SUE TOWNSEND / NOVI JADI ADRIANA MOLEA

hit BIBLIOTEKA MODERNE hitjunior omladinske literature junior

ČETVRTO KOLO

19

UređujeIVAN KUŠAN

Likovno opremio

RATK.O JANJIĆ-JOBO

SUE TOWNSEND

Novi jadi Adriana Molea

S engleskoga preveoZLATKO CRNKOVIĆ

ZNANJE 1987

Naslov izvornika

Sue TownsendTHE GROWING PA1NS OF ADRIAN MOLE

Methuen London 1984 Copyright © 1984 Sue Townsend

Mami, tati i svoj obitelji, nježno i harno

»Budući da ima što jesti, aristokratski pobunjenik mora imati druge razloge za nezadovoljstvo.«

Bertrand Russell Povijest zapadne filozofije

ADRIAN MOLE’

Tabelarni pregled njegovih vnecdM-

JUuaskjh odnosa /*4 dan

4- travnja

s. IVANBRAlTHWAlTe

PAS( Mpoinatog porijekla)

\KĆERKA

"\PAMDORA

9RiS,wi^uCk '• \

MAXWE LL HOUSE SIN

tTRL/CA ■*—

('DOREeN SLAT*R)heudata

rte PRIJATELJI OBITELJI

BAR*y KfNT-( 5ILED2/JA) BULJO0KI SCUUTON (PIŠA) UPRAVA GRADSKIH SLU2BI (POSLODAVAC 00 STAROGA) MARffARgr THATCHER.

(PReMIJGRKA)

ADK

LJUBAVNIK

&EOR6E

SHSAU MOLE (KLJUČARICA)

\6rVA«

l

\SIN

IMAV Ml

+■Dl DA M (POKOJN

SABRA(njemački OVČAR)

BERTOVA DJECA U AUSTRALIJI

DObRJ SAHARITAAJAC-

iiERKA

ii goe iDEN

BER.T BAXTEK^

ŽIVI U BRAKU SA OUEEMll DAMER (t>RU<jA tEA/A)

Kuca do Kude G.S/ngh

PReKo PUTA <4 DA Sib/GHO'LEAKHEV! Sy< M*u SINGHOV,

LJUBAVNICA G. LUCASA(onog dripca)

oieujeuoc i rastavljenog od

GDE LUCA5

UU.INF MOLE

Prijatelj i o&iregiNI GEL (najbolji FREUD)RICK LENOlJ(OMLADINSKI FUNKCIONAR.

CourtNeV elliot (poštar)GOSP- TYDEHAN ( SA BbC-JA)HAM isu MANCINl (amfrs KOJIH se

dopisu je)

Nedjelja, 4. travnja

Starije uputio telegram Ministarstvu obrane. Želi aktivno sudjelovati u ratu protiv Argentine. Telegram glasi ovako:

KVALIFICIRANI STRUČNJAK ZA GRIJANJE STOP STO POSTO SPOSOBAN STOP ŽELI STUPITI U SLUŽBU DOMOVINE STOP SPREMAN NASTUPITI ODMAH.

Stara kaže da će stari učiniti sve samo da ne mora raditi na čišćenju obale kanala.

Dok smo pili čaj, tražio sam na mapi Falkland- sko otočje, ali ga nikako nisam mogao naći. Napokon ga je pronašla stara ispod mrvice voćnog kolača.

U ovo doba nacionalne krize nerado spominjem svoje osobne tegobe, ali otkako mi se sinoć model aviona zalijepio za nos, neprestano muku mučim. Tako mije nos otekao da me izbezumljuje pomisao da bi još mogao prsnuti i raznijeti mi mozak.

Nazvao sam hitnu pomoć. Usred silnog smijeha i cerekanja, javila se na telefon sestra koja mi je bila odlijepila avion s nosa. Rekla mi je da sam »vjerojatno alergičan na ljepilo« i da će oteklina splasnuti za dva-tri dana. I još je dodala: »Sad valjda više nećeš šnjofati ljepilo.« Pokušao sam joj objasniti što je bilo posrijedi, ali je ona spustila slušalicu.

Došla mi je Pandora u posjet, ali je nisam mogao primiti. Kad bi vidjela kakav mi je grozan nos, od šuba bi se ohladila prema meni.

Ponedjeljak, 5. travnja

Eto kakve sam ja sreće! Danas je prvi dan školskih praznika, a ja ne mogu iz kuće zato što mi je nos kao krastavac. Čak se i stara malko zabrinula. Htjela mije probušiti oteklinu sterilizira­nom iglom, ali ja nisam dao. Ona nije u stanju pošteno prišiti ni zakrpu na trapericama, a kamoli izvesti delikatnu medicinsku operaciju. Zamolio sam je da me odvede privatnom specijalistu za nos, ali nije htjela. Rekla je da treba novaca za specijalistički pregled kod ginekologa. Pregledat će joj primarne i sekundarne spolne organe. Na zdravlje!

Pas se zaljubio u neku koker-španijelku koja se zove Mitzi. Jadnik nema ni najmanje šanse 1) zato što je bez pedigrea i 2) zato što se ne dotjeruje kao drugi psi. Pokušao sam mu sve to utuviti u glavu, ali me on samo tužno i jadno gledao, a onda se ispružio pred vratima njezine kuće. Nije šala biti zaljubljen. Isti takav problem kao što ga pas ima sa Mitzi imam ja s Pandorom. Obojica pripadamo nižoj društvenoj klasi nego naše odabranice.

Utorak, 6. travnja

Narodu je saopćeno da Velika Britanija i Argentina nisu u ratu, nego samo u sukobu.

Čitam Voljenog pokojnika kojeg je napisala neka ženska po imenu Evelyn Waugh.

12

Napisao sam i poslao Pandori ljubavno pismo i pjesmu. Evo što sam joj napisao:

Pandora, ljubavi moja!Zbog nesretne tjelesne nezgode ne mogu te osobno

vidjeti, iako svaka pora moga bića vapi za tvojom neposrednom fizičkom blizinom. Strpi se malo, ljubavi moja, uskoro ćemo se opet zajedno smijati.

Tvoj do posljednjeg dahaAdrian

P.S. Kakvo je tvoje mišljenje o sukobu s Argentinom, a napose o ostavci ministra vanjskih poslova lorda Carringtona?

Nezadovoljna tuna Ja sam riba tuna Što pliva u moru nezadovoljstva.O kada li ću, kada,Napokon doći do mrijestilišta?

Nadam se da će Pandora shvatiti moju pjesmu i simboliku »mrijestilišta«. Dozlogrdilo mi je biti jedini djevac u razredu. Svi su se osim mene iskušali u seksu. Barry Kent se hvali s koliko kućanica vodi ljubav dok mu stari raznosi mlijeko. Kaže da samo zbog toga uvijek kasni u školu.

Srijeda, 7. travnja

Četvrtak, 8. travnja Veliki četvrtak

Nos mi je malo splasnuo.Stara se vratila od ginekologa loše volje. Dopustio sam Pandori da me posjeti u zamrače­

noj sobi. Odigrali smo sjajnu ljubavnu scenu.

13

Pandora je ispod haljine imala dugački svileni kombine od svoje stare i dopustila mi je da joj diram čipku na donjem rubu. Mene je više zanimala čipka oko naramenica, ali mi je Pandora rekla: »Nemoj, dušo, moramo pričekati dok ne maturiramo«.

Upozorio sam je da sva ta seksualna lišavanja katastrofalno djeluju na moj ten, ali mi je ona odgovorila: »Ako me stvarno voliš, onda ćeš se još malo strpjeti«.

Ja sam joj nato odgovorio: »Ako ti mene stvarno voliš, onda se nećeš moći strpjeti.«

Onda je opet ona rekla kako mora vratiti starin kombine u ormar prije nego što se stara vrati s posla.

Trenutno imam 38 bubuljica — 28 na faci, ostale su na ramenima.

Petak, 9. travnja Veliki petak

Barry Kent širi perfidne glasine da sam snifer. Tetka mu je čistačica u bolnici pa je čula za moju nezgodu s nosom. Ja smatram da nije u redu da čistačice odavaju privatne medicinske tajne bol­ničkih pacijenata. I one bi morale polagati Hipo- kratovu zakletvu, kao liječnici i medicinske sestre.

Stara je opasno nabrušena. Samo se izležava, puši i uzdiše. Na telki je bila emisija o tome kako se u Francuskoj bebe rađaju u bazenima. Bila je to vrlo zanimljiva (i erotska) emisija, ali je stara brže-bolje uključila drugi kanal i gledala neko dozlaboga dosadno sranje!!! Kad sam se ja pobunio protiv toga, podvrisnula je: »A zašto se ti lijepo ne pokupiš u drugu sobu i tamo se sam duriš kao druge pubertetlije?«

14

Starom nije jasno kao ni meni zastoje stara tako utučena. Takva je sve otkako se vratila s onog pregleda.

Možda se stvarno ne osjeća dobro?Bojni brod Canberra otplovio je put Falkland-

skog otočja. Na njemu je i stariji brat Barryja Kenta, Clive.

Subota, 10. travnja

Berta su izbacili iz kluba Britanske legije zato što je rekao da Falklandsko otočje pripada Argentini. Berta to nije bogzna kako pogodilo, jer je ionako išao tamo samo radi jeftinog piva.

Baka je došla k nama da provjeri nemamo li u smočnici možda argentinskih mesnih konzervi. Inspekcija je dobro prošla jer imamo samo konzerve mesa od brazilskih goveda.

Bakine su oči nekako čudne. Stara kaže da je to od šovinizma, ali ja mislim da će prije bilti od mrene. Učili smo o tome u biologiji u prvom polugodištu, pa znam što govorim.

Nedjelja, 11. travnja Uskrs — Vazam

Radnička klasa danonoćno radi ne bi li što prije pokrpala stare britanske bojne brodove. Velika Britanija se sprema da za šest tjedana iznenada napadne Argentinu.

Baka me silom odvela u crkvu. Pastor nas je natjerao da se molimo za stanovnike Falklandskog otočja. Rekao je da oni tamo »stenju pod jarmom fašizma«. Razglagoljao se o svjetskom miru.

15

Prodika mu se, po mom skromnom mišljenju, dozlaboga otegla; čak se i baka počela vrpoljiti i šaputati o tome kako treba da pristavi vodu za prokulice.

Nakanio sam reći baki da me više ne smatra kršćanskim vjernikom. Morat će naprosto naći nekog drugoga da je vodi uzbrdo do crkve. Nisam dobio jaje za Uskrs — stari i stara kažu da sam prestar za takve stvari. Baš kao da postoji zakon prema kojem svi oni koji su stariji od petnaest godina ne smiju jesti uskrsna jaja!

Ponedjeljak, 12. travnja Uskrsni ponedjeljak

Mislim da će stara stvarno poludjeti; ponaša se još čudnije nego inače. Kad je došla u moju sobu da mi promijeni posteljinu, i kad sam joj prigovorio da joj pepeo s cigarete pada na moju ratnu mapu Falklandskog otočja, rekla mi je: »O bože dragi, Adriane, ti bi htio da ova tvoja soba bude kao neko jebeno svetište! Zašto ne ostavljaš odjeću po podu kao svi normalni tinejdžeri?«

Odgovorio sam joj da ja volim da sve bude čisto i uredno, ali mi je ona odbrusila: »Ti si pravi pravcati manijak« i izašla iz sobe.

Stara i stara se vječito svađaju oko svoje spavaće sobe. Polovica sobe od staroga čista je kao sunce, ali je polovica od stare za porigati — na podu leže pepeljare prepune čikova, stari požutjeli brojevi Observera, knjige, časopisi i hrpice najlonskih gaćica. Njezin je regal pun jezivih đrangulija koje kupuje po staretinarnicama, kipića s jednom rukom, razbijenih vaza, smrdljivih starih kupusara itd. Iskreno mi je žao staroga što mora s njom dijeliti sobu. Na njegovom se regalu nalazi samo

16

njegova knjižica auto-moto društva i fotografija stare u vjenčanoj haljini. Ona je jedina mladenka koju sam vidio da joj dim izlazi iz nosa.

Jednostavno mi ne ide u glavu zašto ju je stari uzeo za ženu.

Utorak, 13. travnja

Nakon što je završila Dinastija, upitao sam staroga zašto je uzeo staru za ženu. Baš kao da sam razvezao vreću! Istresao je preda me 15 godina gorčine i kivnosti. Rekao mi je ovako: »Pazi, Adriane, da ne ponoviš moju pogrešku! Pazi da te žensko tijelo ne zaslijepi pa da ne vidiš pravi karakter i navike dotičnice.«

Ispričao mi je kako se upoznao sa starom dok su još minice bile u modi. Rekao je da je stara u to vrijeme imala fantastične noge i bedra. Dodao je: »Moraš znati da je većina ženskih tada grozno izgledala u minicama, pa da se tvoja mama isticala kao neka rijetkost«.

Zaprepastio me taj njegov seksistički stav pa sam mu rekao da ja volim Pandoru zato što je pametna i što suosjeća sa slabijima od sebe. Stari se nekako ružno nacerio i rekao: »Ma brus! Da je Pandora nekim slučajem gadna ko lopov, ne bi ti uopće primijetio koliko je inteligentna i koliko ima dobro srce.«

Ovaj naš prvi razgovor muškarca s muškarcem okončao je stari ovim riječima: »Slušaj, mali, nemoj ni pomišljati da se ženiš dok ne provedeš sa mačkom nekoliko mjeseci u zajedničkoj spavaćoj sobi. Ako ostavi gaćice na podu više od tri dana za redom, bježi od nje glavom bez obzira.«

17

Mitzina vlasnica došla je k nama da zamoli staru da ne pušta našeg psa blizu Mitzi. Stara joj je odgovorila da naš pas živi u slobodarskoj sredini i da smije ići kuda god želi.

Mitzina vlasnica, neka gđa Carmichael, zaprijeti­la je staroj, ako naš pas »bude i dalje napastovao Mitzi«, da će ga morati prijaviti policiji. Stara se nacerila i rekla: »A zašto ne biste odmah išli do kraja i obratili se Vrhovnom sudu?«

Nakon pola sata pojavio se g. Carmichael i rekao da Mitzi pripremaju za izložbu i da za to vrijeme ne smije doživjeti nikakav stres. Stara mu je nato odbrusila: »Ja imam preča posla nego da ovdje s vama preklapam o romantičnoj ljubavi između jedne usrane koker-španijelke i jednog križanca«. Ja sam se ponadao da to znači da će skuhati večeru, ali je umjesto toga otišla u kuhinju i pročitala Guardian od prve do zadnje stranice, pa sam opet morao otvoriti konzervu tunjevine.

Srijeda, 14. travnja

Četvrtak, 15. travnja

Probudio sam se u 4 sata ujutro jer me je zabolio zub. Uzeo sam 6 aspirina za djecu. U 5 sati probudio sam staru i starog i rekao im kakve bolove imam.

Stari se izderao na mene: »Sam si si kriv, štene jedno, u zadnje vrijeme nisi tri puta za redom išao zubaru kad si bio naručen.«

U 5 i 30 zamolio sam staroga da me odveze u dežurnu bolnicu, ali se on samo prevrnuo u krevetu na drugu stranu i odbio moju molbu. Lako je njemu kad nema više svojih zubi! Sjedio sam u krevetu mučen strahovitim bolovima i gledao kako zora

18

rudi. Sretne bezube ptičice počele su kriještati na sav glas, a ja sam se zakleo da ću ubuduće ići 4 puta godišnje zubaru, bez obzira na bolove.

U 9 sati probudila me stara i rekla mi da me čekaju u zubarskoj ambulanti za hitne slučajeve. Odgovorio sam joj da me zub više ne boli i zamolio je da im javi da neću doći.

Petak, 16. travnjaPosljednja Mjesečeva četvrt

Probudio sam se u 3 sata u noći od strahovite zubobolje. Nastojao sam nijemo trpjeti bolove, ali valjda je moje stenjanje na neki način ipak doprlo do spavaće sobe mojih roditelja, jer mi je stari banuo u sobu i zapovjedio neka umuknem. Nije pokazao ni trunka suosjećanja, samo je cvilio kako ujutro mora raditi na obali kanala i kako mu je potreban san. Kad se vraćao u krevet, poskliznuo se na reviju Cosmopolitan koju je stara bila ostavila na podu na svojoj polovici sobe. Stari je toliko psovao daje probudio psa. Onda se i stara probudila. Onda su i ptice zakriještale. I tako sam opet gledao ružoprstu zoru kako potiskuje noć.

Subota, 17. travnja

Još ležim u krevetu zbog zubobolje.Roditelji ne pokazuju ni najmanje suosjećanja,

samo mi govore: »Trebao si ići zubaru«.Nazvao sam Pandoru — sutra mi dolazi u posjet.

Pitala me da li trebam štogod. Odgovorio sam joj da bi mi dobro došla štangica čokolade. A ona će nato (vrlo razdražljivo, kako mi se učinilo): »Za ime božje, Adriane, zar ti nisu zubi već dovoljno truli?«

19

Cijeli bogovetni dan pas zavija ispred vrata Mitzine kuće. I on je ostao bez svoje prijateljice s pedigreom i bez pseće hrane.

Nedjelja, 18. travnja Bijela nedjelja

Pandora je upravo izašla iz moje sobe. Naprosto sam smlavljen frustracijom. Ovako više ne ide. Evo što sam napisao tetići Clari, »Pomoz-tetki« iz novina:

Draga teta Clara!Ja sam petnaestogodišnji učenik. Baka rne uvjerava

da sam zgodan, a mnogi su izjavili da sam napredan za svoje godine. Jedinac sam iz lošeg braka (ne računajući psa). Moj je problem u ovome — ludo sam zaljubljen u stariju djevojku (starija je od mene tri mjeseca). Ona je iz više klase (ne mislim u školi — u školi smo u istom razredu; hoću reći da pripada višoj društvenoj klasi), ali tvrdi da to ne igra nikakvu ulogu. Bili smo vrlo sretni sve donedavno kad su mene spopale seksualne želje. U zadnje se vrijeme često samozadovoljavam i to mi obično pomaže na neko vrijeme, ali ne zadugo. Znam da bi mi prava spolna ljubav jedina pomogla. Popravio bi mi se ten i mogao bih se bolje koncentrirati na učenje za malu maturu.

Iskušao sam svakojaka erotska pomagala, ali moja djevojka odbija da ide sa mnom do kraja. Kaže da još nismo spremni za to.

Ja sam potpuno svjestan opasnosti da dobijemo neželjeno dijete, pa bih se poslužio zaštitnim sredstvom.

Vaš zdvojniPjesnik iz Midlandsa

20

Ponedjeljak, 19. travnja

Danas prije podne imali smo dobru diskusiju na satu iz nauke o društvu. O Falklandima.

Pandora je iznijela tezu da je »naš razred protiv upotrebe sile u pokušaju da Velika Britanija ponovo osvoji Faklandsko otočje«.

Diskusija je, začudo, bila na sasvim pristojnom nivou. Ja sam održao briljantan govor u prilog spomenutoj tezi. Poslužio sam se citatima iz Životinjske farme i Plodova gnjeva. Kad sam sjeo, razlegao se prilično buran aplauz.

Barry Kent je govorio protiv iznesene teze. Rekao je: »Ovaj, ja, ovaj, ja bi reko da mi moramo, znate, ovaj, bombardirati obalu Argentine«. Zapravo je ponovio riječi svoga starog, ali kad je sjeo, prolomile su se prave ovacije!

U 2 i 30 moram biti kod zubara, samo mi je to trebalo!

4 sata po podne. Ostao sam bez jednog prednjeg zuba! Onaj blesavi australski zubar izvadio mi gaje, umjesto da ga popravi. Čak je išao tako daleko da mi ga je umotao u papir i dao mi da ga ponesem kući!

»Ali ja sam sad krezub!« rekao sam mu, a on mi je odbrusio: »Pa i drugi su, pa šta im fali!«

Upitao sam ga hoće li mi izrasti novi zub. Promrsio je kroza zube: »Ti boga, kakav ignorant!« ali mi nije odgovorio na pitanje.

Dok sam posrćući izlazio iz njegove ordinacije, držeći se grčevito za zaleđenu čeljust, dobacio mi je da me je višeput vidio kako jedem čokoladu vraćajući se iz škole, i da ću biti sam sebi kriv ako do svoje tridesete godine ostanem bez zubi.

Ubuduće se više neću vraćati tim putem iz škole.

21

Sad mi je faca kao u onih tipova na potjernicama. Izgledam kao masovni ubojica. Stara je bijesna na zubara. Napisala mu je pismo u kojem traži od njega da mi besplatno ugradi umjetni zub.

U školi je bilo strašno; Barry Kent me počeo zvati »Krtica Krezubica«, a za njim i svi ostali; čak se i Pandora držala nekako suzdržano prema meni. Na satu fizike poslao sam joj ceduljicu u kojoj sam je pitao da li me još voli. Odgovorila mije na drugoj ceduljici: »Voljet ću te dok god Gibraltar bude britanski«.

Utorak, 20. travnja

Srijeda, 21. travnja

Upravo su u vijestima javili da Španjolci traže da im vratimo Gibraltar.

Četvrtak, 22. travnja

Jutros se nisam mogao prisiliti da ovako krezub odem u školu pa sam ostao u krevetu sve do 12 i 45. Zamolio sam staru da mi napiše ispričnicu. Po podne sam predao ispričnicu gđi Fossington-Gore. Ona ju je pročitala i ljutito rekla: »Tvoja majka barem ne laže. Kakvo osvježenje, poslije svih onih laži na koje smo se navikli da roditelji pišu o svojoj djeci.«

Pokazala mi je pismo. U pismu je stajalo:

Poštovana gđo Fossington-Gore!Adrian nije jutros došao u školu zato što je ustao

tek u 12 i 45S poštovanjem,

Pauline Mole

22

Ubuduće će mi stari pisati ispričnice. On je okorjeli lažljivac.

Petak, 23. travnja Jurjevo. Mlađak

Barry Kent došao je danas u školu u majici na kojoj je otisnuta britanska zastava. Gđa Fossing- ton-Gore poslala ga je kući da se presvuče. On se proderao: »Valjda mogu slavit dan našega sveca zaštitnika!«

Nato se gđa Fossington-Gore izderala na njega: »Ali ti nosiš na sebi simbol fašizma, ti odurni desničarski klipane!«

Danas je i Shakespeareov rođendan. Jednog dana bit ću veliki pisac kao i on. Na dobrom sam putu — imam već dva pisma od BBC-ja u kojima mi odbijaju suradnju.

Subota, 24. travnja

Na naslovnoj strani večerašnjih lokalnih novina pojavila se slika staroga od Barryja Kenta. Stari drži u rukama sinovu majicu na kojoj je otisnuta britanska zastava. Ispod slike piše: »Patriot žali za gubitkom nacionalnog ponosa«.

U popratnom tekstu stoji:

Kršni veteran drugog svjetskog rata Frederick Kent (45) rekao je našem reporteru u dnevnoj sobi svoga priprostog doma u gradskim kućama kako duboko žali što su njegova sina Barrvja (15) ismijali i ponizili u školi zato što je došao u majici na kojoj je otisnuta britanska zastava. Barry je učenik osnovne škole općeg smjera »Neii Armstrong«. Gđa Kent

23

(35) izjavila je: »Moj je sin Barry osjetljiv dečko koji obožava svoju domovinu i koji jako voli svetog Jurja, pa je obukao majicu na kojoj je slika naše slavne engleske zastave«. G. Frederick Kent je dometnuo: »A povodom toga što je jučer bio Đurdev-dan«.

G. Kent neće dopustiti sinu da ide u školu sve dok se dotična nastavnica, gđa Fossington-Gore ( 3 1 ) , javno ne ispriča.

G. Reginald Scruton ( 5 7 ) , ravnatelj škole, izjavio je danas telefonski: »Ja dobro poznajem tu zlosretnu obitelj Kent i uvjeren sam da ćemo uspjeti srediti stvar tako da ne preraste u nekakav lokalni skandal«. Pošto je upozoren da govori s našim izvjestiteljem za školstvo Rogerom Greenhillom, g. Scruton se ispričao i kratko izjavio: »Onda nemam što kazati«.

Nedjelja, 25. travnjaDruga Vazmena. Početak ljetnog vremena (u SAD i Kanadi)

Britanske jedinice ponovo su osvojile Južnu Georgiju. Unio sam tu promjenu na svoju mapu ratnih operacija.

Jutros sam u kupaonici našao neku čudnu spravu, nalik na uru za kuhanje jaja. Na kutiji sa strane piše: »Prognozer«. Nadam se da stara ne petlja nešto s okultizmom.

Ponedjeljak, 26. travnja

Tajnovit razgovor! Stara je. rekla: »George, to je 100 posto sigurno«. A stari će nato: »Bože sveti, ja se ne mogu više dizati u tri sata ujutro, nisam više u tim godinama«.

Reklo bi se da stara postavlja pred staroga nerazumne seksualne zahtjeve.

24

Primio sam odgovor od tete Clare! Pročitao sam ga putem dok sam išao u školu.

Dragi pjesniče iz Midlandsa!E pa, bogme, moglo bi se reći da si se, dragoviću,

zbilja gadno raspaliol Samo pazi, tebi je tek petnaest godina, tijelo ti je u previranju, hormoni u vrtlogu. Osjećaji ti idu gore-dolje, kao jo-jo.

I dakako da žudiš za seksom, kao što žudi svaki momak u tvojim godinama. Ali, dragoviću moj, ima ljudi koji isto tako žude za luksuznim stančugama i odmorima u egzotičnim krajevima. Ne možemo uvijek imati sve što želimo.

Čini se da imaš zgodnu i pametnu curu — uživajte družeći se jedno s drugim. Bavi se nekim hobijem, nastoj da budeš tjelesno i duhovno svjež i nauči pravilno disati.

Seks je, dragi momče, tek neznatan dio života. Uživaj u svojim divnim mladenačkim godinama.

Srdačno te pozdravljaTeta Clara

Da uživam u svojim divnim mladenačkim godinama! Ove godine nisu ništa drugo do jad i nevolja. Jedva čekam da odrastem pa da vodim kulturne razgovore s intelektualcima.

Utorak, 27. travnja

Srijeda, 28. travnja

Danas nam je došla u posjet Trlica (iliti Doreen Slater). Nisam je vidio otkako je stari raskinuo s njom.

Disala je strašno ubrzano i gledala nekako čudno. Kad je stari došao do vrata, nije rekla ni

25

riječi, samo je raskrilila kaput (malo se udebljala) i rekla: »Mislila sam, George, da je red da znaš,« okrenula se i otišla vrtnom stazom.

Stari je šutio kao zaliven. Samo se naslonio na gelender, kao da mu je slabo.

Rekao sam mu: »Dobro izgleda, jel’da?«Stari je promrsio: »Prekrasno«, obukao kaput i

istrčao za njom.Nakon pet minuta vratila se stara sa sata

aerobika a la Jane Fonda u obližnjem rekreacionom centru. Bila je izvanredno dobre volje jer je probila bolnu barijeru.

Zvala je na sve strane: »George« i zavirivala u sve sobe. Na kraju je mene upitala: »Kad si zadnji put vidio tatu?«

Šutio sam kao riba, jer čim se spomene Trlica, stara načisto pobjesni.

Četvrtak, 29. travnja

U školi je zbilja gala otkako su obrijana glava i jezive čizme Barryja Kenta tek nemile uspomene.

Bio sam kod zubara da mi uzme »zagriz«. Obratio mi se sa: »Matilda«. Nisam mogao protestirati jer su mi usta bila puna gipsa.

Petak, 30. travnja Prva Mjesečeva četvrt

Stari i stara troše po flašu votke na tjedan. Ne prođe ni minuta da netko od njih ne zazvecne posudom za led, ili ne nareže krišku limuna, ili ne otrči u dućan po Schvveppes.

To je loš predznak. Znači da će se neki vrag dogoditi.

26

Nazvala je baka i ponovila ono što svake godine bunca o tome kako jedna lasta ne čini proljeće. Znam da je to u nekoj vezi s time da ne treba još skidati potkošulju. Ali što će joj to? Ja ne skidam potkošulju cijele godine.

Britanci su bombardirali aerodrom Port Stanley- ja i onesposobili ga za upotrebu.

Subota, 1. svibnja

Nedjelja, 2. svibnja Treća Vazmena

Posjetio sam Nigela i zgranuo se kad sam čuo da se njegovi roditelji kane iseliti u Australiju! Kako može jedan Englez poželjeti da živi izvan Engleske? Stranci moraju živjeti vani zato što su se tamo rodili, ali da jedan Englez ide živjeti u inozemstvo, to je smiješno, pogotovo sada kad je tako lako doći do kvarc-lampe!

Nigel se slaže sa mnom. Zamolio me je da li-bi on mogao ostati i živjeti kod nas. Upozorio sam ga na naš niski životni standard, ali je on rekao da bi donio sa sobom svu svoju pokretnu imovinu.

Ponedjeljak, 3. svibnja Državni praznik u Škotskoj

Jutros sam pola sata u kupaonici proučavao svoj nos, pošto mi je moj takozvani najbolji prijatelj Nigel sinoć rekao: »Zar ne vidiš da si sličan Dustinu Hoffmanu?«

Nisam ni primijetio da mi je izrasla tolika kljuka. Ali, što sam je dulje promatrao, sve sam se više uvjeravao da je zaista pogolema.

27

Stara mi je zalupala na vrata i proderala se: »Bez obzira šta radiš unutra, da si smjesta prestao i došao dolje na doručak! Raskvasit će ti se kukuruzne pahuljice.«

Kad sam sišao u prizemlje, upitao sam staru nisam li možda sličan Dustinu Hoffmanu. Odgovo­rila mi je: »Kamo sreće, dušo, da si kao on«.

Utorak, 4. svibnja

Stara je prestala nositi grudnjak. Prsa joj izgledaju kao dva poširana jajeta što su se predugo kuhala. Da bar ne nosi tako tijesne majice! To ipak nije za njezine godine (37).

Srijeda, 5. svibnja

Neobičan telefonski razgovor. Telefon je zazvo­nio i ja sam podigao slušalicu, ali još prije nego što sam dospio odgovoriti koji je naš telefonski broj, progovorio je jedan fini ženski glasić: »Ovdje klinika. Vi ste naručeni da dođete k nama u petak u 14 sati. Hoćete li moći doći, gospođo Mole?«

Odgovorio sam u falsetu: »Hoću«.»Kod nas ćete se zadržati oko dva sata,

razgovarat ćete sa dva liječnika i jednim savjetni­kom koji ima mnogo iskustva u sličnim problemima kao što je vaš,« odverglala je.

Odvratio sam visokim kreštavim glasom: »Hvala«.

Ženska je nastavila: »Molim vas da ponesete sa sobom uzorak urina, sasvim malo, nipošto, molim vas, staklenku punu do vrha«.

»Dobro,« prokreštao sam.»Nemojte se ništa uzrujavati, gospođo Mole,«

28

produžila je ženska sladunjavim glasom. »Mi smo, znate, ovdje da vam pomognemo.« Zatim je nadodala: »Molim vas da ne zaboravite ponijeti novac. Račun za prvu konzultaciju iznosit će 42 funte«.

»Neću zaboraviti,« prošaptah.»Dakle, u petak u 14 sati. Molim vas da budete

točni.« I spusti slušalicu.Što sve ovo znači? Stara se uopće nije tužila daje

bolesna. Što joj je onda? Kakva je to »klinika«?

Četvrtak, 6. svibnja

Večeras sam slušao na radiju neku groznu babetinu kako govori o tome kako je postala milijunašica pišući ljubiće. Rekla je da žene vole čitati knjige o liječnicima, genijalnim elektroničari- ma i sličnim tipovima. Okušat ću se i ja na tom poslu. Ja bih bio zadovoljan i sa milijun funti. Baba je rekla daje za pisca ljubića važno da ima zvučno ime, pa sam nakon duljeg razmišljanja odlučio da uzmem pseudonim Adrienne Storme. Napisao sam već polovicu prve stranice romana

Adrienne Storme Čežnja za Wol verhamptonom

Jason Westmoreland cinično je zirkao po terasi očima posutim bakrenim pjegicama. Capri mu je bio dojadio i čeznuo je za \Volverhamptonom.

Savio je preostale prste na rukama i kritičkih ih promotrio. Nesretni slučaj sa motornom pilom prekinuo je njegovu sjajnu karijeru u elektronici. U njegovu životu nije više bilo mjesta za mikročipove. Umjesto toga zjapila je strahovita provalija, koju je pokušavao zatrpati putovanjima i zadovoljavanjem raznih prohtjeva, ali ništa nije moglo potisnuti u

29

njegovu sjećanju uspomenu na Gardeniju Fethering- ton, djevicu koja se bavila plastičnom kirurgijom u bolnici St Bupa u Wolverhamptonu.

Jason je utonuo u misli, uzalud trepćući očima ne bi li zaustavio krupne suze što su mu zamagljivale vid. ..

Petak, 7. svibnja

Dok smo se večeras vozili u samoposluživanje, stari i stara raspravljali su o feminizmu. Stari je rekao daje primijetio, otkako se u staroj probudila ženska svijest, da joj se opseg grudi smanjio za pet centimetara.

Stara je srdito odvratila: »Kakve veze imaju moje grudi bilo s čim?« Nakon kraće šutnje dodala je: »Ali zar nisam u tvojim očima, George, porasla kaoosoba?«

Starijoj je odgovorio: »Naprotiv, Pauline, puno si niža otkako ne nosiš visoke pete.«

Ja i stari smo se smijali ko blesavi ali ne zadugo, jer nas je stara prostrijelila onim svojim strašnim pogledom, a onda se zagledala kroz prozor. U očima sam joj primijetio suze.

Pogledala je u mene i rekla: »Da bar imam kćerku s kojom bih mogla porazgovarati!«

Nato je stari uzvratio: »Ne možemo, Pauline, riskirati da dobijemo još jedno dijete slično Adrianu.« Onda su razvezli o tome kakav sam ja bio dok sam bio mali. Po njihovim riječima, bio sam pravo čudovište.

Stara je rekla: »Što je Adrian ispao takav kakav jest, najviše je kriv onaj jebeni doktor Spock sa svojom knjigom!«

Ja sam je upitao: »A kakav sam ja to ispao?«»Zaostao si u emocionalnom razvoju,« odbrusila

mi je stara, a stari je dodao: »Stisnut si za pare,

30

kosa ti je uvijek zalizana i vječito buljiš u knjige.«Bio sam tako šokiran da neko vrijeme nisam

mogao progovoriti ni riječi, ali sam napokon prozborio, nastojeći da mi glas bude ležeran i melodiozan (što nije lako kad ti je srce izbodeno strelicama kritike): »A kakvog ste vi to onda sina željeli?«

Za odgovor im je trebalo sve vrijeme koliko smo se muvali po samoposluživanju, čekali u repu pred blagajnom i vraćali se do auta u garaži na više katova.

Idealni sin moga staroga bio bi rođeni sportaš, veseo i otvoren, tečno bi govorio strane jezike, bio bi visok, rumenih, glatkih obraza, i skidao bi kapu pred damama. Išao bi na pecanje s ocem i izmjenjivao s njim šale. Bio bi manuelno spretan i hobi bi mu bio izrada zidnih satova s utezima. U vojsci bi bio oficir. Glasao bi za konzervativce i uzeo bi za ženu djevojku iz imućne obitelji. Osnovao bi vlastitu firmu za proizvodnju kompju­tora u Guildfordu.

Idealni sin moje majke, međutim, bio bi osjećajan i sjetan. Išao bi u školu za intelektualno prerano sazrelu djecu. Već bi odmalena opčinjavao djevojke i žene, i očaravao goste duhovitim ćaskanjem. Elegantno bi se odijevao, ne bi imao nikakvih predrasuda spram spola, starosti i rase. (Najbolja bi mu prijateljica bila jedna stara Afrikanka.) Izborio bi na natječaju stipendiju za Oxford, osvojio Oxford na juriš, o njemu bi se pisalo u kasnijim biografijama velikana. Odbio bi sve ponude za zastupničko mjesto u parlamentu. Umjesto toga, otišao bi u Južnu Afriku i poveo crnce u pobjedonosnu revoluciju. Pošto bi se vratio u Englesku, bio bi prvi muškarac koga bi smatrali sposobnim da uređuje najpoznatiji ženski časopis u Velikoj Britaniji. Kretao bi se u najvišim društve­

31

nim krugovima i svuda bi sa sobom vodio svoju majku.

Kad su napokon do kraja izdeklamirali svoje, rekao sam im: »E pa, žao mi je što sam vas oboje razočarao«.

Nato je stara opalila kao iz topa: »Nisi ti, Adriane, ništa kriv, nego mi. Trebali smo ti dati ime Brett!!!«

Subota, 8. svibnja Uštap

Imao sam potrebu da porazgovaram s nekim o svom osjećaju manje vrijednosti (koji je još porastao u toku noći dok sam budan ležao i mislio na Bretta Molea, sina-fantoma mojih roditelja). Stoga sam otišao do bake. Baka mi je pokazala moje fotografije kao bebe. Moram priznati da sam stvarno djelovao pomalo groteskno — do svoje druge godine bio sam potpuno ćelav i oduvijek sam imao strašno strog izraz na licu. Sada znam zašto moja stara ne drži na televizoru moju sliku u tehnikoloru, u pozlaćenom okviru, kao druge mame.

Ali, drago mi je što sam bio kod bake; ona misli da je sve na meni sjajno. Ispričao sam joj ono o Brettu Moleu, dečku koji nikad nije postojao. Baka je rekla: »Meni se takva antipatična kreatura ni najmanje ne bi sviđala. Baš mi je drago što nisi takav ispao.«

Baku pomalo muči artritis u ramenu pa je svukla haljinu da joj posprejam bolno mjesto »Ralgexom«. Steznik joj izgleda kao padobransko remenje. Pitao sam je kako to uopće navlači i skida. Odgovorila mi je da je to samo pitanje samodiscipline. Ona ima teoriju prema kojoj je Engleska, otkako su steznici izašli iz mode, ostala bez kičme.

32

Nedjelja, 9. svibnjaČetvrta Vazmena. Majčin-dan (u SAD i Kanadi)

Upravo sam pojmio da još nikad nisam vidio mrtvaca ni stvarnu bradavicu na ženskoj sisi. Eto što znači živjeti u slijepoj ulici!

Ponedjeljak, 10. svibnja

Zamolio sam Pandoru da mi pokaže jednu svoju bradavicu na sisi, ali je ona to odbila. Pokušavao sam joj objasniti da bi to bilo u interesu proširivanja mog životnog iskustva, ali je ona samo zakopčala vestu do grla i otišla kući.

Utorak, 11. svibnja

Danas smo na satu prirodopisa učili o šećernoj bolesti. G. Dooher pokazivao nam je kako se ispitivanjem mokraće mjeri količina šećera u krvi. To me podsjetilo da sam zaboravio reći staroj da treba otići na kliniku. Ali, valjda to ipak nije bilo toliko važno.

Srijeda, 12. svibnja

Jutros sam primio pismo od Pandore:

Adriane!Pišem ti radi toga da okončamo našu vezu. Naša je

ljubav nekoć bila duhovne naravi. Bili smo vezani zajedničkim uživanjem u likovnim umjetnostima i književnosti, ali si se ti, Adriane, promijenio. Postao

33

3 Novi jadi

si bolesno opsjednut mojim tijelom. Tvoja sinoćnja želja da vidiš bradavicu na mojoj lijevoj dojci definitivno me uvjerila da se moramo rastati.

Nemoj pokušavati da stupiš u kontakt sa mnom, Pandora Braithvvaite

P.S. Da sam na tvom mjestu, obratila bih se zbog hipohondrije i opsjednutosti seksom psihijatru. An- thony Perkins, koji je igrao manijaka u filmu Psiho, odlazio je deset godina psihoanalitičaru. Prema tome, nemaš se čega sramiti.

Četvrtak, 13. svibnja

Jučer, prije nego što sam otvorio njezino pismo, bio sam još normalan tinejdžer intelektualac. Danas znam što znači patiti. Sad sam već odrastao čovjek. Nisam više uopće mlad. Zapravo sam primijetio kako mi se na čelu javljaju prve bore. Ne bih se iznenadio kad bi mi kosa preko noći pobijeljela.

Muči me strahovita tjeskoba!Volim je!Volim je!Volim je!O Bože!O Pandora!3 sata u noći. Potrošio sam čitavu rolu toaletnog

papira otirući suze s lica. Nisam toliko plakao još od onog dana kad mi je vjetar odnio »slatku vunu« u Cleethorpesu.

5 sati izjutra. Spavao sam samo na mahove, a onda sam ustao da gledam kako sviće. Svijet mi više nije uzbudljiv ni šarolik. Siv je, pun jada i čemera. Pomišljao sam na samoubojstvo, ali to ne bi bilo pošteno spram ljudi koje bih ostavio za sobom. Stara bi se uzrujavala kad bi došla u moju sobu i zatekla moje truplo. Neću više uopće štrebati za

maturu. Bit ću smetlar intelektualac. Iznenađivat ću ulične mangupe u prolazu citirajući im Kafku.

Petak, 14. svibnja

Zašto, o zašto sam zamolio Pandoru da mi pokaže bradavicu na svojoj sisi? Bilo čija sisa bila bi mi jednako dobra. Nigel kaže da Sharon Botts pokazuje sve za 50 penija i pola kile grožđa.

Napisao sam Pandori ovo pisamce:

Pandora moja draga!Što da ti kažem? Bio sam sirov i nespretan, i

trebalo je da znam da ćeš pobjeći od mene kao preplašeni faun.

Molim te da me barem saslušaš i omogućiš mi da ti se usmeno ispričam.

Tvoj sa nesmanjenom ljubavlju Adrian

Mislim da sam pogodio pravi ton. Onog »preplašenog fauna« posudio sam iz jednog od onih jezovitih bakinih sentiš romana. Poškropio sam kuvertu sa malo starinog parfema »Tramp« (Skitnica). Pismo ću uručiti osobno večeras kad padne mrak.

Skitnica! Kakvo smiješno ime za parfem! Ha-ha- ha!

Subota, 15. svibnja

U Pandorinoj kući zatekao sam masu gostiju. Jedva sam se probio prilazom od silnih Jaguara, Rovera i Volva. U prvi mah sam pomislio da im je netko umro, jer sam u kuhinji spazio dvije časne i

35

jednog popa. Onda se pojavio neki gorila i izvadio iz frižidera bocu vina, pa mije sinulo da se radi o kostimiranoj zabavi. Sakrio sam se iza sjenice u vrtu da bolje vidim što se zbiva. Vidio sam kako u jednoj spavaćoj sobi razgovaraju kauboj i vrag, a u drugoj se kese čovjek-žaba i tri Ciganke. Po vrtu je zveckao vitez u oklopu. Za njim je jurila žena iz kamenog doba vičući: »Stani, Damjane, našla sam otvarač za konzerve!«

U prizemlju su plesale kojekakve vile, žapci i klaunovi, a onda je među njih upao onaj gorila i zaplesao s trbušnom plesačicom u nekakvom odvratnom prozirnom kostimu kroz koji joj se vidio pupak i dobar dio bradavica na sisama. Plesačica je za sve vrijeme nosila na licu koprenu, što sam smatrao krajnje dvoličnim — kao da je ikome bilo stalo do toga da joj vidi facu!

Nigdje nisam vidio Pandoru, pa sam nakon otprilike pola sata trknuo do ulaznih vrata i ubacio pisamce u poštansku škrabicu. Kad sam se okrenuo da otrčim kući, na vrata je ispao gegajući se Toulouse Lautrec i povratio u jednu od kačica sa lovorovim grmljem.

Kod kuće sam u kuhinji zatekao kraljicu Viktoriju i princa Alberta. Kraljica Viktorija mi je dobacila: »Mi idemo k Braithvvaiteovima«. A princ Albert mi je doviknuo: »Nahrani psa!« Zatim su kraljevski svečano napustili kuhinju i otputili se k Pandorinima. Meni nitko nikad u ovoj kući ništa ne govori.

Nedjelja, 16. svibnjaPeta Vazmena. Posljednja Mjesečeva četvrt

3 sata po podne. Staroj je stalno zlo. Tako joj i treba kad je lumpala do 4 ujutro. Stari još leži u

36

krevetu, ali će morati uskoro ustati. Obećao je baki da će nas poslije popodnevnog čaja odvesti u rasadnik.

7 sati navečer. Rasadnici su valjda najdosadnija mjesta na svijetu, ali odrasli plaze po njima sa zanesenim izrazom na facama!

Baka je kupila tucet ružinih sadnica, vreću gnojiva i urnu s amorom od plastike.

Stari je kupio ružinu sadnicu koja se zove »Pauline«. On i stara su se gledali strašno sentiš držeći se za ruke iznad te ruže. Ostavio sam ih i otišao da potražim bočice otrova na najnižim policama.

Bavio sam se mišlju da kupim jednu bočicu, ali se baka iznenada proderala i pozvala me da odnesem vreću gnojiva do kola. Time mije odvratila misli od smrti.

Ponedjeljak, 17. svibnja

Pisao sam u garderobi domaću zadaću iz matematike kad sam začuo Pandorin samopouzda­ni glas kako odjekuje hodnikom:

»Da, bila je to gala zabava. Ipak sam, draga moja, pomalo zabrinuta.«

»A zašto, Pan?« upita je Claire Neilson.A Pandora će ozbiljno: »Zapravo sam strašno

uživala što sam obučena kao trbušna plesačica, iako se javno pokazivanje tijela nikako ne slaže s mojim feminističkim nazorima.«

Zatim su se udaljile niz hodnik naklapajući o mački Claire Neilson koja treba da se omaci.

Dakle, Pandora, koja je odbila da meni pokaže jednu svoju bradavicu na sisi, nema ništa protiv toga da pokazuje obje bradavice pred mješovitim društvom!!!

37

Utorak, 18. svibnja

U knjižnici sam naletio na Trlicu. S njom je bio i njezin sin, Maxwell House. Za jednu mršavicu, Trlica izgleda sada stvarno debela.

Dok smo razgovarali o danima kad je bila prijateljica mog starog, Maxwell je rušio knjige s polica. Rekao sam joj da je imala sreću što se riješila starog, ali gaje ona branila rekavši: »Kad je sa mnom nasamu, to je drugi čovjek. Tako je dobar i sladak!« Da, takav je bio i doktor Jekyll.

U knjižnici sam posudio knjigu Friedricha Engelsa Položaj radničke klase u Engleskoj.

20 i 30. Tek mi je maloprije sinulo da se Trlica poslužila sadašnjim vremenom kad je govorila o svojim odnosima s mojim starim. To je zbilja sramota! Žena od trideset godina, a još ne zna osnovna gramatička pravila!

Srijeda, 19. svibnja

Od Pandore ni riječi. Kad se susretnemo u školi, gleda kroz mene kao da sam Nevidljivi čovjek. Pitao sam Nigela gdje bih mogao naći Sharon Botts. U voćarni sam se raspitao koliko stoji pola kile grožđa.

Četvrtak, 20. svibnjaUzašašće — Spasovo

Večeras sam počeo čitati knjigu Freda Engelsa. Kad je stari vidio što čitam, rekao mi je: »Neću da vidim to komunističko sranje u svojoj kući!«

Odgovorio sam mu: »To je knjiga o klasi iz koje si i sam ponikao.«

38

A on će meni: »Adriane, ja sam šljakao i crnčio i borio se da bih postao buržuj, a sad kad sam to postigao, neću da mi se sin divi goljama i revol uc ion ar ima«.

Stari se vara ako misli da je postao buržuj. Još uvijek maže mast na kruh.

Petak, 21. svibnja

Dok sam slušao radio, stara me upitala nije li mi žao što sam jedinac. Odgovorio sam da nije, dapače, da volim što sam jedinac.

Subota, 22. svibnja

Maloprije me stari pitao da li bih želio bracu ili seku. Odgovorio sam mu da ne bih želio ni jedno ni drugo. Zašto me stalno tupe takvim pitanjima? Nadam se da ne pomišljaju da usvoje nekog klinca. Stvarno su grozni roditelji. Pogledajte samo mene, ja sam čisti neurotik.

Nedjelja, 23. svibnja Sedma Vazmena. Mlađak

Nisam mogao spavati pa sam rano ustao i prošetao se do Pandorine kuće. Mislio sam kako Pandora leži u svom krevetu »Habitat« u spavaćici »Laura Ashley«, i ne stidim se priznati da su mi suze navrle na oči. Međutim, na brzinu sam ih obrisao i otišao u posjet starom Bertu i Queenie.

Vrata mi je otvorila neka goropadna baba i upitala me: »Sto si me tako rano digo iz kreveta?«

39

Bila je to Queenie, raščupana i nenašminkana.Ispričao sam joj se i vratio se kući da probudim

roditelje šalicom čaja. Mislite da su mi bili zahvalni? Jok! Stara se obrecnula na mene: »Za boga miloga, Adriane, nedjelja je ujutro, nisu još ni pijetlovi zakukurikali. Tornjaj se do vraga, idi kupi novine ili tako nešto!«

Kupio sam novine, pročitao ih i odnio gore starcima. Mislim da bi trebalo smanjiti centralno grijanje, starci su bili užareni u licu. Kad sam odlazio, čuo sam kako stara govori starome: »George, morat ćemo na ta vrata staviti bravu!«

Ponedjeljak, 24. svibnja Kanadski nacionalni praznik

Večeras sam svratio u Omladinski klub. Tamo sam zatekao Barryja Kenta i njegovu bandu! Eto kakve sam ja sreće! Rick Lemon je prikazivao film o istraživanjima špilja u Derbishireu. Mene je film stvarno zanimao, ali mije bilo teško pratiti ga jer je Barry Kent neprestance stavljao prste ispred projektora i na taj način pravio razne figure, zečeva, žirafa i drugih životinja.

Kad je Barry Kent otišao do šanka s kavom da dodijava dečku iz student-servisa koji je tamo posluživao, ispričao sam Ricku Lemonu kakve probleme imam. On mi je nato rekao: »E pa, to je zbilja šugavo, Adriane, ali večeras imam puno posla. Dođi sutra navečer oko šest pa ćemo opaliti spiku«.

To valjda znači da ćemo se sutra navečer oko 6 sati napričati do mile volje.

40

Utorak, 25. svibnja

Bio sam kod Ricka u Omladinskom klubu. Dugo smo razgovarali o mojim problemima. Rick je rekao da sam ja »tipičan produkt sitne buržoazije«. Dodao je da su moji problemi posljedica »otuđeno­sti moje generacije od sve urbaniziranijeg društva«. Ustvrdio je da su mi roditelji »moralni bankroteri i duhovni mrtvaci«. Pripalio je dugačku, slabo smotanu biljnu cigaretu i rekao: »Opusti se, Adriane! Nemoj juriti za krdom. Nastoj živjeti svoj život, nesputan konvencijama.« Onda je pogledao na sat i uzviknuo: »Ti boga! Obećao sam j oj da ću se do sedam vratiti kući.«

Izašli smo van i on se uvalio u svog klimavog »spačeka« i rekao: »Moraš nam jednom doći na večeru!«

Upitao sam ga da li još stanuje na divlje u bivšoj tvornici automobilskih guma. Odgovorio mi je: »Ne, preselili smo se u Jazavčev lug, u novo Barrattovo naselje«.

Nisam još načisto da li mi je nakon razgovora s Rickom bolje ili gore. Sve u svemu, mislim da mi je gore.

U današnjim je vijestima javljeno daje »jedan naš brod teško oštećen«. Nadam se da nije riječ o Canberri. Na njoj se nalazi brat Barryja Kenta.

Srijeda, 26. svibnja

Moja majka je u drugom stanju! Moja majka!!!!!!!!!

Svi će mi se u školi ceriti. Kako mi je to mogla učiniti? Već je tri mjeseca u drugom stanju, pa ćemo u studenom imati u kući bebu. Nadam se daje ne misle meni napucati u sobu. Ne pada mi na pamet da noću ustajem i da je hranim.

41

Starci me uopće nisu na to pripremili, niti su mi išta rekli. Upravo smo svi troje jeli špagete na tostu kad mije stari onako usput dobacio: »Ah, da zbilja, Adriane, čestitaj mami, u trećem je mjesecu trudnoće«.

Da joj čestitam! A što će biti s mojom velikom maturom za dvije godine? Kako ću štrebati uz klinca koji će razbijati sve oko sebe?

10 sati navečer. Poljubio sam svoju sirotu staru prije spavanja. Upitala me: »Je li ti drago, Adriane, što ćemo dobiti bebu?« Slagao sam da jest.

Onaj potopljeni brod bio je Coventry. Zbilja žalosno. Drago mi je što starog nisu primili u vojsku.

Četvrtak, 27. svibnja

Dobio sam avionsko pismo od Hamisha Manci- nija, Amera koga sam lani upoznao u Škotskoj.

Zapadna 33. ulica 1889 New York

Bog, stari!Jesi zinuo, a? E pa, eto, reko, da ti se javim.

Nekako sam u zadnje vrijeme na tri ćoška, bit će da me je malo zdrmala starina četvrta rastava. Čuj, međutim... Hamish Mancini neće više biti ovca, neće samo tako gutati govna odraslih, jok, burazeru moj! Evo mene uskoro do tebe, brajko moj. Zelembaća imam na bacanje. Sare imam, ništa me ovdje pod bogom ne drži. Sutra vadim avionsku kartu i jupiiii! Konačno ću baciti luk na onu tvoju prastaru englesku kolibu u drevnom Midlandsu.

Spancirat ćemo oko starih ruševina. Istraživat

42

ćemo Shakespeareovu domaju. Ha? Nabacio sam dobru travu iz Libanona.

Vidimo se, burazeru, u subotu,Tvoj Hamish Manicini

Nakon što sam nekoliko puta pročitao pismo, rekao bih da to znači da nam Hamish Mancini u subotu dolazi u goste. Sad mi je žao što sam mu rekao da stanujem u kolibi pokrivenoj slamom.

Starcima nisam još ništa rekao. Stara je svojedobno izjavila da joj je taj kenjac upropastio svojim beskrajnim zanovijetanjem preljubničko ladanje avec Lucas.

Petak, 28. svibnja

Poslije škole bio sam kod zubara Australca da mi ugradi umjetni zub. Iskoristio je moj podređeni položaj na zubarskoj stolici da se razbacuje potcjenjivačkim primjedbama na račun britanskih zubi. Pomoćnik mu je iz Malaje pa su obojica još ogorčeni što su živjeli pod britanskim kolonijalnim jarmom.

Kući sam se vraćao s noge na nogu jer sam strahovao kako će starci primiti vijest o dolasku Hamisha Mancinija. Pas me dočekao na polovici naše slijepe ulice. Bilo je pravo olakšanje vidjeti njegovu sretnu facu.

Došavši kući pretrgao sam se da ugodim svojoj sirotoj trudnoj majci, skuhao sam joj čaj i natjerao je da metne noge na sofu. Podmetnuo sam joj jastučić pod glavu i dao joj da čita Radio Times. Vidio sam kako se to radi u starim filmovima (Cary Grant se tako ponašao prema Doris Day).

Stara mije na kraju rekla: »To je sve jako lijepo

43

od tebe, Adri ane, ali ja mogu ovdje sjediti još samo dviie-tri minute, jer za pola sata igram badminton.«

Ali, kako je bila dobro raspoložena, rekao sam joj da dolazi Hamish. Zakolutala je malo očima i stisnula zube, ali nije pošizila. Možda trudnoća ipak dobro djeluje na njezinu ćud?

Subota, 29. svibnja Prva Mjesečeva četvrt

II i 30. Gostinska soba je spremna, smočnica je puna zamrznute bučnice, hladnjak je krcat kuhanim kukuruzom, kokicama i goveđom pečenkom. Kupaonica je očišćena po američkim higijenskim standardima, pas je temeljito očetkan, samo što Hamisha Mancinija nema ni od korova.

Gledali smo TV dnevnik u 9 sati, ali nijedan avion nije se danas srušio u Atlantski ocean, niti uopće ovog tjedna.

U 11 sati stari je rekao: »E pa, ja više neću ni minute sjediti ovdje u svom najboljem odijelu«. Tada smo svi svukli svoje najbolje kože i otišli na spavanje.

5 sati izjutra. Hamish Mancini sjedi u gostinskoj sobi i drnda na svojoj električnoj gitari gorštačke pjesme s Appalachija. Uzeo je bio taksi na aerodromu Heathrow (200 km!). Taksist je od šuba našao našu kuću, ali Hamish nije vjerovao da je to prava adresa, pa je natjerao jadnika da kruži okolo- -naokolo po našem kvartu ne bi li pronašao kolibu pokrivenu slamom. Na kraju se taksist vratio do naše kuće i digao starog iz kreveta. Hamish je platio račun iscrpljenom taksistu u dolarima.

44

Nedjelja, 30. svibnja Duhovi

Hamish je za doručkom napravio strašan faux pas. Priupitao je staru: »Hej, Pauline, a gdje vam je onaj kit Lucas?«

Nastao je tajac, a onda je moj stari progovorio ledenim glasom: »Moja žena nema više ništa s gospodinom Lucasom«.

Ali Hamish je i dalje tjerao svoje: »Uh, šteta, gospodin Lucas je, znate, bio pravi dasa! Šta se desilo?«

Tu se umiješala stara: »Mi u Engleskoj ne običavamo razgovarati za doručkom o intimnim stvarima«.

»Oho, to je ta famozna britanska suzdržanost o kojoj sam toliko slušao,« rekao je Hamish. Stvarno se činilo daje vrlo sretan, baš kao daje otkrio cijelo jedno selo puno kuća sa slamnatim krovovima.

Po podne, kad smo ga odveli k Bertu i Queenie, bio je izbezumljen od radosti. Dok smo se vraćali kolima kući, neprestano je govorio: »Isuse Bože! Pravi pravcati Derby i Joan!«

Legao sam oko 10 sati izmoren njegovim stalnim oduševljenim klicanjem.

Ponedjeljak, 31. svibnjaDržavni praznik u Škotskoj. Dan palih (u SAD)

Odveli smo Hamisha u luna-park na našem igralištu. Prvi put je bio malko razočaran. Rekao je: »Možda sam poslije Disneylanda malo previše očekivao.«

On je sa starom sjeo u električni autić, a ja sam se dotle sa starim ukrcao u leteći tanjur. Premro sam od trte, a i stari. Sve je bilo u redu dok nisam

45

pogledao dolje i vidio kretena koji upravlja mašinerijom. Izgledao je kao neandertalac u radnom odijelu, a ja sam bio u njegovim nezgrapnim šapama!

Kad smo se napokon našli na čvrstom tlu, stari je izgledao deset godina stariji. Ali, kad ga je stara upitala kako je bilo, odgovorio je: »Perfektno!«

Naš je pas postao Hamishov vjerni pratilac; uopće se ne odvaja od njega. Hamish ga zove »Ol’ Blue« i pjeva mu sentiš pjesme o američkim psima koji sjede na grobovima svojih gospodara.

Muka me hvata kad vidim kako je lako kupiti naklonost našega psa.

Utorak, 1. lipnja

Hamish želi da se upozna s Pandorom. Rekao sam mu kako stoje stvari između Pandore i mene, ali on nije htio ništa da čuje. Samo je rekao: »Ali zašto se ja zbog toga ne bih mogao upoznati s njom, za boga miloga?«

Dok smo po podne pili čaj, nazvala je baka i zamolila da stari dođe po nju. Kad sam joj rekao da imamo u kući Amerikanca, kazala je da onda stari ne mora dolaziti. »Ja sam prestara, Adriane, da se natežem s Amerikancima«, rekla je. Potpuno je razumijem.

Hamish je pronašao Pandorin broj u našem popisu telefonskih brojeva na stoliću u predsoblju. Nazvao ju je i dao se pozvati na večeru.

Sad će bar biti malo mira u kući. Čitam roman Grahama Greenea Mirni Amerikanac.

46

Srijeda, 2. lipnja

Hamish je otišao s Pandorom na skijanje na suhom skijaškom terenu. Nadam se da će oboje slomiti nešto, a najbolje vrat.

Četvrtak, 3. lipnja

Poveo sam Hamisha sa sobom u školu da vidi kako izgleda današnja engleska škola općeg smjera. Sve što on inače zna o engleskim školama pokupio je iz pretpotopnog romana Thomasa Hughesa Školski dani Toma Browna, tako da je bio pomalo razočaran što nema više onog obrednog šibanja i šikaniranja.

Nastavnik iz engleskoga, g. Dock, zamolio je Hamisha da pred razredom ukratko iznese »svoje dojmove o Engleskoj«. Hamish se nije ni najmanje ustručavao. Stao je pred razred, ispljunuo žvaku u pletenu košaricu g. Docka i započeo ovako: »E pa, Engleska je strašna, fenomenalna, zbilja perfektna. I zelena, bogami! I to stvarno, onako pravo, zelena! Isto tako obožavam vaše rafunge (dimnjake, u prijevodu g. Docka). Mi u Jabuci (New Yorku) nemamo uopće rafunga (dimnjaka). Ipak, mislim da su vam najhaj riboni. (Tu mu se pogled ukrstio s Pandorinim.) Onako izvana možda djeluju kao ledenjaci, ali onih sedam osmina što su ispod površine, to mora, majke mi, ziher zagrijati svakog frajera.« Slinio je tako još jedno desetak minuta! Bilo mi je čisto drago kad je zazvonilo zvonce.

Prošlo je 24 dana kako sam posljednji put razgovarao s Pandorom.

47

Petak, 4. lipnja

Hamish provodi svaki slobodni trenutak s Panđorom u njezinoj kući. To je čista zloupotreba gostoprimstva. Stigao je brzojav iz Amerike. Otvorio sam ga iako je bio adresiran na MANCI- NIJA, za slučaj da mu je stara odapela ili tako nešto.

BABY STOP VRATI SE KUCI MAMI STOP MORAMO NASTOJATI POZITIVNO DJELOVATI JEDNO NA DRU­GO STOP KAKO ENGLEZI POSTUPAJU S TOBOM STOP BRZOJAVI MI KAD STIZES NA AERODROM KENNE- DY STOP IMAM NOVOG DOKA STOP PORTUGALCA STOP ETHEL GLITTENSTEINER SE KUNE DA JU JE IZLIJEČIO OD KLEPTOMANIJE STOP KAKVO JE VRIJEME TAMO STOP OVDJE JE STRASNA VRUĆINA STOP ALI JOS JE GORA VLAGA STOP POZDRAVI ADRIANA PAULINU I GOSPODINA LUCASA STOP VOLIM TE BABY

Odnio saru telegram u Pandorinu kuću. Pandora gaje bez riječi preuzela od mene. Ja sam se isto tako bez riječi okrenuo i otišao.

Subota, 5. lipnja

Hamish se vratio kući mami. Drugi put kad zbriše od kuće, nadam se da će otići na Cape Horn ili na Arktik, ili bilo kamo gdje mene nema.

Nedjelja, 6. lipnja Presveto Trojstvo. Uštap

Cijeli sam dan proveo u svojoj sobi nad mapom ratnih operacija na Falklandskom otočju. Duboko sam svjestan da živim u historijski važnom

48

razdoblju. Ja, Adrian Mole, predviđam da će britanski narod prisiliti vladu da podnese ostavku.

Ponedjeljak, 7. lipnja Blagdan u Republici Irskoj

Moja staraMačka Claire NeilsonMitziŠto ove tri imaju zajedničko?To što sve treba da rode. Plodnost je u ovom

našem kvartu upravo nevjerojatna. Ne možeš proći ulicom a da ne naletiš na trudnicu. Sve se to zbilo otkako su nam vodu počeli klorirati.

Utorak, 8. lipnja

Sreo sam Berta Baxtera ispred novinskog kioska. Sjedio je u svojim invalidskim kolicima i čitao komunistički Morning Star. Dugo smo razgovarali o kulturi radničke klase. Bert je rekao da bi se on, da je mlađi, ubacio u upravu reakcionarnog lista Sun i polupao im sve tiskarske strojeve!

Nagovarao me da se upišem u Komunističku omladinu. Rekao sam mu da ću porazmisliti. Razmišljao sam pet minuta i odlučio da se ne upišem, jer bi za to mogle doznati školske vlasti.

Srijeda, 9. lipnja

Vrijeme je da raskinem sa djetinjarijama, pa sam sakupio sve svoje knjige Enida Blytona, potrpao ih u kartonsku kutiju maslaca »Anchor« i iznio pred

49

vrata svoje sobe. Valjda će starci shvatiti taj moj mig i prestati da razgovaraju sa mnom kao sa slaboumnikom. Svaki onaj koji kuži kako funkcio­nira Međunarodni monetarni fond (o tome smo učili prošlog tjedna na satu matematike) zaslužuje malo više poštovanja svojih roditelja.

Četvrtak, 10. lipnja

Trlica je u drugom stanju!Vidio sam je danas u zadružnoj trgovini.

Maxwella je pred blagajnom uhvatio amok tako da nisam morao s njom razgovarati. Sirotica je izgledala zaista bijedno. Ipak, pravo joj budi kad je tako nemoralna. Pitam se tko je otac djeteta?

Petak, 11. lipnja

Starom je već pomalo dozlogrdio posao nadgled­nika radova na čišćenju obale kanala. Tek što njegova klapa Boz, Baz, Maz, Doz i Gaz očiste jedan dio obale, po noći se doklati neka svinja i baci na djevičanski čistu obalu smeće koje mu se nakupilo u kući u zadnjih mjesec dana.

Škvadra mu je prilično obeshrabrena, moral im je na nuli. Predložio sam starome da osnujem grupu dobrovoljnih čuvara reda, ali mije on odgovorio da frajera koji nosi stari madrac 300 metara po mraku neće spriječiti skupinica prištavih školaraca da ga baci na obalu.

50

Poslao sam još jednu pjesmu g. Tydemanu na BBC-ju. Izabrao sam za temu Norvešku jer sam stručnjak za norvešku kožarsku industriju. Evo što sam napisao u popratnom pismu:

Poštovani g. Tydemane!Uhvatio sam malo slobodnog vremena, pa sam

odlučio da vam se javim i pošaljem svoju novu pjesmu »Norveška«. Ta pjesma pripada modernističkoj pjesničkoj školi, što će reći da u njoj nije riječ o cvijeću i sličnim stvarima i da se ne rimuje. Ako je ne razumijete, molim vas da je pokažete nekome tko će vam je objasniti. A objasnit će vam je svaki moderni pjesnik.

S poštovanjem,Adrian Mole (15 1/4 god.)

P.S. Ako slučajno u hodniku naletite na Terryja Wogana, budite tako dobri pa ga zamolite da u svojoj emisiji spomene moju baku. Ona se zove May Mole, ima 76 godina i boluje od šećerne bolesti.

NorveškaNorveško! Zemljo kompliciranog pravopisa.Ti skrivaš svoju ljepotu iza čudnih vokala.Zemljo dugih noći, kratkih dana i kružića na »o«. Velebni sobovi preživaju 1 oprezno gaze po ledenim santama,Vazda svjesni onoga što je snašlo Titanic.Jednog dana doplovit ću do tvojih obala.Ja živim usred Engleske,Međutim!Norveško! Moja duša prebiva u tvojim vodenim fjordovima fjordovima fordovima Uvalama.

Subota, 12. lipnja

51

Nedjelja, 13. lipnja Prva po Presv. Trojstvu

Proveo sam cijeli dan kod bake čitajući News of the Wortd i jedući, za promjenu, poštenu klopu. Ručali smo pečenu janjetinu i umak od metvice uzgojene na balkonu. Baka se nada da će joj drugo unuče biti curica. Rekla je: »Curice je tako zahvalno odijevati«. Već je isplela tamnocrvenu jaknicu i jednu papučicu.

»Za svaki slučaj«, služi se neutralnim bojama. Strepim od dana kad će u tim papučicama biti nožice.

Ponedjeljak, 14. lipnjaPosljednja Mjesečeva četvrt

Dobili smo novog poštara. Zove se Courtney Elliot. Znamo mu ime zato što je pokucao na vrata i predstavio se. To nije nipošto običan poštar. Ispod sive uniforme nosi košulju s nabranim porubima i leptir-mašnu sa crvenim kružićima.

Sam se pozvao u kuhinju i zamolio da ga predstavimo psu. Kad smo doveli psa iz stražnjeg vrta, Courtney ga je pogledao u oči i rekao: »Zdravo, stari, drago mije«. Zbilja mi nije jasno što mu to znači, samo znam da se pas izvalio na leđa da ga Courtney može poškakljati po trbuhu. Courtney je odbio šalicu instant kave rekavši da on pije samo svježe mljevenu brazilsku kavu, a onda je starome dao poštu i kazao: »Jedno je pismo, na žalost, gospodine Mole, od porezne službe«. Potom je salutirao pred starom i otišao. Pismo je stvarno bilo od poreznog ureda. U njemu je stajalo da su poreznici »obaviješteni« da se stari u prošloj fiskalnoj godini bavio u svojoj kući izradom regala

52

za začine na veliko, a da oni u svojoj evidenciji nemaju nikakvih podataka o toj njegovoj djelatno­sti, pa ga mole da ispuni priloženi formular. Starije rekao: »Neki prokleti peder otkucao me poreznici­ma!« Ja sam tada otišao u školu. Putem sam vidio Courtneyja kako izlazi od Singhovih jedući indijsku lepinjicu.

Utorak, 15. lipnja

Danas je Courtney donio pismo od Trošarinskog ureda, u kojem se starom postavlja pitanje (kratko i osorno) zašto nije prijavio svoju djelatnost radi obračuna poreza na višak vrijednosti.

Stari se proderao: »Netko me je uzeo na zub!« Onda su on i stara brojili koliko su neprijatelja stekli u životu. Nabrojili su ih 27, ne računajući rođake.

Srijeda, 16. lipnja

Stari već pomalo strepi od veselog kucanja Courtneyja Elliota izjutra na naša vrata. Jutros je stiglo pismo od Diners Cluba u kojem prijete starome da će mu oduzeti karticu.

Danas me je na utakmici kriketa udarila lopta u glavu. Sam sam si kriv. Kad sam vidio da lopta leti prema meni, zažmirio sam i potrčao u suprotnom smjeru. Sad ležim kod kuće i čekam da vidim jesam li dobio potres mozga.

Trlica je danas šest puta prošla pokraj naše kuće.

53

Četvrtak, 17. lipnja

Maloprije sam na dnu starinog cekera našao ovu ceduljicu:

ZA PROTIV

Možda će biti curica Gubitak samostalnosti Veći doplatak George je protiv

Mjesecima ću izgledati kao ormar Porođajni bolovi Adrian će biti ljubomo­ranMožda ni psu neće biti pravoNisam li prestara (37)? Vene na nogama Klinika

Petak, 18. lipnja

Jutros sam se za doručkom pravio da se veselim bebi. Pitao sam staru je li već mislila koje će joj ime nadjenuti. Stara je odgovorila: »Jesam. Zvat će se Christabel.«

Christabel! Zvuči kao ime iz Petra Pana. Nitko se živ ne zove Christabel. Siroto dijete!

Subota, 19. lipnja

Danas smo se Nigel i ja provozali biciklima. Krenuli smo da potražimo neki divlji kraj, da se vratimo prirodi i tim stvarima. Vozili smo se miljama, ali su sve šume i polja bili ograđeni bodljikavom žicom i natpisima ZABRANJEN

54

PRISTUP NEZAPOSLENIMA, tako da smo se samo približili prirodi.

Na povratku smo poveli filozofsku raspravu o ratu. Nigel je oduševljen ratom. Želi stupiti u vojsku. Rekao je: »U vojsci se dobro živi, a kad se vratim u civil, imat ću svoj zanat.«

Pomislio sam: »Koji zanat? Plaćenog ubojice?« Ali nisam ništa rekao. Većina vojnih pitomaca koje poznajem ne vode računa o činjenici da pravi vojnici moraju ubijati ljude.

Nedjelja, 20. lipnjaDruga po Presv. Trojstvu. Očev-dan

Stari cijeli ovaj tjedan sjedi pred televizorom, neprestano gleda prijenose onih šugavih, jezivih utakmica sa Svjetskog prvenstva u nogometu. Kad sam ga danas po podne zamolio da mi dopusti da na Drugom programu BBC-ja pogledam dokumen­tarne o nekim rijetkim norveškim biljkama, zabra­nio mi je da promijenim kanal — sjedio je i dalje u mraku i gledao utakmicu Francuska — Kuvajt. Durio se na mene što sam zaboravio da je danas Očev-dan. Uputio sam službeni protest staroj ali je ona odbila da posreduje u sporu, pa sam otišao gore u svoju sobu i zadubio se u situaciju na mapi ratnih operacija na Falklandima. Pogledao sam i svoju štednu knjižicu za stambenu gradnju da vidim da li bih mogao priuštiti sebi da kupim cmo-bijeli portabl televizor. Dojadilo mi je ovisiti o roditelj­skom televizoru.

Sišao sam u prizemlje u pravi čas da vidim na televiziji odlično izveden upad na igralište nekog Arapina s maramom na glavi. Ja nemam ništa protiv gledanja zanimljivih izgreda na utakmici, jedino što ne podnosim, to je nogomet.

55

Ponedjeljak, 21. lipnja Najdulji dan u godini. Mlađak

Jutros je g. Scruton sazvao cijelu školu u svečanu dvoranu. Morali su doći čak i nastavnici ateisti.

Bio sam strašno nervozan. Odavno nisam prekršio nikakve školske propise, ali Scruton uvijek uspijeva neltako kod čovjeka izazvati osjećaj krivnje. Kad su se vrata zatvorila i kad smo se svi poredali po razredima, Scruton je klimnuo glavom gđi Figges koja je sjedila za klavirom, pa je ona zasvirala »Aleluju«!

Neki su učenici iz petih razreda (među njima i Pandora) pjevali izgovarajući neke druge riječi: »Aleluja/Sprema se oluja« itd. Bilo je zaista dojmljivo, iako sam pomislio da je već vrijeme da dođe onaj slijepi ugođač klavira.

Kad je gđa Figges prestala svirati i kad je utihnula pjesma, g. Scruton prišao je govornici, pošutio i značajno rekao: »Današnji dan ući će u historiju«. Zatim je šutio toliko dugo da se među učenicima pronio šapat da je stari dao otkaz, ali se on iznenada proderao: »Tišina!« i nastavio: »Da­nas, u tri minute do devet, rodio se budući kralj Engleske.« Sve su djevojke, izuzev Pandore (ona je republikanka), uskliknule: »Oho! Lady Di je rodila!«

Claire Neilson je doviknula: »A koliko je težak?«G. Scruton osmjehnuo se onim svojim grozomor­

nim osmijehom, ali je nije udostojio odgovora.Zatim je Pandora doviknula: »A koliko će nas

koštati?« G. Scrutonu se odjednom popravio sluh te je zapovjedio Pandori da napusti dvoranu.

Sirota Pandora bila je crvena u licu kao ruska zastava dok je prolazila između redova. Kad je naišla pokraj mene, pokušao sam je ohrabriti osmijehom, ali mi to očito nije pošlo za rukom jer

56

mi je došapnula: »Još mi se, Adriane, podsmjehu­ješ?«

Pošto nam je održao govoranciju o tome koliko kraljevska obitelj pospješuje britanski izvoz, g. Scruton nam je dao znak da se raziđemo.

Večeras sam rano legao. Bio je to zaista dug dan.

Utorak, 22. lipnja

Novorođeni princ je danas napustio bolnicu. Moj se stari nada da će malac dobiti ime George, po njemu. Stara je rekla da je vrijeme da kraljevska obitelj uhvati korak s vremenom i da princu nadjene ime Brett ili Jason.

Škotska je ispala iz natjecanja za svjetsko prvenstvo. Igrali su sa Rusima 2:2. Starije ruski tim nazvao »oni crveni gadovi«. Nije se ponio baš viteški nakon poraza.

Srijeda, 23. lipnja

Pandora je u školi izolirana od ostalih učenika. Sjedi za stolom ispred sobe g. Scrutona. Na njezinoj vješalici u garderobi ostavio sam joj ovu poruku:

Pandora!Samo da ti ukratko kažem da se iskreno divim

tvom hrabrom držanju u ponedjeljak.Tvoj bivši ljubavnik Adrian Mole P.S. Majka mi je u drugom stanju.

57

Četvrtak, 24. lipnjaIvanje

Jutros sam za vrijeme odmora našao na svojoj vješalici ovo pisamce:

Adriane!Nas dvoje nismo nikad bili ljubavnici pa je neistina,

štoviše, kleveta, tvrditi da si moj »bivši ljubavnik«. Ipak, zahvaljujem ti na podršci.

PandoraP.S. Zgrozila sam se kad sam pročitala da ti je

majka gravidna Reci joj neka se obrati klinici za ženske bolesti.

Petak, 25. lipnja

Kad sam spolno uzbuđen, dugačak mije 13 cm, a inače svega oko 3. Ozbiljno sam zabrinut. Donkey Dawkins iz V c kaže da mu je dugačak kao ravnalo, a samo je tjedan dana stariji od mene!

Subota, 26. lipnja

Večeras sam uživao gledajući slavnog političara g. Roya Hattersleyja na televiziji. Ponovo me se snažno dojmila njegova očita iskrenost i bogat rječnik. Prorekao je da će doći do prijevremenih izbora i opovrgao tvrdnje da je g. Michael Foot odviše šlampav da bi mogao biti slijedeći premijer.

58

Nedjelja, 27. lipnjaTreća po Presv. Trojstvu

Ne mogu više podnijeti tu farsu da svake nedjelje idem u crkvu. Morat ću reći baki da sam postao agnostik i ateist. Ako postoji Bog, onda On (ili Ona) mora znati da sam licemjer. A ako ne postoji, onda je, dabome, svejedno.

Ponedjeljak, 28. lipnja Prva Mjesečeva četvrt

Kad sam se vratio iz škole, nazvao me Bert da mi gromoglasno saopći da je Služba socijalne skrbi platila uvođenje telefona u njegov penzionerski bungalov. Dodao je da je već nazvao kćerku u Australiji, u Melbourneu, a da je Queenie nazvala svoga najstarijeg sina u Kanadi, u Ontariu. Saslušali su već glazbu po vlastitoj želji preko telefona, kuharski recept dana, vremensku progno­zu, sportske vijesti i oboje se vesele telefonskoj priči pred spavanje. Upozorio sam Berta da će morati platiti za svaki od tih telefonskih poziva, ali se on samo nasmijao onim svojim sipljivim smijehom i rekao: »Dok dođe račun, mene vjerojatno više neće biti«. (Za koji dan navršava devedesetu.)

Utorak, 29. lipnja

Uobičajena rasprava u posljednji čas kamo ćemo na godišnji odmor. Stari je rekao: »Ovo nam je vjerojatno zadnji godišnji odmor. Dogodine u ovo doba imat ćemo panjkrta na vratu.« Stara je dibidus pošizila, rekla je da nju dijete neće nimalo ograničavati u kretanju. Ako joj se dogodine

59

prohtije da se penje na Hindukuš, jednostavno će uprtiti dijete na leđa i krenuti.

Na Hindukuš! A cvili ako mora pješice do autobusne stanice.

Ja sam predložio da idemo na jezera, u Sjeverozapadnu Englesku. Volio bih provjeriti da li bi me boravak u tom kraju inspirirao kao pjesnika.

Stari je predložio da idemo u Skegness. Stara je predložila Grčku. Nikako se nismo mogli složiti pa je svaki od nas zapisao svoj prijedlog na komadić stare trake iz blagajne u samoposluživanju i ubacio ga u glineni pečenjar. Budući da nismo vjerovali jedno drugome, stara je otišla po gđu Singh da ona izvlači ždrijeb.

Gđa Singh došla je sa svim malim Singhovima u našu kuhinju i upitala staru: »Zašto na taj način rješavate stvar, gđo Mole? Zar ne može vaš muž donijeti odluku?« Stara joj je objasnila da g. Mole ne uživa nikakav povlašteni položaj u našoj kući. Gđa Singh se zaprepastila na te riječi, ali je ipak izvadila jedan papirić iz posude. Na njemu je pisalo: »Skegness«. Na žalost!

Gđa Singh se ispričala rekavši da mora kući da priredi mužu večeru. Kad je odlazila, primijetio sam kako je stari čeznutljivo pogledao za njom u njenom zgodnom sariju i sandalama optočenim kamenjem.

Primijetio sam i kako je zatim turobno pogledao staru u njezinoj kuti i niskim čizmama. Stara je rekla: »Sirota potlačena žena!«

Stari je uzdahnuo i potvrdio: »Da, da...«

60

Srijeda, 30. lipnja

Stara je navalila da se odselimo odavde, da prodamo kuću u kojoj sam proveo cijeli svoj život! Kaže da će nam trebati više mjesta »za bebu«. Kako može biti tako blesava? Bebe zauzimaju sasvim malo mjesta. Jedva da imaju pola metra.

61

Četvrtak, 1. srpnja Nacionalni praznik Kanade

Nigel mi je ugovorio sudar naslijepo sa Sharon Botts. Sastat ću se s njom u subotu na koturalištu. Imam strašnu tremu. Ne znam se voziti na koturaljkama — a kamoli voditi ljubav.

Petak, 2. srpnja

Posudio sam od Nigela disko-koturaljke i vježbao se na pločniku u našoj slijepoj ulici. Nije bilo loše dok sam god bio blizu živice za koju sam se mogao uhvatiti, ali sam strepio od vrtova bez ograde gdje se nisam imao za što uhvatiti.

Htio sam se i po kući voziti na koturaljkama ne bih li stekao samopouzdanje, ali je stari stalno zvocao zbog tragova od kotačića na tapisonu u kuhinji, pa sam odustao.

Subota, 3. srpnja

12 i 15. Ustao sam u 6 sati da bih još malo vježbao. G. 0’Leary obasuo me pogrdama što tako rano dižem buku, pa sam otišao na dječje igralište i tamo neko vrijeme vježbao, ali sam i od toga morao

63

odustati. Na betonu je bilo toliko razbijenog stakla i psećeg dreka da sam se pobojao za kuglične ležajeve na koturaljkama. Pričekao sam da se otvori voćarna pa sam kupio pola kile grožđa, vratio se kući, okupao se, oprao kosu, podrezao nokte itd. Onda sam svu svoju garderobu rasprostro po krevetu kako bih lakše izabrao što ću obući.

Izbor je bio bijedan. Pošto sam eliminirao školsku uniformu, ostalo mi je: troje traperice širokih nogavica (ŠIROKE NOGAVICE! Fuj! Fuj! Nitko ih više ne nosi, osim najvećih kretena), dvije košulje, obje s dugačkim šiljastim kragnima (DUGAČKI ŠILJASTI KRAGNI! Fuj!), četiri džempera koje mi je isplela baka (PLETENI DŽEMPERI! Uh!). Jedino što sam mogao obući bile su tamnozelene samtene hlače i vojnički pulover kaki boje. AJi što da obujem? Tenisice sam bio ostavio u školi, a neću valjda doći na koturalište u klasičnim cipelama za vjenčanje!

U 10 i 30 nazvao sam Nigela i zapitao ga šta rulja nosi na koturalištu. Odgovorio mi je: »Obično nose crvene satenske gaćice sa šlicevima sa strane, satenske majice bez rukava, bijele dokoljenice, slušalice vvalkman Sony i po jednu zlatnu rinčicu«. Zahvalio sam mu, spustio slušalicu i vratio se u sobu da još jednom pogledam svoje krpice.

Najviše što mogu učiniti jest da obučem gaćice za tjelovježbu, bijelu končanu majicu i sive dokoljeni­ce. Ja jedini na svijetu još nemam vvalkmana Sony, a nemam ni probušene uši tako da se ne mogu okititi tim stvarčicama, ali se nadam da mi Sharon Botts neće zbog toga previše zamjeriti.

Da pođem od kuće u gaćicama i svemu ostalom, ili da se tamo presvučem? I kako ću prepoznati Sharon Botts? Vidio sam je samo u školskoj uniformi, a iz iskustva znam da djevojke, čim skinu uniformu, teško možeš prepoznati.

64

Moram prekinuti, vrijeme je da krenem.6 sati po podne. Bio sam na koturalištu, prvi i

posljednji put u životu. Sharon Botts je prava profesionalka. Jurila je brzinom od 70 km na sat, samo bi na mahove zastala da izvede špagat u zraku.

Kadikad bi malo usporila da mi dobaci: »Pusti tu ogradu na miru, Dumbo!« ali nikad se ne bi zadržala dovoljno dugo da bih mogao zapodjenuti s njom malo dulji razgovor. Kad je došlo vrijeme da se koturalište prepusti klincima ispod 12 godina, dojurila je do ograde i pomogla mi da se nekako dočepam kafića. Popili smo po jednu koka-kolu, a onda sam seja nekako otkoturao po grožđe. Kad sam joj ga dao, rekla mije: »Što si mi kupio grožđe? Nisam ja nikakva sirotinja.« Pokušao sam joj dati mig pogledavši onako stručno njezinu figuru u mini-suknjici i sintetičkim hula-hopkama, ali je uto zasvirala disko-muzika i ona je odjurila da zapleše kao sumanuta na koturaljkama. Uskoro je bila okružena visokim momcima u satenskim gaćicama, pa sam ja odglavinjao da se presvučem.

Kad sam se vratio kući, nazvao sam Nigela. Potužio sam mu se daje sudar sa Sharon Botts bio čisti promašaj. Rekao mi je da ga je Sharon Botts već nazvala i potužila se da sam je obrukao pojavivši se na koturalištu obučen za tjelovježbu.

Nigel je na kraju rekao da se više neće baviti' kuplanjem.

Nedjelja, 4. srpnjaČetvrta po Presv. Trojstvu. Američki Dan nezavisnosti

Upravo sam počeo ručati kad me je nazvao Bert Baxter da mi javi da što prije dođem do njega.

Progutao sam navrat-nanos svoju porciju špageta a la bolognese i odjurio do Berta.

Opasni njemački ovčar Sabra stajao je na vratima nekako zabrinut. Za svaki slučaj, dao sam mu pseću čokoladu i pohrlio do bungalova. Bert je sjedio u svojim kolicima u dnevnoj sobi. Televizor nije bio uključen, pa sam odmah znao da se dogodilo nešto ozbiljno. Rekao mije: »Queenie nije dobro«. Upao sam u njihovu malu spavaću sobu. Queenie je ležala u velikom uleknutom krevetu. Izgledala je jezivo (bez umjetnih obraza ili usana, šta ja znam čega). Rekla je: »Baš je lijepo od tebe, Adriane, što si došao«. Upitao sam je što joj je. Odgovorila mi je: »Imam bolove u prsima, kao da me probadaju užarene igle«.

Bert joj je upao u riječ: »Prije pet minuta si rekla da su užareni noževi«.

»Igle ili noževi, zar to nije svejedno?« rekla je ona.

Upitao sam Berta da lije pozvao liječnika. Rekao je da nije jer da se Queenie užasno boji liječnika. Nazvao sam staru daje zamolim za savjet. Rekla je da će odmah doći.

Dok smo je čekali, ja sam skuhao čaj, nahranio Sabru i napravio Bertu sendvič sa ciklom.

Tada su došli stara i stari i preuzeli stvar u svoje ruke. Stara je pozvala hitnu pomoć. Dobro je što je to učinila, jer dok smo čekali hitnu pomoć, Queenie se počela nekako čudno ponašati i buncati o nekakvim potrošačkim bonovima i sličnim stvarima.

Bert ju je držao za ruku i govorio joj: »Šašava moja stara curo!«

Bolničari su upravo zatvarali vrata na kolima kad se Queenie proderala: »Donesite mi moj ruž. Ne idem nikud dok mi ne donesete ruž.« Otrčao sam ponovo u njihovu spavaću sobu i pogledao na

66

toaletni ormarić. Na njemu su ležale razne kutijice, mreže za kosu, ukosnice, porculanske posudice, čipkani tabletići i fotografije beba i vjenčanja. Našao sam ruž u jednoj maloj ladici i odnio ga Queenie. Moja stara se odvezla kolima hitne pomoći, a ja i stari ostali smo da tješimo Berta. Nakon dva sata stara je telefonirala iz bolnice da je Queenie udarila kap i da će dugo ostati u bolnici.

Bert je rekao: »Sto ću ja jadan bez moje cure?«Cure! Queenie ima 78 kvrga.Bert nije htio da prijeđe k nama. Boji se da ne

ostane bez bungalova.

Ponedjeljak, 5. srpnja

Queenie ne može uopće govoriti. Moglo bi se reći da je pri svijesti, ali ne može micati mišićima usta. Stara je cijeli dan kod Berta pospremala stan i kuhala. Stari će navraćati k njemu svaki dan kad se vraća s posla. Ja sam obećao da ću svakog jutra i večeri izvoditi strašnog Sabru u šetnju.

Utorak, 6. srpnja Uštap

Berta je posjetila socijalna radnica Katie Bell. Ona bi htjela da se Bert privremeno vrati u »Sunčani dom za starije osobe«. Bert joj je odbrusio: »Radije smrt, nego ona mrtvačnica«.

Sutra će Katie Bell doći k nama. Hoće da provjeri Bertovu laž da se stara, stari i ja brinemo za njega 24 sata na dan. Queenie je još uvijek vrlo loše.

67

Katie Bell je čudna baba. Govori (i izgleda) pomalo kao Rick Lemon. Došla je u nabuhloj jakni i platnenim hlačama. Dugačka masna kosa razdije­ljena joj je po sredini. Nos dugačak i šiljast (zbog toga što ga zabada u tuđe poslove, kaže moj stari). Sjedila je u našoj dnevnoj sobi i jednom rukom vrtjela cigaretu a drugom pravila bilješke.

Rekla je da je Bert tvrdoglav i da pati od lake senilne demencije i da mu je potrebna stalna pomoć psihogerontologa. Stara se nato raspalila i prodera- la: »Njemu je potrebna njegovateljica koja će ga njegovati dan i noć!« Katie Bell je pocrvenjela i rekla: »Njegovanje dan i noć užasno je skupo«.

Stari ju je upitao koliko bi stajalo njegovanje starije osobe u staračkom domu. Katie Bell mu je odgovorila: »Oko dvije stotine funti tjedno«.

Onda se stari proderao: »Dajte meni dvije stotine funti tjedno pa ću seja preseliti k starom kenjcu i paziti na njega dan i noć.«

Katie Bell je odvratila: »G. Mole, ja ne mogu naknadno raspoređivati sredstva za tu svrhu«. Na odlasku je još dometnula: »Čujte, ja ne volim ovaj sistem nimalo više nego vi. Znam da ne valja, ali šta ja tu mogu?«

Nato joj je stara dobacila: »Mogli biste, draga moja, oprati kosu. Mnogo biste se bolje osjećali kad vam ne bi tako padala po licu.«

Srijeda, 7. srpnja

Četvrtak, 8. srpnja

Danas sam ostavio ovo pisamce na Pandorinoj vješalici:

68

Pandora!Queenie Baxter udarila je kap i leži u bolnici. Bert

je ostao sam u svom bungalovu. Ja ga obilazim i pomažem koliko mogu, ali bilo bi lijepo kad bi ga i ti jednom posjetila. Strašno je žalostan. Imaš li koju fotografiju Cvjetke?

Srdačno te pozdravljaAdrian

Petak, 9. srpnja

Danas je bio sjajan dan. Punih osam fantastičnih tjedana neće biti škole. A večeras se dogodilo još nešto bolje.

Upravo sam peglao Bertove divovske gaće kad je Pandora upala u dnevnu sobu. U rukama je držala bocu domaće cikle. Bio sam osupnut. Svakog je dana sve ljepša. Bert joj se silno obradovao. Rekao mije neka skuham čaj. Nikako nisam mogao smiriti ruke, baš kao da sam pretrpio strujni udar. Čeznutljivo sam pogledao Pandoru kad sam joj pružao čaj. I ona je mene čeznutljivo pogle­dala!!!!!!!!!!

Sjedili smo svi troje na okupu i gledali slike Pandorinog nekadašnjeg ponija Cvjetke. Bert je razvezao o svim ponijima i konjima koje je upoznao dok je bio konjušar.

U 9 i 30 oprao sam Berta, posjeo ga na »princezu« i spremio na spavanje. Nas smo dvoje sjedili uz upaljeni električni kamin dok Bert nije zahrkao, a onda smo pali jedno drugome u zagrljaj, potiho uzdišući i cvileći. Ostali smo tako u zagrljaju sve dok Bertova ura nije otkucala 10 sati. Ni načas nisam pomislio na seks. Bio sam samo strašno miran i bezbrižan.

69

Dok smo se vraćali kući, upitao sam Pandoru kad je shvatila da me još uvijek voli. »Onda kad sam te ugledala kako peglaš one jezive gaće. To je mogao učiniti samo poseban tip momka,« odgovo­rila mi je.

Upravo su javili u vijestima da su u kraljičinoj spavaćoj sobi ukebali nekog muškarca. Radio kaže da se frajer neprimjetno uvukao u sobu i da ga kraljica uopće ne poznaje. »To je njezina verzija,« bio je komentar moga staroga.

Subota, 10. srpnja

Stari je odvezao Berta u posjet Queenie, pa sam ja otišao autobusom u samoposluživanje. Stara mi je dala 30 funti i rekla mi neka nakupujem hrane za pet dana. Sjetio sam se što nam je sve gđa Appleyard na prošlom satu iz domaćinstva kazala kako se mogu prirediti jeftina a maksimalno hranjiva jela, pa sam kupio slijedeće:

1 kg leće1 /2 kg suhog graška1 1/2 kg crnog brašna1 paketić kvasca1 /2 kg nerafiniranog šećera1 litru običnog jogurta10 kg krumpira »King Edvvard’s«1 kg neljuštene riže 1 /2 kg suhih kajsija 1 svježi sir1 /4 kg margarina »Krona«1 veliku glavicu kupusa 1 kg janjećih prsa1 veliku švedsku repu2 kg pastrnaka

70

1 kg mrkve1 kg crvenog luka

Nije mi još ni sad jasno kako sam sve to sam dovukao do autobusne stanice. Kondukter mi nije uopće pomogao pri ukrcavanju. Nije pokupio ni jedan jedini krumpir s poda u autobusu.

Požalit ću se pismenim putem firmi Sainsbury zbog loše kvalitete papirnatih vrećica. Ipak bi te vrećice morale biti takve da ih čovjek nosi najmanje jedan kilometar a da ne popucaju. Kad sam staroj vratio 15 funti koliko mije ostalo od kupovine, nije mi rekla ni hvala! Samo je zakukala što sam zaboravio kupiti tortu, grašak u konzervama i slično.

A kad je vidjela da nisam kupio veliki bijeli kruh narezan na debele kriške, načisto je pošizila. Upozorio sam je na činjenicu da ima sve što joj je potrebno da sama umijesi i ispeče kruh. Nato mi je opalila: »Moram te ispraviti. Ti imaš sve što je za to potrebno, a ne ja.«

Cijele sam večeri mijesio tijesto i zatim ga ubacivao u kalupe. Ne znam gdje sam pogriješio. Otvarao sam vrata pećnice i gledao svakih pet minuta, ali tijesto nikako da se digne.

Nedjelja, 11. srpnja Peta po Presv. Trojstvu

Pandora kaže da nisam smio tako često otvarati vrata pećnice.

Stari je odbio jesti paprikaš od janjećih pršića. Radije je otišao u obližnji bircuz i pojeo pljeskavicu ispečenu u infracrvenoj pećnici, sa pečenim krumpirićima.

Onda će se čuditi kad ga opali infarkt!

71

Ponedjeljak, 12. srpnja Blagdan u' Sjev. Irskoj

Onaj mudrac Henderson pokrenuo je pjesnički časopis Omladinskog kluba. Ponudio sam mu nešto od svojih mladenačkih radova i jedno novije, zrelo ostvarenje koje nosi naslov

Oda Engelsu ili

Hvalospjev današnjoj sirotinji Engelse, ti si popisao sirotinjske nevolje u davno

doba,Ne pomišljajuć uopće da će sirotinje biti i uoči

1984. godine.Ček, ček! Što ja to vidim 1983. godine?Repinu gladnih ljudi pred Burzom rada.Iako su štakori i TBC tek nemile uspomene,U kolicima današnje sirotinje sjede bljedunjave

bebe i suho kašljucaju,Mlade majke uzdaju se u brojku šest,Mladi očevi stoje u repu da plate globu.Starci gledaju kako život prolazi ispred debelog

stakla na g-radskim kućama.Oh, Engelse, da si još među nama s perom u ruci, Uzavro bi od gnjevaĆuteć svojim Jinim nosom vonjeve iz 1983. godine.

Pandora je pročitala ovu moju pjesmu kod Berta. Rekla je da je to genijalna stvar.

Poslao sam jednu kopiju Bertu Baxteru. Njemu je Engels stalno na jeziku.

72

Mudrac Henderson pokazao mije kukavni prilog Barryja Kenta za pjesnički natječaj. Kent je uvjeren da će on osvojiti prvu nagradu od 5 funti. Pjesma mu se zove »Tulipani«.

Lijepi, crveni, visoki, kruti,U vazi,Na stolu,U sobi,U našoj kući.

Po Hendersonovu mišljenju, u Kentovoj se pjesmi zapaža japanski kulturni utjecaj! Kako čovjek može biti tako blesav?

Najbliže što je Barry Kent ikad bio japanskoj kulturi bilo je kad je sjedio na stražnjem sjedalu ukradene Honde.

Utorak, 13. srpnja

Srijeda, 14. srpnja Posljednja Mjesečeva četvrt

Svake božje večeri ovog tjedna odlazio sam Bertu i vodio onog podmuklog Sabru u redovitu šetnju od 6—7 kilometara, ali večeras jednostavno nisam više mogao. Nimalo mi se ne sviđa kako ljudi prelaze na drugu stranu ulice da bi izbjegli susret s nama. Sabra nije već godinama nikog ugrizao, ali uvijek izgleda kao da će svakog časa nekog ugristi. Čak se i drugi njemački ovčari pripijaju uza zid kad ga opaze da im dolazi u susret. Da bar Queenie što prije ozdravi i vrati se kući! Ona je ponosna kad je vide na ulici sa Sabrom. Čak običava reći: »Njemački je ovčar za ženu na ulici pravi božji dar«.

73

Večeras su Pandorini starci odvezli Berta u posjet Quenie u bolnicu, pa smo Pandora i ja proveli dva božanstvena sata ležeći u bračnom krevetu njezinih roditelja i gledajući na videu film Rocky I. Strogo sam pazio da ne dodirnem rukama Pandorine erogene zone. Kad je film završio, razgovarali smo o budućnosti. Pandora je rekla da bi ona nakon završenih studija najradije kopala bunare u zemlja­ma Trećeg svijeta. Pokazala mi je upaljenom cigaretom kako se kopa arteški zdenac. Cigareta joj je, na žalost, ispala iz ruke i progoijela jorgan. Pandora je sad u strašnoj trti jer su joj roditelji zakleti nepušači.

Čitam roman Sretni Jim od nekog frajera koji se zove Kingsley Amis. Stari veli daje Kingsley Amis jedno vrijeme bio urednik časopisa New Statesman. Pravo je čudo koliko je stari upućen u književnost. Nikad ne čita knjige, ali je prisiljen slušati Četvrti program na radiju u autu jer ne može uhvatiti ni jednu drugu stanicu.

Četvrtak, 15. srpnja

Petak, 16. srpnja

5 i 30 po podne. Maloprije je nazvala Trlica da pita da li se stari vratio s posla. Rekao sam joj da on svake večeri poslije posla navraća kod Berta Baxtera. Nato je ona nekako tužno rekla: »Hvala ti, nazvat ću ga onda kasnije«. Valjda joj je sad kad je pred porodom žao što je bila onako nemoralna.

Staroj sam rekao da je bio krivi spoj. Trudnice se ne smiju uzrujavati.

74

Maloprije sam vidio staroga i Trlicu kako hodaju stazom uz kanal držeći se ispod ruke. Znam daje ta staza neravna, ali valjda je Trlica ipak mogla hodati bez njegove pomoći. Lijepo je od staroga što pruža Trlici podršku u nevolji, ali bi morao voditi malo više računa o javnom mnijenju. Kad ljudi vide postarijeg čovjeka kako se drži ispod ruke s trudnicom, neminovno će pomisliti da je on otac njezinog zametka. Sakrio sam se iza starog mosta dok nisu prošli, a onda sam otišao do Pandore.

Subota, 17. srpnja

Nedjelja, 18. srpnja Šesta po Presv. Trojstvu

Stari je za doručkom izjavio da će se dati sterilizirati. Nakon toga nisam više mogao ni okusiti kobasice.

Ponedjeljak, 19. sprnja

Od Berta sam otišao do bake. Upravo je mijesila božićni kolač. Dala mi je nekoliko kovanica od 20 penija da ih ubacim u smjesu i promiješam, te da usput štogod zaželim. Bio sam stvarno sramotno sebičan. Mogao sam poželjeti da zavlada mir u svijetu, ili da Queenie što prije ozdravi, ili da se stara sretno porodi, a ja sam umjesto toga zaželio da se riješim prišteva s leđa prije odlaska na ljetovanje. Užasava me pomisao da izložim gola leđa radoznalim pogledima turista na plaži u Skegnessu.

75

Kraljičin osobni detektiv, gospodin Trestrail, morao je podnijeti ostavku na svoj položaj jer su novinari otkrili daje homoseksualac. Ja mislim da je to apsolutno nepošteno. Biti homić nije ništa protuzakonito i ja sam uvjeren da kraljica nema ništa protiv toga. Barry Kent zove MENE pederom samo zato što volim čitati i što mrzim sport. Stoga mogu sasvim dobro razumjeti što znači biti žrtva diskriminacije.

Utorak, 20. srpnja Mlađak

Primio sam pismo iz inozemstva adresirano na mene, ali mora da je neka greška. Ja ne poznajem nijednog stranca.

Norsk rikskringkasting, BERGEN, NorwegenKjoere Adrian Mole,John Tydeman visite meg ditt dikt »Norge« og jeg

var dypt ni rt av de fjlelser de uttrykte. Jeg hhper du en dag vil bcjs<jke vart land. Det er vakkert og du vil kume oppleve fjordena og se hvor Ibsen and Grieg levde. Som en intellektuellperson burde det interesser deg. Nar du besjker oss og snakker med oss vil du oppdage at vare vokaller ikke er sa eiendommelige. Husk at vi bare har lange netter og korte netter on vinteren. I juni er det helt motsatt. Sa kom om sommeren — vi skal ta imot deg pa beste mate.

Tili lykke med dine studier av norsk laerindustri.Hjertelig hilsenDin,Knut Johansen

lb

Srijeda, 21. srpnja

Još samo osam dana do početka ljetovanja u Skegnessu. Pitao sam staroga da li bi Pandora mogla poći s nama. Ne mogu podnijeti pomisao da budem dva tjedna sam sa starcima. Stari mi je odgovorio: »Može nam se slobodno pridružiti, pod uvjetom da izriga 120 funti.«

Četvrtak, 22. srpnja

Dok smo kod Berta pospremali kuću, pitao sam Pandoru da li bi htjela ići s nama u Skegness. Odgovorila mije ovako: »Ti znaš, srce, da bih ja za tobom i u pakao, ali u Skegness ne bih. Sve ima svoje granice.«

Tada se javio Bert: »Pandora, ti si jedna obična uobražena milostivica. Za tebe bi baš bilo dobro da se malo družiš s proletarijatom. Život se, znaš, ne sastoji samo od suhih skijaških terena i satova iz viole.« Zatim je duboko uzdahnuo i dodao: »Kad bi se mene pitalo, ja bi dao svoje desno jaje za tjedan dana u Skeggyju.«

Pandora je prekrasno porumenjela i rekla: »Oprostite, Berte. Čovjek je sklon smetnuti s uma da uživa neke povlastice.«

Bert je pripalio jeftinu cigaretu i ustvrdio: »Ja više neću nikud na ljetovanje, u ovim mojim godinama. Jok, vala, jedino se od smrti mogu nadati odmoru.«

Da bi ga odvratila od takvih misli, Pandora je nazvala bolnicu da pita kako je Queenie. Bolničar­ka joj je odgovorila: »Gospođa Baxter je danas zatražila svoj ruž da se namaže«. Kad je to čuo, Bert se odmah raspoložio i rekao: »To znači da se moja cura izvukla«. Pošto smo Berta spremili na spavanje, otpratio sam Pandoru kući.

77

Poljubili smo se napol na francuski, napol na engleski način, a onda mi je Pandora šapnula: »Adriane, povedi me sa sobom u Skegness«. Bila je to najromantičnija rečenica koju sam ikad čuo.

Petak, 23. srpnja

11 sati po podne. Jutros se na našem pragu pojavila jedna prljava bijela mačka. Oko vrata joj je visio privjesak na kojem je pisalo: »Ja se zovem Roy«, ali bez adrese. Kad sam joj dao mlijeka, nije me ni pogledala, pa nisam više ni ja nju gledao.

6 sati po podne. Stara i stari su se počupali oko Roya. Stari je optužio staru da ohrabruje Roya da ostane kod nas, jer mu je (Royu) dala mlijeko u tanjuru. Stara je pak optužila staroga da mrzi životinje.

Pas izgleda nekako zabrinut, valjda se osjeća nesiguran. Roy je cijeli dan spavao na krovu šupe za alat. Frajer očito nema pojma kakvu je gužvu izazvao.

Subota, 24. srpnja

Danas sam kupovao garderobu za ljetovanje. I stara je bila sa mnom. Htio sam kod »Marksa i Spencera« kupiti sivu vjetrovku s patentnim zatvaračem (u Skegnessu puše hladan vjetar). Obukao sam je za probu, ali je stara rekla da u njoj izgledam kao neki bezvezni pjevač i nije mi je htjela kupiti. Malo smo se zakvačili oko ukusa za odijevanje. Kad sam malo bolje pogledao oko sebe, vidio sam da se više tinejdžera prepire s roditeljima.

Obišli smo još nekoliko trgovina a da nismo neko vrijeme uopće razgovarali. Onda me je stara

78

odvukla u neki pankerski butik i pokušala me zainteresirati za majicu žutu kao limun, s leopard- skim pjegama. Odbio sam da obučem tu neukusnu krpetinu, pa ju je stara kupila sebi.

Prodavač sadističkog izgleda rekao mi je: »Mama ti je zbilja prava lafica«. Napravio sam se da ga ne čujem, što nije bilo ni teško jer je Sid Vicious pjevao prostačku verziju šlagera »My Way« preko razglasa u dućanu, tako gromoglasno da su metalna dugmeta na jaknama i šiljci na opasačima zveckali sve u šesnaest.

Zatim smo svratili u dućan »Majka i dijete« (MID), u kojem je stara pošizila za minijaturnom odjećom i nekakvom kremom za trudnice. Nadao sam se da će kupiti kakvu pristojnu trudničku haljinu za zadnje mjesece trudnoće kad joj poraste trbuh, ali mi je rekla da i onda kani nositi svoje traper-odijelo. Ala će mi se rulja ceriti u školi!

Nedjelja, 25. spmja Sedma po Presv. Trojstvu

Počeo sam ponavljati gradivo za malu maturu. Na početku školske godine morat ću polagati one šugave, jezive pokusne ispite. Engleski, zemljopis i povijest učim za maturu, a ručni rad, domaćinstvo i biologiju za završni razred.

Ipak je to sve skupa silno traćenje vremena, jer intelektualcima kao što sam ja nisu potrebne kvalifikacije da dobiju posao ili postignu uspjeh — nama to dolazi samo od sebe, zato što nas je tako malo. Jedini je problem u tome da utjecajni ljudi prepoznaju u tebi intelektualca. Dosad još nitko nije u meni prepoznao intelektualca, iako od malih nogu upotrebljavam u svakidašnjem razgovoru takve dugačke riječi kao što je recimo »multilateralni«.

79

Jutros je Courtney Elliot opet donio loše vijesti — pismo od Uprave gradskih službi, u kojem ozbiljno upozoravaju staroga da je njegov plan čišćenja obale kanala »u velikom zaostatku«. Stari se sav zapjenio: »A što bi oni htjeli kad nas plaćaju kao robove?«

Stara je rekla (sasvim blago, s obzirom na to kako inače govori): »Pa, ne bi se, George, baš moglo reći da ti radiš kao rob. Uvijek si već u pola pet kod kuće«.

Stari je izletio iz kuhinje i zalupio vratima. Potrčao sam za njim i ponudio se da mu pomognem raditi na obali kanala, ali mi je on rekao: »Ne, radije ostani kod kuće i pomozi mami da spakira stvari za ljetovanje«.

Stara i Courtney Elliot, međutim, rješavali su zajedno križaljku u Guardianu, a odjeća za ljetovanje još je čekala u košari za prljavo rublje da se opere, pa sam otišao sa psom do Berta i gledao TV prijenos mise zadušnice za žrtve na Falkland- skom otočju.

Katedrala sv. Pavla bila je puna udovica i ožalošćenih. Kad sam se vratio kući, bacio sam mapu ratnih operacija u košaru za smeće.

Ponedjeljak, 26. srpnja

Utorak, 27. srpnja Prva Mjesečeva četvrt

Stara je danas primila ufitiljeno pismo od Pandorinog starog, koji odbija da Pandori dade 120 funti za Skegness!

Stari cicija tvrdi da je već izrigao 400 funti za vožnju kanuima niz rijeku Wye za cijelu obitelj u mjesecu rujnu, a da Pandorina oprema sašivena po

80

mjeri košta 40 funti, pa da ne može »još više opteretiti kućni budžet«. Tako mi dakle predstoji 14 dana bez Pandore, osim ako ne smislim neki način da se na brzinu domognem 120 funti. Pandora nema love jer sav svoj džeparac troši na žice za violu.

Srijeda, 28. srpnja

Staroj je porastao trbuh, ali se uopće ne trudi da to prikrije. Zapravo bi se reklo daje ponosna na tu činjenicu. Pokazuje trbuh svakome tko dođe k nama.

Meni tada ne preostaje ništa drugo nego da izađem iz sobe.

Četvrtak, 29. srpnja

Stari je u zadnja tri dana šljakao kao crnac na obali kanala. Vraćao se kući tek oko 10 sati navečer. Ponaša se kao pravi neurotik, ne da mu se ostaviti posao radi ljetovanja.

Posjetio sam Queenie u bolnici. Soba je puna starica upalih obraza. Dobro je što je namazala usne, inače je ne bih prepoznao.

Još uvijek ne može pošteno govoriti pa mi je bilo strašno neugodno što sam je jedva razumio. Otišao sam nakon 20 minuta, iscrpljen od silnog smješka- nja. Dok sam prolazio kroz sobu, nastojao sam da ne gledam u starice, ali su mi one svejedno nešto dovikivale i mahale. Jedna me od njih zamolila da donesem lijep komad bakalara za njezina muža. Umorna bolničarka rekla mi je da većina tih starica živi u prošlosti. Ne mogu im to zamjeriti jer je sadašnjica za njih doista užasna.

81

Otišao sam sa starcima i Bertom k Pandorinima da porazgovaramo o tome što sve treba poduzeti za Berta dok mi budemo na ljetovanju.

Bert je za sve vrijeme razgovora samo gunđao. On nije nikad zahvalan ni na čemu što se učini za njega. Ponekad poželim da se zaista vrati u »Sunčani dom za starije osobe«.

Stara je predala slijedeći popis Pandorinoj staroj:

1) Bert pije čaj samo iz šalice na kojoj je slika krunidbe Georgea V

2) Stavlja po tri pune žličice šećera u čaj3) Ne dajte mu da gleda emisiju Top lista pop

zvijezda, jer ga to previše uzbuđuje4) Terenska sestra dolazi svakog utorka da mu

pregleda rane od ležanja na leđima5) Jede samo sendviče sa ciklom, kajganu, gulaš

iz konzerve i razne vrste sladoleda. Nemojte se uopće truditi da proširite ovaj jelovnik. Ja sam pokušala ali nisam uspjela

6) Stolicu ima redovito svakog dana u 9 sati i 5 minuta. Radi toga molim pripazite da uvijek stignete na vrijeme kako biste mogli pripremiti »princezu«

7) Sabri je potrebna najmanje po jedna šetnja od 6—7 km svakog dana

8) Za vrijeme Dinastije nemojte s njim razgovarati

9) Gđa Singh uskočit će u slučaju nužde, ali bezuvjetno mora imati pratnju

10) Možete ga mirne duše ostaviti samog preko noći, pod uvjetom da dobije svoju kvotu crnog piva (TRI BOCE)

Petak, 30. srpnja

82

11) Optužit će vas da mu kanite prisvojiti lovu od mirovine. Ne obazirite se na to!

12) Mnogo sreće!

Subota, 31. srpnjaPansion Rio Grande u Skegnessu

Pandora je došla rano ujutro k nama da se oprostimo. U normalnim prilikama mučila bi me tjeskoba zbog toga što ću dva tjedna biti bez nje, ali sam imao toliko posla oko pakiranja i traženja kupaćih gaćica da uopće nisam klonuo duhom. Pandora mije pomogla spakirati lijekove. Napokon smo u 6 sati krenuli iz naše slijepe ulice.

U Granthamu nam je crkao auto pa smo u »Rio Grande« stigli tek negdje iza ponoći. Pansion je bio zaključan i u potpunom mraku. Stajali smo na stubama i zvonili cijelu vječnost. Konačno nam je neki jadničak otključao vrata i rekao: »Obitelj Mole? Kasnite. Ova se vrata zaključavaju u 11 sati, a svi gosti koji zakasne plaćaju globu od pola funte«.

Stara gaje upitala: »A tko ste vi, molit ću lijepo?«Frajer je odgovorio: »Ja sam vam Bernard Porke

glavom — vlasnik ,Ria Grande’«.Nato mu je stara zapaprila: »E pa, hvala vam,

gospodine Porke, na srdačnoj dobrodošlici!« Dok nas je ona upisivala u knjigu gostiju, ja sam pomagao starome skinuti prtljagu sa krova automobila.

Ceradu smo izgubili negdje en route pa je sva prtljaga bila promočena skroz-naskroz. Ovo pišem u svojoj^sobici u suterenu, s pogledom na kante za smeće. Čujem g. i gđu Porke kako se u susjednoj kuhinji svađaju.

Da sam bar ostao kod kuće!

83

Nedjelja, 1. kolovoza Osma po Presv. Trojstvu

Probudio me g. Porke svojom dernjavom: »Samo po jedan komadić slanine, Beryle! Zar ti zbilja hoćeš da me upropastiš?«

Brže-bolje sam se obukao i otrčao na peti kat, do sobe mojih staraca u potkrovlju. Probudio sam ih i javio im da će uskoro doručak. Stari mi je rekao neka trknem dolje i zauzmem jedan pristojan stol. (On ima dovoljno iskustva s pansionima na moru.)

Sjeo sam za stol uz veliki masivni prozor i promatrao kako gosti sjedaju na svoja mjesta. Svi su, tko zna zašto, šaputali. Majke su neprestano govorile klincima neka budu s mirom, neka sjede uspravno itd. Očevi su piljili u bočice ulja i octa.

Dolazak mojih staraca izazvao je priličnu pažnju. Stara nikad ne govori tiho, pa su je svi čuli kako se tuži na plahte od sintetike. Čuo ju je zacijelo i g. Porke. Valjda smo zbog toga dobili samo po dvije kriške prepečenca.

Ponedjeljak, 2. kolovozaDržavni praznik u Škotskoj. Blagdan u Republici Irskoj

Stari ovdje ne krije svoje proletersko porijeklo. Kupio si je kapu na kojoj piše: »Poljubi me brzo, stišći me polako!« i šeta po šetalištu naginjući pivo iz konzerve.

Ja sam nabio tamne naočale i pratim ga iz pristojne udaljenosti. .

84

Utorak, 3. kolovoza

Preda mnom je još 11 dana a već sam zdrobio svu lovu na kojekakve automate.

Srijeda, 4. kolovoza Uštap

Danas je granulo sunce!I krštenje princ William. »Rio Grande« proslavio

je krstitke tako što je svakom gostu po podne uz čaj servirao po jedno kuhano jaje.

Četvrtak, 5. kolovoza

Danas je za naš stol sjeo čovjek po imenu Ray Peabody. Iz Corbyja je, i rastavljen je. U »Rio Grande« proveo je svojedobno medeni mjesec. (Nije čudo što je rastavljen.) Dolazi u Skegness da sudjeluje u pjevačkom natječaju. Uz to je i mađioničar. Pokazivao nam je svoje trikove uz pomoć bočica ulja i octa dok ga g. Porke nije opomenuo neka »ostavi inventar na miru«.

Petak, 6. kolovoza

Poslao sam Pandori jednu smiješnu razglednicu.

Draga Pan!U srijedu je granulo sunce, ali nije doprlo do crnog

očaja izazvanog našim rastankom. Ovo je prava kulturna pustoš.

85

Hvala bogu što sam ponio knjige Nevila Shutea. Tvoj za vječna vremena

Adrian

Subota, 7. kolovoza

Odvezli smo se kolima do rta Gibraltar da vidimo »životinjsko carstvo«. Carstvo smo vidjeli ali nismo vidjeli životinje. Valjda su se sklonile nekud od vjetra.

Pročitao sam Okrutno more od nekog frajera koji se zove Nicholas i još nekako.

Nedjelja, 8. kolovoza Deveta po Presv. Trojstvu

Stari je danas otišao u ribolov sa članovima »Društva otpuštenih prodavača termo-akumulacio- nih peći«.

Stara i ja smo cijeli dan na plaži čitali nedjeljne novine. Kad je čovjek s njom nasamu, stara je čisto ugodna osoba. Sunce je žestoko pržilo, ali nisam mogao skinuti košulju jer na leđima još uvijek imam 18 prišteva.

Ponedjeljak, 9. kolovoza

Kupili smo jednodnevne karte za sportsko- rekreacioni centar na moru.

Nekako sam se čudnovato osjećao gledajući oko sebe svu onu bodljikavu žicu i blijede bezvoljne ljude što su švrljali amo-tamo.

86

Stari je počeo fućkati »Most na rijeci Kwai«. I zaista smo se pomalo osjećali kao ratni zarobljenici u logoru. Nitko nije doduše skapavao od gladi niti su koga mučili, ali se nekako naslućivalo da čuvari mogu biti vrlo okrutni. Starci su otišli ravno u najbliži bircuz, a ja sam isprobao sve one smiješne besplatne vožnje i nagledao se natječaja kvrgavih koljena i potezanja užeta, a zatim sam čekao starce pred bircuzom.

Sebični kakvi jesu, izabrali su baš bircuz u kojem je zabranjen pristup mlađima od 18 godina.

U 1 i 30 izašao je stari i donio mi flašicu oranžade i paketić čipsa.

U 2 i 30 zavirio sam u bircuz s vrata i zapitao starce koliko će još tu ostati. Stari se obrecnuo na mene: »Prestani cendrati! Potraži si radije neku zabavu«. Neko vrijeme gledao sam trku magaraca, a onda mi je sve skupa dojadilo pa sam otišao do kola i sjeo u njih.

U 4 sata objavljeno je preko razglasa: »Moli se petnaestogodišnji Adrian Mole da dođe u Centar za izgubljenu djecu gdje ga čekaju mamica i tatica«.

Kakvo poniženje!Najradije bih bio propao u zemlju kad mi je još

neki mrzovoljni tip poklonio lizalicu!Starci su mislili da je to ne znam kako smiješno.

Kesili su se za sve vrijeme dok smo se vraćali u pansion.

Utorak, 10. kolovoza

Za vrijeme večere g. Porke je prenio starome poruku da mu je jedan dobar prijatelj prevezen u Kraljevsku bolnicu, pa neka odmah nazove sobu broj 12. Taje poruka za sve nas bila misteriozna. Stari uopće nema dobrih prijatelja.

87

Stoga je panično otišao od stola. Stara je ustala da pođe za njim, ali joj je on dobacio: »Nemoj, Pauline, to nema veze s tobom«.

Nije ga bilo oko 15 minuta, a kad se vratio, rekao je: »Moram vam nešto saopćiti. Idemo nekud da na miru porazgovaramo.«

Sjeli smo na klupu u zavjetrini na šetalištu i tu nas je stari izvijestio da je postao otac Trličinog muškog djeteta.

Nakon otprilike 60 sati stara ga je zapitala: »Kako se mali zove?«

Stari je odgovorio: »Brett, na žalost.«Ja nisam znao što da kažem, pa sam šutio. Još ni

sad ne znam što da kažem, pa idem radije spavati.

Srijeda, I i. kol ovoza

12 i 30. Stari je otišao da posjeti Bretta i Trlicu. Stara ga je natjerala da ode.

Ne znam što da kažem staroj. Oduvijek sam bio svjestan činjenice da ne znam voditi beznačajnu konverzaciju, a sad sam se uvjerio da ne znam voditi ni onu ozbiljniju.

8 sati navečer. Stara samo sjedi prekriženih ruku na trbuhu u svojoj potkrovnici. Nije ni suze pustila. Ozbiljno sam zabrinut za nju.

9 sati navečer. Nazvao sam Pandorinu staru i sve joj ispričao. Pokazala je mnogo razumijevanja. Rekla je da će Berta spremiti na spavanje i da će onda kolima doći u Skegness po nas.

Spakirao sam svu našu prtljagu i natjerao staru da se umije i počešlja. Zatim smo sjedili i čekali gđu Braithvvaite.

88

Četvrtak, 12. kolovoza Posljednja Mjesečeva četvrt Kod kuće

11 sati. Čim je ugledala gđu Braithwaite, stara se rasplakala. Gđa Braithwaite joj je rekla: »Pauline, svi su oni gadovi« i ošinula MENE kivnim pogledom! To jednostavno nije bilo pošteno! Ja namjeravam potpuno i do kraja ostati vjeran Pandori. Sve je ostalo kaos.

Kući smo stigli ujutro u 4 i 30. Gđa Braithvvaite ne voli voziti brže od 50 km na sat.

Otišao sam ravno u krevet. Nisam se usudio pogledati da li je stari u svojoj sobi.

Petak, 13. kolovoza

Dan je loše započeo.Iz kupaonice je nestao brijaći aparat od staroga

pa sam se morao poslužiti starinim ružičastim aparatom. Rasjekao sam si lice na više mjesta, ali se zato u lavabou nakupilo poprilično dlačica.

Morao sam se obrijati zato što smo očekivali baku< kojoj je trebalo saopćiti strašnu vijest da joj je sin postao otac nezakonitog djeteta dok mu zakonita supružnica, s kojom je 24 godina u braku, očekuje zakonito dijete.

Baka je tu vijest sasvim dobro primila. Samo je zapitala: »U kojoj je bolnici dotičnica?« Kad joj je stara rekla, baka je naravnala šešir na glavi i odvezla se taksijem.

Pandora mije priznala daje njezina stara na rubu živčanog sloma jer ju je Bert Baxter zezao cijelog tjedna na mrtvo ime.

Ja osobno mislim da je svijet pošandrcao. Barry Kent je osvojio prvu nagradu na pjesničkom

89

natječaju Omladinskog kluba »Daleko od ulice«. U večernjim sam novinama vidio njegovu kretensku nacerenu facu. Da čovjeku pamet stane!

Subota, 14. kolovoza

Baka je prešla u suprotni tabor!Dala je nešto od odjeće naše bebe Trličinom sinu

Brettu Slateru. Znam da baka ne voli moju staru, ali je stara u najmanju ruku zakonita supruga moga staroga.

Pun mije kufer odraslih! Imaju toliko drskosti da govore klincima što da rade, a onda sami krše vlastita pravila.

Jutros je Pandorin stari došao k nama da pita staru da li joj je potrebna kakva pomoć. Stara mu je opalila: »Odjebite, gospodine! Radije pomozite svojoj ženi«. Na taj način ostat će bez muških prijatelja.

Barclays Bank je danas prije podne bila otvorena. Kladio bih se daje stari bio prvi u redu. On vječito zaboravlja otići u banku u petak.

Nedjelja, 15. kolovoza Deseta po Presv. Trojstvu

Došao je stari pitati da li se može vratiti kući. Priželjkivao sam da stara kaže da može, ali je rekla da ne može. I tako se stari preselio k baki.

Šalabajzer je odnio sa sobom i stereo-uređaj. Stara kaže da to uopće nije važno, da će ona nakon poroda dobiti dobro plaćeno namještenje pa da će kupiti najbolji stereo-uređaj na svijetu.

90

Ponedjeljak, 16. kolovoza

Pandora me danas šokirala pitanjem da li me zanima kako izgleda moj brat Brett. Zbilja je čudna pomisao da imam brata. Nadam se da će jadni klinac biti bolje sreće sa tenom nego ja.

Utorak, 17. kolovoza

Danas je stigao ček na 50 funti od staroga. Stara je poderala ček i vratila komadiće papira poštom.

Cak je i njoj poslije bilo žao.Trlica, Maxwell House i Brett preselili su se k

baki.

Srijeda, 18. kolovoza

Izveo sam psa u šetnju, i usput svratio do bake, i onako usput zavirio u krevetac Bretta Slatera. Sva mu je koža obrasla nekakvim bijelim maljama. I strašno je naboran.

Nisam vidio ni Trlicu ni staroga. Dok smo pili čaj, baka je učila Maxwella kako se ponaša za stolom.

Nisam dugo ostao. A nisam ni staroj rekao gdje sam bio. Bio je to sasvim neformalan posjet.

Četvrtak, 19. kolovoza Mlađak

Gđa Braithvvaite uzima librijum zbog Berta Baxtera, pa je njezinu dužnost preuzela gđa Singh. Odavno nisam vidio Berta. Ne idem k njemu zato

91

što znam da bi na svoj primitivni način komentirao muževnost moga staroga.

Potpuno sam se ohladio prema seksu. Izgleda da seks donosi samo brige, pogotovo ženama.

Petak, 20. kolovoza

Stara je tolilco utučena da ne može kuhati pa ja moram umjesto nje. Dosad smo jeli samo salate s mljevenom govedinom ili tunjevinom iz konzerve. Sutra ću pokušati s nečim drugim — možda sa šunkom.

Stari svaki čas zivka da pita kako je staroj. Danas me pitao da li je stara već spominjala rastavu. Rekao sam da nije. Nije spominjala rastavu ali bi se po njezinu držanju reklo da pomišlja na nju.

Subota, 21. kolovoza

Ponovo sam onako usput svratio do bake. Brett ima smeđe oči kao moj stari. Baka mu je upravo mijenjala posrane pelene. Zgranuo sam se kad sam vidio koliko mu je velik.

Trlica doji Bretta. (Jadni klinac mora da gladuje, jer kad sam je zadnji put malo bolje vidio, uopće nije imala sise.)

Stari i Trlica bili su u kupovini između dva dojenja. Kupovali su razne stvarčice za klinju.

Nedjelja, 22. kolovoza Jedanaesta po Presv. Trojstvu

Izašao sam da kupim nedjeljne novine, ali nije mi se dalo da prelistavam News of the World iza stalka

92

sa čestitkama, kao što obično radim. Imam previše seksualnih skandala u vlastitoj obitelji da bih još čitao o tuđima.

Vlasnik prodavaonice novina g. Cherry pitao me da li da otkaže pretplatu staroga na časopis o ribolovu i Sam svoj majstor. Rekao sam mu neka slobodno otkaže.

Novine su težile oko kilu i pol, ali u njima nije bilo ničeg osim vijesti o tome da je PLO ponovo zbrisao iz Bejruta.

Ponedjeljak, 23. kolovoza

Stara Barryja Kenta rodila je još jedno dijete! Pandora je prolazila pored crkve baš kad su Kentovi odlazili s krštenja kući. Rekla je da beba izgleda kao i svi Kentovi — prijek pogled i jake šake.

Bebi su dali ime Clark, po Supermanu. Fuj! Fuj! Fuj!

Utorak, 24. kolovoza

Gđa Singh je uredila da Bert ode na ljetovanje koje organizira nekakvo dobrotvorno društvo za starije Hinduse. Pitao sam je otkad je Bert Hindus, a ona mi je odgovorila: »Baš me briga što nije Hindus. Baš me briga kojoj vjeri ili sekti pripada, glavno da sam ga se riješila.«

Sabra je smješten u stacionar Kraljevskog društva za zaštitu životinja. Nadam se da su ga radi drugih pasa izolirali.

93

Kad sam sišao u prizemlje, zatekao sam Courtneyja Elliota u kuhinji kako pijucka brazilsku kavu. Rekao mije: »Imam jednu važnu pošiljku za mladoga gospodina Molea.« Bilo je to pismo od BBC-ja!

Odnio sam pismo u svoju sobu i zagledao se u njega priželjkujući da u njemu piše: »Da, odlučeno je da se snimi jednosatna emisija o poeziji pod naslovom Adrian Mole, mladić i njegova poezija.«

Priželjkivao sam takav sadržaj pisma, ali dakako da nije bio takav. Umjesto toga pročitao sam ovo:

British Broadcasting Corporation London, 19. srpnja

Dragi Adriane Mole!Hvala ti na vrlo urednom pismu i na novoj pjesmi

koju si mi poslao, »Norveškoj«. Ona pokazuje znatan napredak u odnosu na tvoja prethodna djela i svjedoči o tome da sazrijevaš kao pjesnik. Ako je tvoj školski list odbio »Norvešku«, onda njegovom uredniku (ili urednici) nisu sve ovce na broju. Osim, naravno, ako u vašoj školi nema dobrih pjesnika na bacanje. Slažem se s tvojim mišljenjem o onim dosadnim rimovanim pjesmama o cvijeću i sličnim stvarima, ali ne smiješ smetnuti s uma da, prije nego što prekršiš pravila o rimi i ritmu, moraš i sam dobro naučiti ta ista pravila. To ti je isto kao slikar koji želi slikati apstraktne slike — taj mora točno znati realistički slikati prije nego što će na slici ispremiješati sve zbrda-zdola. Picasso je dobar primjer za ovu tvrdnju.

Nadam se da si dobro prošao na testu o norveškoj kožarskoj industriji. Moj norveški kolega (režiser na radiju u Bergenu, u Norveškoj) kome sam pokazao tvoju pjesmu, bio je ugodno iznenađen što tako revno proučavaš njegovu domovinu. Prilažem ti prijevod

Srijeda, 25. kolovoza

94

pisma koje ti je svojedobno uputio i koje vjerojatno nisi mogao potpuno razumjeti jer ga je napisao na norveškom. Usput budi rečeno, mislim da je »fjordovi« prikladnija riječ od »uvala«. Ne brini za pravopisne pogreške, takve će ti stvari uvijek dobar urednik ispraviti. Sviđa mi se kako si upotrijebio eksplozivnu riječ »Međutim!« u pretposljednjem stihu. Praktički ne mogu ništa učiniti s ovom tvojom pjesmom, ali ću je odložiti u našu evidenciju kao svojevrstan aide-memoire tvoga pjesničkog razvoja (nemoj nikad zaboraviti da na poeziji ne možeš zara­diti mnogo para .. .).

Rijetko viđam Terryja Wogana u hodnicima jer on radi na Drugom programu, a ja na Trećem i Četvrtom. Osim toga, njegova emisija ide u eter vrlo rano pa obično i nije više u zgradi kad ja stignem na svoje radno mjesto.

Želeći ti sve najbolje, i ponovo ti zahvaljujući što si mi poslao svoje najnovije djelo,

srdačno te pozdravljaJohn Tydeman (Četvrti program)

Dragi Adriane!John Tydeman pokazao mi je tvoju pjesmu

»Norveška« koja me dirnula iskazanim osjećanjima. Nadam se da ćeš jednog dana posjetiti našu zemlju. Ona je vrlo lijepa i moći ćeš razgledati jjordove i mjesta gdje su živjeli Ibsen i Grieg. To će tebe, kao intelektualca, jamačno zanimati. Kad nas posjetiš i porazgovaraš s nama, možda ti naši samoglasnici neće više biti tako čudnovati. I nemoj zaboraviti da samo u zimi imamo duge noći i kratke dane. U lipnju je obratno. Dođi dakle na ljeto, a mi ćemo se pobrinuti da ti bude lijepo.

Mnogo sreće u izučavanju norveške kožarske industrije!

Srdačan pozdrav,Knut Johansen

95

Kakvo sjajno pismo! »Znatan napredak«, pa »sazrijevaš kao pjesnik«! A prevedeno je pismo još bolje, to je zapravo poziv da dođem u Norvešku. Ili samo što nije. Nigdje se doduše izričito ne spominje da će mi platiti putne troškove, ali opet: »Dođi na ljeto i mi ćemo se pobrinuti da ti bude lijepo!«

Oba pisma su pročitali i stara i Courtney Elliot. Courtney je ustvrdio: »Gospođo Mole, vi zaista imate vrlo neobičnog sina«.

Starin odgovor bio je kratak ali ganutljiv. »Znam«, rekla je.

Četvrtak, 26. kolovoza Prva Mjesečeva četvrt

Napao sam Courtneyja Elliota što mi je tako kasno uručio pismo od BBC-ja, koje nosi datum od 19. srpnja, pa je dakle tih 180 km putovalo više od mjesec dana. Courtney mi je odgovorio: »Mislim da je baš u srpnju u Ketteringu iskočio poštanski vlak iz tračnica. Lako je moguće daje tvoje pismo bilo u jednoj od onih nesretnih poštanskih vreća koje su ležale na dnu jaruge i koje je slučajno otkrio orač što se vraćao kući s oranja.«

Pošta uvijek ima dobre izgovore!

Petak, 27. kolovoza

Kamate u banci smanjene su na 10 i pol posto pa je stara ugovorila sastanak s direktorom banke g. Niggardom. Htjela bi podići kredit jer je ostala bez prebite pare.

Nadam se da će dobiti taj kredit, jer već dva tjedna nisam dobio ništa za džeparac.

96

Subota, 28. kolovoza

Pandora se sprema na ljetovanje na rijeci Wye pa uzima satove iz kanuistike. Danas je imala prvi sat. Pozvala je i mene da je gledam i da joj, ako bude potrebno, pružim prvu pomoć usta-na-usta, u slučaju da ispadne iz kanua i počne se utapljati.

U svom crnom ronilačkom odijelu i zaštitnom šljemu djelovala je strašno erotski. Prvi put u zadnjih sto godina osjetio sam kako mi se mali miče sam od sebe.

Ne sjećam se više ničega drugog. Nisam mogao ni podijeliti s Pandorom njezino oduševljenje u autu njezinog starog dok smo se vraćali kući.

Nedjelja, 29. kolovoza Dvanaesta po Presv. Trojstvu

Ostao sam cijeli dan u krevetu. Stara je otišla s nekim babama na piknik, u mjesto koje se zove Greenham Common. Vratila se kući po mraku. Bio sam se već zabrinuo za nju.

Ponedjeljak, 30. kolovoza

Stara je danas bila dobre volje. Pospremila je kuću od tavana do podruma (uključujući i ladicu za jedaći pribor i kredenc ispod stepenica). Neprestano je pjevala jednu te istu pjesmicu:

Duh se skršit ne da.Ona vam je ko planina,Starodrevna i silna.Naprosto neuništiva.

Čini se da je piknik dobro djelovao na nju.

97

Utorak, 31. kolovoza

Stara je jutros otišla na razgovor s direktorom banke. Nagovorio sam je da obuče široku haljinu kako direktor ne bi primijetio da je u drugom stanju.

Međutim, pokazalo se da je moj stari već žicao u banci lovu i da je usput izbrbljao sve obiteljske tajne. G. Niggard je znao daje staroj jedini izvor prihoda socijalna potpora i dječji doplatak, pa joj nije htio odobriti kredit.

Rekao je da je rizik prevelik. Nema mi druge, morat ću potražiti neki posao subotom. Lova mi je potrebna kao kruh. Moram platiti globu u knjižnici za dva mjeseca.

Srijeda, 1. rujna

Primio sam razglednicu od Berta Baxtera, sa slikom gradske vijećnice u Bradfordu. Bert mi piše slijedeće:

Dragi momak!Dobro se zabavljam s ovom starudijom. Skoro

svaki dan plužimo po crkvama i svatovima. Klopa je dobra, ali sam se morao odreći cuge zbog radi vjerskih osjećanja metuzalema.

Queenie izlazi iz bolnice slijedećeg tjedna. Budi tako dobar pa napravi kakav-takav red u bungalovu.

Srdačan pozdrav,Tvoj Bert

Pandora je po podne položila prvi ispit iz vožnje kanuom. Njezin instruktor, neki Bili Sampson, rekao je da je Pandora »veliki kanuistički potenci­jal«. Kovao je u zvijezde njezina snažna pleća, gipke

98

zglobove i čvrsta bedra. Pandora je položila ispit kao od šale. Bili Sampson se ponudio da je priprema i za slijedeći ispit.

Pandora mi je predložila da joj se pridružim u tom novom hobiju, ali ja patim od bolesnog straha da se ne prevrnem. Potpuno sam zadovoljan promatrajući Pandoru s obale, zabavljen svojim intelektualnim mislima, i čuvajući ručnike i termo sic u.

Četvrtak, 2. rujna

Stara više nikako ne može prikriti činjenicu daje u drugom stanju. Trbuh joj je do zubi, a i nekako čudno hoda. Prilično se teško saginje pa joj svaki čas moram podizati stvari s poda.

Hlače su joj postale pretijesne. Nadam se da će kupiti kakvu lijepu trudničku haljinu na cvjetiće. Princeza Diana bila je šarmantna za vrijeme trudnoće. Staroj bi sasvim dobro pristajao jedan od onih velikih bijelih ovratnika. A sakrila bi i naborani vrat.

Petak, 3. rujna Uštap

Pandora odlazi sutra sa starcima na rijeku Wye. Ponudio sam se da pripazim na kuću i hranim Marley, onu njihovu riđu mačketinu. Prihvatili su moju ljubaznu ponudu i povjerili mi ključeve. To je zaista velika odgovornost jer im je kućerina krcata skupocjenim električnim aparatima i antiknim pokućstvom.

99

Subota, 4. rujna

Danas sam ispratio svoju draganu mašući joj na rastanku. Ona je meni slala poljupce kroz stražnji prozor Volvo karavana sve dok auto nije zamakao za ugao.

Čekao sam pola sata (za svaki slučaj, ako su štogod zaboravili pa se vrate), a onda sam ušao u kuću, skuhao si kavu i sjeo da gledam program na njihovoj velikoj kolor-telki. Kad je došlo vrijeme večeri, napravio sam si sendvič sa tunjevinom (ne smijem zaboraviti kupiti konzervu tunjevine prije nego što se vrate) i pojeo ga za pisaćim stolom g. Braithvvaitea.

Nisam mogao da ne pročitam ovo pismo koje je ležalo na njegovu stolu:

Dragi predsjedniče, Arthure,s dubokim žaljenjem podnosim ostavku na položaj

potpredsjednika ogranka Laburističke stranke za okrug Elm.

Odbor je u posljednje vrijeme skrenuo toliko udesno da se moji umjereni nazori smatraju »ekstremističkim«.

Ja sam, kao što ti je poznato, bio protiv toga da se upute brzojavne čestitke gđi Thatcher za njeno držanje u krizi oko Falklanda, zbog čega su me neki članovi prozvali »staljinistom« i »otpadnikom«. Gđa Benson mi je rekla neka se radije vratim u Rusiju, gdje mi je navodno i mjesto.

Ja znam da je ona prekaljeni član naše stranke i da je njen udio u prikupljanju novaca za čaj dragocjen, ali vječito naklapanje o kraljevskoj obitelji zaista nije umjesno na sastancima članova Laburističke stranke, pogotovo s obzirom na današnji visoki stupanj nezaposlenosti.

/ napokon, moram, na žalost, priznati da i tvoje komentare na račun Tonyja Benna smatram apsolut-

100

no neprihvatljivim. Jednostavno, Arthure, nije u redu člana svoje stranke nazivati »onim ćoravim tupadži- jom«. Tony Benn je dosad pošteno služio ovoj zemlji, a možda će joj jednog dana stati i na čelo.

Upravo odlazim na jednotjedni odmor. Javit ću ti se kad se vratim.

TvojIvan Braithwaite

Uz pismo je ležala kuverta s ispisanom adresom i nalijepljenom markom. G. Braithwaite nije očito stigao odaslati pismo pa sam ga ja ubacio u poštanski sandučić.

Nedjelja, 5. rujna Trinaesta po Presv. Trojstvu

Večeras sam u našem kulturnom centru gledao sjajnu dramu. Drama se zove Woza Albert, a radi se o Južnoj Africi i o tome kako su tamošnje vlasti nemilosrdne prema crncima koji jedini rade. Na kraju sam i prosuzio. Kunem se da neću pojesti dok sam živ ni jednu jedinu jabuku iz Južne Afrike.

Ponedjeljak, 6. rujna Blagdan rada u SAD i Kanadi

Danas sam cijeli dan zalijevao bilje i cvijeće kod Braithvvaiteovi.h. Ja mislim da nikako ne može biti zdravo živjeti usred takve vegetacije u kući. Čudim se što Pandora i njezini starci nisu već odapeli od pomanjkanja kisika. Da sam na njihovom mjestu, ja bih u kući držao kanarinca u krletki.

101

Bio sam sa starom u dispanzeru za trudnice. Čekali smo puna dva sata u prostoriji punoj rumenih trudnica. Stara je zaboravila ponijeti od kuće uzorak mokraće, pa joj je sestra dala blistavu vatrostalnu posudu i rekla joj: »Iscijedite nam, dušo, kap-dvije«.

Stara je baš malo prije toga bila u klozetu pa joj je trebala cijela vječnost da se pomokri. Tako je na kraju izgubila mjesto u redu za vaganje. Kad je došla na red za mjerenje tlaka, tlak joj je bio porastao. Rekla je da joj je liječnik savjetovao neka ne radi previše, i neka se više odmara.

Utorak, 7. rujna

Srijeda, 8. rujna

Zgrozio sam se kad sam shvatio da u ponedjeljak počinje škola, a samo sam jedan dan ponavljao gradivo za pokusne ispite. Stoga sam ponio sa sobom k Braithvvaiteovima fascikl za povijest i, pošto sam nahranio mačku, sjeo sam u radnoj sobi da štrebam. Mislio sam da će mi možda tamošnja radna atmosfera pomoći, ali ne mogu reći daje bilo neke bitne razlike. Još nikako da upamtim srednje ime nadvojvode Ferdinanda niti datum bitke kod Monsa.

Četvrtak, 9. rujna

Svratio sam u Bertov bungalov da ga malo pospremim. Queenie se u subotu vraća iz bolnice. Nadam se da će Hindusi na vrijeme vratiti Berta kući.

Štrebao sam do 3 sata u noći.

102

Petak, 10. srpnjaPosljednja Mjesečeva četvrt

Courtney Elliot doviknuo mi je s vrata: »Ljubav­no pismo za mladog gospodina!« Bilo je to pismo od Pan.

Adriane moj predragi!Krenuli-smo niz rijeku od Builth Wellsa u nedjelju

pred večer. Bilo je čisto uzbudljivo. Mama i tata vozili su se u otvorenom kanadskom dvojcu, a ja u kajaku jednosjedu.

Prenoćili smo pod šatorima u Llanstephanu. Bilo je divno. Ostavila sam ulaz u šator otvoren, gledala u zvijezde i mislila na tebe.

Ispod samog Llanstephana nalazi se strašan brzac koji se zove Paklena jama. Mještani ga se klone, a u svim vodičima za kanuiste to je mjesto označeno kao »opasnost trećeg stupnja, obavezno prenošenje«, što znači da se uopće ne smije spuštati niz njega, nego da se kanu i oprema moraju prenijeti okolo kopnenim putem.

Mama i tata su uspjeli sretno pristati uz obalu, ali je mene voda ponijela dalje prema Paklenoj jami. Vjeruj mi, Adriane, bilo je baš kao u filmu Spašavanje, samo sam gledala kad će se na mostu pojaviti slaboumni Velšanin i početi da svira na drombuljama.

Kako bilo da bilo, uletjela sam u Paklenu jamu i kajak mi se prevrnuo, ali sam se nakon nekog vremena ipak uspjela izvući iz njega. Čamac se prepolovio, ali sam se ja osvijestila i isplivala na obalu.

Vidimo se u nedjelju!Voli te

Tvoja PandoraP.S. Mami su opet popustili živci.

103

Pozlilo mi je dok sam čitao ovo pismo. Morao sam uzeti aspirin za djecu i prileći.

Subota, 11. rujna

Cijele božje noći mučili su me užasni snovi. Neprestance mi je izlazilo pred oči Pandorino truplo kako pluta podno porušenog lukobrana u Skegnessu.

Nedjelja, 12. rujna Četrnaesta po Presv. Trojstvu

Danas su se svi vratili kući osim moga starog. Ispeglao sam si školsku uniformu. Premala mi je,

ali stara mi nema čime kupiti novu.

Ponedjeljak, 13. rujna

Sad idem u peti razred i imam pravo ulaziti u školu na pokrajnji ulaz. Jedva čekam da dogodine ulazim na prednji ulaz (samo šesti razredi i nastav­no osoblje).

Možda imam u sebi neku perverznu crtu, ali stvarno uživam gledajući učenike prvih, drugih, trećih i četvrtih razreda kako se guraju na stražnjem ulazu za raju.

Obavijestio sam školsku tajnicu gđu Claricoates da opet imam pravo na besplatni topli obrok. Ona je, kao i obično, pokazala mnogo suosjećanja prema meni rekavši: »Budi bez brige, srce, sve će to izaći na dobro!«

Imali smo pokusni test iz engleskoga. Ja sam prvi bio gotov. Bila je to puka igrarija.

104

Dobili smo novog razrednika, g. Lamberta. On je od onih profa koji nastoje biti prijazni sa đacima. Rekao je: »Smatrajte me svojim prijateljem. Rado ću saslušati sve vaše probleme koje imate u školi ili kod kuće.«

Prije bi se reklo da je samaritanac nego profa. Dogovorio sam se s njim za razgovor sutra poslije škole.

Staroj je danas 38 kvrga. Kupio sam joj čestitku na kojoj piše »Sretan ti 18. rođendan«, ali sam lukavo, uz pomoć flomastera, brojku 1 pretvorio u 3, tako da sad piše: »Sretan ti 38. rođendan!« Na žalost, stihovi na poleđini ne odgovaraju baš starinom životnom stilu:

Na pragu života ustreptala,Jednom ćeš biti žena i mama.Al sad su na redu disko i zabava,Budi nam samo živa i zdrava!

Na slici je prikazana tinejdžerka kako đipa uz zvuke što dopiru iz gramofona. Kad malo bolje promislim, čini mi se da ipak nisam izabrao pravu čestitku. Volio bih da nisam tako brzoplet u kupovini. Za poklon sam joj kupio depilator. Primijetio sam da joj je ponestalo tog sredstva za skidanje dlačica ispod pazuha.

Stari je poslao čestitku na kojoj je naslikana tužna mačka (prava). Na poleđini je napisao: »Dovijeka tvoj George«. Onaj odurni dripac Lucas poslao joj je čestitku iz Sheffielda. Čestitka je u obliku kutije na kojoj miš od kartona gricka komadić sira (mislim da je edamer). Unutra je Lucas napisao. »Pauline, nikad neću zaboraviti onu noć u boriku! Tvoj tebe do groba ljubeći Bimbo«.

Stara je dobila još deset čestitaka, sve od samih žena. Na svima je naslikano cvijeće. Ne kužim zašto

Utorak, 14. rujna

105

su žene tako lude za cvijećem. Mene osobno cvijeće ostavlja mrtvim-hladnim. Ja više volim drveće.

Srijeda, 15. rujna

Jutros, prije nego što sam pošao u školu, nazvao je stari. Htio je razgovarati sa starom, ali ona nije htjela ni da čuje za nj. Čuo sam kako se Brett dere. Negdje u pozadini reklo bi se da se baka svađa sa Trlicom. Netko je (to je, mislim, mogao biti samo Maxwell) svirao na dječjem ksilofonu. Stari je bio šaka jada. Rekao je: »Znam, Adriane, da sam pogriješio, ali visina kazne nikako ne odgovara počinjenom zločinu«.

Poslije škole sam dugo razgovarao s g. Lamber- tom. Odveo me u kafić i počastio čajem i sladoledom od vanilije. Na rastanku mi je rekao: »Čuj, Adriane, nastoj se držati podalje od kaše u koju su upali tvoji roditelji. Ti si darovit dečko i ne smiješ dopustiti da se srozaš na njihov nivo.«

»Darovit dečko!« Napokon je još netko, osim Pandore, prokljuvio kakve se intelektualne sposob­nosti kriju u meni.

Imali smo pokusni test iz biologije. Ja sam bio zadnji gotov.

Četvrtak, 16. rujna

Barry Kent dogovorio se s g. Lambertom da porazgovara s njim o svojim obiteljskim problemi­ma!

Nadam se da će g. Lambert imati 24 sata vremena na raspolaganju. Ha-ha-ha!

106

Imali smo pokusni test iz zemljopisa. Kakve sam ja već sreće, nije uopće bilo pitanja o norveškoj kožarskoj industriji.

Petak, 17. rujna Mlađak

Skoro svi u našem razredu imaju dogovorene razgovore s g. Lambertom o svojim obiteljskim problemima. Čak i Pandora, kojoj je majka bračna savjetnica!

G. Lambert tumara zabrinut po školi grizući nokte. Prestao je voditi učenike u kafić.

Subota, 18. rujna

Pismo od Tydemana! Na žalost, još mi je jedan prilog odbio. Bogovi mi se još uvijek ne osmjehuju.

British Broadcasting Corporation London, 17. rujna

Dragi Adriane Mole!Hvala ti na najnovijem pismu (bez datuma,

ubuduće moraš, ako želiš biti pisac — pa ako i ne želiš — datirati svoja pisma. Mi ih, znaš, pohranjuje­mo u kartoteke. BBC ima svu silu kartoteka* neke se od njih čuvaju u skladištima u Wareu [Hertfordshire], a neke u Cavershamu, kod Readinga. Neke su od njih zaista dragocjene.)

Čini se da te je boravak u prirodi rastužio. To se često događa pjesnicima kao što je Wordsworth i društvo. U nekim drugim prilikama priroda ih razdraga — ševe pjevaju, janjci skakuću, sunovrati se sunovraćaju, vodopadi vodo padaju itd. Tako nastaju ode i slične stvari. Okani se stoga tuge i samoubojstva i napiši nešto veselo!

107

Tvoja pjesma nije još, na žalost, zrela za emitiranje, ali pokazuje stanovit napredak. Stoga se ne daj obeshrabriti. Dakako da ćemo poštivati tvoja autorska prava. (BBC-ju se u tom pogledu zaista nema bogzna što prigovoriti.) Autorskim se pravima bavi poseban odjel i obično ne gnjavimo takvim stvarima generalnog direktora. Uostalom, ti još nisi ni imao prilike da štitiš svoja autorska prava.

Nemoj se sad ubiti zato što si ponovo odbijen. Kad bi se svi pjesnici ubijali nakon što su im odbijene prve pjesme, poezije ne bi ni bilo.

Srdačno te pozdravljaJohn Tydeman

Nedjelja, 19. rujna Petnaesta po Presv. Trojstvu

Pošto sam duboko udahnuo, otišao sam danas do Berta i Queenie. Oboje su se držali hladno prema meni zato što nisam tjedan dana bio kod njih.

Bert je rekao: »On više uopće ne mari za nas, Queenie. Njemu je sad samo dd landranja.«

Kako čovjek može biti tako nepravedan? Kud sam ja to u zadnje vrijeme landrao? Queenie je šutjela jer nakon pretrpljenog udara ne može pošteno govoriti, ali se svakako držala odbojno,

Bert mi je naložio da dođem sutra pospremiti stan. Njihova plaćena bedinerica dolazi svakog utorka, a Bert ne voli da im stan bude neuredan kad ona dođe.

Ponedjeljak, 20. rujna

Courtney Elliot nije jutros donio staroj ček od socijalnog osiguranja. Otišao sam u školu zabrinut,

108

nadajući se da će ček ipak stići u drugoj pošti. Iznenadio sam se kad sam vidio da sam dobio tek prosječne ocjene za svoje odgovore u testovima. Očito se i profama potkradaju greške.

Utorak, 21. rujna

Stara se jutros pograbila s Courtneyjem Elliotom oko čeka koji još nije stigao. Courtney joj je rekao: »Gospođo Mole, nemojte strijeljati glasnika zato što je vijest loša, ili što je nema.«

Stara je cijeli dan nazivala upravu socijalnog osiguranja, ali je linija stalno bila zauzeta.

Srijeda, 22. rujna

Danas sam markirao i išao sa starom u upravu socijalnog osiguranja. Stara se nije mogla odlučiti da ide sama. Svakako mi je drago što sam bio s njom, jer to zaista nije mjesto za trudnice.

Stara je stala u red pred šalterom za žalbe, a ja sam sjeo na jedan od stolaca pričvršćenih za pod.

Činovnica je bila zaštićena debelim staklom tako da su svi morali glasno govoriti o svojim najintimnijim financijskim tajnama. Čuo sam i staru kako viče, a onda se vratila držeći u ruci broj 89. Rekla je da moramo čekati dok se taj broj ne pojavi na ekranu.

Čekali smo čitavu vječnost među ljudima koje je stara nazvala »žrtvama društvene nepravde«. (Stari bi ih sigurno nazvao »fukarom«.) Oko nas se motala grupa skitnica teturajući, pjevajući i svađajući se među sobom. Malce je hvatao amok. Majke tinejdžerke derale su se i pljuskale klinčadiju.

109

Neki huligan na štakama glavinjao je penjući se uza stube, a pomagao mu je starac obrijane glave, u dronjcima. Nitko se nije obazirao na natpise »Zabranjeno pušenje«, svi su nogama gasili opuške na linoleumu. Pristojni ljudi piljili su u svoje cipele. Svakih deset minuta pojavio bi se jedan broj na ekranu i netko bi od prisutnih ustao i ušao na vrata na kojima je pisalo »Razgovori sa strankama«.

Nikoga tko je ušao na ta vrata nisam vidio daje i izašao. To mi se činilo pomalo zlokobnim. Stara je rekla: »Možda unutra imaju plinske komore?«

Kad smo napokon ušli na ta vrata, našli smo se opet pred debelim stablom, tako da se stara morala proderati da nije primila ček i da je ostala bez sredstava za život.

Službenik joj je nato rekao: »Vama je vaš ček upućen u petak, gospođo Moulds«.

»MOULDS?« ponovila je stara. »Alija se zovem Mole — MOLE — kao ona životinja što živi pod zemljom.«

»Oprostite,« rekao je službenik. »Nemam ovdje vaš predmet.«

Čekali smo još petnaest minuta dok se nije vratio i rekao: »Vaš će vam ček biti upućen večeras.«

»Ali ja odmah trebam novac,« procviljela je stara. »U kući nemamo što jesti, a sinu su potrebne nove hlače za školu.«

»Ja vam tu ne mogu ništa pomoći,« rekao je frajer umornim glasom. »Zar ne možete ni od koga uzajmiti?«

Stara je pogledala frajera ravno u oči i rekla: »Dobro, hoćete li mi vi, molim vas, pozajmiti pet funti?«

»To propisi zabranjuju,« odsjekao je frajer.Tad mi je sinulo zašto su stolci pričvršćeni za

pod. Došlo mi je da bacam stolce oko sebe.

110

Četvrtak, 23. rujnaJesenska ravnodnevica

Još uvijek nema čeka. Courtney Elliot pozajmio je staroj pet funti.

Petak, 24. rujna

8 i 30. Još uvijek nema čeka. Ali stigao je ček od staroga pa smo trenutno spašeni! Stara mije dala 15 penija da si kupim štanglicu čokolade, prvu u ne znam koliko dana.

4 i 30 po podne. Stara je jutros otišla sa čekom u banku, ali joj nisu htjeli isplatiti lovu. Treba im četiri dana da provjere ima li ček pokriće. Direktor g. Niggard bio je službeno odsutan, pa ga je stara čekala dd se vrati, a onda ga je molila i kumila bogom da joj odobri privremeno prekoračenje pokrića na tekućem računu. G. Niggard joj se smilovao i odobrio da joj isplate 25 funti.

Od svih tih napora staroj su otekli gležnjevi. Netko će to skupo platiti!

Subota, 25. rujna Prva Mjesečeva četvrt

Još nema čeka od socijalnog!Potražio sam u Liječniku u kući »otečene

gležnjeve«. U knjizi inače stoji podnaslov »Sveobu­hvatni moderni medicinski leksikon za svaku kuću«, ali u kazalu nisam našao »otečene gležnje­ve«. Sjetio sam se da pogledam pod »trudnoću«. Zanimljivo je da je »trudnoća« odmah uz »seks i razmnožavanje«.

111

Počeo sam čitati poglavlje koje nosi naslov »Testisi i sperma«. Zaprepastio sam se kad sam otkrio da moj i osobni testisi proizvode po nekoliko stotina milijuna spermatozoida na dan! NA DAN! Kamo li to S'vi odlaze? Znam da mi neki od njih iscure po noći, a nekima i ja povremeno pomažem da iscure, ali što je s onim bezbrojem milijardi koji ostaju i švrljaju amo-tamo, i što je sa čednim ljudima kao što su svećenici? Pa kod njih se u toku života skupe valjda bilijuni spermića!

Nedjelja, 26. rujna Šesnaesto po Presv. Trojstvu

Sinoć sam u krevetu pročitao cijeli dio knjige pod naslovom »Seks i razmnožavanje«. Kad sam se probudio, ustanovio sam da mi je iscurilo više stotina milijuna spermatozoida. Ali zato bar ostali spermići imaju malo više mjesta da se razmašu repićima.

Ponedjeljak, 27. rujna

Još uvijek nema čeka od socijalnog!Nevjerojatno sretnim slučajem danas smo na satu

biologije učili baš o pohranjivanju sjemena. Ja sam se javio i podnio iscrpan i otvoren izvještaj o životnom ciklusu jednog spermatozoida.

Profa iz biologije g. Southgate nije se mogao načuditi mom znanju. Poslije sata mi je rekao: »Mole, ne znam da li si ti prirodno obdaren za biologiju ili si možda malo previše zaokupljen seksom. Ako je ono prvo posrijedi, onda ti savjetujem da uzmeš biologiju za maturu, a ako je

112

ovo drugo, onda možda ne bi bilo naodmet da porazgovaraš sa školskim psihologom.«

Nastojao sam uvjeriti g. Southgatea da je moje zanimanje za biologiju posve znanstvene naravi.

Utorak, 28. rujna

Još uvijek nema čeka od socijalnog!Poslije škole zaputio sam se s Pandorom u šetnju

u obližnju šumu, ali smo ubrzo ustanovili daje neka građevinska firma počela na proplancima graditi kuće za rukovodeće kadrove. Pandora je rekla da se engleske šume žrtvuju u korist sauna, duplih garaža i unutarnjih dvorišta.

Neki sretni privredni rukovodilac imat će u svom vrtu iza kuće najljepši kesten u Midlandsu. Ali, živ će se pojesti kad mu banda Barryja Kenta bude svake jeseni štapovima obarala plodove sa stabla. Ha-ha-ha!

Vratio sam se s Pandorom k njoj i gledao na TV prijenos konferencije Laburističke stranke, na kojoj se glasalo za jednostrano razoružanje. G. Braith- waite nam je objasnio da to znači da će laburisti, ako dođu na vlast, baciti sve naše nuklearno oružje u staro željezo. Gđa Braithwaite je nato rekla: »Da, i tako nas prepustiti na milost i nemilost Sovjetima«. Tada su se g. i gđa Braithvvaite počeli prepirati oko jednostranog i obostranog razoruža­nja. Prepirka je postala prilično žučna, i g. Braithvvaite je odjednom optužio suprugu daje bez njegova znanja odaslala poštom njegovo pismo u kojem je podnio ostavku na položaj potpredsjedni­ka ogranka Laburističke stranke za okrug Elm. Nato se gđa Braithvvaite proderala: »Zadnji put ti kažem, Ivane, da nisam poslala to tvoje pedersko pismo!«

113

c Novi jadi

Pandora me otpratila kući i usput mi kazala da njezini roditelji, otkako joj je stara prešla u socijal­demokrate, rade svako u svojoj sobi. 1 dodala: »Njih su dvoje intelektualno inkompatibilni«.

Upitao sam Pandoru za ono pismo s ostavkom. Odgovorila mi je da je stari napisao to pismo, ali je odustao da ga pošalje. Stoga se razočarao kad mu je ostavka prihvaćena. Još je dodala: »Jadni tata našao se u pravoj političkoj pustinji«.

Srijeda, 29. rujna Miholje

Još uvijek nema čeka od socijalnog!Stara je primila pismo od banke koja joj javlja da

je stari izdao ček bez pokrića. Stara mije rekla neka na putu do škole svratim do bake i priopćim im tu žalosnu vijest.

Trlica je upravo dojila Bretta pa nisam znao kamo da pogledam. Je li pristojno ili nije gledati kako dijete sisa? Za svaki slučaj, gledao sam stalno Trlici u šiju.

Baka je spremala Maxwella za dječji vrtić. Umotala je jadnog malca u toliko komada odjeće da je izgledao kao Scott na Južnom polu. Usto je govorila: »Danas je ozbiljno zahladilo a Maxwell je osjetljiv na pluća«.

Stari je rano otišao na posao pa sam mu ostavio poruku kod bake. Baka je samo stisnula usne i odsjekla: »Još jedan ček bez pokrića? Tvoj bi tata morao malo bolje paziti kad potpisuje čekove.«

Pitao sam baku nisu li joj dodijali Brett, Maxwell i Trlica. Odgovorila mi je da se ona najbolje osjeća kad ima pune ruke posla. I stvarno, sada bolje izgleda nego onda kad nije imala druga posla nego da povazdan sluša Četvrti program. Više ne sluša

114

čak ni vijesti u 1 sat. Brett nekako ne voli glas urednika koji vodi tu emisiju. Kad ga čuje, vrišti i povraća mlijeko.

Četvrtak, 30. rujna

Još uvijek nema čeka od socijalnog!Danas sam napisao jednu pjesmu.

Čekajući na ček od socijalnog Vrata smočnice cvile otkrivajuć prazne police. Hladnjak odjekuje tužnim električnim zujem. Dječak ide u školu u pokrpanim hlačama. Žena čeka kraj poštanske škrahice.Računi se gomilaju zataknuti iza ure.Psu krče crijeva u snu.Građevinska zadruga piše otrovna pisma.A kuća čeka, čeka i čeka.Čeka ček od socijalnog.

Čitam knjigu Philipa Larkina Vjenčanja na Duhove.

115

Stara je nazvala Savjetovalište građana da pita tko je njezin zastupnik u parlamentu. Zatim je nazvala zastupnika kući, ali ga nije dobila. Njegova žena je rekla da je zastupnik otišao radi prikuplja­nja podataka na Kanarske otoke. Reklo bi se da je nešto ogorčena na muža.

Petak, 1. listopada

Subota, 2. listopada

Courtney je donio pismo od Sugdenovih izFensa.

King Edward Cottage Yosserdyke

NorfolkDraga Pauline!Ćaća i ja smo tvoje pismo primili i razumili, Bogu

fala, ali smo se ražalostili kad smo ga pročitali. Valjda ti je sad već lakše. Nama George nije nikad bio po volji, fala na pitanju. To je zbiljam prijek čovjek i bit će ti bogme bolje brez njega. A što se para tiče, Pauline, mi ti nismo ove godine imali puno sreće sa krompirima pa je i nami usfalilo para. Ipak, šaljemo Adrianu novčanu uputnicu jerbo znademo da mali voli slatkiše.

117

Kad bi se ti, Pauline, uzdala u Svevišnjeg, ne bi imala toliko belaja u životu, jerbo Bog kažnjava samo pogane i nevjernike. Mi nismo lani za Božić mogli doći k sebi od čuda koliko se pod vašim krovom puši i pije. A ti nisi, Pauline, tako odgojena! Tvoj ćaća nije nikad okusio ni kapi alkohola niti je ikad robovo nikotinu. Mi smo bogme čestita i bogobojazna čeljad koja znadu di im je mjesto i jedino što želimo to je da se povedeš za našim primjerom prije no što bude kasno.

Ujo Dennis, ujna Marcia i njihov Maurice preselili se iz kamp-prikolice u općinsku kuću. Imaju sve što im duša voli, ujna Marcia veli u šali da im je baš ko u Buckinghamsk oj palači. Morebit ćeš kad rodiš to neželjeno dijete doć malo k nami da i sama vidiš.

Kako bilo da bilo, Pauline,Mi ćemo se molit za tebe,

Tvoji tebe do groba ljubeći Ćaća i nana

P.S. Ujna Marcia pita da niste morebit neđe našli Mauriceovu sivu soknu brez koje je osto na lanjski Božić. Marcia nikako da si odonda nade mira.

Nedjelja, 3. listopada Sedamnaesta po Presv. Trojstvu

Stara je danas napisala slijedeći odgovor:Dragi mama i tata!Oprostite što vam nisam odmah odgovorila na vaše

uistinu utješno pismo, ali tek sam maloprije došla k sebi od groznog mamurluka. Adrian nije znao što bi od sreće kad je vidio novčanu uputnicu na 50 penija. Odmah je odjurio da mi kupi konzervu piva. Zbilja je pažljiv dečko.

Ništa mi bogme ne bi bilo draže nego kad bih mogla doći do vas i razgledati općinsku kuću ujne

118

Marcije, ali sve se bojim da se neću moći othrvati beskrajnom nizu zabava oko kojih se dan-danas vrti moj život. Pa vi znate kakvi smo mi bonvivani — živimo radi užitaka i ne idemo u ckrvu!

Na žalost, ni nakon temeljite pretrage nismo našli nestala sivu soknu. Mogu si misliti kako to muči sirotu ujnu Marciju, pa prilažem svoju zadnju novčanicu od 1 funte da si ujna Marcia kupi par sokni pa da napokon bude u miru Božjem.

Ono što kažete za Georgea, to je živa istina, ali sam se ja udala za njega zato što se u to doba on puno smijao. A u našoj kolibi usred krumpirišta nije bilo mnogo smijeha, priznajte i sami!

Srdačno vas pozdravljaju vaša kći Pauline i unuk Adrian.

Zamolio sam staru da im ne šalje to pismo. Rekla je da će još porazmisliti, pa ga je odložila iza kutije za kruh.

Ponedjeljak, 4. listopada

JOŠ UVIJEK NEMA ČEKA OD SOCIJALNOG!

Utorak, 5. listopada

Još uvijek nema čeka od socijalnog!Staroj je danas pukao film. Nazvala je lokalnu

radio-stanicu i rekla da će danas ostaviti svoje dijete u upravi socijalnog osiguranja ako ne dobije od njih ček.

Kad me probudila digitalna budilica, začuo sam starin glas kako preko radio-valova priča o našim financijskim tegobama. Razgovarala je telefonski u predsoblju s onim maloumnim disk-džokejem Mitchellom Maloneom. Izjavila je da će mene

119

ostaviti u upravi socijalnog osiguranja ako joj se direktor te ustanove ne javi danas do podne.

Mitchell Malone strašno se uzbudio i razglago- ljao: »Dragi slušaoci, ovo je situacija kao iz filma Točno u podne. Hoće li Pauline Mole, samohrana trudna majka, doista ostaviti svoga sina jedinca u upravi socijalnog osiguranja? Ili će g. Gudgeon, direktor socijalnog osiguranja, koji je prošlog tjedna bio naš gost, napokon predati Paulini njezin ček koji debelo kasni? Ostanite uključeni u naš program da biste mogli i dalje pratiti najnovije vijesti o ovom slučaju.«

Sjeli smo i čekali da zazvoni telefon. U 12 i 30 stara je rekla: »Adriane, obuci kaput, ideš sa mnom da te ostavim u tuđim rukama!«

U 12 i 35, kad smo već bili na vratima, zazvonio je telefon. Bio je to moj stari. Zamolio je staru da ne spominje njegovo ime u eteru.

Prisutnost radio-reportera i novinara izazvala je u upravi socijalnog osiguranja pravu malu pobunu. Svaki je od prisutnih žalitelja htio ispričati svoju priču. Skitnice su se previše uzrujale i počele se mlatiti među sobom. Službenici su u znak protesta obustavili rad i pozvali policiju.

Mitchell Malone je prenosio događaje s lica mjesta i dao da se u studiju pusti ploča: »Luđaci zauzimaju ludnicu«.

Bio sam napušten od majke 45 minuta, a onda je g. Gudgeon uručio staroj »doznaku za hitnu isplatu« na 25 funti. Rekao je da će nam to biti dovoljno da preguramo nekako do kraja tjedna. Ujedno je pozvao staru da ga posjeti u ponedjeljak ujutro, ali mu je policijski narednik rekao: »Ne, gospodine Gudgeone, neće gospođa posjetiti vas nego ćete vi posjetiti gospođu kod kuće«.

G. Gudgeon se ugrizao za čupavi brk i odvratio: »Ali ja imam sastanak u ponedjeljak ujutro«.

120

Narednik je zavitlao pendrekom i rekao: »Točno, imate sastanak sa gospođom Mole«. Zatim se dostojanstveno udaljio i počeo praviti red među skitnicama.

Srijeda, 6. listopada

Na naslovnoj strani večernjih novina pojavila se slika stare i mene. (Moji prištevi gotovo da se i ne vide.) Iznad slike piše krupnim slovima: MAJČIN­SKI JADI, a popratni tekst glasi:

Privlačna buduća majka Pauline Vole (58) odlučila se jučer za očajnički korak — da napusti svoga sina jedinca Adriana (5) u upravi socijalnog osiguranja u Careyjevoj ulici.

Gđa Vole tvrdi da već tri tjedna čeka na ček od socijalnog osiguranja. Izjavila je: »Očajna sam. Meni je Adrian draži od samog života, ali sam natjerana silom prilika da poduzmem ovaj drastični korak kako bih upozorila javnost na našu nevolju.«

Direktor ureda u Careyjevoj ulici g. Gudgeon (42) izjavio je danas: »Gđa Vole je nesretna žrtva kadrovskog manjka. Službenik koji radi na kompju­toru slomio je prst na nozi trenirajući penis.«

Četvrtak, 7. listopada

U novinama je objavljen ovaj ispravak:

Gđa Pauline Vole želi da se ispravi netočna tvrdnja koja joj je pripisana u jučerašnjem broju našeg lista.

Naime, nije točno da je ona izjavila: »Adrian mi je draži od samog života«.

U istom tekstu trebalo je, dakako, stajati »trenirajući tenis«.

121

Ispričavamo se gđi Vole i g. Reginaldu Gudgeonu i zahvaljujemo im što su nas upozorili na ove nehotične pogreške.

Petak, 8. listopada

Stara je nazvala uredništvo novina i zatražila da objave ovu njezinu izjavu:

Gđa Pauline Mole ima 38 godina, a ne 58, kako piše u broju našeg lista od srijede.

Staroj su dozlogrdila bockanja susjeda. Sinoć joj je g. O’Learj doviknuo: »Gospođo Mole, vi zbilja dobro izgledate za svoje godine.«

Subota, 9. listopada Posljednja Mjesečeva četvrt

Danas su nazvali iz Guinessove knjige rekorda. Neki šminkerski glas zapitao je staru da li bi imala što protiv toga da joj se ime unese u poglavlje »Najstarije rodilje na svijetu«.

Zamolio je staru da mu pošalje svoj krsni list. Stara mu je rekla da se još nije porodila i da joj je tek 38 godina.

Nato se frajer ispričao: »Oprostite na smetnji, gđo Vole,« i spustio slušalicu.

Pročitao sam novine od prve do zadnje stranice, ali nigdje nisam našao starinu izjavu.

122

Nedjelja, 10. listopada Osamnaesta po Presv. Trojstvu

Stara je danas cijeli dan čitala Observer držeći noge više od glave.

Ja sam izveo psa u šetnju. Otišli smo do šume da pogledamo napol izgrađene kuće za rukovodeće kadrove.

Razgledali smo kuću koja će se zvati »'NVinche- ster«. Pasje u spavaćoj sobi zadigao stražnju nogu, a u dvorištu pokraj roštilja čučnuo, pa sam ga morao brže-bolje odvući van.

Ponedjeljak, 11. listopadaKolumbov dan u SAD. Dan zahvalnosti u Kanadi

Courtney je danas donio vrlo zanimljivu dopisnicu:

Dragi Adriane Mole!Vaše me književno djelo neobično zanima. Ako

želite da vam bude objavljeno, molim vas da mi se javite, pa ću vam saopćiti sve potrebne detalje.

Srdačno vas pozdravlja L.S. Caton

Pismo je poslano iz Boltona. Ne znam kako je L.S. Caton čuo za mene? Možda mu je g. Tydeman pričao o meni na nekom banketu na BBC-ju?

Odgovorio sam g. Catonu kratko ali dostojan­stveno. Zamolio sam ga za daljnje informacije.

Danas je došao g. Gudgeon i donio staroj ostatak love. Na odlasku je zapitao čije su muške cipele broj 45 ispod sofe. Stara mu je odgovorila da su to cipele njezinog sina Adriana. I dodala: »Nije baš vjerojatno da u svom sadašnjem stanju imam

123

priležnika, zar ne?« G. Gudgeon je pocrvenio i, od silne žurbe da što prije izađe, spotakao se o psa.

Danas smo imali super večeru — piletinu sa karijem i rižu začinjenu šafranom. Držali smo tanjure na koljenima (stara ga je, istini za volju, držala na ispupčenom trbuhu) i gledali na TV kako izvlače sa morskog dna potopljeni brod iz 15. stoljeća Mary Rose.

Stara je rekla: »Koliko ja vidim, morsko dno je najbolje mjesto za tu podrtinu«. Ja sam bio razočaran što nisam vidio nijednog kostura, ali je komentator rekao da je to historijski događaj pa sam nastojao probuditi u sebi osjećaj strahopošto­vanja.

Utorak, 12. listopada

Učenica prvog razreda Anne Louise Wirgfteld zamolila me danas za autogram. Rekla mi je: »Vidjela sam ti sliku u novinama i rekla mami da si ti iz naše škole, ali mama mi nije vjerovala jer u novinama piše da ti je tek pet godina. Zato hoću tvoj potpis da dokažem mami da te poznajem.«

Dao sam klinki autogram. Ionako ću se vjerojatno jednom morati naviknuti na to da me ljudi gnjave takvim molbama.

Za sve vrijeme matematike vježbao sam potpis. Vratio se kući i gledao na TV mimohod u Londonu vojnih snaga s Falklanda. Tražio sam među vojnicima Clivea Kenta, ali ga nisam vidio.

Srijeda, 13. listopada

Stara je dobila od socijalnog bon za kupovinu hlača za školu u iznosu od 10 funti.

124

Međutim, hlače mogu kupiti samo u jednom od tri dućana koje je odredilo socijalno. Svi su ti dućani — »Henry Blogetts i sinovi«, »Školska oprema« i »Mick n’Dave« — poznati po tome što prodaju sranje od robe za skupe pare.

Neću se toliko poniziti da se poslužim tim bonom. Spremio sam ga u lisnicu. Kad budem bogat i slavan, gledat ću ga i možda pokazivati prijateljima da vide kako sam i ja nekoć okusio gorak okus siromaštva.

Četvrtak, 14. listopada

Danas sam otišao do Bretta da vidim kako napreduje. Reklo bi se da zna da sam mu brat jer, kad sam mu zavirio u krevetac, sav se raspekmezio, blentavo nacerio i grčevito me uhvatio za prst.

Koža mu se očistila, možda još ima nade za klinju.

Baka je sva izmoždena, a o Trlici da i ne govorim. Njih dvije idu jedna drugoj strašno na jetra. Baki nije pravo što se Trlica služi običnim brašnom za jorkširski puding, a Trlici ide na živce što baka umotava Maxwellu prsa' prije spavanja pak-pa- pirom. Trlica tvrdi da ne može spavati od šu­škanja papira.

Kad sam se vratio kući, stara me obasula pitanjima o Trlici i baki. Tražila je od mene da se prisjetim svakog izraza na licu i prizvuka u glasu.

Petak, 15. listopada

Prijavio sam se da igram u školskoj predstavi. Igrat ćemo komediju Oscara Wildea Važno je zvati se Ernest.

125

U ponedjeljak ćemo imati audiciju. Nadam se da ću dobiti ulogu Ernesta, iako stara tvrdi da je najbolja uloga u tom komadu ženska torbica. Ona je uvjerena da je jako duhovita.

Ponedjeljak, 18. listopada

Vikend je bio isuviše dosadan da bih pisao o njemu. Danas me je profa iz dramskih umjetnosti prekinuo usred monologa iz Henrika V i rekao: »Slušaj, Adriane, Važno je zvati se Ernest nije nikakva supermuška ratna epopeja, nego delikatna komedija naravi. Mene samo zanima da li ti znaš izgovoriti komičnu rečenicu kako treba.« Dao mi je da pročitam monolog o kolodvoru Victoria, poslušao me i rekao: »Dobro, bit će u redu«.

Odlučio sam da budem glumac kad odrastem. U pauzama na probama pisat ću romane.

Utorak, 19. listopada

Danas je gđa Singh pratila staru na kliniku. Ginekolog je rekao staroj da se mora više odmarati, jer da će inače morati do poroda ležati u bolnici. Gležnjevi su joj otečeni od visokog tlaka. Puno je prestara za rađanje pa joj liječnici poklanjaju malo više pažnje da nemaju još okapanja ako umre.

Srijeda, 20. listopada

Kad sam danas na zemljopisu pozdravio Pando- ru sa »Zdravo!« izdao me glas. Nakon toga sam do kraja sata šutio.

126

Četvrtak, 21. listopada

Stara me pitala zašto sam postao tako šutljiv. »U zadnje vrijeme ni riječi da progovoriš. Da ti se nije što dogodilo?« Zakreštao sam: »Nije!« i izašao iz sobe

Petak, 22. listopada

Ne mogu se više pouzdati u svoj glas. Čas je dubok i snažan, a čas prodoran i piskutljiv kao što je bio glas Margarete Thatcher prije nego što ju je neka reklamna agencija naučila kako treba da govori.

Subota, 23. listopada

Nazvao me Bert Baxter da mi javi da mi je stari dobio nogu na poslu. Budući da sam šutio, Bert me upitao: »Zar nemaš baš ništa da kažeš?«

Propiskutao sam: »Nemam« i spustio slušalicu. Morat ću otići do liječnika zbog glasa. Ipak ne može biti normalno da se čovjek ovako muči.

Nedjelja, 24. listopada Dvadeseta po Presv. Trojstvu Kraj britanskog ljetnog vremena

Danas je pas pomahnitao i razderao nedjeljne novine na komadiće. Nije dao nikakvo objašnjenje za to svoje čudnovato ponašanje.

Predsoblje je bilo puno komadića novina na kojima je pisalo: »Ken Livingstone branio je

127

danas...« »Troškovi održavanja na Falklandima popeli se na 700 milijuna...« »izraelski vojnici nemoćno gledali dok...« »istraga o patentnim zatvaračima na hlačama...« »Vatrogasci pristaju na 7 l l 2 % , ali je raspoloženje nabijeno...«

Pokupio sam komadiće novina, bacio ih u košaru za smeće i stavio poklopac na vanjski svijet.

Ponedjeljak, 25. listopada Blagdan u Rep. Irskoj Prva Mjesečeva četvrt

Nakon što sam cijelog dana u školi šutio, otišao sam sa svojini nepouzdanim glasom u ordinaciju dra Graya. Dr Gray nije ni podigao pogled sa svojih groznih črčkarija nego je samo izustio: »Da?« Svojim nesigurnim, prodornim i piskutavim glasom potanko sam iznio kako se bojim da mi grkljan nije u redu.

Dr Gray je uzviknuo: »Ali, za boga miloga, momče, pa ti samo mutiraš! To je kod tebe doduše nastupilo malo kasno, ali ti si i inače fizički zaostao u razvoju. Morao bi se baviti nekim sportom i više se kretati na svježem zraku«.

Upitao sam ga koliko će potrajati ova neizvjesnost.

Odgovorio mi je: »Tko zna? Nisam ja nikakav jebeni prorok!«

Gotovo da nisam mogao povjerovati svojim ušima. Čim završim školu, učlanit ću se u Društvo za privatnu njegu bolesnika.

Odustao sam od nastupa u predstavi Važno je zvati se Ernest. Čovjeku je za glumu potreban pouzdan glas, a ja ga nemam.

128

Utorak, 26. listopada

Barry Kent je danas počinio učeničko samouboj­stvo jer je došao u školu u odjeći »Hells Angels«. G. Lambert se pravio da ništa ne vidi (Barry Kent je za glavu viši od njega), ali je g. Scruton za vrijeme toplog obroka primijetio što Kent nosi, pa mu je zapovjedio da skine tu odjeću sa sebe jer bi šiljcima mogao »nekome iskopati oči«.

Kent je otišao u garderobu četvrtih razreda i svukao jaknu. Međutim, ispod nje je nosio košulju na kojoj je mrtvačka glava napravljena od šiljaka, pa je Scruton zapovjedio da skine i košulju, ali je ispod nje nosio kožnu potkošulju »ukrašenu« metalnim šiljcima.

Nije mi jasno kako Kent može nositi toliko tereta na sebi. G. Scruton ga je poslao kući s popratnim pismom za roditelje.

Srijeda, 27. listopada

Neki od povodljivijih učenika četvrtih razreda došli su danas u školu sa šiljcima na leđima svojih jakni.

Četvrtak, 28. listopada

G. Scruton je nebrojenim postojećim školskim propisima dodao još jedan. U školi se ne smiju nositi nikakvi šiljci na odjeći i obući, osim na donovima kopački.

Pandora je poslije škole odjurila s nekim svojim sljedbenicima kupiti šiljke da ih prišiju na porube svojih podsuknji.

129

Stara će roditi za dva tjedna! Danas se na klinici podvrgla nekom testu. Hvata je panika jer je gostinska soba još uvijek samo gostinska soba, a ne i dječja. Još smo uvijek švorc. Trudnički doplatak bio bi dovoljan tek da se kupi polovica rabljenih dječjih kolica!

Petak, 29. listopada

Subota, 30. listopada

Danas je pas opet pomahnitao i razderao moju dragocjenu zbirku stripova Beano. Sakupljam ih od svoje sedme godine i srce mi se paralo kad sam ih vidio oskvrnute i upropaštene.

Došlo mi je da izudaram psa nogom, ali sam se svladao i samo ga bacio niza stube.

On je inače uvijek poštivao pisanu riječ. Moram ga za svaki slučaj odvesti k veterinaru, možda pati od kakvog poremećaja u mozgu?

Nedjelja, 31. listopadaKraj ljetnog vremena u SAD i Kanadi

U 5 sati pozvao me moj takozvani najbolji prijatelj Nigel na svoju žurku uoči Svih svetih.

Rekao mi je: »Zaboravio sam ti poslati pozivni­cu, bljedoliki, ali dođi svakako, obuci se kao čarobnjak, inače nećeš moći upasti.«

Odlučio sam ipak da se ne obučem kao čarobnjak. Nisam htio biti stereotipan pa sam odlučio da se obučem kao demon. Stara mi je pomogla da sastavim kostim. Uzeo sam stare gumene peraje od staroga, jedan od starinih crnih gimnastičkih trikoa i jezovitu narančastu periku

130

koju je stara kupila kad je išla sa starim na plesnu zabavu njegovog ribičkog kluba.

Kako sam u trikou izgledao pomalo nedolično, obukao sam još na to kupaće gaćice, ali sve skupa nije djelovalo nimalo demonski nego naprosto blesavo. Stara se sjetila da na demonski našminka­nu facu navučem žensku najlonsku čarapu. Tada je bilo nešto bolje, ali je mom kostimu još uvijek nešto nedostajalo.

U 7 sati poljuljalo mi se samopouzdanje i umalo da nisam skinuo sve sa sebe, ali je stara odnekud donijela sprej sa neonskom zelenom bojom kojom smo lani pošpricali božično drvce. Nasprejala me tom bojom od glave do pete. Kad je pas zacvilio i zavukao se pod sudoper, znao sam da smo postigli pravi efekt.

Kratka šetnja do Nigelove kuće bila je živa muka. Skupinica klinaca sa šiljastim šeširima na glavama trčala je za mnom vičući: »Kume, izgori kesa!« Ja sam im neprestano govorio neka odjebu, ali me nisu puštali na miru sve do Nigelove kuće, pokušavali su stalno da mi stanu na peraje. Nigel me u prvi mah nije htio pustiti u kuću zato što nisam bio obučen kao čarobnjak. (On sve tako doslovno shvaća! Još će završiti na kompjutorima ako ne bude pazio.) Ipak, pošto sam mu objasnio da sam demon, smilovao mi se. Nigelov stari i stara sjedili su na katu i gledali televiziju, pa smo navalili na njihov bar i pocugali Tia Mariju i razne koktele.

Na zabavi nije bilo mačaka, što je bilo malo čudno. Nigel je rekao da mu je muka od ženskih. Plesao sam sa čarobnjacima uz glazbu Durana Durana i pri svjetlu svijeća u izdubenim bundeva­ma. Nije bilo loše, ali je bez mačaka nedostajalo je ne sais quoi (ne znam pravo šta, na francuskom). U 10 sati upala je Nigelova stara sa tekućim bifeom. Klopa je začas planula. Većinu smo toga poklopali,

1 3 1

ali se koješta i naokolo razbacalo. Bez civilizacij­skog utjecaja djevojaka, dečki se pretvaraju u hahare.

Moram pročitati za lektiru roman Williama Goldinga Gospodar muha. Dijelim knjigu sa dvojicom tupana kojima treba po pola sata da pročitaju jednu stranicu. Svisnut ću od muke.

Ponedjeljak, 1. studenog Svi sveti. Uštap

Poslije škole otišao sam sa sve krupnijom starom frizeru. Ona nije doduše htjela da je pratim, ali je nisam mogao pustiti da ide sama. Žene svaki čas rađaju u telefonskim kabinama, autobusima, lifto­vima i slično. To je općepoznata stvar.

Frizer Franco je Talijan. Čim je stara ušla na vrata od bambusovine, doviknuo joj je: »Hej, Pauline, zašto te više nema kod Franka jedanput tjedno kao prije, a?«

Stara mu je objasnila da si više ne može priuštiti luksuz da redovito ide na frizuru.

A Franco ćenato: »Kakve gluposti! Prvo frizura, a onda jelo. Zar hoćeš da ti bambino otvori oči i vidi jednu ružnu mamu?«

Začudio sam se kad sam vidio kako digić komandira staroj, ali nju kao da to uopće nije smetalo. Svezao joj je ubrus oko vrata i rekao: »Sjedi, šuti i ni makac!« A onda joj je zabacio glavu i polio glavu šamponom. Izgrdio ju je zbog nekoliko sijedih vlasi i počeo kukati nad istanjenim vršcima i općim stanjem kose. Zatim joj je obrisao kosu ručnikom i posjeo pred zrcalo.

Stara mu je rekla: »Samo mi je malo skrati, Franco!«

1 3 2

Ali joj je Franco odvratio: »Ni govora, Pauline. Pošteno te podšišam pa idemo iznova!« Stara je samo mirno sjedila i pustila ga da radi što hoće!

Pustila je i da joj šiške pospreja crvenom bojom, i još mu je za to platila. I dala mu k tome i napojnicu!

Utorak, 2. studenog

Dobili smo još jedan program na televiziji, Četvrti kanal, za društvene manjine kao što su intelektualci i članovi klubova za slaganje slagalica.

Napokon sam našao svoj pravi duhovni dom.Ja vjerujem da će Četvrti kanal preobraziti

britansko društvo. Svi kreteni u zemlji počet će ga gledati i stjecati sklonost obrazovanju i kulturi! Da, Velika Britanija je na pragu novog preporoda!

Srijeda, 3. studenog

Stara je spakirala svoj kovčežić za izlete i iznijela ga u predsoblje.

Četvrtak, 4. studenog

Danas je nazvao stari da pita kako je staroj. Rekao sam daje dobro koliko može biti dobro ženi koja je osam i pol mjeseci u drugom stanju.

Pitao me je da li je glavica čedu na ušću. Hladno sam mu odgovorio da nisam upućen u tehničke detalje oko porađanja.

Pitao sam ga kako njegova beba, a on mi je odgovorio: »Dobro, dobro, Adriane, samo mi kopaj po rani!« i spustio slušalicu.

1 3 3

Petak, 5. studenogNoć kad se pale kresovi!

Zatvorio sam psa u drvarnicu, kao što su preporučili javni mediji, pa sam otišao na javnu zabavu oko krijesa Bračnog savjetovališta.

Bilo je puno parova koji su se natezali oko vatrometa, pa smo se Pandora i ja odšuljali iza zadružne pekare i podijelili paketić prskalica. Ja sam prskalicom ispisao u zraku »PANDORA«, a Pandora »ADRAIN«. To me je zbilja razočaralo. Hodamo već •više od godinu dana a još ne zna kako se zovem!

Kad sam se vratio do krijesa, zatekao sam našeg psa kako prati vatromet i žvače hrenovku.

Ne znam koliko su puta kojekakva njuškala oko mene rekla: »Tog bi psa trebalo zatvoriti dok ne napravi kakvo zlo!«

Pokušavao sam im objasniti da je naš pas individualist i da se s njim ne može postupati kao sa drugim psima, ali mi je bilo prilično teško to objasniti usred sveg onog praskanja vatrometa i klicanja rulje »Oooh!« i »Aaaah« kad god bi neka bijedna raketa poletjela uvis.

Na kraju sam odveo blentavog psa kući, pa tako nisam vidio natječaj za »najbolje skockanog kita«.

Subota, 6. studenog

Napisao sam političku pjesmu. Ponudit ću je časopisu New Statesman. G. Braithwaite mi je rekao da oni u svakom broju objavljuju po jednu buntovničku pjesmu.

1 3 4

A. MoleGospođa Thatcher

Plačete li vi, gospođo Thatcher, plačete li? Budite li se, gospođo Thatcher, u snu?Plačete li kao žalosna vrba?Na jastuku kupljenom kod Marksa i Spencera? Da nisu možda vaše suze kao rastopljeni čelik? Plačete li?Budite li se sa »Tri milijuna« na pameti?Je li vam žao što oni nikad radit neće?A kad se obučete u plavo, vidite li ljude kako

čekaju u repu?Plačete li vi, gospođo Thatcher, plačete li?

Mislim da je ova pjesma zaista briljantna. To je jedna od onih pjesama koje mogu nagnati vladu da poklekne.

Nedjelja, 7. studenog

Bio sam sa starom kod Berta i Queenie.Koga god smo putem sreli, svatko je pitao staru

kad treba da rodi, ili je komentirao njezino stanje ovakvim ili sličnim riječima: »Sigurno jedva čekate bebu, je li?«

Stara je svakome odgovarala prilično osorno.Čim nam je otvorio vrata, Bert je opalio kao iz

puške: »Još se nisi oždrijebila?«Stara mu je odbrusila: »Zaveži, ti islužena

krepalino!«Časna riječ da ponekad čeznem za davnim

vremenima kad su ljudi pristojno razgovarali među sobom. Čovjek ne bi nikad rekao da se stara i Bert zapravo simpatiziraju.

Svi smo bili, ili odviše stari, ili bolesni, ili trudni, da bi se tko od nas prihvatio kuhanja (mene su

135

iznenada spopali bolovi u ručnim zglobovima), pa smo za ručak pojeli samo malo kruha i sira. Zatim smo po podne naizmjence učili Queenie ponovo govoriti.

Ja sam uspio u nastojanju da sasvim jasno izgovori: »Molim flašu cikle«. Možda ću još biti logoped kad odrastem? Apsolutno sam nadaren za te stvari. Kad smo se vraćali kći, uzeli smo taksi jer su staroj gležnjevi bili malo otekli. Taksist je kenjkao što nas vozi samo pola milje.

Ponedjeljak, 8. studenog

U 3 sata u noći probudio me starin plač.Nije mi htjela priznati što joj je, pa sam je samo

potapšao po ramenu i vratio se u krevet.Da bar dopusti starome da se vrati kući! Na kraju

krajeva, stari ju je ipak zamolio za oproštenje.

Utorak, 9. studenog

Od silnih briga za staru nisam se mogao koncentrirati na nastavu u školi. G. Lambert mi je prigovorio što buljim kroz prozor umjesto da pišem o budućnosti britanske metalurgije.

Rekao mi je: »Adriane, imaš još svega tri minute da završiš zadaću«. Tada sam napisao slijedeće: »Po mom mišljenju, britanska metalurgija nema buduć­nosti dok god je sadašnja vlada na vlasti.« Znam da će biti frke, ali sam svejedno predao zadaću.

136

Stara je cijeli dan pospremala kuću kao šašava. Poskidala je sve zastore i mreže. Sad može svatko s ulice zaviriti u kuću i vidjeti nas u najintimnijim trenucima.

Večeras sam u dnevnoj sobi razgledavao svoje bubuljice u ogledalu, kad mi je g. 0’Leary doviknuo s ulice: »Imaš jedan dobar prišt na samoj šiji, pazi da ti ne promakne!«

Trebalo mi je punih 15 godina da shvatim važnost zastora u engleskom civiliziranom društvu.

Danas je umro ruski premijer g. Brežnjev. Rukovodioci iz cijelog svijeta lažu i mažu u brzojavima sućuti koje šalju u Kremlj.

Srijeda, 10. studenog

Četvrtak, 11. studenog Dan primirja (1918)

Kad sam se vratio iz škole kući, u predsoblju nije bilo starinog kovčežića. Ni nje nije bilo, ali sam na kutiji za biskvite našao ovu poruku:

Voda mi je procurila u 3 i 35. Idem u rodilište Kraljevske bolnice. Uzmi taksi. Novčanicu od 5 funti naći ćeš na dnu boce od špageta. Ne brini ništa.

Voli te mamaP.S. Pas je kod gđe Singh.

Rukopis joj je bio strašno nervozan.Vožnja taksijem bila je luda. Za sve vrijeme

vožnje pokušavao sam izvući ruku iz flaše za špagete. Taksist me je stalno tupio: »Trebalo je jednostavno okrenuti flašu naopačke, frajeru božji!«

1 3 7

Zaustavio je kola pred samim ulazom u bolnicu i pratio kako se natežem s bocom, držeći se baš kao da mu je dosadno. Rekao je: »Morat ću ti zaračunati ovo čekanje«. Nakon sto godina ponovo je progovorio: »I nemam ti čime razmijeniti pet funti«.

Kad sam napokon izvukao ruku iz boce, bio sam na rubu plača. U duhu sam vidio staru kako me zove. Stoga sam ostavio taksistu pet funti i utrčao u bolnicu. Ušavši u lift, pritisnuo sam dugme na kojem je pisalo: »Rodilište«.

Stupio sam u jedan drugi svijet, koji je izgledao kao centar za upravljanje svemirskim letjelicama u Houstonu.

Jedan me tehničar upitao: »Tko si ti, mali?«Odgovorio sam mu: »Ja sam Adrian Mole«.»Imaš dozvolu za posjet rodilištu?«»Imam,« odgovorio sam. (Zašto sam rekao da

imam. Zašto?)»Soba broj 13. Malo je izgleda tvrdoglava.«»Da, i inače je tvrdoglava,« rekao sam i krenuo

hodnikom. Vrata su se na sve strane otvarala i zatvarala. Letimice sam vidio žene privezane za neke jezovite aparate. Stenjanje i jecanje odbijalo se od sjajno ulaštenog poda. Gurnuo sam vrata sobe broj 13 i ugledao staru kako leži na visokomJežaju i čita knjigu Siegfrieda Sassoona Uspomene lovca na lisice.

Učinilo mi se da joj je drago što me vidi, a onda me zapitala zašto sam donio u bolnicu flašu od špageta. Htio sam joj objasniti kako se to dogodilo, ali je odjednom zgrčila lice i zapjevala pjesmu Beatlesa »Uvečer, nakon teškog dana«.

Poslije nekog vremena prestala je pjevati i izgledala sasvim normalno. Čak se i nasmijala dok sam joj pričao o onom groznom taksistu. Uskoro se pojavila neka ljubezna crna bolničarka i upitala je:

1 3 8

»Kako vam je, dušo?«Stara joj je odgovorila: »Dobro. Ovo je

Adrian.«Bolničarka je rekla: »Adriane, obuci kutu, stavi

masku na lice i sjedi u kut. Još malo pa ćemo u akciju!«

Nakon otprilike pola sata stara je sve više pjevala a sve manje pričala. Stalno me hvatala za ruku i stiskala je. Opet je došla bolničarka. Odlanulo mi je kad mi je naložila da izađem iz sobe, ali me stara nije puštala. Bolničarka mi je rekla da im mogu pomoći mjereći razmake između trudova. Kad je ona otišla, pitao sam staru što su to trudovi.

»Bolovi,« odgovorila mi je između stisnutih zubi. Pitao sam je zašto joj nisu dali lokalnu anesteziju u leđa, da ne osjeća bolove. »Znaš valjda da ne podnosim da mi prčkaju po leđima,« glasio je njezin odgovor.

Bolovi su se počeli javljati svake minute i stara je sve više šizila. Dojurila je nekolicina ljudi koji su joj govorili neka se samo napinje. Sjedio sam u kutu iza starine glave i nastojao da ne gledam na onu drugu stranu gdje su liječnici i bolničarke zveckali metalnim predmetima. Stara je teško disala i otpuhivala, baš kao za Božić kad napuhava balone. Uskoro su joj svi dovikivali: »Napnite se, gospođo Mole, napnite!« Stara se napinjala dok joj oči nisu malne iskočile iz duplji. »Jače,« vikali su joj. Stara je opet počela pomalo šiziti, a onda je jedan liječnik rekao: »Vidim mu glavu!«

Ja sam tada htio klisnuti, ali je stara zapitala: »Gdje je Adrian? Dajte mi Adriana.«

Nisam je htio ostaviti samu s nepoznatim ljudima, pa sam rekao da ću još malo ostati. Iduće tri minute zurio sam u madež na starinom obrazu, nisam digao pogled sve dok nisam čuo crnu

1 3 9

bolničarku kako kaže: »Dajte još malo, da glavica izađe!«

U 5 i 19 stara je opet pošizila, a onda su liječnik i bolničarke nekako glasno uzdahnuli. Kad sam digao pogled, vidio sam nešto mršavo i rumeno kako visi naopačke, pokriveno nečim bijelim.

»Dobili ste divnu curicu, gospođo Mole,« rekao je liječnik. Bio je sav presretan, kao daje on otac djeteta.

Stara ga je upitala: »Je li sve u redu?«Liječnik joj je odgovorio: »Svi su prsti na broju«.Dijete je zaplakalo nekako mušičavo i mrzovolj­

no pa su ga položili na starin splasnuti trbuh. Stara gaje gledala kao daje to neki dragocjeni primjerak nakita ili tako nešto. Kad sam joj čestitao, rekla mi je: »Hajde, pozdravi si seku!«

Liječnik se zagledao u moju masku i kutu pa me upitao: »Šta, zar vi niste gospodin Mole, otac djeteta?«

Odgovorio sam mu: »Nisam, ja sam mladi Mole, brat djeteta.«

»Onda si ti prekršio sve propise u ovoj bolnici,« rekao je on. »Moram te zamoliti da izađeš. Možda si pun dječjih zaraznih bolesti.«

I tako, dok su oni čekali da se pojavi nešto što se zove posteljica, ja sam izašao u hodnik. Našao sam nekako čekaonicu punu zabrinutih muškaraca koji su pušili i razgovarali o automobilima.

(Nastavak nakon spavanja.)

U 18 i 15 nazvao sam Pandoru i javio joj što se dogodilo. Ona je cičala od radosti. Zatim sam nazvao baku, koja je zajecala.

Onda sam. nazvao Berta i Queenie, koji su zaprijetili da će doći u bolnicu, ali sam ja uspio da ih odgovorim od toga. Onda mi je ponestalo

140

novčića od pet penija za telefoniranje, pa sam svratio da još jednom vidim mamu i seku. Onda sam otišao kući i ushodao se po pustoj kući nastojeći zamisliti kako ću u njoj živjeti s tom djevojčicom.

Sve svoje lomljive stvari odložio sam na najgornju policu regala. Onda sam legao. Bilo je tek 19 i 30, ali sam bio nekako strašno umoran. U 20 i 15 probudio me telefon. Bio je to stari. Razvezao je o tome kako je dobio kćerkicu. Htio je da zna sve o njoj do u tančine. Rekao sam mu da mu je slična. Proćelava i zlovoljna.

Petak, 12. studenog

Rusi su danas izabrali novog vođu. Zove se Andropov. Ja sam u školi junak dana. Pronio se glas da sam pomagao staroj pri porođaju. Poslužiteljica koja nam dijeli pomfrit dala mi je danas posebno veliku porciju. Poslije škole otišao sam u bolnicu da vidim svoje ženske.

Prenoćio sam kod Pandore. Za večerom sam im potanko ispričao kako je tekao porođaj. Usred mog pričanja gđa Braithvvaite je ustala i izašla iz sobe.

Subota, 13. studenog

Danas po podne posjetio sam s Pandorom staru i bebu. Jedva smo se probili kroz masu posjetilaca oko starinog kreveta. S obzirom na to kako je tvrdoglava, neobično je omiljena. Beba je išla iz ruke u ruku kao kakav dokazni predmet u sudnici. Svi su govorili: »Kako je lijepa!«

Žene su uzdisale: »Oh, da mije bar tako nešto!«Muškarci su primjećivali: »Kakvi noktići!«

1 4 1

Tada su stigli Queenie i Bert, pa su svi napravili mjesto za Bertova kolica, a Queenie je sjela staroj na noge i zavladao je pravi kaos. Sestre su se odjednom užurbale i postale strašno stroge. Jedna starija sestra rekla je: »Svaki pacijent smije imati samo dva posjetioca.« Upravo su se tada pojavili stari i baka. Svi su se drage volje požurili da ostave njih dvoje uz starin krevet.

Nedjelja, 14. studenog

Stara mi je telefonirala da se vraća sutra prije podne u 10 sati. Rekla mi je neka se pobrinem da grijanje bude uključeno. Pitao sam je da li treba taksi. Odgovorila mi je: »Ne treba, tvoj tata se ponudio da će nas dovesti kući.«

Nas! Više nisam jedinac.Gledao sam na TV crvene makove kako padaju

na glave klincima u Westminsterskoj opatiji. Počeo sam suziti - bojim se da nisam uhvatio prehladu.

Ponedjeljak, 15. studenog

Danas sara opet markirao. Gđa Singh i gđa 0’Leary došle su rano jutros da pospreme kuću. Rekao sam im da mogu i sam, ali je gđa 0’Leary rekla: »Dijete, ti zbilja govoriš koješta. Otkud bi klipan kao ti znao pospremiti kuću tako da joj orlovski pogled jedne žene ne nađe zamjerku?«

U 11 i 15 ugledao sam neobičan prizor: otac mi je dolazio vrtnom stazom noseći kćerkicu u naručju, a za njim moja mršava riđokosa majka. Ja, sa svojim osjećajima, nikako ne mogu izaći na kraj sa svom složenošću svoga života. Nakon prvotnog oduše­vljenja bebom, gđa Singh i gđa 0’Leary diskretno

142

su se izblendale i ostavile članove moje obitelji da bulje jedno u drugo. Da bih smanjio napetost, otišao sam skuhati čaj.

Stara je ponijela čaj sa sobom u krevet, a meni se moj ohladio. Stari se motao još neko vrijeme po kući, a onda se pokupio k baki.

U 2 i 30 došla je babica. Obavila je neke tajanstvene poslove sa starom u glavnoj spavaćoj sobi. U 3 i 15 sišla je u prizemlje i rekla da stara pati od postnatalne depresije izazvane hormonalnim poremećajima. Pitala me tko vodi brigu o njoj. Odgovorio sam da ja vodim brigu: »A, tako,« procijedila je kroza zube. Nastojao sam je uvjeriti da ja rukujem usisavačem kao od šale.

Ona je nato rekla: »Tvojoj je majci potreban nešto jači oslonac.«

Onda sam uzeo jastuke sa svoga kreveta i odnio ih staroj. Stara se rasplakala nad mojom dobrotom.

Utorak, 16. studenog

Nazvao sam školsku tajnicu gđu Claricoates daje pitam kako stoji stvar s porodiljskim dopustom. Javio se Scruton i zakevtao: »Mole, ako sutra ne dođeš u školu, jao si ga tebi!«

Beba se noćas pet puta budila. Znam točan broj jer sam sjedio uz njezin krevetac i provjeravao svakih deset minuta da li diše.

Stara je prestala plakati i počela se opet šminkati.

Srijeda, 17. studenog

Gđa Singh i gđa 0’Leary naizmjence paze na moju majku i seku. Pandora kaže da sam joj se već popeo navrh glave s tom bebom. Kaže da je ne

1 4 3

zanima odvije kako se i kad hrani moja seka. Kako ljudi mogu biti tako bešćutni!

Četvrtak, 18. studenog

Kad sam se vratio iz škole, zatekao sam starog kako pegla sekinu odjeću. Rekao mi je: »Ako mi se budeš kesio, ubit ću te!« Stara je dojila dijete držeći noge na leđima našega psa. Bila je to ljupka domaća scena, koju je pokvario stari kad je odložio dasku za peglanje i otišao k svojoj drugoj obitelji.

Petak, 19. studenog

Pitao sam staru kako će se beba zvati. Odgovorila mi je: »Ne mogu uopće misliti dalje

od slijedećeg dojenja, a kamoli da se još bakćem s imenom.«

Predložio sam joj da oboje sastavimo liste imena. Tako smo, nakon slijedećeg dojenja, i učinili.

Mama Ja

CharityChristobelZoeJadeFrankieIndiaRosieCaitlinRuth

TracyClaireToyahDianaPandoraSharonGeorgina

Meni su se od svih njezinih imena svidjela samo »Rosie« i »Ruth«. Njoj se od mojih imena nije

1 4 4

svidjelo ni jedno. Rekla je: »Pandora je tako pretenciozno ime!« A ja mislim da to ime izaziva najviše emocija od svih imena u povijesti čovječan­stva. Kad god ga izgovorim ili čujem, čini mi se da će mi srce iskočiti iz grudi.

Subota, 20. studenog

Moja se seka zove Rosie Germaine Mole.»Rosie« se svakom sviđa, ali se »Germaine« sviđa

samo mojoj staroj. Matičar je uzvio obrvama i zapitao: »Germaine? Kao u Ženskom eunuhu?«

Stara je odgovorila: »Da, jeste li čitali tu knjigu?« »Nisam, ali moja žena nikako da se odvoji od nje,« rekao je matičar gladeći neispeglanu košulju na sebi.

Pošto je tako Rosie ušla u popis stanovništva Velike Britanije, otišli smo u restoran da proslavimo taj događaj. Rosie je ležala u uprti za dojenčad na starinim prsima. Besprijekorno se ponašala. Probu­dila se samo kad je staroj ispao vruć krumpirić na njezinu glavicu. Nakon ručka smo se vratili taksijem kući. Stara je bila preumorna da idemo pješice do autobusne stanice.

Nedjelja, 21. studenog

Starije danas donio 25 funti. Motao se oko stare dok je odmrzavala janjeću plećku pod mlazom vruće vode. Zatim su se upustili u živ razgovor o svojim budućim odnosima, pa sam ja izveo psa u vrt da ga malo dresiram, ali je sav moj trud bio uzaludan. Naš pas rasplakao bi i najboljeg dresera.

1 4 5

10 Novi jadi

Na satu engleskoga dobili smo zadaću da opišemo jednu osobu. Ja sam opisao Rosie.

RosieRosie je dugačka oko 45 centimetara, ima veliku

glavu i crnu kovrčavu kosu kao fratar Tuck iz družine Robina Hooda. Za razliku od ostalih članova naše obitelji, ima smeđe oči. Ten joj je jako dobar. Usta su joj neobično mala, osim kad se dere. Tada su joj kao prava pećina. Vrat joj je naboran kao u purana. Odijeva se po uniseks modi i uvijek nosi pelene za jednokratnu upotrebu. Vječito se izležava u krevecu i izlazi iz njega samo kad je treba nahraniti ili presvući. Ima podvojenu ličnost — čas je mirna kao janje, a čas vrišti kao manijak.

Tek joj je 11 dana ali već je gazda u našoj kući.

Ponedjeljak, 22. studenog

Utorak, 23. studenog

Večeras je staru nazvao onaj odurni dripac Lucas. Stara je razgovarala s njim desetak minuta prigušenim glasom, kao da nije htjela da je ja čujem. Ipak sam čuo njezine posljednje riječi prjje nego što je bacila telefon na pod u predsoblju. Cuo sam ih zato što ih je izgovorila snagom od ne znam koliko decibela:

»Dobro, onda, idemo na krvni test!«Možda Lucas misli da ima neku strašnu krvnu

bolest? Nadam se da ima.

146

G. 0’Leary otišao je u Irsku da glasa na izborima koji će se sutra tamo održati. Divim se njegovom patriotizmu, ali mi nije jasno zašto ne živi u Irskoj. Pitat ću ga kad se vrati. Gđa 0’Leary nije tako velika patriotkinja. Ostala je kod kuće i priredila tulum u čast neke Ann Summers. Pozvala je i staru, ali stara je odlučila da ne ide. Rekla je da ju je Ann Summers uvalila u ovo sadašnje sranje.

Cijele sam večeri pazio na ulazna vrata 0’Learyjevih, ali sam vidio samo više sredovječnih žena kako se cerekaju i donose nešto u papirnatim vrećicama.

Srijeda, 24. studenog

Četvrtak, 25. studenog

Na izborima u Irskoj nitko nije pobijedio. Rezultat je neodlučan.

G. 0’Learyja su uhapsili na aerodromu East Midlands pod sumnjom da je terorist, ali su ga ubrzo pustili. Samo su ga opomenuli da ne unosi više u zemlju muška stimulativna sredstva.

Petak, 26. studenog

Kad sam danas izašao iz škole, doživio sam užasan šok. Pred školom me dočekala Trlica. Stajala je i ljuljala neka stara velika dječja kolica u kojima su sjedili Brett i Maxwell. Izgledala je kao izbjeglica iz filmskih žurnala iz drugog svjetskog rata. Maxwell se proderao: »Zdravo, braco!« Mislio sam da se obraća Brettu, ali ne, to je klinjo mene pozdravljao! Strpao sam mu brže-bolje komadić

1 4 7

čokolade u usta prije nego što je dospio da me još više blamira, a onda sam upoznao Pandoru sa Trlicom.

Rekao sam Trlici: »Ovo je moja djevojka Pandora,« a Pandori: »Ovo je gospođa Doreen Slater«. Žene su se u hipu odmjerile pogledom, a onda se prijetvorno nasmiješile.

»Kakvi divni mališani!« rekla je Pandora gledaju­ći u kolica.

»Ma to vam je prokleta deriščad,« procviljela je Trlica. »Da sam znala, nikad ih ne bih rodila.«

»Što da ste znali?« priupitala ju je Pandora tobože nedužno.

»Da sam znala da ni časka neću imati mira od njih. Nemoj ih radije nikad imati,« posavjetovala juje-

A Pandora će nato: »Ja se nadam da ću ih imati šest komada!«

»I usto još biti urednica Timesal« ubacio sam ja pomalo sarkastično.

»Da,« potvrdila je Pandora. »I sama farbati i uređivati svoj stan!«

»Dobro, dobro,« rekla je Trlica. »Baš ćemo vidjeti!« Njezine su riječi zvučale kao Cigankino zloguko proročanstvo.

Upitao sam T. zašto me je dočekala pred školom. Odgovorila je daje strašno živjeti s mojim starim, a još strašnije s bakom.

»A kako da vam ja pomognem?« upitao sam je.»Samo sam htjela da se izjadam,« rekla je Trlica i

odvezla klince baki.Ne poznajem ni jednu jedinu normalnu odraslu

osobu. Svi su luckasti. Ako se ne tuku na Srednjem istoku, onda oblače pudle u kabanice od plastike ili daju da im se mrtva tijela duboko zamrznu. Ili čitaju Sun misleći da su to prave novine.

148

Subota, 27. studenog

Večeras sam prvi put promijenio seki pelene. Sutra ću pokušati da ih promijenim otvorenih

očiju.

Nedjelja, 28. studenog

Kako to da stara može mijenjati Rosine posrane pelene i usto se još smješkati, pa čak i smijati? Ja umalo da se nisam onesvijestio kad sam to pokušao obaviti bez zaštitnog sredstva (štipaljke na nosu). Možda žene nemaju tako dobro razvijen njuh?

Pitam se da li je ta činjenica znanstveno istražena. Ako na maturi položim biologiju, možda ću se čak i sam pozabaviti tim problemom.

Ponedjeljak, 29. studenog

Otkako se Rosie rodila, stara je sasvim zaboravi­la na mene. Nikad nije bila bogzna kako pažljiva majka — oduvijek sam si morao sam čistiti cipele. Ali u zadnje vrijeme nekako posebno osjećam da mi manjka majčinska ljubav. Ako budem u kasnijem životu duševno neuravnotežen, tome će biti kriva samo moja majka.

Najveći dio vremena čitam u svojoj sobi. Upravo sam pročitao Voljenom gospodaru. To je roman o crnom učitelju koga maltretiraju bijeli grubijani. Ali on svojom upornošću, time stoje dobar ali odlučan, slavi pobjedu nad njima i odlučuje da ne bude inženjer. Dajem knjizi ocjenu 5 od 10 mogućih. Što nije loše jer ja sam vrlo strog kritičar.

1 4 9

Utorak, 30. studenog Andrija apostol

Sastavio sam listu želja za Božić.

Velika lista željenih darovaKompjutorski program za obradu teksta

(beznadno)Kolor telka. (portabl)Amstradov hi-fi uređaj (za buduće zbirke ploča)Elektronski pisaći stroj (za pjesme)Kožuh 3/4 dužine (radi topline i statusa)

Mala lista darova Hlače (s uskim manšetama)

Adidas tenisice (broj 10)Adidas bluza (širina oko prsa 90 cm) Lampa za tehničko crtanje (zapravo za čitanje

poezije u kasne sate)Najveća kutija bombona Quality Street Garnitura pera od čistog zlata (s ugraviranim

natpisom A. Mole)PapučeElektrični brijaći aparat Kupaći ogrtač marke Habitat (kakav ima

Pandorin stari)

Stvari koje redovito ionako dobivam Godišnjak stripa Beano Kutija cigareta od čokolade Garnitura flomastera Lažni nos/naočale/brkove

Dao sam ovaj popis staroj, ali ona nekako nije bila raspoložena za razgovor o Božiću. Zapravo se oneraspoložila čim sam joj spomenuo Božić.

1 5 0

Bakin telefonski poziv pun emocija — Trlica se preselila sa Brettom i Maxwellom k Maxwellovom ocu, koji se nedavno vratio sa Srednjeg istoka, pun love na koju ne plaća porez, i pun punjenih deva- -igračaka!

Očito je da moj stari nema ništa protiv toga da mu se uskrati očinsko pravo, a da Maxwellovog starog isto tako ništa ne smeta što je Trlica za njegova izbivanja rodila još jedno dijete. Ja sam šokiran. Zar ću zbilja baš ja biti jedini čuvar ono malo morala što ga je još ostalo u našem društvu?

Srijeda, 1. prosinca

Utorak, 2. prosinca

Maxwellov stari, Trevor Roper, nema ništa protiv Bretta zato što misli da je Brett posljedica neuspjelog coitusa interruptusa!

Trlica će se udati za g. Ropera čim se ovaj rastavi od svoje žene. Nije nikakvo čudo što je ova zemlja na koljenima. Ozbiljno pomišljam da se vratim materi Crkvi. (I da ne odem na Trličino vjenčanje). Imam dogovoreni termin za razgovor s jednim pastorom, prečasnim ocem Silverom, čije sam ime pronašao u telefonskom imeniku.

Petak, 3. prosinca

Kad sam došao k pastoru, on je upravo popravljao bicikl. Izgledao je sasvim normalno, osim što je bio obučen u crno.

Ustao je i stisnuo mi ruku tako da sam pomislio da će mi kosti popucati. Zatim me odveo u svoju radnu sobu i zapitao što želim. Rekao sam mu da

1 5 1

sam zabrinut zbog opadanja morala u suvremenom svijetu. Pripalio je cigaretu drhtavim rukama i upitao me da li sam se obratio Bogu za savjet. Odgovorio sam da sam prestao vjerovati u Boga. On je nato rekao: »Oh, Bože, zar još jedan!« Govorio je čitavu vječnost. Sve skupa svodi se na to da treba vjerovati. Rekao sam mu da ja ne vjerujem, i zapitao ga kako se stječe vjera.

Odgovorio mi je: »Moraš vjerovati!« Bilo je to kao da slušam pokvarenu ploču. Rekao sam mu: »Ako Bog postoji, kako to da dopušta ratove, gladovanje i prometne nesreće?«

Prečasni Silver odgovorio je: »Ne znam, često ležim budan u krevetu i pitam se to isto.«

Dotle je gda Silver donijela dvije šalice Nescafea i kutiju ledenih slatkiša.

Rekla je mužu: »Derek, za deset minuta počinje ona tvoja emisija obrazovnog programa.«

Upitao sam prečasnog oca Silvera što studira. Odgovorio mi je: »Mikrobiologiju. S mikrobima čovjek bar zna na čemu je.«

Pozdravio sam se s njim i poželio mu da uspješno promijeni karijeru. On mije na rastanku rekao neka ne očajavam, i ispratio me u ovaj ludi, opaki svijet. Bilo je mračno i hladno, a neki su se klipani na ulici razbacivali pomfritom. Bilo mi je gore nego ikad.

Subota, 4. prosinca

Doživio sam živčani slom. Nitko još to nije primijetio.

1 5 2

Posjetio sam Berta; on mi je još posljednja nada. (Pandora me ostavila na cjedilu. Tvrdi da sam zapao u ovo duševno stanje samo zato što jedem meso.) Rekao sam Bertu: »Berte, doživio sam živčani slom!« Bert mi je odgovorio da je i on doživio živčani slom u prvom svjetskom ratu. Kaže da gaje to snašlo zato što je vidio na tisuće mrtvaca oko sebe i što je neprestano strepio za goli život. Pitao me koji je razlog mom slomu.

Odgovorio sam mu: »Pomanjkanje morala u našem društvu«.

A Bert će nato: »Blentava pederčino, ništa tebi ne fali nego samo da se prihvatiš posla. Za početak, operi suđe!«

Kad sam im oprao suđe, Queenie mi je skuhala čaj i napravila hrpu sendviča sa sardelnpastom. Dok sam jeo, gledao sam na TV Pjesme hvale. Crkva je bila puna sretnih ljudi koji su od srca pjevali.

Kako to da oni vjeruju u Boga, a ja ne? Eto kakve sam ja sreće!

Nedjelja, 5. prosinca

Ponedjeljak, 6. prosinca

Noćas me Rosie probudila svojom dernjavom u 1 sat, u 2 i pol i u 4 sata.

Ustao sam u 6 sati i slušao poljoprivrednu emisiju na Četvrtom programu. Neki stari tupadžija sa sela tupio je o uzgoju gusaka u Essexu. U 8 i 30 ušao sam staroj u sobu da mi dade lovu za klopu. Zatekao sam Rosie kako čvrsto spava sa starom u krevetu, iako je to strogo zabranjeno u svim knjigama o odgoju djece.

1 5 3

Provjerio sam da li Rosie pravilno diše, a onda sam uzeo tri funte iz starine novčarke, otišao u školu i nastojao se normalno ponašati.

Utorak, 7. prosinca

Noćas u 3 sata umrla je Queenie. Udarila ju je kap u snu. Bert kaže daje to dobar način da čovjek ode. Sklon sam složiti se s njim. Bilo je neobično ući u Bertovu kućicu i vidjeti na sve strane pokojničine stvari. Još uvijek ne mogu vjerovati da je Queenie mrtva i da joj tijelo leži u zadružnom pogrebnom zavodu.

Kad mi je stara jutros saopćila tu vijest, nisam plakao, zapravo mi je došlo da se nasmijem. Tek kad sam spazio pokojničin ruž na toaletnom stoliću, navrle su mi suze na oči. Nisam htio da me Bert vidi kako plačem, a nije ni on htio da ja njega vidim. Ali znam da je plakao. U njegovoj ladici nisam našao ni jednu jedinu čistu maramicu.

Bert nema pojma što sve treba poduzeti oko pogreba, pa je došao Pandorin stari da preuzme stvar u svoje ruke.

Srijeda, 8. prosinca

Bert me zamolio da napišem pjesmu za rubriku o umrlima u lokalnim novinama.

10 sati navečer. Prestravljen sam. Zapravo sam potpuno blokiran u stvaralačkom smislu.

11 i 30. Deblokiran sam. Napisao sam pjesmu.

1 5 4

Četvrtak, 9. prosinca

U večernjim novinama objavljene su ove obavijesti:

BAXTER, Maud Lilian (Queenie). Preminula u miru Božjem u svom domu 7. prosinca 1982. Najboljoj djevojci koja je ikad živjela na ovom svijetu Bert, Sabra i Adrian.

Blijedo lice, crveni obrazi.Oči poput pupoljaka šafrana.Ruke spretne i sigurne, čvornate od teškog

rada.Praktično, smireno tijelo odjeveno u

mladenačke boje.Stopala iskrivljena, ali čvrsto stoje na zemlji.Siguran, blag glas. iznenadan praskav smijeh.Tijelo joj je beživotno i hladno,Ali je uspomena na nju radosna i topla kao

bazen u kolovozu.

Misa zadušnica i kremiranje u ponedjeljak 13. prosinca u 13 i 30, u krematoriju Gilmore. Cvijeće i vijence molimo dostaviti Zadružnom pogrebnom zavodu.

Napisao od srca Adrian, prema uputama g. Bertrama Baxtera.

BAXTER, Queenie — mnogo ćeš nam nedostajati, Pauline i Rosie Mole.

BAXTER, Maud Lilian.Rastanak tako iznenadan,Zatečeni pitamo se zašto.Najtužnije je pak od svega Što ti nismo ni zbogom rekli.

1 5 5

Ucviljeni sin Nathan i snaha Maria, te unučad Jodie i 'Jason.

BAXTER, Queenie. Adieu, Queenie! Bračni par Braithwaite i Pandora.

BAXTER, QueenieZa svakog smiješak i lijepa riječ.I ni o kom nikad ništa ružno.Svoj križ nosila je bez jauka.O kako je to sve skupa tužno!

Bog te blagoslovio! Tvoji prijatelji iz Društva umirovljenika »Evergreen«.

BAXTER, Queenie. Život je stalna borba u traganju za vizijom. Nadamo se da si ti našla svoju viziju. Tvoji prijatelji, obitelj Singh.

BAXTER, <)ueenie. Riječima je nemoguće iskaza­ti koliko će mi nedostajati moja stara druga. Njena susjeda Doris.

BAXTER, Queenie. Duboka sućut od mljekara Johna.

BAXTER, Queenie. Izgubili smo dobru staru prijateljicu. Julian i Sandy iz frizerskog salona »Jolie Madame«.

BAXTER, Queenie. Ožalošćeni May i George Mole.

BAXTER, Queenie. Nedostajat ćeš nam, Queenie. Betty iz delikatesne radnje i njezin muž Cyril, te djeca Carol i Pat.

1 5 6

Moje odavanje počasti Queenie uzvitlalo je prašinu. Neki su ljudi izjavili da je to neukusno, a neki su se potužili daje bez rima. Zar ću do kraja života morati živjeti među ovim neotesanim primitivcima? Jedva čekam dan kad ću kupiti svoju prvu garsonijeru u Hampsteadu. Na vrata ću pribiti ovu opomenu:

ZABRANJEN PRISTUP KRAMARIMA, POKUĆARCIMA I FILISTRIMA.

Petak, 10. prosinca

G. Braithvvaite je ozbiljno zabrinut za pogreb Queenie. Najjeftiniji pogreb stajao bi 350 funti (običan lijes, mrtvačka kola i samo jedan automobil za ožalošćene), a njezina osigurnina za pogreb iznosi svega 30 funti. Policu je izvadila 1931. godine, kad je za 30 funti mogla dobiti luksuzni lijes, četveropreg crnih konja ukrašenih perjanica­ma, skupinu pratilaca u cilindrima i čaj za sve žalobnike. Državna pripomoć za slučaj smrti nije vrijedna spomena. Za nju se ne bi mogao kupiti ni jedan brončani čavao za lijes.

Za Berta je jedino rješenje da podigne kredit i da ga vrati na sveto Nigdarjevo.

Subota, 11. prosinca

Banka je odbila Bertovu molbu za kredit. Kažu da je sa svojih 90 godina ipak malo prestar za kredit, pa je sva prilika da će brigu o pogrebu preuzeti socijalno (sivi kombi, lijes od šperploče, pepeo pohranjen u flašu od marmelade).

1 5 7

Bert je strašno potišten. Kaže: »Ja sam ipak želio da moju djevojku pošteno ispratimo na drugi svijet!« Svu sam noć telefonirao svima koji su poznavali Queenie moleći ih za dobrovoljne priloge. Nekoliko me je njih nazvalo svecem.

Nedjelja, 12. prosinca

Stara je otišla sa gđom Singh, gđom 0’Leary i svom ženskadijom na piknik na Greenham Com- mon. Ponijela je sa sobom i Rosie tako da je u kući božji mir.

Pustio sam svoje gramofonske ploče do daske i okupao se u kupaonici a da nisam zatvorio vrata.

10, 02 navečer. Upravo sam vidio na telki ženske na Greenham Commonu! Svezale su cipelice svoje dječice za bodljikavu žicu kojom je ograđena raketna baza. Zatim su se uhvatile za ruke. Reporter je rekao da se skupilo oko 30000 žena. Pas se durio što stare nije bilo cijeli dan kod kuće. Nikako mu nije išlo u glavu da je ona daleko od kuće, ali na braniku njegove budućnosti.

Sretno su se vratile. Starina klapa upala je u našu kuću. Dok su one razgovarale o ženskoj solidarno­sti, ja sam im servirao kavu i sendviče s tunjevinom. Osjećajući se isključen iz njihovog razgovora, otišao sam na spavanje.

2 sata u noći. Maloprije su me probudili g. Singh i g. 0’Leary lupajući na naša vrata. Ustao sam i kazao im da u našoj dnevnoj sobi ima oko 20 žena. G. 0’Leary mi je rekao: »Reci Caitlin neka se požuri, jer ne mogu naći svoju pidžamu.« A g. Singh je rekao: »Pitaj Situ kako se rukuje našim električnim kotlićem za čaj.«

Savjetovao sam im neka se radi vlastite sigurnosti radije vrate kući.

158

Ponedjeljak, 13. prosinca Na pogrebu Queenie

Ostavili smo Rosie kod gđe Singh i otišli pješice do Bertova bungalova. Svi su zastori u ulici bili spušteni iz poštovanja prema Queenie. Susjedi su došli da vide cvijeće i vijence poredane uz stazu što vodi do ulaznih vrata. Bert je sjedio u svojim kolicima, u vjenčanom odijelu. Sabra je sjedio do njega. Moja stara je poljubila Berta.

Bert je rekao: »Ne volim što leži u nezagrijanom lijesu, nikad nije trpjela hladnoću«.

Moja stara je bila domaćica jer nitko od pokojničine rodbine nije došao na sprovod. (Queenie je bila u zavadi s njima otkako se udala za Berta.)

Stigli su automobili za ožalošćene pa sam ja s ljudima iz pogrebnog zavoda odnio Berta u prva kola. Uz njega smo još sjeli ja, stara, Doris iz

• susjedstva, g. i gđa Braithvvaite i Pandora. U druga su kola posjedali ostali žalobnici pa smo polako krenuli prema krematoriju Gilmore. Kad smo prolazili kraj ulaza u groblje, neki je starac skinuo šešir i naklonio se. Bert je rekao da ga ne poznaje.

Mene se snažno dojmila ta gesta poštovanja. U kapelici su moj stari i stara sjeli zajedno, nakratko združeni. Ja i Pandora sjedili smo uz Berta, svako s jedne strane. On je naime rekao da želi »mlade« oko sebe.'

Ceremonija je kratko trajala. Otpjevali smo pokojničinu najdražu božićnu pjesmu »Daleko u jaslicama« i njezinu inače najdražu pjesmu »Kad bih ja svijetom vladao«.

Zatim, dok su orgulje svirale neku tužnu glazbu, lijes je počeo polako kliziti prema grimiznim zavjesama oko oltara. Kad je došao do zavjesa, Pandora je prošaptala: »Bože, kakvo barbarstvo!«

1 5 9

Ja sam užasnut promatrao kako lijes nestaje. Bert je rekao: »Zbogom, curo moja!« Zatim su Queenie spalili u peći.

Bio sam tako šokiran da sam jedva prošao između klupa. Kad smo izašli van, Pandora i ja smo oboje pogledali uvis. Iz dimnjaka je sukljao dim koji je vjetar nosio dalje. Queenie je često govorila kako bi rado letjela.

Sve nekako mislim da u životu i smrti ipak ima neke logike. Rosie se rodila i Queenie joj je morala ustupiti mjesto. Karmine su održane kod Pandori- nih. Bilo je sasvim zgodno. Bert se dobro držao, čak je izvalio i dvije-tri šale. Ali sam primijetio, kad god sam spomenuo Queenie, da su ljudi odvraćali pogled od mene i pravili se da nisu ništa čuli. Bert je sad opet ostao sam i zahtijevat će više pažnje nego ikad.

Kako ću izaći s njim na kraj? U lipnju polažem malu maturu.

Utorak, 14. prosinca

Četvrti program je javio da vlada troši milijardu funti godišnje na kupovinu oružja. A jedan od naših školskih laboratorija mora se poslije Božića zatvoriti jer škola nema sredstava da plaća novog profaća. Siroti stari g. Hill odlazi u mirovinu, nakon što se trideset godina znojio nad Bunsenovim plamenicima. Bolno će nam nedostajati. Bio je strašno strog ali i strašno pravedan. Nikad nije bio podrugljiv i činilo se da sluša svakog što govori. A za nagradu nam je dijelio mini-štangice čokolade Mars.

160

Večeras smo okitili božično drvce. Malo jest ofucano, ali sam ja ona najgora mjesta obavio »srebrom«. Stara je navalila da objesimo prastare ukrase koje sam ja napravio dok sam bio mali. Rekla je daje sentimentalno vezana za te stvarčice. Drvce sasvim dobro izgleda, načičkano svim onim sjajnim kuglama i kič anđelčićima.

Uzeo sam Rosie iz kreveca i pokazao joj okićeno drvce, ali ne mogu reći da je bila oduševljena. Zapravo je samo zijevala. S druge strane, psa je opet spopalo ono njegovo ludilo pa sam ga morao smiriti smotanim Guardianom.

Srijeda, 15. prosinca

Četvrtak, 16. prosinca

Kupio sam kod g. Cherryja nekoliko Jeftinih božićnih čestitaka, ali ih još nisam ispisao. Čekat ću prvo da vidim tko će meni čestitati.

Petak, 17. prosinca

Školska božična pošta radi isto tako slabo kao i državna. Poslao sam Pandori čestitku prije jutarnje smotre, a nije ju dobila ni do kraja zadnjeg sata.

Istražit ću koji su učenici prvih razreda bili danas dežurni, pa ću ih strogo ukoriti.

Subota, 18. prosinca

Courtney je skupio 150 funti od napojnica i provest će slijedeći vikend u Veneciji. Kaže da je

161

Božić u Veneciji tako nešto jedinstveno da bi svatko morao to bar jednom u životu doživjeti. I ja bih vrlo rado. Courtney veli da se engleski kanali ni u snu ne mogu mjeriti s venecijanskim.

Nedjelja, 19. prosinca

Danas se Rosie Germaine Mole prvi put nasmiješila. Smiješak je bio upućen psu.

Stari je nazvao da nas pita što radimo za Božić. Stara mu je odgovorila: »Kao i obično u ovo doba, George, jedemo puricu s mlincima, oblokavamo se i kupujemo rezervne žaruljice za božićnu rasvjetu«.

Starije rekao: »Mama i ja ćemo proslaviti Božić mimo, sami, bez ikoga. Samo nas dvoje. Bez naših najbližih i najmilijih.«

Stara mu je nato odvratila: »Zvuči božanstveno. Ali sad moram prekinuti. Upravo je stigla skupina gostiju koji su već počeli slaviti. Nose i šampanjac.«

To je bila čista i totalna laž. Samo sam ja ušao u sobu sa šalicom kakaoa.

Ponedjeljak, 20. prosinca

Sutra prestaje škola, pa su se učenici danas malo raspojasali. Curice ništa ne rade, samo sjede po razredima i broje koliko su čestitaka dobile jedne od drugih, i pišu nove čestitke. Školska pošta zatrpana je čestitkama.

Ja nisam još nikom čestitao. Još uvijek čekam da vidim hoće li tko meni čestitati.

Sutra će biti školska priredba. Prvi put neću u njoj sudjelovati. Staroj je to drago jer neće morati doći u školu.

162

Utorak, 21. prosinca Posljednji dan škole

Hvala bogu! Dobio sam sedam čestitaka. Tri su od njih čak i ukusne. Četiri su čisti kič i štampane na tankom papiru za otpad. Čim sam ih primio, napisao sam sedam čestitaka i predao ih jednom klincu iz prvog razreda koji je prolazio hodnikom. Kad sam g. Golightlyju, redatelju božične predstave Važno je zvati se Ernest, poželio sreću za večeras, držao se vrlo kiselo. Rekao mi je: »Pošto si ti, Adriane, odustao, Ernesta sad igra patuljak«. (Peter Brown, čija je majka pušila za sve vrijeme trudnoće!)

Drago mi je što sam odustao od nastupa, jer je predstava doživjela totalni neuspjeh. Lady Bra- cknell je zaboravila reći: »Ženska torbica?« A Pe­ter Brovvn je stajao iza jednog stolca tako da su mu gledaoci vidjeli samo tjeme. Simone Bates, u ulozi Gvvendoline, bila je sasvim dobra, ali je sramota što joj je kostim bio takav da se vidjelo daje tetovirana! Ostale uloge jednostavno nisu vrijedne spomena.

Najbolja je stvar u cijeloj predstavi bila scenogra­fija. Čestitao sam profaću iz ručnog rada g. Animbi na trudu koji je uložio. On me je nato upitao: »Što misliš, da li je tko primijetio da sam se poslužio scenografijom Petra Pana od prije tri godine?« Nastojao sam ga uvjeriti da se nitko nije pritužio na činjenicu što kroz staklena vrata puca pogled na otok optočen palmama.

Na kraju predstave g. Golightlyja nije bilo nigdje ni od korova. Netko mi je rekao da je pred sam kraj predstave zbrisao ispričavši se da mora posjetiti majku u bolnici.

Najbolja je od svega ipak bila pauza u kojoj je Pandora svirala violu u bifeu.

163

Srijeda, 22. prosinca

Danas sara podigao 15 funti sa svoje štedne knjižice za stambenu gradnju.

Znam da je to mnogo, ali moram kupiti dar jednoj osobi više nego do sada — Rosie.

9 i 30 navečer. Zaboravio sam da nema više Queenie. Nisam trebao biti toliko rasipan. Eh, to moje pamćenje!

Četvrtak, 23. prosinca

Sastavio sam popis i otišao u robnu kućuWoolworth’s jer je tamo najbolji izbor darova.

Za psa Umjetna kost (1,25 £)Za Pandoru Zlatni lančić (2,00 £)Za staru Ura za kuhanje jaja (oko 1,59 £)Za Rosie Čokolada »Santa« (79 p)Za Berta 20 cigareta

»Woodbines« (1,09 £)Za Nigela Taj neće ništa dobiti Sad mu je

ove godine najbolji frend

Za staroga Veliki pakungClive Barnes

antifriza (1,39 £)Za baku Veliki pakung krpa

za prašinu (1,29 £)Za tetu Sušan Garnitura rupčića (99 p)Za Sabru Češalj za pse (1,29 £)

U robnoj kući sve je vrvjelo od kupaca koji kupuju u zadnji čas, pa sam morao pola sata čekati u repu pred blagajnom. Zašto ljudi čekaju da obave kupovinu sve do dva dana pred Božić?

164

Od tih glupih lemara nisam mogao upasti u autobus. Večeras sam otišao s Pandorom u omladinski klub »Daleko od ulice«. Nigel je izazvao skandal plešući s Cliveom Barnesom, koji je bio nafrakan i imao namazane usne!

Svi su govorili da je Nigel topli brat, pa sam se potrudio da svakom utuvim u glavu da nije više moj najbolji prijatelj. Barry Kent je prošvercao kroz izlaz za nuždu dvije velike konzerve piva »Tartan«. Polokala ih je njegova šesteročlana banda tako da dečki nisu mogli stajati na nogama. Na kraju zabave Rick Lemon je pustio neku pretpotopnu ploču »Bijeli Božić«, pa su svi parovi jako sentiš začagali. Šapnuo sam Pandori da je obožavam, a ona mije odvratila: »Samo dokle će, Aidy, srce, ova naša sreća potrajati?«

U Pandoru se čovjek može uvijek pouzdati da će ga na kraju politi hladnom vodom. Otpratio sam je kući. Dvaput je poljubio. Vratio se kući. Nahranio psa. Opipao Rosie puls. Legao u krevet.

Petak, 24. prosinca Badnjak

Rosie je dokraja zarobila staru, pa sam morao sam obaviti sve kupovine za Božić. U 7 i 30 stajao sam već u mesnici u repu za puricu, svinjski but i mljeveno meso.

U 9 i 30 stajao sam u repu u voćarnici. Kupio sam 1 i pol kg prokulica, 24 mandarinke, 1 kg miješanih oraha i lešnjaka, 2 grančice božikovine (pazi da imaju na sebi bobice!), salatu (nemoj zaboraviti na zelenu papriku!), 2 kutije datulja (onih na kojima je naslikana deva!), 1 i pol kg jabuka (ako nema Coxa, onda Granny Smith!) i 3

1 6 5

kg krumpira (dobro pregledaj svaki komad da nije proklijao!).

U 11 i 15 bio sam u praonici rublja. Oprao i osušio presvlake za tri komada pokućstva.

U 2 sata bio sam s dugačkim popisom artikala u trgovini mješovitom robom. Ispred trgovine sam ostavio Rosina kolica, kojima sam poslije odvezao robu kući. Kupio sam za 2 i pol funte stiltonskog sira (pazi da bude lijepo pljesniv i da ne bude mekan!), 2 kutije »šapa«, crveni i žuti žele... konzervu voćne salate... I tako dalje, i tako bliže...

U 16 i 10 borio sam se da uđem u robnu kuću Woolworth’s i da se probijem do tezge sa raznobojnim žaruljama. U 16 i 20 probio sam se nekako do tezge, ali sam zatekao samo prazne police i još neke očajnike koji su prenosili jedni drugima obavijesti: »Kod Curryja još ima nekih žarulja sličnih fenjerima«, »Kod Rumbelowa imaju još dva paketa onih u obliku zvijezde«, »Kod Habitata ima nekih supermodernih ali su im cijene paprene!«

Obišao sam sve spomenute trgovine i još poneke, ali u 17 sati morao sam priznati poraz i stati u dugački rep za autobus.

Po gradu su paradirali pjevajući božićne pjesme pijani momci nasprejani umjetnim snijegom i tvorničke radnice okićene vijencima od šljokica. Da ih je mogao vidjeti, Isus bi se okrenuo u grobu.

U 17 i 25 uhvatila me panika, izašao sam iz repa i upao kod Marksa i Spencera da kupim još nešto u zadnji čas.

Bio sam potpuno izbezumljen. Neki mi je glas u glavi stalno šaptao: »Još samo pet minuta i trgovine se zatvaraju. Kupuj! Kupuj! Kupuj!«

Robna kuća bila je puna uznojenih muškaraca koji su kupovali ženske gaćice. U 17 i 29 došao sam k sebi i vratio se na autobusnu stanicu, upravo na

166

vrijeme da vidim kako mi autobus odlazi. Na kraju sam kupio paket raznobojnih žarulja kod g. Cherryja odmah iza ugla od naše kuće. U 18 i 15 bio sam kod kuće.

Stara je jako lijepo uredila dnevnu sobu (čak je obrisala prašinu s lajsni pri dnu zidova), pa kad smo još upalili nove raznobojne žarulje, aranžirali cvijeće, namjestili grančice božikovine itd, izgledala je kao soba s kakve božične čestitke. Stara i ja smo još na brzinu nešto popili prije nego što je stigao Bert kolima za stare i nemoćne, za čijim je upravljačem sjedio neki ljubazni dobrovoljac.

Posjeli smo Berta pred telku, tutnuli mu u ruke sendvič sa ciklom i flašu crnog piva, pa smo otišli u kuhinju da ispečemo kolačiće i priredimo j oš neke sitnice.

1 sat u noći. Upravo sam se vratio s polnoćke. Bilo je vrlo ganutljivo (čak i za jednog ateista), iako mislim da nije trebalo živa magarca dovoditi u crkvu.

2 sata u noći. Upravo sam se sjetio da sam zaboravio kupiti kliješta za orahe.

Subota, 25. prosincaBožić

Ustao u 7 i 30.Umio se i obrijao, oprao zube, istisnuo bubuljice,

sišao u prizemlje i pristavio vodu za čaj. Ne znam pravo što se to u zadnje vrijeme događa s Božićem, ali nešto se događa. Jednostavno, nije više ono što je bio nekoć dok sam bio mali. Stara je nahranila i oprala Rosie, a ja Berta. Onda smo otišli u salon i otvorili darove. Bio sam strašno razočaran čim sam vidio kakvog je oblika moj dar. Znao sam na prvi pogled da u njemu nema ni jednog jedinog

167

mikročipa. Dobro, u redu, kožuh je zbilja topao, ali s njim ne možeš ništa drugo nego da ga nosiš.

Zapravo sam ga se već nakon dva sata zasitio pa sam ga skinuo. Stara je, međutim, bila ushićena urom za kuhanje jaja. Rekla je: »Hura, još jedna za moju zbirku!« Rosie nije ni pogledala čokoladu »Santa« koju sam joj kupio. Prema tome, 79 penija bačeno u vjetar. A evo što sam ja dobio:

Kožuh 3/4 dužine (iz kataloga »Littlevvoodsa«) Godišnjak stripova Beano (grdno razočaranje, ove godine su stripovi samo za malu djecu) Papuče (kakve nosi glumac Michael Caine, samo što malo ljudi to zna)Švicarski vojnički nož (stari se nada da ću više odlaziti na svježi zrak i upotrebljavati ga) Kutiju mentol-bombona (tobože od psa)Pletenu zimsku kapu (od bake Mole. Fuj! Fuj!) Sportsku knjigu za dječake (od bake Sugden — na koricama slika nogometaša Stanleyja Matthevvsa)

Bilo mi je čisto drago kad se u 11 sati pojavila teta Sušan sa prijateljicom Glorijom. Njih se dvije vrlo slobodno i otvoreno izražavaju, a Gloria je usto strašno zgodna i seksi. Nosi haljine s nabranim porubima, čipkane trikoe i visoke pete, a govori maznim glasom od kojeg mi se topi utroba. Nikako mi nije jasno zašto se druži s tetom Sušan, koja je zatvorska ključarica, puši cigare i ima dlakave ruke.

Purica je bila dobra, ali bi bila još bolja da je stara izvadila iznutricu i da je skinula vrećicu od plastike prije nego što je strpala sve skupa u pećnicu. Dok se purica trančirala, Bert je dobacivao dvosmislene primjedbe. Zapiljio se u Glorijin dekolte i rekao: »Dajte mi jedan lijepi komad pršića!« Gloria nije bila ni najmanje šokirana, ali

168

sam ja strašno pocrvenio i sagnuo se pod stol kao da mi je tobože nešto palo na pod.

Kad me je stara upitala koji dio purice ja želim, rekao sam: »Krilo, molim!« Zapravo sam želio prsa, nogu ili batak, ali je krilo bilo jedini dio purice bez seksualnih primisli. Rosie je pojela nekoliko žličica pire-krumpira s umakom od pečenja. Grozno se ponaša za stolom, gore i od Berta.

Popio sam čašu »Ždrijepčeve krvi« i postao strašno hincast. Govorio sam briljantno i neobično duhovito skoro sat vremena, ali mi je onda stara naložila da napustim društvo i usput pripomenula: »Dosta je da malo gucne pa da više ne zna što govori.«

Kraljica nije izgledala baš jako sretna dok je držala govor. Možda je i ona ove godine dobila šugave darove kao ja? Bert se zakvačio s tetom Suzan oko kraljevske obitelji. Rekao je da bi ih on »sve skupa napucao u gradske kuće u Liverpoolu«.

Nato je Gloria rekla: »Ali, Berte, to bi bilo malo previše drastično. Njima bi svakako bolje odgova­rao onaj supermoderni grad Milton Keynes. Ipak oni nisu navikli da žive u tako primitivnim uvjetima.«

Navečer sam svratio do bake i staroga. Baka me natjerala da pojedem četiri kolačića, i zapitala me zašto ne nosim svoju novu zimsku kapu. Stari nije ništa rekao. Sjedio je u naslonjaču mrtav pijan.

Nedjelja, 26. prosinca Prva po Božiću

Pandora i ja svečano smo razmijenili darove u mojoj sobi osvijetljenoj svijećama. Ja sam njoj objesio oko vrata zlatni lančić, a ona meni šal od 70% vune, 10% kašmira i 20% sintetike.

1 6 9

Kašmirski šal a tek mi je 15 godina!Pripazit ću da svi mogu u svako doba vidjeti

etiketu na šalu.Pandora se nije mogla nadiviti zlatnom lančiću.

Neprestano se gledala u ogledalu i govorila: »Hvala ti, dušo, ali kako si mi samo uspio kupiti lančić od čistog zlata? Pa mora da te je koštao najmanje sto funti!«

Nisam joj rekao da ih kod Woolwortha jeftino prodaju, po dvije funte komad.

Ponedjeljak, 27. prosincaDržavni praznik u Ujedinjenom Kraljevstvu, osim u Škotskoj.

Maloprije mi je jedan klinac na novom kroseru BMX predao ovo pisamce:

Srce moje drago!Strašno mi je žao, ali ne mogu s tobom u kino na

Vanzemaljca.Jutros sam se probudila sa groznim, odurnim

osipom na vratu.Srdačno te pozdravlja

PandoraP.S. Ja sam alergična na neplemenite metale.

Utorak, 28. prosinca

Šetao sam se gore-dolje po High Streetu u novom kožuhu i sa kašmirskim šalom oko vrata kad sam opazio Nigela kako pozira u novim kožnatim hlačama pred semaforima. Pozvao me k sebi »na razgovor«. Pristao sam. Putem mije rekao da se još ne može odlučiti kojoj vrsti spolnosti da se prikloni: homoseksualnosti, biseksualnosti ili heteroseksual­

no

nosti. Pitao sam ga u kojoj najviše uživa. Odgovorio mi je: »U sve tri podjednako, Moley!« Nigel se nikad nije mogao ni za šta odlučiti.

Pokazao mi je svoje darove. Dobio je slijedeće: pribor za body-building, »Adidas« kopačke, kovče- žić s toaletnim priborom »Mary Quant« i uniseks trenerku za jogging.

Srijeda, 29. prosinca

Jutros, dok sam se šetuckao po High Streetu, sreo sam Dannyja Thompsona, koji se ponaša kao kakav otkačeni crnja. Pitao me da li sviram na kojem instrumentu. Odgovorio sam mu da ne sviram.

A on će nato: »Šteta, šteta, ja baš pod hitno trebam jednog basistu.«

Rekao sam mu da se čudim što će jednom rege bendu dva basa.

A on se nato nasmijao, zapljeskao rukama i rekao: »Ja trebam bas-gitaru, kužiš, onog što daje ritam.«

Rekao sam mu da bih mogao surađivati s njegovim bendom jedino kao tekstopisac.

Predložio mi je da napišem nekoliko pjesama i podastrem ih braći. Zatim se nekako komplicirano rukovao sa mnom i otišao dalje niz ulicu pocupkujući u hodu, a plave kečke poskakivale mu na plećima.

Četvrtak, 30. prosinca Uštap

Bio sam danas u šetnji sa starom, Rosie, tetom Sušan i Glorijom u parku Bridgegate. Bertu ionako

1 7 1

nije stalo do friškog zraka pa je ostao kod kuće sa psima i ostacima od božične klope. Propješačili smo 4 dosadne milje. Ja sam išao ustopu za Glorijom da joj što bolje vidim guzicu i noge. Teta Sušan i Gloria vraćaju se večeras u zatvor Holloway. Bolno će mi nedostajati jer su tako vesele i vitalne ženske. Bert se sutra vraća u svoj bungalov. On mi neće nedostajati. Vječito samo bulji u telkač i ne da nikom drugom držati Rosie.

Petak, 31. prosinca

Bert nas je zamolio da ostane još kod nas do Nove godine. Rekao je da se ne može pomiriti s time da Novu godinu dočeka samo u društvu s jednim dobrovoljnim socijalnim radnikom. Stara je pristala, ali me je onda odvela u kuhinju i šapnula mi: »Čuj, Adriane, Bert ne može zauvijek ostati kod nas. Ja ne mogu istodobno paziti i na malo dijete i na nemoćnog starca!«

U 11 sati nazvao je stari da nam svima poželi sretnu novu godinu. Staroj se faca nekako smekšala i osula mrljama. Pozvala je staroga na piće.

U II i 15 javio se telefonski onaj tipus Lucas iz Sheffielda i počeo cviljeti kako je sam sa flašom »Johnnieja VValkera«. Stara mu je odbrusila: »Pa to je zbilja strašno! Trebao si kupiti bar neki pošteni viski — ipak je Nova godina«.

Stara opet jako dobro izgleda, otkako joj se vratila linija. Zapravo je nakon ta dva telefonska razgovora ponovo zadobila ono svoje nekadašnje kočoperno držanje. Stari se pojavio na našem pragu u minutu do dvanaest sa paketićem kockica za potpalu (najbliže ugljenu što je mogao naći na tržištu). Zatim, kad su Škoti na telkaču o ponoći pomahnitali, stali smo svi oko Bertovih kolica,

172

uhvatili se za ruke i zapjevali staru pjesmu »Auld Lang Syne«. Onda smo malo pričali o Queenie i Trlici, i govorili ono što se obično govori: »E, da mi je znati što će nam donijeti 1983!«

Mene osobno više ništa ne može iznenaditi. Kad bi mi stari priznao daje zapravo ruski agent, ili kad bi stara zbrisala s nekim cirkuskim bacačem noževa, ne bih ni okom trepnuo.

Pandora je nazvala u 1 sat da mi kaže: »Sretna ti nova godina!« Činilo se da se tamo dobro zabavljaju. Bilo mije žao što nisam otišao k njima, umjesto što sam kao dobar dečko ostao kod kuće. Legao sam u krevet ukočen od trte. Ove godine polažem malu maturu.

1 7 3

Subota, 1. siječnja 1983.Nova godina

Evo mojih odluka za novu godinu:

1. Štrebat ću za maturu najmanje dva sata na noć

2. Neću' više starinom puder-kvasnom čistiti kadu

3. Kupit ću si posebnu vrstu četke za svoj kožuh4. Prestat ću se baviti erotskim mislima u školi5. Podmazivat ću bicikl jedanput tjedno6. Nastojat ću ponovo zavoljeti Berta Baxtera7. Platit ću globu u knjižnici (88 penija) i ponovo

se upisati8. Nastojat ću izmiriti staru i starog9. Otkazat ću pretplatu na Beano

Nedjelja, 2. siječnja

Danas sam se opet mjerio. U posljednju godinu dana porastao sam tek za pet centimetara, pa se moram pomiriti sa činjenicom da ću biti jedan od onih koji nikad ne vide dobro u kinu.

Inače, ten mije potpuno upropašten, uši mi strše, a u kosi imam tri razdjeljka i ne izgledam dobro, ma kako se počešljao.

1 7 5

Ponedjeljak, 3. siječnja

Moji rQditelji vode pregovore o ponovnom uspostavljanju bračnih odnosa. Stara je izjavila: »Ali, Adriane, kako to još uopće može funkcionira­ti? Previše bi toga trebalo zaboraviti.« Preporučio sam joj hipnozu.

Utorak, 4. siječnja

I dalje se vode pregovori iza zatvorenih vrata. Kad je stari odlazio, zamolio sam ga da mi kaže kako je protekao sastanak. Odgovorio mi je: »Nemam komentara!« i sjeo u kola.

Srijeda, 5. siječnja

Pregovori su prekinuti.Začuo sam kako je šećernica tresnula o pod i

kako su oboje povisili glasove. I zatim, kako je stari zalupio vratima.

Četvrtak, 6. siječnja

Preko posrednika (mene) upućena je poruka da bi bilo poželjno da se pregovori obnove. Poruka je prenesena i povoljno primljena, pa je meni povjereno da utanačim vrijeme i mjesto pregovora te pojedinosti oko čuvanja djeteta.

176

Sastanak je započeo u 8 sati navečer u jednom kineskom restoranu. Razgovori su potrajali cijelu večer i prekinuti su tek kad se jedna od dviju strana morala vratiti kući da nahrani dijete.

Petak, 7. siječnja

Subota, 8. siječnja

Obje zainteresirane strane izdale su slijedeće saopćenje:

Postignuta je suglasnost da Pauline Monica Mole i George Alfred Mole pokušaju ponovo živjeti u bračnoj zajednici u probnom roku od mjesec dana. Ako u tom roku Pauline Monica Mole (u daljnjem tekstu P.M.M.) ili George Alfred Mole (u daljnjem tekstu G.A.M.) prekrše slijedeći ugovor, on će biti proglašen nevažećim i bezvrijednim, te će se automatski povesti brakorazvodna parnica.

UGOVOR

1. G.A.M. će drage volje i bez ikakvih prigovora ili opomena sa strane obavljati svoj dio kućanskih poslova.

2. P.M.M. će održavati svoju polovicu zajedničke spavaće sobe u higijenski besprijekornom i pristojnom stanju.

3. Obje će ugovorne strane zajedno ručati svake nedjelje u restoranu.

4. Djeca iz zajedničkog braka, Adrian i Rosie Mole, uživat će doličnu i jednaku pažnju obaju roditelja.

5. Financijski poslovi pretresat će se svakog petka u 7 sati navečer.

1 7 7

12Novi jadi

6. P.M.M. otvorit će svoj vlastiti tekući račun u banci.

7. Ni jedna ugovorna strana neće se upuštati u očijukanje, zavođenje ili preljub s osobama suprotnog spola bez znanja ili privole druge ugovorne strane.

8. P.M.M. se obvezuje da će zatvoriti zubnu pastu svaki put nakon uporabe.

9. G.A.M. se obvezuje da će sam prati svoje rupčiće.

10. Obje ugovorne strane imaju neograničenu slobodu da se bave svojim hobijima, političkim interesima, demonstracijama i društvenim aktivnosti­ma izvan kuće.

11. G.A.M. se obvezuje da će škartirati obje jahaće hlače od gabardena.

12. P.M.M. neće vječito jahati na epizodi sa Doreen Slater, a G.A.M. neće isto tako jahati na epizodi s Luča som.

Potpisano na današnji dan 8. siječnja 1983.Pauline Mole George Mole A. Mole, prvi svjedok Rosie Mole, drugi svjedok (potpisana križićem)

Nedjelja, 9, siječnja

Danas je stari spalio u vrtu iza kuće svoje jahaće hlače od gabardena. Čarkajući po spaljenoj tkanini, rekao je: »E, odsad više nema labavo«. Ne znam da li je mislio na život ili na hlače.

178

Ponedjeljak, 10. siječnja

Danas je opet počela ona prokleta, šugava škola. Svi su se razmetali svojim novim džepnim ra.čunari- ma. Moj kožuh privlačio je pažnju kud god sam išao — a išao sam svuda. To je prevelika dragocjenost da bih je ostavio u garderobi. Na jutarnjoj smotri Pandora i ja držali smo se za ruke. To je primijetio g. Scruton i rekao: »Ostavite te svoje smiješne pubertetske djetinjarije za poslije škole!« Pandora je još i za vrijeme odmora bila uzrujana, ali sam je ja umirio u muškom zahodu rekavši daje g. Scruton vjerojatno impotentan, pa ga hvata bijes kad vidi mlade ljubavnike obuzete strašću.

Utorak, 11. siječnja

Večeras sam opet vidio na TV Roya Hattersleyja. Udebljao se. Trebao bi prijeći na dijetu za slučaj da se raspišu opći izbori. Gledaoci ne vole debele političare — treba se samo prisjetiti stoje Churchill doživio poslije rata. Birači su mu okrenuli leđa zato što je bio predebeo. Ja sve to dobro znam jer smo danas na satu povijesti gledali film o drugom svjetskom ratu. Možda ću još postati povjesničar, ako mi se pamćenje malo popravi.

Srijeda, 12. siječnja

Nigel je osnovao »Klub kontraša« u školi. On je još zasad jedini član tog kluba, ali će biti zanimljivo pratiti tko će mu se sve pridružiti. Primijetio sam Mudraca Hendersona kako se zadržava oko oglasa držeći se nekako čudno.

179

Četvrtak, 13, siječnja

G. Scrutonje zabranio osnivanje »Kluba kontra- ša«. Izjavio je da on i uprava škole nikako ne mogu odobriti korištenje školske gimnastičke dvorane za »nemoralne ciljeve«. Nigel se pravio Englez. Rekao je: »Ali, gospodine, ,Klub kontraša’ osnovan je za učenike koji žele provoditi veliki odmor u živahnim, nestašnim, veselim, šaljivim, razigranim, pustopa- šnim, sportskim aktivnostima i igrama. Što ima u tome nemoralno?«

G. Scrutonje rekao: »Nigele, riječ kontraš ima danas jedno sasvim određeno značenje. Ne znači više samo čovjeka koji svira u kontrabas.«

Nigel ga je priupitao: »A što još znači, gospodine?«

Scruton se počeo preznojavati i mahati lulom. Očito nije znao što da mu odgovori, pa mu se Nigel na kraju smilovao i rekao: »Oprostite, gospodine, vidim da ću morati pogledati u neki noviji rječnik suvremenog jezika!«

Petak, 14. siječnja

Moram svratiti do Berta da vidim kako mu je. Da se bar nisam nikad zbližio s njim! Kog sam si vraga naprtio tog starog kenjca na vrat!

Subota, 15. siječnja

Školu je zapljusnuo novi val viceva. Ti tzv. vicevi, po mom mišljenju, zaista su djetinjasti. Gledam u čudu kako se moje kolege previjaju od smijeha u hodniku, a suze im teku niz obraze nakon što im je netko ispričao takav jedan vic. Primjerice:

180

1. Pitanje: Što je to abadžija?Odgovor: Član vokalnog sastava A.BBA.

2. Pitanje: Što je to fićfirić?Odgovor: Fićo de luxe.

3. Pitanje: Što znači kremirati?Odgovor: Preliti kremom.

4. Pitanje: Što je to solist?Odgovor: Član druge polovice VIS-a »Leb i

sol«5. Pitanje: Što je to sekstant?

Odgovor: Seksepilna tetka1

Vrati se, Oscare Wilde! Domovina vapi za tobom.

Nedjelja, 16. siječnja

6 sati navečer. Danas je stari prvi put obukao svoje nove tijesne traperice. Izgleda strašno glupo u njima, poput ovna koji se prodaje pod janjca, odnosno ovčetina pod janjetinu.

Starci su odgiljali u bircuz a ja sam morao čuvati Rosie. Uz to sam još morao paziti na svinjsko pečenje i krumpir, i skuhati povrće. Nahranio sam Rosie bez problema, ali mi je trebala cijela vječnost da se podrigne. Lupkao sam je dugo po leđima, no nikako da se podrigne, sve dok je nisam okrenuo naglavce. Poslije sam se pravio da ne vidim da joj je trebalo promijeniti pelene, tobože sam se iznenadio kad je stara ustvrdila da u sobi smrdi po dreku.

10 sati navečer. A sad o jednom škakljivom pitanju. Što ja zapravo osjećam prema povratku staroga kući? Stari se vratio još prije tjedan dana i

' Primjeri preuzeti iz knjige Dragoslava Andrića Svaštara (izd. biblioteke »Evergrin«, Znanje, Zagreb).

1 8 1

imao sam dovoljno vremena da razmišljam o tome. Međutim, već je i prije dolazilo među njima do ovakvih pomirbi koje su redovito završavale tragično. Stoga ću se radije suzdržati od komentara dok ne prođe o'va sentiš faza i dok se opet ne počnu ponašati normalno.

12 i 15 u noći. Zašto nisam posjetio Berta? Mole, zašto si takav bijedan slabić?

Ponedjeljak, 17. siječnja

Danas je počeo na TV jutarnji program. Ustao sam u 5 i 45 da ne bih propustio taj historijski događaj. Pripremio sam doručak za sebe i za psa i odnio ga u dnevnu sobu. Inače je zabranjeno nositi kukuruzne pah uljice u dnevnu sobu da ne bi koja od njih ispala iz zdjelice i zalijepila se za tepih, ali sam bio uvjeren da mi stara u ovoj specijalnoj prigodi to neće uzeti za zlo.

Pas je malo zeznuo stvar jer je stao nogom u svoju zdjelicu i pr.osuo kašu po tepihu. Počistio sam ono najgore praznim paketićem od cigareta pa smo sjeli da čekamo do 6 i 30. U 6 i 25 probudio sam starce vičući na sav glas uza stube da počinje jutarnji TV program. Stari se proderao niza stube da on nije željan vidjeti onog jebenog Franka Bougha u pola sedam ujutro, i da će mi zavrnuti šijom ako ne utišam taj prokleti televizor.

Probudila se Rosie i počela cmizdriti. Ja sam naravno bio svemu kriv, a zbog te svađe i galame zakasnio sam na početak programa. Eto kakve sam ja sreće!

Uživao sam u horoskopu, u vijestima, u znamenitim ljudima i u voditelju Franku Boughu. Frajer djeluje nekako jako flegma. Ne bih imao ništa protiv toga da imam takvog oca. Ali najviše

182

sam cvao u Selini Scott, onako bajnoj i oštroumnoj.U 7 i 45 pridružio mi se pred ekranom Courtney

Elliot. Rekao je za emisiju da je »na intelektualno niskom nijou« i dodao da će radije i dalje slušati na slušalice Četvrti program radija. Frank Bough nije smio otvoriti šampanjac sve do nekoliko minuta prije devet, pa sam zakasnio u školu.

Pritužio sam se zbog toga pismenim putem generalnom direktoru televizije.

Poštovani gospodine!Želim vam čestitati na novom jutarnjem programu

»Za doručkom«. Gledao sam prvu emisiju i mogu reći da je, sve u svemu, riječ o zaista značajnom pothvatu. Međutim, ja i moji školski drugovi zakasnili smo u školu zbog toga što je tako kasno otvoren šampanjac.

To pokazuje, ili krajnju nebrigu za vaše gledaoce mlađeg uzrasta, ili žalosno nepoznavanje vremena kad ja i moje kolege moramo ujutro biti u školi.

Preporučujem vam, poštovani gospodine, da se ubuduće malo temeljitije informirate. I napokon, mogu li vas zamoliti da se posebne teme u slijedećim emisijama, kao što je npr. razgovor s Ernestom Hemingwayem o njegovoj najnovijoj knjizi ili čitanje horoskopa princeze Diane, emitiraju prije 8 i 30 (osim u petak, kad nemamo jutarnje smotre).

Zahvaljujući vam unaprijed na odgovoru, bilježim se s osobitim poštovanjem

A. Mole (15 god. i 9 mjeseci)

Utorak, 18. siječnja

Lord Franks objavio je izvještaj o ratu za Falklande, ali ne bih ga želio komentirati dok ne pročitam današnji Guardianov uvodnik na tu temu.

183

10 i 30 navečer. Nikako da nađem Guardian — nije na svom uobičajenom mjestu u košari za psa.

Srijeda, 19. siječnja

Našao sam Guardian u košari za smeće — u njega su bile umotane jučer upotrijebljene pelene. Oštro sam prigovorio staroj. Njezin je bijedni izgovor glasio da joj je ponestalo vreća za smeće.

Četvrtak, 20. siječnja

Selina Scott progoni me u snovima. Noćas je išla našom ulicom od vrata do vrata i prodavala krastavce. Ja sam kupio pola tuceta krastavaca novčanicom od 50 funti koju sam izvadio iz lisnice. Ona se stidljivo nasmiješila i upitala me: »A koliko vam je godina, gospodine moj, tako vam boga?« Odgovorio sam joj: »Petnaest mije godina, ljepoto djevojko!« Tada mi je pas skočio na glavu i probudio me.

Pokušao sam staroj ispričati ovaj svoj san, ali me nije htjela ni saslušati. Rekla je: »Ima još samo nešto što je dosadnije od slušanja tuđih snova, a to je slušanje tuđih problema.«

Petak, 21. siječnja

Noćas smo Selina i ja sami samcati veslali preko Atlantika. Selina je ispala iz čamca pa ju je progutao dupin. Ja sam doplivao za njom u dupinov trbuh — unutra nam je bilo sasvim zgodno. Popili smo po čašu šampanjca, a onda smo

184

isplivali napolje i vratili se u čamac, gdje smo zatekli Franka Bougha kako uči Pandoru čitati naglas nogometne rezultate.

Ispričao sam starome svoj san do u tančine (stoje Selina imala na sebi itd.), ali sam vidio da stari nije ozbiljno zainteresiran. Sad znam zašto ljudi odlaze psihijatrima. (Psihijatri još jedini slušaju čovjeka što govori.)

Subota, 22. siječnja

Jutros nije bilo Seline na TV, pa sam se morao zadovoljiti time da pratim u grad Pandoru, koja je htjela kupiti neonski ružičaste vunene štucne. Pošto smo obišli pedesetak dućana, u kojima se Pandora podsmjehivala bezveznim nijansama ružičaste boje (nijedna nije bila po njenom ukusu), predložio sam joj da svratimo nekud na kavu. Dok sam skidao pjenu s kave, priznao sam Pandori što osjećam prema Selini. Pandora je to vrlo mirno primila. Rekla je: »Da, njoj se zbilja mora čestitati. Malo bi žena podnijelo sve one bolove od plastičnih operacija kao što ih je ona podnijela!«

Pandora tvrdi da su kirurzi prepravili Selini nos, usta, dojke, uši i oči. Sirota Selina mora svakog dana provesti po tri sata pred ogledalom u šminkernici da bi joj prikrili ožiljke od operacija. Na kraju je Pandora još dodala: »Dakako da se na klinici prijavila pod svojim pravim imenom i prezimenom: Edna Grubbe!«

Upitao sam Pandoru otkud joj svi ti podaci o slavnim ljudima. Ugasila je cigaretu u pepeljari i rekla: »Moji su svojedobno bili jako dobri s jednom osobom na visokom položaju na BBC-ju.«

Pitao sam je s kim. Da nije možda posrijedi neki čistač prozora? Ali sam to rekao sasvim tiho jer je

1 8 5

Pandora bila već iznervirana. Nastavili smo obilaziti dućane, ali nigdje nismo našli neonski ružičaste štucne, pa je Pandora odlučila da uzme »slobodni dan« i ode u London u kupovinu. Na kraju je rekla: »Bože, kako mrzim ovu bijednu provinciju!«

Nedjelja, 23. siječnja

Danas je opet nazvao onaj odurni tipus Lucas. Rekao sam mu da je stara sa starim u bircuzu. Pitamo me a kojem bircuzu, pa sam mu rekao u kojem, ali umjesto da prekine razgovor, počeo me zapitkivati o Rosie. Čak me zamolio da je donesem do telefona ne bi li je čuo kako guguće. Rekao sam mu da je mada zaostala u razvoju i da se još uvijek samo dere. Tada je Lucas rekao nešto čudnovato. Rekao je: »Po tome se vidi da je moja!«

Stara se vratila kući loše volje, a stari još gore. Čini se da je stara usred partije pikada otišla iz bircuza radi nekog telefonskog razgovora.

Ponedjeljak, 24. siječnja

Službenici vodovoda stupili su u štrajk, jpa nas je večeras stari sve natjerao da se okupamo. Cak i psa. Onda je počeo skupljati po kući karnistre i puniti ih vodom. Za sve to vrijeme bio je veseo i zviždukao je. Stari voli krizne situacije.

Utorak, 25. sij ečnja

Divno! Sjajno! Kolosalno! Fenomenalno! U školi je zabranjeno tuširanje!

186

Ne moram više dva puta tjedno javno pokazivati svoju nedovoljno razvijenu muskulaturu. Nadam se da će štrajk službenika vodovoda potrajati sve dok ne završim obavezno školovanje. Zapravo bi frajeri trebali tražiti najmanje 500 funti tjedno!

Srijeda, 26. siječnja

Courtney Elliot se ponudio da mi daje privatne instrukcije za malu maturu. Navodno je on doktor filozofije, a prekinuo je akademsku karijeru nakon svađe u dekanatu oko raspodjele novih katedri. Navodno su mu bili obećali jednu katedru, a onda mu je nisu dali.

Meni se čini da to ipak nije dovoljno značajan razlog da se čovjek odrekne dobrog namještenja. Na kraju krajeva, ja ne vidim velike razlike među katedrama. Ali, ja sam egzistencijalist kome je zapravo sve ravno do mora.

Meni su sve katedre jednake.Čitam knjigu Jacka Kerouaca Na cesti.

Četvrtak, 27. siječnja

Večeras je Ken Livingstone govorio na TV o tome kako je izborio odluku Vrhovnog suda da se smanji cijena autobusnog prijevoza u Londonu. To me je ponukalo da zatražim od staraca lovu za autobus do škole. Nakon pješačenja od jedne milje svakog jutra dolazim u školu potpuno iscrpljen. Stari mi je nato rekao da je on pješačio po četiri milje do škole i četiri milje natrag, po kiši, vjetru, snijegu i ledu, po najvećoj žezi i po magli.

Ja sam nato rekao sarkastično (ali duhovito):

187

»Kakvi su neobični klimatski uvjeti vladali u Midlandsu u pedesetim godinama ovoga stoljeća!«

Starije odvratio: »U to se doba još znalo nešto o vremenu. A ti danas nemaš pojma o vremenu, čak ni kad bi sjekire padale s neba.«

Petak, 28. siječnja

Podsjetio sam staroga da u ponedjeljak stupa na snagu zakon o obaveznom vezanju pojaseva, a on mi je nato odgovorio: »Taj se još nije rodio koji će Georgea Molea natjerati da se veže kao beba!«

Stara je pripomenula: »Natjerat će te prvi policajac. Radije se veži!«

Subota, 29. siječnja

Nazvao me Bert Baxter da me pita zašto više ne dolazim k njemu. Odgovorio sam mu da imam posla preko glave,

A Bert će nato: »Da, toliko si zaposlen da ne možeš obići ni jednog starog osamljenog udovca.«

Obećao sam mu da ću navratiti sutra poslije večere. Tada me Bert zapitao: »Večere? Što je to?«

Odgovorio sam mu: »Ma sjećaš se valjda, Berte, to ti je ono meso, pa malo povrća, pa sok od pečenja, i tako to.«

Bert je rekao daje prošlo toliko vremena otkako se pošteno nakTopao da je već počeo zaboravljati što znače takve riječi.

Pozvao sam ga da sutra dođe k nama na večeru, i obećao mu da će stari doći po njega kolima, ali, kad sam to kazao starcima, starci su pošizili i rekli da su se već dogovorili da sutra pogledaju neke kuće što

1 8 8

su na prodaju, i da su kanili donijeti samo nešto iz kineskog restorana.

Kuće na prodaju! A zašto nisu meni rekli ni riječi? Na kraju krajeva, ja ove godine polažem malu maturu i neobično je važno da ne doživim nikakvu naglu promjenu, da ne dobijem traumu ili neurozu.

Nedjelja, 30. siječnja

Cijelo nedjeljno popodne čitao sam Bertu News of the World. Zaprepastio sam se koliko pastora napušta svoje stado i bježi s privlačnim raspušteni- cama.

Pročitao sam mu i dva-tri teksta iz priloga u boji Sunday Timesa, ali me Bert odjednom prekinuo i rekao: »Zar ti zbilja misliš da mene zanima taj posrani talijanski namještaj ili Jedan dan u životu’ tamo nekog pederčine pijanista?«

Rekao sam mu: »Mislim da bi morao bar donekle pratiti što se zbiva u kulturi!«

A Bert je nato opalio: »Kad god čujem riječ ,kultura’, ja se hvatam za otvarač od flaše.«

U 7 sati navečer stigao je Bertov dobrovoljac iz službe socijalne skrbi da odvede Berta u bircuz. To je neki mršav, nervozan čovjek po imenu Wesley. Kad je ušao u sobu, Sabra je zarežao i pokazao svoje jezovite očnjake, a Bert je rekao: »Wesley, samo bez ikakvih naglih pokreta! Sabra grize još gore nego što laje.«

Nisam mogao odoljeti napasti da se ne napravim malo važan. Prevrnuo sam Sabru na leđa i poškakljao ga po trbuhu. Čak sam izveo i svoju točku za uveseljavanje publike — turio sam glavu Sabri u ralje. Ipak, nisam dugo izdržao jer je Sabra bazdio po jeftinoj hrani za pse.

1 8 9

Kad su Wesley i Bert otišli, pospremio sam malo Bertu stan. Ispod jastuka našao sam Bertovu vjenčanu sliku sa Queenie. Smiješno je kad čovjek pomisli da i stari, smrdljivi, neprivlačni ljudi mogu biti sentiš.

Ponedjeljak, 31. siječnja

Putem do škole ja i Nigel smo se zbilja dobro zabavljali upozoravajući vozače da su se zaboravili vezati. Skoro da nam se nitko od njih nije zahvalio.

Utorak, 1. veljače

Danas su se pojavile prve pukotine na obnovlje­noj bračnoj zgradi mojih roditelja — svađa oko love.

Država nas drži u stanju u kakvom nas želi držati, tj. u neimaštini. Moji starci jednostavno ne znaju izaći na kraj s neimaštinom. Meni to nije ništa strašno jer sam se već navikao na nju. Ja nikad nisam dobivao više od tri funte na tjedan.

Srijeda, 2. veljače

Lucas se pojavio na našim vratima usred Dinastije i zatražio da vidi Rosie. Stari mu je rekao da je Rosie zauzeta i da je ne smije smetati, ali je Lucas počeo vikati onim svojim jakim monotonim glasom, pa ga je stari radi susjeda pustio u kuću.

Stara je problijedjela ispod »Maxa Factora« kao krpa. Lucas joj se obratio: »Pauline, zahtijevam da mi se omogući pristup našem djetetu.«

1 9 0

Starome su poklecnula koljena pa je sjeo na priručje sofe ne bi li se oporavio od udarca. Prozborio je slabašnim glasom: »Pauline, reci mi da je Rosie moje dijete!«

Stara mu je odgovorila: »Dabome, George, da je tvoje dijete!«

Tada je Lucas izvadio iz džepa kalendar za 1982. godinu i rekao: »Pauline i ja obnovili smo našu ljubavnu vezu 16. veljače 1982. Međutim, u intimne odnose stupili smo ponovo tek 13. ožujka 1982, kad je Pauline došla na jedan protestni skup u Sheffield.«

Stara je nato podvrisnula: »Ali tada sam nosila novu dijafragmu i nikako nisam mogla zanijeti.«

Stari joj je dobacio: »Preljubnice!«»Nisam ja nikakva preljubnica,« zajecala je stara.Stari se nato proderao: »A zašto ne nosiš

dijafragmu ako ti paše?«»Pa kažem ti da sam je nosila,« zavapila je stara

tjeskobnim glasom.Lucas je pokušao da je zagrli, ali mu je stara

iznenada zadala karate udarac po šiji.Svi su zaboravili na mene da postojim sve dok

nisam izletio iz sobe vičući: »Ja više ne mogu podnijeti ovu vječitu neizvjesnost!«

Na putu do svoje sobe prošao sam pokraj Rosie u njezinu krevecu. Igrala se sama sa svojim prstićima na nogama, ne znajući da se u prizemlju vodi rasprava o tome tko joj je otac.

Četvrtak, 3. veljače

Čini se da su u ožujku 1982. moji roditelji oboje potajno održavali izvanbračne odnose, čija je posljedica rođenje dvoje djece. A ja u svom dnevniku iz tog razdoblja zapisujem samo svoje

1 9 1

djetinjaste misli i brige tipične za jednoj četrnaestogodišnj^ka!

Pitam se nije li i žena Jacka Trbosjeka možd; ovako.nedužno zapisivala u svoj dnevnik:

10 i 30 navečer. Jack se kasno vratio kući. Moždc se dulje zadržao u uredu?

12 i 10 u noći. Jack se vratio kući sav krvav dohvatila su ga smetlarska kola.

U ovim trenucima krize Pandora mi je jedin: čvrst oslonac. Pravi stup soli.

Petak, 4. veljače

Na prvom satu (tjelesni) bilo mi je zlo pa sam cijeli dan proveo u školskom ekonomatu.

Ekonomka me pitala da li mi je kod kuće sve u redu. Ja sara zaplakao i odgovorio da mi kod kuće ništa nije u redu.

A ona će nato: »Adriane moj, kompliciran je život odraslih. Nije sve u tome da možeš ostati budan do kasno u noć i da imaš svoj ključ od stana!«

Ja sam pak njoj rekao da bi roditelji morali biti moralno besprijekorni, dosljedni i principijelni.

A ona meni: »Previše tražiš«.Zamolio sam je da mi obeća da neće nikom

živom reći da me je vidjela kako plačem. Obećala je i bila, dapače, tako dobra da mi je dopustila da ostanem kod nje sve dok se više nije vidjelo da sam plakao.

1 9 2

Lucas nam i dalje ne da mira.Danas je stiglo pismo od odvjetnika koji kaže da

će nas tužiti sudu ako ne omogućimo Lucasu da vidi Rosie.

Courtney Elliot nam je savjetovao da se obratimo dobrom odvjetniku koji će zaprijetiti Lucasu sudskom zabranom ako nas ne ostavi na miru.

Ne znam što mu to znači, ali dobro zvuči.

Subota, 5. veljače

Nedjelja, 6. veljače

Prekinuo sam višemjesečnu šutnju i otišao do bake da se pomirim s njom. U prvi mah se držala pomalo hladno, ali kad mi je ponudila da napravi karamele u sirupu, znao sam da mi je oprostila.

Kupila je australsku papigicu koja se zove Russell. (Ime je dobila po TV voditelju Russellu Hartyju koga baka voli najviše na svijetu, poslije mene.) Rekla mi je: »Ova mi je ptičica priredila više veselja nego cijela moja familija, a što je još važnije, sluša me i nikad mi ne odgovara.«

Nisam joj ništa rekao o aferi Lucas. Još jedan takav šok mogao bije dotući. Rekla je daje poslije skandala sa Trlicom i Trevorom Roperom ostala bez kose i da joj kosa više ne raste.

Zato i nosi šešir, čak i kod kuće.

Ponedjeljak, 7. veljače

Michael Heseltine eskivirao je javnu debatu sa članovima Pokreta za jednostrano razoružanje o raketama srednjeg dometa. Valjda se boji da bi ga raskrinkali kao neznalicu.

193

1 iNovi iadi

Nešto slično događa se i u našoj kući — stari odbija da porazgovara s Pandorinom starom kao bračnom savjetnicom.

Rosie izbijaju zubi. Mijenjamo joj po šest partihli na dan. Neprestano joj curi slina iz usta. Izgleda kao bijesan pas.

Utorak, 8. veljače

Nemojte me pitati kako podnosim ove duge školske dane. Nemojte me pitati ako boga znate! Krećem se kao nasmiješeni robot. Ali duša mi plače, plače, plače. Kad bi samo profe znale kako mi svaka njihova neljubazna riječ tjera suze na oči.

Izvlačim se tvrdnjom da imam konjunktivitis, ali katkad zbilja malo fali da ne zaplačem kao ljuta godina.

Danas završava bračni probni rok./ sat u noći. Obje ugovorne strane pristale su na

produženje probnog roka.

Srijeda, 9. veljače

IRA je otela trkaćeg konja Shergara. Reklo bi se da je Pandora zabrinutija za tog konja nego za mene. Pitao sam je: »Da nisi malo pretjerala u svojoj brizi za tog konja?«

Odgovorila mije: »Nisam, Shergar je čistokrvni pastuh i neobično osjetljiv. Mora da strašno pati.«

Ne znam komu da se obratim za pomoć. Možda da zbrišem u London?

194

Četvrtak, 10. veljače

Predomislio sam se što se tiče Londona. Guardian tvrdi da je zrak u Londonu toliko

zagađen olovom da će njegovi stanovnici totalno izludjeti.

Petak, 11. veljače

Angažirali smo odvjetnika Cyrila Hilla. Napisao je vrlo oštro pismo onom odurnom tipusu Lucasu, u kojem ga opominje neka nas pusti na miru.

Pismo nas košta 20 funti.

Subota, 12. veljače

Atmosfera je u kući napeta kao kišobran, pa sam otišao u posjet Bertu. Jedva sam se probio do njegovih vrata od silnih dobrovoljaca službe socijalne skrbi koji u repu čekaju naloge. Međutim, nitko od njih da se pozabavi Sabrom, pa sam mu ja očistio kućicu, očetkao ga i onda odveo u svakodnevnu šetnju po obližnjem igralištu.

Na igralištu smo zatekli Barryja Kenta i njegovu bandu — pravili su čvorove na užetima ljuljački, ali sa Sabrom sam se osjećao toliko siguran da sam se čak spustio niz tobogan.

Vraćajući se do Berta, sreli smo nekoliko njemačkih ovčara i njihovih vlasnika. Možda je to bio puki slučaj, ali svi su vlasnici odreda bili tako reći patuljci. Psi su im dopirali do pasa. Ne znam šta to znači, ali mora nešto značiti.

195

Sutra je Valentinovo. Mislim da ću uzeti slobodan dan. Ne mogu podnijeti pomisao da budem jedini u razredu koji neće doći sa pregršt kričavih karata i sa samodopadnim smiješkom na faci. Znam da ću jednu kartu dobiti od Pandore, ali to se ne računa. Hodam s njom već preko godinu dana.

Nedjelja, 13. veljače

Ponedjeljak, 14. veljače Valentinovo

Dobio sam četiri karte: od Pandore, od bake, od stare i od Rosie.

Jaka stvar!Ja sam Pandori poslao kartu s likom Kupida i

malo pakovanje slatkiša »After Eight«. Lucas je poslao kartu Rosie. Starci se ove godine nisu pretrgli, štede lovu kako bi platili odvjetniku za pismo.

Utorak, 15. veljače Pokladni utorak

Pandora ne razgovara sa mnom zato što sam joj na karti za Valentinovo, iz puke rastresenosti, napisao: »Sve ti najbolje želi...« Rekla je: »Adriane, to je simptomatično za stanje naših odnosa«.

Možda ima i pravo. Pomalo se hladim prema njoj. Ipak je malo prepametna. Stara nije mogla zbog Rosie ispeći palačinke, pa sam ja zasukao rukave. Nije mi jasno zašto se stari toliko pjeni, ionako je bilo vrijeme da se plafon u kuhinji iznova ofarba.

196

Srijeda, 16. veljače Pepelnica

Danas je specijalni dan za moje starce.Svakog dana popuše po 30 komada cigareta

svako. Jao si ga njima ako socijalno za to sazna! Baš bih im to priuštio!

Četvrtak, 17. siječnja

Danas sam u školskom zahodu napisao na zidu pjesmu.

Smatrao sam da je to dobar način da probudim uspavanu političku svijest svojih umno zaostalih drugova.

BudućnostKakva je budućnost mladih?Zar da im i opet samo kadim?Nema više neosvojenih vrhova,Nema više u pjesmi srhova.Kad završimo školu, posla nema. Razjedinjeni smo, a sve je puka shema Za otvaranje novih radnih mjesta.O dajte nam snova i nade smjesta!

A. MOLE

Petak, 18. veljače

Danas me direktor pozvao k sebi. Otkrio je moju pjesmu u zahodu. Upitao sam ga otkud zna da sam je ja napisao. Odgovorio mi je: »Pa kad si je sam potpisao, blento blentavi!« Isključen sam iz škole na tjedan dana.

197

Subota, 19. veljače

Barry Kent je danas svratio do mene sa svojom bandom. Rekao mi je: »Idemo u grad, možeš s nama!«

Bio sam nekako nihilistički raspoložen pa sam im se pridružio.

Nedjelja, 20. veljače

Švrljao sa Barryjem Kentom i dečkima po pustom trgovačkom centru. Osjećam neku čudnu bliskost spram kriminala. Pomalo mi sviće zašto lord Longford (također poznati intelektualac) provodi toliko vremena po zatvorima.

Barry mi je velikodušno dopustio da ga zovem Baz.

Ponedjeljak, 21. veljače Rođendan Georgea IVashingtona

Danas me Baz odveo svojoj kući i predstavio svojima.

Gđa Kent me dočekala riječima: »A nijesi 1 ti onaj što je zakuvo svu onu kašu?«

Odgovorio sam joj: »Jesam, taj sam, pa šta onda?«

Gđa Kent je nato rekla: »Tako se bogme ne divani sa starijim!«

A g. Kent je nadodao: »Pazi ti, mali, kako se izražavaš kad razgovaraš s mojom ženom!« Odmah sam se ispričao i počeo se pristojno ponašati. Štaviše, ustao sam i ponudio gđi Kent da sjedne na jedini čitavi stolac u kući.

198

Mali Kentovi sjatili se u dnevnu sobu i gledali na TV emisiju o demografskoj eksploziji. Na radio- -gramofonu stajala je fotografija u boji Clivea Kenta u vojničkoj uniformi. Pitao sam ih kako mu je. Odgovorila mi je gđa Kent: »Leži u vojnoj bolnici — stradali mu živci na Falklandima«.

Popio sam kod njih čaj i pojeo nekoliko sendviča sa pomfritom i kečapom. Pošto sam se navikao na čudni vonj u kući, opustio sam se prvi put u posljednjih nekoliko tjedana.

Utorak, 22. veljače

Pisamce od Pandore:

Adriane!Budući da se čini da ti bolje odgovara društvo

kojekakvih neotesanaca i asocijalnih tipova, mislim da će biti najbolje da raskinemo našu vezu. Put koji si izabrao nije onaj kojim sam ja nakanila stupati kroz život.

Hvala ti na lijepim trenucima,Pandora Braithvvaite

Srijeda, 23. veljače

Danas sam podigao nešto love sa stambene štednje i kupio si prvi put sportske cipele »Doc Marten«. Posebne su smeđe boje i imaju po dvadeset rupica za pertle.

U njima sam viši za 2 i pol centimetra.

199

Rane večernje sate proveo sam sa škvadrom ispred vinoteke. Dobacivao sam duhovite primjedbe djevojkama u prolazu tako da se cijela škvadra kesila. Prozvali su me »Mozak«. Baz mi je dao na znanje da imam sve preduvjete da budem vođa.

Četvrtak, 24. veljače

Petak, 25. veljače

Gđa Kent je poželjela novo pokućstvo, pa smo otišli do smetlišta da vidimo da li se može tamo štogod naći. Dovukli smo: dva skoro čitava kuhinjska stolca, pletenu košaru za rublje i mali tepih. Sutra idemo ponovo s Rosienim kolicima po veš-mašinu sa priključkom za cijeđenje.

Gđa Kent bila je prezadovoljna našim plijenom. Rekla je: »Sramota je doboga šta se sve baca!« G. Kent je ostao bez posla prije dva mjeseca, kad su zatvorili mljekaru. Bio je pomalo posramljen što smo dovukli sve te stvari. Čuo sam ga kako govori ženi: »Svako zlo za svoje dobro, a, Ida?«

Subota, 26. veljače

Uzeo sam kolica od kuće bez problema, ali je u njima, na žalost, bila i Rosie. Kad smo se vraćali, morali smo je nositi na rukama.

Ali klinka je bila dobra, nije uopće zaplakala. Gđa Kent je bila presretna kad je ugledala svoju novu veš-mašinu. Mašina je sasvim dobro izgledala, čim smo je malo obrisali G. Kent je izvadio pokvareni motor i počeo ga čistiti na tepihu pred kaminom a da gđa Kent nije ni pisnula! Moja stara

200

bi na njezinom mjestu pomahnitala. Ona ne da starome ni upaljač da napuni benzinom u salonu.

Nedjelja, 27. veljače

Dobra vijest. Mašina radi. Danas je već gđa Kent objesila sive pelene da se suše. Kad sam joj preporučio deterdžent »Ariel«, rekla je: »Kupit ću si ga sjutra, kad dobijem doplatke«.

Ponedjeljak, 28. veljače

Rosie je dobila prvi zub. Još mi krvari kažiprst.

Utorak, 1. ožujka

Svu sam večer stajao sa škvadrom pred kineskim kioskom i razbacivao se krekerima od škampa. Odavno nisam pročitao nijednu knjigu. Umjesto da čitam o životu, ja jednostavno živim.

Srijeda, 2. ožujka Sveti David

Progoni nas policija!Večeras, dok smo se vrzmali po trgovačkom

centru, policijska patrolna kola prošla su sasvim polagano pokraj nas, a vozač je gledao u nas.

I onda neka još netko kaže da ovo nije policijska država!

201

Četvrtak, 3. ožujka

Pozornik našeg kvarta Gordon posjetio je moje starce i upozorio ih da divljam s jednom poznatom zloglasnom bandom. Doći će i sutra da mi održi prodiku o građanskoj odgovornosti.

Petak, 4. ožujka

Pozornik Gordon je, mora se priznati, gala kit. Mršav je i veseo i svakome se obraća sa »šefe«. Ipak, rekao mi je i ovakve stvari: »Adriane, ti si očito bistar momak,« i: »Ti si iz dobre familije,« (aha!) i: »Za Kenta i njegovu bandu nema više nade, od njih nećeš imati nikakve fajde.«

Pitao me zašto sam odjednom zglajzao. Odgovo­rio sam mu da sam egzistencijalist i nihilist.

Rekao mi je: »Momci obično kažu da su upali u gabulu zato što im je bilo dosadno«.

Ja sam se cinički nacerio i rekao: »Da, egzistencijalizam i nihilizam samo su jedan korak dalje od toga.« Vidio sam po njemu da sam ostavio snažan dojam na njega svojim rječnikom.

Poslije su nam se pridružili starci i počeli se nabacivati otrcanim frazama kao što su: »Kod kuće je sasvim pristojan dečko« (stari) i »Barry Kent ga je skrenuo s pravog puta« (stara).

Kad je pajkan otišao, očistio sam si cipele i.legao sa psom u krevet.

Subota, 5. ožujka

Nazvala je baka i rekla mi da se u društvu umirovljenika »Evergreen« uvelike priča o tome

202

kako sam upao u »loše društvo«. Pozvala me k sebi na čaj. Nije mi se išlo, ali ima nešto u bakinom glasu čemu se čovjek ne može oduprijeti, pa sam ipak otišao.

Dok je baka pržila pogačice na električnom rešou, ispričala mi je kako je i moj stari imao okapanja s policijom 1953. godine. Rekla je: »Uhvatili su ga u krađi jabuka. Ja i tvoj siroti pokojni dida umalo što nismo propali u zemlju od sramote.«

Pitao sam baku je li stari poslije nastavio svoju kriminalnu karijeru.

Odgovorila mi je: »Kako da ne, zapravo je još dublje ogrezao, krao je poslije i kruške i šljive!«

Zanimalo me što je navelo staroga da odustane od kriminalne karijere. Baka mi je odgovorila: »Tvoj pokojni dida ga je pošteno izlemao reme­nom.« Siroti tata! Zato u njemu još uvijek kuha bijes.

Nedjelja, 6. ožujka

Biti član bande nije onako uzbudljivo kao što sam mislio. Ne radimo ništa drugo nego se motamo po trgovačkom centru i terenima za rekreaciju na vjetrometini. Ponekad poželim da se vratim u svoju sobu i čitam, a da mi pas leži do nogu.

Ponedjeljak, 7. ožujka

Upravo sam se vratio s bučnog večernjeg obilaska po tihim ulicama. Bilo je hladno i dosadno. Barry Kent je prevrnuo jednu kantu za smeće iz čistog vica, ali zapravo nije bilo bogzna

203

kako smiješno pa sam se silom kikotao s ostalim članovima škvadre. Barry Kent je rekao: »Da nema mene, moj tetak Pedro ostao bi bez posla.« Njegov tetak Pedro je smetlar.

Nakon što je Barry otišao kući, pokupio sam razbijeno staklo i vratio ga u kantu. Ne bih volio da se neki malac ozlijedi.

Utorak, 8. ožujka

Večeras je došlo do vrlo neugodnog incidenta.Barry Kent je obasuo pogrdama i uvredama dva

mala Singha. Ja sam mu rekao: »Ma daj, pusti ih na miru, Baz, nisu to loši dečki!«

Barry mi se podsmjehnuo i rekao: »Ja ne trpim nikog živog ko nije Englez«.

Kad sam ga podsjetio na njegovog tetka Pedra, dodao je: »Izim Španjolaca«.

Neću više dugo moći voditi ovaj dvostruki život.

Srijeda, 9. ožujka

Odlučio sam da ne polažem malu maturu. Ionako bih riknuo, pa čemu da se onda bez potrebe uzrujavam i još dobijem neurozu? Neuroza mi ne gine kad počnem živjeti od pisanja.

Četvrtak, 10. ožujka

Prva stranica moga novog romana:

204

A. Mole (15 god. i 11 mj.) Trgovački centar

Jake Butcher zažmiri pred nesmiljenim vjetrom što je šibao po popločanom tlu trgovačkog centra. Opsova jer mu je cigareta ispala iz usta.

»K vragu!« iskašlja se.Bila mu je to posljednja cigareta. Zgazi nesretni

opušak svojom solidnom cipelom »Doc Martens«. Zari obje šake u duboke džepove bluze nalik na utrobu, a slobodnom rukom zatvori patentni zatvarač na sportskoj torbi »Adidas«.

Upravo u tom času iznenadna zraka jarkog svjetla obasja prozore »Kod Tesca«. »Bože,« reče Jake sam sebi, »ti su prozori isto onako žuti kao sunčanice na van Goghovim platnima!« Tako su Jakeu prolazili dani u premišljanjima o umjetnosti i kulturi.

Malo zatim iznenada se razlegne grmljavina. »Bože«, reče Jake, »pa ta grmljavina zvuči baš kao kanonada u 1812. simfoniji!«

Ojađeno navuče kukuljicu na glavu kad kišne kapi poput divovskih suza počeše padati na betonsku pustu zemlju. »Sto ja ovdje radim?« upita se Jack. »Zašto sam ovamo došao?« protuži. »Kamo idem?« zabugari. Upravo u tom času zasja duga.

»Bože,« reče Jake, »ova duga izgleda kao...«

Ovdje sam morao prekinuti. U stvari, ne znam odakle je Jake došao, niti kamo ide.

Petak, 11. ožujka

Pandora Braithwaite hoda sa Mudracem Hender- sonom. Nadam se da će oboje biti sretni. Nigel kaže da njih dvoje neprestano razgovaraju samo o višoj matematici.

Večeras smo malo galamili pred Omladinskim klubom.

205

Rick Lemon se pravio da nas ne čuje, ali sam primijetio kako su mu nabrekle žile na sljepoočnica­ma. Kako to da moji roditelji ne vide da postajem besprizorni?

Subota, 12. ožujka

Večeras sam pred kineskim kioskom sreo Dannyja Thompsona, bijelog džezera. Upitao me da li sam već napisao koji tekst za njegov sastav. Rekao sam mu da odmah idem kući da nešto napišem. To mi je bio dobar izgovor da se izblendam. Bio mije već pun kufer Barryja Kenta koji mi je stalno gurao u hlače kuglice od škampa.

Nedjelja, 13. ožujka Majčin-dan

Onaj odurni tipus Lucas poslao je staroj čestitku za majčin-dan sa potpisom »Rosie«.

Baka je poslala Trlici kartu sa potpisom »Brett«.Stara je poslala baki Mole kartu sa potpisom

»George«.Stari je poslao baki Sugden kartu sa potpisom

»Pauline«.Ja nisam ove godine poslao kartu ženi koja me je

rodila. Međuljudski odnosi u našoj obitelji otišli su kompletno k vragu. Eto što znači živjeti u sjeni atomske bombe!

206

Ponedjeljak, 14. ožujka Dan Commonwealtha

Barry Kent je uhapšen zbog uništavanja nasada zumbula na trgu ispred Gradske vijećnice jučer ujutro u 7 sati.

Kao olakotnu okolnost naveo je daje htio cvijeće pokloniti majci.

Utorak, 15. ožujka

Razlozi za život

Možda će ipak biti bolje

Razlozi protiv života

Ionako ti smrt ne gine Život je vječita tjeskoba Previše okrutnosti na svijetuMala matura u lipnju Roditelji me ne trpe Izgubio sam Pandoru Nitko ne može živ napu­stiti bandu Barryja Kenta

Srijeda, 16. ožujka

Elizabeth Sally Broadway otrgne mi svaki čas šal sa vrata i pobjegne s njim tako da moram trčati za njom. To je pouzdan znak daje privlačim. Prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci osjećam kako mi se bude hormoni.

207

Četvrtak, 17. ožujka Sveti Pa trik

Elizabeth je danas po podne za vrijeme odmora zgrabila moju torbu i pojurila s njom preko školskog igrališta.

Sustigao sam je u šikari i tu smo se vrlo zgodno natezali oko pet minuta. Vrhunac je bio kad sam joj skinuo naočale i ukosnice.

Onako raspuštene kose i bez naočala, bila je sasvim drukčija.

Rekao sam joj: »Joj, Elizabeth, pa ti si lijepa!«Sam bog zna što bi se dogodilo da nije zvonce

označilo početak slijedećeg sata.2 sata u noći. Ne mogu spavati od svirke na

irskim gajdama što dopire iz kuće 0’Learyjevih.4 sata u noći. Maloprije me probudio prasak

razbijenog stakla.6 sati izjutra. Upravo su otišla policijska kola što

su prije toga stajala pred kućom 0’Learyjevih. Pajkani su odveli sa sobom Seana 0’Learyja. Sean je bio sasvim dobre volje, čak je pjevao neku pjesmu o četrdeset nijansi zelene boje.

Petak, 18. ožujka

Napokon! Starci su primijetili da sam se raspustio, pa su mi zabranili da poslije škole izlazim iz kuće.

Cijelu sam večer prečitavao po peti put Crnog ljepotana (knjigu o konju).

208

Subota, 19. ožujka

Obavijestio sam Barryja Kenta pismenim putem da istupam iz škvadre.

Dragi Baz!Fosili su mi zabranili da tjedan dana izlazim iz

kuće, pa se neću više moći zezati s tobom i dečkima. Osim toga, Baz, tjeraju me da polažem onu odurnu maturu u lipnju, pa će najbolje biti da se povučem sa svog mjesta u škvadri i prepustim ga nekom drugom. Nadam se da se tvoja stvar na sudu dobro razvija. Nećeš mi valjda ništa zamjeriti, a?

S bratskim pozdravom,Tvoj Mozak

Nedjelja, 20. ožujka Počinje britansko ljetno vrijeme

8 sati navečer. Cijelog je dana lijevalo kao iz kabla.

10 i 30 navečer. Kako može lijevati »kao iz kabla«? Kako je čudan taj jezik!

Ponedjeljak, 21. ožujka

Starci nisu skoro ni .riječi progovorili sa mnom od petka uvečer. Previše su zauzeti praćenjem razvoja Rosine manuelne spretnosti.

Kad god klinka dohvati kocku od plastike ili turi u usta krišku dvopeka, nagrade je aplauzom.

209

14 Novi jadi

Odlučio sam zbrisati od kuće.Nitko neće plakati za mnom. Vjerojatno starci

neće ni primijetiti da me nema. Obavijestio sam stambenu zadrugu tjedan dana unaprijed da želim podići 50 funti sa svoga računa, jer ipak nema smisla da nepotrebno ostanem bez kamata.

Utorak, 22. ožujka

Srijeda, 23. ožujka

Pripremam se za odlazak. Već sam napisao oproštajna pisma.

Pandora!Možda me neće biti neko vrijeme.

Adrian

Dragi mama i tata!Kad budete ovo čitali, ja ću biti već daleko. Znam

da je protuzakonito bježati od kuće prije navršene 16. godine, ali moram priznati da više volim živjeti kao bjegunac nego ovako kako sada živim

Vaš sinA. Mole

Dragi Berte!Poslušao sam tvoj savjet i otisnuo se u bijeli svijet.

Tebi ionako više nisam potreban otkako si okružen svim onim trapavim dobrovoljcima. Ali znaj, Berte, da si medu njima omiljen samo zato što misle da si zanimljiva ličnost. No, prokužit će oni vrlo brzo da si prgav i da imaš pogan jezik. Javit ću ti se kojom kartom iz dalekog svijeta.

210

Adios, amigo!P.S. Pozdravi mi Sabru, i nemoj mu zaboraviti dati

»Bob Martinse«.

Draga bako! .Žao mi je što ću te rastužiti, ali otišao sam malo u

svijet. Molim te da se prestaneš prepucavati s mojom mamom i tatom, jer »oni ne znaju što čine.« Rosie je sad već medena i rado bi te vidjela.

Puno te voliAdrian

Poštovani g. Scrutone!Kad budete ovo čitali, ja ću biti daleko od vaše

jezive škole. Stoga nemojte slati svoje njuškalo da me traži kod kuće. Ja se kanim školovati u velikoj školi života, i neću se više nikad vratiti.

A. MoleP.S. Da li znate da vam je nadimak »Buljooki«,

zbog onih vaših groznih, manijački izbuljenih očiju? Svi vam se smiju iza leđa, osobito nastavnik tjelesnog odgoja g. Jones.

P.P.S. Mislim da biste se morali stidjeti činjenice da Barry Kent još uvijek, nakon pet godina provedenih u vašoj školi, ne zna čitati.

Najdraža moja Elizabeth!Žao mi je što moram otići baš u trenutku kad je

naša ljubav propupala. Ali svaki mladić mora jednog dana poći svojim putem.

Nemoj me čekati, Elizabeth! Možda me neće biti dulje vrijeme.

S iskrenim žaljenjem i najljepšim sjećanjima,Tvoj Aidy Mole

211

Baz!Ja sam digao sidro. Murije će mi biti za petama.

Navedi ih na krivi trag ako mogneš.Tvoj Mozak

Nigel!Sretno ti bilo s kontrašima! I ja se razlikujem od

ovog krda oko nas, pa mi je sasvim jasno što znači biti uvijek na krivoj strani.

Obični ljudi morat će se naviknuti na nas, a ne mi na njih.

Kad je bal, nek je bal, kao što veli naš narod.Vužgi ga Blaž!

Tvoj stari pajdaš Aidy

Četvrtak, 24. ožujka

Još pet dana. Pustio sam bradu.Posudio sam od bake kofer pokojnog dide. Dida

je, srećom, imao iste inicijale kao i ja. Zvao se Arnold.

Baka misli da mi kofer treba za izlet koji organizira Omladinski klub. Istina bi je dokusurila.

Petak, 25. ožujka

Počeo sam se pakirati. Trebat će malo ekonomi- zirati, što se tiče čistih čarapa i gaća.

Morat ću ponešto sniziti svoj standard i mijenjati ih svakog drugog dana. Od brade nema još ni traga.

212

Courtney Elliot dobio je instrukcije od staroga da nam ne dostavlja pisma sa poštanskim žigom iz Sheffielda. Ipak je jutros donio takvo jedno pismo u kuhinju i rekao: »Gospodine Mole, Kraljevska pošta mora stići na odredište. Što se toga tiče, mi smo vam baš kao Pony express!«

Starije razderao pismo na sitne komadiće i bacio ga u kantu za smeće.

Poslije sam pokupio komadiće i pokušao ih sastaviti.

.. .ole!.. .molio.. .klijent... učas, građansku parnicu ako

ne... Ros... ole... je njegovo dijete. On želi da se spomenuto dijete... Rosie Lucas.

Moj klijent... krvnu probu. .. pod prisegom da... imao snošaj... Paulinom Mole... vaš odgovor...

S poštovanjem,Odvjetnička firma Coveney, Tinker, Shulman

Subota, 26. ožujka

Nedjelja, 27. ožujka

Fosili su tri sata silili Rosie da sama uspravno sjedi, ali je mala neprestano klizila unazad na jastuke i cerila se. Znam što bi rekla kad bi znala govoriti: »Prestanite se miješati u moj razvoj, sjedit ću kad dođe za to trenutak!«

Upozorio sam fosile da maloj još nisu dovoljno jaki leđni mišići, ali oni nisu htjeli ništa da čuju. Samo su mi rekli: »Rosie je iznimno napredno dijete,« i: »Kad si ti imao pet mjeseci, ti nisi bio ni približno tako napredan!«

U utorak će im biti i te kako žao zbog takvih zajedljivih primjedbi na moj račun.

213

Ponedjeljak, 28. ožujka

Jedan stari Amer, neki lan MacGregor, posta­vljen je za direktora Državne uprave ugljenokopa. Kakva sramota!

Engleska ima napretek nemilosrdnih upravnih činovnika bez posla koji bi bili presretni kad bi im se pružila prilika da zatvore ugljenokope u svojoj domovini. Vođa laburista g. Scargill ima potpuno pravo da protestira, i ja ga bezrezervno podržavam u tome.

Spakirao sam pidžame i kućni kaput.Sutra je Dan D. Sastavio sam popis neophodne

opreme, odjeće itd.

Kot'uraljke Brijaći aparat 3 džempera2 košulje3 hlače5 pari čarapa Gumene čizme Cipele »Doc

Marten’s«TenisiceNarančaste nepromo­čive hlače4 gaće4 potkošulje DnevnikPriručnik »Kako

preživjeti«Robinson Crusoe Nitko i ništa u Parizu i Londonu

Penguinov Medicinski leksikon

Aspirini za djecu Kutija prve pomoći Vreća za spavanje Primus za kampiranje Šibice6 konzervi grahaŽlicaNožViljuškaOcat i uljeSalveteTranzistorPas

214

Utorak, 29. ožujka

6 sati. Spakirao sve s liste osim psa.6,05. Sve izvadio.6.10. Ponovo sve spakirao.6,15. Sve izvadio.6,30. Ponovo sve spakirao, ali ne vrijedi. Još

uvijek ne mogu zatvoriti kofer. Vadim koturaljke.

6,33. Vadim gumene čizme.6,35. Vadim primus.6,37. Zatvaram kofer.6.39. Pokušavam podići kofer. Uzalud.6.40. Vadim konzerve graha.6.44. Ponovo sve iznova pakiram.6.45. Hvata me amok.6,48. Vadim ocat, ulje i salvete.6,55. Vadim cipele »Doc Marten’s«. Obuvam

ih. Gubim dragocjenih 15 minuta na vezanje onih prokletih pertla.

7.10. Pregledavam bubuljice u kupaonici.7.13. Provjeravam da li sam nalijepio marke

na oproštajna pisma.7.14. Podižem kofer. Nije loše. Ali nije ni

dobro.7.15. Ponovo otvaram kofer i vadim polovicu

odjevnih predmeta.7.19. Podižem kofer. Sad je nešto bolje.7.20. Zaboravio sam na vreću za spavanje.

Nastojim je ugurati u kofer.7.21. Ponovo me hvata amok.7.22. Udaram nogom kofer na podu.7,22 i 30 sek. Fosili se javljaju iz svoje sobe. Pitaju

me kakva je to buka.7,24. Kuham čaj. Fosili me pitaju zašto držim

otvarač za konzerve u džepu na prsima.

215

Lažem im da nam je prvi sat u školi ručni rad.

7,31. Hranim psa. Pripravljam doručak za bebu.

7.36. Provjeravam da li imam kod sebe štednu knjižicu.

7.37. Četkam psa. Trpam njegove lične stvari u kofer: zdjelicu, četku, potvrdu o cijepljenju, tablete protiv crvi, uzicu, ogrlicu, 5 konzervi hrane, vrećicu psećih pahuljica.

7,42. Pokušavam podići kofer. Uzalud.7,47. Pada odluka da ostavim psa. Saopćavam

mu je.7.49. Pas cvili. Fosili se deru na njega.7.50. Odlučujem da ipak vodim psa sa sobom.8.00. Trpam minimum njegovih stvari u

»Adidas« torbu.8,10. Sakrivam didin kofer u ormar.8,15. Pozdravljam se sa Rosie.8.20. Vežem psu uzicu oko vrata.8.21. Čekam da se fosili povuku.8,25. Odlazim iz kuće sa psom.8,30. Ubacujem oproštajna pisma u poštanski

sandučić.9.00. Podižem 50 funti sa stambene štednje i

krećem na sjever.

Srijeda, 30. ožujka

3 sata po podne. Benzinska pumpa Watford Gap na auto-putu Ml.

Prva je greška bila što sam čekao da me netko poveze na prilaznoj cesti za južni smjer.

Druga je greška bila što sam poveo psa.

216

7,31. Sheffield.Povezao sam se kamionom za prijevoz svinja. Eto

kakve sam ja sreće!Dugo sam razgovarao sa vozačem, što je bilo

pravo čudo jer nisam mogao čuti ni riječi od zaglušne buke motora. Moram nastojati da budem neupadljiv. Sheffield je revir onoga tipčine Lucasa.

Zašto mi brada tako sporo raste?

9 i 30 navečer. LeedsNaletio na emisiju vijesti Četvrtog programa u 9

sati. Ni riječi o mom misterioznom nestanku. Pišem ovo na nasipu kanala. Maloprije došao neki čovac da me pita da li bih mu prodao psa. Iako sam bio u iskušenju, odbio sam ga.

11 sati navečer. Nazvao kući, ali nitko se nije odmah javio kao što se javljaju roditelji u filmovima o odbjeglim klincima.

Još jedan znak njihove ravnodušnosti.

Četvrtak, 31. ožujka

1 sat u noći. Onaj čovac koji je htio kupiti psa maloprije mi je opet pristupio i upitao me da li bih prodao sebe. Odgovorio sam mu »Ne« i rekao da mi je otac šef policije Walesa.

Onda me on upitao: »A zašto onda spavaš napolju?«

Ponovo sam mu slagao: »Otac me poslao ovamo na test izdržljivosti. Ako ovo preživim, upisat će me na policijski koledž u Hendonu.«

Zašto sam izmislio takvu kompliciranu laž? Zašto? Zatim sam ga mirno slušao dok se nadugačko i naširoko žalio na policiju. Obećao sam

217

mu da ću sve njegove pritužbe prenijeti ocu. Zapisao sam mu ime i adresu u dnevnik:

Stanley Gibbons Soba 2Općinski dom za nezbrinuteParadise CuttingsLeeds

Pozvao me da prenoćim kod njega na pomoćnom ležaj u, ali sam odbio njegovu ponudu rekavši da stari prati moje kretanje preko specijalnog telesko­pa. Tada se frajer pokupio.

218

Petak, 1. travnja Veliki petak. Prvi april

10 sati do podne. Leeds. (Praonica rublja.)Hvala bogu što ima bar praonica rublja. Da njih

nema, bio bih već umro od hidrofobije. Sve je ostalo zatvoreno.

Platio sam čitavu funtu za sušenje vreće za spavanje. Ali bio sam tako mokar, i bilo mi je tako hladno, da mi nije bilo ni najmanje žao.

Čekam da se pas probudi. Noćas je on bio na straži čuvajući mene i sebe od Stanleyja Gibbonsa. Sutra mi je 16 godina. A još ni traga od brade. Veliki petak!

Subota, 2. travnjaŽeljeznički kolodvor u Manchesteru.

Stigao ovamo kamionom za prijevoz ribe. Pravio se da spavam kako ne bih morao razgovarati s vozačem.

10 i 31 do podne. Zanima me što su mi mama i tata kupili za rođendan. Nadam se da nisu previše zabrinuti. Možda bih ih morao nazvati i pokušati ih uvjeriti da sam živ i zdrav?

12 i 15 u noći. Neka zlovoljna konobarica istjerala nas je obojicu iz kolodvorske kavane.

219

Svemu je tome kriv pas. Svaki čas je odlazio iza šanka i žicao šunku.

A jutros sam mu kupio čitav sendvič sa šunkom!3 sata u noći. Nitko mi nije poželio sretan

rođendan.3,05. Nije mi dobro (prehlađen sam) i nisam

sretan. Zapravo sam strašno nesretan.5 i 30 po podne. Kupio sam si čestitku za

rođendan i u nju napisao:

Našem dragom prvorodenom sinu za 16. rođendan,

koga volimo od sveg srca,komu se divimo i koga obožavamo,

njegovi roditeljiP.S. Vrati se kući, sine! Bez tebe u kući nema više

života ni smijeha.

6 i 15 po podne. U vijestima u 6 sati nije bilo ni riječi o meni.

7 i 30 navečer. Ne mogu zamisliti da još jednu noć provedem pod otvorenim nebom.

9 sati navečer. Klupa u parku.Pitao sam tri pajkana koliko je sati, ali ni jedan

od njih nije prokužio da sam bjegunac. Očito je da im nije poznat moj opis.

9 i 30. Maloprije sam nazvao policijsku stanicu i izmijenjenim glasom rekao: »Šesnaestogodišnji bje­gunac Adrian Mole nalazi se u blizini Stanice za transfuziju krvi. Evo vam njegova opisa: nizak za svoje godine, nježne građe, kosa mišje boje, loš ten. Ima na sebi zeleni školski blejzer, narančaste nepromočive hlače, plavu košulju, zimsku vunenu kapu, smeđe cipele ’Doc Marten’s’. S njim je pas križanac, koji izgleda ovako: srednje visine, kosma- te njuške, na lijevo oko škilji. Na sebi ima kariranu ogrlicu i odgovarajuću uzicu.«

220

Dežurni narednik mi je samo rekao: »Jučer je, sinko, bio Prvi april«.

10 sati navečer. Čekao sam pred Stanicom za transfuziju krvi ali nigdje ni jednog jedinog pajkana. Kad ih čovjek treba, nema ih ni od korova.

11 i 39 u noći. Prošao sam 24 puta pokraj policijske stanice, ali ni jedan od tih kretena u plavom nije se osvrnuo za mnom.

11 i 45. Maloprije su me izbacili iz nekog indijskog restorana zato što ne nosim kravatu i što sa sobom vodim zapuštenog psa.

Nedjelja, 3. travnjaUskrsJoš uvijek u Manchesteru. (Predvorje crkve sv. Ignaca.)

1 sat u noći. Beskućnici su po vjekovnoj tradiciji spavali u crkvenim predvorjima, pa zašto se onda popovi ne pobrinu da im predvorja budu malo udobnija? Sto bi ih koštalo da nam stave na raspolaganje koji madrac!

7 i 30 izjutra. Ustao u 6. Umio se u bazenu za ptice. Čitao natpise na grobovima. Zatim krenuo u potragu za kakvim dućanom. Našao dućan i kupio dva jajeta punjena kremom »Cadbury«. Jedno pojeo ja, drugo dao psu. Siromah je bio tako gladan daje pojeo i staniol. Nadam se da se neće razboljeti; ne bih mu mogao priuštiti veterinarsku pomoć. Ostalo mi je još svega 15 funti.

221

Ponedjeljak, 4. travnjaPredvorje crkve sv. Ignaca u Manchesteru.

6 sati izjutra. Već dva dana imam zakonsko pravo da pušim, da imam spolne odnose, da furam moped i da živim sam. Pa ipak, za divno čudo, sad kad sve to smijem, nemam volje ni za šta od svega toga.

Moram prekinuti. Između grobova približava mi se neka prijazma žena.

9 sati. U krevetu sam pastorove žene. To je prava kršćanka. Nju ništa ne smeta što sam egzistencijalist i nihilist. Kaže da će me to proći. Pas leži u prizemlju na ćilimu.

10 sati. Pastorova žena, gđa Merryfield, nazvala je moje roditelje i rekla im neka dođu po mene. Pitao sam je kakva je bila njihova reakcija. Pošto je nabrala svoje prijazno lice razmišljajući, odgovorila mi je: »Pa znaš šta, dušo, najbliže bi bilo istini kad bih rekla: srdito olakšanje!«

Pastora još nisam vidio. Jučer je imao toliko posla da još uvijek leškari. Nadam se da neće imati ništa protiv toga što mu neznanac leži u ženinom krevetu.

12 i 30. Pastor je maločas otišao. Hvala Bogu! Kakav gnjavator! Nije čudo što sirota gđa Merryfield spava odvojeno od njega. Sve mislim da se sirotica boji da joj muž neće i u snu govoriti o komparativnoj religiji. Preturio sam zaista mučan tjedan preko glave. Najmanje od svega želim sada slušati predavanje o »monofizitizmu«.

2 i 30 po podne. Prečasni otac Merryfield donio mi je u 1 i 30 ručak, a zatim je naklapao o »lamaizmu« i o tibetanskoj religiji sve dok mi se ručak nije ohladio, pa na kraju čak i stinuo.

6 sati. Očito se starci baš ne žure da dođu po mene. Volio bih da dođu što prije. Već mi je pun

222

nos »mitraizma«, »orfizma« i »pentekostalizma«.Ja sam dušom i tijelom za to da svaki čovjek ima

što širi krug interesa, ali ovo je ipak previše.

Utorak, 5. travnja Kod kuće, u svojoj sobi.

E pa, kad sam izlazio iz kola sa starini, nisu me dočekali sa zastavicama na ulici niti se rulja gurala oko mene da me bolje vidi. Vidio sam samo starino izmoždeno lice na prozoru dnevne sobe, a iza nje još izmoždenije bakino lice.

Stari uvijek šuti kad fura auto-putom, pa nismo skoro ni riječi progovorili otkako smo krenuli od crkve sv. Ignaca. (A prečasni otac Merryfield pobrinuo se da ne progovorimo ni riječi kod njega jer je odmah razvezao o kalvinizmu i kvekerima. Gđa Merryfield pokušala ga je ušutkati riječima: »Daj molim te, dušo, prestani načas!« Alije to njega samo ponukalo da prijeđe na kvijetizam.)

Međutim, zato su mi stara i baka probile uši svojim pričama. Na kraju sam ih zamolio za milost, legao u krevet i pokrio se preko glave šuškavom bijelom plahtom.

Srijeda, 6. travnja

Maloprije je izašao iz moje sobe dr Gray. Postavio je dijagnozu da patim od depresije izazvane prevelikim brigama. Preporučio mi je da ostanem u krevetu i da okončamo naše obiteljske svađe.

Starci su shrvani osjećanjem krivnje.Ali ja nemam mira zbog pisma koje sam uputio

»Buljookom« Scrutonu.

223

Četvrtak, 7. travnja

Pas je u veterinarskoj stanici gdje ga liječe od plikova na šapama. Ja sam danas ustao na pet minuta i pogledao kroz prozor svoje sobe. Međutim, ništa me u tom urbanom pejzažu nije zanimalo, pa sam ponovo legao.

Nisam još otvorio darove koje sam dobio za rođendan.

Petak, 8. travnja

Pojeo sam štangicu čokolade »Mars«.Osjećam kako mi se vraća fizička snaga, ali mi je

moral još uvijek na nuli.

Subota, 9. travnja

10 sati. Stanje mi se pogoršalo pa su opet pozvali dra Graya.

Ležao sam bezvoljno zavaljen na jastucima dok mi je on pipao puls itd. Izlazeći iz sobe, progunđao je: »Prokleta Camille!«

Možda je Camille neka nova ljekarija koju kani iskušati na meni?

12 sati. Zamolio sam staru da zamrači sobu.

Nedjelja, 10. travnja

Proležao cijeli dan okrenut licem zidu. Donijeli su mi Rosie u sobu ne bi li me razvedrila, ali me njezino djetinjasto blebetanje samo razdražilo pa su je odnijeli.

224

Ponedjeljak, 11. travnja

Donijeli su mi Berta Baxtera do uzglavlja, ali me njegov grubi zahtjev: »Daj se izvuci iz te svoje jazbine, ti lijeni buzorante!« nije prenuo iz nihilističkih premišljanja.

Utorak, 12. travnja

Maloprije je otišao Nigel, nakon što me je pokušao probuditi iz mrtvila diskretnim puštanjem mojih najdražih vrpci »Toyaha«.

Dao sam znak da mi nije ni do njega ni do »Toyaha«.

Srijeda, 13. travnja

Najbolji znak' da su starci dokraja izgubili glavu zbog mene jest to što su pustili u kuću Barryja Kenta.

Njegovo nesuvislo trabunjanje o aktivnostima bande nije me zainteresiralo niti privuklo moju pažnju, pa su ga izveli iz zamračene sobe.

Četvrtak, 14. travnja

Doveli su i nekog psihologa.Dr Gray je morao priznati svoju nemoć.

225

15 Novi jadi

Petak, 15. travnja

Dr Donaldson je maloprije izašao iz sobe. Ozbiljno je i pažljivo saslušao kakve me sve brige muče.

Kad sam se zavalio na jastuke, rekao mi je: »Hajde, idemo redom:

1. Atomski rat zaista je ozbiljan problem, ali učini nešto konkretno protiv svoga straha — pristupi Pokretu za jednostrano nuklearno razoružanje.

2. Ako padneš na maloj maturi, možeš je dogodine ponovo polagati, ili je ne moraš uopće polagati — kao kraljica.

3. Dabome da te roditelji vole. Dok te nije bilo, oni nisu mogli spavati od briga.

4. Nije istina da si strašno ružan. Štoviše, ti si simpatičan dečko prosječnog izgleda.

5. Problemi oko očinstva tvoje sestre nemaju nikakve veze s tobom, i ti ne možeš tu ništa učiniti.

6. Nisam još nikad čuo da je jedan šesnaestogo­dišnjak imao svoju vlastitu emisiju poezije na Četvrtom programu. Moraš postavljati pred sebe samo realne ciljeve.

7. Ja ću pisati g. Scrutonu (»Buljookom«) i objasniti mu da si bio u teškoj duševnoj krizi kad si mu napisao ono pismo.

8. Pandora spada među nerješive probleme.«

Subota, 16. travnja

Jutros u 8 sati došla je baka i zapovjedila mi da ustanem iz kreveta!

Rekla je: »Dosta je bilo izležavanja! Sad se lijepo saberi i oskubi si te malje s lica!«

226

Protestirao sam slabim glasom da mi treba još malo vremena da dođem k sebi.

Baka je rekla: »Hajde ustaj da ti operem te plahte!«

»Ali, muči me tjeskoba,« pripomenuo sam.»Kako i ne bi kad već tjedan dana ležiš kao labud

na samrti!« glasio je njezin bešćutni odgovor.Baka je dobra i čestita žena, ali nema mnogo

smisla za intelektualne finese.Cijeli sam dan proveo na divanu pijuckajući

Cedevitu.

Nedjelja, 17. travnja Na divanu.

Starci mi se obraćaju prpošnim tonom. Smiješni su mi njihovi pokušaji da me vrate u normalnu kolotečinu upozoravajući me na zanimljive emisije na televiziji. »Pogledaj dnevnik!« uzviknuli su radosno. Pogledao sam.

Dnevnik je bio pun izvještaja o ubojstvima, bombaškim napadima, otkrivenim špijunima i nesrećama u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu. Jedina koliko-toliko utješna vijest bila je o čovjeku bez nogu koji je pješice prevalio put od Johna O’Groatsa do krajnjeg rta na sjeveru Engleske. Od tog primjera sraza okrutne sudbine s veličanstvenim ljudskim duhom tiho sam zajecao u jastuke od dralona.

Ponedjeljak, 18. travnja

Danas su započeli školski praznici.Eto kakve sam ja sreće! Suviše sam bolestan da

bih se veselio tom predahu.

227

Utorak, 19, travnja

A. Mole Sunovrati

Dok na c/ivanu ležimKrajičkom oka bilježimBusen žutih sunovrataŠto zanjisu se kad otvore se vrata.Zelene stabljike visoko dižu žute kapice Dok na njih polako padaju prve kapljice.

Srijeda, 20. travnja

Danas sam pojeo četiri tanjura grisa na mlijeku. Osjećam kako mi se pomalo vraća snaga.

Četvrtak, 21. travnja

Danas po podne došla mi je na desetak minuta Pandora.

Mudrac Henderson čekao ju je pred našom kućom zabavljajući se sa svojim džepnim računa- rom. Možda je pokušavao izračunati koliko voli Pandoru.

E pa, vjeruj mi, Hendersone, da je ne voliš više nego ja!

Pandora je imala na sebi jednobojne dronjke. Rekla mi je da je to najnovija moda. Doći će opetsutra.

Petak, 22. travnja

Zamolio sam staru da mi kupi tri majice. Jednu crnu, jednu bijelu i jednu sivu.

228

Kad se vratila, uzeo sam škarama rezuckati majice. Baka je to shvatila kao dokaz moga progresivnog ludila. Pokušavao sam joj o bjasniti da se mi mladi sada tako oblačimo, ali njoj to nikako ne ide u glavu.

Kad je stari vidio na meni dronjke, problijedio je i zaustio da nešto kaže, ali mu je stara šapnula: »Nemoj, George, molim te, da ga opet ne uhvati!«

Pandora je došla oko 5 sati. Na kraju emisije vijesti koju vodi John Craven, našli smo se u zagrljaju. Dronjci su nam se spleli, usne užarile.

Subota, 23. travnja

Pandora je svratila do Mudraca Hendersona da mu kaže što se dogodilo među nama, ali je on otišao kupovati neke bezvezne ploče pa mu je ostavila poruku na kompjutorskom programu za obradu teksta. Preotimanje Pandore znači zapravo pobjedu umjetnosti nad tehnikom.

Nedjelja, 24. travnja

Čitam knjigu C.H. Rolfa Kingsley, Život, pisma i dnevnici Kingsleyja Martina. U knjizi se, začudo, ne spominje da je on napisao Sretnog Jima.

Ponedjeljak, 25. travnja

Bio u šetnji s Pandorom i Rosie.(Ili, točnije, Pandora i ja smo šetali, a sretnu

Rosie furali smo u kolicima.) Svratili smo do Berta. Strašno se obradovao kad nas je vidio. Njegovi

229

dobrovoljni pomagači ostavili su ga na cjedilu pa nije imao ni jedne cigarete u kući. Grozno j e smrdio tako da smo ga svukli i strpali u kadu. (Za ovaj dio operacije Bert je zahtijevao da si Pandora zaveže oči.) Onda sam mu ja oprao ono što mu je ostalo od kose i pošteno ga svega izrifljao. Pandora je dotle otišla sa Rosie i Sabrom kupiti cigarete kod g. Patela.

Kad se vratila., izvukli smo zajedno Berta iz kade. (Pandora je obećala Bertu da će dotle žmiriti.) Onda sam ga ja obrisao i obukao mu čistu pidžamu. Baš je zgodno izgledao s onim našušurenim sjedinama što su mu stršile na potiljku. Da sam ja kućevlasnik, ja bih mu odmah rekao neka slobodno ostane u toj kući. Bertu je potrebna stalna, danonoćna njega ljudi koji ga vole.

Nevolja je u tome što bi vrlo malo ljudi, izuzev majku Terezu i po koju časnu, izdržalo uz Berta dulje od dva dana.

Pitao sam ga da li ima bar kakvih-takvih izgleda da prijeđe na katoličku vjeru. »Otprilike isto toliko koliko gospođa Thatcher ima izgleda da postane žensko!«

Kad smo se vraćali kući, igrali smo se zgodne igre. Pravili smo se da smo bračni par i da je Rosie naša beba. Pandora se zasitila te igre prije nego ja. Ipak je prije toga nekoliko ljudi nasjelo na naš štos.

Utorak, 26. travnja

Jutros se pas, na žalost, oneredio u kuhinji. Na žalost za mene, jer sam ja morao počistiti za njim. Znajući da je za tu svrhu najbolji Sunday Times, dohvatio sam najnoviji broj i naišao na nevjerojat­no otkriće — da su pronađeni Hitlerovi dnevnici! Citiram: »Dnevnici su ležali sakriveni na jednom

230

štaglju u Njemačkoj gotovo 40 godina. Sunday Times objavljuje danas kompletan izvještaj o tom historijskom otkriću!« Naprosto sam progutao izvještaj. Kad se samo sjetim daje malo nedostajalo da takvim jednim senzacionalnim tekstom obrišem pseći drek!

Srijeda, 27. travnja

Zar na ovom svijetu zbilja nitko nikom više ne vjeruje?

Znanstvenici pomno proučavaju Hitlerove dnev­nike. Zašto ne vjeruju na riječ Sunday Timesu da su dnevnici autentični? Čak i skeptik kao što sam ja zna da Sunday Times ne bi stavio na kocku svoj ugled kad bi postojala i najmanja vjerojatnost da .su dnevnici falsificirani.

Četvrtak, 28. travnja

Herr Wolf-Rudiger Hess, sin Rudolpha Hessa (zamjenika glavnog manijaka Hitlera), izjavio je da su Hitlerovi dnevnici autentični. Eto vidiš, Pandora! Usput budi rečeno, Rudolph Hess ima 89 kvrga, kao Bert Baxter.

Petak, 29. travnja

Stari je bio sa mnom i Rosie u banci ne bi li na taj način došao lakše do kredita. Direktor banke g. Niggard sažalno je pogledao moje dronjke, a onda je upitao staroga: »A zašto tražite kredit, gospodine Mole? Da kupite kola, dogradite kuću ili da možda obučete djecu?«

231

Starije odgovorio: »Ne, ja ne mogu priuštiti sebi da išta kupim. Samo bih htio da opet osjetim koju paru u ruci.«

Ali, kad je čuo da su nam oba roditelja nezaposlena i na socijalnom, g. Niggard je odbio da odobri kredit. Rekao je: »Ja vas spašavam od vas samog. Jednog dana bit ćete mi za to zahvalni.«

Nato mu je stari odbrusio: »Ne, neću, nego idem podići kredit u drugoj banci.«

Subota, 30. travnja

Stara je zaključila da je šećer uzrok svih zala na svijetu. Zabranila je upotrebu šećera u našoj kući.

Dok je obrazlagala tu svoju zabranu, popušila je dvije cigarete.

Nedjelja, 1. svibnja

Čuo sam starog kako govori staroj: »E pa, izgleda da mi ne preostaje ništa drugo nego Sjeverno more«.

Dojurio sam u kuhinju i rekao: »Tata, nemoj to raditi! Ekonomske prilike moraju se ipak kad-tad popraviti!«

Stari je izgledao zbunjen. Možda se iznenadio ovakvom mom izljevu emocija?

Pa i ja sam se sam iznenadio.

Ponedjeljak, 2. svibnja

Lord Dacre izjavio je da jamči da su Hitlerovi dnevnici autentični.

232

Pandora mi dakle duguje 1 i pol funtu jer je izgubila okladu. Ha-ha-ha!

Utorak, 3. svibnja Opet u školi

Otkako sam zadnji put bio u školi, štošta se promijenilo. Nastavnik tjelesnog g. Jones dobio je nogu, a g. Lambert oženio se gđom Fossington- -Gore, pa se sad on zove Lambert-Fossington- -Gore, a ona se zove Fossington-Gore-Lambert.

G. Scruton je na bolovanju jer je pretrpio živčani slom sastavljajući raspored sati, pa ga zamjenjuje njegov zamjenik Podgy Pickles. Disciplina je malo popustila, ali nije toliko da bih mogao u školi nositi dronjke.

Prvog dana smo učili kako treba štrebati za malu maturu.

6 sati navečer. Počeo sam ponavljati gradivo iz engleskoga, biologije i zemljopisa.

7 sati. Odlučio sam se koncentrirati samo na jedan predmet. Za početak sam odabrao engleski.

8 sati. Baš sam prestao štrebati kad mi se Bert Baxter telefonski obratio za pomoć. Opet mu se zaštopao zahod.

Srijeda, 4. svibnja

Primio pismo od L.S. Catona — onog čovca koji je prokužio da imam književnog talenta. Poštanski žig: New York.

Dragi Adriane Mole!Hvala vam na prvoj stranici romana Čežnja za

233

Wolverhamptoriom. Uvjeren sam da bi svaki izdavač koji ima malo soli u glavi objeručke prihvatio ponudu da objavi djelo koje toliko obećava.

Uz minimalnu nadoknadu (recimo 100 dolara) bio bih spreman plasirati vaše djelo.

Molim vas da ček pošaljete na adresu:L.S. Caton Ltd.Motel Dixon 1599 Block 19 New York State USANakon što je pročitao prvu stranicu romana

Čežnja za Wol\erhamptonom, moj stari je odbio da mi dade potrebnu lovu! Rekao je: »Pročitao sam koješta u životu, ali ovako nešto...«

Četvrtak, 5. svibnja

Stari je otišao na razgovor radi zaposlenja na naftnoj platformi u Sjevernom moru.

Moj stari — naftaš!To je skoro isto kao da ti je otac kauboj. Nadam

se da će dobiti taj posao. Svakog mjeseca neće ga biti po 14 dana kod kuće.

Petak, 6. svibnja

Još jedno razočaranje.Hitlerovi dnevnici su ipak falsifikat. Izrigao sam

Pandori funtu i pol.Strašno sam razočaran. Silno sam se veselio kako

ću čitati o tome što manijaci doručkuju, i kako se ponašaju u privatnom životu.

234

Cijelog sam dana ponavljao gradivo s Pandorom u radnoj sobi njezine stare.

U našoj je kući pravi pakao jer je stari izvan sebe što nije dobio posao u naftnoj kompaniji.

Ja sam mu lijepo govorio da je još rano da kupuje karirane košulje i traperice prije nego što dobije obavijest da je primljen na posao, ali me on nije poslušao.

Sad baki duguje 38 funti i 39 penija.

Subota, 7. svibnja

Nedjelja, 8. svibnja

Sunday Times objavio je ljigavu ispnk u svojim čitaocima, sadašnjim i bivšim.

Sačuvat ću ovaj broj da njime ubuduće brišem pseći drek. Adrian Mole ne voli da se od njega pravi budala.

Pogotovo pred budućom gđom Mole nee Pando- ra Braithvvaite.

Ponedjeljak, 9. svibnja

Gđa Thatcher raspisala je opće izbora za 9. lipnja!

Kako može biti tako sebična?Zar ne zna da bi u svibnju i na početleu lipnja

morao u zemlji vladati savršen mir jer se učenici u to vrijeme pripremaju za ispite? Kako možemo biflati kad iz zvučnika danonoćno odjekuju gromoglasna lažna obećanja i kad korteši s-vaki čas kucaju na vrata i podsjećaju kolebljive glasače daje vrijeme da se odluče za koga će glasati? Lijepo je što se ona dotle povlači na selo, ali neki od nas ne mogu sebi priuštiti taj luksuz.

235

Kad god se sjetim mature, hvata me tjeskoba.Znam da ću riknuti.Moj je glavni problem u tome što sam prevelik

intelektualac. J a neprestano razmišljam o takvim stvarima kao što je: da lije Bog bio oženjen? Ili: ako su svi drugi pakao, da li je onda raj prazan?

Glava mi je puna sličnih misli pa nije čudo što zaboravljam gole činjenice. Primjerice, prosječnu količinu kiše u prosječnoj ekvatorijalnoj šumi i slična sranja.

Utorak, 10. svibnja

Srijeda, 11. svibnja

Baka mi je d ala nekakve pilule za bolje pamćenje.Napravljene su od jednog odvratnog dijela

bikovog tijela. Rekla mi je: »Tvoj pokojni dida kleo se na njih«. Jutros sam progutao dvije takve pilule, ali se po podne još nikako nisam mogao sjetiti kako se zove glavni grad Britanskog Hondurasa.

I ja sam kleo, ali njih.

Četvrtak, 12. svibnja

Mislio sam da su starci odustali od svog nauma da se preselimo, ali jok! Jutros mi je stara za doručkom utjerala strah u kosti izjavivši da ćemo nakon moje mature prodati kuću i preseliti se u neki pusti kraj u AValesu! Rekla je: »Hoću da imamo šansu da preživimo nuklearni napad«.

Zamolio sam u pismu gradsku upravu da me stave na listu čekanja za stan u gradskim kućama.

Zatražio sam stan sa dvije spavaće sobe, koji gleda na jug, sa balkonom i liftom koji radi.

236

Stari i stara morat će sklopiti novi bračni ugovor, što nije nikakvo čudo jer stari mrzi Wales. Buni se čak i kad ga vidi na TV.

Stara je posudila iz knjižnice knjige sa zlokobnim naslovima: Liječenje opekotina od radijacije, Priruč­nik za uzgoj pčela i Kako živjeti bez muškaraca — Praktični savjeti.

Petak, 13. svibnja

Subota, 14. svibnja

10 sati do podne. Maloprije nam je pokucao na vrata čovac u odijelu s uskim plavim i bijelim prugama, u plavoj košulji, s plavom kravatom i plavom rozetom. Pružio mije ruku i rekao: »Julian Pryce-Pinfold, vaš kandidat Konzervativne stranke, nadam se da ćete glasati za mene!«

Bilo mi je čisto drago što misli da mije 18 godina, ali sam mu svejedno rekao: »Neću, jer vi namjeravate istrijebiti radničku klasu!«

Pryce-Pinfold nasmijao se kao konj i rekao: »Ama, nemojte se uzrujavati, mladiću, mi bismo samo malo da ih sredimo!«

Poklonio mi je svoj poster pa sam mu nacrtao rogove na glavi, napisao na čelu broj 666 i izložio ga u prozor dnevne sobe.

Nedjelja, 15. svibnja

Maloprije je pokucao na vrata i omeo me u štrebanju biologije čovac u sivom odijelu, bijeloj košulji, sa crvenom kravatom. Predstavio mi se kao kandidat Laburističke stranke. Rekao je: »Ja sam

237

Dave Blakely, i ponovo ću zaposliti Veliku Britaniju!«

Stari ga je pitao ima li koje slobodno radno mjesto u rukovodstvu Laburističke stranke. (Znak krajnjeg očaja.)

Dave Blakely je odgovorio da ne zna jer nikad nije bio u rukovodstvu stranke.

I dodao je: »Ja se naime ne slažem sa službenom politikom Laburističke stranke.«

Stara ga je napala zbog atomskog razoružanja i kritizirala stav Laburističke stranke prema stano­gradnji, prosvjeti i suradnji sa sindikatima.

Dave Blakely ju je upitao: »Vi ste, gospođo, vjerojatno konzervativka?«

Stara mu je nato opalila: »Ni govora, oduvijek sam glasala samo za laburiste!«

Ponedjeljak, 16. svibnja

Danas po podne stajao je pred našom školom plavokos čovac u blejzeru, s vojničkom kokardom, i dijelio izborne letke. Pročitao sam letak vraćajući se kući. Frajer se zove Duncan Mclntosh, a njegova stranka »Vratimo ih tamo odakle su došli«. Cilj je stranke prisilna repatrijacija: crnaca, meleza, žutih, obojenih, Židova, Iraca, Velšana, Škota, Kelta i svih onih koji imaju makar kap normanske krvi.

U stvari, samo oni koji mogu dokazati da su čistokrvni Saksonci lanene kose smjeli bi ostati u ovoj zemlji.

Kad bi taj frajer došao na vlast, stara je izračunala da bi se stanovništvo Velike Britanije ubrzo svelo na jednog jedinog čovjeka.

238

Utorak, 17. svibnja

Barry Kent zaprijetio je Duncanu Mclntoshu da će ga prebiti kao mačku ako ne ostavi našu školu na miru.

Pristupio je pokretu »Rockom protiv rasizma« (Barry Kent, a ne Duncan Mclntosh).

Srijeda, 18. svibnja

Socijal-demokratski kandidat (zeleno odijelo, narančasta košulja, kravata neutralne boje, nervo­zan smiješak) otišao je maloprije od nas na rubu plača, pošto mu stara nije dala da poljubi Rosie.

Četvrtak, 19. svibnja

Jutros mije stara pokazala mutnu fotku nekakve trošne kolibe i zapitala me da li bih volio stanovati u njoj.

Moj je odgovor bio negativan.Stara je rekla: »Mjesto izgleda savršeno. Najbliži

je dućan tri kilometra udaljen, a najbliža američka zračna baza osamdeset pet kilometara! Zar ne bi, Adriane, volio ustati rano ujutro i hraniti piliće?«

Odgovorio sam joj: »Ja mrzim piliće. Odvratni su mi njihovi ružni kljunovi i okrutne oči.«

Petak, 20. svibnja

Scruton je umirovljen iz zdravstvenih razloga (totalno pošandrcao), pa sad na vratima dišine sobe stoji ime Podgyja Picklesa.

239

Podgy mi nije nikad ništa predavao, ali svi tvrde da je gala profać, da priča o svojoj familiji i da obavještava učenike kad namjerava kupiti nova kola.

Jutros je on izvršio smotru učenika. Na kravati mu se žutio osušeni žumanjak od doručka. Primijetio saru to jer sam stajao blizu njega. Pozvao me na podij da govorim učenicima na temu: »Zašto ja mislim da bi trebalo ukinuti školske uniforme«. Govorio sam od srca i naveo kao primjer neimaštinu mojih roditelja, tako da sam gđi Fossington-Gore-Lambert izmamio suze na oči.

Subota, 21. svibnja

Stari je danas istjerao tri političara iz našeg vrta. Rekao im je: »Sin mi se gore sprema za bolju budućnost, a vi ga ometate pri učenju svojim neprestanim zanovijetanjem!«

Zapravo sam u tom času upravo mjerio svoga malog, ali su me stvarno ometali svojom galamom. Nikako da ga točno izmjerim krojačkim metrom.

Nedjelja, 22. svibnja

Danas u 5 sati po podne Rosie je propuzala. Starci su joj priredili prave ovacije.

Ponedjeljak, 23. svibnja

Danas sam pročitao pred razredom svoj sastavak iz engleskog »Očaj«.

240

Na kraju su svi bili očajni. To je zapravo priča o hrčku koji je obolio od neizlječive bolesti. Upitao sam g. Lamberta-Fossingtona-Gorea da li je sastavak dovoljno kvalitetan da ga pošaljem BBC-ju.

On se nasmijao i odgovorio mi: »Radije ga pošalji Prirodoslovnom društvu u Bristol.«

Poslušao sam njegov savjet.

Utorak, 24. svibnja

Na vrata svoje sobe izvjesio sam ovo upozorenje: POZOR! ULAZ STROGO ZABRANJEN!

Dozlogrdilo mi je da svi redom neovlašteno upadaju u moju sobu.

Srijeda, 25. svibnja

Jutros nije nitko došao da me probudi, pa sam zakasnio u školu. Kad sam se vratio kući, prljavo rublje ležalo je i dalje na podu, a zastori su bili još uvijek navučeni.

Četvrtak, 26. svibnja

Netko mi je ukrao specijalku iz stražnjeg vrta. Glavni osumnjičeni su smetlari. Ti nam tipovi

nikad nisu oprostili što su nam se u kanti za smeće ljetos zalegli crvi.

241

16 novi jadi

Uhodio sam smetlare u našoj ulici ne bih li čuo kakve sumnjive razgovore, ali pričali su samo o nogometu.

Jedan me od njih opomenuo neka se ne približavam drobilici na repu kola. Da mi nije možda time dao na znanje što me čeka ako dojavim svoje sumnje policiji?

Petak, 2(7. svibnja

Subota, 28. svibnja

Nigel mi je danas vratio specijalku.Nakanio je bio pobjeći njome da izbjegne

polaganje male mature, ali se predomislio kad mu je stari kupio video-kasete za ponavljanje gradiva. Mi jedini u cijeloj ulici nemamo video-rekordera, pa nema svrhe da molim starce za slična tehnička pomagala. Morat ću se osloniti samo na svoju glavu.

Nedjelja, 29. svibnja

Proležao cijeli dan u krevetu bubajući.Bert Baxter nazivao me tri puta, ali sam svaki put

rekao starcima, neka mu kažu da sam otišao u grad.Kad je po treći put nazvao, stara ga je upitala:

»Je li nešto važno, Berte?« Bert joj je odgovorio: »Ma zapravo nije, samo sam mu htio reći da mi se čini da sam danas navršio devedesetu.«

Kad sam to čuo, osjećao sam se tako bijedno da sam se napravio da sam se upravo vratio iz grada, otišao do njega i nježno ga lupnuo 90 puta po leđima (iako sam uvjeren da sam ga trebao lupnuti još najmanje jedanput).

Reklo bi se da mu to godi.

242

Ponedjeljak, 30. svibnja

Napisao sam tekst za rege bend Dannyja Thompsona.

A. MoleČujte što kaže

Braćo i sestre, slušajte Jaha,Slušajte ga izbliza i izdaleka,Haile Selassie na tronu sjedi.Čujte što kaže, čujte što kaže! (Ponavlja se 10 puta.) JAH! JAH! JAH!

Ustajte i krenite za Selassiejem kraljemKoji će odvesti vas novim krajem. (Ponavlja se.)E-ti-o-pi-jo,On će ti uliti novu nadu.Čujte što kaže, čujte što kaže. (Ponavlja se 20 puta.)

Na satu zemljopisa dao sam tekst Dannyju Thompsonu.

Kad gaje pročitao, rekao je: »Nije loše za jednog bjelčugu!«

Taj zbilja ima đon-obraz; dvaput je bjelji od mene!

Pandorina je stara zaključila da nije dorasla dinamici našega obiteljskog života. Preporučila nam je da se obratimo obiteljskom psihoterapeutu.

Utorak, 31. svibnja

Primio pismo od Johnnyja Tydemana.Ne sjećam se ni jedne stvari koju spominje u

pismu. Jesam li zaista ja napisao pjesmu »Jesenski preporod«?

243

Valjda sam je napisao u travnju, kad sam bio duševno poremećen.

British Broadcasting Corporation London, 30. svibnja

Dragi Adriane Mole!Ne obraćam ti se s »Aidy« i čini mi se da je malo

prerano u ovom našem dopisivanju da se ti meni obraćaš sa »Johnny«. Zapravo me nitko i ne zove »Johnny«, nego samo »John«. Ne bih htio nastupiti kao kakav uštogljeni starac, ali kad se nekome službeno obraćaš, dečku u tvojim godinama pristoj­nost nalaže da mu se obraća formalno — iako me u ovoj fazi našeg- dopisivanja ni najmanje ne smeta što mi se obraćaš sa »Dragi gospodine Tydemane«. Ali nipošto »Johnrzy«! Ja imam nekoliko nadimaka pod kojima me znaju moji prijatelji, ali ti ih neću odati. Oni se odnose više na moje prezime, nego na ime.

Tvoje je prošlo pismo općenito pomalo čudno. Da nisi možda posegnuo u bife svojih roditelja? Ili da nisi iskapio ostatke vina od sinoćnje večere? Nadam se da nisi opet pokušao udisati ljepilo. Kako bilo da bilo, drago mi je što si odlučio da se ove godine ne ubiješ. To bi zbilja bila velika šteta. Pjesnik smije umrijeti mlad jedino ako je napisao pregršt dobrih pjesama — vidi: Keats, Shelley, Chatterton i komp. Većina pjesnika piše svašta pod stare dane — vidi: Wordsworth i dobar dio Tennysona. Siguran sam da bi tvoja majka i te kako tugovala za tobom, pa će najbolje biti da ostaneš živ.

Ne znam zašto, ali čini mi se da si nazadovao u poznavanju gramatike, tako npr. pišeš: »Jeste li čitao«... Ipak, u pjesmi »Jesenski preporod« ima i dobrih detalja. Sviđa mi se igra riječima sa čipkom, iako je pomalo gruba. »Trajvan« se zapravo piše »tramvaj« pa se nikako ne može rimovati s riječima »hajvan« i »b laj han«.

244

Ne brini za naš arhiv. On će biti uništen prije nego što padne u ruke KGB-u. Tvoje su tajne pohranjene na sigurnom mjestu u Wareu i Cavershamu.

Želeći ti mnogo uspjeha i sreće u daljnjem radu, srdačno te pozdravlja

John Tydeman

Srijeda, 1. lipnja

Ovo će biti moj posljednji zapis u dnevniku prije nego što prođe mala matura.

Courtney Elliot dolazi da mi dade posljednje upute. Moram prekinuti jer se taksi upravo zaustavio pred našom kućom.

Četvrtak, 2. lipnja

Starci su sinoć otišli na razgovor s obiteljskim psihoterapeutom. Dok njih nije bilo, Pandora i ja smo se strastveno milovali i ljubili, toliko strastveno da sam osjetio kako je nekakav teret pao s mene.

Nije važno ako riknem na maturi.Sad bar znam što znači kad te voli prava ženska.

245

Treće kolo svjetske omladinske biblioteke HIT JUNIOR

13. Sue Tovvnsend TAJNI DNEVNIK ADRIANA MOLEA

(13 3/4 GOD.)

Nevjerojatno duhovita ispovijed momčića koga muče obiteljski, školski i pubertetski problemi. Adrian iskreno

bilježi sve svoje dnevne brige od dana do dana, sa smionošću koja nije poznata u prozi ovoga žanra. Saznajemo

sve ne samo o Adrianovim ljubavnim patnjama nego i o alkoholičarskim i seksualnim neprilikama njegovih roditelja. Po ovoj knjizi snimljena je i istoimenaTV serija, a u Londonu se godinama uspješno prikazuje i istoimeni mjuzikl.

14. Pavao Pavličić ZELENI TIGARPravi pravcati krimić iz pisaćeg stroja autora koji zna kako se

prave veliki »hitovi« pa, eto, i kako se stvaraju veliki »hitići«. Ovdje je sve što je potrebno u ovom žanru: uzbudljivost, neizvjesnost i čitljivost. A u pozadini napete priče o domaćim

gangsterima, kao Mississippi u Tomu Sawyeru i Huckleberry- ju Finnu, teče široki Dunav. Zeleni tigar je tigrovsko štivo za mlade tigrove.

15. Dubravko Jelačić Bužimski BALKANSKA MAFIJAOvo nije doslovan nastavak Sportskog života letećegMartina, ali je povezan s njim istim junacima i istim

podnebljem. I u prvoj knjizi su se Martin i njegov djed

obračunavali s mafijašima (druge vrste), a u ovoj knjizi —s pravima. Napokon je u prvi plan došla i djevojka Veronika, dakle i ljubav. Ljubav i mafija — što ćete bolje?

16 M. E. Kerr ŠTRKLJA HOCKERICA SE FIKSAKnjiga o životu kakvu njena autorica u svojoj mladosti nije

mogla tako lako naći u knjižnici. Ovaj nevjerojatni roman o predebeloj, iskompleksiranoj četrnaestogodišnjakinji (koja

se ne fiksa onako kako se to čini prema naslovu), govori o nesmiljenoj okrutnosti života među svojim najbližima i najmilijima. Ali knjiga nije tužna, štoviše, pršti od humora i

duha. I istine.

17. Paula Fox SKROVITO MJESTO

Mlada i osjetljiva Victoria pokušava se snaći u svijetu koji joj baš ne odgovara. Kad joj umre otac, seli se s majkom u

provinciju, na selo, gdje je još osamljenija, odvojena od svijeta. Tada upoznaje Hugha i čini joj se da sve kreće nabolje. Hugh je gala, simpa, zagonetan i — bogat. Ali... O tom ali upravo i govori ovaj roman, sentimentalan i krvavo

istinit. Za sve uzraste.

18 Harry Kullman TAJANSTVENO PUTOVANJE

Napeta priča o jednodnevnom izletu dječaka Davida, odvjetničkog sina, preko granica njemu poznatog svijeta — u siromašnu gradsku četvrt gdje se živi skromnije ali slobodnije i zanimljivije. David tu uživa u prljavštini,

drukčijem jeziku, igrama i okršajima s protivničkom bandom. Vraća se u svoj osmerosobni stan obogaćen doživljajima, prijateljstvima, samopouzdanjem i spoznajom o — socijal­

nim razlikama (ne samo u Švedskoj!).

Nakladni zavod Znanje, Zagreb Ul. socijalističke revolucije 17

Za izdavača: Dragutin Brenčun Recenzenti: Ivan Kušan i Zlatko Crnković

Korektor: Stefica Konjevod Tehnički urednik: Srećko Jolić

Tisak: Štamparski zavod »Ognjen Priča« Zagreb, Savska c. 31

Naklada 5000 primjeraka ISBN 86-313-0091-8

1987