Francisco Solano López & Hector German Oesterheld

www.fibra.hr | www.stripovi.com

b i b l i o t e k a o r k a p o s e b n a i z d a n j a * k n j i g a * 1

posebna izdanja * Knjiga 1 * Eternaut * tekst Héctor

Germán OESTERHELD * crtež Francisco Solano LÓPEZ

* izdavač Naklada Fibra d.o.o. * glavni urednik Marko

Šunjić * prijevod Irena Rašeta * lektura i redaktura

Darko Macan * dizajn Melina Mikulić, Studio grafičkih

ideja d.o.o. * tisak AKD d.o.o. * naklada 500 primjeraka

* isbn 953-7437-35-3 * copyright © Oesterheld/Lopez 2007Samo dobri stripovi.

B I B L I OT E K A ORKA

ETERNAUT- METAFORA OTPORA

m Mariano Chinelli“Mogao bih ti dati na stotine imena. I ne bih ti lagao:

sva su bila moja. No, ime koje bi ti možda bilo najrazum­ljivije bilo bi ono kojeg mi je dao svojevrsni filozof s kraja

XXI. stoljeća ... Nazvao me eternautom ... kako bi jednom jedinom riječju objasnio moj položaj putnika kroz

vrijeme, putnika kroz vječnost. Moj tužan i usamljen slučaj hodočasnika kroz stoljeća ...” m juan salvo

Ono što možda najviše iznenađuje kod Eternauta je to što se cijelo vrijeme aludira kako je priča istinita. Nakon svog neobičnog pojavljivanja (koje je savršeno opravdano

njegovim položajem vremen skog putnika), protagonist scenaristu prepričava svoju priču, koju će ovaj kasnije pretvoriti u strip i objaviti u časopisu. Priča koju Juan Salvo (eternaut) prepričava, govori o njegovoj vlastitoj nevolji – nevolji običnog čovjeka koji se sa svojom obitelji i skupinom prijatelja suočava s ekstremnom situacijom. Sve započinje jedne noći u kojoj će se njegov miran život zauvijek promijeniti. Strašna katastrofa (smrtonosan snijeg) izolira ih u njegovoj kući te ostavlja na milost i nemilost drugim preživjelima.Uz logičku pretpostavku kako je riječ o meteorološkoj katastrofi, stječe se dojam kako priča očito govori o preživljavanju, urbanoj borbi i potrazi za resursima. Međutim, kad se otkrije stvarno porijeklo katastrofe, radnja naglo mijenja smjer. Dok još uvijek padaju smrtonosne pahulje, s noćnog neba počnu padati i misteriozna svjetla: u Buenos Airesu i, možda, diljem svijeta, u tijeku je invazija izvanzemljana.

“Tvoja borba, kao i borba tvojih prijatelja i svih ljudi koji su se borili protiv invazije, nije bila uzaludna, iako ti se možda tako čini.”

PITANJE VREMENA I PROSTORA

Sve je počelo u Argentini. Časopis Hora Cero Sema­nal počeo je izlaziti 4. rujna 1957. i upravo je na njegovim stranicama prvi put objavljen Eternaut. Scenarij je pisao Héctor Germán Oesterheld, a cr-

tao ga je Francisco Solano López. Izlazio je u prosjeku na tri do pet stranica tjedno. Tako serijaliziran, godinama je oduševljavao čitatelje.

Njegov je scenarist znao reći kako je Eternaut rođen iz sljedećeg pitanja: Što će se dogoditi obitelji koja najed nom osta ne potpuno izolirana od ostatka svijeta? Originalna znan stveno-fantastična priča, s elementima svakodnev-nog života i smještena u Buenos Aires, danas bi možda mo-gla izgledati jednostavnom i šturom. Međutim, u svoje je doba bez ikakve sumnje bila preteča: teme poput invazije izvanzemljana, brisanja ljudskoga roda s lica Zemlje i pu-tovanja kroz vrijeme (zahvaljujući kojem priča funkcionira u prvome licu), danas čestih i na filmu i u knjigama, tada su bile nešto potpuno novo.

Ali Oesterheld zna kombinirati elemente i situacije koje i dan danas, čak i nakon pedeset godina, pobuđuju odu -še vlje nje. Stalna neizvjesnost, akcija, jeza i avantura, oživ lja vaju fantastičnu priču koja bi se mogla odvijati i iza slje dećeg ugla. No, nije sve scenaristova zasluga. Ovaj strip ne bi bio ovako dobar da nije bilo Solana Ló-peza. Njegovi topli i minuciozni crteži, koje je napravio tijekom razdoblja eksperimentiranja, i dalje su aktualni i puni života. Uspješno interpretirajući scenarističke ideje i prikazujući ih s neuobičajenom količinom realizma i deta-lja, crteži prate čitatelja kroz tristo pedeset stranica (tj. sto sedamde set pet u našem izdanju, jer svaka stranica sadrži dvije “položene” stranice iz izvornog izdanja), u svakom trenut ku negirajući mogućnost vizualnog zamora. A kada se svemu pridodaju i crteži dijelova i zgrada Buenos Aire-sa, praktički kopiranih iz kolektivne memorije čitateljstva tog vremena, djelo Solana Lópeza bilo je, i još uvijek je, postignuće kojem je teško parirati.

Danas Eternaut predstavlja paradigmu argentinskog stri-pa. I, koliko god to čudno zvučalo, još uvijek osvaja čitatelje i fanove svih godišta i u cijelome svijetu. Postoji mnogo teorija koje bi mogle objasniti taj fenomen, na primjer nova izdanja objavljivana tijekom svih ovih godina, pa

ipak, ako bismo samo jednu od njih proglasili istinitom, bilo bi to omalovažavanje ovoga djela.

Sa svakim novim čitanjem, ovaj je strip podložan novim tumačenjima, onoliko različitim koliko je čitatelja koji ga tumače. Za neke je to upozoravajuće djelo, za druge metafora otpora. Oni koji u izvanzemaljskoj invaziji vide analogiju s diktaturom koja je vladala Argentinom sedam-desetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, smatraju ga političkim proročanstvom. Ti isti u vanzemaljskim “Ruka-ma” i njihovim žlijezdama straha, vide odraz društva koje se iz straha nije bunilo protiv diktatorske vlasti. Ako se tako razmišlja, neće biti teško prepoznati koga predstav-ljaju “ljudi-roboti” – osobe bez sposobnosti rasuđivanja, koje su uljezi iskoristili kako bi izdali slične sebi. Obični automati u službi ludosti.

Ima i onih koji u Eternautu vide suvremeni argentinski ekvivalent grčkih mitova, jer posjeduje sve dramatske i duhovne odlike, dostojne puta osobnog, društvenog i čak rasnog otkrivenja. Istina je da je riječ o jednoj zadivljujuće bezvremenskoj i univerzalnoj priči, koja se još uvijek čita, osim u Argentini, i u mnogim drugim južnoameričkim i europskim zemljama. Na kraju krajeva, svaki čovjek voli, oplakuje nestalog prijatelja ili ubija iz nužde, kad je suočen s ekstremnom situacijom.

I tako bismo mogli nastaviti nabajati još desetke teorija, sve dok ne bismo došli do one koja sve pojednostavljuje i kaže kako se jednostavno radi o iznimnom stripu.

Pa ipak, možda ne bi trebalo stati s proučavanjima i spekula cijama; kad se sve zbroji i oduzme, možda je upra-vo taj misticizam, na kojeg aludira naslov prilikom samog spo mi njanja, dio majstorske formule koju su primijenili njegovi autori.

KRIZA U BESKRAJNIM KONTINUUMIMA

Mimo postojanja drugih verzija, prethodnika i nastavaka, često se kaže da je pravi i jedini Eternaut onaj koji je prvi put bio objavljen u podlistku Hora Cero Semanal, a koji će ka-

snije postati poznat pod nazivom Prvi dio. Priča koju sam prepričao i sažeo nekoliko odlomaka ranije, ima malo zajedničkog s kontroverznim nastavkom, objavljenim u ča sopisu Scorpio između 1976. i 1977. godine, i nema apso lutno ništa zajedničkog s oduvijek osporavanim Trećim dijelom, također objavljenim u istom časopisu četiri godine kasnije. Drugi dio je izgubio puno od šarma svojeg prethodnika, ne zbog svoje eksplicitne ideološke poruke, već zbog njezine obrade. Više nema mjesta za suptilne metafore: Oesterheld više nije isti, a nije ni Juan Salvo. A što reći o Trećem dijelu? Oesterheld je već bio nestao i očito nije on taj koji ga je napisao, već je to učinio talijan-ski scenarist Alberto Ongaro. Solano López je sudjelovao vrlo kratko, na samom početku. Priča je jako labava, što je itekako vidljivo.

Sasvim je drugi slučaj s remakeom objavljenim 1969. go-dine u časopisu Gente, za kojeg je scenarij ponovo napisao Oesterheld, a nacrtao ga je Alberto Breccia. Iako je nit vodilja priče bila ista kao i kod Prvog dijela, Oesterheld je napravio određene preinake u skladu sa svojom političkom ideologijom. To očito nije bilo po volji rukovodstvu časopisa, te su se autori, suočeni s naglim otkazivanjem, požurili s krajem.

Ujedno su se tijekom vremena pojavile i samostalne epi-zode, alternativne priče ako želite. Neke uknjižene, a neke u obliku stripa. Neke su bile smatrane službenima, neke ne. To se mišljenje mijenja ovisno o tome s kim razgo-varate. No, to je dio jedne sasvim druge priče ... dio vječne priče o Eternautu.

Oduvijek me je fascinirala ideja romana Robinson Crusoe. Dobio sam ga na poklon još kao dijete i pročitao sam ga vjerojatno više od dvadeset puta. Eternaut je najprije bio moja verzija Rob-

insona. Usamljen čovjek, okružen i zarobljen ne više morem već - smrću. I nije više usamljen poput Robin sona, već je čovjek s obitelji, s prijateljima. Zbog toga partija truca, zbog toga mala obitelj koja živi u kućici u četvrti Vicente López, daleko od invazije koja nadire. Tako je trebalo biti. Ostalo ... Ostalo je naišlo samo, jednako kao što sam nailazi, rekli bis-mo, naš svakodnevni život. Objavljujući se u tjedniku, Eter­naut se gradio tjedan za tjednom; da, postojala je glavna ide-ja, no konkretna stvarnost svakog nastavka neprestano ga je mijenjala. Tako su se pojavile situacije i likovi koje nisam mogao ni zamisliti na početku. Poput “Ruke” i njegove smr-ti. Ili poput bitke na River Plati. Ili poput zavarivača Franca, koji je na kraju ispao veći heroj od ijednog lika s kojim je priča započela. Sad kad razmišljam, pada mi na pamet da je možda upravo zbog nedostatka centralnog lika Eternaut jedna od mojih priča kojih se najradije prisjećam. Istinski junak Eternauta je kolektivni junak: skupina ljudi. Na taj način on odražava, iako bez prethodne namjere, moje in-timne osjećaje: jedini junak koji vrijedi je junak “u skupini”, nikad individualni junak, nikad junak osamljenik.

m Héctor G. OesterheldPočast Oesterheldu: “Jedini junak koji vrijedi je junak u skupini.”

�

Bilo je gluho doba noći,

zamalo tri sata. U susjednim je kućama

vladao mrak: prozor moje radne sobe bio je jedini osvijetljen.

Bilo je hladno, no ponekad mi godi raditi uz otvoren prozor: promatranje zvijezda odmara ...

... i umiruje dušu, kao da slušam vrlo staru i vrlo dragu melodiju. Jedini šum koji je remetio tišinu

bilo je lagano struganje nalivpera po papiru. Odjednom ...

Odjednom škripa. Škripa stolice preko puta mene, stolice rezervirane za one koji mi

navrate na razgovor.

Koji vrag? Doista neobičan zvuk ... Zaškripalo je kao da je netko sjeo ...

Ali ...

Ovo ni spiritisti ne bi povjerov- ali ...

Međutim, čovjek uopće nije izgledao poput duha ...

Te pomalo grube ruke s izraženim venama bile su posve stvarne, sasvim

ovosvjetovne.

i odjeća koju je nosio bila je stvarna i opipljiva, iako je bila napravljena od materijala ka-

kvog nikad nisam vidio. Nije izgle-dao poput vune, svile, ni naj-lona ili ijedne druge sintetike.

Podigao sam pogled i susreo se s njegovim očima. Otvorio je kapke i letimice pogledao namještaj ...

... knjige, fotografije na zidu.

Pretpostavljam da sam na Zemlji ...

Nisam mogao ni zucnuti.

Njegov je izgled bio tako neobičan.

No, ponovo me pogledao i, ne znam ni kako ni zašto, ali iznenada sam se

ohrabrio.Nikad prije nisam vidio sličan pogled. Pogled čovjeka koji je toliko toga

vidio da je sve uspio shvatiti.

Ne moraš mi odgovoriti, već znam da sam na Zemlji. Sredina je XX. stoljeća, oko godine

1957.Ovo

posljednje je rekao

promatrajući knjige na stolu. i časopise: jedan

dnevno-politički magazin

sa slikom Hruščova na naslovnici.

Vidim da puno pišeš. Čime se baviš?

Ovaj ... Scenarist sam ... Strip scena-

rist ...

Strip scenarist ... Ovo

je doista slučajnost

... Od tolikih kuća, nabasati baš na tvoju ...

10

Hmm ... na to pitanje Nije lako odgovoriti

...

A ovaj ... Tko si ti?

Mogao bih ti dati na stotine imena i ne bih lagao:

sva su bila moja. No ime koje bi ti možda bilo najrazumlji-

vije ...

... bilo bi ono kojeg mi je dao svojevrsni filozof s kraja XXi stoljeća ... Nazvao me ETERNAUTOM ... Kako bi jednom jedinom riječju

objasnio ...

... moj položaj putnika kroz

vrijeme, putnika kroz vječnost. Moj tužan i

usamljen slučaj hodočasnika kroz

stoljeća ...

Dozvolit ćeš mi to, je li? Ne treba mi ništa osim kutka u

kojem ću malo moći doći sebi ... Umoran

sam, strašno umoran. A moram

se odmoriti kako bih mogao nastaviti s

potragom ...

Jer to je ono što oduvijek činim: tražim, tražim,

tražim ...

U dotad smirenom glasu pojavila se tjeskoba. No, moje su misli bile usmjerene

na problem preda mnom. Moja je kuća malena i nemam mjesta za goste.

Znam o čemu razmišljaš. Prije nego me odbiješ, prije no

što mi kažeš ne, dozvoli mi da ti ispričam svoju

priču. Kad je ispričam, sve će ti biti jasno, čak i ...

... ovaj moj neobičan način pojavljivanja. i siguran sam

da ćeš mi htjeti pomoći ... Poslušaj ...

Slušao sam; ostatak te ...

... noći nisam radio ništa drugo do li slušao. Kao što je i rekao, kad

je završio priču, sve je bilo jasno. Toliko jasno da sam se užasnuo. Toliko bistro da sam prema njemu osjetio golemu sućut. No, neću ništa otkrivati

unaprijed: želim vas upoznati s

Eternautovom pričom onako

kako mi ju je on ispričao!

Te noći - noći kad mi se život raspao -

bilo je hladno, puno hladnije nego ove

noći.

Toliko je hladna bila noć da je cijela kuća

bila hermetički zatvorena. imaj na umu ovaj detalj jer je o njemu -

zbog činjenice da je kuća

bila potpuno zatvorena

- sve ovisilo. Moja tri

susjeda i ja ...

... kartali smo truco. Vrlo se živo sjećam odličnih karata koje

sam dobio ...

imam trideset tri za envido i prvi igram ... Ne mogu izgubiti ... No

pustit ću neka oni prvi zovu ...

Bacio sam bezazlenu četvrticu. Bio je red na Favalliju ...

Favalli je bio profe-sor fizike. Njegove dvije podjednako

velike strasti bile su jedrilica u Olivosu i elektronika. Njome se bavio iz hobija, u kutku koji mu je bio

dodijeljen na ...

... mom tavanu kojeg smo pompozno

nazivali laboratorij. i Lucas Herbert,

bankovni službenik, također je bio lud za

elektronikom.

Samo što je Lucasa zanimala radioaktivnost:

naumio je sam samcat napraviti Geigerov

brojač prema vlastitom dizajnu. No u tom je

trenutku imao daleko hitniju, iako ne toliko važnu misiju.

i, Juane? Kakva nam je prva

ruka?

Loša, Lu-case. Zovem

dalje ...Bio je red na umirovljeniku

Polskom koji je na mom tavanu izrađivao violine.

Envido ...

Odahnuo sam: sada sam mogao iskori-stiti karte. Pravio sam se nevješt.

Envido, kažete?

Real envido!

Falta envido!

Naravno, s trideset i tri u ruci

potpuno sam ga uništio. Još se uvijek sjećam

Lucasovog pobjedonosnog uzvika. Lucas je bio moj partner u igri i taj falta envido nam je donio pobjedu u prvoj ruci.

imao sam sreće stigavši ovdje ... Osjećam da ću se nakon

toliko vremena moći malo odmoriti ...

Sjećam se također da je Favalli, kako

bi sakrio svoj bijes, pojačao radio na kojem

je do tog trenutka vrlo tiho mrmljao hrapavi glas

Louisa Armstronga.

11

Želim poslušati vijesti.

... u nastavku baš pristigla vijest

... Velika atomska eksplozija na

Pacifiku ... Suprotno najavama ...

... Sjedinjene su države nastavile s atomskim pokusima ... Baš nam

to otkriva ova nesreća: eksplozija nove vrste atomske bombe

prouzrokovala je nevjerojatnu količinu radioaktivne prašine ...

Potpomognut vjetrom, radioaktivni se oblak kreće velikom brzinom prema jugozapadu. Više detalja u našim sljedećim vijestima u 23:30 ...

Kad će završiti s tim eksplozijama?

Njihov je “hobi” malo opasniji od ovih

naših ...

Dođavola i radio! dijeliš

li, Juane?

Kad se stišao kratki ulet vanjskog

svijeta, vratili smo se svojem poslu. Vijesti nisu nimalo ublažile osjećaj

zadovoljstva kojeg sam osjećao dok

sam miješao karte. Bilo je dobro biti

okružen prijateljima tamo na tavanu, koji je za mene bio i više od mjesta gdje sam mogao slobodno uživati u glavnom od svojih hobija- izrađivanju modela

aviona.

Taj je tavan bio izravan dokaz mog uspjeha u životu. Ja,

Juan Salvo, nisam bio bogat, no moja mi je mala tvornica

transformatora omogućavala da živim lagodnim životom ...

... da uživam u jednostavnim užitcima koji su mi bili sve što trebam. Da, bio je to divan život, te ledene noći u mojoj

kućici toploj poput gnijezda ...

Bilo je divno znati da na donjem katu moja žena Elena čita u krevetu.

Bilo je također divno znati da u sobi do naše ...

... spava Martita, naša “nasljednica”. No, nisam imao puno vremena misliti na

svu tu divotu koja me okruživala ...

No? Ju-ane, jesi li zaspao?

Favalli je imao kratak fitilj i slabo

je skrivao bijes zbog netom izgub-

ljene partije.

Evo, Favo ...evo ...

Počeo sam dijeliti karte. No nisam prestao uživati u divoti trenutka koja me obuzela.

Nas četvoro ondje, na toplom tavanu, otporni na hladnoću koja je vani, u vrtu, napadala biljke.

Odvojeni od svijeta kao da se

nalazimo na otoku. Otoku

do kojeg je jedva

dopirala buka s obližnje avenije ...

Plačljivo gašenje kolektivnog “nok-turna”, brzi koraci jednog para što bježi pred hladnoćom, hrapavi prolazak autobusa koji se probija kroz slabašan promet ...

Ponovo sam se morao vratiti u prozaičnu stvarnost truca.

Ne paziš, Juane? Zvali smo falta

envido!

Oprostite. Danas ...

Prekinula me nagla buka koja je došla s ulice.

Što se desilo? sudar?

je li to bio vrisak?

Pogle-dat ću...

Sjedni, Juane! Automobili su se sudarili, nećemo valjda zbog toga prekidati igru.

Rekao sam ti da smo zvali falta envido!

Buka je bila zaboravljena. Pogle-

dao sam karte ...

Hmm ... Tri karte iste boje. imam flor! Sad će se Favalli

doista naljutiti ...

12

Rijekom Paranom ...

Ma ... Što je sad?

Pregorio osigurač.

i baš da mi se to dogodi ... Kad imam trideset tri u ruci!

BUDi sretan, Ja sam imao ...

tišina! umuknite i slušajte!

Nešto se desilo ...

Potpuna tišina koja je iznenada

zamijenila svaki zvuk bila je zaglušljiva.

Tisuću i jedan zvuk koji se uvijek čuje u gradu, čak i u gluho doba noći, potpuno

je nestao. Radio je

zanijemio.

Ali ... Nije moguće ...

A opet je ... Pogledajte!

Ne otvaraj, Lucase!

Nešto je u zraku! Zar ne vidite da

izgleda kao da sniježi?

ima pravo, Lucase. izgleda kao fluore-scentna susnježica ...

Polako se njišući u zraku, iz visina su padale lagane, gotovo prozirne pahuljice; zračile su

slabim, nezemaljskim svjetlom.

taj je snijeg sve prekrio, Dokle god je pogled sezao. Taj nestvarni snijeg, poput snijega iz crtića. i

smrtonosan, strašno smrtonosan ...

sigurno se radi o

radioaktiv-noj tvari

o kojoj je izvijestio

radio.

Treba sve zatvoriti!

Spopao me lud, iracio-nalan strah.

Elena! Martita!

Samo da nijedan prozor nije otvoren!

Što se događa, Juane?

Objasnit ću ti. Ne otvaraj

prozore!

Jurnuo sam u Martitinu sobu. Srce mi se steglo.

Mjesec! Otvo-ren prozor!

Siguran da ću pobijediti, počeo sam pjevušiti toliko puta otpjevanu pjesmu ...

13

Ne ... Žaluzine su ostale otvorene, ali prozor je zatvoren.

Nisam mogao učiniti ništa drugo nego zagrliti ma-lenu, priviti je uza sebe

...

Boli me, tata!

Što se desilo, Juane? Reci

nešto!

Eleno, vani se nešto

dogodilo ... Nešto strašno: na ulici su svi

mrtvi...

Favalli vjeruje da je stvar u snijegu ... Misli da je radioaktivan. Sve mora biti zatvoreno kako nijedna pahulja ne bi ušla!

Za to su vrijeme iz drugih soba do nas dopirali užurbani glasovi trojice mojih prijatelja. Favalli je

tražio ljepilo kako bi zakrpio

pukotine; Polsky je pokušavao telefonirati;

Lucas je koračao po prizemlju.

Ali, Juane, to znači da nitko nije preživio u kućama u koji-ma je nešto bilo otvoreno!

Vjerujem da je tako, Eleno ... imali smo

golemu sreću.

A Što je s Marijom? i Bertom i djecom?

Marija i Berta su bile njezine sestre: jedna je živjela u Lucili, a druga u centru.

Nisam znao što bih joj odgovorio. Njezino mi

je pitanje po prvi put do

kraja ogolilo katastrofu koja nas je

okruživala, svu smrt koja se obrušila na

Buenos Aires ...

Vjerojatno su svi mrtvi ... Svi ili gotovo svi ... Moji rođaci ... Moj bratić

Guillermo ... moj prijatelj NicolAs ... i svi ostali! Svi ljudi koje

poznam!

Ovako je valjda bilo u Hirošimi i Nagasakiju ... Jedan dio mog mozga sačuvao je neobičnu hladnoću i

objektivnost, unatoč tolikom strahu. Sjećam se da u tom

prvom trenutku nisam osjeća0 gubitak ni bol.

Vjerojatno su nestali i svi nadležni

organi.

Telefon! Mo-ram razgova-rati s Mari-

jom!

Telefon ne radi! Nema nikakvog signala!

Bože Moj!

Bože Moj!

Eleno, smiri se, ne smijemo

gubiti glavu ... svi smo U opasnosti

...

Katastrofa možda nije bila tako

potpuna kako se čini ...

Ljudski je um apsurdan. Sjećam se da sam u tom trenutku

pomislio na sve nogometaše

prve lige. Je li moguće da su svi umrli? Da je u

jednom jedinom trenutku cijela prva postava

bila izbrisana? Odmahnuo sam glavom, mislim da je mozak ...

... nastojao razmišljati o takvim stvarima kako ne bih

poludio.

Juane, tre-ba sve po-zatvarati!

Favalli to već radi. Sva sreća da su oni ovdje.

U tom trenutku ...

... do nas je dopro uzrujan glas.

Telefon ne radi ...

Moram poći kući ...

Edith i djeca su

sami!

Ne izlazi! Ne može se van!

Moram izaći!

Pusti me!

Polsky, ne otvaraj vrata! Ne!

Moram ići!

14

Edith ... Djeca ... Zatvaraj vrata, Lucase! Brzo!

udarac vrata odjeknuo je kućom.

Sve se odvilo tako brzo, a ja sam bio

tako zatečen da nisam uspio ni reagirati. A opet, ne bih ni stigao išta

učiniti.

Elena je prva ugledala Polskog kako izlazi ...

Juane, Pol-sky je iza- šao!

Moram oti-ći kući ...

Moram otići kući ...

i tamo je ostao moj

prijatelj Polsky, nepokretan, još jedno tijelo među mnogima

koja su podlegla smrtonosnom snijegu. Nije

prošlo ni deset minuta otkako

smo igrali truco ...

Hajdemo, nećemo ništa postići gledajući kroz prozor. Pođimo dolje.

Vidjeli ste Polskog?

Da ... pao je nasred ulice.

Kad pomislim da ga nisam uspio spriječiti ... Trebao sam ga udariti prije nego

me se otresao.

Nema smisla žaliti, Favo ... Moramo misliti na sebe.

imaš pravo. Živi smo

samo pukim čudom.

u kuću ne smije ući niti jedna radioaktivna

čestica. Nijedna pahulja nije ušla kad je Polsky izašao samo

zahvaljujući to-me što smo brzo zatvorili vrata, no ne smijemo

ih ponovo otvarati.

Ali nećemo moći os-tati zatvoreni zau-vijek! Nećemo preži-

vjeti s onim što imamo u kući!

ako ne izgubimo glavu i ako nigdje ne pogriješimo, preživjet ćemo,

Lucase.

Morat ćemo se strpjeti svega dan ili dva ... Sigurno neće trebati duže da stigne pomoć drugih zemalja. Mi

smo poput Robinzona, samo što smo, umjesto na otoku, ostali zarobljeni u

kući ...

Ništa nije bilo istinitije od te usporedbe. Bili smo Robinzoni u vlastitoj kući. Jedino što je more koje nas je okruživalo

bilo more smrti. i što pomoć,

koju je Favalli očekivao, nikad neće stići ...

15

Eternaut, vjekoplovac, nastavio je prepričavati svoju priču, tragediju koja ga je ostavila izgubljenog u vremenu, poput brodolomca

usred mora.

Bili smo Robinzoni koji su, umjesto na otoku, ostali zarobljeni u vlastitoj

kući. Nije nas okruživao ocean, već

smrt.

Smrt je i dalje sipila s ne-besa delikatnim, fluorescentnim pahuljama. Padao je taj strašan snijeg koji je u mahu izbrisao

sav život u velegradu.

Sva sreća da je problem preživljavanja bio najpreči; inače mislim da bismo svi poludjeli razmišljajući o pomrlim prijateljima i rođacima, o smrti tolikih ljudi uz koje smo odrasli.

Moramo zaki-tati sve puko-

tine, koliko god malene bile ...

Favo, ipak mislim da te pahulje nisu

radioaktivne.Da jesu, radija-cija bi prošla kroz staklo, a

Geigerov brojač ne pokazuje

nikakvu radijaciju.

ali ipak ubija-ju.

Slažem se. Želim reći da žare neku novu, dosad nepoznatu

radijaciju.

Dobro, cijela je kuća sad hermetički zatvorena.

Na kraju ćemo se pogušiti ... Ne mora biti,

Juane. Zrak u kući potrajat će nam najmanje nekoliko dana ... A puno prije toga, doći će

spasilačke službe.

Pretpostavimo da ćemo imati dovoljno zraka. Ali što je s vodom? Ne vjerujem da sanitarne službe više rade.

Nije ni važno. Tekuća je voda sigurno konta-

minirana.

Juane, imaš li mineralne ili

sokova?

Da, Favo, imam sanduk mineralne. budemo li štedljivi, potrajat će

nekoliko dana.

Bilo je utješno pored sebe

imati čovjeka kao što

je Favalli, praktičnog uma istreniranog za rješavanje

tehničkih problema. njemu se

problem našeg preživljavanja

svodio na tehnički problem.

A hrane? ima-mo pet želu-

daca koje tre-ba napuniti ...

Nešto će biti u kuhinji, Lucase.

Ne brini.

Sišao sam i pronašao Elenu kako uz Martitinu pomoć radi inventuru.

ima riže, gotovo dvije kile, šeće-ra, kutija pogačica, tri konzerve

graška ...

Četiri konzerve paštete, šafran, dvije konzerve

papričica ...

Treba zapisati i tortu u hladnjaku

...

Moja Elena i moja Martita ... Uza sve što su vidjele, uza sve što se desilo, zapisivale

su čak i šafran, tortu u hladnjaku ... Što će biti s njima? Hoću li ih uspjeti spasiti? Kad ih sustigne sjećanje i kada u potpunosti

shvate što se dogodilo, kako li

ću im ublažiti bol?

Susanita sigurno doma radi isto što i ja, je li, tata?

Sigurno, Martita, sigurno ...

Jedino što je bilo sigurno jest da su Susanita i

njezina braća, koji su živjeli u susjednoj ulici i gotovo

se svakodnevno dolazili igrati s Martitom, bili mrtvi. i njih su pokosile podmukle pahulje

sigurne smrti ...

ima dovoljno hrane za četiri ili pet dana ... Što radite?

Vratio sam se na tavan. Pokrenut ćemoradio baterija-

ma ...

Tako ćemo saznati što se desilo. i bit ćemo u tijeku s mjerama spašavanja.

Bio je pravi prst sudbine

što je moja kuća bila centar hobističkih

strasti mene i mojih susjeda. Na tom tavanu-

-radionici imali smo

zaista sav alat i materijale

neophodne da izradimo sve što bi nam

palo na pamet.

Pokrenuti radio s baterijama bio je jednostavan zadatak za dva

tehničara poput Favallija i Lucasa.

Evo ga ... Odlično radi ...

16

Da, ali se ništa ne čuje ... Samo interferencija. Pojačaj.

Sigurno smo na-pravili neki kri-vi spoj. PROVJE-

RiMO ...

Nije moguće da se ne

čuje nijedna kratkovalna

postaja!

Još inter-ferencije ...

Trenu-tak!

Jeste li čuli? Engleski spi-ker! Hvatamo

BBC ...

Na trenutak se u daljini čulo nekoliko engleskih riječi ...

Odmah potom opet samo

šum. Lucas je malo pomaknuo skalu i ponovo se začuo isti glas, ovoga puta jasno i

glasno. bio je to dramatično ozbiljan glas najavljivača

rata ili neke velike katastrofe.

... ovo je posljednje što se čulo iz izvidničkog aviona: “Ulazim u neobičnu susnježicu sjeverno od Punte del Este. Motor počinje otkazivati ...

Gubim visinu ...”

Još jedna obavijest iz Washingtona: propali su svi pokušaji uspostave komunikacije s velikim dijelom Južne Amerike koju je zahvatio neobjašnjiv fenomen.

Pariz, Francuska: pažnju privlače

sve veći problemi s odašiljanjem radio valova. Znanstvenici

sa Sorbone potvrđuju da snijeg nema

apsolutno ništa s

atomskim eksplozijama

u ...

Opet šum!

Pusti! Ne diraj! sigurno je riječ o problemima o kojima govore Francuzi ...

Prijenos se možda vrati ...

Favalli je imao pravo: pono-vo se začuo spikerov glas.

... sve su češće poteškoće s radijskim prijenosom. Kao

da netko ili nešto namjerno nastoji spriječiti ...

U glasu se više nije čula ozbiljnost kao

ranije.

čula se panika, a tad ga je

prekinula jača interferencija nego ranije.

Sumnjam da ćemo išta više čuti

...

Shvaćate li? Ova je katastrofa daleko raširenija nego smo

mislili!

Da ... Čini se da je proširena diljem svi-jeta ... Ovo pogoršava stvar ...

Bili smo zapanjeni; nitko više nije rekao ni riječi. interferencija se nastavila, sve jača, halucinantna.

Sad čisto sumnjam da će za koji dan stići pomoć ... Tko zna

koliko će im trebati!

Pomrijet ćemo kao štakori! Zrak i hrana će nam odmah ponestati! Pomrijet ćemokao štakori!

Ništa nije zaraznije od panike

...

Elena! Martita!

Smirite se! Smirite se, slabići! Umrijet ćemo ako želimoumrijeti!

Umrijet ćemo ako ne znamo izdržati! Zašto da sve čekamo izvana? Možda se možemo sami spasiti!

Logično je da ništa ne čujemo: nijedna postaja ne radi. Probajna kratkom valu,

Lucase.

17

Ukoliko ne izgubimo glavu, preživjet će-mo tjednima, mje-secima, čak godi-

nama!

Ali kako? Zrak, voda, hrana, svega će nam ponestati za nekoliko

dana!

Ponestat će nam ako ostanemo skrštenih ruku.

ovdje imamo sasvim dovoljno materijala da izradimo herme-tičko odijelo, nešto poput

ronilačkog odijela ...

... koje će nam omogućiti da vani potražimo što

nam treba: vodu, hranu, odjeću ...

Možemo potražiti i knjige kako se ne bismo dosađivali!

Fava, ti si genije! Naravno da to možemo učiniti! A što se zraka tiče,

ne vjerujem da bi bilo teško

instalirati kakav filtar ...

Poslije ćemo napraviti popis najnužnijih stvari ... Sada je najbitnije početi rad na odijelu.

Zaista je bila sreća što uza sebe imamo

čovjeka poput Favallija. S

njime smo se bez problema

mogli uhvatiti u koštac sa svim problemima. No baš je on bio taj koji je ohladio moj

entuzijazam ...

na Prvom mjestu na popisu nužnih stvari nisu ni voda,

ni hrana, ni lijekovi ... Zauzima ga oružje!

Oružje? Što će nam oružje?

Ne vjerujem da smo jedini koji smo preživjeli ovu katastrofu ... Sigurno ima i drugih; jedni će biti miroljubivi i bezopasni

poput nas, no drugi ...

Ne znamo dokle sve mogu dosezati

ljudske ambicije, tuđi apetiti, u situaciji kao što je ova, gdje ne postoji ni policija ni ikakav drugi autoritet koji bi poslužio kao

kočnica.

Vrlo će brzo početi

nadmetanje za hranu, lijekove i sve ostalo ... Ubrzo će

ovo biti prava džungla ... Svi protiv svih ...

Prvo moramo napraviti hermetičko odijelo, slično ronilačkom, koje će nam omogućiti

da izađemo iz kuće kako bismo nabavili potrebnu vodu, hranu i lijekove. i

oružje ...

No, nije baš jedno-stavno napraviti odi-jelo koje će štititi

od radijacije ...

Već sam ti rekao, Juane, da ovaj snijeg što je posijao smrt u našoj okolici ...

... nije radioaktivan. Da jest, moj bi Geigerov brojač očitao radijaciju kroz stakla prozora. No igla se ne miče od nule ...

Lucas ima pravo, Juane.

Ove smrtono-sne pahulje vjerojatno

zrače nepoznatu vrstu radijacije koja nije tako

prodorna: zahva-ljujući tome smo

živi.

To ujedno smanjuje problem odijela: dovoljno je napraviti

odijelo koje će zaštititi kožu od dodira pahulja ...

Možemo ga napraviti od gumiranog platna! Za glavu ćemo pode-siti Juanovu masku za podvodni ribolov

... Za ruke ćemo upotrijebiti gumene

rukavice ...

Rješenja su nicala brzo i

sigurno. Bilo je utješno vidjeti Lucasa, koji je do maločas bio užasnut, kako se s žarom predaje

rješavanju problema odijela.

previše je radin ... Sigurno pokušava

odvratiti misli ... Jer problem odijela tek

je jedan dio ... Hoće li shvatiti da koliko god se namučili i dalje

postoji mogućnost da smo osuđeni na vrlo

skoru smrt?

Ne samo što se moramo

bojati neobične i smrtonosne radijacije ...

isto tako, kako kaže Favalli,

moramo računati i na ratobornost drugih ljudi koji

...

... su poput nas izbjegli katastrofu.

Tko zna kad će stići spasitelji,

ako ikad stignu ... A dotad ...

18

... ova će se inače mirna četvrt pretvoriti u džunglu u kojoj će jedino pravilo biti: ubij ... ili budi

ubijen ...

smrtonosan je snijeg prekrio ...

... veliko područje, a

mi smo ostali zarobljeni u

vlastitoj kući. Nevjerojatni

Robinzoni izgubljeni u oceanu smrti ... No bolje je ne misliti na to, bolje se u potpunosti

posvetiti trenutačnom problemu.

Brzo; ne gubimo više ni minute. Vas dvojica ćete napraviti odijelo; neka vam Elena pomogne.

Za to ću vrijeme otići u garažu i vidjeti kako je mogu pretvoriti u neku vrstu predkomore ... Mjesto s kojeg ćemo moći izaći, a da nam

pahulje ne uđu u kuću.

Tako smo i napravili. Nekoliko sati poslije, Lucas, Elena i ja skoro smo zgotovili hermetičko odijelo. Naš izvanredno opskrbljen

hobistički tavan snabdjeo nas je svim potrebnim materijalima.

Teško se prilagoditi novoj

situaciji ...

Zašto, Lucase? Zamisli samo ... Svakoga sam dana tijekom dvanaest godina odlazio u banku ... i sad mi odjednom ukinu banku ... Jer su sigurno svi mrtvi ...

Mrtav je gospodin Manrique, moj šef ...

Mrtvi su moji kolege s posla, mrtav je i ravnatelj Rosconi, koji mi je obećao

napredovanje krajem godine ... Svi su nestali,

kao da nikad nisu ni postojali ...

Što ću sada bez posla?

isto što i ostali, Lucase ... ja sam ostao bez svoje tvornice, Favalli bez svoje katedre: bolje je ne

misliti na sve što smo izgubili.

usredotočimo se na preživljavanje: to je sada važno. Nema smisla predviđati što će biti s nama za

nekoliko mjeseci ...

Poslušaj Juana, Lucase. Ako po-čneš razmišljati o svemu što se

dogodilo, poludjet ćeš ... Dodaj mi

ljepilo: ova noga još uvijek nije

dobra.

Moja hrabra Elena ... Ne znam gdje je pronašla energije da ne

brizne u plač, da je ne preplavi bol. Mislim da

ju je održavalo razmišljanje o Martiti: ni ona ni ja se nismo

smjeli zaboraviti, dopustiti da nas preplavi beznađe.

Oboje smo morali preživjeti zbog Martite.

Kad se sve zbroji, vi ste imali sreće. Vas troje ste zajedno i još uvijek živi.

Ja sam, s druge strane, ostao

potpuno sam. Znate li kako je to? Sasvim sam!

Na trenutak sam pomislio da je Lucas poludio. Jer, bio je samac i nije imao

obitelji.

Oduvijek je živio sam. Naravno, odmah sam

shvatio, čovjek nikad nije posve sam, uvijek ima

prijatelja, veza, kolega s posla. Uvijek, sve dok ne padne snijeg poput ovog i u minuti ugasi milijune i

milijune života ...

U garaži je sve pripremljeno: instalirao sam ekstraktor zraka

kako bismo izbacili pahulje koje uđu kada izađemo. Kako ide

odijelo?

Skoro je gotovo. Brine nas dovod zraka. Kako će disati onaj koji ga nosi? imamo

bocu s kisikom, ali neće dugo potrajati.

1�

Neće nam trebati kisik. Mislim da će biti dovoljan filtar zraka koji neće propuštati čestice

smrtonosne radijacije.

Logično je pretpostaviti da sve ovisi o

izbjegavanju dodira pahulja s kožom. Da nije tako, već bismo svi bili

mrtvi.

Onda možemo odijelo proglasiti gotovim! Možemo ga odmah

isprobati.

Dobro, nadam se da će mi pristajati ... Oduvijek mi se

sviđala odjeća po mjeri.

Nikad nisam ni sanjao da u Favalliju ima toliko hrabrosti. Katastrofa ga je pogodila ...

... jednako ili čak i više nego nas:

njegovi prijatelji, studenti, suradnici u

laboratoriju, svi su bili mrtvi. Njegov svijet,

nesumnjivo bogatiji od naših, bio je gotov. Pa

ipak nije ...

... izgubio glavu. Od početka je preuzeo ulogu vođe naše malene skupine.

i sad se želi izložiti opasnosti izlazeći prvi iz kuće ... A što ako

odijelo ne valja? i ako guma nije dovoljna

zaštita?

Nisam se olako odlučio. Ali ne, nisam mogao

dopustiti da Favalli,

najvrijedniji i najnužniji muškarac od nas trojice,

poduzme takav rizik.

Ne, Favo, ti ga nećeš odjenuti, barem dok ne saznamo funkcionira li uopće.

ja ću ga isprobati.

Ti? jesi li polu-dio?

Ti imaš ženu i kćer. S druge strane ja mogu umrijeti, a da

nitko ni ne primijeti.

Odlučio sam, Favo...

Ako se meni nešto dogodi, Elena i Martita će patiti, to je istina. No, mogućnost njihovog spasa neće se

pogoršati. S druge strane, ako se tebi nešto desi, kako ćemo

nas Lucas i ja spasiti? .

Ti si taj koji zna, Favo. Onaj koji može riješiti bilo koji problem.

Ako mi dozvolite...

Najnepotrebniji sam ja ... Pustite

mene.

Ne, Lucase, ni to ne bi bilo prave-dno. insistiram da idem ja.

Rekao sam da ću ja. Poznajem ovu četvrt bolje od vas i sve ću prije naći.

neka odluči sreća ...

Tako je! Ovdje su karte i ...

Trenutak ...

U susjednoj se ku-ći pojavilo svjetlo!

Da je bomba pala ne bi-smo se toliko uzbudili ...

Tako je! svije- ćA, izgleda.

Tamo ima još preživjelih!

20

Tamo živi željezičar Ramirez.

Tek su se probudili ... Nemaju pojma ni o

čemu.

Ni ne shvaćajući to, toliko smo se privikli na ideju da su u našoj okolici svi bili mrtvi, da je saznanje kako u blizini ima još preživjelih bilo ...

... zaista senzacionalno otkriće. Nikad nisam mogao ni sanjati da će me pogled na svjetlo u

Ramirezovoj kući tako razveseliti.

Njihova je kuća dosta nova. Ni najmanje

pahuljice nisu pronašle pukotinu kroz koju bi

se uvukle unutra.

Možemo pretposta-viti da su se i drugi spasili.

Već sam ti rekao da sigurno ima još preživjelih. Favalli je imao

pravo. Bilo je logično da su kao i naša

“kolibica” i druge kuće izbjegle podmuklom prodoru

smrtonosnih pahulja ...

Moramo razgovarati s Ramirezom. Ako se ujedinimo, postat ćemo dovoljno

brojni.

Da ... A možemo im i pomoći: oni u kući

sigurno nemaju sve što mi imamo.

tako je, Elena.

Kad samo pomislim koliko sam dugo morao nagovarati Elenu da nam dozvoli da ovdje napravimo laboratorij-radionicu. je li?

imaš pravo, Juane, i ... Ali ...

Ne! Ne! Što ti je, Elena?

Pogledajte! Ramirez otvara prozor!

Moramo mu javiti da to ne čini! Pahuljice će ući i sve pobiti!

Ne možemo ništa učiniti.

Vikali smo, ali nas nije mogao čuti. Vidjeli smo ga kako petlja oko prozora ... užasnuti

je Ramirez nesumnjivo tek otkrio ...

... zastrašujuć prizor na ulici.

21

Do nas nije došao nijedan zvuk ni vrisak. Kao da smo promatrali scenu iz nijemog filma. Prozor je bio otvoren i zadrhtao sam ...

... pri pomisli kako meke

pahulje lagano prodiru nošene

zračnim strujanjima u unutrašnje prostorije,

noseći sa sobom smrt ...

U koliko se samo kuća odvija ovo isto? U koliko će baš sad, za vrijeme buđenja,

doći do tragedije?

požurimo s odijelom, Favo. Možda još uvijek

možemo spasiti koju obitelj.

Sumnjam, Juane. Osim toga, možemo smisliti nekakvo spašavanje, ali

to ...

... možemo poku-šati tek kad osiguramo

naše preživlja-vanje. Nećemo se dovesti u

opasnost kako bismo spasili

druge.

Grozno vas je slušati,

Favalli.

Shvatite me, Eleno ... iako je teško povjerovati, vratili smo se u prapovijest: svaka

skupina mora paziti na sebe.

Preživjet će najsnažniji, oni koji su se znali pobrinuti za sebe. Ne smijemo više gubiti vrijeme. Probajmo više to

hermetično odijelo! Ja ću ga odjenuti.

Ne, Favo. Dogovorili smo se da ću ga ja

odjenuti!

Ništa se nismo dogovorili!

Favalli je bio iskren u svom nastojanju da bude prvi koji će

odnijeti odijelo na “protu-pahuljnu” probu.

Njegovo insistiranje da se izloži opasnosti, iskupljivalo ga je od maločas

izražene okrutnosti. To što nije želio spašavati druge nije bilo zbog straha, već

jednostavno zato što se nije moglo.

i ja ga želim prvi isprobati.

nisam očekivao ništa manje.

Ganuo me Lucasov trud da se pokaže hrabrim.

Najbolje je da sve prepustimo sreći. Evo kockice: onaj koji dobije najviši broj,

prvi će isprobati odijelo.

Ja ću prvi baciti ... Evo ...

22

dobit ću šesticu ...

Dvica! Nikad nisam imao sreće s kockom

... Baci ti, Lucase.

Da, evo ...

Šesticu ću dobiti ja ...

Lucasovo nastojanje da izgleda kao da doista želi pobijediti, bilo je mučno. Siguran sam ...

... da je u tom času mrzio Favallija što je dobio onako nizak broj.

Evo ...

Još jedna dvica! To

se zove zla sreća ...

Srećkovići. daj mi kocku, lucase, Pokazat ću vam

šesticu.

Juane! Smiri se, djevojko ... Netko mora ići ...

Priznajem, moj je mir bio prividan.

iznutra sam se tresao. Jer ako dobijem

ikoji veći broj od dva, morat ću izaći iz kuće uvijen u to hermetičko

odijelo koje smo izradili. i što ako guma nije dovoljna izolacija od smrtonosnih

pahulja?

i što ako smo negdje pogriješili? Prvi isprobati odijelo moglo bi značiti brzu

smrt ... No, nastavio sam se praviti kao da se želim suočiti s opasnošću ...

Evo šestice ... Učite ...

Jedinica ili dvojka bi me spasile riskiranja života. Malo je bilo šanse da ću ih dobiti, ali ...

Zašto ne?

Tako se to radi! Pomo-zite mi odjenuti ga ...

Juane...

Sreća je odlučila. Pobijedio sam, no nagrada

nije mogla biti manje željena. Najvjerojatnije se radilo o smrti za otprilike deset

do petnaest minuta.

Ali ... Kako će disati?

Odjenuo sam ga u garaži odakle sam

trebao izaći.

Ne brinite se za svog supruga ... Kaciga ima filtar koji će

zaustaviti i najmanje pahulje.

Moja je teorija da pahulje ubijaju u direktnom kontaktu s kožom: moguće je preživjeti ako se ne dođe u doticaj s

njima, čak i ako je riječ o milimetrima.

To je bila Favina

teorija. Ali ... Što ako je bila pogrešna?

To bi značilo

moju smrt.

Siguran si da će ekstraktor zraka

kojeg si instalirao raditi, Favo?

hoće, Lucase: kada Juan izađe, ekstraktor će izbaciti

pahulje koje uđu kroz otvorena vrata.

Ako koja ostane unutra, Juan će ih na povratku

utjerati u ekstraktor

Eleninim sušilom za kosu. Evo ga.

Ali nemamo struje ni za ekstraktor ni za sušilo.

Što sad?

Sve je već rije-šeno, Eleno ...

23

Ne zaboravite da je naša radionica-

-laboratorij vrlo dobro opskrbljena:

još od vremena nestanaka struje imamo električne aparate koji rade

na benzin. isprobao sam i radi.

Naravno, troši puno benzina: od stvari koje treba donijeti izvana, benzin mora biti jedna

od važnijih stavaka.

No, Juane, ne zaboravi: prvo moraš poći do oružarnice da

nam nabaviš oružje. Poslije po hranu, a tek onda po ostale

stvari.

Zvučao je okrutno, ali Favalli je

imao pravo. Bez ikakve vlasti i

policije ubrzo će se među malim

brojem preživjelih uspostaviti

zakon džungle. Preživljavanje će biti pitanje ubojstva ili umiranja.

Prvo moramo isprobati odijelo. izađite iz garaže i dobro zatvorite

vrata.

Kako se približavao trenutak polaska među smrtonosne

pahulje ...

... moja se nervoza

povećavala: bilo je moguće da će me smrt

snaći, a da ni ne izađem iz kuće. Neizvjesnost

je bila nepodnošljiva,

želio sam saznati što prije.

Ne zaboravi pušku, Juane ... i sretno!

Nisi me ni po-ljubio, Juane ...

imaš pravo: prerano su mi stavili kacigu. Ali nije važno: odmah ću se vratiti da je

skinem.

Ne idi, tatice! Ludice jedne, sve će biti u redu. Da postoji ikakva su-mnja, Favalli me ne bi pu-

stio da idem. To je bio glavni argument

kojim sam se ohrabrivao. No

nije bio uvjerljiv. Zar bi Favalli

mogao znati više od mene o ovom grozomornom

snijegu? Kad čak ni znanstvenici,

rekoše na radiju, nisu ništa znali ...

Tek tada sam se približio vratima i uzeo pušku ...

Favalli ima pravo: tko zna s čime ću se vani sresti. Da je bar uspijem upotrijebiti: to bi značilo da mi pahulje nisu naškodile.

Favalli je na sve mislio: u torbicu

mi je stavio barem pedeset metaka za

pušku. Sjetio se čak i noža ...

kucnuo je čas ...

Oklijevao sam. Vrata, iako ne velika, dotad su stajala između mene i smrti koja je vladala vani. Ako ih otvorim izložit ću se

snijegu ... i smrti ...

No morao sam izaći. Morao sam napustiti kuću, taj otok života izgubljen u oceanu smrti. i Robinzon se morao baciti u more da

bi stigao do nasukanog

broda ... Otvorio sam vrata.

Odmah sam ih zatvorio: Favalli mi je tako prepo-ručio kako bi što manje pahulja ušlo unutra.

No, napravio sam to mehanički: čitavo mi je tijelo bilo kruto, iščekujući iz trenutka u trenutak naglu smrt ...

Pred očima su mi bili prizori umiranja Ramireza i Polskog. Pali su nakon samo nekoliko sekundi

izloženosti snijegu ...

Ako će mi se nešto dogoditi, to će biti sad.

Osjetio sam nešto.

Tamo, blizu, na prozoru.

Žele znati kako mi ide ...

24

Nisam im mogao viknuti, ali sam ih želio umiriti. Udario sam se u prsa, poput Tarzana ...

Postigao sam rezultat kojeg sam želio. iako sam bio miljama udaljen od sigurnosti ...

Bilo je teško obuzdati strah od pahuljica koje su mi gotovo dodirivale lice. Pa ipak, morao sam se priviknuti.

Mahnuo sam prema prozoru i krenuo u vrt.

Tada sam primijetio da se fluorescentnost pahulja smanjuje, da postaju sve bljeđe.

Znam o čemu je riječ ... Sviće ... iako se tako ne čini, Zemlja se nastavila okretati ...

Spotaknuo sam se o nešto mekano ...

Martitin mačak! Još jedna žrtva ...

U blizini mačka ležao je vrabac kojeg nije uspio uhvatiti za života. Mrtav, isto kao i trava, neveni, ruže ...

Nikad nisam mogao ni zamisliti ovako tužno svitanje ... ..

bolje je ne misliti jer ...

... Razmišljanje vodi u ludilo. Stigao sam do vrata

vrtne ograde i otvorio ih.

istupio sam na pločnik.

Zaštićen hermetičnim odijelom protiv pahulja

smrtono-snog

snijega, izašao sam na ulicu.

Polsky ...

Tamo je ležao moj prijatelj Polsky, koji je potrčao svojoj obitelji i stropoštao se usred susnježice: jedva je izdržao nekoliko sekunda ...

Poslije ćemo ga pokopati, ako bude moguće ... iako će tolikima biti potreban

pokop ...

A tamo je Ramirez, susjed iz kuće preko puta ... Gdje god pogledam, vidim mrtve.

Zaista je bila potpuna ova strašna katastrofa koja ...

... se bez ikakvog upozorenja

sručila nad širu okolicu Buenos

Airesa, u nekoliko sekundi izbrisavši gotovo sav život

...

Moram ići dalje ... toliko je toga što moram donijeti kući: tko zna koliko će

dana biti potrebno da se opskrbimo svime što nam je potrebno.

katastrofa nas je zarobila u vlastitoj kući. i valjalo je

prevrnuti trgovine, željezarije i

apoteke u potrazi za stvarima koje će nam biti potrebne

u nadolazećim tjednima, a možda i

mjesecima ...

Jer radio je, prije nego je umuknuo, rekao kako se katastrofa proširila

diljem svijeta ...

Da, moram požuriti. Ali usput mogu provjeriti

ima li u kojoj kući preživjelih ...

... kojima je snijeg poštedio živote, iako, ne ...

Preživjelih je sigurno vrlo malo ... Oni koji su imali sreću da budu u zatvorenoj kući, pomrli su kad su

otvorili vrata ili prozor.

25

Na aveniji su razmjeri katastrofe bila očitiji.

Bilo je izvrnutih vozila koja su se sudarila kad su ostala bez

nadzora.

Buka je natjerala ljude da otvore vrata i prozore ... Tihe i zlokobno

lijepe pahulje, obavile su ...

... svoj posao. U kafiću sam vidio mušterije koje se nisu uspjele ni podići sa stolice.

Nemoj više gledati i obavi ono po što

su te poslali.

Mada, možda je Favalli pretjerao: oružje nam neće trebati, ako nitko

drugi nije preživio!

Tek tad sam počeo shvaćati kakvu smo ...

... golemu sreću imali. Ne samo zato što smo imali dobro

zatvorenu kuću kad je počelo sniježiti i što smo na vrijeme shvatili što se događa, nego zato što smo imali našu, tako dobro

opskrbljenu, hobističku radionicu...

Teško da su drugi mogli napraviti svoja hermetična odijela.

Neće biti zakona džungle, kako je rekao Fava ...

... Niti će preživljavanje biti po principu ubij ili budi ubijen ...Željezarija je u susjednoj ulici. Tamo ću naći oružje: naravno, samo puške i

pištolji malog kalibra. No, ne želim ozlovoljiti Favu, koji je u svemu

ovome bio veličanstven.

Prešao sam bočnu ulicu: ledeni vjetar svitanja činio je sve još pustijim.

Što... Što je to? Zakleo bih se da se nešto miče ...

Ništa nisam vidio, pa ipak sam bio siguran da se tamo,

blizu, nešto pomaknulo.

Bilo je iza ovog stabla ... Zar me netko promatra?

Onaj tko bi me promatrao, mogao bi biti samo još jedan preživjeli.

Životinje nisu preživjele ... A još jedna živa osoba bi mogla biti prijatelj, ali isto tako, što je bilo vjerojatnije,

neprijatelj iz straha, iz strave

... Možda je priželjkivao moje odijelo ... ili moju

pušku ...

Tamo! Papir kojeg nosi vjetar ...Bez razloga sam se

prepao ...

To me, više nego išta drugo, natjeralo da shva-tim nesagledivost smrti koja me je okruživala.

U svakoj od ovih kuća, u kojima su još jučer živjele žene, muškarci, djeca, sada su bila beživotna tijela. Ulica je bila groblje, a

u zraku nije bilo nijedne ptice ...

... tako da me uspio prestrašiti običan papir ...

moram požuriti. Tolika me samoća činim nervoznim. Da sam barem već na povratku

kući!

Evo don Roquea, vlasnika že-ljezare ... Sigurno je izašao

kad je čuo sudare ...

Ušao sam u don Roqueovu kuću koja se nalazila uz željezariju.

26

Kroz vrata su ušle smrtonosne pahulje. Sigurno je pomrla cijela obitelj.

Pahulje su stigle do dućana ... Naravno, bile su tako lagane da ih je nosilo i

najmanje strujanje zraka.

Ovdje ima poizbor pušaka ... Mislim da neću biti preveliki lopov ako

odnesem najbolju ...

Prije dva mjeseca slušao sam don Roquea kako hvali

ovu belgijsku pušku ...

Što je to? Buka! Netko hoda u kući! ili mi se

učinilo?

Opet ista buka!

Ne, nije mi se učinilo. Negdje

vrlo blizu odjeknula su tri snažna, divlja udarca. Bez sumnje.

Tko je tamo?Znoj mi je prekrio vizir.

Nisam bio sâm usred tolike smrti ... Tad se začula vika.

Vika mi je paralizirala sve mišiće. Zgrčio sam se, ali sam se natjerao reagirati.

Vika ... Prigu-šena vika ...

Mislio sam da sam sâm u svijetu samih mrtvaca ...

Toliko sam se privikao susretati samo beživotna bića koja je pokosio neobičan snijeg što je i

dalje padao iz vedrog neba, te na ...

... grobnu tišinu na ulici i u željezariji, tako da su me iznenadni udarci i glasovi

prenuli i zaprepastili.

Opet udarci ... Čini se da dolaze iz stražnje sobe ... Morat ću pogledati.

Ušao sam s istim oklijevanjem s kojim bih ula-zio u grobnicu ... Toliku buku mogao je raditi

samo još neki preživjeli, nesumnjivo ...

No to je bilo jednako umirujuće

kao da je bila riječ o duhu: svi preživjeli, rekao je Favalli, bili su potencijalni

neprijatelji. Jedini zakon koji je

preostao nakon katastrofe je zakon džungle:

ubij ili budi ubijen.

Čim sam ušao, zaklonio sam se iza kutija. Ti udarci, ta prigušena vika koja se ponavljala, mogli su biti samo mamac u stupicu.

tko lupa? Tko viče?

Nisam dobio odgovor, samo nove udarce. Prigušene, ali sve jače,

shvatio sam.

Sada shvaćam! Udarci dopiru odozdo ... iz ovog podruma.

Netko je zatvoren u podrumu!

Kako neobično ... Zatvoreno je

lokotom izvana ...

i dalje su se čuli udarci. i vika, ali sad sam mogao razumjeti

riječi ...

27

Striče, otvori! Gladan

sam!

dijete ... sigurno se radi o Pablu, don Roqueovu

nećaku.

Pablo, ja sam ... Salvo iz susjedne ulice ... Kupio sam

od tebe cijev.

Sjećam vas se ... izvucite me odavde, gospo-

dine Salvo!

Tko te zatvorio?

Moj stric! Razbio sam po-sudu s otapalom, pa me zatvorio ne davši mi ni

večeru! izvucite me, gospo-dine Salvo! ili recite njemu

da me izvuče!

Slušaj me dobro, Pablo ... Tvoj stric ne može doći ... Dogodilo

se nešto strašno ... Moraš shvatiti da ga nikad više nećeš vidjeti, Ni njega ni ostale ...

Svi su umrli? Odlično! Ljudi koji druge stavljaju u

kaznu ne davši im ni jesti, ni ne zaslužuju

živjeti ...

Samo trenutak! Kakav je to način? Pa radi se o

tvom stricu!

Ma kakav mrtvi stric! On se tako predstavljao kako bi me mogao

besplatno izrabljivati ... A bio mi je u rodu koliko i vi, gospodine Salvo!

Nikad nikog nisam imao ... Ali što im se desilo? Od čega su pomrli? prejeli su

se ljute paprike?

Nitko ne zna što se događa, Pablo. No nešto je u zraku što ubija čim dođe u doticaj s kožom. iako ne voliš svog strica, ti si živ zahvaljujući tome što

te ovdje zatvorio ...

Ako me uskoro ne izvadite, neću dugo ostati živ! Gladan sam, gospodine

Salvo!

Očito, Pablo nije bio osjetljive prirode. Bilo je bolje imitirati njegov osjećaj

praktičnosti.

Morat ćeš još kra-tko izdržati, Pablo. Ako te sad izvadim, odmah ćeš umrijeti.

No, brzo ću se vratiti s neophodnim

stvarima da te spasim.

Vratio sam se u dućan.

Favalli će sigurno znati kako da spasimo Pabla. Usput ću iskoristiti

vrijeme da ponesem što mogu.

Nabrzaka sam napunio torbu

puškama, baterijama i

izašao na ulicu.

Ponovo sam se našao usred opustjelog krajolika smrti. i dalje je padao smrtonosan snijeg, lagan

i zastrašujuće lijep.

Dokle se proširila katastrofa? Je li obišla cijeli

svijet? Ako je tako, nema smisla čekati

dolazak spasitelja ...

Zar je moguće da ćemo ovako morati živjeti godinama? Potpuno prepušteni vlastitim sposobnostima, izoliraniji od Robinzona na svom otoku?

Jer Robinzon je bar znao da s druge strane mora ima živih ljudi ... A na mrtvom planetu ...

Mora biti drugih preživjelih, kao što smo mi ili kao što je Pablo ... Ali, kao što je rekao Favalli, možda je bolje da ih

nema ... Jer preživjeli će biti neprijatelji, suparnici do smrti ...

Sad tek shvaćam da je moja kuća, sa svim korisnim stvarima koje sadrži, neprocjenjivo blago za bilo koga ... Blago koje će nam netko uskoro možda poželjeti

oteti ...

moja kućica s tavanom

pretvorenim u hobističku radionicu bila je savršeno opremljena

za suočavanje baš s ovakvom katastrofom kakva nas je snašla. imali smo

čak i vlastitu struju ...

Tamo su Elena i Martita ... Sigurno su me cijelo vrijeme

čekale ne mičući se od prozora.

Ponovo mi se zamaglilo staklo vizira.

Nikad nisam ni pomi-slio da bi me povratak obitelji mogao tako

ganuti ...

Sad nije vrijeme za osjećaje ... Sjeti se Pabla zatvorenog u

podrumu ...

U garaži me dočekalo iznenađenje.

Favalli, ti si! Ali ... odakle ti

odijelo?

Dok si se ti bavio

turizmom, mi smo se bacili na posao.

Sad ćemo moći izaći u paru: za svaki slučaj,

Lucas dovršava treće odijelo.

Sjajno! Donosim prvi dio stvari. Ali moramo odmah krenuti natrag.

Pronašao sam jednog preživjelog!

Na brzinu sam Favalliju

ispričao o svom pronalasku

u željezariji. Potom, dok je Favalli sušilom za

kosu utjerivao i posljednju pahuljicu koja

je za mnom ušla u ekstraktor,

obavijestio sam Elenu i Lucasa o istom događaju.

Favalli mi nije dao vremena ni da se oprostim.

Jadan dečko ... Ne smijemo ga ostaviti da čeka, kako ne bi napravio neku glupost.

Ali kako ćemo ga izvaditi? Nemamo ništa sa sobom!

28

Nema potrebe. U željezariji ćemo naći sve što nam je potrebno.

Brzo smo koračali. Favalli nije usporio ni kada ...

... smo prolazili pored beživotnog tijela našeg nesretnog prijatelja Polskog. Kao pravi

znanstvenik, Favalli se znao koncentrirati na ono što je

doista bilo bitno.

Ono što je sad bilo važno bilo je spašavanje

Pabla, bez zadržavanja i

razmišljanja o nevjerojatnoj

veličini katastrofe koja nas

je zadesila. Uskoro smo došli do

željezarije i stražnje sobe.

Pablo? Jesi li još uvijek tu?

Ne, otišao sam u kino ... Dobro, barem još ima duha.

Dođi, Juane, potražit ćemo što nam treba da ga izvučemo odande: perušku, metle i balu plastike kakva se koristi za

stolnjake.

Nije bilo teško naći što je Favalli tražio.

Ne smije ostati ni traga pahuljama. i mi ćemo se

morati otresti.

Srećom, čišćenje je bilo

jednostavno: pahulje su bile fluorescentne, pa ih je bilo jednostavno naći. Ubrzo smo očistili stražnju sobu od

smrtonosnih pahulja. Sad smo mogli otvoriti podrum.

Evo, Pablo. Omotaj se ovim materijalom od

glave do pete. Dobro se upakiraj, jesi li

razumio?

Jesam ...

ja ću sići, umotat ću pabla do kraja. Zatim ću ga podići.

Za to vrijeme ti pronađi tačke i čekaj nas

vani.ok.

Favalli je požurio. Tek što sam dovezao tačke, pojavio se s Pablom na

ramenu.

Moramo požuriti, Juane ... Mislim da je dobro

izoliran ...

... no ne garantiram da će izdržati.

Ah! Skuhat ću se! Osim toga, brzo će ostati bez zraka ... Požuri, Juane!

Jurili smo dok je kotač tačaka škripao svom silinom. Buka je bila još izraženija

zbog ...

... ogromne tišine koja je lebdjela nad ulicom. Ne znam bismo li brže jurili ni

da smo znali da nas netko motri s krova zgrade ...

Požurimo jer nema puno zraka!

Trčali smo najbrže što smo mogli. Umotan u plastiku kako ga ne bi dotakle smrtonosne ...

... pahulje, Pablo, dječak kojeg smo baš spasili iz podruma željezarije, bio je u opasnosti od

gušenja.

Jasno, ni Favalli ni ja nismo mogli ni zamisliti da nas je na krovu jedne od zgrada čekala još veća opasnost ...

Ne zastajkuj, Jua-ne. Ja ću otvoriti

vrata!

Konačno smo stigli u kuću.

Skuhat ću se! Ne mogu više!

Smiri se, dečko, budi miran. Sad ćemo te izvaditi odande.

Ne mogu više!

Strpi se, neću te otpakirati sve dok ne nestane i posljednje

pahulje ...

Sušilo za kosu podiglo je u zrak fluorescentne pahulje koje smo unijeli.

Ekstraktor zraka ih je izbacio van. Tek kad je Favalli bio potpuno siguran da unutra nije preostao nijedan od ...

... glasnika smrti, krenuo je otpakiravati iscrpljenog Pabla.

Uf! Prava parna kupelj!

Nitko nije umro od malo vrućine. Hajde,

izađi iz tačaka.

Svukli smo odijela i napustili garažu u

pratnji Pabla. Činilo mi se kao da je

prošlo čitavo stoljeće od posljednjeg puta kad sam

poljubio Elenu i Martitu.

Ovo je Pablo, novi član našeg društva. Spasio se jer su ga za kaznu bili zaključali u podrum. Ali, nakon svega, mislim da mu nove

kazne neće biti potrebne.

2�

Sigurno neću! Sve dok mi date jesti ...

Što se toga tiče, možeš biti miran, Pablo. Jest ćeš isto što i mi. i

jednako ćeš tako raditi. i tako se dvanaestogo-dišnji Pablo

Meno priključio našoj maloj

ekipi. Na Favallijevu ideju, nas

trojica smo se organizirali u turnuse kako bismo u kuću donijeli sve

što nam je bilo potrebno za

preživljavanje.

Jedan od nas uvijek mora ostati ovdje, zbog nepredvidivih situacija. Druga će dvojica tražiti ono što nam nedostaje: svaki će izaći dva puta, a

treći će se put odmarati.

Složili smo se s Favallijevim

planom, sljedeći je izlazak bio Favallijev i Lucasov. Ja, koji sam bio vani dva puta, ostao sam u

kući.

Kamo idu, gospodine

Salvo?

U dućan, nabaviti sva bezalkoholna pića koja mogu naći. i nemoj mi govoriti gospodine. Od sad sam za tebe Juan.

Nisam se više mogao

baviti Pablom: morao sam

Eleni i Martiti iscrpno

prepričati svoje

avanture s ulice; bez daha su iščekivale da im opišem pustoš koja je vladala na

ulicama.

A voćarna? Ni oni ...

ni oni više nikad neće otvoriti svoja vrata.

kako okrutno ...

A škola, tata? Kad će ponovo

početi nastava?

To je nemoguće znati, Mar-tita. No

jednom ...

Gospodine Juan! Brzo pogledajte!

Dolaze odonuda!

Dok sam u par koraka prelazio udaljenost do prozora, neočekivani zvuk mi je zabrujao u ušima. Zvuk

koji mi prije ...

... katastrofe ne bi podigao ni obrvu, Ali koji me sad

protresao do kostiju ...

Auto! Kombi vlasnika dućana ...

Staje ovdje! Brzo, Pablo! Donesi puške! Odmah ću odjenuti odijelo!

Stani, Juane! Eno netko izlazi!

Ali ...

Bio je to Favalli ... Kako bi uštedio na vremenu, umjesto tačaka dovezao je kombi.

Ovaj Favalli je genij! Pogledaj cisternu koju vozi Lucas! Voda iz tanka sigurno

nije kontaminirana!

Uštedjeli su milijun putovanja

tačkama! Možda je Pablo pretjerivao, no bilo je točno: Favallijev i

Lucasov izlazak nije mogao biti plodonosniji. Kombi je bio napunjen

konzerviranom hranom, a tank nam je na neko vrijeme riješio problem vode.

Unijet ćemo sve u garažu. Poslije, kada sve dobro očistimo, odnijet ćemo u

dnevnu sobu.

U manje od petnaest minuta smo istovarili kombi. Cijev

cisterne ostala je priključena

kroz rupu koju je Favalli zacementirao i tako hermetički

zatvorio.

imamo hrane i vode za barem dva do tri tjedna. Sad je najhitnije dovući veliku količinu stvari iz ljekarne. Poslije ćemo

potražiti benzin.

Potom ćemo se vratiti hrani, pa sve ispočetka.

Sve dok se ne opskrbimo za nekoliko

godina, nećemo se odmarati.

Čini se da se ne nadaš previše

da će nas spasiti ...

iskreno, mislim da neće, Juane ... Kako da se nadam kad ne možemo preko radija

uhvatiti nijednu postaju? Suočeni smo sa svjetskom katastrofom: svijet više nikad neće biti

isti.

30

Što misliš što je uzrokovalo

sve ovo? Atomska

eksplozija na Pacifiku?

ispočetka sam mislio da je to uzrok, da. Ali sada sumnjam u to,

Juane ...

Kako je moguće da toliko traje ova radioaktivna padalina? Osim toga, ove

fluorescentne pahulje ne izgledaju kao prašina niti išta slično

... Najiskrenije, ne znam što bih mislio,

Juane.

No, zaista je najbolje ne razmišljati. za sad je Najvažnije preživjeti. Ti i Lucas izlazite

sljedeći: u ljekarni se opskrbite sa što više stvari. Prije svega vitaminima!

Da, i antibioticima.

Nekoliko trenutaka poslije Lucas i ja smo se već smjestili u kombi i krenuli prema ljekarni.

Sporo smo napredovali jer ulica nije bila

očišćena.

Kad dobro napunimo kuću, bacit ćemo se na čišćenje

ulica.

Da, i na pokapanje mrtvih.

Za to će se pobrinuti Favalli ... On ima ideja za sve ... Previše

ideja za sve ovo!

Što želiš reći, Lucase?

Nije ti palo na pamet da nas Favalli sve ima pod svojom čizmom?

Da on toliko zna o svemu, a mi toliko malo? Da nas ima u svojoj milosti? Zašto bi čovjek poput njega, jednom kad

kuća ...

... bude opskrbljena svime što je potrebno, dijelio s nama svoj život? Nije ti palo na pamet da će nas se riješiti jednom kad mu više

ne budemo potrebni?

Sada je tako jednostavno nekoga ubiti! Dovoljno je

ne očistiti do kraja garažu. ili zarezati malo odijelo ... Začas će se uvući pahulja i

gotovo ...

Pričaš ludosti, Lucase! S kojim pravom sumnjaš u Favallija? Pobogu zašto bi nas eliminirao? Nismo li možda njegovi

prijatelji?

Ono što je Lucas insinuirao nije moglo biti gadnije. Pa ipak, iako je svaka pora u mom

tijelu odbijala tu ideju, hladni i logični dio mog mozga je počeo razmišljati ... A zašto ne? Zašto nas Favalli ne bi jednostavno

iskoristio?

Sam je Favalli to rekao: uskoro će oko nas zavladati zakon džungle: ubij ili budi ubijen ... Preživjet će

jedino snažni i čvrsti ...

Odmahnuo sam glavom. Ne! Ne smije nastaviti

tim putom!

Lucas je zakočio. Bili smo ispred ljekarne.

Zaboravljaš jednu stvar, Lucase ... Prijatelji smo

s Favallijem već godinama ...

Zar smatraš da to ništa ne vrijedi?

Naravno da ne. Jedno je bilo biti prijatelj u prošlome svijetu, kada je sve bilo

jednostavno, uključujući i prijateljstvo, ali sada ...

... kada smo praktički sami na svijetu, kako može postojati prijateljstvo? Bit ćemo prijatelji, drugovi, sve dok nas veže nužda, no kada nužda prestane,

poklat ćemo se kao psi.

Ne, Lucase, ne smiješ tako razmišljati ... Stvar je u tome

da nam sve ovo napada živce. Već ćemo se priviknuti i vidjeti da

nije sve tako crno kako se čini. i da ...

Što si želio reći? Pogledaj, Lucase! Svježi tragovi ...

Netko je nedavno bio ovdje!

Da ... i sigurno je još uvijek tu!

Čemu lagati? U tom sam se trenutku tresao.

Tresao sam se, da. Tresao sam se poput

uplašene životinje.

Ništa mi nije govorilo da je ovaj preživjeli neprijatelj, pa ipak mi je

instinkt vrištao da se radi o opasnosti.

31

Netko je u ljekarni!

Bio je to prvi znak kojeg smo pronašli da je bilo ...

... još preživjelih

kao što smo mi. Osjetio sam paniku istu kakvu je osjetio Robinzon kada je na svom otoku

otkrio tragove ljudskih

koraka. Jer bi živa osoba mogla značiti suparnika ...

Moramo biti oprezni, Lucase. Moguća je puc-

njava.

Lucas kao da me nije čuo. Nastavio je promatrati tragove kao da je hipnotiziran. Shvatio

sam da s njim neću puno napraviti.

Lucase, bolje da pođemo ...

Ne, Juane. Nakon svega, jesmo li doista sigurni da se radi o neprijatelju? Sa-svim je moguće da se radi o nekome poput nas ...

Moramo stupiti u kontakt s njim: možda ga možemo

priključiti našoj skupini. i ne brini za mene, Juane: ako ti se

činim nervoznim to je stoga što se još uvijek nisam navikao na sve ovo ... Ali proći će me.

Uđimo, Lucase. Vrijeme leti.

Brava je slomljena ... Uđi, Lucase. imaj spremnu pušku

za svaki slučaj.

Nismo se smjeli ni previše opustiti.

Hej! Prijatelji smo! ima li koga ovdje?

Nitko mi nije odgovorio. Napravili smo nekoliko koraka.

Prijatelji smo! Vjerujemo da si moramo međusobno pomagati! Zar

ovdje nema nikoga?

Opet nam je odgovorila tišina.

Nema se smisla vi-še derati ... Možda se sakrio.

ili je izašao na stražnji izlaz. Mislim da ovdje nema nikoga,

Juane.

Ne znam, sumnjičav sam ... Ako se sakrio, to je stoga što

nema dobre namjere. Hajdemo u obilazak ljekarne. i budimo na

oprezu!

Prijatelji smo ... Samo želimo pomoći ...

Neprestano smo izjavljivali svoje miroljubive namjere, ali

uvijek na oprezu ...

... i s puškama u rukama obavljali smo obilazak.

Kao što sam re-kao, Ovdje nema nikoga.

Vidjet ćemo. neću biti miran Dok

sve ne pregledamo.

Ljekarnik i njego-va gospođa ...

Lako su se izvukli ... iz sna su prešli u smrt ...

Nastavili smo s obilaskom. Posvuda su se pod našim nogama, u polumraku ljepše

nego ikada, podizale pahulje smrti.

Sve smo pregledali, ali nismo nikoga pronašli

živog... Sigurno je otišao, kao što si rekao.

imaš pravo, Lucase. Nakon svega osjećam olakšanje što nikoga

nismo pronašli.

Dođi, vratimo se u ljekarnu i počnimo već

jednom utovarivati kombi. Već smo izgubili dosta

vremena.Trebali smo se uvjeriti:

bili smo sami u ljekarni.

Bez daljnjeg zastajkivanja organizirali smo posao: ja sam u stražnjoj sobi vadio s polica kutije lijekova ...

Treba odnijeti od svega pomalo. No, ne smijemo zaboraviti vitamine: ako ćemo jesti samo kon-zerviranu hranu, trebat

će nam.

Srećom lijekovi nisu teški ... Težina je samo

u kutiji ...

Lucasov je posao bio prenositi kutije do kombija.

Radili smo tako nekoliko

minuta, potpuno

zadubljeni u naš zadatak,

tako da nijedan od nas nije

zamijetio ...

32

Začuo sam korake.

Već se vraćaš, Lucase? Nisam znao da možeš tako brzo

radi...

Ali što radiš? Zašto zatvaraš?

Zaključao je ... Ali ... Lucase! Lucase!

Lucase! Lucase!

Nisam dobio drugog odgovora osim zvuka lomljave stakla.

Moram što prije izaći!

Lucase! Što se do-gađa? Lucase!

Ali ... Lucase ... Mrtav ... izboli su ga nožem i svukli su mu

odijelo ...

Zakon džungle. Ubij ili budi ubijen ... Oko nas je bilo divljih životinja na slobodi: ljudi. Najokrutniji od svih zvijeri ... Kao

nikad do tad, znao sam što je to strah ...

Mrtav ... izboli su ga nožem i svukli mu odijelo ...

Ubojica je onamo pobjegao ... No nema smisla slijediti ga. Najprije moram obavijestiti Favallija o onome što se

dogodilo ...

Da zna kakva nas opasnost okružuje.

Bio je to ludi strah. Panika. U svakom trenutku i iz bilo

kojeg smjera mogao me pogoditi metak koji bi me zauvijek

zaustavio.

Ako se uskoro ne maknem, mogao bih mu se pridružiti. Popeo sam se u kombi i pokrenuo

motor. Pritisnuo sam gas do kraja.

Možda sam trebao ponijeti Lucasa ... ili ga nekamo pokopati, a ne ga

samo ostaviti tamo ... Ali sada nema vremena: vidjet ćemo poslije.

Nisam se herojski povukao. Toliko me bilo strah ...

... da sam gotovo prevrnuo kombi skrenuvši u našu ulicu. Naposljetku

sam zaustavio vozilo ispred kuće i izašao. Nekoliko trenutaka

poslije, prošavši kroz garažu, prepričavao sam

Lucasovu smrt ...

... pokunjenom slušateljstvu.

To je sve ... Lucas je ostao ležati Tamo na pločniku ... Odmah sam došao ne gubeći ni trenutka.

Dobro si napravio, Juane ... Očito je da se ne smijemo izlagati izlasku osim ako nije velika nužda ... Dosad smo mislili kako je dovoljno držati se podalje od smrtonosnih pahulja ...

.... i opskrbiti se nužnim stvarima za

preživljavanje, ali očito je da preživljavanje

zahtijeva još nešto ... Loše je što smo sad

svedeni na dva korisna muškarca: na tebe i mene,

Juane ...

A ja, gospodi-ne Favalli?

imaš pravo, Pablo ... Zaboravio sam na tebe ... Zaista, trojica nas

je ... Znaš li pucati?

33

Pa naravno! Što mislite tko je bio stručnjak za oružje u željezariji? To sam bio ja,

gospodine Favalli! Pablovo dobrovoljno javljanje, malo je ublažilo

dojam kojeg je ostavila moja tužna priča. Doista

je bilo previše smrti oko

nas ...

... da jedna više, iako se radilo o prijatelju kao što je bio Lucas,

nije puno toga promijenila.

Glavno je ne gubiti glavu, ne

smijemo dozvoliti strahu da nas

prevlada.

Slažem se. Mislim da je sad najhitnije,

...

... prije nego nastavimo skupljati stvari, prekriti prozore i vrata: moramo

pretvoriti kuću u bunker, bez drugih otvora

osim onih najnužnijih. Sam si rekao da se više ne radi samo o ...

... držanju snijega izvan dohvata: sad moramo i ljude tako držati. Svaki sljedeći put kad izađemo, posvetit ćemo se potrazi za oružjem: moramo se opskrbiti kao da smo opkoljeni!

Ne, Juane, ne slažem se. pogriješili smo i ne

smijemo nastaviti tako.

pogriješili, Favo?

pogriješili smo misleći da od kuće možemo napraviti otok. Kao da nam je kuća dovoljna zaštita. Ne, Juane, ne smijemo se više

zavaravati: čak ako pretvorimo kuću u

tvrđavu ...

... cijelo ćemo vrijeme morati izlaziti kako bismo nabavili ono što nam treba ... A tad

ćemo biti na milost i nemilost svakom kome padne napamet

pucati na nas iz daljine.

Ono što se danas desilo Lucasu moglo bi se u svakom trenutku desiti nama ... A desi li se to ikome od nas dvojice,

bila bi potpuna katastrofa ...

Shvaćam ... Ali koje je rješenje?

Moramo otići odavde, Juane. Otići daleko, vrlo daleko, u neko maleno selo u kojem ćemo biti sigurni da nitko nije preživio. Što prije krenemo, to

bolje.

Napustiti kuću?

Shvaćate li što priča-te, Favalli?

Da, Eleno, a shvaćam i da

nikome neće biti tako teško kao vama napustiti

ovo sklonište ...

No, moramo to učiniti! ostanemo li, prije ili poslije Juan ili ja ćemo završiti s metkom u leđima: grad je već postao džungla gdje ljudi poput nas ne mogu

živjeti.

Svaki preživjeli na kojeg naiđemo potencijalni nam je neprijatelj: no prije nego ga upucamo željet ćemo znati kakva je osoba. A u džungli nemamo

toliko vremena ... U džungli se ubija bez najave ... Kako su učinili s Lucasom ...

Moramo otići odavde i to što je prije mo-guće. Ostatak današnjeg dana posvetit ćemo izradi odijela za Elenu, Martitu i Pabla. Kad

padne noć ...

... Juan i ja ćemo izaći u potragu za kamionom u dobrom stanju koji će nam poslužiti

za putovanje. Kad ga dovezemo, opskrbit ćemo ga kao da idemo

na dug put.

A dokle misliš da moramo

ići?

Nemam pojma. No mislim da bi idealno bilo stići do

neke udoline u Kordiljerima. Vjerujem da ćemo tamo pronaći mjesto koje će

nam ujedno biti sklonište i skrovište.

U situaciji u kakvoj jesmo mislim da se je glavno sakriti, osigurati da ni u

kome ne vidimo mo-guću konkurenciju.

Mislim da si u pravu, Favo ... Ostanemo li ovdje, bilo kakav očajnik spreman na sve mogao bi nam pokucati

na vrata ...

No, ako smo se odlučili

otići, zašto da čekamo noć?

Danju cesta više nije sigurna ni za koga.

Odsad moramo živjeti noću, poput lopova.

Nemojte to tako teško prihvaćati, jer još uvijek smo zdravi i dobro. Kad smo kod

toga, Eleno, tako sam zdrav da više ne mogu izdržati glad. Zar se ne

ruča u ovoj kući?

Baš su se u tom trenutku začuli udarci. Reski, hitni, drski udarci.

Neko kuca na garažu!

Udarci su se nastavili, sve jači. Činilo se da

čitava kuća drhti.

34

pogledat ću što želi!

Samo čas, Juane! Obojica ćemo ...

Pričekaj neka navučem odijelo!

Nekome se baš žuri ući.

Udarci su i dalje

odzvanjali. Kad smo

Favalli i ja ušli u garažu vidjeli smo da se vrata tresu pod udarima.

porazgovarajmo ...

Odmah se prolomio gromki Favallijev glas.

Što želiš? Zašto nabijaš s toliko

hitnje?

Trebam pomoć! Molim vas, pustite

me unutra!

Napravio sam zaštitno odijelo, ali je loše i svakog će me trenutka dotaći proklete pahulje! Tako vam svega,

pomagajte!

Čini se iskren. Da mu otvo-

rim?

Ne! Ne još, Juane.

Oprosti, ali želimo biti sigurni prije no otvorimo ... Otrči do vrta, tako ćemo kroz prozor moći vidjeti

kako izgledaš.

Odgovor je stigao sa zadrškom ...

Ne mogu se više micati! Odijelo će mi se raspasti!

Morali bismo otvoriti, Favo ... Što ako mu se

nešto desi?

Ne sviđa mi se što ne želi da ga vidimo ... Dat ću mu novu priliku: napravit ću

rupu u vratima.

Rupu? Kako?

Nije se potrudio odgovoriti mi.

Otvarajte, zaboga! Ne mogu više!

Slušaj me! Napravit ću rupu ispucavši metak u vrata. Odmakni se u stranu, tebi

nadesno ...

Favalli je četiri puta pucao.

Evo ... Stani ispred rupe, tako ćemo te

moći vidjeti ... No? Što čekaš?

Ovaj put nije bilo ni glasa ...

Ne znam je li se radilo o instinktu ili mi se učinilo kako čujem metalni zvuk.

Favo, pazi!

Rafal je prosjekao vrata ...

Još jedan rafal nas je potražio ... Računao je da smo na podu, ako

već nismo mrtvi.

Fava i ja smo po njegovim pucnjevima izračunali gdje je ...

Prestao je pucati ... Slušaj ...

Duboki jecaj ... i odmah zatim mukao udar ...

... tijela koje se oslanja o vrata. Četiri rupe od metka su

potamnile.

Naslanja se o vrata! Mislim da smo ga ranili ...

Možda.

Vjerojatno, ali bolje ne riskirati.

Rupe od metka su se ponovo osvijetlile:

tijelo je palo.

Otvorili smo vrata i tamo je bio ...

Eto ti ga na: mrtav.

Nosi Lucasovo odijelo!

Da, on ga je ubio ... Pogledaj, evo rupe koju je napravio

nožem. Dosta ju je dobro zakrpao ...

Shvaćaš li koliko je

važno otići? Što bi bilo da nas je ovaj

očajnik napao s još jednim ili dvojicom

takvih?

Dok je Favalli govorio, pogledao sam nesretnikovo lice. Obično lice, jednako tolikim licima koja su

se svakoga dana mogla vidjeti u vlaku ... Lice bilo kojeg čovjeka, pretvorenog u ubojicu

zahvaljujući groznoj

katastrofi. Da, morali smo otići.

35

Više nije bilo diskusije. Očajnički napad

Lucasovog ubojice najbolje je dokazivao da moramo pobjeći iz grada. Da moramo otići daleko, vrlo

daleko, gdje neće biti opasnosti od susreta s drugim preživjelima.

prisilimo se biti pesimisti. Oprema koju imamo previše je privlačna: bilo tko bi nam je mogao pokušati oteti. Sutra bismo morali biti daleko

odavde.

Svi smo se složili. Željeli smo krenuti istoga trenutka, no to nije bilo moguće: trebalo

je pričekati zaštitu noći kako bismo

izašli u potragu za kamionom, benzinom

i svime ostalim što nam je bilo

potrebno za dalek put.

Naravno, nismo sjedili skrštenih ruku.

Da mi je netko rekao da ću postati

švelja ...

Da ... Kad pomislim da sam još jučer u ovo vrijeme kupovala

u ulici Santa Fe ...

Više ništa nije rekla, no bilo je dovoljno. Elena je nesumnjivo

razmišljala kako nikad, nikad više neće ići u kupovinu.

Ne razmišljaj o tome, Eleno ... Razmišljaj o kućici koja će nam poslužiti kao planinsko skrovište ... Onda, Favalli? Jesi li uhvatio što?

Ništa, Juane.

Ništa ... Uvijek ista gadna

buka.

Nema sumnje, Favo, katastrofa

je globalna. Snijeg je zasigurno

prekrio cijeli svijet.

Ne znam što bih ti rekao, Juane ... Međutim, da nije preostala

nijedna funkcionalna radio po-staja, ništa se ne bi čulo ... Bila

bi potpuna tišina.

Da bi bilo interferencije mora postojati neka postaja koja odašilje radio valove. Ono što me

plaši, Juane, a to zasad nemoj reći ostalima, je baš taj zvuk koji ne prestaje. Koja ga postaja prenosi? Zašto nema nikakve poruke? Tko radi na toj postaji?

Toga je časa Favallijeva zabrinutost bila

pretehnička za mene: ono što je sad važno, pomislio sam, je izaći odavde, a ne tražiti

objašnjenja za radio zvukove. Tko je mogao znati da će stići - i to vrlo brzo - čas kad će taj radio ponuditi najnevjerojatnije

objašnjenje?

Naposljetku je prošao prvi dan smrtonosne susnježice. Pala je noć i

spremili smo se za izlazak.

želim ići! Neću ostati ovdje zatvoren! Povedite ga, Juane. Ako zatreba,

Martita i ja ćemo se obraniti. Vama će biti korisniji nego nama.

Dobro kažeš, vani ćemo se bolje obraniti bude li nas više. A sve ovisi o tome hoćemo li se

vratiti živi i zdravi ... Osim toga, nećemo dugo

ostati.

Trenutak poslije ponovo smo bili vani.

Hodat ćemo jedan iza drugoga, priljubljeni uza zid ... Ne pravite buku ...

Zgureni poput divljaka kliznuli smo niz ulicu: bilo je nužno biti što manja meta

ljudima koji su nas možda motrili iz zasjede.

Nikad nisam mogao ni zamisliti da ću jednog dana ovako izaći iz kuće,

sa srcem u peti, očekujući svakog trenutka metak u

leđa ...

Bilo je prepogibeljno izaći na aveniju,

pa smo se probijali kroz usporednu ulicu, sve dok nismo

došli nadomak benzinskoj postaji. Fava se sjećao da je tamo vidio odgovarajući

kamion.

Bilo je odlučeno: Pablo je izašao s nama.

Zašto si stao, Favo? Želiš se uvjeriti da

nema nikoga?Djelomično zbog toga,

Juane, ali i zato ...

Fava se zaustavio na uglu avenije.

... što mi se čini da snijeg postaje sve gušći ... Što

misliš?

Šutke sam se složio. Umjesto da jenjava ...

... nemogući je snijeg postajao sve gušći.

Koliko će još narasti ovo prokletstvo koje se

spustilo na Zemlju?

Pahulja više ili manje, to ništa ne mijenja. Nastavimo.

Pogledaj, Favo! Gore!

Što bi to moglo biti?

Bilo bi najbolje da Pablo osta-ne. Zna s oružjem i u slučaju potrebe moći će obraniti

kuću.

ali ...

36

Odgovorila mi je samo tišina. Profesor Favalli, vrhunski znanstvenik i znalac,

nije imao ...

Palo je prema centru ...

... objašnjenja. Bio sam očajnički gladan odgovora.

Je li možda meteo-rit?

Ne, nije ...

Padao je presporo ... To je bilo kočenje,

Juane.

O čemu je onda riječ? što je to

bilo?

Ne zaboravite da su gospođa Elena i Martita ostale same u

kući...

Dobro da je Pablo bio s nama. Dozvao nas je u stvarnost.

imaš pravo, Pablo. sad nije vrijeme za mućkanje glavom,

već za djelovanje. Prešli smo preko avenije trkom i stigli na postaju. Tamo je bio kamion kojeg

je Favalli vidio.

ispraznili smo kabinu s neizrecivim gnušanjem kao da nam je sva ta smrt,

koja nas je okruživala bila nešto strano.

U ovom hladnjaku nema vode. Donesi kanticu,

Pablo.

spremnik goriva je

pun.

pogledajte!

isto kao i maločas!

Da ... Samo pada još sporije

...

Pada na gotovo isto mjesto kao i prošli ... Više nema sumnje. Ne

radi se o meteoritima ...

Ne, nisu meteoriti ... i ne izgledaju kao išta što je čovjek napravio.

Osjetio sam potpuno nov strah

- neobjašnjiv, prožimajući,

neljudski strah. Bio je to životinjski strah moje vrste - moje ljudske vrste - strah

kojeg osjećaju pojedine zvjerke

kad se nađu u blizini čovjeka. iznenada

sam osjetio goruću potrebu da budem uz Elenu i Martitu. i da

pobjegnem ...

Moramo se vratiti, Favo ... Elena i Martita će biti užasnute: sigurno su i

one vidjele pad vatrenih kugli!

Smiri se, Juane, smiri ... Nemojmo gubiti glavu ... Ubrzo ćemo se i na kugle navići, baš kao i na snijeg ... Pogledaj,

još jedna! Gledali smo kako pada treća kugla. Pala je

ponovo na isto mjesto ... Ako je Favalli imao pravo, bolje je bilo ne gubiti kontrolu.

Uostalom nisam mogao bog zna što učiniti kako

bih primirio Elenu ili Martitu ...

Jedino bi ih smirio dokaz da je sve ovo samo

okrutna noćna mora. Da “snijeg” nije pao i da su kuće i ulice, kao i uvijek, pune života i zvukova ...

Ali nije se radilo o mori. Bila je to gola stvarnost - brutalna stvarnost puna

smrti i pustoši. Još jedna kugla je pala prema centru.

Kugle sigurno nisu meteoriti ... Ali nisu ni ljudske sprave. Je li tako, Favo?

Tako je, Juane. Stižu s nekog drugog

svijeta...

isto kao i ovaj “snijeg” za kojeg smo prv0 mislili da je radioaktivna

prašina ... Ove vatrene kugle potvrđuju moje sumnje pobuđene

šumom na radiju ...

Nalazimo se usred izvanzemaljske invazije: ove kugle su svemirski

brodovi ...

S Marsa?

S Marsa ili nekog drugog planeta: što se nas tiče,

svejedno je. Jedino što se o njima može reći jest da imaju vrlo naprednu tehnologiju ... idemo, nemojmo samo

zblenuto stajati.

Neće biti vrlo junački s naše strane, ali možemo napraviti samo jedno: pobjeći. Otići što je dalje moguće od središta

invazije.

Netko je u kabini.

izvadimo ga ... Bit će teško pronaći bolji

kamion.

37

Potpuno se slažem s tobom. Što prije krenemo, to

bolje.Pritisnuo sam papučicu gasa, možda malo

prenaglo. Svaka je stanica u mom tijelu vrištala za bijegom iz tog

grada koji je bio moj, a koji mi

je odjednom bio tako tuđ. Poput voljene osobe

koja je nedavno preminula i sad o njoj znamo jedino da je

mrtva.

Ne zaboravite, gospodine Salvo, da još moramo nabaviti dosta

stvari za put.

imaš pravo, Pablo. Zaus-tavit ćemo se u željezariji.

Bilo je neobično kako je Pablo sačuvao mirnoću. Dok sam ja ...

... smeten užarenim

kuglama što su padale s neba, na trenutak zaboravio na sve pogibelji koje su se skrivale u

gradu. Srećom, tu je bio Favalli.

Ne! Ne koči! Sjeti se što se desilo Lucasu! S kuglama ili bez njih, ne-moj zaboraviti da nas iz bilo kojeg smjera i u bilo kojem trenutku

može pogoditi zrno.

Ono što nam je potrebno, pokupit ćemo usput ... Sad je najvažnije pobjeći!

Favalli je uplašen ... Ako se i on boji, to znači da nam nema

pomoći! Sve do tada, Favalli je svojim

znanstvenim pristupom i svojom

samokontrolom bio stup koji nas je sve nosio. Ako

on poklekne, ništa nam ne preostaje.

No, trenutak slabosti je

kratko potrajao ...

Nemoj juriti, Juane, nastradat ćemo. Skreni u sljedeću ulicu, blizu smo.

Njegov je glas ponovo bio normalan. i ja sam se

smirio.

Prije nego sam skrenuo s avenije, posljednji sam je ...

... put pogledao: još jedna užarena kugla padala je iza obzorja

dimnjaka. Favalli je opet imao pravo: na sve se naviknemo.

No, tek što smo skrenuli u bočnu ulicu ...

Juane, koči!

Pritisnuo sam kočnicu do kraja. Do nas je dopirao najneočekivaniji zvuk.

Puteljak kojeg je vrijeme izbrisalo, jednoga ćemo dana zajedno ......

Nostalgični je glas pjevao praćen melankoličnim zvucima harmonike.

Ne, ne čini se kao radio ... Valjda svira gramofon. Ne zaboravite da

nema struje.

“Možda je riječ o tranzistoru”, pomislio sam. No nisam stigao ništa reći ...

Dođi, Juane! Ovdje ima preživjelih!

Pablo, ti ostani i čuvaj kamion. Ako vidiš da se netko približava, pucaj bez

pitanja.

Glas je i dalje pjevao pjesmu

koja je sad bila tužnija nego ikad prije.

Da nije stupica, Favo? Najlakše je podesiti gramofon neka svira,

pričekati da naiđe neoprezna žrtva ...

... i mirno je skinuti jednim

metkom.Nije bez veze

to što govoriš. Moramo biti

oprezni.

Dolazi s druge strane.

Da ... Čini se iz one moderne

kuće ...

Otkako je otišla ... Tužan živim ja ...

Da, tako je. Glazba dolazi iz one kuće s

velikim prozori...

Nisam stigao dovršiti.

Zvuk lomljave stakla prolomio se ulicom.

Tamo se nešto zbiva! idemo!

Glas mu se povisio od brige.

38

Puteljak kojeg je vrijeme izbrisalo ...

Boca je razbila prozor i glazba

se čula jače nego ranije.

ima preživjelih, to je sigurno ... i nešto im

se događa!

Potrčali smo prema kući s velikim prozorima.

Dok smo trčali, ugledali smo jednu sjenu ...

jednog ćemo...

Posje...

Mukli udarac i glazba je stala.

Ne idi dalje, Ju-ane! Netko izlazi! i nosi oružje!

Dosta mi je! Dosta! Ne mo-gu više izdr-

žati!

Polomit će se!

Čini se da je poludio ...

Dosta više tog snijega! Dosta više

svjetla! Dosta svega!

Želim se probuditi! Ne mogu više! Dosta!

Poludio je od panike ... Moramo mu pomoći.

Čekaj, Juane!

Na prozoru je još netko!

Želim se probuditi! Dosta! Dostaaaaa!

Sve se desilo prebrzo da bismo uopće reagirali.

Želim se pro...

Nesretnikov je glas umuknuo. Ne znam zašto, ali na trenutak

sam pomislio na gramofon.

Ubojica je skočio na ulicu mirno i bez žurbe.

Skinuo je sa svoje žrtve zaštitno odijelo.

Što da radimo, Favo? Da ga dozovemo? ipak se radi o preživjelome ... Tko zna zašto je to

napravio ...Ne ...

Baš ovakvu vrstu preživjelih moramo izbjegavati ... Kako bismo mogli vjerovati neko-me tko je spo-soban ovako

ubiti prijatelja?

3�

Ovaj je drugi bio lud, bez sumnje. Ali lud od straha, a to se

može desiti svakome od nas kad se najmanje

nadamo ...

Potpuno sam shvaćao što je Favalli

govorio. i sâm sam poznavao zastrašujući osjećaj ruba panike, bio sam na nekoliko milimetara od toga da poludim od

straha.

Pustimo ih ... Nemamo ništa s njima ... i nemojmo raditi buku ili ćemo morati trčati

pod kišom metaka.

Krenuli smo pod zaštitom sjena. Preko neba je prema jugu pala

još jedna užarena kugla.

iznenada mi se naježila koža na leđima. Više nego ikad prije

oćutio sam strah od tog “snijega” koji

je i dalje padao, od tišine i smrti

koja nas je obavijala. Na trenutak sam pomislio da će mi se pomutiti

um ...

da ću i ja početi vikati kao onaj luđak. Ali, tu je bio Favalli.

Hajdemo, Juane, dosta smo se udaljili, a i dovoljno je mra-čno pa nas neće moći vidjeti.

Favo, priznajem kako jedva čekam trenutak kad ćemo otići odavde

... Čim sjednemo u kamion, kidamo!

Već smo bili nadomak ugla, kad smo začuli ...

Pucanj! Pablova puška!

Netko ga je napao!

Odmah potom začuli smo paljenje motora ... Skrenuli smo iza ugla i vidjeli kamion ...

... kako kreće. Već je stigao do avenije. Nikad nisam tako poletno pretrčao blok kuća.

Zakasnili smo!

Da ... Odvezli su

Pabla.

i nas ostavili bez kamiona ...

iza nas se još jedna kugla

spustila s visina, s neba koje više nije bilo nebo

nego ponor. Sad sam zaista mislio da ću poludjeti.

Dok je neprijatelj učvršćivao

svoju poziciju, mi, malobrojni

preživjeli, ubijali smo jedni druge. Prave životinje ...

Bio je to strašan udarac. iako je Pablo u našoj skupini bio tek kratko vrijeme, već se tako dobro

uklopio ...

... da se činilo kako je s nama živio godinama.

Bili smo izolirani usred tolike smrti,

bilo nas je tako malo, pa je Pablov nestanak

ostavio veliku prazninu.

Kad smo ga spašavali u željeza-riji, nisam mogao ni zamisliti da

će mi toliko prirasti srcu.

Što misliš, tko ga je odveo?

Može biti samo još

jedan preživjeli. ili nekolicina.

Privukao ih je kamion, kao i Pablo, budući da ga nisu

ubili.

Pala je još jedna vatrena kugla.

krenimo, Juane. Mora-mo potražiti drugi ka-

mion.

Oprosti mi, Favo, ali ja se želim

vratiti kući.

Elena i Martita sigurno već očajavaju ... izbivamo duže nego

smo predvidjeli.

imaš pravo, Juane. Pođimo im objasniti

što se desilo.

Dok smo trčali mračnom ulicom ...

... prignuti jedan iza drugoga kako bismo

izbjegli mogući napad nekog od preživjelih, do nas je doprlo

udaljeno puškaranje.

Nastavimo, Juane. Neka se poubijaju ...

Možda se netko bori

protiv uljeza?

Ne vjerujem. Kakav bismo otpor mogli organizirati, kad ovo malo što nas je ostalo pokušava preživjeti na račun

drugih?

40

U jednoj od bočnih ulica vidjeli smo kako gori kuća.

Tko će znati kakva se drama ovdje

odvila ...

Nije nam ni palo na pamet da potrčimo

prema požaru. Zbilja smo

bili životinje, brinuli smo se samo za

vlastite živote i živote onih u našem čoporu. Konačno smo stigli nadomak

kuće.

Ponovo u poznatoj ulici: samo što je ondje sad ležalo tijelo našeg prijatelja Polskog, napola

prekriveno snijegom, i prevrnuti auto ...

Tiho! Netko je u vrtu kuće!

Pojurio sam, kad me zaustavila jedna ruka.

Čini se da pokušavaju ući ...

Ne smijemo riskirati ... Ja ću skinuti jednog, ti

drugog.

Ne! Favo, ne!

To su Elena i Martita!

Još samo čas i zbila

bi se tragedija.

Juane! Tata! Konačno! Dugo smo vremena bili zagrljeni i bez glasa. Kao i uvijek, Favalli nas je vratio u stvarnost.

Naravno, mene nitko ne pozdravlja ... Samo vi glumite spomenik obiteljskoj ljubavi ne razmišljajući kako ste

potpuno izloženi i kako pred-stavljate savršenu metu ...

Favalli ima pravo. Pođimo unutra ... Bile smo tako

uplašene kad smo vidjele koliko kasnite, da smo vas

pomišljale potražiti.

Sva sreća da smo stigli na vrijeme ... Mimoišli

bismo se.

A gdje je Pablo? Martita je prva primijetila da ga nema.

Nešto mu se desilo ... Ostavili smo ga da čuva

kamion i netko ...

Favo, tiho! Poslušajte!

Učinilo mi se da čujem udaljeno brujanje. Sad se čulo jače ...

Zvuče kao avioni!

i jesu avioni!

Po buci, kao da je riječ o eskadrili.

Eno ih! Konačno! valjda su spasi-

telji!

Hura! To znači da nije cijeli svijet

pomro!

Jupi! kakvo je to svjetlo?

Ne izgleda kao reflektor ...

Ne, nije bio reflektor ...

41

Jedan za drugim, tri su aviona pala. Preostala dva su se okrenula ...

U jednom se trenutku veličanstvena nada pretvorila u prah. Preostala dva aviona svladana su zastrašujućom lakoćom ...

Prerano smo se ponadali ... Neće biti spasitelja ... i sad više nema sumnje da su nas osvojila

bića s drugog planeta.

Bića silne moći, superiornije ičemu

što imamo na Zemlji ... Dokaz je ova

zraka što je srušila avione kao da su od

papira.

Što će biti s nama?

Što možemo učiniti?

Ovo što smo vidjeli dovoljan

je dokaz ... Jedino nam preostaje

bijeg!

Već smo bili odlučili otići, no sad to moramo učiniti ne gubeći ni sekunde. Više nema vremena za pri-preme. Da, Favo, krenimo

odmah.

Ušli smo u kuću i s tavana

sam skinuo ruksake koje smo ne tako davno nosili na kampiranje u Córdobu. U njima ćemo ponijeti

najnužnije stvari za put kojem

ne znamo ni trajanje.

Sreća će nas sigurno poslužiti: pronaći ćemo drugi kamion, kao što smo pronašli i ovaj. Po putu ćemo

skupljati stvari.

Moram ti priznati da mi nedostaje

Pablo.

Smrznem se na samu pomisao

što su mu učinili ...

Bolje nemoj misliti o tome, Juane. Snijeg je bar milostiv, ubija u sekundi.

Da, bolje ne misliti na Pabla. Što je još jedna smrt više?

Čekaj malo, Favo. Kako ćemo jesti i piti? Jednom ćemo morati skinuti

odijela.

Mislio sam na to. Potražit ćemo neki

kombi, kao onaj iz dućana, ali moderniji i

veći. Opremit ćemo ga da nam služi umjesto

garaže.

Ne bi li bilo bolje ovdje

obaviti preina-ke? imamo

sve što nam treba.

Ne, Juane. Glavno nam je što prije otići daleko odavde

...

Favalli je bio u neobičnoj žurbi ...

Kao da mu je instinkt vrištao, potičući ga na

bijeg. Sad, kad se prisjetim svega što se desilo,

nebrojeno puta se pitam zašto ga nismo poslušali? Ali, čak unatoč tome što smo bili svjesni ozbiljnosti

situacije, nismo mogli samo tako napustiti kuću ...

... poput uplašenih štakora. Ubrzo je Elena našla izgovor

da nas uspori.

Spremni smo. Možemo

krenuti.

Ne tako brzo, Favalli ... Najprije

moramo jesti.

iz nje je progovorila gospodarica kuće. Supruga i majka koja se opirala

napustiti zidove među kojima smo - nikad

nismo bili toga toliko svjesni kao sad - tako sretno živjeli i toliko se voljeli.

Favalli je shvaćao i s užitkom prihvatio poziv.

Dobra ideja, Eleno, čeka nas dug

put.

Ovo je pečenje odlično.

To su jučera-šnji ostatci ... Martita, dušo, zašto ništa ne

jedeš?

Učinilo mi se da u daljini čujem buku ...

Zavladala je napeta tišina.

imaš pravo. Buka motora ...

Čini se da ih je dosta ... Vje-rojatno dolaze niz aveniju.

U tišini koja nas je okruživala, iznenadan

poznati zvuk motora na

aveniji nosio je sa sobom zastrašujuću pomisao. Tko li je upravljao

tim kamionima?

A da odemo do avenije, Favo? Mogli bismo ih promatrati,

a da nas vide.

Prebrzi su. Proći će prije nego stignemo izaći.

Ugasite svje-tlo. Bolje ne-ka ne vide da ovdje ima ne-

koga.

Otkako nas je napao onaj očajnik, trudili smo se sakriti svjetlo u kući. No Favalli je imao pravo: bolje je ne

riskirati.

Ali ... Što sad?Stali su! Udaljeni su samo jedan blok kuća ... Brzo,

Juane ... Puške!

42

Buka moćnih motora kakvi se nalaze u teškim kamionima, zaustavila se na aveniji, nedaleko od kuće. Panično smo se

pogledali. Tko je mogao voziti te kamione? Ljudi? ili su nas već pronašli

uljezi?

Brzo, Juane. Navucimo odijela! Moramo biti

spremni na sve!

Nikad prije nismo tako brzo navukli zaštitna odijela.

Je li moguće da su nas pronašli? Zašto bi inače

stali tako blizu?

Vidio sam kako se Elenino tijelo ukočilo

pored prozora.

Dolaze!

Jesu li ljudi?

Čini se da jesu ... imaju zaštitna odijela ...

Trenutak poslije ...

... vrata garaže zatresla su se od muklih udara puške.

A u isto se vrijeme začuo glas ...

To sam ja, gospodine Salvo! To sam ja, Pablo! spasili ste

me iz željezarije!

Nisu trebali toliki detalji: njegov je glas bio

prepoznatljiv. Na trenutak

smo zgranuto stajali: kao da smo čuli duha. Već smo bili

pokopali Pabla.

Otrčali smo u garažu. Tko su ti s tobom?

vojnici, gospo-dine Salvo!

Nekolicina vojnika se spasila i sad

organiziraju otpor. Regrutiraju preživjele

...

Kao da su nam željeli potvrditi Pablove riječi, u tom se trenutku začuo metalni glas moćnoga razglasa.

Pozor ... pozor. Svima preživjelima ...

Pozor ... Nužno je ujediniti snage kako bismo odbili uljeze. Svi dođite na aveniju gdje ćemo vam podijeliti oružje i adekvatnu opremu ... Jedina nada u spas je jedinstvo u borbi protiv neprijatelja prije nego

postane prejak ... Razglas je nastavio pozivati: čekat će pola sata na aveniji,

na improviziranom središtu

regrutacije. No više ga nismo slušali: ostali

smo nijemi pred tolikim novostima.

Sve sjeda na svoje mjesto! Nismo tako osamljeni kako smo

mislili!

Velika je stvar što postoji organizirana jezgra ...

... sposobna okupiti preživjele i spriječiti ih da se međusobno pobiju.

Ali, tu su i uljezi ... Nakon onoga što se dogodilo avionima, ne treba se previše nadati da ćemo ih uspjeti pobijediti.

Požurite, gospodine!

Dečko ima pravo, moramo

se odmah vratiti u jedinicu.

Odlučan glas jednog od Pablovih pratitelja prizvao

nas je u stvarnost.

Da ... Mislim da moramo poći ...

Ne, Juane, ne!

Snaći će se i bez tebe! Što će biti s nama

dvjema?

Potreban je svačiji

doprinos, Eleno ... Moramo poći

s njima.

Osim toga, ti i Martita nećete biti u opasnosti. imat ćete hranu i sve što je potrebno dok nas

čekate da se vratimo.

Što vi kažete, Favalli?

Slažete li se da nema

smisla izlagati se riziku?

Teško je, Eleno, ali nema alternative ... Malo nas je

preživjelih: ako želimo uništiti uljeze, moramo svi prionuti na

posao i to što prije ...

Ako ne napadnemo uljeza sad, dok se još nije imao vremena učvrstiti, poslije to više neće

biti moguće.

Ali ... Što ako uljezi ne dolaze sa zlim

namjerama? Što ako su dobri?

43

Još uvijek sumnjate u njihove namjere? Ništa vam ne govori ovaj sni-jeg? Sva ova smrt koja

nas okružuje?

Elena je ostala bez riječi. Suze su joj tekle

niz lice. Skratio sam što je više moguće naš rastanak.

Rastrzan predosjećajem kako ih nikad

više neću držati u naručju,

naposljetku sam se odvojio

od Elene i Martite.

Ponovo smo bili vani, pod “snijegom” koji je padao i padao

...

Nismo mislili da ćemo te ponovo vidjeti, Pablo.

Odveli su me vojnici, gospodine

Salvo.

Zapovjeđeno im je zaplijeniti sve kamione: pronašli su naš i odveli me sa sobom. Ali su mi obećali da će se vratiti i ispunili su

dano obećanje.

Krenimo već jednom, predugo smo se zadržali.

Onaj koji je zapovijedao drugoj dvojici, krenuo je prema aveniji. Svi

smo ga slijedili.

Zastao sam i pogledao prema kući.

Tamo su na prozoru stajale Elena i Martita; mogao sam im

vidjeti samo siluete, ali sam znao da plaču.

Mahnuo sam im po posljednji put. imao sam snažan osjećaj da ih nikad više neću vidjeti. iako smo se dogovorili da

će me čekati u kući, ni zbog čega ne izlazeći iz nje ...

... nešto me je uporno upozoravalo kako se nećemo ponovo susresti. Sad, kad znam što

se sve desilo, puno puta ...

... pomislim kako bih volio da je

moj predosjećaj bio istinit i da ih više nikad

nisam ugledao, jer okolnosti u kojima sam ih

ponovo pronašao nisu mogle biti

strašnije.

Neću preskakati priču kako bih vam prepričao

kraj: to bi otežalo shvaćanje onoga što se dogodilo. Dok smo se udaljavali od kuće, da, predosjećao sam da više nikad neću vidjeti ni Elenu ni

Martitu, no logičko mi je razmišljanje dalo

snage da nastavim: koji vojnik na ...

... odlasku u rat i napuštajući

najmilije, nije imao iste crne predosjećaje?

Koliko ste vojnika uspjeli okupiti, vodniče?

Favalli, kao dobar znanstvenik, nije gledao unatrag: samo ga je zanimao zadatak koji je bio pred nama - pobijediti uljeze.

Ovdje na aveniji nas je tridesetoro.

Kod kolodvora je okupljena većina naših snaga. Ukupno nekih petsto

ljudi.

Favallijevo lice vajda je pokazalo razočaranje nevelikom brojkom jer je vodnik požurio dodati ...

Ali smo dobro naoružani. imamo tenkove, topove,

transportere, strojnice, minobacače, bazuke ... sve!

Hm ... i onih pet nedavnih bombardera sigurno je bilo naoružano do zuba. A

nije im puno pomoglo. Jeste li ih vidjeli?

Vodnik je kimnuo smrknuta lica. Stigli smo do predvodnika kolone.

Još dvojica preživje-lih, poručniče. Prema dječakovim riječima,

jedan od njih je znan-stvenik koji zna sve o svemu, a sudeći prema odijelima, znaju što

rade.

Je li to istina?

Djeca uvijek pretjeruju. Ja sam sveučilišni profesor, to je istina, no nije mi to baš od prevelike pomoći: o

invaziji znam koliko i vi.

Naša je ulica bila neprepoznatljiva, prekrivena snijegom, tijelima i prevrnutim autom. Pa ipak, bila je to moja ulica i promatrao sam je

kao da se želim oprostiti od svakog pojedinog kamenčića.

44

istina je da nitko ništa ne zna ... Katastrofa je

prevelika. i ta prokleta

svjetla koja i dalje padaju!

Tamo prema jugu, prema centru, katkad po jedno, katkad u skupinama,

ali uvijek ...

... na isto mjesto i dalje su padale neobične kugle.

Da ... Nesumnjivo je da broj uljeza raste iz minute u minutu. Recite mi, poručniče, odakle su stigli avioni

koji su nedavno prošli?

Ne znamo, ali pretpostavljamo iz Córdobe. Najgore od svega je to

što ne možemo komunicirati: radio je ometan, kao što ste i sami vidjeli. Tako je nemoguće u većoj mjeri organizirati

otpor.

iskreno, poručniče, nisam optimist. Nakon što

sam vidio što se desilo avionima, kakvom se

uspjehu možemo nadati? Naši tenkovi, artiljerija, strojnice, neće nam biti

od prevelike pomoći.

Slažem se ... Ali onaj koji ne napadne protivnika, nikad neće

saznati koje su njegove borbene mogućnosti.

Svidio mi se taj čovjek. Dobro je vagao rizike, ali je znao da je vrijeme

za kocku.

Zna li se išta o onome što se

događa u centru? Jeste li poslali

izvidnice?

Ne znamo ništa ... Nijedna od tri naše ophodnje nije se

vratila. Favalli je oborio glavu. Njegov se pesimizam potvrđivao: što možemo učiniti protiv tako moćnog neprijatelja? Tamo, prema

centru, svjetla su nastavila

padati ...

ima li itko od vas vojnog iskustva?

Moj prijatelj je potporučnik u

rezervi. i vrhunski je strijelac.

Odlično. Postavit ću vas na čelo preživjelih civila ove zone: pojavilo ih se već

dvanaestak.Ali ...

Počeo sam se opirati, ali sam se suzdržao. Favalli nije

lagao: bio sam rezervist i na

tavanu sam čuvao - na Eleninu

gnjavažu jer ih je morala laštiti - nekoliko pokala

i medalja što sam ih osvojio na streljačkim turnirima. Moje

iskustvo ...

... je zapravo bilo vrlo oskudno, no, u tre-nutku kao što je bio ovaj, morao sam dati sve što sam

mogao. Evo, činovi vodnika. Stavite ih i pobrinite se za civile. Vodnik Amaya će vam dati oružje i sve što vam je

potrebno; odsad vi

predvodite civilne snage.

Razumijem, gospodine!

Trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem na promjene koje su se dešavale tolikom

brzinom. Samo prije dan i pol ...

... običan, spokojni proizvođač

akumulatora koji je volio igrati

truco sa svojim prijateljima. Sad

sam već bio vodnik na čelu civilnih snaga i trebao sam povesti

svoje ljude u očajnički pokušaj

protjerivanja nepoznatog, ali nevjerojatno

moćnog neprijatelja iz Buenos Airesa.

skupina civila nije mogla biti raznovrsnija.

Dobro, čini se kako ćemo se morati zajedno boriti ...

Dok mi ih je predstavljao, proučavao sam ih jednog po jednog: većina je imala grozna ...

... odijela koja su im jedva omogućavala

najjednostavnije pokrete. No, tu je uskočio vrlo efikasan vodnik Amaya: u jednom od kamiona bila

su dobra zaštitna odijela. Pretvorili su ga u komoru u kojoj se moglo

presvući.

Ne može se boriti bez odgovarajućih odijela. Poslije ćemo im podije- liti oružje.

Kako ste se uspjeli spasi-ti, vodniče?

Ni sam ne znam ... Moji su ljudi spavali u odjelu za regrutaciju garnizona Campo de Mayo: ustao sam, kao i uvijek, u ponoć, kad sam ugledao “snijeg”, srećom

kroz zatvorena stakla.

Vani je bio stražar, već mrtav. Pošao sam van kad sam ugledao goluba kako pada: shvatio sam da je nešto u zraku. Aktivirao sam alarm i srećom smo na vrijeme

sve pozatvarali ...

Jedan od vojnika je student strojarstva. Zahvaljujući njemu smo živi! i zahvaljujući

tome što u odjelu za regrutaciju ima svega. Uspjeli smo komunicirati svjetlima

s ono malo jedinica koje su se spasile i

evo nas.

Uskoro su mi dali odjeću za presvlačenje. Nimalo olako, svukao sam zaštitno

odijelo koje smo zajednički

napravili Favalli, Elena i ja, te navukao

praktičnu vojnu opremu. Nakon nekoliko minuta, dobro naoružana i opremljena

kolona već je marširala.

Oprostite ... Možete li mi reći kako se

zovete?

Kako se zovem? naravno.

Zovem se Salvo. Juan Salvo. Zašto vas to zanima? Niste

valjda novinar?

Zovem se Mosca, Ruperto Mosca. i da, novinar sam, no ne one vrste koje mislite. Ja sam povjesničar, to jest

...

... nešto kao super-novinar ... Želim do i najmanjih detalja prikupiti sve što se odvija tijekom napada ... Shvaćate li, gospodine, da živimo u povijesnim vremenima? Buduće će generacije do u detalje

proučavati što god učinimo: proživljavamo nešto poput novih engleskih osvajanja! Bitaka koje će

uslijediti sjećat će se jednako kao i onih u Maipuu ili Chabucu.

iznenadio me pogled kojeg mu je uputio Favalli. Bio je to tužan, pomalo umoran

pogled. Mosca je pričao o povijesti,

ono što nam se događalo pokušavao je

promatrati kroz oči budućih

naraštaja. No, pitanje je bilo hoće li budućih naraštaja uopće

biti?

45

Na trenutak se na Favallijevu licu pojavio odraz gorkih uspomena.

Kolona je nastavila

avenijom do željezičkog kolodvora Vicentea

Lópeza: na jednom

od velikih igrališta

koncentrirale su se vojne snage koje su spremale napad na

središte grada.

Tamo sam iznova osjetio onu istu vrstu tuposti koju sam osjećao i za vrijeme vojne obuke: prestao sam razmišljati o

sebi, Martiti i ...

... Eleni koje su ostale same

u kući, čak sam prestao razmišljati i o cijeloj toj fantastičnoj katastrofi oko

nas. Ponovo sam bio dio mehanizma:

moje su se misli trebale

usredotočiti na ljude pod mojim zapovjedništvom, na ispunjavanje

zapovijedi koje mi je davao ...

... narednik, na nastojanje da moja skupina civilnih vojnika što više izgleda kao vojna jedinica.

Neka dignu ruku oni koji znaju rukovati oružjem!

Samo su šestorica podigla ruku. Povjesničar Mosca bio je jedan od njih. Zbilja očajno.

Nedostajao mi je Favalli: prvi put otkako je “snijeg” počeo padati, on je

otišao na jednu, a ja na drugu stranu. Bojnik, koji je bio na čelu vojnih

snaga, pozvao ga je k sebi kao savjetnika čim mu je čuo ime:

poznavao ga je s nekog tečaja za usavršavanje na

fakultetu.

Srećom, tu je bio radišan i učinkoviti vodnik Amaya.

One koji ne znaju ni pucati iz puške, stavi na stranu, Salvo

...

Već ćemo im pronaći mjesto u oružarnici:

sad im nemamo vremena išta pokazivati.

Dobro, ali trebali bismo rasteretiti još dvojicu: imaju skoro šezdeset

godina.

Morat će se boriti kao i svi ostali ... Kad se sve zbroji i oduzme, vjerojatno se neće imati vremena ni

umoriti.

Nije bilo nimalo optimizma u njegovim riječima.

No, smirena energija kojom se taj čovjek

suočavao s gotovo sigurnom i

brzom smrću, bila je utješna. Dovevši skupinu u red, počeli

smo osvježavati pamćenje

preostalima.

A sad svi nabijmo puške ...

Juane! Dođi ovamo, bojnik te treba!

Poduka je kratko trajala: Favalli me dozivao. Brzo sam prošao kroz svu tu gungulu, između tenkova, kamiona, vojnika, minobacača, te se našao pred improviziranim

zapovjedništvom.

Ovo je Sa-lvo, boj- niče.

Drago mi je, prijatelju Salvo. Poručnik Coni mi je rekao da znate zapovijedati ljudima.

Osim toga, profesor Favalli mi kaže ...

... da se posve možemo osloniti na vas. Stoga

sam vam odlučio povjeriti zapovjedništvo nad

cijelom civilnom vojskom. Četrdesetoricom, ukupno.

To je bilo previše. Tečaj od prije deset godina, koji je trajao samo tri mjeseca, ne bi nikoga osposobio za časnika

bez dodatnih priprema. Zar

ne bi bilo bolje dati to

zapovjedništvo nekom

dočasniku?

Čak bi i slabo podučen vodnik bio za taj posao od mene.

Oprostite, gospo- dine, ali ...

Odlučeno je, Salvo.

Progutao sam gvalju. Prije samo sat vremena bio sam nitko i ništa. Odjed-nom sam postao vodnik. Sad već po-ručnik ... Brzo se ovdje napredovalo

...

Sad ću vam povjeriti plan napada. Saznat ćete što

očekujemo od vas.

Za deset minuta započet ćemo napredovanje prema gradu. Prvo će ići tenk, potom vi: ovi križići predstavljaju vašu jedinicu. Zatim, stotinjak metara za vama, ići će još jedan tenk nakon

kojeg ide ...

... vojna jedinica s mobilnim telefonom: oni će nas obavještavati o napredovanju izvidnice. Mi ćemo vas slijediti nakon

petsto metara.

Sada sam doista shvaćao razlog ...

... tako naglog napredovanja. Od svih postrojbi

kojima je bojnik raspolagao,

civili i ja smo bili najmanje važni. Slali

su nas ispred svih, kao test: promatrači koji će nas slijediti iza drugog tenka izvještavat će o tome kako i s kojim će nas oružjem neprijatelj

uništiti. Bojnik mi je ...

... u lice istresao cijelu istinu.

Nemojte nas osuđivati, gospodine Salvo. U trenutačnoj situaciji,

moramo biti maksimalno realistični: običan dobro obučen vojnik danas vrijedi kao general u normalnim vremenima.

Tražio sam ga da pošalje mene. Ali ne želi: vjeruje da moje znanje može

nečemu poslužiti. Ali, iskreno, ne postoji mjesto opasnije od drugog: kraj sviju

nas pitanje je sata, najviše dana.

46

Zapanjili su me Favallijev umor i očaj. Ako se on, koji je uvijek

bio tako lucidan, sad predavao

očaju, što nam preostaje? Ne znam gdje sam

pronašao snagu za smiješak.

Ne brini, Favo ... Moji ljudi i ja bit ćemo

najbolji pokusni kunići koje ste ikada vidjeli. Kad vam bude

odgovaralo, mi ćemo krenuti,

bojniče.

Hvala, gospodine Salvo ... Prepuštam

vam slobodnu procjenu

ponašanja pred

neprijateljem: cilj je uništiti

što je više moguće uljeza

prije no ...

Zaustavio se i ja sam dovršio umjesto njega.

Prije no oni unište nas.

Vratio sam se svojoj skupini: vodnik ...

... Amaya je već okupio sve civile. Obavijestio ih je da napad počinje i svi su me dočekali napeti i mrkih lica, iščekujući sigurnu

skoru smrt.

iza svojih maski doimali su se bezlično. Neki su sigurno bili poslovni ljudi, drugi radnici,

treći umirovljenici, a među njima ...

... me iznenadilo jedno lice. imao je iznimno dobro izrađeno odijelo i bio je jako mlad.

Kako se zoveš? i što si? Student?

Zovem se Alberto. Alberto Franco. Radio

sam u talionici.

Kako si se uspio spasiti? Bio si s nekim tko

se razumije u fiziku?

Ne ... Bio sam sâm ... i sâm sam napravio

odijelo. Znate, volim puno čitati ... Romane i stripove o budućnosti,

znanstvenu fanta-stiku ...

Čestitam. izra-dio si najbo-lje zaštitno odijelo koje

sam vidio ...

Poručniče, zapovijed od

bojnika ... Trebali biste krenuti.

Vodnik Amaya nas je prekinuo. Bilo je vrijeme za pokret.

Pokret!

Tamo dolje, nad rijekom, rađao se novi dan.

Boje tog svitanja zasigurno

će sjati nad onim što je povjesničar

Ruperto Mosca u svom blokiću

sažeo pod naslovom: “Prva bitka kod Avenije generala Paza”.

Polako smo napredovali. Djelomice zato jer je put bio prekriven palima, a djelomice zato što smo znali da krećemo

položiti vlastitu žrtvu:

osuđenici na smrt nikad ne žure.

ispred nas je išao tenk. Potom su išli civili sa mnom na čelu; iza nas, mudro zaostajući, drugi tenk koji je

štitio stotinjak vojnika.

Svitalo je. Zrake sunca odbijale su se od smrtonosnog snijega, razvijajući se u blagim

tonovima duge. Da nije predstavljao toliko smrti, mislim da ne bi bilo ljepšeg prizora od tog

neprekidnog snijega.

Tamo na jugoistoku, prema centru, i dalje su u nepravilnim razmacima padala začudna svjetla. Nastavljalo se osvajanje, pristiglo iz tko zna

kojeg kutka svemira ...

Blizu smo Avenije generala Paza ...

Tako je, Alberto ... Blizu mjesta gdje su nestale

izvidnice.

iza mene su hodali talioničar Alberto Franco ...

Sedam i deset je ...

... i povjesničar Ruperto Mosca ... Vidio sam ga ...

... kako bilježi koliko je sati: želio

je za buduće naraštaje zabilježiti i

najmanji detalj prvog susreta obrambenih

snaga Zemlje i uljeza. Nije uopće shvaćao da ako nas

poraze, neće ...

... biti budućih naraštaja koji bi čitali njegove kronike. A poraz je bio

neizbježan ...Nikad ih nećemo uspjeti poraziti. Što može naše oružje protiv zrake kojom su srušili pet bombardera?

Poručniče! Nešto se miče tamo naprijed!

Alberto je to prvi primijetio.

Baš smo se spremali

proći ispod željezičkog

mosta generala Belgrana. U

daljini se vidio nasip Avenije generala Paza.

47

A tamo, iznad nas, neobične sjene ...

To su oni ... Uljezi ...

Prvi put smo ih ugledali ... No nismo ih stigli

proučavati.Tenk je otvorio vatru. Tamo na Aveniji zasvijetlio je neobičan aparat. instinktivno ...

Oprez! Zraka!

... sam se sakrio iza tenka.

Svi iza tenka!

Za nekolicinu mojih ljudi zapovijed je stigla prekasno. Tenk je skrenuo i zastao. Više

nije pucao.

U klopci smo!

Da. A tenk je postao užaren ...

Moramo učiniti nešto: za koji trenutak tenk će eksplodirati ... Ali ... što nam preo-

staje?

Prepoznao sam agoniju predvodnika koji ne može učiniti

ništa za svoje ljude.

Stiže drugi tenk!

S topom i strojnicom koji su pucali najvećom brzinom ...

... tenk koji je dolazio iza nas ušao je u bitku. Smrtonosna se zraka

usmjerila prema njemu.

Više ne puca ... i njega su ušutkali ... Ovo je

kraj ...

Bitka se ubrzo pretvorila u

katastrofu. Oba su tenka već bila izvan stroja ... Što smo mogli učiniti mi, s

našim bijednim, slabim oružjem? Zraka je imala zastrašujuć

učinak.

Hajdemo odavde! Tenkovi će eksplodirati svakoga

trenutka!

Morali smo pobjeći, trebalo je iskoristiti trenutak ...

... dok je zraka bila usmjerena na drugi tenk.

Svi na nasip! Na tlo! Eksplodirat će!

Tenk je eksplodirao, a odmah potom i granate i sanduci s municijom.

Odjednom se činilo kao da sam zrak oko nas žanje živote.

Što je s vojnicima koji su bili iza drugog tenka?

Mislim da su se uspjeli raspršiti ... Pazite! i drugi će

tenk eksplodirati!

Poručniče, pogle-dajte!

Trgnuo me talioničarev glas.

Dok sam se ja, vođa skupine, skrivao poput uplašenog zečića, on se izlagao opasnosti:

on, za razliku od mene, nije zaboravio da smo se došli boriti protiv

neprijatelja ...

Sakrij se, dolazim!

Eksplozija drugog tenka nije mi se učinila tako strašnom. U sekundi sam

se našao pored Alberta Franca ...

Vidite li ih, poručniče?

Da ... itekako ih vidim!

Prvi sam put imao priliku vidjeti bešćutne došljake.