Digitized by the Internet Archive

in 2011 with funding from

University of Toronto

http://www.archive.org/details/uvodupovijestdub01cvje

la^i ^£i O«

Parva domus Ragusa,

sed sufficit Orbi.

Z .0 .=1 r\ .1 -P

.

111

Prva sveska

ciklusa dubrovake povjesnice,

Uvod u povijest Dubrovake

Republike.

s>te9ve svi*!

\ U b<

Auktorovo pravo drugog izdanja, prevoda

i prestampanja a STtuslu zakona o št*:n:pi.

UvodU

POVIJESTDubrovake.Republike

Dr. BOprofesor

Prva knjiga

Smisao dubrovake povijesti.

Non bene pro toto

libertas venditur auro

Naklada »Sveenike književne Družbe«.

Dubrovaka Hrvatska Tiskara.

U Dubrovniku MCMXVI.

bovU

T83uvo«i

ILLUSTRISSIMO

AC

REVERENDISSIMO

DOMINO

domino JOSEPHO MflREhlSACRAE THEOLOGIAE DOCTORI

EPISCOPO RHACUSINO.

EQUITI CORONAE FERREAE II. CLASSIS

HANC HISTORIAM

REIPUBLICAE DIVI BLASII

GRATUS SCRIPTOR

DEDICAT

Predgovor.

Povijest je u glavnome poznanje cjeline epizoda

svemirskoga reda, a u sporednome svega ljudskog ra-

da u težnji za što veom moralnom i materijalnomkulturom.

Kazala historija napomenute epizode u najranijim

trenucima povijesnog pokretnog stroja, žile joj udaraju

u duboku starinu, kojoj nema dogleda. Svemirski red

gleda nesluenu prošlost; kažu nam ga pozitivna zna-

nost, zdrav razum i bistre oi. Kad opet postoji ovaj

red, onda je sigurno i onaj, koji je dao taj red. Miga poznamo i nazivljemo Tvorcem svijeta, izvoromsvega pa i povijesti, koja je bez njega pravom zago-

netkom. Njega u sveukupnom djelovanju ne dokuismo,jer nema ni poetka ni svršetka. Prema tome i po-

vijest, iznesenu u glavnome dijelu naše definicije, nevidjesmo niti u poetku niti na svršetku. U tome smi-

slu dobro je i kazao Lujo Blanc, da povijest niti po-

inje niti svršava. injenice koje sastavljaju svjetski

tijek za ljudsku su pamet tako zapletene i imaju takotamne megjusobne odnose te nema dogagjaja, da bismomogli sa sjegurnošu ustanoviti njegov prvi uzrok i

zadnju posljedicu.1) U ovome pogledu i tako reena

„svjetska povijest" samo je kratka epizoda u vrlo du-

gome tijeku organske povijesti našega planeta, koja

opet nije drugo no sitna taka u historiji suneveobitelji. No i ova zadnja u ostalome je samo zrnce upovijesti spomenutog svemirskog reda, koji vlada sve-

mirskom supstancijom u obim njezinim atributima ma-

X

terije i energije. Mi smo dakle u stanju da upoznamoili nazremo samo nešto Tvorevom voljom stvorenog

svemirskog reda i svemirske supstancije, u kretanju

koje vidimo perijodino postajanje i prolaženje, napre-

dovanje i nazadovanje. Ove amplitude opet postoje

samo za naše oi i ogranieno shvaanje, jer u sve-

mirskome redu vlada samo jedan jedinstven zakon, koji

ravna jedinstvenim razvojem, što daje jedinstvenu

sliku cjelokupnoga svijeta.

Tamne megjašne predjele kaže nam i historija iz-

nesena u sporednome dijelu naše definicije o povijesti.

Dokle stojimo na povijesnome tlu, naše znanje izvire uglavnome iz historike pisane gragje ali i iz ljudskoga

rada bilo koje vrsti. No ako pogjemo dalje i dublje ustarinu, ova e gragja i povijesna predaja postajati sve

to rjegja, dok ne išezne posvema, i mi smo u sumrajudotino tami prethistorijskoga vremena. I ovo nepi-

smeno doba kaže se kojegdje u svojim nijemim spome-nicima, koje ispitiva prethistorijska arheologija. Ali i

ovi išeznu u sve dubljoj starini i mi smo posvema nagranici svojega znanja. Preko ove granice stere se ne-

poznato, neispitano, pa se hoe, kako je to ve Platon

ustvrdio, više bie te makne koprenu sa našeg ogra-

nienog znanja. Povijest dakle i u sporednome dijelu

naše definicije izgleda „kao kulturna oaza u velikoj

pustinji ljudskoga carstva.u

Stari su, prema svemu iznasenome. ispravno dr-

žali, da povijest nije samo znanost nego i umjetnost.

Povjesniar je izvršio svoju dužnost, ako je u napisa-

nome djelu iznio uz objektivne socijalne prirodne i-njenice svu estetiku historike epizode, koju je obradio;

on je dakle izvršio svoju zadau, ako je ljepotu poka-zao u ljepoti. Veliki povjesniar rimske historije Teo-dor Mommsen ovome je potpunoma begenisao priznavši

srodnu krv pjesnika i historiara u rijeima : „Kako je

fantazija majka sve poezije tako je i sve historije". ~)

A. F. Pollard kaže u „Faktorima moderne historije",

da je fantazija neophodno potrebita svakome onome,

XI

koji ispitava ili prouava povijest

;

3) ova ukljuuje u

sebi i injenicu i iznašaše ; kaže dar : umjeti nevidje-

no usavreraeniti. Prema tome uspjelo historiko djelo

ide u istu kategoriju sa uspjelom umjetnikom rad-

njom, te joj je obradbom isti historiki momenatKako što umjetnik treba da zaobli u spomeniku vodi-

teljicu misao radnje i u harakteristinom je pokretu

dade na vidjelo u potpunome svome znaenju, tako

isto treba da povjesniar koncentruje svu svoju umnusnagu, da centralna misao dotine historike dobeiskoi u potpunome sjaju divnog majskog dana i ita-

telju dade jasan pogled u obragjenu historiku gragju.

Oksfordski profesor Edward Freeman drži, da se

na ovome temelju može napisati dubrovaku povijest

uzevši je svu na jedan pogled.4) Kad bi se pošlo do

u sitnice, upalo bi se sigurno u pedanteriju i sitniar -

sko prikazivanje povijesti, što ovakova zaobljena djela

ne trpe. To je više za pojedine monografije. Stojeina ovoj bazi i želei odgovoriti vruoj narodnoj želji

te uzima jasnu i na temelju izvora napisanu sveukupnu»Povijest Dubrovake Republike«, potpisani je napisao

ovo historiko djelo kao prvu svesku ciklusa dubro-

vake povjesnice. itatelji ne e nai u ovoj dokumen-tarnoj historikoj radnji potpunu brojanicu epizoda i

sitnica, kojima uprav vrvi dubrovaka prošlost, ali

e iz svega iznesenoga sigurno dobiti jaku sliku du-

brovake evolucije od najmanjega do najvišega na po-

lju moralne i materijalne kulture.

Pisac je udario svoju historiju dubrovake prošlo-

sti i sadašnjosti u sedam dijelova: 1. Uvod u povijest

Dubrovake Republike (dvije knjige). 2. Povijest Du-brovake Republike u etiri knjige. 3. Povijest Dubro-vake Crkve. 4. Povijest Dubrovnika u privatnomeživotu. 5. Dubrovaki umjetniki spomenici. 6. Svijetli

umovi dubrovake otadžbine i 7. Dubrovnik i dubro-

vaki teritorij poslije pada Republike.

Ugodna je dužnost potpisanome, da osobito zahvali

presvijetlom dubrovakom biskupu, Dru. Josipu Mar-

XII

eliu, što je svojim monim zagovorom i novanompotporom omoguio te ovo djelo ugleda svijetlo dana.

Sinovska hvala veleuenom Gospodinu i sveuilišnomprofesoru Dru. Konsi. Jos. Jireeku, što je potpisanoga

uprav oinski u svakoj sumnji vodio k pravom svijetlu

istine i nauio ga ljubiti dubrovake znamenite hridi.

Hvala radinoj L7/?ravi »Sveenike književne Družbe«.

što nije žalila truda i troška, da spomenuti dubro-

vaki ciklus što bolje ugje u štampu. Hvala dragomprijatelju Dn. Vlahu Barbiu, vice-rektoru dubrovakogSjemeništa i kateheti, koji je u svemu pomagao pot-

pisanome pa mu otvorio biblioteku dijecezanskog Sje-

meništa. Pisac duguje blagodarnost pre. Dn- A. kan.

Liepopili i O. U. Taliji, koji su ga vrlo podupirali po-

trebitom knjigom.

Na p. n. itaocima ostaje da reku svoj sud, da li

je pisac savjesno i do kraja doveo naumljeno. Ne ište

pohvale; zadovoljan je, ako mu se prizna, da je dao,

što je prema svojim silama mogao u ispunjavanju za-

kletve pri promociji na ast doktora filozofije u bekojalma mater, da e humanistike nauke neumornim ra-

dom gojiti i dizati ne radi isprazne slave niti kakvogdobitka nego da se istina što vema raširi i što sjaj-

nije sine njezina svjetlost, u kojoj je spas ljudskog roda.

U Dubrovniku, na sv. Vlaha 1916.

Pisac.

PrVa knjiga

SMISRO

dubrovake povijesti

Bg 1 £H>I EVl9

ofiaiMa

ite9iivoq 9>l5BVoidub

I. Znaaj Dubrovnika.

Dubrovnik se kaže kao otisak peata slavne mu povijesti.

Tako udnovate prošlosti, kakovu ima Dubrovnik, teško je naiu Hronosovim analima

;grad, koji tako potpuno daje na vidike

svoj historiki tijek, nije lako vidjeti u svjetskim naseljima. Tuje Venecija i još malo koji grad. Kao u Mlecima tako i u Du-

brovniku sadašnjost malo govori ; to i ini, da u ovim grado-

vima vidimo vjernu sliku onoga, što je jednom bilo i u povi-

jest prešlo. Slika grada Dubrovnika ne daje nam nešto bogata

i silna ali svakako imuna i ugledna ; takova je i dubrovakapovijest. Historija dubrovake prošlosti velikoga je interesa pa

koliko Republika sv. Vlaha bila sitna taka zemljine površine.

U njoj ne emo nai silnih dogagjaja i bogatih epizoda ; u nju

ne ulazi Dioklecijanova palaa kao u povijesti Spljeta, ne govori

o etvrtoj križarskoj vojni kao Zadar, ne ruši Konstantinovo

carstvo kao Venecija i nema Carrare kao Padova. Veliki doga-

gjaji ne draže naše pamenje pri itanju dubrovake historije.

Ona je hladna, razborita, odmjerena; to je matematika, koja rauna

Svakim asom, jer je okružena od silnika, jer je biju hrpimice

elementarne nesree. Takav je i grad Dubrovnik. Proživje slobodu

od preko hiljadu godina. U tom velikom povijesnom razmaku

izdrža najveu borbu c opstanak, te je uope koji grad imagjaše.

Ova borba isprede gradu osobit karakter, osobit cilj i osobit

oblik. Primaknemo li se Dubrovniku, kaže Freeman, dolazei

s jadranske puine, ugledamo jednu od najpotresnijih slika na

svome putu. Ali oko nije iznenagjeno bilo kojim objektom što

odskae i kaže koju oštriju, karakteristiniju i individualni ju crtu

na horizontu. Plemenite i originalne crte bedema i kula teku

oko periferije cijeloga grada.' Tek da e Mineta nešto odskoiti

ali se priduši i harmonizira sa svojim ostalim lijepim sestrama.

Monotonija i neka strašljiva jednakost kua, hramova i državnih

XVI

zgrada, daju nešto umjerena, lijepa ali ništa izrazita u što imaš

da osobito upreš okom. To je onaj osamljeni grad na istonim

obalama Jadrana, koji je prisluškivao sve dogagjaje na Sredo-

zemnom moru i njegovim ograncima, što je opet naravan put u

svjetski ocean; to je ona apoteoza energije, koja se je jednakomvještinom vrtjela oko sredozemskog svjetskog trgovakog maksi-

muma kao i Mleci, Genova, Marseille, Barcelona i t. d. Uza sve

to, kazao se je Dubrovnik što je mogue manje. Sretan je bio,

kad se o njemu što manje govorilo i pisalo. Odatle i ona mo-notonija ali u isto vrijeme i harmonija grada. A dubrovakapovijest ? Napomenuto samo plaho i strašljivo prisluškivanje

lomljave svjetske povijesti ; nije drugo nego sitna taka postav-

ljena izmegju dva mlinska kamena, a to je Orjenat i Okcidenat,

vjena borba o prevlast. Ovo prisluškivanje udaranja Hronosovih

krila uini Dubrovnik sastavnim dijelom pokretnog kotaa svjetske

povijesti, njegova monotonija i harmonija zakrili ga aureolom

osobitog cara davši mu prvo mjesto u kiti lijepoga i atraktivnoga.

II. Dubrovnik i more.

Taka zemliine površine, na kojoj izniknu Dubrovnik, nije

kao ona gdje podigoše bedeme Rima ili Carigrada. Terenski

odjeljak, na kojemu sazidale zidine reenih dviju prijestolnica,

bio je ve take naravi, da je pogodovao Romulov i Konstantinov

grad, te se razviju prostorno u velike svjetske gradove. Baš je

protivno kad govorimo o Dubrovniku. Krševita, uska i slabo

plodna podina brda Srgja vrlo je malo bila zgodna, da se Du-

brovnik prostorno razvije do veliine svjetskog grada. Štoviše,

one rumenkaste i sive litice, na kojima nikoše dubrovake kule

jedva i daju pomisliti, da na cnim grevitim isponima tla mogoše

niknuti ljudski stanovi. Ali što je priroda zaboravila Dubrovnik

na tvrdome kopnu, to ga je na moru obilato nadarila kao i sve

primorske svjetsko-trgovake metropole. Stavila ga je na dohvat

ove slobodne stihije, a to ga je, pogodovanjem povijesti i heroj-

skom radnjom jakog broja genijalnih ljudi podiglo do veliine

svjetskoga kulturno-trgovakoga grada.

More bijaše Dubrovniku izvor života, veliine i slobode..

One nezahvalne i krševite hridi njegovih temelja bijahu samo^

XVII

vrata, kroz koja mu se otvaraše, putem mora, cio svijet. More

je najvea cjelina na zemljinoj površini ; i najvei kontinenti iz-

viru iz njega kao ctoci. Ono zaprema gotovo tri etvrtine povr-

šine našega planeta i sve što teži za svjetskom važnosti, treba da

se s morem pobratimi i u savez stupi. Ovo je Dubrovnik i ui-

nio pa je iz mora vadio blago za svoju veliinu i održanje.

More, ta »jedina apsolutna velika sila na svijetu, što ima naj-

veeg udjela u postanju, razvijanju i uzdržavanju organskog

života, ovo mu je davalo u velikoj mjeri; to nam i tumai, kako

se mala Dubrovaka Republika, u najveoj areji od 2.500 km 2,

može staviti suelice, u blagostanju i kulturi, najveim moder-

nim evropskim državama. Historija kaže u Dubrovniku, Mlecima,

Genovi, Amalfi-u, Ateni, Korintu, Kartagi i t. d. najvei trgovaki

i politiki impuls s najmanjim tvrdokopnim posjedom. Prema to-

me, ona mala taka dubrovake obale, gdje se podignu Dubrov-

nik, bila je dovoljna, da naš grad dohvati svjetsku važnost Mle-

taka, Genove, Liibecka i drugih. Iz morske drage rijeke Trave

otvaraše se Liibecku Istono more, a sa jadranskih obala Mleta-

ka i Dubrovnika tecijaše put do sredozemske morske kotline.

Koliko prvo toliko drugo more stoji u savezu sa Atlantskim o-

ceanom, koji je opet sastavan dio svjetskog mora. Koliko dakle

bila malena taka obalnog kraja, gdje se podignu Dubrovnik,

ipak je imala toliko udjela u oceanskoj zajednici, da se je mo-

gla podii do najveih podviga oceanske veliine i slobode ; o-

datle mogaše da savladava i najvee prostore te posegne za bla-

gom naj jaih ljudskih uzleta.

More kao najvea jedinstvena pojava zemljine površine do-

nosi mnogo jae prostore na vidike od tvrdog kopna. U daleko,

vidnoj i jednakoj površini mora prostor mnogo jae i bistrije

odskae no na tvrdom kopnu, gdje isponi tla jako udaraju u

vertikalnu rašlanjenost. U saobraaju na moru moraju se goto-

vo »amo svladati daleine pa u brzom tijeku vremena stii od

najmanjih do najveih prostora, od najmanjih do najveih hori-

zonata. Baš se je Dubrovnik, pokoravajui se ovome zakonu,

razvio do potpune pomorske i trgovake jaine. Njegova je za-

stava ponosno lepršala od Levanta do Herkulovih stupova, Al-

biona, Kolumbovog kopna i indijskih voda. Naravna je stvar, da

je ovome razvitku preduvjet : biti smion i moru vješt, što su Du-

2

XVIII

brovani bili baš u potpunoj mjeri. Naravna je opet posljedica,

da more, velikih prostora i širokih horizonata, silno djeluje na

oštrenje i širenje umnog, politikog i privrednog poimanja svi-

jeta. Oevidnim je primjerom Dubrovnik. Bio je jak u križanju

mora u svim smjerovima, bio je velik u znanosti, politici i privredi.

More rastavlja i lui ali i spaja i izjednauje. Ovo namnajbolje kaže Jadransko more, koje ne dijeli Balkansko poluo-

strvo od onog Apeninskog ve ga spaji. Dubrovnik je bio u

najživljim trgovako-kulturnim odnosima s Italijom, on je bio

Rim sklopljen zajedno s Mlecima, što živo pokazuje dubrovaki

kneževski dvor. Ali opet kaže engleska poslovica: »Suprotne o-

bale — duhovi protivni«. Dubrovnik nije mogao nikada da za-

voli ni Mletke ni latinsku vlast, jer je u njemu u vremenu pro-

bujalo toliko slovenske krvi, da se s pravom nazivlje slovenskom

Atenom.

Uzmemo li Jadran kao spojnu svezu megju Balkanskim i

Apeninskim poluotokom onda nam je jasan položaj, koji uzi-

maše Dubrovnik kao prolazna taka izmegju Srednje i Jugo-

istone Evrope te Istoka i Zapada. Dubrovnik je baš ona toka,

gdje bajni Orjenat pruža ruku mrkome Okcidentu.

Na moru se dodire narod s narodom; more otvara daleke

horizonte i vodi do potpune spoznaje: »Gragjanin sam svijeta«.

Baš je protivno kod kopnenih naroda i gradova, koji stisnuti u

svome horizontu, daleko zaostaju u pogledu dalekovidnosti i

svjetske spoznaje. Tvrdo kopno mee rano granice i prepone

saobraaju, horizontu i državnom širenju. Obratno je u granica-

ma Neptunova carstva. Saobraajni prostor mora i horizonat na

njemu idu za svakoga toliko daleko, koliko je samo more. Na-

rodi koji ne mogu, da na njemu politiki zagospoduju, moguda saobraajno djeluju koliko hoe. Narodi u živom kontaktu na

moru izmjenjuju svoje umne tekovine te industrijske i prirodne

produkte. Na taj nain narodi na morskim obalama, koji su u

živom saobraaju, postaju sve sliniji i u oprekama sve manji.

Kultura i dobrostanje dogju malo po malo kod svih do gotovo

istog niveau-a. Tako se stvara zajednica naroda i u svim pod-

vizima materijalna i moralna kultura. Ovo osobito kaže Sredo-

zemno more, gdje je jedinstvenost prirode polako nivelovala ili

niveluje svu razronost megju sredozemskim ljudstvom, dovodei

XIX

sve njihove podvige do jedne cjeline, svu njihovu krv do jedne

rasne karakteristike. Ovo osobito ispolji za vrijeme rimskog go-

spodstva na svim obalama sredozemske kotline, kad je bila je-

dna rimska država, jedna zajednica helensko-latinskog jezika i

jedna sredozemska kultura. Dubrovnik nije nikada došao na mo-

ru do kakve politike moi. U tome ga je prijeila politika pre-

vlast Mletaka. Ali je na polju pomorskog saobraaja silno dje-

lovao. Sredozemno mu je more bilo domae more, a trgovaki

sredozemni svijet, domai svijet. Impuls težnje zgrtanja bogat-

stva i kulturnog napredovanja bio mu je isti kao i kod sve

ostale sredozemske rase, ije se osebine i ud na njemu potpuno

i ispoljuju. Tako je more izvelo Dubrovnik iz uskog kruga do-

mae tjesnogrudnosti i dovelo ga do spoznaje, da je gragjanin

svijeta.

Gdje god more ljubi tvrdo kopno, tamo se iz tih poljubaca

ragjaju obalni predjeli slinog karaktera. Ova slinost karaktera

obalnih predjela ispoljuje u jednostavnosti i jednolinosti. Tako-

vo je uprav i cijelo more. Temeljnim mu je svojstvom jedno-

stavna i jednolika veliina. A pogledajmo Dubrovnik ! Kako je

prije reeno, tu nema nijedne oštre, individualne crte na hori-

zontu. Sve je zaobljeno jakom jednostavnosti i jednolinosti. Isto

možemo da kažemo i o dubrovakoj povijesti.

III. Karakteristika u dubrovakoj povijesti.5)

Dubrovaka je povijest velika i bogata. U razmjeru s bro-

jem puanstva i teritorijalnim posjedom nema joj premca u ci-

jelome tijeku ljudske borbe o opstanak. Na prvome udarcu kul-

turnih valova i prosvjetnih struja zapadno-evropske i istono-

vizantijske kulture u srednjemu i novome vijeku, na domakuprvih valova humanizma i renesanse pa drugih kulturno-pro-

svjetnih struja te zavladaše Evropom, Dubrovnik je imao takovu

geografijsku poziciju prema svima i imao takove životne odnose

sa svima, da se je silno obogatio teevinama i jednog i dru-

gog vijeka. Prema tome dubrovaka povijest nije samo historija

onog malog broja puanstva Dubrovake Republike; ona je naj-

širih granica. U najužim granicama ona je sastavan dio povijesti

južnih Slovena ; u najširim granicama ona je sastavan dio po-

XX

vijesti svega kultumo-trgovakoga svijeta svojega doba. Prematome, kad hoemo da govorimo o povijesti Dubrovake Republike,

one vjerenice mora, kojoj sunce udari oko glave kraljevski sjaj-

ni dijadem, a plavetni Jadran položi pred noge miljarde alem-

iskrica, ne smijemo da se samo prihvatimo isprava i hronika;

pa niti živih svjedoka slavne dubrovake prošlosti, koje susre-

emo u dubrovakim spomenicima. Jak je broj isprava i hroni-

ka. Neobini su dubrovaki spomenici i ako grad ne gleda

sa svjetsko-povijesnih brežuljaka na vijekove slavne razvaline

klasine starine. Ali emo mi ipak moi, da iznesemo zamah

krila dubrovakog genija u potpunome lijetu tek onda, ako is-

pitamo izvor dubrovakog sjaja i veliine, a to je njihov saobra-

aj, njihova, trgovina. Tu emo nai uzroke, koji su uinili, da

su oni poduzetni, mudri i pronicavi gragjani ispod brda svetoga

Srgja dignuli visoko, svojim saobraajem izmegju najudaljenijih

naroda, svoje dobrostanje i kulturu pa ovu rasijali po cijelome

Balkanskome poluostrvu.

Dubrovnik kao i Mleci nije imao da postane narodnom re-

publikom u širem smislu. Obje Republike ne nikoše iz viših po-

litikih, narodnih potreba; nastadoše od šaice krepkih bjeguna-

ca, koji su u sebi živo osjeali potrebu slobodnog kretanja i slo-

bodnog života. Štiene izvrsnim položajem svojih gradova, zna-

doše se obje Republike domoi slobode, blagostanja, kulture i

mira pa se tako podii, da sebi pridružiše i mnoge druge op-

ine, što ne pokazaše onako jakog života i svestranog napretka.

Dubrovaka i Mletaka Republika podigoše se doista na naci-

jonalnome teritoriju: ona na megji, gdje se je miješao hrvatski

elemenat sa srpskim, ova na italskome tlu, Ali nijedna od njih,

osobito u svome poetku, ne podržavaše krepko svoje duševne

osebnosti niti sudbonosne sveze sa ostalim narodom. Štoviše,

ovo Dubrovnik nije ni mogao, jer je njegovo stanovništvo bilo

u poetku pretežno romanskog korjena. Tu je baš trebalo onog

burnog pripravljanja, da se dogje do one romano-slovenske smje-

se, što mu obilježi prirodu i odredi mjesto u povijesti našega

naroda. Trebalo je da protee jak niz godina, dok se osvježi

stara romanska krv sa svježom, tankoutnom i plemenitom slo-

venskom krvi; s ovom opet kad se pomiješa romanski duh, po-

duzetnost i elegansa rodi se onaj Dubrovnik, što postade dikom

XXI

Balkanskog poluostrva. U velikom takmljenju evropskih naroda

na prosvjetnom polju toliko doprinese materijala za zajedniku

gragju prosvjetnog evropskog panteona, da bi se time mogli

podiiti i najvei narodi. Mlecima nije trebalo preturiti ovu me-

tamorfozu pa je baš Dubrovaka Republika i u tome pogledu

zanimljivija od Mletake.

Dubrovnik i Mleci bili su u svome poetku ocijepljene gra-

ne bez svojega narodnoga stabla. Trebala im je da za dalju

egzistenciju pribave to stablo, koje e im uliti trajne životne sna-

ge iz hraniteljice zemlje. Za poetak politiko-kulturnog života,

koliko prvog toliko drugog grada, bilo je u ono burno doba naj-

bolje vizantijsko stablo, na koje je bila navrnuta grko-latinska

kultura. I jedna i druga poslije nazvana Republika primae se, u

svome poetku, tome stablu pa u njegovoj zaštiti i životnoj to-

plini sretno pustiše svoje žile ali i istim mahom pottaviše teme-

lje individualnome razvoju. Ovaj vizantijski uticaj bio je od vrlo

jakog znaenja za životni tijek Dubrovake Republike ; ovo treba

osobito istaknuti u pogledu njezine uprave, duševne i materijalne

kulture te društvenog života. Ovaj blagi zamah krila istonog

genija nad Dubrovnikom, koji poslije zagrli italska civilizacija,

uini sve zajedno, da se s pravom zapitao kardino Tolommei: »Koe porei, da Dubrovaka Republika nije dotakla rimsko velianstvo?«

I ako je Dubrovnik bio navrnut na vizantijsko stablo, nije

se ni sada ni nikada, recimo radi veeg konforta, odrekao od-

govornosti jedne slobodne vlade, jednog individualnog razvoja;

nije nikada dopustio, da se njegov, i ako mali politiko-kulturni

teatar, slije u harmoniju i prostranost lijepoga, bogatoga ali

tugjeg kulturnog panteona i tugje politike arene. Dubrovnik

pusti, ve u prvim vijekovima samostalne i kulturne i politike

žile, pa se ocijepi od vizantijskog stabla, ime najbolje pokaza

svoju sauvanu romansku individualnost. Prema tome, Dubrovnik

je produkat svoje vlastite kao i ope povijesti ovjeanstva ; to

je energija svoga vlastitog izvora, koja se je u asovima slabosti

ili klonulosti znala osnažiti na tugjim životnim vrelima. Ali je

ovo uvijek išlo tako oprezno, da ne izgubi nikada ono svoje

osobito obilježje, što ga lui u kolu raznobojne povjesnice.

Dubrovnik ima zajednikih crta sa svima narodima, koji su vodili

jaku borbu o opstanak; on je identian onim politikim udru-

XXII

gama, koje su uvijek umjele, da na vrijeme namaknu zgodna

oružje za svoju obranu bilo iz kojeg kraja ili vremena.

U instrukcijama Raymondu, francuskome otpravniku poslova

u Dubrovniku (1806.), vrlo je karakteristino kazao Talleyrand o

dubrovakoj diplomaciji : »Dubrovnik odve slab, da bi se samobranio, uvijek je tražio zaštitu u tugjinca. Njegov je sistem bio,

da se sagiba pred voljom jaega i da kroz politike dogagjaje

prolazi ne uestvujui u njima«. 6) Ovu karakteristiku dubrovake di-

plomacije, koju tako bistro prozre Napoleonov ministar inostranih

djela, mnogi hoe da shvate kao znak servilnosti u biranju i najnižih

sredstava za ouvanje vlasti i dvolinog provlaenja kroz svjetske

dogagjaje. Ali ovakovo shvaanje spoljašnje radnje dubrovakih

diplomata stoji na posve krivoj bazi. Tu nema pravog shvaanja

vremena, u kojima je lagja dubrojake vlade as sjekla more

punim jedrima, as se, na domaku ciklona, redukovala na naj-

manji broj jedara. Dubrovnik je mogao da održi slobodu i civi-

lizaciju, na pragu varvarstva i smrti, jedino odricanjem samoga

sebe uz budnu stražu kod svoga državnoga barometra. Dalje izla-

ganje dubrovake povijesti baš e nam pokazati, kako je Du-

brovnik znao upotrijebiti reeno odricanje samoga sebe na ou-vanje svoje individualnosti, slobode i napretka. Jer što je povi-

jest? Po Maksu Nordau povijest je cjelina epizoda ljudske borbe

o opstanak. Ovoj djelomino valjanoj definiciji povijesti, što bolje

odgovara no dubrovaka historija. Borba o opstanak nosioca

dubrovake slobode bila je gigantska. U toj borbi, gdje je Du-

brovnik predstavljao Davida, a njegovi protivnici i nepogode

Golijata, ko e mirne savjesti prekoriti Dubrovnik, što je birao

najzgodnije oružje za sigurnu sainobranu. Ovdje nema što da

radi komparacija u biranju obrambenog oružja kod raznih naroda

i vladavina u istim vijekovima. Niti su svi narodi i države imali

uvijek istu borbu niti je bilo uinjeno njihovo oružje po istome

kalupu. Svaki gotovo vijek i osobito istaknuti zemljin kraj, ima

osobite svoje zahtjeve na svim linijama borbe o opstanak; jaoh

se onome, koji im se na vrijeme ne prilagodi. Takav ostane

postrance i zakršljavi. Priroda zahtjeva, da se takav zakršavljeni

organizam izloži na Tajgetu. To Dubrovnik nije htio. Htio je

individualnoga života i imao ga je kao malo koja država. Za nj

je kovao osobito oružje i ovo je bilo prve vrsti ; razvio je takav

XXIII

životni potencijal, da nas i danas puni udivljenjem. Doista, du-

brovaka je državica ostala uvijek u vrlo stegnutim granicama;

najvei zamah teritorijalnog širenja udarao je od Oštrog rta do

blizu Neretve, a u tvrdu zemlju do hercegovake megje u areji

od oko 2500 km. 2 Ali unato tog malog teritorija kao i

broja stanovništva, koje je brojilo oko 60.000, njezina je

historija postala sastavnim dijelom povjesnice civilizovanoga

svijeta ; u njoj se, po rijeima Ivana Miillera, ogledaše o-vjeanstvo. Ko samo i letimice prolista dubrovaku povi-

jest ; ili još bolje, ko po rijeima Aristotela uzme u analizu

prirodu dubrovake zemlje, uzduh koji disahu stari Dubrovani,

hranu kojom se hranjahu, ljude s kojima bijahu u saobraaju,

otkrit e udnu smjesu prirodnih zakona, koji su vladali onomjoš udnijom Republikom i dali joj odregjeni pravac u ukupnomjavnom i privatnom životu. Ova smjesa prirodnih zakona znala

se je opet tako živo prikazati u jednoj zaobljenoj cjelini za go-

tovo 1200 godina života Dubrovake Republike, tako udariti na-

ravnim putem sukcesivne evolucije od proste hridi Lave do ve-

lianstvenog kneževskog dvora, da i dandanas nekom atraktiv-

nom silom privlai cvijet evropske inteligencije, da tu vidi pravu

genezu razumnog, kulturno-diplomatskog života.

Diplomacija i trgovina bijahu temeljnim kamenjem dubro-

vake slobode i veliine. Za razvoj trgovine treba mira, reda i

sigurnosti. Toga svega nije bilo u cijelome tijeku DubrovakeRepublike. U cijelome tijeku dubrovakog samostalnog života,

sve što je pokazivalo nešto snage i jakosti mislilo je, da ima

pravo te tlai slabije i nedorasle. Pošto Dubrovnik nije bio to-

liko jak, a da bi se mogao nadmetati s monim Vizantijskim

Carstvom ili s Mlecima, koji su rapidno rasli pa sa Srbima, koji

su udarali na njegove zemlje te sa Neretljanima i Saracenima,

koji su ih pljakali, s Normanima, koji su prijetili, da e sru-

šiti i samu esarevinu na Bosforu, a napokon s Osmanlijama, koji

su skinuli s Aje Sofije krst i zasadili polumjesec, to se on pri-

hvati prve državnike mudrosti : uzme da se nagodi sa susje-

dom, koji je mogao da zadade državi teških udaraca. Ovo je

Dubrovnik i uinio, ovog se diplomatskog pravila uvijek držao,

a baš je ova diplomatska krilatica uvala i sauvala dubrovakuslobodu od poetka VII. do poetka XIX. stoljea. Dubrovaka

XXIV

diplomacija, to jedino oružje Dubrovana, kojim su oni raspo-

lagali u obilnoj mjeri u svako doba, te kojoj se je mogla sta-

viti o bok jedino ona vizantijskog dvora i papinske kurije, iz-

nijela je uvijek Dubrovane iz najljuih kriza i škripaca. Dubrov-nik, da ušuva svoju slobodu, prosvjetu i trgovinu, tražio je u-

vijek, da se metne pod zaštitu najmonije države u blizini dr-

žavnih megja. Ova je svakako morala biti toliko jaka, da je

mogla uzeti u dosta sigurnu obranu i zaštitu njegove interese.

Dubrovani nijesu žalili, da uz takove uvjete prime vrhovno

štitništvo dotine države i plate za tu zaštitu stalan godišnji do-

hodak. Ali uza sve to, Dubrovani nijesu nikada htjeli da, za

ljubav ovome, prekinu zadnju nit sa drugim pa bilo i slabijim

susjedima. Najmonijem plaati, sa slabijim prijateljevali, to je

bih voditeljica ideja, koja tee kao crvena nit kroz cijelu dubro-

vaku povijest.

IV. Spoljašnji rad dubrovake skupnovlade.

Država, koja je znala najdosljednije udariti jednom realnom

politikom i najpronicavije suditi spoljašnje dogagjaje u cijelome

tijeku svojega politikog života, bijaše Dubrovnik. Premca munije bilo u tome poslu do u Mlecima i Vatikanu. Jedinstvo du-

brovakog politikog rada odgovara jedinstvu moralne nauke,

kako se mali narodi dižu u materijalnoj i moralnoj kulturi, u toj

se veliini drže i potomstvu namiru najplemenitiju oporuku, da

se dostojanstvo naroda mjeri a ne broji. Jedinstvena dubrovaka

diplomacija igjaše dosljedno za jednim ciljem : slobodnog samo-

održanja. U ovaj politiki maksimum koncentrova Republika ivu

svoju umnu snagu kao i onu desnice pa odatle, poput meteo-

rološke cirkulacije uzduha, ispunjaše svojim diplomatskim radom

sve minimume, što se svaki as stvarahu oko nje u neprestanim

evropskim trzavicama. Salus Reipublicae suprema lex estoa) uz

drugu krilaticu dubrovakog otadžbenikog morala : obliti pri-

vatorum, publica curate, b) bijahu za Dubrovane tako dva mona

—a) Neka je vrhovni zakon spas Republike.

b) Zaboravite privatne stvari, ustanite oko javnih posala (t. j. državnih interesa).

XXV

aksioma, koji su znali tako uzbuditi jake trepete njihovih srca,

da su ih svijeh, nekom današnjim pokoljenjima nerazumljivom

silom, vukli u navedeni politiki maksimum ; tu su stavljali na

vagu otadžbenikog samoprijegora sve svoje, bez obzira, da li

se je tu radilo o imanju, cijeloj egzistenciji, obitelji ili o životu.

U Dubrovniku se lini interesi apsolutno podvrgavahu opim in-

teresima, a to je jedna od najkarakteristinijih strana spoljašnjeg

rada dubrovake skupnovlade : davaše Bunie, Kabožie, Gue-tie, Pracate i itav niz sve samih samoprijegora.

Dubrovnik vrlo odvoji nainom spoljašnje radnje. Preteška

situacija inilaca dubrovake slobode uini Dubrovnik osobitim

izgledom prebujnoga i originalnoga diplomatskog rada ; ovaj

hvataše sve, pribrajaše sve, radijaše sve i nije imao granica do

u slobodi i asti otadžbine. U ovome se jako razlikovaše od

susjednih i podalekih država. Dok je diplomatska amplituda hr-

vatske, bosanske, srpske, bugarske, vizantijske i ugarske države

udarala u jake zamahe hitei do najveih visina, da se opet u

nedalekom vremenu sruši do najdubljih dubina, dubrovaka di-

plomatska amplituda ne kaže tih ekstrema. Poput mareografske

krivulje, zaštiene od upliva nasilnih valova i udar-vjetrova, a

pod uplivom same plime i osjeke svjetske diplomatske dinamike,

tee spoljašnji rad Dubrovake Republike u svim oznakama si-

gurnoga i proraunanog gospodskoga hoda. Kao rezultanta svih

mareografskih krivulja, koju uenjak povue iza dubokoga pro-

uavanja mnogobrojnih opažanja, kaže se i dubrovaki spoljašnji

rad. Te se stavimo pa u napomenutim mareografskim krivuljama

iznesemo politiko-diplomatski tijek svih evropskih država u vri-

jeme slobodnog života dubrovake skupnovlade, nai emo za

stalno, da njihova rezultanta odgovara krivulji dubrovakog spo-

ljašnjeg rada. Dok druge države i slobodni gradovi izvagjahu

diplomatske udarce, Dubrovnik samo opažaže i pribilježivaše nji-

hove uinke na tok megjunarodne politike pa u pametnom iz-

boru uzimaše sve dobro u njima, a odbacivaše svu zlu njihovu

stranu. Prema tome spoljašnji rad Dubrovake Republike nije

drugo no zlatna žica povuena sredinom svega dobrog psiho-

loškog nastojanja evropskih država u spoljašnjim poslovima.

Jedinstvo akcije, obrazloženi interesi i probir dobre strane elite

evropskog ljudstva, karakterišu evolucijom tok dubrovake diplo-

XXVI

macije i pred tim padaju smjeli pothvati, taštine i realizacija

apsurdnih snova.

Dubrovnik se podiže na megji dvaju slovenskih plemena

življahu veinom u suparništvu politikih interesa i želja za sa

movladom. Bijahu Zabumliani i Travunjani. Prvi u svojoj zemlji

Humu ili Zahumlju od Neretve do Dubrovnika, a drugi u Tra

vuniji od Dubrovnika do Kotora. Baš ovaj egzimirani položaj

grada Dubrovnika bijaše jedan od glavnih uzroka njegove ve u

prvo vrijeme dosta jake politike samostalnosti. Oba se plemena

otimljahu o Dubrovnik križajui jedno drugome agresivne pla-

nove. Što Zahumljani i Travunjani injahu jedan drugome, to

Dubrovani spravljahu obirna. Ovo izvagjahu prema potrebi sad

u jednome sad u drugome obliku, a sve ve kako su prilike

zahtijevale. Zgodnim pristajanjem sad uz prvo sad uz drugo ple-

me, plaajui mogoriše i darivajui darove u novcu i drugim

predmetima, Dubrovnik se sauva pohlepne težnje obiju reenih

plemena. Štoviše, po vremenu tako raširi po obim kneževinama

svoju trgovinu i tako se raširi teritorijalno po njihovim oblasti-

ma, da je to baš bilo jedno od ugalnih kamenja one divne

zgrade dubrovake evolucije u bolje, koja digne Dubrovnik do

najveih zamaha materijalne i moralne kulture pa ga zasjedne

suelice i Rimu i Ateni.

Što se Dubrovnik sauva i osigura u malome prema svo-

jim susjedima, to uini uvijek u velikome prema naj jaoj vlasti

te se kazivaše u evropskoj politikoj kostelaciji. Vijekovi du-

brovakog slobodnog života bijahu veim dijelom stoljea be-

spua i bespravlja ; tada je surova sila slavila triumfe pa se pre-

ma njome sudio sav politiki moral onih nesregjenih vremena.

Goethe i oznai srednji vijek kao konflikat izmegju sila, koje su

dijelom bile ve dostigle znatnu samosvojnost, a dijelom opet

hiuhu da je dostignu ; ovo opet sve zajedno nije bila no ari-

stokratska anarhija. Houston Stewart Chamberlein dobro kaza u

svojim »Temeljima XIX. stoljea«, da pojedinac ovjek ne iraa-

gjaše vremena te u ono doba misli na pravdu i pravicu. U osta-

lome svaka sila prodire bezobzirno u svojim ciljevima i ne o-

svre se na pravo drugih ; to je bio uslov za opstanak. Što je

koja sila bila bezobzirnija, to se je držala sposobnijom za život.

Sila je bila moral onog povijesnog dijela divljeg natjecanja.

XXVII

Ovoj sili, koja se je as ovdje, as ondje pokazivala u potpunoj

svojoj jaini, trebalo je Dubrovniku ugagjati ; štoviše, po mo-

gunosti uiniti se, barem da to ta sila drži a svijet misli, sa-

stavnim dijelom tog politikog maksimuma pa u njegovome kolu

zaigrati udnu igru interesa, sebeznalosti i osobitih intencija, koje

su imale jednu svrhu ; ova se je kazala u nastojanju što vemaiskoristiti prednosti tog maksimuma u svoje svrhe pa pri prvom

slomu te sile junaki otskoiti, odaleiti se pa istu igru zapo-

eti sa drugom silom te se sada pokazivaše u naponu. I valja

priznati, Dubrovnik igraše ovu igru viteški u smislu junaki.

Doista ! Stotinu je puta mogao skrhati vrat, u vee navrata bio

je u pogibelji, da se jednim mahom surva i ugine ; ali je sve

sretno preturio blagodarei budnosti i pronicavasti svoje vlastele

i sinovske odanosti cjelokupnog puanstva dubrovakog terito-

rija. Vizant, Mleci, Bugarska, Srbija, Bosna, Ugarska sa Hrvat-

skom, Njemaka, Španjolska, Osmansko carstvo, Francuska i t. d.

sainjavaju itav niz politikih evropskih maksimuma, jake spo-

ljašnje dinamike i atrakcije ; ovi su svi jako udarali neko vri-

jeme prema evropskome istoku, ili se u njemu ustalili, da tu

crpe sve sadržano u krilatici »Ex oriente lux« aj j u materijalnom

i u moralnom smislu. Sa svim navedenim politikim veliinama,

dotino monim faktorima evropskog zasebnog života, bijaše Du-

brovnik, sad u ovo sad u ono vrijeme, u osobitim odnosima, a

ovi su mu omoguili politiki život za gotovo 1200 godina.

Samostalne politike jedinice, koje odvojiše svojim djelo-

vanjem na tijek povijesnih dogagjaja, poznate su u svojoj ori-

ginalnosti gledom na diplomatsko internacionalno djelovanje.

Ova osebina karakteriše i Dubrovnik, koji je uz sebeznaloit,

zajedniku svim politikim jedinicama onoga vremena, znao zgo-

dno složiti i altruizam, slabo vidjen u onim varvarskim vreme-

nima. Doista, dubrovaki altruizam ne smijemo da smatramo

nego supstitutom dubrovakog zdravog državnog egoizma, koji

je sve prosugjivao po stanju svoga diplomatskog barometra gle-

dajui, da li je dotina stvar korisna za Republiku ili može li

joj pomesti ili smesti redoviti tijek. Dubrovani bijahu naslje-

dnici praktinog, tradicionalnog smisla. Ne zanošahu se nebu-

loznim idealnostima niti onim, što su mogle omraziti grad pred

zaštitnim gospodarima, a što je mogao platiti svojom slobodom,

a) Svijetlo s istoka.

XXVIII

svojim bogastvom i onim odlinim mjestom, koji bijaše onomneuvenom odlunošu zasio u vijeu Evrope. Zaista, ova poli-

tika nije nikada dozvolila, da se naštampa Gunduliev »Osman«

za svega života Republike, jer se u njemu njekim zadovoljstvom

opisivaše nasilna smrt bosforskog padišaha i pobjeda poljakog

oružja nad Osmanlijama kod Hoima pa u kom se slavljaše

sloboda Dubrovnika i plastino iznosaše porobljeno Slovenstvo.

Ono nešto stalna, velika, jaka u dubrovakoj diplomatskoj po-

vijesti, bijaše daleko od pjesnike sentimentalnosti, koja gleda

srce a ne razbor dok diplomacija gleda razbor a ne srce. Ali sve

ovo hladno prosugjivanje toka svjetske povijesti i vjene straže

dubrovakog patricijata, koncentrovane u formuli ve Rimske Repu-

blike: »Videant consules ne quid res publica detrimenti capiat«, b)

ne odaleivaše Dubrovnik, da suradi potajno ili dosta otvoreno,

bilo sam ili sa Evropom, za zajedniku stvar kršanstva i evrop-

ske civilizacije. Tako od onog sretnog asa, kad se Dubrovnik

osnova i spasi rimsku civilizaciju te vladaše u Epidavru, Saloni,

pa do velikih borba sa srpskim kraljevima i dinastama te onog

velikog preporodnog vala, što zahvati Dubrovnik iz Italije i Vi-

zanta pa, prekuhavši se u Dubrovniku, razlije se po cijelome Bal-

kanu, podržavajui veze mladoga, nešto haotinoga slovenskoga

svijeta sa starom, sregjenom zapadnom kulturom, pa do Lepanta

i onog petvjekovnog potajnog boja, što ga bijaše Dubrovnik sa

Osmanlijama samom jainom uma, kaže se jak dubrovaki altrui-

zam za zajednike ciljeve evropske zajednice. Doista ovaj altruizam

nije bio no, kako rekoh, supstitut dubrovakog državnog sebezna-

log smisla u pogledu jaine, veliine i prestiža u megjunaro-

dnom kolu. Ali je baš ovo bio impuls jake naravi za malu Repu-

bliku ispod brda svetoga Srgja za velike podvige evropske kul-

turne zajednice, osobito kršanske civilizacije. A gdje je imao

Dubrovnik da izvagja ovu misiju ? Na Balkanu, na pragu var-

varstva i smrti. Zaista smion pokušaj, koji je tražio džinovsku

snagu Rima, glavnoga grada rimske imperije. Jest! Dubrovnik

je i bio pomlagjeni Rim. O. Tolomeji i kaza u slovu prigodom

zadušnica za upokoj duše Nikolice Bone (Bunia) da Rim, pred-

vigjajui propast, što mu nestaje veliine, ne izgubi nadu, te e,

b) neka se pobrinu konsuli da Republika ne bude štetovana.

XXIX

sa pristaništima svojijeh sugragjana, nadživjeti u kakvoj svojoj

estici. Rim je produljio svoj život u Dubrovniku ne odrekavši

se svojih osebina žilavosti, jedinstvene državne misli, prvog mjesta

u megjunarodnom vijeu te grevitog obožavanja slobode. Rim,

preporogjen u Dubrovniku, bio je jedini kadar, da, usred pustoši

osmanlijskog posvojenja na Balkanu, sam samcat junaki ponese

sav teret civilizacije, kršanske vjere i nade u bolje dane. I valja

priznati, Dubrovnik je sve u redu izvršio.

Dubrovnik je, svojim spoljašnim radom, svojom trgovinom,

humanistikom kulturom, svojim uspjesima i svojim žrtvama,

bacio u kršanski svijet Osmanskoga Carstva dosta prosvjete, a

i po koju zraku nade i ako dalekog svjetionika u pogledu bu-

duega oslobogjenja. Ovo prosvjetno djelovanje Dubrovnika na

Balkanu ticalo se je u prvom redu kršanskog kulta spojena za-

jedno sa kršanskom civilizacijom i antropofilijom, što sve imaše

izvor na zapadu, a koncentrovaše se u Rimu. »Kralju, ree du-

brovaki poslanik O. Primi Ludoviku XIV., opomenite se kakve

bi štete podnijelo kršanstvo, da nestane ove Republike, koju,

svete uspomene Pije V., nazva nasipom i obranom talijanskih

bedema. Sjetite se, kako se putem Republike oslobagja nebro-

jeno kršansko roblje svake narodnosti, uskoci i otkupljenici.

Povlasticama, koje naša Republika uživa po svemu Osrnanskome

Carstvu, kršani onih zemalja uživaju crkvenu slobodu i primaju

sveta Otajstva, što je od neizreene koristi i uspjeha za one

narode«.

Glavno orugje, kojim se Dubrovnik služaše za otkup svoje

slobode prema Osmanlijama i slobodno trgovako-kulturno djelo-

vanje po njihovim posvojima, bijaše plaanje danka. Plaanje

danka Visokoj Porti omogui Dubrovniku potpunu nezavisnost

unutra i spolja pa uini, da bude sastavnim dijelom obram-

bene linije, kojom se bijahu opasali Osmanlije unaokolo po

uzoru vizantijske diplomatsko-obrambene radnje. Ovu liniju sa-

injavahu neke države, pravei kao neki okvir turske imperije

;

bile su : Moldavska, Vlaška, Erdelj, Njemaka, Dubrovnik, Mleci,

Berberske države, Egipat, slobodna Arapska, Perzija i dijelom

današnji južni ruski posjedi. Svi ovi mnogo dopriniješe vje-

kovnom uzdržanju turskog sveukupnog posvojenja. Jer su na*

vedene države bile smatrane u politikoj misli Osmanskoga Car-

XXX

stva haljinom, koja zaštiivaše državno tijelo osmanske moi od

nenadnih navala zime ili topline, to je državnicima na Bosforu

nalagao zdrav razbor, da okvirnim državama dadu ili nešto

prava na život ili potpunu narodnu i unutarnju samosvojnost.

U ovu zadnju kategoriju spadaše i Dubrovnik na valiku sreu

balkanskih naroda, zapadne kulture i obrane bedema Apenin-

skog poluotoka. Ovaj svoj položaj, što ga Dubrovnik dobivaše

u novom uregjenju Balkana iza turskog posvojenja, plaaše Re-

publika sv. Vlaha godišnjim dankom, koji prema tome bijaše ci-

jena slobode. Doista danak bijaše priznanje tugje nadmoi i svoje

slabosti u pogledu upotrebe oružja, ali opet bijaše za Dubrovnik

magna carta trgovakih povlastica i slobodnog uzdržavanja ka-

tolike crkve i okcidentalne kulture na Balkanskome poluotoku.

Danak bijaše umjereno zadovoljstvo i in poklona Osmanlijama,

požudnim za vladanjem, ali bijaše i uvjet prijateljstva prema za-

divljenim muhamedovcima nad dubrovakom energijom. Ali

u kršanstvu plaanje danka bijaše uvjet slobode. U osta-

lom, sistem plaanja novcem, sad na zapadu, sad na istoku,

ne mijenjaše ništa u stvari dubrovake spoljašnje radnje, koja

odricaše svakome pravo, da od plaanja danka, mogoiiša i t. d.

izvede neko više pravo gospodovanja nad jednom državom, koja

ureza na vratima Lovrjenca : Non bene pro toto Libertas vendi-

tur auro. a)

Najudnovatija, a u isto vrijeme najinteresantnija stranica" du-

brovake diplomatske povijesti, uzeta u cjelini svjetske sastavne

historije, jest baš ona u odnosima Dubrovnika sa oimanskim

padišahom. Baš Dubrovnik pokaza na osobiti nain svoju gipku,

istananu diplomatsku radnju u kobnom XIV. stoljeu. U ovomestoljeu izvrši se velika ali i posljednja najezda Azije protiv

Evrope : osmanlijska bujica poe da se razlijeva, poput velike ri-

jeke, po jugoistonim krajevima, stavljajui u pitanje slobodu

balkanskih oblasti. Ali dok balkanske države srcu, ko hipnotizo-

vane, u ždrijelo istonoga zmaja, dok su još Osmanlije daleko od

dubrovakih dižavnih megja, Dubrovaka Republika na vrijeme

orijentova prema njima svoju politiku i udari namah tako kon-

sekventnom jednom politikom, da ovo sve uini te ono, što je

a) Nije dobro prodati slobodu za sve blago.

XXXI

bilo drugima na zator i propast, njoj je bilo u korist i jamstvo

života. Prelom balkanskog oružja, u borbi sa Osmalijama, ujedno

je i poraz svih balkanskih naroda na poluostrvu kao i svih na-

roda evropskog istoka, a teška borba i kušnja svega kršanstva

te imaše udjela u dunavskoj zajednici. Silovito su pritisnute

prsi evropske civilizacije i kršanske vjere. Tekovine vijekova,

kojima se preporodi evropsko ljudstvo, padaju u prah pred no-

vim osvajaima, koji u svemu tome vide samo suparništvo i ne-

gaciju islama. Ovo izvede neopisivu stravu po cijelome Balkanu.

Tu, kao i po ostaloj Evropi, zavlada besprimjerna anarhija uma;

sve obezglavi. U toj nemiloj depresiji kršanskoga svijeta samo

su dvojica, koji umiju, da se pravo orijentuju i hladnokrvno

prosude tijek i jainu osmanlijskog ciklona. To je Vatikan i Du-

brovaka Republika. Ali, dok se rimski pape sa ponosom ogra-

niuju, da dogju u direktan doticaj sa negacijom kršanstva, dotle

Dubrovnik promjeri, svojim državnikim i trgovakim instinktom,

tu silu svježe istone najezde i približi joj se s granicom ma-

sline u ruci. Ovaj miroljubivi, diplomatski akt zadivi osmanlijske

vogje; štoviše, zaustavi njihov ponosni hod, omekša srce gor-

diti planinskih osvaiaa, te bijahu okusili slast pobjede ; i oni za-

krile, reklo bi se nehotice, i ujame slobodu jedne šake zemlje,

jednog fokusa prosvjete, gdje e se moi ogrijati i kulturno o-

snažiti naši preporoditelji u prvoj polovici XIX. stoljea, kad budu

dizali narod za kulturne podvige i upleli ga u zajedniko kolo

prosvjetnog nastojanja cijeloga svijeta. Oko godine 1397 sklopi

Dubrovaka Republika prvi trgovaki ugovor sa sultanom Baje-

zitom I. i zajami sebi slobodu trgovanja po turskoj zemlji. Ovokao i u daljem tijeku vremena ponovljeno ugovorenje te haraar-

ski odnosi sa Visokom Portom uine, da Dubrovnik nije pretr-

pio nikakve navale sa strane Turaka. Štoviše, od rata sa herce-

gom Stjepanom Vukiem u polovici XV. stoljea pa sve do za-

posjednua Dubrovnika od eta Napoleona I. u prvom deceniju

XIX. stoljea, dubrovaki bedemi ne vidješe neprijateljske osva-

jae. Sveti Vlaho, ovdje u istonom, ondje u zapadnom ornatu,

mirno je stražu stražio nad dubrovakom oazom tropske vege-

tacije, kulture i osebujne postojane evolucije u bolje. Dubrov-

nik postignu, novom orijentacijom svoje politike prema Visokoj

Porti, da je na svrhu ostao jedinom slobodnom zemljom izme-

XXXII

gju Crnoga i Jadranskoga mora. Dubrovnik je kao takav, i podizmjenutim politikim prilikama na Balkanu, ne samo nastavio svo-

ju trgovinu sve veim uspjehom pa u više navrata ostao, koristei

se svojom neutralnosti, jedinim gospodarom balkanskog trga,

nego se poela u njemu sve jae buditi i jaati nauka i pjesni-

štvo. Val renesanskog anticiklona, te poplavi Italiju, ne ostavi pošte-

gjen ni Dubrovnik, kamo talasi uope donose, kako pjeva du-

brovaki pjesnik, sa Dantove Ravene italski pozdrav slovenskoj

zemlji. »Epoha, najopasnija slobodi ovoga grada, bi ujedno i doba

mejdana knjige i znanosti. Pokret umova u Evropi, poslije pada

Carigrada, dotakao se kao zlatni trak sunca i naseobine drevnoga

Epidavra. Pa dok je u arhitekturi Dubrovnik oporo i grevito

podržavao najistije tradicije Romanizma, u književnosti predade

se vas Renesansi, kako nije Venecija nikada. Dubrovnik je, u tom

pogledu, duševno predgragje Florence. Mnogi veliki ljudi, koji

poslije na Arnu otvoriše zlatno doba Mediejaca, zapoeše da

vrše svoje poslanstvo najprije na strmijem obalama Dubrovnika«.

Uz nauku i pjesništvo, uze pak zamah umjetnost i industrija, ko-

ja je u mnogome konkurovala i Francuskoj i Španiji i Engleskoj,

pa ih mnogo u tom poslu nauila. Jako pokroi i nova dubro-

vaka kolonizacija po turskim zemljama, a ova je bila od oso-

bitog znaaja za podržavanje kulturno-rnoralne veliine kod pod-

jarmljenih južnih Slovena. Turin je znao da ruši i baca pod

konjsko kopito ali je umio i da gradi te podiže. Mjesto starih

razrušenih trgovakih gradova, podigoše Osmalije nove gradove,

a za ovom seobom gradova pogje i Dubrovnik i nikada ne iz-

gubi ono pravilo života : stablo bez žila usahne. Tako Republika

uprav markantno istakne svoju diplomatsko-trgovaku radnju upo-

trebe sila u službi viših ideala pa pokaza najpotpuniju i naj-

vjerniju ekspresiju hijstorijskorn evolucijom steene kolektivne

težnje za slobodom, samostalnošu i kulturnim djelovanjem, tom

naj jaom rezultantom opeg Jjudikog nastojanja.

Ali s druge strane, ovo prijateljevanje Dubrovana s naj-

ljuim neprijateljem kršanstva bilo je, a i moralo je biti, zazorno

kršanskome svijetu onoga dalekog vremena. Prvi susret islama

»a kršanstvom bio je krvav. Požar Galipolja 1354 otvaraše onaj

nemili prolom u historiji Evrope, da mu posljedice i dandanas

drmaju temeljima evropskog kontinenta u velikom svjetskom

XXXIII

ratu drugog decenija XX. stoljea. Ondašnjemu kršanskome svi-

jetu bili su Osmanlije, kako ree Gladston, veliki anti-ljudski

lik ovjeanstva, negacija kršanstva i civilizacije te se podiže u

zakrilju evangjelja. Njihov vladar bio je smatran novim Atilom,

prema tome antikrstom proroka i apokalipse;gdje eš onda da

bude kršanstvu mila ova alijansa bijele zastave sv. Vlaha sa

onom krvavom osmanlijskog polumjeseca. Ugovaranjem sa tur-

skim padišahom i davanjem darova i novaca u zamjenu trgo-

vakih povlastica, Dubrovnik priznavaše preutno Turcima pravo,

da vladaju osvojenim zemljama, da smiju sjei, daviti, ubijati

hekatombe kršana pa ognjem i maem pronositi prorokovu sla-

vu. Smjeli korak dakle, koji uini Dubrovnik pa sablazan, koju

ovaj izvede u kršanskome svijetu, teško je u dandanašnji tanoshvatiti i pogibao odmjeriti u koju se bacaše dubrovaka

vlada. Zamjeriti se svome zaštitnome gospodaru ugarsko-hrvat-

skome kralju, donekle prezreti višegradski ugovor, zamjeriti

se rimskome papi, svome vjerskom poglavici i poglavitom

zaštitniku, zamjeriti se svemu kršanstvu, koje ga je moglo

udariti anatemom i iskljuiti ga iz kršanske zajednice, kako se

vidi, bila je stvar preteške naravi, jake pogibli. S druge strane

prodiru Turci kao u letu. Ruše prijestolja i vijekovima posveenekrune. Još malo pa e osvanuti i pred vratima grada Dubrov-

nika. Pomoi nema ni otkuda, a pogibao prijeti sa svih strana.

Sve izgleda, da e u velikome ciklonu utonuti dubrovaka lagja,

koja se bila uz kopno samo u toliko privezala, jer joj more bi-

jaše izvor života, dok imaše zemlju. Svakim asom bijaše sve

vea pogibao, da joj presuši u vrelu sloboda i svako blago.

Jedino velika hitrina valjanog kapetana mogaše spasiti dubro-

vaku lagju, kojoj državni barometar silno padaše. I valja pri-

znati, u Dubrovniku je bilo toliko politike zrelosti, da je izbje-

gao ne samo ciklonu, te mu prijetijaše s osmanske strane nego

i vatri, te mu je stavljahu pod krov bosansko-srpski velikaši pa

pohlepna šapa lagunskoga lava. Dubrovnik se pokaza Osmanli-

jama korisnim prijateljem i oni ga primiše u svoje kolo. Dubrov-

nik se pokaza potrebitim lanom evropske zajednice i ona muoprosti druženje s nekrstom. Dubrovani su znali te prikažu

svoje druženje s Osmanlijama, sad jednome sad drugome evrop-

skome dvoru, kao stvar isto trgovake prirode. Dubrovnik ne

3

XXXIV

može da žive bez Balkana, bez svoga zalegja. Tamo su mu žile

i tamo siše sok iz hraniteljice zemlje. Što bi bilo od Trsta,

Odese, Marseille, Le Havre, Hamburga i t. d. bez njihova zale-

gja, lako je prozrijeti. Isto vrijedi i za Dubrovnik, a onda je do-

bro reeno, da je dubrovako bogatstvo bilo dobrim dijelom bal-

kansko bogatstvo ; i sam dubrovaki senat ovo potvrdi kad piša

1443 svojim poklisarima na ugarskome dvoru, koji ih odvraaše

od prijateljstva sa Turcima : »Dubrovnik ne može raditi bez Bal-

kana«. Dubrovnik doista nije mogao biti ni bez zapada, jer je

od tamo dobivao svoju jaku, žilavu državnu organizaciju, kul-

turu i vjeru. Ali su se te tekovine mogle saliti u jedan veliki,

osebujni i vrsti organizam, kad mu se prikljui istono bogat-

stvo, blag zamah istonog genija pri bijegu grkih nauenjaka

iza pada Carigrada (1453), slovenska krv i trgovaka sila Bal-

kanskoga poluotoka. Rimski pape, i ako nijesu mogli da po-

hvale ove republiine sveze sa Osmanlijama, nijesu ih ipak ko-

rjenito kudili, uvjereni, da stvar kršanstva ne trpi, barem u svo-

joj osnovi od tih sveza sa Turcima. Štoviše, oni su u više na-

vrata naglasili, da je prijateljstvo Dubrovana sa Turcima u-

vjet dubrovakog poslanstva u kršanstvu Balkanskog poluostrva.

Dubrovani su znali da i pokažu papama, kako ih njihov geo-

grafijški položaj i njihova trgovina sili na svezu sa nekrstom, ali

kako njihova egzistencija silno koristi kršanskoj stvari na Bal-

kanu. Za to su ih pape i cijenili pa su im znali sve oprostiti,

kad je njihovo djelovanje išlo na uhar vjere pa su se pokazali

i rijeju i djelom osvjedoenim zaštitnicima Dubrovake Repu-

blike. Ovo je bilo za Dubrovane dosta. Sjegurni od Osmanlija,

a štieni od papa, koji su ih preporuivali drugim kršanskim

vlastima, lako e se oni braniti protiv Mleana, svojih starih ne-

prijatelja, koje inae nazivahu kršanskim Turcima. Uope re-

eno, da nije bilo rimskih papa, Dubrovnik bi bio pao žrtvom

pohlepe Mletake Republike, a sigurno za prve (1538) ili druge

(1570) Svete Lige.

Mleci ojaaše u Evropi na osobiti nain politiku bez srca,

koja kulminovaše u krilatici, da svrha opravdava sredstva. Ultra-

egoizam mletake spoljašnje politike uini, da su Turci bili po-

željeniji u susjedstvu i u Evropi no Mleani ; mletaka neogra-

niena i neukrotiva sebeznalost splela je Dubrovakoj Republici

$xxv

potpunu trnovu krunu ; nije joj dala mira od prvih vremena du-

brovakog samostalnog života pa sve do neslavne smrti lagun-

ske kraljice (1797). Za mletaku spoljašnju radnju prema Repu-

blici sv. Viaha karakteristina je izreka mletakoga dužda Andrije

Dandola, kad ono ree Petrarki te ga odvraaše od rata sa Re-

publikom sv. Gjurgja : »Treba se ugledati u stare Rimljane te

oštrije biti bližega susjeda i ako je slab nego li jaega ali uda-

ljenijega dušmanina.« I valja priznati, Mleani nijesu nikada

odustali od ove politike prema Dubrovanima pa ni za dlaku.

Ova velika konsekventnost mletake politike prema dubrovakoj

državici mora da ima debelih razloga te se ovako provagjaše.

Ovih je de facto i bilo i to u osunom broju. Težnje starovje-

nog Rima na istone obale Jadranskoga mora geslo su težnja i

sredovjenoga Rima laguna. Kamogod je Rim protegao svoju

sferu interesa, htio je da tamo bude jedinim gospodarom pa je

sve sile ulagao, da iskorijeni nesnosnog suparnika te ga even-

tualno imagjaše. Ovu istu politiku provagjahu na dlaku i Mleci.

udnom evolucijom povijesti srednjega vijeka na obostranim

obalama Jadranskoga mora samo dva grada prebaciše embrijo-

nalno stanje opine i podigoše se na državu ; sve druge opinei na istonim i na zapadnim obalama reene morske prodoli

ostadoše u svojim povojima i nijesu nikada zadobile samosta-

lan zamah krila. Izabrane jadranske jedinice bili su Mleci i Du-

brovnik. Prvi na zapadnoj obali Jadrana i istonoj Apeninskog

poluotoka, a drugi na istonim jadranskim žalima i zapadnoj

strani Balkana. Svaki je od njih imao i odve veliku sferu in-

teresa na svome poluostrvu, a da bi mu se još trebalo miješati

u poslove drugog poluotoka. Blaga narav dubrovakog Parca

poui Dubrovnik ve u poetku njegovog odvojenog života, da

je bolji rgjav mir nego dobra raspra. Dok druge države u Evropi

držahu, da e od rata biti jake i poštovane te da je ovaj izvor

narodnog blagostanja, Dubrovnik dogje do srenije misli, da su

gragjani privedeni u luku sigurnosti i napretka tek onda, kad

su u miru sa drugim državama te kad se u državi razvija trgo-

vina, industrija i kultura. Stoga se Dubrovnik ve zarana odree

ratovanja i oružja i ne pograbi ga do u ljutoj nevolji. Sve je

kušao, da razmirice i trvenja sa drugim državama izravna putem

diplomacije ; imao je dakle ve u onim drevnim dnevima jasnu

xxxv^

koncepciju haškog megjunarodnog sudišta u svim spornim pi-

tanjima sa inostranim oblastima. »Dubrovani, kaže Rasti, ro-

diše se na suhu, opkoljeni i mueni od dušmanskih velikih

sila, nasilnika i varvara, bjehu prisiljeni umjerenim postupanjem

svladati svoju pohlepu za gospodstvom i, premda imahu više

naina da se osile na moru, opet ih ne upotrebiše kao Mleii.

Ovi, nastavajui na lagunama, ne bojei se na suhu navale var-

varskijeh država, šiljahu vojsku na istok, iznosei na pogibao

samo te lagje. Ako bi ih srea poslužila, proširili bi državu osvo-

jenjem ovoga ili onoga ostrva, bjehu li pobijeni, zaklanjahu se

u lagune izbjegavši svaije gonjenje. Ovako puno vremena pro-

živješe Mletaka i Dubrovaka Republika, dok se Dubrovanima,

raskomadanjem slovenskijeh zemalja, ne otvori novo polje za

napredak. Ali ih doskora, provalom Turaka u susjedne zemlje,

pritisnu nevolja da na prosto brane slobodu i život. Mleiimanaprotiv, koji se bjehu osilili na istoku, posluži srea, te se

Lombardija, koja im za legjima stajaše, rascijepi u državice, ko-

jima upravljahu tirani, pa Republika, pobivši ih redom, nasluti

najposlije, da teži na vrhovno gospodstvo u Italiji.«7)

Ovako oštro obilježi vrli dubrovaki ljetopisac prirodu du-

brovakih i mletakih spoljašnjih težnja. Ali Mleci nijesu bili za-

dovoljni sa samim zapadom. Tamo je bilo odve teško napre-

dovati u agresivnim i ultra-egoistinim planovima, što ih poka-

zaše Mleani u cijelome tijeku svoje povijesti. Ovo ih i ponuka,

da bace svoje pohlepne oi na istok. Tu je bilo manje sregje-

nosti, a više slobodnoga polja za njihov grablježivi rad. I Mleci

prosuše svoja posvojenja, svoju sferu interesa, svoje kolonije i

faktorije po svemu istoku kamo spadaše i Balkansko poluostrvo.

Podjarmiše vei dio grkoga svijeta pa bijahu najveim dijelom

gospodari istone jadranske obale. Monotoniju njihovih posvo-

jenja razbijaše Dubrovaka Republika ; ona je bila trn u mleta-

koj politikoj nozi i odatle ono najdosljednije i neprekidno na-

stojanje sa strane Mleana, da se taj trn istrgne i potpnno ni-

veluje njihovo posvojenje u Dalmaciji. Mleani su dakle uvijek

živo prežali, da potpuno podjarme Dubrovaku Republiku, jer im

je bila na putu u neprekinutom teritorijalnom razvoju na isto-

nim obalama Jadranskoga mora. K tome su Mleani uvijek na-

stojali, da budu samo oni gospodarima Jadrana pa su ga i

XXXVII

nazivali »Golfo di Venezia.« Ovoj politici i odgovaraše ono simbo-

lino bacanje vjenanog prstena u jadranske vode, što obavljaše

mletaki dužd sa Buintora izgovarajui oholu reenicu: »Desponso

te mare, in signum verae et perpetuae potestatis.« a) Ali mali ta-

lasi, što žuborahu na saslušaj duždeve palae esto priahu mleta-

koj »Signoriji« te se sakupljaše u ovoj divnoj zgradi vizantijsko-ro-

manskoga stila, priahu i duždu u snu mletakih noi, da su prije

ljubili neke strme i teško pristupane hridi i bedeme, koji ne nose

znak lavljih pandža no blagog Sebastskog Sveca u biskupskom

pontifikalnom odijelu. Prema tome vjenanje sa Buintora nije

savršeno vjenanje, jer ima i neki drugi prosac, koji svom du-

šom ljubi jadransku vjerenicu. I odatle onaj grozni ljubomor

najotrovnije zmije, kako nazva Mletaku Republiku poklisar Lu-

dovika XII., Louis Helien. Ovo još veina pomnožavaše, što »du-

brovaki bijeli barjak, dubrovaki poklisari, monotone u Mlecima

dosadljive tužbe male Republike, perijodini prosvjedi protiv mo-

nopola zajednikoga mora, prekidahu zastaru mletakoga tobož-

njega prava. Zaman Mleci nemoljivim razlogom sile vrijegjahu

dostojanstvo, a katkad i suverenstvo dubrovako, a strašnim, si-

lovitim porezama onemoguivahu dubrovaku trgovinu po Ja-

dranskome moru. Zaman zakriljivahu pobunjene podanike Repu-

blike Sv. Vlaha. Zaman, što dužd ne mogaše od stida da uini,

injahu po dubrovakome moru njegovi službenici, provedituri,

guvernatori, kapitani in Golfo, ili kako se ve svi zvahu. Zamanprimahu i onaj i ovi poklonstva i salameleke dubrovakijeh po-

klisara, srebrne vreve i ponizna pisma. Sama injenica jednoga

živoga organizma, koji imaše svoj ustav i svoje zakone, zastavu,

flotu, vojsku, diplomaciju i crkvu, bješe dovoljna da pomrai je-

dinstvo mletake hegemonije, da prisili Prejasnu da stvori neku

politiku, i da prizna, na taj nain, neko korealno suverenstvo

mimo svoga.« Mleani bi imali, prema svojem geografijskom

položaju, u svojim rukama najvei dio balkanske trgovine, da im

opeta ne smetaju Dubrovani, koji prosuše svoju djecu i dobar

dio snage unakrst od Dubrovnika do Silistrije, od Biograda do

Carigrada. Pa kad se još uzmu udarci, što ih Dubrovani zada-

vahu Mleanima u ovome zadnjemu gradu. Gravitacija dubrovake

a) Vjenavam te more u znak prave i dovjekovne moi.

XXXVIII

politike oko osmanskoga prijestolja ometaše jednaku radnju mle-

takog spoljašnjeg rada i to u jakoj mjeri. Tako dok se Mleci

na Jadranu jedva podnose s Dubrovnikom, u Carigradu ga od

sve duše mrze. Mletaka Republika bijaše u neprekidnom strahu,

da Turci ne bi obaznali putem Dubrovana u Carigradu, što ona

radi za kršanstvo proti Osmanlijama, a da opet ne bi kršani

doznali po istim Dubrovanima, što ona radi za Turke proti kr-

šanima. U svrhu, da Dubrovane onemogue na Bosforu, Mleci

se nijesu žacali ni laži, tog oca svake nesree. Dosta je u tome

poslu proitati izvještaje mletakih baila u Carigradu ; dosta je

prolistati depeše dubrovake vlade svojim poslanicima u Cari-

gradu, koje su prepune preporuka, da taje od mletakih pokli-

sara svaki svoj korak, svaku i najmanju izjavu. Mleci ne bi pro-

pustili ni najsitniju zgodu, da prikažu dubrovaku vladu kod

Visoke Porte kao nepouzdanu prijateljicu i tajnu pomagaicukršanskoga oružja proti sultanovim zemljama. Navedeni i mnogi

drugi razlozi silili su Mleane, da upru svim silama te izbrišu

Dubrovaku Republiku sa geografijske karte. Zgodnim diplomat-

skim manevrovanjem Republika je uspješno odbijala do 1205

smrtonosne udarce lagunskoga lava. Silom historikih dogagjaja

primi Dubrovnik reene godine mletaku vrhovnu zaštitu ali ipak

ostade slobodan. Toj zaštiti izmae g. 1358, kad ono primi po-

kroviteljstvo ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika Velikoga. Sada

se nastavi prekinuta igra god. 1205. Prva taka dnevnoga reda

mletake diplomacije jest : podjarmiti dotino uništiti Dubrovnik.

Mleani su držali, da e to postignuti god. 1538.

Navedene godine sklopi Španija sa papom Pavlom III. i

Mletakom Republikom tako zvanu Svetu Ligu proti turskome

sultanu Sulejmanu II. Proti osvajaima prije slavnog Vizantijskog

Carstva, proti onima koji su skinuli krst sa sv. Sofije i zasadili

polumjesec na ovo remek-djelo Justinijana Velikoga trebalo je venešto poduzeti. Trebalo je ve jednom stanuti na put silnoj turskoj

bujici, koja je ve poplavila balkanske slovenske oblasti, Grku,

Rumunjsku, dobrim dijelom Ugarsku pa se više manje raspostra-

nila po azijskim i afrikim zemljama na Sredozemnom moru. Odgroznih gusara iz ovih turskih posjeda ve nije sigurna cijela

pitoma obala sredozemske romanske kotline. Osobito trpi Italija.

Ali proti silnoj turskoj moi i po moru i po suhu trebalo je

XXXIX

Svetoj Ligi jakih sredstava, silne vojske. Tri šestine troškova za

ovu vojnu ekspediciju imao je podmiriti esar Karlo V., dvije

šestine past e na Mletaku Republiku, a tek jedna šestina na

rimskoga papu. Unato tome, što bijahu iscrpljene finansije Kar-

la V. u ratovima sa francuskim kraljem Franom I., saveznikom

sultana Sulejmana pa ne jako financijsko stanje pape Pavla III.

uini, da se je centar ovog vojnog pohoda protiv Osmanlija pre-

nio u Mletke, koji su bili jaki i brodovima i novcem. Ovaj skupi

primat htjeli su Mleani da upotrebe u svoje spekulativne svrhe

i to u prvom redu protiv Dubrovake Republike. Oni su bili

tvrdo uvjereni, da e se Dubrovani, kao neutralna država, u bu-

emu ratu izmegju Svete Lige i Porte, silno obogatiti trgovinom,

a to na njihovu štetu. Da im barem djelomino paralizuju rad

i ometu trgovake poslove u velikome zamahu, nagovore pavla

III. te zabrani svim kršanskim državama, da ne smiju prodavati

Dubrovanima oružje, prah, željezo, konope, drvlje za gradnju

brodova itd., jer da e oni to dalje eksportovati u Tursku na

štetu saveznika. Papa Pavao III. povjerova na prvi mah Mlea-nima i izda zabranu da se ne prodavaju navedeni predmeti Du-

brovanima. Ali bolje upuen, papa opozove ovu zabranu u to-

liko, da su Dubrovani mogli kupovati reene predmete u mjeri,

da namire svoje potrebe. Ipak Mleani ne sustadoše. Upru svim

silama da nagovore Pavla III., kako je to javio svome senatu

akreditovani poklisar Dubrovake Republike kod Vatikana Pavao

Gradi i to 14. februara 1538, da pozove Dubrovane te se od-

biju od sporazuma sa Turskom i stupe u Svetu Ligu proti

Osmanskome Carstvu. Izgovor, koji su Mleani iznosili u po-

gledu izloženih zahtjeva, bio je, da e se tako oteti Turinu

mogunost te uzima dobre obavijesti od Dubrovana u pogledu

planova Svete Lige pa dobije iz Dubrovnika i od dubrovakih

trgovaca zaire i bojne džebane pa drugog ratnog pribora. Mle-

ani su doista kazivali istinu, ali im je opet sve ovo služilo kao

isprika, a njih su vodile protiv Dubrovnika posve druge inten-

cije. Mleani su raunali : te Sveta Liga bude uporno zahtije-

vala, da Dubrovani stupe u savez proti Turcima, a zajedno sa

ostalim kršanskim vlastima pa oni ne ushtiju, to e se signa-

tarne vlasti Svete Lige od njih odvratiti kaonoti od izdajica kr-

šanskih interesa u službi nekrsta. Tako e biti zadan njihovoj

XL

trgovini u kršanskim zemljama silan udarac. Osim toga zahtijevat

e javno mnijenje, da se uništi i sam grad »izdajica«, a to e biti

lako i samim Mlecima, da se ne ree ujedinjenim silama Svete

Lige. Osvojeni grad dopast e opet najprije u ruke Mleanš kao

najbližih susjeda te onih koji su se najviše izložili u ovome rat-

nome pohodu proti Turcima. Pristanu li Dubrovšani uz Svetu

Ligu, onda im je opet kucnuo posljednji as, jer e na njih na-

valiti Turci iz susjednog sandžakata kao na nevjernu haraarsku

Republiku. Mleani e u tome sluaju, tobož da Dubrovnik ne

pade u turske ruke, okupovati grad i ne pustiti ga više, sve pod

izgovorom, da ga Turci ne osvoje. Na taj e nain Mleani za-

dovoljiti svojim sebeznalim pohotama, a svi e držati i vjerovati,

da oni samo rade za vjeru i kršanske interese. Ali, hvala Pro-

vidnosti, kaza narodna poslovica: Bog je dao svuda po dvije unce

pameti, jedinom Dubrovniku tri. Dok je nedostojno i onako crno

radila zmijska mletaka politika i tjerala Dubrovnik u skrajnju

taku potpunoga rasula nije spavalo ni dubrovako vijee. Ne-

mile ciklonske oblaine, te se nadvise nad Dubrovnikom, držale

su vladu i stanovništvo i u odve budnom stanju. »Biti ili ne

biti* lebdilo je sada nad dubrovakom državnom lagjom, a za-

povjedništvo i momad broda nijesu bili ni za as u sumnji

koju da izaberu od tih dviju usudnih rijei. Zamisle smjelu osno-

vu, da presjeku put ciklona pred samim njegovim centrumom

pa prijegju iz pogibeljnoga polukruga u onaj brodivi. Ovo smjelo

manevrovanje izvede dubrovako vijee u potpunome redu i Du-

brovnik je bio spašen. Odmah bi poslan u Rim Dominikanac

Klimo Ranjina, koji e prikazati Pavlu III. geografijski položaj

Dubrovnika i dokazati mu, da bi sudjelovanje Dubrovnika u

Svetoj Ligi znailo potpun rasap dubrovake države. Dubrovnik

je tako stisnut izmegju mora i kopna, da kad hoe te stavi nogu

izvan gradskih zidina, to mora zagaziti u more ili je staviti malo

dalje grada na tursko zemljište. Teritorij je Dubrovnika tako

uskih granica i tako krševit, da mu stanovništvo preko tri dijela

godine živi od importovanih produkata iz turskih zemalja pa

uope ne bi mogao opstojati bez trgovine po turskim sandžaka-

tima. Kad bi Dubrovnik otvoreno pristupio u savez, koji je na-

peren proti bosforskoj prijestolnici, Turci bi sigurno na nj na-

valili iz obližnjih granica, njegovu trgovinu po Osmanskomu

XLI

Carstvu uništili, trgovce zarobili i robu konfiskovali. Dubrovnik

bi na taj nain propao, a kršanstvo ne bi imalo odatle nikakve

koristi. Crkve, sv. Moi, manastiri pali bi u turske ruke, a to bi

bilo od goleme štete u pogledu interesa kršanstva na Balkanu.

Dubrovani ne mogu dati Svetoj Ligi ni novaca, jer je Republika

silno iscrpljena tolikim dancima, koje plaa ugarsko-hrvatskome

kralju, caru u Stambulu itd. pa raznim drugim troškovima. Re-

publika ne može dati ni lagja za vojnu na Turina, jer su joj

lagje za njezinu egzistenciju conditio sine qua non. Kad bi se

opet Republika stisla pa dala lagje, ne bi je minula turska osveta.

Poslanik e još kazati papi, da je sve ovo dobro poznato Mle-

anima, ali oni ipak ruju proti Dubrovniku samo da ga iskopaju

i upropaste. 8) Što ovi temeljiti razlozi, što opet zagovor kardinala

Trivulzija kod Pavla III. uine, da je papa uvidio, da DubrovakaRepublika ima pravo pa odustane i od prije navedene zabrane

kao i od zahtjeva, da Republika stupi aktivno u Svetu Ligu,

Tako Dubrovnik mogaše da sreno usuva u ratu te se spre-

maše toli potrebitu neutralnost, a prema tome i neagresivnost

svoga teritorija. Ipak koliko neutralnost toliko neagresivnost Du-

brovake Republike na ugje megju punktacije ugovora, koji uda-

riše savezne države Svete Lige ; valja rei istinu, da Dubrovanii ne poradiše živo u tome pravcu, a ovo im se jako osveti.

S druge strane i sam sultan na Bosforu zahtijevaše od Du-

brovani, da mu stave na raspolaganje 50 gjemija i povuku sve

svoje lagje iz španjskih voda\ Drugim rijeima tražilo se od njih

da privole, u ratu što se spravljao, strani Osmanlija proti krša-

nima. Tako se Dubrovnik bacaše u isti klanac jadikovac iz ko-

jega se j dva izvue u pogledu Pavla III. i Mleana. Da se iz-

ravna i ova stvar, Dubrovani otprave put Stambula, poetkomgod. 1537, poslanstvo i to Marina Getaldia pa Marina i Šiška

Guetia. Oni su imali da kažu osmanskome caru, da e Re-

publika opozvati iz španjskih voda sve svoje lagje osim onih,

što su otete i to tri u Genovi, dvije u Napulju i jedna

u Mesini. Ostali brodovi, brojem 25, nalaze se u državnim po-

slovima izmegju Engleske, Krete i Roda. Ostale su uništene ili

od gusara ili od zuba vremena ; nove se rte grade radi nepo-

voljnih vremena. I Turin primi razloge dubrovakih po-

slanika.

XLII

Na izneseni nain Republika umiri i papu i sultana ; srea joj

priskoi pa dobije za sebe i Karla V. I ovaj je tražio od Dubrov-

ana, da mu dadu lagja za budui rat s polumjesecom. Republika

mu stavi pred oi teške posljedice, što je ekaju, ako se udruži

sa saveznicima proti Turcima. Republika ne žali dati lagja za na-

stajni rat proti nekrstu ali neka ih esar silom otme, da se mo-

že uvijek opravdati pred Turinom. Karlo V. uvaži ove razloge

Dubrovake Republike, zarobi nekoliko dubrovakih lagja i obeaRepublici sv. Vlaha svoju zaštitu u ratu proti polumjesecu.

Dubrovnik je bio spašen iznesenom diplomatskom pobje-

dom na svim linijama. I sad se afirmova jedna izmegju krilatica

dubrovake izvanredno destilovane diplomacije : nije dobro imati

posla s jednim takmacem dotino neprijateljem, bolje je sa dva, a

najbolje sa tri, gdjekad i etiri. Jasno se izvija, kako Dubrovnik u

tome sluaju i radijaše : najslabijemu odricaše sve, srednjemu obe-

avaše nešto maglovita, a najoštrijemu davaše prilino od onoga što

tražaše ali opet i u tome spašavaše formu, da joj ne bude prigovora.

Što neutralnost i neagresivnost dubrovakih zemalja ne

bijaše udarena megju punktacije ugovora saveznika, Dubrov-

nik pretrpistrašno pljakanje sa strane istih, a neko je vrije-

me mislio, da mu je kucnuo posljednji as. Ovo bi se po

svoj prilici bilo i dogodilo, da nije puknuo razdor megju sa-

veznikim vogjama i to odmah u poetku rata. Prkos, zavist

i pomanjkanje stege megju zapovjednicima pa saveznikom

vojskom davanu sve znakove, da e ova pomorska ekspedi-

cija proti Turinu slabo proi. Zapovjednik papinskih brodova

Marko Grimani, akvilejski patrijarha, carski admiral Andrija Do-

ria i mletaki morovogja Vie Cappello ne mogoše se nikako-

složiti, da odrješito i odluno istupe proti turskoj floti pod Haj-

redinom Barbarosom. Kad je na svrhu sam Turin primio ofen-

zivu te došlo do bitke kod Preveze, Doria a s njime i drugi

saveznici sramotno pobjegoše i uljegoše u Boku-kotorsku sa 180

brodova. Tu se odmah sastane ratno vijee u svrhu dogovora

što e se barem sada poduzeti proti Turinu, da se opere ne-

dostojan bijeg iz voda Preveze. Mleani su živo zagovarali plan,

da se osvoji Dubrovnik kao savezni grad Turaka ; tako e se

dobiti dobra baza u daljim ratnim pohodima proti Turcima.

Obeanje Karla V. Republici na poetku rata spasi Dubrovnik.

XLIII

Španjolski admiral Andrija Doria i napuljski potkralj Ferdinando

Gonzaga živo se odupriješe mletakome prijedlogu naglasiv izri-

ito, da oni nijesu došli da ratuju proti kršanima nego proti

Turcima ; tim više oni otklanjaju mletaku osnovu, što im je

njihov vladar osobito preporuio ovaj grad. Tako odlue udariti

na Herceg-novi, koji je bio u turskim rukama. Grad je bio brzo

osvojen, gotovo od same mletake vojske. Za inad, Doria

ne izrui Novi Mleanima, kako su se ovi nadali, no metne u nj

španjolsku posadu. Prestrašeni Dubrovani od novih, samo po

imenu kršanskih susjeda, pošalju Marina Zamanju i Nikolu Sor-

koevia, da mole Doriju te poštedi Republiku. Doria im obeasve ali sve i ostade prazno obeanje. Cim je Barbarosa douo,

da je Herceg-novi opsjednut, pohrli gradu u pomo, ali je na

putu bio slabe sree, jer ga zatee oluja i nemilo mu razori do-

bar dio mornarice. Mleani htjedoše da upotrebe ovu zgodnu

priliku te do kraja unište Barbarosinu flotu. Ali Doria odbaci

koji bilo rad proti Turinu i odjedri put Sicilije. Sad pue Mle-

anima pred oima da oni sa Dorijom, koji radi po tajnim upu-

tama, ne e ništa uiniti. Odlue da sklope mir sa Portom bilo

i pod teškim uvjetima ; bili su uvjereni, kako ree stari Foscari,

da je bolji najgori mir od izgubljene vojne. Ovo je bila za Du-

brovnik velika srea, ali ie pomuti mletaki otrovni žalac. Po

svemu izvidu, na poticaj Mleana, provali nedisciplincvana sa-

veznika vojska u Konavie pa zloinaki pohara i poplijeni ove

predjele. Crkve, kue, imanja bijahu oplijenjena i uništena, žene

i djevojice osramoene, djeca smlaena, starci satrti, ljudi za-

robljeni. Vlada se bojaše neko vrijeme, da e saveznici i pod

njihov grad. Senat naredi da se obali nekoliko kua u predgra-

gju sv. Jakova od Višnjice pa sve do vrata od Ploa. Ali ih

minu ova nesrea ; samo još Mleii oteše etiri dubrovaka bro-

da, krcata žitom i to u luci Cavtata, a patrijarha Grimani zako-

va Dubrovane, što bijahu njegove galije u poetku vojne ekspe-

dicije pohvatale na Lopudu, Šipanu, Koloepu i Cavtatu. Tad se

sam Sulejman zauzme za Dubrovane pa otporui Mleanima, da

puste otete dubrovake galije, jer je to uvjet da se sklopi mir.

Ovaj zbilja bi i udaren od mletakog punomonika Alvise Ba-

dora poetkom oktobra 1540. Dubrovnik je mogao slobodno

odahnuti. Otoke u arhipelagu, tvrgjave u Moreji uz dva mjesta

XLIV

Dalmaciji moradoše Mleani predati Turcima, platiti ratnu od-

štetu od 300.000 dukata i povisiti danak na otok Cipar. Teške

uvjete ovoga mira imali su Mleani da zahvale Francuzima, Su-

lejmanovim saveznicima te Dubrovanima. U diplomatskoj rad-

nji Francuza kod turskoga sultana nalazio se je u ovo vrijeme

i prokušani dubrovaki diplomat Serafin Gueti. Sigurno se je

sada Republika poslužila diplomatskom vještinom svoga sina,

da što jae oslabi Mleane pa je putem Guetia poticala Turke

na što teže uslove mira sa Mleanima. Ktomeobazna francuski

poslanik u Mlecima Pellicier, izdajom sekretara vijea desetorice

i senata, koje je instrukcije dala mletaka vlada Badoeru za

sklapanje mira sa Turcima. Ovo sve bi javljeno osmanskome

dvoru u Carigradu, a sve zajedno bilo je uzrokom, da je mir

bio sklopljen pod onako teškim uvjetima.

U drugoj polovici XVI. stoljea nastadoše za Dubrovnik

vrlo teška vremena. Kršanstvo i muhamedovstvo bijaše opet u

žestokoj borbi do istrage. Dubrovnik nije znao odakle mu pri-

jeti vea opasnost ; svakako je bio uvjeren, da mu prijeti velika

pogibao koliko sa strane kršana toliko sa strane muhamedovaca.

Nikakvo dakle udo, ako se Dubrovnik, bez znatne pomorske i

kopnene sile, silno prepade od ove ponovne boibe evropskih

vlasti sa Osmanskim Carstvom. Da se sauva i održi u slobodi,

Dubrovnik upotrebi sva sredstva i namakne svu diplomaciju te

se ne zamjeri ni kršanima ni muhamedovcima, no da i jednima

i drugima dokaže svoje prijateljstvo i dobre usluge. Rimski pape,

mogui u svakom pogledu, mogli su lako nagovoriti druge kr-

šanske države, da se dignu proti Dubrovniku. Ovo bi bili Mleci

objeruke doekali samo ua se doepaju Dubrovnika. Njemakiesar kao i španjolski kralj mogli su zadati teških udaraca du-

brovakoj trgovini pa ugroziti i slobodu Republike. Turinu bi-

jaše najlakše ne samo bilo s koje strane napasti Dubrovnik nego

ga i pogoditi u žilu kucavicu t. j. uništiti njegovu trgovinu i

onu spoljašnju gravitaciju oko osmanskoga prijestolja, koja je

davala velikih povlastica i ako se je udržavala znatnim haraima

i obilnim darovima. Nikoje dakle udo, da su se Dubrovani,

mislei samo na svoj opstanak i svoju slobodu, pokazali iskre-

nim prijateljima koliko kršanima toliko muhamedovcima. Odgod. 1566 dubrovaki knez sa svojim vijeima redovno obavije-

šivaše stambulsku vladu i druge njezine lanove po Osman-skome Carstvu o kretanju i planovima kršanskih vojska i flota.

S druge strane opet, nije nikada uzmanjkao, da ne javi kršan-

skim vlastima o micanju i spremama Turaka.

Sultan Sulejman II. uvaše udareni mir s Mleanima sve

do svoje smrti (1566) i ako je uvijek nastojao, kako bi dobio

od Mleana otok Cipar, bilo milom ili silom. O ovom uknušeDubrovani ve god. 1563 što i dojaviše Mleanima po svome

akreditovanome poslaniku kod sv. Marka, Sebastijanu Menetiu.Sulejmanov nasljednik Selim II. otvoreno istupi 1. februara 1570

pred Mleane, da mu predadu otok Cipar. Ovi nijesu dali o

tome ni opepeliti. Cipar je bio jedna od najvažnijih mletakih

stanica za trgovinu s Levantom;

gospodovaše Sirskim moremkao svom južnom obalom Male Azije pa Sirije te Egipta. Ali

odreka predaje Cipra dovede rat.. I ve 1. aprila 1570 javlja

akreditovani poslanik Dubrovake Republike kod Vatikana Frano

Gunduli svome stricu i poslaniku Menetiu u Mlecima: »Bit

e Vaše Gospodstvo ulo sa svih strana, da je Turin navijestio

rat Mleanima radi Cipra ; ovi su (Mleani) najodluniji da se

brane i pitaju pomo u svega kršanstva«. 9) U istome pismu na-

braja poslanik Gunduli i sve one vlasti od kojih su se Mleaninadali savezništvu. Ove bi bile: papa Pije V., španjolski kralj

Filip II., portugalski kralj Sebastijan. Poiiioi su se nadali od

velikog vojvode Kozima Medici i drugih talijanskih dinasta pa

od esara Maksimilijana II. Gunduli kaže o francuskome kralju

Karlu IX., da se ne e od njega tražiti ništa, radi gragjanskoga

rata što bijesni u njegovoj kraljevini. Sada je zbilja nemilo buk-

tio požar treeg hugenotskog rata u Francuskoj; to je dobro

došlo Karlu IX., da ne pruži Mlecima nikakove pomoi proti

Turcima. Baš je malo prije obnovio prijateljski i trgovaki savez

s Osmanlijama; vjeran tradicijama Frana I. ne samo da inaenije htio te radi proti Turcima nego je još nastojao o tome da

im pomogne; tako je odvratio englesku kraljicu Elizabetu, da bi

išta uradila proti padišahu na Bosforu. Ovu dosta mizernu po-

litiku vodio je Karlo IX. i iz prkosa prema Španiji; on je tjerao

neko vrijeme takovu spoljašnju politiku prema katolikome kralju

na Pirenejskom poluotoku, da se je u neke aše inilo te e se

države s ovu i s onu stranu Pireneja zaratiti. Uz Karla IX. nije

XLVI

bio sklon Mleanima ni esar Maksimilijan II. Dobre odnose, u

kojima su se nalazile Njemaka i Venecija još od vremena Fri-

drika Barbarose jako pomuti Maksimilijan II. svojim težnjama

za velikom moi pa nekim podhvatima. On pokopa svaku mo-

gunost sporazuma u pogledu hapsburških i mletakih zahtjeva

na Jadran i Furlansku. Osim toga Mleci se vrlo zamjeriše Hab-

zburgovcima za ratova Karla V. sa Franom I., francuskim kraljem.

Ujedinjene sile njemakih i španjolskih Habzburgovaca bile su

im mnogo pogibeljnije od Francuske pa su Mleci bili otvoreno

uz Francuze. A na svrhu svega, sam je esar bio u velikoj nov-

anoj krizi pa da je i htio nije vele mogao pomoi ugroženim

Mlecima. Ali i s drugih strana bilo je malo odaziva na mletako

zapomaganje. Osumnjieni kao »kršanski Turci« kod evropskih

dvorova, nagjoše Mleani izdašne pomoi jedino kod pape Pija V.

Ovaj velikan umom, kršanskom ljubavi i energijom nije se oba-

zirao tko to pita pomo i da li su to lukavi, prevejani, sebini

Mleii, kojima je bilo sveto svako sredstvo samo da se dovinu

svojih spekulativnih ciljeva pa jesu li to one izdajice, što su izda-

vali Turcima planove Karla V. Njegov je cilj bio, da se potpuno

skrši hegemonija polumjeseca na Sredozemnom moru, oslobodi

sv. Grob \z ruka nevjernika pa time i uskori sve >/ee opadanje

osmanske sile. Mislio je da je baš sada kucnuo zgodan as pa

je i dao ovom parcijalnom zapomaganju Mleana universalan

kršanski karakter. I uza svu odvratnost evropskih dvorova prema

Veneciji uspije energiji, ugledu, nesebinosti i uzvišenim cilje-

vima pape Pija V., da je Filip II. stupio u savez s Vatikanom

i Mletakom Republikom pa tako i realizovao drugu Svetu Ligu.

Novom Svetom Ligom nastupale su i nove kušnje za Du-

brovnik. Ali novi povijesni dogagjaji ne iznenadiše Dubrovaneniti ih zatekoše nepripravne. Ve je pala rije, da su Dubrovani

obaznali za pripreme Turaka protiv otoka Cipra još god. 1563.

Oni uzmu da se potpuno urede prema buduemu konfliktu kr-

šanstva sa muhamedovstvom. To e se uregjenje pokazati u pot-

punoj garanciji njihove neutralnosti i neagresivnosti sa strane

Svete Lige i Visoke Porte.

Dubrovaka Republika pregovaraše s Osmanskim Carstvom

o potpunoj neutralnosti u buduem ratu ve u avgustu 1566.

Iza smrti Sulejmana Silnog posla dubrovaka vlada k sultanu

XLVII

Selimu II. Miha Lukarevia i Nikolu Sorkoevia sa dankom i

darovima. Poslanici su imali iskoristiti ovu zgodu da zamole

sultana ni Bosforu te im potvrdi sve povlastice iz Sulejmanovog

zemana. Republika dade u isto vrijeme svojim poklisarima sve

upute kako e odgovoriti sultanu na eventualne njegove zahtjeve

gledom na budui konflikt sa kršanstvom. Ovo pitanje i dogje

u pretres na divanu bosforske prijestolnice, a zahtjevi su Porte

sudarahu s onim iz godine 1537; Dubrovani e opozvati sve

svoje lagje iz neprijateljskih voda i zabranit e svojim podanicima,

da ne ope s Portinim neprijateljima. Instrukcije poslanicima od

31. oktobra 1566 kao odgovor na ovo traženje, bile su posve

drukije naravi no one i2 godine 1537. Iz njih izbija jasno na

vidjelo, da je Republika imala dosta vremena te razmisli o toj

stvari, dok je to god. 1537 nenadano zateklo. Sedme godine e-tvrtog decenija prve polovice XVI. stoljea Republika, i ako samo

na oko, dade razumjeti Turinu, da je spravna opozvati sve svoje

lagje iz neprijateljskih luka bez prigovora. Sada e ona to isto

uraditi ali uz kompensaciju. Ova bi bila, da im se smanji da-

nak i ustupe zemlje obližnje Hercegovine što granie sa terito-

rijem Dubrovnika. Kao razlog za ovu odštetu navest e poklisari

silnu štetu, koju e Republika imati kad prekine trgovake od-

nose sa saveznicima Svete Lige. Dubrovani su bili tvrdo uvje-

reni, da Turci ne e smanjiti hara, a još manje ustupiti nešto

od svoga teritorija. Svakako e onda uvažiti razloge, da Repu-

blika ne može prekinuti trgovake sveze sa saveznicima Svete

Lige bez velike svoje štete, a tim su Dubrovani postigli za imsu težili. I sve se na dlaku izvrši, što dubrovaka fina diplo-

matska analiza predvidje. Turci nijesu dali ni dorei kad poerije o smanjenju haraa i odstupu u prorokovu slavu osvojene

zemlje ; ali priznaše da Dubrovani ne mogu biti bez trgovine

sa zemljama u vlasti Svete Lige. Tako je Dubrovnik za cijelo

vrijeme rata i ratnih pohoda, kao neutralna država, slobodno

trgovao i po moru i po suhu, što mu je donosilo silne

koristi. Ovo nam najbolje iznese Mleanin Jakov Ragazzoni

u svome referatu upravljenome na mletaki senat. Prema

ovome izvještaju narastoše sada prihodi dubrovake carine

na 200.000 ugarskih dukata, dok su prije išli do kakovih

30.000 dukata.

xivm

Iza uregjene i osjegurane svoje stvari kod Visoke Porte

obrati Republika svu $voju pomnju na zapad, kako bi se i sa

te strane osjegurala, da je razvoj dogagjaja ne iznenadi kakoono godine 1538. Srea za Republiku, da je sada sjedio na pa-

pinskoj stolici Pije V., najvei prijatelj Dubrovana, duša svega

pokreta proti Turcima pa da je Dubrovnik imao kod Vaiikana

izvrsnog poslanika i diplomata Frana Gundulia, oca velikoga

pjesnika »Osmana«. Ova dva umnika uiniše, da je Republika

prebrdila najveu krizu u povijesti svoje evolucije. Dneva 27. mar-

ta 1570 odgovoriše Mleani turskome aušu Kubatu, da ne mogunikako pustiti Cipar, a istoga dana Dubrovaka Republika posla

instrukcije poslaniku Gunduliu kakovo da zauzme stanovište pre-

ma sada otvorenome konfliktu. Jer su Dubrovani znali, da je

Pije V. glava svemu pokretu proti padišahu kao i to, da su

Mleani neprijateljski raspoloženi prema Republici, to oni stave

na srce svome poslaniku kod Vatikana, da uini sve mogue te

ih papa uzme u osobito svoje okrilje i obrani od Mleana. Gun-

duli je imao da zamoli papu te pozove k sebi mletakog po-

slanika u Rimu Mihajla Soriana i pokaže mu kako osobito po-

laže na srce stvar Dubrovake Republike. Poslanik e zamoliti

papu, da se njegov legat u Mlecima zauzme kod tamošnjega se-

nata te ovaj zapovidi svojim generalima kao i podregjenim vo-

gjama vojske, da ne smiju dirati u posjedu Dubrovake Repu-

blike niti smetati njihovu trgovinu. Ovaj korak kod mletake

vlade opravdat e poklisar kod pape na taj nain, što mnogoputa admirali i ostali vogje, jer nijesu dobro upueni što im je

dozvoljeno, a što zabranjeno, uine takvih stvari, koje se ne mile

niti njihovoj vladi niti ostalome svijetu. Gunduli e dozvati u

pomo ve navedenu pljaku po dubrovakome teritoriju god. 1538,

kada su proti volje ondašnjega pape i mletake vlade (sic!) bili

oplijenjeni i poništeni nekoji dubrovaki otoci, osramoene mno-

ge porodice pa kad su bila izvedena takova zlodjela, da se ta-

kova nešto nije moglo oekivati ni od najokrutnijih te najveih

neprijatelja. Dubrovani imaju te grdne ispade pred oima, žele

da se na vrijeme zaštite te se navedeno opet ne ponovi. Zaštita

e im biti rimska stolica, koja ide jedino za tim, da ponizi oho-

lost nevjernika. Poslanik e još narei papi, da se openito drži

te e i on imati svoga legata u vodstvu saveznike flote ; Du-

XLIX

brovani mole sv. Oca, da stavi tome svome legatu na srce du-

brovaku stvar ; on e u svakome sluaju znati, da mu imaju biti

Dubrovnik i dubrovaki interesi u osobitoj zaštiti. Dubrovani se

vrsto nadaju, da e rimska stolica uiniti sve zatraženo za Du-

brovnik, jer oni ne rade toliko za sebe, da uzdrže u svojim ru-

kama svoju malu vlast u Levantu ; oni to rade i probijaju se

kroz tolike pogibli, muke i nevolje jedino u svrhu, da svoju o-

blast uzdrže za službu Božju, Svete Crkve i na diku kršanstva.

Dokaza o ovome Dubrovani su ve dali, a dat e ih i u bu-

dunosti. 10) Ove sjajne instrukcije kao i diplomatski talenat pokli-

sara Frana Gundulia osobito djelovaše na Pija V. Dneva 8.

aprila iste godine javi Gunduli svome senatu, da je uinio sve

što mu je bilo naregjeno i da je postigao vrlo povoljne rezul-

tate. Papa se je izjavio pripravnim na svaku uslugu Dubrovniku,

koji on iina u osobitoj svojoj zaštiti. On e uiniti sve korake

kod mletakog senata putem mletakog poslanika u Rimu kao

i svoga nuncija u Mlecima. U ostalom Pije ustvrdi : neka Du-

brovani budu sigurni, da e se Mleani vladati prema njima, u

svojoj velikoj nesrei, sa svom ljubavi, jer im je sve ufanje u

Svetoj Stolici.

Kako Dubrovani sreuo urediše svoje odnose sa Pijem

Velikim u konfliktu te sve vema rastijaše gledom na ponovnu

borbu Orjenta i Okcidenta, mogoše slobodnije odahnuti ali ne

sigurno. Trebalo im je još urediti poslove sa Mlecima, najkiv-

nijim svojim neprijateljima pa sa Španjolskom. Republika je bila

sigurna, da Filip II. nije zaboravio velike usluge, što ih uini

Dubrovnik njegovome ocu Karlu V. pa da e prema tome i ude-

siti svoje držanje prema skupnovladi sv. Vlaha. Jedino se dakle

bojaše Mleana, jer su oni bili spravni, da zadadu Dubrovniku

najtežih udaraca; da mu otmu slobodu. Miran sporazum izmegju

dviju jadranskih Republika bio je iskljuen ; dok su Mleani naj-

laskavije postupali sa dubrovakim poslanikom u Mlecima to su

najodurnije rovarili proti Dubrovniku u Rimu i drugamo. Tako

se Gunduli ne ustruavaše da javi svojoj vladi, kako je grof

Arco, poslanik cara Maksirnilijana, dobio vijest, te bi mletaki

senat bio zakljuio, da metne posadu u Dubrovnik i to u svrhu,

da ga ne bi Turci osvojili. Ako bi se Dubrovani tome oprli,

Mleani e upotrijebiti i silu. Prisizanje Mleana, da oni to rade

4

u jedinu svrhu te ne bi Turci zauzeli Dubrovnik, nije nego krinka

pod kojom hoe da zauzmu Dubrovnik, a da kršanstvo ne bi

diglo glas proti tome. Gunduli potkrijepi svoje saopenje i iz-

javom sub rosa, barletskog priora, sina don Ferranta Gonzage.

Ovaj kaza Gunduliu, da je uo od kardinala Comendone-a, Mle-

anina, da je Venecija odluila utvrditi Dubrovnik i tamo metnuti

posadu. Barletski prior kaza još poslaniku, da bi Dubrovani mo-

rali ustati proti takovome uzurpatornome aktu pa se utei papi

i španjolskome kralju te bi prisilili Mletke, da pusti Dubrovnik

u miru, jer je ovaj grad vazda bio na službu kršanstva. Gun-

duli ne propusti da još javi svojoj vladi, kako je iznio pred

papu sve, što su mu javili o pripravama Turaka za novu vojnu.

To je bilo Piju V. veoma milo pa ih bodri, da i nadalje nastave

te takovim i slinim uslugama pomognu kršanskoj stvari. 11)

Glasovi o uzurpatornim namjerama Mleana protiv dubro-

vake slobode nijesu bili neosnovani. Mleani su bili gotovo

pripravni, da ne e moi obraniti O'par od Turina. Jaka uda-

ljenost, velik broj turskog brodovlja, otezanje pri sklapanju sa-

veznike djelatnosti signatarnih vlasti Svete Lige uini sve za-

jedno, da su Mleani uvidjeli te e Cipar prije pasti no što dogje

do saveza s Vatikanom i Španijom. Hoe li ga moi, jednom

udareni savez, opet osvojiti, bila je stvar vrlo problematine na-

ravi. Barem su Mleani vrlo sumnjali u tu mogunost. Stoga

njihova diplomacija upre svom snagom, da dobije kompenzaciju

za taj znameniti posjed u levantskim vodama, a u kvaliteti Du-

brovake Republike. Prema tome Mleani su više želili podjar-

miti Dubrovnik nego obraniti Cipar. U tu svrhu nije im smetalo,

da dozovu i laž u pomo. Ishitre krilaticu kao da Turci misle te

postave u dubrovake utvrde jaku posadu. To je naravno zvuilo

ko da Turci misle te anektiraju Dubrovnik u poslu uspješnog

prodiranja i operovanja protiv zapada. U takovome tijeku stvari

kršanstvo ne e sigurno dopustiti, da dogje u turske ruke onako

važna strategijska taka kakova je grad Dubrovnik ; ono e u

svako doba prije dozvoliti Mleanima, da oni to urade. Da ova-

kove izmišljotine dobiju što vjerojatniji muhur istine, stane da

ovakove glasine rasiplje koliko mletaki poslanik u Rimu, toliko

mletaki bailo u Carigradu. Ovaj zadnji posve ozbiljno javljaše,

kako Turci misle te pošalju jednoga Sandžaka u Dubrovnik.

LI

Štoviše, Soriano ne propusti ni jedan dan, da štogod nova ne

iznese protiv Dubrovake Republike. U tome nedostojnom poslu

osobito mu je dobro služio personal mletakog poslaništva. Ali

su u neistine kratke noge pa i mletake kovanice nijesu bile

dugog vijeka. Kad se Mleani uvjeriše, da im ovakova radnja

zbilja slabo pomaže, jer se papa Pije V. osobito zauzimlje za

Dubrovane, skinu krinku i pokažu se u pravom svijetlu svoje

vulkanine mržnje na Dubrovaku Republiku. U audijenciji 30.

maja 1570 priopi Pije V. dubrovakome poslaniku, da je Mle-

danima naosob preporuio neutralnost dubrovake države i to

putem njihovog poslanika Soriana ; ovaj je na to gjipnuo kao

lav i kolerino izjavio, da su Dubrovani krvni neprijatelji Mle-

ana i izdavaju ih gdjegod mogu i pomažu Turke. Jer su Du-

brovani u tijesnim svezama sa Osmanlijama to im potanko jav-

ljaju o mletakome napredovanju i vojenom spremanju kao i

svih drugih kršanskih poglavica. U tu svrhu on moli papu, da

se ne zauzimlje za one bezbožnike, neprijatelje mletake vlade

i kršanske vjere. Štoviše, kaza Soriano, da bi bilo dobro isko-

rijeniti gnjilo dubrovako udo i izbaciti ga iz kršanske zaje-

dnice. Ali plemeniti Pije V. nadoveže odmah na ovo, da je on

odmah shvatio kuda smjera bijes i klevetanje mletakog posla-

nika; stoga je odmah uzeo Dubrovane u obranu. Izjavio je So-

rianu, da su Dubrovani doista u svezi i prijateljstvu s Turcima

ali primorani silom okolnosti. No treba znati, da su to isto ra-

dili i poslanikovi gospodari prije ovoga rata o posjed Cipra. Ali

uza sve te sveze sa nekrstom Dubrovani su dobri kršani pa

on ne daje pomo mletakome senatu, da vrijegja njegove sinove

no da ratuje proti nevjernicima. Kad je Soriano vidio, kaza Pije

V., da je izbacio sve oružje, a ništa ne postigao, izjavi, da eMleani poštovati dubrovaku neutralnost i ako preko volje, jer

ih na to sili njegova Svetost t. j. papa. 12) Naravno je bilo, da Gun-

duli ne ostade ravnodušan na ovu dušmansku izjavu mleta-

koga poslanika i ako mu je s druge strane bilo jasno, da su te

osvade ostale bez ikakvog efekta na rimsku kuriju. Sav potresen

i debelom suzom na oima izjavi dubrovaki poslanik velikome

zaštitniku svoje domovine, da su Dubrovani vazda bili dobri

prijatelji Mleana pa im svaku uslugu uinili. Ovo su Dubrov-

ani osobito pokazali onom zgodom, kad je bilo ponestalo hrane

LII

na mletakim galijama. Tom prilikom Dubrovani namakoše mle-

takome brodovlju hrane gotovo otkidajui je iz usta svojih poda-

nika. Ako su Dubrovani haraari turskoga sultana to nijesu svakako

uinili iz obijesti no prisiljeni ljutom nevoljom. U ostalom treba da

se Mleani sjete, de su oni, baš prije ovoga rata o Cipar, znali rado

prigrliti tursko prijateljstvo pa im izruiti kršanske gradove i

stanovnike. Uprav je udnovato, da Mleani kude ono kod Du-

brovana, slabih i siromašnih, što su oni sami radili jaki i bo-

gati. Što Mleani tvrde, da Dubrovani redovito izvješuju Turke

o pripremama u kršanstvu to izjavi Gunduli, da su baš Mle-

ani bili u tome poslu odvajkada pravi majstori. Oni su javljali

Turcima bilo i najmanju stvarcu te se u kršanstvu spremaše i

to putem svoga baila u Carigradu. Što Mleani pronose glasove,

da e doi u Dubrovnik turski Sandžak i tamo metnuti tursku

posadu, nema nikakove potvrde o tome. To je samo ishitrena

mletaka krilatica, da se tako Venecija na lak nain doepa du-

brovakoga teritorija. Gunduli izjavi još Piju V., da kad bi

Turci eventualno i došli na tu misao da metnu posadu u Du-

brovnik, to im dubrovaka vlada ne bi nikako dopustila nego se

oružjem u ruci oprla turskim uzurpatorima. U tome sluaju Re-

publika se ne bi pustila samoj sebi no bi molila za izdašnu po-

mo koliko Svetu Stolicu toliko katolikog kralja t. j. Filipa II.

Uzevši sluaj, da se Dubrovani ne bi mogli othrvati turskoj sili,

ono bi zapalili svoj rogjeni grad pa se naselili na kojem dru-

gom mjestu. 13; Ova izjava zadovolji papu, a što je glavno Repu-

blika se osigura proti mletakim napadajima i ako još ne presta

ljuto rezanje mletakoga lava na bijelu zastavu sv. Vlaha. Onae imati još borbe sa nezasitnom mletakom vladom, ali e je u

toj borbi tješiti sigurnost u pobjedu.

Uza svu stalnost pomoi sa strane Pija V., dubrovaka se

vlada silno uznemiri na alarmantne glasove te dolažahu u Du-

brovnik o agresivnim namjerama Mleana. Kako razabiremo iz

pisma od 30. aprila, što ga dubrovaki senat upravi Gunduliu

u Rim, Dubrovani poeše odmah da misle na samobranu. Uisto vrijeme senat naredi Gunduliu, da zamoli Pija V. te ovaj

preporui Republiku Filipu II. Preporuka e se ograniiti na to,

da Filip II. naredi svojim kapetanima bojne mornarice, da uzi-

maju osobit obzir prema Dubrovakoj Republici te da ne b: do-

LIII

pustili, da joj drugi nanese štete t. j. Mleani. Gunduli izvrši

sve na dlaku što mu naredi senat, a veliki Pije V. nije ni asaasio, da se odazove želji dubrovakog poslanika. Papa pozva

španjolskoga poklisara Don Juana de Zuniga i kaza mu, da piše

Ivanu Andriji Doriji, kapetanu španjolskih galija, da bi zaštitio u

potrebi dubrovake zemlje. Ovo se je i postiglo.

Pije V. htjede, da uzima u zajednikoj mornarici proti

Osmanlijama i svoga legata. Mleani su kopali sa svih strana,

da bi to bio koji od mletakih prelata n. pr. kardino Cornaro.

Papa je bio proti tome, a valja rei, da su i Dubrovani imali

svoj prst u tom protivljenju. On podijeli na svean nain tu ast

Markantoniju Colonni davši mu barjak svoga pomorskog gene-

ralata. Razumljivo je, da je Gunduli bio vrlo veseo, što je Co-

lonni bila dana ova ast pa odmah pohita da mu i estita u

ime Republike. Gunduli se tom zgodom uprav diplomatski izrazi

kazavši Colonni da ast, koju je primio, ne e biti samo na u«

zvišenje kršanstva nego i od zaštite te skrbi za Dubrovaku Re-

publiku. Colonna primi lijepo laskavu estitku dubrovakog po-

slanika ; zahvaljujui izjavi, da e mu vazda ležati na srcu du-

brovaki interesi, što inae želi i Pije V., koji mu je na osobit

nain preporuio Dubrovaku Republiku, a u emu je suglasan

i španjolski dvor.

Dne 8. juna 1570 izjavi Filip II.] da je spreman te se ot-

pone sa pregovorima u svrhu realizovanja jedne lige izrnegju

Španjolske, Vatikana i Mletaka. Ali prije no se i poelo sa pre-

govorima, neki znakovi kazaše, da su Mleani prilino dobili

Pija V. na svoju stranu u pogledu pitanja Dubrovake Republike.

Mleani izjave odluno pred papom, da dok se sve kršanstvo

diže proti Turcima, Dubrovani ostaju postrance i u prijateljstvu

sa Turcima, što ne e dobro djelovati na kršanski svijet. Ovoe negodovanje nastati osobito zbog toga, što e Dubrovani ne-

kažnjivo javljati Turcima o svim pripravama te se rade u kr-

šanskome svijetu. Dubrovani e hranili u svojim kuama tur-

ske auše i prevažat e na svojim lagjama turske uhode. Prema

tome vrlo je opravdano ako savez, što se ima udariti, ne samo

sažeže nego i uništi Dubrovnik sa cijelim stanovništvom, da muse Uprav zatre sjeme. I Soriano mogaše da se pohvali te je ne-

što uspio. Ovo razabiremo iz pisma što ga mletaki poslanik

LIV

posla duždu poetkom jula 1570. Tu Soriano iznese pred svoju

vladu program cijeloga rada u buduim pregovorima, a primia

ga je od Pija V. Program je sadržavao kapitulacije budue lige,

kako ih je sam papa zamislio. lanak XIV. tih kapitulacija gla-

sio je, da e papa sa španjolskim kraljem i Mlecima sve mogueuiniti, da ovaj njihov savez bude univerzalnog karaktera. To ese postignuti ako u nj stupe sve poglavice kršanstva, naime:

njemaki esar, ostali kršanski kraljevi i dinaste koliko Italije

toliko drugih krajeva, što su blizu turskim zemljama. Ovdje ka«

zano, da e se tražiti te stupe u savez i zemlje, što granie

s Turskom, tangiralo je u prvom redu Dubrovaku Republiku i

ako je nije direktno kazalo, jer je to Pije V. smatrao vrlo pogi-

beljnom takom za Dubrovnik. 14)

Poklisaru Gunduliu bijaše odmah jasan položaj. Za Du-

brovnik nastupahu nove kušnje, a i pogibao od turske najezde.

Dosta je bilo da Mleani po svojim uhodama dostave Turcima

lanak XIV. kapitulacija i onako ga rastumae po mletaku i du-

brovaka se knjiga povijesti zatvori, jer Dubrovnik više ne broji

vrijeme. Stoga Gunduli savjetova svojoj vladi, da pošalje u Spa-

niju jednog vlastelina kao poslanika; ovaj e zamoliti Filipa II.,

da bi, u ime stare, vjerne službe i odanosti, koje je Republika

znala iskazati njegovim prethodnicima, uzeo Republiku u svoju

osobitu zaštitu pa da bi tu zaštitu dao i razumjeti Mleanima.

Dubrovaki senat primi odmah Gunduliev savjet i opremi put

Madrida Ivana M. Floria, kapetana u službi Don Juana d' Au-

stria. Ovaj je imao proi kroz Rim i tamo se opskrbiti prepo-

runim pismima sa strane pape pa španjolskih crkvenih dosto-

janstvenika i punomonika Filipa II., osobito Granvelle. Španjol-

ski dvor pristane drage volje, da uzme u zaštitu DubrovakaRepubliku, prvo, jer je htio da udovolji željama pape i jer je bia

proti Mleanima.

Iza sretno svršene prve faze svojega diplomatskoga rada,

stupi Gunduli u drugu fazu za vrijeme dogovaranja o kapitu-

lacijama, koje su saveznici imali da udare megju sobom. U in-

strukcijama, koje senat upravi Gunduliu, kako e se držati

prema punomonicima te imaju da udare sporazum u formova-

nju Svete Lige, Republika tano precizova svoje stanovište. Onanaloži svome poslaniku, da uznastoji te saveznici prihvate megju

LV

udarene take saveza i to, da e Sveta Liga uvati netaknutu

Dubrovaku Republiku, a ispustit e uope govor o kakovoj obra-

ni Dubrovnika. Ovo e zadnje uiniti iz obzira prema Visokoj

Porti. Pije V. primi bez protivljenja formulu dubrovake vlade.

Obea Gunduliu, da e je sigurno iznijeti po svojim punomo-nicima pred saveznike odaslanike. Formula je imala glasiti

:

»Dubrovnik sa cijelim svojim teritorijem, mjestima, svim stvarima,

ne e biti štetovan niti uznemirivan od saveznika i njihovih po-

morskih i kopnenih vojska ; uope ne e od njih pretrpiti ikoje

zlo«. 15) Punomonici Filipa II. prihvate ovu formulu bez protivlje-

nja. Nije isto uradio mletaki odaslanik Soriano ; štoviše, on se

digne protiv navedene formule uprav kolerino. Ali cijela njegova

filipika protiv Dubrovake Republike nije koristila a ma baš ništa.

Bi mu odgovoreno, da je to papina želja i da inae ne može

da bude. Kad je Soriano uvidio, da ne e istisnuti formulu o

Dubrovniku iz punktacija saveznikog ugovora, uze da je oslabi

vrlo oštrim umecima, koji e se udariti zajedno uz klauzolu. Ovi

bi umeci bili : 1. Dubrovani ne e pomagati Turke, kako su to

do sada inili i ine, bilo to u oružju ili ratnim spravama, ko-

vinama i drugim stvarima. 2. Takogjer ne e javljati Turcima o

namjerama kršanskoga svijeta, a naosob onih, što su u Svetoj

Ligi i koji e u istu stupiti. 3. U svrhu ovoga saveza doprinijet

e i Dubrovani novaca, vesala i brodova. 10) I tako Soriano iznese

protupredlog što je unicum u diplomatskoj povijesti Evrope.

udnovato izgleda, kako se je Soriano uope usudio da ga iz-

nese pred španske i papinske punomonike ; on je, naime, bio

vrlo dobro informovan o osobitoj brizi, koju vode papa i Filip II.

o Dubrovnik. S druge strane ovaj protupredlog kaže jetku žu,u kojoj se je kuhala kajna Venecija proti Dubrovniku pa smje-

losti, koja je graniila sa mahnitosti. S kojegod strane ispitivali

ovaj protupredlog uvijek e izai, da se je u njemu htjelo pri-

kazati Dubrovnik kao doušniko gnijezdo Turaka, kao grad, koji

u svemu pomaže nekrsta : bilo to depešama o svemu te se pri-

pravlja u kršanskome svijetu proti Turcima, bilo ratnim pribo-

rom. Ovako s jedne strane. S druge strane bilo je oito nasto-

janje Mleana, da prisile Dubrovane te stupe u Svetu Ligu da-

vanjem novaca, vesala i brodova. Na taj e se nain Dubrovaniogriješiti o neutralnost i izvrgnuti gnjevu Osmanlija. Tako e

LVI

dospjeti u vrtlog izmegju Sciie i Haribde pa e u njemu i za-

glaviti. Ali papa nije htio ni da uje te pusti Dubrovnik, da

ovako grdno nastrada. Štoviše, on opomene Soriana, da gleda

Venecija te ne sri pravdu Svevišnjega ; može im se dogoditi

kao onome tiraninu, koji se zagrozi sv. Vasiliju, biskupu n Ka-

padokiji, da e na povratku sraziti njegov grad sa zemljom ; ali

mu se je dogodilo, da je sam bio poražen i pogubljen. Papa

protumai Sorianu, zašto se on toliko zauzimlje za Dubrovane.

On to ini zato, jer su Dubrovani jako katoliki narod, vrlo

odan papi i poslušan u stvarima inkvizicije. Soriano na ovo na-

dometnu, da Dubrovane ne treba ni spominjati u saveznikome

ugovoru, kad jedamput ne ulaze u nj. No Pije V. ostade pri

svojoj odluci, da se Dubrovani spomenu u ugovoru prema iz-

nesenoj formuli, bez ikakovih obaveza sa strane Dubrovana,

koji su vrlo ugroženi od Turaka. Papa ipak nadoda, da nije

iskljueno te Dubrovani po vremenu stupe u savez. Ali Mleani

ne gube nadu. Uzmu da i dalje sumnjie Dubrovane i iznose

neke stvari, koje su gdjekad bile i istinite. Tako prijave papi,

da Dubrovani pomažu Turke u Novome. Soriano je bio silno

veseo kad je uo, da je papa naredio te odmah dogje pred

njega dubrovaki poslanik. Ali je Soriano i ovaj put slabo ni-

šanio i nije ništa poluio protiv Republike sv. Vlaha. Gunduli

i ovaj put spasi svoju domovinu, što je, po svemu izvidu, papa

i želio. Plemeniti Pije V. pogje na svrhu u ovome poslu toliko

daleko, da je kazao u brk Sorianu, kako su njegove inkrimina-

cije protiv Dubrovake Ropublike neistinite. Dubrovniku je u

ovome poslu i to jako pomoglo, što je obeao papi, da e po-

tajno uestvovati u ratu proti Turcima sa 30 nava. Kad je usto

stvar tako daleko pošla, da je za Dubrovane osobito istupila i

Spanija pa i sam njemaki esar, koji nije želio, da se Venecija

još vema raširi na moru, Mleani popuste u svojoj tvrdokor-

nosti. Pristanu da se unese i Dubrovnik megju punktacije save-

znikog ugovora i ako u nešto promijenjenoj formi no je to bilo

prije predloženo od pape. To je bio XV. lanak saveznikog

ugovora i glasio je: »Dubrovnik sa cijelim svojim teritorijem,

mjestima, svim stvarima ne e biti štetovan i uznernirivan od sa-

veznika i njihovih pomorskih i kopnenih vojska; uope ne eod njih pretrpiti nikakovo zlo, nemoj da bi to iz kojeg oprav-

LVII

danog razloga naredio Presveti Naš Gospodin (t. j. papa) ili nje-

govi nasljednici«. Na ovaj nain pobijedi napokon pravica i Du-

brovakoj Republici bi potpuno zagarantovana neutralnost i nea-

gresivnost njezinog teritorija kao uope svih interesa i ako pod

kontrolom rimske stolice. Na 19. maja 1571 udariše saveznici

sporazum i poprimiše punktacije, udarene na temelju onih iz

god. 1538. Gunduli se odmah pobrine, da pošalje svojoj vladi

sve take saveznikog ugovora uz ponosnu primjetbu: »U reene

kapitulacije uneseno je Vaše Presvijetlo Gospodstvo oprezno i

sjajno i ako su se neprijatelji (t. j. Mleani) jako opirali«. 17)

Na ponuku mletakoga morovogje Veniera i generalnoga

providura Barbariga skloni se don Juan d'Austria, da s cijelom

saveznikom armadom izagje 16. septembra 1571 iz Mesine. Dne7. oktobra uoi se kod Lepanta kršansko brodovlje s turskim;

zajedno su brojili preko 400 za boj spremnih galija, nava itd.

Iza teške i oajne borbe u kojoj je sudjelovao i Cervantes, izne-

soše kršani pobjedu, kakovu krst još ne odnese nad polumje-

secom. Ono trideset dubrovakih nava, koji su, pod zapovjedni-

štvom Don Cezare d' Avales, služili kao priuva, nijesu uestvo-

vali u bici, jer su navi bili izostali poradi jake tišine. Gundulipripisa ovaj sluaj nebeskoj providnosti, jer bi ih inae Turci

progonili, da su i oni krivi njihovome porazu. Kad je Onofred

Giustiniani donio 18. oktobra veselu vijest u Mletke o pobjedi

kršana nad Turcima, cijeli grad prijegje u ekstazu veselja. Isto

možemo da kažemo i o ostalome kršanstvu izuzevši Filipa II.

i Dubrovane. Španjolski kralj osta hladan kod ovako velike po-

bjede. On bi i sada ragje okrenuo kršansko oružje proti nizo-

zemskim ustanicima nego proti Turcima. Osim toga on je mrzio

Mleane iz sve duše. Nije opet iskljuenoj da je zavigjao svome

polubratu Don Juanu d' Austria na toliko steenoj slavi pa nije

želio, da ta još poraste. Onda je bila javna tajna, da je DonJuan d' Austria bio tvrdog uvjerenja te je pozvan, da osnuje na

Sredozemnom moru jaku državu i postane kraljem Alžira ili Mo-reje. A Dubrovnik opet, i ako se je u srcu veselio, što je kr-

šanstvo iznijelo pobjedu nad Turcima, brižno se je uvao, da

to veselje javno iskaže, a sve od straha pred Turcima, kojih je

vazda bilo u Dubrovniku. 18) S druge strane ova se je pobjeda naj-

vema pripisivala junaštvu Mleana, dubrovakih najljuih nepri-

LVIII

jatelja. Ovi su im bili sada još pogibeljnijim. Dubrovnik je prema

takovome razvoju povijesti, morao staviti fenjer budne straže i

na vrata od Ploa kao i na ona od Pila pa, potegnut u se ko-

liko se više može, budnim okom pratiti dalji razvoj borba Svete

Lige sa Turcima.

Megjutim se borbe ne nastaviše. Velika omraženost Mletaka

kod španjolskoga dvora uini, da je dobro kazao veliki vezir

Sokolovi mletakome bailu : »Osvojenjem Cipra mi smo vama

odsjekli ruku, a uništenjem naše flote kod Lepanta vi ste namasamo podstrigli bradu«. Don Juan d' Austria nije nikako htio,,

da se uputi u boj s obnovljenom turskom flotom. Ovo prorau-

nano španjolsko oklijevanje i nepovjerljivost prema Mleanimaosobito osinu mletakoga dužda. U Mlecima se porodi želja, da

se pogodi sa osmanskim carem i opet stupi s njime u dobre

odnose. Mletaki dužd Alvise Mocenigo umovaše: »I od veih

uspjeha ne možemo da dobijemo ikakvog ploda; borei se sta-

vljamo sve na kocku, a pobjegjujui ne postižemo ništa«. Usta

je mletaka trgovina silno trpila. Opi interes tražijaše od mle-

take vlade, da se odlui te udari mir s Turcima, koji je done-

kle mogao tangirati ast Mletake Republike. Tajnim posredo-

vanjem francuskoga poslanika Noailles-a sklope izmoreni Mleci

mir s Osmanlijama 17. marta 1573. Udareni mir i uslovi poni-

zivaku Veneciju. Morala se je odrei svih svojih prava na Cipar,,

platiti ratnu odštetu od 300,000 dukata i povisiti danak za otok

Zante.

Glas da je Venecija sklopila mir s Turcima proti jasnom

slovu ugovora sa Vatikanom i Španjolskom rodi negodovanjem

i prezirom na Mleane koliko u Rimu i Madridu toliko u cije-

lome kršanskome svijetu. Ovim aktom ostane jedna od najve-

ih pomorskih bitaka, jedno od najtežih viteških djela roman-

skoga svijeta, bez politikih posljedica. Ideja se krstaških vojna

preživje. Kako prije na istok tako se sada pogledi Evrope okre-

nuše na zapad. Atlantski ocean zauze centar interesa stare Evrope

kamo se prenese trgovaki maksimum poslije velikih otkria.

Sama ideja ne može više da pokrene narode u boj ; hoe se još

i interesa. Ali dokle je cijelo kršanstvo bilo kao strijelom po-

gogjeno, kad se prosu glas o mletako-turskome sporazumu,

Dubrovaka se Republika veseljaše. A imala je i zašto. Njezin

LIX

gordi neprijatelj bio je ponižen;pokazao se je u potpunom svi-

jetlu odurnoga egoizma i vjerolomstva, a nikako u onome, kako

su se Mleani hvalili : »Jer nema drugog kršanskog sjaja do

ovoga, što svijetli izvan mletakih kapija prema istoku«.

Uz izneseno neprijateljsko držanje Mletaka protiv Dubrova-

ke Republike, ko e mirne duše prekoriti Dubrovnik, što se savio

žilavoj potrebi pa odbivši mletako podmuklo prijateljstvo vezao

svoju sreu sa udesom Osmanskoga Carstva ? Dalmatinski po-

danici Mletake Republike ovome se ugjahu pa i prekarahu

Dubrovane poradi njihovih tobož rgjavih djela, što im Turin

miliji bilo od kojeg kršanskog kneza. Dubrovani im odgova-

rahu na ovo, kako ono 1692, da je njima milije graniiti sa Tur-

inom nego sa bilo kojim kršanskim vladarom. Turci ih brane

u svakom poslu, a da su na megji sa kršanskim vladarom, ovaj

im ne bi nikada dao mira. Oni se dakle drže Turina, jer tako

uvaju slobodu. Vlastela ne napomenuše u ovoj pronicavoj be-

sjedi, da su mislili, govorei o nekome kršanskome vladaru, na

Mletke, koji su tako susjedili sa Dubrovanima, da ovi zadnji

nijesu nikada pošli na veeru, a da Mleani nijesu znali, što su

spravili u tu svrhu. U VI. poglavlju svoje diplomatske studije

»La Serbia e V impero d' Oriente« piše Medo Puci o Dubrov-

niku : »Kao otok sred mletakog zemljišta na obali dalmatinskoj

postojaše od starine obrtna i trgovaka Republika .... Du-

brovnik, koji je jedini usprkos Turcima, ostao do god. 1806 vje-

ran slobodi, narodu i zapadnoj kulturi«. Ovaj otoni smještaj

grada Dubrovnika, usred mletake sfere interesa, izbi na vidike

na osobit nain iza turskoga poraza pod Beom (1683). Kata-

strofa Kara-Mustafe pod bedemima dunavske prijestolnice stavi

orijentalno pitanje u potpuno gibanje. Carskome oružju, u voje-

vanju proti Turcima, pridruži se i ono Mletake Republike. Ova,

kad odnese pobjede u Heladi, prenese svoje pobjedonosno oru-

žje i u Dalmaciju. God. 1685 zauze mletaka vojska stari Teutin

grad Risan, a dvije godine kasnije Herceg-novi. Pade im u ruke

i Norinska kula, a tom zgodom bijahu udareni temelji novoj

tvrgjavi Opuzenu. U daljem toku vojevanja dobiše Mleani još

Sinj, Knin, Gabelu, Popovo-polje, Zupce, Trebinje do Draevapa Klobuk i važnu trgovaku taku Carinu, što se je nalazila

nad Dubrovnikom u maloj udaljenosti od Trebinja ; ova je taka

LX

dominovala trgovakim putem, što je vodio iz Dubrovnika u

unutrašnje balkanske krajeve. Obru mletakih posjeda bio je

dakle tako stegnut oko Dubrovnika, da je bio jasan plan Mle-

take Republike o agresivnim namjerama proti Dubrovniku u

potpunoj blokadi sa kopna, što im je opet uvijek bilo lako s

mora. Na karlovakom kongresu (1699), kamo se sjatiše ratujue

stranke, da konano uglave mir, mletaki punomonik Ruzzini

zahtijevaše ništa manje no da se Dubrovnik anektuje Dalmaciji.

Ali Dubrovnik, koji je ve bio sklopio zaštitni ugovor s esaromLeopoldom (1684) pa se oslonio na Španiju, a ne prekinuo zad-

nju nit s Carigradom, osujeti pogubne mletake napadaje; raz-

dvoji mletaki obru posvojenja, prinudi Mletke putem drugih

sila, da isprazni Popovo, Trebinje i Sutorinu pa stvorivši anklave

Kleka i Sutorine, potpuno se opaše turskim zemljama, a oslo-

bodi mletake pohlepe. Tako Hercegovina dogje opet do mora,

koje je bila izgubila s nepromišljene politike i uskog horizonta

svojih vladara, koji nijesu ni promišljali, da baš na moru leži

snaga i napredak naroda. Mleci opet, u svojoj pretjeranoj mržnji

na Dubrovnik, dozivahu još jednu stihiju na Jadran, a ova da

je umjela, mogla je imati kakvog takvog udjela u pomorskoj tr-

govini na štetu Mleana kao i Dubrovana. .Što karlovaki kon-

gres odredi to potvrdi požarevaki ugovor mira (1718), kad Mle

ani ponovno radijahu Dubrovniku o glavi. Nažalost, ovo je bio

labudski pjev dubrovake diplomacije ali i posljednji atentat Mle-

ana na dubrovaku slobodu. Bilo je i dalje zadjevica sa strane

Venecije protiv Dubrovnika ali asomine vrijednosti. Republici

sv. Vlaha preostade još vremena da zaplae nad Mlecima, kad

padoše bez opiranja ; štoviše, kad prije silna mletaka aristokra-

cija, a sada iscrvotoena i u linom egoizmu vrlo malašna vene-

cijanska oligarhija, na jednostavan poziv korzikanskog nasilnika

Napoleona abdikova neslavno vladalaki sceptar i uništi jedan

svijet, koji gledaše na prošlost od sublizu 14 vijekova i bijaše

jedno vrijeme prva pomorska velika sila, posljednji koji po-

zdravljahu barjake sa sv. Markom bijahu vjerni dalmatinski voj-

nici. Oni su htjeli da do posljednjega asa brane sv. Marka ali

vladajue mletako plemstvo odbi ovu nježnu ljubav dalmatin-

skog puka, kojega su opet najviše ugnjetavali Mleani. Hrvatski pa

agarsko-hrvatski vladari branili su Dalmaciju od krilatog lava

LXI

koliko su mogli. Ali što ovi zadnji ne mogoše za uvijek zašti-

titi Dalmaciju, zaštitiše Dubrovnik na veliku sreu našega naroda.

Da Ludovik I., ugarsko-hrvatski kralj nije ništa drugo uinio no

spasio Dubrovnik od mletakog vrhovništva, a može se rei po

vremenu i anektovanja, zaslužio bi, da ga nazovemo velikim, što

mu inae i dava povjesnica.

Odnosi Dubrovnika sa hrvatskim i ugarskim zemljama prije

1102 nijesu od osobitog diplomatskog interesa i ako u trgova-

kom pogledu zaslužuju prilinu pažnju, osobito u pogledu živah-

nog saobraaja sa sjeverno-dalmatinskim gradovima pa predje-

lima hrvatskog Primorja i zalegja. Do god. 1102 Dubrovani su

pod vizantijskim, normanskim dotino mletakim vrhovništvom

pa je njihova diplomatska radnja i koncentrovana u odnosima sa

ovim državama dotino onim najbližeg horizonta; ovi su bili

Travunjani, Zahumljani i Neretljani, kojim je veinom vladala

oligarhija plemenskih starješina te koji su mogli zadati mladoj

dubrovakoj opini teških udaraca. Svakako ondulacije diplomat-

sko-politikh udara, te ih izvagjahu hrvatski kraljevi i velikaši

do 1102 na istonim jadranskim obalama, ne ostaiahu bez uinka

na mareografskim opažanjima dubrovake skupnovlade. Ovi udari

bijahu gdjekad i dosta pogibeljni, osobito kad se Hrvati dizahu

proti vizantijskim gradovima u Dalmaciji kao n. pr. u vrijeme

vladanja cara Bodina (1073). Navedeni uinci, u poetku ne ve-

likog interesa, dohvatiše jake zamahe, kada Ugarska vrsto stupi

na Balkansko poluostrvo.

U metežu koji nasta iza smrti posljednjega, ope prizna-

toga hrvatskoga kralja Dimitrija Zvonimira, kojega papa Grgur

VII. odiikova kraljevskom krunom (1076) pozove kraljica-udova

u pomo svoga brata, ugarskoga kralja Ladislava I. Ovaj pri-

jegje preko Drave i osvoji jedan dio hrvatske kraljevine. Dubrov-

ani uvidješe namah važnost toga vojnog pohoda; i ako kralj

ne mogaše doprijeti do Primorja to mu ipak Dubrovnik odasla

poklisare, koji e se s njime razumjeti u pogledu dubrovake trgo-

vine. Kad je pak Ladislavljev sinovac kralj Koloman (1095-1114)

bio okrunjen hrvatskom krunom (1102) u Biogradu na moru pa

kada mu Vizantija, valjada svojevoljno, napustila primorske dal-

matinske gradove Zadar, Trogir, Spljet i neke otoke, Dubrovnik

se još vema prikui sada ugarsko-hrvatskome dvoru. Engel pri-

LXII

povijeda, da su se tada dubrovaki poklisari poklonili kralju u

Zadru i donijeli darove. Ovo je sasvim vjerojatno i slagalo bi

se s državnikom mudrosti Dubrovana, da darovima predobiju

za sebe mone dinaste. Kada je poslije dinastike promjene u

Hrvatskoj dospjela i Bosna pod vrhovno gospodstvo ugarsko-

hrvatskih kraljeva pa se ovi od god. 1138 nazivali kraljevima

Rame t. j. Bosne, dubrovaka diplomacija pratijaše kretanje ugar-

sko-hrvatskoga dvora još življim interesom i nastojanjem što bo-

ljeg snošenja uza sve ratove te ih Ugarska vogjaše sa Vizantom.

Ovo i navede vizantijskoga cara Izaka Angela te je zatražio od

Dubrovana, da mu u ugovoru pomirenja (1192) obeaju te ne

e sklapati saveze uz druge dinaste i republike ni sa Ugarskom.

Ali ovo obeanje mogli su Dubrovani samo djelomino izvršiti.

lanovi kue Arpadovia, koji upravljahu Hrvatskom kao sekun-

dogeniturom imagjahu, i ako ne trajno, politikog upliva u Humu,a tom injenicom morahu Dubrovani raunati, s njima biti u

kontaktu, jer su im bili neposredni susjedi. Upliv dakle kueArpadovia u Hrvatskoj, Dalmaciji, Humu, Bosni itd. direktno

ili indirektno silijaše Dubrovane, da nikakvim aktom ne podraže

osjetljivost ugarsko-hrvatskoga dvora; štoviše, da mu se jako

približe i ugju s njime u trajnu diplomatsku radnju.

Za mletakoga vrhovništva Dubrovnik je bio dosta stegnut

u svojim spoljašnjiin poslovima; njegove korake pratijaše lukava

Venecija osobito budno. Ona je zazirala od Ugarske, jer joj je

ova dolazila na Jadran kao suparnica i u pogledu gospodstva

na moru kao i teritorijalnog posjeda na istonim jadranskim

obalama. Republika se je ovome nadziranju uklanjala i sakrivala

koliko je mogla, a gdjekad je radila proti izriitim duždevim na-

mjerama. Tako Dubrovnik ne smetaše oprenost izmegju Mle-

taka te plemena Šubia ili bribirskih grofova, da se k bosansko-

me banu Mladenu, lanu ovoga plemena, pošalje poklisar Ra-

njina (1304), koji mu je sigurno imao da estita na potpunome

nastupu u vladanju Bosne ponosne. Zakljuak maloga vijea ovo

ne navodi izriito nego kaže, da e se poklisar poslati k banu

Mladenu za dobro i korist dubrovakih trgovaca i sve dubro-

vake opine.

Velika mo kue knezova Bribirskih bila je trn u oku ne-

savjesne Venecije, naosob što se njihovi interesi križahu na tlu

LXIII

sjeverne i srednje Dalmacije. Osim toga kua knezova Bribirskih

živo se je zanimala koncem XIII. stoljea za napuljske Anžuvin-

ce, da im pomognete dogju na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Ovo

nastojanje Bribirskih knezova kao i napuljskih Anžuvinaca mo-

ralo je užasno odjeknuti na Rialtu. Sjedinjene obale hrvatske i

napuljska zavladale bi u tome sluaju Jadranskim morem pa bi

Veneciju dovele u najsretnijem sluaju u podregjeno stanje, a

možda stavile u pitanje njezinu politiku egzistenciju. I uza svu

zlovolju i zebnju Mletaka Šubii dovedoše iz Italije u Spljet

protu-kralja Karla Roberta (1300). Sada planu borba o ugarsko-

hrvatsko prijestolje, gdje ostade pobjednikom Anžuvinska dina-

stija, a propade ona Arpadovia s Andrijom III., nazvanim Mle-

aninom. Tako se hrvatske obale sklopiše sa onim Anžuvinaca

u južnoj Italiji i Arbaniji meui u tešku brigu Republiku sv. Marka.

Važna politika promjena udomaenja Anžuvinaca na ugar-

sko-hrvatskome prijestolju izazva novu fazu u politikoj jadran-

sko-balkanskoj kostelaciji. Venecija upre živo da ostane gospo-

daricom Jadranskoga mora i ne bude lišena svojih interesa na

istonim jadranskim obalama. Anžuvinci upute svu svoju snagu,

da na Balkanu stvore potpunu prevlast svoje kue i slome mle-

taku silu. Dubrovnik uloži sve nastojanje, dn u tome trve-

nju sauva svoju slobodu i oslobodi se mletak .g vrhovništva.

Dubrovaka Republika ne e moi da ovo izvede samo svojim

silama pa e se prikljuiti ugarsko-hrvatskome dvoru, koji je bio

manje opasan od onog duždeve residencije.

Zgoda se Dubrovniku dade za vlade Ludovika I. (1342-

1382) sina Karla Roberta. Kada je mlagjahni sedamnaestogodišnji

kralj Ludovik postavio na svoju glavu Zvonimirovu krunu i onu

sv. Stjepana, u prvoj ne bijaše najdragocjenijega alema, divne

Dalmacije, koja je, otrgnuta od majke Hrvatske, teško stenjala

pod pandžama lagunskoga lava. Ve na prvom nastupu pod

ugarsko-hrvatske barjake niknu vrua želja u grudima Ludovika

Velikog, da izgubljeni alem opet dobije, da biser hrvatskih ze-

malja opet privede u kolo ostalih svojih krunovina. Po pravu,

Dalmacija je jedinome Ludoviku i pripadala i osiguravala gospod-

stvo na Jadranskome moru, koje je opet bilo rubom velikih pogra-

ninih država, koje su na njemu dolazile u dodir i konsekventno

težile, da dogju u savez sa svjetskim položajem Sredozemnoga

LXIV

mora. No Ludovik je dobro znao, da je posjed Dalmacije sigu-

ran samo za onoga, koji ima njezino zalegje, a to je u pr-

vom redu Bosna, ali dolazi u obzir i Hivatska te Srbija. Ima-

jui Hrvatsku Ludovik je dakle konsekventno težio, da uzima

Dalmaciju, Bosnu, Srbiju pa onda Bugarsku i zapadne strane

Vizantije. Dubrovani prozriješe na vrijeme ovu Ludovikovu po-

litiku pa uložiše dosljedno tome sve svoje nastojanje, da dobiju

za sebe simpatije ovoga pothvatnoga i energinoga ovjeka pa

ga uine prijateljem svoje Republike. Tako knd se kralj vraao

iz Napulja 1348 pa se u junu dohvatio Vrane i Ostrvice, Du-

brovani poslaše namah k njemu poslanstvo, a ovo je predvodio

vrli dubrovaki diplomat i nadbiskup Ilija Saraka. Poklisari se

pokloniše kralju, Republika se davaše etvrtome suverenu. Sjajni

govornik Saraka kao i odluan korak dubrovake vlade bijaše

od silnog dojma na Ludovika I.; kralj privoli svom dušom ma-

loj Republici ispod Srgja, koja ve osjeaše, da joj tee žilama

krv, jaka te joj osigura svjetski položaj. Po svemu izvidu, venatuknu Saraka kralju, kako bi se njegova domovina rado ogri-

jala na ugarsko-hrvatskoj kruni i izbjegla pandžama lagunskoga

lava. Ovo direktno podupiranje kraljevih planova na istonoj ja-

dranskoj obali moralo je osobito zainteresovati diplomaciju ugar-

sko-hrvatskoga dvora, koji se osmogodišnjim primirjem, udare-

nim sa Venecijom 1348, ne odree želje da dogje u posjed Dal-

macije. Izgleda još, da je Ludovik tako predobio za sebe dubro-

vakoga nadbiskupa, da mu je postao najodanijim privrženikom

baš što je kašnje u XVI. stoljeu bio nadbiskup Trivulzio fran-

cuskome kralju Franu I. Saraka je po svim znacima i dalje po-

državao neko posredništvo izmegju kralja i svoje vlade prego-

varajui o izmjeninom sporazumu za sluaj okupacije Dalmacije

po Ludovikovim etama.

I zbilja ! Kad minu ugovoreno primirje od osam godina,

što ga udariše Mleci i Ludovik Veliki pue rat izmegju Ugarske

i Venecije 1356 pa potraja sve do god. 1358. Ludovik oglasi

svemu kršanskome svijetu, da e povesti po želji sv. Stolice

križarsku vojnu na šizmatike Srbe i njihova vladara Stjepana

Uroša IV., a sve u svrhu, da srpski narod privede u krilo kato-

like crkve. Na glas ove krstaške vojne zgrnu se oko Ludovi-

kovog barjaka u Zagrebu preko 100,000 dobro spremljenih boraca.

LXV

Ali Ludovik ne krenu prema željama pape i svojim obeanjima

na Srbe nego na Mleane, za koje je kazao napuljski kralj Fri-

drik I., da bi ragje vidio u Tarentu Turke nego Mleane. Dr. Dane

Gruber misli, da se je Ludovik nadao te e mu Mleani predati

od straha Dalmaciju, kad uoe njegovu veliku silu ; kad to Mle-

ani ne uiniše kralj odlui da najprije udari na njih pa onda

na Srbe. Mleci su bili dobro informovani o namjerama ugarsko-

hrvatskoga kralja pa su se na vas mah utvrgjivali i dizali bede-

me svojim gradovima. Ovo je isto radio i Dubrovnik osobito u

Velikom i Malom Stonu a u svrhu, da se obrani proti even-

tualnim ispadima kojega odreda Ludovikove vojske ali i proti

Srbima, koji nijesu gledali na Dubrovane dobrim okom. Ratna

srea priskoi na stranu Ludovika Velikoga i Mleani podlegoše

premoi ugarsko- hrvatske vojske. Oslabljeni i iscrpljeni Mleanipredadoše se prema zakljuku 5. februara 1358 na milost i

nemilost kralju Ludoviku. Ovaj uzme samo ono za im je težio

t. j. Dalmaciju, a sve drugo pusti te bijaše osvojio u Istri i

Italiji. Ovo je valjada uinio najvema na molbu padovanskoga

gospodara Frana Carrare, Karla IV. i pape. Tako bi udaren i

potpisan mir 18. februara 1358 u crkvi sv. Frana u Zadru. 19) Naj-

glavnija taka ovoga mira bila je ona, kojom se Mleani odriu

gospodstva nad cijelom Dalmacijom poevši od polovice Kvar-

nera pa sve do Draa. Ludoviku se predaju sve zemlje i gradovi

te se nalaze u ovim granicama. Mleani su se dugo opirali, da

predadu ugarsko-hivatskome kralju i Dubrovnik sa teritorijem pa

Mljetom i Korulom, jer ovo nijesu dalmatinske zemlje u smislu

zahtjeva kralja Ludovika pošto nijesu nikada pripoznavale vr-

hovnu vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva. Jer je Ludovik I. bio

tvrdo uvjeren, da njemu ide sva zemlja, koja se je u rimsko

doba zvala Dalmacijom t. j. od Istre do Draa, kako kaže Lucije,

to moiadoše Mleani popustiti. No u ovome pitanju imao je još

Dubrovnik najglavniju rije, jer on nije pripadao Mletakoj Re-

publici kao drugi dalmatinski gradovi, nego samo priznavao vr-

hovno mletako štitništvo. Sada je stalo u Dubrovanima hoe li

priznati, da njihov grad sa teritorijem spada u Dalmaciju ili ne,

hoe li priznati vrhovno štitništvo ugarsko-hrvatskoga kralja ili

ne. Mleani su predvigjali, da e ovaj rat sa kraljem Ludovikom

svršiti katastrofalno po njih. U tu su svrhu nastojali, da sau-

LXVI

vaju za sebe Dubrovnik sa teritorijem, Mljet i Korulu, koji faktino

nijesu bili sastavan dio ondašnje Dalmacije. Da Mleani dakle

dobiju za sebe Dubrovane i uzdrže ih u odanosti odlue 9. januara

1358, da se podijeli Dubrovanima mletako gragjansko pravo i

sloboda trgovanja po svim njihovim zemljama.20) Ali i Ludovik

nije kasnio, da sve uredi te predobije za sebe Dubrovane. Po-

etkom februara 1358 pošalje on u Dubrovnik svoga poslanika

fra Marina Zadranina, koji je po svoj prilici imao misiju da na-

govori Dubrovane te se stave pod zaštitu krune sv. Stjepana.

O misiji fra Marina Zadranina vijealo se u dubrovakome ma-

lome vijeu i njemu pridodanome vijeu decemvira 7. i 8. fe-

bruara pa se uglavi, da se stvar iznese pred veliko vijee, koje

e konano stvoriti zakljuke. Što se je zakljuilo u dubrova-

kome velikom vijeu sigurno ne znamo, jer se je to držalo taj-

nim. Ali ima biti, da odgovor nije bio sasvim povoljan za kralja.

Stoga on ponovno posla u Dubrovnik viteza Stjepana Zadranina,

omiškog kneza, sa svojim pismima. Ne znamo sigurno što je

bilo ni u tim kraljevskim pismima, ali ima biti da su radili o

istoj stvari kao i za prvoga poslanstva. Dubrovako veliko vijee

dade 9. marta 1358 rektorima i malome vijeu vlast, da odgo-

vore prema svojoj uvigjavnosti na kraljeve pismene poruke, koje

je donio vitez Stjepan.21) Kako jasno iz ovoga izbija, Dubrovani

su oklijevali, da prvom odgovore jasno ugarsko-hrvatskome kra-

lju. Zašto to, nije teško prozrijeti. Dubrovnik je bio slobodna

Republika, koji je cijenio slobodu nad sve blago ovoga svijeta.

Sva ta vrhovništva, štitništva itd. bila su direktno ili indirektno

naperena proti njegovoj slobodi i republikanskoj temeljnoj osnovi.

Zato su valjada sada Dubrovani i gledali, da se otresu ne samo

Mleana nego i Ludovika Velikog te njegovih nasljednika. Udrugu ruku Dubrovnik je htio da pokaže kralju te Republika

nije sastavan dio Dalmacije u smislu drugih dalmatinskih gra-

dova; prema tome Ludovik nema u pitanju Dubrovnika nikako-

vih krunskih prava, što e mu dubrovako vijee osobito i ak-

centuovati. U smislu radnje te se Dubrovnik liši svakog štitništva

uzradi živo dubrovako vijee i odlui, da se što jae prikljui

Balkanu pa i u radnji jednog saveza. Dubrovakom diplomat-

skom oku ne izmae injenica, da je Ludovikova težnja, da pot-

puno niveluje sva osobita prava pojedinih esti svojega kraljev-

LXVII

siva; ovo je prijetilo i njima pa oni uzmu da rade te mu izmaknu

ili barem malo poprkose i pokažu mu, da se s njima ne

može raditi kao s drugim zemljama te priznaju njegovu vlast.

Tako odlui dubrovako malo vijee, da se pošalje k Vojislavu

Vojinoviu, namjesniku cara Stjepana Uroša IV. nad svim Kona-

vlima, Trebinja, Gackoga, Drine, Sjenice itd. te koji je još nosio

naslov »kneza« Zahumskoga, osobiti poslanik; tako isto imaše

poi izvanredni poklisar do bosanskoga bana Tvrtka I. K prvome

otputuje Simo Rasti, a k drugome Miho Bobali. Ovi su imali,

po svemu izvidu, da se propitaju kod ovih dinasta bi li oni

svoju sudbinu privezali uz sudbinu Dubrovnika pa ga i obranili

proti eventualnome napadaju Ludovika I., kad ne bi pripoznali

njegovo vrhovno štitništvo. Tek nepovoljan odgovor sa strane

ovih velikaša uini, da se Dubrovani i ne obratiše u istu svrhu

na cara Uroša IV. nego prikloniše glavu sudbini te odluiše 28.

februara 1358, da e poslati k Ludoviku I. sveano poslanstvo,

koje e predati Dubrovaku Republiku pod okrilje ugarsko-hr-

vatskoga kralja i uglaviti uvjete ovoga pakta.22)

Prema jednoj taki zadarskoga mira bili su Mleani obve-

zani, da predadu Ludoviku I. ili njegovome odaslaniku sve dal-

matinske zemlje i gradove te su bili u njihovoj neposrednoj vlasti

i to najdalje za 22 dana iza potpisanog ugovora. Iz onih pak

gradova i zemalja te nijesu u mletakoj neposrednoj vlasti no ih

Mleani upravljaju putem svojih knezova, obveza se Republika

sv. Marka, da e ove knezove opozvati; još e povui iz njih

svoju vojsku i inovnike pa im u budue ne e davati nikakove

pomoi, mislei valjada, ako bi se oprli. Ova je taka tangirala

i Dubrovnik. Ali da se i u ovome istakne sloboda DubrovakeRepublike te da se Ludoviku izbije svaka i pomisao, da je do-

bio Dubrovnik od Mleana kao i druge dalmatinske gradove,

odlui dubrovaka vlada, da pošalje iz grada mletakoga kneza

Marka Soranza (Superancija) prije no što ga opozove mletaka

vlada. I tako Soranzo bi ispraen 28. februara 1358 na državnu

galiju kraljevskim poastima pa opremljen put Mletaka. Ovaj

svoj postupak ispriaše Dubrovani kod Mleana na taj nain,

što nijesu* htjeli stvoriti za Ludovika 1. izgovor te ubroji Dubrov-

nik megju one gradove, koje su Mleci ustupili ugarsko-hrvat-

skome kralju.23)

LXVIII

Megjutim dubrovako poslanstvo krene 14. aprila 1358 put

Ugarske. Na elu mu je bio nadbiskup Ilija Saraka. Poslanstvo

je bilo mnogobrojno i na kraljevsku opremljeno. Stiže na kra-

ljevski dvor negdje oko prvih dana mjeseca maja. Sveana audi-

jencija za dubrovako poslanstvo bi zakazana za 11. maja. Tomesveanome inu prisustvova kraljica-mati Jelisaveta kao i kraljeva

supruga istoga imena iz porodice Kotromania, bosanskih banova

pa mnogo dvorske duhovne i svjetovne gospode. Dubrovaki

poslanici izjaviše kralju u audijenciji, da što povijest bilježi, a

ljudski rod pamti, Dubrovnik nije nikada pripadao ugarskim kra-

ljevima i ako bi im morao pripasti po pravu. Dubrovani su

bili kojih 120 (faktino 153) godina pod mletakim vrhovnim štit-

ništvom ali na temelju stalnih pogodaba i uvjeta. Sad kada je

kralj osvojio od Mleana cijelu Dalmaciju, to Dubrovnik posla

ovo poslanstvo, poslije mudrog i zrelog promišljanja, da, obe-

zbijedivši slobodu otadžbine, pripozna ugarskoga kralja za svoga

zakonitoga vladara. Stoga moli poslanstvo kralja, da primi Du-

brovnik pod okrilje svojega kraljevskoga plašta. Kralj odgovori

na ovo poslanicima, da je bila njegova vrua želja ve od na-

stupa na prijestolje, da povrati svojim kraljevinama stare megje

pa bilo i maem u ruci. A pošto je jasno, da je Dubrovnik

smješten na teritoriju njegove kraljevine Dalmacije to pc tome

pripada njemu i on prima ponugjeno mu gospodstvo nad gra-

dom Dubrovnikom. 24)

Poslije sveane audijencije dubrovaki poslanici povedoše

s kraljem usmenu raspravu o uvjetima pod kojim se prikljuuju

ugarsko-hrvatskome prijestolju. Za nekoliko dana bijaše sve for-

mulovano pa sveano proglašeno i zakletvom potvrgjeno koliko

od strane kralja i njegovih doglavnika toliko od strane dubro-

vakih poslanika, a to sve na državnome vijeu u Višegradu

dneva 27. maja 1358.25)

Take višegiadskog ugovora raznovrsnog su karaktera i

kažu obaveze koliko Dubrovnika prema ugarsko-hrvatskome kralju

toliko ovoga zadnjega prema Dubrovakoj Republici. Dubrovnik

obeavaše zakletvu vjernosti Ludoviku I. kao i njegovim naslje-

dnicima pa 500 dukata godišnjega danka. Da se Dubrovani oslo-

bode napastovanja srpskih kraljeva i bosanskih banova, plaat edanke, te ih svake godine spremahu Srbima i Bosancima, sa-

LXIX

mome kralju ako ih on uzmogne zaštititi od navala reene go-

spode. K tome e se pjevati u stolnoj crkvi triput godišnje sve-

ani hvalospjevi na ast kralju, a njegovu e zastavu ili znakove

upotrebljavati Dubrovani i na kopnu i na moru. Dubrovnik ejoš dostojno primiti kralja, njegova nasljednika ili bilo kojega

lana kraljevske porodice kad bi došao u Dubrovnik; grad epomagati kralja pri dizanju bojne mornarice. Kralj obea na ovo

Dubrovanima, da e ih braniti od srpskoga kralja i bosanskoga

bana pa im darova primorski kraj, koji se stere od dubrovake

megje i to baš od sela Kurili (Petrovoselo) pa sve do Stona-

Kralj potvrdi Dubrovniku cijeli teritorij te ga imaše, priznade nje-

govu potpunu autonomiju, da se vlada prema svojim statutima

i sam bira svojega kneza. Kralj dopusti Dubrovanima, da im je

sloboda trgovine po srpskim i mletakim zemljama i u sluaju,

kad bi on bio u ratu sa Srbijom i Mlecima. Dubrovani kroje

sebi zakone po slobodnoj volji.

Višegradski ugovor, sklopljen sa Ludovikom I. spasi Du-

brovnik te ga mletaka politika ne nivelova sa ostalim dalma-

tinskim posjedima i ne odnese mu ono osobito obilježje, u emuostade za vijekove u povijesti nešto osobita i izrazita. Dubrov-

nik, žedan slobode, primi zaštitu mone ali manje, od Mletaka*

pogibeljne ugarsko-hrvatske krune, da se na njoj ogrije a da se

ne opee. Gravitacija Dubrovnika oko ugarsko-hrvatskoga prije-

stolja teško je mogla prijei u spiralu i survati se u zajednicu

nivelovanih ugarskih zemalja. Višegradskim diplomatskim aktom

Dubrovnik sklonu svoju glavu, kao i svi drugi gradovi staro-

drevne kolijevke hrvatskog kraljevstva Dalmacije, pod okrilje

ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Ovo štitništvo onako sil-

noga kralja, kakav je bio Ludovik Veliki pa slovio kao najvrliji

vladalac svojega vremena te znatno nadmašivao sve svoje sa-

vremenike vladare kao Karla I. (IV.), Kazimira Velikoga i Dušana

Silnoga, bijaše od silne koristi za mikroskopinu DubrovakuRepubliku. Od sada i poimlje baš pravi cvat istono-jadranske

skupnovlade. »Od ove epohe dubrovaka povijest biva sve vemadiplomatska. Ugovori se neprestano množe. Dubrovaka poslan-

stva putuju bez prestanka. Ovi govore i pišu bez odmora. Go-

vore i pišu znameniti dubrovaki uenjaci i pjesnici. Glas o Du-

brovniku raste sve više, njegovo se blago množi, a državne granice

LXX

razmiu. Dubrovnik se diže u sve vee visine«. Od ove epohe

bujno se širi i zamah dubrovake trgovine i ova se ve za-

vremena nalazi na pravome putu u skretanju trgovako-komu-

nikacijonih putova. Povijest trgovine na Balkanskome poluostrvu

kaže nam, kakova je borba dvaju razliitih pravaca saobraaja

na ovome najznamenitijemu dijelu cijele zemljine površine. Jedan

vodi s jadranske obale u unutrašnjost poluostrva, a drugi teesrednjom Evropom niz Dunav. Za dugo vremena bijaše prvi tr-

govako-saobraajni put kudikamo frekventovaniji i trgovaki

pretežniji, jer je drirgi bio, zbog nesregjenog politikog stanja,

nesiguran i pogibeljan. Ve navedenim ugovorom 27. maja 1358

bijaše Dubrovanima dozvoljeno, da mogu slobodno trgovati po

svim srpskim zemljama pa i onda kad bi kralj bio i zaraen

s ovim zemljama. Ali nemirna vremena, koja poinju na Balkan-

skome poluostrvu iza smrti Dušana Silnoga te provala Osman-

lija u balkanske zemlje uiniše, da se dubrovaka trgovina silno

stegnu po vizantijskim, srpskim i bugarskim zemljama. Ovo ipak

nadoknadi Dubrovaka Republika pod znamenitim pokrovitelj-

stvom ugarsko-hrvatskoga dvora ; Republika otvori sebi put u

bogate zemlje ugarskoga podunavlja, kojim se putem veinomkretala trgovina put Levanta i uope istone krajeve, kad Osman-

lije osvojiše ovee esti Balkanskoga poluotoka. Tako se Repu-

blika nagje ve u poetku na pravome putu kopnene trgovine.

No pod zaštitom tako monoga vladara, kako što bijaše Ludo-

vik I., koji je imao cijelu Dalmaciju te jakog upliva u svojo;

djedovini napuljskoj kraljevini pa bio na strah i trepnju Mle-

take Republike, bujno se razvi i dubrovaka trgovina po moru.

Štoviše, ova i prevagnu nad onom kopnenom.

Dubrovnik ne obezbijedi ve navedenim višegradskim ugo-

vorom samo svoju trgovinu, tu žilu-kucavicu svoje politike

moi; on sauva potpuno i svoju slobodu; štoviše, sada je i

stavi na posve samostalne noge. Ugarsko-hrvatski kralj dobivaše

doista godišnji danak ali nije imao u gradu niti posebnoga za-

stupnika, niti svoje inovnike te posadu. I sam knez dubrovaki,

kojega su Mleani slali za svojega štitništva u Dubrovnik, nije

više tugjinac nego dubrovaki vlastelin, onaj kojega izabere du-

brovako vijee. Dubrovnik je posve slobodan u raspravljanju

nutarnjih i spoljašnjih posala pa je navedeni danak bio priliniji

LXXI

daru nego danku. Baš se sada uredi Dubrovnik kao potpuna

aristokratska Republika u pravome smislu rijei. Prema tome

Dubrovnik mnogo više dobivaše i spašavaše no što dobi i spasi

Ludovik I. Slavnim pakcijama sa ugarsko-hrvatskim kraljem, kako

ih nazva grof Medo Puci, dubrovaka vlada stavi na tvrde te-

melje slobodu Dubrovnika; baš od znamenite godine 1358 mo-

žemo da nazovemo prije Dubrovaku Opinu, Dubrovakom Re-

publikom. Znamenitim višegradskirn ugovorom Dubrovnik dobi

dobro opredijeljeno mjesto u politikoj evropskoj zajednici

kao i u kolu evropskih naroda, jer prijegje iz romanskoga u

slovenski svijet. Mleani su uvijek radili proti poslovenjivanju

dalmatinskih romanskih gradova, jer je to tražila njihova državna

politika. Ovo su isto radili Mleani i u Dubrovniku za vrijeme

vrhovnoga mletakog štitništva. No kad je njihov upliv sa god.

1358 posve iseznuo iz Dubrovnika, bila su za Slovene otvorena

sva vrata u naš grad. U knjigama dubrovake skupnovlade XIV.

stoljea itamo godinu za godinom, kako se Sloveni primaju u

gragjane, a valja znati da su i odprije bili tamo dobro za-

stupani.

Višegradski ugovor god 1358 pa onaj sa turskim sultanom

Bajezitom I. god. 1397 dva su velika spomenika politike mu-

drosti dubrovakih vijea, jer u malome razmaku vremena osi-

guraše sebi slobodu i na zapadu i na istoku. Kad se uzme da

Dubrovnikom tee demarkacijona linija te dijeli Orjenat od Ok-

cidenta, da su tu baš mogla nastati velika trvenja o posjed iz-

megju ova dva uvijek razliita svijeta, koje je Dubrovnik vrlo

dobro poznavao, onda je dobro kazano, da je Dubrovnik u malo

godina uinio djelo od tisuu ljeta.

Dubrovaka Republika primi od ugarsko-hrvatskoga kralja

sve ono, što mu trebaše, da se obrani od mletake skupnovlade

i Osmanskoga Carstva. Više ne htjede, jer mu ne trebaše. »Monasuparnica na Lagunama kao i vrli ratnici Osmanlije opetovano

kušahu, da zagospodare malim gradom, koji, postavljen na hri-

dinama podnožja Srgja, ogledaše se u Jadranu. Mleani su ga

mrzili, jer brodovi sa zastavom sv. Vlaha udarahu u utakmicu

na najudaljenijim obalama sa onim krilatoga lava. K tome bijaše

Dubrovnik u neko vrijeme za turske osvajae vidno poželjeni

objekat. Kad bi polumjesec bio mogao da zasvijetli na dutro-

LXXII

vakim utvrdama bio bi grad muslimansko uporište i obrana za-

legja, koje se ve nalazijaše u njihovim rukama, kao i stalna

prijetnja za italski poluotok s onu stranu Adrije pa uope za

cijelo zapadno kršanstvo. Ali u najkritinijim asovima, kada

mletake galije bijahu ve na oku Dubrovnika ili kad turske

horde prijeahu, da e provaliti iz hercegovakih brda i opsjesti

grad, dubrovaka diplomatska vještina spasi Republiku. Ovo di-

plomatsko umjenje zaslužuje da mu se divimo poradi velike

spretnosti u politikom previjanju, praktinome smislu, u brzini

iskoristiti neoekivane dogagjaje, u finome taktu dobiti monezaštitnike pa još finijemu znati dobiti njihovu naklonost, a da

im se odviše ne dosadi. Ova vještina zaslužuje da joj se divimo,

jer je znala posvuda utrti takav put, da je (Dubrovnik) bio pri-

mljen milostivo i prijatno koliko na sjajnim dvorovima španjol-

skih Filipa i francuskih Ludovika toliko i na onim Korvina u

Ugarskoj te Dušana u Srbiji pa sve do onih drvenih residencija

bosanskih paša; tako je bila u stanju, da bude dobro upuenau svakom pogledu, da uzmogne otkriti pogibli, predvidjeti svaki

dogagjaj pa uvijek na vrijeme znati savjetovati, moliti, dostojan-

stveno istupiti ali se i duboko pokloniti pa muati«.26) Ovo ne

poznavahu oni znameniti državnici i diplomate, koji se udom u-gjahu, da se Dubrovnik mogao održati na pragu Mletake Re-

publike i Turskoga Carstva. Izmegju ovih interesantno se je po-

razgovoriti sa francuskim diplomatom u Carigradu Frangois Sa-

vari, Seigneur de Breves. U svome djelu, posveenu Ludoviku

XIII, ovaj gotovo pripisuje nadnaravnoj moi, da je Dubrovnik

slobodan na puškomet turskih granica i još u neobranjenom po-

ložaju. Francuski se diplomata spusti i na zemlju pa onda do-

lazi do zakljuka, da se Dubrovnik mogao održati u slobodi po-

radi kratkovidnosti Portinih državnika. Što bi lakše bilo Porti,

misli de Breves, nego osvojiti Dubrovnik, u njegovu luku smje-

stiti 40-50 brodova pa eto je zatvoreno Jadransko more i eto

vjene prijetnje napuljskim obalama. A što bi bilo tada od Mle-

taka, koji su veliki, jer je njihov Jadran, koji su bogati, jer su

razvili u velikome stilu pomorski saobraaj, lako je pomisliti.

Ali francuski diplomata umovaše površno. »Nije benavilo Muha-

medovo, Sulejmanovo, uprilievo i Sokolovievo, a opet nije

asovita obrana jevropska sauvala Republiku od varvarske pro-

LXXIII

vale. Toj udnoj pojavi imamo tražiti jedini, pravi razlog u sto-

ljetnoj mudroj radnji same Republike, koja susretavši osvajaa

granicom maslinovom u prve dane njegove slave prisili ga, be-

skrajnim žrtvama novca i moždana, da priznade slabašnoj prija-

teljici osobito mjesto kod svoga prijestolja. Porta je vrlo dobro

znala, a za Kara-Mustafe .... je to znanje bilo dozrelo do ak-

cije, koliko bi se njezinoj moi pristavilo osvajanjem Dubrovnika.

Ali je Dubrovnik još bolje znao kako i što misli Porta. Pa kako

je prva i posljednja misao^republiina bila ouvanje po što po

to svoje individualnosti u svojoj kui, tako je ona, zanemarivši,

što više odrekavši se^svake sjeni vojniko-napadacke, a donekle

i obranbene politike, ispliva svojom osobitom diplomacijom i

silnim novcem u samijem onijem prilikama, kad kršanstvo nije

moglo ili nije htjelo pomoi«. 27)

Što se Dubrovani oslobodiše Mleia a pridružiše ugarsko-

hrvatskim Anžuvincima još nije znailo, da su sigurni od krila-

toga lava, koji je raspolagao jakom mornaricom, s kojom se Lu-

dovik I. ne mogaše mjeriti, osobito sada u prvim danima svoga

gospodstva u Dalmaciji. Mleane je trebalo primiriti. I 3. marta

1358 odlui dubrovako vijee, da e poslati Jakova Menetia u

Mletke te zahvali, kako ree Rasti, mletakome vijeu za sve

dokaze dobrohotnosti i naklonosti iskazane Dubrovniku za vri-

jeme od 150 (uprav 153) godina pa e se preporuiti i za una-

prijed njihovome prijateljstvu i dobrim trgovakim odnosima.

Mleii doekaše dubrovakoga poslanika vrlo uljudno te nje-

gova izjava uini vrlo dobar utisak na mletako vijee. 1 ako su

Mleii željeli skoru zgodu, da opet zavladaju Dalmacijom i Du-

brovnikom ipak zatomiše za as sve svoje aspiracije i obasuše

Menetia poastima i uvjeravanjima, da su oni vrlo nakloni Du-brovniku pa da žele te ostanu s Dubrovanima u najboljim tr-

govako-prijateljskim odnosima.28)

Uza sve to Dubrovani su uvijek bili na istu, da su se

Mleani odrekli silom Dalmacije i Dubrovnika pa da se ne enikada odrei milom želje te to jednom opet osvoje. Za taj cilj

Mleani raspolagahu jakom bojnom mornaricom, pomou koje

nije bilo teško, u zgodnom asu, podbiti pod krilo lagunskoga

lava istone jadranske obale. Da se Dubrovani dakle što veina

osiguraju proti mrskome mletakome štitništvu, a lako i gospod-

LXXIV

stvu, odlui dubrovaka vlada onog istog dana 3. marta 1358,

da uzradi na tome polju te privede sve dalmatinske gradove u

jednu vrstu, obrambenu falangu, da se tako uzmognu oprijeti

zajednikim silama svakome uzurpatornome atentatu na njihovu

slobodu i redovitu uspješnu evoluciju. U tu svrhu radili su Du-

brovani svim silama, da sklone sve dalmatinske gradove te

sklope megju sobom i sa Dubrovnikom neku užu vrst balkan-

skoga saveza bez uštrba kraljevske vlasti, a to sve, da ujedinje-

nim silama uzmognu hrabrije odbijati svaku tugju navalu. Ovomudro, diplomatsko nastojanje Dubrovana, da se udari megju

Dubrovnikom i dalmatinskim gradovima savez u svrhe zajednike

obrane, ne urodi nikada poželjenim plodom i ako su se Du-

brovani više puta povraali na ovu u svakom pogledu hvale-

vrijednu namisao. Rasti kaže, da je nesloga megju dalmatinskim

gradovima prouzrokovala ovaj neuspjeh dubrovakog dalekosež-

nog diplomatskog akta te poradi toga, što gradovi nijesu imali

odvažnosti, da što takova uine. Po svoj prilici Ludoviku I. nije

bilo milo, da se ostvari ovakav savez izmegju dalmatinskih gra-

dova i Dubrovnika, a tako isto njegovome banu Nikoli uzi pa

se Dalmatinci nijesu uhvali, da nešto uine što nije bilo po volji

kralju i njegovome banu. Izgleda da su Dubrovani kušali, da

putem poslanika uvjere bana, kako je njegova bojazan u pogledu

reenog saveza neopravdana te da to nije nimalo na uštrb kra-

ljevih prava i vlasti kao i njihove podanike podložnosti. Ali sve

kaže, da se je ban protivio te gradovi sklapaju megju sobom

saveze, a u megjama same države. To je nekako stvaralo državu

u državi, a moglo je biti i od pogibli, da se reeni savez pro-

metne u moan politiki faktor, koji je mogao po vremenu po-

primiti ekscentrine smjerove i raditi direktno protiv politike Lu-

dovika I. Politika ugarsko-hrvatskoga kralja išla je naime za tim,

da u steenoj Dalmaciji uredi upravu, koja e što vema dignuti

kraljevsku vlast, a što više oslabiti onu pojedinih gradova. Ovucentralistiku politiku vodio je kralj ne samo u Dalmaciji nego

i u kraljevini Hrvatskoj pa dobro opaža Gruber, da »ovo kra-

ljevstvo, koje je još za Arpadovia bilo takva država, koja je

samo u osobi kraljevoj bila spojena s Ugarskom, poinje se za

Anžuvinaca, a najpae za Ludovika I., sve više privezivati uz

Ugarsku i ograniivati u svojim pravima tako, da je to kraljev-

LXXV

stvo sve više iz personalne unije prelazilo u realnu«. Videi da-

kle Dubrovani, kako su Ludovik i njegovi velikaši uprav lju-

bomorni na novo steene zemlje te kako uprav strepe, da ne bi

velike povlastice dalmatinskih gradova i Dubrovake Republike

dovele do preloma s Ugarskom u službi koje druge vlasti, odlue

da se moraju uvati svega onoga, što bi moglo i najmanje

podražiti Ludovika I. kao i njegove doglavnike. Stoga bi zaklju-

eno u velikome vijeu, da nijedan Dubrovanin, kao i oni te

se zovu Dubrovanima, ne smije primati nikakove milosti, službe

i vlasti, kue, zemlje, ostrva bilo u samoj Republici ili izvan nje-

zinih granica niti za sebe niti za druge pod prijetnjom gubitka

života i cijelog imetka.29)

Tako utrnu jedna plamena misao, diplomatski akt prvoga

reda. Ova diplomatska radnja još e vema odskoiti ako izne-

semo, da je Dubrovnik težio i za širom bazom slinoga saveza.

On se pokaže u potpuno zaobljenoj formuli jedne federacije ju-

žnoslovenskih zemalja. No što se prvo razbi o malodušnost, a

možda i zavist dalmatinskih gradova, drugo izjaloviše historijske

prilike i nemirni temperamenat Nemanjia. Prekoriše Dubrovane,

kako je kod njih »vazda i uvijek prevladjivao samo interes na

korist njihovu, dok tako zvanim narodnim idealima i uvstvima

nema ni traga«. Gornji izvodi ovo jasno pobijaju i baš kažu

protivno. Da je uspio reeni savez izmegju dalmatinskih gradova

i Dubrovnika, ne bi nikada kralj Ludovik prošetao po Dalmaciji

svoje apsolutistike težnje, dok je Dubrovnik sve vema napre-

doveo u sve veoj slobodi i sigurnoj evoluciji u bolje. 30)

Kad je Dubrovnik pripoznao vrhovno štitništvo ugarsko-

hrvatskih kraljeva u isto se je vrijeme otugjio osobito Srbima te

navukao na sebe njihovu mržnju. Ludovik I., koji je imao megju

svojim kraljevskim nazivima i onaj »kralja Srbije i Rame«, sma-

trao je Srbiju, a tako isto Herceg-Bosnu svojim vazalnim drža-

vama pa je bila njegova težnja, da i ove zemlje potpuno dovede

pod svoju vlast kao i Dalmaciju. Ove težnje višegradskoga dvora

nijesu bile nikakova tajna u Srbiji, pa su Srbi gledali u Ludo-

viku I. samo neprijatelja, koji radi proti njihovoj slobodi. Ovamržnja Srba proti Ludoviku I. ima biti da je bila jaka, kad su

je odmah prenijeli i na njegove štienike Dubrovane. Da je sada

bio na srpskome prijestolju car Stjepan Dušan Silni ne bi, može

LXXVI

biti, bilo došlo do onih tužnih trvenja izmegju Dubrovake Re-

publike i vazala srpskoga prijestolja, a to Vojislava Vojinovia

i Nikole Altomanovia. Ali iza smrti cara Dušana, koji je bio

podložio svojoj vlasti vei dio Balkanskoga poluostrva i radio u

tome pravcu, da u Carigradu zamijeni dinastiju Paleologa kuaNemanjia, dogje u Srbiji do onog traginog propada, na koji

esto nailazimo u povijesti poslije smrti velikih vladara. Iza Du-

šanove smrti dogje, naime, na srpsko prijestolje njegov sin car

Uroš IV. (1355-1371), koji je bio vrlo slab vladalac. Ovu carevu

slabost upotrijebiše neki velikaši, da što više oslabe vlast prije-

stolja, a svoju podignu. U takovu silovitu gospodu spada n. pr.

otac Kraljevia Marka Vukašin Mrnjavevi, ve spomenuti Voji-

slav Vojinovi i drugi. Ovaj zadnji uze odmah da radi proti

Dubrovanima im ovi poprimiše Ludovikovo štitništvo. Najprije

stane da plijeni dubrovake trgovce. Domalo e udariti i na nji-

hovu zemlju pa e joj u više navrataka zadati teških udaraca;

ovo e izvagjati u savezu sa drugim srpskim velikašima i Ko-

toranima, a ini se, sve na ponuku Uroša IV. Srpski vladalac

kao i srpska feudna gospoda ljutili su se na Dubrovane poradi

preokreta u politici pa što podupirahu, kako oni držahu, aspi-

racije ugarskih Anžuvinaca te što su baš prema Srbiji bili ne-

zahvalni, od koje su primili i teritorijalnih posjeda kao i gole-

mih povlastica. Ovo je sve bilo istinito. Ali anarhino stanje koje

zavlada srpskim zemljama iza smrti cara Dušana (| 1355), do-

vede Srbiju u stanje broda, koji je oluja tako rasklimala, da je

mogue te svaki as potone. Je li Dubrovnik mogao svoju sud-

binu privezati o taj brod i u njegovome ponoru nai i svoju si-

gurnu smrt ? To bi bilo samoubojstvo, a ovo zabranjuju i Božji

i ljudski zakoni.

No ako prodremo malo dublje u politiko stanje ovoga

doba, doi emo do spoznaje, da je rat, što su ga vodili srpski

feudni velikaši proti Dubrovakoj Republici, bio bez ikakvog ve-

eg uzroka, gdje se je sve moglo poravnati mirnim, diplomat-

skim putem. Rat protiv Dubrovnika vodio se je bez ikakvog dr-

žavnog programa, iz istog prkosa, bahatosti i nesregjene gram-

zljivosti. Ali ovo nimalo diplomatsko gramzenje za vlasti i pa-

ljenje tamjana oholosti i prkosu ne razvi srpska feudna gospoda

samo proti Dubrovakoj Republici nego i proti samoj državi,

LXXV1I

kojoj pripadahu. Time je pitanje o sudbini srpske države bilo

riješeno u negativnom rezultatu i bijaše jasno, da ova država

izgubi svoju raison d' etre. I da je nije bila izgubila, bila bi se

sigurno sporazumila sa Dubrovnikom i okanila se uzaludnog

rata. Zaman su Dubrovani po posebnom poslanstvu uputili

srpskoga cara Uroša IV., da su oni uza sav ugovor sa Ludovi-

kom I. ostali dobri prijatelji Srba pa e takovi i ostati, kad bi

ugarsko-hrvatski kralj i udario na Srbiju. Ovo je samo asominopomoglo, da se opet ugje u neprijateljstvo. Napokon Dubrovani

uvidješe, da u Srbiji više nema zdravoga razbora i dosljedno

tome poeše silno želiti, da je nestane. Njima su bile dobro po-

znate centrifugalne sile i separatistike heterogene težnje te se

silovito pojaviše iza smrti cara Dušana u njegovoj državi, koja

je bila sastavljena od raznovrsnih elemenata i po narodnosti,

vjeri, tradicijama, aspiracijama i kulturi pa koje nije mogao da

ujedini ni sam car Dušan, Ovo preotimanje maha centrifugalne

nad centripetalnom silom u srpskoj carevini moralo je napokon

svršiti sa otkidanjem i otpadanjem pojedinih oblasti od Duša-

nova carstva. Ovo se je i dogodilo, a to dovede ovu državu do

rasula. Komadanje srpske države za slabe vlade Uroša IV., o-vjeka slaba, bez volje, energije, talenta i auktoriteta, bilo je od

silne štete za dubrovaku trgovinu, a prijetilo je u žestokim na-

valama pojedinih velikaša dubrovakoj slobodi. Val rasula srpske

države mogao je zahvatiti i Dubrovnik, koji je bio u njezinom

susjedstvu, a onda ga nestade zajedno sa Srbijom u onome sil-

nome prolomu, koji otvaraše požar Galipolja (1354) u evropskoj

povijesti, a na kojemu pomamno zasja turski polumjesec. Du-

brovnik je dakle dobro radio, kad je prisiljen želio, da dogje u

Srbiju uregjenija vlast, koja bi bila njemu na korist i bila jaka,

da na vrijeme suzbije osmanlijsku bujicu, iju snagu dobro

omjeri dubrovaka diplomacija i vidje u nekome vedrovidjenju,

kako simbol muhamedovstva, zahvativši jednini krakom Pirenej-

ski poluotok, hvata ve drugim gornji Dunav. Ta sregjenija sila

bila je, po sudu Dubrovana, ugarsko-hrvatsko kraljevstvo. 31)

Pomou i ugledom ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I.

umae Dubrovnik jiaotinim srpskim prilikama i uredi isto i

bistro svoj megjunarodni položaj. Dakako, silnici ga prisiliše, da

metaniše svakoj sili, od koje su Dubrovani mogli da crpe ko-

LXXV1II

risti. Nesregjena gramzljivost dubrovakih susjeda uini, da su

Dubrovani postali u politici i nevjerni pa dotjerali do vrhunca

afirmaciju, da politika nema srca. Na ovaj nain možemo da i

rastumaimo, zašto su Dubrovani živo eznuli i u tome podu-

pirali kralja Ludovika I., da iskorijeni beskorisnu i opasnu srp-

sku vlastelu. Tko e imati srca da prekori Dubrovaku Republiku,

što se je onako žilavo opirala Vojislavljevim najezdama i na sve

strane tražila saveznike proti agresivnim namjerama Kotorana?

Kako je mogao njeki pisac prekoriti Dubrovnik, što nije stupio

u jaku, žilavu politiku kooperaciju sa balkanskim zemljama, ne

razumijemo. Nitko, kome je dobro poznat evolucijom tijek po-

vijesti onih opasnih vremena, ne e baciti ovaj prekor. Dubrov-

nik je baš bio nesugjeni provodi jedne uže balkanske konfede-

racije, što ve iznijesmo, a sigurno je bio i za širu bazu ovoga

saveza, jer je »Republika prirodno težila na ujedinjenje i mir u

srpskijem zemljama. Dobro je znala, da joj mir i jakost na za-

legju jame trgovako prvenstvo s jedne strane, a s druge po-

mažu uspješnoj državnoj radnji kršanstva na Balkanskome Po-

luostrvu«. Ali se je pivo razbilo o nepopustljivost i apsolutistiko-

centralistike težnje ugarsko-hrvatske vlade, i uski vidni ho-

rizonat dalmatinskih gradova, a drugo o anarhino stanje u Sr-

biji. Borba, koju je vodio Vojislav proti Dubrovakoj Republici,

nije izašla iz jednog mudro promišljenog državnikog programa

i ako se je to tamo-amo i pokazivalo u enbrijonalnome stanju.

Navale Vojislava Vojinovia bile su više stvar golog prkosa, sa-

mosilja i »besmrtnog ludila onih malih vladara«, kako to dobro

kaza Herzberg.

Nešto slina ovoj borbi izmegju Dubrovnika i Vojislava

Vojinovia imamo u bojevima, što su se vodili megju MletakomRepublikom i Kararskim dinastama, gospodarima i kapetanima

Padovanske oblasti. Ali dok Mleii izagjoše pobjednici iz ove

borbe osvojivši Padovu 1405, Dubrovnik jedva umae, pomoukralja Ludovika I., katastrofi, što mu prijetijaše. Da je Vojislav

osvojio Dubrovnik, trebalo bi ovome gradu, da se domalo po-

kori polumjesecu pa postane kao n. pr. Herceg-novi, tursko

gnijezdo pridruživši svoju sudbinu udesu ostale balkanske raje.

Kako su Mleani uvijek vrebali na Dubrovnik, možda bi ga bili

u tome sluaju osvojili i pridružili svojoj vlasti kao i druge dal-

LXXIX

matinske gradove, a onda bi Dubrovnik morao »utonuti u more

dalmatinsko-mletake kulture izgubivši za vijek vijeka svoj oso-

biti cachet, ono nešto, što ga tako duboko razlikuje u svim stra-

nama života od susjednijeh primorskijeh gradova«.

U poskupcu svega iznesenoga u pogledu politike dubro-

vake diplomacije za druge polovice XIV. stoljea možemo da

zakljuimo te je ova bila samo logina posljedica jedne zrele

situacije kao završetak prvog dijela dubrovake povijesti, kao

neosporivo njezino pravo na što brži korak u hitanju što sjaj-

nijega zenita svoje evolucije u bolje i najbolje. Nije bilo mo-

gue premostiti duboki jaz megju nesregjenim državnim princi-

pima u srpskim zemljama i jedinstvom državne radnje Dubro-

vake Republike. Logino je onda bilo, da se Dubrovnik odvrati

od mrtvaca, koji se ve rastvaraše i pridruži sasvim Ludoviku I.,

koji se sve više dizaše. Jedino udarajui ovom konsekventnom

politikom u sugjenju spoljašnjih dogagjaja, osobito gledom na

osmanlijski ciklon, Dubrovnik mogaše da spasi svoju slobodu,

uzdrži veliinu našega duha i uvijek otvorena vrata civilizaciji,

koja dolažaše sa zapada, u Dubrovniku se prokuhavaše pa kao

svojina našega umnoga razvoja silazaše dalje u balkanske

krajeve.

Dok se Dubrovnik opraštaše od nasilja te mu ih spravljahu

srpske dinaste i njihovi saveznici, dozrijevahu planovi mletakoga

vijea, da se pone podmuklom radnjom protiv Dubrovnika. Odasa kad je posljednji knez Mleanin Marko Soranzo bio otpra-

en iz Dubrovnika od to doba Mleci zapodjenuše sa Dubrovni-

kom borbu, koja potraja pet vijekova i ne dovrši nego rasulom

Venecije.

Dneva 2. januara 1358 dobiše Dubrovani od Mleana ri-

jetku i zamašnu povlasticu, da mogu u Mlecima trgovati s ino-

strancima kako i sami Mleani; ovo je drugim inostranim trgov-

cima bilo zabranjeno. Jednako su pravo uživali i Mleani u Du-

brovniku. Ali godine 1371 mletako vijee ukine tu povlasticu

Dubrovanima i tako nanese znatnu štetu njihovoj trgovini. Mle-

ii se izgovarahu na ovo svoje nevjerno postupanje motivaci-

jom, da oni ukidaju povlasticu dubrovakih trgovaca samo u

svrhu te ne budu primorani da tu istu ovlasticu dadu i drugim

inostrancima, što trguju u Mlecima, a to se ne može dozvoliti,

LXXX

jer bi bilo od velike štete za mletake trgovce. Na ovo mletakonasilje odgovori dubrovako vijee, dozvolom kralja Ludovika I.,

zakonom 1372, kojim zabrani u svojoj državi svaku trgovaku

radnju inostranca sa inostrancima. Prema tome u Dubrovniku i

dubrovakome teritoriju mogaše inostranac voditi trgovaki po-

sao samo sa Dubrovanima, a ovi zadnji imahu pravo trgovati

koliko sa Dubrovanima toliko sa inostrancima. Ovim rani du-

brovako vijee mletaku trgovinu u najvažnijoj taki na Jadran-

skome moru. Ova indirektna zabrana ticala se je Mleana u pr-

vom redu i oni odmah ulože protest proti ovome kod dubro-

vake vlade. Dubrovaka vlada odgovori na ovaj protest; kaza

da je stvorila zakon o netrgovanju inostranaca s inostrancima u

Dubrovakoj Republici dozvolom kralja Ludovika I. pa da ga

misli i uzdržati na napredak grada. Još im se nadometne, da

ovaj zakon nije izdan samo za Mleane nego i za sve inostrance

pa nije potreba, da se tako silno vrpolje kad im je poznato, da

je trgovanje inostranca s inostrancima na dubrovakome teritoriju

bilo od silne štete i gubitka za Republiku. Osobito isticanje sa

strane Dubrovana, da je navedeni zakon uinjen dozvolom kra-

lja Ludovika I., nije ništa hasnilo jer Mleani, i ako su znali,

da e se zamjeriti kralju Ludoviku, bace proti Dubrovanima ta-

kovu trgovaku zabranu, da im je uope bilo odreeno svako

trgovanje u Mlecima. Jednakom mjerom i zabranom odgovori i

dubrovako vijee davši liiti na obinim mjestima grada Dubrov-

nika, da od svrhe januara 1373 nijedan Mlei ne smije izvo-

ziti robu iz Dubrovnika i teritorija, a tako isto ne smije ništa

uvoziti koliko za sebe toliko za druge pod prijetnjom gubitka

svega što bude eksportovao i importovao. O svemu ovome bio

je izvješten kralj Ludovik 1. i zamoljen za posredovanje. Ima

biti da je žestoko upeklo sve ovo mletaku gospodu, jer se za-

rekoše, da e se tvrdo osvetiti i to ni više ni manje nego uni-

štiti Dubrovaku Republiku, a u srenom sluaju otrgnuti i koji

komad kraljeve zemlje. Ve u maju 1373 uknuše Dubrovani o

ovome potajnom rovarenju Mletake Republike. Domalo im ja-

više, kako Mleani kupe, u svrhe navedenih agresivnih planova

i saveznike pa su osobito svratili svoju pozornost i uložili brigu

te dobiju kao saveznike Gjura Balšia u Zeti i župana Nikolu

Altomanovia. U svrhe ugovaranja poslaše Mleani k njima i

LXXXI

svoje poslanike. Dubrovani uvidješe namah, da bi Republika

mogla dospjeti u veliku pogibao i ne asei asa, jave kralju

sve što Mleani rade i kakove imaju namjere. Da se ve u po-

etku zakrene vratom mletakim agresivnim namjerama zamole

Dubrovani kralja te opomene Balšia i Altomanovia, da se ne

bi usudili što uraditi proti kraljevim zemljama. Ako kralj bude

htio da uredi ovu stvar ne putem svoga poslanika nego pismima,

to ga zamole Dubrovani, da ta pisma pošalje napomenutoj srp-

skoj gospodi preko njihovih ruka. Na ovaj se nain Dubrovaninadahu te e se lako oprostiti pogibli, što im je prijetila sa

strane Balšia i Altomanovia. U toliko su Dubrovani ušli i u

tanine mletakih spletaka proti njihovoj domovini i kraljevim

zemljama. Mleani obeaše Gjuru Balšiu, da e mu pustiti kra-

ljeve gradove Dra i Kotor, ako pristupi njihovome savezu i po-

mogne ih s vojskom. Za iste usluge bi obean Nikoli Altoma-

noviu Stonjski Rat (Pelješac). Proti ovome pogubnome savezu,

koji stavljaše na kocku dubrovaku slobodu i trgovinu, uloži

Republika i sa svoje strane sve sile, da ga omete, što joj i

pogje za rukom. Oni navedu staroga svoga prijatelja Gjura

Balšia, da je ostavio saveznike i opet stupio u prijateljske o-

dnose sa Dubrovanima. Iznenagjeni Mleani i Altomanovi ovim

otpadom iz saveza pa bojei se Ludovika I., puste sve agresivne

planove protiv Dubrovake Republike. Štoviše, posredovanjem

Ludovika I. Mleani ukinu i navedeni zakon proti dubrovakim

trgovcima, a ovo isto uine i Dubrovani gledom na Mleanetrgovce po svojem teritoriju.

Srbi i Mleani ne bijahu u ovo doba jedini neprijatelji Du-

brovana. Trebalo im je biti na oprezu i proti treemu proval-

niku, koji kao i Srbi te Mleani, bijaše postavio kao vrhovno

naelo državne diplomacije, da je pravo na osvajanje centar svega

državnoga rada. Bijaše to bosanski ban, a poslije (od 1377) kralj

Stjepan Tvrtko I. Velika ali i posljednja najezda Azije protiv

Evrope razlijevaše se u drugoj polovini XIV. stoljea poput ve-

like rijeke po istonim evropskim predjelima i silno ugrozi ko-

liko Vizant toliko Srbiju. Iza Galipolja zauzeše Osmanlije 1361

veliki grad Dimotiku, a iskoristivši kugu, što je harala Evropom,

zauzmu lako i Drinopolje od prilike 1363. Turci potukoše kod

ernomena na rijeci Marici 1371 kralja Vukašina Mrnjavevia,

6

LXXXII

a s ovom bitkom na Marici poe tursko gospodstvo nad južnim

Slovenima. iste godine umre i Uroš IV., a s njime izumre i di-

nastija Nemanjia, a Osmanlije se nagjoše u isti as, da se jave

kao politiki baštiniti do nedavno snažnoga Dušanovog carstva

i njegovih agresivnih planova protiv Vizantije. Bistrome i pro-

kušanome oku bana Tvrtka nije mogla utei važnost tako

novog politikog položaja na jugu njegove države i on se

spremi, da ga iskoristi. Ban Tvrtko uze sebi tri glavne zadae:

obnoviti pali carski ugled u Srbiji, sjediniti pod svojim žezlom

Hrvate i Srbe u jednu centralnu vlast i uiniti Bosnu centrumom

te središnje vlasti. Banu Tvrtku bio je onda dobro poznat mo-

derni rezultat geografijskih koordinata, da je Bosna oko Balkana;

mi više danas znamo, da je Sarajevo ženica toga oka. Tvrtkova

je politika išla za tim, kako kaže Raki, »da na slavenskom

jugu podigne samostalnu državu, koja dopire na zapadu do Ja-

dranskoga mora, a prema sjeveru do Dunava i Drave. Što je car

Stjepan Dušan iz Srbije, to je Stjepan Tvrtko iz Bosne kušao,

no ipak medju ostalim s tom razlikom, da je srpski car najprije

svoje oružje podigao protiv vizantijskoga carstva i ovomu oti-

mao zemlje, a onda tek stao težiti k Posavlju i Adriji, dok je

bosanski kralj svoju vlast samo na ove strane širio, nemajui

na istoku pred sobom slabih nasljednika Konstantinovih, ve si-

lene Muhamedove halife«. 32) Dok je Stjepan Dušan dakle radio na

tome, da stvori vizantijsko-srpsko carstvo i da dinastiju Paleo-

loga u Carigradu zamijeni dinastija Nemanjia, da tako razlije

slovensku bujicu prema istoku i internacijonalizuje južno Slo-

venstvo, dotle je Tvrtko išao za tim, da ostvari plan državnog i

narodnog jedinstva južnog Slovenstva bez inostranih primjesa i

prevelikog širenja preko granica u emu se gubi snaga i indi-

vidualnost. Dušanov je plan vei sa politikog, Tvrtkov sa na-

cijonalnog gledišta. Ali da Stjepan Tvrtko izvede navedenu osnovu,

trebalo mu je istupiti pred javnost ne u tituli jednoga i ako po

imenu vazalnog (ugarskog) bana; trebalo mu je carske ili kra-

ljevske titule. Carska titula, kaže Stanojevi, nije u taj mah bila

popularna u Srbiji, a to je i navelo uz druge razloge Tvrtka, da

se kao potomak kralja Dragutina vjena, ljeti 1377, na grobu

sv. Save u Mileševu »sugubim vijencem«, kako ga sam zove,

t. j. dvostrukom krunom (u znak vlasti nad srpskom i bosan-

LXXXIII

skom zemljom) prozvavši se : »Stjepan Tvrtko po milosti gospoda

Boga kralj Srbalja, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Dolnjih

Krajeva, Zapadnih strana, Usore, Soli, Podrinja i k tomu«.

Kralju Stjepanu Tvrtku I. bilo je naravno stalo, da mu pri-

znadu kraljevsku titulu Dubrovani i Mleani, kao primorske jake

trgovake Republike. Dubrovani nijesu ni asa asili, da mu u

tome zadovolje pa ga zamole, da im za uzvrat potvrdi njihove

stare povlastice. Ovo Tvrtko i uini, a onda Dubrovani pristanu,

da unaprijed isplate njemu svake godine danak, što su ga ispla-

ivali Urošu IV. Ali sva ova diplomatska radnja Dubrovana prema

Stjepanu Tvrtku nije mogla odvratiti ovoga dinastu od razmi-

šljanja, da bi još za života kralja Ludovika I. osvojio Dubrovnik

i Kotor. Porkulaba kotorskoga ve bijaše dobio za sebe, jer se

ovaj hvali, da je od njega dobio vojske i hrane, te da se nje-

govom pomoi održao. Što je išlo sa Kotorom na laku ruku,

nije moglo uspjeti u Dubrovniku na nikakav nain, jer Dubrov-

ani cijenjahu slobodu nad sve blago svijeta. Dubrovnik opet

nije bilo mogue osvojiti sa kopnene strane; u tu je svrhu tre-

balo imati jaku flotu, kojom Tvrtko ne raspolagaše. Stoga se

Tvrtko obrati više puta na Veneciju molei, da mu stavi na ra-

spolaganje nekoliko lagja. Mleci se ovome traženju uvijek opri-

ješe, jer su oni isto tako težili za Dubrovnikom i Dalmacijom,

pa im je zdrav razbor nalagao, da ne dopuste te se na Jadranu

ustali i bosanska vlast, ije tendencije nijesu bile nepoznate na

Rialtu. Tako Dubrovani imagjahu dovoljno povoda, da se po-

tuže kralju Ludoviku I. (1379) na Stjepana Tvrtka I. Ali ovaj

otvori rat protiv Dubrovnika i na gospodarstvenom polju; za-

brani svojim ljudima, da dovažaju viktualije na dubrovaki trg.

Tvrtko uze da smeta i dubrovakoj trgovini, pa i ako je sve

ovo radio proti jasnome slovu povelja, što ih bijaše potvrdio

Dubrovanima, ipak se je nadao ovakim makijavelistikim radom

ostvariti svoje snove na Dubrovnik. Mislio je, da e mu se osi-

romašeni i oslabljeni Dubrovnik lako predati, dotino da e ga

moi lako podvri. Oštrom oku kralja Stjepana Tvrtka I. nije

moglo izbjei, da Dubrovnik živi od trgovine i saobraaja pa da

bi bez ovih bio slika smrti. Baš Tvrtko i naumi, da dubrova-koj trgovini zadade trajnih udaraca. U taj cilj sagradi premaulazu u Boku-kotorsku, na vrlo zgodnom mjestu, novi grad, koji

LXXXIV

prozva Sv. Stjepanom, a poslije se zvaše Novi ili Herceg-novi.

Tvrtko uloži sve sile, da novo utemeljeni grad uini najvažni-

jom trgovakom takom bosanske kraljevine i skelom prvoga

reda na jadranskim obalama. Ovo e sve naravno ugroziti i Du-

brovnik i dubrovaku skelu. Unato svim privilegijima i ugovo-

rima sa Dubrovanima, kralj Tvrtko sagradi u Novome i stova-

rište soli pa otvori prodaju, što je Dubrovnik inae bio mono-

polizovao. Tako postade Herceg-novi u malo vremena ozbiljnim

konkurentom Dubrovnika, jer ovamo dolažahu da kupuju so i

vino ne samo ljudi iz okolice nego i iz Dalmacije te Hrvatske.

Ali ipak Tvrtko ne postignu svoju svrhu, jer je kralj Ludovik L

štitio monom rukom vjerni mu Dubrovnik.

Kako Dubrovniku radijahu o glavi toliki silnici stavljajui

dnevno u pitanje njegovu slobodu, to i on sam ne mirovaše

nego im zadavaše udaraca gdjegod mu se pružila prilika. Tako

je dobro došao Dubrovniku rat, koji je buknuo (1378) izmegju

ujedinjenih Genovljana i kralja Ludovika I. proti Mletakoj Re-

publici. Povod je ratu bio otimanje o posjed otoka Teneda,

toli važne take u pogledu Dardanela. Ludovik I. istupi proti

Mletakoj Republici, jer su Mleani neprestano rovarili, kako bi

dobili opet cijelu Dalmaciju s Dubrovnikom. Savezu se priklju-

iše i kivni neprijatelji Mleana Frano Carrara i oglajski patri-

jarha. Dubrovaka se Republika pridruži revno ovome savezu,

jer bi njezina mo najvema poskoila, kad bi bila skršena ona

Mleana. No kako je bilo jasno Dubrovanima, da e s Mlea-nima biti ozbiljna posla, to odlue, da se što bolje naoružaju i

po moru i po suhu. Radi vee sigurnosti, Dubrovani su bili

zamolili i kralja Tvrtka za pomo. Ovo uiniše iz politike, da i

ako im ne pruži pomo ono barem ne e na njih navaliti. Tvrtko

odgovori Dubrovanima, da im ne može pomoi proti eventual-

nim napadajima sa strane Mleana. Ovo je bilo konsekventno

sa Tvrtkove strane, jer je njegova politika težila za tim, da po

mogunosti što više oslabi Ugarsku ; uz slabu Ugarsku mogla

je opstojati jaka Bosna. Njemu dakle nije išlo u raun da radi

proti Mleanima, koji su bili proti ugarsko-hrvatskome kralju.

Ali Tvrtko ne navali na Dubrovnik pa Dubrovani poluiše što

želješe. U toliko je Kotor bio došao u mletake ruke, a Dubrov-

ani upriješe svim silama, da ovaj grad ne ostane u mletakom

LXXXV

posjedu, jer bi tako Mleani došli u najbliže susjedstvo Dubrov-

nika i držali ga u vjeitom strahu i zebnji. Stoga Dubrovani

uradiše, da posvema izoluju Kotor i onemogue svaki uvoz hrane.

Potajno porue kotorskoj opini, da se odmetne od Mleana i

opet pristupi okrilju kralja Ludovika I. Ali Kotorani nijesu htjeli

ni da uju o kakvome odmetanju, a na to Dubrovnik odredi, da

silom uništi Kotor. Uze da hvata kotorske lagje pa i sam grad

stegne i po moru i po suhu. Ovo dojadi kotorskome gragjan-

stvu pa ovo rastjera vlastelu i izjavi se pripravnim pripoznati

vrhovnu vlast Ludovika I. Kad stigoše glasovi o promjenama u

Kotoru, Dubrovani ne poasiše asa da ne estitaju svijesnome

kotorskome gragjanstvu pa ukinuše sve odredbe naperene proti

njima. Megjutim morovogja Mato Gjorgji nije mogao zaprijeiti,

da Mleani ne opustoše (1378) neke krajeve Stonjskog Rata. Po-

slije bitke kod Chioggie (1379), kojoj se Gjorgji ukloni vješto,

pa gdje Genovljani sjajno potukoše Mleane, Dubrovani zada-

doše nemilih udaraca mletakoj trgovini i njihovim istarskim po-

sjedima. Napokon je bio sklopljen mir u Cittadelli (1381). Gjor-

gji bi primljen megju genovsko plemstvo, a dubrovaki trgovci

dobiše slobodu trgovanja u Genovi.

Kralj Ludovik L, kojega povijest prozva velikim, prominu

dne 11. septembra 1382 u Trnavi blizu Požuna. Kad stignu vi-

jest o kraljevoj smrti u Dubrovnik, naredi dubrovako vijee, da

se obave sveane zadušnice za velikoga zaštitnika. Ludovik Ve-

liki ovo i zasluži, jer je štitio Dubrovnik proti svakoj vanjskoj

nevolji i podupirao njegove interese na ouvanje trgovine, bla-

gostanja, slobode i kulture.

Sudbina uskrati Ludoviku Velikome sina poklonivši mu tri

keri: Katarinu, Mariju i Hedvigu. Marija, koja je bila zaruena

za Sigmunda, sina eškoga kralja Karla I., dotino kao cara

njemakoga Karla IV., bude okrunjena za kralja (tobož kao sin)

u Stolnom Biogradu 17. septembra 1382. Jer je Marija bila okru-

njena u Ugarskoj, to se je u prvom redu smatrala ugarsko-hr-

vatskim kraljem. Stoga Poljaci zauzeše prema njoj i njezinome

zaruniku neprijateljsko držanje, jer nijesu bili voljni, da im se

i dalje vlada iz Ugarske. Zamršeno poljsko pitanje riješi kraljica-

udova i regentkinja maloljetne Marije, Jelisaveta tako, da joj

Poljaci okruniše poljskom krunom kerku Hedvigu (1384), koja

LXXXVI

se poslije dvije godine udade za Vladislava Jagela, litvanskoga

kneza.

Kraljica-udova Jelisaveta bijaše sretna, što je bez velikog

truda riješila pitanje poljskog nasljedstva. Nezadovoljstvo, koje

sve vema rastijaše u Hrvatskoj i Dalmaciji, poradi ženske, hi-

rovite vlade, htjede da iskoristi kralj Tvrtko I. te osvoji Dalma-

ciju i Hrvatsku pa tako utre put svome planu, koji ve iznije-

smo. U svrhu svojih snova, posla kralj Tvrtko u oktobru 1382

u pojedine dalmatinske gradove i do hrvatskih velikaša svoje

poslanike, da ih nagovore te se odmetnu od kraljice Marije i

Jelisavete i pridruže svoju sreu bosanskoj kruni, koja hrlijaše

da zasvijetli od Balkana do Triglava te izvede gravitaciju naj

jae cirkulacije oko svojih alemova. Tvrtko nagje pri prvome

pokušaju vrlo slab odaziv. Jedino mu se pridruži prior vranski

Ivan Paližna. Sigurno je, da su dalmatinski gradovi bili nezado-

voljni, što im ženske vladaju, jer je inae teško pomisliti, da bi

Tvrtko bio poslao poslanike k njima u poslu odmetanja, a da

prije nije bio barem nanjušio o nezadovoljstvu te tamo vladaše.

Ali dalmatinski gradovi imagjahu dobro na umu, da je bosan-

ska kruna mlado edo, prema kojoj stajaše ona sv. Stjepana,

koja ve proživje vijekove i imaše stalnu podlogu i sregjeno

stanje u društvu drugih evropskih država. Bosanska kruna bijaše

tek mlada stabljika, koja tek hiaše, da svojim žilama što više

prikupi hraniteljice zemlje, a na štetu drugih društvenih uregje-

nja. Dalmatinski gradovi znahu, da se Tvrtko odve naslanja na

Veneciju, koja ga bijaše izabrala svojim gragjaninom, a to bijaše

velika pogrješka bosanske politike za prvoga kralja. Odmetajui

se od ugarsko-hrvatske krune, dalmatinski gradovi mogoše lasno>

mjesto bosanske, np.metnuti sebi mletako, omraženo vrhovništvo,

od ega je naroito zazirao Dubrovnik.

Kako potvrgjuje zakljuak dubrovakog senata 21. oktobra

1382, a o torne govori i Rasti, Dubrovaka Republika osobito

strepijaše od mletake pogibije i bijaše u silnoj brizi, kad se po

smrti kralja Ludovika prosu glas te Mleani kane opet osvojiti

Dalmaciju. Da se tome izbjegne i odvrate ljute posljedice koje

bi okupacijom nastale za interese Republike, odlui Dubrovnik,

da pozove sve dalmatinske gradove u savez za obranu i napa-

daj. Kad se Dubrovnik sporazumi sa poklisarom grada Zadra

LXXXVII

stvori se savez svih dalmatinskih gradova, koji e se zajednikim

silama braniti proti Mlecima. Ovaj savez vrijedi i proti susjedima

obližnjeg tvrdog kopna (t. j. proti kralju Tvrtku), kad bi došli

da uznemiruju Dubrovnik.

Zahvalnost dakle dalmatinskih gradova, da ih je Ludovik

Veliki oslobodio Venecije kao i hrvatskih velikaša, da su Anžu-

vinci povratili ovu biser-zemlju materi Hrvatskoj uini uza sve

nezadovoljstvo, da svi ovi ostadoše u vjernosti ugarsko-hrvat-

skoga dvora. Dubrovnik je opet osobito bio zahvalan anžuvin-

skoj ugarsko-hrvatskoj dinastiji, jer ga je od dosta jakog straha

za slobodu otrgla mletakome kriiatom lavu pa ga podigla do

potpuno slobodne skupnovlade. Tako kad ugarsko-hrvatski dvor

posla poklisara Ivana Besenyeya do dalmatinskih gradova pa i

u Dubrovnik, kamo donese pismo, da je Marija bila okrunjena

za kralja, ovaj bijaše posvuda lijepo primljen, a u Dubrovniku

i nadaren. Kad je opet bio poslan požeški prepošt Nikola i De-

trik Bubek, da utvrde u vjernosti dalmatinske gradove, a s njima

sigurno i one u Hrvatskoj, ovi nagjoše po svemu izvidu svuda

ravne putove za svoju misiju. Kako Zadar obea, da e se pro-

tiviti svakome sporazumu te bi bio protiv kraljica i sv. krune, a tako

u istoj mjeri svakoj zavjeri i izdaji, tako uiniše, po svim znacima,

i drugi dalmatinski gradovi. Dubrovnik izvede ovo obeanje na-

vedenim dvjema poslanicima na 16. februara 1383 u prisutnosti

kneza Andrije Sorkoevia. Rasti kaže, da se tom zgodom po-

tvrdiše pakti i konvenkcije izmegju Republike i Ugarske. Ali ima

biti, da su sada kraljiini poslanici samo obeali Dubrovanima,

da e im se potvrditi stare povlastice. Ovo sudimo ve iz fakta,

što je kraljica-udova Jelisava oglasila 11. aprila oglas po cijeloj

Dalmaciji i Hrvatskoj da niko ne smije dovažati so i vino u

Herceg-novi, jer se to protivi povlasticama i obiajima Dubro-

vake Republike, pa što je 17. aprila potvrdila stare dubrovakepovlastice po zemljama krune sv. Stjepana.

Kraljica-udova Jelisaveta nije propustila, da na vrijeme uredi

i svoje poslove sa Mlecima, pa tako potegne veliki potez preko

Tvrtkovih planova. Mletako vijee izabra, nakon oduljeg oteza-

nja, poetkom februara 1383 dva poklisara, a ovi e poi do

ugarsko-hrvatskoga dvora, da izraze kraljicama žalost MletakeRepublike za preminulim kraljem Ludovikom kao i njezino ve-

LXXXVIII

selje radi krunisanja kraljice Marije. Budimski dvor upotrijebi

ovu prigodu i dade razumjeti mletakim poklisarima, da bi kra-

ljice rado sklopile savez s Venecijom. Mlecima ne bijaše ovo na

odmet; štoviše to je laskalo skupnovladi na lagunama pa se u

prvi as i pokaza spravnom, da ovaj savez i provede. Mleci su

bili dobro obaviješteni o nezadovoljstvu te vlada poradi ženske

vlade u Dalmaciji i Hrvatskoj. U sluaju gotove bune oni bi kao

saveznici priskoili u pomo, pokorili primorske gradove i na-

ravno, više ih ne pustili iz svojih ruka. Baš je malo trebalo da

dogje do saveza izmegju Budima i Rialta, kad kralj Tvrtko I.

sve pokvari. Bosanski kralj nije bio napustio svoj plan, da osvoji

Dalmaciju, a s njome i Hrvatsku, i ako je bio požnjeo u okto-

bru 1382 velik neuspjeh. Tako kralj Stjepan Tvrtko I. ne pro-

pusti nimalo, da onako na oko zadovolji Dubrovanima, kad muono poslaše Dragoja Guetia te protestuje, što je bosanska vlada

otvorila trgovište u Herceg-novome, a proti jasnome slovu ugo-

vora, što ih ima Dubrovnik sa srpskim kraljevima. Kralj prizna,

da je povrijedio stare ugovore pa naredi hrisovuljom 2. decem-

bra 1382, da je za vazda iskljuen solni trg u Herceg-novome.

Iza ovog proraunanog akta uze Tvrtko te radi da dobije Dubrov-

ane kao saveznike po kopnu, a Mleane po moru. Uregjujui

svoju kopnenu i pomorsku silu (1383) zamoli Tvrtko Mletaku

Republiku te dozvoli Nikoli Bazeju, da primi admiralsku ast

kod njega pa mu proda jednu lagju. Jednako se obrati kralj

Tvrtko na Dubrovaku Republiku, da dopusti jednome od svojih

patricija te bi bio glavnim inspektorom svih bosanskih utvrda i

okola u službi bosanske kraljevine. No dok se Venecija odazva

želji kralja Tvrtka, to Dubrovnik ovo najodlunije odbije. Repu-

blika Dubrovaka nije nikako htjela, da na taj nain dogje u

konflikat sa ugarsko-hrvatskim dvorom, a i sa samom sobom,

jer se je moglo lasno dogoditi, da njezin patricij bude predvo-

dio vojsku i proti Ugrima i proti Dubrovanima. Posljedica od-

bijanja molbe od strane kralja Tvrtka urodi silnim gnjevom kod

bosanskoga dvora. Po svemu izvidu kralj Tvrtko opet otvori solni

trg u Herceg-novome, a s Venecijom udari takova utanaenja,

da je ova odbila savez s Ugarskom. »Venecija je shvatila, da

Stjepan Tvrtko, pošto je u svoj kraljevski naslov uzeo i jadran-

sko primorje, hoe da osvaja dalmatinske gradove, a taka je

LXXXIX

težnja išla u prilog Republici, jer je iz iskustva znala, da hrvat-

ski banovi nijesu vazda jaki da odbrane iste gradove, kao i to,

da je u doba takih smutnja ona uvijek najbolje prolazila. To je

eto ona oekivala od Tvrtkovih napadaja«, pa konsekventno od-

bila svaki govor o savezu s ugarsko-hrvatskim dvorom.

Sada je bilo jasno kraljicama u Budimu kao i njihovim

doglavnicima, da je Venecija u potajnome sporazumu s kraljem

Tvrtkom pa da se ratne priprave, koje sprema bosanski kralj

ve od 1382, tiu u prvom redu Dubrovnika pa ostale Dalma-

cije. Strah ugarsko-hrvatskog dvora bio je u ovome poslu to jai

šta su kraljice dobro znale, da kralj Tvrtko drži sa nezadovolj-

nicima u Dalmaciji i Hrvatskoj. Sve zajedno izvede protest ugar-

sko-hrvatskoga dvora kod mletake vlade; tu se osobito opiraše

o fakat, da je Venecija dozvolila Tvrtku te sagradi u Mlecima

dva broda, s kojima e moi ofenzivno opercvati proti dalma-

tinskim gradovima. Mleci odgovore na ovo nekako oporo : i ako

su oni dozvolili kralju Tvrtku, da gradi za sebe brodove na mle-

takim škverima, to ipak nije napereno protiv kraljevih gradova;

lagjama e zapovijedati jedan mletaki gragjanin, kojemu e biti

naloženo, da prijateljski postupa s podanicima ugarsko-hrvatske

krune.

Odgovor mletake vlade na notu ugarsko-hrvatskog dvora

bio je dosta proziran i jasno je kazao, da je Venecija spravna

te podupre kralja Tvrtka u ratnim pripremama. Nije ostalo kra-

ljicama drugo kao i njihovome doglavniku Nikoli Gorjanskome

no da se na koji nain sporazume s kraljem Tvrtkom pa mu u

emu i zadovolje. Kralj Stjepan Tvrtko onako na oko rado pri-

stane, da se sporazumi s budimskim dvorom pa je tražio, da

mu ovaj pusti Kotor, koji je i onako bio vlasništvo njegovih ro-

ditelja i praroditelja. Kraljice pristadoše odmah na ovaj zahtjev,

jer držanu, da su malo dale prema onome, što su mogle izgu-

biti. Kralj Tvrtko bijaše takogjer zadovoljan, što je dobio Kotor i

ovo je zadovoljstvo bilo mnogo opravdanije od onog budimskoga

dvora. On je, dobivši Kotor, dobio jednu vrlo važnu luku na

Jadranskome moru, gdje je mogao podii vrlo jaku mornaricu i

tu postaviti uporište svojem daljem planu u osvajanju Dalma-

cije, a osobito Dubrovnika. Bosanskome kralju bijaše vrlo dobro

poznato trvenje te vlada megju Kotorom i Dubrovnikom gotovo

xc

od njihova postanka. Tu je u prvom redu dolazila utakmica

trgovake naravi, jer geografijska blizina ovih dvaju gradova

ometaše razvitak i dalekosežnost trgovine koliko prvog toliko

drugog grada. Stoga bi propast Dubrovnika uinila, da se Kotor

podigne do visine najglavnijeg ^mporija istone jadranske obale

i do glasa, što ga je uživao Dubrovnik. Ovo je, naravno, vrlo

laskalo malome ali vrlo agilnome Kotoru, koji je imao zajedno

sa svojim okružjem sve sposobnosti ali ne uvjete, da postane

jednom velikom pomorskom, a možda i politikom silom, kako

to bijaše Dubrovnik, Mleci, Genova itd. Ovoj boko-kotorskoj tr-

govakoj, a i politikoj evoluciji u velikome stilu bio je u prvom

redu zaprjekom grad Dubrovnik. Ovaj je imao sve prednosti je-

dnog geografijski dobro smještenoga grada, dok se ovo ne može

rei za Kotor. Geografija je kriva, da je Kotor ostao uvijek ma-

lenim, najveim dijelom ovisnim gradom i ako je njegovo sta-

novništvo imalo svu spremu, da se digne visoko. Kotor je pravi

Prometej, ali zakovan ne na visini, gdje ipak ima pomoi nego

zatrpan u dubini odakle nema izlaza. Kralj Tvrtko bijaše upuenu težnje Kotorana pa sigurno nije kasnio, da ih obodri proti

Dubrovniku i uzima kao vjerne suborioce, osobito kao vješte

pomorce, koji su imali i svojih lagja.

Dok je dakle budimski dvor držao, da je uinio dobru

stvar, a Tvrtko se veselio, što je uinio dobar posao, dotle se

ugarsko-hrvatsko plemstvo silno srdilo, jer ga je boljelo, da tako

silno opada ugled krune sv. Stjepana, a osobito prema Veneciji

i Bosni. Ali se k ovim i daljim spoljašnjim pogrješkama ugarsko-

hrvatskoga dvora pridružiše i one unutarnjeg stanja te admi-

nistracije. Kraljica Jelisaveta htjede da raskine zaruke Sigmunda

sa Marijom, jer je ovaj bio odve pohlepan za vladanjem; uzna-

stoji da veže Mariju sa orleanskim vojvodom Ludovikom, bratom

francuskoga kralja. Ve htjede da stvar bude gotova, kad se Si-

gmund tako žestoko umiješa, da je Jelisaveta morala popustiti i

vjenati Sigmunda sa Marijom. Svakako ovo zadnje ne utiša gnjev

Karla Drakoga u Napulju, kojemu bijaše silno zazorno oijuka-

nje budimskoga dvora sa onim u Francuskoj, što bijaše silno

opasan napuljskome dvoru. Jednako je bio srdit na budimski

dvor i papa Urban VI. proti kome su bili Francuzi. K tome po-

eše kraljice i mijenjanjem imanja velikaša pa i progonjenjcm

XCI

dotino zapostavljanjem vrlo zaslužnih porodica, koje su za Lu-

dovika Velikoga bile u velikoj asti kao n. pr. Lackovii, Hor-

vati, Cudari itd. Drugim se je opet sve puštalo i sve im je bilo

slobodno kao n. pr. kraljice Jelisavete miljeniku Nikoli Gorjan-

skome. Stvar dotle dozri, da je zagrebaki biskup Pavao Horvat

zajedno s drugim nezadovoljnicima pozvao bivšega hrvatskog

bana, a sada napuljskog vladara Karla Drakoga, da im dogje

za kralja, što ovaj i uini. Najprije dogje u Zagreb pa domalo

u Budim, gdje su ga i Ugri priznali pa okrunili u Stolnom Bio-

gradu 1385, kada se Marija odree krune. Ali Draki ne vladaše

dugo. Odmah druge godine pogine u zasjedi, što mu je pripra-

više kraljice Marija i Jelisaveta te Nikola Gorjanski. Na ovo po-

dlo umorstvo planu Hrvatska i Dalmacija pa vogje pokreta pri-

znaše za kralja Karlova sina Ladislava Napuljca (1386-1409). Vo-

gjama hrvatskog ustanka pogodova još srea, jer uhitiše obje

Kraljice kod Gorjana pa ih zatvoriše u Novigrad na moru kod

Karina.

Kako se vidi iz iznesenog niza dogagjaja te su se tako brza

vrtjeli na ugarsko-hrvatskom teritoriju i Napulja, bila je vrlo teška

diplomatska orjentacija u tako uzburkanome moru. Ove promjene

zabrinuše silno i Mleane i Dubrovane. Ponovnim spajanjem

napuljskih i hrvatskih obala Mleci se silno pobojaše za svoj op-

stanak, a tako isto i Dubrovnik, jer je sigurno držao, da e kralj

Tvrtko upotrebiti navedeni metež te udariti na Dalmaciju, koja

i nije drugo nego primorski jezik kontinentalne bosanske zemlje,

na koju je upuuje slaz njezinih planina, dolina i tok rijeka.

Mleci, dosljedni svojoj politici, upru svim silama, da se u Ugar-

skoj održi Sigmund, koji e s vremenom podložiti Hrvatsku i

Dalmaciju pa uništiti svaki upliv napuljskoga protivnika na isto-

nim jadranskim obalama. Dubrovnik, samohodan u svome di-

plomatskome radu, uze da radi u smislu te zadovolji i kralju

Tvrtku i Sigmundu i Ladislavu Napuljcu dotino njegovim pri-

stašama. Venecija dade najtanje upute svome poklisaru Panta-

leonu Barbu, da provede najagilniju propagandu po Ugarskoj u

korist Sigmundovih aspiracija. Ugarska se dijelom i složi pa

okruni Sigmunda svojim kraljem 1387. Venecija se je nasmijala

ovome svome uspjehu, a njezin smjeh još je vema odzvanjao

na Rialtu, kad je njezinim nastojanjem bila oslobogjena kraljica

XCII

Marija iz zatvora, gdje joj majka zaglavi. Svim ovim nastojanjem

postigoše Mleci, da su Hrvatskoj zarinuli nož u srce i posijali

otrov po istonim jadranskim obalama.

Dubrovnik se takogjer vješto iskopa iz klanca jadikovca u

koji bijaše zapao. Kralj Stjepan Tvrtko I. nije priznao Sigmundaza zakonitoga vladara, a Mariju je držao raskraljicom, koja se je

javno odrekla svojih prava na krunu sv. Stjepana. Stoga on pri-

stane uz pristaše napuljske stranke pa ih je izdašno podupirao

i dao u Bosni uporište cijelome hrvatskome pokretu. On e u

ime Ladislava Napuljca poeti osvajanjem Dalmacije i Hrvatske.

Naravno, to e sve biti onako na oko za drugoga, a u zbilji

samo za bosansku krunu. Budimski dvor odlui, da se za ovo

osveti kralju Tvrtku; stavi se na stanovište god. 1366, kada je

Tvrtko bio vazal ugarske krune pa ga uze i nazivati banomosugjujui mu politiko djelovanje kao feloniju. Ovo je znailo

što i rat do istrage. Kako je u ratu srea promjenljiva to je do-

bro znao kralj Tvrtko I., koji je preturio toliko oružanih sukoba.

Stoga uze da zavremena zajami sebi linu slobodu. Jedino mjesto

na Balkanu gdje su pribjeglice, bile to okrunjene glave ili veli-

kaši dotino siromasi, bile sigurne od svakoga progona, bio je

Dubrovnik. Tvrtko pokuca na vrata dubrovake vlade i ova muih najpripravnije otvori i uglavi s njime 9. aprila 1387 savez i

prijateljstvo. Obea mu u tajnome sporazumu, da u sluaju, te

kraljica Marija opet dogje do svoje vlasti i slobode pa udari na

njega, a on slobodno dogje u Dubrovnik sa svojom vlastelom

i blagom, to e mu dati rok u kojemu e izai iz grada kamogod bude htio. Radostan je bio kralj Tvrtko, što se je ovako

osigurao proti eventualnim progonima sa strane budimskoga

dvora, ali je još radosniji bio Dubrovnik, jer se je ovako osigu-

rao proti svim agresivnim namjerama kralja Tvrtka na Dalma-

ciju. Ali Dubrovnik nije zadovoljio svojim diplomatskim aktom

samoga kralja Tvrtka; on je na taj nain dobio simpatije pri-

staša Ladislava Napuljca, jer je bio logian zakljuak: ako je

Dubrovaka Republika prijateljica kralja Tvrtka, onda je sigurno

i hrvatskoga pokreta proti budimskome dvoru; ako ne može da

slobodno istupi proti ovome zadnjemu, sile je na to okolnosti i

prije udarena utanaenja. Razumljivo je, da je ugovor Dubrov-

ana sa bosanskim dvorom ostao tajnom za budimski dvor, jei

XC11I

je i Sigmund svrhom oktobra 1387 potvrdio sve dubrovake po-

vlastice, koje su primili od Ludovika Velikog i kraljice Marije

nazivljui ih k tome svojim vjernim Dubrovanima. Tako je Du-

brovnik bio na istu sa svima te su mu mogli biti pogibeljni.

Tako kad kralj Tvrtko 1390 pridruži Bosni svu Dalmaciju s oto-

cima osim Zadra, pa je po svemu izvidu imao u svojim rukama

i južnu Hrvatsku, Dubrovnik osta poštegjen.

Kralj Stjepan Tvrtko I. umre godine 1391; zacijelo u Su-

tjeski. Naslijedi ga kralj Stjepan Dabiša, slab vladalac prema

svome velikome predšasniku. Sutješki dvor javi promjenu na pri-

jestolju koliko drugim vlastima toliko i Dubrovniku. Ali ovaj nije

hitio, da novome kralju estita u znak da ga priznaje zakonitim

vladarom. Štoviše, Dubrovnik htjede da iskoristi smrt Stjepana

Tvrtka I. Odmah bi poslano poslanstvo u Konavle, da preporui

brai Sankoviima Dubrovaku Republiku pa uznastoji te ovi

odstupe Dubrovniku Konavle s Donjom Gorom, gradom Soko-

lom i sve što spada k ovoj župi sa svim megjama i granicama,

koje su s Trebinjem i Vrsinjem do draevike megje i granice.

Još Dubrovani odlue, da pošalju jednog poslanika u Kotor, a

drugoga do dalmatinskih gradova, a sve u svrhu, da ove gra-

dove opet privedu u vjernost kralju Sigmundu. Namjera je Du-

brovana bila oita, da što prije odalee Bosnu od jadranske

obale. Ali dalmatinski gradovi nijesu imali vjeru u Sigmunda pa

Dubrovani poluiše sreu samo kod Sankovia, koji im poklo-

niše na sva vremena gore navedene zemlje. No ovo razdavanje

kraljevskoga teritorija od strane bosanske velikaške oligarhije raz-

gnjevi Stjepana Dabišu pa njemu odani vojvoda Vlatko Vukovii knez Pavao Radenovi udare na brau Sankovie, njih zarobe,

a zemlje im porazdijele izmegju sebe. Tako propade prvo na-

stojanje Dubrovana, da se teritorijalno rašire po Konavlima, a

i prestraše se kraljeva gnjeva. Stoga odmah u proljeu 1392 po-

šalju k bosanskome kralju dva poklisara, koji e mu se poklo-

niti, estitati, preporuiti Republiku i donijeti bogate darove. Ovoje djelovalo na sutješki dvor, jer se izmiri sa Dubrovanima i

potvrdi im sve povlastice, kojima ih bijaše nadario kralj Stjepan

Tvrtko I.

Dubrovnik je u dobar as ostao vjeran kralju Sigmundu,

ali se je i u zgodno vrijeme pomirio s bosanskim kraljem. Ljeti

XCIV

1393 sastade se Sigmund sa Stjepanom Dabišom u Djakovu pa

se tu pomire za sva vremena na principu »uti possidetis«. Si-

gmund prizna bosanskome kralju sve njegove zemlje, koje bijaše

primio u nasljedstvo od kralja Stjepana Tvrtka I. pa i kraljevski

naslov. Stjepan Dabiša prizna opet Sigmundu, da mu ima po-

slije njegove smrti pripasti bosansko kraljevstvo. Još se Dabiša

obaveza, da ne e podupirati hrvatske nezadovoljnike. Tako dal-

matinski gradovi dogjoše u vrlo neugodan položaj, jer se ogri-

ješiše o krunu sv. Stjepana pripoznavši Stjepana Tvrtka I. za

svoga kralja, a sada im mogaše Sigmund svaki as doi za vla-

dara. Dok su dalmatinski gradovi bili dakle u velikome strahu,

dotle Dubrovnik bijaše miran, jer ga sauva njegova mudra po-

litika. Ali je Dubrovnik dobro uinio, što se nije bio izložio ni

u hrvatskome ustanku za Ladislava Napuljca. Osvojenjem Dobora

sa strane Sigmundove vojske i porazom hrvatskih ustanika kod

Knina (1394) bi zadan hrvatskome pokretu težak udarac. Sada

se kralj Stjepan Dabiša odree Dalmacije i Hrvatske, a Sigmund

se opet mogaše ponosito nazivati gospodarom ovih dviju kra-

snih krunovina.

Politika kralja Stjepana Dabiše bila je u potpunome pro-

tuslovju sa težnjama preminuloga kralja Stjepana Tvrtka I. Ko-

liko je politika prvog bosanskog kralja bila potpuno pozitivna

toliko je ona Stjepana Dabiše bila potpuno negativna. Kralj Stje-

pan Dabiša bijaše potpuna negacija Tvrtkovog poduzetnog i

neustrašivog duha te jake volje. Baš zašto se je ta jaka volja

borila za cijeloga svoga vijeka pa na svrhu i postigla, da smetne

vazalski snošaj Bosne naprama Ugarskoj pa dobije nedogledno

more, puno zamamljivosti za veliku akciju, to je Dabiša sve opet

izgubio. Naravno je sve ovo vrijegjalo ohole bosanske velikaše

od kojih se svaki smatraše nezavisnim i najsposobnijim, da nosi

bosansku krunu. Stoga centrifugalne sile, što su uvijek bile u

snazi na bosanskome teritoriju, koji je i onako bio sastavljen od

vrlo nejednakih dijelova, poeše sada što jae uzimati maha, a

to uini, da se je brzo survala velianstvena zgrada Tvrtkove

ženijalne radnje. Dubrovniku je trebalo biti na velikome oprezu,

da ga to rušenje ne zahvati ; štoviše uprijet e on svim silama,

da u jagmi za bosanskim zemljama, odnese dobar komad zemlje,

što e ga teritorijalno pomnožati i ojaati.

xcv

Poslije smrti kralja Stjepana Dabiše i ne duga vladanja

njegove žene kraljice Jelene Grube, popne se na bosansko pri-

jestolje Stjepan Ostoja (1498), nezakoniti sin kralja Stjepana

Tvrtka. Dubrovaka Republika prizna odmah kralja Ostoju za-

konitim vladarom pa mu po svojim poslanicima urui dar od

500 dukata. Dubrovnik uini ovaj korak proti volji budimskoga

dvora, ali se drukije nije dalo izvesti. Novi bosanski kralj imaše

da zahvali svoje prijestolje onim bosanskim velikašima, što su

bili protiv ugarskoga upliva u Bosni. Prvi megju ovima bijaše

moni vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, inae veliki prijatelj Du-

brovana. Baš putem ovoga velikaša nastojali su Dubrovani još

za kraljice Jelene Grube, da dobiju od Bosanaca tako zvane

»Nove Zemlje« (Terre Nove de Slano ili Riparia Slani) t. j. pri-

morje izmegju Stona i dubrovake Astareje, dakle do Zatona

pa po mogunosti i Konavle. Stonjski Rat ili Pelješac dobiše

Dubrovani definitivno od Stjepana Dušana 1333. Ali dok nije

bilo mogue doi suhim putem iz Dubrovnika do Stona i dokle

u Slanome vladahu bosanska vlastela, teritorij Dubrovake Re-

publike nije imao prave sveze i osnove. Dubrovani nijesu smjeli

baciti s dnevnoga reda ovo pitanje pa ni za kralja Stjepana

Ostoje, koji je bio u rukama vojvode Hrvoja; vojvoda Vukibijaše pristaša kralja Ladislava Napuljca, njegov glavni namjesnik

u Hrvatskoj te jedan od vogja ponovno oživljelcg hrvatskog po-

kreta proti budimskome dvoru. Dubrovanima su dakle nalagali

živi interesi, da stupe u dobre odnose sa Bosnom i prošire svoj

teritorij pa ne izgube tako glavnog prijatelja, kakav je bio voj-

voda Hrvoje i ne omraze se Ladislavu Napuljcu, kojemu upliv

sve vema rastijaše u našim stranama. Reklo bi se, da je Du-

brovnik zadovoljio svima. Dneva 15. januara 1399 kralj Stjepan

Ostoja darova u Usori dubrovakim poslanicima zatražene »Nove

Zemlje«, a odmah poetkom februara potvrdi sve njihove povla-

stice po bosanskim zemljama. Na ovo Dubrovnik imenova kralja

Ostoju i vojvodu Hrvoja svojim gragjanima i plemiima daro-

vavši svakome po jednu palau u gradu.

Megjutim se politika situacija tako promijeni, da Dubrov-

nik nije mogao te zadovolji u isto vrijeme koliko Sigmunda to-

liko i Ostoju te Ladislava, a to ga baci u silne pogibli i nepri-

like; štoviše, neko je vrijeme bio u strahu i za svoju slobodu.

XCVI

Padom srpske samostalnosti na Kosovu (1389) i pokore-

njem Vlaške Turci postadoše susjedima ugarske države. K tomei Bugari priznadoše vrhovnu vlast Osmanlija pa njihovo brzo

prodiranje silno zabrinu kralja Sigmunda kao i ostali kršanski

svijet. U silnoj pogibli bijaše Carigrad, a ve onda prevlagjivaše

uvjerenje, te onaj, koji ima u svojoj vlasti Konstantinov grad,

ima i sve uvjete, da zavlada Balkanskim poluotokom, koji kaže

put koliko u centralne evropske zemlje toliko i u one juga i

zapada Evrope. Velika zabrinutost te zavlada koliko u central-

noj toliko u zapadnoj Evropi uini, da se 1396 skupi u Budimuoko kralja Sigmunda birana vojska od kakovih 100,000 momaka,kakovu ne vidje Evropa ve od vremena Gottfrieda Bouillon-skoga

u viteškoj borbi o oslobogjenje svetoga Groba. Ovaj poizbor bi-

ser evropskog viteštva uze sebi za zadau, da sve uini te se

Turci istjeraju iz Evrope. Ali namisao ne izvedoše, jer je ova

krstaška vojska bila potuena na 25. septembra 1396 kod Niko-

polja. Prelom evropskog oružja u nesrenom nikopoljskom boju

utvrdi Turke za mnogo vijekova u Evropi, a silno uzdrma auk-

toritetom kralja Sigmunda. Ovaj jedva umae u jednoj lagjici

niz Dunav i dopre dc Crnoga mora pa došavši na Rod u jednoj

lagji prekrca se na jedan zadarski brod i iskrca se u Dubrovniku

pa 21. decembra 1396 unigje sveano ugrad. Na vratima ga

doeka dubrovaki knez Maroje Rasti sa svom vlastelom i u-

znak priznanja vrhovne vlasti prikaza mu gradske kljue ; k tome

smjesti kralja u kneževskome dvoru i darova mu dozvolom vi-

jea 2.000 dukata pa mu isplati danak za dvije godine una-

prijeda.

Ovi veliki iskazi odanosti bili su za Sigmundovo srce pravi

melem, jer je megjutim opet buknula buna u Hrvatskoj, a imala

je jakih simpatija u Ugarskoj. Kolovogja novoga pokreta bijaše

Stjepan Lackovi od akovca. Njegovome buntovnome proglasu

odazva se ne samo Hrvatska nego i Ugarska ; Ladislav Napuljac

bi proglašen ugarsko-hrvatskim kraljem i pozvan da dogje pa

se okruni krunom sv. Stjepana. Kako je kralj Ladislav bio silno

zaposlen obranom svoga prijestolja u Napulju, branei ga od

Francuza, to imenova svojim generalnim zamjenikom u Ugarskoj

i Hrvatskoj Stjepana Lackovia. Ali je ovaj bio brzo ubijen, a

ve 1401 itamo u pismu vojvode Hrvoja na Zadrane, kako se

XCVII

on nazivlje generalnim vikarom kralja Ladislava. Vojvoda Hrvoje

ulagaše uvijek sve svoje sile, da bude prvi megju jednakima pa

da se bude okretalo oko njega samoga glavno politiko kolo

koliko bosanskoga kraljevstva toliko ono ugarske i hrvatske dr-

žave. Vojvoda imagjaše namjeru, da 1399 pošalje u Napulj i

svoje poslanike pa zatraži od Dubrovana nekoliko lagja, koje

e prenijeti njegove poklisare do kralja Ladislava. Dubrovnik nije

mogao da pristane i ispuni želju vojvode Hrvoja i jako se za-

mjeri ovome vrlo uplivnome boljaru. Usto se bio udario spora-

zum izmegju Turaka te kralja Ostoje i Ladislava, a svi proti

Sigmundu. Tako kad turski poklisari dogjoše 1400 u Drijeva

(danas Gabela), da se prevezu u Napulj, Dubrovani ih u prvi

mah zaustaviše. Ovo neraspoloženje Dubrovana naprama hrvat-

skome pokretu, uz koji pristajaše i kralj Ostoja nadajui se, da

Ladislav ne e nikada doi na istone jadranske obale pa bi onda

mogle njemu pripasti krasne krunovine Hrvatska i Dalmacija,

silno razgnjevi bosanski dvor kao i velikaše. Ovaj gnjev potpi-

rivaše još vema i to, što je Sigmund bio oiti neprijatelj Bo-

sanaca. Dubrovnik je dakle trebalo kazniti t. j. ovaj biser hrvat-

skih zemalja, koji je ve bio vrlo važnim trgovakim emporijern

pa dosego stepen svjetske veliine, pridružiti bosanskome kra-

ljevstvu. U tu svrhu kralj Ostoja pozva otvoreno Dubrovane

(1400), da se odbiju od ugarskog dvora i pridruže se protivni-

cima kralja Sigmunda. Dubrovnik odbije posvema ovu poruku

bosanskoga kralja;prema svojim interesima nije mogao drugo

ni uraditi. Dobro je znao, da je bolje priznati vrhovništvo ugar-

sko-hrvatskoga kralja, inae vrlo udaljenog, nego ono kralja bo-

sanskoga ili Ladislava Napuljca, koji su bili vrlo blizu Dubrov-

nika. Tako je imao ve planuti rat, ali se Ostoja predomisli u

nadi, da e Dubrovnik po vremenu upoznati, kako mu je uza-

ludno i pogibeljno druženje s ugarskim dvorom, a onda e pasti

kao zrela jabuka u ruke sutješkoga dvora. Imao je na pameti

ve i to, da ni sam kralj Stjepan Tvrtko I. nije odmah mogaostei naklonost Dubrovana. Stoga odlui ekati. Uto druge go-

gine (1401) odlui vojvoda Hrvoje, da osvoji Omiš, koji mu bi-

jaše odnio spljetski knez Markul. U tu svrhu Hrvoje zamoli Du-

brovane, da mu ustupe potrebite lagje za podsjedanje. Dubrov-

ani mu odbiju molbu ali diplomatski. »Primili smo, kažu mu, i

7

XCVIII

razumjeli smo list tvoga gospodstva; jer nam piše tvoje gospod-

stvo kako je knez Markul protiv volje i htjenja tvojega gospod-

stva osvojio Omiš i uljego u nj sam svojom glavom, a tvoje

gospodstvo moli od nas proti njemu pomo po moru, odgova-

ramo tvojemu gospodstvu s potpunim umiljenjem i poštenjem.

Po milosti velikoga nebeskoga cara i preiste bogomatere go-

spodstvo je tvoje jako i uzmnožno pa možete takovome ovje-

iu (t. j. knezu Markulu) odoljeti i osvetiti se pa i mnogo ve-

em i veem od njega, a nas, sasvim smjerno molimo tvoje go-

spodstvo, nemojte u to miješati i Bog vi uzmnožio gospodstvo«.33)

Ovo laskavo, da ne reemo porugljivo pismo, moralo je uvrije-

diti vojvodu Hrvoja, pa ako nije otvoreno reagirao, ono je sve

vema gubio svoju sklonost naprama Dubrovanima. Ali opet

nesklonost vojvode Hrvoja gledom na Dubrovaku Republiku

nije bila takove vrsti, da je htjela silom pokoriti grad i istrgnuti

ga na taj nain iz Sigmundovih ruka. Stoga kralj Ostoja, na

ponuku navedenog vojvode Hrvoja, pozove iste godine 1401 Du-

brovane, da skinu ugarsku zastavu i razviju onu bosanskoga

kralja. Dubrovako vijee odbije ponovno zahtjeve sutješkoga

dvora izjavivši, da je Dubrovnik slobodan i nezavisan od Ugar-

ske, kojoj plaa godišnji danak jedino u ime zaštite, kao što is-

plauje Bosni »srpski dohodak« za slobodno trgovanje po biv-

šim srpskim zemljama. Štoviše, druge godine (1402) Dubrovani

položiše ponovnu prisegu vjernosti kralju Sigmundu, a u ruke

njegovih poslanika i to priora vranskog Mirka Bubeka i zagre-

bakog biskupa Eberharda de Alben. Ovo silno uvrijedi bosan-

skoga kralja kao i pristaše Ladislava Napuljca; osobito je bio

gnjevan vojvoda Hrvoje. On i posla odmah u Dubrovnik svoga

poslanika, da spoitne dubrovakoj vladi i gragjanima, što su

prisegli prioru i biskupu, a proti bosanskome kralju. Dubrovakovijee uvidje odmah škripac u koji zapadaše pa uze da se ispria

vojvodi Hrvoju i kralju Ostoji; kaza, kako ono nije ništa priseglo

protiv bosanske krune niti proti ikojemu bosanskome boljaru;

samo je priseglo, da e isplaivati i nadalje budimskome dvoru

•onaj dohodak, što ga plaaju još od vremena kralja Ludovika I.;

za to su im bile potvrgjene sve povlastice, što ih imaju po ugar-

sko-hrvatskim zemljama. Ovo opravdanje, majstorski skieno, nije

bilo u stanju da zbaci sumnju te vladaše kod bosanskoga dvora,

XCIX

da su Dubrovani neprijateljski raspoloženi prema bosanskoj

kruni i cijelome hrvatskome pokretu u korist Ladislava Napuljca

Ve bi sada bila pojurila proti Dubrovniku krvava zublja ratnih

pohoda, da to nijesu zaprijeili dogagjaji spojeni s dolaskom

Ladislava Napuljca u Zadar pa njegovim krunjenjem na 5. av-

gusta 1403 za ugarsko-hrvatskoga kralja.

Dogagjaji te se sada razvijahu u pripremama za dolazak

kralja Ladislava u Zadar, silno potresoše dubrovakim vijeem.

Dubrovnik je bio u silnome strahu i gledom na bosanskoga

kralja kao i Ladislava Napuljca. Stoga ve u junu 1403 zakljui

dubrovako vijee, da se zamoli vojvoda Hrvoje te izmiri Repu-

bliku sa Ladislavom Napuljcem. Dubrovnik ini ovaj korak slo-

bodno, jer on nije vezan na osobu, kojoj e plaati ugarski da-

nak, nego na krunu sv. Stjepana ; kojigod dakle bude tu krunu

nosio, Dubrovani e mu isplaivati danak i priznavati ga kao

svoga vrhovnog zaštitnika. Vojvodi Hrvoju bijahu veoma mili

ovakovi sirenski glasovi, jer je sigurno držao, da su se Dubrov-

ani popravili. Odmah im otporui, da priprave sveano poslan-

stvo i pošalju pri dolasku kralja Ladislava u Zadar, da mu se

pokloni. Ali Dubrovani nijesu mogli da ovo uine, jer bi se

bili izigrali kod kralja Sigmunda. Pa kad je zbilja Ladislav bio

u Zadru, nastane prava strava u Dubrovniku, što da se uiniTrebalo je udobrovoljiti kralja Ladislava, jer je mogao zadati te-

ških udaraca dubrovakome primorju i dubrovakoj pomorskoj

trgovini ; trebalo je opet sve uiniti, da se kralj Ladislav ne

sklopi zajedno s kraljem bosanskim, jer je onda Dubrovnik si-

gurno propao ; trebalo je opeta sve tako udesiti, da se ne budeinilo te se Dubrovani iznevjeriše kralju Sigmundu. Za sreu,

kralj se Ostoja vrlo ohladi prema kralju Ladislavu, jer je njego-

vim krunjenjem u Zadru izgubio svaku nadu, da bi dobio za

sebe Dalmaciju i Hrvatsku. Da se nekako .zamaže Ladislava,

a ne navue srdžbu kralja Sigmunda, odlui dubrovaki senat,

da se potajno pošalje u Zadar fra Marin Budai, koji e gle-

dati te udobrovolji prema Republici ugarsko-hrvatske velikaše

kao i kralja Ladislava, a da za to opet ne dozna kralj Sigmund.

Upute, koje je, u svrhu svoje misije, dobio fra Marin od svoje

vlade, vrlo su zanimive, jer su napisane u potpunome makija-

velistikome duhu. Poslanik e ravno krenuti put Zadra i ira

tamo stigne, bez da ikome kaže sto je i u kojemu je poslu do-

lazi, potražit e nadbiskupe ostrogonskoga i kalokoga, palatina

ugarskoga pa drugu ugarsku gospodu ; najprije e im prikazati

svoje isprave pa e ih onda pozdraviti kao republicine gospo-

dare. Poslanik e se požaliti na smutnje te zaredaše oko ugar-

skoga prijestolja, ali e odmah izjaviti, da se Republika u to ne

miješa još od vremena, kada su kraljice Jelisaveta i Marija bile

utamniene ; navest e kako je na Republiku navalio bosanski

kralj, ali se ona ne e odvratiti od ugarske krune pa moli po-

mo i zaštitu kod ugarske gospode. Poslije poklonstva kod ugar-

skih velikaša imao je poslanik poi do vojvode Hrvoja pa mupreporuiti Republiku i zamoliti ga, da se zauzme za nju kod

kralja Ladislava, osobito gledom na spor sa kraljem Ostojom.

Poslanik je imao potpiriti oprenost te sada vladaše megju voj-

vodom Hrvojem i kraljem Ostojom kazavši, da i onako bosanski

kralj sve radi protiv vojvodine privole. Sada tek imaše poslanik

poi do kralja Ladislava, pokazati mu svoja vjerodajna pisma pa

kleknuvši preda nj kazati : »Knez, vlastela i cijeli Dubrovnik,

Vaše sluge, klanjaju se Vašem Velianstvu kao svome milosti-

vome gospodaru pa sa toplo i milostivo preporuuju«.'4) Iza ovog

poklonstvenog ina poslanik je imao istaknuti vjernost Republike

naprama Ludoviku I. i Karlu II. Drackome pa želju, da u tome

ostane i naprama njemu, svome kralju Ladislavu. Fra Andrija

imao se je još potužiti na kralja Ostoju, koji napada Republiku.

Ako bi kralj Ladislav primjetio, zašto Republika nije poslala sve-

ano poslanstvo, koje e mu se dostojno pokloniti kao svome

gospodaru, poslanik e odgovoriti, da to nije uinila od straha,

jer misli, da kralj drži Dubrovane svojim dušmanima. Ovaj

strah proizlazi iz fakta, što je nedavno morovogja napuljske flote

navalio kod Zadra na dubrovake lagje. Ako pade rije o sim-

patijama Republike prema Ladislavu dotino Sigmundu, poslanik

e odgovoriti, da u tu svrhu nema uputa, ali e onako nado-

metnuti, da se Dubrovnik ne broji u rang onih, što mogu ski-

dati i postavljati kraljeve na ugarsko prijestolje ; to je pravo dr-

žavnih velikaša, a Dubrovnik ima samo dužnost, da se pokorava

kruni sv. Stjepana i ništa više. Fra Marin se provue neopazice

kroz sve zadarske ulice. Bio je kod svih ugarsko-hrvatskih veli-

kaša, što se tamo sjatiše ; bio je i kod kralja Ladislava ali nije

postigao a ma baš ništa. I odve je bilo prozirno kuda smjera

dubrovaka politika, koja je bila do vrhunca makijavelistika. Ali

što da uradi Dubrovnik? Ako prizna kralja Ladislava ;za svoga

vrhovnog gospodara, dosta je jedan uspjeh kralja Sigmunda pa

su i Ladislav i Dubrovani baeni u more. Za takav sluaj nije

iskljueno, da se Sigmund složi s Ostojom ili Ostoja sa Sigmun-

dom proti Dubrovniku, a onda je Dubrovnik pokopan za sve

vijekove. A baš sada poe kralj Ostoja, da navaljuje na dubro-

vake zemlje pa je Dubrovniku jedini spas i nada u kralju Sig-

mundu. Opet kreu stvari kralja Sigmunda u Ugarskoj na bolje

pa kuda e Dubrovnik nego k onome, koji ima najviše vjero-

jatnosti u pobjedu. Stoga Republika htjede, da se onako provuemimo kralja Ladislava ali ne uspje. Zaludu fra Marin dade ra-

zumjeti kralju Ladislavu, da e ga Republika priznati svojim go-

spodarom im dogje u Budim i postavi na glavu krunu sv. Stje-

pana, a usto mu nugja sve usluge, što mu ih može uiniti. Kralj

Ladislav udre represalijama na Dubrovane pa njegove lagje na-

niješe jake štete po dubrovakome primorju ; megjutim izagje

dubrovaka flota pa potue onu napuljsku. Na ovo Ladislav pre-

kine svaki saobraaj dubrovakih lagja po moru, a to nanese

silne štete dubrovakoj pomorskoj trgovini.

Dubrovaka Republika ne pretrpi jakih udaraca od samogakralja Ladislava

;još ih jaih zadade bosanski kralj dotino nje-

govi velikaši. Povod se ratu brzo našao. Republika primi pod

svoj krov bosanske odmetnike i to Pavla Radišia te Pavla Ma-štrovia ; na ovo kralj ustade kao munja i otporui prestrašenoj

Republici : prvo i prvo, odbacit e ugarsko vrhovništvo pa eprimiti ono bosanskoga kraljevstva ; drugo predat e gore nave-

dene odmetnike; tree, vratit e kralju sve one zemlje, koje im

je darovao 1399 i etvrto, ne e nikada više primiti bosanske

bjegunce u svoj grad.*5) Kako je mogue na prvi mah razabrati,

silan gnjev govoraše sa strane bosanskoga dvora pa su i za-

htjevi bili preteške naravi. Ovo osobito vrijedi za prvu i treu

taku, koje tangirahu Dubrovane u njihovoj zakletvi prema kra-

lju Sigmundu, nametale joj jae i mnogo pogibeljnije vrhov-

ništvo pa onda gledale skratiti teritorij i trgnuti ugledom i onako

male jadranske Republike. Dubrovnik nije mogao da ispuni kra-

ljeve želje, jer bi bio na taj nain uinio samoubojstvo. Na to

CII

ljeti 1403 provale bosanski velikaši na dubrovaki teritorij i to

u Primorje, Župu i Šumet. Ne nadajui se brzoj pomoi od kralja

Sigmunda Republika se uze odmah ogledati za saveznicima.

Tako u julu navedene godine posla Nikolu Gundulia, Šimuna

Bunia i Marina Kabožia, da nagovore Kotorane te stupe s

njima u savez proti Bošnjacima ; isto e poraditi kod Turaka te

Arbanasa; u osobiti izgled bijahu uzeti gospodari Avione i Draa.

U toliko se i Sigmund ojaa u Ugarskoj pa i javi svrhom sep-

tembra svojim vjernim Dubrovanima o svojim uspjesima; opo-

mene ih da ustraju i nadalje u vjernosti pa ih ne e minuti za-

služena nagrada. »Grad vaš, kaza Sigmund, zaista moramo na-

zvati punim pravom krunom kraljevine Dalmacije«. 36) I baš se po-

ložaj kralja Sigmunda tako poboljša u Ugarskoj, da je to potre-

slo koliko kralja Ostoju toliko Ladislava Napuljca. Ovo olakša

položaj Dubrovake Republike pa je tako ojunai, da je preki-

nula sve trgovake sveze s Bosnom. Na ovo Ostoja reagova

tako, da je mletakim trgovcima otvorio širom vrata bosanske

kraljevine. Ali se Ostoja nije vele veselio koliko teritorijalnim

posvojima toliko komercijalnim udarcima na Republiku sv. Vlaha.

Njega se vrlo neugodno dojmi, što je Sigmund opet bio gospo-

dar situacije u Ugarskoj pa se ve spremao na vojnu prema jugu.

Ovo je naravno vrijedilo koliko za Ostoju toliko za Ladislava.

Ali je Ostojina situacija bila u toliko pogoršana, što je on svo-

jom kratkovidnom politikom prema Ladislavu, Sigmundu i Du-

brovniku ostao sasvim osamljen u politikoj areni. Ne ostade musada drugo nego da se pomiri s najmonijim od svojih protiv-

nika, a to je bio kralj Sigmund. Ovo nije bilo teško postignuti,

jer je Sigmund dobro znao, da e otpad kralja Ostoje raniti u

srce hrvatski pokret. Mir bi udaren negdje poetkom novembra

1403 uz uvjet, da Bosna priznaje kralja Sigmunda kao svoga

vrhovnoga glavara.

Dubrovani doznaše o namjerama kralja Ostoje u pogledu

izmirenja sa kraljem Sigmundom ve nešto prije no je zbilja bio

udaren sporazum. Neugodna vijest silno iznenadi Dubrovane,

jer su se sigurno nadali, da e ih Sigmund osvetiti udarivši na

kralja Ostoju. Stoga uzeše odmah da rade na tome te osujete

pomirenje megju bosanskim i budimskim dvorom, a u isto vri-

jeme iskoriste gnjev vojvode Hrvoja i kralja Ladislava proti

cm

Ostoji. Tako Republika izabra 16. novembra 1403 kao svoje po«

slanike Mihajla Rastia i Franka Bavželia, koji e najprije poik hercegu Hrvoju, da ga potpuno zavade s kraljem Ostojom.

Poslanici e mu najprije estitati, što je postao hercegom spljet-

skim, a onda e mu kazati, da su oni došli na njegovu poruku

te se udari sporazum s kraljem ugarskim t. j. Ladislavom. Zatim

e mu zahvaliti, što je uvijek bio sklon prema Dubrovanima, a

to je i razlogom, što se sada vladi dubrovakoj ne ini potrebno,

da pošalje poslanstvo u Ugarsku t. j. k Sigmundu. Kad Hrvoju

bude jasno, da Dubrovani nemaju više vjere u Sigmunda, po-

slanici e kazati, da je dubrovaka vlada, gledom na oprenost

megju Ladislavom i Sigmundom, sasvim pripravna slušati her-

cegov savjet i initi sve ono, što se njemu svigja. Prema tome,

ako herceg želi, da dubrovaki poslanici pogju zajedno sa nje-

govim poslanicima do kralja Ladislava, oni pristaju drage volje.

Poslanici e usto opomenuti hercega, da je on bio izmegju onih,

koji je pomagao kralju Ostoji, da je od neznatna ovjeka po-

stao kralj i gospodar; a ipak mu se je Ostoja još za života po-

kazao neblagodaran ; kakav e se on onda pokazati nakon her-

cegove smrti prema njegovome sinu. Ostoja ne e da sluša ni

hercegove savjete ; štoviše, pokušao je pred cijelim bosanskim

zborom, da ga omrazi sa svima pa je izmegju ostalih pogrda

rekao, da je herceg kriv, što se je Dubrovanima navijestio rat.

Na ovo e poslanici nadovezati, da se hercegu sigurno ne mili,

da ostavi svoga sina pod Ostojinom vlasti, a ini se, da je do-

šlo vrijeme, kad bi herceg mogao lasno dobiti za sebe bosansko

plemstvo. U sluaju, da se herceg odlui za ovo zadnje t. j. po-

segne za bosanskom krunom, Dubrovani mu stavljaju na ra-

spolaganje cijelu svoju mo. Ako herceg ne bi htio, da stavi na

glavu bosansku krunu, onda mu preporuuju za bosanskoga

vladara Pavla Radišia, koji e se u svemu slagati sa hercegomi njegovim sinom. Ovo sve savjetuju Dubrovani za sreu i bo-

ljak koliko hercega Hrvoje toliko Republike, jer oni nemaju udrugoga pouzdanja i nade do u Boga, hercega i svoga kralja

(t. j. Sigmunda). A baš su Dubrovani uli, da je kralj Ostoja

poslao do Sigmunda svoje poslanike, koji e zatražiti izmirenje,

a kako se ini to sve šiba protiv hercega. Ovo sve kaže, daOstoja nije stalan u niemu pa se Dubrovani nadaju stalnome,

CIV

dobrome i pravednome miru jedino od hercega. 87) Obavivši ovako

posao kod hercega Hrvoje imali su poslanici poi do kralja Sig-

munda pa se žestoko potužiti na Ostoju, koji je tražio od Du-

brovana da se iznevjere svome kralju, a priznadu njegovo vr-

hovništvo. Kad Republika nije htjela da uini ovo bogumrsko

djelo, budui da je Sigmund njezina dika i nada osvete i opo-

ravka, udario je Ostoja na njezine zemlje, dijelom ih poharao, a

dijelom prisvojio. Kao za nagradu vjernosti zatražit e poslanici

od kralja Bra, Hvar i Korulu, što su baš tada bili u vlasti

hercega Hrvoja. Usto e kazati kralju kako su uli, da se je

uputio u pregovore glede mira s kraljem Ostojom. Oni, kao

vjerni kraljevi podanici, smatraju svojom dužnosti, da obavijeste

kralja, kako je Ostoja kao nezakonito rogjeni ovjek najgore e-ljade, nestalno i lakomo. Kralj može udariti mir s Ostojom, ali

e u tome sluaju zatražiti potpunu odštetu za sve one štete, što

ih je Ostoja nanio Republici. Glede hercega Hrvoja kazat e po-

slanici kralju, da bi ovaj ovjek mogao sada mnogo uiniti za

kralja napadnuvši njegove neprijatelje ; sada je u svagji s kra-

ljem Ostojom, a nedavno, kada je pošao u Zadar do kralja La-

dislava, vratio se je zlovoljan. Ako kralj želi da Bosnu potpuno

osvoji, onda treba da Hrvoja predobije za sebe, a u tome epravcu Dubrovani poraditi svim silama. Usto treba zavaditi bo-

sanske velikaše pa bosansko kraljevstvo razdijeliti megju one

boljare, koji se kralju mile. >3S) No Dubrovani ne uiniše ništa kod

kralja Sigmunda, jer okasniše, a on se ve bio izmirio sa Osto-

jom pa pristao, da ovaj zadrži Dubrovanima osvojeno Primorje.

Aii što Dubrovani ne postignuše kod budimskoga dvora, po-

stignuše kod hercega Hrvoja, jer se ovaj sklopi s njima, da za-

jednikim silama obore nevjernoga Ostoju. Tako se dogodi, da

je najvatreniji pristaša kralja Ladislava udario savez sa najvjer-

nijim prijateljima kralja Sigmunda. Vezivahu ih osobite nade

;

Dubrovani se nadahu, da e putem hercega Hrvoja opet dobiti

izgubljene zemlje, a Hrvoje se opet nadaše, da e se putem Du-

brovana izmiriti sa Sigmundom. Ovaj savez potrese kralja O-

stoju, jer je sigurno držao, da' e izgubiti prijestolje, ako se na

vrijeme ne pomiri s Hrvojem i Dubrovanima; nije nikako smio do-

pustiti, Ja se oni sklope sa Sigmundom, koji je bio vrlo pro-

mjenljive udi, a opet bi mu bilo vrlo dobro došlo, da dobije

cv

Hrvoja kao saveznika. U tome bi sluaju utrnuo svaki ojai

upliv Ladislava Napuljca u Dalmaciji i Hrvatskoj, a u tome su

pravcu Dubrovani i radili ; barem su svoje druženje s hercegom

Hrvojein opravdavali njegovim približenjem budimskome dvoru.

Ali ni od ovoga saveza nije ništa važna poteklo, jer se Ostoja i

Hrvoje izmiriše negdje koncem zime 1404. Dubrovanima je ipak

bio od koristi gore navedeni savez, jer ih je Hrvoje izmirio sa

bosanskim velikašima Sandaljem Hraniem i Pavlom Radenovi-

em. Hrvoje se je još nadao, da e postignuti izmirenje izmegju

kralja Ostoje te Dubrovake Republike. U ovome su poslu ra-

dili i kralj Sigmund te prije navedeni velikaši. Ali nije došlo do

izmirenja, jer Ostoja nije nikako htio da pristane te povrati oteto

Primorje. Osim toga Ostoja opet udari politikom, koja e ga na-

novo izolovati, ali ovaj put i potisnuti s prijestolja. Dopusti, da

ga Hrvoje izmiri s kraljem Ladislavom, a s Venecijom udari ta-

kovo utanaenje glede monopolizacije bosanske trgovine sa strane

Mleana a protiv Dubrovake Republike, da se je zamjerio u

oba sluaja Sigmundu, koji je tada bio u nesuglasju sa Mleta-

kom Republikom. Megjutim oijukanje kralja Ostoje sa Veneci-

jom, razgnjevi i hercega Hrvoju, jer mu nije bilo drago, da se

u zalegju njegovih primorskih posjeda širi upliv pohlepnoga la-

gunskoga lava. I veina bosanskih velikaša nije bila zadovoljna

sa kraljem Ostojom. Ovo sve uini, da su bosanski boljari u

maju 1404 zbacili Ostoju s prijestolja, a izabrali Tvrtka II. Tvrt-

kovia za bosanskoga kralja. Dubrovani su bili najradosniji, što

se je izvela ova promjena na bosanskome prijestolju. Poslije

nešto otežeg pregovaranja kralj Tvrtko II. potvrdi 1405 Dubrov-

anima stare privilegije pa vrati sve Primorje sa Liscem, Imoti-

com i Trnovicom. Da zahvali, Republika imenova vojvodu San-

dalja i njegova brata Vukca svojim gragjanima, a malo kasnije

podijeli istu ast i kralju Tvrtku II.

Pitanje bosanskoga prijestolja nije bilo definitivno riješeno,

jer je raskraljeni Ostoja pomou ugarske vojske ostao i nadalje

u tvrdome Bobovcu imajui' u vlasti i susjedni kraj uz kraljev-

ski naslov. Sigmundu nije bilo milo, što se je na bosansko pri-

jestolje popeo Tvrtko II., koji je bio u prijateljstvu s kraljem

Ladislavom. Stoga se uze spremati na vojni pohod proti novome

bosanskome kralju. Ovo nije bilo nepoznato kralju Tvrtku II.,

CVI

he rcegu Hrvoji i drugim bosanskim velikašima pa se i oni spre-

mah u svim silama na potrebitu obranu. Hrvoje pozva u pomoi Dubrovaku Republiku, a ova mu potajno otvori svoje shrane

oružja, da kupuje koliko mu drago. I kralj Ladislav posla jaku

pomo hercegu Hrvoju. Njegova flota osvoji otok Rab. Pad Raba

silno uzruja budimski dvor. Trebalo ga je, poradi uzdržanja

ugleda u primorju, što prije osvojiti, a nije bilo dovoljne flote-

Stoga Sigmund uze da odrješito zahtijeva od Republike te mustavi na raspolaganje jak broj jedara, jer i onako misli doi u

primorje. Dubrovnik ne poasi asa da odgovori kralju, kako ese najpripravnije staviti u njegovu službu im dogje u primorje

pa e ga osobito pomagati na moru bez obzira, hoe li ih to

stajati gubitaka koliko u ljudima toliko u imetku. Ovo nekako

nau herceg Hrvoje pa ukori iz Korule Dubrovane, što spre-

maju svoje galije protiv Dalmacije i Raba. Da izbjegne velikoj

opasnosti, Dubrovnik odmah odgovori Hrvoju, da im je bilo

vrlo žao i neugodno sve ono što im piša ; Bog im je svjedo-

kom, da o tome nijesu mislili ni radili, jer oni hoe da žive sa

svakim u miru i bave se samo trgovinom. Ovo pismo umiri

hercega Hrvoju. Kako opet Sigmund ne dogje u primorje i uspje

samo prividno u novoj vojni protiv Bosne (1405) to se Tvrtko II.

još jae ojaa na prijestolju, a Dubrovnik progje glatko preko

svih zapletaja. 39)

Što Sigmund ne postigne u drugoj polovini 1405, htjede

da to popravi godinu kašnje 1406. Jer je bio zaprijeen, da gla-

vom povede ovu vojnu na Bosnu to povjeri vojskovodsku ast

Pipu od Ozore, koji je inae bio Talijanac iz Firence pa se zvao

Filip de Scolaris, a to je »bez sumnje Filip Madžarin naših na-

rodnih pjesama«. Ovaj pravali duboko u Bosnu opljaka neke

krajeve i dopre do Bobovca, gdje je još sjedio raskraljeni Ostoja.

Kako Pipo od Ozore nije mogao da izvede išta osobita u Bosni,

što bi dalo izgleda Ostoji, da e se opet dovinuti prijestolja, a

opet ima biti, da ga je Sigmundov vojskovogja oholo i nepri-

jazno primao, to sve ponuka nesretnoga Ostoju, da pobjegne iz

Bosne. Ali kamo? Ne ostajaše mu drugamo no u Dubrovnik, to

staro pribjeglište i sigurno utoište balkanskih okrunjenih glava,

velikaša i uope svih onih, kojima je trebalo potražiti sigurno

ognjište. I ako se je dakle Ostoja bio teško ogriješio radei i

CV1I

ratujui protiv Republike, nevoljom stisnut, zamoli dubrovako

vijee, da ga primi u svoj grad. Ovo ne poasi asa, da odgo-

vori pozitivno Ostoji, pa mu javi, da je Dubrovnik zaboravio

sve rane, što mu ih je zadao ratujui proti njemu ni krivu ni

dužnu. Stoga Ostoja može slobodno doi u Dubrovnik, kakonoti

u svoje mjesto, sa svim svojim imanjem i u onoj slobodi, kako

su vazda pridolazila i stajala bosanska gospoda i vlastela. 40) Ovaj

odgovor izgleda na prvi mah dosta udnovat. Dubrovani nijesu

mogli zaboraviti sve nepravde, što im ih nanese raskralj Ostoja.

Ali kako je ovaj bio u milosti kod kralja Sigmunda, to su se

Dubrovani nadali da e, primivši Ostoju, ugoditi svome zaštit-

nome gospodaru. Usto se je još inilo, da Sigmund želi te pot-

puno anektuje Bosnu i istjera i Ostoju i Tvrtka II. iz bosanskih

zemalja. Prema tome, ako Dubrovani prime Ostoju silno e za-

dužiti Sigmunda, jer e se tako kraljev vojskovogja osloboditi

prisutnosti zbaenoga Ostoje. Osim toga nije niko znao što vri-

jeme nosi, pa je Ostoja opet mogao doi na bosansko prijesto-

lje; i za taj sluaj dobro je stalo Dubrovniku, zatomiti svoju

srdžbu protiv Ostoje pa mu onako prijateljski odgovoriti. K tome

zauzeše se za Ostoju kod dubrovake vlade herceg Hrvoje i voj-

voda Sandalj. Ostoja ipak ne pogje u Dubrovnik. Možda se je

bojao, da mu se Dubrovani ne osvete za nanesena nedjela ili

što se je izmirio s vojskovogjom Pipom pa imao izgleda, da eopet doi na bosansko prijestolje. I ovi izgledi brzo se realizo-

vaše : godine 1408. Kralj Sigmund uze da diže što jau vojsku,

da definitivno slomi Bosnu. Da prikupi što više eta prikaže

kršanskome svijetu bosansku vojnu kao krstašku stvar, kojoj

je svrha da se unište nevjernici i proširi kršanstvo. Ovakav pro-

glas donese željen plod, jer je odaziv bio velik. Dubrovani su

bili uvjereni, da e ovaj put kralj pobijediti pa ga unaprijeda

zamole, da im pokloni Konavle i Draevicu. Oni su dobro ra-

unali, jer kraljev vojni pohod u Bosnu 1408 skrši potpuno mokralja Tvrtka II., a on sam pade u ropstvo kralju Sigmundu.

Sada se pokloniše kralju koliko herceg Hrvoje toliko vojvoda

Sandalj. Padom kralja Tvrtka II. Ostoja dobije ponovno bosansku

krunu pa se i protiv volje kralja Sigmunda održi na prijestolju. O-

stoja se odmah druge godine (1409) nagodi sa Dubrovanima. Oni

mu isplatiše zaostale dohotke, a on im potvrdi stare privilegije.

CVIII

Sretnom Sigmundovorn vojnom protiv Bosne svrši znaajni

hrvatski pokret. Stranka Ladislava Napuljca bila je konano svla-

dana i uništena koliko u Hrvatskoj toliko u Dalmaciji i Bosni-

Da bude ironija još vea kralj Ladislav poini podlo izdajstvo,

jer 1409 proda duždu Mihajlu Stenu i svoj mlatakoj opini za

100.000 dukata ondašnji svoj posjed u Dalmaciji kao i sve pravo

na ovaj biser hrvatskih zemalja. »Tako se dovrši ovaj posljednji

in u drami, kaže naš slavni Raki, u kojoj obzirom na našu

domovinu, igra anžuvinsko-napuljski dom glavnu ulogu. Ladi-

slav, uzvišen na prijestol usred pogibli gragjanskoga rata, s go-

dinama porasao je i u smjelosti ; zaljubljen u stranake splet-

karije, vjeroloman državnik kao Gian Galeazzo, ali od njega po-

nosniji, bješe naumio obnoviti u svojoj linosti slavu Friderika II.

On je rado slijedio glas svojih prijatelja s ove strane Adrije, no

imajui pred oima grozan primjer svoga roditelja nije u sebi

osjeao toliko muževne snage, da stupi na bojište protiv tak-

maca svoga, te da poštenjem odbrani, ostao-propao, onu krunu,

koju je sebi kradomice stavio na glavu u Zadru. Uvršenje pri-

jastola išekivao je od milosti ili požrtvovnosti svojih privrže-

nika, ili od nepredvidjene i neproraunate nesree svoga supar-

nika. 41) Onaj prizor, koji se odigrao mjeseca augusta u glavnom

gradu Dalmacije, nalik je u onom razdoblju naše povijesti na

sjajni meteor, »koji brzo išeznu ostavivši tužnu spoznaju, da se

naš narod, po izumru narodne dinastije, pokazuje kudikamo

više kao društvo nego kao narod. Njegov državni život oituje

se kao društvena borba, a koliko se oituje kao narod, tome su

i opet više poticalom društveni nego politiki razlozi. Jer kad

toga ne bi bilo, tada ne bi Pavao Šubi, Pavao Horvat, Hrvoje

Hrvatini dovodili iz Napulja »ugarske« kraljeve te ih na hrvat-

skom teritoriju krunili za »ugarske« vladare.42)

Dubrovani su bili prvi, koji javiš budimskome dvoru o

izdajstvu kralja Ladislava; oito su bili zabrinuti, što e se Mle-

ani opet utvrditi u Dalmaciji i biti od teške brige za Repu-

bliku. Sigmund je na prvi glas o kupnji Dalmacije najenergi-

nije protestovao u Mlecima. Kad protestovanje i pregovaranje ne

donese željenog ploda, navijesti kralj Sigmund Veneciji rat u

kojemu nije uspio. Stoga je bio prinugjen, da 1413 sklopi pri-

mirje sa lagunskom skupnovladom. Iza opet neuspjelog rata

CIX

1418—1420 udari Sigmund mir sa Venecijom 1433 i proda joj

svoje pravo na Dalmaciju za 10.000 dukata. »Od toga doba ras-

tavljena je Dalmacija od Hrvatske na više vijekova, a za taj dugi

niz godina promijeniše se u njoj donekle i etnografske prilike,

dapae i teritorijalne, tako da je ona stala znaiti nekaku po-

sebnu cjelinu, tobože razlinu od one, kojoj je neko bila prva

jezgra i srce, naime od Hrvatske«. 43)

Jasno je iz svega iznesenoga, da se je Dubrovnik spasio,

jer nije pristao uz napuljsku stranku. Da je to bio uinio, bila

bi ga ubila ili prva ili druga kukavna prodaja Dalmacije ; onda

bi zavazda bilo utrnulo ono njegovo osobito povijesno obilježje,

što ga tako karakteriše koliko u povijesti našega naroda toliko

u onoj cijeloga svijeta. Dubrovnik je ostao vjeran Sigmundu pa

je bio dobro i nagragjen. Godine 1413 pade herceg Hrvoje u

nemilost kod budimskoga dvora pa je bio lišen svih zemalja,

što ih je posjedovao. Megju ove spadahu otoci Bra, Hvar i

Korula ; ove preda kralj Sigmund svojim vjernim Dubrovanima.

Tako Dubrovani dobiše ove znamenite otoke, za kojima su te-

žili kao i za Omišem još 1358 za kralja Ludovika I. DubrovakaRepublika dobivaše u napomenutim otocima vrlo jaku bazu za

dalji svoj razvoj u velikome stilu. U ovaj pogled osobito dola-

žaše otok Korula, koji je bio po svojim geografijskim koordi-

natama vrlo važnom takom u popunjanju dubrovakog terito-

rija. Korula se ima smatrati kao otrgnuto udo Stonjskoga Rata,

koje uski konao rastavlja i spaja. Stoga bi Korula, u neprija-

teljskim rukama, bila dnevnom grožnjom za dubrovako stonjsko

primorje. Osim toga, otok Korula primie znatno grad Dubrov-

nik istonim italskim obalama pa je po svojem prirodnom us-

trojstvu i horizontalnoj rašlanjenosti mogao biti od jakog za-

mašaja za dubrovako brodarstvo. Megjutim nije ni Hrvoje na

ovo sve mirovao pa vidjevši se u nevolji pozva Turke u pomo,koji mu u glavnome i pomogoše, da je ostao najveim dijelom

u svojoj vlasti. Dubrovani su silno strepili, da ih ne uništi Hr-

vojev gnjev ; ovaj im zbilja i zaprijeti, da e na njih poslati

najgoru vrstu propalica. Usto se Dubrovani ne održaše dugo

na gore navedenim otocima i to poradi buna i nezadovoljstva

te tamo zavlada. Stoga se doskora (1317) ostaviše težnje, da

potpuno osvoje ove otoke, a kralj ih dopita Ladislavu Jakši od

cx

Kuzala u Neretvi. Ali ih se ni ovaj nije vele nauživao, jer doraalo

prijegjoše u vlast krilatoga lava. No što Dubrovnik izgubi u oto-

cima to dobi na tvrdome kopnu, jer kupi (1419) istonu polo-

vinu konavoske župe sa Sokolom od Sandalja Hrania kao i za-

padni dio sa Cavtatom i Obodom od Radosava Pavlovia (1427).

Uza sve to, što je Sigmund na lijep nain prisilio Dubrov-

ane, da izrue Ladislavu Jakši prije navedene dalmatinske otoke,

ovi ipak ostadoše vjerni i odani budimskome dvoru, jer je ugar-

sko-hrvatska zaštita ipak još bila najpodesnija za jadransku Re-

publiku sv. Vlaha. Ova je imala i previše neprijatelja koliko sa

kopnene toliko sa pomorske strane ; u prvom redu bijahu Ve-

necija i prije navedeni bosanski velikaš Radosav Pavlovi.

Za vrijeme iznesenih prekinutih diplomatskih odnosa izme-

gju Rialta i Budima, doznadoše Dubrovani, da su Mleani nau-

mili te zadadu dubrovakoj slobodi smrtan udarac pa tako ne

bude ni nje ni onog starog Dubrovnika, koji jedini u Dalmaciji

ostade vjeran kralju Sigmundu. Dubrovani ugjoše i u detalje

ovog mletakog agresivnog plana kao i u to, kamo udariše, da

sabiru saveznike. Mleani baciše svoje poglede najprije na bo-

sanskoga kralja Stjepana Tvrtka II., koji se opet dovinu prije-

stolja pa na njegove velikaše. Republika se odmah obrati na

Sigmunda, da se zauzme za nju kod bosanskoga kralja, vojvode

Sandalja, srpskoga despota Gjura Brankovia i preporui im, da

se ostave svakog eventualnog savezništva sa Venecijom u po-

gledu njezinih planova na osvojenje Dubrovnika ; štoviše, Du-

brovnik zamoli kralja, da ga uzme u zaštitu protiv bogumrske

agresivne radnje Mletake Republike. Kako se megjutim radilo o

miru megju Sigmundom i mletakim duždom, to Dubrovnik u-

znastoji svim silama (1426), da skloni ugarsko-hrvatskoga kralja

te ga izriito napomene u eventualno udarenome ugovoru ka-

zavši, da je Dubrovaka Republika slobodna pa da e kao ta-

kova i nadalje ostati u vjernoj odanosti i zaštiti ugarsko-hrvat-

ske krune. Dubrovnik je naime znao, kako je Sigmund prazno-

žep i silno pohlepan za novcem, pa ga je lasno mogao pro-

dati Mleanima za dobre pare, kako je to malo kašnje uinio

gledom na svoje pravo u posjedu Dalmacije.

Megjutim se vojvoda Radosav Pavlovi pokaja, što je svoje

lijepo primorje prodao Dubrovanima ; uzme da radi 1430 te

CXI

prisili Dubrovane, da mu povrate ustupljeni dio Konavala. Brzo

se nagje povod ratu. Navedene godine poeše Dubrovani da

utvrgjuju Cavtat širokim prijekopom na istmu, a proti tome pro-

testova Radosav Pavlovi kao i proti njekim povrjedama granice.

Republika pokuša da umiri Radosava ali nije uspjela, Ne pre-

ostade joj drugo nego da se i ona što prije naoruža i skupi što

veu plaeniku vojsku ; ovo joj nije bilo tako lako, jer je imala

vrlo malo vremena, da svoje redove ojaa »latinskijem« vojni-

cima iz Pulje pa Arbanasima. Radosav ve pljakaše republiine

zemlje od Konavala do Zatona. Stoga se Republika obrati mol-

bom na kralja Sigmunda, da onaj odred jvcjske, što se nalazi

kod Srebrnika u Usori pod zapovjedništvom Matka Talovca, Du-

brovanina, udari na Radosavove zemlje u istonoj Bosni, jer etako nevjerni vojvoda biti prisiljen, da povue svoje ete sa du-

brovakog teritorija. K tome e kralj preporuiti Republiku bo-

sanskome kralju Stjepanu Tvrtku II., despotu Gjurgju Branko-

viu i vojvodi Sandalju ; ovi e svi poraditi oko toga, da za-

brane Radosavu te dalje pustoši dubrovake zemlje. Dubrovakose vijee obrati još i na Matka Talovca pa palatina Nikolu Go-

rjanskoga, da bi naveli kralja te odašalje poslanika do Murata II.

u svrhu, da i ovaj zabrani Radosavu plijeniti dubrovake posjede.

Od lokalne afere sa Radosavom, Dubrovani htjedoše izvesti ev-

ropsku aferu u kojoj e se Pavlovi ugušiti kao patuljak. Rado-

sav je, kazivahu Dubrovani, udarajui na Dubrovnik, porušio

mir, što je megju Turskom i Ugarskom, jer je Republika pod

zaštitom krune sv. Stjepana. Tako je Radosav kriv državne iz-

daje i prema svome suverenu, bosanskome kralju kao i prema

svome zaštitniku, turskome sultanu. Sigmund se doista ne oda-

zva prvoj zamolbi Dubrovana, jer nije htio, da u dubrovaku

stvar uloži sreu cijele države. Ovo osokoli Radosava pa on uze,

da još žeše navaljuje na dubrovaki teritorij. Dubrovnik se po-

novno obrati budimskome dvoru molei prešnu pomo, a ovaj

se nije mogao oteti, da ne spasi gotovo jedine ostatke u dal-

matinskom primorju. Baš treba zahvaliti njegovome zauzimanju,

što je sada došlo do saveza izmegju Dubrovnika, bosanskoga

kralja i vojvode Sandalja, a sve proti Radosavu. Da se predu-

sretne te se ne bi Murat II. zauzeo za svoga štienika, saveznici

ponudiše sultanu 70.000 dukata, a on e im pustiti teraskoma-

CXll

daju Radosavove zemlje. Dubrovani su nastojali, da dobiju pri

ovoj -podjeli župu Vrm, grad Klobuk, Bilee i župu pa Trebinje

s Lugom. Ali se podjela Radosavovih zemalja kao i rat savez-

nika proti njemu ne realizova. Posredovanjem kralja Sigmunda,bosanskog kralja i turskog sultana Radosav se izmiri sa Dubrov-

nikom (1432) na temelju »status quo«.

Za cijelo vrijeme ratnog stanja sa Radosavom, Dubrovnik

držaše svoje poslanike kod Visoke Porte. Štoviše, 1430 Dubrov-

ani poslaše na Portu prvo veliko poslanstvo. Poklisari nagjoše

sultana Murata 11. u Plovdivu i dobiše od njega prvu sauvanupovelju sa povlasticama. Od ovoga vremena nastaju sve tješnji

odnosi megju Portom i Dubrovnikom, a sve slabiji megju ugar-

sko-hrvatskim kraljevima i Dubrovakom Republikom.

Doista idilinost dubrovako-ugarsko-hrvatskih odnosa još

jednom bijesnu i to za kralja Sigmunda. Ovaj se zauze kod cr-

kvenog bazilejskog sabora, da dozvoli Dubrovanima slobodu

trgovanja s nevjernicima (1433). Sabor udovolji potpunoma kra-

ljevoj želji i tako usporedi Dubrovnik s prvim pomorsko-trgova-

kim zemljama onoga vremena dajui mu odlino mjesto u cen-

trumu ondašnje svjetske trgovine. Ali gubitkom Dalmacije izlinja

pomalo gotovo svaki upliv budimskoga dvora koliko u Bosni

toliko u drugim balkanskim zemljama. Naprotiv ovomevupliv i

desnica osmanskih osvajaa sve vema jaaše u ovim zemljama

pa je bilo naravno, da je Dubrovnik sve vema gravitovao prema

ovoj svježoj sili, a tako se udaljivao sve jae od ugarsko-hrvat-

ske zaštite, koja bijaše ve u putu, da postane pukom sjenom.

Sve jae slabljenje ugarsko-hrvatske države kao i sve po-

nositije jaanje Osmanskoga Carstva ne navede Dubrovnik sve

do mohake bitke (1526), da se posvema odalei od budimskoga

dvora i pridruži onome osmanskoga cara. Dubrovniku je bila i

preve dobro poznata nestalnost sree mladih osvajaa, a o tu

nestalnost nije htio da priveže svoju egzistenciju. Stoga, kad

kralj Sigmund umre bez muških potomaka i naslijedi ga njegov

zet Albreht II. Austrijski (1438—1439), ime po prvi put haps-

burška porodica zasjedne na ugarsko-hrvatsko prijestolje, Repu-

blika bez oklijevanja zavjetova staru vjernost i odanost. Na ovo

kralj Albreht potvrdi sve povlastice te ih imagjaše Dubrovnik po

ugarsko-hrvatskim zemljama od kralja Ludovika 1. Jelisave, Ma-

cxm

rije i Sigmunda. Štoviše, kada je sinovac vojvode Sandalja her-

ceg Stjepan Vuki (1435— 1466), koji je vladao u Trebinju i u

svoj zemlji do Sutorine i Kotora, htio navaliti na Dubrovnik,

kraljMbreht naredi slavonskome banu Matku Talovcu i hrvat-

sko-dalmatinskome banu Petru Talovcu, da obrane Dubrovnik u

svakom sluaju sa svim silama.

Nažalost ovaj vrijedni i vrsni vladar umre za kratko vri-

jeme. Uplivom Dubrovanina Matije Lukarevia izabra jedan dio

ugarskoga plemstva za svoga vladara poljskoga kralja Vladislava,

prozvanog Varnenika ; druga stranka osta vjerna kraljici udovi

Jelisaveti, koja je megjutim rodila sina Ladislava Postuma. Za

vrijeme borba o prijestolje u Ugarskoj, opsjedne herceg Stjepan

Omiš, koji jedini osta u vlasti ugarsko-hrvatskoga dvora uz Po-

ljice i to iza mletakoga posvojenja Dalmacije 1420. Kraljica-

udova Jelisaveta ponudi Dubrovanima Omiš. Ovi to odbiše od-

mah, jer su dobro znali, da bi zbog toga grada došli u sukob

sa Stjepanom Vukiem i njegovim zaštitnim prijateljima Tur-

cima. K tome dubrovako vijee oitova Vladislavu, putem pisma,

svoju neporonu vjernost naprama kruni sv. Stjepana, ali ne

izasla poslanstvo u Ugarsku; htjelo je vidjeti konac borbe o pri-

jestolje pa prema tome udesiti svoj rad. Megjutim Turci iskori-

stiše borbe o krunu u Ugarskoj pa, i ako prijelazno, zapremiše

Srbiju. Ovo ponuka Dubrovane da 1442 obeaše Visokoj Porti,

za slobodu trgovine, godišnji dar od 1000 dukata u srebrnim

posudama, jer e tako najlakše prekriti haraarsku narav ovoga

danka. Tek kada dogje posredovanjem rimske kurije do mira u

Ugarskoj pa kad Ivan Hunvadi (Sibinjanin Janko) potue dvije

velike turske vojske na podnožju Karpata, a na papin poziv kralj

Vladislav spremaše krstašku vojnu na Turke, Republika posla

(1443) poklisare u Ugarsku, da se poklone kralju i izrade po-

tvrdu starih povlastica u obliku Albrehtove povelje. Poslanstvo

e usto zamoliti kralja, da im dade preporuna pisma na ara«

gonskoga i bosanskoga kralja pa vojvode Stjepana Vukia i

Ivaniša Pavlovia. Ako budimski dvor prigovori poslanicima, što

Republika šalje poklisare u Tursku i plaa danke sultanu, neka

ovi to opravdaju svrhom, što su na taj nain dubrovaki trgovci

slobodni u svome djelovanju po balkanskim turskim posvojima

pa što mogu tjerati trgovinu po osvojenoj Srbiji uz obaljenu ca-

8

CXIV

rinu. »I da nijesmo uinili onako, piše dubrovako vijee, biva

zajamili mir i slobodu našim trgovcima, bili bismo sasvim uni-

šteni, tako da ni vaši vjerni Dubrovani ni vaš grad ne bi se

nikada više podigli, jer Dubrovnik ne može živjeti bez Balkana44)«.

K tome je Republika jasno predvigjala, da e iza osvojene Sr-

bije doi na red i vrlo oslabljena Herceg-Bosna, a onda su Turci

na vratima Dubrovnika. U tome položaju mogla ih je lasno za-

nijeti pomisao, kako to dobro prosudi Frangois Savari Seigneur

de Breves da osvoje Dubrovnik pa u njegovu luku udare stalnu

flotu od 40—50 galija i tako zatvore Jadransko more pa budu

svagdanjom prijetnjom napuljskoj obali i ljutom krilatom lavu u

lagunama. Da se izbjegne ovoj katastrofi, Republika naloži svo-

jim poslanicima, neka uznastoje da na ugarskome dvoru dogju

u doticaj sa despotom Brankoviem pa ga nagovore, da se po-

vrati u Srbiju, digne narodni ustanak i oslobodi svoju zemlju od

Turaka. Ali ove zadnje instrukcije Dubrovake Republike svojim

poslanicima bile su suvišne, jer ove iste godine kralj Vladislav,

Ivan Hunvadi i Gjuragj Brankovi objaviše Osmanlijama rat u

svrhu, da oslobode južne Slovene od turskog gospodstva. Turci

bijahu do tri puta hametom potueni. Veselje vladaše veliko ko-

liko u Dubrovniku toliko u ostalome kršanstvu. I Arbanaška se

podignu pod Gjurom Kastriotiem. Sve izgledaše, da e Osman-

lije biti baeni preko Helesponta, kad se iznenada Ugri nagode

s Turcima u Segedinu (1444) udarivši mir na deset godina. Ipak

se je ovim mirom dosta postiglo, jer je Srbija bila oslobogjena

od Turaka kao i oni bosanski predjeli, u kojima se bijahu O-

smanlije ugnijezdili. Ovo je Dubrovanima bilo dosta, jer su Turci

opet baeni daleko od republiinih granica pa im ova i obu-

stavi (1444) prije spomenuto godišnje darivanje u srebrnim po-

sudama.

Megjutim prije nego se mir udario izmegju Ugarske i Tur-

ske, papa Evgenije IV. bijaše pozvao Dubrovane uz Alfonsa

Aragonskoga, Henrika VI. Engleskoga, vojvode Burgundskoga i

Milanskoga pa Mletke i Genovu, da se pridruže krstaškome po-

hodu protiv Osmanlija. Republika se odmah odazva ovome po-

zivu sa dvije naoružane galije; sve kazivaše, da je mogunostpobjede velika, jer je sultan bio zaposlen u Maloj Aziji. U ovomesmislu Republika i odgovori papi na njegov poziv dugim pi-

cxv

srnom u kome ne znamo što je savršenije, diplomatska zrelost

ili državniki polet. Dubrovnik se divi papinome energinome

istupu, da vojuje za kršanstvo protiv Osmanlija. Da bi ovi što

prije bili uništeni na evropskome kopnu, dubrovako vrjee pre-

dloži papi zrelu i oštroumnu osnovu, da bi još ove godine odje-

drila put Helesponta kršanska flota pa se na proljee spojila u

zajednikim operacijama sa kršanskom tvrdokopnenom vojskom.

Bio bi posao flote, da zakri put Osmanlijama iz Azije u Ev-

ropu. Usto Republika nije zaboravila, da za sve ovo dobije na-

gradu; nije bila samo zadovoljna, što joj je kralj Vladislav po-

tvrdio (u veljai 1444) sva prava i povlastice, koje sadržavaše

Albrehtova povelja ; ona preporui svojim poklisarima na budim-

skome dvoru, da nagovore kralja te Republici obea Avionu s

utvrdom Kaninom i okolnim krajevima, što bi bilo za njih vrlo

koristno u pogledu uvoza hrane, jer bi se tako oslobodili samo-

volje okolnih gospodara u ovome poslu. Ove lijepe nade kao i

savjeti Dubrovana ostadoše bez željena uspjeha. Ugarska pre-

kinu doista udareni sporazum sa Turskom, ali se sve uini kasno.

Tek u julu odjedri savezniko brodovlje put Helesponta ; Ugri

nijesu bili prešli ni Savu kad sultan obazna o svim planovima

kršanske vojske. Na ovo sultan Murat prijegje pomou genov-

skih lagja iz Azije u Evropu pa 10. novembra 1444 potue na-

metom kršansku vojsku kod Varne. Sam kralj Vladislav pogibe,

a ostaci vojske pobjegoše dijelom preko Dubrovnika svojim ku-

ama. U januaru druge godine vrate se i dubrovake galije ku-

ama, »rascvijeljene, što su beskorisno gledale tugje opaine, kao

naprotiv mišljahu, da e imati dijela u pobjedama i zaslugama,

što su i one doprinijele spasenju kršanstva45)«.

Nakon katastrofe kod Varne, Republika pohiti , da ponovi

mir s Turcima. U udarenome primirju megju ugarskim guber-

natorom Ivanom Hunvadi i Visokom Portom bijahu doista spo-

menuti i Dubrovani. Ali su oni htjeli da zadobiju trajan mir,

kako kaže Lukarevi, pa se specijalno nagodiše s Turcima po-

mou despota Brankovia i njegove keri sultanije Mare. Du-brovnik obnavljaše doista danak od 1000 godišnjih dukata, ali

dobivaše potpunu slobodu trgovanja po cijelome OsmanskomeCarstvu koliko u Evropi toliko u Aziji. Dubrovaka Republika

trebaše silno ovaj mir, jer joj se baš sada pružaše prilika, da

CXVI

ne samo proširi svoje granice, nego se što jae osili u svomezapadnome kvadrantu Balkanskoga poluotoka, kojemu spadaše

po prirodnim zakonima. »Tamo je ekaše uloga nalik na onu,

koju bijahu odigrali Mleci u sjevernoj Italiji. Ali ne nagje sa-

veznika dostojnijeh svoje državnike mudrosti. Nastadoše silne

borbe sa Pavloviima i Vukiima. Republika se udruži sa Bo-

sanskim kraljem i sa despotom Srbije Gjorgjem Brankoviem

(1451 Bobovski ugovor) i predloži saveznicima diobu Hercego-

vine i Boke kotorske. Dubrovnik tražaše Trebinje, Klobuk, Župu

Draevicu, Hercegnovi i Risan. Dioba se imaše zbiti pomou sa-

moga sultana Murata II. Sve se razbi o nevjeri bosanskoga kra-

lja i o slabosti Despota. Hercegnovskim ugovorom (1454) sa

Stjepanom Vukiem na osnovi »statusquo«, Republika se odree

za vazda proširenja granica. Ona nema više nego jednu jedinu

istonu politiku : sporazum sa Carstvom, boj najtanje duševne

vlasti protiv najbrutalnijega varvarstva .... Teritorijalnu nemonadoknadi Dubrovnik grozniavom djelatnošu svoje trgovine,

svoje vjere, svoje civilizacije Pa tako prirodnim slijedstvom

dogagjaja, Dubrovaka Republika izgubi onu ekspanzivnost, koja

joj bješe prirogjena od prvog poetka svoga slobodnoga života.

Osmanska je bujica zaustavi na Istoku, a na Zapadu silnija dru-

garica Jadranskoga mora. Ali i ovako stiješnjena na obronke

hercegovakih brda, stade razvijati orijašku civilizaciju i presti

trgovako-religioznu politiku na Balkanima, koja je postavi u red

zajedno sa daleko monijim pomorskijem državama XV. i XVI.

vijeka u Evropi«. 4*)

Doista Republika podržavaše najusrdnije sveze sa Ladisla-

vom IV. Postumom. Ove sveze bijahu jae za kralja Matije Kor-

vina (1458—1490). Kako njegov predšasnik na prijestolju tako i

on potvrdi sve dubrovake povlastice po zemljama Ugarske i

Hrvatske. Korvin se živo zauze za Dubrovaku Republiku kod

napuljsko-sicilijskog kralja Ferdinanda. No što Turci vema na-

predovahu na Balkanu, to se Ugarska sve vema udaljivaše od

Dubrovnika. Katastrofalnom mohakom bitkom 1526, gdje za-

glavi i kralj Vladislav iz porodice Jagelo, prekinu še se posvema

sveze izmegju Dubrovnika i ugarsko-hrvatskoga dvora sve tamo

do 1684. Zaludu je Ferdinand I. pozivao Republiku, da mu se

pokloni kao izabranome ugarsko-hrvatskome kralju pa dalje vjerno

CXVH

drži punktacije višegradskoga ugovora. Republika mu se ne

odazva pa ni onda, kada je na nju udario represalijama pomousvojega brata Karla V. Sve ne pomože ništa, da odvrati Repu-

bliku od naumljena puta. Takogjer i pozivi Ivana Zapolje, koji

kao i Ferdinand I. iznosaše svoja krunska prava na Dubrovnik,

ostadoše bez uspjeha. Dubrovaka Republika raunaše trgovaki.

Turski sultan bijaše u glavnome gospodar situacije u Ugarskoj;

Republika ga vidje i u Budimu pa mu se pokloni, a on joj po-

tvrdi sve povlastice te ih ve imagjaše od ugarsko-hrvatskih kra-

ljeva. Sve ovo uini kao i to, što Republika iza posljednjega

osvojenja Srbije 1459 ostade trajnim turskim haraarom, da je

val osvajakog potresa pri osvoju Bosne (1463) i Hercegovine

(1466, 1482) ne poplavi. Kad Turci dohvatiše dubrovaku gra-

nicu odvratiše se od nje u uvjerenju, da im ne treba osvajati

zemlje, koje se ve priznaše njihovim haraarima. Ovo uvjerenje

i uini, da mala Dubrovaka Republika osta jedinom sredovje-

nom državom na jugu Dunava, »koja preživje tursko osvojenje

ovih zemalja. udnovato je u povijesti, da Dubrovnik od rata

vogjena sa hercegom Stjepanom Vukiem 1451— 1454 pa do

sraza Francuza i Rusa na dubrovakome zemljištu u vrijeme

Napolecna l. godine 1806 ne vidje pred svojim bedemima ne-

prijatelja osvajaa. U burnim vremenima, kad se turske vojske

salijetahu do Budima i Bea, do Poljske i južne Rusije pa u-

znemirivahu Otranto i Maltu, Dubrovnik napredovaše kao mirna

oaza, u sredini perijodinih ratnih buka, napredujui jako u bla-

gostanju i prosvjeti«. 47)

Što je Ferdinando I. bio godine 1526 izabran od jednoga

dijela ugarskih velikaša nasljednikom sv. Stjepana u kraljevskoj

asti, a isto tako 1527 od veine hrvatskoga plemstva hrvatskim

kraljem, Dubrovnik dolazijaše u jak doticaj s Habzburgovcima.

Ali se hapsburški vladalaki dom rukova sa Dubrovakom Re-

publikom još prije, naime 1362 pri aktu ratifikacije ugovora sa

Ugarskom. Njemako Carstvo poznavaše opet Dubrovnik od vre-

mena cara Sigmunda (1410— 1437), koji preporui Dubrovnik

svim ondašnjim evropskim državama pa i aragonskim kraljevima,

koji onda vladahu na istonoj obali Pirenejskog poluotoka, na

Balearskom otoju pa Sardiniji i Siciliji. Ali Dubrovnik imagjaše

trgovakih sveza sa aragonskim kraljevima još prije preporuke cara

CXV1II

njemakoga dotino kralja ugarsko-hrvatskoga ; ovo dovede Du-

brovane do prvih snošaja sa drugim krajevima Pirenejskog poluoto-

ka pa na Atlantiku sve do Engleske. Dubrovaki snošaji sa Iberskim

poluotokom još e jae udariti na ogled za Ferdinanda Katoli-

koga i Izabele pa se pronosi glas, da je i jedan Dubrovanin

bio s Kolumbom pri otkriu Amerike 1492. Otkrie amerikog

kopna kao i šest godina kasnije pomorskog puta oko rta Dobre

Nade u Istonu Indiju donese revoluciju na politikom kao i na

trgovako-gospodarstvenom polju. Jak trgovaki sredozemski i

baltiki maksimum prije navedenih otkria prijegje iza herojskih

ina Kristofora Kolumba, Vasko da Gama i drugih u minimum,

a prije svjetsko Sredozemno more prijegje u rang nuzgrednih

mora. Prije trgovaki centrum na Sredozemnom moru pomjesti

se na Atlantski ocean. Na taj nain trgovaka mo osobito tali-

janskih republika i našega Dubrovnika prijegje najprije na Špa-

njolce i Portugalce kao i ona Hanze na Nizozemce i Engleze.

No dok se Mleci tvrdokorno držahu starih trgovakih putova,

Dubrovnik se na vrijeme orijentova u svojoj pomorsko-trgova-

koj radnji pa njihovi brodovi, zaštieni španjolskom krunom, je-

drijahu ve u prvim godinama velikih prekomorskih otkria po

Atlantskome oceanu. Tako Ferdinando Katoliki i Izabela dadoše

Dubrovanima ve 1494 velike privilegije, koje bijahu, u daljem

tijeku vremena, ponovno potvrgjene. Ovaj znameniti ugovor o-

snovom je svim poznijim snošajima Dubrovake Republike sa

španjolskom kraljevinom ; na temelju ovoga možemo da nazo-

vemo Republiku politikim udom i malom velevlasti u kojoj

ima i prostranih misli i dalekih nada kao i u prošlim zemanima.

Kako novi vijek nije više trpio male politike jedinice nego kon-

sekventno težio za jakim centralistiko-apsolutistikim radnjama

u politikom uregjenju Evrope, to Dubrovaka Republika, vidjevši

se silno ugrožena i gledajui oevidno propadanje talijanskih re-

publika i gradova, u zao as, ali primorana prekinuem više-

gradskoga ugovora i represalijama Karla V., da se spasi, priveza

svoju sreu za španjolsku državu. Dubrovnik dade Karlu V. sve

što imaše, naime svoju ponosnu mornaricu od kakovih 300 je-

dara. Na ovaj se nain Dubrovnik ouva za neko vrijeme da ne

zakržljavi, jer mu snošaji sa Španjolskom davahu silne impulse

života kao i veliko bogatstvo. Ve poetkom XVI. stoljea zna-

CXIX

doše Portugalci da iskoriste prednosti novoga puta, što ga po-

kaza Vasco da Gama pa za neko vrijeme bijahu gotovo jedinim

gospodarima indijske i afrike trgovine. Tako Lisboa postade

ono, što su prije bili Mleci. Takogjer Španija dosegnu polovicom

XVI. stoljea, prekomorskim otkriima, do vrhunca svoje evolu-

cije. Kad Španija anektova 1580 Portugal njezini prekomorski

posjedi obuhvatiše najvei opseg pa je sve kazalo, da je Španija

pozvana te bude prvom svjetsko-trgovakom moi. Dubrovani

se de facto okoristiše ovim velikim porastom Španije u potpu-

noj mjeri. Kako kaza Luka a Linda, Dubrovani dopriješe svojim

velikim jedrenjaama sve do novoga svijeta, odakle prosuše pa

domovini nebrojeno blago. Znameniti dabrovaki sinovi kao gro-

fovi Tuheljski (Ohinuevi-Ivelja) Olisti Tasovii, Bune, Maži-

bradii, Martolossi, Stefani-Skoibuhe, Pracati i drugi popeše se

do najveih asti u španjolskoj pomorskoj službi i odniješe naj-

više naslove i poasti te ih Španija imagjaše. K tome Dubro-

vaka Republika imagjaše veliko uporište u španjolskome dvoru,

koji je štitijaše u ouvanju slobode, veliine i konkurencije sa

Engleskom, Holandijom i Francuskom. Ali za ove velike blago-

dati španjolske zaštite, morala je Republika doprinositi velike i

prevelike žrtve. Republika je morala prisustvovati velikim brojem

brodova u ekspedicijama Karla V. na Tunis (1535) i Alžir (1541),

gdje izgubi osjetljiv broj brodova i dobar dio momadi. K tome

Republika prisustvova u tako zvanoj »indijskoj floti« pa u »ne-

pobjedivoj annadi« (1588); uestvova u osvojenju Portugala pa

u svim borbama Španije proti Tripolisu, Nizozemskoj, Engleskoj,

Francuskoj itd. Ovo sve dovede Republiku do gotove propasti.

Od 1584— 1654 dakle za samih 70 godina izgubi Republika do

178 jedinica svoje poizbor mornarice. Kad se ovome pribroje sve

druge izgubljene jedrenjae u španjolskoj službi pa silne hiljade

ljudi te služahu na ovim brodovima kao pomorci ili vojnici to

ne e izgledati udnovato, da je, oko vremena velikog dubrova-

kog potresa (1667), Republika gotove bila bez mornarice i naj-

boljeg dijela svojega puanstva.

Zaludu se Republika, prestrašena od silnog ponora u koji

upadaše, gledajui k tome jasno i brzo opadanje svoje zaštitnice

Španjolske, vraaše opet pod okrilje ugarsko-hrvatskoga kralja,

onda Leopolda I. Zaludu se nadaše, da e se otresti Turske, koja

cxx

takogjer postajaše pogibeljnom, jer je Kara-Mustaia htjede osvo-

jiti, a Venecija anektovati. Ponovljenim višegradskim ugovorom

sa esarom Leopoldom I. (1684) u Beu ne vrati se Dubrovniku

muževna snaga, koju Republika pokaza na osobit nain od

XIII.—XV. stoljea. Kapitulacijama s esarom Leopoldom Republika

se za as okoristi proti agresivnim namjerama Mletaka. Ali kako

esar ne riješi istono pitanje, kako su se Dubrovani nadali, to

ovi ostadoše i nadalje turskim haraarima i to sve do pada Du-

brovnika 1808.

Habzburgovci kao i Hohenzollernovci jako simpatovaše sa

Dubrovakom Republikom, kad ova dospje u jaku oprenost sa

Rusijom u vrijeme carice Katarine II. Dubrovani su se vrlo malo

brinuli o svrhu, da bi dobili naklonost ruskoga dvora i to s ra-

zloga, što se Rusija smatraše sve do Petra Velikoga azijskom dr-

žavom. U sva tri vijeka ope povjesnice opažamo naime udnuinjenicu, da ljudi u ovome ili onome kraju zemljine površine

drže za cijeli kulturni svijet samo onaj dio, koji zaokružuju svo-

jim duševnim horizontom. Tako stari Heleni stavljahu u rubriku

varvarstva sve ono, što je išlo preko njihovih granica, a rimska

država ispunjaše Katonu cijeli svijet. Vrlo suženi horizonat po-

imanja svijeta u starome vijeku ne pokaza velikih rezultata ni u

srednjemu vijeku. Tek kad Kolumbo i Vasco da Gama otvoriše

evropskome ljudstvu svjetsko more i oslobodiše ga strašnih okova

uske sredozemske kotline, ovo i raširi svoj horizonat u oceansku

veliinu, temelj dostojan ovjekovog rada. Ali kako novi vijek

stoji, sve tamo do francuskoga prevrata, do pojasa u srednjemu

vijeku tako još u XVII. stoljeu gotovo ne bijaše naobraženoga

ovjeka u zapadnoj Evrpi, koji bi Rusiju pripoznao kao sasta-

van dio kulturne evropske zajednice. A baš do prije navedenog

stoljea Rusija i nošaše najveim dijelom karakter istonjake

države, koju Švedi, Livonci, Poljaci, Turci i Tatari, ko kitajski

zid, dijeljahu od evropske prosvjete. Videi naime Švedi i Po-

ljaci, da Rusi zaostaju za njima, jer su u varvarstvu, inili su

sve mogue, da u Rusiju ne dopru ljudi sa zapada i ne unesu

evropsku kulturu i oružje. Granice ovoga ekskluzivizma poešeda padaju tek za cara Petra Velikoga, koji uvede Rusiju u kolo

evropskih država pa joj pribavi udio u evropskome kulturnome

panteonu. On je poeo da ruši kitajski zid te je umjetno dijelio

CXXI

Rusiju od evropske zajednice. Kako je ovo rušenje bilo vrlo teško

to se je ruski dvor u prvi mah zadovoljio, da na reenome zidu

probije zgodne prozore, kroz koje e prostrujiti vjetar evropske

prosvjete. Ovo je Petar Veliki i uinio pa je probio na umjet-

nome velikome zidu etiri velika prozora i to na jugu, zapadu,

sjevero-zapadu i sjeveru svoje države. Najprije osvoji od Turaka

grad Azjov (1696) i tako otvori Rusima put prema Crnome moru,

Carigradu i Sredozemnome moru. Ali je Rusija mogla da po-

stane evropskom vlasti, ako dogje do posjeda na baltikim oba-

lama, a tako i do najkraeg puta do zapadne Evrope. Što su na

baltikome moru gospodarili Švedi to se je valjalo s njima ogle-

dati na bojnome polju. To se je i dogodilo u velikome sjever-

nome ratu (1700

—

1721), gdje je Rusija ostala pobjednica i

probila veliki prozor na sjevero-zapadnoj strani države. Spo-

menik te pobjede kao i ulaza Rusije u evropsku kulturnu zaje-

dnicu bit e novo osnovani Petrograd (1703). Ovaj e grad biti

u isto vrijeme dokazom, kako je sjeverni rat tisnuo istonu Ev-

ropu u ruske ruke, a bacio Švedsku sa visine, do koje je po-

diže Gustav Adolf. udnim sticajem povijesti prijegje u isto vri-

jeme, za rata o španjolsku baštinu, prva rije u zapadnoj Evropi

od Francuske na Englesku. Doskora e ruski car otvoriti veliki

prozor i na zapadu svoje države. U sjevernome ratu bijahu sa-

veznici proti švedskom kralju Karlu XII. ovi vladari : Petar Ve-

liki. Avgust II., poljski kralj i danski vladar Fridrih IV. Iza bitke

kod Narve, gdje Karlo XII. održa sjajnu pob}edu nad Rusima*

provali švedski kralj u Poljsku i potue Poljake u više bitaka.

Na ovo Avgust II. morade ostaviti poljsko prijestolje pa na

njegovo mjesto dogje Stanislav Leszcynski. Ali iza porazne i o-

dlune bitke kod Poltave (1709), gdje je bio Karlo XII. potuen,

dogje opet, silom ruskoga oružja, na poljsko prijestolje Avgust

II. Pošto se proti njemu složi konfederacija u Tarnogradu, dade

se prilike Petru Velikome, da se trajno umiješa u poljske po-

slove i preko Poljske dogje što bliže Evropi. etvrti je prozor

bio na Bijelome moru, gdje je luka Arhangelsk omoguivala u

nekim mjesecima u godini prilian saobraaj sa ostalom Evro-

pom, osobito Engleskom. No da kulturno strujanje kroz ove pro-

zore bude uspješno, namami Petar Veliki u svoju žemlju svu

silu inostranaca, koji e mu služiti u podizanju kopnene i po-

CXXII

morske bojne sile pa e mu raditi kao državnici, obrtnici itd.

Uz Švajcara Leforta, Petrova admirala pa Škota Brucea, njego-

vog diplomata i zapovjednika topništva i Škota Gordona, njego-

vog generala, mogao si vidjeti u ruskoj službi i Nijemce Oster-

manna, Mtinicha pa Dubrovane Jera Natalia, Ivana Tudizia i

mnoge druge.

Baš nastupom reenih dvaju Dubrovana u rusku službu

poinju snošaji Dubrovnika sa Rusijom. Ovi e snošaji udariti

za vlade Petra Velikoga u take prijateljske žice, da ne e proi

nijedan veliki dogagjaj u Rusiji, što ga ruski dvor ne e javiti

svojim prijateljima Dubrovanima. Ovi e opet tako daleko poiu komplimentovanju sa ruskim carem, da e se s njime u svo-

jim pismima identifikovati u pogledu od naravi im podanog

jezika. 48)

Idila snošaja Dubrovake Republike sa Rusijom za Petra

Velikoga malo bi te se ne pretvori u tragediju za Katarine II.

Republici je bilo drago rusko prijateljstvo, kad su uplivi iz Mo-skve i Petrograda bili daleko od Sredozemnoga mora. Ali kad

ovi odjednom osvanuše na Sredozemnom moru i to kao gotov

in, Republika se silno prestraši i htjede da malim sredstvima

omete veliki vojni pohod Rusije proti Carigradu i to ne kroz

Crno more nego kroz Baltik, Atlantik i Sredozemno more. Bira-

nje sitnih sredstava proti jakim inostranim državnim radnjama

kaže diplomatsku i politiku dekadensu Dubrovake Republike.

Ovo opadanje osobito izbija na vidike ve u XVII. stoljeu pa

omalo da se Republika ne pokopa ve u XVIII. vijeku.

Diplomati XVIII. stoljea bijahu osobito zabavljeni dvjema

pitanjima: sudbinom Poljske i istonim pitanjem. Riješenje ko-

liko prvog toliko drugog pitanja, i ako je interesovalo sve ev-

ropske države, svakako je svraalo na sebe osobitu pozornost

ruskoga dvora. Sretno riješenje ovih dvaju pitanja bio je za Ru-

siju nad sve važan diplomatski in. Rusija nije smjela da dopu-

sti te Poljska, koja bijaše u smrtnoj agoniji, dopane u druge

ruke. Rusija je gledala u Poljskoj zlatan most preko kojega epotpuno dospjeti u evropsku politiku arenu pa biti na dohvatu

evropske kulture. Ruski diplomati umovahu: kad bi koja druga

država osvojila i podjarmila razrovanu i nesložnu Poljsku n. pr.

Pruska, to bi germanstvo doprlo do srca rusizma pa bi to zna-

CXX1II

ilo sublizu kao i smrt za Rusiju, jer bi ova barem prema ev-

ropskome zapadu bila posve zatvorena, kamo se sleže, poslije

pada portugalske i španjolske veliine, kulturno-politiko-trgo-

vaki maksimum Evrope. S druge strane i riješenje orijentalnoga

pitanja, naime sudbine turskih evropskih zemalja nije bilo manje

važno za Rusiju. Kako se to najbolje vidje u velikome svjet-

skome ratu drugog decenija XX. stoljea. Rusija je osjeala upliv

i širenje na Balkanu politikom potrebom. Cijeli ruski budget

bazira se na izvozu u inozemstvo. Je li trgovaki bilans pasivan

to je za Rusiju bankerott na vratima, jer ona ne bi bila u stanju

da isplati kamate svojega enormnoga izvanjega duga. Dvije tre-

ine ove eksportacije kreu iz južnih ruskih luka i prolaze kroz

zemljouze Bosfora i Dardanela. Kad bi se ovi prolazi zatvorili

to bi zakrkla, tako rei, ruska trgovina u inozemstvo, a to bi i-

zvelo nedogledne ekonomske posljedice. Prema tome Rusi drže

Bosfor i Dardanale te su za njihovu carevinu conditio sine qua

non; ovi su zemljouzi žila kucavica ruske moi i napretka. Do-

sljedno tome Rusi nijesu htjeli, da puste istono pitanje te se

razvija i riješi kako drugi hoe, jer bi to za njih znailo što i

potpisati moralno i politiko samoubojstvo pa pustiti, da joj eg-

zistencija kao velike vlasti zavisi o sluaju i tugjoj samovolji.

Ruska diplomacija htjede da uzdrži ventil na zapadu i na jugu

pa valja priznati, da je to i postigla.

Iza turskog poraza pod Beom 1683 poe turska mo da

opada ; osobito bojevi i sjajne pobjede Eugena Savojskoga po-

tresoše temeljnim stupovima Osmanskoga Carstva. Krak mladog

mjeseca, što se bio protegnuo do srednjega Dunava suzbijen je

i morao se je povui niz Dunav. Isto je tako prije suzbijen onaj

drugi krak, što je, dohvativši Pireneje, htio prijei Loiru. Ovaj

drugi potisnu preko Pireneja Karlo Martel, a preko Herkulovih

stupova Ferdinando Katoliki i Izabela. Mladi mjesec, opet, nije

samo štit Turske nego plastino kaže i duh muhamedovstva.

Mladi mjesec treba da raste te postane punim mjesecom ; to erei : muhamedovstvo treba da vojuje, napreduje i pronosi pro-

rokovu slavu u sve krajeve ljudskih obitavališta. Stezanje

mjeseevih krakova dosljedno uini, da je u muhamedovcimapoela malaksati vjera te privedu sve narode islamu, a prematome poe im padati i volja i snaga. Ovako izazvana stagnacija

CXXIV

prema vani izazva stagnaciju i u samoj unutrašnjoj upravi i ži-

votu, a ovo sve baci bosforsku imperiju u starako doba života

;

tako Turska prijegje u jakom skoku što je uvijek pogibeljno, iz

najvee bojne radinosti za velikim djelima i željom za slavom,

u najvee mirovanje i neradinost. To rodi generacije, koje nijesu

odgovarale duhu pokoljenja od Orhana do Sulejmana II. im su

evropske sile ovo opazile najave odmah svoje interese u tako

zvanome orijentalnome pitanju. Evropska diplomacija smatrala je

naravnom stvari, da u tome poslu ne pita one, koje je to

u prvom redu interesovalo, a to su balkanski narodi. Rusija, Fran-

cuska i Engleska, koje do sada gotovo nijesu imale nikakova udjela

u ratovima proti Osmanlijama, pokazivahu takovu osjetljivost,

kao da bi one jedine bile pozvane, da riješe istono pitanje. Ovose osobito pokaza iza mira u Požarevcu god. 1718, kada se pi-

tanje o nasljedstvu Turske sve vema prikuivaše carstvu mo-

gunosti. Ali dok je riješenje istonoga pitanja interesovalo

nove interesante Francusku i Englesku u pogledu trgovako-

komunikacijonih interesa i evropskog ekvilibrija, Rusija je ovo

smatrala vitalnim pitanjem. Rusija u vrijeme vladanja Katarine II.

osjeala je politikom potrebom što vee širenje svoga teritori-

jalnog i moralnog upliva na Balkanu. Ruska je carica bila više

nego uvjerena, da je ruskome kolosu ventil na jugu, ventil života.

Konsekventno tome ruska carica trebaše Crno more i na njemu

jaku flotu ; trebala je i Bosfor, jer treba da se pomie uvijek

naprijed, sve do Carigrada, Dardanela i plavetnih valova Sredo-

zemnoga mora, koji vodi do Jerusolima, Atlantskog oceana i

preko Egipta do indijskih arobnih krajeva.

Ali je Rusija imala u svojoj jaoj blizini jednu zgradu dr-

žavne kombinacije, koja je prijetila, da e se svaki as srušiti i

u svojim ruševinama pokopati vlastitu slobodu. To je bila Polj-

ska. Ve za Sigmunda II. Avgusta (1548—72) poelo je plemstvo

tangirati i suzivati vladareva prava. Stalo je u odluci boljara

hoe li se rat voditi ili mir udariti. Velika rak-rana ondašnje

Poljske bila je i reformacija. K navedenim dvjema zlima pridruži

se i tree i to po smrti Sigmunda II. S njime izumre rod Jage-

lovia i Poijska postane izbornom državom. Od ovog asa, malo

po malo, Poljska e se razviti u nazovi-kraljevinu, a de facto

sve viša prelaziti u forme aristokratske republike sa kraljem na

cxxv

elu. Isto kao u Mlecima svaki novi dužd (promissione) tako i u

Poljskoj svaki novi kralj trebao je da potpiše list osobitih želja

poljakih velikaša, tako zvana pacta conventa ; ova su uvijek išla

za ciljem, da što više stegnu vladarevu mo. Na svrhu je sve

ovo dovelo do toga, da su ovakovi izbori sasvim uništili kra-

ljevsku vlast. Tako, dok je Evropa u XVIII. stoljeu davala svu

vlast vladarima u ruke stvarajui apsolutizam, u Poljskoj se je

radilo baš obratno stvarajui oligarhiju plemstva, koje je imalo

kralja potpuno u svojim rukama. Usto je plemstvo postalo in-

tolerantno. I ako je bila ustavom zajamena disidentima sloboda

vjere, to se ipak otpoe navaljivanjem na njih za kralja Stjepana

Bathorv pa Sigmunda III. Ovakovo e stanje potrajati sve tamo

do u XVIII. stoljee. Osobito se gledalo pounijatiti podložnike

Ruse, a to e zadati Poljskoj neizljeivih udaraca. Bune zaredaju

lijevo i desno, a što je najkobnije, podložnici Rusi ponu te obra-

aju svoje oi k caru u Rusiji oekujui od tamo svoj spas. Namjesto centripetalnih sila dogju one centrifugalne, a to je naj-

kritinije stanje koje bilo države, jer se na taj nain stvara iri-

denta i baza drugim državama, da se mogu trajno miješati u

unutarnje stvari dotine države. Tako Poljska srtaše u sve veupogibao, da izgubi slobodu. Uz sve napomenuto zlo, u Poljskoj

nije bilo ni onog zdravog elementa, koji je temelj svakoj državi,

naime : imunog gragjanstva i estitog seljaštva. Na mjesto, u-

slijed progona iseljenih protestanata, uvue se Židov arendator, a

ovo je isto tako bilo kobno po Poljsku kao i za Španjolsku,

kad ono istjera iz zemlje obrtne Moriske (Maure). Ali još i u

ovim danima Poljska je bila presjajna zgrada no sagragjena na

pijesku. im se razlije voda rijeke Volge i dohvati je, od te

zgrade ne e biti traga. Prijašnja ponosna kraljica megju svima

kraljicama postat e tužna, raskomadana sirotica. Ovo se je i

dogodilo za ruske carice Katarine II. (1.762— 1796), prave naslje-

dnice odvažnih planova Petra Velikoga.

U spoljnoj politici obrati Katarina II. svoju osobitu pažnju

stvarima u Poljskoj. Najprije uznastoji te spravi Poljsku pod svoj

upliv pa je onda po malo baci kao zrelu jaku u svoja njedra.

Prigoda se brzo pružila. Ve od izbora Avgusta III. utie Rusija

znatno u poljske unutrašnje poslove. Ovaj se uticaj još vemapovea iza Avgustove smrti. Katarina II. narine jednostavno Po-

CXXVI

ljacima za kralja svoga ljubimca Stanislava Poniatowskoga (1764)

i uzdrži ga silom svoga oružja. Poniatowski nije bio prema tome

no sluga Katarine II. i ona postignu prvi cilj. Konsekventnom

politikom udari ona i za drugim ciljem. To takogjer nije bilo

teško, jer je carica znala za Ahilovu petu Poljske države ; to je

pitanje o disidentima. Nagovorom Katarine II. obea kralj Stani-

slav disidentima ravnopravnost s katolicima. No ovi zadnji ni-

jesu htjeli ni da uju o tome. Tako se sklopi konfederacija u

Baru u Podoliji, a cilj joj je bio : uvanje ustava i katolikih

pravica. Ovo izazva gragjanski rat i Poljska plivaše u kratko

vrijeme u vlastitoj krvi. Sam kralj i njegova stranka pozovu Ruse

u pomo. Katarina II. jedva i doeka ovaj poziv pa je u kratko

vrijeme bila gospodaricom gotovo cijele Poljske. Austrija i Pru-

ska nijesu mogle dozvoliti, da se Rusija nazove faktinom gospo-

daricom kraljevine Poljske pa se tako vrlo prikui i Beu i Ber-

linu. Stoga prva ugje s vojskom u sipuški kraj, a druga u za-

padne poljske pokrajine. Ostala se Evropa ne maknu na obranu

Poljske proti ruskim nasrtajima. Ironijom sudbine samo Turska

ustade na obranu tako ponižene Poljske, a valja rei i svojih

interesa. Francuski poslanik Vergennes nagovori sultana Mu-stafu III., da navijesti Rusiji rat. Osmanski dvor prihvati ponuku

francuskoga poklisara, jer je uvigjao, da je sve vee jaanje Ru-

sije sve jaa pogibao za Osmansko Carstvo. Možda je u ovomeposlu imao svoje prste i ministar grof Kaunitz. Dneva 6. okto-

bra 1768 veliki vezir Hamzi-paša pozva k sebi ruskoga posla-

nika u Carigradu Obrjezkova pa prebacivši mu nekorektno po-

stupanje Rusije u Poljskoj otpremi ga sa ostalim persona-

lom poslaništva u Jedikulu. Tako zapoe prvi rusko-turski rat

(1768—1774).

U ovome ratu iznenadi brzina ruskoga oružja i Francusku

i Austriju. Ruske vojske potukoše posvuda tursku vojsku i do-

priješe do Dunava. No iza ovoga iznenagjenja dogje tek ono>

što je zapanjilo ne samo Turke nego i ostale evropske vlasti, a

izmegju njih osobito Dubrovaku Republiku. Rusko ratno bro-

dovlje krene iz Istonoga mora i udari pod vodstvom Spiridovaf

Elphinstone-a i drugih do Sredozemnoga mora. Glavna luka

ruske mornarice, gdje e se ova spremiti, da konano udari na

egejski arhipelag i prodre po mogunosti kroz Dardanele bit e

CXXVII

Livorno. U Italiji e doekati mornaricu braa Aleksije i Teodor

Orlov. Oni su imali da dignu proti Turcima što više južnih Slo-

vena, Grka i Arbanasa, što su dobrim dijelom i postigli.

Rusi poeše, da u Italiji Menorki i Malti naoružavaju i ku-

puju brodove. Dubrovaki konsuo u Genovi, David Mavstre, javi

u Dubrovnik još dok su Rusi bili na putu (13. maja 1769), da

rusko brodovlje dolazi u Sredozemno more svrhom, da provede

gusarstvo po ovoj sredozemnoj kotlini i po njezinim ograncima.

Trinaest dana kašnje javi se isti konsuo dubrovakoj vladi u

istoj stvari. Kaza da je prispjelo u Genovu nekoliko ruskih Grka

pa da su tamo kupili jedrenjau u vrijednosti od 30.000 genov-

skih lira. Na ovu e oni potajno udariti do 26 topova i posadu

od 200 ljudi. Ova e zajedriti pod ruskom zastavom u levantske

vode, da plijeni i hvata turske brodove kao i one njihovih ha-

raarskih država. U ove se zadnje broji i Dubrovnik, kaza kon-

suo, jer plaa njeki danak padišahu pa je i štien od njega.

Prema tome trebalo bi poduzeti njeke korake kod genovske vlade,

da se zaštiti dubrovaka plovidba. Konsuo je ove korake i ui-

nio pa je genovski dužd bio odmah spravan, da sve mogueuini za sjegurno brogjene dubrovakih trgovakih lagja. Duždje naredio, da se sekvestruje lagja, kupljena od ruskih agenata.

S lagje se je morao dignuti cijeli bojni namet, a novac kupnje

povratit e se Rusima. U koliko je još konsuo mogao doznati,

onaj koji izvede kupnju lagje u Genovi bio je ruski podpukov-

nik Ostrov, a to je pseudonim brae Orlov.

Dubrovaka Republika bijaše zadovoljna sa svojim konsu-

lom u Genovi pa ga pohvali za izvedeno i onako sretno polu-

eno posredovanje. Ona se srdano zahvali i genovskoj vladi.

Dubrovaka vlada bijaše tvrdog uvjerenja, da je na ovaj nainpoluila veliki uspjeh ; u istinu ona polui sve protivno no što

je željela. Navue na sebe mržnju Rusa, a to uini, da su ovi

gonili i hvatali dubrovake brodove kao i turske. Prema tome

genovska upadica bila je jedna od kardinalnih pogrješaka, koje

je dubrovaka vlada uinila u zadnjim decenijima svoga života.

Da je barem Republika umjela da izravna aferu s Rusima na

diplomatski nain. Barem onako kako je to hiljadu puta prije

uinila sa Humom, Bosnom, Srbijom, Vizantom, Bugarskom,

Ugarskom, Turskom, Italijom i drugima. Ali se ona gotovo i ne

CXXVII1

maknu. To je Ruse najviše srdilo. Vidi se, onaj diplomatski duh r

koji prije osobito odvoji u Dubrovniku, sada jakim dijelom o-

stavi ovaj grad, veinom slabih vlasteoskih generacija i sve tje-

šnjeg državnikog horizonta. Senat doista piša jedno pismo (1769)

u Rusiju, ali ne petrogradskoj vladi nego Petru Nataliu u Mo-skvi, sinu Jera Natalia. Senat moljaše svoga vlastelina, da se

zauzme kod uplivnih ruskih linosti te ruska flota pusti u miru

dubrovake brodove. Da je kojom sreom bio Natali u Petro-

gradu možda bi Republika bila izravnala svoj konflikat s Rusi-

jom na manje ponizujui nain no što je to uinila. Nažalost,

pismo dubrovake vlade zatee Natalia tek krajem godine 1771

i to u oku maršala Rumjancova, gdje se Natali odlikova pri

opsjedanju Gjurgjeva. Uz ovu diplomatsku pogrješku u taktici

prema sve veoj sili Rusije, Republika ne zakrili gotovo nimalo

ni svoju neutralnost. Ona propusti i to, da izdade osobit nalog

na sve kapetane svoje zastave, da se u konfliktu izmegju Rusije

i Turske drže stroge neutralnosti. Senat propusti i to da poduzmezgodne korake kod Visoke Porte te bi respektovala dubrovaku

neutralnost, pa pustila dubrovaku zastavu u miru. udnim sti-

cajem povijesti, Republika je znala da izbjegne svim ovim po-

grješkama u XVI. stoljeu, kako smo to ve vidjeli. Sada u dru-

goj polovici XVIII. stoljea naprotiv je sve drugo i ve izbija na

vidike te Republika poe da gubi svoju raison d' etre.

Megjutim prispije jedna ruska flota od šest brodova do

grkih voda, a to je bio signal, da se Peloponez digne proti

turskome gospodstvu. No i ako vogje ustanka bijahu major Dol-

gorukij i kapetan Barkov, ovaj ne uspje, jer još nije bila kuc-

nula ura oslobogjenja helenskog naroda. Uto Aleksije Orlov za-

gje u Egejsko more ; dogje pred sam Helesponat pa razbi i spali

tursko brodovlje (1770) u zalivu ezme, jugozapadno od Smirne

naprama otoku Hiju. Orlov dobi pridjevak »esmenskij«. Ova

pomorska pobjeda silno zabrinu Dubrovaku Republiku, Mon-

tesquieua, Austriju i Prusku. Dubrovaki se senat nagje u nemi-

lom položaju, jer ga ruske pobjede u Osmanskome Carstvu mo-

gahu stajati vlastite slobode ili u najboljemu sluaju levantske

trgovine. Montesquieu držaše, da je Osmansko Carstvo potrebito

te se uzdrži politiki evropski ekvilibrij. Ovo je takogjer dobro

razumjela Austrija te Pruska pa upriješe svim silama, da odvrate

CXXIX

Ruse te ne budu toliko težili za zemljama na Dunavu koliko za

onim na Visli.

Ruska flota ne uini ništa proti Dardanelima, ali pokori

dobar dio otoka u arhipelagu pa udari svoju glavnu staciju na

Parosu. Odavle uznemirivahu Rusi turske obližnje posjede pa

hvatahu turske i dubrovake lagje. Sada i Turci uzmu da pro-

gone Dubrovane po svojim zemljama, jer da se predaju na

laku ruku, a to znai, da su u sporazumu sa Rusima. K ovim

dvjema zlima pridruži se i tree. Zadnjeg septembra 1770 javi

Aleksije Orlov dubrovakome konsulu u Livornu, da carica Ka-

tarina II. drži Dubrovane svojim neprijateljima. Prema tome vla-

dat e se u svemu prema njima kao proti svojim dušmanima

pa e poslati i^svoju eskadru, da podsjedne Dubrovnik49). Ova pri-

jetnja Aleksija Orlova djelovala je uprav porazno na dubrovaki

senat; ovaj se tek* sada sjeti, da se stavi u direktan doticaj s pe-

trogradskim dvorom i po mogunosti mirno riješi nemilu krizu

u koju upadaše. U tu svrhu bijahu izabrana dva senatora (Ma-

rin Tudizi i Frano Ranjina), koji najprije pogjoše u Be, da

zamole caricu Mariju Tereziju i njezinog sina Josipa II. te se

zauzmu za Republiku kod petrogradskog dvora. Štoviše, posla-

nici su se nadali, da e pomou Bea izravnati svoju stvar s Ru-

sijom pa da im ne e biti potreba poi u Petrograd. Da posla-

nici dobiju što više za sebe beki dvor, posla Republika carici

Mariji Tereziji na dar moi sv. Stjepana, koje je ona silno že-

ljela imati, a ovo jako raspoloži beke dvorske krugove za Re-

publiku. esarica primi poslanike u audijenciju u Schonbrunnu

na 26. maja 1771. Poslanici se upute put tamo ve oko 7 lk sati

zajedno sa svojim zemljakom Paderbornskim biskupom Fr. Jos.

Gunduliem, koji je nosio sv. Moi. Pošto su ekali oko 2 sata

bijahu prvi primljeni od esarice ; ovi joj se pokloniše i izruiše

republiin dar. Poslanici se pohvale senatu pismom 29. maja, da

ih je esarica doekala preko svakog oekivanja ; tako lijepo i

srdano, da je nemogue opisati. Ovo ih je vrlo uzradovalo i

napunilo srce veseljem. Ree im, da je vrlo. željela dobiti daro-

van^; joj moi pa se srdano zahvaljuje dubrovakoj vladi. Na-

pomene, da je Republika uvijek davala velikih ljudi pa je zato

vrlo. cijeni. esarica ne prijegje ni preko dubrovakog konflikta

sa Rusima. Iskaže poslanicima svoju suut u pogledu toga i za-

9

cxxx

kljui, da e uiniti za Republiku sve što bude mogla. Ali se ona venada, da je Orlov obustavio svoj gnjev proti Dubrovniku i sve

e se smiriti. Ovo im kaže na temelju pisma svojega sina Leo-

polda, velikog toskanskog vojvode50). Jer nijesu bili toliko srdani

odnosi izmegju bekog i petrogradskog dvora, to je carica gle-

dala, da indirektno dade poslanicima razumjeti, kako bi bilo do-

bro, da odmah pogju u Petrograd i tamo na izvoru urede svoje

odnose sa Rusijom. Odmah drugi dan iza ove audijencije primi

dubrovake poslanike u saslušaj i esar Josip II. Kaza poslani-

cima, da se vrlo interesuje za Dubrovaku Republiku, koja je

vazda bila odana njegovome domu. Stoga e uiniti za nju sve

što može; za ono što se ne može, treba imati ustrpljivosti. Na-pomene i ostilnost Rusa prema Dubrovakoj Republici pa saža-

Jjivaše mnogo nezgode u koje upadoše dubrovaki brodovi. Još

ih je esar toliko pitao i tako mudro, da je uinio na poslanike

dojam v-'o genijalnog i dubokog promatraoca 51). Kancelar knez

Katinitz ;

:mi poklisare vrlo neprijatno, a tako isto i grof Collo-

redo. Naprotiv ovome ruski poslanik kod bekog dvora knez D.

M. Goiicyn primi dubrovake poklisare srdano i utivo pa ih

obodri, da odmah pogju u Petrograd, jer e tamo sjegurno i

brzo urediti svoju stvar.

Megjutim bijahu poslani poklisari i do Orlova u Toskanu

i to Marin Getaldi te Luko Buni. Ovi su imali na svaki nainumiriti Orlova i s njime se nagoditi. Upute poslanicima kretahu

se u glavnome oko ovih triju taaka : podizanje pravoslavne cr-

kve u Dubrovniku za ruskoga konsula, sjegurnost pravoslavnog

elementa u dubrovakoj državi i isplata neke svote novaca. Oprvoj taki ruskih zahtjeva kaza Dubrovanima marquis Caval-

cabo ; o drugoj radijaše sam Orlov, a o treoj kaza nešto, i ako

tamno, Lascaris, kada je prolazio Dubrovnikom. Gledom na prvu

taku imali su poslanici kazati Orlovu, da pravoslavni uživaju

slobodu vjeroispovijedanja po svoj dubrovakoj oblasti ; samo ne-

maju svoga hrama, koji nije bio podignut kroz toliko stoljea.

Uzrok je tome taj, što se pravoslavni živalj u dubrovakoj dr-

žavi redukuje na najviše 12—15 domova. Svi pravoslavni u Du-

brovakoj Republici došli su iz obližnjih turskih zemalja. Ali,

bilo da im nije išlo u raun ili što nijesu htjeli, ostali su uvi-

jek podanici turskog sultana, a prema tome i stranci u dubro-

CXXXI

vatfom državnom uregjenju. Sagragjenjem hrama navedene vjere

u Dubrovniku dogodilo bi se, da bi to privuklo mnogo pripa-

dnika pravoslavne vjeroispovijesti u dubrovake krajeve, a sve na

štetu turskog padišaha. Ovo bi moglo dovesti Dubrovane u kon-

ilikat sa sultanom, jer bi mu sjegurno bježale u Dubrovnik naj-

bogatije, a prema tome, i najkorisnije porodice njegovih sandža-

kata. Kad bi Porta i muala, što je iskljueno, ovo bi pribjega-

vanje rodilo još jae zlo od prvoga. Mala dubrovaka država na-

puila bi se pomalo tugjim podanicima, a ovi bi lasno doveli u

opasnost dubrovaku slobodu. Poklisari e napomenuti Orlovu>

da je isto tražio od Dubrovana Petar Veliki putem tajnog sa-

vjetnika grofa Vladislavia. Kad su mu Dubrovani iznijeli iste

ove razloge, on ih je uvažio, jer je uvidio, da su na svome mje-

stu. Što se tie vee sjegurnosti pravoslavnog elementa u dubro-

vakoj državi, kazat e poslanici, da je ovaj gledan kao domaia ne kao strani živalj. Pravoslavni imaju u državi svoja stalna

dobra, bave se trgovinom i obrtom pa imaju udjela u dubro-

vakoj plovidbi, od ega su iskljueni svi drugi stranci52).

Buni i Getaldi ne progjoše dobro kod Orlova. Ovaj ih ne primi

u Piši nego na palubi svoje lagje. Tu im se je opet grozio oku-

pacijom Dubrovnika pa ak i bombardovanjem grada. Poslanici

n« postignuše ništa ni u pogledu uhvaenih dubrovakih lagja.

Od 20 dubrovakih zarobljenih brodova neki bijahu zadržani u

ruskoj floti, a neki opeta prodani na javnoj dražbi u Livornu

ili poslani u arhipelag pod ruskom zastavom 53).

Na sreu Dubrovana, evropska diplomacija udari takovim

tijekom da je, i ako indirektno, radila i za spas Dubrovnika.

Pruski kralj Fridrih II. silno se uzruja gledajui Ruse na donjem

Dunavu i u arhipelagu. Njemu se ukaza, da e Rusija izai iz

turskoga rata prejaka, a ve vlada u Poljskoj kao u osvojenoj

pokrajini. Nije iskljueno da ona zbilja baci Turke u Aziju, a

Poljsku anektuje. U tome sluaju eto pokvarene evropske poli-

tike ravnoteže i takove sile na istu evropskog kontinenta, koja

bi mogla zadati teških briga i Pruskoj i Austriji. Beka se vlada

takogjer jako uznemiri napredovanjem ruskog oružja u Vlaškoj,

Moldaviji pa po Egejskome moru. Što Rusija dizaše na oružje

Peloponežane, Crnogorce i druge pomanje grupe južnih Slovena

proti Turcima to jasno kazivaše kuda smjera. Ratovanje austrij-

CXXXI1

skih vladara sa Osmanlijama na Balkanu bijaše nekako postalo,

izuzevši Veneciju, monopolom Habzburgovaca. Njihove obitelj-

ske tradicije ratovanja s Turcima i predvogjenja orijentalnoga

pitanja osjeguravaše im prevlast na istoku i veliki upliv megjubalkanskim narodima. Sada vidje Austrija u tome svome poslu

velikoga suparnika, koji je svakako htio da stupi u akciju naBalkanu. Jako napredovanje ruskog oružja proti obnemoglomeOsmanskome Carstvu pa pozivljui se na jednakost vjere sa Gr-

cima i Slovenima, a s ovim zadnjim i na jednakost plemena,

sve zajedno omoguivaše Rusiji, da s malo muke postane go-

spodaricom težnja balkanskih naroda. Austrija nije mogla dozvo-liti, da Rusija na tako jevtin nain povue preko njezinih težnja,

planova, rada i ratova veliki potez i anulira sve njezine aspira-

cije, da dobivši jednom Dalmaciju, dobije i zalegje tih dalmatin-

skih posjeda pa otvori put do Soluna, a time i do bajnog Le-

vanta od kojega se nije smjela odcijepiti, a da ne zada sebi kaovelikoj vlasti sudbonosnih udaraca. Austrija je, dobivši Ugarsku

i Hrvatsku u prvoj polovini XVI. stoljea, postala velikom silom,

ali se time njezino težište pomakne prema istoku i k donjemuDunavu

;ovo sve uini, da se Austrija sve vema odaljivaše od

prave Njemake s kojom sastavljaše jednu cjelinu. Što se dakle

Austrija odaljivaše dijelom od centralne Evrope i za toliko se

približavaše jugoistoku našeg kontinenta, to ne mogaše nikako

dozvoliti Rusiji, da povue balkanske narode pod svoje gospod-

stvo ili najmanje pod svoju sferu interesa, jer bi joj ovi sami

utrli put do arobne prijestolnice Konstantina Velikoga, a tangi-

rali dunavsku carevinu u njezinim najvitalnijim interesima gle-

dom na trgovinu, more i ekspanzivne težnje segmentske politike,

koju opet izazivaše tangencijalna politika. Kako se opet Austrija

odaleivaše od prave Njemake to se sve vema u ovoj dizaše

Pruska i postajaše nositeljicom njemakih politiko-gospodar-

stvenih težnja. Kako kaza Ranke : »Budunost je njemakog na-

rodnog gospodarstva najuže spojena sa sudbinom Carigrada*.

Za Fridrika velikoga znalo se je dosta dobro za ovu tvrdnju pa

se baš u ovo doba pruske kraljevske politike i rodi ideja spoja

»od Berlina do Bagdada«. K tome na jugo-istoku Evrope posto-

jaše jedini ventil za suvišan broj njemakoga rastueg puanstva*

Geografija dakle, ta baza sve politike dovagjase i Prusfcu u

CXXXI11

oprenost sa Rusijom a približavaše je Austriji uza sav rivalitet

gledom na Šlesku i prvo mjesto u Njemakoj. Pruska nije mo-

gla da orijentuje svoju balkansku politiku u protivnosti s Au-

strijom, je bi time samo podupirala planove Rusije, koja je ku-

cala na vrata istonih pruskih posjeda. Fridrih je Veliki i kazao,

da ne može dozvoliti te Rusi ugju u Carigrad, jer bi drugog

jutra bili u Konigsbergu na Baltikome moru. Da se dakle pre-

tee katastrofa nenadnog i silovitog riješenja istonog pitanja

složi se Pruska s Austrijom, da spase Osmansko Carstvo i od-

vrati Rusiju od Balkana pa je navrate na Vislu. Tako Fridrih II.

nabaci na sastanku s Josipom II. i Kaunitzem pitanje o prvoj

diobi Poljske. On prestraši Austriju ruskim planovima na Bal-

kanu i u Poljskoj, a po svome bratu Henriku porui Katarini II,,

da Austrija ne može te zaboravi sve žrtve, što ih je doprinijela

u tolikim ratovima s Turcima. Ona ne može da zaboravi svoje

planove gledom na Balkan pa ne e pustiti, da tako lako pade

njezin vijekovni upliv megju balkanskim plemenima. Takogjer i

Francuska, stara saveznica Osmanskoga Carstva, gleda krivim

okom na rapidno napredovanje Rusa po turskim posjedima.

Ruski zahtjevi na istoku mogli bi prema tome dignuti na Ru-

siju i Austriju i Francuska, a vrlo lako i Veneciju pa ostalu

Evropu. Fridrih II., njezin saveznik, ne bi je mogao pomagati

protiv cijele Evrope, jer je oslabljen prošlim ratovima. Rusija ima

pravo da traži naknadu za ogromne iznose te je stajahu u polj-

skom i turskom ratu. Ali da izbjegne konfliktu sa cijelom Evro-

pom, bilo bi uputno, da joj bude indiferentno, gdje e tu na-

knadu dobiti: bilo na Dunavu ili Visli. Baš zemlje na Visli po-

kaza Fridrih II. Rusiji kao one, gdje se dade lako obogatiti bez

velikih poteškoa. Naravno je bilo, da se Fridrik pozvao na evrop-

sku ravnotežu ; da se ova nepokvari na sjeveru, dat e se nešto

Poljske koliko Pruskoj toliko Austriji 54). Poruka pruskog kralja ne

bijaše mila Katarini II. Ova je silovito odvraaše od »puta na

Vizant«, kako se ono itaše na natpisu u Hersonu pri sastanku

ruske carice sa Josipom II. (1787). Ta joj poruka trgaše onu ve-

liku osnovu, koju Katarina bijaše objeruke prihvatila : na raz-

valinama Turske podignnti rusko-vizantijsko carstvo ali ne sa vi-

zantijskim nego ruskim dvoglavim orlom. Opet je puno ne ve-

seljaše ni komadanje Poljske. O.ia je i onako radila u Poljskoj

CXXXIV

kao u kojoj od svojih pokrajina pa je bila uvjerena, da e joj ova

po vremenu pasti u krilo kao zrela jabuka. Dijeliti Poljsku sa Pru-

skom i Austrijom nije joj dakle stalo u raunu. Ali strah da se

ne zarati sa cijelom Evropom prisili je, da primi Fridrikovu

poruku.

Navedeni preokret u evropskoj politici dogje vrlo dobro Du-

brovanima. Njihov spor sa Rusijom stee veu sferu interesa

pa dobije i više prijatelja. Nije dobro stalo koliko Austriji toliko

Pruskoj, da se Rusi doepaju Dubrovnika i tu udare vrstu sto-

pu. To nije bilo milo ni Sardiniji, jer vrijegjaše njezine snove

na Levanat. Savojski poslanik grof Canali obea izdašnu pot-

poru Dubrovanima, a tako isto i mletaki poklisar Gradenigo.

Ovaj zadnji kaza otvoreno Dubrovanima, da je sada dužnost

Mleanima te podupru Dubrovnik cijelim svojim uplivom kao i

oružanom silom. I doista, ova izjava mletakoga poslanika bijaše

iskrena. Ne kao da bi sada Mleani bili osobito prijateljski raspolo-

ženi prema Dubrovanima; to najmanje. Mleane su u ovome vodili

samo interesi gledom na Jadransko more i što vei upliv u Le-

vantu. Ve u prvim poecima Mletake Republike jasno izbija

nastojanje Mleana te uzimaju prevlast na Jadranskome moru,

koji je naravan put u Sredozemno more, a koji opet služi kao

sredstvo za pristup do Gibraltara i Sueca detino do Atlantskoga

i Indijskoga oceana. Pa jadranski problem bio je za krilatoga

lava na lagunama najaktuelnijim državnim problemom ; mletaka

sloboda i trgovako-kulturna veliina zavisila je o hegemoniji

Mletaka na ovoj pobonoj ruci Sredozemnog mora. Jadran su

zgodno nazvali »slijepom ulicom* ; kad bi ovu kogod zatvorio

u Otrantekim vratima, gdje širina jedva prelazi 70 km ili gdje-

god na jugo-istoku, propadoše Mleci, jer im se prekinu žila

kucavica. Poznata je stvar, da je prvo i kašnje temeljno kame-

nje, s kojih onako divno odvoji zgrada mletake kulturno-trgo-

vake veliine, najveim dijelom materijal unesen iz inozemstva,

najvema iz Levanta. Ovo nam i tumai zašto Mleani onako

živo poradiše te se politiki što vema dignu u Dalmaciji, Ar-

baniji i Jonskim otocima. No udaljenost obala jednog mora ima

veliku važnost i u politikotrgovako-kulturnome pogledu. U ovo-

me geografijskome razgledu nije Jadran drugo do prilino dugt

i ne vele široki hodnik te udara od jugo-istoka put sjevero-za-

cxxxv

pada. Ovaj sredozemski rukav proteže se u dužini od 780 km ;

širina mu se neprestance mijenja ali je osjekom možemo uda-

riti na 200 km. Prema tome stoji širina Jadrana prema njego-

voj dužini kao 1:4. Ova konformacija dovede istonu i zapadnu

obalu Jadrana u paralelan tek i u vrlo blizu zajednicu. Ovakove

obalne blizine maritimnog veza ragjaju kulturnu zajednicu i ve-

like politike trzavice. Na moru, ovakova ustrojstva, ragja se

uvijek politika tendencija, da jedna država pokuša te ga svega

sa njegovim obalama svede pod svoju vlast. Takav nam je Ja-

dran za rimske vlasti. Ako to nije mogue onda se ragja težnja,

da dotino more drži iskljuivo pod svojom hegemonijom, jer

inae jedna obala može da bude trajno pogibeljnom drugoj

obali. Ovo osobito vidimo za mletakog gospodstva na Jadranu

pa Pirovih težnja kao i Filipa III. Maedonskog za italskim oba-

lama. No i drugi su razlozi silili Mletke, da ostanu jedinim

gospodarima Jadrana. Sjeverni dio Jadrana iznad crte Monte-

Gargano-UIcinj kaže na istarsko-hrvatsko-dalmatinskoj obali se-

kularno poniranje kopna ; naprotiv ovome na suprotnoj talijan-

skoj obali kaže se neko polagano dizanje. Sekularno poniranje

kopna na istonoj jadranskoj strani izvede bogatu razvedenost

istarsko-dalmatinske obale, koja svojim vijuganjem izvede brojne

poluotoke, zalive, zato*e i luke. Laganim poniranjem spustilo se

kopno nešto ispod morskog niveau-a pa su Neptunove vode

prodrle u dugodoline, udoljine, prijevoje, presrte, prodoli i do-

line izmegju gorskih kosa, kojih gornji dijelovi nanizaše se kao

brojni otoci ; ovi su pravim štitom prema debelome moru i daju

veliku važnost istono-jadranskim obalama u pogledu dobrih

sidrišta i stovarišta trgovake robe. Naprotiv na talijanskoj obali

od uša Pada sve do Monte Gargano, izuzevši Jakin, nema ni

jedne luke. Ali i onaj komad obale, što tee od uša Soe do

Ravene ima u trgovako-saobraajnome pogledu sasvim proble-

matinu važnost. Akvileja, Adrija i Ravena bile su saobraajnim

lukama samo za neko vrijeme. Mleci su mogli uzdržati svoju

luku samo uz teške tehnike radnje svrnuv i samu Brentu u

umjetno korito na jug od Chiogge. Prema tome srednja Evropa

mogaše da najtrajnije pristupi do Jadrana na njegovim istonim

obalama. U ovome pogledu dolažahu u obzir najprije Tršanski

i Rijeki zaliv. Ovi se najvema utisnuše u Krš pa se baš tu

CXXXVI

doline Save i Kupe najvema približuju obali. Kako opet kaže

geografijska karta, Sava i Kupa ne kažu samo put prema hrvat-

skome megjurjcju i Panoniji nego i, pomou zgodnih spona,

prema srcu istonih Alapa. Ovakav izlaz srednje Evrope na Ja-

dran sprijeavahu Mleani svim moguim sredstvima, jer bi di-

zanje Trsta ili Rijeke znailo padanje Mletaka, što nam najbolje

kaže XIX. stoljee. Imajui u rukama Jadran, taj središnji zaliv,

koji se, od triju velikih pomorskih putova, što teku prema sje-

veru, najvema uvlai u tvrdo kopno, Mleani koncentrovaše,

unato velikoj širini i visini Alapa, u svome glavnome gradu

svu trgovinu izmegju centralne Evrope i Jadranskog mora. Ja-

dran kaže svojim smjerom prema istonim krajevima Sredozem-

noga mora ; on je i najpodesniji za gospodstvo u ovoj sredo-

zemskoj kotlini, gdje prvom sinu prvo svijetlo evropske kulture

i gdje se prvom evropski trgovako-ekonomski interesi dovinuše

vrlo jakih uzleta pa gdje se kažu znameniti putovi do Indijskog

oceana i arobne Indije. Kad Mleani riješiše problem Jadran-

skoga mora okupacijom Istre i Dalmacije u vrijeme Petra II.

Orseola (g. 1000), riješiše i problem istonog dijela Sredozem-

nog mora osvojenjem Carigrada (1204) pomou križara etvrte

vojne. Tako Mleci dogjoše u potpunu sferu prijašnjih vizantij-

skih interesa. Jadransku hegemoniju Mletaka htjede da slomi

Ludovik Veliki ali uspije samo za as. Još slabije pokuša ovo

isto bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. Proti mletakoj hegemoniji

koliko na Jadranu toliko u Levantu silno poradiše Genovljani,

Grci drugog Vizantijskog Carstva, Osmanlije, Dubrovani, Fran-

cuzi, Holangjani i Englezi. K ovima se sada pribrojiše i Rusi.

Ovo silno prepade Mleane. Oni su znali da krv nije voda pa

su bili sigurni, da e slovensko stanovništvo Dalmacije simpati-

zovati sa Rusima. Ovo osobito vrijedi za stanovnike pravoslavne

vjeroispovijesti ; naosob u Boki-kotorskoj, koja se dodire Crne

Gore. Bila je dakle opravdana bojazan lagunskoga lava, da se

Rusi ne udome na jugu Jadrana i ne zatvore ga kao u rešetku

kakove menažerije. No u sluaju da se Rusi ugnijezde na du-

brovakome teritoriju mogu Mleani takogjer pretrpiti teških u-

daraca; lako je da izgub? svoju unosnu trgovinu po Osman-

skome Carstvu, koja je bila jako razgranjena. Pustiti da Rusi

osvoje Dubrovnik znailo bi isto što i izruiti im na milost i

CXXXVII

nemilost Boku-kotorsku i sjevernu Arbaniju, a svakako i dubro-

vako zalegje. Tako bi se dala Rusima prigoda, da prijegju gra-

nicu te dijeli istok od zapada i da ugju u koristno sporazu-

mljenje sa Slovenima i Grcima u Turskoj pa što prije ostvare

svoje aspiracije na arobnu bosforsku prijestolnicu. Sve ovo da-

kle uini, da su Mleani poeli kazati Dubrovanima prijateljsko lice

i interesovati se u njihovome konfliktu sa Rusima. Uz Mletke

te druge' evropske vlasti zauze se za Dubrovnik i Vatikan, a ovo

sve zajedno spasi Dubrovane od sigurnog bombardementa sa

strane Rusa.

Preokret evropske politike i evropski interes za integritet

Dubrovake Republike izazva od strane bekog dvora najsvea-

niju audijenciju za dubrovake poslanike i to u Laksenburškom

dvorcu. Na 12. juna 1771 primi carica Marija Terezija u prisut-

nosti cijeloga dvora i stranih poslanika dubrovake poklisare i

sasluša aktom osobite naklonosti i ljupkosti želje dubrovake

vlade u sporu sa petrogradskom vladom 55). Ovo sve osupne strane

poslanike, a Rusija razumje mig, da je Dubrovnik predmet oso-

bitog interesa za Austriju. Familjarna prijatnost bekog dvora

osokoli Ranjinu i Tudizia i oni upru svim silama, da pomouBea izravnaju svoju stvar sa Petrogradom. U tu svrhu oni iz-

jave ministru Pergenu, da su spravni obnoviti zaštitni ugovor,

što ga udari njihova vlada s esarom Leopoldom I. god. 1684

pa e isplatiti i sve zaostale, neplaene danke prošlih godina50).

No Austrija nije mogla da ovo prihvati, jer je obazrivost prema

Rusiji, u asu spremanja za prvu diobu Poljske, silijaie da ne

dogje u konflikat sa petrogradskim dvorom. Ranjina uvidje, da

mora ii u Petrograd i tamo uravnati dubrovako-ruski konflikat

pa ostavi Be zadnjeg avgusta i preko Praga prispije u Berlin

polovinom septembra 1771.

Ranjina dogje u Berlin vrlo sretno. Kralja Fridrika II. ne

nagje u glavnome gradu, jer je bio zabavljen vojnim vježbama

u Potsdamu. 16 septembra odnese Ranjina baronu van Svviete-

nu, austrijskome poslaniku, pismo esarice Marije Terezije ; ovaj

je ve bio primio privatno pismo od svoje vladarice i primi Ra-

njinu vrlo usrdno. Van Swieten uini sve da Ranjina bude pri-

mljen u audijenciju od pruskog kralja i ministra spoljašnjih po-

slova grofa Finkensteina. General Lentulus uvede Ranjinu pred

CXXXVII1

Fridrika II., koji se pokaza iskrenim prijateljem Dubrovana.

Obree poklisaru svoj zagovor putem svoga poslanika u Petro-

gradu grofa Solmsa i tvrdim uvjerenjem kaza Ranjini, da euravnati svoju stvar s petrogradskim dvorom i ako tamo idu sve

stvari malo na dugo :,T).

Ranjina krene iz Berlina koncem septembra 1771 i dogje

u Petrograd preko Gdanskoga i Rige u 55 dana. Najprije po-

traži ministra spoljnih poslova Nikitu Ivanovia Panina. Ovaj

primi dubrovakog poklisara izvanredno lijepo i sa svim poa-stima. Nije pokazao niti sjenku kakve oholosti naprama patriciju

male Dubrovake Republike. S Ranjinom raspravljaše mirno i

stvarno. Stoga ga Ranjina i velia kao ovjeka puna humanosti,

uljudnosti, velikog karaktera i sposobnosti. Kad je pala rije o

dubrovako-ruskome konfliktu, Panin otvoreno kaza Ranjini sve

kako o tome misli carica Katarina. Ona ima mnogo uzroka, reeministar, da se potuži na Dubrovaku Republiku. Carica je htjela,

da uzima Dubrovane za svoje prijatelje ; o tome svjedoe upute,

koje je ona dala svome brod)viju, što je imalo krenuli u Sre-

dozemno more. Ali je baš Republika udarila posve drugim pu-

tem;prikljuila se je Turcima proti carici. Ranjina je pokušao

da opravda svoju vladu na taj nain, što pojedinci izvedoše ne-

korektno držanje naprama Rusima pa e biti i kažnjeni. No ovo

ne postigne željenu svrhu, jer Panin namah prihvati, da Repu-

blika nije samo ne kaznila krivce no ih štoviše pohvalila ; ovdje

smjeraše na navedenu genovsku aferu. Ipak Panin obea Ranjini,.

da e gledati te dobije audijenciju kod carice. Iz stana ministra

spoljnih poslova pogje Ranjina do vice-kancelara kneza Goly-

cina. Ovaj predbaci dubrovakome poklisaru kao veliku pogrje-

šku, što Republika nije ništa uinila u pogledu genovske afere.

No što je još više dubrovake su lagje i pucale na rusko bro-

dovlje. No ipak je bilo vidjeti, da i Golvcin shvaa težak polo-

žaj Dubrovana. Ranjina zainteresova za dubrovaku stvar i

austrijskog poslanika u Petrogradu kneza Lobkovica, pruskog_

poslanika grofa Solmsa pa engleskog i poljskog poslanika. Pro

tekciju poljskoga dvora i prema tome poljskoga poslanika dobi

Republika zauzimanjem jednoga od svojih na jboljih sinova i to

glavom Rugjera Josipa Boškovic/jS ).

Sve zauzimanje stranih poslanika i dvorova za Ranjinu *

CXXXIX

dubrovaku stvar slabo pomože. Petrogradski dvor nije htio da

se Ranjina primi u audijenciju kod carice. Ruski je dvor oeki-

vao, da e Dubrovani kazniti svoga konsula u Genovi za se-

kvestraciju ruske lagje, a tako isto i pomorske kapetane, što se

daše u službu Turaka. Jer dubrovaka vlada nije u ovome po-

gledu ništa uinila to su Rusi tumaili kako da Republika odo-

brava i konsulove korake kao i one svojih kapetana. Kao takove

prijatelje Petrograd ne treba pa se ne smiju ni primiti od carice

u audijenciju. Ovo je Panin i izjavio grofu Ranjini. Jedino se u-

dovolji dubrovakome poslaniku u toliko, da je mogao poljubiti

caricu u ruku, kad se je vraala iz crkve.

Kad je Ranjina uvidio, da e slabo uspjeti u svojoj misiji,

preda ministru Paninu memoire o svome poslanstvu i obrati se

listom na Fridrika II. molei za posredovanje. Pruski kralj od-

govori direktno Ranjini i to odmah uvjeravajui ga o svojoj do-

broj volji i prema njemu i prema Republici 59).

Megjutim priopi grof Manin Ranjini, da je Orlov sigurno

odustao od namisli, da bombarduje Dubrovnik, a ovo silno u-

i/iirl dubrovakog poslanika. On obazna još i to, da e Rusi vratiti

zarobljene dubrovake lagje ali iza svršetka vojne na Tursku.

Usto i svjetski dogagjaji udariše takovim putem, da su vrlo do-

šli u prilog dubrovakoj stvari. Ono, što se niko ne nadaše, do-

godi se : sultan predloži esaru, putem njegova internuncija J.

A. Frana de Paula v. Thugut, diobu Poljske. Zašto su prije

Turci navijestili Rusima rat to su sada sami odobravali, naravno

pritisnuti o zid silom ruskoga oružja. Njihova želja bijaše u o-

vome kritinome momentu, da odvrate od sebe pozornost rusko-

ga dvora i ostale Evrope pa svrate oi cijelog kontinenta na

Poljsku. Ovo se i dogodi ali ne na prijedlog bosforskog divana.

Padišah na Bosforu nije znao, da je njegov »irnprimatur« za

diobu Poljske ve zakljuena stvar. Kako je ve reeno, carici

Katarini II. bijaše najmilije, da Poljska ostane itava, jer e je

po vremenu anektovati u cjelini, kako je to ve mislio Petar Ve-

liki za svoga sina Aleksija. Ali strah pred ratom sa cijelom

Evropom, kao i to što stavljaše na kocku, na jugu svoje države,

velike, vitalne interese, pritjera je te je prihvatila Fridrikovu

osnovu o diobi Poljske. U tu svrhu trebalo je udariti primirje ili

mir s Turcima. Zbilja, prva dioba Poljske bijaše provedena (1772)

CXL

ali ne dogje do mira izmegju Turske i Ruske. Kako to javljaše

Ranjina svome senatu, ruski su zahtjevi bili prejaki, a da bi ih

Turska mogla primiti. Rusi su zahtijevali, da tatarski kanat

na Krimu bude neodvisan pa da ruskoj zastavi bude dana slo-

boda kretanja po Crnome moru. Ovo je znailo, drugim rijeima

reeno, da se pusti Krim pod ruski upliv, a po vremenu i pod

rusko gospodstvo, koji e tu stvoriti jake ratne luke uz jaku cr-

nomorsku flotu pa biti stalnom grožnjom Carigradu.

Nepopuštanjem Turske u ruskim zahtjevima dovede do po-

novnoga prolijevanja krvi, a Dubrovaku Republiku bacaše u

nove pogibli. Ruski agenti ne ograniiše se samo na Evropu, da

tu po turskim zemljama bune Slovene, Grke i Rumunje. Ovi

prenesoše svoje djelovanje ak do Sirije i Egipta i poluiše

svoju svrhu. Godine 1768 proglasi se Alibej neodvisnim gospo-

darom Egipta ; svladavši nekoje nepokorne mameluke poglavice

provali u Arapsku i osvoji Meku pa sa svom silom prodre u

Siriju i spoji se s beduinskim šejkom Tahirom. Spojene Alibe-

gove i Tahirove vojske potuku hametom Osman-pašu, gospo-

dara Damaska i Jerusclima. Sada priskoi Turska u pomoOsman-paši, a Orlov Alibegu i njegovim saveznicima. I Repu-

blika Dubrovaka bijaše prisiljena da sudjeluje u prevozu arba-

naških bašibozuka iz Ulcinja u Siriju. Ovo ponovno razgnjevi

Ruse ; i sam, inae tihi i miroljubivi, Panin dometne dubrova-

kome poslaniku, da njegov senat hoe te lijepim udvaranjem

siplje ruskoj vladi praha u oi, jer u svemu radi kao neprijatelj.

Kad mu je na ovo Ranjina odgovorio, da je Republika bila pri-

siljena od Turaka te dade transportne lagje, Panin namah do-

metne : »Kako Dubrovnik može da bude neutralan, kad u sve-

mu zavisi o Porti? Kako bi prema tome mogli Rusi da povrate

dubrovake zarobljene lagje, kad bi one poslužile Porti a proti

Rusima?00)« No ipak valja istaknuti, da je ruski dvor bio dobro

upuen u teški geografijski položaj Dubrovnika i u njegove od-

nose s Portom. Prema ovome uvjerenju ruski dvor i odregjivaše

svoje držanje naprama Dubrovniku. Ruski dvor umovaše : treba

požaliti Dubrovane za sve pogrješke što ih uininiše proti Ru-

sima ; za sve ovo treb2 ih i zastrašiti najveim kaznama, ali se

ovo ne smije izvesti. Što ovo uvjerenje, za koje je znao i samRanjina po rijeima Panina. Ivana Cervševa, Golvcina, Voron-

CXLI

cova i drugih, što opet preporukom pruskog i austrijskog po-

slanika uravna se i ovaj novi prekršaj dubrovake neutralnosti.

Ovo tako umiri poslanika Ranjinu, da je mogao te misli i o

dubrovakoj plovidbi po Crnome moru. U sve jaem porastu

ruske crnomorske politike, vidje Ranjina i veliku sreu svoje do-

movine te se samo Crno more otvori dubrovakoj zastavi. Utome smislu Ranjina piša senatu prvog januara 1773, K tome

ga upozori i na sve jau mo Austrije i Rusije pa mu savjetova

da gleda te zadobije protekciju i oslon obiju velikih sila61). No sve

ovo pogje utomah. Generacije dalekovidnih senatora i dubokih

diplomata ve nijesu sjedile u dubrovakome senatu. I ovaj, ne

samo da ne prihvati uprav karakteristinu preporuku svoga po-

slanika u Petrogradu, nego mu zabrani da uope govori o njoj.

Dubrovaka vlada popravi ovu pogrješku tek u prvim godinama

francuske revolucije, kada pomou svojih vrijednih sinova, oso-

bito iz gragjanskih redova, otvaraše Crno more svojoj zastavi i

uregjivaše dobre snošaje sa sultanima i bejima Maroka, Alžira

i Tunisa u jakoj konkurenciji sa Engleskom i Španjolskom 02).

U ponovljenom ratu (1773) bijahu Turci spoetka sretni;

ali naskoro outiše, da im je srea okrenula legja General Ru-

rnjancov nadhrva velikoga vezira blizu Kuuk-Kajnardže. Sultan

se silno prestraši za svoj Carigrad i udari mir s Rusima u istom

Kuuk-Kajnardžu (1774). Ovaj mir nazva Thugut majstorskim

djelom ruske diplomacije ; navedenim uravnanjem uništi se na

istoku Evrope politika ravnoteža. Rusi se teritorijalno silno po-

množaše i dobiše slobodu plovljenja i po Crnome i po Egej-

skome moru. Raskomadanje Poljske (1772 i 1773) nije bilo spo-

menuto niti jednom rijei. Turska je sve to muke priznala, a

valja rei, da ju je nesrea Poljske i spasila.

Sretno ratovanje Rusa proti Turcima dovede do konanogsmirepja rusko-dubrovakog spora. Ve 20. maja 1774 piša Ra-

njina senatu, da je uravnana njihova stvar s Rusima63). I zbilja,

dva dana kašnje iste godine bilo je izdano cariino pismo

:

»Veoma poštovanome rektoiu i plemenitim senatorima Dubro-

vake Republike.« Pismo je lakoniki napisano i hladno. Pisano

je baš u onoj formi, kako piše moguan, ovjek kojemu siroma-

hu ; baš karakteristino tumai rijei poklisara Lobkovica, kojim

ovaj protumai Ranjini ponašanje Rusa prema njemu i njegovoj

CXLII

domovini : »Oni (Rusi) su veliki, vi mali, oni moni, vi slabi.«

Pismo javljaše dabrovakome rektoru i senatu, da je petrograd-

ski dvor primio kredencijale poslanika Ranjine. Što se tie objekta

misije dubrovakog poslanstva, to e sve uti iz usta grofa Alek-

sija Orlova, glavnog zapovjednika ruske pomorske i kopnene

vojske u arhipelagu. Glede samoga poslanika kaže pismo, da

nije ništa propustio te pokaže, kako je dubrovaka vlada privr-

žena ruskome dvoru64).

Grof Aleksije Orlov nalazio se je od 30. septembra 1773

u Petrogradu. Razumljivo je, da Ranjina nije propustio ovu pri-

godu; tvrdo odlui, da svakako dogje do Orlova i ublaži nje-

gov gnjev protiv Republike. Kako se nije uhvao, da odmah pri-

stupi do Orlova to zamoli poslanika Lobkovica, da preporui

Dubrovnik Orlovu u ime svoje vlade. Lobkovic se odazva spre-

mno željama dubrovakoga poklisara; ali ne polui ništa kod

Orlova; morao je da sluša cijelu filipiku proti dubrovakoj vladi,

što ga stavi u gotovu nepriliku. Ni Ranjina nije bio bolje sree.

Uputi se 5. oktobra 1773 do Orlova stana i u predsoblju ekaše

izmegju 20 30 osoba, da bude primljen u saslušaj kod Orlova.

Ali ovaj nije htio da primi dubrovakog poslanika. Nenadano

stupi u predsoblje mrk u licu i bijesan pa pred svom onom e-ljadi zapita Ranjinu, što želi. Ranjina mu odgovori, da je došao

te mu iskaže svoje poštovanje i zamoli ga, da mu odredi dan

kad bi ga mogao primiti u saslušaj. Jer je kroz te dane imalo

biti slavlje ženidbe velikoga kneza Pavla to kaza Orlov Ranjini,

da ga ne može primiti kroz sve vrijeme sveanosti na dvoru.

Ranjina mu odvrati, da on stoji samo na njegovu zapovijed.

Na ovo prihvati Orlov : »Ali o emu hoete da govorite ? Ako

o stvarima vaše Republike, carica je gospodarica da ini što ho-

e;

ja nemam ništa proti tome. Progovorite s grofom Paninom,

ah u ja kazati, da Republika odve pristaje uz Turke i da je

odve protivna nama.« Na ovo prekori Orlov Dubrovane, što

uvijek i u svemu pomažu Osmanlije, a Ruse varaju pa okrene

legja Ranjini i pogje u svoje odaje. Ranjina iznese sve ovo pred

svoj senat i kaza kako mu je bilo pri duši na takovome nedo-

stojnome postupanju65). No ipak, što ustrajnosti samoga dubrova-

kog poklisara, što opet preporukom kneza Lobkovica i pukovnika

Petra Natalia, Orlov se udovolji naprama dubrovakome senatu

CXLIII

toliko, da je obeao Ranjini te e biti braniteljem Dubrovnika

kod carice Katarine. Naravna je stvar, da je ova izjava silno raz-

veselila poklisara Ranjinu dignuvši mu težak kamen sa srca. Onje bio sada potpuno uvjeren, da e njegova domovina dobiti sve

što joj je bilo oteto i da je potpuno minula pogibao od even-

tualnih ruskih napadaja. Njegova je radost bila potpuno oprav-

dana jer je, prema doeku u Petrogradu, mogao oekivati naj-

crnje dane za svoj rogjeni grad. Ali eto sinulo je sunce pa je

došlo i na njegova vrata. Bilo je dosta poniženja sa strane ru-

skoga dvora, Orlova i drugih, ali je ipak pobijedila pravda. Vedosta starošu satrveni starac Ranjina mogao je da zahvali Bogui odvjetniku svoje domovine sv. Vlahu, što su i ovaj put oslo-

bodili Dubrovnik od gotove propasti66).

Ranjina poe da se sprema na put u Ilaliju. Datumom 5.

juna 1774 Republika mu dopusti da ostavi Petrograd. Dubro-

vaki poklisar pokuša ponovno, da na polasku bude primljen u

audijenciju kod carice Katarine II. ali ne uspje. Gorda autokratka

na ruskome prijestolju nije mogla da oprosti Dubrovniku, što se

je digao proti njoj i ruskim težnjama na Sredozemnom moru.

Ministar Panin mišljaše da je uvjerio dubrovakog poslanika, što

nije bio primljen u audijenciju, kad mu je kazao, da Dubro-

vaka Republika nije slobodna i prema tome nema prava te ša-

lje poslanike na tugje dvorove; kad bi poklisar takovoga grada

bio primljen u audijenciju to bi direktno tangiralo njegove su-

verenske gospodare. Jedino se dopusti Ranjini, da može polju-

biti cariinu ruku. I pri toj zgodi carica se ne udostoji da pro-

govori s dubrovakim poslanikom niti jednu rije. Isto je bilo i

kod velikog kneza nasljednika. Izvinuo se je, da ne može pri-

miti Ranjinu, jer je bolestan67).

Uvrijegjen ponos dubrovakog vlastelina brzo se je osvetio

svemu ovome. Bio je obiaj kod ruskoga dvora, da se tugji po-

slanici pri odlasku nadare veom ili manjom svotom novaca :

sve prema svome karakteru. Tako se je »ambassadeur« darivao

darom od 8000 rubalja, »envove« dobivaše 3000 rubalja, a »re-

sident« 2000 rubalja dok se »charge d' affaires«-u darivaše svota

od 1C00 rubalja. Pošto ruski dvor ne pripozna Ranjini nijedno

od ovih naziva to je bilo teško, da se odredi dar dubrovakomepoklisaru. Da se izbjegne daljem zanovetanju dogovori se Lob-

CXUV

kovic s Paninom, da se Ranjini ne pošalje dar u novcu nego

cariina slika. Megjutim se i ovo pitanje razbistri. Ranjinu uzeše

nekako u njegovu poslanstvu izmegju residenta i otpravnika

poslova pa mu pcslaše dar od 1500 rubalja (imperijala). Ali

Ranjina odbije dar izjavivši, da ga ne može primiti pošto mudvor nije kroz sve vrijeme njegovog boravka u Petrogradu pri-

znao karakter poslanika. No da mu carica ne uzmogne prigovo-

riti, da nije znao cijeniti ast, koju mu je iskazala, uzme od

ponugjene svote samo jedan imperijal kazavši, da e ga zadržati

u svojoj obitelji kao najslavniju uspomenu. Tako se je znao

osvetiti dubrovaki vlastelin !

68)

Ranjina ode iz Petrograda 4. septembra 1774 i pogje u

Berlin, gdje zahvali Fridriku II. na njegovome zauzimanju za

Republiku. Isto uini poslanik i u Beu kod carice Marije Tere-

zije pa je ve 20. januara 1775 bio u Piši, gdje se je nalazio

Orlov. Javi se ruskome punomoniku i ovaj se s njime spora-

zumi. Ovaj sporazum dovede napokon do definitivnoga mira u

Livornu na palubi ruske fregate »Nadježde« i to mjeseca juna

1775. Take su ugovora glasile : 1. Dubrovnik e u svim budu-

im ratovima ruske države, s kim bilo, držati strogu neutralnost;

2. u Dubrovniku e prebivati carski ruski konsuo i uživat e sva

prava kao i drugi konsuli ; 3. konsuo ima pravo da uzima u

svome domu pravoslavnu kapelu. Sve se razmirice bacaju u za-

borav, a dubrovaka je plovidba slobodna. Ako se još k ovome

napomene, da je dubrovaka vlada za ustavljenu lagju u Genovi

g. 1769 platila 4300 dukata, a da su Rusi pustili na slobodu

ostale dubrovake brodove, vidjet emo, da se je stvar izravnala

na zadovoljstvo obiju vlada 09).

Carica Katarina II, nije odmah postavila u djelo ugovorene

take ugovora. Tek kad godine 1787-1791 bukne nov rat izmegju

obiju carskih dvorova i Osmanskoga Carstva pošalje petrogradska

vlada svoga generalnoga konsula u Dubrovnik u osobi Arbanasa

Antuna Džike. Imao je osobitu zadau da budno pazi kakovu

politiku vodi Dubrovnik pa je imao sve uraditi te Republika

bude što više prijateljski raspoložena naprama ruskome dvoru.

Poželjeno prijateljsko raspoloženje Dubrovnik i pokaza ali ne iz

kakove osobite simpatije naprama Rusima nego što je ponovno

prijetila pogibao, da bi Rusi mogli osvanuti na Sredozemnom

CXLV

moru. Stoga Republika prista na zamolbu ruskog grofa Marka Iveljia.

da dade u najam ruskoj vladi pet brodova s napomenom, da to

mora ostati tajnom. Ali ne dogje do ruskih operacija na Sredo-

zemnom moru, jer je proti Rusiji ustala Engleska, Pruska i Švedska.

Mir, što ga udari Dubrovnik u Livornu sa Rusijom, vrlo

dobro dogje Republici u konfliktu te ga imaše s napuljskim dvo-

rom. Da potpunoma shvatimo snošaje Dubrovnika sa kraljevi-

nom obiju Sicilija u XVIII. stoljeu, treba da pogledamo ve u

povijest odnosa Dubrovnika sa germanskim Normanima, kad se

ono stalno smjestiše u vizantijskoj donjoj Italiji u XI. stoljeu.

Kako je ve napomenuto, Dubrovnik je bio u ovo doba pod vr-

hovnom zaštitom bosforskih careva. Dolaskom normanskih osva-

jaa, dogjoše njihovi posjedi na Balkanu u veliku pogibao kao

i oni mletaki gledom na dalmatinske romanske gradove. Kraj

te evidentne nemoi vizantijskog dvora, dogje do golemih smut-

nja, po Krešimirovoj smrti, u Hrvatskoj, gdje se, na štetu zako-

nitog nasljednika, protura do prijestolja Slaviša. Ovo dovede Nor-

mane na istone jadranske obale i oni zasužnje Slavišu. Tomzgodom veina dalmatinskih gradova otvori Normanima vrata i

pripozna njihovo vrhovništvo. Ovo isto uini i Dubrovnik. Go-

dine 1081 spominju se Dubrovani kao uesnici u floti Roberta

Gviskarda, proti caru Aleksiju Komnenu. 70) Iza smrti Gviskardove

(| 1085), poe da tamni normanska slava pa Dubrovani, vjerni

svojoj utilitarnoj politici, opet poprimiše vizantijsku vrhovnu za-

štitu.71

) Ovo potraja sve do god. 1185, kad Dubrovani bijahu po-

novno prisiljeni, da se uteku pod zakrilje južno-italskih Normana.

Stjepan Nemanja, kao i njegov brat Miroslav, htjeli su pod svaku

cijenu, da osvoje Dubrovnik. Ne videi Dubrovani nikakove po-

moi od Vizantinaca, predadu se ponovno normanskoj zaštiti za

Vilima II. Siilskoga (1185).72

) Ovo drugo normansko štitništvo

nad Dubrovnikom potraja sve do godine 1192, kad Dubrovani

opet primiše vrhovništvo vizantijske krune za Izaka Angela. 73) Iz

ove normanske epohe izviše se, slijedstvom stoljea, nekakovi

osobiti snošaji sa kraljevinom obiju Sicilija i kažu se u razlii-

tim formama sve do pada Dubrovake Republike (1808).

U poveljnom materijalu kažu se napomenuti snošaji, kako je

navedeno, od XII. stoljea. Temelj su svim kasnijim snošajima Du-

brovnika sa Napuljem privilegija kraljice Ivanke II.- iz god. 1429

10

CXLVI

pa mnogobrojne povelje kralja Alfonsa V. i t. d. U tješnji, tako

rei, obiteljski snošaj dogje Dubrovnik sa Napuljem za vladanja

Mehmeda IV. (1649-1687), kada je bio velikim vezirom, Kod Porte,

Kara Mustafa. Ovaj siledžija htjede da vidi Tursku u sjaju vre-

mena Sulejmana Silnoga i da pokori kršanstvo islamu. Prve

neprijateljske osnove Kara Mustafe bijahu naperene protiv Italije.

Kao što zasja turski polumjesec u prijestolnici Konstantina Ve-

likoga, na najboljem i najljepšem djelu arhitektonske umjetnosti,

na Hagiji Sofiji, isto se je moralo dogoditi i na zapadu, u pri-

jestolnici Augusta Velikog, na velikom graditeljskom djelu Ber-

nardina Rossellina, Bramanta, Rafaela, Antonija da Sangallo jun.,

Peruzzi-a, Michelangela i Maderne. U tu svrhu mogao je Du-

brovnik da posluži kao zgodna operacijona baza protiv Napulj-

ske kraljevine, pa je Turin mislio, da s njim obrauna. U toj

krizi posla napuljski dvor u Dubrovnik jednoga svoga oficira

kao »Guvernera Oružja« (Governatore delle a ri) i ovo odaši-

ljanje napuljskih oficira, u navedenu službu, pOL edovitim i onda,

kad minu pogibao od Kara Mustafe ; kad slavni Nikolica Bona-

Buni potvrdi svojom muenikom smru veliku krilaticu : »Dulce

et decorum est pro patria mori«, a) Guverner Oružja bio je glavni

nadzornik republiinih utvrda kao i vojske ; zavisio je od »Pro-

veditores Armorum« t. j. od vojnih ministara, koji su se birali

u velikome vijeu, a bili su podregjeni odlukama senata. Nave-

dena usluga napuljskoga dvora, naprama Dubrovakoj Republici,

provrgnu se, po vremenu, u nekakovo pravo napuljske vladalake

kue, kojega se dvor nije htio nikako odrei. Republika je tražila,

krajem XVIII. stoljea, da se riješi nepotrebnog Guvernera O-

ružja, koji kao tugjinac nije mogao biti ugodan slobodnoj Re-

publici. Stoga bukne (1783) žestok sukob izmegju Napulja i Du-

brovnika. Napuljski dvor nije nikako htio, da se liši toga tobo-

žnjeg svoga prava, a Dubrovnik opeta nije htio, da se jedna

usluga provrgne u trajnu kontrolu. I napuljski dvor planu osve-

tom. Udari zapljenu na sve dubrovake brodove u napuljskim

lukama kao i na sve kapitale i imanja Dubrovana u kraljevini

obiju Sicilija. Dubrovnik se pozva na zaštitu esara Josipa II.,

a ovaj izjavi, putem ministra Kaunitza, da e se zauzeti kod na-

puljskoga dvora za Republiku, jer zna vrlo dobro za svoja

a) Slatko je i slavno za domovinu umrijeti.

CXLVII

zaštitna prava na Dubrovnik. Grof Ayala uputi energine infor-

macije na austrijskoga poslanika u Napulju, da se zauzme za

Dubrovane. No ovo nastojanje Josipa II. kao i ono Ludovika

XVI., kralja francuskoga, ne donese poželjenog ploda. Repu-

blika je bila primorana, da se odašiljanje Guvernera Oružja,

provrgne u pravo napuljskoga dvora u Dubrovniku. Ovo

ostade sve do preko pada Dubrovake Republike (15. aprila

1808).^)

Navedeno zauzimanje Ludovika XVI. za interese Dubrov-

nika kaže nam, da je Dubrovaka Republika bila u živini odno-

sima sa Francuskom. I baš njezini snošaji sa zemljama, kroz

koje teku Rona, Loire i Seine, idu sve tamo do XIV. stoljea.

Kako Francuska uzimaše iza krstaških vojna živ udio u le-

vantskoj trgovini, to e se odnosi Dubrovnika sa Francuskom u

XV. stoljeu još vema poveati. Kako to navodi Dr. Jireek,

povelje o snošajima Dubrovnika sa francuskim kraljevima poi-

nju (u dvorskom bekom arhivu) godinom 1385. Tada se je ra-

dilo, da se puste na slobodu mnogobrojni plemii i vojvode Lu-

dovika Anžuvinca, koje bijahu Dubrovani pohvatali radi gusa-

renja. 75) Svakako Dubrovnik stupi u življi kontakt sa Francuskom,

kad ova obnovi zahtjeve Anžuvinaca na Napulj pod Karlom VIII.

(1483-1498) i Ludovikoui XII. (1498-1515). Za vlade Frana 1.

(1515-1547) dubrovako-francuski snošaji primiše još jau ži-

vahnost, osobito otkada Frano I., zasebnom diplomom u Plessy

(1518), potvrdi ovlastice Dubrovana u Francuskoj. 76) Ovi su sno-

šaji interesantni i u pogledu razvoja industrije u Francuskoj kao

i politike dinamike ondašnje evropske diplomacije, koja nije

drugo, kako kaza Taine, nego psihologija u akciji. Jaina sno-

šaja Dubrovnika sa Franom I. odat e se na osobiti nain, kad

se francuski kralj — Rex Christianissimus — udruži s Osman-lijama proti rimskome esaru Karlu V., jer mu ovaj bijaše oteo

carski izborni vijenac. Ratovi i mržnja, što e se iz toga izlei,

zaokupit e sve vladavine onoga vremena ; one e u toj borbi

živjeti,, vladati i ratovati, pregovarati i mrziti, a to e se, udnimsticajem povijesti, svesti sve do dana današnjega biva u borbi

izmegju Galije i Germanije. Ovo e sve znatno uticati na ra-

zvoj dubrovake povijesti pa e stvoriti markantan perijod u du-

brovakoj evolucijonoj historiji.

CXLVIII

Franovim svezama sa Visokom Portom utrše put izvan-

redni agenti Antoine Ringon i Ivan Frangipan. I baš znatnije veze

Dubrovake Republike sa Francuskom savremene su sa poslan-

stvom Frana I. k Sulejmanu Silnome. Ringonov put k turskome

sultanu (1532) tecijaše preko Dubrovnika. Dubrovani ne pro-

pustiše ovu lijepu zgodu, da što ljepše prime Franova poklisara

i na osobit nain preporue Republiku novome prijatelju Porte,

koja sada ulazijaše punom parom u kolo evropskog koncerta.

Sultan se tada desio pod Biogradom ; im mu banuše glasovi

o dolasku francuskoga poslanstva u Dubrovnik, hitno odasla do

dubrovake megje sjajnu pratnju, koja e Ringona dopratiti do

carskoga raskošnoga adora. 77)

Sporazum megju Franom i Sulejmanom bijaše gotov. Kralj

Francuza odlui namah te stupi u neprekinute sveze s Turskom,

koja mu sad2 mogaše da snažno pomože protiv svjetske moiKarla V. Tako Frano I. davaše u februaru 1535 instrukcije svome

poslaniku Ivanu La Forestu, koji tako otvaraše neprekidan niz

redovito zastupane francuske diplomacije na Zlatnome Rogu. Po

uputama svoga gospodara, imaše poslanik da ugovori sa turskim

sultanom trgovinski ugovor, koji e biti pretea savezu za o-

branu i napadaj. La Forest potpisa trgovinski ugovor sa Sulej-

manom u februaru 1536 i ovaj sadržavaše prve formalne kapi-

tulacije, bazu svim poznijim trgovinskim povlasticama Francuske

u Osmanskome Carstvu. Visoka Porta priznavaše ovim aktom

naslov »Padisah« t. j. car samo francuskome kralju i njegovim

nasljednicima ; tako bosforska prijestolnica postavljaše Frana L

nad sve kršanske vladare priznavajui mu u neku ruku štitni-

štvo nad svim kršanima u Levantu. Nekoliko mjeseca iza po-

stavljene tugre t. j. carskog peata na trgovinski ugovor, što ga

složi La Forest, dogje u Carigrad, kaže historiar de Leva u

svojoj dokumentarnoj povijesti Karla V., Dubrovanin Serafin

Gueti imajui nova i jaa upustva, zamašnija obeanja te pot-

pisa nov ugovor sa Portom t. j. onaj ofenzivno-defenzivne naravi. 78)

Prelom, te ga izazivaše Frano I. u diplomatskim tradicija-

ma kršanskoga svijeta ugovarajui alijansu megju bijelim Ulja-

nima Svetoga Ludovika, francuskoga kralja, i zakrvavljenim po-

lumjesecom, simbolom muhamedanizma, izazva stravu i zgraža-

nje po cijeloj još neiskvarenoj Evropi. Uvagjanje nove politike

CXLIX

u Evropu u realistinom pravcu, ravnoteže, pozitivizma te velike

igre interesa, što i dandanas ne daju mira našemu kontinentu,

ne poznavaše ondašnja diplomacija, barem ne glavne sile. Kr-

šanstvo cinquecenta ne mogaše vjerovati, da bi najkrs inskiji

kralj mogao pozvati u pomo turskog sultana, a iz mržnje i

srdžbe, da ponizi habzburšku kuu, pa da bi uinio sve mogue, samo

»da Turin bude uveden u poslove kršanskoga svijeta i da od

sada uzima politiki udio po unaprijed pripravljenu i uregjenu

planu od La Foresta«. Ali sve ovo odgovaraše injenicama i za-

panjena Evropa stajaše neko vrijeme u udnom duševnom sta-

nju ekajui što e sve iz toga potei. Ovo preneraženje Evrope

donekle osupnu Frana I. pa on uze da se opravda pred svojim

prijateljima, njemakim knezovima-izbornicima pa i samim Kar-

lom V. Kralj priznavaše svoje uže veze sa Turinom ali u isto

vrijeme kazivaše, da su njegove namjere iste, jer traži savez

s Osmanlijama u jedinu svrhu, da koristi kršanstvu. 79) 1 Frano I., u

jednom pravcu svoje politike, govoraše istinu i to gledom na druge

kršanske vladavine u Evropi izuzevši onu krune Kaia V. Kr-

staškim vojnama proslavljena Francuska bijaše ulila u nevjernike

toliko straha i poštovanja prema kršanskome imenu, da se sre-

dozemne politike oblasti i same, još prije francusko-turskih ka-

pitulacija, zakloniše pod sjen francuske zastave i francuskog

imena ; to su bili Dubrovani, Mleani, Genovljani, Siilijanci,

Jakinjani pa i sami Englezi, Španjolci i dr. 80)

Što se Dubrovnik skloni u Levantu pod zaštitu bijelih fran-

cuskih krinova ne zadovoljavaše se tim kao svršenom akcijom.

Putem svoga sina, navedenog Serafina Guetia, koji je bio u

osobitoj milosti i kod francuskog i kod osmanskog dvora, Du-

brovnik se koristovaše šio je više mogao. Štoviše, ini se, da je

dubrovaki senat bio potpuno obaviješten o kretnjama poslanika

Guetia izmegju Frana i Sulejmana. Natpis, udaren nad vra-

tima kapelice u dvorcu dubrovakog nadbiskupa Ludovika Bec-

catelli u Sugjurgju na Šipanu nosi ime i grb Filipa Trivulzija,

takogjer dubrovakog nadbiskupa i lana vlasteoske milanske

porodice. Ovaj umni i ambicijozni ovjek bijaše najodaniji age-

nat Franove politike ; cijeli svoj upliv, mo i položaj stavi na

raspolaganje francuskome dvoru. Ima biti, da se je Dubrovnik

gledao okoristiti uplivom svoga nadbiskupa kod francuskoga*

CL

dvora, otklanjajui usto svu odgovornost diplomatske radnje

svoga natpastira u korist francuske spoljne radnje. Ali baš živo

zauzimanje Trivulzijevih simpatija za Francuze dovede Dubro-

vaku Republiku u neugodan položaj. Jednom Mleani sekve-

strovaše pisma, koja slaše francuski poslanik u Carigradu na

adresu Trivulzija i predadoše ih Karlovu poslaniku. Trivulzio im

se osveti, jer zaplijeni pisma, koja Mleii slahu svome bailu u

Carigrad i predade ih poslaniku La Forestu. Ovo dovede do

konflikta izmegju Dubrovnika i Mletaka, Mletaka i Francuske

te dubrovake vlade i nadbiskupa. Naravna je stvar, »da Gu-

etieva misija i Trivulcijeve intrige nijesu mogle povoljno djej-

stvovati na odnose naše Republike sa Karlom Petijem, s ko-

jijem Dubrovnik proživje burne godine, dok na Alžirskijem pr-

žinamt nije skupo platio brodovima, novcem i životima svojijeh

pomoraca asovite uspjehe svoga smjeloga vlastelina.« 81)

I ako je Dubrovaka Republika bila nadahnuta osobitom

zahvalnošu prema Francuskoj, i ako je najljubežljivije primala

Franove poslanike te prolažahu kroz Dubrovnik za Levanat, nje-

zine simpatije bijahu na strani Karla V. Ovo nam osobito po-

tvrgjuje depeša francuskoga poslanika M. de Morvillers-a Con-

netablu de Montmorency-u u kojoj se tuži na Dubrovane, kako

strastveno razglasuju po istoku slavu Karlova oružja, što dosta

škodi francuskome ugledu. 8'2)

Koji su razlozi vodili Dubrovane, da prevagnu u svo-

jim simpatijama prema strani Karla V., uza svu naklonost pre-

ma Franu I., nije teško prozreti. Španjolska pod Karlom V.

kao i njegovim sinom Filipom II. bijaše ko pozvana da po-

stane prvom trgovakom silom na svijetu. Dubrovniku, pre-

ma tome, nalagaše uporna misao održanja, da se pridruži

navedenoj zapadnoj velikoj sili i tako ucijepi na svoj stari

hrek nove evropske faktore. No uz ovaj razlog trgovake naravi,

što silijaše Dubrovnik, te se što jae prikui Španiji, dolazi još

jedan drugi jednako merkantilne prirode. Hegemonija francuske

zastave u Levantu postade, po vremenu, štetnom dubrovakoj tr-

govini, a i dubrovakom ugledu, te se sve vema umnožavaše

po turskim zemljama i vodama. Dubrovnik je htio, da uzima

na Sredozemnom moru rang male velevlasti, a to ne mogaše

pod štitništvom francuskih krinova, jer mu ovi sapinjahu polet

CLI

radei tako za svoje spekulativne svrhe u podupiranju vlastite

trgovine. I što portinom, a što španjolskom zaštitom, Dubrovnik

održa trgovako-pomorsku utakmicu sa Francuskom ; dobije od-

lino mjesto megju pomorskim silama onih dalekih vremena

;

njegova se pomorska i komisijonalna trgovina razgrani po cije-

lome Sredozemnom moru, naroito po Levantu pa po Atlantiku

sve do Engleske i Amerike. Ovo silno razgranjenje pomorske

trgovine dade Evropi povoda, da nazove Dubrovane »Sredo-

zemnim Holangjanima«. Ovo, i silna konkurencija, što je po vre-

menu razvi Dubrovnik na uštrb francuske trgovine, uini, da su

Francuzi u vrijeme velikoga prevrata bili uvjereni, te e u Du-

brovniku nai mali Pariz, zemlju krcatu zlata. Dubrovnik bijaše za

njih sinonim višestoljetnog, neobinom moi, sticanja i gomilanja

na emere blaga ; umišljahu ga njekom Kalifornijom ili Klondvkom.

Ali ovo odmetanje Dubrovnika od francuske zaštite zadade Repu-

blici silne muke kao i to što Španija, podržavajui Dubrovnik u

njegovoj trgovakoj politici i zbog vlastitog interesa i neprijatelj-

stva naprama Francuskoj, iskaše od dubrovake vlade silnih žrtava.

Po izvještaju francuskog poslanika u Carigradu Frangois

de Noailles-a, Dubrovani prvom pokušaše, da se odmetnu od

francuske zastave u Levantu, za vlade francuskog kralja Henrika

II. (1547-1559). 83) Ali se Dubrovani ne odmetnuše samo od bro-

darenja pod francuskom zastavom nego, prizivajui se na po-

vlastice, koje uživahu po Osmanskome Carstvu, porade svim si-

lama, da uine od svoga konsulata u Aleksandriji stjecište i entre-

pottrgaostalijeh sredozemnijeh sila i naroda. 84) Pismom 13. novem-

bra 1516 Republika javljaše ugarsko-hrvatskome kralju Ladislavu II.

o pobjedi, koju odnese osmanski sultan Selim I. nad mamelu-kim sultanom Kansu-el Guri (1501-1516) kod Alepa. Senat se po-

zivlje na vijesti, koje je o toj pobjedi primio od Sulejmana, Selimo-

va sina, te svoga konsula kao i svojih trgovaca u Aleksandriji.65)

To nam jasno kaže, da je u drugom deceniju XVI. stoljea po-

stojao misirski dubrovaki konsulat. Što opet treba odmah na-

pomenuti, trgovaki poslovi Dubrovnika s Misirom gledaju veXIII. stoljee. Ovo se još jae uvea za Ludovika Velikoga, kad

ovaj preporui Republiku rimskoj stolici za slobodno trgovanje

s nevjernicima. U XV. pak stoljeu znatnost dubrovake trgovine

s Misirom dosta poskoi osobito gledom na prodaju glasovite

CLII

»dubrovake svite« (suknoj. Dubrovani su bili najprije upueniu Aleksandriji na zaštitu Florentinaca, a poslije Katalonaca. Tek

malo prije turskog osvojenja Egipta dobiše Dubrovani 1515

dozvolu od egipatskog sultana, da uzimaju vlastitog konsula i

fondaco (konak). 80) Selim potvrdi Dubrovanima trgovake povla-

stice u Egiptu pa tako ovi ostadoše u svojim neumanjenim pra-

vima. Francuzi opet osnovaše svoj konsulat u Misiru poslije

god. 1548. I »dok dubrovaki konsulat u Aleksandriji ne diraše

u prava francuske blagajne, koja se osnivahu na zaštiti francu-

ske zastave, dubrovaki konsuo za Francusku ne postojaše. Ali

od onog trenutka, kada Dubrovani poeše da se odmetnu od

francuske zastave i da odriu francuskome konsulatu takse i da

druge narode bune protiv francuske hegemonije u Levanti, Fran-

cuska poe uporno da traži nedopuštanje dubrovakoga kon-

sulata održavajui fikciju, da taj konsulat službeno ne postoji.

Ali Dubrovani, koji su imali da uzdržavaju svoga konsula u

Egiptu, slabo su marili da plaaju takse tugjemu konsulu, pa da

bi se riješili ovoga nameta po skalama u Levantu, nastojahu, u

prvom redu, da se odmetnu od brodarenja pod francuskom za-

stavom. I tako, ma da su pitanja zastave i konsulata bila dva

odvojena pitanja, ona se isprepliu u pojedinijem fazama du-

brovako-francuskijeh odnosa, djestvuje jedno na drugo i najzad

se dvomisleno rješavaju.« 87)

Francusku osupne, po njezinome mnijenju, nedozvoljen

korak dubrovake vlade. I ona se digne najenerginije, da od-

vrati toliko zlo od francuske trgovine, prestiža i asti u Levantu.

Henrik II. (1547-1559) otpoe namah te represalijama škodi du-

brovakome saobraaju, trgovini i dubrovakoj mornarici. Kako

doznajemo iz izvještaja francuskoga poslanika Noailles-a kralju

Karlu IX. (1560-1574), leene represalije bijahu djelotvorne. Tako

francuski admiral barun de la Garde sekvestrova jednu dubro-

vaku jedrenjau, koja je plovila za Flandriju, a vrijedila je za-

jedno sa teretom od 35-40.000 škuda. Brod sa teretom bijaše

zadržan za odštetu kraljevoj blagajni i od toga ne dobiše Du-

brovani nikada ništa. No, kako se vidi iz daljeg tijeka »Alek-

sandrijskog pitanja« nasilne mjere Henrika II. ne smetoše Du-

brovaKU Republiku. Njezin poklisar Kaboga imaše 1556 upu-

stva, da pritegne Sulejmana II. za dubrovaku pravednu stvar.

CLI11

O ovome ukne Henrik II. pa odmah udre u silu ; naredi po-

slaniku Sieur de Codignac-u, da opozove iz Dubrovnika njego-

vog diplomatskog agenta s naslovom residenta baruna Cocharta.

K tome podnese Henrik II. memorandum Visokoj Porti, da e»otvor« dubrovakog konsulata u Aleksandriji smatrati kao akt

neprijateljstva pa u tome smislu urediti svoje ponašanje napra-

ma Dubrovanima. Kako je Visoka Porta imala u Francuskoj

svoga prirodnoga saveznika protiv jake svjetske habzburško-

španjolske kue, koja je silnim ograncima bila zahvatila vei dio

ondašnje Evrope, to Sulejman uzme da oslobodi i sebe i Dubrov-

ane od štetonosnih posljedica nesporazuma sa Francuskom.

Stoga naredi, da sve latinske države, izuzevši Mletke, imaju te

sjeku levantske vode jedino pod francuskom zastavom.88)

Dubrovnik je bio baen pred fait accompli ; bijaše primo-

ran, da se privremeno savije pred jaom silom neumoljive in-

ternacijonalne diplomatske dinamike, koja se baš od Frana I.

postavljaše na bazu realnih interesa. Što se Dubrovnik primiri

ne odree se svojih prava u Levantu, što francuska naprasitost

nije smjela te onako gazi, jer je Dubrovnik i za samu Francu-

sku mnogo toga uinio osobito u pogledu suknotkanja po fran-

cuskim gradovima. I Dubrovnik vrebaše, pažljivošu uvrijegjenog

vjerenika, da u zgodan as opet dobije svoje povlastice u Le-

vantu. Da što brže radi u ovome poslu, te se što prije oslobodi

francuske zastave u Levantu, nukaše Dubrovnik i to, što se spre-

maše velika koalicija evropskih vlasti, poznata pod imenom

»Svete Lige«, a proti Osmanlijama. Signatarne sile »Svete Lige«

prilino se nadahu, da e u njihovo kolo stupiti i Karlo IX.,

francuski kralj. U tome sluaju francuske zaštite u Levantu ne

bi više bilo, a dubrovaka neutralnost, taj osnov republiine po-

litike od poetka života do smrti, bila bi prazna rije ; Dubrov-

niku bi propala sva dobit, što bi je od trgovine vukao kao ne-

utralna zastava. Dubrovniku je dakle trebalo sada živo poraditi

oko toga, te se njegova neutralnost, u pogledu brodarenja po Le-

vantu, stavi pod megjunarodnu garanciju kao i uope ona cije-

log državnog organizma, koji Mleani ugrožavahu na ve izne-

seni nain. Ova druga kombinacija urodi uspjehom blagodarei

kršanskome revnovanju genijalnog pape Pija V., a prva se ri-

ješi u prilog Dubrovanima i ako Karlo IX. ne stupi aktivno u

CLIV

»Svetu Ligu«. Srea posluži Dubrovniku, jer se porodiše

smutnje oko francuskoga konsulata u Egiptu. Kraljevom odlu-

kom godine 1570 bijaše imenovan Kristofor Vento francuskim

konsulom u Misiru. No po naroitoj zapovijesti Visoke Porte,

francuski poslanik de Grandchamp postavi tamo jednog drugog

Francuza za konsula. Hitri Dubrovani brzo se okoristiše ovomprigodom pa, kako Vento javljaše kralju iz Kaira poetkom marta

1571, neki se i odmetnuše od jurisdikcije francuskoga konsula.

Kako se vidi, svi Dubrovani u Egiptu ne pridružiše se ovome

odmetanju, da se dubrovaka vlada uzmogne odmah orijentovati

u sporu pa u sluaju neuspjeha opravda ovo odmetanje samo-

voljom pojedinaca. Megjutim prevlagjivaše nada u »Svetoj Ligi«,

da e joj se prikljuiti i Francuska. I ovo iskoriste Dubrovani

pa uzmu da šire glasine kao da se ve Francuzi proglasiše Por-

tinim neprijateljima ; dosljedno takovim glasovima kazivahu, da

je francuska zastava izgubila pravo te štiti drugt! narode u Alek-

sandriji pa ne e više ovamo dolaziti ni Talijanci ni Španjolci.

Ovo i ovako skovano prosipahu Dubrovani po Levantu u svrhu,

da raspale lako raspaljivu istonjaku glavu proti Francuzima pa

odalee sve druge trgovce iz Egipta, jer e tako oni sami ostati

gospodarima trgovakog saobraaja i to kao Portini haraari.

Uprepašen Vento zbog ovih i slinih glasova pa što uvigjaše

u dubrovakome odmetanju propast francuskog konsulata u Mi-

siru, zaklinjaše svoga vladara Karla IX. i njegovu majku Kata-

rinu Medici, da odvrate toliku opasnost od francuskih uope in-

teresa u Levantu. 89) Ali Ventova zapomaganja slabo pomogoše, jer

bijaše nestalo one usrdnosti megju Portom i versaljskim dvorom,

koja vladaše inae u zemanu Frana I. K tome je bila potuena

Portina ratna mornarica kod Lepanta 1571, a ovo silno potrese

Osmanskim Carstvom i zabilježi porod istonog pitanja. Baha-

tost novog francuskog poslanika u Carigradu, Francois de Noail-

les-a, akškog (d' Acqs) biskupa, podražavaše Portu silno, jer su

bosforski diplomati bili uvjereni, da ovako ponašanje francu-

skog poslanika skupa tee sa njihovim porazom na moru. Stari

osmanski ponos nije mogao da to trpi i dubrovaki poklisari

odniješe pobjedu. Njihovi brodovi nijesu trebali te brode podfrancuskom zastavom, a trgovci bijahu riješeni jurisdikcije fran-

cuskog konsula u Egiptu. 90)

CLV

Dubrovani nijesu bili potpuno zadovoljni ovim uspjehom

kod Visoke Porte. Htjeli su da potvrdu ovih povlastica dobiju

i od francuskoga dvora. Kako se vidi, korak je bio vrlo smion

i mi vidimo kod Karla IX. dubrovakog poslanika Gjura Gue-tia. 91

) Ovaj doista nije poluio svrhu u koju ga posla dubrovako

vijee. Francuska je bila i odve zabavljena nemilim posljedicama

krvavog pariškog pira ili Bartulove noi (23-24 avgusta 1572), a

da bi još mislila na dubrovake interese. No Dubrovani su bili

ipak i s ovim zadovoljni, jer im domai ratovi u Francuskoj

omoguivahu dalji diplomatski rad na istoku. Pomou velikog

vezira i odlunog prijatelja Mehmed Paše Sokolovia, poluiše

Dubrovani od sultana novu zapovijed, po kojoj su svi Floren-

tinci, Genovljani, Siilijanci i Jakinjani, te dogju u Aleksandriju na

dubrovakim brodovima, podložni jedinome dubrovakome kon-

sulu;prema tome ostaju pod jurisdikcijom francuskoga konsula

samo Francuzi i Katalonci. 92) Ipak ovi uspjesi ne bijahu trajni.

Karlo IX. umre 1574, a naslijedi ga brat HenrikllL, koji vladaše

do 1589. Ovaj se brzo lati posla, da podigne pali ugled fran-

cuske zastave u levantskim vodama. Njegovo nastojanje jako po-

može prevrat, što sada buknu u Osmanskom Carstvu pa koji

odnese i velikog dubrovakog prijatelja Sokolovia. Kraljev po-

slanik Germignv barun de Germoles polui svrhu Henrikovih

nastojanja pa obnovi 1581 kapitulacije sa Muratom III. Slovom

prvoga lanka dogju Dubrovani opet pod hegemoniju Fran-

cuske u Levantu pa su morali uz druge trgovake narode, mimoMletaka, broditi pod francuskim imenom i zastavom. 93

)

Posljednji Valois bio je umoren pred Parizom, u St. Cloud-u

1589 pa ovu kuu zamijeni na francuskome prijestolju domBourbon. Prvi vladar iz ove kue bio je Henrik IV. (1589-1610),

vrlo razvijena individualnost i energija. On htjede da na Zlat-

nome Rogu pa uope u Levantu sine francusko ime u onomesjaju, kako je to bilo za Frana I. Stoga kralj imenova svojim

poklisarom kod Visoke Porte po izbor silu diplomatske vještine

u osobi Jean de Gontaut-Biron-a, baruna de Salignac. Henriku

IV. bilo je dobro poznato, da diplomatski udarci u Carigradu

najprije odzvanjaju u Dubrovniku. Ovaj grad dakle mogao je

Francuskoj donijeti velike koristi u diplomatskoj radnji, baš kako

u vrijeme Frana I. Stoga kralj i naredi svome poslaniku, da na

CLV1

putu u Carigrad donese pozdrave jadranskoj republici dubro-

vakog sunca od prvog Bourbonca. Dubrovaka Republika primi

veselo ovaj pozdrav, jer se nadaše odatle monoj zaštiti proti

nasrtajima mletakog, krilatog lava. Doista, ona nije mogla da

zaboravi udarac iz g. 1581 ; svoju bol tek privremeno zatomi,

jer je na to nukahu drugi važniji razlozi. Svakako, podržavajui

i nadalje konsula u Aleksandriji, govoraše jasno te se nada, po

vremenu, vratiti udarac za udarac.

Odaslanici senata kao i francuski residenat u Dubrovniku

Nikola Bourdin sieur de Vilaines doekaše na »Ponti« jedrenjau

»St. Roc«, koja donese Gontaut-Birona 9. novembra 1604. Ispod

divnih afreska dvorane velikoga vijea primi dubrovaki knez sa

malim vijeem francuskoga poslanika. Ovaj sjede knezu o bok

i prikaže mu kraljevo pismo, u kojemu se napominjaše ljubav

i prijateljstvo obiju naroda, kako je to bilo i u vrijeme Frana I.

Knez akcentova osobitu naklonost Dubrovake Republike prema

francuskome prijestolju, što je osobito djelovalo na Gontaut-

Birona i njegove vlastodršce. Francuski poklisar osta dva dana

u Dubrovniku, razgleda grad i nagje se zaugjen gledajui kra-

sotu i bogatstvo dubrovakog monika. Oprostivši se sa knezom

i malim vijeem krene poslanik put Carigrada u potpunoj želji, da

tamo bude od koristi koliko svojoj domovini toliko Dubrovakoj Re-

publici. Vrijeme brzo ispuni ovu Gontaut-Bironovu želju osobito

u pogledu Dubrovnika; dubrovaka vlada, opet, sretno se spora-

zumi i udari prijateljstvo s Francuzima, jer joj sada njihova po-

mo bijaše od prijeke nužde. Godine 1602 pue na Lastovu

buna protiv dubrovakog gospodstva i to podmuklim pod-

jarivanjem nezadovoljnika sa strane Mleana. Lastovci zaiskaše

mletaku intervenciju pa je i do*biše. Mleci okupovaše Lastovo

u namjeri, da ga anektuju svome dalmatinskome teritoriju. Tek

pod pritiskom Turske i intervencijom francuskoga kralja Henrika

IV., putem poklisara Gontaut-Birona, vrati Venecija Dubrovniku

zauzeto Lastovo. 94)

Za Ludovika XIII. (1610-1643) osta Dubrovnik u vrlo do-

brim odnosima sa francuskom krunom. Ovo osobito vrijedi za

vrijeme velikog državnika kardinala Richelieu-a. Francuskome

uplivu i turskoj protekciji ima da zahvali Dubrovnik te je bio

ouvan od mletakih nasrtaja. Jednako zaštiivaše Francuska

CLVII

Dubrovaku Republiku u pogledu slobodnog plovljenja po Ja-

dranu, što joj osporivahu Mleani.

Prijateljski odnosi izmegju Dubrovnika i Versailles-a ne preki-

nuše se ni za maloljetnosti Ludovika XIV. (1643-1715). Kraljeva

majka Ana Španjolska i njezin savjetnik kardinal Mazarin ne pomu-

tiše ni u emu ar simpatija te vladahu izmegju Seine i dubrovakih

jadranskih voda. Doista Dubrovani ne ispuniše želju kraljice-

majke, kad ono nastojaše da predobije dubrovaku vladu za

Mleane u prvom kandijskome ratu, a proti Turcima;

95) no fran-

cuski dvor shvaaše težak položaj Dubrovana naprama Turcima

pa im i ne upisa u grijeh, što se uvahu i jednih i drugih.

Odnosi izmegju Dubrovnika i Pariza promijeniše se u mno-

goein kad ono Ludovik XIV. uze svu vladu u svoje ruke 1661.

Ludovik vidje u Dubrovakoj Republici velike prijatelje španjol-

ske krune i Vatikana. To mu nikako nije bilo milo i on se vrlo

ohladi u svojim odnosima sa Dubrovnikom. Zaludu su Dubrov-

ani dva puta kucali na versailleska vrata ; Ludovik XIV. osta

gluh na sve molbe Dubrovana pa i na one kad ga moljahu,

iza velikog potresa 1667, za pripomo. Doista njegovi se posla-

nici na Bosforu sasvim drukije vladaju naprama Dubrovanimapa su spravni, da im uine svaku uslugu. Tu je opet drugi raz-

log za Ludovika, jer su tamo Dubrovani prijatelji Porte, koja

je veinom u ratu s Habzburgovcima. 96)

Latentno neprijateljstvo ili, blaže reeno, nesuglasje izme-

gju Versailles-a i Dubrovnika za Ludovika XIV. izrodi se u

otvoren konflikat za vlade Ludovika XV. (1715-1774). Od godine

1667 do 1756 francuska vlada nije slala u Dubrovnik svoje ljude

kao zastupnike vlastitih interesa no je u tu svrhu uzimala po-

danike Dubrovake Republike. 97) Ali u poetku druge polovine

XVIII. stoljea Francuska uvidje, da bi ipak bilo dobro te po-

vjeri svoje konsularne agencije jednome svome podaniku. Izbor

pade na Lemaire-a, prije francuskoga konsula u Alžiru. Dolaskom

Lemaire-a u Dubrovnik datira sve jae nesuglasje megju Fran-

cuskom i Dubrovnikom, što u malo umae te ne dogje do otvo-

renoga bombardementa Dubrovnika sa strane francuske flote.

Tome je bilo više uzroka. Dolazak Lemaire-a u Dubrovnik nije

bio poudan dubrovakoj vladi. Do njegovog dolaska koliko

francuski konsuo toliko onaj austrijski, napuljski i malteški bi-

CLV1II

jahu Dubrovani, koji prema tome nijesu zadavali dubrovakoj

vladi nikakove glavobolje. Lemaire prekidaše ovu, tako rei, neku

familjarnost konsularnog zbora u Dubrovniku i govoraše s du-

brovakom vladom kao onaj koji ima vlast. K tome Voltaire-ova,

Rousseau-va i Montesquieu-ova Francuska nije bila nimalo po

udi patrijarhalnome režimu u Dubrovniku. Stoga su Dubrov-

ani nastojali, da se što jae ograde proti pogibeljnim strujama

i novotarijama sa Seine pa su s nepovjerenjem pratili kojeg bilo

Francuza te je nakanio, da u Dubrovniku uzme stalno boravište.

Tako susreemo izvješa jednog francuskog trgovca iz Marseille-a

imenom D. Hercules-a, koji je bio nastanjen u Dubrovniku i

koji se uprav žestoko tuži, kako Dubrovani, svakojakim šika-

novanjem, nastoje te odstrane iz grada sve francuske podanike.

Ali što je žestoko peklo francusku vladu bila je vrlo hitra kon-

kurencija, te je Dubrovani provagjahu po levantskim vodama

do tolike mjere, da su postali francuskim brodovlasnicima vrlo

opasni konkurenti. U kapitulacijama, koje ponovi Fiar. uska sa

Portom 1673 pa 1740, Dubrovani se više ne spominju. Dok je,

po svemu izvidu, Dubrovnik izostavljen u kapitulacijama prije

XVIII. stoljea, jer je njegova trgovaka mornarica bila jako spaln

uslijed velikih gubitaka u španjolskoj službi i posljedica velikog

potresa (1667) to je sigurno izostavljen u onim XVIII. vijeka, jer

je Dubrovnik brodario po istonoj kotlini Sredozemnoga mora

pod svojom zastavom. Ovo nam najbolje posvjedouje marselj-

ska trgovaka komora, koja u jednoj peticiji na Sartine-a, dr-

žavnog tajnika za mornaricu, neva 23. septembra 1774 izmegju

ostaloga kaže, »da je za vrijeme rusko-turskoga rata (1768-1774)

franceska trgovina na Istoku bila silno napredovala, ali da se je

bojati, da nakon utanaenja mira ona ne udari natrag; naro-

ito, ako se dopusti Dubrovanima, da plove kao i prije rata.

Dubrovani su naime znatno snizili pomorsku kiriju i time po-

stali vrlo opasni konkurenti za franceske brodovlasnike. Da se

oslabi ta dubrovaka utakmica, marseljska trgovaka komora pre-

porua, da se uznastoji oko toga, da broj njihovih lagja u Sre-

dozemnome moru bude jako smanjen.« 9S) Ova želja marseljske

trgovake komore ostala je samo željom, jer da se postigne onošto je htjela, valjalo je Francuskoj zadobiti za se carigradski

dvor ; no kako kaže jedna depeša francuskoga poslanika u Ga-

CLIX

rigradu, Visoka Porta nije bila nimalo sklona, da oslabi trgo-

vaku snagu Dubrovake Republike. Dubrovnik dakle ne oslabi

svoju sredozemnu trgovinu no je podigne na visoki stepen ko-

ristei se vješto englesko-francuskim ratom (1756- 1763) iz kojega

izagje Engleska kao prva sila na moru.

Kako se vidi, bilo je dosta razloga i na jednoj i na dru-

goj strani, te dogje do potajnog ili otvorenog trvenja. Odmahdolaskom Lemaire-a u Dubrovnik kažu se nesuglasice izmegju

francuskoga konsula i senata. Prva Lemaire-ova depeša na svoju

vladu puna je tužaba na dubrovaku vladu i Dubrovane ; kaže

da se Dubrovani hvataju svih moguih sredstava te sprijee raz-

vitak francuske trgovine u Dubrovniku. K ovome nadodaje Le-

maire, da ga ignoriraju koliko vlastela toliko puani i to bez

razlike. Konsuo napomene, da Turci i Mleani postupaju s Du-

brovanima a coups de baton (udarcima batine) i da na taj na-

in postignu sve ono što žele ; ovo isto savjetuje Leinaire svojoj

vladi pa joj preporui, da se pokaže uope energinom prema

Dubrovanima. Na svrhu konsuo napominje, da e Dubrovanisigurno sve uiniti te ga maknu iz Dubrovnika pa moli mini-

stra, da ga uzme u svoju zaštitu.99)

Lemaire je dobro predvigjao. Dvije godine nakon dolaska

francuskoga konsula u Dubrovnik (1759), uznastoja dubrovakavlada, te makne Lemaire-a iz Dubrovnika i to putem Rugjera

Josipa Boškovia. Slavni dubrovaki uenjak izrui spomenicu

svoje vlade francuskome ministru ali njegova misija osta bez

uspjeha. I ako je u njoj bio prikazan konsuo Lemaire u. dosta

ornim bojama ipak je francuska vlada ostala sklona svome kon-

sulu, jer je bila uvjerena, da je Lemaire na pravome, a dubro-

vaka vlada na krivome putu. Ovaj diplomatski neuspjeh ne po-

razi dubrovako nastojanje te se Lemaire makne iz Dubrovnika.

God. 1763 posla Dubrovaka Republika oca Frana Sorgo Bo-

bali u Versailles, da nagovori francuski dvor te opozove svoga

konsula. Koliko u spomenici dubrovake Vbnte na ministra spolj-

nih poslova vojvodu Praslina toliko u instrukcijama samogaSorga bio je Lemaire opisan kao ovjek naprasit, silovit i

raspušten te kao onaj što pozajmljuje knjige nemoralna sadržaja

n. pr. »Pucelle«, »EspriU i dr.10

°)

Poklisara Sorga zatee u Versaillesu dosta niska tempera-

CLX

tura, a da bi mogao ve u prvi mah zainteresovati tamošnje

odluujue faktore za svoju misiju. Francuska je vlada bila uvje-

rena o istinitosti Lemaireovih izvješa, a diplomatski zbor na

dvoru Ludovika XV. imao je lijepih rijei za dubrovakog po-

slanika ali malo volje da ga podupre u njegovoj misiji. Na ovo

se i potuži Sorgo kazavši : »U ovoj zemlji svatko nastoji da

ugodno živi i da se nikome ne namee, ako baš nije na ovo

prisiljen nalozima od njegovih nadležnih vlasti.« Megjutim po-

slanik Sorgo ne da nikome mira. as je kod ministra inostranih

djela vojvode Praslin-a, as opet kod bivšeg ministra spoljnih

poslova vojvode Choiseul-a, velikog prijatelja milosnice Ludo-

vika XV. markizice Pompadour, koja faktino davaše ton fran-

cuskoj diplomaciji onoga vremena. Imajui ovo na umu Sorgo

i predlagaše svojoj vladi, da uini kakav dar ovoj gospogji n. pr.

kakove moi, pohranjene u zlatnoj kutiji. K tome je Sorgo bio

i kod opata de la Ville, koji je bio »commis«-om (pomonikom)

u ministarstvu spoljnih poslova pa kod Legnay-a, prvog Pra-

slin-ovog pomonika u konsularnom odjelu. Još savjetovaše du-

brovaki poslanik svoju vladu te gleda da putem Staja, dubro-

vakog poslanika u Rimu i Rugjera Boškovia dobiju diplomat-

sku potporu koliko Vatikana toliko austrijskog poslanika grofa

Stahremberga, koji je bio dobro vidjen kod Pompadour. Sorgo

se preporui i sardinskome poslaniku pa poslanicima Parme i

Genove te knezu Galicinu, poklisaru ruske carice Katarine II.

Nastojanje dubrovakog poslanika urodi poželjenim plo-

dom. Lemaire je bio poslan kao konsuo u Korun (Peloponez),

a u Dubrovnik dogje dotadanji francuski konsuo u Nizozemskoj

Prevost (1764). No ovom promjenom u konsularnoj poslovnici

francuske kraljevine u Dubrovniku ne dogje do poželjenoga mira

megju Republikom i Francuskom. Odmah u prvim danima Pre-

vostova boravka u Dubrovniku dogje do trvenja megju francu-

skim konsulom i dubrovakom vladom. Prevost se potuži kod

svoje vlade na Dubrovane tako silno, da njegova tužba nagje

u Versailles-u takav odjek, da mu se i sam konsuo jedva na-

daše. Zaludu su Dubrovani kušali, da svojim tužbama proti

Prevostu preinae nepovoljne nazore te vladahu u versailles-kim

mjerodavnim krugovima o Dubrovniku. Uzaludno je bilo i za-

uzimanje austrijskog poslanika za Dubrovane. Kralj izjavi kate-

CLXl

gorino, da ne e primiti dubrovakog poslanika, preko kojega

htjede senat te stupi u neposredan dodir s francuskim dvorom.

Kad na svrhu nije bilo nikakove nade, te e se uravnati spor

megju dubrovakom vladom i Prevostom,to odlui vlada Ludo-

vika XV., da izašalje demonstracijonu eskadru u dubrovake vode,

koja e prisiliti Dubrovane, da dadu uvrijegjenome francuskome

ponosu potpunu i gotovu zadovoljštinu. Knez Listenois, zapo-

vjednik francuskog ratnog brodovlja u Sredozemnom moru, koji

se je baš tada nalazio u grkim vodama, dobi zapovijed, da se

sa svojim lagjama uputi put Dubrovnika, a ujedno mu se izda-

doše instrukcije u svrhu njegove misije. Admiral Listenois nije

mogao da obavi lino ovu misiju pa je povjeri vitezu Grasse de

Briangon. Francuske fregate »Sultane« i »Chimere« baciše sidra

u vode gruške luke 3. novembra 1766. Dubrovaki se senat

osupne pri prvom pogledu na francuske krinove ; odlui da u

svemu popusti i odvrati od sebe srdžbu francuske vlade. Tako

na vrlo oštar i oporan govor viteza Grasse de Briangona u ma-

lom vijeu, koji je zvonio kao pravi ultimatum, tadanji dubro-

vaki knez Klemenat Meneti odgovori najskladnije i najponiz-

nije. Ovo uini povoljan utisak na francuskoga odaslanika i on

se brzo sporazumi sa dubrovakom vladom. Sporazum je sadr-

žavao deset lanaka u kojima dubrovaka vlada obeavaše si-

gurnost i poštovanje francuskim gragjanima na dubrovakome te-

ritoriju pa uregjivaše carinske dae na francusku trgovinu. Samose u jednoj taki ne saglasiše i to u zahtjevu francuske vlade,

da je svim strancima u Dubrovniku slobodno staviti se pod za-

štitu francuskoga kralja i u tome sluaju uživaju jednaka prava

kao i Francuzi. Ovo sporazumljenje može se smatrati prelimi-

narima trgovinskog ugovora, koji se udari megju Republikom i

Francuskom deset godina kasnije. 101)

Konsul Prevost umre 1771, a na njegovo mjesto dogje

Frangois Bruere Des Rivaux i to polovinom avgusta 1772. Do-

laskom novog francuskog konsula nastadoše nova trvenja me-

gju Dubrovnikom i Versailles-om i to poradi dokinua daa na

transit žita preko dubrovakog teritorija. Francuski državni taj-

nik za mornaricu Sartine bio je spravan, da prisilnim mjerama

dobije privolu dubrovake vlade na francuske zahtjeve. No za-

govorom upravitelja francuskoga departementa spoljašnjih poslova

li

CLXII

Comte-a Je Vergennes, koji je bio osobito naklonjen Dubrov-

anima pa Rugjera Boškovia, koji je imao jak upliv u Parizu,

ne dogje do neprijateljskih iskaza megju Dubrovnikom i Ver-

sailles-om. Za vlaue miroljubivoga Ludovika XVI. (1774-1792)

godine 1776 udari se megju Dubrovnikom i Francuskom takav

ugovor trgovaKe i plovidbene naravi, da postavi na istac sno-

šaje megju obim vladama i uini konac neugodnim trvenjima

kao i latentnome i otvorenome antagonizmu. 102)

»Iz ove je borbe Dubrovnik asno izašao na polje. To on treba

da zahvali u prvome redu ustrajnosti i vještini svoje diplomacije.

Ali se u ovoj više-stoljetnoj plemikoj oligarhiji opaža neka maglovi-

tost karaktera i fizika umornost— znaci duboke starosti i opadanja.

Dubrovani upravo automatski nastavljaju svoju tradicijonalnu

politiku, koju je jedan franceski diplomata zgodno karakterizirao

ovim rijeima : »Oni nastoje prolaziti kroz dogogjaje ne sudje-

lujui u njima.« Samo svjetski dogogjaji i neumitna sudbina

povukoše ih naskoro protiv njihove volje u svoj vrtlog. U ve-

likom sukobu naroda, koji se zbi na prelazu 18. i 19. vijeka

koji se odrazi i u našim krajevima, Dubrovniku bi sugjeno, da

uevstvuje i da podlegne. Teška kola novoga reda pregaziše i

smrviše i ovaj ostatak staroga režima.« 103)

Engleska dogje za kraljice Elizabete (1558-1603) megju

države prvoga reda. Engleska pomorska trgovina pokaza kucaje

naj jaih impulsa, jer East India Companv (društvo istone In-

dije) uze da proncsi britanijsku zastavu do najudaljenije krajeve

svjetskoga mora. Ovi trgovaki interesi sprijateljiše Englesku i

Dubrovnik. Jer su obe države opet išle samo za svojim intere-

sima to nije falilo incidenata trgovake utakmice. Tako Englezi

istjeraše 1615 Dubrovane iz »fondaka« u Aleksandriji pa mitom

dobiše službenu potvrdu, da je aleksandrijski »fondaco« njihov.

Na ovo se Dubrovani obratiše k Ahmetu I., koji uredi ovo pi-

tanje na zadovoljstvo Dubrovana. Ovakovih je upadica bilo još,

no naprotiv ovome stoje pisma Karla I. (1625-1649) i Lord-

protektora Veliko-britanijske Republike Olivera Cromwella, koji

jasno zbore, kako su se engleski državnici zanimali za Dubrov-

nik i htjeli biti s njime u prijateljskim snošajima. Ovakovo izla-

ganje možemo da proslijedimo i dalje, jer je Engleska, unato trgo-

vakim sporovima, držala u velikoj cijeni Dubrovaku Republiku. 104)

CLXIII

V. Dubrovnik u vrijeme francuske revolucije.

Francuska revolucija zatee Dubrovnik u najusudnijem mo-

mentu ; u pogibeljnome prelomu klasa, vjersko-državno-znanstve-

nih naela i gospodarstveno-ekoriomskih pitanja. Francuski kon-

suo u Jakinu Mangourit napisa u svome djelu o obrani Jakina,

da Dubrovaka Republika, na mahove zavedena osjeajima, a

rekbi i zanesena naelima, htjede da uvede neke reforme u upravi.

Ali strah od takog rušenja jedne vladavine, koja se kroz toliko

i toliko stoljea pokaza dobrom i uspješnom, odvrati patricijat

od naumljenog djela i ovaj se uvijek povrati u svoju prijašnju

koloteinu, sretan, ako ne može živjeti, da može barem života-

riti.105

) Ovo životarenje, više-manje, ispunja dobar dio XVII. vijeka pa

dalje do pada Republike ; uini te staro dubrovako društvo poeda propada, a novo uze da ispoljuje nemirno i buno, nezado-

voljno koliko oligarhijskom vladom u domovini toliko postojeim

normama u pogledu vogjenja životne lagje u obitelji, crkvi i

društvu. Duh francuskih filozofa XVIII. stoljea kao i enciklo-

pedista bijaše prodro i kroz dubrovake kapije i otvaraše sebi

put koliko u vlasteoske kue toliko u one puana. Kako je opet

poznato, ovaj je duh dobrim dijelom nosilac uzroka francuske

revolucije, koja u glavnome i usta proti aristokratizmu i oligar-

hizmu u ime demokratizma. K ovoj razronosti vjersko-državno-

znanstvenih nazora pridruži se i velika oprenost u gospodar-

stveno-ekonomskim pitanjima. Negdje bijaše blaga i nepokretnog

imanja u obilju dok na drugoj strani pritiskivaše dosta jako si-

romaštvo. Prema ovome i susreemo u Dubrovniku, za vrijeme

francuskog prevrata, prema Mangouritovu opisu, etverovrsno du-

brovako društvo. Bez obzira na starije neprijateljski raspolože-

ne Salamankeze i Sorboneze, od kojih prvi bijahu pristaše or-

todoksnijeh doktrina španjolske universe u Salamanci, a drugi

razvratnijeh naela pariške Sorbonne, Mangourit donosi ove vrste

dubrovakog puanstva :

»Prva vrsta. Mnogobrojni Dubrovani koji, obogativši se u

Francuskoj, upiše njezine novotarije, ma da sa gorinom o njoj

govore u Dubrovniku. Da reku što misle, progonili bi ih : ine,

dakle, kako španjolski filozofi, koji ljube rukave fratara kapucina,

da im se ne bi reklo da itaju Voltaira

;

CLXIV

Druga : Bogate vlasteoske porodice, koje se megjusobno

predavaju velikodušnim idejama i boje se pospolite (opeg u-

stanka) siromašnijeh plemia, neznalica i lako i jeftino podmitljivih;

Trea : Klasa gragjana (puana) i tamo, kao svukud, uva-

rica ognjišta prosvjetljenosti. Ali ona malobrojna i osjea da nije

na visini patricijata.

etvrta : Heloti Republike (bolje je rei : seljaka klasa),

iji su okovi (kmetsko stanje) sada još teži otkad su zauli što

se zbilo u Francuskoj. Oni su doista tepajua djeca u povoju,

ali po prvoj rijei i po prvome koraku što uine, zaudie sva-

koga svojom razgovorljivcšu i nestašnošu«. 106)

Iznesena nesregjenost pokopa Dubrovaku Republiku.

Svakako francuska revolucija, u prvo vrijeme svoga razvoja,

ne bijaše neprijateljski raspoložena naprama Dubrovakoj Repu-

blici ; štoviše, ona je i voljela, jer se je nazivala, Francuzima

arobnom rijei, »republika«. Dubrovaka vlada bila je opet hi-

tra, da ovu dobrohotnost revolucionarne Francuske uzdrži ; uradi

sve mogue, da što vema ugje u volju francuskim prevratnici-

ma, koji se grožahu otvorenom silom svim evropskim državno-

pravno-crkveno-društvenim ustanovama. Inae je dubrovaka vlada

u duši mrzila zagušljive oblake rušenja na Seini.

Glavna voditeljica ideja dubrovake državnike radnje u

bolje, naosob u spcljašnjoj politici, bila je usredotoena u je-

dnoj rijej, a to je neutralnost, u koju upiru perom i Mangourit

i Tallevrand. Bielefel kaza o Genovskoj Republici, da senat o-

noga grada ne bi nikada smio da pristupi te vijea o nekome

predmetu, a da u poetku sjednice dužd ne ree glasno vijeni-

cima : »Ne zaboravite senatori, da spas Republike zavisi o nje-

zinoj neutralnosti.« Ove rijei doista su dobro izreene za dr-

žavnu radnju Republike sv. Gjurgja, ali je pisac mogao i dalje

proširiti svoj opažalaki horizonat pa ih primijeniti na sve male

slobodne državne organizme u Evropi ;njih sada, kada im eg-

zistenciju postepeno ugrožavaše francuska revolucija, koja rasti-

jaše u oluji, a za Napoleona pretvaraše se u ciklon, koji e pro-

hujiti cijelom Evropom pripravljajui je, da zbaci sa sebe staro

ruho vijekovnih klasa, naela i politiko-ekonomskih norma pa se

uredi po doktrinama francuskog prevrata, jedino spašavaše stroga

neutralnost. I valja istai, da prevratna Fraucuska nije u poetku

CLXV

drugo ni tražila do stroge neutralnosti ne samj od Dubrovananego i od Mleana, Genovljana i t. d. ; svu* joj misao zaoku-

pljaše veliki cilj, da protjera Engleze sa Sredozemnog mora. Du-

brovnik, Mleci, Genova te druge male državice u Evropi i ne

rade o drugome no da se uzdrže u što veoj neutralnosti od

koje žive i koja ih jedino može da obrani od sukoba i nesu-

glasica sa velikom silom, koja sada rastijase na Seini i Loiri u

opreci sa cijelom dotadanjom evolucijom evropskog ljudstva.

I svrhom marta 1793 Dubrovaka Republika proglasi strogu ne

utralnost i uzdržavaše je sa puno gipkosti, diplomacije i uvi-

gjavnosti. Valja opet priznati, da je ova neutralnost bila bogato

nadarena, jer gotovo sami dubrovaki brodovi opskrbljivahu

južnu Francusku žitom i drugim životnim namirnicama, a to na-

gomila po Dubrovniku golemo blago. Iz obzira na ovo svoje

držanje, Republika ne opozva iz Pariza svoga otpravnika poslova

ni onda, kad u avgustu 1792 ostade Francuska gotovo bez di-

diplomatskih odnosa sa Evropom. Ovo se dogodi tek dvije go-

dine kasnije, kad Toskana ugje u otvoren konflikat sa Francu-

skom, a dubrovaki otpravnik poslova u Parizu, Frano Favi, bio

je u isto vrijeme tajnik toskanskog poslanstva kod francuske

vlade. Prekid dakle diplomatskih odnosa dubrovake vlade sa

Francuskom izvedoše sile okolnosti, a ovo se je dobro znalo

u Parizu. AH odmah dojdue godine (1795) Toskana udari

mir s Francuskom i Favi se vrati u Pariz; Dubrovnik ne poasi

asa, da ga ponovno akredituje kod francuske vlade. Tako po-

novno nastupiše dobri odnosi izmegju francuske i dubrovake

vlade, koji nijesu bili hotimino ni prekinuti. Od sada pa sve

do propasti Republike sv. Vlaha, Francuska e nastojati, izuzevši

neke upadice, da se pokaže što veom prijateljicom staroj istono-

jadranskoj Ateni, a po mogunosti i zaštitnicom. Tako, kad u

luci Zanta sekvestrova zapovjednik mletake eskadre dubrovaku

jedrenjau sa teretom, na intervenciju francuskoga konsula Guysa,

Mleani bijahu prisiljeni, da vrate brod i teret ; ovo sve odobri

francuski ministar spoljnih poslova Charles Maurice Tallevrand.

Kad je Favi zahvalio ovome bivšemu Autunskom biskupu za

blagohotnu intervenciju, ovaj se izrazi na najtopliji nain prema

Republici kazavši: »Direktorij je dirnut osjeajem blagodarnosti,

kojim je dubrovaki senat prožet radi ovog njegovog prijateljskog

CLXVI

ina. Koristim se ovom prilikom, da Vas sa njegove strane u-

vjerim o postojanoj njegovoj ljubavi prema Vašoj Republici,

koja e u svakoj prilici i osjetiti posljedice te blagonaklonosti.« 107)

Talleyrand je govorio iskreno. Njegove rijei nijesu bile

šuplje diplomatske fraze no su se zbilja temeljile na iskrenim

željama Francuske, da uzima dobre odnose sa dalekom Dubro-

vakom Republikom. Tek onda, kada se je Francuska prikuila

megjama dubrovakog teritorija, kad je dubrovaka oblast po-

stala predmetom garancije proti Rusima i zaprekom Napoleono-

voj orijentalnoj politici, trebalo je, da se promijene iskreni od-

nosi izmegju Pariza i Dubrovnika ; trebalo je da Dubrovnik

podlegne sili jaega, ali to nije bila Francuska nego — Napo-

leon Bonaparte. Ali baš taj Napoleon, dok je još bio generalom

francuske vojske, znao je najsrdanije zaštititi Dubrovaku Repu-

bliku, da je opet kao car francuski ukine i izvede iz kola svjetske

povijesti, u kojoj je igrala veliku politiko-ekonomsko-kulturnu

ulogu za gotovo 13 stoljea. 108)

Dubrovnik je bio izvan dosega francuskih posvoja sve do-

tle, dok ne dogjoše Francuzi u Dalmaciju kao faktini njezini

gospodari. To je bilo kobne godine 1805, kad Napoleon porazi,

na obljetnicu svoga kiunjenja za cara (2. decembra), združenu

austrijsko-rusku vojsku u tako zvanom trocarskom boju kod

Slavkova (Austerlitz). U pregovorima o miru izmegju Austrije

i Francuske u Požunu, dogje na zeleni stol i Dubrovnik. Car

Frano II. (I.) bijaše pripravan, da odstupi Napoleonu Mletaku i

uredi Njemaku i austrijske njemake zemlje prama franceskim

projektima pa za uzdarje iskaše Solnogradsku, hanoveransko

izborniko mjesto, Istru, Dalmaciju i Dubrovnik ; ovim bijaše

oita težnja Austrije, da ostane na Jadranu, tome glavnome putu

prema južnome i istonome Balkanu pa Levantu. Talleyrand je

bio spravan, da sve ovo primi en bloc, ali Napoleon nije htio

ni da uje o tome te Austrija ostane jaka na Jadranu ; Istra,

Dalmacija, Dubrovnik, Boka-kotorska bijahu sve glavne take za

osvojenje istoka, pa gdje eš, da to Napoleon ne ostavi u svo-

jim rukama. Njegova je namisao bila, da uništi svaki jai upliv

Austrije koliko u Njemakoj (za centralnu Evropu) toliko na Ja-

dranu (za jugoistonu i istonu Evropu), Austrija je morala pri-

stati na sve Napoleonove želje pa ovaj dobi i sve zemlje, što

CLXVII

ih je Austrija bila dobila u Campo Formiju, dakle i Dalmaciju.

Ovo je bilo mrtvo zvono za Dubrovnik ; teški poraz saveznike

vojske kod Slavkova bio je u isto vrijeme smrt za Dubrovaku

Republiku, jer Jadran postade od Mletaka do Otranta f rancuskim

jezerom.

Odmah iza požunskog ugovora, Napoleon imenuje generala

Molitora glavnim zapovjednikom cijele francuske vojske, što eui u Dalmaciju. Uz Molitora pogje u Dalmaciju i general Lau-

riston kao carski komesar, koji e primiti novo-ustupljene zemlje

od austrijskih povjerenika-generala Brady-a i Ghisilieri-a. Fran-

cuzi zaposjednuše, bez velikog truda, gotovo cijelu mletaku

Dalmaciju. Što je lako išlo u bivšoj mletakoj Dalmaciji, to se

je udarilo na velike poteškoe u nekadanjoj mletakoj Arbaniji.

Rusija, naime, ostade i iza požunskog mira neprijateljicom Fran-

cuza; što je opet najglavnije, njezine su aspiracije na arobnu

bosforsku prijestolnicu bile takogjer vrlo jake, a svakako mnogostarije od onih Napoleonovih. Stoga ruski dvor posla svoje ratno

brodovlje put južne Dalmacije, koje e, pod vice-admiralom Se-

njavinom, okupovati Boku-kotorsku. Na ovakav nain mišljahu

Rusi te udare poetak jedne nove posredne države, koja bi se

sastojala iz politikog udruženja Boke-kotorske i Dalmacije za-

jedno sa Crnom Gorom i Hercegovinom. Kako to knez Czarto-

ryski izlagaše svome vladaru Aleksandru I., ova bi država bila

njeki antemurale proti Napoleonovim istonim planovima. Rusi

dakle, spojeni sa Crnogorcima, uz pristajanje Ghisilieri-a zauzmu

Kotor, a ovo uskori propast Dubrovake Republike. Sada je,

naime, stalo u interesu koliko Rusa toliko Francuza, da predo-

biju za sebe Dubrovnik. Pod vidom privremene okupacije, tražili

su i Rusi i Francuzi, svaki za sebe, da Dubrovani prime u svoj

grad njihovu vojsku i to samo dotle dok Rusi protjeraju Fran-

cuze iz južne Dalmacije ili Francuzi Ruse. Dubrovaka vlada

nije vjerovala ni prvim ni drugim pa je upotrijebila svu svoju

djelatnost, da otkloni toliko zlo od Dubrovnika. Predati se Ru-

sima, bilo i privremeno, znailo je navui na sebe srdžbu veli-

kog Napoleona, koji je imao u svojoj vlasti svu Dalmaciju do

Neretve. Predati se opet Francuzima, znailo je, dignuti proti

sebi rusku i crnogorsku vojsku, a to je u ono doba važilo što

i doekati Atilinu najezdu. No Dubrovnik mogaše da izneseno

CLXVIII

zlo odvrati od st-be za samo kratko vrijeme, »Ako se pridruži

Kotor Dubrovniku sa njegovom oblasti, piše ruski poklisar u

Beu, grof Razumovski, ona bi pozicija na Jadranskom moru

mogla odoljeti svim silama, koje bi neprijatelj upotrebio da nas

istisne. Pod rijei neprijatelj razumijevaše Razumovski Francuze.

Ali ministar inostranih poslova tih Francuza, Talleyrand, pisaše,

svrhom marta 1806, novome otpravniku poslova za Dubrovnik

Raymondu : »Danas u Dubrovniku treba da bude zamijenjen

svaki drugi uticaj francuskim uticajem;

jedina je Francuska u

stanju, da dade onoj zemlji sigurnost sa spokojstvom francuskih

i otomanskih posjeda, koji je pašu odasvud«. Kako se vidi, uza

sve preklinjanje koliko Rusa toliko Francuza, da su daleko od

bilo koje nakane te trajno okupuju Dubrovnik, ova nakana po-

stojaše, pa je sva igra u dobit sastojala u tome, tko e koga

prevariti i pretei. Kako je karakteristika Rusije bila tromost, a

Napoleona brzina, to ovaj i nadmudri Ruse te okupova Dubrov-

nik, sve gotovo, pred oima ruskog ratnog brodovlja. Jedno sa-

mo pismo silovitog Napoleona I., od 6. maja 1806, svome pa-

storku i talijanskom potkralju princu E jgenu de Bsauharnais, kojim

naregjivaše, da general Lauriston zauzme Dubrovnik, bijaše do-

sta, te se poslije 20 dana isti general dohvati Slanoga u udalje-

nosti od jedno 10 milja od Dubrovnika. Uprepašeni dubrovaki

senat stane da vijea, što da se uini u ovoj skrajnoj pogibelji

za domovinu. Zabuna i pomanjkanje velike državne inicijative

uini, da se ne dovijea. Ova »vladina nemo, piše ruski kon-

suo u Dubrovniku Fonton, Czartorvskome, bijaše taka, da joj

drugo i ne preostaje no da se savije pred zakonom nužde i do-

bije najpovoljnije uslove od prvoga, koji e da zauzme njezinu

otadžbinu«. I Dubrovnik, potpuno izolovan u evropskom kon-

certu, gdje orkestar prikazivahu Nepoleonove puške s nataknutim

bodovima postavljene u piramide, na kojima ležahu muzikalni

komadi Korzikanevih proklamacija, nasilja, kontribucija, uz koje

rezahu topovi davajui užasne tonove u najveoj jeci paklene

glazbe, a gdje pozornicu davaše na ogled Napoleonovo, na krvi

i na lješinama i na razvalinama, podignuto prijestolje, na koje

se podizaše svemoni diktator dok u gledalište hrlijahu gotovo

svi evropski narodi, da vide toga ovjeka, koji, u ime slobode,

bratstva i jednakosti, ukidaše slobodu, rušaše sreu ljudstva i od

CLXIX

ju di stvaraše trbuhopuze, Dubrovnik otvori vrata generalu Lauri-

stonu 27. maja 1806 i predade mu kljue dubrovakih tvrgjava

28. maja 1806 itahu Dubrovani proklamaciju generala

Lauristona u ime Napoleona I., francuskoga cara i talijanskoga

kralja. Lauriston saopivaše gragjanima te stajahu pod zaštitom

sv. Vlaha, da im centrum ciklona, što se rodi na Korzici, obeaje

sjegurnost i zaštitu pa da je okupacija njihovog teritorija samo

privremene naravi; trajat e dok Rusi evakuiraju ex-mletaku

Albaniju, otok Krf i druga ex-m!etaka ostrva pa dok njihova

eskadra ostavi dalmatinske obale. Prema tome, uza sve to, što

je francuska vojska u Dubrovniku, Republika ostaje u potpuno-

me svome stanju i glede teritorija i glede vladanja. I u samim

spoljašnjim poslovima ostaje u slobodnom djelovanju sa svim

državama, koje su, naravno, u prijateljstvu s Francuskom. 109)

To su dakle bili najpovoljniji uslovi, o kojima govori

Fonton i koje Lauriston stavljaše na veliko zvono proklamcije, a

bez prethodnog sporazuma sa dubrovakom vladom, koja još

vjerovaše u pravdu i pravicu Evrope. Ali se baš ta Evropa rav-

naše i vladaše u svemu prema Napolconovom barometru i nje-

govom poimanju pravde i pravice. Što je pravica znaila u Na-

poleonovom pravnom pogledu u svijet, najbolje kaže jedna stavka

u njegovome pismu od 11. avgusta 1805, upuenu na arhimi-

nistra finansija Lebruna : »Vi dobro znate, da u podruju vlada-

nja, pravica znai i sila i vrlina.*

I valja priznati, nijedna vlada, prije i poslije malog Korzi-

kanca, nije tako karakteristino govorila o sebi kao baš ona

Napoleona I. U stavci, tako na blizu postavljenih rijei »sila i

vrlina«, daju najoitije na vidike sav Napoleonov spoljni rad kao

i onaj unutarnje državne uprave. Posjedovati vrlinu u izvagjanju

sile pod krinkom sree i blagostanja naroda, kaže u Napoleonu

naj jaega državnika i diplomata, a ovakovi su bili i svi nje-

govi agenti od najveega do najmanjega.Napoleonova e vojska

okupovati, u ovoj perspektivi, i teritorij Dubrovake Republike,

»samo da sauva« Dubrovnik od ruske okupacije. To je prvi

akt, da se ukine sloboda zapremljene zemlje. Inae e pustiti,

da se zemlja vlada kao i prije pa prosto oko ne e zamijetiti

bilo koju promjenu. Prema Napoleonovoj politici, Lauriston ezatražiti od Republike kontribuciju od milijuna franaka. Prvi akt,

CLXX

da se ukine narodno blagostanje. Tako veliku svotu DubrovakaRepublika ne imagjaše u državnoj riznici ; morat e dakle, opo-

rezovati narod pa posegnuti i za crkvenim blagom, a to e po-

sijati nezadovoljstvo u puanstvu i ovo e poeti željkovati za

boljom vladom. Austrijski konsuo u Dubrovniku Timoni i piša

Stadionu : »Kontribucija, koju Lauriston traži, mrtvako je zvono

za Dubrovane.« Usto ee Francuzi poeti da se miješaju u ad-

ministrativno, policajsko i pravosudno stanje Dubrovake Repu-

blike pa ne e pustiti u miru ni same prerogative vrhovne dr-

žavne glave. Ovakov karakter francuskog režima u Dubrovniku

poi e i dalje pa e skinuti s Orlandova stupa, simbola slo-

bode, bijelu zastavu sv." Vlaha, a izvjesiti onu talijanske kralje-

vine. Ovo e se isto izvesti i na dubrovakim brodovima. K ovo-

me e se organizovati u gradu deputacija od nekolicine kratko-

vidnih Dubrovana, koji e moliti te se dubrovaki teritorij

slije u zajednica s francuskom državom. Ovo je drugi akt

francuske politike, da se ukine sloboda ne jedne aristokra-

cije nego jednoga maloga naroda, kako ga bijaše stvorila po-

vijest i civilizacija, a na resi balkanskih gora. Kinjenja, isi-

savanja, izrugavanja, vrlo slabo postupanje s dubrovakomvladom i njezinim pravim podanicima i dalje traju, a vlastela

se ne usugjuju te se obrane. Sve nedolino postupanje strane

okupacije ide za tim, da Dubrovnik, sit »slobodnog« stanja,

izree sam svoju smrtnu osudu, kako to bijahu uinili Mleri,

Genova i drugi njeki gradovi. Ali Francuzi ne iznudiše od du-

brovake vlade svojevoljnu abdikaciju. Štoviše, i ako grad sv.

Vlaha bijaše izgubio vjeru u svoju defenzivnu mo * u svoju

misiju, i ako se svijaše pod udarcima brutalne Lauristonove ruke

pa ne puštaše od sebe jak glas kao ono u XVI. stoljeu za vri-

jeme »Svete Lige«, ipak ima u njemu nešto, što ga razlikuje od

savremenog djelovanja talijanskih gradova. To je, ne ono juna-

štvo, da iscrpi strpljivost neprijatelja do krajnih granica, ali sva-

kako jogunstvo, da prkosi postojano dušmaninu, što je mogueviše. Odatle poruke dubrovakog senata u Carigrad, da se Porta

zainteresuje za Republiku, odatle molbe u Beu, potrkavanje Tu-

raka u Bosni i Hercegovini za dubrovaku stvar te oblijetanje

oko Napoleonovog prijestolja. Doista, sav ovaj rad bijaše nega-

tivan, jer je Napoleon trebao Dubrovnik kao etapnu taku u svo-

CLXXI

me prodiranju na istok i jer je cijela Evropa strepila pred kor-

zikanevim orlom. Ali se je ipak u moralnome smislu mnogopostiglo, jer je Napoleonu »trebalo upotrebiti brutalnu silu, da

se jedna šaka više-manje išiljenijeh aristokrata ski e sa prijestola.«

Napoleonovi agenti izvedoše brutalnu silu na dubrovakoj

slobodi 31. januara 1808. Toga dana glavnokomandajui general

Marmont posla pukovnika Delorta, da javi u Dvoru sakupljeno-

me senatu smrt do onda sretne Dubrovake Republike. Delort

proita ovaj dekret

:

Glavnokomandajui general vojske u Dalmaciji naregjuje

:

l. I.

Dubrovaka Vlada i Senat se raspuštaju.

l. II.

Sadašnji se gragjanski i krivini sudovi raspuštaju.

l. III.

Uprava zemlje povjerava se za sada i provizorno gospo-

dinu Brueru, francuskome konsulu. 110)

Tako utrnu sloboda Dubrovake Republike, koja uini u-desa u sveukupnom napredovanju ljudske zajednice. Kako je

Dubrovani najveim dijelom stekoše i uvaše bez boja i krvi,

tako im je i odnesoše bez okršaja i oružja. Marmont ukinu, u

ime Napoleona, dubrovaku slobodu, a taj isti ubojica Dubro-

vake Republike napisa u svojim memoarima : »To je ono sretno

stanovništvo (Dubrovani), kome mi dogjosmo naprasno, da ot-

memo mir i blagostanje«. 111)

Navod Marmonta, napisan u vrijeme, kad je i on i njegov

gospodar bio kažnjen od vjene Pravde za poinjeno zlodjelo i

na Dubrovniku i na drugim stranama, najvea je pohvala za

dubrovaku oinsku vladu ; njoj utilitarizam nije bio jedinim pra-

vilom politikog djelovanja niti požuda jedinom normom trgo-

vakog rada. U svoj diplomatskoj radnji Dubrovake Republike,

bilo u državnim ili trgovakim poslovima, vrlo je vješto pomje-

šana vjerska, moralna i znanstveno-umjetnika idealnost, a to

je i navelo esara Frana I., da je uskliknuo sa Lovrijenca

:

»Vidi se, da je Dubrovnik bio sagragjen od pravih otaca«. Na-

pokon je doista ukinuo Dubrovaku Republiku slijedei dogmefrancuske revolucije u borbi demokratizma protiv aristokratizma

i oligarhije. Ali treba znati, da u Dubrovniku nije bilo feudalne

CLXXI1

vlastele niti ju je iko nadario onom vlašu i bogastvom, što po-

kaza u svome slobodnome životu. Sve, što su imali dubrovakavlastela, dugovali su sebi samima ; lomili su ciklone i razboj-

nike ete, da dogju do bogastva, borili su se desnicom i umom,da dogju do vlasti i prave civilizacije ; imali su onda pravo, dai bogastvo i vlast i civilizaciju uzdrže u svojim rukama. Ovomaristokratskom uzdržanju vlasti, bogastva i civilizacije treba da

zahvalimo što imamo humanistikoga glasnika u kulturnomesvijetu, dugujemo prekinue venecijanizma na Jadranu i posjed

jedinog arhiva za balkansku povijest mimo Atosa pa nebrojene

tanke niti, koje nas vežu sa zapadnom i istonom kulturom te

svjetskom povijesti.

V). Razdjela dubrovake povijesti.112

)

Dubrovnik osnovaše u drugom deceniju prve polovice VII. sto-

ljea (614) po I. Epidavrani, kojima razori i poplijeni djedovski grad

i ponosni rimski Epidaurum neko bezimeno slovensko pleme udru-

ženo s Avarima. Romanska opina na dubrovakome ostrvu pa po-

luostrvu umnožavaše se kroz VII., VIII. i IX. stoljee brojnim došlja-

cima razvaljenih gradova istone obale Jadranskoga mora. Tu su

bjegunci iz Salone, Risiniuma pa drugih rimskih gradova i naselja

bivše velike rimske Dalmacije, koja se sada stegnu na mali vi-

zantijski temat, koji brojaše neke istarske otoke pa dalmatinske

gradove. Tako je Dubrovnik bio od 614-1205 pod vizantijskim

suverenstvom. Ali popuštajui uticajima spoljašnje dinamike da-

de se dvaput normanskoj zaštiti. No u ovoj povijesnoj dobi ne

osta Dubrovnik poštegjen ni od gorde Venecije, koja godine

1000 pod duždom Petrom II. Orseolom protegne svoju vlast pre-

ko istarskih i dalmatinskih obala. Vizantijci, Normani donje Ita-

lije pa Mleani imagjahu odista uticaja na unutrašnju i spoljaš-

nju evoluciju grada Dubrovnika. Ali dok normanski i vizantijski

uticaj u vremenu silno izlinja, a poetkom XIII. stoljea presta

da u mnogim pravcima odregjuje tok i razvoj dubrovakog ži-

vota, to se onaj mletaki još povea. Davno emancipovana i

silno ojaana Mletaka Republika i vojskom i brodovljem i nov-

cem, najosudnije pripremi u prvoj polovici prvog decenija XIII.

CLXXII1

stoljea rasap Vizantijske esarevine osnovavši Latinsko Carstvo

na bosforskome zemljouzu. Padom Carigrada (1204) padoše u

šape pohlepnoga mletakoga lava i svi gradovi istone jadran-

ske obale. U Dubrovniku zastupaše dužda posebni namjesnik

Mleanin, koji se zvaše hrvatski knez, a latinski comes. I ako

se Dubrovnik ve orijentovaše prema raznim oscilacijama evrop-

ske pendulacije i raznobojne dinamike ipak »lagunska kraljica«

duboko Gdregjivaše tok i evoluciju dubrovakog života i historije.

Mletaki uticaj na dubrovaku crkvu, upravu, društvene klase, a ne-

što i na umjetnost i znanost itd. bio je pars magna dubrovakoga ži-

vota. Ali uza sve to mletako suverenstvo u Dubrovniku bilo je

vrlo ogranieno, u dosta jaoj mjeri nego u ostalim gradovima

dalmatinske obale. Knez Mleanin u Dubrovniku u svemu je

kontroliran i udara o tešku protivnost dubrovakih državnih vi-

jea te hoe da nešto radi bez pristajanja ovih. Vlastela i nada-

lje vladaju, a pravda se kroji po domaim zakonima i od vla-

stele sudaca. Knežev zamjenik, zvan ban, biraše se megjti do-

maim plemstvom, a tako isto i svi inovnici. Dubrovako veli-

ko vijee zajedno sa senatom i malim vijeem radi i nadalje kao

slobodno politiko tijelo, upotrebljava svoje peate, zastave, ku-

je svoj novac, ima svoj grb i vojsku. Mletakome lavu nemanigdje traga; samo sevastski Muenik drži zaštitnicu ruku na du-

brovakim bedemima. Megjutim Mleci bijahu dali Dubrovniku

sve Što mu mogoše dati. Jak oblik vlade u dubrovakoj opini,

koji ova bijaše naslijedila od Rima, a ojaala u Mlecima, držav-

nika ud, trgovaki polet, jak zamah evolucije u dobro u sve-

mu bijahu dovoljnom garancijom, da se knez Mleanin g. 1358

asno isprati put Mletaka i udari poetak nezavisnog života Du-

brovake Republike.

Koliko za vizantijskog gospodstva (614-1205) toliko za mle-

takog vrhovništva (1205-1358) Dubrovnik nosi as više as ma-

nje ali svakako dosta vidan karakter ovisnosti o svojim zaštit-

nim gospodarima dotino ogranienim suverenima. Prema tome

od godine 614, kad se osnova Dubrovnik pa do godine 1358,

kad Dubrovnik izmae mletakoj supremaciji prešavši usto iz ro-

manskoga u slovenski svijet, dubrovaka se državica i ne može

da nazove republikom nego zavisnom opinom. Dubrovnik sa

svojim teritorijem može da se nazove republikom tek od godine

CLXX1V

1358, kad ono prizna protektorat ugarsko-hrvatskoga kralja Lu-

dovika Anžuvinskog. Kruna sv. Stjepana bijaše Dubrovanimaživotnim ognjišten kod kojega se ogrijevahu bez pogibli da se

opeku. Za 500 dukata te ih obea Dubrovnik sklapajui više-

gradski ugovor sa velikim Anžuvincem ve udarene godine, za

nazovi priznanje supremacije njegovog kraljevskog žezla, za o-

beane javne molitve i platoniko obeavanje pomoi u ratu, ja-

dranski grad sunca uobivaše sve, opet koncentrovano u jednoj

rijei : sloboda. Od višegradskih pakcija vladaju u Dubrovniku

samo domaa vlastela, koji u velikom vijeu biraju sami svoga

kneza ali opet iz redova domae aristokracije. Ovo se obavlja

bez iijega upliva ili veta. Jednako se vlada i u svim drugim

pitanjima svoje potpune unutrašnje autonomije i spoljašnje neo-

megjene radnje. Ima aktivno i pasivno- legacijono pravo i radi

u svim odnosima sa stranim državama kao slobodna nezavisna

Republika. Kako se vidi ugarsko-hrvatski vladari pustiše joj pot-

pun zamah slobodnih krila, a to uini, da dubrovaka samosvoj-

nost udari neprekidno od g. 1358 do g. 1808, kad general Mar-

mont ukine Dubrovaku Republiku dobivši odobrenje od Napo-

leona 1. Ugarsko-hrvatski protektorat tekao je sve do katastro-

falne muhake bitke g. 1526. Ali osmanlijska provala u balkan-

ske zemlje uvjeri dubrovaku vladu o jaini te svježe istone si-

le, koja se približavaše s Bosfora i Dardanela, a to je unaprijed

kazalo, da e zagospodovati na Balkanu. Republika se približi

osmanlijskoj bujici oko god. 1397 i sklopi sa sultanom Bajezi-

tom prvi trgovaki ugovor i zajami sebi slobodu. Republika po-

e da malo po malo plaa Turinu i hara ali ne za svoj teri-

torij nego za slobodnu trgovinu po Osmanskome Carstvu. Godi-

ne 1684 Dubrovnik naumi, da prekine odnose s Visokom Por-

tom i sklopi zaštitni ugovor sa esarom Leopoldom I. Kad ovaj

ne slomi tursku mo, kako su se Dubrovani nadali, oni i na-

dalje ostadoše turskim haraarima sve do pada Republike g. 1808.

Prema svemu ovdje iznesenome tijeku dubrovake historije

jasno izbija zakljuak, da je Dubrovnik ^:o podložen prerazlii-

tim i tako isprepletenim zaštitama i vrhovništvima, da nije mo-

gue ove uzeti za polazne take u razdjeli dubrovake historije.

Podjela ove »u etiri doba — vizantijsko, mletako, ugarsko i

tursko — kaže Vojnovi, nema nikakva osnova ni opravdanosti

CLXXV

u dubrovakoj historiji. Tu podjelu, koju svi istorici, po Engelu,

automatski ponavljaju, treba baciti u zapeak sa množinom dru-

gih zastarjelih mišljenja i neispravnih podataka o istoriji naše

jadranske republike«. Dok je još, u izvjesnim granicama, oprav-

dana dioba dubrovake povijesti u ogranieno vizantijsko gospod-

stvo i mletaki protektorat, nikako se ne smije podijeliti od g.

1358 do 1808 u ugarsko i tursko doba. Kako smo ve iznijeli,

Dubrovnik je za ugarsko-hrvatskog protektorata u potpunoj svo-

joj unutrašnjoj autonomiji i spoljašnoj slobodi kretanja. Sto ovo

opet naosob karakteriše, jest, da Republika još za živa ugarsko-

hrvatskoga protektorata sklapa ugovore sa Turinom, a da za to

ne pita dozvolu ugarsko-hrvatskoga dvora. »I tamo i amo, kaže

Vojnovi, nazivlje se »haraarom«, »sastavnim dijelom« zemalja

krune Sv. Stjepana i Sultana. Ali od svega ovoga u realnosti ne

postoji ništa ili gotovo ništa. Kancelarijske fraze, koje ne odgo-

varaju nego sporadino pravom stanju stvari. Ovo vazalstvo sui

generis ne dira u nezavisnost, u sam život dubrovake državice,

koja bi, u ostalome, i da nije bilo vazalstva, isto bila podložena

uticajima i Ugarske do mohake bitke i Turske do svoje pro-

pasti i Cesara i Francuske i Španije.«

Još je vema neispravna podjela dubrovake historije i u

»tursko doba.« Mi smo vidjeli, da je Dubrovnik plaao Turinuhara za slobodno trgovanje i pronošenje te uzdržavanje kršan-

ske vjere i civilizacije po Osmanskome Carstvu. Inae se ne osje-

aše u Dubrovniku kakav jak upliv Turske niti je kakav reside-

dat bosforskog padišaha sjedio u Dubrovniku. Doista izvan gra-

da, na Ploama, sjedi turski jemin ali samo kao carinski inov-

nik, koji pcbire džumruk na robu te se izvozi u Sultanovu

zemlju. 118)

Zabaena stara podjela dubrovake povijesti dovela je do

ove nove hronološke diobe u historiji jadranske Republike uda-

rivši je u dva povijesna odsjeka :

A. Zavisna dubrovaka opina (614-1358).

B. Nezavisna Dubrovaka Republika (1358-1808).

Prvi odsjek dubrovake povijesti možemo da razdijelimo u

dvije dobe:

a) Dubrovnik pod razliitom tugjom pretežno vizantijskom

zaštitom ili ogranienim suverenstvom, od 614-1205,

CLXXVI

b) Dubrovnik pod mletakom supremacijom od 1205-1358.

Prvu dobu možemo opet da razdijelimo u tri glave:

a) Od osnovanja grada (614) do 867, kad Arapi dulje vre-

mena podsjedahu Dubrovnik i kad ovaj poe da uzima odlunogudjela u svjetsko-evropskoj povijesti,

p) Od 867 do 1000 naime do pohoda dužda Petra II. Or-

seola u Dalmaciju i osiguranja mletake prevlasti na našim oba-

lama i Jadranskome moru,

Y) Od 1000-1205, kad Dubrovani priznaše mletako vr-

hovništvo.

Drugu dobu možemo da razdijelimo u dvije glave i to:

a) Od 1205-1272; otkad su Dubrovani priznali mletakovrhovništvo do prve kodifikacije dubrovakog statuta,

p) Od 1272-1358; od kodifikacije dubrovakog statuta do

višegradskog ugovora, kad Dubrovnik dogje pod protektorat u-

garsko-hrvatskih kraljeva.

Drugi odsjek dubrovake historije možemo da razdijelimo

u dvije dobe

:

a) Od višegradskog ugovora do lastovske bune (1358-1602).

Izmegju ova dva datuma ograniena je sjajna epoha DubrovakeRepublike ; od prvog datuma poinje sjaj od drugog propadanje.

U 244 godine sjajnoga života Dubrovnik se kaže u svim nian-

sama staroklasine kalokagatije. Jaki kucaji srca i trepeti razi-

granog duha kažu velike horizonte i duboke nade. Svim podvi-

gima humanizma i renaissance otvaraju se vrata gorde jadranske

opine. Dubrovnik se na vrijeme orijentuje u svojoj trgovini pre-

ma trgovakome maksimumu na Atlantskome oceanu i politiko-

me maksimumu u osmanskoj državi. Ovo ga dovodi do silnog

bogastva, pomorske sile i smjelih državnikih osnova.

b) Od lastovske bune do pada Republike (1602-1808).

Prijelazom šesnaestog stoljea u sedamnaesti vijek poinje

prava dekadensa Dubrovake Republike. Koliko endogene toliko

eksogene sile nepovoljno uplivaju na tijek stvari dubrovake dr-

žavice. Staro dubrovako društvo poe da propada, a novo uze

da ispoljuje nemirno i buno; nije zaziralo ni od zavjere protiv

domovine. 114) Stare dalekosežne vlasteoske generacije izumiru, a

nove se pojavljuju u sve tješnjem državnikom horizontu. Pod

uplivom latinske kulture, Dubrovnik se sve više otugjuje sloven-

CLXXVII

skome stablu, na koje se u ranijim stoljeima tako vješto navr-

nu romanska stabljika. On se sve jae potalijanuje koliko u

vrhovnoj upravi toliko u književnom radu i privatnom životu. UXVIII. vijeku Dubrovnik nije drugo no tjesnogrudna talijanska

Republika, bez prostranih nada i dalekih horizonata. Jak kucaj

života prije jake, samosvijesne, svim uticajima i podvigima re-

naissance pristupane Dubrovake Republike više se ne uje. Otu-

gjena Slovenstvu bez razumijevanja evolucije duha u Romanstvu,

Republika osudi samu sebe na zakržavljelost. Prve velike, nepri-

jateljski raspoložene stranke, kažu se u ovoj aristokratskoj Repu-

blici, koja je ve ušla dobrim dijelom državne lagje u oligarhij-

sko more. Dok se ova oligarhija razvija u harakteristinim ose-

binama tvrdoglavosti, netolerancije i stiješnjenog državnikog ho-

rizonta, a puani traže živa udjela u vogjenju državne lagje, o-

svanu kobna godina 1667. Ove godine pretvori veliki potres grad

Dubrovnik u gomilu kamenja. Iza velikog potresa nastade velika

i otvorena borba izmegju male Dubrovake Republike i Osman-skoga Carstva. Svi su znakovi kazivali, da e dubrovake strme

i slavne hridi, koje su toliko stoljea bile stanom civilizacije,

skladnosti i razumnog napretka, opet živo podsjeati na mrzost

opušenja biblikog proroanstva. Ali vijekovi slobode nagrnuše

u Dubrovnik toliko životne energije, koja stvara narode i poje-

dince velikim, da Dubrovnik odoli i sada svim udarima te ga

nemilo raniše. I Dubrovnik se diže iz gotova groba, a herojsko

držanje Nikolice Bunia i Marojice Guetia te Marojice Kabogei Gjura Bua spasi Dubrovnik od agresivnih namjera Kara Mu-stafe. Ova besmrtna stranica sukoba s Visokom Portom, u po-

vijesti dubrovake diplomacije, uz obnovu višegradskog ugovora

s esarom Leopoldom I. i odnesene pobjede na karlovakom i

požarevakom kongresu, sainjavaju labugji pijev dubrovakemegjunarodne državnike radnje.

Prva doba dijeli se u tri glave

:

a) Od višegradskog ugovora do pada Carigrada u osman-

lijske ruke (1358-1453).

Pad Carigrada bijaše preduzrokom poznije sjajne književ-

nosti u Dubrovniku. Grki uenjaci i uitelji, na bijegu u Italiju,

nagjoše prijateljski doek u gostoljubivom Dubrovniku i za za-

12

CLXXVII1

hvalu baciše sjeme humanistikog preporoda u plodnu dubro-

vaku oazu, koje probuja svom silom tropske vegetacije.

P) Od pada Carigrada do španjolsko-papinsko-mletakog

saveza proti Turcima, nazvanog »Sveta Liga« (od 1453-1570).

Dubrovani su nastojali, da, za izgubljene otoke : Korulu,

Hvar i Bra (1417), dobiju, pomou turskog sultana, bosanskoga

kralja i despota Brankovia, Trebinje, Klobuk, župu Draevicu,

Hercegnovi i Risan. Ali željeno ne postigoše pa se hercegnov-

skim mirom (1454) sa Stjepanom Vukiem odrekoše za vazda

mogunosti proširenja granice. Sveta Liga, ovjenana velikom

pobjedom kod Lepanta, zajami Dubrovniku neutralnost. Ovimse po prvi put u megjunarodnom diplomatskom radu prizna du-

brovaka autonomija. U ovoj znamenitoj perijodi, spasi papa Pije

V., Dubrovaku Republiku od mletake pohlepe, koja se ve kaže

od 1358 pa sve do pada Mletaka 1797. Ovaj povijesni razmak

kaže vrhunac dubrovake djelatnosti na polju trgovine i pomor-

skog saobraaja. Velika pomorsko-trgovaka djelatnost u Dubrov-

niku namaknu veliko bogastvo ; ovo zajedno sa politikom slo-

bodom uini, da je u Dubrovniku sve vema rasla težnja za zna-

njem, kaže Vodnik, i potreba viših nauka, pa je Dubrovnik po-

stao najpogodnijim središtem našega humanizma, a iza toga i

kolijevkom hrvatske renesansne poezije. Poinje prvi perijod du-

brovake književnosti.

y) Od Svete Lige do lastovske bune (1570-1602).

Republika nastoji svim silama, da na Sredozemnom moruodrži trgovako-pomorsku utakmicu osobito sa Francuzima pa

onda sa Englezima i Holangjanima. Ali teški sukobi s Portom

pa s Mlecima, što je kulminiralo u mletakoj okupaciji pobunje-

nog Lastova, pa vlasteoska zavjera u planovima Savojskog kneza,

kažu predznakove dubrovake politike dekadense. Godine 1588

rodi se Gjivo Frana Gundulia i zakljui se prvi perijod dubro-

vake književnosti. Suton ovoga stoljea kao i cijelo XVII. sto-

ljee oznauje zenit duševnoga razvijanja Dubrovake Republike.

Drugi se period dubrovake književnosti zakljuuje, dok trei kaže

dubrovaki književni rad u XVIII. stoljeu.

Druga doba ide u dvije glave

:

a) Od lastovske bune do požarevakog kongresa (1602-1718).

CLXXIX

Arhitektonske crte grada Dubrovnika u mnogoem silno iz-

mijeni veliki potres 1667. Ovaj odnese snagu Dubrovake Repu-

blike, a to izvede silne promjene i u crtama socijalne fiziono-

mije grada Dubrovnika. U ovu glavu spadaju tri znamenita uz-

leta dubrovakog politikog duha, a to je sukob s Portom i smrt

velikog rodoljuba Nikolice Bunia (Bone) (1678), obnova više-

gradskog ugovora (1684) i odnesena diplomatska pobjeda nad

Mleanima u požarevakom kongresu (1718). Ovo je labugji pi-

jev dubrovake diplomacije.

p) Od požarevakog kongresa do pada Dubrovake Repu-

blike (1718-1808).

Republika sve više opada. Anarhino stanje u Republici

jasno se izvija iz radikalne promjene ustava god. 1763. Instinkt

života održa još Republiku u sukobima s Rusijom (1775), s fran-

cuskom kraljevinom (1786) i kraljevinom obiju Sicilija (1783).

Kad cikloniki valovi francuskog prevrata zapljuskaše i preko

mirnih granica dubrovakog teritorija, nestade Republike sv. Vla-

ha (1808).

K ovoj diobi dubrovake povjesnice, poslije sagragjenja Du-brovnika, spada svakako i ona te gleda historiju dubrovakogteritorija do osnovanja Dubrovnika. Ovo prastaro doba u histo-

riji naše Republike :

A. Dubrovaki teritorij do osnovanja Dubrovnika,

dijeli se u tri glave

:

a) Priroda zemljišta i njezin uticaj na historiju,

fO ilirsko-feniko-helenska doba i

Y) rimska doba i seoba naroda.

CLXXX

OPASKE.2) Louis Blanc, Histoire de la Bevolution frangaise, Pariš, 1847,

tome I, Preambule.

2) Theodor Mommsen, Bomische Geschichte, Berlin, 1885, p. 5.

3) A. F. Pollard, Factors in modern history, London, 1907, p. 3.

4) Sketches from the subject and neighbour lands of Venice by Edward

Freeman, London 1881, p. 221.5) Dr. Jireek—Dr. Cvjetkovi, Važnost Dubrovnika u trgovakoj

povijesti srednjega vijeka, Dubrovnik 1915. Uvod, p. 1-12.

G) lnstructions a Mr. Bavmond, charge d' affaires de S. M. V Empe-

reur des Francais, Roi d' Italie a Baguse (Gavrilovi Dr. M., Ispisi iz

Pariških Arhiva, Beograd, 1904, p. 41.

7) Resti, Croniche di Bagusa ; Libro secondo. L. Vojnovi. Dubrovnik

i Osmansko Carstvo, Beograd, 1898, p. 14.

8) Lett. e Comm. di Levante, 1535-38. Dubr. Arhiv.

9) Depeschen des Francesco Gondola. Izdanje L. Vojnovia. "\Vien

1909, p. 50-52.

10) Depeschen i t. d. p. 53-55.

n) Depeschen i t. d. p. 56.

12) Depeschen i t. d. p. 61-63.

13) Depeschen i t. d. p. 63-65.

-u

) Depeschen i t. d. p. 25.

15) Depeschen i t. . p. 27.

16)

Depeschen i t. d. p. 28.

17) Depeschen i t. d. p. 97-98.

18) Dubrovnik je morao, od straha pred Osmanlijama, zatomiti svako

veselje pri bilo kojoj pobjedi kršanstva nad Turcima. Naprotiv ovome

bio je prisiljen, da dade „Signum laetitiae", pucaDJem iz topova, pri

svakoj vijesti o kojoj pobjedi Turaka („facere solitara demonstrationem

letitie cura bombardis in aduentu ad nos nuncii porte cum litteris victo-

rie Imperatoris" — Consilium Bogatorum, 12. septembra 1521) Jireek,

Beitrage zur ragusanischen Literaturgeschichte. Archiv fiir slavische Phi-

lologie, Bd. XXI, p. 407-8).

19) Gelcich-Thalloczv, Diplomatarium relationum Reipublicae Bagusa-

nae cum regno Hungariae (Baguza es Magvarorszag), Budapest, 1887.

CLXXXI

p. 3-8; cf. Prof. Dr. Bozo Cvjetkovi, Dubrovnik i Ljudevit Veliki,

Dubrovnik 1913, p. 48-55.

20) D.r Cvjetkovi, o. c, p. 45.

21) D.r Cvjetkovi, o. c, p. 46.

22) D.r Cvjetkovi, o. c, p. 46-47.

23) D.r Cvjetkovi, o. c, p. 47.

24) D.r Cvjetkovi, o. c, p. 51-52.

25) Gelcich-Thalloczy, o. c, ib. ; Matkovi, Spomenici za dubr. pov.

# Starine" L, 141-2; D. Gruber, Dalmacija za Ludovika I. „Rad", 166,

p. 173-4; D.r Cvjetkovn, o. c. p. 51-52.

26) F. Kirchmaver, La caduta della Repubblica Aristocratica Ragusa itd.

Žara 1900, p. 6 i 8.

27) L. Vojnovi, o. c, p. 220-221.

2S) D.r Cvjetkovi, o. c, p. 59-60.

29) Mon. Rag. Lib. rei II. 211 ; D.r Cvjetkovi, o. c. p. 59.

30) Dok je Ludovik I. mirno snosio veliku dubrovaku slobodu, to se

je svojski uplitao u unutarnje poslove dalmatinskih gradova pa im i

nametao gdjekad svoje ljude za knezove.

31) D.r Cvjetkovi, o. c, p. 71-72.

32) Rad III, p. 110-112.

33) Puci, Srp. spom. I. p. 35-36.

3i) F. Siši, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba. Za-

greb, 1902, p. 160-161.35

) Gelcih-Thalloczv, Dipl. rag. p. 116-117; Resti, Cron. p. 195-6.

3") Šiši. o. c, p. 171-172.37

) Gelcich-Thalloczy, Dipl. rag. p. 131-143.

38) Id., ib.

39) Joannis Lucii De Regno Dalmatiae et Croatiae, p. 252. — Gel-

cich-Thallocy, Dipl. rag., p. 166-67, — Puci, Srp. sp. I., p. 166.

40) Puci, o. c, p. 79-80.

41) Rad IV., p. 69.

42) D.r Fr. Milobar, Osvrt na razvitak novovjekoga društva. „Vienac"

1902, p. 634.

45)

Šiši, o. c, p. 219-22.44

) Gelcick-Thalloczv, Dipl. rag. p. 443.

46) L. Vojnovi, Dubrovnik i Osmansko Carstvo, p. 35 ; Resti, knj.

XIT, p. 292.

i6) L. Vojnovi, Dubrovnik. Jedna istorijska šetnja. Beograd, 1907,

p. 30-21.

CLXXXII

471 Jireek-Cvjetkovi, p. 51.

48) K. Jireek, Poselstvi Republikv Dubrovnicke k cisafovne Katefine

II. (Rozpra\T

5T eške akadem. cis. Františka Josefa). V Praze 1893, p.

97-100, 102-103.

49) Jireek, o. c. p. 31.

50)

Farlati, Illvricum sacruin VI, p. 31 ; Jireek, o. c, p. 33, 105.

51) Dubrovaki Arhiv. Relationes 1700-1800. fasc. 27. „Atti relativi

alle vertenze colla Corte di Pietroburgo."

Jireek, Poselstvi i t. d., p. 32.

53) Jireek, id., ib.

68)

D.r Cvjetkovi, Iz dubrovake prošlosti. (Rukopis).

55) Ranjiua i Tudizi senatu iz Bea 22 juna 1771. Dubr. Arh.

58) Jireek, Poselstvi i t. d., p. 35.

5T) Ranjina dubrovakome senatu iz Potsdama 21. septembra 1771.

(Relationes 1700-1*00, f. 27 u dubr. arh.).

58) Jireek, o. c. p. 39; Rad 87, 88, 89 p. 168-171.

59)Jireek, o. c. p. 108-109.

60j Jireek, o. c. p. 44-55.

61) Ranjina dubr. senatu 1. januara 1773 iz Petrograd. Dubr. arh.

62)

L. Vojnovi. Pad Dubrovnika. Zagreb 1908,1., p. 45.

6,T) Ranjina senatu iz Petrograda 20 maja 1774. Dubr. arh.

84) Katarina II. dubr. senatu 11(22) maja. 1774 iz Petrograda. Dubr. arh.

65j Ranjina dubr. senatu 1773 iz Petrograda. Dubr. arh.

66) Jireek, o. c. p. 49.

6T) Ranjina dubr. senatu 4. rujna 1774 iz Petrograda. Dubr. arh.

6S) Jireek, o. c. p. 50-51.

69) Jireek, o. c. p. 56-68.

70) Alon. Ger. SS. IX. 285; D.r Cvjetkovi, o. c. p. 11.

71) Dr. Cvjetkovi, id. ib.

72) D.r Cvjetkovi, o. c. p. 12.

~3) D.r Cvjetkovi, Sveti Vlaho i Dubrovnik. Dubrovnik 1916, p. 18-

20, 45-46.

74j Gelcich, II governatore delle Armi della Corte di Napolf a. Ra-

gusa Glornale degli Eruditi e dei Curiosi. Padova, vol. IV.. 1884

;

Vojnovi, Pad i t. d. II. 128-9.

76) Vo'inovitch, Les „Angevins u a Raguse. Pariš 1913. pass

;

.

76) Povelja u dubr. arhivu.

CLXXXM

77)Ngociations de la France dans le Levant ou correspondences, me-

inoires et actes diplomatiques de France a Constantinople et des Ambas-

sadeurs, envovs ou rsidents a ivers titres & Venise, Raguse, Rome,

Malte et Jerusalem, en Turquie, Perse, Georgie, Crimee, Syrie, Egvpte

etc. et dans les Etats de Tunis, d' Alger et de Maroc, publies pour la

preiniere fois par E. Charriere (Pariš 1846-1860) I. 198, 210.

78) Jelavi, Turska i Francuska u XVI. stoljeu. Glasnik zemalj. muz.

u Bosni i Herceg". Sarajevo 1902, p. 16. — L. Vojnovi, Serafin Gozze

(Gueti). Književni asovi. Zagreb 1912, p. 61-80; ci'. „Srgj" 16.

septembra 1902.

79) Bourrilv, L' Ambassade de La Forest et de Marillac a Constanti-

nople (1535-1538). Revue Historique 1901, sv. LXXVI. p. 303.

80)

L. Vojnovi, Aleksandrijsko pitanje. Književni asovi. Zagreb 1912,

p. 88-89; cf. „Delo" Beograd 1905, decembar. — Dubrovnik i Osman-

sko Carstvo, Beograd 1898, p. 208.81

) L. Vojnovi, Književni asovi i t. d. p. 80.

83) Charriere, o. c. p. 9.

83) Charriere, o. c. III. 275.

8i) Vojnovi, Aleksan. pitanje i t. p. 91.

86) Dipl. Hungaro-Ragusanum, p. 679-80; Vojnovi, Dubrovnik i

Osmansko Carstvo, p. 288.

86) Jireek-Cvjetkovi, o. c. p. 48.

87) Vojnovi, Aleks. pit. 90-92, 102.

88) Memoire du Sieur de Gerinignv, Pariš, 25. septem. 1572 (Bib. de

1' Institut, Coll. Godefrov 529. fol. 99.

89) Vojnovi, Aleks. pit. p. 95.

") Charriere, o. c. III. (10 juna).

91) Vojnovi, Aleksan. pitanje itd. p. 113-118.

92) Vojnovi, ib. p. 120.

9'

3

) Vojnovi, ib. p. 120-123.94

) D.r Cvjetkovi, Ugovor Dubrovana s esarom Leopoldom I. pass.

— Correspondence Diplomatique de Gontaut-Biron, p. 9 i 271.95

) Vojnovi, Dubrovnik i Osmansko Carstvo itd., p. 217.9G

) Vojnovi, ib. p. 217-18.97

) Vj. Jelavi, dubrovako-franceskim odnosima u god. 1756-1776

(Glasnik zemalj. muz. u Bosni i Horceg.) Sarajevo 1904, p. 513-514.98

) Vj. Jelavi, ib. p. 548.99

) Vj. Jelavi, ib. p. 514-530.

CLXXXIV

103) Vj. Jelavi, ib. p. 527. Navedeno zloglasno Voltaireovo djelo

nosi potpuni naslov : „Pucelle d' Orleans". Montesquieu-ovo djelo glasi:

„Esprit des lois".

101) Vj. Jelavi, ib. p. 536-541.

102) Vj. Jelavi, ib. p. 550-552.

10??) Vj. Jelavi, ib. p. 553.

104) Pismo Karla I. i Cromwella u dubr. arh.

105) Mangourit, Defense d' Ancone et des departements roniains, le

Tronto, le Musone et le Metauro par le general Monnier aux annees

VII et VIII (1798 i 1799). Ouvrage mele d' episodes sur 1' etat de la

politique, de la morale et des arts a Raguse et dans les villes princi-

pales d' Italie a cette epoque. Pariš. An X 1802, I. 86-87.

106) L. Vujnovi, Pad itd, I. 14-16.

107)

L. Vojnovi, ib. I. 23.

108)

L. Vojnovi, ib. I. 24-26.

109) L. Vojnovi, ib. I. 400-401.

no) L. Vojnovi, ib. II. 79-80.

in) Mem. Marm. III, 72.

112)

L. Vojnovi, Podjela dubrovake historije. „Hrvatska" 1908 i

rukopis za „Arhiv dubr. povj."

113) Džumruk dolazi od grke rijei y.o'j|j.£py.'.ov = trgovina, carina.

Latinski bi bilo : commercium. Od toga je i kumerk solski (comercium

salis) u Dubrovniku od 13.-17 vijeka.

1U) Cf. Cvjetkovi, Ugovor Dubrovana itd.

Gdje je što.

Naslov

Posveta

Predgovor

Smisao dubrovake povijesti.

I. Znaaj Dubrovnika

II. Dubrovnik i more

III. Karakteristika u dubrovakoj povijesti

IV. SpoljaŠnji rad dubrovake skupnovlade

Uvod XXIV-XXV ; nain spoljašnje radnje XXV-

XXVI; Dubrovnik na megji Zahumlja i Travunije XXVI;

Dubrovnik prema naj jaoj vlasti u evropskoj kostelaciji

XXVI-XXVII ; originalnost dubrovakog internacijonalnog

djelovanja XXVII-XXIX ; Dubrovnik i Osmansko Car-

stvo XXIX-XXXIV; Dubrovnik i Mleci XXXIV-LXI

;

odnosi Dubrovnika s hrvatsko-ugarskim zemljama, Bosnom,

Srbijom, Dalmacijom i Napuljem LXI-CXVII; odnosi Du-

brovnika s Austrijom, Njemakom i Španijoin CXVII-CXX;

odnosi Dubrovnika s Eusijom, Poljskom, Austrijom i Prus-

skom CXX-CXLV ; odnosi Dubrovnika s Napuljom CXLV-

CXLVII ; Dubrovnik i Francuska CXLVII-CLX1I ; Dubrov-

nik i Engleska CLXII.

V. Dubrovnik u vrijeme francuske revolucije

VI. Razdjela dubrovake povijesti

Opaske

Gdje je Što

Alfabetski indeks

Strana

VVII

1X-X1I

XV-XVI

XVI-XIX

XIX-XXIV

XXIV-CLXII

CLXIII-CLXXII

CLXXII-CLXXIX

CLXXX-CLXXXIVCLXXXV

CLXXXVI i t. d.

Alfabetski indeks.*)

Adrija 72, 82, 108, 135.

Ahil 126.

Ahmet I: 162.

Akvileja 135.

Alben de Eberh. 98.

Albion 17.

Albreht II. Austrijski: 112, 113, 115.

Aleksandar I.; 167.

Aleksandrija 151-156, 162.

Aleksije carevi 139.

Alep 151.

Alfoaso Aragonski 114

Alfonso V.; 145.

Alibej 140.

Alpe 136.

Altoinanovi Nikola 76, 80, 81.

Alžir 57, 119, 141, 157.

Amalfi 17.

Amerika 118, 151.

Ana Španjolska 157.

Andrija III.; 63.

Angel Izak 62, 145.

Anžuvinci (Anžuvinska dinastija) 63, 73, 74, 76, 87, 147.

Apeninski poluotok (poluostrvo) 18, 30, 35.

Arapi 176.

Arapska 29, 140.

Arbanasi (Arbanas) 102, 111, 127, 144.

Arbanija (Arbanaška, Albanija) 63, 114, 134, 137, 167, 169.

Arco grof 49.

Arhang-elsk 121.

*) Jer štamparija nije imala dovoljnu koliinu rimskih brojeva, to smo

ovaj indeks uredili u arapskim brojkama.

CLXXXVII

Aristotel 23.

Amo 32.

Arpadovii 62, 63, 74.

Astareja 95.

Atena 17, 18, 26, 165.

Atila 32, 167.

Atlantski ocean (Atlantik) 17, 58, 118, 122;

124, 134, 151, 176.

Atos 172.

Augustin Veliki 146.

August II; 121.

August III; 125.

Austrija 126, 128. 131-134, 137, 141, 166, 167.

Avari 172.

Aviona 102, 115.

Ayala grof 147.

Azija 30, 81, 115, 131.

Azov 121.

Badoer Alv. 43, 44.

Bagdad 132.

Bajezit I; 31, 71, 174,

Balkanski poluotok (poluostrvo) Balkan 18, 20, 21, 28-32, 34-36,

41, 61, 63, 66, 70, 76, 78, 82, 86, 92, 96, 116, 122, 124,

132, 133, 145, 166, 174.

Balearsko otoje 117.

BalšiGjuro 80, 81.

Baltik (Baltiko more) 122, 133.

Bar 126.

Barbarigo 57.

Barbi Vlaho 12.

Barbo Pant. 91.

Barcelona 16.

Barkov 128.

Bartulova no 155.

Basej (Baselli, Basegli) 88.

Bathorv Stjepan 125.

Bavželi Fr. 103.

Beauharnais 168.

CLXXXV1II

Beccatelli L. 149.

Be 59, 117, 120, 123, 126, 129, 137, 144, 168, 170.

Berberske države 29.

Berlin 126, 132, 137, 138, 144.

Besenvev Iv. 87.

Bielefeld 164.

Bijelo more 121.

Bilee 111.

Biograd 37, 148.

Biograd n/m 61.

Biograd Stolni 85, 91.

Blanc Lujo 9.

Bobalic Milio 67.

Bobovac 105, 106.

Bodin 61.

Boka-kotorska 42, 83, 116, 136, 137, 166, 167.

Bona-Buni Nikolica 28, 146, 177.

Bosanci (Bošnjaci) 68, 95, 97, 102.

Bosfor 23, 30, 38, 41, 45, 46, 123, 124, 139, 157, 174.

Bosna 27, 62, 64, 82-84, 90, 92-95, 98, 102, 104, 106-108, 111,

112, 117, 127, 170.

Boškovi 138, 159, 160, 162.

Bouillon Gottfried 96.

Bourbon 155, 156.

Bourdin 156.

Bra 104, 109.

Brady 167.

Bramant 146.

Brankovi Gjuro 111, 114-116.

Brenta 135.

Bribirski knezovi 62, 63.

Bruce 122,

Bruere Des Rivaui 161, 171.

Bubek Detrik 87.

Bubek Mirko 98.

Buda Gjuro 177.

Buintoro 37.

Budai fra Marin 99-101.

CLXXXIX

Budim 88, 89, 91, 96, 101, 110, 117.

Bugari 96.

Bugarska 27, 64, 127.

Bune (Vine. Bunaeus) 119.

Buni Luko 130, 131.

Buni Šimun 102.

Bunii 25.

Burgundija 114.

Campoformio 167.

Canali 134.

Cappello V. 42.

Carrara Fr. 45, 84.

Carrare 15.

Carigrad 32, 34, 37, 38, 44, 50, 52, 60, 72, 76, 82, 96, 121, 122,

124, 126, 132, 133, 136, 140, 141, 148, 150, 151, 154, 155,

156, 158-159, 170, 173, 177.

Carina 59.

Cavalcabo 130.t

Cavtat 43, 110, 111.

Cervantes 57.

Chamberlein 26.

Cliioggia 85,135.

Choiseul 160.

Cipar 44-46, 48, 50, 52, 58.

Cittadella 85.

Cochart 153.

Codignac 153.

Colonna Markant. 53.

Colloredo 130.

Comendone 50.

Cornaro 53.

Crna Gora 136, 167.

Crnogorci 131, 167.

Crno more 32, 96, 121, 122, 124, 140, 141.

Cromwell 162.

Cudari 91.

Cvjctkovi 5.

cxc

Czartorvski 167, 168.

Cuprili 72.

Cuz Nikola 74.

akovac 76.

Cernomen 81.

Oervšev Ivan 140.

6zma 128.

Dalmacija 36, 44, 59-66 68-70. 73-75, 83, 84, 86-89, 91-94,97,99,

105, 106, 108-110, 112, 113, 132, 134, 136, 166, 167, 171,

172, 176.

Dalmatinci 74.

Damask 140.

Dandolo Andrija 35.

Dante 32.

Dardaneli 84, 123, 124, 126, 129, 174.

D' Avales Cezar 57.

David 22.

Delort 171.

Dimitrije Zvonimir 61, 63.

Dimotika 81.

Dioklecijan 15.

Djakovo 94.

Dobor 114.

Dolgornkij 128.

Dolnji Krajevi 83.

Donja Gora 93.

Doria 42, 43, 53.

Dra 65, 81, 102.

Draevica 107, 116.

Draevo 59.

Dragutin kralj 82.

Drava 61, 82

Drijeva (Gabela) 97.

Drina 67.

Drinopolje 81.

Dubrovaka Republika (država. Republika sv. Vlaha, Republika, skupno-

vlada sv. Vlaha) 3, 5, 11, 15, 17, 19-21, 23-25, 27-32. 34-60,

CXCI

62-64, 66-73, 75, 76, 78-81, 84, 86-88, 92, 93, 95, 98-120,

122, 126-130, 137-148, 150-152, 156-157, 159, 161, 167,

169-171, 173-176.

Dubrovani 17, 18, 23, 24, 26, 27, 32-53, 55-57, 59-62, 64-70, 73-

81, 83-85, 87, 88, 91-93, 95, 97-115, 117-120, 122, 129,

130, 131, 134, 136-140, 142, 145-155, 157-163, 165, 167,

168, 170, 171, 174, 176.

Dubrovnik 5, "12, 15-35, 37-44, 44, 46-50, 52-63, 65-80, 83-102,

106-118, 120, 122, 127-131, 134, 136, 137, 139-140, 142,

151, 153-163, 165-177.

Dunav 70, 77, 82, 96, 117, 123, 126, 129, 131-133.

Džika 144.

Egejsko more 128, 131, 141.

Egipat 45, 124, 140, 152, 154.

Elizabeta 45, 162.

Elphinstone 126.

Engel 61, 175.

Engleska 32, 41, 118, 119, 121, 124, 141, 145, 151, 162.

Englezi 136, 149, 162, 165.

Epidavar (Epidaurum) 28, 32, 172.

Epidavrani 172.

Erdelj 29.

Evgenije IV. 114.

Evropa 18, 19, 28, 30-32, 34, 35, 55, 58, 70, 81, 96, 115, 116, 118,

120, 121, 125, 126, 132-136, 139-141, 148, 149, 151, 153,, 164-166,

169, 171.

Favi 165.

Ferdinando Katoliki 118, 123

Ferdinando napuljsko-sicilijski kralj 116.

Ferdinand I. 116, 117.

Filip de Scolaris (Filip Madžarin) 106.

Filip II. 45, 46, 49, 52-55, 57, 150.

Filip III. 135.

Filip Španjolski 72.

Finkenstein 137.

Flandrija 152.

CXCII

Florenca (Firenca) 32, 106.

Florentinci 152, 155.

Florio 54.

Fonton 168, 169.

Foscari 43.

Francuska 27, 32, 45, 46, 90, 119, 121, 124, 126, 133, 147-158, 160-166,

168, 169, 175.

Francuzi (Francuz) 44, 46, 90, 96, 97, 136, 147, 150-152, 154-156, 158,

161, 164, 166-168, 170.

Frang-ipan Ivan 148.

Frano sv. 65.

Frano I. 39, 45, 46, 64, 147-150, 153-156.

Frano II. (I.) 166, 171.

Freeinan 11, 15.

Frederik II. Veliki 108, 131-134, 137-139, 144.

Fridrik Barbarosa 46.

Fridrik I. 65.

Fridrik IV. 121.

Furlanska 46.

Gabela 59.

Gacko 67.

Galeazzo 108.

Galicin knez 160.

Galija 147.

Galipolje 32, 77, 81.

Garde de la 152.

Gdansko 138.

Genova 16, 17, 41, 85, 90, 114, 127, 139, 144, 160, 165, 170.

Genovljani 84, 85, 136, 149, 155, 165.

Genovska Republika (Republika sv. Gjurgja) 35, 164.

Germanija 147.

Germignv Germoles 155.

Getaldi K 41.

Getaldi Marin 80, 131.

Ghisilieri 167.

Gibraltar 134.

Giustiniani Onofred 57.

CXCIII

Glaclston 33.

Goetlie 26.

Golfo di Venezia 36, 37.

Golicyn 130, 140.

Golycin 138.

Golijat 22.

Gonzaga F. 43, 50.

Gontaut-Biron 155, 156.

Gordon 122.

Gorjan 91.

Gorjanski Nikola 89, 91, 111.

Gradenigo 134.

Gradi Pavao 39.

Grandchanip 154.

Granvella 54.

Grasse de Briangon 161.

Grimani M. 42, 43.

Grci 127, 132, 136, 137, 140.

Grka 38.

Grgur VII. 61.

Gruber 65, 74.

Gueti Dragoje 88.

Gueti Gjuro 155.

Guetie Marin i Šiško 41.

Gueti Maroje 177.

Gueti Serafin 44, 148-150.

Guetii 25.

Gunduli Fr. 45, 48-57.

Gunduli Fr. Jos., Paderbornski biskup 129.

Gunduli Iv. 28.

Gunduli Nikola 102.

Gustav Adolf 121.

Guyse 165.

Gviskard Robert 145.

Gjorgji Mato 85.

Gjurgjevo 128.

Habzburgovci 46, 117, 120, 131, 157.

13

CXCIV

Hagija Sofija 146.

Hajredin Barbarosa (Barbarosa) 42, 43.

Hamburg 34.

Hamzi-paša 126.

Hanza 118.

Haribda 56.

Havre 34.

Hedviga, ki Ludov. Vel. 85.

Helada 59.

Heleni 120.

Helesponat 114, 115, 128.

Helin 37.

Henrik Hohenzol. 133.

Henrik II.; 151-153.

Henrik III.: 155.

Henrik IV.; 155-156.

Henrik VI. Engleski 114.

Herceg-Bosna 75, 114.

Hercegovina 47, 60, 116, 117, 167, 170.

Herceg-Novi (Novi) 43, 56, 59, 78, 84, 87, 88, 116.

Hercules 158.

Herkulovi stupovi 17, 123.

Herson 133.

Herzberg 78.

Hij 128.

Hoim 28.

Holienzollernovci 120.

Holandija 119.

Holangjani 136.

Holangjani Sredozemni 151.

Horvat Pavao 91, 108.

Horvati 91.

Hrani Sandalj 105, 107, 110,111,113.

Hrani Vukac 105.

Hronos 15.

Hrvati 61.

Hrvatska 27, 62-64, 74, 84, 86-89, 91-97, 99, 105, 108, 109, 116,

132, 145.

cxcv

Hrvoje Vuki Hrvatini 95, 100, 102-109.

Hvar 104, 109.

Hum (Humska zemlja) 26, 62, 83, 127.

Hunvadi Ivan (Sibinjanin Janko) 113-115.

Iberski poluotok 117.

Imotica 105.

Impero d' Oriente 59.

Indijski ocean 103-4, 136.

Istona Indija (Indija) 118, 136, 162.

Istono more 17, 126.

Istra 65, 136, 166.

Italija 18, 28, 32, 36, 38, 54, 63, 65, 116, 127, 143, 145, 146, 172, 177.

Ivanka II. 145.

Ivelji Marko 145,

Izabela 118, 123.

Jadran 16, 18, 20, 20, 35, 36, 38, 46, 60, 62, 71, 72, 83, 134-136,

157, 166, 167, 172.

Jadransko more 18, 32, 35-37, 63, 72, 80, 82, 89, 114, 116, 134, 136, 168, 172.

Jagelo dinastija (Jagelovii) 116, 124.

Jagelo Vladislav 86.

Jakin 135, 163.

Jakinjani 149, 155.

Jakov sv. od Višnjice 43.

Jakša Ladislav 109, 110.

Jedikula 126.

Jelena Gruba, bosan. kralj. 95.

Jelisava kraljica 68, 85-87, 90. 91, 100, 112.

Jelisava kraljica, žena Albrehtova 113.

Jerusolim 124, 140.

Jireek 12, 147.

Jonski otoci 134.

Josip II. 129, 130, 133, 146, 147.

Juan d' Austria don 54, 57, 58.

Justinijan Veliki 38.

Kaboga 152.

Kaboži (Kaboga) Mar. 102.

Kabožidi 25.

CXCVI

Kaboga Marojica 177.

Kabožii \

Kairo 154.

Kaliforniia 151.

Katuna lio.

Kansu-el-Guri 151.

Kapadokija 5 (i.

Kara-Mustafa 59, 73, 120, 146, 177,

Kararski dinaste 78.

ftarin 9L

Karlo L: 162.

Karlo [. (IV.) 65, 69, 85.

Karlo II. Draki 90, 91, 100

Karlo V.; 39, 42, 46, 117-119, 147-150.

Karlo VIII. ; 147.

Karlo IX.; 45, 49. 152-155.

Karlo XII. 121.

Karlo Martel 123.i

Karlo Roberto 6 3.

Karlovaki kongres 60.

Karpati 113.

Kartaga 17.

Kastrioti Gjnro 114.

Katalonci 152, 155.

Katarina II. ; 120, 122, 124-126, 129, 133, 138, 139, 143, 144, 160.

Katarina Meici 154.

Katarina ki Ludov. Vel. 85.

Katon 120.

Kannitz 126, 130, 133, 146.

Kazimir Veliki 69.

Klek 60

Klobuk- grad 59, 111. 116.

Klondvke 151.

Knin 59, 94.

Koloep 43.

Koloman 61.

Kolumbo 118, 120.

Kolumbovo kopno 17.

CXCVII

Komnen Aleksije 145.

Konavli, 43, 67, 93, 95, 107, 111.

Konigsberg 133.

Konstantinovo carstvo 15.

Konstautinov grad 16.

Konstantin Veliki 82, 96, 132, 146.

Korula 65, 66, 104, 106, 109,

Korint 17.

Korun 160.

Korvin Matija 72, 116.

Korzika 169.

Korzikanac Mali 168, 169.

Kosovo 96.

Kotor, 26, 81, 83, 84, 85, 89, 90, 93, 113, 167, 168

Kotorani, 76, 78, 85, 90, 102 .

Kotromanii 68.

Kraljevi Marko 76.

Krešimir kralj 145.

Kreta 41.

Krf 169.

Krira 140.

Krš 135.

Kubat-auš 48.

Kuuk-Kajnardže 141.

Kupa 136.

Kurili 69.

Kuzal 110.

Kvarner 65.

•

'

Lackovii 91.

Lackovi Stjepan 96.

Ladislav Napuljac 91, 92, 94-106, 108.

Ladislav Postum 113, 117.

Ladislav I. 61.

Ladislav II. 151.

La Forest 148-150.

Lagune 71.

Laksenburg 137.

CXCV1II

Lascaris 130.

Lastovo 156.

Lastovci 156.

Latinsko Carstvo 172.

Lauriston 167-170.

Lave 23.

Lebrun 169.

Lefort 122.

Legnav 160.

Lemaire 157-160.

Lentulus 137.

Leopold I. 60,119,120,137,173,177.

Leopold tosk. vojv. 130.

Lepanto, 28, 57, 58, 154.

Leszcvnski Stanislav 121.

Leva de 148.

Levanat 17, 45, 49, 70, 132, 134, 136, 148-155, 166.

Liepopili 12.

Liga Sveta 34, 38-41, 46, 47, 50, 54, 55, 58, 153, 154, 170.

Lisac 105.

Lisboa 119.

Listenois 161.

Livonci 120.

Livorno 127, 129, 131, 144, 145.

Lobkovic 38, 141, 143, 143-144.

Loire 123, 147, 165.

Lombardija 36.

Lopud 43.

Lovrjenac 30, 171.

Liibeck 17.

Lucije 65.

Ludovici francuski 72.

Ludovik Anžuvinac 147.

Ludovik orleans. vojv. 90.

Ludovik I. Veliki 38, 61, 63-71, 73-81, 83-87, 91, 93, 98, 100, 109,

112, 136, 151, 174.

Ludovik Sveti 148.

Ludovik XII., 37, 147.

CXCIX

Ludovik XIII,, 72, 156.

Ludovik XIV., 29, 157.

Ludovik XV. 157, 160, 161.

Ludovik XVI., 147, 162.

Lug, 112.

Luka a Linda 119.

Lukarevi Matija 113.

Lukarevi Milio 47.

Lukarev: <5, povjesniar 115.

Maderna 146.

Madrid 54, 58.

Maksimilijan II., 45, 46, 49.

Mala Azija 45, 114.

Malta 117, 127.

Mangourit 163, 164.

Manin 139.

Mara sultanija 115.

Mareli, biskup 7, 11/12.

Marica rijeka 81, 82.

Marija, ug.-hrv. kraljica 85-88, 90, 91-93, 100, Uf, 113.

Marija Terezija 129, 137, 144.

Marko sv. 45, 60, 63.

Markul 97, 98.

Marmont 174,

Maroko 141.

Marseille 16, 34, 158.

Martolossi 119.

Maštrovi 101.

Mavstre 127.

Mazarin 157.

Mažibradii 119.

Medici Kozimo 45.

Mediejci 32.

Mehmed IV.; 146.

Meka 140.

Meneti Jakov 73.

Meneti Klemenat 161.

Meneti Sebastijan 54.

cc

Menorka 127.

Mesina 41, 57.

Miclielangelo 146.

Milan 114.

Mileševo 82.

Mineeta 15.

Misir 151, 152, 154.

Mladen 62.

Mleci 15-21, 23, 24, 27, 29, 34-40, 44-46, 48-50, 53, 54, 57-60, 62-65, 6-, 69, 72, 73, 79, 80, 83, 87-92, 108, 114, 116, 118. 120,12o, 134-137, 150, 153, 155, 156, 165, 167, 170, 173.

Mleani ..Uleii, Mleanin) 34-60, 63, 65-68, 70, 71. 73, '78-81 83-

fh8,V!'-.!

05'

108'

110'

134'136

'137

-149

.J50; 156, 157,' 159,

100, lij, 1 / ,).

Mletaka Bepublika (Republ. sv. Marka, Mletaka) 20, 21 34 36 37-

£ L34, 1n6,

5

172

6^ ^ ^ 7

°' ™' ^ ^ ^ 87W 105,

Mljet 65, 66.

Mocenigo 58.

Molavija (Molavska) 29, 131.

Molitor 167.

Momrasen 10.

Monte Gargano 135.

Montesquieu 128, 158.

Montmorencv 150.

Morea 43, 57.

Moriski (Mauri) 125

Morvillers de M. 150.

Moskva 122, 128.

Mrnjavevie Vukašin 76, 81.

Muhamed 72, 82,

Miiller 23.

Miinich 122.

Murat II.; 111, 112, 115, 116.

Murat III.: 155.

Mnstafa III.; 126.

Napoleon I. Veliki 22, 31, 60, 117, 164, 166-171, 174!

Napulj (Napuljska kraljevina) 41, 64, 90, 91, 96, 97, 108, 145-147.'

.

CCI

Narva 121.

Natali Jero 122, 12«.

Natali Petar 128, 142.

Nemanja Miroslav 145.

Nemanja Stjepan 145

Nemanjii 75, 70, 82.

Nepturi 18, 135.

Neretljani 23, 61.

Neretva 23, 26, 110, 167.

Nikola, požeški prepošt 87.

Nikopolj 96.

Nizozemci 118.

Nizozemska 119, 160.

Noailles 58, 151, 152, 154.

Nordau 22.

Norinska kula 59.

Normani 23, 145, 172.

Nove Zemlje 95.

Novigrad 91.

Njemako Carstvo (Njemaka) 27, 29, 46, 117, 132, 133, 166.

Obod 110.

Obrjezkov 126.

Odesa 33.

Olisti 119.

Omiš 97, 98, 109, 113.

Opuzen 59.

Orhan 124.

Orlando 170.

Orlov Aleksije 127-131, 139, 139, 140, 142, 144.

Orlov Teodor 128.

Osman-paša 146.

Osmanlije 23, 28-34, 38, 39, 41, 45, 51, 53, 55, 58, 70 71, 81, 82-96,

114, 115,124, 132, 136, 142, 147, 149, 153.

Osmansko Carstvo 27, 29, 39, 40, 41, 44-46, 59, 71, 112, 115, 123, 126,

128, 132, 133, 136, 144, 148, 151, 154 155, 174, 175.

Ostermann 122.

Ostrov 127.

CCII

Ostrvica 64.

Oštri rt 23.

Otranto (Otrantska vrata) 117, 134, 167.

Pad 135.

Padova 15, 78.

Paleolozi 76, 82.

Paližna 86.

Panin 138-140, 142-144.

Panonija 135.

Pariz 151, 155, 157, 162, 165, 166.

Parma 160.

Paros 129.

Pavao, vel. rusk. kn. 142.

Pavao III. 38-41.

Pavlovii 116.

Pavlovi IvaniS 113,

Pavlovi Radosav 110-112.

Pellicier 44,

Poloponez 128, 160.

Peloponežani 131.

Pergen 137.

Perzija 29.

Peruzzi 146.

Petar Veliki 120-122, 125, 131, 139.

Petar II. Orseolo 136, 172, 176.

Petrarca 35.

Petrograd 121, 122, 128-130, 137-139, 141-144.

Pije V. 29, 45, 46, 48-56, 153.

Pile 58.

Pipo od Ozore 106, 107.

Pir 135.

Pireneji 45, 123.

Pirenejski poluotok 45, 77, 117, 118.

Piša 131, 144.

Platon 10.

Plessy 147.

Ploe 43, 58, 175.

CCIII

Plovdiv 112.

Podolija 126.

Podrinje 83.

Poljaci 85, 120, 121, 136.

Poljice 113.

Poljska 117, 121, 122, 124, 126, 131, 133, 134, 137, 139, 141.

Pollard 10.

Poltava 121.

Pompadour 160.

Poniatowski 126.

Popovo-polje 59, 60.

Portugal 119.

Portugalci 118, 119.

Posavlje 82.

Potsdam 137.

Požarevac 60, 124.

Požun 85, 166.

Pracati 25, 119.

Prag 137.

Praslin 159, 160. "

Preveza 42.

Prevost 160, 161.

Primi 29.

Primorje 83, 102, 104, 105.

PrimorJ6 hrvat. 61.

Prometej 90.

Pruska 122, 126, 128, 131-134, 145.

Puci 59, 71.

Pulja 111.

Rab 106.

Raki 82, 108.

Radenovi Pavao 93, 105.

Radiši Pavao 101, 103.

Rafael 146.

Ragazzoni 47.

Ragusa 1.

Rama 62, 75.

CCIV

Ranke 132.

Ranjina Frano 129, 137-144

Ranjina Klimo 40, 62.

Rastic (Resti) 36, 73, 74, 86, 87.Rasti Alaroje 96.

Ra*ti< :

Mihajifc 103.

Rasti Simo £7.

Ravmond 22, 168

Ravena 32, 135.

Razumovski 168.

Rialto 63, 83, 88, 91, 110.

Richelieu 156.

Riga 13<S.

Rijeka 136.

Rijeki zaliv 135.

Rim 16, 18, 26, 28, 29, 35, 40, 48-50, 52, 54, 58, 160, 173Rimljani 35.

Rimska Republika 28.

Rin^on 148.

Risan (Rizinium) 59, 116, 172.

Rod 41, 147.

Romulov grad 16.

Rona 147.

Rossellino 146.

Rousseau 15«.

Rt Dobre Nade 118.

Rumjancov 128, 141.

Rumunji 140.

Rumunjska 38.

Rusi 117, 120, 121, 123-131, 133, 134, 136-142, 144, 167-169.Rusija (Ruska) 117, 120-126, 128-134, 137, 140, 145, 166-168.Ruzzini 60.

Salamanca 163.

Salamankezi 163,

Salona 28, 172.

Sandžak 50, 52.

Sangallo 146.

ccv

Sankovii 93.

Saraceni 23.

Sarajevo 82.

Saraka Tlija (54, 68.

Sardinija 134.

Sartin 158, 161.

Sava 115, 136.

Satari Francois, Seigneur de Breves 72. 114.

Savojski Eugen 123.

Scila 56.

Sebastijan kralj 45.

Segedin 114.

Seine 147, 157, 158, 164.

Selim I. 151, 152.

Selim II. 45-47.

Senjavin 167.

Sicilija 43, 117, 145, 146.

Siilijanci 149, 155.

Sigmund 85, 90-113,117.

Sigmnnd ILAvgust 124.

Sigmund III. 125.

Silistrija 37.

Sinj 59.

Sirija 45, 140.

Sirsko more 45.

Sjenica 67.

Slano 95, 168.

Slaviša 145.

Slavkov 166, 167.

Sloveni (Slovenstvo) 71, 82, 137.

Sloveni južni 19, 32, 114, 127, 131, 132, 140.

Smirna 128.

Soa 135.

Sofija sv. (Aja) 23, 28.

Sokol-grad 93, 110.

Sokolovi 58, 72, 155.

Soli 83.

Solms 138.

CCVI

Solnogradska 166.

Solnn 132.

Soranzo (Superanzio) 67, 79.

Sorbonne 163.

Sorbonezi 163.

Sorgo Bobali Fr. 159, 160.

Soriano 48, 51, 53-56.

Sorkoevi Andrija 87.

Sorkoevi Nikola 43, 47.

Spiridov 126.

Spljet 15, 61, 63.

Srbi 23, 64, 65, 68, 75, 77, 81-83.

Srbija (Serbia) 59, 64, 69, 72, 82, 113, 114, 116, 117, 127.

Srebrnik 111.

Sredozemno more 16, 18, 19,38, 46, 57, 63, 118,121, 122, 124, 126,127,

134, 136, 138, 143, 144/145, 145, 150, 151, 158, 165.

Srgj 20, 28, 64, 71.

Stadion 170.

Stahremberg 160.

Stambul 41.

St. Cloud 155.

Stanojevi" 82.

Stay 160, 165.

Stefani-Skoibuha 119.

Steno 108.

Stjepan sv. 63, 66, 84, 86, 87, 90, 92, 94, 96, 99, 100, 101, 111, 113,

117, 129, 174, 175.

Stjepan Dabiša 93-95.

Stjepan Dušan 69, 70, 72, 75-77, 82, 95.

Stjepan Ostoja 95, 97-107.

Stjepan Tvrtko I. 67, 81-84, 86-95, 97, 136.

Stjepan Tvrtko II. 105-107, 110, 111.

Stjepan Uroš IV. 64, 66, 67, 76, 77, 82, 83.

Stolica sv. 64.

Ston Veliki i Mali 65, 69, 95.

Stonjski Rat (Pelješac) 81, 85, 95, 109.

Suec 134.

Sugjuragj 149.

Sulejman II. Silni 38, 39, 43, 44-47, 72, 124, 146, 148, 149, 151-153.

CCVII

Sutjeska 93.

Sutorina 60, 113.

Swieten 137.

Sipan 43, 149.

Šleska 132.

Schonbrunn 129.

Španija (Španjolska) 27, 32, 38, 45, 49, 50, 53, 54, 56, 58, 60, 118,

119, 125, 141, 150, 151, 175.

Španjolci 118, 149, 154.

Šubi Pavao 108.

Šubii 62, 63.

Šumet 102.

Švedi 120, 121.

Tahir 140.

Taine 147

Tajget 22.

Tallevrand 22, 164-166, 168.

Talija 12.

Talijanci 154.

Talovac Matko 111, 113.

Talovac Petar 113.

Tarent 65.

Tarnograd 121.

Tasovii 119.

Tatari 120.

Trave 17.

Travunija 26.

Travunjani 26, 61.

Tened 84.

Tenta 59.

Thugut 139, 141.

Timoni 170.

Tolomei 21, 28.

Toskana 130, 165.

Trebinje 59, 60,67,93,112,113,116.

Triglav 86.

CCV1U

Tripolis 119.

Trivulzije 41, 64, 149, 150.

Trnava 85.

Trnovi ca 105.

Trogir 61.

Trst 34, 136.

Tršanski zaliv 135.

Tudizi Ivan 122.

Tudizi Marili 129, 137.

Tuheljski grofovi 119.

Tunis 119, 141.

Turci (Turin) 31-34, 36, 38-59, 65, 81, 96, 97, 102, 109, 113-117, 120,

121, 126, 127, 129, 131-133, 138-142, 146, 149.

Turska (Tursko Carstvo) 39, 54, 72, 111, 113-115, 119, 123, 124, 126-128,

133, 137, 139, 140, 146, 148, 156, 175.

Ugarska 27, 38, 61, 62, 64, 68, 72, 74, 75, 84, 85, 87, 88, 91, 94,

96, 98, 101-103, 111, 113-117, 127, 132, 175.

Dgii 88, 91, 114, 115.

Ulcinj 135, 140.

Urban VI. 90.

Usora 83, 95, 111.

Valois 155.

Vama 115.

Vasilij sv. 56.

Vasco da Oama 118-120.

Vatikan (Sveta Stolica) 31, 39, 45, 46,48-50,52,53,58,137,157, 160.

Venecija 15, 32, 46, 50, 52, 55, 56, 58, 60, 62-64, 79, 83, 86, 87-

91, 105, 108-110, 120, 131, 133, i56, 172.

Veniero 57.

Vento 154.

Vergennes 126. 162.

Versailles 157, 159-162.

Ville de la 160.

Vilim 11. Sic. 145.

Visla 129. 133.

Visoka Porta (Porta) 29, 31, 38, 39, 43, 46-48, 55, 72, 73, 112, 113,

CCIX

115, 128, 131, 140, 146, 148, 153-155, 157-159, 170, 174, 177.

Vizantijsko Carstvo, Vizant, Vizantija 23, 27, 28, 38, 61, G2, 64, 81.

82, 127, 133, 136, 173.

Vizantinci 145, 172.

Višegrad 68.

Vladislav Varnenik 113-116.

Vladislavi 131.

Vlaho sv. (Sebastski Svetac) 31, 33, 37, 52, 71, 143, 169, 170.

Vlaška 29, 96, 131.

Vojnovi L. 174, 175.

Vojnovi Vojislav 67, 76, 78.

Volga 125.

Voltaire 158, 163.

Voroncov 140/141.

Vrana 64.

Vrin 111.

Vrsinje 93.

Vuki Stjepan 31, 113, 116, 117.

Vukii 116.

Vukovi Vlatko 93.

Zadar 15, 61, 62, 85-87, 93, 99, 100, 104, 108.

Zadrani 96.

Zadranin fra Marin 66.

Zadranin Stjepan 66.

Zagreb 64, 91.

Zahumljani 26, 61.

Zahumlje 26, 67.

Zamanja 43.

Zante 58, 165.

Zapadne strane 83.

Zapolja 117.

Zeta 80.

Zlatan Rog 148, 155.

Zuniga 53.

Zupci 59.

14

Errata — Corrige.

Str. 37, 6. redak ozgo treba umetnuti izinegju rijei zgradi i vizantij-

sko još ovo : talijanske gotike na domaku sv. Marka, hrama

Str. 42, 19. red. ozdo mjesto pretrpistrašno treba da bude pretrpi

strašno.

Str. 45, 14. red. ozgo izmegju rijei kao i svom treba umetnuti i.

Str. 46, 4. red. ozgo mjesto podhvatima treba da bude pothvatima.

Str. 60, 7. red. ozdo mjesto li treba da bude 13.

Str. 71, 18 red. ozgo mjesto odprije treba da bude otprijt.

B. L. S.

'33022

DR 1645 .D8 C89 1916 v.l IMSCvjetkovic, Bozo,Uvod u povijest DubrovakeRepubl ike 47079503