æenom Samarijankom, Krist je, namje-sto da omalovaæava Jakovljev izvor, iznio neπto bolje. … On jeusmjerio razgovor k blagu πto ga je æelio podariti, nudeÊi æenineπto bolje no πto je sama imala — æivu vodu, radost i naduEvanelja. (Put u bolji æivot, str. 88,89)

Kako je mnogo zanimanja Isus pokazao prema toj usamlje-noj æeni! Kako su ozbiljne i rjeËite bile Njegove poruke! Kada ihje æena Ëula, ostavila je svoje vrËeve i otiπla u grad govoreÊi oni-ma s kojima se srela: “Doite da vidite Ëovjeka koji mi reËe sveπto sam uËinila! Da on nije Mesija?” (Ivan 4,29) »itamo da sumnogi Samarijanci iz tog grada povjerovali u Njega. Tko bi mogaoprocijeniti spasonosni utjecaj koji su njezine rijeËi imale tijekommnogih kasnijih godina od njezinog vremena do danas! (RH, 7.travnja 1904.)

Isus se osobno sretao s ljudima. Nije stajao po strani, odvojenod onih kojima je bila potrebna Njegova pomoÊ. Ulazio je u do-move ljudi, tjeπio oæaloπÊene, lijeËio bolesne, opominjao bezbri-æne i prolazio ËineÊi dobro. Ako i mi poemo Isusovim stopama,Ëinit Êemo ono πto je On Ëinio. Moramo pruæati ljudima istu vrstupomoÊi koju im je On pruæao. (RH, 24. travnja 1888.)

Gospodin æeli da se Njegova rijeË milosti objavi svakoj duπi.U velikoj mjeri to se moæe postiÊi osobnim radom. Tom se meto-dom i Krist sluæio. Njegovo djelo se najveÊim dijelom sastojalo odrazgovora s pojedincima. On je posebno cijenio sluπateljstvo kojese sastojalo od jedne osobe. Preko te jedne duπe poruka se Ëestoprenosila tisuÊama. … Mnoπtvo ljudi nikada neÊe biti obuhvaÊenoEvaneljem ako im se ono ne odnese. (Isusove usporedbe, str.153)

53

53

18. veljaËe

Posebno se sjeÊaj siromaπnih vjernika crkve“Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, Ëinimo dobrosvima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istojobitelji.” (GalaÊanima 6,10)

Krist je u posebnom smislu povjerio svojoj Crkvi duænost davodi skrb o siromaπnima u svojoj sredini. Siromaπnih Êe uvijekbiti meu nama, i On je vjernicima Crkve dodijelio osobnu od-govornost da se brinu o njima. Kao πto Ëlanovi prave obitelji vodeskrb jedan o drugome, sluæe onome izmeu sebe koji je bolestan,podupiru onoga koji je slab, poduËavaju neukog, savjetuju neis-kusnog, tako se trebaju i oni koji su “zajedno u vjeri” brinuti zasvoje siromaπne i bespomoÊne. (Put u bolji æivot, str. 121)

Duænost je svake crkve da ozbiljno, promiπljeno organizirabrigu o bolesnima i siromaπnima u svojoj sredini. (WM 181)

Ako oni koji sebe smatraju Kristovim sljedbenicima na bilokoji naËin zanemare ovu svoju duænost, ako ne budu zadovolja-vali potrebe brata i sestre koji nose jaram siromaπtva ili tlaËenja,izvjeπtaj o tome biljeæi se u nebeskim knjigama kao zanemari-vanje duænosti prema samom Kristu u osobi Njegovih svetih. Ka-kav Êe obraËun imati Gospodin s mnogima koji drugima objav-ljuju Kristove rijeËi, a ne pokazuju njeænu suÊut i brigu premabratu u vjeri koji je imao manje sreÊe u æivotu i manje uspjehaod njih! (WM 210)

Istinski krπÊanin je prijatelj siromaha. On se ponaπa premasvojem zbunjenom i nesretnom bratu kao πto bi se netko pona-πao prema njeænoj, osjetljivoj, slaboj biljci. Bog traæi od svojihradnika da se kreÊu meu bolesnima i napaÊenima kao vjesniciNjegove ljubavi i milosti. On nas promatra da bi vidio kako postu-pamo jedni prema drugima, jesmo li sliËni Kristu u svojem pristu-pu svima, uglednima i prezrenima, bogatima i siromaπnima, slobod-nima i robovima. (WM 168)

Nema nikakve nedoumice u vezi s Gospodnjim siromasima.Njima se mora pomagati u svakom sluËaju kada je to za njihovodobro. (6T, 269)

54

54

19. veljaËe

Bogu je mio Ëist karakter“Dobrota Jahve, Boga naπega, nek’ bude nad nama, dajda nam uspije djelo naπih ruku, djelo ruku naπih nek’uspije.” (Psalam 90,17)

Bog voli sve πto je lijepo, ali najviπe od svega voli predivankarakter. … Upravo ljepota karaktera nikada neÊe propasti, veÊ Êepotrajati tijekom svih beskrajnih vjekova vjeËnosti. (BE, 1. veljaËe1892.)

Umjetnik nad umjetnicima mislio je na ljiljane naËinivπi ihtako prekrasnima da nadmaπuju Salomonovu slavu. Koliko semnogo viπe brine za Ëovjeka koji je slika i slava Boæja! On Ëezneda vidi svoju djecu kako otkrivaju karakter sliËan Njegovom. Kaoπto sunËeva zraka daje cvijeÊu raznolike i njeæne boje, tako i Bogdaje duπi ljepotu svojeg karaktera.

Svi koji odaberu Kristovo kraljevstvo ljubavi, pravde i mirauËinivπi njegovo dobro preteænijim od svega ostalog, povezani sus viπim svijetom i dobivaju svaki blagoslov koji je potreban zaovaj æivot. U knjizi Boæje providnosti, u knjizi æivota, svatko odnas ima svoju stranicu. Ta stranica sadræi sve pojedinosti naπeproπlosti; Ëak i vlasi na glavi izbrojene su. Bog uvijek misli nasvoju djecu. (Isusov æivot, str. 248)

Razmetanje ovoga svijeta, ma kako uvjerljivo, u Boæjim oËi-ma nije ni od kakve vrijednosti. Viπe od onoga πto je vidljivo iograniËeno, Bog cijeni ono nevidljivo i vjeËno. Ono prvo ima vri-jednost samo ako sluæi kao izraz drugoga. Najodabranija umjet-niËka djela ne posjeduju ljepotu koja se moæe usporediti s ljepo-tom karaktera, nastalom kao plod djelovanja Svetoga Duha naduπu. …

S ljubavlju koju je imao u svom srcu joπ od vjeËnih vremena,Krist je doπao na Zemlju i poklonio je palom Ëovjeku. Mi trebamopreko veze s Kristom primiti to bogatstvo, otkriti ga i dati drugi-ma. …

Mi se trebamo razlikovati od svijeta jer je Bog na nas poloæiosvoj peËat zato πto preko nas pokazuje svoj karakter ljubavi. (Putu bolji æivot, str. 16,17)

55

55

20. veljaËe

Dionici po Boæjem obeÊanju“Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊanimdobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja jezbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanskenaravi.” (2. Petrova 1,4)

Svako obeÊanje u Boæjoj knjizi sadræi i ohrabrenje da moæe-mo postati dionici boæanske naravi. Ovo je moguÊnost — oslonitise na Boga, povjerovati u Njegovu rijeË, Ëiniti Njegova djela, a sveto moæemo ako se oslonimo na Kristovo boæanstvo. Ta moguÊ-nost nam vrijedi viπe nego sva bogatstva u svijetu. Ne postojiniπta drugo na svijetu πto bi se s tim moglo usporediti. Kada seuhvatimo za silu koja nam je na taj naËin pribliæena, dobivamonadu, tako snaænu da se moæemo potpuno osloniti na Boæje obe-Êanje; hvatajuÊi se za moguÊnost koja nam se pruæa u Kristu,postajemo sinovi i kÊeri Boæje.

Onaj koji istinski vjeruje u Krista postaje sudionik boæanskenaravi i dobiva snagu koju moæe iskoristiti u svakoj kuπnji. TakavneÊe pasti pred silom kuπnje ili biti ostavljen da doæivi poraz. Uvrijeme kuπnje uhvatit Êe se za obeÊanje i tako izbjeÊi pokvare-nost koju su strasti donijele u svijet. …

Nebo je dalo svoje najdragocjenije Blago da bi nas uËinilosudionicima boæanske naravi. Boæji Sin je odloæio svoje kraljev-sko ruho i kraljevsku krunu i kao malo Dijete doπao na Zemlju.Od djetinjstva do pune zrelosti odluËio je æivjeti savrπenim æivo-tom. Zauzeo se da u greπnom svijetu stoji kao Predstavnik Oca iumre za greπni rod. Kako je to bilo veliko djelo! ... Ne znam kakobih prikazala te dogaaje; oni su tako Ëudesni, doista Ëudesni. …

On nam je svojim æivotom ærtve i sramotne smrti omoguÊioda se uhvatimo za Njegovo boæanstvo i izbjegnemo pokvarenostkoju su strasti donijele na svijet. … Ako postanete dionici boæan-ske naravi, iz dana u dan postajat Êete sve prilagoeniji æivotukoji je sliËan Boæjem æivotu. Iz dana u dan jaËat Êete svoje povje-renje u Krista, slijediti Njegov primjer i rasti u Njegovom obliËju,sve dok savrπeni ne budete mogli stati pred Njega. (MS, 99a,1908.)

56

21. veljaËe

Poπtovanje Boæjeg doma“Dræite moje subote; πtujte moje Svetiπte. Ja sam Jahve!”(Levitski zakonik 19,30)

Bog je uzviπen i svet; a skromnoj i vjernoj duπi Njegov domna Zemlji, mjesto na kojem se Njegov narod okuplja na bogoslu-æje, treba biti sliËno vratima Neba! Sredstva koja je Bog odredioda pripremi narod za crkvu na Nebu, za uzviπenije bogosluæje,jesu pjesme hvale, rijeËi koje izgovaraju Gospodnji propovjednici.(YI, 8. listopada 1896.)

Kada vjernici dou na mjesto bogosluæja, to trebaju uËinitidostojanstveno, tiho proÊi do svojih mjesta. … ObiËni razgovori,πaptanje i smijeh ne mogu se dopustiti u molitvenom domu, niprije ni nakon bogosluæja. Vatrena, aktivna poboænost treba kra-siti vjernike.

Ako neki moraju priËekati nekoliko minuta prije poËetkabogosluæja, neka u tihom razmiπljanju zadræe istinski duh oda-nosti Bogu uzdizanjem srca Bogu u molitvi da bogosluæje budena blagoslov njihovim srcima i dovede do osvjedoËenja i obraÊe-nja drugih duπa. Mi svi gubimo mnogo od radosne veze s Bogomsvojim nemirnim ponaπanjem, nepoπtovanjem trenutaka razmiπ-ljanja i molitve.

Uzdignite krπÊanska mjerila u mislima svoje djece, pomoziteim da utkaju Isusa u svoje iskustvo; nauËite ih da njeguju najdu-blje poπtovanje prema Boæjem domu i shvate da u molitveni domtrebaju ulaziti sa srcem koje je pripremljeno i pokoreno mislimakao πto su ove: “Bog je ovdje, ovo je Njegov dom; moram se bavitiËistim mislima i imati najsvetije pobude. … Ovo je mjesto nakojem se Bog susreÊe sa svojim narodom i daje mu svoj blago-slov!”

Roditelji moraju ne samo uËiti svoju djecu, veÊ im i zapovje-diti da u Boæji dom ulaze tiho i s poπtovanjem. (5T, 492—496)

Vjeæbajte se u poπtovanju Boæjeg doma sve dok to ne postanedio vaπeg biÊa. (YI, 8. rujna 1896.)

56

57

22. veljaËe

Bogu je stalo do mene“Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer jasam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupirem tepobjedniËkom desnicom.” (Izaija 41,10)

Bog se nalazi u aktivnoj vezi sa svim dijelovima svojega ne-preglednog kraljevstva. On nam je opisan kako se saginje nadZemljom i njezinim stanovnicima. On sluπa svaku izgovorenu ri-jeË. On Ëuje svaki uzdah; sluπa svaku molitvu; promatra kretanjesvakog biÊa.

Bog se oduvijek brinuo o svojem narodu. ... Krist je nauËiosvoje uËenike da je veliËina boæanske skrbi, posveÊene svakomstvorenju, u skladu s poloæajem koji mu je odreen meu Boæjimdjelima stvaranja. On je skrenuo njihovu pozornost na ptice uzraku. Ni vrabac, rekao im je On, ne pada na zemlju da ga neisprati oko naπeg nebeskog Oca. Ako se, dakle, On brine o malomvrapcu, onda su i duπe onih za koje je Krist umro dragocjene uNjegovim oËima. »ovjekova vrijednost, poloæaj koji mu je Bogdodijelio, otkriva se na golgotskom kriæu.

Boæja milost i ljubav prema greπnom rodu nije prestala nitije izgubila svoje usmjerenje prema Zemlji. (Signs, 17. studenoga1898.)

Istina je da Êe doÊi do razoËaranja; mi moramo oËekivatinevolje, ali sve πto se dogaa, i malo i veliko, prepustimo Bogu.Njega ne dovodi u nedoumicu mnogobrojnost naπih æalbi; niti jepostao nemoÊan pred teæinom naπih tereta. Njegova budna brigaobuhvaÊa svako domaÊinstvo, okruæuje svakog pojedinca; On jeukljuËen u svaki naπ posao i sve naπe æalosti.

On vidi svaki naπ strah; dirnut je suosjeÊanjem zbog naπihslabosti. Sve nevolje i kuπnje kroz koje ovdje prolazimo dobile suNjegovo odobrenje da bi se ostvarile Njegove namjere ljubavi pre-ma nama — da bismo postali sudionici u Njegovoj svetosti, patako i sudionici u potpunoj radosti koja se nalazi u Njegovojprisutnosti. (BE, 1. rujna 1889.)

57

58

23. veljaËe

Krist — moj stariji Brat“Zato je u svemu morao postati sliËan svojoj braÊi dabude veliki sveÊenik milostiv (prema ljudima) i vjeran uodnosu prema Bogu da okajava grijehe (izabranoga) na-roda.” (Hebrejima 2,17)

Kao brat ljudskoga roda, On stoji kod vjeËnog Boæjeg pri-jestolja. On promatra svaku duπu koja upravlja svoj pogled kNjemu kao Spasitelju. On iz iskustva zna πto su to ljudske sla-bosti, kakve su naπe potrebe i gdje leæi silina kuπnji kojima smoizloæeni. … On bdije nad tobom, uzdrhtalo dijete Boæje. Jesi likuπan? On Êe te izbaviti. Jesi li slab? On Êe ti uliti snagu. Nedo-staje li ti znanje? On Êe te prosvijetliti. Jesi li ranjen? On Êe teiscijeliti. Gospodin “odreuje broj zvijezda”, a opet “lijeËi onekoji su srca skruπena, i povija rane njihove” (Psalam 147,3.4)

Ma kakva da su tvoja strahovanja i kuπnje, iznesi Gospodinusvoj problem. Tvoj duh Êe biti okrijepljen da ustraje. Ti Êeπ semoÊi osloboditi prepreka i teπkoÊa. ©to si slabiji bespomoÊniji uvlastitim oËima, postajat Êeπ jaËim u Njegovoj sili. ©to su tvojitereti teæi, blagotvorniji Êe biti odmor kad ih baciπ na Onoga kojinosi jarmove.

Okolnosti mogu razdvojiti prijatelje; nemirne vode beskraj-nog mora mogu navrijeti izmeu nas i njih. Ali nas zato nikakvaokolnost, nikakva udaljenost ne mogu razdvojiti od ljubavi Spa-sitelja. Gdje god se naπli, On nam je s desne strane da nas podu-pre, podræi, osokoli i razvedri. VeÊa od ljubavi majke prema nje-zinom djetetu jest Kristova ljubav prema Njegovih iskupljenicima.Naπa je prednost da poËivamo u Njegovoj ljubavi i kaæemo: “UzdatÊu se u Njega, jer je On za mene dao svoj æivot.“

Ljudska se ljubav moæe promijeniti, ali Kristova ljubav nezna za promjene. Kad zavapimo k Njemu za pomoÊ, Njegova jeruka ispruæena da pomogne. (Put u bolji æivot, str. 36)

On æeli da shvatimo da se vratio na Nebo kao naπ stariji Brati da je neizmjerna snaga, koja je Njemu darovana, stavljena namana raspolaganje. (9T, 186)

58

59

24. veljaËe

Aneli me pripremaju za vjeËnost“©aljem, evo, svog anela pred tobom, da te Ëuva na putui dovede te u mjesto koje sam priredio.” (Izlazak 23,20)

Cijelo nebo ukljuËeno je u djelo pripremanja naroda da op-stane u dan Gospodnje pripreme. Veza izmeu Neba i Zemlje vrloje bliska. …

Nebeske sile s nestrpljenjem i ozbiljnoπÊu Ëekaju da Ga ob-jave ljudskim oruima, kako bi ljudi postali suradnici s nebeskimanelima u objavljivanju Isusa — Otkupitelja svijeta, koji je punmilosra i istine.

Prva suza pokajanja zbog grijeha izazvala je radost meunebeskim anelima u nebeskim dvorovima. Nebeski vjesnici spre-mni su da polete u sluæbu duπama koje traæe Isusa.

Bog je pripremio velike i slavne pojedinosti za one koji Galjube. Aneli s velikim nestrpljenjem oËekuju konaËnu pobjeduBoæjeg naroda, kada Êe serafini i kerubini i “deset tisuÊa putadeset tisuÊa i tisuÊe tisuÊa” biÊa zapjevati pjesmu blaæenih i pro-slaviti pobjedu posredniËkih dostignuÊa u izbavljenju Ëovjeka.(Letter 45, 1892.)

Isus je izraËunao troπkove spasenja svakog Adamovog sina ikÊeri. Osigurao je obilje sredstava da nitko, ako prihvati uvjete,ne mora propasti, veÊ dobiti vjeËni æivot. … Svako nebesko biÊedjeluje kao Njegov predstavnik u zadobivanju ljudi za Boga. (YI,1. rujna 1892.)

Aneli slave nalaze svoju radost u … davanju ljubavi i neu-mornom bdijenju nad duπama koje su pale i izgubile svoju sve-tost. Nebeska biÊa pokuπavaju zadobiti ljudska srca; ona ovommraËnom svijetu donose svjetlost iz nebeskih dvorova. Ljubaz-nom i strpljivom sluæbom ona djeluju na ljudski duh tako daizgubljene dovode u zajednicu s Kristom, koji im je mnogo bliæino πto to oni mogu pretpostaviti. (Isusov æivot, str. 8)

59

60

25. veljaËe

U Kristu je snaga“Ili u moje nek’ doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom,mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5)

Neprijatelj ne moæe pobijediti skromnog Kristovog uËenika;za one koji u molitvi izlaze pred Gospodina, Krist je sebe postaviokao Zaklon i UtoËiπte od napada zloga. Objavljeno nam je i obe-Êanje: “Ako neprijatelj navali kao rijeka, Duh Êe Gospodnji po-dignuti zastavu nasuprot njemu.” (Izaija 59,19 DK)

Sotoni je bilo dopuπteno da kuπa samouvjerenog Petra, kaoπto mu je bilo dopuπteno da ustane na Joba; ali kada je to djelobilo uËinjeno, morao se povuÊi. Da je Sotoni bilo dopuπteno dabude po njegovom, za Petra ne bi bilo nikakve nade. On bi doæiviopotpuni brodolom vjere. Ali neprijatelj nije smio otiÊi ni za dlakudalje od onoga πto mu je bilo dopuπteno. U cijeloj sotonskojvojsci nema sile koja bi mogla onesposobiti duπu koja se s jed-nostavnim povjerenjem uzda u mudrost proiziπlu od Boga. (YI, 15.prosinca 1898.)

Krist je naπa Ëvrsta utvrda i Sotona nema moÊi nad duπomkoja u poniznosti uma hodi pred Bogom. ObeÊanje glasi: “Ili umoje nek’ doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklo-pi sa mnom!” (Izaija 27,5) U Kristu je savrπena i potpuna pomoÊsvakoj kuπanoj duπi. Opasnosti vrebaju na svakom putu, alicjelokupni nebeski svemir stoji na straæi da nitko ne bude kuπanviπe nego πto moæe izdræati. Neki imaju snaæne karakterne oso-bine koje stalno moraju krotiti. Ako budu pod upravom BoæjegaDuha, te osobine mogu posluæiti na blagoslov; ali ako ne budu,mogu se pokazati kao prokletstvo. … Ako se nesebiËno prihva-timo posla, nikada ni najmanje ne odstupajuÊi od naËela, Gospo-din Êe nad nama raπiriti svoje ruke i pokazati se kao moÊni Po-magaË. Ako budemo gledali na Isusa kao na Onoga na koga semoæemo osloniti, On nas ni u jednoj nevolji neÊe iznevjeriti. (YI,22. prosinca 1898.)

61

26. veljaËe

Volja je odluËujuÊa snaga“Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, preo-bliËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËavatiπto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno!” (Rimlja-nima 12,2)

Niπta nas ne moæe udaljiti od Boga osim naπe buntovne volje.(YI, 9. oæujka 1893.)

Volja je upravljaËka snaga u Ëovjekovoj naravi. Ako je voljana strani pravde, ostatak biÊa povest Êe se za njom. Volja nije niukus ni sklonost, veÊ izbor, snaga odluËivanja, kraljevska snagakoja djeluje u ljudskim sinovima i navodi ih na posluπnost ilineposluπnost Bogu.

Vi Êete biti u stalnoj opasnosti sve dok ne budete shvatilipravu snagu volje. Vi moæete vjerovati sve i obeÊavati sve, ali vaπaobeÊanja i vaπa vjera niπta neÊe vrijediti ako svoju volju ne stavitena pravu stranu. Ako borbu vjere budete vodili takvom snagomsvoje volje, nema sumnje da Êete pobijediti.

Vaπ je zadatak da svoju volju stavite na Kristovu stranu.Kada svoju volju pokorite Njegovoj, On vas odmah prihvaÊa kaosvoje vlasniπtvo i djeluje u vama da hoÊete i Ëinite ono πto jeNjemu ugodno. Vaπa narav dolazi pod vlast Njegovog Duha. »aksu se i vaπe misli pokorile Kristu. Ako niste u stanju vladatisvojim pobudama i svojim osjeÊajima, kao πto biste æeljeli, ipakmoæete gospodariti svojom voljom i tako poËinje potpuna promje-na u vaπem cjelokupnom æivotu. Kada svoju volju pokorite Kri-stovoj, vaπ æivot je sakriven s Kristom u Bogu. On se povezuje sasilom koja je iznad svih poglavarstava i vlasti. Tada dobivate sna-gu od Boga i novi æivot, æivot vjere, postaje vam moguÊ.

Nikada se neÊete uzdiÊi ako vaπa volja nije stala na Kristovustranu, ako ne surauje s Boæjim Duhom. Nemojte misliti da tone moæete, veÊ recite: “Mogu i hoÊu!” A Bog je odredio svojegSvetoga Duha da vam pomogne u svakom odluËnom naporu. (CTBH147,148)

60

62

27. veljaËe

UËvrstite svoj poziv i izbor“Zato, braÊo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu koristuËvrstite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊetenigda pasti. Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto jepotrebno za ulazak u vjeËno kraljevstvo naπega Gospo-dina, Spasitelja Isusa Krista.” (2. Petrova 1,10.11)

Ovdje nam je ponuena polica æivotnog osiguranja kojomnam je osiguran vjeËni æivot u Boæjem kraljevstvu. Pozivam vasda prouËavate ove rijeËi apostola Petra. Svaka reËenica pokazujerazumijevanje i inteligenciju. HvatajuÊi se za Æivotodavca, koji jedao svoj æivot za nas, mi primamo vjeËni æivot. (MS 99a, 1908.)

Svatko od nas pojedinaËno odluËuje o svojoj vjeËnoj bu-duÊnosti i samo o nama ovisi hoÊemo li steÊi vjeËni æivot. HoÊe-mo li provesti u æivot pouke objavljene u Boæjoj rijeËi, u tomvelikom Kristovom udæbeniku? To je najveÊa, a ipak najjedno-stavnije napisana i najrazumljivija knjiga koja je ikada priprem-ljena da pruæi obrazovanje o pravilnom ponaπanju, govoru, navi-kama i sklonostima. To je jedina knjiga koja Êe pripremiti ljudskabiÊa za æivot koji se moæe usporediti s Boæjim æivotom. Oni kojisvakoga dana budu prouËavali tu RijeË, bit Êe i jedini dostojni daprime diplomu koja im daje pravo da odgajaju i vjeæbaju djecu zaulazak u viπu πkolu, da budu okrunjena kao nadmoÊni pobjed-nici.

Isus Krist je jedini Sudac koji Êe ocjenjivati osposobljenostljudskog orua da primi vjeËni æivot. Vrata VjeËnoga grada otvoritÊe se za one koji su bili ponizni, krotki i skromni sljedbeniciIsusa Krista, koji su od Njega nauËili sve πto su trebali nauËiti,koji su od Njega primili policu svojeg æivotnog osiguranja, koji suoblikovali svoj karakter po ugledu na boæanski. (MS 3, 1906.)

Kada otkupljeni budu izbavljeni sa Zemlje, vrata Boæjega gra-da otvorit Êe se za nas. … Zatim Êemo u ruke dobiti harfe i glasÊe nam odjeknuti u pjesmi hvale Bogu i Janjetu, Ëijom smo veli-kom ærtvom postali dionici boæanske naravi i dobili besmrtnubaπtinu u Boæjem kraljevstvu. (MS 99a, 1908.)

61

63

28. veljaËe

Krist mi predaje krunu i harfu“VeÊ mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi uonaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meninego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.” (2. Timote-ju 4,8)

Prije nego πto Êe uÊi u Sveti grad, Spasitelj svojim sljedbeni-cima daje simbole pobjede i oznake njihovog kraljevskog dosto-janstva. Sjajni redovi su oblikovali savrπeni Ëetverokut oko svogKralja, Ëiji se veliËanstveni stas uzdiæe visoko iznad svetih i ane-la, a Njegovo ih lice obasjava dobrostivom ljubavlju. Svaki je po-gled ovog bezbrojnog mnoπtva spaπenih uprt u Njega, svako okopromatra slavu Onoga komu je “Lice bilo neljudski iznakaæeno teobliËjem viπe nije naliËio na Ëovjeka”. Na glave pobjednika Isussvojom vlastitom desnicom stavlja vijenac slave. Za svakoga imakrunu na kojoj je ispisano njegovo “novo ime” (Otkrivenje 2,17)i natpis: “PosveÊen Jahvi!” U svakoj se ruci nalazi pobjedniËkapalma i blistava harfa. A onda, na znak anela koji daju ton,svaka ruka vjeπto dodiruje æice budeÊi zanosnu glazbu s bogatimskladnim akordima. Neiskazani zanos obuzima svako srce i svakise glas uzdiæe u pjesmi zahvalnosti. “Njemu, koji nas ljubi i kojinas je otkupio od grijeha svojom krvlju, i uËinio nas kraljevstvomsveÊenika za Boga, svog Oca — njemu slava i vlast u vijek vjeko-va!” (Otkrivenje 1,5.6) (Velika borba, str. 508)

O, kave li neizrecive radosti vidjeti Onoga koga smo voljeli —vidjeti Ga u slavi koja Mu pripada, vidjeti Onoga koji je dao sebeza nas, gledati te ruke koje su jednom bile probodene za naπespasenje, kako se πire da nas blagoslove i pozdrave. (Signs, 2.studenoga 1882.)

Oni koji … stavljaju sebe u Boæje ruke … gledat Êe Kralja usvoj Njegovoj ljepoti. Vidjet Êe Njegovu nenadmaπnu privlaËnost i,svirajuÊi na svojim zlatnim harfama, ispunit Êe cijelo Nebo boga-tom glazbom i pjesmama Janjetu. (RH, 15. lipnja 1905.)

62

64

29. veljaËe

Prednost slobodnog razgovora s Bogom“Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Go-spodin, Bog, SvemoguÊi, i Janje.” (Otkrivenje 21,22)

Boæji narod uæiva prednost neposredne zajednice s Ocem iSinom. “Sad vidimo u ogledalu, nejasno.” (1. KorinÊanima 13,12).Sad vidimo odraz Boæjeg lika kao u ogledalu: u djelima prirode iNjegovom postupanju s ljudima; ali onda Êemo Ga vidjeti licem ulice, bez zasjenjujuÊe koprene meu nama. Stajat Êemo pred Njimi promatrati slavu Njegova lica. (Velika borba, str. 532)

Mi Mu se moæemo obratiti imenom od milja: “OËe naπ”, πtoje znak naπe ljubavi prema Njemu i zalog Njegove njeæne skrbi onama i odnosa koji je uspostavio s nama. A Boæji Sin, promatra-juÊi baπtinike milosti, ne stidi se “zvati ih braÊom” (Hebrejima2,11). Oni imaju joπ svetiji odnos s Bogom od anela, koji nikadanisu pali u grijeh.

Sva oËinska ljubav koja se iz naraπtaja u naraπtaj prenosilapreko kanala ljudskih srca, svi izvori njeænosti koji su se otvaraliu duπama ljudi, samo su kao potoËiÊ prema beskrajnom oceanukada se usporede s beskrajnom, neiscrpnom Boæjom ljubavlju.(RH, 22. listopada 1908.)

Nebo je neprekidno pribliæavanje Bogu kroz Krista. ©to smodulje u blaæenstvu Neba, to Êe nam se sve viπe i viπe otvaratislava; i πto viπe poznajemo Boga, utoliko Êe silnija biti naπa sre-Êa. (Isusov æivot, str. 265)

©to bi bila nebeska radost, ako ne vidjeti Boga? Moæe li do-æivjeti veÊu radost greπnik koji je spaπen Kristovim krvlju, negoda gleda Boæje lice i da Ga upozna kao Oca? (8T, 268)

Koliko nam utjehe veÊ sada i ovdje daje da Ga gledamo oËimavjere, i da gledanjem postajemo kao πto je On; ali πto Êe tek bitikada Ga budemo gledali kao πto jest, bez vela koji Ga je prikri-vao? (BE, 15. sijeËnja 1892.)

63

65

OÆUJAK

VJERA KOJOM ÆIVIM

1. oæujka

Stol postavljen pred nas“Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima æivot vjeËni. I jaÊu ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jeloi krv je moja pravo piÊe.” (Ivan 6,54.55)

VjeËni æivot je primanje æivotnih sastojaka putem Pisma, Ëi-njenje Boæje volje. To je ono πto se podrazumijeva pod jedenjemtijela i pijenjem krvi Sina Boæjega. Prednost je svih da sudjelujuu nebeskom kruhu prouËavajuÊi RijeË i na taj naËin steknu du-hovne æile i miπiÊe. (RH, 1. listopada 1901.)

Svaki Ëovjek mora primiti blagoslove za svoju duπu, u pro-tivnom neÊe biti nahranjen. .... Poznato je da nitko ne bi bionahranjen gledajuÊi lijepo prostrt stol s kojeg netko drugi jede.Izgladnjeli bismo kad ne bismo jeli fiziËku hranu, a izgubit Êemoduhovnu snagu i pokretljivost ako se ne hranimo duhovnim kru-hom. ....

Stol je prostrt i Krist vas poziva na gozbu. HoÊemo li odbitiizobilje objavljujuÊi: “On ovo ne nudi meni!” Nekada davno smopjevali pjesmu u kojoj se opisivala gozba na kojoj su se sretniËlanovi obitelji okupili oko izobilnog stola na poziv ljubaznogoca. Dok su se sretna djeca okupljala oko stola, na pragu jestajala gladna djevojËica — prosjakinja. Bila je pozvana unutra,ali, naæalost, okrenula se s usklikom: “Ja tamo nemam oca.”HoÊete li i vi postupiti sliËno dok vas Isus poziva da uete? Oh!Ako imate Oca u dvorovima na Nebu, molim vas da svima otkrije-te tu Ëinjenicu. On vas æeli uËiniti zajedniËarima svojih bogatihriznica blagoslova. Svi koji dou s povjerljivom ljubavlju malogdjeteta, naÊi Êe tamo svojeg Oca. (ST, 25. oæujka 1889.)

Doi k vodi æivota i pij! Nemoj ostati po strani i æaliti se naæe. Voda æivota je besplatna za sve. (AUCR, 1. listopada 1903.)

Oni koji budu jeli i usvojili ovu RijeË ËineÊi je dijelom svakogsvojeg djela i osobina karaktera, postaju jaki u Boæjoj snazi. Onadaje besmrtni polet duπi usavrπavajuÊi iskustvo i donoseÊi radostkoja Êe trajati zauvijek. (RH, 11. lipnja 1908.)

64

66

2. oæujka

Priprema za sveti dan“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.” (Izlazak 20,8)

Na samom poËetku Ëetvrte zapovijedi Gospodin je rekao:“Sjeti se.” Znao je da Êe usred mnoπtva briga i nedoumica Ëovjekbiti u kuπnji da traæi izgovor πto ne ispunjava sve zahtjeve Za-kona, ili πto zaboravlja njegov sveti znaËaj. Zato je rekao: “Sjetise da svetkujeπ dan subotni.”

Tijekom cijelog tjedna trebamo imati subotu na umu i izvrπitisve pripreme kako bismo je poπtovali u skladu sa zapovijeu. ...

Kada se subote sjeÊamo na taj naËin, onome πto je privreme-no neÊe biti dopuπteno da potisne ono od duhovne vrijednosti.Nijedna obveza koja se tiËe πest radnih dana neÊe biti ostavljenaza subotu. Tijekom tjedna naπe snage neÊe biti toliko iscrpljenenastojanjem oko privremenog da, u dan kada je Gospodin odma-rao i bio osvjeæen, budemo previπe umorni da bismo se ukljuËiliu Njegovu sluæbu. ...

Neka u petak sve pripreme za subotu budu zavrπene. Pobri-nite se da sva odjeÊa bude spremna i cjelokupno kuhanje zavrπe-no. ... Subotu ne treba koristiti za popravljanje odjeÊe, kuhanjehrane, za traæenje zabave i razonode, ili za bilo koje druge svjeto-vne pothvate. Prije zalaska sunca neka svi svjetovni poslovi buduostavljeni po strani i svi papiri svjetovnog sadræaja sklonjeni iz-van vidokruga. Roditelji, objasnite svoj posao i svoje namjere svo-joj djeci i dajte im da sudjeluju u pripremi da bi se subota poπto-vala u skladu sa zapovijeu. (6T, 353—356)

Postoji joπ jedan zadatak koji bi trebao dobiti istaknuto mje-sto u danu pripreme. U ovaj dan sve razmirice izmeu braÊe, bilou obitelji ili u crkvi, trebale bi se ukloniti. Neka sva gorËina, gnjevi zloba budu protjerani iz duπe. U poniznom duhu “ispovijedajtegrijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!”(Jakov 1,16)

Prije zalaska sunca neka se Ëlanovi obitelji okupe oko BoæjerijeËi, neka pjevaju i neka se mole. (6T, 365)

Trebali bismo ljubomorno Ëuvati granice subote. Imajte naumu da je svaki trenutak posveÊen, da je to sveto vrijeme. (6T,356)

67

3. oæujka

Boæji dar ljudskom rodu“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoro-enog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ daima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)

Boæje srce Ëezne za zemaljskom djecom ljubavlju jaËom odsmrti. DajuÊi svojega Sina, On je na nas izlio cijelo Nebo u jed-nom Daru. (SC 21)

Preko tog Dara iz dana u dan dolazi do nas neiscrpni tokGospodnje dobrote. Svaki cvijet, sa svojim njeænim nijansama islatkim mirisom, dan je za naπe uæivanje preko tog Dara. On jestvorio Sunce i Mjesec, a ne postoji ni zvijezda koja uljepπavanebeski svod koju On nije naËinio. Ne postoji nijedna namirnicana naπim stolovima da je On nije osigurao za odræavanje naπegæivota. Etiketa s Kristovim imenom je na svemu tome. Sve se dajeËovjeku u jednom neiskazanom Daru, Jedinoroenom Sinu Bo-æjem. On je bio prikovan na kriæ da bi ovo cjelokupno obiljepoteklo k Boæjim stvorenjima. (8T 288)

Tim πto je uzeo naπu prirodu, Spasitelj se povezao s Ëovje-Ëanstvom vezom koja se neÊe nikada raskinuti. On je povezan snama kroz svu vjeËnost. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je daosvoga jedinoroenog Sina.” (Ivan 3,16) On Ga je dao ne samo daponese naπe grijehe i umre kao naπa ærtva; On Ga je palom rodudao. Da bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bogje dao svoga jedinoroenoga Sina da postane Ëlan ljudskog roda,da zauvijek zadræi svoju ljudsku prirodu. To je zalog da Êe Bogispuniti svoju rijeË. “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; napleÊima mu je vlast.” (Izaija 9,6) Bog je usvojio ljudsku prirodu uosobi svoga Sina i prenio je u najviπe Nebo. … Nebo je obavijenoljudskom prirodom, a ljudsko je privijeno nagradi BezgraniËneljubavi. (Isusov æivot, str. 12,13)

Krist se sagnuo u nenadmaπnoj poniznosti da bi u svojemuzdizanju na Boæje prijestolje mogao uzvisiti sve koji vjeruju uNjega, da i oni sjednu s Njim na Njegovo prijestolje. (FE 179)

65

68

4. oæujka

Utjelovljeni Stvoritelj“Bez sumnje, uzviπena je tajna prave vjere: Onaj koji jetijelom oËitovan Duhom je opravdan, anelima pokazan,poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uzne-sen.” (1. Timoteju 3,16)

Kristovo utjelovljenje je tajna nad tajnama. (6BC 1082)Krist je bio jedno s Ocem, ali ... je bio spreman da sie s

uzviπenog poloæaja Onoga koji je jednak Bogu. (ST, 4. srpnja 1895.)Postao je kost naπe kosti i meso naπeg mesa da bi mogao

ostvariti svoju namjeru ljubavi za pali ljudski rod. (ST, 24. rujna1902.)

Kako je velika suprotnost izmeu Kristovog boæanstva i bes-pomoÊne bebe u betlehemskim jaslama! Kako moæemo premostitirazliku izmeu moÊnog Boga i nemoÊnog djeteta? Pa ipak je Ëi-njenica da je Stvoritelj beskrajnih svjetova, Onaj u kojem je bilasva punina Boæanstva tjelesno, bio objavljen preko bespomoÊnebebe u jaslama. Uzviπeniji od bilo kojeg anela, jednak Ocu podostojanstvu i slavi, a ipak odjeven u ljudskost! Boæansko i ljud-sko tajnovito su sjedinjeni; Ëovjek i Bog postali su jedno. (5BC1130)

Za Boæjeg Sina bilo bi gotovo beskrajno poniæenje da je uzeoljudsku narav Ëak i onda kada je Adam u svojoj nevinosti prebi-vao u Edenu. Meutim, Isus je prihvatio ljudsku narav kada jeljudski rod veÊ Ëetiri tisuÊe godina bio oslabljen grijehom. Kao isvako Adamovo dijete, On je primio na sebe rezultate djelovanjavelikog zakona naslijea. Kakvi su bili ovi rezultati, vidjelo se upovijesti Njegovih zemaljskih predaka. On je doπao s takvim na-slijeem da dijeli naπe tuge i kuπnje i da nam pruæi primjer bez-greπnog æivota. (Isusov æivot, str. 27)

Oni koji tvrde da Krist nije mogao sagrijeπiti ne mogu vjero-vati da je stvarno uzeo na sebe ljudsku narav. Ali zar Krist nijebio stvarno kuπan, ne samo od Sotone u pustinji, veÊ i tijekomcijelog svojeg æivota, od djetinjstva do pune zrelosti? (7BC 929)

Meutim, naπ je Spasitelj uzeo ljudsku prirodu sa svim nje-zinim sklonostima. Uzeo je ljudsku prirodu s moguÊnoπÊu dapopusti u kuπnji. Mi ne trebamo niπta nositi πto On nije podnio.(Isto, str. 81)

66

69

5. oæujka

Spasonosno djelovanje Providnosti“Znamo da Bog Ëini da sve pridonosi dobru onih koji galjube; onih koji su odlukom Boæjom pozvani.” (Rimljanima8,28)

»injenica da smo pozvani da izdræimo kuπnje i nevolje po-kazuje da Gospodin Isus vidi u nama neπto dragocjeno πto æeli dase i dalje u nama razvija. Da nije vidio u nama niπta Ëime bismomogli proslaviti Njegovo ime, ne bi uzalud troπio vrijeme usavr-πavajuÊi nas. On ne baca bezvrijedne komade rude u svoju peÊ.Samo vrijednu rudu On pretapa i oplemenjuje. (Put u bolji æivot,str. 298)

Bog svoju djecu nikada ne vodi drukËije no πto bi i oni samiizabrali kad bi mogli vidjeti kraj od samoga poËetka i shvatitislavu plana na Ëijem ispunjenju oni surauju s Njim. (Isto, str.304)

Sve πto nas zbunjuje u djelovanju Boæje Providnosti bit Êeobjaπnjeno u svijetu koji dolazi. Teπko razumljive pojedinosti na-Êi Êe svoje objaπnjenje. Tajne djelovanja milosti postat Êe namrazumljive. Tamo gdje su naπi ograniËeni umovi zapaæali samonesklad i prekrπena obeÊanja, vidjet Êemo najsavrπeniji i najljepπisklad. Saznat Êemo da je beskrajna ljubav odredila iskustva kojasu nam se Ëinila najteæim. (9T 286)

Onaj tko je ispunjen Kristovim duhom, prebiva u Kristu. Uda-rac namijenjen njemu, pada na Spasitelja koji ga sa svih stranaπtiti svojom prisutnoπÊu. Sve πto dolazi na njega, dolazi od Kri-sta. On nema potreba da se brani od zla, jer je Krist njegovaobrana. Niπta ga ne moæe dotaknuti ako to Gospodin ne dopusti,a “sve” πto Bog dopusti, “pridonosi dobru onih koji ga ljube”(Rimljanima 8,28). (Misli s gore blagoslova, str. 92)

Naπ nebeski Otac ima tisuÊu naËina da se pobrine za nas, okojima mi niπta ne znamo. Oni koji prihvate naËelo da je sluæenjeBogu od prvorazrednog znaËaja za njih, vidjet Êe kako problemiiπËezavaju, a pred svojim Êe nogama ugledati ravnu stazu. (Put ubolji æivot, str. 305)

Kao malo dijete povjerite se ruci Onoga koji Êe: “Ëuvati korakesvojih vjernika” (1. Samuelova 2,9). (Isto, str. 304)

Kad Njemu povjerimo svoje putove, On Êe upraviti naπe kora-ke. (Isto, str. 304)

67

70

6. oæujka

Spasitelj od vjeËnosti“Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina naπega IsusaKrista — on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blago-slovom na nebesima u Kristu. On nas u njemu sebi izabraprije stvaranja svijeta da budemo sveti i bez mane prednjim.” (Efeæanima 1,3.4)

Od pada u grijeh Gospodin je ostvarivao svoju volju u planuotkupljenja, planu kojim je æelio vratiti Ëovjeku njegovo iskonskosavrπenstvo. Kristova smrt na kriæu omoguÊila je da Bog primisvaku duπu koja se kaje i oprosti joj. (ST, 12. lipnja 1901.)

Dok je boæanski Stradalnik visio na kriæu, aneli su se oku-pili oko Njega, i dok su Ga promatrali i sluπali Njegove vapaje,pitali su se sa snaænim osjeÊajima: “Zar Ga Gospod Bog neÊespasiti?” ... Tada su bile izgovorene rijeËi: “Gospodin se zakleo ineÊe se pokajati. Otac i Sin su se zavjetovali da Êe ispuniti uvjetevjeËnog Saveza. Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svogajedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ daima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Krist nije bio usamljen u prinoπenjusvoje velike ærtve. Ona je bila ispunjenje Saveza uspostavljenogizmeu Njega i Njegovog Oca prije nego πto su bili postavljenitemelji svijeta; stiskom ruke dali su sveËano obeÊanje da Êe Kristpostati jamac za ljudski rod ako bude svladan sotonskim prije-varama. (YI, 14. srpnja 1900.)

Spasenje ljudskog roda oduvijek je bilo predmet razmatranjaNebeskog vijeÊa. Savez milosti naËinjen je prije postanka svijeta.Postojao je od vjeËnosti i nazvan je vjeËnim Savezom. Koliko godje sigurno da nikada nije postojalo vrijeme kada Bog nije posto-jao, tako je isto sigurno da nikada nije bilo trenutaka u kojimanije bilo zadovoljstvo VjeËnog uma da pokazuje svoju milost pre-ma ËovjeËanstvu. (7BC 934)

©to viπe razmatramo ovu temu, nailazimo na sve veÊe dubine;a ipak postoje dubine do kojih nikada neÊemo doprijeti prouËa-vajuÊi Otkupiteljevu slavu. To je slava Kneza æivota i najmoÊnijeËovjekove snage ne mogu je proniknuti. Sami aneli æele zaviritiu ovu tajnovitu i predivnu temu otkupljenja ljudskog roda. (MS128, 1897.)

68

71

7. oæujka

Ukida li vjera posluπnost?“Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Napro-tiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31)

Vjera nije sredstvo za smirenje, veÊ poticaj. Gledanje na Gol-gotu neÊe vam umiriti duπu zakljuËkom kako ne morate ispunja-vati svoje duænosti, veÊ Êe proizvesti djelotvornu vjeru koja ÊeËistiti duπu od svake sebiËnosti. (RH, 24. sijeËnja 1893.)

Vjera u Krista koja spaπava duπu nije ono πto mnogi pre-doËavaju tim pojmom. “Vjeruj, vjeruj,” govore oni, “samo vjeruj uKrista i bit Êeπ spaπen. To je sve πto ti je potrebno.” I dok seistinska vjera u potpunosti uzda u Krista za spasenje, ona vodii do savrπenog sklada s Boæjim zakonom. (6BC 1073)

Postoje dvije pogreπke kojih se Boæja djeca — posebno onakoja su tek povjerovala u Njegovu milost — posebno trebaju Ëu-vati. Prva ... je u oslanjanju na vlastita djela, ukazivanje povje-renja onome πto sama mogu uËiniti kako bi se uskladila s Bo-gom. Onaj koji pokuπava postati svet svojim vlastitim djelima uskladu sa Zakonom, pokuπava nemoguÊe. ... Samo nas Kristovamilost po vjeri moæe uËiniti svetima.

Suprotna je i ne manje opasna zabluda da vjera u Kristaoslobaa Ëovjeka od dræanja Boæjeg zakona i da, buduÊi da smosamo vjerom postali zajedniËari u Kristovoj milosti, naπa djelanemaju nikakve veze s naπim otkupljenjem.

Primijetite ovdje vrlo vaænu napomenu da posluπnost sadanije samo izvanjska suglasnost, veÊ sluæba iz ljubavi. Boæji zakonje izraz Njegove naravi, u njemu su utjelovljena naËela velikeljubavi i stoga temelj Njegove vladavine na Nebu i na Zemlji. ...Umjesto da smo njome osloboeni od posluπnosti, tom vjerom, isamo vjerom, uËinjeni smo zajedniËarima Kristove milosti, a onanam omoguÊava da budemo posluπni. (SC 59—61)

Kao πto je Isus bio u ljudskoj naravi, tako Bog æeli da Nje-govi sljedbenici budu u Njegovoj. Uz Njegovu silu mi trebamoæivjeti Ëistim i plemenitim æivotom, kako je i On æivio. (Put u boljiæivot, str. 96)

69

72

8. oæujka

Isusova spasonosna sila“A on mi je odgovorio: ‘Dosta ti je moja milost, jer se mojasnaga savrπeno oËituje u slabosti.’ Prema tome, vrlo Êu serado — radije nego da traæim osloboenje — hvaliti svo-jim slabostima da se u meni nastani snaga Kristova.” (2.KorinÊanima 12,9)

Naπ dragocjeni Spasitelj pozvao nas je da Mu se pridruæimoda bi ujedinio naπu slabost sa svojom snagom, naπe neznanje sasvojom mudroπÊu, naπu nedostojnost sa svojim zaslugama. (4T16)

Nitko ne moæe oËekivati da Êe mu stroga toËnost u vrπenjuZakona osigurati ulazak u nebesko kraljevstvo.

Mi moramo doæivjeti novoroenje i primiti novi um djelova-njem Boæjeg Duha, jer On Ëisti æivot i oplemenjuje karakter. Ta-kva veza s Bogom osposobljava Ëovjeka za slavno nebesko kra-ljevstvo. Nijedan ljudski izum ne moæe nikada donijeti lijek gre-πnoj ljudskoj duπi. (ST, 11. sijeËnja 1877.)

Mora postojati sila koja djeluje iznutra, sasvim novi æivotodozgo da bi se Ëovjek mogao promijeniti od grijeha do svetosti.Ta sila je Krist. Samo Njegova milost moæe pokrenuti zamrlesposobnosti duπe i privuÊi ih Bogu, svetosti. ... Zamisao da jedovoljno razvijati samo dobro koje veÊ postoji u Ëovjeku, sudbo-nosna je obmana. “Zemaljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi odDuha Boæjega, jer je to za nj ludost. On to ne moæe ni upoznati,jer se to mora uz pomoÊ Duha prosuivati.” (1. KorinÊanima 2,14)... O Kristu je zapisano: “U njoj bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetloljudima”; “jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojemnam se treba spasiti.” (Ivan 1,4; Djela 4,12) ...

Apostol Pavao ... je Ëeznuo za ËistoÊom i pravednoπÊu, kojusam po sebi nije bio sposoban postiÊi, i zato je povikao: “Jadanti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga ti-jela!” (Rimljanima 7,24) Isti takav krik uzdizao se iz optereÊenihsrca u svim zemljama i u svim vjekovima. Za sve njih postojisamo jedan odgovor: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svi-jeta!” (Ivan 1,29) (SC 18,19)

70

73

9. oæujka

Mir zahvaljujuÊi kriæu“Zato sad nema nikakve osude onima koji su u KristuIsusu, i ne hode po tijelu, nego po Duhu.” (Rimljanima 8,1©a)

Ako se grjeπnike navede da ozbiljno pogledaju na kriæ, akodobiju zaokruæen pogled na razapetog Spasitelja, oni Êe shvatitidubinu Boæjeg milosra i grjeπnost grijeha. (Djela apostolska,str. 132)

Dok vam je savjest bila oæivljena Svetim Duhom, uvidjeli steneπto od greπnosti grijeha, neπto od njegove sile, njegove krivnje,njegove bijede; poËeli ste gledati na njega s gaenjem. ... »ezneteda vam bude oproπteno, da budete oËiπÊeni, slobodni. Sklad sBogom, sliËnost Njemu — πto moæete uËiniti da biste to zadobili?

Vama je potreban mir — oprost Neba i mir i ljubav u duπi.Novac ga ne moæe kupiti, intelekt ga ne moæe pribaviti, mudrostga ne moæe dostiÊi i vi se ne moæete nadati da Êete ga ikadaosigurati vlastitim naporima. Ali Bog vam ga nudi kao poklon“bez novaca i bez naplate” (Izaija 55,1). ....

Poite k Njemu i zatraæite da On opere vaπe grijehe i da vamda novo srce. Tada vjerujte da je On to uËinio, jer je tako obeÊao.... Naπa je prednost da doemo k Isusu, budemo oËiπÊeni i dastanemo pred Zakon bez stida i kajanja. (SC 49—51)

Kad greπnik u podnoæju kriæa pogleda u Onoga koji je umroda bi ga spasio, on se moæe radovati neiskazanom radoπÊu jer sumu grijesi oproπteni. Kad je kleknuo pred kriæem, dosegnuo jenajviπe mjesto koje Ëovjek moæe dosegnuti. (Djela apostolska,str. 132)

Zahvalite Bogu za dar Njegovog dragog Sina i molite se daNjegova ærtva za vas ne bude uzaludna. Duh vas danas poziva.Doite cijelim svojim srcem Isusu i pozovite se na Njegov obeÊaniblagoslov.

Dok Ëitate obeÊanja, sjetite se da su to izrazi neizrecive lju-bavi i saæaljenja. ... Da, samo vjerujte da vam je Bog pomoÊnik.On u Ëovjeku æeli obnoviti svoj moralni lik. Kad Mu se pribliæites priznanjem i pokajanjem, On Êe vam se pribliæiti s miloπÊu ipraπtanjem. (SC 55)

74

10. oæujka

Ispunjeni Njegovom pravednoπÊu“Blago æednima i gladnima pravednosti, jer Êe se nasiti-ti.” (Matej 5,6)

Pravednost je svetost, sliËnost Bogu, a “Bog je ljubav” (1.Ivanova 4,16). To je usklaenost s Boæjim zakonom, “jer zapovi-jedi su tvoje sve pravedne” (Psalam 119,172), a ljubav je “izvrπe-nje zakona” (Rimljanima 13,10). Pravednost je ljubav, a ljubav jeBoæje svjetlo i æivot. Boæja pravednost je utjelovljena u Kristu.PrimajuÊi Njega, primamo pravednost.

Pravednost se ne stjeËe muËnim naporima ni zamornim ra-dom, darovima ili ærtvom; ona se daje besplatno svakoj duπi kojaje gladna i æedna pravednosti. “O svi vi koji ste æedni, doite navodu; ako novaca i nemate, doite. Bez novaca i bez naplate ku-pite vina i mlijeka!” (Izaija 55,1) “To je baπtina slugu Jahvinih, toim je pobjeda od mene — rijeË je Jahvina.” “I evo imena kojim Êega nazivati: ‘Jahve, Pravda naπa.’” (Izaija 54,17; Jeremija 23,6)

Nijedna ljudska sila ne moæe niËim zadovoljiti glad i æeduπe. Ali Isus kaæe: “Ja sam kruh æivota. Tko dolazi k meni,sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neÊe nikadaoæednjeti.” (Ivan 6,35) ...

©to viπe doznajemo o Bogu, to Êe uzviπeniji biti naπ idealkaraktera i usrdnija naπa Ëeænja da odraæavamo Boæji lik. Kadaduπa teæi za Bogom, boæansko se spaja s ljudskim a srce punoËeænje tada kaæe: “Samo je u Bogu mir, duπo moja, samo je unjemu nada moja.” (Psalam 62,5) ...

Srce neprestano vapi: “Viπe o Tebi!” a Duh neprestano odgo-vara: “Joπ mnogo viπe.” (Rimljanima 5,9.10) … Ocu je bilo ugodnoda se u Krista “useli sva punina” i “po njemu ste i vi ispunjeni”(Koloπanima 1,19; 2,9). (Misli s gore blagoslova, str. 36,37)

Krist je velika riznica opravdavajuÊe pravednosti i posveÊu-juÊe milosti. Svi mogu doÊi k Njemu i primiti od Njegove punine.(1SM 398)

71

75

11. oæujka

Pravednik Êe æivjeti od vjere“Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastaviteu njemu æivjeti.” (Koloπanima 2,6)

Naπ rast u milosti, naπa radost, naπa korisnost — sve ovisio naπem sjedinjenju s Kristom. Putem zajednice s Njim, kojuodræavamo svakog dana, svakog sata, prebivajuÊi u Njemu, raste-mo u milosti. On nije samo ZaËetnik, veÊ je i Zavrπitelj naπe vjere.On je Krist — prvi, posljednji i koji ostaje zauvijek. On treba bitis nama ne samo na poËetku i na kraju naπeg puta, veÊ i nasvakom koraku. ...

Moæda pitate: “A kako to mogu æivjeti u Kristu?” Na istinaËin kao πto ste Ga na poËetku primili. “Kako ste primili Gospo-dina Krista Isusa, tako nastavite u njemu æivjeti.” (Koloπanima2,6) “Moj Êe pravednik æivjeti od vjere.” (Hebrejima 10,38) Vi stepredali sebe Bogu da budete Njegovi u potpunosti, da Mu sluæitei da Ga sluπate i uzeli ste Krista kao svojeg Spasitelja. Niste sesami mogli iskupiti za svoje grijehe ili promijeniti svoje srce, alipoπto ste se predali Bogu, povjerovali ste da je On radi KristauËinio sve to za vas. Vjerom ste postali Kristovi i vjerom ste rasliu Njemu — dajuÊi i uzimajuÊi. Vi trebate predati sve: svoje srce,svoju volju, svoju sluæbu — trebate predati sebe Njemu u vrπenjusvih Njegovih zahtjeva, a morate i uzeti sve: Krista — puninu svihblagoslova, da boravi u vaπem srcu, da bude vaπa snaga, vaπapravednost, vaπ vjeËiti pomoÊnik i da vam dâ snagu da Ga poslu-πate.

Neka vaπ prvi zadatak svakog jutra bude posveÊivanje Bogu.Neka vaπa molitva bude: “Uzmi me, Gospodine, kao svoju potpu-nu svojinu. Polaæem sve svoje planove pred Tvoje noge. Upotrijebime danas u svojoj sluæbi. Ostani sa mnom i neka svako mojedjelo bude ostvareno u Tebi!” To neka bude vaπa svakidaπnjamolba. Svakog jutra posvetite sebe Bogu za taj dan. Prepustite Musve svoje planove, da se u skladu s djelovanjem Njegove Providno-sti izvrπe ili ne izvrπe. Tako Êete iz dana u dan predavati svoj æivotu Boæje ruke, koji Êe time biti sve viπe i viπe oblikovan po ugleduna Kristov. (SC 69,70)

72

76

12. oæujka

Iskreno ispovijedanje grijeha“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepraved-nosti.” (1. Ivanova 1,9)

Apostol kaæe: “Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan dru-gomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!” (Jakov 5,16) Pri-znajte svoje grijehe Bogu, koji vam ih jedini moæe oprostiti, a isvoje nedostatke jedni drugima. Ako ste uvrijedili svojeg prija-telja ili susjeda, trebate priznati svoju pogreπku — a njegova jeduænost da vam od srca oprosti. Zatim zatraæite oprost od Boga,jer je povrijeeni brat Boæja svojina, i kada ste ga ranili, sagrije-πili ste protiv njegovog Stvoritelja. ...

Istinsko priznanje nije nikada uopÊeno jer se njime priznajusasvim odreeni grijesi. Oni mogu biti takve naravi da ih trebaiznijeti samo pred Boga; to mogu biti nepravde koje treba priznationim pojedincima koji su zbog njih pretrpjeli povredu, a to mogubiti i prijestupi javnog karaktera, koje treba i priznati javno. Alisva priznanja trebaju biti odreena i neposredna, trebate navestiupravo one grijehe koje ste skrivili. (SC 38,38)

Mnoga, mnoga priznanja nikada ne bi trebalo izgovarati preduπima smrtnika, jer su rezultati obiËno onakvi kakve ne predviaograniËeni sud konaËnih biÊa. ... Bog bi bio viπe proslavljen dasmo priznali tajnu, uroenu pokvarenost srca samo Isusu, prijenego πto smo otvorili svoje tajne pred ograniËenim, pogreπivimËovjekom, koji nije u stanju pravedno prosuivati ako mu srcenije stalno proæeto Boæjim Duhom. ... Ne sipajte u ljudske uπipriËu koju samo Bog treba Ëuti. (5T 645)

Priznanje koje potjeËe iz najskrivenijih odaja duπe pronalazisvoj put do Boga beskonaËne samilosti. (SC 38)

Vaπi grijesi mogu vam izgledati kao planine, ali ako ponizitesrce i priznate svoje grijehe uzdajuÊi se u zasluge razapetog iuskrslog Spasitelja, On Êe vam ih oprostiti i oËistiti vas od svakenepravednosti. … Teæite za puninom Kristove milosti. Neka vamsrce bude ispunjeno snaænom æeljom za Njegovom pravednoπÊu.(Djela apostolska, str. 356,357)

73

77

13. oæujka

Potrebna je promjena srca“Odgovori mu Isus: Zaista, zaista, kaæem ti, tko se odo-zgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega.” (Ivan3,3)

Nikodem je zauzimao visok i povjerljiv poloæaj u hebrejskomnarodu. ... Kao i drugi, bio je pokrenut Isusovim naukom. …Pouke koje su dolazile sa Spasiteljevih usana ostavljale su nanjega dubok dojam te je zaæelio saznati viπe o ovim veliËanstve-nim istinama. …

Nikodem je doπao Gospodinu u æelji da s Njim razmijeniglediπta, ali Isus mu je otkrio temeljna naËela istine. Rekao jeNikodemu: Tebi nije potrebno teorijsko znanje, veÊ duhovna ob-nova. Nije ti potrebno da zadovoljiπ svoju znatiæelju, veÊ da imaπnovo srce. Moraπ primiti novi æivot odozgo da bi bio spremancijeniti nebeske vrijednosti. (Isusov æivot, 123,124)

Do promjene srca koja je prikazana novoroenjem moæe doÊisamo djelotvornim radom Svetoga Duha. ... Ponos i samoljubljeodupiru se Boæjem Duhu; svaka prirodna sklonost duπe protivi sepromjeni koja bi umjesto samopoπtovanja i ponosa trebala ustu-piti mjesto Kristovoj krotkosti i poniznosti. Ali ako æelimo puto-vati u vjeËni æivot, ne smijemo sluπati πaptanje svojeg starog “ja”.U poniznosti i kajanju moramo moliti svojeg nebeskog Oca: “»i-sto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni!” (Psalam51,10) I dok primamo boæansko svjetlo i suraujemo s nebeskimbiÊima, “nanovo smo roeni” i Kristovom silom osloboeni neËi-stoÊe grijeha. (YI 9. rujna 1897.)

MoÊna sila Svetoga Duha ostvaruje potpunu promjenu u ka-rakteru ljudskog biÊa, ËineÊi ga novim stvorenjem u Isusu Kristu.... RijeËi i postupci izraæavaju Spasiteljevu ljubav. Nema teænje zanajviπim mjestima. Staro “ja” je nadvladano. Isusovo ime ispisanoje na svemu πto se izgovara i Ëini. (RH 10. lipnja 1902.)

Zar ovakva obnova Ëovjeka nije najveÊe Ëudo koje se moæedogoditi? Postoji li neπto πto ne bi moglo ostvariti ljudsko biÊekoje se vjerom hvata za boæansku silu? (9T 152)

74

78

14. oæujka

Svetost æivota“U savezu sa svima teæite za spasenjem i za posveÊenjembez kojega nitko neÊe vidjeti Gospodina.” (Hebrejima 12,14)

Nitko tko sam za sebe tvrdi da je svet nije svet. Oni koji suprepoznati kao sveti u nebeskim knjigama nisu uopÊe toga svje-sni i posljednji su koji bi se pohvalili vlastitom dobrotom. (ST, 26.veljaËe 1885.)

Nije poseban dokaz da je netko krπÊanin zato πto u izuzet-nim okolnostima pokazuje duhovni zanos. Svetost nije zanos, veÊæivot u skladu sa svakom rijeËi koja dolazi iz Boæjih usta; to jevrπenje volje naπeg nebeskog Oca; to je pouzdanje u Boga u kuπ-nji, u mraku kao i u svjetlu; to je hod po vjeri, a ne po gledanju;to je oslanjanje na Boga s neupitnim povjerenjem i poËivanje uNjegovoj ljubavi. (Djela apostolska, str. 32)

Nitko ne moæe biti svemoÊan, ali se svi mogu oËistiti odneËistoÊe tijela i duha, njegujuÊi svetost u strahu Gospodnjem.Bog zahtijeva da svaka duπa bude Ëista i sveta. Svi imamo na-slijeene sklonosti prema zlu. To je dio naπe naravi koju nitko nebi trebao Ëuvati. Povlaivanje sebiËnosti je slabost ljudske nara-vi, jer je to prirodna osobina karaktera. Ali sve dok se ne uklonisvaka sebiËnost, dok se ne razapne staro “ja”, nikada ne moæemobiti sveti kao Bog. Kod ljudi postoji i sklonost da se neki procesiu maπtovitim prikazima objasne kao zli, πto se u odreenim okol-nostima vrlo brzo razvije. Ako se popuπta ovoj navici, ona kvarikarakter i uniπtava duπu. (Letter 9, 1899.)

Bog u æivotu svih zahtijeva moralno savrπenstvo. Oni kojimaje dano obilno svjetlo i mnoge moguÊnosti kao Boæjih upravitelja,trebaju teæiti za savrπenstvom i nikada, nikada ne smiju sniæavatimjerilo pravednosti da bi se prilagodilo naslijeenim i njegovanimsklonostima k zlu. Krist je uzeo na sebe naπu ljudsku narav iæivio ljudskim æivotom, da bi nam pokazao da moæemo æivjeti kaoOn. ... Trebamo biti sveti kao πto je Bog svet; i kad shvatimo punoznaËenje ove tvrdnje i usmjerimo svoje srce da radi Boæji posao,da bude sveto kao πto je On svet, pribliæit Êemo se mjerilu kojeje za svakoga od nas postavljeno u Kristu Isusu. (Letter 9, 1899.)

75

79

15. oæujka

Strijela smrti“Da su mudri, veÊ bi se i dosjetili, razabrali πto ih oËeku-je.” (Ponovljeni zakon 32,29)

“Jer samo nerado on (Gospodin) poniæava i rascvili sinoveËovjeka.” (Tuæaljke 3,33) “Kako se otac smiluje djeËici, tako seJahve smiluje onima πto ga se boje. Jer dobro zna kako smosazdani, spominje se da smo praπina.” (Psalam 103,13.14) On znanaπe srce jer Ëita svaku tajnu duπe. ... On od poËetka zna kraj.Mnogi Êe biti ispraÊeni na poËinak prije vatrenih kuπnji vremenanevolje koje Êe doÊi na naπ svijet. ...

Ako se Isus, Spasitelj svijeta, molio: “OËe moj! Ako je mogu-Êe, neka me mimoie ovaj kaleæ!” (Matej 26,39), koliko je priklad-nije da se ograniËeni smrtnici na isti naËin predaju Boæjoj mudro-sti i volji. (CH 375,376)

U najboljem sluËaju pred sobom imamo kratak æivotni vijeki ne znamo kada Êe strijela smrti pogoditi naπe srce. Ne znamokada Êemo biti pozvani da napustimo svijet i sve ono πto njemupripada. Pred nama se prostire vjeËnost. Zastor samo πto nijepodignut. Joπ samo malo godina i tko danas æivi, Ëut Êe nalog:“Nepravednik neka samo i dalje Ëini nepravdu! Okaljan neka sei dalje kalja! Pravednik neka i dalje æivi pravedno! Svet neka sei dalje posveÊuje!” (Otkrivenje 22,11)

Jesmo li spremni? Jesmo li upoznali Boga, Vladara Neba,Zakonodavca, i Isusa Krista koga je Bog poslao na svijet kaosvojeg predstavnika? Kada djelo naπeg æivota doe svojem kraju,hoÊemo li biti spremni kazati kao πto je rekao Krist, naπ Primjer:“Ja tebe proslavih na zemlji dovrπivπi djelo koje si mi dao izvrπiti.… Ja javih ime tvoje.” (Ivan 17,4-6)

Boæji se aneli trude da odvrate naπe misli od nas samih i odonoga πto je svjetovno. Ne dopustimo da rade uzalud. (Put u boljiæivot, str. 287,288)

76

80

16. oæujka

Tugovanje s nadom“NeÊemo, braÊo, da ostanete u neznanju o umrlima, da sene æalostite poput ostalih koji nemaju nade.” (1. Solunja-nima 4,13)

Onima koji pate rekla bih: ne bojte se, jer je velika nada kojuosvjetljava jutro uskrsnuÊa. Voda koju ste pili bila je gorka, kaoπto je voda u Meribi bila djeci Izraelovoj u pustinji, ali je Isussvojom ljubavlju moæe pretvoriti u slatku. ...

Bog je osigurao melem za svaku ranu. Postoji balzam uGileadu, postoji LijeËnik. HoÊete li sada kao nikada prije prouËa-vati Bibliju? Traæite od Gospodina mudrost u svakom trenutkuopasnosti. U svakoj nevolji molite se Isusu da vam pokaæe put izvaπih teπkoÊa i tada Êe vam oËi biti otvorene da prepoznate lijeki da na svoj sluËaj primijenite obeÊanja o izljeËenju zapisana uNjegovoj RijeËi. Na taj vas naËin neprijatelj neÊe moÊi povesti uæalost i nevjerstvo, veÊ Êete umjesto toga steÊi vjeru, nadu i hra-brost u Gospodinu. Sveti Duh Êe vam dati jasnu pronicavost damoæete razaznati i prisvojiti svaki blagoslov koji Êe djelovati kaoprotuotrov za tugu, kao balzam iscjeljenja za svaki nagovjeπtajgorËine koji bi se mogao naÊi na vaπim usnama. Svaki nagovjeπtajgorËine bit Êe pomijeπan s Isusovom ljubavlju, i umjesto da seæalite na gorËinu, shvatit Êete da su Isusova ljubav i milost takopomijeπane s tugom da su je pretvorile u priguπenu, svetu, blago-slovljenu radost.

Dok je Henry White, naπ najstariji sin, leæao na samrtniËkojpostelji, rekao je: “Krevet boli je dragocjeno mjesto kad smo uIsusovoj prisutnosti.” Kad god smo primorani da ispijemo gorkuËaπu, okrenimo se od gorkog prema dragocjenom i svijetlom. Unevolji i patnji milost moæe dati ljudskoj duπi sigurnost i, dokstojimo pokraj samrtniËke postelje i zapaæamo kako krπÊaninpodnosi patnju i prolazi kroz dolinu smrti, iz toga prikupljamosnagu ... i ne padamo niti smo obeshrabreni u voenju duπa Isu-su. (2SM 273,274)

81

17. oæujka

Spasenje za Boæju djecu“A ovaj ima neprolazno sveÊeniπtvo, jer ostaje zauvijek.Odatle slijedi da moæe zauvijek spasavati one koji ponjemu dolaze k Bogu, jer uvijek æivi da posreduje za njih.”(Hebrejima 7,24.25)

Sve je uËinjeno da se uklone naπi nedostaci, ponueno namje svako ohrabrenje da se vratimo Kristu.

Krist je ponudio svoje slomljeno tijelo da bi otkupio Boæjubaπtinu, da bi ljudima dao joπ jednu priliku. … Svojim besprije-kornim æivotom, svojom posluπnoπÊu, svojom smrÊu na kriæu naGolgoti Krist je posredovao za izgubljeni rod. A sada, ne samokao obiËni molitelj, veÊ kao OsvajaË koji zahtijeva plodove svojepobjede, Zapovjednik naπeg spasenja, posreduje za nas. Njegovaærtva je potpuna i kao naπ Posrednik On obavlja djelo koje je sampreuzeo podiæuÊi pred Bogom kadionik koji sadræi Njegove preËi-ste zasluge i molitve, priznanja i zahvaljivanja Njegovog naroda.Namirisane mirisom Njegove pravednosti, one se uzdiæu Bogukao slatki miris. Ærtva je potpuno prihvatljiva, a pomilovanje obu-hvaÊa sve prijestupe.

Krist se zavjetovao da bude naπ Zamjenik i Jamac i On niko-ga neÊe zanemariti. Onaj koji nije mogao dopustiti da ljudskabiÊa budu izloæena vjeËnoj propasti, koji je vlastitu duπu predaona smrt umjesto njih, doËekivat Êe sa saæaljenjem i samiloπÊusvaku duπu koja shvati da ne moæe spasiti sama sebe.

On Êe podiÊi svakog uzdrhtalog molitelja. On koji je svojimposredovanjem svakom Ëovjeku osigurao beskrajnu zalihu moral-ne snage, neÊe propustiti priliku da tu snagu uporabi u naπukorist.

Sve sotonske Ëete nemaju snage da svladaju jednu duπu kojase s jednostavnim povjerenjem osloni na Krista. “Umornome sna-gu vraÊa, jaËa nemoÊnoga.” (Izaija 40,29) (Isusove usporedbe, str.101)

77

82

18. oæujka

Brisanje grijeha“Pobjednik Êe tako biti obuËen u bijelu haljinu; njegovaimena sigurno neÊu ‘izbrisati iz knjige æivota’; πtoviπe,njegovo Êu ime priznati pred svojim Ocem i njegovim an-elima.” (Otkrivenje 3,5)

Kad se na sudu otvore knjige s izvjeπtajima, pred Boga dolazeæivoti svih koji su uzvjerovali u Isusa. PoËinjuÊi s onima koji suprvi æivjeli na Zemlji, naπ Zastupnik iznosi sluËajeve naraπtaja zanaraπtajem i zavrπava sa æivima. Svako se ime spominje, svakisluËaj temeljito ispituje. Neka se imena prihvaÊaju, a neka odbi-jaju. Ako su Ëiji grijesi ostali zapisani u knjigama, nepokajani nineoproπteni, ta Êe imena biti izbrisana iz knjige æivota, a izvjeπtajo njihovim dobrim djelima izbrisat Êe se iz Boæje knjige spomeni-ce. …

Svima onima koji su se istinski pokajali za grijeh i vjerom sepozvali na Isusovu krv kao na svoju ærtvu pomirnicu, bit Êe poredimena u nebeskim knjigama napisano: oproπteno. BuduÊi da supostali dionicima Kristove pravednosti, a ustanovljeno je da im jekarakter sukladan s Boæjim zakonom, njihovi Êe grijesi biti iz-brisani, a oni sami proglaπeni dostojnima vjeËnog æivota. …

Boæanski Zastupnik moli da svima koji su pobijedili vjeromu Njegovu krv budu oproπteni prijestupi, da budu vraÊeni u svojedenski dom i da okrunjeni kao subaπtinici s Njime dobiju “pri-jaπnju vlast”. (Mihej 4,8) …

Dok se Isus zauzima za one koji su predmet Njegove milosti,Sotona ih pred Bogom optuæuje kao prijestupnike. …

Isus ne opravdava njihove grijehe, ali upuÊuje na njihovokajanje i vjeru, i zahtijevajuÊi za njih oprost podiæe svoje ranjeneruke pred Ocem i pred svetim anelima govoreÊi: “Znam ih poimenu.” … Njihova imena ostaju upisana u knjizi æivota i o timosobama je pisano: “One Êe me pratiti u bijelim haljinama, jer sudostojne.” (Otkrivenje 3,4) (Velika borba, str. 382,383)

KrπÊani mogu svakodnevno njegovati svoju vjeru razmiπlja-juÊi o Onome koji je preuzeo njihov sluËaj, o svojem “milosrdnomi vjernom velikom sveÊeniku” (Hebrejima 2,17 — ©a). (ST, 12. stu-denoga 1896.)

78

83

19. oæujka

Sotonini planovi“Budite trijezni i bdijte: vaπ protivnik, avao, obilazi kaoriËuÊi lav, traæeÊi koga da proædere!” (1. Petrova 5,8)

Nesigurno je osloniti se na osjeÊaje ili dojmove, jer su tonepouzdani vodiËi. Boæji zakon je jedino ispravno mjerilo svetosti.Karakter Êe biti prosuivan po tom Zakonu. Kad bi tragalac spa-senja postavio danas pitanje: “Dobri UËitelju, πto moram Ëiniti dabaπtinim æivot vjeËni?” suvremeni uËitelji posveÊenja odgovorilibi: “Samo vjeruj da te Isus spaπava!” Meutim, kada je Kristu bilopostavljeno ovo pitanje, On je upitao: “©to stoji … pisano u Zako-nu? ©to tamo Ëitaπ?” i kad je tragalac odgovorio: “Ljubi Gospodi-na Boga svoga … svim srcem svojim ... a svoga bliænjega kaosamoga sebe!” Isus mu je rekao: “Pravo si odgovorio! To vrπi paÊeπ æivjeti!” (Luka 10,26-28) (RH, 5. listopada 1886.)

Samo priznanje vjere u Krista nema vrijednosti; jedino seraËuna ljubav pokazana u djelima. U oËima Neba jedino ljubavdaje vrijednost svakom djelu. …

U nebeskim knjigama otkrivena je skrivena sebiËnost ljudi.... Æalostan je izvjeπtaj πto ga aneli nose u Nebo. Razumna stvo-renja, toboænji Kristovi sljedbenici, zaokupljeni su stjecanjem ze-maljskog blaga ili uæivanjem u tjelesnim zadovoljstvima. Novac,vrijeme i snaga ærtvuju se zbog razmetanja i ugaanja sebi, amalo je trenutaka posveÊenih molitvi, istraæivanju Svetoga pisma,skruπenosti duπe i ispovijedanju grijeha.

Sotona izmiπlja bezbroj naËina da zaokupi naπ um, kako nebi mogao biti zaokupljen upravo onim zanimanjem koje bismotrebali najbolje poznavati. Stari obmanjivaË mrzi velike istine ko-je istiËu ærtvu pomirnicu i svemoÊnog Posrednika. On zna da πtose njega tiËe sve ovisi o tome da odvrati misli od Isusa i Njegoveistine.

Oni koji budu dionici u prednostima Spasiteljeva posredova-nja ne smiju dopustiti da ih iπta odvrati od njihove duænosti daprivedu k savrπenstvu svoju svetost u strahu Boæjemu. (Velikaborba, str. 385,386)

79

84

20. oæujka

Ulog u nebesku banku“»isto i neokaljano bogosluæje pred Bogom i Ocem sastojise u ovomu: pohaati sirote i udovice u njihovoj nevoljii Ëuvati samoga sebe Ëistim od ovog svijeta.” (Jakov 1,27)

Naπ Spasitelj je imao njeænu suÊut za patnje palog ljudskogroda. Ako æelite biti Njegovi sljedbenici, morate njegovati suo-sjeÊanje i saæaljenje. ... Udovicama, siroËadi, bolesnima i umiru-Êima uvijek Êe biti potrebna pomoÊ. Ovdje je i prilika za objavlji-vanje Evanelja — za isticanje Isusa, nade i utjehe svim ljudima.Kad su ublaæene patnje tijela ... otvara se srce i u njega moæetestaviti nebeski melem. (WM 26)

Zajednica vjernih moæe biti siromaπna, neobrazovana i ne-poznata, ali u Kristu oni mogu obavljati rad u domu, susjedstvu,crkvi, pa Ëak i u “drugim krajevima”, Ëiji Êe rezultat biti takodalekoseæan kao vjeËnost. Zato πto se ovaj rad zanemaruje, mno-πtvo mladih uËenika nikada ne napreduje dalje od puke abecedekrπÊanskog iskustva. Svjetlost koja je plamtjela u njihovom srcudok im je Isus govorio — Opraπtaju ti se grijesi tvoji! — mogli susaËuvati pomaæuÊi onima koji su se nalazili u nevolji. Neumornasnaga, koja je tako Ëesto izvor opasnosti za mlade, moæe se us-mjeriti kanalima kroz koje bi potekla u rijeci blagoslova. (Isusovæivot, str. 531,532)

Vrijeme tako Ëesto provedeno u zabavi koja ne osvjeæava nitijelo ni duπu trebala bi biti iskoriπtena u ... nastojanju da sepomogne nekome kome je pomoÊ potrebna. (6T 276)

Svaka prilika da pomognete bratu u nevolji, ili da podupreteGospodnje djelo πirenjem istine, dragocjeni je biser koji, kao de-pozit na Ëuvanje, moæete unaprijed poslati u nebesku banku. (3T249)

Ljubav, ljubaznost i poærtvovnost nikada se ne gube. KadaBoæji izabranici budu promijenjeni iz smrtnog obliËja u besmr-tno, tada Êe biti otkrivene njihove rijeËi i djela dobrote koja Êe seËuvati kroz vjeËne vjekove. ... ZahvaljujuÊi zaslugama KristoveuraËunate pravednosti, miris takvih rijeËi i djela zauvijek je saËu-van. (SD 270)

80

85

21. oæujka

Kakva baπtina?Kada se ispuni ono πto si rekao — opet Êe Manoah — pokojim propisima i kako treba postupati s djetetom?” (Suci13,12)

RijeËi izgovorene Manoahovoj æeni sadræe istinu koju bi tre-bale prouËavati i danaπnje majke. (Savjeti o æivotu i prehrani, str.168)

Navike majke vrπe ili dobar ili loπ utjecaj na dijete. Ona sesama treba rukovoditi naËelima i mora biti umjerena i samoodri-cati se ako æeli dobro svome djetetu. (Patrijarsi i proroci, str.470)

Ako je ona prije roenja djeteta neuravnoteæena, sebiËna,mrzovoljna i zahtjevna, sklonosti djeteta nosit Êe obiljeæja nje-zinog pogreπnog æivota. … Ali ako nepokolebljivo slijedi ono πtoje pravo, ako je blaga, njeæna i nesebiËna, tada Êe na svoje dijeteprenijeti ove karakterne osobine. (ST, 26. veljaËe 1902.)

I oËevi i majke snose jednaku odgovornost. Oboje roditeljaprenose svoje osobine, umne i fiziËke, svoje sklonosti i apetite,na svoju djecu. … Svaki otac i majka bi trebali pitati: “… po kojimpropisima i kako treba postupati s djetetom?” UËinak roditelj-skog utjecaja mnogi uzimaju olako, ali upute s Neba poslaneovim hebrejskim roditeljima, … pokazuje kako naπ Stvoritelj gle-da na ovo pitanje. (Isto, str. 470)

Majka koja je spreman uËitelj svojoj djeci, mora prije njiho-vog roenja stvoriti naviku samoodricanja i vladanja nad sobom;jer Êe im ona predati svoje osobine, svoje Ëvrste ili slabe crtekaraktera. Neprijatelj duπa razumije ovaj predmet mnogo boljenego mnogi roditelji. On Êe dovesti majku u iskuπenje, znajuÊida, ako mu se ona ne odupre, moæe preko nje djelovati na njenodijete. Bog je jedina nada majci. Ona Ga moæe moliti za milost isnagu. Ona neÊe uzalud traæiti pomoÊ. On Êe je osposobiti daprenese na svoje potomstvo osobine koje Êe mu pomoÊi da po-stigne uspjeh u ovom æivotu i da zadobije vjeËni æivot. (Savjeti oæivotu i prehrani, str. 169)

81

86

22. oæujka

Poseban dan“Svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeu menei vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ!” (Eze-kiel 20,20)

Subota treba biti toliko privlaËna naπim obiteljima da njezintjedni povratak bude uvijek doËekivan s radoπÊu.

Subotnja πkola i bogosluæni sastanak zauzimaju samo diosubote. Preostali dio, koji je odvojen za obitelj, moæe biti najsve-tije i najdragocjenije vrijeme meu njezinim satima. (6T 358)

U mislima djece i sama pomisao na dan odmora trebala bibiti povezana s ljepotom stvari u prirodi. ... Sretni su otac i majkakoji mogu uËiti svoju djecu Boæjoj pisanoj rijeËi sluæeÊi se ilu-stracijama s otvorenih stranica knjige prirode; koji se mogu oku-pljati pod zelenim drveÊem, na svjeæem, Ëistom zraku, i prouËa-vati RijeË i pjevati hvalu nebeskom Ocu. (Odgoj, str. 224,225)

Kad su vremenske prilike pogodne, neka roditelji hodaju sasvojom djecom preko polja i kroz πumarke. Usred prelijepih slikaprirode recite im razlog za uspostavljanje subote. Opiπite im Bo-æje veliko djelo stvaranja. Kaæite im da je zemlja u trenucima dokje izlazila iz Njegovih ruku bila sveta i prelijepa. Svaki cvijet,svaki grm, svako drvo, odgovarali su svrsi koju im je Stvoriteljnamijenio. ... Ukaæite da je grijeh naruπio Boæje savrπeno djelo, ida su trnje i korov, tuga, bol i smrt, posljedica neposluπnostiprema Bogu. Pozovite ih da uvide kako zemlja, iako naruπenaprokletstvom grijeha, i dalje otkriva Boæju dobrotu. (6T 358)

Ako u sebi budemo njegovali ljepotu duπe koja Êe odgovaratiljepoti prirode oko nas, rodit Êe se obilna suradnja izmeu boæan-skog i ljudskog djelovanja. (Letter 132, 1900.)

I dok sunce zalazi, neka glasovi molitava i hvalospjeva obilje-æe zavrπetak svetih sati i pozovu Boæju prisutnost u novi tjedanbriga i napora.

Tako roditelji mogu naËiniti subotu, kao πto bi trebalo biti,najradosnijim danom u tjednu. Oni mogu navesti svoju djecu daje smatraju milinom, danom nad danima, cijenjenom svetinjomGospodinu. (6T 359)

87

23. oæujka

Dobrodoπlica u nebeski dom“Otvorite vrata! Nek’ ue narod pravedni koji Ëuva vjer-nost.” (Izaija 26,2)

Æivot na Zemlji poËetak je æivota na Nebu. (Odgoj, str. 286)Mi smo djeca nebeskog Kralja, Ëlanovi kraljevske obitelji,

baπtinici Boæji i subaπtinici Kristovi. Dvorovi koje je Isus otiπaopripremiti spremni su samo za one koji su istiniti, Ëisti, koji volei sluπaju Njegove rijeËi .... Da bismo uæivali u vjeËnom blaæenstvu,moramo njegovati religiju u domu. ... Mir, sklad, ljubav i sreÊatrebaju biti njegovani uporno i svakodnevno, sve dok se ove dra-gocjene osobine stalno ne nastane u srcima onih koji tvore ze-maljsku obitelj. (ST, 14. studenoga 1892.)

To πto Êe sada karakter uËiniti lijepim u domu, isto je onoπto Êe ga uËiniti lijepim i u nebeskim dvorovima. (CG 481)

Ako ovdje budemo pokazivali Kristov karakter, dræeÊi sveBoæje zapovijedi, bit Êemo pozdravljeni i blagoslovljeni ugodnimnagovjeπtajima doma u onim stanovima koje nam je Isus otiπaopripremiti. (ST, 14. studenoga 1892.)

Neka nas sve ono πto je lijepo u naπem zemaljskom domupodsjeÊa na kristalnu rijeku i zelena polja, lelujavo drveÊe i æiveizvore, sjajni grad i pjevaËe u bijeloj odjeÊi naπeg nebeskog doma— na taj svijet ljepote koji nijedan umjetnik ne moæe naslikati,nijedan smrtni jezik opisati. (Temelji sretnog doma, str. 505)

Tamo Êe ljubav i suosjeÊanje, koje je Bog usadio u duπu naÊisvoj najbolji i najljepπi izraz. NeporoËna zajednica sa svetim bi-Êima, skladan druπtveni æivot s blaæenim anelima i s vjernimasvih vjekova, posveÊeno prijateljstvo koje povezuje “cijelu obiteljna Nebu i na Zemlji”, sve su to iskustva æivota u vjeËnosti. ... Sneiskazanim zadovoljstvom uÊi Êemo u radost i mudrost bezgre-πnih biÊa. (Odgoj, str. 286)

Prednost je roditelja da povedu svoju djecu sa sobom dovrata Boæjega grada govoreÊi: “Pokuπao sam uputiti svoju djecuda ljube Gospodina, da vrπe Njegovu volju i da Ga proslavljaju.”Vrata Êe se za ovakve otvoriti i roditelji i djeca Êe uÊi. (CG 13)

82

88

24. oæujka

Tko Êe primiti Boæji peËat?“Zatim opazih jednoga drugog anela gdje uzlazi od is-toka, noseÊi peËat æivoga Boga, i poËe vikati jakim gla-som Ëetirma anelima kojima je bilo dopuπteno da opu-stoπe zemlju i more: ‘Ne pustoπite ni zemlje, ni mora, nistabala, dok ne zabiljeæimo peËat sluge naπega Boga nanjihovim Ëelima!’” (Otkrivenje 7,2.3)

PeËat æivoga Boga bit Êe stavljen samo na one koji su sliËniKristu u karakteru. (7BC 950)

Kao πto vosak preuzima otisak peËata, tako i duπa trebapreuzeti otisak Boæjeg Duha i zadræati Kristov lik. (7BC 950)

PosluπnoπÊu naËelima Boæjih zapovijedi karakter se oblikujepo boæanskom uzoru. (SD 52)

PeËat Boæjeg zakona nalazi se u Ëetvrtoj zapovijedi. Samoona, izmeu svih deset, iznosi na svjetlo ime i titulu Zakonodav-ca. Ona objavljuje da je On Stvoritelj neba i zemlje i time poka-zuje da je Njegov zahtjev za poπtovanjem i oboæavanjem iznadsvih ostalih. Osim napomene u ovoj zapovijedi, ne postoji niπta uDekalogu πto bi pokazivalo Ëijim je autoritetom Zakon dan. (ST,14. lipnja 1910.)

Izraelci su preko svojih vrata stavljali potpis krvi, da pokaæuda su Boæja svojina. Tako Êe i Boæja djeca u ovom vijeku nositipotpis koji je Bog odredio. Ona Êe se dovesti u sklad sa svetimBoæjim zakonom. Znak se stavlja na svakog meu Boæjim naro-dom isto onako kao πto je bio postavljan na vrata hebrejskihstanova kako bi saËuvao narod od opÊe propasti. Bog izjavljuje: “Isvetkujte moje subote, neka one budu znak izmeu mene i vas,kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ!” (Ezekiel 20,12) (7BC968,969)

»im Boæji narod bude zapeËaÊen na svojim Ëelima — to nijebilo kakav peËat ili znak koji se moæe vidjeti, veÊ takvo Ëvrstointelektualno i duhovno pristajanje uz istinu da ih niπta neÊemoÊi odvratiti — Ëim Boæji narod bude zapeËaÊen i spreman zareπetanje, ono Êe doÊi. I doista, ono je veÊ poËelo; Boæji sudoviizlijevaju se na zemlju ... da bismo mogli znati πto dolazi. (4BC1161)

83

89

25. oæujka

Isus — primjer poniznosti“Dakle, ako ja, Gospodin i UËitelj, oprah vama noge, i viih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, dai vi Ëinite kako ja uËinih vama.” (Ivan 13,14.15)

U Ëovjeku postoji sklonost da sebe cijeni viπe od svojeg bra-ta, da radi za sebe, da traæi najviπe mjesto; ovo Ëesto raa pred-rasude i gorËinu duha. Obred koji prethodi Gospodnjoj veËeritreba ukloniti sve nesporazume, osloboditi Ëovjeka njegove se-biËnosti, skinuti ga sa πtula njegovog samouzviπenja do ponizno-sti srca koja Êe ga potaknuti na sluæbu svojem bratu. (Isusovæivot, str. 539)

Obred pranja nogu najdojmljivije ilustrira nuænost prave po-niznosti. Dok su se uËenici borili za najviπe poloæaje u obeÊanomkraljevstvu, Krist se opasao i obavio duænost sluge pranjem noguonima koji su Ga nazivali Gospodinom. (5BC 1139)

Obred pranja nogu uspostavljen je zbog meusobnog po-mirenja. … Kada god ga slavimo, Krist je prisutan svojim SvetimDuhom. Upravo ovaj Duh osvjedoËava srce.

Dok je Krist obavljao ovaj obred sa svojim uËenicima, srcasvih bila su osvjedoËena osim Judinog. Tako Êemo i mi biti osvje-doËeni kada Krist progovori naπim srcima. Izvori duπe Êe se otvo-riti. Um Êe biti osnaæen, oæivljen i osposobljen za djelovanje,sruπit Êe se sve prepreke prouzroËene nejedinstvom i otuenjem.PoËinjeni grijesi postat Êe uoËljiviji nego ikada prije jer Êe nasDuh Sveti podsjetiti na njih. (Evangelizam, str. 207)

Sada, poπto je oprao noge uËenicima, rekao je: “Dao samvam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama.” … Krist je ovdjeuspostavio vjersku sluæbu. Djelom naπega Gospodina ovaj sveËa-ni Ëin poniznosti postao je posveÊenim obredom. UËenici ga tre-baju poπtovati da bi uvijek mogli dræati na umu njegove pouke oponiznosti i sluæbi. (Isusov æivot, str. 539)

84

90

26. oæujka

Graditelji, ne ruπitelji“I ti Êeπ gradit’ na starim razvalinama, diÊi Êeπ temeljebuduÊih koljena. Zvat Êe te popravljaËem pukotina, i ob-noviteljem cesta do naselja.” (Izaija 58,12)

Ima li Bog svoju æivu crkvu? On ima svoju crkvu, ali je tocrkva koja se bori, a ne pobjedonosna crkva. Æao nam je πtopostoje neduhovni vjernici. ... Dok Gospodin dovodi u crkvu onekoji su istinski obraÊeni, Sotona istodobno u zajedniπtvo crkvedovodi osobe koje nisu obraÊene. Dok Krist sije dobro sjeme,Sotona sije kukolj. Postoje dva suprotstavljena utjecaja koji sustalno prisutni kod vjernika crkve. Jedan utjecaj radi na usavr-πavanju crkve, a drugi na kvarenju Boæjeg naroda. ...

Iako u crkvi postoji zlo i bit Êe ga do kraja svijeta, crkva uovim posljednjim danima treba biti svjetlo svijetu zagaenom idemoraliziranom grijehom. ...

Postoji samo jedna crkva u svijetu koja u ovom trenutkustoji u procjepu, zida stare razvaline i popravlja pukotine; i akobilo koji Ëovjek skreÊe pozornost svijeta i drugih crkava na ovucrkvu nazivajuÊi je Babilonom, on onda vrπi djelo tuæitelja braÊe.... Cijeli svijet je ispunjen mrænjom prema onima koji objavljujuobvezujuÊe zahtjeve Boæjeg zakona i crkva, koja je vjerna svojemGospodinu, mora se upustiti u nesvakidaπnji sukob. ... Oni kojibar malo shvaÊaju πto znaËi ovaj rat, neÊe okrenuti svoje oruæjeprotiv crkve koja se bori, veÊ Êe se svi svojim snagama uhvatitiu koπtac zajedno s Boæjim narodom protiv saveza zla.

Oni koji poËinju objavljivati poruku na svoju ruku i u skladusa svojom vlastitom odgovornoπÊu, i koji, iako tvrde da su nauËe-ni i voeni od Boga, i dalje smatraju svojim posebnim zadatkomda ruπe ono πto Bog veÊ godinama gradi, ne vrπe Boæju volju.Neka bude svima poznato da su ovi ljudi na strani velikog varalice.Nemojte im vjerovati. (TM 45,46,49—51)

85

91

27. oæujka

Suze i sukob“SluæeÊi Gospodinu sa svom poniznosti, u suzama i ku-πnjama koje me snaoπe zbog æidovskih zasjeda.” (Djela20,19)

Od Adamovog doba do naπeg vremena naπ se veliki neprija-telj sluæi svojom moÊi da tlaËi i uniπtava. Sada se priprema zaposljednji pohod protiv Crkve. (Velika borba, str. 403)

Da bi bolje prikrio svoj pravi karakter i nakane, pobrinuo seda bude predstavljen tako da ne pobuuje snaænije osjeÊaje odpodsmijeha i prijezira. On je zadovoljan kad ga predoËuju kaosmijeπno ili odvratno biÊe, nakazno, poluæivotinju — poluËovje-ka. (Isto, str. 408)

Ako je Sotona u poËetku bio tako lukav, kako je tek lukavsada, nakon stjecanja iskustava tijekom mnogih tisuÊa godina?Ipak, Bog, Njegovi sveti aneli i svi oni koji ostanu posluπni cje-lokupnoj Gospodnjoj volji, mudriji su od njega. (RH, 4. kolovoza1910.)

Svi koji su aktivno ukljuËeni u Boæje djelo, nastojeÊi razot-kriti obmane Zloga, i predoËiti ljudima Krista, moÊi Êe se pridru-æiti Pavlovom svjedoËanstvu u kojemu govori o sluæenju Gospo-dinu sa svakom poniznoπÊu, sa suzama i usred napasti. …

KuπaË nema vlast upravljati voljom i prisiliti duπu da grijeπi.On moæe muËiti, ali ne moæe okaljati. Moæe prouzroËiti patnju aline i oskvrnuti. (Velika borba, str. 403)

Sotona ne moæe Ëitati naπe misli, ali vidi naπa djela, sluπanaπe rijeËi i na temelju svojeg dugog poznavanja ljudske obiteljioblikuje svoje kuπnje koristeÊi se naπim slabim stranama karak-tera. I kako Ëesto smo mu mi sami odali tajnu kako moæe izvoje-vati pobjedu nad nama. Oh, kako bismo samo morali paziti nasvoje rijeËi i djela! (MYP 328)

Sotona je napadao Krista svojim najæeπÊim i najlukavijimkuπnjama, ali je u svakom sukobu bio odbijen. Ove su bitke voe-ne zbog nas; ove pobjede omoguÊuju da i mi pobijedimo. Krist Êedati snagu svima koji je traæe. (Velika borba, str. 403)

86

92

28. oæujka

Sigurnost je samo u posluπnosti“Jer Gospodin ima oËi na pravednicima i uπi svoje prikla-nja molitvama njihovim, a lice se Gospodnje okreÊe protivonih koji Ëine zlo!” (1. Petrova 3,12)

Nijedan Ëovjek nije siguran ni dana ni sata bez molitve. Po-sebno trebamo moliti Gospodina za mudrost da razumijemo Nje-govu rijeË. U njoj su razotkrivene kuπaËeve zamke, kao i sredstvas pomoÊu kojih im se Ëovjek moæe uspjeπno oprijeti. Sotona jestruËnjak u citiranju Biblije, dajuÊi svoje vlastito tumaËenje ulom-cima u nadi da Êe nas uz pomoÊ njih navesti na spoticanje. Bib-liju trebamo prouËavati s poniznim srcem, ne gubeÊi iz vida svojuovisnost o Bogu. Premda se uvijek moramo Ëuvati Sotoninih zam-ki, trebamo se stalno moliti vjerom: “I ne uvedi nas u napast.”(Matej 6,13) (Velika borba, str. 418)

Kada se Bileam, primamljen obeÊanjem bogate nagrade, po-sluæio vraËanjem protiv Izraela i prinoπenjem ærtve Gospodinunastojao navuÊi prokletstvo na Njegov narod, Boæji Duh je prije-Ëio da izgovori zlo πto ga je namjeravao izreÊi, pa je Bileam bioprisiljen uzviknuti: “Kako mogu proklinjati koga Bog ne prokli-nje?” (Brojevi 23,8) ...

U to je vrijeme Izrael bio vjeran Bogu i dokle god je bioposluπan Njegovom Zakonu, nije ga mogla nadvladati nijedna ze-maljska ni paklena sila. Ali prokletstvo πto ga Bileam nije uspioizgovoriti protiv Boæjeg naroda uspio je na koncu ipak navesti nanjih kad ih je zaveo u grijeh. Kad su prekrπili Boæje zapovijedi,odvojili su se od Njega, pa su morali osjetiti razornu silu neprija-telja.

Sotona je itekako svjestan da je i najslabija duπa koja seoslanja na Krista viπe no dorasla silama tame. … Mi moæemo bitisigurni samo ako se ponizno oslanjamo na Boga i ako smo po-sluπni svim Njegovim zapovijedima. (Isto, str. 417,418)

Neka se nitko ne zavarava miπljenjem da Êe mu Bog oprostitii blagosloviti ga dok otvoreno gazi bilo koji od Njegovih zahtjeva.Namjerno Ëinjenje poznatog grijeha uπutkuje glas osvjedoËenjaDuha i odvaja duπu od Boga. (ST 30. studenoga 1882.)

93

29. oæujka

Kruna za svakog svetog“Blago Ëovjeku koji odolijeva kuπnji, jer Êe, kad se poka-æe prokuπanim, primiti vijenac — æivot koji je Bog obeÊaoonima koji ga ljube!” (Jakov 1,12)

Vidjela sam kako vrlo velik broj anela donosi iz grada slavnekrune — po jednu krunu za svakog svetog, s njegovim napisanimimenom. Kad ih je pozvao, aneli su krune predavali predivnomIsusu, a On ih je svojom desnom rukom stavljao na glave svetih.Na isti naËin aneli su donosili i harfe, a Isus ih je poklanjaosvetima. Aneo predvodnik prvo je odsvirao ton, a zatim se svakiglas pridruæio u zahvalnoj, sretnoj hvali i svaka ruka je vjeπtoprelazila preko æica harfe, stvarajuÊi melodiËne zvukove glazbe ubogatim i savrπenim tonovima. ...

U gradu je sve bilo pravi blagdan za oËi. Bogata slava vidjelase svuda. Tada je Isus pogledao svoje otkupljene svete; njihovizgled blistao je slavom i, dok ih je promatrao, rekao je svojimbogatim milozvuËnim glasom: “Vidim trud svoje duπe i zadovoljansam. Ova bogata slava je vaπa da vjeËno uæivate u njoj. Vaπe æalo-sti su sada proπlost. NeÊe viπe biti smrti, ni tuge, ni plaËa, ni bolineÊe viπe biti.” ...

Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod k drvetu æivota.... Na drvetu æivota bio je najljepπi plod, od kojeg su sveti moglislobodno uzimati. U gradu se nalazilo najveliËanstvenije prije-stolje, od kojeg je tekla Ëista rijeka vode æivota, bistra kao kristal.Na svakoj strani ove rijeke bilo je drvo æivota, a na obalama rijekenalazilo se drugo lijepo drveÊe s razliËitim voÊem. ...

Jezik je previπe slabaπan da bi se njime pokuπalo opisatiNebo. I dok se prizor πiri preda mnom, izgubljena sam u Ëuenju.Zanesena blistavoπÊu raskoπne divote i krasotom slave, odlaæempero i uzvikujem: “O, kakve li ljubavi! Kakve li Ëudesne ljubavi!”Najuzviπeniji jezik nije u stanju opisati slavu Neba ili nenadma-πne dubine Spasiteljeve ljubavi. (SR 413,414)

87

94

30. oæujka

VjeËna slava“Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala ne-volja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu.” (2. Korin-Êanima 4,17)

Ukazano mi je na slavu Neba, blago obeÊano vjernima. Sve jebilo predivno i slavno. Aneli bi pjevali prelijepu pjesmu, a zatimsu prestali s pjevanjem i skinuli s glava sjajne krune i stavili ihpred Isusove noge i svojim melodiËnim glasovima uskliknuli: “Sla-va! Aleluja!” Pridruæila sam im se u njihovoj pjesmi hvale i pro-slavljanja Janjeta, a svaki put kada sam otvorila usta da Ga hva-lim, osjetila sam neki neizrecivi osjeÊaj slave koja me okruæivala.Bilo je to neπto joπ uzviπenije, daleko je nadilazilo svaku slavnupojavu na Zemlji. Aneo mi je rekao: “Mali ostatak koji ljubiBoga, vrπi Njegove zapovijedi i vjeran Mu je do kraja, uæivat Êe uslavi, bit Êe zauvijek u Isusovoj prisutnosti i pjevat Êe sa svetimanelima.”

Zatim je moj pogled bio usmjeren od slave prema ostatku naZemlji. Aneo im je rekao: “... Pripremajte se, pripremajte se,pripremajte se. Morate se potpunije nego do sada pripremati jer‘dolazi nesmiljeni Jahvin dan — gnjev i jarost — da u pustoπzemlju prometne, da istrijebi iz nje greπnike’ (Izaija 13,9). Ærtvuj-te sve Bogu. Poloæite sve na Njegov oltar — same sebe, ono πtoimate i sve svoje, na æivu ærtvu. Morat Êete dati sve da biste uπliu slavu. Sabirajte sebi blago na Nebu, gdje lupeæi ne potkopavajuni hra ne kvari. Morate biti zajedniËari Kristovih stradanja ovdjeako æelite biti zajedniËari s Njim u Njegovoj slavi.”

Nebo Êe biti stvarno jeftino ako ga zadobijemo patnjom. Mo-ramo se potpuno odreÊi sebe, umirati svakodnevno svojem “ja”,otkrivati Isusa u svojem æivotu i imati stalno pred oËima Njegovuslavu.

Djelo spasenja nije djeËja igra da bi se uzelo ili ostavilo kadnam se prohtije. To je stalni cilj, neumorni napor, koji na krajuzadobiva pobjedu. Svaki onaj koji pretrpi do kraja, bit Êe spaπen.Samo oni koji strpljivo Ëine dobro, zadobit Êe vjeËni æivot i pri-miti besmrtnu nagradu. (2T 101,102)

88

95

31. oæujka

Smrti viπe nema — nikada!“On Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊebiti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijetproe.” (Otkrivenje 21,4)

U domu otkupljenih neÊe biti nikakvih suza, pogrebnih po-vorki, nikakvog znaka æalosti. “I nijedan graanin neÊe reÊi: ‘Bo-lestan sam!’ Narodu πto æivi ondje krivnja Êe se oprostiti.” (Izaija33,24) Bogata plima sreÊe teÊi Êe i produbljivati se kako se budeodvijala vjeËnost. ...

Najozbiljnije razmiπljajmo o blagoslovljenoj vjeËnosti koja nasoËekuje. Neka naπa vjera prodre kroz svaki oblak tame i promatraOnoga koji je umro za grijehe svijeta. On je otvorio vrata Rajasvima koji Ga primaju i vjeruju u Njega. ... Neka nam nevolje, kojenas snalaze i tako straπno muËe, postanu lekcije uËeÊi nas datrËimo k nagradi viπeg poziva u Kristu. Neka nas hrabri pomisaoda Êe Gospodin uskoro doÊi. Neka ova nada oæivi i obraduje naπasrca. ...

Okrenuti smo i u mislima vezani za svoj vjeËni dom. Onajkoji nas je toliko ljubio da je umro za nas, sagradio je za nasgrad. To je novi Jeruzalem, naπe mjesto odmora. U Boæjem graduneÊe biti tuge. Ni trag æalopojki zbog tuge, ni plaËa zbog iznevje-renih nada i sahranjenih osjeÊaja, neÊe se nikada Ëuti tijekomcijele vjeËnosti. Uskoro Êe haljine æalosti biti zamijenjene svadbe-nom odjeÊom. Uskoro Êemo biti svjedoci krunjenja naπega Kralja.Oni Ëiji su æivoti bili sakriveni s Kristom u Bogu, koji su se ovdjena Zemlji borili u dobroj borbi vjere, zasjat Êe Spasiteljevom sla-vom u Boæjem kraljevstvu.

NeÊe dugo potrajati i ugledat Êemo Onoga na kojeg su us-mjerene naπe nade u vjeËni æivot. U Njegovoj prisutnosti sve kuπ-nje i stradanja ovog æivota bit Êe niπtavni. ... Pogledajte premagore, pogledajte gore i neka vaπa vjera stalno raste. Neka vas ovavjera vodi uskim putem koji vodi kroz vrata Boæjega grada u ve-liku onostranu, πiroku, bezgraniËnu slavnu buduÊnost priprem-ljenu za otkupljene. (9T 286—288)

89

96

TRAVANJ

NA©E UZVI©ENO ZVANJE

1. travnja

Okruæeni Boæjom miloπÊu“Bezboænika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu,njega okruæuje milost.” (Psalam 32,10)

»esto mislimo da oni koji sluæe Bogu imaju mnogo viπe ne-volja od nevjernika, i da im je namijenjen neravan put. … Meu-tim, uæiva li greπnik u svojim svjetovnim zadovoljstvima i uæiva-njima bez ograniËenja? O, ne! Ima trenutaka kada je greπnik uæa-sno uznemiren. On se boji Boga, ali Ga ne voli.

Jesu li bezakonici slobodni od razoËaranja, zbunjenosti, ze-maljskih gubitaka, siromaπtva i oËaja? Mnogi meu njima pate odtrajnih bolesti, a nemaju moÊnoga i jakoga Boga da se na Njegaoslone, nemaju milosti odozgo da ih ojaËa i podræi u njihovojnemoÊi. Oni se oslanjaju na svoju snagu. Nemaju nikakve utjehekad gledaju u buduÊnost, veÊ ih muËi straπna neizvjesnost; i takozatvaraju svoje oËi kada doe smrt, ne nalazeÊi nikakvog veseljau oËekivanju jutra uskrsnuÊa, jer ne njeguju nikakvu radosnunadu da Êe imati dio u prvom uskrsnuÊu. …

I krπÊanin je podloæan bolestima, razoËaranjima, siromaπtvu,klevetama i oËaju. Ali usred svega toga on ljubi Boga, izvrπavaNjegovu volju i niπta tako visoko ne cijeni kao znakove Njegovogodobravanja. Izloæen vihoru nevolja i stalnim promjenama æivot-nih okolnosti, on zna da postoji Netko tko sve to zna, Netko tkoÊe prignuti svoje uho i Ëuti vapaj oæaloπÊenih i nevoljnih, Netkotko Êe imati suÊuti za sve tuæne i ublaæavati strahovanja svakogsrca.

Usred svih svojih nevolja, krπÊanin ima snaænu utjehu. I akoBog dopusti da ga zadesi neka dugotrajna, teπka bolest prije negoπto bude sklopio svoje oËi i umro, on sve podnosi s vedrinom. …On promatra buduÊnost s nebeskim zadovoljstvom. Kratak od-mor u grobu, a onda Êe Davatelj æivota raskinuti okove groba,osloboditi zarobljenika i izvesti ga iz njegove praπnjave posteljeu besmrtnost, da viπe nikada ne iskusi bol, tugu ili smrt. O,kakve li nade za krπÊanina! Neka ta krπÊanska nada bude i moja!Neka bude i tvoja! (Letter 18, 1859.)

90

97

2. travnja

Nada za one koje su bez nade“Nek’ bezboænik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje.Nek’ se vrati Gospodu, koji Êe mu se smilovati, k Bogunaπem, jer je velikoduπan u praπtanju. Jer misli vaπe nisumoje misli, i puti moji nisu vaπi puti, rijeË je Jahvina.”(Izaija 55,7.8)

Vi mislite da su vaπe pogreπke i prijestupi tako teπki da Go-spodin neÊe prihvatiti vaπe molitve niti Êe vas blagosloviti i spa-siti. … ©to se viπe budete pribliæavali Isusu, to Êete greπniji izgle-dati u svojim oËima, jer Êe vaπ pogled postati izoπtreniji pa Êe sevaπe nesavrπenstvo vidjeti kao velika i jasna suprotnost Njegovojsavrπenoj naravi. Ali nemojte se obeshrabriti! To Êe vam biti samodokaz da su Sotonine prijevare izgubile svoju snagu, da oæivlja-vajuÊi utjecaj Boæjeg Duha djeluje na vas i da je nestalo vaπeravnoduπnosti i nebrige.

Nikakve duboko ukorijenjene ljubavi prema Kristu ne moæebiti u srcu koje ne vidi i ne shvaÊa svoju greπnost. Duπa koja jepreobraæena miloπÊu divit Êe se Njegovom boæanskom karakteru:ali ako ne vidimo svoju moralnu izopaËenost, to je dokaz da joπnismo sagledali Kristovu ljepotu i Njegovo savrπenstvo. ©to manjerazloga budemo nalazili da cijenimo sebe, to Êemo imati viπerazloga da cijenimo beskrajnu neporoËnost i ljepotu naπeg Spa-sitelja. Pogled na vlastitu greπnost upuÊuje nas Onome koji nammoæe dati oprost.

Bog ne postupa prema nama onako kako smrtni ljudi postu-paju jedni prema drugima. Njegove misli su misli milosti, ljubavi,njeæne suÊuti. On je “velikoduπan u praπtanju” i kaæe: “Kao ma-glu rastjerao sam tvoje opaËine i grijehe tvoje poput oblaka.”(Izaija 55,7; 44,22)

Podignite svoj pogled, vi koji ste izmuËeni, kuπani i obeshra-breni, podignite svoj pogled. … Uvijek je dobro gledati premaNebu; kobno je kada gledamo dolje. Ako gledate dolje, zemlja sekoleba i grËi ispod vas: niπta nije sigurno. Ali Nebo iznad vas jesmireno i postojano i boæanska pomoÊ stoji na raspolaganju sva-kome koji se penje prema Nebu. Ruka Beskrajnoga pruæa se pre-ko nebeskih grudobrana da bi Ëvrstim stiskom obuhvatila vaπu.Silni PomoÊnik je blizu da blagoslovi, da podigne, da ohrabri ione sasvim zabludjele i one najgreπnije ako pogledaju u Njega svjerom. Ali greπnik mora podiÊi svoj pogled! (RH, 17. veljaËe 1885.)

91

98

3. travnja

Uæivanje u istini“Pokaæi mi, Gospodine, put svoj, i iÊi Êu u istini tvojoj;uËini neka se mili srcu mojemu bojati se imena tvojega.”(Psalam 86,11 DK)

Kaæite svim srcem: “IÊi Êu u istini tvojoj!” Svaka odluka ustrahu Boæjem daje snagu namjerama i vjeri. Ona nas potiËe i Ëiniponiznima, ona nas jaËa i utvruje. “IÊi Êu u istini tvojoj!” Istinazasluæuje naπe povjerenje, tim viπe πto je svijet ispunjen bajka-ma. Upravo Ëinjenica da su u opticaju zablude i falsifikati, sluæikao jedini dokaz da negdje mora postojati i istina, prava istina.

Nije dovoljno da samo sluπamo o istini. Bog od nas zahtijevaposluπnost. “VeÊma blago onima koji sluπaju rijeË Boæju i dræeje!” (Luka 11,28) “Kad to znate, blago vama ako to i Ëinite!” (Ivan13,17)

Mi moæemo hoditi uæivajuÊi u istini. Ona za nas ne smije bitiropski jaram, veÊ utjeha, ugodna vijest o velikoj radosti koja oæiv-ljava naπe srce, ËineÊi da u svojem srcu pjevamo Gospodinu. Str-pljenjem i utjehom Pisma mi imamo nadu. KrπÊanska nada nijesumorna, bez utjehe. O, ne, ne! Ona nas ne zatvara u tamnicusumnji i strahovanja. Istina oslobaa one koji je ljube i koji suposveÊeni njome. Oni hode u slavnoj slobodi Boæjih sinova. (Let-ter 8, 1873.)

Mi koji tvrdimo da vjerujemo u istinu, trebamo pokazivatinjezine rodove svojim rijeËima i karakterom. Moramo uznapredo-vati u spoznaji Isusa Krista, u prihvaÊanju Njegove ljubavi premaBogu i naπim bliænjima, da bi nebesko sunËevo svjetlo zasvijetlilou naπem svakidaπnjem æivotu. Istina mora prodrijeti u najdubljeodaje naπe duπe, oËistiti sve πto nije u skladu s Kristovim Du-hom, a prazninu popuniti osobinama Njegovog karaktera koji jeneporoËan, svet i neokaljan, tako da sve pobude srca budu kaosvijeÊe, natopljene mirisom, ugodnim mirisom, mirisom æivota naæivot. (MS 109, 1897.)

Upravo istina sakrivena u duπi Ëini Ëovjeka Boæjim djetetom.(MS 1a, 1890.)

92

99

4. travnja

Neka nas Isus vodi“Ja sam put, istina i æivot — reËe mu Isus. — Nitko nedolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6)

O, kada bismo mi, koji smo gosti i doπljaci u ovoj stranojzemlji … mogli razumjeti Krista, Put, Istinu i Æivot! On kaæe:“Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” Put koji je On obiljeæiotako je jednostavan i odreen da ga ni najveÊi greπnik, optereÊenkrivnjom, ne mora promaπiti. Nijedan uzdrhtali traæitelj ne moradoæivjeti neuspjeh u nalaæenju pravog puta i u hodanju pod zra-kama Ëistog i svetog svjetla, jer nas Isus vodi tom stazom.

Put je tako uzan, tako svet, da se na njemu ne moæe podno-siti grijeh, ali je pristup putu omoguÊen svima i zato nijednaoËajna, sumnjama muËena, uzdrhtala duπa ne treba reÊi: “BoguuopÊe nije stalo do mene!” Svaka duπa je dragocjena u NjegovimoËima. … Kada se Sotona pobjedonosno izdavao za kneza ovogasvijeta, kada je cijeli svijet proglaπavao svojim kraljevstvom i kadsmo svi mi bili pokvareni i ukaljani grijehom, Bog je poslao svo-jeg vjesnika s Neba, svojega jedinoroenog Sina, da objavi svimstanovnicima svijeta: “Ja sam osigurao otkupninu. Ja sam prokr-Ëio put spasenja svima koji propadaju. Ja sam spremio povelju oslobodi za svakoga od vas, povelju koju je potpisao GospodarNeba i Zemlje.”

Niste vi zbog neke pogreπke u tituli koja vam je omoguÊenaodbili tu titulu prihvatiti. Niste se odbili radovati u ljubavi kojaopraπta zbog toga πto milost, milosre i ljubav Oca i Sina nisubile dovoljno velike, niti zbog toga πto vam nije u dovoljnoj mjeribila stavljena na raspolaganje. … Ako budete izgubljeni, to Êe bitisamo zato πto niste æeljeli doÊi Kristu da biste imali æivot.

Bog Êe izliti blagoslov oprosta grijeha, pomilovanje za beza-konje, dar pravednosti na sve koji povjeruju u Njegovu ljubav iprihvate Njegovo spasenje. Krist je spreman reÊi pokajanom gre-πniku: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocje-nu haljinu!” (Zaharija 3,4-7) Krist je karika u lancu koji povezujeBoga i Ëovjeka. Krv Isusa Krista je rjeËita molitva koja progovarau korist greπnika. (MS 32a, 1894.)

100

5. travnja

U ljubavi s Kristom“Uistinu takav nam je veliki sveÊenik i trebao: svet, ne-vin, neokaljan, sasvim razliËit od greπnika i uzviπeniji odnebesa.”(Hebrejima 7,26)

Kristov karakter je bio neusporedivo savrπen, sadræavao jesve πto je Ëisto, istinito, lijepo i ugledno. Mi ne znamo da je ikadaotiπao na neku zabavu ili u plesnu dvoranu, ali je ipak imaosavrπeno plemenito i dostojanstveno dræanje. Krist nije bio ne-znalica; odlikovao se visokim intelektualnim snagama koje je imaojoπ od samog poËetka svojeg æivota. Svoju mladost nije troπiobesposliËeÊi, na senzualna zadovoljstva, popuπtanje prohtjevimaili na ono πto ne donosi nikakve koristi. Nijedan Njegov trenutak,od djetinjstva do zrelosti, nije bio uzalud potroπen, nijedan pogre-πno upotrijebljen. …

Isus je bio bezgreπan i nije imao straha od posljedica grijeha.Osim u tome, Njegovo stanje je bilo jednako naπem. Vi nematenikakvih teπkoÊa koje se s istom teæinom nisu obruπavale i naNjega, nemate tuge koju Njegovo srce nije iskusilo. Njegovi osje-Êaji mogli su biti ranjeni zanemarivanjem, ravnoduπnoπÊu tako-zvanih prijatelja, isto tako lako kao i vaπi. Je li vaπ put trnovit?Kristov je bio deset puta trnovitiji. Jeste oæaloπÊeni? I On je bio.Isus je savrπeno prikladan da postane naπ primjer!

Nadahnuti izvjeπtaj o Njemu kaæe: “A Isus je napredovao umudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudima’.” (Luka 2,52)Kako je rastao po godinama, tako je rastao i po znanju. Æivio jeumjereno; svoje dragocjene trenutke nije rasipao na nekorisnauæivanja. Imao je zdravo tijelo i bistre umne sposobnosti. Tjele-sne i umne sposobnosti mogu se razvijati i kod vas i kod svakogdrugog mladog biÊa. Boæja rijeË je bila predmet Njegovog prouËa-vanja, kao πto bi trebala biti i vaπeg.

Uzmite Isusa kao svoje mjerilo. Oponaπajte Njegov æivot. Za-ljubite se u Njegov karakter. Hodite kao πto je Krist hodio. Noviizvori otvorit Êe se vaπim intelektualnim sposobnostima, πiri ho-rizonti vaπim mislima kada svoje sposobnosti dovedete u æivuvezu s onim πto je vjeËno, s onim πto je beskrajno uzviπeno iveliko. (Letter 17, 1878.)

93

101

6. travnja

Prednost da budemo sigurni“Po tome Êemo poznati da smo od istine i pred njim umi-riti svoju savjest.” (1. Ivanova 3,19)

Æeljela bih naglasiti naπim mladiÊima i djevojkama potrebuda utvrde svoj poziv i svoj izbor. Pozivam ih da ne Ëine niπtanasumiËno ili nesigurno kada su u pitanju njihovi vjeËni interesi.Ako se budu tako ponaπali, izgubit Êe sreÊu, mir, utjehu i naduu ovom æivotu, ali Êe izgubiti i svoju vjeËnu baπtinu.

Moji mladi prijatelji, vi se trebate pojaviti na sudu, ali Kri-stovom miloπÊu moæete biti posluπni Boæjim zapovijedima i sva-kodnevno razvijati Ëvrstinu i snagu karaktera, pa zato ne trebatedoæivjeti poraz ili se obeshrabriti. Boæanska milost u obilnoj jemjeri osigurana svakoj duπi tako da se moæe upustiti u bitku iiziÊi iz nje kao pobjednik. Nemojte biti tromi, nemojte varati sebeda se moæete spasiti iako hodite u skladu s prirodnim sklonosti-ma svojega karaktera — da moæete dopuπtati da vas nosi maticasvijeta, da moæete popuπtati sebi i zadovoljavati sebe, a ipak bitisposobni oduprijeti se silama zla u vrijeme krize, da moæete iziÊikao pobjednici kad se bitka rasplamsa. … Svakoga dana moratesluπati zapovijedi Vojskovoe Gospodnje vojske.

Moji mladi prijatelji, molite li se? UpuÊujete li molitve dasteknete Ëiste misli, svete æelje, neporoËno srce i Ëiste ruke?Vjeæbate li svoje usne da pjevaju hvalu Bogu, nastojite li izvrπa-vati Boæju volju? To je vrsta obrazovanja koja Êe vam biti odvelike koristi, jer Êe vam pomagati u oblikovanju karaktera sliË-nog Kristovom. (YI, 7. studenoga 1895.)

Nemojte sjedati u Sotoninu udobnu fotelju niti govoriti danema smisla da se borite, da ne moæete prestati grijeπiti, da usebi nemate snage da pobijedite! U vama doista nema snage osimKristove, ali je vaπa prednost da imate Krista koji vjerom prebivau vaπem srcu, i On moæe pobijediti grijeh u vama, kada se pri-druæite Njegovim naporima. ... Vi moæete postati æiva poslanicakoju znaju i Ëitaju svi ljudi. Vi ne smijete biti mrtva slova, veÊæiva, svjedoËeÊi svijetu da Isus ima moÊ da vas spasi. (YI, 29.lipnja 1893.)

94

102

7. travnja

Bog traæi naπu najtopliju ljubav“Nitko ne moæe sluæiti dvojici gospodara, jer ili Êe jedno-ga mrziti, a drugoga ljubiti, ili Êe uz jednoga pristajati,a drugoga prezirati. Ne moæete sluæiti Bogu i bogatstvu!”(Matej 6,24)

Mnogi se nalaze na zaËaranom neprijateljskom tlu. Ono πtoima neznatnu vrijednost — nerazumne druπtvene zabave, pjeva-nje, rugalice, poπalice — zaokuplja njihov um i oni sluæe Bogupodijeljenog srca. … Kristova izjava “nitko ne moæe sluæiti dvojicigospodara”, ostaje neprihvaÊena. (MS 38, 1890.)

Jedna od najistaknutijih karakteristika zemaljskih stanov-nika u Noino vrijeme bila je njihova izrazita svjetovnost. Oni suod jedenja i pijenja, kupovanja i prodavanja, æenidbe i udaje naËi-nili svoj najvaæniji æivotni cilj. Jesti i piti nije grijeh, veÊ ispunja-vanje duænosti, ako to πto je zakonito ne prijee u krajnost. …Sam Bog je uspostavio brak kada je Evu predao Adamu. Svi Boæjizakoni Ëudesno su prilagoeni Ëovjeku i usklaeni s Ëovjekovomnaravi. Grijeh pretpotopnih stanovnika sastojao se u izopaËava-nju onoga πto je samo po sebi bilo dopuπteno. Oni su iskvariliBoæje darove sluæeÊi se njima da zadovolje svoje sebiËne æelje.

Pretjerana ljubav i odanost prema onome πto je samo po sebidopuπteno pokazala se pogubnom za tisuÊe i tisuÊe duπa. Pitanji-ma od neznatne vaænosti posveÊuje se intelektualna snaga kojabi trebala biti potpuno posveÊena Bogu. Uvijek se moramo Ëuvatida ne odemo u krajnost s onim πto je dopuπteno ako se pravilnoupotrebljava. Mnoge, mnoge duπe su izgubljene zato πto su zao-kupljene onim πto je, ako se pravilno koristi, bezazleno, ali πto,kada se izopaËi i zloupotrijebi, postaje greπno i poniæavajuæe. (MS24, 1891.)

Ako neprestano mislimo o onome πto spada u ovaj æivot iako stalno nastojimo πto viπe steÊi, mi ne moæemo svoje misliusmjeriti prema onome πto je nebesko. Sotona se trudi naπ umodvojiti od Boga, naπe misli zaokupiti modom, obiËajima i zah-tjevima svijeta i tako nas izloæiti bolesti i smrti. …

Na ovom se svijetu trebamo osposobiti za uzviπeniji svijet.Bog nam je povjerio darove i On oËekuje od nas da se svojimsposobnostima posluæimo tako da pomaæemo bliænjima i da imbudemo na blagoslov. On traæi naπu najtopliju ljubav, naπe naj-uzviπenije snage. (MS 29, 1886.)

95

103

8. travnja

Iznad magle sumnje“Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!”(Psalam 31,25)

»ak i krπÊani s dugogodiπnjim iskustvom Ëesto su izloæeninapadima najstraπnijih sumnji i kolebanja. … Ne smijete na teme-lju takvih iskustava pomisliti da je vaπ sluËaj beznadan. … Uzdaj-te se u Boga, imajte povjerenja u Njega i oslonite se na NjegovaobeÊanja. (Letter 52, 1888.)

Kada vam se avao pribliæi sa svojim sumnjama i nevjerova-njima, zatvorite mu vrata svojega srca. Zatvorite svoje oËi da sene zadræavaju na paklenim sjenkama. Podignite svoj pogled pre-ma Nebu, promatrajte ono πto je vjeËno i imat Êete snage za svakitrenutak. To kuπanje vaπe vjere dragocjenije je od zlata. … Onovas osposobljava da bijete Gospodnje bitke.

Sotona se povezuje sa svakim tko se æeli povezati s njim.Ako uspije zadobiti nekoga tko ima duboko vjersko iskustvo,takav postaje njegov najuspjeπniji predstavnik u pribliæavanju upra-vo takvim ljudima i u nastojanju da i njihova srca zarazi nevje-rovanjem. Vi ne moæete sebi dopustiti da ikakve sumnje prodruu vaπe misli. Nemojte priËinjavati nikakvu radost avolu, priËa-juÊi o teπkim teretima koje morate nositi. Svaki put kada to Ëini-te, Sotona se raduje πto vas je uspio staviti pod svoju vlast inavesti da zaboravite na Isusa Krista, svojeg Otkupitelja.

Mi trebamo prikazivati Onoga koji nas je pozvao iz tame usvoje divno svjetlo. Æivom vjerom mi moæemo poËivati u tom svje-tlu. Æivom vjerom radujemo se u tom svjetlu svakoga dana. Mi netrebamo govoriti o svojim sumnjama i nevoljama, jer one postajuveÊe svaki put kada o njima govorimo. Svaki put kada govorimoo njima, Sotona postiæe pobjedu. Ali kada kaæemo: “Odræavanjesvoje duπe povjerio sam Njemu kao vjernom Svjedoku!” — svjedo-Ëimo da smo se predali Isusu Kristu bez ikakvog ustruËavanja, itada nam Bog daje svoje svjetlo i mi se radujemo u Njemu. (MS17, 1894.)

Duπa koja ljubi Boga uzdiæe se iznad magle sumnje; onastjeËe blistavo, πiroko, æivo iskustvo, postaje krotka i sliËna Kri-stu. Takva duπa je predana Bogu, sakrivena s Kristom u Bogu. (7SDA BC 907)

96

104

9. travnja

Kako saËuvati poπtenje“Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a æivima Boguu Kristu Isusu! Dakle, neka viπe ne vlada grijeh u vaπemsmrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim poæuda-ma!” (Rimljanima 6,11.12)

Neki smatraju da je pitanje grijeha uglavnom tako nevaænoda nemaju nikakvu obranu protiv upadanja u grijeh niti protivnjegovih posljedica. …

Ako i za trenutak pomislite da Êe Bog olako postupati premagrijehu, ili da Êe dopustiti neke moguÊnosti i izuzetke kako bistemogli iÊi dalje i nesmetano grijeπiti i da duπa neÊe trpjeti nikakveposljedice zbog toga, vi ste pali kao ærtva straπne Sotonine obma-ne. Svako namjerno krπenje pravednog Gospodnjeg zakona izlaæevaπu duπu silnim napadima Sotone.

Kada vaπa savjest izgubi svoju besprijekornu osjetljivost, vaπaduπa postaje Sotonino bojno polje; javlja se dovoljno sumnji istrahovanja da paraliziraju vaπe snage i da vas gurnu u obeshra-brenje. …

Imajte na umu da kuπnja sama po sebi joπ nije grijeh. Imajtena umu da bez obzira na teæinu okolnosti u kojima se Ëovjekmoæe naÊi, niπta ne moæe oslabiti njegovu duπu dok god ne popu-sti kuπnji, dok god Ëuva svoju besprijekornost. Interesi koji su odnajviπeg æivotnog znaËenja za vas, povjereni su vam na Ëuvanje.Nitko ih ne moæe oπtetiti bez vaπeg pristanka. Sve sotonske legijene mogu vas raniti sve dok ne otvorite svoju duπu Sotoninim vje-πtinama i strijelama. Vaπa propast se nikada ne moæe dogoditi bezvaπeg pristanka. Dok god ne doe do zagaenja vaπeg uma, nika-kva zagaenost u vaπoj okolini ne moæe vas uprljati ili zagaditi.

VjeËni æivot je dragocjeniji od svega ili uopÊe nije dragocjen.Samo Êe oni koji ulaæu ustrajne napore i neumornu revnost, uzæarku æelju usklaenu s vrijednoπÊu cilja za kojim trËe, zadobitiæivot koji je sliËan Boæjem æivotu. …

Imamo pred sobom primjer Adama i Eve; posljedice njihovogprijestupa trebaju navesti svaku duπu da se kloni grijeha, da gase gnuπa kao neËega odvratnog i da shvati, s obzirom na patnjekoje grijeh sigurno donosi, da je bolje da izgubi sve πto ima negoda prekrπi i najmanju Boæju zapovijed. (Letter 14, 1885.)

97

105

10. travnja

“Doite k meni svi!”“Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni i ja Êu vasokrijepiti.” (Matej 11,28)

Mnogi meu onima koji Ëuju ovaj poziv, iako uzdiπu za odmo-rom, nastavljaju svojim trnovitim putem pritiskajuÊi svoj teretËvrsto uz svoje srce. Isus ih ljubi i æeli ponijeti njihov teret i njihsame u svojem snaænom naruËju. On bi uklonio njihova straho-vanja i nesigurnosti koje im oduzimaju mir i odmor; ali prvo onimoraju doÊi k Njemu i povjeriti Mu tajne boli svojeg srca. …

Ponekad povjeravamo svoje nevolje ljudskim uπima, govori-mo o svojim teπkoÊama onima koji nam ne mogu pomoÊi, a nepovjeravamo ih Isusu koji naπe æalosne putove moæe zamijenitiputovima radosti i mira. …

On nam nudi svoje prijateljstvo, æeli hoditi s nama na svimnaπim teπkim æivotnim putovima. On nam kaæe: “Ja sam Gospo-din Bog tvoj, hodi sa mnom i obasjat Êu tvoje putove svjetlom.”Isus, VeliËanstvo Neba, æeli uzdiÊi do prijateljstva sa sobom sveone koji k Njemu dolaze sa svojim teretima, svojim slabostima,svojim brigama…

Njegov poziv upuÊen nama poziv je na neporoËan, svet, sre-tan æivot — æivot mira i odmora, slobode i ljubavi — i na bogatubaπtinu u buduÊem, besmrtnom æivotu. … Naπa je prednost dasvakoga dana spokojno, blisko i radosno hodimo s Isusom. (ST,17. oæujka 1887.)

Odmor Êemo naÊi kada odbacimo svako samoopravdanje, sva-ko zakljuËivanje na temelju sebiËnih glediπta. Potpuna predajasamoga sebe, prihvaÊanje Boæjih putova, tajna je savrπenog poËi-vanja u Njegovoj ljubavi. … »ini upravo ono πto ti je On rekao daËiniπ i budi siguran da Êe On uËiniti sve πto je obeÊao. … Jesi lidoπao k Njemu odbacivπi sva svoja neuspjeπna pomagala, sve svo-je nevjerovanje, svu svoju pravednost? Doi upravo onakav kakavsi, slab, bespomoÊan, spreman da umreπ.

Kakav nam je odmor obeÊan? — To je svijest da je Bog istinit,da nikada neÊe razoËarati nikoga tko dolazi k Njemu. Njegov op-rost je potpun i besplatan, dok Njegovo prihvaÊanje znaËi odmorza duπu, poËivanje u Njegovoj ljubavi. (RH, 25. travnja 1899.)

98

106

11. travnja

Vrijeme za razmiπljanje“VeÊ uæiva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu mislidan i noÊ.” (Psalam 1,2)

Vaπa posljednja misao uveËer, i vaπa prva misao ujutro trebabiti posveÊena Onome u kome se stjeËu sve naπe nade u vjeËniæivot. (Letter 19, 1895.)

Izgleda da mnogi æale za vremenom koje su proveli u raz-miπljanju, u prouËavanju Pisma i u molitvi, kao da je vrijeme takoutroπeno bilo izgubljeno. Æeljela bih da svi moæete vidjeti oveËinjenice u svjetlu u kojem Bog æeli da ih vidite, jer biste tadashvatili da vam je Boæje kraljevstvo vaænije od svega. … Kao πtonapor poveÊava apetit i daje snagu i zdravu energiju tijelu, takoi poboæni napori dovode do poveÊanja milosti i duhovne snage.

Vaπa ljubav treba se usredotoËiti na Boga. Razmiπljajte oNjegovoj veliËini, Njegovoj milosti i savrπenstvu. Neka Njegovadobrota, ljubav i savrπenstvo obuzmu vaπe srce. Razgovarajte oNjegovoj boæanskoj privlaËnosti i o nebeskim stanovima koje pri-prema za one koji su Mu vjerni. Onaj Ëije su misli upuÊene Nebu,najkorisniji je krπÊanin svima oko sebe. Njegove rijeËi su korisnei osvjeæavajuÊe. One imaju preobraæavajuÊu snagu nad svima kojiih sluπaju. (3 SDA BC, 1157)

Postoji stalna potreba da nasamo razgovaramo s Bogom. Misami moramo biti proæeti Kristovim Duhom ako ga æelimo predatidrugima. Mi se ne moæemo boriti sa sjedinjenim sotonskim iljudskim snagama ako ne provodimo mnogo vremena u razgovorus Izvorom svake snage. Ima trenutaka kada se moramo odvojiti odzvukova zemaljskih napora i ljudskih glasova i na nekom usam-ljenom mjestu sluπati Isusov glas. Na taj naËin moæemo okusitiNjegovu ljubav i poprimiti Njegov Duh. Tako moæemo nauËiti raza-peti sami sebe. Takvo ponaπanje moæe izgledati nemoguÊe ljud-skom umu. “Nemam vremena!” — moæda Êete reÊi. Ali kada raz-matrate problem u pravom svjetlu, neÊete gubiti vrijeme; jer kadaosigurate sebi snagu i milost koja dolaze jedino od Boga, neÊetetada vi obavljati posao. Isus je Onaj koji Êe ga obaviti. “Jer bezmene ne moæete niπta uËiniti!” — kaæe Krist (Ivan 15,5). … Raz-miπljanje i iskrena molitva pokrenut Êe na sveta dostignuÊa. (MS25a, 1891.)

107

12. travnja

Traæite Boga svim srcem“Vratite se u Tvravu, izgnanici puni nade, joπ danas —ja navjeπÊujem — dvostruko Êu ti uzvratiti.” (Zaharija9,12)

Moramo nauËiti svoju duπu da se osloni, da se Ëvrsto oslonina Boæja bogata obeÊanja. Gospodin Isus dobro zna da se mi samine moæemo oduprijeti mnogobrojnim Sotoninim kuπnjama i danam to postaje moguÊe jedino ako imamo na raspolaganju bo-æansku snagu koju smo dobili od Boga. On dobro zna da bismou svojoj ljudskoj snazi sigurno pali. Upravo zato su poduzete svepripreme da u svakoj potrebi i nevolji moæemo uteÊi u Tvravu.… Svatko od nas mora kao pojedinac pokazati vjeru da bismo odNjega primili ono πto nam je obeÊao.

Bog Êe nam biti sve πto Mu dopustimo da nam bude. Naπemlake molitve, upuÊene s pola srca, neÊe nam donijeti odgovor sNeba. O, moramo se uporno i ustrajno moliti! Traæite Gospodinasvim svojim srcem. Ljudi ulaæu i duπu i ozbiljnost u sve πtopoduzimaju u zemaljskim poslovima da bi njihovi napori bili okru-njeni uspjehom. S posebnom ozbiljnoπÊu uËite se vjeπtini traæe-nja bogatih blagoslova koje je Bog obeÊao; uz ustrajne, odluËnenapore primit Êete Njegovo svjetlo, Njegovu istinu i Njegovu boga-tu milost. (MS 39, 1896.)

Gladne duπe, iskreno vapite Bogu. Borite se s nebeskim sila-ma dok god ne postignete pobjedu. Stavite cijelo svoje biÊe uGospodnje ruke, duπu, tijelo i duh, i budite Njegovo milo, posve-Êeno orue, pokretano Njegovom voljom, usmjeravano Njegovimumom, nadahnuto Njegovim Duhom. (SD 105)

Iznesite Isusu svoje potrebe u iskrenosti svoje duπe. Od vasse ne traæi da vodite dugaËke bitke s Bogom ili da Mu dræitepropovijedi, veÊ iz srca koje je æalosno zbog svojih grijeha, recite:“Spasi me, Gospodine, ili Êu propasti!” Ima nade za takve duπe.One Êe traæiti, one Êe pitati, one Êe kucati i one Êe naÊi. KadaIsus skine teret grijeha koji slama duπu, vi Êete iskusiti blago-slovljenost Kristovog mira. (MS 29, 1896.)

99

108

13. travnja

Ponizna, usrdna molitva“Ilija je bio Ëovjek koji je patio kao i mi; usrdno je molioda ne bude kiπe, i nije pala na zemlju za tri godine i πestmjeseci. Zatim je ponovo molio, pa je nebo dalo kiπu, izemlja je donijela svoj rod.” (Jakov 5,17.18)

U Ilijinom iskustvu dane su nam vaæne pouke. Kada je nabrdu Karmelu uputio svoju molitvu za kiπu, njegova vjera bila jestavljena na ispit, ali je on ustrajao u upuÊivanju svojeg zahtjevaBogu. (2 SDA BC 1034)

Sluga je straæario dok se Ilija molio. ©est puta se vraÊao sastraæe govoreÊi: “Nema niËega, nema oblaka, nema ni znaka ki-πe.” Ipak, prorok se nije prepustio obeshrabrenju. Nastavio jeispitivati svoj æivot, da bi vidio gdje je propustio hvaliti Boga. …Dok je ispitivao svoje srce, izgledalo je kao da postaje sve manjii manji, po svojoj vlastitoj procjeni i u Boæjim oËima. Izgledalomu je da je postao niπta i da je Bog sve, i kada je stigao do odlukeda Êe se odreÊi sebe i istodobno prionuti uz Spasitelja kao svojujedinu snagu i pravednost, dobio je odgovor. Pojavio se sluga irekao: “Eno se oblak, malen kao dlan ËovjeËji, diæe od mora.” (1.o kraljevima 18,44)

Mi imamo Boga Ëije uho nije zatvoreno za naπe molbe; i akoposluπamo Njegovu rijeË, On Êe odati priznanje naπoj vjeri. Onæeli da sve svoje interese isprepletemo s Njegovima i onda Êe nassigurno blagosloviti; a poπto dobijemo blagoslov, neÊemo slavupripisati sebi, veÊ Êemo svu slavu odati Bogu. Bog ne usliπava svenaπe molitve prvoga dana kada smo Ga prizvali, jer kada bi touËinio, smatrali bismo da uvijek imamo pravo na sve Njegoveblagoslove koje izlijeva na nas i na Njegovu naklonost. Umjestoda ispitujemo svoje srce da vidimo njegujemo li bilo kakvo zlo,odajemo li se bilo kakvom grijehu, mi bismo postali nemarni i nebismo shvatili da ovisimo o Njemu. …

Ilija se ponizio dok nije doπao u stanje da slavu viπe nepripisuje sebi. To je stanje kada Gospodin Ëuje naπe molitve, jerÊemo tada svu slavu odati Njemu. … Jedino je Bog dostojan dabude slavljen. (2 SDA BC 1034)

100

109

14. travnja

»uvajmo srce“A svrh svega, Ëuvaj svoje srce, jer iz njega izvire æivot.”(Izreke 4,23)

Marljivo Ëuvanje srca bitno je za zdrav rast u milosti. Srce unepreporoenom stanju je boraviπte nesvetih misli i greπnih stra-sti. Kada bude dovedeno u pokornost Kristu, ono se djelovanjemSvetoga Duha mora oËistiti od svake neËistoÊe. To se djelo nemoæe obaviti bez Ëovjekovog pristanka.

Kada duπa bude oËiπÊena, duænost je krπÊanina da je saËuvaneokaljanom. Izgleda da mnogi misle da Kristova vjera ne pozivana odbacivanje svakidaπnjih grijeha, na kidanje okova navika kojesu duπu dræale u ropstvu. Oni odbacuju neke navike koje je osu-dila njihova savjest, ali ne predstavljaju Krista u svojem svakida-πnjem æivotu. Oni ne unose sliËnost Kristu u dom. Ne pokazujupromiπljenost i briæljivost u izboru svojih rijeËi. PreËesto izgova-raju osorne, nestrpljive rijeËi, rijeËi koje pokreÊu najgore strastiljudskog srca. Takvima je nuæna stalna Kristova prisutnost u sr-cu. Jedino u Njegovoj snazi oni mogu Ëuvati straæu nad svojimrijeËima i djelima.

U djelu Ëuvanja srca moramo ostati jednako u molitvi, neu-morni u izlaæenju pred prijestolje milosti da traæimo pomoÊ. Onikoji su uzeli ime krπÊana trebaju izlaziti pred Boga u iskrenostii poniznosti, moleÊi za pomoÊ. … KrπÊanin ne moæe uvijek biti namolitvi, ali njegove misli i æelje mogu uvijek biti usmjerene premaNebu. (3 SDA BC 1157)

Ako vaπe srce uvijek bude na Nebu, to Êe dati æivotnu snagusvim vaπim vrlinama i unijeti æivot u sve vaπe duænosti. Discipli-niranjem uma da se bavi onim πto je na Nebu, unijet Êe se æivoti ozbiljnost u sve vaπe pothvate. Naπi napori su mlaki, i mi polakotrËimo u svojoj krπÊanskoj utrci, pokazujemo nemarnost i tro-most, jer tako malo cijenimo nebesku nagradu. Mi smo patuljciu duhovnim dostignuÊima. Prednost je i duænost krπÊanina daraste u spoznaji Boæjega Sina, u “savrπena Ëovjeka”. (3 SDA BC1157)

101

110

15. travnja

Dvorovi svetog æivota“Vi ste, naprotiv, ‘izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, svetipuk, narod odreen za Boæju svojinu, da razglasite sla-vna djela’ onoga koji vas pozva iz tame u svoje divnosvjetlo.” (1. Petrova 2,9)

Kristova crkva na Zemlji djeluje usred moralne tame nevjer-noga svijeta, koji gazi Gospodnji zakon. Ali njezin Otkupitelj, kojije platio njezin otkup cijenom svoje dragocjene krvi, uËinio je sveπto je bilo nuæno da Njegova Crkva postane preobraæeno Tijelo,prosvijetljeno Svjetlom svijeta, obasjano slavom Emanuela. Bli-stave zrake Sunca Pravednosti, koje odsjajuje Njegova Crkva, pri-kupit Êe u Njegov tor svaku izgubljenu, zalutalu ovcu koja Êe doÊik Njemu i naÊi utoËiπte u Njemu. One Êe naÊi mir, svjetlo i radostu Onome koji je mir i pravednost zauvijek. (Letter 9a, 1891.)

Vjernici Crkve trebaju kao pojedinci uËiniti da svjetlo Boæjeljubavi blistavo zasja u njihovoj duπi, da bi moglo obasjati i dru-ge. Previπe toga je stavljeno na kocku da bismo mogli dopustitida nas obuzme duhovna obamrlost. »uvajmo se da ne izgubimoæelju za vjerskim sluæbama i vjerskim duænostima. Borimo seodluËno protiv tromosti duπe koja se pokazala kobnom za rast,pa Ëak i za sam æivot krπÊanina. Samo Êe ona Crkva biti naprednai zdrava Ëiji vjernici ulaæu aktivne osobne napore da Ëine dobrodrugima, da spaπavaju duπe. To Êe biti stalan poticaj za svakodobro djelo. Takvi Êe se krπÊani truditi mnogo ozbiljnije za svojespasenje. Uspavane energije Êe se probuditi, cijela duπa nadah-nuti nesavladivom odluËnoπÊu da stekne Spasiteljevu pohvalu:“Dobro si uËinio!” i da ponese pobjedniËki vijenac. (ST, 12. sije-Ënja 1882.)

Krist je od svoje crkve naËinio prekrasan hram za Boga. “Jergdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meunjima” — izjavio je On (Matej 18,20). Njegova Crkva je dvor svetogæivota, ispunjena mnogim darovima, nadahnuta Svetim Duhom.Nebo je odredilo odgovarajuÊe duænosti svakom vjerniku Crkvena Zemlji i svi trebaju pronaÊi svoju sreÊu u sreÊi onih kojimapomaæu i koje blagoslivljaju. (ST, 1. oæujka 1910.)

102

111

16. travnja

Boæji osmijesi“Gospodnji blagoslov obogaÊuje, i ne prati ga nikakvamuka.” (Izreke 10,22)

Niπta nam ne moæe donijeti istinsko dobro bez Boæjeg blago-slova. Ono πto Bog blagoslivlja doista je blagoslovljeno. Upravozato je “bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora”(Psalam 37,16). Malo, uz Boæji blagoslov, mnogo je djelotvornijei dalje dopire. Boæja milost Êe uËiniti da malo postigne mnogo.Kada se posvetimo poslovima Boæjega kraljevstva, Bog Êe se po-svetiti naπim poslovima. (Letter 8, 1873.)

Gospodin nam je dao dragocjene blagoslove u skromnim cvje-tovima u polju, u mirisu koji tako godi naπim osjetilima. On jesvaki cvijet obojio ljepotom, jer je veliki Umjetnik. Onaj isti kojije stvorio prekrasna djela u prirodi, uËinit Êe daleko veÊa djela zaduπu. Bog je ljubitelj ljepote i On Êe ukrasiti naπ karakter svojimbogatim vrlinama. On Êe uËiniti da naπe rijeËi postanu mirisnekao cvjetovi u polju. On nam daje blagoslove brinuÊi se svakogdana za naπe tjelesne potrebe. I sam kruh koji jedemo ima nasebi lik i natpis kriæa. (Letter 97, 1895.)

Samo su oni istinski blagoslovljeni Ëija je osnovna briga dasebi osiguraju blagoslove koji hrane duπu i ostaju vjeËno. NaπSpasitelj nam kaæe: “Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i nje-govu pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Matej 6,33) Bog sebrine o nama, Ëak i za izlijevanje svojih zemaljskih blagoslova nanas. Naπe zemaljsko dobro ne izmiËe pozornosti naπeg nebeskogOca. On zna da mi imamo potrebe takve vrste. … Kada se Bognasmijeπi na naπe napore, to nam vrijedi viπe od bilo kojeg ze-maljskog dobitka.

“Kako su slatke naπe svakidaπnje utjehe,Kada su zaËinjene Njegovom ljubavlju.” (Letter 8, 1873.)Svako izbavljenje, svaki blagoslov koji je Bog u proπlosti dao

svojem narodu treba ostati svjeæ u sjeÊanjima kao siguran zalogdaljnjih i bogatijih, sve veÊih blagoslova koje imamo prednostprimiti. (4 SDA BC 1183.)

Nema granice blagoslova koje primamo. (7 SDA BC 906)

103

112

17. travnja

OËi vjere“Da vam dadne prosvijetljene oËi vaπeg srca da uviditekoliku nadu pruæa njegov poziv, koliko bogatstvo slavekrije njegova baπtina meu svetima.” (Efeæanima 1,18)

Ni najveÊa sposobnost uma neÊe niti moæe zamijeniti istin-sku jednostavnost ili iskrenu poboænost. Bibliju moæete prouËa-vati kao svaku drugu granu ljudske znanosti; ali je njezina ljepo-ta, dokaz njezine snage da spasi duπu koja vjeruje, lekcija kojase tako nikada ne moæe nauËiti. Ako se RijeË ne primijeni uæivotu, maË Duha nikada neÊe probiti neobraÊeno srce. Ono Êebiti obavijeno poetiËnim izmiπljotinama. Sentimentalizam Êe to-liko obuzeti srce da ono neÊe moÊi u dovoljnoj mjeri osjetitiistanËanost oπtrice duhovnog maËa koji probija i uklanja greπnevisine na kojima se slavi Ëovjekovo “ja”. …

OËi razuma moraju biti prosvijetljene, a um i srce dovedeniu sklad s Bogom, koji je istina. Onaj koji Isusa promatra oËimavjere ne vidi nikakvu slavu u sebi, veÊ slavu Otkupitelja koja muje obasjala um i srce. Pomirenje Njegovom krvlju je obavljeno, iodbacivanje grijeha ispunjava srce zahvalnoπÊu.

Opravdavπi se u Kristu, primatelj istine naveden je da sepotpuno preda Bogu, dobiva pravo da bude primljen u Kristovuπkolu da bi mogao uËiti o Onome koji je krotak i smjeran u srcu.Poznavanje Boæje ljubavi obasjava njegovo srce. On uzvikuje: “O,kakve li ljubavi! Kakvog li davanja Ëasti ljudskom rodu!” Hvata-juÊi se vjerom za bogata obeÊanja, postaje dionik boæanske na-ravi. BuduÊi da je iz srca izbacio svaku sebiËnost, u njega teËevoda æivota; Boæja slava blista iz njega. Neprestano gledajuÊi naIsusa, ljudsko se gubi u boæanskom. Neprestano se mijenja ipostaje sliËan Njemu. … Ljudski karakter se preobraæava u bo-æanski. (Nedatirani MS 12)

Krist gleda na svoj narod u njegovoj neporoËnosti i savrπen-stvu kao na nagradu za sva svoja stradanja, za svoje poniæenje,za svoju ljubav i kao na dopunu svoje slave — Krist, veliko sre-diπte iz kojeg zraËi sva slava. (4 SDA BC 1180)

104

113

18. travnja

Kako rasti u milosti“©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Go-spodina, Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava sada i dovjeËnosti! Amen.” (2. Petrova 3,18)

Kako bismo mogli rasti u milosti? To Êe biti moguÊe samokada svoje srce ispraznimo od svojega “ja” i ponudimo ga Nebuda bude oblikovano po boæanskom Uzoru. Mi moæemo uspostavitivezu sa æivim kanalom svjetla; moæemo se osvjeæavati nebeskomrosom, pljuskovi s Neba mogu se spustiti na nas. Kada prihva-timo te Boæje blagoslove, moÊi Êemo primiti i veÊu mjeru Njegovemilosti. (7 SDA BC 947)

Kao mala djeca trebamo sjesti kraj Isusovih nogu i uËiti odNjega… Ne smijemo dopustiti da nam proe ijedan dan bez stje-canja novog znanja i na zemaljskom i na duhovnom podruËju. Nesmijemo sebi postavljati nikakve graniËnike koje ne bismo bilivoljni izvaditi i pomaknuti naprijed, bliæe visinama za koje senadamo da Êemo ih dosegnuti. NajveÊe obrazovanje dostiÊi Êemokada poduËimo svoj um da svakoga dana napreduje sve dalje.Zavrπetak svakog dana mora nas naÊi korak bliæe nagradi kojaËeka pobjednika. Iz dana u dan naπe razumijevanje treba sa-zrijevati. Iz dana u dan trebamo donositi odluke koje Êe namosigurati bogatu nagradu u ovom æivotu i u æivotu koji Êe doÊi.GledajuÊi svakodnevno na Isusa, mi Êemo odluËno napredovati iu zemaljskom i u duhovnom znanju.

Kraj svemu je blizu. Ono πto smo uËinili ne smije stavititoËku na naπe djelo. Zapovjednik naπeg spasenja govori: “Napre-dujte! Dolazi noÊ, kad viπe nitko neÊe moÊi raditi!” Mi se ne-prestano moramo usavrπavati u svojoj korisnosti. Naπ æivot morauvijek biti podloæan Kristovoj sili. Naπe svjetiljke trebaju uvijeksvijetliti punim sjajem. … Onaj koji sebe uvijek stavlja na takvomjesto gdje ga Bog moæe prosvijetliti, napreduje, da tako kaæemo,od praskozorja do punog podnevnog sjaja. (Moj æivot danas, str.113)

Moramo napregnuti sve svoje duhovne æivce i miπiÊe. … Bog… ne æeli da ostanemo poËetnici. On æeli da dosegnemo najviπupreËku na ljestvama i da onda s nje stupimo u kraljevstvo naπegaGospodina i Spasitelja Isusa Krista. (MS 8, 1899.)

114

19. travnja

Veliki u Boæjim oËima“Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj.Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u veli-koj.” (Luka 16,10)

Æivot se ne sastoji samo od velikih poteza: upravo se odsitnica pravi zbroj æivotne sreÊe ili nesreÊe. Na sitnicama se uæivotu otkriva neËiji stvarni karakter. O, kada bi svi mladi, ali ioni u zrelijim godinama, mogli vidjeti kao u ogledalu svoj æivot,mnogo bi ozbiljnije gledali na male duænosti u æivotu. Svaka po-greπka, svaka zabluda, ma koliko ih smatrali nevaænima, ostav-ljaju oæiljak u ovom æivotu i mrlju u nebeskim izvjeπtajima.

Æivot je pun neugodnih duænosti, ali sve te neugodne duæno-sti postaju prihvatljive ako ih obavljamo radosno zato πto je topravo. Ako se zainteresiraπ za duænosti koje moraπ obavljati, akoih obavljaπ od srca, onda Êe i najneugodnije duænosti postati ugo-dne. (Letter 41a, 1874.)

Ima mnogo onih koji ne cijene dovoljno sitna dogaanja uæivotu, neznatna djela koja se moraju obavljati iz dana u dan, alise ta djela ne smiju smatrati nevaænima jer svako djelo donosiblagoslov nekome ili nekoga ranjava. Svako djelo priËa svoju pri-Ëu, iznosi svoju povijest pred Boæje prijestolje. Jedino kada seponaπamo u skladu s naËelima Boæje rijeËi u malim æivotnimpothvatima, mi sebe stavljamo na stranu dobra. Kuπamo se i ispi-tujemo na malim æivotnim dogaajima i naπ karakter ocjenjuje seu skladu s naπim djelima. (RH, 15. listopada 1895.)

Savjesno obraÊanje pozornosti na ono πto svijet zove nevaæ-nim sitnicama donosi veliku ljepotu æivotu i æivotni uspjeh.

“Mala djela ljubavi,Male rijeËi ljubaznosti,Mala djela samoodricanja,Mudro koriπtene prilike,Marljivo njegovanje malih talenata,To je ono πto Ëovjeka Ëini velikim u Boæjim oËima!” (MS 59,

1897.)

105

115

20. travnja

Uzdignimo mjerila“Proite, proite kroz vrata, poravnajte put narodu! Na-sipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignitestijeg narodima!” (Izaija 62,10)

Boæja rijeË ne objavljuje samo visoka naËela istine i duænostikoja trebaju usmjeravati naπ æivot, veÊ iznosi za naπe ohrabrenjepovijest mnogih koji su primjenjivali ta naËela. … Osim jednogsavrπenog Uzora, nije na svetim stranicama opisan nijedan karak-ter koji bi bio toliko dostojan oponaπanja kao karakter prorokaDaniela. Izloæen u mladosti svim kuπnjama kraljevskog dvora, onje postao Ëovjek nesalomljivog poπtenja i vatrene odanosti Bogu.Bio je izloæen okrutnim kuπnjama Sotone, ali se njegov karakternije pokolebao niti promijenio njegov smjer. On je ostao Ëvrsttamo gdje bi mnogi pali; on je bio istinit tamo gdje bi mnogiodbacili istinu; on je bio snaæan tamo gdje bi mnogi bili slabi.Daniel je bio dostojanstveni cedar s Libanona. … O, kada bi vjera,poπtenje i odanost proroka Daniela æivjeli u srcu Boæjeg narodadanas! Nikada te plemenite osobine nisu svijetu bile potrebnijenego danas. …

U izvjeπtajima o onima koji su radili i stradali za Isusovoime, nema nijednog imena koje blista sjajnijim i Ëistijim svjetlomili blistavijim sjajem od imena Pavla, apostola neznaboæaca. Isu-sova ljubav, koja je blistala u njegovom srcu, Ëinila je da zaboravina sebe, da se odrekne sebe. On je vidio uskrslog Krista i Spa-siteljev lik se utisnuo u njegovu duπu i blistao u njegovom æivotu.Vjerom, hrabroπÊu i Ëvrstinom, osobinama koje nisu uzmicalepred opasnostima niti se zaustavljale pred preprekama, on je kr-Ëio put iz zemlje u zemlju da proπiri znanje o kriæu. …

Da li i oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici na isti naËinobjavljuju naËela svoje vjere? Gdje su duboka, æiva, sveta isku-stva kojih se Boæji narod treba sjeÊati? Je li se spustilo mjerilokrπÊanstva? … Ne; mjerilo ostaje upravo tamo gdje ga je Gospo-din stavio. Sveti ljudi iz proπlih vremena morali su se odreÊisvega radi Krista, njegovati Njegov duh, slijediti Njegov primjer.Niπta manje od toga Bog neÊe ni sada prihvatiti. … Kada budemopozvani da se odreËemo svega radi Krista, tko Êe poloæiti tajispit? (RH, 7. studenoga 1882.)

106

116

21. travnja

Podsjetnici na naπ nebeski dom“Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nadnebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve πto je na njoj,mora i πto je u njima. Ti sve to oæivljavaπ, i vojske senebeske tebi klanjaju.” (Nehemija 9,6)

Postoji neka ljepota u straπnom veliËanstvu doline, u dosto-janstvenim, masivnim rascijepljenim stijenama; postoji neka ve-liËina u moÊnim planinama koje izgledaju kao da dopiru do neba.Postoji i ponosno drveÊe sa svojim tako njeæno oblikovanim liπ-Êem; vlati trave, otvoreni pupoljak i rascvjetani cvijet, praπumskodrveÊe i svaki æivi stvor. Sve to ukazuje na um velikog i æivogBoga. Svaka sposobnost naπeg biÊa svjedoËi da postoji taj æiviBog, a iz otvorene knjige prirode moæemo izvlaËiti najdragocje-nije pouke o Gospodinu Bogu nebeskom.

Ovakvo prouËavanje razvija um, uzdiæe ga i oplemenjuje, takoda postaje gladan joπ veÊeg znanja o Bogu i o Njegovom veliËan-stvu. U naπem srcu javlja se osjeÊaj ne samo oboæavanja i stra-hopoπtovanja, veÊ i ljubavi, vjere, povjerenja i potpunog oslanja-nja na Darovatelja svakoga dobra. I dok gledam sva Njegova Ëu-desna djela i vidim dokaze Njegove moÊi, nehotice se pitam: “Paπto je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji te ga pohodiπ?”(Psalam 8,5)

Sva veliËina i slava ovih prekrasnih djela u Boæjoj kuÊi moæese dostojno ocijeniti samo ako se u mislima poveæemo s Bogomi buduÊim blistavim domom koji On priprema onima koji Ga ljube.… Dok slobodno govorimo o drugim zemljama, zaπto smo takosuzdræani kada je rijeË o nebeskoj zemlji i o kuÊi koja nije zidanaljudskim rukama, o vjeËnoj kuÊi na nebesima? Ova nebeska ze-mlja znaËi nam daleko viπe od bilo koje druge zemlje na kuglizemaljskoj, i upravo bismo zato morali razmiπljati i govoriti mno-go viπe o toj boljoj — nebeskoj — zemlji. I zaπto ne bismo razgo-varali mnogo ozbiljnije, obuzeti mislima koje su nebeski obli-kovane, o Boæjim darovima u prirodi? On je sve to naËinio, i Onæeli da Njega vidimo u svim Njegovim djelima stvaranja. Sve πtoje stvoreno treba zadræati Boga u naπem sjeÊanju, uzdiÊi naπesrce iznad svega πto je tjelesno i povezati ga vezom ljubavi izahvalnosti s naπim Stvoriteljem. (MS 62, 1886.)

107

117

22. travnja

PosveÊeni hram tijela“Ili zar ne znate da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga, kojistanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li dane pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle,Boga svojim tijelom! “ (1. KorinÊanima 6,19.20)

Savrπenstvo karaktera koje Gospodin zahtijeva zapravo jeosposobljavanje cijelog biÊa da bude hram u kojem boravi SvetiDuh. Bog neÊe prihvatiti niπta manje od sluæbe cijelog ljudskogbiÊa. Nije dovoljno staviti u pokret neke dijelove æivog stroja. Svidijelovi moraju raditi u savrπenom skladu, ili Êe sluæba biti ne-potpuna. Upravo se na taj naËin Ëovjek osposobljava za suradnjus Bogom u predstavljanju Krista svijetu. To je naËin na koji Bogæeli pripremiti narod da stane pred Njega kao Ëist i svet, da bi gamogao uvesti u druπtvo nebeskih anela. (RH, 12. studenoga 1901.)

Nama je povjerena najsveËanija vijest koja je ikada bila upu-Êena svijetu, a Boæja slava je cilj koji uvijek jasno i odreenomoramo imati pred oËima. Nemojmo Ëiniti niπta Ëime bismo osla-bili svoje tjelesno, duπevno i duhovno zdravlje, zato πto Bog neÊeprihvatiti uprljanu, bolesnu i iskvarenu ærtvu. Mora se paziti kodjedenja, pijenja, odijevanja i rada da se ne bi umanjila naπa us-pjeπnost, da ne bismo propustili svoj najuzviπeniji posao obavitina najbolji moguÊi naËin, tako da rezultati naπeg rada budu trajnikao vjeËnost.

Naπa je duænost da uvjeæbamo i ukrotimo svoje tijelo kakobismo obavili najuzviπeniju moguÊu sluæbu za svojeg UËitelja. Nesmijemo se povoditi za svojim sklonostima. Ne smijemo ugaatisvojim prohtjevima i popuπtati sebi tako πto uzimamo ono πtonam ne sluæi na dobro samo zato πto zadovoljava naπ ukus; nitismijemo æivjeti po planu izgladnjivanja, prihvaÊajuÊi misao daÊemo tako postati duhovniji i da Êemo bolje proslaviti Boga. Mo-ramo se sluæiti inteligencijom koju nam je Bog dao da bismopostali savrπeni u tijelu, duπi i duhu, da bismo izgradili skladankarakter, uravnoteæen um i da bismo obavili savrπen posao zaUËitelja. (MS 60, 1894.)

Sveti hram tijela mora se saËuvati Ëist i nezagaen kako biSveti Duh mogao prebivati u njemu. (Letter 103, 1897.)

108

118

23. travnja

Ljepota sliËnosti s Kristom“Da opravdaju svako povjerenje, da tako budu u svemuna Ëast nauci Boga, naπega Spasitelja!” (Titu 2,10)

Svaki onaj koji uzima Kristovo ime treba ukrasiti doktrinuKrista, naπega Spasitelja, dobro sreenim æivotom i poboænimrazgovorima, Ëak i ukrasom krotkoga i tihoga duha. … Ako tobudete imali, uæivat Êete milost i kod Boga i kod ljudi.

Prenagljeno izgovorene rijeËi ranjavaju i vrijeaju duπe, alise najdublja rana nanosi duπi koja ih je izgovorila. Onaj kojinikada ne grijeπi sam je autoritativno proglasio Kristov dar, ukraskrotkoga i tihoga duha, darom koji ima visoku cijenu. Koliko tajdar vrijedi njemu samom, svatko od nas treba sam ustanovititraæeÊi ga od Boga. Ma kako nas ljudi ocjenjivali, ako nosimo tajukras, mi nosimo znak da smo Kristovi uËenici. Nas ocjenjujeNajviπi, jer ukras koji nosimo u Njegovim oËima ima visoku cije-nu. Trebamo traæiti taj skupocjeni dragulj. …

Svaka Êe se duπa suoËiti s neËim πto je izaziva, πto je potiËena gnjev, i ako nismo pod Boæjom potpunom vlaπÊu, bit Êemoizazvani kada se to dogodi. Ali Kristova krotkost smiruje uzne-mireni duh, vlada jezikom i dovodi cijelo biÊe u pokornost Bogu.Na taj naËin se moæemo suoËiti s kritikom. Ljudi nas mogu po-greπno ocijeniti, ali nas dragocjeni ukras krotkoga i tihoga duhauËi kako da se ponaπamo, kako da imamo saæaljenja prema oni-ma koji izgovaraju nagle, nepromiπljene rijeËi. Svako pokazivanjeljubaznog duha sigurno Êe pobijediti demona strasti u neobra-Êenom srcu. Nesveti gnjev ne smije se podupirati, veÊ gasiti. Toje iskra koja moæe raspaliti neukroÊenu ljudsku narav. IzbjegavajrijeËi koje bi mogle izazvati ili raspiriti sukob. Radije pretrpi zlonego da ga Ëiniπ. Bog zahtijeva od svakog svojeg sljedbenika,koliko god mu je to moguÊe, da æivi u miru sa svim ljudima.

Mi moramo biti sliËni Kristu. UËinimo svoj æivot onakvimkakvim bi Krist æelio da bude — punim mirisa ljubavi prema Bogui bliænjima, punim Kristovog boæanskog Duha, punim svetih na-stojanja da se pribliæimo Bogu, bogatom ljepotom sliËnosti s Kri-stom. (Letter 117, 1899.)

109

119

24. travnja

Nebo nikad nije preskupo“Tko ne nosi svoj kriæ i ne ide za mnom, ne moæe biti mojuËenik.” (Luka 14,27)

Velika je istina da golemo mnoπtvo onih koji imaju sposob-nosti i talente ne æele iÊi krπÊanskim putem. Jesu li njihovi ta-lenti i njihove sposobnosti doista previπe dragocjeni da bi ih po-svetili Darodavcu, Gospodinu Neba i Zemlje?

Mnogi bi bili Kristovi sljedbenici kada bi On siπao s kriæa ipojavio se pred njima onako kao oni æele. Kada bi doπao s bogat-stvom i uæivanjem, mnogi bi Ga radosno prihvatili i odmah okru-nili kao Gospodara nad svim. Kada bi se samo odrekao svojeponiznosti i svojih patnji i povikao: “Tko god æeli iÊi za mnom,neka ugaa sebi i uæiva u svijetu, i bit Êe moj sljedbenik!” mno-πtvo bi povjerovalo u Njega.

Ali naπ dragi Isus neÊe doÊi k nama ni s kakvim drugimkarakterom osim krotkog i poniznog karaktera raspetog Gospo-dina. Mi moramo sudjelovati u Njegovom samoodricanju i Njego-vim patnjama ovdje ako æelimo ponijeti krunu u vjeËnosti.

Boæja rijeË nije proπirila uski put, a ako je mnoπtvo ljudipronaπlo put na kojem mogu zadræati obliËje poboænosti, ne mo-raju nositi kriæ ni trpjeti progonstva, pronaπli su put kojim naπSpasitelj nije proπao i slijede neki drugi primjer koji On nijeuzdigao pred njima. Zar nije dovoljno πto je Isus ostavio blaæen-stvo i slavu Neba, izdræao æivot siromaπtva i teπkih patnji, πto jeumro okrutnom, sramnom smrÊu da bi nama osigurao radostsvetosti i Neba? Zar je moguÊe da bismo mi, nedostojni predmettako velike poniznosti i ljubavi, mogli traæiti neki bolji dio uæivotu od onoga koji je bio dan naπem Otkupitelju? (Letter 2,1861.)

Kako bi lak bio put prema Nebu kada ne bi bilo samoodrica-nja ili kriæa! Koliko bi samo svjetovnih ljudi krenulo njime, kolikobi se samo bezbrojnih licemjera odluËilo posluæiti njime! HvalaBogu na kriæu, na samoodricanju! Trpjeti sramotu i poniæenjekoje je naπ Spasitelj podnio zbog nas, nije preveliko poniæenjeonima koji su otkupljeni Njegovom krvlju. Nebo smo dobili doistajeftino! (Letter 9, 1873.)

110

120

25. travnja

Neka svijetli vaπe svjetlo“Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaπadjela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” (Matej 5,16)

Svakoj duπi koja je roena za Kristovo kraljevstvo povjerenje sveËani zadatak: “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima davide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” Izlijevajte nasvoje susjede bogate zrake svjetla koje ste primili od Sunca Pra-vednosti; obasjajte svoje prijatelje u svijetu blistavim draguljimasvjetla i istine koje ste u obilnoj mjeri dobili s Boæjeg prijestolja.To znaËi trgovati povjerenim talentima. KreÊite se od svjetla kveÊem svjetlu, hvatajuÊi sve viπe blistavih zraka Sunca Praved-nosti i svijetlite sve viπe i viπe dok ne nastane pravi dan. (MS 41,1890.)

Isus ne nareuje krπÊanima da sjaje svojim trudom, veÊ sa-mo da dopuste svojem svjetlu da sjaji jasnim i odreenim zra-kama u svijetu. Nemojte pokrivati svoje svjetlo. Nemojte greπnozadræavati svoje svjetlo. Ne dopustite da smeÊe, magla i malarijaovoga svijeta priguπe vaπe svjetlo. Nemojte ga sakrivati pod po-steljom ili koπaricom, veÊ ga stavite na svijeÊnjak da moæe oba-sjati sve koji su u kuÊi. … Bog vas poziva da svijetlite, da prodretekroz moralnu tamu ovoga svijeta. (MS 40, 1890.)

Mnogi ne znaju πto se to s njima dogaa. Oni æele svjetlo, ane vide nijednu njegovu zraku. Oni traæe pomoÊ, ali ne Ëuju od-govor. HoÊe li se sumnja i nevjerovanje produljivati zato πto ja neprikupljam boæanske zrake svjetla od Isusa Krista i ne dopuπtamim da obasjaju druge?

Oπtra borba moje duπe protiv kuπnji, ozbiljna Ëeænja mojeguma i srca da upoznam Boga i Isusa Krista kao svojeg Spasitelja,da dobijem sigurnost, mir i odmor u Njegovoj ljubavi navode meda se svakog dana naem na mjestu na kojem me mogu obasjatizrake Sunca Pravednosti. Bez tog iskustva ja Êu se suoËiti svelikim gubitkom i svi s kojima se druæim bit Êe pogoeni gubi-tkom svjetla koje sam morala primiti s Izvora svakog svjetla iutjehe i njime obasjati njihove putove. HoÊu li doista biti svjetlosvijetu, ili sjenka tame? (MS 41, 1890.)

111

121

26. travnja

Dragulj ili πljunak“Toga dana — rijeË je Jahve nad Vojskama — uzet Êu te,Zerubabele, sine ©ealtielov, slugo moja — rijeË je Jahvina— i stavit Êu te kao peËatnjak, jer tebe izabrah — rijeË jeJahve nad Vojskama.” (Hagaj 2,23)

KrπÊani su Kristovi dragulji. Oni trebaju sjati za Njega bli-stavim sjajem, πireÊi svjetlo Njegove ljepote. Njihov sjaj ovisi ouglaËanosti koju su dobili. Oni sami mogu odluËiti hoÊe li bitiuglaËani ili Êe ostati neuglaËani. No svatko tko je proglaπen do-stojnim mjesta u Gospodnjem hramu mora se podvrgnuti procesuglaËanja. Bez glaËanja, koje obavlja Gospodin, ne mogu odraæa-vati viπe svjetla od obiËnog πljunka.

Krist kaæe Ëovjeku: “Ti pripadaπ meni. Ja sam te otkupio.Sada si samo grubi kamen, ali ako se staviπ u moje ruke, ja Êute uglaËati i sjaj kojim Êeπ zablistati sluæit Êe na Ëast mojemimenu. Nitko te ne moæe uzeti iz moje ruke. Ja Êu te uËinitisvojim posebnim blagom. Na dan mojega krunjenja, ti Êeπ bitidragulj u mojoj kruni radosti.”

Boæanski Radnik gubi malo vremena na bezvrijedni materi-jal. On glaËa samo dragocjeno kamenje po ugledu na kamenjeugraeno u palaËe, uklanjajuÊi sve grube uglove. Ovaj proces jeteæak i naporan; ranjava ljudski ponos. Krist udara duboko uiskustvo koje je Ëovjek u svojoj samodovoljnosti smatrao savr-πenim, uklanjajuÊi svaki ponos iz njegovog karaktera. On uklanjasuviπnu povrπinu i stavljajuÊi kamen na kolo za glaËanje, pritiskaga tako da se potpuno ukloni svaka neravnina. Zatim, podiæuÊidragulj prema svjetlu, UËitelj vidi u njemu odraz svojega lika iproglaπava ga dostojnim mjesta u svojem kovËegu. “Toga dana —rijeË je Jahve nad Vojskama — uzet Êu te, Zerubabele, sine ©eal-tielov, slugo moja — rijeË je Jahvina — i stavit Êu te kao peËat-njak, jer tebe izabrah — rijeË je Jahve nad Vojskama.” Neka budeblagoslovljeno iskustvo, ma koliko okrutno, koje daje novu vrijed-nost kamenu i pomaæe mu da blista æivim sjajem! (4 SDA BC1177)

Bog neÊe dopustiti da ijedan Njegov radnik iskrenog srcabude ostavljen da se sam bori protiv nadmoÊnog neprijatelja i dabude pobijeen. On Ëuva kao drago kamenje svakoga Ëiji je æivotsakriven s Kristom u Bogu. (7T 67)

112

122

27. travnja

Ukorijenjeni u Kristu“K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski.”(Psalam 92,13)

KrπÊanin je usporeen s libanonskim cedrom. »itala sam daovo drvo Ëini mnogo viπe nego da samo pusti nekoliko kratkihkorjenova u meku zemlju. Ono puπta snaæno korijenje duboko utlo, prodiruÊi sve dublje i dublje u potrazi za joπ ËvrπÊim oslon-cem. I u vrijeme grubih udara oluje, ono ostaje Ëvrsto zahvalju-juÊi mreæi æila ispod zemlje.

Isto tako i krπÊanin puπta duboko korijen, ukorjenjujuÊi seu Kristu. On njeguje vjeru u svojeg Otkupitelja. On zna komevjeruje. On je istinski uvjeren da je Isus Boæji Sin i Spasiteljgreπnika. … Korijeni vjere prodiru u dubinu. Istinski krπÊani, po-put libanonskih cedrova, ne urastaju u mekanu povrπinu zemlje,veÊ su ukorijenjeni u Gospodinu, usaeni u pukotine planinskihstijena. (Letter 95, 1902.)

Da bi krπÊanin uspio u svemu tome, da bi napredovao, onmora postiÊi sve to usred onih koji su stranci Bogu, usred ruga-nja i ismijavanja. On mora stajati uspravno kao palmino stablo upustinji. … Nebo moæe izgledati kao mjed, pustinjski pijesak mo-æe udarati u korijenje palminog stabla, moæe se nagomilavati okonjegovog stabla. Ipak, drvo i dalje æivi kao zimzeleno, svjeæe ipuno æivota usred vrelog pustinjskog pijeska. Uklonite pijesak dabiste doprli do palminog korijenja i otkrit Êete tajnu njezinogæivota; ono prodire duboko ispod povrπine, sve do skrivene vodeduboko u zemlji. (3 SDA BC 1151)

I kao πto je palmino stablo, crpeÊi hranu iz zdenca æive vode,zeleno i napredno usred pustinje, tako i krπÊanin moæe crpstibogate zalihe milosti iz zdenca Boæje ljubavi i moæe voditi umor-ne duπe, pune nemira i blizu propadanju u pustinji grijeha, naone vode s kojih mogu piti i æivjeti. KrπÊanin uvijek ukazujesvojim bliænjima na Isusa, koji poziva: “Ako je tko æedan, nekadoe k meni!” (Ivan 7,38) Ovaj zdenac nas nikada neÊe iznevjeriti,jer iz njega moæemo crpsti i ponovo crpsti. (3 SDA BC 1151)

123

28. travnja

Nikakva krpljena vjera!“Ali tko ustraje do konca, bit Êe spaπen.” (Matej 24,13)

Vjera koja je utemeljena na vlastitom “ja” bezvrijedna je, jerBog ne sklapa nikakve kompromise sa sebiËnoπÊu.

Kristova vjera je Ëvrsto tkivo, sastavljeno od bezbrojnih niti,satkanih s taktiËnoπÊu i vjeπtinom. Jedino mudroπÊu koju Bogdaje moæemo tkati takvo πto. OslanjajuÊi se na sebe, unosimoniti sebiËnosti i cijeli uzorak biva pokvaren.

Postoje mnoge vrste tkanina koje u poËetku izgledaju vrlolijepo, ali ne mogu izdræati testove. Takva tkanina ne moæe izdr-æati grubo postupanje i njezina je vrijednost vrlo mala.

Isto je tako i s vjerom. Kada osnova i potka vjere ne moguizdræati ispit nevolja, materijal od kojeg je naËinjena ne vrijediniπta. Napor da se stara tkanina pokrpa novom zakrpom ne po-pravlja stanje, jer se istroπeni, istanjeni materijal odvaja od no-vog, doprinoseÊi da poderotina bude mnogo veÊa nego prije. Krp-ljenje ne dolazi u obzir. Jedini naËin jest da se odbaci starahaljina i da se nabavi nova. Vjera koja uzdiæe Ëovjekovo “ja”,sastavljena od niti koje gube boju i popuπtaju pod stresom kuπ-nji, mora se odbaciti i zamijeniti vjerom koju je satkao Onaj uËijem æivotu sebiËnost nije imala mjesta.

Kristov plan je jedini siguran. On izjavljuje: “Evo, sve Ëinimnovo.” (Otkrivenje 21,5) “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novistvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima5,17) Spasitelj ne upuÊuje nikakvo ohrabrenje onima koji misleda Êe On prihvatiti neku krpljenu vjeru. Takva vjera nema nikakvevrijednosti u Njegovim oËima. Moæe u poËetku izgledati da u njojima malo ljudskog “ja” i malo Krista, ali Êe se uskoro vidjeti dau njoj uopÊe nema Krista. Zakrpe sebiËnosti se umnoæavaju svedok cijela odjeÊa ne bude njima pokrivena.

Vjera oblikovana po ugledu na boæanski uzor jedina je vjerakoja Êe ostati trajna. Jedino naporom da ovdje æivimo Kristovimæivotom moæemo se pripremiti da æivimo s Njime kroz sve bes-krajne vjekove vjeËnosti. (ST, 8. sijeËnja 1902.)

113

124

29. travnja

NedokuËivo Kristovo bogatstvo“Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da seojaËate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega Ëovjeka.”(Efeæanima 3,16)

Tema otkupljenja je znaËajna tema i samo oni koji misleduhovno mogu prepoznati njezinu dubinu i znaËenje. Naπa jesigurnost, naπa radost u tome da se bavimo istinama plana spa-senja. Vjera i molitva su nuæne da bismo mogli razmatrati dubokeboæanske teme. Naπ um je tako vezan uskim idejama da dobivamosamo ograniËene poglede na iskustva koja smo imali prednoststeÊi.

Zaπto mnogima koji tvrde da imaju vjeru u Krista nedostajesnaga da se usprotive neprijateljevim kuπnjama? To je zato πtoSvetim Duhom nisu ojaËani snagom nutarnjeg Ëovjeka. Apostolse moli: “Da Krist stanuje u vaπim srcima po vjeri; da u ljubaviuvrijeæeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svimsvetima koja je tu πirina, duljina, visina i dubina, i upoznati lju-bav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do svepunine koja dolazi od Boga.” (Efeæanima 3,17-19) Kada bismostekli ovo iskustvo, znali bismo poneπto o kriæu na Golgoti. Mibismo znali πto znaËi biti dionik s Kristom u Njegovim mukama.Kristova bi nas ljubav nagonila, i iako ne bismo bili u stanjuobjasniti kako Kristova ljubav grije naπe srce, pokazali bismoNjegovu ljubav vatrenom odanoπÊu Njegovom djelu.

Pavao objaπnjava vjernicima crkve u Efezu najrazumljivijimrijeËima Ëudesnu snagu i znanje koje bi mogli imati kao sinovi ikÊeri Najviπega. Mogli su biti “ojaËa(ni) u snazi po njegovu Duhu”… “u ljubavi uvrijeæeni i utemeljeni” … i “ispunjeni do sve puninekoja dolazi od Boga”.

Gospodina Emanuela — Onoga u kome su sakrivena sva bla-ga mudrosti i znanja — Njega zavoljeti, Njega imati, dok se srceotvara sve viπe da prihvati Njegove osobine, upoznati Njegovu lju-bav i silu, imati nedokuËivo bogatstvo Kristovo. … “To je baπtinaslugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene — rijeË je Jahvina.”(Izaija 54,17) (RH, 5. studenoga 1908.)

114

125

30. travnja

Skoro smo stigli kuÊi!“Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vasuzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)

Proπlo je viπe od osamnaest stoljeÊa (pisano 1913. godine —prim. prev.) otkako je Spasitelj dao obeÊanje o svojem dolasku.Tijekom svih ovih vjekova Njegove rijeËi su hrabroπÊu ispunjavalesrca Njegovih vjernih sljedbenika. ObeÊanje se joπ nije ispunilo ...ali zato izgovorena rijeË nije postala niπta manje vjerodostojna.(RH, 13. studenoga 1913.)

Krist Êe doÊi u svojoj sili, u slavi svojega Oca i u slavi svetihanela. Deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊe tisuÊa anela,prekrasnih, pobjedonosnih Boæjih sinova, koji su nadmoÊni uljepoti i slavi, pratit Êe Ga na Njegovom putu. Umjesto trnovekrune, On Êe nositi krunu slave — krunu u kruni. Umjesto starepurpurne haljine, bit Êe odjeven u odjeÊu najbjelje bjeline, “kakoih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Marko 9,3). I naNjegovoj odjeÊi i na Njegovim bedrima bit Êe napisano ime: “Kraljkraljeva i Gospodar gospodara” (Otkrivenje 19,16).

Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakidaπnji prati-lac, bliski prijatelj. Oni su æivjeli u tijesnoj, stalnoj vezi s Bogom.Nad njima se pokazala slava Gospodnja. Od njih se odraæavalosvjetlo spoznaje Boæje slave na licu Isusa Krista. Oni se sadaraduju u nepomuÊenim zrakama sjaja i slave Kralja u svem Nje-govom veliËanstvu. Oni su spremni za zajedniπtvo Neba, jer imajuNebo u svojim srcima.

Podignutih glava, obasjani blistavim zrakama Sunca Praved-nosti, radosni πto se pribliæava njihovo izbavljenje, doËekuju Za-ruËnika govoreÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, onnas je spasio!” (Izaija 25,9)

Vrijeme Ëekanja je skoro zavrπeno. Gospodin i stranci, kojisu tako dugo traæili bolju zemlju, sada su skoro stigli kuÊi. Osje-Êam da moram glasno uskliknuti: Idemo kuÊi! “Zato, ljubljeni,dok ovo Ëekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete unjegovim oËima u miru!” (2. Petrova 3,14) (RH, 3. studenoga 1913.)

115

126

SVIBANJ

UPOZNATI NJEGA

1. svibnja

Povrπno znanje nije dovoljno“Njima je Bog htio saopÊiti kako je bogata slava ove Taj-ne meu poganima koja glasi: Krist, nada slave, jest me-u vama.” (Koloπanima 1,27)

Postoje mnoge tajne u Boæjoj rijeËi koje ne razumijemo, imnogi od nas zadovoljno obustavljaju svoje traganje kada smotek poËeli primati neπto malo znanja o Kristu. Kada se pred umomrazvije tek mali dio boæanskih namjera i mi poËnemo dobivati tekneznatni dio spoznaje o Boæjem karakteru, postajemo zadovoljnii mislimo da smo dobili cjelokupno svjetlo koja za nas postoji uBoæjoj rijeËi. Meutim, Boæja istina je beskonaËna. S mukotrpnimnaporom trebamo kopati u rudnicima istine otkrivajuÊi sakrivenedragulje. ... Isus je mislio baπ na to kada je uputio svoje uËenikeda “istraæuju Pisma” (Ivan 5,39). Istraæivati znaËi usporeivatiPismo s Pismom i duhovne istine s duhovnim istinama. Ne bismosmjeli biti zadovoljni povrπnim znanjem. (RH, 4. lipnja 1889.)

Mi ni upola ne shvaÊamo πto je Gospodin spreman uËiniti zasvoj narod . ... Naπe molbe, udruæene s vjerom i skruπenoπÊu,trebaju se uzdizati Bogu za razumijevanje tajni koje Êe Bog obja-viti svojim svetima. ... Aneosko pero nije u stanju prikazati svuslavu koju otkriva plan izbavljenja. Biblija govori kako je Kristponio naπe grijehe i uzeo udjela u naπoj tuzi. Ovdje je otkrivenokako su se milost i istina susrele na kriæu Golgote, kako su sepravda i mir poljubili i kako se Kristova pravda moæe prenijeti napalog Ëovjeka. Tu su prikazane beskonaËna mudrost, beskrajnapravda, beskrajno milosre i beskonaËna ljubav. U planu spasenjapostale su poznate dubina, visina, duæina i πirina ljubavi i onamudrost koja nadilazi znanje. (RH, 4. lipnja 1889.)

Onaj tko æeli istinu u svojem srcu, tko Ëezne za djelovanjemnjezinih sila na svoj æivot i karakter, moæe biti siguran da Êe jeimati. Spasitelj kaæe: “Blago æednima i gladnima pravednosti, jerÊe se nasititi.” (Matej 5,6) (RH, 4. lipnja 1889.)

116

127

2. svibnja

Naπ boæanski Spasitelj“On, boæanske naravi, nije se ljubomorno dræao svoje jed-nakosti s Bogom.” (Filipljanima 2,6)

Isus Krist “nije se ljubomorno dræao svoje jednakosti s Bo-gom”. Zato πto je samo boæanstvo moglo biti djelotvorno u obnoviËovjeka od otrovne zmijske rane, sam Bog, u svojem jedinoroe-nom Sinu, uzeo je ljudsku narav i u slabosti ljudske naravi poka-zao boæanski karakter, potvrujuÊi svoj sveti Zakon u svakomdjeliÊu i prihvaÊajuÊi kaznu gnjeva i smrti umjesto ljudskih sino-va. Kakva je ovo misao! On, koji je bio jedno s Ocem prije negoπto je stvoren svijet, imao je takvo suosjeÊanje za svijet, izgub-ljen i uniπten prijestupom, da je dao svoj æivot kao otkup zanjega. On koji je bio sjajnost OËeve slave, izrazita i jasna slikaNjegovog lica, ponio je naπe grijehe u svojem tijelu na drvo, pat-nju kazne za prijestup Ëovjeka, sve dok pravda nije bila zadovo-ljena i dok se niπta viπe nije traæilo. Koliko je veliko otkupljenjekoje je uËinjeno za nas! Tako veliko da je Boæji Sin umro okrut-nom smrÊu na kriæu da nam donese æivot i besmrtnost vjerom uNjega.

Ova predivna tema — kako Bog moæe biti pravedan a ipakopravdati greπnika — izvan je ljudskog vidokruga. Kad je pokuπa-vamo shvatiti, ona se proπiruje i produbljuje izvan naπeg razumi-jevanja. Kada gledamo okom vjere na golgotski kriæ i vidimo naπegrijehe poloæene na Ærtvu koja u slabosti i sramoti tamo visi —kad shvatimo Ëinjenicu da je to Bog, Otac vjeËni, Knez mira, —moramo uskliknuti: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iska-zao!” (1. Ivanova 3,1)

Kada bi Ëovjek mogao izmjeriti uzviπeni karakter Jahve nadvojskama i razliku izmeu vjeËnog Boga i ograniËenog ËovjeËan-stva, spoznao bi kako je velika bila ærtva Neba da bi uzdigla Ëovje-ka odakle je zbog neposluπnosti pao kako bi postao Ëlan Boæjeobitelji. ... Kristova boæanska narav naπe je jamstvo vjeËnog æivo-ta. ... On, Nositelj grijeha svijeta, naπ je jedini posrednik pomire-nja s Bogom. (YI, 11. sijeËnja 1897.)

117

128

3. svibnja

Milosrdan, blag, spor na srdæbu“No ti si, Gospode Boæe, milosrdan i blag, spor na srdæbu— sama ljubav i vjernost.” (Psalam 86,15)

Bog je odredio prema zakonu sluæbe da trebamo tjeπiti jednidruge s njeænoπÊu i ljubavlju kada na nas dou velike tuge. Nije-dan Ëovjek ne æivi sam sebi. Nitko ne umire sebi. I æivot i smrtsu veoma znaËajni svakom ljudskom biÊu. ... Bog je naloæio kaoduænost svakom svojem ljudskom predstavniku da prenosi Boæjikarakter, svjedoËeÊi o Njegovoj milosti, mudrosti i blagonaklono-sti, izraæavajuÊi na taj naËin Njegovu profinjenu, njeænu, milo-stivu ljubav. ... Isus … je uvijek bio ganut ljudskom nesreÊom inaπe se srce treba omekπati i pokoriti Njegovom Svetom Duhu dabudemo kao On. ...

Naπ je posao obnavljanje Boæjeg moralnog lika u ËovjekuzahvaljujuÊi obilju milosra koje nam je dano od Boga po IsusuKristu. Svuda Êemo naÊi duπe spremne da umru, i koliko je bitnoda nam Krist daruje svoje suosjeÊanje kako ne bismo nikadadoveli nijednu duπu u prkosan stav svojim neizraæavanjem dugogpodnoπenja i njeænog saæaljenja. ... Pitam se: HoÊemo li ikadanauËiti Kristovu blagost? O, koliko nam je potrebno da upoznamoIsusa i naπeg Nebeskog Oca kako bismo Ga predstavljali svojimkarakterom! ...

Isus nas poziva k sebi ne samo da bi nas osvjeæio svojimmilosrem i prisutnoπÊu za nekoliko sati, a zatim udaljio iz kru-ga svojeg svjetla da hodimo udaljeni od Njega u tuzi i zlovolji. Ne,ne. On nam kaæe da moramo boraviti s Njim i On s nama. Gdjegod treba obaviti Njegov posao, On je tu prisutan — njeæan, punljubavi i suosjeÊanja. Pripremio je za vas i mene prebivaliπte usamom sebi. On je naπe utoËiπte. Naπe iskustvo treba se proπiritii produbiti. Isus je otvorio svu boæansku puninu svoje neiskaza-ne ljubavi i izjavljuje: “Mi smo Boæji suradnici.” (1. KorinÊanima3,9) O, πto znaËe ove rijeËi: “Ostanite u meni” (Ivan 15,4), “Uzmitejaram moj na se” (Matej 11,29)? HoÊemo li ga uzeti? Da bi seispunilo obeÊanje: “Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” Mir,potpuni mir nalazi se u Kristu. (Letter 1a, 1894.)

118

129

4. svibnja

Sveti Duh — naπ pomoÊnik“Svi su oni koje vodi Boæji Duh sinovi Boæji.” (Rimljanima8,14)

ZahvaljujuÊi sluæbi anela, Svetom Duhu je omoguÊeno dadjeluje na um i srce ljudskog biÊa i privuËe ga Kristu. ... BoæjiDuh, meutim, ne ometa ljudsku slobodu. Sveti Duh je dan dabude pomoÊnik, tako da Ëovjek moæe suraivati s Bogom, i Njemuje povjereno da privlaËi duπu, ali je nikada ne primorava na po-sluπnost.

Krist je spreman prenijeti sve nebeske utjecaje. On zna sva-ku kuπnju koje dolazi na Ëovjeka i svaËije moguÊnosti. On odmje-rava svaËiju snagu. On vidi sadaπnjost i buduÊnost i predstavljaumu obveze koje treba ispuniti, pozivajuÊi da obiËnim, prizem-nim pojedinostima ne bude dopuπteno da toliko obuzmu um davjeËne vrijednosti budu izgubljene iz vida. Gospodin ima puninumilosti koju osigurava svakome tko prima nebeski dar. Sveti DuhÊe unijeti od Boga povjerene sposobnosti u Kristovu sluæbu ipodesit Êe i oblikovati Ëovjeka prema boæanskom obrascu. (Letter71, 1893.)

Sveti Duh nam donosi uspjeh u radu na oblikovanju karak-tera, u uobliËavanju karaktera da bude sliËan Boæjem. Kad misli-mo da smo sami sposobni oblikovati svoje vlastito iskustvo, Ëini-mo veliku pogreπku. Mi nikada sami po sebi ne moæemo zadobitipobjedu nad kuπnjama. Na one koji imaju istinsku vjeru u Kristadjelovat Êe Sveti Duh. Duπa u Ëijem srcu prebiva vjera izrast Êeu prekrasan Gospodnji hram. On je nadalje usmjeravan Kristo-vom miloπÊu. On Êe rasti samo u razmjeru sa svojom ovisnoπÊuo pouËavanju od strane Svetoga Duha. (MS 8, 1900.)

Utjecaj Svetoga Duha Kristov je æivot u duπi. Mi sada nevidimo Krista i ne razgovaramo s Njim, ali je Njegov Duh blizu nasna bilo kojem mjestu. On djeluje u svakome tko prima Krista. Oniu kojima prebiva Duh otkrivaju plod Duha — ljubav, radost, mir,trpljenje, blagost, dobrotu, vjeru. (MS 41, 1896.)

119

130

5. svibnja

Prezren i odbaËen“Prezren bjeπe, odbaËen od ljudi, Ëovjek boli, viËan pat-njama, od kog svatko lice otklanja, prezren bjeπe odvrg-nut.” (Izaija 53,3)

Kako malo njih imaju bilo kakvu predodæbu o patnji koja jerazdirala srce Boæjeg Sina tijekom njegovih trideset godina æivotana Zemlji. Put od jasala do Golgote bio je u sjenci tuge i æalosti.On je bio Ëovjek boli i trpio je takvu bol srca koju nijedan ljudskijezik ne moæe opisati. Mogao je reÊi istinu: “Pogledajte i viditeima li boli kakva je bol kojom sam ja pogoen.” (Tuæaljke 1,12)Njegova patnja je bila najdublja muka duπe; a koji bi Ëovjek uopÊei mogao suosjeÊati s boli duπe Sina beskonaËnog Boga? Mrzitigrijeh savrπenom mrænjom, a ipak primiti na svoju duπu grijehecijelog svijeta i zakoraËiti prema Golgoti da plati kaznu prijestup-nika. Bez krivnje ponuditi se da podnese kaznu krivog; nevin,ponuditi sebe da ponese kaznu zbog prijestupa Boæjeg zakona.Kaznu za grijeh svake duπe ponio je Sin beskonaËnog Boga. Kriv-nja svakog grijeha pritiskala je svojom teæinom boæansku duπuSpasitelja svijeta. Onaj koji nije znao za grijeh, postao je grijehradi nas da bismo mi bili Boæja pravda u Njemu. Uzevπi naravËovjeka, On je dospio na mjesto gdje je bio ranjen za naπe prije-stupe, izbijen za naπa bezakonja da bismo se Njegovom ranom miiscijelili.

U svojoj ljudskoj naravi Krist je bio iskuπan toliko veÊimkuπnjama, i s toliko viπe ustrajne snage zloga, koliko je Njegovanarav uzviπenija od Ëovjekove. Duboka je i tajanstvena istina daje Krist vezan s ËovjeËanstvom vezama najtankoÊutnijeg suosje-Êanja. Zla djela, zle misli, zle rijeËi svakog Adamovog sina i kÊeripritisnule su Njegovu boæansku duπu. Ljudski grijesi zahtijevalisu da kazna padne na Njega jer je On postao Ëovjekova zamjenai uzeo grijehe svijeta na sebe. On je ponio grijehe svih greπnika,svi prijestupi uraËunati su Njemu. ... “Kako Êemo joj izbjeÊi miako zanemarimo takvo i toliko spasenje? Ovo je Gospodin poËeopropovijedati, a utvrdili za nas oni koji su Ëuli.” (Hebrejima 2,3)(RH, 20. prosinca 1892.)

120

131

6. svibnja

Zagovornik zaogrnut u naπu narav“DjeËice moja! ovo vam piπem da ne poËinite grijeha. Aliako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isu-sa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1)

Boæanska oprema i sredstva koja nam je On stavio na raspo-laganje su bez ograniËenja. Prijestolje milosti zauzima Onaj kojinam dopuπta da Ga zovemo Ocem. ... Stavio je na svoj oltar Zago-vornika zaogrnutog u naπu narav. Kao naπem Posredniku, Kri-stova je duænost da nas predstavi Bogu kao Njegove sinove i kÊeri.On posreduje u ime onih koji su Ga primili. Svojom vlastitomkrvlju platio je njihov otkup. Na osnovi svojih zasluga On im dajemoÊ da postanu Ëlanovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kra-lja. I Otac pokazuje svoju beskrajnu ljubav prema Kristu kadaprima i pozdravlja Kristove prijatelje kao svoje. On je zadovoljanotkupljenjem koje je ostvareno. On je proslavljen utjelovljenjem,æivotom, smrÊu i posredovanjem svojeg Sina.

U Kristovo ime naπe molbe uzdiæu se Ocu. On posreduje unaπe ime i Otac nam otvara sva blaga svoje milosti da u njimauæivamo i prenosimo ih drugima. ...

Krist je spona koja povezuje Boga i Ëovjeka. ... On stavljacjelokupnu moÊ svoje pravednosti na stranu poniznog molitelja.On se zalaæe za Ëovjeka, a i Ëovjek, kojem je potrebna boæanskapomoÊ, zalaæe se za sebe u prisutnosti Boga koristeÊi se utjeca-jem Onoga koji je dao svoj æivot za æivot svijeta. Dok pred Bogomiznosimo zahvalnost za Kristove zasluge, naπim molitvama do-daje se miomiris. Kako se pribliæavamo Bogu zahvaljujuÊi Spasite-ljevim zaslugama, Krist nas stavlja blizu sebe grleÊi nas svojomljudskom rukom, dok se boæanskom rukom hvata prijestoljaBeskonaËnoga. On stavlja svoje zasluge kao slatki kad u kadioni-cu u naπim rukama, da bi ohrabrio naπe molbe. ...

Da, Krist je postao srediπte molitve izmeu Ëovjeka i Boga.On je takoer postao i srediπte blagoslova izmeu Boga i Ëovjeka.(8T 177—179)

132

7. svibnja

Dragocjeni biser“Nadalje: s kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem kojitraæi skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjenibiser, ode da proda sve πto ima i kupi ga.” (Matej 13,45.46)

Ovaj izvanredni biser prikazuje Krista kao neprocjenjivo bla-go, isto kao i blago sakriveno u polju. U Kristu imamo sve πtonam je potrebno u ovom æivotu i πto Êe biti radost svijeta kojidolazi. Sav novac na svijetu ne moæe kupiti dar mira, odmora iljubavi. Ovi darovi dani su nam vjerom u Krista. Njih ne moæemokupiti od Boga zato πto ne posjedujemo niπta Ëime bismo ihkupili. Mi smo Boæje vlasniπtvo zato πto su naπ um, duπa i tijelootkupljeni otkupninom æivota Boæjeg Sina. ...

©to onda znaËi kupiti vjeËno blago? To jednostavno znaËivratiti Isusu Njegovu svojinu, primiti Ga vjerom u svoje srce. Toje suradnja s Bogom; to znaËi nositi Kristov jaram, ponijeti Nje-gov teret. ... Gospodin Isus je odloæio svoju kraljevsku krunu,napustio je svoj visoki zapovjedni poloæaj, odjenuo je svoju bo-æansku narav ljudskom kako bi svojom ljudskoπÊu mogao podiÊiljudski rod. On je tako visoko cijenio moguÊnosti ljudskog rodada je postao Ëovjekov zamjenik i jamac. On pripisuje Ëovjekusvoje zasluge i tako ga uzdiæe na ljestvici moralne vrijednostipred Bogom.

Krist je ærtva pomirenja. On je napustio nebesku slavu, odvo-jio se od svojeg bogatstva, ostavio po strani svoju Ëast, i to ne sciljem da u Boæjem srcu stvori ljubav i zanimanje za Ëovjeka, veÊda bude izraz ljubavi koja je uvijek postojala u OËevom srcu. ...Isus je platio cijenu ærtvovanjem svih svojih bogatstava, uzeo jena sebe ljudsku narav, pristao je na æivot siromaπtva i poniæenjakako bi mogao traæiti i spasiti πto je izgubljeno.

Kristovom miloπÊu moæemo ojaËati i sazreti tako da, iakosmo sada nesavrπeni, postanemo potpuni u Njemu. Mi smo Soto-ni stavili pod hipoteku sebe, ali nas je Krist doπao otkupiti ispasiti. Mi ne moæemo kupiti niπta od Boga. Spaπeni smo samomiloπÊu, besplatnim darom od Boga u Kristu. (RH, 14. veljaËe1888.)

121

133

8. svibnja

Zaliha za svaku potrebu“Kako Êemo joj izbjeÊi mi ako zanemarimo takvo i tolikospasenje? Ovo je Gospodin poËeo propovijedati, a utvrdiliza nas oni koji su Ëuli.” (Hebrejima 2,3)

Boæanski Autor spasenja nije ostavio niπta nepotpuno u svo-jem planu; svaka faza tog plana je savrπena. Grijeh cijelog svijetabio je poloæen na Isusa i Boæanstvo je u Isusu dalo svoju najviπuvrijednost patniËkom ËovjeËanstvu kako bi cijeli svijet bio pomi-lovan vjerom u Zamjenu. »ak i najveÊi krivac ne mora strahovatihoÊe li mu Bog oprostiti, jer zbog uËinkovitosti boæanske ærtvemoæe biti osloboen kazne Zakona. Po Kristu greπnik se moæevratiti svojoj odanosti Bogu.

Kako je predivan plan spasenja u svojoj punini i jednostav-nosti! On ne samo πto osigurava potpuno pomilovanje za greπni-ka, veÊ i obnovu prijestupnika, i na taj ga naËin Bog prihvaÊa kaosvojeg sina. PosluπnoπÊu on moæe biti posjednik ljubavi, mira iradosti. Njegova vjera moæe ga ujediniti u njegovoj slabosti s Kri-stom, izvorom boæanske snage i on po Kristovim zaslugama moæedobiti Boæje odobravanje jer je Krist ispunio zahtjeve ZakonapripisujuÊi svoju pravednost pokajniËkoj duπi koja vjeruje. ...

Kakvu ljubav, kakvu predivnu ljubav je pokazao Boæji Sin. ...Krist uzima najponiæenijeg greπnika i Ëisti ga, uzdiæe i opleme-njuje. PromatrajuÊi Isusa, greπnik se preobraæava i uzdiæe dosamog vrha dostojanstva, dotle da Ëak sjeda s Kristom na Njegovoprijestolje. ...

Plan spasenja predvien je za svaku okolnost i za svakuæelju duπe. Kad bi ovaj plan imao bilo kakav nedostatak, greπnikbi mogao pronaÊi izgovor da su zanemareni neki njegovi uvjeti,ali Bog je imao beskrajno znanje o svakoj ljudskoj potrebi i stvo-rene su obilne zalihe za sve potrebe. ... ©to bi, onda, mogao reÊigreπnik u veliki dan konaËnog suda, zbog Ëega je odbio obratitinajtemeljitiju i najozbiljniju pozornost spasenju koje mu je ponu-eno? (RH, 10. oæujka 1891.)

122

134

9. svibnja

Vjera koja Ëisti æivot“Ali ti, o ËovjeËe Boæji, bjeæi od toga! Teæi svim silama zapravednoπÊu, poboænoπÊu, vjerom, ljubavlju, postojanoπÊu,blagoπÊu! Bij plemenitu bitku vjere, postigni vjeËni æivotu koji si pozvan i za koji si dao lijepo priznanje predmnogim svjedocima!” (1. Timoteju 6,11.12)

Mnogi nauËavaju da je sve πto je potrebno za spasenje vjero-vati u Isusa; meutim, rijeË istine kaæe da je “vjera mrtva bezdjela” (Jakov 2,26). Mi trebamo “biti plemenitu bitku vjere, po-stiÊi vjeËni æivot”, uzeti kriæ, odreÊi se sebe, ratovati protiv tijela,a zatim svakodnevno hoditi Spasiteljevim stopama. ...

Kobna je pogreπka misliti da ne postoji baπ niπta πto trebateuËiniti u zadobivanju spasenja. Trebate suraivati s nebeskimsilama. ... Postoji kriæ koji na æivotnoj stazi trebate podiÊi, zidkoji trebate prijeÊi prije nego πto Êete uÊi u vjeËni grad, ljestvekojima se trebate popeti do bisernih vrata, i dok shvaÊate svojunemoÊ i slabost i plaËete moleÊi za pomoÊ, do vas Êe doprijetiboæanski glas s nebeskog grudobrana govoreÊi: “U moje nek’ do-e okrilje” (Izaija 27,5). ...

Borba koja se vodila izmeu Krista i Sotone obnavlja se okosvake duπe koja ostavlja crnu zastavu kneza tame da bi stupalapod krvlju obojenom zastavom kneza Emanuela. Onaj koji je zaopredstavit Êe se u svojoj najpodmuklijoj privlaËnosti da bi odvu-kao daleko od vjernosti one koji su vjerni i odani Nebu, ali mora-mo predati sve sile svojeg biÊa u sluæbu Bogu i tada Êemo bitisaËuvani da ne padnemo u neprijateljeve zamke. ...

Svaki smjer djelovanja koji slabi vaπe tjelesne ili umne sna-ge, onesposobljava vas i za sluæbu Stvoritelju. Mi trebamo ljubitiBoga svim svojim srcem i ako se usmjerimo samo na to kako daproslavimo Njega, mi Êemo jesti, piti i odijevati se u skladu sNjegovom boæanskom voljom. Svatko tko razumije puno znaËenjepojma krπÊanin, Ëistit Êe se od svega πto slabi i oneËiπÊuje. Svenavike njegovog æivota bit Êe dovedene u sklad sa zahtjevimaRijeËi istine i on neÊe samo vjerovati, veÊ Êe i graditi svoje spase-nje sa strahom i drhtanjem dok se pokorava utjecaju SvetogaDuha. (RH, 6. oæujka 1888.)

123

135

10. svibnja

Djeca, ne robovi“Zato, primajuÊi u posjed kraljevstvo koje se ne moæeuzdrmati, Ëuvajmo i dalje milost. Njom i dalje πtujmo Bo-ga kako mu je ugodno, u strahu i poπtovanju.” (Hebrejima12,28)

Postoje mnogi koji kaæu da su Kristovi sljedbenici, a ipaknisu izvrπitelji Njegove RijeËi. Oni ne uæivaju u RijeËi jer ih onapoziva na sluæbu koja za njih nije prihvatljiva. Oni ne vole njezinezdrave ukore i neposredne, ozbiljne pozive. Oni ne vole praved-nost, veÊ njima vladaju i tiraniziraju ih njihovi nestalni, ljudskipoticaji.

Vrlo se razlikuju naËini na koje sluæimo Bogu. DjeËak koji smukom sjedi nad svojom zadaÊom zato πto mora neπto nauËiti,nikada neÊe postati dobar uËenik. »ovjek koji tvrdi da dræi Boæjezapovijedi samo zato πto smatra da mora, nikada neÊe uæivati uposluπnosti.

Bit i ukus cjelokupne posluπnosti nalazi se u izvanjskomdjelovanju unutarnjeg naËela — ljubavi prema pravednosti — lju-bavi prema Boæjem zakonu. Bit svake pravednosti jest odanostnaπem Spasitelju, raditi ono πto je pravo zato πto je pravo. Kadaje Boæja rijeË teret zbog toga πto neposredno osuuje ljudskesklonosti, tada vjerski æivot uopÊe nije krπÊanski æivot, veÊ stra-πno tegoban i zamoran trud, prisilna posluπnost. Sva ËistoÊa ivjerska poboænost izdvojene su u stranu.

Posvajanje u Boæju obitelj Ëini nas djecom, a ne robljem. KadKristova ljubav ulazi u srce, mi oponaπamo Kristov karakter. ...©to viπe prouËavamo Kristov æivot sa æeljom da uËimo od Njega,to postajemo sliËniji Kristu. U srce svakog istinskog izvrπiteljaRijeËi Sveti Duh ulijeva jasno razumijevanje. ©to smo viπe svojihsebiËnih navika razapeli, prenoseÊi blagoslove drugima i koriste-Êi Bogom dane sposobnosti, to Êe viπe nebeskih osobina biti oja-Ëano i uveÊano u nama. Mi Êemo rasti u duhovnosti, strpljenju,hrabrosti, krotkosti, njeænosti. ... Vagoni vlaka nisu samo vezaniza lokomotivu; oni na traËnicama svuda prate lokomotivu. Kogami pratimo? (Letter 135, 1897.)

124

136

11. svibnja

Biti u Kristu“Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama! Kao πto mladicane moæe sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda,tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” (Ivan 15,4)

“Ostanite u meni” rijeËi su od velikog znaËenja. Biti u KristuznaËi æivu, ozbiljnu, osvjeæavajuÊu vjeru koja se oËituje ljubavljui Ëisti duπu. To znaËi stalno primanje Kristovog duha, æivotbezrezervne predaje Njegovoj sluæbi. Tamo gdje postoji ovo jedin-stvo, pojavit Êe se dobra djela. Æivot trsa pokazat Êe se u miri-snom voÊu na lozama. Stalno pritjecanje Kristove milosti blago-slovit Êe vas i uËiniti vas blagoslovom, dok ne budete mogli reÊis Pavlom: “Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni.” (GalaÊa-nima 2,20)

Sveta zajednica s Kristom povezat Êe braÊu vezama najbliæegkrπÊanskog zajedniπtva. Njihova Êe srca biti pokrenuta boæan-skim suosjeÊanjem jednih prema drugima. ... HladnoÊa, neslogai svaa neÊe imati mjesta meu Kristovim uËenicima. Oni suprihvatili jednu vjeru. Udruæili su se u sluæbi jednom Gospodinu,bore se u istom ratu, zalaæu se za isti cilj i pobjeuju u istomprocesu. Otkupljeni su istom dragocjenom krvlju i propovijedajuistu poruku spasenja. ...

Oni koji stalno crpe snagu od Krista, posjedovat Êe isti duh.Oni neÊe biti neoprezni u rijeËima ili ponaπanju. Trajan osjeÊajkoliko je njihovo spasenje stajalo u ærtvi ljubljenog Boæjeg Sinastalno Êe poËivati na njihovim duπama. Prizori s Golgote prikazatÊe se njihovim umovima kao svjeæi i æivi dogaaji, i njihova Êesrca biti pokorena i raznjeæena ovim predivnim pokazivanjemKristove ljubavi prema njima. Oni Êe gledati na druge kao na onekoji su otkupljeni Njegovom dragocjenom krvlju, a oni koji suujedinjeni s Njim, bit Êe plemeniti, uzviπeni i sveti zbog ove pove-zanosti. Kristova smrt na Golgoti treba nas navesti da cijenimoduπe kao On. Njegova je ljubav uveÊala vrijednost svakog muπkar-ca, æene i djeteta. (ST, 23. oæujka 1888.)

125

137

12. svibnja

Æivotna snaga“Dok je dan, meni treba Ëiniti djela onoga koji me posla.Dolazi noÊ, kad nitko ne moæe raditi.” (Ivan 9,4)

KrπÊanski se æivot ne sastoji samo u pokazivanju krotkosti,strpljenja, poniznosti i dobrote. »ovjek moæe posjedovati ove dra-gocjene i poæeljne osobine pa ipak biti slab, maloduπan i skoroneupotrebljiv kada posao ide teπko. Takve osobe nemaju poziti-van duh i energiju, Ëvrstinu i snagu karaktera, πto bi im omogu-Êilo da se odupru zlu i uËinilo ih snagom u Boæjem djelu.

Isus je bio naπ primjer u svemu, a On je bio ozbiljan i stalanradnik. OtpoËeo je svoj æivot korisnosti u djetinjstvu. U uzrastuod dvanaest godina nalazio se u sluæbi svojega Oca. Izmeu dva-naeste i tridesete, prije nego πto Êe zapoËeti svoju javnu sluæbu,vodio je æivot marljivog djelovanja. Tijekom svoje sluæbe Isus ni-kada nije bio u stanju mirovanja. Rekao je: “Meni treba Ëinitidjela onoga koji me posla.” Nijednog patnika koji Mu je doπao Onnije poslao neosloboenog. Upoznao se sa svakim srcem i znaokako mu posluæiti u njegovim potrebama. RijeËi ljubavi dolazilesu s Njegovih usana da utjeπe, potaknu i blagoslove, a velikanaËela nebeskog kraljevstva iznosio je narodu rijeËima tako jed-nostavnim da su ih svi razumjeli.

Isus je bio tih i nesebiËan radnik. Nije traæio slavu, bogatstvoni odobravanje, niti je iπao za svojom vlastitom lagodnoπÊu izadovoljstvom. ... Nije bjeæao od briga i odgovornosti kao πto Ëinemnogi koji kaæu da su Njegovi sljedbenici. ...

Kristovi zahtjevi za naπom sluæbom obnavljaju se svakog da-na. Koliko god je moæda potpuno bilo naπe posveÊenje prigodomobraÊenja, ono nam neÊe niπta koristiti ako se svakodnevno neobnavlja, ako to ne bude svjeæe, iskreno i Bogu prihvatljivo posve-Êenje koje obuhvaÊa sadaπnji trenutak. Mi nemamo tjedne i mje-sece koje bismo poloæili pred Njegove noge, zato πto sutra nijenaπe buduÊi da ga joπ uvijek nismo primili, ali danas moæemoraditi za Isusa. Danas moæemo poloæiti svoje planove i ciljevepred Njega da izdræe Njegovu provjeru i odobrenje. ... Ovo je Boæjidan i vi ste Njegov unajmljeni sluga. (RH, 6. sijeËnja 1885.)

138

13. svibnja

Isus nam je sve“Po njemu ste vi u Kristu Isusu, koji nam postade mu-drost od Boga, pravednost, posveÊenje i otkupljenje.” (1.KorinÊanima 1,30)

Rast u spoznaji Kristovog karaktera posveÊuje duπu. Prepo-znavanje i poπtovanje divnog djela pomirenja preobraæava onogatko razmatra plan spasenja. Promatranjem Krista on se preobra-æava u to isto obliËje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.Gledanje Isusa postaje oplemenjujuÊi proces usavrπavanja. ... Sa-vrπenstvo Kristovog karaktera postaje krπÊansko nadahnuÊe. ...

Krist nikada ne bi trebao biti udaljen iz naπeg uma. Anelisu rekli o Njemu: “Rodit Êe sina, i nadjeni mu ime Isus, jer Êe onizbaviti svoj narod od grijeha njegovih.” (Matej 1,21) Isus, dra-gocjeni Spasitelj! Uvjerenje, pomoÊ, sigurnost i mir — sve to je uNjemu. On razgoni sve naπe sumnje, temelj je svih naπih nada.Koliko je dragocjena misao da moæemo postati zajedniËari bo-æanske naravi, pri Ëemu moæemo pobijediti kao πto je Krist po-bijedio! Isus je punina naπih oËekivanja. On je melodija naπihpjesama, sjena velike stijene u sasuπenoj zemlji. On je æiva vodaæednoj duπi. On je naπe utoËiπte u oluji. On je naπa pravednost,naπa svetost, naπe otkupljenje. (RH, 26. kolovoza 1890.)

Kristova moÊ treba biti utjeha, nada i kruna radosti svakogIsusovog sljedbenika u svim sukobima i borbama æivota. Onaj tkostvarno slijedi Janje Boæje koje uzima grijeh svijeta, moæe usklik-nuti dok napreduje: “Jer sve πto je od Boga roeno, pobjeujesvijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naπa vje-ra.” (1. Ivanova 5,4)

Kakva je to vjera koja pobjeuje svijet? To je vjera u Kristakao osobnog Spasitelja — vjera koja se, priznajuÊi svoju bespo-moÊnost i potpunu nesposobnost da spasi, hvata za pomoÊnikamoÊnog da spasi kao za svoju jedinu nadu. To je vjera koja neÊebiti obeshrabrena i Ëut Êe Kristov glas koji kaæe: “Budite hrabri,ja sam pobijedio svijet, i moja boæanska snaga moæe postati va-πa.” ... “Ja sam s vama u sve vrijeme.” (Matej 28,20) (RH, 26.kolovoza 1890.)

126

139

14. svibnja

Dolazak Branitelja“Ja Êu moliti Oca, i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êeostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne moæeprimiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jerboravi s vama i jer Êe biti u vama.”(Ivan 14,16.17)

Krist je trebao poÊi svojem domu u nebeske dvorove, ali jeuvjeravao svoje uËenike da Êe im poslati Branitelja koji Êe ostatis njima zauvijek. U vodstvo ovog Branitelja svi mogu imati punopovjerenje. On je Duh istine, ali tu istinu svijet ne moæe ni vidjetini primiti. ...

Krist je æelio da Njegovi uËenici shvate da ih On neÊe ostavitisiroËiÊima. “NeÊu vas ostaviti siroËad,” rekao je. “Vratit Êu se kvama.” (Ivan 14,18.19) ... Dragocjeno, slavno uvjeravanje o vjeË-nom æivotu! Iako Êe biti odsutan, njihov odnos prema Njemu tre-bao je biti odnos djeteta prema svojem roditelju. ...

RijeËi izgovorene uËenicima dolaze do nas preko rijeËi kojesu upuÊene njima. Branitelj je naπ, isto kao i njihov, u svim vre-menima i na svakom mjestu, u svim tugama i svim nevoljama,kada sve izgleda tamno i buduÊnost zbunjujuÊa, a mi se osjeÊa-mo bespomoÊni i usamljeni. To su trenuci kada Êe Branitelj bitiposlan kao odgovor na molitvu vjere.

Nema takvog Zaπtitnika kao πto je Krist, tako njeænog i takoodanog. Njega dira osjeÊaj naπe slabosti. Njegov Duh govori srcu.Okolnosti nas mogu odvojiti od naπih prijatelja, πiroki nemirniocean moæe podizati valove izmeu nas i njih. Iako njihovo iskre-no prijateljstvo moæe joπ uvijek biti æivo, oni mogu biti sprijeËenida nam ga pokaæu onim πto bismo sa zahvalnoπÊu primili. Alinema okolnosti, nema razdaljine koja nas moæe razdvojiti od ne-beskog Branitelja. Gdje god se naπli, kamo god poπli, On je uvijektu kao Osoba koja nam je dana umjesto Krista i koja djelujeumjesto Njega. On je uvijek na naπoj desnoj strani da govoriumirujuÊe, njeæne rijeËi, da podupre, okrijepi, saËuva i ohrabri.Utjecaj Svetoga Duha Kristov je æivot u duπi. Ovaj Duh djeluje usvakom i preko svakog onog tko primi Krista. Oni u kojima pre-biva ovaj Duh pokazuju Njegov plod — ljubav, radost, mir, str-pljivost, blagost, dobrotu, vjeru. (RH, 26. listopada 1897.)

127

140

15. svibnja

Izgraivanje jedni drugih“Mi jaki moramo podnositi slabosti slabih, a ne sami sebiugaati.” (Rimljanima 15,1)

Bog ne æeli da sjednemo na sudaËku stolicu i sudimo jednidrugima. ... Kad vidimo pogreπke kod drugih, sjetimo se da moædai mi imamo teæe mane u Boæjim oËima od mana koje osuujemokod svojeg brata. Umjesto iznoπenja u javnost njegovih nedosta-taka, zamolite Boga da ga blagoslovi i da mu pomogne da pobijedisvoju pogreπku. Krist Êe odobriti takav duh i djelovanje i otvoritÊe vam put da moæete progovoriti rijeË mudrosti koja Êe udijelitisnagu i pomoÊi onome tko je slab u vjeri.

Rad na izgraivanju jedni drugih u presvetoj vjeri blagoslov-ljen je rad, ali rad na ruπenju djelo je puno gorËine i tuge. KristpoistovjeÊuje sebe sa svojom stradalom djecom jer kaæe: “Zaista,kaæem vam, meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ovemoje najmanje braÊe.” (Matej 25,40) ... Svako srce ima svoje tugei razoËaranja i mi bismo trebali olakπavati tue terete pokaziva-njem Isusove ljubavi ljudima oko nas. Kada bi naπ razgovor biousmjeren prema Nebu i nebeskim stvarnostima, razgovori o zluuskoro ne bi imali nikakvu privlaËnost za nas. ...

Umjesto da pronalazimo pogreπke kod drugih, ozbiljno pre-ispitajmo sebe. Pitanje koje svatko od nas treba postaviti sebitreba glasiti: Je li moje srce pravo pred Bogom? HoÊe li ovajsmjer mojeg djelovanja proslaviti mojeg Oca koji je na nebesima?Ako ste njegovali pogreπan duh, neka on bude protjeran iz duπe.Vaπa je duænost da iskorijenite iz svojeg srca sve πto oskvrnjujevaπu narav. Svaki korijen gorËine treba iπËupati, da drugi ne bibili zatrovani njegovim πtetnim utjecajem. Nemojte dopustiti dabilo koja otrovna biljka ostane u “zemljiπtu” vaπeg srca. Iskorije-nite je ovog Ëasa i umjesto nje posadite biljku ljubavi. Neka Isusbude briæljivo Ëuvan u svetinji vaπe duπe. Krist je naπ primjer.Kamo god je iπao, Ëinio je dobro. Æivio je da blagoslivlja druge.Ljubav je uljepπavala i oplemenjivala sva Njegova djela i nama jezapovjeeno da hodimo Njegovim stopama. (RH, 5. lipnja 1888.)

128

141

16. svibnja

Otkrivanje tajne otkupljenja“Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma.” (Luka24,45)

Gospodin æeli da svatko od nas ima dublje, bogatije iskustvou spoznaji naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. On æeli darastemo u znanju — ne u smjeru Zemlje, nego u smjeru Neba —gore prema Kristu, naπoj æivoj Glavi. Kako visoko, kako velikoovo znanje treba biti? Do punog rasta muπkaraca i æena u IsusuKristu. Mi ne moæemo rasti previπe, ne moæemo sakupiti previπeplemenitih zraka svjetla koje nam Bog πalje. ...

Znamo da neistine dolaze kao brze struje, a to je razlogzaπto æelimo svaku zraku svjetla koju nam Bog πalje — da bismobili spremni opstati usred opasnosti posljednjih dana. ...

O, kako Krist æeli otvoriti pred nama tajne otkupljenja! Æelioje to uËiniti za svoje uËenike kada je bio meu njima na Zemlji,ali oni nisu dovoljno napredovali u duhovnom znanju da bi shva-tili Njegove rijeËi. Morao im je reÊi: “Imao bih vam joπ mnogo reÊi,ali sada ne moæete nositi.” (Ivan 16,12) O koliko bi bolje podnijelistraπne kuπnje kroz koje su morali proÊi tijekom Njegovog sue-nja i raspeÊa da su napredovali i prihvatili Kristove upute! ZarneÊemo dopustiti da Isus otvori naπe razumijevanje? ...

Nalazimo se na granicama vjeËnog svijeta i moramo imatisvjedoËanstvo s kojim Êe cijelo Nebo biti u skladu. (RH, 4. oæujka1890.)

Gospodin dolazi i mi moramo biti spremni! Svakog trenutkaæelim Njegovu milost — æelim haljinu Kristove pravednosti. Mora-mo poniziti svoje duπe pred Bogom kao nikada prije, doÊi poni-zno u podnoæje kriæa i On Êe staviti rijeË u naπa usta da progo-vorimo za Njega, hvalu naπemu Bogu. On Êe nas nauËiti osnovnunit pjesme anela, zahvalnost naπem nebeskom Ocu. Mi sami nemoæemo uËiniti niπta, ali Bog æeli dotaknuti naπe usne æivomæeravom sa ærtvenika. On æeli posvetiti naπ jezik — cijelo naπebiÊe. (RH, 4. oæujka 1890.)

129

142

17. svibnja

Istine koje preobraæavaju“Uistinu je æiva i djelotvorna rijeË Boæja. Ona je oπtrija odsvakog dvosjeklog maËa i prodire do rastavljanja duπe iduha, zglobova i moædine, i moæe suditi nakane i mislisrca.” (Hebrejima 4,12)

Biblijske istine, cijenjene u srcu i umu i prihvaÊene u æivotu,uvjeravaju i obraÊaju duπu, preobraæavaju karakter, tjeπe i uzdiæusrce. ... RijeË Ëini ponositog poniznim, pokvarenog krotkim i skru-πenim, neposluπnog posluπnim. Greπne navike priroene ËovjekuobiËno se isprepliÊu sa svakidaπnjim æivotom. RijeË, meutim,odsijeca tjelesne poæude. Ona sudi mislima i namjerama uma.Ona prodire do zglobova i mozga, odsijecajuÊi tjelesne poæude iËineÊi ljude spremnima da podnesu patnje za svojega Gospodina.(MS 42, 1901.)

Sluæba Kristu je neπto nebesko, sveto i blagoslovljeno. Trebamarljivo istraæivati RijeË zato πto sluæba RijeËi otkriva nepravil-nosti u naπem karakteru i uËi nas da je posveÊenje Duha djeloosmiπljeno prema nebeskim nacrtima, predstavljajuÊi u Osobi Isu-sa Krista pravo savrπenstvo, pa ako Ga odræi pred sobom, svakaduπa moæe postati potpuno savrπena. Postajati sve sliËnijima Kri-stu i ugledati lice Njegovog Oca u Onome koji je dao svoj vlastitiæivot za spas duπe, razlog je zbog kojeg primamo obrazovanjeprema biblijskim naËelima. (Letter 291, 1897.)

Ako ste razumni krπÊanin, odræavat Êete æivotnu snagu svojevjere i teπkoÊe vas neÊe zaustaviti ni obeshrabriti. ... »init ÊeteBoæja djela u sumornim okolnostima isto tako kao i u slavnim,u hladovini kao i na suncu, pod pritiskom kuπnji kao i u miru.Istinu morate Ëuvati u riznici srca kao sastavni dio biÊa, tako davas nijedna kuπnja ili razlog ne navede da se pokorite prijedlo-zima ili lukavim izumima Sotone. Istina je dragocjena. Ona do-nosi vaæne promjene u æivotu i karakteru vrπeÊi presudni utjecajna rijeËi, ponaπanje, misli i iskustva. Duπa koja cijeni istinu, æivipod njezinim utjecajem i osjeÊa kako su vjeËne stvarnosti odnajveÊeg znaËenja. Takav Ëovjek ne æivi sebi, veÊ Isusu Kristukoji je umro za njega. Za njega je Bog æiv i on je potpuno svjestansvih svojih rijeËi i postupaka. (MS 70, 1894.)

130

143

18. svibnja

UtoËiπte koje ne iznevjerava“Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za πto, veÊu svemu iznesite svoje potrebe Bogu proπnjom i molitvom,sve u zahvalnosti!” (Filipljanima 4,5.6)

Nije Boæja volja da Njegov narod bude optereÊen brigama.Naπ Gospodin nas ne obmanjuje. On nam ne kaæe: “Ne plaπite se,nema opasnosti na vaπem putu.” On zna da na nas vrebaju kuπnjei opasnosti i postupa vrlo iskreno prema nama. On ne uzima svojnarod iz svijeta grijeha i zla, veÊ ga upuÊuje na utoËiπte kojenikada ne iznevjerava. ...

Kako moæemo ostati u sumnji pitajuÊi se da li nas Isus volibuduÊi da smo greπni i ograniËeni slabostima? On je dao sebe zanas da bi nas izbavio od svakog bezakonja i oËistio sebi izabraninarod koji Ëezne za dobrim djelima. Doπao je na naπ svijet uskromnom obliËju Ëovjeka, da bi se upoznao s bolima i kuπnjamakoje optereÊuju ËovjeËji æivotni put i da bi znao pomoÊi umorni-ma svojom ponudom odmora i mira. Ali tisuÊe za tisuÊama odbi-jaju Njegovu pomoÊ i samo se joπ ËvrπÊe dræe svojeg tereta brige.On dolazi oæaloπÊenima i smiruje njihovu tugu i iscjeljuje njihovjad. ... RazoËaranima, malovjernima i nesretnima On nudi zado-voljstvo dok ukazuje na nebeske dvorove koje priprema za njih.... Isus, naπ dragocjeni Spasitelj, treba biti prvi u naπim mislimai osjeÊajima i trebali bismo Mu ukazati potpuno povjerenje. ...

Kako dolazi svaki novi dan, u Isusovoj snazi moramo doËekatiispite i kuπnje koje on nosi. Ako jednog dana padnemo, dodatÊemo teret sljedeÊem danu i imat Êemo manje snage. Ne bismosmjeli zamraËivati buduÊnost svojom nepaænjom u sadaπnjosti,veÊ promiπljenim i pomnim obavljanjem danaπnjih duænosti bitipripremljeni za izvanredne zahtjeve koje donosi sutraπnjica.

Moramo njegovati duh vedrine. ... Promatrajmo vedriju stranuæivota i budimo ispunjeni nadom, ljubavlju i dobrim djelima ra-dujuÊi se uvijek u Gospodinu. “I neka u vaπim srcima vlada mirKristov. … Budite i zahvalni!” (Koloπanima 3,15) (RH, 3. veljaËe1885.)

131

144

19. svibnja

Vjera koja raste“A bez vjere nemoguÊe mu je ugoditi, jer onaj koji æelipristupiti Bogu, mora vjerovati da postoji Bog i da na-grauje one koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6)

Doπlo je vrijeme kada moæemo oËekivati velike blagoslove odGospodina. Moramo dostiÊi viπe mjerilo na podruËju vjere. Imamopremalo vjere. Boæja rijeË je naπ prijenos prava koje imamo. Mo-ramo je uzeti jednostavno vjerujuÊi svakoj njezinoj rijeËi. S tomsigurnoπÊu moæemo se pozivati na njezina velika obeÊanja i bitÊe nam prema naπoj vjeri. ...

Djelovanje vjere je znaËajnije nego πto mislimo. To znaËiistinsko oslanjanje na jednostavne Boæje rijeËi. Svojim djelova-njem trebamo pokazati da vjerujemo da Êe Bog uËiniti baπ onakokako je rekao. KotaËima prirode i providnosti nije odreeno da seokreÊu unatrag, niti da miruju. Moramo imati naprednu, djelo-tvornu vjeru, vjeru koja se oËituje ljubavlju i Ëisti duπu od svakogizdanka sebiËnosti. Nismo mi sami, veÊ je Bog onaj o kojem mo-ramo ovisiti. Mi ne smijemo cijeniti nevjeru. Moramo imati tuvjeru koja se hvata za Boga na osnovi Njegove rijeËi. ...

Istinska vjera sastoji se u onome πto je Bog zapovjedio, a neod vrπenja nekih pojedinosti koje On nije naredio. Pravda, istinai milost plod su vjere. Moramo hoditi u svjetlu Boæjeg zakona, atada Êe dobra djela biti plod naπe vjere, izraz srca koje se obna-vlja svakog dana. Stablo mora biti dobro da bi rod mogao bitidobar. Moramo biti potpuno posveÊeni Bogu. Naπa volja mora bitiispravna da bi rod mogao biti dobar. Ne smijemo imati nekakvunestalnu vjeru. “Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo daπto drugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju!” (1. KorinÊanima 10,31)

O kakvo se πiroko polje otvara preda mnom! Naπi vjernicimoraju svakog dana doæivjeti duboko djelovanje Boæjeg Duha. Onimoraju imati vjeru koja se oËituje ljubavlju, vjeru kojoj je samBog izvor. Ne smije biti nijedne niti sebiËnosti utkane u tu tka-ninu. Kada se naπa vjera oËituje ljubavlju, baπ onakvom ljubavljukakvu je Krist otkrio u svojem æivotu, ona Êe biti ËvrπÊa; bit Êeplod pokorene volje. Meutim, to se neÊe dogoditi dok ne umrenaπe staro “ja” i Krist ne bude æivio u nama. Dok god ne umrenaπe staro “ja”, ne moæemo posjedovati vjeru koja se oËituje lju-bavlju i Ëisti duπu. (Letter 105, 1898.)

145

20. svibnja

MoÊni Izbavitelj“Svagda sam pruæao ruku narodu odmetniËkom, koji hodiputem zlim, za mislima svojim.” (Izaija 65,2)

Gospodin Bog preko Krista dræi ispruæenu ruku cijeli danpozivajuÊi sve koji su u potrebi. On Êe primiti sve. On dobrodo-πlicom pozdravlja sve. On nikoga ne odbacuje. Njegova je slava daoprosti Ëak i naËelniku greπnika. On Êe oteti plijen jakome, oslo-boditi zarobljene, istrgnuti glavnju iz ognja. On Êe spustiti zlatnilanac svoje milosti do najveÊih dubina ljudske bijede i krivnje ipodignuti jadnu duπu zaraæenu grijehom. Ali Ëovjek mora doÊi isuraivati u poslu spaπavanja svoje duπe koristeÊi se moguÊno-stima koje mu Bog daje. Gospodin nikoga ne primorava. Bespri-jekorna svadbena haljina Kristove pravednosti spremna je da zao-grne greπnika, ali ako je on odbije, mora propasti. (Letter 22,1892.)

Zapis o proπlosti moæe biti izbrisan Njegovom [Kristovom]krvlju, stranica postati Ëista i bijela. “Hajde, dakle, da se pravda-mo, govori Jahve. Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êepoput snijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao vuna.”(Izaija 1,18) ...

RijeËi koje dolaze s Isusovih usana: “Ohrabri se, sinko! Opro-πteni su ti grijesi!” (Matej 9,2), vrijedne su nam svega. On ti kaæe:“Ja sam nosio tvoje grijehe na svojem tijelu na golgotskom kri-æu.” On vidi tvoju tugu. Njegova ruka je poloæena na glavu svakeskruπene duπe, a Isus postaje naπ Zagovornik pred Ocem i naπSpasitelj. Ponizno, skruπeno srce uËinit Êe mnogo na temeljuoprosta i pomilovanja. ...

Moæemo ponoviti i pokazati Njegovu njeænu suÊut za nasprema drugima koji lutaju u labirintima grijeha. Kristova milostkoja je otkrivena nama treba njeæno biti otkrivena drugima. Veli-ka njeænost i suÊut ispunit Êe duπu ljudskih biÊa koja su joπuvijek pod sotonskom upravom. Krist se treba umnoæiti u svako-me muπkarcu i æeni koji vjeruju u Njega, jer oni trebaju æivjetiKristovim æivotom blagoslivljajuÊi, prosvjetljujuÊi i donoseÊi na-du, mir i radost srcima drugih. (Letter 120, 1893.)

132

146

21. svibnja

Kako se osloboditi krivnje“Tko je Bog kao ti koji praπta krivnju, koji grijeh opraπtai prelazi preko prekrπaja Ostatka baπtine svoje, koji neustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uæiva u pomilova-nju?” (Mihej 7,18)

Doista mi je drago πto naπi osjeÊaji nisu dokaz da nismoBoæja djeca. Neprijatelj Êe vas iskuπavati da mislite da ste uËiniliono πto vas razdvaja od Boga i da vas On viπe ne voli, ali naπGospodin nas i dalje voli. ...

Odvratite pogled od sebe prema Kristovom savrπenstvu. Samipo sebi ne moæemo Ëiniti pravdu. Krist u svojim rukama dræiËistu odjeÊu pravednosti i On Êe je staviti na nas. Progovorit Êeslatke rijeËi oprosta i obeÊanja. On pokazuje naπim æednim duπa-ma izvore æive vode na kojima se moæemo osvjeæiti. On nas po-ziva da doemo k Njemu sa svim svojim teπkoÊama, svim svojimbolima i kaæe da Êemo naÊi odmor. ...

Isus vidi krivnju proπlosti, govori da nam je oproπteno i miGa ne smijemo sramotiti sumnjajuÊi u Njegovu ljubav. Taj osjeÊajkrivnje mora biti ostavljen u podnoæju golgotskog kriæa. OsjeÊajgreπnosti zatrovao je izvore æivota i istinske sreÊe. Isus sadakaæe: “Poloæi to sve na mene. Ja Êu uzeti tvoje grijehe. Ja Êu tidati mir. Ne odriËi se svojeg samopoπtovanja jer sam te otkupiopo cijenu svoje vlastite krvi. Ti si moj. OjaËat Êu tvoju oslabljenuvolju, uklonit Êu tvoje æaljenje zbog grijeha.” Okreni svoje zahval-no srce koje drhti u nesigurnosti prema Njemu i dræi se nadepred sobom. Bog prihvaÊa tvoje skruπeno, slomljeno srce i darujeti besplatni oprost. Nudi ti posvajanje u svoju obitelj, svojommiloπÊu æeli ti pomoÊi u tvojoj slabosti, a dragi Spasitelj Êe tevoditi korak po korak ako staviπ svoju ruku u Njegovu i dopustiπMu da te vodi.

Tragaj za dragocjenim Boæjim obeÊanjima. Ako Sotona pro-dre s prijetnjama pred tvoj um, okreni se od njih, prioni uz obe-Êanja i neka se tvoja duπa utjeπi njihovim sjajem. Oblak je sampo sebi taman, ali kada je ispunjen svjetloπÊu, pretvara se u zla-tni sjaj, zato πto je na njemu Boæja slava. (Letter 99, 1896.)

133

147

22. svibnja

Jedini siguran put“I uπi Êe tvoje Ëuti rijeË gdje iza tebe govori: ‘To je put,njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.”(Izaija 30,21)

Znam da ljudska biÊa jako pate jer su zaπla s puta koji je Bogpredvidio za njih. Ona hodaju u svjetlucanju vatre koju su potpa-lili oni sami, a sigurni rezultati su nevolja, nemir i tuga, koji sumogli biti izbjegnuti da su pokorili volju Bogu i dopustili Njemuda upravlja naπim æivotnim putovima. Bog vidi da se mora su-protstaviti naπoj volji i naπem putu i naπu ljudsku volju dovestiu pokornost.

Koji god put Bog izabere za nas, bez obzira na to koju stazupredvia za naπe noge, to je jedini siguran put. Moramo svako-dnevno njegovati duh djetinjeg pokoravanja i molimo se da naπeoËi budu pomazane nebeskim balzamom za oËi kako bismo moglirazabrati nagovjeπtaje boæanske volje, kako ne bismo bili zbunje-ni u svojim zamislima, jer izgleda da naπa volja svime upravlja.Okom vjere, s djetinjim pokoravanjem kao posluπna djeca, mora-mo gledati prema Bogu, pratiti Njegovo vodstvo i teπkoÊe Êe seraπËistiti. ObeÊanje glasi: “UËit Êu te, put ti kazat’ kojim ti je iÊi,svjetovat Êu te, oko Êe moje bdjeti nad tobom.” (Psalam 32,8) ...

Ako doemo Bogu sa skromnim i pouËljivim duhom, a ne sgotovim planovima stvorenim prije nego πto smo Ga pitali i obli-kovali ih po vlastitoj volji, veÊ u poniznosti, sa spremnoπÊu dabudemo pouËeni u vjeri, naπa je prednost da se pozovemo na ovoobeÊanje svakog sata tijekom dana. Moæemo imati nepovjerenjeprema sebi, moæemo paziti i da ne prevladaju naπe æelje i jakesklonosti, a da prateÊi vlastiti um i planove smatramo da je toGospodnji put. ...

Nebeski Otac je naπ Vladar i moramo se pokoriti Njegovojdisciplini. »lanovi smo Njegove obitelji. On ima pravo na naπusluæbu, i kad bi netko od Ëlanova Njegove obitelji ustrajavao rade-Êi na svoj naËin za vlastito zadovoljstvo, taj duh bi doveo doporemeÊaja i zbunjenosti. Ne smijemo ostvarivati vlastiti put, veÊBoæji put i Boæju volju. (Letter 6, 1894.)

134

148

23. svibnja

Ravno do pobjede“Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπem Gospo-dinu Isusu Kristu.” (1. KorinÊanima 15,57)

Niπta ne moæe biti bespomoÊnije i niπta ovisnije od duπe kojaosjeÊa svoju niπtavost i potpuno se oslanja na zasluge krvi raspe-tog i uskrslog Spasitelja. KrπÊanski æivot je æivot ratovanja, ne-prestanih sukoba. Sastoji se od borbe i stupanja. Zato svako djeloposluπnosti Kristu, svaki Ëin samoodricanja radi Njega, svakapodnesena nevolja, svaka pobjeda nad kuπnjama znaËi strojevikorak u slavu konaËne pobjede.

Ako uzmemo Krista za svojeg vodiËa, On Êe nas sigurnoprovesti uskim putem. Put moæe biti teæak i trnovit, uspon strmi opasan; moæe biti zamki nadesno i nalijevo, moæda Êemo moratipodnositi napore na naπem putu, i baπ kada budemo umorni iËeznuli za odmorom, moæda Êemo morati nastaviti s naporima;baπ kada budemo slabi, moæda Êemo se morati boriti, kad bude-mo obeshrabreni, moæemo biti pozvani da se nadamo, ali s Kri-stom kao VodiËem neÊemo izgubiti put u besmrtni æivot, na krajuÊemo dostiÊi æeljeno Nebo.

Sam Krist je koraËao grubom stazom pred nama i poravnaoput za naπe noge. Uska staza svetosti, taj utrti put kojim hodajuGospodnji izbavljenici, osvijetljen je od Onoga koji je svjetlo svi-jetu. Dok pratimo Njegove korake, obasjavat Êe nas Njegovo svje-tlo i, dok odraæavamo svjetlo dobiveno od Kristove slave, put Êepostajati sve svjetliji dok ne osvane pravi dan.

Na prvi pogled moæe nam biti ugodan put ponosa i ovoze-maljskih ambicija, ali kraj mu je bol i tuga. SebiËni planovi mogudavati laskava obeÊanja i dræati pred oËima oËekivanje uæivanja,ali Êemo na kraju ustanoviti da nam je sreÊa zatrovana i æivotzagorËen nadama koje su u srediπte stavljale nas same. Kad slije-dimo Krista, tada smo sigurni, jer On neÊe dopustiti silama tameda dotaknu nijednu vlas na naπoj glavi. On Êe saËuvati ono πto jepovjereno Njegovoj skrbi i mi Êemo biti viπe nego pobjednici poOnome koji nas je ljubio. (RH, 5. veljaËe 1895.)

135

149

24. svibnja

“Doite vi sami nasamo”“U Jahvu se uzdaj, ojunaËi se, Ëvrsto nek’ bude srce tvoje:u Jahvu se uzdaj!” (Psalam 27,14)

Nijedan drugi æivot nije bio toliko ispunjen radom i odgovor-noπÊu kao πto je bio Isusov æivot; pa ipak koliko Ëesto su Gazatjecali na molitvi! Koliko je postojana bila Njegova zajednica sBogom! … Kao jedan od nas, kao sudionik u naπim potrebama islabostima, bio je posve ovisan o Bogu i na tajnom mjestu moli-tve traæio je boæansku silu da bi mogao poÊi osnaæen za duænostii kuπnje. U grjeπnom svijetu Isus je izdræao borbe i duπevne pat-nje. U zajednici s Bogom mogao je skinuti teret boli koja Ga jepritiskala. …

U Kristu je vapaj ljudskog roda dopro do Oca beskonaËnemilosti. Kao Ëovjek upuÊivao je molitve Boæjem prijestolju, dokse Njegova ljudska priroda nije ispunila strujom nebeske silekoja treba spajati ljudsko i boæansko. Stalnom vezom primao jeæivot od Boga, kako bi mogao pruæiti æivot svijetu. Njegovo isku-stvo mora postati i naπe. … “Doite vi sami napose” — poziva nasOn. Ako posluπamo Njegovu rijeË, postat Êemo jaËi i korisniji. …Kad bismo danas uzeli vremena da idemo Isusu i kaæemo Mu svesvoje potrebe, ne bismo bili razoËarani; On bi se naπao s naπedesne strane da nam pomogne. …

Svi oni koje Bog odgaja moraju otkriti æivot koji nije u skla-du sa svijetom, njegovim obiËajima i postupcima; i svatko trebaimati osobno iskustvo u stjecanju znanja o Boæjoj volji. Mi Gamoramo osobno Ëuti kako govori srcu. Kad utihne svaki drugiglas i kad u miru Ëekamo pred Njim, tiπina duπe Ëini Boæji glasrazgovjetnijim. On nam nalaæe: “Prestanite i znajte da sam jaBog.” (Psalam 46,11) Samo se tu moæe naÊi pravi spokoj. To jenajuspjeπnija priprema za sve one koji rade za Boga. Usred uæur-banog mnoπtva i napora snaænog æivotnom djelovanja, duπa kojase tako osvjeæila, bit Êe okruæena ozraËjem svjetlosti i mira. ÆivotÊe odisati mirisom i otkrivati boæansku silu koja Êe doprijeti doljudskih srca. (Isusov æivot, str. 293,294)

136

150

25. svibnja

Dragocjena tajna molitve“U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srcaizlijevajte: Bog je naπe utoËiπte!” (Psalam 62,9)

Duboki osjeÊaj potrebe i naπa velika æelja za onim πto traæi-mo treba obiljeæavati naπe molitve, u protivnom neÊe biti usli-πane. Ali mi se ne smijemo umoriti i prestati sa svojim molbamazbog toga πto nismo odmah primili odgovor. “Navala je na kra-ljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju.” (Matej 11,12) Pod silomse ovdje podrazumijeva sveta ozbiljnost koju je pokazao Jakov.Ne moramo pokuπavati izazvati neku silovitu navalu osjeÊaja, veÊsmireno i uporno iznositi svoje molbe pred prijestolje milosti.Naπa je zadaÊa da ponizimo svoje duπe pred Bogom ispovijedajuÊigrijehe i u vjeri se pribliæavati Bogu. ... Boæji je plan da se otkrijeu svojoj providnosti i milosti. Predmet naπih molitava mora bitiBoæja slava, a ne proslavljanje sebe. ...

Bog nam je ukazao Ëast pokazujuÊi koliko nas cijeni. Ot-kupljeni smo velikom cijenom, dragocjenom krvlju Boæjeg Sina.Kada Njegovo naslijee bude savjesno pratilo RijeË Gospodnju,Njegov blagoslov Êe poËinuti na njima kao odgovor na njihovemolitve. “Al’ i sada — rijeË je Jahvina — vratite se k meni svimsrcem svojim posteÊ’, plaËuÊ’ i kukajuÊ’. Razderite srca, a nehalje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je njeænost samai milosre, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlomraæali.” (Joel 2,12.13) (RH, 9. sijeËnja 1897.)

U tajnoj molitvi duπa treba biti poloæena pred Boæje ispitiva-Ëko oko. ... Kako je dragocjena tajna molitva kada duπa razgovaras Bogom! Tajnu molitvu treba Ëuti samo Bog koji sluπa molitve.Nijedno radoznalo uho ne treba Ëuti teret molbi. Smireno, aliusrdno, duπa se treba uzdizati Bogu, a slatki i trajan bit Êe utjecajkoji struji od Onoga koji vidi u tajnosti, Ëije je uho otvoreno zamolitve proiziπle iz srca. Onaj tko u jednostavnoj vjeri odræavazajednicu s Bogom, primit Êe boæanske zrake svjetla da ga oja-Ëaju i odræe u sukobu sa Sotonom. (YI, 3. studenoga 1898.)

137

151

26. svibnja

PokretaËka sila posluπnosti“Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vrπimo njegovezapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teπke.” (1. Ivanova5,3)

Vrπenje Boæjih zapovijedi ukazuje Mu Ëast i veliËa Ga prekoNjegovih izabranika. Zato svaka duπa kojoj je Bog dao sposobnostprosuivanja ima obvezu prema Bogu da istraæuje RijeË i utvrdisve ono πto nam je naloæeno kao Boæjem otkupljenom vlasniπtvu.Trebali bismo razumjeti sve πto RijeË zahtijeva od nas. ... Mi nemoæemo ukazati veÊu Ëast naπem Bogu, Ëiji smo stvaranjem iotkupljenjem, nego da pred nebeskim biÊima, bezgreπnim svjeto-vima i palim ljudima, damo dokaz da marljivo sluπamo sve Njego-ve zapovijedi, zakone vladavine u Njegovom kraljevstvu.

Moramo marljivo prouËavati da bismo stekli znanje o Boæjimzakonima. Kako moæemo biti posluπni podanici ako ne razumi-jemo zakone uprave u Boæjem kraljevstvu? Stoga otvorite svojuBibliju i tragajte za svim onim πto Êe vas prosvijetliti u vezi sBoæjim zapovijedima, i kada prepoznate “ovako govori Jahve Go-spod”, ne pitajte za miπljenje ljudi, veÊ bez obzira na cijenu,dragovoljno posluπajte. Tada Êe na vama poËinuti Boæji blagoslov....

»esto pitajte u molitvenom duhu: “Gospodine, πto hoÊeπ daËinim? Krπim li na bilo koji naËin boæanske uredbe? Stavljam lina bilo koji naËin svoj utjecaj na stranu neprijatelja? Pokazujemli nepaæljivo zanemarivanje Boæjih zapovijedi? Jesam li spremanuzeti Kristov jaram, podizati terete i biti Njegov suradnik? Jesamli prouËio moguÊe izgovore za zanemarivanje posluπnosti premajasnom ‘ovako govori Jahve Gospod’? Izlaæem li se opasnosti dapodnesem posljedice zanemarivanja jasno otkrivenih Jahvinih pro-pisa jer nisam odluËio iziÊi iz svijeta i odvojiti se? HoÊe li strahod Ëovjeka imati veÊi utjecaj na mene od Boæjeg straha?”

Pokorite se Bogu govoreÊi: “Evo, Gospodine, predajem Ti se-be; to je sve πto mogu uËiniti. NeÊu biti neposluπan Tvojem Zako-nu zato πto bi me to svrstalo u neprijateljeve redove.” (Letter 82,1895.)

152

27. svibnja

Ispunjeni Njegovom puninom“I upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; dabudete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.”(Efeæanima 3,19)

Postoje mnogi koji misle da je nemoguÊe pobjeÊi od silegrijeha, ali je dano obeÊanje da moæemo biti ispunjeni svakompuninom Boæjom. Mi postavljamo sebi odviπe nizak cilj. On jepostavljen mnogo viπe. Naπi se umovi trebaju proπiriti da bismomogli shvatiti znaËenje svega onoga za πto se Bog pobrinuo. Mitrebamo odsjajivati najuzviπenije osobine Boæjeg karaktera. Tre-bamo biti zahvalni πto nismo prepuπteni samima sebi. Boæji za-kon je uzviπeno mjerilo koje treba postiÊi. ... Mi ne smijemoæivjeti prema vlastitim zamislima ... veÊ slijediti Kristove stope.(RH, 12. srpnja 1892.)

Pobjeda je u naπim rukama, ali mi ne trebamo pobjeivativlastitim imenom ili snagom, jer sami po sebi ne moæemo vrπitiBoæje zapovijedi. Boæji Duh mora nam pomoÊi u naπim slabosti-ma. Krist je postao naπa ærtva i jamac. On je postao grijeh za nasda bismo mi postali Boæja pravednost u Njemu. Vjerom u Njegovoime uraËunava nam se Njegova pravednost i ona postaje æivo na-Ëelo u naπem æivotu. ... Krist nam uraËunava svoj bezgreπni karak-ter i predstavlja nas Ocu u svojoj vlastitoj ËistoÊi. (Isto)

Mi ne moæemo sebi osigurati haljinu pravednosti, zato pro-rok kaæe: “Tako svi postasmo neËisti, a sva pravda naπa k’o halji-ne okaljane.” (Izaija 64,6) Niπta u nama ne oblaËi duπu onim πtobi sakrilo njezinu golotinju. Nama su potrebne haljine pravedno-sti izatkane na nebeskom razboju, besprijekorni ogrtaË Kristovepravednosti. Trebamo reÊi: “On je umro za mene. Ponio je sramotumoje duπe, da u Njegovo ime mogu biti pobjednik i uzdignut naNjegovo prijestolje.” (RH, 10. srpnja 1892.)

Prednost je Boæje djece da se ispune svakom puninom Bo-æjom. “Onomu koji, prema snazi πto silu svoju oËituje u nama,moæe uËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ilimisliti — njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenjai sve vjekove! Amen.” (Efeæanima 3,20.21) (Isto)

138

153

28. svibnja

Primjer vjernika“Baπ se tim oËitova milost Boæja u svoj spasiteljskoj sna-zi za sve ljude, da nas odgaja da se odreËemo bezboæno-sti i svjetskih poæuda te æivimo umjereno, pravedno i po-boæno u ovom svijetu.” (Titu 2,11.12)

Ako æelimo baπtiniti vjeËni æivot, pred nama je veliki posaokoji treba obaviti. Moramo se odreÊi bezboænosti i svjetovnih æe-lja i æivjeti æivotom pravednosti. ... Nema spasenja za nas osim uIsusu, jer samo po vjeri u Njega primamo silu da postanemosinovi Boæji. Meutim, to nije samo neka prolazna vjera, veÊ vjerakoja Ëini Kristova djela. ... Æiva vjera izraæava se pokazivanjemduha poærtvovnosti i posveÊenja prema Boæjem djelu. Oni koji gaposjeduju stoje pod zastavom kneza Emanuela i vode uspjeπanrat protiv sila tame. Oni spremno izvrπavaju naredbe svojeg Za-povjednika. Njima je upuÊen savjet da budu “uzorom vjernicimau rijeËi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u ËistoÊi” (1.Timoteju 4,12),jer smo pozvani da “æivimo umjereno, pravedno i poboæno” uovom sadaπnjem zlom svijetu, predstavljajuÊi Kristov karakter ipokazujuÊi Njegov duh. ...

Oni koji su povezani s Isusom, u zajednici su sa Stvoriteljemi Odræavateljem svih stvari. Oni imaju snagu koju im svijet nemoæe dati ni oduzeti. Ali iako su im dane velike i uzviπene pred-nosti, oni nisu tu samo da bi se radovali u svojim blagoslovima.Kao upravitelji mnogostruke Boæje milosti, oni postaju blagoslovdrugima. Njima su povjerene velike istine, a “komu je god mnogodano, od njega Êe se mnogo traæiti” (Luka 12,48). Velike su odgo-vornosti poloæene na sve kojima je povjerena poruka za ovo vri-jeme. Oni trebaju vrπiti utjecaj koji Êe privuÊi druge svjetlu BoæjerijeËi. ... Mi smo Ëuvari svoje braÊe. ...

Ako smo pravi Isusovi vjernici, prikupljat Êemo zrake slavei njima osvjetljavati zamraËenu stazu ljudi oko nas. Otkrit Êemomilosrdni karakter naπeg Otkupitelja i mnogi Êe biti privuËeninaπim utjecajem da gledaju “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijehsvijeta” (Ivan 1,29). (RH, 6. oæujka 1888.)

139

154

29. svibnja

Upotreba darova“Ali svatko ima od Boga svoj posebni dar, jedan ovakav,drugi onakav.” (1. KorinÊanima 7,7)

Bog daje viπe od novca svojim upraviteljima. Vaπ talent pre-noπenja znanja je dar. ©to od Boæjih darova prenosite svojim rije-Ëima i njeænim suosjeÊanjem? ... Poznavanje istine je talent. Po-stoje mnoge duπe u tami koje bi mogle biti prosvijetljene tvojimistinitim, vjernim rijeËima. Ima srca koja gladuju za naklonoπÊui propadaju daleko od Boga. Vaπe suosjeÊanje moæe im pomoÊi.Gospodinu su potrebne vaπe rijeËi, izgovorene pod nadahnuÊemSvetoga Duha. ...

Prva je zadaÊa svakog krπÊanina da istraæuje Pisma s naj-iskrenijom molitvom, da imaju tu vjeru koja se oËituje ljubavljui Ëisti duπu od svake niti sebiËnosti. Ako je istina primljena usrce, ona djeluje kao dobar kvasac, sve dok svaka njezina spo-sobnost ne bude dovedena u pokornost Boæjoj volji. Zatim Êe vambiti tako prirodno da svijetlite kao πto je suncu. ...

Svi prirodni darovi trebaju biti posveÊeni kao dragocjen za-log. Oni trebaju biti posveÊeni Bogu, kako bi mogli posluæiti UËi-telju. Sve druπtvene prednosti su talenti. One ne trebaju biti po-sveÊene samougaanju, zabavi ili samouzdizanju. ... Dar isprav-nog primjera znaËajna je prednost. Ali mnogi okruæuju svoju du-πu malariËnim ozraËjem. ...

Darovi govora, znanja, suosjeÊanja i ljubavi prenose znanje oKristu. Svi ovi darovi trebaju se prinijeti Bogu. Gospodinu su onipotrebni, On ih poziva u sluæbu. Svi trebaju uËiniti svoj dio upripremanju svoje duπe i duπa drugih da iznova posvete svojetalente Bogu. Svaka duπa, svaki dar treba biti poloæen kao prinosBogu. Svi trebaju suraivati s Bogom u djelu spaπavanja duπa.Talente koje posjedujete dobili ste od Boga kako biste bili djelo-tvorni Kristovi suradnici. Srca gladna suosjeÊanja ginu za pomoÊii potporom, a Bog vam ih je dao da biste im pomogli. (RH Supple-ment, 21. lipnja 1898.)

140

155

30. svibnja

Uzdiæite »ovjeka s Golgote“Kao πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako morabiti podignut Sin »ovjeËji, da svatko tko vjeruje u njegaima æivot vjeËni.” (Ivan 3,14.15)

UpuÊujem vas na kriæ s Golgote. Promatrajte beskrajno ve-liku ærtvu prinesenu za vas kako vjerom u Isusa Krista ne bistepoginuli, nego da biste imali vjeËni æivot. ... Ukazujem vam naIsusa. Sigurni ste ako Njemu povjerite najskrivenije misli svojeguma. Gospodin Isus vas je otkupio beskonaËnom cijenom. Mo-æete povjeriti Ëuvanje svoje duπe Isusu. Moæete imati puno povje-renje u Njega kao svojeg Savjetnika. ... Stalno se pribliæavajteBogu. On Êe vam pomoÊi.

Budite sigurni da primate prosvjetljenje s Izvora svega svje-tla. On je veliko srediπnje Svjetlo svih svemirskih prostranstva iveliko Svjetlo svijeta. On Êe prosvijetliti svakog Ëovjeka koji do-lazi na svijet. Ne poseæite za jeftinim, niskim mjerilom. NjegujteKristovu blagost. Seæite za najviπim postignuÊima i primajte na-dahnuÊe od Isusa Krista. On je vaπ Prijatelj. Uvijek se moæeteosloniti na Njega i uvjeriti se da je vjeran i istinit. Kada vam jepotrebno suosjeÊanje u najveÊoj nevolji, On vas ranjene i izbijeneneÊe zaobiÊi i prijeÊi na drugu stranu. Njemu moæete doÊi s dje-tinjom jednostavnoπÊu. Moæete Mu doÊi s radoπÊu i veseljem. Sasvim πto je podiglo vaπe nade, sa svakim uspjehom koji je pratiovaπe napore u Gospodinu, pogledajte prema Isusu i stavite svakopriznanje pred Njegove noge. Sve ovisi o vaπem hodanju u potpu-noj poniznosti uma. Napiπite Kristovo ime na svoju zastavu inikada ne obeπËaπÊujte svoje boje.

Cijelo Nebo nam je dano u Isusu Kristu. ... Odajte Ëast IsusudajuÊi Mu najbolju i najsvetiju sluæbu srca! On je dao svoj æivotza vas. Tko je Onaj koji je uËinio ovo? Jedinoroeni Boæji Sin,Onaj koji je bio jedno s Ocem prije nego πto je nastao svijet.

Podignite svoju zastavu, podignite je joπ viπe. Nikada, nikadanemojte dopustiti da se vuËe po zemaljskoj praπini. VeliËajte Isu-sa. Uzdiæite Njega, »ovjeka s Golgote, viπe i joπ viπe. (Letter 147,1896.)

141

156

31. svibnja

Gledat Êemo Njegovo lice“I gledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njiho-vim Ëelima.” (Otkrivenje 22,4)

Sada ne moæemo vidjeti Boæju slavu; samo ako Ga ovdje pri-mimo, moÊi Êemo Ga tamo gore gledati licem k licu. Bog æeli dasvoje oËi upremo u Njega kako bismo izgubili iz vidokruga stvariovoga svijeta. ... Nema odlaganja pripreme koja Êe nam omoguÊitida vidimo Boæje lice. ...

Samo gledajuÊi na Isusa, Boæje Janje, i hodanjem Njegovimstopama, moæete se pripremiti za susret s Bogom. Slijedite Ga ijednoga Êete dana hodati zlatnim ulicama Boæjeg grada. VidjetÊete Onoga koji je odloæio na stranu svoje kraljevske haljine ikraljevsku krunu i, zaogrnut ËovjeËjim obliËjem, doπao na naπsvijet i ponio naπe grijehe kako bi nas mogao podiÊi i dati namotkrivenje svoje slave i veliËanstva. Vidjet Êemo Ga licem k licuako Mu sada dopustimo da nas oblikuje, suobrazi i pripremi zamjesto u Boæjem kraljevstvu.

Oni koji posvete svoj æivot sluæbi Bogu, æivjet Êe s Njim krozbeskrajne vjekove vjeËnosti. “Oni Êe biti njegov narod, i on sam,Bog bit Êe s njima.” (Otkrivenje 21,3) ...

Njihov um bio je predan Bogu na ovom svijetu, oni su Musluæili cijelim srcem i umom, a sada On stavlja svoje ime nanjihova Ëela. “NeÊe viπe biti noÊi; i neÊe trebati ni svjetla odsvjetiljke, ni svjetla od sunca, jer Êe nad njima svijetliti GospodinBog, i oni Êe kraljevati u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 22,5) Oni neidu tamo moliti za mjesto, jer im Krist kaæe: “Doite blagoslov-ljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je priprav-ljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) On ih uzima kao svojudjecu pozivajuÊi ih da uu u radost svojega Gospodara. Pobjed-nici na Ëelo dobivaju krunu besmrtnosti. Oni uzimaju svoje kru-ne i stavljaju ih pred Isusove noge i dodirujuÊi svoje zlatne harfe,ispunjavaju cijelo Nebo bogatom glazbom hvalospjeva upuÊenihJanjetu. “I gledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njiho-vim Ëelima.” (YI, 20. kolovoza 1896.)

142

157

LIPANJ

NA NEBESKIM MJESTIMA1. lipnja

UËenje o Bogu u Njegovim djelima“Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.Nek’ te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek’ teblagoslivlju!” (Psalam 145,9.10)

Mi volimo razmiπljati o Boæjem karakteru i ljubavi otkrivenoju Njegovim stvorenim djelima. Kakve je samo dokaze dao ljud-skoj djeci o svojoj moÊi i roditeljskoj ljubavi! Ukrasio je nebesai naËinio veliËanstvenu i lijepu zemlju.

“Jahve, Gospode naπ, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veliËan-stvom nebo natkriljujeπ! … Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,mjesec i zvijezde πto ih uËvrsti — pa πto je Ëovjek da ga se spo-minjeπ, sin ËovjeËji te ga pohodiπ? … Nek’ te slave, Jahve, sva djelatvoja i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!” (Psalam 8,2.4.5; 145,10)

Da je naπ svijet uobliËen sa savrπeno ravnom povrπinom,monotonija bi umarala oko i iscrpljivala osjetila. Bog je ukrasionaπ svijet veliËanstvenim planinama, brdima, dolinama i planin-skim lancima. Grubi stjenoviti vrhunci, gole planine, gore ukraπe-ne zimzelenim drveÊem i bujnim zelenilom i doline sa svojomblagom ljepotom, Ëine svijet ogledalom ljupkosti. Boæja dobrota,mudrost i moÊ izraæene su svuda. U planinama, stijenama, brdi-ma i dolinama sagledavam djela boæanske moÊi. Nikada ne mogubiti usamljena dok promatram veliËanstvene prizore u prirodi.Imala sam osjeÊaj najdubljeg poπtovanja i divljenja dok sam, naputu preko ravnica i planina, promatrala mraËne ponore i snije-gom prekrivene planinske visove.

Planine, brda i doline trebale bi nam biti kao πkole u kojimaÊemo prouËavati Boæji karakter u Njegovim stvorenim djelima.Boæji stvoreni svijet koji promatramo u razliËitim prizorima — uplaninama, brdima, dolinama, na drveÊu, grmlju, cvijeÊu, svakomlistu, svakoj vlati trave — trebaju nas pouËiti lekcijama o BoæjojstvaralaËkoj vjeπtini i ljubavi i Njegovoj beskonaËnoj sili.

Oni koji prouËavaju prirodu ne mogu biti usamljeni. Oni volemirne sate razmiπljanja jer osjeÊaju da su povedeni u blisku zajed-nicu s Bogom dok otkrivaju Njegovu moÊ u djelima stvaranja.(Letter 43, 1875.)

143

158

2. lipnja

Ne da osudi, nego da spasi“Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet,nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,17)

Postoje duπe koje drhte u nevjerovanju. One pitaju: “Kakomogu znati da je Bog u miru sa mnom? Kako mogu biti siguran dame ljubi i da mi praπta?” Nije vaπe, dragi mladi, da sebe opravda-vate pred Bogom. Isus vas poziva da doete k Njemu sa svim svojimteretima i nedoumicama. ... Prihvatite obeÊanja i osigurana sred-stva za koja se Bog pobrinuo. ... Usmjerite pogled od sebe premaIsusu, jer je u Kristu otkriven OËev karakter. (YI, 29. rujna 1892.)

Naπa jedina nada je u uvijek prisutnoj djelotvornosti Kristo-ve krvi, jer samo Njegovim zaslugama imamo oprost i mir. (YI, 22.rujna 1892.)

Boæji karakter, kako je otkriven u Kristu, poziva da pokaæemovjeru i ljubav, jer imamo Oca Ëije milosre i suÊut ne prestaju. Nasvakom koraku naπeg putovanja prema Nebu On Êe biti s nama iprovesti nas kroz svaku nedoumicu, ukazati nam pomoÊ u svakojkuπnji. (YI, 29. rujna 1892.)

Vaπ um i maπta trebaju biti ganuti æivotodavnom Kristovomsilom kako bi u njih mogli biti utisnuti oblici ljepote i istine.Postoje velike i dragocjene istine o kojima trebate razmiπljatikako biste imali dobar temelj za svoju vjeru na temelju ispravnogznanja o Bogu. O, kad bi povrπni, taπti tragalac za istinom nauËioda preko svjetske mudrosti, koliko god ona bila nagomilana, uop-Êe nije upoznao Boga.

Ispravno je nastojati nauËiti sve πto je moguÊe iz prirode, aline smijemo dopustiti da s prirode ne skrenemo pogled na Kristaradi potpunog predstavljanja karaktera æivoga Boga. Razmiπlja-njem o Kristu, usklaivanjem s boæanskim obliËjem, vaπa pre-dodæba o boæanskom karakteru Êe se proπiriti, a vaπ um i srce bitÊe uzdignuti, oËiπÊeni i oplemenjeni. Neka mladi postave visokcilj ne oslanjajuÊi se na ljudsku mudrost, veÊ æiveÊi iz dana u dankao da vide Nevidljivog, radeÊi svoj posao pred oËima inteligent-nih nebeskih biÊa. ...

Onaj tko u jednostavnom povjerenju stalno ovisi o Bogu ipovjerava Mu se u molitvi, bit Êe okruæen nebeskim anelima.Onaj tko æivi vjerom u Krista, bit Êe ojaËan i podræan kako bi semogao boriti u dobroj borbi vjere i dræati se vjeËnog æivota. (YI,22. rujna 1892.)

144

159

3. lipnja

Nebeski izbor“Zato, braÊo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu koristuËvrstite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊetenigda pasti.” (2. Petrova 1,10)

To je jedini izbor o kojem Biblija govori. Pali u grijeh, moæe-mo postati dionici boæanske naravi i dostiÊi daleko naprednijeznanje od bilo kakvog znanstvenog uËenja. UzimajuÊi udjela utijelu i krvi naπega raspetog Gospodina, zadobit Êemo vjeËni æi-vot. U πestom poglavlju Evanelja po Ivanu Ëitamo: “Tko jedetijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. I ja Êu gauskrisiti u posljednji dan.” (Ivan 6,54) “Duh je onaj koji oæivljava,a tijelo ne vrijedi niπta. RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh iæivot.” (Ivan 6,63)

Nitko ne treba izgubiti vjeËni æivot. Svatko tko svakodnevnouËi od nebeskog UËitelja, utvrdit Êe svoj poziv i izbor. Ponizimosvoje srce pred Bogom i nastojmo Ga spoznati jer je to vjeËniæivot.

“Zato, braÊo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist uËvr-stite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊete nigda pasti.Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto je potrebno za ulazak uvjeËno kraljevstvo naπega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” (2.Petrova 1,10.11)

Ovdje su papiri vaπeg æivotnog osiguranja. To nije polica osi-guranja Ëiju Êe premiju netko drugi dobiti nakon vaπe smrti; to jepolica koja vama osigurava æivot koji se mjeri s Boæjim æivotom— Ëak vjeËni æivot. O, kakve li sigurnosti! Kakve li nade! Pozivamvas da uvijek pokazujemo svijetu da traæimo bolju zemlju, onunebesku. Nebo je naËinjeno za nas i mi æelimo imati udjela unjemu. Ne moæemo sebi dopustiti niπta πto Êe nas odvojiti odBoga i Neba. U ovom æivotu moramo biti dionici boæanske naravi.BraÊo i sestre, imate samo jedan æivot. O, neka on bude æivotvrline, æivot sakriven s Kristom u Bogu!

ZajedniËki trebamo pomagati jedni drugima u dostizanju sa-vrπenstva karaktera. Zbog tog cilja treba prestati svako kritizira-nje. Sve viπe i viπe trebamo se truditi da dostignemo savrπenstvo,dok nam na kraju ne bude obilno dopuπten ulazak u nebeskokraljevstvo. (RH, 26. svibnja 1904.)

145

160

4. lipnja

Naπ sigurni temelj“Nitko, naime, ne moæe postaviti drugoga temelja osimonoga koji je veÊ postavljen, a taj je Isus Krist. Zida litko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem,drvetom, sijenom, slamom, svaËije Êe djelo iziÊi na vidje-lo. To Êe pokazati onaj Dan, jer Êe se oËitovati vatrom, ata Êe vatra otkriti kakvo je Ëije djelo.” (1. KorinÊanima3,11-13)

Kao πto vatra otkriva razliku izmeu zlata, srebra, dragogkamenja i drveta, sijena i slame, tako Êe dan suda iskuπati karak-tere pokazujuÊi razliku izmeu karaktera oblikovanih po Kri-stovom obliËju i karaktera oblikovanih po obliËju sebiËnog srca.Sva sebiËnost, cjelokupna laæna religija tada Êe se pojaviti kaoπto jest. Bezvrijedni materijal Êe izgorjeti; ali zlato istinske, jed-nostavne i ponizne vjere nikada neÊe izgubiti svoju vrijednost.Ona nikada ne moæe biti uniπtena jer je nepropadljiva. (6 BC1087,1088)

Karakter se ne stjeËe obrazovanjem. On se ne dobiva nagomi-lavanjem bogatstva ili postizanjem svjetovne Ëasti. Ne dobiva seni tako πto se drugi bore u bitci æivota za nas. On se mora traæiti,na njemu se mora raditi, za njega se mora boriti i on zahtijevaËvrstu namjeru, volju i odluËnost. Oblikovanje karaktera koji ÊeBog odobriti zahtijeva ustrajan napor. Bit Êe potrebno stalno odu-piranje silama tame ... zadræavanje imena u Knjizi æivota. Zar nijevrednije imati imena zapisana u toj knjizi, ovjekovjeËena zauvijekmeu nebeskim anelima, nego da budu proslavljana po cijelomsvijetu? (RH, 21. prosinca 1886.)

U vremenu kuπnje koje nam je ovdje podareno, svatko od nasgradi zdanje koje Êe morati proÊi ispitivanje Suca cijele Zemlje.Taj posao je oblikovanje naπih karaktera. Svako djelo u naπemæivotu je kamen u toj zgradi, svaka sposobnost je suradnik, svakiudarac koji je odjeknuo ili je za dobro ili za zlo. RijeËi nadahnuÊaupozoravaju nas da pazimo kako gradimo, da se vidi je li naπtemelj siguran. Ako gradimo na Ëvrstoj stijeni, Ëista, plemenita,ispravna djela, zdanje Êe napredovati lijepo i simetriËno, praviprikladni hram za prebivanje Svetoga Duha. (YI, 10. lipnja 1897.)

161

5. lipnja

Najsretniji ljudi“Pokazat Êeπ mi stazu u æivot, puninu radosti pred licemsvojim, sebi zdesna blaæenstvo vjeËno.” (Psalam 16,11)

Nemojte misliti da morate hoditi u sjenci kada idete s Isu-som. Najsretniji ljudi na svijetu su oni koji vjeruju u Isusa i radoizvrπavaju Njegove naloge. Nemir i nezadovoljstvo protjerani su izæivota onih koji Ga prate. ... Oni mogu naiÊi na kuπnje i teπkoÊe,ali im je æivot pun radosti zato πto Krist hoda pokraj njih i Nje-gova prisutnost Ëini put svijetlim. ...

Kada ujutro ustajete, ustajte s hvalom Bogu na svojim usna-ma, a kada polazite na posao, krenite s molitvom Bogu za pomoÊ.... »ekajte list s drveta æivota. To Êe vas ublaæiti, osvjeæiti i ispu-niti srce mirom i radoπÊu. Usmjerite svoje misli prema Spasitelju.Odvojite se od vreve svijeta i sjednite u Kristovu sjenku. Tada Êe,usred buke dnevnih napora i sukoba, vaπa snaga biti obnovljena.Velika je potreba da ponekad sjednemo i razmiπljamo o tomekako je Spasitelj siπao s Neba, s Boæjeg prijestolja, da pokaæe πtoljudska biÊa mogu postati ako ujedine svoje slabosti s Njegovomsnagom. Nakon πto smo obnovili snagu putem zajedniπtva s Bo-gom, moæemo nastaviti svojim putem radujuÊi se, hvaleÊi Ga zaprednost πto moæemo unijeti sunce Kristove ljubavi u æivote onihkoje sreÊemo. ...

Nebeska biÊa æele suraivati s ljudskim oruima kako bisvijet vidio πto ljudska biÊa mogu postati u zajednici s boæan-skim. Oni koji posvete tijelo, duπu i duh za sluæbu Bogu, stalnoÊe primati obnovljenje tjelesne, umne i duhovne snage. Neiscrpnezalihe Neba pod njihovom su upravom. Krist im daje æivot svojegvlastitog æivota. Sveti Duh upotrebljava svoje najveÊe snage dadjeluje na um i srce. MiloπÊu koja nam je dana moæemo postiÊipobjede koje bi nam se, zbog mana karaktera i nedovoljne vjere,moæda Ëinile nemoguÊim.

Svakom onom tko se bez ostatka preda Gospodinu, daje sesnaga za postizanje neizmjernih rezultata. (RH, 5. sijeËnja 1911.)

146

162

6. lipnja

Neka traæi od Boga“Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka iπte od Boga,koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat Êe mu je.”(Jakov 1,5)

Prednost je svakog vjernika da prvo razgovara s Bogom usvojoj klijeti, a zatim da kao Boæji glasnik razgovara s drugima.Zbog toga πto trebamo imati neπto πto Êemo prenijeti drugima,svakodnevno moramo primati svjetlo i blagoslov. U ovom trenu-tku potrebni su muπkarci i æene koji imaju zajednicu s Bogom,u kojima trajno boravi Krist, a zbog toga πto surauju sa svetimanelima, okruæeni su svetim utjecajima. Njegovom su djelu po-trebni oni koji imaju moÊ da surauju s Kristom, snagu da izrazeBoæju ljubav ohrabrujuÊim i suosjeÊajnim rijeËima.

Dok se vjernik saginje u molitvi pred Bogom i u poniznostii kajanju podiæe svoju molbu s nelicemjernih usana, on gubisvaku pomisao na sebe. Njegov um je ispunjen miπlju o tome πtosve mora posjedovati da bi izgradio karakter nalik na Kristov. Onse moli: “Gospodine, ako je potrebno da budem sredstvo prekokojeg Êe Tvoja ljubav teÊi iz dana u dan i iz sata u sat, ja sevjerom pozivam na milost i silu koju si obeÊao.” On se Ëvrsto dræiobeÊanja: “Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka iπte odBoga … i dat Êe mu je.”

Kako je ova ovisnost ugodna Gospodaru! Kako On uæiva doksluπa uporne, ozbiljne molbe! ... Predivnom i oplemenjujuÊommiloπÊu Gospodin posveÊuje skromnog molitelja, dajuÊi mu siluda obavlja i najteæe zadatke. Sve πto se tada poduzima radi se zaGospodina, a to uzdiæe i posveÊuje i najniæi poziv. On daje novodostojanstvo svakoj rijeËi, svakom djelu i povezuje najskromnijegradnika ... s najviπim anelima u nebeskim dvorovima. ...

Sinovi i kÊeri Boæje trebaju obaviti veliki posao u svijetu. Onisu prihvatili Boæju rijeË kao svojeg savjetnika i zadaÊu da jeprenesu drugima. Oni su πiritelji svjetla. Svi koji su primili usa-enu mladicu rijeËi bit Êe vjerni u prenoπenju te rijeËi drugima.Oni Êe progovarati Kristove rijeËi. U razgovorima i vladanju dat Êedokaze o svakidaπnjem obraÊenju naËelima istine. Takvi vjerniciÊe biti gledanje svijetu, anelima i ljudima i Bog Êe preko njih bitiproslavljen. (RH, 4. oæujka 1909.)

147

163

7. lipnja

Niπta nije premalo“Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duπi koja gatraæi.” (Tuæaljke 3,25)

Malo je onih koji ispravno cijene ili usavrπavaju dragocjenuprednost molitve. Mi trebamo poÊi Isusu i povjeriti Mu sve naπepotrebe. Moæemo Mu iznijeti svoje male brige i nedoumice, kao iveÊe nevolje. Sve πto nam smeta ili nas uznemirava, to trebamoiznijeti Gospodinu u molitvi. (5T 200,201)

Gubimo mnoge dragocjene blagoslove zato πto ne iznosimosvoje potrebe, brige i tuge naπem Spasitelju. On je divni Savjet-nik. On gleda na svoju Crkvu s izuzetnim zanimanjem i sa srcempunim njeænog suosjeÊanja. On ulazi u dubinu naπih potreba. Alinaπi putovi nisu uvijek i Njegovi putovi. On vidi rezultat svakogdjela i traæi od nas da strpljivo vjerujemo Njegovoj mudrosti, a nenavodno mudrim planovima koje smo sami stvorili.

Ne prestajte se moliti. Ako odgovor kasni, i dalje Ëekajte.Poloæite sve svoje planove pred Spasiteljeve noge. Neka se vaπeustrajne molitve uzdiæu Bogu. Ako budu na slavu Njegovom ime-nu, bit Êe izgovorene umirujuÊe rijeËi: “Neka bude po tvojoj rije-Ëi.”

Krista nikada ne moæemo umoriti iskrenim i ozbiljnim mol-bama. Mi se ne oslanjamo na Boga kao πto bi trebalo. OstavimoneizreËenu svaku rijeË æalbe. Izgovarajte samo rijeËi vjere i hra-brosti dok Ëekate na Boga. ... Plaπite se sumnje, da vam sumnjane postane navika koja Êe uniπtiti vjeru. Djelovanje nebeskog Ocamoæe izgledati skriveno, tajanstveno i neobjaπnjivo; pa ipak tre-bamo imati povjerenje u Njega. (Letter 123, 1904.)

Oh, kako je Isus dragocjen duπi koja vjeruje u Njega! Alimnogi hode u mraku zato πto sahranjuju svoju vjeru u Sotoninojsjenci. ... Nikada ni za trenutak ne smijemo omoguÊiti Sotoni damisli kako je njegova moÊ da ojadi i napakosti veÊa od Kristovesnage da ohrabri i ojaËa. ...

Svaka iskrena molitva koja se prinosi, udruæena je sa sna-gom Kristove krvi. Ako je odgovor odgoen, to je zbog toga πtoBog æeli da pokaæemo posveÊenu odvaænost pozivajuÊi se na obe-Êanja Boæje rijeËi. Vjeran je Onaj koji je obeÊao. On nikada neÊezaboraviti duπu koja se potpuno predala Njemu. (MS 19, 1892.)

148

164

8. lipnja

Naπ Zagovornik“Tko Êe ih osuditi? Isus Krist koji je umro — joπ bolje:koji je uskrsnuo — koji je s desne strane Bogu i kojiposreduje za nas?” (Rimljanima 8,34)

Gospodin Isus je vaπ osobni Zagovornik. ... Ponovite iznovamnogo puta tijekom dana: “Isus je umro za mene. Vidio me je uopasnosti, izloæenog uniπtenju i darovao svoj æivot da me spasi.On neÊe gledati moju duπu kao drhtavog molitelja pruæenog predNjegove noge a da se ne saæali i ne podigne me.” On je postaoËovjekov Zagovornik. Podigao je one koji vjeruju u Njega i posta-vio riznicu blagoslova na njihov zahtjev. Ljudi ne mogu darovatiblagoslov drugim ljudima, ne mogu ukloniti ni jednu mrlju grije-ha. Samo Kristove zasluge i Njegova pravednost mogu pomoÊi ioni su stavljeni na naπ raËun u bogatom izobilju. Moæemo seosloniti na Boga u svakom trenutku. Kad se okrenemo Njemu, Onodgovara: “Evo me.”

Sam Krist objavljuje da je naπ Zagovornik. On æeli da znamoda je s ljubavlju pristao biti naπa Zamjena. On stavlja svoje za-sluge u zlatnu kadionicu da budu prinesene s molitvama Njegovihsvetih, da molitve Njegove drage djece budu pomijeπane s miri-snim Kristovim zaslugama dok se podiæu Ocu u oblaku kada.

Otac Ëuje svaku molitvu svoje skruπene djece. Glas moljenjasa Zemlje sjedinjuje se s glasom naπeg Zagovornika koji nas za-stupa na Nebu, Ëiji glas Otac uvijek Ëuje. Neka se stoga naπemolitve neprekidno uzdiæu Bogu. Neka ne dolaze u ime nijednogljudskog biÊa, veÊ u ime Onoga koji je naπa Zamjena i Jamstvo.Krist nam je dao svoje ime da se njime koristimo. ...

Isus vas prima i pozdravlja kao svojeg prijatelja. On vas voli;obvezao se da Êe otvoriti pred vama sva blaga svoje milosti. Onkaæe: “U taj dan molit Êete u moje ime. Ne kaæem vam da Êu jamoliti za vas, jer vas sam Otac ljubi, buduÊi da ste vi mene ljubilii vjerovali da sam iziπao od Boga. Iziπao sam od Oca i doπao nasvijet.” (Ivan 16,26.27) On praktiËno kaæe: Iskoristite moje ime, ato Êe biti vaπa preporuka do srca mojeg Oca i do svih bogatstavaNjegovog milosra. (Letter 92, 1895.)

149

165

9. lipnja

Aneli u domu“Jer anelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svim pu-tima tvojim. Na rukama Êe te nositi da se ne spotakneπ okamen.” (Psalam 91,11.12)

Boæji aneli budno bdiju nad nama. Ovdje na Zemlji prisutnoje na tisuÊe i desetke tisuÊa nebeskih glasnika poslanih od Ocakako Sotona ne bi dobio ni najmanju prednost nad onima kojiodbijaju hoditi putem zla. Ovi aneli koji Ëuvaju Boæju djecu naZemlji, u tijesnom su dodiru s Ocem na Nebu. “Pazite da neprezrete ni jednoga od ovih malenih,” rekao je Krist, “jer anelinjihovi, kaæem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Ocamoga nebeskog.” (Matej 18,10) (MS 8, 1905.)

Jedva da netko meu nama shvaÊa da su aneli oko nas, aovi dragocjeni aneli, koji sluæe onima koji Êe biti baπtinici spa-senja, spaπavaju nas od mnogih, mnogih kuπnji i teπkoÊa. Cijelanebeska obitelj zainteresirana je za obitelji ovdje dolje i kolikobismo samo trebali biti zahvalni za ovo zanimanje pokazano zanas danju i noÊu.

Aneli sluπaju nestrpljive i neljubazne rijeËi izgovorene unaπim domovima. Biste li æeljeli u nebeskim knjigama pronaÊizapisnik nestrpljivih i u uzbuenju izletjelih rijeËi koje ste izgo-varali u obitelji? Nestrpljenje uvodi neprijatelja Boga i Ëovjeka uvaπu obitelj i istjeruje Boæje anele. Ako ste u Kristu i On u vama,ne moæete izgovarati ljutite rijeËi.

OËevi i majke, molim vas Krista radi da budete ljubazni, nje-æni i strpljivi u svojim domovima. Tada Êe svjetlo i sunËev sjaj uÊiu vaπe domove, a vi Êete osjeÊati da svijetle zrake Sunca Praved-nosti stvarno sjaje u vaπim srcima. (RH, 5. kolovoza 1890.)

Odsutnost milosti Boæjeg Duha ostavlja dom u tamnom, nesre-tnom stanju. Vaπ dom treba biti blagoslovljeno svetiπte u kojeBog moæe uÊi, u kojem vam Njegovi sveti aneli mogu sluæiti. Akojedni prema drugima pokazujete nestrpljivost i neljubaznost, aneline mogu biti privuËeni u vaπ dom; meutim, kada u njemu pre-bivaju ljubav i mir, ova nebeska biÊa rado dolaze i donose joπ viπesvetog utjecaja iz doma odozgo. (Isto)

150

166

10. lipnja

»in vjere“Vjera je jamstvo za ono Ëemu se nadamo, dokaz za onestvarnosti kojih ne vidimo.” (Hebrejima 11,1)

Vjera nije temelj naπeg spasenja, ali je veliki blagoslov — okokoje vidi, uho koje Ëuje, noge koje trËe, ruka koja hvata. To jesredstvo, a ne cilj. Ako je Krist dao svoj æivot da spasi greπnike,zaπto ne bih iskoristio taj blagoslov? Moja vjera to prihvaÊa, takoda je moja vjera jamstvo za ono Ëemu se nadam i dokazivanjeonoga πto ne vidim. Tako poËivajuÊi i vjerujuÊi, imam mir s Bo-gom u svojem Gospodinu Isusu Kristu. (6BC 1073)

Vjera, spasonosna vjera ... jest Ëin duπe kojim se cijeli Ëovjekpredaje skrbi i upravi Isusa Krista. On prebiva u Kristu i Kristprebiva u duπi vjerom kao vrhovni gospodar. Vjernik posveÊujesvoju duπu i tijelo Bogu i sa sigurnoπÊu moæe reÊi da je Krist ustanju saËuvati ono πto Mu je povjerio od toga dana. Svi koji takopostupe, bit Êe saËuvani za vjeËni æivot. Tu Êe biti sigurnost da jeduπa oprana u Kristovoj krvi, odjevena u Njegovu pravednost idragocjena u Isusovim oËima. (MS 6, 1889.)

Zapamtite da je vjeæbanje vjere sredstvo da je saËuvate. Akostalno sjedite u jednom poloæaju, bez kretanja, vaπi miπiÊi Êeostati bez snage, a udovi izgubiti moÊ kretanja. Isto vrijedi i upogledu vaπeg vjerskog iskustva. Morate vjerovati u Boæja obeÊa-nja. ... Vjera Êe se usavrπavati vjeæbanjem i aktivnoπÊu. (Letter355, 1904.)

Od najveÊeg nam je znaËenja da okruæimo duπu ozraËjemvjere. Svakoga dana odluËujemo o vlastitoj vjeËnoj sudbini u skla-du s ozraËjem koje okruæuje duπu. PojedinaËno smo odgovorni zautjecaj koji vrπimo, a posljedice koje nismo u stanju vidjeti proi-ziÊi Êe iz naπih rijeËi i djela. Kad bi Bog spasio Sodomu samozbog deset pravednika, kakav bi utjecaj na dobro mogao proiziÊikao rezultat vjernosti Boæjeg naroda kad bi svatko tko ispovijedaKristovo ime bio istodobno odjeven u Njegovu pravednost? (Und.MS 43)

151

167

11. lipnja

Djelotvorna vjera“I da budem u njemu, ne pravednoπÊu koja bi bila moja— onom koja dolazi od Zakona — nego onom koja sedobiva po vjeri u Krista, pravednoπÊu koja dolazi od Bo-ga na osnovi vjere.” (Filipljanima 3,9)

Jedna je stvar Ëitati i prouËavati Bibliju, a potpuno drugaimati njezinim vrπenjem ta æivotvorna, posveÊujuÊa naËela ure-zana u duπu. ... “Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri.” (Efeæanima2,8) Um treba biti obrazovan da bi se vjeæbao u vjeri umjesto danjeguje sumnju, nepovjerenje i ljubomoru. Mi previπe olako pro-matramo prepreke kao nemoguÊnosti. Imati vjeru u Boæja obeÊa-nja, iÊi u vjeri naprijed ne dopuπtajuÊi da nama upravljaju okol-nosti, lekcija je koja se teπko uËi. Ipak, oËita je potreba da svakoBoæje dijete nauËi ovu lekciju. Boæja milost u Kristu uvijek Êenam biti dragocjena jer nam osigurava jedini put pribliæavanjaBogu. ...

Vjera spomenuta u Boæjoj rijeËi poziva na æivot u kojem jevjera u Krista aktivno, æivo naËelo. Boæja je volja da se vjera uKrista dovodi do savrπenstva djelima; On povezuje spasenje i vje-Ëni æivot onih koji vjeruju s ovim djelima, a preko njih omoguÊujeda svjetlo istine ode u sve zemlje i narode. To je rod djelovanjaBoæjeg Duha.

Mi pokazujemo svoju vjeru u Boga posluπnoπÊu Njegovimzapovijedima. Vjera je uvijek izraæena rijeËima i postupcima. Onaproizvodi praktiËne rezultate, jer je vitalni element u æivotu. Æivotkoji je oblikovan po vjeri razvija odluËnost da napreduje, da idenaprijed prateÊi Kristove stope. (RH, 17. oæujka 1910.)

Mi smo bili izvaeni kao grubo kamenje iz kamenoloma svi-jeta oπtricom istine i stavljeni u Boæju radionicu. Onaj tko imaistinsku vjeru u Krista kao svojeg osobnog Spasitelja, otkrit Êeda istina nedvosmisleno ostvaruje svoje djelo za njega. Njegovavjera je djelotvorna. ... Mi ne moæemo stvoriti vlastitu vjeru, alimoæemo biti Kristovi suradnici u poticanju njezinog razvoja injezine pobjede. (MS 32, 1894.)

Vjera koja se oËituje ljubavlju i Ëisti duπu proizvodi rod po-niznosti, strpljenja, podnoπenja, dugog trpljenja, mira, radosti idragovoljne posluπnosti. (Letter 4, 1889.)

152

168

12. lipnja

Naπ primjer u posluπnosti“Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostaviovam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne uËinigrijeha i u Ëijim se ustima ne nae prijevare.” (1. Petrova2,21.22)

Pred nama se otvara predivna moguÊnost da budemo kaoKrist — posluπni svim naËelima Boæjeg zakona. Ali sami smopotpuno nemoÊni u postizanju ovog uvjeta. Sve πto je u Ëovjekudobro, do njega dolazi preko Krista. Moramo imati svetost kojuobjavljuje Boæja rijeË da bismo mogli biti spaπeni, a ona je rezul-tat djelovanja boæanske milosti dok se u pokornosti saginjemopred stegom i ograniËavajuÊim utjecajem Duha istine.

»ovjekova posluπnost moæe biti savrπena samo pomoÊu mio-mirisnog kada Kristove pravednosti, koji ispunjava boæanskimmirisom svako djelo istinske posluπnosti. Dio koji stoji do krπ-Êanina jest da ustraje u pobjeivanju svake mane karaktera. Stal-no se treba moliti Spasitelju da izlijeËi nemir njegove bolesneduπe. On na raspolaganju ima mudrost i snagu bez koje ne bimogao pobijediti. One pripadaju Gospodinu, a On ih daruje onimakoji u poniznosti i pokajanju zatraæe pomoÊ.

Rad na preobraæaju iz nesvetosti u svetost je stalan. Iz danau dan Bog djeluje na posveÊenju Ëovjeka, a Ëovjek treba surai-vati s Njim ulaæuÊi ustrajne napore u izgradnju ispravnih navika....

Bog Êe ispuniti viπe od najviπih oËekivanja onih koji imajupouzdanje u Njega. On æeli da se sjetimo da kada smo ponizni iskruπeni, upravo tada stojimo na mjestu na kojem nam se Onmoæe objaviti i objavit Êe nam se. Drago Mu je kada se pozivamona proπle milosti i blagoslove kao na razlog zbog kojeg bi nastrebao nagraditi viπim i veÊim blagoslovima. PoËaπÊen je kad Galjubimo i pokazujemo svjedoËanstvo istinitosti svoje ljubavi dr-æeÊi Njegove zapovijedi. PoËaπÊen je kada odvajamo sedmi dankao odvojen i svet. Za one koji to Ëine, subota je znak. ... Bogizjavljuje: “Ja sam Jahve koji ih posveÊujem.” (Ezekiel 20,12)PosveÊenje znaËi zajedniπtvo s Bogom koje je preπlo u naviku. Nepostoji niπta tako veliko i moÊno kao Boæja ljubav prema Njegovojdjeci. (RH, 15. oæujka 1906.)

153

169

13. lipnja

Najuzviπenija kultura“Blago Ëovjeku koji je stekao mudrost, i Ëovjeku koji jezadobio razboritost.” (Izreke 3,13)

Strah Gospodnji poËetak je mudrosti, a Ëovjek koji se trajnosuobliËava prema boæanskom uzoru najplemenitiji je primjer Bo-æjeg djelovanja. ...

Istinska poboænost u svakidaπnjem posveÊenju i sluæbi Bo-gu, donosi najviπu kulturu uma, duπe i tijela. ... Dodjeljivanjeboæanske sile ukazuje Ëast naπoj iskrenoj teænji za mudroπÊuprimijenjenoj u savjesnom koriπtenju naπih najviπih sposobnostina Ëast Bogu i blagoslov naπim bliænjima. BuduÊi da su ove spo-sobnosti potekle od Boga, a ne nastale same od sebe, one bitrebale biti cijenjene kao talenti od Boga koji Êe biti koriπteni uNjegovoj sluæbi.

Prema sposobnostima uma povjerenim od Neba trebamo seponaπati kao prema viπim silama koje Êe vladati nad kraljevstvomtijela. Uroeni apetiti i strasti podvedeni su pod kontrolu savjestii duhovnih sklonosti. ...

Vjera Isusa Krista nikada ne poniæava svojeg primatelja, ni-kada ga ne Ëini sirovim ili grubim, neuËtivim ili oholim, strastve-nim i tvrdog srca. Naprotiv, ona oplemenjuje ukus, posveÊuje pro-suivanje, Ëisti i oplemenjuje misli dovodeÊi ih u pokornost Isu-su Kristu.

Boæji ideal za Njegovu djecu uzviπeniji je nego πto mogudostiÊi najviπe ljudske misli. Æivi Bog dao je u svojem svetomZakonu prijepis vlastitog karaktera. NajveÊi UËitelj kojeg je svijetikada upoznao jest Isus Krist. A koje mjerilo svi koji vjeruju uNjega trebaju postiÊi? “Budite vi dakle savrπeni, kao πto je savr-πen otac vaπ nebeski.” (Matej 5,48) Kao πto je Bog savrπen usvojoj visokoj sferi djelovanja, tako i Ëovjek moæe biti savrπen usvojoj sferi ljudskog djelovanja. Ideal krπÊanskog karaktera jesliËnost Kristu. Tu se otvara pred nama put stalnog napredovanja.Imamo cilj koji treba dostiÊi, zadobivanje svega onoga πto pod-razumijeva dobro, Ëisto, plemenito i uzviπeno. Trebala bi postojatistalna teænja i neprekidni napredak πto dalje i πto viπe premasavrπenstvu karaktera. (MS 16, 1896.)

154

170

14. lipnja

Krist u mislima“Pronikni me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπaj me iupoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim,i povedi me putem vjeËnim!” (Psalam 139,23.24)

Malo njih shvaÊa da im je duænost vladati mislima i maπtom.Teπko je zadræati svoj nediscipliniran um usmjeren prema kori-snim temama. Ali ako misli nisu pravilno zaposlene, vjera nemoæe napredovati u duπi. Um mora biti zaokupljen svetim i vjeË-nim temama, ili Êe se baviti beznaËajnim i povrπnim mislima.Intelektualne i moralne snage moraju biti disciplinirane, a one Êese ... usavrπavati vjeæbanjem.

Da bismo pravilno razumjeli ovaj predmet, moramo zapamtitida su naπa srca prirodno izopaËena i da mi sami po sebi nemoæemo slijediti ispravan smjer. Samo Boæjom miloπÊu, ujedinje-nom s najiskrenijim naporima s naπe strane, moæemo zadobitipobjedu. Um, kao i srce, moraju biti posveÊeni sluæbi Bogu. Onpolaæe pravo na sve u vezi s nama. (CT 544)

Malo njih vjeruje da je ËovjeËanstvo potonulo toliko niskokao πto jest, ili da je toliko temeljno loπe, tako oËajniËki protivBoga, kao πto jest. ... Kada um nije pod neposrednim utjecajemBoæjega Duha, Sotona ga oblikuje po svojem izboru. Sve umnesile kojima on upravlja, okrenut Êe k senzualnom. On se nepo-sredno protivi Bogu u svojim ukusima, pogledima, æeljama, ono-me πto mu se svia i ne svia, izboru stvari i djelovanju, i nemanikakve privlaËnosti u onome πto Bog voli ili odobrava, veÊ uæivau onim pojedinostima koje Bog prezire. ...

Ako Krist prebiva u srcu, On Êe biti u svim naπim mislima.Naπe najdublje misli bavit Êe se Njime, Njegovom ljubavlju i Ëisto-Êom. On Êe ispunjavati sve odaje uma. Naπi osjeÊaji imat Êe svojesrediπte u Isusu. Sve naπe nade i oËekivanja bit Êe povezani sNjim. Æivjeti æivot sada vjerom u Boæjega Sina, oËekivati s rado-πÊu i ljubavlju Njegovo pojavljivanje, bit Êe najveÊa radost duπe.On Êe biti kruna naπeg veselja. (Letter 8, 1891.)

Oni koji su nauËili svoj um da uæiva u duhovnim vjeæbamabit Êe preneseni na Nebo i bit Êe preplavljeni ËistoÊom i nenad-maπnom slavom Neba. (2T 267)

155

171

15. lipnja

Zlato krπÊanskog karaktera“Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklo-nost od srebra i zlata.” (Izreke 22,1)

Ljudi mogu æudjeti za slavom i ËaπÊu. Mogu æeljeti velikoime. Kod nekih je posjedovanje kuÊa, zemljiπta, mnogo novca ionog πto bi ih uËinilo velikima prema svjetovnim mjerilima, vrhu-nac njihove ambicije. Oni æele dostiÊi mjesto s kojega mogu po-gledati nadolje s osjeÊajem nadmoÊi nad siromaπnima. Svi takvigrade na pijesku i njihova kuÊa Êe iznenada pasti. NadmoÊ neËi-jeg poloæaja nije prava veliËina. Ono πto ne poveÊava vrijednostduπe, samo po sebi je bez stvarne vrijednosti. Jedino za Ëimvrijedi teæiti jest veliËina duπe u oËima Neba. Pravu i uzviπenunarav vaπeg posla moæda nikada neÊete saznati. Vrijednost vlasti-tog biÊa moæete mjeriti samo vrijednoπÊu onog Æivota koji je danza spasenje svih koji Êe Ga primiti.

Svaki Êe Ëovjek imati neku procjenu vlastite vrijednosti tekkada postane Kristov suradnik, kada bude obavljao djelo koje jeKrist vrπio — ispunjavanje svijeta Kristovom pravednoπÊu — kadabude ispunjavao nalog Sveviπnjega. ... Nalog dan uËenicima pre-dan je svima koji su povezani s Kristom. Oni trebaju spremnopodnijeti bilo koju i svaku moguÊu ærtvu zbog radosti da videspaπene duπe koje su ginule bez Krista. ...

Najviπa Ëast koja moæe biti ukazana ljudskim biÊima, bili onimladi ili stari, bogati ili siromaπni, jest da im bude dopuπteno dapodiæu potlaËene, da tjeπe iznemogle. Svijet je prepun patnje.Idite i propovijedajte Evanelje siromaπnima; lijeËite bolesne. Toje posao koji treba biti povezan s porukom Evanelja. “Siromasi-ma se propovijeda Radosna vijest.” (Matej 11,5) Boæji suradnicitrebaju Isusovom ljubavlju ispuniti prostor koji zauzimaju u svi-jetu. ... Kristova ljubav u srcu izraæava se na djelu. Ako se ljubavprema Kristu ohladila, zakræljat Êe ljubav prema onima za koje jeKrist umro. ...

Pravo je bogatstvo istinska vjera i prava ljubav. One Ëinekarakter potpunim u Kristu. Kada bi bilo viπe vjere, jednostavne,pune povjerenja u Isusa, bilo bi i ljubavi, Ëiste ljubavi, koja jezlato krπÊanskog karaktera. (MS 61, 1898.)

156

172

16. lipnja

Ljubazne i uËtive rijeËi“Gospod Jahve dade mi jezik vjeπt da znam rijeËju krije-piti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga sluπam kaouËenici.” (Izaija 50,4)

Ono πto je Krist bio u svojem æivotu na Zemlji, to treba bitisvaki krπÊanin. On je naπ primjer ne samo u svojoj besprijekor-noj ËistoÊi, veÊ i u strpljenju, njeænosti i zaraznoj druπtvenosti.Bio je Ëvrst kao stijena kada se radilo o istini i duænosti, aliuvijek ljubazan i uljudan. Njegov æivot je savrπena ilustracija pra-ve uljudnosti. ... Njegova prisutnost unosila je Ëistije ozraËje udom, a Njegov æivot bio je kao kvasac koji djeluje usred eleme-nata druπtva. Nevin i neukaljan hodao je meu nepromiπljenima,nepristojnima, neuljudnima, usred nepoπtenih carinika, nepra-vednih Samarijanaca, poganskih vojnika, grubih seljaka i mje-πovitog mnoπtva.

Progovarao je rijeË suÊuti ovdje i rijeË ohrabrenja ondje kadgod je vidio umorne ljude primorane da nose teπke terete. Dijelioje njihova bremena i ponavljao im lekcije koje je nauËio iz prirodeo Boæjoj ljubavi, dobroti i saæaljenju. Nadahnjivao je nadom naj-grublje i one koji najmanje obeÊavaju, nudeÊi im sigurnost uvje-renja da mogu postati besprijekorni, bezazleni i postiÊi karakterkoji Êe ih svima objaviti kao Boæju djecu. ... Isus je sjedio kaopoËasni gost za stolom carinika, pokazujuÊi svojim suosjeÊanjemi druπtvenom ljubaznoπÊu da priznaje njihovo ljudsko dostojan-stvo i ljudi su æeljeli postati dostojni Njegovog povjerenja. Nanjihove æedne duπe Njegove rijeËi padale su s blagoslovljenom,æivotodavnom silom. Bili su probueni novi impulsi i ovim otpad-nicima od druπtva otvorila se moguÊnost novog æivota.

Isusova vjera omekπava sve πto je teπko i grubo u ljudskojnaravi i uravnoteæuje sve πto je neuglaeno i oπtro u naËinu op-hoenja. To je vrsta religije koja rijeËi Ëini njeænim i ponaπanjeprivlaËnim. NauËimo od Krista udruæiti visok osjeÊaj moralne Ëi-stoÊe i poπtenja s vedrinom u ophoenju. Ljubazni, uljudni krπ-Êanin je najmoÊniji argument koji se moæe dati u prilog Evane-lju. (ST, 16. srpnja 1902.)

157

173

17. lipnja

Ispit apetita“Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vuËem ga kao roba, dasam ne budem odbaËen poπto sam drugima propovijedao.”(1. KorinÊanima 9,27)

Nakon krπtenja Boæji Sin uπao je u okrutnu pustinju da tamobude iskuπan od avla. Skoro πest tjedana podnosio je mukugladi. ... ShvaÊao je snagu apetita kod Ëovjeka i u ime greπnogËovjeka izdræao najviπu moguÊu kuπnju na toj toËki. Ovdje jezadobivena pobjeda koju samo nekolicina moæe cijeniti. Vladaju-Êa sila izopaËenog apetita i teπkog grijeha zbog njegovog popu-πtanja moæe se razumjeti samo po duæini posta koji je naπ Spasi-telj izdræao da bi mu prekinuo moÊ. ...

Neumjerenost leæi u temeljima svih moralnih zala poznatihËovjeku. Krist je otpoËeo djelo otkupljenja upravo tamo gdje jepoËela propast. Pad naπih praroditelja izazvan je popuπtanjemapetitu. U otkupljenju, svladavanje apetita je prvo Kristovo djelo.(Sufferings 10—12)

Boæji Sin je vidio da Ëovjek ne moæe sam po sebi nadvladatiovu moÊnu kuπnju. ... Doπao je na Zemlju i ujedinio svoju boæan-sku moÊ s naπim ljudskim naporima, kako bismo snagom imoralnom silom koju nam usauje i mi mogli pobijediti. Oh! Ka-ko je bez premca bilo silaæenje Kralja slave na ovaj svijet da izdræimuËninu gladi i æestokih kuπnji prepredenog neprijatelja, kako bizadobio neograniËenu pobjedu za Ëovjeka. Evo ljubavi kojoj nemaravne! Uza sve to, oni za koje je uËinjena samo maglovito shvaÊa-ju veliku milost.

Nisu samo muke gladovanja Ëinile stradanje naπeg Otkupite-lja tako neizrecivo ozbiljnim. Bio je to osjeÊaj krivnje, proiziπaoiz zadovoljavanja apetita, koje je donijelo takvu straπnu nesreÊuna svijet i tako teπko pritiskalo Njegovu boæansku duπu. ...

S ljudskom naravi i uæasnom teæinom grijeha koja Ga jepritiskala, naπ Spasitelj se odupro Sotoninoj moÊi u ovoj velikojvodeÊoj kuπnji koja ugroæava ljudske duπe. Ako Ëovjek pobijedi uovoj kuπnji, moæe pobijediti i na svakom drugom podruËju. (Isto)

174

18. lipnja

Odræati ljubav æivom“Æene, pokoravajte se svojim muæevima, kako dolikuje uGospodinu! Muæevi, ljubite svoje æene i ne budite osorniprema njima!” (Koloπanima 3,18.19)

Kolikih bi problema i kako velike plime boli i nesreÊe muæevii æene bili poπteeni kada bi njegovali poπtovanje, naklonost ilijepe rijeËi zahvalnosti s malim djelima paænje i ljubaznosti kojesu odræale ljubav u æivotu i bile potrebne da zadobiju naklonostizabranih braËnih drugova. Kad bi muæ i æena nastavili njegovatiove znakove paænje koji hrane ljubav, bili bi sretniji u druπtvujedni drugih, a to bi imalo i posveÊujuÊi utjecaj na njihove obitelji.Imali bi u sebi mali svijet sreÊe i ne bi æeljeli otiÊi izvan togsvijeta tragajuÊi za novim privlaËnostima i novim ljubavima. ...

Mnoge æene vape za rijeËima ljubavi i dobrote i uobiËajenimizrazima paænje i naklonosti, rijeËima koje im duguju njihovi mu-æevi time πto su ih izabrali za svoje æivotne suputnice. ... Ovemale paænje i izrazi naklonosti Ëine zbroj æivotne sreÊe. ...

Kada bi se srca odræavala njeænim u naπim obiteljima, kad bibilo plemenitog, velikoduπnog priklanjanja jednih prema drugimau ukusima i stavovima, kada bi æena traæila moguÊnosti da izrazisvoju ljubav djelima ljubaznosti prema muæu, a muæ pokazivaoisto uvaæavanje i ljubaznu brigu za æenu, djeca bi sudjelovala uistom duhu. Ovaj utjecaj proæimao bi dom, a od kakve bi plimejada bili saËuvani u obiteljima! ...

Svaki par koji se sjedinio u æivotnoj odanosti trebao bi setruditi da æivot osobe s kojom se udruæio uËini πto je moguÊesretnijim. Ono πto cijenimo, pokuπavamo saËuvati i, ako ikakomoæemo, uËiniti joπ vrednijim. U braËnom ugovoru muæevi i æenesu ostvarili neku vrstu nagodbe, æivotnu investiciju i trebali biuËiniti sve da ne izgovaraju nestrpljive i razdraæljive rijeËi, Ëak iviπe nego πto su to Ëinili prije braka, zato πto su sada njihovesudbine sjedinjene za buduÊi æivot kao muæa i æene, i svatko odnjih biva cijenjen upravo onoliko koliko je mukotrpnog trudauloæio u zadræavanje i odræavanje svjeæom ljubavi koja je bilatoliko æeljno traæena i cijenjena prije braka. (RH, 12. listopada1912.)

158

175

19. lipnja

Glas duænosti“I πto god nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ, jer nema nidjela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti u Podzemljuu koje ideπ.” (Propovjednik 9,10)

Glas duænosti je Boæji glas — uroeni i s Neba poslani vodiË.Bilo da nam je ugodna ili neugodna, trebamo izvrπiti obvezu kojana æivotnom putu leæi neposredno pred nama. Ako bi Gospodinæelio da prenesemo poruku Ninivi, sigurno Mu ne bi bilo drago daidemo u Jopu ili Kafarnaum. Bog ima razloge zbog kojih nas πaljeu mjesto prema kojem su usmjerene naπe noge. ...

Male lisice su te koje kvare vinograde, mala zanemarivanja,mali nedostatci, mala nepoπtenja, mala odstupanja od naËela kojaosljepljuju duπu i odvajaju je od Boga.

Male æivotne pojedinosti razvijaju duh i odreuju karakter.Oni koji zanemaruju male pojedinosti, neÊe moÊi izdræati teπkekuπnje kada dou na njih. Zapamtite da se izgradnja karaktera nezavrπava dok god æivimo. Svakoga se dana u graevinu postavljadobra ili loπa opeka. Ili gradite krivo ili s toËnoπÊu i ispravnoπÊukojima Êete izgraditi lijep hram za Boga. Zbog toga, u potrazi zavelikim pojedinostima koje treba uraditi, ne zapostavite male mo-guÊnosti koje do vas dolaze iz dana u dan. Onaj tko zanemarujemale pojedinosti a ipak sebi laska da je spreman uËiniti predivnestvari za Gospodara, u opasnosti je od potpunog promaπaja. Æivotse ne sastoji od velikih ærtava i predivnih dostignuÊa, veÊ odmalih pojedinosti. (RH, 29. prosinca 1910.)

Sve πto ti doe na ruku da Ëiniπ, Ëini po svojoj moguÊnosti.UËini svoj posao ugodnim pjevanjem pjesama hvale. Da bi imaoËist izvjeπtaj u nebeskim knjigama, nikada se ne ljuti ili grdi.Neka tvoja svakidaπnja molitva bude: “Gospodine, pomozi mi daovo uËinim najbolje πto mogu. ... Daj mi snage i vedrine. Pomozimi da u svoja djela unesem Spasiteljevu sluæbu ljubavi.”

Gledajte na svaku duænost, koliko god bila skromna, kao nasvetinju, jer je ona dio sluæbe Bogu. Ne dopustite da vas iπtanavede da zaboravite Boga. Unesite Krista u sve πto radite. TadaÊe vaπ æivot biti ispunjen sjajem i zahvalnoπÊu. Vi Êete uËinitinajbolje πto ste mogli, kreÊuÊi se naprijed veselo u sluæbi Go-spodinu, a srce Êe vam biti ispunjeno Njegovom radoπÊu. (Letter1, 1904.)

159

176

20. lipnja

Æivjeti za druge“Po primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu slu-æe, nego da on sluæi i da dadne svoj æivot kao otkupmjesto svih!” (Matej 20,28)

Mi ne smijemo æivjeti samo za sebe. Krist je doπao na ovajsvijet da æivi za druge; ne da Mu sluæe, nego da On sluæi. Akobudete æivjeli kao πto je On æivio, time govorite svijetu: “Gledajte»ovjeka s Golgote!” Vi pravilom i primjerom vodite druge na putpravednosti. (MS 11, 1885.)

Grijeh kojem se u najveÊoj mjeri popuπta, a koji nas odvajaod Boga i proizvodi toliko zaraznih duhovnih poremeÊaja, jestsebiËnost. Ne moæe biti povratka Gospodinu osim putem samo-odricanja. Sami po sebi ne moæemo Ëiniti niπta, ali u Bogu kojinas jaËa moæemo æivjeti ËineÊi dobro drugima i na taj naËin izbje-Êi zlo sebiËnosti. Ne trebamo iÊi u poganske zemlje da bismopokazali svoju æelju da sve posvetimo Bogu u korisnom, nese-biËnom æivotu. Trebali bismo to uËiniti u krugu svojeg doma, ucrkvi, meu onima s kojima smo povezani i s kojima poslujemo.Upravo tu, u uobiËajenim podruËjima æivota, mjesto je na kojemse trebamo odreÊi svojega “ja” i zadræati ga u pokornosti.

Pavao je mogao reÊi: “Iz dana u dan mrem.” (1. KorinÊanima15,31) Svakodnevno umiranje sebi u malim æivotnim poslovimaËini nas pobjednicima. Trebamo zaboraviti na sebe u æelji da uËi-nimo dobro drugima. Kod mnogih postoji odluËujuÊi nedostatakljubavi prema drugima. Umjesto da vjerno obave svoju duænost,oni radije traæe zadovoljstvo.

Bog svim svojim sljedbenicima odluËno povjerava duænost dablagoslivljaju druge svojim utjecajem i sredstvima. ... Rad za dru-ge donosi slatko zadovoljstvo, pravi unutarnji mir koji daje obilnunagradu. Kada su potaknuti visokom i plemenitom æeljom da uËi-ne dobro drugima, oni Êe naÊi istinsku sreÊu u vjernom obavlja-nju mnogobrojnih æivotnih duænosti. To Êe donijeti viπe od zemalj-ske nagrade; svaku vjernu, nesebiËno obavljenu duænost zapaæajuaneli i ona svijetli u æivotnoj knjizi. Na Nebu nitko neÊe mislitina sebe niti Êe traæiti svoje zadovoljstvo, veÊ Êe svi, iz Ëiste,istinske ljubavi, traæiti sreÊu nebeskih biÊa oko sebe. Ako æelimouæivati u druπtvu nebeskih biÊa na novostvorenoj Zemlji, moramose veÊ ovdje rukovoditi nebeskim naËelima. (2T 132,133)

160

177

21. lipnja

Nitko nije slobodan od kuπnji“Vama koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje πto veÊstoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zato Êeteklicati od radosti, iako se jedan Ëas — ako to mora biti— budete oæalostili raznim kuπnjama.” (1. Petrova 1,5.6)

Nemojte misliti da je krπÊanski æivot slobodan od kuπnji.Kuπnje Êe doÊi na svakog krπÊanina. A i krπÊanin i onaj tko neprihvaÊa Krista za svojeg vou, imat Êe kuπnje. Razlika je u tomeπto ovaj drugi sluæi tiraninu za kojega se radi vrlo naporno, dokkrπÊanin sluæi Onome koji je umro da bi mu podario vjeËni æivot.Ne gledajmo na kuπnju kao na neπto neobiËno, veÊ kao na sred-stvo kojim se Ëistimo i jaËamo. “Svaku radost imajte, braÊo moja,kad padate u razliËne napasti”, opominje Jakov, “znajuÊi da ku-πanje vaπe vjere stvara postojanost!” (Jakov 1,3)

U buduÊem Êemo æivotu razumjeti pojedinosti koje nas ovdjeu velikoj mjeri zbunjuju. Shvatit Êemo koliko smo moÊnog Po-moÊnika imali i kako su Boæji aneli bili poslani da nas Ëuvajukada smo sluπali savjet Boæje rijeËi.

Svima koji Ga primaju, Krist Êe dati snagu da postanu Boæjisinovi. On je prisutan u svakom trenutku kada nam je potrebnapomoÊ. Stidimo se svoje kolebljive vjere. Oni koji su svladanikuπnjom mogu samo sebe okrivljavati zbog neuspjeha u odupira-nju neprijatelju. Svi koji odluËe, mogu doÊi Kristu i pronaÊi po-moÊ koja im je potrebna.

Tu meu vama stoji silni Savjetnik vjekova, pozivajuÊi vas daMu poklonite svoje povjerenje. HoÊemo li se odvratiti od Njegazbog nesigurnih ljudi, koji su kao i mi potpuno ovisni o Bogu?Jesmo li pali tako nisko ispod prednosti koje imamo? Zar nismokrivi πto oËekujemo tako malo da nismo ni traæili ono πto namBog æeli podariti?

“Slavit Êu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova — za sve πtonam Jahve uËini, za veliku dobrotu domu Izraelovu πto nam jeiskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. ReËe: ‘Dosta, onisu narod moj, sinovi koji se neÊe iznevjeriti!’ I on im posta Spa-siteljem u svim njihovim tjeskobama. Nije slao poslanika ni ane-la, nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih jeotkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.” (Izaija 63,7-9) (RH, 9. lipnja 1910.)

161

178

22. lipnja

Snaga za danas“I tu Êu treÊinu kroz oganj provesti, proËistit Êu ih kaoπto se proËiπÊuje srebro, iskuπat ih kao πto se srebroiskuπava. I on Êe zazivati ime moje, a ja Êu mu se odazva-ti i reÊi Êu: ‘Moj je to narod!’ a on Êe reÊi: ‘Jahve je Bogmoj!’” (Zaharija 13,9)

Na osnovi prolaska kroz kuπnje Gospodin dokazuje snagusvoje djece. Je li srce bilo dovoljno jako da ga podnese? Je lisavjest ostala neoptereÊena? SvjedoËi li Duh naπem duhu da smodjeca Boæja? To Gospodin utvruje iskuπavajuÊi nas. U peÊi nevo-lje Ëisti nas od svake troske. ©alje nam kuπnje ne da bi izazvaonepotrebnu bol, veÊ da nas navede da gledamo u Njega, da ojaËaizdræljivost, da nas nauËi da Êemo, ako se ne pobunimo, negostavimo svoje povjerenje u Njega, vidjeti Njegovo spasenje. ...

Kristova ljubav prema Njegovoj djeci je snaæna isto kao πtoje i njeæna. To je ljubav jaËa od smrti, zato πto je On umro za nas.To je ljubav postojanija od ljubavi majke prema svojoj djeci. Maj-Ëina se ljubav moæe promijeniti, ali Kristova ljubav je nepromje-njiva. “Siguran sam”, kaæe Pavao, “da nas neÊe ni smrt, ni æivot,ni aneli, ni poglavarstva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, nivisina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moÊi rastaviti odljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu.” (Rimlja-nima 8,38.39)

U svakoj kuπnji imamo veliku utjehu. Zar naπ Spasitelj nijeganut osjeÊajem naπe slabosti? Zar i On nije iskuπan u svemukao πto smo mi? I zar nas nije pozvao da Mu donesemo sve svojeterete i brige? Zato se nemojmo osjeÊati jadno zbog optereÊenjasutraπnjice. Hrabro i radosno nosimo danaπnji teret. Moramo imatidanaπnje povjerenje i vjeru. Od nas se ne traæi da æivimo u nekimveÊim okvirima, nego u svakom novom danu kao u zasebnoj cje-lini. Onaj koji nam daje snagu za danas, dat Êe nam i snagu zasutra. ...

Niπta ne ranjava duπu kao oπtre strelice nevjerovanja. Kadakuπnja doe, kao πto Êe sigurno doÊi, ne brinite se niti se æalite.Tiπina u duπi Ëini Boæji glas izrazitijim. “Obradovaπe se tiπini.”(Psalam 107,30) Zapamtite da su ispod vas vjeËne ruke. “Smiri sepred Jahvom i njemu se nadaj.” (Psalam 37,7) On vas vodi u lukuiskustva u milosti. (ST, 5. studenoga 1902.)

162

179

23. lipnja

DomaÊi Bogu“Prema tome, niste viπe tuinci i gosti, nego ste sugraa-ni svetih i ukuÊani Boæji, nazidani na pravom temelju —na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam KristIsus.” (Efeæanima 2,19.20)

Gospodin Isus iskuπava ljudska srca pokazivanjem svoje mi-losti i izobilnog milosra. On obavlja tako nevjerojatne preobra-æaje da Sotona ... stoji i gleda ih kao neosvojivu tvravu prednjegovim lukavstvima i varkama. Oni su mu neshvatljiva tajna.Boæji aneli ... gledaju s Ëuenjem i radoπÊu kako pali ljudi, nekadadjeca gnjeva, zahvaljujuÊi Kristovom poduËavanju, razvijaju karak-ter sliËan boæanskom, postaju Boæji sinovi i kÊeri i igraju vaænuulogu u djelatnostima i zadovoljstvima Neba. (TM 18)

Gospodin je osigurao svojoj crkvi moguÊnosti i blagoslove damoæe prikazati svijetu sliku svoje dovoljnosti i da Njegova crkvamoæe biti potpuna u Njemu, stalna slika potpuno drugaËijeg, ËakvjeËnog svijeta, zakona koji su uzviπeniji od zemaljskih. Njegovacrkva treba biti hram podignut prema boæanskom uzoru. ...

Svojoj crkvi Krist je dao izobilna sredstva da bi od svojegakupljenog vlasniπtva mogao primiti veliki prinos slave otkuplje-nih. Crkva, obdarena Kristovom pravednoπÊu, Njegova je riznicau kojoj Êe se, u punom i konaËnom prikazu, pojaviti bogatstvoNjegove milosti, Njegove ljubavi i Njegovog milosra. Izjava u Nje-govoj posredniËkoj molitvi da je OËeva ljubav prema nama takovelika kao prema Njemu, Jedinoroenom Sinu i da Êemo biti sNjim tamo gdje je On, zauvijek jedno s Kristom i Ocem, izazivaËuenje nebeskih vojski, a to je i njihova velika radost. Dar Nje-govog Svetoga Duha, bogat, pun i izobilan, Njegovoj Êe crkvi bitikao sveobuhvatni vatreni zid kojeg sile pakla neÊe nadvladati.Krist gleda na svoj neumrljano Ëist i besprijekorno savrπen narodkao na nagradu za sva svoja stradanja, poniæenja i ljubav, kao ina krunu svoje slave — Krist veliko srediπte iz kojeg isijava svaslava. (TM 17,18,19)

163

180

24. lipnja

Pamtite svoj uzviπeni poziv“Zato Êu vas uvijek podsjeÊati na ovo, premda sve i samiznate i premda ste uËvrπÊeni u sadaπnjoj istini.” (2. Pe-trova 1,12)

Bez obzira na to koliko dugo Êemo moæda putovati u vjeËniæivot, Ëesto se trebamo prisjeÊati milosti naπeg nebeskog Ocaprema nama i prikupljati nadu i hrabrost iz obeÊanja NjegoveRijeËi. ... Petar je shvatio vrijednost stalne budnosti u krπÊan-skom æivotu i osjetio poticaj Svetoga Duha da uporno nastoji kodvjernika oko njihovog pokazivanja velike paæljivosti u svakidaπ-njem æivotu. ...

“Zato Êu vas uvijek podsjeÊati na ovo.” Oh, samo kad bismopred svojim umom odræali one pojedinosti koje se tiËu naπe vje-Ëne dobrobiti, ne bismo se upuπtali u bilo kakve ludosti ili praznanaklapanja! Æivotno je djelo pred nama. Mi trebamo pokazatirevnost kako bismo utvrdili svoj poziv i izbor, sluπajuÊi jedno-stavne upute sadræane u svetoj Boæjoj rijeËi. …

Ima mnogo pogreπnih detalja kojima omoguÊavamo da prounezapaæeno, u trenutcima kada bismo svojim poboænim razgovo-rom mogli postaviti primjer ispravnog djelovanja koje bi bilo stal-ni ukor onima koji Ëine zlo. Ne moæemo sebi dopustiti da naπprimjer izgleda kao da odobrava pogreπno postupanje. Postoji rajkoji moæemo zadobiti i pakao koji moæemo izbjeÊi. U crkvama svelikim brojem vjernika ... postoji posebna opasnost od sniæava-nja mjerila. Kad su mnogi vjernici sabrani na jednom mjestu,neki postaju nemarni i ravnoduπni mnogo viπe nego πto bi bilikada bi se naπli odvojeni i morali stajati sami. Meutim, Ëak i unepovoljnim okolnostima moæemo bdjeti u molitvi i pokazati pri-mjer poboænim razgovorima koji Êe biti moÊno svjedoËanstvo zaono πto je pravo. ... Ne moæemo sebi dopustiti da govorimo rijeËikoje bi obeshrabrile naπe kolege hodoËasnike na krπÊanskom putu.Krist je poloæio svoj æivot da bismo mi mogli æivjeti s Njim u slavi.Tijekom cijele vjeËnosti On Êe na svojim rukama nositi oæiljke odokrutnih klinova kojima je prikovan za golgotski kriæ. ...

Mi se sada osposobljavamo za buduÊi, vjeËni æivot, i uskoro,ako budemo vjerni, ugledat Êemo dveri grada naπega Boga kakose otvaraju na svojim blistavim πarkama da bi narodi koji suodræali istinu uπli u svoju vjeËnu baπtinu. (MS 23, 1910.)

164

181

25. lipnja

Naπa zadaÊa u svijetu“Kao πto ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.”(Ivan 17,18)

HoÊe li nas odvajanje od svijeta u posluπnosti boæanskimnaredbama uËiniti nepodobnim za rad koji nam je Gospodin osta-vio? HoÊe li nas omesti u Ëinjenju dobra onima oko nas? Ne; πtose ËvrπÊe budemo dræali Neba, veÊa Êe biti i snaga naπe korisno-sti. Trebali bismo prouËavati Veliki Primjer, da bi duh koji jeprebivao u Kristu mogao prebivati u nama. Spasitelj nije prona-en meu uzviπenima i uvaæenima na svijetu. Nije provodio vrije-me meu onima koji su traæili lagodnost i zadovoljstvo. Nastojaoje pomoÊi onima kojima je bila potrebna pomoÊ, spasiti izgublje-ne i propale, uspraviti pognute, razlomiti jaram ugnjetavanja oko-vanima, izlijeËiti bolesne i progovoriti rijeËi suÊuti i utjehe ne-voljnima i tuænima. Od nas se traæi da slijedimo ovaj Primjer. ©toviπe uzimamo udjela u Kristovom duhu, to Êemo viπe nastojatipomoÊi ljudima oko nas. Blagoslivljat Êemo siromaπne i tjeπitinevoljne. ...

Vrijeme kuπnje ubrzo Êe se zavrπiti. ... Uskoro Êe posljednjamolitva za greπnike biti prinesena, posljednja suza prolivena, upu-Êena posljednja opomena, proglaπen posljednji poziv, a slatki glasmilosti neÊe se viπe Ëuti. To je razlog zaπto Sotona ulaæe takosilne napore da uhvati muπkarce i æene u svoju zamku. ... Nepri-jatelj igra igru æivota za svaku pojedinu duπu. On radi na tome daod nas ukloni sve πto je duhovne naravi i da, umjesto plemenitihKristovih vrlina — zakrËi naπa srca zlim osobinama tjelesne na-ravi — mrænjom, zlim pretpostavkama, ljubomorom, ljubavlju pre-ma svijetu, samoljubljem, ljubavlju prema uæicima i ponosom æi-vota. Mi trebamo biti ojaËani protiv nadolazeÊeg neprijatelja ... jerako ne budemo oprezni i ustrajni u molitvi, ova zla Êe uÊi u srcei istisnuti sve πto je dobro. (RH, 2. sijeËnja 1900.)

Velika je odgovornost poloæena na Kristove uËenike. Impe-rativ duænosti odsjajuje nebesko svjetlo na svijet obavijen tamom.©to je dublja tama, to svjetlije treba zasjati svjetlo krπÊanskevjere i krπÊanskog primjera. (RH, 23. listopada 1888.)

165

182

26. lipnja

NajmoÊniji argument“Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. … Vi stemi svjedoci, rijeË je Jahvina, i ja sam Bog.” (Izaija 43,11.12)

O svojim istinskim sljedbenicima Gospodin kaæe: “I narodkoji sam sebi sazdao moju Êe kazivati hvalu!” (redak 21) Oni sumoji svjedoci, moji izabrani predstavnici u otpadniËkom svijetu....

Bog nas poziva na suradnju. Njegovi su zahtjevi pravedni irazumni. ... Kada uzimamo Kristovo ime, obvezujemo se da ÊemoGa zastupati. Da bismo bili vjerni svojoj obvezi, u nama se moraoblikovati Krist — nada slave. Svakidaπnji æivot mora postajatisve sliËniji Kristovom æivotu. Moramo biti krπÊani djelom i isti-nom. Krist ne æeli imati nikakve veze s pretvaranjem. On Êe dobro-doπlicom u nebeskim dvorovima doËekati samo one Ëije je krπ-Êanstvo bez maske. Æivot krπÊana koji kaæu da su krπÊani a neæive Kristovim æivotom, bivaju povod za izrugivanje vjeri. (RH, 14.sijeËnja 1904.)

Bog od nas ne traæi da kupimo Njegovu naklonost bilo ka-kvom skupom ærtvom. On traæi samo sluæbu poniznog, skruπe-nog srca, koje je rado i sa zahvalnoπÊu prihvatilo Njegov besplatnidar. Onaj tko prima Krista kao svojega osobnog Spasitelja, posje-duje spasenje koje je Krist osigurao. I on nikada ne treba zabora-viti da kao πto ga je besplatno dobio, tako ga treba dalje predati.(Letter 8, 1901.)

ShvaÊate li svoju vrijednost u Boæjim oËima? On kaæe: “Viste moji suradnici.” Sjaji li vaπe svjetlo jasnim zrakama u palomsvijetu? Æelite li usavrπiti svaku sposobnost i snagu koje vam jeBog podario? Moæda neÊete biti propovjednik, ali moæete biti svje-dok. Moæda neÊete biti rjeËit govornik, ali moæete biti rjeËiti æive-Êi svakodnevno za Krista, moæete biti rjeËiti tako da vaπe svjetlosvijetli pred ljudima. (MS 21, 1895.)

Pravi krπÊanin, kojega je lako voljeti, najmoÊniji je argumentkoji se moæe dati u korist biblijskoj istini. Takav je Ëovjek Kristovpredstavnik. Njegov je æivot najuvjerljiviji dokaz koji se moæe izni-jeti u prilog sili boæanske milosti. Kad Boæji narod unese Kri-stovu pravednost u svakidaπnji æivot, greπnici Êe biti obraÊeni ibit Êe postignuta pobjeda nad neprijateljem. (RH, 14. sijeËnja 1904.)

183

27. lipnja

Naπa obveza prema siromaπnima“Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah æedan, i napo-jiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah go, i obukosteme; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, idooste k meni.” (Matej 25,35.36)

Dok su svijetu potrebne suÊut, molitve i pomoÊ Boæjeg naro-da, dok mu je potrebno da vidi Krista u æivotu Njegovih sljedbenika,Boæjem narodu je isto tako potrebna prilika da pokaæe svoje su-osjeÊanje, da doda djelotvornost svojim molitvama i razvije karak-ter po boæanskom uzoru.

Bog je postavio meu nas siromaπne, nesretne, bolesne i onekoji pate upravo da bi nam osigurao takve prilike. Oni su Kristovabaπtina Njegovoj crkvi i trebaju biti zbrinuti kao πto bi se Onpobrinuo za njih. Na ovaj naËin Bog uklanja trosku i proËiπÊavazlato, dajuÊi nam kulturu srca i karakter koji su nam potrebni.

Gospodin moæe ostvariti svoje djelo i bez naπe suradnje. Onne ovisi o nama niti naπem novcu, naπem vremenu i naπem radu.Crkva je, meutim, vrlo dragocjena u Njegovim oËima. Ona jeriznica koja sadræi Njegove dragulje, tor koji obuhvaÊa Njegovostado i On je æeli vidjeti bez mane ili mrlje ili bilo Ëega sliËnog.On Ëezne za njom s neizrecivom ljubavlju. To je razlog zbog kojegnam je dao priliku da radimo za Njega i On prihvaÊa naπe naporekao obiljeæje ljubavi i odanosti.

Stavivπi meu nas siromaπne i one koji pate, Gospodin nasoprobava da bi nam otkrio πto je u naπem srcu. ... Kultura umai srca lakπe se postiæe kada osjeÊamo takvu njeænu suÊut premadrugima da se odriËemo svojih prednosti i osobne koristi da bi-smo ublaæili njihove potrebe. ...

Dobra djela traæe od nas ærtvu, ali upravo preko te ærtveosigurana nam je disciplina. Te obveze dovode nas u sukob sprirodnim osjeÊajima i sklonostima, pa ispunjavajuÊi njih, ostva-rujemo pobjedu za pobjedom nad nepoæeljnim osobinama karak-tera. (6T 261—263)

Svijet Êe biti osvjedoËen ne toliko onim πto se pouËava spropovjedaonice, koliko onim kako Crkva æivi. Propovjednik objav-ljuje teoriju Evanelja, ali praktiËna poboænost Crkve pokazujenjegovu silu. (Isto)

166

184

28. lipnja

Djelo pripreme“Siguran sam u ovo isto da Êe onaj koji je poËeo dobrodjelo meu vama dovrπiti ga do Dana Krista Isusa.” (Filip-ljanima 1,6)

Adventisti sedmoga dana trebaju izvrπiti ozbiljnu pripremuako æele stajati Ëvrsto u kuπnjama koje su pred njima. Ako osta-nu vjerni Bogu u zbrci i kuπnjama posljednjih dana, moraju uponiznosti srca od Gospodina traæiti mudrost da se odupru nepri-jateljevim obmanama. ...

Uvijek moramo imati na umu ozbiljnu misao o Gospodnjembrzom povratku i, imajuÊi u vidu tu Ëinjenicu, prepoznati osobnirad koji trebamo obaviti. Uz pomoÊ Svetoga Duha moramo seoduprijeti prirodnim sklonostima i teænjama k zlu i iπËupati izæivota korov svakog elementa koji nije Kristov. Tako Êemo pri-premiti svoje srce za primanje Boæjeg blagoslova, koji Êe namprenijeti milost i dovesti nas u sklad s Isusovom vjerom. Za ovodjelo pripreme ovom su narodu udijeljene velike prednosti prekodarovanog svjetla, upozorenja i savjeta poslanih posredovanjemBoæjeg Duha.

Zbog poveÊane snage Sotoninih kuπnji, vremena u kojimaæivimo prepuna su opasnosti za Boæju djecu i mi trebamo stalnouËiti od Velikog UËitelja da bismo svaki korak uËinili u sigurnostii pravednosti. Pred nama se otvaraju predivni prizori, i u ovomtrenutku svijet treba dobiti æivo svjedoËanstvo preko æivota Bo-æjeg naroda koji ispovijeda istinu, kako bi mogao vidjeti da uovom dobu, kada zlo prevladava na sve strane, postoji jedan na-rod koji je ostavio po strani svoju volju i æeli Ëiniti Boæju volju —narod u Ëijem je srcu i æivotu napisan Boæji zakon. Pred nama suvelike kuπnje, teπki ispiti. Boæji narod koji vrπi Njegove zapovijeditreba se pripremiti za ovo vrijeme nevolje stjecanjem dubljeg isku-stva u Boæjim podruËjima djelovanja i praktiËnim poznavanjemKristove pravde. ... Nisu samo nevjernicima, veÊ i vjernicima upu-Êene rijeËi: “Traæite Jahvu dok se moæe naÊi, zovite ga dok jeblizu.” (Izaija 55,6) ...

Neka vaπ svakidaπnji æivot svjedoËi o vjeri koju ispovijedate.(RH, 28. kolovoza 1911.)

167

185

29. lipnja

Kad bi Krist danas doπao“Bdijte i molite svaki Ëas, da biste mogli umaÊi svemuonomu πto se ima dogoditi i odræati se pred Sinom »ovje-Ëjim.” (Luka 21,36)

Krist nam zapovijeda da budemo budni kako bismo uspjelipobjeÊi od onoga πto ide na zemlju. Od najveÊeg je znaËenja daposluπamo ovo upozorenje. Neprijatelj svake pravde je na naπemputu æeleÊi nas navesti da zaboravimo Boga.

Moramo biti ispunjeni radoπÊu pri pomisli na Kristovo skoropojavljivanje. Onima koji se raduju Njegovom dolasku, On Êe doÊibez grijeha na spasenje. Ali ako naπ um bude ispunjen mislimao zemaljskom, ne moæemo s radoπÊu oËekivati Njegov dolazak.

“Kad bih znao da Krist dolazi za nekoliko godina,” kaæe ne-tko, “æivio bih sasvim drugaËije.” Ali ako vjerujemo da On dolazi,trebali bismo æivjeti isto tako vjerno kao da znamo da Êe se poja-viti za nekoliko godina. Mi ne vidimo kraj od poËetka, ali Krist jeosigurao dovoljnu pomoÊ za svaki dan u godini.

Sve oko Ëega trebamo nastojati jest samo ovaj jedan dan.Danas moramo biti vjerni svojem æivotnom opredjeljenju. Danasmoramo ljubiti Boga svim srcem i svojega bliænjeg kao samogsebe. Danas se moramo oduprijeti neprijateljevim kuπnjama i Kri-stovom miloπÊu izvojevati pobjedu. Tako Êemo biti budni i oËeki-vati Kristov dolazak. Svakoga dana trebamo æivjeti kao da znamoda Êe nam to biti posljednji dan na Zemlji. Kad bismo znali da ÊeKrist sutra doÊi, zar ne bismo danas birali samo lijepe rijeËi inesebiËna djela? Moramo biti strpljivi, njeæni i izuzetno ozbiljni,ËineÊi sve πto je u naπoj moÊi da zadobijemo duπe za Krista. ...

Pozivam vas da okrenete svoje misli od svjetovnih stvari iusmjerite ih na one od vjeËne vrijednosti. Krist vam je postaviovjeËni æivot na dohvat, a obeÊao je i da Êe vam pomoÊi u svakomtrenutku potrebe. ... Nikada se ne trebamo opustiti zadovoljnisadaπnjim postignuÊima. Ako cijelim svojim umom i srcem bude-mo radili na postizanju Boæjeg ideala, ako se za pomoÊ budemoobraÊali Kristu, moÊnom pomoÊniku, On Êe nam pruæiti baπ onupomoÊ koja nam je potrebna. On Êe nam podariti silu koja Êe namomoguÊiti da budemo pobjednici u borbi protiv zla. (MS 11, 1885.)

168

186

30. lipnja

Pokraj drveta æivota“Pjevali su novu pjesmu: ‘Kadar si da uzmeπ knjigu i daotvoriπ njezine peËate, jer si bio zaklan i svojom krviiskupio Bogu ljude od svakog plemena, jezika, puka inaroda.’” (Otkrivenje 5,9)

OËekujemo li da napokon stignemo na Nebo i pridruæimo senebeskom zboru? Kada je karakter u pitanju, iz groba Êemo iziÊibaπ onakvi kakvi odlazimo u njega. ... Sada je vrijeme za pranjei glaËanje. ...

Ivan je vidio Boæje prijestolje i oko prijestolja mnoπtvo ljudi,pa je zato upitao: “Tko su ovi?” Doπao je odgovor: “Ovo su oni πtodolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih ukrvi Janjetovoj.” (Otkrivenje 7,14) Krist ih vodi na izvore æivevode, tu je drvo æivota, a tu je i dragocjeni Spasitelj. Ovdje namje prikazan æivot koji se mjeri Boæjim æivotom. Tamo nema boli,tuge, bolesti ni smrti. Svi æive u miru, skladu i ljubavi. ...

Sada je vrijeme da primimo milost, snagu i moÊ koje Êe seudruæiti s naπim ljudskim naporima da moæemo oblikovati karak-ter za vjeËni æivot. Kada to ostvarimo, ustanovit Êemo da namsluæe Boæji aneli i postat Êemo baπtinici Boæji i subaπtinici Kri-stovi. A kada zatrubi o posljednjoj trubi, mrtvi Êe biti pozvani izsvojih tamnica i biti preobraæeni u trenutku, odjednom, a na gla-ve pobjednika bit Êe stavljene krune besmrtne slave. Otvorit Êe sevrata raja za narod koji je odræao istinu i on Êe uÊi. Sukob jezavrπen.

“Nakon toga Êe kralj reÊi onima s desne strane: ‘Doite, bla-goslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam jepripravljeno od postanka svijeta!’” (Matej 25,34) Æelimo li ovajblagoslov? Ja ga æelim, a vjerujem i ti. Neka ti Bog pomogne dase izboriπ u bitci æivota i dan za danom pobjeujeπ, tako da nakraju budeπ u broju onih koji Êe svoju krunu poloæiti kraj Isusovihnogu i dodirnuvπi zlatnu harfu, ispuniti cijelo Nebo najslaomglazbom. Æelim da ljubiπ moga Isusa. ... Ne odbacuj Spasitelja jerje On platio beskonaËnu cijenu za tebe. Ja vidim u Isusu neus-poredivu privlaËnost — a æelim da je vidiπ i ti. (MS 84, 1886.)

169

187

SRPANJ

SUKOB I HRABROST

1. srpnja

Skupa pogreπka“Otkrih ovo: Bog je stvorio Ëovjeka jednostavnim, a onsnuje nebrojene spletke.” (Propovjednik 7,29)

Knjiga Postanka iznosi sasvim odreen izvjeπtaj o æivotu Ëi-tavog druπtva i pojedinaca, a u tom izvjeπtaju nemamo nijedanpodatak da je neko dijete roeno slijepo, gluho, sakato, izobliËe-no ili maloumno. Ne postoji, na primjer, nijedan zapis o prirodnojsmrti u ranom djetinjstvu, mladosti ili na poËetku odrasle dobi.Nema izvjeπtaja o muπkarcima i æenama umrlim od bolesti. Osmr-tnice u knjizi Postanka izgledaju ovako: “Adam poæivje u svemudevet stotina i trideset godina. Potom umrije.” (Postanak 5,5)“©et poæivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umri-je.” (Postanak 5,8) ...

Bog je obdario Ëovjeka s tako velikom æivotnom silom da semogao odupirati nagomilavanju bolesti proiziπlih iz posljedicaiskvarenih navika i da traje veÊ πest tisuÊa godina. Ta Ëinjenicasama po sebi dovoljan je dokaz o snazi i elektriËnim strujanjimakojima je Bog obdario Ëovjeka pri stvaranju. ... Da Adam prigo-dom stvaranja nije bio obdaren s dvadeset puta veÊom æivotnomsnagom od one koju ljudi imaju sada, ljudski rod sa svojim sada-πnjim navikama æivota u suprotnosti s prirodnim zakonima veÊ biizumro. ... Bog nije stvorio ljudski rod u njegovom sadaπnjemslabom stanju. To stanje nije djelo Providnosti, veÊ djelo Ëovjeka;ono je izazvano pogreπnim navikama i zloupotrebama, krπenjemzakona koje je Bog uspostavio da vladaju Ëovjekovim postoja-njem. (3T 138,139)

Bog je stvorio Ëovjeka sebi na slavu, da bi nakon ispita ikuπnji ljudska obitelj mogla postati jedno s nebeskom obiteljiako bi se pokazala posluπna svakoj Njegovoj rijeËi. (1BC 1082)

Evi se Ëinilo da je neposluπnost Bogu, kuπanje ploda sa za-branjenog drveta nevaæna stvar, kao i navoenje svog supruga nagrijeh, ali njihov je grijeh otvorio rane jada u svijetu. Tko u trenu-tku kuπnje moæe znati straπne posljedice koje Êe doÊi kao rezul-tat jednog pogreπnog koraka? (Patrijarsi i proroci, str. 40)

170

188

2. srpnja

Adam ponovno u svojem domu“Jer kao πto u Adamu svi umiru, tako Êe u Kristu svioæivjeti. Svaki u svom redu: prvenac Krist, potom, u vrije-me njegova dolaska, Kristovi pripadnici.”(1. KorinÊanima15,22.23)

Usred posrtanja zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromova,glas Boæjeg Sina poziva svete koji spavaju. ... Uzduæ i poprijekocijele Zemlje mrtvi Êe Ëuti ovaj glas i oni koji ga Ëuju oæivjet Êe.»itava Êe zemlja odzvanjati koracima iznimno velike vojske izsvakog naroda i plemena, jezika i puka. …

Svi izlaze iz svojih grobova rastom kakvi su bili kad su uπliu grob. Adam, koji stoji usred uskrsnulog mnoπtva, visok i veli-Ëanstvena izgleda, po rastu je tek neπto niæi od Boæjega Sina. Onpredstavlja znakovitu suprotnost ljudima kasnijih naraπtaja; veÊse po tome vidi koliko je ljudski rod degenerirao. Ali svi ustajuu svjeæini i snazi vjeËne mladosti. …

Svi su nedostaci i deformiteti ostali u grobu. BuduÊi da ima-ju pristup drvetu æivota u dugo izgubljenom Edenu, otkupljeni Êeizrasti do pune visine ljudskog roda u njegovoj prvotnoj ljepoti.…

Dok su spaπeni pozdravljeni dobrodoπlicom u Boæjem gradu,zrakom se prolama radostan usklik oboæavanja. To je susret dvo-jice Adama. Boæji Sin stoji raπirenih ruku da primi oca naπegroda — biÊe koje je On stvorio, koje je sagrijeπilo protiv svogStvoritelja i zbog Ëijeg grijeha Spasitelj nosi znakove raspeÊa.Kad Adam opazi tragove okrutnih klinova, on ne pada na grudisvoga Gospodina, veÊ se u poniznosti baca pred Njegove noge suzvikom: “Dostojno je, dostojno je Janje koje je zaklano!” Spasi-telj ga njeæno podiæe i poziva da joπ jednom pogleda edenski domiz kojega je toliko dugo bio prognan. …

Ovaj ponovni susret promatraju aneli koji su plakali kad jeAdam pao i radovali se kad je Isus nakon svoga uskrsnuÊa uza-πao na Nebo i time otvorio grob svima koji Êe uzvjerovati u Nje-govo ime. Sad vide djelo otkupljenja dovrπeno i svoje glasoveujedinjuju u pjesmi hvale. (Velika borba, str. 507—510)

171

189

3. srpnja

Otvorena vrata“Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti; i viπese ne nae jer ga Bog bijaπe prenio. Prije, naime, negobijaπe prenesen, primi svjedoËanstvo da je ugodio Bogu.”(Hebrejima 11,5)

Kada nauËimo hoditi po vjeri a ne po gledanju, dobit ÊemopomoÊ od Boga baπ kada nam bude potrebna, a Njegov mir Êe doÊiu naπe srce. Henok je æivio jednostavnim æivotom posluπnosti ipovjerenja. Ako nauËimo tu lekciju jednostavnog povjerenja, svje-doËanstvo koje je on dobio da je ugodio Bogu, moæemo dobiti imi. (ML 14)

Na svakom stupnju izgradnje svojeg karaktera trudite se daugodite Bogu. To svakako moæete postiÊi; jer i Henok je ugodioBogu iako je æivio u pokvareno doba. I danas, u naπe vrijeme, imamnogo Henoka. (Isusove usporedbe, str. 223)

Tri stotine godina Henok je traæio ËistoÊu srca, da bi mogaobiti u skladu s Nebom. Tri stoljeÊa hodio je s Bogom. Iz dana udan Ëeznuo je za bliæim zajedniπtvom i bliskost je sve tjeπnje itjeπnje rasla, dok ga Bog nije uzeo k sebi. On je stajao na praguvjeËnog svijeta, samo ga je korak dijelio od blagoslovljene zemlje,i kada su se vrata otvorila, hod s Bogom, koji je tako dugo primje-njivao na Zemlji, nastavio se i on je proπao kroz vrata Svetogagrada — prvi od ljudi koji je tamo uπao. (GW 53)

S Boæjom rijeËju u svojoj ruci, svako ljudsko biÊe, ma ukakav ga poloæaj æivot bacio, moæe izabrati druπtvo koje æeli. UzpomoÊ njezinih stranica ono moæe razgovarati s najplemenitijimi najboljim predstavnicima ljudskog roda, moæe sluπati glas Vje-Ënoga dok govori s ljudima. … Moæe u ovom svijetu boraviti uozraËju Neba, dajuÊi nadu æalosnima i kuπanima na Zemlji, bu-deÊi u njima Ëeænju za svetoπÊu … sliËno onome koji je u davnavremena hodio s Bogom, prilazit Êe sve bliæe i bliæe pragu vjeËno-ga svijeta sve dok se vrata ne otvore, i on ne ue. Tamo se neÊeosjeÊati strancem. Glasovi koji Êe ga pozdraviti, glasovi su svetihkoji su na Zemlji bili njegovi nevidljivi suputnici — glasovi kojeje on ovdje nauËio da prepozna i ljubi. Onaj koji je preko BoæjerijeËi æivio u zajednici s Nebom, osjeÊat Êe se ugodno u nebe-skom druπtvu. (Odgoj, str. 114,115)

172

190

4. srpnja

Sigurni u korablji“Onda Jahve reËe Noi: ‘Ui ti i sva tvoja obitelj u korab-lju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedanu ovom vremenu.’” (Postanak 7,1)

Noa je vjerno slijedio upute πto ih je primio od Boga. Svakidio korablje je bio izgraen onako kako je Gospod naredio i onaje bila napunjena hranom za ljude i æivotinje. Onda je Boæji slugaljudima uputio svoj posljednji, sveËani poziv. Sa æarkom Ëeænjomkoju rijeËi ne mogu izraziti on ih je preklinjao da potraæe zaklondok ga mogu naÊi. I oni su ponovno odbacili njegove rijeËi ipodigli svoj glas ruganja i podsmijeha. Onda je meu rugaËimaiznenada zavladala tiπina. Sve vrste æivotinja, najljuÊe kao i onenajpitomije, dolazile su s planina i iz πuma i tiho prilazile lai.ZaËula se buka poput dolazeÊeg vjetra i ptice su doletjele iz svihpravaca, prekrivπi nebo, i one su u savrπenu redoslijedu priπlelai. Æivotinje su posluπale Boæju zapovijed, a ljudi su ostali nepo-sluπni. (Patrijarsi i proroci, str. 71)

Kada su vidjeli da æivotinje dolaze iz πume na vrata korabljei Noa ih prima, oni su se tako dugo opirali, tako dugo odbijaliporuku koju im je Bog slao da ... im je savjest potpuno otupjela.(Letter 108, 1896.)

Milost je prestala moliti greπni ljudski rod. Poljske su æivo-tinje i ptice uπle u zaklon. Noa i njegova obitelj su bili unutarkorablje i: “Onda Jahve zatvori za njim vrata.” … Masivna vrata,koja oni unutra nisu mogli zatvoriti, polako su zatvorile nevidljiveruke. Noa je bio zatvoren, a oni koji su odbacili Boæju milostostali su vani. Na vratima je bio Boæji peËat, Bog ih je zatvorio isamo ih je On mogao otvoriti. Isto Êe se tako zatvoriti vrata mi-losti kad Krist, prije svog dolaska na nebeskim oblacima, okonËasvoje posredovanje za ljude. Tada boæanska milost viπe neÊe zadr-æavati bezboænike, a Sotona Êe imati potpuni nadzor nad onimakoji su odbacili milost. Oni Êe nastojati da uniπte Boæji narod, alikao πto je Noa bio zatvoren u korablji, tako Êe pravednike πtititiboæanska sila. (Patrijarsi i proroci, str. 72)

173

191

5. srpnja

Dom koji Bog moæe blagosloviti“Njega sam izluËio zato da pouËi svoju djecu i svoju bu-duÊu obitelj kako Êe hoditi putem Jahvinim, radeÊi πto jedobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti πto jeAbrahamu obeÊao.” (Postanak 18,19)

U Boæjim oËima Ëovjek je upravo ono πto izraæava u svojojobitelji. Æivot Abrahama, Boæjeg prijatelja, bio je obiljeæen stro-gim poπtovanjem rijeËi Gospodnje. On je njegovao vjeru u domu.Boæji strah proæimao je cijelo njegovo kuÊanstvo. On je bio sve-Êenik u domu. Promatrao je svoju obitelj kao sveto povjerenjekoje mu je ukazano. Njegovo kuÊanstvo brojilo je viπe od tisuÊuduπa, i on ih je sve, i roditelje i djecu, upuÊivao na boæanskogVladara. Nije patio od roditeljskog ugnjetavanja na jednoj strani,ili djeËje neposluπnosti na drugoj. Udruæenim utjecajem ljubavi ipravde, vladao je svojim kuÊanstvom u Boæjem strahu i Gospodinje posvjedoËio o njegovoj vjernosti. (Letter 144, 1902.)

On Êe “pouËiti svoju djecu i svoju buduÊu obitelj”. NeÊe bitigreπnog zanemarivanja obuzdavanja zlih sklonosti djece, ni sla-be, nemudre, popustljive naklonosti prema ljubimcima, ni popu-πtanja prema poznatim duænostima na osnovi izgovora pogreπnoshvaÊene naklonosti. Abraham ne samo πto Êe dati pravu pouku,veÊ Êe odræavati autoritet pravednim i nepristranim zakonima.

Kako malo njih u naπe dane slijedi ovaj primjer. Kod mnogihroditelja prisutan je slijepi i sebiËni sentimentalizam, koji se izra-æava u dopuπtanju djeci da se povode za svojim neuobliËenim prosu-ivanjem i nepokorenim strastima, da budu pod vlaπÊu vlastitevolje. To je najgora okrutnost prema mladima i velika nepravdaprema svijetu. Roditeljska popustljivost izaziva nered u obitelji-ma i u druπtvu. To potvruje i æelja mladih da prate svoje sklono-sti, umjesto da se pokore boæanskim zahtjevima. (MS 22, 1904.)

Roditelji i djeca podjednako pripadaju Bogu i Njegovoj upravi.Abraham je u svojem domu vladao ravnoteæom izmeu ljubavi iautoriteta. Boæja rijeË nam daje pravila koja trebamo slijediti. Onatvore mjerilo od kojeg ne smijemo zastraniti ako se æelimo odræa-ti na Gospodnjem putu. Boæja volja mora biti na prvome mjestu.Pitanje koje sebi trebamo postaviti nije: ©to su drugi uËinili? ©toÊe misliti moji roaci? ili: ©to Êe reÊi o meni ako budem slijedioovaj smjer? — veÊ: ©to je Bog rekao? Ni dijete ni roditelj ne moguistinski napredovati ako nisu na Gospodnjem putu. (ST 548)

174

192

6. srpnja

Kako bih mogao uËiniti neπto takvo?“Pa kako bih ja mogao uËiniti tako veliku opaËinu i sa-grijeπiti protiv Boga!” (Postanak 39,9)

Uvijek je presudno razdoblje u æivotu jednog mladiÊa kada seodvaja od utjecaja svojeg doma i mudrih savjeta i ulazi u novedoæivljaje i kuπnje. Ako sam sebe ne postavi na opasna mjesta ine ukloni se od roditeljskih ograniËenja, ako bez svoje volje iizbora bude stavljen u opasan poloæaj i oslanjao se za snagu naBoga — njegujuÊi Boæju ljubav u srcu — bit Êe saËuvan od popu-πtanja kuπnjama silom Boga koji ga je stavio u takav poloæaj dabude okuπan. Bog Êe ga zaπtititi da ne bude iskvaren æestokomkuπnjom. Bog je bio s Josipom u njegovom novom domu dok senalazio na putu duænosti pateÊi zbog nepravde, ali ne ËineÊi je.Bog ga je volio i πtitio dok se pridræavao svojih vjerskih naËela usvemu πto je poduzimao. (Letter 13, 1879.)

Josipova blagost i vjernost trebali su biti provjereni u vatrikuπnje. Æena njegova gospodara pokuπala je navesti mladiÊa daprestupi Boæji Zakon. On je dotada ostao neuprljan pokvarenoπÊukoja je vrvjela u toj poganskoj zemlji; ali kako se suprotstavitiovoj kuπnji, tako iznenadnoj, tako snaænoj, tako zavodljivoj? Josipje dobro znao kakve Êe biti posljedice suprotstavljanja. S jednestrane bili su prikrivanje, milost i nagrade, a s druge, nemilost,zatvor, a moæda i smrt. Njegov je cijeli buduÊi æivot ovisio o tre-nutnoj odluci. HoÊe li naËela pobijediti? HoÊe li Josip i daljeostati vjeran Bogu? Aneli su s neopisivom brigom promatraliovaj prizor.

Josipov odgovor otkriva silu vjerskih naËela. On nije æelioiznevjeriti povjerenje svog zemaljskog gospodara, a bez obzira naposljedice æelio je ostati vjeran svom Gospodaru na Nebu. Mnogisebi pred budnim oËima Boga i Njegovih anela uzimaju sloboduda uËine neπto πto nikada ne bi uËinili pred svojim bliænjima, aliJosip je prvo pomislio na Boga: “Pa kako bih ja mogao uËinititako veliku opaËinu i sagrijeπiti protiv Boga!” rekao je.

Kad bismo mi gajili uvjerenje da Bog vidi i Ëuje sve πto Ëini-mo i vjerno zapisuje naπe rijeËi i djela i da se s njima moramosuoËiti, mi bismo se bojali grijeπiti. (Patrijarsi i proroci, str. 173)

193

7. srpnja

ZajamËena snaga“Jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladaosi.” (Postanak 32,29)

Da se Jakov nije ranije pokajao za svoje grijehe kad je prije-varom dobio prvorodstvo, Bog ne bi Ëuo njegovu molitvu i milo-stivo saËuvao njegov æivot. Ako u vrijeme nevolje u Boæjem naro-du bude nepriznatih grijeha dok ih bude muËio strah i briga, oniÊe biti svladani, oËaj Êe uniπtiti njihovu vjeru i oni neÊe imativjeru da mole Boga za izbavljenje. Premda Êe imati dubok osjeÊajnedostojnosti, oni neÊe imati skrivenih grijeha koje treba otkriti.Kristova krv pomirenja obrisat Êe njihove grijehe i oni ih se neÊemoÊi sjetiti. ...

Sotona Êe pobijediti sve koji nastoje prikriti ili se izgovoritiza svoje grijehe i dopustiti da ostanu u nebeskim knjigama, ne-priznati i neoproπteni. ©to se viπe smatraju poboænim, a njihov jepoloæaj veÊi, veÊe je njihovo prokletstvo u Boæjim oËima, a pobje-da velikog neprijatelja sigurnija.

Ipak, Jakovljeva povijest pruæa sigurnost da Bog neÊe odba-citi one koji su navedeni na grijeh, a koji su mu se vratili iistinski se pokajali. Jakov je osobnim predanjem i iskrenom vje-rom dobio ono πto nije dobio svojom snagom u borbi. Bog je svogslugu pouËio da mu samo boæanska milost i sila mogu dati bla-goslov za kojim je teæio. Tako Êe biti i s onima koji Êe æivjeti uposljednjim danima. Kad ih okruæe opasnosti i oËaj okruæi duπu,oni moraju iskljuËivo ovisiti o zaslugama Otkupitelja. … Tko ovoËini, nikada neÊe propasti. …

Jakov je pobijedio jer je bio ustrajan i odluËan. ... Mi sadamoramo nauËiti pouku o ustrajnoj molitvi, nepopustljivoj vjeri.NajveÊe pobjede Kristove Crkve ili pojedinaËnih krπÊana nisu onekoje se postiæu obdarenoπÊu ili znanjem, bogatstvom ili usluga-ma ljudi, veÊ su to pobjede ostvarene u razgovoru s Bogom, kadse gorljiva, usrdna vjera dræi moÊne ruke. (Patrijarsi i proroci,str. 161,162)

175

194

8. srpnja

GledajuÊi nevidljivo“Vjerom ostavi Egipat, ne bojeÊi se kraljeve srdæbe. Osta-de, naime, postojan kao da promatra Nevidljivoga.” (Hebre-jima 11,27)

Mojsije je imao dubok osjeÊaj osobne Boæje prisutnosti. Onnije samo gledao unaprijed kroz vjekove Kristovo pojavljivanje utijelu, veÊ je na poseban naËin vidio Krista koji prati izraelskinarod na svim putovanjima. Bog mu je bio stvaran, uvijek prisu-tan u njegovim mislima. Kada su ga pogreπno razumjeli, kada jebio pozvan da se suoËi s opasnoπÊu i da nosi uvrede radi Krista,podnosio je sve bez osvete. Mojsije je vjerovao u Boga koji mu jepotreban i koji Êe mu pomoÊi u njegovoj potrebi. Bog mu je biostalna pomoÊ.

VeÊi dio vjere koju vidimo samo je to po imenu; stvarna, us-trajna vjera puna povjerenja je rijetka. Mojsije je u svojem isku-stvu doæivio ispunjenje obeÊanja da Êe Bog nagraditi one koji Gatraæe. Ustrajao je u svojem poπtovanju sve dok nije bio nagraen.Evo joπ jedne toËke u odnosu na vjeru koju æelimo prouËiti; BogÊe nagraditi Ëovjeka vjere i posluπnosti. Ako je ova vjera dio æi-votnog iskustva, ona Êe osposobiti svakoga tko se boji i ljubiBoga da izdræi kuπnju. Mojsije je bio pun povjerenja u Boga zatoπto je razvio vjeru koja se dræi obeÊanja. Bila mu je potrebnapomoÊ, on se molio za nju, primio ju je vjerom i utkao u svojeiskustvo uvjerenje da se Bog brine o njemu. Vjerovao je da Bogvlada njegovim æivotom. Vidio je i priznao Boga u svakoj pojedino-sti svojeg æivota i osjeÊao da je pod okom SvevideÊeg, Onoga kojiispituje motive i iskuπava srce. Gledao je u Boga i imao povjere-nje u Njega da Êe ga provesti neiskvarenog kroz svaku kuπnju ubilo kojem obliku. ... Boæja prisutnost bila je dovoljna da ga pro-vede kroz najizazovnije prilike u kojima se Ëovjek moæe naÊi.

Mojsije nije samo razmiπljao o Bogu; on Ga je vidio. Bog jebio stalna vizija pred njim. Nikada nije gubio iz vida Njegovo lice.Vidio je Isusa kao svojeg Spasitelja i vjerovao da su Spasiteljevezasluge pripisane njemu. Ova vjera za Mojsija nije bila nagaanje.Bila je stvarnost. Nama je potrebna takva vjera, vjera koja Êeizdræati ispit. O, koliko Ëesto padamo u kuπnji jer ne dræimosvoje oËi na Isusu! (5T 651,652)

176

195

9. srpnja

Oblak i vatra“Rasprostro je oblak kao pokrov, i oganj da se obnoÊsja.” (Psalam 105,39)

“Jahve je iπao pred njima, danju u stupu od oblaka, da imput pokazuje, a noÊu u stupu od ognja, da im svijetli.” (Izlazak13,21) ... Stup njihovog nevidljivog Voe uvijek je bio pred njima.Oblak je danju usmjeravao njihovo putovanje ili se πirio kao svodnad mnoπtvom. On je sluæio kao zaπtita od sunËane æege, a svo-jim hladom i vlagom pruæao je osvjeæenje u isuπenoj, æednoj pu-stinji. NoÊu je postojao stup od ognja koji je osvjetljavao tabor ineprekidno svjedoËio o boæanskoj prisutnosti.

U jednom od najljepπih i najutjeπnijih ulomaka u IzaijinimproroËanstvima, spominje se stup od oblaka i ognja koji predstav-lja Boæju brigu za njegov narod u posljednjoj velikoj borbi protivsila zla: “Sazdat Êe Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svimaπto ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noÊu sjaj ognjaæarkoga. Jer, vrh sveg Slava Êe biti zaklon i sjenica da zasjenjujedanju od pripeke, πtit i utoËiπte od pljuska i oluje.” (Izaija 4,5.6)(Patrijarsi i proroci, str. 227,228)

U vrijeme kuπnje koja se nalazi pred nama, na one koji suodræali rijeË Njegovog trpljenja bit Êe stavljen Boæji zalog sigur-nosti. Krist Êe reÊi vjernima: “Hajde, narode moj, ui u sobe ivrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost ne proe.”(Izaija 26,20) Lav Judin, tako straπan za one koji odbacuju Njego-vu milost, bit Êe Janje Boæje za posluπne i vjerne. Stup od oblakakoji objavljuje gnjev, strah i trepet za prijestupnike Boæjeg za-kona je svjetlo, milost i spasenje onima koji su dræali Njegovezapovijedi. Ruka jaka da pobije buntovne bit Êe jaka da oslobodiodane. Svaki pojedinac od vjernih sigurno Êe biti prikupljen. “I onÊe poslati anele svoje s glasnom trubom da skupe izabranikenjegove od Ëetiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga.”(Matej 24,31) (6T 404)

177

196

10. srpnja

Zaπto Ëekati?“Krenimo ne oklijevajuÊi i zauzmimo je, jer je moæemonadvladati!” (Brojevi 13,30)

Kalebova vjera u Boga dala mu je hrabrost i ... omoguÊila dahrabro i nepokolebljivo ustane u obranu prava. S istog uzviπenogizvora, od moÊnog Zapovjednika nebeske vojske, svaki pravi voj-nik Kristovog kriæa mora primiti snagu i hrabrost da svlada pre-preke koje Ëesto izgledaju nepremostive. ... Oni koji æele obavitisvoju duænost, moraju biti uvijek spremni da progovore rijeËikoje im daje Bog, a ne rijeËi sumnje, obeshrabrenja i oËaja. ...

Dok sumnjalice govore o nemoguÊnostima, dok drhte pri po-misli na visoke zidove i snaæne divove, neka vjerni Kalebi, koji“imaju drugi duh”, iziu naprijed. Boæja istina, koja donosi spa-senje, iÊi Êe dalje k ljudima ako joj propovjednici i vjernici poimenu ne preprijeËe put kao nevjerni uhode. ...

U ovom radu trebaju biti zaposlene ljudske snage. Revnost isnaga moraju se pojaËati, talenti koji hraju zbog neaktivnostimoraju se upotrijebiti u sluæbi. Glas koji Êe reÊi: “»ekaj, ne dopu-sti da ti bude nametnut teret”, glas je kukaviËkih uhoda. Æelimosada Kalebe koji Êe povesti naprijed — glavare u Izraelu koji Êeodvaænim rijeËima dati jak izvjeπtaj u korist neposredne akcije.Kada sebiËni ljubitelji lagodnosti, ljudi pogoeni strahom, bojeÊise divova i visokih, nepristupaËnih zidova, viËu predlaæuÊi povla-Ëenje, neka se zaËuje glas Kaleba Ëak ako i kukavice stoje skamenjem u rukama, spremni da ih zaspu zbog njihovog vjernogsvjedoËanstva. (5T 378—383)

Vjerni Kalebi su pozvani i kada nevjernici πire prijezir premaBoæjoj rijeËi. Oni Êe tada stati Ëvrsto na mjestu duænosti, bezparadiranja i bez kolebanja pred sramotom. Nevjerni uhode bilisu spremni uniπtiti Kaleba. Vidio je kamenje u rukama onih kojisu donijeli laæan izvjeπtaj, ali ga to nije odvratilo; imao je porukui on Êe je prenijeti. Oni koji su vjerni Bogu danas, pokazat Êe istiduh. (2SM 369)

178

197

11. srpnja

Jedini naËin pobjede“Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmiπljaj onjoj danju i noÊu, kako bi vjerno dræao sve πto je u njojnapisano: samo Êeπ tada biti sretan i uspjet Êeπ u pothva-tima.” (Joπua 1,8)

Ako Êe ljudi hoditi putem koji im je Bog obiljeæio, imat Êesavjetnika Ëija je mudrost daleko iznad svake ljudske mudrosti.Joπua je bio mudar vojskovoa jer je Bog bio njegov vodiË. PrvimaË koji je Joπua koristio bio je maË Duha, maË RijeËi Boæje. ...

Zbog toga πto Êe ubrzo biti koriπteni najjaËi utjecaji protivNjegovih naËela pravednosti, Gospodin ga je u svojoj milosti upo-zorio da ne skreÊe ni desno ni lijevo. Trebao je pratiti tok najstro-æeg poπtenja. ... Da nije bilo opasnosti pred Joπuom, Bog mu nebi iznova i iznova napominjao da bude hrabar. Usred svih svojihbriga, Joπua je imao Boga koji ga je vodio.

Nema veÊe prijevare nego da Ëovjek misli da u bilo kojojteπkoÊi moæe naÊi boljeg vodiËa od Boga, mudrijeg savjetnika uneodgodivim dogaajima, jaËu obranu u bilo kojim okolnostima....

Gospodin ima veliki posao koji treba biti obavljen na naπemsvijetu. Svakom Ëovjeku On je odredio posebnu zadaÊu. »ovjeknipoπto ne bi trebao stavljati Ëovjeka za svojeg vodiËa, jer bimogao biti zaveden; to je uvijek nesigurno. Dok biblijska vjerautjelovljuje naËela djelovanja u sluæbi, u isto vrijeme postoji po-treba za svakidaπnjim traæenjem mudrosti s Izvora mudrosti. UËemu je bila Joπuina pobjeda? Razmiπljanje o Boæjoj rijeËi dan inoÊ. RijeË Gospodnja doπla je Joπui upravo prije nego πto je pre-πao preko Jordana. ... To je bila tajna Joπuine pobjede. On je BogauËinio svojim vodiËem. (2BC 993)

Oni koji se nalaze na poloæajima savjetnika trebaju biti ne-sebiËni ljudi vjere, ljudi molitve, ljudi koji se neÊe oslanjati navlastitu, ljudsku mudrost, veÊ Êe od Boga iskreno traæiti prosvje-tljenje i mudrost u pronalaæenju najboljeg naËina za obavljanjesvojeg posla. Joπua, Izraelov zapovjednik, marljivo je pretraæivaoknjige u kojima je Mojsije vjerno zabiljeæio pravila ponaπanja da-na od Boga — Njegove zahtjeve, ukore i ograniËenja — da ne bikrenuo bez savjeta. (2BC 993,994)

179

198

12. srpnja

Previπe vojnika“Tada Jahve reËe Gideonu: Previπe je naroda s tobom ada bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mo-gao pohvaliti i reÊi: ‘Vlastita me ruka izbavila.’” (Suci7,2)

U Izraelu je postojao zakon da se prije polaska u bitku uvojsci trebala dati sljedeÊa izjava: “’Ima li koga da je sagradionovu kuÊu a nije se u nju uselio? Neka se vrati kuÊi svojoj, dane pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli. Ima li kogada je zasadio vinograd a joπ ga nije brao? Neka se vrati domusvome, da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. Ima likoga da se zaruËio a nije se oæenio? Neka se vrati domu svome,da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruËnice ne odvede.’Neka nadglednici nastave te narodu kaæu: ‘Tko se boji i komesrce trne, neka se vrati domu svome, da ne trne srce njegovojbraÊi kao njemu.’” (Ponovljeni zakon 20,5-8)

BuduÊi da ih je brojËano bilo tako malo u usporedbi s njiho-vim neprijateljima, Gideon se suzdræao i nije dao ovu uobiËajenuizjavu. Zaprepastio se na izjavu da je njegova vojska prevelika. AliGospodin je vidio ponos i nevjeru u srcima svog naroda. Potak-nuti snaænim Gideonovim pozivima oni su se spremno uvojaËili,ali mnoge je ispunjavao strah kada su vidjeli midjansko mnoπtvo.Da je Izrael pobijedio, upravo bi oni sebi pripisali slavu umjestoda pobjedu pripiπu Bogu.

Gideon je posluπao Boæju zapovijed, i s teπkim srcem gledaokako dvadeset dvije tisuÊe, ili viπe od dvije treÊine njegove vojske,odlazi kuÊi. (Patrijarsi i proroci, str. 461)

Gospodin je spreman uËiniti velike stvari za nas. Mi ne tre-bamo izvojevati pobjedu zahvaljujuÊi brojkama, veÊ punoj predajiduπe Isusu. Trebamo iÊi naprijed u Njegovoj snazi, vjerujuÊi umoÊnog Boga Izraelovog. U izvjeπtaju o Gideonovoj vojsci nalazise lekcija za nas. ... Gospodin je i danas isto tako spreman djelo-vati posredovanjem ljudskih napora i uËiniti velike stvari prekoslabih orua. (2BC 1003)

180

199

13. srpnja

Bez generacijskog jaza“Mladi je Samuel sluæio Jahvi pod nadzorom Elijevim.” (1.Samuelova 3,1)

Premda je bio mlad kad je doveden da sluæi u Svetiπtu, Samuelje veÊ tada imao duænosti u Boæjoj sluæbi u skladu sa svojimmoguÊnostima. One su prvo bile skromne i ne uvijek ugodne, alion ih je obavljao najbolje πto je mogao i dragovoljna srca. …

Kad bi se djecu uËilo da skromne, svakodnevne duænostismatraju putem koji im je Gospodin oznaËio, kao πkola u kojojse trebaju nauËiti da vjeËno i uËinkovito sluæe, njihov bi posaoizgledao ugodniji i Ëasniji. Vrπenje svakodnevne duænosti kao daje obavljamo Gospodinu i najskromniji posao zaodijeva ljepotomi radnike povezuje sa svetim biÊima koja na Nebu vrπe Boæjuvolju. (Patrijarsi i proroci, str. 481)

Samuelov æivot je od ranog djetinjstva bio æivot poboænosti iodanosti. Bio je stavljen pod Elijevu zaπtitu u mladosti i ljupkostnjegovog karaktera izazvala je æarku naklonost starog sveÊenika.Bio je ljubazan, velikoduπan, marljiv, posluπan i ispunjen poπto-vanjem. Suprotnost izmeu ponaπanja mladog Samuela i sveÊe-nikovih sinova bila je vrlo izraæena i Eli je pronaπao odmor, utje-hu i blagoslov u prisutnosti svojeg πtiÊenika. To je bila jedinstve-na pojava — tako toplo prijateljstvo izmeu Elija, glavnog sucanaroda i ovog jednostavnog djeteta. Samuel je bio srdaËan i spre-man sluæiti tako da nijedan otac nije volio svoje dijete njeænijenego Eli tog mladiÊa. Dok su nemoÊ i starost osvajale Elija, on jesve snaænije osjeÊao obeshrabrujuÊi, nepromiπljeni, raskalaπeniæivotni smjer svojih sinova i okrenuo se Samuelu za utjehu ipotporu.

Kako je dirljivo vidjeti mladost i starost dok se oslanjajujedna na drugu, kada mladost od starosti traæi savjet i mudrost,a starost od mladosti pomoÊ i naklonost. Tako i treba biti. Bogæeli da mladi posjeduju takve osobine karaktera da mogu pronaÊizadovoljstvo u prijateljstvu starijih i da mogu biti ujedinjeni osje-Êajnim vezama prijateljstva s onima koji se pribliæavaju granicigroba. (2BC 1021)

181

200

14. srpnja

Priprema za vodstvo“Ali David odgovori ©aulu: ‘Tvoj je sluga Ëuvao ovce svo-me ocu, pa kad bi doπao lav ili medvjed te uhvatio ovcuiz stada, ja bih potrËao za njim, udario ga i istrgao muovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih gaza grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio.’” (1. Samuelova17,34.35)

David je rastao u milosti kod Boga i kod ljudi. Bio je pouËenputovima Gospodnjim i on je sada predao svoje srce za potpunijevrπenje Boæje volje nego prije. Imao je novih tema za razmiπljanje.Bio je na kraljevskom dvoru i vidio kraljevske odgovornosti. Ot-krio je neke kuπnje koje su pritiskivale ©aulovu duπu i prodro umnoge tajne karaktera i ponaπanje prvog izraelskog kralja. Vidioje slavu kralja zasjenjenu tamnim oblakom jada i znao je da ©au-lov dom, u osobnom æivotu, nije bio sretan. Sve je to unosilonemirne misli u onoga koji je bio pomazan da kraljuje nad Izra-elom. Ali dok je bio zaokupljen dubokim razmiπljanjem, optere-Êen brigama, on se okretao svojoj harfi i iz nje izvlaËio melodijekoje su njegov um uzdizale do Autora svakog dobra, a tamnioblaci koji su naoko zasjenjivali obzorje buduÊnosti bili su ras-prπeni.

Bog je Davidu iznosio pouku o povjerenju. Kao πto je Mojsijebio obuËen za svoj posao, tako je Gospodin osposobljavao Jiπa-jeva sina da postane voa njegovog izabranog naroda. U svojojbrizi za stada on je stekao pojam o brizi koju Veliki pastir ima zasvoja stada.

Usamljeni breæuljci i divlje klisure, gdje je David lutao sasvojim stadima, bili su skroviπta grabeæljivih zvijeri. »esto je izguπtara oko Jordana izlazio lav ili medvjed iz svoje jazbine ubrdima, i razjareni od gladi napadali bi stado. U skladu s obiËa-jima onog vremena David je bio naoruæan sam praÊkom i pastir-skim πtapom, a on je ipak rano pruæio dokaz o svojoj snazi ihrabrosti πtiteÊi dobro koje mu je bilo povjereno. …

Njegovo iskustvo u ovakvim prilikama pokazalo je Davidovosrce i razvilo u njemu hrabrost, odvaænost i vjeru. (Patrijarsi iproroci, str. 542)

201

15. srpnja

Sotonin tajni rad“Jer naπa borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Pogla-varstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mraËnogsvijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim pro-storima.” (Efeæanima 6,12)

Biblija ima malo pohvala za ljude. Malo se prostora posveÊujenabrajanju vrlina Ëak i najboljih ljudi koji su dosad æivjeli. Ovaπutnja nije bez svrhe i bez pouke. Sve su dobre osobine koje ljudiposjeduju Boæji darovi. Oni Ëine dobra djela miloπÊu Boæjom krozKrista. BuduÊi da sve duguju Bogu, slava za ono πto jesu i πtoËine pripada samo Njemu. Oni su samo orua u njegovim rukama.©toviπe, kao πto sve pouke iz biblijske povijesti uËe, opasno jehvaliti i uzdizati Ëovjeka, jer ako tko izgubi iz vida svoju ovisnosto Bogu i pouzda se u vlastitu snagu, sigurno Êe zgrijeπiti. …

Nama je nemoguÊe vlastitom snagom opstati u borbi, i sveπto odvraÊa naπ um od Boga, sve πto vodi k samouzviπenju iovisnosti o samome sebi, sigurno priprema put naπem porazu.Svrha Biblije je usaditi u nas nepovjerenje u ljudsku silu i potak-nuti povjerenje u boæansku.

Duh samopouzdanja i samouzviπenja pripremio je put za Da-vidov pad. Laskanje i suptilne draæi vlasti i raskoπi nisu ostalebez utjecaja na njega. Odnosi s okolnim narodima su takoerizvrπili svoj zao utjecaj. U skladu s obiËajima koji su prevladavalimeu istoËnjaËkim vladarima, kraljevima se nije sudilo za zloËinekoji se nisu opraπtali podanicima, monarh nije ima istu obvezusamokontrole kao i podanici. Sve je to umanjilo Davidov osjeÊajogromne teæine grijeha. Umjesto da se s poniznoπÊu osloni naJahvinu silu, on je poËeo vjerovati svojoj vlastitoj mudrosti i mo-Êi.

»im Sotona uspije odvojiti duπu od Boga, jedinog Izvora sile,on Êe nastojati pobuditi nesvete æelje ljudske tjelesne naravi.Djelo neprijatelja nije naglo, ono u poËetku ne iznenauje i zapa-njuje, veÊ tajno potkopava utvrde naËela. (Patrijarsi i proroci, str.605,606)

182

202

16. srpnja

Kasno buenje“A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore πto uloæihda do njih doem — i gle, sve je to opet ispraznost i pustatlapnja! I niπta nema valjano pod suncem.” (Propovjednik2,11)

Na temelju svoga gorkog iskustva, Salomon je shvatio svuprazninu æivota koji u zemaljskim dobrima vidi svoj najviπi cilj.On je podizao ærtvenike neznaboæaËkim bogovima, samo zato dashvati kako su prazna njihova obeÊanja o duhovnom miru. Mra-Ëne i muËne misli proganjale su ga i danju i noÊu. Za njega viπenije bilo nikakve æivotne radosti ni duπevnoga mira, a buduÊnostmu je izgledala tamna i oËajna.

Ipak, Gospodin ga nije odbacio. Porukama opomene i stro-gim kaznama pokuπavao ga je osvijestiti i pomoÊi mu da shvatigreπnost svoga ponaπanja. … KonaËno je Bog, preko proroka,uputio Salomonu straπnu poruku: “Kada je tako s tobom, te nedræiπ moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja Êu sigurnooduzeti od tebe kraljevstvo, i dat Êu ga jednom od tvojih slugu.Ali neÊu to uËiniti za tvoga æivota, zbog oca tvojega Davida; uzetÊu ga iz ruke tvoga sina.” (1. o kraljevima 11,11.12)

Trgnut kao iz sna ovom presudom izreËenom protiv sebe isvoga doma. Salomon je probuene savjesti poËeo gledati svojuludost u pravome svjetlu. Skruπen u duhu, oslabljena uma i tije-la, okrenuo se umoran i æedan od isprovaljivanih zdenaca ovogasvijeta da se joπ jednom napije na izvoru æivota. … Nije se mogaonadati da Êe ikada uspjeti izbjeÊi straπne posljedice grijeha, da Êeikada iz svojih misli izbrisati sjeÊanje na neograniËeno popuπta-nje svojim prohtjevima, ali trudit Êe se iskreno pomoÊi drugimada ne idu istim putom. …

Istinski pokajnik nikad ne briπe iz sjeÊanja grijehe svojeproπlosti. On ne postaje, Ëim je stekao mir, nemaran prema po-greπkama koje je Ëinio. On razmiπlja o onima koji su gledajuÊinjegov naËin æivota bili navedeni na zlo, i trudi se na svaki mogu-Êi naËin da ih vrati na pravi put. ©to je jasnije svjetlo u koje jeuπao, to je jaËa njegova æelja da stope bliænjih usmjeri premapravom putu. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 48,49)

183

203

17. srpnja

Glas u pustinji“Ilija Tiπbijac, iz Tiπbe Gileadske, reËe Ahabu: ‘Æivoga miJahve, Boga Izraelova, komu sluæim, neÊe ovih godina bitini rose ni kiπe, osim na moju zapovijed.’” (1. o kraljevima17,1)

U gorama Gileada, istoËno od Jordana, boravio je u Ahabovovrijeme Ëovjek vjere i molitve, Ëija je neustraπiva sluæba trebalazaustaviti brzo πirenje otpada u Izraelu. ÆiveÊi daleko od svihpoznatih gradova, ne zauzimajuÊi nikakav visok poloæaj u æivotu,Ilija Tiπbijac je ipak zapoËeo svoje poslanje siguran u Boæju na-mjeru da pripravi put pred njim i da mu osigura obilan uspjeh.RijeË vjere i sile bila je na njegovim usnama, a cijeli njegov æivotbio je posveÊen djelu obnove. Njegov glas je bio glas onoga kojiviËe u pustinji ukoravajuÊi grijeh, zadræavajuÊi poplavu zla. Paiako je doπao narodu kao onaj koji ukorava grijeh, njegova jevijest ponudila melem svima onima koji su oboljeli od grijeha iæeljeli se izlijeËiti. …

Iliji je bilo povjereno poslanje da Ahabu prenese nebeskuporuku o kazni. On nije traæio da bude Gospodnji glasnik; rijeËGospodnja je doπla k njemu. RevnujuÊi za Ëast Gospodnjeg djela,nije oklijevao posluπati boæanski nalog, iako je izgledalo da Êemu posluπnost donijeti brzo uniπtenje od ruke pokvarenoga kra-lja. …

Samo je snaæna vjera u nesavladivu snagu Boæje rijeËi navelaIliju da objavi svoju vijest. Da nije imao nepokolebljivo povjerenjeu Onoga komu je sluæio, nikad se ne bi pojavio pred Ahabom. Naputu prema Samariji, Ilija je prolazio pokraj potoka koji su stalnotekli, pokraj gora prekrivenih zelenilom i veliËanstvenih πumakoje su naizgled bile izvan dosega suπe. Sve na Ëemu se pogledzadræavao bilo je odjeveno u ljepotu. Prorok se mogao pitati kakoÊe potoci koji nikad ne prestaju teÊi najednom presuπiti, ili kakobi ove gore i doline mogle biti opaljene suπom. Ali on nije davaomjesta nevjerovanju. On je potpuno vjerovao da Êe Bog ponizitiotpali Izrael, i da Êe putem Boæjih kazni Izraelci biti navedeni napokajanje. Nebo je izreklo kaznu, a Boæja rijeË neÊe iznevjeriti;izlaæuÊi opasnosti æivot, Ilija je neustraπivo ispunio svoju zadaÊu.(Izraelski proroci i kraljevi, str. 78,79)

184

204

18. srpnja

Pjesma za borbu“Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pje-vaËe i hvalitelje koji Êe u svetom ruhu iÊi pred naoruæa-nim Ëetama i pjevati: ‘Slavite Jahvu jer je vjeËna ljubavnjegova!’” (2. Ljetopisa 20,21)

Bio je to jedinstven naËin odlaæenja u bitku protiv neprija-teljske vojske — hvaleÊi Gospodina pjesmom, uzvisujuÊi BogaIzraelova. To je bila njihova borbena pjesma. Imali su ljepotusvetosti. Kad bismo se mi danas viπe ukljuËili u hvaljenje Boga,naπa nada, hrabrost i vjera stalno bi rasle. Zar to ne bi ojaËaloruke odvaænih boraca koji danas stoje na braniku istine? (Izrael-ski proroci i kraljevi, str. 128)

Oni su slavili Boga za pobjedu, a nakon Ëetiri dana vojska sevratila u Jeruzalem natovarena plijenom svojih neprijatelja pje-vajuÊi hvale za izvojevanu pobjedu. (SD 199)

Kad steknemo dublje poπtovanje Boæje milosti, ljubavi i do-brote, mi Êemo Ga hvaliti umjesto da se æalimo. Govorit Êemo oGospodnjoj ljubavi i budnoj paænji, o njeænom suosjeÊanju DobrogPastira. Jezik srca neÊe biti sebiËno mrmljanje i nezadovoljstvo.Slavljenje, kao bistar, tekuÊi potok, dolazit Êe od onih koji doistavjeruju Bogu. ...

Zaπto ne probudimo glas duhovne pjesme u danima naπeghodoËaπÊa? ... Moramo prouËavati Boæju rijeË, razmiπljati i molitise. Tada Êemo imati duhovni vid da raspoznamo unutarnje odajenebeskog hrama. Uhvatit Êemo note zahvalnosti koje pjeva nebe-ski zbor oko prijestolja. Kada Sion ustane i zasvijetli, njegovo Êesvjetlo biti najprodornije, a pjesme hvale i zahvaljivanja Ëut Êe seu zboru svetih. Mala razoËaranja i teπkoÊe izgubit Êe se iz vida.

Gospodin je naπ pomoÊnik .... Nitko nije nikada vjerovaoBogu uzalud. On nikada ne razoËarava one koji se u ovisnostioslone na Njega. Kad bismo samo radili posao koji bi Gospodinæelio, hodili Isusovim stopama, naπa bi srca postala svete harfe,a svaki akord koji bismo poslali bila bi hvala i zahvaljivanje Ono-me koji je poslan od Boga da uzme na sebe grijehe svijeta. (SD198)

185

205

19. srpnja

Sve na oltaru“Isus mu odvrati: ‘Nitko tko stavi ruku svoju na plug tese obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Boæje.’”(Luka 9,62)

Ne traæi se od svakoga da sluæi onako kao πto je Elizej slu-æio, niti se svima zapovijeda da prodaju sve πto imaju; ali Bog odnas traæi da sluæenje Njemu stavimo na prvo mjesto u svomeæivotu, da ne dopustimo nijednom danu da proe a da niπta neuËinimo za unapreenje Njegova djela na Zemlji. On ne oËekujeod svih da obavljaju istu sluæbu. Jednoga Êe pozvati da sluæi ustranim zemljama; od drugoga Êe traæiti da priloæi dio svojihsredstava za podupiranje evaneoskog rada. Bog prihvaÊa svaËijiprilog. Upravo je posveÊenje æivota i svih njegovih interesa onoπto je prijeko potrebno. Oni koji postignu takvo posveÊenje, ËutÊe i posluπati nebeski poziv. …

Isprva se od Elizeja nije traæilo neπto veliko; svakidaπnjeduænosti bile su dio njegove poduke. O njemu se govorilo kao oËovjeku koji Iliji, svome gospodaru, polijeva ruke prilikom umi-vanja. On je bio spreman uËiniti sve πto Gospodin od njega traæi,i na svakom se koraku uËio poniznosti i sluæenju. … Elizejevæivot nakon povezivanja s Ilijom nije bio bez kuπnji. Nevolja jebilo u obilju; ali se on u svakoj prilici oslanjao na Boga. Kad jebio u kuπnji da razmiπlja o kuÊi koju je napustio, nije popuπtao.Stavivπi ruke na plug, nije se htio osvrtati, i u nevolji i kuπnjamaostao je dostojan povjerenja koje mu je bilo ukazano. ...

Dok je Elizej pratio proroka ... njegova vjera i odluËnost joπjednom su bili stavljeni na kuπnju. U Gilgalu, i joπ jednom uBetelu i Jerihonu, prorok ga je slao da se vrati. … Elizej je nauËioda ne smije skrenuti niti se obeshrabriti. … “A … Ilija Êe Elizeju:‘Traæi πto da ti joπ uËinim prije nego πto budem uznesen ispredtebe?’” (2. o kraljevima 2,6-9)

Elizej nije zatraæio svjetovne Ëasti ili istaknut poloæaj meuvelikim ljudima na Zemlji. »eznuo je za obilnom mjerom BoæjegaDuha, istoga Duha kojega je Bog tako velikoduπno izlijevao naonoga kojega je sada htio nagraditi uznesenjem. Znao je da ganiπta drugo osim Duha koji je poËivao na Iliji ne moæe osposobitida u Izraelu zauzme mjesto koje mu je Bog odredio, i zato jemolio: “Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!” (2. o kraljevima2,9) (Izraelski proroci i kraljevi, str. 142—145)

186

206

20. srpnja

Poslanik koji oklijeva“Ustani, reËe mu, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaju njemu, jer se zloÊa njihova popela do mene.” (Jona 1,2)

Ipak, Niniva, iako je postala tako pokvarena, nije bila potpu-no ogrezla u zlu. Onaj koji “gleda sve sinove ËovjeËje” (Psalam33,13) … vidio je u tom gradu mnoge koji su teæili za neËimboljim i uzviπenijim. … I tako im se u svojoj mudrosti Bog otkriona oËevidan naËin da bi ih, ako bude moguÊe, naveo na pokaja-nje.

Orue izabrano za ovo djelo bio je prorok Jona. … Da jeprorok bez oklijevanja posluπao, uπtedio bi sebi mnoga gorkaiskustva i bio bi bogato blagoslovljen. Ipak, Gospodin nije odba-cio Jonu u najteæim trenucima njegova æivota. U nizu nevolja iËudnih zbivanja, trebalo je biti obnovljeno prorokovo povjerenjeu Boga i u Njegovu beskrajnu spasavateljsku silu. …

Joπ jednom je Boæji sluga dobio zadatak da opomene Ninivu.… Uπavπi u grad, Jona je odmah poËeo “propovijedati” protiv nje-ga svoju vijest: “Joπ Ëetrdeset dana, i Niniva Êe biti razorena.”(Jona 3,4) Iπao je iz ulice u ulicu, objavljujuÊi kaznu.

Poruka nije bila uzaludna. Uzvik koji je odjekivao ulicamabezboænoga grada prenosio se od usta do usta, sve dok svi sta-novnici nisu Ëuli straπnu objavu. Boæji Duh utisnuo je poruku usvako srce i naveo mnoπtvo da zadrhti zbog svojih grijeha i da sepokaje u dubokoj poniznosti. … Kazna nad njima nije bila izvrπe-na, Bog Izraelov je bio uzviπen i slavljen u cijelom neznaboæaË-kom svijetu, a Njegov Zakon poπtovan. Tek je mnogo godina ka-snije Niniva pala kao plijen u ruke okolnim narodima zato πto jezaboravila Boga i oholo se uzvisila. …

Ova pouka namijenjena je Boæjim vjesnicima danaπnjeg vre-mena, kad je gradovima i narodima isto tako potrebno da saznajunamjere i upoznaju osobine pravoga Boga kao i nekadaπnjim sta-novnicima Ninive. … Jedini grad koji Êe ostati za vjeËnost jestonaj Ëiji je graditelj i tvorac Bog. … Preko svojih izabranih sluguGospodin Isus poziva ljude da gaje posveÊenu teænju da sebi osi-guraju besmrtnu baπtinu. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 169—174)

187

207

21. srpnja

Jeremija, Boæji vjesnik“Dobro je u miru Ëekati spasenje Jahvino!” (Tuæaljke 3,26)

Meu onima koji su se nadali da Êe obnova pod Joπijomdovesti do trajnog duhovnog preporoda bio je i Jeremija, kojegaje Bog u mladosti, u trinaestoj godini Joπijina kraljevanja, pozvaou proroËku sluæbu. …

U mladom Jeremiji Bog je vidio Ëovjeka koji Êe opravdatisveto povjerenje i koji Êe ostati uz pravdu bez obzira na snaguprotivnika. … “Ne govori: Dijete sam!” naredio je Gospodin svomeizabranom vjesniku. “Idi k onima kojima te πaljem i reci sve onoπto Êu ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.”(Jeremija 7,8)

Jeremija je trebao stajati pred narodom Ëetrdeset godina kaosvjedok za istinu i pravdu. U vrijeme neusporedivog otpada trebaoje æivotom i karakterom posluæiti kao uzor sluæenja jedinom pra-vom Bogu. Tijekom straπnih opsada Jeruzalema trebao je sluæitikao Gospodnji vjesnik. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 258,259)

Po naravi bojaæljiv i speman na povlaËenje, Jeremija je Ëe-znuo za mirom i spokojstvom æivota u samoÊi, kad viπe neÊemorati gledati upornu nepopravljivost svoga dragog naroda. Nje-govo se srce kidalo od brige zbog posljedica koje Êe donijetigrijeh. …

Iskustva kroz koja je prolazio u danima svoje mladosti i ukasnijim godinama sluæbe, nauËila su ga da “put Ëovjeka nije unjegovoj vlasti, da Ëovjek koji hodi ne moæe upravljati korakesvoje”! NauËio je moliti: “Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne ugnjevu, da nas ne zatreπ.” (Jeremija 10,23.24)

Kad je bio pozvan da ispije Ëaπu nevolja i boli, kad je bio ukuπnji da u svome jadu kaæe: “Dotrajao je æivot moj i nada kojami od Jahve dolazi,” prisjeÊao se Boæjih blagoslova koje je dobi-vao i pobjedonosno uzvikivao: “Dobrota Jahvina nije nestala, mi-losre njegovo nije presuπilo. Jahve je dio moj, veli mi duπa, izato se u nj pouzdajem.” (Tuæaljke 3,22.23) (Isto, str. 265,266)

188

208

22. srpnja

Vjera i Boæja obeÊanja“Gle: propada onaj Ëija duπa nije pravedna, a pravednikæivi od svoje vjere.” (Habakuk 2,4)

U vrijeme kad je Joπija poËeo kraljevati, a i mnogo godinaprije toga, Judejci iskrena srca pitali su se hoÊe li se Boæja obe-Êanja, dana drevnom Izraelu, ikada ispuniti. …

Prorok Habakuk je glasno izrazio ova strahovanja. ImajuÊipred oËima teπkoÊe kroz koje su prolazili vjerni njegova vreme-na, muku svoga srca pretoËio je u pitanja: “Dokle Êu, Jahve,zapomagati, a da ti ne Ëujeπ?” (Habakuk 1,2) ... A onda, uzdiæuÊise vjerom iznad mraËnih perspektiva neposredne buduÊnosti,Ëvrsto se hvatajuÊi za dragocjena obeÊanja koja otkrivaju Boæjuljubav prema Njegovoj odanoj djeci, prorok je dodao: “NeÊemoumrijeti.” (Habakuk 1,12 — DK) IzraæavajuÊi tako svoju vjeru,predao je svoj sluËaj i sluËaj svakoga vjernog Izraelca u rukemilosrdnog Boga. …

Vjera koja je jaËala Habakuka i sve svete i pravedne koji suæivjeli u to teπko vrijeme bila je ona ista vjera koja danas odræavaBoæji narod. U najmraËnijim trenucima, u najteæim okolnostima,krπÊanin se moæe osloniti na izvor svekolike svjetlosti i snage. Izdana u dan, vjerom u Boga, on moæe obnavljati svoju nadu ihrabrost. “A pravednik æivi od svoje vjere.” ...

Mi moramo gajiti i njegovati vjeru o kojoj su svjedoËili pro-roci i apostoli — vjeru koja se oslanja na Boæja obeÊanja i kojaËeka na izbavljenje u vrijeme koje je Bog odredio i onako kako jeto On zamislio. Pouzdana proroËka rijeË konaËno Êe se ispunitislavnim dolaskom naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Kristakao Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima. … Zaje-dno s prorokom koji je hrabrio Judu u vrijeme nezapamÊenogotpada, uzviknimo puni povjerenja: “Ali je Jahve u svojem svetomHramu: nek zemlja sva zaπuti pred njime!” (Habakuk 2,20) Nekanam uvijek bude u sjeÊanju radosna poruka: “Jer ovo je vienjesamo za svoje vrijeme: ispunjenju teæi, ne vara; ako stiæe polako,Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe zakasniti!” (Habakuk 2,3) (Izrael-ski proroci i kraljevi, str. 245—247)

209

23. srpnja

Daniel, Boæji ambasador“Tada proËelnici i satrapi stadoπe traæiti povod, πtogodoko dræavne uprave, zbog Ëega bi mogli optuæiti Daniela;ali ne mogoπe na njemu naÊi niπta takvo, niπta zbog Ëegabi ga prekorili, jer bijaπe vjeran, na njemu ni nemara niogreπenja.” (Daniel 6,4)

Daniel, prvi Ëovjek u vladi najveÊega svjetskog kraljevstva,bio je istodobno i Boæji prorok koji je dobivao svjetlo boæanskognadahnuÊa. »ovjek koji je imao iste strasti kao i mi, opisan jenadahnutim perom kao biÊe bez mane. Njegovi poslovni pothvati,usprkos najoπtrijoj provjeri njegovih neprijatelja, bili su bez ma-ne. On je primjer onoga πto moæe postati svaki poslovni Ëovjekkad se njegovo srce obrati i posveti Bogu i kad njegove pobudepostanu prave pred Bogom. …

Nepokolebljiv u vjernosti Bogu i nepopustljiv u vladanju so-bom, Daniel je svojim plemenitim dostojanstvom i nepokoleblji-vim poπtenjem, iako joπ mlad, zadobio “dobrohotnost i smilova-nje” neznaboæaËkog sluæbenika pod Ëiju je upravu bio stavljen(Daniel 1,9). … Brzo se uzdigao na poloæaj prvog sluæbenika babi-lonskoga kraljevstva. Tijekom vladavine nekoliko kraljeva, propa-danja dræave i uspostavljanja novoga svjetskog kraljevstva, nje-gova mudrost i dræavniËka vjeπtina, njegova taktiËnost, uËtivost,istinska dobrota srca i privræenost naËelima bili su takvi da suËak i njegovi neprijatelji bili primorani priznati da ne mogu nanjemu “naÊi niπta zbog Ëega bi ga prekorili, jer bijaπe vjeran”.

Ljudi su Danielu ukazali Ëast da nosi dræavniËke odgovorno-sti i da Ëuva tajne kraljevstva svjetskog znaËenja, ali mu je i Bogukazao Ëast da bude Njegov poslanik i da dobije mnoga otkrivenjao tajnama buduÊih vjekova. Svoja predivna proroËanstva, koja jesam zapisao u knjizi koja nosi njegovo ime, od sedmoga do dva-naestoga poglavlja, ni on sam nije mogao shvatiti u potpunosti;ali prije nego πto je njegovo æivotno djelo bilo zavrπeno, dobio jeblagoslovljeno obeÊanje da Êe mu “na kraju dana” — u zavrπnomrazdoblju povijesti ovoga svijeta — biti dopuπteno da se ponovnopojavi na svome mjestu i svojoj baπtini. …

I tako, gledajuÊi ono πto je prolazno u svjetlu onoga πto jevjeËno, i mi moæemo, kao Daniel i njegovi drugovi, æivjeti za onoπto je istinito, plemenito i neprolazno. UËeÊi u ovom æivotu naËe-la kraljevstva naπega Gospodina i Spasitelja, … moæemo se pripre-

189

210

miti da prilikom Njegova dolaska uemo zajedno s Njim krozvrata u Grad i da postanemo subaπtinici onoga πto nikad neÊepropasti. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 346—348)

24. srpnja

Znanje zahtijeva djelovanje“Taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je knjiæevnik vjeπtMojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kakoje ruka Jahve, Boga njegova, bila nad njim, kralj mu jedao sve πto je traæio.” (Ezra 7,6)

Proπlo je viπe od dvije tisuÊe godina otkako je Ezra “nastojaosvim srcem proniknuti zakon Jahvin, i vrπiti ga” (Ezra 7,10), aliprotjecanje vremena nije oslabilo utjecaj njegova poboænog pri-mjera. Tijekom mnogih stoljeÊa izvjeπtaj o njegovome posveÊe-nom æivotu potaknuo je mnoge da odluËe “svim srcem proniknutiZakon Jahvin i vrπiti ga”.

Ezrine su pobude bile uzviπene i svete; u svemu πto je Ëiniobio je pokretan dubokom ljubavlju prema duπama. SuÊut i nje-ænost, koje je on pokazivao prema onima koji su grijeπili, namjer-no ili zbog neznanja, trebale bi biti oËigledan primjer svima kojise trude da provedu obnovu. …

Ne moæe se govoriti o slabljenju ili jaËanju Gospodnjeg Za-kona. Kakav je uvijek bio, takav Êe i ostati. On je uvijek postojaoi uvijek Êe postojati kao pravedan, dobar i savrπen sam po sebi.On se ne moæe ukinuti ni promijeniti. “Dati mu Ëast” ili ga “osra-motiti”, to su samo ljudski pojmovi! …

KrπÊani bi se trebali pripremiti za ono πto Êe uskoro zadesitisvijet kao najveÊe iznenaenje i tu pripremu trebaju obaviti mar-ljivim prouËavanjem Boæje rijeËi i nastojanjem da svoj æivot usu-glase s njezinim propisima. Bitna pitanja vjeËnosti zahtijevaju odnas neπto viπe od samo neke umiπljene religije, religije rijeËi iobliËja poboænosti, u kojoj istina ostaje u predvorju srca. …

Ako su sveti u Starom zavjetu davali tako blistavo svjedoËan-stvo o vjernosti, zar ne bi trebali i oni koje je obasjala nagomi-lana svjetlost vjekova dati joπ znaËajnije svjedoËanstvo o snaziistine? (Izraelski proroci i kraljevi, str. 396—398)

HoÊemo li dopustiti da nas primjer Ezre nauËi kako bismo semorali koristiti svojim poznavanjem Svetog pisma? Æivot ovogBoæjeg sluge trebao bi nam biti nadahnuÊe da sluæimo Gospodinusrcem, umom i snagom. Svatko od nas ima odreeni posao, a on

190

211

se moæe obaviti samo posveÊenim naporima. Moramo prvo spoznatiBoæje zahtjeve, a zatim ih provoditi u æivot. Tada moæemo sijatisjeme istine koje Êe uroditi plodom za vjeËni æivot. (3BC 1134)

25. srpnja

Nesavrπeni“Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama, da se onaizvanredna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne nama.”(2.KorinÊanima 4,7)

Svi apostoli imali su ozbiljne mane kad ih je Isus pozvao usvoju sluæbu. »ak i Ivan, koji je doπao u najprisniju vezu s poniz-nim i krotkim Spasiteljem, po svojoj naravi nije bio ponizan ipopustljiv. On i njegov brat nazvani su “sinovi groma”. Dok su bilis Isusom, svako poniæavanje pokazano prema Njemu probudilo jeu njima srdæbu i ratobornost. Plahovitost, osvetoljubivost, kriti-Ëki duh, sve je to bilo u voljenom uËeniku. Bio je gord, æeljan dabude prvi u Boæjem kraljevstvu. Meutim, iz dana u dan nasuprotsvom nasilniËkom duhu, promatrao je Isusovu njeænost i blagosti sluπao njegove pouke o poniznosti i strpljenju. Otvorio je svojesrce boæanskom utjecaju i postao ne samo sluπatelj veÊ i tvoracSpasiteljevih rijeËi. Njegovo ja bilo je sakriveno u Kristu. NauËioje nositi Kristov jaram i ponijeti njegovo breme.

Isus je ukoravao svoje uËenike, On ih je opominjao i upo-zoravao; ali Ivan i njegova braÊa nisu Ga napustili; izabrali suIsusa bez obzira na prijekore. Spasitelj se nije povukao od njihzbog njihovih slabosti i greπaka. Oni su nastavili do kraja dijelitiNjegove kuπnje i uËiti pouke iz Njegova æivota. PromatranjemKrista preobrazili su svoj karakter. …

Kao svoje predstavnike meu ljudima, Krist nije izabrao an-ele koji nisu nikada pali, veÊ ljudska biÊa, ljude s istim sklono-stima kao i oni koje æele spasiti. …

Poπto su i sami ugroæeni, oni poznaju opasnosti i teπkoÊeputa i stoga su pozvani da dosegnu druge koji se nalaze u sliËnojugroæenosti. Postoje duπe zbunjene sumnjom, optereÊene slabo-stima, slabe u vjeri i nespremne da se uhvate za Nevidljivoga; aliprijatelj koga mogu vidjeti, koji dolazi k njima umjesto Krista,moæe postati alka koja Êe priËvrstiti njihovu kolebljivu vjeru zaKrista.

Trebamo zajedno s nebeskim anelima postati djelatnici upredstavljanju Isusa svijetu. (Isusov æivot, str. 232—234)

191

212

26. srpnja

Osobni pristup“Pomislila je: ‘Ozdravit Êu ako se samo dotaknem njegovehaljine.’” (Matej 9,21)

Ove je rijeËi izgovorila u sebi jedna siromaπna æena koja jedvanaest godina trpjela bolest od koje je njen æivot postao bre-menom. Ona je potroπila sav svoj novac za lijeËnike i lijekove, dabi joj se na kraju priopÊilo kako je njezina bolest neizljeËiva. Alikad je Ëula za velikog LijeËnika, njene su nade ponovno oæivjele.… Ona mu se u viπe navrata pokuπavala pribliæiti. (Put u boljiæivot, str. 28)

PoËela je oËajavati, kad joj se On, krËeÊi svoj put kroz mno-πtvo, pribliæio. ... Ali usred te zbrke nije mogla govoriti s Njim,niti uhvatiti viπe od trenutaËnog prolaska njegove pojave. ... Dokje prolazio, posegnula je naprijed i uspjela dirnuti samo rub Nje-gove odjeÊe. Tog trenutka znala je da je bila iscijeljena. U tomjednom dodiru bila je usredotoËena vjera njezinog æivota i odmahsu njezinu bol i slabost zamijenili snaga i savrπeno zdravlje.

Sa zahvalnim srcem pokuπala se izvuÊi iz mnoπtva, ali Isusje iznenada zastao. ... Spasitelj je mogao razlikovati dodir vjere odnemarnog dodira neopreznog mnoπtva. Takvo povjerenje ne smijeostati nezamijeÊeno. ... UviajuÊi da je zatajivanje uzaludno, onaje drπÊuÊi doπla naprijed i bacila se pred Njegove noge. Sa suza-ma zahvalnicama opisala je svoje patnje i kako je naπla iscjelje-nje. Isus joj je njeæno rekao: “KÊeri, tvoja te vjera ozdravila, hajdeu miru!” Nije joj pruæio priliku za praznovjerje u kojem bi izljeËe-nje smatrala podarenim zbog samog Ëina dodira Njegove odjeÊe.Iscjeljenje je ostvareno ne samim dodirom s Njim veÊ vjerom kojase uhvatila za Njegovu boæansku silu. ...

Tako je i u duhovnom æivotu. Govoriti povrπno o vjeri, molitise bez duπevne gladi i æive vjere, nema nikakvu vrijednost. For-malna vjera u Krista koja Ga prihvaÊa samo kao Spasitelja svijetane moæe nikada donijeti izljeËenje duπi. ... Nije dovoljno samovjerovati u Ëinjenice o Kristu; moramo vjerovati u Njega. Jedinavjera koja Êe nam koristiti jest ona koja Ga prihvaÊa kao osob-nog Spasitelja; koja usvaja Njegove zasluge. (Isusov æivot, str.276,277)

192

213

27. srpnja

Niπta preskupo“Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomi-sli.” (2. KorinÊanima 5,14)

Krist se radovao zbog ozbiljne Marijine æelje da izvrπi voljusvojega Gospodina. Prihvatio je bogatstvo Ëistih osjeÊaja koje Nje-govi uËenici nisu i ne bi razumjeli. Ova æelja kojom je Marijamorala uËiniti ovu sluæbu za svoga Gospodina imala je veÊu vaænostza Krista od svih skupocjenih ulja na svijetu, zato πto je izraæa-vala njezino uvaæavanje Spasitelja svijeta. To je bila ljubav Kristo-va koja ju je nagonila. Neusporedivo savrπenstvo Kristova karak-tera ispunjavalo je njezinu duπu. Ta mirisna pomast bila je simbolnjezina srca. To je bio vanjski izraz ljubavi napajane nebeskimpotocima sve dok se nije izlila.

Marijino djelo bilo je upravo ona pouka koja je uËenicimatrebala pokazati da bi Kristu bio ugodan izraz njihove ljubavi. Onje njima bio sve i oni nisu razumjeli da Êe im uskoro biti uskraÊe-na Njegova nazoËnost, da Mu uskoro neÊe moÊi pokloniti nijedandar svoje zahvalnosti za Njegovu veliku ljubav. Kristovu osamlje-nost, Njegovu odvojenost od nebeskih dvorova, to πto je æivioæivotom ljudi, uËenici nisu nikada shvaÊali ili cijenili kao πto bitrebalo. ...

Njihova naknadna spoznaja pruæila im je pravi uvid o tomeπto su sve mogli uËiniti za Isusa izraæavajuÊi ljubav i zahvalnostsvojih srca. ... Kad Isus viπe nije bio s njima … poËeli su uviatikako su Mu mogli pokazati paænju koja bi donijela radost Njego-vom srcu. Nisu viπe okrivljavali Mariju, veÊ sebe. O kad bi moglipovuÊi svoje prigovore, svoje spominjanje siromaπnih kao vred-nijih da prime dar nego Krist! OsjeÊali su æestok samoprijekordok su ranjeno tijelo svoga Gospodina skidali s kriæa.

Ista potreba vidi se danas i u naπem svijetu. Samo malo njihpravilno cijeni sve πto je Krist uËinio za njih. Kad bi to Ëinili,onda bi se izrazila velika Marijina ljubav i pomazanje bi se obilnopodarilo. Skupocjena mirisna pomast ne bi se smatrala propalom.Niπta se ne bi smatralo previπe dragocjenim da se pokloni Kristu,nikakvo samoodricanje i samopoærtvovnost previπe velikima dase podnesu zbog Njega. (Isusov æivot, str. 460,461)

193

214

28. srpnja

Samo za jednog Ëovjeka“Aneo Gospodnji reËe Filipu: ‘Ustani i idi prema jugu, naput koji se spuπta iz Jeruzalema u Gazu. On je pust.’ Filipustade i ode.” (Djela 8,26.27)

Obratite pozornost na to koliko je truda uloæeno samo zajednog Ëovjeka, Etiopljanina. (8T 57)

Ovaj je Etiopljanin bio poπtovan i vrlo utjecajan Ëovjek. Bogje vidio da Êe, kad se obrati, drugima prenijeti primljeno svjetloi izvrπiti snaæan utjecaj u prilog Evanelju. Boæji aneli okruæilisu ovog traæitelja istine i on se osjetio privuËenim Spasitelju.Djelovanjem Svetoga Duha Gospodin ga je doveo u vezu s Onimkoji ga je mogao povesti do svjetla.

Filip je dobio uputu da prie Etiopljaninu i da mu objasniproroËanstvo koje je Ëitao. “Hajde”, rekao je Sveti Duh, “i prima-kni se tim kolima!” … »ovjeku je srce gorjelo od zanimanja dokje sluπao objaπnjenje Pisma, i kad je uËenik zavrπio, bio je spre-man prihvatiti ponueno svjetlo. Nije svoj svjetovni poloæaj isko-ristio kao izgovor da odbije Evanelje. …

Ovaj je Etiopljanin predstavnik brojnog staleæa koji trebajupoduËiti misionari kao πto je bio Filip — ljudi koji Êe Ëuti Boæjiglas i poÊi tamo kamo ih On πalje. Ima mnogo onih koji ËitajuSveto pismo a ne mogu razumjeti njegovo pravo znaËenje. Posvemu svijetu muπkarci i æene s Ëeænjom gledaju prema Nebu.Molitve, suze i molbe uzdiæu se iz duπa koje Ëeznu za svjetlom,miloπÊu i Svetim Duhom. Mnogi su na rubu kraljevstva; samoËekaju da budu prigrljeni.

Aneo je vodio Filipa onomu tko je traæio svjetlo i bio spre-man prihvatiti Evanelje; aneli Êe i danas voditi korake onihradnika koji Êe Svetom Duhu dopustiti da posveti njihov jezik, anjihovo srce oËisti i oplemeni. (Djela apostolska, str. 68.69)

Onaj koji je Filipa poslao etiopskom vijeÊniku, Petra rim-skom stotniku i malu izraelsku djevojËicu u pomoÊ Naamanu —vojskovoi aramejskog kralja, πalje i danas muπkarce, æene i mla-de kao svoje predstavnike onima kojima je potrebna boæanskapomoÊ i vodstvo. (Put u bolji æivot, str. 299,300)

194

215

29. srpnja

Od Savla do Pavla“A sad ustani i hajde u grad, i tu Êe ti se kazati πto trebada Ëiniπ!” (Djela 9,6)

U predivnom Pavlovom obraÊenju vidimo Ëudesnu Boæju silu.... Isus, Ëije ime je meu svim ostalim najviπe mrzio i prezirao,otkrio se Pavlu kako bi preusmjerio njegov nerazumni, ali Ëestitiæivotni put, da bi od ovog orua koje je najmanje obeÊavalo, na-Ëinio izabrani sud koji Êe odnijeti Evanelje neznaboπcima. ...Svjetlo nebeske rasvjete oduzelo je Pavlu vid, a Isus, veliki iscje-litelj slijepih, nije mu ga vratio. On odgovara na Pavlovo pitanjeovim rijeËima: “Ustani i hajde u grad, i tu Êe ti se kazati πto trebada Ëiniπ.” Isus ne samo πto je iscijelio Pavlovo sljepilo, veÊ mu jei oprostio grijehe i ukazao na njegove duænosti obiljeæavajuÊidaljnji tijek njegovog æivota. Od Krista je potekla sva moÊ i svebogatstvo milosti; ali tijekom obraÊenja istini On Pavlu nije poda-rio iskustvo neovisno o svojoj Crkvi nedavno uspostavljenoj naZemlji.

»udesno svjetlo koje je obasjalo Pavla tom prigodom zapa-njilo ga je i zbunilo. Bio je potpuno pokoren. »ovjek nije za Pavlamogao uËiniti ovaj dio posla, ali je predstojao i rad koji su mogliobaviti Kristovi sluge. Isus ga je usmjerio svojim izvrπiteljima uCrkvi koji Êe ga dalje upoznati s duænostima. Na taj naËin Onpredaje vlast i punomoÊ svojoj organiziranoj Crkvi. Krist je obaviodjelo otkrivenja i uvjeravanja, a sada je Pavao trebao uËiti od onihkoje je Bog odredio da pouËavaju istinu. Krist usmjerava Pavlasvojim izabranim slugama, dovodeÊi ga na taj naËin u vezu sasvojom Crkvom. Isti oni ljudi koje je Pavao namjeravao uniπtiti,bili su njegovi uËitelji u vjeri koju je prezirao i proganjao. ...

Aneo je bio poslan Ananiji usmjeravajuÊi ga da ode u kuÊuu kojoj se Savao moli za uputu πto dalje Ëiniti. ... Umjesto Krista,njegove oËi dodiruje Ananija da mu se povrati vid, umjesto Kristapolaæe svoje ruke na njega moleÊi se u Kristovo ime i Savaoprima Svetoga Duha. (3T 429—433)

195

216

30. srpnja

Prema cilju“BraÊo, ja joπ ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaæemsamo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi seprema onome πto je naprijed, trËim prema cilju da po-stignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bogpozvao po Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,13.14)

Pavao je obavio mnogo posla. Bio je mudar uËitelj. Mnogenjegove poslanice pune su pouËnih lekcija u kojima se utvrujuispravna naËela. Radio je svojim rukama, jer je bio πatorar i na tajnaËin zaraivao svoj kruh. ... Nosio je teπki teret za crkve. Naj-ozbiljnije im je nastojao ukazati na pogreπke da bi ih mogli is-praviti, a ne da budu prevareni i odvedeni daleko od Boga. Uvijekim je nastojao pomoÊi u njihovim poteπkoÊama; pa ipak izjavlju-je: “Ali kaæem samo jedno.” ... Bilo je uvijek mnogo odgovornostiu njegovom æivotu, ali je uvijek pred sobom odræavao “to jedno”.Stalni osjeÊaj Boæje prisutnosti primoravao ga je da usmjeri oËiprema Isusu, ZaËetniku i Zavrπitelju njegove vjere. (Letter 135,1897.)

Veliki cilj koji je poticao Pavla da ide naprijed unatoË osku-dici i teπkoÊama treba navesti svakog krπÊanskog radnika napotpuno posveÊenje sluæbi Bogu. Pojavit Êe se svjetovna privlaË-nost da njegovu pozornost odvrati od Spasitelja, ali on treba neu-morni iÊi k cilju pokazujuÊi svijetu, anelima i ljudima da je nadau trenutak kad Êe ugledati Boæje lice vrijedna svih napora i ær-tava. (Djela apostolska, str. 304)

Najmanji Kristov uËenik moæe postati stanovnik Neba, baπti-nik Boæje nepropadljive baπtine koja ne trune niti vene. O kad bisvatko izabrao nebeski dar i postao baπtinik Boæji, uæivalac tebaπtine na koju ima pravo, sigurne od bilo kakvog ruπitelja, usvijetu bez kraja! O, ne birajte svijet, veÊ izaberite bolju baπtinu!TrËite, seæite prema cilju, prema nebeskom stanju u koje nas jepozvao Bog u Kristu. (FE 235)

Uskoro Êemo biti svjedoci krunjenja naπega Kralja. Oni Ëiji jeæivot sakriven s Kristom, koji su se ovdje na Zemlji borili u dobrojborbi vjere, odsjajivat Êe Otkupiteljevom slavom u Boæjem kraljev-stvu. (9T 287)

217

31. srpnja

Dovde nam je Jahve pomogao“Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navjeπÊujte meu naro-dima djela njegova! Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajtesva njegova Ëudesa.” (Psalm 105,1.2)

Treba Ëesto ponavljati Boæja djela koja je uËinio svojem na-rodu. Koliko Ëesto je Gospodin postavljao razliËita obiljeæja kaopodsjetnike na svoje djelovanje u starom Izraelu! Da ne bi zabo-ravili svoju slavnu proπlost, zapovjedio je Mojsiju da ove dogaajeuobliËi u pjesmi koju Êe roditelji moÊi nauËiti i prenositi svojojdjeci. Trebali su sabirati podsjetnike i postaviti ih na vidnommjestu. U njihovo Ëuvanje bili su uloæeni posebni napori, da bidjeci mogli ponoviti cijelu povijest kada bi se raspitivala o ovimpodsjetnicima. Tako su se djela providnosti i izraæena dobrota iBoæja milost u brizi i oslobaanju Njegovog naroda Ëuvali odzaborava. Upozorenje glasi: “SjeÊajte se prijaπnjeg vremena kadaste, tek prosvijetljeni, podnosili Ëestu borbu — patnje.” (Hebreji-ma 10,32) ... Moramo se Ëesto prisjeÊati Boæje dobrote i hvaliti Gaza Njegova divna djela. (6T 364,365)

Stoga, ne odbacujmo svoje povjerenje, budimo potpuno si-gurni, sigurniji nego ikada prije. “Dovde nam je Jahve pomogao.”(1. Samuelova 7,12) On Êe nam pomagati do kraja! Gledajmo spo-men-stupove, podsjetnike na ono πto je Gospodin uËinio da nasutjeπi i spasi iz ruke neprijatelja koji uniπtava. Æivo se sjeÊajmosvakog djela njeænog milosra koje nam je Bog uËinio — suzakoje nam je obrisao, boli koju je ublaæio, briga koje je uklonio,straha koji je rastjerao, potreba koje je zadovoljio, blagoslovakoje je izlio — i tako se ojaËajmo za sve πto nas oËekuje naostatku naπega hodoËasniËkog puta.

Sukob koji je pred nama moæe nam donijeti samo nove nevo-lje, ali na ono πto se odigralo u proπlosti, i na ono πto Êe sedogoditi u buduÊnosti, moæemo gledati i reÊi: “Dovde nam je Jahvepomogao”, (1. Samuelova 7,12) “I nek’ ti mir traje koliko i æivot!”(Ponovljeni zakon 33,25) Nevolja nikad neÊe nadmaπiti snagu ko-ja nam je dana da je podnesemo. Prema tome, prihvatimo sesvojega posla tamo gdje ga naemo, vjerujuÊi da Êemo , bez obzirana sve πto dolazi, dobiti dovoljno snage za podnoπenje nevolje.(Put Kristu, str. 133,134; izd. 2012.)

196

218

KOLOVOZ

BOÆJA ZADIVLJUJU∆A MILOST

1. kolovoza

Boæje kraljevstvo u srcu“Jer, gle, kraljevstvo je Boæje unutra u vama.” (Luka 17,21— DK)

Vlast pod kojom je Krist æivio bila je izopaËena i surova; nasvakom koraku Ëulo se o zlouporabama — otimaËini, netrpeljivo-sti i tlaËiteljskoj okrutnosti. Ipak, Spasitelj nije pokuπavao izvr-πiti nikakve druπtvene reforme. On nije napadao nikakve nacio-nalne zlouporabe, niti osuivao neprijateljske nacije. Nije se mi-jeπao u vlast ili administraciju onih koji su bili na vlasti. Onajkoji je bio naπ primjer, dræao se daleko od zemaljskih vlasti. Nezato πto je bio ravnoduπan prema ljudskim nevoljama, nego zatoπto se lijek nije nalazio samo u ljudskim i vanjskim mjerama. Dabi bilo djelotvorno, lijeËenje mora obuhvatiti svakog pojedinca imora obnoviti srce. (Isusov æivot, str. 417)

Neki su farizeji doπli k Isusu s pitanjem: “Kad Êe doÊi kraljev-stvo Boæje?” (Luka 17,20) Proπlo je viπe od tri godine kako je IvanKrstitelj objavio vijest koja je kao trubni glas odjekivala cijelomzemljom: “Jer je blizu kraljevstvo nebesko!” (Matej 3,2) Ovi fari-zeji nisu dotada vidjeli nikakav znak o uspostavi kraljevstva. …

Isus je odgovorio: “Kraljevstvo Boæje ne dolazi tako da se tomoæe vidjeti; niti Êe se moÊi kazati: ‘Evo ga ovdje’ ili ‘eno gaondje’. Jer kraljevstvo je Boæje meu vama!” (Luka 17,20.21) Boæjekraljevstvo poËinje u srcu. Ne traæite ovdje ili ondje pojavljivanjezemaljske sile da obiljeæi Njegov dolazak. (Isto, str. 414)

Krist se u svojim djelima nije predstavio samo kao Mesija,veÊ je On s pomoÊu njih objavio ljudima naËin kako Êe biti za-snovano Njegovo kraljevstvo. … Ono dolazi kroz blagost nadahnu-Êa Njegove RijeËi, kroz unutarnje djelovanje Njegova Duha, zajed-nicom duπe s Onim koji je njezin æivot. NajveÊi izraz Njegove silevidi se u ljudskoj naravi koja je dostigla savrπenstvo Kristovakaraktera. …

Kad je Bog poslao na naπ svijet svoga Sina, On je ljudskimstvorenjima povjerio neuniπtiva bogatstva — pored kojih su kaoniπta ona bogatstva πto ih je Ëovjek nagomilavao od postanka

197

219

svijeta. S ljubavi koju je imao u svom srcu joπ od vjeËnih vreme-na, Krist je doπao na Zemlju i poklonio je palom Ëovjeku. Mitrebam, kroz vezu s Kristom, primiti to bogatstvo, otkriti ga i datidrugima. (Put u bolji æivot, str. 16,17)

2. kolovoza

Kao kvasac“Onda im iznese usporedbu: ‘Kraljevstvo je nebesko sli-Ëno kvascu koji uzme æena te ga pomijeπa s tri mjerebraπna dok sve ne ukvasa.’” (Matej 13,33)

U ovoj Spasiteljevoj usporedbi kvasac se pojavljuje kao simbolnebeskog kraljevstva. Njime je oslikana oæivljavajuÊa, preobraæa-vajuÊa sila Boæje dobrote. …

Zato greπnik mora prihvatiti Boæje milosre da bi se pripremioza kraljevstvo slave. Sva kultura i sva naobrazba koju svijet moæedati doæivjet Êe neuspjeh u pokuπaju da poniæeno dijete grijehapretvori u dijete Neba. Obnoviteljska snaga mora doÊi od Boga. …Kao πto kvasac, kad se umijeπa u braπno, djeluje iznutra, tako iBoæja dobrota, obnavljajuÊi srce, æeli preobraziti æivot. …

Kvasac, skriven u braπnu, djeluje nevidljivo da cijelo tijestopodredi procesu uskisavanja; tako i kvasac istine djeluje potaj-no, tiho i ustrajno da preobrazi duπu. Uroene sklonosti mekπajui bivaju ukroÊene. Usauju se nove misli, novi osjeÊaji, nove po-bude. Postavlja se i novo mjerilo karaktera — Kristov æivot! Mi-jenja se um, sposobnosti se koriste da djeluju u novom smjeru.… Savjest se probudila. …

Srce onoga koji prima Boæju milost prepuno je ljubavi premaBogu i prema onima za koje je Krist umro. Njegovo sebiËno “ja”ne bori se da bude priznato. … On je ljubazan i promiπljen, skro-man u gledanju na sebe, uvijek pun povjerenja u Boæju milost iljubav. …

Kristova milost treba upravljati naπim temperamentom i gla-som. Njezino djelovanje oËitovat Êe se u pristojnosti i njeænojbrizi brata o bratu, u ljubaznim, ohrabrujuÊim rijeËima. Aneliborave u takvom domu. Æivot diπe slatkim mirisom koji se kaosveti tamjan uzdiæe Bogu. Ljubav se pokazuje ljubaznoπÊu, njeæ-noπÊu, podnoπenjem i strpljivoπÊu. … I lice se mijenja. Krist kojiboravi u srcu Ëini da lice onoga koji Ga ljubi i dræi Njegove zapo-vijedi blista. … Kad se dogode sve ove promjene, aneoski glasovisjedinjuju se u ushiÊenoj pjesmi, a Bog i Krist raduju se duπama

198

220

koje su oblikovane po ugledu na boæansku sliku. (Isusove uspo-redbe, str. 56—62)

3. kolovoza

Kraljevsko ruho“Dano joj je da se obuËe u blistav, Ëist lan! Lan, zapravo,oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,8)

Iz Kristove usporedbe o svadbenom ruhu moæe se izvuÊi vrloznaËajna pouka. … Svadbenim ruhom prikazan je neporoËni, Ëistikarakter koji Êe imati svi pravi Kristovi sljedbenici. … “Lan, za-pravo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,8; Efeæani-ma 5,27) To je Kristova pravednost, Njegov neokaljani karakterkoji se vjerom daje svima koji Krista prime kao svojeg Spasitelja.

Bijelu odjeÊu nevinosti nosili su naπi praroditelji kad ih jeBog namjestio da æive u svetom Edenu. Æivjeli su u savrπenomskladu s Boæjom voljom. … Meutim, kad su sagrijeπili, prekinulisu svoju vezu s Bogom i nestalo je svjetlosti koja ih je okruæivala.Goli i posramljeni, pokuπali su nadomjestiti svoju nebesku odje-Êu odjeÊom od smokvinog liπÊa koju su sami naËinili. (Isusoveusporedbe, str. 209—212)

Mi ne moæemo sebi nabaviti haljine pravednosti, jer prorokkaæe da je “sva pravda naπa k’o haljine okaljane” (Izaija 64,6). Unama nema niËega Ëime bismo mogli odjenuti svoju duπu da sene pokaæe njezina golotinja. Mi moramo primiti ruho pravednostiizatkano na nebeskom razboju, neokaljanu odjeÊu Kristove pra-vednosti. (KH 302)

Bog se obilno pobrinuo da moæemo stajati savrπeni u Njego-voj milosti, bez ikakvog nedostatka, ËekajuÊi na dolazak naπegaGospodina. Jeste li spremni? Jeste li obukli svadbeno ruho? Toruho nikada neÊe pokriti prijevaru, razvrat, pokvarenost ili lice-mjerje. Boæje oËi vas gledaju. Bog prepoznaje misli i namjerevaπeg srca. Mi moæemo prikriti svoje grijehe od ljudskih oËiju, aliniπta ne moæemo sakriti od svojeg Stvoritelja. (5T 220,221)

Neka mladi i mala djeca izaberu sebi kraljevsko ruho iza-tkano na nebeskom razboju, “blistav, Ëist lan”, koje Êe nositi svisveti sa Zemlje. To ruho, Kristov neokaljani karakter, nudi sebesplatno svakom ljudskom biÊu. Ali svi koji prime to ruho, pri-mit Êe ga i nositi joπ ovdje! (Odgoj, str. 223)

199

221

4. kolovoza

Bog je s nama“’Evo, Djevica Êe zaËeti i roditi sina, i dat Êe mu imeEmanuel!’ — πto znaËi: Bog je s nama.” (Matej 1,23)

Gospodin Isus Krist bio je jedno s Ocem od vjeËnih vremena;On je bio “otisak njegove biti”, otisak Njegove veliËine i veliËan-stva, “odsjev njegova sjaja”. On je doπao na naπ svijet kako biobjavio ovu slavu. On je doπao na ovu grijehom pomraËenu Ze-mlju da otkrije svjetlost Boæje ljubavi, da bude “Bog s nama”. …

Naπ mali svijet udæbenik je svemira. Boæja divna namjeramilosti, tajne spasonosne ljubavi — tema je u koju i “aneli æelezaroniti” i koja Êe se prouËavati kroz beskrajne vjekove. Izbavlje-na Êe i bezgreπna biÊa u Kristovom kriæu pronaÊi svoj nauk isvoju pjesmu. Vidjet Êe se da je slava koja blista s Kristova licaslava samopoærtvovne ljubavi. U svjetlosti s Golgote vidjet Êe seda je zakon te ljubavi pune samoodricanja — zakon æivota zaZemlju i Nebo; da ljubav koja “ne traæi svoje” ima svoj izvor uBoæjem srcu. …

Isus je mogao ostati kraj svojeg Oca. On je mogao zadræatislavu Neba i poπtovanje anela. Meutim, On je izabrao vratitiæezlo u OËeve ruke i siÊi s prijestolja svemira kako bi mogaodonijeti svjetlost onima koji su u mraku i æivot onima koji ginu.…

Ovaj je veliki cilj bio nagovijeπten slikama i simbolima. Grmkoji je gorio, u kojemu se Krist javio Mojsiju, otkrivao je Boga. …Svemilostivi Bog skrivao je svoju slavu najjednostavnijom slikom,da bi Ga Mojsije mogao promatrati i æivjeti. Tako je i u stupu odoblaka danju i stupu od ognja noÊu Bog odræavao vezu s Izrae-lom, otkrivajuÊi ljudima svoju volju i pruæajuÊi im svoju milost.Boæja je slava bila priguπena, a Njegovo veliËanstvo obavijenovelom, kako bi Ga slabi vid ograniËenih ljudi mogao gledati. Takoje Krist trebao doÊi u “poniæenom tijelu” (Filipljanima 3,21), biti“sliËan ljudima” (Filipljanima 2,7). … Njegova je slava bila obavije-na velom, Njegova veliËina i veliËanstvo bili su skriveni, da bi semogao pribliæiti tuænim ljudima, izloæenim kuπnji. (Isusov æivot,str. 9,10)

200

222

5. kolovoza

Posvojeni sinovi i kÊeri“U ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu,prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti.”(Efeæanima 1,5.6)

Prije nego πto su bili postavljeni temelji Zemlji, bio je danzavjet da Êe svi koji budu posluπni, svi koji zahvaljujuÊi obilnojmilosti koja im ja stavljena na raspolaganje, postanu sveti pokarakteru i bez mrlje pred Bogom primajuÊi ponuenu milost,biti Boæja djeca. (6BC 1114)

Mi sve dugujemo milosti, besplatnoj milosti, suverenoj milo-sti. Milost u Savezu odredila je naπe posvojenje. Milost u Spasi-telju obavila je naπe otkupljenje, naπe obnovljenje i naπe posvo-jenje, uËinivπi nas Kristovim subaπtinicima. (6T 268)

Kada povjerujemo da smo postali Njegovi posvojenjem, moÊiÊemo unaprijed osjetiti okus Neba. … Tada Êemo uæivati u Njego-voj blizini, odræavati sretno zajedniπtvo s Njim. SteÊi Êemo jasanuvid u Njegovu njeænost i suÊut i naπa Êe se srca slomiti i omek-πati dok budemo razmiπljali o ljubavi koja nam je bila ukazana.Stvarno Êemo osjetiti da Isus boravi u naπoj duπi; prebivat Êemou Njemu i osjeÊati se ugodno u zajedniπtvu s Njim. … SteÊi Êemoiskustvo s Boæjom ljubavlju i poËivati u Njegovoj ljubavi. Nijedanjezik to ne moæe opisati, to jednostavno nadilazi naπe razumije-vanje. Bit Êemo jedno s Kristom i naπ æivot bit Êe sakriven sKristom u Bogu. ObeÊanje koje smo dobili glasi: kada se pojaviOnaj koji je naπ æivot, i mi Êemo se pojaviti s Njime u slavi! Sdubokim povjerenjem moæemo Boga nazivati svojim Ocem! (3BC1147,1148)

Svi koji su roeni u nebeskoj obitelji, u osobitom su smislubraÊa i sestre naπega Gospodina. Kristova ljubav povezuje u za-jednicu Ëlanove Njegove obitelji, i gdje god se ona pokaæe, otkrivase boæansko srodstvo. …

Ljubav prema Ëovjeku je zemaljski izraz ljubavi prema Bogu.Kralj slave postao je jedno s nama d bi nam usadio ovu ljubav, dabi nas uËinio djecom jedne obitelji. Kad se ispune Njegove opro-πtajne rijeËi — “Ljubite jedan drugoga kao πto sam ja ljubio vas!”(Ivan 15,12) — kad budemo voljeli ovaj svijet kao πto ga je Onvolio, tada je ostvarena Njegova misija za nas. Pripremljeni smoza Nebo — jer imamo Nebo u svom srcu. (Isusov æivot, str. 529,532)

201

223

6. kolovoza

Blagoslovi posluπnosti“Milje mi je, Boæje moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj dubo-ko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9)

Kakav je samo naπ Bog! On vlada svojim kraljevstvom marlji-vo i briæljivo. On je podigao ogradu — Deset zapovijedi — okosvojih podanika da bi ih saËuvao od posljedica prijestupa. Zahti-jevajuÊi posluπnost zakonima svojega kraljevstva, Bog je svojemnarodu osigurao zdravlje i sreÊu, mir i radost. On je svojim poda-nicima pokazao da se savrπenstvo karaktera koje zahtijeva moæesteÊi jedino upoznavanjem s Njegovom rijeËju.

Pravi traæilac koji æeli postati sliËan Isusu u rijeËima, æivotui karakteru razmiπljat Êe o svojem Otkupitelju, i gledajuÊi Njega,preobraæavat Êe se u Njegovo obliËje zato πto se moli i Ëezne zanaravi i umom Isusa Krista. … On Ëezne za Bogom. Povijest njego-vog Otkupitelja, neizmjerna ærtva koju je prinio, sve to dobivapunu vrijednost u njegovim oËima. Krist, VeliËanstvo Neba, po-stao je siromaπan da bismo se mi Njegovim siromaπtvom oboga-tili; da budemo bogati ne samo sposobnostima, veÊ i dostignuÊi-ma.

To su bogatstva koja Krist iskreno æeli da Njegovi sljedbenicisteknu. Kada pravi tragalac istine Ëita Boæju rijeË i otvara svoj umda je primi, on svim svojim srcem teæi za istinom. Ljubav, suÊut,njeænost, usluænost, krπÊanska uljudnost, osobine koje Êe vladatiu nebeskim stanovima — koje je Krist otiπao pripremiti onimakoji Ga ljube — obuzimaju njegovu duπu. Njegova odluka je Ëvr-sta. On je odluËio stati na stranu pravednosti. Istina je naπla putdo njegovog srca i tu ostaje usaena djelovanjem Svetoga Duha,koji je istina. Kada istina zavlada srcem, Ëovjek to otvoreno po-kazuje time πto postaje upravitelj Kristove milosti. (TM 121,122)

Svaki upravitelj dobiva poseban posao koji treba obaviti radiunapreenja Boæjeg kraljevstva. … Darovi govora, pamÊenja i imo-vine trebaju se udruæiti na slavu Bogu i radi unapreenja Njego-vog kraljevstva. On Êe blagosloviti pravilnu upotrebu darova kojenam je dao. (CS 116)

202

224

7. kolovoza

U Svetinji nad svetinjama“Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek’ zemlja svazaπuti pred njime!” (Habakuk 2,20)

Vidjela sam prijestolje i na njemu Oca i Sina. Promatrala samIsusovo lice i divila se Njegovoj umilnosti. Oca nisam mogla vi-djeti jer Ga je zaklanjao oblak bljeπtave svjetlosti. Upitala samIsusa je li Njegov Otac tijelom sliËan Njemu. Potvrdio je da jest,ali Ga nisam mogla vidjeti jer, rekao je: “Kad bi samo jednomvidjela Njegovu slavu, ne bi ostala æiva.” …

Vidjela sam kako Otac ustaje sa svojeg prijestolja i u ognje-nim kolima odlazi u Svetinju nad svetinjama iza zastora i sjeda.… Zatim su do mjesta gdje se Isus nalazio doπla kola od oblaka,s kotaËima kao ognjeni plamen, okruæena anelima. Stupio je ukola i bio prenesen u Svetinju nad svetinjama gdje je sjedio Otac.Tu sam vidjela Isusa, Velikog sveÊenika, kako stoji pred Ocem.(Rani spisi, str. 64,65)

Dva prelijepa kerubina, svaki s jedne strane KovËega, stajalasu raπirenih krila pruæenih iznad KovËega i dodirivala se iznadIsusove glave dok je stajao pred prijestoljem milosti. Lica su imbila okrenuta jedno prema drugome, a pogled usmjeren na Kov-Ëeg prikazujuÊi nebeske vojske koje sa zanimanjem gledaju Boæjizakon. Izmeu kerubina bila je zlatna kadionica i kad su se mo-litve svetih, upuÊene vjerom, dizale do Isusa koji ih je prinosiosvojem Ocu, iz kadionice se podigao oblak tamjana, nalik na dimprekrasnih boja. Iznad mjesta gdje je Isus stajao pred KovËegomnalazila se izuzetno jaka svjetlost u koju nisam mogla gledati;izgledala je kao Boæje prijestolje. (Isto, str. 206)

Naπ raspeti Gospodin zauzima se za nas u prisutnosti Ocapred prijestoljem milosti. Mi se moæemo pozivati na Njegovu ær-tvu pomirnicu da dobijemo oprost, opravdanje i posveÊenje. Za-klano Janje je naπa jedina nada. Naπa vjera gleda prema Njemu,prihvaÊa Ga kao Onoga koji moæe dati potpuno spasenje i miris,te za sve dovoljne ærtve biva prihvaÊen pred Ocem. … Krist je usvojoj slavi zainteresiran za naπ uspjeh. On je duboko zaintere-siran za cijelo ËovjeËanstvo. On je naπ Spasitelj pun suosjeÊanja.(7BC 948)

203

225

8. kolovoza

Izvor suÊuti i milosti“Prijestolje je tvoje, Boæe, u vijeke vjekova, i pravednoæezlo — æezlo je tvog kraljevstva!” (Psalam 45,7)

Premda se uznio na Nebo u Boæju nazoËnost dijeleÊi prije-stolje svemira, Isus nije niπta izgubio od svoje suosjeÊajne nara-vi. Danas je isto njeæno, suosjeÊajno srce otvoreno za sve patnjeËovjeËanstva. Ruka koja je bila probodena, danas je ispruæena damnogo obilnije blagoslovi Njegov narod koji je na svijetu. …

U svim naπim kuπnjama imamo sigurnog PomoÊnika. On nasneÊe ostaviti same da se borimo s kuπnjama, da se borimo sazlom i na kraju budemo slomljeni teretom i tugom. Premda jesada sakriven od oËiju smrtnika, uho vjere moæe Ëuti Njegov glaskako govori: “Ne boj se, jer sam ja s tobom! “Onaj koji æivi! Biosam mrtav, ali, evo, æivim u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 1,18)(Isusov æivot, str. 396)

Oni koji odbace bezakonje iz svojega srca i podignu rukeiskreno se obraÊajuÊi Bogu, dobit Êe pomoÊ koju im jedino Bogmoæe pruæiti. Otkup je veÊ plaÊen za duπe ljudi i oni imaju prilikupobjeÊi iz ropstva grijehu i steÊi oprost, neporoËnost i Nebo. …Oni koji Ëesto dolaze pred prijestolje milosti, koji upuÊuju iskre-ne, ozbiljne molitve traæeÊi boæansku mudrost i silu, svakako Êepostati aktivni, korisni Kristovi sluge. Moæda neÊe imati velikesposobnosti, ali u poniznosti srca i Ëvrstom oslanjanju na Krista,oni mogu obaviti korisno djelo u dovoenju duπa Kristu. …

TisuÊe ljudi imaju pogreπno razumijevanje o Bogu i Njegovimosobinama. … Bog je Bog istine! Pravednost i milost osobine suNjegovog prijestolja. On je Bog ljubavi, suÊuti i njeænog suosjeÊa-nja. Tako je i predstavljen preko svojeg Sina, naπeg Spasitelja. Onje Bog strpljenja i dugog podnoπenja. Ako je BiÊe koje oboæavamotakvo, ako je takav Njegov karakter koji æelimo usvojiti, ondadoista oboæavamo pravog Boga!

Kada slijedimo Krista, Njegove zasluge, pripisane nama, po-javljuju se pred Ocem kao slatki miris. Vrline karaktera naπegaSpasitelja, usaene u naπe srce, πirit Êe svuda oko nas predivanmiris. (5T 173,174)

204

226

9. kolovoza

Da nas privuËe k Bogu“Iz daljine mu se Jahve ukaza: ‘Ljubavlju vjeËnom ljubimte, zato ti saËuvah milost.’” (Jeremija 31,3)

Gospodar æivota i slave zaodjenuo je svoju boæansku naravljudskom da bi pokazao Ëovjeku kako nas Bog, darom Isusa Kri-sta, æeli povezati sa sobom. Bez zajednice s Bogom nema pravesreÊe. »ovjek koji je pao treba nauËiti da Bog ne moæe biti zado-voljan dok svojom ljubavlju ne zagrli greπnika koji se kaje, gre-πnika preobraæenog zaslugom bezgreπnog Boæjeg Janjeta.

Sve aktivnosti bezgreπnih nebeskih biÊa teæi tom cilju. Nji-hova je misija da pod upravom svog boæanskog Voe vrate onekoji su se prestupanjem Zakona udaljili od svog nebeskog Oca.NaËinjen je plan koji je pred oËima svijeta trebao otkriti prekra-snu milost i ljubav Isusa Krista. Beskrajna cijena koju je BoæjiSin platio za otkup Ëovjeka otkriva nam Boæju ljubav. Ovaj slavniplan izbavljenja omoguÊuje spasenje cijelom svijetu. Greπni i paliËovjek, moæe postati savrπen u Isusu Kristu zahvaljujuÊi oprostugrijeha i Kristovoj pravednosti koja mu se uraËunava. (Porukamladima, str. 80)

U svim djelima dobroËinstva koja je Isus uËinio, nastojao jeuvjeriti ljude u roditeljske i dobrohotne osobine Boga. … Isus æelida shvatimo OËevu ljubav i zato nas pokuπava privuÊi k NjemuotkrivajuÊi nam Njegovu roditeljsku njeænost. On æeli da cijelinaπ vidokrug bude ispunjen savrπenstvom Boæjeg karaktera. …On je jedino æiveÊi meu ljudima mogao prikazati milost, suÊuti ljubav svojega nebeskog Oca; samo je djelima dobroËinstva mo-gao prikazati Boæju milost. (SD 139)

Krist je doπao Boæju ljubav objaviti svijetu, srca svih ljudiprivuÊi k sebi. … Ako se ne budemo odupirali sili kojom nasKristova ljubav privlaËi k Njemu, uËinit Êemo prvi korak premaspasenju. … Da bi ljudi mogli shvatiti radost oprosta, mir Boæji,Krist ih privlaËi pokazivanjem svoje ljubavi. Ako se odazovu Nje-govim pozivima, ako pokore svoje srce Njegovoj milosti, On Êe ihvoditi, korak po korak, prema potpunoj spoznaji Sina Boæjega, ato je vjeËni æivot. (1SM 323,324)

205

227

10. kolovoza

Uvjeti Saveza“Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i dræali mojSavez, vi Êete mi biti predraga svojina mimo sve narode— ta moj je sav svijet!” (Izlazak 19,5)

Bog je u poËetku ljudima dao svoj Zakon da bi im omoguÊiopostizanje sreÊe i vjeËnoga æivota. (Izraelski proroci i kraljevi, str.115)

Deset zapovijedi: “Ne Ëini!” i: “»ini!” deset je obeÊanja kojase odnose na nas ako budemo posluπni Zakonu koji vlada u sve-miru. “Ako me ljubite, vrπit Êete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15) Toje sræ i bit Boæjeg zakona. Tu su objavljeni uvjeti spasenja sva-kom Adamovom sinu i kÊeri. …

Ovaj Zakon od deset naËela, proæetih najveÊom ljubavlju kojaje mogla biti ukazana Ëovjeku, predstavlja glas Boga koji se sNeba obraÊa duπi i obeÊava: “Ovo Ëini i neÊeπ pasti pod Sotoninuvlast i upravu!” Nema negacija u ovom Zakonu! On zapravo glasi:“To »INI i bit Êeπ ÆIV!” (1BC 1105)

Uvjet za vjeËni æivot i danas je upravo onakav kakav je uvijekbio, upravo onakav kakav je bio u Raju prije pada naπih prarodi-telja; savrπena posluπnost Boæjem zakonu, savrπena pravednost.Kada bi se vjeËni æivot mogao dobiti pod bilo kojim drugim uvje-tom, sreÊa cijelog svemira bila bi dovedena u opasnost. Stvorilabi se moguÊnost da grijeh, sa svim posljedicama nesreÊe i bijede,postane besmrtan. (Put Kristu, str. 64; izd. 2012.)

Krist nije umanjio zahtjeve Zakona. Nedvosmisleno jasnimrijeËima ukazao je na posluπnost kao uvjet za vjeËni æivot — bioje to isti uvjet koji je bio postavljen i Adamu prije pada u grijeh.… Zahtjev u Savezu milosti isto je toliko πirok kao i zahtjevpostavljen u Edenu — usklaivanje s Boæjim zakonom koji jesvet, pravedan i dobar. (Isusove usporedbe, str. 268,269)

Isti ideal karaktera prikazan je u Starom i u Novom zavjetu.Taj ideal nije takav da ga ne bismo mogli postiÊi. U svakoj zapo-vijedi ili nalogu koji Bog daje, postoji i obeÊanje, najpouzdanijeobeÊanje koje se krije u zapovijedi. Bog se pobrinuo da Mu moæe-mo postati sliËni. To Êe i postiÊi sa svima koji svojom izopaËe-nom voljom ne ometu djelovanje Njegove milosti. (Isusov govorna Gori, str. 105)

228

11. kolovoza

Napisan u srcu“Nego ovo je Savez πto Êu ga sklopiti s domom Izraelovimposlije onih dana — rijeË je Jahvina: Zakon Êu svoj sta-viti u duπu njihovu i upisati ga u njihovo srce. ... Jer Êuoprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neÊu viπespominjati.” (Jeremija 31,33.34)

Isti zakon koji je bio napisan na kamenim ploËama Sveti Duhje napisao na ploËama srca. Umjesto da pokuπavamo postiÊi svo-ju vlastitu pravednost, mi prihvaÊamo Kristovu pravednost. Nje-gova krv Ëisti naπe grijehe. Njegova se posluπnost pripisuje nama.Tada Êe srce obnovljeno Svetim Duhom donijeti plodove Duha. MiÊemo Kristovom miloπÊu æivjeti æivotom posluπnosti Boæjem za-konu koji je napisan na naπim srcima. BuduÊi da imamo KristovDuh, mi Êemo hodati kao πto je on hodio. (Patrijarsi i proroci, str.305)

Postoje dvije zablude kojih se Boæja djeca — osobito onakoja su se tek poËela oslanjati na Njegovu milost — posebnomoraju Ëuvati. Prva … jest gledanje na svoja djela, oslanjanja naono πto djela mogu uËiniti da bi nas dovela u sklad s Bogom.Onaj tko pokuπava postati svet svojim djelima, vrπenjem Zakona— pokuπava nemoguÊe. …

Druga, niπta bezopasnija krajnost, jest zabluda da vjerovanjeu Krista oslobaa Ëovjeka vrπenja Zakona i da naπa djela nemajunikakvog utjecaja na naπe spasenje buduÊi da samo vjerom dobi-vamo Kristovu milost. …. A ako je Zakon upisan u srce, neÊe lion oblikovati æivot? … Umjesto da nas oslobodi posluπnosti, upravonas vjera — i samo vjera — Ëini sudionicima Kristove milosti, πtonas osposobljava da budemo posluπni. …

Tamo gdje se ne radi samo o vjerovanju u Boæju rijeË, veÊ io pokoravanju volje Njemu, gdje se srce podredilo Njemu, osjeÊajiusmjerili prema Njemu — tamo je vjera, vjera koja kroz ljubavradi i oËiπÊava duπu. Tom vjerom srce se obnavlja u Boæje obliËje.A srce, koje se u svojemu nepreporoenom stanju nije pokora-valo Boæjem zakonu, a nije ni moglo, sada uæiva u njegovim sve-tim propisima i uzvikuje zajedno s psalmistom: “O, kako ljubimZakon tvoj, po cio dan o njemu razmiπljam!” (Psalam 119,97) Ipravednost Zakona se ispunila u “… onima, koji su u KristuIsusu” i ne hode po tijelu. (Rimljanima 8,1 — ©ariÊ). (Put Kristu,str. 61—66)

206

229

12. kolovoza

Boæji vjeËni zalog“On se uvijek sjeÊa svojega Saveza, rijeËi koju dade tisu-Êi naraπtaja.” (Psalam 105,8)

Bog stoji iza svakog obeÊanja koje je dao. S Biblijom u rucirecite: “Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, iotvorit Êe vam se!” (Matej 7,7) ...

Duga oko prijestolja je jamstvo da je Bog istinit, da u Njemunema promjene, da nema mijena svjetla i mraka. Mi smo grijeπiliprotiv Njega i ne zasluæujemo Njegovu naklonost; ipak, On stavljana naπe usne najËudesniju molitvu: “Ne odbaci nas, rad imenasvoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrÊiSaveza svog s nama!” (Jeremija 14,21) On se obvezao da Êe Ëutinaπ vapaj kada iziemo pred Njega priznajuÊi Mu svoju nedo-stojnost i svoj grijeh. »ast Njegovog prijestolja stoji kao zalog daÊe ispuniti rijeË koju nam je dao. (8T 23)

Svatko od nas tko nudi sebe Gospodinu u sluæbu, ne uskra-ÊujuÊi Mu niπta, dobiva snagu za postizanje nemjerljivih rezulta-ta. Gospodin Bog obvezao se vjeËnim Savezom da Êe udijelitisnagu i milost svakome tko se posveÊuje posluπnoπÊu Istini. (7T30,31)

Tijekom te kratke molitve Nehemija je stupio u blizinu Kraljanad kraljevima i privukao na svoju stranu silu koja moæe obratitisrca kao πto se skreÊu rijeËni tokovi (vidi Nehemija 1 i 2).

Molitva kakvom se Nehemija molio u Ëasu svoje potrebe sred-stvo je koje krπÊaninu stoji na raspolaganju u okolnostima kadostali oblici molitve nisu moguÊi. OptereÊeni radnici na uæurba-nim stazama æivota, natovareni i skoro svladani teπkoÊama, moguposlati molbu Bogu i zatraæiti Njegovo vodstvo. … U Ëasu iznena-dne teπkoÊe ili opasnosti duπa se moæe obratiti Onomu koji jeobeÊao da Êe priskoËiti u pomoÊ svojim vjernim i odanim sljed-benicima kad god zavape k Njemu. U svim okolnostima, u svimprilikama, duπa optereÊena æaloπÊu i brigama, ili pod udaromsurovih kuπnji, moæe naÊi sigurnost, potporu i pomoÊ u nepre-suπnoj ljubavi i snazi Boga koji dræi svoje obeÊanje. (Izraelskiproroci i kraljevi, str. 402)

207

230

13. kolovoza

Neopisiva osamljenost“U kaci sam sâm gazio, od narodâ nikog ne bijaπe.” (Iza-ija 63,3)

Ipak je Isus kroz djetinjstvo, mladost i zrelu dob prolaziosâm. U svojoj ËistoÊi i vjernosti sam je gazio u kaci, nikoga odljudi nije bilo da Mu pomogne. Nosio je straπan teret odgovorno-sti za spasenje ljudi. Znao je da Êe, ako ne doe do odluËneizmjene naËela i ciljeva ljudskog roda, sve biti izgubljeno. To jebilo breme na Njegovoj duπi i nitko nije mogao procijeniti teretkoji Ga je pritiskivao. (Isusov æivot, str. 61)

Tijekom cijelog Njegovog æivota, Njegova majka i braÊa nisushvaÊali Njegovu misiju. »ak Ga ni Njegovi uËenici nisu razumi-jevali. On je prebivao u vjeËnoj svjetlosti, kao jedan s Bogom, alisvoj æivot na Zemlji morao je provesti u osamljenosti.

Kao jedan od nas, morao je nositi teret naπe krivnje i nesre-Êe. Bezgreπni je morao osjetiti sramotu grijeha. Onaj koji je voliomir, morao je prebivati s nemirom, istina je morala boraviti sneistinom, ËistoÊa s neËistoÊom. Svaki grijeh, svaka nesuglasica,svaka poniæavajuÊa poæuda koju je prijestup donio bila je muËe-nje za Njegov duh.

Sam je morao utrti stazu, sam je morao nositi teret. Na Nje-mu, koji je ostavio svoju slavu i prihvatio slabosti ljudskog roda,mora poËivati otkupljenje svijeta. On je sve to vidio i osjeÊao, alije Njegov cilj ostao nepoljuljan. O Njegovoj miπici ovisilo je spa-senje palog roda i On je ispruæio svoju ruku da bi uhvatio rukuSvemoÊne ljubavi. (Isto, str. 74,75)

Kristovu osamljenost, Njegovu odvojenost od nebeskih dvo-rova, to πto je æivio æivotom ljudi, uËenici nisu nikada shvaÊali ilicijenili kao πto bi trebalo. … Kad Isus viπe nije bio s njima …poËeli su uviati kako su Mu mogli pokazati paænju koja bi donijelaradost Njegovom srcu.

Ista potreba vidi se danas i u naπem svijetu. Samo malo ljudipravilno cijeni πto je sve Krist za njih. Kad bi to Ëinili, izrazili biveliku ljubav poput Marijine i bilo bi obilje mirisnih pomazanja.… Niπta se ne bi smatralo previπe dragocjenim da se pokloniKristu, nikakvo samoodricanje i samopoærtvovnost previπe veli-kima da se podnesu zbog Njega. (Isto, str. 461)

208

231

14. kolovoza

Grijesi cijeloga svijeta“Za naπe grijehe probodoπe njega, za opaËine naπe njegasatrijeπe. Na njega pade kazna — radi naπeg mira, njego-ve nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5)

Neki imaju ograniËeno razumijevanje pomirenja. Oni misleda je Krist podnio samo mali dio kazne koju propisuje Boæjizakon; smatraju da je Isus, iako je kao Boæji dragi Sin iskusioBoæji gnjev, ipak u vrijeme svih svojih bolnih stradanja, imaodokaze da Ga Otac ljubi i prihvaÊa, da su vrata groba pred Njimipak bila osvijetljena blistavom nadom i da je imao jasne dokazeo svojoj buduÊoj slavi. To je velika zabluda. Kristova najteæa pa-tnja bila je prouzroËena negodovanjem Njegovog nebeskog Oca.Otuda je agonija Njegove duπe bila tako snaæna da Ëovjek o njojmoæe imati samo nejasnu predodæbu.

Za mnoge izvjeπtaj o spuπtanju Boga do Ëovjeka, o Njegovomponiæenju, o ærtvi koju je prinio naπ boæanski Gospodin nije niπtazanimljiviji … od izvjeπtaja o smrti muËenika koji su umrli zaIsusa. Mnogi su iskusili smrt sporim muËenjem: drugi su bilirazapeti na kriæ. I onda, po Ëemu se smrt Boæjeg dragog Sinarazlikuje od njihove? ... Kada bi se Kristove patnje sastojale jedinood fiziËkih muka, onda Njegova smrt doista ne bi bila bolnija odsmrti nekih od tih muËenika. Meutim, tjelesni bolovi bili susamo mali dio agonije Boæjeg dragog Sina. Grijesi cijelog svijetapoËivali su na Njemu; osim toga, tu je bila i svijest o Boæjemgnjevu koja Ga je pratila, dok je trpio kaznu umjesto onih koji suprestupili Zakon. I upravo je to slomilo Njegovo boæansko srce. …Nevini, napaÊeni »ovjek s Golgote savrπeno je shvatio i na sebiiskusio duboku provaliju koju je grijeh naËinio izmeu Boga iËovjeka. Njega su muËile sile tame. Nije imao na raspolaganju nijednu jedinu zraku svjetla da obasja Njegovu buduÊnost. … I upravou tom straπnom, mraËnom trenutku, kada je lice Njegovog Ocabilo sakriveno od Njegovog pogleda, kada su se legije zlih anelagomilale oko Njega, kada Ga je pritiskao teπki teret grijeha cijelogsvijeta, s Njegovih usana otele su se rijeËi: “Boæe moj, Boæe moj!Zaπto si me ostavio?” (Matej 27,46) …

Kada se usporedi s pothvatom zadobivanja vjeËnog æivota,svaki drugi pothvat postaje potpuno beznaËajan. (2T 213—215)

209

232

15. kolovoza

Tako dragocjeno — a opet besplatno“Tako izvrπenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sve lju-de opravdanje koje se sastoji u æivotu.” (Rimljanima 5,18)

Novcem se ne moæe kupiti, razumom se ne moæe shvatiti,silom se ne moæe osvojiti; ali svima koji je prihvate, Boæja slavnamilost daje se besplatno. Meutim, ljudi mogu shvatiti svoju po-trebu i ako se ne budu oslanjali na sebe, mogu dobiti spasenjekao dar. Oni koji dou na Nebo, neÊe stiÊi svojom pravednoπÊu,niti Êe im se nebeska vrata otvoriti zbog bogatih darova u zlatui srebru, nego Êe dobiti pristup u mnoge stanove u kuÊi svojegaOca zaslugom Kristovog kriæa.

Za greπne ljude, najuzviπenija utjeha, najveÊi razlog za rado-sno klicanje bit Êe u tome πto je Nebo dalo Isusa kao Spasiteljagreπnika. … On se ponudio da prijee preko tla na kojem seAdam spotaknuo i pao, da se suoËi s kuπnjom na bojnom poljui da je pobijedi umjesto Ëovjeka. Pogledajte Ga u pustinji kuπnji!Postio je Ëetrdeset dana i Ëetrdeset noÊi, izdræao je najæeπÊe na-pade sila tame. Sam je gazio “u kaci … od narodâ nikog ne bijaπe”s Njim (Izaija 63,3). Sve to nije Ëinio radi sebe, veÊ da bi raskinuolanac kojim je Sotona dræao u ropstvu ljudski rod. (RH, 15. oæuj-ka 1887.)

Kao πto je Krist u svojoj ljudskoj naravi traæio snagu od Ocada izdræi nevolje i kuπnje, tako moramo Ëiniti i mi. Mi trebamoslijediti primjer Boæjeg bezgreπnog Sina. Svakoga dana potrebnanam je pomoÊ, milost i sila s Izvora svake sile. Mi trebamo oslo-niti svoju bespomoÊnu duπu na Onoga koji nam je spreman po-moÊi u svakom Ëasu potrebe. »esto zaboravljamo Gospodina, da-jemo maha svojim sklonostima i tako gubimo bitke koje smomorali dobiti.

Ako budemo pobijeeni, bez oklijevanja se pokajmo i prihva-timo oprost koje Êe nas dovesti u povoljan poloæaj. Ako se poka-jemo i vjerujemo, dobit Êemo silu oËiπÊenja od Boga. Njegovaspasonosna milost obilno nam je ponuena. Njegov oprost je dansvima koji ga æele prihvatiti. … Zbog svakog greπnika koji sepokaje, Boæji aneli se raduju pjevajuÊi radosne pjesme. Nijedangreπnik ne mora biti izgubljen. Dar spasonosne milosti je potpuni besplatan. (HP 50)

210

233

16. kolovoza

Branitelj sliËan Kristu“Ipak vam istinu velim; vama je bolje da ja odem, jer akone odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odem li, poslat Êuga k vama.” (Ivan 16,7)

Branitelj kojega Êe Isus prema obeÊanju poslati nakon svojegodlaska na Nebo, to je Sveti Duh u svoj “punini Boæanstva”. OnÊe objaviti silu boæanske milosti svima koji prime Krista i povje-ruju u Njega kao u svojega osobnog Spasitelja.

U posveÊenom radniku za Boga, gdje god se nalazio, nastavaSveti Duh. RijeËi izgovorene uËenicima, upuÊene su i nama. (Dje-la apostolska, str. 32)

Nema takvog Branitelja kao πto je Krist, tako njeænog i takoiskrenog. Njega dira svijest o naπim slabostima. Njegov Duh obra-Êa se naπemu srcu. Okolnosti nas mogu rastaviti od naπih prija-telja; πiroki, nemirni ocean moæe se preprijeËiti izmeu nas injih. Iako i dalje uæivamo njihovo duboko prijateljstvo, oni namga nisu u stanju pokazati. … Meutim, nikakva okolnost, nikakvaudaljenost ne moæe nas rastaviti od nebeskog Branitelja. Gdjegod se naπli, kamo god poπli, On je uvijek s nama, Branitelj namje poslan umjesto Krista da nam pomaæe umjesto Njega. On jeuvijek s naπe desne strane, upuÊuje nam utjeπne, njeæne rijeËi,podupire nas, okrepljuje, podiæe i razvedrava. Utjecaj Svetoga Du-ha, to je isto πto i Kristov æivot u naπoj duπi. Sveti Duh djelujeu svakome i preko svakoga koji primi Krista. Onima koji Ga po-znaju, taj isti Duh svojim boravkom u srcu donosi plodove —ljubav, radost, mir, trpljenje, njeænost, dobrotu, vjeru. (KH 171)

Sveti Duh uvijek prebiva u onome tko teæi za savrπenstvomkrπÊanskog karaktera. On mu daje prave pobude, æivo i aktivnonaËelo kojim duπu koja se trudi, bori i vjeruje podupire u svakojnevolji i svakoj kuπnji. Sveti Duh krijepi vjernika kada je izloæenmrænji svijeta i neprijateljstvu roaka, dok se bori s razoËaranji-ma, sa svijeπÊu o svojem nesavrπenstvu, s pogreπkama koje jeuËinio u æivotu. ZahvaljujuÊi neusporedivoj ËistoÊi i savrπenstvuIsusa Krista, pobjeda je osigurana svima koji gledaju na ZaËetni-ka i Zavrπitelja naπe vjere. … On je ponio naπe grijehe, da bismopreko Njega stekli moralnu ljepotu i dostigli savrπenstvo krπÊan-skog karaktera. (RH, 30. studenoga 1897.)

211

234

17. kolovoza

Sila koja Ëisti i oæivljava“»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni!”(Psalam 51,12)

Gospodin Ëisti srce skoro na isti naËin na koji mi prozraËu-jemo sobu. Ne zatvaramo prozore i vrata niti bacamo u sobu nekutvar koja proËiπÊava, veÊ πiroko otvaramo prozore i vrata i puπta-mo nebesko, osvjeæavajuÊe ozraËje. … Prozori strasti i osjeÊajamoraju se otvoriti prema Nebu, praπina sebiËnosti i svjetovnostimora se ukloniti. Boæja milost mora proËistiti odaje uma, maπtamora razmatrati nebeske teme, svaki element prirode treba seproËistiti i oæiviti Boæjim Duhom. (SD 107)

Onome koji æivi u skladu s biblijskom vjerom, neÊe nedosta-jati moralne snage. Pod oplemenjujuÊim utjecajem Svetoga Duha,ukusi i sklonosti postaju Ëisti i sveti. Niπta ne djeluje tako sna-æno na osjeÊaje, niπta ne prodire tako duboko do najdubljih pobu-da svakog djela, niπta ne πiri tako snaæan utjecaj na æivot, niπtane daje takvu Ëvrstinu i stabilnost karakteru kao Kristova vjera.Ona vodi onoga koji je posjeduje prema Nebu, nadahnjuje ga ple-menitim namjerama, uËi ga pristojnosti ponaπanja i daje odgo-varajuÊe dostojanstvo svakom njegovom postupku. (GW 127)

Crkva je predmet Boæje najnjeænije ljubavi i Njegove najnje-ænije brige. Ako Mu vjernici dopuste, On Êe svoj karakter prika-zati preko njih. On im kaæe: “Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguÊesakriti grad koji leæi na gori.” (Matej 5,14) Oni koji hode i razgo-varaju s Bogom, usvajaju Kristovu blagost. U njihovom æivotutrpeljivost, krotkost i vladanje sobom sjedinjuju se sa svetomozbiljnoπÊu i marljivoπÊu. Dok napreduju prema Nebu, uklanjajuse oπtri, grubi rubovi karaktera i do izraæaja dolazi poboænost.Sveti Duh, pun milosti i istine, djeluje na um i srce. (HP 283)

Srce, koje Krist uËini svojim boraviπtem, bit Êe oæivljeno,oËiπÊeno, preusmjereno, stavljeno pod vlast Svetoga Duha i Ëo-vjek Êe ulagati ozbiljne napore da svoj karakter dovede u sklad sBogom. On Êe izbjegavati sve πto se protivi otkrivenoj Boæjoj voljii Boæjem umu. (SD 98)

212

235

18. kolovoza

Kasna kiπa“Molite Gospodina za kiπu u vrijeme kasnoga daæda! Go-spodin tvori oblake i daje im daæd za svaku travu napolju.” (Zaharija 10,1 — ©a)

Slikom rane i kasne kiπe, koja u istoËnim zemljama pada uvrijeme sjetve i æetve, hebrejski su proroci prorekli izlijevanjeduhovne milosti u posebnoj mjeri na Boæju crkvu. Izlijevanje Sve-toga Duha na apostole bio je poËetak te rane kiπe, a rezultati subili slavni. … Ali pri svrπetku zemaljske æetve obeÊano je posebnoizlijevanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina»ovjeËjega. Ovo je izlijevanje Svetoga Duha usporeeno s kasnomkiπom, i krπÊani trebaju moliti Gospodara od æetve za ovu doda-tnu silu “u vrijeme kasnoga daæda”. (Djela apostolska, str. 34)

Kao πto je bio proslavljen na blagdan Pedesetnice, Krist Êeponovno biti proslavljen u vrijeme zavrπnog djela Evanelja kadaÊe osposobiti svoj narod da izdræi posljednji ispit u zavrπnomsukobu velike borbe. (7BC 983)

Pokretani Boæjim Duhom, mnogi Êe hitati na sve strane daodnesu svjetlo bliænjima. Istina, Boæja rijeË, gori kao oganj unjihovim kostima, ispunjavajuÊi ih æarkom æeljom da prosvijetleone koji su u tami. Mnogi, Ëak i meu neobrazovanima, objavljujuGospodnju RijeË. Sveti Duh pokreÊe djecu da idu i objavljujunebesku poruku. Sveti Duh se izlijeva na sve koji se pokoravajuNjegovim porukama i … oni Êe objaviti istinu u sili i moÊi SvetogaDuha. (Evangelizam, str. 700)

No ako vjernici Boæje crkve danas nemaju æivu vezu s Izvo-rom svakog duhovnog rasta, oni neÊe biti spremni za vrijemeæetve. Ako svoje svjetiljke ne dræe opremljene i upaljene, neÊeprimiti dodatnu milost u vrijeme posebne potrebe. (Djela apostol-ska, str. 34,35)

Boæanska milost nam je potrebna u poËetku, boæanska mi-lost nam je potrebna na svakom koraku i samo boæanska milostmoæe dovrπiti djelo. Mi nemamo vremena ni prilike da poËivamoi budemo nemarni. … Molitvom i vjerom trebamo stalno traæitiπto viπe Svetoga Duha. (TM 508)

236

19. kolovoza

Potrebno je vrijeme“Ja, Jahve, njega Ëuvam, svaki Ëas ga zalijevam; i da gatko ne oπteti, danju i noÊu straæim. (Izaija 27,3)

Um muπkarca i æene ne moæe se u jednom trenutku promi-jeniti i iz stanja neporoËnosti i svetosti pasti u poroËnost, pokva-renost i zloËin. Potrebno je vrijeme da se ljudsko preobrazi uboæansko, ali i da se pokvare oni koji su stvoreni po BoæjemobliËju i postanu okrutni i sliËni avlu. Mi se mijenjamo gleda-njem. Iako stvoren po Spasiteljevom obliËju, Ëovjek moæe takopreoblikovati svoj um da mu grijeh koji je nekada mrzio, sadapostane drag. Kada prestane bdjeti i moliti se, on prestaje Ëuvatisvoju tvravu, svoje srce. … Mi moramo voditi stalni rat protivtjelesnih misli, a u tome nam mora pomagati oplemenjujuÊi utje-caj Boæje milosti, koja Êe usmjeriti misli prema Nebu i naviknutium da razmiπlja o onome πto je Ëisto i sveto. (2T 478,479)

Karakter se ne oblikuje sluËajno. On nije odreen jednomprovalom temperamenta, jednim korakom u pogreπnom smjeru.Ponavljanje djela izaziva stvaranje navika, oblikuje karakter ili nadobro ili na zlo. Plemeniti karakter moæe se stvoriti jedino ustraj-nim neumornim naporima, poboljπanjem svakog povjerenog ta-lenta i sposobnosti na slavu Bogu. (CG 164)

Bog oËekuje od nas da izgraujemo karakter u skladu s uzo-rom koji nam je dan. Mi trebamo polagati opeku za opekom,dodavati milost milosti, pronalaziti svoje slabe toËke i popravljatiih u skladu s danim uputama. (Isto, str. 165)

Bog nam daje snagu, sposobnosti razmiπljanja i vrijeme dabismo izgradili karakter na koji Êe On moÊi staviti svoj peËatodobravanja. On æeli da svako Njegovo dijete izgradi plemenitkarakter ËineÊi neporoËna, plemenita djela, tako da na kraju mo-æe postati skladna graevina, prekrasan hram ugodan i ljudima.…

Onaj tko æeli uzrasti u prekrasnu graevinu za Gospodina,mora oplemenjivati svaku sposobnost svojeg biÊa. Karakter semoæe skladno razviti jedino pravilnom upotrebom talenata. I takodonosimo i ugraujemo u temelj ono πto je u Boæjoj rijeËi prika-zano kao zlato, srebro i drago kamenje — materijal koji Êe izdr-æati ispit boæanskog ognja oËiπÊenja. (Isto, str. 165,166)

213

237

20. kolovoza

Savrπeni veÊ sada?“Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ ne-beski! (Matej 5,48)

Kada je Bog dao svojega Sina za svijet, omoguÊio je muπkar-cima i æenama da postanu savrπeni ako sve sposobnosti svojegbiÊa upotrijebe Njemu na slavu. U Kristu im je dao bogatstvosvoje milosti i spoznaju svoje volje. I kada se oslobode sebe inauËe hoditi u poniznosti, oslanjajuÊi se na Boæje vodstvo, ljudiÊe biti osposobljeni da ispune uzviπenu namjeru koju Bog ima snjima. (RH, 22. travnja 1909.)

Savrπenstvo karaktera utemeljeno je na onome πto je KristuËinio za nas. Ako se budemo neprestano oslanjali na zaslugesvojega Spasitelja, ako budemo hodili Njegovim stopama, bit Êe-mo kao i On, neporoËni i neokaljani.

Naπ Spasitelj ni od jedne duπe ne zahtijeva nemoguÊe. On odsvojih uËenika oËekuje samo ono radi Ëega im je spreman poda-riti milost i snagu da to postignu. On ih nikada ne bi pozivao dabudu savrπeni kad u svojoj vlasti ne bi imao svako savrπenstvomilosti koju Êe izliti na one kojima æeli udijeliti tako visoku isvetu prednost. …

Naπa je zadaÊa da u podruËju svojeg djelovanja postignemosavrπenstvo koje je Krist tijekom svojeg æivota na Zemlji postigaona svakom stupnju razvoja karaktera. On je naπ primjer. U svemuse moramo truditi da proslavimo Boga svojim karakterom. … Mo-ramo postati potpuno ovisni o snazi koju nam je On obeÊao. (KH130)

Isus nije otkrio nikakve osobine, niti pokazao silu koju ljudine bi mogli dosegnuti vjerom u Njega. Svi Njegovi sljedbenicimogu imati Njegovu savrπenu ljudsku narav ako se pokore Bogukao πto je to On uËinio. (Isusov æivot, str. 552)

Naπ Spasitelj usavrπava cijelog Ëovjeka. On nije Bog samojednog dijela naπe osobnosti. Kristova milost moæe ukrotiti cijeloljudsko biÊe. On je sve stvorio. On je sve i otkupio. On je uËinioda um, snaga, tijelo, ali i duπa, dobiju dio u boæanskoj naravi; sveje to Njegovo otkupljeno vlasniπtvo. Njemu moramo sluæiti cijelimumom, srcem duπom i snagom. Onda Êe Gospodin biti proslavljenu svojim svetima, Ëak i u obiËnim, prolaznim stvarima s kojimasu povezani. “Svetinja Gospodinu”, bit Êe ispisano na njima. (KH331)

214

238

21. kolovoza

»eka naπ zahtjev“Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpuna!” (Ivan16,24)

Molitva je od Neba odreeno sredstvo za uspjeh u sukobu sgrijehom i u razvitku krπÊanskog karaktera. Boæanski utjecaj kojidolazi kao odgovor na molitvu vjere, ostvarit Êe u duπi moliteljasve ono za πto moli. Moæemo moliti za oprost grijeha, za SvetogDuha, za karakter sliËan Kristovom, za mudrost i snagu da vrπi-mo Njegovo djelo, za svaki dar πto ga je obeÊao. (Djela apostol-ska, str. 355)

Isus je naπ PomoÊnik; u Njemu i preko Njega moramo pobi-jediti. … Kristova milost Ëeka da je zatraæimo. On Êe vam datipotrebnu milost i snagu ako to zatraæite od Njega. … Kristovavjera Êe vezati i suzbiti svaku nesvetu sklonost, pokrenut Êe ener-giju, samodisciplinu i marljivost Ëak i u pitanjima obiËnog, svaki-daπnjeg æivota; ona Êe nas povesti da se nauËimo ekonomiËnosti,taktiËnosti, samoodricanju, da Ëak i gubitke prihvatimo bez gun-anja. Kristov Duh u srcu pokazat Êe se u karakteru; razvit Êeplemenite osobine i snagu. “Dosta ti je moja milost” — kaæe Krist(2. KorinÊanima 12,9). (Letter 25, 1882.)

Uloæite svaki napor da odræite vezu izmeu Isusa i svojeduπe. … Trebamo se moliti u obiteljskom krugu, ali iznad svegane smijemo zanemariti osobnu molitvu, jer je to æivot duπe. Duπane moæe napredovati ako se zanemaruje molitva. Obiteljska ilijavna molitva sama po sebi nije dovoljna. Neka se duπa u samoÊiotvori pred ispitivaËkim Boæjim okom. Tajnu molitvu treba Ëutisamo Bog koji sluπa molitve. Nijedno znatiæeljno uho ne trebaËuti sadræaj takvih molitava. Pri tajnoj molitvi duπa je slobodnaod utjecaja okoline, slobodna od uznemiravanja. … Smirenom,jednostavnom vjerom duπa odræava vezu s Bogom i prikuplja zra-ke boæanske svjetlosti da bi se ojaËala i odræala u sukobu saSotonom. …

Molite se “u svojoj sobi” (Matej 6,6). Dok se bavite svojimsvakodnevnim poslom, neka se vaπe srce Ëesto obraÊa Bogu. Takoje Henok hodio s Bogom. Te tajne molitve podiæu se kao skupo-cjeni miris prema prijestolju milosti. Sotona ne moæe svladationoga tko je tako utvren u Bogu. (Put Kristu, str. 103,104)

215

239

22. kolovoza

Aneoska pomoÊ“Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije iπtipavce, i moÊ nad svakom neprijateljskom silom, te vamsigurno niπta neÊe moÊi nauditi.” (Luka 10,19)

Pali Ëovjek je Sotonin zarobljenik. Krist je dobio zadatak daga izbavi iz ruke njegovog velikog neprijatelja. »ovjek je po svojojnaravi sklon slijeenju Sotoninih nagovora i on se ne moæe us-pjeπno odupirati tako straπnom neprijatelju ako se Krist, moÊniPobjednik, ne nastani u njemu, upravlja njegovim æeljama i dajemu snagu. Samo je Bog u stanju ograniËiti Sotoninu moÊ. …Sotona zna mnogo bolje od Boæjeg naroda kakvu vlast Kristovisljedbenici mogu steÊi nad njim ako se oslone na Kristovu snagu.Kada ponizno zatraæi od velikog Pobjednika da mu pomogne,najslabiji sljedbenik Istine, koji se Ëvrsto oslonio na Krista, moæeuspjeπno suzbiti Sotonu i sve njegove Ëete. …

Sotona Êe pozvati u pomoÊ legije svojih anela da zaustavenapredovanje makar i jedne duπe ne bi li je, ako mu to ikako budemoguÊe, istrgnuo iz Kristove ruke. … Meutim, ako ugroæenaduπa ne odustane, veÊ se u svojoj bespomoÊnosti pozove na za-sluge Kristove krvi, naπ Spasitelj Ëuje iskrenu molitvu vjere iposlat Êe joj u pomoÊ svoje moÊne anele da je izbave. Sotona nemoæe izdræati kada netko pozove njegovog velikog Suparnika, jerse plaπi Njegove snage i veliËanstva i drhti pred Njim. Na zvukusrdne molitve, zadrhti cijela Sotonina vojska. (1T 341—346)

Niπta osim Kristove njeæne suÊuti, Njegove boæanske milosti,Njegove svemoÊne sile ne moæe nas osposobiti da se borimo pro-tiv nemilosrdnog neprijatelja i da suzbijamo protivljenje svojegavlastitog srca. U Ëemu je naπa snaga? U Gospodnjoj radosti! NekaKristova ljubav ispuni naπa srca i onda Êemo moÊi primiti silukoju je On pripremio za nas. …

GledajuÊi Krista da bi postao sliËan Njemu, tragalac za isti-nom vidi savrπenstvo naËela Boæjeg zakona i ne zadovoljava seniËim drugim osim savrπenstvom. … Mi se moramo boriti protivsvojih osobina koje Sotona æeli ojaËati da bi ih iskoristio u svojesvrhe. … Meutim, Kristov sljedbenik zna da Otkupitelj ima spa-sonosnu snagu koja Êe mu donijeti pobjedu u sukobu. SpasiteljÊe ga ojaËati i pomoÊi mu ako izie pred Njega traæeÊi milost isposobnost da uspije. (RH, 31. oæujka 1904.)

216

240

23. kolovoza

Znak krπÊanstva“Onomu koji, prema snazi πto silu svoju oËituje u nama,moæe uËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo mo-liti ili misliti.” (Efeæanima 3,20)

Gospodin æeli preko pripadnika svojeg naroda pokazati svojumilost i svoju moÊ. Meutim, On zahtijeva da oni koji se ukljuËeu Njegovu sluæbu svoje misli uvijek upuÊuju Njemu. Svakog danatrebaju odvajati vrijeme za Ëitanje Boæje rijeËi i molitvu. …

Kao pojedinci trebamo hoditi i razgovarati s Bogom; onda Êese sveti utjecaj Kristovog Evanelja u potpunom savrπenstvu po-kazati u naπem æivotu. (6T 253)

Ima jedna rjeËitost koja je daleko moÊnija od samih rijeËi, toje rjeËitost koja se sastoji u tihom, dosljednom æivotu Ëistog,pravog krπÊanina. Ono πto Ëovjek jest vrπi veÊi utjecaj od onogaπto kaæe.

Vojnici koji su bili poslani k Isusu donijeli su na povratkuizvjeπtaj da nikada Ëovjek nije govorio kao On. Oni su ovo moglireÊi stoga πto nikada Ëovjek nije æivio kao πto je On æivio. Da jeNjegov æivot bio drukËiji, On ne bi mogao govoriti kao πto jegovorio. Njegove su rijeËi u sebi imale silu koja uvjerava, jer sudolazile iz srca Ëista i sveta, puna ljubavi i suÊuti, dobroËinstvai istine.

OdluËujuÊi trenutak u naπem utjecaju na druge je osobnikarakter i iskustvo. Da bismo druge mogli uvjeriti o moÊi Kristo-ve milosti, naπe se srce i æivot moraju upoznati s tom Njegovomsilom. Evanelje πto ga propovijedamo na spasenje duπa mora bitiono evanelje kojim je naπa duπa spaπena. Naπ Êe utjecaj na ovajskeptiËni svijet biti djelotvoran samo onda ako imamo æivu vjeruu Krista kao svog osobnog Spasitelja. Ako æelimo izvuÊi greπnikaiz vira nemirne rijeke, onda prvo naπe noge trebaju imati Ëvrstoslonac na Stijeni, Isusu Kristu.

Obiljeæje krπÊanstva nije neka vrsta vanjskog znaka, ono sene sastoji u noπenju kriæa ili krunice, veÊ je ono πto otkrivazajednicu Ëovjeka s Bogom. Mi trebamo silom Njegove milostiuvjeriti svijet da je Bog poslao svoga Sina da bude Otkupiteljsvijeta. Nijedan utjecaj na svijetu ne moæe takvom snagom obu-zeti ljudsku duπu kao utjecaj nesebiËnog æivota. KrπÊanin kojivoli, i koji je blag i ljubazan, najjaËi je dokaz u prilog evanelju.(Put u bolji æivot, str. 297)

217

241

24. kolovoza

Uvjeti za krπÊanski rast“I ovo je moja molitva: Neka vaπa ljubav sve viπe raste upravoj spoznaji i svakom rasuivanju … da budete naslavu i hvalu Boæju puni roda — pravednosti — koji dola-zi po Isusu Kristu.” (Filipljanima 1,9-11)

Gdje ima æivota, ima i rasta i donoπenja roda; ali ako nebudemo rasli u milosti, naπa duhovnost Êe zakræljati, bit Êe bo-leæljiva, besplodna. Jedino rastom i donoπenjem roda moæemoispuniti namjeru koju Bog ima s nama. Krist je rekao: “Otac mojproslavit Êe se time πto Êete roditi mnogo roda.” (Ivan 15,8) Dabismo donijeli mnogo roda, moramo na najbolji naËin iskoristitisvoje prednosti. Moramo se posluæiti svakom prilikom koju smodobili da steknemo snagu.

NeporoËan, plemenit karakter, sa svim svojim uzviπenim mo-guÊnostima, pripremljen je za svako ljudsko biÊe. Meutim, mnoginemaju iskrenu æelju za takvim karakterom. Oni se nisu spremniodvojiti od zla da bi mogli steÊi dobro. … Odbijaju blagoslove kojibi ih doveli u sklad s Bogom. … I zato ne mogu rasti.

Jedan od boæanskih planova za rast je dijeljenje. KrπÊanintreba stjecati snagu snaæeÊi druge. “Podaπna duπa nalazi okrepu,i tko napaja druge, sam Êe se napojiti.” (Izreke 11,25) To nijesamo obeÊanje, to je boæanski zakon, zakon po kojem Bog pro-glaπava da potoci dobroËinstva, sliËno vodama velikog oceana,moraju stalno kruæiti, stalno se vraÊati na svoj izvor. Ispunjava-nje ovog zakona tajna je duhovnog rasta. …

Ako s vjerom izlazimo pred Boga, On Êe nas primiti i datinam snage da se dalje uspinjemo prema savrπenstvu. Ako paæljivoodmjeravamo svaku rijeË i svako svoje djelo, tako da niËim neosramotimo Boga koji nam je ukazao povjerenje, ako iskoristimosvaku priliku koja nam se pruæa, dostiÊi Êemo punu visinu rastamuπkaraca i æena u Isusu Kristu.

KrπÊani, je li se Krist otkrio u nama? »inimo li sve πto je unaπoj moÊi da steknemo tijelo koje ne moæe lako oslabjeti, umkoji gleda izvan kruga vlastitih interesa prateÊi uzroke i posljedi-ce svakog postupka, koji je u stanju uhvatiti se u koπtac s veli-kim problemima i svladati ih, volju koja je sposobna oduprijeti sezlu i braniti dobro? Jesmo li razapeli sebe? Rastemo li u mjerurasta visine muπkaraca i æena u Isusu Kristu, spremni da izdræi-mo teπkoÊe kao dobri vojnici kriæa? (ST, 12. lipnja 1901.)

218

242

25. kolovoza

U ljubaznosti“Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji, sveti iljubljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost, krot-kost i strpljivost!” (Koloπanima 3,12)

Neka zakon ljubaznosti bude na vaπim usnama i ulje milostiu vaπem srcu. To Êe donijeti predivne rezultate. Postat Êete blagi,suosjeÊajni, usluæni. Vama su doista potrebne sve te vrline. Vimorate primiti Svetoga Duha i uzeti Ga u svoj karakter; On Êetada djelovati kao sveti oganj iz kojega se πiri miris i uzdiæeprema Boæjem prijestolju, ne s usana onoga koji osuuje, veÊonoga koji lijeËi ËovjeËju duπu. Vaπe lice odraæavat Êe boæanskilik. … PromatrajuÊi Kristov karakter, vi Êete se preobraziti u Nje-govo obliËje. Jedino Kristova milost moæe promijeniti vaπe srce iuËiniti da odraæavate lik Gospodina Isusa. Bog nas poziva da bu-demo sliËni Njemu — Ëisti, sveti, neokaljani. Mi trebamo nositiboæanski lik. …

Gospodin Isus je naπ jedini PomoÊnik. Njegovom miloπÊunauËit Êemo njegovati ljubav, govoriti ljubazno i njeæno. Njego-vom miloπÊu naπe hladno, grubo ponaπanje bit Êe promijenjeno.Zakon ljubaznosti bit Êe na naπim usnama, tako da oni koji senalaze pod dragocjenim utjecajem Svetoga Duha neÊe smatratiznakom slabosti da plaËu s onima koji plaËu, da se raduju sonima koji se raduju. Mi trebamo njegovati nebeske karakternevrline. Trebamo nauËiti πto znaËi biti dobre volje prema svimljudima, njegovati iskrenu æelju da budemo kao sunËevo svjetlo,a ne kao sjenka u æivotu drugih ljudi. (3BC 1164)

Iskoristite svaku priliku da doprinosite sreÊi onih koji senalaze oko vas, da s njima podijelite svoje tople osjeÊaje. Ljuba-zne rijeËi, pogledi puni suosjeÊanja i izrazi priznanja bit Êe zamnoge napaÊene duπe kao Ëaπa hladne vode æednom putniku.

Hodite u svjetlu Spasiteljeve ljubavi. Onda Êe vaπ utjecaj bitina blagoslov svijetu. Neka vama upravlja Kristov Duh. Neka zakonljubaznosti uvijek bude na vaπim usnama. Strpljenje i nesebiË-nost obiljeæavaju rijeËi i postupke onih koji su nanovo roeni,koji æive novim æivotom u Kristu. (7T 50)

219

243

26. kolovoza

Boæanska uputa“Da se proslavi u vama ime naπega Gospodina Isusa — ivi u njemu — u skladu s miloπÊu naπega Boga i Gospodi-na Isusa Krista.”(2. Solunjanima 1,12)

Mnogi bi æeljeli rasti u milosti, mole se za to i iznenaeni suπto njihove molitve nisu usliπane. Meutim, UËitelj im je povjeriodjelo koje moraju obaviti da bi mogli rasti. Od kakve im je koristida se mole ako nisu spremni obaviti djelo koje su morali obaviti?Postavlja se pitanje: Æele li oni uopÊe spasiti duπe za koje je Kristumro? Duhovni rast ovisi o vaπoj spremnosti da drugima objavitesvjetlo koje vam je Bog povjerio. Vaπa je duænost da aktivno raz-miπljate o tome kako Êete ostvariti svoje najbolje zamisli da Ëinitedobro i samo dobro u svojoj obitelji, u svojoj crkvi i u svojemsusjedstvu.

Umjesto da postajete sve zabrinutiji πto ne rastete u milosti,potrudite se da izvrπite svaku duænost koja vam se povjeri, daduboko u srcu osjetite odgovornost za duπe i da na svaki zamisli-vi naËin pokuπate spasiti izgubljene. Budite ljubazni, budite uslu-æni, imajte saæaljenja; govorite ponizno o blaæenoj nadi, govoriteo Isusovoj ljubavi, o Njegovoj dobroti, Njegovoj milosti, Njegovojpravednosti; prestanite se zabrinuto pitati da li rastete ili ne.Biljke ne rastu nikakvim svjesnim naporom. … Biljka nije stalnozabrinuta da li raste ili ne; ona jednostavno raste pod Boæjimnadzorom. (YI, 3. veljaËe 1898.)

Ako svoje srce i um budemo posvetili radu za GospodinaËineÊi ono πto nam je On povjerio, ako budemo hodili Isusovimstopama, naπe srce postat Êe sveta harfa, Ëija Êe svaka strunaslati izraze hvale i zahvaljivanja Janjetu koje je Bog poslao daponese grijeh svijeta.

Gospodin Isus je naπa snaga i naπa sreÊa, velika riznica izkoje u svakoj prigodi moæemo crpsti snagu. Dok budemo prouËa-vali Njega, razgovarali o Njemu, dok budemo postajali sve sposob-niji da Ga gledamo — dok se budemo sluæili Njegovom miloπÊu iprimijetili blagoslove koje nam je obeÊao, imat Êemo Ëime pomoÊibliænjima. Ispunjeni zahvalnoπÊu, prenosit Êemo drugima blago-slove koji su nam bili obilno dani. I tako, primajuÊi i dajuÊi,rastemo u milosti. (ST, 22. listopada 1896.)

220

244

27. kolovoza

Zajedniπtvo s Kristom“Nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite seoko tjelesnoga da ugaate pohotama!” (Rimljanima 13,14)

Da bi spasio ljude, Bog se sluæi razliËitim sredstvima. On imse obraÊa preko svoje RijeËi i svojih slugu; On im preko SvetogaDuha πalje poruke u kojima ih opominje, ukorava i pouËava. Tasu sredstva odreena da prosvijetle razumijevanje ljudi, da imotkriju njihovu duænost i njihove grijehe, ali i blagoslove kojetrebaju dobiti; da probude u njima svijest o duhovnom siromaπtvukako bi mogli poÊi Kristu i u Njemu naÊi milost koja im je potre-bna. …

Svaki pojedinac svojom odlukom ili odbacuje Krista odbija-juÊi njegovati Njegov duh i slijediti Njegov primjer, ili ulazi uosobno zajedniπtvo s Kristom samoodricanjem, vjerom i poslu-πnoπÊu. Mi moramo, svatko za sebe, izabrati Krista zato πto je Onprvi izabrao nas. To zajedniπtvo s Kristom trebaju uspostavitiupravo oni koji su po svojoj naravi u neprijateljstvu s Njim. To jeodnos krajnje ovisnosti u koji mora uÊi oholo srce. To je sveobu-hvatno djelo; i mnogi koji tvrde da su Kristovi sljedbenici neznaju niπta o njemu. Oni samo rijeËima prihvaÊaju Spasitelja, aline kao jedinog Vladara svojeg srca. …

Da bismo se odrekli svoje volje, moæda onoga πto po vlasti-tom izboru volimo ili æelimo, moramo uloæiti napor, pri Ëemumnogi oklijevaju, posrÊu ili se vraÊaju. Meutim, tu bitku moravoditi svako istinski obraÊeno srce. Mi se moramo boriti protivkuπnji u sebi i izvan sebe. Moramo postiÊi pobjedu nad sobom,razapeti sklonosti i strasti, a onda otpoËeti zajedniπtvo duπe sKristom. … Kada se to zajedniπtvo pojavi, moæe se saËuvati samostalnim, ozbiljnim i muËnim naporima. Krist se sluæio svojomsilom da odræi i zaπtiti tu svetu vezu, a ovisni, bespomoÊni greπnikmora doprinijeti svoj dio ulaæuÊi neumorne napore, ili Êe ga Soto-na svojom okrutnom, lukavom silom odvojiti od Krista. ...

Vaπe podrijetlo, ugled, bogatstvo, talenti, vrline, vaπa poboæ-nost, Ëovjekoljublje ... neÊe uspostaviti vezu jedinstva izmeuvaπe duπe i Krista. Vaπa povezanost s Crkvom ... neÊe vam niπtakoristiti ako ne vjerujete u Krista. Nije dovoljno vjerovati neπto oNjemu. Vi morate vjerovati u Njega. Morate se potpuno osloniti naNjegovu spasonosnu milost. (5T 46—49)

245

28. kolovoza

Hvala Bogu!“Slavit Êu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova — za sveπto nam Jahve uËini, za veliku dobrotu domu Izraelovuπto nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.”(Izaija 63,7)

Kada svijest o Boæjoj dobroti neprestano bude osvjeæavaladuπu, to Êe pokazati izraz mira i radosti na licu. To Êe se izraæa-vati rijeËima i djelima. Velikoduπni, Sveti Kristov Duh, koji djelujena srce, uËinit Êe da utjecajem svojeg æivota obraÊamo bliænjeBogu.

Zar nemamo razloga govoriti o Boæjoj dobroti, priËati o Nje-govoj moÊi? Kada su prijatelji dobri prema nama, smatramo pred-noπÊu da im zahvalimo za njihovu ljubaznost. Koliko bi nam viπeradosti donosilo da svoju zahvalnost izrazimo Prijatelju od kojegnam dolazi svaki dobri i savrπeni dar? Zato neka se u svakoj crkvinjeguje izraæavanje zahvalnosti Bogu. NauËimo svoje usne da hva-le Boga u obiteljskom krugu. … Neka naπi darovi i prilozi izraæa-vaju naπu zahvalnost za prednosti u kojima svakodnevno uæiva-mo. U svemu trebamo pokazivati svoju radost u Gospodinu. …

David izjavljuje: “Ljubim Jahvu, jer Ëuje vapaj molitve moje:uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.” (Psalam 116,1.2)Boæja dobrota, koja Ga navodi da Ëuje i usliπava naπe molitve,nameÊe nam veliku obvezu da Mu izrazimo svoju zahvalnost zadarove koje nam je dao. Trebali bismo hvaliti Boga mnogo viπenego πto to Ëinimo. Za blagoslove koje primamo kao odgovor nasvoje molitve treba odmah zahvaliti. …

Mi oæaloπÊujemo Kristovog Duha svojim prigovorima, guna-njem i nezadovoljstvom. Ne bismo smjeli sramotiti Boga svojimæalopojkama zbog nevolja koje nam izgledaju teπke. Sve nevoljekoje primamo kao odgojno sredstvo donosit Êe nam radost. Cijelinaπ vjerski æivot postat Êe tada snaæniji, uzviπeniji, plemenitiji,odisat Êe miomirisom dobrih rijeËi i djela. (RH, 7. svibnja 1908.)

Neka Boæji mir zavlada u vaπoj duπi. Onda Êete imati snagepodnijeti sva stradanja i hvalit Êete Boga πto ih imate snage pre-trpjeti. Hvalite Gospodina; govorite o Njegovoj dobroti; priËajte oNjegovoj moÊi! Uljepπajte ozraËje koje okruæuje vaπu duπu. …Hvalite Boga srcem, duπom i glasom, hvalite Onoga koji je zdrav-lje vaπeg cjelokupnog izgleda, vaπ Spasitelj i vaπ Bog. (YI, 27.prosinca 1900.)

221

246

29. kolovoza

Dok Ëekamo“Neka vam bokovi budu opasani a svjetiljke zapaljene! Ibudite sliËni onima πto Ëekaju svoga gospodara kad sevraÊa sa svadbe, da mu odmah otvore Ëim doe i poku-ca.” (Luka 12,35.36)

Sada je vrijeme da se pripremamo za dolazak naπega Gospo-dina. Spremnost da Ga doËekamo ne moæe se postiÊi za kratkovrijeme. Da bismo se pripremili za taj sveËani trenutak, moramobdjeti, Ëekati i istodobno marljivo raditi. Na taj naËin Boæja djecaslave Boga. Usred uæurbanosti ovozemaljskog æivota Ëuje se nji-hov glas kojim izgovaraju rijeËi ohrabrenja, vjere i nade. Sve πtoimaju i sve πto jesu predali su u sluæbu svojem UËitelju. … Kristnam je rekao kada Êe osvanuti dan Njegovog kraljevstva. On nekaæe da Êe tada cijeli svijet biti obraÊen, veÊ da Êe se “ova Rado-sna vijest o Kraljevstvu propovijedati po svemu svijetu, svimnarodima za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak” (Matej 24,14).ObjavljujuÊi Evanelje svijetu, dobili smo moguÊnost da ubrzamodolazak Boæjeg dana. Da je Boæja crkva obavila djelo koje joj jeGospodin odredio, veÊ bi odavno cijeli svijet bio opomenut i Go-spodin Isus bi veÊ doπao na Zemlju u velikoj sili i slavi.

Objavljivanje poruke o drugom Kristovom dolasku mora pra-titi æivotna sila. Mi ne smijemo stati sve dok se mnoge duπe neobrate i ne prihvate blaæenu nadu u Gospodnji drugi dolazak. Uapostolske dane, vijest koju su nosili obavila je veliko djelo utje-ËuÊi na ljude da umjesto idolima sluæe æivome Bogu. Djelo kojese danas mora obaviti isto je tako stvarno i istina je isto tolikoistina; razlika je jedino u tome πto u djelo objavljivanja vijestimoramo ulagati sve viπe ozbiljnosti πto se viπe bude pribliæavaodolazak Gospodina Isusa. Poruka za ovo vrijeme je pozitivna,jednostavna i od najveÊe je vaænosti. Mi se moramo vjerovati uvijest koju propovijedamo. »ekati, bdjeti, raditi, moliti se, opomi-njati svijet — to je naπ posao. (RH, 13. studenoga 1913.)

Bila sam duboko ganuta prizorima koje sam nedavno vidjelau noÊnom vienju. Izgledalo mi je kao da neki veliki pokret —djelo buenja — napreduje u mnogim mjestima. Naπi vjernici suodlazili na posao odazivajuÊi se Boæjem pozivu. BraÊo moja, Gospo-din nam govori! Zar neÊemo posluπati Njegov poziv? Zar neÊemopripremiti svoje svjetiljke i ponaπati se kao ljudi koji oËekujupovratak svojega Gospodina? (TM 515)

222

247

30. kolovoza

Kakve li nagrade!“Ako ostane Ëije djelo … primit Êe plaÊu.” (1. KorinÊanima3,14 — ©a)

Kada se vjerni radnici okupe oko Boæjeg i Janjetovog prije-stolja, bit Êe im podijeljena veliËanstvena nagrada. Kada je Ivankao smrtnik ugledao Boæju slavu, pao je kao mrtav; nije bio ustanju podnijeti taj prizor. Ali kada Boæji sinovi i kÊeri steknubesmrtnost, oni Êe Ga “vidjeti onakva kakav jest” (1. Ivanova 3,2).Oni Êe stajati pred prijestoljem, prihvaÊeni u Ljubljenome. Svinjihovi grijesi bit Êe izbrisani, svi prijestupi rasuti. Sada mogugledati nezaklonjenu slavu Boæjeg prijestolja. Oni su sudjelovalis Kristom u Njegovim stradanjima, suraivali su s Njim u planuspasenja i sada sudjeluju zajedno s Njim u radosti gledajuÊi spa-πene duπe u Boæjem kraljevstvu, duπe koje Êe slaviti Boga tijekomcijele vjeËnosti. …

Toga dana otkupljeni Êe blistati slavom Oca i Sina. Aneli,podiæuÊi svoje zlatne harfe, pozdravit Êe dobrodoπlicom Kralja itrofeje Njegove pobjede. … Odjeknut Êe pobjedniËka pjesma i is-puniti cijelo Nebo. Krist je pobijedio! On Êe uÊi u nebeske dvoro-ve, praÊen svojim otkupljenicima kao svjedocima da Njegova mi-sija patnji i ærtve nije bila uzaludna. …

Tu Êe biti domovi za putnike sa Zemlje. Tu Êe biti haljine zapravednike, zajedno s krunama slave i palmama pobjede. Sve πtonas je zbunjivalo u djelima Boæje providnosti bit Êe razrijeπeno ubuduÊem svijetu. Ono πto je bilo teπko razumjeti, sada Êe dobitiobjaπnjenje. Tajne milosti otvorit Êe se pred nama. Tamo gdje jenaπ ograniËeni um nalazio samo zbrku i prekrπena obeÊanja, vi-djet Êemo najsavrπeniji, predivni sklad. Znat Êemo da je beskraj-na ljubav odredila iskustva koja su nam izgledala tako teπka zapodnoπenje. Ali kada prepoznamo njeænu brigu Onoga koji je uËi-nio da nam sve izie na dobro, klicat Êemo puni neizrecive rado-sti i slave. (9T 285,286)

Pozivam vas da se pripremite za Kristov dolazak na nebes-kim oblacima. … Pripremite se za sud tako da, kada Krist doei kada Mu svi koji vjeruju budu iskazivali svoje divljenje, i mibudemo meu onima koji Êe se sresti s Njime u miru. (Isto, str.285)

223

248

31. kolovoza

Podignite pogled!“Tjeπite, tjeπite moj narod, govori Bog vaπ. Govorite srcuJeruzalema, viËite mu da mu se ropstvo okonËa, da mu jekrivnja okajana.” (Izaija 40,1.2)

U najmraËnijim danima svoga dugog sukoba sa zlom, Boæjacrkva je dobivala otkrivenja o Gospodnjim vjeËnim namjerama.Njegovom narodu bila je dana moguÊnost da kroz zavjesu nevoljau sadaπnjosti baci pogled na pobjede u buduÊnosti, u vrijeme kadÊe, kada bitka zavrπi, otkupljeni uÊi u obeÊanu zemlju. Ova vie-nja o buduÊoj slavi, prizori slikani Boæjom rukom, trebaju bitidragi danaπnjoj Crkvi koja djeluje u vrijeme skorog svrπetka vje-kovnog sukoba i obilnog i potpunog izlijevanja obeÊanih blagoslo-va. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 460)

Nama koji stojimo na samome rubu njihovog ispunjenja, ka-ko su duboki, kako zanimljivi ovi opisi onoga πto Êe se zbiti —dogaaja koje su, joπ otkako su naπi praroditelji bili izgnani izEdena, Boæja djeca Ëekala, za kojima su Ëeznula i za koje su semolila. Dragi suputnici na stazi æivota, mi smo i dalje meu sje-nama i nemirima zemaljskih zbivanja; ali naπ Spasitelj uskoro setreba pojaviti i donijeti nam izbavljenje i odmor. Zadræimo vjeromu sjeÊanju ove slike blagoslovljene vjeËnosti koju nam je nasli-kala Boæja ruka! Onaj koji je umro za grijehe svijeta πiroko otvaravrata Raja svima onima koji vjeruju u Njega. Uskoro Êe bitka bitidobivena i pobjeda postignuta. Uskoro Êemo vidjeti Onoga u koje-mu su sakupljene sve naπe nade u vjeËni æivot. I u Njegovoj nazoË-nosti sve Êe nevolje i patnje ovoga æivota izgledati kao niπta. Onoπto je nekad bilo “viπe se neÊe spominjati, niti Êe vam na umdolaziti”.

“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada ve-lika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vrπenjem voljeBoæje postignete obeÊanje, jer: Joπ malo, vrlo malo, i doÊi Êe onajkoji ima doÊi; neÊe zakasniti.” “A na Izraela mislit Êe Gospodspasenjem vjeËnim, vi se neÊete nikada postidjeti, niti Êete seposramiti dovijeka.” (Izaija 65,17; Hebrejima 10,35-37; Izaija 45,17— ©a) Podignite pogled, podignite pogled i neka vaπa vjera stalnoraste! Neka vas ta vjera povede uzanim putom i provede krozvrata u grad u veliËanstvenu buduÊnost, u beskrajnu i slavnubuduÊnost namijenjenu otkupljenima. (Isto, str. 466)

224

249

RUJAN

OVAJ DAN S BOGOM

1. rujna

Sukob zavrπen“Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja, nijedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurnoneÊe nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,18)

Kada je Krist ulazio u javnu sluæbu, Sotona Ga je sreo iosporio Mu svaki pedalj teritorija, dajuÊi sve od sebe u naporu daGa slomi. Mnogo toga je bilo na kocki u ovoj borbi. MoÊni suinteresi bili u pitanju. Pitanja na koja se traæio odgovor bila su:“Je li Boæji zakon nesavrπen; je li mu potrebna neka promjena iliopoziv ili je nepromjenjiv? Je li Boæja vladavina stabilna ili su jojpotrebne promjene?” Ova pitanja traæila su odgovore ne samopred onima koji æive u Boæjem gradu, veÊ i pred stanovnicimacijelog prostranog svemira. ... Od jasala pa sve do kriæa Sotona jeu stopu slijedio Boæjeg Sina. Kuπnje su se obruπavale na Njegakao oluja. Ali πto je sukob bivao æeπÊi, to je On postajao upoznatijis kuπnjama kojima je Ëovjek optereÊen, a bio je i bolje priprem-ljen da pomogne onome koji je kuπan.

Ozbiljnost kuπnji kroz koje je Krist proπao bila je razmjernavrijednosti onoga πto se stjeËe ili gubi na temelju Njegovog uspje-ha ili neuspjeha. U to nisu bili ukljuËeni samo interesi jednogsvijeta. Ovaj svijet bio je bojno polje, ali su i svi svjetovi koje jeBog stvorio bili pogoeni ovim sukobom. ... Sotona je nastojaostvoriti dojam da on radi za slobodu svemira. »ak i dok je Kristbio na kriæu, neprijatelj je bio odluËan da svoje argumente uËinitako raznolikim, prijevarnim i podmuklim da svi budu uvjereni daje Boæji zakon tiranski. On osobno postavio je svaki nacrt, ispla-nirao svako zlo, zapalio svaki um da bi nanio teπkoÊe Kristu. Onsam je poticao laæne optuæbe protiv Onoga koji je Ëinio samodobro. Osobno je nadahnuo okrutna djela koja su poveÊavala stra-danja Boæjeg Sina — Ëistog, svetog i nevinog.

Na ovaj naËin Sotona je uspostavio lanac kojim Êe on sambiti vezan. Cijeli nebeski svemir bit Êe svjedok Boæje pravde kadaga bude kaznio. Nebo je uvidjelo πto bi Nebo bilo kada bi se onnalazio u njemu. ... Ne samo u glavama nekoliko ograniËenih biÊa

225

250

na ovom svijetu, veÊ u mislima svih stanovnika nebeskog svemiraustanovljena je misao o nepromjenjivosti Boæjeg zakona. ... Jednimglasom oni veliËaju Boga kao pravednog, milostivog, samopoærtvov-nog i pravednog. (MS 1, 6. sijeËnja 1902.)

2. rujna

Stanovnici Neba“Na kraju, svi budite jednoduπni, puni suosjeÊanja, brat-ske ljubavi, milosra i poniznosti!” (1. Petrova 3,8)

Za njegovanjem njeænosti i blagosti postoji velika potreba.Nitko se ne treba stidjeti izraæavanja njeænog, suosjeÊajnog duhaprema onima koji grijeπe, zato πto su oni koji misle da ne Ëinepogreπke daleko od toga da budu bez krivnje pred Bogom. Nitkone treba misliti da je izraæavanje suosjeÊanja neπto zbog Ëega bise trebao osjeÊati postienim. ...

Kada se u æivotu bilo koje duπe javi kriza i netko je drugipokuπa posavjetovati, dana preporuka i savjet imat Êe teæinu utje-caja na dobro samo ako su primjer i duh savjetnika uspjeli saku-piti nuæne pozitivne elemente. Ti elementi su dosljedan æivot,otkrivanje iskrenog interesa za duπe u opasnosti, i samo Êe natemelju njih takav savjetnik moÊi djelotvorno uvjeriti i povesti tuduπu sigurnim stazama. Oni koji su brzi u osudi drugih, izgova-ranju rijeËi koje reæu i ranjavaju veÊ povrijeenu duπu, rade Soto-nin posao i suradnici su kneza tame. ... Kada na duπe u kuπnjamai napastima dolaze disciplinski ukori, neka zapamte da Êe ihGospodin spasiti od smrti. Neka duπe na koje dolazi ukor nezaborave da “korim i karam sve koje ljubim” (Otkrivenje 3,19).

»ovjek proæet Kristovim Duhom gledat Êe na dragocjene duπekao onaj koji Êe za njih morati dati odgovor. Krist polaæe pravona nas i mi moramo shvatiti svoju duænost i obaviti je u strahuBoæjem, gledajuÊi Njegovu slavu i ne pokazujuÊi se nevjernim.Neka nas razmiπljanje o sebi ili naπi prirodni osjeÊaji ne naveduda nam usta zaπute. Govorite i ne bojte se. Sa srcem punimnjeænosti i ljubavi za duπe “kori, prijeti, opominji u svoj strplji-vosti” (2.Timoteju 4,2).

Nikada nemojte prestajati raditi za duπu, dok postoji makari mali traËak nade. Vaπe rijeËi mogu povrijediti duπu. Oh, buditezbog toga oprezni i obucite svoje rijeËi u Isusovu ljubav i njeænost.Ublaæite svaki naglasak ljubavlju i suÊuti. ... Onako kako postupateprema drugima, kako im sudite, tako Êe Gospodin suditi i postu-

226

251

pati prema vama. Neka svatko tko tvrdi da je Boæje dijete, postupaonako kao πto je postupao Krist. Ako misli da je potrebno povri-jediti, neka istodobno preuzme kao svoju obvezu i izljeËenje.Istinu uvijek treba izgovarati u ljubavi, s Kristovim Duhom kojiboravi u duπi. (Letter 70, 13. sijeËnja 1984.)

3. rujna

Kristov utjecaj“Kad vide Petrovu i Ivanovu neustraπivost i saznadu dasu neuki i priprosti ljudi, poËnu se diviti. Prepoznali suu njima Isusove pratioce, ali im nisu mogli niπta odgovo-riti.” (Djela 4,13)

Kada je Krist bio na Zemlji, nije uputio ribare da ostave svojemreæe i Ëamce i odu æidovskim uËiteljima da se pripreme za sluæbuEvanelja. IduÊi pokraj Galilejskog jezera, “opazi dvojicu braÊe,©imuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mreæu umore — bili su, naime, ribari — pa im reËe: ‘Poite za mnom, iuËinit Êu vas ribarima ljudi!’ Oni istoga Ëasa ostave mreæe i pouza njim. IduÊi odatle dalje, opazi drugu dvojicu braÊe, JakovaZebedejeva i brata mu Ivana, u laici, s ocem, gdje krpe mreæe.Pozva ih. Oni odmah ostave laicu i svog oca te pou za njim.”(Matej 4,18-22)

Izuzetna je ova trenutaËna posluπnost, bez ijednog pitanja,bez ijednog obeÊanja zarade. Meutim, Kristove su rijeËi bile po-ziv koji je obuhvatio sve πto je On smatrao da je potrebno. Biloje poticajnog utjecaja u Njegovim rijeËima. Nije bilo dugih objaπ-njenja, veÊ je ono πto je rekao imalo veliku pokretaËku snagu. ...

Krist Êe ove skromne ribare, u vezi sa samim sobom, uËinitisredstvom za otimanje ljudi iz sluæbe Sotoni i, ËineÊi ih svojimvjernicima, uËiti ih o Boæjem kraljevstvu. U ovom poslu oni Êepostati Njegovi suradnici, ribari ljudi. ...

Krist je izabrao ono πto je ludo pred svijetom — one koje jesvijet proglasio neukima i neznalicama — da posrami ono πto jemudro. UËenici su bili neuki u rabinskoj tradiciji, ali s Kristomkao svojim Primjerom i UËiteljem, oni su stjecali obrazovanjenajviπeg reda jer su imali pred sobom boæanski Primjer. Krist imje iznosio istine od najveÊeg znaËenja.

One koje Bog koristi da obavljaju sluæbu za Njega, On Êe nasvoj naËin osposobiti za taj zadatak. Oni koji propovijedaju Kristamoraju svakodnevno uËiti od Krista kako bi razumjeli tajnu spa-

227

252

πavanja i sluæenja duπama za koje je On umro. ... Oni u svimæivotnim pojedinostima moraju slijediti Njegov naËin rada poka-zujuÊi njeæno suosjeÊanje prema ljudima i strogost prema sva-kom zlom djelu. (Letter 53, 2. veljaËe 1905.)

4. rujna

Uplaπenima i slabima“U Jahvu se uzdaj i Ëini dobro, da smijeπ stanovati uzemlji i æivjeti u miru.” (Psalam 37,3)

“U Jahvu se uzdaj.” Svaki dan ima svoje kuπnje, brige i nedaÊe,a kada se sretnemo — kako smo samo spremni razgovarati osvojim teπkoÊama i kuπnjama! NameÊe nam se toliko pozajmlje-nih briga, iznosimo toliko strahova, izraæavamo takvu teæinu za-brinutosti da bi se gotovo moglo pretpostaviti da nemamo milo-stivog Spasitelja, punog ljubavi, spremnog da Ëuje sve naπe molbei bude nam pomoÊnik u vrijeme potrebe.

Neki su uvijek u strahu i uhvate se za probleme. Svakogadana okruæeni su dokazima Boæje ljubavi, svakoga dana uæivajuu obilnim blagoslovima, ali previaju sadaπnje izraze Njegove na-klonosti. Njihov se um stalno bavi neËim neugodnim πto bi semoglo dogoditi; ili nekom teπkoÊom koja stvarno postoji i kojaim, iako mala, zatvara oËi pred mnogim pojedinostima zbog kojihbi morali biti zahvalni. TeπkoÊe s kojima se susreÊu, umjesto daih pribliæe Bogu, jedinom izvoru pomoÊi, odvajaju ih od Njega jerbude njihov nemir i nezadovoljstvo.

BraÊo i sestre, je li dobro da budemo tako nevjerni? Zaπtosmo tako nezahvalni i nepovjerljivi? Isus je naπ prijatelj. CijeloNebo se brine o nama, a naπe brige i strahovi æaloste BoæjegaSvetog Duha. Ne trebamo se optereÊivati brigama koje samo izje-daju i troπe naπe snage, a nimalo ne pomaæu u pobjeivanju kuπ-nji. Nema mjesta takvom nepovjerenju u Boga koje bi nas navo-dilo da se toliko pripremamo za buduÊe potrebe kao da nam je toglavni æivotni cilj i kao da se sreÊa sastoji od zemaljskih stvari ida je moæemo zadobiti zanemarujuÊi Ëinjenicu da Bog svime uprav-lja.

Vaπe se poslovanje moæe zakomplicirati, izgledi za uspjehbiti sve tamniji i tamniji i moæe vam zaprijetiti gubitak. Meutim,nemojte se obeshrabriti, bacite sve svoje brige na Boga i ostanitesmireni i radosni. ZapoËnite svaki dan iskrenom molitvom, nepropuπtajuÊi rijeËi hvale i zahvaljivanja. Traæite mudrost da raz-

228

253

borito upravljate svojim poslovima i na taj naËin sprijeËite gubi-tak i propast. UËinite sve πto sa svoje strane moæete da proizve-dete povoljne rezultate. Isus je obeÊao boæansku pomoÊ, ali nebez ljudskih napora. (RH, 3. veljaËe 1885.)

5. rujna

Jedina sigurnost“Reci Izraelcima: Subote moje morate odræavati, jer subo-ta je znak izmeu mene i vas od naraπtaja do naraπtaja,da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveÊujem.” (Izlazak31,13)

Neka svatko traæi Gospodina za sebe. VjeËnost je pred nama.Ne moæete sebi dopustiti da proe joπ jedan dan a da niste stalina Gospodnju stranu. Zar neÊete djelovati tamo gdje vam je Bogodredio mjesto u zavrπnim prizorima povijesti Zemlje?

NemoguÊe je iznijeti bilo kakvu zamisao o iskustvu Boæjegnaroda koji Êe æivjeti na Zemlji u vrijeme kad Êe se nevolje proπlostimijeπati s nebeskom slavom. Oni Êe hoditi u svjetlu koje dolazis Boæjeg prijestolja. Posredovanjem anela odræavat Êe se stalnaveza izmeu Neba i Zemlje. Tada Êe Sotona, okruæen zlim aneli-ma i tvrdeÊi da je Bog, Ëiniti Ëuda svih moguÊih vrsta da prevari,ako bude moguÊe, i izabrane. Boæji narod neÊe polagati svojusigurnost u Ëinjenje Ëuda zato πto bi Sotona mogao oponaπatisvako njihovo Ëudo. Boæji okuπani i oprobani narod naÊi Êe svojusigurnost u znaku o kojem se govori u Izlasku 31,12-18. On trebaimati svoje Ëvrsto uporiπte u æivoj RijeËi — “pisano je”. To jejedini temelj na kojem sigurno mogu stajati. U taj Êe dan oni kojisu raskinuli zavjet s Bogom biti bez nade i bez Boga na svijetu.

Oni koji sluæe Bogu posebno Êe se odlikovati poπtovanjemËetvrte zapovijedi — zato πto je ona znak Njegove stvaralaËkemoÊi i svjedok Njegovog zahtjeva da Ga Ëovjek poπtuje i ukaæe MuËast. Zli Êe se razlikovati po svojim naporima da sruπe spomeniku Ëast Stvoritelju i uzvise ono πto je Rim proglasio. U pitanjuovog spora cjelokupno Êe krπÊanstvo biti podijeljeno u dvije veli-ke skupine — na one koji vrπe Boæje zapovijedi i imaju vjeru Isu-sovu i one koji se klanjaju zvijeri i njezinoj ikoni i primaju æig. ...

Straπni ispiti i kuπnje Ëekaju Boæji narod. Duh rata potiËenarode s jednog kraja Zemlje do drugog. Ali usred tog vremenanevolje koje dolazi — vremena nevolje kakvog nije bilo otkako jenaroda — Boæji izabrani narod stajat Êe nepokoleban. Sotona i

229

254

njegovi aneli ne mogu ih uniπtiti, jer Êe ih zaπtititi aneli kojiobiluju snagom. (Letter 119, 1. oæujka 1904.)

6. rujna

Otvorite prozore svoje duπe!“Traæite Jahvu i njegovu snagu, traæite svagda njegovolice!” (1. Ljetopisa 16,11)

Sada, upravo sada, imamo priliku otvoriti “prozore duπe” pre-ma Nebu i zatvoriti one koji su okrenuti prema Zemlji. Sada jevrijeme da svaki vjernik crkve kaæe: zatvorit Êu svoje srce za sveπto bi ugrozilo moju zajednicu s Kristom i otvorit Êu prozoreduπe prema Nebu da bih mogao razumjeti duhovne stvarnosti.

Vjernici trebaju razgovarati s Bogom u pogledu svoje osobnepotrebe za Svetim Duhom. Boæja rijeË treba biti njihova sigur-nost. Cijelo nas Nebo poziva da primimo svijetle zrake SuncaPravednosti u svoj æivot. Ako budemo govorili o vjeri, nadi i hra-brosti, naπa duπa Êe biti ojaËana i naπa nada, hrabrost i vjera Êese poveÊati. Traæimo da ovaj veliki dar Sunca Pravednosti zasja unaπem æivotu prema drugima. Traæimo od Gospodina da nauËimoËiniti Njegova djela u svijetu. To Êe nas uËiniti uspjeπnim misiona-rima koji Êe drugima pomagati u stjecanju ohrabrujuÊih iskusta-va koja nadahnjuju nadom.

U naπoj sluæbi za Gospodara ne zanemarujmo male pojedi-nosti. Svako ljudsko biÊe izrauje svoje æivotno tkanje, i kada jeornament potpun i na kraju dovrπen, svaka nit tkanja mora bitipaæljivo i vjerno napravljena. Kristova milost omoguÊit Êe nam datkamo vjeπto i dobro. Iz dana u dan trebamo ulagati marljiveosobne napore da se popravimo. Svakoga dana moramo koristitisvoj krπÊanski um u radu na jaËanju slabih i poticanju onih kojisu izgubili nadu. Veliki ispit dolazi na svaku duπu. Zar ondaneÊemo raditi, biti budni, moliti se i slaviti Gospodina? To Êe namdati najdragocjenije iskustvo. Mnogi vjernici gube vrlo mnogo za-to πto su zanemarili traæiti Gospodina s ozbiljnoπÊu i vjerom kojase ne miri s odbijanjem.

Ako izgovaramo rijeËi i Ëinimo djela na jednostavan, ponizani ohrabrujuÊi naËin, ona Êe nadahnuti vjerom srca drugih. Gospo-din Êe uskoro doÊi, a naπem tjelesnom srcu potrebno je svako-dnevno obraÊenje. Moramo govoriti rijeËi s Kristovom blagoπÊu;naπa djela i naπ duh trebaju posvjedoËiti da sluæimo Gospodinu.(Letter 54, 7. oæujka 1909.)

255

7. rujna

Sigurna pobjeda“Koji je sam sebe predao za naπe grijehe da nas izbavi odsadaπnjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga,Oca naπega!” (GalaÊanima 1,4)

Davπi svoj æivot za æivot svijeta, Krist je premostio jaz koji jenaËinio grijeh i Zemlju prokletu grijehom pridruæio kao osvojenupokrajinu ostalom nebeskom svemiru. Bog je izabrao da ovaj svi-jet bude pozornica djelovanja moÊnih djela Njegove milosti. I dokje osuujuÊa presuda nad njim zbog pobune njezinih stanovnikabila obustavljena, dok su se nagomilavali oblaci gnjeva zbog pri-jestupa Boæjeg zakona, na Nebu se Ëuo tajanstveni glas: “Evodolazim! … Boæe moj … vrπim volju tvoju.” (Psalam 40,7.8) NaπaZamjena i Jamac doπao je s Neba izjavljujuÊi da je donio sa so-bom veliki i neprocjenjivi dar vjeËnog æivota. Oprost se nudi svimakoji Êe se vratiti svojoj vjernosti Boæjem zakonu. Ali ima i onihkoji odbijaju prihvatiti “ovako govori Gospodin”. Oni ne uvaæa-vaju i ne poπtuju Njegov Zakon. Ustanovljavaju stroge ljudskepropise nasuprot jasnom “ovako govori Gospodin” i tako pravi-lom i svojim primjerom navode muπkarce, æene i djecu na grijeh.Oni uzdiæu ljudske propise iznad boæanskog Zakona. Ipak suBoæja osuda i gnjev zadræani da se ne izliju na neposluπne. OblaciBoæje pravde se sakupljaju. Materijal razaranja nagomilavao segodinama a otpadniπtvo, pobuna i nevjerstvo prema Bogu stalnose i dalje poveÊavaju. Ostatak Boæjeg naroda koji vrπi Njegovezapovijedi, razumjet Êe rijeËi koje je izgovorio Daniel: “Mnogi Êese oËistiti, ubijeliti i prokuπati; a bezboænici Êe i dalje biti bezbo-æni; bezboænici se neÊe urazumjeti, a umnici Êe razumjeti.” (Da-niel 12,10)

Sotona je proglasio ovaj svijet svojim teritorijem. Tu je njego-vo sjediπte i on dræi u pokornosti sve koji odbijaju vrπiti Boæjezapovijedi i jasno “ovako govori Gospodin”. Svi takvi stoje podneprijateljevom zastavom zato πto postoje samo dvije skupinestanovnika svijeta. Svi se svrstavaju ili pod zastavu posluπnih ilipod zastavu neposluπnih.

Isus sada πalje svoju poruku palom svijetu. On s radoπÊuuzima naizgled beznadan materijal, one preko kojih je djelovaoSotona, i Ëini ih podanicima svoje milosti. Raduje se da ih izbaviod gnjeva koji Êe pasti na neposluπne. (MS 41, 16. oæujka 1898.)

230

256

8. rujna

Nebesko jamstvo“Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, iotvorit Êe vam se!” (Matej 7,7)

Oh, kad bi samo svatko iz osobnog iskustva znao kako mno-go obeÊanog nebeskog mira moæe preplaviti duπu, Ëak i ovogtrenutka, na temelju iskrene molitve! Ako netko nije nauËio tulekciju, bolje bi bilo da nije nauËio druge æivotne lekcije sve doku Kristovoj πkoli ne svlada tu vaænu lekciju.

Kao krπÊani svakodnevno æelimo novo i æivo iskustvo. Æeli-mo imati povjerenje u Isusa, vjerovati Mu i sve Mu povjeravati.Jakov je vjerom u Boga u molitvi bio uzdignut da od Ëovjeka saslabostima i nedostatcima bude knez pred Bogom. On je pobije-dio zahvaljujuÊi vjeri. Bog je svemoguÊ; Ëovjek je ograniËen. Urazgovoru s Bogom moæemo Mu otkriti najdublje tajne duπe —On ih ionako veÊ sve zna — ali ne i Ëovjeku. ...

Nemojte biti nemarni i odvajati se od Izvora svoje snage.Pazite na svoje misli i rijeËi, i u svemu πto Ëinite gledajte daproslavite Boga. ©to bliæe priete podnoæju kriæa, to Êete jasnijevidjeti neusporedivu Isusovu privlaËnost i dokazanu ljubav premapalom Ëovjeku. ...

Neka vas pritisak posla ne odvaja od Boga, zato πto vam jebaπ u takvim trenutcima, kad imate mnogo posla u rukama, naj-viπe potreban savjet, jasno predvianje i oπtroumne zamisli. Tadatrebate odvojiti vrijeme za molitvu, produbiti vjeru i imati potpu-no povjerenje u savjet Glavnog LijeËnika. Zamolite Ga da vampomogne. ©to je vaæniji posao koji morate obaviti, to se ËeπÊemolite. ...

Oh, kakva je to tema za razmiπljanje da Ëovjek, iskvaren iizgubljen u svojem prirodnom stanju, moæe biti obnovljen i saËu-van milostivom pomoÊi koju mu Krist daje u Evanelju! Isusovaljubav u duπi otjerat Êe neprijatelja koji pokuπava zagospodaritiËovjekom. Svaka nevolja strpljivo podnesena, svaki blagoslov sazahvalnoπÊu primljen, svaka kuπnja kojoj ste se u vjeri oduprli,uËinit Êe vas jakima u Isusu Kristu. Ova cjelokupna milost moæese steÊi molitvom vjere. ...

Uhvatite se za snagu odozgo. »ak bi se i Isus, kada se pri-premao za neku veliku kuπnju, povlaËio u samoÊu brda i provodionoÊ u molitvi svojem Ocu. (Letter 11, 5. travnja 1886.)

231

257

9. rujna

Æivjeti novim æivotom“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima! U tomje sav Zakon i Proroci.” (Matej 7,12)

Krist nas je doπao nauËiti ne samo ono πto trebamo znati ivjerovati, veÊ i ono πto trebamo uËiniti u naπim odnosima s Bogomi naπim bliænjima. Zlatno pravilo jednakosti zahtijeva da Ëinimodrugima ono πto bismo æeljeli da oni Ëine nama. Pred sobomtrebamo imati njihove vjeËne interese, govoreÊi sebi: “Otkupljenisu Spasiteljevom krvlju, kupljeni su za veliku cijenu.”

U svim svojim odnosima prema naπim bliænjima, bilo da suvjernici ili nisu, trebamo se ponaπati kao πto bi se Krist ponaπaokad bi bio na naπem mjestu. Ako je za naπe sadaπnje i vjeËnodobro da poπtujemo Boæji zakon, bit Êe i za njihovo sadaπnje ivjeËno dobro da to isto Ëine. Naπ je najveÊi cilj da im budemozdravstveno-misionarski radnici po Kristovom nalogu. ...

Svi koji uu kroz biserna vrata u Boæji grad moraju pokazi-vati svoju sliËnost Kristu u svim odnosima. To je ono πto ih ËiniKristovim vjesnicima, Njegovim svjedocima. Oni su tu da nosejasno, odluËno svjedoËanstvo protiv svake zle navike ukazujuÊiljudima na Janje Boæje koje uzima grijeh svijeta. Svima koji Gaprimaju, On daje vlast da budu Boæji sinovi.

Potpuna obnova je jedini put kojim moæemo stiÊi do SvetogaGrada. Taj put je uzan, a i vrata na koja ulazimo su tijesna, ali jeipak potrebno da njime vodimo muπkarce, æene i djecu uËeÊi ihda moraju imati novo srce i nov duh da bi se spasili. Stare nasli-jeene osobine karaktera trebaju biti nadvladane. Prirodne sklo-nosti duπe moraju se promijeniti. Svaka prijevara, svako krivotvo-renje i sav zlonamjerni govor mora se ukloniti. Moramo æivjetinovim æivotom koji muπkarce i æene Ëini sliËnima Kristu. Mi mo-ramo zaplivati protiv bujice zla.

Put u Nebo je uzan, omeen boæanskim Gospodnjim zako-nom. Oni koji idu ovim putem, moraju se stalno odricati sebe.Moraju vrπiti Kristov nauk. ... Ne poklanjajmo povjerenje Ëovjeku,veÊ Isusu Kristu koji je umro da bi nas mogao zadobiti za pra-vednost. (Letter 103, 9. travnja 1905.)

232

258

10. rujna

Osnove spasenja“Da, nekoÊ ste bili tama, ali ste sada svjetlo u Gospodinu.Æivite kao djeca svjetla.” (Efeæanima 5,8)

Onaj koji je zapovjedio da iz tame zasvijetli svjetlo, obasjavasvjetlom um svakoga onoga tko Êe Ga uistinu prihvatiti, zavoljetiiznad svega i pokazati postojanu vjeru i povjerenje u Njega. Njego-vo svjetlo svijetli u odaje uma i u hram duπe. Srce je ispunjenosvjetlom spoznaje slave koja svijetli s lica Isusa Krista. A s ovimsvjetlom javlja se i duhovna pronicavost. ...

Dragovoljnim pokoravanjem dokazima istine i hodanjem usvjetlu koje svijetli na naπem putu, primamo joπ veÊe svjetlo. Usili pokazane nam boæanske slave stalno napredujemo u duhov-nom razumijevanju.

Kristovo poznavanje istine bilo je neposredno, jasno, bezijedne sjenke. ©to bliæe Ëovjek poznaje Isusa Krista, to Êe paælji-vije prema drugim ljudima izraæavati poπtovanje, ljubaznost, pra-viËnost. NauËio je to od Krista i On mu je primjer u rijeËi idjelima. Vjerom je sjedinjen s Kristom. “Mi smo Boæji suradnici;vi ste Boæja njima, Boæja graevina.” (1. KorinÊanima 3,9) ...

Krist se molio za jedinstvo meu svojim sljedbenicima. Tojedinstvo je dokaz koji Êe osvjedoËiti svijet da je Bog poslao svo-jeg Sina da spasi greπnike. Mi sluæimo Kristu otkrivajuÊi pravu,Ëistu i svetu ljubav jedni prema drugima. Oni koji su se odluËilipovezati s Gospodnjim ustanovama, trebaju biti posveÊeni ljudipuni samoodricanja i samopoærtvovnosti, koji æive ne da ugaajusebi, nego svojem Gospodaru. To su ljudi koji Êe uËiniti ËastBoæjim ustanovama.

Poznavanje Boga i Krista bitno je za spasenje. Mnogo gubimosvakoga dana ako ne spoznajemo viπe o Kristovoj krotkosti iponiznosti. Oni koji uËe od Krista, dobivaju najuzviπeniju vrstuobrazovanja. Putem vjere i ovisnosti o Kristovoj spasonosnoj mi-losti, oni rastu u znanju i mudrosti; ljube i hvale svojega Spasite-lja. ...

Oni koji su spaπeni moraju u ovom æivotu svakodnevno pri-mati od Boga milost, ne da bi je u sebiËnosti nagomilavali, veÊ dabi je objavili na blagoslov onima koji su povezani s njima i pomo-gli im u stjecanju obrazovanja na duhovnom podruËju. (Letter191, 6. svibnja 1901.)

233

259

11. rujna

Biti æiv Bogu“Tko god mene prizna pred ljudima, priznat Êu i ja njegapred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriËe pred lju-dima, i ja Êu se njega odreÊi pred svojim Ocem nebeskim.”(Matej 10,32.33)

Kako napredujemo? Priznajemo li Krista u svojem svakida-πnjem æivotu? Priznajemo li Ga svojim odijevanjem, uljepπavajuÊise jednostavnom i skromnom odjeÊom? Ukraπavamo li se krot-kim i tihim duhom, πto je pred Bogom mnogocjeno? Teæimo liunapreenju UËiteljevog djela? Postoji li izmeu vas i svijeta ja-sna crta razgraniËenja ili pratite modu ovog izopaËenog doba? Zarne postoji razlika izmeu vas i potpuno svjetovnih ljudi? Djelujeli u vama isti duh kao i u sinovima nepokornosti?

Ako smo krπÊani, slijedit Êemo Krista, iako put kojim treba-mo hoditi presijeca naπe prirodne sklonosti. Nema svrhe govoritivam da ne trebate nositi ovo ili ono, jer ako je ljubav prema ovimtaπtim stvarima u vaπem srcu, napuπtanje noπenja ukrasa bi bilokao skidanje liπÊa s drveta. Sklonosti prirodnog srca ponovno bise pokazale. Morate imati vlastitu svjesnost o znaËenju ovog pita-nja.

O, kad se sjetimo da je Krist osiromaπio da bismo se Njego-vim siromaπtvom obogatili, zar neÊemo æeljeti proslaviti Njegovoime, unaprijediti Njegovo djelo? Trebamo biti u Njemu kao πtoloza ostaje na trsu. Isus kaæe: “Ja sam trs, vi ste mladice. Tkoostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene nemoæete niπta uËiniti. … Otac moj proslavit Êe se time πto Êeteroditi mnogo roda i pokazati se moji uËenici.” (Ivan 15,5-8)

Da smo ispunili ovu zapovijed naπega Gospodina, bilo bi dru-gaËije stanje u naπim crkvama i mi bismo iz iskustva znali πtoznaËi doæivljavati duboko djelovanje Boæjeg Duha. Mi æelimo dasjekira bude poloæena na korijen drveta. Æelimo biti mrtvi svijetu,mrtvi sebi, a æivi Bogu. Naπ æivot mora biti sakriven s Kristom uBogu da se pojavimo u slavi s Njim kada se javi. Moramo sepribliæiti Kristu da bi ljudi znali da smo bili s Kristom i uËili odNjega. ... Neka vaπe oËi budu stalno uprte u Krista. U poniznostiuma traæite Njegovu blizinu. Priznajte Krista rijeËima, ponaπa-njem i svojim æivotom. (RH, 10. svibnja 1892.)

234

260

12. rujna

SuosjeÊajni krπÊanin“Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene nemoæe niπta.”(Ivan 14,30)

U svim svojim æivotnim navikama Spasitelj je pokazao kakvuCrkvu Bog æeli imati na Zemlji. Prenesite to narodu. Krist æeliizvesti svoju Crkvu pred Oca bez mrlje i mane.

Od najranijih godina Spasitelj je æivio u siromaπtvu. Danedjetinjstva provodio je u radu. RadeÊi za drvodjeljskim stolom,noseÊi teret koji Mu je pripadao kao Ëlanu obitelji, Ëesto se uma-rao. Æivio je u iskvarenom dobu. Ipak, bio je neiskvaren zlom okosebe, nepodloæan utjecaju zlih osobina opakih i zlih ljudi. Naotvorenom polju i usred prizora prirode nalazio je odmor od poslai hranu za svoj duhovni æivot. GledajuÊi ispod povrπine, sakupljaoje znanje iz tajni prirode koje Ga je ispunjavalo mirom i radoπÊu.

Tijekom godina Njegove javne sluæbe, Spasitelja su stalnopromatrali licemjerni i lukavi ljudi. Uhode su Mu stalno bili natragu da bi uhvatili neπto s Njegovih usana πto bi se moglo upo-trijebiti u stvaranju predrasuda protiv Njega. Stalno iznova po-kuπavali su Ga okriviti za neko zlo. Bilo je prilika u kojima su Mupostavljali zamke u obliku pitanja, nadajuÊi se da Êe se Njegoviodgovori moÊi iskoristiti da izazovu osudu naroda. Ali u svakompokuπaju morali su se zbunjeni povuÊi jer ih je Krist svojimodgovorima prikazao u pravom svjetlu. Spasiteljevi javni govoripokazivali su moÊ istine mnoπtvu koje je sluπalo. »ak i ljudiposlani da Ga uhode bili su se primorani vratiti s ovakvim izvje-πtajem onima koji su ih poslali: “Nikada Ëovjek nije govorio kaoovaj Ëovjek!” (Ivan 7,46) ...

Neka vaπ razgovor bude u milosti, zato πto Krist sluπa rijeËikoje izgovarate. Neka suosjeÊanje jednih prema drugima budeprisutno u svemu πto govorite, jer Êete tada otkriti Kristov karak-ter. Kristovo vladanje bilo je blago i skromno. Kao Njegovi sljed-benici, mi moramo biti dionici Njegove naravi. Svakodnevno mo-ramo uËiti od Velikog UËitelja kako bi ozraËje koje okruæuje duπumoglo biti ispunjeno duhovnim æivotom. (Letter 158, 14. svibnja1908.)

235

261

13. rujna

Bezrezervna predaja“Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot kojisada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega,koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.”(GalaÊanima 2,20)

Bog neÊe prihvatiti niπta manje od bezrezervne predaje. Polo-viËni, greπni krπÊani nikada ne mogu uÊi u Nebo. Oni tamo ne bipronaπli nikakvu sreÊu, jer ne znaju niπta o visokim, svetim na-Ëelima koja vladaju meu Ëlanovima kraljevske obitelji.

Prozori duπe pravog krπÊanina otvoreni su prema Nebu. Onæivi u zajednici s Kristom. Njegova je volja pokorena Kristovojvolji. Njegova je najveÊa æelja da postaje sve sliËniji Kristu. ...

Neumorno i ozbiljno trebamo se truditi da postignemo Boæjiideal za nas. To ne trebamo Ëiniti kao neku pokoru, veÊ kaojedino sredstvo da zadobijemo istinsku sreÊu. Jedini naËin dadobijemo mir i radost jest da imamo æivu vezu s Onim koji je daosvoj æivot za nas, koji je umro da bismo mi æivjeli i koji æivi dabi sjedinio svoju moÊ s naporima onih koji nastoje pobijediti.

Svetost je stalni sklad s Bogom. Zar neÊemo biti ono πtoKrist tako æarko æeli da budemo — krπÊani na djelu i u istini —da svijet vidi u naπem æivotu otkrivenje spasonosne moÊi istine?Ovaj svijet je naπa pripremna πkola. Dok smo ovdje, nailazit Êemona kuπnje i nevolje. Boæji neprijatelj Êe nas stalno nastojati od-vratiti od naπe odanosti. Ali dokle god se Ëvrsto dræimo Onogakoji je dao sebe za nas, sigurni smo.

Cijeli svijet je obuhvaÊen u Kristovom zagrljaju. On je umrona kriæu da uniπti onoga koji ima vlast nad smrÊu i da uzme nasebe grijehe svake duπe koja vjeruje. On nas poziva da prinesemosebe na oltar sluæbe, kao æivu ærtvu. Trebamo se bezrezervnoposvetiti Bogu u svemu πto imamo i πto jesmo.

U ovoj zemaljskoj πkoli trebamo nauËiti lekcije koje Êe naspripremiti za ulazak u viπu πkolu, gdje Êe se naπe obrazovanjenastaviti pod Kristovim osobnim nadzorom. On Êe nam tada otvo-riti puni smisao svoje RijeËi. Zar neÊemo, u nekoliko dana kuπnjekoji su nam preostali, djelovati kao muπkarci i æene koji Ëeznu zaæivotom u Boæjem kraljevstvu, i joπ viπe, za vjeËnim blaæenstvom?(RH, 16. svibnja 1907.)

236

262

14. rujna

Bez mane“Kao πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju… da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore,bez iËega tomu sliËna, da bude sveta i bez mane.” (Efeæa-nima 5,25-27)

Svatko od nas nosi ime krπÊanin. Budimo vjerni ovom ime-nu. Biti krπÊanin znaËi biti sliËan Kristu. To znaËi slijediti Kristau samoodricanju, istaknuti Njegovu zastavu ljubavi, poπtovati GanesebiËnim rijeËima i djelima. U æivotu pravog krπÊanina nemasebiËnosti — staro “ja” je mrtvo. U æivotu kojim je Krist æivio dokje bio na Zemlji nije bilo sebiËnosti. ImajuÊi naπu narav, æivio jeæivotom potpuno posveÊenim dobru drugih. ...

RijeËju i djelom Kristovi sljedbenici trebaju biti Ëisti i isti-niti. U ovom svijetu bezakonja i korupcije krπÊani trebaju otkri-vati Kristove osobine. Sve πto rade i govore treba biti osloboenosebiËnosti. Krist ih æeli izvesti pred Oca “bez ljage, bez bore, i beziËega tomu sliËna”, oËiπÊene miloπÊu, sliËne sebi.

U svojoj velikoj ljubavi Krist je predao sebe za nas. Dao jesebe za nas da bi zadovoljio potrebe duπe koja se upinje i bori.Mi se trebamo predati Njemu. Kad je ova predaja potpuna, KristÊe zavrπiti djelo koje je otpoËeo za nas predajuÊi sebe. Tada Êenas moÊi provesti kroz potpuni preobraæaj.

Krist je dao sebe za otkup ljudskog roda, da svi koji vjerujuu Njega imaju vjeËni æivot. Oni koji cijene ovu veliku ærtvu, pri-maju od Spasitelja najdragocjeniji od svih poklona — Ëisto srce.Oni su stekli iskustvo koje je vrednije od zlata, srebra i dragogkamenja. Oni zajedno sjede na nebesima u Kristu uæivajuÊi uradosti i miru zajedniπtva s Njim, a te osobine samo On moæedati. Oni Ga ljube svim srcem i umom i duπom i snagom, shvaÊa-juÊi da su Njegova krv — otkupljena baπtina. Njihov duhovni vidnije zatamnjen svjetovnim lukavstvom ili svjetovnim ciljevima.Oni su jedno s Kristom kao πto je On jedno s Ocem.

Mislite li da Krist ne cijeni one koji æive u cijelosti za Njega?Mislite li da On ne posjeÊuje one koji su, poput voljenog Ivana,zbog Njega na teπkim i muËnim mjestima? On pronalazi svojevjerne sluge, odræava vezu s njima, hrabri ih i jaËa. (RH, 30. svib-nja 1907.)

237

263

15. rujna

Istina Êe pobijediti“Nismo æivjeli lukavo niti izobliËavali rijeË Boæju, veÊ smo,naprotiv, otvorenim navjeπÊivanjem istine preporuËivalisami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred Bogom.”(2. KorinÊanima 4,2)

Ne smije biti podrivanja temeljnih istina koje je Gospodinpotvrdio mnogim Ëudesnim dokazima. Treba se zaËuti glas jasnogpotvrivanja istine, u suprotnosti sa sumnjama i zabludama kojepotjeËu od neprijatelja istine. Zbivat Êe se znaËajne promjenenabolje i u tim Êe prilikama djelovanje naËela boæanske istinepokazati rast u milosti, zato πto su boæanska sredstva djelotvornada prosvijetle i posvete ljudsko razumijevanje.

Kristova istina, kao πto ju je proglasio dok je bio obavijensjajnim oblakom, ostaje nepobitna i vjerodostojna Ëinjenica i uovom naπem vremenu, i isto Êe tako sigurno obnoviti um primate-lja kao πto je obnavljala umove u proπlosti. Krist je izjavio: “Akozaista ne sluπaju Mojsija i Proroka, neÊe vjerovati ni ako tko odmrtvih uskrsne.” (Luka 16,31)

Kao narod, πirenjem Ëistog Evanelja moramo pripremiti putGospodnji i to pod nadmoÊnim vodstvom Svetoga Duha. Tok æivevode treba se produbiti i proπiriti. U svim poljima, i bliskim idalekim, ljudi Êe biti pozvani od pluga i s uobiËajenih zanimanja,u kojima je um u velikoj mjeri okrenut stjecanju dohotka, i bit ÊepouËeni od onih ljudi koji su stekli iskustvo — ljudi koji razu-miju istinu. Putem najËudesnijeg Boæjeg djelovanja planine te-πkoÊa bit Êe uklonjene i baËene u more. ...

Oni koji propovijedaju istinu nastojat Êe je prikazati dobroureenim æivotom i poboænim razgovorima. I dok to Ëine, postatÊe silni u zastupanju istine, dajuÊi joj i siguran æivotni prilog dapotjeËe od Boga. ...

Mi moramo odgovoriti na poziv: “Sinko, hajde i radi danas uvinogradu!” (Matej 21,28) Kada ovaj poziv bude posluπan, porukakoja tako mnogo znaËi stanovnicima Zemlje dobro Êe se Ëuti irazumjeti. Ljudi Êe znati πto je istina. Djelo Êe napredovati svedalje i dalje. Preko sudova i blagoslova bit Êe uoËeno i prepoznatojasno raspoznatljivo djelovanje Providnosti. Istina Êe odnijeti po-bjedu. (Letter 230, 5. srpnja 1906.)

238

264

16. rujna

Ljubav bez premca“Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budujedno kao πto smo mi jedno — ja u njima, a ti u meni —da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me tiposlao i da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.” (Ivan17,22.23)

O kakva ljubav, kakva neusporediva ljubav! Da pala ljudskabiÊa mogu postati toliko blisko sjedinjena s Kristom da bi bilaproslavljena s Njim! Ovdje na Zemlji su pratili Njegove korake,radili kao πto je On radio za duπe za koje je umro i, kada doepo svoje, oni ulaze u Njegovu radost i sjedaju u kraljevstvu s Njimza Njegov stol. “Gdje budem ja,” kaæe On “bit Êe ondje i mojsluga.” (Ivan 12,26) ...

Kakva je predivna misao da mi siroti, pali greπnici moæemopostati jedno s Kristom, biti dionici Njegove boæanske naravi izahvaljujuÊi Njegovoj milosti, oËiπÊeni, preporoeni i proslavlje-ni! Moæemo pobijediti i sjesti s ... Kristom. Moramo poprimitiNjegovo obliËje. On nas ljubi i pomoÊi Êe nam. Prepustimo seNjegovim rukama.

Imamo Njegovo obeÊanje. Mi dræimo vlasniËke listove sta-nova u kraljevstvu slave. Nikada vlasniËki listovi nisu sastavljenistroæe u skladu sa zakonom, ili potpisani Ëitkije, od onih kojidaju Boæjem narodu pravo na nebeske stanove. “Neka se ne uzne-miruje vaπe srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kuÊi Ocamoga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao:‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mje-sto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.”(Ivan 14,1-3) ...

Svi koji æele mogu priÊi kako bi se i na njih odnosila zavjetnaobeÊanja. Golema je cijena plaÊena za naπe otkupljenje — krvBoæjeg Jedinoroenog Sina. Krist je iskuπan oπtrim kuπnjamanevolje. Njegova ljudska narav oprobana je do krajnjih granica.Podnio je smrtnu kaznu za ljudske prijestupe. Postao je greπni-kova zamjena i jamac. Pokazao je plod svojih stradanja i smrtitime πto je uskrsnuo iz mrtvih. Iz iznajmljenog Josipovog grobaodjekuje proglas: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot. Oni koji vjeruju umene i Ëine djela pravednosti koja ja Ëinim, opravdani su, po-sveÊeni, ubijeljeni i okuπani. Zadobili su poboænost i vjeËni æi-vot.” (Letter 144, 12. srpnja 1903.)

239

265

17. rujna

Uvijek prisutna pomoÊ“Jahve je dobar onima koji se u njeg’ uzdaju, on je okriljeu dan nevolje, poznaje one koji se njemu utjeËu.” (Nahum1,7)

Bogata obeÊanja Boæje rijeËi odnose se na nas ako povjeru-jemo i pokaæemo potpuno povjerenje u Boga. U opasnosti smo dapovjerujemo u svoje skromne ljudske napore i ne poklonimo Bo-gu svoje puno povjerenje. Svatko tko æeli uzeti bilo kakvog udjelau velikom Boæjem djelu pripreme za ove posljednje dane, trebaobi Mu se pribliæiti. Uvijek kada je Bog slao svoje radnike da obaveposebnu zadaÊu za Njega, obeÊavao im je da Êe biti s njima akooni budu jedno s Njim. Ali ako se odvoje od Boga i pokuπajuuraditi ovaj posao u vlastitoj snazi, naiÊi Êe na poteπkoÊe i razo-Ëaranja na svakom koraku. Ovdje imamo obeÊanje da Êe u raduza Gospodina On biti s naπe desne strane da nam pomaæe i su-rauje s nama.

Bila bi najveÊa glupost na svijetu ako bi bilo tko od naspripisao sebi zasluge za bilo koji postignuti uspjeh. ©to poniznijehodimo s Bogom, to viπe Êe nam se On otkrivati i pomagati.Gospodin nije nikada slao svoje sluge da za Njega obave posaodok protiv njih ustaje cjelokupno protivljenje Sotone i zlih ane-la, a da im nije pruæio svoju boæansku pomoÊ. Razlog πto nema-mo veÊeg uspjeha u radu leæi u tome πto ovisimo o vlastitimnaporima, a ne o pomoÊi koju Êe nam Bog dati. Naπa je prednostda osjetimo svoju slabost i nedostojnost i zatim se pozovemo napomoÊ koju je Bog osigurao za nas. Moæemo uzeti RijeË u svojojnevolji i dok osjeÊamo teret za duπe na svojim pleÊima, reÊi:“Evo, Gospodine, ovo si obeÊao, a ja vjerujem Tvojoj rijeËi.”

Mi moramo pristupati naπem nebeskom Ocu kao πto dijetedolazi svojim zemaljskim roditeljima. On kaæe: “Ili, ima li tkomeu vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruæiokamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pruæio mu zmiju? Dakle: akovi, premda ste zli, moæete davati djeci svojoj dobre darove, kolikoÊe viπe Otac vaπ nebeski dati dobra onima koji ga mole?” (Matej7,9-11) ... Iako svaki Boæji radnik treba njegovati svoje snage πtobolje moæe, u skladu sa svojim sposobnostima, ne bi se trebao unjih uzdati. Usavrπite se do krajnjih granica koje moæete postiÊi,a onda s povjerenjem sve ostalo prepustite Bogu. (MS 8, 19. srp-nja 1886.)

240

266

18. rujna

Boæanska zamjena“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog uËini mjesto nasgrijehom, da mi u njemu postanemo pravednoπÊu Boæjom.”(2. KorinÊanima 5,21)

“Druge je spasio, a sebe ne moæe spasiti!” (Marko 15,31) Zatoπto Krist nije spaπavao sebe, greπnik ima nadu u pomilovanje ilimilost kod Boga. Da Krist nije uspio, ili da se obeshrabrio usvojem pothvatu spaπavanja greπnika, propala bi posljednja nadaza svakog Adamovog sina i kÊer. Cijeli Kristov æivot bio je prepunsamoodricanja i samopoærtvovnosti, a razlog πto ima tako malojakih krπÊana leæi u popuπtanju prohtjevima i samougaanju kojese razvijalo umjesto samoodricanja i samopoærtvovnosti.

Oh, kako je Krist imao veliku Ëeænju i glad duπe da spasi πtoje izgubljeno! Tijelo razapeto na kriæu nije umanjilo Njegovu bo-æansku silu da ljudskom ærtvom spasi sve koji prihvaÊaju Njego-vu pravednost. Umrijevπi na kriæu, On je prebacio krivnju s prije-stupnika na boæansku Zamjenu vjerom u Njega kao osobnog Spa-sitelja. Grijesi prestupniËkog svijeta, koji su slikovito prikazanicrvenima “kao purpur” (Izaija 1,18), uraËunati su boæanskom Jam-cu. ...

Boæansko je postizalo svoj cilj dok je ljudsko patilo zbogmrænje i osvete bogomrzeÊih ljudi, jer je Krist sebe objavio kaoBoæjeg Sina. Samo je On mogao odgovoriti razbojniku koji jepatio. On je sam kao vjerovnik preuzeo krivnju ovog prijestupni-ka. UmiruÊi Spasitelj vidio je da je krivnja razbojnika mnogo ma-nja od onih koji su Ga osudili na smrt, daleko manja od sveÊeni-ka, knjiæevnika i vladara koji su aktivno sudjelovali u zahtjevimaza smrÊu Boæjeg Sina.

Kakvu je samo vjeru pokazao razbojnik na kriæu! Prihvatio jeKrista kad se Ëinilo potpuno nemoguÊim da bi to mogao biti BoæjiSin, Spasitelj svijeta. U molitvi sirotog razbojnika postojao jeprizvuk neËeg potpuno drugaËijeg od onoga πto se Ëulo sa svihstrana. Bila je to poruka vjere i ona je doprla do Krista. Vjera ovogumiruÊeg Ëovjeka u Njega odjeknula je kao najslaa glazba uKristovim uπima. Radostan ton otkupljenja i spasenja zaËuo jeusred svojih samrtnih muka. Bog je bio proslavljen u svojem Sinui preko Njega. (MS 84a, 15. kolovoza 1897.)

241

267

19. rujna

Njegujte njeænost u domu“Prije svega, imajte æarku ljubav jedan prema drugomu;jer ljubav opraπta mnoge grijehe.” (1. Petrova 4,8)

MladiÊ koji je doπao Isusu upitao Ga je πto treba uËiniti dabi mogao baπtiniti vjeËni æivot. Isus mu je rekao da dræi zapovijedii nabrojio nekoliko zapovijedi Zakona. “To sam sve dræao — reËemu mladiÊ — πto mi joπ treba?” (Matej 19,20) Prve Ëetiri zapovije-di pozivaju Ëovjeka da njeguje vrhunsku ljubav prema Bogu, aposljednjih πest iznose pred nas zahtjev da ljubimo bliænje kaosebe same. Koliko njih vjerno, iskreno i svesrdno to Ëini?

Gospodin ubrzo dolazi; ispunjavamo li duænosti koje proizla-ze iz pravednosti? Ljubav je temelj poboænosti. Nijedan Ëovjeknema prave ljubavi prema Bogu, πto god on tvrdio rijeËima, akonema nesebiËne ljubavi prema svojem bratu. Kao πto ljubimo Bogazato πto je On prvi ljubio nas, tako trebamo ljubiti i sve za kojeje Krist umro. Ne bismo smjeli dopustiti da duπa koja je u najve-Êoj opasnosti i najveÊoj potrebi ode a da se za nju nismo potru-dili, pobrinuli i upozorili je. Ne bismo smjeli osjeÊati potrebu dase klonimo onih koji grijeπe i da budemo njihovi strogi kritiËari,ili da ih pustimo da ostanu sami i urone u dalju nesreÊu i obes-hrabrenje i padnu na Sotoninom bojiπtu, jer Êe se Bog pozabavitinama kao πto se bavi naπom braÊom ili mlaim Ëlanovima Go-spodnje obitelji.

Njegujte njeænost srca, okruæite se u svojem kuÊnom kruguozraËjem ljubavi. Duh koji u velikoj mjeri proæima Crkvu, uvred-ljiv je za Boga. Svatko tko je sebi uzeo slobodu da osudi, rastuæii obeshrabri, tko ne pokazuje njeænu naklonost svoje suÊuti pre-ma osobi koja se bori s teπkoÊama i kuπnjama, bit Êe u svojemiskustvu doveden na podruËje preko kojeg su drugi preπli pateÊizbog njegovog tvrdog srca i tada Êe osjetiti kako su drugi patilizbog nedostatka suosjeÊanja, dok se ne zgrozi nad svojom tvrdo-Êom srca i otvori vrata Isusu da ue.

Boæja sila obraÊenja mora doprijeti do svake duπe koja imabilo kakve veze s Boæjim djelom kako bi svatko mogao biti ispu-njen Kristovom ljubavlju i suosjeÊanjem ili mnogi nikada neÊevidjeti nebesko kraljevstvo. (MS 62, 18. kolovoza 1894.)

268

20. rujna

Uhvatite se za boæansku silu“NekoÊ si u vienju govorio poboænima svojim: ‘Junakustavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh.’”(Psalam 89,20)

Bog vas ljubi. On njeæno suosjeÊa s nama. Njegovo obeÊanjeglasi: “Pribliæite se k Bogu, pa Êe se i on pribliæiti k vama!” (Jakov4,8) Kad neprijatelj navali kao rijeka, Duh Êe Gospodnji podiÊizastavu nasuprot njemu. Imajte na umu da je Isus Krist naπanada. U tugama i razoËaranjima koja mogu doÊi na vas u bilokojem trenutku, Krist vam kaæe: “Ili u moje nek’ doe okrilje,neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija27,5)

Vaπa je duænost da se uhvatite za snagu koja je nepokoleb-ljiva kao vjeËno prijestolje. Vjerujte u Boga. Imajte povjerenje uNjega. Budite radosni u svim okolnostima. Iako moæda imate ne-volja, znajte da je i Krist postradao u svim tim mukama zbogsvoje baπtine. Niπta nije tako dragocjeno Gospodinu kao NjegovaCrkva. Gospodin gleda na srce. On poznaje svoje. Gospodin Êeispitati i dokazati πto je u svaËijem srcu. “Mnogi Êe se oËistiti,ubijeliti i prokuπati; a bezboænici Êe i dalje biti bezboæni; bezboæ-nici se neÊe urazumjeti, a umnici Êe razumjeti.” (Daniel 12,10) …

Neka oni koji ljube Boga i izvrπitelji su Njegove rijeËi pjevajuhvalu i zahvalnost, a ne govore rijeËi optuæivanja, iznalaæenjapogreπaka i gunanja. Gospodin Êe blagosloviti one koji grademir. ...

Njegujte povjerenje u Gospodina. Ne dopustite da vas osje-Êaji, govor ili stav bilo kojeg Ëovjeka uËine potiπtenim. Pazite dasvojim rijeËima ili djelima ne date bilo kakvu priliku onima kojivas okruæuju da vas povrijede. Bez prestanka gledajte na Isusa.On je vaπa snaga. GledajuÊi Isusa, bit Êete promijenjeni u NjegovoobliËje. On Êe biti svjetlo vaπeg lica i vaπ Bog. ...

Crkvi ste potrebni, i zato, Krista radi, morate ublaæiti i ukrotitisvoje osjeÊaje. On æeli da primite Svetoga Duha koji Êe djelovatiu vama. Onda Êete moÊi prenositi æivot i utjehu Crkvi. Neka vaπerijeËi budu dobro odabrane da Crkvi moæete biti pravi blagoslov.Ne muËite svoju duπu nedosljednostima drugih. Preuzmite odgo-vornost za svoje osjeÊaje i budite dosljedni u svemu. (Letter 125,24. kolovoza 1900.)

242

269

21. rujna

U svijetu, ali ne od svijeta“PreljubniËke duπe, zar ne znate da je prijateljstvo premasvijetu neprijateljstvo prema Bogu? Dakle, tko god hoÊeda bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu.” (Jakov4,4)

Veliki dan Gospodnji se pribliæava. Kada se Krist pojavi nanebeskim oblacima, oni koji Ga nisu traæili svim srcem, oni kojisu sebi dopustili da budu prevareni, sigurno Êe propasti. Naπajedina sigurnost opstanka nalazi se u pokajanju, obraÊenju i bri-sanju grijeha. Oni koji sada ozbiljno traæe Gospodina i u ponizno-sti srca pred Njim ostavljaju svoje grijehe, bit Êe posveÊeni isti-nom, osposobljeni da se ujedine s Ëlanovima kraljevske obitelji iugledaju Kralja u Njegovoj krasoti. ...

Bez obzira na svoja obrazovna dostignuÊa, samo Ëovjek kojishvaÊa svoju odgovornost pred Bogom i koji je voen Svetim Du-hom, moæe biti uspjeπan uËitelj, ili uspjeπan u zadobivanju zaBoga onih koji su pod njegovim utjecajem. HoÊe li oni koji nesluπaju boæanski savjet biti prepoznati kao voe u Gospodnjimustanovama? Boæe saËuvaj! Kako moæemo smatrati sigurnim vo-diËima one koji izraæavaju duh nevjerovanja i koji rijeËima i ka-rakterom ne otkrivaju pravu poboænost?

“Zaista, kaæem vam: ako se ne pokajete i ne budete kaodjeca, neÊete uÊi u kraljevstvo nebesko.” (Matej 18,3 — ©a)

Naπe “ja” treba biti dovedeno u pokornost Kristovom jarmu.Veliki UËitelj poziva sve da uËe od Njega. ... “Jer je Sin »ovjeËjidoπao da spasi πto je bilo izgubljeno.” (redak 11 — ©a) Oni kojiæele biti spaπeni, moraju biti spremni da budu spaπeni na naËinkoji je odredio Gospodin, a ne na naËin koji sami biraju. Besplat-na Boæja milost jedina je nada Ëovjeku. Bog pristupa ozbiljnosvakome od nas. ...

Pozvani smo da budemo Gospodnji poseban narod u mnogouzviπenijem smislu nego πto su mnogi shvatili. Svijet leæi u zlu,a Boæji narod treba iziÊi iz svijeta i odvojiti se. Treba odbacitisvjetovne obiËaje i navike. Ne smije se usuglaπavati sa svjetovnimosjeÊajima, veÊ biti razliËit, kao poseban Gospodnji narod, ozbi-ljan i iskren u svojoj sluæbi. Ne smije imati niπta zajedniËko sdjelima tame. (Letter 280, 27. kolovoza 1960.)

243

270

22. rujna

Boæanska milost — naπa najveÊa potreba“Ako, naime, propovijedam Radosnu vijest, to mi ne dajepravo na slavu.” (1. KorinÊanima 9,16)

Pravo obraÊenje svakodnevno nas dovodi u vezu s Bogom.Bit Êe razliËitih kuπnji koje Êe nas napasti i jakih podzemnihstrujanja koja Êe nas odvlaËiti od Boga k naπem proπlom stanjuravnoduπnosti i greπnog zaboravljanja Boga. Nijedno ljudsko srcene moæe ostati jako bez boæanske milosti. Nijedan Ëovjek ne mo-æe ostati obraÊen ako ne vodi raËuna o sebi i Gospodar se nepobrine za njega. Ako se srce Ëvrsto ne dræi Boga i Bog Ëvrsto nedræi Ëovjeka, on Êe postati samopouzdan i ohol i sigurno Êe po-srnuti i pasti. Boæja sila je vjerom postala Pavlov oslonac. “Æivim— ali ne viπe ja,” uzvikuje on u svojoj poniznosti, “nego Krist æiviu meni.” (GalaÊanima 2,20) “Ja stoga tako trËim, ne kao u nepo-uzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj koji mlati vjetar. Napro-tiv, ja bijem svoje tijelo i vuËem ga kao roba, da sâm ne budemodbaËen poπto sam drugima propovijedao.” (1. KorinÊanima 9,26.27)

Pavao je imao takvu stalnu strepnju da ga ne svladaju zlesklonosti da se stalno borio, s Ëvrstim otporom, protiv nepokor-nog apetita i strasti. Ako je veliki apostol osjeÊao strah predsvojom vlastitom slaboπÊu — tko se onda ima pravo osjeÊati samo-pouzdanim i spremnim za hvalisanje? Onog trenutka kad se po-Ënemo osjeÊati samodovoljni i samouvjereni, u opasnosti smo dadoæivimo sramni neuspjeh.

Naπa jedina sigurna obrana od neodoljivog grijeha je svako-dnevna neprestana molitva. Ne smijemo jednoga dana biti gorljivi,a sljedeÊeg dana bezbriæni, veÊ u budnosti i ozbiljnosti biti oæiv-ljeni u zajedniπtvu s Bogom. Molitva je prijeko potrebna i nebismo smjeli Ëekati pojavu osjeÊaja, veÊ se trebamo ozbiljno iusrdno moliti bez obzira na to potiËu li nas osjeÊaji ili ne. Neboje otvoreno za naπe molitve. Molitva je sredstvo koje prenosi naπuzahvalnost i Ëeænju duπe za boæanskim blagoslovom pred Boæjeprijestolje, da bi nam bilo uzvraÊeno osvjeæavajuÊim pljuskovimaboæanske milosti. Kod mnogih se ovo sredstvo zamrznulo, a za-tim se veza s Nebom prekinula. ... O, kad bismo provodili viπevremena na koljenima a manje planirajuÊi za sebe i pomiπljajuÊida moæemo uËiniti neπto veliko! (Letter 52, 25. rujna 1874.)

244

271

23. rujna

Gozba Boæje rijeËi“Ja sam æivi kruh koji je siπao s neba. Ako tko jede odovoga kruha, æivjet Êe zauvijek. Kruh koji Êu ja dati jesttijelo moje — za æivot svijeta.” (Ivan 6,51)

Jedina sigurnost za sve nas jest da se utvrdimo u BoæjojrijeËi i prouËavamo Sveto pismo, da Boæju rijeË uËinimo svojomstalnom temom za razmiπljanje. Recite ljudima da ne sluπaju ni-Ëije rijeËi o SvjedoËanstvima, veÊ da ih Ëitaju i prouËavaju za sebei onda Êe se znati da su u skladu s istinom. Boæja rijeË je istina.O dobrom Ëovjeku psalmist izjavljuje: “VeÊ uæiva u Zakonu Jahvi-nu, o Zakonu njegovu misli dan i noÊ.” (Psalam 1,2) Onaj tkostavlja svoj um i srce pred ovu zadaÊu, dobit Êe pouzdano i dra-gocjeno iskustvo. Sveti Duh je u Boæjoj rijeËi. Ovdje je æivi, vjeËnielement tako jasno prikazan u πestom poglavlju Ivana. ...

Vjerujmo RijeËi. Onaj tko tako jede nebeski kruh, nahranjenje svakoga dana i znat Êe πto znaËe rijeËi: “I nemate potrebe davas tko uËi.” (1. Ivanova 2,27) Mi imamo Ëiste pouke s usanaOnoga koji nas posjeduje, koji nas je otkupio po cijenu svojekrvi. Dragocjena Boæja rijeË je Ëvrst temelj na kojemu moæemograditi. Kada vam ljudi dou sa svojim pretpostavkama, recite imda je Veliki UËitelj ostavio svoju rijeË koja je od neprocjenjivevrijednosti i da je poslao Branitelja, Svetoga Duha, u svoje ime.“A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËitÊe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan 14,26) ...

Ovdje je pred nas postavljena bogata gozba na kojoj se mogunahraniti svi koji vjeruju u Krista kao svojeg osobnog Spasitelja.On je Drvo æivota svima koji se hrane od Njega. ...

Svi koji prouËavaju ove dragocjene istine imaju veliku utje-hu. Ako se budu hranili Boæjom rijeËju, steÊi Êe iskustvo odnajveÊe vrijednosti. Uvidjet Êe da je u odnosu na Boæju rijeË,ljudska rijeË kao pljeva prema pπenici.

UpuÊena sam na izvor Boæje rijeËi gdje se nalaze Boæja obe-Êanja za mene i za svako Boæje dijete. Gozba je prostrta prednama i pozvani smo da se hranimo Boæjom rijeËju koja Êe ojaËatiduhovne miπiÊe i æile. (Letter 132, 10. listopada 1900.)

245

272

24. rujna

Zavrπni sukob“Pazite! Dolazim kao lopov. Blago onomu koji bdije i Ëuvasvoje haljine da ne bi iπao go i da se ne bi vidjela njegovasramota!” (Otkrivenje 16,15)

Straπni sukob je pred nama. Pribliæavamo se bitci velikogdana Boga Svedræitelja. Ono πto je dræano pod kontrolom, bit Êepuπteno. Aneo milosti sklapa svoja krila, spreman da se povuËesa zlatnog prijestolja i prepusti svijet Sotoninoj vlasti, kralju ko-jega je svijet izabrao, ubojici i krvniku od poËetka.

Poglavarstva i vlasti ovoga svijeta u ogorËenoj su pobuni pro-tiv Boga nebeskog. Puni su mrænje prema svima koji Mu sluæe iuskoro, veoma skoro, odigrat Êe se posljednja velika bitka izme-u dobra i zla. Zemlja Êe biti bojno polje — popriπte zavrπnogsukoba i konaËne pobjede. Ovdje, gdje je toliko dugo Sotona navo-dio ljude protiv Boga, pobuna Êe zauvijek biti uguπena.

Krist je doπao na Zemlju u ljudskom obliËju da bi mogaostajati kao ZaËetnik naπeg spasenja da ne bismo bili nadvladanisotonskom silom. I kada se Ëinilo da neprijatelj zadobiva znaËaj-nu pobjedu nad pravdom, Bog je djelovao u milosti i snazi da sesuprotstavi njegovim planovima.

OdluËivπi izbrisati Boæji lik u Ëovjeku, Sotona djeluje sa æe-stokim naporima ne bi li sakrio Boga od pogleda ljudi. On ne radiotvoreno, veÊ tajno, mijeπajuÊi ljudsko i boæansko, laæno i pravo,trudeÊi se unijeti zbunjenost i patnju. Ali boæanska milost seotkriva u snazi razmjernoj potrebama da se suprotstavi ovomzlom djelovanju i iznese na svjetlo skrivene neprijateljske namje-re.

Boæji narod treba Ëuti hrabro, odluËno svjedoËanstvo za isti-nu, razumjeti Boæje ciljeve svjedoËenjem pera i glasa. U jednommjestu za drugim trebaju se objavljivati poruke Boæje rijeËi, bu-deÊi muπkarce i æene da shvate istinu. ...

Zdrav nauk je pouzdan. On nije kao para koja za Ëas prolazi.Iz Boæje rijeËi treba zasjati svjetlo. Bog poziva svoj narod da Muse pribliæi. Neka se nitko ne umeÊe izmeu Njega i Njegovognaroda. Krist kuca na vrata srca, traæeÊi ulaz. HoÊete li Ga pus-titi? (Letter 153, 26. listopada 1901.)

246

273

25. rujna

Prednosti ostvarene molitvom“Pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjere-njem poπto smo oËistili srca od zle savjesti i oprali tijeloËistom vodom.” (Hebrejima 10,22)

Ne moæe biti istinske molitve bez istinske vjere. “A bez vjerenemoguÊe mu je ugoditi.” (Hebrejima 11,6) Molitva i vjera su rukekojima duπa pada oko vrata bezgraniËne ljubavi i hvata se za rukubeskonaËne sile. Bog ne prepoznaje svoju nerazumnu djecu kadase to tiËe iskustva u Njegovoj istini. Vjera je aktivna, djelatna sila.Novoprobuena vjera u Krista otkriva se molitvom i slavljenjem.Molitva je olakπanje i utjeha za nevoljnu duπu. Iskreni, poniznimolitelj pred prijestoljem milosti moæe znati da je doπao u dodirs Bogom preko boæanski odreenog sredstva i da je njegova pred-nost da shvati πto Bog znaËi duπi koja vjeruje. Moramo prvo shva-titi svoje potrebe. Moramo biti gladni i æedni æivota u Kristu i poKristu. Onda Êemo Mu doÊi u poniznosti i iskrenosti i On Êe namdati vjeru koja se oËituje ljubavlju i Ëisti duπu. ...

Sam Krist je dobrovoljno i radosno predao sebe da ispuniBoæju volju. “Ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to dosmrti na kriæu.” (Filipljanima 2,8) S obzirom na sve πto je OnuËinio, treba li nam biti teπko odreÊi se sebe? HoÊemo li se povuÊida ne budemo sudionici u Kristovom stradanju? Njegova smrttrebala bi pokrenuti svaku nit naπeg biÊa, ËineÊi nas spremnimada posvetimo Njegovom poslu sve πto imamo i πto jesmo.

Kad razmiπljamo o onome πto je On uËinio za nas, srce namtreba biti ispunjeno zahvalnoπÊu i ljubavlju, a mi se trebamoodreÊi sebiËnosti i grijeha. Koju Êe duænost srce odbiti pod po-kretaËkim utjecajem Boæje i Kristove ljubavi? “S Kristom samrazapet”, izjavio je apostol Pavao. “Æivim — ali ne viπe ja, negoKrist æivi u meni: æivot koji sada provodim u tijelu, provodim uvjeri u Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe zamene predao.” (GalaÊanima 2,20)

Pozivam vas da se povjerimo Bogu u samoodricanju i poær-tvovnoj posluπnosti. Vjera u Krista uvijek vodi k voljnoj, radosnojposluπnosti. On je umro da nas izbavi od svakog bezakonja ioËisti sebi narod izabrani koji Ëezne za dobrim djelima. Moramobiti savrπeno usuglaπeni s Boæjom voljom u mislima, rijeËima idjelima. Nebo je samo za one koji su oËistili svoje duπe posluπ-noπÊu istini. (Letter 301, 2. studenoga 1904.)

247

274

26. rujna

Sadaπnje prednosti i koristi u buduÊnosti“Uprimo pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa,koji namjesto odreene mu radosti podnese kriæ ne ma-reÊi za sramotu te otada sjedi s desnu Boæjeg prijestolja.”(Hebrejima 12,2)

Uvijek trebamo njegovati osjeÊaj zahvalnosti prema onimakoji su nam ukazali pomoÊ u vrijeme potrebe. Ovi osjeÊaji koji semogu tako lako izazvati ljubaznoπÊu i nesebiËnoπÊu naπih prija-telja trebaju odgovoriti na ljubav i suosjeÊanje naπeg dobrona-mjernog nebeskog Prijatelja. ... Prijateljstvo koje izraæava najbliæarodbina i prijatelji, otkrivenje Isusa Krista toliko nadmaπuje da jeprvo nijemo i bezizraæajno u usporedbi s drugim. Prirodno je danam srce njeguje osjeÊaje najtoplije naklonosti prema onima kojisu pretrpjeli ili uËinili neπto za nas.

Dopustite mi da vas povedem na mjesto raspeÊa i pokaæemvam Boæjeg Sina koji umire umjesto vas. Zar prizor Kristovogkriæa neÊe probuditi svaki moguÊi osjeÊaj zahvalnosti? Zar neÊeodnijeti hladnoÊu i ravnoduπnost koji otvrdnjuju osjeÊaje predvelikom ærtvom uËinjenom zbog nas? ...

Sotona, neprijatelj duπa, stalno radi sa svojim izumima i za-voenjem, kraduÊi osjetljivost duhovnih osjeta i umrtvljujuÊi osje-Êaje prema onome πto za nas ima najveÊe znaËenje. Kod svihmalih æivotnih dogaaja osjeÊaji se slobodno izraæavaju, ali kadje pred nama neπto od vjeËne vrijednosti, osjeÊaji su sputani,vezani kao magiËnim uzicama. ...

Postoji toliko mnogo onih koji trpe odricanje i uz znaËajneærtve vode æivot koji im obeÊava prednosti u buduÊnosti. Oni seodriËu sadaπnje udobnosti zbog pomisli na uæivanje u buduÊnostii to je onda za njih poravnanje, ali ovdje Isus obeÊava vjeËni æivotkao nagradu za posluπnost i — ako su neke beznaËajne zemalj-ske koristi ærtvovane za neko buduÊe dobro — koliko bi viπelagodnosti, zadovoljstva i sadaπnjih ovozemaljskih prednosti tre-balo ærtvovati za neusporedivo bogatstvo i slavu buduÊeg besmr-tnog æivota. Ne dopustite da Ëarolija ovozemaljskih privlaËnostiukrade osjeÊaje pema Bogu i otvrdne srce za vjeËne interese.Skrenite pogled prema nevienim stvarnostima. »uvajte Isusa usvetiπtu svojeg srca. Ljubite Ga svom svojom duπom. (Letter 15a,15. studenoga 1871.)

248

275

27. rujna

Sveti Duh — poklon nad poklonima“Ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrtina kriæu.” (Filipljanima 2,8)

Kristovo poniæenje i stradanje u neposrednoj je vezi s Njego-vim uzviπenjem. Mogao je postati Spasitelj i Otkupitelj samo na-kon πto je prvo bio Ærtva. Kako je velika tajna poboænosti otkri-vena u Kristu! Poπto je uzdigao Zakon i uËinio ga slavnim, prihva-ÊajuÊi njegove uvjete u spaπavanju svijeta od propasti, Krist jepoæurio na Nebo da zavrπi svoje djelo i ostvari poslanje πaljuÊiSvetoga Duha uËenicima. Tako je svoje vjerne osvjedoËio da ihnije zaboravio iako je sada u prisutnosti Boga, u kojemu je zauvi-jek punina radosti.

Sveti Duh se trebao spustiti na one u ovom svijetu koji suljubili Krista. Time Êe biti osposobljeni, kao i proslavljanjem nji-hove Glave, da prime svaki dar koji je potreban za ispunjavanjenjihove zadaÊe. Æivotodavac je dræao u svojim rukama ne samokljuËeve smrti, veÊ i cijelo Nebo prepuno bogatih blagoslova. Pre-dana Mu je sva vlast na Nebu i na Zemlji i, zauzevπi svoje mjestou nebeskim dvorovima, mogao je darovati te blagoslove svima kojiGa primaju.

Krist je rekao svojim uËenicima: “Ipak vam istinu velim: va-ma je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi kvama. Odem li, poslat Êu ga k vama.” (Ivan 16,7) To je bio poklonnad poklonima. Sveti Duh je bio poslan kao najveÊe, neprocje-njivo blago koje Ëovjek moæe primiti. Crkva je krπtena silom Sve-toga Duha. UËenici su bili opremljeni da idu naprijed i objavljujuKrista, prvo u Jeruzalemu, u kojem je uËinjeno sramno djelonepoπtovanja zakonitog Kralja, a zatim u sve krajeve Zemlje. ...

Kako su potpuni i besplatni blagoslovi udijeljeni svima kojidolaze Bogu u ime Njegovog Sina! Ako ispune uvjete postavljeneu Njegovoj rijeËi, On Êe otvoriti nebeske ustave i izliti blagoslovna njih da neÊe biti dovoljno mjesta da ga prime. ... Ako se Boæjinarod posveti posluπnoπÊu Njegovim propisima, Gospodin Êe ra-diti u njegovoj sredini. On Êe obnoviti ponizne, skruπene duπeËineÊi njihov karakter Ëistim i svetim. (MS 128, 28. studenoga1897.)

249

276

28. rujna

Gospodnji naËin razmiπljanja“Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoruneÊe doËekati.” (Izaija 8,20)

Gospodnji naËin razmiπljanja, jasno naveden u Njegovoj Ri-jeËi, treba biti naπe pravilo æivota. Cijelo biÊe treba biti pod vlaπÊuOnoga koji od poËetka zna kraj. Biblija, i samo Biblija, treba bitinaπ vodiË. Moramo pratiti i sluπati æivotodavna naËela Neba, a nesamo svoje sklonosti. Boæja mudrost i sila, djelujuÊi na prijem-Ëivo srce, dovodi um i karakter u sklad sa zakonima i pravilimaNeba. Svatko od nas pojedinaËno mora biti voen Svetim Duhomkako bi prenosio svijetu velike Ëinjenice o istini i pravdi. ...

Nama je nareeno da podignemo glas upozorenja pred ljudi-ma. Sada ne smiju iznevjeriti straæari. Oni moraju biti trijezni umolitvama da bi mogli imati jasno razumijevanje svoje obvezeOnome koji je, iako Jedinoroeni Boæji Sin, doπao na naπ svijetkako bi oteo muπkarce i æene sotonskoj upravi.

Mi trebamo upuÊivati i voditi ljude da gledaju na Kristovprimjer, da shvate svoju obvezu prema Njemu, Ëiji su stvaranjemi otkupljenjem. On je vlasnik svakog muπkarca, æene i djetetakoji dolaze na svijet. To je postao plativπi otkupninu. Ako palaljudska biÊa pristanu postati sinovi i kÊeri Boæje svojevoljnomposluπnoπÊu, oni Êe postati jedno s Kristom. Spasitelj ih je otku-pio dajuÊi svoj æivot da plati kaznu za grijeh. ... Oni koji suistinski obraÊeni, otkrit Êe spasonosnu Kristovu milost trudeÊise u radu za ove duπe koje je Sotona zaslijepio. U svojem æivotuBoæji radnici trebaju pokazati moÊ istine i pravde. Svijet Êe seuskoro suoËiti s velikim Zakonodavcem zbog Njegovog prekrπe-nog Zakona. Pomilovanju se mogu nadati samo oni koji se odvra-Êaju od grijeha i okreÊu posluπnosti.

Moramo podiÊi zastavu na kojoj je napisano: “Zapovijedi Bo-æje i vjera Isusova” (vidi Otkrivenje 14,12). To je velik i vaæanpredmet rasprave. Neka on ne bude stavljen izvan vidokruga. Mo-ramo probuditi vjernike, kao i one koji ne kaæu da se dræe nekogposebnog ispovijedanja vjere, da uvide i poπtuju zahtjeve zakonaNeba. Mi trebamo uzdiÊi ovaj Zakon i uËiniti ga slavnim. Trebamoprobuditi one koji su utonuli u duhovni drijemeæ. (Letter 138, 12.prosinca 1910.)

250

277

29. rujna

Kada Istina usmjerava æivot“Isus im ponovo progovori: ‘Ja sam svjetlo svijeta. Tkomene slijedi, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe imati svjetlokoje vodi u æivot.’” (Ivan 8,12)

Gospodin Isus je uzeo na sebe obliËje greπnog Ëovjeka, zao-grÊuÊi svoju boæansku narav ljudskom. Bio je svet kao πto je Bogsvet. Da nije bio bez mane ili mrlje grijeha, ne bi mogao bitiSpasitelj ËovjeËanstva. Onaj komu nije bilo potrebno otkupljenje,bio je nositelj grijeha. Jedno s Bogom u ËistoÊi i svetosti karakte-ra, mogao je prinijeti ærtvu pomirnicu za grijehe cijelog svijeta.

Krist je svjetlo svijeta. Preko Njega svjetlo svijetli usred mo-ralne tame. Da nije bio svjetlo, tama se ne bi primjeÊivala jersvjetlo otkriva tamu. ©to je jasnije svjetlo, to je izrazitija suprot-nost izmeu svjetla i tame. Kad bi svjetlo bilo uklonjeno, ne bibilo niËega drugog osim tame.

Krist je objavio u kakvom se poloæaju nalazimo: “Tko meneslijedi, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe imati svjetlo koje vodiu æivot.” (Ivan 8,12) On je sam sjajna zvijezda Danica. On je Sun-ce Pravednosti, svjetlo slave svojega Oca. On je “Svjetlo istinito,koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka.” (Ivan 1,9) LijeËnik i Iscjeliteljdoπao je obnoviti Boæji moralni lik koji je bio izgubljen zbogprijestupa.

Kada Krist boravi vjerom u duπi, On Ëini onoga tko Ga ljubisvjetlom u Gospodinu. ToËno je da mnogi koji kaæu da vjeruju uistinu imaju samo vjeru po imenu. Oni nisu izvrπitelji rijeËi. Onikaæu da vjeruju, ali ih to priznanje neÊe obratiti. ...

Kad Krist boravi u srcu, Njegova prisutnost se vidi. KristovDuh se otkriva preko dobrih i plemenitih rijeËi i djela. Izraæenaje i ljupkost naravi. Nema uzburkanih strasti, tvrdoglavosti, zlihpretpostavki. Nema mrænje u srcu zbog toga πto neke zamisli imetode ... nisu prihvaÊene i cijenjene od strane drugih. ...

Kada istina upravlja æivotom, tu je ËistoÊa i sloboda od grije-ha. Slava, punina, potpunost plana Evanelja ispunjeni su u æivo-tu. Svjetlo istine zraËi u hram duπe. Razumijevanje se ukorjenju-je u Kristu. (MS 164, 14. prosinca 1898.)

251

278

30. rujna

Hoditi Isusovim stopama“Jednome dade pet talenata, drugome dva, treÊemu jedan:svakomu prema njegovoj sposobnosti. I zatim otputova.”(Matej 25,15)

ProuËite upute u Mateju 25,14-46. Usporedite ovu uputu spovijeπÊu svojeg æivota. Neka svaki Ëovjek ostavi svoje hvalisanje.... Poimo Kristovim stopama u svoj poniznosti istinske vjere.Uklonimo svaku samouvjerenost pokoravajuÊi se, iz dana u dani iz sata u sat, Spasitelju i stalno primajuÊi i objavljujuÊi Njegovumilost. Molim one koji tvrde da vjeruju u Krista da hode smjernopred Bogom. Njega vrijea naπ ponos i oholost. “Ako, dakle, tkohoÊe iÊi za mnom,” izjavljuje Isus, “neka se odreËe samog sebe,neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!” (Matej 16,24) Samo onekoji provode ovu Njegovu rijeË On Êe prepoznati kao svoje vjerne.“A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja: onimakoji vjeruju u njegovo ime: koji nisu roeni ni od krvi, ni od voljetjelesne, ni od volje muæevlje, nego — od Boga.” (Ivan 1,12.13)

”I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama.” (redak 14)O predivnog li napuπtanja dostojanstva! Knez Neba, Zapovjedniknebeskih vojski, spustio se sa svojeg uzviπenog poloæaja odlo-æivπi svoj kraljevski ogrtaË i kraljevsku krunu i zaogrnuo svojuboæansku narav ljudskom da bi mogao postati boæanski UËiteljsvih slojeva ljudi i æivjeti pred njima æivotom slobodnim od svakesebiËnosti i grijeha, dajuÊi im primjer kakvi mogu postati Njego-vom miloπÊu.

“I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smopromatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac odOca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14) Slava Bogu za ove prediv-ne izjave! MoguÊnosti koje su nam tu prikazane gotovo da suprevelike za naπe shvaÊanje i posramljuju naπu slabost i naπenevjerovanje. Ja slavim Boga πto vjerom mogu vidjeti svojeg Spa-sitelja. Moja duπa prihvaÊa veliki dar. Naπa jedina nada u ovomæivotu jest da pruæimo ruku vjere i uhvatimo ruku ispruæenu danas spasi. “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan1,29) Kad bismo pogled odvratili od sebe i gledali na Isusa, ËineÊiGa svojim vodiËem, svijet bi u naπim crkvama vidio silu koju sadane vidi. (MS 166, 30. prosinca 1905.)

252

279

LISTOPAD

POGLED PREMA GORE

1. listopada

Potreba za obnovom“Ali sada, dok sluæite Bogu, poπto ste osloboeni od gri-jeha, imate za rod posveÊenje, a za svrπetak vjeËni æivot.Jer je plaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæji jest æivotvjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu.” (Rimljanima6,22.23)

Pavao je smatrao da moramo poπtovati Gospodnje zahtjeve iizbjeÊi Njegove sudove. Kao Pavao, i mi moramo uËiniti sve dazadobijemo vijenac æivota koji donosi vjeËnu Ëast svakom pobjed-niku. Ne smijemo biti zadovoljni beskorisnim æivotom.

©to je poniznost? To je osjeÊaj greπnosti i nedostojnosti kojivodi u pokajanje. Prvo moramo biti uvjereni u zloÊudnost bolestida bismo osjetili potrebu za izljeËenjem. Oni koji ne shvaÊajugreπnost grijeha, nisu u stanju procijeniti vrijednost otkupljenjai potrebu da budemo Ëisti od svakog grijeha. Greπnik mjeri samogsebe po sebi i po onima koji su greπnici kao i on. On ne gleda naKristovu ËistoÊu i svetost. Meutim, kada Boæji zakon izazoveosvjedoËenje u njegovom srcu, on kaæe s Pavlom: “Da, ja samnekoÊ æivio kad nije bilo Zakona. Ali kad doe zapovijed, grijehpoËe æivjeti.” (Rimljanima 7,9) ...

Bog je stvorio Ëovjeka za svoju slavu. On neÊe i ne moæetrpjeti prisutnost grijeha na podruËju svoje vladavine. Ako u Crkviima onih koji namjerno grijeπe protiv Boga, treba iskoristiti svakimoguÊi naËin da budu dovedeni do pokajanja. Ako se to ne uËini,Boæje ime bit Êe osramoÊeno. On je previπe Ëist da bi s odobra-vanjem gledao na bezakonje. ... Adamov grijeh bi se po crkvamadanas smatrao jednostavnom pogreπkom, koji odmah treba bitioproπten i da viπe ne bude spomena na njega. Ali Boæje mjeriloje visoko i Njegova rijeË nepromjenjiva, a svaka sebiËna i lakomanavika je gad pred Njim. Srca vjernika trebaju biti oËiπÊena, po-sveÊena, oplemenjena, uzdignuta. ... Podignite pogled, braÊo moja.Je li Evanelje izgubilo svoju moÊ da osvaja srca? Zar je utjecajKristovog Duha zamro u srcima koja onda zbog toga nisu oËiπÊe-na, posveÊena i pripremljena za Njegovo djelovanje? Ne; maË Duha,

253

280

RijeË Boga æivoga, joπ uvijek je s nama, ali prema njoj se moramoodnositi s ozbiljnoπÊu. Upotrijebimo ga kao Boæji posveÊeni ljudiu starim vremenima. Svojom æivom, oæivljavajuÊom silom On ÊepronaÊi put do srca. ...

Gospodin poziva na obnovu u svim naπim redovima. ... Kadase Crkva probudi, bit Êe uËinjene odluËne promjene. Muπkarci iæene bit Êe obraÊeni i tako ispunjeni Boæjim Duhom da Êe iÊi odzemlje do zemlje, od grada do grada objavljujuÊi vijest istine. Srcaispunjenih iskrenom ljubavlju za duπe otvarat Êe svoje Biblije iiznositi RijeË. (MS 2, 2. sijeËnja 1900.)

2. listopada

Boæje sam dijete“Ako smo djeca, onda smo i baπtinici: baπtinici Boæji, asubaπtinici Kristovi — ako zbilja (kao πto jest) trpimo snjim — da s njim budemo i proslavljeni.” (Rimljanima 8,17)

Utjecaj milosti je tu da omekπa srce, da usavrπi i oËisti osje-Êaje, dajuÊi s Neba roenu obazrivost i osjeÊaj za pristojnost.KrπÊanin ne moæe biti ohol, jer onda nije nalik na Krista. Spasi-telj svijeta, greπnikova Zamjena i Jamac, kaæe: “Doite k meni svikoji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)... Zato imajmo stalno na umu da krotki i ponizni Isus ima duhi teænje osvajaËa. Golemi posjedi kojima upravljaju zemaljski moÊ-nici ne uobliËavaju odgovarajuÊu pozornicu za ostvarivanje Nje-gove milosti, izraæavanje Njegove ljubavi i pokazivanje Njegoveslave. Onaj koji u istini i iskrenosti ljubi Gospodina Isusa Krista,ljubit Êe i one za koje je Krist umro da bi ih spasio i rado Êeiskoristiti svaku priliku da sluæi Kristu preko Njegovih uËenika.

Na svoj æivot moramo gledati kao sinovi i kÊeri Boæje, kaosuradnici Isusa Krista, æiveÊi za plemeniti cilj. Mi smo predstav-nici Isusa Krista u karakteru i moramo Mu sluæiti s nepodijelje-nim osjeÊajima. Ne samo πto Êemo otkrivati Ëinjenicu da ljubimoBoga, veÊ Êemo u skladu s Njegovim svetim karakterom, æivjetiËistim, savrπenim æivotom. Moramo æivjeti savrπeno jer gledajuÊina Isusa, u Njemu vidimo oliËenje savrπenstva i veliko Srediπte ukojem je usredotoËena naπa nada u vjeËni æivot i sreÊu, a koji nasvodi k jedinstvu i skladu. ...

Æivot kojim sada æivimo moramo æivjeti vjerom u Isusa Krista.Ako smo Kristovi sljedbenici, naπ æivot neÊe biti sastavljen oddjeliÊa jeftinih grËevitih postupaka u skladu s okolnostima i oko-

254

281

linom — trzaja u djelovanju koji otkrivaju da nama gospodareosjeÊaji i da se prepuπtamo malim izljevima bijesa, zavidljivomiznalaæenju pogreπaka, ljubomori, oholosti i sebiËnosti. To nassve ostavlja neusklaenim s uravnoteæenim æivotom Isusa Krista,a ako zadræimo ove nedostatke, ne moæemo biti pobjednici. ...

Kada budete izloæeni razliËitim æivotnim okolnostima i kadabudu izgovorene rijeËi sraËunate da vam rane i povrijede duπu,kaæite sami sebi: “Ja sam Boæje dijete, subaπtinik Isusa Krista,Boæji suradnik. Ne smijem dakle, imati jeftin um, lako se ljutiti,uvijek misliti samo na sebe jer Êe to prirodno proizvesti neskla-dan karakter, nedostojan mojeg plemenitog poziva. Nebeski Otacmi je povjerio ovaj posao; moram biti dostojan ukazanog povje-renja.” (Letter 78, 22. sijeËnja 1893.)

3. listopada

Nepogreπiva sigurnost“Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mno-ge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeË-nost.” (Daniel 12,3)

Mnogi, veoma mnogo njih, bit Êe straπno iznenaeni kadaGospodin iznenada doe kao provalnik noÊu. Bdijmo i molimo seda nas, kada doe iznenada, ne zatekne na spavanju. Duπa mi jeduboko uznemirena dok razmiπljam koliko bismo trebali uËinitiza duπe koje propadaju. Danielovo predvianje: “Mnogi Êe istra-æivati, i znanje Êe se umnoæiti” (Daniel 12,4 — Æiva rijeË), trebase ispuniti naπim davanjem poruke upozorenja; mnogi Êe bitiprosvijetljeni u pogledu sigurne proroËke rijeËi. ...

Spaπavanje duπa treba biti naπa prvenstvena briga. Uznemire-na sam kad vidim kako se mnogi raduju privremenom napretkuzbog toga πto oni koji posjeduju svjetovno blago rijetko ozbiljnoteæe za nebeskim. Oni su u opasnosti da upadnu u napasti, zamkei u mnoge lude πkodljive æelje koje guraju Ëovjeka u propast. ...

Potrebno nam je viπe Ëvrstog oslanjanja na “ovako govoriJahve Gospod”. Ako to budemo posjedovali, neÊemo vjerovati osje-Êajima ili se vladati po njima. Bog traæi od nas da poËinemo uNjegovoj ljubavi. Naπa je prednost da poznajemo Boæju rijeË kaosvojeg sigurnog i oprobanog vodiËa, nepogreπivu sigurnost. Iz-graujmo vjeru kao veoma vaænu pojedinost. Vjerujmo i imajmopovjerenja i razgovarajmo o vjeri, nadi i hrabrosti! Neka hvalaBogu bude u naπim srcima i na naπim usnama ËeπÊe nego dosad.

255

282

“Pravo me πtuje onaj koji prinosi ærtvu zahvalnu.” (Psalam 50,23)Neka vaπ um bude usmjeren k Bogu i prepoznajte Kristovu ljubavkao πto je otkriva Boæja rijeË. Ova RijeË je æivot. Razgovarajte oKristu, pozovite druge da Ga sagledaju kao Otkupitelja.

Naπa je prednost da se odmaramo u aktivnoj, æivoj vjeri uKrista kao Æivotodavca. Prednost je razumjeti sa svima svetimakoja je tu πirina, duæina, dubina i visina i spoznati ljubav Kristovukoja nadilazi svaku spoznaju i ispuniti se svakom puninom Bo-æjom. Razmiπljajmo o Kristu kao o Onome u kome boravi svakapunina. PromatrajuÊi Ga kao svojega osobnog Spasitelja, cijenitÊemo vrijednost Njegove spasonosne milosti. Trebamo razmiπljatio Isusu viπe nego dosad. Trebamo Mu davati slavu u svojem srcu.Trebamo govoriti o ljubavi koja je toliko obilato izraæena premanama. Svakako imamo razloga slaviti Boga svojim srcem i duπomi glasom govoreÊi: hvalit Êu Gospodina zbog Njegove velike ljubavikojom me je ljubio. ...

Uzdignite Njega, Krista s Golgote, uzdignite Ga da Ga svijetmoæe promatrati. Govorite o Njegovoj dobroti, pjevajte o Njegovojljubavi i dajte Mu velikoduπnu zahvalnost svojeg srca. (Letter 12,23. sijeËnja 1897.)

4. listopada

Boæji savrπeni planovi“Vjerom se preseli u obeÊanu zemlju kao u tuu i nastanise u πatorima skupa s Izakom i Jakovom, subaπtinicimaistog obeÊanja, jer je oËekivao grad s temeljima kojemu jeBog graditelj i tvorac.” (Hebrejima 11,9.10)

Isus se uznio k Ocu kao predstavnik ljudskog roda i Bog Êedovesti one koji odraæavaju Njegov lik da promatraju i dijele sNjim Njegovu slavu. Postoje domovi za zemaljske hodoËasnike.Tu su i haljine za pravednike, s krunama slave i palmama pobjede.Sve πto nas je zbunjivalo u Boæjoj providnosti tada Êe biti obja-πnjeno. Zamrπene pojedinosti, teπke za razumijevanje tada Êe bitiobjaπnjene. Tajne milosti razvit Êe se pred nama. Tamo gdje smosvojim ograniËenim razumom nailazili samo na zbrku i neispu-njene namjere, vidjet Êemo najsavrπeniji i najljepπi sklad. SaznatÊemo da je beskonaËna ljubav odredila iskustva koja su izgledalanajizazovnija i teπko podnoπljiva. Kad budemo shvatili njeænubrigu Onoga koji je Ëinio da sve to zajedno bude za naπe dobro,radovat Êemo se neizrecivom i proslavljenom radoπÊu.

256

283

Bol ne moæe postojati u nebeskom ozraËju. U domu otkup-ljenih neÊe biti suza, pogrebnih povorki, nikakvih obiljeæja æalo-sti. “I nijedan graanin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’ Narodu πto æiviondje krivnja Êe se oprostiti.” (Izaija 33,24) Bogata plima sreÊeteÊi Êe i produbljivati se kako se vjeËnost bude odvijala. Razmiπ-ljajte o ovome; govorite o tome djeci patnje i tuge i pozovite ih dase raduju u nadi.

©to bliæe doemo k Isusu, to Êemo jasnije uviati ËistoÊu iveliËinu Njegovog karaktera, a manje Êemo osjeÊati da trebamouzdizati sebe. Suprotnost izmeu naπeg i Njegovog karaktera na-vest Êe nas na poniznost duπe i duboko preispitivanje srca. ©toviπe budemo ljubili Isusa, to Êe potpunije naπe “ja” biti poniæenoi zaboravljeno. ... Onaj koji je krotak u duhu, najËistiji i najviπenalik djetetu, bit Êe ojaËan za bitku. Bit Êe osnaæen NjegovimDuhom za unutarnjeg Ëovjeka. Onaj tko osjeÊa svoju slabost, abori se s Bogom kao Jakov i kao ovaj sluga iz starine poviËe:“NeÊu te pustiti dok me ne blagosloviπ”, iziÊi Êe sa svjeæim po-mazanjem Svetoga Duha (Postanak 32,27). Okruæit Êe ga nebeskoozraËje. IziÊi Êe ËineÊi dobro. Njegov Êe utjecaj biti odluËna snagau korist Kristove vjere. ... Naπ Bog je jako prisutna pomoÊ uvrijeme potrebe. Upoznat je s najtajnijim pomislima naπeg srca,sa svim namjerama i ciljevima naπe duπe. Kada smo u neprilici,Ëak i prije nego πto smo Mu iznijeli ono πto nas uznemirava, Onpravi planove za naπe izbavljenje. (Letter 73, 1. sijeËnja 1905.)

5. listopada

Kristov æivot ponizne posluπnosti“I premda je bio Sin, iskustveno nauËi posluπnost od ono-ga πto je pretrpio te postigavπi savrπenstvo, postade svi-ma koji mu se pokoravaju uzrok vjeËnoga spasenja.” (Heb-rejima 5,8.9)

Krist je doπao na naπ svijet i æivio u seoskom domu. Nosioje najbolju odjeÊu koju su Mu roditelji mogli pruæiti, ali je to bilaskromna odjeÊa seljaka. Hodao je neravnim putovima i penjao sestrmim obroncima brda i planina. Kada je hodao ulicama, naokoje bio sam zato πto ljudske oËi nisu mogle vidjeti Njegove nebe-ske pomoÊnike. IzuËio je stolarski zanat da bi mogao staviti peËatodobravanja na sav poπten rad svima koji Ëasno i oplemenjujuÊerade s oËima usmjerenim prema Boæjoj slavi. ...

257

284

Krist, Gospodar cijele Zemlje, bio je skromni radnik. Bio jenepriznat, zanemaren i prezren. Dræao se svoje punomoÊi i vlastikoja je potjecala iz vrhovne uprave, od Vladara Neba. Aneli subili Njegovi pomoÊnici zato πto je Krist Ëinio djela svojeg Oca uistoj mjeri dok je naporno radio za drvodjeljskim stolom, kao idok je Ëinio Ëuda pred mnoπtvom. Meutim, krio je tu tajnu odsvijeta. Nije svojem imenu pridavao nikakve uzviπene titule da biobjasnio svoj poloæaj, veÊ je æivio u skladu s Boæjim kraljevskimzakonom. Njegov je rad morao otpoËeti posveÊujuÊi poniznu dje-latnost radnika koji su se muËili za svakidaπnji kruh. Da je Kristproveo svoj æivot meu velikima i bogatima, radniËki svijet bio biliπen nadahnuÊa koje mu je Gospodin namijenio.

Kristov je æivot bio krotak i ponizan. Izabrao je takav æivotda bi mogao pomoÊi ljudskoj obitelji. Nije zauzeo svoje mjesto naprijestolju kao Zapovjednik cijele Zemlje. Odloæio je svoju kraljev-sku odoru i poloæio svoju kraljevsku krunu da bi se izjednaËio sljudskom obitelji. Nije uzeo na sebe aneosku narav. Njegov po-sao nije bio ni sveÊeniËki poziv po imenovanju ljudi. »ovjeku bibilo nemoguÊe razumjeti Njegov uzviπeni poloæaj kad mu ga SvetiDuh ne bi obznanio. Za naπe dobro On je zaodjenuo svoju boæan-sku narav ljudskom i siπao s kraljevskog prijestolja. Ostavio jepoloæaj Zapovjednika u nebeskim dvorovima i radi nas osiroma-πio da bismo se mi Njegovim siromaπtvom obogatili. Na taj jenaËin sakrio svoju slavu pod maskom ljudskosti da bi mogaododirnuti ËovjeËanstvo boæanskom preobraæavajuÊom silom. ...

Oni kojima je Krist darovao vrijeme kuπnje, u kojem Êe obli-kovati karakter za nebeske stanove koje im je otiπao pripremiti,trebaju slijediti Njegov æivotni primjer. (MS 24, 22. veljaËe 1898.)

6. listopada

Sluæba anela“I Elizej se pomoli ovako: ‘Jahve, otvori mu oËi da vidi!’I Jahve otvori oËi momku, i on vidje: gora oko Elizeja svaprekrivena ognjenim konjima i kolima!” (2. o kraljevima6,17)

Kako malo njih razmiπlja o nevidljivim biÊima! Ljudi se svo-jim djelovanjem svrstavaju ili na Boæju stranu ili na sotonsku,opredjeljujuÊi se ili za Kneza svjetla ili kneza tame. Cijelo Nebos velikom pozornoπÊu promatra ljude koji izgledaju tako aktivni,a ipak nemaju nijedne misli o nevidljivom. Njihove misli nisu

258

285

okrenute Boæjoj rijeËi i njezinim uputama. Kad bi se okrenuliBoæjoj rijeËi, bili bi zaprepaπteni spoznajom da postoje biÊa izsvijeta dobra i zla, koja promatraju svaku rijeË i djelo. Ona su nasvakom skupu gdje se sklapaju poslovni sporazumi, na vijeÊimai sastancima za proslavljanje Boga. Na takvim javnim sastancimaima viπe sluπatelja nego πto se moæe vidjeti prirodnim oËima isvatko od njih ima svoje zaduæenje. Ta su biÊa Boæji ili Sotoninisuradnici i rade moÊnije i stalnije od ljudi. Ponekad nebeskarazumna biÊa povlaËe u stranu zavjesu koja krije nevidljivi svijetda bismo svoj um povukli od trke i æurbe i razumjeli da postojesvjedoci za sve πto radimo i izgovorimo kada smo u poslu ilimislimo da smo sami.

Gospodin bi æelio da jasno razaznajemo, kako bismo shvatilida su ta moÊna biÊa koja posjeÊuju naπ svijet imala aktivnu uloguu svakom poslu koji smo nazivali svojim. Ta nebeska biÊa suaneoski pomoÊnici koji se Ëesto prikrivaju oblikom ljudskih biÊa.Kao stranci razgovaraju s onima koji su ukljuËeni u Boæji posao.Na usamljenim mjestima bili su pratitelji putnika u opasnosti. Nabrodovima πibanim olujama aneli u ljudskom obliËju izgovaralisu rijeËi ohrabrenja da bi ublaæili strah i nadahnuli nadom utrenutcima opasnosti, a putnici su mislili da je to bio jedan odnjih s kojima nikad prije nisu razgovarali.

Mnogi su, pod razliËitim okolnostima, sluπali glasove stanov-nika drugih svjetova; ovi su dolazili kako bi uzeli udjela u ljud-skom æivotu. Progovarali su na vijeÊima i otvarali pred njima ljud-sku povijest ostvarujuÊi djela koja bi bila nemoguÊa za ljudskabiÊa. »esto su bili zapovjednici vojske. Bivali su poslani da odvra-te pomor. Jeli su za skromnim obiteljskim stolovima. »esto su sepojavljivali kao umorni putnici kojima je bilo potrebno skloniπteza noÊ.

Trebali bismo bolje nego dosad razumjeti rad ovih aneoskihposjetitelja. (MS 39, 11. oæujka 1898.)

7. listopada

Moæemo pobijediti kao Krist“Koji je u svemu iskuπan kao i mi, osim grijeha.” (Hebreji-ma 4,15 — ©a)

Krist je po beskonaËno velikoj cijeni, u bolnom procesu,tajanstvenom anelima kao i ljudima, uzeo na sebe ljudsku na-rav. SakrivajuÊi svoje boæanstvo, odloæivπi na stranu svoju slavu,

259

286

roen je kao Djeteπce u Betlehemu. U ljudskom tijelu æivio jeprema Boæjem zakonu da bi mogao osuditi grijeh u tijelu i posvje-doËiti nebeskim biÊima da je Zakon odreen kako bi osiguraoæivot i sreÊu, mir i vjeËno dobro svih koji ga sluπaju. ...

Tajna je poboænosti da Onaj koji je jednak Ocu zaodijevasvoju boæansku narav ljudskom i ostavljajuÊi po strani svu slavusvojeg poloæaja kao Zapovjednika na Nebu, spuπta se korak pokorak stazom poniæenja, trpeÊi sve teæe i teæe poniæavanje. Bez-greπan i Ëist stajao je u sudnici da Mu se sudi, da se Njegov sluËajistraæuje i izrekne Mu se presuda, baπ pred onim narodom kojegje oslobodio iz ropstva. Gospodin slave bio je odbaËen, osuen i,da, popljuvan. S prijezirom zbog onoga πto su smatrali Njegovimuobraæenim tvrdnjama, ljudi su Ga udarali po licu. ...

Pilat je izjavio da je Krist nevin, objavljujuÊi da nije naπaonikakve krivnje na Njemu. Ipak, da bi zadovoljio Æidove, zapovje-dio je da bude πiban, a zatim Ga predao, krvavog i u modricama,da pretrpi okrutnu smrt raspeÊem. VeliËanstvo Neba voeno jekao janje na klanje, i usred ruganja i podsmijeha, ismijavanja ilaænih optuæbi, bio je razapet na kriæ. Gomila, u Ëijem je srcuËovjeËnost izgleda umrla, nastojala je pogorπati okrutno strada-nje Boæjeg Sina svojim huljenjem. Ali kao ovca nijema pred onimkoji je striæe, nije otvorio svoja usta. Dao je svoj æivot za æivotsvijeta da nijedan koji u Njega vjeruje ne pogine. ...

Krist je nosio grijehe cijelog svijeta. Pretrpio je naπu kaznu— Boæji gnjev protiv prijestupa. Njegove patnje obuhvatile su æe-stoku kuπnju razmiπljanja da je ostavljen od Boga. Njegovu duπumuËio je pritisak uæasa velike tame. ... On ne bi mogao biti iskuπanu svemu kao Ëovjek da nije bilo moguÊnosti Njegovog pada. Bioje slobodno BiÊe, stavljeno na ispit, kao πto je bio Adam i kao πtoje Ëovjek. Ako ne postoji moguÊnost popuπtanja, kuπnja viπe nijekuπnja. Kuπnja dolazi i Ëovjek joj se odupire kada je pod snaænimutjecajem da uËini pogreπno djelo, ali znajuÊi da to moæe, odupirese vjerom nepokolebljivo se oslanjajuÊi na boæansku silu. (MS 29,17. oæujka 1899.)

287

8. listopada

Æivo krπÊansko iskustvo“Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata, dase obogatiπ, i da se obuËeπ u bijele haljine, i da sakrijeπsvoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da pomaæeπ svo-je oËi da bi vidio. ‘Ja korim i karam sve koje ljubim.’Prema tome, budi revan i obrati se!” (Otkrivenje 3,18.19)

Naπa savjest mora biti oËiπÊena od mrtvih djela kako bismosluæili æivome Bogu. PosveÊenje znaËi savrπenu ljubav, savrπenuposluπnost, potpunu usuglaπenost s Boæjom voljom. Ako naπ æi-vot odgovara Kristovom æivotu posveÊenjem uma, duπe i tijela,naπ primjer Êe imati snaæan utjecaj na svijet. Mi nismo savrπeni,ali je naπa prednost da se iπËupamo iz zamki sebiËnosti i grijehai idemo prema savrπenstvu. ...

Velike moguÊnosti, visoka i sveta postignuÊa nalaze se nadohvat ruke svima koji imaju istinsku vjeru. Zar neÊemo poma-zati oËi balzamom za oËi da bismo mogli razaznati Ëudesne po-jedinosti koje su nam predloæene? Zaπto s ustrajnom ozbiljnoπÊune postupimo u skladu s ovom molbom, napredujuÊi naprijed igore, dostiæuÊi mjerilo svetosti? Mi smo Boæji suradnici i mora-mo skladno suraivati jedni s drugima i s Bogom, “jer Bog je kojiËini u vama da hoÊete i izvrπite, kako mu je ugodno” (Filipljanima2,13 — ©a). ...

Gospodinu nije drago kad vidi da smo duhovno slabi. “Zbilja,Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo, on je za-svijetlio u naπim srcima da osvijetli spoznaju slave Boæje na licuKristovu. Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se onaizvanredna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne nama.” (2. KorinÊani-ma 4,6.7) Pred nama su sukobi i nevolje, ali ne trebamo pasti nitise obeshrabriti. ... Bog moæe biti proslavljen samo ako se mi, kojitvrdimo da vjerujemo u Njega, preobraæavamo u Njegovo obliËje.Mi trebamo pokazati svijetu ljepotu svetosti. Sve dok ne usavrπi-mo kristoliki karakter, neÊemo proÊi kroz vrata Boæjega grada.Zalagati se za posveÊenje, meutim, s povjerenjem u Boga, znaËii sigurnost da Êemo ga primiti. A zatim, kao Kristovi svjedoci,trebamo objavljivati πto je Boæja milost ostvarila u nama.

NajveÊa uznemirenost koju moæemo imati jest nesigurnost.PrihvaÊanje Boæjeg blagoslova donosi pravdu i mir. Plod pravdebit Êe “pokoj i bezbriænost dovijeka”. Moramo imati jednostav-nost i iskrenost nalik boæanskoj. Moramo imati tu mudrost koja

260

288

dolazi odozgo. Naπe krπÊansko iskustvo mora biti oæivljeno poboæ-noπÊu i potaknuto boæanskim æivotom. (MS 38, 26. oæujka 1899.)

9. listopada

Kristova ljubav veæe srca“Da pripravi svete za djelo sluæbe, za izgradnju KristovaTijela.” (Efeæanima 4,12)

Bog je ljubav. Ljubav Oca i Sina treba biti osobina svakogvjernika. Boæja rijeË je kanal kroz koji se boæanska ljubav pre-nosi Ëovjeku. Boæja istina je posrednik preko kojeg se doseæeljudski um. Sveti Duh se daje onom ljudskom biÊu koje suraujes boæanskim predstavnicima. On preobraæava um i karakter, omo-guÊavajuÊi Ëovjeku da izdræi i da vidi Onoga koji je nevidljiv. Usavrπenoj ljubavi moæe se uæivati samo vjerom u istinu i prima-njem Svetoga Duha. ...

Krist se molio da Njegovi uËenici shvate vaænost ljubavi kojuje izrazio dajuÊi svoj æivot za svijet. Æelio je da razumiju neπto uvezi s Njegovom beskonaËnom ærtvom. Da su potpunije shvatiliNjegovu samopoærtvovnu ljubav, nikada ne bi pali u otuenje isukobe.

Pozivam sve koji tvrde da vjeruju u sadaπnju istinu da jevrπe. Ako to budu Ëinili, imat Êe izrazitiji i jaËi utjecaj na dobro.Svijet Êe vidjeti da je ljubav koju pokazuju vjernici, srediπnje iprevladavajuÊe naËelo Kristovih sljedbenika. Kristolika ljubav spajasrce sa srcem. Istina privlaËi ljude u zajedniπtvo. Ona dovodi usklad i jedinstvo sve koji imaju iskrenu, æivu vjeru u Spasitelja.Krist je predvidio da se svi koji vjeruju u Njega razvijaju i postajusnaæni druæeÊi se u zajednici s drugima. Svi koji nesebiËno radeu Gospodarovoj sluæbi, nose svijetu vjerodajnice da je Bog poslaosvojeg Sina na Zemlju.

Iako u druπtvu krπÊana ujedinjenih u crkvenoj zajednici svinemaju iste talente, duænost je svih da rade. Talenti se razlikuju,ali je svakom Ëovjeku povjeren njegov posao. Svi ovise o Kristuu Bogu. On je slavna Glava svih skupina i slojeva ljudi povezanihvjerom u Boæju rijeË. Vezani zajedniËkim vjerovanjem u nebeskanaËela, oni svi ovise o Njemu, ZaËetniku i Zavrπitelju njihovevjere. On je uobliËio naËela koja dovode do opÊeg jedinstva, sveo-buhvatne ljubavi. Njegovi sljedbenici trebaju razmiπljati o Njego-voj ljubavi. Oni ne bi trebali odustati dok ne dostignu mjerilopostavljeno pred njih. Ako se krπÊanska naËela ostvaruju u æivo-

261

289

tu, ona onda proizvode opÊi sklad i savrπeni mir. Kada je srceproæeto Kristovim Duhom, u njemu nema svae, teænje za prevla-πÊu ni upinjanja da gospodari drugima. (MS 46, 31. oæujka 1902.)

10. listopada

Nepoznato“Zazovi me, i odazvat Êu ti se i objavit Êu ti velike inedokuËive tajne o kojima niπta ne znaπ.” (Jeremija 33,3)

Ne uzimamo uvijek u obzir da posveÊenje, koje tako æarkoæelimo i za koje se tako ozbiljno molimo, dolazi posredovanjemistine i Boæjom providnoπÊu, na naËin na koji to najmanje oËe-kujemo. Dok traæimo radost, snalazi nas tuga. Dok oËekujemomir, Ëesto se javljaju nepovjerenje i sumnja, jer se zatjeËemoopkoljeni nevoljama koje ne moæemo izbjeÊi. Upravo u tim ne-voljama koje imamo, primamo odgovore na svoje molitve. Da bi-smo bili oËiπÊeni, vatra nevolje mora gorjeti nad nama i naπa voljamora biti dovedena u sklad s Boæjom voljom. Da bismo postalisliËni naπem Spasitelju, prolazimo kroz najbolniji proces pre-rade. Upravo oni koje smatramo najdraæima na Zemlji mogu namizazvati najveÊe tuge i nevolje. Mogu nas sagledavati u potpunopogreπnom svjetlu. Mogu smatrati da smo u zabludi i da varamoi poniæavamo sebe zato πto sluπamo prosvijeÊenu savjest u po-trazi za istinom kao za sakrivenim blagom. ...

Molitve za usklaivanje s Kristovim likom ne moraju nambiti usliπane upravo onako kako æelimo. Moæemo biti ispitani iiskuπani, jer Bog vidi da je za nas najbolje da nas stavi poddisciplinski postupak koji je za nas bitan da bismo mogli bitipogodni primatelji blagoslova za kojima æudimo. Ne bismo sesmjeli obeshrabriti i dati mjesta sumnji misleÊi da nam molitvenisu usliπane. Moramo se joπ potpunije osloniti na Krista i pre-pustiti svoj sluËaj Bogu da odgovori na naπe molitve na svoj naËin.Bog nije obeÊao da Êe darovati svoje blagoslove preko kanala kojesmo mi odabrali. Bog je odviπe mudar da bi pogrijeπio i odviπepaæljiv prema naπem dobru da bi nam omoguÊio da biramo sami.

Boæji planovi su uvijek najbolji iako ih uvijek ne moæemoprepoznati. Savrπenstvo krπÊanskog karaktera moæe se postiÊisamo u nastojanjima, sukobima i samoodricanju. ...

Kako su neprocjenjivo dragocjeni Boæji darovi — vrline Nje-govog Duha — a mi ne bismo smjeli ustuknuti pred muËnimprocesom kuπnje, koliko god on bio bolan i poniæavajuÊi za nas.

262

290

Kako bi lak bio put u Nebo kad ne bi bilo samoodricanja ili kriæa!Kako bi samo svjetovni ljudi æurili tim putem i bezbrojni licemjeriputovali njime! Zahvalite Bogu za kriæ, za samoodricanje. Sramo-ta i stid koje je naπ Spasitelj pretrpio zbog nas nisu poniæavajuÊiza one koji su spaπeni otkupljenjem Njegove krvi. Nebo Êe doistabiti jeftino. (Letter 9, 5. travnja 1873.)

11. listopada

Boæja rijeË — tvoj vodiË“Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.”(Psalam 119,105)

Kad bismo postupali mudro i pametno, naπe ljudske strasti,naslijeene i steËene sklonosti, morale bi biti stavljene pod kon-trolu viπeg i nadmoÊnijeg vrhovnog Zapovjednika od obiËnih ljud-skih sposobnosti. ... “Prestanite zlo Ëiniti! UËite se dobro Ëiniti.”(Izaija 1,16.17 — ©a) To je lekcija koju iz dana u dan svatko trebauËiti. Poduka koju provodimo nad samima sobom dolazi na prvomjesto. Utjecaj koji vrπi æivot strogog poπtenja bit Êe stalno odgojnosredstvo drugima. Oni koji su omeeni i voeni moralnim i vjer-skim naËelima, jasno utvrenim u Boæjoj rijeËi, hode u skladu sBoæjim umom i voljom, koji je previπe mudar da bi pogrijeπio ipreviπe dobar da bi nam naudio.

Ako æelite postupati mudro, hodajte putem Boæjih zapovijedi.Boæja vam je rijeË na dohvat ruke. Ova RijeË je tako jasna da nitkone treba lutati ako sebi ne dopusti da bude voen svojim nasli-jeenim i steËenim sklonostima k zlu. Vaπ Spasitelj se suoËio sasotonskim podmuklim napadom rijeËima: “Pisano je,” i strogomnaredbom: “Idi od mene, sotono!” Savjetujem vam da primite skrotkoπÊu usaenu RijeË, koja vam moæe spasiti duπu. Boæja rijeËje vaπe utoËiπte. To je kula snage u koju moæete uteÊi i bitisigurni. ... Ozbiljni, iskreni istraæivaË istine neÊe zamijeniti istinuza laæ. Boæja rijeË je kruh æivota, od kojeg svi mogu uzimati idobiti vjeËni æivot. Pogreπka je laæ i obmana. Oni koji sudjelujuu njoj moraju patiti zbog posljedica kao Adam i Eva u Edenu.Prednost je svih da u molitvi, s iskrenim zanimanjem traæe isti-nu. Istina je drvo æivota Ëije liπÊe ljudska obitelj treba jesti iæivjeti.

Oni koji pokuπavaju tumaËiti RijeË prema vlastitim zamisli-ma, koji je Ëitaju u skladu sa svojim stavovima, nikada neÊeuvidjeti istinu, veÊ Êe pomrijeti u svojim grijesima. Oni koji jedu

263

291

sa zabranjenog stabla, prihvaÊaju Sotonine zablude umjesto ja-snog “ovako govori Jahve Gospod” i ako se ne pokaju, nikadaneÊe zadobiti æivot koji se mjeri Boæjim æivotom. Poput Adama iEve, oni su se udaljili od stabla æivota, a njegov plod odræavabesmrtnost. ... Mi æivimo usred sveËanog djela suda. Naπa duπatreba biti ispunjena strahopoπtovanjem, jer smo stalno u Boæjojprisutnosti. Svatko mora odluËiti osobno hoÊe li poπtovati i æivje-ti, ili Êe iskazati neposluπnost i propasti.

Za one koji je sluπaju, Boæja rijeË je drvo æivota. Ona je rijeËspasenja koja, kada se primi, donosi vjeËni æivot. (Letter 60, 21.travnja 1900.)

12. listopada

Krist poziva na jedinstvo“Da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi,tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje dasi me ti poslao!” (Ivan 17,21)

Svakome je od nas potrebna pomoÊ koju moæemo dobiti oddrugih umova. Bog Êe raditi i s drugim umovima osim naπeg.RazliËiti darovi povjereni razliËitim ljudima trebaju se uklopiti“da priprave svete za djelo sluæbe, za izgradnju Kristova Tijela”(Efeæanima 4,12). ... Gospodin Isus Krist Êe iscijeliti naπe nemoÊii slabosti. Mi smo Njegovo vlasniπtvo stvaranjem i otkupljenjem.Svi moramo biti ujedinjeni u Njemu. On je jedini izvor iscjeljenja.Sva moÊ obnovljenja dolazi od Njega. Otvorio je izvor “Jeruzalem-cima da se operu od grijeha i neËistoÊe”. On svakome od njihupuÊuje poziv da doe i bude izlijeËen i da pije od vode æivota. Nenjegujmo povjerenje u sebe, veÊ u Isusa.

Pred nama Êe uvijek biti prepreka, ali mi trebamo slijeditinaπeg Vou i jedinstveni, ruku pod ruku, suoËiti se s poteπkoÊa-ma. Postoji samo jedan put u Nebo. Moramo iÊi Isusovim stopamai Ëiniti Njegova djela, kao πto je On Ëinio djela svojeg Oca. Mora-mo prouËavati Njegove putove, a ne ËovjeËje. Moramo poπtovatiNjegovu volju, a ne svoju. Hodajte paæljivo. Ne idite ispred Krista.Ne Ëinite nijedan potez bez savjetovanja s vaπim Voom. Traæiteu poniznoj molitvi i “primit Êete”. On je Put, Istina i Æivot.

»itajte i pozorno prouËavajte molitvu koju je Krist iznosioneposredno prije svojeg suenja, zabiljeæenu u sedamnaestompoglavlju Ivana. Pratite njezin nauk i bit Êete povedeni k jedin-stvu. Naπa jedina nada da doemo na Nebo jest da budemo jedno

264

292

s Kristom, a zatim, u Njemu i preko Njega, bit Êemo jedno i sdrugima. Nitko nije pozvan da hoda sam. U Kristu su æivot ibesmrtnost izneseni na svjetlo dana. On je otvorio put u nebeskokraljevstvo onima koji vjeruju u Njega, ali nije dodijelio nikomestazu razliËitu od one kojom svi moraju putovati. On poziva najedinstvo i to jedinstvo moramo postiÊi. Bog traæi od nas da naπe“ja” potone u Kristu. Prirodnom, tjelesnom Ëovjeku to nije lako.Ali zahvaljujuÊi sili Kristovog utjelovljenja, sili Boga koji se javiou tijelu, Boæja sila otkriva se u njeænosti i ljepoti. “A svima kojiga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja.” (Ivan 1,12) Ovomsilom Êemo moÊi pobijediti svoje zle sklonosti i tako promijenitisvoju nesavrπenu narav kako bi se u nama mogla ispuniti Boæjavolja. (Letter 79, 7. svibnja 1903.)

13. listopada

Pripremate li se za Nebo?“VeÊ (navjeπÊujemo) kako stoji pisano: Ono πto oko nijevidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomisli-lo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. KorinÊani-ma 2,9)

Pred nama je veliki posao. Potrebna nam je veÊa vjera uKrista i Oca, jer je svakako moramo imati; u protivnom Êemo bitiubrojeni meu nevjernike. Mi sagledavamo velike moguÊnosti, alii veliku koliËinu posla. Æelimo posveÊenje Duhom Svetim. Nemoæemo sebi dopustiti da propustimo cilj, nagradu viπnjeg pozivaBoæjeg u Kristu Isusu. PosveÊenje istinom potvrdit Êe Ëovjekovuutvrenost u vjeri i predstaviti ga kao Boæjeg suradnika.

Sjedinjeni s Izvorom cjelokupne sile, ustrajavajuÊi u ispunja-vanju duænosti, produbljujuÊi razumijevanje o Boæjoj ljubavi uKristu Isusu, oni postaju potpuni u Kristu dok ne postanu jednos Kristom u Bogu.

Slava koja oËekuje vjernog pobjednika izvan svake je moguÊ-nosti opisa. Gospodin Êe silno proslaviti i uzvisiti svoje vjerne.Oni Êe rasti kao cedri, a njihovo razumijevanje Êe se sigurnopoveÊavati. I na svakom naprednom stupnju njihovog znanja stvar-nost Êe daleko nadmaπiti oËekivanja. “VeÊ (navjeπÊujemo) kakostoji pisano: Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πtoljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji galjube.” (1. KorinÊanima 2,9) Naπa je neposredna zadaÊa da sepripremimo za stanove koje je Bog pripremio za one koji Ga ljube

265

293

i vrπe Njegove zapovijedi. ... Gospodin Isus Êe pripremiti svaki umi srce za primanje Svetoga Duha. ...

Vrijeme je kratko. Neka ono malo vremena koje imate budeupotrijebljeno za vaπe sadaπnje i vjeËno dobro u aktivnoj krπÊan-skoj sluæbi, u ostvarivanju cjelokupnog moguÊeg dobra. Nado-knadite izgubljeno vrijeme; traæite najprije kraljevstvo Boæje i Nje-govu pravednost, a onda Êete i drugima neπto moÊi prenijeti svo-jim dobrim djelima, radosnim, posveÊujuÊim utjecajem. ...

Koje ste pripreme izvrπili za buduÊi, vjeËni svijet? ... Æeliteneπto uzviπenije i bolje od onoga πto sada posjedujete. »injenjemonoga πto je pravo moæete vrπiti svjesni i nesvjesni utjecaj. Bogzasluæuje neπto bolje od vas kao svojih podanika od onoga πtoste Mu dosad pruæali. Dobro razmislite: Jeste li stajali pod za-stavom Kneza Emanuela ili pod crnom zastavom kneza tame? Navama poËiva obveza da vratite utjecaj i novac koji vam je Gospo-din pozajmio da biste unaprijedili Njegovo djelo i proslavili Njego-vo ime.

Gospodin vas poziva: “Daj mi, sine moj, srce svoje.” (Izreke23,26) (Letter 71, 17. svibnja 1900.)

14. listopada

Krist posreduje za nas“Glavno je u ovom izlaganju: imamo takva velikog sveÊe-nika koji sjede s desne strane prijestolja VeliËanstva nanebesima, sluæbenika Svetiπta i pravog ©atora, onoga ko-ji podiæe Gospodin, a ne Ëovjek.” (Hebrejima 8,1.2)

Prirodne oËi nikada ne mogu zapaziti Kristovu milinu i ljepo-tu. Unutarnje prosvjetljenje Svetoga Duha otkriva duπi njezinoistinsko beznadno stanje bez milosti i oprosta Nositelja grijeha,a samo Kristova svedovoljnost moæe omoguÊiti Ëovjeku raspozna-vanje Njegove beskrajne milosti, neizmjerne ljubavi, dobronamjer-nosti i slave.

Nitko nikada nije doπao na naπ svijet s takvim zadatkommilosti, beskonaËne samilosti i neizrecive ljubavi kao naπ Spasi-telj i prema nikom se nikada nije tako postupalo od ruku palogËovjeka. “Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni?”(vidi 1. KorinÊanima 6,19.20) Mi smo Kristovi stvaranjem i Nje-govi smo otkupljenjem. On je jedino bezgreπno BiÊe koje je podni-jelo patnje, sramno poniæenje i odbacivanje u naπe ime. ...

266

294

Kako bi se onda oni koji su postali novo stvorenje u KristuIsusu, spaπeni Njegovim zaslugama, trebali vladati pred cijelimsvemirom? Da li da se æale? Da optuæuju jedni druge? Zar krotkii blagi duh ne bi bio prikladniji? “UËite od mene”, rekao je velikiUËitelj, “jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokojsvojim duπama. Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.”(Matej 11,29.30) HoÊemo li otkrivati ovakav duh u svojem karak-teru? HoÊemo li nositi Njegov jaram i podiÊi Njegov teret? ...

Kad bi svi mogli vidjeti Krista pred prijestoljem kako oËekujenjihove molitve, kako ih Ëeka da Mu predaju svoju volju, prekinusvoju pobunu i vrate se svojoj vjernosti Bogu, u dubokom poka-janju umolili bi Oca da im oprosti prijestup Njegovog Zakona ioprosti im zbog utjecaja koji su pokazali navodeÊi druge da za-nemaruju Gospodnji zakon. Neprijateljske vojske odnosile su po-bjede zbog njihovog odgaanja. HoÊe li i dalje ostati pod osudomZakona? Ili Êe stati na Kristovu stranu i svojim utjecajem pomoÊipalom, buntovnom rodu pomoÊu vlastitog eksperimentalnog zna-nja? HoÊe li sada postati suradnici Isusa Krista, koji osobno po-sreduje i moli se za njih pred Ocem? Aneli zadræavaju razornevjetrove jer se veoma zanimaju za ove pobunjene sinove i æele impomoÊi da se vrate u okrilje sigurnosti i mira, da konaËno mogubiti pobjednici i spaπeni, vjeËno spaπeni s Boæjom obitelji naNebu. (MS 29, 21. svibnja 1900.)

15. listopada

Boæja ruka na kormilu“UbuduÊe budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moÊi!”(Efeæanima 6,10)

BuduÊnost je pred nama i sigurno je da Êe se zbivati nepred-vieni dogaaji mijenjajuÊi sadaπnji poredak u svijetu. Poæuda ipohlepa teæe za prevlaπÊu. TlaËenje i mrænja uveÊavat Êe se srazornim utjecajem. Nadahnuti silom odozdo, sotonska sredstvai suradnici æestoko Êe se truditi da provedu njegovu volju. “Abezboænici Êe i dalje biti bezboæni; bezboænici se neÊe urazumiti,a umnici Êe razumjeti.” (Daniel 12,10) Svaki istinski obraÊeniËovjek obuÊi Êe se u sve oruæje Boæje i hrabro se suoËiti s nevid-ljivim neprijateljem. Boæje sluge Êe shvatiti nuænost uzimanjaudjela u boæanskoj naravi. ...

Sada je naπe vrijeme opasnosti. Naπa jedina sigurnost je dahodimo Kristovim stopama i uzmemo Njegov jaram. Nemirna su

267

295

vremena pred nama. U mnogim sluËajevima prijatelji Êe se otu-iti. Bez razloga ljudi Êe postati naπi neprijatelji. Pobude Boæjegnaroda bit Êe pogreπno protumaËene ne samo od strane svijeta,veÊ i od njihove braÊe. Gospodnji sluge bit Êe stavljeni na teπkamjesta. Od muhe Êe biti pravljen slon da bi se opravdalo to πto seljudi sluæe sebiËnim, nepravednim sredstvima.

Posao koji su ljudi vjerno obavili bit Êe prezren i omalova-æavan, jer njihove napore nije okrunio vidni napredak. Pogreπnimpredstavljanjem ti ljudi Êe biti odjeveni u crne haljine nesavjes-nosti, zato πto su okolnosti izvan njihove kontrole uËinile njihovrad odviπe zamrπenim. Na njih Êe se ukazivati kao na ljude koji-ma se ne moæe vjerovati. I to Êe biti uËinjeno od strane vjernikacrkve. Boæji sluge moraju se naoruæati Kristovim umom. Neka neoËekuju da Êe izbjeÊi uvrede i pogreπne ocjene. Bit Êe nazivanizanesenjacima i fanaticima. Ali neka se ne obeshrabruju. Boæjaruka je na kormilu providnosti, vodeÊi Njegovo djelo na slavuNjegovog imena.

Bog poziva svoj narod da bude snaæno svjetlo svijetu kojesvijetli usred mraka grijeha. Æivjeti æivotom Æivotodavca donosisvoju nagradu. On je hodio svuda ËineÊi dobro. To Êe Ëiniti i svakiNjegov pravi sljedbenik, ispunjen svetim osjeÊajem odanosti Bo-gu i duænosti prema drugim ljudskim biÊima. ZahvaljujuÊi spo-znaji istine kakva je u Isusu, krπÊani Êe rasti u milosti, stalno sepribliæavajuÊi savrπenstvu karaktera. (MS 75, 12. lipnja 1902.)

16. listopada

Dopustimo Bogu da ostvaruje svoju volju unama

“A Bog, izvor mira … neka vas osposobi za svaku vrstudobra djela, da mognete izvrπiti njegovu volju! Neka os-tvari u nama ono πto je pred njim ugodno po Isusu Kristu,komu slava u vijeke vjekova! Amen.” (Hebrejima 13,20.21)

ProuËavanjem Boæje rijeËi i provoenjem njezinih propisa usvim svojim poslovnim djelatnostima, ljudi mogu razaznati duhkoji ih pokreÊe u radu. Umjesto da slijede prirodne sklonosti iljudske teænje, oni mogu nauËiti marljivim prouËavanjem naËelakoja trebaju upravljati Adamovim sinovima i kÊerima.

Biblija je vodiË koji treba odluËivati o mnogim teπkim proble-mima koji se podiæu pred umovima sklonim sebiËnosti. Odraz je

268

296

Boæje mudrosti ne samo πto nam je objavio velika i vaæna naËela,veÊ πto nas je opremio i praktiËnim poukama za æivot i ponaπanjeprema bliænjima. On daje najsitnije pojedinosti koji odreuju naπodnos prema Bogu i jednih prema drugima. To je potpuno otkri-venje Boæjih osobina i volje u osobi Isusa Krista i preko Njega jeistaknuta obveza Ëovjeka da daruje svesrdnu sluæbu Bogu i da sepita na svakom koraku: “Je li ovo Gospodnji put?” ...

Laæno iskrivljavanje je primjetno u umovima onih Ëije oËinisu pomazane nebeskom pomaπÊu da sagledaju sve pojedinostiu svjetlu Boæje rijeËi. Volja postaje zarobljena, spremna da kreneu smjeru koji Boæja rijeË neÊe opravdati. Volja ljudskog biÊa nemoæe se pokoriti bilo kojem drugom Ëovjeku. Kada se spoji svoljom drugih, ona obmanjuje. ...

Ako ljudska biÊa pristanu, Bog moæe i toliko Êe poistovjetitisvoju volju sa svim naπim mislima i ciljevima, tako uskladiti naπesrce i um sa svojom RijeËju, da Êemo sluπajuÊi Njegovu voljuprirodno provoditi poticaje vlastitog uma. Svi takvi neÊe posjedo-vati neposveÊenu, sebiËnu narav, spremnu da provodi vlastitu vo-lju, veÊ Êe imati zaπtitniËku, ozbiljnu i odluËnu gorljivost za pro-slavljanje Boga. Oni neÊe htjeti uËiniti niπta u svojoj vlastitojsnazi i strogo Êe se Ëuvati od opasnosti da uzdiæu sebe.

Svi koji æele usavrπiti krπÊanski karakter moraju nositi Kri-stov jaram. Ako æele biti zajedno s Isusom Kristom na nebesima,moraju uËiti od Njega dok su ovdje na Zemlji. Naπoj naravi potrebnaje disciplina. Mora se usuglasiti s naravi Isusa Krista da bi Onostvario dobro koje je predvidio za sve koji Êe svoju narav poko-riti procesu oblikovanja pod Njegovom vlaπÊu. Veliki UËitelj pove-zat Êe se sa svakom duπom koja æeli ponijeti Njegov jaram. (Letter22, 22. lipnja 1896.)

17. listopada

Kristova se ljubav ne moæe izmjeriti“Siguran sam da nas neÊe ni smrt, ni æivot, ni aneli, nipoglavarstva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni vi-sina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moÊi rasta-viti od ljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinunaπemu.” (Rimljanima 8,38.39)

Krist bi se zbog naπe krivnje mogao udaljiti od nas. Ali umje-sto da se udalji, doπao je i nastanio se meu nama, ispunjen

269

297

svom puninom boæanstva, bio je jedno s nama da Njegovom milo-πÊu moæemo dostiÊi savrπenstvo. Svojim stradanjem i sramotnomsmrÊu platio je otkup za Ëovjeka. Kakva je to samopoærtvovnaljubav! S najviπe Preuzviπenosti On je doπao boæanstva zaogrnu-tog ljudskoπÊu, spuπtajuÊi se korak po korak do samih dubinaponiæenja. Nema mjerila kojim bi se mogla izmjeriti dubina teljubavi. Krist nam je pokazao koliko Bog moæe ljubiti i naπ Spasi-telj propatiti kako bismo mi bili potpuno preobraæeni. On æeli daNjegova djeca otkriju Njegov karakter, da vrπe Njegov utjecaj kakobi i drugi umovi bili privuËeni da se usklade s Njegovim umom.

Krist, naπ Spasitelj, u kojem æivi potpuno savrπenstvo, po-stao je grijeh za pali ljudski rod. Nije poznavao grijeh kao iskustvo,ali je ponio uæasnu teæinu krivnje grijeha cijelog svijeta. Postaoje naπa Ærtva pomirnica da bi svi koji Ga prime mogli postati Boæjisinovi. Kriæ je podignut da spasi Ëovjeka. Kriæ na koji Êe bitiuzdignut Krist bio je sredstvo isplanirano na Nebu da u pokajniËkojduπi probudi osjeÊaj greπnosti grijeha. Krist je preko kriæa æeliosve privuÊi k sebi. Umro je kao jedina nada za spasenje onih kojisu zbog grijeha bili u æuËi gorËine. Preko Svetoga Duha novonaËelo umne i duhovne sile pribliæeno je Ëovjeku, koji je uzajedniπtvu s boæanstvom dobio moguÊnost da bude jedno sBogom.

Da bi poruπio prepreku koju je Sotona podignuo izmeu Bo-ga i Ëovjeka, Krist je prinio punu i potpunu ærtvu, otkrivajuÊi bes-primjerno samoodricanje. Otkrio je svijetu nevjerojatan prizor Bogau ljudskom tijelu koji se ærtvuje za spasenje palog Ëovjeka. Kakveli predivne ljubavi! Dok o njoj razmiπljam, plaËem zbog toga πtomislim da su mnogi od onih koji tvrde da vjeruju u istinu zbogsebiËnosti otvrdnuli. ...

»udim se πto oni koji se nazivaju krπÊanima ne shvaÊajuboæanska sredstva; πto jasnije ne sagledavaju kriæ kao prenosi-telja oprosta i pomilovanja, naËin da se sebiËno Ëovjekovo srcedovede u neposredan dodir sa Svetim Duhom kako bi se Kristovobogatstvo moglo izliti u ljudski um, ljudsko biÊe bilo ukraπenovrlinama Duha, a Krist predstavljen onima koji Ga ne poznaju.(MS 91, 26. lipnja 1902.)

298

18. listopada

Stajati uz naËela“O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmi-πljam.” (Psalam 119,97)

Neka oni koji govore o naËelima kao da ni na koji naËin nebi odstupili od njih, budu sigurni da razumiju naËela utvrenakao smjernice u Boæjoj rijeËi. Postoje neki koji slijede laæna na-Ëela. Njihove zamisli o naËelima su pogreπne. Slijediti ispravnanaËela znaËi vjerno ispunjavati prve Ëetiri i posljednjih πest za-povijedi. PosluπnoπÊu tim boæanskim naredbama, jedemo tijelo ipijemo Kristovu krv prisvajajuÊi sve πto je obuhvaÊeno otkuplje-njem na Golgoti. Krist Êe stajati pokraj svih koji Ga primaju kaosvojeg Spasitelja. Njima Êe On dati vlast da postanu sinovi Boæji.“I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo pro-matrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca— pun milosti i istine.” (Ivan 1,14)

Onaj o kome se ovdje govori kao o RijeËi jest Sin Boæji, kojije bio Zapovjednik u nebeskim dvorovima i koji je doπao na ovajsvijet otvoriti nebesku stvarnost palim ljudima. On je Put, Istinai Æivot. On je RijeË koja je bila kod Boga prije nego πto je svijetpostojao. ZaodijevajuÊi svoju boæansku narav ljudskom, imao jedvije naravi: boæansku i ljudsku. I zbog toga moæe potpuno ostva-riti cjelovito spasenje za ljudski rod i obnoviti sve prednosti viπegæivota.

PoËeo je svoj zemaljski æivot kao πto ga otpoËinju sva ljud-ska biÊa dolazeÊi na ovaj svijet kao bespomoÊno Djeteπce. I dokje bio ovdje, æivio je æivotom kojim moæe æivjeti svako ljudskobiÊe koje Êe primiti veliki dar koji je Gospodin darovao naπemsvijetu poslavπi svojeg Sina da ostvari plan spasenja.

Krist je podnio kaznu za grijeh, udarac boæanske pravde kojiljudi ne bi mogli podnijeti. Ponio je na svojem tijelu kaznu izre-Ëenu protiv greπnika. To je nauk o spasenju, koji se sigurno moæeistraæivati i koji je koristan kada se trudimo da ga razumijemo. ...

Onima koji ustraju u svojim prijestupima sudit Êe se premaodbijanju svjetla. Oni odluËuju stati na stranu kneza tame, posta-ti pruæena ruka onoga koji bi, kad bi to bilo moguÊe, æelio preva-riti i izabrane. Oni odbijaju divan dar Neba, i mada se mogu izjaπ-njavati kao pravedni i govoriti o “poπtovanju naËela”, u isto vrije-me slijede naËela u suprotnosti s plemenitim naËelima Neba i uËedruge da slijede ista pokvarena naËela. (MS 161, 1. srpnja 1903.)

270

299

19. listopada

Nauk o Svetiπtu“Odgovori: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara;tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’” (Daniel 8,14)

Bog nas poziva da koristimo svoje vrijeme i snagu za pro-povijedanje poruke ljudima, te poruke koja je pokrenula muπkar-ce i æene 1843. i 1844. ...

BraÊo moja, zauzmite svoje mjesto na koje vas Bog poziva.Ostavite po strani one koji su, nakon πto je svjetlo viπe puta doπlodo njih, preπli na suprotnu stranu. ... Preuzmite posao koji namje povjeren. S RijeËju Boæjom kao porukom, stanite na branik is-tine i objavite skori Kristov dolazak. Istina, vjeËna istina Êe nad-vladati.

Tijekom viπe od pola stoljeÊa [od 1844.] bile su preispitivanei osporavane razliËite toËke sadaπnje istine. Kao istina unaprei-vane su nove teorije koje nisu bile istinite i Boæji Duh otkrio jenjihovu pogreπku. Dok su iznoπeni veliki stupovi naπe vjere, SvetiDuh je svjedoËio o njima, a posebno je to bio sluËaj u pogleduistine o Svetiπtu. Iznova i iznova je Sveti Duh na izraziti naËinpodupirao propovijedanje ove doktrine. Danas, meutim, kao i uproπlosti, neki Êe biti povedeni da uobliËe nove teorije i odreknuse istine na koju je Duh Boæji stavio svoje odobravanje.

Bilo koga tko bi uzeo sebi za cilj da iznosi teorije koje bi nasodvele od svjetla o sluæbi u nebeskom Svetiπtu, ne treba prihvatitikao uËitelja. Istinsko razumijevanje pitanja Svetiπta znaËi mnogoza nas kao narod. Kada smo ozbiljno traæili od Gospodina svjetloo tom pitanju, svjetlo je dolazilo. U vienju sam dobila takavpogled na nebesko Svetiπte i sluæbe povezane s tim svetim mje-stom da mnogo dana nisam o tome mogla govoriti.

Na osnovi svjetla koje mi je Bog dao, znam da bi trebalaoæivjeti poruka dana u proπlosti, zato πto Êe ljudi nastojati unijetinove teorije i pokuπavati dokazati da su te teorije u skladu sPismom iako su pogreπne i, kad bi im bilo dopuπteno, potkopalebi vjeru u istinu. Ne trebamo prihvaÊati ove pretpostavke i prenositiih dalje kao istinu. Ne, ne; ne smijemo napustiti branike te istinena kojoj smo osnovani.

Uvijek Êe biti onih koji su u potrazi za neËim novim i kojinateæu i iskrivljuju Boæju rijeË da bi poduprla njihove zamisli iteorije. Uzmimo zato, braÊo, one pojedinosti koje nam je Bog daoi koje nas je Njegov Duh pouËio kao istinu i vjerujmo u njih

271

300

ostavljajuÊi po strani teorije koje Njegov Duh nije podupro. (MS125, 4. srpnja 1907.)

20. listopada

Jesti liπÊe sa stabla æivota“Svuda izmeu gradskog trga i rijeke rastu stabla æivotakoja raaju dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod.LiπÊe od stabala sluæi za lijek poganima.” (Otkrivenje 22,2)

Moramo li Ëekati preobraæenje da bismo jeli liπÊe sa stablaæivota? Onaj tko u srce prima Kristove rijeËi, zna πto znaËi jestiliπÊe sa stabla æivota. ... Znanje koje dolazi od Boga jest kruhæivota. To je liπÊe sa stabla æivota koje sluæi za iscjeljenje narodi-ma. Strujanje duhovnog æivota oduπevljava duπu dok se KristoverijeËi vjeruju i izvrπavaju. To je naËin na koji postajemo jedno sKristom. Iskustvo koje je bilo slabo i nemoÊno postaje jako. Tonam je vjeËni æivot “samo ako nadu kakvu smo od poËetka imaliËvrsto saËuvamo do svrπetka” (Hebrejima 3,14).

Cjelokupnu istinu potrebno je primiti kao Isusov æivot. Istinanas Ëisti od svake neËistoÊe i priprema duπu za Kristovu prisut-nost. Krist se oblikuje u duπi, nada slave. ...

Bitno je da oni koji se obvezuju da dræe Boæje zapovijediimaju razumno poznavanje Svetog pisma. Tako se odriËemo sebei potpuno smo poπteni pred Bogom dok koristimo Njegova dobra.Bog nam je dao Bibliju kako bismo razumjeli boæansku volju. Nemoæemo posluπati Njegove zapovijedi dok ne znamo kako oneglase.

Roditelji nemaju izgovor ako ne steknu jasno razumijevanjeBoæje volje da bi mogli poπtovati zakone Njegovog kraljevstva.Samo na taj naËin mogu dovesti svoju djecu na Nebo. BraÊo mojai sestre, vaπa je duænost da shvatite Boæje zahtjeve. Kako moæeteodgajati svoju djecu u Boæjem duhu dok najprije sami ne znateπto je ispravno a πto pogreπno, ako ne shvatite da posluπnostznaËi vjeËni æivot, a neposluπnost vjeËnu smrt?

Razumijevanje Boæje volje moramo uËiniti svojim æivotnimpothvatom. Jedino dok to ostvarujemo moæemo ispravno odgajatisvoju djecu. Svaka vaπa rijeË i djelo trebaju biti u skladu s Bo-æjom voljom, bez obzira na miπljenja i obiËaje onih koji se nepokoravaju Bogu. ...

“Savrπen je Zakon Jahvin — duπu krijepi; pouzdano je Svjedo-Ëanstvo Jahvino — neuka uËi.” (Psalam 19,8) Gospodin nije zadr-

272

301

æao za sebe niπta od onoga πto je nuæno za prosvjetljenje Njegovedjece. Nitko se ne moæe izgovarati za prijestup time da je ostav-ljen u neznanju i da put u Nebo nije jasno obiljeæen. Nismo ostav-ljeni da sluæimo Bogu na neodreen i nesiguran naËin. (MS 103,29. srpnja 1902.)

21. listopada

Jedino svjetlo koje osvjetljava put“A pravedniËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja jesve jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18)

Kristova ljubav u srcu — otkrivena u æivotu svojom Ëudesnomsnagom — to je najveÊe Ëudo koje se moæe pokazati palom, su-kobljenom svijetu. Pokuπajmo ostvariti ovo Ëudo ne svojom silom,veÊ u ime Gospodina Isusa Krista, Ëiji smo i kome sluæimo. Obu-cimo se u Krista, a Ëudotvorna snaga Njegove milosti bit Êe takojasno otkrivena u preobraæaju karaktera, da Êe svijet biti osvje-doËen da je Bog poslao svojeg Sina na svijet da bi ljude uËinionalik anelima u karakteru i æivotu.

Oni koji istinski vjeruju u Krista sjede zajedno s Njim nanebeskim mjestima. Prihvatimo obiljeæje krπÊanstva. To nije nekivanjski znak, noπenje kriæa ili krunice, veÊ ono πto otkriva jedin-stvo Ëovjeka s Bogom. Posluπajmo upozorenje: “Svucite starogaËovjeka s djelima njegovim, i obucite novoga, koji se obnavlja zapoznanje po slici onoga, koji ga je stvorio.” (Koloπanima 3,9.10 —©a) Ljepota svetosti otkriva se kad krπÊani prilaze u zajedniπtvujedni drugima i surauju u ljubavi nalik na Kristovu.

“Prema tome, braÊo, buduÊi da mi snagom krvi Isusove otvo-reno moæemo uÊi u Svetinju nad svetinjama — taj novi i æivoto-nosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo— i buduÊi da imamo velikog sveÊenika koji je postavljen nadkuÊom Boæjom, pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnimuvjerenjem poπto smo oËistili srca od zle savjesti i oprali tijeloËistom vodom. Dræimo nepokolebljivim ispovijedanje naπe nade— vjeran je, naime, onaj koji je obeÊao — i pazimo jedan nadrugoga da se potiËemo na ljubav i dobra djela! Ne ostavljajmo,kako neki obiËavaju, svoga vlastitog sastanka, veÊ se sokolimomeusobno, i ovo to viπe πto viπe vidite da se pribliæuje Dan!”(Hebrejima 10,19-25)

Postoji samo jedna prava vjera, samo jedan put u Nebo, samojedno svjetlo koje osvjetljava put kojim hodoËasnici putuju. Dok

273

302

napredujemo u spoznaji Gospodina, na svakom koraku Êemo pri-znavati da je Krist Svjetlo svijeta, da je Put, Istina i Æivot i pronaÊiÊemo taj put koji nam On nalaæe da slijedimo, put koji je “kaosvjetlost svanuÊa, koja je sve jasnija do potpunog dana” (Izreke4,18). ... Gospodin je dobar i dostojan svake hvale. ... Kako jeblagoslovljen, kako dvostruko blagoslovljen dom u kojem su otac,majka i djeca posveÊeni sluæbi Kristu. (Letter 126, 7. kolovoza1902.)

22. listopada

Krist ima moÊ“Po njemu ste i vi ispunjeni. On je glava svakog Poglavar-stva i Vlasti.” (Koloπanima 2,9.10)

Mi trebamo æivjeti pod toplim, blagim zrakama Sunca Pra-vednosti. Niπta osim Njegovog suosjeÊanja punog ljubavi, Njegoveboæanske milosti, Njegove svemoÊne sile, ne moæe nas osposobitida se zaπtitimo od nemilosrdnog neprijatelja i pokorimo protiv-ljenje ljudskog srca. U Ëemu je naπa snaga? U Gospodnjoj rado-sti. Dopustimo Kristovoj ljubavi da ispuni srce i bit Êemo omek-πani i pokoreni, spremni da primimo silu koju je On pripremio zanas.

Zahvaljujmo Bogu svakog dana za primljene blagoslove. Akose ljudsko biÊe ponizi pred Bogom, shvaÊajuÊi koliko je nepri-kladno da njeguje osjeÊaj samodovoljnosti, shvaÊajuÊi svoju pot-punu nesposobnost da obavi posao koji treba biti obavljen kakobi mu duπa bila oËiπÊena; kad odbaci i ne bude raËunao na svojupravednost, Krist Êe ugravirati svoju sliku na duπu koja Mu pripa-da. ... Krist nikada neÊe zanemariti posao koji je povjeren Njego-vim rukama. On Êe nadahnuti postojanog uËenika osjeÊajem zastrahotu kojom grijeh izopaËuje, prlja i kvari srce na koje Ondjeluje. Pravi pokajnik nauËio je koliko je beskorisna oholost.GledajuÊi na Isusa, usporeujuÊi svoj nesavrπeni karakter sa Spa-siteljevim savrπenim karakterom, on moæe reÊi: “U svojoj rucinikakvu cijenu ne donosim, samo se na Tvoj kriæ oslanjam.

S Izaijom moæe objaviti: “Jahve, ti mir nama dajeπ, jer ti sitvorac svih djela naπih. Jahve, Boæe naπ, gospodarili su namaosim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, Ëastimo.”(Izaija 26,12.13)

PromatrajuÊi Krista — kako bi postao kao On — tragalac zaistinom vidi savrπenstvo naËela Boæjeg zakona i postaje nezado-

274

303

voljan svim drugim osim savrπenstvom. SkrivajuÊi svoj æivot uKristovom æivotu, on sagledava da se svetost boæanskog Zakonaotkriva u Kristovom karakteru i sve iskrenije nastoji biti nalikNjemu. U bilo kojem trenutku moæe se oËekivati sukob, jer kuπaËvidi da gubi jednog od svojih podanika. Sada nastupa bitka protivonih osobina koje je Sotona dotad jaËao za vlastitu upotrebu.

Ljudsko biÊe vidi da se mora suoËiti s Ëudnom snagom kojase protivi dostizanju savrπenstva koje Krist nudi. Meutim, uzKrista na raspolaganju mu je spasonosna sila koja Êe za njegaizvojevati pobjedu u ovom sukobu. Spasitelj Êe ga ojaËati i pomo-Êi mu kad se bude molio za milost i uspjeπnost. (MS 89, 12. ko-lovoza 1903.)

23. listopada

ObeÊana pomoÊ“Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji tesazdao, Izraele: ‘Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenomsam te zazvao: ti si moj!’” (Izaija 43,1)

Svaka prepreka izbavljenju Boæjeg naroda bit Êe uklonjenaotvaranjem Boæje rijeËi i iznoπenjem jasnog “ovako govori JahveGospod”. Svjetlo istine Êe zasjati jer mrak pokriva zemlju i tamanarode. Istina æivoga Boga pojavit Êe se nasuprot zabludi. Obja-vite radosnu vijest: imamo Spasitelja koji je dao svoj æivot da svikoji u Njega vjeruju ne poginu, nego da imaju æivot vjeËni.

Pojavit Êe se prepreke za unapreenje Gospodnjeg djela, aline bojte se. Sa svojom svemoÊi Kralja nad kraljevima, naπ Bogkoji Ëuva Savez, sjedinjuje njeænost i brigu njeænog pastira. Nje-mu niπta ne moæe stati na put. Njegova moÊ je apsolutna i ona jezalog sigurnog ispunjenja Njegovih obeÊanja svojem narodu. Onmoæe ukloniti sve prepreke koje stoje na putu unapreenja Nje-govog djela. ...

Kristova Crkva je Boæje sredstvo za objavljivanje istine, kojuje On opunomoÊio za poseban posao i ako je odana Bogu, poslu-πna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe æivjeti i izvrsnost bo-æanske sile. Ako bude davala Ëast Gospodinu Bogu Izraelovom,nema te sile koja bi joj se mogla suprotstaviti. Ako ostane odana,neprijateljske snage neÊe je biti u moguÊnosti svladati viπe negoπto se pljeva moæe suprotstaviti vihoru.

Pred Crkvom je zora svijetlog, divnog dana ako se obuËe uhaljinu Kristove pravednosti, povlaËeÊi se iz svih svojih udruæiva-

275

304

nja sa svijetom. Vjernici Crkve trebaju sada priznati svoje nazado-vanje i napredovati zajedno. BraÊo moja i sestre, ne dopustite dase pojavi bilo πto πto bi vas odvojilo jedne od drugih i od Boga.Ne razgovarajte o razlikama u miπljenju, veÊ se ujedinite u ljubaviprema istini kao πto je u Isusu. Doite pred Boga i molite seuzimajuÊi kao razlog Spasiteljevu prolivenu krv, da primite po-moÊ u sukobu protiv zla. Uvjeravam vas da se neÊete moliti uzalud.Dok se pribliæavate Bogu, sa skruπenoπÊu srca i u punoj vjeri,neprijatelj koji vas æeli uniπtiti, bit Êe pobijeen.

Okrenite se Gospodinu, vi, zarobljenici nade. Traæite snaguod Boga, od æivoga Boga. Pokaæite nepokolebljivu, poniznu vjeruu Njegovu moÊ i volju da spasi. Od Krista teËe æiva rijeka spasenja.On je Izvor æivota i Izvor svake snage. (Letter 199, 8. rujna 1903.)

24. listopada

Sluæenje Bogu poËinje na Zemlji“Da se kuπnja vaπe vjere, mnogo dragocjenija od zlataraspadljivoga koje se kuπa ognjem, nae na hvalu i slavui Ëast u dan objavljenja Isusa Krista.” (1. Petrova 1,7 —©a)

Oni koji rade protiv prirodnih zakona svojeg biÊa, morat Êetrpjeti kaznu zbog prijestupa. Meutim, Spasitelj nas æali Ëak ikada patimo zbog slabosti izazvanih vlastitim pogreπnim postu-panjem. U Njemu je sila izljeËenja. Proslavimo Boga za drvo æivo-ta, Ëije liπÊe sluæi za iscjeljenje narodima. ...

Svuda se vide posljedice prokletstva. Slavimo Boga πto nanovoj Zemlji “neÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje iJanjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu.” (Otkri-venje 22,3.4) Neki vrlo malo znaju πto znaËi prava sluæba. Oni kojise spremaju pjevati na nekoj glazbenoj priredbi, provode vrijemeu vjeæbanju kao bi se upoznali s glazbom i rijeËima. Da bismomogli nauËiti kako se sluæi Gospodinu na Nebu, moramo sadastupiti u Njegovu sluæbu, upoznati se s Njim i biti Mu vjernisluge. ... Naπa je prednost da razumijemo blagoslovljenu BoæjurijeË. Mi smo pali, to je istina, ali ne moramo zauvijek ostati ugrijehu. Stavljeni smo u povoljan poloæaj. Gospodin Bog nebeskije tako zavolio “svijet, da je dao svog jedinoroenog Sina da nepogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni” (Ivan3,16). Kako dragocjenu nadu imamo u Kristu! ...

276

305

Kuπnje Êe doÊi. Ali kada Sotona baci svoju paklenu sjenkupred nas, trebali bismo posegnuti u vjeri kroz sjenku prema svje-tlu æivota — Onome koji ne samo πto je stvorio Ëovjeka — veÊ gaje otkupio svojom vlastitom krvlju. Mi smo Kristova dragocjenabaπtina. U æivoj vjeri moramo suraivati s Njim u postizanju na-πeg spasenja. Usred nevolja i kuπnji podupire nas i odræava Njegovaruka. Oni koji poËivaju u Kristu Isusu nikada se ne osjeÊajunemirno i nelagodno. On misli baπ ono πto kaæe kad nas pozivada povjerimo Ëuvanje svoje duπe Njemu kao vjernom Stvoritelju.

Oni koji Ëvrsto dræe svoju vjeru do samog kraja, iziÊi Êe izpeÊi nevolja kao Ëisto zlato sedam puta pretopljeno. O ovom djeluprorok Izaija kaæe: “Rjei Êe biti Ëovjek neg’ æeæeno zlato, rjeisamrtnik od zlata ofirskog.” (Izaija 13,12) Kada ste u nevolji,imajte na umu da je vjera okuπana u peÊi nevolja dragocjenija odzlata æeæenog u vatri. Sjetite se da postoji Onaj koji promatrasvaki pokret, koji vidi kada je posljednja Ëestica πljake odstranjenaiz vaπeg karaktera. (MS 110, 5. listopada 1901.)

25. listopada

ZnaËenje zajednice s Bogom“©to smo vidjeli i Ëuli, to navjeπÊujemo i vama, da i viimate s nama zajedniπtvo. A naπe je zajedniπtvo s Ocemi Sinom njegovim Isusom Kristom.” (1. Ivanova 1,3)

Zajedniπtvo s Bogom je æivot duπe. To nije neπto πto se nemoæe protumaËiti, neπto πto moæemo zaodjenuti u lijepe rijeËi, alinam daje pravo iskustvo koje Êe uËiniti da naπe rijeËi imaju pravuvrijednost. Zajedniπtvo s Bogom daje svakidaπnje iskustvo kojeËini da naπa radost bude potpuna.

Oni koji imaju ovu povezanost s Kristom objavljivat Êe Ga uduhu, djelom i rijeËju. Ispovijedanje vjere na rijeËima ne vrijediniπta ako u djelima i rijeËima nije vidljiv dobar rod. Jedinstvo,zajedniπtvo jednih s drugima i s Kristom — to su plodovi kojiraaju na svakoj mladici æivog trsa. OËiπÊena duπa, nanovo roe-na, iznosi jasno, odreeno svjedoËanstvo. ...

Poznavati Boga u biblijskom smislu te rijeËi, znaËi biti jednos Njim u srcu i umu, imati iskustveno znanje o Njemu, odræavatizajedniπtvo puno poπtovanja s Njim kao Spasiteljem. Ovo zajed-niπtvo moæe se ostvariti samo iskrenom posluπnoπÊu. Tamo gdjene postoji to zajedniπtvo, srce ni u kojem smislu nije Boæji hram,

277

306

veÊ je pod vlaπÊu neprijatelja koji preko ljudskog orua ostvarujesvoje vlastite namjere. Takav Ëovjek, bez obzira na njegove iskazeili tvrdnje, nije hram Svetoga Duha.

Iskustvo se usavrπava donoπenjem roda. Onaj tko ne donosidobar rod u rijeËima i djelima, u snazi uzviπenih, oplemenjujuÊihnaËela, loπe je drvo. Rod koji on donosi neukusan je Bogu. Njego-vo poznavanje Krista iskazano na rijeËima laæno je i prijevarno.... U svjetlu Kristove ljubavi Evanelje je otvorena knjiga. To jeistinito svjetlo koje je Krist donio na svijet. Spasiteljevi praviuËenici primili su ovu ljubav. ...

U skladu sa svjetlom koje mi je Bog dao, znam da se za ljudekrije velika opasnost u samoobmani. Sotona vreba svoju priliku.On Êe u ljudskom obliËju priÊi ljudima i progovoriti im najlaska-vijim rijeËima. Iznijet Êe pred njih iste kuπnje kojima je iskuπa-vao Krista. Ako njihov um i srce ne budu ispunjeni Ëistom, nese-biËnom ljubavlju koju je Krist otkrio, past Êe pod vlast Sotone iËinit Êe, govoriti i pisati Ëudne pojedinosti da bi prevarili, akobude moguÊe, i izabrane. ...

SlijedeÊi primjer Kristove nesebiËne sluæbe, vjerujuÊi kaomala djeca u Njegove zasluge i sluπajuÊi Njegove zapovijedi, zado-bit Êemo Boæje odobravanje. (MS 120, 8. listopada 1903.)

26. listopada

Nebo, Ëeænja svih krπÊana“Kao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime,pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Kri-sta.” (Titu 2,13)

Krist Êe uskoro doÊi po drugi put. O tome trebamo Ëestorazgovarati. To bi trebala biti najviπa misao u naπim umovima. Ondolazi s velikom moÊi i slavom i ugledat Êe Ga svako oko. PratitÊe Ga svi sveti aneli. O ovom mnoπtvu Ivan piπe: “Zatim, u vie-nju, Ëuh glas mnogih anela skupljenih oko prijestolja, oko BiÊai Staraca. Njihov broj bijaπe deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisu-Êu puta tisuÊu.” (Otkrivenje 5,11)

Truba joπ nije zatrubila. Oni koji su siπli u grob joπ uvijeknisu povikali: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvojæalac?” (1. KorinÊanima 15,55) Mrtvi pravednici joπ nisu uznesenisa æivim svetima da se sretnu sa svojim Gospodinom na Nebu.Meutim, blizu je vrijeme kada Êe se ispuniti rijeËi koje je izgovo-

278

307

rio apostol Pavao: “Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zov-om, s glasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba, inajprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mi preo-stali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susretGospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tjeπitejedan drugoga tim rijeËima!” (1. Solunjanima 4,16-18)

Moramo se preobraziti da bismo bili kao Spasitelj (vidi Filip-ljanima 3,20.21). Sada je vrijeme da u svakidaπnji æivot unesemovrline Kristovog æivota. Nemamo vremena za gubljenje. Ako neuspijemo u svojoj izgradnji karaktera, izgubit Êemo vjeËni æivot.Moramo graditi na pravim temeljima. ... Moramo raditi Kristovposao i stalno bdjeti i moliti se. Tada Êemo biti spremni za Njegovdolazak, spremni da primimo vjeËni æivot.

Svi koji æele, mogu biti pobjednici. Potrudimo se ozbiljno dadostignemo mjerilo koje je pred nas postavljeno. Bog zna naπuslabost i svakodnevno Mu se moæemo obraÊati za pomoÊ. Pritomne moramo steÊi snagu za mjesec dana unaprijed. Moramo bitipobjednici iz dana u dan.

Ovdje na Zemlji pripremamo se za Nebo. Vrijeme provedenoovdje krπÊanska je zima. Ovdje hladni vjetrovi nevolja udaraju nanas i podiæu se valovi neprilika. Ali u bliskoj buduÊnosti, kadaKrist doe, tuzi i uzdisanju zauvijek Êe doÊi kraj. Tada Êe nastatikrπÊansko ljeto. Sve kuπnje Êe proÊi i neÊe viπe biti bolesti nismrti. “On Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊebiti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proe.”(Otkrivenje 21,4) (MS 28, 24. listopada 1886.)

27. listopada

Imamo blaæenu nadu“Sigurno te neÊu ostaviti; nipoπto te neÊu zapustiti!” (He-brejima 13,5)

Imamo samo jedan æivot, a zahvaljujuÊi naπoj svakidaπnjojvezi s Bogom, na osnovi zasluga Gospodina Isusa Krista, stalnosu nam dostupna sredstva kojima moæemo pokazivati Krista svi-jetu. Moæda neÊemo imati baπ sve pogodnosti koje neki imaju ulagodnosti, udobnosti i zemaljskim dobrima, ali imamo blaæenusigurnost koju je Krist dao svojim vjernim uËenicima. ... Njima jerekao: “Neka se ne uznemiruje vaπe srce! Vjerujte u Boga i u mevjerujte! U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo

279

308

tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kadodem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebii da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3) ... Blagoslovljene rijeËi!Moæemo Ga primiti u svoje srce i On Êe nam biti nada, hrabrosti milost koja nas podupire. Gospodin æeli da imamo potpuno po-vjerenje u Njega, jer Êemo samo tada, u jednostavnosti vjere, pri-hvatiti da Êe Krist uËiniti za nas sve πto je obeÊao. Doimo kSpasitelju s potpunom sigurnoπÊu da Êe izvrπiti sve πto je obeÊao.

Ne moæemo ugoditi naπem Spasitelju viπe nego da imamovjeru u Njegova obeÊanja. Njegova milost moæe stiÊi do vas i vaπemolitve mogu doÊi do Njega. Niπta ne moæe prekinuti ovaj spoj.Sve svoje nedoumice moramo povjeriti Isusu Kristu jer Êe namOn pomoÊi. On Êe Ëuti naπe zahtjeve. Moæemo Mu doÊi u punojvjeri, ne sumnjajuÊi ni u πto, jer je On æivi put. ...

©to viπe navaljujemo sa svojim molbama pred Njegovo prije-stolje, to smo sigurniji da Êemo neprestano primati veliku milostGospodina naπega Isusa Krista. Vi ne dodajete snagu svojem puto-vanju [posjedovanjem] vjere. Ali poveÊavate snagu i sigurnost uVodiËa kojeg imate pokraj sebe i moæete od Njega zatraæiti, sasavrπenom vjerom, da pravo upravlja vaπim koracima.

Zatim imajte povjerenje u Gospodina Isusa da vas korak pokorak vodi pravim putem. Na svakom sljedeÊem koraku vaπa hra-brost i snaga mogu proistjecati iz sigurnosti da je vaπa ruka uNjegovoj ruci. Moæete “trËati bez sustajanja”, moæete “hoditi i neumarati se”, jer vjerom moæete shvatiti da je vaπa ruka u Kristovojruci. NeÊete potonuti pod obeshrabrenjem, jer kao πto napredujeteu poznavanju Gospodina imajuÊi povjerenje u Njega, tako Êetedobiti i uvjeravanje da vam je stalni PomoÊnik Onaj koji nikadane ostavlja one koji u potpunosti imaju povjerenje u Njega. (Let-ter 213, 2. studenoga 1905.)

28. listopada

Predaj se Bogu u ruke“Otac moj, koji mi ih dade, veÊi je od svih, i nitko ih nemoæe oteti iz ruke Oca moga.” (Ivan 10,29)

Moramo se podiÊi na viπi stupanj u pogledu vjere. Imamo jepremalo. Boæja rijeË je naπa suglasnost za napredovanje. Moramoje uzeti, jednostavno vjerujuÊi svakoj njezinoj rijeËi. S ovom si-gurnoπÊu moæemo polagati pravo na velike stvari, a bit Êe nam

280

309

prema naπoj vjeri. ... Ako ponizimo svoje srce pred Bogom, akoostanemo u Kristu, imat Êemo uzviπenije, svetije iskustvo. ...

Prava vjera se sastoji u Ëinjenju upravo onoga πto je Bogzapovjedio, a nije neko izmiπljanje onoga πto nam nije naloæio.Pravednost, istina i milost plod su vjere. Mi trebamo hoditi usvjetlu Boæjeg zakona jer Êe tada dobra djela biti plod naπe vjerei proizlaziti iz srca koje se obnavlja svaki dan.

Ni na koji naËin ne smijemo svoje “ja” postaviti kao boæan-stvo. Bog je dao sebe za nas da nas oËisti od svakog bezakonja.On Êe djelovati na naπem usavrπavanju ako Mu budemo dopustilida nas nadzire. ... Djelo pravde ne moæe se nastaviti dok se nebudemo koristili sveobuhvatnijom vjerom. KreÊite se naprijed sva-kog novog dana s Boæjom moÊnom, djelotvornom silom. Plod prav-de je mir i bezbriænost dovijeka. Da smo pokazali viπe vjere uBoga, a imali manje povjerenja u vlastite zamisli i mudrost, Bogbi na mnogo izraæeniji naËin pokazao svoju moÊ nad ljudskimsrcima. Zajednicom s Njim, æivom vjerom mi imamo prednostuæivati moÊ i djelotvornost Njegovog posredovanja. Stoga smorazapeti s Kristom, umrli s Kristom i uskrsnuti s Kristom, dabismo s Njim hodili u novini æivota.

Mi ne trebamo dræati same sebe u svojim rukama. Trebamose predati u Boæje ruke. ... Naπ nedostatak vjere je razlog πtonismo vidjeli viπe Boæje sile. Mi pokazujemo viπe vjere u ono πtosami ostvarujemo nego u ono πto Bog Ëini za nas. On je predvidioda bude ostvareno sve πto je moguÊe kako bismo mogli stajatisrce uz srce, um uz um, rame uz rame. Ovaj nedostatak ljubavii povjerenja jednih u druge slabi naπu vjeru u Boga.

Moramo se moliti kao nikad prije za krπtenje Svetim Duhom,jer ako je ikada bilo vrijeme kada nam je bilo potrebno to krπte-nje, onda je to sada. Ne postoji niπta πto nam je Gospodin ËeπÊeobeÊavao i niπta Ëime bi Njegovo ime bilo viπe proslavljeno oddarivanja Svetoga Duha. Kada budu imali udjela u tom Duhu,muπkarci i æene Êe biti nanovo roeni. ... Duπe koje su bile jednomizgubljene, naÊi Êe se i vratiti. (Letter 105, 28. studenoga 1898.)

310

29. listopada

ZnaËenje krπÊanskog savrπenstva“Sve mogu u Isusu Kristu koji mi moÊ daje.” (Filipljanima4,13 — DK)

©to Bog zahtijeva? Savrπenstvo, niπta manje od savrπenstva.Ali da bismo bili savrπeni, ne smijemo imati povjerenja u sebe.Svakodnevno moramo znati i razumjeti da ne smijemo vjerovati usvoje snage. Moramo Ëvrstom vjerom prihvatiti Boæja obeÊanja. Spunim razumijevanjem vlastite bespomoÊnosti moramo traæiti Sve-toga Duha. A tada, kada Sveti Duh bude djelovao, neÊemo sebidati slavu. Sveti Duh Êe paæljivo preuzeti srce u svoj posjed dono-seÊi mu sve svijetle zrake Sunca Pravednosti. Ono πto nas trebaodræavati jest sila Boæja po vjeri.

Kada se svakodnevno budemo nalazili pod upravom BoæjegDuha, bit Êemo ljudi koji dræe zapovijedi. Svijetu moæemo poka-zati da posluπnost Boæjim zapovijedima donosi nagradu veÊ uovom æivotu, a i u buduÊem æivotu vjeËnog blaæenstva. Bez obzirana vjeru ispovijedanu rijeËima, postoji i onaj dio, vidljiv Gospodi-nu — procjenitelju djela — u kojem nesavrπeno predstavljamoKrista. On je objavio da Ga takvo stanje stvari ne moæe proslaviti.

Mnogo znaËi povjeravanje duπe Bogu. To znaËi da æivimo ihodimo vjerom, bez povjerenja ili uzdizanja sebe, veÊ gledanjemna naπeg Zastupnika Isusa kao na ZaËetnika i Zavrπitelja naπevjere. Sveti Duh Êe obavljati svoje djelo na skruπenom srcu, alinikada ne na samouzviπenoj, samopravednoj duπi. U svojoj mu-drosti takav Ëovjek bi se sam usavrπavao. On bi se svojim djelo-vanjem umetnuo izmeu svoje duπe i Svetoga Duha. Sveti Duh Êedjelovati samo ako nema ovog umetanja. ...

Sveti Duh je spreman suraivati sa svima koji Ga æele primitii uËiti od Njega. Svi koji rado primaju istinu i posveÊeni su njome,toliko su sjedinjeni s Kristom da Ga predstavljaju rijeËju i dje-lom. ... Neka Sveti Duh govori srcima izabranog Boæjeg naroda, danjihove rijeËi budu kao izabrano zlato dok daju kruh æivota oni-ma koji se nalaze u prijestupima i grijesima. ...

Boæja je volja i uæivanje da blagoslov kojim nagrauje Ëovje-ka podari u savrπenoj potpunosti. Osigurao je moguÊnost da sva-ka teπkoÊa bude prevladana, svaka potreba zadovoljena preko Sve-toga Duha. Tako je On predvidio da Ëovjek usavrπi krπÊanski karak-ter. Bog bi æelio da razmiπljamo o Njegovoj ljubavi i obeÊanjimadanim tako izobilno onima koji nemaju vlastitih zasluga, æelio bi

281

311

da u potpunosti ovisimo o Njemu sa zahvalnoπÊu i radujuÊi sepravednosti osiguranoj u Kristu. On radosno sluπa sve koji dolazek Bogu putem koji je On sam odredio. (MS 148, 5. prosinca 1897.)

30. listopada

Svijetli sjajnim svjetlom“Moji Êe biti, moja steËevina — govori Jahve nad Vojska-ma. U Dan koji spremam bit Êu im milostiv kao πto jemilostiv otac sinu koji mu sluæi.” (Malahija 3,17)

KrπÊani su Kristovi skupocjeni ukrasi otkupljeni po beskraj-no velikoj cijeni. Oni trebaju jasno sjati za Njega odraæavajuÊisvjetlo Njegove ljupkosti. I zauvijek moraju imati na umu da jecjelokupni sjaj koji proizlazi iz njihovog krπÊanskog karakteraprimljen od Sunca Pravednosti.

Sjaj Kristovih skupocjenih ukrasa ovisi o glaËanju kojem suizloæeni. Bog nas ne primorava da budemo uglaËani. Ostavlja namslobodu da izaberemo hoÊemo li biti uglaËani ili Êemo ostati neu-glaËani. Ali svatko tko je proglaπen dostojnim da zauzme mjestou Gospodnjem hramu, mora biti izloæen procesu glaËanja. Morapristati da mu budu odstranjeni oπtri rubovi karaktera, kako bibio savrπenog oblika i lijep, prikladan da prikazuje savrπenstvoKristovog karaktera. ...

Boæanski Radnik ne gubi vrijeme oko bezvrijednog materi-jala. Samo skupocjene dragulje On glaËa dajuÊi im sliËnost sasvojim dvorovima. »ekiÊem i dlijetom odsijeca grube rubove pripre-majuÊi nas za mjesto u Boæjem hramu. Proces je teæak i zamoran.Povreuje ljudski ponos. Krist zasijeca u Ëovjekovo iskustvo ukojem se u samodovoljnosti smatra savrπenim i uklanja oholostiz karaktera. On uklanja viπkove i, prislanjajuÊi svoj dragulj uzkolo za glaËanje, pritiska ga da bi se uklonila svaka neravnina. Azatim dræeÊi dragulj prema svjetlu, Majstor na njemu vidi odrazsvojeg obliËja i proglaπava ga dostojnim mjesta u Njegovom hramu.

Neka je blagoslovljeno iskustvo, koliko god teπko, koje dajenovu vrijednost kamenu omoguÊavajuÊi mu da zasja æivim i jasnimsvjetlom! ... [Gospodin] ima radnike koje Êe pozvati iz siromaπtvai povuËenosti. BuduÊi da su ukljuËeni u svakidaπnje æivotne duæ-nosti i obuËeni u grubu odjeÊu, na njih se gleda kao na ljude bezvrijednosti. Ali Krist vidi u njima beskrajne moguÊnosti i u Nje-govim Êe rukama postati dragocjeni nakit koji Êe zasjati punim

282

312

sjajem u Boæjem kraljevstvu. “Moji Êe biti, moja steËevina — govoriJahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit Êu im milostiv.”(Malahija 3,17)

Kristovo savrπeno poznavanje ljudskog karaktera Ëini Gaprikladnim da se bavi umovima. Samo Bog zna kako se trebaponaπati prema svakoj duπi. On ne sudi kao πto sudi Ëovjek. Onzna pravu vrijednost materijala na kojem radi osposobljavajuÊimuπkarce i æene za povjerljive poloæaje. (MS 168, 24. prosinca1902.)

31. listopada

Na nas se izlila beskrajna ljubav“Ali Bog koji je bogat milosrem — iz svoje velike ljubavikojom nas je ljubio — nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha,s Kristom oæivi — miloπÊu ste spaπeni!” (Efeæanima 2,4.5)

Srce predano mudroj Boæjoj disciplini vjerovat Êe u djelova-nje Njegove providnosti. ... Kuπnje Êe doÊi da obeshrabre, ali πtose uopÊe ikada dobilo popuπtanjem kuπnji? Moæe li duπa postatiimalo bolja mrmljanjem i æaljenjem zbog svojeg jedinog izvorasnage? Je li tvrdo sidro duπe uπlo iza najdalje zavjese? HoÊe liono duπu odræati u bolesti? HoÊe li izazvati raanje svjedoËanstvau posljednjim zavrπnim prizorima æivota kada usne postaju odu-zete zbog nadolazeÊe smrti? Sidro dræi! Znam da je æiv moj Izba-vitelj. ...

O Dragocjeni, Ljubljeni, napaÊeni, dugo trpeljivi Isuse, kakoTe moja duπa oboæava! Da siroti, nedostojni, grijehom zagaeniËovjek moæe stati pred svetog Boga, savrπen u pravednosti naπeZamjene i Jamca! O, nebesa i zemljo, Ëudite se πto je pali Ëovjekpredmet Njegove beskrajne ljubavi i oduπevljenja! On se radujenad njim s nebeskim pjesmama, a Ëovjek ogrezao u grijehu, po-stavπi oËiπÊen zahvaljujuÊi Kristovoj pravdi, predstavljen je Ocubez ikakve prljavπtine i mrlje grijeha, “bez ljage, bez bore, beziËega tomu sliËna” (Efeæanima 5,27). “Tko Êe podiÊi tuæbu protivizabranika Boæjih? Bog koji ih opravdava?” (Rimljanima 8,33)

Neka svaka slaba, burom bacana i noπena duπa nae svojeuporiπte u Isusu Kristu i ne postane toliko sebiËna da razmiπljasamo o svojim malim razoËaranjima i prekidima u svojim plano-vima i nadama. Nije li predmet plana spasenja toliko znaËajan danas potpuno obuzme? Ako me beskonaËni Bog opravdava, “tko Êe

283

313

[me] osuditi? Isus Krist koji je umro?” (redak 34) Zar svojomsmrÊu za Ëovjeka nije otkrio koliko ga ljubi — toliko da je umroza njega! Zakon osuuje greπnika i vodi ga Kristu. Bog je onajkoji pravda i opraπta.

Sotona Êe optuæivati i traæiti dopuπtenje da uniπti, a Bog jetaj koji otvara vrata utoËiπta. Bog opravdava onoga tko ulazi na tavrata. A zatim, ako je Bog s nama, tko Êe biti protiv nas? O,svijetle li, slavne istine! Zaπto je ljudi ne razaznaju? Zaπto nehode pod njezinim svijetlim zrakama? Zaπto svi koji vjeruju negovore o Kristovoj nenadmaπnoj ljubavi? ... Bog æivi i vlada. Svikoji su spaπeni, moraju se hrabro boriti kao vojnici Isusa Kristai tada Êe biti upisani u nebeske knjige kao pravedni i vjerni. Onitrebaju Ëiniti djela Isusa Krista i boriti se u dobroj borbi vjere.(Letter 2, 29. prosinca 1889.)

314

STUDENI

SLI»NI KRISTU1. studenoga

Kristova suÊut je bezgraniËna“Tako se ispuni rijeË proroka Izaije: ‘On slabosti naπe uzei ponese naπe bolesti.’” (Matej 8,17)

Naπ Gospodin Isus Krist doπao je na ovaj svijet kao neumor-ni sluga Ëovjekovim potrebama. On “slabosti naπe uze i ponesenaπe bolesti” da bi mogao zadovoljiti svaku potrebu ËovjeËanstva.On je doπao ukloniti teret bolesti, jada i grijeha. Njegova je misijabila da ljudima ponudi potpunu obnovu; doπao im je dati zdravlje,mir i savrπenstvo karaktera.

RazliËite su bile okolnosti i potrebe onih koji su dolazilizatraæiti Njegovu pomoÊ i nitko od Njega nije odlazio neusliπan.Od Njega je tekla rijeka iscjeljujuÊe snage i zdravlje se vraÊalo utijelo, um i duπu ljudi.

Spasiteljevo djelo nije bilo ograniËeno vremenom ili prosto-rom. Njegova je suÊut bila bezgraniËna. Tako je sveobuhvatno biloNjegovo djelo lijeËenja i pouËavanja da nijedna graevina u Pale-stini ne bi bila dovoljno velika da primi sve koji su se oko Njegaokupljali. Na zelenim obroncima Galileje, na cestama i putovima,na morskoj obali, u sinagogama i na svakom mjestu na koje jebolesnik mogao biti donesen k Njemu, nalazila se Njegova bolni-ca. U svakom gradu, gradiÊu i selu kroz koje bi prolazio, polagaoje ruke na patnike i lijeËio ih. Gdje god bi se naπla srca spremnada prihvate Njegovu pouku, tjeπio ih je uvjeravajuÊi ih u ljubavnjihovog nebeskog Oca. Cijeli dan sluæio je onima koji su dolazilik Njemu, a predveËer bi posveÊivao pozornost onima koji su pre-ko dana morali raditi da bi osigurali hranu svojim obiteljima.

Isus je nosio straπan teret odgovornosti za spasenje ljudi.Znao je da Êe sve biti izgubljeno ako ne doe do odluËujuÊepromjene u naËelima i namjerama ljudskog roda. To je bio teretkoji je pritiskao Njegovu duπu i nitko nije mogao naslutiti teretkoji je poËivao na Njemu. U djetinjstvu, mladosti i zreloj dobiuvijek je hodao sam. … Iz dana u dan suoËavao se s nevoljamai kuπnjama; iz dana u dan dolazio je u dodir sa zlom, uvjeravaose u njegovu moÊ nad onima koje je æelio blagosloviti i spasiti. Alinije odustajao niti se obeshrabrivao. …

284

315

Uvijek je bio strpljiv i vedar, a napaÊeni su Ga uzdizali kaovjesnika æivota i mira. Vidio je potrebe muπkaraca i æena, djece imladih i svima upuÊivao poziv: “Hodite k meni!”

Dok je prolazio gradovima i gradiÊima, bio je kao æivotvornarijeka koja πiri æivot i radost. (GW 41—43)

2. studenoga

Krist je savrπeni uzor svima“A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘predBogom i ljudima’.” (Luka 2,52)

»ovjek je sagrijeπio. Boæje obliËje u njemu se pokvarilo. Nepo-sluπnost je izopaËila njegove sklonosti i oslabila njegovu snagu;uËinila ga je prividno nesposobnim da oËekuje iπta drugo osimnevolja i grijeha. Meutim, Bog je, preko Krista, prokrËio putspasenja i zato poziva sve ljude: “Budite sveti jer sam ja svet!” (1.Petrova 1,16) Njegova je namjera omoguÊiti Ëovjeku da stoji predNjim kao uspravno i plemenito biÊe i Njegova Êe se namjera ostva-riti. On je poslao svojega Sina na ovaj svijet da podnese kaznu zagrijeh i da pokaæe Ëovjeku kako moæe æivjeti bezgreπnim æivotom.

Krist je naπ ideal. Ostavio je savrπeni primjer djeci, mladimai odraslima. Doπao je na Zemlju i proπao kroz razliËite oblikeljudskog iskustva. U Njegovom æivotu nije bilo mjesta za grijeh.Od poËetka do kraja svojeg zemaljskog æivota nepokolebljivo jeostao vjeran Bogu. Biblija kaæe o Njemu: “Dijete je raslo i jaËalo,napunjajuÊi se mudroπÊu. I milost je Boæja poËivala na njemu.”On je “napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudi-ma’” (Luka 2,40.52).

Spasitelj nije æivio da bi ugodio sebi. … On nije imao dom uovom svijetu, osim kada bi Mu ljubaznost prijatelja osiguralaprivremeno utoËiπte, ali je bilo predivno u Njegovoj prisutnosti. Izdana u dan se suoËavao s nevoljama i kuπnjama, ali nije padaoniti se obeshrabrivao. Uvijek je bio strpljiv i vedar i napaÊeni suGa slavili kao vjesnika æivota, mira i zdravlja. U Njegovom æivotuje bilo mjesta za ono πto je neporoËno i plemenito. …

Boæji poziv glasi: “Budite sveti jer sam ja svet!” Svetost jeodraz boæanske slave. Ali da bismo odraæavali tu slavu, moramosuraivati s Bogom. Srce i misli moraju se osloboditi svega πtonavodi na zlo. Boæja rijeË se mora Ëitati i prouËavati s iskrenomteænjom da se iz nje stekne duhovna snaga. Ta RijeË je kruh sNeba. Oni koji ga primaju i Ëine dijelom svojeg æivota, jaËaju u sili

285

316

jaËine Boæje. Naπe posveÊenje je Boæji cilj u svim Njegovim postup-cima prema nama. On nas je izabrao od vjeËnosti s namjerom dabudemo sveti. Krist izjavljuje: “Ovo je, naime, volja Boæja: vaπeposveÊenje.” (1. Solunjanima 4,3) Je li i vaπa æelja da vaπe teænjei sklonosti budu dovedene u sklad s boæanskom voljom? ...

ÆiveÊi æivotom kojim je Spasitelj æivio, pobjeujuÊi svakusebiËnu æelju, ispunjavajuÊi hrabro i radosno svoje duænosti premaBogu i onima oko nas — postat Êemo i viπe nego pobjednici! ToÊe nas pripremiti da stanemo pred veliko bijelo prijestolje, oslo-bodivπi se svake mane i nedostatka, opravπi haljine svojega karak-tera i ubijelivπi ih u krvi Janjetovoj. (ST, 30. oæujka 1904.)

3. studenoga

Isus nam je dao pravi primjer karaktera“Jer ste umrli i vaπ je æivot sakriven s Kristom u Bogu! Akad se pojavi Krist, vaπ æivot, tada Êete se i vi s njimpojaviti zaodjenuti slavom.” (Koloπanima 3,3.4)

Neka vaπe svjetlo svijetli u obliku dobrih djela. Krist je rekao:“Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi, Ëim Êe se ona osoliti?Viπe nije ni za πto, osim da se izbaci van da je ljudi pogaze.”(Matej 5,13) Bojim se da se mnogi nalaze u ovom stanju. Nemajusvi isti posao; razliËite okolnosti i talenti osposobljavaju pojedin-ce za razliËite vrste poslova u Boæjem vinogradu. Ima onih kojizauzimaju odgovornije poloæaje od drugih; ali svakome je dannjegov posao i ako svoju duænost bude obavljao vjerno i gorljivo,bit Êe vjeran upravitelj Boæje milosti.

Bog ne æeli da tvoje svjetlo tako blista da ti tvoja dobra djeladonose hvalu ljudi, veÊ da se proslavlja i uzvisuje ZaËetnik sva-kog dobra. Isus je ljudima tijekom svojeg æivota pruæao primjerkaraktera. Kako je svijet imao malo moÊi da Ga oblikuje premasvojim mjerilima! On je odbacivao svaki svjetovni utjecaj. Izjavioje: “Moja se hrana sastoji u tom da vrπim volju onoga koji meposlao i dovrπim njegovo djelo.” (Ivan 4,34) Kada bismo mi bilitako odani Boæjem djelu, kada bismo se jedino trudili da uveÊamoBoæju slavu, mogli bismo reÊi zajedno s Kristom: “Ali ja ne traæimslave svoje.” (Ivan 8,50) Njegov æivot je bio pun dobrih djela i naπaje duænost da æivimo onako kao πto je æivio naπ Veliki Primjer.Naπ æivot treba biti sakriven s Kristom u Bogu i onda Êe svjetlodolaziti k nama od Krista, a mi Êemo ga odsjajivati na one okonas ne samo rijeËima i izjavama, veÊ dobrim djelima i pokaziva-

286

317

njem Kristovog karaktera. Oni koji odraæavaju Boæje svjetlo, πiritÊe i dobro raspoloæenje. Oni Êe biti vedri, posluπni svim Boæjimzahtjevima. Bit Êe krotki, poærtvovni i radit Êe s ljubavlju i odano-πÊu na spaπavanju bliænjih. …

Svi koji su istinski nositelji svjetla πirit Êe svjetlo na putovesvojih bliænjih. Neka svi koji se nazivaju Isusovim imenom odba-ce svako bezakonje! Ako se pokorite Boæjim zahtjevima, ako do-pustite da vas proæme Njegova ljubav, da vas ispuni Njegova puni-na, tada Êe djeca i mladi uËenici gledati na vas i vidjet Êe kakoizgleda praktiËna poboænost. I tako Êete postati sredstvo da i onikrenu putem posluπnosti Bogu. Tada Êete πiriti utjecaj koji Êeuæivati Boæje odobravanje i vaπe Êe djelo biti usporeeno sa zla-tom, srebrom i dragim kamenjem jer Êe imati nepropadljivu vrijed-nost. (RH, 16. listopada 1888.)

4. studenoga

Pravi krπÊani poπtuju Boæji zakon“Grijeh je krπenje zakona.” (1. Ivanova 3,4)

Æelja za lakom religijom koja ne zahtijeva napor, samoodri-canje ni napuπtanje ludosti svijeta, uËinila je nauk o vjeri, isklju-Ëivo vjeri, popularnim uËenjem. Ali πto kaæe Boæja rijeË? ApostolJakov veli: “©to koristi, braÊo moja, ako tko rekne da ima vjeru,a djelâ nema? Zar ga vjera moæe spasiti? … Æeliπ vidjeti, o luaËe,da je vjera bez djelâ beskorisna? Zar nije bio naπ otac Abrahamdjelima pokazan opravdanim kad je prinio na ærtvenik svoga sinaIzaka? Vidiπ da je vjera zajedniËki djelovala s njegovim djelima ida je vjera uz pomoÊ djelâ postala savrπena. … Vidite da Ëovjekbiva opravdan djelima, a ne samo vjerom.” (Jakov 2,14-24)

SvjedoËanstvo Boæje rijeËi protivi se ovom obmanjujuÊem uËe-nju vjere bez djela. Vjera koja ne ispunjava uvjete pod kojima jezajamËeno milosre nije vjera, veÊ drskost, jer se prava vjeratemelji na obeÊanjima i propisima Svetoga pisma. …

Svjesno poËinjen grijeh utiπava glas Svetoga Duha i odvajaduπu od Boga. “Grijeh je krπenje zakona.” “Tko god ostaje ugrijehu (to jest krπi Zakon), njega nije vidio ni upoznao.” (1. Ivanova3,6) Premda Ivan u svojim poslanicama mnogo govori o ljubavi,ipak ne oklijeva otkriti pravi karakter onih koji tvrde da su po-sveÊeni a æive prestupajuÊi Boæji zakon. “Tko tvrdi: ‘Poznajemga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema istine.Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savrπenstva

287

318

doπla ljubav Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1. Ivanova2,4.5) Ovo je ispit ispovijedanja svakog Ëovjeka. Mi ne moæemonikome pripisati svetost ako ga ne usporedimo s jedinim Boæjimmjerilom svetosti na Nebu i na Zemlji. Ako moralni Zakon niπtane znaËi ljudima, ako umanjuju ili olako uzimaju Boæje propise,ako krπe i najmanju od ovih zapovijedi i tako nauËe ljude, Neboih neÊe πtovati i mi moæemo biti sigurni da su njihove tvrdnjeneosnovane.

Ako tko tvrdi da je bez grijeha, upravo taj njegov iskaz do-kazuje da je daleko od svetosti. Upravo zato πto nema pravo razu-mijevanje Boæje neizmjerne ËistoÊe i svetosti ili onoga πto morapostati Ëovjek usklaen s Njegovim karakterom; zato πto nemapravo razumijevanje Isusove ËistoÊe i uzviπene njeænosti, niti razu-mijevanje podmuklosti i zloÊudnosti grijeha, takav sebe smatrasvetim. (Velika borba, str. 373,374; izd. 2010.)

Upravo se po pravednosti koju je pokazivao u svojem æivotu,Krist razlikovao od svijeta. (The Upward Look, str. 303)

5. studenoga

Kako moæemo vrπiti Boæji zakon“Sjajno je i veliËanstveno djelo njegovo, i pravda njegovaostaje dovijeka.” (Psalam 111,3)

Kada jedna zraka Boæje slave, jedan odsjaj Kristove neporoË-nosti prodre u duπu, svaka prljavπtina postane bolno vidljiva, raz-goliÊuje izopaËenost i mane ljudskog karaktera. Kako se itko,postavljen pred sveta mjerila Boæjeg zakona koja razobliËuju zlepobude, neposveÊene æelje, nevjernost u srcu i neËistoÊu usanakoja ogoljuje æivot, moæe hvalisati svojom svetoπÊu? Njegova ne-vjerna djela, kada je Boæji zakon proglaπavao niπtavim, stoje muna vidiku, njegov duh se tetura i grËi pod ispitivaËkim utjecajemBoæjeg Duha. Prezire sebe kada vidi veliËinu i veliËanstvo, nepo-kvareni i Ëisti karakter Isusa Krista.

Kada Kristov Duh pokrene srce svojom Ëudesnom silom kojarazbuuje, javlja se svijest o vlastitoj nedostojnosti koja Êe dove-sti do skruπenosti uma i poniznosti duπe, umjesto da se oholohvali onim πto je postignuto. Kada je Daniel vidio slavu i veliËan-stvo nebeskog glasnika koji mu je bio poslan, ovako je opisaopredivan prizor: “Ostadoh sam gledajuÊi to veliko vienje; one-moÊah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel10,8)

288

319

Duπa koja je na ovaj naËin bila pohoena nikada se viπe neÊeogrtati svojom navodnom pravednoπÊu ili oholim plaπtem sveto-sti, veÊ Êe zamrziti svoju sebiËnost, gnuπati se svoje samoljubivo-sti i uz pomoÊ Kristove pravednosti Ëeznuti za neporoËnoπÊusrca koja Êe biti u skladu s Boæjim zakonom i Kristovim karak-terom. I tada Êe odsjajivati karakter Krista, nade slave. Za njegaÊe biti najveÊa tajna zaπto je Isus prinio tako veliku ærtvu da biotkupio baπ njega.

S poniznim izrazom lica i drhtavih usana uskliknut Êe: “Onme je ljubio, dao je sebe za mene. Postao je siromaπan da bih seja Njegovim siromaπtvom obogatio. »ovjek boli nije me osudio,veÊ je izlio svoju neiscrpnu, otkupiteljsku ljubav da bi se mojesrce moglo oËistiti: i vratio me je ponovno posluπnosti i vjernostisvim svojim zapovijedima. Njegovo utjelovljenje, Njegovo poniæenje,Njegovo raspeÊe, sve su to zavrπna Ëuda u predivnom prikazuplana spasenja. … I sve je to uËinio da bih ja mogao primitiNjegovu pravednost, da bih mogao dræati Zakon koji sam prekr-πio. Zbog svega toga padam pred Njime na koljena. Objavit ÊuNjegovo ime svim greπnicima! (RH, 16. listopada 1888.)

6. studenoga

Pokajani greπnik prihvaÊen u Kristu“Krist, naime, nije uπao u Svetinju nad svetinjama naprav-ljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo,da posreduje za nas pred licem Boæjim.” (Hebrejima 9,24)

Krist je naπa ærtva, naπa zamjena, naπ jamac, naπ boæanskiposrednik; On je postao naπa pravednost, posveÊenje i otkuplje-nje. “Jer Krist ne ue u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave,nego u samo nebo, da se pokaæe sada pred licem Boæjim za nas!”

Da Krist posreduje za nas znaËi da se On kao naπ zamjeniki jamac pred Ocem poziva na boæanske zasluge koje je stekaosvojom ærtvom jer se uznio na Nebo da obavi djelo pomirenja zanaπe prijestupe. … “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubiliBoga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomir-nicu za naπe grijehe.” (1. Ivanova 4,10) “Odatle slijedi da moæezauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijekæivi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25)

Iz ovih se tekstova vidi da nije Boæja volja da budeπ nepo-vjerljiv, da muËiπ svoju duπu strahom da te Bog neÊe prihvatiti

289

320

zato πto si greπan i nedostojan. … Iznesi Mu svoj sluËaj, pozovise na zasluge krvi koja je za tebe prolivena na golgotskom kriæu.Sotona te æeli optuæiti kao velikog greπnika, i ti moraπ priznati dato i jesi, ali ipak moæeπ reÊi: “Znam da sam greπnik i zbog togami je potreban Spasitelj. Isus je doπao na ovaj svijet da spasigreπnike. Krv Isusa Krista, Boæjeg Sina, Ëisti nas od svakog gri-jeha. … Ja nemam nikakvih zasluga ili dobrote na temelju kojihbi mogao zahtijevati spasenje, ali se pred Bogom pozivam na po-miriteljsku krv neokaljanog Boæjeg Janjeta koje je uzelo na sebegrijehe svijeta. To je moja jedina obrana. Isusovo ime mi omoguÊujepristup Ocu. Njegovo uho i Njegovo srce Ëuje i najslabiji poziv iOn zadovoljava moje najdublje potrebe.”

Kristova pravednost Ëini da pokajani greπnik postaje prihvat-ljiv pred Bogom i dovodi do njegovog opravdanja. Ma koliko gre-πan bio njegov æivot, ako vjeruje u Krista kao svojeg Spasitelja,stoji pred Bogom u neokaljanim haljinama Kristove uraËunatepravednosti.

Greπnik koji je joπ nedavno bio mrtav u svojim prijestupimai grijesima, oæivio je vjerom u Krista. On vjerom vidi da je Isusnjegov Spasitelj, da uvijek æivi i da moæe zauvijek spaπavati svekoji preko Njega dolaze k Bogu. U djelu pomirenja koje je obavljenoza njega, greπnik vidi takvu πirinu, duæinu, visinu i dubinu djelo-tvornosti, vidi takvu puninu spasenja, otkupljenje po tako visokojcijeni da je njegova duπa ispunjena hvalom i zahvaljivanjem. (ST,4. srpnja 1892.)

7. studenoga

Opravdane duπe hode u svjetlu“Njega je Bog izloæio da svojom krvi bude Pomiriliπte povjeri, da uËini oËitom svoju pravednost — jer je ostavionekaænjene proπle grijehe u vrijeme Boæje strpljivosti —da uËini oËitom svoju pravednost u sadaπnje vrijeme i dadokaæe da je pravedan i da opravdava onoga koji vjerujeu Isusa.” (Rimljanima 3,25.26)

Apostol kaæe: “I svi su opravdani darom njegove milosti, ot-kupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izloæio da svojom krvibude Pomiriliπte po vjeri, da uËini oËitom svoju pravednost — jerje ostavio nekaænjene proπle grijehe u vrijeme Boæje strpljivosti— da uËini oËitom svoju pravednost u sadaπnje vrijeme i da do-

290

321

kaæe da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.”(Rimljanima 3,25.26)

Ovdje je istina objavljena jasnim rijeËima. Milost i dobrotapotpuno su nezasluæene. Kristova milost opravdava greπnika beznjegovih zasluga ili prava. Opravdanje je potpuno, savrπeno pomilo-vanje greπnika. U trenutku kada prihvati Krista vjerom, greπnikdobiva pomilovanje. Pripisuje mu se Kristova pravednost i viπenema razloga sumnjati u Boæju milost koja praπta.

U samoj vjeri nema niËega πto bi je uËinilo naπim spasite-ljem. Vjera ne moæe ukloniti naπu krivnju. Krist je sila Boæja naspasenje svakome koji vjeruje. Opravdanje dolazi zaslugom IsusaKrista. On je platio cijenu greπnikovog otkupljenja. Ipak, Isusmoæe opravdati samo onoga koji vjeruje u zasluge Njegove krvi.

Greπnik se ne moæe oslanjati na svoja dobra djela kao nasredstvo opravdanja. On treba shvatiti da mora odbaciti sve svojegrijehe, a zatim prihvatiti svjetlo za svjetlom onako kako onoobasjava njegov æivotni put. ZahvaljujuÊi vjeri, treba se koristitiπirokim i obilnim moguÊnostima koje mu pruæa Kristova krv, vje-rujuÊi Boæjim obeÊanjima koja su mu u Kristu postala posveÊe-nje, opravdanje i spasenje.

Ako bude slijedio Krista, hodit Êe ponizno u svjetlu, radovatÊe se svjetlu, πirit Êe svjetlo drugima. Opravdavπi se vjerom, unositÊe vedrinu u svoju posluπnost Bogu i u cijeli svoj æivot. Mir sBogom bit Êe posljedica onoga πto mu je Krist postao. Duπe kojese pokore Bogu, koje Ga proslavljaju, koje ispunjavaju NjegovuRijeË, primit Êe boæansko prosvjetljenje. U dragocjenoj Boæjoj rijeËikriju se neporoËnost, plemenitost i ljepota do kojih ga ni najuzvi-πenije Ëovjekove snage ne mogu uzdiÊi bez Boæje pomoÊi. …

Nitko od nas nema izgovora da se u bilo kojoj nevolji presta-ne oslanjati na Boga. Iako nas ljudska suÊut moæe iznevjeriti, Bognas ipak ljubi i æali, pruæa nam svoju ruku pomoÊnicu. U BoæjemvjeËnom zagrljaju nalaze se svi koji se Njemu obraÊaju za pomoÊ.… Bogu je drago kada Mu se obraÊaju Njegova djeca, kada vjerujuda Êe On za njih uËiniti ono πto sama ne mogu. (ST, 19. svibnja1898.)

291

322

8. studenoga

PosveÊeni vjerom i posluπnoπÊu“Otac moj proslavit Êe se time πto Êete roditi mnogo rodai pokazati se moji uËenici.” (Ivan 15,8)

Mnogi zaziru od æivota kojim je æivio naπ Spasitelj. Oni sma-traju da moraju prinijeti preveliku ærtvu da bi slijedili Uzor, da bidonijeli rod u dobrim djelima, da bi zatim strpljivo izdræali Boæjeobrazovanje kako bi rod bio joπ bogatiji. Ali kada krπÊanin sebepromatra samo kao skromno orue u Kristovim rukama, kadanastoji vjerno obaviti svaku duænost oslanjajuÊi se na pomoÊkoju je Bog obeÊao, tada vuËe u Kristovom jarmu i smatra gablagim; tada nosi teret za Krista i proglaπava ga lakim. Tada moæepodiÊi pogled i hrabro i s povjerenjem uskliknuti: “Jer znam ko-mu sam vjerovao i siguran sam da on moæe saËuvati povjereno miblago do onoga Dana.” (2. Timoteju 1,12)

Ako se suoËavamo s preprekama na svojem putu i vjerno ihsvladamo; ako nailazimo na protivljenje i poniæenje i u Kristovoime postiæemo pobjedu; ako nosimo odgovornosti i obavljamosvoje duænosti u duhu naπeg UËitelja — onda stjeËemo dragocjenoznanje o Njegovoj vjernosti i moÊi. Mi viπe ne ovisimo o iskustvudrugih, jer imamo svoje svjedoËanstvo. Kao nekada Samarijanci,i mi moæemo reÊi: “Ne vjerujemo viπe zbog tvoga govora, jer smosami Ëuli i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta.” (Ivan 4,42)

©to viπe razmiπljamo o Kristovom karakteru, πto stjeËemoviπe iskustava s Njegovom spasonosnom silom, to jasnije sagle-davamo svoje slabosti i nesavrπenstvo, to se ozbiljnije obraÊamoNjemu kao svojoj snazi i svojem Otkupitelju. … Vjerom u Kristai posluπnoπÊu Boæjem zakonu moæemo biti posveÊeni i tako ospo-sobljeni za druπtvo svetih anela i otkupljenih u bijelim haljina-ma u kraljevstvu slave.

Nije samo prednost, veÊ i duænost svakog krπÊanina da odræavausku zajednicu s Kristom i da stjeËe bogato iskustvo u onomeπto je Boæje. Tada Êe njegov æivot donijeti rod u dobrim djelima.… Kada prouËavamo æivot ljudi koji su bili poznati po svojojpoboænosti, Ëesto njihova iskustva i dostignuÊa proglaπavamo ne-dostiænim. Ali nije tako! Krist je umro za sve: u Njegovoj RijeËiimamo obeÊanje da je On spreman izliti svojega Svetog Duha naone koji Ga traæe mnogo spremnije nego πto su zemaljski rodite-lji spremni dati dobre darove svojoj djeci.

292

323

Proroci i apostoli nisu svoj karakter usavrπavali Ëudom. Onisu se posluæili sredstvima koja im je Bog stavio na dohvat; i svikoji uloæe isti napor, postiÊi Êe isti rezultat. (SL, 82—84)

9. studenoga

Vjera koja djeluje“Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastitirazbor.” (Izreke 3,5)

Kada govorimo o vjeri, moramo znati i za jednu razliku. Posto-ji, naime, vjerovanje koje se potpuno razlikuje od vjere. Postoja-nje Boga i Njegova sila i istina Njegove RijeËi — sve su to Ëinjenicekoje ni Sotona ni njegova vojska ne mogu ozbiljno poricati. Bib-lija kaæe da “… i avli to vjeruju i — drπÊu” (Jakov 2,19), ali tonije vjera. Tamo gdje se ne radi samo o vjerovanju u Boæju rijeË,veÊ i o pokoravanju volje Njemu, gdje se srce podredilo Njemu,osjeÊaji usmjerili prema Njemu — tamo je vjera, vjera koja krozljubav radi i oËiπÊava duπu.

Tom vjerom u srcu se obnavlja Boæje obliËje. I srce, koje senekada u svojem nepreporoenom stanju nije pokoravalo Boæjemzakonu, a nije ni moglo, sada uæiva u Njegovim svetim propisimauzvikujuÊi zajedno s psalmistom: “O, kako ljubim Zakon tvoj, pocio dan o njemu razmiπljam.” (Psalam 119,97) Pravednost Zakonaispunjava se u onima koji “ne hode po tijelu, nego po Duhu”(Rimljanima 8,1 — ©a).

Ima i takvih koji su upoznali Kristovu ljubav koja praπta, ikoji doista æele biti Boæja djeca, ali su svjesni nesavrπenosti svo-jega karaktera i greπnosti svojega æivota, pa su spremi posumnjatida je Sveti Duh stvarno obnovio njihovo srce. Takvima preporu-Ëujem: nemojte se povlaËiti, ne dopustite da vas obuzme oËaj!»esto Êemo se morati bacati pred Isusove noge i plakati zbogsvojih nedostataka i pogreπaka, ali se ne smijemo obeshrabriti!Ako nas je neprijatelj Ëak i nadvladao, Bog nas ne odbacuje, nezaboravlja i ne odbija! Nipoπto! Krist se nalazi s desne straneBogu i osobno se zauzima za nas. Voljeni Ivan kaæe: “DjeËicemoja, ovo vam piπem da ne poËinite grijeha. Ali ako tko i poËinigrijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1.Ivanova 2,1) Nemojte zaboraviti Kristove rijeËi: “Jer vas sam Otacljubi…” (Ivan 16,27) On Ëezne da vas vrati k sebi, da gleda kakose Njegova ËistoÊa i svetost odraæavaju u vama. I ako se samoæelite pokoriti Njemu, On, koji je zapoËeo dobro djelo u vama,

293

324

nastavit Êe ga sve do dana Isusa Krista. Molite se usrdnije, vjerujtepotpunije! ... ©to manje budemo cijenili sebe, to Êemo viπe cijenitibeskrajnu ËistoÊu i krasotu naπega Spasitelja. Pogled na naπugreπnost vodi nas k onome koji nam moæe oprostiti; i kad seduπa, shvativπi svoju bespomoÊnost, prikloni Kristu, On Êe seotkriti u sili. ©to nas svijest o vlastitoj nemoÊi bude viπe gonilak Njemu i Boæjoj rijeËi, to Êemo imati uzviπenije glediπte o Njego-vu karakteru i potpunije odraæavati Njegov lik. (Put Kristu, str.65—68; izd. 2012.)

10. studenoga

Prava vjera unapreuje zdravlje“Blago Ëovjeku koji je stekao mudrost. … Njezini su puto-vi putovi miline, i sve su njezine staze pune spokoja.”(Izreke 3,13.17)

Ovaj svijet nije samo æalost i bijeda. “Bog je ljubav”, napisanoje na svakom pupoljku koji pupa, na svakoj travki. Premda jegrijeh uËinio da zemlja raa trnje i korov, pored korova je i cvije-Êe, a trnje skrivaju ruæe. Sve u prirodi svjedoËi o njeænoj, oËin-skoj brizi naπeg Boga i Njegovoj æelji da svoju djecu uËini sret-nom. Svrha Njegovih zabrana i opomena nije puki prikaz Njegovaautoriteta, veÊ On u svemu πto Ëini ima na umu dobrobit svojedjece. On od njih ne zahtijeva da ostave neπto πto je u njihovomnajboljem interesu.

Miπljenje koje prevladava u nekim slojevima druπtva da vjerane pridonosi zdravlju i sreÊi u ovom æivotu, jedna je od najveÊihzabluda. Pismo kaæe: “Strah Gospodnji daje æivot, i tko se njimeispuni, zlo ga ne pohodi.” (Izreke 19,23) “O ËovjeËe, ljubiπ li æi-vot? Æeliπ li dane mnoge uæivati dobra? Jezik svoj oda zla suspre-æi i usne od rijeËi prijevarnih! Zla se kloni a Ëini dobro, traæi miri za njim idi!” (Psalam 34,12-14) RijeËi mudrosti su “æivot onimakoji ih nalaze, i ozdravljenje svemu tijelu njihovu” (Izreke 4,22).

Istinska vjera dovodi Ëovjeka u sklad s Boæjim zakonima,fiziËkim, umnim i moralnim. Ona uËi vladanju samim sobom,spokojstvu i umjerenosti. Religija osposobljuje um, usavrπava ukusi posveÊuje razum. Ona duπu Ëini sudionikom u ËistoÊi Neba.Vjera u Boæju ljubav i providnost koja upravlja svime olakπavateret brige i patnje. Ona ispunjava srce najveÊih kao i najjedno-stavnijih ljudi radoπÊu i zadovoljstvom. Vjera izravno promiËezdravlje, produæuje æivot, a naπe uæivanje u svim njenim blagoslo-294

325

vima Ëini veÊim. Ona duπi otvara nepresuπni izvor sreÊe. Kad bisvi koji nisu izabrali Krista mogli shvatiti da On ima ponuditineπto daleko bolje od onoga πto oni traæe! …

Postoji bliska veza izmeu uma i tijela, i da bi se dostiglavisoka mjerila moralnog i umnog dostignuÊa, mora se voditi raËu-na o zakonima koji upravljaju naπim tijelom. Da bi se osiguraosnaæan, dobro uravnoteæen karakter, moraju se koristiti i razvijatii tjelesne i umne sile. Koje prouËavanje moæe biti vaænije za mla-de od onoga koje se bavi ovim prekrasnim organizmom koji namje Bog dao i zakonima kojima moæemo saËuvati njegovo zdravlje?(Patrijarsi i proroci, str. 504,505)

11. studenoga

UglaËan do punog sjaja“Teæimo da upoznamo Jahvu: k’o zora pouzdan mu dola-zak. On Êe nam doÊi poput daæda jesenskog, poput kiπeproljetne πto natapa zemlju.” (Hoπea 6,3)

Mi æivimo usred opasnosti posljednjih dana; trebamo se oËi-stiti od svake prljavπtine i odjenuti u odjeÊu Kristove pravednosti.Boæje djelo treba postojano iÊi naprijed. Trebamo dovesti sebe,tijelo, duh i duπu u pokornost Kristu. Ako to ne uËinimo, bit Êenam u opasnosti zdravlje i tijela i duπe.

Bog æeli da Njegovi suradnici svakog dana razvijaju svoj um,da logiËki povezuju Ëinjenice polazeÊi od uzroka prema posljedicii da donose mudre, pouzdane zakljuËke. On æeli da stalno una-preuju svoju sposobnost pamÊenja. Mi ne moæemo sebi dopusti-ti da Ëinimo pogreπke. Kao mala djeca trebamo sjediti kraj noguIsusa Krista i od Njega uËiti uspjeπno raditi. Trebamo traæiti odBoga zdrav razum i svjetlo koje Êemo prenositi drugima. Postojipotreba za znanjem koje je rezultat iskustva. Ne smijemo dopu-stiti da proe jedan dan bez poveÊanja znanja i na zemaljskom ina duhovnom podruËju. Ne smijemo zabadati kolËiÊe ako ne mi-slimo nastaviti posao u trasiranju snage dalje, prema visinama dokojih se æelimo popeti.

NajveÊe obrazovanje je priprema uma da napreduje iz dana udan. Zalazak sunca svakoga dana treba nas naÊi jedan dan putabliæe nagradi koja Ëeka pobjednika. Iz dana u dan naπe razumi-jevanje treba sazrijevati. Iz dana u dan trebamo stvarati zakljuËkekoji Êe donositi bogatu nagradu u ovom æivotu i u æivotu koji ÊedoÊi. GledajuÊi svakodnevno na Isusa umjesto na ono πto smo

326

sami postigli, postiÊi Êemo odluËujuÊi napredak u stjecanju pro-laznog, ali i duhovnog znanja.

Kraj svega je blizu. Ono πto smo postigli, ne smije nas zau-staviti u poslu. Zapovjednik naπeg spasenja kaæe: “Napredujte!Dolazi noÊ kada nitko neÊe moÊi raditi!” Stalno moramo poveÊa-vati svoju korisnost. Naπ æivot treba uvijek biti podloæan Kristo-voj sili. Naπe svjetiljke trebaju gorjeti neprestano i blistavo.

Molitva je od Boga dano sredstvo uspjeha. Pozivi, molbe,preklinjanja izmeu Ëovjeka i Ëovjeka, pokreÊu ljude i imaju svo-ju ulogu u obavljanju zemaljskih poslova. Ali molitva pokreÊeNebo! Samo sila koja dolazi kao odgovor na molitve moæe nauËitiljude nebeskoj mudrosti i osposobiti ih da rade sloæno u jedinstvuDuha, povezani meusobno vezama mira. Molitva, vjera i povjere-nje u Boga donose nam boæansku silu koja ljudska preraËunava-nja pokazuje u pravom svjetlu i vrijednosti — kao niπta. …

Onaj koji sebe stavlja na mjesto na kojem ga Gospodin moæeprosvijetliti napreduje, da tako kaæemo, od djelomiËne tame zoredo punog podnevnog sjaja. (AUCR, 1. studenoga 1904.)

12. studenoga

Boæji hram“A on je umro mjesto sviju, da æivi ne æive viπe za samesebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.” (2.KorinÊanima 5,15)

»ovjek je djelo Boæjih ruku. Njegovo je remek-djelo, stvorens uzviπenom i svetom namjerom, i na svakom dijelu tog ljudskoghrama Bog æeli napisati svoj Zakon. Svaki æivac i miπiÊ, svakaumna i tjelesna sposobnost treba ostati Ëista.

Bog æeli da tijelo bude hram Njegovog Svetog Duha. Kako jesveËana odgovornost koja poËiva na svakoj duπi! Ako okaljamosvoje tijelo, mi nanosimo πtetu ne samo sebi, nego i mnogimdrugima. … Krist je umro da bi se Boæja moralna slika obnovilau ljudskom rodu, da bi muπkarci i æene mogli biti dionici boæanskenaravi ako uteknu od tjelesnih æelja ovoga svijeta. Nijednu spo-sobnost svojeg tijela ne smijemo koristiti da bismo sebe sebiËnozadovoljavali, jer sve naπe snage pripadaju Njemu i trebaju bitiupotrijebljene Njemu na slavu.

Ljudski stan, Boæja graevina, treba biti paæljivo i budno Ëu-vana. Zajedno s Davidom moæemo uskliknuti: “Hvala ti πto samstvoren tako Ëudesno!” (Psalam 139,14) Boæje djelo se mora sa-

295

327

Ëuvati da bi i nebeski svemir i otpali rod mogli vidjeti da sumuπkarci i æene hram æivoga Boga.

Savrπenstvo karaktera koje Bog zahtijeva znaËi pripremanjecijelog biÊa da bude hram u kojem Êe æivjeti Sveti Duh. Bog zah-tijeva sluæbu cijelog biÊa. On æeli da muπkarci i æene postanu sveπto im je On omoguÊio da budu. Nije dovoljno da budu upotrijeb-ljeni samo neki dijelovi ljudskog stroja. Svi dijelovi se morajupokrenuti u akciju, jer bi u protivnom cijela sluæba postala ne-potpuna. … Tjelesni æivot treba paæljivo njegovati, oplemenjivatii razvijati, tako da se preko muπkaraca i æena boæanska naravotkrije u svemu svojem savrπenstvu. Bog oËekuje od ljudi da sesluæe intelektom koji im je dao. On oËekuje od njih da se svakomrazumnom sposobnoπÊu sluæe u sluæbi Njemu. Umne i tjelesnesposobnosti, zajedno s osjeÊajima, trebaju biti tako odnjegovaneda postignu najveÊu djelotvornost. I tek tako Êe Krist biti pred-stavljen svijetu. …

Je li Bogu milo kada vidi da su bilo koji organ ili bilo kojasposobnost koju je On dao Ëovjeku zanemareni, zloupotrijebljeniili liπeni zdravlja i djelotvornosti koju bi mogli imati? Prema tome,njegujte dar vjere! Budite hrabri, svladajte svaku naviku koja kaljahram duπe. Mi potpuno ovisimo o Bogu i naπa vjera jaËa kada Muvjerujemo iako ne moæemo sagledati namjeru s kojom postupaprema nama ili posljedice Njegovog djelovanja. Vjera seæe naprijedi stremi prema Nebu, prema onome πto Êe doÊi oslanjajuÊi se najedinu silu koja nam moæe pomoÊi da postanemo savrπeni u Njemu.(RH, 6. studenoga 1900.)

13. studenoga

Dokaz kojemu se nevjernici ne mogu oduprijeti“Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovisvjetla!” (Ivan 12,36)

Dobro sreen krπÊanski dom dokaz je kojem se nevjernik nemoæe oduprijeti, jer ne moæe naÊi mjesta svojim beznaËajnimprigovorima. A i djeca iz takvog doma pripremljena su da se suoËes mudrovanjima nevjernika. Ona su prihvatila Bibliju kao temeljsvoje vjere i zato imaju Ëvrst oslonac koji ne moæe odnijeti nado-lazeÊa plima nevjerniπtva.

Krist je rekao: “Vi ste svjetlo svijetu!” On nam je povjeriotalente na Ëuvanje. ©to mi radimo s povjerenim darovima? Trudi-

296

328

mo li se da naπe svjetlo svijetli sluæeÊi se talentima na slavu Bogui na blagoslov bliænjima, ili ih upotrebljavamo da bismo izvuklineku korist za sebe? Mnogi se njima sluæe na sebiËan naËin.Izgleda kao da ne shvaÊaju da Êemo se svi pojaviti na sudu i daÊemo uskoro morati poloæiti raËun kako smo se sluæili prilikamakoje nam je Bog dao da Ëinimo dobro! Koji Êe izgovor ljudi datiu onaj veliki dan πto nisu stavili u sluæbu Boæjeg djela svojesposobnosti, svoje obrazovanje, svoju taktiËnost, svoju ustraj-nost i svoju gorljivost?

Nama je potrebna boæanska pomoÊ ako æelimo da naπe svje-tlo svijetli. Isus je umro da bi nama pruæio tu pomoÊ. On namupuÊuje poziv: “Ili u moje nek’ doe okrilje, neka sklopi mir samnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) Prionite uz rukuBeskrajne Sile, vidjet Êete da je drag vaπoj duπi i da Êe vam cijeloNebo stajati na raspolaganju. “Ali ako u svjetlu æivimo, kao πto jeon u svjetlu” (1. Ivanova 1,7), imat Êemo zajednicu sa svetimanelima. Velikom sveÊeniku Joπui bilo je reËeno: “Ovako veliJahve nad vojskama: Ako budeπ mojim putovima hodio i mojih sepridræavao naredaba … dat Êu ti pristup meu one koji ondjestoje.” (Zaharija 3,7) A tko su ti “koji ondje stoje”? To su Boæjianeli. Joπua je morao njegovati æivo, stalno povjerenje u Bogasvakoga dana i tek tada su aneli mogli hoditi s njime i boæanskasnaga poËivati na njemu u cjelokupnom njegovom radu.

I onda, prijatelji moji, krπÊani, oËevi i majke, moæete li dopu-stiti da se vaπe svjetlo ugasi? Ne, nikada ne. Moæete li dopustitida vaπe srce iznemogne, da se vaπe ruke umore? Ne, nikada ne.Jednog Êe se dana velika vrata nebeskog Grada otvoriti i vi ÊetemoÊi predstaviti sebe i svoju djecu pred prijestoljem govoreÊi:“Evo mene i djece koju si mi dao!” Kakva li Êe to nagrada biti zasvu vaπu vjernost kada budete vidjeli svoju djecu s krunom besmr-tnog æivota na glavi u predivnom Boæjem gradu! (ST, 14. sijeËnja1886.)

14. studenoga

Ne zanemarujmo obiteljsko bogosluæje“Da ne polaæu nade u nesigurno … nego u Boga, koji namsve obilno daje na uæivanje.” (1. Timoteju 6,17)

Mi bismo bili puno sretniji i korisniji kada bi naπ obiteljskiæivot i druπtveni dodiri bili usmjeravani naËelima krπÊanske vje-re, kad bismo prikazivali krotkost i jednostavnost Isusa Krista. …

297

329

Neka posjetitelji vide da se trudimo da sve oko nas uËinimo sret-nima svojom vedrinom, suosjeÊanjem i ljubavlju.

Dok svojim gostima nastojimo osigurati udobnost i sreÊu,nemojmo previdjeti svoje obveze prema Bogu. Vrijeme molitve nesmije se zanemariti ni zbog kojeg razloga. … U rane veËernjesate, kada se moæete moliti bez æurbe i s razumijevanjem, izne-site svoje molbe i podignite svoj glas u sretnoj, zahvalnoj hvali.Neka svi koji posjeÊuju krπÊane vide da je vrijeme molitve naj-svetiji, najdragocjeniji i najsretniji trenutak u danu. Takav pri-mjer ne moæe ostati bez djelovanja.

Ovo vrijeme poboænosti πiri plemenit, uzviπen utjecaj na svekoji u njemu sudjeluju. Prave misli i nove, bolje æelje probudit Êese i u srcima najbezbriænijih. Vrijeme molitve donosi mir i poËi-nak koji je potreban umornom duhu, jer je i samo ozraËje krπÊan-skog doma ozraËje mira i opuπtenosti.

Svakim svojim Ëinom krπÊanin treba predstavljati svojegStvoritelja, truditi se da bogosluæje izgleda πto privlaËnije. …

Devet desetina nevolja i stradanja zbog kojih se ljudi brinuili su izmislili, ili su sami na sebe navukli svojim pogreπnimponaπanjem. Oni trebaju prestati govoriti o tim nevoljama, trebajuih prestati napuhavati. Svaku brigu, svaku neugodnu misao krπ-Êanin treba povjeriti Bogu. Niπta nije premalo za naπeg saæaljivogSpasitelja da zapazi, niπta nije preveliko da nosi.

A onda sredimo svoje srce i svoj dom; uËimo svoju djecu daje strah Gospodnji poËetak mudrosti; i svojim radosnim, sretnim,sreenim æivotom izrazimo svoju zahvalnost i ljubav Onome koji“nam sve obilno daje na uæivanje” (1. Timoteju 6,17), ali iznadsvega usmjerimo svoje misli i ljubav svojeg srca prema naπemdragom Spasitelju koji je trpio zbog greπnog Ëovjeka i tako namotvorio pristup u Nebo.

Ljubav prema Isusu ne moæe se sakriti, ona se vidi i osjeÊa.Ona πiri veliËanstvenu silu. Ona straπljive Ëini hrabrima, nemarnemarljivima, neznalice mudrima. Ona Ëini da vezani jezik postanerjeËit, udahnjuje u pospani intelekt novi æivot i novu snagu. OnaoËajniku daje nadu i mraËnome radost. Ljubav prema Kristu uËi-nit Êe da onaj koji je njeguje prihvati odgovornost i brige radiNjega i da ih nosi u Njegovoj sili. (ST, 17. prosinca 1885.)

298

330

15. studenoga

Obitelji trebaju odraæavati Boæju dobrotu“Kako se otac smiluje djeËici, tako se Jahve smiluje oni-ma πto ga se boje.” (Psalam 103,13)

Unesite nebesko svjetlo u svoje razgovore. IzgovarajuÊi rijeËikoje hrabre i raduju, pokazat Êete da svjetlo Kristove pravednostiblista u vaπoj duπi. Djeci su potrebne blage rijeËi. Bitno je zanjihovu sreÊu da osjete vaπe odobravanje. Nastojte se osloboditioπtrine u izraæavanju, njegujte meke tonove. Postanite svjesniljepote koja se krije u poukama iz Boæje rijeËi i njegujte je kaobitnu za sreÊu i uspjeh vaπeg obiteljskog æivota. U sretnoj okolinidjeca Êe razviti sklonost prema onome πto je ugodno i vedro.

Istinska ljepota karaktera nije neπto πto dolazi do izraæajasamo u posebnim prilikama; ljupkost Krista koji boravi u duπipokazuje se u svim okolnostima. Onaj koji ovu ljupkost njegujekao stalnu pojavu u svojem æivotu, otkrivat Êe ljepotu karakterai u teπkim i u povoljnim okolnostima. Svuda oko nas su duπekojima je potrebno obraÊenje. Kada Boæji zakon bude upisan usrce, kada posveÊen karakter posvjedoËi da se to dogodilo, onikoji ne poznaju moÊ Kristove ljupkosti bit Êe navedeni da jepoæele i obratit Êe se.

Sada se na nebeskom sudu odvija sveËana istraga. Pomisaona odluke koje se sada donose na Nebu trebala bi pokrenutiroditelje da marljivo prionu na odgajanje svoje djece u strahuGospodnjem i u Njegovoj ljubavi. NeÊe se najveÊi dio ovog poslaobaviti grubim rijeËima i kaznama za prekrπaje, veÊ budnoπÊu imolitvom da djeca ne upadnu u Sotonine zamke.

Ovakva obitelj koja poznaje istinu za ovo vrijeme treba jeobjaviti drugima. Gospodnji narod treba se pripremiti za obavlja-nje posebnog djela. Djeca kao i odrasli Ëlanovi obitelji trebajuobaviti svoj dio posla u noπenju spasenja onima koji propadaju.Od svoje mladosti, Krist je sve s kojima se druæio povezivao sonim πto je nebesko. Tako i danaπnja mladeæ treba biti sila nadobro koja Êe privlaËiti duπe Bogu.

Roditelji trebaju potpunije shvatiti odgovornost i Ëast kojuim je Bog povjerio uËinivπi ih svojim predstavnicima djetetu. Ka-rakter koji se pokazuje u dodirima svakidaπnjeg æivota protuma-Ëit Êe djetetu, ili na dobro ili na zlo, ove Boæje rijeËi: “Kako seotac smiluje djeËici, tako se Jahve smiluje onima πto ga se boje.”(Psalam 103,13) “Kao πto mati tjeπi sina, tako Êu i ja vas utjeπiti.”(Izaija 66,13) (ST, 14. studenoga 1911.)

299

331

16. studenoga

Budite jedno kao πto su Krist i Otac jedno“I viπe ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok jaidem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u svome imenu one koje simi dao, da budu jedno kao mi!” (Ivan 17,11)

Gdje moæemo naÊi neporoËnost, dobrotu i svetost, gdje semoæemo osjeÊati sigurni? Gdje je tor u koji vukovi ne mogu prodri-jeti? ReÊi Êu vam … Gospodin ima organizirano tijelo preko kojegdjeluje. Bit Êe meu njima i viπe od desetak Juda, moæda Êe bitii neki brzopleti Petar koji Êe se, kad naiu nevolje, odreÊi svojegaGospodina, moæda Êe biti i onih, sliËnih Ivanu, kojeg je Isus ljubio,koji Êe u svojoj revnosti biti spremni uniπtiti ljudske æivote traæeÊida oganj padne s neba na one koji vrijeaju Krista i istinu. Meu-tim, veliki UËitelj nam upuÊuje pouke kojima Êe popraviti zla kojavidi meu nama. On to i danas Ëini u svojoj Crkvi. On ukazuje naopasnosti koje joj prijete. On joj upuÊuje laodicejsku poruku.

On joj pokazuje da je opasna svaka sebiËnost, svaka oholost,svako samouzdizanje, svako nevjerstvo i svaka predrasuda, sveπto navodi na otpor istini i odvraÊa od pravog svjetla i da Êe onikoji od toga boluju, ako se ne pokaju, ostati u istoj tami u kojojje ostao hebrejski narod. Neka zato sada svaka duπa odgovori naKristovu molitvu. Neka svaka duπa ponavlja tu molitvu u mislima,u molitvama, u opomenama, da svi mogu biti jedno kao πto suKrist i Otac jedno. Neka se svatko trudi da to postigne. Umjestoda svoje ratno oruæje okreÊemo jedan protiv drugoga, okrenimoga protiv neprijatelja Boga i istine. Ponavljajmo Kristovu molitvuiz cijelog srca: “Sveti OËe, Ëuvaj u svome imenu one koje si midao, da budu jedno kao mi! … Ne molim te da ih digneπ sa svijeta,veÊ da ih oËuvaπ od Zloga.” (Ivan 17,11-15)

Vrata srca moraju se otvoriti Svetome Duhu jer nas OnposveÊuje, a istina je sredstvo. Mora se prihvatiti istina kakva jeu Isusu. A ovo je jedino pravo posveÊenje: “Tvoja je rijeË istina!”(Ivan 17,17) O, Ëitajte Kristovu molitvu za jedinstvo: “Sveti OËe,Ëuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!”(Ivan 17,11) Krist se ne moli samo za one koji su sada NjegoviuËenici, veÊ i za sve koji Êe povjerovati u Krista po rijeËima Nje-govih uËenika, sve do kraja svijeta. …

Gospodin je od tih dana imao svoju Crkvu, imao ju je u svimpromjenjivim prilikama u svijetu sve do danaπnjeg vremena. …Biblija nam prikazuje ideal Crkve. Njezini vjernici trebaju biti

300

332

jedinstveni meusobno i sjedinjeni s Bogom. Kad su vjernici uje-dinjeni oko Krista, æivog Trsa, rezultat je da su jedno s Kristom,ispunjeni suosjeÊanjem, njeænoπÊu i ljubavlju. (MS 21, 1893.)

17. studenoga

Put do bogatijeg duhovnog æivota u crkvi“Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite.” (Ivan3,7)

»esto se postavlja pitanje: Zaπto nema viπe duhovne sile uCrkvi? Zaπto nema viπe æivotodavne poboænosti? Razlog se krijeu tome πto se zahtjevima Boæje rijeËi nismo pokorili u istini ipravdi; ne ljubimo Boga iznad svega, niti bliænje kao same sebe.To pokriva cjelokupno tlo. O ovim dvjema zapovijedima ovisi savZakon i Proroci. Posluπajmo izriËito ove dvije zapovijedi i u CrkvineÊe biti nesloge, neÊe biti neskladnih tonova u obitelji. Mnogirade previπe povrπno. Izvanjske forme preotele su mjesto unutar-njem djelovanju milosti. … Teorija istine je obratila glavu, alihram duπe nije bio oËiπÊen od svojih idola. …

Istinska svijest o grijehu, stvarno æaljenje zbog svoje pokva-renosti, umiranje sebi, svakodnevno odbacivanje karakternih ma-na i novo roenje — sve to nazvano je starim Ëovjekom. Pavao sveto proglaπava proπloπÊu i kaæe da je sve postalo novo. O takvomdjelu mnogi nemaju ni pojma. Oni su nacijepili istinu na svojestaro srce i nastavili æivjeti kao i dotad, pokazujuÊi iste nesretnekarakterne osobine. Zato nam je sada potrebno jasno svjedoËan-stvo izreËeno s ljubavlju s usana koje su dodirnute æivim ognjem.

Vjernici Crkve ne odræavaju onu æivu vezu s Bogom koju bimorali imati ako æele duπe iz tame dovesti u svjetlo. Neka drvobude dobro, pa Êe i rod biti dobar. Da bi Ëovjek postao poboæan,nuæno je djelovanje Svetoga Duha na srce. On se mora izliti nasrce onoga koji je primio istinu, On mora oËistiti to srce da bismomogli dræati Boæje zapovijedi i ispunjavati Njegovu RijeË. VelikiUËitelj je rekao zaËuenom Nikodemu: “Ne Ëudi se πto ti rekoh:treba da se odozgo rodite.” (Ivan 3,7)

Mi Bibliju ne prouËavamo onoliko koliko bismo trebali; onajoπ nije postala pravilo naπeg æivota. Da smo savjesno slijedilinjezine propise, da smo ih prihvatili kao temelj svojeg karaktera,osjetila bi se Ëvrstina namjere na koju ne bi mogle ozbiljno utje-cati ni poslovne πpekulacije ni svjetovni poduhvati. Tako obliko-van karakter, poduprt Boæjom rijeËju, nadæivio bi dane kuπnje,

301

333

teπkoÊa i opasnosti. Da, savjest mora biti prosvijetljena, ljubav iistina moraju nam pomoÊi da posveÊeni æivot obuzme srce kakobismo mogli πiriti spasonosan utjecaj na svijet.

Danas su nam potrebni ljudi akcije koji Êe djelovati odmah,odluËno i na vrijeme, koji su kao stijena Ëvrsti u naËelima, kojisu se spremni suoËiti sa svakom krizom. Zaπto smo tako slabi,zaπto meu nama ima toliko neodgovornih ljudi? Zato πto nisupovezani s Bogom, zato πto Spasitelj ne stanuje u njihovom srcu,zato πto ne osjeÊaju stalno iznova utjecaj Kristove ljubavi. …Nikakav zemaljski odnos nije tako snaæan kao ta ljubav. Niπta ses njom ne moæe usporediti. (RH, 28. kolovoza 1879.)

18. studenoga

Odraæavati svjetlo Sunca Pravednosti“Za ovo svjedoËimo mi i Duh Sveti kojega je Bog daoonima koji mu se pokoravaju.” (Djela 5,32)

Bog æeli da svaki vjernik Crkve vjerno izvrπi svoju duænost,da shvati svoju odgovornost i da oko svoje duπe stvori nebeskoozraËje prikupljajuÊi blistave zrake Sunca Pravednosti osvjetlja-vajuÊi njima put svima oko sebe. …

Mi trebamo biti Kristovi predstavnici kao πto je Krist bioOËev predstavnik. Mi se æelimo osposobiti da privuËemo duπeKristu, da im ukaæemo na Janje s Golgote koje je na sebe uzelogrijehe svijeta. Krist ne odijeva grijeh svojom pravednoπÊu, veÊ gauklanja i na njegovo mjesto stavlja svoju pravednost. Kada vaπigrijesi budu oËiπÊeni, Kristova pravednost Êe iÊi ispred vas i slavaGospodnja bit Êe vam zadnja straæa. Onda Êete i svojim utjecajemstati odluËno na Kristovu stranu jer Êete, umjesto da u srediπtestavljate sebe, Krista uËiniti srediπtem, a sebe smatrati samo Ëu-varom svetih zaloga.

Kada se podsjetite da je Krist svojom krvlju platio vaπe ot-kupljenje i otkupljenje vaπih bliænjih, bit Êete pokrenuti i prikup-ljat Êete blistave zrake Njegove pravednosti da biste ih mogli us-mjeriti na putove onih oko sebe. Ne smijete gledati u buduÊnostoËekujuÊi da Êete jednog dalekog dana postati sveti; sada trebatebiti posveÊeni istinom. … Isus je rekao: “Ali, primit Êete snagupoπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete mi biti svjedoci … sve dokraja zemlje.” (Djela 1,8) Mi trebamo primiti Svetoga Duha. SvetiDuh je Branitelj za kojeg je Isus obeÊao svojim uËenicima da Êeih podsjetiti na sve πto im je rekao.

302

334

Prestanimo onda gledati sebe, veÊ gledajmo Onoga od kojegdolaze sve vrline. Nitko od nas ne moæe sebe uËiniti boljim, veÊtrebamo doÊi Isusu takvi kakvi jesmo, iskreno se æeleÊi oËistitiod svake mrlje i prljavπtine grijeha i primiti dar Svetoga Duha. …Æivom vjerom moæemo se osloniti na Njegovo obeÊanje jer znamoda je rekao: “Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe poputsnijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao vuna.” (Izaija1,18)

Mi trebamo biti Kristovi svjedoci, trebamo drugima slati svje-tlo kojim je Gospodin obasjao nas. Mi trebamo biti sliËni vjernimvojnicima koji koraËaju pod krvlju poprskanom zastavom KnezaEmanuela. … Zapovjednik naπeg spasenja poznaje plan bitke i uzNjega Êemo iziÊi i viπe nego pobjednici. (ST, 4. travnja 1892.)

19. studenoga

Hvaljenje Boga ima neodoljivu snagu“Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi,sluπa ih, i to se pred njim piπe u knjigu spomenicu ukorist onih koji se boje Jahve i πtuju Ime njegovo.” (Mala-hija 3,16)

KrπÊanin s radoπÊu prikuplja zrake vjeËnog svjetla s prijesto-lja slave i njima osvjetljava ne samo svoj put, veÊ i putove onihs kojima se druæi. IzgovarajuÊi rijeËi nade i ohrabrenja, zahvalnihpohvala i ljubazne vedrine, on one oko sebe Ëini boljima, uzdiæeih, ukazuje im na Nebo i na slavu i navodi ih da iznad svega πtoje zemaljsko teæe za onim πto ima vjeËnu vrijednost, za besmrt-nom baπtinom, za nepropadljivim bogatstvom.

Apostol kaæe: “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim:radujte se!” (Filipljanima 4,4) Kamo god krenuli, trebamo πiritiozraËje krπÊanske nade i radosti, jer Êe tada oni koji su izgubiliKrista osjetiti privlaËnost vjere koju ispovijedamo; nevjernici Êevidjeti dosljednost naπe vjere. Ako se stalno radujemo “u blaæe-noj nadi”, moÊi Êemo izgovarati rijeËi ohrabrenja onima s kojimase sreÊemo. … Ne trebamo samo prigodom svakidaπnjeg druæenjas vjernicima i nevjernicima slaviti Boga obraÊajuÊi se jedni drugi-ma rijeËima zahvalnosti i radosti. Kao krπÊani, pozvani smo da nezaboravimo ni zajedniËka okupljanja radi naπeg osobnog osvjeæe-nja i radi πirenja utjehe koju smo dobili. Na tim sastancima, kojise trebaju odræavati iz tjedna u tjedan, trebamo se baviti Boæjomdobrotom i mnogostrukim blagoslovima i Njegovom silom koja

303

335

nas izbavlja od grijeha. Izgledom, raspoloæenjem, rijeËima i karak-terom, trebamo svjedoËiti da je dobro sluæiti Gospodinu. Na tajÊemo naËin objaviti da je “savrπen ... Zakon Jahvin — duπu krijepi”(Psalam 19,8).

Naπi molitveni i druπtveni sastanci trebaju biti trenutci po-sebne potpore i ohrabrenja. … To se najbolje moæe postiÊi akosvakodnevno stjeËemo nova iskustva u onome πto je Boæje, akone oklijevamo govoriti o Njegovoj ljubavi na skupovima Njegovognaroda. … Kada bismo viπe razmiπljali i govorili o Isusu, a manjeo sebi, imali bismo mnogo viπe od Njegove prisutnosti. Kada bi-smo prebivali u Njemu, bili bismo ispunjeni mirom, vjerom i hra-broπÊu i mogli bismo, kada doemo na sastanak, govoriti o takopobjedonosnom iskustvu da bi i drugi bili osvjeæeni naπim ja-snim, snaænim svjedoËenjem za Boga. Ova dragocjena priznanjana hvalu slave Njegove milosti, kada su potkrijepljena krπÊan-skim æivotom, postaju neodoljiva snaga koja djeluje na spaπava-nju duπa. (SW, 7. oæujka 1905.)

20. studenoga

Isus je bio prijatelj svakog ljudskog biÊa“Evo dolazim da Ëinim volju tvoju.” (Hebrejima 10,9)

Kristovo dostojanstvo kao boæanskog UËitelja bilo je viπegreda od dostojanstva sveÊenika i upravitelja. Ono je bilo razliËitood svakog svjetovnog sjaja, jer je bilo boæansko. On je odbaciosvako svjetovno razmetanje i pokazao da ne priznaje nikakvostupnjevanje druπtva utemeljeno na bogatstvu ili poloæaju. On je… siπao sa svojeg visokog zapovjedniËkog poloæaja da bi ljud-skim biÊima dao priliku da postanu sinovi Boæji; zato zemaljskipoloæaj nije za Njega znaËio nikakvu vrijednost. On je mogaodovesti sa sobom deset tisuÊa anela da su Mu oni mogli pomoÊiu djelu otkupljenja ljudskog roda.

Krist je zaobiπao domove bogatih, dvorove vladara, priznatasrediπta uËenosti i osnovao svoj dom u zabaËenom i prezrenomNazaretu. Njegov æivot, od poËetka do kraja, bio je æivot siroma-πtva i poniznosti. Siromaπtvo je postalo sveto Njegovim æivotomu siromaπtvu. On nikada ne bi mogao dopustiti da svojim dosto-janstvenim dræanjem muπkarcima i æenama, koliko god bili skro-mni, uskrati pravo da dou u Njegovu blizinu i sluπaju NjegoverijeËi. … Nijedan uËitelj nikada nije odao takvu izrazitu Ëast Ëo-

304

336

vjeku kao πto je to uËinio naπ Gospodin Isus Krist. On je biopoznat kao prijatelj carinika i greπnika. Mijeπao se sa svim druπ-tvenim slojevima i sijao istinu po svijetu. Na trænicama i po sina-gogama objavljivao je svoju vijest. Ublaæavao je svaku vrstu pat-nje, i duhovne i tjelesne. Pokraj svake vode sijao je sjeme istine.Njegova jedina æelja bila je da svi steknu duhovno i tjelesno zdra-vlje. Bio je prijatelj svakog ljudskog biÊa. Zar se nije zavjetovaoda Êe donijeti æivot i svjetlo svakome tko Ga primi? Zar se nijeobvezao da Êe im dati vlast da postanu sinovi Boæji? On je sebepotpuno i bez ostatka posvetio djelu spasenja duπa. …

Dok je “prolazio ËineÊi dobro” (Djela 10,38), svakog dana jedoæivljavao iskustvo razdavanja svojeg æivota. Takvu utemeljenostæivota mogao je odræati samo na jedan naËin. Isus je æivio uovisnosti o Bogu, o zajedniπtvu s Njim. Ljudi se s vremena navrijeme povlaËe na tajno mjesto Sveviπnjega, sklanjaju pod sjen-ku SvemoguÊega, borave tamo za trenutak i posljedice se poka-zuju u obliku dobrih djela; zatim njihova vjera slabi, zajedniπtvose prekida i æivotno djelo se kvari. Meutim, Isusov æivot bio jeæivot neprestanog oslanjanja na Boga, æivot ojaËan stalnim zajed-niπtvom, a Njegova sluæba i za Nebo i za Zemlju bila je bez maneili kolebanja. Kao Ëovjek upuÊivao je svoje molbe Boæjem prije-stolju sve dok Njegova ljudska narav ne bi bila ojaËana nebeskomsilom koja je povezivala ljudsko s boæanskim. PrimajuÊi æivot odBoga, dijelio je æivot ljudima. (ST, 7. lipnja 1905.)

21. studenoga

PotiËimo duh ljubaznosti“Da nikome ne nanose uvrede, da se ne svaaju, da budususretljivi i posve blagi prema svim ljudima.” (Titu 3,2)

Koliki su se meu Ëasnim i korisnim radnicima u Boæjemdjelu pripremili za sluæbu obavljajuÊi najskromnije duænosti nanajniæim poloæajima u æivotu! Mojsije je bio buduÊi upraviteljEgipta, ali ga Bog nije mogao uzeti s kraljevskog dvora da obavidjelo koje mu je namijenio. Tek poπto je Ëetrdeset godina proveokao vjerni pastir, bio je poslan da izbavi svoj narod. Gideon je biouzet s gumna da u Boæjim rukama bude orue koje Êe osloboditiizraelske Ëete. Elizej je bio pozvan da ostavi plug i da se prihvatiizvrπenja Boæjih naredaba. Amos je bio ratar, obraivao je zemljukada mu je Bog povjerio vijest koju je trebao objaviti.305

337

Svi koji æele suraivati s Kristom, morat Êe obaviti mnoπtvoteπkih, neugodnih poslova, a pouke koje Êe primiti bit Êe mudroizabrane, prilagoene osobitostima njihovog karaktera i poslu ko-ji Êe im biti dodijeljen.

Gospodin mi je objavio, na mnogo naËina i u razliËita vreme-na, da trebamo vrlo paæljivo postupati prema mladima — da jepotrebna najveÊa pronicavost u radu s mladim ljudima. Svatkotko se bavi odgojem i obrazovanjem mladih mora æivjeti u najve-Êoj blizini Velikog UËitelja kako bi usvojio Njegov Duh i naËinrada, jer treba upuÊivati pouke koje Êe utjecati na karakter i naæivotno djelo.

Mladi moraju nauËiti da Kristovo Evanelje ne trpi podjeluna druπtvene klase, da ne ostavlja mjesta za neljubazno osuivanjedrugih, jer je takvo dræanje neposredno povezano sa samouzvi-πenjem. Isusova vjera nikada ne poniæava onoga koji je prima nitiga Ëini neuglaenim ili grubim; ne Ëini ga ni neljubaznim, Ëak niu mislima i osjeÊajima prema onima za koje je Krist umro. …

Neki su u opasnosti da ono πto se vidi proglase najvaænijim,da precijene vrijednost konvencionalnosti, praznih fraza i uobiËa-jenih oblika ponaπanja. … Pogreπno je sve πto potiËe neljubaznikriticizam, πto razvija sklonost da se zapaæa i istiËe svaka manaili pogreπka. Takvo dræanje podupire nepovjerenje i sumnjiËenje,protivi se Kristovom karakteru i djeluje razorno na um koji ganjeguje. Oni koji se bave takvim poslom, postupno se udaljuju odpravog krπÊanskog duha.

Najbitniji, najvaæniji je onaj odgoj koji razvija plemenitije ka-rakterne osobine, koji potiËe duh ljubaznosti prema svima, kojinavodi mlade da ni o kome ne misle zlo da ne bi pogreπno pro-cijenili pobude ili protumaËili rijeËi i djela. Vrijeme posveÊenoovoj vrsti pouka donijet Êe rod za vjeËni æivot. (GW 332—334)

22. studenoga

VjeËna nagrada onima koji su radili“Nego, kad prireujeπ gozbu, pozivaj siromahe, sakate,hrome i slijepe! Tada Êe ti biti blàgo, jer ti nemaju Ëimuzvratiti! To Êe ti se uzvratiti o uskrsnuÊu pravednikâ.”(Luka 14,13.14)

Nagrada Kristovih radnika bit Êe ulazak u radost njihovogaGospodara. Ta radost, koju i sam Krist æeljno oËekuje, iskazana

338

je u Njegovom zahtjevu upuÊenom Ocu: “OËe! Htio bih da oni kojesi mi dao budu gdje sam ja.” (Ivan 17,24)

Aneli su Ëekali da pozdrave Isusa kada se uznio nakonsvojeg uskrsnuÊa. Nebeske vojske su s radoπÊu ponovno pozdra-vile svojega voljenog Zapovjednika koji se vraÊao iz tamnice smr-ti. Æeljno su se okupljali oko Njega kada je proπao kroz nebeskavrata. Meutim, On im je dao znak da odstupe. Njegovo srce jebilo s usamljenom, oæaloπÊenom skupinom uËenika koje je osta-vio na Maslinskoj gori. Ono je i sada s Njegovom izmuËenomdjecom na Zemlji, kojoj tek predstoji bitka s pustoπnikom. Onkaæe: “OËe! Htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja.”

Kristovi otkupljenici su Njegovi dragulji, Njegovo dragocjeno,posebno blago. Oni Êe biti kao “drago kamenje krune” (Zaharija9,16) — “bogatstvo slave nasljedstva njegova u svetima” (Efeæani-ma 1,18 — DK). U njima “za muku duπe svoje on Êe se nasititiobilno” (Izaija 53,11 — ©a).

A zar se neÊe i Njegovi suradnici radovati kada budu vidjelitrud svoje duπe? ... Svaki poticaj Svetoga Duha kojim je ljudeupuÊivao na dobro, kojim ih je vodio Bogu, zapisan je u nebeskimknjigama i u dan Gospodnji svi koji su sebe predali kao orua uruke Svetoga Duha, moÊi Êe vidjeti rezultate svojeg æivota.

Prekrasno Êe biti kada lanci svetog utjecaja, sa svojim drago-cjenim rezultatima, budu izneseni na svjetlo. Kakva Êe biti zahval-nost duπa s kojima Êemo se sresti u nebeskim dvorovima kadaotkriju s kakvim smo se njeænim, ljubaznim zanimanjem zauzi-mali za njihovo spasenje! Sva slava, Ëast i hvala pripast Êe Bogui Janjetu za naπe otkupljenje; ali Boæju slavu neÊe umanjiti za-hvalnost koja Êe biti izraæena onima koje je On kao svoja oruaupotrijebio pri spasenju duπa koje su propadale.

Otkupljeni Êe sresti i prepoznati one kojima su skrenuli po-zornost na uskrslog Spasitelja. Kakve Êe radosne razgovore voditis tim duπama! “Bio sam greπnik”, reÊi Êe one. “I ti si doπao iskrenuo moju pozornost na dragog Spasitelja kao na moju jedinunadu. I ja sam povjerovao u Njega!” … Kakva li Êe radost biti kadase ti okupljeni sretnu i pozdrave s onima koji su osjeÊali odgo-vornost za njih! (RH, 5. sijeËnja 1905.)

306

339

23. studenoga

Strogo poπtenje kao obiljeæje krπÊanina“Neka ti je uteg potpun i toËan, i neka ti je efa potpunai toËna, da dugo æiviπ na zemlji koju ti daje Jahve, Bogtvoj.” (Ponovljeni zakon 25,15)

U svim æivotnim pojedinostima krπÊanin treba slijediti naËe-lo strogog poπtenja. To nisu naËela koja upravljaju svijetom jer jeu svijetu Sotona gospodar i njegova pravila prijevare i nasiljaimaju prevagu. Ali krπÊani sluæe drugome Gospodaru i njihovadjela trebaju biti uËinjena u Gospodinu. Oni moraju odbaciti sva-ku æelju za sebiËnim dobitkom.

Nekima udaljavanje od savrπenog poπtenja u poslovnim pot-hvatima moæe izgledati kao nevaæna sitnica, ali naπ Spasitelj negleda tako. Njegove rijeËi su jasne i izriËite: “Tko je vjeran unajmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjojstvari, nevjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10) »ovjek koji je pohle-pan za malim nepoπtenim dobitkom, bit Êe pohlepan i za velikimako mu se ukaæe prilika. Kristovi sljedbenici se u veÊoj ili manjojmjeri povezuju sa svijetom u poslovnim pitanjima. U svojoj molitviza njih Spasitelj kaæe: “Ne molim te da ih digneπ sa svijeta, veÊda ih oËuvaπ od Zloga.” (Ivan 17,15) KrπÊani trebaju kupovati iprodavati svjesni da ih prati Boæje oko. Nikada se ne smiju sluæitilaænim mjerilima ili utezima. …

U svakom postupku u æivotu istinski krπÊanin postupa upravoonako kako ljudi od njega oËekuju. On se rukovodi istinom ipoπtenjem. On ne spletkari, zato nema niËega zbog Ëega bi seizgovarao. Njega mogu kritizirati, moæe biti izloæen kuπnji, ali Êeu svemu tome njegovo nepokolebljivo poπtenje sjati kao Ëistozlato. On je prijatelj i dobroËinitelj svih s kojima dolazi u dodir,njegovi suradnici imaju povjerenje u njega jer ga je dostojan.

Zapoπljava li radnike da prikupljaju njegovu æetvu? On nezadræava njihov teπko zaraen novac. Ima li sredstava koja munisu neposredno potrebna? On ublaæava bijedu svoje nesretnijebraÊe. On ne pokuπava poveÊati svoje bogatstvo koristeÊi se ne-povoljnim okolnostima u koje je upao njegov susjed. On traæisamo poπtenu cijenu za ono πto prodaje. Ako roba koju prodajeima neku manu, on je iskreno otkriva kupcu iako izgleda da takoradi protiv svojih interesa.

Netko moæda neÊe imati privlaËnu vanjπtinu, ali ako budestekao glas da poπteno, Ëasno posluje, bit Êe poπtovan. … »ovjek

307

340

koji se Ëvrsto dræi istine, zadobiva sveopÊe povjerenje. Ne samoπto mu vjeruju krπÊani, veÊ su i svjetovnjaci primorani priznativrijednost njegovog karaktera. (ST, 19. veljaËe 1902.)

24. studenoga

Trebamo odraæavati Kristovu ljubav“Zatim im ponovo reËe: ‘Mir vama! Kao πto je mene poslaoOtac, tako i ja πaljem vas.’” (Ivan 20,21)

Mi se moramo iskreno truditi upoznati istinu i procijenitinjezinu vrijednost da bismo je mogli prikazati drugima kao πto jeu Isusu. Mi trebamo pravilno procijeniti vrijednost svake duπe;tada neÊemo biti tako lakomisleni u svojem ponaπanju kao πtosmo sada. Ozbiljnije bismo nastojali upoznati Boæji put, nastojalibismo pobijediti sebiËnost, a naπa bi stalna molitva bila da ste-knemo Kristov um kako bismo se oblikovali i prilagodili Njego-vom obliËju. Upravo se gledajuÊi Isusa, zapaæajuÊi Njegovu privla-Ënost, stalno upravljajuÊi svoj pogled na Njega, mi mijenjamo uNjegovo obliËje. On Êe dati svoju milost svima koji se dræe Njego-vog puta, koji ispunjavaju Njegovu volju, koji hode u istini. …

Preklinjem vas, Ëija su imena zapisana u crkvenim knjigamakao imena dostojnih, da budete dostojni Kristovih zasluga. Mi-lost, istina i Boæja ljubav obeÊani su poniznim i skruπenim duπama.… Cijelo Nebo je ispunjeno zaprepaπtenjem πto su ljudi, koji suupoznali milost naπega Gospodina Isusa Krista, tako ravnoduπni,tako hladni i neosjetljivi kada im se prikaæe ova ljubav, tako πiro-ka, tako duboka, tako bogata i obilna. …

Beskrajne riznice istine prikupljale su se iz stoljeÊa u stoljeÊe.Nikakav opis ne moæe nam dostojno prikazati veliËinu i bogatstvotog beskrajnog blaga. Ono Ëeka na zahtjev onih koji ga znajucijeniti. Ove dragulje istine trebaju prikupiti pripadnici ostatkaBoæjeg naroda da bi ih predali svijetu; ali samopouzdanje itvrdoglavost duπa odbijaju ovo blagoslovljeno blago. “Da, Bog jetako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogineni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)Takva se ljubav ne moæe izmjeriti niti se moæe opisati. Ivan pozivasvijet da vidi “koliku nam je ljubav otac iskazao, da se zovemodjeca Boæja. A to i jesmo!” (1. Ivanova 3,1) To je ljubav koja nad-maπuje svaki razum.

U savrπenstvu Njegove ærtve niπta nije bilo uskraÊeno. Isus jedao sebe. Bog æeli da pripadnici Njegovog naroda ljube jedni dru-

308

341

ge onako kao πto Isus ljubi njih. Oni trebaju odgajati i vjeæbatisvoju duπu u takvoj ljubavi. Oni trebaju odraæavati tu ljubav, poka-zati je svijetu svojim karakterom. Svatko ovo djelo treba smatratisvojom duænoπÊu. … Kristovo savrπenstvo svijetu trebaju poka-zati oni koji su postali dionici Njegove milosti. Oni trebaju uËinitiza Krista ono πto je Krist uËinio za svojeg Oca — pokazati Njegovkarakter. (RH, 23. prosinca 1890.)

25. studenoga

Karakter je snaga“Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naπemGospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjeromk ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo,oslonjeni na nadu u slavu Boæju.” (Rimljanima 5,1.2)

Meutim, Krist nije nikad uvjeravao da se savrπenstvo karak-tera moæe lako postiÊi. Plemenit, svestran karakter ne moæe senaslijediti. On se ne pojavljuje sluËajno. Plemenit karakter izgra-uje se osobnim naporima, zaslugom i miloπÊu Isusa Krista. Bogdaje talente i snagu uma; mi oblikujemo karakter. On se oblikujeu oπtrim, æestokim borbama sa samim sobom. Bitka za bitkommora se voditi protiv naslijeenih sklonosti. Mi moramo samisebe strogo ispitivati i ne dopuπtati da ijedna nepovoljna karak-terna osobina ostane nepopravljena. …

Karakter oblikovan po ugledu na boæansku sliku jedino jeblago koje s ovoga svijeta moæemo ponijeti na Nebo. Oni koji suu ovom svijetu bili u Kristovoj πkoli, ponijet Êe sva svoja duhovnadostignuÊa u svoje nebeske stanove. … Nebeske sile suraivat Êes ljudskim oruima koja odluËno i s vjerom pokuπavaju dostiÊisavrπenstvo karaktera koje Êe im omoguÊiti da dostignu isavrπenstvo u djelima. Svakomu tko se ukljuËi u ovo djelo Kristkaæe: “Ja ti stojim s desne strane da ti pomognem.”

Kad ljudska volja surauje s Boæjom voljom, postaje svemo-Êna. Neka se sve πto treba Ëiniti po Njegovoj zapovijedi uËini uNjegovoj snazi. Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavajuda se zapovijed i izvrπi. (Isusove usporedbe, str. 222,223)

Karakter je sila. Tiho svjedoËenje vjernog, nesebiËnog, po-boænog æivota πiri skoro neodoljiv utjecaj. ObjavljujuÊi svojimæivotom karakter Isusa Krista, mi suraujemo s Njim u djeluspaπavanja duπa. Jedino ako svojim æivotom pokazujemo Njegovkarakter, moæemo suraivati s Njim. I πto je πire podruËje naπeg

309

342

utjecaja, to viπe dobra moæemo uËiniti. Kad oni koji tvrde dasluæe Bogu slijede Kristov primjer, primjenjujuÊi naËela Zakona usvojem svakidaπnjem æivotu, kada svako njihovo djelo svjedoËi daljube Boga viπe od svega i svoje bliænje kao same sebe, tada Êe iCrkva imati snagu da pokrene svijet. …

Mi ne moæemo znati kakve Êe posljedice imati neki dan, nekisat ili Ëak neki trenutak, pa zato na poËetku svakog novog danamoramo svoje putove predati naπem nebeskom Ocu. … Kad senesvjesno naemo u opasnosti da πirimo negativan utjecaj, aneliÊe biti uz nas, vratiti nas na pravi put, birati rijeËi koje Êemoizgovarati i utjecati na naπe postupke. I tako Êe naπ utjecaj posta-ti tiha, nesvjesna, ali moÊna snaga u privlaËenju bliænjih Kristui nebeskom svijetu. (Isto, str. 229—231)

26. studenoga

Isus nam je pokazao kako trebamo æivjeti“A postigao sam milosre upravo zato da na meni, prvo-me, Krist Isus pokaæe svu svoju strpljivost za primjer onimakoji Êe vjerovati u njega da postignu æivot vjeËni.” (1.Timoteju 1,16)

Isus je bio uËitelj, odgojitelj kakvog svijet dotada nije vidioniti o njemu Ëuo. Govorio je kao onaj koji ima vlast, ali je ipakuæivao povjerenje svih. “Doite k meni svi koji ste umorni i opte-reÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uËite odmene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojimduπama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30)

Jedinoroeni Sin beskonaËnog Boga svojim nam je rijeËimai svojim praktiËnim primjerom ostavio jasan uzor koji trebamoslijediti. Svojim rijeËima nas je pouËio da budemo posluπni Bogu,a svojim praktiËnim primjerom pokazao nam je kako da to Ëini-mo. To je upravo ono djelo koje po Njegovoj æelji svaki Ëovjektreba obavljati — da bude posluπan Bogu, da rijeËima i primjeromuËi druge πto trebaju Ëiniti da bi bili posluπna Boæja djeca.

Isus je pomagao cijelome svijetu da stekne razumno znanjeo Njegovom boæanskom poslanju i o Njegovom radu. On je doπaoovome svijetu predstaviti karakter Oca, i dok mi prouËavamo æivot,rijeËi i djela Isusa Krista, primamo svakovrsnu pomoÊ u svomnastojanju da postanemo posluπni Bogu. I dok slijedimo primjer

310

343

koji nam je On ostavio, postajemo æive poslanice koje znaju iËitaju svi ljudi. Mi smo æivi ljudski posrednici koji svijetu trebajuprikazati karakter Isusa Krista.

Isus nije dao samo izriËita pravila kako moæemo postati po-sluπna Boæja djeca, veÊ nam je svojim æivotom i karakterom po-kazao kako da Ëinimo ono πto je pravo u Boæjim oËima, tako danemamo nikakvog izgovora ako ne Ëinimo ono πto je po Njegovojvolji. …

Veliki UËitelj je doπao na naπ svijet da stane na Ëelo ljudsko-ga roda, da uzdigne i posveti ËovjeËanstvo svojom svetom posluπ-noπÊu svim Boæjim zahtjevima, pokazujuÊi nam da se mogu is-puniti sve Boæje zapovijedi. On nam je pokazao da je moguÊa iposluπnost tijekom cijelog æivota. On na taj naËin dobiva svojeizabrane predstavnike u svijetu, kao πto je On bio Ocu, da se unjihovom æivotu oËituje æivot Isusa Krista. (MS 1, 1892.)

On je bio savrπeni ideal. Krist je doπao na svijet da bi otkriotaj ideal kao jedino pravo mjerilo onoga πto se postiglo, da bipokazao πto svako ljudsko biÊe moæe postati; πto Êe prebivanjemboæanskog u ljudskom postati svi koji Ga prime. Doπao je poka-zati kako ljudi trebaju biti odgojeni kao πto dolikuje Boæjim sino-vima, kako veÊ na Zemlji trebaju primjenjivati naËela Neba i æivje-ti nebeskim æivotom. (Odgoj, str. 65,66)

27. studenoga

Vrijednost boli“Dræim, doista, da patnje sadaπnjeg vremena nisu dostoj-ne usporedbe sa slavom koja Êe se objaviti u nama.”(Rimljanima 8,18)

U iskustvu πto ga je Ivan stekao za vrijeme progonstva nalazise pouka o Ëudesnoj snazi i utjesi za krπÊanina. Bog ne sprjeËavaspletkarenje zlih ljudi, ali Ëini da se njihovi planovi okrenu nadobro onima koji u nevolji i sukobima ostanu vjerni i odani.»esto evaneoski radnik svoje djelo obavlja usred oluje progon-stva, ogorËenog protivljenja i nezasluæenih prijekora. Neka se utakvim trenucima sjeti da je iskustvo πto Êe ga steÊi u peÊi nevo-lja i patnji vrijedno svih boli. Tako Krist svoju djecu dovodi bliæek sebi da bi im mogao pokazati njihove slabosti i svoju snagu, daih nauËi oslanjati se na Njega. Tako ih priprema za krize, zapreuzimanje odgovornih poloæaja i za ostvarenje velike namjereza πto im je dana snaga.

311

344

U svim su se vremenima Boæji vjesnici izlagali prijeziru iprogonstvu zbog istine. Josipa su oklevetali i progonili zato πtoje ustrajao u kreposti i poπtenju. Davida, tog izabranog Boæjegvjesnika, njegovi su neprijatelji lovili kao divlju zvijer. Daniel jebio baËen u lavlju jamu jer je ostao odan Nebu. Job je ostao bezsvega πto je imao; bio je tako bolestan da su ga se njegova rod-bina i prijatelji gnuπali; ali ostao je vjeran. …

Jeremiju nisu mogli sprijeËiti da iznosi rijeËi koje mu je Bogpovjerio; njegovo je svjedoËenje toliko razbjesnilo kralja i kne-zove da su ga bacili u jamu s muljem. Stjepan je bio kamenovanzato πto je propovijedao Krista i to razapeta. Pavla su zatvarali utamnicu, tukli πtapovima, kamenovali i na kraju smaknuli zatoπto je bio vjeran Boæji vjesnik poganima. A Ivan je bi prognan naotok Patmos “zbog rijeËi Boæje i zbog Isusova svjedoËanstva”(Otkrivenje 1,9).

Ovi primjeri ljudske ustrajnosti svjedoËe o postojanosti Bo-æjih obeÊanja — Njegovoj trajnoj prisutnosti i milostivoj potpori.Oni svjedoËe o snazi vjere koja se uspjeπno odupire silama svije-ta. …

PosvjedoËili su o Onome koji je moÊniji od Sotone. … Prekonevolje i progonstva u Boæjim se izabranicima objavljuje Njegovaslava — Njegov karakter. Oni koji vjeruju u Krista, omrznuti iprogonjeni od svijeta, odgajani su i poduËavani u Kristovoj πkoli.Na Zemlji hode uskim putovima; oËiπÊeni su u peÊi nevolje. (Dje-la apostolska, str. 362,363)

28. studenoga

Oni koji se vraÊaju na stare staze“Otkupljeni od Gospoda vratit Êe se po njemu i doÊi Êe uSion pjevajuÊi. Glavu Êe njihovu obasjavati radost vjeË-na, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bjeæe.”(Izaija 35,10 — ©a)

Svijet je pun muπkaraca i æena koji ne osjeÊaju da su odgo-vorni Bogu za talente koje su od Njega dobili. Oni ne shvaÊaju daim je Bog povjerio talente, ne zato da bi sebe proslavili, veÊ da bise proslavilo Njegovo ime. Oni æele istaknuti sebe. …

Ima ljudi kojima je Bog darovao i viπe od obiËnih sposobno-sti. Oni su duboki mislioci, energiËni i temeljiti. Ali mnogi takvisu se posvetili postizanju svojih sebiËnih ciljeva i ne vode raËuna

312

345

o Boæjoj slavi i Ëasti. Neki su meu njima upoznali svjetlo istine,ali buduÊi da su uzdizali sebe, a Boga nisu uËinili prvim i po-sljednjim i najboljim u svemu, odlutali su od biblijske istine iupali u sumnju i nevjerstvo. Kada takvi prou kroz πibe boæanskihukora, kada ih nevolje navedu da pitaju za stare staze, maglesumnji se razilaze iz njihovog uma. Neki od njih se kaju, vraÊajustaroj ljubavi i stavljaju svoje noge na putove kojima trebaju iÊioni koje je Gospodin otkupio. Viπe ih ne pokreÊe ljubav premanovcu ili sebiËna Ëastoljubivost. Boæjeg Duha koji djeluje na nji-hovo srce sada cijene mnogo viπe od zlata ili pohvala ljudi. Kadase dogodi ova iznenaujuÊa promjena, Boæji Duh preusmjeravamisli u nove kanale, karakter se preobraæava i duπa poËinje teæitiza onim πto je nebesko.

I danas istinska vjera ima moÊ. Ona osposobljava ljude dasvladaju uporni utjecaj oholosti, sebiËnosti i nevjerstva i da ujednostavnosti prave poboænosti uspostave æivu vezu s Nebom.Milost koju nam Krist daje omoguÊava ljudima da se uzdignuiznad svih oËaravajuÊih sotonskih kuπnji. Ona ih vodi prema Isu-sovom kriæu kao aktivne, odane i vjerne radnike u djelu πirenjanebeske istine.

Vjernost Bogu obiljeæavala je heroje vjere iz stoljeÊa u stolje-Êe. Kada su se bili primorani otvoreno pojaviti pred svijetom,njihovo svjetlo je blistalo. Njihova posluπnost Kristovoj zapovije-di: “Idite!” navela je i druge da slave Boga.

I danas ima moralnih heroja, muπkaraca i æena, koji æiveplemenitim æivotom samoodricanja. Oni nemaju æelju za posti-zanjem svjetovne slave. Svoju volju su pokorili Boæjoj volji. Lju-bav prema Bogu nadahnjuje njihovu sluæbu. »initi dobro i spaπa-vati duπe, to je njihov najviπi cilj.

Takvi su stekli istinsko znanje, znanje koje je Krist opisaorijeËima: “A ovo je vjeËni æivot; spoznati tebe, jedino pravog Boga,i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) (MS 51, 1900.)

29. studenoga

Bog se njeæno brine za svoj narod“OËi Jahvine gledaju pravedne, uπi mu sluπaju vapaje nji-hove.” (Psalam 34,16)

Ne smijemo utonuti u obeshrabrenje. Maloduπni Êe biti oja-Ëani; klonuli duhom primit Êe nadu. Bog se njeæno brine za svoj

313

346

narod. Njegovo uho je otvoreno za njihov vapaj. Nemam nikakvihbojazni za Boæju stvar. On Êe voditi brigu o vlastitoj parnici. Naπaje duænost da uËinimo svoj dio i budemo na pravoj strani, daæivimo ... skromno podno kriæa vjernim i posveÊenim æivotompred Njim. Dok tako Ëinimo, neÊemo se razoËarati jer Êemo svojuduπu sa svetom smjeloπÊu povjeriti Bogu.

Bog nas je razrijeπio tereta; On je nas oslobodio. … Moæda Êenaπi neprijatelji slaviti pobjedu. Moæda Êe njihov jezik izgovaratilaæne optuæbe, klevete, obmane, prijevare, a mi ipak neÊemo postatimaloduπni. Znamo u koga vjerujemo. Nismo uzalud vjerovali nitise uzalud trudili. Isus nas poznaje. … ObeÊavani dan dolazi isvima Êe biti sueno prema djelima koja su uËinili. ...

Istina je, svijet je mraËan. Protivnici mogu biti jaki. IzrugivaËii podsmjevaËi mogu biti sve hrabriji i sve snaæniji u svojem beza-konju. Meutim, usprkos svemu tome, neÊemo se dati pokolebati.Nismo se zabadava borili. Ne, ne. Moje srce je uËvrπÊeno uzdajuÊise u Boga. Imamo savrπenog Spasitelja. Moæemo se radovati uNjegovoj bogatoj punini. Ja æelim biti joπ odanija Bogu, posveÊenijaNjemu. Ovaj svijet je odviπe mraËan za mene. Isus je rekao danam ide pripremiti stanove, da budemo tamo gdje je i On. HvalaBogu za to. Moje srce skaËe od sreÊe i pljeska zbog te radosnemoguÊnosti.

Vjera je namijenjena da se u njoj æivi pod æeljeznom stegom.»ista i neokaljana vjera vodi nas k djetinjoj jednostavnosti. Mi seæelimo moliti i razgovarati u poniznosti, dok svoj pogled upiremoprema Boæjoj slavi. Bilo je previπe obliËja poboænosti, ali bez sile.Izlijevanje Boæjeg Duha vodit Êe do zahvalnog priznanja, i dokosjeÊamo i shvaÊamo tu Ëudesnu Boæju ljubav, neÊemo ostatipasivni, veÊ Êemo prinijeti Bogu zahvalnu ærtvu melodijom svojegasrca i glasom. Neka naπe noge budu uËvrπÊene na VjeËnoj Stijenii onda Êemo imati trajnu potporu i utjehu. Naπa duπa Êe se odma-rati u Bogu s nepokolebljivim povjerenjem.

Zaπto tako rijetko dolazimo k izvoru iako je pun i besplatan?Naπa duπa treba Ëesto piti s izvora kako bi se osvjeæila i napre-dovala u Gospodinu. Potrebno nam je spasenje. Bez æivotodavnepoboænosti, naπa vjera je uzaludna. Vanjsko obliËje neÊe nam bitini od kakve koristi. Na nama se mora oËitovati duboko djelovanjeBoæjega Duha. (Letter 2a, 1856.)

347

30. studenoga

KrπÊani trebaju odraæavati nebesko svjetlo“Nije moguÊe sakriti grad koji leæi na gori. Ne æeæe sesvijeÊa da se stavi pod variÊak, nego na svijeÊnjak dasvijetli svima u kuÊi.” (Matej 5,14.15)

“Vi ste svjetlo svijetu!” — rekao je Isus svojim uËenicima. Ikao πto sunce ide svojim putem preko neba, rastjerujuÊi sjenkenoÊi i ispunjavajuÊi svijet sjajem, tako i Kristovi sljedbenici mo-raju uËiniti da njihovo svjetlo svijetli i rastjeruje moralnu tamusvijeta koji je ogrezao u grijehu. Meutim, oni nemaju svoje svje-tlo; oni prema svijetu odraæavaju nebesko svjetlo.

“Ne moæe se grad sakriti kad na gori stoji!” Naπe su misli inamjere tajni izvori naπih postupaka i tako odreuju naπ karak-ter. Namjera koja se oblikuje u srcu ne mora biti izraæena rijeËi-ma ili djelima da bi postala greπna i navukla prokletstvo na duπu.Svaka misao, osjeÊaj, sklonost, iako nevidljiva za ljude, vidljiva jeBoæjem oku. Meutim, tek kada zlo koje se ukorijenilo u srcudonese svoj plod bezakonom rijeËju ili djelom, Ëovjek moæe ocije-niti karakter svog bliænjeg.

KrπÊanin je Kristov predstavnik. On treba prikazati svijetupreobraæavajuÊu moÊ boæanske milosti. On je æiva poslanica Bo-æje istine koju znaju i Ëitaju svi ljudi. Krist je dao pravilo pokojem se moæe odrediti tko je Njegov pravi sljedbenik: “PrepoznatÊete ih po njihovim rodovima.” (Matej 7,16)

Poboæan æivot krπÊanina i njegovi posveÊeni razgovori svaki-daπnje su svjedoËanstvo protiv grijeha i greπnika. Ali on trebapredstavljati Krista, a ne sebe. Krist je veliki lijek od grijeha. NaπsuosjeÊajni Otkupitelj osigurao nam je pomoÊ koja nam je po-trebna. On uraËunava svoju pravednost svakom iskrenom pokaj-niku i u njegovom srcu rasplamsava takvu boæansku ljubav ka-kvu moæe rasplamsati samo milosrdni Otkupitelj. Proslavimo imi, koji govorimo da smo Njegovi svjedoci na Zemlji, predstavniciNjegovih nebeskih dvorova, Onoga koga predstavljamo tako πtoÊemo biti vjerni ukazanom povjerenju i djelovati kao nositeljisvjetla svijetu.

Svi koji na kraju ovdje osiguraju vjeËni æivot, pokazat Êegorljivost i odanost Boæjoj sluæbi. Oni neÊe napustiti svoje odgo-vorno mjesto kada se pribliæe nevolje, teπkoÊe ili ukor. Oni Êe bitimarljivi prouËavatelji Pisma i slijedit Êe svjetlo koje je obasjalonjihov æivotni put. Kada Ëuju za neki jasan, biblijski zahtjev, neÊe

314

348

se zaustavljati i pitati: ©to Êe reÊi moji prijatelji ako stanem nastranu Boæjeg naroda? ZnajuÊi svoju duænost, oni Êe je slijeditineustraπivo i od srca.

Isus kaæe o takvim svojim iskrenim sljedbenicima da se nestidi nazvati ih svojom braÊom. Sve prividne gubitke radi Kristaoni Êe smatrati beskrajnim dobitkom. (ST, 25. oæujka 1886.)

315

349

PROSINAC

MARANATHA

1. prosinca

Glavna misao Svetoga pisma“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe onnad zemljom ustati.” (Job 19,25)

Jedna od najsveËanijih i najslavnijih istina u Bibliji je istinao drugom dolasku Spasitelja kojim Êe se dovrπiti veliko djelootkupljenja. U obeÊanju dolaska Onoga koji je “uskrsnuÊe i æi-vot” Boæjem je narodu, koji tako dugo mora putovati “dolinomsmrti”, dana dragocjena radosna nada da Êe se prognani vratiti usvoj dom. UËenje o drugom dolasku je osnovni nauk Svetogapisma. Od dana kada je prvi par æalosna srca napustio Eden,djeca vjere Ëekala su dolazak ObeÊanoga koji Êe skrπiti moÊ ne-prijatelja i opet ih vratiti u izgubljeni raj. …

Henoku, sedmom potomku od onih koji su prebivali u Ede-nu, koji je tri stoljeÊa na Zemlji hodio s Bogom, bilo je dopuπtenoda izdaleka vidi dolazak Spasitelja. “Pazite!” objavio je. “DolaziGospodin sa svojim svetim DesettisuÊama da sudi svima.” (Juda14.15) Patrijarh Job u noÊi svojih muka uskliknuo je s nepoko-lebljivim pouzdanjem: “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i po-sljednji Êe on nad zemljom ustati … Iz svoje Êu puti tad vidjetiBoga. Njega ja Êu kao svojega gledati, i mojim oËima neÊe bitistranac.” (Job 19,25-27) (Velika borba, str. 236; izd. 2010.)

Neka milosrdni Bog tako prosvijetli vaπ razum da moæeterazaznati ono πto je od vjeËne vrijednosti, da bi vam svjetlomistine mogle biti otkrivene vaπe mane, kojih je mnogo, upravoonakve kakve jesu, da biste mogli uËiniti potreban napor da ihuklonite i da umjesto ovih zlih, gorkih plodova moæete donijetidragocjene rodove u vjeËnom æivotu. Ponizite pred Bogom svojejadno, oholo srce koje sebe smatra pravednim; spustite se nisko,veoma nisko svi koji ste slomljeni svojom greπnoπÊu pred Nje-gove noge. Posvetite se u pripremi. Ne sustajte sve dok ne budetemogli reÊi: Moj Otkupitelj je æiv i zato πto On æivi, i ja Êu æivjeti.

Ako izgubite Nebo, gubite sve; ako zadobijete Nebo, dobivatesve. Ja vas molim da ne pogrijeπite u izboru. Ovdje se radi ovjeËnosti. (2T 88)

350

2. prosinca

On Êe vjeËno vladati“I sedmi aneo zatrubi… Tada u nebu odjeknuπe jaki gla-sovi: Nad svijetom je pripala kraljevska vlast naπemu ‘Go-spodinu i njegovu Pomazaniku’, i ‘on Êe vladati u vijekevjekova’.” (Otkrivenje 11,15)

Kristov dolazak, kojim Êe biti uspostavljeno kraljevstvo prav-de, nadahnuo je svete pisce najuzviπenijim i najoduπevljenijimrijeËima. … Psalmist je pjevao o sili i veliËanstvu izraelskog Kralja.“Raduj se, nebo, i kliËi, zemljo … pred Jahvom, jer dolazi, jerdolazi suditi zemlji. Sudit Êe svijetu u pravdi i narodima u istinisvojoj.” (Psalam 96,11-13)

Prorok Izaija kliËe: … “I uniπtit Êe smrt zasvagda. I suzu Êesa svakog lica Jahve, Gospod, otrti — sramotu Êe svog naroda nasvoj zemlji skinuti: tako Jahve reËe.” (Izaija 25,8.9) …

UoËi rastanka s uËenicima, Spasitelj ih je u njihovoj tuzitjeπio obeÊanjem da Êe ponovno doÊi: “Neka se ne uznemirujevaπe srce! … U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Idem da vampripravim mjesto! … Vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vibudete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3)

Aneli koji su nakon Kristova uzaπaπÊa ostali uz uËenike naMaslinskoj gori, ponovili su im obeÊanje o Njegovom povratku:“Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êe sevratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela1,11) Apostol Pavao je govoreÊi Duhom nadahnuÊa posvjedoËio:“Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkan-ela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba.” (1. Solunjanima 4,16)Prorok s Patmosa kaæe: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet Êega svako oko.” (Otkrivenje 1,7)

Oko Njegova dolaska roji se sve ono πto je dio “sveopÊeobnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih pro-roka”. (Djela 3,21) Tada Êe biti skrπena duga vladavina zla, “Kra-ljevstva ovoga svijeta” postat Êe kraljevstvo naπega Gospodina iNjegova Pomazanika, “i on Êe vladati u vijeke vjekova”. (Otkrive-nje 11,15) (Velika borba, str. 237,238; izd. 2010.)

316

351

3. prosinca

Uzdignimo Isusa kao srediπte“Ja sam ‘Izdanak’ i potomak Davidov, sjajna zvijezda Da-nica!” (Otkrivenje 22,16)

Strahote posljednjih dana su nad nama pa moramo upozoritiljude na opasnost u kojoj se nalaze. Ne dopustimo da sveËaneistine koje su otkrivene preko proroËanstva ostanu netaknute. Dasu vjernici budniji, shvatili bi blizinu dogaaja koji su opisani uOtkrivenju, doπlo bi do obnove u naπim crkvama i mnogo viπenjih bi povjerovalo poruci. Mi nemamo vremena za gubljenje. …Krenite naprijed sa πirenjem jasne istine. Ona Êe biti kao dvosje-kli maË. Meutim, nije dobro da istupamo u polemiËkom duhu.DoÊi Êe vrijeme kada moramo ostati mirni i gledati Boæje izbav-ljenje. Neka Daniel govori, neka Otkrivenje govori i kaæu nam πtoje istina. Ali koja se god faza dogaaja prikazuje, uzdignite Kristakao srediπte cjelokupne nade, “potomka Davidova, sjajnu zvije-zdu Danicu” (Otkrivenje 22,16).

Mi ne idemo dovoljno duboko u svojem traganju za istinom.Svaka duπa koja vjeruje u istinu bit Êe dovedena tamo gdje Êe seod nje traæiti da dâ razlog za nadu u Isusa. Boæji narod bit Êepozvan da stane pred kraljeve, knezove, vladare i zemaljske veli-kane i oni Êe uvidjeti da on doista zna πto je istina. To moraju bitiobraÊeni muπkarci i æene. Bog vas moæe nauËiti viπe za jedan trensvojim Svetim Duhom nego πto biste mogli nauËiti od velikihljudi na Zemlji. Svemir promatra borbu koja se odigrava na Zem-lji. Po beskonaËnoj cijeni Bog je dao svakom Ëovjeku priliku dasazna ono πto Êe ga umudriti za spasenje. Kako aneli Ëeænjivogledaju ne bi li vidjeli tko Êe iskoristiti ovu priliku! Kada seporuka iznese Boæjem narodu, on ne bi trebao ustati i protiviti jojse. Trebao bi uzeti Bibliju usporeujuÊi je sa Zakonom i Svjedo-Ëanstvima, i ako ne izdræi taj ispit, onda nema istine u poruci.Bog æeli da se naπi umovi proπire u svojem razumijevanju. Onnam æeli udijeliti svoju milost. Mi svakog dana moæemo uæivati uveÊim i veÊim blagoslovima jer nam Bog moæe otvoriti sve nebe-ske riznice. (TM 118,119)

317

352

4. prosinca

Boæji sudovi na Zemlji“Ljudi Êe umirati od straha u oËekivanju onoga πto Êezadesiti svijet, jer ‘zvijeæa nebeska Êe se uzdrmati’.” (Lu-ka 21,26)

O, kada bi Boæji narod bio svjestan blizine uniπtavanja natisuÊe gradova koji su sada gotovo postali idolopokloniËki! ...

Ne tako davno bio mi je pokazan vrlo dojmljiv prizor. Vidjelasam golemu vatrenu loptu kako pada na prelijepe graevine uzro-kujuÊi njihovo trenutaËno uniπtenje. »ula sam neËije rijeËi: “Mismo znali da Boæji sudovi dolaze na Zemlju, ali nismo znali da ÊedoÊi tako brzo.” Drugi su govorili: “Znali ste? Zaπto nam ondaniste rekli? Mi nismo znali!” Na sve strane Ëula sam ovakve rijeËi.…

Uskoro Êe se straπne nevolje javiti meu narodima, nevoljekoje neÊe prestati sve dok Isus ne doe. Kao nikada prije mimoramo biti zajedno, sluæeÊi Onome koji je pripremio svoje pri-jestolje na nebesima i Ëije Êe kraljevstvo vladati nad svima. Bognije zaboravio svoj narod, a naπa snaga leæi u tome da ni mi Njegane zaboravimo.

Boæji sudovi izlijevaju se na Zemlju. Ratovi i glasovi o rato-vima, uniπtenja vatrom i vodom, kazuju jasno da je nastupilovrijeme nevolje koje Êe se pojaËavati do samoga kraja, koji je vrloblizu. Mi nemamo vremena za gubljenje. Svijet je uzburkan rat-niËkim duhom. ProroËanstva iz jedanaestog poglavlja Daniela go-tovo da su dostigla svoje potpuno ispunjenje. …

Proπlog petka ujutro, neposredno prije nego πto sam se pro-budila, bio mi je pokazan vrlo dojmljiv prizor. »inilo mi se da samse probudila iz sna, ali ne u svojem domu. S prozora sam gledalastraπan poæar. Velike vatrene lopte padale su na kuÊe, a iz ovihlopti u svim su smjerovima letjele vatrene strijele. Bilo je nemo-guÊe zaustaviti vatru koja je plamsala i mnoga mjesta bila suuniπtena. Strah ljudi bio je neopisiv. (WM 136,137)

Ovo Êe doæivjeti toËno odreeni gradovi, pa ipak oni neÊe bitipogoeni Boæjim gnjevom u potpunosti jer Êe neke duπe joπ uvi-jek bjeæati od neprijateljskih prijevara, pokajat Êe se i obratiti,dok Êe se za veÊinu gnjev saËuvati za dan gnjeva. (Ev 27)

318

353

5. prosinca

Visoko mjerilo“Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vasodvojio od tih naroda da budete moji.” (Levitski zakonik20,26)

Takoer sam vidjela da mnogi ne shvaÊaju kakvi moraju bitida bi æivjeli u Gospodnjoj prisutnosti bez Velikog sveÊenika uSvetiπtu dok prolaze kroz vrijeme nevolje. Oni koji dobiju peËatæivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju u potpu-nosti odraæavati Isusov lik.

Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pripremui da oËekuju da ih vrijeme “osvjeæenja” i “kasne kiπe” osposobida opstanu u dan Gospodnji i æive u Njegovoj prisutnosti. O,koliko sam mnogo njih vidjela u vrijeme nevolje bez Boæje zaπti-te! Oni su zanemarili toliko potrebnu pripremu i zato nisu mogliprimiti osvjeæenje koje ih sve mora pripremiti da bi mogli ostatiæivi pred svetim Bogom. Oni koji … propuπtaju oËistiti svoje duπeposluπnoπÊu cijeloj istini … probudit Êe se u vrijeme izlijevanjazala i uvidjeti da je tesanje i oblikovanje bilo potrebno za izgrad-nju. Ali tada … neÊe biti Posrednika da pred Ocem moli za njihovsluËaj. Prije ovog vremena objavljena je izuzetno utjeπna vijest:“Tko Ëini nepravdu, neka je joπ Ëini, tko je neËist, neka joπ budeneËist; tko Ëini pravdu, neka joπ Ëini pravdu, tko je svet, neka sejoπ sveti.” Vidjela sam da nitko nije mogao sudjelovati u “osvje-æenju” dok nije pobijedio svaki ukorijenjeni grijeh, ponos, sebiË-nost, ljubav prema svijetu i svladao svaku ruænu rijeË i djelo. Zatobismo se trebali sve viπe pribliæavati Gospodinu i ozbiljno nasto-jati da nas nezaobilazna priprema osposobi da opstanemo u biciu dan Gospodnji. Neka svi dræe na umu da je Bog svet i da nitkoosim svetih biÊe ne moæe prebivati u Njegovoj prisutnosti. (Ranispisi, str. 75,76)

Danas trebamo bdjeti i paziti da se ne uprljamo rijeËima ilidjelima. … Danas moramo traæiti Boga i odluËiti da neÊemo miro-vati sve dok ne ostvarimo tijesnu zajednicu s Njim. Trebali bismobdjeti, raditi i moliti se kao da nam je ovo posljednji dan koji namje poklonjen. Kad bi bilo tako, koliko bi naπ æivot bio ozbiljniji ikoliko bismo potpunije slijedili Krista u svakoj svojoj rijeËi idjelu. (5T 200)

319

354

6. prosinca

Duhovni div ili patuljak?“BuduÊi da imamo ova obeÊanja, oËistimo se, ljubljeni, odsvake tjelesne i duπevne ljage, i privedimo k savrπenstvusvoju svetost u strahu Boæjemu!” (2. KorinÊanima 7,1)

Gospodin ponovno ispituje i usavrπava ljude koji govore dadræe Njegov zakon. On ukazuje na njihove grijehe i otkriva njiho-vu pokvarenost zato πto ih æeli odvojiti od svih grijeha da bi uNjegovom strahu mogli razviti svetost i bili spremni poËinuti uGospodinu ili biti preneseni na Nebo. …

Bog ne prihvaÊa niπta osim ËistoÊe i svetosti. Jedna mrlja,jedna mana u karakteru zauvijek Êe ih odvojiti od Neba sa svimnjegovim blagom i besmrtnom slavom. (2T 453)

VeÊina poboænih krπÊana nema osjeÊaj duhovne snage kojisu mogli dobiti da su bili ambiciozni, gorljivi i ustrajni u usvaja-nju znanja o boæanskim stvarima kao πto su bili ambiciozni uzadobivanju bijednih i propadljivih stvari ovoga svijeta. Mnoπtvoonih koji se izdaju za krπÊane zadovoljni su da budu duhovnipatuljci. Njihov prvenstveni cilj nije traæenje Boæjeg kraljevstva iNjegove pravednosti; otuda je poboænost tajna za one koji je nemogu razumjeti. Oni ne poznaju Krista iz vlastita iskustva. (2T453,454)

Mnogo je toga pripremljeno za one koji su iskreni, ozbiljni isvjesno poËinju zadaÊu postizanja savrπene svetosti pred Gospo-dinom. Snaga, milost i slava omoguÊene su po Kristu koje anelidonose baπtinicima spasenja. Nitko nije pao tako nisko, nije takopokvaren i zao da ne moæe naÊi u Isusu koji je umro za njegasnagu, ËistoÊu i pravednost ako se odrekne svojih grijeha, presta-ne s pokvarenoπÊu i okrene se svim srcem æivom Bogu. On æeliskinuti naπe prljave haljine umrljane grijehom i obuÊi nas u bijelehaljine pravednosti, a poziva nas da ne umremo, nego da æivimo.U Njemu moæemo naÊi utoËiπte i mir. Naπe grane neÊe uvenutiniti Êe biti bez plodova. Ako poËivamo u Njemu, bit Êemo proæetiNjegovim Duhom, hodat Êemo kao πto je On hodao, nadvladatÊemo kao πto je On nadvladao i bit Êemo uzviπeni do Njegovedesnice. (2T 453,454)

320

355

7. prosinca

Kriza je na pomolu“Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k’o pohara odSveviπnjeg.” (Joel 1,15)

ProroËanstva koja je veliki JA JESAM dao u svojoj RijeËi, ikoja se kao karika za karikom uklapaju u lanac dogaaja, odvjeËnosti u proπlosti do vjeËnosti u buduÊnosti, govore nam gdjese nalazimo danas i πto se moæe oËekivati u vremenu koje dolazi.Sve ono πto je proroËanstvo najavilo da Êe se zbiti do danaπnjegadana, zapisano je na stranicama povijesti, a mi moæemo biti si-gurni da Êe i ono πto se tek treba zbiti biti ispunjeno po svomeredoslijedu.

Danas znaci vremena objavljuju da se nalazimo na praguvelikih i sveËanih dogaaja. U naπem svijetu sve je u pokretu.Pred naπim oËima ispunjavaju se Spasiteljeva proroËanstva o do-gaajima koji trebaju prethoditi Njegovu dolasku: “»ut Êete zaratove i glasine o ratovima. … DiÊi Êe se narod protiv naroda ikraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u ra-znim mjestima.” (Matej 24,6.7)

Sadaπnje vrijeme pobuuje najveÊe zanimanje svih ljudi.UpravljaËi i dræavnici, ljudi koji zauzimaju povjerljive i odgovornepoloæaje, umni pripadnici svih druπtvenih slojeva, usmjerili susvoju pozornost na dogaaje koji se zbivaju oko nas. Oni prateodnose meu narodima. Oni promatraju napetost koja je zahva-tila svaki element na Zemlji i shvaÊaju da se uskoro treba dogo-diti neπto veliko i sudbonosno — da se svijet nalazi na pragugoleme krize.

Biblija i samo Biblija, daje pravilno tumaËenje svih tih zbi-vanja. U njoj su otkriveni veliki zavrπni prizori povijesti naπegasvijeta … dok zvuci onoga πto se pribliæava Ëine da Zemlja podrh-tava i ljudska srca zastaju od straha. …

I danas se ljudi i narodi kuπaju viskom u ruci Onoga kojinikada ne grijeπi. Svi oni svojom odlukom odreuju svoju sudbi-nu, a Bog ih sve nadglasava radi ispunjenja svojih namjera.

KrπÊani se moraju pripremati za ono πto Êe uskoro zadesitisvijet kao najveÊe iznenaenje i tu pripremu trebaju obaviti mar-ljivim prouËavanjem Boæje rijeËi i nastojanjem da svoj æivot usu-glase s njezinim propisima. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 340,398)

321

356

8. prosinca

PouËavanje od kuÊe do kuÊe“Kako nisam niπta od onoga πto je korisno propustio davam saopÊim i da vas pouËim javno i po kuÊama.” (Djela20,20)

Vjernici naπih crkava trebali bi puno viπe raditi od kuÊe dokuÊe u davanju biblijskih satova i πirenju literature. … Dok sije-mo pokraj svake vode, shvatit Êemo da Êe onaj koji obilno sije,obilno i poæeti.

Kristov primjer moraju slijediti oni koji govore da su Njegovadjeca. Ublaæavajte fiziËke potrebe svojih bliænjih i njihova zahval-nost slomit Êe prepreke i zadobiti srca. ... I æene kao i muπkarcimogu biti ukljuËene u taj posao. … One mogu po obiteljima raditiono πto muπkarci ne mogu, a to je rad koji dopire do unutarnjegæivota. One se mogu pribliæiti srcima onih do kojih muπkarci nemogu doprijeti. Njihov rad je potreban. Odmjerene i ponizne æenemogu uËiniti dobar posao u objaπnjavanju istine ljudima u njiho-vim domovima. Tako objaπnjena Boæja rijeË, zavrπit Êe ostatakposla i … Ëitave Êe se obitelji obratiti. …

U obiteljskom krugu, pokraj kamina svojih susjeda ili krajbolesniËke postelje moæete tiho Ëitati Pismo i govoriti o Isusu iistini. Dragocjeno sjeme moæe tako biti posijano, a poslije Êesazreti i donijeti rod. …

Misionarski posao treba biti obavljen u mnogim mjestimakoja ne obeÊavaju mnogo. Naπe duπe treba obuzeti misionarskiduh nadahnjujuÊi nas da dolazimo do staleæa za koje nismo pla-nirali raditi, na naËin i u mjesta u koja nismo ni mislili ulaziti.Gospodin ima svoj plan za sijanje sjemena Evanelja. U sijanju uskladu s Njegovom voljom mi Êemo toliko umnoæiti sjeme da ÊeNjegova rijeË doprijeti do tisuÊa ljudi koji nikada nisu Ëuli zaistinu. (9T 127—130)

TisuÊe i tisuÊe i deset tisuÊa puta deset tisuÊa anela Ëekajuna suradnju s vjernicima naπih crkava u svjetlu koje je Bog veli-koduπno dao da ljudi mogu biti spremni za Kristov dolazak. (9T129)

Naπe sestre, mlade, srednjih godina i one u poodmaklim go-dinama mogu sudjelovati u zavrπnom djelu za ovo vrijeme. RadeÊitako dok imaju priliku, steÊi Êe iskustvo od najveÊeg znaËenja.ZaboravljajuÊi na sebe, one Êe rasti u milosti. (Evangelizam, str.353)

322

357

9. prosinca

Karakter koji Êe svijet prepoznati“Da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæjausred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svijet-lite kao zvijezde u svemiru.” (Filipljanima 2,15)

Boæja je namjera da preko pripadnika svojeg naroda otkrijesvijetu naËela svojega kraljevstva. Da bi u æivotu i karakteru mo-gli otkriti ova naËela, On ih æeli odvojiti od obiËaja, navika iuobiËajenog ponaπanja ovog svijeta. … PromatrajuÊi Boæju dobro-tu, milost, pravdu i ljubav otkrivenu u Njegovoj Crkvi, svijet trebasteÊi predodæbu o Njegovom karakteru. I kada se Boæji zakon natakav naËin potvrdi svojom primjenom u æivotu, Ëak Êe i svijetpriznati da su oni koji iz ljubavi i strahopoπtovanja sluæe BogumoÊniji od svakog drugog naroda na Zemlji.

AdventistiËki krπÊani, viπe od svih drugih crkava, trebali bibiti primjer poboænosti, obraÊenosti i svetosti srca. Njima su po-vjerene najsveËanije istine koje su ikada dane smrtnicima. Svidarovi milosti i sile potrebni za uspjeh u duhovnom æivotu danisu im u izobilju. Oni oËekuju da se Krist uskoro pojavi na obla-cima. Meutim, ostavljajuÊi pred svijetom dojam da vjera nijevladajuÊa sila u njihovom æivotu, oni obeπËaπÊuju Boga.

BuduÊi da se sila Sotoninih kuπnji sve viπe uveÊava, vrijemeu kojem æivimo prepuno je opasnosti za Boæju djecu i mi trebamostalno uËiti od Velikog UËitelja kako bismo svaki korak poduzi-mali u pravdi i sigurnosti. Pred nama se otkrivaju Ëudesni prizori.U ovo vrijeme æivot Boæjeg naroda treba biti æivo svjedoËanstvo,kako bi svijet mogao vidjeti da i u ovom vijeku, kada zlo prevla-dava na sve strane, joπ postoji narod koji se odriËe vlastite voljei æelja u teænji da tvori Boæju volju — narod u Ëijem je srcu iæivotu zapisan Boæji zakon. …

Njihove misli trebaju biti Ëiste i svete, a svojim rijeËima trebajuoplemenjivati i uzdizati druge. Kristova vjera treba biti utkana usve πto kaæu ili Ëine. Oni trebaju biti posveÊen, oplemenjen i svetnarod, prenoseÊi svjetlo svima s kojima dolaze u dodir. Njegova jenamjera da oni, primjenjujuÊi istinu u svojem svakidaπnjem æivo-tu, budu Kristova slava na Zemlji. Njegova je milost dovoljna dase sve to postigne. (CT 321,322)

323

358

10. prosinca

Sve provjeravajte“»uvajte se laænih proroka πto vam dolaze u ovËjem runu,a unutra su grabeæljivi vuci!” (Matej 7,15)

U poslu u kojem je mojeg supruga i mene Boæja providnostpozvala da damo svoj doprinos, i to od samog poËetka, od 1843.i 1844. godine, prepuπtali smo Gospodinu da planira za nas i Onje izvrπavao svoje planove preko svojih æivih orua. »esto nam jeukazivao na laæne staze, a istinite i sigurne staze bile su jasnodefinirane u svakom pothvatu vezanom za posao koji nam je dan,tako da mogu sa sigurnoπÊu reÊi da nisam neznalica kad su upitanju sotonska orua, a ni kad se radi o Boæjim putovima iposlovima. Morali smo napregnuti sve snage svojeg uma oslanja-juÊi se na Boæju mudrost da nas vodi u naπim istraæivanjima,buduÊi da smo morali pregledati razliËite teorije koje su privlaËilenaπu pozornost, odmjeravajuÊi njihove pozitivne i negativne stra-ne kroz prizmu svjetla koje je sjalo iz Boæje rijeËi i svjedoËanstva,da ne bismo bili prevareni, ili mi prevarili druge. Svoju volju iæivotni put predali smo Bogu i najiskrenije se molili za NjegovupomoÊ, tako da nikada nismo traæili uzalud. Mnoge godine bolnogiskustva u vezi s radom za Boga uËinile su da se upoznam sasvim vrstama laænih pokreta. Mnogo puta bila sam poslana urazna mjesta s porukom: “Imam posao za vas koji trebate obavitiu tom mjestu; ja Êu biti s vama.” Kada bi doπlo do toga, Gospodinbi mi davao poruke za one koji su imali laæne snove i vienja, aja sam u Kristovoj snazi iznosila svoja svjedoËanstva na Gospod-nji poziv. …

Tijekom proteklih Ëetrdeset pet godina morala sam se su-sretati s ljudima koji su tvrdili da su dobili od Boga poruke opo-mene za druge. Ovakve pojave vjerskog fanatizma uvijek su seiznova πirile joπ od 1844. godine. Sotona je radio na mnogo na-Ëina da nametne pogreπna uËenja. Neke pojedinosti o kojima sugovorila ova vienja bile su prihvaÊene, ali mnogo toga vezanog zavrijeme Kristovog dolaska, za kraj vremena kuπnje i dogaaje kojiÊe se tek dogoditi, dokazane su kao potpuno laæne. …

“Pazite kako sluπate!” (Luka 8,18) glasi Kristovo upozorenje.… Pomno ispitujte “sve provjeravajte” (1. Solunjanima 5,20) — toje Boæji savjet. HoÊemo li ga posluπati? (2SM 75—79)

359

11. prosinca

Svrstavanje u redove“Gledajte, ubogi, i radujte se, nek’ vam oæivi srce, svimakoji Boga traæite.” (Psalam 69,33)

Vaπa je prednost da se radujete u Gospodinu i uæivate uspoznaji da vas Njegova milost odræava u æivotu. Neka Njegovaljubav obuzme um i srce. Pazite da ne postanete preumorni, izje-deni brigom, potiπteni. Nosite svjedoËanstvo koje uzdiæe. Okreni-te svoj pogled s onoga πto je mraËno, obeshrabrujuÊe i gledajtena Isusa, naπeg velikog Vou pod Ëijim je budnim nadzorom sada-πnja istina, kome dajemo svoj æivot i sve ostalo πto je predodree-no da slavno pobijedi. …

O, neka se vidi … da Isus prebiva u srcu, da vas podupire,snaæi, tjeπi. Vaπa je prednost da iz dana u dan dobivate bogatumjeru Svetoga Duha i da imate πiroke vidike o vaænosti i πirokomutjecaju vijesti koju objavljujemo svijetu. Gospodin vam æeli otkritiËudesne pojedinosti iz svojeg Zakona. »ekajte Ga s poniznimsrcem. Molite se najiskrenije za razumijevanje vremena u kojemæivimo, za potpunije pronicanje u Njegove namjere i veÊu uspje-πnost u spaπavanju duπa. …

Za nas bi bilo dobro da shvatimo ono πto Êe uskoro doÊi naZemlju. Ovo nije vrijeme za bezvrijedne trice i sebiËnost. Akovrijeme u kojem æivimo ne probudi naπ um, πto nas onda moæedotaknuti? ...

Sada su potrebni ljudi zdravog prosuivanja. Bog poziva onekoji æele da njima upravlja Sveti Duh i povede ih u djelo potpuneobnove. Vidim krizu koja je pred nama, a Gospodin poziva svojeradnike da se svrstavaju u redove. Svaka bi se duπa, viπe nego uproπlim godinama, trebala dublje i istinitije posvetiti Bogu. …

Bila sam duboko zadivljena prizorima koji su mi nedavno bilipokazani u noÊnom vienju. Izgledalo je da je u pitanju velikipokret — djelo oæivljavanja koje je napredovalo u mnogim mje-stima. Naπ narod se svrstavao u redove odgovarajuÊi na Boæjipoziv. … NeÊemo li obratiti pozornost na Njegov glas? NeÊemo lipripremiti svoje svjetiljke i djelovati kao ljudi koji oËekuju dola-zak svojega Gospodina? Vrijeme je takvo da poziva na noπenjesvjetla, na djelovanje. (2SM 399—402)

324

360

12. prosinca

Priprema za ono πto slijedi“Traæite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvrπavateodredbe njegove! Traæite pravdu, traæite poniznost: vi Êe-te moæda biti zaπtiÊeni u dan gnjeva Jahvina.” (Sefanija2,3)

Grijeh je gotovo dostigao svoju granicu. Svijet se nalazi uzbunjenosti, a velika nevolja treba uskoro doÊi na ljude. Kraj jevrlo blizu. Boæji narod trebao bi se pripremati za ono πto Êe seobruπiti na svijet kao silno iznenaenje. (CG 555)

Uskoro Êe nastupiti “vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otka-ko je ljudi” i bit Êe nam potrebno iskustvo koje sad nemamo, akoje mnogi zanemaruju steÊi. »esto se dogodi da nam se nevoljakoju oËekujemo Ëini veÊom no πto zapravo jest, ali to nije sluËajs krizom koja je pred nama. Ni najæivlji prikaz ne moæe predoËitiveliËinu ove kuπnje. U to vrijeme nevolje svaka duπa mora stajatipred Bogom za sebe. Ako bi u zemlji preostali samo “Noa, Danieli Job, æivota mi moga — rijeË je Jahve Gospoda — oni neÊespasiti ni sinova ni kÊeri, nego samo sebe svojom pravednoπÊu.”(Ezekiel 14,20) (Velika borba, str. 490; izd. 2010.)

Posljednji veliki sukob izmeu istine i zablude samo je za-vrπna bitka dugotrajnog sukoba u vezi s Boæjim zakonom. Mi sadulazimo u ovu bitku — u bitku izmeu ljudskih zakona i Jahvinihpropisa, izmeu biblijske religije i religije izmiπljenih priËa i tra-dicije. (Isto, str. 458)

Trebali bismo prouËavati velike putokaze koji ukazuju navrijeme u kojem æivimo. … Sada bismo se trebali najusrdnijemoliti da bismo se pripremili za borbu u veliki dan Boæji. (HC340)

Oni koji su se povjerili Boæjem vodstvu, da ih On usmjerava,vodi i Ëuva, shvatit Êe kamo vode dogaaji koje je On odredio.Nadahnuti Duhom Onoga koji je dao svoj æivot za æivot svijeta,oni neÊe nemoÊno stajati, napominjuÊi πto ne mogu uËiniti. Kadobuku nebesko oruæje, iÊi Êe naprijed u bitku znajuÊi da Êe Nje-gova svemoÊ zadovoljiti sve njihove potrebe. (7T 14)

325

361

13. prosinca

Osloboenje od tjelesnih patnji“Na svom putu navjeπÊujte: Blizu je kraljevstvo nebesko!LijeËite bolesnike, uskrisujte mrtvace, Ëistite gubavce, izgo-nite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!” (Ma-tej 10,7.8)

Vrijeme nevolje je pred nama. »itav svijet naÊi Êe se u neiz-vjesnosti i tjeskobi. Bolesti svake vrste doÊi Êe na ljudski rod, aneznanje koje sada vlada, vezano za zakone zdravlja, pokazat Êesvoje rezultate u velikoj patnji i gubitku æivota koji su mogli bitisaËuvani. …

Dok vjerska agresija potkopava slobodu naπe nacije, oni kojise zalaæu za slobodu savjesti naÊi Êe se u nepovoljnom poloæaju.Za njihovo osobno dobro trebali bi, dok imaju priliku, postatirazboriti u pogledu bolesti, njezinih uzroka, spreËavanja i lijeËe-nja. Oni koji ovo Ëine naÊi Êe svuda polje za svoje djelovanje. BitÊe bolesnih ne samo meu onima koji su naπe vjere, veÊ i meuonima koji ne znaju istinu. (CH 504—506)

Zdravstveno djelo koje nije obavljeno, a povezano je s ob-javljivanjem treÊe aneoske vijesti, treba dati divne rezultate. Totreba biti posveÊeno djelo, djelo koje ujedinjuje i koje je velikiPoglavar Crkve povjerio prvim uËenicima.

Okupivπi svoje uËenike, Krist im je dao nalog: … “Na svomputu navjeπÊujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! LijeËite bolesnike,uskrisujte mrtvace, Ëistite gubavce, izgonite zle duhove! Badavaste primili, badava i dajte! ... Evo, πaljem vas kao ovce meuvukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!”(Matej 10,7.8.16)

Za nas je dobro da Ëitamo ovo poglavlje i dopustimo da nasnjegove upute pripreme za naπu zadaÊu. Prvi uËenici iπli su poKristovom nalogu, pod Njegovim vodstvom. Njegov Duh trebao imje pripremiti put. Trebali su osjetiti da su, s takvom porukomkoju imaju i s takvim blagoslovima, dobrodoπli u mnoge domove.(CH 540,541)

Bog dopire do srca osloboenjem od tjelesnih patnji. Sjemeistine je posijano u umu i Bog ga je zalio. Potrebno je mnogostrpljenja prije nego πto Êe sjeme poËeti pokazivati znakove æivo-ta, ali na kraju Êe ono proklijati i donijeti plodove za vjeËni æivot.

Kako sporo ljudi shvaÊaju Boæju pripremu za dan kada Êepokazati svoju silu! (MM 246)

326

362

14. prosinca

Iskvarena istina“Ako vam tko tada rekne: ‘Sluπaj! Mesija je ovdje ili on-dje’ — ne vjerujte.” (Matej 24,23)

Prije posljednjeg otpada doÊi Êe do zbunjenosti u pitanjuvjere. Zamisli koje se tiËu Boæje tajne postojanja bit Êe nejasnei nedefinirane. Jedna istina za drugom bit Êe iskvarena. (ST 28.svibnja 1894.)

Kad istina bude objavljena za svjedoËanstvo svim narodima,aktivirat Êe se sile zla i um ljudi zbunjivat Êe mnogi glasni povici:“Sluπaj! Mesija je ovdje ili ondje. Ovdje je istina, ja imam porukuod Boga. On me je poslao s velikim svjetlom.” Zatim Êe se ukla-njati “stare mee” i ulagati napori da se sruπe stupovi naπe vjere.Ulagat Êe se joπ odluËniji napori da se uzdigne laæna subota iizloæi prijeziru sam Bog potiskivanjem dana koji je On posvetio iblagoslovio. Ova laæna subota bit Êe nametnuta silom zakona.(7BC 985)

U buduÊnosti Êe se pojaviti svakojake prijevare. Zato æelimoimati Ëvrsto tlo pod nogama. Æelimo Ëvrste stupove za graevinu.Nijedna sitnica ne smije se oduzeti od onoga πto je Gospodinrekao. Neprijatelj Êe πiriti laæne teorije kao πto je tvrdnja da Sveti-πte ne postoji. Ovo je jedna od toËaka zbog kojih Êe neki odbacitivjeru. (Evangelizam, str. 174)

Bit Êe laænih snova i laænih vienja koja Êe u sebi doneklesadræati istinu, ali Êe odvoditi od prave vjere. Gospodin je daoljudima pravilo po kojem Êe ih prepoznati: “Uza Zakon! Uza svje-doËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20)(2SM 98)

©to se viπe budemo pribliæavali svrπetku vremena, laæ Êe setoliko mijeπati s istinom da Êe samo oni koji se nalaze pod stal-nim vodstvom Svetoga Duha moÊi uoËiti razliku izmeu istine izablude. Moramo uloæiti sve napore da se Ëvrsto dræimo Gospod-njeg puta. Ni u kojem sluËaju ne smijemo napustiti Njegovo vod-stvo oslanjajuÊi se na Ëovjeka. Boæjim anelima je stavljeno uzadatak da budno bdiju nad onima koji svoje povjerenje dajuGospodinu, a ti aneli trebaju biti naπa posebna pomoÊ u svakojnaπoj potrebi. Svakog dana trebamo dolaziti Gospodinu u Ëvrstojvjeri i od Njega traæiti mudrost. … Oni koji se rukovode RijeËjuGospodnjom jasno Êe uoËavati razliku izmeu istine i laæi, izme-u grijeha i pravde. (7BC 907)

327

363

15. prosinca

Vrijeme reπetanja“Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohlad-njeti.” (Matej 24,12)

»im Boæji narod bude zapeËaÊen na svojim Ëelima — to nijenikakav vidljivi peËat ili znak, veÊ duhovni stav, tako da ih niπtaviπe neÊe moÊi pokolebati — i Ëim bude spreman za reπetanje,ono Êe doÊi. Ono je veÊ poËelo; Boæje kazne veÊ snalaze Zemljui upozoravaju nas na ono πto nailazi. (4BC 1161)

Brzo se pribliæavaju dani kada Êe doÊi do velike pomutnje izbrke. Sotona, obuËen u aneosku odjeÊu, prevarit Êe ako budemoguÊe i izabrane. Bit Êe mnogo bogova i gospodara. Puhat Êevjetrovi svakojakih uËenja. …

Æig zvijeri bit Êe nam ubrzo nametnut. Onima koji su sekorak po korak predali svjetovnim zahtjevima i prilagodili njego-vim obiËajima, neÊe se biti teπko pokoriti tim silama, radije negoda budu izvrgnuti ruglu, uvredama i prijetnjama odlaæenja u za-tvor i smrt. Borba Êe se voditi izmeu Boæjih i ljudskih zapovije-di. U to vrijeme zlato Êe se odvojiti od troske u crkvi. Istinskapoboænost jasno Êe se razlikovati od vanjske i laæne. Mnoge zvi-jezde kojima smo se divili zbog njihovog sjaja, tada Êe potonutiu mrak. Pljevu Êe otpuhati vjetar Ëak i na onim mjestima nakojima smo vidjeli samo bogatu pπenicu. Svi koji prisvajaju Sve-tiπte, a nisu obuËeni u Kristovu pravednost, pojavit Êe se u sramotisvoje golotinje. (5T 80,81)

Meutim, ima ljudi koji Êe primiti istinu i oni Êe zauzetiispraænjena mjesta onih koji su se uvrijedili i napustili istinu. …

Ljudi istinskih krπÊanskih naËela zauzet Êe njihovo mjestoi postati vjerni domaÊini, dostojni povjerenja, spremni da zastupajuBoæju rijeË u onome πto ona stvarno nalaæe i u njezinoj jedno-stavnosti. Gospodin Êe djelovati tako πto Êe nezadovoljnici bitiodvojeni od iskrenih i odanih. … Redovi pravih krπÊana neÊe seosipati. Oni koji su Ëvrsti i vjerni, zauzet Êe ispraænjena mjestakoja su napustili uvrijeeni i otpali. (MS 96, 1898.)

328

364

16. prosinca

ZapeËaÊenje i kasna kiπa“Ali Ëvrsto stoji temelj koji je Bog postavio, on nosi ovajpeËat: ‘Gospodin poznaje svoje’ i: ‘Neka se odijeli od zloÊesvaki koji zaziva ime Gospodnje!’” (2. Timoteju 2,19)

Prije nego πto bude zavrπeno zapeËaÊenje Boæjeg naroda, miÊemo primiti Boæjeg Duha. Meu nama Êe biti nebeski aneli.(1SM 111)

Naπ nebeski Otac ne polaæe pravo na neko naπe djelo koje nemoæemo izvesti. On æeli da Njegov narod ozbiljno radi na ostvare-nju Njegovih namjera. Oni se trebaju moliti za silu, oËekivati silui primiti silu kako bi mogli rasti kao muπkarci i æene do potpunevisine rasta Isusa Krista.

Osobnu poboænost ne njeguju svi Ëlanovi crkve. Stoga oni nerazumiju svoju osobnu odgovornost. Ne shvaÊaju da je njihovaprednost i duænost da dostignu visoko mjerilo krπÊanskog savr-πenstva. … Radujemo li se kasnoj kiπi oËekujuÊi s povjerenjembolje dane kada Êe Crkva biti obdarena silom odozgo i tako ospo-sobljena za rad? Kasna kiπa neÊe osvjeæiti i okrijepiti ravnoduπnekoji ne koriste silu koju im je Bog dao.

Nama je potrebna Ëista, æivotodavna sila koja njeguje i kri-jepi duhovni æivot. Potrebna nam je veÊa ozbiljnost. Uzviπenuporuku koja nam je dana trebamo objaviti svijetu s veÊim æarom,Ëak snagom koja Êe zadiviti nevjernike pokazujuÊi im da Najuz-viπeniji radi s nama, da je On izvor naπe snage. …

Koristite li sve svoje snage u naporu da dovedete izgubljeneovce natrag u tor? Postoje milijuni onih koji su u neznanju i kojibi trebali biti upozoreni. Molite se kao πto se nikada prije nistemolili za snagu koju daje Krist. Molite se za nadahnuÊe NjegovimDuhom kako biste mogli biti ispunjeni æeljom da spasite one kojiginu. Neka se u Nebo uzdiæe molitva: “Smilovao nam se Bog iblagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upo-znala putove tvoje, i svi puci tvoje spasenje!” (Psalam 67,2.3) (IHP338)

329

365

17. prosinca

“U ovo vrijeme kuπnje““Uistinu veli: ‘Usliπah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u danspasenja.’ Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!”(2. KorinÊanima 6,2)

Mi vjerujemo ne sumnjajuÊi da Krist uskoro dolazi. To zanas nije bajka, niti smo ikada sumnjali u istinitost doktrina kojedanas dræimo i da smo blizu suda. Spremamo se za susret s Onimkojeg prati svita svetih anela, koji Êe se pojaviti na nebeskimoblacima da pravedne dodirne besmrtnoπÊu. Kada On doe, neÊenas Ëistiti od grijeha, otklanjati naπe mane ili nas lijeËiti od sla-bosti naπeg temperamenta. Ako takvo djelo bude obavljeno zanas, ono Êe biti obavljeno prije tog vremena. Kada Gospodin doe,oni koji su sveti bit Êe i dalje sveti. Oni koji su saËuvali svojetijelo i duh u svetosti, tada Êe primiti dodir besmrtnosti. Ali onikoji su nevjerni, neposveÊeni i neËisti, takvi Êe ostati zauvijek.Niπta u tom trenutku neÊe biti uËinjeno za njih da uklone svojemane i dobiju sveti karakter. »istaË neÊe tada sjesti i otpoËetiproces ËiπÊenja uklanjajuÊi njihove grijehe i pokvarenost. Sve totreba biti uËinjeno u ovo vrijeme kuπnje. Ovo djelo treba bitiizvrπeno za nas sada.

Mi prihvaÊamo boæansku istinu s naπim razliËitim sposobno-stima i dok dolazimo pod njezin utjecaj, ona Êe obaviti djelo kojenam je potrebno da bi nas osposobilo za kraljevstvo slave i dru-πtvo nebeskih anela.

Sada smo u Boæjoj radionici. Mnogi od nas su grubo kamenjeiz kamenoloma. Ali kada se oslonimo na Boæju istinu, njezin Êese utjecaj vidjeti na nama. Ona nas podiæe i otklanja od nas svakonesavrπenstvo i grijeh bilo koje vrste. Tako se pripremamo daugledamo Kralja u Njegovoj ljepoti i da se konaËno ujedinimo sËistim i nebeskim anelima u kraljevstvu slave. Taj posao trebabiti obavljen za nas ovdje, gdje se naπe tijelo i duh trebaju pripre-miti za besmrtnost. (2T 355,356)

330

366

18. prosinca

Visoko duhovno stanje je dostiæno“Onomu koji vas moæe oËuvati od pada i postaviti nepo-roËne i razdragane pred njegovom slavom.” (Juda 24)

Krist je bio posluπan svakom zahtjevu Zakona. … Svojomsavrπenom posluπnoπÊu omoguÊio je svakom ljudskom biÊu dapoπtuje Boæje zapovijedi. Kada se pokorimo Kristu, srce se uje-dinjuje s Njegovim srcem, volja se sjedinjuje s Njegovom voljom,um postaje jedno s Njegovim umom, misli su dovedene u pokor-nost Njemu i mi æivimo Njegovim æivotom. To znaËi biti odjevenu haljinu Njegove pravednosti. Pa kad Gospodin pogleda na nas,neÊe vidjeti odjeÊu od smokvinog liπÊa, golotinju i deformacijuizazvanu grijehom, veÊ svoju haljinu koja prikazuje savrπenu po-sluπnost Gospodnjem zakonu. (FLB 113)

Svojim planom otkupljenja Bog je osigurao sredstva za svla-davanje svake greπne crte i za odupiranje svakoj kuπnji kolikogod bila jaka. (1SM 82)

I najsnaænija kuπnja nije izgovor za grijeh. Koliko god seveliki pritisak obruπio na naπu duπu, grijeh je naπe vlastito djelo.Nijedna sila u cijelom svemiru ne moæe nas natjerati da grijeπi-mo. Strast ne moæe nadvladati razum ni nepravda pobijediti os-jeÊaj za pravdu ako volja ne pristane i ako srce ne odobri. (ST, 15.travnja 1913.)

Ako stanete pod Kristovu zastavu vjerno obavljajuÊi Njegovusluæbu, nikada se neÊete morati predati kuπnji jer Netko stoji navaπoj strani, Netko tko vas moæe saËuvati od pada. (HC 19)

NeÊemo osjeÊati potrebu da podupiremo nijednu sklonostgrijehu … (vidi Efeæanima 2,1-6)…

Kao dionici boæanske naravi, odbacit Êemo sve uroene isteËene sklonosti k zlu. UËeÊi stalno od boæanskog UËitelja, su-djelujuÊi svakodnevno u Njegovoj naravi, mi suraujemo s Bogomu svladavanju kuπnji koje nam Sotona stalno podmeÊe. Bog radii Ëovjek radi, i na taj naËin Ëovjek postaje jedno s Kristom, kaoπto je Krist jedno s Ocem. Tako mi sjedimo zajedno s Kristom nanebeskim mjestima. Naπ um se odmara u miru i sigurnosti uIsusu. (7BC 943)

331

367

19. prosinca

Tko prima peËat?“U njihovim se ustima ne nae laæ; oni su bez mane.”(Otkrivenje 14,5)

Samo oni koji prime peËat æivoga Boga imat Êe prolaz u SvetiGrad. … PeËat æivoga Boga bit Êe stavljen samo na Ëela onih kojisu po karakteru sliËni Kristu.

Kao πto na peËatnom vosku ostaje otisak peËata, tako i duπaprima otisak Boæjeg Duha i zadræava na sebi Kristov lik.

Mnogi neÊe primiti Boæji peËat zato πto ne dræe zapovijedi ine donose rodove pravde.

Velik broj takozvanih krπÊana doæivjet Êe gorko razoËaranjeu dan Boæjeg suda, jer neÊe imati peËat Boga æivoga na svojimËelima. Svojom mlakoπÊu i poloviËnoπÊu u vjeri oni obeπËaπÊujuBoga daleko viπe nego otvoreni nevjernici. Oni pipaju po mraku,dok bi mogli hoditi u sjajnom svjetlu Boæje rijeËi pod vodstvomOnoga koji nikada ne grijeπi. …

Oni koje Êe Janje voditi na izvore æive vode i s Ëijih Êe oËijusam Bog otrti svaku suzu, to su oni koji sada primaju znanje irazumijevanje otkriveno u Boæjoj rijeËi, Bibliji. …

Nijedno ljudsko biÊe ne treba nam biti uzor. Nema nikogdovoljno mudrog da bi bio naπe mjerilo. Trebamo gledati na Kristakoji je, uzevπi na sebe ljudsku narav, ostao savrπen u pravdi isvetosti. On je ZaËetnik naπe vjere. On nam je ostavio savrπeniprimjer. Njegov æivot je mjerilo koje trebamo dostiÊi. Njegov ka-rakter je naπ uzor. Odvratimo, stoga, svoje misli od zbunjenostii teπkoÊa svakidaπnjeg æivota i usmjerimo ih na Njega da bismose, promatrajuÊi Ga, mogli preobraziti u Njegovo obliËje. Sa sigur-noπÊu se moæemo u svemu ugledati na Krista jer je On izvorsvake mudrosti. I dok tako promatramo Gospodina i mislimo oNjemu, On se nastanjuje u nama kao nada slave.

Borimo se i trudimo svim silama koje nam je Bog podario dase naemo meu sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe. (7BC 970)

332

368

20. prosinca

Vrijeme tjeskobe kakve nije bilo“U ono Êe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sino-ve tvog naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπeotkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êese narod spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.”(Daniel 12,1)

Kad bude zavrπeno objavljivanje poruke treÊeg anela, milostviπe ne moli za greπne stanovnike Zemlje. Boæji je narod zavrπioposao. Primio je “kasnu kiπu”, utjeπen je od “Gospodnje prisut-nosti” i pripremljen za Ëas kuπnje koji je pred njim. Aneli naNebu su u pokretu. Aneo koji se vraÊa sa Zemlje objavljuje daje zavrπio zadaÊu; svijet je bio izloæen zavrπnom ispitu i svi kojisu se pokazali vjerni boæanskim propisima primili su “peËat æivo-ta Boga”. Tada Isus obustavlja svoje posredovanje u nebeskomSvetiπtu. Podiæe svoje ruke i jakim glasom kaæe: “Svrπeno je!” …

Kad On napusti Svetiπte, tama prekriva stanovnike zemlje. Uto zastraπujuÊe vrijeme pravedni moraju æivjeti bez posrednikapred svetim Bogom. Uklonjene su ograde koje su sputavale zle iSotona ima posvemaπnji nadzor nad grjeπnicima koji se nisupokajali. Boæjem je strpljenju kraj. Svijet je odbacio Njegovo milo-sre, prezreo Njegovu ljubav i pogazio Njegov Zakon. Zli su preπligranice vremena milosti; Boæji Duh, kome su se uporno protivili,napokon se povukao. NezaπtiÊeni boæanskom miloπÊu, nemajuzaπtite pred Zlim. Tada Êe Sotona zemaljske stanovnike izloæitiposljednjoj velikoj nevolji. Kad Boæji aneli budu prestali zadræa-vati divlje vjetrove ljudskih strasti, svi Êe elementi sukoba bitiodrijeπeni. Cijeli Êe svijet biti zahvaÊen propaπÊu straπnijom odone koja je zadesila drevni Jeruzalem. (Velika borba, str. 483,484;izd. 2010.)

Samo oni koji imaju Ëiste ruke i Ëisto srce opstat Êe u tovrijeme kuπnje. … Sada je vrijeme, dok Ëetiri anela zadræavajuËetiri vjetra, da utvrdimo svoj poziv i izbor. (Rani spisi, str. 66,67)

333

369

21. prosinca

Aneoska zaπtita u vrijeme nevolje“Hajde, narode moj, ui u sobe i vrata za sobom zatvori.Sakrij se Ëaskom dok jarost ne proe.” (Izaija 26,20)

U dan straπnog suda Krist Êe reÊi: “Hajde, narode moj, ui usobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost neproe.” Kakve su klijeti u kojima Êe se oni sakriti? To je Kristovazaπtita i zaπtita svetih anela. Boæji narod u ovo vrijeme nije najednom mjestu. Nalazi se u razliËitim druπtvima i u svim dijelo-vima svijeta. Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela iudruæuju se u skupine. Æive na najosamljenijim mjestima. Anelisu im osiguravali vodu i hranu, dok su bezboænici patili zboggladi i æei. (HS 158)

Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela i kako se uskupinama nastanjuju u najskrovitijim mjestima. Aneli su ihopskrbljivali hranom i vodom, dok su zli patili od gladi i æei.(Rani spisi, str. 228)

NoÊu mi je bio prikazan zadivljujuÊi prizor. Izgledalo je da jeu pitanju velika zbrka i sukob vojski. Gospodnji glasnik je staopred mene i rekao mi: “Pozovi svoje ukuÊane. Ja Êu te voditi;slijedi me.” Vodio me je niz mraËnu stazu, kroz πumu, zatim krozplaninske klance i rekao mi je: “Ovdje si sigurna.” Mnogi ljudi subili dovedeni u ovo utoËiπte. Nebeski vjesnik je rekao: “Vrijemenevolje je doπlo kao lupeæ noÊu, baπ kao πto vas je Gospodinupozorio.” (MS 153, 1905.)

U vrijeme nevolje, pred sam Kristov dolazak, pravednike Êespasiti sluæba nebeskih anela, ali za prijestupnike Boæjeg zako-na neÊe biti zaπtite. Aneli ne mogu zaπtititi one koji zanemarujujednu od boæanskih odredbi. (Patrijarsi i proroci, str. 207)

U zavrπnim danima povijesti ove Zemlje Gospodin Êe silnodjelovati u korist onih koji su stali na stranu pravednosti. …Usred vremena nevolje — nevolje kakve nije bilo od poËetka vre-mena — Njegovi izabranici ostat Êe nepokolebani. Sotona, sa svimsvojim Ëetama zla, neÊe moÊi uniπtiti ni najslabijega od Boæjihsvetih. Aneli, koji su silni krepoπÊu, zaπtitit Êe ih, i radi njih Êese Gospodin otkriti kao “Bog nad bogovima”, sposoban da zauvi-jek spasi one koji se u Njega uzdaju. (Izraelski proroci i kraljevi,str. 325,325)

334

370

22. prosinca

Boæji narod osloboen“Da, ovako govori Jahve: ‘Bit Êe oduzet suæanj junaku,pobjeÊi Êe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobomspore ja Êu se sporiti, tvoju djecu ja Êu izbaviti.’” (Izaija49,25)

Kada onima koji poπtuju Boæji zakon bude uskraÊena zaπtitaljudskih zakona, u razliËitim Êe se zemljama istodobno pojavitipokret za njihovo uniπtenje. Kad se pribliæi vrijeme odreenoukazom, ljudi Êe se urotiti da istrijebe “omraæenu sektu”. OdluËitÊe da jedne noÊi zadaju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπut-kati glas neslaganja i prijekora.

Boæji narod — neki u zatvorskim Êelijama — joπ uvijek vapiza boæanskom zaπtitom, dok se na sve strane skupine naoruæa-nih ljudi, poticane od vojski zlih anela, pripremaju za smrtono-sno djelo. I upravo sada, u Ëasu najveÊe opasnosti, Izraelov BogÊe se umijeπati da izbavi svoje izabranike. …

S pobjedonosnim uzvicima, uz podrugljivo dovikivanje i kle-tve, gomile zlih ljudi samo πto se nisu obruπile na svoj plijen,kad, gle, na zemlju pada gusti mrak, crnji od najcrnje noÊi. Zatimdûga, sjajeÊi slavom s Boæjeg prijestolja, premoπÊuje nebesa ikao da okruæuje svaku skupinu koja se moli. Gnjevno mnoπtvoiznenada zastaje. Zamiru njihovi podrugljivi uzvici. Zaboravili supredmet svog ubilaËkog bijesa. Sa straπnim slutnjama gledaju usimbol Boæjeg Saveza i teæe se zaπtititi od njegova nepodnoπljivasjaja.

Boæji narod Ëuje jasan, melodiËan glas kako govori: “Podig-nite glavu!” I kad dignu pogled prema nebu, vide dugu obeÊanja.Crni, prijeteÊi oblaci koji su prekrivali nebeski svod sad se razdva-jaju, i oni poput Stjepana slobodno gledaju u Nebo i vide Boæjuslavu i Sina »ovjeËjega gdje sjedi na svom prijestolju. (Velikaborba, str. 500,501; izd. 2010.)

Dok Êe cijeli svijet biti obavijen tamom, u svakom stanusvetih sjat Êe svjetlo. Oni Êe ugledati veÊ prve zrake Njegova dola-ska. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 459)

335

371

23. prosinca

Objavljen dan i sat Kristovog dolaska“©to se tiËe onog dana i Ëasa, o tome nitko niπta ne zna;ni aneli nebeski, ni Sin, veÊ jedino Otac.” (Matej 24,36)

S Neba se Ëuje Boæji glas objavljuje dan i sat Isusova dolaskai proglaπuje vjeËni savez sa svojim narodom. Poput tutnja najja-Ëeg groma prolamaju se Zemljom Njegove rijeËi. (Velika borba,str. 504; izd. 2010.)

Bog je izgovarao reËenicu po reËenicu a onda zastao, dok suse Njegove rijeËi pronosile Zemljom. Boæji Izrael stajao je oËijuuprtih prema Nebu sluπajuÊi rijeËi koje su izlazile iz Jahvinihusta i prolamale se zemljom sliËno najsnaænijoj grmljavini. Biloje izuzetno sveËano. Na kraju svake reËenice sveti su uzvikivali:“Slava! Aleluja!” (Rani spisi, str. 230)

Æivi sveti, njih 144.000, Ëuli su i razumjeli reËeno, dok su zlimislili da se radi o grmljavini ili potresu. (Rani spisi, str. 34)

Boæji Izrael stoji sluπajuÊi, pogleda uprtog prema gore. Nji-hova su lica obasjana Njegovom slavom i sjaje kao Mojsijevo licekad je siπao sa Sinaja. Zli ne mogu gledati u njih. A kad je izreËenblagoslov nad onima koji su πtovali Boga svetkujuÊi Njegovu su-botu, prolama se pobjedniËki usklik. (Velika borba, str. 504)

Tada poËinje slavlje jer se Zemlja treba odmoriti. (Rani spisi,str. 49)

Obasjavalo ih je silno svjetlo (svete). Kako su divno sadaizgledali! Nestalo je svakog traga brige i umora, a zdravlje i lje-pota blistali su na svaËijem licu. Njihovi neprijatelji, neznaboπcikoji su ih okruæivali, padali su kao mrtvi; nisu mogli podnijetisvjetlo koje je obasjavalo izbavljene svete. Ovo svjetlo i slava za-dræali su se na njima dok se Isus nije pojavio na nebeskim obla-cima. (Rani spisi, str. 221)

Vidjela sam kako plameni oblak dolazi do mjesta na kojemje stajao Isus. Zatim je … Isus zauzeo svoje mjesto na oblaku kojiGa je nosio prema istoku — gdje se prvo pokazao svojim svetimana Zemlji — malom, crnom oblaku koji je bio znak Sina »ovje-Ëjeg. Dok se oblak kretao od Svetinje nad svetinjama prema isto-ku, πto je trajalo danima, sluge iz Sotonine zbornice padali supred noge svetih. (To the Little Remnant Scattered Abroad (Broad-side), 6. travnja 1846.)

336

372

24. prosinca

OpÊe uskrsnuÊe pravednih“Probudite se, i pjevajte koji stanujete u prahu; jer jetvoja rosa na travi, i zemlja Êe izmetnuti mrtvace.” (Izaija26,19 — DK)

Kralj kraljeva spuπta se na oblaku, obavijen razbuktalom va-trom. Nebesa se svijaju kao svitak, Zemlja drhti pred Njim, a svegore i svi otoci pokreÊu se sa svojih mjesta. …

Usred posrtanja Zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromova,glas Boæjeg Sina poziva svete koji spavanju. On gleda grobovepravednih i zatim, diæuÊi ruke prema Nebu, uzvikuje:

“Probudite se, probudite se, probudite se, vi koji spavate uprahu zemljinu, i ustanite!” Uzduæ i poprijeko cijele Zemlje mrtviÊe Ëuti ovaj glas i oni koji ga Ëuju oæivjet Êe. »itava Êe zemljaodzvanjati koracima iznimno velike vojske iz svakog naroda iplemena, jezika i puka. Oni dolaze iz tamnice smrti, obuËenibesmrtnom slavom, kliËuÊi: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdjeje, smrti, tvoj æalac?” (1. KorinÊanima 15,55) A æivi pravedni iuskrsnuli sveti sjedinjuju svoje glasove u dugi, radostan pokliËpobjede.

Svi izlaze iz svojih grobova rastom kakvi su bili kakvi su uπliu grob. … Ali svi ustaju u svjeæini i snazi vjeËne mladosti. …Smrtan, propadljiv oblik, liπen pristalosti, nekada oskvrnjen grije-hom, postaje savrπen, lijep i besmrtan. Svi su nedostaci i defor-miteti ostali u grobu. …

Æivi pravedni se preobraæavaju “u jedan hip, u tren oka”. NaBoæji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnulim sve-tima odneseni u zrak u susret Gospodinu. Aneli sakupljaju “svojeizbranike od Ëetiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba”. (Marko13,27) (Velika borba, str. 507,508; izd. 2010.)

I dok mala djeca utaju u besmrtnost iz svojih praπnjavihpostelja, ona u trenutku pronalaze svoj put do majËinih raπirenihruku. (2SM 260)

Prijatelji, dugo rastavljeni smrÊu, opet su sjedinjeni da senikada viπe ne rastanu i s pjesmama radosti zajedno uzlaze doBoæjeg grada. (Velika borba, str. 508)

373

25. prosinca

Prepoznat Êemo jedni druge“A onda Êu savrπeno spoznati kao πto sam spoznat.” (1.KorinÊanima 13,12)

Mi Êemo prepoznati svoje uskrsle prijatelje onako kao πto suuËenici poznavali Isusa. Oni mogu biti izobliËeni, bolesni ili una-kaæeni u ovozemaljskom æivotu, ali ustat Êe u savrπenu zdravljui ljepoti; ipak Êe se u proslavljenom tijelu savrπeno saËuvati po-sebnost njihove liËnosti. … U licu koje Êe blistati svjetloπÊu kojazraËi s Isusova lica prepoznat Êemo crte lica onih koje volimo.(Isusov æivot, str. 663)

Otkupljeni Êe sresti i prepoznati one Ëiju su pozornost usmje-rili k uzdignutom Spasitelju. Kakav se blagoslovljen preobraæajdogodio na ovim duπama! “Bio sam greπnik”, reÊi Êe netko, “bezBoga i bez nade u svijetu, a ti si doπao i skrenuo moju pozornostna Spasitelja kao moju jedinu nadu…” Drugi Êe reÊi: “Bio sambezboænik u bezboæniËkoj zemlji. Ti si napustio svoje prijatelje iudoban dom da bi doπao k meni i pouËio me kako da pronaemIsusa i povjerujem u Njega kao jedinoga i pravoga Boga. Uniπtiosam svoje idole i slavio Boga, a sada Ga vidim licem k licu. Spa-πen sam i zauvijek Êu gledati Onoga koga volim…”

Drugi Êe izraziti svoju zahvalnost onima koji su ih nahranilidok su bili gladni i obukli dok su bili neodjeveni: “Kada je oËajvezao moju duπu u nevjerovanju, Gospodin je poslao tebe”, reÊiÊe oni, “da mi progovoriπ rijeËi nade i utjehe. Donio si mi hranuza moje tjelesne potrebe i otvorio preda mnom Boæju rijeË ËineÊime budnim za moje duhovne potrebe. Ponaπao si se prema menikao prema bratu. SuosjeÊao si sa mnom u mojim tugama i obnoviomoju oslabljenu i ranjenu duπu, tako da sam se mogao uhvatitiza Kristovu ruku koja je bila ispruæena da me spasi. U mojemneznanju strpljivo si me uËio da imam Oca na Nebu koji se brineza mene. »itao si mi dragocjena obeÊanja iz Boæje rijeËi. Probu-dio si u meni vjeru koja Êe me spasiti. Moje srce je bilo omekπa-no, pokoreno i slomljeno dok sam razmiπljao o ærtvi koju je Kristpodnio za mene. … Ja sam ovdje, spaπen, da zauvijek æivim uNjegovoj prisutnosti i slavim Onoga koji je dao svoj æivot za mene.”

Kakva Êe to radost biti kada se ovi otkupljeni sretnu i po-zdrave s onima koji su ponijeli teret za njihovo dobro! A oni kojisu æivjeli ne da ugode sebi, veÊ da budu blagoslov nesretnima stako malo blagoslova — kako Êe njihova srca treperiti od zado-voljstva! (MLT 353)

337

374

26. prosinca

Obitelji Êe ponovno biti zajedno“Ovako govori Jahve. Prestani kukati, otari suze u oËima!Patnje Êe tvoje biti nagraene: oni Êe se vratiti iz zemljeneprijateljske. Im nade za tvoje potomstvo — rijeË je Ja-hvina — sinovi tvoji vratit Êe se u svoj kraj.” (Jeremija31,16.17)

Krist Êe doÊi s oblacima i velikom slavom. Mnoπtvo Êe Gasjajnih anela pratiti. On Êe doÊi uskrsnuti mrtve i preobrazitiæive svete ljude iz slave u slavu. On Êe doÊi prihvatiti one koji suGa voljeli i koji su dræali Njegove Zapovijedi da ih uzme k sebi.Nije zaboravio na njih ni na svoje obeÊanje. Karike obiteljskoglanca opet Êe se spojiti. (Isusov æivot, str. 523)

Dan Boæji otkrit Êe koliko svijet duguje poboænim majkama.… Kada sud zasjedne i knjige se otvore, kada veliki Sudac izgo-vori “Dobro, valjani i vjerni slugo!” i kruna besmrtne slave budestavljena na Ëelo pobjednika, mnogi Êe podignuti svoje krune dabi ih savjet svemira vidio (Matej 25,21). PokazujuÊi na svoje maj-ke, reÊi Êe: “Ona je uËinila od mene ono πto jesam Boæjom milo-πÊu. Njezine smjernice, njezine molitve bile su blagoslov za mojevjeËno spasenje.” (ST, 11. listopada 1910.)

S neizrecivom radoπÊu roditelji gledaju krune, haljine i harfekoje su dane njihovoj djeci. Dani nade i straha su zavrπeni. Sjemeposijano sa suzama i molitvama moæda je izgledalo kao da jesijano uzalud, ali je na kraju æetva poænjevena s radoπÊu. Njihovasu djeca otkupljena. (ST, 1. srpnja 1886.)

Predivnoga li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili,dugo mu se nadali, razmiπljali o njemu s nestrpljivim iπËekiva-njem, ali ga nikada nismo posve razumjeli! (Velika borba, str.507; izd. 2010.)

Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakidaπnji prati-lac i najprisniji prijatelj. Oni su æivjeli u uskoj vezi, u stalnomzajedniπtvu s Bogom. Na njima se doista pokazala Gospodnjaslava. Na njima se odraæavalo svjetlo spoznaje Boæje slave u licuIsusa Krista. A sada se raduju nepomuÊenim zrakama sjaja islave Vladara u Njegovom veliËanstvu. Oni su spremni za nebeskozajedniπtvo jer Nebo veÊ æivi u njihovim srcima. (Isusove uspo-redbe, str. 289)

338

375

27. prosinca

Dobrodoπli u Boæji grad“Tada mu reËe gospodar: ‘Dobro, valjani i vjerni slugo!Bio si vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti:Ui u veselje gospodara svoga!’” (Matej 25,23)

Isus s neizrecivom ljubavlju doËekuje svoje vjerne dobrodo-πlicom u veselje njihova Gospodara. Spasitelj se raduje kad ukraljevstvu slave vidi duπe koje su spaπene Njegovim patnjama iponiæenjem. A otkupljeni Êe dijeliti Njegovu radost kad meublagoslovljenima ugledaju one koje su svojim molitvama, svojimradom i poærtvovnom ljubavlju zadobili za Krista. Kad se okupeoko velikog bijelog prijestolja, neiskazana Êe radost ispunitinjihova srca dok budu promatrali one koje su zadobili za Kristai vidjeli da su oni zadobili druge, a ovi opet druge, svi dovedeniu luku mira da tu poloæe svoje krune pred Isusove noge i da Gaslave tijekom beskrajnih razdoblja vjeËnosti.

Dok su spaπeni pozdravljani dobrodoπlicom u Boæjem gradu,zrakom se prolama radostan usklik oboæavanja. To je susret dvojiceAdama. Boæji Sin stoji raπirenih ruku da primi oca naπeg roda —biÊe koje je On stvorio, koje je sagrijeπilo protiv svog Stvoriteljai zbog Ëijeg grijeha Spasitelj nosi znakove raspeÊa. Kad Adamopazi tragove okrutnih klinova, on ne pada na grudi svoga Go-spodina, veÊ se u poniznosti baca pred Njegove noge i uzvikom:“Dostojno, dostojno je Janje koje je zaklano!” Spasitelj ga njeænopodiæe i poziva da joπ jednom pogleda edenski dom iz kojega jetoliko dugo bio prognan.

Nakon izgona iz Edena Adamov je æivot na Zemlji bio ispunjenjadom. Svaki uveli list, svaka prinesena ærtva, svako nesavrπenstvona licu prelijepe prirode, svaka mrlja na Ëovjekovoj ËistoÊi, bila jesvjeæi podsjetnik na njegov grijeh. … Sa strpljivom poniznoπÊupodnosio je gotovo tisuÊu godina plaÊu za prijestup. Iskreno sepokajao zbog svog grijeha i pouzdao u zasluge obeÊanog Spasitelja:umro je nadajuÊi se uskrsnuÊu. Boæji je Sin iskupio Ëovjekovpromaπaj i pad, i Adam, zahvaljujuÊi djelu pomirenja, sad ponovnodobiva prvu vlast. (Velika borba, str. 509; izd. 2010.)

339

376

28. prosinca

Mislite o nebeskim vrijednostima“Ovo su — nato mi reËe — oni πto dolaze iz velike nevolje;‘oni su prali svoje haljine’ i obijelili ih ‘u krvi’ Janjetovoj.”(Otkrivenje 7,14)

Ivan je u vienju ugledao skupinu obuËenu u bijele haljine.… Oni su bili vieni u Boæjem hramu. To Ëeka sve one koji sedræe Kristovih zasluga i peru svoje haljine u Njegovoj krvi. Sve jepripremljeno da moæemo sjediti s Kristom na Njegovom prijestolju,ali uvjet je da budemo u skladu s Boæjim zakonom. …

Mi ne moæemo dopustiti da izgubimo Nebo. Naπi razgovoritrebaju biti vezani za nebeske vrijednosti. Tamo nema boli nismrti. Zaπto toliko oklijevamo razgovarati o ovome? Zaπto sezadræavamo na zemaljskim stvarima? Apostol nas opominje da senaπi razgovori trebaju odnositi na Nebo. “A naπa je domovina nanebesima, odakle i Spasitelja postojano oËekujemo, GospodinaIsusa Krista.” (Filipljanima 3,20) … Krist Êe se uskoro vratiti ione koji su spremni povesti na ovo slavno mjesto. “Jednako Êese i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju,drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji gaiπËekuju da im dadne potpuno spasenje.” (Hebrejima 9,28)

Volimo li razmiπljati o ovom dogaaju, ili ga ostavljamo postrani? ... ©to viπe govorimo o Isusu, to Êemo viπe odraæavatiNjegov boæanski lik. GledajuÊi Ga, mi se preobraæavamo. Kristatrebamo unijeti u svoje vjersko iskustvo. Kada se okupite zajedno,neka se povede razgovor o Kristu i Njegovom spasenju. … ©toviπe govorimo o Isusu, viπe Êemo osjeÊati Njegovu neusporedivuljubav. (IHP 370)

Oni koji ne nalaze zadovoljstvo u razmiπljanju i razgovoru oBogu u ovom æivotu, neÊe uæivati ni u æivotu koji Êe doÊi, u kojemÊe Bog biti stalno prisutan meu svojim narodom. Ali oni kojivole razmiπljati o Bogu, bit Êe, u skladu sa svojom naravi,obradovani udisanjem nebeskog ozraËja. Oni koji na Zemlji volerazmiπljati o Nebu, bit Êe sretni u svetom druæenju. … “NeÊe bitiviπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i Janjetovo bit Êe u gradu.Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice. A njegovoÊe ime biti na njihovim Ëelima.” (Otkrivenje 22,2-4) (IHP 370)

340

377

29. prosinca

Jedina uspomena na grijeh“Ako se pravedniku plaÊa na zemlji, joπ Êe se viπe opakomui greπniku.” (Izreke 11,31)

Zli primaju svoju plaÊu na Zemlji. (Izreke 11,31) “Bit Êe kaostrnjika: dan koji se bliæi spalit Êe ih — govori Jahve nadVojskama.” (Malahija 4,1) Neki su u trenutku uniπteni, dok drugipate viπe dana. Svi su kaænjeni “po djelima njihovim”. BuduÊi dasu grijesi pravednih preneseni na Sotonu, on Êe patiti ne samo zasvoju osobnu pobunu veÊ i zbog svih grijeha na koje je naveoBoæji narod. Njegova Êe kazna biti daleko veÊa od kazne onih kojeje prevario. Nakon uniπtenja svih koji su podlegli prijevarama, onÊe joπ æivjeti i trpjeti. Zli Êe na kraju biti uniπteni oËiπÊujuÊomvatrom, korijen i granËice — Sotona korijen, a njegovi sljedbenicigranËice. (Velika borba, str. 529,530: izd. 2010.)

Sotona i svi koji su mu se pridruæili u pobuni, bit Êe uniπteni.… Zatim “nestat Êe bezboænika: mjesto Êeπ njegovo traæiti, a njegaviπe nema.” “I bit Êe k’o da ih nigda bilo nije.” (Psalam 37,10;Obadija 16) (Isusov æivot, str. 634)

Boæja pravda je zadovoljena. Sveti i aneoske vojske gromkimglasom kliËu: Amen!

Dok je Zemlja obavijena plamenom Boæje osvete, pravedniciæive slobodno u Svetom Gradu. Nad onima koji su imali dijela uprvom uskrsnuÊu, druga smrt nema vlasti (Otkrivenje 20,6). Dokje za greπnike Bog vatra koja proædire, On je svojem narodu Suncei ©tit (Psalam 84,12). (SR 429)

Vatra koja uniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje svaki tragprokletstva. Nikakav “vjeËni pakao” neÊe podsjeÊati otkupljenena straπne posljedice grijeha.

Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ Otkupitelj Êe uvijek nositioæiljke raspeÊa. …

Sve πto je grijehom izgubljeno, ponovno je obnovljeno. …Boæja prvotna namjera pri stvaranju je ostvarena kad je uËinjenavjeËnim obitavaliπtem otkupljenih. “Zemlju Êe posjedovatipravednici i æivjet Êe na njoj dovijeka.” (Psalam 37,29) (Velikaborba, str. 530,531)

341

378

30. prosinca

Besmrtna baπtina“Da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas uËini dostojnimasudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu.” (Koloπanima 1,12)

Otkupnina je plaÊena, tako da svi mogu doÊi k Bogu i posluπ-noπÊu dobiti vjeËnost. Kako je æalosno kada se ljudi okrenu odbesmrtne baπtine i njeguju ponos, sebiËnost i oholost … a izgubeblagoslov koji su mogli imati u ovom æivotu i u onome koji ÊedoÊi. Mogli su uÊi u nebeske dvorove i æivjeti u potpunoj slobodi,biti jednaki Kristu i nebeskim anelima u stalnoj Boæjoj prisut-nosti; pa ipak, πto je doista nevjerojatno, okrenuli su lea nebe-skoj ljepoti.

Stvoritelj svih svjetova ljubi one koji vjeruju u Njegovog je-dinoroenog Sina kao svojeg osobnog Spasitelja, baπ onako kakoljubi i svojega Sina. »ak i sada i ovdje Njegova milostiva naklo-nost darovana nam je u Ëudesnoj mjeri. On je ljudima dao darSvjetla i VeliËanstva Neba. S Njim nam daje sva nebeska blaga.Osim πto nam je obeÊao æivot koji Êe doÊi, On nam takoer dajeneizmjerne darove u ovom æivotu. Kao podanicima milosti, On Êenam dati da uæivamo u svemu πto Êe oplemeniti, razviti i uzdiÊinaπ karakter. Njegova je namjera da nas pripremi za nebeskedvorove.

Ali Sotona se bori za ljudske duπe. … On im ni za trenutakneÊe dati da pogledaju bljesak vjeËne slavne buduÊnosti pripre-mljene za buduÊe stanovnike Neba, neÊe im dopustiti da doæivepredukus Neba niti im dati da osjete njegovo ozraËje sreÊe. …

Oni koji prihvate Krista kao svojeg Spasitelja, imaju obeÊa-nje o æivotu kojim sada æive kao i o onom koji Êe doÊi. … I naj-manji Kristov uËenik moæe postati stanovnik Neba, baπtinik Bo-æje nepropadljive baπtine. O, kad bi svi mogli izabrati Nebo i po-stati baπtinici Boæji, baπtinici svijeta koji nema kraja! Nemojteizabrati propadljivi svijet, veÊ izaberite bolju baπtinu! I trËite pre-ma cilju, da postignete nebesko stanje u koje nas je Bog pozvaopo Kristu Isusu. (FE 234,235)

342

379

31. prosinca

NajveÊa Ëast naπeg Spasitelja“Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ OnÊe odgovoriti: ‘Izranjen sam kod prijateljâ.’” (Zaharija 13,6)

“Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iπËezli prvonebo i prva zemlja: mora viπe nema.” (Otkrivenje 21,1) Vatra kojauniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje svaki trag prokletstva. …

Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ Otkupitelj Êe zauvijeknositi oæiljke raspeÊa. Na Njegovoj izranjenoj glavi, Njegovimrebrima, rukama i nogama vidljivi su jedini tragovi okrutnog djelaπto ga je grijeh poËinio. GledajuÊi Krista u Njegovoj slavi prorokkaæe: “Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.”(Habakuk 3,4) Ta probodena slabina iz koje je potekao grimiznimlaz koji je pomirio Ëovjeka s Bogom — u njoj je Spasiteljevaslava, “ondje mu se krije sila”. … Znakovi Njegova poniæenja suNjegova najveÊa Ëast; kroz vjeËna Êe vremena rane s Golgote isticatiNjegovu veliËinu i objavljivati Njegovu moÊ. (Velika borba, str.530; izd. 2010.)

Kristov Êe kriæ biti glavna znanost i pjesama otkupljenihkroz svu vjeËnost. U Kristu proslavljenom gledat Êe Krista raspe-tog. Nikada se neÊe zaboraviti da se Onaj Ëija je moÊ stvorila iodræava nebrojene svjetove u πirokom svemirskom prostranstvu— Boæji miljenik, VeliËanstvo Neba, Onaj kome se kerubi i sjajniserafi oduπevljeno klanjaju — ponizio da bi podigao palog Ëovje-ka; da je ponio krivnju i sramotu grijeha, i skrivanje OËeva lica,dok bol za izgubljenim svijetom nije slomila Njegovo srce i uga-sila Njegov æivot na golgotskom kriæu. To πto je Stvoritelj svihsvjetova, Presuditelj svih sudbina, odloæio svoju slavu i poniziose iz ljubavi prema Ëovjeku, uvijek Êe izazivati Ëuenje i divljenjesvemira. Kad spaπeni narodi pogledaju Otkupitelja i na Njegovulicu vide vjeËnu OËevu slavu; kad budu promatrali Njegovo prije-stolje koje traje od vijeka do vijeka, i kad shvate da Njegovomkraljevstvu nema kraja, uskliknut Êe u uzviπenoj pjesmi: “Dostoj-no, dostojno je Janje koje je bilo zaklano i svojom nas dragocje-nom krvlju iskupilo Bogu!” (Otkrivenje 5,9) (Isto, str. 512)

343

380

Kratice za djela Ellen G. White

AA The Acts of the Apostles (Djela apostolska)AH The Adventist Home (Temelji sretnog doma)AUCR The Australasian Union Conference Record1BC The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. l (2BC

itd. za sv. 2—7) (takoer i 1SDA BC)BE The Bible EchoBTS Bible Training SchoolCD Counsels on Diet and Foods (Savjeti o æivotu i prehrani)CE The Colporteur EvangelistCG Child GuidanceCH Counsels on HealthCh Ed Christian EducationChS Christian Service (KrπÊanska sluæba)CM Colporteur Ministry (Literarni evanelist)COL Christ’s Object Lessons (Isusove usporedbe)CPT Counsels to Parents, Teachers and StudentsCS Counsels on StewardshipCSW Counsels on Sabbath School WorkCT Counsels to Parents, Teachers, and StudentsCTBH Christian Temperance and Bible HygieneCW Counsels to Writers and EditorsDA The Desire of Ages (Isusov æivot, »eænja vjekova)Ed Education (Odgoj)Ev Evangelism (Evangelizam)EW Early Writings (Rani spisi)FE Fundamentals of Christian EducationFLB The Faith I Live By (Vjera kojom æivim)GC The Great Controversy (Velika borba)GCB General Conference BulletinGH Good HealthGW Gospel WorkersHR The Health ReformerHS Historical Sketches of SDA MissionsH to L How to Live

381

IHP In Heavenly PlacesLetter Ellen G. White LetterLS Life Sketches of Ellen G. WhiteMB Thoughts From the Mount of Blessing (Misli s gore blago-

slova, Isusov govor na Gori)

Med Miss The Medical MissionaryMH The Ministry of Healing (Put u bolji æivot)ML My Life Today (Moj æivot danas)MM Medical MinistryMS Ellen G. White ManuscriptMYP Messages to Young People (Poruka mladima)NL Notebook LeafletPHJ The Pacific Health JournalPK Prophets and Kings (Izraelski proroci i kraljevi)PP Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci)RC The Remnant ChurchRedem Redemption: or The Teachings of Christ, the Anointed OneRH Review and HeraldSC Steps to Christ (Put Kristu)SD Sons and Daughters of God1SG Spiritual Gifts, sv. 1 (2SG itd. za sv. 2—4)SL The Sanctified Life1SM Selected Messages, knj. 1 (2SM za knj. 2)SpT Special TestimoniesSR The Story of RedemptionST The Sings of the TimesSW The Southern Watchman1T Testimonies for the Church, sv. 1 (2T itd. za sv. 2—9)

(SvjedoËanstva za crkvu)

Te TemperanceTM Testimonies to Ministers and Gospel Workers1TT Testimony Treasures, sv. 1 (2TT itd. za sv. 2 i 3)WM Welfare MinistryYI The Youth’s Instructor

382

Postanak7,1 ................. 4. srpnja18,19 ............. 5. srpnja32,28 ............. 7. srpnja39,9 ............... 6. srpnja

Izlazak19,5 ......... 10. kolovoza20,8 .............. 2. oæujka23,20 .......... 24. veljaËe31,13 ............... 5. rujna

Levitski zakonik19,30 .......... 21. veljaËe20,26 ......... 5. prosinca

Brojevi13,30 ........... 10. srpnja

Ponovljeni zakon25,15 .... 23. studenoga26,11 ......... 13. sijeËnja32,29 .......... 15. oæujka

Joπua1,8 ............... 17. srpnja

Suci7,2 ............... 12. srpnja13,12 .......... 21. oæujka

1. Samuelova3,1 ............... 13. srpnja17,34.35 ...... 14. srpnja

1. o kraljevima17,1 ............. 17. srpnja

2. o kraljevima6,17 .......... 6. listopada

1. Ljetopisa16,11 ............... 6. rujna

2. Ljetopisa20,21 ........... 18. srpnja

Ezra7,6 ............... 24. srpnja

Biblijski navodi

Nehemija9,6 .............. 21. travnja

Job19,25 ......... 1. prosinca

Psalmi1,2 .............. 11. travnja1,3 ............. 30. sijeËnja5,4 ................ 2. veljaËe16,11 .............. 5. lipnja27,14 .......... 24. svibnja31,25 ............ 8. travnja32,10 ............ 1. travnja34,16 .... 29. studenoga37,3 ................. 4. rujna40,9 ........... 6. kolovoza45,7 ........... 8. kolovoza46,11 ......... 11. sijeËnja50,23 ............ 8. veljaËe51,12 ....... 17. kolovoza62,9 ............ 25. svibnja69,33 ....... 11. prosinca84,12 ............ 9. veljaËe86.11 ............ 3. travnja86,15 ............ 3. svibnja89,20 ............. 20. rujna90,17 .......... 19. veljaËe91,11.12 ......... 9. lipnja92,13 .......... 27. travnja100,4 .......... 13. veljaËe103,13 .. 15. studenoga104,34 ....... 28. sijeËnja105,1.2 ........ 31. srpnja105,8 ....... 12. kolovoza105,39 ........... 9. srpnja111,3 ...... 5. studenoga119,97 .... 18. listopada119,105 .. 11. listopada139,23.24 ..... 14. lipnja145,9.10 ......... 1. lipnja145,18 ......... 4. sijeËnja

Izreke3,5 .......... 9. studenoga3,13 .............. 13. lipnja3,17 ...... 10. studenoga3,27 ........... 26. sijeËnja4,18 ........ 21. listopada

4,23 ............ 14. travnja8,11 ........... 20. sijeËnja10,22 .......... 16. travnja10,29 ......... 22. sijeËnja11,31 ....... 19. prosinca17,22 .......... 12. veljaËe18,24 ......... 18. sijeËnja22,1 .............. 15. lipnja23,26 ............ 1. veljaËe25,11 .......... 15. veljaËe

Propovjednik2,11 ............. 16. srpnja7,27 ............... 1. srpnja9,10 .............. 19. lipnja

Izaija8,20 ............... 28. rujna11,2 ............. 6. sijeËnja26,2 ............ 23. oæujka26,19 ....... 24. prosinca26,20 ....... 21. prosinca27,3 ......... 19. kolovoza27,5 ............ 25. veljaËe30,21 .......... 22. svibnja35,10 .... 28. studenoga40,1.2 ...... 31. kolovoza41,10 .......... 22. veljaËe43,1 ........ 23. listopada43,11.12 ....... 26. lipnja49,25 ....... 22. prosinca50,4 .............. 16. lipnja53,3 .............. 5. svibnja53,5 ......... 14. kolovoza55,7.8 ........... 2. travnja58,12 .......... 26. oæujka62,10 .......... 20. travnja63,3 ......... 13. kolovoza63,7 ......... 28. kolovoza65,2 ............ 20. svibnja

Jeremija30,17 ......... 19. sijeËnja31,3 ........... 9. kolovoza31,16.17 .. 26. prosinca31,33.34 .. 11. kolovoza33,3 ........ 10. listopada

383

Tuæaljke3,25 ................ 7. lipnja3,26 ............. 21. srpnja

Ezekiel20,20 .......... 22. oæujka

Daniel6,4 ............... 23. srpnja8,14 ........ 19. listopada12,1 ......... 20. prosinca12,3 .......... 3. listopada

Hoπea6,3 ........ 11. studenoga

Joel1,15 ........... 7. prosinca

Jona1,2 ............... 20. srpnja

Mihej7,18 ............ 21. svibnja

Nahum1,7 ................. 17. rujna

Habakuk2,4 ............... 22. srpnja2,20 ........... 7. kolovoza

Sefanija2,3 ........... 12. prosinca

Hagaj2,23 ............ 26. travnja

Zaharija9,12 ............ 12. travnja10,1 ......... 18. kolovoza13,6 ......... 31. prosinca13,9 .............. 22. lipnja

Malahija3,16 ...... 19. studenoga3,17 ........ 30. listopada

Matej1,23 ........... 4. kolovoza5,6 .............. 10. oæujka5,14.15 . 30. studenoga5,16 ............ 25. travnja5,18 ................. 1. rujna5,48 ......... 20. kolovoza6,24 .............. 7. travnja

7,7 ................... 8. rujna7,12 ................. 9. rujna7,15 ......... 10. prosinca8,17 ........ 1. studenoga9,21 .............. 26. lipnja10,7.8 ...... 13. prosinca10,32.33 ........ 11. rujna11,28 .......... 10. travnja13,33 ......... 2. kolovoza13,45.46 ....... 7. svibnja20,28 ............ 20. lipnja24,12 ....... 15. prosinca24,13 .......... 28. travnja24,23 ....... 14. prosinca24,36 ....... 23. prosinca25,15 ............. 30. rujna25,21 .......... 10. veljaËe25,23 ....... 27. prosinca25,35.36 ....... 27. lipnja

Luka1,6 ............. 25. sijeËnja2,52 ........ 2. studenoga9,62 .............. 19. lipnja10,19 ....... 22. kolovoza12,35.36 .. 29. kolovoza14,13 .... 22. studenoga14,27 .......... 24. travnja16,10 .......... 19. travnja17,21 ......... 1. kolovoza21,26 ......... 4. prosinca21,36 ............ 29. lipnja24,45 .......... 16. svibnja

Ivan1,12 ............. 3. sijeËnja1,16 ........... 14. sijeËnja3,3 .............. 13. oæujka3,7 ........ 17. studenoga3,14.15 ....... 30. svibnja3,16 .............. 3. oæujka3,17 ................ 2. lipnja3,36 ............. 5. sijeËnja4,14 ............ 17. veljaËe16,51 ............. 23. rujna6,54.55 ......... 1. oæujka8,12 ............... 29. rujna9,4 .............. 12. svibnja10,29 ...... 28. listopada11,5 ............ 16. veljaËe12,32 .......... 23. sijeËna12,36 .... 13. studenoga13,14.15 ..... 25. oæujka13,34 ......... 10. sijeËnja13,35 ............ 7. veljaËe14,3 ............ 30. travnja

14,6 .............. 4. travnja14,16.17 ..... 14. svibnja14,27 ............ 6. veljaËe14,30 ............. 12. rujna15,4 ............. 11.svibnja15,5 ............. 9. sijeËnja15,8 ........ 8. studenoga16,7 ......... 16. kolovoza16,14 ............ 4. veljaËe16,24 ....... 21. kolovoza16,33 ......... 17. sijeËnja17,11 .... 16. studenoga17,18 ............ 25. lipnja17,21 ...... 12. listopada17,22.23 ........ 16. rujna20,21 .... 24. studenoga

Djela4,13 ................. 3. rujna5,32 ...... 18. studenoga8,26.27 .......... 8. srpnja9,6 ............... 29. srpnja20,19 .......... 27. oæujka20,20 ......... 8. prosinca

Rimljanima3,25.26 ... 7. studenoga3,31 .............. 7. oæujka5,1.2 ..... 25. studenoga5,10 ........... 24. sijeËnja5,18 ......... 15. kolovoza6,11.12 ......... 9. travnja6,22.23 ..... 1. listopada8,1 ................ 9. oæujka8,14 .............. 4. svibnja8,17 .......... 2. listopada8,18 ...... 27. studenoga8,28 .............. 5. oæujka8,,34 ............... 8. lipnja8,38.39 ... 17. listopada12,2 ............ 26. veljaËe13,14 ....... 27. kolovoza15,1 ............ 15. svibnja15,4 ........... 21. sijeËnja

1. KorinÊanima1,30 ............ 13. svibnja2,9 .......... 13. listopada3,11-13 ........... 4. lipnja3,14 ......... 30. kolovoza3,16 .............. 11.veljaËe6,19.20 ....... 22. travnja7,7 .............. 29. svibnja9,16 ............... 22. rujna9,27 .............. 17. lipnja13,12 ....... 25. prosinca

384

15,22.23 ........ 2. srpnja15,57 .......... 23. svibnja

2. KorinÊanima3,18 ........... 15. sijeËnja4,2 ................. 15. rujna4,7 ............... 25. srpnja4,17 ............ 30. oæujka5,14 ............. 27. srpnja5,15 ...... 12. studenoga5,21 ............... 18. rujna6,2 ........... 17. prosinca7,1 ............. 6. prosinca12,9 .............. 8. oæujka

GalaÊanima1,4 ................... 7. rujna2,20 ............... 13. rujna3,26 ........... 27. sijeËnja5,6 ............... 8. sijeËnja6,10 ............ 18. veljaËe

Efeæanima1,3.4 ............. 6. oæujka1,5.6 .......... 5. kolovoza1,18 ............ 17. travnja2,4.5 ....... 31. listopada2,19.20 ......... 23. lipnja3,16 ............ 29. travnja3,19 ............ 27. svibnja3,20 ......... 23. kolovoza4,12 .......... 9. listopada5,1.2 .......... 16. sijeËnja5,8 ................. 10. rujna5,25-27 .......... 14. rujna6,10 ........ 15. listopada6,12 ............. 15. srpnja

Filipljanima1,6 ................ 28. lipnja1,9-11 ...... 24. kolovoza2,6 ................ 2. svibnja2,8 ................. 27. rujna2,15 ........... 9. prosinca3,9 ................ 11. lipnja3,13.14 ........ 30. srpnja4,6 .............. 18. svibnja4,13 ........ 29. listopada

Koloπanima1,12 ......... 30. prosinca1,27 .............. 1. svibnja2,6 .............. 11. oæujka2,10 ........ 22. listopada

3,3.4 ....... 3. studenoga3,12 ......... 25. kolovoza3,18.19 ......... 18. lipnja

1. Solunjanima4,13 ............ 16. oæujka

2. Solunjanima1,12 ......... 26. kolovoza

1. Timoteju1,16 ...... 26. studenoga3,16 .............. 4. oæujka6,11.12 ......... 9. svibnja6,17 ...... 14. studenoga

2. Timoteju2,19 ......... 16. prosinca4,8 .............. 28. veljaËe

Titu2,10 ............ 23. travnja2,11.12 ....... 28. svibnja2,13 ........ 26. listopada3,2 ........ 21. studenoga

Hebrejima1,14 ............. 7. sijeËnja2,3 ................ 8. svibnja2,17 ............ 23. veljaËe4,12 ............ 17. svibnja4,15 .......... 7. listopada4,16 ........... 12. sijeËnja5,8.9 ......... 5. listopada7,24.25 ....... 17. oæujka7,26 .............. 5. travnja8,1.2 ....... 14. listopada9,24 ........ 6. studenoga10,9 ...... 20. studenoga10,22 ............. 25. rujna11,1 .............. 10. lipnja11,5 ............... 3. srpnja11,6 ............ 19. svibnja11,9.10 ..... 4. listopada11,27 .............. 8. lipnja12,2 ............... 26. rujna12,14 .......... 14. oæujka12,28 .......... 10. svibnja13,5 ........ 27. listopada13,21.22 . 16. listopada

Jakov1,5 .................. 6. lipnja1,12 ............ 12. oæujka

1,27 ............ 20. oæujka4,4 ................. 21. rujna5,17.18 ....... 13. travnja

1. Petrova1,4 .............. 20. veljaËe1,5.6 ............. 21. lipnja1,7 .......... 24. listopada1,23 .............. 3. veljaËe2,9 .............. 15. travnja2,21.22 ......... 12. lipnja3,8 ................... 2. rujna3,12 ............ 28. oæujka4,8 ................. 19. rujna5,8 .............. 19. oæujka

2. Petrova1,4 ............. 29. sijeËnja1,10 ................ 3. lipnja1,10.11 ....... 27. veljaËe1,12 .............. 24. lipnja3,18 ............ 18. travnja

1. Ivanova1,3 .......... 25. listopada1,9 .............. 12. oæujka2,1 ................ 6. svibnja3,1 ............... 1. sijeËnja3,3 ............... 2. sijeËnja3,4 .......... 4. studenoga3,19 .............. 6. travnja4,7 .............. 14. oæujka5,3 .............. 26. svibnja

Juda24 ............ 18. prosinca

Otkrivenje3,5 .............. 18. oæujka3,18,19 ..... 8. listopada5,9 ................ 30. lipnja7,2.3 ........... 24. oæujka7,14 ......... 28. prosinca11,15 ......... 2. prosinca14,5 ......... 19. prosinca16,15 ............. 24. rujna18,1 .............. 5. veljaËe19,8 ........... 3. kolovoza21,4 ............ 31. oæujka21,7 ........... 31. sijeËnja21,22 .......... 29. veljaËe22,2 ........ 20. listopada22,4 ............ 31. svibnja22,16 ......... 3. prosinca

Ellen G. White NA© BRIÆNI OTAC · nevolji. U vrijeme opasnosti, On je njihovo utoËiπte. U tuzi,...

Documents

Transcript of Ellen G. White NA© BRIÆNI OTAC · nevolji. U vrijeme opasnosti, On je njihovo utoËiπte. U tuzi,...