Jane Feather - Dijamantna papučica

8/13/2019 Jane Feather - Dijamantna papučica

http://slidepdf.com/reader/full/jane-feather-dijamantna-papucica 1/202

GIGA

Jane Feather

Dijamantna papu

ica

Naslov izvornika THE DIAMOND SLIPPER



GIGA

2

Uvod

Pariz, 1765.

»Ne... molim vas, ne više.« Rijei su kao uzdah sišle sa ženinih suhih i ispucanihusana. Malaksalo je pokušala od usana odgurnuti srebrni pehar.

»Morate popiti, draga moja. Od toga e vam biti bolje.« Muškarac je držao njezinuglavu u pregibu svoje ruke. Oi su joj bile zatvorene i bila je previše slaba da bi se oduprladok je on polako izlijevao sadržaj pehara u njezino grlo. Osjetivši onaj poznati gorko-slatkastiokus, žena je jedva ujno zastenjala. Glava joj je klonula na njegovu ruku i on ju je nježnospustio na jastuk. Nadvio se nad njome i zagledao u lijepo blijedo lice ija je koža bila toliko

prozirna da je kroz nju gotovo mogao vidjeti kosti njezine lubanje. Tada su joj se oi otvorile. Na trenutak su bile jednako bistre i sjajne kao što su bile neko.

Umirue su se oi zagledale u njegove. Tada su joj se kapci spustili, usne rastvorile u

samrtnom hropcu, pokušavajui uhvatiti dah.Muškarac se povukao u sjenu zastora baldahina. Uzeo je ašu vina s nonog ormaria i

otpio malo, ne skrei pogled hladnih smeih oiju sa ženinog lica. Nee još dugo.S druge strane zavjese zaulo se prigušeno plakanje. Odmaknuo je zavjesu i stupio u

toplu, vatrom osvijetljenu odaju. Dojilja je sjedila uz vatru njišui nogom dvostrukukolijevku.

»Da joj odnesem djecu, vaša uzvišenosti?«Muškarac je prišao kolijevci. Zagledao se u dva para istovjetnih svijetloplavih oiju,

dva para ružiastih obraza, etiri naborane stisnute šaice na dekama blijedoružiaste boje. Jesu li njegove? Nikad to nee saznati. A sada više i nije bilo važno. »Da«, rekao je.

»Kneginji e pružiti utjehu, ali ne dopustite da je zamaraju.«

»Ne, naravno da neu, gospodine.« Dojilja se sagnula i podigla dva uplakana svežnja. Nasmiješila se i poljubila ih. »Hajde, ljepotice moje, mama jedva eka da vas vidi.« Odnijelaih je do kreveta.

Knez je otpio vino i zagledao se u vatru. Dojilja je ubrzo vratila djeicu u kolijevku.»Njezina je Visost tako slaba. Ne vjerujem da e preživjeti no«, tužno je rekla.

Knez nije ništa odgovorio. Vratio se na svoju posmrtnu stražu u sjenu zavjesa baldahina i osluškivao hripavo disanje svoje supruge. Ostao je tamo i kad je disanje prestalo.

Prišao je krevetu, nagnuo se, pritisnuo svoje usne na njene, osjetio njihovu mrtvakuhladnou i potpunu odsutnost duše u njezinom tijelu. Polako se uspravio i podigao krhki ženindesni zglavak. Otkopao joj je narukvicu s privjescima i primaknuo je slabom svjetlusvjetiljke koja je gorjela na nonom ormariu. Lijepi su se privjesci neizmjerno frivolno sjajili

i blistali u ovoj mranoj odaji smrti. Tutnuo je narukvicu u džep i pozvao dadilju.



GIGA

3

Prvo poglavlje

Povorka pozlaenih koija, konja ukrašenih perjem i kienom sveanom ormom tevojnih asnika u blistavim modro-zlatnim odorama Versaillesa prolazila je kroz veliku zlatnukapiju dvorca i zaustavila se na sredini golemog trga.

»Pogledaj one dvije koije!«, povikala je svjetlokosa djevojka opasno se naginjuikroz prozor na katu svojoj družici koja se naginjala do nje. »Obje su došle da me odvezu uFrancusku. Cordelia, koja ti se više svia? Grimizna ili modra?«

»Mislim da je svejedno«, odvratila je gospa Cordelia Brandenburg. »Sve je to takosmiješno. Eno markiza De Durforta kako ulazi u grad kao da dolazi ravno iz Francuske, a

prije samo sat vremena krenuo je iz Bea.«»Ali takav je protokol«, ukorila ju je nadvojvotkinja Marija Antonija. »Tako mora biti.

Francuski veleposlanik mora ui u Be kao da je došao ravno iz Versaillesa. On mora uimefrancuskog prijestolonasljednika formalno zaprositi moju ruku od moje majke. Nakon toga u

se udati preko opunomoenika prije nego što odem u Francusku.«ovjek bi pomislio da nisi obeana prijestolonasljedniku još prije tri godine«, izjavila

je Cordelia. »Kakva li bi strka nastala da carica odbije veleposlanikovu prošnju.« Vragolastose zakikotala, no njezinoj prijateljici to nije bilo nimalo smiješno.

»Cordelia, ne budi glupa. Neu ti dopustiti da budeš tako drska kad jednom budemfrancuska kraljica«, nabrala je svoj elegantni nos.

»S obzirom da tvoj mladoženja ima tek šesnaest godina, pretpostavljam da eš senaekati dok ne postaneš kraljica«, istom joj je mjerom uzvratila Cordelia, nimalo pogo enaukorom svoje kraljevske prijateljice.

»Oh, fuj! Sve si pokvarila! Kad ja budem prijestolonasljednica, bit u najpopularnija inajvažnija žena u Versaillesu.« Toaneta se zavrtjela u grimiznom vrtlogu svile tako da su se

oko nje zaljuljali obrui krinoline. Kienim je pokretima zaplesala po prostoriji, nepogrešivoizvodei plesne korake menueta u otmjenim papuicama.Cordelia se osvrnula preko ramena i potom okrenula prema mnogo zanimljivijem

prizoru dolje u dvorištu. Toaneta je bila nadarena plesaica i nikad nije propuštala priliku dase time razmee.

»Pitam se tko li je ono«, zamišljeno je rekla Cordelia. Glas joj se iznenada povisio odznatiželje.

»Tko? Gdje?« Toaneta je prišla k prozoru i odgurnula Cordeliju ustranu. Njezina jeveoma svijetla kosa bila potpuni kontrast gavranski crnim uvojcima njezine prijateljice.

»Eno, tamo. Silazi s bijelog pastuha. Mislim da je lipicanac.«»Da, mora biti. Pogledaj te linije.« Obje su djevojke bile strastvene jahaice pa ih je na

trenutak konj više zainteresirao od njegovog jahaa.Muškarac je skinuo jahae rukavice i ogledao se po dvorištu. Bio je visok i vitak,

odjeven u tamnu jahau odoru; kratka konjanika kapa s grimiznim obrubom visjela mu je sramena. Kao da je osjetio da ga promatraju, bacio je pogled na oker fasadu dvorca. Zakoraio

je unatrag i opet podigao pogled, zasjenivši rukom oi.»Povuci se unutra«, rekla je nadvojvotkinja. »Vidjet e nas.«»Pa što?«, odvratila je gospa Cordelia. »Samo gledamo. Zar nije privlaan?«»Ne znam«, pomalo razdraženo je rekla Toaneta. »Makni se. Ne prilii se tako zuriti.

Što bi mama rekla?«Cordelia nije mogla zamisliti što bi rekla carica Marija Terezija da otkrije kako se

njezina k i sa svojom prijateljicom nadviruje kroz prozor kao da su dvije kokete u operi. Ipak

ju je nešto držalo uz prozor, ak i dok ju je Toaneta potezala za ruku.Muškarac ju je nastavio gledati. Cordelia mu je vragolasto mahnula i dobacila



GIGA

4

poljubac. Na trenutak je izgledao posve zabezeknuto, a potom se nasmijao i prstima dodirnuousne.

»Cordelia!«, užasnula se nadvojvotkinja. »Neu više ostati ovdje ako se nastaviš tako ponašati. ak ni ne znaš tko je taj ovjek.«

»Oh, zasigurno je neki niži asnik«, živahno je rekla Cordelia. »Sumnjam da emo ga

ikad spomenuti u razgovoru.« Uzela je pola tuceta žutih ruža iz vaze na prozorskoj dasci,nagnula se kroz prozor što je više mogla i bacila ih dolje. Ruže su padale oko muškarca; jedna je pala na njegovo rame i zakaila se u naborima njegovog plašta. Oslobodio ju je i pažljivoumetnuo u zapuak na jakni. Potom je skinuo šešir ukrašen perjem i kieno se naklonio,nakon ega joj je nestao s vidika kad je ušao u dvorac ispod njezinog prozora.

Cordelia se nasmijala i odmaknula od prozora. »Ovo je bilo zabavno«, rekla je.»Zabavno je kad ljudi sudjeluju u igri.« Zamislila se. Mala je bora spojila njezine tanke obrve.»Obian asnik ne bi jahao lipicanca, zar ne?«

»Ne, naravno da ne.« Nadvojvotkinja je još uvijek bila ljuta. »Vjerojatno si oijukala svišim asnikom iz Versaillesa. Sigurno je pretpostavio da si služavka ili nešto slino.«

Cordelia je slegnula ramenima. »Mislim da nije neka važna osoba. Uostalom, sigurna

sam da me nee prepoznati izbliza.«»Naravno da hoe«, jetko je rekla Toaneta. »Nitko drugi nema tako crnu kosu.«»No, dobro, onda u je naprašiti puderom«, izjavila je Cordelia, odabrala bobu groža

iz kristalne zdjele i ubacila je u usta. Srebrni sat na okviru kamina milozvuno je zazvonio.»Bože, ve je toliko sati?« uzviknula je. »Moram pohitati ili u zakasniti.«

»Zakasniti kamo?«Cordelia se na trenutak neprirodno uozbiljila. »Rei u ti prije nego što odeš u

Francusku«, te izjurila iz prostorije u oblaku muslina žutog poput jaglaca. Nadvojvotkinja se gnjevno nadurila. Izgleda da Cordeliji nije smetalo što e uskoro

biti kraj njihovom prijateljstvu. Iz Versaillesa je došao nalog da Marija Antonija mora ostavitisve što je povezuje s austrijskim dvorom kad se uda za prijestolonasljednika i doe uFrancusku. Nije joj bilo dopušteno da sa sobom uzme nijednu od svojih dvorskih dama,nijednu osobnu stvar, ak ni odjeu.

Neutješno je kidala bobe s grozda pitajui se što joj je to Cordelia tajila ovih dana.Ponašala se vragolasto i lepršavo kao i uvijek, ali bi odjednom tajanstveno nestajala i ne bi je

bilo satima, a katkada bi izgledala kao da je mui neka teška nevolja. A to uope nije bilo uskladu s njezinim karakterom.

Svjesna zlovolje i zbunjenosti svoje prijateljice, Cordelia je užurbano hodala premaistonom krilu dvorca. Nije smjela riskirati i nekome se povjeriti - tajna je bila previše opasna,a i nije bilo na njoj da je oda. Na kocki su bila Christianova sredstva za život. Ovisio je odobroj volji svoga gazde Polignyja, glazbenika na carskom dvoru, a kad bi izgubio njegovu

naklonost, izgubio bi i cariino pokroviteljstvo. A tu

e dobru volju posve sigurno izgubitikad jednom javno optuži Polignyja da krade kompozicije svoga uenika. No optužba mora

biti neoboriva.Skrenula je u hodnik koji se malo koristio i kroz masivna drvena vrata ušla u dugu

galeriju. Nalazila se u zapadnom krilu dvorca. Zidovi galerije bili su obloženi debelimtapiserijama. Sagnula se ispod tree.

»Gdje si bila? Zašto nikad ne možeš doi na vrijeme?« Christianove su velike smeei bile pune tjeskobe, usne stisnute od brige, lice blijedo.

»Oprosti. Promatrala sam dolazak francuske svadbene povorke u dvorište«, rekla je.»Ne ljuti se, Christiane. Smislila sam jednu sjajnu ideju.«

»Ne znaš koliko je užasno skrivati se ovdje, zadrhtati na svaki pokret miševa«, srdito

je šaptao nabravši elo. »Kakvu ideju?«»Pretpostavimo da izdamo anonimni letak u kojemu e pisati da je Polignyjevu



GIGA

5

posljednju operu zapravo napisao njegov najbolji uenik Christian Percossi?«»Ali, kako emo to dokazati? Tko e povjerovati u anonimnu optužbu?«»Na letku eš objaviti svoju glazbu. Potpiši se kao 'prijatelj istine' ili nešto slino.

Objavi i neke Polignyjeve kompozicije da se vidi razlika izmeu stilova dvojice skladatelja.To e biti dovoljno da ljudi ponu govorkati.«

»Ali, on e me izbaciti iz dvorca prije nego što se bilo što dogodi«, natmureno je rekaoChristian.»Kakav li si ti pesimist!« uzviknula je Cordelia, nehotice pojaavši glas iznad šapata

kojim su oboje govorili. »Katkada se pitam zašto se uope gnjavim s tobom, Christiane.«Osmjehnuo se pomalo plaho. »Zato jer smo prijatelji?«Cordelia je uzdahnula od tobožnje frustracije. Ona i Christian Percossi prijateljevali su

ve pet godina. Bilo je to tajno prijateljstvo jer je u strogoj hijerarhiji na dvoru carice MarijeTerezije bilo nezamislivo blisko prijateljstvo izmeu skromnog uenika dvorskog glazbenika igospe Cordelije Brandenburg, cariinog kumeta i najbolje prijateljice njezine k eri MarijeAntonije, prisnim prijateljima znanoj kao Mariji Antoaneti.

»Slušaj«, rekla je žurno primivši njegovu dugu i usku glazbeniku šaku. »Carica je

poznata po pravednosti. Možda i jest ukoena kao uškrobljeni ovratnik, ali nee dopustiti date Poligny otjera bez saslušanja. Mi se samo moramo pobrinuti da ona vidi letak i dokaze prijenego li Poligny uspije povui bilo kakav potez protiv tebe. I moramo se pobrinuti dazaskoimo Polignyja. Ne smije imati vremena da smisli napad na tebe.«

Još ga uvijek držei vrsto za ruku, popela se na prste i ovlaš ga poljubila. »Christiane,nemoj biti malodušan. Mi emo pobijediti.«

Christian ju je zagrlio. Neko su mislili da jedno prema drugome osjeaju više od pukog prijateljstva, ali ih je njihovo bezazleno eksperimentiranje ubrzo oboje uvjerilo da imnije sueno da budu ljubavnici. No još mu se uvijek svialo njezino gipko tijelo ispod dvorskehaljine, miris njezine kože i kose.

Cordelia je odmaknula glavu i nasmiješila se gledajui ga u požudne smee oi teuživajui u ljepoti etvrtastih crta njegovog lica. Rukama je prošla kroz njegove svijetleuvojke. »Christiane, volim te. ak i više nego Toanetu, mislim.« Namrštila se, zbunjena ovomnovom mišlju. Nikad prije nije pokušala rangirati osjeaje prema svojim najboljim pri-

jateljima. Potom je samo odmahnula glavom u sebi svojstvenom odbacivanju nevažne stvari. Ne namjerava iznevjeriti nijedno od njih dvoje kad je budu trebali. »Probaj prikupiti dokaze pa emo kasnije razgovarati. A sada moram otii.«

Maknuo je ruke s njezinog tijela i bespomono joj se zagledao u lice. »Volio bih da sene moramo skrivati po zakucima i potajice razgovarati. Sve je bilo mnogo lakše dok smo bilidjeca.«

»Ali sada više nismo«, izjavila je. »I sada sam pod pozornijom prismotrom. Osim

toga, kad jednom zaskoiš Polignyja, nitko ne smije ni posumnjati da sam i ja umiješana.Tako da te mogu zagovarati pred caricom... ili barem«, ispravila se, »pred Toanetom dok je

još ovdje.« Još mu je jednom na brzinu stisnula ruke, pokušavajui mu prenijeti nešto odsvoje vlastite optimistine odlunosti. Christian je bio tako osjetljiv, veoma ga je lakoobuzimala potištenost. Sigurno zbog njegovog neporecivog genija, ali ju je to ipak katkadaznalo iritirati.

»Sad idem. Priekaj pet minuta prije nego što odeš i ti.« Podigla se na prste i opet ga poljubila u obraz, a potom izašla iz skrovišta iza tapiserije, ostavivši ga s daškom mirisavodice od naraninog cvijeta koju je stavljala na kosu te s trajnijim dojmom o njezinojneuhvatljivoj osobnosti koja ga je podsjeala na raspršenu dugu.

Cordelia je šmugnula u dugu galeriju. Poravnala je suknju, okrenula se i nehajno

krenula prema vratima na drugom kraju. Odjednom se našla licem u lice s muškarcem koji je jahao lipicanca.



GIGA

6

Muškarac se zamišljeno okrenuo od prilino krvavog lovakog prizora na tapiseriji naudaljenom zidu. Još je uvijek nosio grimizom obrubljenu konjaniku kapu koja se veomaisticala na besprijekornoj bjelini njegove nabrane košulje.

»Vidi, vidi«, rekao je. »Nije li to cvjearica?Odakle ste se stvorili?«

Cordelia se po prvi put u životu našla u nedoumici dok ju je upitno promatrao parveselih zlatnih oiju s pjegama zelene i lješnjakove boje. Srce joj je iznenada poelo brzoudarati. Uvjeravala je samu sebe da je to zbog bojazni da je možda prisluškivao tajni razgovorizmeu nje i Christiana, ali je iz nekog razloga osjeala da se zbog toga ne bi trebala brinuti.

Nešto je drugo uzrokovalo ovu burnu reakciju i znojenje njezinih dlanova.»Maca vam je pojela jezik?«, upitao ju je podigavši tanku tamnu obrvu.»Iza tapiserije... Bila sam iza tapiserije«, napokon je uspjela izustiti. »Ja... poravnavala

sam suknju... kukica se otkaila.« Uspjela se pribrati pa mu je dobacila prkosan pogled, kaoda ga izaziva da posumnja u njezinu laž.

»Ah, tako.« Leo Beaumont ju je znatiželjno promatrao i zabavljao se. Što god da sedogaalo iza tapiserije nije imalo nikakve veze s popravljanjem haljine. Kukice i rupice nisu

mogle uzrokovati to dražesno rumenilo ni tako oit osjeaj krivnje. Zagledao se u tapiseriju.U oima mu se pojavio osmijeh kad je pomislio da je sve shvatio. Tajni ljubavni sastanak.»Razumijem«, ponovio je glasom koji je prštao od zabave. »Povrijedili ste me. Mislio sam dasu vaši poljupci namijenjeni iskljuivo meni.«

Cordelia je progutala knedlu i nehotice jezikom oblizala usne. Što joj se to dogaalo?Zašto mu nije rekla da gleda svoja posla? Stalno si je ponavljala da mora ostati ovdje kako biga sprijeila da pogleda iza tapiserije i otkrije Christiana. »Tko ste vi?«, grubo je upitala,nadajui se da e mu time odvratiti pažnju.

»Vikont Kierston, vama na usluzi.« Sveano se naklonio, naizgled nimalo uzdrmannedostatkom suptilnosti.

Engleski vikont. Znai, nije obian asnik. Ugrizla se za usnicu. Njegove su oinastavile nepokolebljivo zuriti u njezine plavosive. Ovako izbliza, potvrdio je sva njezinazapažanja s prozora. Visok, vitak, širokog ela i izražajnog izrasta kose u obliku slova V.Kosa mu je bila zavezana na zatiljku i gotovo jednako crna kao i njezina vlastita. Puna gornjausnica iznad duboke jamice na bradi, a oko usana nešto uznemiravajue senzualno.

Lucifer! Što joj je bilo na pameti? Misli su joj poletjele ka Christianu koji se još uvijekskrivao iza tapiserije, ali joj je njegova slika izblijedjela zbog upornog pogleda engleskogvikonta, jednako kao i zbog njezine nagle zbunjenosti.

»Vi ste sad u prednosti jer znate tko sam ja«, šapnuo je zamijetivši njezinu elegantnuhaljinu, srebrni privjesak oko vrata, vrpcu optoenu biserima u kosi. »Pretpostavljam da nistecvjecarica ni sobarica, unato vašoj sklonosti prema poljupcima.«

Pocrvenjela je i u neprilici rekla: »Nadam se daete taj mali incident zadržati za sebe,gospodine.«

Iskrivio je usne. »Držim da je vaš pozdrav upuen meni bio veoma ugodan.«»Gospodine, bacanje cvijea bila je moja lakomislenost«, ukoeno je rekla. »Katkada

se ponašam luckasto. Ovo je bila samo igra i nije mi bila namjera biti neuljudna niti... niti...«»Pretjerano prisna«, uslužno je uskoio. »Uvjeravam vas da vam nimalo ne zamjeram,

a da vas u to uvjerim, dopustite mi da vam to i dokažem.« Kažiprstom i palcem primio ju je za bradu i poljubio je prije nego što je mogla shvatiti što kani uiniti. Usne su mu bile hladne i podatne, ali ipak vrste.

Umjesto da se šokirano i gnjevno odmakne, zatekla se kako mu uzvraa poljubac.Rastvorila je usne kad je osjetila njegov jezik i pohlepno udisala miris njegove kože. Rukama

ju je milovao po leima, šakama joj obuhvatio stražnjicu i podigao je prema sebi. Privila se uznjegovo tijelo, disala je brzo i isprekidano dok su je preplavljivali valovi neutažive požude.



GIGA

7

Grickala mu je gornju usnu, prstima prolazila kroz kosu, tijelo je u potpunosti prepustila namilost svojoj oajnikoj žudnji.

Leo se povukao. Zurio je u nju, iz oiju mu je polako nestajala strast. »Dragi Bože«,tiho je rekao. »Dragi Bože na nebesima. Tko ste vi?«

Osjetila je kako joj boja nestaje s lica dok se stišavala divlja i nekontrolirana strast i

tek je tada shvatila što je uinila. Shvatila je što, ali ne i zašto je to uinila. Tijelo joj je jošuvijek gorjelo, noge su joj se tresle. Promrmljavši nešto nerazgovjetno, naglo se okrenula i pobjegla iz galerije, pridržavajui jednom rukom suknju, dok su se obrui krinoline vrtoglavoljuljali, a potpetice optoene draguljima lupkale po mramornom podu.

Leo je zbunjeno odmahivao glavom. Ono što je zapoelo kao bezazleno ljubakanje s privlanom vragolastom djevojkom, odjednom je preraslo u nešto drugo. Nije obiavao gubitikontrolu nad sobom prilikom bezazlenog ljubljenja, ali ma tko je ona bila, tom je svojomneobuzdanom strašu istkala snažnu magiju. Zamišljeno je dodirnuo izgri-ženu usnicu. Potom

je još jednom odmahnuo glavom i okrenuo se da ode iz galerije.Krajikom oka pogledao je tapiseriju iza koje se pojavila djevojka. Po svoj se prilici

tamo skrivao neki mladi koji je pao kao žrtva plimnog vala njezine požude. Prstima je lagano

kucnuo po drvenom okviru. »Sada možete bez straha izai.«Ostavio je skrivenog ljubavnika i s dubokom borom izmeu skupljenih obrva uputio

se prema odajama za goste.im su koraci utihnuli, Christian je izašao iz skrovišta. Ogledao se po galeriji.

Cordeliji nije bilo ni traga. Sto se to ovdje dogodilo? uo ih je da razgovaraju, ali su bilisuviše udaljeni da razabere rijei. A tada je odjednom nastupila duga tišina narušena samostruganjem nogu po mramoru i šuškanjem bogate tkanine. Nakon toga uo je kako je Cordeliaistr ala iz galerije. Što se to ovdje dogodilo? Tko je bio taj muškarac? I što je on radio ovdje sCordelijom?

Namrštivši se, mladi se glazbenik uputio prema svojoj skromnoj odaji iznad kuhinja.

* * *

Kad se Leo vratio u salon za goste, tamo ga je doekao lakaj. »Lorde Kierston, njezinocarsko visoanstvo želi da je posjetite«, rekao je pomalo užurbano. »Vojvoda Brandenburg jekod nje. Molim da me slijedite.«

Leo je hodao za lakajem kroz brojne hodnike dvorca. Poznavao je svu zamršenostovoga mjesta.

Posjetio ga je šest godina ranije kad ga je austrijska carica primila u privatnojaudijenciji zbog toga što je njegova obitelj tvrdila da su preko jednog dalekog roaka usrodstvu s Habsburgovcima. Kao i mnoge druge plemenite engleske obitelji i Beaumonti su

imali rodbinu i veze diljem cijelog kontinenta pa su uvijek bili dobrodošli na svakomkraljevskom dvoru.Posljednje je tri godine Leo veinu vremena proveo u dvorcu Versaillesu družei se s

udovcem svoje pokojne sestre, knezom Michaelom von Sachsenom, jer je jedino tako mogao budno paziti na Elvirinu djecu.

»Ah, vikonte Kierston, lijepo je što možete prisustvovati ovom povijesnom dogaaju«,srdano ga je pozdravila carica. Marija Terezija je u dobi od pedeset i tri godine bila udovica,a nakon što je rodila šesnaestero djece, ostala je tek sjenka prijašnje ljepotice. Ispružila mu jeruku da je poljubi, a potom mu pokazala na stolicu. »Ovog smo poslijepodneva veomaneformalni«, rekla je uz osmijeh. »Razgovaramo o pripremama za sklapanje braka izmeuCordelije Brandenburg i kneza Michaela von Sachsena.«

Uz ljubazan izraz iskusnog diplomata, Leo se naklonio vojvodi Brandenburgu, ujaku budue nevjeste. »Moj šurjak želi da ga zastupam u dogovorima o njegovoj ženidbi za vašu



GIGA

8

neakinju, vojvodo. Vjerujem da nemate ništa protiv toga.«»Oh, naravno da nemam.« Vojvoda Franz Brandenburg razvukao je svoje mesnate

usne u osmijeh, otkrivši žute šiljaste zube. »Prouio sam brani ugovor i ini mi se da je sve uredu.« Od zadovoljstva je protrljao ruke. Za Cordeliju je postavljena visoka cijena, ali se knezMichael von Sachsen, pruski veleposlanik na versajskom dvoru nije ak ni pokušao cjenkati.

Leo se zadovoljio samo kratkim naklonom glave. Michael je nenadano odluio da ese opet oženiti nekom mladom djevom koja e mu roditi muškog nasljednika. Svoje k eri blizanke moi e prodati na branom tržištu kad doe njihovo vrijeme, ali one nisu moglenaslijediti ništa, a i nee zauvijek nositi ime Von Sachsen. Cordelia Brandenburg, cariinokume, bila je najpoželjnija nevjesta za saskog kneza. U dobi od šesnaest godina ve je biladobro poduena o ponašanju u društvu, ali je u drugim stvarima bila neuka, neiskusna i,naravno, djevica.

Lea je u vezi budue šurjakove nevjeste zanimala samo jedna stvar - kakva e bitimaeha njegovim neakinjama blizankama. Sada su bile u dobi kad im je bio najpotrebnijinježan majin utjecaj. Njihov je otac bio rezervirani i hladni autokrat koji je svakodnevnu

brigu o njima ostavljao starijoj siromašnoj roakinji koju je Leo prezirao. Louise de Nevry je

bila previše uskogrudna da bi se prikladno brinula za obrazovanje i dobrobit živahne djece.Odjednom je uvidio da šake stiše u pesti i da je tako silno stisnuo vilicu da ga je

prostrijelila bol u glavi. Prisilio se da se opusti. Kad bi god pomislio na iznenadnu smrt svojesestre blizanke, ispunile bi ga gotovo nepodnošljiva bol i nekontrolirana srdžba. Njezina jesmrt bila tako nepotrebna. Tako nagla. Dakako, brak ju je promijenio, prigušio je njezinu

predivnu živahnost i zanos, zvonki joj se smijeh sve rjee uo. No kad je te veljae 1765.krenuo u Rim, bila je puna života i ljepša no ikada. Još je uvijek mogao vidjeti njezine dubokemodre oi, oi njihove majke. Još ju je uvijek vidio kako se smiješi dok se oprašta od njega. Udubini njezinih oiju zamijetio je neku sjenku koju je pripisao tuzi što se rastaju. Nikad nisuvoljeli biti previše udaljeni jedno od drugoga.

I tjedan dana kasnije bila je mrtva. A sada kad pokušava doarati njezinu sliku, vidisamo tu sjenku u oima i onda se prisjeti da joj je ona u oima bila i mnogo mjeseci prijetoga; da joj je smijeh katkada zvuao napeto i da je jednom na njezinom licu zatekao jedanizraz, izraz koji nikad prije nije vidio - izraz straha. No Elvira se samo nasmijala kad je

pokušao istražiti i on na to više nije ni pomišljao sve dok nije umrla. A sada nije mogao mi-sliti ni na što drugo.

»Lorde Kierston?«Trgnuvši se, vratio se u sadašnjost. Obraala mu se carica. »Koliko sam shvatila, vi ste

dobili jamstvo francuskog kralja da e Cordelia moi pratiti moju k er u Versailles ako se udaza kneza Michaela?«, upitala ga je.

Jamstvo je zapravo dala madam Du Barry, kraljeva ljubavnica, ali su svi znali da

njezina rije vrijedi jednako kao i kraljeva. »Istina je, Vaše Veli

anstvo. Njegovo Veli

anstvorazumije da e nadvojvotkinji biti veoma teško što nakon udaje za prijestolonasljednika mora

ostaviti sve svoje i sve poznanike.«»Moja e k i prigrliti Francusku kao svoju domovinu«, izjavila je Marija Terezija.

»Ona zna što joj je dužnost. Zna da je roena zato da sluša. I da se pokorava.« Odluno jekimnula glavom. Naravno, Cordelia e biti oduševljena što može pratiti Mariju Antoanetu - i

prihvatiti taj probitaan brak. »Vojvodo, jeste li razgovarali s njom?«, uz upitan se osmijehokrenula prema Franzu.

Vojvoda je slegnuo ramenima. »Gospo, nisam držao da je to uope potrebno. Cordeliatakoer zna da je roena zato da se pokorava zapovijedima. Sad je pravo vrijeme da joj

priopimo njezinu lijepu sudbinu.«

Lijepu sudbinu? Leovo lice nije pokazivalo nikakve osejeaje. Michael je bio isušeni pruski knez stroge i ukoene naravi. Šesnaestogodišnjakinja bi mogla biti pomalo skeptina



GIGA

9

prema takvoj lijepoj sudbini. Michael nije bilo toliko ukoen kad se oženio Elvirom - njezinaga je smrt uinila takvim.

»Dakle, moja e se neakinja preko opunomoenika udati za kneza Michaela i pridružiti se prijestolonasljedniku u Versaillesu. Vi ete, vikonte, biti njezina pratnja?«

»Tako je, vojvodo. To e mi biti ast i povlastica.« Leo je potvrdno kimnuo glavom,

ve se unaprijed brinui koliko e zamorno biti pratiti neku cerekavu debitanticu na takodugom i napornom putu.»Moramo odmah obavijestiti Cordeliju. Pošaljite gospu Cordeliju.« Carica je mahnula

rukom svome tajniku koji se naklonio i žustrim korakom izašao iz prostorije. »Moram sve ovoriješiti prije nego što stvarno zaponu sveanosti povodom vjenanja. Dovršit emo sve

poslove, tako da bez ikakvih smetnji možemo uživati u tom radosnom dogaaju.« MarijaTerezija se dobrodušno nasmiješila.

* * *

Cordelia je zurila u latinski citat pred sobom. Rijei joj nisu imale smisla, gramatika

joj je konstrukcija bila nedokuiva. Dok se muila s prijevodom, mogla je opipati nestrpljivostAbbea Vermonda, nadbiskupa Toulousea, koji je poduavao nju i Mariju Antoanetu. Cordelianikad nije griješila. Veoma je uživala u složenosti latinskog jezika, jednako kao i u filozofiji,

povijesti i matematici. Za razliku od Toanete koja nije pokazivala nikakav interes, Cordelia je bila dobra i bistra uenica. Ali ne i danas.

Naizmjence su je preplavljivali valovi vruine i hladnoe, zbunjene nelagode ismetene ljutnje kad bi pomislila na onaj incident s Englezom. A kad bi se prisjetila dodiranjegovog tijela na svojoj haljini od muslina, ugodne podatnosti njegovih usana na svojima,okusa njegovih usta na svome jeziku, preplavila bi je ustreptala žudnja za koju je znala da bi

je se trebala sramiti, ali u sebi nije uspijevala nai ni trunke srama ni krivnje, tek pukiuzbudljivi užitak.

Krajikom je oka pogledala Toanetinu svijetlu glavu nadvijenu nad knjigama. Nadvojvotkinja je kala po margini teksta, dokono crtkajui ptiice i cvijee. Zijevnula je i pristojno prekrila usta bijelom rukom. U ovoj toploj prostoriji okupanoj proljetnim suncemdoslovno se mogla opipati njezina dosada.

Je li Toaneta ikad osjetila ovaj neobini nemir, ovu opojnu zanesenost neznanogekivanja? Cordelia je bila sigurna da nije. Toaneta bi takvu tajanstvenu ežnju posvesigurno povjerila svojoj prijateljici.

Na vratima se zaulo kucanje. Toaneta se uspravila i treptanjem pokušavala uklonitizbunjenost iz oiju. Cordelia je tek uz neznatnu znatiželju bacila pogled na lakaja koji jestajao uz vrata. »Carica poziva gospu Cordeliju da odmah doe.«

»Što bi moja majka htjela od tebe?«, namršteno je upitala Toaneta. »Zbogega bi teželjela vidjeti a da ja nisam prisutna?«

»Ne mogu ni zamisliti.« Cordelia je pomno obrisala svoje pero i odložila ga na bugaicu pokraj tintarnice. Ovakav poziv još nikad nije primila, a caricu se nije smjelo pustitida eka. »Molim da me ispriate, mon pere.« Naklonila se nadbiskupu i krenula premavratima. Lakaj ju je uz naklon propustio kroz vrata, a zatim je predvodio do cari ine odaje zaaudijenciju, iako je i sama savršeno dobro znala put.

Ušla je u odaju bacivši brz pogled na prisutne. Osjetila je zaprepaštenje i šok kad jeugledala engleskog vikonta kako stoji iza cariinog prijestolja. Spustila je pogled i duboko senaklonila carici pa nije mogla vidjeti izraz u vikontovim oima. Držei nogu zahvaenu

podagrom na stolu i oslanjajui ruku na srebrni držak štapa, njezin joj je stric samo

odsjeno kimnuo glavom.Leo se okrenuo ustranu pokušavajui se sabrati. Ovo je bila Cordelia Brandenburg!



GIGA

10

Nikakva cerekava debitantica, ve vragolasta, izazovna i senzualna mlada žena. Upravoonakva kakva je bila Elvira prije udaje.

»Cordelia, draga, tvoj ti je stric ugovorio veoma povoljan brak«, rekla je carica bezikakvog uvoda. »Knez Michael von Sachsen je pruski veleposlanik na versajskom dvoru. Kaonjegova supruga i ti eš imati svoje mjesto na dvoru pa eš moi ostati družbenica i

prijateljica Mariji Antoaneti.«Cordelijine su se misli uskomešale. Nije odmah shvatila. I ona e se udati kao iToaneta? Njih e dvije zajedno otii u Francusku? Ovo je bilo suviše dobro da bi bilo istinito -oslobodit e se strieve tiranije i svih ogranienja austrijskog dvora. I živjet e u tom

blistavom Versaillesu, u bajkovitom svijetu francuskog dvora.»Knežev šurjak, vikont Kierston, zamijenit e ga na tvojem vjenanju koje e se

održati odmah nakon što se nadvojvotkinja takoer preko opunomoenika uda za prijestolonasljednika«, govorio je njezin stric svojim jednolinim odsjenim glasom.

Leo se polako okrenuo prema prisutnima. Cordelia je zurila u njega. »Vi... vi ete bitimoj suprug.« Nije znala što govori, rijei su joj bez njezine volje kliznule s usana.

»Opunomoenik supruga, dijete... opunomoenik«, oštro ju je ispravila carica. »Knez

Michael von Sachsen e biti tvoj suprug.«»Da... da, naravno.« No Cordelia je jedva ula caricu. Gledala je u vikonta dok je topla

plima uzbuenja navirala njezinim venama. Nije ju mogla opisati rijeima; inilo joj se daizvire iz nekog uskipjelog izvora koji se istovremeno nalazio i u njezinoj glavi i u slabinama.Taj je osjeaj bio udan i zastrašujui, prekrasan.

Nasmiješila se Leu. Izraz u njezinim oima bio je toliko senzualan da se Leo prestrašioda ga nisu uoili i ostali u prostoriji. Stupio je naprijed i izvukao nešto iz džepa.

»Imam zaruniki dar kneza Michaela, gospo Cordelia.« Trudio se da mu glas zvui bezizražajno. Izbjegavao je pogledati je u oi dok je stavljao paketi u njezine ruke. »Unutraete nai i kneževu minijaturu.« Koraknuo je natrag, izvan njezinog vidnog polja.

Cordelia je otvorila plosnatu okruglu kutijicu i odmotala zaštitnu tkaninu. Izvukla jezlatnu narukvicu s privjescima optoenim biserima. Podigla ju je prema svjetlu prozora.Privjesci od dragog kamenja zanjihali su se na slabom propuhu.

»Veoma je lijepa«, pohvalila je carica.Leo se namrštio. Nije ni pomišljao da zaviruje kakav je knežev zaruniki poklon.

Tada mu se to inilo posve nevažnim. No ova je narukvica bila Elvirina, dobila ju je na dar odsupruga kad je rodila blizanke. Usta su mu se stisnula. Michael je rijetko kad odrješivao kesu,no pokloniti novoj ženi dar koji je poklonio pokojnoj supruzi, u najmanju mu se ruku uinilo

bezosjeajno.»Oh, pogledajte, u kutijici je još jedan privjesak!« Istog je asa Cordelia zaboravila na

svoje burne osjeaje. Uzela je malu, dijamantima optoenu papuicu. »Pogledajte kako je

profinjena.« Ležala je na njezinom dlanu, dijamanti su blistali na svjetlu. »Vjerojatno bi knezhtio da ovo bude moj posebni talisman.«»Cordelia, narukvicu i privjesak emo poslati draguljaru da privrsti papuicu na

narukvicu«, rekla je Marija Terezija, vrativši se k poslu. »Ostavi je tamo na onome stolu. Asad pogledaj minijaturu kneza Michaela.«

Cordelia je nerado odložila narukvicu i odmotala okrugli paketi koji je dobila uzkutijicu. Iz lakiranog ju je okvira gledao portret njezinog budueg muža. Bilo je teško stei

bilo kakav dojam o osobi s te plošne slike. Uoila je blijede oi ispod gustih mrkih obrva,tanke ravne usnice, izboenu vilicu. Kosu mu je skrivala kovr ava napudrana perika. Izgledao

je kao da nema smisla za humor, ak nekako strogo, a kako se ve bila navikla na te osobinekod svojega strica, one joj nisu smetale. Koliko je mogla vidjeti, nije imao nikakve vidljive

fizike mane, osim njegove dobi. Definitivno nije bio u cvijetu mladosti. I to je bilo sve što jemogla prigovoriti svome buduem suprugu, što znai da je prošla bolje od mnogih svojih



GIGA

11

vršnjakinja koje su bile prodane onima koji su odgovarali potrebama njihovih obitelji, bezobzira na njihov izgled, dob i sklonosti.

ima je prostrijelila vikonta Kierstona. Je li on bio oženjen? Opet je u krvi osjetilaono udno kljuanje. Razrogaila je oi i skoro zakoraila prema njemu, a on se odmaknuo. Uima mu je vidjela jasno upozorenje pa se naglo pribrala.

»Koliko je star portret?«, skrušeno je upitala.»Napravljen je prošlog mjeseca«, odvratio je vikont.»Razumijem. A ima li knez moju minijaturu?«»Naravno da ima«, pomalo nestrpljivo je rekao njezin stric. »Primio ju je prije više

mjeseci. Ne misliš valjda da bi knez poslao ženidbenu ponudu, a da te ne vidi.«»Ne, naravno da ne«, promrmljala je. »No, naravno, ja njega moram prihvatiti za

supruga.« Rekla je to skoro šaptom, ali ju je Leo uo. Usta su mu se trznula, unato nelagodikoju je osjeao pod uznemirujuim intenzitetom njezinog pogleda.

»Vikont e biti tvoja pratnja na putu za Versailles«, izjavio je vojvoda lupkajuištapom po podu. On nije uo što je rekla, ali je jako dobro poznavao svoju neakinju pa jenagaao da je rekla nešto drsko.

»Veoma sam zahvalna na pratnji njegovog gospodstva.« Smjerno se naklonilavikontu. »Uslišit u želje svoje carice i svoga strica u cijelosti.« Brzo je pogledala vikonta ui, a njega je opet zapanjila strast koja je plamtjela u modrosivim dubinama. Što je ovo?

Nevina djevojka na rubu senzualnog buenja? Ili žena koja od roenja u krvi skriva tajne otom podru ju?

Sitne dlaice na zatiljku naježile su mu se od zebnje da e to sasvim sigurno otkriti onsam.



GIGA

12

Drugo poglavlje

Christian je izvirio u hodnik ispred cariine odaje za audijenciju. Znao je da je tamoCordelia s caricom i sa svojim stricem. Cijeli je dvorac brujao od glasina. Posluga je širilatraeve brže od geparda u lovu na plijen, tako da je Cordelijino ime bilo na svaijim usnama.

Ništa se odreeno nije govorilo, ali su se svi složili da se dolazak francuskog izaslanstva tie budunosti gospe Cordelije u jednakoj mjeri kao i nadvojvotkinjine budunosti.

Christian je grickao kožicu oko nokta dok se vrzmao u prozorskom udubljenju. Znao je da njih dvoje nee moi otvoreno razgovarati pred ljudima u hodniku, ali je bio previšezabrinut i znatiželjan da bi ekao sve dok ga Cordelia sama ne potraži. Ranije se u galerijinešto udno dogodilo izmeu nje i onog muškarca. Htio je znati o emu se radi i imali toikakve veze s ovime što se dogaa sada.

Vrata odaje za audijenciju su se otvorila i izašao je visok muškarac u tamnoj odjei za jahanje. Na trenutak je zastao u hodniku i njegovo je mirno i bezizražajno lice odjednom

živnulo. Christian nije znao tko je taj muškarac, ali je sjaj u njegovim oima boje lješnjaka biotoliko privlaan da mu je zamalo pristupio. Zbunjeno mrštenje spojilo je straneve obrve,

svjetlo se u njegovim oima odjednom pretvorilo u sumnjiavost. Potom su mu se stisnuteusne opustile i razvukle u privlaan smiješak. Još se uvijek smiješei, krenuo je niz hodnik,

prošao mimo Christiana samo ga letimice pogledavši, dok mu se kratka, grimizom obrubljenakapa za jahanje zaljuljala prilikom svakog dugog koraka.

Christian se pitao što je u tom strancu toliko kari-zmatino. Uinilo mu se da posjeduje neki neobian magnetizam. Potom je na sve to slegnuo ramenima i nastaviostražariti. Carica je neuobiajeno dugo zadržala Cordeliju. Sljedei je izašao vojvoda FranzBrandenburg. Oslanjao se svom silinom na štap, a na licu je imao svoj uobiajeni namrgoeniizraz. Odšepesao je niz prolaz ni ne pogledavši glazbenika. Potom je, napola tr i, prošao

sluga, ali se Cordelia još uvijek nije pojavljivala.Christian je skrenuo pogled na prozor i pogledao dolje u dvorište. Dvorište je bilo puno teretnih konja, kola i koija, budui da je dvor zapoeo s pripremama zabave za one kojisu došli da odvedu nadvojvotkinju u njezin budui život.

Lagani ga je topot koraka naveo da se opet okrene prema hodniku. Marija Antoanetase plešuim korakom približavala vratima majine odaje. Toaneta je rijetko kad normalnohodala.

Christian se namrštio kad je vidio da je nadvojvotkinji dopušten ulaz u odaju zaaudijenciju. Zar se dogodila neka nezgoda da su obje djevojke pozvane k carici? Jesu li njegai Cordeliju negdje vidjeli zajedno kako užurbano šapuu u nekom od skrovitih dijelova vrta?Zahvaen grozniavom tjeskobom, poeo je nervozno koraati hodnikom, nesvjestan

radoznalih pogleda užurbanih slugu.U cariinoj privatnoj odaji pored prostorije za audijenciju, Marija Antoaneta je sa

suzama radosnicama u oima grlila svoju prijateljicu. »Cordelia, ne mogu vjerovati. Ii eš samnom. Neu biti sama.«

»Njegovo je Velianstvo veoma uviavno, dijete moje.« Njezina se majka blagonasmiješila kad je vidjela kako su dvije prijateljice ispreplele prste. Svialo joj se to

prijateljstvo, veinom zato što je Cordelia, godinu dana starija i mnogo pametnija odnadvojvotkinje, pozitivno utjecala na njezinu k er. Mada mora priznati da ih je katkadaCordelijina živahnost znala navesti da obje zastrane, Marija Terezija je bila uvjerena da e

brak i težak teret društvenog ponašanja na versajskom dvoru, a da se ne spominje majinstvo,u objema ugušiti svaku nepoželjnu živahnost.

»Je li to njegov portret? Da vidim!« Toaneta je uzela minijaturu i kritiki je promotrila. »Jako je star.«



GIGA

13

»Glupost!«, prekorila ju je carica. »Knez je u cvijetu mladosti. ovjek s velikim bogatstvom i utjecajem na dvoru.«

»Gospo, znai vikont je šurjak kneza Michaela? Je li oženjen kneževom sestrom?«Cordelia je uvjeravala samu sebe da je ovo posve logino pitanje i da je samo površno zanimaodgovor.

»Knez Michael je bio oženjen za vikontovu sestru«, odvratila je carica. »Ona je,nažalost, umrla prije nekoliko godina i ostavila za sobom dvije k eri blizanke.«. No možda je oženjen za neku drugu. Zašto nije mogla izbiti vikonta Kierstona iz

glave? Što se nje trebalo ticati je li oženjen ili nije? Korila je samu sebe, ali taj prijekor nije bio nimalo uvjerljiv.

»Oh, znai da eš odmah postati mama!«, uzviknula je Toaneta i napravila malu piruetu. »Hoe li ti se to svidjeti, Cordelia?«

Znai, još nešto što joj nitko nije namjeravao rei, pomislila je Cordelia, zapanjena tom informacijom.Kako bi mogla znati hoe li moi biti majka dvjema nepoznatim djevojicama? Nije

bila spremna biti majka bilo komu, tek je poela razvijati krila. »Nadam se«, rekla je, znajui

da je ovo jedini odgovor prihvatljiv carici.»Moraš zakaiti minijaturu za haljinu«, rekla je Toaneta. »Ovako, kao što sam ja

inila.« Pokazala je na portret prijestolonasljednika kojega je sada nosila. Vješto je privrstila kneževu minijaturu na Cordelijin prsluk od muslina. Odmaknula se, prouila svojihruku djelo i potom zadovoljno kimnula glavom. »Sada si zaruena kako treba, jednako kao i

ja.«»Hajde, bježite sad. Morate se odjenuti za veerašnji bal«, rekla im je Marija Terezija

uz još jedan dobrohotan osmijeh. »Obje ete izgledati veoma lijepo... dvije prekrasnenevjeste.« Potapšala je bijelu i crnu glavu te ih obje poljubila. »A sad, idite. Moram prijeveere proitati neke papire.«

Toaneta je uhvatila Cordeliju pod ruku i plešuim je korakom odvukla iz cariineodaje. »Tako je uzbudljivo«, žuborila je. »Tako sam sretna. Strašno sam se bojala, iako se tonisam usudila priznati, ali me sada nije nimalo strah odlaska. Nas emo dvije na prepadosvojiti Versailles i svi e pasti pred noge dviju predivnih nevjesta iz Bea.« Nasmijala se iispustila Cordelijinu ruku te se poela vrtjeti po predvorju. Cordeliji je glava bila prepuna vla-stitih problema da bi mogla sudjelovati u Toanetinom zanosu pa je hodala polako.

»Cordelia!«, Christian ju je zgrabio za ruku dok je prolazila mimo udubljenja.Povukao ju je u skueni prostor. »Što se dogaa? Što je? Tko je onaj muškarac s kojim si bilau galeriji?«

Cordelia se brzo osvrnula preko ramena. Iza ugla se pojavio majordom i važnonastavio prema cariinim vratima. »Udat e me«, šapnula je. »A muškarac je vikont Kierston.

One biti opunomo

enik moga muža na vjen

anju. Ali ne možemo razgovarati ovdje. Do

i uoranžeriju - na uobiajeno mjesto - u pono. Tada u se moi iskrasti s bala. Imam jednu

izvanrednu ideju koja bi mogla riješiti sve tvoje probleme.«Stavila je prst na njegove usne, kad joj se uinilo da e se usprotiviti, te bacila još

jedan pogled na majordoma koji im se približavao, potom se pridigla na prste i poljubila ga uobraz. Nakon toga je mirnim korakom otišla niz hodnik. Christian ju je uo kako je pristojno

pozdravila nekog dužnosnika, priekao da ovaj proe uz njega pa zatim i sam napustioudubljenje uz prozor.

Cordelia je uvijek bila puna sjajnih ideja, ali kako e njezina udaja i odlazak iz Beariješiti bilo koji njegov problem? Sve je to samo znailo da e izgubiti svoju najbolju

prijateljicu.



GIGA

14

* * *

Sveano primanje, kojim je zapoeo slavljeniki tjedan u ast nadvojvotkinjine udajeza francuskog prijestolonasljednika, održavalo se u Velikoj galeriji. Visoki su prozori biliširom otvoreni. S njih se pružao pogled na goleme, bakljama osvijetljene vrtove u ijim su se

razigranim slapovima vodoskoka odražavala zlatom uokvirena kristalna zrcala izgalerije.Cordelia je stalno pogledavala na sat, ak i dok su je niz plesaa vrtjeli uzbueni

mladii s napudranim perikama i licima zajapurenima od plesa i vruine koju je isijavaloetiri tisue svijea. Obino je veoma uživala u plesu, no veeras je bila rastresena. Maloranije je Christian održao recital, njegova je izvanredna glazba ushitila publiku. Poligny jecijelo vrijeme dobrostivo kimao glavom i sebi razmetljivo pripisivao zasluge za komponiranjeskladbe svoga uenika. Na kraju je carica dala Polignyju tešku kesu punu novca, zadovoljnašto su njeni glazbenici ostavili tako dobar dojam na njezine goste. Pokroviteljstvo nadarenihosoba bila je kraljevska obveza, ali ga je ipak trebalo javno oitovati. Carica je oekivala daPoligny podijeli novac s Christianom, ali je Cordelia znala da e Christian biti sretan ako

dobije samo kakav sitniš.Christian je kružio po galeriji, plesao kad je na to bio primoran, primao komplimente

kad je bilo neophodno i ponašao se onako kako se mora ponašati ovjek koji živi pod neijim pokroviteljstvom. Pred drugima je dobro skrivao svoju kivnost prema Polignyju.

Sada je ve cijeli dvor znao da e se gospa Cordelia Brandenburg udati za pruskogkneza, veleposlanika na versajskom dvoru te da tako nadvojvotkinja Marija Antoaneta neesama krenuti u novi život. No Christian je bio oajan. Pariz se nalazio nakraj svijeta. Odtrenutka kad je prije pet godina u oranžeriji naletio na ljutitu i uplakanu djevojicu, Cordelia

je bila njegova najbolja prijateljica. Tada ju je tješio, i još mnogo puta otada, a ona je njemu pružala podršku, jaala mu samopouzdanje i uvijek vjerovala u njega, bez obzira koliko ga je puta Poligny ponizio, izrugivao mu se, iskorištavao ga. Samo kad je bio s Cordelijom,Christian je uistinu vjerovao u svoju nadarenost.

U javnosti je Cordelia izbjegavala Christiana, ali se inilo da nije mogla biti tolikodiskretna kad je u pitanju bio vikont Kierston. Oima je stalno pretraživala galeriju. On uopenije izlazio na plesni podij, radije je stajao sa strane i razgovarao s nekim od visoko rangiranihfrancuskih ili austrijskih dvorana. Zamijetila je da ne obraa previše pažnje na žene koje, pak,nisu s njega skidale oi - toliko se isticao u blijedosivom odijelu od svile, u prsluku s crnim

prugama, svojom nabranom kravatom i ne-napudranom crnom kosom svezanom na zatiljkusivom baršunastom vrpcom.

Je li oženjen? Ima li ljubavnicu? Nije mogla prestati misliti na njega...nije ga mogla prestati gledati. Njegov ju je lik proganjao, u glavi su joj se rojila brojna pitanja. Osjeala se

kao da ju je obuzela moždana groznica:as joj je bilo vru

e,

as hladno. Nije se mogla ni našto usredotoiti. Njezini su plesni partneri zamijetili da je rastresena, skoro pa i osorna, tako

da ju je rijetko koji od njih pozvao na drugi ples.Cordelia nije primijetila da je vikont pozorno promatra, jednako kao i ona njega. Leo

je razmišljao kako Cordelia fiziki nimalo ne slii Elviri: ona je imala svijetlu put i bujneobline, za razliku od ove vilinske crnokose ljepotice tamnije kože i duboko usaenih oijukoje su katkada bile plave poput tir-kiza, a katkada sive kao ugljen. No bio je uvjeren da objeimaju nešto zajedniko: strast i seksualni nagon koji izluuje muškarce. Promatrao je kako jeElvira prije braka koristila svoje ini nad muškarcima, koristei se svojim zvonkim smijehomi nehajnim za-mahivanjem plavom grivom. Knez Michael nije bio prvi muškarac u njezinomkrevetu, no to se i moglo oekivati od žene pune života kao što je bila Elvira, koja je ekala

sve do svojih dvadesetih godina i tek se onda udala. Insistirala je na tomu da je Michael nikadne ispituje o prošlosti. Ta on je bio svjetski ovjek i sigurno nije oekivao da e svjetska žena



GIGA

16

»Naravno da hoeš. Kako bi se ti mogla nekome ne svidjeti?« Privio ju je u snažanzagrljaj. »A meni eš nedostajati.«

»Ne, neu«, promrmljala je u njegova prsa. »Zato jer ideš i t i.«»Jeste li vi oboje ludi?«Christian je ustuknuo uz prestrašeni krik, ruke su mu pale s njezinog tijela. Zurio je

iznad Cordelijine glave u blijed odsjaj lica vikonta Kierstona. »Ovo je nešto najgluplje inajnerazbori-tije što ste mogli uiniti. Gospa Cordelia je zaruena, dvorac vrvi stražarima,dužnosnicima i gostima. A vas se dvoje milujete i ljubite meu naranama kao dvije seoske

budale!«Cordelia je smeteno i gnjevno buljila u njega, za-boravivši na nain na koji je on

djelovao na nju. »Sluajno nismo inili ništa slino. Osim toga, nikoga se ne tie što jaradim«, izjavila je dok se Christian još uvijek pokušavao pribrati.

»Zar ste zaboravili? Ja sam opunomoenik vašeg supruga«, odsjeno je izjavio. »A toznai da me se itekako tie, moja gospo. Posebno kad se radi o takvoj vrsti idiotskog ugaanjavlastitim sklonostima. Jeste li uope pomislili što bi se dogodilo da vas otkriju?« Zurio je unjih dok mu je gnjev prelazio u ogor enje. »Vas ste dvoje obina budalasta djeca.«

Okrenuo se prema još uvijek nijemom Christianu i nešto ljubaznije rekao: »Sadamorate otii. Ovdje više nemate što tražiti. Ako želite napraviti Cordeliji uslugu, sklanjat ete

joj se s puta sve dok ne otie odavde. Tako e biti najlakše za vas oboje.« U mraku je zasjaonjegov osmijeh kad je potapšao Christiana po ramenu. »Znam da prva ljubav boli, no svremenom bol popušta.«

Christian je tupo promatrao muškarca za kojeg je shvatio da je vikont Kierston utrenutku kad je ovaj izjavio da je opunomoenik Cordelijinog supruga. No ini se da je vikontkrivo shvatio situaciju. Christian je proistio grlo i rekao: »Gospodine, naravno da volimCordeliju, ona mi je najbolja prijateljica. Ali mi nismo zaljubljeni, kao što vi predmnijevate.«

»Nismo«, kiselo se složila Cordelia. »Nas smo dvoje samo prijateljski razgovarali.«»Prijateljski razgovarali u gluho doba noi, u skrovitom kutu oranžerije i jedno

drugome u zagrljaju!«, izrugivao se Leo. »Za kakvog me vi idiota držite?«»Za onoga koji je slijep kao šišmiš«, srdito je odvratila. »Christian me samo

prijateljski zagrlio.«»Mislim da bi bilo bolje da odem«, rekao je Christian vidjevši Leovu nevjericu.

»Gospodine, mi nismo bili na tajnom ljubavnom sastanku, ali je istina da Cordelia ne bitrebala biti ovdje sa mnom. Nije nimalo umjesno da cariino kume prijatelju-je sasiromašnim glazbenikom.« Izrekao je to tiho i dostojanstveno, ukoeno se naklonio i otišao.

Leova se ljutnja raspršila. Momak je djelovao uvjerljivo. Možda je ipak sve pogrešno protumaio, no to nije mijenjalo injenicu da Michaelova zarunica može raditi to što jeradila, bez obzira koliko to bezazleno bilo. Okrenuo se prema Cordeliji koja je tiho stajala u

mraku. Uperio je prema njoj prst i savio ga. »Doite, moja gospo.«Zakoraila je na slabo svjetlo. Izdržala je njegov ispitivaki pogled. Sav se njezin

gnjev rasplinuo i opet ju je preplavio onaj udni osjeaj. Bili su sami na ovom mranom imirisavom mjestu, a ona se mogla sjetiti samo jednog naina da odagna zbrku u svojoj glavikoja joj se svakim otkucajem srca razlijevala po žilama. »Hoete li me poljubiti kao što ste toinili ovog poslijepodneva?«

»Hou li što?«»Molim vas, poljubite me«, strpljivo je ponovila. »Veoma je važno.«»Moj Bože, vi ste nevjerojatni!«

Ništa nije rekla, samo mu je prišla bliže. Htio se odmaknuti, ali nije mogao; inilo muse da ga je sputala nevidljivim nitima. Mogao je osjetiti toplinu njezinog tijela, miris njezine

kože i kose. Ona ga je u tišini promatrala širom otvorenim sjajnim oima.»Molim vas.« Podigla je ruke, obujmila mu lice i privukla ga prema sebi.



GIGA

17

Zašto se nije mogao ni pomaknuti? Zašto nije mogao sve ovo zaustaviti? Jednostavnonije mogao. Nije se mogao oduprijeti silini njezine strasti niti sprije iti navalu svoje. Rukama

joj je obuhvatio vrat i pod palcem osjetio divlje udaranje njezinog bila. Rastvorila je usne,osjetivši na njima njegove, jezik joj se sudario s njegovim. Prelazila je jezikom po njegovimusnama i ustima, osjetivši njegov okus, slinu ispod njegovog jezika. Grudi su joj nabubrile i

podigle se iznad niskog izreza dekoltea, žude-i za njegovim dodirom. Ruke su mu kriznule snjezinog vrata na mekane izboine. Zašao je prstom u njezin dekolte i dodirnuo joj bradavicukoja se istog asa ukrutila. Cijelo su ga to vrijeme njezina gladna usta proždirala, kao da želeisisati samu srž njegovog bia. Na jeziku je osjetio opojnost njezine slatke žudnje.

Krajnjim se naporom oslobodio mreže njezinog tijela koje ga je sapelo, mreže ije sutanke niti bile satkane od njenog mirisa, okusa i podatnosti koju je osjetio pod svojim rukama.

»Majko sveta! Prestanite!« Odgurnuo ju je od sebe i rukama prešao preko usana i lica,kao da traži njezine otiske na svojoj koži. »Kakva ste vi to vještica?«

Odmahnula je glavom i uz enje tiho rekla: »Nisam ja nikakva vještica. Ja vasvolim.«

»Ne budite glupi!« Teškom se mukom uspio sabrati. »Vi ste samo jedno razmaženo i

svojeglavo derište.«»Nisam.« Opet je odmahnula glavom. »Ne, nisam. Još nikad nikoga nisam voljela na

ovakav nain. Oh, jednom smo Christian i ja mislili da se volimo na taj nain, ali to nije potrajalo ni tjedan dana. Nikad nisam poželjela da me on poljubi na nain na koji sam htjelada me vi poljubite. Znam što osjeam.«

U njezinom je glasu, pogledu i osmijehu osjetio smireno uvjerenje. Izgledala jezadovoljno, samouvjereno i sigurno u sebe poput make nad tanjuriem mlijeka.

Leo se nasmijao, oajniki mislei da e možda obzirno zadirkivanje razbiti njezinuzastrašujuu pribranost. »Ne znate vi ništa, draga moja djevojko. Uope ništa. Obuzeo vas jenapad osjeaja koje još ne razumijete. Oni spadaju u branu ložnicu pa ete ih uskoro shvatiti.Ja sam kriv za sve. Nisam vas smio poljubiti.«

»Malo prije sam ja vas poljubila«, ispravila ga je. »Jer mi je to bilo potrebno.«Rukom je prošao kroz kosu promrsivši krupne crne uvojke na elu. »Cordelia, slušajte

me. Za sve sam ja kriv. Nisam se smio poigravati s vama na nain kako sam to uinio ugaleriji. Neka mi Bog pomogne, ali tada nisam shvaao da se igram s vatrom. A vi sadamorate zaboraviti na sve te besmislice o ljubavi. Vi ete postati supruga kneza Michaela vonSachsena. To je vaša sudbina. I ako to ne prihvatite, samo ete povrijediti samu sebe.«

Zataknula je nestašni uvojak iza uha. »Jeste li oženjeni?«»Nisam.« Na njezino je izravno pitanje odgovorio bez razmišljanja.»Imate li ljubavnicu?«»Imam li što?« Promjena teme na trenutak ga je zatekla nijemog, sve dok nije shvatio

da se uope ne radi o promjeni teme.»Ljubavnicu«, ponovila je zataknuvši i drugi uvojak. »Imate li trenutno ljubavnicu?«

»Cordelia, idite odavde prije nego se uistinu rasrdim.«»Pitam se kako bi to izgledalo«, vragolasto je rekla i ustuknula kad joj se približio.

»Oh, Bože, stvarno sam vas rasrdila. Pa, ne morate mi sada odgovoriti. Upitat u vas ponovnokad se malo više naviknete na tu ideju.« Rukom mu je dobacila poljubac, okrenula se i nestalau mraku. On je ostao stajati i promatrati odsjaj njezine haljine boje bjelokosti koja se

pomicala u mraku kao da u njoj nema tijela, sve dok i nju nije progutao mrak. Ostao je stajatiu mirisu koji je ostavila iza sebe.



GIGA

18

Tr e poglavlje

Kiša je šibala po oknima, od hladnog su propuha podrhtavali plamici u kaminu. KnezMichael von Sachsen je odložio pero i nagnuo se bliže vatri, ispruživši ruke da ih ugrije.Travanj u Parizu nije uvijek bio vrijeme propupalog drvea i lepršavog proljetnog cvijea;vjetar i kiša znali su biti jednako surovi kao i usred zime.

Opet je uzeo pero i nastavio s pisanjem prekrivajui pergamentnu stranicu u kožuuvezene knjige nakrivljenim pauinastim rukopisom. Došavši na kraj stranice, odložio je

pero. Ve dvadeset godina nije propustio niti jedan dnevni zapis: potanko izvješe o svakomdogaaju u proteklom danu i zabilježbu svake važne misli.

Proitao je zapis, posuo pijesak po stranici i zaklopio knjigu. Odnio je dnevnik doškrinje okovane željezom koja se nalazila ispod prozora. Izvadio je klju iz džepa i otkljuaomjedeni lokot na škrinji. Škrinja je bila zakljuana ak i dok je boravio u toj prostoriji.Sadržavala je previše opasnih tajni. Podigao je teški poklopac i položio dnevnik na kraj reda

posve identinih knjiga, složenih tako da se na njihovim hrptovima vidi utisnuta godina.Kažiprstom je zakaio vrh knjige s godinom 1765.-om i izvadio je. Otvorio ju je stojei

leima okrenut vatri. Knjiga se otvorila na šestom danu veljae. Na stranici je stajao samo jedan redak: Ove je ve eri u šest sati Elvira platila za svoju nevjeru.

Zaklopio je knjigu i odložio je u škrinju. Spustio je poklopac uz mukli tresak, okrenuoklju u bravi i spremio ga u svoj džep. Svježa je cjepanica šištala u kaminu, još više istiimuklu tišinu u prostoriji i cijeloj kui u ovo gluho doba noi. Podigao je svoju zaboravljenuašu konjaka i gucnuo zurei u iskriavu vatru, a potom se uznemireno vratio do pisaeg stolagdje je maloprije pisao svoj dnevnik.

Otvorio je ladicu i izvadio minijaturu u sedefnom okviru. U njega je gledalo mlado inasmijano lice. Veselo lice, uokvireno gavranski crnim uvojcima, duboko usaene sivoplave

i i pr ast nos koji joj je davao pomalo vragolast izgled.Gospa Cordelia Brandenburg. Šesnaest godina, cariino kume, vojvodina neakinja.Besprijekorno rodoslovlje i veoma ugodan izgled - ali nimalo nije sliila Elviri. Cordelia je

bila crnka, Elvira plavuša. Podigao je pogled na portret iznad kamina: Elvira, netom nakonroenja blizanki. Poivala je na ležaljci, odjevena u grimizni kuni ogrta od pliša. Iz ipkomobrubljenog steznika uzdizale su joj se putene grudi, još bujnije nakon raanja. Bogati plišaninabor milovao joj je oblinu boka. Jedna joj je ruka nehajno poivala na krilu. Na zglavku joj

je blistala narukvica koju joj je poklonio kad je rodila djecu. Promatrau bi na prvi pogled promaknula njezina neobinost, ali je umjetnik uspio uhvatiti njezin složeni oblik naslikavšizraku sunca koja ju je jasno isticala na bogatom grimiznom krilu. Elvira se smiješila njemudobro znanim osmijehom, onime koji ga je dovodio do ludila. Tako drzak, tako posprdan. ak

i kad je bila prestrašena i kad je mogao osjetiti njezin strah, ona bi mu se tako smiješila.Koliko je ljubavnika imala? S koliko ga je muškaraca prevarila? ak mu je i sada to

pitanje iz-grizalo dušu poput nekog debelog crva, ak i sada, kada Elvira više nije bila ovdjeda ga mui svojom drskošu.

Opet je pogledao minijaturu na dlanu. U prvim je danima braka žudio za Elvirom, alisi više nikad nee dopustiti takvu slabost. Oženit e se ovom ženom jer mu treba nasljednik. I

potrebna mu je žena u krevetu. Nije on bio od onih koji vole plaati svoje užitke; to mu jeostavljalo opor okus u ustima. Ova e nova mlada žena probuditi njegovu mlohavu energiju i

pružiti mu užitak i plodove svojih bedara. A usto e biti zaokupljena brigom za blizanke. Leo je bio u pravu kad je rekao da im je potrebna bolja obuka od one koju im je pružala njihovaguvernanta. Knez se za njih slabo zanimao, ali ih je trebalo poduiti o dužnostima ženskog

roda kako bi jednog dana postale prikladne supruge. Ve je isplanirao njihove zaruke. Dob odetiri godine nije bila prerana da si na vrijeme priskrbi najprestižnije veze. Naravno, one se



GIGA

19

nee udavati još devet ili deset godina, ali se mudar ovjek mora poeti rano pripremati.Svoje planove još uvijek nije spomenuo njihovom ujaku. A opet, to se nimalo nije

ticalo Lea, iako bi on vjerojatno mislio da ga se itekako tie. Djeci je bio jednako odan kao injihovoj majci. Njezina ga je smrt shrvala. Kad je saznao da je umrla, trebalo mu je manje odtjedan dana da iz Rima stigne u Pariz, a odmah nakon sprovoda otišao je iz Francuske na

godinu dana. Nikada nije rekao gdje je bio i što je radio tijekom te godine žalovanja.Michael je opet otpio konjak. Leova neprimjerena briga za Elvirinu djecu bila je malacijena koju je plaao za nastavak njihovog prijateljevanja. Njegov je šurjak bio veomakoristan prijatelj. Poznavao je svakoga na dvoru, tono je znao ijim se utjecajem treba

poslužiti da bi se došlo do odreenog cilja, a bio je i roeni diplomat. Takoer je bio izabavno društvo, dovitljiv sugovornik, izvanredan kartaš, strastveni lovac i izvrstan jaha.

I savršena osoba koja e se pobrinuti za potankosti prijateljevog vjenanja. Michael senasmiješio sjetivši se kako je Lea razveselila mogunost ponovne kneževe ženidbe. Ni

jednom mu nije zamjerio što e mjesto njegove sestre zauzeti druga žena, jednostavno seradovao tome što e blizanke dobiti majku i što njegov prijatelj više nee biti sam.

Da, Leo Beaumont je bio izvanredan ovjek... iako pomalo lakovjeran.

* * *

»Oh, Cordelia, tako sam umorna!« Toaneta se uz uzdah bacila na ležaljku. »Strašnomi je dosadno slušati govore, stajati tamo kao lutka dok oni bez prestanka klepeu o

protokolu i presedanima.Zašto moram ovog poslijepodneva sudjelovati u toj glupoj igri?«Energino je ustala, što nije bilo u skladu s onime što je maloprije izjavila. »Zašto

moram pred svima objaviti da se odriem prava na austrijsko prijestolje? Nije li oito daupravo to i inim? Osim toga, Jozef, Leopold, Ferdinand i Maximilian, svi su oni prije menena redu.«

Cordelia je zagrizla sonu krušku. »Toaneta, ako misliš da je ovo zamorno, samo priekaj dok ne stigneš u Francusku. Pravo e vjenanje biti dvostruko pompoznije od svegovog ceremonijalnog dogovaranja.« Liznula je sok da joj ne klizne niz bradu.

»Velika si mi ti utjeha«, zlovoljno je rekla Toaneta i opet klonula. »Tebi je dobro,nitko ne obraa pažnju na tvoje vjenanje.«

»Da, uistinu sam prava sretnica«, suho je rekla Cordelia. »Vjenati se u sjeninadvojvotkinje Marije Antonije i Luja-Augusta, francuskog prijestolonasljednika.«

»Oh!« Toaneta je sjela. »Žalosti te što e tvoje vjenanje proi nezapaženo? Nisam tenamjeravala povrijediti. Mora da je strašno kada u tako važnoj prigodi nitko ne obraa pažnjuna tebe.«

Cordelia se nasmijala »Ne, nije ni najmanje strašno. Samo sam htjela istaknuti i drugustranu medalje. Zapravo, ni najmanje ne bih voljela biti u centru pažnje.« Bacila je ogrizakkruške na srebrni pladanj i nadlanicom obrisala usta.

»Oh, draguljar ti je vratio narukvicu.« rekla je Toaneta zapazivši odsjaj na njenoj ruci.»Jest, i veoma je neobina.« Cordelia je mrštei se otkopala narukvicu. »Kad sam je

prvi put vidjela nisam zamijetila njezin izgled - to je zmija s jabukom u ustima. Pogledaj.«Ispružila je ruku nadvojvotkinji.

Toaneta je uzela narukvicu i oprezno ju držala na dlanu. »Prekrasna je, ali izgleda... aliizgleda... oh, kako se ono kaže?«

»Zlokobno?«, nadodala je Cordelia. »Odbojno?«Toaneta je zadrhtala i dodirnula razjapljenu zmijsku glavu u ijim se ustima nalazila

biserna jabuka. »Pomalo jest, zar ne? Mislim da je veoma stara.« Vratila joj ju je i još jednomzadrhtala.



GIGA

20

»Iz srednjeg vijeka, tako je rekao draguljar. Veoma ga je oarala... Rekao je da jošnikad nije vidio nešto slino osim na ilustraciji u psaltiru iz trinaestog stoljea. Ne misliš li da

je udno to što je toliko stara, a ima samo ova tri privjeska? Zapravo samo dva ako ne raunašdijamantnu papuicu koja je moja.«

»Možda su se ostali tijekom vremena negdje pogubili.«

»Hm.« Cordelia je prstima prelazila preko finog filigrana srebrne ruže u ijem sesredištu nalazio tamnocrveni rubin. Pokraj nje je visio sitan smaragdni labud, svaki mu jedetalj bio pomno izraen. »Pitam se kome je ovo pripadalo, odakle potjee?«, razmišljala jenaglas.

»Mislim da je veoma vrijedna.«»Da«, složila se Cordelia i opet je zakopala oko zglavka. »Rado bih je nosila, a i ne

bih. Posjeduje neku demonsku opinjenost, ali mi se papuica uistinu svia. Podsjea me naPepeljugu koja se sprema za bal.«

Zakikotala se kada je ugledala izraz nevjerice na licu svoje prijateljice. »Oh, znam danisam odrpanka koju je spasio princ, no mi idemo u Versailles za koji svi govore da je dvoraciz bajke i pobjei emo od ovog strogog protokola i moj me ujak nikada više nee moi

tiranizirati. Ako nam se bude prohtjelo, moi emo proigrati svoje živote i nikad vise neemomorati mesti pepeo u kuhinji... Oh, Bože, zar je ve toliko sati?« Kad je sat u kapelici otkucao

podne i kad je njegov zvuk odzvonio u dvorištu ispod prozora, trgnula se i posramljeno uzvik-nula: »Zašto uvijek kasnim?«

»Zato jer misliš da je to otmjeno«, odvratila je Toaneta uz kikot. »Kamo sada kasniš?«»Trebala sam biti u kapelici u petnaest do podneva radi probe svog vjenanja pred

kapelanom i nisam namjeravala zakasniti. Ova me narukvica zadržala.« Zgrabila je još jednukrušku iz zdjele s voem i krenula prema vratima. »Mislim da nije niti važno. Otac Felix neekuje od mene da doem na vrijeme.«

»Možda to oekuje tvoj suprug?«, rekla je nadvojvotkinja promatrajui svoj izgled uogledalu optoenom srebrom.

Cordelia se nacerila. »Opunomoeni ili pravi suprug?«»Knez Michael, naravno. Vikont je samo marioneta.«»Oh, mislim da nije tako«, zamišljeno je rekla Cordelia. »Leo Beaumont nije nikakva

marioneta. Uostalom, sigurna sam da on nee biti na probi.« Dok je odlazila, obijesno jedobacila Toaneti poljubac.

Od njihovog susreta u oranžeriji prije dvije noi, vikonta je vidjela samo iz daljine.udno, prijala joj je ta udaljenost. Njegov je lik ispunjavao njezine snove nou i skrivenemisli dok bi bila budna. No inilo joj se da je bila napola budna dok ga je promatrala izdaleka,razmišljajui o ovoj izvanrednoj, potpunoj i proždiruoj ljubavi koja ju je pogodila poputudara groma, ispunivši je grozniavom požudom.

A sada je opet bila spremna za muškarca od krvi i mesa. Tijelo joj je zaigralo od pomisli da e biti kraj njega, da e osjetiti njegovu toplinu, da e udisati njegov miris. Uši su joj žudjele za njegovim glasom, oi za njegovim likom. Ovog poslijepod-neva na obreduToanetinog odricanja od prijestolja bit e kraj nje, umjesto kneza Michaela.

Gurnula je vrata kapelice i ušla u njezinu mranu unutrašnjost ispunjenu mirisomtamjana. »Molim da mi oprostite što sam zakasnila, oe.« Osjetila je prisutnost LeaBeaumonta i prije nego što ga je ugledala kako nemirno šee ispred oltara. Srce joj je skoilou grlo. »Gospodine, i vas molim da mi oprostite. Nisam znala da ete i vi biti na probi.«

uo sam od oca Felixa da vas nisu uili kako je tonost kraljevska vrlina«, oporo jerekao Leo.

»Oh, znam da kašnjenje nije pristojno.« Brzo mu je prišla, oi su joj blistale na

ozarenom licu. »No razgovarala sam s Antoanetom. Moja se narukvica vratila od draguljara pa smo joj se divile, a vrijeme je brzo prolazilo.« Ispružila je ruku i obujmila mu prste.



GIGA

21

Oprezno je oslobodio svoje prste, uhvatio je za zglavak i ispružio joj ruku premasvjetlu što je dopiralo kroz rozetu iznad oltara. I sada ga je, kao i svaki put, uznemirioneobian izgled narukvice. Zmija koja je dovela u iskušenja i na kraju uništila Evu. Katkada

je mislio da je Elvira bila Evino utjelovljenje i da je Michael veoma pomno i prikladnoodabrao svoj dar. Opazio je da na narukvici nedostaje srce od žada. Taj je privjesak Michael

poklonio Elviri. Vjerojatno je mislio da e biti taktinije da ga skine prije nego što narukvicu proslijedi Elvirinoj zamjenici.Pod prstima kojima je držao Cordelijin zglavak odjednom je osjetio kako joj bilo

ubrzava. Koža joj je bila vrela. Pogledao ju je u lice, a ona mu se nasmiješila takvimzavodnikim osmijehom i oima punim uzbuenja, da joj je odmah ispustio ruku kao da jedržao užareno željezo. Na trenutak je morao zatvoriti oi da se ne prepusti njezinoj plamteojželji.

»No dakle, sada ste ovdje pa idemo obaviti posao. eka me još mnogo posla.« Naglose okrenuo prema oltaru. »Oe, ako ste vi spremni, možemo zapoeti.«

Kapelan je stupio naprijed i usrdno rekao: »Gospodine, nee trajati dugo. Samo da vasoboje upoznam s obredom i blagoslovom prstenja.«

Cordelia je stala uz Lea. Suknja joj je okrznula njegovo bedro. Nagnula je glavu i pogledala ga. »Gospodine, nemojte se srditi. Iskreno mi je žao što ste zbog mene moraliekati.«

»Nije potrebno da stojite tako blizu mene«, tiho se obrecnuo na nju i odmaknuo se.To ju je veoma povrijedilo.»Oprostite, gospodine, zar nešto nije u redu?« Kapelan je podigao pogled s

molitvenika u kojemu je tražio odgovarajue odlomke.»Ne.« Leo je uzdahnuvši odmahnuo glavom. »Sve je u redu, oe.« Zurio je ravno

naprijed, ne želei ni pogledati tu ustreptalu osobnost kraj sebe. Kako e, za ime svijeta,uspjeti izai s njom nakraj na dugom putu do Pariza? Ili je možda mislio kako e, za imesvijeta, uspjeti držati svoje ruke podalje od nje?

Obred je bio kratak i otac Felix je bio presretan što su brzo završili kad je shvatiokoliko je vikont nestrpljiv, a gospa Cordelia rastresena. Nakon deset minuta je s olakšanjemzaklopio knjigu. »Ovo bi bilo sve. Blagoslov prstenja trajat e još pet minuta i, naravno, jošu se morati obratiti župljanima. Gospo Cordelia, vi ete se morati ispovjediti prije mise takoda vam duša bude ista kad se budete zavjetovali.«

»I njegovo gospodstvo isto?«»Moja gospo, budui da je ovo vjenanje preko opunomoenika, vikont Kierston ne

podliježe toj obvezi.«»I uz injenicu da ja nisam pripadnik vaše vjere«, izjavio je Leo. »A sad molim da me

oboje ispriate jer imam neodgodivog posla.«

Otac Felix ih je blagoslovio i nestao u sakristiji.»Oh, ne, ekajte!« Cordelia je pridigla suknju i potr ala za vikontom koji je ve izlazio iz kapele. »Nemojte još otii.« Primila ga je za podlakticu i povukla u malu bonulau. »Mora da vam je strašno laknulo što ne morate ii na ispovijed.« Zagrizla je krušku koju

je tijekom cijele probe vjenanja držala u ruci. »Obino postajem malo zaboravljiva kad semoram sjetiti svojih grijeha.«

Njezin je kikot bio toliko zarazan da Leo nije mogao ništa drugo doli se nasmijati.»Selektivno pamenje zna biti od koristi.« Nije mogao skrenuti pogled s njezinih sitnih bijelihzuba koji su zagrizli sonu krušku.

»Pitam se da li se ljubav drži grijehom«, promrmljala je žvai krušku. »Ne znamzbog ega vas volim, ali to je injenica i uistinu ne mislim da bi se Bog zbog toga rasrdio.«

»Za ime svijeta, Cordelia, prestanite!« Trgnuo je ruku da se oslobodi. »Nemate pojmao emu govorite. Gnjevno ju je pogledao. »I niz bradu vam curi sok.«



GIGA

22

Promrmljavši nešto, izvukao je svoju maramicu i obrisao joj bradu. »Cordelia, morate prestati s tim nestvarnim glupostima. ujete li me?« Gurnuo je maramicu natrag u svoj džep.

ujem vas. No ja ne mislim da su to gluposti.« Vedro mu se nasmiješila. »Sutranaveer u hofburškoj kapeli postat ete moj suprug.«

»Samo opunomoenik supruga!«, povikao je i u oaju podigao ruke u zrak.

»Opunomoenik supruga!«»No, dobro, to je samo jedna mala sitnica.« Ogledala se naokolo tražei kamo bimogla odložiti ogrizak, zatim je slegnula ramenima i tutnula ga u džep. »Leo, zar neshvaate? Ovako je su eno. Osjeam to u svojoj duši. Znam da postoje neke zapreke, ali tonije ništa što ne možemo prevladati.«

»Zar ste vi zaista poludjeli?« Bespomono ju je promatrao.Odmahnula je glavom. »Nisam. Poljubite me i onda ete shvatiti što mislim.«»Oh, ne.« Odmaknuo se držei ispružene ruke kao da se brani od nje. Ona je bila Eva;

narukvica u obliku zmije zasjala je na njezinom vitkom zglav-ku kad je posegnula zanjegovom rukom.

»Poljubite me«, ponovila je tihim i blagim glasom. Njezine su ga o i dozivale

sireninim pjevom, rastvorene su mu usne nudile ulaz u opojne tajne njezinog tijela. Stavila jeruku na njegovu i približila mu se. Svjetlo s vitraja poigravalo se na njezinom nagnutom licu,zlatna joj je pruga prekrila mlijenobijeli vrat. »Poljubite me, Leo.«

Obim joj je rukama obujmio lice. Osjeao je neizdrživu želju da svoje usne pritisne nanjene. Kao da su mu usne zaigrale sjetivši se kad ju je prije poljubio, a ona ga je promatrala

pogledom punim išekivanja i zadivljujueg putenog buenja. Osjetio je kako su mu se prstiduboko utisnuli u mekanu kožu njenih obraza. Ovdje je bio demon, nije znao je li u njoj ili unjemu, ali ga je trebalo istjerati. Pogledao ju je; njegove oi kao da su prodirale kroz njezinotijelo, sve do same duše.

Odjednom je naglo ispustio njezino lice. Okrenuo se i otišao iz kapele, zalupivšivratima za sobom.

Cordelia se od razoaranje ugrizla za usnicu. Osjeala se prazno, kao da joj je obeanonešto što joj je odjednom neobjašnjivo uskraeno. Pa ipak je bila sigurna da i on osjea istošto i ona - da su na neki nain vezani jedno za drugo. A to uvjerenje nije mogla umisliti nizanemariti niti ga dovoditi u sumnju.



GIGA

23

etvrto poglavlje

Leu je bilo dosadno, iako to nije mogao nitko naslutiti po njegovom osmijehu,razgovorljivosti niti po diplomatskom nastupu te veeri. Mrzio je maskirane zabave više odega pa bi se u Parizu ili Londonu pojavljivao u svojoj uobiajenoj odjei, nosei samomasku preko oiju. No on je u Beu bio strani gost i lan izaslanstva pa bi bilo nepristojno dazanemari zabavu svojih domaina. Stoga je sada bio maskiran u rimskog senatora, odjevenogu grimizom obrubljenu togu, ali da bi ipak istaknuo svoju nesklonost prema takvoj vrsti zaba-ve, nehajno je mahao maskom za oi obješenom za prst.

Premještao se s jedne noge na drugu i stalno pogledavao na sat. U pono e svi skinutimaske pa, ako se prije toga uspije išuljati, mogao bi se vratiti odjeven u svoju odjeu a da ne

privue nikakve komentare.U meuvremenu je odsutna duha sudjelovao u razgovorima dok je oima kriomice

pretraživao gomilu ljudi tražei Cordeliju. Ona je bila za stolom.

Bila je odjevena u nebeskoplavu haljinu od proši-venog tafta iznad podsuknje blijedoplave boje. Uvojci crni poput noi, privršeni na zatiljku bisernim ešljem, padali su joj po bijelim ramenima. Na ruci je nosila svoju zaruniku narukvicu. Zamijetio je kako seodsutno s njome poigrava kad nije znala kamo bi s rukama.

Prisiljavao se da ne gleda u nju, no uvidjevši da mu to ne polazi za rukom, usredotoiose na to da barem nitko ne zamijeti da je promatra. Više ga je puta znaajno pogledala prekoširokog stola, ali joj nije uzvratio pogled, ve se pretvarao da promatra blistave višekrakesvijenjake, more kristala i sjajne površine srebrnih i zlatnih pladnjeva izmeu njih.

No nije mogao a da ne primijeti koliko je ushiena. Živahno je žuborila i njezini su jojse susjedi za stolom pridružili u avrljanju i smijehu. Izgledala je kao da posebno blista meduonima oko sebe pa je Leo još jednom uoio slinost s Elvirom: svi koji su se nalazili u istoj

prostoriji s Elvirom postajali bi pametniji, ljepši, zgodniji i živahniji. ak je i Michael u prvimdanima njihovog braka bio preuzeo neke pozitivne osobine.Amelia i Sylvie su katkada pokazivale trake duha svoje majke, no veinom su bile

preplašene zbog nepopustljive guvernante koja se ravnala prema strogim zapovijedima svoga poslodavca i gušila u djevojicama sve nagovještaje neprimjerene živahnosti te ih poduavalai uvježbavala tako da znaju gdje im je mjesto i koje su njihove dužnosti.

Leo je odjednom postao svjestan da stiše zube pa se prisilio da se mislima vrati u plesnu dvoranu. Nešto je rastreseno dobacio svome susjedu dok je pogledom tražio Cordelijumeu plesaima. Ona se nakon veere vjerojatno presvukla u kostim, ali je bio siguran da e

je prepoznati, bez obzira na složenost maske. Ništa nije moglo sakriti njezinu bit.Kad je susjedovu pažnju zaokupio neki drugi gost, iskoristio je priliku i udaljio se,

pažljivo zaobilazei vatrogasce s njihovim smrkovima - njih je osam stotina bilo strateški postavljeno u prozorskim udubljenjima da paze na tisue upaljenih svijea. Reeno mu je da je carica dala postaviti krevete za hitne sluajeve, lijenike i lijekove u prostorije koje suokruživale privremenu drvenu konstrukciju plesne dvorane uz dvorac Belvedere. To mu seinilo kao tipina vladarska opsjednutost detaljima.

Kadrilu su plesala etiri para. Zastao je da ih promotri i pogled mu je odmah zapeo zaokretnu osobu, skandalozno odjevenu u hlae koje su joj isticale listove i bedra. Nosila jedugu tuniku koja joj je veinom prekrivala bokove, ali se pomicala kako bi izvodila plesne

pokrete i otkrivala pogled na zaobljenu stražnjicu.Kosa joj je bila zalizana i sputana na zatiljku u svilenoj mrežici. Svilena crna maska

prekrivala joj je oi i nos, ali je Leo ipak znao da je to Cordelia. Što li je to, Lucifera mu,

izigravala? Naškubio je usne i neujno zazviždao te nesvjesno pogledao prema uzvišenom podiju na kojemu je sjedila carica sa svojom k eri, sinovima i višim dvoranima s francuskog i



GIGA

24

austrijskog dvora. Je li uope imala pojma da je njezino kume odjeveno u ovaj skandaloznikostim? Cordelia se nije trebala bojati vojvode Franza, jer ga je podagra sprijeila da doe na

bal, ali je ipak riskirala oštre osude. Osim toga, privlaila je poglede svih onih koji su joj senašli u blizini.

Izgledala je neuveno i veoma zavodljivo. A nakon što se on sutra kao opunomoenik

vjena s njom, bit e u potpunosti pod njegovim nadzorom sve dok je ne dovede knezuMichaelu. On e se morati pobrinuti da se ne izruguje ustaljenim pravilima ponašanja na putuza Francusku. Ovo je ceremonijalno putovanje imalo strogo odreena pravila ponašanja. Na

putu e se mnogo puta zaustaviti da se francuski narod upozna sa suprugom prijestolonasljednika, tako da ne dolazi u obzir nikakvo nekonvencionalno ponašanje, bez obzirakoliko buntovnica bila privlana.

A ona je uistinu bila privlana. ak i kad se mrštila i negodovala, nije mogaozanijekati koliko ga uzbuuje.

Zvukovi glazbe su utihnuli i graciozni je ples završio. Cordelia se odsutno nasmiješilasvome partneru, okrenula se i udaljila nesputanošu koju joj je omoguavao kostim. Leo jeopazio da traži nekoga jer je stalno kružila prostorijom, šuljajui se dugonogom ma jom

gracioznošu od koje su ga prožimali trnci. Sudei prema tobolcu sa strijelama na leima, bila je maskirana u Dijanu, boginju lova. Izgledalo je da nije svjesna pažnje koju je privlaila.Pogledi i šaputanja puni zgražanja i jala pratili su svaki njezin korak i izazivali požudnereakcije.

Michael bi dobio napadaj da je sada može vidjeti, pomislio je Leo. Nasuprot njemu, onnije bio nimalo šokiran, dapae, htio se naglas nasmijati. isto ludilo. No da joj pruži

podršku, nije mu bilo ni nakraj pameti. Bože dragi, zašto je pristao prihvatiti se teodgovornosti? Pa naravno, oekivao je sramežljivu i poslušnu debitanticu. A umjesto toga...

Nestrpljivo je krenuo prema njoj, ne ispuštajui je iz vida. Zastala je uz mladogglazbenika Christiana Percossija koji je pozorno slušao nekog brkatog vojskovou. Leo jeopazio kako je u prolazu ovlaš dodirnula prijateljevu ruku. Tada su mu na trenutak neija leazaprijeila pogled, a kad su se lea odmaknula, Dijana je nestala.

Frustrirano je zastao i ogledao se naokolo. Tada je opazio kako mladi Percossi kre e prema vratima koja su vodila u dvorište.

ito još jedan tajni sastanak. Leo je zakolutao oima. Ubrzao je korak i krenuo zaglazbenikom.

Noni je zrak bio studen; zvijezde su sjajile poput kristala na crnoj baršunastoj pozadini. Nakon plesne dvorane zagrijane bezbrojem svijea i mnoštvom toplih tijela,zadrhtao je u svojoj tankoj togi. Crveni se tepih prostirao od nadstrešnice plesne dvorane doglavnog ulaza u dvorac Belvedere; baklje su osvjetljavale put koji je nestajao u blistavomždrijelu dvorca. Nije bilo ni traga njegovom plijenu, ali je ipak nastavio dalje prema dvorcu.

Golemo predvorje dvorca bilo je neprirodno tiho. Jedan jedini lakaj žurio je preko ogromnogmramornog poda i znatiželjno pogledao vikonta u kostimu Rimljanina. Zastao je kao daoklijeva, a zatim je negdje sat odzvonio pono pa je žurno nastavio svoj put.

Iz drugog predvorja, s lijeve strane velebnog stubišta, Leo je zauo Cordelijin glas, tih,no uzbuen i užurban. Ušao je u malu prostoriju bez najave. Laknulo mu je kad ih je vidiokako stoje kraj prozora na pristojnoj udaljenosti jedno od drugoga. Iako su ga ve uvjeravalida su samo prijatelji, nije im bio povjerovao. No sada je bilo oito da se ne radi ni o kakvomtajnom ljubavnom sastanku.

Cordelia je osjetila njegovu prisutnost i tiho krenula prema vratima. »Oh!«, rekla je.»To ste vi.«

»Da, to sam ja.« Nastavio je dalje hodati. »Što, za ime Krista kralja, radite u tom

kostimu?«»Upravo sam je i ja pitao isto, gospodine.« Christian je odsutno prošao prstima kroz



GIGA

26

Polignyjem dok me nema. A kad se vratim, obojici u priopiti svoj plan.«Vikont je odmahivao glavom kad je otišla. »Mislim da mi treba aša šampanjca da se

priberem.« Otišao je do uzice za zvono koja je visjela kraj vrata i pozvonio lakaju.»Cordelia zna katkada tako djelovati«, odvažio se rei Christian uz plah osmijeh.

»Toliko je puna energije i ideja da me esto zna izbaciti iz ravnoteže.«

Leo se suosjeajno nasmiješio, ali nije rekao ni rijei. Izdao je nalog lakaju koji seodjednom pojavio i potom je rekao: »Christiane, upoznajte me sa stanjem.«

* * *

Cordelia je otr ala stubištem do male prostorije u kojoj je stanovala kad je dvor boravio u dvorcu Belvedere. Nije bila ni izdaleka tako prostrana i elegantna kao njezine odajeu Schonbrunnu, ali ni tako skuena kao ona u drevnom dvorcu Hofburg, no dvorani su bilinavukli seliti se iz jednog dvorca u drugi, ovisno o cariinim ceremonijalnim obvezama pa seCordelia u svakome od njih osjeala kao kod kue.

Povukla je uzicu zvona i odjurila do ormara, svlai usput tuniku preko glave.

»Gospode Bože, smiluj se! Što to imaš na sebi, djevojko?« Nekoliko trenutaka nakon poziva, na vratima se pojavila Mathilde. Ona je bila Cordelijina dadilja, a sada je obavljaladužnost njezine osobne sluškinje, iako ju je nastavljala kuditi, tješiti, cjelivati i lijeiti, kao da

je Cordelia još uvijek njezino dojene.»Što bi rekao tvoj stric? A carica?« Brzo je zatvorila vrata za sobom, kao da bi iz

hodnika mogle proviriti znatiželjne oi.»Oh, Mathilde, nemoj poinjati.« Cordelia se izvukla iz tunike i bacila je na pod.

»Samo Toaneta zna tko sam, a ona misli da je ovo bila izvrsna šala. A sada se moram presvui.« Povlaila je uzicu hlaa oko struka dok je promatrala sadržaj ormara. »Moram reišvalji da mi sašije haljinu od jute iji e mi ovratnik sezati do ušiju! To e biti po volji ednogvikonta Kierstona!« Nacerila se kad je odbacila hlae i preko ramena navlaila košulju.

»O emu to brbljaš?« Mathilde je pokupila odbaenu odjeu razbacanu po sobi. »Akoti je netko oitao bukvicu zbog te nepodopštine, onda je sve u redu.«

Cordelia nije ništa odvratila. Navukla je haljinu od muslina ukrašenu granicama.»Ova e biti u redu. Jednako je zavodljiva kao i plast sijena. Zaveži me, Mathilde.« Okrenula

joj je lea i uhvatila se za stup kreveta dok je Mathilde zatezala vrpce njezinog korzeta.»Dobro je. Hvala ti.« Stavila je kažiprst i palac na struk i zadovoljno kimnula glavom.»Pretpostavljam da u imati ogroman struk kad budem imala djecu. A sada, gdje su miarape?«

Mathilde joj ih je pružila bez rijei. Ve je bila navikla na Cordelijino mušiavo ponašanje.

»Marama«, rekla je Cordelia i zakoraila u podsuknju i haljinu. »Treba mi nekaskromna marama koja e mi prekriti svaki centimetar grudi.«

Mathilde je rezignirano odmahivala glavom i ponudila joj bijelu maramu od finoglanenog platna. Cordelia ju je privrstila na dekolte haljine. »Oh, moja kosa. Ne mogu nositiovu mrežicu, ona bi me odala.« Skinula ju je i oslobodila svoje crne uvojke. »Budi tako dobra

pa me brzo rašešljaj.«Mathilde je uinila reeno i etkala crne kovr e sve dok nisu zablistale modrim

odsjajem.»Srce si, Mathilde. Ne znam što bih bez tebe.« Zagrlila ju je oko vrata i zvuno

poljubila. »Nemoj me ekati. Mogu se i sama razodjenuti.« Uzela je lepezu i plešuimkorakom izašla iz sobe, ostavljajui nasmiješenu Mathilde da pospremi prostoriju nakon

ciklona.Zvukovi glazbe još su uvijek dopirali iz plesne dvorane kad je Cordelia preskoila



GIGA

27

posljednje dvije stube mramornog stubišta u glavnom predvorju. Nije zastala da uhvati dah,ve je požurila u manje predvorje. Zastala je na vratima ispod zidne baklje i formalno senaklonila.

»Vjerujem da sada nemate što prigovoriti mome kostimu, lorde Kierston.« Podigla je pogled, gorua joj se baklja odražavala u tamnim zjenicama.

»Rekao bih da je ovo golemi napredak, gospo«, odvratio je hladno se naklonivši.»Imat u na umu da švalji naruim jednu od onih oprava kakve se nose u sultanovomharemu«, rekla je. »Nešto što e prekriti svaki centimetar moje kože i s velom preko glave,tako da mi se vide samo oi. Bi li vam to bilo po volji, gospodine? Tako nikad ne bih nikogazavodila niti...«

»Zauzdajte jezik, Cordelia!«, prekinuo ju je, nastojei sakriti da ga sve ovo zabavlja teodvrativši pogled da ona ne vidi smijeh u njegovim oima. Cordelia bi se mogla pokritikonjskom strunom i svejedno bi bila zavodljiva, ali joj on to nije kanio rei.

»Dovodim li vas u iskušenje, gospodine?« Smjerno ga je pogledala, trepi dugimcrnim trepavicama u savršenom oponašanju koketiranja.

»Cordelia!«, opet je uzviknuo Christian. Još nikad nije vidio da se njegova prijateljica

ponaša na ovakav nain. »Da nisi popila previše šampanjca?«Odmahnula je glavom, još uvijek pogledom fiksirajui vikonta. »No dakle, dovodim li

vas u iskušenje, moj gospodine?«»U više nego jedno«, prigušeno je rekao. »Neka su od njih ugodna.«»Samo sam se šalila«, rekla je, iako je znala da to nije istina. No inilo joj se da se u

njoj pojavljivao neki vražiak kad bi bila u vikontovoj blizini i nikako si nije mogla pomoi.»Mislim da uope nemate smisla za humor, gospodine. Da imate, ne biste nosili taj dosadni inemaštoviti kostim.«

Leo je pogledao svoj odraz u ogledalu. »Što s njime nije u redu?« Zvuao jeozlojeeno.

»Bezizražajan je. Da ste se maskirali u rimskog legionara... u kratku togu i dokoljenicei one sandale s vrpcama isprepletenim do koljena. E, to ne bi bio nimalo dosadan kostim. Oh,da, još i vjen od pozlaenog lovorovog liša na glavi. To bi bilo veoma primamljivo.«

Leo je bio toliko zaokupljen time da se zamisli u kostimu kojega mu je tako živopisno predoila, da mu je trebalo malo vremena da shvati kako ga je opet izbacila iz ravnoteže.Pogledao je Christiana i na svoj jad opazio da se mladi cereka.

»Cordelia je veoma dobra kad su u pitanju kostimi, gospodine«, izjavio je Christian.»Ona kreira sve kostime za predstave koje kraljevska obitelj postavlja u kazalištu uSchonbrunnu. Znam da je ono što je veeras nosila bilo skandalozno, ali je bilo i veomamudro.«

Leo je još jedanput pogledao svoj odraz u ogledalu i zatekao se kako i sam misli da je

njegov kostim uistinu dosadan. Legionarska bi maska bila mnogo maštovitija.Dragi Bože! O emu li on to razmišlja? »Bila je neupadljiva kao flamingo ukokošinjcu«, rekao je. »Možemo li sada prijei na glavnu temu? Ako Poligny kradeChristianove radove, onda ga treba razotkriti.«

»Da, ali ak i da to uinimo, Christianov bi položaj ovdje bio neizdržljiv, ak i uzcariinu podršku. Poligny ima velik utjecaj i veoma mnogo prijatelja.«

»To sam ja rekao tebi,« istaknuo je Christian, »a ti si me optužila da sam pesimist.«»Pa, malo sam bolje razmislila.« Prišla je k stolu i boci šampanjca. »Imate li ašu i za

mene?«»Bojim se da nemamo.« Leo je pijuckao svoje vino.»Nije važno. Mogu piti iz Christianove.« Uinila je što je rekla i uzela ašu iz njegove

ruke. »Evo što sam smislila. Christian bi trebao razotkriti Polignyja u lecima koji e se pojaviti na ulicama onoga dana kad svi mi odemo iz Bea.«



GIGA

28

Leu se odjednom razbistrio pogled. I glazbenik odlazi?»Ali, zar to nee izgledati kao da se bojim obraniti svoj stav?« Christian joj je uzeo

ašu i otpio.»Možda hoe, ali ne i ako izneseš neoborive dokaze.« Ispružila je ruku prema aši,

govorei brzo i jezgrovito. »Na kraju e nastati strka i vijest e stii do Pariza, tako da eš ve

biti slavan kad stigneš tamo pa ti nee biti teško nai utjecajnog pokrovitelja. Svi znaju da sigenij. A ako ne znaju, otkrit e to im poneš svirati. Što vi mislite, gospodine?« Okrenula se prema Leu koji je promatrao njihov dijalog zabavljajui se. U njihovom neusiljenom ponašanju nije bilo nikakvih skrivenih ljubavnikih znakova; podsjealo ga je na nain na kojisu se družili on i Elvira.

I opet ga je preplavila tuga, jednakom silinom kao i uvijek kad bi pomislio na nju.Uzeo je bocu i napunio ašu.

Opazivši sjenku u vikontovim oima, Cordelia je pogledala Christiana koji se mrštio,zaokupljen mislima na predstojei posao.

»Mislite li da bi moj suprug bio voljan financirati Christiana?«, upitala je vikonta dok je otpijao vino i vraao se iz crnih misli koje su ga obuzele. »Samo ispoetka, to mislim.

Samo dok ga ne upozna s pravim ljudima.«Leo je protrljao bradu i razmislio. Zauzimanje za siromašnog mladog glazbenika ne bi

nimalo bilo u Michaelovom stilu, ak ni ako je on genij. »Ne bih se u to posve pouzdao«,napokon je rekao.

Christian je izgledao potišteno, a Cordelia je impulzivno rekla. »A ako ja to zaželimkao svadbeni poklon? Pa nije to neka velika stvar.«

Leo nije mogao a da se ne nasmije. »Draga moja djevojko, nevjesta ne dolazi ve prvidan svome suprugu da od njega traži vjenani dar.«

»Pretpostavljam da ne«, žalosno je rekla.»Osim toga, ja nemam novaca da si platim putovanje«, istaknuo je Christian.»Oh, imam ja novca, to uope nije problem«, ponovno je oduševljeno rekla. »Mogu ti

posuditi koliko ti je potrebno.«»Ne želim posuivati novac od tebe, Cordelia.«»Fuj! Lažni ponos«, prezirno je rekla. »Vratit eš mi kad postaneš bogat i slavan i

poznat u cijelome svijetu. Ali moraš imati pokrovitelja u Parizu. Možda kralja...«, upitno je pogledala Lea.

»Mogue je. Kralj je darežljiv pokrovitelj, ali nije lako pridobiti njegovu pažnju.«Cordelia je grickala usnicu. Smislila je rješenje, ali se pitala bi li bilo drsko predložiti

ga. Naravno da bi, ali tko ne riskira, taj i ne profitira. No, bilo bi neoprostivo da oba muškarcastavi u neugodan položaj.

»Strašno sam žedna od ovog šampanjca«, rekla je. »Kad bi mi barem netko donio

limunadu.«»Ja u ti donijeti«, istog je trena rekao Christian, a ona je znala da e se on ponuditi.Odložio je ašu sa šampanjcem na stol i pohitao iz prostorije.

Cordelia je uzela odloženu ašu i otpila, pokušavajui smisliti nain na koji e pristupiti ovoj osjetljivoj temi.

»Mislio sam da žeate od šampanjca«, primijetio je Leo i naslonio se na rub stola prekriživši ruke i promatrajui je ironinim pogledom.

»Htjela sam vas nasamo nešto zamoliti«, rekla je.»Zbog ega imam osjeaj da opet slijedi neka nevolja?« Okrenuo se da dohvati svoju

ašu.»Biste li vi financirali Christiana?«

Nakratko je zatvorio oi.»Molim vas. To vam ne bi bio neki veliki problem, zar ne?« Prišla mu je i opet mu



GIGA

29

dodirnula ruku. »On je stvarno genij. Vidjet ete.«Otvorio je oi i pogledao je. Istog je asa to požalio. Ona ga je promatrala rumenih

obraza, rašupana joj je kosa uokvirivala srcoliko lice. Oi su mu se prikovale za duboku jamicu na bradi i senzualnu liniju punih usana. Nestrpljivo je odmaknula kosu s lica izataknula je iza uha. Pogled mu je pao na male pravilne uške. Ušne su joj resice bile duge,

kao da mole nježno grickanje njegovih zuba.»Molim vas«, tiho je rekla. »To bi mi mnogo znailo. On ne smije ovdje rasipati svojugenijalnost. To ne bi bilo pošteno prema cijelome svijetu!«

»Kako bih mogao biti odgovoran za to da cijeli svijet lišim jednog genija?«, rekao je,izvivši usne u nehotian osmijeh. »Cordelia, vi možete zaarati ptice u zraku i ribe u moru.«

i su joj zasjale pa je znao da e opet sve zabrljati. »Mogu li, gospodine?«, mali je bijeli zub zagrizao donju usnu.

Obim joj je rukama obuhvatio lice, zaronivši prste u njezine zapetljane kovr e. Grubo je pritisnuo svoje usne na njene, kao da želi njih oboje kazniti za ovo ludilo kojemu se nijemogao oduprijeti. Jezikom joj je silovito razdvojio usne, gurnuo ga unutra i poeo pustošitinjezinim ustima kao da želi probiti njezino tijelo i doprijeti joj sve do jogunaste i neodoljive

duše. Rukama joj je snažno stiskao lice dok se sam sa sobom borio da obuzda svoju sve ve uželju i da izroni iz ovog maglovitog ludila.

No, zaudo, ona se nasmijala držei svoje usne na njegovima. Dah joj je postaovlažan, a šapat sladak, jezik joj je zaigrao zajedno s njegovim. Trljala je svoje tijelo onjegovo, rukama mu obuhvatila stražnjicu i pritisnula njegova bedra o svoja.

Leo je ustuknuo i ispustio joj lice. Zurio je u nju, u zarumenjelo lice, u nasmiješeneusne, u sanjiv i požudan pogled u njezinim oima.

»Odlazite odavde.«Ostala je stajati na mjestu. Rukama je prošla kroz kosu i odmaknula neposlušne

uvojke s lica. »Leo, zar me ne biste mogli barem malo voljeti? Samo jednu trunicu?«Divljaki je opsovao, odgurnuo je i otišao iz prostorije.Cordelia je zubima zagrizla palac. Barem nije rekao ne. A možda je to što je poslušala

instinkt bila pogreška. Možda ga je odbijala estitost jer je bio naviknut na složene igricekoketiranja pred blistavim ogledalima Versaillesa. Ona nije znala igrati te igrice. Nije znalakako da se pretvara da bude bilo što, osim onoga što jest.

Previše napeta da bi otišla na spavanje i suviše uznemirena da bi vodila suvislerazgovore, uputila se prema baroknim vrtovima dvorca da joj noni zrak rashladi obraze.Uznemirila ju je ova provala strasti. U jednom je trenutku preplašila Lea, onda kad je u njemuosjetila neku silu koja ju je mogla gurnuti u vrtlog u kojemu bi izgubila sva osjetila i vlastitiidentitet.

Zadrhtala je od snažne požude u svojim slabinama i pitala se kako bi to bilo kad bi

mogla iskusiti tu neobuzdanu silu.



GIGA

30

Peto poglavlje

Po stoti je put toga dana Cordelia uzela minijaturu svoga budueg supruga i pomno jezagledala. Kao da je, svaki put dok je zurila u to hladno i bezizražajno lice, oekivala da enai neku naznaku kakav je on ovjek. Znala je da njoj njezina minijatura prilino vjerno slii,ali da ipak ne prikazuje kakva je ona osoba u cjelini.

Sat je otkucao pet puta. Za jedan e sat biti udana preko opunomoenika za muškarcaije je lice zurilo u nju iz lakiranog okvira. I znala je da je žalosno nespremna za brak: da

bude žena i majka - ili kneževim dvjema djevojicama ili da i sama rodi dijete. Na pomisao da poput slijepca srlja u nepoznato, prošli su je hladni trnci.

Dojurila je Mathilde, ruku punih srebrne tkanine. »Doi, dijete, doi. Vrijeme leti, amoraš biti dolje na sastanku sa stricem u pet minuta do šest.« Zarumenjelih obraza i pomalodahi, položila je haljinu na krevet. Haljina je bila toliko bogato pro-šivena srebrnim nitimai sitnim biserima da je težila gotovo isto kao Cordelia.

Odložila je minijaturu i ustala. Haljina kojue nositi na drugom vjen

anju ve

je bilaspakirana u kožnatu škrinju koju e odnijeti u Pariz. Bila je sašivena od zlatne tkanine i

mnogo teža od ove.Stresla je sa sebe ogrta nestrpljivim pokretom koji je prikrivao iznenadnu strepnju i

mirno stajala dok je Mathilde vrsto zavezivala vrpce njezine podstave za bokove. Bila jetoliko široka da je morala postrance prolaziti kroz vrata, osim kroz ona najšira. Zakoraila je u

prvu od šest podsuknji.Dvadeset minuta kasnije, napokon je bila odjevena u haljinu. Kosa joj je bila

napudrana i ureena prije više sati. Kad se pogledala u velikom ogledalu, ugledala je ženukoja joj nimalo nije sliila. Obojena i napudrana lutkica s potpeticama optoenih draguljima,toliko visokim i odjeom toliko kruto nezgrapnom i teškom, da je mogla hodati samo sitnim

koraima. Ve je jednom prilikom nosila ceremonijalnu odjeu, ali joj zbog toga sadanimalo nije bilo udobnije.Vojvoda Franz Brandenburg svom se silom naslanjao na štap i držao sat u ruci kad je

njegova neakinja ušla u mali salon u carskim odajama dvorca Hofburg.»Kasniš«, izjavio je na svoj uobiajeni razdražljiv nain. »Ne toleriram netonost.«Cordelia se naklonila, ali se nije branila. Bilo je etiri minute do šest sati, ali je za

njezinog strica jedna minuta bila duga kao jedan sat.»Doi.« Odšepesao je prema vratima. »Krajnje je nepristojno ostaviti vikonta

Kierstona da eka. Veoma je velikodušno od njega što se primio te zadae i nema potrebeizazivati daljnje neugodnosti.« Sa zakašnjenjem joj je ponudio svoju ruku na samim vratima.»Mora da je osoba od povjerenja i veoma blizak prijatelj kneza Michaela kad mu ini takvu

uslugu. Osim, naravno, ako nije njegov dužnik«, zajedljivo je dodao. »To je vjerojatno to. Nijedan ovjek zdrave pameti ne bi dobrovoljno preuzeo na sebe takav teret.«

Cordelia je držala jezik za zubima dok je angrizavi glas nastavljao blebetati na svoj preziran nain. Od svoga strica nije ni oekivala ništa drugo. Neakinja mu je bila velik teret,stoga to mora biti i za svakog drugog muškarca.

Marija Antoaneta e se sutradan preko opunomoenika udati u Augustovoj crkvi koja je bila dovoljno velika da se u nju smjesti cijeli dvor. Cordelijin e se obred vjenanja održatiu maloj gotikoj kapeli pokraj škole jahanja. Popis uzvanika bio je kratak, ali ipak nisuinjeni nikakvi ustupci što se tie formalnosti obreda.

Kraljevska je obitelj bila prisutna, kao i stariji lanovi francuskog izaslanstva. Vojvoda je šepao duž crkvene lae, lupanje štapa pratilo je svaki njegov korak. Pod rukom je vodio

neakinju. Pred oltarom je stajao biskup iz crkve Sv. Stjepana.Gdje je vikont? Cordelia je oima prelazila po mranoj kapeli. Dan je bio oblaan pa



GIGA

31

zalazee sunce nije obasjavalo vitraje na prozorima. Zar je njezin suprug, bio onopunomoenik ili ne, nije trebao ekati pred oltarom? Izgleda da to nikoga nije brinulo, anjezin je stric, sada tako blaženo tih, bez zastajkivanja nastavio odmjereno koraati premaoltaru.

Kad su stigli pred oltar, iz sjene kamenog stupa pojavio se vikont Kierston gdje je tiho

razgovarao s nekim dvoraninom. Pojavio se tako ležerno onda kad je ona pomislila na njega.Mumificirana u svojoj krutoj svadbenoj haljini, napudrane i lakirane kose, Cordelia je osjetilanavalu zlovolje pomislivši da se on odnosi prema ovome... prema njoj... s takvom nehajnošu.Ovo je bilo pravo vjenanje. Obvezivalo je i zakonski i vjerski kao i svako drugo. Ono koje eslijediti u Parizu nema nikakvu težinu ni znaaj.

Stao je pored nje i kratko se glavom naklonio vojvodi, ali je nju ignorirao. Možda jenjegovo ponašanje bilo nehajno, ali mu je odjea bila jednako formalna kao i njezina.Pononomodro odijelo bilo je bogato izvezeno srebrnim arabeskama. Kosu mu je pokrivala

perika iji je rep bio omotan tamno-plavom svilom i zavezan odgovarajuom vrpcom.Dijamanti su svjetlucali iz nabora njegove ipkom obrubljene kravate, blistali su na njegovimdugim prstima i s rubova srebrnih kopi na cipelama s crvenim potpeticama.

Cordeliji je izgledao zastrašujue, tako strogo u toj eleganciji - ali ipak tako prekrasno.Prijašnja je zlovolja nestala jednako brzo kako se i pojavila. Bila je svjesna svake linijenjegovog gipkog i vitkog tijela, izboenih jagodinih kostiju, senzualnih usana, dugih i gustihcrnih trepavica koje su se toliko isticale ispod bjeline njegove perike. Srce joj je ubrzalo,dlanovi se poeli znojiti u svilenim rukavicama.

Biskupov je glas jednolino brujao iznad njezine glave, a njoj te rijei nisu ništaznaile. Njezin ju je stric predao s oitim olakšanjem u glasu koji je bio glasniji oduobiajenoga, a ona je to jedva zamijetila. ula je samo kad je Leo Beaumont odluno izjavioda uzima ovu ženu, Cordeliju Brandenburg, za svoju zakonitu suprugu. Nije htjela uti daljnjerijei: »u ime kneza Michaela von Sashse-na.« Bila je svjesna samo svog sve veeg uzbue-nja, opojnog vrtloga išekivanja. Negdje u primozgu vrebalo je saznanje da je luda što maštadok stoji pred oltarom i udaje se za drugog muškarca, da je ovo sve katastrofa, ali nije htjelani najmanje potamniti sjaj svoje bajke.

Što bi bilo da se stvarno udaje za vikonta Kierstona? Ovo je pitanje izazvalo tolikovatrenu reakciju, da je iznenadila ak i biskupa koji se zagledao u nju na svjetlosti svijea.

Leu su se usta stisnula dok je slušao kako Cordelia izgovara svoje brane zavjete.Znao je o emu ona razmišlja. Izjavila je da ga voli i bez obzira koliko je to odbacivao kaonjezinu mladenaku maštu, nije mogao zanemariti iskrenost u njezinom glasu niti snagu unjezinim oima.

Kao što nije mogao zanemariti ni mo koju je imala nad njim. Protiv njegove volje, protiv njegovih duboko ukorijenjenih uvjerenja, protiv zdravog razuma.

Biskup je blagoslovio prstenje koje je potom vraeno u okruglu zlatnu kutijicu. Ono

ese izvaditi na drugom vjenanju, kad pravi mladoženja bude sudjelovao u obredu.

»Dakle, sve je prilino dobro prošlo«, izjavio je vojvoda Franz kad su izašli u mranodvorište kapele opasano visokim srednjovjekovnim zidinama. »I želim vam sreu priobavljanju dužnosti, gospodine.« Šmrcnuo je i mahnuo maramicom kao da od sebe tjeradugogodišnje breme skrbništva.

Primajui cariine estitke, Cordelia je ula njegov zajedljiv komentar, jednako kao isvi drugi. Bio je toliko uvredljiv da je probio oklop koji je još ranije sazidala oko sebe.Okrenula se i pogledala strica, suze boli zasjale su joj u oima.

Marija Terezija ju je potapšala po ramenu i ljubazno rekla: »Cordelia, oduvijek si nam bila veoma draga. Ti si mi kao vlastito dijete i znam da ete ti i Marija Antoaneta i dalje biti

bliske prijateljice i družice.«Coredelia se naklonila što je dublje mogla u glomaznoj haljini, pazei da ne izgubi



GIGA

32

ravnotežu i padne na stražnjicu. »Znam što je sve Vaše Velianstvo uinilo za mene tijekomovih godina i ne mogu dovoljno izraziti koliko sam vam za sve zahvalna.«

Marija Terezija se potvrdno nasmiješila i okrenula prema vikontu. »Vjerujem da etetijekom putovanja poduiti kneginju von Sachsen o svim potankostima života u Versaillesu,lorde Kierston. Znam da oni imaju neke drugaije obiaje.«

Leo se naklonio. »Dat u sve od sebe, gospo.« I pretpostavljao je da e ga zapasti i tajzadatak - još jedan na sve opširnijem popisu obaveza koje su popratile preuzimanjeodgovornosti za Michaelovu suprugu. Nije mogao dokuiti zašto je uope pristao na ovajsuludi plan. A opet, da je mogao sebi prije predoiti Cordeliju, sigurno ne bi bio pristao. Alikako može bilo koji muškarac zdrave pameti predoiti sebi Cordeliju?

Kako e na nju reagirati Michael? On oekuje neku sramežljivu i posve neiskusnudjevojku besprijekornog ponašanja i dobro upuenu u ulogu žene koja bez pogovora slušasvoga vladara, oca i supruga. A otkrit e da se vjenao s Cordelijom.

* * *

»Amelia, budi mirna dok ti ne zavežem vrpcu. Pravi si vrtirep.«»Da, gospo.« Sylvie je pogledala svoju sestru blizanku pa su obje prasnule u smijeh.»Zaboga, dijete, što ti je danas?« Guvernanta Louise de Nevry bespotrebno je grubo

zategnula Sylvinu kosu. Nije znala što bi to u danima poput ovoga ulazilo u ovu djecu. Odtrenutka kad su se probudile kao da su dijelile neku tajnu zbog koje su se kikotale na svakurije koja bi im se uputila. A tada nije pomagala nikakva grdnja. Kosu je zavezala vrpcom

boje lavande u vrst vor i odgurnula dijete.»Sylvie, sada ti doi da ti uredim kosu.«»Da, gospo.« Amelia je poslušno stupila naprijed, usne u obliku ružinog pupoljka

podrhtavale su joj od smijeha. Ovo im je bila jedna od najomiljenijih zabava: zamjenaidentiteta. Ako bi se probudile prije nego što bi njihova osobna sluškinja ušla u njihovu sobu,zamijenile bi krevete, tako da je ostatak dana Amelia bila Sylvie, a Sylvie Amelia.

Madame De Nevry zavezala joj je kosu zelenom vrpcom da ocu oznai koja je Sylvie;Amelijinu je kosu iz istoga razloga vezivala ljubiastom vrpcom. Nakon toga je okrenuladjevojicu i kritiki je promotrila. »To kikotanje nije dolino«, izgrdila ih je, a one su se jedvasuzdržavale da ne prasnu u smijeh. »Obje se ponašate neprimjereno i budalasto. emu setoliko smijete?«

Ogledala se po uionici, po zidovima obloženima tamnim drvom, po golom hrastovom podu i oskudnom pokustvu. Prozori bez zavjesa držali su se vrsto zatvorenima kakodjevojice tijekom uenja ne bi ometala buka ni bilo što drugo izvana. Ovdje nije vidjela ništašto je moglo izazvati smijeh - prostorija je izgledala tono onakvom kakva je i trebala biti.

»Knez vaseka. Sylvie, je li ti to tinta na rukama?«Amelia je ispružila ruke. Nokti su joj bili premazani žutom kremom odurnog mirisa

kako ih ne bi grizla. No Amelia nije grizla nokte, to je bila Sylvina navika. Dadilja nije nitiobratila pažnju kad je tog jutra rutinski premazala tobože izgrižene nokte.

»Što e vaš otac pomisliti!« prigovarala je guvernanta. »Idi u dje ju sobu i odmah tooperi.« Pogledala je na sat zubima grickajui usnicu - ne smiju zakasniti na tjedno primanjekod kneza.

Louise je bila mršava žena etvrtastih crta lica i rijetke sijede kose koju je skrivalaispod velike perike i none kapice. Ogor ena usidjelica, u dalekom srodstvu s VonSachsenima, ovisila je o kneževoj milosti, a zauzvrat je poduavala njegove k eri. No, buduida ni sama nije bila previše obrazovana, nikakvo se ozbiljno uenje nije odvijalo u uionici

kneževog pariškog dvorca u Rue du Bac. Djevojice su umjesto uenja morale dugo vremenasjediti na miru, držati uspravna ramena i glave visoko podignute uz pomo podupiraa. Uila



GIGA

33

ih je kako se treba nakloniti i hodati sitnim klizeim koracima što je zahtijevala etiketa uVersaillesu, tako da su izgledale kao dvije minijature sa satnim mehanizmima kad su usvojim, na bokovima široko podstavljenim suknjama, lebdjele iznad tla, naizgled pokretanenekom silom, a ne neim vulgarnim kao što su to noge i stopala. Madame, osrednja sviraicaklavikorda, ipak je svojim štienicama uspjela prenijeti osnove sviranja instrumenta, ali

nijedna od njih nije pokazivala previše zanimanja ni talenta. Guvernanti nije ni palo na pametda bi uzrok toj nezainteresiranosti mogle biti njezine metode poduavanja.Dijete se vratilo izribanih crvenih i ranjavih prstiju od kamena plavuca. Naklonila se

guvernanti i ispružila ruke na pregled.»Ti obino nisi ta koja ima prljave ruke«, rekla je madame. »Tvoja sestra obino ima

više tinte na rukama nego na papiru.«Zaulo se smijuljenje drugog djeteta. Madame se sumnjiavo zagledala u svoje male

štienice. »Prestanite s tim! Ovo u ponašanje prijaviti vašem ocu.«Djevojice su izmijenile poglede i brzo se uozbiljile. Svoga su oca viale jednom

tjedno na deset minuta, ali je bilo jasno iji je autoritet prevladavao u uionici. Znale su damadame De Nevry klecaju koljena kad se nae u blizini kneza Michaela. To su znale jer bi joj

lice postajalo još bljee i napetije, a i prije tog tjednog prijema više bi ih grdila i gnjavila.»Doite, vrijeme je da odemo dolje.« Izgurala je djecu kroz vrata. U ionica se nalazila

pod strehom na samom vrhu zgrade pa su pohitale niz tri stražnja stubišta s izlizanimsagovima i izblijedjelim tapetama. Ovo je stubište koristila samo posluga.

U malom foajeu na dnu posljednjeg stubišta, Louise je još jednom pregledala svoještienice, popravila zelenu vrpcu ovdje, i nakrivljenu maramu ondje. »Dakle, govorite samokad vam se obrati i ograniite se samo na to da odgovorite na pitanja Njegove Visosti. Je li

jasno?«Blizanke su se naklonile i promrmljale da su razumjele. Nije ih trebalo podsjeati na

pravila. Njihov im je otac bio toliko nepoznata i uzvišena osoba, da nisu mogle zamisliti da biu njegovoj nazonosti uope otvorile usta bez njegove naredbe.

Guvernanta je poravnala njihove suknje, popravila svoju kapicu i kliznula kroz vratakoja su vodila u veliko predvorje zgrade. Njezine su je štienice slijedile, sva im jelakoumnost nestala kad su se usredotoile na sitne klizee korake, uspravna leda i ukoenodržanje glave. U glavni dio kue ulazile su samo prilikom ovih tjednih posjeta, ali su se tolikotrudile da ne naprave nijednu pogrešku, da nikad nisu ni vidjele što se tamo zapravo nalazi.Ostala bi im u sjeanju samo šarena zbrka pozlaenih i ugodnih lijepih boja, bogatih sagova ikuckanje njihovih sitnih stopala po mramoru.

Napudrani lakaj u livreji naklonio se dok su prolazile uz njega. Djeca na njega nisuobraala pažnju jer su ih poduavali da se slugama ne obraaju, osim ako im izdaju naloge.Drugi je lakaj otvorio obojena vrata i objavio zvonkim glasom: »Gospoice Amelia i Saylvie.

Madame De Nevry.«Djevojice su ušle prije guvernante, obje držei pogled prikovan za pod, svjesnegoleme veliine saga koji se prostirao izmeu njih i njihovog oca na drugom kraju salona. Uovoj je prostoriji sve izgledalo golemo. Konzolni stol uza zid blizu vrata bio im je u visiniglave. inilo im se kao da su sofe i stolice bile izraene za divove. Da bi sjele na njih, morale

bi se uspentrati uz njihove klizave noge. No, budui da im nikad nije reeno da sjednu, ovo je bilo samo teoretsko razmatranje.

Knez Michael ih je pozvao. Ostao je stajati uz kamin, nešto je držao na dlanu. Bio je uodjei za dvor. Ispod komplicirane perike s uvojcima, blijede su mu oi oštro pogledavaleeri.

»Vaše izvješe, madame.«

Djeca su zadržala dah. Katkada bi madame izrecitirala cijeli niz manjih prekršaja, primjerice stvari koje bi zaboravile obaviti ili koje im nikad i nisu bile reene. Nisu znale



GIGA

34

zbog ega ona to radi, osim kad bi se žalila njihovoj sluškinji koliko joj muka zadaju. Akatkada bi izjavila da se toga tjedna ništa znaajno nije dogodilo pa bi ih knez otpustio uzzadovoljno kimanje.

Madame se naklonila. »Amelia i dalje ima poteškoa u svladavanju rukopisa,gospodine, a Sylvie katkada odbija vježbati sviranje.«

Michael se namrštio. Je li ono Sylvie nosila zelenu vrpcu ili Amelia? Nikad nijemogao zapamtiti, iako je sam naložio nain njihovog identificiranja. Na sagu su obje izgledale poslušno, ali je mogao vidjeti da obje pred sobom drže vrsto stisnute ruke. Izgledale su takositne i opet se zapanjio kako dvije osobe mogu biti toliko sline.

Vjerojatno su imale razliite karaktere - iako njihova osobnost nije bila osobito važnani za što.

»Još nešto?«»Bilo je i odreene neprimjerene lakoumnosti, gospodine.«Djeca su ostala ukoeno stajati.Kako su te male ukoene, bezizražajne, male lutke mogle pokazivati neprimjerenu

lakoumnost? Knezu Michaelu se to uinilo neobinim. No imao je druge stvari na pameti pa

je odluio da ti sitni grijesi nisu vrijedni rasprave.»Mislim da e te pogreške ispraviti njihova majka«, izjavio je.Louise je izgledala kao da ju je pogodio grom. »M... molim, gospodine? Njihova...

njihova majka?«Amelia i Sylvie su zaboravile na svoj strah i podigle pogled, tako da je njihov otac

mogao vidjeti dva para velikih modrih oiju, dvoja usta u obliku ružinog pupoljka, dva nosia.Elvirine crte lica. Na njima nije vidio ništa svoga, ali ga uope nije zanimalo tko im je otac.Da su bili djeaci, onda bi to bila posve druga stvar. No djevojice su bile samo roba i on eih mudro unoviti. Vjerojatno e biti lijepe jednako kao i Elvira i ako tako bude, nee imatinikakvih poteškoa da im ugovori probitane brakove.

»A-a-ali naša... naša je m-majka mrtva, gospodine«, promucale su jednoglasno.»Vaša prva majka, da«, rekao je pomalo nestrpljivo. »Imat ete novu majku. Možete

pogledati kako izgleda.« Ispružio je minijaturu.Amelia ju je zgrabila strelovitim pokretom, kao da se boji da e joj se prsti uhvatiti u

klopku. Dvije su djevojice zurile u lice na slici i šutjele.Louise je osjetila kako joj tlo izmie pod nogama. Nova je gospodarica u kui bila

jako loša vijest za guvernantu. Morat e se slagati s novom kneginjom koja bi mogla ugrozitinjezin dosadašnji nesporni autoritet nad djevojicama.

»Dopustite mi da vam estitam, kneže.« Ukoeno se naklonila. »Vjenanje e bitiuskoro?«

»Vjenanje se ve održalo u Beu preko opunomoenika. Vikont Kierston e ovamo

dopratiti kneginju zajedno sa suprugom prijestolonasljednika.« Ispružio je ruku da mu vrateminijaturu. Amelia mu ju je vratila uz naklon i opet brzo spustila pogled na sag.Louise se trudila da joj se ozlojeenost i gnjev ne vide na licu. Nije ju iznenadilo što

njezin poslodavac nije smatrao za shodno da joj tu informaciju priopi ranije, ve to da jojništa nije rekao ni vikont Kierston. On se toliko zanimao za djevojice, da je bilo veomaneobino što joj nije dao niti naslutiti nešto tako važno. Žudjela je za tim da vidi portret, ali seinilo da joj ga ne kani pokazati. Knez ga je samo spustio u džep ogrtaa. »Možete otii.«

Djevojice su se naklonile i natraške izašle iz prostorije. im su izašle kroz vrata,Amelijina je ruka potražila Sylvinu. Uz još jedan ukoen naklon, guvernanta je krenula zanjima. Nitko nije progovorio sve dok se nisu našle opet u uionici. Tada je Amelia radosno

poskoila.

»Tako je lijepa.«»Da, kao prava princeza«, složila se Sylvie i zaplesala. »I monsieur Leo se ubrzo



GIGA

35

vraa.«»Da ste odmah prestale s time!« Madam je izgledala veoma ljutito i potišteno. »Ne

dopuštam da plešete i skaete kao dvije seoske divljakuše.«Djevojice su se smirile, iako su im oi i dalje blistale. Po prvi su put imale prednost

pred guvernantom - ona nije vidjela sliku nove kneginje pa su znale koliko je uznemirena.

»Madame, ima crnu kosu«, ljubazno je rekla Sylvie.A guvernanta ih je htjela pitati samo jedno pitanje koje ju je tištalo: koliko je bila starakneginja Von Sachsen? No nije se htjela raspitivanjem poniziti pred svojim štienicama.Majordom e sve znati. Monsieur Brion je uvijek sve znao prije od bilo koga drugoga. Bit e

ponižavajue moliti informacije i od njega, ali to je jedino što joj je preostalo.»Vrijeme je da odete na spavanje«, rekla je.Djevojice još nisu znale gledati na sat, ali su ipak znale da je prerano. Sunce još nije

zašlo, a još nisu ni veerale. Zaprepašteno su zurile u svoju guvernantu.»Obje ste se krajnje loše ponašale«, izjavila je madame. »Taj neprimjereni smijeh

mora prestati. Za veeru ete dobiti kruh i mlijeko i odmah nakon toga ete otii u krevet.«Znale su da bi protivljenjem samo još više pogoršale stvar. Jednako kao što su znale

da e one ispaštati zbog guvernantine zlovolje. Tek kad su se našle iza spuštenih zavjesa iušuškane u krevetima, mogle su šaputati o ovom novom udesnom dogaaju te u potpunojsigurnosti razgovarati o lijepoj mladoj djevojci koja e doi i živjeti s njima.

A s njom e doi i monsieur Leo. Nisu ga vidjele tjednima, a bio je jedina zraka suncau njihovim sumornim malim životima.



GIGA

36

Šesto poglavlje

»Adieu, draga moja k eri. Uini mnogo dobra za francuski narod, tako da govore dasam im poslala anela.« Marija Terezija je po posljednji put zagrlila svoju uplakanu k er.Cijela obitelj Habsburg, cijeli austrijski dvor i pripadnici najviše aristokracije, svjedoili suovom posljednjem susretu majke i k eri u velikoj dvorani hofburškog dvorca.

»Sirota Toaneta«, promrmljala je Cordelia gutajui suze. »Mora se ovako javnoopraštati. Veoma voli svoju majku. Kako e se snai bez nje?«

Vikont Kierston nije ništa odvratio. Previše ga je dirnuo ovaj oproštaj. Nova francuska prijestolonasljednica znala je da vjerojatno nikad više nee vidjeti svoju majku. Osim toga,ovo je bilo tako naglo odvajanje za djevojku koja još nije napunila petnaest godina. No uvisokim krugovima meunarodne diplomacije nije bilo mjesta za osobne osjeaje.

Nadvojvotkinjino vjenanje s francuskim prijestolonasljednikom e zacementirati veomavažno savezništvo izmeu Austrije i Francuske, što se ne bi moglo postii niim drugim.

Još uvijek uplakanu Toanetu otpratili su iz dvorca do koije koja

e je odvesti unjezinu novu domovinu. Na putu e je pratiti brat, car Josip, kojega izgleda nimalo nije smelo

emocionalno stanje njegove mlae sestre. Toaneta je molila da s njom u koiji putujeCordelia, ali je carica odbila. Njezina k i mora u skladu s ceremonijom napustiti zemljusvojih oeva. Svi moraju vidjeti da je snažna, zrela i spremna preuzeti svoje kraljevskedužnosti.

Dok je koija odlazila iz dvorišta, kroz stakleni su prozor vidjeli Toanetu kako seskutrila u kutu i prekrila oi maramicom, ali kad je koija prošla kroz kapiju, nagnula se kroz

prozor da posljednji put pogleda svoj dom. Suze su joj klizile niz lice. Brat joj je stavio rukuna rame i povukao je unutra.

»Brat joj nee pružiti previše utjehe«, primijetila je Cordelia. »Strašno je ukoen i

formalan.«»Moi ete joj je vi pružiti kad stignemo u Melk«, rekao je Leo. »A sada bi bilonajbolje da se i vi oprostite.«

Carica se srdanije oprostila od svoga kumeta nego vojvoda Franz od neakinje.Marija Terezija joj je dala srebrni medaljon sa svojom slikom i toplo je zagrlila. Vojvoda seoprostio tako što joj je hladno kimnuo glavom i naredio joj da sluša supruga. Rekao joj je da

je njezin brani ugovor veoma velikodušan i da bi trebala biti zahvalna svima koji su se dosad brinuli za njezine interese.

Odluila je da nee proliti ni suzicu ako nikad više ne vidi svoga strica. Krenula je prema svojoj koiji ispred koje ju je ekao Leo Beaumont da joj pomogne ui. Na vratimakoije bio je naslikan grb obitelji Von Sachsen.

»Vaš stric ima veoma grube manire«, namršteno je primijetio. »Usudio bih se rei damu je neugodno kad su osjeaji u pitanju.«

Cordelia ga je pogledala dok joj je pomagao da ue u koiju. »Vikonte, ne trebatezagovarati moga strica. Uvjeravam vas da ni s moje strane nema previše ljubavi.« Lice joj je

bilo napeto, u oima joj se nazirala tuga. »Moji su roditelji umrli od boginja kad sam biladojene. Da su poživjeli, možda bi ovaj oproštaj bio težak. Ovako, jedva ekam da odem.«Sjela je na grimizni baršunasti jastu u luksuzno opremljenom vozilu, haljina se napuhnulaoko nje i prekrila cijelo sjedalo klupe. Lice joj se opustilo. »Je li Versailles, kako govore,doista dvorac iz bajke?«

»Samo za one naivne«, suho je rekao i stavio nogu na stubu ko ije.»Ne mislim za sebe da sam naivna«, usprotivila se.

Nasmijao se, ali nimalo posprdno. »Draga moja, vi jeste naivni. Ne znate ništa omranoj strani života na dvoru, ali ako vas ini sretnom zamišljati takve bajkovite sanjarije,



GIGA

37

onda neka vam bude. Veoma e vam se brzo otvoriti oi.« Smjestio se na nasuprotnoj klupi, pazei da ne nagazi ipkani rub njezine haljine dok je poravnavao ma uz bok.

»Mogla bih vas iznenaditi, moj gospodine«, rekla je, nimalo zadovoljna njegovim pomalo pokroviteljskim tonom.

»Nisam siguran bi li me iznenadilo išta od onoga što ste kadri uiniti«, prijazno je

rekao, odluivši da se nee svaati u tijesnoj koiji. Takoer je odluio da joj nee pružiti povod za neki od njezinih impulzivnih izljeva strasti. A nakon što ceremonijalno izau izBea, moi e jahati na svome konju dok se koija s njegovom štienicom bude vozila na

pristojnoj udaljenosti.Koija je napokon krenula. Cordelia se nagnula kroz prozor da promotri povorku iza

sebe. Koije iza nje vozile su poslugu i prtljagu. Na zaelju kolone putovala je Mathilde sCordelijinim kovezima. Povorku je pratio vod konjanika, zastave su se vijorile na povjetarcu,sunce je obasjavalo njihovu izvezenu ceremonijalnu ormu, srebrne uzde i stremene. Nasamom kraju povorke konjanici su vodili rezervne konje. Meu njima je bila i Lucette, njezinlipicanac slian vikontovom.

»Hoe li Christian putovati s vašim osobljem?«

»Mislim da hoe. No nain na koji e putovati ovisi o njemu.«»Voljela bih da mogu biti muha na zidinama kad se sutra na ulicama pojave leci i kad

Poligny bude razotkriven«, zakikotala se, hladei se lepezom.Leo nije ništa odvratio. Nije bio toliko uvjeren u mo istine kao Cordelia i Christian.

Nije vjerovao da istina može uništiti nekoga tko je toliko utjecajan i dvolian kao Poligny. No barem e mu biti neugodno, osobito stoga što ga je odao vlastiti uenik iji je rad donionajveu slavu njegovom uitelju.

»Carica je bila veoma susretljiva kad ju je Christian zamolio da ga odriješi dužnosti«,nastavila je Cordelia, ne obazirui se na šutnju svoga suputnika. »ak mu je dala neštonovca.«

»Hm.«»Koliko ima do Melka?«»Pedeset kilometara.«Vikont oito nije bio raspoložen za razgovor. Povorka e stati i prenoiti u

benediktinskom samostanu u Melku, a pedeset kilometara drmusanja po lošim cestama u takošutljivom društvu nije joj izgledalo nimalo privlano.

»Nešto vas je razljutilo, gospodine?«, nasmiješila se nedužno i moleivo. »Veoma setrudim da ne budem naporna suputnica.«

»A ja se jako bojim da ete tim silnim trudom izazvati suprotan uinak«, izjavio je,zavalio se u sjedalu, prekrižio ruke na prsima i promatrao je kroz poluzatvorene oi. Imala ješarmantnu bijelu baršunastu kapicu na vrhu gomile skupljenih uvojaka. Preko ramena je

nehajno prebacila indijski šal da je zaštiti od propuha; jedna joj je savršeno zaobljena podlaktica poivala na prozorskoj dasci koije. Oko zglavka je nosila narukvicu knezaMichaela; mala dijamantna papuica tiho je kuckala po drvu kad bi se koija zatresla.

»To nije nimalo ljubazno od vas, ali ako želite da samo sjedim i šutim, to u i uiniti,gospodine.« Stisnula je usne, stavila obje ruke u krilo i zagledala se u izrezbareno drvo iznadvikontove glave.

Ovo je bio toliko apsurdan prizor da je trgnuo usnama, a u oima boje lješnjaka pojavio se veseo sjaj. »Kakva li stvorenja! Vi uistinu znate iznervirati ovjeka.«

»Oh, nije pošteno!«, usprotivila se. »Trudim se biti upravo onakva suputnica kakvuželite, a vi me optužujete da vas nerviram!«

»Ne sjeam se da sam ikada opisao svoju idealnu suputnicu.«

»Pa, dali ste mi naslutiti opis. Želite ukoenu, uškrobljenu i ružnu lutku koja se neesmiješiti, govoriti niti natuknuti ništa što bi moglo sliiti zabavi.«



GIGA

38

»Draga moja, da je to moj ideal, uvjeravam vas da se nikad ne biste mogli ni približititoj slici«, rekao je i nacerio se. »Bit u jako zadovoljan ako ostanete na svome mjestu iograniite se na uobiajene otrcane fraze.«

Napravila je grimasu. »Otrcane su fraze izuzetno dosadne, moj gospodine. Ipak, imamideju kako bismo se mogli zabaviti.« Preturala je po svojoj torbici i uz trijumfalni povik

izvadila dvije kockice.»Vidite, ja sam se pripremila. Ubit emo vrijeme bacanjem kocki. Obožavamkockati.« Vješto je prebacivala kocke iz ruke u ruku.

Leo je upitno podigao obrve. Kockanje je bio duboko ukorijenjen grijeh dvorana nasvakome dvoru pa tako i na dvoru St. James u Londonu. U jednoj su se noi jednako brzogubila bogatstva i ugledi. Knez Michael nije bio iznimka, iako je više od kocaka volio karte,no hoe li mu biti po volji ženino kockanje, to je sasvim druga stvar. A možda je njezinokockanje bilo bezazleno, za sitne novce ili svežnjeve papira.

»Bacajmo za velike iznose«, gorljivo je rekla prevr i kocke u ruci. »U što se kladite,gospodine?«

»Tri talira«, rekao je spremno joj udovoljivši.

»Oh, fuj! To je za malu djecu. Ja se kladim u etiri zlatnika.«Izgleda da je Cordelia napredovala mnogo dalje od svežnjeva papira. »Pretpostavljam

da možete pokriti taj ulog?«U oima joj se pojavilo ogor enje. »Gospodine, vi me vrijeate.«Pomirljivo je dignuo ruke u zrak. »Uvjeravam vas da vas nisam kanio uvrijediti,

madame. Nisam bio siguran raspolažete li vlastitim sredstvima.«Opet je premetala po torbici i izvadila tešku baršunastu kesu. »Imam pet stotina

zlatnika u novcima i obveznicama«, izjavila je. »Vjenani dar moga strica. Nije htio da se pria kako nije ispunio svoju dužnost prema neakinji«, dodala je uz podrugljiv osmijeh.»Bilo kako bilo, ovo je moj vlastiti novac, zapravo ostavština moje majke, ali se vojvodaFranz uvijek pretvara da me on velikodušno uzdržava.« Usta su joj se posprdno iskrivila.»Nadam se da moj suprug nije toliko uskogrudan. Poznata mi je injenica da prema branomugovoru majina imovina ostaje moja vlastita pa se nadam da je on nee zadržati za sebe.«

Leo se namrštio. Nije mislio da e Michael zadržati za sebe imovinu svoje nevjeste, alinije vjerovao ni da e joj je prepustiti bez ikakvog nadzora. »Nije uobiajeno da žena ima

pristup vlastitim sredstvima. Siguran sam da e vam suprug davati izdašan džeparac.«»Džeparac od mog vlastitog novca! Nije pravedno.«Slegnuo je ramenima. »Možda nije. Ali tako to ide i jedna djevojka to nee

promijeniti.«»Ne budite toliko sigurni, gospodine.« Potisnula je ljutnju i prebacila kocke u drugu

ruku. »Hajde, idemo bacati. Nemamo ravne površine, ali ih možemo bacati na sjedalo kraj

vas. Takoemo oboje biti u podjednako nepovoljnom položaju.« Nagnula se i šal joj je skliznuo s ramena otkrivši procjep izmeu okruglih dojki.

Nosnice mu je ispunio miris njezine kose, sada tako blizu njegovom licu, ošamutila ga jeoblina njezinih dojki.

Bacila je kocke na sjedalo kraj njega pa se s olakšanjem okrenuo da ih pogleda.etiri i šest.« Zavalila se na sjedalo uz pobjedniki osmijeh. »Da vidimo možete li

bolje, gospodine.«Leo je rezignirano bacio kocke. Pokazivale su tri i dva.»Ha! Ja sam pobijedila.« Pokupila je kocke i ispružila ruku da joj da osvojeno.Izvukao je svoju kesu i dodao joj njezina etiri zlatnika koje je spremila u džep s

takvim likovanjem da nije mogao a da se ne nasmije. »Kakva li ste vi nemilosrdna igraica.

Nadam se da ne podnosite teško poraz.«»Ja rijetko kad gubim«, samozadovoljno je rekla prebacujui opet kocke iz ruke u



GIGA

39

ruku. »Da podignemo ulog na pet?«Ovo je bio relativno bezopasan nain da prikrate vrijeme. Cordelijino nemilosrdno

likovanje nad svakom pobjedom bilo je neodoljivo. A pobjeivala je pri svakom bacanju.Kasno mu je sinulo da takva srea ne može biti sluajna. Ona je veselo spremila u

džep dvadeset zlatnika prije nego što je po prvi put posumnjao. Nehajno se namjestio

postrance da je može bolje promatrati dok baca kocke. Pažnju mu je privuklo nešto u nainuna koji ih je protresla u ruci. Bio je to mali okret njezinog zglavka kojega inae ne bizamijetio, ali sad mu je ve uistinu bilo dodijalo da stalno gubi.

»Ha! Opet sam pobijedila! Gospodine, dugujete mi još pet zlatnika.« Ispružila je rukuna uobiajen nain.

»Ne znam je li tako«, polako je rekao i uzeo kocke sa sjedala do sebe. Izgledale suobino. Posljednjih pola sata bacao ih je bez ikakvih sumnji. Podigao je pogled. Cordelia jeizgledala zabrinuto. Povukla je ispruženi dlan.

Protresao je kocke u šaci fiksirajui je pogledom, opazio kako joj se na obrazima pojavljuje rumenilo i priekao sve dok nije spustila pogled na svoje krilo.

»Namještene su na neki nain, zar ne? Jesu li?«, ponovio je kad ona nije odgovorila.

»Kako me možete optuživati za takvo što?« Lice joj je bilo grimizno, gornju je usnicugrickala zubima.

»Vi mala lažljivice!«, viknuo je i bacio kocke u njezino krilo. »Pokažite mi u emu jestvar.«

»Kasnije sam vam namjeravala vratiti novac.« Usrdno ga je fiksirala golemim blistavim oima.

»Oprostit ete mi ako vam kažem da isto sumnjam u to«, suho je rekao. »A sad mi pokažite u emu je stvar.«

»Oh, dobro. No radi se samo o jednostavnom malom triku. Ako ga ne znate, nemožete ga ni zamijetiti. Niste uspjeli, zar ne?«

»Da sam ga mogao zamijetiti, sada ne bih bio siromašniji za dvadeset zlatnika«, rekao je jednako suho kao i prije. »ekam.«

Nagnula se naprijed, skoro u njegovo krilo, kocke su joj poivale na dlanu. »Skraenesu na ovim bridovima. Ako ih kvrcnete po rubu, uvijek e pasti na šest ili etiri. Ne svaki put,ali veinom hoe.«

Nalazila mu se suviše blizu. Njezin miris, duboki procjep izmeu grudi, ponono crnigusti uvojci, od svega mu se toga zavrtjelo u glavi. Kad ga je pogledala s izazovnimosmijehom u oima, koje su u tom asu bile blistave poput safira, dah mu je zastao u grlu.

»Gospodine, ovo je bila samo mala šala.« Glas joj je istovremeno bio pokajni ki iobranaški. »Ta nismo igrali zaozbiljno.«

»Nisam zamijetio da igramo za tobožnje zlatnike. Znate, Cordelia, da sam igrao s

muškarcem koji se koristio tim trikom, izbievao bih ga«, izjavio je.»Zar ga ne biste izazvali na dvoboj?«, iznenaeno ga je upitala, na trenutak

zaboravivši vlastitu nelagodu.»Ne bih obešastio svoj ma njegovom krvlju«, odsjeno je rekao.»Oh.« Opet se ugrizla za usnicu i poela kopati po torbici. »Evo. Svi do jednoga.«

Predala mu je novce. »Znam da je bilo pokvareno, ali ja obožavam pobjeivati. Ovo nikad neinim za kockarskim stolom.«

Zvuala je toliko žalosno i snuždeno, da se njegova opravdana ljutnja razbila ukomadie. Na nju se jednostavno nije mogao ljutiti više od jednog trenutka, ak ni sada kad sesuoio s ovim neuvenim ponašanjem.

»Dat u vam jedan prijateljski savjet - ako vas itko uhvati da varate u versajskim

salonima, bit ete izopeni. Ni sama vas prijestolonasljednica nee moi spasiti«, rekao jeoštro naglašavajui rijei. »A ako na takav nain osramotite suprugovo ime, on e imati pravo



GIGA

40

da vas zatvori u samostan.«»Ali ja to ne bih uinila!«, protestirala je, užasnuta mišlju da je drži sposobnom uiniti

takvu glupost, jednako kao i pomišlju na takvu kaznu. »Ovim se trikovima služimo samo uobiteljskoj igri. Toaneta je jednako zloesta kao i ja: katkada je to jedini nain da pobijedimonadvojvode. A oni su strašno antipatini kad pobjeuju i odreuju nam besramne kazne svake

vrste.« »Pa, sjetio sam se da bih i ja mogao odrediti kakvu kaznu«, zamišljeno je rekao,tapkajui prstima po usnama i promatrajui je.

»Što?« Proželi su je trnci uzbuenja. Opet se nagnula naprijed. »Kako ete me kazniti,gospodine?«

Leo je odmah shvatio svoju grešku. Kad god bi mu popustio oprez, našao bi se unevolji. Usne su joj bile izazovno rastvorene, vrh ružiastog jezika tako je zavodljivo i polako

prelazio po njima da je ostao bez daha. Cordelia se ni najmanje nije zabrinula zbog razgovorao kaznama.

Naslonio se na sjedalo i nezainteresirano rekao: »Mislim da ovo postaje zamorno.«Zatvorio je oi i naslonio glavu na naslon s namjerom da zaspi.

Namrštila se. Ni na trenutak nije povjerovala da je uistinu zaspao. Preturala je posadržaju svoje torbice uz glasne uzdahe i šuškanje, kao da traži nešto jako važno. Potom je

pjevušila neku pjesmu, po-prativši to lupkanjem nogu. inilo se da ni to nije probudilovikonta.

Spustila je prozor i nagnula se da promatra što se dogaa vani. »Nebesa, trebali bistevidjeti koliko je ljudi došlo da nas promatra«, razgovorljivo je primijetila. »Oh, a eno imedvjeda na lancu koji pleše. Izgleda jako tužno, siroto stvorenje. Oh, gledajte, ganjajudžepara... a tamo je štand s paprenjacima. Izgleda kao da je sajam, svi ti štandovi izabavljai.« Uvukla je glavu i pogledala svoga, još uvijek zaspalog suputnika. »Vani jemnogo zabavnije nego ovdje unutra.«

Napokon je odustao. Otvorio je oi. »Je li vam ikad itko prijetio da e vam zavrnutivratom?«

»Ne, koliko ja znam«, rekla je i zatreptala. »A vi ste odurni jer se pretvarate daspavate. Ne bih vas uznemirivala da ste stvarno umorni, ali znam da niste. A ja vas želim

pitati mnogo toga.«»Ozbiljna pitanja?«, sumnjiavo je upitao.»Posve. Carica mi je rekla da ete me na putu poduiti o osobitostima života u

Versaillesu. Toaneti e te stvari ispriati kontesa De Noailles, a ja imam samo vas.«»Onda dobro.« Morali su nešto raditi da im prije proe vrijeme, a ovo se inilo

bezopasnim i korisnim. »Što biste željeli znati?«»Oh, mnogo toga, ali prije nego što zaponemo, predlažem još jedno klaenje... ne,

nije za novac i nema veze s kockama«, dodala je, vidjevši kako mu se lice smrknulo. »Neštomnogo važnije. Kladimo se na tono vrijeme dolaska u Melk. Pobjeuje onaj koji kaženajbliže.«

»Kakvi su ulozi?« Na temelju prijašnjeg iskustva nije znao zbog ega je uoperazgovarao o ovome.

»Ako ja pobijedim, sutra u jahati na konju umjesto da se vozim u ovoj zagušljivojkoiji.«

»A ako ja pobijedim?« Jedna se crna obrva podigla.»Po vašem izboru.«»Oh, tomu je uistinu teško odoljeti.« Poešao se po bradi i razmislio. Cordelia je

nestrpljivo ekala. Nije mogla ni zamisliti što bi mogao odabrati.

»Dobro. Ako ja pobijedim, cijeli ete se dan obuzdavati da me ne izazivate i da mi nedosaujete.«



GIGA

41

»Mislite da to radim?« Bol joj je zastrla pogled, ali on to nije htio vidjeti.»Ne želim nikakvo neukusno flertovanje, nikakvu vašu lukavštinu. U mojoj ete se

blizini ponašati dostojanstveno i govorit ete samo kad vam se obratim. Slažete se?«Grickala je usnicu. Ulog je bio šugav, ali nije imala izbora. Samo se mora nadati da e

ona pobijediti. Pristala je tako što je slegnula ramenima. »Dakle, napišimo sada svoja

predvianja i spremimo ih dok ne stignemo.« Iz torbe je izvukla pisaljku i malu bilježnicu idodala mu ih. Nije nimalo oklijevao. Brzo je napisao, otkinuo stranicu i spremio je u džep ogrtaa.Uzela je pisaljku i papir. Jako se namrštila grickajui vrh pisaljke dok je pokušavala

izraunati koliko su dosad prešli. Morat e stati da se okrijepe i zamijene konje, a sve e to biti izvedeno na ceremonijalni nain, znai, potrajat e.

»Matematika vam nije jaa strana?«, upitao ju je uz brižan osmijeh.»Baš suprotno«, uzvratila mu je. »To mi je jedan od najboljih predmeta.« Pogoena

žaokom, odustala je od izrauna i napisala svoju procjenu. »Evo.« Tutnula je papir u svojutorbicu i zavalila se na sjedalu. »Vidjet emo tko e pobijediti.«

»Znai, imate neka pitanja.«

»Kad je umrla vaša sestra?«Ovo nije oekivao, ali je pitanje bilo razumljivo. »Prije etiri godine. Djevojice su

imale devet mjeseci.« Izraz lica bio mu je neodreen, oi zastrte.»Od ega je umrla?«»Kakve to ima veze sa životom u Versaillesu?« Glas mu je bio hladan, eljust mu se

odjednom stisnula.»Oprostite«, brzo je rekla. »Bolno vam je razgovarati o njoj?«

Nije ni slutila koliko. No nije se toliko radilo o boli koliko o ovom neizmjernomgnjevu koji je prijetio razbiti sve brane kad bi samo pomislio na ne-potrebnost njezine smrti,što se, takorei, preko noi ugasio takav uzbudljiv i dragocjen život. Prisilio se da se opusti iodgovorio na njezino prvo pitanje, zanemarivši drugo. »Umrla je od groznice... veomarazorne bolesti brzog djelovanja.«

Ovo je bio toliko uobiajen uzrok smrti, da se Cordelia nije nimalo iznenadila. »Jakoste je voljeli?«, oprezno je upitala, ozbiljnog pogleda i suosjeajnog izraza.

»Moji osjeaji prema Elviri nemaju ništa s vašim novim životom, Cordelia«, rekao je,suzdržavajui se da ne bude previše oštar. Nikad se nije mogao prisiliti da razgovara o svojojsestri, ak ni s Michaelom koji nikad nije spominjao ovu temu.

»Elvira. Lijepo ime.« Izgleda da ga Cordelia nije ula. »Je li bila starija od vas?«ito je se nee moi riješiti. »Bili smo blizanci«, kratko je rekao.»Oh.« Kimnula je glavom. »Blizanci su posebno vezani, nije li tako?«»Tako kažu. Možemo li sada razgovarati o Versaillesu?«

»Vaša je sestra rodila blizanke. Mora da je raanje blizanaca karakteristika vašeobitelji«, nastavila je. »Možda ete i vi imati blizance kad se oženite. Jeste li se ikad poželjeli

oženiti?«»To nije tema ovoga razgovora«, hladno je izjavio. »Ako želite da ga nastavimo, tada

se ograniite na umjesna pitanja.«»Nisam kanila biti nepristojna«, rekla je namrštivši se. »Samo sam htjela pokazati

zanimanje i ljubaznost.«Pitao se je li neiskrena, a zatim odluio da niti ne želi znati. Nije joj više davao

poticaja pa je nakon nekoliko trenutaka rekla: »Priajte mi o mom suprugu. Kakav je onovjek?«

Ovo barem nije bilo sumnjivo podru je zanimanja. »On je muškarac u najboljim

godinama. Izvrstan lovac pa je omiljen kralju. Uživa u životu na dvoru pa e i vas pozivati unajprestižnija mjesta, poput Fontainebleua, St. Clouda, Trianona, Hotel de Villea. Dvor na



GIGA

42

takva putovanja odlazi pet puta godišnje. Kralj postaje nestrpljiv ako predugo ostane naistome mjestu.«

Cordelia je pažljivo slušala. Iako su joj ova putovanja pobudila mlako zanimanje, niizdaleka joj nisu bila toliko zanimljiva kao njen suprug. »No hoe li mi se svidjeti?« Opet senagnula naprijed, istii ozbiljnost pitanja.

Leo je nehajno slegnuo ramenima i odmaknuo se iz njezine blizine koja ga jeizluivala. »Cordelia, kako da ja to znam? Mnogima se svia, ali ima i neprijatelja. Svi ih miimamo.«

»Je li ljubazan?« Ustrajala je i položila ruku na njegovo koljeno. »Je li dobar premadjeci?«

Michael je bio hladan i bezosjeajan roditelj, što je bio jedan od razloga zbog kojih jeLeo toliko silno želio da imaju brižnu i dobru maehu. No ovo je razmišljanje zadržao zasebe. »Na njih pazi guvernanta. Ne vjerujem da se njihov otac previše njima bavi.«

Ni to takoer nije bilo neuobiajeno. Zaustila je da ga još nešto pita, kad je zrak proparao zvuk trublje. »Oh, sigurno negdje stajemo. Kunem se da mi je drago što mogu protegnuti noge.«

Leo je otvorio vrata kad se koija zaustavila u središtu malog mjesta. Skoio je na poploani trg i ispružio ruku da joj pomogne u delikatnom manevru koji je bio potreban da provue svoju široku haljinu kroz vrata. Ispustio joj je ruku im se našla na vrstom tlu.

Primila ga je pod ruku. »Vi ste moj pratilac, opunomoenik moga supruga«, promrmljala je. »Ne smijete se prema meni odnositi kao da sam pas lutalica.«

Prodorno ju je pogledao. Kao što je i oekivao, ona se smiješila s onim neuvenimizazovnim pogledom u oima. »Pazite kako se ponašate!«, ljutito joj je naložio ispod glasa.

Njezin se smiješak još više razvukao. »Gospodine, još uvijek nisam izgubila okladu.« Nije joj imao vremena odgovoriti jer im je prišao mjesni upravitelj i ponudio skromno

gostoprimstvo svoga mjesta. Prijestolonasljednica i njezin brat bili su smješteni na stolice nanadsvoenom podiju na samoj sredini trga. Seoske su im žene donosile hranu i pie, astanovnici obližnjih sela u udu su zurili u uzvišene osobe u svojoj sredini.

Cordeliju i vikonta su otpratili do seoske kr me gdje je bio osiguran smještaj za prijestolonasljedniinu svitu. Toliko je ljudi vrvjelo malom i niskom gostionicom da je bilonemogue razgovarati, a i vruina je uskoro postala nepodnošljiva. Cordelia je maramicomtapkala po elu. »Molim da me ispriate, gospodine.« Povukla je ruku i okrenula se da izaeiz gostionice.

»Kamo idete?«»Ova stvar zahtijeva privatnost, moj gospodine.« Vragolasto mu se nasmiješila i

nastavila prema vratima.Uz iskreni uzdah, Leo je ispraznio svoj pehar piva. Dvadeset i tri dana samo u

njezinom društvu!Cordelia je našla jedini nužnik pred kojim je ekala cijela eta dvorana. Nabrala je noskad je ugledala smradnu malu šupu. Nije bila namijenjena ženama sa suknjama širokima dvametra. Okrenula se i kroz mjesto krenula prema poljima. Grm kupine pružao joj je dovoljnoveliko skrovište, a i zrak je bio malo iši, unato stadu krava koje su ozbiljno promatrale ovoneobino stvorenje koje se pojavilo u njihovoj sredini.

Tek što je uspjela odmaknuti suknju i podsuknje, zaula je korake s druge strane grma.I baš je sada morao naii neki od mještana! Ipak se nije previše zabrinula. Veina javnihnužnika u Schonbrunnu nije imala vrata, a i sobni zahodi u hodnicima iza paravana teško da

bi se mogli nazvati skrovitim mjestom.»Cordelia, što, do vraga, radite tamo?« Vikont je zvuao veoma ljutito i veoma blizu.

Mogla je ispod grma vidjeti njegove noge.Mještanin je bio jedna stvar, vikont Kierston nešto posve drugo. »Iza grma sam«,



GIGA

43

žurno je rekla. »Nemojte se približavati.«»Što, pakla mu... Oh!« U glasu mu se nauo smijeh. »Molim da mi oprostite.«Spustila je suknje i izašla iz nužnika na otvorenom. »Moj gospodine, nije bilo nimalo

kavalirski da me pratite ovamo.«»Kad sam vidio da moja štienica žuri u polje u trenutku kad se prijestolonasljednica i

car spremaju ui u koiju, nisam ni pomislio na kavalirštinu«, odvratio je. »Zbog ega nistemogli koristiti seoski nužnik kao i svi ostali?«»Baš zato jer su ga svi ostali koristili«, izjavila je i poravnala nabor na suknji. »Lorde

Kierston, trebali biste znati da su žene u nepovoljnom položaju.«Opet se nasmijao. »Shvatio sam što mislite. A sada doite. Koije koje su iza naše ne

mogu krenuti dok mi ne odemo.« Primio ju je za ruku i požurivao je na putu preko polja,zaboravivši da bi trebao držati ruke podalje od nje.

Što se nje tie, Cordeliju nije nimalo smetala ovakva neformalna pratnja.Do raskošnog samostana u Melku stigli su naveer u šest sati. Prijestolonasljednica i

car ve su bili ušli u carske odaje kad je Von Sachsenova koija prošla kroz zapadnu kapijusamostana odakle se pružao pogled na okuku Dunava.

Cordelia je pogledala na svoj elegantni sat prikaen za haljinu. Otvorila je torbicu iizvukla savijenu stranicu. »Što ste vi predvidjeli, gospodine?«

Leo je izvukao svoj papir. »Šest i trideset«, rekao je samouvjereno se smiješei. Polasata viška za tako dug put jedva je bilo vrijedno spominjanja.

No ona se tada nasmijala, oi su joj zasjale od zadovoljstva. »Šest i dvadeset sedam.Gledajte.« Pružila mu je svoju savijenu stranicu. »Nikad ne predviam okruglo vrijeme jer seu stvarnom svijetu malo što dogaa tako uredno. Ja sam pobijedila.«

»Da, jeste. No nije potrebno da likujete.«»Ali, zar nisam bila pametna?«, insistirala je.Izašao je iz koije. »Da, možete jahati«, rekao je pružajui joj ruku. »A ja u uživati u

miru kad budem sam u koiji.«Lice joj se tako apsurdno objesilo, da je napokon dobio zadovoljštinu za njezino

likovanje.»Kako uope možete željeti voziti se u zagušljivoj koiji?«»Kao što sam rekao, uživat u u savršenom miru i tišini... Ah, evo redovnika koji e

vam pokazati vaše odaje.« Predao ju je redovniku koji se nasmiješio i predstavio kao otacCornelius koji je zadužen za smještaj poasnih gostiju samostana.

»Vaša e sobarica biti upuena u vaše odaje im stigne, kneginjo.« Uljudno joj je pokazao prema ulazu u zgradu. »Njezino je Velianstvo zatražilo da vas se smjesti ukraljevske odaje.«

Cordelia je oklijevala. Okrenula se prema Leu. »Vi neete sutra jahati sa mnom?«

»To nije bio ulog u okladi.« Nije mogao a da ne uživa u ovom trenutku male osvete. No Cordelia mu nije ostala dužna. »Gospodine, ubudue u se pobrinuti da tonosroim okladu.« Naklonila mu se na savršen nain i odjedrila s ocem Corneliusom,ostavljajui Lea da razmišlja je li ovaj put dobio ili izgubio.



GIGA

44

Sedmo poglavlje

»Tako sam nesretna, Cordelia!« Toaneta joj se bacila u naru je kad je Cordelia desetminuta kasnije ušla u njezin budoar. »Kako u podnijeti toliku udaljenost?«

»Nemoj, Toaneta, nemoj. To nije nimalo dostojanstveno«, usprotivio se car, ne znajuikako da se nosi sa suzama svoje mlae sestre. On nije bio bezosjeajan ovjek, ali su ga uilida pod svaku cijenu mora kontrolirati svoje osjeaje pa je sa zgražanjem i nelagodom gledaoToanetinu neobuzdanu žalost.

»Smiri se.« Cordelia ju je gladila po leima. »Nee biti tako strašno kad se navikneš.Sjeti se koliko si bila uzbuena na samu pomisao da eš biti francuska kraljica. Pomisli da ešvladati Versaillesem. Pomisli na sve zabave... na slobodu, da eš moi initi što te volja.«

Toaneta je šmrcala u njezinom naru ju, ali su jecaji dolazili sve rjee. Napokon seuspravila i glasno šmrcnula. »Znam da si u pravu, ali tako je teško. Nikad više neu vidjetimamu. Ni brau ni sestre.«

Maramicom je tapkala po nosu i hrabro se pokušala sabrati. »Nastojatu sekontrolirati. Ipak u veeras veerati u svojim odajama... Cordelia e mi raditi društvo.«

»Dragi Bože, djevojko, ne smiješ to uiniti!«, usprotivio se Josip. »Melk te je dolinougostio. Takvo bi tvoje skrivanje bilo neoprostivo nepristojno.«

»Ali ja sam bolesna!«, povikala je Toaneta. »Tako sam umorna. I ne osjeam sedobro, brate.«

»To nije nikakva izlika«, glatko joj je odvratio.»Njegovo je Velianstvo u pravu, Toaneta.« Primila je ruku svoje prijateljice i gladila

je. »Ponizit eš opata ako se ne pojaviš.« Primila ju je oko ramena i povukla prema vratima dospavae sobe. »Hoeš li veeras staviti dijamantnu ogrlicu? Onu koju ti je poslao kralj izFrancuske?« Obje su nestale u susjednoj odaji i ubrzo se zauo Toanetin glas kako veselo

avrlja s Cordelijom.Car je odahnuo od olakšanja. Cordelia je uvijek uspijevala smiriti Toanetu u njezinimemocionalnim ispadima. »Vratit u se da otpratim prijestolonasljednicu na veeru«, rekao jedvorskim damama te otišao u spokoj svojih odaja.

Kad je Cordelia sat vremena kasnije otišla od Toanete, prijestolonasljednica je bila jednako vesela kao i uvijek. Cordelia ju je nasmijala oponašajui razliite lanove francuskogizaslanstva pa se i sada još uvijek cerekala vlastitoj predstavi dok je hodala prema svojojodaji.

Mathilde ju je nestrpljivo ekala. »Imaš samo pola sata da se spremiš prije nego štovikont doe da te otprati na veeru«, izgrdila ju je. »Prije sat vremena poslao je glasnika pokojemu je poruio da budeš spremna do osam sati, a sad je ve sedam i pol.«

Srce joj je nehotice poskoilo na pomisao da e uskoro opet biti u Leovom društvu.»Njezino me Velianstvo trebalo.« Skinula je rukavice i bacila ih na stolicu. »Oh, ne želimopet nositi tu haljinu, Mathilde, u njoj izgledam boležljivo.« Prezirno je pokazala na haljinuod tafta mutnožute boje koja ju je ekala na krevetu.

»Kakve li gluposti. Nikad u životu nisi izgledala boležljivo«, izjavila je Mathilde.»Haljina je prikladna za veeru u samostanu. Više ti pokriva grudi od ostalih.«

»Ali ja ne želim da mi više pokriva grudi«, rekla je Cordelia i širom otvorila vrataormara. »Mathilde, ovo možda i jest samostan, ali e svi nositi svoju najbolju odjeu, a ja utome neu izgledati nimalo otmjeno.«

Mathilde je prezirno otpuhnula. Ona je bila veoma pobožna žena pa su je dubokovrijeale polugole žene koje su paradirale samostanom. Iako je utjecala na Cordeliju i

majinski se brinula za nju, nije imala nikakvog utjecaja kad su u pitanju bile haljine. Cordelia je uvijek sama smišljala što e joj dobro pristajati i što e obui u kojoj prilici.



GIGA

45

»Pa, onda se požuri«, rekla je Mathilde spremajui prezrenu haljinu. »Neu da menevikont krivi za tvoje kašnjenje.«

»Naravno da te nee kriviti.« Cordelia je odbrala grimiznocrvenu svilenu haljinu,odnesla je do zrcala i privila uz sebe. »On ve zna da je kašnjenje moj neiskorjenjiv grijeh.«

Nakrivila je glavu promatrajui svoj odraz. »Mislim da u veeras obui ovo.«

»Grimiznocrveno u samostanu!«, sablažnjivo je uzviknula Mathilde, otkopavajuiCordelijinu haljinu za putovanje.»Oh, kako si kreposna.« Okrenula se i poljubila je u oba obraza. »Osim toga, kardinali

nose crveno, zar ne? Ovo je veoma prikladna boja.« Iskoraila je iz otkopane haljine koja sesklupala oko njezinih stopala. »Imam li vremena da se operem? Sva sam prašnjava od

putovanja.« Pohitala je prema toaletnom stoliu, uronila krpicu u vr s vodom i energinostala trljati lice. Potom je spužvom obrisala grudi i podigla ruke da se opere ispod pazuha.

»Možda i nose crveno, ali nije dolino hodati po samostanu golih grudi.« Još uvijekgunajui, Mathilde je maramicu navlažila lavandinom vodicom. »Kakvo li si ti lakomislenostvorenje. Sjedni da ti uredim kosu.« Povukla ju je dolje na stolac i pružila joj lavandomnamirisanu maramicu.

Cordelia je tapkala maramicom po grudima, pod pazusima, iza ušiju. »Ovako je bolje.Kunem se da sam vonjala kao stajski momak.«

»Budi na miru!« Mathilde je provlaila etku kroz zapletene uvojke, potom je vještouplela blistavu grivu u šinjon na Cordelijinom zatiljku. Izvukla je dva uvojka iza ušiju da jojuokviruju lice, a šinjon privrstila bisernim ešljem. Namršteno je pregledavala svoj rad uogledalu. Tada je nijemo kimnula glavom i otišla da donese grimiznocrvenu haljinu.

Kad je Cordeliji obukla haljinu, njezino je neodobravanje bilo toliko da je Cordeliaskoro popustila. No ona je znala da crvena boja dobro pristaje njezinom tenu, ali itrenutanom raspoloženju. Osjeala se opasnom, kljuala je od oekivanja, krv joj je uzavrela.Govorila je samoj sebi da je to zbog osjeaja slobode, što se oslobodila iz zatoeništvastrogosti koja je vladala na austrijskom dvoru. Bio je to osjeaj da se pred njome otvara noviživot; ekala ju je zlatna budunost u Versaillesu.

Grubo kucanje na vratima prekinulo je njezino maštanje. Mathilde je pohitala da ihotvori, a ona je po dahu koji joj je zastao znala da je to Leo Beaumont, jer joj je samo on tomogao uiniti. Bila je to ljubav - neobuzdana, neukrotiva, neshvatljiva, nepobjediva.

Leo je stajao na otvorenim vratima. Pred sobom je ugledao blistavo stvorenje ucrvenoj i crnoj boji, oiju sjajnih poput safira, rastvorenih toplih crvenih usana iznad niza

jednakih bijelih zuba, male i lijepo oblikovane glave na vitkome vratu. Bujne grudi izazovnosu se nadimale iznad dekoltea. Struk joj je bio toliko tanak da ga je mogao obuhvatiti rukama.Posljednjih ju je dana dovoljno viao, ali mu se sada uinilo kao da je vidi prvi put. inilo muse da je okružuje aura opasne zavodljivosti. Zrak je oko nje bio naelektriziran, nabijen strašu;

kao da ga je mogaouti kako pucketa. Svatko tko takne u taj naboj, sigurno

e izgorjeti, pomislio je proroanski.

»Vidite, gospodine, spremna sam na vrijeme.« Naklonila se i pokušala prikriti dubinusvojih osjeaja zadirkivanjem. »Mathilde nimalo ne odobrava izbor moje haljine. Kaže da jecrvena boja previše smiona da bi se nosila u Božjoj kui. A ja sam rekla da kardinali nosecrvene kapice. Imate li vi svoje mišljenje o toj temi, gospodine?« Polako se uspravila, koketnonagnuvši glavu.

»Sumnjam da e vaša haljina privui neprimjerene opaske, budui da e sve oi bitiuprte u prijestolonasljednicu i cara«, rekao je pokvarivši joj raspoloženje. »Ako ste posvespremni, siimo dolje.« Zakoraio je ustranu da ona može prije njega izai u hodnik.

»Nimalo galantno od vas«, promrmljala je dok je prolazila mimo njega. »Umalo ste

me povrijedili tim prezirnim rijeima.«»Ali vi, naravno, niste povrijeeni«, suho je odvratio.



GIGA

46

Postrance ga je pogledala. »Ni najmanje, moj gospodine, budui da mene od svih oijuzanimaju samo vaše. Uope me nije briga jesam li svima drugima nevidljiva.«

Uz oštar je zvižduk udahnuo zrak kroz zube. »Cordelia, odmah prestanite s tim besmislicama. Upozoravam vas da poinjem gubiti strpljenje.«

»Ja sam pobijedila u klaenju«, rekla je i vedro se nasmiješila primivši ga oko ruke.

»A sada me nemojte toliko strijeljati oima jer e se ljudi pitati što ne valja meu tekvjenanim parom.« Nije joj imao vremena odgovoriti onako kako je želio, jer su stigli do velike dvorane

samostana gdje su se za opatovim stolom ve bili okupili svi važni gosti.Toaneta je bila blijeda, ali sabrana dok je sjedila izmeu svoga brata i opata. Kneginja

Von Sachsen i njezin pratilac sjedili su tik do kraljevskog para pa je Leo potiho škrgutaozubima i smišljao naine kojima bi mogao sprijeiti uporno flertovanje svoje štienice.Tijekom beskonano duge veere, Cordeliji nijednom nije išeznuo vedar osmijeh. Njezinrazgovor nikad nije bio zabavniji pa je oajnom Leu bilo odmah jasno da je sve njih oarala

pukom snagom svoje osobnosti. Podlegao joj je ak i opat koji ju je pri kraju veere tapšao poruci i srdano se smijao njezinim dosjetkama.

Cordelia se trudila oko Toanete, znajui da ona nee moi samostalno voditirazgovore. Tako su, zbog iskriavog avrljanja njezine prijateljice, bljedilo i šutljivost

prijestolonasljednice prošli nezamijeeno.»A sada emo poslušati glazbu«, ljubazno je obznanio opat kad je sa stola odneseno

drugo jelo. »Otkrio sam da pomaže probavi.«Cordelia je izvila vrat da bi s podija gdje su ve erali važni uzvanici mogla vidjeti dolje

u dvoranu. Nije vidjela Christiana kad su došli za stol, a sada ga je ugledala kako sjedi za jednim od udaljenih stolova. Odmah je podigao pogled, kao da je na sebi osjetio njezin, te joju znak zdravice podigao svoju ašu. Izgleda pomalo izgubljeno, pomislila je. Od svoje desetegodine bio je Polignyjev šegrt i sve je te godine proveo na dvoru Marije Terezije. Sada se,

jednako kao i ona i Toaneta, uputio u nepoznatu budunost u stranoj zemlji. No za razliku oddjevojaka, on pred sobom nije imao zacrtanu stazu.

Krajikom je oka pogledala Lea. Koliko bi jednostavnije bilo razriješiti ovo klupkozamršenih osjeaja da ona nije imala zacrtani put pred sobom.

S udaljenog dijela dvorane dopirao je gregorijanski napjev pa je za stolom zavladalazadivljena tišina kad je prekrasna naricaljka ispunila golemi prostor odzvanjajui sve dovisokih zabata. Glazba se nastavila sve dok opat nije pozvao goste da dou u kapelu na

blagoslov.»Mislila sam da ne prakticirate našu vjeru«, zamijetila je Cordelia dok je kleala na

tvrdom kamenu sa suknjom koja se napuhala oko nje. Koljena su joj ve bila navikla naneudobnost - jastui su na dvoru bili rezervirani samo za caricu i stariju visoku aristokraciju.

»Kad si u Rimu...«, odvratio je mirno, kle

i na klupi.»Volim vas«, šapnula je. Nije namjeravala rei ništa slino, ali bio joj je tako blizu da je mogla osjetiti miris njegovog parfema od sušene lavande i ružmarina koji su bili ušiveni unjegovu odjeu. Zrak oko nje bio je toliko natopljen njegovom blizinom, da je na trenutakizgubila osjeaj gdje se nalazi.

Leo se molio za nadahnue. Kako da joj odoli? Bio je svjestan modre vatre u njezinimima dok ga je promatrala, rukom prekrivši lice i skrivajui svoje bezbožne misli od ostatkavjernika. On je promatrao njezin elegantni bijeli vrat, malo uho koje je provirivalo iz sjajnihuvojaka, brzo uzdizanje i spuštanje njezinih grudi. Podsjetio se da je ona žena drugogmuškarca, ali mu se u tim okolnostima ta injenica inila nestvarnom.

Kad je misa završila, umorni su putnici mogli slobodno otii u svoje krevete.

Toaneta je pozvala Cordeliju da je prati. »Cordelia, znam da si umorna, no hoeš lisjediti uz mene dok ne zaspim. Osjeam se tako jadno.«



GIGA

47

Bila je to kraljevska naredba umotana u prijateljiinu molbu da je utješi. Još nešto našto se Cordelia tijekom godina navikla.

Leo je hodao prema svojoj odaji. Sluga ga je ekao da ga razodjene, ali ga je poslao ukrevet im mu je ovjek natoio obilnu koliinu konjaka i spremio njegove cipele i ogrta. Ukaminu je gorjela vatra. Veeri su potkraj travnja bile još uvijek hladne, a kameni zidovi

samostana zadržavali su hladnou ak i ljeti.Leo je u arapama i košulji sjeo uz vatru i privukao k sebi stoli s intarzijomšahovskog polja. Namrštio se i poeo slagati figure da riješi šahovski problem koji je tjednimaizbjegavao. Tako e odvratiti misli od uzavrele krvi. Možda nee moi riješiti zbrku u svojojglavi, ali bi mogao svladati jednostavnost poteza šahovskih figura i jasno zadani šahovski

problem.

* * *

Cordelia je sjedila uz Toanetu sve dok prijestolonasljednica nije zaspala. Potom jezijevnula i uputila se u vlastitu odaju. Mathilde je dremuckala kraj vatre pa se pospano osovila

na noge kad je Cordelia ušla.»Mathilde, samo me otkopaj i odveži vrpce. Ostalo u sama«, rekla je i još jednom

zijevnula. »I ti moraš na spavanje.« Protrljala je oi i poela raspuštati kosu dok joj jeMathilde otkopavala haljinu. »Sutra u na putovanju jahati konja. Je li raspakirana mojaodjea za jahanje?«

»Ujutro u se pobrinuti za to.« Mathilde je protresla haljinu i objesila je u ormar.»Saznala sam da kreemo rano.« Odvezala je Cordelijin korzet i vrpce jastua za bokove.Cordelia je skinula cipele, podvezice i arape te se uz stenjanje bacila na krevet.

»Mathilde, idi u krevet. Dalje mogu sama.«»Pa, ako tako želiš.« Mathilde nije gubila vrijeme protivljenjem. »Probudit u te ujutro

na vrijeme.« Sagnula se da poljubi svoju mezimicu i požurila u krevet u dijelu namijenjenom posluzi.

Cordelia je u lanenoj košulji legla na lea i zagledala se u izvezeni baldahin iznadglave, previše umorna da bi legla ispod pokrivaa. Vatra je veselo pucketala u kaminu, oi su

joj se sklapale. Odjednom se trgnula, srce joj je poelo brzo udarati. Posjela se i ogledala posvijeom osvijetljenoj prostoriji da vidi što ju je to prestrašilo.

Po podu je protr ao miš i nestao u rupi na drvenoj oplati.Ustala se i otišla do toaletnog ormaria da oetka kosu, znajui da je ujutro ne bi

mogla razmrsiti ako to ne uini prije spavanja. Tišinu u sobi narušavalo je samo šištanje vatrei tiho kuckanje sata na okviru kamina. Shvatila je da je uznemirena i previše umorna da bizaspala. Misli su joj se uskomešale, u glavi su joj vrvjela brojna pitanja i nagaanja o životu

koji ju jeekao. Kakav je

ovjek bio njezin suprug? Kakva su njegova djeca? Jesu li seradovala njezinom dolasku? Ili su ga se užasavala?

Nije mogla zaustaviti košmarne misli ni sprijeiti sve veu strepnju. Govorila je samojsebi da je to stoga što je jako kasno i što je umorna. Kad bi mogla zaspati, ujutro bi bilauobiajeno dobro raspoložena, spremna i željna da se suoi sa svime što e joj donijeti dan.

No zbog nekog ju je razloga ostavila svaka želja za spavanjem. Nemirno se ushodala po prostoriji. Jedan je zid bio prekriven policom s knjigama. Na

prvi joj se pogled uinilo da nema knjiga koje bi utješile izmuenu dušu. Sve veoma ueninaslovi, veinom na latinskom i gr kom. Oito su redovnici oekivali da njihovi gosti buduveoma obrazovani. Rukom je klizila po hrptovima knjiga i nabasala na Katulove pjesme.Laganije štivo od Livija ili Plinija.

Izvadila je tanku knjigu s police. Naslonila se na policu da prelista stranice. Izanjezinih se lea poeo pomicati zid. Kako je bila naslonjena na njega, cvilio je i pucketao,



GIGA

48

pomii se prema njezinoj odaji. Toliko se zaprepastila i sve se dogodilo tako brzo da nijestigla reagirati. Dio se polica okrenuo i ona se našla s druge strane, u nepoznatoj odaji, zureiu rupu u zidu.

Zauvši škripu sa zida iza sebe, Leo je podigao pogled sa šahovske ploe. Okrenuo se, pogledao i zinuo. U njegovoj je odaji stajala bosonoga Cordelia u tankoj košulji i zapanjeno

zurila u razmaknute police.»Kako... kako... Kako se to dogodilo?« Vrtjela se oko sebe i nije izgledala tolikoiznenaena što ga vidi. Ovo što se dogodilo u ovih posljednjih nekoliko minuta posve joj jezaokupilo pažnju. »Oh, Leo. Nisam znala da ste u susjednoj odaji.

Pogledajte!« Pokazala mu je na zid. »Samo... samo se otvorio. Naslanjala sam se nanjega i abrakada-bra! A samo sam tražila nešto za itanje.« Mahala je Katulom kao da jojtreba dokaz za njezine tvrdnje.

Leo se polako oporavljao od zaprepaštenja. Prva mu je reakcija bila da je Cordelianamjerno izvela ovaj mali trik, no vidio je da je istinski iznenaena, a i pomislio je kako nijemogla znati za mehanizam. »Vratite se u svoju odaju, a ja u to pokušati zatvoriti s ovestrane.«

»Oh, kako plemenito!« Koraknula je još dalje u njegovu odaju, opravdavajui svenjegove strahove. »Što mislite, zašto je to ovdje? Zar to nije zanimljivo?« Kosa joj je padala

po ramenima poput modrocrne rijeke, uvojci su joj uokvirivali lice, oi, sada sive boje, gorjelesu poput ugljena u pei. »emu je ovo služilo, što vi mislite?«

»Po svoj je prilici nekomu bilo potrebno da ima tajni prolaz u susjednu odaju«,odgovorio je, nastojei da zvui hladno i sabrano. »A sad se vratite u krevet.«

»Mislite li da je služilo za tajne ljubavne sastanke?« Oi su joj nestašno zasjale, alinije pomislio da opet igra svoje uobiajene igrice flertovanja. Izgledala je istinski opinjenadogaajem. »U samostanu. Š okantno.« Okrenula se da opet pogleda rupu u policama. »No

pretpostavljam da su ovo odaje za goste. Ali zašto bi neki redovnik sagradio ovakvo nešto?«U glasu joj se dao naslutiti smijeh. »Možda i redovnici imaju tajne.«

»Siguran sam da imaju. A sada vas molim da se vratite odakle ste došli.«»Ne mogu zaspati. Strašno sam uzbuena, zabrinuta i uzrujana«, veselo je rekla. »A ni

vi ne spavate ako igrate šah. Rješavate probleme? I ja ih volim rješavati. No, budui da smooboje budni, hoemo li odigrati jednu partiju?« Nagnula se nad šahovsku plou i bez ikakvogustruavanja maknula figure koje je postavio za rješavanje problema i postavila ih za igru.

»Cordelia, rješavao sam taj problem!«, prosvjedovao je. »Kako ste ih mogli samo takomaknuti?«

»Oh, molim da mi oprostite.« Pogledala ga je kroz kosu. »Nisam htjela bitinepristojna, ve sam mislila da ste pristali odigrati partiju.« I opet je bio siguran da se ne služismicalicama. Ovo je bila nepromišljena i razigrana Cordelia koja je s prozora bacila cvijee

na stranca.»Nisam ja pristao ni na što. Niste mi ni dali priliku da kažem svoje mišljenje«,obrecnuo se. »Ostavite te figure i odmah otiite u krevet.« Lupio ju je po nadlanici dok jestavljala crnoga kralja na njegovo polje.

»Uh.« Izgledala je povrijeeno i trljala ruku. »Niste to trebali uiniti. Zašto da obojesjedimo sami i budni kad možemo raditi nešto ugodno što e nam skrenuti misli sa stvari zbogkojih ne možemo zaspati?«

Zvuala je tako logino. Na licu je imala zbunjen i povrijeen izraz, tako da je Leoosjetio kako mu iz grudi navire onaj poznati neprikladni smijeh. Smijeh i isto toliko poznata

požuda dok je promatrao obrise njezinog tijela ispod tanke tkanine. Dok se on trudio pribrati,Cordelia je iskoristila taj trenutak. Palcem noge je privukla stolac i spustila se u njega pred

šahovsku plou. Uzela je crnog i bijelog pješaka, zatvorila šake i iza lea ih premetala, a potom pružila stisnute šake prema njemu.



GIGA

49

»Koju ruku birate, gospodine?«inilo se da je se zaista nee moi riješiti, da mu je sueno s njom odigrati partiju.

Posve bezazleno. Sigurno? Rezignirano je pokazao na njezinu zatvorenu desnu šaku.»Dobili ste crne!« izjavila je pomalo trijumfalnim tonom koji je znao još od

popodnevnog bacanja kocki. »Znai da sam ja prva na potezu.« Okrenula je stoli tako da

bijele figure budu ispred nje te pomaknula pješaka ispred kralja. Potom se naslonila na naslonstolca i promatrala ga s išekivanjem.»Neobian potez«, ironino je komentirao i povukao svoj potez.»Volim sigurna otvaranja«, povjerila mu se i izašla s pješakom koji je stajao ispred

kraljice. »Tako mogu slobodno vui poteze kad se ploa otvori.«»Dragi Bože! Mislite rei da postoji nešto što zaista igrate po pravilima! Iznenadili ste

me, Cordelia!«Ona se samo nacerila i na njegov potez uzvratila izlaskom kraljiinog lovca.Igrali su u tišini. Lea je toliko zaokupila igra da više nije obraao pažnju na oskudnu

odjeu preko puta sebe. Dobro je igrala, ali je on bio u prednosti, veinom stoga što je ona previše riskirala i ostajala bez figura.

Mrštila se nad ploom i grickala donju usnicu. Posljednji joj je potez bio pogreška.Uvidjela je da joj prijeti velika opasnost u narednih nekoliko poteza ako ne makne kraljicu izopasnosti. Kad bi ga barem mogla presresti s pješakom, ali nijedan njezin pješak nije bio udobrom položaju, osim...

»Kakav je to zvuk?«»Koji zvuk?« Leo je iznenaeno podigao pogled kad je njezin glas probio dugu tišinu.»Tamo. U kutu. Nekakvo grebanje.« Pokazala je na drugi kraj sobe. Okrenuo se da

pogleda. Kad je opet pogledao plou, njezin je pješak bio premješten i sada je štitio kraljicu.On to nije odmah primijetio. »Vjerojatno je miš«, rekao je. »Drvene oplate su ih

prepune.«»Nadam se da nije štakor«, rekla je i izvještae-no zadrhtala te upadljivo približila

svoje kule. »Da vidimo hoe li to pomoi.«Sad je na njemu bio red da se namršti. Nešto se promijenilo na ploi ispred njega. Nije

izgledala onako kako je zapamtio, ali nije mogao uoiti... a tada je vidio.Polako je ispružio ruku i uzeo premještenog pješaka. Podigao je pogled i zagledao se u

nju. Ona se zarumenjela, pokazujui toliko oitu krivnju da se htio opet nasmijati.»Ako baš morate varati, uinite to kako treba«, rekao je i vratio pješaka na njegovo

prijašnje mjesto. »Vrijeate moju inteligenciju ako mislite da ne bih primijetio. Mislite li dasam slijep?«

Cordelia je odmahnula glavom, obrazi su joj još uvijek bili rumeni. »U šahu zapravonije mogue varati, ali ja toliko mrzim gubiti. ini se da se ne mogu kontrolirati.«

»Pa, imam za vas jednu vijest. Nauit

ete kako se treba kontrolirati.« Premjestio jenjezine kule na prijašnja mjesta. »Odigrat emo ovu partiju sve do gorkog završetka, jer ete

je izgubiti. Vi ste na potezu, a koliko vidim, ne možete drugo, nego žrtvovati kraljicu.«Cordelia je bijesno zurila u figure. Nije se mogla prisiliti da napravi jedini potez koji

je morala, onaj kojim bi predala kraljicu. Bez nje e biti bespomona, osim toga, kraljica jeimala simbolino znaenje. Priznala bi da je izgubila kad bi je predala. »Oh, u redu«,zlovoljno je rekla. »Držim da ste pobijedili. Nema potrebe da dalje igramo.«

Odmahnuo je glavom. Mogao joj je itati misli kao da su napisane crnom tintom.Cordelia je bila najgora vrsta gubitnika. Nije mogla podnijeti da odigra partiju do kraja, dosvog poraza. »Naravno da ima potrebe. Vi ste na potezu.«

Ispružila je ruku da pomakne kraljicu, a zatim ju je povukla. »Ali nema smisla.«

»Draga moja Cordelia, smisao je u tomu što ete odigrati ovu igru do samogzavršetka. Sve do trenutka kad oborite kralja i priznate poraz. A sada -povucite potez.«



GIGA

50

»Oh, dobro.« Ispružila je ruku i malo se pridigla sa stolca. Nagnula se nad plou kaoda joj treba cijelo tijelo da pomakne malu drvenu figuru. Koljenima je zaka ila rub stola izaljuljala ga. Igra je naglo završila, figure su pale na sag. »Oh, kako nezgodno!« Žurno je

primila stoli koji se ljuljao.»Kako ste mogli uiniti nešto tako pokvareno, djetinjasto i podlo?« Leo je gnjevno

poskoio. Nagnuo se preko stolia i zgrabio je za ramena, napola je tresui i napola privlai prema sebi.»Ali nisam to namjerno uinila!«, uzviknula je. »Zaista nisam. Sluajno se dogodilo.«»Oekujete da u povjerovati u to?« Snažno ju je povukao prema sebi, skoro ju je

podigao preko stolia, ne znajui što da uini s njom. Na trenutak se izgubio u razoaranomgnjevu što je kadra uiniti nešto tako pokvareno i djetinjasto. Ona je još glasnije iznosila svojetvrdnje o nedužnosti.

Tada je nastala velika zbrka. On ju je tresao, ona je vikala, njegove su se usne spustilena njene. Prestala je vikati. vrsto ju je držao za ruke, njezino se tijelo privijalo uz njegovo.

Njezina usta, otvorena za još jedan ogor eni povik, spremno su doekala njegov jezik.Rukama ga je gladila po tijelu. Instinktivno znajui što treba uiniti, obujmila mu je stražnjicu

u tamnoj svili hlaa. Na butinama je osjetila tvrdu izboinu njegovog nabreklog mesa. Žurno je trljala svoje tijelo o njegovo dok je uvlaila jezik u njegova usta, krei u vlastitoistraživanje, zahtijevanje, iskušavanje, traženje. Nije bila svjesna niega osim želje -nesavladiv plimni val požude koja joj je pulsirala u butinama, tekla žilama, pulsirala u bilu.Sve ono što je dotad osjeala bila je samo blijeda sjena ove divlje žudnje kojoj se predala.

Leo je htio ostati bistre glave, ali je mogao pod rukama osjetiti svaku crtu njezinogtijela. Koža joj je gorjela pod košuljom, grijala mu dlanove dok ju je milovao, istražujui jojsva ispupenja i usjeke. Uhvatio je labavu tkaninu na njezinim leima i povukao je, tako da jetkanina oblikovala njezino t ijelo. Pogledao je ružiasti žar njezinih dojki ispod bijelog platna,ukruene bradavice koje su stršile iz tkanine, tamnu sjenu izmeu njezinih bedara. I tada je zanjega bila izgubljena svaka nada da e ostati bistre glave.

Rastvorila je usne, ubrzano dišui dok je on istraživao njezino tijelo. Položila je rukena bokove i izazovno podigla glavu, oi su joj plamtjele od želje i strasti. Teško dišui, skinuo

joj je košulju preko glave i stavio ruke na golo tijelo. Rukama je brzo i grubo prelazio prekonjezinog tijela, a ona je na svaki grubi pokret odvraala uzbuenim uzdasima, trljajui svojetijelo o njegovo, želei da joj dodirne svaki milimetar, da na njezinoj koži ostavi svoj trag.

Pala je na šahovski stoli pritisnuta težinom njegovog tijela. Oštri rubovi oborenihfigura utisnuli su joj se u lea, ali nije ni primijetila od crvene omaglice ove divlje požude.Bokovi su joj se pridigli kad su joj njegove ruke poele milovati unutrašnju stranu bedara ikad su otvorile latice njezinog središta, pronalazei veoma osjetljivo središte njezine požude.U trbuhu su joj se nakupljali valovi sve do nepodnošljivog krešenda, kad je pomislila da e

umrijeti. A potom i jest, strmoglavivši se iz skrletnih visina ekstaze u mekanu tamu koja jeisisala svaki gram snage iz njezinog tijela. ula je vlastite jecaje naslade i u potpunosti joj se predala.

Leo ju je držao privijenu uza se dok su je prožimali gr evi užitka, ruke joj je držao naleima dok je ležala izvaljena na šahovskom stoliu. Držao ju je sve dok nije otvorila oi inasmiješila se. Predivan joj je sjaj posve preobrazio lice.

»Što ste mi to uinili?«»Dragi Isuse!« Izvukao je dlanove ispod njezinih lea i uspravio se. Zlatne su mu oi

bile gotovo crne dok je zurio u nju, tako prostrtu u bludnoj pozi na stolu.»Za ime Božje, ustanite!« Glas mu je bio hrapav. Povukao ju je da stane na noge.

»Obucite košulju.« Gurao ju je prema bijeloj zgužvanoj košulji na podu. Kad se sagnula da

digne košulju, na leima su joj se vidjeli duboki tragovi šahovskih figura. »Ne moguvjerovati«, promrmljao je, osjetivši uzbuenje koje je sada preraslo u bolnu potrebu.



GIGA

51

Cordelia se okrenula prema njemu, stiši košulju na grudima. »Još uvijek nerazumijem što se dogodilo.« Ispod magliastog sjaja zadovoljenja, u oima joj se naziralazbunjenost. »Nismo...«

»Ne, nismo«, grubo ju je prekinuo. »No ono što sam uinio nije dobro. Zaboga, idite ukrevet, Cordelia i pustite me na miru.«

Prvi joj je put protivljenje zamrlo na usnama. Okrenula se prema prolazu u zidu, jošuvijek stiši svoju košulju. Primorao se da ne gleda u njezine brze noge, savršeno zaobljenustražnjicu, vitka bedra. Pokušavao je, ali nije uspio.

Stigavši do police, dobacila mu je preko ramena: »Zaista nisam namjeravala prevrnutistol. Uistinu je bila nezgoda.«

»Nije važno«, umorno je rekao.»Ali jest. Ne želim da mislite da sam kadra uiniti nešto tako vrijedno prezira.« Jednu

je ruku držala na polici, usrdnim je pogledom tražila njegov.Leo se promuklo nasmijao. »Draga moja djevojko, na popisu veerašnjih prezira

vrijednih dogaaja, taj nije ni vrijedan razmatranja.«»Ovo nije bilo prezira vrijedno«, rekla je veoma tihim glasom. »Ništa što je tako

predivno ne može biti loše.«Zatvorio je oi. »Ne znate što govorite«, rekao je. »Idite sad u krevet.«Provukla se kroz otvor u svoju odaju i gurnula policu na mjesto. Trebala joj je

Mathildina mudrost, ali e morati priekati do jutra. Bacila se na krevet kao mlitava maka iza tren oka zaspala.



GIGA

52

Osmo poglavlje

Zora je svitala kad je Mathilde ušla u Cordelijinu sobu zajedno sa sluškinjom koja jenosila vr kipue vode. Djevojka je odložila vr na toaletni stol, a potom se okrenula da zapalivatru u ovo hladno juto.

Cordelia je spavala iza spuštenih zavjesa baldahina kad je Mathilde izvadila njezinuodjeu za jahanje i spremila u koveg odjeu koju je nosila prethodnog dana.

»Djevojko, donesi kneginji lonac kave. Treba joj nešto da je zagrije; zrak je studen.«Sluškinja se naklonila i otišla iz prostorije u kojoj je sada lijepo gorjela vatra. Mathilde

je povukla zavjesu.»Dijete, probudi se. Zvono za jutarnju molitvu odzvonilo je prije deset minuta, a

doruak e biti poslužen u sedam sati u velikoj dvorani.«Cordelia se prevalila na lea i otvorila oi. Na trenutak se udila gdje se to nalazi.

Tada joj se vratilo sjeanje. Posjela se, protrljala oi i pokajniki se zagledala u Mathildu.

»Zaljubila sam se.«»Sveta Marijo, ne valjda u onog mladog glazbenika!«, uzviknula je Mathilde. »Dobar je on momak, ali nije za takve kao što si ti, draga moja.«

»Ne, ne u Christiana.« Prekrižila je noge na krevetu. »U vikonta.«»Majko sveta!«, Mathilde se prekrižila. »A kad se to dogodilo?«»Oh, kad sam ga prvi put ugledala. Mislim da i on osjea nešto prema meni, ali nee

da prizna.«»I nadajmo se da nee. Koji bi astan muškarac izjavio ljubav supruzi nekog drugog

muškarca?« Mathilde je gurnula raspušteni sivi uvojak ispod svoje uškrobljene kapice.»Mathilde, ne želim se udati za svoga supruga«, rekla je tihim strastvenim glasom.»Pa, tu se više ništa ne može uiniti, djevojko. Isto se dogodilo i s tvojom majkom.

Isto je i s veinom žena iz tvoje klase. One se udaju za one prema kojima ih odvede korist, ane srce.«»Muškarci su uvijek u prednosti«, gorko je rekla Cordelia, a Mathilde joj nije

proturjeila. »Moja majka nije voljela mog oca?«Mathilde je odmahnula glavom. »Ne, tvoja je majka voljela prije braka i voljela je

svim svojim srcem. Ali nije uinila ništa ega bi se morala sramiti.« Podigla je prst,upozoravajui je. »Bila je estita do samrtne postelje.«

estita, ali nesretna?«Mathilde je napuila usne, potom uzdahnula i kimnula glavom. »Da, dijete. Veoma

nesretna. Ali je znala što joj je dužnost, a tako eš i ti.« Namrštivši se, Cordelia si je poela masirati stopala. »Moja je majka ostala na

austrijskom dvoru. Tamo nema slobode. Da je možda bila u Versaillesu...«»Ne, da nisi ni pomišljala na nešto slino«, prekinula ju je Mathilde. »Nai eš se u

veoj nevolji nego da si upala u zmijsko leglo ako budeš tako razmišljala.«»Mislim da ve jesam«, polako je rekla, snažno pritiši paleve u taban i ne mii

pogled s onoga što je radila.Mathilde se tromo spustila na rub kreveta. Lice joj je bilo strogo. »Što to govoriš,

dijete? Je li te vikont upoznao?«»I da i ne.« Podigla je pogled, zarumenjela se i zagrizla donju usnicu. »Ono što si mi

rekla da se odvija u branome krevetu nije se dogodilo, ali me je dirao na... na najskrovitijimmjestima i... i dogodilo mi se nešto predivno. Ali ne razumijem posve što je to bilo.«

»Nebesa, smilujte se!« Mathilde je podigla ruke u zrak. »Reci mi što se dogodilo.«

Cordelia je to i uinila, pomalo se krzmajui, lice joj je plamtjelo iako se Mathilde brinula za nju još od djetinjstva pa je znala sve njezine najskrovitije tajne. »Mathilde, ako ono



GIGA

53

što smo radili nije spolni odnos, što je to onda bilo?«, završila je priu.Mathilde je uzdahnula. Ova je situacija bila problematinija nego da je njezina

mezimica u eksploziji strasti izgubila nevinost. Prvi je odnos rijetko kada bio ugodan, makoliko bio strastven, i rijetko je kad poticao žene na ponavljanje. No zato je doživljavanje

pravog ulnog užitka bilo nešto posve drugo.

»Dijete, ima muškaraca koji žele i znaju kako treba zadovoljiti ženu. No veinom nisuzainteresirani ni za što drugo osim za vlastiti užitak. Najbolje e biti ako ono što se dogodilo posve zaboraviš. Budi zahvalna ako dobiješ obzirnog muža i svu djecu koju budeš moglazaeti. To je najbolje emu se žena može nadati.«

Cordelia je ispustila stopalo i iskreno rekla: »Ne vjerujem u to, Mathilde. I nevjerujem da i ti vjeruješ u to.«

Mathilde se sagnula i obuhvatila joj lice rukama. »Poslušaj me, zlato, i to dobro.Moraš uzeti ono što ti se daje na ovome svijetu. Ne želim te gledati kako veneš za neime,kao što je tvoja majka. Ti si snažna, ja sam te takvom uinila. Moraš tražiti ono što možešimati i zaboraviti na ono što ne možeš.«

»Moja majka nije marila za moga oca?«

»Nije mogla mariti za njega jer je bila previše obuzeta onime što nije mogla imati.«Ispustila joj je lice i uspravila se. Odjednom joj se na licu pojavio strog i odluan izraz.»Nisam te odgojila da ezneš za nedostižnim. Uila sam te da prihvatiš ono što imaš i da iztoga izvueš najviše što možeš. A sada se ustani i odjeni. Nemamo cijelo jutro naraspolaganju.«

Izvukla je noge s kreveta i ustala u trenutku kad se pojavila sluškinja s kavom. »Oh,divno. Hvala. Ne mogu izrei koliko mi je potrebna kava. Hvala na trudu.« Toliko se toplonasmiješila sluškinji da se ona ozarila i naklonila i prije nego što je napunila šalicu i dodala jegoloj kneginji.

»Nije mi uope bilo teško, Vaša Visosti.« Još uvijek ozarena, natraške je izašla izodaje.

»Nikad ne bih pomislila na vikonta«, mrmljala je Mathilde. »I da mi nije poznato kakoti uvijek radiš po svome, ipak ne shvaam. Izgleda mi kao veoma astan ovjek.«

»On i jest astan.« Cordelia je brzo priskoila u vikontovu obranu. Otpila je dugaak,okrepljujui gutljaj kave. »A ja zaista nisam planirala da se to dogodi, jednostavno sedogodilo. A on je prekinuo, iako mora da mu je bilo strašno teško.«

»Da, sigurno jest«, mrano je rekla Mathilde. Pomisao na to pružila joj je maluzadovoljštinu dok je zatezala njezin korzet malo vrše nego obino.

Cordelia je izdržala bez rijei prosvjeda. Kad je Mathilde bila ovako uznemirena, bilo je najbolje da se ispuše. Nesvjesno je pogledala policu s knjigama. Bi li je mogla opetotvoriti? Nije znala kako se to tono dogodilo prošle noi. Je li tamo bila neka poluga koju je

sluajno pritisnula ili pokrenula? Ili se samo treba nasloniti na to

no odre

eno mjesto? Nikadanee saznati jer e za sat vremena zauvijek napustiti ovo mjesto.

»Eto, gotovo.« Mathilde je namjestila uškrobljeni ovratnik oko Cordelijinog vrata.»Požuri sada.« Mahala je rukama, tjerajui je iz odaje. Cordelia nije znala je li njezina dadiljasrdita ili zabrinuta.

Duboko zamišljena, stupila je u hodnik u trenutku kad je iz susjedne odaje izašao Leou jahaem odijelu. »Dobro jutro.« Osjeala se neobino stidljivo. Naklonila se i spustila

pogled.»Dobro jutro.« Lice mu je bilo sumorno, oi bez sjaja, usta napeta. Odsjeno joj je

pokazao da krene naprijed i spusti se niz stubište u dvoranu. Najneobinije je bilo to što je Cordelia stalno šutjela. Tijekom ceremonijalnog

doruka pogled joj je stalno bježao na njegove ruke. Cijelo je vrijeme mislila samo na to gdjesu sve bile na njezinom tijelu. Ta su je predivna sjeanja preplavljivala i ispunjavala toplinom.



GIGA

54

Bilo je pravo olakšanje usredotoiti se na ceremoniju dok se prijestolonasljednica opraštala odsvoga brata Josipa koji e se sada vratiti u Be i pustiti svoju mlau sestru da putuje bezobitelji u Strasbourg, gdje e i formalno biti primljena u Francusku.

Toaneta nije bila toliko potresena dok se opraštala od brata kao kad se opraštala odmajke, ali je ipak došao sveani trenutak kad je car po posljednji put ispratio svoju sestru do

koije. »Vidim da danas namjeravate jahati, gospodine.« Cordelia je pokazala na Leovu jahau odjeu. Sad je prvi put progovorila s njime otkako ga je pozdravila na stubištu. Ovo jetrebao biti neodreeni komentar, ali je i njoj samoj njezin glas zvuao posebno napet u

bunom dvorištu samostana pretrpanom ljudima.»Da«, kratko je odvratio. »Jahat emo iza konjanika, uz bok koijama.« Namršteno je

pogledao dvorište, tražei stajskog momka s njihovim konjima.»Što vas je navelo da se predomislite?«, usudila se upitati.« Juer ste rekli da ete se

voziti u miru i tišini koije ako ja budem jahala.«elo mu se smrailo. »Kneginjo, vi ste pod mojim nadzorom. Ja sam odgovoran za

vas. Ako namjeravate bilo komu stvarati nevolje, bolje da to bude meni nego nekom sirotom

konjušaru.« Naložio je konjušaru da pomogne Cordeliji popeti se na konja.Cordelia je potajno pogledala Lea. Lice mu je bilo napeto, pod oima tamni kolobari.

Izgledao je kao da nije oka sklopio - ovjek kojega je muila savjest. S grižnjom se savjestisjetila kako je ona duboko spavala i da je uope nije muila krivnja.

Leo se popeo na svoga konja i priekao da se Cordelia smjesti u sedlu, privrsti kolan inamjesti stremene. Njezina je kobila bila prekrasna životinja, a on je pretpostavio da jeizvanredna jahaica, jednako kao i svaki Habsburg s kojim je odrasla, tako da se nije trebao

brinuti za njezinu sigurnost na toj prvoklasnoj životinji. No prema onome što je znao o njoj,nagaao je da e se Cordelia buniti zbog mjesta koje e imati u povorci.

»Ii emo polako«, izjavio je. »Ne smijemo prestii koiju prijestolonasljednice jeremo time povrijediti protokol. Zato se bojim da e ovo biti dosadno jahanje.«

»Ali mi možemo napustiti povorku«, predložila je Cordelia. »Prijei preko polja ikasnije joj se pridružiti.«

»Upravo vas zbog takvih prijedloga nisam prepustio konjušaru«, sumorno je rekao.vrsto je zatvorila usta, primila uzde i svrstala se do njega. Povorka je vijugala

obalom Dunava dok je sunce sve jae grijalo, rastjeravši jutarnju maglu. Leo nije rekao nirijei. Na kraju Cordelia to više nije mogla podnositi.

»Leo, molim vas, razgovarajte sa mnom. Osjeam se kao da sam obešašena, a neznam zbog ega bih bila.«

Ozbiljno je rekao: »ini se da ne razumijete, Cordelia. Ono što se sino dogodilo je

neoprostivo. Izgubio sam kontrolu nad sobom.«»Osjeate da ste izdali svoga prijatelja i moga supruga«, odvažila se rei. Nije joj ništa odgovorio. Nije sve bilo tako jednostavno. Osjeao je da je izdao i

Cordeliju. On je bio odgovoran za nju, a izigrao je to povjerenje.»Ne znam ništa o tom ovjeku, o svome suprugu«, rekla je razbivši tišinu. »Meni to ne

izgleda kao izdaja kad ga niti ne poznajem, ali znam da vas volim.«Omotala je uzde u petlju i pustila da joj klize niz prste. Kobila je podigla glavu i

poela elegantno koraati. »Razmišljala sam«, rekla je oklijevajui dok je Leo još uvijek pokušavao doi k sebi, uvši njezinu sabranu izjavu. »Iako moram prihvatiti da sam udana zakneza Michaela, ne znam zbog ega ipak ne bih mogla biti vaša ljubavnica. Reeno mi je da

je to posve prihvatljivo u francuskom društvu«, brzo je nadodala kad je on glasno izdahnuo

zrak i kad joj se uinilo da bi je mogao prekinuti. »Ako se dvoje voli, a prisiljeni su sevjenati s osobama koje im je odabrala obitelj, posve je razumljivo da e društvo zažmiriti na



GIGA

55

jedno oko ako se oni budu diskretno ponašali. ak i kralj tako kaže.«»A tko vam je to, molim vas lijepo, rekao?«, upitao ju je, napokon pronašavši glas.»Toanetin roak. Rekao je da muževi govore svojim ženama: 'Dopuštam ti da radiš što

hoeš, ali povlaim crtu izmeu prineva kraljevske krvi i lakaja'.« Upitno ga je pogledala.»Je li to istina?«

»Ono što je za nekoga istina, ne mora nužno biti istina za sve«, suho je istaknuo.»Ali dvor ima takav stav. Mislila sam rei, kralj je imao ljubavnice koje su mu bile bliskije i utjecajnije od kraljice. Madame De Pompadour bila je više od dvadeset godinanajvažnija žena na dvoru. I nije li istina da je to sada madame Du Barry? I znam sve o Pareaux Cerfsu, gdje kralj drži svoje bludnice«, nadodala je zadavši mu posljednji udarac. »Sve jeto istina, nije li?«

»Jest«, složio se, ne mogavši pobiti ništa od onoga što je rekla. Cordelia je bila boljeobaviještena nego što je oekivao od djevojke odgojene u strogoj i moralnoj atmosferiaustrijskog dvora.

»Tada ne bi trebalo biti problema. Ja bih mogla biti vaša ljubavnica i žena svomesuprugu.« Promatrala ga je svojim velikim plavim oima, prava slika istinske iskrenosti.

»Draga moja djevojko, ini mi se da oekujete kako e Versailles biti neko arobnomjesto na kojemu ne vladaju uobiajena pravila, a vi samo morate maknuti svojim arobnimštapiem i sve što poželite e vam se ostvariti.« Zvuao je jednako nestrpljivo kao što se iosjeao. »ak i da pretpostavimo da se ta bajka može ostvariti, a ja vas uvjeravam da nemože, je li vam ikada palo na pamet da ja možda ne želim ljubavnicu?«

»Oh.« To joj nije palo na pamet. »Ve imate neku?«»To sada nije važno«, hladno je rekao, pitajui se s odreenim stupnjem oaja zašto

uope vodi ovaj apsurdni razgovor i zašto ga ne prekine.»Mislim da jest. Ako ve imate jednu, bilo bi teško, jer nitko ne bi htio nekomu

bespotrebno povrijediti osjeaje.«»Cordelia, nisam ni najmanje zainteresiran da vas uzmem za svoju ljubavnicu. Niti me

to zanima niti imam volje«, suhoparno je izjavio, ne mii pogled s oblaka prašine koji jeostao iza konjanika ispred njih.

»Oh«, opet je rekla. Nelagodno je progutala knedlu. »Znai, nimalo ne marite zamene?«

Nije ju htio pogledati u oi. »Više me zanimaju druge stvari«, odluno je rekao.»Cordelia, sino sam iskoristio vašu nevinost i zato molim da mi oprostite. Mogu samo

pretpostaviti da sam popio previše konjaka. To se nikad više nee dogoditi.«»Ali, ja bih voljela da se to opet dogodi«, iskreno je rekla. »Ne bih htjela da zvui

drsko ili... ili razbludno, iako pretpostavljam da upravo tako zvui. Mathilde mi je rekla dasamo nekolicina muškaraca zna u istoj mjeri pružiti i primiti ulni užitak pa mi se ini da, kad

netko pronae takvu rijetkost, onda je ne smije ispustiti iz ruku.«»Tko je, dovraga, Mathilde?« Jedino se toga mogao sjetiti kao reakciju na neobian i

neiskusan, ali ipak zapanjujue znalaki govor.»Moja dadilja... ili je barem bila. Ona se brine za mene otkako mi je umrla majka. Bila

je majina sluškinja, a meni se ini da su bile iste dobi. Mathilde zna sve o svemu i strašno jemudra.«

»Povjerili ste joj se?«Gurnuo je prst u svoj ovratnik i olabavio uškrobljeno platno. Odjednom mu je postalo

jako vrue.»Morala sam shvatiti što se dogodilo. Nisam bila sigurna hoete li mi vi rei ako vas

pitam.«

»Ja u vam tono rei što se dogodilo.« Govorio je s hladnom odlunošu. »Dopustiosam da doe do situacije nad kojom sam izgubio kontrolu. Na svu sam se sreu ipak uspio



GIGA

56

sabrati na vrijeme i sprijeiti najgore. A vi ete lijepo zaboraviti sve ono što se sino dogodilo. Prestat ete govoriti besmislice o ljubavi i ljubavnim odnosima. Odsad ete se

prema meni odnositi s velike udaljenosti, kao i ja prema vama. Jeste li me uli, Cordelia?«Kimnula je glavom. »ula sam vas.«»Onda to nemojte zaboraviti.« Podbo je konjske sapi pa je životinja udarila u kas i

udaljila se od Cordelije.Znala je da ne smije krenuti za njim dok je jahao nekoliko dužina ispred nje. Prijesamo nekoliko dana, otpustila bi uzde i galopom jahala uz njega, no ovih je dana nauila nekestvari o kojima u svom prošlom životu nije uila u uionici. Nee klonuti duhom, vrsto jeodluila. Bit e strpljiva; strpljenje je uvelike podcijenjena vrlina, bila je sigurna u to.

Toga je dana putovanje bilo jednako zamorno kao i prethodnog, unato tomu što jeslobodno jahala na konju. Zapravo joj je bilo još zamornije jer je morala jahati u tišini, drže ifiksiran pogled na vikontu Kierstonu koji je jahao ispred nje. Nadala se da e se više

prijateljski ponašati prema njoj kad su stali radi osvježenja, ali je Toaneta tražila društvo svoje prijateljice za vrijeme ruka na obali rijeke. Vidjevši je ispod drvea, smještenu na sigurnomuz prijestolonasljednicu i okruženu mladim mještanima iz obližnjega grada, Leo je krenuo za

svojim poslom. Cordelia ga je uzalud tražila pogledom.Leo je hodao uz povorku koija, konja, natovarenih mula i kola. Bio je rastresen, u

glavi mu je kljualo pa isprva nije iza sebe uo ženski glas. Na drugi povik: »Gospodine,molim vas, htjela bih razgovarati s vama«, osvrnuo se preko ramena.

Visoka punašna žena prorijeene sijede kose zataknute ispod uštirkane kapicenaklonila mu se, iako u njezinom ponašanju nije bilo nieg poniznog. Dostojanstveno inekako izazovno pogledala ga je u oi.

»Mathilde, gospodine«, rekla je kad ju je zbunjeno pogledao.»Oh, da, naravno.« Rukom je protrljao bradu. Cordelijina dadilja - žena koja je znala

što se sino dogodilo. Ipak, nije uoio osudu u njezinom prostodušnom pogledu. Nije bionaviknut da se obazire na mišljenje slugu, ali je na trenutak s nelagodom pomislio da ne bihtio biti protivnik gospoe Mathilde.

»Htjela bih s vama razgovarati o Cordeliji«, rekla je. Nije bilo nikakve svrhe pretvarati se da ju nije razumio. Rukom joj je pokazao da ga

prati uz obalu rijeke gdje je bilo mirnije. »Shvatio sam da vam je kneginja Von Sachsen povjerila sinonji nesretan dogaaj«, ukoeno je rekao.

»Gospodine, ja znam gotovo sve što se dogaa mome djetetu.«»Razumijem.«»Gospodine, trebali biste znati da je djevojka na svoju majku. Kad voli, voli svim

srcem. I kad voli, voli do kraja života.«»Ženo, ne znam o emu govorite!«, tiho je uzviknuo. »Udana je za kneza Michaela.«

»Da, udana je za njega, ali voli vas, gospodine.«»Jeste li i vi jednako ludi kao Cordelia?« Jahaom šibom zviznuo je grm kupine. »Bezobzira što ona osjea, injenice se ne mogu mijenjati da bi odgovarale njezinim željama.«

Mathilde je mudro kimnula glavom. »Rekla sam joj to, gospodine. Ali nije sklonaobazirati se na ono što joj ne odgovara.«

»Pretpostavljam da stoga nisu važni ni moji osjeaji«, izjavio je glasno udahnuvšizrak.

»Znai, onda neete poticati tu njezinu nerazboritost?«»Ne, naravno da to ne bih uinio. Nisam ja svojeglavo i razmaženo derište.«»Onda bi bilo najbolje da joj se suviše ne približavate, jer isto sumnjam da e se

dama držati podalje od vas«, iskreno je rekla.

Leo nije ženi zamjerio njezine savjete niti pro-stodušno ponašanje. Ona je jednostavnogovorila istinu. On je imao mnogo više iskustva, bio je ueniji, imao mnogo jau snagu volje



GIGA

57

od šesnaestogodišnje Cordelije. Na njemu je da ih oboje drži na uzdi. Brzo mu je sinulo da e biti mnogo lakše izvršiti taj zadatak kad je ne bude u blizini. »Mathilde, ja joj ne bih naudio.«

Dugo ga je promatrala, a zatim rekla: »Ne... ne, vjerujem da ne biste, gospodine. Ali to je dobro, jer svatko tko naudi mome djetešcu, naudit e i meni.« Naizgled bezopasna priprostažena odjednom je nestala. Umjesto nje se pojavila neobino opasna osoba najmranijih oiju

punih drevnog znanja i neugodne prijetnje.Palo mu je na pamet da bi mogla biti vještica.Ovo nije bila obina dadilja koja je branila svoju mezimicu. Ovo je bila žena koja je

znala stvari za koje je ovjeku bilo bolje da ih nikad ne sazna. »Dakle, nadajmo se da je vimožete sprijeiti da sama sebi ne naudi«, promuklo je rekao, jedva se suzdržavajui da ne

pobjegne od nje. Kimnuo je glavom, okrenuo se i krenuo natrag prema mjestu gdje seodržavao piknik.

Prijestolonasljednica se vratila u svoju koiju, ogor eno se jadajui Cordeliji kakozbog svoga položaja mora putovati u državnoj koiji, dok ona može slobodno jahati konja.

»Toaneta, nemam ja toliko slobode. Ne smijemo pretei tvoju koiju pa moramo puzati za tobom.« Cordelia se naslonila na prozor koije. »Sirota Lucette ne razumije zašto

mora biti tako spora.«»Ipak bih radije bila na tvome mjestu«, rekla je prijestolonasljednica mrzovoljno se

namrštivši.Cordelia se živahno nasmijala. »Ne, ne bi. Ti eš biti kraljica Francuske, sjeaš se?«

Odmaknula se ustranu kad je kraljevski koijaš zamahnuo biem ime je zapoelo poslijepodnevno putovanje.

»Doite, Cordelia. Ne smijemo pustiti da nas ljudi ekaju.« Leo je stajao iza nje.Držao je Lucette, dok je konjušar držao uzde njegovog konja. »Dopustite mi da vam

pomognem sjesti u sedlo.« Spojio je dlanove na koje je stavila nogu i podigao je gore.Podarila mu je tako blistav osmijeh da je ostao bez daha.

»Hoemo li ovog poslijepodneva jahati zajedno?«, upitala je s neizvještaenimekivanjem. »Jutros sam bila tako usamljena.« Okrenula je konja tako da jaše usporedo snjime iza konjanika.

»Voljela bih kad ne bismo morali gutati njihovu prašinu.«»Možemo jahati sa strane.« Što je rekao, to je i uinio. Ona ga je slijedila. Razgovor s

Mathildom razbistrio mu je glavu. Ono što se sino dogodilo bila je zabluda koja je nekimudom ostala zarobljena u vremenu. inilo mu se apsurdnim ak i pomisliti da ne možekontrolirati vlastitu požudu. Oduvijek je bio postojan i estit ovjek i to se nije promijenilo.On je bio odgovoran za Cordeliju. Ona je bila drago, razmaženo i svojeglavo dijete, a on je

bio odrastao muškarac, dvanaest godina stariji od nje. Ustrajat e na tomu da se prema njojodnosi kao prijateljski nastrojeni stric. Nema nikakvog razloga da Cordelia jaše sama. Ona je

veoma društveno stvorenje pa bi bilo neljubazno i nepošteno kažnjavati je zato što se on nemože kontrolirati.»Hoemo li se opet kladiti na veerašnje vrijeme dolaska?« Pogledavala ga je

krajikom oka, tako oigledno sretna što opet ima društvo.»Kakvi su sada ulozi?« Zvuao je popustljivo, kao da se zabavlja, kao netko tko želi

obradovati oduševljeno dijete. Namrštila se. Ovaj je ton bio gori nego kad je bio srdit. Nehajno je slegnula ramenima.

»Oh, ne znam. Mislila sam da bismo mogli prikratiti vrijeme, ali sada ne mislim da bi moglo biti zabavno.«

ito prijateljski stric nije naišao na blagonaklonost. Odustao je od te zamisli i uzneodreeno zanimanje upitao: »Što ste sve uili u Schonbrunnu?«

Na svoje je zaprepaštenje shvatio da je otvorio vrata brane. Poela je gorljivo i teno priati o filozofiji, matematikim zakonima, njemakoj i francuskoj književnosti. Bila je



GIGA

58

daleko obrazovanija nego što je bilo uobiajeno za njezin spol pa se poeo pitati kako e seMichael nositi s ovom osobinom svoje nevjeste. Elvira mu je jednom rekla da Michael prezireene žene pa je ona svoje intelektualne interese ispunjavala izvan njegovog vidokruga. Leotada nije mnogo razmišljao o tomu. Mnogi su muškarci bili sumnjiavi prema obrazovanim ielokventnim ženama. Pretpostavljao je da Elvira ima pristup knjižnici svoga supruga i dru-

štvenim okupljanjima u razliitim salonima kojima je Pariz obilovao te joj tako nije manjkalointelektualnog poticaja. No Elvira je bila starija, obrazovanija i kompliciranija od Cordelije.Hoe li Cordelia dovoljno brzo nauiti kako e najpametnije izbjegavati svoga supruga?

Kad su zastali da prijeu pritok Dunava u Steyru, Leo je povjerio Cordeliju svomekonjušaru i otišao na vijeanje s francuskim izaslanstvom. Cordelia je bila opinjenaradovima koje je sve trebalo izvesti da ovakva golema povorka prijee preko drvenogmostia. Šetala je obalom rijeke u konjušarevoj pratnji i promatrala kako se velike koijedrndaju i njišu opasno blizu ruba škripavog mostia.

»Cordelia?«»Christiane!« Okrenula se uz radostan povik. Jašui štrkljastog riana nezgrapnog

hoda, Christian je izgledao nespretno. On i nije bio dobar jaha. »Stalno sam se nadala da eš

doi i potražiti me. Ne smijem napuštati svoje mjesto u povorci. Protokol.« Nabrala je nos kadse ogor eno nasmiješila. »Uživaš li? Je ti udobno? Mogu li što uiniti za tebe?«

»Ne, ništa.« Pogledao je gore u veliku crvenu kuglu sunca koje je zalazilo na zapadu.»Jutros je iz Bea u velikoj žurbi stigao glasnik. Donio mi je Hughovo pismo. Sjeaš seHugha, svirao je violinu na Polignyjevim koncertima.«

»Da, da«, žestoko je kimala glavom. »Što kaže?«»Maka je zaista puštena meu golubove«, rekao je uz zadovoljno cerekanje. »Svi su

proitali letak. Poligny se žestoko brani, ali Hugh kaže da ljudi govore i upiru prstom. Carica još uvijek nije ništa rekla, ali dvorom kruže glasine da razmišlja o tomu da ga otpremi sdvora.«

»Oh, predivno!«, pljesnula je rukama. »Pria e prije nas stii do Pariza. Postat ešslavan.«

Christian je izgledao zamišljeno. Nemirnim je prstima mrsio grubu grivu svoga konja.»Razmišljao sam o tomu da bih se možda trebao vratiti u Be. Ako Poligny zaista ode s dvora,tada e biti...« Zastao je, uobiajena ga je skromnost spreavala da nastavi.

»Bit e prazno mjesto dvorskog glazbenika, a tko e ga bolje popuniti od Polignyjevogenika koji je postao zvijezda«, dovršila je umjesto njega. Nagnula se i primila ga za ruku.»Oh, dragi, uini ono što je najbolje za tebe. No neizmjerno eš mi nedostajati. Osobito sadakad je sve tako zbrkano.«

»Zbrkano?«»Ova nezgoda, to što sam se zaljubila u vikonta«, rekla je uz beznadan uzdah. »A od

sino znam da i on osje

a više nego što je spreman priznati...«»Što je bilo sino?«, prekinuo ju je.

Osjetila je kako crveni. »Pa, nešto se dogodilo. Ja... ovaj, sluajno sam upala unjegovu odaju i, ovaj...«

»Nije te valjda obeš astio?« Smee su mu oi odjednom usplamtjele.»Oh, ne«, žurno ga je poela uvjeravati. »Ništa slino. Ali... stvari su malo izmakle

kontroli.« Bespomono ga je pogledala, pokajniki joj se smiješak pojavio na usnama. Nagnuo joj se bliže; prodorne su je oi probadale s blijedog etvrtastog lica.

»Cordelia, je li ti vi-kont uzeo djevianstvo? Ako jest, ubit u ga.«»Oh, ne. Ne smiješ to uiniti«, uzviknula je. »I ne, nije to uinio«, dodala je vidjevši

da je Christian skoro pao s konja. »Samo što sam sada veoma zbunjena.«

Zauli su Leov glas dok je u galopu jahao obalom prema njima. »Želim vam dobruveer, Christiane. Cordelia, sada morate prijei most.« Stao je uz glazbenika, ljubazno mu



GIGA

59

kimnuo i dodao: »Nadam se da vam odgovara smještaj, Christiane.«Christian je zurio u vikonta, oi su mu još uvijek plamtjele. Rumenilo mu je naas

preplavilo lice i brzo nestalo. »Da, hvala«, ukoeno je rekao.»Christian mi je priao o reakciji na naš letak u Beu«, uzbueno je rekla Cordelia.

»Dogodilo se baš onako kako se nadao. Zapravo se pita bi li se vratio u Be i okušao na

Polignyjevom mjestu.«»Više se ne pitam«, obznanio je Christian jednako ukoeno kao i prije. »Ostat u stobom.« Neprijazno je zurio u potpuno zbunjenog vikonta, zabio pete u konjske slabine igalopom se udaljio dok mu je, inae graciozno tijelo, poput vree brašna poskakivalo u sedlu.

»Što pak njega mui?«, upitao je Leo, primivši Cordelijine uzde i potjeravši njezinogakonja prema mostu.

Iako je savršeno dobro znala, Cordelia je promrmljala nešto neujno i preuzela svojeuzde iz njegove ruke. Bila je uvjerena da Leo ne bi htio da bilo tko dozna što se sino dogodilo. Znala je da ne bi razumio njezinu potrebu da se nekomu povjeri - ak ni nekome tko

joj je toliko blizak kao Christian.



GIGA

60

Deveto poglavlje

Knez Michael nije bio posve zadovoljan odajama koje su dodijeljene njemu i njegovojnevjesti u Chateau de Compiegneu. Meutim, budui da odaje namijenjene

prijestolonasljednici nee biti gotove do njenog dolaska narednog dana, jer radnici nisu bili plaeni, pomislio je da bi bilo netaktino žaliti se što je namještaj u njegovim odajama pomalootrcan.

Knez je putovao s kraljem i prijestolonasljednikom da se sastanu s MarijomAntoanetom u Compiegneu. Prijestolonasljednica je bila udaljena dan jahanja, ali je Lujodluio ukazati ast svojoj novosteenoj unuci i krenuti joj ususret. Bio je veoma dobroraspoložen i oduševio se kad mu je sinulo da bi možda i knez Michael htio poi s njim dadoeka svoju nevjestu. Knez je s primjerenom zahvalnošu prihvatio kraljevsku zapovijedzamaskiranu u poziv, iako bi radije doekao kneginju na vlastitom terenu. inilo mu se da tažurba da je upozna ukazuje na pomalo neprimjerenu nestrpljivost. Napokon, djevojci je tek

šesnaest godina pa je se ne smije poticati da od supruga oekuje previše pažnje.Bilo kako bilo, evo ga ovdje u Compiegneu i sutra poslijepodne jahat e s kraljem i

dvoranima nekih etrnaest kilometara do ruba šume gdje e sresti svoju drugu ženu.Izvadio je minijaturu iz džepa i namršteno je promatrao. Zaista je izgledala jako

mlada, ali je sada Michael u njezinim oima uoio odvažnost koju je instinktivno mrzio.Držala je glavu na neki izazovan nain i nepokolebljivo ga promatrala iz sedefnog okvira.

Michael se još više namrštio. Razdraženo je pucketao prstima na slugu koji jeraspakiravao njegov putni koveg. ovjek je pohitao da stavi ašu vina u ispruženu rukusvoga gospodara.

Michael je pijuckao vino ne skidajui oi s portreta. Kad ju je prvi put promatrao, nijeuoio nikakve slinosti s Elvirom. No tada je gledao boju kose i tena, oblik njezinog lica. A

sada više nije bio toliko siguran. U djevojinom izrazu lica zamijetio je nešto neugodno poznato. Bila je mnogo mlaa nego Elvira kad se udavala, dolazi sa strogog, formalnog i pobožnog austrijskog dvora. Kako bi uope mogla sliiti vatrenoj, profinjenoj i koketnojEngleskinji koja mu je uništila mir?

Prsti su mu jae stisnuli stalak aše. Ono se više nee ponoviti. Uzet e svojenerazvijeno, neobrazovano i neiskusno malo nevinašce i oblikovati ga shodno svojim

potrebama. Ako pokaže bilo kakve naznake Elvirinog karaktera, uklonit e ih bezrazmišljanja. I bit e mu lakše nositi se s tom mladom djevojkom nego s Elvirom. Imat e

pokornu, vjernu i poslušnu nevjestu koja e znati svoje obveze i brzo nauiti kako udovoljitisvome mužu.

»Gospodine... gospodine, vaša ruka!« Izgleda da je nesvjesno prstima previše stisnuo

stalak aše pa je pukla i komadi stakla mu je razrezao kožu. »Krvi mu!«, opsovao je i bacioašu u prazan kamin. »ovjee, donesi mi zavoj! Nemoj stajati tu kao neki glupan.«

* * *

»Sutra emo stii u Compiegne, gdje e kralj i prijestolonasljednik doekati MarijuAntoanetu.« Leov je izraz bio pravi uzor neodreenosti. Povorka je stigla u Soissons, trideset iosam kilometara udaljen od Compiegnea, a on je stajao s Cordelijom pred njezinom sobom ugostionici na obali rijeke koja je te veeri ugostila kraljevsko društvo.

»Znam.« Cordelia je odsutno vrtjela uvojak oko prsta, a onda ga stavila u usta.Putovanje je trebalo potrajati još samo jedan dan i njezina je uobiajena živahnost ubrzano

nestajala.Tijekom putovanja Leo je bio ugodan i ljubazan, ali na neki bratski nain. Nekako se



GIGA

61

pobrinuo da nikada ne budu sami, osim kad su jahali u povorci. Svaki je njezin pokušaj darazgovaraju o budunosti njihove veze nailazio na samrtnu tišinu nakon koje je slijedio njegov

brz odlazak. Budui da joj je njegovo društvo bilo neophodno da bi se dobro osjeala,Cordelia je veoma brzo shvatila da se mora ponašati po njegovim pravilima. Zabavljala ga je

površnim i esto pronicljivim askanjem, s primjerenom ozbiljnošu razgovarala o težim te-

mama i iz petnih se žila trudila da se obuzda i ne izjavljuje mu ljubav u svakoj drugojreenici. I išlo joj je dobro, sve dok je predstojei susret s njezinim mužem bio negdje dalekou budunosti. A sada joj je vrijeme istjecalo. Pred sobom je vidjela zastrašujuu i nepoznatu

budunost: bit e pod muževljevim nadzorom i Leo više nee biti odgovoran za nju.»Je li vam palo na pamet da bi tamo mogao biti i vaš suprug i ekati vas?«»Jest.« Žvakala je vrh uvojka. U posljednjih je par sati više nego jednom pomislila na

to. »No radije u pretpostaviti da me eka u Parizu.«»Možda i hoe. Ipak, imam osjeaj da e biti u Compiegneu.«»Ne moram ii u njegov krevet sve dok se ne obavi formalno vjenanje«, rekla je više

za sebe kroz usta puna kose. No Leo ju je uo. Promrmljane su ga rijei samo podsjetile da ona pripada drugome

muškarcu. »To je tako odbojna navika.« Grubo joj je maknuo mokar uvojak iz usta.»To radim samo kad razmišljam o odbojnim mislima.«»Vjerujem da takve misli neete iznositi u javnosti«, obrecnuo se na nju.Duboko je udahnula. Ovo joj je bila posljednja prilika. »Leo, znam da me ne želite za

ljubavnicu...ne... ne, molim vas, saslušajte me«, molila je, vidjevši da se sprema ušutkati je.»Molim vas, pustite me da govorim samo ovaj put.«

»Neu ako namjeravate rei ono što mislim«, otresito je rekao. »Rekao sam vam, nisam ne znam koliko puta, da neu slušati vaše besmislice...«

»Ne, ovo nije besmislica«, gorljivo ga je prekinula. »Još nisam propisno udana zakneza, samo preko opunomoenika. Brak nije konzumiran ni ništa slino, znai da bi semogao poništiti, nije li tako?«

»Što?« U nevjerici je zurio u nju. Ovo je bio novi pristup, ak i za nju samu.»Mogla bih objasniti da se ne želim udati za njega. Da je sve to bila jedna velika

greška. Mogla bih mu rei da se sigurno ne želi oženiti osobom koja ga ne može podnijeti kaosvoga...«

»Jeste li sasvim poludjeli, djevojko? Vjenali ste se za Michaela jednako propisno kaoda vas je u crkvi Sv. Petra vjenao sam papa. Ugovori su potpisani, vaš je miraz na pravomemjestu... Dragi Bože, glava vam je puna bajki.« Prošao je rukom kroz svoju tamnu kosu kojamu veeras nije bila napudrana ni prekrivena perikom.

»Ne vjerujem da se to ne može uiniti«, tvrdoglavo je nastavila. »Ne vjerujem da seumjesto njega ne mogu vjenati za vas.«

»Poslušajte me dobro.« Primio ju je za ramena i govorio kroz stisnute zube: »Utuvitesi u glavu da se ne bih oženio s vama ni da ste jedina žena na svijetu.« Protresao ju je da jošviše naglasi svoju surovu izjavu. Dobio je neodreenu zadovoljštinu ugledavši kako joj iziju nestaje samouvjerenost i odlunost, a na njihovom se mjestu pojavljuje bol. »ini mi seda mislite da samo morate poželjeti nešto i da e se to istoga asa ostvariti. No,Cordelia, ne smijete zaboraviti da su u te vaše fantazije upleteni i drugi ljudi. Ljudi koji imajuvlastita mišljenja i želje. Ja ne želim biti dio vaših udnovatih hirova. Razumijete li me? Je livam dovoljno jasno?« Opet ju je protresao.

Cordeliju je zaprepastila surovost njegovih rijei, njegovo grubo odbijanje. »Ja...mislila sam da vam se sviam«, rekla je drhtavim glasom dok su joj se oi punile suzama.

Oštro je opsovao. »Sviate li mi se ili ne, nema nikakve veze. Nasmrt mi je dojadilo

što me upli-ete u vaše mušiave zamisli i prekrajanje svoje sudbine.«»Neete mi biti ni prijatelj?«, bolno je upitala. »S vama neu moi razgovarati kao s



GIGA

62

Christianom?«»Christianu govorite takve stvari?«»Ja Christianu govorim sve. Oduvijek smo jedno drugome povjeravali svoje tajne.«

Nakratko je zatvorio oi. »Onda pretpostavljam da ste svome prijatelju priali i oMelku?« Nije mu trebala njezina potvrda. Mladi ga je glazbenik gnjevno pogledavao otkako

su prešli rijeku Steyr, kao da je sam Atila, voa Huna.Cordelia nije odgovorila, ali ga je nastavila promatrati oima koje su od boli poprimiletamnosi-vu boju.

»Dragi Bože!«, oajniki je promrsio. Nije mogao podnijeti da ga gleda na takavnain.

»Neete mi biti prijatelj?«, ponovila je i žurno stavila ruku na njegovu. »Leo, meniveoma trebaju prijatelji.«

I trebat e joj prijatelji, i u braku i dok se bude probijala kroz mnogobrojne zapreke naversajskom dvoru. To joj nije mogao uskratiti, ak ni da je želio.

»Bit u vam prijatelj«, izjavio je bez uvijanja. Potom se okrenuo da joj otvori vrataodaje. »Laku no, Cordelia.«

»Laku no, gospodine.« Prošla je uz njega i okrenula lice.Mathilde ju je pozorno promatrala. Njezina je mezimica bila veoma blijeda, oko oiju

su joj se isticali tamni kolobari. »Pretpostavljam da emo uskoro upoznati kneza«, nehajno jerekla dok ju je otkopavala i odvezivala.

»Vjerojatno sutra.« Cordelia je izvukla igle iz kose. Glas joj je bio promukao odsuspregnutih suza. »Ali neu morati ii u njegov krevet sve dok se i formalno ne vjenamo.«

»Da.« Mathilde se zadovoljila kratkim slaganjem. Zbog neega je u ovome trenutkunjezina mezimica bila veoma krhka i nije joj dugo trebalo da pogodi zašto. Vikont joj jevjerojatno zadao samrtni udarac, a Mathilde ne kani upropastiti uinjeno nudei joj svojesuosjeanje i utjehu. Sada je njezina zadaa bila da je pripremi za branu no. Morala se

pobrinuti da uputi djevojku u putenu stranu braka. Vikont Kierston je zapoeo to obuavanjeizvan granica za koje je Mathilde držala da su potrebne, ali nije imalo nikakve svrhe plakatinad prolivenim mlijekom. Priopit e joj nekolicinu mudrih rijei u samoj branoj noi, ondakad Cordelia bude najviše voljna da ih sasluša.

Spremila ju je u krevet kao da je opet malo dijete, poljubila je za laku no, utrnulasvijee i tiho izašla iz sobe.

Ostavši sama, Cordelia je navukla prekriva preko glave i utonula u mrak. Ovo jeradila kad je bila dijete i kad bi joj se dogodilo nešto ružno pa bi instinktivno isklju ila vanjskisvijet, kao da e time što ga ne vidi izbrisati loše stvari. Ali ona više nije bila dijete i ovaobrana iz djetinjstva više nije djelovala. ak su joj se i u ovome skrovištu kukavne misliusredotoile, poprimile gotovo opipljiv oblik i kristalizirale se u oaj.

Nije se htjela udati ni za koga drugoga osim za Lea. Pomisao da bi je mogao diratinetko drugi osim njega, ispunila ju je gaenjem i stravom. Kako li e izdržati ono što je eka?Odluno je maknula pokriva s lica i legla na lea. Samosažalijevanjem nee postii

ništa. Mora otkriti ega se boji i suoiti se s time.Leo nije volio svoga šurjaka. Ta joj je spoznaja prekinula nit misli. Kako je to mogla

znati? On nikad ništa nije rekao, ali bi mu se u oima pojavio odreeni izraz kad bi spomenuokneza - mraan izraz koji bi nestajao toliko brzo da joj se katkada inilo da ga je umislila.

Je li to možda imalo kakve veze s Leovom sestrom? Je li je tiranizirao?Treba li se bojati još neega, osim samog tjelesnog branog ina? Treba li se bojati

njega samoga?Ova joj je pomisao bila toliko zapanjujua da je uspravno sjela. Leo bi je sigurno

upozorio da je znao nešto o njezinom suprugu. Sigurno nikad ne bi poticao njihov brak niti se prihvatio uloge koju je odigrao. Leo je bio suviše astan da bi uinio nešto što se protivi



GIGA

63

njegovoj savjesti, u što se i sama dobro uvjerila.Opet je legla i šurila se ispod perine da se zaštiti od none hladnoe. Valjda je

saznala sve što treba znati.Putovanje je zapoela kao da se nalazi u oara-vajuem snu. udesna je ljubav sve

okupala nježnom ružiastom svjetlošu. Pred njom je bio zlatni dvorac Versailles i novi život

pun slobode i užitaka. No dolaskom zore taj se san razbio u komadie. Njezina ljubav nikadnee doživjeti ispunjenje dok je udana za ostarjelog neznanca. Više nije plovila po morulijepih obeanja. Sad je bila promrzla i uplašena i drhtala je na obali tajanstvenog jezera jer jojse po prvi put, otkako je krenula iz Bea, razjasnila njezina situacija.

Prevrnula se na bok i privukla koljena, pokušavajui se opustiti. Morala je spavati. Nosan ju je izbjegavao. Bacala se i prevrtala po krevetu, glava joj je vrvjela nepovezanimmislima i nedefiniranim strahovima. Pitala se prolazi li i Toaneta kroz sline strepnje pa je

poželjela da mogu zajedno provesti no, kao što su to mnogo puta inile u djetinjstvu, ležei uistome krevetu i razmjenjujui svoje tajne i snove.

Tik pred svitanje napokon je zaspala dubokim snom i probudila se nimalo odmorna,teška poput olova i nesretna kad je Mathilde razmaknula zavjese na krevetu. »Mathilde,

molim te, pripremi mi jahau odoru. Mislim da e mi goditi svježi zrak. Možda me torazbudi.« Zijevala je dok je sjedila na rubu kreveta. Boljelo ju je cijelo tijelo, osjeala seumorno.

Mathilde joj je dobacila znalaki pogled. »Loša no?«»Umorna sam i loše volje, Mathilde.« Skoila je s kreveta, zakopala glavu u

Mathildine utješne grudi i vrsto ovila ruke oko dadiljinog struka. »Osjeam se prestrašeno i jadno.«

Mathilde ju je grlila i gladila po kosi. »Hajde, hajde, zlato.«Cordelia se pripila uz nju onako kako je to esto znala initi u djetinjstvu. Mathilde bi

joj uvijek ulila novu snagu. Uspravila se nakon nekoliko minuta i slabašno se nasmiješila.»Sad mi je bolje.«

Mathilde je kimnula i potapšala je po obrazu. »Stvari nikad nisu toliko loše kolikoizgledaju. Donijet u malo vješti je lijeske za tvoje oi.« Donijela je komadi tkaninenatopljen u vodicu od vješti je lijeske. Cordelia je legla na leda i pritisnula ublažujuu tkaninuna bolne oi dok je Mathilde etkala njezinu jahau odoru od plavog baršuna obrubljenusrebrnom ipkom.

Cordelia se još uvijek osjeala iscrpljeno kad je Mathilde izašla iz sobe, ali je baremznala da ne izgleda onako loše kao što se osjea. Leo je stajao u konjušnici gostionice i

promatrao kako konjušar osedlava njihove konje. Okrenuo se kad je došla i pozdravio jekimanjem glave. Brzo ga je odmjerila i zakljuila da ni on nije spavao ništa više od nje.Djelovao je blijedo i izmueno. Možda ovo ipak nee biti tako radostan dan za njega. No,

kako je ovo uope mogla i pomisliti nakon onoga što joj je rekao? Morat

e prestati sa svojimmaštarijama.

»Nema razloga da danas ne jašem, zar ne gospodine?« Udarala je biem po svojimizmama. Odluila je da e ga uobiajeno pozdraviti, razgovarati s njime kao da se ona groznascena nikada nije dogodila, kao da on nikada nije izgovorio one strašne rijei. No glas joj je

bio napet, suze su joj zapinjale u grlu poput tvrdog oraha, a otkrila je i da ga ne može pogledati u oi.

»Jutros možete jahati, no nakon ruka trebali biste se voziti u koiji. Vaš suprugekuje da prikladno putujete«, bezizražajno je rekao.

»Jer nešto drugo ne bi odgovaralo mome položaju?« Ako ne bude mislila na Lea, akose usredotoi samo na neutralne teme, suze e nestati iz grla i glas e joj opet normalno

zvuati.»Vjerojatno.« Leo se teškom mukom suzdržavao da je ne pomiluje po obrazu, da



GIGA

64

otkloni tu napetost s njezinih dražesnih usana, da odagna njezinu uoljivu tugu i porekne svešto je izgovorio. No to bi bilo suludo. Nije smio odstupiti od svoga stajališta, inae bi svanjegova okrutnost bila uzaludna.

»Da li se knez jako brine za svoj ugled, položaj i svu tu pompu?« Ogledala se naokolo po sviti koja se pripremala otii iz Soissonsa.

»Versailles se veoma brine.«Je li namjerno izbjegavao njezino pitanje? »A moj suprug?«, nije odustajala.»Vjerujem da se brine«, odvratio je ljuljajui se u sedlu. »Ali ve sam vam rekao da u

Versaillesu vlada pompozni protokol.«Cordelia je ispružila nogu prema konjušaru koji je ekao da joj pomogne popeti se na

konja. »Brine li se knez više nego što je to uobiajeno?« Primila je uzde i okrenula konja dauz Lea izjaše iz dvorišta.

Leo se namrštio. Elvira mu se jednom požalila da Michael ima veoma krute stavove.Mrzio je svako odstupanje od onoga što je držao prikladnim. Imao je i neke ustaljene rituale.Kad je Leo navalio da bude precizna, samo se nasmijala i promijenila temu. No sjetio se da ga

je taj razgovor pomalo uznemirio. Zapravo su ga u to vrijeme pomalo uznemirivali mnogi

njihovi razgovori. U jednakoj mjeri ono što je Elvira govorila, kao i ono što nije htjela rei.»Gospodine?«, zazvala ga je Cordelia.Odmahnuo je glavom kao da otresa sjenke prošlosti i naprasito rekao: »Ne znam.

Michael je diplomat, politiar. Drži se pravila svake igre. Mari za vanjski izgled, jednako kaoi svi u Versaillesu. Saznat ete sami.«

Nije imala srca da ga dalje ispituje pa su cijelo jutro jahali u napetoj tišini. Zaustavilisu se na desnoj obali rijeke Aisne radi podnevnog osvježenja. Mještani su se u mnoštvuokupili oko stolova postavljenih za piknik, razjapljenih usta zurei u pri-jestolonasljednicu injezinu svitu. Marija Antoaneta je bila oarana rustikalnim ambijentom i neformal-nošu.Pozvala je Cordeliju da sjedne za njezin stol i blebetala kao svraka.

Toaneta oito nije bila nimalo zabrinuta i svakako nije izgledala kao da je provela besanu no. Cordelia je zakljuila da je posve nestala ona ucviljena djevojka koja je patila zadomom. Pretvorila se u ovu oduševljenu i ugodnu princezu koja je s djetinjim zadovoljstvom is dolinom nadutošu uživala u pažnji i iskazivanju poštovanja mještana.

»Doi, idemo prošetati meu narodom.« Osovila se na noge u hrpi svile boje slame.Zataknula je ruku za Cordelijinu. »Šetat emo meu njima i pozdravljati ih. Oni su sadamoji podanici i silno želim da me vole.«

Ljudi su doista bili skloni svojoj buduoj kraljici te su je nerado pustili kad je došlovrijeme za povratak u koiju.

Lucette su skinuli sedlo i vratili je na zaelje povorke. Koijaš s Von Sachsenovimgrbom na vratima bio je spreman. Leo ju je ve ekao pred ulazom u koiju. Dok mu je

Cordelia prilazila, iz mnoštva se pojavio Christian vodei konja prema njima.Cordelijino se lice ozarilo. S Christianom je barem mogla srdano razgovarati.

Njegovo prijateljstvo puno ljubavi nije bila maštarija. Podigla je suknje i potr ala premanjemu. »Christiane, kako si?« Pridigla se na prste da ga poljubi, zaboravljajui da se nalaze u

javnosti. »Razmišljala sam o tomu gdje bi se mogao smjestiti u Parizu.«»Cordelia, trebali biste znati da ne smijete udovoljavati sebi i javno iskazivati

osjeaje«, prekorio ju je Leo suhim glasom kad im je prišao. »I vi, Christiane, takoer. I vi,kao i svi ostali, znate da se vaše blisko prijateljstvo mora držati podalje od oiju javnosti.«

Christian je porumenio. »Znam gdje su granice prijateljstva, gospodine«, zajedljivo jerekao.

»Gospodine, znate li kamo bi Christian mogao ii kad stignemo u Pariz?«, brzo je

upitala Cordelia.»Cordelia, ne treba mi vikontova pomo«, ukoeno se usprotivio Christian. »Savršeno



GIGA

65

sam sposoban pobrinuti se za sebe.«»Ali radi se o nepoznatom gradu, a lord Kierston e te financirati. Naravno da e ti

pomoi, hoete li?« Okrenula je svoje velike tirkizne oi prema njemu. »Vjerujem da eteispuniti obeanje, gospodine?«

Pomislio je kako je gotovo pravo olakšanje vidjeti kako joj se oi sada pune gnjevnim

prkosom, umjesto ogor enjem osobe ije je povjerenje naglo izigrano. Nije se obazirao na prkos, ve je mirno rekao Christianu: »Dat u vam adresu ugledne i jeftine kue koja izdajesobe. Tamo e vam biti prilino udobno dok se sami ne snaete.«

Leo je otvorio vrata koije. »Doite, povorka kree.« Pomogao je Cordeliji da se popne, a potom se popeo i on.

Cordelia se nagnula preko prozora. »Christiane, razgovarat emo kad stignemo uCompiegne.« Promatrala ga je dok se udaljavao na konju, jašui prema zaelju povorke, a

potom se naslonila na jastuice.»Pomoi ete mu, zar ne?«»Ako bude htio prihvatiti moju pomo.« Okrenuo je glavu da pogleda kroz prozor.

Požalio je što je sino bio onako okrutan, ali je u tom trenutku osjeao još nešto osim žaljenja.

Nije oekivao da e se osjeati ovako osamljeno i tužno. Obavio je svoju dužnost premaCordeliji i Michaelu. Odolio je napasti, osim onog jednog puta, iako mu je to bilo neštonajteže što je uinio. Sada više nee dolaziti u napast. Od trenutka kad Cordelia bude

predstavljena svome suprugu, dušom i tijelom pripadat e Michaelu. A to ga je saznanjeispunilo turobnim žaljenjem.

U tri su sata stigli do mjesta Berneuil na rubu šume Compiegne. Dva jahaa iz kraljevesvite doekala su ih s viješu da je Njegovo Velianstvo odluilo da ono samo otprati svojunovu unuku u Compiegne. On i prijestolonasljednik udaljeni su samo pet minuta jahanja.

»Neoekivana ast«, primijetio je Leo. »Obino se kralj ne izlaže takvom naporu.«Kad Cordelia nije odgovorila, Leo je izašao iz koije. »Doite.« Ispružio joj je ruku.

Njezina je ruka tek oešala njegovu dok je izlazila iz koije. Nesvjesno je podigla bradu dok se ogledala naokolo.

To je bio toliko oit pokušaj pribiranja hrabrosti da mu je srce krvarilo zbog nje.»Hrabro. Stvari nikad nisu onoliko loše koliko izgledaju.« Toplo joj se nasmiješio.»Ne želim se udati za njega«, rekla je srditim šapatom. »Ja volim vas, Leo.«»Dosta!«, grubo joj je naredio. »Takav govor nee donijeti ništa dobra, samo štetu.«Snažno je zagrizla usnicu. Stigli su do prijestolonasljednice i njezine svite koja je

stajala uz koije i ekala kralja. Toaneta je bacila pogled preko ramena i uhvatila Cordelijin. Na trenutak je napravila grimasu, kao da opet izvode dje je vragolije, samo što se sadaCordelia nije mogla prisiliti da joj uzvrati. A tada je zrak ispunio topot kopita i škripaželjeznih kotaa na nepoploanoj cesti pa se prijestolonasljednica brzo okrenula i uspravila

ramena.Kraljevska je konjica stigla na mali gradski trg uz trijumfalne zvukove trublji, bubnjeva, talambasa i oboa. Bila je to golema skupina stražara, vojnika, konjanika i koija.

Kralj je izašao iz prve koije u pratnji mladia koji se ukoeno i nervozno ogledavao po okupljenom društvu.

»Je li to prijestolonasljednik?«, šapnula je Cordelia Leu, zaboravivši na vlastite jade.»Jest. Veoma je sramežljiv.«Htjela je komentirati kako je mladi neprivlaan, ali je primjedbu zadržala za sebe i

promatrala kako je Toaneta pred kraljem pala na koljena, a on ju je podigao, toplo poljubio i povukao prema svome unuku. Luj-August je sramežljivo poljubio svoju nevjestu, na opeklicanje i pljeskanje promatraa.

Knez Michael von Sachsen kr io si je put kroz mnoštvo prema svome šurjaku. Nekoliko je minuta prouavao mladu ženu koja je stajala uz vikonta. Bila je odjevena



GIGA

66

prvoklasno i elegantno, kao što je i oekivao. Lice joj je bilo veoma ozbiljno, gotovosumorno. U svome je branom životu imao dovoljno lakomislenosti i živahnosti i za više

brakova, pomislio je, nimalo nezadovoljan djevojinim ozbiljnim izgledom. Uz malo sreeona e znati ugušiti lakomislenost njegovih k eri koju mu je prijavila Louise de Nevry. Iakonije mogao zamisliti Što bi njih dvije mogle lakomislenoga uiniti osim smijanja, ali ih je

vjerojatno njihova guvernanta bolje poznavala od njega.»Vikonte Kierston.« Na formalan je nain pozdravio svoga šurjaka.Leo ga je promatrao kad mu je pristupio. Naklonio se. »Kneže Von Sachsen.

Dopustite mi da vam predstavim kneginju Von Sachsen.«Cordelia se naklonila. Njezin ju je suprug primio za ruku i podigao da je poljubi, a

potom joj je usnama lagano okrznuo obraz.»Madame, želim vam dobrodošlicu.«»Hvala vam, gospodine.« Nije se mogla sjetiti što bi drugo mogla kazati. Knez je

veoma sliio portretu na minijaturi. Nije bio zgodan. Kosa mu je bila skrivena ispod perike,ali su mu obrve bile sijede. Bio je malo debeo, ali ne suviše - osim ako netko nije navikao navitko i lijepo razvijeno tijelo Lea Beaumota.

Prisilila se da se nasmiješi i pogledala ga u njegove blijede oi. Stojei pokraj nje, Leo je neodreeno zurio u daljinu. Knez se odjednom namrštio, sjena je zastrla njegove oi. Kaoda mu se nije svidjelo ono što je vidio.

»Veeras emo prenoiti u Compiegneu«, izjavio je knez jednolinim i pomalonazalnim glasom, bez imalo topline. »Dogovorio sam da se brak formalno sklopi kad sutranaveer stignemo u Pariz. Bit e to tih obred, ali sam uvjeren, Leo, da ete nas poastitisvojom nazonošu.« Okrenuo se i nasmiješio svome šurjaku. Škrto izvijanje usana koje jeCordeliju neugodno podsjetilo na gujin jezik. Pogledala je Lea. Izraz mu se nije promijenio,samo se naklonio i promrmljao da je poašen pozivom.

Cordeliju je opet preplavio snažan osjeaj da Leo ne voli kneza. Nije to uoila uonome što je rekao, ve u njegovim oima. Jednako je tako osjetila kako iz njega isijavagnjev. Što je to? Promatrala je dvojicu muškaraca. Knez Michael mu je ponudio svoju

burmuticu, Leo je uzeo prstohvat i zahvalio se. Površno gledano, u tom prizoru i njihovommeusobnom ponašanju nije bilo nieg negativnog, ali se Cordelia mogla zakleti da je ispod

površine kljuala duboka struja antagonizma.Zašto? Moralo je imati neke veze s Elvirom. Ali što?Leo se borio s vrtlogom emocija koje je uvijek u njemu izazivala prisutnost njegovog

šurjaka. Michael je bio živ. Elvira je bila mrtva. Leo nije bio prisutan na samrtnoj posteljisvoje sestre, nije znao ništa o njezinoj bolesti sve dok nije umrla. No je li Michael uinio svešto je bilo u njegovoj moi da je spasi? Ovo ga je pitanje muilo jednako kao i brzina kojom

je umrla. Brzo, nenadano. Jednog je dana stajala na suncu, blistava, vesela i puna života.

Sljedeeg je dana bila prazno truplo u lijesu. A on nije bio tamo da je spasi ni da pati zajednos njom. I nikad nee znati je li uinjeno sve što se moglo uiniti.»Doite, trebali bismo se vratiti u koiju.« Knez je pokazao na kraljevsku svitu koja je

ulazila u koije. »Ja u putovati s vama. Vjerujem da ima mjesta?« Svoje je pristojno pitanjeuputio Leu.

Leo je potisnuo svoju tugu i srdžbu i opet se našao u sunanom poslijepodnevu.»Michael, ostavit u vas da se upoznate sa svojom ženom. Ja u rado jahati.«

»Želim vam zbogom, Cordelia.« Naklonio se i ispružio ruku tihoj Cordeliji koja je umunom šoku shvatila da je on uistinu kani ostaviti ovdje samu.

Naklonila se i pružila mu ruku. Oi su joj bile širom otvorene, u njima bolan izraz,glas joj je bio neuobiajeno beznadan. »Navikla sam se na vaše društvo, gospodine. Ne znam

kako u dalje bez njega. Hoemo li vas vidjeti u Compiegneu?«»Neete. Mislim da u se odmah vratiti u Pariz.



GIGA

67

Sad imate pratnju svoga supruga, više vam ne treba moje društvo, gospo.« Uporno ju je gledao, želei da prestane izgledati utueno. To e sigurno privui Michaelovu pažnju.

»Onda mi dopustite da vam se zahvalim što ste se brinuli za mene, gospodine.«inilo mu se da se pribrala. Osmijeh joj je bio slabašan, ali je ipak bio osmijeh.

»Bilo mi je zadovoljstvo.« Podigao je njezinu ruku do svojih usta i poljubio je.

Dodir njegovih usana opržio joj je kožu kroz rukavice i u djeliu sekunde ljubav joj jezasjala u oima takvim intenzitetom da je gotovo odvratio pogled. Potom je primila svogasupruga pod ruku i okrenula se.

Leo ih je promatrao kako hodaju kroz buno mnoštvo, onda se okrenuo i otišao.Osjeao se prazno. Pomisao na Michaela i Cordeliju odjednom mu je postala nepodnošljiva.Pomisao na njegove ruke na njezinoj svježoj koži, kako njegov dodir uzbuuje tu predivnuiskrenu senzualnost, izazvalo mu je okus žui u ustima. Elvira mu se nikada nije povjerila oMichaelovom voenju ljubavi i njezin je brat poštivao tu diskreciju, iako je ta suzdržanost bilaneuobiajena za njegovu neugodno iskrenu sestru. Sada ga je muila opsesivna znatiželja koja

je istovremeno bila i bolna i voajeristika.»Lorde Kierston.«

Zastao je i okrenuo se na poziv Christiana Percossija. Leov izraz nije bio nimaloohrabrujui. U ovome mu trenutku nisu trebali još i optužujui komentari mladogaglazbenika. No Christian je izgledao onako žalosno i ubogo kako se Leo osjeao.

»Hoe li s njom sve biti u redu?« Christian je bio bez daha, kosa mu je bilaraskuštrana, u smeim je osjeajnim oima imao izgubljen pogled.

»Sa svojim je suprugom.«»Jest, ali kakav je on ovjek?« Stiskao je svoje duge uske šake. »Zna li on koliko je

Cordelia posebna? Hoe li je znati cijeniti?«Leo je polako ispuhnuo zrak. »Nadam se da hoe«, napokon je rekao i okrenuo se, a

zatim se sjetio da ovaj mladi na neki nain ovisi o njemu. »Kad stignete u Pariz, otiite doBelle Etoile u ulici Saint-Honore. Spomenite moje ime. Ja u vas tamo nai za dan-dva.«

»Idete li sada u Compiegne?«»Ne. Idem ravno u Pariz. Vidimo se, Christiane.« Mahnuo je rukom mladiu da ode te

otišao i on sam, ostavljajui Christiana tjeskobno samoga na gradskom trgu koji se ubrzano praznio. Christian je napokon otišao u potragu za svojim konjem. Slijedit e povorku doCompiegnea. ak i ako ne bude mogao razgovarati s Cordelijom, barem e biti u njezinoj

blizini. inilo mu se da je od vikonta bilo bezobzirno ostaviti je samu sada kad su joj najvišetrebala poznata lica.

Leo je ušao kroz vrata niske kr me. »Mome, vina!«Momak je žurno zašao za šank i vratio se s vr em crnog vina i kositrenim peharom.

Leo mu je mrzovoljno kimnuo i napunio pehar. Ispio ga je do dna i pripremio se za dugo

poslijepodne u Bakhovom društvu. Sutradane se održati Cordelijino vjen

anje, a on je nanjega namjeravao doi sa strašnom glavoboljom i ulima otupjelim od vina.

* * *

Knez Michael pomogao je Cordeliji da ue u koiju, a onda ušao i on sam. Sjeo je, poravnao skute svoga ogrtaa od brokata, namjestio ma.

Pretjerani pedantni pokreti, pomislila je Cordelia. ovjek koji se brine za detalje, kojiželi da stvari budu u savršenom redu. Potpuna suprotnost njoj.

»Poašena sam što ste mi došli ususret, gospodine«, odvažila se rei. Led se mora naneki nain probiti.

»Nije vrijedno spomena«, rekao je. Napokon je bio zadovoljan sa svojom odjeom pa ju je pogledao. »U normalnim okolnostima ja bih vas, naravno doekao u Parizu. No kako je



GIGA

68

Njegovo Velianstvo htjelo krenuti na put, inilo mi se prikladnim da ga pratim po vlastitom poslu.«

Suh kao prašina, pomislila je Cordelia. Sigurno je mogao rei nešto toplije, nešto višeohrabrujue. Promatrala je svoje ruke u krilu. Zraka sunca obasjala je narukvicu-zmiju nanjezinom zglavku. Dodirnula ju je i opet pokušala: »I moram vam zahvaliti na ovom

prekrasnom zarunikom daru, gospodine. Dijamantna je papuica predivna.« Podigla jezglavak da mu je pokaže. Mali je privjesak veselo zaigrao. »Zanimaju me ovi drugi privjesci.«Slegnuo je ramenima. »Ne znam ništa o njihovoj povijesti. Ve su bili na narukvici

kad sam je kupio za svoju...« Naglo je stao kad je pomislio da bi ipak možda bilo netaktinospomenuti njezinu prijašnju vlasnicu. Istina je bila da je ovaj dar bio previše dobar da stojineiskorišten, a on nije odobravao nepotrebno trošenje.

Elviri je dobro pristajala narukvica. Kupio joj ju je kad su se rodile djevojice. Tada jeto bila ekstravagantna i hirovita gesta koju je sada prezirao. Mislio je da njezin neobian obliksavršeno odgovara toj ženi. Na kraju se pokazalo koliko je bio u pravu. Narukvica je

prikazivala zmiju i jabuku i bila je namijenjena Elviri - zavodnici, prevarantici, lažljivici,kurvi. Bila je kurva kad ju je prvi put uzeo u svome krevetu i bila je kurva na svojoj samrtnoj

postelji.Preplavio ga je stari luki gnjev pa je zatvorio oi da ga obuzda. To je gotovo.

Elvira je platila svoje. Sad je imao novu ženu.Otvorio je oi i poeo je prouavati. I ova je posjedovala smionost. Zamijetio je to kad

ga je maloprije pogledala u oi. Trebala je spustiti pogled prije njega, no ona ga je nastavila pomalo prkosno gledati, što se njemu nije ni najmanje svidjelo. Meutim, bila je mlada inevina. Potpuna suprotnost Elviri. A on e ubrzo iskorijeniti svu njezinu odvažnost koja munije bila po volji.

Cordelia se pitala zbog ega nije dovršio reenicu, ali nije navaljivala. Lice mu je bilozatvoreno i mrano. Kakav li je ovjek ovaj njezin suprug? Ubrzo e otkriti.



GIGA

69

Deseto poglavlje

Do kraja veeri u Compiegneu, Michael još uvijek nije zakljuio kakva mu je žena. Nedostajala joj je ponizna smjernost koju je oekivao od jedne mlade osobe odgojene nadvoru Marije Terezije. Imala je nježan glas, sladak i melodiozan i nije mogao otkriti nikakvenaznake neprimjerenosti ni drskosti u govoru i ponašanju.

U korist joj je išlo i to što se na dvoru osjeala kao kod kue. Pri upoznavanju skraljem ponašala se besprijekorno otmjeno, ni prestrašeno ni presmiono, a i Njegovom seVelianstvu veoma svidjela. Žena koja uživa naklonost kralja i koja je povjerljiva osoba

prijestolonasljednice je veoma važna imovina.Odluio je da e priekati s prosudbom dok ne sazna nešto više o njoj. Kad je

kraljevsko društvo napokon otišlo na spavanje, prišao je svojoj nevjesti koja je razgovarala ili, bolje reeno, slušala monolog starije vojvotkinje.

»Oprostite, madame, moram odvesti svoju ženu.«

Cordelia je pogledala iza svoga ramena odakle je dolazio nazalan glas i na trenutak seu njezinim oima pojavilo olakšanje što je spašena. No odmah je spustila pogled, jer je tospašavanje samo nagovijestilo trenutak kojega se užasavala cijele veeri. Što e se sadadogoditi?

ekuje li njezin suprug tjelesnu intimnost? Od pomisli je zadrhtala, jednako kao i od poljupca.

»Ah, da, neu vam više uskraivati vašu ženu, prine.« Vojvotkinja je otvorila lepezu iuz pako-stan smiješak rekla: »Dobro je poznato koliko mlada nevjesta može potaknuti snagumuškarca koji je malo... pa, koji više nije u cvijetu mladosti, da tako kažem.«

Knez Michael se samo naklonio. Ni traak bilo kakvog osjeaja nije mu prešao prekolica. »Želim vam laku no, madame.«

Cordelia se naklonila vojvotkinji i primila supruga pod ruku. »Kakve li vještice!«,rekla je.»Što ste rekli?«, Michael nije mogao vjerovati svojim ušima. Pogledao je naokolo da

vidi je li još netko uo ovaj neuveni komentar.»Rekla sam da je vještica«, ponovila je, nesvjesna sablažnjenosti svoga supruga. »Rei

nešto tako ogavno i pakosno... i vama i meni.«»Zar ste se takvim jezikom služili u Beu?«, hladno je upitao.»Oh.« Shvatila je svoju grešku. Izgleda da nije dobro zapoela. »Molim da mi

oprostite, gospodine. Bojim se da katkada znam biti iskrena.« Skrušeno mu se nasmiješila.»Draga moja, tu ete svoju sklonost nauiti kontrolirati«, izjavio je, oito nimalo

dirnut osmijehom. »A nauit ete i da je vojvotkinjina pakost neznatna u usporedbi s pakošu

veine ljudi u Versaillesu. Ako se budete obazirali na to, bit ete predmet ismijavanja.Uvjeravam vas da to neu tolerirati kod svoje supruge.« Ova je grubost bila tolikoneoekivana i toliko žestoka, da je nastavila zuriti u njega oima punim potresenosti izaprepaštenja dok joj je osmijeh polako blijedio s lica.

Michael je sa zadovoljstvom promatrao njezinu zbunjenost, zamijetivši da su jojsivoplave oi zapravo veoma lijepe i da izgledaju još ljepše kad je potresena. Slabine su mumalo zadrhtale.

Cordelia je užasnuto uoila raanje želje u muževim oima. Taj je izraz nauila prepoznavati prošle godine, kad se njezina pozicija na dvoru promijenila iz djeteta udebitanticu i kada je postala centar pažnje jednog mladog dvoranina. No od onoga što jevidjela u suprugovim požudnim oima, zadrhtala je. Osim požude, uoila je i nemilosrdnost.

»Razumjeli ste me«, rekao je.I predobro. Kimnula je glavom. »Bili ste veoma jasni, gospodine.«



GIGA

70

»Dobro. I sve dok me budete slušali, dobro emo se slagati. Doite, otpratit u vas unaše odaje.« Primio joj je ruku i odluno je zataknuo za svoju. Osjeajui muninu, pitala senamjerava li zadovoljiti svoj iznenadni apetit.

»Hoete li veeras igrati karte, gospodine?« Zvukovi iz prostorija za kartanje pokrajsalona ukazivali su na to da su se okorjeli kockari spremali za no.

»Ne, ne veeras«, otresito se rekao, paradirajui s njom kroz salon, kimajui glavom ismiješei se onim svojim gujinim osmijehom od uha do uha kad bi sreo poznata lica. »Sutrae biti dug dan. Kralj je prijazno predložio da bismo se trebali formalno vjenati u privatnojkapeli Hotel de Villa u Parizu.«

ula sam kad ste rekli da e to biti tihi obred.« Nee mu dopustiti da zamijetidrhtanje u njenom glasu, iako se borila da suzbije paniku. Nije bila spremna za branu no.

Ne veeras. Ona se pripremala da se s time suoi sutra, nije se mogla suoiti ovakonepripremljena.

»Da, bit e. Samo vikont Kierston i nekolicina bliskih prijatelja.«»I vaše k eri?«»Dragi Bože, zbog ega bi one bile prisutne?« Izgledao je istinski zaprepašten tim

prijedlogom.»Mislila sam da bi to možda bilo prikladno«, rekla je. Oito je napravila još jednu

grešku.»Nikako«, izjavio je odluno i otvorio vrata njezine odaje. »One e ekati kod kue da

vam dolino ukažu svoje poštovanje.«Iskrivila je lice i okrenula glavu dok je mimo njega ulazila u odaju. Nije zvualo kao

topao i ljubazan nain upoznavanja. Knez je ušao za njom i za sobom vrsto zatvorio vrata.Opet ju je preplavio val munine. No sigurno joj nee uiniti ništa pred Mathildeom.

Mathilde je ustala sa stolice gdje je krpila rasparani rub jedne od Cordelijinih haljinate se naklonila svom novom gospodaru.

»Znai, vi ste kneginjina sluškinja.«»Da, gospodine. Zovem se Mathilde. Brinem se za svoju gospu otkako je bila

dojene.« Mathilde je bila prava slika i prilika smjerne podložnosti kad se opet naklonila. Uovoj poniznoj sluškinji nije bilo ni traka odlune žene koju je vikont Kierston upoznao. No iona i Cordelia su znale da bi je knez Michael mogao bez premišljanja izbaciti iz kue ako nestekne njegovu naklonost.

»Mathilde je bila moja dojilja.«Michael se namrštio. »Treba vam sluškinja koja je dobro upoznata s obiajima na

dvoru. Stara dojilja teško bi se mogla nazvati primjerenom za osobnu sluškinju pruskogizaslanika.«

Cordelia je brzo razmišljala. »Bit e kako vama odgovara, gospodine«, rekla je

nastojei zvu

ati pokorno. »Naravno, vi znate bolje od mene, ali Mathilde uživa velikunaklonost carice Marije Terezije. esto je služila i samu prijestolonasljednicu i uživala je

veliko cariino povjerenje.« Na to je Michael razmislio. Iako su bili daleko od Bea, bilo je dobro poznato da

Marija Terezija ima uši na svakome dvoru. Ne bi bilo dobro da veleposlanik uvrijediaustrijsku caricu ak ni u jednoj tako sitnoj stvari kao što je otpuštanje postarije osobnesluškinje. »Dobro, vidjet emo kako e raditi. Ako bude potrebno, mogu unajmiti pravuosobnu sluškinju za vas, a vaša dojilja može raditi kao pralja ili švelja.«

Cordelia je pogledala Mathildu iji je izraz bio posve ravnodušan dok je ostala udubokom naklonu. »Sigurna sam da ete se uvjeriti kako je Mathilde verzirana u svimdužnostima osobne sluškinje, kao i u bilo kojim drugima, gospodine.«

Michaela je živcirala ova upornost. »Ja u to najbolje prosuditi. Sumnjam da bilo kojaod vas dvije tono zna što je potrebno za takav položaj u Versaillesu. Kako biste i mogle



GIGA

71

znati?« Mahnuo je Mathildi. »Ženo, spremi svoju gospodaricu u krevet i javi mi kad budespremna.«

Cordeliji su se oznojili dlanovi.»Uini to brzo«, naložio je, okrenuo se i kooperno otišao iz odaje.»Mathilde, nisam spremna za veeras.« Uznemireno se ushodala po sobi. »Mislim da

ne bih mogla podnijeti da me veeras dodirne.«»Prihvatit eš ono što ti život nosi, kao što su radile žene prije tebe i kao što e raditione poslije tebe«, mirno je odvratila Mathilde. »No ne mislim da e te knez uzeti veeras. On

je ovjek koji se drži pravila.« Poela je otkopavati njezinu haljinu.»Otkud to znaš?« Cordelia je iskoraila iz podsuknje.Mathilde je slegnula ramenima. Prsti su joj bili zauzeti Cordelijinim vrpcama. »Draga,

ja znam mnogo toga što se ni ne mora izgovoriti, no rei u ti ovo. Ne volim tog ovjeka. Imau njemu nešto ega se moramo uvati.«

ega?« Cordelia je podigla ruke da izvadi igle iz kose. Mathilde je uvijek znalanaslutiti ono što su ljudi pokušavali sakriti o sebi i njezina bi je intuitivna pronicljivost uvijek

prosvijetlila.

»Još nisam sigurna.« Odnijela je haljinu u ormar. »Osjeam neku tamu... neku mranutajnu koju skriva. S vremenom e se saznati.«

Ne previše prosvijetljujue niti ohrabrujue, ali Cordelia nije navaljivala.Kad je Cordelia bila u krevetu, Mathilde je protresla jastuk ispod njezine glave i

poravnala pokriva. »Znai, poslat u ti supruga.« Popravila je Cordelijinu ipkom obrubljenunonu kapicu i kritiki je odmjerila. »Lijepa kao slika«, rekla je i odjednom se jako namrštila.»I janje pred klanje ako se tom ovjeku prohtije«, dodala je ispod glasa dok je odlazila iz sobeda pošalje po kneza. No nee mu se prohtjeti ako ona bude mogla bilo što uiniti.

Cordelia je opet osjetila strepnju kad je ostala sama. Stavila je jedan raspušteni uvojaku usta i poela sisati njegov kraj, pitajui se je li Mathilde zaista naslutila pravu prirodu knezaMichaela.

U sobu je ušao Michael, odjeven u kuni ogrta od smeeg baršuna. Nije nosio periku,siva mu je kosa bila svezana na zatiljku. Na tjemenu mu je bila prilino prorijeena, iako sumu obrve bile upave. Mathilde se vrzmala uz vrata.

Knez je prišao krevetu. Odmjerio je svoju nevjestu i onda se iznenada nasmiješio. Iopet je Cordeliju podsjetio na guju koja paluca jezikom pa je taj osmijeh nimalo nije ohrabrio.Shvatila je da još uvijek sisa kosu pa je žurno zataknula uvojak iza uha.

»Djetinjasta navika«, primijetio je sjedajui na rub kreveta. »No vi ste veoma mladi.«»Odrast u, gospodine.« Odluila je da mu nee dopustiti da uoi koliko ga se boji.

Uzvratila mu je pogled.Jedan se trenutak Michael nije ni pomaknuo, a potom je preko ramena zapovjedio:

»Ostavi nas, ženo.«Vrata su se tiho zatvorila za Mathildeom.Michael se nagnuo, palcem i kažiprstom primio Cordelijinu bradu i približio joj svoje

usne. Osjetivši gnušanje, Cordelia je zatvorila oi, a kad je još više pritisnuo svoje usne i prstima joj vrše stisnuo bradu, poela se boriti za zrak. Pritisnuo je svoje usne na njezinezube. Osjetivši kako joj pokušava silom otvoriti usta svojim jezikom, još ih je više stisnula,

pružajui mu otpor svom snagom. Napokon se povukao, maknuo joj prste s lica. Otvorila jei i u njegovima ugledala istu požudu.

»Još ste nevini, zar ne?«, rekao je ne skrivajui zadovoljstvo. »Morate nauiti damuškar evim potrebama treba udovoljiti s više volje, draga moja.«

Ustao je s kreveta, erekcija mu je stršila pod ogrtaem. Stajao je i promatrao je stavivši

ruke na bokove tako da ona može vidjeti izboinu ispod njegovog ogrtaa.Uistinu je veoma privlana, pomislio je Michael. Strah i nevinost su joj tako dobro



GIGA

72

pristajali. Njezina se draž toliko razlikovala od Elvirine profinjene zavodljivosti. A njezinmladenaki miris, svježina kože i modrocrni odsjaj u bujnoj kosi bili su osvježavajua

promjena naspram bludnica s kojima je povremeno uživao nakon Elvirine smrti.»Sutra emo zapoeti«, rekao je otvarajui vrata. »Vidjet emo se ujutro. Rano emo

krenuti u Pariz.«

ula sam da e kraljeva svita ostati ovdje nekoliko dana.« Preplašeno se trgnula izotupjelosti.»Ali nema potrebe da ostajemo s njima«, obavijestio ju je knez. »Draga moja, vi niste

lanica prijestolonasljedniine svite. Odsada se od vas ne oekuje da je svakodnevno posjeujete, vi ete voditi svoj život.« Vrata su se zatvorila za njim.

Nadlanicom je trljala po ustima, oajniki se pokušavajui otresti sjeanja na njegoveusne. Njezin i Toanetin život bili su isprepleteni otkako pamti. Od najranijeg su djetinjstvadijelile svoje tajne, radosti i probleme. Obje su znale da e nadvojvotkinjina budunost biti odvelikog javnog znaenja i da Cordelijin život nee toliko biti u žarištu javnosti, premda nijesama tako izabrala. Pa ipak Cordelia sve do sada nije shvatila da nije u potpunosti shvatilakoliko e njezin i Toanetin život biti razdvojeni kad jednom završi ovo putovanje.

I tek je sada u cijelosti shvatila koliko je osamljena.

* * *

»Hoemo li veeras upoznati novu majku, madame?« Sylvie je stavila nokat palca uusta i brzo ga ispljunula. U svojemu je uzbuenju zaboravila na žutu kremu odurnog mirisa.

»Vjenanje e se održati u šest sati«, izjavila je madame De Nevry. »Nemam pojmakad e vaš otac sa suprugom doi kui, a budui da od kneza nisam dobila nikakve upute,

pretpostavljam da e to biti nakon što vas dvije odete na spavanje. Mislim da e kneginjaujutro poslati po vas.« Guvernanta je uzela Bibliju. »A sada završi svoj šav, Sylvie. Amelia,taj je porub posve kriv. Raspori ga i poni iznova.« Louise je nastavila naglas itati Knjigu oJobu.

»Pitam se hoemo li joj se svidjeti«, šapnula je Amelia svojoj sestri tako tiho, da tonitko osim njih dvije nije mogao uti. Prignule bi glave jednu do druge i neujno micaleusnama. Amelia je zapoela pomno rašivati nepravilne šavove.

»Vjerojatno neemo«, promrmljala je njezina sestra. »Vjerojatno je ista kao papa. Bite zauzeta poslovima na dvoru.«

»Jesi li rekla nešto, Sylvie?« Madame ju je oštro pogledala preko svojih cvikera.»Ne, madame.« Sylvie je odmahnula glavom gledajui je nedužnim pogledom preko

zgužvane tkanine koju je pokušavala sašiti.Guvernanta je sumnjiavo promatrala blizanke. Dvije identine svijetle glave sagnute

nad radovima, dva para još uvijek debeljuškastih ruku koje nespretno pokušavaju udjenutikonac u iglu. »Ne želim uti ni glas sve dok ne završim s itanjem«, obznanila je i opet uzelasvetu knjigu.

Amelia je svojim malim stopalom nagazila sestrinu nogu. »Madame, mogu li pitatihoe li i monsieur Leo doi poslije vjenanja?«

»Nemam pojma.«Amelia se povukla. Monsieur Leo nije bio omiljena tema njihove guvernante.Louise je naškubila usne. Svim je srcem osuivala vikonta. Zbog njega bi se

djevojice uvijek uzbuivale jer im je neprimjereno ugaao. A kad je to pokušala rei knezu,on je na brzinu okonao razgovor. Iz toga je shvatila kako joj nije dopušteno žaliti se našurjaka svog poslodavca te da vikont Kierston može po svojoj volji razmaziti djecu. Louise se

samo mora nadati da e nova kneginja uvidjeti koliko je to ludo i primijeniti svoj utjecaj.Usta su joj se još više stisnula. Monsieur Brion, majordom, nije bio osobito



GIGA

73

zainteresiran da joj pruži informacije o novoj kneginji. Ili je uistinu znao veoma malo o njojili je samo htio muiti guvernantu. Rekao je samo da vjeruje kako e biti mlaa od prethodnegospodarice i da je austrijska plemkinja.

Austrijski je dvor bio poznat po strogom poštivanju formalnosti i ceremonija. CaricaMarija Terezija bila je poznata diljem cijelog civiliziranog svijeta kao veoma moralna žena

koja vlada svojom zemljom primjenjujui najviše etike standarde te da ne tolerira nemoralno ponašanje na svom dvoru. Mlada žena odgojena u takvom ozra ju sigurno e se držatinajviših standarda i u uionici. Ona e sigurno poduprijeti napore madame De Nevry da svoještienice odgoji u uzorne mlade žene koje znaju svoje dužnosti, znaju da mogu govoriti samokad im se obrate i znaju poštivati one koji nad njima imaju autoritet.

Louise je stvorila sliku nove žene svoga poslodavca. Nitko joj nije opisao gospu niti joj je pokazao minijaturu, ali je, pomnim razmišljanjem i uz pomo onoga što je znala o potrebama i ukusima svog poslodavca, stvorila sliku ozbiljne, religiozne i poštovanja vrijednemlade žene koja u potpuno sti zna što joj je dužnost. Njezina e mladost samo olakšati Louisida i dalje bude nadležna za obrazovanje djece. Ne bi je trebalo biti teško uvjeriti da je onaguvernanta koja odmalena poznaje svoje štienice te da ona zna što je najbolje za njih.

Bilo je kasno poslijepodne, a Louise je maloprije uživala u hranjivom ruku. Glava joj je pala na grudi, glas zastao usred reenice. Uljuljkana ovim utješnim mislima i pomalo pripita nakon uobiajenog uživanja u vinu za rukom, zadrijemala je. Malo je i zahrkala,glava joj je pala na grudi pa se brzo ispravila. Pogledala je svoje štienice koje su sjedileuspravne kao svijee nasuprot njoj, oi su im blistale od smijeha.

Guvernanta se zakašljala, poravnala cvikere i opet zapoela s itanjem. Djevojice suse revno prihvatile svojih igala, ali je Louise i dalje bila nelagodno svjesna da jedvasuzdržavaju smijeh. Ipak, nije rekla ništa da ne bi još više srozala svoje dostojanstvo. Njezin

je glas nastavio dalje svojim jednolinim tonom sve dok sat nije otkucao šest. Amelia i Sylviesu odmah podigle glave i razmijenile poglede. To je bilo vrijeme vjenanja.

* * *

Vikont Kierston zauzeo je svoje mjesto u prvoj klupi kraljeve privatne kapele u Hotelde Villeu. Svirka orgulja orila se do zabata, poštedjevši ga sudjelovanja u nagaanjima koja jeuo oko sebe. Svi su govorili o kneževoj nevjesti. Nijedan od uzvanika nije bio uCompiegneu, tako da nitko od njih nije još vidio mladu ženu. Zasuli su ga pitanjima odtrenutka kad je stigao u kapelu. Je li lijepa? Je li joj kralj naklonjen? Koliko ima godina?Odgovarao je kratko, odbijajui da ga uvuku u traeve, tako da su ispitivai napokon nevoljkoodustali.

Zatvorio je oi zbog upornog bubnjanja u sljepoonicama. Loše crno vino iz kr me u

Compiegneu i više je nego dobro obavilo svoj zadatak, uvukavši ga u pijani zaborav još prijezore. Probudio se prije podneva s odvratnom glavoboljom, muninom i još odvratnijimraspoloženjem.

»Kierstone, jeste li bili u Beu kad je izbio onaj skandal o cariinom glazbeniku?«Okrugao se gospodin u grimiznom i zlatnom baršunu nagnuo preko njegovog ramena s klupeiza njega, mašui žustro lepezom kad se iz kadionice uzdigao dim tamjana. »uo sam glasineda je uenik koji se spominje u skandalu došao u Pariz.«

Leo se prisilio da usredotoi svoj obamrli mozak. Cordelia je prebacila odgovornost zaChristiana na njegova lea. »Da, ja u ga financirati dok ne nae pokrovitelja«, rekao je,znajui da vojvoda De Carillac drži sebe za najistaknutijeg pokrovitelja umjetnosti. »Mladi ima božanstven talent«, nastavio je. »Siguran sam da nee trebati tražiti pokrovitelja im ga

kralj prvi put uje.«»Ah.« Carillac je trljao bradu, sitne su mu oice zasjale iz mesnatih nabora. »Kažete



GIGA

74

da je trenutno slobodan? Vi mu ne namjeravate biti pokrovitelj?«»Nisam ja za to, moj gospodine«, hladno je odvratio Leo. Da bi bio uspješan

pokrovitelj, trebalo mu je mnogo više od onoga što je on imao; i oholosti, i utjecaja i bogatstva. Osim toga, pokrovitelji su se, uz površnu civiliziranost, meusobno natjecali zaumjetnike koji bi mogli uspjeti. Carillac je bio jedan od najbezobzirnijih natjecatelja na tom

polju pa, ako mu pobudi zanimanje za Christiana, tada e mladi glazbenik biti na dobrome putu da postane slavan.»Dobro, dobro«, mrmljao je Carillac i kimao glavom. »Još emo o ovome

razgovarati.«U kapeli je nastalo oekivano komešanje. Leo se okrenuo i pogledao prema vratima.

Isprva su njegove bolne i krvlju podlivene oi vidjele samo blistanje zlata. Kako mu se to se blještavilo približavalo, tako se pretvorilo u Cordeliju. Crna joj je kosa bila podvuena podkapu od zlatnih niti i dijamantima optoenu tijaru, ostavljajui joj posve izloženo blijedo lice.Dok je prolazila uz njega, sreli se im se pogledi. Njezine su oi bile najtamniji ugljen s malimdrhtavim svjetlima tinjajue pei u dubinama. Zatim je nastavila dalje i primila kneza podruku. Orgulje su nakon završnog akorda utihnule kad su stigli pred oltar.

Misa je ve bila zapoela kad se Christian neujno uvukao kroz vrata te krenuo u bonu lau držei se tamnih sjena. Naravno, nije imao pozivnicu, ali je osjeao da je veomavažno da bude ovdje uz Cordeliju. Nitko drugi iz njezine prošlosti nije prisustvovaovjenanju. Toaneta je još uvijek bila u Compiegneu, a vikont joj je bio novi prijatelj koji jenije poznavao tako dobro kao Christian. On nije sudjelovao u njihovoj prošlosti.

Christian se zaustavio u sjenci mramornog stupa odakle je mogao vidjeti par predoltarom. Knez je bio impozantna figura u bogatom damastnom odijelu krem boje obrubljenomsrebrnom ipkom. Ramena su mu bila široka, trbuh se lagano isticao. Izgledao je kao bivši,neko mišiav i snažan sportaš koji se malo zapustio. No sve je u njegovom izgledu ukazivalona samopouzdanje i autoritet ovjeka koji je naviknut na mo i utjecaj. Unato težini svojehaljine od zlata i blistanju dijamanata u kosi, Cordelia je pored svoga supruga izgledala krhko,gotovo bestjelesno.

Knez joj je primio ruku i nataknuo prethodno blagoslovljeni prsten na prst. Christian je promatrao kako je Cordelia njemu uinila isto. Bilo je gotovo. Christian je pogledao prekolae u prvu klupu za kojom je sjedio vikont Kierston. Izraz na licu kao da mu je bio isklesan ukamenu. Ukoeno se držao, šakama je stiskao naslon klupe. Christian je vidio da su mu lanci

pobijeljeli. Ovo je bio muškarac za kojeg mu je priznala da ga voli. Muškarac koji, kako jerekla, nee prihvatiti tu ljubav jer ne želi priznati vlastite osjeaje. U ovom sveanom trenutkuChristianu se, u slabo osvijetljenoj kapeli ispunjenoj teškim mirisom tamjana, uinilo da jeLeo Beaumont spoznao dubinu svojih osjeaja koji su se mogli opisati samo kao neizmjerna

bol.

Nevjesta i mladoženja vraali su se kroz la

u. Cordelijino je lice bilo blje

e nego prije, ako je to uope bilo mogue. Ruka u rukavici poivala joj je na suprugovom damastnom

rukavu. Ovaj put nije pogledala prema Leu, ve je pogled usmjerila na etvorinu svjetla ispredsebe. Nastojala je izbaciti iz misli svaki aspekt ovog obreda, toliko slinog onomu koji seodržao u Beu, a opet toliko razliitog. Leova je prisutnost u kapeli bila toliko snažna, da ju jegotovo mogla osjetiti kao auru oko sebe. Poželjela je plakati, vrištati da je sve to pogrešno,

psovati ovu neizrecivu nepravdu. No nije mogla uiniti ništa od toga.Kad su iz kapele izašli u dvorište, svjež veernji zrak razbistrio joj je glavu od

zagušljivog tamjana i košmarnih misli. Sada se osjeala kao da je odijeljena od sebe i svojeokoline. estitke je ula kao da dolaze iz daljine, jedva je registrirala znatiželjne oi i brze

potajne procjene nove pridošlice u zatvoreni krug života na versajskom dvoru. Istinski je bila

svjesna samo kneza Michaela. Osjeala ga je kao golemu prisutnost pokraj sebe.»Kneginjo, molim primite moje estitke.«



GIGA

75

Leov ju je glas trgnuo i vratio u stvarnost. Pogledala ga je, svjesna iznenadnogrumenila na svojim obrazima. Lice mu je bilo poput maske, oi zamuene. Naklonio se.

I Cordelia se naklonila. »Hvala vam, gospodine.« Glas joj je bio tih i naas ju jezamalo preplavio osjeaj bespomonosti. Htjela se baciti u njegov zagrljaj, rei mu da je

podigne i odnese daleko od ovoga mjesta. Da snom ljubavi odagna ovu košmarnu stvarnost.

»Pridružit ete nam se u Rue du Bac na primanju, Leo?« Knez Michael smiješio seonim svojim gujinim osmijehom. Izgledao je samozadovoljno, a tako se i osjeao. Nevjestamu je bila jako lijepa u svojoj zlatnoj vjenanici, a njezina je mala ruka na njegovom rukavudrhtala od razumljive strepnje djevice. Predstojea mu je no obeavala sate i sate užitka.Posesivno je stavio ruku na Cordelijinu dok mu je upuivao poziv.

Leo je vidio taj pokret. U grlu je osjetio okus žui.»Molim da me ispriate, kneže«, rekao je uz još jedan formalan naklon.»Ali ne, zaista vas neu ispriati. Uinili ste mi tako veliku uslugu, dragi Leo. Hajde,

Cordelia, pozovite ga i vi. I vi njegovom gospodstvu dugujete veliku zahvalnost što se takoljubazno brinuo za vas na putovanju. Insistirajte da nam se pridruži na slavlju tako da mumožemo prikladno zahvaliti.«

Boja je sada izblijedjela na njezinim obrazima. Znala je da ne bi mogla podnijeti da seLeo pridruži toj travestiji slavlja. Ona e se svakom minutom užasavati trenutka kad slavljudoe kraj i kad je njezin suprug odnese u brani krevet. Leova prisutnost na toj javnojceremoniji bila bi joj nepodnošljiva.

»Uistinu vam dugujem veliku zahvalnost za svu vašu brigu, lorde Kierston«, promrmljala je. »No, gospodine, možda je njegovo gospodstvo umorno od puta.«

»Nebesa, vidio sam lorda Kierstona kako jaše u lovu cijeli dan i potom pleše cijeluno«, rekao je knez Michael. »Dajte, ovjee, recite da ete nam se pridružiti.«

Na trenutak Leo nije vidio lakog izlaza.Tada je uzeo Michaela za ruku i brzim ga pokretom povukao ustranu. Govorio je tihim

glasom: »Moram vas zamoliti da me ispriate, Michael. Ova prigoda... sretna je, znam... novraa mi tolike uspomene na Elviru i njezino vjenanje da bih bio slabo društvo.«

Michael je nerado rekao: »Tada ne smijem insistirati. No ubrzo ete nas posjetiti?«»Naravno.« Leo se okrenuo prema Cordeliji koja se upirala da uje što govore, iako se

pretvarala da nije nimalo znatiželjna. »Molim da me ispriate, madame. Imam nekog drugog posla. Ali molim da opet primite moje estitke i želje da budete sretni.«

Podigla je bradu i rekla glasnije nego išta drugo dosad: »Vjerujem da ete ubrzo doi posjetiti k eri moga supruga. esto ste priali da ste im veoma privrženi.«

Leo se kratko naklonio u znak neizreenog pristajanja i baš kad je htio otii, ugledao je Christiana koji se vrzmao na udaljenosti od nekoliko metara. »Michael, dopustite mi davam predstavim Christiana Percossija. Tek je došao iz Bea gdje je bio uenik dvorskog

skladatelja.« Pozvao je mladia da im pri

e.»Christian je moj blizak pri - poznanik«, dobacila je Cordelia, toplo se smiješei

Christianu kad se ovaj naklonio knezu. Naas je zaboravila na vlastite brige, želei uinitinešto za svoga prijatelja. »Imao je malo problema s Polignyjem, svojim uiteljem, koji jeukrao njegov rad i sada mu treba novi pokrovitelj. Vikont Kierston je bio toliko ljubazan daga u poetku financira.« Ispružila je ruku prema Christianu i povukla ga naprijed.

Michael je rumenog mladia obdario hladnim pogledom. »Vi ste poznanik moje žene,gospodine?«

»Družili smo se kad smo bili djeca«, rekla je Cordelia.»Nisam pitao vas, madame«, ledenim je glasom rekao Michael. »Ne podnosim da mi

se upada u rije.«

Od ovog je javnog prijekora Cordelijino lice postalo grimizno. Nepromišljene rijeiobrane i napada ve su joj bile na usnama, ali ih je ipak uz golemi napor uspjela zadržati za



GIGA

76

sebe. Oima je prostrijelila Lea ije je lice bilo mrano. Christianu se zavezao jezik.»Mislim da je odvratna i sama pomisao da se netko tko ima položaj na dvoru kao moja

supruga druži s pukim glazbenikom, i k tomu tek uenikom«, nastavio je Michael istimledenim glasom. »Vikont Kierston vas možda može financirati, ali moja supruga nee nikomu

priznati da ste joj poznanik.« Odsjeno je Leu kimnuo glavom i okrenuo se na peti. »Doite,

Cordelia.« Primio ju je za ruku i odveo.Bacila je jedan pogled preko ramena na povrijeenog i zaprepaštenog Christiana te namrano vi-kontovo lice i zatim odluno rekla: »Gospodine, moram prosvjedovati zbog togašto ste me na ovaj nain ponizili. Mislim da nije bilo potrebno da me korite pred prijateljima.«

»Vaši prijatelji ne mogu biti osobe koje su ispod vašeg društvenog položaja«, rekao je.»Niti me možete prekidati niti ete razlagati svoje mišljenje a da vas se ne pita. To nijedolino i neu tolerirati da moja supruga istupa u javnosti. Vjerujem da sam bio jasan.«

Stigle su koije koje e ih odvesti do Michaelova dvorca u Rue du Bac. Cordeliju suobuzele srdžba i zbunjenost. Nitko nikad nije govorio s njom na tako uvredljiv na in. Ljudi su

je slušali kad bi govorila; bila je inteligentna i naitana i prilino zabavna. Bila je navikla damisli svojom glavom, a ovaj joj je muškarac naredio da odsad mora biti nijema i ne imati

vlastito mišljenje.Oh, Bože, kakav li je to život zapo injala? Michael joj je pomogao da ue u koiju. Na licu je imao samozadovoljan izraz kao da

je upravo obavio neki važan zadatak. Popeo se u koiju nakon nje i sjeo na nasuprotnosjedalo, gledajui je gotovo grabežljivim pogledom. Naslonila se na sjedalo i zatvorila oi.

Nije mogla podnijeti pogled na njega, tako samozadovoljnog, tako... tako uzbu enog.



GIGA

77

Jedanaesto poglavlje

Još je bila rana veer kad je i posljednji uzvanik otišao iz kneževog dvorca u Rue duBac. Slavlje je bilo veoma suzdržano i dostojanstveno, a i Cordelijina strepnja da e u branuložnicu biti otpraena usred razuzdanih prostakih povika, pokazala se neosnovanom.

Na gornji su je kat otpratile tri starije gospoe, kneževe daljnje roakinje, koje nisu pokazale nikakvu nakanu da mladoj nevjesti pruže kakvu rije mudrosti, opreza ili ohrabrenja.Dok su spremale nevjestu u krevet, razgovarale su o uzvanicima na svadbi pa se Cordelia

poela osjeati kao neugodna smetnja njihovim traevima.»Mesdames, Mathilde e se izvrsno pobrinuti za mene«, odvažila se rei. Drhtala je

košulji jer je samozvana osobna služavka koja je držala njezinu svadbenu nonu opravuizgleda zaboravila što bi s njom trebala uiniti; toliko je bila zaokupljena detaljnom analizomfrizure madame Du Barry.

Mathilde je prezirno frknula nosom i vješto uzela opravu iz ženinih ruku,

promrmljavši: »Kneginjae se nasmrt prehladiti.«Kontesa Lejeune je trepnula oima. Oito se u udu vratila u stvarnost. »Jeste li rekli

nešto, draga?«, upitala je Cordeliju koja je svlaila košulju.»Samo to da sam vam veoma zahvalna na vašoj pažnji, mesdames, i da e se dalje

moja sluškinja pobrinuti za sve. Sigurno se želite vratiti kui dok je još rano«, promumljala jekroz hrpu kose koju je raskuštrala dok je svlaila košulju preko glave.

»Oh, ali mi vas moramo spremiti u krevet, knez to oekuje od nas«, izjavila je kontesakimajui svojim družicama koje su joj uzvratile silovitim kimanjem. »No rekla bih da e sevaša sluškinja bolje od nas pobrinuti za vas pa emo mi sjesti tamo i priekati dok ne budete ukrevetu.«

Cordelia je napravila grimasu i pogledala Mathildu. Njezina je dojilja odmahivala

glavom i naškubila usne dok je prebacivala tešku nonu košulju obrubljenu ipkom prekoCordelijine glave. askanje triju žena kraj kamina pojaavalo se i stišavalo u neprekinutomritmu dok je Mathilde etkala nevjestinu kosu, poravnavala ipku na nonoj košulji irazotkrivala krevet.

»Moja je gospodarica u krevetu«, glasno je obznanila, prekriživši ruke na pregai ignjevno gledajui tri žene. Može ona izigravati poniznu sluškinju u kneževoj prisutnosti, alise ovih triju starijih traerica nije nimalo bojala.

»Oh, znai da je naš posao gotov«, izjavila je kontesa i prišla krevetu gdje je Cordelialijegala pod plahtu. »Želim vam laku no, draga moja.«

»Mesdames.« Žene su se okupile oko kreveta, a ona je okrenula glavu kad su joj poele dobacivati poljupce. »Neizmjerno sam vam zahvalna na vašoj pažnji.«

Ironija u njezinom glasu nije doprla do njih. Smiješile su se, dobacile joj još poljubacai otišle iz sobe i dalje avrljajui.

»Mogla sam to uiniti i bez te beskorisne bagre«, izjavila je Mathilde. »Ne znam štomisle da su dobrog uinile.«

»Sumnjam da uope razmišljaju o tomu.« Veselje je nestalo iz njezinih oiju. Naslonila se na jastuke, lice joj je bilo veoma blijedo na bijelome platnu. »Voljela bih da seovo ne mora dogoditi, Mathilde.«

»Gluposti. Sad si udana žena, a udane žene imaju odnose sa svojim muževima«, vedro je rekla dojilja. Dodala je Cordeliji malu posudu od alabastera. »Stavi ovu pomast prije negošto ti doe muž. Olakšat e penetraciju.«

Izravna suhoparna izjava više ju je od iega drugog podsjetila na stvarnost onoga što

e se dogoditi. Cordelia je otvorila poklopac. »Što je to?«»Biljna pomast. Ona e pripremiti tvoje tijelo za primanje tvoga muža i ublažiti bol



GIGA

78

ako on ne bude obziran.«»Obziran? Kako?« Umoila je prst u pomast bez mirisa. Znala je da su Mathildeine

rijei veoma važne, a ipak joj se inilo kao da postoje na nekoj drugoj razini i da pristižu donje iz goleme udaljenosti.

Mathilde je naškubila usne. »Zbog onoga što se dogodilo izmeu tebe i vikonta,

gubitak nevinosti ne bi ti bio toliko bolan da ti ju je tada htio oduzeti«, izjavila je. »No rijetkokoji muškarac u tim stvarima misli na svoju ženu. I zato brzo upotrijebi pomast. Uskoro e tidoi suprug.«

Cordelia ju je poslušala. inilo joj se da ne može sebe povezati s time što radi, kao dato radi netko drugi. Vrata su se otvorila dok je vraala Mathildi posudicu od alabastera. Ona

ju je spustila u džep pregae, okrenula se i duboko se naklonila pozdravljajui kneza.Cordelia je vidjela da u hodniku iza njezinog supruga stoje još dvojica muškaraca -

vjerojatno njegova ceremonijalna pratnja za prvu branu no. Michael se okrenuo i tiho imnešto rekao preko ramena. Zauo se smijeh, potom su se vrata hodnika zatvorila. Michael jestupio u odaju. Nosio je kuni ogrta od brokata. Kad je pogledao ukoenu i blijedu figuru navelikom krevetu, Cordelia je uoila grabežljivost u njegovim oima i samozadovoljan, gotovo

pobjedniki trzaj usana.»Možeš otii, ženo.« Nazalni mu je glas bio hrapav.Mathilde je bacila još jedan pogled na krevet. U djeliu sekunde srela je Cordelijin

pogled i zatim je, gotovo neprimjetno, odluno kimnula glavom i požurila iz sobe. Tiho jezatvorila vrata za sobom. No kad se našla vani, povukla se u sjenu tapiserije koja je visjela nazidu, sjela i ekala. Više ništa nije mogla uiniti da pomogne svojoj mezimici, ali e joj baremostati u blizini.

Cordelia je uplašeno gledala muža dok je prilazio krevetu. Nije ništa rekao, samo senagnuo i utrnuo svijee na nonom ormariu. Zatim je podigao ruke i navukao zavjese nakrevetu, zatvorivši ih u mranu špilju. Njen tihi uzdah olakšanja u mranoj tišini nije se ni uood škripe kreveta dok se uspinjao na postelju. Još je uvijek na sebi imao kuni ogrta.

Ništa nisu govorili u narednim sablasnim minutama. Njezina strepnja i gnušanje bili sutoliko snažni, da joj se tijelo vrsto zatvorilo, unato Mathildinoj pomasti. No inilo se danjezin otpor veoma godi Michaelu. ula ga je kako se smije u mraku dok se zabijao u njezinotijelo takvom silinom da je vrištala. inilo joj se da se zabija do same ivice njezine utrobe,kao da se neka strana sila gurala i navaljivala da bi je povrijedila u samu dušu. Osjetila jekako njegovo sjeme istjee u nju, ula je njegov roktaj zadovoljenja, a zatim je izašao iz nje isvom se težinom prevalio na bok.

Nekontrolirano se tresla od fizike boli. Nona joj je košulja bila zabaena do pupka pa ju je uz tihi jecaj gurnula dolje da se pokrije. Ljepljiva tekuina izmeu nogu joj se gadila,ali se nije ni pomaknula, bojei se da ga ne uznemiri. Ležala je i pokušavala smiriti drhtanje,

opet poeti normalno disati i progutati jecaje koji su joj se nakupili u grlu.Odvratan se napad ponovio još nekoliko puta tijekom te beskonane noi. Isprva se

ajniki odupirala, gurala ga od sebe, izvijala tijelo i stiskala bedra. No inilo se da ga njezinotpor samo još više uzbuuje. Njezine je krikove prigušivao šakom koju bi vrsto pritisnuo nanjezina usta, a svoje je tijelo koristio kao da je ovan za probijanje zidina dok bi joj uželjeznom stisku držao zglavke iznad glave. U mraku ga je pokušala ugristi za dlan pa je uzdivljaku psovku prevrtao njezino tijelo sve dok se nije našla licem zakopanim u jastuk, a on

joj je slobodnim rukama nasilu razdvojio noge i upet se zabio u nju.Do sljedeeg je puta nauila lekciju pa je ostala ležati mirno i ukoeno ispod njega, ne

pomaknuvši se ni kad je sve bilo gotovo. I opet joj ništa nije rekao, osim ponekog kratkog brutalnog uzvika. Teško je disao, hrkao je kad bi zaspao, popeo se na nju kad bi opet bio

spreman. Ona je ležala budna, drhtei i osjeajui muninu, ispunjena dubokim gnjevom igaenjem i prema muškarcu koji se prema njoj odnosio s takvim prezirom, i prema vlastitoj



GIGA

79

slabosti što mu se ne suprotstavlja.Sjeanje na one predivne trenutke s Leom u Melku pripadalo je nekom drugom životu

i nekoj drugoj osobi. A ona nikad nee saznati kakva se senzualna uda kriju poslijeeksplozije užitka, nikad nee znati kako je to dijeliti svoje tijelo s osobom koju voliš.

Kad je zora svanula, shvatila je da se mora nekako spasiti iz ovoga braka. Iako

službeno nije mogla prestati biti Michaelova žena, morala je na neki nain zadržati osjeaj tkoi što je ona, odijeliti se od oskvrnua svoga tijela. Morala se uzdiiiznad muževljevih prezira vrijednih i ogavnih naina iskazivanja posesivnosti i

zadržati vlastiti intrgritet. Samo e tako moi zadržati samopoštovanje koje joj je bilo mnogovažnije od pukog nasilja nad njezinim tijelom.

Michael je sada vrsto spavao. Oprezno je kliznula s kreveta i odgrnula zavjese daunutra ue siva jutarnja svjetlost. Krv je zamrljala plahte, zamrljala njezinu nonu košulju,njezina bedra. Tijelo joj je bilo slomljeno i raskomadano. Poput neke starice ukoeno jehodala prema stoliu za umivanje.

»Cordelia? Što radite? Gdje ste?« Michael se probudio i posjeo trepi oima.Odgurnuo je sve zavjese na krevetu i svrnuo pogled na posteljinu. Isti mu je ogavni

pobjedonosni izraz zaigrao oko usana. Pogledao je Cordeliju koja je stajala s krpicom za pranje u ruci. Ugledao je krv na njezinoj nonoj košulji. Vidio je uznemirenost u njezinimima dok je ekala hoe li je opet silovati.

»Rekao bih da vam treba vaša sluškinja«, rekao je ustajui iz kreveta i protežui se.Još je uvijek nosio kuni ogrta koji je bio razvezan pa se otvorio kad je podigao ruke.Cordelia je žurno i zgaeno odvratila pogled.

Michael se nasmijao, veoma zadovoljan nakon prve brane noi. Ispružio je ruku ilagano je udario ispod brade. Ustuknula je i odmaknula se od njega, a on se opetsamozadovoljno nasmijao. »Nauit ete da mi se ne opirete, Cordelia. I uskoro ete nauitikako ete mi udovoljiti.«

»Nisam li vam udovoljila sino, gospodine?« Unato iscrpljenosti, u glasu joj seosjetila zagrižljivost, ali je Michael bio toliko obuzet vlastitim zadovoljstvom da je uo samoono što je htio uti.

»Onoliko koliko djevica može udovoljiti muškarcu«, živahno je rekao vezujui pojas.»Ne tražim od vas da preuzmete inicijativu u tim stvarima, ali morate nauiti sa se spremnije

podajete. Tada ete me savršeno zadovoljiti.« Okretnim korakom krenuo je prema vratima.»Pozvonite sluškinji. Treba vam pomo.« Zvuao je neizmjerno samozadovoljno zbog ovogdokaza svoje potentnosti.

Cordelia je zurila u zatvorena vrata, nastojei se sabrati. Potom je svukla prljavunonu košulju i poela se ribati, toliko ribati, kao da e skinuti sloj kože koji je on okaljao.

Mathilde je bdjela cijelu no i im se knez pojavio u hodniku, pristupila mu je i rekla:

»Da idem sada do svoje gospodarice, gospodine?«»Dragi Bože, ženo! Odakle si se stvorila? Upravo sam rekao kneginji da ti pozvoni.«»Bila sam budna i ekala sve do sada, gospodine.«»Hmm. Znai da si ipak odana osobna sluškinja. Da, idi k njoj. Treba joj pomo.«

Mahnuo je prema vratima uz još jedan samozadovoljan smiješak. Njegova e nevjesta unjemu nai najodanijeg muža. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put bio toliko uzbu en,toliko ispunjen silnom energijom. Sigurno ne otkako je poeo sumnjati u Elvirinu vjernost.

No to je bila davna prošlost. Imao je novu nevjestu i novu životnu snagu. Cordelia ganee razoarati, on e se za to pobrinuti.



GIGA

81

»Možda ne zna. ovjek može imati jedno lice za vanjski svijet, a drugo u svojoj kui.Mora se živjeti u kui da bi se znalo kakvo u njoj vlada raspoloženje.«

»A što je s Leovom sestrom - Elvirom? Ona je živjela ovdje, mora da je mnogo togaznala. Zar mu nije ona rekla?«

»Otkud bismo mi to mogli znati?« Mathilde je odmahnula glavom i promijenila temu.

»Mi emo rješavati svoje probleme, zlato.«Cordelia se oduvijek potpuno pouzdavala u Mathildinu sposobnost rješavanja problema svake vrste. Nije uvijek znala kako je to uspijevala, ali još nije naišla na situacijukoja bi zbunila njezinu staru dadilju. Ova joj je pomisao ulila novu snagu i odvažnost. »Otiiu u dje ju sobu im se odjenem.« Zaboravivši na prijašnju muninu, navalila je na vrui

brioš s pladnja koji je sluškinja odložila na stol. U maloj kupaonici uz spavau sobu lakaj je punio bakrenu kadu iz vr eva koje su gore donijeli pomoni sluge.

»Što misliš, što bih trebala obui? Nešto veselo i svijetlo. Htjela bih da me dožive kaovedru, a ne kao neku ukoenu osobu.«

Mathilde nije mogla sakriti smiješak na nevjerojatnu pomisao da bi netko mogaoCordeliju smatrati ukoenom.

Cordelia se s uzdahom olakšanja spustila u vruu vodu. Mathilde je po površinirazbacala ljekovito bilje i izlila mirisni sadržaj male ampule u vodu. Istog je asa Cordeliaosjetila kako joj nestaje sva ukoenost i bol iz nanesenih ozljeda. Naslonila je glavu na rubkade i zatvorila oi udišui nježan i osvježavajui miris bilja.

Mathilde je pladanj s dorukom stavila uz kadu pa je nakon nekog vremena Cordeliagrickala brioš i pijuckala vruu okoladu dok se vrua para obavijala oko nje. Njezinuobiajeni optimizam napokon je odagnao užas protekle noi. Bio je to pravi pakao, alinajgore je prošlo, jer je sada znala što je najgore. A sada su u dje joj sobi ekale dvije maledjevojice da je upoznaju. Jesu li bile prestrašene, pitala se.

* * *

Madame De Nevry je bila jako loše raspoložena. Poznavajui dobro raspoloženjasvoje guvernante, Amelia i Sylvie su znale da e ovo biti šugav dan od trenutka kad je ubrzonakon svitanja ušla u dje ju sobu i naložila njihovoj sluškinji da im pripremi hladnu kupku.

»Ali meni je ve tako hladno«, zacvilila je Sylvie, stojei bosa na podu i drhturei unonoj košulji. Još je bilo prerano i sunce nije uspjelo zagrijati hladan noni zrak koji jeispunjavao dje ju sobu u kojoj su prozori bili uvijek otvoreni.

»Vaš otac želi da nauite kako treba podnositi neudobnost«, izjavila je madame privršujui djetetovu kosu u vrst vor na vrhu glave. Knez je zapravo samo rekao danjegovu djecu ne treba maziti, ali je guvernanta to tumaila na nain koji je odgovarao

njezinom raspoloženjuSylvie je opet zacvilila kad joj je povukla kosu s ela i zabila joj igle u kožu. Snezadovoljnim izrazom lica, dadilja je podigla dijete i uronila njezino mršavo malo tijelo uledeno hladnu vodu. Sylvie je kriknula iz sveg glasa i dobila šamar od guvernante. Amelia jestajala i gledala ekajui svoj red s više stoicizma od svoje sestre.

Prošle su veeri, dok su ležale u krevetima i osluškivale škripu koija, viku bakljonoša, otvaranje i zatvaranje vrata daleko od dje je sobe, do njih doprli zvukovi slavlja i jedva ujni zvukovi glazbe. Zamišljale su hranu na banketu, no budui da su sva njihova jela bila jednostavna i bezukusna, a nikad nisu bile nigdje drugdje, mogle su zamisliti samo stolnatovaren jagodama i okoladom. To im je katkada donosio monsieur Leo, kad bi se uspioneprimjetno ušuljati u njihovu uionicu.

»Doi, Amelia.« Madame je nestrpljivo pucketala prstima dok je sluškinja vadila jošuvijek vrišteu Sylvie iz ledene vode i zamatala je u debeli runik. Madame je imala mršavo i



GIGA

82

izmueno lice, na usnama i vrhu nosa bile su joj modre mrlje kao da ju je netko pokapaotintom. Na obrazima su joj se isticala dva jarko crvena kruga. Izgleda kao paleta, pomislila jeAmelia, ravnodušno podižui ruke da joj dadilja skine nonu košulju.

Sylvijini su krici utihnuli kad se zamotala u runik. Koža joj više nije bila naježena idrhtanje se smirilo dok su njezinu sestru, usana modrih od hladno e i cvokotavih zuba

polijevali vodom, sapunali i opet polijevali vodom.ak i kad su bile odjevene, nisu se uspjele zagrijati, a ni oskudan doruak od kruha,maslaca i vodnjikavog aja nije nimalo poboljšao stvari. Guvernantin je modri nos poprimioružiastu boju kad je popila svoj aj. Djevojice su primijetile da u šalicu uvijek ulijeva neštoiz male ploške, a tada bi joj obrazi postajali još crveniji.

»Ovoga emo jutra uiti o zemaljskoj kugli.« Louise je štapom pokazala na velikiglobus. »Sylvie, pronai Englesku i reci mi ime glavnoga grada.«

Sylvie je zurila u ispupenja, karije i crte. Njoj je sve to izgledalo isto. Zatvorila jei i uprla kažiprstom.

Louise je stavila svoj cviker i pogledala pokazano mjesto. Da je njoj netko postavio tajzadatak, imala bi problema. No Sylvie je pokazala na pla , nine, a Louise je bila prilino

uvjerena da Engleskanije planinska zemlja. Upravo su se u tom trenutku otvorila vrata i ušla je

zapanjujua vizija koja je u sumornoj prostoriji blistala i blještala od boja. »Dobro jutro.Zovem se Cordelia i došla sam se upoznati s vama.«

Djevojice su otvorenih usta zurile u crnokosu djevojku koja je ušla u njihovu sobu,odjevenu u tirkiznu svilu, u njezine draguljima optoene potpetice koje su kuckale pohrastovim daskama. Smiješila se, usne su joj bile crvene i tople, oi modre i toliko velike, daim se uinilo da e ih progutati. Sagnula se i ispružila Sylvie ruku. Leo joj je spomenuo neštoo vrpcama za kosu, ali se nije mogla sjetiti koja je djevojica nosila koju vrpcu. »Jesi li tiSylvie ili Amelia?«

»Sylvie. Ono je Amelia.«Cordelia je obje djevojice primila za ruku, iznenadivši se koliko su malene. Prije nije

previše marila za djecu, a ove su je dvije ispunile udnim strahopoštovanjem dok su takoozbiljno zurile u nju.

»Kneginjo, nismo vas oekivali.« Ledeni ju je glas nagnao da se uspravi.»Vi ste vjerojatno guvernanta. Madame De Nevry, zar ne?« Toplo se nasmiješila,

mislei da ništa ne bi postigla time da se neprijateljski odnosi prema ovoj odbojnoj ženi.»Tako je, kneginjo. Kao što sam ve rekla, nismo vas oekivali. Knez mi nije dao

nikakve upute.« Trudila se prikriti šok zaprepaštenja, otkrivši da ova prikaza nimalo ne sliinjezinoj slici nove kneginje Von Sachsen. Ta, djevojka tek što nije i sama završila školovanje,a bila je lijepa. ak ni Louisine zavidne oi nisu mogle porei izvanrednu ljepotu koja je

isijavala iz kneginje.»Pa nije, vjerojatno zato što niti ne zna da sam ovdje«, veselo je rekla Cordelia.»Mislila sam da e biti bolje da se upoznam sa Sylvie i Amelijom bez formalnosti i sve tezbrke.« Okrenula se prema djevojicama koje su je još uvijek s nevjericom gledale širomotvorenih usta. »Hoemo li biti prijateljice, što mislite? Ja se nadam da hoemo.« Opet ih je

primila za ruke i nastavila ih držati u toplom stisku.»Oh, da«, jednoglasno su rekle uz ushieni uzdah. »Poznajete li monsieur Lea? I on

nam je prijatelj.«»Da, poznajem ga«, rekla je, ne obazirui se na guvernantino gunanje. »Poznajem ga

jako dobro, dakle, svi emo biti prijatelji.« Uspravila se da i guvernantu ukljui u razgovor.ula sam od svoga supruga i samoga vikonta Kierstona da njegovo gospodstvo esto

posjeuje svoje neakinje.«»Može biti«, izustila je Louise pomaknuvši samo usne. »Meutim, kneginjo, molim da

i



GIGA

83

nas ispriate. Djeca imaju nastavu.«»Oh, tako je žalosno što imaju nastavu na dan moga dolaska.« Cordelia je nabrala nos

kad je prišla bliže k guvernanti pod izlikom da promatra globus. »Imate poduku izzemljopisa?«

»Imali smo«, zajedljivo je rekla Louise.

Cordelia je kimnula. Njezine su se sumnje potvrdile. Žena je smrdjela kao ba va, a tek je bilo devet sati ujutro. Michael sigurno ne zna da guvernanta njegovih k eri pije. No ona ezasad to saznanje ipak zadržati za sebe. Mora još mnogo toga saznati o ovom domainstvu.

»Onda u vas ostaviti«, popustljivo je dodala. »Ali bih voljela da me djevojice posjete u budoaru prije ruka. Vi ih ne morate pratiti.« Udijelila je guvernanti blještavosmijeh. »Recimo, u jedan sat.« Sagnula se i brzo poljubila djecu. »Uskoro emo se moi

bolje upoznati.« Potom je otišla ostavljajui Sylvie i Ameliju u toploj omamljenosti, a njihovuguvernantu ledeno ukoenu poput stalagmita.

»Vježbajte rukopis«, naredila je i pokazala na stol, pera i pergament. Naglo je sjela kraj praznog kamina i zagledala se u svoj odraz na ulaštenoj pregradi.

Kradomice je iz džepa izvadila malu srebrnu plošku i brzo otpila iz nje. Nije mogla vjerovati

da je knez odobrio nenajavljeni posjet svoje nevjeste njegovoj djeci. Živio je rutinirano,uvijek se pridržavajui svojih obiaja i navika. Izdao je stroga pravila za ponašanje u uionici,kao i u ostalom dijelu kue. I što je knez Michael uope radio s tom taštom, prevrtljivom,nepostojanom i nepravovjernom mladom nevjestom?

Otpila je još jedan gutljaj. Prema onomu što je znala o svome roaku, on nee dugotolerirati te djevojine osobine.

* * *

Cordelia se vratila u glavni dio dvorca. Spuštala se izrezbarenim stubištem u veliko predvorje s mramornim stupovima i prostranim mramornim podom, kad se odjednomniotkuda pojavio monsieur Brion, prišao stubištu gizdavim korakom i duboko joj se nakloniokad je stigla na dno stubišta. »Mogu li nešto uiniti za vas, kneginjo?«

»Da, voljela bih da me provedete po dvorcu. I htjela bih se upoznati s domaicom ikuharicom.« Toplo mu se nasmiješila, ali je majordom stekao dojam da nee biti lako izai nakraj s ovom novom gospodaricom, unato njezinoj mladosti.

»Madame, ako imate upute za kuharicu ili domaicu, bit e mi drago da im to prenesem.«

Cordelia je odmahnula glavom. »Oh, mislim da to nee biti potrebno, monsieur Brion.Posve sam sposobna da im sama izdajem upute. Molim vas da im kažete da u podne do u umoj budoar. A sad vas molim da me provedete naokolo.«

»Cordelia, želite li nešto?«Okrenula se zauvši muževljev glas. Stajao je na vratima na lijevoj strani predvorja, asudei prema ubrusu u ruci, vjerojatno je bio usred doruka. Nepomino je promatralanjegove ruke. Bile su etvrtaste, debelih prstiju i s upercima sivih dlaka na lancima. Uinilo

joj se da joj se koža povukla sve do kostiju kad se sjetila da su te odvratne ruke bile nanjezinom tijelu. Teškom se mukom uspjela savladati da ne ustukne.

»Zamolila sam monsieur Briona da me prati u razgledavanju dvorca, gospodine.«Michael je malo razmislio o ovome, ali nije našao nijednu zamjerku. »Svakako«,

rekao je kimnuvši Brionu. »Za sat u vremena biti u knjižnici. Možete mi se tamo pridružiti,madame.«

Cordelia je prihvatila naklonivši se. Priekala je da se vrati svom prekinutom

dorukovanju, a onda se okrenula majordomu. »Hoemo li?« Monsieur Brion se naklonio. Ovo je bila druk ija nevjesta od njezine prethodnice: ne



GIGA

84

toliko profinjena ni mudra, ali je ipak u njoj osjetio neku snagu. U ovoj je kui trebalo stjecati prijatelje kad god se moglo. »Gdje želite zapoeti, madame?«

* * *

Sat vremena kasnije monsieur Brion je uveo svoju novu gospodaricu u knjižnicu. Jošuvijek nije stekao potpuno mišljenje o kneginji. Sablažnjivo se neformalno odnosila premaslugama koje su sretali, ali su pitanja koja mu je postavljala o domainstvu bila neugodno

pronicljiva, tako da se uvjerio kako je njegova prijašnja procjena bila ispravna - ispod površine krila se nevjerojatna snaga volje.

Kad je njegova supruga ušla, Michael je pažljivo obrisao vrh pera, stavio ga savršeno poravnatog uz rub bugaice i tek je onda ustao iza radnog stola.

»Nadam se da ste zadovoljni onime što ste vidjeli, madame.« Cordelia se nije mogla prisiliti da napravi korak bliže svome suprugu. »Imate

prekrasan dvorac, gospodine. Posebno su me oduševile Boucherove slike u malom salonu.«Mora nauiti normalno razgovarati s ovim ovjekom. Mora odijeliti dnevnog supruga od onog

nonog silovatelja. Ako to ne bude mogla, zgazit e je poput mrava.Michael se okrenuo prema svom radnom stolu. Sitnim i preciznim pokretima posuo je

pijesak po listu na kojemu je maloprije pisao i zatvorio u kožu uvezanu knjigu. »Jeste lizamijetili Rembrandte u galeriji?«

»Jesam, ali mi se više svia Canaletto.« Promatrala ga je kako odnosi knjigu doželjezom okovane škrinje ispod prozora. Iz džepa je izvadio klju, otkljuao škrinju i s

jednakom pomnjom spremio knjigu unutra. Potom je spustio poklopac i zakljuao škrinju.Cordelia nije mogla vidjeti što je u škrinji, ali joj se u inilo veoma neobinim što zakljuavasvoje rukopise. No onda se sjetila da bi to mogle biti diplomatske tajne i zapažanja. Svaki jeveleposlanik uvijek u jednakoj mjeri bio i diplomat i šijun svoje zemlje.

»Canaletto je jako dobar, ali ima frivolnije teme od Rembrandta.«Sada se Cordelia nije usprotivila. Pogledom je prelazila po prostoriji i oi su joj zapele

na portretu iznad kamina. Odmah je znala tko je to. Fizika slinost izmeu te žene i LeaBeaumonta bila je oigledna. Iako je žena imala modre, a ne smee oi, slinost se vidjela unjihovim izrazima lica, u nosovima, u neobino senzualnim usnama.

»Ovo je vaša pokojna žena?« S velikom je znatiželjom promatrala bujno puteno tijelo.Proželi su je neobini žmarci kad je shvatila da je ovo promatranje Leove blizanke na nekinain povezuje s njime.

»Da. Posebno dobar Fragonardov rad.« Knežev joj ton nije davao nimalo poticaja zanastavak razgovora o portretu, ali ona nije htjela odustati. Htjela je dodirnuti mekanu oblinu

bijele ruke i sjajnu svijetlu kosu - toliko ju je snažno privlaila ženina osobnost.

»Nosi moju narukvicu«, šokirano je rekla kad ju je prepoznala te podigla svojzglavak kao dokaz.»Narukvicu sam darovao Elviri kad je rodila k eri«, rekao je ledenim glasom. »Narukvica jeneprocjenjivo vrijedno umjetniko djelo pa sam mililo da e biti prikladan zaruniki dar.

Nema potrebe dalje govoriti o njoj.« Nije odmah reagirala. Pogledala je narukvicu na svojoj ruci, zatim na Elvirinoj. »Ima

još jedan privjesak«, rekla je. »Srce. Je li to od žada?«Michael je stisnuo usne. Je li glupa ili tvrdoglava da ustraje na ovoj temi iako joj je on

jasno dao do znanja da ne želi o tomu razgovarati? »Vi imate svoj privjesak. Narukvica sada pripada vama. A sada bih želio s vama razgovarati o pripremama za naš boravak u Versaillesuza vrijeme prijestolonasljednikovog vjenanja.«

Cordelia je dodirnula profinjenu dijamantnu papuicu. Pretpostavila je da je njezinsuprug smatrao da skidanjem privjeska posveenog Elviri i stavljanjem onoga posveenog



GIGA

86

li jasno?«»Zar nisu premlade da bi se razmišljalo o njihovim zarukama?«, uzviknula je.»To se vas ne tie.« Protresao ju je da naglasi svoje rijei. »Svoje mišljenje zadržite za

sebe.« Nije mogao a da uz hladnu gizdavost ne doda: »Nadam se da u preko njih ostvaritinajutjecajnije i najprestižnije veze. Nije ih nerealno tražiti na najvišim dvorovima Europe.

Ima mnogo mlaih kraljevskih sinova koji bi mogli proi i lošije od povezivanja s VonSachsenima.«Cordelia je bila žrtvovana zbog rodoslovlja.Hoe li moi pomoi tim dvjema malim djevojicama da izbjegnu takvu sudbinu?

Možda - ali ne tako da se otvoreno suprotstavi svome suprugu. Došlo je vrijeme da sestrateški povue.

»Odluka je, naravno, na njihovom ocu.« Spustila je pogled.Hladno je rekao: »Ovakvi prkosni ispadi nee vam donijeti dobra, draga moja.

Shvaate li to?« Bio je odluan u namjeri da uje kako mu se pokorava. Sjetio se sinonjegdodira njezinog vitkog i krhkog tijela ispod sebe. Njezinog otpora koji je lako savladao. Bila

je tako mlada. Naravno da e raditi greške. Na njemu je da ih ispravi.

Nee mu odgovoriti. Napeta je tišina bila opipljiva i gusta poput magle.Oboje su se trgnuli kad se na vratila zaulo kucanje. Spustio je ruke s njezinih i

okrenuo se divljaki viknuvši: »Tko je?«»Vikont Kierston, gospodine«, najavio je monsieur Brion. Leo je ušao u knjižnicu s

neformalnošu starog obiteljskog prijatelja. Bio je odjeven u crno, samo što mu je kratak jahai plašt ovoga puta bio obrubljen paunski plavom bojom. U jednoj je ruci držao ipkomobrubljene rukavice, druga mu je ruka nesvjesno poivala na dršku maa. Oi su mu bile

prodorne i hladne kao sige.Cordeliji je srce poelo brže udarati, dlanovi su joj se odjednom oznojili. Hoe li na

njoj tražiti Michaelove tragove? Hoe li vidjeti neke naznake užasa tog vlasništva nad njome? Ne smije saznati. No bi mogla podnijeti da on sazna.

»Kneže Michael. Kneginjo Von Sachsen. Vaš sam sluga.« Naklonio se. I Cordelia senaklonila. Primio joj je ruku. Od njegovog ju je dodira zapekla koža. Odmah je podigla

pogled i zagledala se duboko u njegove oi. Zamijetila je pitanje u njegovom upornom pogledu, ali nije mogla na njega odgovoriti. Uz ljubazan je smiješak povukla svoju ruku i od-maknula se, odvrativši pogled.

»Dobrodošao, Leo. Popit ete u ast našega vjenanja kad ste sino bili sprijeeni.«Michael je uzeo bocu rajnskog vina sa stolia. »Cordelia, pridružite nam se s ašom.«

To nije bio prijedlog. Uzela je ašu bijelog vina. Nastala je tišina, a potom je Leodignuo svoju ašu i tiho rekao: »Za vašu sreu.«

Cordelia je otpila vino, isti je ljubazan osmijeh ostao zalijepljen na njezinim usnama.

Znala je da je iskren. Ne bi joj zaželio nesreu, bez obzira što se dogodilo me

u njima.Michael se nasmiješio i sve iskapio. »Hvala vam, dragi prijatelju.«

Cordelia više nije mogla podnijeti ni jedan trenutak. Odložila je svoju jedva taknutuašu. »Ispriajte me, gospodo, zamolila sam domaicu i kuharicu da u podne dou u moj

budoar.«»Nema potrebe da se bavite svakodnevnim voenjem domainstva, madame«, oštro

je rekao Michael. »Ve sam vam objasnio vaše dužnosti, a one ne obuhvaaju druženje sosobljem koje savršeno dobro zna svoje dužnosti.«

»Mislite da nije potrebno da sluge upoznaju svoju gospodaricu, gospodine?«Opet mu je prkosila! Michael nije mogao vjerovati u ono što uje. No nije mogao

initi ništa u Leovoj prisutnosti. Prijetei je zakoraio prema njoj, oi su mu plamtjele. »Ve

sam vam rekao što ja držim da je važno.«Leo je zamijetio izraz u njezinim oima dok se odmicala od njega. I Elvira je imala



GIGA

87

istu sjenku u oima. Sjenka se bila pojavila onda kad je zamijetio da se njezin prštavi smijehsve rjee uje. Ali kad god bi je pitao, ona bi izbjegavala odgovor, promijenila bi temu, asjenka bi nestala jednakom brzinom kojom bi se pojavila, tako da nikad nije bio siguran je li

je uistinu vidio. A sada je znao da jest. Cordelia nije bila toliko vješta u skrivanju svojihosjeaja.

»Neka bude po vašoj želji, gospodine.« Naklonila se i napetim glasom rekla: »Želimvam ugodan dan, vikonte Kierston.«Vrata su se tiho zatvorila za njom.



GIGA

88

Dvanaesto poglavlje

Skrivajui svoju zabrinutost, Leo je još dobrih sat vremena ostao sa svojim šurjakom.Znai, Cordelia se ve sukobila sa svojim suprugom. To ga nimalo nije iznenadilo. Još dok surazgovarali o Christianovoj budunosti, Michael je jasno svima dao do znanja da namjeravaželjeznom rukom vladati svojom ženom, a Leo je znao da Cordelia to nee olako prihvatiti.Ali što se to dogodilo meu njima da je moglo uzrokovati onu sjenku straha u njezinimima? I, Bože dragi, nije li stvarno vidio isti takav pogled u Elvirinim oima?

Michael nije zapazio ništa od ove uznemirujue slutnje. Leo je, kao i obino, nesuvisloavrljao o dvorskim poslovima i traevima, ubacujui povremeno u razgovor sonije traeve,znajui da knez ima oštar sluh za sve što bi mu moglo biti od koristi za posao, ali i za osobni

probitak.Od Elvirine se smrti Leo silno trudio da bi se Michaelu prikazao kao besposleni

dvoranin koji se voli zabavljati, koji poznaje svakoga i koga svi vole. Kao ovjeka kojemu

se mogu povjeriti Michaelove k eri, kao ujaka koji ne bi narušio autoritet njihova oca nitise pokušavao uplitati u odluke koje su ih se ticale. Michael ni na trenutak ne bi oklijevao

zabraniti mu ulazak u uionicu kad bi znao da su interesi njihova ujaka posve druk iji.Obveza da pazi za Elvirinu djecu onako kako bi to inila njihova majka, bila je

pokretaka snaga njegovog života. Samo je zbog toga ostao u Parizu umjesto da se vrati urodnu Englesku. Michael nije bio nimalo emocionalno vezan za svoje k eri, a Leo je znao i daih Michael smatra diplomatskom robom koju e prodati onomu tko najviše ponudi. Leo e se

boriti za njihovu sreu kad za to doe vrijeme, a u meuvremenu e izigravati bezazlenog ineopasnog ujaka. Kad bi Michael pogledao Elvirinog brata, vidio bi usta koja se smiješe, po-malo tajanstvene oi, uvijek opuštenu i elegantno odjevenu osobu. Nasuprot Cordeliji, on nijevidio nikakve slinosti s Elvirom, a opet, nije ju ni tražio.

A sada, mislio je Leo, imao je još jednu osobu pod Michaelovim krovom za iju sedobrobit trebao brinuti. »Znai, odvest ete kneginju u Versailles na vjenanje?« Pijuckao jevino i nehajno preklopio svileni skut plašta na bedru.

»Dao sam upute majordomu da sredi naše preseljenje za tri dana kad se kraljeva svitavraa iz Compiegnea.«

»Znai, vidjet emo se tamo.« Leo je odložio ašu. »Kralj je insistirao da i ja prisustvujem ceremoniji. Mislim da je Du Barry u tomu imala svoje prste.« Zvonko senasmijao i ustao. »Mezimica Njegovog Velianstva veoma je velikodušna prema svojimmiljenicima. Bili ste veoma poašeni što je juer prisustvovala vašem vjenanju.«

Knežev je izraz bio ozbiljan dok je i on ustajao. »Gnuša mi se injenica što se dokraljeve naklonosti dolazi ulagivanjem njegovoj kurvi.«

»No ipak pretpostavljam da ete potaknuti Cordeliju da ini isto«, rekao je blago seosmjehnuvši.

Michael je slegnuo ramenima. »Naravno da e biti uljudna prema njoj. Doduše, nevidim razloga zbog kojega bi se ona kretala u krugovima Du Barryjeve. Za to nema apsolutnonikakve potrebe.«

»Tako je.« Leo se zadovoljio suhim komentarom. »Kad sam ve ovdje, mogao bihiskoristiti priliku i posjetiti djevojice. Prošli su mnogi tjedni otkako sam ih posljednji putvidio.«

Knez Michael je hladno rekao: »ini mi se da danas imaju mnogo posla. Cordelia imse jutros ve predstavila. Vjerujem da njihova guvernanta zna koliko uzbuenja mogu

podnijeti u jednome danu.«

Možda je ovo objašnjavalo napetost izmeu Michaela i njegove žene. Dovoljno jedobro poznavao Micheala i bio je siguran da mu se nimalo nee svidjeti ako mu Cordelia



GIGA

89

pokuša izmaknuti stvari iz ruku. »Primijetio sam da Cordelia ima pomalo naglu narav«, blago je rekao. »No ona sve ini iz najbolje namjere.«

Michaela je iznenadila i razljutila ova primjedba. Ukoeno je rekao: »Pretpostavljamda je tako.«

Leo nije htio nastavljati temu. »Budite uvjereni da neu predugo ostati s

djevojicama«, nehajno je rekao, nasmiješio se i otišao.Krenuo je stražnjim stubištem do uionice i u njoj zatekao samo guvernantu koju jeveoma uznemirio njegov dolazak. »Mesdames Sylvie i Amelia su s kneginjom«, rekla jenaklonivši se. »Ne mogu shvatiti zašto je kneginja rekla da ne želi da im ja budem u pratnji.To je suprotno pravilima i ne mogu vjerovati da se knez Michael slaže s takvimnepridržavanjem formalnosti.« U želji da iskaže svoju sablazan, na trenutak je zaboravilasvoje neprijateljstvo prema vikontu Kierstonu.

Što li je sad to Cordelia izvodila, pitao se Leo. Osjetio je vonj alkohola uguvernantinom dahu i udio se kako Michael to nikada nije primijetio, no vjerojatno joj kneznikad nije ni prišao dovoljno blizu da bi to otkrio. »Koliko e otprilike vremena ostati sasvojom maehom?«

»Nemam pojma.« Žena je podigla ruke. »Meni nije ništa rekla, samo da ih u jedan sat pošaljem u njezin budoar. Možda i ruaju s njom, ne znam. I emu e ih to nauiti? Sluge seovamo gore uspinju teškom mukom nosei djeci jelo, a zašto? Da bi djeca odbila jesti. A što

je sam mnom? Zar bih trebala sama jesti ovdje u uionici, pitam ja vas? Ako me namjeravajuna neko vrijeme osloboditi dužnosti, mogla bih raditi korisnije stvari od toga da sjedim ovdje ivrtim prstima.«

Leo je s dosadom poslušao ovaj strastveni govor. Ušutjela je, obrazi su joj se još višezacrvenjeli kad je shvatila da se povjerila osobi koju nije voljela i kojoj nije vjerovala. Leo jerekao: »Siguran sam da e vam kneginja objasniti svoje namjere, madame. Samo je moratezamoliti. Koliko znam, ona nije zlonamjerna osoba.«

Guvernantino se rumenilo pojaalo. »Pa, vidjet emo što e kneginja rei«, promrmljala je.

Leo joj je hladno kimnuo glavom i otišao. ini se da je Cordelia u ovo kratko vrijemekoliko boravi u Rue du Bac uspjela stvoriti veliku pomutnju. Od guvernante je napravilaneprijateljicu, rasrdila je supruga i izgleda da je to i dalje nastavljala raditi. Nije imala Elvirinesuptilnosti i lukavosti, odlike koje bi joj omoguile da nastavi raditi na svoju ruku bezizazivanja nevolja. Bila je previše mlada i previše iskrena.

No je li Elvira uspjela izbjei nevolje? Ovo mu je pitanje izazvalo nelagodu. Nikad mu prije nije palo na pamet da njegova sestra možda nije mogla izai na kraj s Michaelom. Leu senikada nije sviao sestrin muž. Bio je previše strog i samoživ, no Elvira je dobrovoljno

pristala na taj brak. Smijala se bratovoj rezerviranosti, tvrdei da je mrzovoljan muž vrijedan

visokog položaja na versajskom dvoru. Elvira je htjela vlastiti književni salon. Bila je bliska prijateljica madame De Pompadour i oarana moi i utjecajem koje su znale imati pametnežene u Versaillesu. Vjenanje s pruskim veleposlanikom vidjela je kao putovnicu prema tomutjecaju.

Elvira se nikad nije namjerila na osobu s kojom nije mogla izai na kraj - i to nanajfiniji nain. A Michael je uvijek izgledao kao veoma odan suprug. Leo nikad nije imaorazloga dovoditi u pitanje njegovo postupanje sa ženom, iako se Elvira znala katkadaneuobiajeno pokorno ponašati. I uvijek bi imala uvjerljiva objašnjenja za to. A on nikada nijevidio da Michael kori Elviru kao što je to uinio Cordeliji. Bez sumnje je Michael svoju druguženu tretirao kao da je dijete koje tek treba oblikovati i poduiti, što i nije neshvatljivo, sobzirom na veliku razliku u godinama. No njegova ga je grubost uznemirivala.

Spuštao se dolje niz glavno stubište kad su do njega doprli dje ji glasovi kroz pritvorena dvostruka vrata iz hodnika na prvom odmorištu. Znao je koja je to odaja. To je bio



GIGA

90

Elvirin budoar. Odjednom je osjetio nevoljkost da onamo ue. Prilikom njegovog posljednjeg posjeta njegova je sestra bila vesela i živa. Još je uvijek mogao uti njezin smijeh i osjetitinjezin oproštajni poljubac na svom obrazu. Kad ju je sljedei put vidio, bila je u lijesu, jedva

prepoznatljiva, kostur na bijelom satenu, neko bujna zlatna kosa sada je bila prorijeena irašupana. Kakvo je to strašno prokletstvo moglo izazvati takvo propadanje u tako kratkom

vremenu?Prisilio se da ode do ulaza. Obje su djevojice govorile u isto vrijeme, glasovi su im seuzbueno podizali dok su se meusobno natjecale za Cordelijinu pažnju. Leo se nesvjesnonasmiješio. Nije se mogao sjetiti da su ikad prije govorile s takvim nesputanim veseljem. Bezdaljnjeg je razmišljanja ušao kroz pritvorena vrata.

Cordelia je sjedila na niskom stolcu, djevojice su kleale na podu do nje. Igrale suigru preplitanja uzice; jedno je uzbueno dijete pokušavalo preuzeti komplicirano ispletenuvunenu mrežu sa sitnih debeljuškastih prstia svoje sestre.

Cordelia je podigla pogled osjetivši neiju prisutnost. Boja joj je nestala s lica, zatimse vratila. Nasmiješila mu se iznad dje jih glava. Od njezinog mu se iskrenog osmijehastisnulo srce. Osmijeh je bio pun topline, nade, ežnje i ljubavi koju mu je toliko puta izjavila.

Istovremeno je to bio i toliko ranjiv osmijeh, da ju je htio protresti i vratiti je u stvarnost. Ili toili se okrenuti i pobjei.

»Monsieur Leo!« Prva ga je ugledala Amelia ili je bar tako pretpostavio prema bojivrpce za kosu. Obje su djevojice skoile na noge, a zatim nespretno zastale i naklonile se.Amelia je još uvijek na rukama imala vunenu mrežu.

»Vikonte Kierston.« Cordelia je takoer ustala i naklonila se. »Ovo je uistinuneoekivano zadovoljstvo.« Glas joj je bio sladak kao med, oi najdublji safiri. U njima nije

bilo ranije sjenke.»Htio sam posjetiti djecu«, rekao je nastojei da zvui nehajno i suhoparno kad se opet

suoio s tom neodoljivom senzualnošu. »Nije ih bilo u uionici, a madame De Nevry mi jerekla da su s vama.« S olakšanjem je spustio pogled s Cordelije i pogledao dva mala lica kojasu ga nestrpljivo promatrala. »I kako su moje male mesdames?«, upitao ih je osmjehnuvši se.

»Dobro, hvala, gospodine«, rekle su jednoglasno i opet se naklonile. inilo se daekaju dopuštenje da se pokrenu. Cordelia se pitala od koga to oekuju dozvolu. Pogledavalesu je preko ramena, moleivih, širom otvorenih oiju pa je napokon užasnuta shvatila da, uodsutnosti guvernante, oekuju dopuštenje od nje.

»Amelia, Sylvie i ja se upoznajemo«, rekla je Prišla im je i nježno stavila ruke nanjihova ramena. »No vi ste, naravno, stari prijatelji.«

»Monsieur Leo nam je prijatelj otkako je umrla naša mama«, povjerila joj se Amelia bez usiljenosti. Stavila je svoju ruku u Leovu.

»Tada smo bile bebe. Kako nam je onda mogao biti prijatelj?«, narugala se Sylvie

krenuvši naprijed i stavivši svoju ruku u drugu Leovu. »Bebe ne mogu biti prijatelji sodraslim ljudima.«»Da, mogu. Mogu, zar ne, monsieur Leo?«

Nasmijao se. »Ne znam zbog ega ne bi mogle.«»Rekla sam ti!«, pobjedniki je uzviknula Amelia gurnuvši malo svoju sestru.Sylvie joj je vratila istom mjerom, obrazi su joj se zarumenjeli od ljutnje. »E, ja kažem

da ne mogu. Bebe ne govore i nikako ne mogu biti prijatelji s ljudima.«»Tko želi vidjeti što sam donio?« Leo je prekinuo prepirku, ispustio im ruke i stavio ih

u džepove.Djevojice su se tiskale oko njega i zinule od uzbuenja kad im je svakoj dao u papir

umotan paketi.

»Oh, ja sam dobila ponija!« Sylvie je podigla porculansku minijaturu. »Za našuzbirku, Melia.«



GIGA

91

Amelijini su prsti drhtali dok je parala papir. Ona je dobila malu maku. »Oh, tako jelijepa. Zvat u je makica.« Stavila ju je uz obraz i poela tiho pjevušiti.

»Imaju zbirku porculanskih životinja«, šapnuo je Leo Cordeliji.ini se da nemaju mnogo toga ime se mogu igrati«, odvratila je. »Hoe li to odobriti

žena-zmaj?«

Leo je nesvjesno napravio grimasu. »Ne mogu rei da imalo marim hoe li ili nee.«Cordelia mu je dodirnula ruku. S trzajem ju je odmaknuo. Na trenutak su zašutjeli.Tada je Leo progovorio, glas mu je jedva ula od dje je graje.

»Mislim da nije pametno da se odmah u poetku suprotstavljate svome suprugu.« Ništa nije rekla. Zurila je ravno preda se u oslikana vrata i mrštila se dok je pokušavala

razaznati koje su vrste cvijea prikazane. Potom je rekla: »Moram initi ono što mislim da jeispravno. On ne želi da budem majka djeci, ali ja znam da im moram biti prijateljica, želio onto ili ne.«

»To vam služi na ast«, tiho je rekao. »No morate biti oprezni.«Iznenada je zadrhtala. Nehotice je to uinila, a on je opet u njezinim oima opazio

sjenu. Tada je bezbrižno slegnula ramenima. »Ne bojim se initi ono što je ispravno, Leo.«

No uznemirujua se sjenka produbila.Promijenio je temu. »uo sam da vas Michael prati na vjenanje u Versailles.«»Hoemo li se tamo sresti?« Na promjenu teme reagirala je s olakšanjem kojega nije

mogla prikriti.»Bit u na dvoru.«»Što mislite, hoete li moi nešto uiniti za Christiana?« Nije ga gledala u oi, kao da

se odjednom bojala sresti njegov pogled. A Cordelia se nikad nije bojala pogledati nekoga ui.

»Imam na umu potencijalnog pokrovitelja Vojvodu De Carillaca«, odvratio jeneodreenim tonom da prikrije svoju nelagodu.

»Monsieur Leo, hoete li nas provozati u svojoj koiji ako dopusti madame De Nevry?« Olakšanje je donijelo sramežljivo pitanje Sylvije i Amelije koje su stiskale svojeminijature.

»Ako vam ja dopustim, naravno da možete otii«, rekla je Cordelia. Pogledala je Lea inesvjesno podigla bradu, kao da ga izaziva da joj se usprotivi.

»Znai, madame, vi ste sada važniji od madame De Nevry?« Gledale su je u udu.Cordelia je razmislila o tomu, oi su joj zatreptale kad joj se vratila hrabrost. »Pa,

mislim da jesam«, izjavila je. »Ja sam vaša maeha. I ne smijete me zvati madame. Zovem seCordelia.«

Leo se nakašljao. »Mislim da knez Michael treba odluiti kako e vas zvati. Onsigurno ima druk ije namjere.«

Cordelia se namrštila na njegovo upozorenje, ali nije smjela pogriješiti. Akonamjerava postii svoje ciljeve u stvarima koje se tiu djevojica, trebala bi oprezno biratisvoje bitke.

»Možda je monsieur Leo u pravu«, rekla je. »Razgovarat emo o tomu s vašim ocem.«»A možemo li otii na vožnju, gospodine?« Dva para Elvirinih oiju moleivo ga je

gledalo.»Danas nisam došao koijom, ali hou sljedei put.«»I tada možemo svi otii na vožnju«, izjavila je Cordelia. »Da?« Okrenula se uvši da

netko grebe po otvorenim vratima.Lakaj se naklonio. »Gospo, madame De Nevry želi znati hoe li mesdames ruati

gore.«

Cordelia je oklijevala, ali je Leo uskoio. »Da, naravno, moraju odmah otii.« Sagnuose, primio im ruice i kieno ih poljubio smijui se. »Mesdames, ajan sam što se moram



GIGA

92

oprostiti od vas.«Razoaranje djevojica nestalo je u kikotu, ali su se ipak sjetile nakloniti. Uštirkane

suknje napuhnule su se oko njih. Tada su otišle, ostavljajui svoju maehu i ujaka.Cordelia je uzela lepezu sa stolia i poela lupkati fino oslikanim štapiima po dlanu

ruke. »Želi da ih pripremim za njihove zaruke«, rekla je. »Ne želi da ih volim niti da im

budem prijateljica.« Njegove su se usne stisnule kad je pomislio na Michaelovu hladnu indiferentnost prema djeci. No ipak je ugušio potrebu da razgovara o svojoj zabrinutosti za djevojice.»Michael ima veoma stroga pravila o tomu kako se treba ponašati u uionici. Ako želite dadjeci bude bolje, to ete postii samo milimetar po milimetar. Cordelia, ako dopustite da vasnadvlada vaša uobiajena naglost, njome ništa neete postii u ovoj kui.«

»Temelji li se taj savjet na iskustvu vaše sestre, gospodine?« Nehajno je rastvorilalepezu, nadajui se da u njezinom glasu nije primijetio silnu želju za odgovorom. Što je onuope znao o Elvirinom životu u ovoj kui?

»Brak moje sestre nema veze s vašim, Cordelia. Dao sam vam samo prijateljski savjet.Savjet osobe koja više godina poznaje vašega supruga.«

To i nije bio neki odgovor. No ona nije mogla vjerovati da bi je pustio da ue u ovajzatvor ako je išta znao. Možda je Michael bio druk iji prema Elviri? Ona je bila starija,mudrija i iskusnija od Cordelije. Oito je to utjecalo na njegov odnos prema njoj.

Prišao joj je, kao da ga je privukao magnet. Znao je da mu prijeti to vea opasnost što joj se više približi, ali joj je obeao da e joj biti prijatelj i nije ju mogao napustiti samo zatošto se bojao vlastitih osjeaja. Objema je rukama primio njezinu i iskreno joj rekao:»Cordelia, ja samo želim da budete sretni. Brak s knezom Michaelom možda ne odgovaravašoj bajkovitoj zamisli, ali ima mnoge druge prednosti i možete nauiti kako ih iskoristiti.Versailles i mnogi njegovi užici ekaju na vas. Ako se ne budete suprotstavljali svomesuprugu, moi ete uživati u ovom novom životu.«

»Da, naravno«, rekla je i odvratila pogled. Povukla je i ruku iz njegovih i zataknularaspušteni uvojak iza uha.

Leo joj je opet primio ruku i okrenuo je da pogleda ljubiaste modrice na unutrašnjojstrani zglavka. »Kako se to dogodilo?«

Pokušala je osloboditi ruku. »Jutros sam se udarila o rub kade. Poskliznula sam se kadsam htjela izai. Sapun... ili... nešto...« Zastala je. Oduvijek je bila sklona kompliciranimlažima, a Mathilde joj je još davno rekla da su najjednostavnije laži ujedno i najbolje. Što neznai da je ikada lagala Mathildi, lagala je samo svome stricu.

Leo se još više namrštio, ali joj je pustio ruku. »Sad moram ii. Ugovorio samsastanak izmeu Christiana i vojvode De Carillaca te ne smijem zakasniti.«

Nagradila ga je živahnim osmijehom. Vratila se ona Cordelia koju je poznavao. »Oh,

to bi bilo krasno. Znala sam da

ete mu vi mo

i pomo

i.«»Vaša je vjera dirljiva«, vedro je rekao. »Vidimo se na dvoru, Cordelia.«

Kimnula je glavom i nastavila se smiješiti iako je znala da e opet ostati sama kad onode. Da e biti bez ikakve podrške i bez prijatelja u ovoj kui. Osim Mathilde. Imala jeMathildu, a njezina je podrška vrijedila više od cijele vojske pješaka.

Ta joj je nova misao dala snage kad je Leo napustio budoar. Sjedila je na debelim jastucima prozorskog sjedala i promatrala dvorište. Dvorac je s tri strane zatvarao dvorište, naetvrtoj je bila velika željezna kapija koja je vodila na ulicu. Leo je izašao kroz glavna vrata snjezine lijeve strane. Zastao je na trenutak na vrhu stubišta koje je vodilo na terasu i udaraorukavicama po dlanu; gesta koja joj je bila toliko poznata da ju je preplavio val nesavladiveežnje. Izdržala je paklenu prvu branu no, no punu muenja i ponižavanja i eznula je za

onime što bi joj mogao donijeti in ljubavi. U ovome je trenutku pohotno žudjela za Leom, ata žudnja nije imala nikakve veze ni s ljubavlju ni s prijateljstvom. Željela je njegovo tijelo,



GIGA

93

dodir njegove kože, njegov miris u svojim nosnicama, njegov okus na svome jeziku. Željelaga je u sebi, željela je osjetiti njegovo zabijanje u svojoj utrobi, kako je ispunjava njegovomeso, kako je posjeduje dok ga ona prima u sebe i kako on postaje dio nje. Nikad nije iskusiladivotu takve ljubavi, ali je cijelim svojim biem znala da postoji.

Želja joj je bila toliko jaka da je tiho zajecala. Naslonila je elo na hladno okno i

jezikom dodirivala staklo, zamišljajui da liže glatku povišinu njegovog trbuha. Gotovo jemogla osjetiti obrise njegovih bedara ispod svojih dlanova, kucanje bila na njegovoj erekciji pod svojim prstima. On bi joj donio užitak, užitak koji bi izbrisao sve ono užasno nasiljenjezinog supruga.

»Je li nešto posebno zanimljivo u dvorištu, maritime?« Trgnula se, okrenula i zurila u svoga supruga koji je ledenog izraza lica stajao na

dovratku. Njezin je erotski san nestao u crnim oblacima stvarnosti. Ovaj je ovjek biostvarnost, ne onaj koji se sada dolje u dvorištu penjao na svoga konja.

»Sanjarila sam, gospodine.«»Loša navika«, rekao je. »Otkrivam da ih imate mnogo.« Ušao je u sobu i uz tresak

zalupio vratima. »uo sam od madame De Nevry da opet niste poslušali moje naredbe koje se

odnose na moje k eri.«Ustala je i osjetila muninu. U oima mu je bio udan izraz. Bio je srdit, ali je

zamijetila i neko neobino zadovoljstvo, požudno oekivanje od kojeg su je prošli hladnižmarci. »Samo im želim biti prijateljica, gospodine.«

»Dao sam vam upute da ih možete viati samo kad ja to odobrim. A vi ste namjerno poremetili njihovu rutinu, odvukli ih dolje iz uionice, poticali ih da ne slušaju guvernantu...«

»Ne, to nisam uinila«, usprotivila se.»Ne prekidajte me«, ledeno je rekao. Ono užasno oekivanje u njegovim se oima još

više pojaalo. »Jeste li ili niste prekršili moje upute koje se odnose na moje k eri?« Nije joj preostalo ništa drugo. Prkosno je podigla bradu i pogledala ga u oi. »Ako vi

tako kažete, gospodine. No ja sam mislila da samo vršim svoju dužnost maehe.«»Te u dužnosti odrediti ja, a ne vi, to morate nauiti. Doite.« Prešao je sobu i došao

do vrata koja su vodila u njezinu spavau sobu. »Doite«, ponovio je. Rije je odjeknula unapetoj tišini kao udarac bia. Otvorio je vrata.

»Što hoete od mene?« Nije se uspjela suzdržati, iako joj je glas podrhtavao te iako jeznala da e ovo pitanje odati njezin strah.

I opet onaj užasni sjaj u njegovim oima. »Želim ženu koja zna gdje joj je mjesto,draga moja. I namjeravam imati takvu. Do ite!« Držao je otvorena vrata.

Prošla je mimo njega u svoju spavau sobu. Ušao je za njom i tada je ula kako okreeklju u bravi

* * *Leo je jahao lijevom obalom Seine prema Belle Etoileu, gdje je rekao Christianu da se

smjesti.Meutim, kad je skrenuo od rijeke, ugledao je glazbenika kako mu rastreseno žuri

ususret.»Christiane?«Christian je odmah stao. Trepi je pogledao jahaa, oito se pokušavajui vratiti iz

nekog drugog svijeta u kojemu je boravio njegov genij. »Oh, vikonte Kierston.« Zbunjeno senasmiješio. »Mislio sam na Cordeliju. Strašno sam zabrinut za nju.«

Leo je sišao s konja. Prebacio je uzde preko ruke. »U obližnjoj je ulici ugodna mala

kr ma. Idemo utažiti že i popriati na miru.«Christian je stao uz njega. »Jeste li je vidjeli, gospodine? Onaj ovjek... njezin muž...



GIGA

94

knez... izgleda tako strogo. Razgovarati s njom na takav nain i na takvomu mjestu. Nisammogao spavati od brige.«

»Mislim da se ona jednako toliko brine za vas«, ležerno je rekao Leo, pitajui se zbogega ne želi podijeliti svoja zapažanja s glazbenikom.

Ispred kr me Leo je predao konja deranu koji je tamo ekao i pristojno stao ustranu

dok je njegov pratilac sagnuo glavu da proe ispod niskog na-dvoja. Unutra je bilo mrano,zrak je bio zagušljiv, pod posut piljevinom. Christianu ovo uope nije izgledalo kao ugodnomjesto, bez obzira što je vi-kont rekao. No nije znao da je ovo mjesto na posebnom glasumeu znalcima.

»Vina, domaine!« Leo je mahnuo rukom kr maru u pregai koji je stajao za prljavimšankom. »Moje uobiajeno.« Obrisao je stolicu i sjeo, odmaknuvši ma ustranu. Skinuo jerukavice, stavio ih na stol i smiješei se rekao: »Možda e vam biti teško vjerovati, ali ovajovdje Raoul ima bolji podrum od bilo koje kue u Parizu. I zaista mislim bilo koje. Ne postojini lord ni princ kraljevske krvi koji ima bolji podrum od njega.«

Cerei se, Raoul im je stavio prašnjavu bocu na stol. Obrisao je dvije aše ne bašistom pregaom i odložio ih do boce. »Da, tako je, vaše gospodstvo. Ali me nikad ne pitajte

gdje ga nabavljam.« Kvrcnuo se po vrhu nosa uz još jedan sugestivni cerek i izvukao pluteniep. Na licu mu se pojavilo strahopoštovanje kad je pomirisao ep, pružio ga Leu i potom

prešao nosom iznad grla boce. S jednakim je izrazom strahopoštovanja nalio malo vina u jednu ašu, okretao je dok vino nije prelilo njezine stjenke i zatim je pružio Leu.

Leo je gucnuo i s uzdahom blaženstva zatvorio oi. »Mana s neba.«Raoul je kimnuo i napunio obje aše do ruba. »Donijet u malo sira i kruha. Ovo nije

vino koje se pije na brzinu.« Leo je otpio još jedan gutljaj, a zatim se zavalio u stolicu i prekrižio noge. Nije htio zapoinjati razgovor dok im kr mar ne donese hrskavu štrucu kruha ikolut sira.

Christian je svom snagom nastojao obuzdati svoju nestrpljivost. Vino ga nijezanimalo, a sva ta ceremonija kušanja izgledala mu je samo kao potpuni gubitak vremena.Odlomio je komad kruha, odrezao krišku sira i s apetitom navalio. Hrana je pak bila nešto

posve drugo. On je uvijek bio gladan.»Jeste li uli za vojvodu De Carillaca?« napokon je zapoeo Leo.Christian je kimnuo. »Poznat je ak i u Beu po svome pokroviteljstvu.«»Pa, mislim da bi on mogao biti zainteresiran i ponuditi vam svoju pomo.« Leo je

bacio kratak pogled na Christianovu jedva taknutu ašu te opet napunio svoju.Christian je podigao pogled sa sira koji je opel rezao, oi su mu zablistale. »Zaista?

Zaista, gospodine?«»Zaista«, odvratio je smiješei se. »Obeao sam mu da u vas ovog poslijepodneva

dovesti k njemu... naravno, ukoliko ste slobodni.«

»Oh, naravno dau biti... Sto bih drugo mogao raditi?«, promucao je Christian. »Jakoste ljubazni, gospodine. Mrska mi je i sama pomisao da sam vam mogao uzrokovati nevolje.

Ja nikad za sebe ne bih tražio takvu uslugu, ali...«»Ali Cordelia nema takvih skrupula«, dovršio je Leo uz još jedan suhi smiješak.

»Vidim da je veoma odana prijateljica.«»I ja bih sve uinio za nju«, rekao je Christian. Iz oiju mu je nestala radost. »Nimalo

mi se ne svia taj muž, gospodine. Izaziva mi neku nelagodu.« I meni tako er. Ali Leo to nije izrekao. Žvakao je koricu kruha i oprezno rekao: »Knez

Michael je više od trideset godina stariji od Cordelije. Neminovno mora osjeati potrebu da jeoblikuje prema svom...«

»Ali Cordeliju se ne može oblikovati«, strastveno ga je prekinuo i lupio šakom po

stolu. »To sigurno znate i sami, gospodine. Proveli ste neko vrijeme s njom. Ona ima svoje ja.« Vrhovima prstiju drobio je mrvice kruha na prljavom stolu.



GIGA

95

Leo je rukom pridržao bocu kad se stol zatre-sao. »Da, shvatio sam to«, tiho je rekao.»Ali e se morati prilagoditi na neki nain, Christiane, to sigurno znate.«

»Zašto nam je njezin suprug zabranio da razgovaramo?« Još je jednom lupio po stolu.»Znam da sam ja samo skromni glazbenik, ali i ja imam neki položaj. Ako dobijem vojvodino

pokroviteljstvo, doi u na dvor. Svirat u na dvoru. Zašto ne bismo mogli razgovarati?«

»Knez Michael veoma drži do svog društvenog položaja«, bezbrižno je rekao Leo.»To je pruska osobina. Siguran sam da e sve biti u redu kad se on navikne na nju i ona nanjega. Do tada...« Zastao je pažljivo birajui rijei. »Do tada bi bilo najpametnije da se držite

podalje. I za svoje i za Cordelijino dobro. Carillac je blizak prijatelj kneza Michaela. Sigurnone želite upropastiti svoju priliku.«

»Jeste li je vidjeli otkako se udala?« Christian se trgnuo iz mranih misli i podigaoglavu. Ve mu je jednom postavio to pitanje, ali nije dobio odgovor.

»Jutros«, Leo je otpio vino i nastojao da mu glas zvui smireno.»Je li dobro?«»Savršeno. I jako se raduje što ide u Versailles.«Christian je još uvijek izgledao sumnjiavo. »Volio bih kad bih mogao s njom osobno

razgovarati. Mislite li da bih joj mogao pisati?«»Dajte mi pismo i ja u se pobrinuti da ga dobije.« Pitao se zašto je predložio da igra

ulogu poštara. Zato što je znao da e se Cordelia razveseliti što može komunicirati sa svojim prijateljem.

Christianovo se lice ozarilo. »Onda me, gospodine, ispriajte. Idem odmah u svratisteda napišem pismo. Mogu vam ga predati kad se budemo vidjeli poslijepodne.«

Leo je kimnuo glavom u znak slaganja. »Doi u po vas u tri sata.«Mrmljajui zahvalu, Christian je žurno otišao, ostavivši Lea da zuri u prazno. Nije se

mogao otresti vlastite nelagode, iako je uspio odagnati Christianovu.»Raoul!«, povikao je u bunoj kr mi. »Još jednu bocu. I pijte sa mnom. Danas sam

žedan vina i treba mi društvo.«



GIGA

96

Trinaesto poglavlje

U kasno je jutro Cordelia izašla iz koije u velikom dvorištu dvorca Versailles.Krenuli su prije zore iz Rue du Bac u Parizu i satima putovali trideset milja, jer je po uskojcesti duga povorka koija vijugala samo u jednom redu. inilo se da je pola Pariza došlogledati prijestolonasljednikovo vjenanje. Graani, trgovci pa ak i obrtnici pomiješali su se udvorcu s elegantno odjevenim dvoranima, ženama koje su nosile bujne frizure i toliko širokehaljine da im je trebalo najmanje dva metra slobodnog prostora.

Dvorac Versailles je bio grad za sebe, njegova su vrata bila stalno otvorena za puk koji je slobodno švrljao kroz prekrasne velike odaje, nimalo se ne bojei otpravljanja oholihdvorana ni gnjevnih pogleda i tjeranja napudranih livriranih slugu. Stanovnici Pariza gledalisu u svome kralju oca pa su njegovi dvorci i zabave bili u jednakoj mjeri za njihovu korist kaoi za njegovu. Kraljevsko e vjenanje biti sveanost u kojoj e svi moi uživati.

Cordelia je osluškivala brujanje oko sebe dok je ekala da monsieur Brion, koji je

pratio svoje gospodare, pozove lakaje i nosae da im ponesu prtljagu. Izgleda da su se gra

aniPariza zaljubili u svoju prijestolonasljednicu. Govorili su o njezinoj ljepoti, draži i plodnosti

koja e im osigurati lozu zdravih muških nasljednika.Zatomila je drhtaj kad je njezin suprug došao iza nje i uz krajnji se napor uspjela

suzdržati da se ne odmakne kad je stavio ruku na njezino rame. Sada je znala da ga uzbu ujesvako pokazivanje straha, jednako kao i da i najmanja naznaka pobune ima za posljedicuodvratno kažnjavanje. Kažnjavao ju je svojim tijelom u mranoj špilji zavjesama natkrivenogkreveta, nadvladavajui njezin otpor nasiljem kojim se izgleda hranio. Tek kad bi je sveo naodvratnu, žaljenja vrijednu grudu poniženja, tek bi tada postigao vrhunac, a potom bi je,samozadovoljno se smiješei, ostavio i vratio se u svoju spavau sobu.

No ovog je jutra osjetila da je i više nego obino zaokupljen nastranom željom da

gospodari svojom ženom. »Moramo izai iz ove gužve.« Podigao je mirisnu kuglicu do nosa i pomno je udisao. »Ljudi smrde. Brion e vas odvesti do stana gdje morate ekati dok ne doevrijeme za odlazak u kapelu. Ja moram odmah otii u Vijenicu da odam poast kralju.«Okrenuo se i nestao u mnoštvu, još uvijek držei pod nosom mirisnu kuglicu, dok su livriranilakaji povicima i mahanjem štapovima pred njim rašišivali put.

»Ovuda, gospo.« Monsieur Brion je krenuo prema stubama koje su vodile u dvorac.Hodao je polako da bi Cordelia mogla držati korak i usput im kr io put. Dobro je znao da bi,ako kneginju izgubi iz vida, mogli proi sati dok je ne pronae, a ona bi se veoma brzoizgubila u labirintu stubišta i prolaza ovog golemog dvorca. Pridošlicama bi se obino davalemape pa ih se moglo vidjeti kako tumaraju hodnicima, od jedne do druge odaje oijuzalijepljenih za pergament.

Kneževe su odaje bile prostrane i elegantne, smještene na sjevernom stubištu, veoma blizu kraljevskim odajama. Iz njih se pružao pogled na niz vrtova sa stražnje strane dvorca, s bezbroj vodoskoka i mnoštvom šarenih cvjetnjaka. Prigodom ovog slavlja podignut je nizšpalira duž obje strane kanala. Bili su ukrašeni kao venecijanski prozori, a Cordelia jezapazila i male svjetiljke koje e ih obasjavati nou.

Dvije spavae sobe, svaka sa svojom garderobom, otvarale su se prema salonu -etvrtastoj, udobnoj prostoriji s nišom za blagovanje na jednome kraju.

Tu je bila ak i mala kuhinja u kojoj im je njihova kuharica mogla pripremati obrokekad knez i kneginja ne budu blagovali drugdje. Prostorije za sluge sastojale su se od sobiakaiza kuhinje, opremljenih slamaricama i malo ime drugim.

Mathilde je stigla za nekoliko minuta u pratnji lakaja koji je na ramenu nosio željezom

okovanu kožnatu škrinju koju je knez Michael držao u svojoj knjižnici u Rue du Bac.Mathilde je bila sva zapuhana od dugog uspona stubištem. »Bože dragi, mora da sam



GIGA

97

prešla milje.« Strovalila se u stolicu i mahala rukom da se rashladi. »Kakvog li mjesta. A tekljudi! Svuda ih ima. Ne možeš pomaknuti tijelo. Mogu misliti što bi na to rekla carica.« Bilo

je oito da njezina usporedba urednog Schonbrunna s kaotinom velebnošu Versaillesa nijeišla u korist Versaillesu.

Cordelia je promrmljala svoje slaganje i promatrala kako pod vodstvom monsieur

Briona lakaj Frederick, teturajui pod škrinjom, ulazi u kneževu garderobu. Mora da su mu ti papiri veoma važni ako ih moraju uzimati sa sobom kamo god išli, pomislila je.»Najbolje da ti osvježimo haljinu«, rekla je Mathilde napokon se ustajui. »I frizura ti

se pokvarila.«Bila su etiri sata ujutro kad je Mathilde obukla Cordeliju u haljinu od grimiznog

damasta, s jaknom do bokova prebaenom preko biserima opšivene svilene podsuknje bojeslonovae. U crnoj joj je kosi blistala biserna tijara, biseri su joj obavijali vrat i ugnijezdili sena ušnim resicama. No dugo putovanje koijom neizbježno je uzelo svoj danak.

»Ubila bih za šalicu kave«, izjavila je Cordelia. »Možete li to srediti, monsieurBrion?«

Majordom je oklijevao. Priznanje da ne može ispuniti svaku želju gospodara protivilo

se njegovoj naravi, no kuharica i sluge još nisu stigli ili su se možda još probijali kroz gomiluljudi.

»Ne znam je li kuhinja spremna za uporabu, madame.« »Oh, ostavite to meni. Samo mi pokažite put, monsieur.« Mathilde je protrljala ruke s

daškom samodostatnosti. Monsieur Brion je još ranije zakljuio da ovu Mathildu treba pustiti na miru. Ona nije

bila obina sluškinja i osjetio je da njegov autoritet uope ne bi djelovao na nju. Zapravo su sesvi oni pomalo bojali kneginjine osobne sluškinje, iako je ona uvijek sa svima bila veomaljubazna i nikad se nije uobraženo ponašala, ali je katkada znala tako ošinuti pogledom da biovjeka prošli hladni trnci.

Cordelia je ušla u garderobu koja je, prema draperijama na zidu, oito bilanamijenjena njoj. Pitala se je li je koristila i Elvira i izgleda li isto kao i u Elvirino vrijeme. Ili

je možda knez imao toliko obzira pa je naložio da se promijene ukrasi. Na tu joj se pomisaotužan osmijeh vratio na usne. Obzir nije bio jedan od zaštitnih znakova kneza Michaela.

Istražila je svoju garderobu i instinktivno otvorila vrata koja su iz njezine garderobevodila u kneževu. Škrinja je stajala ispod uskog visokog prozora. Oklijevajui je ušla u

prostoriju. Iako Michael još nije ušao u nju prilikom ovoga posjeta Versaillesu, osjeala sekao da narušava tui posjed. Ona još nije nogom stupila u njegovu spavaonicu u Rue du Bacniti je to ikad poželjela. Od gaenja je napravila grimasu.

Sagnula se nad škrinju, pogledala mali lokot i tada u šoku uoila da nije zakljuan. Jeli ga Michael zaboravio zakljuati zadnji put? Ili se slomio na putovanju? Ne mogavši se

suzdržati i s osjeajem užasa, podigla je poklopac i zagledala se u tajne svoga supruga. Na vrhu u grimizom uvezanu knjigu nalazio se klju, vjerojatno rezervni. Uzela ga je i

stavila u lokot. Savršeno je pristajao. Uzela je grimiznu knjigu i pogledala naslov. avoljiljekarnik. Što bi to moglo znaiti? Prelistala je stranice i zinula. Ovo je bio prirunik zaspravljanje otrova. Listala je dalje, jedva svjesna da je skoro prestala disati. Tu je bilodovoljno otrova da na bezbroj naina otruje cijelu vojsku. Svaka je supstancija pomnoopisana, njezine su razliite doze i uinci analizirani sa studenom objektivnošu.

Što li je, zaboga, Michael radio s takvom knjigom? Je li ga zanimalo umijee pripremanja otrova? Dovoljno je poznavala povijest da bi znala koliko to umijee može biti privlano. Lukrecija Borgia... Katarina Medici... s nevjerojatnom dovi-tljivošu nemilice su serješavale svojih neprijatelja. Otrovane rukavice, pomast za usne, parfemi. No, povijesno

gledano, otrovi su bili žensko oružje i stoga je bilo neobino da zanimaju ovjeka kao što jeMichael.



GIGA

98

Odložila je knjigu i opet pregledala sadržaj škrinje. Posve isti hrptovi knjiga na kojimase bile upisane godine. Na svakoj knjizi po jedna godina. Uzela je najnoviju. Knjiga seotvorila na juerašnjem datumu obilježenom grimiznom vrpcom. Ovo je bio dnevnik.Proitala je zapis pa onaj prethodni. Pedantan opis njegovog ponašanja prema njoj, sve doopisa i procjene siline njegovog vrhunca. Njegov je užitak bio izravno povezan sa stupnjem

boli i poniženja koje bi nanio svojoj ženi. Ona je u to ve bila i sama posumnjala, ali joj seinilo suviše nastranim da bi o tomu ozbiljno razmislila Pa ipak, sve je bilo ovdje, napisanohladnom objektivnošu, kao da se radi o nekoj klinikoj analizi u lijenikom izvješu.

Zadrhtala je od gnušanja i ispustila knjigu. Što li je još sadržavala ova zabilježbaživota njezinog supruga? Ovdje e saznati sve o Elviri. Otkrit e je li i s Elvirom postupao kaos njom.

»Sveta Marijo, dijete! Što to radiš?«, Methildin sablažnjiv povik natjerao ju je da seokrene uz prestrašeni krik. Žena je stajala na vratima i stezala pladanj s dorukom.

»Nisam se mogla suzdržati.« Cordelia je pocr-venjela sve do korijena kose. »Znam da je neuveno špijunirati, ali...« Odjednom se sagnula nad škrinju, stavila knjigu koju je italana njezino mjesto i uzela mali klju. Pojurila je do toaletnog stolia i utisnula ga u grudu

sapuna. »Luda sam, znam. Užasno je što sam to uinila, ali postoje stvari koje moram znati,Mathilde.« Ovu je brzu bujicu rijei izgovorila tiho, kao da govori samoj sebi, dok je brisalasapun s kljua i spremala ga natrag u škrinju.

Mathilde je i dalje nastavila zuriti u nju kao da je njezina mezimica uistinu poludjela.»Ako te knez zatekne ovdje...«, zapoela je.

»Ne usuujem se ni pomisliti.« Cordelia je zadrhtala. »Hajde, brzo, vratimo se.«Jurnula je u svoju garderobu i zatvorila vrata Michaelove. Srce joj je žestoko udaralo porebrima, dlanovi su joj bili skliski od znoja. Oprezno je odložila grudu sapuna na toaletnistoli. Otisak kljua bio je jasan i dubok.

»Mathilde, znaš li kako se radi duplikat kljua?«»Za ime svijeta, Cordelia, što to kaniš?« Odložila je pladanj, podboila bokove

rukama i ljutito se namrštila. »Taj bi te ovjek mogao živu oderati ako mu samo pružiš povod.« Ogor eno ju je gledala stisnutih usta. Još uvijek nije smislila nain na koji e seodnositi prema knezu, a da Cordeliji još više ne oteža stvar. ovjek je uživao zadavati bol, što

je nerazmrsivo bilo povezano s postizanjem seksualnog užitka, tako da se radovao svakoj pa inajmanjoj izlici da kazni svoju ženu u mraku iza zavjesa na krevetu.

»Znam, ali mu neu dopustiti da me slomi, Mathilde.« Govorila je strastvenomodlunošu. »U ovoj su škrinji njegove tajne i one mi mogu pomoi. Nee biti nikakve šteteako o njemu saznam sve što mogu, nije li tako?«

Mathilde je sumnjiavo odmahnula glavom, ali je uzela grudu sapuna i oprezno jezamotala u maramicu, a potom je spustila u svoj džep. »Dat u da se izreže klju, a zatimemo vidjeti«, izjavila je neodre

eno. »A sada daj da ti uredim kosu.«Pokazala joj je rukom na pladanj s lonem kave i košaru s voem i kolaima koje je

nekako uspjela materijalizirati iz zraka. »Bolje bi ti bilo da nešto pojedeš. Podne je i tko znakad eš opet imati priliku jesti prije banketa.« Marljivo je radila na Cordelijinoj kosi.

»Pitam se kako se Toaneta osjea«, promrmljala je Cordelia kroz usta puna kolaa od badema, »Monsieur Brion je rekao da je stigla ovamo jutros u deset i trideset, ali da njezinaspavaonica još nije preureena. Radi se o nekakvim popravcima na stropu. Bilo kako bilo,moraju je smjestiti u neku drugu prostoriju. ini mi se da ni ovdje nisu previše organiziranikao ni u Compiegneu. Pitam se jesu li i drugi kraljevski dvorci u jednakom stanju.«

»Mislim da je nadvojvotkinja dobro.« Mathilde je izvadila posljednju iglu iz usta izabila je u hrpu crnih uvojaka. »Samo se nadam da e se netko sjetiti dati joj jesti. Kad se

uzbudi, posve zaboravi na hranu, a mi ne želimo da se onesvijesti pred oltarom.«Cordelia je poželjela da u ovome trenutku može biti sa svojom prijateljicom. Toaneti



GIGA

99

e biti veoma teško kad uza se ne bude imala bliskih prijatelja dok je budu oblaili zavjenanje. Cordelia je imala šesnaest godina, a Toaneta etrnaest i pol, iako se Cordeliaosjeala kao da je više godina starija od nje, ta im razlika u godinama u prošlosti nikad nijesmetala. A sad joj se uinilo da je od Toanete dijeli mnogo više od osamnaest mjeseci.

Pola sata kasnije, knez Michael je ušao u svoje odaje. Cordelia je stajala u salonu

pazei da ne zgužva haljinu koja je sada bila u savršenom redu. Meutim, knez nije prvo pomislio na svoju ženu. »Brion, je li ovdje moja škrinja?«»U vašoj garderobi, gospodine.«Otišao je u garderobu. Cordelia se neujno prišuljala i kroz otvorena vrata znatiželjno

promatrala kako se sagiba nad škrinju. A tada je bijesno zaurlao. »Brion! Brion! Tko je petljao s mojom škrinjom?«

»Oh, vaša visosti... nitko... kako to mislite... što se dogodilo?« Oiju okruglih poputtanjuria na bucmastom licu, Brion je dotr ao iz kuhinje.

Knez je bjesnio. »Škrinja nije zakljuana! Pogledaj! Lokot visi!« Podigao je štap, aBrion se stisnuo uza zid. Nestala je i posljednja mrvica dostojanstvenog majordoma.

»Vaša Visosti, ja je nisam dirao. Nisam joj ni bio blizu otkako ju je Frederick donio iz

koije«, blebetao je povlai se natraške prema vratima.»Gdje je Frederick?« Štap je žestoko lupio po stolici.Cordelia je pojurila do prozora i ostala stajati tamo i promatrati vrtove kao da ništa ne

uje.Vidno pokazujui olakšanje što je gospodaru našao drugu žrtvu, Brion je poslao po

Fredericka. Lakaj je dotr ao iz kuhinje. »Što je? Što sam uinio?«Brion je rukom pokazao na kneževu garderobu. Frederick joj je nervozno prišao,

majordom ga je slijedio. Cordelia se opet okrenula i namjestila se tako da može vidjeti što sezbiva. Prizor nije bio lijep. Knez je u napadu gnjeva divljaki tukao nesretnog lakaja svojimštapom po ramenima, iako je Frederick vikao da nije kriv.

Tada je napadaj prošao gotovo jednako brzo kako je i došao. Potom su iz garderobeizašli sluge blijedoga lica i sklonili se u kakvu-takvu sigurnost svojih sobiaka. U garderobi jenastao muk. Prišuljala se bliže. Michael je kleao uz škrinju i tako je pomno pregledavaonjezin sadržaj da mu se nije vidjela glava. Srce joj je opet poelo žestoko udarati. Je li štogod

poremetila i ostavila izdajnike tragove iza sebe? Napokon je podigao glavu. Spustio je poklopac, zakljuao lokot i spremio klju u

džep. Vratio se u salon bez ikakvog izraza osjeaja na licu. Jedini zaostali znak njegovogzastrašujueg bijesa otprije par minuta bila je žila koja mu je pulsirala na sljepoonici.

»Prijestolonasljednicu e u jedan sat odvesti u Vijenicu da se upozna s kraljevskomobitelji. Moramo odmah krenuti da zauzmemo mjesta u Salon d'Hercule.« Dok je govorio,kritiki je odmjeravao svoju ženu.

»Je li taj Salon d'Hercule po neemu važan?« Podigla je bradu. Savršeno je dobroznala da u njezinom izgledu nee nai niti jednu grešku, ali nije mogla suzbiti negodovanje

što je tako pomno pregledava.»To je prostorija tik prije kapele. Mi emo ui za kraljevom svitom u kapelu. To je

velika ast«, rekao joj je namršteno. Ta je njezina podignuta brada bila neprilina. Jednog odovih dana e je od toga izlijeiti, sad nije bio pravi trenutak. vrsto stisnutih usana, ponudio

joj je svoju ruku.Dvorana ogledala bila je s obje strane ispunjena blistavim dvoranima koji su ve

ekali kraljevsku povorku. Michael je smireno hodao izmeu redova, smiješio se i naklanjaonekome, oholo ignorirao ostale koji su mu pokušavali uhvatiti pogled. Cordelija je pak oimasijevala s jedne strane na drugu, pokušavajui upiti cijeli prizor.

Nastavili su kroz dugi niz povezanih odaja koje su sainjavale službene prostorije. I uovima su u redu stajali muškarci i žene, znojei se od vruine jer su bili toliko blizu natiskani



GIGA

100

da nisu mogli raširiti svoje lepeze. Salon d'Hercule tik prije kapele nije bio toliko pretrpan iCordelia je pretpostavila da su ovdje samo oni koje je pozvao kralj. Njezin je suprug nastaviodo samog vrha prostorije. U ovom je salonu malim naklonom pozdravljao sve koji su gledaliu njega pa se naklanjala i Cordelia, ravnajui se po njemu.

Vikont Kierston je bio jedan od nekolicine poašenih. Bio je odjeven u smaragdno

zelenu odjeu gusto izvezenu srebrnim nitima. Ta mu je boja još više istaknula o i, naglasivšiim sjaj lješnjaka. Stajao je preko puta Cordelije i njezinog muža s madame Du Barry. Podigao je pogled i naklonio se. Pogled mu je istovremeno bio i zabrinut i upitan. Kraljeva seljubavnica nasmiješila i kratko naklonila. Cordelia joj je uzvratila.

Od svojega je vjenanja dvaput vidjela Lea. Prilikom drugog posjeta dao joj jeChristianovo pismo i veoma nevoljko uzeo njezino da ga preda Christianu. Taj put je stajaladaleko od svjetla s prozora i prstima nervozno popravljala maramu na vratu. Modrice ispodmuslina bile su velike i tamne, unato Mathildinoj pomoi pri izdašnom nanošenju pudera.

Nije ga poticala da produži svoj boravak i vidjela je koliko ga je takvo njezino ponašanjezbunilo i uznemirilo.

Sada je Cordelia toliko vrsto stisnula ruke da su joj se nokti zabili u dlanove te se

prisilila da se nehajno nasmiješi na njegov upitni pogled. Leo ne smije saznati. No jasno jevidjela da se ne osjea ugodno. Previše je bilo napetosti u njegovoj vilici, stisnutim usnama inainu na koji je držao ramena. Kriomice je pogledala svoga supruga. Tanke usne, mesnatolice, hladne oi. Mogla je osjetiti njegove hladne i ljepljive ruke na svom tijelu, njegovutežinu kad bi zadovoljen pao na nju prije nego što bi se otkotrljao na bok i zahrkao dok mu sene vrati snaga. Zatvorila je oi osjetivši grozu.

Oglasile su se trublje glasonoša. Nastalo je ko-mešanje. Ljudi su se malo nagnulinaprijed i pomno zagledali kroz niz prostorija. Kraljevska se svita približavala.

Toaneta je izgledala tako sitno. Mršava, gotovo dje ja figura obasuta dijamantima. Noipak se ogledavala oko sebe, graciozno i dostojanstveno iskazujui poštovanje dvoru, što nije

bilo u skladu s njezinim djetinjim izgledom. Pored nje je hodao prijestolonasljednik, koji jeizgledao kao da mu je mnogo neugodnije nego njegovoj nevjesti. U jednom je trenutkuToaneta uhvatila Cordelijin pogled i brzo ga skrenula, tako da Cordelia nije uspjela vidjeti jeli sjaj u okruglim plavim oima potjecao od radosti ili od suza.

Za vrijeme vjenanja u niz službenih prostorija postavljeni su stolovi s kartama ikockama za kralja i njegove dvorane kako bi mogli utui vrijeme do poetka banketa.Prepreke od konopa spreavale su obian puk da se suviše približi dok zaviruje kako se dvorzabavlja. Poela je jaka kiša i mnoštvo je iz vrtova pohrlilo u dvorac. Smrad mokre odjeeispunio je zrak koji je ve bio zasien mirisnim svijeama.

Cordelia je ugledala svoga supruga i Lea za kraljevim stolom kako igraju lansquenet.Dvoranke, ukljuujui i prijestolonasljednicu, takoer su igrale karte. Cordelia je tumarala

izmeu stolova pokušavaju

i se odlu

iti ho

e li igrati kocke ili se pridružiti kartašima. Dok je prolazila uz svoga supruga, kralj je podigao pogled s karata. »Kenginjo Von Sachsen, molim

vas da sjednete za naš stol. Ako ne igrate, možda ete donijeti sreu svome suprugu.« Bio jeveoma dobro raspoložen.

»Oh, ali ja igram, Vaše Velianstvo.« Oi su joj Iznenada zasjale. Lansquenet je bilanjemaka igra i esto se igrala na bekom dvoru. Ona i Toaneta usavršile su neke sumnjivevještine za stolom i majstorski pobjeivale nadvojvode.

Sjela je na stolicu koju joj je pridržavao lakaj, vještom rukom poravnala suknje boljegrimiza i slonovae. Blještavim je osmijehom pogledala stol.

Leo je prepoznao taj pogled. To lukavo, proraunato i uzbueno naslaivanje. Vidioga je u koiji kad su igrali kocke da prikrate vrijeme, i vidio ga je nad šahovskom ploom one

nezaboravne noi. I sad ga je opet vidio, samo što je sada bila za kraljevim stolom uVersaillesu, okružena dvoranima i gledateljima koji su zurili u njih.



GIGA

101

Prostrijelio ju je upozoravajuim pogledom, no ona se vedro nasmiješila i uzela svojekarte. Rekao je: »Kneginjo, sumnjam da ste u Schonbrunnu imali toliko promatraa.Austrijski dvor nije toliko otvoren puku.«

»Oh, navikla sam igrati i pod najbudnijim pogledima, gospodine«, odvratila je uznepromijenjeni blistavi osmijeh.

Leo je zaškrgutao zubima. Bacio je pogled na Michaela koji nije izgledao nimalozainteresirano. Od svoje žene je oekivao da igra. Svi su kockali. Kockanje je bila društvenavještina.

Kralj je držao banku. »Igramo u visoke uloge, kneginjo«, upozorio ju je šaljivo senasmiješivši, »Ali pretpostavljam da e vaš suprug platiti ulog. Vjenani dar, ha, kneže?«

Michael se škrto nasmiješio, ali je iz džepa ogrtaa izvukao kožnatu kesu i dodao jesvojoj ženi uz pokroviteljski komentar: »Ako vješto igrate, draga moja, to e vam bitodovoljno za par dijeljenja.«

»Uvjerena sam da ete se osvjedoiti da vješto igram, gospodine«, ozbiljno je reklaotvarajui kesu. Stavila je lujdor na stol i strunim pokretom zglavka raširila karte u ruci.

Leo je tiho zastenjao i uzeo svoje karte. Oito nije mogao uiniti ništa da sprijei

katastrofu. No katastrofa se neizbježno približavala. Cordelia je stalno dobivala. Igrala je

koncentrirano, ozbiljnog izraza lica, osim kad bi na kraju igre pokupila svoj dobitak uz pobjedniki uzvik kojega se tako dobro sjeao. Ozarila se za stolom, ak se i kralj kikotao irekao joj da je dobra igraica, ali besramna pobjednica.

Michael je, pak, izgledao sve mranije i mranije. Pobjeivala ga je njegova žena,njezini su se lujdori gomilali kraj njezinog bijelog lakta, njezin mu je pobjedniki pogled biotrn u oku. Bio je upravljen njemu i dobacila bi mu ga sa smiješkom. Ona ga je pobjeivala iuživala je u svakoj toj minuti. ak ni pomisao da bi joj se kasnije mogao osvetiti nije pomoglaizbrisati gorak okus poraza kad je ona likovala. Da je bila umjerena i ponizna, mogao bidonekle podnijeti njezinu pobjedu, no ovo je vulgarno trijumfiranje bilo nesnosno.

Leo je pokušavao otkriti kako joj to uspijeva. Promatrao joj je ruke i tanke bijele prste.Rukavi su joj dosezali samo do lakta, znai oito nije imala kamo skrivati karte. Nije radilanikakve iznenadne pokrete da bi drugima odvratila pažnju i baš kad je pomislio da ju jeuspjeh posve zaslijepio i da ne vidi potencijalnu opasnost, uklonila je svaki njegov traaksumnje kad je mirno izgubila tri dijeljenja.

Ona je pred sobom imala cilj, mnogo ozbiljniji od pukog pobjeivanja u kartama.Trebalo mu je dosta dugo da to otkrije. Gubila je kad joj se inilo da bi to bilo pametno, alinikad nije gubila od svoga supruga. Licitirala je više od njega, nadmudrivala ga, uzela musvaki lujdor kojega je imao. I smiješila se takvim neizvještaenim besramnim likovanjem, dasu se svi za stolom smijali i dijelili njezino zadovoljstvo, iako je Michael bio pozelenio od

srdžbe. Njezin je suprug posredno postao predmet sprdnje.A kad je ljubazno ponudila svome suprugu da e mu posuditi nešto od novca koji joj je tako ljubazno dao da može igrati, stol se zaljuljao od smijeha. »Sredila vas je, kneže«,doviknuo je kralj. »Tako mala i lijepa, izgleda kao nevinašce, ali oštra poput rapira. Ako vamikada zatreba poboljšati financijsko stanje, samo pošaljite svoju suprugu za stolove.«

Michael se škrto nasmiješio, a Leo se pitao da li on jedini za stolom osjea kako ispodte dobrodušno površine kljuaju neprijateljstvo i napetost. Na kraju je Leo poklopio karte ismijui se priznao poraz te gurnuo svoje posljednje kovanice Cordeliji i zamolio kralja da mudopusti da se povue iz igre.

»Oduvijek su me uili da pametni igrai znaju kad treba prestati«, rekla je Cordelia.»Hoe li Vaše Velianstvo ispriati i mene? Osjeam da bi mi se srea mogla preokrenuti.«

»Uskratit ete nam osvetu?«, zakikotao se kralj. »No možemo to uiniti neki drugi put,draga moja kneginjo.« Bacio je svoje karte na stol. »Dame, gospodo, idem se odmoriti prije



GIGA

102

banketa.« Njegovi su suigrai ustali, kao i svi za ostalim stolovima. Kralj je prolazio kroz salon

ponudivši prije toga ruku svojoj novosteenoj unuci. »Doite, draga moja.«Od intenzivnog kartanja Cordeliju je poela boljeti glava, ali je bila ispunjena radošu.

Znala je da e poslije za to platiti, ali se isplatilo. Pod okriljem kraljeva odlaska pokupila je

dobitak u torbicu i udaljila se od stola prije nego što ju je Michael mogao pozvati. Njezin se prvi dojam o dvorcu sveo na neizmjeran niz blistavih ogledala, sjajnihmramornih podova, bogatih tapiserija i izvanrednih slika. No ovo je mjesto moralo biti i višeod toga.

Nesmetano je prolazila kroz niz prostorija, držei se dijela koji je konopcima biooznaen za dvorane. Golema Dvorana ogledala djelovala je zbu-njujue pa je zastala gotovozaslijepljena odrazima velikih svijenjaka na ogromnim površinama ogledala. Ogledala suudvostruavala prizor mnoštva blistavih i nakienih dvorana te mase promatraa, a ona seosjeala kao da je zalutala u neki pakleni prikaz Hieronymusa Boscha. Akustika u galerijiuzdizala je zvukove sve do stropa, odakle bi se odbijali u disonantnu graju glasova, zveckanjakocaka i nadasve sjajnu svirku trojice glazbenika.

Stigla je do kraja galerije i skrenula u predvorje. Ovdje je bilo tiho, samo je nekolicinaljudi stajala, promatrajui kišom natopljene vrtove i razgovarajui hoe li se veernji vatrometodgoditi. Iza predvorja nalazio se dug hodnik s prozorima za koji je pretpostavila da vodidolje do nekog od izlaza u vrt. Krenula je tim putem.

Leo je prekinuo razgovor kad je vidio kako figura u grimizu i slonovai prelazi predvorje. »Ispriajte me.« Ležerno je krenuo za njom, ne želei je sustii dok ne dou izvandomašaja sluha ostalih ljudi u predvorju.

»Što vam je, dovraga, bilo na pameti da igrate?«, upitao ju je, uhvativši je za zglavak iokrenuvši prema sebi.

»Lansquenet«, odvratila je oiju još uvijek iskriavih od uzbuenja. »Nismo li to svimi igrali, gospodine?«

»Kako ste to uinili?« Nije htio reagirati na njezinu doskoicu jer nije mogao misliti nina što drugo nego što bi joj se dogodilo da su je otkrili.

»Pobijedila sam«, rekla je. »Jednostavno tako.«»Prokleta bila, Cordelia! Recite mi kako ste to uinili?«»Oh, nemojte se ljutiti, Leo.« Stavila je šaku na njegovu ruku. »Ništa se lošega nije

dogodilo, a ja sam zgazila Michaela kao bubu. Nisam li?« Gorak je trijumf odzvanjao unjezinom glasu, zasjao joj u oima i iskrivio usne.

Lea je zaprepastilo to ogor enje. Od Cordelije ne bi nikad oekivao da bi mogla bititako zlobna. Znala je biti nestašna, ali nikad pakosna. Bila je odluna, iskrena, estoneobuzdana, ali ogor ena... to nikad.

»Bio je zelen od srdžbe, jeste li vidjeli?«, nastavila je istim tonom. »Nije li to bilo predivino? Smijali su mu se, a ja sam ga pobijedila.« Dražesne su joj se usne stisnule. »Neudopustiti da...«, naglo je zastala, sjetivši se s kime razgovara i shvativši da joj je oprez

popustio.»Neete dopustiti što, Cordelia?«, tiho ju je upitao. Primio ju je za ruke i vrsto ih

držao. »O emu govorite?«Htjela se nasmijati, odvratiti pogled. »Samo brbljam bez veze. inim to kad sam

uzbuena - to je grozna navika. Znate koliko volim pobjeivati, udari mi u glavu.«»Cordelia, jeste li u kakvoj nevolji?« Pogled mu je bio intenzivan i prodoran.Odmahnula je glavom. »Naravno da nisam. Kako bih i mogla biti? Nitko nije pogodio

što sam radila.«

»Ne govorim o tomu, znate to jako dobro. Nešto nije u redu. O emu se radi?«»Sve je u redu. Naravno da jest. Napokon, ovdje sam, u zemlji bajki. Kako biste



GIGA

103

druk ije mogli opisati ovo mjesto, Leo? Još je udesnije nego što sam zamišljala. Jedvaekam da istražim vrtove i...«

»Prestanite!«, oštro ju je prekinuo. »Što to pokušavate sakriti?«Ako se Michael odnosio prema Elviri kao što se odnosio prema svojoj drugoj ženi,

onda ona to nije rekla svome bratu. Sad se Cordelia posve uvjerila u to. Leo je bio zbunjen i

istinski zabrinut. Jako je volio svoju sestru; sada, nakon njezine smrti, bilo bi munepodnošljivo da sazna koliko je patila dok je bila u rukama svoga muža.Samo ga je na jedan nain mogla odvratiti od teme. »Pokušavam sakriti da vas volim«,

jednostavno je rekla. »Vjenala sam se za jednog muškarca, a volim drugog. O tomu se radi,Leo, ni o emu drugom. Samo o onomu što ve znate. Cijelo se vrijeme moram pretvarati

pred svojim mužem. Cijelo vrijeme«, dodala je. »U krevetu, u...«»Sad je dosta«, obrecnuo se na nju, želei zaepiti uši da ne uje njezine rijei i

iskljuiti mozak da ne vidi slike koje su nailazile. Ispustio joj je ruke. »Ako se ne možetevratiti u stvarnost, samo e vam se nagomilavati jad. Zar to ne uviate?«

Podrugljivo je podigla obrvu. Ništa nije jadnije od stvarnog života s knezomMichaelom. »Je li Christian što sredio s vojvodom De Carillacom?«

Ova ga je nagla promjena teme zatekla. No bilo je lakše razgovarati o Christianu negoo uzaludnoj ljubavi. A ako je to bilo sve što ju je muilo, tada nije mogao uiniti ništa da joj

pomogne.»Uvjeren sam da e mu Carillac dati velikodušnu ponudu«, neodreeno je rekao.

»Mislim da e Christian doi u Versailles tijekom svadbenih sveanosti. Carillac e se htjetirazmetati njime.«

»Pitam se kako bismo mogli srediti da možemo razgovarati«, razmišljala je naglas.»Michael e sigurno imati ceremonijalne dužnosti, sastanke, jutarnja primanja na dvoru iostale dužnosti kojima e morati prisustvovati. Nee me moi nadgledati cijelo vrijeme.«Odjednom je odmahnula glavom i vedro mu se nasmiješila. »Oprostite mi, o ito bih se moralamalo odmoriti.«

Odjedrila je u smjeru jedne od prostorija namijenjenih odmoru dama, a njemu seinilo da je njezin osmijeh ostao lebdjeti u zraku, blistav i krhak kao kristal.

Prišao je jednom od velikih prozora koji su gledali na vrtove. Zurio je van u kišu.Zbog ega je mislila da je Michael nadgleda? Muževi nisu bili špijuni. Nešto mu je tajila,lagala mu je. Ali zašto?



GIGA

104

etrnaesto poglavlje

»Gdje je Mathilde?«, Cordelia je zurila u djevojku crvenih obraza u svojoj spavaojsobi. Djevojka se brzo naklonila, obrazi su joj još više porumenjeli.

»Ne znam, milostiva. Monsieur Brion mi je rekao da se brinem za vas. Da vam pomognem s haljinom?« Nervozno je prišla kneginji koja je nastavila zuriti u nju kao da jeneka nepoznata vrsta iz životinjskog svijeta.

Cordelia se okrenula na peti i odmarširala u salon kojega su osvjetljavale samo dvijesvijee na okviru kamina. »Monsieur Brion!« Zazvala ga je iz dna plua. A kad se nije odmah

pojavio, povikala je još jednom. Ushodala se po turskom sagu od prozora do vrata, ruke jetako vrsto stiskala da su joj lanci pobijeljeli.

»Kneginjo, zvali ste?« Brion se pojavio iz kuhinji". Još je uvijek bio odjeven u livrejui ostat e tako sve dok knez ne ode u krevet. Uznemireno je gledao kneginju.

»Gdje je Mathilde? Što ona djevojka radi u mojoj odaji?« Isula je pitanja, toliko

ispunjena strahom, da joj je glas prešao u visoko isprekidano vrištanje koje joj nimalo nije priliilo.Majordom je nervozno potezao bradu. »Knez mi je rekao da pozovem Elsie da se

brine o vašoj visosti«, objasnio je.»Gdje je Mathilde?« Koraknula je prema njemu, a on je instinktivno ustuknuo.»Knez je rekao da gospoa Mathilde mora nekamo otii.« Brion je, opravdavajui se,

kršio ruke dok mu se približavala furija blijedog lica i plamteih oiju.»Kamo? Kamo je otišla?«

Nesretno je odmahnuo glavom. »Knez nije rekao, gospo.«»A Mathilde? Sigurno je ona nešto rekla?« Nije mogla zamisliti da bi Mathilde samo

tako nestala bez ijedne rijei.

»Ja je nisam vidio, gospo. Zadnji sam je put vidio u vašoj spavaoj sobi, a onda seknez popeo gore prije banketa i razgovarao s njom. Otada je više nisam vidio.«Poela se osjeati kao da je cijeli svijet poludio. Ovo ne može biti istina, ovo se nije

dogaalo. »Njezine stvari. Je li ih uzela sa sobom?«»Mislim da nije, madame.« Vidio je da se, na njegovo olakšanje, kneginja poela

smirivati. Luko je svjetlo polako gasnulo u njezinim oima, glas joj se vratio u normalu.»Je li vam reeno da ih nekamo pošaljete?«Odmahnuo je glavom. »Još nije, gospo.«Polako je kimnula glavom. »Dobro. Hvala.«Okrenula se i otišla u svoju odaju tiho zatvorivši vrata za sobom.Elsie je još uvijek stajala na sredini sobe, tamo gdje ju je ostavila, i tjeskobno

pogledavala vrata kroz koja je nestala njezina gospodarica - a sada se opet pojavila.»Da vam sada pomognem, milostiva?«inilo se da je Cordelia ne uje. Nastavila je koraati i grickati puknuti nokat. Zbog

ega bi Michael otpravio Mathildu? Kako je to uinio? Mathilde je ne bi napustila svojevoljnoniti tek tako. Mora da je došao ovamo prije poetka banketa, nakon što ga je pobijedila zakartaškim stolom. A on joj cijele veeri nije ništa rekao.

Banket u operi nije zapoeo sve do deset sati i razvukao se u nedogled sve do ranih jutarnjih sati. Michael je cijelo vrijeme sjedio do nje i ništa joj nije govorio, ograniio se narazgovor s onima oko njih. Njoj su sve to bili neznanci, a budui da je njezin suprug nije

predstavio, nije se predstavio ni nitko od njih, tako da se osjeala kao da sjedi nevidljiva uledenoj praznini. Kad su prijestolonasljednik i njegova nevjesta ispraeni iz opere, knez joj je

hladnim šapatom rekao da on sada odlazi u njihove odaje gdje e mu se ona, na njegovozadovoljstvo, pridružiti.



GIGA

105

Nije napravila grešku i pomislila da ima izbor. Samo se naklonila i otišla. Popela segore i otkrila da je Mathilde otišla, upravo onako kako je Michael i isplanirao.

Glava ju je opet poela boljeti, tijelo ju je boljelo od umora. Gotovo je dvadeset i etirisata bila na nogama i nosila dvorsku haljinu, a teški damast i uski korzet samo su pogoršalistanje. Noas je bila previše umorna da bi ovo riješila. Željela je Mathildu. Pomisao na ono

što je Michael mogao uiniti njezinoj dadilji zujala joj je u mozgu poput dosadne pele. Bila je uvjerena da nitko ne može nadvladati Mathildu, da je nitko ne može prisiliti da uini neštoza što ona misli da nije u redu. Pa kako ju je onda primorao na odlazak?

»Da vam pomognem, madame?«, odvažila se opet Elsie. Znala je što treba initi, alinije znala kako treba reagirati kad je spreavaju da radi svoj posao. Meutim, iz iskustva jeznala da e je izgrditi ako ne obavi svoj posao, bez obzira što tomu bio uzrok.

»Da... dobro. Možeš mi pomoi«, odsutno je rekla Cordelia.Elsie je s olakšanjem poela vještim rukama otkopavati, odvezivati i skidati kukice.

Cordelia je mirno stajala, nimalo joj ne pomažui, previše zaokupljena vlastitim mislima da bi bila svjesna što se sada dogaa. Ogrnula se bijelim baršunastim kunim ogrtaem koji joj je pružila Elsie, sjela za toaletni stoli i poela skidati igle iz kose.

»Oh, to bih ja trebala raditi, madame.« Elsie joj je priskoila u pomo. »Još nikaddosad nisam bila osobna sluškinja«, povjerila joj se, užurbano vadei igle. »Nadam se daradim kako treba.« Uzela je etku od slonovae i poela je provlaiti kroz kovr avi modrocrnivodopad koji je padao niz Cordelijina lea.

Cordelia nije ništa odvratila. Još je uvijek bjesomuno razmišljala. Mathilde e sevratiti. Vratit e joj se ak i ako joj je knez to zabranio. Ako bude fiziki sposobna to uiniti.

Iza nje su se otvorila vrata i srce joj je skoilo u grlo. Ugledala ga je u ogledalu ispredsebe. Stajao je na vratima. Nije imao ma, ali je još uvijek nosio svadbenu odjeu i zlatni

pruski amblem zakaen za ešarpu.Privila je skute kunog ogrtaa jae oko sebe i ustala da se suoi s njime. »Gdje je

Mathilde, gospodine?« Govorila je bezizražajno, iako su joj oi bile ispunjene srdžbom i prezirom. Ni traka straha. Nadvladala je strah.

»Zamijenio sam vašu osobnu sluškinju.« Smiješio se svojim gujinim smiješkom.»Rekao sam vam da vam je potrebna žena koja ima više iskustva u dužnostima osobnesluškinje u Versaillesu od neke stare dadilje.«

»Ah, tako.« Glas joj je još uvijek bio bezizražajnu. »Elsie mi je rekla da još nikad nijeradila kao osobna sluškinja, posebno ne u Versaillesu. No rekla bih da vi pretpostavljate kako

je potrebno znanje stekla na neki drugi nain. Možda ga je udahnula ili joj je ono došlo usnu.«

Svijetle su mu se oi smraile. Jedno vrijeme nije mogao vjerovati u ono što uje.Ovaj hladni i posprdni sarkazam od tog mladog stvora, a povrh toga i pred sluškinjom. Tada

mu se trgnuo miši na licu, žila na

elu po

ela mu je pulsirati, o

i postale hladne i ubojite.Znala je da ga dosad još nije u ovolikoj mjeri rasrdila i unato oaju koji je pokretao

njezin prkos, u trbuhu je poela osjeati one strašne gr eve straha. Suzbila ih je, prisiljavajuise da se suoi s prijetnjom u tim strašnim oima. Što bi joj mogao gore uiniti od onoga što jeve inio?

»Izlazite odavde!« Okrenuo se prema skamenjenoj Elsie koja je uz tihi jecaj ispustilaetku i pobjegla iz sobe, naklonivši se knezu na vratima.

S treskom je zatvorio vrata. Prišao joj je, a ona je ostala stajati na mjestu, ne skrei pogled i visoko uzdignute brade.

»Boga mi«, tiho je rekao, »slomit u vas, madame. Naviknut u vas na sedlo kao nekusvojeglavu ždrebicu.« Primio je krajeve njezinog ogrtaa i razgrnuo ih. Pogleda je njezino

bijelo golo tijelo, njegovo savršenstvo, pokvareno samo tragovima prijašnjih uživanja.



GIGA

106

* * *

Otišao je sat vremena kasnije. Pjevušio je odlazei u svoju garderobu gdje ga je jošuvijek ekao komornik da ga spremi za spavanje. Od odjee nije skidao ništa što nije bilo

potrebno da postigne svoj cilj, a sada je, još uvijek pjevušei, pustio komorniku da ga

razodjene i objesi njegovu odjeu u ormar. Komornik mu je pomogao da se ogrne kunimogrtaem te nastavio dalje stajati i ekati sklopljenih ruku, da vidi ima li gospodar još kakvihnaloga za njega.

»Donesi mi ašu konjaka i onda idi.«ovjek je uinio što mu je naloženo, naklonio se za laku no i bešumno otišao iz sobe,

zahvalan što može otii. Nije mogao ne uti one ružne zvukove koji su maloprije dopirali izkneginjine spavae sobe.

Michael je iskapio konjak u jednom gutljaju. Uzevši iz džepa klju koji je bioautomatski premjestio iz džepa odijela, otišao je do škrinje, otkljuao je i izvadio dnevnik.Ponovno je napunio ašu i prelistavao dnevne zapise. Pijuckao je iz aše, usta su mu sestegnula. Je li jutros netko namjerno otvorio lokot? Nije mogao vjerovati u to, sigurno se

dogodila nezgoda. ini se da nitko nije ništa dirao, sve je bilo na svome mjestu. udno da jemogao biti tako nepažljiv, no inilo se da je to jedino objašnjenje - prethodne noi sigurnonije dobro zatvorio lokot. Možda je bio previše nestrpljiv da ode k svojoj ženi.

Ušao je u susjednu sobu i stavio dnevnik na radni stol. Potom se vratio do škrinje.Izvukao je dnevnik iz 1765. godine. Usne su mu bivale sve tanje, elo sve namrštenije dok jeitao zapise. Svi su ti zapisi ukazivali da je Elvira cvjetala, da je svaki dan bivala sve ljepša.Koliko je za tu ljepotu bilo zaslužno to što je nabijala rogove svome mužu?

S treskom je zatvorio knjigu i opet ispraznio ašu. Odložio je dnevnik na njegovomjesto i prišao radnom stolu. Umoio je pero u tintarnicu i zapoeo današnji pedantan zapis.Bio je dug, sadržavao je detaljan opis vjenanja, ponašanje kraljevske svite, slavlje koje je

potom slijedilo. Tek je nakon loga zapisao protekli sat koji je proveo sa svojom ženom.Odložio je pero na bugaicu i prazno zurio u mrlju tinte koja je kapnula s pera.

Cordelia je bila na dobrome putu da ga ne zadovoljava jednako kao ni Elvira. No s Elviromnije uspio. Nee dopustiti da s ovom ne uspije. Ovu e savladati.

* * *

Cordelia je ležala gola na krevetu sklupana u vrsto klupko, tijelo su joj protresalisnažni drhtaji, jecaji su joj se nakupljali u grlu. Bilo je gore... mnogo, mnogo gore negoobino. Da ju je ozlijedio u bijesu, mislila je, to bi joj bilo lakše podnijeti. No on ju jeiskoristio, zadavao joj bol s ledenom nakanom, negirao je kao osobu, sveo je na životinju bez

duše, bez duha, na nešto što ne vrijedi više od grumena zemlje.Znala je da je vrištala kad se dogaalo najgore, iako se zaklela samoj sebi da nee ni pisnuti. A sada ju je njezina slabost ispunila gaenjem prema sebi. Možda je i zaslužila takav postupak. Možda ga je poticala svojim kukavikim puzanjem. Val munine se nesavladivo podigao pa se stenjajui otkotrljala s kreveta da dohvati nonu posudu. U mislima je vidjelasebe kako i na podu i bespomono povraa od užasnutosti i gaenja prema samoj sebi;drhtavu, prestrašenu i premlaenu životinju.

No im joj se želudac smirio i hladan znoj izbio na njezinu kožu, mozak joj serazbistrio. Povraanje ju je na neki nain proistilo i fiziki i psihiki. Nesigurno se osovila nanoge i pogledala po sobi ime bi mogla pokriti svoju promrzlu golotinju. Ogrta koji jestrgnuo s nje ležao je na podu pa ga je navukla i šurila se u njemu. Ogledala se po sobi u

kojoj se obris namještaja isticao u mraku. Prozor je bio samo crna etvorina, ali je kroz njegamogla vidjeti blijedo svjetlo na rubu tame.



GIGA

107

Nije mogla spavati. Nije se mogla vratiti u onaj krevet. Željela je Mathildu, kao što povrijeeno dijete neizmjerno i neizrecivo treba svoju majku.

Zbrkanih misli otišla je iz spavaonice, prošla kroz salon i izašla u hodnik. Svijee nazidovima obasjavale su prazan prostor. Kad su se vrata njihovih odaja zatvorila iza nje,osjetila je velik val olakšanja i izbavljenja. Bila je slobodna. Izvan zagušljive i okovima

sputane tame svoga zatvora. Pitanja kamo ide i što radi nisu joj uope padala na pamet. Bolnose uspentrala na široku prozorsku dasku koja je gledala na unutarnje dvorište, vrsto seomotala u ogrta, naslonila glavu na privuena koljena i ekala da se razdani. ekala jeMathildu.

* * *

Leo je otišao iz kartaškog društva kad je poelo svitati. Bio je malo pripit od konjaka.Samo su ga karte, konjak i društvo mogli odvratiti od nelagode koja ga je izjedala toliko danije mogao zaspati. Iz nekog razloga nije mogao odijeliti Cordeliju od Elvire. Za obje je biovezan slinim sponama koje nije mogao sebi objasniti. Elvira mu je bila sestra, blizanka.

Bezuvjetno ju je volio. Njezina je srea bila njegova odgovornost. A sada ga je proganjalamisao da možda nije izvršio svoju zadau.

Cordelia je bila mlada djevojka koja je igrom sluaja prije nekoliko tjedana ušla unjegov život. Žudio je za njom. Kad je bio posve iskren prema sebi, priznavao bi to. No premanjoj nije osjeao samo požudu i privremenu odgovornost.

Zbunjujue i opsesivne misli nastavile su se prevrtati po njegovoj glavi izmeualkoholnih ispara-vanja dok je hodao prema svojoj skromnoj odaji na vanjskom stubištusjevernog krila. Nešto ga je neobjašnjivo natjeralo da skrene s puta i po e bonim stubištemkoje je vodilo u hodnik pred odajama Von Sachsena. Što se više približavao vratima,nelagoda mu je bivala sve vea. Kao da su kužna isparavanja prekrila mramorni pod prolaza.

Prošao je kroz dvostruka vrata. Okrenuo se i opet prošao kroz njih. Potom se,nestrpljivim slijeganjem ramena, okrenuo na peti i vratio odakle je došao. I tada je zastao.Polako se vratio natrag. Zgr eni se lik šurio na prozorskoj dasci. Bio je toliko nepomianda ga isprva nije ni zamijetio.

Blistava modrocrna rijeka slijevala joj se niz leda. Lice joj je bilo okrenuto na drugustranu, naslanjalo se na njena koljena.

»Cordelia?« Stavio joj je ruku na rame.Trgnula se i okrenula glavu. Oi su joj izgledale kao prazne mrane rupe na licu koje

je bilo bjelje od njezinog ogrtaa. »ekam Mathildu.« Namrštio se. »U hodniku? Gdje je ona?«»Ne znam. Michael ju je otpremio. No ona me nee napustiti. Znam da nee.«

Ugledao je modricu koja se poela pojavljivali na njezinom obrazu. I tada je znao što je stalno tako silno nastojao porei. Nježno je odmaknuo ogrta s njezinog vrata. Modrice od

prstiju isticale su se na glatkoj bijeloj koži. Osjetio je neizreciv gnjev. Preplavili su ga valovisrdžbe. Vidio je Elviru, vidio je sjenku u njezinim oima. Vidio je slomljenu Cordeliju; njezinduh, odvažnost, njezin smijeh, sve je bilo nadvladano.

Sagnuo se i podigao je s prozorske daske. Ništa nije rekla dok ju je odnosio. Nosio ju je kroz utihnule hodnike i gore praznim stubištem dok mu se srce punilo

gnjevom. Privila se uz njegove grudi, ovila mu ruke oko vrata. Oi su joj bile zatvorene; gustetrepavice kao tamni polumjeseci na samrtnikom bljedilu obraza i on je pomislio da jezaspala. Disala je duboko i pravilno, na ruci je osjetio udaranje njezinog srca.

Na vrhu kamenih strmih stuba otvorio je uska drvena vrata i ušao u malu prostoriju.

Bila je jednostavno namještena: krevet, ormar, toaletni stoli, dvije stolice i okrugli stol ispoduskog prozora koji je gledao na Cour de Marbre. Prava soba za neženju.



GIGA

108

Položio ju je na krevet i ona je otvorila oi. Najprije se u njima pojavila zbunjenost,zatim strah, a potom joj se pogled razbistrio i on je s olakšanjem vidio da je pri svijesti.Prazan pogled u oima zamijenili su prepoznavanje i spoznaja.

Sagnuo se nad nju, odvezao joj kuni ogrta i turio ruku ispod nje da ga izvue. Ustasu mu bila stisnuta, a pogled mraan dok ju je pregledavao, procjenjujui koliko ju je

Michael ozlijedio. Ozljede na tijelu nisu bile opasne, ali je on znao da su prave rane mnogogore na njezinoj psihi, na odlunom, od važnom i iskriavom duhu koji ju je inio onime što jest.

Cordelia je mirno ležala pod njegovim ispitiva kim pogledom, promatrala ga je oimaiz kojih je sada nestao strah. Napokon se ugrijala i ono je grozno drhtanje prestalo. No Leova

bol i srdžba bile su gotovo opipljive. Dok ju je preokretao, podizao ruke i noge, ruke su mu bile nježne kao golublja krila, no oi su mu bile zastrašujue.

»Mislim da ovo nije radio Elviri«, rekla je tiho. »Bila je druk ija od mene. Možda gaona nije izazivala. ini se da se ja ne mogu suzdržati da ga ne rasrdim.«

Nije se iznenadio što je pogodila ono što ga je izjedalo. Uoio je koliko je pronicljiva još kad su se sprijateljili. Prstom joj je nježno dodirnuo obraz i nasmiješio se.

»Uinio je to zato što sam ga pobijedila u kartama«, rekla je, podigla ruku, uhvatila gaza zglavak i stavila njegov dlan na svoj obraz. »Otjerao je Mathildu jer su mu se zbog menesmijali.« Okrenula je lice i poljubila mu dlan. »Molim te, zagrli me.«

Sjeo je dolje i privio je u zagrljaj. Bila je krhka, gotovo bestjelesna, podsjeala ga je natanki list. Gola joj je koža bila topla i mekana pod njegovim rukama. Jednom je rukomkliznuo dolje i nježno joj obuhvatio dojku. Približila mu se i prstom mu olabavila kravatu.Poljubila ga je u vrat, njezin je dah na svojoj koži osjetio kao slatko šuštanje želje i žudnje.

»Trebam te da mi pokažeš kako bi moglo biti«, šapnula je. »Moram znati da to nemora biti ovako, da ne mora biti nasilno. Jednom si mi pokazao malo od onoga kako bi moglo

biti. Pokaži mi sada, Leo. Molim te.« Ovo je bila usrdna molba, ni traga zavoenju nivragolijama.

»Uini me opet cijelom«, šapnula je i podigla glavu da ga poljubi u usta. Tijelo je premjestila u njegovo krilo. Milovao ju je, rukama prelazio preko svih obrisa njezinog tijela,mršavog prsnog koša, oblih dojki, ravnog trbuha.

inilo se da je oživjela pod njegovim rukama; tijelo joj se opet punilo životnomenergijom i duhom koji ju je inio onime što jest, otvaralo se poput pupoljka pod zrakamasunca.

On je nježno prelazio po njezinom vratu, prstima lakim kao pero blažio ružne tragoveMichaelovih otisaka. Znao je da je ispravno ono što namjerava uiniti. Izlijeit e je samo akouništi Michaelove tragove na njezinom tijelu. »Jesi li sigurna da to želiš sada, ljubavi?«, tiho

ju je upitao. »Nije li prebrzo nakon što te je povrijedio? Sigurna si da si spremna?«

Osjetila je kako joj srce brzo udara pod njegovim prstima. Oi su mu sada bile tamne inejasne, ali joj se uinilo kao da su je cijelu progutale.

»Molim te«, opet je rekla. U glasu je bilo preklinjanje, u oima ostaci boli i straha, ali ižudnje koja se nije mogla sakriti. Ne žudnja za strašu, ve žudnja za nježnošu, za ljekovitimdodirom koji e zalijeiti rane nasilja.

Rukama joj je obuhvatio lice, prelazei prstima preko njezinih jagodica, preko linijevilice. Užasavao se toga da e je povrijediti, da e napraviti krivi pokret, da e je prestrašiti.Pomaknuo je ruke i prstima oklijevajui okrznuo njezine bradavice, gledajui je u oi da semože povui na prvi znak straha. Nije ga vidio pa se sagnuo i poljubio joj dojke, uzeo

bradavicu u usta, sisao je i grickao dok nije pod jezikom osjetio kako je otvrdnula.Glava joj je pala na njegovo rame, golo je tijelo ispružila preko njegovog krila.

Osjeala se otvorenom i ranjivom, nudila se njegovim oima, ustima, rukama. Iako se osjealaranjivom, ovdje je s Leom bila posve sigurna i neophodan dio uda ljubavi. Tek je jednom



GIGA

109

bila blizu tom udu, ali je svakim svojim dahom znala da e ga veeras u njegovim rukama ucijelosti osjetiti.

Maknuo je usne s njezinih dojki i poeo joj ljubiti udubinu na vratu. »Tako se bojimda te ne povrijedim. Želim te dodirivati, ljubavi, ali mi moraš rei da li smijem.«

»Molim te«, šapnula je. »Molim te, dodiruj me.« inilo joj se da se ne može

pomaknuti, tijelo joj je bilo mlitavo kao ma je dok se suna na suncu, a ipak joj je ispod površine krv brzo kljuala.On joj je prstima prelazio preko razdvojenih bedara. I opet je oklijevao, oekujui da

e se ukoiti, no ona je ostala otvorena i pasivna, iako nieg pasivnog nije bilo u njezinomtijelu ni u brzom uzdizanju njenih dojki niti u iznenadnom ukruenju osjetljivog pupoljka kojise uzdigao pod njegovim razigranim dodirom. Promatrao joj je lice. Oi su joj bile vrstozatvorene, no usne su joj bile tople i crvene, obrazi prekriveni prozirnim sjajem.

»Ljubavi?«Otvorila je oi. Pomicala se pod njegovim dodirom. »Volim te, Leo.«

Nasmiješio se, povukao vlažnu ruku preko njezinog trbuha i premjestio je na svomekrilu tako da joj je glava pala na pregib njegove ruke. Ljubio ju je, ovaj put i sam uzbuen,

jezikom pritisnuo njezine usne, tražei, a ne zahtijevajui, ulaz. Usne' su joj se odmahrazdvojile i njegov je jezik poeo istraživati unutrašnjost njezinih usta. Pomicala se pod njim,

jezik joj je tražio njegov.inilo joj se da se odrekla odgovornosti za vlastito tijelo. inilo se kao da ono samo

zna što mu je initi i kako treba reagirati. Osjetila je kako joj se nešto nakuplja u trbuhu, prepone su joj bile posve mokre. Okrenula se i privila svoju golotinju uz njega.

Ustao je i podigao i nju. Gledala ga je u oi i nježno se nasmiješila. »Je li vrijeme?«»Samo ako ti to želiš«, tiho je rekao, držei je i promatrajui joj izraz lica. Podigla je

ruku i palcem mu dodirnula usne, jagodicom prsta prelazila po njima nesvjesno inei tajsenzualni pokret. To je bio odgovor koji mu je trebao.

Opet ju je polegao na krevet i brzo skinuo svoju odjeu. Cordelia još nikad nije vidjelagolog muškarca. Zurila je u vitko i snažno tijelo, u ravan trbuh i uske bokove, u uspravnomeso koje je stršilo iz gnijezda crnih kovr avih dlaica, u duga i vrsta bedra. I tog se asanjezino tijelo vrsto zatvorilo, uvuklo se u sebe u obrani od naleta nasilnog uljeza.

Leo je sjeo na krevet i rukom joj milovao trbuh, sve dok se nije opustila i ovlažila podnjegovim dodirom. ekao je na znak i ona mu ga je dala. Podigla je ruku i dodirnula njegovoukrueno meso, oi su joj bile napola zatvorene dok ga je opipavala, prouavala mu oblik iteksturu. Da ovaj njegov neobini dio postane nešto što poznaje i razumije. Kad ga je dovelado vlažnog ulaza izmeu svojih bedara, znala je da ovoga muškarca želi u sebi, da je uinicjelovitom kad se tijelom i dušom spoji s njom.

Gledao ju je u oi, u dno same duše, ostavši miran tik uz njezino tijelo. »Reci mi kako

se osjeaš, ljubavi.«Znala je da želi nešto od nje, nešto više od reakcije njezinog tijela. Želio je da kaže

koliko silno želi ovo. Koliko joj je to potrebno. Da se bez toga nikad nee zalijeiti, da nikadviše nee biti cjelovita.

»Toliko te trebam, Leo. Toliko te volim«, odvratila je, iskrenih oiju, jezikomovlaživši iznenada suhe usne. »Leo, želim te u sebi.«

Položio joj je noge na svoja ramena, podvukao ruke pod nju i obujmio joj stražnjicu.Zatim je ušao u nju jednim dugim, polaganim i dubokim pokretom.

A kad je osjetila kako se mie u njoj, pala je iz neke velike i udesne visine. Padala je i padala kroz zlatni eter, lagana kao vlakno svile. Usta su joj bila suha. ula je tihe jecaje i u jednom trenutku shvatila da su to njezini vlastiti. A kad se spustila na zemlju i tekua navala

užitka poela istjecati iz nje, vrsto se pripila uz svoga ljubavnika dok se on opet i iznova pomicao u njoj, sada zadovoljavajui sebe, uživajui u predivnoj uskoi njezine slatke



GIGA

110

rodnice. Potom se izvukao iz nje i pustio da ga priplavi njegov vrhunac, prosuvši toplo ivlažno sjeme po njezinom trbuhu i bedrima.

Milovala mu je lea dok je on bez daha ležao na njoj. Noge su joj nezgrapno pale nakrevet, srce joj je tuklo, tijelo joj je bilo mlitavo kao tek oko eno mae.

Leo se na kraju otkotrljao ustranu i oslobodio je svoje težine. Legao je na lea, držei

jednu ruku na njezinom trbuhu, a drugu preko svojih oiju.ekao je da se pojavi osjeaj krivice, gorko kajanje, ogor eni prijezir prema samomesebi, a osjetio je samo predivnu radost, kao da je istovremeno i dao i primio neprocjenjiv dar.

»Mogu izdržati sve ako me voliš«, šapnula je milujui mu ruku na svome trbuhu.»Opet si me uinio jakom, Leo. Vratio si mi mene samu.«

Zurio je gore u reljefe na stropu, radost i samopouzdanje istjecali su iz njega kao krv izrane. Ako je voli, kako može podnijeti njezin povratak Michaelu?

»Odvest u te daleko od Michaela«, rekao je. »Ali moram sve isplanirati. Ako uinimonešto u žurbi, nee nam uspjeti. Njemu e biti lako da nas progoni, a ima i sva zakonska pravada radi što ga je volja s odbjeglom ženom. Razumiješ li, Cordelia?« Sjeo je, uhvatio je ispodruku i povukao sebi suelice. Rukama joj je obuhvatio lice. »Razumiješ li o emu govorim?«

Kimnula je glavom i puna povjerenja mu se nasmiješila. »Da. ekat u. I izdržat u.«Dodirnula mu je lice. »Kunem ti se da sada nee biti tako strašno kad znam da me voliš. Ništame sad ne može povrijediti, Leo. Ništa.«

Gotovo je nestrpljivo odmahnuo glavom. On je bio manje od nje uvjeren da e snagaosjeaja djelovati kao štit. »Sada se moraš vratiti«, potišteno je rekao. »Radit u na tomu da teodvedem što brže mogu, ali zasad...«

»Da, razumijem.« Nasmiješila se onim istim živahnim osmijehom koji je i protiv svojevolje zavolio. »Kad bih samo mogla saznati što je uinio Mathildi.« Osmijeh joj je nestao slica, pogled se ispunio užasom. »Nije ju valjda dao ubiti... ili... ili zatvoriti? Može li on to?«

»Naravno da ne može«, rekao je s uvjerenjem koje nije osjeao. Bio je siguran daMichael ne bi pribjegao umorstvu, no u mranoj tamnici nekoga od francuskih zatvora ne bi

bilo teško srediti umorstvo sluškinje lutalice.U žurbi je nabacio odjeu na sebe dok se Cordelia umatala u kuni ogrta. Boja joj se

vratila u lice i sada je bijeli baršun još više naglašavao njezinu blistavu ljepotu, više nijeisticao samrtniko bljedilo.

»Dopusti da te odnesem. Stopala e ti se smrznuti na podu.« Mramor i kamen su bilihladni pod bosim nogama pa se nije bunila kad ju je lagano podigao u naru je. Ovoga je putastekao posve druk iji osjeaj: bila je jaa, vrša i podatnija, ni traga krhkosti lista.

»Mogu poraziti Michaela«, šapnula mu je u uho. »Jaa sam od njega. Ja ne morammuiti ljude da bih osjeala mo. Porazit u ga u njegovoj vlastitoj igri, Leo.«

»I što se dogodilo kad si posljednji put to pokušala?«, suho ju je upitao. Iako ga je

povratak živahne Cordelije veselio, bio je bolno svjestan opasnosti koja jueka.»Bit u oprezna«, rekla je nakon nekoliko trenutaka. »Neu više napraviti grešku i

likovati.«Skrenuli su u hodnik u kojemu su se nalazile odaje Von Sachsena i Leo je osjetio kako

postaje napeta. Usta su mu se stisnula. Pomisao da je vraa u taj pakao ispunila ga jeodvratnošu, ali nije imao drugog izbora. Ne u bliskoj budunosti.

Prišli su ulaznim vratim, a iz mraka je izronio lik koji se nije mogao razaznati.»Mathilde?«, u nevjerici je šapnula Cordelia. Potom se poela migoljiti u Leovom

naru ju. Spustio ju je na tlo, a ona je bosonoga potr ala prema ženi koja je ispružila ruke da jedoeka.

»Smiri se, dijete, smiri se, dijete«, pjevušila je Mathilde milujui joj kosu i lea.

Bistrim i mudrim oima gledala je preko glave svoje mezimice u vi-konta. inilo se da je nanjegovom licu proitala sve što je trebala znati, jer mu je kimnula glavom i tužno mu se



GIGA

111

nasmiješila.»Mathilde, što ti je uinio?« Cordelia se uspravila i odmaknula kosu s oiju. Prošao je

trenutak njezinog povratka u djetinjstvo. »Je li te ozlijedio?«»Zaboga, zlato, nije«, živahno je odvratila. »No otjerao me je bez preporuke, bez

ijednog sua, otišla sam samo s odjeom na sebi. A ti se nemoj uzrujavati, nee me udaljiti od

tebe.« »Ali, što eš uiniti? Kamo eš otii? Ja ti mogu dati novac, naravno, ali...«»Ima dovoljno mjesta u ovome dvorcu gdje se tijelo može odmoriti«, rekla joj je

Mathilde. »Ovo je mjesto poput malog grada, posvuda su stubišta, skrovišta, kutovi i pukotine. Bit u u blizini, najdraža. Pazit u na tebe, iako me neeš uvijek vidjeti.« Nije jojrekla da joj je knez dao da bira: ili e mirno otii ili e je dati uhititi zbog krae pa e ostatakživota provesti u Bastilli i zauvijek izgubiti svoju mezimicu. Ta e joj prijetnja uvijek visjetinad glavom ako je knez ikada vidi.

Ovo nije rekla, ali je Cordelia nagaala. Upitno je pogledala Lea.»Ja u se pobrinuti za Mathildu«, rekao je i okrenuo se k starijoj ženi. »Cordelia e vas

trebati dok je ne odvedem daleko od njezinog supruga. Sakrit u vas i smislit emo nešto kako

da se eše viate.«Mathilde je mudro pogledala Cordeliju, zatim vikonta, a potom kimnula, no ovaj put

veoma zadovoljna. »Pa, tako je kako treba biti«, neodreeno je rekla. »Oduvijek sam znala dae tako biti. Malena e voljeti samo jednom. Baš kao i njezina majka.«

Opet je k sebi privukla Cordeliju i poljubila je. »Dat u ti nešto što e ti pomoi da seoporaviš od onog svog nasilnog muža. Nemoj se više brinuti.«

»Što to?«, znatiželjno ju je upitala. Mathilde je bila veoma mudra i poznavala jemnoga udna umijea. Da se bori protiv Michaela, Cordelia bi bez razmišljanja stavila novacna svoju dadilju.

»Nije važno.«»Poslušaj me, Cordelia.« Leo je žurno govorio. Nije koliko i ona vjerovao da je

Mathilde sposobna podrezati Michaelova krila, a ak i da je vjerovao, ta žena trenutno nijenudila rješenje. »Moraš mi obeati da ga neeš opet izazivati.«

»Ne mogu dopustiti da misli kako me je slomio«, žestoko je odvratila.»Progutaj svoj ponos na neko vrijeme. Samo dok ne smislim nešto.« Primio ju je za

bradu i primorao je da ga pogleda u oi.»Bit u jako oprezna«, pristala je.»To nije dovoljno! Voliš li me?«»Znaš da volim.«»I ovu si odvratnu situaciju stavila u moje ruke. Nije li tako?«»Jest, ali...«

»Zatoeš raditi onako kako ti kažem. Ne mogu ti pomo

i ako ne u

iniš kako ti kažem.Je li ti to jasno, Cordelia?«

Oklijevala je. Htjela se složiti, ali je znala da joj njezina narav nee dopustiti daMichael i na trenutak pomisli da ju je savladao. Tada su u hodniku iza njih odjeknuli koraci.Potpetice su lupkale po mramornom podu. Glasovi su im se približavali. Jedan je pripadaodvoraninu kojeg je Michael poznavao. Cordelia je poput bijele utvare nestala kroz vrata svojihodaja, a Mathilde se povukla u sjenu prije nego što se Leo uspio pomaknuti.

Opsovao je ispod glasa. Ništa mu nije obeala. Zar ne shvaa da mu je natovarilanajteže breme koje ovjek može nositi - svoje povjerenje i svoju ljubav? Taj je isti teret nosioi za Elviru, ali ga je ispustio. Cordeliju nee iznevjeriti na isti nain. Ali, dragi Bože nanebesima, kako e je zaštititi kad ona namjerno izaziva opasnost?

Cordelia je zatvorila vrata salona. Monsieur Brion je stajao na vratima kuhinje izapanjeno gledao u bosonogu kneginju u kunom ogrtau. Pogledala ga je i izdržala njegov



GIGA

112

pogled. Bila je sigurna da on i svi ostali sluge znaju što se te noi dogodilo iza vrata njezinespavae sobe. Isto je tako znala da ih Michael zlostavlja kad mu se prohtije. A sada mu je

pogledom nudila svoje savezništvo. Monsieur Brion se naklonio. »Dobro jutro, madame.« Nehajno je namjestio ukras na

komodi i potom rekao: »Njegova Visost još nije pozvonila za kavu.«

Nasmiješila se. »Hvala vam. Možete poslati Elsie da me za deset minuta probudi smojom okoladom.« Monsieur Brion se opet naklonio, a ona je ušla u svoju sobu. Skinula je kuni ogrta i

popela se u krevet. Plahte su bile hladne. Navukla je pokriva i nasmiješila se. Nee seslomiti. Sada se nee slomiti. Imala je ljubav svog života. Saznala je što je ljubav. A znanje jemo. Znanje o ljubavi e je štititi.



GIGA

113

Petnaesto poglavlje

Cordelia je toga jutra ostala u krevetu do deset sati. Bila je veoma iscrpljena. Nijemogla spavati, ali nije vidjela razloga da se ustane kad je ležanje i sanjarenje bilo takougodno. Meutim, u deset je sati primila poziv da posjeti prijestolonasljednicu. Lijenost jeodmah nestala kad je pomislila da e razgovarati s prijateljicom nakon tjedana strogihformalnosti. Takoer je bila veoma znatiželjna da uje Toanetina iskustva i dojmove onjezinom suprugu prijestolonasljedniku.

U negližeu je požurila u salon da o pozivu obavijesti svoga supruga. On je sjedio zastolom i dorukovao. Podigao je pogled. Pomno ju je promatrao i ona je znala da traži tragovekoje je prethodne noi ostavio na njoj. Vidio je plavu modricu na njezinoj jagodici, otiske

prstiju na vratu gdje ju je stiskao. A ona je vidjela iskru trijumfalnog zadovoljstva u njegovimima.

Na njegov je ispitivaki pogled uzvratila hladnim prezirom i na svoje zadovoljstvo

ugledala kako nasla

ivanje u njegovim oima zamjenjuje zbunjenost. Trebala je biti prestrašena, slaba i poražena. A nije bila. Zapravo je bila snažnija no ikad i znala je da ta

snaga zrai iz nje. Nakon duge minute, oprezno se naklonila. »Dobro jutro, gospodine.« Pružila mu je

pismeni poziv. »Ovoga jutra moram posjetiti prijestolonasljednicu. Mislila sam da biste totrebali znati.«

Uzeo je papir, proitao ga i ledenim glasom rekao: »Dobro bi bilo da ostanete unjezinoj naklonosti. Ne želim da postanete lanica njezine svite, to bi vas previše zadržavalona dvoru, ali ete se pobrinuti da vam i dalje ostane sklona.«

»Ona mi je prijateljica, gospodine. Na takva prijateljstva ne utjeu hirovi politike.«i su joj plamsale, brada joj se drsko podigla. Mrzila ga je i prezirala i dopustila da on to

vidi. elo mu se smrailo. »Zar još uvijek niste nauili da nije mudro poticati moj gnjev,Cordelia?«

»Postoje stvari koje teško uim, gospodine«, odvratila je uz još jedan drzak naklon.Ustao je od stola i prišao joj, a ona je, na svoje žalosno zadovoljstvo, ugledala

razoaranje u njegovim oima. »Nauit ete«, tiho je rekao. »Nemojte raditi greške, dragamoja.«

»Je li i Elvira poticala vaš gnjev, gospodine?« Požalila je svoje rijei istoga asa kadih je izgovorila. Obeala je Leu da nee namjerno izazivati Michaela, no sad je bilo kasno.

Nadlanicom ju je udario po ustima.»Iskušavate moje strpljenje, madame.«

Pljuska nije bila toliko snažna da uzrokuje ozljedu, ali ju je užasnutost zbog nasilja prodrmala do srži. Nije mogla suzbiti uznemirenost u oima i znala je da on to vidi. Nijeimala drugog izbora nego priznati poraz.

»Ispriajte me sad, gospodine, moram se pripremiti za prijem kod prijestolonasljednice.«

Umjesto odgovora, okrenuo se i vratio za stol, a ona je otišla iz sobe.U osami svoje odaje, prstima je lagano opipavala usne pred ogledalom. Nisu otekle

niti se pojavila modrica, ali je modrica na obrazu bila veoma uoljiva. Bi li bilo bolje da je prekrije ili da je ostavi i izmisli neku laž? Toaneta e je sigurno pitati.

»Koju u haljinu izvaditi, milostiva?«Cordelia se trgnula. Potpuno je zaboravila na Elsie. inilo joj se da se djevojka stapa s

tapetama kad bi stajala na miru. Sada je stajala kraj ormara i kršila ruke na pregai, izgarajuiod želje da joj udovolji. Cordelia se prisila na osmijeh. Nije sirota djevojka kriva što nije



GIGA

114

Mathilde.»Da vidimo.« Prišla je ormaru i prebirala po njegovom sadržaju. Trebala joj je haljina

koja e joj prekriti vrat. U modi je bio velik dekolte, ali je ona našla robe a Vanglaise odmuslina boje šafrana koja se nosila preko podsuknje od zelenog satena. Haljina je imala širokipkani ovratnik i trokutastu maramu od muslina koju može iskoristiti za prekrivanje

mnogobrojnih tragova.Elsie je puna poštovanja izvadila haljinu. »Hoete li napudrati kosu, milostiva?«»Ne, ta me moda ne zanima«, rekla je Cordelia. »U nekim se prilikama to mora

initi, ali ne i svaki dan.«»Koliko vrsto da vas zategnem, milostiva?« Elsie se približila nosei korzet.Cordelia je zatomila uzdah. »Rei u ti kad bude dosta. No najprije mi donesi arape.«»One bijele svilene?«»One bijele svilene«, potvrdila je Cordelia. Nije imala nikakve druge arape, ali Elsie

vjerojatno nije poznavala cijelu njezinu garderobu.Prošao je jedan sat petljanja i bezbrojnih pitanja dok nije bila spremna. Elsie ju nije

ništa pitala o modricama, ali je i bez Cordelijine zapovijedi donijela ze ju šapu i kutiju

pudera. Cordelia ga je lagano nanijela na jagodice. Puder nije u cijelosti prikrio masnicu, nosve dok se tragovi na vratu i nadlakticama nisu vidjeli, mogla je smisliti neku izliku zamasnicu na obrazu.

Monsieur Brion ekao ju je u salonu da je otprati do privremenog boravišta prijestolonasljednice u prizemlju dvorca.

Nije ga vidjela od onog neobinog i šutljivog susreta toga jutra. Posve prirodno mu senasmiješila i zaželjela mu dobro jutro. Naklonio se, a mali zavjereniki osmijeh skliznuo mu

je s inae veoma ozbiljnih usana. »Vjerujem da ste dobro spavali, madame?« »Mislim da ovjek mnogo bolje spava kad zna tko su mu prijatelji, monsieur Brion.«»Upravo tako, gospo.« Pridržao joj je vrata da može izai.Toaneta je još uvijek bila u negližeu pa je skoila sa stolice kad je sluga najavio

Cordeliju.»Oh, Cordelia, tako si mi nedostajala. Doi u moj budoar da možemo na miru

razgovarati.« Dok je govorila, dobacila je svojoj mentorici kontesi De Noailles napola prkosan i napola udvoran pogled.

Unato svom novosteenom statusu supruge francuskog prijestolonasljednika, još jeuvijek osjeala strahopoštovanje prema ovoj ukoenoj i nepopustljivoj nadglednici dvorskihceremonija.

»Imate samo pola sata, madame, do oblaenja za operu.«»Za Perzeja, zar ne?« Toaneta je nabrala svoj mali nos. »To je tako ozbiljan komad, a

glazba je neizmjerno dosadna.«

»Tako je izabralo Njegovo Velianstvo«, izjavila je kontesa i to je bio kraj razgovara, barem za nju.

»Možda i jest on izabrao, ali svejedno mislim da je djelo dosadno i teško«, kikoi jeizjavila Toaneta kad je zatvorila vrata budoara i kad su napokon bile same. Bacila se Cordelijioko vrata. »Tako sam oajniki željela razgovarati s tobom. Što priaju o meni? Jesi li štoula?«

»Ti si svima u središtu pažnje«, rekla je Cordelia, sretna što može prijateljici datiinformaciju koju treba. »Svi govore o tvojoj ljepoti, sabranosti, gracioznosti. Kažu da je Luj-August najsretniji ovjek na svijetu.«

Toaneta se spustila u ležaljku. »Što se dogodilo u tvojoj prvoj branoj noi?«Cordelia je sjela do nje. Ovo nije bilo najugodnije pitanje. »Isto što i u tvojoj,

pretpostavljam«, rekla je neodreeno.Toaneta je odmahnula glavom. »U mojoj se ništa nije dogodilo! Apsolutno ništa. Moj



GIGA

115

me suprug poljubio na vratima moje spavae sobe i otišao. I više se nije vratio.«Cordelia je s nevjericom zurila u svoju prijateljicu. »Tvoj brak još nije konzumiran,

Toaneta?«»Nije.« Prijestolonasljednica je bespomono slegnula ramenima. »Što da radim?«»To, naravno, znaju tvoje dvorske dame?«

»Naravno. I moj suprug džentlmen. Pretpostavljam da e netko rei kralju. No je li tomoja greška?« Posegnula je za Cordelijinom rukom. »Što ti radiš da zavedeš muža? Znaš damoram dobiti dijete.«

»Ne moram initi ništa da zavedeni muža«, oporo je rekla. »Dovoljno je zaveden.«»Onda znai da se ne sviam svome mužu«, kukala je Toaneta.»Gluposti«, žustro je rekla Cordelia. »ak i da je tako, ipak bi ti došao u krevet da ti

napravi dijete.«»Pretpostavljam da je tako. Što onda ne valja?«»Ne znam«, rekla je Cordelia. »Možda je nevin pa se boji.«»Možda bih trebala pisati gospoi majci?«, premišljala se. »Ali to je tako neugodno,

Cordelia. ini mi se da sam na neki nain zakazala.«

»Nisi«, žustro ju je uvjeravala Cordelia. »Ako je itko zakazao, onda je to Luj-August.«»Oh, tiho!« Toaneta je stavila ruku na usta da priguši kikot. »Ne smiješ govoriti takve

stvari o prijestolonasljedniku.«Cordelia se nacerila. »U etiri oka možemo rei što god nas volja.«»Nemoj me nikad napustiti.« Toaneta je vrsto zgrabila Cordelijinu ruku, smijeh je

išeznuo. »Osjeam se tako osamljeno. Ne znam kako u dalje. Ona Noaillesova nije mi ni odkakve pomoi. Samo predikuje, naklapa, uzdiše i gleda me svisoka. Toliko je uštirkana dasigurno cijeli dan provede u praonici.«

Cordelia ju je zagrlila, zamijetivši suze u njezinom glasu ispod ovog pokušaja šale.»Sve e biti u redu, vidjet eš.«

»Bit e kad jednom moj suprug doe u moj krevet i kad zanemo dijete«, rekla jeToaneta tužnu istinu. Unato svojoj djetinjastosti, znala je zašto se vjenala za

prijestolonasljednika. Ona je došla u Francusku da raa, da dobije djecu koja e zacementiratisavezništvo izmeu Francuske i Austrije, djecu koja e, što se francuskog naroda tie, doka-zati da je zakopano staro neprijateljstvo izmeu dviju zemalja.

»A što je s tobom? Priaj mi o svome mužu.« U jednom od svojih brzih promjenaraspoloženja, prijestolonasljednica je svoju pažnju u cijelosti usredotoila na Cordeliju. »Oh,što ti se dogodilo s obrazom? Udarila si se u nešto?« Prstom je nježno dodirnula njezinumodricu.

Bile su nasamo i mogle su si sve rei. »Kad ve pitaš,« odluno je rekla Cordelia,»udarila sam se u muževu ruku.«

»Kako to misliš?« Toaneta se užasnula. »Okrutan je prema tebi?«Cordelia je slegnula ramenima. »Recimo samo da bih bila sretna žena da knez Michaelne pokazuje zanimanje za branu postelju.«

»Oh.« Toaneta joj je primila ruku i vrsto je stisnula. »Da kažem kralju?«»Oh, ne, naravno da ne!«, užasnuto je povikala. »Kralj se ne bi miješao u takve stvari.

Muškarac se odnosi prema svojoj ženi onako kako on misli da ona zaslužuje, znaš to. Akokralj nešto kaže Michaelu, ne znam što bi on bio kadar uiniti.«

»Ali to je strašno.« Toaneta je gnjevno pogledala kristalnu vazu s orhidejama izstaklenika. »Moramo nešto uiniti. Što je s djecom? I s njima je okrutan?«

»Ne, mislim da nije. Ostavlja ih na brizi njihovoj guvernanti.« Namrštila se. »To jedrugo, Toaneta - zabranio mi je da se sprijateljim s njima. Trebala bih ih podu avati o

ponašanju u društvu i pripremati ih za njihove zaruke, ali ih ne smijem voljeti niti se igrati snjima.«



GIGA

116

»Neeš im biti mama?« Toaneta je bila ogor ena. Kad je bila mala, njoj je njezinamajka bila najvažnija osoba u životu i to je i ostala.

Cordelia je odmahnula glavom. »Tako su ljupke, Toaneta. Izgledaju potpuno isto itako su posebne. Znam da se vole smijati, ali se nemaju emu smijati u onom sablasnommauzoleju s onom osušenom Nevryjevom.«

Toaneti su oi odjednom zasjale. »Imam ideju. Zašto ih ne bismo doveli ovamo?«»Ovamo? U Versailles? Michael to nikad ne bi dopustio.«Ali ja sam prijestolonasljednica. Prva dama Versaillesa«, izjavila je oholo zabacivši

glavu. »Ja mogu svima nareivati, ak i tvome suprugu.«»Što predlažeš?«, upitala je Cordelia oiju sjajnih od oekivanja.»Rei u tvome suprugu da bih voljela upoznati njegove k eri. Rei u mu da si mi

mnogo priala o njima i da ih zbog našeg prijateljstva želim upoznati.«»Misliš, rei eš mu da ih dovede u Versailles?« Toaneta obino nije bila ta koja je

bila dosjetljiva, no jutros joj je jako dobro išlo.»Tono tako.«»Toaneta, ti si sjajna.« Zagrlila je prijestolonasljednicu i zvuno je poljubila. »To bi

moglo upaliti.«»Naravno da e upaliti«, izjavila je Toaneta istom kominom ohološu. »A budui da

me kralj voli, sigurna sam da e mi dati podršku ako je zatražim. Odmah u napisati zapovijedtako da je možeš uzeti sa sobom.«

»To možda ne bi bila dobra ideja«, razmislila je Cordelia. »Ne bih htjela biti glasnikkoji donosi loše vijesti. Ideja mu se nee svidjeti, a najmanje to ako primi tvoju zapovijed izmojih ruku. To e mu povrijediti ponos.«

»Da, moglo bi.« Toaneta se duboko zamislila, a potom pljesnula rukama. »Sjetila samse.« Zarumenila se od uzbuenja. »U operi u vas oboje zamoliti da doete u moju ložu i tadau knezu usput spomenuti njegovu djecu, a zatim slijedi moja briljantna zamisao. Kako ti seto ini?«

»Savršeno.« Cordelia je zadovoljno kimnula. »Toaneta, ti si prava prijateljica.«»A mogu li nešto uiniti da pomognem tebi?«, gorljivo ju je upitala. »Kako možeš

ostati u braku s ovjekom koji ti voli nanositi bol?«Prijateljica joj je bila istinski potresena i Cordelia je znala da e je to i dalje muiti.

Skoro joj je rekla da je sve u redu, da sada može sve izdržati. Da e je Leo osloboditi okovakad bude mogao. No tu se tajnu nije usudila povjeriti nikome.

»Možda e biti bolje«, neodreeno je rekla. »Ne govorimo više o tomu, samo emo biti potištene.«

»Oh, dobro«, složila se Toaneta i brzo prešla na novu temu. »Odluila sam da neu primiti madame Du Barry.«

»Zašto?«»Ona je kurva. Moja majka nikad ne bi dopustila da se takva poput nje pojavi na dvorui ne znam zbog ega bih ja dopustila da me vrijea njezina prisutnost.« Toaneta je ponosno

pogledala Cordeliju, odjednom postavši prava majina k i. No vidjela je i da e se Toaneta uvaliti u nevolju. »Ta Du Barryjeva je kraljeva

miljenica. Ako je omalovažavaš, moglo bi se poeti govorkati da omalovažavaš kralja.«Toaneta je odmahnula glavom, lijepe su joj se usne tvrdoglavo iskrivile. »Ona je

nemoralna žena, a kralj živi u grijehu. Ne može poi na ispovijed dok ima ljubavnicu, a nameni je od Boga darovana dužnost da ga vratim na pravi put.«

Cordelia je u nevjerici zurila u nju. Znala je da Toaneta zna sebi utuviti u glavu udnastajališta koja bi je opsjela. Znala je i da je carica zadojila svu svoju djecu vrstom vjerom i

moralnim uvjerenjima. No Marija Terezija je, unato velikoj moralnosti, bila i veoma pragmatina osoba. Takvo glupavo suprotstavljanje kralju uinit e Toanetu predmetom



GIGA

117

opeg ismijavanja.»Mislim da bi o tomu trebala jako dobro promisliti«, rekla je. »Ovdje se ne radi samo

o nemoralnosti.«»Znam što mi je dužnost«, izjavila je Toaneta kroz stisnute zube. »Znam što moja

vjera zahtijeva od mene. Neu primiti tu vulgarnu kurvu.«

Cordelia je osjetila da u ovome trenutku ne bi ništa postigla daljnjim nastojanjem.Možda se tijekom narednih nekoliko dana svadbenog slavlja nee primijetiti Toanetin stav prema kraljevoj ljubavnici.

»Madame, vrijeme je da se odjenete.« Kontesa De Noailles pojavila se nenajavljeno.Cordelia je ustala. »Vidjet emo se kasnije, Toaneta.« Poljubila ju je, odmaknula se i

duboko joj se naklonila. »Molim da mi dopustite otii, madame.« Na kontesino neodobravanje, Toaneta se zakikotala. »Trebala bi se pokloniti tri puta

buduoj kraljici Francuske.«Cordelia je tako i uinila te izašla natraške. Vragolast joj je pogled sreo Toanetin, a

ona je arogantno nakrivila glavu i držala je tako sve dok nije prasnula u smijeh.Još se uvijek smiješei, ali i pomalo zamišljena, Cordelia je otišla iz kraljevskih odaja.

Ogledala se po zakr enom predvorju u kojemu su dvorani ogovarali, a sluge užurbano hodali. Nije vidjela ni traga monsieuru Brionu. Prije joj je bio rekao da vjerojatno još nije nauilakuda treba ii te da može pozvati bilo kojeg lakaja da je doprati do kneževih odaja. Je li uovomu asu mogla pretpostaviti da nije pod prismotrom svoga muža? Sigurno nije imaosvojih špijuna u ovome mnoštvu. Vrijedilo je riskirati.

No hoe li se sjetiti puta? Bilo bi joj mnogo lakše da je tada sama hodala, ali ju jenosio Leo. Na putu prema njegovoj odaji bila je gotovo u nesvijesti, a na povratku je bilasvjesna samo njegove blizine i njegovih ruku na sebi. I tijelo i duša bili su joj preplavljeniuspomenama na njegov krevet.

Probijala se kroz mnoštvo ljudi prema lakaju koji je stajao u podnožju stubišta. Naklonio joj se kad mu je prišla.

»Znate li možda gdje je smješten vikont Kierston?«»Na jednom od vanjskih stubišta, madame.« »Možete li biti precizniji?«Pogled mu se izoštrio. Nije imao pojma s kojom od stotina nepoznatih svadbenih

uzvanica razgovara, ali ga je služba u Versaillesu nauila da nanjuši intrigu. »Mogu vas jaotpratiti, madame.«

»Nee biti potrebno. Samo mi dajte precizne upute.«Pozorno je slušala. Zvualo je relativno jednostavno, a ako se ipak izgubi, uvijek može

nekoga pitati za put. Zahvalivši mu kimanjem glave, nestala je u gomili i ostavila znatiželjnoglakaja njegovim nagaanjima.

Napustila je službene odaje i našla se u dugim mramornim hodnicima i na širokommramornom stubištu na kojemu je sretala samo sluge i pokojeg užurbanog dvoranina.Izgledalo je da su svi u Versaillesu u strašnoj žurbi koja je vjerojatno i bila razumljiva, sobzirom na goleme udaljenosti koje su trebali prijei i mnoštvo dogaaja kojima su trebali

prisustvovati.Kad je stigla do stubišta na kojemu se nalazila Leova odaja, osjeala se kao da je

hodala miljama, ali je prepoznala neke orijentire i bila uvjerena da e se znati vratiti u svojeodaje.

Podigla je ruku da pokuca na uska drvena vrata, onda odluila da nee. Odvažno je pritisnula kvaku i otvorila vrata. Soba je bila prazna. Stupila je unutra i tiho zatvorila vrata zasobom. Tada je odahnula od olakšanja. Na trenutak je bila sigurna od radoznalih oiju. U

udu se ogledala po maloj prostoriji. Sve je bilo onako kako se sjeala. Soba je bila ispunjenaLeovom osobnošu. Gotovo je mogla osjetiti njegov poseban miris u zraku. Taknula je krevet



GIGA

118

i jastuk, tražei udubine njegove glave i tijela i sjetivši se šuštavih plahti na svojim leima dok je bio nad njom.

Otvorila je ormar i milovala njegovu odjeu, potajno uživajui u osjeaju da je ovaodjea dodirivala njegovu kožu. Prislonila je lice na baršunasti ogrta, sjetivši se da ga jenosio u Compiegneu.

»Cordelia, što, dovraga, radiš ovdje?«Poskoila je i okrenula se. Na vratima je stajao Leo.»Što se dogodilo?« Nogom je zatvorio vrata iza sebe i prišao joj.»Ništa.« Potr ala mu je ususret i ovila ruke oko struka. »Ništa se nije dogodilo, morala

sam se uvjeriti da je ono bilo stvarno. Je li se zaista dogodilo? Zaista me voliš, Leo?«Pogledala ga je u oi i naslonila glavu na njegove grudi. »Reci mi da nisam sve samosanjala.«

»Nisi ništa sanjala«, rekao je. »Ali ne bi smjela biti ovdje.«»Nitko me nije vidio.« Spustila je ruke i podigla se na prste da ga poljubi. »Dokaži da

to nije bio san, ljubavi.«Strast u njezinim safirnim dubinama bila je isto erotina i Leo je osjetio kako

popušta. Uz tihi mu se uzdah bacila u zagrljaj i podigla lice da je poljubi. Oi je imala širomotvorene, usne željno razdvojene, nježno joj je rumenilo preplavilo obraze.

Spustio je svoje usne na njene, osjetio kako se privija uz njega, kako mu se predajesvaki miši njenog tijela. inilo mu se da bi pala na pod da je ne drži vrsto.

Odnio ju je do kreveta. Srušila se u klupku podsuknji držei ga u zagrljaju i povlaiga za sobom. Nije htjela odvojiti usne od njegovih, iz ruku mu nije ispuštala glavu dok je

pohlepno ispijala s njegovih usana kao da su pehar najslaeg zainjenog vina.Primio joj je ruke koje je držala na njegovom vratu i skinuo ih, potom se spustio na

koljena. Ležala je ispod njega, podsuknje su joj na obruima krinoline ostale zadignute poputšatora. Gledala ga je, jezikom vlažila usta, oi su joj plamtjele od uzbuenja, obrazi

porumenjeli. Povukao joj je podsuknje sve do struka, otkrivši joj duga bijela bedra opasanaipkanim podvezicama, gusti kovr avi grm i glatku bijelu površinu trbuha, oštro izboenekukove, vrst vori njezinog pupka.

Pasao je oi na tom prizoru dok je ona ležala i spremno ekala, žudno pomiikukove i razdvajajui bedra koja su na unutrašnjoj strani bila orošena od uzbuenja.

Prsti su joj bili zauzeti njegovim hlaama, otkopavala ih je dok je on kleao iznadnje, dahtala je otvorenih usta. Pojavilo se njegovo tvrdo meso. Obuhvatila ga je šakama idržala, osjeajui kako mu krv pulsira u debelim žilama. Palcem je prešla preko vrha gdje suse nakupile kapljice njegovog uzbuenja. Nasmiješila mu se, podigla kukove i uvela ga usebe. Kao da je oduvijek znala kako se to radi.

Prožeo ih je toliki val užitka kad su se sjedinili, da su oboje kriknuli. Leo je bio nad

njom, upirao se na dlanove, usta je spustio na njena da priguši krikove. Polako se micao u njojnastojei odgoditi trenutak koji je neizbježno morao doi. U ovome je sjedinjenju bilo previšeuzbuenja i nije se uspijevao kontrolirati ni bez Cordelijinih gr eva užitka.

»Ne... ne«, žurno je šapnula držei usne na njegovima i osjetivši da namjerava izai.»Ostani u meni.«

Htio je zauvijek ostati u toj nebeskoj odaji njezinog tijela. Htio je osjetiti njezin užitakdok njegov vlastiti provaljuje iz njega. No prevladao je oprez. Opet ju je poljubio i zaustaviose na samom ulazu u njeno tijelo kad ju je preplavio val. Potom se povukao i prepustio sevlastitom vrhuncu. Svom se težinom srušio na nju nošen olujom osjeaja, srce mu je divljakiudaralo tako da ga je i ona osjetila na svojim grudima. Kao da se njegovo srce pokušavalo

probiti kroz meso i sjediniti se s njezinim.

Milovala mu je kosu oiju zatvorenih u toploj crvenoj tami. Bila je spokojna, kao da sevratila kui. Njezina je tjelesna glad trenutno bila utažena Ljubav koju je osjeala prema



GIGA

119

ovome muškarcu našla je nain na koji e se izraziti. I u dubini se duše radovala što je možeizraziti voljenjem njegovog tijela.

Leo je polako podigao glavu, osovio se na kolena i pogledao je.

Ona se vragolasto nasmiješila. »Mislim da prilino brzo uim ove stvari, ne misliš li i

ti tako?« Podigla je ruke iznad glave i zraka je sunca obasjala zmijsku narukvicu na njezinomzglavku. Dijamantna je papuica blistala na bijeloj koži.Primio ju je za zglavak i okrenuo ga dok je pregledavao narukvicu. Zmija koja je

stavila na kušnju Evu. Eva koja je stavila na kušnju Adama. No Leo je svojevoljno zagrizao jabuku, znajui sve posljedice, i ova je žena sada bila

u njegovom srcu. Voljet e je i štitit e je.»O emu razmišljaš? Izgledaš veoma ozbiljno.« Gotovo sramežljivo mu je dodirnula

usne. Nasmiješio se. »Razmišljao sam o teretu ljubavi«, vedro je rekao. »Doi, ustani i sredi

se. Moraš brzo otii.«Sa zaletom se podigla iz kreveta i poravnala suknje. Pred ogledalom je uredila

raskuštranu kosu. Koža joj je bila prozirna, usne crvene, oi blistave. »Izgledam bludno«,rekla je plaho.

Leo joj je prišao odostraga. Stavio je ruke na njezina ramena i zagledao joj se u oi uzrcalu. »Ne smiješ riskirati, Cordelia. Razumiješ li me?«

»Neu poduzimati nepotreban rizik«, obeala je. »Jesi li negdje našao sigurno mjestoza Mathildu?«

»Ona je s Christianom u gradskom konaištu«, kratko je odvratio. »Kasnije u smislitikako da sastaneš s njima.«

»Opet si ljut«, optužila ga je i okrenula se od ogledala. »Ne volim kad se ljutiš namene.«

»Onda radi ono što ti kažem«, rekao je jednako otresito kao i prije. »Ti si pravo dijetekoje zna frustrirati ovjeka.«

»Nisam dijete«, rekla je uz još jedan vragolast osmijeh. »Djeca ne znaju ono što jaznam.« Podigla se da ga poljubi. »Djeca ne mogu raditi ono što ja radim.« Odlepršala je dovrata, dobacila mu preko ramena još jedan poljubac i nestala, ostavljajui ga da odmahujeglavom u praznoj prostoriji.



GIGA

120

Šesnaest o poglavlje

Michael ju je ekao kad se vratila u njihove odaje. »Gdje ste bili?« Lice mu je bilosmrknuto, u njegovim je rijeima osjetila jedva suzdržanu prijetnju. Nije bilo teško poslušatiLeovo upozorenje. Ma koliko bila spremna suprotstaviti se Michaelu, ne bi mogla podnijeti da

je opet udari.Pristojno se naklonila. »Pozvala me je prijestolonasljednica, gospodine. Rekla sam

vam.«»Otišli ste iz kraljevskih odaja prije sat vremena«, izjavio je približivši joj se. »Poslao

sam lakaja da se raspita i da vas doprati ovamo. Reeno mu je da ste ve otišli.«Izgleda da je ipak uvijek bila pod prismotrom »Nakon što sam otišla od Njezinog

Velianstva, otišla sam u šetnju vrtovima, gospodine. Juer nisam imala vremena da ihrazgledam.«

Nije znao da li da joj vjeruje ili ne. Izgledala je pomalo rašupano, kosa joj nije bila

zategnuta koliko je trebala biti,ipka na rukavima bila joj je podvijena. »Neuredno izgledate,madame. Mojemu ponosu ne prilii da moja supruga izvan kue bude viena kao da je

spavala u odjei.«Ovo je bila toliko prikladna usporedba da se skoro nasmijala. No ova situacija nije bila

nimalo zabavna. »Vjetar je bio jak, gospodine. A kad sam shvatila da sam predugo vani, pohitala sam natrag. Vjerojatno zbog toga izgledam malo neuredno.«

Unato svoj toj pristojnosti i formalnim naklonima, Michael nije bio uvjeren da ju jenapokon pokorio. Uznemirivalo ga je nešto ispod površine tih sjajnih modrih oiju.

S Elvirom je nauio da mora budno paziti na sve trikove i lukavstva lijepe žene,nauio je raspoznati da žene kuju urotu onda kad najnedužnije izgledaju.

»Molim da me ispriate, gospodine. Idem u svoju odaju da se uredim.« Još mu se

jednom savršeno naklonila.Michael ju je hladno promatrao. Podigla je oi i, ne skrei pogled, zurila u njegove jednako prodorno kao i on u njezine i tada je znao da je bio u pravu. Daleko je ona od pokoravanja.

»Idite. Za pola sata odlazimo u operu.« Okrenuo se i u znak otpusta prezirno mahnuorukom. Otišla je u svoju spavau sobu i pozvala nesretnu Elsie.

Kad se vratila u salon, knez Michael je sjedio za pisaim stolom i pisao. Zastala je navratima. inilo joj se da je još nije zamijetio. Promatrala ga je suzdržanog daha. Je li opetzapisivao u svoj dnevnik?

Odjednom se okrenuo, lice mu je bilo jednako smrknuto kao i prije. »Zašto se šuljatenaokolo?«

»Nisam se šuljala. Tek sam ušla u sobu. Nisam vas htjela uznemirivati.«Okrenuo se, posuo pijesak po listu i zatvorio knjigu. Cordelia je koraknula bliže. To je

bila knjiga rauna. »Vodite knjigu o troškovima domainstva, gospodine?« Bila je tolikoiznenaena da je pitanje samo izletjelo prije nego što je uspjela razmisliti.

»Kad osjetim da je to potrebno«, rekao je. Vidjela je njegov ledeni gnjev, ali mu po prvi put ona nije bila uzrok. »Kad uoim neka neslaganja u raunu svoga vinara. Kad vinokoje popijem ne odgovara koliini vina koje sam kupio.« Zgrabio je knjigu, zakljuao je uladicu pisaeg stola i krenuo prema svojoj garderobi. Vrata je s treskom zalupio za sobom.

Je li monsieur Brion potkradao svoga gospodara? Svi su sluge to inili, to se podrazumijevalo. Nekoliko boca ovdje, nekoliko tamo i prošlo bi neopaženo u veiniaristokratskih kua. No Brion sigurno nije bio toliko glup da ostavi dokaze za sobom. Možda

je Michael samo sumnjao. Ako je tako, tražit e dokaze.Michael se vratio, jednako hladnog i odsutnog izraza lica kao i prije. Ponudio joj je



GIGA

121

ruku pa su otišli iz svojih odaja i pridružili se gomili koja je žurila u operu da bi bila nasvojim mjestima kad stigne kraljevska svita.

Na svakom luku operne kue visjele su polovice višekrakih svijenjaka na pozadini odogledala tako da su njihovi odrazi osvjetljavali cijelu prostoriju. Publiku je osvjetljavalosvjetlo iz etrnaest golemih kristalnih svijenjaka obješenih na plavom konopcu koji se slagao

s kobaltno plavim zavjesama kazališta. Cordelia je bila naviknuta na velianstvenost, ali nijenašla rijei kojima bi opisala ovaj prizor. Izgledalo je kao da se dvorani oba spola svjetlucajukad bi svjetlo palo na njihovu bogatu odjeu i nakit. Žamor glasova uzdizao se do prekrasnooslikanog stropa, nadglasavajui zvukove ugaanja instrumenata koji su dopirali iz prostoraza orkestar.

Knez je uzvraao pozdrave dok su polako napredovali prema svojoj loži. Cordelia senaklanjala i mrmljala pozdrave, njezinim oima ništa nije promaklo.

Društvo u njihovoj loži je ve sjedilo, ali su dva prednja sjedala bila prazna ekajuikneza i kneginju. Sjela je na jastu niskog stolca koji je bio posebno izraen za širokeobrue krinoline te je poravnala suknje, otvorila lepezu i ogledala se naokolo. Michael jerazgovarao s ostalima u loži, tako da na trenutak nije bila pod njegovom prismotrom.

Ugledala je Christiana kako tumara meu orkestrom i srce joj je poskoilo. Naslonilase na baršunom tapeciranu ogradu lože i ležerno se hladila lepezom. Oslikanu kokošju kožulepeze okrenula je prema svome mužu tako da joj ne može vidjeti lice. Christian je podigao

pogled, a ona mu je mahnito signalizirala oima. Lice mu se ozarilo i poeo si je kr iti put prema njihovoj loži. Na vrijeme se sjetio i stao. Pogledom punim razoaranja i gnjeva prešao je na njezinog supruga. Cordelia je zaprepašteno shvatila da je njezin prijatelj, blage naravi i pesimistiki fatalist, spreman ubiti. Vjerojatno je znao cijelu istinu ako je sada stanovao podistim krovom s Mathildom.

Preplavio ju je sram. Kako da podnese to što ljudi znaju sve o njezinim nonim ponižavanjima? Ona koja je uvijek bila optimist, tako puna samopouzdanja i toliko snažnijaod svih svojih prijatelja. No Christian nije bio bilo tko, podsjetila se. Ni Toaneta nije bila bilotko. Oni su joj bili prijatelji i niega sramnog nije bilo u traženju utjehe i podrške od prijatelja.

Nije uvijek ona morala biti najjaa; i ona je mogla pokazati svoju slabost. Neujno mu je poslala poruku, a on je brzo potvrdno kimnuo, a onda se okrenuo i vratio meu orkestar.

U nasuprotnu ložu ušao je Leo Beaumont. Okrenuo se i rekao nešto dami s grimiznimturbanom, paunovim perjem, dijamantima i tirkizima umjesto oiju. Ona se nasmijala iCordelia je ula njezino visoko njištanje dok je lepezom udarala vikonta po zglavku. Leo sesamo nasmiješio i sjeo na svoje mjesto. Revno se naklonio i Michaelovoj loži. Michael mu jeuzvratio pozdrav, Cordelia je kimnula glavom. Mogla je osjetiti Leovu napetost u svakomdašku zraka koji ih je razdvajao.

Meutim, Michael uope nije bio svjestan da su dva muškarca u operi spremna da ga

ubiju. Ležerno je izvadio burmuticu iz džepa. Cordelia je cijeli život provela na dvoru pa jeznala da dvorska pravila zabranjuju bilo kakvo javno iskazivanje neprijateljstva izmeudvorana. To bi bila uvreda za kralja. Muškarci koji su se sretali uvijek su bili prava slika i

prilika pristojnosti, dok bi esto ispod površine kljuala ubojita mržnja.Dolazak kraljevske svite prekinuo ju je u razmišljanjima. Ustala je kao i ostatak

publike. Kralj i njegova obitelj zauzeli su mjesta u kraljevskoj loži, dvor je sjeo, glazba jezapoela.

Opera je bila zamorna, glazba teška i dosadna. Svijenjaci su ostali upaljeni cijelovrijeme, tako da je ubrzo promatranje ostalih ljudi postala glavna zabava dok se predstavasporo odvijala na pozornici. Toaneta je izgledala kao da se nasmrt dosauje, meškoljila se nastolcu i došaptavala se s osobama oko sebe.

Cordelia je pustila da joj misli idu svojim tokom sve do baletnog interludija na kraju prvog ina. I Toaneta, koja je obožavala ples, smirila se, naslonila naprijed i pozorno



GIGA

123

cerekanje.Toaneta je znaajno pogledala u Cordelijinu svilenu torbicu koja joj je vrpcom bila

privezana za zglavak. Obje su znale za sitno ogledalce koje se nalazilo u njoj. Ogledalce semoglo sakriti u ruci koja se mogla nehajno staviti na naslon stolice drugog igraa.

»Kako vam se svia opera?«, Toaneta je promijenila temu.

»To je veoma ozbiljno i teško djelo, madame«, ozbiljno je rekla Cordelia dok su joj sei smiješile.»To nije odgovor na pitanje madame prijestolonasljednice«, rekao je kralj prasnuvši u

smijeh. »Mislite li da je zamorna kao i svi ostali?«»Možda ja nisam dobar sudac, monsieur.« Cordelia mu se opet naklonila, na što je

nagraena još jednom salvom smijeha.»Madame, iz vaših oiju vidim da me zadirkujete. Sram vas bilo. Kneže Michael, jeste

li znali da ste za nevjestu uzeli takvo zadirkivalo?«»Kneginja ima veoma dobar smisao za humor, gospodine.«Mora da mu je uistinu bilo naporno izustiti ovo, pomislila je Cordelia. Vjerojatno su

mu rijei spržile grlo. Nasmiješila mu se preko lepeze. »Moj je suprug previše ljubazan.«

»Priajte mi, kneže, o vašoj djeci.« Zatražila je Toaneta svojim zvonkim glasom.»Prije nego što smo napustile Be, Cordelia i ja smo mnogo razgovarale o njezinoj ulozimajke. Jesu li djeca zadovoljna što imaju novu majku?«

Michael se naklonio, oito zateen ovom neoekivanom temom. »Moje k eri znaju štoim je dužnost, madame. One e poštivati svoju maehu.«

»Tako bih ih htjela upoznati«, bezazleno je rekla Toaneta. »Može li se urediti da do uu Versailles i ostanu tu dok ne završe svadbene sveanosti?« Brzo se okrenula prema kraljudok se Michael još nije snašao. »Mogu li ih pozvati, grandpere? Moje prve goše u dvorcu.«

Kralj je bio na dobrome putu da pone obožavati svoju novosteenu unuku. Potapšao ju je po obrazu. »Da, dabome. Sjajna ideja. Nema nieg boljeg od djece na dvoru. Kneže,odmah pošaljite po njih. Bit e nam drago da ih upoznamo.«

Ukazivanje kraljeve pažnje predstavljalo je jednaku ast i za djecu i za njihovog oca.Michael se naklonio i promrmljao svoju zahvalnost. Cordelia je namignula Toaneti i ona njoj.

»Kneže, morate odmah poslati po njih«, izjavila je Toaneta. »Zapravo, možda bi bilonajbolje da ih sami dovedete. Mi emo se pobrinuti za vašu suprugu dok vas nema.« Široko sesmiješila, kao netko tko je uvjeren da je veoma velikodušan. »Nije li to najbolja ideja,monsieur grandpere?«

»Ako vi tako želite, draga moja«, rekao je kralj bezazleno se nasmiješivši. »A mene eveseliti što u bolje upoznati kneginju Von Sachsen. Morala bi više biti u vašemu društvu.«

»To bi nam se objema svialo«, rekla je Toaneta.»Meni se neizmjerno svia, madame.« Cordelia se naklonila. Michael se pokraj nje

trudio sakriti svoje osjeaje. U pet je minuta bio privremeno otpravljen s dvora, njegova ježena uzdignuta uz bok prijestolonasljednice, a i svratila je na sebe posebnu kraljevu

pozornost. ast ukazana njegovoj ženi odrazit e se i na njega, ali se osjeao kao da je na nekinain izigran. Sumnjiavo je pogledavao prijestolonasljednicu i svoju ženu te opazio razmje-nu njihovih urotnikih osmijeha.

Ako Cordelia postane prisna s kraljevskom obitelji, nee moi stalno biti podnjegovom prismotrom. Nee je moi slijediti u te krugove, a i nikako joj ne može zabraniti dasluša kraljevske zapovijedi. Veinu vremena nee biti u njegovoj vlasti, samo nou.

Je li njegova mlada nevjesta pametnija nego što je mislio? Pametnija i od Elvire?Prošli su ga hladni trnci.

Dolazak drugih posjetitelja bio im je znak da odu. Toaneta je potajno stisnula

Cordelijinu ruku i rekla da je knez uje: »Molim da me posjetite ujutro, Cordelia. Možemoisplanirati zabavu za vaše pastorke kad nam ih dovede vaš suprug.«



GIGA

124

Cordelia se naklonila i promrmljala pristanak. Toaneta je otišla i korak dalje od onogašto su isplanirale, ali joj nije bilo nimalo krivo što e jednu ili možda ak dvije noi provesti

bez supruga.Michael ju je ukoeno pratio do njihove lože dok je orkestar uštimavao instrumente za

drugi in. »Hoete li me ispriati na trenutak, gospodine? Moram u prostoriju za odmor«,

promrmljala je kad su stigli do lože i izvukla ruku ispod njegove.Izgledao je bijesno. Znala je da ne može nju okriviti zbog prijestolonasljedniinognaloga koji je veselo podržao i sam kralj. ak i ako je sumnjao da ona u tomu ima svoje prste,nije imao dokaza i nije se smio usprotiviti. Ništa nije odvratio na njezinu pristojnu ispriku,samo je otišao u ložu i ostavio je.

Otišla je u pun kazališni foaje u kojemu su ljudi avrljali, oito nalazei da je zabavaovdje bolja od one na pozornici. Christian ju je ekao pokraj tapiserije koja je napola skrivalaulaz u prostorije za dame.

Prišla mu je okrznuvši ga pogledom i naizgled se pomno zagledala u tapiseriju.»Kako si?«, šapnuo je promatrajui gužvu i jedva mii usnama. »To kopile...

Cordelia, ne mogu podnijeti ni pomisao na to.«

»Mogu izdržati«, uvjeravala ga je. »Sve dok imam ljubav i svoje prijatelje moguizdržati sve. Tebe, Mathildu i Lea.« Glas joj je po prvi put zadrhtao. »Najgore mi je bilo kad

je otjerao Mathildu. Bez nje se osjeam tako osamljeno u onome paklu.«»Poslala ti je pismo.« Izvukao je ruku koju je držao na leima. »I ovo.«Potajice je ispružila ruku i primila mali stakleni predmet i presavijen list pergamenta.

U pergament je bilo umetnuto nešto tvrdo. »Što je to?«»Ne znam. Pretpostavljam da ti je objasnila u pismu. Što mogu uiniti, Cordelia?«,

tjeskobno je šapnuo.»Ne brini se. Sretna sam što si tu.« Odlunom je vedrinom promijenila temu. »Što

misliš o onoj solo plesaici?«»Božanstvena je«, brzo je odvratio. Iz velikih je smeih oiju na trenutak nestala

melankolija.»Zove se Clothilde. Njezin je otac trgovac u gradu. Zašto je ne pokušaš upoznati?

Sigurna sam da je netko od glazbenika poznaje.«»Zašto bi se ona interesirala za mene? Ona je izvanredna, a ja sam samo glazbenik s

pokroviteljem. Rio bih joj dosadan.«»Glupane!«, narugala mu se nježno se osmjehnuvši. »Imaš za pružiti više od ikoga

koga znam i...«»Ui unutra!«, prekinuo ju je užurbanim šapatom i ona je bez rijei nestala iza

tapiserije i izgubila se u mnoštvu žena koje su avrljale.Christian se sagnuo i utopio u skupini dvorana. Na ulazu u foaje stajao je knez

Michael. Namršteno je promatrao vrevu. Cordelija se predugo zadržala. Prekrižio je ruke,naslonio se na stup i ekao je.Cordelia se probijala kroz mnoštvo žena koje su ekale na jedan od dva zaklonjena

sobna zahoda. Našla je miran kutak u raskošno opremljenom salonu ija su ogledala nazidovima udvostruavala broj žena u njemu. Otvorila je Mathildinu poruku i, kao što jenaslutila po opipu, mali je klju od lokota pao na njezin dlan. Spremila ga je u torbicu uz malidrhtaj uzbuenja. Sad joj je trebala samo prilika. Pogledom je brzo prešla po poruci. Trebala

bi staviti tri kapi tekuine iz staklene boice u suprugov konjak prije nego što joj doe u postelju. Nakon toga e on ubrzo zapasti u dubok san.

I boicu je spremila u svoju torbicu, a poruku stavila na plamen svijee. Poruka sezapalila, savila i pala na površinu stolia u obliku sivoga pepela. Privukla je nekolicinu

znatiželjnih pogleda, ali se smireno nasmiješila, kao da ima savršeno dobar razlog da se igrasa svijeom. Nakon toga krenula je prema vratima.



GIGA

125

Ugledala je Michaela istog asa kad je izašla. Mali drhtaji munine opet su joj se pojavili u trbuhu. Je li na vrijeme kliznula iza tapiserije? Prisilivši se na uobiajen osmijeh,krenula mu je ususret. »Strašno je mnogo žena ekalo na dva zahoda, gospodine.«

Traak gaenja pojavio mu se u oima na ovu neprofinjenu i netaktinu izjavu.»Doite«, odsjeno je rekao. »Nije pristojno ostaviti društvo samo u loži.«

Preostali dio poslijepodneva prsti su joj stiskali torbicu i opipavali boicu. Ako njezinsadržaj uspava Michaela, tada e nou morati izdržati samo jedan njegov nasrtaj. A imala je iklju. Po prvi je put u ovim posljednjim danima osjeala da dobiva nadzor na vlastitimživotom. Sada ima nešto što e joj pomoi da preuzme kontrolu. Više nije morala biti

bespomona žrtva.A ona e s Leom otii iz Versaillesa...Ali kako? Nije ona bila obina graanka da se može spakirati i nestati bez objašnjenja.

Trebat e im putovnice da prijeu francusku granicu, osim ako se poput lopova ne iskradunou. A tada e ih progoniti. Preljub je bio zloin. Žena koja napusti muža ini zloin,

jednako kao i onaj tko joj pomogne ili je potakne na bijeg. Ako ih uhvate, Michael ih obojemože nekažnjeno ubiti. Ili bi mogao ubiti Lea, a za svoju odbjeglu ženu smisliti neku još

odvratniju kaznu.Te su joj se misli kovitlale u glavi tijekom ostatka dosadne predstave. im je glazba

utihnula, ustala je jednakom brzinom kao i svi oko nje.»Otpratit u vas u naše odaje, a zatim se moram nai s nekim prijateljima«, hladno je

izjavio Michael.»Mogu se vratiti bez pratnje, gospodine. Nema potrebe da se zamarate«, rekla je malo

previše gorljivo.»Nije mi teško, madame«, odsutno je rekao. »Ne želim da lutate naokolo po dvorcu

bez nadzora. Ono što se jutros dogodilo ne smije se više ponoviti.«Ugrizla se za usnu. Ovo je bilo jednako obeanju da je nikad nee ispuštati iz vida.

Ipak nije ništa rekla. Ostavivši je iza zatvorenih vrata njihovih odaja, otišao je i naredio joj daostane unutra dok se on ne vrati za sat vremena.

Cordelia je pozvonila monsieur Brionu koji se pojavio gotovo istog asa. »Mogu linešto uiniti za vas, gospo?«

Okrenula se od prozora kroz koji je eznutljivo gledala van. Veer je bila prekrasna, avrtovi su predivno izgledali. »Da, donesite mi aj, hoete li?«

»Odmah, madame.« Naklonio se i vratio u kuhinju.»Oh, monsieur Brion?«»Madame?« »Mislim da bi bilo pametno da provjerite svoj inventar i raune«, ležerno je rekla.

»Što prije. Osobito one koji se odnose na vinski podrum.«

Oštro ju je pogledao, malo rumenila pojavilo mu se na obrazima, traak straha uima. Ona mu se samo smiješila. Proistio je grlo. »Odmah u se pobrinuti za to.« Nastala je

kratka stanka, a potom se naklonio. »Hvala vam, gospo.«»Usluga za uslugu, monsieur Brion«, ozbiljno je rekla i okrenula se natrag k prozoru.»Da, madame. Odmah u vam donijeti aj.« Zatvorio je vrata za sobom.Cordelia se nasmiješila. Pridobivanje saveznika mnogo je bolje od stvaranja

neprijatelja. A pod vlašu kneza Michaela koja je samo kažnjavala, svaki lan ovogdomainstva mora znati tko su mu saveznici.



GIGA

126

Sedamnaesto poglavlje

»Što ti je imati utjecajne prijatelje«, slavodobitno je izjavila Cordelia narednog jutradok je zatvarala vrata prijestolonasljedniinog budoara. »Michael je otišao u Pariz, a ja samslobodna najmanje dvadeset i etiri sata. Sjajna ti je bila ideja da ga pošalješ po djecu.«

»Nije li?«, samodopadno je rekla Toaneta. Potom se uozbiljila. »Voljela bih kad bihga mogla poslati nekamo zauvijek. Strašna mi je i sama pomisao da te zlostavlja. Zašto to nemogu rei kralju?«

»Znaš zašto.« Cordelia je izula papue i sklupala se na kraju sofe. Bila je odjevenasamo u kunu haljinu, i bilo je pravo blaženstvo biti bez obrua i korzeta. »Kralj bi se rasrdioda mu se kaže nešto tako odvratno. Znaš da ne voli uti ništa što je neugodno.« Uzela jegrože s hrpe na stolu.

»Pretpostavljam da je uo za nevoljkost moga muža... za zakazivanje... oh, Cordelia,ne znam kako da to nazovem.« Malim srebrnim škarama Toaneta je odrezala dio grozda. »A

ja se tako sramim. Mora da svi o tome šapuu. Ako mi ne napravi dijete, mogli bi poništiti brak i poslati me kui.« Neko je vrijeme žalosno žvakala. »Možeš li zamisliti kako e mi biti

ako me osramoenu pošalju natrag u Be? Supruga koja je zakazala? I sama je pomisaonepodnošljiva.«

»Da«, složila se Cordelia. »Ali to se nee dogoditi jer e netko otkriti što nije u redu ito popraviti.«

»A što ako sa mnom nešto nije u redu?«, jadikovala je Toaneta.»Kako to može biti? Lijepa si, cariina si k i i careva sestra. Mlada si, šarmantna.

Cijela se zemlja ve zaljubila u tebe, a kralj te obožava.«Toaneta se vidno oraspoložila. »Da, ini se da je tako, zar ne?« Cordelia se

nasmiješila. Iako je jako voljela svoju prijateljicu, nije bila toliko zaslijepljena da ne bi uo ila

njezinu taštinu. Uvijek je, s nekolicinom prikladnih laskavih komplimenata, bilo lako izvuiToanetu iz potištenosti.»Je li tvoj suprug bio jako ljut što mora ii po k eri?«, upitala ju je

prijestolonasljednica, kad joj se vratilo uobiajeno dobro raspoloženje.»Jest, ali napokon se nije iskalio na meni.« Nagnula se naprijed da natoi kavu u dvije

plitke šalice. »Zapravo, sino uope nije došao u moj krevet.«»Ah.« Toaneta ju je s razumijevanjem pogledala. Uzela je šalicu koju joj je dodala

Cordelia. »ula sam da je kralj sino dao dopuštenje nekim dvoranima da se odu zabaviti uParc aux Cerfs. Možda je i tvoj suprug bio jedan od njih.«

»Možda«, zamislila se dok je pijuckala kavu. U Parc aux Cerfsu Michael je mogao domile volje ispuhati svoj gnjev na bludnicama. Možda je pomislio da ne bi bilo pametno uiniti

to na svojoj ženi kad je imala zakazan rani jutarnji sastanak s prijestolonasljednicom. »Gdje sito ula?«

Toaneta je porumenjela. »ula sam kad je madame Du Barry to rekla Noaillesovoj.«»Prisluškivala si? Sram te bilo!«, uzviknula je Cordelija smijui se. »Ne želiš

pozdraviti Du Barryjevu osim kimanjem glave, a prisluškuješ razgovore pred njezinimvratima.«

»Barem ne varam za kraljevim stolom«, vratila joj je istom mjerom. »Ne znam kako sise usudila.«

»Pa, u normalnim prilikama to ne bih uinila. No, iskušenje da Michaelu vratim miloza drago, bilo je preveliko.« Odabrala je umbirov keks s pladnja i umoila ga u kavu.

»Koristila si trik s ogledalom?«

»Jesam, i odlino je upalio. ak ni vikont Kierston nije pogodio što radim.«»Zašto bi on pogodio?«



GIGA

127

»Za vrijeme putovanja nekoliko me je puta uhvatio da varam«, povjerila joj se. »Sazarezanim kockama. I to mu se nimalo nije svidjelo.«

»Cordelia, to je neuveno!«, uzviknula je Toaneta.Cordelia se veselo smijala. Osjeala je neizmjernu bezbrižnost, kao da se njih dvije

opet nalaze u privatnom salonu u Schonbrunnu. Toanetin se kikot pridružio njenom pa nisu

ule otvaranje vrata.»Prekrasnog li zvuka.«Obje su skoile na noge. Na vratima je stajao kralj blago se osmjehujui. Kontesa De

Noailles, koja je stajala iza njega, nije izgledala nimalo blago.»Monsieur... ja... ja... nisam - ukazujete mi previše asti«, Toaneta se mucajui

naklonila. Cordelia se ve bila duboko naklonila i ostala sagnuta, pitajui se bi li moglanožnim prstima neprimjetno dohvatiti papue. Bilo je neuveno pojaviti se pred kraljem ukunoj haljini. Bose su noge bila još vea uvreda. Istina je, nisu ga oekivale, ali nikako nisumogle znati hoe li to Njegovo Velianstvo uzeti u obzir.

»Kneginjo Von Sachsen, kako dražesno izgledate. Ustanite... ustanite.« Naredbu je popratio prikladnom gestom. »Molim da nas ispriate. Moram nasamo porazgovarati s

madame prijestolonasljednicom.«Cordelia se zahvalno naklonila izlazei natraške i pograbivši usput svoje papue.

Uhvatila je Toanetin uznemireni pogled. Kralj nije nenajavljeno dolazio ak ni u odaje svojenovosteene unuke.

Pohitala je iz kraljevskih odaja. Njezina neformalna jutarnja haljina od muslina boje breskve bila je veoma lijepa, ali je oito došlo vrijeme da se odjene i spremi za dan. Podigavširukom suknju, pojurila je uz stube iz Toanetinih odaja, uživala u slobodi pokreta, u prilici štomože hodati, a ne kliziti. Na vrhu stubišta zamakla je za ugao i sudarila se s vikontomKierstonom. Ispružila je ruke da održi ravnotežu.

»Oh, nisam gledala kamo idem!« Ruke su joj našle uporište oko njegovog struka. »No prava je srea što si me baš ti spasio.« Pogledala ga je, još ga uvijek vrsto držei oko struka.»Bi li vjerovao da sam upravo bosonoga bila pred kraljem?« Oi su joj prštale od smijeha kojise uo i u njezinom glasu i Leo je opet pred sobom vidio bezbrižnu i vragolastu djevojku koja

je u Schonbrunnu na njega bacila ruže. No sada je ispod te površine bilo i mrano iskustvo paga je preplavila velika tuga. Cordelia nikad više nee biti onakva djevojka. Previše joj jeiluzija uništeno u kratkom vremenu u bi ikad više mogla postati bezbrižna djevojka.

»Za Boga miloga, Cordelia, pusti me!«, rekao je smijui se i pogledavajui prekoramena. Hodnik je trenutno bio prazan.

»Neu«, rekla je i zakikotala se. »Ti si opet moj opunomoeni suprug i dužnost ti je dame uhvališ kad posrnem.«

»O emu govoriš?« I protiv svoje volje, nacerio joj se. Bila je silno ushiena, tijelo joj

je bilo nesputano, toplo i podatno ispod tanke haljine od muslina.»Michael je otišao u Pariz po nalogu kralja i prijestolonasljednice«, rekla mu je blistavih oiju. »Poslali su ga da dovede djevojice tako da ih kralj može upoznati. Oh, da simu samo vidio lice. Naravno, morao je rei da je veoma poašen, ali se moglo vidjeti kakoškrgue zubima od gnjeva. I lako sam sada bez muža pa e sada njegov opunomoenik

preuzeti ulogu pratitelja i sve ostale njegove obveze. Oh, i sutra u lovu«, dodala je. »Jedvaekam, prošla je cijela vjenost otkako sam zadnji put bila na konju.«

Rukama ga je još držala oko struka. Dah joj je bio topao i sladak dok joj je iz ustaizlazila ova uzbuena bujica rijei. Vidio je svoj odraz u tirkiznim oima kad se zagledaodolje u nju.

»Mogla bih veeras doi k tebi.« Glas joj je sada bio tih, nabijen senzualnošu. »Mogli

bismo zajedno provesti cijelu no, Leo. Smijem li doi?«Teškom se mukom uspio kontrolirati. Govorila je u zagonetkama, a on je vidio samo



GIGA

128

te velike blistave oi koje su pjevale sireninu pjesmu i pozivale ga da se prepusti njezinojsenzualnoj oluji. No jedno od njih dvoje mora biti razumno. Napola se smijui i napolaozlojeeno, pokušao joj je rastaviti ruke na svojim leima. »Za Boga miloga, Cordelia, sjeti segdje se nalazimo. Pusti me, djevojko!«

»Još uvijek nisam vratila ravnotežu«, rekla je nestašno i vrsto ispreplela prste da mu

se odupre. »Osim toga, budui da si opunomoenik moga muža, dužnost ti je da me pridržavaš.«Leo se opet ogledao oko sebe. Na drugom kraju hodnika pojavila su se dva dvoranina.

S druge strane prolaza bila su otvorena vrata praznog predsoblja. »Doi ovamo!« Posljednjimse trzajem uspio osloboditi njezinih ruku. Uhvatio ju je za zglavak i povukao u sobu,zatvorivši nogom vrata. »Ti si nemogue stvorenje.«

Nacerila se. »Ovdje smo posve sigurni, zar ne?« Brzo je pojurila prema vratima iokrenula klju u bravi. »Eto, sad se možeš opustiti. Nitko nas ne može iznenaditi.«

Nije odvratio ništa, ali su mu se usta trgnula. Ona se naslonila na vrata, iskriavihiju i razdvojenih usana. »Volim te«, izustila je.

»Grijeha mi, i ja tebe volim, ti grozna djevojko!« Privukao ju je u zagrljaj i strastveno

ljubio, a zatim je opet naslonio na vrata. »A sada, bi li poela od poetka, molim te?«»Kakva je ovo prostorija?« Vragolasto izbjegavajui njegovo pitanje, ogledala se

naokolo s oitim enjem. »Izgleda kao prostorija za starudiju.«Leo je trljao potiljak i odsutno promatrao okruženje. Cordelia je imala pravo. Hrpe

pokustva i kutija, prekrivene slike i golemi pozlaeni okviri prekrivali su prašnjav mramorni pod. Izgledalo je kao da se ova soba nije koristila godinama. Versailles je bio pun takvihmjesta, ak i u hodnicima i na stubištima onog dijela koji se najviše koristio.

Opet se vratio na ono što ga je zanimalo. »Zaboravi na to gdje smo. Samo mi objasništo si ono, dovraga, blebetala u hodniku?«

»Nisam blebetala«, usprotivila se. »Ja nikad ne blebeem. Na neko sam se vrijemeriješila Michaela i djevojice e uskoro biti ovdje. A mi možemo cijelu no provesti zajedno!«

Spustila se na izblijedjelo prugasto platno sofe i podigla oblak prašine.»Kamo je Michael otišao?«»Da dovede djevojice.« Ispriala mu je sve o Toanetinom mudrom planu. »A dok

budu ovdje, namjeravam se potruditi i promijeniti im život«, završila je. »Ako se za njihzainteresiraju prijesto-lonasljednica i kralj, tada e im moja pratnja trebati više od pratnje one

Nevryjeve, nije li tako?« Namrštio se. »Teoretski, ali ne znam kako e Michael stvarno reagirati. Je li rekao

koliko e dugo biti odsutan?«»Nije, no trebat e mu najmanje dvadeset i etiri sata. Nije mi rekao ni rije otkako

smo došli iz opere. Ne znam gdje je bio sino, ali mi se nije ni približio, a monsieur Brion je

rekao da je otišao jutros u zoru.« Opet je živnula. »Provestemo cijelu no

zajedno.«»Brion e znati da te nema kod kue.«

»Ah, Brion i ja smo saveznici«, rekla je i odluno kimnula. »Trebao bi znati da polakogradim obranu.«

Pogled mu se izoštrio. »Objasni mi.«Jezgrovito mu je ispriala o prešutnom savezništvu s majordomom. »Poinjem biti

strunjak u politikim spletkama, moj gospodine«, završila je uz još jedno kratko kimanje. Nije se mogao prestati smijati njezinoj samodopadnosti, ali nije mogao sakriti ni svoje

divljenje. Cordelia je bila veoma mlada, ali je znala biti strašno lukava.»Doi u moju sobu u pono«, rekao je nonšalantno, nastojei nehajnim tonom prikriti

koliko je uzbuen. Isplanirat e ovu no tako da je Cordelia pamti dušom i tijelom sve do

smrti. »Neu moi izdržati to ekanje«, rekla je zapinjui. »Kako da ekam do ponoi? Sada



GIGA

129

je tek jedanaest sati ujutro.«»Nauit eš, draga moja, da išekivanje ima svoju slast«, odvratio je. Oi su mu bile

zlatni plamen koji je blistao od obeanja.Ona je naglo sjela. Uinilo joj se da su joj noge mekane poput maslaca, nije bila

spremna na naglu promjenu teme kad je sjeo do nje na prašnjavu sofu i ozbiljno rekao: »Sada

moramo razgovarati o drugim stvarima. Ako u mojoj pratnji odeš od muža, cijeli eš životživjeti u izgnanstvu. Svi e dvorovi u Europi znati za skandal i nee nas primiti nigdje.A ti eš uvijek biti u opasnosti da te se Michael doepa. Razumiješ li to, Cordelia?«»Da, naravno. I sama sam o tomu razmišljala. Mogli bismo živjeti daleko od o iju

javnosti, nije li tako? Kao obini graani na svojemu imanju ili nešto slino? Ti imaš imanje uEngleskoj, zar ne?«

»Da, naravno. Ali mislim da ne razumiješ kakav bi to život bio...«»Oh, ali razumijem«, hitro ga je prekinula. »Život s tobom, život u ljubavi. Samo nas

dvoje. Ne mogu zamisliti ništa sretnije.«Jedan se dio njega htio složiti, ali ju je ipak morao u cijelosti upoznati sa stvarnošu.

Prvi ljubavni zanos ne traje zauvijek. Kako može biti siguran da e njezina strastvena

uvjerenja opstati unato doživotnim posljedicama njihovog bijega? »Drago moje dijete, morašdobro razmisliti.« Sad se veoma uozbiljio. »Imaš samo šesnaest godina. Život u sramotnomizgnanstvu na engleskom selu veoma e ti brzo dojaditi. Ako budemo imali djecu, bit enezakonita. Jesi li na to pomislila?«

»Ne, nisam.« Sada se namrštila, svjetlo je nestalo iz njenih oiju. »Ali ako ona buduimala nas koji emo ih voljeti, onda...«

»Da, dok budu djeca. Zar da cijeli svoj život nose stigmu? Samo razmisli, Cordelia.«»Onda možda ne bismo trebali imati djecu«, predložila je. »Imat emo djevojice, zar

ne? Ne možemo ih ostaviti s Michaelom.« Govorila je kako su joj misli nailazile. Sve sedogodilo tako brzo i nije imala priliku bolje razmisliti zbog ove ljubavi koja ju je proždrla.

Naravno da e djeca biti dio te ljubavi i dio budunosti te ljubavi.Leo je pak imao dovoljno vremena da razmisli. Primio ju je za ruku. »Ne, ne mogu ih

ostaviti s Michaelom. Ne, znajui ono što sada znam o njemu. One su Elvirina djeca, a samomsam se sebi zakleo da u ih štititi.«

»Da, naravno, razumijem te«, nestrpljivo je rekla. »Zato sam i rekla...«»Cordelia, slušaj!« Primio ju je i za drugu ruku. »Oduzeti muškarcu ženu je jedna

stvar. Michael se možda bude složio da se razvede od tebe, tako da bude slobodan i da simože nai novu ženu. To nije nemogue. Ali ako mu uzmem djecu - to je zloin koji sekažnjava smr u. Michael nikad nee svojevoljno dati djecu.«

»Onda moramo otii nekamo daleko i promijeniti identitete«, jednostavno je rekla.Šutio je. Namršteno je gledao u pod i odsutno zamijetio sitne tragove u debelom sloju

prašine. Vjerojatno miševi.Cordelia je nelagodno gutala knedle kad se tišina odužila, potom je duboko udahnulazrak i rekla: »Leo, zar me ne želiš odvesti sa sobom? Jesi li se predomislio? Razumijem te,naravno da te razumijem. Djeca su tvoja krv. Njihovo dobro treba biti na prvome mjestu.«

»Ne, nisam se predomislio«, rekao je podignuvši glavu. »Samo sam ti htio ukazati na poteškoe. Ja nisam dobra vila, ljubavi. Nemam arobni štapi.«

»Shvaam«, tiho je rekla.»Ne možeš se vratiti natrag u Be...«»Ne, naravno da ne mogu!« uzviknula je. »Stric bi me jednostavno poslao natrag k

Michaelu.«»Kao što sam rekao,« nastavio je, »ne možeš se vratiti u Be. Ako uspijem pribaviti

putovnicu za tebe, možda bi mogla inkognito otputovati u Englesku. Tamo e te primiti mojasestra i njezin suprug.« Još se više namrštio. Lizzie je bila impulzivno stvorenje, glave



GIGA

130

ispunjene romantikom. Ona bi se tijelom i dušom ukljuila u ovakav plan, ali njezin suprugFrancis nije bio toliko nepromišljen. Možda bi se protivio da pod svojim krovom skriva

preljubnike, osobito ako bi ženu po cijelome kontinentu tražio njezin muž i njegova obitelj.Cordelia, cariino kume i kneževa žena, nikako nije bila obina graanka, kao ni on sam.

»A ti ne bi došao?«, odvažila se upitati.

»Ne odmah. Bilo bi sumnjivo da oboje nestanemo u isto vrijeme.«»A što je s djevojicama?«»Sve dok ne smislim kako da ih udaljim od Michaela, moram ih nastaviti viati. Zato

u morati ostati tamo.«»Da, razumijem.« Progutala je knedlu. Leo ju je volio. Volio ju je toliko da ju je htio

spasiti od njezinog muža. Ali ljubav i odgovornost prema sestri-noj djeci moraju imati prednost, to je razumjela. Odanost prema prijateljima i osobama koje voliš bila je imperativkojemu se nikad ne bi usprotivila. Leo mora iznai nain da pomiri ove dvije odgovornostikoje su se sukobljavale. Mogla se sjetili samo jednog naina da mu pomogne.

Sjela je veoma uspravno i okrenula se prema njemu. »Rekla sam ti da mogu izdržatisve, Leo, sve dok imam tvoju ljubav. Mogu ostati u ovome braku, ako mi budeš u blizini. Ako

budem znala da imam prijatelje. Mathildu, Christiana, Toanetu i tebe.« U oima su joj sezacaklile suze. »Ostat u s Michaelom sve dok ne smislimo plan koji e nam omoguiti da sasobom povedemo djecu. Leo, ako me ne napustiš, mogu podnijeti baš sve.«

I opet je gorko pomislio kako ljubav Cordeliji sve olakšava, a njemu sve samootežava. Poslat e je k Lizzie im sve sredi. I tek e se onda brinuti o djeci. No, budui daCordelia nee htjeti sama otii, nee joj smjeti u cijelosti povjeriti svoj plan.

»Nešto u smisliti«, uvjeravao ju je. »Ali želim da dobro razmisliš o realnosti životakakav eš voditi. Jako dobro razmisli, ljubavi, jer kad jednom povuemo taj potez, neemo gamoi poništiti.«

»Znam to. Misliš da ne znam?«, rekla je snažno stiši šake. »Neu ni htjeti da se poništi, Leo. Nikad.«

»Nikad je veoma dugo vrijeme«, rekao je, osmijehom prikrivajui uskomešane misli.U Parc aux Cerfsu je bila jedna bludnica iji je šurjak bio ravnatelj policije na Ile de la Cite uParizu. Putovnice su se mogle dobiti za prikladnu svotu. Mogao bi izvui Cordeliju iz Pariza uroku od dva tjedna.

A u meuvremenu su pred sobom imali cijelu no. Pustio je mislima na volju, prizorisu se ve pojavljivali. Iako je veina njih bila tek napola uobliena, slika cijele predstojeenoi ve mu se poela jasno ocrtavati u mislima.

»Ako želiš, mogu te popodne odvesti do Mathilde.« Glas mu je bio miran kaoMrtvo more. Znao je da ona nee naslutiti njegove erotske misli.

»Oh, to bi bilo predivno«, rekla je. »Strašno mi nedostaje.« Privila se uz njega i stavila

mu dlan na obraz. »Uspjetemo, Leo, znam da ho

emo.«Uvjerljivost idealistike mladosti? Uvjerljivost nepopravljivog optimista? Pomaknuo

je glavu i poljubio joj dlan. »Doi k meni kad otkuca pono.« Podigao joj je bradu i poljubio je u usta, usnama joj nježno dodirnuo kapke i vrh nosa. »A sad moraš ii.«

Ustao je i povukao je za sobom, otkljuao vrata i stao iza njih, da ga se ne vidi izhodnika. »Idi i ne osvr i se.«

Priekao je pet minuta, a onda i sam izašao, koraajui ležerno hodnikom i stapajuise s mnoštvom dvorana koji su žurili na kraljevo jutarnje primanje. Visok vitak muškarac uodijelu boje ugljena opšivenom grimiznom svilom, bez pote-škoa se umiješao u užurbanomnoštvo. A ispod ljubaznog su se osmijeha predivni erotski snovi borili s injenicama okrutnestvarnosti.



GIGA

131

* * *

Knez Michael je prekrižio ruke na prsima i zavalio se u naslon nezgrapne koije kojase tandrkala uskom cestom od Versaillesa do Pariza. Kraj nogu mu je poivala kožnataškrinja. Mrko je zurio u mranu unutrašnjost vozila. Kožnate su zavjese prekrivale prozore,

štitei ga od radoznalih pogleda i drskih dobacivanja prolaznika prilikom estih prisilnihzastajanja koije na zakr enim raskršima.Dva su jahaa na konjima pokušala rašistiti cestu pred koijom, ali se na njihove

povike popraene pucketanjem bieva nisu obazirali seljaci mrzovoljnih pogleda koji su vozilistoku ili svoje proizvode na tržnicu. Zurili su u pozlaenu koiju s grbom Von Sachsenanaslikanim na vratima i nekoliko ih je kradomice pljunulo na tlo ispod velikih obojenih kotaaaristokratskog vozila.

Michael je opsovao ispod glasa kad je koija opet usporila. Još uvijek nije mogaovjerovati da se vozi u Pariz po svoju djecu, kao da je neka dadilja, i to usred svadbenihsveanosti. Nije mogao vjerovati da ga je izigrala jedna školarka - zapravo, dvije školarke.Onaj arogantni nalog prijestolonasljednice svakako je bio gluma. Još je uvijek mogao vidjeti

urotniki pogled koji je razmijenila s Cordelijom. Sigurno su mu se smijale. Ali tko se zadnjismije, najslae se smije, gnjevno je razmišljao.

Nije imao drugog izbora doli poslušati kraljev nalog. Kad bi samo mogao maknutiCordeliju iz Versaillesa, tada, naravno, njegova djeca ne bi imala razloga tamo ostati. Vratite on njih sve tri u Rue du Bac, u svoj dvorac, i dobrano e se pobrinuti da i ostanu tamo.Mora nekako onesposobiti svoju ženu. Možda bi je neka nezgoda primorala na preseljenje uPariz. Možda potres mozga kao posljedica pada s konja. To se lako može srediti ako poznaješ

prave ljude.Koija je opet krenula naprijed. No ovo je za Cordeliju bilo samo privremeno rješenje.

Ni ona se, kao ni Elvira, nije pokazala kao zadovoljavajua žena za njega. Trenutno je jošvolio dolaziti u njezin krevet, ali i to e mu na kraju dojaditi. Trebao mu je sin i kad mu

jednom rodi sina, moi e je se riješiti. Kad bi mogao srediti da odu iz Versaillesa i vrate se uPrusku, mogao bi izmisliti optužbu za preljub i zatvoriti je u samostan. To bi bilo jednostavnorješenje i veoma prikladna kazna za takvo svojeglavo i hirovito stvorenje. No moglo bi potra-

jati dok ne sredi odlazak iz Francuske. Morat e napisati zamolbu svojemu vladaru, a bilo je poznato da Fridrik Veliki ne udovoljava osobnim željama svojih službenika ako se protivenjegovim vlastitim. Ali bi barem mogao pokrenuti taj postupak.

Zatvorio je oi, noga mu je nesvjesno poivala na škrinji dok se koija drmusala porupama na cesti.

Bila je sredina poslijepodneva kad je stigao u Rue du Bac u svoj dvorac. Služinad jeo skorašnjem gospodarevom dolasku obavijestio glasnik pa, kad je ušao u golemo predvorje,

ni njegovo kritiko oko nije moglo uo

iti nikakvu manu. monsieur Brion je ostao uVersaillesu, ali se njegov zamjenik s velikim poštovanjem naklonio ak i prije nego što je

knez kroio u kuu.»Kad želite veerati, gospodine?«»Kasnije«, rekao je uz razdražen pokret. »Donesi crveno vino u knjižnicu i odmah

pošalji po madame De Nevry.«Majordom je otišao obavijestiti uznemirenu kuharicu da bi joj bilo bolje da prieka sa

spremanjem peenih pataka te brzo poslao lakaja u uionicu.Louise je lijeila prehladu: glavu je omotala turbanom, deku je prebacila preko

ramena, u rukama je držala biljni aj dobrano zainjen tekuinom iz njezine srebrne ploške.Djevojice su sjedile za stolom, nezgrapno prepisujui slova. U prostoriji je vladala sumorna

tišina koja je bila u skladu s oblanim nebom iza zatvorenih kapaka na prozoru.»Gospodar zapovijeda guvernanti da doe u knjižnicu«, namjerno drskim tonom



GIGA

132

objavio je lakaj, stojei na vratima. Nitko nije volio guvernantu i svi su se prema njoj odnosilis jedva dostatnim poštovanjem.

Djeca su podigla poglede, u bistrim im se oima miješala znatiželja i uznemirenost.Louise je šmrcnula i zabuljila se u lakaja. »Knez Michael je u Versaillesu«, promuklo je rekla

»Ne, nije. U knjižnici je i traži da odmah doete do njega.« Lakaj se prezirno

osmjehnuo. Miris konjaka u sobi neugodno se pomiješao sa snažnim isparavanjem ljekovitog bilja koje je bolesnica svako toliko udisala da se riješi zaepljenog nosa. Podrugljivo joj senaklonio i otišao, nemarno ostavljajui vrata otvorenima.

Louise je uzrujano skoila na noge. Deka joj je pala na pod, prstima je petljala povrsto zavezanom turbanu. »Oh, Bože moj. Što li je dovelo kneza ovamo tako neoekivano?Kako da ovakva izaem pred njega? Gdje mi je perika? Oh, Bože, još sam i u svojoj starojhaljini!«

Djevojice su je gledale i sisale vrhove pera. Oi su im veselo zasjale promatrajuišaljiv prizor guvernantinog mahnitog ponašanja. Neoekivani dolazak njihovog oca njima jemalo znaio, osim što e možda veeras morati podnijeti još jedno od onih užasnih primanja uknjižnici.

Louise je jadikujui nabila periku na rijetku sivu kosu. »Ne smijem pustiti da njegovogospodslvo eka, ali, oh, Bože, kako da idem u ovoj staroj haljini? Što e pomisliti?«

Njezina pitanja nisu naišla na odgovore, samo na sjajne oi koje su nastavile promatrati ovaj spektakl. Napokon je Louisino mrmljanje prestalo. Hitala je hodnikom,mahnito poravnavajui suknju i pitajui se je li previše uoljivo blato na rubu njezine

podsuknje. Nosila ju je juer dok je padala kiša, a pralje su bile skupe. Osim toga, nije joj biloni na kraj pameti da e je u narednih nekoliko dana vidjeti itko osim njenih štienica.

Amelia i Sylvie su odbacile svoja pera, istodobno skoile na noge i zaplesale posumornoj sobi, slavei svoj trenutak slobode. Ovaj su ritual izvodile svaki put kad bi ostalesame bez nadzora.

»Misliš li da je madame Cordelia došla zajedno s tatom?«, Amelia se bez daha srušilana stolicu.

»Da, da, da!«, uzbueno je zavrištala njezina sestra, još uvijek plešui poput dervišana sredini sobe. »I monsiuer Leo isto!«

Amelia je opet skoila i zgrabila sestru za ruke pa su se poele vrtjeti ukrug. Suknje suim letjele po zraku, iz kose su im ispadale igle, a one su pijevnim glasom ponavljale imena

jedinih dviju osoba koje su osvjetljavale njihovu sumornu svakodnevicu.»Ako je došla, uskoro e nas doi vidjeti.« Manje snažna od svoje sestre, Amelia se

skljokala na pod u nabore uštirkanih suknji od gaze.Sylvie se spustila do nje, noge su joj poput tankih štapia stršile iz nabranih suknji.

»Da barem«, rekla je, »da barem, da barem, da barem!«

»Da barem, da barem, da barem«, gorljivo je poni »vila njezina sestra. Obje su sjedilevrsto zatvorenih oiju.

* * *

»Što radite na podu?«, sablažnjiv glas guvernante uništio im je san. Obje su se osovilena noge, s grižnjom savjesti poravnale svoje suknje. Stajale su s prekriženim rukama i

pokajniki gledale u guvernantu.Louise je izgledala kao da je doživjela šok. Perika joj je bila malo nakrivljena, na

napudranim obrazima izbila su joj dva crvena kruga. »Sjednite za stol«, obrecnula se, »inastavite s uenjem.« Okrenula se prema otvorenim vratima i vrisnula: »Marie... Marie... gdje

si, djevojko?«»Ovdje, madame.« Uznemirena je dadilja došla tr i.



GIGA

133

»Spakiraj gospoicama Ameliji i Sylvie najbolju odjeu i sve što je potrebno za putovanje.«

Dadilja je stajala i zurila otvorenih usta. Kneževe k eri nikad nisu napustile dvorac uRue du Bac, osim kad su s guvernantom odlazile na mirne šetnje i katkada se vozile svikontom Kierstonom.

»Što je tebi, djevojko? Izgledaš kao da si poludjela. Uini što ti je reeno.«»Da, madame.« Djevojka se naklonila i žurno otišla.»Kamo idemo, madame?« Sylvie je grickala nokat, previše zaokupljena trenutanim

dogaajima da bi obratila pažnju na gorku kremu.»Nije važno«, obrecnula se guvernanta, perverzno uživajui u tomu da ih drži u

neizvjesnosti. »Nastavite s uenjem ili veeras neete dobiti veeru.«Djevojice su revno sagnule glave nad pisanjem, ali su se potajno pogledavale preko

stola, oiju punih uzbuenja i pitanja. Što se to dogaalo?Louise je odepila malu plošku i dobrano otpila, kao što to ini goni stoke nakon

napornog cjelodnevnog rada. Bila je u šoku.Poziv djeci da dou u Versailles i da budu predstavljena kralju i prijestolonasljednici!

Nešto nevjerojatno! Knez joj ništa nije rekao o okolnostima koje su dovele do poziva, ali joj je bilo oito da je veoma ozlojeen. Jasno joj je dao do znanja da e briga o djeci u cijelosti biti na njoj i da se od nje oekuje da se strogo drži prostorija koje su namijenjene njoj i djeci.Kneginja e preuzeti odgovornost za pastorke kad budu trebale izai u javnost.

Ovo je bilo kneginjino djelo, bila je uvjerena. Ta je nepravovjerna i lakomislenaspletkarica uzrokovala ovaj rascjep u Louisinom pomno sreenom životu. Louise se užasavalamnoštva ljudi i izlaženja u javnost. I dje ja e rutina biti narušena, kneginja e ih poticati dase loše ponašaju, a za to e biti odgovorna guvernanta. Nešto užasno, nešto grozno. I strašnonesmotreno kad je bila ovako bolesna. Izgleda da knez uope nije primijetio njezino šmrcanjei staklaste oi. Nije se trebala brinuti da e njezin izgled izazvati negodovanje - njezin ju je

poslodavac jedva i pogledao tijekom cijelog razgovora. Pijuckao je svoje vino i zurio u zidiznad njezine glave dok je odrješito iznosio svoje naloge.

Poela je ponovno zamotavati turban oko glave, posve zaboravivši da još uvijek nosi periku. Sylvie se zasmijuljila i rukama sakrila lice. Amelia je nogom udarila sestru ispodstola.

Louise ih je namršteno pogledala i naškubila usta. Opazila je svoj odraz u ogledaluiznad praznog kamina i žurno skinula turban i periku. Bijesno je gledala djevojice koje su sesada ozbiljnih lica zadubile u svoje papire dok su im se nožice njihale ispod stola.

Guvernanta je gunajui zamotala turban i otpila iz ploske. Rumene od zatomljenogsmijeha i uzbuenja, Sylvie i Amelia su izmijenile još jedan radostan pogled.



GIGA

134

Osamnaesto poglavlje

Kad je sat otkucao pono, Cordelia je diskretno zijevnula iza svoje lepeze i promrmljala svom plesnom partneru da je neizmjerno umorna. Njezina e se koija pretvoritiu bundevu ako bez odlaganja ne ode u krevet.

Nasmiješio joj se pomalo sažaljivo. Bilo je prilino jadno biti umoran ve u pono u jeku svadbenih sveanosti, ali kneginja ionako nije bila nimalo zabavno društvo pa ju jespremno ispratio s plesnog podija. Naklonio se i ostavio je kraj dvostrukih vrata plesnedvorane.

Cordelia je ležerno prešla pogledom po mnoštvu koje se vrtjelo i njihalo pod blistavimsvjetlom što ga je bacalo stotine golemih kristalnih svijenjaka. Leu nije bilo ni traga. Je li ve otišao? Je li je ve ekao? Rekao joj je da ne dolazi prije ponoi. Vjerojatno je prisustvovaoveernjem primanju kod kralja. Apsurdna ceremonija, pomislila je Cordelia. Kralj u svojojnonoj košulji okružen dvoranima, tobože spreman da ode na spavanje, a im oni otiu, on

ustaje i odlazi u grad iliak i u Pariz ili za kartaške stolove u svojim privatnim odajama. Isto je bilo i s jutarnjim primanjima. Kralj je veinu tih jutara bio ve satima odjeven i potom bi se

vratio u krevet da ga pred oima javnosti ceremonijalno odjene njegov komornik. No kad bi veernje primanje završilo, dvorani su bili osloboeni svojih dužnosti prema

kralju preostali dio veeri, stoga je to primanje ipak imalo neku korisnu svrhu.Išuljala se iz salona i udaljila od blistavog bunog prizora. U predvorju je bilo mnogo

tiše; nekolicinu kartaša zabavljala je skupina glazbenika, Ranije te veeri, Christian je sviraoza kralja. To je bila velika ast, a kralj je bio vidljivo impresioniran; vojvoda Du Carillac,Christianov pokrovitelj, blistao je od zadovoljstva i ponosa. Christianova neko neizvjesna

budunost sada je bila osigurana, zadovoljno je pomislila Cordelia. No to je zadovoljstvozasjenila uznemirena pomisao da su njezina i Toanetina budunost, neko tako sigurne, sada

bile veoma neizvjesne. No sve su te rastresene misli nestale dok je žurila dolje kroz tihe hodnike i gore uzusko stubište manje otmjenih dijelova dvorca. Sa svakom je stubom bila sve bliže Leu.

Njegova su vrata na vrhu kamenog stubišta bila otvorena. Zastala je i bacila pogled izasebe. Nigdje nikoga. Sva su ostala vrata duž prolaza koji se pružao u nastavku stubišta bilazatvorena, nekoliko je svijea prigušeno gorjelo na zidnim svijenjacima. Lagano je stavilaruku na vrata. Zašto su otvorena? Da nije Leo nekamo otišao? Ako je tako, nije daleko. Ne biostavio otvorena vrata ako je namjeravao duže vremena biti odsutan. Možda je unutra njegovsluga? Gurnula ih je i vrata su se bešumno otvorila.

Koraknula je unutra. Prostorija je bila prazna. Zavjesa je lepršala na otvorenom prozoru. Nove su svijee veselo gorjele na toaletnom stoliu i na kaminu. Na stolu je stajala

boca vina, do nje napola puna aša.»Leo?« Napravila je još jedan oprezan korak. Osjeala se kao uljez. Srce joj je

poskoilo, kosa se naježila. Imala je osjeaj da nije sama. Nešto joj je prekrilo oi, a zatim je zurila u mekanu baršunastu tamu.»Leo?«, opet je prošaptala kad se šal zategnuo i zavezao na njezinom zatiljku. ula je

kako se vrata tiho zatvaraju.»Ne boj se.« Glas mu je bio dubok od silne požude.»Ne bojim se«, iskreno je rekla. Stajala je veoma mirno i pokušavala se orijentirati u

svojoj tami. Rastue joj se uzbuenje pomiješalo s osjeajem da slupa na neki opasan inepoznat teritorij.

Mogla je osjetiti kako stoji kraj nje pa je ispružila ruke da ga dotakne. Bio je gol. Srce

joj je poelo brže udarati. Ona je bila posve odjevena, zakopana i zavezana u korzet, obrue,tri podsuknje i tešku haljinu od gusto izvezenog tafta boje slonovae. Odjednom je postala



GIGA

135

svjesna svakog djelia odjee na sebi: podvezica na bedrima, svilenih arapa, ipkanog poruba podupiraa koji joj je podizao grudi iznad dubokog dekoltea haljine. Postala je svjesnai oblika i teksture svoga mesa i kostiju ispod odjee.

Rukama je prelazila po njemu, kao da na svakom vrhu prsta ima oko. Ovako lišenavida, otkrila je da su joj prsti veoma osjetljivi. Odmah je vidjela što bi njima dodirnula; upijali

su svaku izbo-inu i nabor njegove kože dok mu je milovala grudi i tražila bradavice. Polizala je prste i milovala mu bradavice vlažnim jagodicama, osjetivši kako se podižu i ukruuju.Osluškivala je njegovo disanje. Bolje je uoavala svaki zvuk u ovoj tami u kakvoj još nikadnije bila: tiho šištanje plamena svijea, šu-štanje njezinih nogu na sagu, iznenadan prestanaknjegovog disanja kad je rukama kliznula na udub-ljenje ispod njegovih prsa. Vlažnim se

palcem igrala s njegovim pupkom obuhvativši mu vitak struk rukama.Stavio je ruku na njezinu glavu i žurno je, ali nimalo grubo, pritisnuo prema dolje.

Spustila se na koljena, suknje su se poput cvjetnog vjena boje slonovae nadule oko nje.Rukama ga je primila za stražnjicu, palevima mu pritiši tvrdu stidnu kost. Prislonila jelice na njegov trbuh i milovala ga jezikom sve dok nije otvrdnuo, a potom ga stavila u usta.

Pomicala je usta gore-dolje po tvrdoj pulsirajuoj izboini, držei ruke tamo gdje su

bile, koristei se samo licem i ustima. Duboko je udahnula miris njegove požude, uživala uslanosti njegovog mesa na svome jeziku.

Leo ju je pogledao iz visina svog blaženstva. Njezino je lice blistalo, što je na nekinain još više isticao crni baršunasti šal koji joj je prekrivao oi i smetao mu da joj u njimavidi dušu. Glava joj je bila zabaena, vrat graciozno iskrivljen dok ga je, potpuno seusredotoivši, zadovoljavala. Promatrao ju je i znao da ona nije niega svjesna osim njegovogtijela tako blizu njezinome, njegovog mirisa i dodira i od toga mu se neobinom silinomuzburkala krv.

Ona se izgubila u vlastitom osjeaju moi, u moi da mu može pružiti takav užitak. Usvojim je jagodicama mogla osjetiti njegov užitak, osjeala ga je na jeziku, u svome grlu.Obožavala je njegovo tijelo, uživala u onome što mu je radila, uživala u trenutku za koji jeznala da e ga i najnježnijim milovanjem odvesti preko ruba... uživala u trenutku kad se todogodilo i kad je njegov krik odjeknuo u sobi i prsti mu se zapleli u njenoj kosi, kad ju jedržao kao da je ona jedino njegovo uporište u oluji koja bi ga mogla otplaviti.

Njegov je stisak na kraju popustio, no ona je ostala na koljenima naslanjajui glavu nanjegov trbuh. Noge su mu bile napete kao da se odupire nekoj strahovitoj sili, ali su mu rukena njezinom licu bile nježne, milovale su joj obraze, podigle bradu i milovale nježno mesovrata. Potom ju je primio za ruke i prisilio da ustane.

»Želiš da ti skinem šal?«Odmahnula je glavom. »Ne dok ti to ne poželiš.«

Nasmiješio se i poljubio je, osjetivši svoju vlastitu slanost na njezinim usnama.

»Ljubavi moja, ti si predivna ljubavnica koja je uvijek spremna udovoljiti.« Nasmiješila se. »Želiš li ti da skinem šal?«»Ne, imam još nekoliko ideja u rukavu.« Povukao ju je dalje u sobu, a ona se vrsto

držala za njegovu ruku, radei male oprezne korake i bojei se da se ne spotakne o nešto.»Evo, ostani posve mirna.«

Osjetila je da se odmaknuo od nje pa se odjednom osjeala izgubljeno, no to je trajalosamo trenutak. Došao je iza nje i polako poeo otkopavati kukice na leima njezine haljine.Stajala je veoma mirno dok ju je polako skidao, otežui s otkopavanjem svake kukice,svakog dugmeta i s odvezivanjem svake vrpce, dok nije ostala stajati samo i košulji, korzetu,arapama, podvezicama i cipelama. Treptala je pod baršunastim šalom, osjeajui hladannoni zrak na goloj koži i gledajui se u mislima kao da se promatra u ogledalu.

Priekala je da odveže vrpce njezinog korzeta i zatim zaustavila dah kad je ulastriženje škara. Odjea joj je pala na pod.



GIGA

136

Milovao ju je, pritiši tanku košulju o njezino tijelo, obuhvaajui joj dojke, oblinustražnjice. Ljubio joj je vrat, jezikom prelazio po njezinoj vilici, po obrisu uha. Zadrhtala je,išekujui onaj slastan trenutak kad e jezikom uroniti u njezino uho Znao je da je dovodi doludila, ali ju je ipak nastavio dalje muiti, grickati i zubima nježno potezati za ušnu resicu,

jezikom je milovati iza uha i svako toliko nasrnuti jezikom te ga brzo povui kad bi osjetio da

se zgr ila i zadrhtala. To što nije ništa vidjela samo je pojaalo svaki osjeaj i svaki trenutakslatkog išekivanja. Nije ga mogla vidjeti, samo ga je osjeala i nije znala kad e ovo muenje prestati.

vrsto joj je rukama obuhvatio glavu i tada je znala što slijedi, ve se poelameškoljiti i vrpoljiti. A tada je njegov jezik nasrnuo na njezino uho, odvodei je na vrhunacna kojemu je crta izmeu muenja i užitka bila toliko tanka da je vjerojatno niti ne bi mogla

povui. Nasmijao se dok ju je pridržavao da stoji na miru, vrui mu se dah pomiješao s

vlažnošu jezika koji je stalno istraživao. Htjela se izmigoljiti, smijala se ak i dok ga jemolila i preklinjala da prestane. No uzbuenje joj je sve više raslo, sa svakim uzaludnimkoprcanjem. Podražaji su se toliko pomiješali, da više nije znala koji dio njezinog tijela

reagira.Kad se napokon smilovao i podigao glavu, objesila mu se oko vrata, iscrpljena borbom

i klonula od smijeha. Osjeala je sve veu žudnju u preponama.»Volio bih da sama dovršiš skidanje.« Glas mu je u baršunastoj tami zvuao ozbiljno,

bez traka smijeha. Govorio je tiho i odluno. Osjetila je da se odmaknuo od nje, a ona jeostala stajati na svome mjestu.

Izula je cipele, osjetila grubi sag pod nogama. Podigla je ipkani porub košulje iodvezala podvezice. Pažljivo je smotala arape sve do gležnjeva, potom ih skinula sa stopala.Budui da ništa nije vidjela, svaki je pokret uinila s pretjeranom pažnjom. Znala je da je

promatra i prati svaki njezin pokret, ali je mogla samo zamišljati njegov pogled.Spustila je arape na pod i uspravila se. Gdje je on? Je li iza nje, sa strane ili tono

ispred? Stajala Je veoma mirno, pokušavajui odrediti gdje se nalazi. Nije ula ak ni njegovodisanje, nije mogla osjetiti ni toplinu njegovog tijela. Polako se okrenula, mašui rukama pozraku. Nije napipala ništa osim zraka.

»Ako želiš, možeš skinuti šal.« Glas je došao odostraga. Okrenula se.»Ne... ne, ne želim. Samo nisam znala gdje si.«»Zašto ga ne želiš skinuti?« U glasu mu je osjetila eznutljivost, poziv pun ljubavi da

e u svijet koji je stvorio za njih dvoje.»Želim otkriti što e se dogoditi«, odvratila je bez oklijevanja. »Osjeam se posve

druk ije... sve je druk ije, novo... Sve mi izgleda kao da je prvi put.«»Skini košulju.«

Uhvatila jeipku tanke košulje i povukla je iznad glave. Odbacila ju je ustranu i ostalagola. Povjetarac iz otvorenog prozora hladio joj je uzavrelu kožu.

»Okreni se.«Poslušala je i okrenula mu lea te nastavila stajati držei ruke uz bokove dok je svaki

milimetar njezinog tijela ekao, a ona se pitala kad e je i gdje dodirnuti. Nastala je muklatišina. Mrkli mrak.

ekao je. Prisiljavao se da ostane na miru dok ju je promatrao; uska lea, izboenelopatice koji je žudio dodirnuti jezikom, liniju kralješnice duboko urezane u lea, uzak struk,šire bokove, zategnutu oblinu stražnjice. ekao je, znajui da se njezino tijelo ve uzbudilodok samo stoji tamo, da pod utjecajem mašte stvara vlastitu magiju.

Kad je jagodicom prsta ovlaš dotaknuo njezinu lopaticu, ispustila je tihi krik. Umirio

ju je stavivši joj ruku na rame, a potom jagodicom palca polako prešao po njezinoj kralješnici.Dlanom joj je milovao stražnjicu, zatim kliznuo meu bedra. Opet je zadrhtala, a on ju je opet



GIGA

137

umirio stavivši joj ruku na rame, dok je prstima druge ruke istraživao i ulazio, ispitujuinjezinu spremnost.

Jezikom je milovao udubljenje na njezinom zatiljku. Potom je maknuo ruku s njezinogramena i obuhvatio joj dojku, dražei joj bradavicu dok se vrue i vlažno milovanje zatiljka idalje nastavljalo, prsti su se u njoj raširili, a palac se nastavio igrati s ukruenim grumenom

njezinog spolovila.Cordelia više nije znala koji dio njezinog tijela reagira na koje milovanje. Tvrdekonture tijela su nestale, kao da se našla u svijetu u kojemu nema fizikih zapreka. Oi su joj

bile uperene u njezinu unutrašnjost. Gotovo je mogla vidjeti kolanje krvi u žilama, mekaneružiaste usmine oteene od slasne želje, brzo pulsiranje srca.

Pa ipak ju je eksplozija iznenadila. inilo joj se kao da ju je progutao velik požar;koža joj je gorjela, krv se rastapala poput lave dok ju je proždiralo ovo plameno blaženstvo.

Požar je još uvijek huao u njezinim ušima kad ju je Leo presavio naprijed. Osjetila jemekani naslon sofe pod trbuhom. Stajala je na sagu, ruke je ispružila pred sobom. Držei je zakukove, ušao je nju dok je požar još uvijek buktio. Osjeaj njegovog tvrdog mesa samo jedodao ulje na njezinu vatru. Više nije znala ni tko je ni što je, bila je svjetini samo spajanja

mesa i krvi. Trenutak kad e Leo odvojiti svoje tijelo od njezinoga bio je negdje u dalekojmaglovitoj beskonanosti.

Leo se osjeao kao da posjeduje neizmjernu snagu. Osjeao se kao da lebdi iznad dvaspojena tijela koja može dovesti do kraja fizikog blaženstva. Bio je pun gorue potrebe dasvoju ljubavnicu dovede do samog vrha planine, do vrhunca iza kojega je postojala samo

beskonanost. I uinit e to ne samo jednom, nego mnogo, mnogo puta tijekom narednih sati.Htio joj je urezati u pamenje voenje ljubavi s njime, tako da joj nitko nikad ne možeizbrisati predivne uspomene na ovu no.

Dok ju je Michael zlostavljao i pokušavao slomiti njezin duh, on e joj pokazatisavršeni užitak potpunog predavanja. Dlanovima je prelazio preko njezinih savijenih lea,

pritiši paleve po kralješnici. Lea su joj se savila u luk, unutarnji se mišii stisnuli okonjega. Noktima je prešao preko njezinih lea i stražnjice. Tijelo joj se opustilo. Povukao se natrenutak i potom duboko uronio, ona se zgr ila oko njega. Ostao je u njoj, sad je mogaokontrolirati svoju reakciju.

Cordelia je jecala od užitka u jastuke na sofi, a potom se on opet poeo pomicati unjoj. Ruke su mu kliznule ispod njezinog trbuha i poele je dodirivati dolje. Mišii trbuha su

joj se zategnuli i užitak se opet nakupljao, preplavljujui je u malim potocima koji su postupno prerastali u bujicu. Netom prije nego što je bujica preplavila obalu, kliznuo je iz nje.Okrenuo ju je na sofi, naslonio savijena koljena na naslon, podignuo joj noge na svoja raminai opet ušao.

Cordelia je postojala samo u svojoj vlastitoj tami, svaki joj je živac bio usredotoen na

jedini dio tijela koji joj je bio istinski živ. Mislila je da ne može podnijeti još jedno rastapanje, još jedan trenutak ovog intenzivnog užitka, no otkrila je da može. I to ne samo još taj jedan put, ve mnogo, mnogo, mnogo puta tijekom narednih sati. Bila je mahnita, slijepa, nezasitna.

Zvijezde su izblijedjele, nebo se rasvijetlilo, crveni traci zore vani su prošarali nebo. Nijedno od njih dvoje to nije primijetilo, oboje su bili u svom svijetu zanosa. Napokon se Leoviše nije mogao suzdržavati. Sjeo je na rub kreveta, ona mu je sjela u krilo. Držala je ruke nanjegovim ramenima, usne su joj bile razdvojene, a glava zabaena dok ga je vrsto držala usebi pomii samo unutarnje mišie.

im je plima provalila, klonuo je na krevet i vrsto je držao uza se kad se okrenuo na bok i napokon odvojio od njezinog tijela.

Ležala je okupana znojem, iscrpljena, nije se mogla ni pomaknuti niti misliti. Leo joj

je okrenuo glavu da joj odveže povez oko oiju, a ona se samo slabašno usprotivila. Toliko se bila navikla na vlastitu tamu, da joj je pogled na vanjski svijet djelovao kao nasilje nad oima.



GIGA

138

Svjetlo ju je zaslijepilo pa je zatvorila oi i istog asa izgubila svijest i zaspala dubokim snom.Leo je desnu ruku držao na njezinim dojkama, dugu prebaenu preko njezinog struka.

Tijelo mu je ostalo prikovano za debelu perinu. ak ni sve više svjetla u prostoriji, kao nisaznanje da je stiglo opasno doba dana, nije mu omelo san.

Uskoro se probudio uznemiren. Srce mu je burno udaralo dok je osluškivao zvukove

iz hodnika. Ljudi su hodali i razgovarali. Iz dvorišta ispod prozora zaula se trublja koja jeoznaavala smjenu none straže.»Vrag i pakao!« promrsio je, pridigao se na lakat i zagledao u osobu bez svijesti koja

je ležala kraj njega. Nasmiješio se unato svojoj uznemirenosti i odmaknuo zapetljani uvojaks njezinog obraza. Bila je predivna. I, Bože dragi na nebesima, izvanredna partnerica uvoenju ljubavi. Nijednom nije zaostala, nijednom se nije požalila na iscrpljenost, nijednomnije zakazala u slutnji što on želi od nje.

Oko njega je isplela debele okove, pauinaste lance ljubavi koji su ipak bili vrsti kaodijamant. Kako li se to dogodilo da ga je u ovih nekoliko tjedana toliko zaarala ova mladadjevojka da više nije mogao racionalno razmišljati?

Pogled mu je pao na narukvicu koju je uvijek nosila. I Elvira ju je uvijek nosila, sjetio

se. Neobian komad nakita, nepobitno prekrasan, ali je u sebi imao nešto odbojno. A ipak sunarukvicu rijetko kad skidale obje vlasnice. Možda je simbolizirala brak s Michaelom?Povezanost s prezira vrijednim ovjekom? Cordelia se svakodnevno borila protiv tih okova.Je li i Elvira? Je li i Elvira patila na jednak nain? Je li narukvica simbolizirala i njezineokove?

Cordelia se promeškoljila, kapci su joj zatreperili. Vidjela je izraz na njegovom licu prije nego što je uspio otjerati mrane misli. »Što je?« Podigla je ruku i dodirnula mu lice.»Mislio si na Elviru?«

Njezina ga je intuitivna pronicljivost zapanjila. Uhvatio ju je za zglavak i spustio jojruku da može bolje pogledati narukvicu. »Zašto nikad ne skidaš ovo?«

Namrštila se. »Ne znam. Nisam ni zamijetila da je ne skidam. Ne svia ti se?Pripadala je Elviri, znam. Vidjela sam je na portretu u knjižnici na njezinoj ruci u Rue duBac.«

»Ni ona je nikad nije skidala«, rekao je. »I, tako je, ne svia mi se.«Cordelia ju je pomno pregledala. »Jedinstvena je, sigurna sam da u svijetu ne postoji

ista takva. To je rekao draguljar u Schonbrunnu. Ali djeluje nekako zlokobno.«»Evino iskušenje«, rekao je. »No zbog ega nosiš poklon koji ti je Michael dao kao

zaruniki dar, kad ti je brak s njime donio samo patnju?«Još se više namrštila. Nikad nije na takav nain razmišljala o narukvici. Nekako joj se

inilo kao da i treba biti na njezinoj ruci. »Neu je nositi ako ti se ne svia«, tiho je rekla. »Alizar ne misliš da bi Michael mogao primijetiti da sam je odjednom prestala nositi?«

»Da, siguran sam da hoe«, rekao je i odmahnuo glavom. »Nije važno, Cordelia.Samo mi je upao u oi njezin neobian izgled.« Iskoio je iz kreveta. »A ono što jest važno to

je da se vratiš u svoje odaje, a da ne privueš niiju pažnju. Cijeli je dvor budan.«Zamagljenog pogleda zurila je u odbaenu hrpu odjee na sredini sobe. »Ne mogu to

sama obui.«»Mislim da nemaš drugog izbora. Doi, pomoi u ti.«Polako je ustala iz kreveta. »Sve me boli«, požalila se. »Kako se to dogodilo?«

Nije mogao, a da se ne nasmije. »Iskoristi maštu. Ako te tješi, ne boli samo tebe.«»Mislim da neu moi sjediti na konju«, rekla je napravivši grimasu. Prišla mu je,

zagrlila ga oko vrata i privila svoje golo tijelo uz njegovo. »A ovoga bismo jutra trebali ii ulov.«

Leo je preko ramena pogledao kroz prozor. Posve se razdanilo. »Za manje od satvremena«, žalosno je rekao i odvojio joj ruke. »A sad budi dobra.« Uzeo je njezinu košulju i



GIGA

139

tutnuo joj je u ruke. »Požuri.«»Oh, Bože!«, zastenjala je. Kazna za no neobuzdanog voenja ljubavi bila je oita.

Navukla je košulju preko glave. »Neu se gnjaviti s arapama i podvezicama, nitko neevidjeti što mi je ispod suknje... Što u s korzetom? Ne mogu ga nositi ako su mu prerezanevrpce.« Zakoraila je u prvu podsuknju.

»Ja u ga se riješiti.« Omotao se kunim ogrtaem i prišao k prozoru. Ispod se dvorišteuskomešalo: konji, kola i vojnici hitali su za svojim poslovima na poetku novoga dana.Cordelia je smotala arape i podvezice. Sjela je da obuje cipele na bose noge. »Evo,

sad sam višemanje odjevena. Da odem?«»Ne, ekaj.« Prišao je vratima i otvorio ih, pridržavajui ih rukom dok je provirio niz

stubište, a potom na obje strane hodnika. »U redu je, požuri!«Izjurila je kroz vrata i ispružila ruke da ga poljubi. Bio je pripravan za brzi oproštajni

zagrljaj, no ona mu je bacila ruke oko vrata, uhvatila ga za kosu i sagnula mu glavu premasvojoj onom svojom strastvenom vatrenošu od protekle noi. Htio se predati, ali je znao dane može. Još je uvijek držao otvorena vrata i gotovo se grubo otrgnuo iz njezinog zagrljaja.»Za Boga miloga, Cordelia!

Imamo manje od jednog sata.« Izgurao ju je kroz vrata i brzo ih zatvorio za njom.Ona se zakikotala i otplesala niz stube. Unato besanoj i izuzetno energinoj noi, bila

je puna snage i života. Pred njom je bio cijeli dan u Leovom društvu, nije važno što e biti nakonjima. Napravila je grimasu sjetivši se jahanja. Jahanje ju je obino ispunjavalo radošu.Mathilde e znati kako može ublažiti bol i ukoenost. No nije imala Mathildu, samo glupu, alidobronamjernu Elsie.

No ona e iz svega izvui samo najbolje, vrsto je obeala sebi. Mathilde bi toekivala od nje, a ova jadna situacija nee trajati dovijeka. Oni e zajedno pobijeditiMichaela.

Kad je skrenula u hodnik koji je vodio prema njezinim odajama, naletjela je nasobaricu koja joj se naklonila i pomalo znatiželjno pogledavala neurednu gospu koja odjevenau veernju haljinu u rano jutro posr e na visokim potpeticama. Cordelia joj se vedronasmiješila, ali je ipak priekala da ode prije nego što je ušla u svoje odaje.

Salon je bio prazan. Rekla je Elsie da je ne mora ekati, a ako je monsieur Brion vidioda se nije vratila, diskretno se pobrinuo da je nitko ne primijeti kad se vrati.

Ušuljala se u svoju sobu, skinula odjeu i odbacila je u kut, navukla preko glave nonukošulju i skoila u hladan krevet. Ispružila je ruku i povukla uzicu zvona, potom legla,navukla pokriva i vrsto zatvorila oi.

»Elsie, potrebna mi je kupka«, izjavila je nekoliko minuta kasnije kad se, gotovo bezdaha, pojavila sluškinja nosei pladanj s dorukom. »Moram u lov za sat vremena i potrebnami je vrua voda.« Odgrnula je pokriva dok je govorila i skoila na noge. »Požuri,

djevojko.«Elsie se naklonila i nestala. Cordelia je nalila vruu okoladu u šalicu i gladno navalilana doruak.

Bila je gladna kao da danima nije jela. Debele kriške šunke stavljala je meu dvakomada raženog kruha i pohlepno gutala dok je Elsie marljivo punila porculansku kadu,izlijevajui u nju mjedene vr eve kipue vode.

Cordelia je preturala po Mathildinim vreicama ljekovitog bilja, pokušavajui pomirisu nai one koje je njezina dadilja koristila za opuštanje mišia. »Ove e biti dobre.«Pobacala je trave po površini vode i s drhtajem zadovoljstva uronila u vodu. »Oh, ovako je

bolje. Elsie, izvadi moju odjeu za jahanje. Onu od smaragdnog baršuna i trokraki šešir scrnim perom.«

etrdeset i pet minuta kasnije, osjeajui se neizmjerno bolje, pridružila se lovakojdružini koja se okupljala u vanjskome dvorištu. Njezin je konjušar držao Lucette. Leo je ve



GIGA

142

Barry je, držei uzde, dražesno sjedila na koiji otvorenog krova, njezine dame uz nju. Kralj je zategnuo uzde i pozdravio je. Prijestolonasljednik je kimnuo djedovoj ljubavnici.Prijestolonasljednica je okrenuli glavu na drugu stranu.

»Oh, Toaneta, ponašaš se tako glupo«, ogor enim je šapatom rekla Cordelia i prekinula Leove misli,

»Zašto? Što radi?« Leo je odjednom postao svjestan šaputanja oko sebe.»Odbija pozdraviti Du Barryjevu. Kaže da nee podržavati nemoralno ponašanje nadvoru. Pogledaj je, sjedi ondje kao neka uštogljena opatica na orgiji!«

Leo je odmahnuo glavom i smirio uznemirenog konja. Pogledao je dolje da vidi što jeto uznemirilo životinju i ugledao malog odrpanca kako se plaho približava konju.

»Što to radiš?«, strogo je upitao.Deko je odmahnuo glavom. »Ništ`, gospon. Samo jako volin konji.« Dirljivo je

pogledao Cordeliju. Njegovo ispijeno malo lice upalih oiju i zamazano blatom izgledalo jekao lice odrasle osobe smežurano od izgladnjelosti.

»Jesi li gladan?«, impulzivno ga je upitala.Dijete je potvrdno kimnulo i obrisalo šmrkav nos rasparanim rukavom.

»Evo.« Sagnula se da mu stavi nov na prljavi dlan. Prsti su se zatvorili poput pandžii potom je otišao, probijajui se kroz mnoštvo konja, saginjui se i izbjegavajui njihove

potkove i lovake udarce biem.»Siroti mali crvi«, rekla je Cordelia. »Jesi li se ikada zagledao u njihova lica...

mislim, lica puka? Izgledaju tako beživotno, tako beznadno. To nikad nisam zamijetila uAustriji.«

»Ni u Engleskoj«, odvratio je. »Ima siromašnih, naravno, ali obini ljudi nisu toliko beznadni.«

»Pitam se je li i Toaneta to zamijetila«, razmišljala je naglas. »Oh, ini se da me zove. Nadam se da ne oekuje da u cijeli dan jahati s njom.« Odvela je konja do mjesta na kojemu je, malo po strani od brbljave skupine oko koije madame Du Barry, sjedila Toaneta.

»Razgovaraj sa mnom«, rekla joj je žurnim šapatom. »Nitko ne obraa pažnju namene, svi razgovaraju s tom bludnicom!«

»Ta je bludnica kraljeva ljubavnica«, blago ju je podsjetila. »Sluajno ima višeutjecaja na dvoru od tebe, draga moja prijateljice.«

»Oh, odlazi«, razdražljivo je rekla. »Ako me namjeravaš koriti, ne želim razgovarati stobom.«

Cordelia je znala da e napad mrzovolje ubrzo nestati i da e za nekoliko minutanjezina prijateljica požaliti i ispriavati joj se, ali je samo kimnula glavom i otišla, odluna da

prijestolonasljednicu ostavi njezinim vlastitim mislima.»Ššš. Gospoja!«

Siktanje je dolazilo iz gustog drvea sa strane

istine. Zategnula je uzde i pred nju jeizletio onaj deran od maloprije. »Moja j' mater smrtno bolna, gospojo«, rekao je. »eš do' da

njoj pomoreš.«»Dat u ti malo novca...«Dijete je snažno odmahivalo glavom. »Ne, nofca, gospojo, treba njoj pomo.«Prosjak koji odbija novac! Nešto neobino. Znatiželjno mu je dala znak da je vodi i

krenula za njim u šumu. Hodao je tik ispred Lucette koja je pažljivo koraala kroz gustogrmlje. Djeak je odjednom nestao.

Zategnula je uzde i ogledala se oko sebe. Zazvala ga je, ali je ula samo kljucanjedjetlia i graktanje vrana. Drvee je imalo gustu krošnju, sunce se jedva probijalo kroz gustoliše, a zrak je bio zasien mirisom mokre mahovine i trulih listova.

Poela se osjeati nelagodno. inilo se da se i Lucette osjea isto jer se uznemirenovrpoljila i dizala elegantnu glavu da onjuši zrak. »Doi, idemo natrag. Izgleda da me



GIGA

143

prevario.« Podbola je kobilu da se okrene.Iz šume su je tako brzo zaskoila dvojica muškaraca, da je jedva imala vremena

udahnuti zrak. Jedan od njih primio je Lucetteine uzde, drugi Cordelijin stremen. Lucette je bila previše dobro istrenirana da bi se pokrenula bez naloga, ali je nji-štala i kolutala oima.

Cordelia nije ni trenutak oklijevala. U ruci je držala luk, struna mu je bila dobro

zategnuta, pa je nizom vještih pokreta odapela strijelu. Muškarac koji je držao Lucettine uzde je riknuo i pao na tlo kad mu se strijela zabila ispod kljune kosti.Druga je strijela bila jednako brza i precizna kao i prva. Muškarac koji je držao

stremen spustio je ruku i glupavo zurio u strijelu koja mu se zabila u nadlakticu.»Ustani, Lucette, odmah!«, naredila je i kobila se osovila na stražnje noge, dok je

prednjima udarala po zraku. Ona dvojica su pala na koljena. Užas im je bio na licima, oidivlje od straha dok je Lucette pred njima mahala prednjim kopitima.

»Bože dragi na nebesima!« Lovaki je nož ve bio spreman u Leovim rukama dok jenjegov škopac galopirao prema njima. Trava, zemlja i granice letjeli su ispod njegovihkopita.

»Pakla mu!« Leo je zategnuo uzde i Jupiter je stao. Cordelia je uspjela osoviti Lucette

na sve etiri noge.»Drumski razbojnici«, rekla je. Glas joj je drhtao sada kad je prošla kriza. »Mali me je

djeak odveo ovamo, zatim je nestao. Pretpostavljam da su me htjeli opljakati.«»Vidio sam kad si se udaljila.« Leo je sišao s konja i stajao nad onom šurenom

dvojicom.»Nas pustiš, gospon?«, molio je stariji. »e nas sigurno obesiti.«»Milosrdna smrt u usporedbi s onime što ste kanili uiniti ovoj gospi«, hladno je

rekao, prelazei prstom po oštrici noža.»Ne, nismo ju tili ubit, gospon! Samo ju bacit s konja.« Glasnogovornik se polako

povlaio, kao da bi mogao pobjei ledenom pogledu visokog i vitkog Engleza.»Pusti ih, Leo.«Iznenaeno se okrenuo. »Da ih pustim? Sam Bog zna što su ti kanili uiniti.«»Skapavaju od gladi«, rekla je. »I obitelji im skapavaju od gladi. Ono siroto dijete

vjerojatno pripada nekomu od njih.« Posegnula je u džep i izvadila kožnatu kesu. »Evo.«Bacila ju je na tlo izmeu dvojice muškaraca koji su nastavili samo zuriti u nju, kao da nisumogli vjerovati svojim oima.

Ovo je u ovim okolnostima bila posve logina reakcija, pomislio je Leo. Vratio je nožu korice i popeo se na konja. Rana od strijele nije lagana dakle nee proi posve nekažnjeno.»Predlažem da sljedei put zauzdaš svoje filantropske porive«, rekao je Cordeliji kad su izašliiz šume. »Odrpana djeca imaju žalac na repu.«

»To nije njihova krivnja«, odrješito je rekla.

Pogledao ju je, mislei koliko ga je puta uspjela iznenaditi. Imala je jednako mnogofaceta kao i dijamant. I jednako tako dragocjenih. Kad je pomislio na ono što joj se moglo

dogoditi, krv mu je navrla u lice. No inilo se da je boginja lova Dijana savršeno sposobna brinuti o sebi. Ipak je bila prilino blijeda, a primijetio je i da joj se ruke, kojima je držalauzde malo tresu.

»Vratimo se u dvorac.«»Neemo se vratiti k lovcima?«, iznenaeno ga je pogledala.»Mislim da ti je bilo dovoljno uzbuenja za jedan dan.«»Nisam ja takav mekušac«, ogor eno se usprotivila. »Malo sam potresena, ali to je

sve. I uope nisam povrijeena. Doi. Utrkivat emo se. Ubrzo emo zauti rog.« I jurnula jegalopom dolje niz stazu.

Leo je trenutak oklijevao, potom krenuo za njom. Izgledala je neozlijeeno, ali ga jeizjedalo nešto u vezi s cijelim tim incidentom. Drumske razbojnike koji vrebaju u Versajskoj



GIGA

144

šumi gdje lovi kraljevska svita oekivala je samo krvnikova oma. A i lovci bi im bili slab plijen - malo je tko nosio novac i nakit u lovu na jelene. Ne, ovdje je bilo nešto jako, jakoudno.

* * *

Amelia, Sylvie i madame De Nevry putovale su u koiji koja se tandrkala iza kneževe.Djevojice su bile toliko uzbuene da su se jedva uspijevale kontrolirati. Samo su ihguvernantini mrani pogledi i obeanje da e sve rei njihovom ocu spreavali da ne kleknuna sjedalo i gledaju van kroz prozor u oaravajuu prirodu i ljude uz koje su prolazili. Sjedilesu jedna do druge, stiši jedna drugoj ruku, dok su im se noge njihale sa sjedala, a oi

blistale od uzbuenja.Guvernanta je napokon zadrijemala pa su se popele na sjedalo i gledale kroz prozor

uzbueno se došaptavajui. Šapat im je bio veoma tih da ne bi probudile guvernantu koja jehrkala i koja se nije probudila sve dok koija nije ušla kroz veliku pozlaenu kapiju u vanjskodvorište Versaillesa.

Uspravila se i drhtavim rukama popravila periku koja joj je kliznula sa strane.Djevojice su nevino sjedile preko puta držei ruke u krilima i zurei svojim bistrim plavimima u nju. Zakašljala se, otpila brzi gutljaj iz svoje ploške i pogledala kroz prozor. Nikad

još nije vidjela Versailles pa je u udu zurila u velianstveno zdanje zlatnih zgrada, njihovecrvene krovove i kapke koji se blistali na veernjem suncu.

Djevojice su iskoile iz koije im je lakaj spustio stube, ni ne obazirui se na rukukoju im je pružio napudrani lakaj. Zurile su u nevjerici. Sylvie je polako uhvatila sestrinuruku. Osjeala se poput mrava kojega je jednom promatrala kako mukotrpno puže po podu uionici. Amelia joj je vrsto stisnula ruku, prestrašena veliinom dvorišta koje se prostiralo

pred njima prema golemom zlatnom dvorcu.Kneževa je koija stigla prva pa je knez stajao malo podalje od svoje djece i

razgovarao s monsieur Brionom kojega je o dolasku gospodara obavijestio glasnik.Michael je pogledao preko ramena u svoje k eri.Izgledale su tako sitne i prestrašene, kao što su i trebale biti, pomislio je. Ovo nije bilo

mjesto za dvoje male djece.»Odvedite ih«, rekao je Brionu. »uo sam da su im pripremljene odaje.«»Da, jesu, gospodine. Sama je kneginja nadzirala ureenje, uz odobrenje

prijestolonasljednice.«»Vjerujem da je kneginja dobrog zdravlja?« Glas mu je bio ljubazan dok je uzimao

prstohvat burmuta.»Savršenog, uvjeren sam, gospodine.«

Michael je naglo kihnuo. Obrisao je nos maramicom. »

uo sam da je danas bila ulovu.«»Jest, gospodine. uo sam da je imala jako dobar dan.«Teško je mukom zatomio svoje razoaranje. »Je li se kralj vratio iz lova?«»Prije sat vremena, gospodine.«»Onda u ga odmah posjetiti.« Otišao je, ni ne osvrnuvši se na k eri i njihovu

guvernantu.Dvor je bio okupljen u službenim prostorijama. Nad kartaškim se stolovima

razgovaralo o uspjesima u lovu. Kralj je podigao pogled sa svoje omiljene igre, lansqueneta,kad se knez pred njim naklonio.

»Ah, kneže, vidim da ste se vratili s puta. Doveli ste djecu? Madame

prijestolonasljednica jedva eka da ih upozna.«»Trenutno su sa svojom guvernantom, gospodine, ali e sa zadovoljstvom priekati



GIGA

145

prijestolonasljednicu.«»Oh, da, naravno. No mislim da želite nai svoju ljupku suprugu. Bila je s nama u

lovu. Izvanredan je strijelac. Veoma smo impresionirani... oborila je najmanje dvije ptice.«Ljubazno je kimnuo knezu, što je znailo da ga otpušta.

Michael je tumarao prostorijama, pozdravljajui poznanike i slušajui zanimljive

traeve. ovjek je mogao ispasti iz toka u ovom leglu skandala i ako je bio odsutan samo jedan dan. Cordelije nije bilo za stolovima, iako je prijestolonasljednica živahno igrala sasvojim damama. Uzeo je ašu vina s pladnja koji je držao lakaj i prišao velikim prozorimakoji su gledali na vrtove. Svjetla na tobožnjim venecijanskim prozorima uz kanal upravo su seupalila.

Šeprtljavi glupani! Plan mu je propao. Nije tražio od njih da bilo što smišljaju sami,morali su samo po preciznom opisu prepoznati svoj plijen i doslovno slijediti njegove upute.Jednostavan pad i udarac u glavu. Nekoliko bi sati ležala na šumskom tlu dok se ne primijetida je nema i tada bi se krenulo u potragu za njom. Kako su mogli ne uspjeti?

»Pretpostavljam da su moje neakinje veoma uzbuene u svom novom boravištu.«Michael se okrenuo. Leo mu se prijateljski smiješio. Prokleta budala, gnjevno je

pomislio Michael. Vjerojatno je mislio da je dvorac savršeno mjesto za njegove neakinje.Blesavi glupan nije ni na trenutak pomislio na razoran uinak koji takav nasilni prekid možeimati na njihovu pomno sreenu rutinu. Nije imao nimalo strpljenja razmjenjivati ispraznedosjetke o situaciji u kojom su ga tako oito izigrali, iako za to nije mogao okriviti Lea.

Naklonio se i promrsio kroz zube: »Vjerujem da e njihova guvernanta znati obuzdatineprimjereno uzbuenje«, i otišao.

Leu je od gnjeva uzavrela krv. Michael oito nije bio sretan ovjek i nakanio je svojuzlovolju iskaliti na Cordeliji. Pogledao je sat na lancu. Pet sati. Žene u Parc aux Cerfsu

pripremaju se za no. No sada još nisu imale posjetitelja. Sad bi bio zgodan trenutak da sazna je li Tatiana ve imala priliku razgovarati sa svojim šurjakom o nabavci lažne putovnice.

Kiptei od hladnog bijesa, Michael se uputio prema svojim odajama, pretpostavljajuida se tamo nalazi njegova supruga, zdrava i svojeglava kao i uvijek. Zatekao ju je zaogledalom u njezinoj garderobi kako zuri u svoj odraz. Ustala je im je ušao i naklonila muse. »Dobra veer, gospodine.«

Nije se osvrtao na hladan pozdrav. »Bili ste jutros u lovu?«»Imala sam uspjeha s lukom i strijelom«, rekla je i opet sjela za ogledalo, prekriživši

ruke u krilu S prividnom pozornošu koja nije mogla nikako prikriti drskost. »Kralj mi jeudijelio kompliment.«

»Ništa se neobino nije dogodilo?« Blijede su je oi probadale poput igala dok jeekao njenu reakciju.

Brzo je odluila. Ako mu kaže za pokušaj pljake, mogao bi zatražiti potragu za

razbojnicima i ne bi pokazao nimalo milosti ako ih pronau. Iako nije nimalo mario za svojuženu, ponos mu ne bi dozvolio da takav zloin protiv njegove obitelji proe nekažnjeno.

Slegnula je ramenima. »Ništa neobino, gospodine.«U blijedim mu je oima bljesnulo pakosno razoaranje. S jetkim je zadovoljstvom

rekao: »Lov nije bezazlena igra. Poinjem misliti da bi bilo najbolje da odustanete.«Zurila je u njega, izraz joj je bio upravo onako zaprepašten kako se i nadao. »Da

odustanem, gospodine?«»Ako ste trudni, to bi bilo pametno«, rekao je uz okrutan osmijeh. »Ne bih htio dovesti

u opasnost svog nasljednika.« Nije znala je li trudna ili ne, ali je znala da je mui i da uživa u tomu. Može ga poraziti

jedino ako mu ne pruži to zadovoljstvo da je vidi nesretnu. »Sigurna sam da vi znate najbolje,

gospodine«, rekla je ravnodušno slegnuvši ramenima. »Djeca su smještena u njihovimodajama. Želite li ih vidjeti?«



GIGA

146

Ovo je bilo uspješno udaljavanje od teme. Michael je pocrvenio od gnjeva. »Ne želim.Takoer nalažem da cijelo vrijeme budu sa svojom guvernantom, osim kad ih pozove nekilan kraljevske obitelji. U tim ete ih prilikama vi pratiti, ali e i vas pratiti stražar.«

»Stražar, gospodine?« Obrve su joj se od iznenaenja podigle sve do ruba kose.»Kakva bi to opasnost mogla vrebati u Versaillesu?«

»Uinit ete kako kažem, jeste li razumjeli?«»Naravno, gospodine.« Ustala je i opet se naklonila, zrai drskošu pa je koraknuo prema njoj stisnutih usana i podignute ruke.

Zatim je naglo stao i nasmiješio se svojim zmijskim osmijehom. »Riješit u to kasnije,kad vam doem veeras, madame. Budite spremni.« Potom se okrenuo na peti i otišao.

Oni poznati drhtaji straha pojavili su joj se opet u trbuhu, ali ih je odluno ugušila.Imala je Mathildinu boicu. Michael bi uvijek popio ašu konjaka prije nego što bi došao knjoj. Uvijek bi imao ašu u ruci dok bi stajao nad njezinim krevetom i promatrao je kako leži ieka ga, borei se da suzbije strah. A ta je borba uvijek bila uzaludna.

Nikad više. Odsad nadalje on od nje nee dobiti ništa drugo osim drhtaja straha. Iveeras e iskoristiti Mathildin napitak.



GIGA

147

Dvadeseto poglavlje

Michael je ušao u svoju garderobu netom prije ponoi. Zakljuao je vrata za sobom, a potom i vrata koja su vodila u garderobu njegove žene.

Otkljuao je mjedeni lokot na okovanoj željezom škrinji i izvadio knjigu u grimiznomuvezu - što je bio veliki kontrast sumornim uvezima njegovih dnevnika. Prevrtao je knjigu urukama, prolazei prstom po zlatnim slovima na njezinom hrptu: avolji ljekarnik. Veomakorisno djelo. Ako je nesretan sluaj propao, mogao bi ovdje nai nešto što e teškoonesposobiti njegovu ženu, toliko je onesposobiti da e se morati odseliti iz Versaillesa.Uvijek je bolje kad sam sreuješ stvari, pomislio je. Vjerovanje da e oni petljavi glupani

provesti njegove jednostavne upute oito je bilo uzaludno. Nije želio da njezina bolest i najmanje slii Elvirinoj. Možda nešto poput trovanja

hranom. Ne smrtonosno, samo jako neugodno. Ali ne smije biti nešto što bi moglo naštetitimoguoj trudnoi.

S treskom je zaklopio knjigu, vratio se do škrinje i okrenuo klju u lokotu. Zatim jeotkljuao vrata garderobe i pozvonio komorniku. Iz garderobe njegove žene dopirala je tišina.

Insistirao je da je otprati u njihove odaje im je kraljevska obitelj otišla s veernjeg koncerta,tako da je znao da je sada ve u krevetu, nakon Elsine nestrune pomoi. Leži i eka ga,znajui da ga je ranije uvrijedila. Znajui što je oekuje. U preponama je osjetio uzbuenje.

»Konjak!«, naredio je pucnuvši prstima kad se pojavio njegov komornik.Pohlepno ga je ispio i osjetio kako ga žestoki alkohol smiruje. Kad jednom bude

odveo Cordeliju iz Versailllesa, ostalo e biti lako. Mora je odvojiti od svih njezinih prijatelja,svih koje je otprije znala. Posebno od prijestolonasljednice. Moi e veoma jednostavno

presretati njezina pisma, a kad bude posve izolirana, tada e s njom moi slobodno uiniti štogod ga volja.

Odjednom se namrštio. Leo Beaumont bi se mogao pokazati nezgodnim. Mogao bi postavljati nezgodna pitanja ako iznenada ne bude mogao stupiti u kontakt s Cordelijom. No snjim e lako. Njega su zanimala samo djeca. Dobacit e mu par sitnica o djevojicama da muskrene pažnju i pobrinuti se da Cordeliju vidi jedino kad bude pod njegovom prismotrom. Leo

je bio lakovjeran, s njim e lako.

* * *

Ležei budna širom otvorenih oiju, Cordelia je ula Michaelovo zvono. Uinilo joj seda joj se koža smežurala oko kostiju. Ostat e sa svojim komornikom petnaest minuta, moždadvadeset, a onda e doi k njoj. Ruka joj se lagano tresla dok je na vratu zakopavala

spavaicu s visokim ovratnikom. Besmislen pokret, znala je, ali podsvjestan.Kad je juer poslijepodne vidjela Mathildu, njezina joj je dadilja rekla da napitku za

spavanje treba pola sata, možda tri etvrt, da pone djelovati. Michael je bio krupan ovjek.Pola sata je više nego dovoljno vremena da Michael izvrši svoju kaznu, žalosno je

pomislila. No ono što se ne može promijeniti, treba izdržati. Noas e moi samo jednomnasrnuti na nju pa, ako se usredotoi na to, moi e to podnijeti. Ne može biti gore od onogašto je ve podnijela.

No drhtaji u trbuhu su se pojaali dok je osluškivala kako se njezin muž i komornikkreu pred vratima. Dlanovi su joj bili skliski od znoja, srce joj je udaralo kao divlje. Kad suse vrata njezine sobe otvorila i snažan se lik njezinog muža pojavio na vratima osvijetljensvjetlom iz druge sobe, obuzeo ju je potpuni mir. Prstima je stiskala bo icu, kažiprstom i

palcem lagano otvorila ep.Michael je ušao u sobu i za sobom zatvorio vrata. Kliznula je s kreveta dok je prelazio



GIGA

148

sobu nosei svoju ašu s konjakom. Stala je uz krevet, preplašeni joj je smiješak podrhtavaona usnama. »Dobrodošli, supruže.«

Zapanjio se. Bio je ovjek koji se držao ustaljenih navika i obreda i Cordelia ga jetrebala ekati u krevetu. Tada su mu se usne iskrivile. Ovo pokazivanje straha i kajanjavjerojatno je bila molba za blagost. Molba unaprijed osuena na propast, no svejedno se

ugodno iznenadio.Prišao joj je i stao uz nju. Spustila je pogled pred tim hladnim, nemilosrdnim iokrutnim oima. Zadrhtala je. Tišina se protezala u beskonanost dok je osjeala kako je sasvakim trenutkom sve više obuzima užas. Odložio je ašu na noni ormari, objema jerukama uhvatio za kosu, bolno joj provlai prste kroz uvojke i spustivši svoja usta nanjezina u zagušljivoj i uvredljivoj travestiji poljupca.

No jedno joj je vrijeme samo držao glavu. Naprezala se da ostane bistre glave kad ju jeza-pahnuo njegov mošusni vonj. Ruke je naslijepo pomakla sa strane. Ranije je zapamtilamjesto na koje je odložio ašu. Prstima je napipala njezin rub. Po prilici je nakapala tri kapi,iako nije bila sigurna koliko je isteklo iz boice. Mathilde je rekla da napitak nema ni okusa nimirisa, ali to se odnosilo na samo tri kapi. Ako je ulila previše, možda e on primijetiti. Ali

nije si mogla priuštiti da ulije premalo. Prstima je petljala po epu, a potom sakrila boicu unabore spavaice te mu pružila ono što je htio - otpor. Borila se da doe do zraka, da oslobodikosu od tog pakosnog provlaenja njegovih prstiju.

On je naglo podigao glavu. Okrenuo ju je i bacio potrbuške na krevet. Zadržala je dah.Stavio je koljeno na njezina lea i pridržavao je tako dok nije u jednom gutljaju isprazniosvoju ašu. Ruka s boicom ostala joj je zarobljena ispod nje. Zabacio joj je spavaicu i ušaou nju, a ona je vrsto zatvorila oi i zubima zagrizla nabor pokrivaa i grizla ga da uguši bolnekrikove. Ubrzo e biti gotovo...

Pola sata kasnije ležala je i osluškivala njegovo disanje. Od njegove se težine tolikouleknula perina do nje, da se morala vrsto držati da se ne otkotrlja u udubinu do njega.Mogla se zakleti da mu se disanje promijenilo. Prije je bilo laganije, a sada se produbilo,

postalo nekako hroptavo. Osjetila je da mu se promijenilo i tijelo, kao da je postalo nekakoteže, mlitavije. Oprezno ga je dodirnula. Koža mu je bila ljepljiva. Nije se pomaknuo.Odmaknula je zavjese na krevetu, puštajui unutra mjeseinu koja je dopirala kroz prozor. Jošse uvijek nije pomaknuo. Pridigla se na ruku i nagnula nad njega, promatrajui mu lice. Kaoda je gledala masku, ni trzaja. Dodirnula mu je usta. Nikakve reakcije.

Sa srcem u grlu, kliznula je s kreveta. On se još uvijek nije ni pomaknuo. Zavukla jeruku ispod perine na svojoj strani i napipala klju od škrinje. Srce joj je tako glasno udaraloda ju je zaudilo kako ga nije probudilo. Izgleda da je Mathilde dobro obavila posao.

Mali joj je klju ležao na dlanu kad se odmaknula od kreveta, oiju prikovanih zaspodobu koja je tamo ležala. Uz iznenadno podrigivanje, Michael se prevrnuo na bok i

zakopao lice u jastuke. Osjetila je muninu.Disanje mu se opet produbilo, hrkanje je odjekivalo sobom. Nepokretno je stajala kraj

kreveta okrei klju u ruci i gledajui u Michaela, licem još uvijek zakopanim u jastuke.Iako prigušeno jastucima, njegovo je hrkanje ipak odjekivalo cijelom prostorijom. Nee se

probuditi još satima.Ako je ovo kanila uiniti, onda je to moralo biti sada. Potr ala je preko spavae sobe i

kroz svoju garderobu u Michaelovu. Zatvorila je vrata i upalila svjetiljku, podesivši stijenj nanajniže, potom se spustila na koljena ispred škrinje. Klju je kao podmazan ušao u lokot.Okrenula ga je, ula tihi klik kad se lokot otvorio. Podigla je poklopac. Sadržaj škrinjeizgledao je posve isto kao i zadnji put - knjiga o otrovima stajala je na vrhu njegovih dnevni-ka.

Rukom je posegnula za dnevnikom iz 1764. godine - godine dana prije Elvirine smrti.Drhtavim je prstima otvorila prvu stranicu.



GIGA

149

Knjiga joj je s treskom pala na pod kad je iz njezine spavae sobe odjeknulo glasnorikanje, kao da zavija ranjena životinja. Znao je. Znao je da netko dira njegovu škrinju. Alikako je mogao znati?

Dragi Bože! Skamenjeno je ekala da izleti kroz vrata i suoi se s njom. Ubit e je. Uši joj je zaglušila još jedna rika, ali on nije dolazio.

Polako se pribrala. Uspjela je ustati, iako su joj noge toliko drhtale da su je jedvaodvele do vrata spavae sobe. Malo ih je otvorila i zavirila. Strah ju je toliko preplavio da je pomislila kako e joj srce stati.

Michael je sjedio na krevetu golih grudi i razdrljenog ogrtaa. Oi su mu bile širomotvorene. Zurile su u vrata, kao da je fiksiraju tamnim zjenicama. Zadrhtala je, zubi su jojzacvokotali, munina joj se nakupljala u trbuhu dok je ekala što e uiniti. No on je samosjedio tamo i zurio. I tada joj je polako poelo svitati da je on ne može vidjeti. Oi su mu bileotvorene, ali ju nije vidio. Nije bio budan, bio je u nekoj sablasnoj nonoj mori.

Toliko joj je laknulo da se skoro srušila na pod. Mathildin je napitak o ito uinio i višeod uspavljivanja. Mora da je probudio demone u spavaevoj duši. Mathilde je odabrala dobrudozu za takvog ovjeka.

Cordelia je opet zadrhtala. Mathilde je imala dalek doseg i izvrstan instinkt za prikladnu kaznu.

Vratila se u Michaelovu garderobu, podigla pali dnevnik, sjela na sag i naslonila se naškrinju te poela itati. Jedini zvukovi u sobi bili su otkucavanje sata i okretanje stranica.Polako je i sa sve veim užasom itala dogaaje iz 1764. godine.

Dokumentacija njezinog supruga bila je pedantna. U veljai 1764. poeo je sumnjati uElvirinu nevjeru. Zabilježio je svaki i najmanji detalj, svaki znak sumnje, svaki trenutak svoguvjerenja. Njegovi pokušaji da je podini nou bili su opisani sa svim munim detaljimakakve je i sama iskusila. Elvira je patila, ali, ako je vjerovati Michaelovim zapisima,osveivala mu se tako što je imala ljubavnika.

Dan po dan i kamen po kamen gradio je optužbu protiv nje. itanje je dnevnika bilo kao užasno putovanje kroz um ovjeka opsjednutog do ludila uvjerenjem da ga njegovažena ini budalom i rogonjom. A Cordelia nije uoila nikakav vrst dokaz. Michael ih jevidio... ili ih je izmislio u svojoj lukoj ljubomori?

Zaboravila je na vrijeme, na mjesto i na svu opasnost. Spremila je dnevnik iz 1764. iizvukla sljedeu godinu. I proitala o Elvirinoj smrti. Najprije nije mogla vjerovati, a potomsu je do srži proželi užas i strava. Svaki stadij Elvirinog propadanja bio je dokumentiran.Povraanje, slabost, gubitak nekada prekrasne kose, strašni bolovi koji nisu prestajali ni uz

pomo laudanuma. Opisi njezinih simptoma bili su jednako hladni i bezosjeajni kao i opisonoga što ih je uzrokovalo - otrov i njegova stalna primjena.

Zabilježio je svaku dozu koju joj je dao. Tri puta na dan sve do sat prije njezine smrti.

Njezina je smrt jednostavno zabilježena: Ove ve

eri u 6:30 Elvira je platila za svoju nevjeru. Zatvorila je knjigu i zabuljila se u prazno. Stijenj u svjetiljci je blijedo izgarao, ulje segotovo potrošilo. Spremila je dnevnik i izvadila knjigu o otrovima. S odbojnošu ju je

prelistala, tražei s užasavanjem otrov koji je ubio Elviru. No, gaenje je prevladalo. Zatvorila je knjigu uz još jedan drhtaj užasa. Osjeala je kao da su joj se prsti zaprljali samim time što ju je dirala. Osjeala se sve prljavija i prljavija prilikom ovog putovanja u mranu iosvetoljubivu dušu ubojice.

Samo joj se jedna misao pojavila u glavi dok je spremala knjigu na njezino mjesto i shladnim pragmatizmom provjeravala je li sve na svome mjestu. Potom je zatvorila izakljuala škrinju. Mora i sebe i djecu odvesti što dalje od Michaela. Ma s kakvom seopasnošu suoili prilikom bijega, to nee biti ništa u usporedbi s opasnošu s kojom su suo-

ene svake minute provedene pod kneževim krovom. I sve one Leove skrupule o neizvjesnoj budunosti koju e imati, nestale su kao dašak dima u usporedbi s mogunošu da uope nee



GIGA

150

imati budunost.Bacila je još jedan pogled po garderobi, potom ugasila svjetiljku i ušuljala se natrag u

spavau sobu. Michael je ležao na leima, oi su mu, sreom, bile zatvorene. Sakrila je klju ispod perine i opet navukla zavjese na krevetu.

Svitalo je. Leo i muški dvorani uputit e se u šumu u lov na vepra. Michael im se

namjeravao pridružiti, ali ga ona ne kani probuditi. Dijelom je poželjela da mu je dala preveliku dozu napitka tako da se nikad više ne probudi. No njegovo je spavanje bilo previše buno da bi bio blizu smrti.

Omotala se u kuni ogrta i skvr ila u naslonjau, ekajui da doe prikladno vrijemeda pozove Elsie i Michaelovog komornika. Glava joj je bila jednako hladna i jasna kaomramorna ploa na kojoj je bila urezana svaka rije koju je proitala. Njezin je problem bio

jednostavan. Kako e se suoiti sa svojim suprugom kad se probudi? Kako da se ponaša kaoda se ništa nije dogodilo, kad sada zna to što zna? Ako i najmanje posumnja, ubit e i nju.

* * *

Michael se probudio kad je sunce grijalo svom snagom. Tijelo mu je bilo olovno iljepljivo, glava teška kao da je prošle noi previše uživao. Na trenutak nije znao gdje senalazi. Treptao je na jakom svjetlu. Tada je shvatio da je u ženinom krevetu. Mora da je cijeluno proveo s njom. Okrenuo je glavu. Jastuk do njega bio je prazan. Bio je sam u krevetu.

Sjeo je... prenaglo za glavu. inilo mu se da mu je oteena, izudarana, kao da jekamena gromada koju su razbijali pijucima. Oi su mu bile krvave, usta suha i odurnog vonja.Pio je konjak prije nego što je otišao u krevet. Ali sigurno nije više nego obino. Rukama jeobuhvatio glavu i pokušao razmisliti.

»Budni ste, gospodine.« Cordelijin je glas prekinuo njegove oajnike misli. »Jeste li bolesni, gospodine? Ne izgledate dobro.« U hladnom glasu nije bilo ni trunke zabrinutosti.

Bolno je podigao glavu. Uz krevet je u blijedom negližeu stajala Cordelia koseraspuštene do ramena.

»Koliko je sati?«»Prošlo je devet. Dugo ste spavali.«»Prošlo je devet!« Nikad nije spavao do toliko kasno.»Mislim da ste bolesni, gospodine.« Bezosjeajno ga je promatrala. »Izgledate kao da

imate vruicu. Jeste li se negdje prehladili?«»Ne budi apsurdna, ženo. Nikad u životu nisam ni jedan dan bio bolestan.« Odgurnuo

je pokriva i ustao. Soba se oko njega zavrtjela, a noge su ga odbijale poslušati. Teško sespustio na rub kreveta i zapitao nije li Cordelia u pravu. Zar je zaista bolestan?

»Pozvat u vašeg komornika.« Povukla je uzicu zvona.

»Što se dogodilo?«, promuklo je upitao. »Prošle noi? Što se dogodilo« Osjetio je nekinejasan strah koji mu je ispunjavao dušu. Nije znao odakle potjee, ali je osjeao neku hladnu

strepnju, kao da se dogodilo nešto užasno, nešto od ega mu je odjea bila ljepljiva.»Pa, ništa neuobiajeno, gospodine.« Vratila se natrag do kreveta. »Osim što ste

poslije zaspali.« Nije mogla obuzdati prezir u glasu, ali je znala da e u ovome trenutku njezina drskost

ostati nekažnjena. Michael je bio previše zauzet vlastitom bolešu da bi zapazio njezin ton.Polako je odmahnuo glavom. Nešto nije bilo u redu. Ništa nije bilo u redu. Njegov je

komornik pokucao i ušao. »Nešto nije u redu, gospodine? Jutros ste trebali otii u lov, ali ministe pozvonili.«

Lov. Kako je, dovraga, mogao prespavati zoru? Propustiti jedan od kraljevih lovova?

U životu nikad nije uinio nešto slino.»Daj mi svoju ruku«, grubo je naredio. Ustao je oslanjajui se na komornikovu snažnu



GIGA

151

ruku, na licu mu se ocrtavala nepopustljiva odlunost da savlada ovu strašnu slabost.»Dorukovat u pun od vrueg mlijeka i govei bubrežnjak. Zatim e mi trebati pijavice dase izlijeim.« Privukao je razdrljene skute ogrtaa. Bacio je zbunjeni pogled na svoju ženu i

potom oteturao iz Cordelijine sobe uz komornikovu pomo.Cordelia se nemilosrdno nasmiješila. Mora pitati Mathildu koliko e dugo potrajati

Michaelova slabost. Ako neko vrijeme bude prikovan za krevet, stvari e se lakše srediti.Pozvonila je Elsie kad je sat na kaminu otkucao pola sata. Muškarci e se iz lova navepra vratiti oko deset. etiri sata okrutnog sporta bilo je dovoljno ak i za kralja koji je živioza lov.

»Izvadi mi sivu haljinu, Elsie«, rekla joj je kad je sluškinja dotr ala, izgledajui kao iobino, kao da je otr ala maraton. Obrazi su joj bili purpurni, kosa pobjegla ispod kapice.

Naklonila se i nervozno nasmiješila kad je odložila pladanj s Cordelijinim dorukom na stol.»I onu s podsuknju boje vrijeska, milostiva?«

»Da, onu koju si juer zakrpila«, strpljivo je odvratila, umai svoj brioš u široku plitku šalicu.

»A uz nju nosite plave svilene cipele«, trijumfalno je izjavila Elsie.

Cordelia se morala nasmiješiti. »Upravo tako.«Zablistavši od zadovoljstva, Elsie je napunila lavor toplom vodom iz vr a i pohitala

pomoi svojoj gospodarici skinuti nonu košulju te s prizvukom velike važnosti upitala:»Kako ete danas urediti kosu, milostiva? Da zagrijem željezo za uvijanje?«

Cordelia je žurno odmahnula glavom. Posljednji Elsin pokušaj da joj nakovr a kosuzavršio je s nekoliko osmuenih pramenova. »Pustit u je da slobodno pada, s vrpcom.«

U deset je sati otišla u salon gdje je monsieur Brion na konzolnom stoliu slagaonajnovije asopise. »Kako je knez?«, nehajno je upitala i bacila brz ispitivaki pogled na svojodraz u ogledalu iznad kamina.

»Poslao sam po lijenika, gospo. uo sam da je ostao u krevetu«, odvratio je netrepnuvši.

»Ako se bude raspitivao o meni, recite mu da ekam na primanje kod prijestolonasljednice. Ona oekuje da jutros dopratim k njoj mesdames Ameliju i Sylvie.«

»Kako želite, madame.« Naklonio se. Cordelia se nasmiješila. Kimnuli su jednodrugome i onda je majordom pohitao otvoriti vrata svojoj gospodarici.

Cordelia je žurila niz stubište onoliko koliko su joj dopuštale visoke potpetice i širokiobrui krinoline. Stigla je u vrt i krenula šljunanom stazom te kroz sporednu kapiju koja jevodila u dvorište s konjušnicama. Ovamo e se vratiti lovci.

Za pet minuta stigli su prvi lovci klopoi po poploanom dvorištu. Predvodio ih jekralj. Bili su poprskani blatom i krvlju. Krv se zgrušala na njihovim hlaama i rukavicama,

poprskala im lica. Konjušari koji su ih pratili nosili su njihovo oružje, noževe i koplja, koje su

koristili u posljednjoj žestokoj borbi s veprom. Borba do smrti, prsa o prsa, sa smrtnoranjenom podivljalom životinjom koju su u kut stjerali ljudi i psi, želei njezinu krv.Žene nisu odlazile u lov na vepra, držalo se da je previše opasan i previše krvav.

Danak koji su plaali psi i konji esto je bio strašan, mnogi su lovci od ubojitih kljova ostajalionesposobljeni za cijeli život.

Ovo je jutro oito bilo uspješno. Skupina gonia nosila je golemog vepra obješenog nadva kolca, iz vrata mu je curila krv. Psi su u oporu šepali i slinili, ekajui na svoju nagradu.Smrad krvi bio je gotovo nepodnošljiv. ak je i Cordelia osjetila muninu, ona koja jeodlazila u lov otkako je prohodala.

Leo je došao s drugom skupinom. I on je bio poprskan krvlju, kožnate su mu izme bile prekrivene blatom. Vjerojatno je bio jedan od onih koji su se posljednji suoili sa

životinjom, oi u oi. To je nimalo nije iznenadilo. Iznenadilo ju je to što je poželjela da toopasno i nesmotreno razmetanje hrabrošu ostavi drugima i ostane na sigurnom na svome



GIGA

152

konju.»Kneginjo Von Sachsen.« Brzo se okrenula na kraljev pozdrav i duboko se naklonila.

Veselo ju je gledao sa svoga konja. »Kakvo li smo predivno jutro imali. Oekivali smo vašegsupruga. Gdje je on?«, upitno je podigao obrve.

Graciozno se podigla iz naklona. »Moj suprug se loše osjea, gospodine. Šalje svoje

duboko žaljenje.«Kralj se namrštio. »Loše se osjea? Nije valjda nešto ozbiljno?«»Ne, nije, gospodine«, brzo je rekla. Na slabo se zdravlje u kraljevoj prisutnosti

prijeko gledalo, smrt je bila zabranjena. Postojalo je pravilo da mrtvo tijelo nikad ne smije biti pod istim krovom s kraljem, a ukoliko netko nije imao dovoljno ukusa pa je umro tijekomnoi, uklonili bi ga nevienom brzinom prije nego što kralj uje za to.

»Onda oekujem da u ga vidjeti veeras«, izjavilo je Njegovo Velianstvo, prihvaajui ruku dvorskog konjušara da sie s konja.

Cordelia se opet naklonila i udaljila od kralja. Skinuvši iz poštovanja šešir u kraljevoj prisutnosti, Leo je stajao sa strane i udarao biem po dlanu.

»Što je s Michaelom?«, tiho ju je upitao kad mu se približila.

»Mathildin napitak. Moram odmah razgovarati s tobom. Veoma je hitno i važno.«Pokušavala je držati pogled uperen u neku daleko toku na drugoj strani dvorišta, nastojeisuzbiti paniku u svom glasu i trudei se da izgleda kao da samo dokono prikrauje vrijeme.

No nije ga zavarala, utroba mu se zgr ila. Panika nije nimalo priliila Cordeliji.Pogledao je oko sebe, potom rekao: »Otii u labirint od lovora. Tamo emo se nai.«

»Ali im prije, Leo. Moraš brzo doi.« Brzo se udaljila, ostavljajui ga posveuznemirenog i tjeskobnog. Pogledao je svoje prljave ruke, rasparan i krvlju poprskan ogrta ihlae. Blato mu se skorilo na licu. Morao se presvui. Privui e neželjenu pažnju ako seovakav pojavi u vrtovima.

Cordelia je ekala pola sata na ulazu u lovorov labirint. Nalazio se u skrovitom ineobraenom dijelu, na travnatom humku s kojega se pružao lijep pogled na gredice ivodoskoke formalno ureenih vrtova ispod uzvišenja. Vidjet e ako netko dolazi, a oni e bitiskriveni u labirintu.

Gdje li je on? I kako e mu rei ono što je otkrila? Kako da mu kaže da je njegovavoljena sestra blizanka ubijena? Kako e on podnijeti to saznanje i saznanje da ništa nijeinio da joj pomogne?

Ugledala ga je kako se penje uz humak. Bio je odjeven u saten boje slonovae i ogrta obrubljen paunski plavom. Bio je gologlav, nije nosio ak ni periku ni puder. Unato strašnomrazlogu zbog kojega je došla ovamo, osjetila je val žudnje u preponama. Bio je tako lijep. Ivolio ju je. Povukla se u labirint, izvan vidokruga svakoga tko bi mogao pogledati gore. Bila

je predaleko da bi ju se moglo prepoznati, ali bi svaki rizik, ma koliko mali bio, mogao biti

koban. Leo je stao na vrhu uspona i nehajno se ogledao naokolo zasjenivši oi rukom, kao da promatra okolinu. Potom se, jednako tako nehajno, uputio u labirint.

»Što je?«, tiho ju je upitao. Lice mu je bilo blijedo, pogled miran, glas ujednaen.Cordelia je kršila ruke. Ma koliko se trudila, nije mogla nai prave rijei. »Michael je

otrovao Elviru«, napokon je izlanula. »Oprosti, nisam to htjela kazati na takav nain.«Lice mu je postalo strašna maska, oi mrane rupe, površine i linije glave odjednom su

se oštro ocrtavale. »Što si rekla?«Ovlažila je usne. Posegnula je za njegovim rukama, ali ju je on nestrpljivo odgurnuo,

što je razumjela, ali ju je ipak povrijedilo. »Sino sam itala Michaelove dnevnike. On pomno bilježi svaki dogaaj. Mislim da ima dnevnik o svakome danu otkako je odrastao. itala sam

o Elviri...« Zastala je i ispružila ruke s dlanovima okrenutim prema gore, izražavajui svoju bespomonost.



GIGA

153

»Priaj mi«, razdraženo je rekao. »Sve ega se možeš sjetiti.«»Mogu se sjetiti svega«, bolno je rekla. »Imam takvo pamenje da zapamtim sve što

proitam. Ono... ono... ono je jako korisno za uenje.« Progutala je knedlu, shvativši da blebee bez veze.

»Poni.« Poeo je koraati uskim prolazom izmeu visokih grmova lovora dok je ona

izgovarala rije po rije iz Michaelova dnevnika. A kad je zašutjela, nastavio je koraati.Mukla tišina inila se kao bezdan u kojega su polako kliznuli.»Je li... je li Elvira mogla biti nevjerna?« Cordelia više nije mogla podnijeti ovu tišinu.

Njegove su mrtve oi oživjele. »Možda«, odsjeno je rekao. »Ali kakve to ima veze snjezinim ubojstvom?«

»Nikakve... nikakve, naravno. Oprosti.«»Otrov!«, odjednom je prosiktao. »Od svih ostalih opakih sredstava. Slabunjavo,

kukaviko, žensko oružje!«U ovome asu Cordelia nije osjetila potrebu da brani svoj spol. Nije znala što rei ni

što uiniti. Leo joj je bio posve nepristupaan. Odbijao ju je svakim djeliem svoga tijela. Ona je bila glasnik koji je donio loše vijesti, a takvi su glasnici uvijek ispaštali. No srce ju je

boljelo zbog njega, žudjela je da ga dodirne i da mu pruži utjehu, iako je znala da mu niimene može odagnati tugu i gnjev. ak ni snagom svoje ljubavi.

»Ostavi me!«, odsjeno je naredio ni ne pogledavši je.I ostavila ga je, krenula niz humak i stopila se sa svjetlucavim dvoranima koji su šetali

na suncu meu vodoskocima.iju zaslijepljenih suzama, Leo se okrenuo na peti i povukao u skrovit kutak

labirinta. Htio je vrištati od gnjeva i tuge, ali je umjesto toga samo nastavio koraati uskim prolazima izmeu visoke lovorove živice i od oaja udarati rukom po dlanu druge.

Krivio je sebe. Trebao je znati. Cijeli su život on i njegova blizanka bili neraskidivo povezani. Znali su jedno drugome misli i prije nego što bi ih izgovorili. Još su kao mala djecaznali što ono drugo misli ili radi, ak i kad su bili razdvojeni. Kad je Elvira oboljela odŠarlaha, Leo je bio na školovanju. U noi kad joj je groznica dosegla vrhunac, u asu kad jenjegova blizanka lebdjela izmeu života i smrti, on se probudio i zatekao se u neobinomunutarnjem okruženju. U mranom tunelu na ijem se kraju nalazilo toplo svjetlo. Muio se,

jedva je disao dok se borio da odoli tom svjetlu koje ga je pozivalo. inilo mu se da se boricijelo njegovo tijelo, da ga nepoznate sile bacaju s jedne strane na drugu, a onda se svjetlougasilo, a on se potpuno probudio iscrpljen i okupan znojem, kao da se satima borio užestokoj bitki.

Borio se protiv smrti ruku pod ruku s Elvirom, unato daljini koja ih je razdvajala. Adok je ležala i umirala od Michaelove ruke, on se zabavljao u Rimu i nije osjetio ni trunkunelagode.

Kako ju je mogao napustiti? Kako se to moglo dogoditi? Kad je to oslabila i nestaladuhovna veza meu njima?Suze su se nekontrolirano slijevale niz njegovo lice dok je sve dublje i dublje zalazio u

labirint. Suze krivnje i neopisive tuge. Oboje su znali da se udaljavaju jedno od drugoga, daduhovna povezanost blizanaca uzmie pred samostalnošu odvojenih života. Znali su to i

prihvatili. No Leo je, prvi put od Elvirine smrti, opet osjetio onu staru duhovnu povezanost.Sada je znao da je uistinu izgubio dio sebe i taj je gubitak osjeao u svojoj krvi, u kostima, umišiima.



GIGA

154

Dvadeset prvo poglavlje

Na prvi pjev ptica u zoru, kad je kraljevska svita odlazila u lov na vepra, Amelia jegurkala svoju sestru da se probudi. Sylvie je otvorila oi i istog se asa posjela. »Gdje smo?«Zbunjeno je zurila u nepoznatu prostoriju s plavim baršunastim zavjesama i pozlaenimstropom. Svjež i mirisan povjetarac pirkao je kroz velike otvorene prozore.

»U dvorcu, glupao«, šapnula joj je sestra i sjela do nje. »Upoznat emo kralja.«Sylvie je razjapila usta kad se sjetila. »S Cordelijom.« Samo su u prisutnosti drugih

svoju maehu pristojno oslovljavale s madame. »Da, a ne s madame De Nevry.« Amelia je stavila jastuk na usta da priguši uzbueno

cerekanje koje nije mogla obuzdati. »Zamjena mjesta, Sylvie.« Prebacila se preko sestre.»Ne možemo to raditi ovdje«, usprotivila se Sylvie. »Zar pred kraljem?«»On nee znati«, jednostavno je odvratila Amelia. »Nitko nikad ne zna. Poela je

gurati sestru na svoje mjesto.

Sylvie je i dalje izgledala sumnjiavo. Varka kojom su se služile u spava

oj sobi iionici kod kue bila je u redu, ak i kad su tako varale oca, no igrati se tako u dvorcu, pred

samim kraljem, to je bilo nešto drugo. »A što je s Cordelijom?«»Ni ona nee znati«, izjavila je Amelia, skrivajui vlastite sumnje pod krinkom

razmetanja. »Nitko nee znati osim nas. Kao i uvijek.«Da je Sylvie ustrajala u svojim sumnjama, morala bi je nagovoriti, meutim, vrata su

se otvorila i ušle su služavka i njihova guvernanta, još uvijek odjevena u negliže.Louise je mahala dvjema vrpcama za kocu i ne rekavši ništa osim jutarnjeg pozdrava,

obilježila svaku blizanku dok su još uvijek bile u krevetu i dok je bila uvjerena da zna koja jekoja. Kroza zube je izdala naredbe služavki, a s djecom komunicirala gurkanjem i štipanjem,vezujui ih u njihove haljine kao da su neosjetljive lutke, stružui im po kosi, zabadajui im

igle u pletenice i ponovno im vezujui vrpce sve dok se objema djevojicama nije inilo da eim otpasti kosa.Kad su njihova mala tijela bila odjevena u korzete, široke obrue i teške haljine od

brokata iznad uštirkanih podsuknji od damasta, njihova ih je guvernanta potjerala ispred sebeu mali salon do spavaonice. Posjela ih je jednu do druge na klizavu sofu podstavljenu cicom.Pod noge im je stavila klupicu tako da ne skliznu na pod te im strogo zapovjedila da se nemiu, ak ni jedan miši. Trebale su tu ekati dok po njih ne doe kneginja da ih odvede uslužbeni posjet prijestolonasljednici.

Amelia je pogledala sestru ija su usta bila iskrivljena od straha. Kazaljke na lijepomzlatnom satu na kaminu nisu im znaile ništa, ali su znale da je još rano, a Cordelia im je juerrekla da e po njih doi u jedanaest. Prijestolonasljednica nije bila od onih koji su rano

ustajali.Louise je naložila sluškinji da pazi na njih i da se pobrine da ne pomaknu ni vlas na

glavi te otišla u svoju odaju da se odjene.»Zar neemo dobiti doruak?«, plaho je upitala Sylvie kad joj je poelo kr iti u

crijevima ispod krute površine korzeta.»Ne znam, madame«, odvratila je sluškinja. I ona je bila gladna i izgubljena u ovom

golemom dvorcu. Uz dje je odaje nije bilo kuhinje, a ona je spavala na tankom madracu umalom spremištu na vanjskom hodniku. Nije znala kako treba naruiti hranu ni vodu iosjeala je jednaku bespomonost da zadovolji svoje vlastite potrebe, jednako kao i svakizatvorenik u Bastilli.

Louise se vratila za pola sata sa sumnjivim ružiastim pjegama na obrazima i blijedim

vodnjikavim oima koje su, kao i obino, bile žute i krvave. Gnjevno je pogledala djevojice.»Zar neemo dorukovati, madame?«, ovoga je puta pitanje postavila Amelia.



GIGA

155

»Jako smo gladne«, dodala je Sylvie.I madame je bila gladna, ali ni ona nije bila ništa bolje upoznata s procedurom u

Versaillesu od sluškinje. Sino im je bez njezinog naloga donesena veera. Ali kako je trebalonaruiti hranu, na znala. Meutim, nije to htjela priznati pred svojini štienicama, a kamoli

pred sluškinjom.

ekat ete«, naduto je rekla. »Malo samoodricanja je dobro za dušu.«aj se djevojica još više poveao kad su shvatile da njihova guvernanta nema blageveze kako e ih nahraniti. etiri beskonano duga sata sjedile su jedna uz drugu na sofi, neusuujui se pomaknuti ni miši, dok je njihova guvernanta svako toliko otpijala iz svojesrebrne ploške da smiri gr eve od gladi, a u meuvremenu je drijemala. Sluškinja je oistilasalon i spavae sobe, a potom kukavno stajala na vratima. Iz smjera gdje su se nalazilazatvorena dvostruka vrata doprli su zvui života: užurbani koraci, prigušeni glasovi, povre-meni povici. Dopirali su i mirisi, mirisi hrane. U dvorištu ispod prozora konji su toptali pokaldrmi, cvilili su željezni kotai, vojniki su glasovi odjekivali, trublje se oglašavale. inilose da su svi na ovome golemom mjestu zaboravili na etiri pridošlice šurene u malomsalonu na vanjskome stubištu.

Sve dok se nisu otvorila vrata kroz koja je ušla Cordelia u sivoj haljini i podsuknji boje vrijeska, s kosom koja joj je u uvojcima crnim kao no padala po bijelim ramenima.»Želim vam dobro jutro«, rekla je, sagnula se, primila ih za ruke i poljubila u glatke okrugleobraze. Oi su joj bile izmuene, ali joj je osmijeh bio topao, onoliko koliko su dopuštalitjeskoba i strepnja.

»Oh, tako ste hladne!«, uzviknula je. »Kako možete biti tako hladne u ovome prekrasnom danu?« Gotovo optužujui je pogledala guvernantu koja je trepi ustala sastolice. »Smrzle su se, sirote drage. Moraju dobiti vrui aj ili nešto da ih ugrije.«

»Gladne smo!«, jednoglasno su izjavile.»Gladne? Zar niste dobile doruak?«Louise je glasno uvukla zrak. »Knez drži da njegova djeca moraju povremeno vježbati

samodisciplinu.«»Sigurna sam da je to veoma pohvalno«, jetko je rekla Cordelia. »Ali ne vjerujem da

od njih oekuje da skapaju od gladi.« Na trenutak je u tišini namršteno promatrala ženu, a potom bacila pogled na blijedu sluškinju. »Možda ne znate kako treba naruiti doruak?«, uudu je promrmljala. Okrenula se i povukla zvono uz vata. »Ovo se zvono uje u našimodajama. Možete naruiti što god želite.«

»Znam, madame«, rekla je guvernanta naškubivši usne. »Ali kao što sam rekla, zadjecu je dobro da...«

»Za djecu nije dobro da zaponu dan s praznim trbuhom«, energino ju je prekinula.»Pred njima je dug i zamoran dan, a izgledaju poput malih duhova. Koliko dugo sjedite

ovdje?«»Od ranoga jutra, madame«, odvratila je sluškinja, ohrabrena vlastitom glau iguvernantinim oitim porazom.

Cordelia se okrenula prema Louisi. »Prevršili ste svoje ovlasti, madame.« Glas joj je bio leden, modre su joj oi plamtjele. »Koliko sam shvatila, vi ste plaeni da se brinete zakneževu djecu, a ne da ih muite!« Okrenula se prema otvorenim vratima, sive i ružiastesuknje su joj se zanjihale. »Frederick, donesite okoladu, brioše i džem za djecu, a sluškinji

pokažite gdje može jesti.« Nastupila je mukla tišina kad je lakaj nestao sa sluškinjom. U guvernanti je kljualo;

grudi su joj se nadule kao bijesnoj žabi rikai. Oiju sjajnih od znatiželje i uzbuenja, djeca sumirno sjedila na sofi ne ispuštajui iz vida Cordelijino lice. Ona se ushodala malim salonom,

mozak joj je bjesomuno radio. Prekršila je jedno od vlastitih pravila u novome životu iobjavila rat guvernanti, umjesto da joj ponudi svoje savezništvo. No ova je žena bila toliko



GIGA

156

odbojna, kako da joj se onda ulaguje?Zastala je naas i pogledala djecu. Nešto nije bilo u redu s njihovim izgledom. No što

to nije u redu?»Kneginjo, moram se usprotiviti vašemu tonu.« Guvernanta je napokon dala glas

svome gnjevu. »Moj roak, knez Michael, povjerio je djecu meni na brigu otkako su bile

posve male i...«»Ah, evo Fredericka.« Cordelia je brzo prekinula njezin gnjevan poetak. »Frederick,odložite tamo pladanj.« Svevši time guvernantu na status komada pokustva, izdala je bujicunaloga lakaju koji je odložio pladanj i užurbao se naokolo, stavljajui na stolice po još dva

jastuka i posjevši tamo Ameliju i Sylvie, nalivši im vruu okoladu, otresajui ubruse idodajui im košaru s briošima.

Cordelia je lebdjela nad stolom, razlamala brioše, mazala džem i nukala djecu da jeduza njih slasnu gozbu, toliko razliitu od njihovog uobiajenog doruka od vodnjikavog aja,kruha i maslaca.

Kad je Louise shvatila da nije ukljuena u ovaj obrok, kooperno je krenula u svojusobu te s treskom zatvorila vrata. Cordelia je vani isplazila jezik, a djevojice su se zagrcnule

toplom okoladom i poprskale cijeli stol.»Pokapala sam se po haljini!« zacvilila je Amelia, snažno trljajui mrlju od okolade

na stezniku. Zbog ove ju je katastrofe minula svaka želja za smijehom.»Oh, nije to ništa.« Cordelia je pljunula na krajiak ubrusa i protrljala mrlju. »Nitko

nee primijetiti.« Odmaknula se i promotrila sitnu mrlju, zbunjeno se namrštivši tako da su jojse spojile obrve.

»Ali... ali... idemo k prijestolonasljednici«, dahi je rekla Sylvie, šokirana njezinom bezbrižno-scu.

»Toaneta zna koliko se lako nešto može proliti«, uvjeravala ju je Cordelia, trgnuvši seiz zbunjenosti.

»Ali... ali što je s kraljem?« Oi su zurile u nju preko stola.»Što je s kraljem?«, zauo se glas s ulaza.»To je monsieur Leo!« vrisnule su jednoglasno. »Našao si nas?«»Izgleda da je tako«, ozbiljno je rekao i zatvorio vrata za sobom. »Šalje me kralj. Želi

upoznati moje neakinje.« Ovo je više bilo upueno Cordeliji nego djeci.Lice mu je bilo mirno, ponašanje neusiljeno. Bio je majstor u dvorskoj umješnosti

pretvaranja. Samo se u njegovim oima mogla vidjeti istina. Više nisu bile mrane - plamtjelesu od strašnog gnjeva koji je graniio s oajem. Cordeliji se naježila kosa od užasa. On jekrivio sebe. Trebala je znati da e mu prva reakcija biti takva. Nije znala kako da dopre donjega u tom gorkom samooptuživanju. ak bi i uobiajene rijei utjehe zvuale uvredljivo,

posebno zato jer nije poznavala Elviru.

»Tada ne smijemo kasniti«, rekla je bezlino. Nije gledala u Lea jer je znala da bi joj pogled bio pun suosjeanja i vlastitog straha,

što bi ga samo još više opteretilo. Obrisala je okoladu s jednih dje jih usta i obrisala džem s prstiju druge djevojice.

Vrata guvernantine sobe su se otvorila. Na vratima je stajala Louise bijesno ih promatrajui optužujuim pogledom.

Leo je hladnim autoritativnim glasom rekao: »Poslao me kralj da otpratim vašeštienice k njemu. Možda biste trebali provjeriti jesu li im haljine u redu.«

»Kneginja mi je jasno dala do znanja da joj moje usluge nisu potrebne«, pakosno jerekla iskrivivši usta. »Kneginja je uvjerena da se može bez iije pomoi brinuti za svoje

pok erke. Iako sam ja to radila etiri godine na kneževo zadovoljstvo.«

Leo se nije ni udostojao odgovoriti, samo je gledao kroz nju kao da je neki prozirnikukac. Cordelia je odsjeno rekla: »Kakve god pritužbe imali, madame, ovo nije mjesto da se



GIGA

157

iznose na vidjelo.« Podigla je Ameliju, a zatim i Sylvie sa stolica, poravnala im suknje inamjestila marame od muslina.

Još uvijek uznemirena blijedom mrljom na stezniku, Amelia ju je kradomice greblanoktom i tjeskobno pogledavala guvernantu.

»Doite.« Leo ih je primio za ruke. »Ne smijemo dopustiti da nas kralj eka.«

Louise se nije maknula sa svoga mjesta uz vrata sve dok svi nisu otišli. Tada je prišlak stolu. Usta su joj bila naškubljena, oi sumnjiave. Pohlepno je poela jesti ostatke doruka,trpajui brioše u usta kao da tjednima nije jela i gutajui žlice džema izmeu ispijanja sadave hladne okolade koja je ostala u vr u.

Potužit e se izravno knezu. On e sigurno držati da je nepoštivanje njezinog autoritetanepoštivanje njegovog vlastitog. U kui se proulo da sa svojom mladom nevjestom upravljaistom željeznom rukom kao i s ostalim lanovima kuanstva.

Obrisala je mrvice s usana nadlanicom ruke, ne marei što je tim pokretom džemomzamazala haljinu. Potegnula je dug gutljaj iz ploške i sjela uz prazan kamin. Bilo je o ito da sekneginja prisno sprijateljila s vikontom, što je situaciju inilo još ne-snošljivijom, ali e joj iiu korist pred knezom. Otac nee tolerirati savezništvo izmeu maehe i ujaka. Knez Michael

je uvijek vladao sam.

* * *

»Znam što je!«, odjednom je uzviknula Cordelia dok su prolazili hodnikom. Stala je i pogledala djecu, odmaknula se da ih može bolje pogledati. »Amelia nosi Sylvinu vrpcu, aSylvie Amelijinu.«

»Što?« Leo im je ispustio ruke i zapanjeno se zagledao u blizanke koje su sezajapurenih lica poele kikotati držei ruke na ustima. »Kako znate?«

»Pa, isprva nisam primijetila, ali Sylvie ima madež na zatiljku.« Dodirnula je gotovonevidljivi madež na vratu tobožnje Amelije. »U pravu sam, zar ne?« Dijete je potvrdnokimnulo, još se uvijek gr i od smijeha.

»Neka sam proklet!« Leo je odmahivao glavom. »Koliko esto izvodite tu varku?« Nijedna djevojica nije odgovorila, samo su lica prekrile rukama.»Mora da je veoma zabavno ovako zavarati sve«, rekla je Cordelia, dojmljena

mogunostima ove maskarade. »Slažete li se, Leo?«Sjenka se na trenutak povukla. Nije se mogao prestati smiješiti na pomisao da

guvernanta, a kamoli Michael, nikad nisu znali s kojim djetetom razgovaraju. Mora da je ovaigra osvjetljavala njihove sumorne dane.

»Koliko ste me puta prevarile?«, upitao je.»Oh, nijednom«, jednoglasno su ga uvjeravale. »Nijednom!«

»Nekako ipak sumnjam u to«, napravio je grimasu. »Ali to više neete

initizahvaljujui vašoj maehi koja dobro uoava.«

Osmijeh mu je izblijedio kad su nastavili put kroz zakr eni hodnik. Leo je držao zaruku jednu djevojicu, a Cordelia drugu. »Dobit u putovnice za tebe i djecu za dva dana«,usne su mu se jedva pomicale dok joj je šaptao na uho. »Moram nai neku izliku da izvuemdjevojice iz Versaillesa. Nešto što e ti dati nekoliko sati prednosti.«

»Mathilde e ii s nama«, odvratila je istim neujnim mrmljanjem, ponašajui se kaoda je ovo samo nastavak prijašnjeg dugog razgovora. Naravno, nisu imali izbora, nisu mogliodluivati ni o emu osim o tomu kako i kada. I nije joj ni trebao rei da on ne ide s njima.Michael bi mogao posumnjati u njegovu umiješanost, a oni mu nikako nisu smjeli pružitidokaze. Zbog njezine i dje je sigurnosti.

Držei se za njihove ruke, djeca su širom otvorenih oiju zurila u ljepotu oko sebe,koraajui svojim sitnim nožicama kao da klize, onako kako su ih uili. Kraljeva je soba za



GIGA

161

Louise je sada bila crvena, ali nije mogla smisliti što bi rekla. Sagnula je glavu, što jemogao biti pristanak, oslobodila se Cordelijine ruke i žurno otišla.

Cordelia je grickala donju usnicu, pitajui se nije li otišla predaleko. Ponudila joj je iucjenu i mito. Hoe li to biti dovoljno da ušutka guvernantu i hoe li se ona praviti da ništa nevidi kad to bude potrebno? Leo je rekao da e dobiti putovnice za dva dana. Ako bi mogla

odvui djecu u grad, u prenoište gdje su bili Mathilde i Christian, a da Michael ne sazna zato, tada bi napravili veoma važan korak. Sve dok Louise bude šutjela o navodnim glazbenimlekcijama.

Okrenula se i zamišljeno vraala prema svojim odajama. Michael je sjedio u salonu.Bio je blijed i iscrpljen kad je ušla.

»Kralj je bio veoma zadovoljan s vašim k erima, gospodine«, gotovo bezizražajno jerekla, »prijestolonasljednica je s njima šetala po vrtovima i pozvala ih na njezin koncert danas

poslijepodne.«Michael ju je smrknuto gledao. Pijavica mu je isisala preveliku koliinu krvi pa je bio

previše slab da zamijeti njezin ton. »Ja u vas pratiti«, izjavio je i otpio velik gutljaj vruegmlijenog puna, nadajui se da e mu nadomjestiti krv u žilama.

Cordelia se naklonila. »Ako se osjeate dovoljno dobro, gospodine.«»Prokleta bila! Naravno da se osjeam dovoljno dobro!« Zurio je u nju i u glavi mu se

pojavila strašna sumnja da mu je možda ovo ona uinila. Vješti ja posla? Je li moždavještica? Apsurdna pomisao, ali ga nije ostavljala. Nešto mu je iscrpilo svu snagu dok jespavao. Dok nije bio pri svijesti, nešto mu je napunilo glavu onim užasnim slikama, onimstrašnim slutnjama koje su ga još progonile, ak i u ovom novom sunanom danu.

Njegova žena? Njegova djetinjasta nevjesta? To svojeglavo, drsko, neukrotivo dijete?Cordelia se pod njegovim upornim pogledom osjeala kao zec kojega je hipnotizirala

lisica. Nije mogla ni naslutiti kakve su to misli mogle uzrokovati takav prijetei pogled. Je li iElviru gledao na takav nain kad je odluio da e je ubiti?

Oh, Bože, pomozi mi. Molitva joj je stalno odzvanjala u glavi. Njoj koja je malovjerovala u molitvu. Krajnjim naporom volje nasmiješila se onim užasnim blijedim oima iispriala. U svojoj se praznoj sobi naslonila na komodu i bezuspješno pokušavala povraati,kao da e se time osloboditi svoga užasa.



GIGA

162

Dvadeset drugo poglavlje

itelj maevanja spustio je svoju oštricu i ustuknuo kad je zaštieni vrh floretavikonta Kierstona dodirnuo njegovo rame. »To je bilo prebrzo ak i za mene«, priznao je,obrisavši elo maramicom obrubljenom ipkom. »Danas imate krila na nogama, milordeKierston.«

Leo je odmahnuo glavom i obrisao vlastito elo. U ovo je rano poslijepodne biloveoma toplo u galeriji iznad konjušnica gdje su dvorani okušavali svoje florete protiv vještineitelja Leclerca. Leo je ovamo redovito svraao, kad god bi mu se ukazala prilika, i nekolikose sati borio protiv uitelja. No danas se iza ove vježbe skrivala ubojitija svrha od pukogsporta koja se iskazivala u svakom mišiu njegova tijela, u njegovoj smrtonosnoj usredo-toenosti, u svireposti iza ravnodušnog pogleda.

»Planirate dvoboj, milorde?«, Leclerc nikada nije zaobilazno govorio, a izdugogodišnjeg je iskustva znao itati znakove.

Leo se samo nasmijao i s niskog kamenog zidia iza sebe uzeo bocu vode. Žedno jeispio, potom zabacio glavu i izlio hladan bistar mlaz po licu. Kosa zabaena od lica isticala

mu je istu liniju vrste vilice, visoke jagodine kosti i široko elo.»Žalim svakoga tko e naletjeti na vas, milorde«, flegmatino je rekao Leclerc i

prihvatio bocu koju mu je Leo ponudio. Otpio je. »Još jedna borba? Vaš rad nogu pri zamahuesto je samo neznatno slabiji od savršenstva.« Rijei je popratio gestom približavanjakažiprsta i palca.

Prijestolonasljedniin koncert trebao je poeti tek u tri sata. Leo je podigao vrh floreta, pozdravio uitelja maevanja i tada se u dugoj galeriji ulo samo zveckanje oštrice o oštricu i prigušeno koraanje nogu u arapama.

Dok su se oni borili, poeli su pristizati i drugi, spremni iskušati svoju vještinu protiv

itelja. Nekoliko je parova zapoelo svoje borbe, ostali su se okupili da promatraju uitelja injegovog protivnika. Leo je jedva bio svjestan publike. Namjerno nije obraao pažnju na njih,usredotoio se samo na protivnikovu oštricu, napadao ju je i izbjegavao, uvijek tražeislobodan prolaz. Svoga je protivnika sveo samo na oštricu, jer je tako trebalo uiniti kad ovavježba postane stvarnost. Tada e ga promatrati publika koja je mnogo manje discipliniranaod njegovih kolega maevalaca. Tada e se uti šuštanje haljina i šapat žena, mlaki komentarikicoša i fifiria koji više vole manje energine sportove na dvoru. Sve njih mora otjerati izmisli.

Kao i sve misli o Cordeliji.Oštrica mu je oklijevala. Monsieur Leclerc se probio ispod njegovog garda i tanka se

oštrica savila u elegantnom luku kad je njezin zaštieni vrh pritisnuo Leova rebra. Spustio je

floret i ispružio ruku. »Dobra borba, monsieur.« »Nešto vam se dogodilo s oima, milorde«, jednostavno je rekao uitelj. »Samo vi

znate što.«Leo je kratko kimnuo i pokupio ogrta sa stolice. Ležerno je uzvraao pozdrave

prijateljima i poznanicima, obrisao elo, obuo cipele i jedno se vrijeme odmarao na prozorskoj dasci ispruživši svoje duge noge i prekriživši gležnjeve.

Nitko tko ga je gledao kako se odmara, ili dok se borio, ne bi pogodio da mu strašangnjev izjeda dušu. Gnjev koji je proizlazio iz straha, iz straha od vlastite smrti. Mogao je

pobijediti Michaela samo ako niemu ne dopusti da mu ometa koncentraciju. Knez je bioizvanredan maevalac, uven u cijeloj pruskoj vojsci po svojoj vještini. Sada je bio stariji iteži nego u mladosti kad je u deset mjeseci u dvobojima desetinu svojih kolega kadeta poslao

u smrt. Još je uvijek bio bez premca. Još je uvijek redovito vježbao. I bio je sposoban ubiti. No on mora od sebe odvratiti sve misli o Cordeliji. Mora se pobrinuti da ona i djeca



GIGA

163

budu na sigurnom. Ako on padne od Michaelova maa, tada e Cordelia i djeca bitinezaštieni, osim ako ne išeznu u zrak. Njegova e ih sestra sakriti ako stignu do Engleske ineko e vrijeme biti na sigurnom. Barem dok ne utihne prvotna halabuka.

Mora otkloniti od sebe ak i pomisao da e Cordelia biti slobodna ako mu uspije ubitikneza.

Elvira bi tako bila osveena, Cordelia bi bila slobodna, a Elvirina bi djeca bila podnjegovom zaštitom. Sva bi tri cilja postigao jednim ubodom rapira. No mora se usredotoitisamo na to da osveti Elviru - na kažnjavanje njezinog ubojice, jer je to bilo njegovo zakonskoi moralno pravo. Ako bude mislio o neemu drugom, o budunosti - o životu u ljubavi sCordelijom u kojemu e njihova djeca odrastati u ljubavi i sigurnosti - tada bi mogao izgubitikoncentraciju koja mu je bila jednako mono oružje kao i ma. Koncentracija je bila sve što jestajalo izmeu njega i Michaelova smrtonosnog uboda.

»Gledao sam vas kako maujete, lorde Kierston.«Podigao je pogled. Christian Percossi mu se pomalo plaho smiješio. Još se uvijek

sramežljivo ponašao u vikontovom društvu. »Ne bih htio biti drzak, no izgledali ste veomaokrutno, kao da se ne radi o sportu.«

Leo se odgurnuo od prozora. »Veoma ste pronicljivi. Prošeite malo sa mnom.Moramo razgovarati o nekim stvarima.«

Christian je rado prihvatio poziv i pridružio se Leu na izlasku iz galerije. Vikontovo jelice sada bilo smrknuto i nepristupano, pogled tvrd poput željeza. Oni koji su ga pogledalidok je prolazio kraj njih, osjetili su hladnou, kao da je iz njega izbijao ledeni vjetar. AChristianu se od strepnje uzburkala krv.

Hodali su šljunanim stazama izmeu vodoskoka, dva dvoranina u obinom razgovorukao i ostali parovi oko njih. No ovo nije bio obian razgovor.

»Kanim prema drevnom zakonu o optužbi izazvati Cordelijinog supruga na dvoboj«,govorio je Leo posve smirenim glasom, iako je tema bila neuobiajena. »To e morati biti

javna optužba pred kraljem i dvoboj pred javnošu. Cordelia ne smije biti tamo. Ako izgubim,istog e se asa nai u velikoj opasnosti, tako da mora biti u poziciji da zajedno s pastorkama

pobjegne iz Francuske.«»Optužit ete ga i boriti se protiv njega jer zlostavlja Cordeliju?«, oklijevajui je

upitao Christian. Takva bi izjava istoga asa dala povoda nagaanjima o odnosu vikonta ikneževe žene.

»Ne«, odluno je odvratio. »Optužit u ga za ubojstvo, da je ubio svoju prvu suprugu,moju sestru.«

Christian je problijedio i zinuo. »Uinio je to?«»Da.« Leo je otkinuo ružu sa sjenice pod kojom su hodali. »Uinio je to. I ja u se

pozvati na svoje obiteljsko pravo da osvetim smrt svoje sestre.«

»Ali... ali zar ne bi bilo jednostavnije... manje neizvjesno... da ga optužite predsudom?«, promucao je Christian.»Možda. No on je ubio moju sestru, a ja u ubiti njega.« I glas i lice su mu bili bez

ikakvog osjeaja. Christianu se inilo kao da je vikont okovan ledom. Ledena skulptura,daleko izvan domašaja normalnog ljudskog kontakta. ovjek ispunjen najstrašnijim gnjevom.

»Što... što želite da ja uinim?«Leov je odgovor bio jezgrovit, glas još uvijek bezosjeajan. »U sluaju moje smrti,

volio bih da ispratite Mathildu, Cordeliju i moje neakinje do obale i da tamo za njih sredite prijelaz poštanskim brodom u Dover. Progonit e vas knez Michael, ali ete svi imati ispravne papire i putovnice, samo se morate maskirati na neki nain i veoma oprezno putovati. Misliteli da biste za Cordeliju mogli preuzeti na sebe takvu zadau?«

»Da, da, naravno da u pokušati«, odvratio je. »No Cordelia e htjeti sve sama srediti.Uvijek to radi.« Osjeao se pogoen ovim priznanjem, kao da je na neki nain iznevjerio Lea,



GIGA

164

ali mu se vikont po prvi put nasmiješio. Osmijeh je brzo nestao, ali je ipak Christianu uliosamopouzdanje.

»Da, siguran sam da hoe. Ali moram znati da ete joj pomoi kad god joj to bude potrebno.«

»Imate moju rije.« Christian je impulzivno ispružio ruku. Leo ju je prihvatio u vrst i

suh stisak.»Dobro. Hvala vam, prijatelju.« Kratko je protresao glazbenikovu ruku i ispustio ružuna šljunak. Kimnuo mu je glavom, okrenuo se i otišao u smjeru dvorca.

Christian je odsutno podigao ružu. Sjeo je na nisku kamenu klupu u sjenici i udisaonježan miris cvijeta. Morat e dobiti dopuštenje da ode od svoga pokrovitelja, a njemu se tosigurno nee svidjeti, budui da je Christian veoma kratko vrijeme proveo u njegovoj službi.

Naravno, nije mogao vojvodi Du Carillacu rei istinu, znai, morat e izmisliti neku uvjerljivu priu. No, kad vikont namjerava izazvati ovu senzaciju? Ljutio se na sebe što ga nije pitao. Nije znao ima li za pripremu dan, tjedan ili možda mjesec dana.

Pogledao je na svoj džepni sat i s uzvikom užasa skoio na noge. Ve je prošlo dva i pol, a trebao je svirati pred prijestolonasljednicom u tri sata. Nikako nije smio zakasniti.

Potr ao je i sav znojan i zadihan stigao u malu ovalnu glazbenu odaju kraj Dvorane ogledala.Brišui elo pregledavao je svoje embalo. Bio je to elegantan instrument sa sjajnim

drvenim intarzijama i mekanim tipkama od slonovae. Uznemirujui razgovor s vikontom pao je u zaborav im je sjeo na plavi baršunasti stolac i nagnute glave osluškivao tonove nekolikoodsviranih akorda.

»Vjerujem da vam je instrument po volji, signor Percossi?«»Jest, hvala vam«, odsutno je odgovorio nadutom lakaju, samo nejasno svjestan

komešanja iza sebe dok su sluge slagali stolice u redove i iznosili boce vina, pladnjeve vo a,kolaa i slastica.

»Biste li se pomaknuli samo na trenutak, gospodine, moramo smotati sag«, promrmljao je lakaj ispriavajui se.

Christian je izgledao zbunjeno, ali je ustao i poslušno stao ustranu dok nisu smotaliturski sag pod kojim su bile glatke hrastove daske. »Zašto to radite?«

»Zbog plesaice, mademoiselle Clothilde, gospodine.«Ah, da. Kako je mogao zaboraviti? Podsvjesno se nasmiješio. Preko utjecajnih veza

svoga pokrovitelja sredio je da Clothilde pleše ovog poslijepod-neva. Djevojin je otac biooduševljen ašu koja je ukazana njegovoj k eri pa je veoma naklono gledao na mladogsignor Percossija. Christian još uvijek nije bio siguran što Clothilde misli o njemu, bila je

plaha kao srna, ali je Christian u sebi otkrio strpljenje iskusnog lovca.Odmaknuo se od embala i otišao pogledati kroz veliki prozor koji se otvarao na

terasu poploanu pješanikom. Prizor je bio jednako umirujui kao i uvijek: travnjaci i staze

na

kani blistavim nakienim osobama, krinolinama koje su se elegantno zibale, svilom isatenom njihovih pratitelja koji su sjajili kao mnoštvo dragog kamenja pod kasnim

poslijepodnevnim suncem.Sve je ovo tako bogato i izvještaeno, pomislio je Christian. Život usredotoen na

ispraznosti, nitko u glavi nije imao nijednu pametnu misao. Lov, kockanje, gozbe, ples i beskonano traanje zaokupljali su ih od trenutka kad bi otvorili oi pa sve dok i posljednjidvoranin, s prvim pti jim pjevom, ne bi nestao iz mramornih hodnika.

Osjetio je žmarce na leima kad se sjetio Leovog lica i glasa. Ništa nije biloizvještaeno ni površno u vikontovom dubokom, hladnom i suzdržanom gnjevu. Njegova eosveta razbiti ovaj mirni i sreeni svijet jednako kao što bi baena gromada razbila neko odvelikih ogledala u galeriji. I ništa nije bilo zabavno i bajkovito u odgovornosti koju je na-

metnuo Christianu, u odgovornosti koja ga je mogla stajati života da spasi Cordeliju i dvojedjece od ubojice.



GIGA

165

Posljednji je put vidio Cordeliju kad je došla u prenoište posjetiti Mathildu. Ve jetada znao da se nešto dogodilo izmeu nje i vikonta. Ve i tada je znao da je situacija tolikokrhka da e nešto morati puknuti. Leo, Cordelia i Mathilde inili su zatvoreni krug iz kojega

je on bio iskljuen. inilo mu se kao da nešto znaju, da su iskusili zlo koje se njega nijeizravno ticalo. A sada ga se ticalo. Više nije bio iskljuen i on e odigrati svoju ulogu. Plamen

odlunosti tinjao mu je u trbuhu, ulijevajui mu odvažnost i osjeaj da je nešto što uope nije bio. Kao da je probio neke barijere svoga karaktera.»Oprostite mi, gospodine, ali... zanima me koju ete vrstu glazbe svirati.«Okrenuo se zauvši plahi glas iza sebe. Vitka smeokosa djevojka stajala je tamo u

jednostavnoj haljini od bijelog muslina, zaešljana joj je kosa otkrivala blijedo ovalno lice.»Oh, Clothilde.« Vedro se nasmiješio. inilo mu se da se ispunio predivnim osjeajemvlastite snage i iskustva pokraj ovog krhkog mladog stvorenja. On je bio ovjek s misijom.

»Dobar dan, gospodine«, graciozno mu se naklonila.»Nema potrebe da budete toliko uplašeni, dijete.« Dijete. Uživao je u zvuku te rijei.

Dodirnuo joj je bradu, podigao joj lice i nasmiješio se. Kako je bila malena. Tako mlada, tako plaha, s oima punim strahopoštovanja dok ga je gledala u lice -u lice priznatog genija, onoga

koji je svirao za kraljeve diljem cijelog kontinenta.»Još nikad nisam plesala samo za kraljevsku obitelj, gospodine«, povjerila mu se i

opet se naklonila; sitno joj je stopalo u papuici izvirilo ispod ruba haljine.»Nemate se ega bojati«, rekao joj je. Imao je bogato iskustvo sviranja na dvoru -

svirao je za kraljevsku publiku od ranog djetinjstva. »Što biste željeli da sviram?« Nježno ju je primio za ruku i odveo do embala. »Što namjeravate plesati?«

»Što god vi želite, gospodine«, rekla je, još uvijek jednako uplašena kao i prije.Christian je osjetio kao da raste i širi se poput stabla koje e pružiti zaštitu ovom plahomšumskom stvorenju.

Sjeo je za embalo, primio je za ruke i povukao na sjedalo do sebe. »Odsvirat u malo baleta od Cavallija da vidimo je li vam poznat.«

Slušala je pomno, nagnuvši glavu na jednu stranu. Vedro se osmjehnula. »Znam to jako dobro, gospodine.«

»Onda emo zabavljati društvo s Cavallijem«, rekao je uz još jedan blistav osmijeh.»Clothilde, koliko vam je godina?«

etrnaest, gospodine.«Isto kao i prijestolonasljednica, pomislio je. No ovo je dijete izgledalo mnogo mlae i

mnogo nevinije.U predvorju ispred glazbene odaje nastalo je ko-mešanje. Christian je ustao kad je ušla

prijestolonasljednica koju je pod rukom vodio prijestolonasljednik. Njihova ih je svitaslijedila. Naklonio se, Clothilde isto, a prijestolonasljednica ih je pozdravila kimanjem glave

te sjela u prvi red.Odjevena u kanarinsko žutu svilu, s topazom koji joj je visio oko vrata i blistao joj naušima, ušla je Cordelia držei pod ruku svoga supruga. Dvije su male djevojice hodale izanjih, oiju katkada uperenih u pod, a katkada odvažno promatrajui blistavo mnoštvo.

Toaneta je pozvala Cordeliju svojim visokim zvonkim glasom: »Cordelia, doite isjednite do mene. I djeca isto.«

Cordelia je pogledala svoga muža. Lice mu je još uvijek bilo sivo, na elu su mu seskupile graške znoja, no oi su mu bile blijede i hladne kao i uvijek. »Ispriajte me,gospodine«, revno je rekla i otpratila Ameliju i Sylvie naprijed.

Djevojice su se uzbueno smjestile na stole uz noge svoje maehe i prijestolonasljednice. Prijestolonasljednik se nelagodno meškoljio na svojoj pozlaenoj stolici

i samo kimnuo glavom Cordeliji kad mu se naklonila. Pozdrav je izgledao neprijateljski, ali jeCordelia nagaala da se on još uvijek osjea nelagodno u prisutnosti svoje žene. Oito se još



GIGA

166

nisu zbližili, jer nisu izmjenjivali ništa osim osmijeha ili laganog dodira dok su tako ukoenosjedili jedno uz drugo. Siroti je djeak sigurno bio svjestan da cijeli dvor bruji o njegovoj ne-zainteresiranosti u branoj postelji.

Michael je sjeo dva reda iza kraljevskog para. Mogao je vidjeti zatiljak svoje žene,tamne uvojke skupljene na vrhu njezinog vitkog alabasterskog vrata. Upadljivo je promatrao

glazbenika, prepoz-navši u njemu mladia za kojega je Cordelia tvrdila da joj je prijatelj izdjetinjstva. Usne su mu se stisnule. Morao je udaljiti Cordeliju iz Versaillesa, ali se osjeao previše bolesno da bi smislio suvisao plan. No, bio on bolestan ili ne, nee je ispuštati iz vida.Smrknuto je prekrižio ruke i nepomino zurio naprijed.

Nekoliko minuta kasnije u glazbenu je odaju ušao Leo. Ostao je stajati odostraga,oslanjajui se na vrata i prelazei pogledom po prizoru ispred sebe. Malo se smirio kad jeugledao Cordeliju s prijestolonasljednicom, daleko od Michaela, iako je znao da je ta utjehalažna. U javnosti joj nikad nije prijetila opasnost od muža.

»Pomislila sam da možda ne želiš sjediti uz svoga supruga«, šapnula joj je Toaneta.»Pozovi signor Percossija«, šapnula joj je Cordelia. »Htjela bih mu nešto rei, ali mi je

suprug zabranio da razgovaram s njime.«

Toaneta ju je poslušala bez oklijevanja. Znala je da su Christian i Cordelia bili prijatelji još u Schonbrunnu.

Prišao im je Christian i duboko se naklonio. »Vaša Visosti, ukazujete mi veliku ast.«»Nije to ništa«, rekla je Toaneta uz osmijeh. »Uvijek rado dajemo podršku prijateljima

iz prošlosti.« Okrenula se k svojemu suprugu. »Monseigneur, mogu li vam predstavitiChristiana Percossija. Bio je poseban štienik moje majke.«

Christian je zasjao od zadovoljstva. Prijestolonasljednik mu je samo kimnuo glavom i pomaknuo usne u nešto što se moglo protumaiti kao osmijeh. Christian se okrenuo da se pokloni Cordeliji.

Smiješila mu se iza svoje lepeze i pružila mu ruku. On se naklonio iznad njezine ruke is diskrecijom iskusnog urotnika primio presavijen list papira. Nakon toga se vratio za svojeembalo.

Publika je zamorila i smještala se poput jata ptica koje traže mjesto za odmor ugustišu. Christian ih je pozdravio velikim naklonom i predstavio im plesaicu. Toplo sesmiješei, povukao ju je naprijed, a ona se crvenei naklonila. »Clothilde je malo sramežljiva,dame i gospodo«, rekao je. »No znam da e vas oarati svojim plesom.«

Poeo je svirati. Svirao je za djevojku koja je plesala. Svaka je nota zvuala nadahnutoi omoguila joj da se izgubi u arobnom svijetu glazbe. Po prvi put u svome životu nije sviraosamo za sebe i Cordeliju koja ga je slušala toliko puta, koja je slušala njegove samokriti nevježbe, njegovu agoniju stvaranja. Clothilde je sada unijela jednu novu dimenziju u njegovoumijee. Ono je strujalo iz njegovih prstiju i blistalo u njegovim zanesenim oima. Njegova je

publika bila oarana i ushi

ena izvanrednom plesa

icom koja je izgledala kao da lebdi nanotama koje je on svirao, kao utjelovljenje same glazbe.

Na trenutak je Cordelia mogla zaboraviti na Michaelov uporan pogled na svomezatiljku. Tek kad su Christianovi prsti napokon stali na klavijaturi, tek joj se tada vratioosjeaj opasnosti od kojega joj se nakostrijesila kosa. Znala je da Michael smišlja kako e jojnauditi dok promatra njezin izloženi i ranjivi vrat, a nije mogla ništa uiniti. Nije još mogla

pobjei. Plan još nije bio u cijelosti skovan; još se mora razraditi svaki detalj kako bi izbjeglimogunost da ih uhvate.

Osjetila je da joj prilazi i ukoila se. Instinktivno je stavila ruke djevojicama na rame.»Vjerujem da ste uživali u recitalu, madame«, rekao je hladno Michael.

»Jako«, ljubazno je odvratila i ustala.

»Mesdames, kraljeve k eri, izrazile su želju da upoznaju moju djecu«, obavijestio ju jeknez. »Bolje bi bilo da ih odvedete tamo i predstavite.« Uzeo je prstohvat burmuta i s



GIGA

167

jednakom bezizražajnošu pogledao svoje k eri koje su žurno ustale kad im je prišao, a sadasu pristojno stajale držei se za ruke. »Iako ne odobravam da djeca budu u društvu odraslih,moramo udovoljiti kraljevskim hirovima.«

Cordelia mu se ironino naklonila, primila djecu za ruke i odvela ih do mjesta gdje suu krugu pred prozorom stajale mesdames de France, kraljeve neudate k eri, pijuckajui

šampanjac i grickajui ukusne kolae koje je na pladnju nepomino držao lakaj. Mogao je jednako tako biti i krpena lutka, barem što se tie princeza. Istovremeno su se okrenule kad im je prišla Cordelia s djecom.

»Kakva dražesna mala stvorenja«, izjavila je princeza Adelaide. »Posve identinemale lutke. Uzmite ušeereni badem.« Uzela je dva kolaa s pladnja i gurnula ih djevojicamau usta. Sylvie i Amelia su se zapanjile, ali su se obradovale. Od dolaska u ovaj zaaranidvorac inilo im se kao da su ih stalno kraljevske ruke hranile slasticama. Pobožno su cuclaleslatki badem i razrogaenih oiju primile bujicu komplimenata od princeza te se sjetilenakloniti kad im se inilo da se to od njih traži.

»Sveti Bože, kako vas ljudi mogu razlikovati?«, uskliknula je princeza Sophie, plješi rukama od velikog enja.

»Jako teško.« Leo je odgovorio na pitanje pomalo se zabavljajui. »Mesdames.« Naklonio se kraljevskim sestrama. »I moje male mesdames.« Jednako se naklonio idjevojicama koje su se zakikotale, a on se okrenuo Cordeliji. »Prijestolonasljednica želirazgovarati s vama, kneginjo. Mogu li vas otpratiti?«

»Ostavite djecu s nama dok razgovarate s prijestolonasljednicom«, insistirala je princeza Sophie.

»Doite, drage moje. Želite li vidjeti moje ptice pjevice?«»A ja imam kunog ljubimca majmuna«, dometnula je princeza Louise. »Veoma

zabavno stvorenje, svidjet e vam se.«inilo se da su se princeze, uvijek u potrazi za novim zabavama, odluile nadmetati za

pažnju identinih blizanki kneza Von Sachsena. Interes im oito nee dugo potrajati, aliMichael barem nee moi prigovoriti Cordeliji da je ostavila njegove k eri da uživaju ukraljevskom nadmetanju koja e ih od njih više zabaviti.

Primila se za Leovu ruku i dopustila mu da je vodi. »Imam plan«, šapnula je. Velikeskupine ljudi bile su idealne za razmjenjivanje tajni sve dok su lica ostajala bezizražajna, aglas tih. Ionako nitko nije obraao pažnju na ono što je netko govorio, osim ako se nije radiloo najsonijim traevima. »Odvest u djecu u Christianovu odaju u Versaillesu pod izlikom daim daje poduku. Ona Nevryjeva e suraivati. Dala sam Christianu pismo u kojemu sam musve objasnila. Sigurna sam da e uiniti sve što je u njegovoj moi da nam pomogne.«

»Dobro. Želim da ti i djeca napustite dvorac sutra poslijepodne. Ništa ne uzimaj sasobom i otii ravno k Mathildi i Christianu. Oni e znati što treba dalje.«

»A štoeš ti

initi?«Stigli su do Toanete pa Leo nije odgovorio, ve je rekao: »Madame, doveo sam vam

kneginju, kao što ste zapovjedili.«»Oh, dobro. Cordelia, htjela bih igrati piket.«Toaneta je mahala špilom karata. »Nismo ga ve dugo igrale zajedno.«»Pitam se hoete li varati jedna drugu kao što varate ostale«, bezbrižno je komentirao

Leo i izvukao stolicu ispod stola za Cordeliju.»Kakve li klevete, lorde Kierston«, izjavila je Toaneta prilino rumenih obraza. »Zbog

ega to govorite?«»Zbog dugog putovanja u društvu kneginje«, odvratio joj je uz smiješak.»Sluajno Toaneta i ja nikad nismo imale ni najmanju potrebu varati jedna drugu«,

rekla je Cordelia dostojanstveno podignuvši glavu i preuzimajui ulogu koju joj je namijenio.U površnom flertovanju i zadirkivanju uživali su svi na dvoru. »Kao što sam vam rekla, nas



GIGA

168

smo dvije samo razvile strategiju da se suprotstavimo nepoštenom igranju drugih. Da imvratimo milo za drago, gospodine.« Rekavši to, osvrnula se preko ramena; u oima joj seitavalo posve druk ije znaenje. Leo se samo nasmiješio, naklonio i udaljio iz središta

prostorije.Stolovi su ve bili postavljeni za kockanje. Djeca su izgleda nestala s kraljevskim

sestrama. Michael je sjedio za stolom za igranje vista. Leu se uinilo da teškom mukom sjediuspravno na stolici. Ramena su mu stalno padala. Po prvi se put Leo sjetio Mathildina napitkate onoga što mu je Cordelia rekla kako ga je napitak sprijeio da sudjeluje u lovu na vepra.Otada se dogodilo toliko znaajnih stvari da je posve zaboravio na to.

Za stolom iza Michaela bile su samo tri osobe pa im je Leo prišao. »Mogu li se pridružiti u roberu? Ili ekate nekoga?«

»Ne ekamo, svakako sjednite, gospodine.« Burmutom zamazani igra vista srdanomu je pokazao na praznu stolicu. Michael je pogledao preko ramena i na Leov nasmiješeni

pozdrav odvratio ukoenim kimanjem. Izgleda sablasno, pomislio je Leo. A zatim je sumorno pomislio da ga nee moi izazvati na dvoboj ako je uistinu bolestan. Od njega se oekivalo da prieka s izazovom sve dok njegov protivnik ne bude dobro.

No mogao ga je optužiti. Kad bi ga optužio, Cordelia bi bila izvan opasnosti i cijela bistvar bila pod kraljevom jurisdikcijom dok se sve ne riješi.

Uzeo je svoje karte i razvrstao ih. Namjeravao je iznijeti svoju optužbu nanajdramatiniji mogui nain. Sutra poslijepodne, nakon predstave, stat e na pozornicu i

progovoriti. Ve je pripremio svoj govor koji e izazvati takvu pomutnju, da e živjeti usjeanju ovoga dvora i narednu generaciju.

Stavio je asa špada na desetku i uzeo štih. Dodirnula ga je ruka, sitna, debeljuškastaruka.

»Monsieur Leo.«Pogledao je blizanke koje su stajale uz njegovu stolicu. Naklonile su se im ih je

pogledao i nastavile ga ozbiljno promatrati, kao da nisu sigurne jesu li dobrodošle. »MadameCordelia je rekla da možemo doi i pozdraviti vas, gospodine. Moramo vas pitati nešto veomavažno.«

»Pretpostavljam da su vam to neakinje, lorde Kierston.« Udovica vojvotkinja stavila je lornjon i promatrala djecu koja su bila toliko opinjena nojevim perjem u njezinojnapudranoj planini od kose, da su bezobrazno zurila kad se perje opasno nagnulo do rubanjezine aše sa šampanjcem.

»Naklonite se«, tiho ih je podsjetio Leo pa su to žurno i uinile.»Možemo li gledati?« Amelia se za centimetar približila njegovoj ruci, promatrajui

ga Elvirinim oima u kojima su se miješali moleivost i nesta-šluk.»Ako se nitko ne protivi«, rekao je gledajui Michaelova lea za susjednim stolom.

inilo se da nije svjestan pomalo neuobi

ajenog dolaska svojih k

eri.»Ni najmanje«, vedro je rekla vojvotkinja. Uzmite slatkiš, ma petites.« Odabrala je

dvije okoladne dražeje iz srebrne posude. Sada ve iskusne, djevojice su otvorile usta iljubazno se nasmiješile svojoj dobroiniteljici.

»Sto je putovnica, monsieur Leo?«, upitala je Sylvie kad je progutala okoladu.Leu se ukoila ruka u trenutku kad je namjeravao pokupiti još jedan štih. »Zbog ega

pitaš?«»Rekao si madame Cordeliji da eš nam je nabaviti«, dometnula je Amelia. »Je li to

neki dar?«»Ne znam o emu govoriš, Amelia«, rekao je uz veseli smiješak i zagledao se u svoje

karte. »A djeca s velikim ušima sigurno nee dobiti nikakve darove.«

Obje su izgledale pokislo, no tu se ništa nije moglo uiniti. »Vratite se sada svojojmaehi«, rekao im je. »Smetate mi u igri.«



GIGA

169

Razoarano su se naklonile i užurbano otišle, ali su se ipak dovoljno oporavile dauzmu kola od jagoda s pladnja koji im je uslužno ponudio lakaj.

»Slatka mala stvorenja«, rekla je udovica nadvojvotkinja. »Tako slie majci. Imajuiste oi.« Nagnula se ustranu i obratila Michaelovim leima: »Upravo sam govorila, kneže.Vaše k eri... tako su dražesne... prava slika i prilika svoje majke - poivala u miru«, dodala je

pobožno i prekrižila se.Michael ju je pogledao preko ramena. Oi su mu bile prazne. »Ljubazno od vas,madame.« Okrenuo se natrag svojim kartama.



GIGA

170

Dvadeset t r e poglavlje

Michael je uzeo ašu burgunca od lakaja u prolazu i pohlepno je ispio. Ovo mu je bilave etvrta u sat vremena, no nasuprot lijenikovom mišljenju, one mu nisu nimalo vratilesnagu nakon što mu je pijavica tog jutra isisala krv. Još je uvijek osjeao slabost, a i ruke sumu neobino podrhtavale.

»Vjerujem da se osjeate bolje, gospodine«, rekla je njegova žena. Ove su joj veerii bile više sive nego modre boje; kao da su odražavale mutno sivu boju njezine haljine kojase prelijevala poput opala. Bone strane haljine bile su zadignute tako da se ispod njih vidjelasmaragdnozelena donja haljina prošivena sitnim biserima. U kosi je nosila tijaru od smaragda,ogrlica koja je pristajala uz tijaru visjela joj je oko vrata, a oko zglavka je nosila svoju naru-kvicu u obliku zmije. Dijamanta papuica, srebrna ruža i smaragdni labud zablistali bi svaki

put kad bi pomaknula svoju graciozno zaobljenu ruku.Elvira je s ponosom nosila tu srednjovjekovnu narukvicu neobinog, gotovo

zlokobnog oblika. Stalno ju je nosila i razmetala se njome, kao što se razmetala i divljenjemkojim su je obasipali muškarci. Divljenjem koje je poticala svim svojim lukavstvimazavoenja. I Cordelia je stalno nosila narukvicu. Stalno ju je dodirivala, no nekako odsutno,kao da izvodi neku vrstu obreda koji e je štititi od zla.

Kad bi god pogledao u narukvicu, bio bi uvjeren da je ona u njegov život unijela nekustrašnu nesreu. Obje žene koje su je stalno nosile bile su pokvarene. Obje su bile nevjerne,manipulativne i obje su zastranile, jednako kao i Eva koju je ta narukvica predstavljala.

Preplavio ga je val munine pa se uhvatio za naslon stolice.»Niste dobro, gospodine. Možda biste se trebali povui«, rekla je opet Cordelia, iako

nije marila ni da se nalazi na samrtnoj postelji. Jedno je bilo sigurno: noas on nee doi unjezin krevet, ne kad je takvom stanju. Od olakšanja je htjela zapjevati.

On ju je pogledao i opet je osjetio onu poznatu muninu i drhtavicu. Mrzio ju je. Jošnikad dosad nije vidjela toliku pakost u njegovim oima. inilo joj se kao da gleda kroz nju, unajmraniji kutak njezine duše. »Povui u se kad ja to budem htio, madame«, rekao je. »Idoi u k vama kad budem htio. A vi ete me ekati.«

Cordelia se okrenula ne mogavši više podnositi te oi. Mislila je da nije tolikosposoban da joj naudi noas, ali sada više nije bila sigurna.

Njegova su se usta iskrivila. Obišao je stolicu ne ispuštajui njezin naslon i umornosjeo. Putovnice. Dijete je blebetalo Leu o putovnicama. O obeanom ujakovom daru.

Leo Beaumont je pratio njegovu ženu sve od Bea. Dvadeset i tri dana u njezinomdruštvu. Više nego dovoljno da zaponu vezu. Je li mu onda povjerila i mrane tajne svoga

braka? Naravno, povjerila bi se ljubavniku. A impulzivna bi reakcija ljubavnika bila da je

odvede.Debeli crv sumnje vrtao je u Michaelovoj glavi otkako je tog poslijepodneva uo

erino pitanje. Elvira je bila prijetvorna. Elvira je bila nevjerna. Zašto bi njezin brat biodruk iji? Michael nikad nije volio Elvirinog brata. Iskorištavao ga je, ali mu nikad nije uistinuvjerovao. Osobito ne nakon Elvirine smrti. Bio je prepreden. A posebno je bila neobinanjegova pažnja prema dvjema djevojicama. Koji bi odrasli muškarac bez nekog skrivenogmotiva bio tako pažljiv prema objektima koji nisu ni od kakve koristi?

Sumnja je bivala sve vea i vea, kao i s Elvirom. Glavu mu je bila puna; velika sivamasa sumnje koja se okretala i bukala i za nekoliko sati pretvorila u uvjerenje. Savršenologino razmišljanje.

Leo je planirao oteti sestrinu djecu i pobjei s njegovom ženom. Michael je znao da je

u pravu. Bio je u pravu i što se tie Elvire. On je uvijek bio u pravu jer je vjerovao svominstinktu. U krvi bi osjetio kad bi nešto zaprijetilo njegovim navikama, odlukama, ponosu,



GIGA

171

samom njegovom biu. Još je odmalena znao kad bi nešto ili netko ugrozio njegov utrti put. Iak i dok je bio mali, znao je kako uzvratiti udarac.

Uvijek je bio u pravu kad se ravnao prema svom instinktu. Njegova je žena u prvoj branoj noi bila djevica, u to bi se zakleo na majinom

grobu. Ali ako otada nije bila samo s njim u krevetu, onda bi sada mogla nositi dijete Lea

Beaumonta. Nee on dati svoje ime neijem kopiletu. On je želio svoga nasljednika, ne smije postojati ni traak sumnje u njegovo rodoslovlje.Veeras e se za to pobrinuti. Nakon toga e se pobrinuti za Elvirinog brata. Zatvorio

je oi, u glavi mu je nemilosrdno tutnjalo. Naslonio se na naslon stolice da odmori glavu, nomune slike blijedog tijela njegove žene, koje se pomie uz elegantno tijelo Lea Beaumonta,nisu mu izlazile iz glave. Kao da su ga posve preuzele i ispunile neizmjernim, toliko snažnimgnjevom, da je skoro povratio. Prsti se mu se savili oko naslona za ruke.

»Kneže, ne izgledate dobro.«Otvorio je oi. Jedan od kraljevih dostojanstvenika promatrao ga je sa zabrinutošu i

neodobravanjem.»Njegovo je Velianstvo primijetilo«, objasnio mu je dostojanstvenik. Poruka je bila

jasna: ili e se knez ponašati na uobiajen živahan i diplomatski nain ili neka makne svojunemonu i uvredljivu lešinu izvan kraljevog pogleda.

Michael je ustao, ne mogavši prikriti kakav mu je to napor predstavljalo. »Mislim dasam malo umoran«, rekao je. »Molim Njegovo Velianstvo da me ispria.« Krenuo je premavratima salona, usre-dotoivši se na to da stavlja jednu nogu ispred druge.

Je li ona prijetvorna žena bacila na njega neke ini? Nije se mogao riješiti te sumnje,iako je uvjeravao sebe da nije racionalna. No arobnjaštvo ionako nije racionalno, a ipak je

bilo injenica. Ona Cordelijina žena - ona Mathilde. Ako je ikada vidio koju, onda je ona bilavještica. Možda ga je ona urekla kad ju je otjerao. Nai e je. Mora biti tu negdje, sigurnoskapava od gladi u nekoj uliici u gradu. Nije mogla daleko otii.

Teturajui je došao do svojih odaja, pozvao Briona da mu donese konjak i zatvorio seu svoju garderobu. Morao je obaviti neke pripreme prije nego što se njegova žena popneovamo gore.

* * *

Leo je namršteno promatrao Michaelov odlazak iz salona. ovjeku oito još nije bilodobro pa je Leo poeo proklinjati Mathildin napitak. Paradoksalno je bilo to što bi razmišljaoo Michaelovom uništenju da nije bilo napitka. Uništenju koje nije mogao provesti sve dokMichael opet ne bude zdrav i snažan.

Je li Michael mogao uti Amelijino brbljanje o putovnicama? Dijete je govorilo

veoma tiho, a i zašto se Michael ne bi držao svoje životne navike da ne sluša što dijetegovori? To bi bila strašna ironija: da ovjek koji nikada nije obraao ni najmanje pažnje naono što govore njegove k eri, uje jednu jedinu stvar koju nije trebao uti. Ali ako je ipakuo...

Sad se više ništa nije moglo uiniti. Nakon predstave sutra poslijepodne, više nee bitivažno.

»Leo, Michael je otišao«, rekla mu je Cordelia bez daha. »Ne mogu vjerovati da me jeostavio bez nadzora, ali jest.«

»Vidio sam.« Pogledao ju je i htio je zagrliti, pograbiti je i okusiti slatku toplinunjezinih usana, osjetiti njezino podatno tijelo, udisati miris njezine kože. Sve mu je to

proitala u oima pa su se i njezine napunile požudom.

»Kamo možemo otii?«Skoro se nasmijao. Baš tipino za Cordeliju. Bez uvoda, bez okolišanja, tek



GIGA

172

jednostavno pitanje za koje je pretpostavila da ga i on postavlja samome sebi. No vrijeme zasmijeh i voenje ljubavi je prošlo i nee doi dok ne osiguraju svoju budunost.

Odmahnuo je glavom i uoio kako požuda ustupa mjesto razoaranju. »Draga, sada nesmijemo riskirati. Prošei sa mnom po galeriji.« Ponudio joj je ruku.

Primila ju je i progutala razoaranje. »Imaš plan«, izjavila je dok su hodali meu

mnoštvom. »Za sutra. Reci mi.«Zastao je ispred velikog udubljenja kraj prozora, zamišljeno se zagledao van i promrmljao u zrak pred sobom: »Želim da sutra poslijepodne uzmeš djevojice i odeš doChristiana i Mathilde, kao što sam ti ve prije rekao.«

»Ali zašto?«»Da vidimo možemo li to izvesti«, jednostavno je rekao. »Pokusni bijeg, tako to

možemo nazvati.« Odbrojavao je na prste, glas mu je bio tih i autoritativan. »Moramo bitisigurni da guvernanta surauje. Moramo se uvjeriti da možeš otii iz dvorca bez privlaenjaneije pažnje. I moramo se uvjeriti da djevojice nee stvarati poteškoe pri pravome bijegu

jer ne razumiju što se dogaa.« Okrenuo je glavu. »Je li ti to jasno, Cordelia?«»Mislim da jest«, rekla je pomalo sumnjiavo. Zašto je imala osjeaj da nešto skriva

od nje? Pogledala ga je. »Ti mi ne bi lagao, zar ne, Leo?«»Zašto bih to uinio?«, upitno je podigao obrve, glas mu je bio malo zajedljiv.Slegnula je ramenima. »Ne znam.« No još uvijek nije bila zadovoljna.

Nastavio je hodati. Mozgao je kako bi se mogao osigurati da Cordelia i djeca sutra poslijepodne ne dou na predstavu. Djeca ne smiju nikad ni naslutiti što je njihov otac uinionjihovoj majci, a nije mogao riskirati ni da Cordelia bude prisutna. Kad bi shvatila što on radi,

jedan bi njezin impulzivni pokret otkrio njihovu vezu i u potpunosti diskreditirao optužbu protiv njezinog supruga. Kad optužba bude izreena i zaponu pripreme za dvoboj, tada ona idjeca moraju krenuti za Englesku u Christianovoj pratnji... u sluaju da nešto poe po zlu...

No nee. Od oajnike je odlunosti osjetio drhtanje u trbuhu.Skinula je svoju ruku s njegove. »Ti mi lažeš«, optužila ga je, jedva podigavši glas.

»Osjeam to. Vidim to u tvojim oima.«Odmahnuo je glavom. »Umorna si, Cordelia. Prošle noi si malo ili nimalo spavala, a

ovo je bio dug i potresan dan.«Sve je ovo bila istina. No ona je ipak znala da ima pravo. »Ako mi ne vjeruješ, ja tu ne

mogu ništa.« U oima joj se zrcalila bol. »Uinit u kako kažeš, jer ja vjerujem tebi. Želimvam laku no, gospodine.« Naklonila mu se i otišla.

Leo je potiho opsovao, pitajui se je li ovo mogao izvesti na bolji nain. Cordelia je bila tako prokleto pronicljiva.

Velika plima zabrinutosti preplavila je Cordeliju dok je odlazila od Lea. Zabrinutosti,razoaranja, a sada i usamljenosti. Neizmjerno je željela da je uz nju Mathilde. Htjela je otii

u krevet, da joj Mathilde donese toplo mlijeko i stavi hladnu krpicu natopljenu lavandom naelo, da je ušuška u krevet i da joj kaže kako e sve biti u redu.A imala je samo Elsie. Dobronamjernu, ali nespretnu Elsie koja nije znala ešljati

Cordelijinu kosu umirujuim potezima koji bi joj ublažili svu bol u glavi; Elsie koja nije imalaspretne prste kojima bi joj uklonila napetost iz mišia na vratu i ramenima.

Oh, kako je bila djetinjasta! Leo je bio u pravu. Ništa nije spavala prošle no i, a ovaj je dan bio prepun napetosti. Ii e u krevet i prespavati ovaj predosjeaj zle kobi, ovajsmiješni osjeaj povrijeenosti. Naravno da joj nije lagao. Zašto bi to uinio? Izmišljala jestvari jer je bila iscrpljena i previše napeta.

Iznenadnom odlunošu, okrenula se prema stubištu koje nije vodilo u službene odaje.Barem je noas slobodna od Michaela, a sirota mala Elsie dat e sve od sebe.

Pozdravila je djevojku odlunim osmijehom, ušla u svoju spavau sobu i bacila se nasofu. »Elsie, draga, pomogni mi s cipelama. Jedva se mogu pomaknuti.«



GIGA

173

»Zaista, madame! Što ste to sebi uinili?« Elsie je zabrinuto dotr ala i, unato silnom petljanju i sa-mooptuživanju, napokon uspjela osloboditi svoju gospodaricu teške dvorskehaljine, odvezati joj korzet i pomoi joj da obue nonu košulju. »Da vam oetkam kosu,madame?«

»Da, ali veoma nježno.« Cordelia je sjela za toaletni stoli. Od umora ju je boljela

cijela glava. Elsie je pokušala, ali se nije mogla usporediti s Mathildom pa joj je nakon nekogvremena Cordelia oduzela etku i sama dovršila posao.Popela se u krevet s uzdahom olakšanja. Tijelo joj je utonulo u debelu perinu. »Ugasi

svijee, Elsie i navuci zavjese.«Djevojka je jedva uinila reeno, a Cordelia je ve zaspala dubokim snom bez snova.

* * *

Michael je ekao drijemajui u naslonjau u svojoj garderobi. ekao je da njegovažena zaspi, jer veeras nije bio dovoljno snažan da je savlada bez vezivanja, a ona e mu seopirati. Elviri je poeo davati doze otrova u šampanjcu u kojemu je toliko uživala. Nakon

nekoliko dana, kad je mješavina poela djelovati i kad je bila previše slaba da mu se odupre,davao joj je isti otrov, iako ona nije znala što joj daje niti je naslutila što joj radi. Nije, sve do

posljednjih par sati kad je u njezinim praznim oima opazio da je shvatila. Nije postojao nikakav razlog da od Cordelije skriva što namjerava uiniti s njom.

Zapravo, nije to ni želio skrivati od nje.Poeo je osjeati da je slabost popustila kad su bila skoro dva sata. Svaki put kad bi se

probudio iz kratkog drijemeža, osjeao se snažnijim i samopouzdanijim, a na njegovo velikoolakšanje, inilo se da je i omaglica nestala. Više mu se ne bi zavrtjelo kad bi ustao. Mora da

je uhvatio neku manju zarazu, pomislicrje. Apsurdno je što je uope pomišljao naarobnjaštvo. Zaraza mu je oslabila mozak.

Dvorac je bio miran, njegove odaje posve tihe, sluge su otišle na spavanje. Cordelia jeve sat vremena bila u krevetu. Dosad je ve sigurno zaspala.

Uzeo je etiri debela komada konopca i isprobao ih u rukama. Bit e dovoljno vrstiza Cordelijino mršavo tijelo, iako je bila prilino snažna. Ovio ih je oko ruke i uzeo plitkusrebrnu posudu sa svog toaletnog stolia. Pomirisao je sadržaj. Zloban mu je osmijeh iskriviousta. Sok planinske somine. Nisu ga uzalud u podzemnom svijetu svodnika i babica nazivali»prekrivacem srama«. Bio je znan kao »sredstvo koje okrepljuje nemono tijelo i slabureputaciju«, a noas e dobro poslužiti njegovoj svrsi.

Tiho je prošao kroz Cordelijinu garderobu i pritisnuo kvaku na njezinim vratima. Soba je bila u tami, osvjetljavala ju je samo slaba mjeseina koja je dopirala kroz otvoreni prozor.Došuljao se do kreveta i bešumno razgrnuo zavjese na njegovom uzglavlju. Cordelia je

nepomino ležala na le

ima pod bijelim pokriva

em, ruku baš prikladno zaba

enih iznadglave.

Premjestio se iza uzglavlja i konopcem joj pažljivo zavezao desni zglavak za stupkreveta da se ne probudi.

Cordelia se teškom mukom trgnula iz dubokog sna kad je osjetila da se nešto jezivo probija kroz njezinu svijest. Bila je tek napola budna i dezorijentirana, trudila se otkriti što tonije u redu, kad joj se konopac omotao oko druge ruke. Zavezao ga je za stup kreveta prijenego što je uspjela otvoriti usta da vrisne.

»Vrišti ako hoeš. Nitko nee obratiti pažnju.« Do nje je dopirao ledeni Michaelovglas kao da dolazi iz nekog dugog tunela. Otimala se, uvijala i tek je tada stao pred nju. Stajao

je i promatrao je oima punim neopisive zlobe.

Oh, Bože, što to kani u initi? Namjerava je ubiti. Mahnito je potezala zavezane zglavke i podigla noge da ga udari. Zgrabio ju je za



GIGA

174

gležanj i nasmijao se hrapavim samozadovoljnim smijehom i tada je shvatila da mu je pružilaupravo ono što je htio. Iz gorkog je iskustva znala da je njezin otpor samo pridonosionjegovom užitku.

»Ne!« Krik protivljenja provalio je iz nje kad joj je povukao nogu i zavezao gležanj zastup kreveta. »Ne!« No on joj je zavezao i drugu nogu prije nego što je vrisak utihnuo u tami.

Ležala je raširenih ruku i nogu na krevetu, tresui se od užasa, zurei u njega oima tamnimaod straha.»Mir, draga moja.« Sjeo je na krevet kraj uzglavlja. »Dat u ti nešto da popiješ. Što

prije to popiješ, to e prije prestati ova neugodnost.«Odmahnula je glavom; zapetljana joj je kosa uokvirivala lice - najcrnje crnilo nasuprot

sablasne bjeline. Namjerava je ubiti kao što je ubio Elviru. Pokušala je opet kriknuti, ali je krik ostao prigušen, kao da joj se zgrušao u grlu od

silnoga straha. Okrenula je glavu na drugu stranu kad joj je donio srebrnu šalicu. Nagnuo se nad nju i prstima joj zaepio nos. Nije mogla disati, borila se za zrak i

otvorila usta. A on je tada izlio sadržaj šalice ravno u njezino grlo. Zagrcnula se i progutala dase ne uguši. Okus je bio gorak, biljni, ljekovit.

Držao joj je nos sve dok nije bio siguran da je progutala svaku kap, potom ju je pustioi ustao. »Neeš ti meni raati kopile«, okrutno je rekao. »Što god nosila, izgubit eš to prijezore. A tada, moja prijetvorna kurvo od žene, tada eš ležati ispod mene dan i no, sve dok nezaneseš moga sina.«

Ništa ne shvaajui, zurila je u njega. U oima joj se ocrtavao neizmjeran užas zbogonoga što joj se dogaalo i zbog onoga ega se bojala da e se dogoditi. »Sad u te prepustititvojim mislima.« Odvezao je konopce. Stajao je i promatrao je smiješei se onim svojimgujinim osmijehom. »Sumnjam da eš provesti mirnu no, draga moja, no mislim da je kazna

prikladna poinjenom djelu.«Otišao je. ula je kako zakljuava vrata prema salonu, zatim je prošao kroz njezinu

garderobu. ula je kako su se vrata zatvorila za njim i kako ih je zakljuao. Ostala je sama. Dobrostivi Bože, što joj je to dao? Trudila se obuzdati paniku koja samo što je nije

preplavila i otjerala svaku racionalnu misao. Što je ono rekao? »Neeš ti meni raati kopile.«Sad je shvatila što je uinio. Dao joj je nešto za pobaaj. Da sprijei raanje kopileta.

Mora da je otkrio njezinu vezu s Leom. Ali kako? Ni sama nije znala je li trudna i, oh, Bože,kakve li ironije: ako je i nosila dijete, ono je sigurno bilo Michaelovo. Leo je bio jakooprezan.

Posjela se i ogledala po poznatoj prostoriji. Kad e poeti djelovati? Kakvi e bitiinci? Pomisao da neka strana supstancija u njoj djeluje razorno i uništava je bila joj je tolikoužasna, da ju je ovaj put panika skoro proždrla, no ipak joj se uspjela othrvati svakim djeliemsvoga bia.

Štoe se dogoditi ako vrišti? Ništa. Zaklju

ao je sva vrata i uzeo klju

eve. Osim toga,sluge su se ve navikle na zvukove koji su dolazili iz njezine spavae sobe tijekom dugih

nonih sati. I previše su se bojali svoga gospodara da bi nešto poduzeli. Njezino savezništvo sBrionom nije ukljuivalo riskiranje njegovog života.

Zatvorila je oi kad su joj potekle gorke suze. Trudila se isprazniti glavu od svih mislida može zaspati. ak bi i kratak san od deset minuta skratio ovu beskrajnu no.

Gr evi su poeli netom prije zore. Stenjala je i presavijala se od boli, pokušavaju iopustiti mišie u trbuhu. Bol je bila jaa od njezinih uobiajenih mjesenih gr eva, krv jeobilnije tekla. Odjednom je bila preslaba da se pomakne, da vidi što se dogaa s njom. Ubrzo

je plahta ispod nje bila natopljena ljepljivom krvlju. Obuzela ju je silna iscrpljenost koja ju jeinila gotovo nepokretnom.

Iskrvarit e do smrti, bespomona na ovome krevetu. Otvorila je usta i vrisnula. Vrištala je i vrištala sve dok je nije zaboljelo grlo. Zaula je



GIGA

175

zvukove iz salona. Glasove, korake. Kvaka se pomaknula, ali brava nije popustila. Opet jezavrištala.

Vrata garderobe širom su se otvorila. Ušao je Michael. »Prestani s tom drekom,kurvo!« Odgrnuo je plahtu i zagledao se u crveni nered ispod nje. Potom ju je pogledao u licei zadovoljan tiho rekao: »Neeš ti meni raati kopilad.«

Preostalo joj je još malo snage, ali je opet zavrištala. inilo joj se da je to jedino štomože uiniti. Vrištala je od boli, od straha, od mržnje.Michael se opet zagledao u krv. Koliina je svakako bila prevelika. Nije htio da

iskrvari do smrti. Još nije završio s njom. Otvorio je vrata salona i pozvao: »Brion, doveditelijenika.«

Cordelia se pridigla na lakat. Fiksirala ga je pogledom kroz zamršenu kosu. »Ako neželite da umrem, dovedite Mathildu.« Govorila je polako, s velikim naporom, rijei su jedvaizlazile iz nje. »Mathilde e znati kako zaustaviti krvarenje.« Opet je pala na leda.

Michael je oklijevao. Nije želio da umre. Želio ju je ozlijediti. Kazniti je. Otrgnuti iznje život koji možda nije bio njegove krvi. S njom još nije završio.

»Gdje je ona?«

Iako u agoniji, znala je da e otkrivanjem mjesta gdje je Mathilde dovesti u opasnostsve njihove planove, ali nije željela umrijeti. A samo joj je Mathilde mogla pomoi. Postojala

je i mogunost da Michael želi prijevarom iz nje izvui adresu, no ipak je morala preuzeti tajrizik. »U gradu, u Plavom vepru.« Zatvorila je oi od razdirue boli u utrobi.

Kad je sljedei put otvorila oi, zamagljen joj je pogled pao na Mathildino lice i suzesu joj nezaustavljivo poele kliziti niz lice. Mathilde se sagnula i poljubila je u obraz. »Sve jeu redu, dijete moje. Sve je u redu.«

»Hou li umrijeti?«»Bog bio s tobom, neeš.« Nasmiješila se, ali osmijeh nije izbrisao tugu u njezinim

ima. »Krvarenje je usporilo.«»Kako?«»Imam ja svoja sredstva, dijete. Sjedni i uzmi malo ovoga.« Podvukla je ruku pod nju

i podigla je na jastuke.Plahte su ispod nje bile iste i svježe, nona joj je košulja bila oprana. Nigdje u sobi

nije bilo nikakvog znaka onog krvlju i boli natopljenog strašnog nonog užasa. Osim crvenetekuine koju joj je Mathilde prinosila ustima.

»Što je to?« Instinktivno ju je s gnušanjem pokušala odgurnuti.»Popij to. Potrebna ti je snaga.«»Je li to krv?« Gnušajui se pogledala je svoju dadilju.»I još neke stvar ice.«Cordelia je zatvorila oi i izlila toplu tekuinu odurnog mirisa u grlo. udno, no nije

imala odvratan okus. Nije bila slankasta kao krv.»Popit eš još za sat vremena.« Mathilde je odnijela šalicu.Cordelia se naslonila na jastuke. Osjeala je toplinu i pospanost. »Mathilde?«»Da, zlato?« Mathilde se vratila krevetu.»Jesam li? Mislim, jesam li izgubila...?«»Ako si i bila nosea, draga, bilo je previše rano da bi se moglo znati«, živahno je

odvratila.»Gdje je Michael?«»To kurvino kopile roeno u jarku!«, Mathilde nije obiavala psovati, ali joj je lice

sada bilo jednako nesmiljeno i divlje kao i rijei. »Nisam još završila s njime.«»Je li ovdje?«

»Nije. Otišao je na jutarnje primanje kod kralja, a ja moram otii prije nego što sevrati«, ozbiljno je rekla.



GIGA

176

»Je li ti rekao još nešto?«Mathilde je odmahnula glavom. »Samo mi je rekao da misli da si pobacila i da

poduzmem nešto.«»Dao mi je nešto što je uzrokovalo ovo«, tiho je rekla. »Ne znam što je to bilo. On

sigurno zna za Lea.«

Mathilde je podigla pogled. Sjajne, crne i tajanstvene oi jedan su trenutak promatraleCordelijino lice. Potom je jednom kimnula i s jednakim se nedokuivim izrazom vratilasvome poslu. Pakirala je stvari u kožnatu torbu koju je uvijek nosila sa sobom. Tijekomgodina Cordelia je sve više stjecala povjerenje u sadržaj te torbe, jednako kao što je imalaneizmjerno povjerenje u ženu koja je koristila ta sredstva. »Ona djevojka?« Mathilde jeglavom pokazala prema garderobi. »Je li onako glupa kao što izgleda?«

Cordelia se slabašno nasmiješila. »Jest, ali je veoma dobronamjerna i uslužna.«Mathilde je ljutito rekla: »Onda e biti najbolje da joj kažem što e ti i kada dati.«»Reci meni. Osjeam se snažnije.«»Krvarenje ti je iscrpilo snagu«, izjavila je Mathilde. »I moraš je vratiti.« Mahala je

vr em crvene tekuine. »Uzmi ašu ovoga svakih sat vremena i sve popij.«

»Što je to?«, opet ju je upitala.»Koštana srž, usitnjena jetra i srce, korijen kozje brade, umbir... Oh, mnogo toga

ime se ne moraš zamarati.« Stavila je vr na noni ormari. »Ovako: ako krvarenje opet postane obilno, obilnije nego uobiajena mjesenica, pošalji djevojku k meni.«

Cordelia je kimnula. »Mathilde, Leo želi da se djeca danas poslijepodne odvedu izdvorca. Njihova guvernanta misli da idu na satove glazbe. Juer poslijepodne dala samChristianu poruku u kojoj sam ga zamolila da onu Nevryjevu formalno obavijesti da e se satglazbe održati danas u tri sata u njegovom prenoištu u gradu. Mislila sam ih ja otpratiti, alimislim da neu moi. Hoeš li se ti pobrinuti da stignu tamo?«

»Aha, ostavi to meni.« Opet se nagnula nad nju i odmaknula joj kosu s lica. »Reci migdje u ih nai u ovom labirintu.«

Cordelia joj je dala precizne upute. Mathilde je kimnula. »Ja u se za to pobrinuti,dijete. Dobila si malo boje u obraze. Kako je s bolovima?«

»Uobiajeni tupi bol.«»Danas ostani u krevetu i sutra eš biti zdrava kao drijen.« Poljubila je svoju

mezimicu i pogladila je po obrazu. »Prebrodit emo mi ovo, ne boj se.«Cordelijin je osmijeh bio je pomalo usiljen. Veoma se iznenadila što Mathilde nije

komentirala Michaelovu ulogu u svemu ovome, no Mathilde ju je esto znala iznenaditi.Dadilja ju je još jednom poljubila i požurila u garderobu. Cordelia ju je ula kako izdaje uputeElsie kao da je sirota djevojka napola luda.

Nee ona prebroditi ovo sve dok ne pobjegne od svoga muža. Sada je bila u to

uvjerena kao nikad dosad. Nema toga što Michael ne bi uinio ako misli da je to potrebno iako mu padne na njegov opak i nastran um.

Leo je nešto planirao. Nije joj u cijelosti rekao razlog zbog kojega želi da danas poslijepodne ne bude u Versaillesu. Trudila se uvjeriti samu sebe da joj je rekao cijelu istinu,ali je znala da nije. Opet je zatvorila oi i razmišljala. U etiri e se sata održati predstava uKazalištu madame De Pompadour. Toaneta je bila oduševljena izvanredno izgraenim idekoriranim kazalištem, koje je ponovno oživjelo njezine uspomene iz djetinjstva na malokazalište u Schonbrunnu gdje su sva kraljevska djeca zabavljala posjetitelje dostojanstvenike ilanove kraljevske obitelji.

Dakle, održat e se predstava. I ništa drugo sve do uobiajenih veernjih sveanosti.Zašto Leo ne želi da ona bude na predstavi?

»Mogu li vam nešto donijeti, milostiva?« Elsie joj se naklonila i Cordelia je otvorilai.



GIGA

177

»Da, natoi mi malo te odurne tekuine iz vr a«, rekla je. Ako namjerava ustati izkreveta i otii na predstavu, trebat e joj sva snaga koju može smoi.

Kad se knez Michael vratio u podne, zatekao je svoju ženu kako spokojno spava.Dadilja je dobro obavila svoj posao i nestala, kako joj je i naredio. Promatrao je Cordeliju.Gotovo je došla k sebi, obrazi su joj sada bili ružiasti na bijelome jastuku. Da ona žena nije

uspjela obaviti posao, završila bi do kraja života u Bastilli. No uspjela je. Ovog e asanagraditi njezin uspjeh: sve dok mu ne izae pred oi, ostavit e je na miru.Cordelia je zatreptala i otvorila oi i na trenutak se u njezinim modrim dubinama

pojavio goli strah kad je ugledala muževljev namršteni pogled.»Bolje ste, vidim.«Slabašno je kimnula. Ako ga ostavi u uvjerenju da je još slaba, ostavit e je na miru.»Ostat ete u krevetu«, izjavio je, okrenuo se na peti i otišao.Ostat e u krevetu do nešto prije etiri sata, a onda e se nekako odvui u kazalište.



GIGA

178

Dvadeset etvrto poglavlje

»Gdje je Cordelia?« Christian je skoio sa sjedala za klaviembalom kad su Mathilde,Amelia i Sylvie ušle u njegovu sobu u Plavom vepru. »Vikont je rekao da e ona doi sdjecom.« Mahao je rukama i izgledao jednako rastresen i zabrinut kao i onda kad mu sevikont povjerio i natovario mu tako teško breme.

»Danas e ostati u krevetu«, rekla je Mathilde i sagnula se da djeci skine šeširie.»Je li bolesna?«, panino je upitao. »Vikont je rekao da je moram zadržati ovdje do

veeri.«»Nije bolesna, mue je ženske tegobe«, ravnodušno je rekla, ne obazirui se na

Christianovo iznenadno rumenilo. »A sad prestani s tim uzrujavanjem i upoznaj djevojice.«Sabrao se. Nekako se u Mathildeinoj prisutnosti nikada nije mogao prepustiti svojim

strahovima i tjeskobama. Usmjerio je svoju pažnju na dvije male djevojice koje su gaozbiljno promatrale.

»Vidjele smo vas na koncertu s plesaicom«, rekla je jedna od njih.»Bila je tako lijepa«, rekla je druga. »Voljela bih kad bismo mi mogle onako plesati.

Cordelia je rekla da emo dobiti poduku.«»Ovo je Amelia, a ovo Sylvie.« Mathilde je dodirnula svaku djevojicu.Djevojice su se zapanjeno pogledale. Jutros su se opet zamijenile, a Mathilde ih je

dosad vidjela jednom ili dvaput. Kako ih je mogla raspoznati?Mathilde se mirno nasmiješila. »Mene ne možete zavarati, drage moje.«»Oh«, jednoglasno su rekle.Christian je bio zbunjen, ali ih je primio za ruke i usrdno ih protresao. »Ja u vam

davati poduku iz glazbe.«»Da.« Pr asti su im se nosii istovremeno nabrali.

»Zar vas ne zanima glazba?«, u nevjerici je upitao. U njihovoj je dobi ve skladao isavršeno svirao i na embalu i na klaviembalu.»Madame De Nevry kaže da nam jako loše ide«, povjerila mu je Sylvie.»No njoj jako loše ide«, dodala je Amelia. »Ona svira, ali to uope ne zvui kao

glazba.«»Doite.« Pozvao ih je za klaviembalo i sjeo. »Poslušajte ovo pa mi recite da li to

zvui kao glazba.«Svirao je s lakoom, no glazba mu ovaj put nije pružila utjehu. I Cordelia je trebala

biti ovdje. Kako e on ispuniti svoju obvezu prema vikontu ako se plan promijenio? Vikont jerekao kako misli da ovog poslijepodneva nee trebati otii iz Versaillesa, ali se pripremio nasve. Koijaš i brza zaprega spremno su ekali na zapovijed da krenu.

Mathilde je pripremila mušku odjeu za djevojice, a za Cordeliju hlae i haljetakkonjušara. Christian je imao papire i putovnice.

No Cordelia nije došla. Ne mogu otii bez nje. Bio je zbunjen i oajan. Cijeli je ovaj pothvat i bez neoekivanih promjena bio veoma riskantan.

Prstima je pritisnuo tipke u završnom akordu, ostao sjediti i zuriti u napuklinu na ziduiznad klaviembala te nastavio razmišljati. Mathilde nije izgledala nimalo zabrinuto. Ovo jenavodno trebao biti samo pokusni bijeg. Kad se bude radilo o pravome, Cordelia e biti ovdje.Tada e sve tei po planu. Ako nije mogao suzbiti uznemirenost pri pokusnom bijegu, što li etek biti kad doe vrijeme za pravi?

Okrenuo se na stolcu i pogledao djevojice koje su stajale iza njega držei se za ruke.»Dakle, je li ovo zvualo kao glazba?«

Istovremeno su kimnule.»Želite li i vi nauiti tako svirati?«



GIGA

179

Još jedno gorljivo kimanje.»Onda sjedni, ti... Sylvie, zar ne? Ti si prva.«»Ja sam Melia.«»Oh, dobro. No, onda si ti prva. Pokaži mi što si dosad nauila.«Mathilde je zujala naokolo pospremajui sobu dok je Christian stajao i s bolnom

grimasom slušao djevojino nabijanje. Mathildino je lice bilo spokojno, nije pokazivalonikakve tragove njezinog mranog unutrašnjeg monologa. Ostavljanje Cordelije u pandžamaonog udovišta bila je jedna od najtežih stvari koju je uinila u životu. No vikont se i njoj

povjerio pa je znala da Cordelia ne smije prerano nestati iz kneževe kue. Ne, sve dok se neodrži dvoboj, za nju nee biti sigurno da ode. Onako nemona kakva je jutros bila, ne bimogla danas poslijepodne napustiti krevet, a da ne izazove sumnju.

Usta su joj se stisnula. Poznavala je samo jedno sredstvo koje je uzrokovalo ranije i prekomjerno menstrualno krvarenje: planinsku sominu. Knez je prisilio Cordeliju da popijesok planinske somine.

Mathilde je prisustvovala mnogim pobaajima i obino bi se vidjeli neki znakoviuništenog embrija. Toga jutra nije vidjela ništa. Knez Michael e platiti visoku cijenu za svoju

besmislenu okrutnost.

* * *

Cordelia je stajala u tami stražnjeg dijela kazališta koje je madame De Pompadourizgradila u dvorcu za zabavu svoga kraljevskog ljubavnika. Naslanjala se na stup i silnoželjela sjesti, ali se morala držati mranog dijela ako je kanila ostati nezamijeena. Predstavau njoj nije probudila nikakvo zanimanje, kao ni kod ostalih dvorana, iscrpljenih nakon cijelogtjedna svadbenih sveanosti i željnih neeg poticajnijeg od puke kazališne predstave. ak je ikralj nekoliko puta zadrijemao, a mladenci su se dosaivali i izgledali veoma nezadovoljno.

Pomaknula se malo naprijed da može vidjeti više publike. Njezin je suprug sjedio s prijateljima u loži u prvom nizu, nasuprot kraljevskoj loži. Oi su mu bile zatvorene i oito ganije zanimao što se dogaa na pozornici. Pitala se hoe li se ikada više moi bez straha suoitis njim. Sino ju je slomio i znao je to. Od te ju je spoznaje preplavio novi val slabosti, koljenasu joj poela klecati. Uhvatila se za stup i naslonila lice na hladan kamen dok val nije prošao.im završi predstava... im otkrije zašto nije smjela biti ovdje... tada e se moi vratiti ikrevet.

Vidjela je da Leo sjedi u parteru u prvome redu, da se u stankama smije i razgovara s poznanicima. Nijednom nije pogledao prema mjestu na kojemu je sjedio knez i ponašao sekao da nema nikakve brige na ovome svijetu. Je li znao što joj se dogodilo? Ili je

pretpostavljao da je s djevojicama kod Christiana, kako joj je naložio? Poela je osjeati

muninu od strepnje i zlih slutnji.Po okonanju predstave zauo se mlak aplauz i publika se poela spremati za odlazak,

kad se Leo pomaknuo. Ustao je gotovo ležerno, a potom lagano skoio na pozornicu.Srce joj je poelo divljaki udarati i u jednom je asku pomislila da e se onesvijestiti.

vrsto se držala za stup, ne skidajui bolan pogled s vitke, u crno odjevene osobe na pozornici.

Leo je otišao do samog ruba pozornice i naklonio se kralju u kraljevskoj loži. »VašeVelianstvo, htio bih, shodno starome zakonu, iznijeti jedan zahtjev.« Glas mu je bio jasan iodluan. Publika se prestala vrpoljiti, ostala je prikovana na mjestu. Kralj je izgledaozapanjeno. Dvorani su stalno nešto zahtijevali od njega, usluge, mirovine ili napredovanjesvojih roaka, ali uvijek neslužbeno i uvijek preko njegovih ministara.

»Zbunjujete nas, vikonte Kierston.« Stavio je ruke na plavi baršun ograde lože.»Hoemo li mi to odgledati trei in predstave?« Nasmiješio se svojoj šali, a oni oko njega su



GIGA

180

se pristojno nasmijali.»Na neki nain, Vaše Velianstvo«, odvratio je Leo ne trepnuvši niti ne pomaknuvši

nijedan miši. »Pozivam se na drevno pravo brata da osveti ubojstvo svoje sestre u javnomokušavanju oružjem.«

Publika je gotovo jednoglasno uzdahnula. Okretali su se jedan prema drugome, no

nitko nije izustio ni rije. Na kralju je bilo da govori.»Sigurno se šalite, vikonte.« Glas mu je bio grub od nezadovoljstva. Kraljevskim jeukazom bilo zabranjeno iskazivati neprijateljstvo u Versaillesu.

»Ne, monseigneur. Ne šalim se.« Okrenuo se i pogledao kneza Michaela. »Tražimnalog za pretragu i uhienje kako bi se dobili dokazi da je knez Michael von Sachsen otrovaogospu Elviru Beaumont, svoju prvu ženu.«

Zajedniki je uzdah ovaj put odjeknuo sve do zabata. Sve su se oi okrenule premaloži kneza Michaela. On je sjedio mirno, samrtno blijedog lica.

U tami se Cordelia trudila razbistriti glavu. Što je Leo ovime mislio? Što li je to javnookušavanje oružjem?

»Od ega se ti dokazi sastoje, lorde Kierston?«

»Od kneževih vlastitih rijei, zapisanih u njegovim dnevnicima.« Na te se rijei Michael trgnuo kao lutka na uzici. Nehotice se užasnuto zagledao u

kralja koji ga je promatrao hladno i s gaenjem.»Ako se taj nalog izda, gospodine, hoete li se protiviti?«, oštro ga je upitao kralj u

mukloj tišini.Sve su oi bile uprte u Michaela. Privukao je pažnju svih ljudi u kazalištu; ljudi

nenavikli obraati pažnju na najplemenitiju glazbu i najvelianstveni-ju prozu, zabezeknuto sustajali u tišini.

Michael se napola pridigao sa stolice. Ovlažio je suhe usne. Pokušavao je nai rijei.Gore na pozornici njegov je tužitelj mirno stajao pred crveno-zlatnom kazališnom zavjesom.

U kazalištu je vladao potpuni muk. Tada je kralj s jednako hladnom srdžbom rekao:»Možete li uputiti naše istražitelje do tih dokaza, lorde Kierston?«

»Mogu, gospodine. Ali zahtijevam drevno pravo okušavanja oružjem.«I opet je Leo pogledao Michaela i ledeni je trijumf u tim zlatnim oima sledio kneza

do koštane srži.»Kneže Von Sachsen!« Kralj je sada govorio odrješito. »Prihvaate li izazov vikonta

Kierstona?«Michael je ustao. Naklonio se kralju. Naklonio se Leu. »Dokazat u svoju nedužnost

prema starom zakonu, Vaše Velianstvo.«»Budui da ste optuženik, na vama je da odaberete oružje.«»Biram rapire, monseigneur.«

Cordelia jevrsto stisnula šake; nokti su joj se zabili u dlanove. U glavi joj je zujalo.Htjela je vrištati. Htjela se baciti na Lea i tui ga dok ne padne na tlo. Kako je to mogao

initi? I sve riskirati? Svoj život, njihovu zajedniku budunost? Djecu? Kakva li je to osvetakad se ma veoma lako može okrenuti protiv osvetnika?

Nije ni udo što nije htio da ona prisustvuje ovom ponosnom samoubilakom izazovu.»Javno okušavanje oružjem održat e se na gradskom trgu sutra u zoru«, objavio je

kralj. »Dotada ete se obojica povui iz Versaillesa na neko vrijeme, dok se sve ne stiša, a miemo vas obavijestiti kad e to biti.«

Kralj je užurbano napustio svoju ložu, prijestolonasljednik i njegova nevjesta su gaslijedili. Tihi su dvorani stajali gole glave dok nije otišla kraljevska svita.

Još uvijek obamrla od šoka i užasa, Cordelia je naslijepo teturala do izlaza kroz metež

koji je nastao nakon kraljevog odlaska. Morala se vratiti u svoje odaje i svoj krevet prijeMichaelovog povratka. Morat e izigravati nedužnost, bez obzira što on sumnjao, sve dok ne



GIGA

181

odlui što e dalje.Leo ju je napuštao. Ako umre od Michaelove ruke, ona je osuena na propast. No dok

je žurila na klimavim nogama kroz hodnike svojih odaja, poeo se smirivati gnjev koji jeosjeala. Leo je htio da ona i djeca ne budu u dvorcu kad sve ovo izae na vidjelo. Tako bi

bili spremni na bijeg. No od kakve e joj koristi biti bijeg ako proganjanje nikad nee prestati?

Ona bi mogla godinama ekati Lea ako bude morala. No ako on pogine u dvoboju, za njunema budunosti. Iznosei svoju optužbu, on ju je napuštao. Odustao je od njihove sree zbogosobne osvete.

Misli su joj bile prepune slika Leovog tijela kako pada na tlo i krvari od rapiranjezinog muža. Možda e Leo pobijediti. No ona je mogla prihvatiti samo izvjesnost, a udvoboju nije bilo nikakve izvjesnosti.

Žurno i bez daha ušla je u svoje odaje. Monsieur Brion ju je pogledao, najprijezapanjeno, a potom zabrinuto. »Madame... nešto se dogodilo?«

»Pošaljite mi Elsie.« Teturajui je prošla kroz salon i došla do svoje spavae sobe.Ugledala je svoj odraz na staklu i shvatila zbog ega je Brion izgledao tako preneraženo. Na

blijedome licu oi su joj divljaki sjale, kosa se raspustila iz igala. Izgledala je kao da je

ugledala duha i pobjegla od njega.Grozniavom se brzinom poela svlaiti; prstima klizavim od znoja poela petljati oko

kukica i dugmeta.Elsie je žurno ušla. »Oh, madame, znala sam da ne smijete ustajati«, rekla je kršei

ruke. »Niste još dobro. Da odem po lijenika?«»Ne, samo mi pomogni da se vratim u krevet.«Za pet je minuta Cordelia ležala na jastucima, molei se da joj srce uspori svoje bolno

i muno udaranje. Bila je iscrpljena i svjesna upornog istjecanja krvi iz tijela. No, Bogu hvala,ini se da se nije pogoršalo unato stajanju i tr anju.

Vrata salona su se s treskom zatvorila i opori i grubi Michaelov glas odjeknuo jetišinom. »Brion, spremi koveži i pošalji s njime Fredericka u grad u Coq d'Or. Neka meeka tamo. Odmah, ovjee! Nemoj stajati tu i gledati me kao da si lud.!«

Cordelia je zadržala dah i ekala. Tada su se vrata širom otvorila i Michael je ušao.»Izlazi!« Trgnuo je rukom prema Elsie koja je zajecala od straha, naklonila se i istr ala izsobe.

Prišao je krevetu. Lice mu je bilo bijelo s još bjeljim sjenama oko tankih usta. »Što tiznaš o ovome, kurvo?« Glas mu je bio iznenaujue tih.

Ništa nije rekla, samo je okrenula glavu.Ružno opsovavši, nagnuo se nad nju i okrenuo joj lice prema sebi. »Ti si ovo skovala

zajedno s njim? Kako je saznao za dnevnike?«Prstima joj je stiskao bradu, a ona nije mogla ništa drugo uiniti nego se truditi da ne

vrisne. No odluila je da mu ne

e pokazati svoj strah. »Ne znam o

emu govorite, gospodine.Bila sam u krevetu. Možete provjeriti.«

»Ne možeš me zavarati svojim prijetvornim jezikom«, prijetei je rekao i unio joj se ulice tako da je mogla namirisati kiselost njegovog daha i mošusni smrad njegove kože. »Ubitu tvog prokletog ljubavnika, a tada, kunem se Bogom, kurvo, nikad me neeš napustiti svedok ja ne odluim da je vrijeme da se sretneš sa svojom smr u. Jesi li me razumjela!« Usne sumu skoro dodirivale njezine u odvratnom oponašanju poljupca. »Jesi li razumjela?«Pljuvakom joj je poprskao lice.

»Razumjela sam vas«, uspjela je izustiti s gnušanjem. »A vi shvatite, supruže, da menikada neete slomiti. Prije u umrijeti.«

Nasmijao se i naglo joj pustio bradu. »Ve sam te slomio, draga moja ženo. Zar to još

nisi shvatila?« Ustao je. »Ti i moje k eri ete odmah otputovati u Pariz. ekat eš me u Ruedu Bac. Kad ubijem tvog ljubavnika, doi u k tebi.«



GIGA

182

Teškom se mukom osovila na jastuke. Obrisala je lice krajikom plahte. »I kako ga tonamjeravate ubiti, gospodine?«

Buljio je u nju. »Ne znaš?«»Otkud bih mogla znati, gospodine?« Mirno je izdržala njegov pogled i na svoje

zadovoljstvo uoila traak nesigurnosti u njegovom pogledu.

»Sutra u zoru nabit u ga na vrh svoga rapira«, rekao je polako i jasno. »Žao mi je štoneeš biti tamo da to vidiš, draga moja, ali želim da odeš iz dvorca. Zahvaljujui tvom prokletom ljubavniku, sad smo nepoželjne osobe na dvoru, sve dok kralj ne bude spremanzaboraviti ovaj odvratni dogaaj.« Usne su mu se iskrivile dok je preuveliano oponašaokraljevo gnušanje nad borbom na život i smrt koja e se održati u njegovoj prisutnosti. »Sadavam prijestolonasljednica više nee moi pružiti zaštitu, madame.«

ekao je na njenu reakciju, no ona je ostala mirna i promatrala ga tolikonezainteresirano, da mu se sumnja poveala. Potom se okrenuo na peti i otišao kroz njezinugarderobu.

Cordelia nije vjerovala da je mogue osjeati takvu mržnju prema ljudskome biu. NoMichael ionako nije spadao u tu kategoriju, pomislila je. On je bio sotona, udovište iz

paklene rupe. I vratit e se u pakleni oganj koji ga je izrodio. Leo e ga poslati ravno u pakao. Nije si dopuštala misliti na drugu mogunost. Morala je planirati. Mora sprijeiti Michaela unakani da je pošalje u Pariz. Morala je ostati ovdje. Mora biti ovdje kad se to dogodi. A djeca?

Noas ih mora skloniti na sigurno mjesto. Mathilde e ih odvesti jer ona ne može ii. Ne sada.Kovala je plan kad se Elsie vratila pogleda punog poštovanja fiksiranog na pismo koje

je nosila na srebrnom poslužavniku. Na vosku je bio prijestolona-sljedniin peat. »Glasnik jedonio ovo od Njezine Visosti, madame.« Pružila joj je poslužavnik, suviše prestrašena dasama dodirne uzvišeni papir.

Cordelia ga je uzela i razbila peat. Poruka je bila kratka pa je znala da ju je Toanetanapisala po nalogu, vjerojatno one Noaillesove: Draga kneginjo Von Sachsen, veoma mi je

žao što vas ne mogu primiti dok mi to ne dopusti Njegovo Veli anstvo. Marija Antonija. Cordelia se ugrizla za usnu i zurila u hladne rijei koje su oznaavale kraj njihovog

prijateljstva. Tada je vidjela da je vrh papira presavijen. Izravnala ga je. Najdraža, ne mogu ti pomoi, ali u te uvijek voljeti. T.

Napisano je prinijela usnama, simbolino se opraštajui. Kad sve ovo bude gotovo,nai e neki nain da se dopisuje s Toanetom. Uvijek su se mogli nai neslužbeni kanali.

Elsie je još uvijek stajala kraj kreveta, oiju razrogaenih zbog važnog dogaaja. Uima joj se vidjelo suosjeanje sa sirotom gospodaricom. Ostati bez djeteta, a zatim sesuoiti s mogunošu da e ujutro biti udovica. To je bilo nešto najstrašnije. »Madame, svigovore da je knez izvanredan maevalac«, ponudila joj je svoju pogrešnu utjehu. »Kažu da gadosad još nitko nije pobijedio u dvoboju i da se uvijek bori do smrti. Jednom je u deset

mjeseci ubio desetoricu muškaraca... iako je tada bio mnogo mladi.«Ovo je moglo objasniti Michaelovo samopouzdanje, gorko je pomislila Cordelia. Ukoliko se dvoboja Leo borio? Koliko je muškaraca ubio?

»Molim te, Elsie, donesi mi malo aja.« Morala se riješiti ove djevojke, njezinogneizgovorenog suosjeanja i kršenja ruku prije nego što brizne u pla.

Sljedei joj je posjetitelj bio monsieur Brion. Nelagodno je stajao na vratima sobe.»Knez mi je naredio da odmah otpratim vas i mesdames Sylviu i Ameliju natrag u Pariz,madame. Hoete li biti tako dobri da svojoj sluškinji kažete da vam pomogne ustati?«

»Monsieur Brion, ja se veeras ne vraam u Pariz«, izjavila je. »Ni ja ni djeca.«»Ali, madame!«, zapanjio se.»Vi neete ispaštati, obeavam vam«, rekla je. »Ako knez preživi taj dvoboj, dat u

vam dovoljno novaca da se oslobodite njegove službe.« Odgurnula je pokriva i nesigurno seosovila na noge. Otišla je do toaletnog stolia i otvorila kutiju s nakitom. »Evo. Plaanje



GIGA

183

unaprijed, monsieur.« Pružila mu je safirni prsten. »Znat ete kako to treba prodati?«Brion je kimnuo i polako uzeo prsten. Imao je veze u Parizu koje e mu ponuditi

dobru cijenu i nee postavljati pitanja. Mogao bi dobiti dovoljno da si kupi udobnu gostionicuu malom selu pokrajine Cognac gdje je odrastao. Bit e osiguran za cijeli život.

»Što želite da uinim, madame?«

»Jednostavno obavijestite kneza da je sve sreeno za naš odlazak. Neka koijaš vozikroz grad. Pobrinite se da ljudi vide koiju kako odlazi te da i vas vide kako odlazite u njoj.Oh, da, najbolje bi bilo da povedete i madame De Nevry«, rekla je nakon kratkograzmišljanja. »Recite joj da po kneževoj naredbi morate dovesti djecu s poduke glazbenog iodvesti ih u Pariz. Dok se budete vozili kroz grad, ako to bude mogue, proite uz prenoišteu kojemu je odsjeo knez, ali proite tako brzo da vas ne može dozvati. Hoete li nastaviti zaPariz s guvernantom ili ete se vratiti ili ete krenuti negdje drugdje, vaša je stvar i meni nemorate rei.« Spustila se u naslonja, oslabljena naporom koji je uložila da od njega dobijeovu veoma važnu podršku.

»U redu, madame.« Brion se duboko naklonio. »I, mogu li rei da mi je bilozadovoljstvo služiti vam.«

Iznenaeno se nasmiješila majordomu. »Hvala vam, Brion.«»I želim da vam sutrašnji ishod bude sretan«, rekao je.»Hvala«, opet je rekla. Otišao je, a ona se naslonila da prikupi snagu. Bila je uvjerena

da e Brion obaviti svoj dio posla. Trenutno nije morala brinuti za Michaela.A sada mora otii k Leu i rei mu što je uinila. Da je sve sredila za odlazak djece.

Opet je zatvorila oi.Kako je to mogao uiniti? Kako je mogao žrtvovati njihovu ljubav i njihovu

budunost?Zar da vjeruje da su ta ljubav i ta budunost zauzimali tek drugo mjesto, iza njegove

ljubavi prema ubijenoj sestri?



GIGA

184

Dvadeset peto poglavlje

»Gdje je Cordelia?«, upitao je Leo kad je ušao u Christianovu sobu u Plavom vepru. Nije ni morao pogledati naokolo da se uvjeri kako je nema. Nisu mu trebale oi da bi osjetionjezinu treperavu prisutnost.

»Monsieur Leo!« Djevojice su skoile sa stolca iza klaviembala. »Imamo poduku izglazbe. Mnogo smo nauile, zar ne, gospodine?« Okrenule su se ka Christianu ija se metoda

poduavanja temeljila na pohvalama, a ne na kritiziranju. Posljedica su toga bile dvije veomarevne uenice.

Po prvi ih put njihov ujak nije veselo pozdravio niti im se nasmiješio. »Gdje je ona?«,opet je zapitao.

»Danas je ostala u krevetu, gospodine«, obavijestila ga je Mathilde svojomuobiajenom mirnoom.

»Je li bolesna?«

»Ženske tegobe«, odvratila je žena. »Mora se odmarati.«Leo je zurio u nju, pokušavajui shvatiti kakve e posljedice imati Cordelijinaodsutnost za pomno skovani plan. Jahao je s njom, vodio ljubav s njom, proveo toliko dana unjezinom društvu, a ona nikad nije patila od tih »ženskih tegoba«. Ili barem ne toliko da bi onto zamijetio. »U krevetu je cijeli dan?«, u grubom mu se glasu ula uznemirenost.

Mathilde je potvrdno kimnula. »Koliko je meni poznato, gospodine. Ja sam ovdje smalenima od ranog poslijepodneva.«

»Jeste li uinili ono?«, oklijevajui ga je upitao Christian.Leo je odsjeno kimnuo. »Kralj je odredio da e to biti sutra u zoru. Želim da sada

odvedeš djecu i Cordeliju. Imat e dobrih dvanaest sati prednosti.«»Ali, Cordelia nije ovdje«, istaknuo je Christian.

»Mathilde, idite i dovedite je. Knez je otjeran s dvora, jednako kao i ja, znai da ganee biti tamo.« A što ako ju je odveo zajedno sa sobom u grad? »Vrag i pakao! Zašto Cordelia nikad ne surauje!«, uzviknuo je. Bilo je to nepravedno

od njega, znao je, ali je bio veoma uznemiren. Odjednom je opazio da ga ozbiljno promatrajudva para bistrih plavih oiju koja su izgledala povrijeeno.

»Nije li to ružno rei, monsieur Leo?«, upitala je Sylvie - ili je barem pretpostavio da je to Sylvie.

»Što je ružno?«»Vrag i pakao«, rekla je Amelia.»Melia!«, uzviknula je njezina sestra i obje su se poele cerekati.Leo je zakolutao oima.

»Evo Cordelije.«Leo je prišao k prozoru odakle je Christian promatrao ulicu. Cordelia se upravo

pomaljala iza ugla dolje na ulici. Nosila je taman ogrta bez rukava iznad odjee za jahanje iduboko navuenu kapuljau preko glave. Preplavilo ga je olakšanje. Sad je mogao djelovati.

No kad je otvorila vrata i ušla u salon, uzdahnuo je od oaja ugledavši duboke crnesjene pod njezinim oima, predivne usne zgr ene od patnje i veoma krhko tijelo. Izgledala jeupravo onako kao kad ju je zatekao na prozorskoj dasci kako eka Mathildu. inilo mu se dase ta no dogodila u nekom drugom životu, a prošlo je tek tjedan dana.

»Dušo, bolesna si.« Primio ju je za ruke. »Zašto tr iš po ulicama?« Zaboravio je da jetrebala biti ovdje, zaboravio je na sve, osim na bol koja je zraila iz nje.

»Nisam bolesna!«, viknula je nestrpljivo i energino, što se kosilo s njezinim

izgledom. »Barem ne toliko da se treba zabrinuti. Leo, što si uinio?« Nije mu namjeravala predbacivati, no rijei su same izletjele iz nje. »Bila sam tamo«, ljutito je rekla. »Vidjela sam



GIGA

185

te. ula sam te.«»Odvest u djecu u vrt«, rekla je Mathilde i znaajno kimnula Christianu kojemu nije

trebao poseban poziv. Izašli su iz prostorije a da toga nisu bili svjesni ni Leo ni Cordelia.Pustio joj je ruke i vratio se k prozoru. »Rekao sam ti da ne ideš tamo.«»Prevario si me.« Htjela je zaplakati. Nije namjeravala biti ogor ena, ali je odjednom

svaki trun razumijevanja ispario iz nje.Leo je stajao kraj prozora, kasno poslijepodnevno sunce padalo mu je na lijevi obraz,snažne bijele ruke poivale su na prozorskoj dasci iza njega. Drhtavim je prstima ljutitoodvezala uzicu kapuljae i zabacila je. Tirkizna svilena podstava odska-kivala je od crnogogrtaa i uokvirivala joj lice, istii njezino bljedilo i crne sjenke ispod praznih oiju.

»Nisam te prevario, Cordelia. Rekao sam ti da mi vjeruješ«, odsjeno je rekao.»Nisam smio kompromitirati svoju optužbu niime što bi ti mogla rei ili uiniti.«

»I nisi mi se mogao povjeriti?« Glas joj je bio gorak kao pelin.»Nisam mogao«, jednostavno je rekao.»Jer bih ti tada rekla ono što ti govorim sada.« Koraknula je prema njemu. »Ne smiješ

ovo uiniti, Leo. Ne smiješ se boriti protiv Michaela. Mogao bi izgubiti.« Ispružila je ruke

molei ga oajnikim pogledom. »Ne smiješ, Leo. Sigurno i sam to znaš.« Nije ju primio za ruke. Odsjeno je rekao: »Uinit u to, Cordelia. Osvetit u sestrino

ubojstvo.«»Ali neeš ako te on ubije!«, uzviknula je i zgrabila ga za ruke. Svaki traak ponosa,

dostojanstva i razumijevanja ustuknuo je pred ovom oajnikom potrebom da ga zadrži uzsebe. »Elvira je mrtva, ti eš biti mrtav, a Michael e se nekažnjeno izvui.« Pokušala ga je

protresti, no ona se sama tresla kao šiba.»Sam sam odabrao takav nain«, rekao je hladnim i mirnim glasom, udaljavajui se od

nje. »I riskirat u.«Ispustila mu je ruke. »Zar nisi mogao jednostavno zatražiti nalog i uzeti njegove

dnevnike za dokaz? Zašto nisi pustio da pravda ide svojim tokom?« U svom je glasu ula poraz.

»Nisam mogao«, rekao je.»Ne razumijem.«»Svi smo mi misterij za druge ljude, Cordelia. Ne oekujem od tebe da razumiješ što

ja osjeam. Dovoljno je rei da bi Elvira znala i razumjela.« Elvira bi to i odobravala. Gotovo ju je mogao vidjeti kako odobravajui i s razumijevanjem kima glavom. Njih su dvojeoduvijek shvaali motive onog drugog, ak i kad ih nisu jedno drugome provjeravali.

i su joj potamnile od osjeaja. Zna i, ipak mora prihvatiti da je njihova ljubav ibudunost tek na drugome mjestu, iza ljubavi - prema ubijenoj sestri.

»Ti me ne voliš«, tiho je izjavila.

Osjetio je koliko ju je teško povrijedio, ali sada nije mogao uiniti ništa da joj pomogne razumjeti ga. »Volim te«, odrješito je rekao. »Ali moram osvetiti sestrinu smrt. Kad

to uinim, imat emo sve.«»Neemo imati ništa ako umreš.«Bilo je uzalud i oboje su znali. Leo se odmaknuo od prozora i rekao jednolinim

glasom: »Ti i djeca odlazite veeras s Mathildom i Christianom. Do jutra ete ve biti jakodaleko.«

»Djeca mogu ii. Ja ne idem.«»Cordelia, za Boga miloga!« Koraknuo je prema njoj.»Oekujete od mene da udovoljim vašim potrebama, gospodine. I vi morate udovoljiti

mojima. Ako budem morala, promatrat u kako umirete.« Okrenula mu je lea i navukla

kapuljau.»Christian i Mathilde mogu pratiti djecu. Michael misli da smo djeca i ja na putu za



GIGA

186

Pariz, znai da e imati i veu prednost. A ako Michael preživi, onda mi nee biti važno što ese meni dogoditi.« Slegnula je ramenima. »Ako budem mogla pobjei, pobjei u, ako e vamtako biti lakše umrijeti, gospodine.«

Otišla je ne rekavši više ni rije.Vratio se do prozora i promatrao kad je izašla na ulicu. Srce mu je bila crna praznina.

Zatomio je sve osjeaje, ispraznio dušu. Toliko se bojao da mu to nee uspjeti, no nakraju se pokazalo da je to isto kao i blokiranje svake misli u školi maevanja. Tamo se izvještio nevidjeti ništa osim protivnikove oštrice. Nauio je iz vidokruga izbaciti sve ostalo, i fiziki imentalno.

Izbacio je i Cordeliju. uo je njezine rijei i u njima snagu ljubavi, ali su sada za njegato bile tek puke rijei. One ga nisu povezivale sa ženom koja ih je izgovorila. Misli oCordeliji, misli o moguoj budunosti sada mu nee stajati na putu u borbi za svoj život iMichaelovu smrt. Ništa nee zamagliti istou i cilj njegovih motiva. Samo na taj nain možeosvetiti Elviru.

Dok je Cordelia silazila niz stube, iz vrta je stigla Mathilde. Christian i djeca za njom.Cordelijino je lice bilo sablasno blijedo, oi velike rupe ispunjene boli. »Oh, dijete moje!«

Mathilde je dotr ala da je zagrli. »Sve e biti u redu. Obeavam ti da e sve biti u redu.«Cordelia je odmahnula glavom. »Ja... mislila sam da me voli. Ne znam kako... volim

ga neizmjerno, a tako je nedostupan.« Podigla je glavu; lice joj je izgledalo poput maskezbunjenosti i povrijeenosti. »Bio je tako hladan, Mathilde. Zašto on ne osjea isto što i ja,Mathilde?«

»Draga moja, ženi nije lako razumjeti muškarca koji ima misiju.« Gladila ju je poleima i vratu.

»Jesam li samo ispala budala?«, sumorno je upitala. »Naivka, luda koja sesamozavaravala?« Izvukla se iz Mathildinog zagrljaja. Lice joj je sada bilo ukoeno. »Ti iChristian morate veeras odvesti djecu.«

»A ti ostaješ ovdje?« Mathilde je ve znala odgovor. »Onda u i ja ostati s tobom,dijete.«

»Ne, moraš otii s djecom.« Okrenula se prema mjestu na kojemu je skamenjeno i bespomono stajao Christian. Na vratima iza nje stajale su djevojice i ozbiljnog lica promatrale prizor. »Christiane, imaš papire?«

»Da, da, naravno. No moraš i ti ii. Vikont je rekao da moraš.« Nastojao je zvuatiautoritativno, ali tu ulogu nikad nije igrao s Cordelijom pa je znao da je taj pokušaj osuen na

propast i prije nego što je zapoeo.»Leo zna da ostajem. No djeca moraju ii.«»Kamo moramo ii?«, upitala je Sylvie.Cordelia im je prišla. Sagnula se, uhvatila ih za ruke i sagnula glavu do njihovih. »U

pustolovinu«, rekla je. »Idete u Englesku posjetiti maminu sestru, svoju tetu Elizabeth.«»Zna li to naš otac?« Amelia je bila preplašena; usne su joj podrhtavale, o i sezasuzile.

»Zna«, odluno je rekla Cordelia. »A ja u doi kasnije za vama. Stii u vas prijenego što se ukrcate na brod.«

»Na brod?« Malo je uznemirenosti nestalo iz njihovih oiju.»Pustolovina«, potvrdila je Cordelia smiješei se. »Bit e tako uzbudljivo i niega se

ne morate bojati. Je li tako, Christiane?«»Naravno da ne«, rekao je uz pokušaj da zvui veselo. »Bit e zabavno, vidjet ete.«»A Mathilde e...«»Ja ostajem ovdje«, nehajno je rekla Mathilde. »Mladi e uspjeti sam u prvoj fazi. Mi

emo veoma brzo doi za vama.«»Ali Mathilde...«



GIGA

187

»Imam ovdje još malo posla«, izjavila je starija žena kroz stisnuta usta. »I zato odmahodlazim. Cordelia, ti se vrati u krevet i ne oekuj me do jutra.« Otišla je iz svratišta a da senije ni okrenula.

»Oh, Bože.« Cordelia je trljala sljepooice. »Žao mi je, Christiane, morat eš krenutisam.«

»Ali... ali, Cordelia, ja nisam dadilja!«, uzviknuo je i uznemireno prošao rukom krozsvoje uvojke. Osjeajne su mu oi bile pune zdvajanja.»Morat eš to uiniti«, rekla mu je. »Djeca ti nee stvarati nikakvih problema. Hoete

li?« Ohrabrujue se nasmiješila blizankama koje su brzo odmahivale glavom. »Bit eodjevene u mušku odjeu pa se ne moraš brinuti za sve one silne vrpce i dugmeta. Ti eš im

biti skrbnik koji ih vodi u posjet roacima. Nitko nee tražiti takvu skupinu i nitko nee posumnjati da si upleten. Tako e biti sigurnije nego da putujemo svi zajedno.«

Okrenula se prema djeci prije nego što je Christian uspio odgovoriti. »Kako bi vam sesvidjelo da se odjenete kao djeaci? Djeaci se mnogo bolje zabavljaju od djevojica. Uvijeksam to mislila. A i odjeu im je lakše nositi. U hlaama možete tr ati i skakati i penjati se nadrvee.«

Zinule su od ovog nabrajanja dosad nezamislivih aktivnosti.Cordelia je vrsto primila Christianovu ruku. »Molim te. Uime starog prijateljstva.«Toj se molbi nije mogao oglušiti. I rasuivanje joj je bilo besprijekorno. Nitko nee

tražiti skrbnika i dva mala djeaka. »Obuci ih«, rekao je. »Odjea im je u Mathildinoj sobi.Pozvat u koijaša i pripremiti papire.«

Popela se na prste da ga poljubi. »Stii u vas u Calaisu. No nemoj ekati tamo akovjetar bude povoljan i ako budeš mogao odmah prijei. ekaj me u Doveru.« Ona i Mathildee nekako stii dotamo ako budu morale. Njih e dvije putovati mnogo brže od Christiana sdvoje male djece.

Christian je sumorno kimnuo glavom. Ako bude morao isploviti za Englesku, njegovakarijera štienika vojvode Du Carillaca bit e gotova. Putovanje do Calaisa i natrag bi jošmogao nekako objasniti, ali put preko mora? Ipak, u ovoj se katastrofalnoj situaciji ne smijeobazirati na vlastite probleme.

Pola sata kasnije, skrbnik i dva šutljiva mala djeaka velikih oiju napustila su gradVersailles u neoznaenoj koiji koju su vukla dva brza konja.

Cordelia se vratila u dvorac da eka zoru.

* * *

U kuhinji Coq d'Ora, Mathilde je udobno sjedila uz kuhinjsku pe i avrljala skuharicom s kojom se upoznala nekoliko dana prije, onda kad ju je knez otjerao. Njezina

povezanost s kneževim kuanstvom u

inila ju je dobrodošlom goš

om ove ve

eri. Cijeli jegrad brujao o dogaaju dana i izgledima sutrašnjeg dvoboja. Najsitniji detalji traa doekivani

su kao Sveto pismo, a Mathilde im je ispriala najbolju priu.U kuhinji je bio i Frederick, knežev komornik. I njegovo je mišljenje bilo veoma

traženo. Bilo je mnogi sonih pria o sirotoj kneginji i tomu koliko je patila nou u rukamanasilnog muža.

»Siroto mlado stvorenje«, izjavila je kuharica udarajui valjkom tijesto na oribanom borovom stolu. »Tek joj je šesnaest, kažeš, Mathilde?«

»Da.« Mathilde je uslužno promiješala juhu u loncu. »I ista i nedužna kao janje.«»Ali ona se usprotivila knezu«, izjavio je Frederick, podigavši nos iz pjene pehara s

pivom. »Stari je Brion rekao da je to trebalo vidjeti.«

Zauli su se uzdasi i mrmorenje u toploj i mirisnoj kuhinji sa stropom pocrnjelim oddima. »Što emo uiniti ako ga vikont ubije, ne znam«, ozbiljno je rekao Frederick. »Kladim



GIGA

188

se da se nije ni sjetio spomenuti nas u oporuci.« Cinino se nasmijao na ovu novu zamisao.Mathilde se samo smiješila i promiješala juhu.

* * *

U privatnom salonu na gornjem katu knez Michael jeo je svoju veeru kad jekuevlasnik pokucao i ušao. »Je li sve u redu, gospodine?« Male su mu oice blistale odznatiželje i zadovoljstva što ima tako slavnu osobu pod svojim krovom. Veeras je njegovatoionica imala bolji promet nego što ga je imala mjesecima.

»U redu je.« Michael je vilicu ovetine pržene s lukom i artiokama stavio u usta. »Nodonesite mi još jednu bocu onog klareta.«

»Da, gospodine. Odmah, gospodine.« ovjek je uzeo praznu bocu. »Hoete li jošnešto trebati veeras?«

»Neu, samo mi donesite bocu i recite mom komorniku da me probudi u etiri sgovedinom i pivom.«

Kuevlasnik se s poštovanjem naklonio. Prie o kneževom legendarnom rekordu u

dvobojima oito nisu bile pretjerane. Samo iznimno samopouzdan ovjek može se s punimtrbuhom suoiti sa smr u u dvoboju.

Sišao je dolje i prenio upute Fredericku koji ih je primio s gunanjem. Kuhinja e ve sat vremena prije etiri biti budna i u velikom poslu, tako da nee biti u opasnosti da propusti

probuditi gospodara.Mathilde se zavalila u svojoj stolici i pripremila da odrijema par sati.

* * *

Michael je izlio ostatak vina iz boce u svoju ašu. Polako je pio zurei u strop. Oi sumu bile jasne, glava bistra - nije osjeao nikakvo djelovanje dviju boca vina. No nije to niekivao. Uvijek je puno pio prije jutarnjih dvoboja. Vino ga je opuštalo. Pogledom je

prelazio po sobi i zadržao ga na kožnoj škrinji koja je uzrokovala njegov pad. Još mu uvijeknije bilo jasno kako je Leo mogao proitati njegove dnevnike. No sada to i nije bilo važno.Ponosna je budala ispustila priliku optužiti ubojicu svoje sestre i odabrala ovakav nesigurannain za osvetu okušavanjem oružja.

Pogled mu je klizio dalje i pao na dugu kožnu kutiju koja je stajala uza zid do škrinje. Nesiguran na in za Lea Beaumonta, ali ne i za njegovo protivnika. Nasmiješio se i

otpio još malo vina. On nije namjeravao staviti svoj život u ruke vlastite vještine, bez obzirakolika ona bila. Leo je bio mlai i lakši, vjerojatno je imao i više snage. ak i da nije dobarmaevalac, to su mu bile velike prednosti, a Michael se nije namjeravao boriti protiv onoga

tko je u povoljnijem položaju.Odložio je ašu, ustao se i krenuo prema kutiji. Otvorio ju je i izvadio dva rapira.Smrtonosne oštrice urezanog kaljenog elika, drška od istoga srebra. Bez dragulja i gravurada mu dobro sjednu u ruci. Samo gladak, hladan metal. Odvagnuo ih je u ruci, isprobao imsavitljivost, zamahnuo svakim od njih, dodirnuo im opake vrhove jagodicom palca.

Vino koje je popio nije utjecalo na brzinu i gra-cioznost njegovih pokreta pa sezadovoljno nasmiješio. Kao optuženik imao je tu prednost da odabere poznato mu oružje. Leonije nikad u ruci držao ove rapire. Morao bi se naviknuti na njihovu težinu, na osjeaj njihovadrška u ruci. No ni ta mu prednost nije bila dovoljna.

Nakon pet minuta vježbe, Michael je pažljivo položio jedan rapir na stol. Drugi jenaslonio na zid. Sagnuo se nad kožnom škrinjom i otvorio je.

Kad se uspravio, u ruci je držao malu boicu. Odložio ju je i opet se sagnuo nadškrinju te izvadio par rukavica od jaree kože. Navukao ih je, savijajui prste da mu što bolje



GIGA

190

»Doi, idemo.« Mathilde joj je prebacila plašt oko ramena. »Trebat e ti ovo. Jutarnji je zrak hladan.«

Gradski je trg vrvio mještanima. Izmeu njih su prolazili piljari i prodavali pite ikuhano vino da ih zaštiti od jutarnje hladnoe. Preko noi su postavljeni redovi klupa zadvorane koji su bili prisutni u punom broju, ak i najvei pospanci. Kraljevska se svita

okupila ispod baršunastog baldahina. Cordelia je navukla kapuljau preko glave pa su ona iMathilde centimetar po centimetar kr ile sebi put kroz mnoštvo do prednjih redova, odmahiza prvog reda dvorana.

Michael je mirno stajao na trgu. Kraj njega su dvojica stražara držala rapire. Nosili surukavice da se zaštite od oštro izbrušenih oštrica i smrtonosnih vrhova. Nisu znali koliko je

jedan od rapira smrtonosan dok su isprobavali jesu li jednako teški i oštri.Mnoštvo se poelo komešati i zauo se žamor. Vikont Kierston stupio je na trg. Njega

nisu pratili stražari, bio je sam. Naklonio se knezu i on mu je uzvratio pozdrav. Oba sumuškarca skinula ogrtae, prišla kraljevskom baldahinu i poklonila se kralju.

»Neka Bog upravlja rukom pravednika«, izjavio je kralj. »I neka Bog oprostigrešniku.«

Cordelia je nepomino gledala u sredinu trga. inilo joj se kao da je paralizirana. Nijemogla pomaknuti ni miši. Nije mogla treptati ni pomicati usne, jedva da je disala. Nije bilasvjesna mnoštva oko sebe, kao da je postojala u hladnom ništavilu.

Nakon formalnih pozdrava, borci su zapoeli polako. Obilazili su jedan oko drugoga po grabljama poravnatom pijesku, ogledavali se, procjenjivali. Michaelu se nije žurilo zadatiLeu prvi ubod koji e mu osigurati pobjedu. Posve uvjeren u svoj uspjeh, mogao se poigravatis protivnikom i zabavljati mnoštvo.

Sunce se poput goleme crvene lopte poelo pomaljati na horizontu. Leo se pretvorio urasplesa-ni vrh svoga rapira. Pretvorio se u golu volju i oko usredotoeno na bljeskanje

protivnikove oštrice. Nije osjeao strah. Nije osjeao ništa. Znao je da mora izmoriti protivnika. Stariji e se muškarac umoriti prije od njega, znai mora ga natjerati da stalno bude u pokretu, napadati ga, ali mu se ne smije previše približavati.

Michaelu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati što se zbiva. Mislio je da on upravljatempom borbe, no odjednom je shvatio da nema inicijativu, ve da samo odgovara na napad.Do toga je došlo neprimjetno, a sada se osjeao kao u škripcu, kao da je stiješnjen uza zid,iako im je borilište bio cijeli gradski trg. Parirao mu je, napao i zabio. No Leo je odskoio irapir je samo ovlaš dotaknuo njegovu košulju.

Leo je disao bez poteškoa. Oi su mu blistale poput vrha njegovog rapira. Michaelmu je došao blizu, previše blizu. Leo je nasrnuo, noga mu se poskliznula i pao je na koljeno.Žamor je razbio tišinu na trgu. Michaelov je rapir zarezao rukav Leove ruke u kojoj je držaorapir. No Leo se brzo uspravio i odmaknuo brzinom zeca. Prebacio je ma u lijevu ruku, a da

Michael to nije ni zamijetio i odjednom se knez borio protiv novog protivnika - ljevakaijim potezima nije bilo lako parirati.

Leo nije bio toliko brz ni precizan lijevom rukom kao desnom, no znao je da je ovakou prednosti, barem neko vrijeme dok se Michael ne privikne na promjenu. Mora iskoristiti tovrijeme.

Michael je navalio. Je li mu oštrica porezala kožu? Nije vidio krv, no bio je dovoljan inajsitniji rez. Sunce mu je blještalo u oi pa je trepi navalio i povukao se, pokušavajuiokrenuti svoga protivnika prema suncu. Oi su mu se zamaglile. Htio ih je obrisati rukavom,ali nije imao priliku. Tada je bio opet okrenut prema suncu pa je žmirnuo da razbistri vid. Nomaglica je ostala. Leo mu je izgledao kao razigrana spodoba, njegova se oštrica maglovito

bljeskala i tada je Michael shvatio da se bori naslijepo. Preplavio ga je strah. Odmahnuo je

glavom u pokušaju da rastjera maglu i molio se za trenutak kad e Leo posrnuti ili seokliznuti. Je li mu porezao kožu? Molim te, Boze, neka se pojavi samo kapljica krvi.



GIGA

191

Tada mu se nekim udom vid posve razbistrio. No ta bistrina i svjetlo gotovo su ga jednako zaslijepili kao i maglica. Nešto mu nije bilo u redu s oima. U nemogunosti da uini bilo što drugo, prešao je rukom preko njih.

Još uvijek nepomina kao stijena, Cordelia je osjetila kako se Mathilde malo premjestila i tiho uzdahnula.

Dok je Michael nastojao suzbiti strah i zbunjenost, Leo je navalio potpuno ispruživširuku. U posljednjem trenutku, prije nego što mu se vid opet zamaglio, Michael je uoio svoju priliku. Namjestio je rapir za froisse, napad kojim e, uz dovoljno snažan udarac, razoružatisvog protivnika. No Leo se kretao brzinom sportaša pa su im se oštrice sudarile. Michaelova

je ruka bila potpuno ispružena.Imao je samo sekundu da povrati ravnotežu i u toj je sekundi Leo u protunapadu zabio

svoju oštricu ispod Michaelove ruke skroz do rebara. Leo se polako odmaknuo spušteneoštrice.

Michaelov je ma pao na pijesak. On je pao na koljena rukom pokrivši ranu. Krv mu je istjecala kroz prste.

Na trgu je nastao muk, jedva da je tko disao. Cordelia se nije ni pomaknula. Sve se

odigralo tako brzo, da joj se užas još uvijek nakupljao, ak i kad je vidjela Michaela kako pada na koljena. Leo je stajao nad njim, vrh njegovog rapira bio je taman od krvi.

A tada, u trenutku kad se skamenjena publika napokon pokrenula, stupila je na trg i potr ala prema dvojici muškaraca.

»Nemoj!«, rekao je Leo dok je tr ala prema njemu, oiju blistavih od radosti.Izgovorio je to tiho, ali toliko zapovjedniki, da se ukopala na mjestu. Još uvijek nije sve bilogotovo. Nije ga mogla pred svima zagrliti nad tijelom umirueg muža, bez obzira koliko joj jeto u ovome trenutku bilo potrebno.

Stajala je mirno uz njih i promatrala svoga supruga koji je ostao na koljenima ižestoko pritiskao ranu rukama, kao da e time zaustaviti krvarenje i zalijeiti ranu. Oi su muneobino izgledale.

»Jesam li ti pustio krv, Leo?«, tiho je upitao. »Reci mi da jesam.«Leo je pogledao svoj rasparani rukav. Koža mu nije bila ošteena. Dok je Leo gledao

ruku, Michael je uz posljednji napor zgrabio svoj rapir i uperio ga u svog protivnika. Cordeliamu je nogom izbila ma iz ruke, pokretom koji je bio toliko brz i refleksan, da je njezina nogaizgledala samo kao zamagljena mrlja. Michael je pao postrance na svoj ma , krv je natapala

pijesak ispod njega. Njegova mu je vlastita oštrica zarežala košulju i meso ispod nje.Leo je promatrao poraženog neprijatelja s istim prezirom u oima. »Umri neasno,

kneže«, rekao je kao kletvu. Michaelove su oi zatreperile, kao da je ustuknuo pred timstrašnim prezirom. Osjetio je hladnou otrovane oštrice na koži i istjecanje krvi i oi su mu sezatvorile.

A tada se ovo smrtonosno trojstvo raspalo kad su do njih tr

i došli ljudi. Lijenici,dužnosnici i stražari okružili su umirueg ovjeka koji je sada mirno ležao na tlu.

Leo se odmaknuo ustranu, hladnoga lica i oiju tvrdih poput kamena. Cordelia jekoraknula prema njemu. Zaustavio ju je podigavši ruku i ona je ustuknula.

Leo je prešao trg i prišao kraljevskom baldahinu. Naklonio se kralju. Glas mu jeodjeknuo cijelim trgom.

»Pravda je zadovoljena, monseigneur. Molim za dopuštenje da odem s dvora.«»Odlazak vam je odobren, vikonte Kierston.« Kralj je ustao i napustio trg sa svojom

obitelji. Toaneta je preko ramena pogledala mjesto na trgu gdje je kao napušteni lik još uvijekstajala Cordelia uz tijelo svoga supruga.

Cordelia je ula Leove rijei koje su joj poput kapljica smrznute krvi doprle do

svijesti. On je formalno zatražio dopuštenje da ode iz Versaillesa. Protokol je zahtijevao danijedan kraljev gost ne smije otii iz Versaillesa bez njegovog dopuštenja. No je li napuštao i



GIGA

192

nju? Sada joj je izgledao kao potpuni stranac. Nakon onoga što je vidjela, nakon onoga što surekli jedno drugome, više nije znala što može oekivati od njega.

Prišao joj je; lice mu je odjednom izgledalo mlade, oi sjajnije, kao da su iz njihizbrisane sve sjenke. Izgledao je kao onda kad ga je prvi put vidjela. Kad je na njega bacilaruže, a on se nasmijao i pogledao je gore na prozoru. Otada je prošla cijela vjenost - vjenost

puna užasa, strasti i pomutnje. Vjenost u kojoj je odrasla u osobu koju više nije prepoznavala.A sada ga je ekala da joj prozbori rijei koje e okonati tu beskonanost i njezinu

vlastitu sreu ili oznaiti novi poetak njezinog života.Primio ju je za zglavak - onaj na kojemu je nosila narukvicu. Otkopao je zmiju i

držao je na dlanu promatrajui je kako blista na svjetlu izlazeeg sunca. Papuica optoenadijamantima je blistala; srebrna se ruža ljeskala; smaragdni je labud sjajio bogatom zelenom

bojom. Drago kamenje koje ga je sada podsjealo samo na smrt i neasnost. To nije bio nakitkoji e nositi njegova žena niti nakit koji e ih pratiti u njihovoj budunosti.

»Ovo više neeš nositi«, rekao je. Kleknuo je uz Michaelovo tijelo i otvorio mu jošuvijek toplu ruku. Stavio je narukvicu u njegov dlan i sklopio mu prste. »Neka odnese ovaj

simbol vlastite nea-snosti sa sobom u grob.«Uspravio se i primio Cordelijine hladne ruke te joj se nasmiješio. Istim onim

smiješkom kojim joj se prvi put nasmiješio.»Cordelia, doi sa mnom.«Pogledala je njegove zlatne oi s blistavim odsjajem lješnjaka koje su je ugrijale sve

do koštane srži.»Znai, ipak me voliš?«»O ti slabovjerna«, rekao je. Rukama joj je obuhvatio lice i poljubio je ispred cijelog

grada Versaillesa i oaranih dvorana koji su zaostali na trgu. Tim je javnim poljupcem stavio peat na prošlost i prigrlio budunost koja nije imala nikakvih veza s mranom osvetom idvorcem Versaillesem od šeerne pjene.



GIGA

193

Pogovor

Ribarsko naselje, Calais

Gdje li su? Christian se ogledavao po mranom štaglju uz kr mu i zavirivao u mranekutove. Zraka sunca koja je dopirala kroz otvorena vrata iza njega bila je puna estica prašinekoje su padale odozgo sa sjenika i uzdizale se s poda posutog slamom.

»Cure!«, tiho ih je zazvao. U blizini nije bilo nikoga tko bi uo neobino obraanjeskrbnika dvojici djea. »Amelia! Sylvie! Gdje ste? Veera vam je spremna!«

Stajao je na miru i osluškivao. Štakor je istr ao iz naslaganih bala slame na drugomkraju štaglja.

Amelia je stavila prst na usne, iako njezinoj sestri nije trebalo nikakvo upozorenje. Jošsu se dublje zakopale u mirisno sijeno na tavanu, šakama pritiši usta da priguše kikotanje.Ispod sebe su ule Christianove nestrpljive korake i njegovo uporno dozivanje šapatom. A

tada je Sylvie kihnula kad joj je suha travka poškakljala nos.Christian je pogledao u tavan i uz uzdah se popeo ljestvama. Zaustavio se na vrhu i promotrio niski tavan. Nisu mogle biti daleko. Dvije hrpe sijena bile su udaljene manje od pola metra od mjesta na kojemu je stajao. Ispružio je ruku i zgrabio jednu hrpu. Iz sijena je, blistavih oiju i crvenih obraza, izronila Amelia, smijui se nestašno.

Prebacio ju je preko ramena i rukom posegnuo u drugu hrpu. Sylvie se pojavila naslian nain, blistavih oiju i govorei kroz nos: »Ne bi nas našao da ja nisam kihnula«,veselo je rekla. Nije se protivila kad ju je otpremio niz ljestve i nosei Ameliju na ramenukrenuo za njom.

»Ne znam zbog ega si to inila«, rekla je Amelia visei naglavake s Christianovogramena.

»Pa nisam to uinila namjerno, budalice!«Christian je osovio Ameliju na noge i pokušao izgledati strogo. »Madame Bouchervam je spremila veeru«, grdio ih je. »Veoma je nepristojno pustiti je da vas eka, a da nespominjem koliko ste mene rasrdile što sam vas morao posvuda tražiti.« Pregledao ih je

pogledom koji je sliio oaju. Nisu imale kape, iz kose su im virili komadii sijena, a lica suim bila zaprljana blatom.

Njihova mu je kosa trovala život. Cordelia mu je pokazala kako da je vrsto zavežetako da se pramenovi mogu sakriti pod kapu, što je bio veoma važan dio prerušavanja, ali sunjegovi dugi i osjetljivi prsti glazbenika postajali vrlo nespretni kad su se bavili mekanim,svilenkastim zlatnim pramenovima.

»Gdje su vam kape?«

Amelia je dodirnula glavu. »Nema je«, bespotrebno je odvratila.»Ni moje«, potvrdila je njezina sestra kimnuvši glavom.»Gdje su nestale?«, upitao je Christian.»Mora da smo ih izgubile u sijenu«, odvažila se Amelia.Christian je bacio pogled na ljestve. Morat e se opet popeti gore i potražiti, jer se

djeca bez njih oito ne mogu pojaviti u kr mi. A što da uini s blizankama dok on bude natavanu? im im okrene lea, one e opet nestati.

Osjeao se kao skelar u staroj zagonetki koji je preko rijeke morao prevesti mrkvu,zeca i vuka, ali samo tako da u amac uzme jedno od troje.

»Amelia, idi i pogledaj«, rekao je i pokazao na Sylvie. Odustao je od pokušaja da pogodi koja je koja. Bio je uvjeren da su svako toliko pred njim zamjenjivale identitet. Sada

ih je bez straha zvao njihovim imenima, ali ne i u javnosti kad ih je obje nazivao Nicolasom.To je savršeno poslužilo svrsi, a djevojice nisu nimalo marile.



GIGA

194

Sylvie se uspentrala uz ljestve dok je on stajao na njihovom dnu držei ruku druge blizanke. »Našla sam ih!«, zauo se trijumfalni povik. Dijete je od uzbuenja propustilo jednu preku i strmoglavilo se u njegovo naru je, još uvijek trijumfalno držei u rukama dvije kapeod ešljane vune.

»Budite na miru.« Borio se s njihovim neurednim pramenovima sve dok nije uspio

navui kape na njihove male glave. Ovako u žukastim hlaama i jaknama od ešljane vune, s prljavim licima i avim rukama, bile su uvjerljiv par derana.Istjerao ih je iz štaglja u dvorište upravo u trenutku kad je dvoje jahaa ulazilo kroz

kapiju ispred koije.»To je monsiuer Leo...«»I Cordelia«, povikala je Sylvie i pridružila se sestri u sveopem oduševljenom

vrištanju.Christian je ispustio dubok uzdah olakšanja, ramena su mu se uspravila kao da je s

njega podignuto veliko breme odgovornosti.Cordelia je skoila s konja trenutak nakon Lea koji se sagnuo i podigao dva mala tijela

koja su mu poletjela u naru je. Zapanjio ga je i oduševio njihov nesputani doek. Ukoeno,

formalno i suzdržano ponašanje djevojica, koje su bile pod velikom stegom, potpuno je promijenila njihova nova odjea.

Brzo su se okrenule prema Cordeliji, brbljajui joj o uzbudljivim dogaajima na putovanju, predivnim ljudima koje su upoznale, amcima u luci nasuprot njihovoj kr mi.

»Bože pomozi, kakvih li brbljavica!«, izjavila je Mathilde oprezno izlazei iz koije idržei se za ruku ljubaznog konjušara.

»To je Mathilde!«, jednoglasno su povikale djevojice. »Zar svi idemo u Englesku?«»Ne«, rekao je Christian malo prebrzo i previše gorljivo.»Siroti moj«, rekla je Cordelia, odmah ga shvativši. »Izgledaš iscrpljeno. Jesu li bile

zloeste?«Christian se nasmijao uzvraajui joj topao zagrljaj. Djeca su ga tjeskobno promatrala.

»Ne, naravno da nisu. No bojim se da ja nisam stvoren za uvanje djece. Mnogo jekompliciranije nego što sam mislio.«

»Nije nam znao urediti kosu kako treba«, izjavila je Amelia.»Ali pria jako dobre prie pred spavanje«, uviavno je dodala njezina sestra.»Mnogo bolje od madame De Nevry. Ona nam ita samo Bibliju.«»Da, i sve samo o Jobu. A to je tako tužno. Ma koliko netko bio dobar, ipak mu se

stalno dogaaju loše stvari. Misliš li da je to pošteno?« Dva para Elvirinih oiju okrenula suse prema Leu.

»Vjerojatno nije«, rekao je smiješei se. »Christiane, uvijek u biti vaš dužnik.«»Gluposti«, rekao je mladi i malo porumenio. Pogledao je Lea u oi preko

Cordelijine glave i na njegov je tjeskobni nijemi upit Leo samo odluno kimnuo. Gotovo je. »Moram se vratiti u Pariz«, rekao je Christian.

»Ne ideš s nama u Englesku?« Cordelia ga je pogledala zaštitivši oi od posljednjihsunevih zraka zalazeeg sunca. »Ah, naravno da ne. Tamo te eka Clothilde. I tvoj

pokrovitelj. Naravno da se moraš vratiti.«»Dolazi li i naš otac u Englesku?«

Nastala je tišina na ovo Amelijino pitanje, a zatim je Leo kleknuo do njih i primio ihza ruke. »Vaš je otac imao nesreu«, tiho je rekao.

»Je li mrtav?«, iskreno je pitanje došlo od Sylvie.»Kao naša majka?«»Da.« Povukao ih je zagrljaj i one su neko vrijeme ostale privijene uz njegove grudi

sišui palac dok ne probave nove informacije. Nakon toga je Sylvie rekla: »Ali ti i Cordelia dolazite?«



GIGA

195

»Da. Sada emo svi mi biti obitelj.« Cordelia se isto spustila na koljena kraj Lea ismiješila se ozbiljnim malim licima. »Vas dvije, Leo, ja i Mathilde .«

»Ne i madame De Nevry?«»Ne. Ona se vratila u Pariz.«

Nastupio je još jedan trenutak tišine, a potom su djevojice odjednom iskoile iz

Leovog zagrljaja, uhvatile se za ruke i poele vrtjeti ukrug.Cordelia se uspravila i zadovoljno ih promatrala. »Ne kanim blatiti ime tvoje sestre,Leo, ali misliš li zaista da su one Michaelova djeca?«

Leo je dobro razmislio promatrajui djevojice koje su se vrtjele ukrug. »Vjerojatnonisu«, napokon je izustio.

»Dakle, sve bi ovo uzbuenje moglo završiti suzama pred spavanje«, izjavila jeMathilde i pohitala prema djevojicama. »Hajde, doite sad. Treba vam veera.«

»Oh, ve im je spremljena i dugo ih vremena eka u salonu«, rekao je Christianodjednom se sjetivši. »Madame Boucher e se zabrinuti što je s njima.«

»Idemo je umiriti«, rekla je Mathilde i potjerala djecu pred sobom prema kr mi.Christian, Leo i Cordelia stajali su na ružiastom odsjaju zalazeeg sunca i smiješili

se. »Doi eš nas posjetiti?«, upitala je Christiana primivši ga za ruku.esto.« vrsto joj je stisnuo ruku. »I dopisivat emo se.«»Da, naravno. A ti eš se oženiti Clothildom?«»Da«, odluno je rekao i oboje su se nasmijali.»Budi sretan.« Podigla se na prste i poljubila ga.»Ja sam siguran da eš ti biti.«»Hou.« Okrenula se Leu blistavih oiju. »Kakva bih drugaija mogla biti sada? Ne

mogu vjerovati da sam toliko sretna. Sigurna sam da to ne zaslužujem.«»Nakon onoga što si izdržala...«, zapoeo je Christian ljutito.»Gotovo je.« Ušutkala ga je stavivši mu prst na usne.Leo je došao iza nje, stavio joj ruke na ramena i privio je u zagrljaj. »Zbogom,

Christiane. I zapamtite da vam dugujem veliku uslugu... možete je zatražiti kad god poželite.«Ispružio mu je ruku i Christian ju je žestoko protresao. Tada se sramežljivo nasmiješio i vratiou kr mu.

»Zaista je sve gotovo«, šapnula je Cordelia gotovo za sebe i ovila svoje ruke okoLeovih.

»Ljubavi moja, tek zapoinje.« Poljubio ju je u uho, a ona je zadrhtala, okrenula se unjegovom naru ju, zagrlila ga oko vrata i ponudila mu svoje usne.

Mathilde je stajala na prozoru salona; žamor za stolom dok su djeca veerala uo sekao tiho zujanje iza nje. Ona se smireno i zadovoljno zagledala u dvorište kr me. Cordelianee potratiti svoj život na neuzvraenu ljubav kao njezina majka. Sve je upravo onako kako i

treba biti.



GIGA

SREBRNA RU A

Sljedei ljubavni roman koji oduzima dah autorice Jane Feather

Druga knjiga iz njezine nove trilogije Narukvica s privjescima govori o dvjemavelikaškim obiteljima, o posljedicama preljubnike strasti i zavadi koja prijeti novim

prolijevanje krvi... ili povezivanjem dvaju srca unato svim razlikama.Ariel je zastala na vrhu kamenog stubišta. Velika je dvorana ispod nje bila dupkom

puna gostiju od kojih su neki jeli kasni doruak na dugim stolovima postavljenima uz vatru,dok su drugi ispijali velike koliine vina od slugu koji su kružili naokolo. U dvorcu je bilosmješteno najmanje dvije stotine gostiju, dok su mladi neženje, na svoje veliko zadovoljstvo,

bili smješteni u spavaonicama u starim vojarnama.Ariel je od svih ovih ljudi poznavala samo nekolicinu. Samo su bliski prijatelji njezine

brae bili gosti dvorca Ravenspeare. Njih je dobro poznavala. Blisko prijateljstvo s Oliverom

Becketom omoguilo joj je da je prihvate na njihovim okupljanjima, osim onih veeri kad bimuškarci otišli u lov na žene i tada bi joj bio zabranjen ulaz u Dvoranu. Nemajui nikakve volje da se spusti dolje u Dvoranu i sluša govorkanja gostiju,

okrenula se i odabrala usko stubište u masivnim kamenim zidovima. Psi su je slijedili. Ovo je bilo stubište za sluge koje je poinjalo u kuhinjama u kojima je nenaviklom oku vladao kaos.Peraice posua, potr kala i znojni livrirani lakaji užurbano su hodali kroz niz spojenih

prostorija; veliki su kameni svodovi bili pocrnjeli od dima iz masivnih pei u kojima su se naražnjevima, što su ih okretali pomoni sluge, pekli odojci, cijele ovce i cijeli govei

bubrežnjaci.Ariel je krenula kroz užurbano mnoštvo koje je bilo previše zauzeto da bi obra alo

pažnju na nju, na uzrok cijelog ovog meteža, sve dok Romul, podigavši glavu iznad stola, nije

uoio sonu svinjsku pitu koja se hladila i kojoj nije mogao odoljeti. Otvorio je svoju velikunjušku, jezikom prešao po oribanim borovim daskama i cijelu pitu ugurao u usta.»Prokleti lopove!«, povikala je žena omotana u nekoliko slojeva pregae posute

brašnom. Romul je pojurio prema vratima još uvijek držei pitu u ustima, a žena je mašuivaljkom za tijesto tr ala za njim.

»Oh, tako mi je žao, Gertrude.« Ariel je istr ala u kuhinjsko dvorište. Kuharica jezadihano stala, dah joj se poput dima uzdizao u hladan zrak. Romulu nije bilo ni traga, a iRem je potr ao za njim. »On, zapravo, nije lopov.«

»Sva su pseta lopovi, gospojo«, izjavila je Gertrude. »To im je u prirodi ako se batinama ne istjera iz nji'. Nji'ova gospo'stva lordovi to znaju.«

»Da«, rekla je Ariel. Njezina su braa imala veoma jednostavne metode u dresuri

životinja. »Nee se više ponoviti, obeavam.«Kuharica ju je sumnjiavo promatrala i potom zgužvala lice u osmijeh. »Pa, nije

važno. Šta je to tu i tamo kak'a svinjska pita? Napokon, ipak je vjenanje.« Okrenula se i pohitala u kuhinju.

Da, vjen anje da je tu mladoženja, pomislila je Ariel hodajui prema konjušnicama. Nemogue da se grof od Hawkesmooora nee pojaviti na vlastitome vjenanju. Takva euvreda uzrokovati novi krug krvne osvete.

No možda mu je to i bila namjera. Primorao je svoje neprijatelje da pristanu na preziravrijedno povezivanje, a sada e stajati sa strane i smijati se njihovom javnom poniženju.udno je bilo što se ona osobno nije osjeala ni najmanje uvrijeenom. Vjerojatno je bilomanje zastrašujue biti ostavljen pred oltarom nego morati biti mamac svoje brae.

Njezin je konjušar sjedio na okrenutoj bavi za kišnicu i istio konjsku opremu kad jeona ušla u dvorište. »Osedlajte riu kobilu, Edgare. Idem pustiti sokola.«



GIGA

197

»U redu, gospojo.« ustao se. »Odma' idem.«Ariel je kimnula. Kad su njezina braa bila u dvorcu, bilo je mudro slušati Ranulfova

pravila. Ušla je u nastambu za ptice koja se nalazila uz konjušnice. Bila je mrana, zrak je unjoj bio zasien mirisom krvi malih ptica i trpkog mirisa pti jeg izmeta. Sokoli su se

premještali na svojim prekama, oi su im se sjajile u tami.

Otišla je do tree preke i nježno dodirnula sokolovo perje. Okrenuo je svoje oštro ineljubazno oko prema njoj; okrutni mu se kljun našao blizu njezinog prsta. »Zloko jedan«,rekla je eškajui ga po vratu i ne želei maknuti prst.

»Pustit ete letjeti arobnjaka ovog jutra, gospojo?« Sokolar se pojavio iz tame,krei se brzo i tiho kao i njegove ptice. Držao je kukuljicu i svilenu vrpcu.

»Samo uz rijeku.« Uzela je debelu željeznu sokolarsku rukavicu s police na zidu inavukla je na desnu ruku. Sokolar je navukao sokolu kukuljicu i zavezao mu svilenu vrpcu zanogu, a potom ga odvezao od preke.

Ariel ga je primila na rukavicu i privrstila vrpcu. »Neu se zadržati više od jednogsata.« Izašla je u dvorište gdje je Edgar stajao uz riu kobilu i svoga konja. Pokraj konja suveoma zadovoljnog izgleda i obješenih jezika sjedili vu jaci.

»Trebala bih vas zakljuati u konjušnicu preostali dio dana«, ukorila ih je, ali ne odve uvjerljivo. Previše je vremena prošlo od nedjela da bi ih sada kažnjavala. Edgar joj je

pomogao da se popne u sedlo. Sokol je sjedio na njenom zglavku, držei glavu nakrivljenu na jednu stranu dok mu je vjetar mreškao perje.

Prošli su kroz kapiju dvorca i preko pokretnog mosta. Zrak je bio hladan, ali ist,sunce je sijalo na nebu bez oblaka, cesta je vijugala preko tresetišta prema udaljenim šiljatimtornjevima Cambridgea.

Ariel je rukom zasjenila oi dok je promatrala cestu. Vidjela je samo teretna kola. Nitraga zakašnjelom mladoženji. Nagnala je konja u galop dolje prema obali rijeke gdje jezategnula uzde, skinula sokolu kukuljicu i visoko ga podigla na ruci da pogleda okolinu.Vrana je graknula iz šiblja udaljenog nekoliko stotina metara. iopa se obrušavala nisko nadrijekom u potrazi za hranom. Sokol je zadrhtao. Ariel je otpustila vrpcu, zabacila ruku ivještim pokretom odbacila sokola visoko u zrak.

* * *

Grof od Hawkesmoora je zategnuo uzde, pogledao u sunce i procijenio da bi moglo biti blizu jedanaest sati. Na horizontu se ocrtavao golemi dvorac Ravenspeare, udaljen ne višeod pola sata jahanja. Iza njega se uzdizao visoki toranj katedrale Ely.

»Ne moraš žuriti, Simone«, rekao je jedan iz njegovog društva. Desetorica sumuškaraca bila vojni kadar pod zapovjedništvom grofa od Hawkesmoora.

»Hou da moj dolazak bude u pravi

as, Jack«, rekao mu je Simon. »Ne želim prihvatiti gostoprimstvo Ravenspearea prije nego što moram.« Nije se htio pridružiti

svadbenom slavlju ni trenutak prije nego što bude morao stati pred oltar s Ariel Ravenspeare.Kad se vjenaju, ostat e do kraja svadbenog slavlja. To e se tumaiti kao pristojnost, no one ostati zbog drugih osobnih razloga. Dok bude gost u Ravenspeareu imat e pristup zajed-nici koja živi pod Ravenspeareovom vlašu. Negdje e nai informaciju koju je tražio. Moždaak i ženu koju je tražio.

No najprije ono najvažnije. Potjerao je svoga konja naprijed prema uzvišenomgrebenu sa smrznutim blatom. Nije znao kako izgleda djevojka koja e mu za sat vremena

postati žena. Nikoga nije pitao da mu je opiše i nitko to nije ni uinio. Nije bilo važno ni je lizrikava, grbava, šepava ni napola luda. Oženit e je i ostati joj vjeran. Zato jer se krvna osveta

mora ve jednom prekinuti. Ako Bog da, napravit e joj jedno ili dva djeteta i uiniti ono štose mora. Otkako je odrastao, vidio je previše nepotrebnih smrti na bojnome polju. Previše je



GIGA

198

obitelji oplakivalo svoje mrtve. Previše je mladia osakaeno. I ako se on vjena s nekom dru-gom i jednom bude imao djecu, njegove e nasljednike ipak dodirnuti zavada, ma koliko se ontrudio da je sprijei. ut e za nju od slugu ili roaka i tako e neizbježno njezin teret prijei ina drugu generaciju. Osim ako on to ne zaustavi.

Pogledao je u blijedoplavo nebo i ugledao sokola kako lebdi. Zviždovka je uzletjela iz

trske na rijenoj obali i zatim se, kao da je uznemirena opasnošu koja je lebdjela u zraku,mahnito spustila i letjela na jednu pa na drugu stranu da izbjegne ubojicu koji se bez žurbespuštao prema njoj. Simon je zasjenio oi i škiljei pogledao gore.

»To je sokol lovac«, rekao je Jack. »Nije obini divlji sokol. ini se da je u lovu.«Bio je to najljepši ubojiti stroj. Kao da je zadirkivao oajnu zviždovku lebdei iznad

nje svojim velianstveno raširenim krilima, da bi se potom, gotovo bez žurbe, obrušio na nju.Zviždovka je poletjela u zrak, ali nije mogla održati visinu. Poletjela je dolje, prema šiblju narijenoj obali. Sokol je po-nirao snagom i preciznošu olovnog metka, zakrivljeni mu je kljunobasjala slabašna suneva zraka. Sepao je zviždovku u zraku svojim opakim pandžama pa sumuškarci na cesti opet poeli disati.

»Netko ga pušta da leti uz rijeku.« Jack je svojim biem pokazao na dvije figure koje

su sjedile na konjima.Simon je impulzivno natjerao svoga konja u galop i okrenuo ga od grebena. Ostali su

ga u galopu slijedili dolje prema rijenoj obali.Ariel je promatrala arobnjaka. Tek je nedavno uvježban, pa je još uvijek znao

umaknuti sa svojim plijenom. No jutros se ve više puta vratio na njezin zglavak, ali jeosjetila da je postao nestrpljiv dok joj je donosio plijen. Ona je toliko napeto ekala da se vratis plijenom iz ovog posljednjeg jutarnjeg leta, da je opazila konjanike tek kad su skoro stigli donje. Mekana je zemlja prigušila konjski topot.

Prva joj je reakcija bila srdžba. Zar nisu ti, tko god bili, znali da joj je za sokola bila potrebna potpuna usredotoenost? No ini se da ipak jesu. Zategnuli su uzde na vrhu maloghumka, dovoljno udaljenog da ne ometaju sokola.

arobnjak je ostao u zraku, okrei se i lebde-i zajedno sa svojim plijenom. U jednom je trenutku Ariel pomislila da se uputio u šiblje gdje bi mogao u miru razderatizviždovku. Skupina konjanika stajala je posve mirno na humku. Tada se sokol izvio i polakomašui krilima krenuo prema rukavici na njezinoj ruci koju je podigla u zrak.

Sletio je na nju, nakostriješio perje i poslušno predao plijen u Arielinu ruku. Ona jespustila ptiicu u torbu na sedlu i privrstila sokolovu vrpcu.

»Bravo.« Jedan se konjanik odvojio od skupine i spuštao dolje prema njoj. Psi sunaulili uši, ali ih je konjanik jedva i pogledao. »U jednom sam trenutku pomislio da e

pobjei.«Arielina je prva pomisao bila da još nikad nije vidjela nekog tako ružnog poput ovoga

diva koji je jahao na golemom šarcu nezgrapnog oblika i neporecive snage. Bio je gologlav,tamna mu je kosa bila odrezana sve do glave. inilo joj se kao da nijedna crta njegova licanije bila u skladu s drugom. Nos mu je bio nepravilna izboina koju je još više isticao

plaviast ožiljak na obrazu. Vilica mu je bila isturena, usta pomalo naherena u osmijehu koji je otkrivao krive i snažne zube. Debele tamne obrve spajale su se iznad duboko usaenih iširoko razmaknutih plavih oiju.

Uoila je tamnu jahau odoru i kratku kosu puritanca. Naglo se okrenula, mahnulaEdgaru, pucnula prstima psima i galopom krenula niz rijenu obalu s privezanim sokolom nazglavku.

Simon se namrštio. Neobino stvorenje loših manira, ali zato predivan prizor u tojgrimiznoj jahaoj odori. »Doi, predugo smo se zadržali.« Primio je uzde i vratio se na cestu.

Ostali su ga slijedili.Kad su stigli do nasipa, zauli su zvuk roga s dvorske stražarnice. »Netko nas



GIGA

199

promatra«, rekao je Simon uz ironian osmijeh. »Možda u se bojali da neemo doi.«Dvadeset minuta kasnije, prešli su pokretni most i ušli u dvorac Ravenspeare.Vrata Velike dvorane okovana željezom bila su širom otvorena i kad je mladoženja sa

svojim društvom ušao u unutrašnje dvorište, grof od Ravenspearea je okružen svojom braomizašao iz dvorca. Sva su trojica bila odjevena u plave i srebrne boje Ravenspeareove vojske i

nosila napudra-ne perike bujnih uvojaka. Slinost je meu njima bila zapanjujua: sive oi boje ugljena, etvrtaste crte lica i pomalo podrugljiva usta.Meutim, Simonovu je pažnju privukla figura koja je stajala na sredini dvorišta uz

riu kobilu. Djevojka s rijene obale. Sudei po zadihanosti kobile, izgleda da je brzo jahalasamo da stigne prije njega. Njoj oito nije bilo teško pogoditi njegov identitet. Do njezinih sunogu stajala dva golema vu jaka, na željeznoj je rukavici sjedio sokol s kukuljicom. ArielRavenspeare. Ova nije bila grbava, zrikava ni luda.

Skinula je kapu i stavila je pod ruku. Kosa boje tekueg meda pala joj je po ramenimai uokvirila ovalno lice. Sive oi oblika badema ispod dugih crnih trepavica srele su zapanjeni

pogled grofa od Hawkesmoora, koji ju je promatrao uznemirujuim intenzitetom. Imala jemali nos, pune usne, lagano zašiljenu bradu. Nimalo nije sliila svojoj brai, a ipak je u njoj

uoio nešto što je bilo posve Ravenspeareovo. Nešto u arogantnom držanju, u nagibu brade.Predivno je graena, primijetio je gotovo odsutno. Od spuštenih ramena i uskoga

struka do oblih kukova. Odjednom mu se nije mililo sjahati i otkriti svoje nezgrapno šepanjeovoj djevojci savršene svježine i mladosti.

Prišla su mu njezina tri brata. »Želimo vam dobrodošlicu, Hawkesmoor.« Ranulf muse obratio usiljenom formalnošu, no bio je srdit, oi su mu bile mrane, podrhtavao mu jemiši na licu i usta su mu bila toliko stisnuta da su se jedva vidjela.

Simon je sjahao i ispružio ruku. Protresla su mu je sva trojica brae, ali uz zamjetnooklijevanje. Simon je pogledao u grimiz odjevenu djevojku koja je mirno stajala uz svogakonja, pse i sokola. Nije se ni pomaknula. Simon je ispružio ruku na sedlo i skinuo srebromoptoeni štap. Pitao se kad e Ranulf pozvati sestru.

»Želimo vam dobrodošlicu u Ravenspeare, gospodo«, izjavio je Ranulf grubim glasomkoji je odjeknuo u tišini. Krenuo je prema ostalima koji su stigli sa Simonom da ih pozdravi.ekivao je lordove i gospe, prijatelje i Hawkesmoorovu rodbinu. Umjesto njih, ovaj jeovjek došao s trupom ratnika. Ranulf ih je sve poznavao, bili su to lordovi koji su se borili naeuropskim bojnim poljima uz bok vojvode od Marlborougha. Bili su naoružani samouobiajenim gospodskim maevima, ali je Ranulfu bilo jasno kao dan da je grofa odHawkesmoora pratila zaštitna jedinica. Ili možda napadaka.

No nije ovo bilo jedino što ga je rasrdilo. Veina je srdžbe bila usmjerena k njegovojsestri koja nije doekala svog mladoženju u svadbenoj haljini okružena svojim slugama, ve

je s drskim nehajem stajala tamo uz svoje pse i s prokletim sokolom na zglavku, kao da

ekuje dae se vjen

ati u lovu jašu

i na konju.»A ledi?«, upitao je Simon još uvijek gledajui djevojku.

»Moja sestra«, grubo je odvratio Ranulf. »Vaša nevjesta, Hawkesmoor, iako vas se nesmije kriviti što ne znate. Doi ovamo, Ariel!«, zapovjedio joj je tonom koji bi višeodgovarao pozivanju psa.

U Simonovim se oima naas pojavio prezir, a potom je, prije nego što je Ariel stigla poslušati Ranulfovu zapovijed, krenuo prema njoj, pokušavajui se ne oslanjati previše nasvoj štap i sakriti da malo vue ranjenu nogu. Ona je ostala na svome mjestu i promatrala gazagonetnim pogledom.

»Gospo.« Naklonio se kad je stigao do nje. »Vjerujem da ste bili u prednosti dolje narijeci.«

Kad se nasmiješio, nije bio toliko ružan, pomislila je Ariel. U oima mu je bio odsutanizraz, kao da je mnoge godine proveo promatrajui horizont, ali su sadržavale i traak veselja.



GIGA

200

Pitala se je li šepanje trajno ili samo posljedica nedavnog ranjavanja. Doduše, ožiljak na licue mu zauvijek ostati. Možda e malo izblijedjeti, ali e ga odnijeti sa sobom u grob. No,njegov fiziki izgled ionako nije nimalo važan, podsjetila se. Ako su njezina braa bila u

pravu, on joj nikada nee biti muž po iemu drugome osim po imenu. On je mrskiHawkesmoor i nee upoznati tijelo Ravenspeareove. On je nimalo nije zanimao. Mogao je biti

bilo tko, muškarac koji nije stvaran više od duha i koji e kratko vrijeme boraviti u njezinomživotu.»Ne znam ni za jednog drugog puritanca koji bi mogao biti na cesti za Ravnespeare«,

rekla je hladno se naklonivši te ironino nastavila: »Drago mi je što smo se upoznali, lordeHawkesmoor. A sad me ispriajte, moram se pripremiti za vjenanje.« Nakon toga je zajednosa psima otišla kroz nadsvo-eni prolaz koji je vodio u dvorište pred konjušnicama i pti jimnastambama.

Simon se zamišljeno okrenuo svojim domainima i opreznim prijateljima. »Oprostitemi, no ledi Ariel ne izgleda nimalo oduševljena ovim vjenanjem.«

Ranulf je zasiktao kroz zube. Ariel ga je primorala da se ispriava prokletomHawkesmooru. »Moja je sestra svojeglava, Hawkesmoor. No uvjeravam vas da se želi

vjenati.«»Ariel je pomalo nekonvencionalna, lorde Hawkesmoor.« Bio je to Roland. Glas mu

je bio diplomatski; neiskren mu je osmijeh iskrivio tanke usne. »Ona se najviše zanima zakonje, a kao što ste mogli vidjeti, bavi se sportom. Njezin je život u ovoj movari pomaloosamljen i nije navikla na društvo. No ja vas uvjeravam da vam nee uzrokovati probleme.Veoma e se lako prilagoditi vašemu imanju i nee vam dodijavati posjetima dvorcu ni iimslinim.«

Govorio je o svojoj sestri kao da je neka istokrvna životinja koja e bez stvaranja problema prihvatiti svoje novo stanište ako se s njom ispravno postupa. Simon se nije mogaosjetiti što bi mu odvratio, pa je samo nakrivio glavu i pošao za svojim domainima u dvorac.Iz svoga kratkog susreta s ledi Ariel nije stekao dojam da je prilagodljiva osoba.

»Mislim da biste željeli promijeniti odjeu.« Ranulf je pucnuo prstima lakaju. »Pokažilordu Hawkesmooru i njegovim pratiteljima njihove odaje.« Pogledao je svoje goste. »Još je

petnaest minuta do podna.«»Pet je minuta sve što mi treba«, rekao je Simon uz ljubazan osmijeh. Krenuo je za

lakajem i ostavio zapanjenog Ranulfa koji nije mogao zamisliti kako se ovjek može za petminuta presvui u isto rublje i odjeu i staviti formalnu periku.

Zvono u kapelici je poelo zvoniti kad je sat pokazivao podne. Dvije stotine svadbenihuzvanika prešlo je dvorište do kamene kapelice. Najneobinije je na ovome vjenanju bilo tošto se nitko od njih nije izgubio. Mladoženja je održao rije i za pet se minuta vratio u Velikudvoranu u tamnom odijelu bez ikakvih ukrasa, osim što mu je kravata bila obrubljena ipkom.

Njegov je izgled bio u velikom kontrastu s nakienom ceremonijalnom odje

om bra

eRavenspeare i njihovih gostiju: muškaraca u bogatoj svili i baršunu i ženama koje su izgledale

kao egzotine ptice. Njegova je podrezana kosa gotovo sablažnjivo izgledala meu mnoštvom bujnih, sivo napudranih perika kad je stao pred oltar. Njegovi su prijatelji, jednako ednoodjeveni, stali u polukrug na jednoj strani. Ništa nije moglo prikriti njihovo vojniko držanjei, ma koliko se trudili da drže ruke podalje od držaka maeva, taj je njihov napor bio gotovoopipljiv u mranoj kamenoj kapeli.

* * *

Ariel je slušala zvonjavu zvona dok ju je gomila sluškinja oblaila za vjenanje.

Osjeala se praznom. Kao da joj je zdenac s osjeajima presušio. Sudjelovala je u ovoj šaradikao marioneta jer su njezina braa povlaila konce. Jedan je Hawkesmoor zaveo njezinu



GIGA

201

majku i uzrokovao njezinu smrt. Ariel je to znala od ranoga djetinjstva, kljukali su je time,kao i obiteljskom mržnjom, kap po kap, sve dok nije potekla njezinim žilama. A sad e se zanekoliko minuta vjenati sa sinom ovjeka koji je uzrokovao majinu smrt. Za sina neasne isramotne obitelji.

Vjenat e se ali nee biti udana. Bit e mu žena, ali mu nee biti supruga. Žena ne

može biti supruga ako ne spava sa svojim mužem.»Sjedite mirno, gospo. Ne mogu vam urediti kosu kad se tako vrpoljite.«»Oprosti, Mary.« Sjedila je mirno dok joj je starija sluškinja privršivala biserima

opšivene baršunaste vrpce oko glave. Kosa joj je ispod vrpci bila raspuštena. Uvojke joj jevruim željezom napravila djevojka ružiastih obraza, držei uvuene usne i škiljei, što jegovorilo o njezinoj usredotoenosti.

»Zvona su stala, gospo.«Ariel je ustala. Na trenutak je zatvorila oi, potom ih otvorila. Mirno je promatrala

svoj odraz u staklu, odluila da joj se svia to što vidi, iako je sve ovo bila velika sprdnja.»Doite, gospo.« Marie ju je požurivala prema vratima. »Njegovo e vas gospodstvo

ekati u predvorju.«

Ariel je napravila grimasu. »Bolje da zadržite pse ovdje jer e me u protivnom slijeditisve do oltara.«

Srdito psee lajanje pratilo ju je niz stubište gdje je stajao Ranulf i ekao je smrknutoglica i grubog pogleda.

»Ne znam što izvodiš, sestro. Ali ako misliš da eš mi pokvariti planove, boljerazmisli još jednom. Napravi samo jedan krivi korak i kunem ti se da eš ispaštati do krajaživota.«

»Pa ovdje sam, nisam li?«, rekla je. »Odjevena za žrtvovanje. Djevianski ista,dražesno nedužna. Nisam li, Ranulfe?«

»Ti si drska!«, gnjevno je rekao i primio joj ruku u željezni stisak.Prešao je s njom dvorište i ušao u kapelicu. Njegovi su se prsti duboko i bolno zabili u

njezinu ruku. Kad su orgulje zasvirale i ljudi se okrenuli zadivljeno promatrajui prelijepunevjestu, njegovi su se prsti još dublje urezali, kao da se boji da bi se mogla nenadanoosloboditi i pobjei.

Simon Hawkesmoor je promatrao približavanje svoje nevjeste u pratnji njezinoga brata. Zamijetio je kako Ranulf drži svoju ruku na sestrinoj i uoio snagu njegovog stiska tegotovo opaku odlunost u njegovim oima. Djevojka je pak bila posve bijelog lica, usne su joj

bile napete. Simonu je bilo oito da ne prilazi oltaru svojevoljno. No to nije ni on sam, pomislio je žalosno trgnuvši usnama i odluno se okrenuvši prema oltaru. Svoje je osobnesklonosti morao podrediti dobrobiti zajednice. Djevojka mu se napokon približila. Bila jemlada, na njemu e biti da iskoristi svu svoju zrelost i iskustvo kako bi što bolje prihvatila

svoj novi život.Ranulf nije ispuštao sestrinu ruku sve dok nije kleknula pred oltar pokraj lordaHawkesmoora. I ostao je stajati uz nju, umjesto da se povue u glavni dio kapele.

Ariel je sklopila ruke na naslonu klupe i zagledala se u svoju narukvicu na zglavku.Sve je svoje misli usredotoila na njezin oblik zmije i na profinjene privjeske. Podnevno jesunce dopiralo kroz rozetu iznad oltara. Kad je lagano pomaknula zgla-vak, rubin u srediniruže zasjao je krvavocrvenim plamenom. Oarano je pomaknula zglavak tako da se crvenezrake odraze i na smaragdnom labudu. Izgledalo je predivno.

Sjaj srebra i blistanje smaragda Simon je zamijetio krajikom oka dok je mirno promatrao sveenika koji je govorio pijevnim tonom. Okrenuo je glavu prema svjetlucanju nazglavku svoje nevjeste koji je poivao na naslonu do njegovih ruku.

Narukvica koju je nosila imala je u sebi nešto neobino poznato. Namrštio se pokušavajui se sjetiti o emu se radi, ali nije mogao. Osjetio je samo neki nejasan nemir.



GIGA

Ariel nije bila svjesna da se ukoeno odmaknula od golemog tijela pokraj sebe, ula jesamo sveenikov glas koji je dolazio iz velike udaljenosti koja nije imala nikakve veze snjom.

Odluan glas lorda Hawkesmoora prepao ju je i trgnuo iz transa. Odgovorio jezvonkim i uvjerljivim glasom. Usta su joj se osušila. Sveenik ju je pitao uzima li lorda

Hawkesmoora za svoga zakonitog muža.Pogled joj se prilijepio za grofove ruke koje su poivale na naslonu. Bile su goleme,košatih lanaka, podrezanih noktiju i žuljevitih prstiju. Zadrhtala je na pomisao da bi te rukemogle dodirnuti njezino tijelo, dirati je u voenju ljubavi. Sveenik je opet progovorio,nervozno ponovivši pitanje. U kapeli iza nje zaulo se meškoljenje i suštanje, no ona to nijeula. Razmišljala je samo o tomu da e udajom za ovoga muškarca potpisati svoju smrtnu

presudu.Ranulf je krenuo naprijed. Stavio joj je ruku na zatiljak. To se moglo protumaiti kao

gesta ohrabrivanja, no Ariel je osjetila stisak koji ju je prisilio da sagne glavu u znak pristanka. Drugo nije ni mogla uiniti. Ne sada. Ona je bila mamac u klopci. A tada joj jesinulo da bi, ako poželi, mogla spasiti Hawkesmoora od osvete svoje brae, raditi na tomu da

sprijei zatvaranje klopke. No zašto bi jedna Ravenspearica spasila jednog Hawkesmoora?ak i da to uini osuivala je sebe na prezira vrijedan brak Pogled joj je opet pao na

Jane Feather - Dijamantna papučica

Documents

Transcript of Jane Feather - Dijamantna papučica