Karin Zbornik OPZ 25 02 Majnaric

8/6/2019 Karin Zbornik OPZ 25 02 Majnaric

1/34

25

I. Majnari: Rod Karinjana krajem XIV. i tijekom prve polovice XV. stoljeaIvan Majnari

ROD KARINJANA KRAJEM XIV. I TIJEKOM PRVEPOLOVICE XV. STOLJEA

Ivan Majnari UDK 929.7(497.5Zadar)13/14"Leksikografski zavod Miroslav Krlea 929.5KarinjaniZagreb Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 14.5.2007.Prihvaeno: 20.6.2007.

Na temelju objavljenoga gradiva te neobjavljenih zadarskih kap-tolskih i biljenikih spisa iz Dravnoga arhiva u Zadru i Arhiva HAZUu Zagrebu autor predstavlja rezultate istraivanja o pripadnicima rodaKarinjana tijekom druge polovice XIV. i prve polovice XV. stoljea. Uprvom dijelu rada pozornost je usmjerena historiografskim proble-mima u svezi s rodom, napose o odnosu roda Lapana i Karinjana,pitanju njihova odjeljivanja i povijesnosti Vnihe, tobonjega rodo-naelnika Karinjana. U drugom se dijelu iznose spoznaje o pripad-nicima i ograncima roda te u tom kontekstu razmatraju prije izneseni

zakljuci.

Kljune rijei: kasni srednji vijek, zadarsko zalee, hrvatsko plem-stvo, historiografija, rod Karinjana, Lapani-Karinjani, rodoslovlje

U prethodna dva sveska Zbornika, 23. i 24., raspravljalo se o rodu nadinskih Kaiatijekom druge polovice XIV. i prve polovice XV. stoljea, napose su identificirani pri-padnici roda u irem zadarskom zaleu i Ninu, istraivali se ogranci roda i pitanjekontinuiranosti nastanjivanja Kaia na podruju Nadina tijekom srednjovjekovlja,a posredno se uputilo i na ekonomske mogunosti pojedinih pripadnika roda. 1

Slinom tematikom bavi se i ovaj rad, posveen rodu Karinjana. Neposredni cilj tih

radova u vrelima je podrobno identificirati pripadnike pojedinih hrvatskih rodova,istraivti njihove meuobiteljske i meurodovske veze i odnose te prikazati okolno-sti u kojima se ti pojedinci spominju. Takvo istraivanje pridonosi i boljem pozna-

1 Ivan Majnari, Plemika obitelj Kuia prilog poznavanju roda nadinskih Kaia krajem XIV. itijekom prve polovice XV. stoljea, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutveneznanosti HAZU(dalje: Zbornik OPZ ZPZ HAZU), sv. 23, Zagreb 2005., str. 25-46; Ivan Majnari,Plemika obitelj Radinia, ogranak nadinskih Kaia, Zbornik OPZ ZPZ HAZU, sv. 24, Zagreb 2006.,str. 1-23.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5225


2/34

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 25-58

26

vanju srednjovjekovne topografije i toponimije irega zadarskoga zalea. S obzirom

na tako koncipirane ciljeve, radovi bi u konanici trebali posluiti kao priruna osno-va prilikom istraivanja irokoga aspekta temeljnih drutvenih i ekonomskih proble-ma vezanih za hrvatsko srednjovjekovno srednje i nie plemstvo, u rasponu od odnosaprema kraljevskoj vlasti do tadanje svakodnevice. Takvim se istraivanjima uspje-no moe pristupiti tek nakon podrobnoga upoznavanja i analize aktera tadanjihzbivanja. To, meutim, u hrvatskoj medievistici do sada nije dostatno uinjeno.

Nakon kratkoga pregleda relevantnih historiografskih radova te napomena oodnosu roda Lapana i roda Karinjana, podaci o identificiranim Karinjanima izlause s obzirom na njihovu pripadnost pojedinim ograncima roda. U prilogu radu dajuse prijepisi nekih vanijih isprava te genealoko stablo roda. Identifikacija pojedinih

Karinjana temelji se na prouavanju objavljenih zbirki isprava i neobjavljenih spisakoje su pisali zadarski biljenici, ponajprije zadarskih kaptolskih spisa, a zatim ibiljenikih.

***

Temeljne rasprave o rodu Karinjana napisali su Vjekoslav Klai, Miho Barada iStjepan Antoljak. Klai je rod Lapana i Karinjana obradio u iroj raspravi o hrvat-skim plemikim rodovima u srednjem vijeku,2 Barada se, raspravljajui o rodu Lapa-na, potanko dotaknuo i Karinjana, jer je taj rod promatrao kao granu Lapana, 3 aAntoljak je istraivanjem spisa zadarskih biljenika niz podataka o pojedinim pri-

padnicima roda ukljuio u raspravu o nestanku hrvatskoga plemstva u zadarskomzaleu.4 Takoer valja izdvojiti priloge Ferde iia5 i Stjepana Gunjae6 koji su se,raspravljajui o irem spektru problema hrvatskoga srednjovjekovlja, dotakli Lapa-na i Karinjana. U ostatku historiografije Karinjanima se posveivala tek manja pozor-nost, uglavnom usputno u okviru odreenih historiografskih tema, poput povijestiplemstva u srednjem vijeku, problematike vjerodostojnosti spomena Vnihe Lapani-na, problematike tzv. Qualietra i plemstva dvanaestero plemena te pitanja sred-njovjekovne topografije irega zadarskoga zalea. U tim su se raspravama glede Ka-rinjana veinom rabili isti podaci, iz zbirki objavljenih vrela, koji su se, meutim,

2 Vjekoslav Klai, Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljea, Rad JAZU, sv. 130, Zagreb 1897., str. 1-19, 59-67.

3 Miho Barada, Lapani, Rad JAZU, sv. 300, Zagreb 1954., str. 473-535.4 Stjepan Antoljak, Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva okolici Zadra, Radovi Instituta Jugo-

slavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 9, Zagreb 1962., str. 55-115. Na ovom je mjestukoriten pretisak istoga lanka iz zbirke izabranih radova: Stjepan Antoljak, Hrvati u prolosti, Split1992., str. 323-383. Spoznaje toga istraivanja kasnije je ponovio u: Stjepan Antoljak, Pacta ili Con-cordia od 1102. godine, Zagreb 1980.

5 Ferdo ii, Prirunik izvora hrvatske historije, I/1. Zagreb 1914., str. 502.6 Stjepan Gunjaa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, sv. 3-4, Zagreb 1975. 1978.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5226


3/34

27

I. Majnari: Rod Karinjana krajem XIV. i tijekom prve polovice XV. stoljea

razliito interpretirali. Pritom se nije ulazilo u analizu meusobnih odnosa unutar

roda Karinjana, to e se pokazati u nastavku rada.7U radovima o srednjovjekovnoj topografiji zadarskoga zalea pojedini pripadni-

ci roda spominjali su se prema potrebi konteksta, najee kao vlasnici posjeda upojedinim selima, a ti su spomeni koriteni prilikom ubikacije tih i okolnih sela.8 Tekposredno iskoristivi podaci mogu se pronai u nizu lanaka koji su se bavili nekim odaspekata srednjovjekovne prolosti Karina, no vrijednost tih podataka za ovaj je prilognajee zanemariva.9

Veina istraivaa je, kao i Barada, Karinjane promatrala kao jednu granu Lapa-na, a pritom se njihove rasprave mogu grupirati u nekoliko tema: pitanja ubikacijeLapca kao ishodita roda; zatim, s tim u uskoj svezi, pitanje meuodnosa Karinjana i

Lapana te njihova vremenskoga odjeljivanja, to je najee impliciralo pozicioniranjeprema vjerodostojnosti prie o postojanju Vnihe, a posredno i prema vjerodostoj-nosti tzv. Qualitera. S tim, pak, u svezi razmatralo se i pitanje drutvenoga poloajapripadnika roda Karinjana.

Oko prvoga pitanja, problema ubikacije Lapca u historiografiji, nema ujednae-na stajalita. Vjekoslav Klai promatrao je dananje ire podruje Donjega Lapca kaojezgru i prvo sijelo plemena Lapani, 10 s ime su se sloili Ferdo ii,11 Petar Skok,12

7 Podrobna analiza svih radova na ovomu mjestu nije mogua zbog ogranienosti prostora te za-danosti cilja istraivanja. U nastavku e se izdvojiti tek neke za ovu temu bitnije rasprave.

8

Roman Jeli, Novigradski distrikt, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, sv. 31, Zadar 1989., str. 87-173;Franjo Smiljani, Teritorij i granice Luke upanije u ranom srednjem vijeku, Radovi Filozofskogfakulteta u Zadru, god. 35, sv. 22, Zadar 1995. 96., str. 205-256; Ivna Anzulovi, Podruje sela Korla-ta u prolosti, Zadarska smotra, god. 45, br. 1/3, Zadar 1996., str. 241-298; te niz rasprava u: NikolaJaki, Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split 2000.

9 Rije je o dvije skupine radova: onima pisanim pukoprosvjetnim i nacionalno-osjeajnim dis-kursom nastalim u drugoj polovici XIX. i prvoj polovici XX. stoljea, ije pojedine ideje i zakljuci,uz potreban oprez prema diskursu vremena, imaju odreenu vrijednost (npr. Stjepan Zlatovi,Stari grad Karin u Dalmaciji, Vienac, god. 23, sv. 13, Zagreb 1891., str. 203-206; Stjepan Zlatovi,Topografike crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim hrvatskim gradovima nakopnu od Velebita do Neretve, Starohrvatska prosvjeta, sv. 1, br. 2, Split 1895., str. 79-83; J. Conago,Sredovjene kule i gradine oko Novigrada i Karina, Starohrvatska prosvjeta, ns. II, sv. 1-2, Split 1928.,str. 127-135), te onima koji su prenosili zakljuke rasprave o kojoj e u nastavku potanje govoriti inajee nisu pripadali problematskoj historiografiji, ve onoj narativnoj, premda to ne umanjuje

njihovu vrijednost (npr. Josip Ante Soldo, Franjevaki samostan u Karinu, Kai, god. 6, Split 1974.,str. 5-12; Alojz Pavlovi i Eduard Pavlovi, Korlat, crtice iz povijesti, Korlat Zadar 1993., 19-33; MarinkoMarinovi, Karin svadbeni vijenac Zvonimirove keri, Benkovaki ljetopis, god. 2, br. 2, Zadar 1994.;Isti, Liane Ostrovike, Benkovaki ljetopis, god. 4; br. 5, Benkovac 1996.; Stanko Bai, Franjevakisamostan u Karinu, ibenik 20002).

10 Klai, Hrvatska plemena, str. 59.11 ii, Prirunik, str. 502; Ferdo ii, O sredovjenom gradu Labu, u: Buliev zbornik, ur. M. Abrami

i V. Hoffiller, Zagreb Split 1924., str. 580.12 Petar Skok, Iz mojega Glossariuma mediae et infimae latinitatis regni Chroatiae, Vjesnik za arhe-

ologiju i historiju dalmatinsku, sv. 50, Split 1932., str. 127-156, ovdje str. 133.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5227


4/34


28

Ljudmil Hauptmann13 i Nada Klai.14 Barada je, naprotiv, Lapac locirao izmeu neka-

danjih sela Kokiane, Kamenjane i nadinskoga podruja, odnosno na sjeverozapad-noj strani Nadinskoga blata,15 a to su miljenje prihvatili Branimir Gui16 i JosipLui.17 Antoljak je Baradino miljenje odbacio i Lapac bez potanje argumentacijelocirao u blizini Karina,18 a to je u veoj mjeri prihvatio i Stjepan Gunjaa.19 Ukratkose o tome pitanju moe primijetiti da je ve 1959. put k primjerenomu rjeenju prob-lema ponudila Nada Klai, navodei injenicu da se toponim Lapac ne spominje uzadarskom zaleu tijekom tri stoljea.20 To su potvrdila i istraivanja topografije za-darskoga zalea.21 No, da Lapac kao jezgra i sijelo Lapaana nije postojao u zadar-skom zaleu, moe se dokazati i sljedeim rezoniranjem. Naime, u sluaju da je ondjepostojao neki Lapac, ne ini se moguim da se toponim prema kojemu je nastao ietnikon (Lapac-Lapani; termin upotrebljava Barada), tijekom srednjovjekovlja na-kon 1183.,22 u zadarskom zaleu vie ne spominje, iako su istodobno Lapani ondjeprisutni. Odnosno, da Lapac kao ishodite svih Lapana, mjesto prema kojemu serod naziva i gdje se povrh toga nalaze patrimonijalni posjedi, najbitniji element samo-identifikacije roda, u nekom trenutku mijenja ime, dok sami pripadnici roda ne mi-jenjaju ime i nastavljaju nastanjivati taj isti prostor.23

13 Ljudmil Hauptmann, Podrijetlo hrvatskoga plemstva, Rad HAZU, sv. 273, Zagreb 1942., str. 79-112,ovdje str. 108-109.

14 Nada Klai, Noviji radovi na drutvenoj problematici, Godinjak Istoriskog drutva Bosne i Hercego-vine, sv. 10, Sarajevo 1959., str. 333-354, ovdje str. 344.

15

Barada, Lapani, str. 476480. U kontekstu tog zakljuka zanimljivo je primijetiti da je Barada istosmatrao i prije nastanka rada Lapani, no to nije potanje pojanjavao; usp. Miho Barada, Postanakhrvatskog plemstva, asopis za hrvatsku poviest, knj. 1, sv. 3, Zagreb 1943., str. 193-218, ovdje str. 209-210.

16 Branimir Gui, Starohrvatsko naseljenje Ravnih Kotara, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 18, Za-dar 1971., str. 137-192, ovdje str. 175.

17 Josip Lui, O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim podrujem u srednjem vijeku, u: Benko-vaki kraj kroz vjekove, sv. 2, Benkovac 1988, str. 101-112, ovdje str. 105-106.

18 Stjepan Antoljak, Pobiranje marturine, crkvene desetine i vojine u zadarskom distriktu (1435),Starine, sv. 49, Zagreb 1959., str. 227-234; na ovom je mjestu koriteno reprint izdanje istog lanka izzbirke izabranih radova Stjepana Antoljaka, Hrvati u prolosti, Split 1992., str. 433-441; ovdje str. 436;Antoljak, Izumiranje, str. 328. Naime, kao argumentaciju ubikacije Lapca u blizinu Karina autornavodi ispravu koju je zabiljeio zadarski biljenik Iohannes de Salodio, Dravni arhiv u Zadru(dalje: DAZd), Spisi zadarskih biljenika (dalje: SZB), b. II, f. II/7 2. X. 1480; ta je signatura, me-utim, nepotpuna te odgovarajui spis zasada nisam uspio pronai.

19 Gunjaa, Ispravci i dopune, sv. 4, str. 394-395.20 Klai, Noviji radovi, str. 344.21 Za ta istraivanja usp. bilj. 8. Naelno se ipak moe primijetiti da vrela toponimiju karinskoga

podruja biljee puno manje negoli podruja blia Zadru (npr. nadinsko podruje). To je i glavnirazlog zato je u historiografiji srednjovjekovna topografija karinskog podruja relativno slabopoznata.

22 CD, II, dok. 182, str. 186-187. Tada se, naime, spominje toponim Lapac, no pritom nema nikakvepotvrde gdje se taj Lapac nalazio, pa tako ni u zadarskom zaleu.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5228


5/34

29


Problem ubikacije mjesta Lapac u historiografiji se uzimao kao polazna toka u

razrjeivanju pitanja odnosa Lapana i Karinjana. Naime, pozicioniranje Lapca uzadarsko zalee olakalo je promiljanje o nizu pitanja koja bi se u protivnom moglaotvoriti. Pritom je blizina Karina nekom Lapcu u zadarskom zaleu imala presudnuulogu, a ulaskom u posjed Karina, prema takvu rezoniranju, zapoelo je odjeljivanjeKarinjana od Lapana. Vremensko odreivanje ulaska Lapana u posjed Karina, kakoje spomenuto, povezivalo se pak s pozicioniranjem istraivaa prema pitanjima vje-rodostojnosti postojanja Vnihe (Voniha, Viniha, Vunika), naslovnoga rodonaelnikaKarinjana, te konteksta u kojemu se spominje. Naime, prema potvrdi prava na Ka-rin, koju je kralj Ludovik I. Anuvinac 1360. izdao plemiima Lapanima, 24 a o kojoje se u nastavku vie govoriti, ti su plemii svjedoili da je Vniha Lapanin, oeniviKlaudu ker kralja Zvonimira, od tasta u posjed dobio Karin. Kako je Vniha umrobez nasljednika Karin je preao na njegove roake, iji su ga potomci 1360. jo uvijekdrali. ii,25 Barada26 te, ini se, Antoljak27 smatrali su iskaz lapakih plemia vjero-dostojnim. Barada je tvrdnju pokuao i potanje argumentirati. Ukratko, u raspravuje uveo ispravu iz, kako smatra, 1178. o parnici jedne neimenovane ene iz mjesta deClino koje poistovjeuje s Karinom. Smatrao je da je ta ena bila izravni i posljednjipotomak Vnihe, no da je postojao i neki njegov danas nepoznati muki potomak skojega je, adopcijom i temeljem kolektivnoga hrvatskoga imovinskoga prava, a na-

23 Taj je problem Barada rijeio uvoenjem naziva Karinjani, kao novoga imena roda. Ta tvrdnja iona da su Lapani nastanjivali taj prostor u XIV. i XV. stoljeu, razlagat e se u nastavku rada.

24

CD, XIII, dok. 54, str. 69-71; quod terra Karin vocata, in qua iidem nobiles residerent, per quondamuanimerium, regem Croatorum, cuidam nobili de genere Lapuch Vunycha nomine, cum quadam filia suaClauda perpetuo data extitisset et collata; et demum eodem Vonycha (!) absque heredum solatio ab hac lucedecesso, dicta terra Karin iuri regio fuisset et esset devolvenda sicque dictis nobilibus in nihil actinet. Cumtamen, sicut ipsi nobiles asserebant, ipsi forent et essent ipsius Vonycha veri heredes et successores, ip-samque terram Karin, tamquam ipsorum herditariam a tempore ipsius uanimeri regis usque ad hec tempo-ra iusta legitptima prescriptione precedente ...quod prefati nobiles de Lapuch ipsius Vnicha (!) ... veri heredesforent et successores ex eo, quia dicta terra Karin titulo iuris hereditarii ad ipsos, tamquam ipsius Vnyche (!)posteritates, pertineret ... prefatam terram Karin[n] uocatam, ac villas et possessiones in eadem scitas (!) etconstitutas, salua et excepta possessione Kocligiane (!), super qua inter ipsoa et abbatem sancti Grisogoni deJadra litis materia vertitur de presenti, cum omnibus earum utilitatibus et pertinenciis vniuersis de regieliberalitatis clementia et gratia speciali pretactis nobilibus de Lapuch eorumque heredibus et posteritatibusvniuerssis (!) sub mere et sincere nobilitatis titulo perpetuamus et confirmamus presentis priuilegii nostripatrocinio medietante, saluis iuribus alienis.

25 ii, Prirunik, str. 502.26 Barada, Lapani, str. 484-491.27 Antoljak, Pacta, str. 192. Naime, Antoljak nije iznio vlastito stajalite o pitanju vjerodostojnosti Vni-

he, ve je ukratko komentirajui po njegovu miljenju najvanija stajalita historiografije o roduKarinjana i Lapana prenio zakljuke iia i Barade. Napose je citirao iiev zakljuak (ii,Prirunik, str. 502) o endibi Vnihe i Klaude, keri kralja Zvonimira i Vnihinom dobitku Karina, nonije ga komentirao. Dalje u tekstu Antoljak pak navodi prvi put se lanovi ovoga plemena spomi-nju u okolici Zadra u XII st., i to u ispravi iz 1166. g., no, neto dalje, ponovno tvrdi od XII st.nadalje jedna grana toga plemena posjedovala je i Karin. Iz svega se moe zakljuiti da je Antoljakipak u veoj mjeri prihvatio Vnihinu vjerodostojnost.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5229


6/34


30

kon smrti spomenute ene, karinsko vlastelinstvo prelo u ruke njihovih roaka u

Lapcu.28 Uz manje napomene te naglaavanje potrebe opreznosti prema vremen-skom odmaku iskaza lapakih plemia, Baradino je razmatranje prihvatio i Gunjaa.29

U kontekstu takvoga tumaenja potrebno je primijetiti da je svim tim autorima za- jedniko bilo prihvaanje sadrajne autentinosti tzv. Qualitera,30 pri emu su imVniha i njegov posjed Karina, posredno ili neposredno, bili vaan dokaz postojanjaroda Lapana i Karinjana u drugoj polovici XI. i poetkom XII. stoljea. 31 Osim njih,iskaz o Vnihi prihvatili su Vladimir Maurani,32 Antun Dabinovi,33 Gui,34 Lui,35

Neven Budak36 i Ivo Goldstein.37 Viktor A. Duiin elegantno se ogradio od itavogaproblema ustvrdivi da je Vniha navodno ivio u drugoj polovici XI. stoljea.38 Vje-koslav Klai ponudio je naoko nedefinirano rjeenje ustvrdivi da je spomen Vnihe

tradicija XIV. stoljea, no, takoer je zakljuio da su Vnihini potomci dobili 1360.kraljevsku potvrdu na zemlju Karin.39 Iz toga se ini da je veim dijelom prihvatioiskaz o Vnihi, a jednako je uinila i Nada Klai. Pritom je kolebanje u njegovu vjero-dostojnost, na tragu Vjekoslava Klaia, razrijeila zakljukom da je rije o tradicijikoja je dodue zabiljeena tek u XIV. st., ali nije iskljueno da je sauvala historijskujezgru.40 Oleg Mandi je pak iskaz lapakih plemia o Vnihi smatrao predajom, iako

28 Barada, Lapani, str. 484-491.29 Gunjaa, Ispravci i dopune, sv. 3, str. 261, 349-350; sv. 4, str. 306-307.30 Saete preglede raznih stajalita historiografije o pitanjima vezanim za tzv. Qualiter vidi u: Antoljak,

Pacta, str. 11-43; Ivan Beuc, Povijest institucija dravne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ,Zagreb 1985., str. 73-85; Tomislav Raukar, Seljak i plemi hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb 2002., str.28-33.

31 U Barade i Antoljaka taj je zakljuak imao posrednu vanost, budui da je njihovo istraivanjeroda Lapana u drugoj polovici XII. stoljea jasno impliciralo da je taj rod postojao i stoljee prije.Antoljak (Pacta, str. 192) dapae, nakon to je identificirao Lapane u zadarskom zaleu krajem XII.stoljea, navodi da se i ovo pleme spominje u doba narodnih vladara. Vjerodostojnost Vnihinaspomena pritom je pomalo nespretno rabio za objanjenje postanka spomena Karina, odnosno rodaKarinjana, u tzv. Qualiteru.

32 Vladimir Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik, sv. 2, Zagreb 1975., str. 1390-1391.33 Antun Dabinovi, Hrvatska dravna i pravna povijest, Zagreb 1990. (pretisak izdanja iz 1940.), str. 131.34 Gui, Starohrvatsko naseljenje, str. 150-151.35 Lui, O vezama Ravnih kotara, str. 105.36 Neven Budak, Prva stoljea Hrvatske, Zagreb 1994., str. 117, 122, 156, 211.37 Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995., str. 322, 407.38 Viktor A. Duiin, Stara hrvatska plemena, Glasnik heraldike, sv. 1, br. 3, Zagreb 1937., str. 3-7; ovdje

str. 5.39 Klai, Hrvatska plemena, str. 61.40 Nada Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971., str. 392. Zbog za nju karakteristi-

noga pogleda na problematiku tzv. Qualitera i plemstva dvanaestero plemena, u to se ovdjenee ulaziti, prihvaanje vjerodostojnosti spomena Vnihe nije imalo bitne implikacije na autoriinastajalita o tim problemima.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5230


7/34

31


se o pitanju njegove povijesnosti nije izjasnio.41 Odraz historiografske dvojbenosti u

pogledu iskaza o Vnihi ponajbolje je prepoznatljiv u enciklopedijskim odrednicamao rodu Karinjana.42

Upravo na temelju zakljuka Nade Klai mogu se iznijeti neka dodatna razmi-ljanja. Pitanje vjerodostojnosti iskaza o Vnihi ponajprije je potrebno sagledati u kon-tekstu okolnosti njegova spomena. Naime, kako je primijetio Lujo Margeti, isprava ukojoj se Vniha spominje sadrava neke pravne neuvjerljivosti.43 Rije je o spomenutojpotvrdi prava na Karin kralja Ludovik I. izdanoj 28. studenoga 1360. plemiima Lapani-ma, predvoenim Namanom sinom Petra. Prema njezinom sadraju, pred kraljicuElizabetu i kraljevski sud u Zadar doli su lapaki plemii te u svoje i ime zajedniceplemia roda Lapana branili pravo na zemlju Karin koju nastanjuju. Ta isprava, me-utim, nije sauvana u originalu ve kao transumpt, odnosno kao prijepis koji je se-dam godina kasnije, 28. srpnja 1367., na molbu Jakova sina Jurislavova izdao Ninskikaptol. Margeti je dijelom posumnjao u vjerodostojnost te potvrde otvorivi mogunostda su ju Lapani iz Karina predvoeni Namanom sami sastavili sluei se podacimaisprave koja biljei spor Namana i samostana sv. Krevana oko posjeda sela Kokiane.44

No, jednako tako je ustvrdio da je teko povjerovati u takvu mogunost prijevare, jer supotvrda i prijepis nastali za ivota monog kralja Ludovika.45 Napose vani Mar-getievi zakljuci o pravnoj neuvjerljivosti odnose se na injenice da lapaki plemiisami pokreu postupak pred kraljicom Elizabetom koja je trenutano boravila u Za-dru, da plemii koji su traili potvrdu da zemlju Karin uivaju kao nasljednu, dobivajupotvrdu plemenitosti te zemlje, da Kokiane ne pripadaju zemlji Karin te openito na

neuvjerljiv prikaz slijeda pravnoga postupka.46

41 Oleg Mandi, Bratstvo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Historijski zbornik, god. 5, br. 3-4, Za-greb 1952., str. 225-298, ovdje str. 287.

42 Odrednice o rodu Karinjana mogu se nai u: Enciklopedija Jugoslavije, sv. 5, Zagreb 1962., str. 214;Hrvatska enciklopedija, sv. 5, Zagreb 2003., str. 525. Odrednice su, meutim, smisleno i doneklesadrajno razliite. Naime, stariju je odrednicu pisala Nada Klai te smatrala da je iskaz lapakihplemia 1360. o Vnihinoj enidbi i dobitku Karina kao miraza bio najbolje sredstvo za obranu pos-jeda i vlasnitva karinske upanije od presezanja kralja Ludovika. Autorica se tom prilikom nijeodredila prema pitanju vjerodostojnosti iskaza o Vnihi ve ga je vjeto izbjegla. Nasuprot tome, unovijoj nepotpisanoj odrednici, Vnihina povijesnost i dobitak Karina, kao miraza uz ruku Zvoni-mirove keri, prihvaeni su kao injenica, teite problema usmjereno je pitanju dijeljenja Lapanai Karinjana, a Ludovikova potvrda lapakim plemiima samo se konstatirala. Moe se, meutim,primijetiti da Ludovikova potvrda izriito ne spominje da je Vniha zemlju Karin dobio kao miraz,dok se tvrdnji Ludovikova presezanja na Karin, koji sredinom XIV. stoljea nije bio upanija, trebapristupiti s krajnjim oprezom.

43 Lujo Margeti, Povezanost strukture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku (dopojave stalea), Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sv. 487, Zagreb 2003., str. 1-150, ovdjestr. 128-129.

44 CD, XII, dok. 60, str. 79-83.45 Margeti, Povezanost strukture, str. 128-129.46 Osim tih, Margeti jo spominje injenice da isprava biljei 24 prisenika kralja Ludovika koji su

trebali ispitati prava u Hrvatskom kraljevstvu, dok ih je zapravo bilo 22 te udnu formulu kojom

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5231


8/34


32

U svezi sa sadrajem potvrde takoer se primjeuje injenica da lapaki plemii

pred kraljevskim sudom posjed zemlje Karin argumentiraju svojevrsnim povijesnimpravom, pri emu spominjanje pretka Vnihe ima presudnu ulogu. Tu su tvrdnju predkraljicom potvrdili prisenici, odnosno lapaki ju plemii nisu potkrijepili nikakvimpismenim dokazima.47 Prema itavom slijedu procesa, kakav je predoen u ispravi,argumentacija pozivom na Vnihinu enidbu i primitak Karina rezultirala je eljenompotvrdom za lapake plemie. Presudna je pritom bila formula da zemlju Karin drepo pravu i zakonu trajnoga prijepisa (iusta et legitima prescriptione precendente), no tase sadrajno nadovezivala na tvrdnju da su lapaki plemii istinski batinici i nasljed-nici Vnihe koji je umro bez potomaka i iz te je tvrdnje proizlazila.

Te injenice vode k sri problema o pitanju vjerodostojnosti iskaza o Vnihi. Sobzirom na to da je kralj Ludovik potvrdio kako lapanski plemii zemlju Karin drekao plemenitu, oito je kraljevski sud barem naelno usvojio iskaz o Vnihi kao valjanargument. To, naravno, ne mora nuno znaiti da je taj spomen bio i vjerodostojan,no u svakom sluaju otkriva stanje tadanje svijesti, odnosno sustav razmiljanja la-pakih plemia. Naime, nedvojbeno je lik Vnihe, ve tada sredinom XIV. Stoljea, biodio rodovske tradicije, svojevrsne predaje koja je u svakom sluaju, bila isprava sLudovikovom potvrdom vjerodostojna ili ne, nuno bila ire poznata. U tom je kon-tekstu upitno koji je dio iskaza o Vnihi bio povijesno istinit, a koji dometnut tijekomgodina. Nekoliko je kljunih dijelova iskaza o Vnihi: kralj Zvonimir, enidba, zemljaKarin, potomstvo, nasljednici i zastara. Poglavito je naglaena uloga vladara koji oi-to za neke nepoznate zasluge nagrauje Vnihu na tada najvrjedniji nain trajnim

vlasnitvom nad zemljom i rukom svoje keri. Upravo ta dva elementa, darovanjezemlje i enidba, ine iskaz povijesno malo vjerojatnim.

Naime, da bi dobio dio kraljevske zemlje, dapae kraljevski castrum,48 Vniha jemorao poprilino visoko kotirati u kraljevskom aparatu ili se istaknuti drutvenimpoloajem kako bi dobio ruku kraljeve keri. Upravo je to najudniji dio iskaza, davladar poput Zvonimira, svjestan meunarodnoga poloaja i drutvenoga okrujavlastitoga kraljevstva te vrijednosti i vanosti politikih enidbi, daje kerinu ruku jednom od svojih podanika.49 U tom se kontekstu udaja kraljeve keri za Vnihu

Ninski kaptol potvruje prijepis. Potonja se tvrdnja odnosi na transumpt te se o njoj nee govoriti,

dok e se zakljuci o ostalim Margetievim tvrdnjama potanje iznijeti u nastavku teksta.47 Ti dokazi u sluaju da je kralj Zvonimir doista i podijelio Karin Vnihi, nisu morali postojati, budui

da vrijednost pismenoga dokaza (neke isprave) u upravnoj organizaciji kraljevstva XI. stoljea ione kraljevstva XIV. stoljea nije bila jednaka. Odnosno pravna vrijednost pismenoga dokaza u XI.stoljeu nije bila presudna, pa stoga i ako jest takav dokaz postojao, ako ne ve zbog zuba vremena,nije se do XIV. stoljea morao odrati upravo zato. Tada pak prisenici nadomjetaju odsutnostpismenih dokaza. Slino, ali sa sasvim drugaijim argumentima i u drugaijem kontekstu, zaklju-uje i Barada, Lapani, str. 489.

48 Takvim Karin promatra Conago, Sredovjene kule, str. 129-131; usp. Zlatovi, Topografike crtice,str. 83; Barada, Lapani, str. 486, 488, 496.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5232


9/34

33


kojega, iako to nije presudan initelj, vrela druge polovice XI. stoljea nisu nijednom

zabiljeila ini malo vjerojatnom. No, ako se takav kontekst odbaci, a enidba Vni-he i Klaude prihvati kao mogua, podjelu zemlje ne treba izravno povezivati sa enid-bom, ve prije promatrati kao poseban iskaz kraljeve milosti.50

Vniha nije dobio zemlju Karin u paketu, kao miraz uz ruku kraljeve keri. No,time otpada injenica na koju upuuje iskaz, da ba Vnihina enidba, barem posredno,legitimira njegov posjed Karina. Sukladno pak tome cjelokupan se dio iskaza o odnosi-ma izmeu Vnihe, kralja Zvonimira i njegove keri Klaude ini malo vjerojatnim.

Ako je taj dio iskaza u potpunosti povijesno neistinit, svakako otkriva koliko se usvijest hrvatskoga plemstva utisnulo razdoblje Zvonimirova kraljevanja te, neizravno,kakva je i kolika je vanost lika kralja Zvonimira za razumijevanje povijesti sredine idruge polovice XIV. stoljea.51 Moe li se Klaudu promatrati kao povijesnu osobu,odraz vanosti neke enske osobe u dolasku Lapana u posjed Karina ili odraz ope-ga znaenja ena vladarske obitelji i enidbe sredinom XIV. stoljea, teko je sa si-gurnou utvrditi, a ni tome ponuditi ikakav odgovor.

Donekle je slino i s pitanjem Vnihine povijesnosti. Sukladno prijanjem razmi-ljanju, neki predak Lapana imenom Vniha doista je zbog nekoga razloga ostao traj-

49 Moe se pomiljati da je Klauda bila tek jedna od Zvonimirovih keri pa njezina udaja za istaknu-toga velikaa Kraljevstva ne bi udila, no to je malo vjerojatno. Naime, koliko je poznato, Zvonimirnije imao mukih potomaka koji su ga nadivjeli (sin Radovan umro je prije oca), pa bi se u tomsluaju, s obzirom na dogaanja nakon Zvonimirove smrti, trebalo barem naelno oekivati uple-tanje mua najstarije Zvonimirove keri u pitanje kraljeva nasljedstva. Kako takvoga upletanja nijebilo, moe se pomiljati da Klauda nije bila najstarija kraljeva ki. Valja naglasiti da su to tek neki odmoguih parametara u takvu razmiljanju te da njihova potanja analiza prelazi okvir ovoga rada.

50 Jednako zakljuuje i Barada, Lapani, str. 484, no sa sasvim drugaijom argumentacijom, to jepotom impliciralo i dijametralno suprotne zakljuke onima iznesenim ovdje.

51 U razloge uporabe lika kralja Zvonimira i znaenje koja je ta uporaba u sebi krila sredinom XIV.stoljea, na ovom se mjestu zbog nedostatka prostora nee ulaziti. Naelno se moe napomenutida je uporaba lika dobroga kralja Zvonimira sredinom i u drugoj polovici XIV. stoljea imala iredrutveno-povijesno znaenje i primjenu, to u historiografiji do sada nije primjereno uoeno. Usvezi s tim iznimno zanimljivu i vrijednu hipotezu iznio je Damir Karbi, koji je prikazao moguiutjecaj ubia na nastanak legende o kralju Zvonimiru te vanosti te legende za nastojanja ubia;usp. Damir Karbi, Hrvatski plemiki rod i obiajno pravo, pokuaj analize, Zbornik OPZ ZPZ HAZU,sv. 16, Zagreb 1998., str. 73-117, ovdje 109; Damir Karbi, ubii i dobri kralj Zvonimir. Prilogprouavanju upotrebe legendi u politici hrvatskih velikakih obitelji, u: 900 godina Baanske ploe(1100. 2000.), ur. Josip galji, Baka 2000, str. 271-280. Valja usputno spomenuti da su u kontekstudrugaijem od Karbieva, nastanak legende o kralju Zvonimiru promatrali Ivo Goldstein i MladenAni; usp. Ivo Goldstein, Kako, kada i zato je nastala legenda o nasilnoj smrti kralja Zvonimira?(Prinos prouavanju mehanizma nastajanja legendi u hrvatskome srednjovjekovnom drutvu),Radovi Instituta za hrvatsku povijest, sv. 17, Zagreb 1984., str. 35-54; Mladen Ani, Ljetopis kraljevaHrvatske i Dalmacije (Vrijeme nastanak i autorstvo Hrvatske redakcije Ljetopisa popa Dukljani-na), u: Zvonimir, kralj hrvatski, ur. Ivo Goldstein, Zagreb 1997., str. 273-304. Primjer iskaza lapakihplemia potvruje da su i ostali rodovi, osim ubia, sredinom XIV. stoljea upotrebljavali lik kraljaZvonimira. No, sveza izmeu lika kralja Zvonimira i drutveno-pravnoga poloaja hrvatskogaplemstva na podruju irega zadarskoga zalea tek iekuje potanju analizu.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5233


10/34


34

no zapamen u tradiciji roda, pa se u povijesnost nekoga Lapanina imenom Vniha

ne treba sumnjati.Pritom je zanimljivo da je osoba s imenom slinim Vnihinu zabiljeena 1238. kaopripadnik roda Lapana u zadarskom zaleu, prilikom epizode viestoljetnoga spo-ra pripadnika roda sa zadarskim samostanom sv. Krevana oko posjeda Kokiana. 52

Tada je Juraj Lapanin, upan u Karinu (iuppanus Georgius de Lapano de Crino),svjedoio pred zadarskim sudom da Kokiane pripadaju samostanu sv. Krevana tespomenuo jednoga od svojih strieva, Vnjicu/Unjicu (Vgnia) Lapanina koji je, kakose iz konteksta zakljuuje, ivio krajem XII. i poetkom XIII. stoljea.53 Spomen Vnji-ce/Unjice u prvoj polovici XIII. stoljea svjedoi da je u rodu Lapana postojala tra-dicija upotrebe toga ili tome slina imena. S obzirom na to, doista postoji mogunostda je nekom Vnihi Lapaninu neki kralj ili slubenik kraljevskoga aparata povjerioupravu nad Karinom. Je li se to doista dogodilo i je li to uinio Zvonimir, neki drugikralj narodne dinastije ili dinastije Arpadovia, nije mogue pouzdano utvrditi.

Jesu li Lapani u razdoblju od XII. do polovice XIV. stoljea monopolizirali upan-sku slubu u Karinu, odnosno nosili plemiki/kneevski naslov po njemu, takoernije mogue utvrditi. Naime, osim upana Jakova te sinova mu Jurja i Martina (po-tonja dvojica spominju se 1238.-1240.), Lapani se u Karinu ne spominju sve do 1350.Tijekom XIV. stoljea doista su monopolizirali vlast nad Karinom, to je u konanicipotvrdio i sam kralj. Naime, bila potvrda kralja Ludovika sadrajno autentina ili ne,Lapani su sredinom XIV. stoljea drali Karin i prema njemu zapoeli nositi plemi-ki naslov te se nazivati rodom Karinjana.

to se pak tie autentinosti Ludovikove potvrde lapakim plemiima, unatopravnim neuvjerljivostima koje je uoio Margeti, doista je teko povjerovati u prezen-taciju lane Ludovikove potvrde, koju je zatim Ninski kaptol putem prijepisa legiti-mirao. To vie to je kralj Ludovik prije 1360., odnosno 1367., ve dva puta potvrivaoprava Lapana. Prvi put je 1345. potvrdio Jurku sin Hemia (comes Jurgh filius He-mmygh de Lapuch) ispravu kojom je Karlo I. Robert potvrdio prava gornjopounskihlapakih plemia,54 a 1355., kad je plemie zastupao sam Naman (comes Nasman fili-us Petri de Lapuch fidelis noster), potvrdio je pak svoju ispravu od 1345.55 Obje te is-prave ne spominju Karin, niti se odnose na Lapane u zadarskom zaleu, no pre-

52

O tom sporu usp. Barada, Lapani, str. 497-506, te primjedbe iznesene u: Lujo Margeti, O javnojvjeri i dispozitivnosti srednjovjekovnih notarskih isprava s osobitim obzirom na hrvatske primor-ske krajeve, Radovi instituta za hrvatsku povijest, sv. 4, Zagreb, 1973., str. 5-79; ovdje, str. 29-32; usp.Majnari, Plemika obitelj Kuia, str. 31.

53 CD, IV, dok. 52, str. 59-60; ... post destructionem urbis Jadere terras illas uineas et uillam de Koquikiane,quas tenuit Stance de Lapano, iuppanus Jacobus bone memorie quondam pater meus ... quod patrui meiscilicet Gregorius Nichola et Vgnia et consaguinei mei Borislauus et Rados(la)uus et alii dicebant dicto patrimeo ...

54 CD, XI, dok. 167, str. 217-218, potvrda Karla I. Roberta, sadravala je pak potvrdu Bele IV.55 CD, XII, dok. 224, str. 297-298.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5234


11/34

35


douju kontinuitet prava koja su Lapani uivali. Nadalje, bitno je rei da se Naman

krajem 1360. spominje i kao rotnik Hrvatskoga kraljevstva (...et Nasman filio Petri deKaryn, nobilibus et iuratis regni Croacie).56 U tom kontekstu teko je vjerovati da bi na-stup istaknutoga kraljevskoga slubenika s moguim lanim podacima o pravu dranjaKarina mogao proi neopaeno ak i nakon vie godina.57

To to je Jakov prijepis traio od Ninskoga kaptola, ne treba uditi jer je Karinjurisdikcijski pripadao Ninskoj biskupiji, a Zadarski kaptol je pravo javnosti dobiotek 1371. No, utoliko je i s te strane manje vjerojatno da je Ludovikova potvrda iz1360. neautentina, jer je kralj oito bio dobro upoznat s problemima uinkovite orga-nizacije kraljevske vlasti na podruju zadarskoga zalea, pa mu u tom kontekstu nilana potvrda plemenitosti podanicima koji upravljaju znatnim dijelom Luke u-panije ne bi promakla.

Nadalje, to to Ludovikova potvrda spominje Kokiane, ne znai nuno da je toselo pripadalo Karinu, odnosno karinskom distriktu. Naime, najvjerojatnije su tije-kom druge polovice XIV. i prve polovice XV. stoljea na podruju sela Mokle, te mo-gue sela Praskvii i Domakovci, graniili karinski i novigradski distrikt te iri nadin-ski prostor.58 U tom kontekstu spominjanje Kokiana moe se promatrati kao elja zanaglaavanjem razlike izmeu karinskoga prostora, patrimonija roda, i prostora kojito nije, a na kojemu su pojedini Lapani/Karinjani posjedovali zemlje i oko kojega supovrh toga vodili spor s jednim od tada najvanijih istonojadranskih samostana,zadarskim Sv. Krevanom. Spominjanje Kokiana neizravno pak upuuje na mo-gunost da je kralj Ludovik pri izdavanju potvrde saeo nekoliko pravnih poslova u

jednu ispravu.S obzirom na sve izneseno, potvrdu kralja Ludovika lapakim plemiima, koju je

od Ninskoga kaptola zatraio Jakov sin Jurislava valja drati sadrajno autentinom.Na kraju ovoga osvrta na historiografska razmatranja iznose se jo neke kratke

primjedbe o odnosu roda Lapana i Karinjana. Naime, gotovo svi gore spomenutiautori uoili su da se sredinom XIV. stoljea Lapani i Karinjani spominju kao dvazasebna roda. Pritom je bitno razmiljanje Olega Mandia, a napose Luje Margetia.Mandi je napomenuo da o Karinjanima nema nikakvih pouzdanih podataka doXIII. i XIV. stoljea te drao da su se Karinjani odvojili od Lapana na poetku XIII.stoljea, vjerojatno, iako to nije izrijekom ustvrdio, na temelju injenice to se kaokarinski upani tijekom prve polovice XIII. stoljea spominju Lapani Jakov i njegovi

56 CD, XII, dok. 62, str. 86-89. Na Namanovu vanost unutar roda Lapana takoer je upozorio iBarada, Lapani, str. 520-521.

57 Mogue je rezonirati da je upravo Namanov istaknuti poloaj u kraljevskom aparatu otvoriomogunost falsificiranja podataka. No, istodobno taj poloaj negira takvu mogunost. Naime, zbogNamanova istaknutoga poloaja glas o takvu vanom inu morao je tim prije stii do kralja.

58 Usp. Jaki, Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, 158-169; Anzulovi, Podruje sela Korlata; Ivna An-zulovi, Ponovno o selu Korlat, Zadarska smotra, god. 51, br. 1-3, Zadar 2002., str. 219-238.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5235


12/34


36

sinovi Juraj i Martin.59 Pritom, meutim, nije uoio da te osobe nisu pripadale rodu

Karinjana ve su, kako je spomenuto, bili Lapani koji su u Karinu obnaali dunostupana.60 Tek je Margeti konano utvrdio da se Karinjani kao samostalan rod formi-raju sredinom XIV. stoljea.61

Naime, od sredine XIV. stoljea lapaki plemii na karinskom podruju svoju ple-menitost nedvojbeno poinju temeljiti na posjedu Karina i temeljem njega se samo-identificiraju, a tijekom druge polovice XIV. stoljea vrela poinju biljeiti pripadnikes nazivom de genere Quirinorum te se time od ogranka roda Lapana pretvaraju usamostalni rod.62 Prva generacija Karinjana, odnosno plemii koji su dobili Ludovik-ovu potvrdu i njihovi u tom trenutku ivui potomci,63 koriste se dvojnom oznakom,prema rodu Lapana i Karinu te se njih moe smatrati Lapanima-Karinjanima. Totakoer potvruje da je rod Karinjana tijekom druge polovice XIV. stoljea bio u na-stanku, ali baca svjetlo i na Ludovikovu potvrdu. Naime, kao nositeljima vie putapotvrenih prava, a koja je dvaput potvrdio i sam Ludovik, te injenice da posjedujuKarin, kralj je lapakim plemiima potvrdio posjed Karina. Odnosno, kralj je odluioozakoniti i potvrditi postojee stanje prema kojemu su Lapani nasljedno posjedova-li Karin te istodobno bili plemii. S obzirom na organizaciju kraljevske vlasti u zadar-skom zaleu,64 trajnije rjeenje pitanja posjeda Karina te svih moguih pravnih ne-doumica izazvanih injenicom da plemii uivaju taj posjed bez kraljevske potvrde.Vjerojatno se u tom kontekstu moe sagledati i injenica da pravni postupak pokreusami plemii Lapani, odnosno da s obzirom na ope ozraje pokuavaju pravno defi-nirati svoj poloaj. Potvrdom je kralj lapake plemie, posjednike Karina, takoer

59 Mandi, Bratstvo, str. 287.60 Na takvo Mandievo stajalite poglavito je utjecalo razmiljanje, koje je uostalom i sam prihvatio,

da je Trogirski dodatak, kako naziva tzv. Qualiter, nastao u XIII. stoljeu, odnosno u treem ilietvrtom desetljeu XIII. stoljea. Za taj zakljuak usp. Mandi, Bratstvo, str. 264, 287.

61 Margeti, Povezanost strukture, str. 129 (Kako je dakle karinska grana Lapana postala plemeni-tom irom porodicom okupljenom oko plemenite karinske zemlje tek poslije 1360. god., a njezinise lanovi tek poslije toga poeli nazivati de genere Kirinensium ili slino, a ne samo de genere Lap-canorum ...); usp. Majnari, Plemika obitelj Kuia, str. 31, ondje nije konzultiran rad Luje Mar-getia jer je uvid u njega uinjen nakon predaje tog rada u tisak. Budui da bi zadovoljavajueukljuivanje Margetievih zakljuaka tada imalo prevelike implikacije, a ondje je i naznaeno da seo rodu Karinjana detaljno namjerava govoriti drugom prilikom, tamonji zakljuci ostavljeni su uizriaju kakav su imali prvotno prije uvida u Margetiev rad.

62 O pojedinanim spomenima pripadnika roda Karinjana detaljno se govori u nastavku rada.63 Usp. Ivan Majnari, Nikola Lapsanovi prola zbilja ili historiografska predaja, Biobibliographica ,

sv. 3 (u tisku). Ta e se tvrdnja zorno predoiti na primjerima pojedinih spomena pripadnika rodau nastavku rada.

64 Za detaljno obrazlaganje te tvrdnje ovdje nema dovoljno prostora. Iz svega do sada navedenoga,barem neizravno, proizlazi neprijeporna injenica da se ta organizacija tada zbivala; premda jeproblematika mnogo ira, ogledni primjer te organizacije moe su uoiti u: Nada Klai, PovijestHrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1971., str. 593-635; Nada Klai, Postanak plemstavadvanaestero plemena Kraljevine Hrvatske, Historijski zbornik, sv. XI-XII, Zagreb 1958. 1959., str.121-163.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5236


13/34

37


ozakonio kao ravnopravne lanove Luke upanije s obzirom na ostale tamonje ple-

mie, a time ih i uveo u sustav kraljevsko-plemikih odnosa karakteristian za tamo-nji prostor.65

Dobitkom Karina lapaki plemii, kako je zakljuio Tomislav Raukar, ne uspinjuse do razine vlasteoskog roda, a Lapani se staleki ne razdvajaju u plemiki ivlasteoski sloj.66 Ostavljajui po strani niz irih drutvenih konotacija koje implicirata tvrdnja, gospodarsko-drutveni status Karinjana najprimjerenije je traiti u rasponustatusa nadinskih Kaia, koji su pripadali srednjem i niem plemstvu, i bribirskihubia, koji su pripadali visokom plemstvu. Svakako je status Karinjana bio vii odonoga Kaia, samim time to su uspjeli monopolizirati vlast nad Karinom i njego-vim distriktom, to Kaiima u Nadinu na razini dobitka slubene kraljevske potvrdenikad nije polo za rukom.

Konano, u kontekstu odnosa Lapana i Karina te njihova posjedovanja zemaljau zadarskom zaleu, potrebno je upozoriti i na zanimljivu ideju Josipa Luia. Naime,on je upozorio na znaenje transhumantnoga stoarstva u tradiciji privreivanjapodruja Ravnih kotara, to je povezao s injenicom da su pojedini rodovi imali po-sjede na primorskom i prekovelebitskom podruju.67 Ta ideja bi s obzirom na geo-morfoloki poloaj Lapca i Karina, ali i rijetkost veih povrina plodnoga i lake obradi-va tla na tim podrujima, svakako objanjavala postanak posjeda Lapana u zadar-skom zaleu, veliinu tih posjeda, a posredno i tijekom sredine XIV. stoljea vanostNamana kao najistaknutijega lana roda na oba podruja.

***U nastavku rada, na temelju objavljenih zbirki isprava te zadarskih biljenikih ikaptolskih spisa pozornost e se posvetiti identifikaciji pripadnika roda Karinjana,odnosno Lapana-Karinjana u vrelima.

Lapanima-Karinjanima pripada vie pojedinaca ije se potomstvo i daljnjegrananje moe pratiti u vrelima. Prepoznavanje tih pojedinaca temelji se na njihovuspomenu u Ludovikovoj potvrdi 1360. te na spomenima osoba s pridjevkom de Cari-no/de Quirino u vrelima sredine XIV. stoljea, a iji su potomci nedvojbeno pripadalirodu Karinjana. Pritom valja napomenuti da oznaivanje tih potomaka sintagmomde genere Quirinorum nije bilo uvjetovano generacijski, ve ponajprije vremenski.

65 Taj se odnos u ovom radu nee utvrivati, a takoer se nee utvrivati ni ire implikacije goreiznesenih tvrdnji na poznavanje i tumaenje drutvenih odnosa u irem zadarskom zaleu tije-kom druge polovice XIV. stoljea. Kako je naglaeno na poetku rada, to e se uiniti nekom drugomprilikom.

66 Raukar, Seljak i plemi, str. 42. Barada (Lapani, str. 491) je za razliku od toga smatrao da su podjelomna dva roda Lapani ostali rodovski plemii, dok su Karinjani postali feudalna vlastela. Ta je tvrd-nja bila u skladu s cjelokupnim Baradinim izlaganjem. Njezino detaljno razlaganje te ulaenje uimplikacije koje ona skriva prelazi granice ovoga rada.

67 Lui, O vezama Ravnih kotara, str. 101-112. Lui je nadalje sve to promatrao u kontekstu pre-govora s kraljem Kolomanom 1102.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5237


14/34


38

Odnosno, u vrelima je tek za potomke svih Lapana izrijekom spomenutih u Ludo-

vikovoj potvrdi te njihovih u tom trenutku ivuih potomaka postala uvrijeena sin-tagma de genere Quirinorum.Do izdanja Ludovikove potvrde u vrelima se spominju sljedei pripadnici koji se

mogu promatrati kao Lapani-Karinjani. U sijenju 1350. prilikom biljeenja izjavevie plemia u svezi s primitkom nekih dukata spominju se Ivan pokojnoga Disoja,Jakov Grgurov i Stjepan Mrdein, svi iz Karina.68 Sredinom 1354. Radoslav, sin pokoj-noga Marina iz Karina te mu i nasljednik pokojne Dragoslave, keri Jurja Filipovia,za 600 malih libara prodaje zadarskom plemiu Petru pokojnoga Jurja Ljubavca peti-nu posjeda sela Murvica, koju je drao zajedno sa ogorima Draojem, Radoslavom,Jurjem i Stjepanom.69 Presuda iz 1354. u sporu izmeu zadarskoga plemia FranjeDraginia te Namana i njegove brae, sadrava nekoliko bitnih podataka o roduLapana. Tom je prilikom spomenuto da je spor zapoeo ve u kolovozu 1351. kad jeFranjo uloio tubu na saboru (coloquium generale) u Podbrianima te traio od braedio posjeda u selu Dragini. Franjo je, meu ostalim, argumentirao da je taj posjedneko pripadao upanu Draganu Draginiu, ali su ga Franjini predci zaloili Na-manovu djedu Jurislavu iz Karina. Franjo je zahtjevu priloio darovnicu kralja Lu-dovika kojom na njega prelaze nasljedna prava svih Draginia koji umru bez zako-nitih nasljednika. Spor je u prosincu 1354. u Franjinu korist rijeio knez Nikola Bribir-ski, no istodobno je ustvrdio sa sinovima i roacima, da se prema obiajima HrvatskeNamana i brau u posjedu koji dre ve oko sto godina ne moe uznemirivati te ih jestoga obetetio darovanjem dijela svoje zemlje u Dobrua vasi.70 U srpnju 1357. Ra-

doslava, ki Stjepka Garlovca iz Bribira i supruga plemia Jurislava, sina kneza Slovinje,iz Karina kupila je od kneza Ivana pokojnoga Tomaa Bribirskoga posjede u selimaSonkovi, Topolje i Podbriani.71 Prema Ludovikovoj potvrdi prava na Karin, pred

68 CD, XI, dok. 430, str. 566-567; ... Johannes condam Dissoy de Quirino, Jacobus Gregorii et Stephanus Merdesse de Quirino ...

69 Andreas condam Petri de Canturio, Quaterni imbreviaturarum 1353 1355., sv. I, Spisi zadarskih biljenika(dalje: SZB) 4, prir. Robert Leljak, Zadar 2001, dok. 290, str. 454-457; Radosclavus condam Marini deCarino, habitator Carini, maritus ac heres condam Dragosclave, filie condam domini comitis Georgii Filipovig, dedit, vendidit et tradidit ser Petro condam ser Georgii Lubhafz de Iadra quintem partem ville Murvize , quam ... possidebat dictus Radosclavus pro indivisio cum Drasoyo, Radosclavo, Georgio etStephano, fratribus et filiis condam dicti comitis Georgii Filipovig

70 CD, XII, dok. 196, str. 259-260; Nos Nichlaus comes ... notum facimus ... quod accedens nobilis vir Francis-cus Stephani de Jadra ad presenciam ... in coloquio generali iin loco vocato Podbrisano in Luca congregato-rum, in anno domini MCCC quinquagesimo primo, mensis augusti, petiuit a Nasmano condam Petri deKanino (!) et eius fratribus quandam partem terre positam in Dragine, que olim fuit iupani Dragani deDraginic et quam primeri (!) nostri subpignorauerunt Jurislauo de Karino, auo Nasmani predicti ... nos nondebemus inquietari de ipsa terra secundam consuetudines Croacie, quia possederamus eam ab annis circa C... dantes et asignantes eidem Nasmano et fratribus pro ipsa, de terra nostra propria in Dobrucauas ...

71 CD, XII, dok. 321, str. 422-423; Ego Johannes filius quondam Thomasii de Breberio ... facio manifestum mevendidisse, transactasse de titulo pure et perpetue vendicionis omnino quitasse et dimisisse domine Rado-sclaue consorti nobilis vir Jurisclaui de Karino totam terram ... in Quoncone et Topalle, item in Potbrisane

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5238


15/34

39


kraljicu Elizabetu i kraljevski sud u Zadar, uz Namana sina Petrova, doli su Jurislav

sin Slovinje, Radoslav sin Marina, Ivan sin Matije, Radoslav sin Ivana i Mladen sinGrgura, svi nobiles de Lapuch.72 Naman se spominje i 1361. prilikom uvoenja samo-stana sv. Krevana u posjed Kokiane.73 Konano, prijepis Ludovikove potvrde zatraioje 1367. pred Ninskim kaptolom Jakov, sin Jurislava, iz Karina od roda Lapana.

Od nekih od navedenih Lapana-Karinjana moe se pratiti nekoliko grana rodaKarinjana, to se prikazuje u nastavku. Prema navedenim spomenima valja pak pri-mijetiti da su Jakov, spomenut 1350. i Mladen, sin Grgura, spomenut u Ludovikvojpotvrdi, najvjerojatnije braa. Napose je, meutim, vaan spomen Namanova djedaJurislava te svjedoanstvo da su pripadnici roda na tom podruju ve oko sto godina.To potvruje da je rod drao Karin u vlastitu posjedu jo od prve polovice XIII. stoljeakad su spomenuti upani Jakov te njegovi sinovi Juraj i Martin. S obzirom na to,Namanova djeda Jurislava generacijski treba svrstati meu sinove ili unuke upanaJurja i Martina. Pritom treba imati na umu i pitanje rodovskih odnosa u samom Lapcu,odnosno pitanje iji su potomci ostali na karinskom podruju, a iji na lapakom. 74

Takoer je znakovito i ponavljanje pojedinih imena u generacijama Lapana koji suposjedovali Karin, ponajprije imena Jakov i Jurislav. Brojnost i raznolikost imena kojase spominju sredinom XIV. stoljea svjedoi pak da su Lapani-Karinjani u trenutkukad ih izvori poinju potanje biljeiti, ve bili u odmaklom procesu grananja, i utrenutku Ludovikove potvrde postojalo je vie ogranaka Lapana u Karinu, pa timeKarinjani i nemaju jedinstvenoga rodonaelnika.

Meu Namanovim potomcima sin Ivan se dvaput spominje u dokumentima

obiteljskoga arhiva zadarskoga plemia i suknara Mihovila, kao jedan od njegovihdunika. Naime, vjerojatno 1385. ili koju godinu prije, Ivan nije isplatio suknaru dioduga u vrijednosti od 34 libre i 17 malih solida pa mu je u zalog dao pojas optoensrebrom.75 Vjerojatno u vezi s istim Ivanom spominje se srebrni pojas ukraen zele-nim i plavim draguljima te Ivanov dug izvriteljima Mihovilove oporuke u vrijed-

duo iugera ... Et quamodo plures homines eodem nomine nuncupantur, notum sit, quod supradictus Juris-clauus fuit filius comitis Slouini de Karino, dicta vero domina Radosclaua filia Stipchonis Gharlouaz deBreberio

72 CD, XIII, dok. 54, str. 69-71; ... serenissimam principissam dominam Elyzabeth ... pro status regnorumDalmacie et Croacie in Jadram destinassemu, Nasman[n] filius Petri, Jurislauus filius Slauin[n]a, Radoslu-

us filius Marini, Iwan filius Mathie, Radoslauus filius Johannis, et Mladin[us] filius Gregorii, nobiles deLapuch, in suis et universsorum (!) nobilium generacione de eadem personis, ipsius domine regine adientesconspectum ...

73 CD, XIII, dok. 73, str. 102-103; dok. 76, str. 106-110.74 O toj mogunosti u odnosima unutar roda svjedoi primjer Namanovih potomaka koji se mogu

identificirati na oba podruja, Lapca i Karina, to e se prikazati dalje u tekstu.75 Jakov Stipii, Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385. (dalje: Inventar), br. 344,

Zadar 2000., str. 200; Iohannes, filius comitis Nasmani de Carino, debet dicto condam ser Micouillo proresto rationis libras triginta quator soldos decem et septem paruorum. libras XXXIIIIor soldos XVII. QuiIohannes dimisit pro pignere vnam centuram albam argenteam affixam super corio.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5239


16/34


40

nosti 41 libre, jednoga solida i etiri parvula.76 U kolovozu 1396. prilikom nekoga

suda o batini, Ivan se spominje kao jedan od pristava lapakoga stola.77

U svibnju1408. Ivan pokojnoga Jurja Namania od roda Karinjana prodao je Petru Staniudrijeb zemlje u selu Snojaci. Ta je prodaja spomenuta u travnju 1456., kad je Petrovunuk Matej pokojnoga imuna, isti drijeb prodao Jurju Krasniu, gataldu zadar-skoga nadbiskupa.78 U kolovozu 1410. Ivan Namani iz sela Snojaci prodaje zadar-skom trgovcu Tomi pokojnoga Jurja estice zemlje u istom selu,79 a u studenom mi-jenja s istim zemlju u Snojacima za onu u selu Tihlii.80 Svi ti spomeni biljee dvijeosobe s imenom Ivan, strica i neaka. Pritom se 1408. i 1410. spominje neak, odnosnoIvan, Jurjev sin i Namanov unuk.

Napose je u kontekstu odnosa i veza Lapana i Karinjana zanimljivo da je Na-manov sin Ivan obavljao dunost pristava lapakoga stola, to ujedno potkrjepljuje

tvrdnju o Namanovu znaenju u rodu Lapana. Nadalje, ti spomeni svjedoe daNamanovi sinovi Ivan i Juraj rabe dvojni naziv prema rodu Lapana i Karinu, dokJurjev sin Ivan prema rodu Karinjana (de genere Charignanin).

Da je Juraj Namanov brat zakljuuje se i prema istovjetnosti spomena imenanjihova oca, Petar (Petrua). Vrela su izrijekom zabiljeila Jurjevu, vjerojatno i zatadanje poimanje, nesvakidanju smrt koja je ujedno primjer funkcioniranjakraljevske vlasti na podruju Luke upanije. Naime, kako je spomenuto 1394. upomirbi predstavnika roda Tiskovac i Strmiana s Jurjevim sinom Vladihom,81 JurajPetrov je u doba banovanja Emerika Lackovia, odnosno 1368., uhvatio Boia Goj-

76 Stipii, Inventar, br. 650, str. 248; Iuannus Nasmanich de Carino dare debet dicte commisarie libras quad-raginta unam, soldum vnum et paruulos quatuor. Qui ser Micouillus recepit a dicto Iuanno libras decemparuorum. Et dictus Iuannus dimisit pro pignere dicto condam ser Micouillo vnam centuram argenteamalbam cum smaldis uiridibus et blauidis cum domicellis et domicellabus argenteis in ea, prout de premissisomnibus patet in vna cedula eidem centure appensa.

77 ime Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake Republike (dalje: Listine), sv. 4,Zagreb 1874., dok. 524, str. 379-381; Johannes filius Nasmani de Carino

78 Dravni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), SZB, Iohannes de Calcina, b. V, fasc. VII/5, 218'-219 (3. 4. 1456.,IV.); quam totam sortem dictus quondam Petrus Stansich auus dicti venditoris iure proprio emit a Iohan-ne quondam Georgii Nasmanich de genere Charignanin prout plene constabat publico priuilegio capituliNonensis ... scripto in MoCCCCoVIIIo, die XXV mensis maii ; usp. Antoljak, Izumiranje, str. 355.

79 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje: AHAZU), Zbirka kodeksa, Iadrensis capituliprotocullum saec. XV, IV. b. 41., Iohannes de Trottis et Teodorus de Prandino, Acta capituli Iadrensis (dalje:ITTP, ACI), 83-84 (26. 8. 1410., indikcija III.); ... ser Iohannes Nasmanich de Snoach venditor ex vna parte

et Thomani quondam Georgii de Iadra merarius emptor ex alia parte ... Iohannes Nasmanich ... dedit ven-didit et tradidit predicto Thomano merario condam Georgii ciui Iadre ... totam et integram sortem terrepartim vineate et partim aratorie ... positam in villa vocata Snoaci ... pro precio et nomine precii ducatorumtriginta auri in auro ...

80 AHAZU, IT-TP, ACI, 85-86 (8. 11. 1410., IV.); ... ser Iohannes Nasmanich de genere Lapxanorum ex vnaparte et Thomani quondam Georgii ciuis Iadre ex alia parte ... ser Iohannes Nasmanich ... dedit concessittranstulit et permutauit ... predicto Thomani ... vnam tatam et integram suam sortem terre ... ex suissortibus terre auas habet in villa vocata Snoyaci ... dictus Thomani ... dedit, concessit, transtulit et permu-tauit eidem ser Iohanni ... vnam suam totam et integram sortem ... positam in villa vocata Tichich ...

81 O pomirbi i Vladihi bit e vie rijei poslije.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5240


17/34

41


slavia od roda Tiskovac i potom ga izruio banu. Vrela ne svjedoe o okolnostima

izruivanja, odnosno o moguem Boievu prijestupu, no ini se da ga je ban daoobjesiti.82 Vrela su pak 1389. zabiljeila prilikom kupoprodaje dvora izmeu neko-liko pripadnika roda Karinjana, o emu e se vie govoriti u nastavku, da je taj dvor uselu Dobrua vas neko pripadao Jurju Petruinom iz Karina.83 Vrela biljee nekolikonjegovih potomaka, najee s patronimikom Petruevi/Petrievi.

Kad je sudbeni stol Luke upanije 1379. priznao zadarskim plemiima Nosdro-njama neke zemlje roda Draginia u selu Draginiu, sudac plemikoga stola bio Jur-jev sin Vladiha Karinjanin.84 Izrazitu Vladihinu aktivnost vrela biljee tijekom 1389.U travnju je nobilis ser Vladiha pokojnoga Jurja Petruevia u ime miraza za supruguFloru, od njezina oca Marka pokojnoga magistra Ture iz Pesara, graanina i stanovni-ka Zadra, primio kuu u Zadru i 712 libara u protuvrijednosti razne pokretne imo-vine.85 U svibnju je Vladiha kupio od roaka Blaa, o kome e se jo govoriti, vespomenuti dvor u selu Dobrua vas i polovicu pripadajue mu zemlje, a to je nekoposjedovao Vladihin otac.86 Ugovor je poniten u studenom 1401. jer je Bla isplatiosumu za koju je Vladiha kupio dvor te je vraen Blau. U srpnju 1389. se pak Vladihaspominje u svezi sa zakupom vinograda u Grabrovanima. Naime, tada je GrgurDamjana iz Dobravode, u ime supruge Jelene, keri pokojnoga Ratka Kolia, potvr-dio da je Vladihi isplatio sva Ratkova dugovanja u skladu s obvezama o zakupuvinograda.87 U studenom se prilikom neke kupoprodaje spominje da posjeduje ze-

82 Miscellanea, sv. 1, Zadar 1949., dok. 9, str. 18-19; ... quod tempore quo magnificus et potens dominusEmericus Lacouich erat banus regnorum Dalmatie et Croatie pro domino rege Hungarie, dictus condamGeorgius Petris cepit infrascriptum Bosichium Goyslauich ipsumque dedit in manibus dicti domini bani quiispum suspendi fecit ad furcas ... Za detaljnij osvrt na odricanje tih prava usp. bilj. 92.

83 AHAZU, Zbirka kodeksa, Iadrensis capituli protocullum saec. XIV, I. d. 38., Petrus Perenanus,Actacapituli Iadrensis (dalje: PP, ACI), 32-32' (20. 5. 1389., XII.); totam vnam curiam cum medietate tociusillius terre que fuit Georgii Petrussii de Charino positam in villa Dobruchia uas in comitatu Luche totamvnam curiam que olim fuit Georgii Petrussii de Charino

84 Stjepan Antoljak,Miscellanea, sv. 2-4, Zadar 19501952., dok. 24, str. 42-44; Vladiha, filius Georgii de genere Karinensium iudices nobilium comitatus de Luka Gregorio Iurislaui de Karino, Borino fratreeius ... sibi in pristaldos adiunctis ...; o potonjoj dvojici detaljnije e se govoriti poslije.

85 DAZd, SZB, Articutius de Riuignano, b. II, fasc. IV, 5 (19. 4. 1389., XII.); Nobilis ser Vladica filiusquondam ser Georgii Petrisseuich de Carino fuit confessus se habuisse et accepisse a ser Marco quondrammagistri Ture de Pensauro ciue et habitatore Iadre ... in dote ... done Flore eius filie et uxoris ipsius serVladiche res certas: primo domum vnam ... positam Iadre in confinio sancti Francisci ... item libras septin-

gentas duodecem soldorum paruorum in pannis, auro, perlis, argentaria et aliis rebus mobilibus ...86 AHAZU, PP, ACI, 32-32 (20. 5. 1389., XII.); Vladicha condam Georgii de Charino ex vna parte et Blaxius

condam Martinusii etiam de Charino ex altera parte, nobis asserentes ipse partes ambe qualiter dictus Blax-ius vendere vult et intendit ipsi Vladiche totam vnam curiam cum medietate tocius illius terre que fuitGeorgii Petrussii de Charino positam in villa Dobruchia uas in comitatu Luche dictus Blaxius dedit,vendidit et transactauit ipsi Vladiche totam vnam curiam que olim fuit Georgii Petrussii de Charino etmedietatem illius terre que fuit dicti Georgii Petrussii positam in villa Dobruchia uas comitatus Luche inpluribus et diuersis peciis et clapis terre et hoc pro precio librarum treginta sex parvorum

87 AHAZU, PP, ACI, 33' (23. 7. 1389., XII.); vir nobilis Vladicha condam Georgii de Charino ex vna parte etGregorius condam Damiani de Dobrauoda nomine et vice Jelene vxoris sue et filie condam Ratchi Cholcich ex

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5241


18/34


42

mlje u Dubanima.88 U travnju sljedee 1390. Dioniz pokojnoga Ivana Matijaevia

od roda Karinjana, uz doputenje brata Jurja, prodaje roaku Vladihi (nobilis vir serVladica condam ser Georgii Petusseuich de Quirino de genere Quirinorum habitator Iadre)jedan i pol drijeb zemlje s kuom u selu Polaa za 300 malih libara.89 U veljai 1391.Vladiha i njegov roak Andrija Mrdei, kao izvritelji oporuke imuna od roda La-sniia, doputaju njegovoj udovici Margariti zbog iznimno loega financijskoga stanjau kojemu se nala s djecom, prodaju neke imunove zemlje u selu Uipak Damjanupokojnoga Bivalda de Nassisa.90 U srpnju 1392. Vladiha daje doputenje roaku, vespomenutom Jurju pokojnoga Ivana Matijaevia, za prodaju 25 gonjaja oranicasmjetenih u gornjem polju sela Jagodno, zadarskom stanovniku trgovcu Jurju pokoj-noga Miroslava.91 U travnju 1394. predstavnici roda Tiskovac i Strmiana sklapaju sVladihom pokojnoga Jurja Petrova iz Karina ugovor o pomirenju i odricanju pravana vradu. Naime, jer je Vladihin otac Juraj 1368. izruio Boia Gojslavia od rodaTiskovac banu, Gojslavievi roaci iz sela Strmice pridravali su pravo krvne osvete,vrade, nad Vladihom i njegovim roacima. inom pomirbe braa Ivan i Micelj pokoj-noga Ratka, Grgur pokojnoga Stjepana i Ratko pokojnoga Radoslava obvezali su sena trajnu obustavu vrade.92 U kolovozu Vladiha kupuje od tesara Vuine pokojnoga

altera parte nobis asserentes ipse partes ambe vnanimiter et concorditer qualiter dictus Ratchus Cholcichtempore sue vite pignerauerat et in pignere posuerat apud dictum Vladicham que est in quinque clapposterre positos in villa Grabroane comitas Ostrouice

88 Mladen Ani, Registar Artikucija iz Rivignana (Srednjovjekovni registri Zadarskog i Splitskog ka-ptola 1) (dalje: AR, ACI), Fontes. Izvori za hrvatsku povijest, sv. 11, Zagreb 2005., str. 79-313; ovdje dok.

5, str. 90-92; posita in Luca in villa uocata Dubane et in eius districtu infra hos confines ut dixerit: deborea est terra Vladiche de Quirino 89 AR, ACI, dok. 17, str. 121-123; ser Dionisius cum expressu conssensu, scitu, uerbo, licentia et

uoluntate Georgii eius fratris et filii dicti condam Iuanni Mathiasseuich de dicto genere Quirinorum dedit, uendidit et tradidit dicto ser Vladiche totam et integram vnam suam sortem cum dimidia terre cum domo et curte positam in villa uocata Palacium; tom se prilikom kao granice Polae navode sela: de borea villa uocata Bicina; de trauersa est villa uocata Craschieuichii; de siroco est villa uocata Iagod-num; de quirina est villa uocata Blachiane

90 AR, ACI, dok. 23, str. 136-138; cum expressis assensu, scitu, uerbo, licentia et uoluntate Andree Mer-dessich et Vladiche Petusseuich amborum de Quirino de genere Quirinorum, commissariorum ut asserueruntdicti condam Simonis ; kao granice Uipka navode se sela: de trauersa est nemus dicte ville Vs-chipachi; de siroco est villa uocata Cochichina; de quirina est villa Ielsane magne; de borea est villa uocataCamignanum

91 AR, ACI, dok. 44, str. 202-204; Predictus Georgius condam Iuanni de Quirino cum expressis cons-sensu, scitu, uerbo, licentia et uoluntate nobilis viri ser Vladiche condam Georgii Petusseuich de dicto locoQuirini et de dicto genere Quirinorum dedit, uendidit et tradidit dicto Georgio merario condam Miro-slaui totam et integram vnam suam petiam terre aratorie gognalia vigintiquinque ad mensuram Croato-rum positam in campo superiori ville uocate Iagodno pro precio et nomine precii ducatorum quadrag-inta boni et puri auri et iusti ac legalis ponderis et in auro ; kao granice Jagodna navode se: detrauersa est villa uocata Verpiglane; de siroco est villa uocata Salposane; de quirina est villa uocata Iagodnosupradicta; de borea est campus illorum de Quirino

92 Miscellanea, sv. 1, Zadar 1949., dok. 9, str. 18-19; Uladicha condam Georgii Petris de Carino nec nonpromittentes per se et eorum heredes et subcessores, ac uice et nomine omnium de dicto genere Tiscoua etStermiiani dictum Uladicam eisque filios et eorum descendentes uel aliquem eorum occasione dicte urasde

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5242


19/34

43


Budislava od roda Meljaa (de genere Meglaci) osminu sela Meljaa za sto zlatnih du-

kata.93 Istodobno ga vrela biljee kao suca sudakoga stola u Podgrau, odnosno ple-mikoga suca Ostrovike (Luke) upanije.94 U lipnju 1407. prepustio je neke posjedeu selu Lemeevo hrae zadarskim plemiima brai Karlu i Miolu de Ginano, sinovi-ma pokojnoga Marina,95 a poetkom 1412. sa Zadraninom Jakovom zamjenjujecjelokupni posjed u selu Uipak za Jakovljeve zemlje u selu Polaa.96 U rujnu 1416.Vladihina udovica Flora stanovnica Zadra pred Kaptolom trai prijepis instrumentau kojemu je Vladiha potvrdio primitak miraza (instrumentum dotalis),97 pa je vjerojat-no Vladiha nedugo prije toga umro.

Kako je predoeno, vrela Vladihu biljee s pridjevcima de genere Karinensium, no-bilis ser de Carino, vir nobilis de Carino, de dicto genere Quirinorum, de Quirino de genereQuirinorum, nobilis de Carino ili jednostavno de Carino, de Quirino, posjedovao je kuuu Zadru te, vjerojatno uz patrimonijalne posjede u karinskom distriktu, drao ze-mlje i posjede u irem zadarskom zaleu (sela Dobrua vas, Grabrovani, Dubani,Polaa, Meljaa, Lemeevo hrae, Uipak). Vjerojatno je raspolagao i zavidnomsvotom novca. O njegovu ugledu, a neizravno i o vanosti roda, svjedoi dunost

ullo umquam tempore non inimicari, persequi uel emulari nec uindictam querere facere uel petere, nec eospropterea hodium habere, sed dictam pacem, finem, quietationem, remissionem, absolutionem, et omnia etsingula suprascripta perpetuo firma, rata et grata habere et tenere ... O tom sluaju takoer usp. Karbi,Hrvatski plemiki rod, str. 85; o krvnoj osveti preko primjera ugarskih rodova usp. Russell Mitch-ell, Ein versuch ber Fehden in mittelalterlichen Ungarn, East Central Europe/ L Europe du CentreEst: Eine wissenschaftliche Zeitschrift, vol. 29, br. 1-2, Budapest 2002., str. 203-211.

93

DAZd, SZB, Petrus de Sarana, b. I, fasc. III. (dalje: PS, ACI), 525-525' (23. 8. 1394., II.); Vulcinamarangono filio quondam Budislaui de genere Meglaci et Lapci nunc habitatore Iadre ex vna parte et Vladichaquondam Georgii de Carino parte ex altera ... predictus Vulcina ... dedit, vendidit, tradidit suprascriptoVladiche ... octauam patem villa vocate Maglach positam in districut Ostrouice ... nomine ducatorum cen-tum auri ...

94 DAZd, SZB, PS, ACI, 521 (25. 5. 1394., II.); viri nobiles Vladicha Petrisseuich de Carino iudex iuratuscurie siue sedis ... de Podgradie regni Croacie ; DAZd, SZB, PS, ACI, 534'-535 (15. 5. 1394., III.); Vladicha Petrisseuich generationis Quirinich iudices nobilium comitatus Ostrouie ; DAZd, SZB, PS,ACI, 538-538' (28. 11. 1394., III.); Vladicham quondam Georgii de Carino iudices sedis de Podgradie

95 DAZd, SZB, Iohannes de Trottis, b. I., fasc. III. (dalje: IT, ACI), 19' (21. 6. 1407., XV.); vir nobilis deCarino Vladicha Petriseuich ... dimisit, renunciauit et expresse relaxauit et reffuctauit in manibus ser Caroliet ser Missoli de Ginano fratres et filii quondam ser Marini de Ginano nobilis ciuis Iadre ... omne ius ... quehabet ... in quibusdam sortibus tere positis in villa vocata Lemesseuo Crastie ...

96 AHAZU, IT-TP, ACI, 108-110 (16. 1. 1412., V.); Jacobi quondam prothomagistri Andree ciuis Jadre exvna parte et vir nobilis Vladicha Petrisseuich nobilis de Carino ex alia parte ... dictus Jacobi condam prot-homagistri Andree ... dedit, tradidit, concessit et pemutauit dicto ser Vladiche ... vnam suam sortem cumdimida terre aratorie ... in vila Pollacii comitatu Luche ... dictus Vladicha ... dedit, tradidit, concessit atquedonauit suprascripto Jacobo ... vnam suam totam et integram possesionem ... posite in villa vocata Vschipachdistrictus Jadre ...

97 AHAZU, IT-TP, ACI, 175-177 (22. 9. 1416., IX.); Domina Flora filia quondam ser Marci de Pensauro,ciuis et habitatrix civitatis Jadre et relicta ser quondam Vladiche Petrusseuich nobilis de Carino ; rije je oprijepisu dokumenta koji je nainio Teodor de Prandino prema uvidu u originalni instrumentAtrikucija iz Rivignana, a koji je spomenut u bilj. 85.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5343


20/34


44

suca sudakoga stola u Podgrau, koju je obavljao tijekom zadnje etvrtine XIV. stoljea

u vie navrata. Mogue je bio i vodea osoba, svojevrsni predstavnik i zastupnik rodaKarinjana. To, ali i blisku srodnost, potvruje njegov odnos prema brai Dionizu i Jurju Matijaeviu. Pritom, valja napomenuti da je prema dosad provedenimistraivanjima Vladiha najbolje dokumentirani pripadnik roda u vrelima.

Osim Vladihe o ostalim Jurjevim potomcima ne zna se puno. Zanimljivi podacikoji bacaju svjetlo na njih zabiljeeni su tek sredinom XV. stoljea. Naime, u svibnju1451. plemi Mrka Karinjanin, pokojnoga Grubonje, iz Karina isplatio je ZadraninaGrgura Mrgania za osam drjebova zemlje u selu Polaa, koju mu je prethodnoprodao te na taj nain ponitio prethodno postojei ugovor s njim. 98 Taj Mrkazabiljeen je u vrelima ve 1441. kao sudac u Podgrau,99 a u veljai 1454. prodao je

pak Rafaelu de Nassisu polovicu posjeda u Nadinu i Kainoj gorici, koju je nekokupio od Ivana pokojnoga Butka Kuia od roda Kaia. 100 Potonji Mrkin spomennapose je bitan za pitanje njegove obiteljske pripadnosti budui da ga isprava biljeis pridjevkomgenerationis Karin filius Cruhouine de progenie Iurieuich . Prema tome Mrk-a pripada hii Jurjevia, a to posredno potvruje i njegovo posjedovanje zemalja uPolai. S obzirom na to da se s pravom moe pretpostavljati odreena Mrkina dobnazrelost, njegov otac Grubonja bio je generacijski istovjetan s Vladihom, odnosno naj-vjerojatnije njegov brat. Konano, treba pomiljati da je Juraj, zaetnik toga ogrankaroda uz Vladihu i Grubonju, imao jo mukih potomaka, koje vrela nisu zabiljeila.

Drugi ogranak roda Karinjana potekao je od kneza Slovinje, koji je dvaput indi-rektno zabiljeen kao otac kneza Jurislava, 1357.,101 te u potvrdi kralja Ludovika la-pakim plemiima. ini se da ve prilikom toga prvoga spomena Slovinja nije bioiv, a ujedno su to u vrelima i jedini izravni Jurislavovi spomeni. Njegov sin bio je vespomenuti Jakov, koji je pred Ninskim kaptolom 1367. zatraio prijepis Ludovikovepotvrde. Osim toga, Jakova vrela biljee jo jednom indirektno oko 1381. Prilikomkupoprodaje zemlje izmeu pripadnika roda Karinjana, Jakovljeve zemlje u Koki-anima i Butini navode se kao granine s prodanim.102 U travnju 1387. Jakovljeva kiJelena, supruga zadarskoga plemia Antuna, sina pokojnoga Kolana de Butuano, dajezabiljeiti svoju posljednju volju te je vjerojatno nedugo potom i preminula.103 U

98 DAZd, SZB, Iohannes de Calcina, b. III, fasc. V/7, 333' (17. 5. 1451., XIV.); ser Marchsa Charignanin

quondam Chruhogne de Carino ; usp. Antoljak, Izumiranje, str. 355.99 Listine, sv. IX, str. 134-135; ... zudesi zuradi Maressa Carinanin ...; usp. Antoljak, Izumiranje, str. 355.

100 DAZd, SZB, Nicolaus Benedicti, b. I, fasc. I/15, 8-9' (20. 2. 1453., II.); nobilis vir comes Merchsagenerationis Karin filius Cruhouine de progenie Iurieuich ; usp. Antoljak, Izumiranje, str. 355, gdje jepogreno transkribirana rije progenie; Majnari, Plemika obitelj Kuia, str. 42, gdje je ispravapogreno datirana u 1453. godinu.

101 Usp. bilj. 71.102 AHAZU, PP, ACI, 45' (s. d.); terra Iacobi de Charino 103 DAZd, SZB, AR, 34' (26. 4. 1387., X.).

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5344


21/34

45


travnju 1390. vrela biljee Grakonju (Grahonju), sina tada pokojnoga Jakova, kako za

80 malih libara prodaje etiri estice zemlje, ukupne veliine 12 i pol gonjaja, zadar-skom plemiu Bogdulu, pokojnoga Vida de Rubea. Budui da je prva estica, veliinedva gonjaja, bila nasaeni vinograd, odreeno je da e Bogdul davati naknadu Gra-konji u iznosu etvrtine uroda. Druga estica od pet gonjaja takoer je bila vinograd,a trea estica od dva gonjaja te etvrta od tri i pol gonjaja oranice. Prve tri estice bilesu smjetene u Butincima, a etvrta u Dupanima pod Nadinom.104 Kao granice pro-danih gonjaja spominju se zemlje ostalih Karinjana, o emu vie dalje u tekstu.

Od ostalih Jurislavovih sinova vrela su zabiljeila Grgura i Borina. Prvi put suzabiljeeni zajedno, 1379. kao pristavi plemikoga stola Luke upanije, u ve spome-nutoj presudi zadarskim plemiima Nosdronjama u svezi s nekom zemljom u seluDraginiu.105 Grgur je zapisan kao jedan od dunika zadarskoga suknara Mihovi-

la,106 a u studenom 1385. Lipica udovica pokojnoga Grgura, sina tada takoer pokoj-noga Jurislava, pred Zadarskim kaptolom zapisuje in kojim je, kako se ini, zamije-nila s braom Tomom i Jurjem, sinovima pokojnoga Smelelia od roda Mogorovia,neki drijeb zemlje u selu Visoane.107

O Borinu je sauvano neto vie podataka. U spomenutoj prodaji Grakonjine e-tiri estice u travnju 1390., jedna od njih, u Butincima pod Nadinom, graniila je sazemljom njegova strica Borina.108 U veljai 1391. karinski plemi Borin pokojnogaJurislava oituje se da je primio 50 libara miraza od supruge Marije, keri pok. DujmaPaladinia s Hvara, koju je zastupao zadarski plemi Bartol pokojnoga Martina deMilana.109 U kolovozu 1392. Borin Jurislavi prodao je za 230 libara zadarskom trgov-

104 AHAZU, PP, ACI, 40-40' (12. 4. 1390., XIII.); vir nobilis ser Bogdulus condam ser Viti Rubey ciuis Iadreex vna parte et Grachogna condam Jacobi de genere Charini ex [altera] parte dictus Grachogna dedit,vendidit et transactauit ipsi ser Bodulo primo vnam peciam terre vineatam ad teraticum goganiorumduorum uel circa ad mensuram croaticam saluis iuribus laboratoris qui redit quartam partem omnium fru-gum preueniencium in eis annuatim dandam expensis laboratoris in villa Nadini in domo domini dicti ter-ratici positam sub Nadino in Butinci Item vnam aliam peciam terre vineatam ad terraticum gognaiorumquinque uel circa ad dictam mensuram saluis iuribus laboratoris ut supra positam in dicto loco Itemvnam aliam peciam terre aratorie gognaiorum duorum uel circa que se tenet cum supradicta pecia terrevineata a parte boreali. Item vnam aliam peciam terre aratorie gognaiorum trium cum dimidio uel circamediante vna moceria positam sub Nadino in Dubane

105 Miscellanea, sv. 2-4, dok. 24, str. 42-44; Gregorio Iurislaui de Karino, Borino fratre eius ... sibi inpristaldos adiunctis ...; usp. bilj. 84.

106 Stipii, Inventar, br. 362, str. 202; Gregorius Gurislauich de Carino dare debet in duabus postis dicto

condam ser Micouillo libras tres et soldos decem et septem paruorum libras III soldos XVII paruorum 107 AHAZU, PP, ACI, 19' (15. 11. 1385., VIII.); isprava nije ouvana u cijelosti; Thomam et Georgius fratres et filii condam Smelelicha de generatione Mogorouich ex vna parte et domina Lipica vxor condamGregorii condam Iurislaui de Charino ex altera parte dicti Thomas et Georgius fraters dederunt,donanerunt et traddiderunt ipsi domine Lippice vxori tunc(?) Georgii vnam sortem terre positam inVisoane domina Lippica titullo et nomine permutationis et boni cambii dedit, permutauit ipsisThomo et Georgio fratribus positam (?) (in villa) Visoane de Lucha

108 Usp. bilj. 104; borea Borini condam Iurislaui de Charino 109 AR, ACI, dok. 25, str. 141-142; ser Bartolo condam ser Martini de Millano nobile ciue Iadre uice et

nomine domine Marie uxoris ser Borini condam Iurislaui de Quirino de genere Quirinorum et filie condam

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5345


22/34


46

cu Ivanu pokojnoga Jurmana etiri drijeba oranica u selu Dobrua vas.110 U veljai

1393. Borin je zamijenio zemlje sa ogoricom Lipicom, udovicom Grgura. Borin jetom zamjenom dobio drijeb u Polai, koji je Lipici pripao kao udovici na doivotnouivanje, a dao joj je vlastiti drijeb u selu Tihlii te se obvezao da od Lipiinih nasljed-nika nee traiti povrat toga drijeba.111 Isti dan pred istim biljenikom, Artikucije izRivignana, zabiljeen je in kojim je Borin reeni drijeb zemlje u Polai prodaostanovniku Zadra trgovcu Jurju pokojnoga Miroslava za 50 zlatnika. Pritom, na Bori-novu molbu kao garant Jurju, u svim eventualnim sporovima u kojima bi netkopotraivao prodani drijeb, pojavljuje se sveenik Andrija pokojnoga Miseana, pri-or ubonice sv. Martina u Zadru.112 To je ujedno zasad posljednji poznati Borinovspomen. U rujnu 1413. Marija, tada Borinova udovica, daje sinu Zaninu, iz braka s

tada pokojnim imunom pokojnoga Zanina Gallele, posjed u selu Blato.113

Zaninovamogunost primanja zemlje podrazumijeva odreenu dobnu zrelost, to pak svjedoida je Marija najprije bila supruga Borina, a potom imuna te da je nedugo nakon1393. Borin umro.

Premda u vrelima ovom prilikom nisu potanje identificirani, valja naglasiti da suse Borinovi potomci koristili patronimikom Borini. Naime, 1505. pred Skradinskimkaptolom je zabiljeeno da je Juraj, sin pokojnoga Jurja Borinia, prodao Jurju Korla-

Duymi Paladinich de Lesna ex parte vna et ipso ser Borino ser Borinus fuit confessus et contentus acrecognouit expresse se habuisse et recepisse ab ipsa domina Maria eius uxore dante et soluente in dotem,pro dote et dotis nomine libras quingentas soldorum paruorum

110 AR, ACI, dok. 45, str. 205-207; nobile viro Borino Iurislauich de Quirino de genere Quirinorum ex partevna et Iohanne merario condam Iurmani ciue et habitatore dicte ciuitatis Iadre parte ex altera BorinusIurislauich de Quirino dedit, uendidit et tradidit dicto Iohanni merario suas quatuor sortes terrearatorie a positas in villa uocata Dobruchie uas pro precio et nomine precii librarum ducentarumtriginta soldorum paruorum

111 AR, ACI, dok. 53, str. 225-228; nobile domina Lipia relicta condam nobilis Gregorii Iurislauich deQuirino de genere Quirinorum ex parte vna et nobile Borino filio condam nobilis Iurislaui de Quirino dedicto genere Quirinorum parte ex altera domina Lipia dedit, tradidit et permutauit predicto Borino totam et integram vnam suam sortem terre aratorie super qua residere solebat quidam vilicus nomine Ma-teus et quam sortem terre ipsa domina Lipia possidere habebat in eius uita et usque ad eius mortem tamq-uam uidua relicta dicti quondam Gregorii positam in villa uocata Palacium ipsi Borino dicte domineLipie dicte sortis terre permutate vna sorte terre aratorie posita in villa uocata Ticlichi

112 AR, ACI, dok. 54, str. 228-231; nobile viro Borino filio condam nobilis Iurislaui de Quirino de genereQuirinorum ex parte vna et Georgio merario condam Miroslaui ciue et habitatore dicte ciuitatis Iadre parteex altera Borinus dedit, uendidit et tradidit dicto Georgio merario vnam suam sortem terre aratoriesuper qua residere solebat quidam vilicus nomine Mateus positam in villa uocata Palacium ipsiusBorini uenditoris instantia, precibus et mandatis, presbiter Andreas quondam Messeani ciuis Iadre priorhospitalis sancti Martini de ante dictam ciuitatem Iadre pro omnibus et singulis contentis in litterispresentibus deffendere, disbrigare et excalumpniare

113 DAZd, SZB, Articutius de Riuignano (dalje: AR), b. III, fasc. XII, 69'-70' (23. 9. 1413., VII.); DominaMaria filia quondam ser Duymi Paladinich de Lesna et relicta quondam nobilis viri ser Borini de Quirino de genere Quirinorum de Croatia ex nimio amore que gerit infrascripto ser Zanino eius filio ... donauit ... serZanino filio suo et filio olim ser Simonis filii quondam ser Zanini de Gallellis nobili ciui Iadre ... totam etintegram vnam suam possessionem ... positam in districtu Iadre in villa uocata Blata ...

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5346


23/34

47


toviu, takoer izdanku roda Karinjana, zemlje u selima Tihlii, Slano i Vuki.114

Pritom ostaje upitno je li Juraj Borini, Borinov unuk ili praunuk.U vrelima je zabiljeeno i nekoliko pripadnika roda Karinjana za koje se smijepomiljati, ali ne moe nedvojbeno utvrditi, da su takoer pripadali ogranku potek-lom od kneza Slovinje.

Prije svega, u veljai 1391. kad Vladiha i roak Andrija, kao izvritelji oporukeimuna iz roda Lasniia, doputaju njegovoj udovici Margariti prodaju neke ze-mlje, to ine u nazonosti Borina Borislavia iz Karina.115 Potonji je nedvojbeno pri-padao rodu Karinjana, a kako osoba s tim imenom, koliko je poznato, vie nijezabiljeena u vrelima, moda je prilikom zapisa isprave biljenik pogrijeio pa jezapravo rije o Borinu Jurislaviu. U protivnom taj spomen otkriva jo jednu granuroda Karinjana.

U zapis to ga je zadarski Kaptol sastavio u oujku 1411. na zahtjev Karla pokoj-noga Butka Kaia, o svjedoanstvu niza plemia i sudaca sudakoga stola u Podgrau,kojim je potvreno da je Mihovil Mihaljevi, pokojnoga Ivana, pripadnik roda Kaia,kao jedan od sudaca spominje se Marin Slavutini.116 U studenom se pak u nekomdopisu sredinjih upravnih organa u Mlecima spominje da je Marin iz Karina. 117 Ukolovozu 1417.,118 veljai 1419.119 i rujnu 1428.120 ponovno se spominje kao sudac uPodgrau. Marin je nedvojbeno pripadao rodu Karinjana, a na temelju slinosti ime-na kneza Slovinje s Marinovim patronimikim prezimenom, mogue i Slovinjinojgrani roda. Na temelju slinosti patronimikih prezimena moda se jednak zakljuakmoda primijeniti i za Vida Matania pokojnoga Mateja Slavia iz Karina koji se

114 Magyar Orszgos Levltr, Arhiv diploma i povelja/DL 46710 (30. 4. 1505.; in vigilia apostolorumPhiliipi et Iacobi) ; ... nobilis Georgius filius condam nobilis Georgii Borinich de Karina generacionis nobiliumKarinani sua ac fili sui Mathie carnali nec non consortis Katharine personis ... vnam suam porcionem invilla Tihlichy, in villa Slani et Vychichy vocata omnis iuris titulo spectantem et pertinentem in possessioneseu villis in districtu Karini comitatus Luke nobili Gergio Korlathouich generacionis Karinani sibi et suisheredibus pro centum vigintiducatis ... vendidit ...

115 AR, ACI, dok. 23, str. 136-138; in presentia ser Budislaui Misserich de Briberio et ser Borini Borislauichde Quirino ; usp. bilj. 90.

116 Ta je isprava objavljena u: Majnari, Plemika obitelj Radinia, str. 18-19.117 Listine, sv. VI, dok. 189, str. 200-201; ... litteras ... recepimus, continents nova, que habuistis de gentibus

inimicis per quemdam Marinum Slavonich nobilem de Carino etc ...

118 Arhiv Franjevakog samostana sv. Lovre u ibeniku, Perg. maiores, br. 20; nec non et judices sediscastri Ostriuice de Luca Martinus Slauutinich de Carino

119 Antoljak, Izumiranje, str. 354.120 Donato Fabianich, Storia dei frati minori dai primordi della loro istituzione in Dalmazia e Bossina fino ai

giorni nostri, vol. 1, Zara 1863, str. 435436; Marin ac (!) Zlanutinich de Carino, iudices iurati sedisdicte Luke ; ta se isprava kasnije nala kao krivo datirani transumpt (u rujan 1443.) u ispravi opravu Nikole Zrinskoga na zemlje u selu Hraevia: Hrvatski dravni arhiv (dalje: HDA), fond br.25, Neoregestrata acta (dalje: NRA), fasc. 316, br. 35; a dijelom je objavljena u: Mladen Ani, Parbaza dio naslijea banovca Jakova ubia Bribirskog, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Za-dru, sv. 36, Zadar 1994., str. 309-352, ovdje str. 325.

002 Majnaric.p65 06. 12. 07, 18:5347


24/34


48

spominje 1473. prilikom prodaje svoje zemlje u selu erinci.121 No, ipak je vjerojat-

nije da je Matej Slavi, sin nekoga Slavka, u vrelima do sada nezabiljeenoga pri-padnika roda Karinjana.Trei ogranak roda Karinjana potekao je od Marina, koji je u vrelima zabiljeen

tek neizravno, kao pokojnik, kad se spominju njegovi sinovi. Sin mu Rusin vjerojat-no 1381. prodaje neaku Ratku sve svoje posjede i imovinu u selima Karli i Borli,122

te s roakom Grgurom pokojnoga Mateja daruje Lapanima uvelu uveliu i Stje-panu Markoviu iz Podnadina, tri estice zemlje od devet gonjaja. Oranice su se nala-zile u selima Kokiane i Butina, a dva gonjaja vinograda takoer u Butini. 123 ini seda je tom inu nazoio i Ratko te se sloio s darovanjem.124 Napose je u konteksturadnje zanimljivo da su Rusin, Ratko i Grgur zabiljeeni kao de Charino de genereLapane. Rusin se jo spominje s bratom Jurjem bez pobliega nadnevka zabiljeenikao dunici suknara Mihovila za iznos od 12 malih solida.125

Ve su navedene okolnosti u kojima se spominjao Marinov sin Radoslav. Marinovdrugi sin bio je Martinu, koji je u vrelima takoer zabiljeen tek neizravno, kad sespominje njegov sin Ratko. Da je Martinu bio Marinov sin nedvojbeno potvrujezapis iz veljae 1395. Tada je Franeskina, udovica zadarskoga plemia Mihe pokoj-noga Ivana de Martinussija, izvriteljica suprugove oporuke i skrbnica sina imuna,imenovala Ratka pokojnoga Martinua Marinia zastupnikom pred sudom u Podgrauu parnici koju je u svezi s nekih drjebova zemlje u selu Liani vodila s Grgurompokojnoga Jurja od roda ubia iz Bribira.126

121 Anzulovi, Podruje sela Korlata, str. 256.122 AHAZU, PP, ACI, 46 (s. d.; isprava je vrlo oteene i dio joj nedostaje ); Ruxam condam Marini de

Charino de genere Lapane ex vna parte et Ratchus condam Martinussii de Charino, ecciam de genere Lapane,ex altera parte dictus Ruxam per se et suos heredes et successores dedit, vendidit et transactauit etpertinentiis ipsi quarte parti spectantem et pertinentem quam dictus venditor habet in villa Carli et inpluribus peciis cum omni et toto eo quod ipsi venditori tangit in villa Borlichi

123 AHAZU, PP, ACI, 45' (s. d.; dio isprave nedostaje); Ruxam condam Marini de Charino de genereLapane et Gregorius condam Mathey de Charino, eciam de genere Lapane, ex vna parte et uuelus u-uelich de Podnadino et Stipanus Marchouich ecciam (!) de Podnadino ambo de genere Lapane ex altera parte dederunt, vendiderunt et transactauerunt tres clappis (!) terre gognaiorum nouem vnus est terrearatorie positus in villa Chochichine Et secundo clappo terre aratorie qui positus est in Butina Et territertio clappo gognaiorum duorum uel circa vineatus (!) ad vineam qui positus est in Butiana (!)

124 Naime, nedostaje upravo dio dokumenta koji biljei ime osobe kojoj je pokojni Martinu bio otac:

condam Martinussii de Charino etiam de genere Lapane ; najvjerojatnije se pritom radilo o Ratku, jer se on ve spominje u vezi s transakcijom s Ruom. Da daje svoj pristanak tom inu svjedoejedine ouvane rijei tog dijela isprave: presens fuit et promixit non aliqua ratione uel causa, m

Karin Zbornik OPZ 25 02 Majnaric

Documents

Transcript of Karin Zbornik OPZ 25 02 Majnaric