ELA IZ NI[KE OBLASTI1 - Serbian Medieval Coins

14
Vujadin Ivani{evi} OSTAVA ELEKTRONTRAHEJA TEODORA AN\ELA IZ NI[KE OBLASTI 1 Rekonstrukcija ostava novca predstavqa te`ak zadatak jer ve} na samom po~etku obrade nalaza znamo da }e mnoga pitawa ostati bez odgovora. Ovo je naro~ito jasno kod depoa otkrivenih nekoliko decenija unazad, u okviru kojih se susre}emo sa brojnim nepoznanicama vezanim po~ev od mesta nalaza, preko sastava, do vremena pohrawivawa. Prilikom restitucija ostava potrebno je sakupiti brojne podatke ra- sute po arhivama i spisima u okviru kojih nalazimo vredne opise, ali i crte`e i fotografije novca, kao i po zbirkama muzeja ili kolekcija koji ~esto ~uvaju novce prona|ene u ostavama. Ne mawe va`ni su i podaci dati u brojnim rado- vima objavqenim u stru~nim publikacijama, kao i u aukcijskim katalozima. Prou~avaju}i vizantijski novac uo~ili smo da se u okviru niza radova, kao i u dvema velikim zbirkama, Narodnog muzeja u Beogradu i Dambartom Ouks kolekcije u Va{ingtonu, pojavquje jedna grupa srebrnog novca Teodora An|ela (12241230), solunskog cara koja najverovatnije poti~e iz jedinst- venog nalaza. U pitawu je, kako }emo daqe videti, ostava novca otkrivena po~etkom tridesetih godina 20. veka u oblasti Ni{a, va`nog anti~kog i sred- wovekovnog raskr{}a. Novac iz ove ostave spomiwan je u literaturi u vi{e navrata. Prvi put naveden je u ~lanku Joze Petrovi}a, objavqenom 1935. godine, posve}enom otku- pu dva srebrna novca Teodora An|ela za zbirku Muzeja kneza Pavla. 2 Autor je pored ova dva traheja, bez bli`ih podataka, objavio drugih 8 nov~i}a iz zbirke Zarije Markovi}a iz Beograda sa svim potrebnim opisima i fotografijama 2 primerka. To su jedini podaci koje nam je autor ostavio, iako je ve} tada bilo jasno da se radi o skupnom nalazu. Dvadeset godina kasnije, 1956. godine, Rastislav Mari} publikovao je dva pomenuta primerka nabavqena za Muzej 1935, vezuju}i ih, po prvi put, za ostavu novca otkrivenu u oblasti Ni{a 1935? godine. 3 Isti autor je 1962. ob- 1 Radna verzija ovog rada pro~itana je na redovnoj sednici Francuskog numizmati~kog dru{tva u Parizu 2. septembra 2001. godine. 2 Petrovi} 1935, 3032. 3 Mari} 1956, 351352: Novac je nabavqen od Radovana Filipovi}a, rudara iz Bele Palanke. Ostali primerci iz ove ostave su, prema autoru, prodati u inostranstvu.

Transcript of ELA IZ NI[KE OBLASTI1 - Serbian Medieval Coins

Ниш и хришћанско наслеђе 473

Vujadin Ivani{evi}

OSTAVA ”ELEKTRON” TRAHEJA TEODORA AN\ELA IZ NI[KE OBLASTI1

Rekonstrukcija ostava novca predstavqa te`ak zadatak jer ve} na samom po~etku obrade nalaza znamo da }e mnoga pitawa ostati bez odgovora. Ovo je naro~ito jasno kod depoa otkrivenih nekoliko decenija unazad, u okviru kojih se susre}emo sa brojnim nepoznanicama vezanim po~ev od mesta nalaza, preko sastava, do vremena pohrawivawa.

Prilikom restitucija ostava potrebno je sakupiti brojne podatke ra-sute po arhivama i spisima u okviru kojih nalazimo vredne opise, ali i crte`e i fotografije novca, kao i po zbirkama muzeja ili kolekcija koji ~esto ~uvaju novce prona|ene u ostavama. Ne mawe va`ni su i podaci dati u brojnim rado-vima objavqenim u stru~nim publikacijama, kao i u aukcijskim katalozima.

Prou~avaju}i vizantijski novac uo~ili smo da se u okviru niza radova, kao i u dvema velikim zbirkama, Narodnog muzeja u Beogradu i Dambartom Ouks kolekcije u Va{ingtonu, pojavquje jedna grupa srebrnog novca Teodora An|ela (1224‡1230), solunskog cara koja najverovatnije poti~e iz jedinst-venog nalaza. U pitawu je, kako }emo daqe videti, ostava novca otkrivena po~etkom tridesetih godina 20. veka u oblasti Ni{a, va`nog anti~kog i sred-wovekovnog raskr{}a.

Novac iz ove ostave spomiwan je u literaturi u vi{e navrata. Prvi put naveden je u ~lanku Joze Petrovi}a, objavqenom 1935. godine, posve}enom otku-pu dva srebrna novca Teodora An|ela za zbirku Muzeja kneza Pavla.2 Autor je pored ova dva traheja, bez bli`ih podataka, objavio drugih 8 nov~i}a iz zbirke Zarije Markovi}a iz Beograda sa svim potrebnim opisima i fotografijama 2 primerka. To su jedini podaci koje nam je autor ostavio, iako je ve} tada bilo jasno da se radi o skupnom nalazu.

Dvadeset godina kasnije, 1956. godine, Rastislav Mari} publikovao je dva pomenuta primerka nabavqena za Muzej 1935, vezuju}i ih, po prvi put, za ostavu novca otkrivenu u oblasti Ni{a 1935? godine.3 Isti autor je 1962. ob-

1 Radna verzija ovog rada pro~itana je na redovnoj sednici Francuskog numizmati~kog dru{tva u Parizu 2. septembra 2001. godine.

2 Petrovi} 1935, 30‡32.3 Mari} 1956, 351‡352: Novac je nabavqen od Radovana Filipovi}a, rudara iz Bele

Palanke. Ostali primerci iz ove ostave su, prema autoru, prodati u inostranstvu.

474 Vujadin Ivani{evi}

javio 4 nova traheja nabavqena za zbirku Narodnog muzeja godinu dana rani-je od Stanislava Simonovi}a iz Beograda.4 Ovoga puta, da zabuna bude ve}a, objavqeni primerci nisu dovedeni u vezu sa ve} pomenutim nalazom, kao i sa primercima iz zbirke Z. Markovi}a objavqenim od strane J. Petrovi}a.

U me|uvremenu, 1960. godine, bugarski numizmati~ar Teodor Gerasimov, obradio je novce solunskog carstva. U katalogu wegovog rada prikazani su, pored primeraka opisanih kod J. Petrovi}a, i dva nova koja prema autoru pri-padaju jedinstvenoj ostavi novca. Jedan primerak nalazio se u Sofiji, dok je drugi bio ponu|en na prodaju 1938. godine na aukciji u Bazelu.5

Ostava je na{la svoje mesto i u studiji Dejvida Metkalfa o novcu u jugoisto~noj Evropi. U ovom iscrpnom delu nalaz je, s obzirom na brojne nedore~enosti, spomenut samo sumarno.6 Depo novca je naveden i u popisu osta-va prona|enih na tlu Jugoslavije koji je objavio I. Mirnik 1981. godine. Dati podaci o nalazu su, na`alost, pogre{ni i nekompletni. Autor je naveo da je re~ o depou novca u kome su se nalazile bakarne stamene ‡ traheji nikejskog cara Teodora II Laskarisa (1254‡1258) (!) kovane u Solunu.7

Na kraju ove bibliografske pretrage treba dodati da je nalaz spomenut i u li~nom dosijeu Tomaza Bertelea koji je sastavio wegov sin 1973. godine i koji je, fotokopiran u nekoliko primeraka, podeqen velikim svetskim zbirkama vizantijskog novca. U ovom dosijeu, na prvoj strani, prikazana su tri primerka ”elektron” traheja Teodora An|ela sa napomenom ”da Belgr.”.8 Pored ovih podataka nalazimo i druge. Tako T. Bertele spomiwe novce ob-javqene od strane J. Petrovi}a, kao i jo{ jedan primerak sa aukcije ku}e Cahn iz 1938. godine iza kojeg je stavio napomenu “da tesorette Belgrad.”9

Ostava, iako spomenuta u vi{e navrata u brojnim ~asopisima, kao i u li~nom Dosijeu T. Bertelea, nije na{la svoje mesto u studiji Majkla Hendija,10 kao i u novom Katalogu kolekcija Dambarton Ouks i Vajtmor, ob-javqenom 1999. godine.11 Tako za novce iz Dambarton Ouks zbirke, koji su ra-nije pripadali kolekciji Bertele, ne stoji podatak da poti~u iz ostave, iako je kod T. Bertelea jasno nazna~eno da dolaze iz Beograda, preciznije iz ostave Beograd.

Pojava retkih srebrnih traheja Teodora An|ela u literaturi u mawim grupama, koje su neretko povezane sa ostavom novca, koja je kod T. Bertelea ozna~ena kao nalaz iz Beograda, a kod R. Mari}a iz oblasti Ni{a, dozvoqava nam da sa dosta vaqanih argumenata ove novce dovedemo u vezu sa jedinstvenim otkri}em. Podatak naveden kod T. Bertela odnosio bi se, prema nama, na mesto

4 Mari} 1962, 21‡23.5 Gerasimov 1960, 381-398, br. 3 i 12: Münzhandlung Basel, Liste, 13 (1938), br.

292. 6 Metcalf 1965, 201; Metcalf, 1979, 133 i 210.7 Mirnik 1981, 100, br. 417.8 Bertelè, Dosije, 1.9 Bertelè, Dosije, 1: Cahn 10 (1938), br. 895.10 Hendy 1969.11 Hendy 1999, 551.

Ниш и хришћанско наслеђе 475

kupovine, jer su primerci iz ove ostave, nakon otkrivawa, dospeli u beograd-ske zbirke, odakle su, prodati Muzeju kneza Pavla 1935. godine, odnosno Narodnom muzeju u Beogradu 1961. i 1973. godine. Ostali novci iz ove ostave su, ubrzo nakon otkrivawa, prodati u inostranstvu, privatnim kolekciona-rima, aukcijskim ku}ama, a verujemo i muzejima. Imaju}i ovo u vidu, kao mesto nalaza ostave, mo`emo odrediti, slede}i R. Mari}a, oblast Ni{a.

Prilikom rekonstrukcije ostave na{u pa`wu morali smo da usred-sredimo na jednu vrstu novca, na ”elektron” traheje ‡ trikefalone Teodora An|ela, tip B prema M. Hendiju,12 budu}i da druga kovawa nismo mogli pov-ezati sa na{om ostavom. Ovde }emo se, uprkos tome, zadr`ati na problemu sas-tava ostave da bismo prikazali koje sve dileme mogu pratiti rekonstrukcije jednog ovakvog nalaza.

Naime, zapazili smo da kada je depo iz oblasti Ni{a dospeo na numizmati~ko tr`i{te, 1935. godine, neposredno posle otkrivawa, i po~etkom 1960, da su se, prakti~no u isto vreme, pojavili i novci srpskog kraqa Stefana Radoslava (1228‡1234). Prvi primerak publikovan je od strane J. Petrovi}a 1938,13 a drugi od strane R. Mari}a 1962. godine.14 Postavqa se pitawe da li ove novce mo`emo dovesti u vezu sa na{im nalazom budu}i da se radi o emisijama koje su kovane u pribli`no isto vreme kada i novci Teodora An|ela i istim nominalama, ”elektron” trahejima?15 Uprkos ovim podudarnostima, pomenute primerke te{ko mo`emo povezati sa ostavom iz oblasti Ni{a iz dva osnovna razloga. Prvi je samo stawe novca ‡ oba primerka su probu{ena, s tim {to je prvi naknadno pozla}en, a drugi je opse~en. Drugi razlog je da nijedan od dva pomenuta autora nije povezao novce Stefana Radoslava za bilo kakav skupni nalaz. Ni ostale poznate primerke ”elektron” traheja Stefana Radoslava, je-dan iz biv{e zbirke Nedeqkovi}16 i dva iz kolekcije Ermita`a,17 ne mo`emo dovesti u vezu, s obzirom na uslove nabavke i wihovo stawe, za depo iz oblasti Ni{a.

Vratimo se ”elektron” trahejima, tip B Teodora An|ela, kao jedinim sigurnim kovawem zastupqenim u depou iz oblasti Ni{a. Na aversu novca prikazana je stoje}a figura Bogorodice Agiosorotise, u tuniki i mafori-onu, spreda. Na reversu su date stoje}e figure despota, levo, sa stemom, di-vitisionom, kragnom i lorosom ukra{enim dragim kamewem i sv. Dimitrija u kratkoj vojni~koj tuniki, oklopu i sagionu, desno, koji predaje vladaru grad sa tri kule.

Restitucija nalaza bila je olak{ana ~iwenicom, da su novci savesno ob-javqeni, iako ~esto bez fotografija, sa podrobnim opisima legendi aversa i reversa, kao i sa svim potrebnim tehni~kim detaqima. Na ovaj na~in us-peli smo da identifikujemo iste novce koji su se pojavqivali u nekoliko

12 Hendy 1999, 551, DOC 2, Pl. XXXVIII.13 Petrovi} 1938, 16.14 Mari} 1962, 24.15 Ivani{evi} 1998, 92; Ivani{evi} 2001, 88: pretpostavio je po~etak kovawa nov-

ca Stefana Radoslava posle 1230. godine. 16 Nedeqkovi} 1969, 31‡39.17 Guruleva 1996, 66‡73, T. I.1-2.

476 Vujadin Ivani{evi}

razli~itih radova. Tako je R. Mari} 1962. godine publikovao ~etiri primerka, od kojih tri nalazimo spomenuta u radu J. Petrovi}a, dok su primerci ob-javqeni u Katalogu zbirki Dambarton Ouks i Vajtmor prikazani u Dosijeu T. Bertelea. Pored ovoga smo primerak nabavqen za Narodni muzej 1973. godine od Vojislava Mihajlovi}a za koji je prodavac tvrdio da poti~e iz Valandova, tako|e povezali sa na{im nalazom, budu}i da je objavqen kod J. Petrovi}a za-jedno sa fotografijom. Sve u svemu, uspeli smo da sakupimo 18 primeraka koji bi pripadali na{em nalazu. Oni su prikazani u katalogu u okviru koga su dati svi podaci, kao i kompletna bibliografija i poreklo novca (Sl. 1).

Verujemo da primerci koji su se pojavili na numizmati~kom tr`i{tu na-kon 1935. godine, poti~u, najve}im delom, iz ostave novca otkrivene u oblasti Ni{a. Ovu na{u tvrdwu mo`emo potkrepiti ~iwenicom da se radi o retkom novcu i da je do 1999. godine ovo bila jedina poznata ostava srebrnih traheja solunskog vladara Teodora An|ela.

Pomenute godine, u jednom grobu kod sv. Pantelejmona u Ohridu otkri-vena je, prema D. Razmovskoj-Ba{evoj, 1818 kesa sa 30 nov~i}a, slede}eg sadr`aja: elektron trahej Isaka II, varijanta A (1 primerak)19 i ”elektron” traheji Teodora An|ela, tip A (10)20 i tip C (2)21 i bilon traheji istog vladara, tip A (17).22

Iako se radi o ostavama novca istog vladara, ova dva nalaza jasno se izd-vajaju po svom sadr`aju. Nalaz iz Ohrida sadr`i primerke ”elektron” traheja ‡ tip A i C Teodora An|ela kovane, prema M. Hendiju, u razdobqu od kraja 1224. do 1227. godine, a ostava iz Ni{a ”elektron” traheje ‡ tip B, emitova-ne posle 1227. godine.23 Prema ovome, nalaz iz Ohrida mo`emo datirati, oko 1227. godine, dok bi ostava iz oblasti Ni{a bila pohrawena ne{to kasnije, oko 1230. godine, budu}i da u woj, po svemu sude}i, nije bilo drugog novca, u prvom redu wegovog naslednika Manojla An|ela (1230‡1237).

Kovawe novca Teodora An|ela bilo je organizovano po uzoru na prethod-no razdobqe vizantijskog nov~arstva sa podlogom u zlatnom iperpironu 12. veka. Kovane su nominale od ”elektrona” preciznije srebra, bilona, odnosno bakra i ~istog bakra, izuzimaju}i jedino one u zlatu. Sa druge strane novine u nov~arstvu solunskog carstva, karakteristi~nom po istan~anom stilu i pre-ciznoj izradi, ogledale su se prevashodno u izboru novih motiva. Pomenimo emisiju sa predstavom vedute Soluna i prikazom bedema oja~anog sa tri kule i natpisom ΠΟΛΙC ΘΕCCΑΛΟΝΙΚΗ, kao i onu sa slikom cara sa krilima.24 Drugu novost predstavqalo bi kovawe, ukoliko je pretpostavka M. Hendija ta~na, emisija bilon traheja u ciklusu od jedne godine. Tako je za Teodora

18 Razmovska-Ba~eva 2001, 121‡135; Razmovska-Bačeva 2002, 309‡325.19 Hendy 1969, Pl. 20.5.20 Hendy 1969, Pl. 37.1‡2.21 Hendy 1969, Pl. 37.5‡6.22 Hendy 1969, Pl. 37.7‡9.23 Hendy 1999, 545‡548.24 Hendy 1969, 267.

Ниш и хришћанско наслеђе 477

An|ela zabele`eno 7 emisija za 6 godina, Manojla An|ela 7 tipova za 7 godina i Jovana An|ela (1237‡1242/1244) 6+6 (odnoso 8+8) za 5 godina vladavine kao cara i dve kao despota.25

Povrh svega, unutra{wa organizacija kovawa nije nam poznata. Jedino {to mo`emo da dodamo je da su emisije bile obele`ene posebnim znacima ‡ si-glama, kao i da su nazna~ene razli~itim detaqima u prikazu insignija i ode}e vladara. Drugi va`an segment razdvajawa emisija predstavqaju legende na novcu koje se, naro~ito u slu~aju tipa B ”elektron” traheja ‡ trikefalona Teodora An|ela, razlikuju.( Sl. 2)

Tip B je tako, prema M. Hendiju, razdvojen na osnovu natpisa na vi{e podvarijanti u okviru kojih se javqaju razli~ite sigle: Δ-Δ, *-*, kombinacija jednog i drugog znaka, kao i emisije bez oznaka. Pored ovog uo~ili smo, {to je ve} razdvojeno u okviru tipova A i C, da se i kod tipa B, javqa razli~it prikaz

25 Hendy 1999, 120‡121; 545‡546.

Sl. 1: ”Elektron” trahejima Teodora An|ela tip B iz zbirke Narodnog muzeja u Beogradu

478 Vujadin Ivani{evi}

lorosa, ali i same krune ‡ steme koja se u pojedinim slu~ajevima zavr{ava sa tri draga kamena na vrhu, a u ostalim prikazana je bez (Slika 2). Ovaj na~in obele`avawa emisija sre}emo i na kovawima Stefana Radoslava.26

Ostava ”elektron” traheja Teodora An|ela iz oblasti Ni{a pred-stavqa va`an nalaz za vizantijsku i balkansku numizmatiku. Verujemo da je depo mogu}e dopuniti i sa drugim novcima Teodora An|ela, rasutim po muzej-skim i privatnim zbirkama. U ovom radu poku{ali smo da odgovorimo na niz pitawa vezanih za mesto nalaza, sadr`aj depoa, kao i okvirno vreme wegovog pohrawivawa, svesni ~iwenice da to nisu kona~ni odgovori.

Raspar~avawe i uni{tavawe ostava, koje je danas rasprostraweno vi{e nego ranije i u ~ije tragove ne mo`mo u}i kao {to je bio slu~aj sa ostavom iz oblasti Ni{a, predstavqa nenadoknadiv gubitak podataka o cirkulaciji nov-ca na tlu Balkana, kao i izvora za istoriju novca u sredwovekovnoj Srbiji.

KATALOG

Svi primerci novca iz ostave pripadaju jednoj vrsti kovawa ”elektron”

aspron trahejima Teodora An|ela: M. Hendy, Catalogue of the Byzantine Coins in the Dumbarton Oaks Collection and in the Whittemore Collection, Vol. 4.2, Washington D.C., 1999, 551, tip B, DOC 2:

Avers: MP-θV HΑΓΙOC WPHTHCΑ ‡ natpis u dva reda.Stoje}a figura Bogorodice Agiosorotise, u tuniki i maforionu,

prikazana spreda.

Revers: ΘEOΔWPOCΔΕCΠOTIC ΟΑΓΙΟCΔΙΜΙΤΡΙΟC ‡ natpis po obodu.

26 Ivani{evi} 1998, 94, sl. 2; Ivani{evi} 2001, 89, tabela 7.

Sl. 2: Prikazi steme, prependulija i lorosa na ”elektron” trahe-jima Teodora An|ela tip B

Ниш и хришћанско наслеђе 479

Stoje}e figure despota, levo i sv. Dimitrija, desno koji predaje vladaru grad sa tri kule. Car nosi stemu, divitision, kragnu i loros ukra{en dragim kamewem, a svetiteq kratku vojni~ku tuniku, oklop i sagion. Manus dei u gor-wem sredi{wem poqu.

U okviru ove vrste sre}emo brojne varijetete natpisa i sigli, kao i de-taqa insignija i ode}de (Sl. 2). Pomenute razlike prikazane su u katalogu (* - Primerci ozna~eni zvezdicom prikazani su na fotografijama - sl. 1).

Br.AVERS REVERS Te-

`i-na

Pro- mer Bibliografija

Natpis Sigla Detaqi Natpis

1.

ΜP-ΘVNA WPGN NTOC HCA

Δ-Δ ? []OTIS[] 2,73 28

Petrović 1935,32, br. 7;Gerasimov 1960,385, br. 10.11

2.

MP-ΘVHA WPGH HTOC HCA

Δ-Δ V?OSOΔURO SΔS-OΛG[] 2,48 28

Bertelè, Dossier,1, br. 3 (Belgr.):Cahn 10, 1938,br. 895 !?;Hendy 1969, Pl.37.3; DOC2a.1.12

3.

MP-ΘVHA WPGH HTOC HCA

Δ-Δ V?ΘΕΟΔWPΟ SΔΕS 1,95 29

Bertelè, Dossier,1, br. 4 (Belgr.):Bertelè(Morrisson)1978, Pl. VI.81;DOC 2a.2, Pl.XXXVIII.13

4.

MP-ΘVHA WPGH HTOC HCA

Δ-Δ A-VΘΕΟΔWP ΟSΔΕS - -

Bertelè, 1958,234, nap. 1, sl.6.14

480 Vujadin Ivani{evi}

5.*

MP-ΘVHA WPGH HT[ ]C HCA

Δ-Δ AΘΕΟΔWPΟSΔ ESPOTIS[ ] 2,65 28

Marić- 1956,351-352, br. 2, sl.5 i 6.11

6.*

MP-ΘVHA WPGH HTOC HCA

Δ-Δ VΘΕΟΔWPΟSΔES[ ] 2,36 28

Petrović 1935,31, br. 2;Gerasimov 1960,385, br. 5; Marić,1962, 22-23, br.2, sl. 9.12

7.*

MP-ΘVHA WPGH HTOC HC(A)

Δ-Δ V ΘΕ[ ]ΟAGΙΟSΔΙΜ[ ]

2,24 29

Petrović 1935,32, br. 4;Gerasimov 1960,385, br. 7; Marić1962, 22-23, br.1, sl. 8.13

8.*

MP-ΘVHA WPGH HTOC HCA

Δ-Δ AΘΕOΔΟPOCΔΕS[ ] 1,81 27

Petrović 1935,31, br. 1, sl. 1a i2b; Gerasimov1960, 384-385,br. 4.14

9.

MP-ΘVH[ ] WPG[ ] HTO[ ] HC

A

Δ-Δ ? [ ] 1,41 26Bertelè, Dossier,1, br. (2)(Belgr.); DOC2a.3.15

10.*

MP-ΘVHA WPGΙΟ NTCO IC

A

Δ-Δ*-

V ΘΕ[ ]ΟΤ[ ] 2,27 28

Petrović 1935,31, br. 3;Gerasimov 1960,385, br. 6; Marić1962, 22-23, br.3, sl. 10.16

Ниш и хришћанско наслеђе 481

11.

MP-ΘVHA WPGI HTOC HC

? ΘEOΔΟ[ ]CΔΕC[ ] - 29

MünzhandlungBasel, Liste, 13(1938), br. 292;Gerasimov 1960,385, br. 12.11

12.MP-ΘVIA PHGI THAC CA

*-*

? [ ]ΔESPOT[ ] 2,15 26Petrović 1935,32, br. 5;Gerasimov 1960,385, br. 8.12

13.MP-ΘVIA PHGI THAC CA

*-*

? [ ]ΟΑΓΙΟSΔ[ ] - -Petrović 1935,32, br. 6;Gerasimov 1960,385, br. 9.13

14.

MP-ΘVIA PHGI THAC CA

*-*

?ΘEOΔΟΘOCΔΕSPΟΤΙS[ ] 2,90 29

Petrović 1935,32, br. 8, sl. 1b i2a?; Gerasimov1960, 385, br.11.14

15.MP-ΘV(I)A PHGI THAC CA

-*

? [ ]ΙC OΑΓΙΟ CΔ[ ] - 28Gerasimov 1960,385, br. 3, fig.1.1.15

16.*

MP-ΘVIA PHΓΙ ΤΗ AC CA

O

*-*

AΘΕΟΔWPΟCΔΕCPΟΤΙC[ ] 1,98 29

Marić 1956,351-352br. 1, sl. 6 i 5.16

17.*

MP-ΘVIA PHGIO TH

CO CA

S [ ]ΟΑGΙΟC[ ] 1,45 28Marić 1962,22-23, br. 4, sl.11.17

482 Vujadin Ivani{evi}

Bertelè 1958 T. Bertelè, La Vergine Aghiosoritissa nella numis-matica bizantina, Revue des études byzantines 16 (1958), 233-234.

Bertelè (Morrisson) 1978

T. Bertelè, Numizmatique byzantine (C. Morrisson), Wetteren 1978.

Bertelè, Dossier T. Bertelè, Monete bizantine 1222‡1453 (Note di studio personali), 1973.

Gerasimov 1960Т. Герасимов, Принос към нумизматиката на Солунската империя, Изследвания в чест на Марин С. Дринов, София, 1960, 381-398.

Guruleva 1996В. В. Гурулева, Византийские традиции в монетной чеканке Сербии в первой половине XIII века, Государственный Эрмитаж, 1996, 62‡75.

Hendy 1969 M. F. Hendy, Coinage and Money in the Byzantine Empire 1081-1261, Washington D.C. 1969.

Hendy 1999 M. Hendy, Catalogue of the Byzantine Coins in the Dumbarton Oaks Collection and in the Whittemore Collection, Alexius I to Michael VIII, 1081-1261, Vol. 4.1-2, Washington D.C. 1999.

Ivani{evi} 1998 V. Ivani{evi}, Novac kraqa Radoslava, Zbornik radova Vizantolo{kog instituta 37 (1998), 87-95.

Ivani{evi} 2001 V. Ivani{evi}, Novчarstvo sredњovekovne Srbije, Beograd 2001.

Mari} 1956 R. Mari}, Iz numizmati~ke zbirke Narodnog muzeja III , Starinar V-VI , 1955 (1956), 350-355.

Mari} 1962 R. Mari}, Iz numizmati~ke zbirke, Zbornik radova Narodnog muzeja 3 (1962), 12-25.

18.MP-VWP PHIT THAT CA

-* V ΘEOΔ[ ]OGΙO[ ] 2,23 28

Bertelè, Dossier,1, br. 5(Belgrad.);Hendy 1969, Pl.37.4; DOC2b.11

Bibliografija

Ниш и хришћанско наслеђе 483

Metcalf 1965 D. M. Metcalf, Coinage in the Balkans 820-1355, Thessaloniki 1965.

Metcalf 1979 D. M. Metcalf, Coinage in South-Eastern Europe 820-1396, London 1979.

Mirnik 1981 I. Mirnik, Coin Hoards in Yugoslavia, Oxford 1981.

Nedeqkovi} 1969 Q. Nedeqkovi}, O prvom srpskom novcu. Prilog za istoriju srpskog naroda, Zbornik Muzeja primewene umetnosti 13 (1969), 31-39.

Petrovi} 1935 J. Petrovi}, Theodorus Angelus Comnenus Ducas 1222-1230, Numizmati~ar 2 (1935), 30-32.

Petrović 1938 J. Petrović, Najstariji srpski novac, Umetnički pregled 2 (1938), 16.

Razmovska-Bačeva 2001

D. Razmovska-Bačeva, Hoard of Late Byzantine Coins of Theodore Angelus Comnenus Ducas (1224-1230) Found in 1999. at the Site of Plaošnik St. Pantelejmon, Ohrid, Macedonian Numismatic Journal 4, 2000 (2001), 121-135.

Razmovska-Ba~eva 2002

D. Razmovska-Ba~eva, Depo na docnovizantiski moneti na Teodor Angel Komnen Duka (1224-1230 god) pronajdeni vo 1999 god. na lok. Plao{nik ‘‘Sv. Pantelejmon‘‘ Ohrid, Numizmati~kite naodi od jugozapadniot del na Republika Makedonija od V vek p.n.e. do XIV vek, Ohrid 2002, 309-325.

Vujadin Ivanišević TRéSOR “D’éLECTRUM” tRACHéA DE THéODORE ANGE PROVENNANT

DE LA RéGION DE NIš

Durant l’étude de la circulation de la monnaie byzantine en Serbie on a identifié dans une série de travaux, ainsi que dans les médaillers des deux grandes collections, du Musée national de Belgrade et de Dumbarton Oaks à Washington, un groupe de monnaies d’argent de Théodore Ange (1224‡1230), empereur de Thessalonique, qui provient très vraisem-blablement d’une même trouvaille. Il s’agit, en l’occurrence, d’un trésor monétaire découvert au début des années trente du XXe siècle dans la région de Niš, important carrefour routier aux époques antique et médiévale.

Diverses monnaies de ce dépôt ont à plusieurs reprises fait l’objet de mentions dans la littérature spécialisée. La première d’entre elles consiste en un article de Jozo Petrović, publié en 1935, signalant le rachat de deux trachéa d’argent de Théodore Ange pour la col-lection du Musée du prince Paul. Outre ces deux pièces, évoquées sans autre donnée précise, ce même texte renferme la publication de huit autres monnaies faisant partie de la collection

484 Vujadin Ivani{evi}

de Zarija Marković de Belgrade, avec toutes les descriptions nécessaires et photographies de deux d’entre elles. Il s’agit là des seules données que nous a laissées cet auteur, alors qu’il était déjà évident que toutes ces monnaies provenaient d’une seule et même trouvaille.

Vingt ans plus tard, en 1956, Ratislav Marić a publié les deux exemplaires rachetés pour le Musée du Prince Paul en 1935, en les rattachant, pour la première fois, à un trésor monétaire mis au jour dans la région de Niš en 1935 ? En 1962, ce même auteur a publié qua-tre nouveaux trachéa rachetés un an plus tôt pour la collection du Musée national à Stanislav Simonović, collectionneur de Belgrade. Cette fois-ci, comme pour ajouter à la confusion, aucune relation n’a de nouveau été établi tant avec la trouvaille déjà mentionnée qu’avec les monnaies de la collection de Z. Marković publiés par J. Petrović.

Entre temps, dans un article consacré à la représentation de la Vierge hagiosorotissa sur la monnaie byzantine, T. Bertelè a publié un exemplaire qui provenait d’un dépôt «trouvé en Yougoslavie».

Notre trésor et certaines de ses monnaies sont également évoqués en 1960 par le numismate bulgare, Teodor Gerasimov, dans un article sur la monnaie de l’Empire de Thessalonique. Le catalogue accompagnant ce travail présente, outre les huits trachéa décrits chez J. Petrović, deux nouveaux exemplaires qui, d’après cet auteur, appartiennent à notre dépôt. Un de ces exemplaires se trouvait alors à Sofia, alors que le second avait été proposé en 1938 à une vente aux enchères s’étant tenue à Bâle.

Cette trouvaille monétaire des environs de Niš a de même trouvé place dans l’étude de David Metcalf sur la monnaie en Europe du sud-est. Cette mention reste à nouveau très sommaire en raison des nombreuses incertitudes à son égard. Elle apparaît encore dans l’inventaire des trésors trouvés sur le sol de Yougoslavie, qui a été publié par I. Mirnik en 1981. Les données proposées à son sujet y sont malheureusement erronées et incomplètes. Cet auteur estime notamment qu’il est question d’un dépôt de monnaie qui renfermait des stamini - trachéa de cuivre de l’empereur de Nicée Théodore II Lascaris (!) frappées à Thessalonique.

Pour clore cette investigation biblographique il convient d’ajouter que notre trouvaille est également mentionnée dans le Dossier personnel de Tommaso Bertelè, où son présentés, en première page, trois exemplaires “d’électrum” trachéa de Théodore Ange avec la men-tion «da Belgr.». S’y ajoutent quelques autres données comme, par exemple, la mention par T. Bertelè des monnaies publiées par J. Petrović, ainsi que d’un autre exemplaire proposé lors d’une vente aux enchères de la maison Cahn en 1938 à la suite de laquelle il a noté «da tesorette Belgrad.».

Bien que signalé à plusieurs reprises dans de nombreuses revues, ainsi que dans le Dossier de T. Bertelè, notre trésor n’a pas trouvé place dans l’étude de Michael Hendy, ni dans le nouveau Catalogue des collections de Dumbarton Oaks et de Whittmore, publié en 1999. Ainsi, ce dernier ne signale nullement que les monnaies de Dumbarton Oaks, origi-naires de la collection de Bertelè, proviennent d’un dépôt, bien que T. Bertelè ait clairement indiqué qu’elles viennent de «Belgrade», plus précisément du « trésor de Belgrade».

L’apparition dans la littérature, sous forme de petits groupes, de ces rares trachéa d’argent de Théodore Ange, et leur mise en relation avec un dépôt monétaire désigné, chez T. Bertelè, comme une trouvaille provenant de Belgrade et, chez R. Marić, de la région de Niš, nous permettent, de façon suffisamment argumentée, de mettre ces monnaies en relation avec une seule et même découverte. La mention de Belgrade chez T. Bertelè se rapporterait, selon nous, au lieu d’achat des monnaies en question, puisque, au lendemain de la trouvaille, des exemplaires sont parvenus dans des collections belgradoises, d’où ils ont été vendus au Musée du Prince Paul en 1935 et, plus tard, au Musée national de Belgrade en 1961 et 1973. Simultanément, d’autres exemplaires ont été vendus à l’étranger, à des collectionneurs pri-vés, des maisons de ventes aux enchères, et aussi, comme nous le pensons, des musées. Ayant ceci en vue, et à l’instar de R. Marić, il est possible de voir dans la région de Niš le lieu de trouvaille de ce dépôt.

Lors de la reconstruction du trésor toute notre attention s’est concentrée sur un seul type de monnaie, à savoir “l’électrum” trachy - «trikephalon”. de Théodore Ange, type B

Ниш и хришћанско наслеђе 485

d’après M. Hendy, compte tenu de l’impossibilité de lui rattacher d’autres frappes. Malgré tout, nous nous arrêterons ici sur la question même de la composition du trésor afin de mon-trer quel type de dilemme peut se poser lors de la reconstruction d’une telle trouvaille.

En l’occurrence, nous avons noté l’apparition, presque simultanée à celle d’exem-plaires de notre trésor sur le marché numismatique, en 1935, peu après sa mise au jour, et au début de l’année 1960, de monnaies du roi serbe Stefan Radoslav. Un premier exemplaire a été publié par J. Petrović en 1938 , et un second par R. Marić en 1962. La question s’est donc poser donc de savoir si ces monnaies pouvaient être mises en relation avec notre trouvaille de Niš compte tenu qu’il s’agit d’émissions dont la frappe est approximativement contem-poraine de celle des monnaies de Théodore Ange et qui présentent les même nominaux – les “électrum” trachéa. Nonobstant ces coïncidences, on ne peut que difficilement établir un lien entre ces deux exemplaires et notre dépôt, et ce pour deux raisons principales. Premièrement, en raison de leur état même – tous deux sont percés, le premier ayant été ultérieurment doré et le second étant fortement rogné. Deuxièmement, aucune des deux auteurs mentionnés n’a rattaché ces monnaies de Stefan Radoslav à une quelconque trouvaille collective. Plus large-ment, aucun des autres exemplaires connus “d’électrum” trachéa de Stefan Radoslav, qu’il s’agit de celui provenant de l’ancienne collection Nedeljković ou des deux exemplaires de la Collection de l’Ermitage, ne saurait être mis en relation avec le trésor de la région de Niš.

Revenons donc aux “électrum” trachéa, type B, de Théodore Ange, en tant que seule frappe sure présente dans le trésor de la région de Niš. La restitution de cette trouvaille a été facilitée par le fait que les monnaies en question ont été consciencieusement publiées, bien que souvent sans photographie, avec descriptions détaillées des légendes sur le droit et le revers, ainsi que tous les détails techniques indispensables. Ceci nous a permis d’identifier les mêmes monnaies qui apparaissaient dans différents travaux. Ainsi, trois des quatre exem-plaires publiés par R. Marić en 1962 avaient déjà été décrits dans l’article de J. Petrović, alors que les monnaies publiées dans le Catalogue des collections de Dumbarton Oaks et de Whittemore figurent également mentionnées dans le Dossier de T. Bertelè. Outre cela, nous fondant sur sa publication accompagnée d’une photographie chez J. Petrović, nous avons également rattaché à notre trésor une monnaie achetée en 1973 pour le Musée national de Belgrade à Vojislav Mihajlović qui affirmait qu’elle provenait de Valandovo. Au total, ce sont donc 18 exemplaires ayant probablement appartenu à notre trouvaille qui ont pu être réunis et que nous présentons dans le catalogue, accompagnés de toutes les données les concernant, de leur bibliographie complète et de leur origine (fig. 1).

Nous pensons donc que les exemplaires “d’électrum” trachéa proposés sur le marché numismatique après 1935 proviennent pour la plupart du dépôt monétaire de la région de Niš. Cette affirmation est étayée par le fait qu’il s’agit là d’une monnaie rare et que ce dépôt est resté jusqu’en 1999 la seule trouvaille collective connue “d’électrum” trachéa de l’empereur de Thessalonique Théodore Ange.

En 1999, d’après D. Razmovska-Bačeva, une tombe voisine de l’église Saint-Pantéléimon à Ochrid a livré un sac contenant 30 monnaies se répartissant de la façon suivan-te: “électrum” trachy d’Isaac II, variante A (1 exemplaire), “électrum” trachéa de Théodore Ange, type A (10) et type C (2), et billon trachéa de ce même souverain, type A (17).

Bien que constitués par des monnaies d’un même souverain, ces deux trésors appa-raissent comme des trouvailles très distinctes l’une de l’autre. Celle d’Ochrid renferme en effet des exemplaires “d’électrum” trachéa – type A et C de Théodore Ange, frappés selon M. Hendy, dans un laps de temps allant de la fin 1224 à 1227, alors que celle de la région de Niš contient des “électrum” trachéa – type B, émis après 1227. Par conséquent, le trésor d’Ochrid peut être daté vers 1227, alors que celui de la région de Niš aurait été enfoui un peu plus tard, vers 1230, compte tenu, selon toute évidence, qu’il ne renfermait aucune autre monnaie, et notamment de Manuel Ange, successeur de Théodore Ange.

Le monnayage de Théodore Ange a été organisé sur le modèle de la période précé-dente du système monétaire byzantin, basé sur l’hyperpère d’or du XIIe siècle. A l’exception de nominaux en or, on a frappé des nominaux “d’électrum” précisement d’argent, de billon, voir de cuivre et en cuivre. Simultanément, ce monnayage de l’Empire de Thessalonique,

486 Vujadin Ivani{evi}

caractéristique par la finesse de son style et sa facture précise, dénote certaines nouveautés, principalement dans les innovations iconographiques. Nous mentionnerons l’émission avec une vue de Thessalonique ceinte de remparts flanqués de trois tours, ainsi que celle représen-tant l’empereur ailé. Une seconde nouveauté aurait consistée, si la supposition de M. Hendy est exacte, dans le fait que les émissions de billon trachy ont été frappées dans un cycle d’un an.

Malgré tout, l’organisation interne de ce monnayage reste une inconnue. Nous pou-vons uniquement noter que chaque émission portait un signe – sigle spécifique et était aussi caractérisée par des différences au niveau de détails dans la représentation des insignes et de l’habit du souverain. Un second élément permettant de distinguer les émissions “d’électrum” trachéa ‡ «trikephalon» de Théodore Ange est constitué par les légendes qui diffèrent forte-ment, surtout dans le cas du type B.

D’après M. Hendy, le type B pourrait se scinder, sur la base des inscriptions, en plu-sieurs sous variantes dans le cadre desquelles apparaissent divers sigles: Δ-Δ, *-*, une combi-naison de ces deux signes, ainsi que des émissions sans signes. Outre cela, nous avons remar-qué, comme cela a déjà été noté pour les types A et C, qu’au sein su type B aussi apparaissent aussi différentes représentations du loros et de la couronne ‡ stèma dont la partie supérieure est, dans certains cas, ornée de trois pierres précieuses et dans d’autres non (fig. 2). Nous retrouvons cette façon de marquer les émissions sur les frappes de Stefan Radoslav.

Le trésor “d’électrum” trachéa de Théodore Ange découvert dans la région de Niš apparaît déjà comme une trouvaille importante pour la numismatique byzantine et balka-nique. A en juger par le nombre d’exemplaires identifiés et leur apparition dans de nombreux travaux, nous pensons que ce dépôt pourrait encore être complété par d’autres monnaies de Théodore Ange dispersées dans les musées et les collections privées. Dans l’état actuel des chose nous avons essayé d’apporter quelques des réponses aux questions concernant le lieu où à été trouvé ce trésor, son contenu, ainsi que la datation approximative de son enfouisse-ment, tout en étant conscient qu’il ne peut s’agir de réponses définitives.

Traduction: Pascal Donjon