LATINA ET GRAECA GAJ VELEJ PATERKUL / RIMSKA POVIJEST

C. VELLEI P A TERCULI HISTORIAE ROMANAE

Biblioteka Latina & Graeca Knjiga LVII

GA! VELE! PATERKUL RIMSKA POVIJEST

Preveo i priredio J osip MikliC

Zagreb

MMVI

UVOD

AUTOR

Jedini izvor za nase poznavanje autorova zivota njegovo je po­vijesno djelo. ZahvaljujuCi autorovu naivnom i bezazlenom nasto­janju da u u okviru svojega djela progovori koju i 0 svojima i 0 sebi, saznajemo kako je nas povjesnik s obiju strana svoje obitelji bio Clan domi nobiles, italskoga municipijskog plemstva stoljeCima odanog Rimu, koje je Augustovom pobjedom dozivjelo posebno promaknu­ceo Medu svoje pretke s materine strane s ponosom je mogao ubrojiti Decija Magija, uglednog gradanina Kapue, prvaka Kampanaca, koji je ostao vjeran Rimljanima kada je Kapua pala u Hanibalove ruke,l kao i Minacija Magija, Ekulanjanina, koji je okupio hirpinsku legiju i pruzio znacajnu pomoc Suli u Saveznickom ratu, te za svoje usluge u tom ratu (osvajanje Herkulaneja, Pompeja i dr.) on sam dobio rim­sko gradansko pravo,2 a njegova dva sina bila izabrana za pretore. 3 S oceve se, pak, strane mogao pohvaliti svojim djedom Gajem Velejem Paterkulom, koji je od Pompeja 55. pr. Kr. bio izabran u kolegij od 360 posebnih sudaca, a nakon toga kao praefectus fabrum sluzio pod Markom Brutom, jednim od voda urotnika koji su 44. pr. Kr. ubi­li Gaja Julija Cezara i pokusali obnoviti prezivjele ustanove rimske republike. Poslije bitke kod Filipa 42. pr. Kr. i poraza koji su Marku Brutu i Gaju Kasiju nanijeli Marko Antonije i mladi Oktavijan, Ve­lejev se djed prikljuCio Tiberiju Klaudiju Neronu, cezarovcu i ocu ka­snijega cara Tiberija. Sljedece godine, za tzv. Peruzijskoga rata, koji su Lucije Antonije, brat Marka Antonija, i Fulvija, zena Marka Antonija, poveli protiv Oktavijana, izvrsio je samoubojstvo zbog toga sto je od iscrpljenosti i starosti bio nesposoban da slijedi svog zapovjednika Tiberija Klaudija Nerona na njegovu povlacenju i bijegu iz Napulja.4

Otac je povjesnikov sluzio u Germaniji kao zapovjednik konjanistva.5

Njegov je stric Kapiton kao subscriptor podupro Marka Vipsanija Agripu u tuzbi koju je ovaj 43. pr. Kr. prema lex Pedia podigao protiv Gaja Kasija zbog Cezarova umorstva.6 Vjernost Klaudijevcima bila je, dakle, dio Velejeve obiteljske tradicije i Cinila je temelj za povjesni­kovo vezivanje uz Tiberija Klaudija Nerona, kasnijega cara Tiberija? o Velejevu ocu ne znamo niSta negoli to da je, za razliku od svojega brata koji je pripadao senatorskom stalezu,8 vjerojatno sve do svoje

5

!osip Miklic

smrti ostao pripadnikom viteskoga staleza i da je sve do 5. posl. Kr. sIuzio kao praefectus equitum u rimskoj vojsci u Germaniji, gdje ga je, na istome poIozaju, sli}edeci uhodan put svojega staleza, od kojega je Augll'it gotovo namjeravao uCiniti vojnicku kastu, naslijedio njegov sin.9 I sam je povjesnik Gaj VeIej PaterkuPO - 0 kojemu podatke, kako smo rekli, erpimo iz njegova viastitog djela zahvaijujuCi tomu sto cesto i rado govori 0 samome sebi - igrao ulogu lojalnog casnika, najprije kao vojnicki tribun (tribunus militum) pod zapovjednistvom Marka Vinicija i Publija Silija u Trakiji i Makedoniji,11 a potom, kao Clan uzega stozera Augustova unuka Gaja Cezara, u Ahajl, Aziji i provincijama Istoka, prateCi svog zapovjednika na njegovu obilasku istocnih provincija. 12 Tada se miadi prine susreo sa svojim strieem Tiberijem, koji ga je s Roda, gdje je provodio svoje dane u svoje­vrsnom dragovoIjnom prognanstvu, pohodio na otoku Samu,13 a nas se buduCi povjesnik tada vjerojatno prvi put susreo sa sinom nekadasnjeg zastitnika svoje obiteIji i svojim buduCim zapovjedni­kom i uzorom. Tom je prilikom 1. ili 2. posl. Kr. postao i ocevideem sastanka izmedu Gaja Cezara i sina partskoga kraija na otoku usred Eufrata. 14 Mozda je bio nazocan i Gajevu pohodu na Armeniju, iako o svom sudjelovanju u njemu izriCito ne govori,15 a vjerojatno je bio Clanom vojne pratnje koja je u Rim donijela pepeo nesretnog prinea umrlog na Istoku. 16 Nakon toga, kako sam kaze,17 devet je uzastopnih godina (od 4. do 13. posl. Kr.) sIuzio pod Tiberijem, najprije kao zapovjednik konjanistva (praefectus equitum), a potom kao·legatus, sudjelujuCi u njegovu vojnom pohodu u Germaniji i Panoniji. Prve godine svoje sIuzbe, u jesen 4. pos!. Kr., bio je sudionik Tiberijeva pohoda protiv Germana izmedu donje Rajne i EIbe, kada je rimska vojska prezimiia duboko na germanskom tlu. 18 God. 6. pos!. Kr. VeIej se vratio u Rim, gdje se natjeeao i bio izabran za kvestora, te je, sada kao pripadnik senatorskog staleza i kao jos uvijek designirani kvestor, vodio cetu vojnika kao pojacanje Tiberijevim snagama u Panoniji prilih)m tamosnjih velikih nemira poznatih pod imenom Batonova rata. 19 God. 7. pos!. Kr. odrekao se sIuzbe u senatorskoj provinciji, na koju je kao kvestor imao pravo, i ostao kao legat kod vojske. Bilo je to oCito formaino stupanje na duznost u Rimu, sto proiziazi iz II 111,4: "Potom sam, u kvesturi, posto je bacena koeka za pokrajine, kao njegov Iegat posian k njemu. (tj. k Tiberiju)." Mozda je pratio trupe koje je Germanik tada vodio Tiberiju.20 Zimu 7-8. pos!. Kr.,

6

UVOD

kao kvestor u rangu legata, proveo je u zimskom taboru u SiscijiY Cini se da je u Panoniji, pod zapovjednistvom Marka Emilija Lepida, ostao i 8-9. posl. Kr., kada je, u proljece 9. posl. Kr., Tiberije otputo­vaG u Rim.22 Iako Velej nigdje eksplicitno ne kaze da je bio nazocan Tiberijevim osvetnickim operacijama protiv Germana u podrucju Rajne u vrijeme nakon nesretnog poraza Publija Kvintilija Vara u Teutoburskoj sumi (u rujnu 9. posl. Kr.), to je ipak vjerojatno. Iz samoga djela, naime, znamo kako se Velej s Lepidovom vojskom ponovo prikljuCio Tiberiju i sudjelovao u njegovim pohodima protiv Germana 9-11. posl. Kr.23 Njegov brat Magije Celer Velejan bio je takoder legatus u Tiberijevoj vojsci i proslavio se u Germanikovu pohodu protiv Delmata.24 Jedan i drugi bili su odlikovani vojnickim nagradama kada je Tiberije 12. posl. Kr. proslavio trijumf25 i ponosili se tinle sto su bili posljednji koje je car August kao svoje kandidate nominirao za pretore i prvi koje je novi car Tiberije potvrdio u toj sluzbi,26 Cini se da je to bio vrhunac Velejeve karijere i da je u petna­est preostalih godina do Vinicijeva konzulata (30. posl. Kr.) uzivao u zasluzenom odmoru vojnog veteranaY Te je godine, kako se moze zakljuciti iz njegovih najava u ovom sazetku, vjerojatno posvetio prikupljanju grade za opseinije povijesno djelo, a njegovo dobro poznavanje retorike, koja je tada bila u velikoj modi, pretpostavlja da je i tom studiju posvetio neko vrijeme, iako njegovo djelo i u tom pogledu pokazuje mnoge znakove pocetnika. Nagadalo se da je bio natjeran u smrt 31. posl. Kr. zbog svojih bliskih veza i prijateljstva sa Sejanom, cije vrline u svom djelu u pretjeranoj mjeri slavi. Protiv tog miSljenja govorila bi sudbina njegova mladog prijatelja Marka Vinicija, adresata njegova djela, za Cije nepripadanje krugu Sejano­vih prijatelja svjedoci nesmetan nastavak njegove politicke karijere nakon Sejanova pada.28 Dvojica Velejevih potomaka, gotovo sigurno njegova dva sina, potvrdena su natpisima. Obojica su pod Neronom obnasala konzulat, jedan, vjerojatno stariji, Gaj Velej Paterkul, bio je consul suffectus 60. posl. Kr.,29 drugi, mladi, Lucije Velej Paterkul, consul suffectus u drugoj polovici 61. posl. Kr.30

DJELO

Velejevo djelo, kratak prikaz svjetske povijesti, nije povijesno djelo pisano u tradiciji Tukidida, Polibija, pa ni Salustija, nego

7

Josip Miklic

kompilacija koju je na brzu ruku sastavio nekadasnji rimski casnik i posvetio je svom prijatelju i zemljaku Kampaneu Marku Viniciju prilikom njegova stupanja u konzulsku sluzbu 30. posl. Kr.,31 te je, dakle, moralo biti dovrseno u prvoj polovici te godine, kada je ovaj bio designirani konzul. Spis je sastavljen u nekoliko mjeseci, za sto govori povrsnost i sumarnost pripovijedanja, koje knjizi, sve do pri­kaza autoru suvremenih dogadaja, daje karakter naerta. Autor sam viSekratno naglasava kako je na brzinu pi sao svoj SpiS,32 kako zeli dati sarno pregled,33 kako ee preskocena zbivanja obraditi na odgo­varajueem mjestu u nastavku djela;34 u sest navrata obeeava kako ee opsirniji prikaz istoga dogadaja dati u kasnijem djelu.35

Djelo je, osobito njegova druga knjiga, unatoc svim svojim nedo­stacima - vee i zbog toga sto je (izuzmemo li Augustove Res gestae) jedino sacuvano djelo koje stoji izmedu Livija i Tacita - jedan od najvaznijih dokumenata koji svjedoce 0 ideologiji Augustova i Tiberi­jeva doba i mentalitetu ranoga principata, te povjesnicima zbog toga ostaje nezaoibilaznim izvorom za proucavanje tog vremena.

Djelo, nakon velike lakune u prvoj knjizi/6 obuhvaea bez prekida period od bitke kod Pidne do Livijine smrti 29. posl. Kr., period koji koindicira s onim koji je pokrivalo posljednjih devedest sedam knjiga Livijeve povijesti. Stoga je i vrijedno, ako ni zbog cega, a ono zbog toga sto predstavlja povezani prikaz ovoga razdoblja, koji je u svakom slucaju mnogo zanimljiviji negoli suhoparne Livijeve epitome (peri­ohe). Zbog tog svog karaktera komemorativnog sveska i povijesnog sazetka autor osjeea slobodu da odstupi od historijske objektivnosti i dade svom djelu osobnu notu. Tako Velej pocaseuje Vinicija ne sarno dedikacijom na pocetku svojega spisa, nego i time sto mu se vise puta u sarno me tekstu djela obraea u vokativu,37 sto donosi vise vaznih datum a koje kronoloski dovodi u vezu s njegovim konzulatom38 i sto na istaknuto mjesto postavlja Vinicijeve pretke koji su odigrali bilo kakvu istaknutiju ulogu u rimskoj povijesti/9 a Vinicije, koji je kao i sam autor bio duznosnik u drZavnoj administraciji, zeli tako­der spremnih usiju saslusati ovu eulogiju svog starog zapovjednika, tadasnjeg eara Tiberija, i njegova prvog ministra Sejana, koji je u vrijeme kada je djelo pisano bio na vrhuneu svoje politicke mod. U iskazivanju pocasti drugima autor ne propusta priliku da se osvrne i na udio svojih vlastitih predaka u dogadajima koje prikazuje,40 a kada osjeti pravi trenutak, ne propusta da i sebe uzvrsti medu sudionike

8

UVOD

vaznih povijesnih zbivanja. Zbog svega toga djelo je, cak i u svojem prvom, sumarnijem dijelu, subjektivno i retoricki obojeno i ispreki­dana refleksijama pisca-povjesnikaY Mnostvo upletenih anekdota i piScevih osobnih, nerijetko duhovitih zapazanja, kao i sveukupni stay pisca prema obradenoj gradi, ostavljaju dojam samovoljnosti i jedno­stranosti, a mijesanje osobnih simpatija i antipatija prema akterima i zbivanjima Cini autorov sud na nemalo mjesta proturjecnimY

Djel043 se dijeli u dva kronoloski nejednaka dijela.44 Prva knjiga, sacuvana u fragmentiranom stanju,45 pocinje s vremenom koje se neposredno nadovezuje na vrijeme propasti Troje, te brzo, u sedmo­rim pocetnim poglavljima, prikazuje ranu povijest nerimskih naroda, osobito Grka, i zavrsava padom Kartage 146. pro Kr. Dogadaji su pri­kazani bez Cvrsce medusobne povezanosti, pa i bez strogog kronolos­kog redoslijeda. Vidljivo je autorovo nastojanje da dogadaje grupira oko pojedinih istaknutih licnosti, kao i inzistiranje na kratkim, tek skiciranim biografijama.

Druga knjiga obuhvaca razdoblje od vremena brace Grakha do Livijine smrti 29. pos!. Kr. (II 130, 5) i mnogo je vecega opsega, posebice od Cezarova konzulata do dogadaja kojima je sam pisac bio suvremenikom i svjedokom.46 Osobi Tiberija i njegovim ratnim pothvatima posveceno je vise od trideset posljednjih poglavljaY Taj sve veti sadriajni opseg djela kako se pisac priblizava opisu dogadaja iz blize prosiosti objasnjava se djelimice kao tradicionalan postupak rimskih analista, a djelimice time sto je autor, kako sam na viSe mje­sta kaze,48 imao u pripremi obimnije djelo koje je trebalo obuhvatiti razdoblje od pocetka Gradanskog rata izmedu Cezara i Pompeja, pa sve do godina vladavine cara Tiberija kojima je sam pisac akterom i svjedokom. Tijek povijesti promatra se prema konceptu translatio imeperii kao prijenos vlasti s Istoka, preko Grcke na Rim.49 Posebno upada u oci Velejevo napustanje ddavnog mita 0 Eneji, Cije ime ni­jednom ne spominje u svom kratkom djelcu, i odustajanje od toga da se julijevski rod promatra kao zvijezda vodilja rimske povijesti sve do Augusta, sto je bila dominanta pjesnickih i povjesnickih krugova iz vremena cara Augusta. Velejev junak, car Tiberije, bio je Klaudijevac, a pripadnik julijevskog roda postao je tek svojim usvojenjem i za sveg vremena svojega zivota zaddao jejasnu distanciju preina Augustovoj .­ideologiji. Spomena je vrijedna i njegova suzddanost prema Cezaru i Augustu i njegova bezuvjetna pohvala Cicerona kao ddavnika, cime

9

Josip Miklic

Velej na neki nacin postaje prvim vjesnikom Ciceronove renesanse, koja ce do svog punog procvata doci u vrijeme K vintilijana. Vrijeme Augustove vladavine kao da je namjerno opisano tamnim bojama; kao da se pisac trudi da u prikazu tog doba istakne same rimske voj­ne nevolje i neuspjehe: Lolijev poraz od Germana 15. pr. Kr., tracki ustanak, pobunu Panonaca i Dalmata 6. pos!. Kr., katastrofalni poraz rimske vojske u Teutoburskoj sumi. Pa i same uvodne rijeCi kojima se opisuje pocetak Augustove vladavine vjerojatno su se piscevim suvremenicima, koji su znali da je upravo August bio odgovoran za posljednjih cetrnaest godina gradanskog rata, da vlast nekadasnjih republikanskih magistrata nije bila ponovo uspostavljena, nego bit­no umanjena i da je ~amo formalno obnovljen stari oblik ddavnog uredenja, doimale dvosmislenirna (II 89, 3): "Nakon dvadeset godina okoncani su graganski ratovi, dokrajceni vanjski, obnovljen je mir, posvuda usutkan bijes oruzja, vracena snaga zakonima, ugled su­dovima, dostojanstvo senatu, vlast magistrata svedena na starin sku mjeru, sarno osmorici pretora izborom dodana dvojica. Prizvan je natrag onaj stari i drevni oblik ddave". U tu se sliku, na kraju kra­jeva, dobro uklapa i opce poznata afera iz najuzeg kruga Augustove obitelji - Augustov neuspjeha u odgoju vlastite kceri "zene ni za sebe ni za ddavu sretne utrobe",so kao i pohvala Gaja Sencija Saturnina, koji je kao konzul, i to, a naglasak je upravo na tome, za Augustove izocnosti sredio prilike u Gradu.51

Tu i tamo pisac i u jednom i u drugom dijelu svojega spisa prekida slijed pripovijedanja kako bi se pozabavio temama za koje pokazuje posebno zanimanje; to su saddaji iz literarne povijesti, dvije digre­sije 0 rimskim kolonijama i provincijama, te osvrt na sudjelovanje Clanova njegove obitelji u povijesnirn zbivanjima i piScevo vlastito sudionistvo u dogadajirna posljednjih petnaest godina vladavine cara Augusta.

I odlike i mane Veleja kao povjesnika mogu se najbolje objasniti pretpostavkom da je autor sve do 15. pos!. Kr., kada se nalazio u 35. godini zivota, sve vrijerne proveo u vojnickoj sluzbi i da je tek u razdoblju razmjerne dokolice koja je uslijedila nakon tog vremena otkrio novo zanimanje za literaturu i povijesnu biografiju. Tom svo­jem novorn zanimanju predao se s iskrenim zanosom amatera. Kao povjesnik on nije obrazovan da kriticki odvagne svoje izvore,52 au navodenju kronoloskih podataka nesvijesno mijesa datume Katonove

10

UVOD

i Varonove ere. 53 U svojoj brzini preskace dogadaje, te je cesto pri­siljen da ih smjesti izvan njihova pravoga konteksta. Njegov pristup predmetu prije je pristup kakva dvorskog analista negoli povjesnika. Malo je, dakako, dokaza da je u svom kratkom povijesnom prikazu nesto namjerno krivotvorio. Pa cak i njegova pretjerana pohvala Ti­berija, za koju je u potonja vremena tako ozbiljno optuzivan, mora se objasniti djelimice kao primjer vojnikova nekritickog, ali lojalnog i entuzijastickog postovanja prema svom nekadasnjem zapovjedniku, koji reflektira stavvojnika i duznosnika, suprotstavljen stavu simpa­tizera stare republike, u to vrijeme koncentriranih u nekoliko obitelji senatorske aristokracije, Ciji je utjecaj postajao sve slabiji. Uostalom, Velej je uz svog zapovjednika stajao u njegovim najboljim godinama, a svoje je djelo napisao prije njegovih posljednjih i najgorih godi­na, kada je ovaj pokazao najgore crte svojega karaktera. Panegiricka tendencija ne dovodi nikada do namjernog iskrivljavanja cinjenica. Tek se tu i tamo primjecuje piscevo svjesno presuCivanje cinjenica neugodnih za njegova junaka, kao sto je, primjerice, dugogodisnja na­petost u odnosima izmedu Augusta i Tiberija, koja je imala za poslje­dicu Tiberijevo povlacenje iz javnoga zivota.54 S druge strane, Velej, dakako, ne propusta istaknuti Tiberijeve sposobnosti kao vojskovode i njegovu obljubljenost i postovanje koje uziva medu vojnicima.55

Velejevo je djelo primjer dvorske povijesti. Njegov interes za povijest vise je in teres za povijesne licnosti negoli same povijesne dogadaje. A u tom poslu portretiranja, mora se priznati, Velej poka­zuje zavidnu vjestinu. Druga knjiga zapravo je duga galerija upravo takvih portreta koji su jedan s drugim povezani oskudnom vezom povijesnih podataka. Pri tom se poslu pisac ne ogranicava sarno na istaknute likove kao sto su braca Grakhi, Marije, Sula, Ciceron, Pompej i Cezar, nego je jednako tako sklon portretiranju karaktera deuteragonista kao sto su Klodije, Kurion, Lepid i Planko. Neki su od tih portreta medu najboljim opisima licnosti iz rimske povijesti, i Velejevu djelu daju dimenziju ljudskosti.

Velejeva se povijest moze promatrati i kao trijumfalni izvjestaj o usponu Rima, koji je svoju kulminaciju doZivio u zlatno doba vla­davine cara Tiberija.56 Velej nema pretenzija da analizira taj uspon. Njegov cilj nije da pomno prati i biljezi kako je grad Rim postao svjetsko carstvo. On uzima to kao Cinjenicu nastalu zahvaljujuci su­periornosti njegovih vojskovoda i vojnicke vrline njegovih gradana.

11

Josip Miklit

Za njega je bitna posljedica, ne uzrok. Neobveznije je i komotnije hvaliti i uzdizati njegove junake. I manje rizicno. Preuzeta je tema o moralnom padu, u cemu se ogleda Velejev dug prema Salustiju i Liviju, ali i spremno napustena, kada se slavi zlatno doba Augustove i Tiberijeve vladavine. Dekadencija republike uzrokuje utemeljenje carstva, najvisu tocku u razvoju rimske drzave, cime se, sadrZajno, iako ne i nominalno, brisu gotovo sve njezine institucije. To je vrije­me u kojemu do punog izraZaja dolaze veliki rimski muZevi: Pompej, Cezar, August i Tiberije, cije djelovanje nadvladava politicko pro­padanje drZave i Rimu donosi slavu, blagostanje i vlast nad citavim svijetom, sto je ujedno i prikriveno opravdanje za carski rezim. Pre­rna barbarima Velej ne gaji nikakve mrZnje, osim kada pobjeduju. Oni su sredstvo preko cijega poraza Rimljani dolaze do slave. Kao dugogodisnji vojnik Velej ima razumijevanja prema neprijatelju. V 0-

dama otpora spram rimske vlasti priznaje velicinu i odaje postovanje njihovim sposobnostima. To uvecava rimsku pobjedu. Daleko vecu netrpeljivost pokazuje prema tamnim likovima gradanskog razdora: Grakhima, Krasu, Marku Antoniju, Munaciju Planku, ili nekom­petentnim sluzbenicima carstva: Marku Loliju i Publiju Kvintiliju Varn. Mir, uspostavljen porazom nad unutrasnjim i vanjskim nepri­jateljima rimske drZave, predmet je nad cijom vrijednoscu Velej ne dvoji. Iako je on, dakako, posljedica rimske moci, a ne odraz rimskog postovanja prema vrijednostima slobode.

Medu proucavateljima Velejeva djela posebno je naglasavana Velejeva pripadnost tzv. homines novi, ljudima iz provincijskog, uglavnom viteskog, staleza koji su se vlastitim vrlinama uzdigli do visoka polozaja u drzavi.57 Velej s izrazitim ponosom govori 0 od­likovanjima i unapredenjima koja je postigao on sam ili pripadnici njegove obitelji, au syom djelu s posebnom se simpatijom osvrce na Cicerona, Agripu, Mecenata, Vinicija i Sejana, sve redom na homines novi. I na mjestima gdje govori 0 sirenju rimskog gradanskog prava na Italike Velej uplece u svoj kompendij teme 0 socijalnoj mobilnosti, a svoj pozitivan stay prema toj pojavi otkriva uvodnom recenicom kojom opisuje Cicerona kao covjeka "najplemenitijeg skorojevic­stva"58 i, pri kraju svog djela, tvrdnjom kako pod Augustom nedo­statak plemenita porijekla nije bio smetnja postizanju najuglednijeg polozaja u drZavi.59 Stoga u njemu gledamo tipicnog clana poletne municipijske aristokracije koja je, kao nova klasa, zajedno s staro-

12

UVOD

rimskim vitezovima, u principatu nasla mogucnosti napretka i us­pona. Prethodno nemirno vrijeme gradanskih ratova utrlo je put i stvorilo siroke mogucnosti da se odvazni mladi ljudi iz najnizih slojeva drustva domognu najvisih vojnih polozaja, pa eak i mjesta u senatu. Dovoljna je bila vlastita sposobnost i slijepa odanost vodi. I u vrijeme nakon Akcija uobieajen put prema visokom polozaju u ddavi bilo je sluzenje u vojsci u kojoj se dospjevalo do visoka Cina, preko njega do kandidature za kakvu ddavnu sluzbu, a preko nje do kakva visoka mjesta u carskoj upravi. August je utemeljio za tadasnje vrijeme modernu ddavnu upravu koja je zahtijevala vlastiti aparat, bilo da se radilo 0 financijskoj sluzbi u Rimu, bilo 0 administraciji u provincijama. Onomu koji se iskazao svojim dotadasnjim radom bilo je otvoreno mjesto eak i namjesnika carske provincije (legatus Augusti). Velej naglasava osobine koje rese tu novu klasu; to su: labor, constantia, vigilia, osobine za koje i Ciceron u svom spisu 0 drzavi (De re publica) govori da se traze od vodeceg eovjeka zajednice, na­glasavajuCi kako virtus, tj. osobna vrlina, mora biti jedina plemicka povelja valjana ddavnika. U Veleju Paterkulu nalazimo prvi primjer emancipatorskog i integrativnog djelovanja principata kakav se u razvijenom carstvu u punoj mjeri ogleda u osobi Plinija Mladeg, mla­dog eovjeka, rodom iz provincijskog gradiCa Novog Koma (Novum Comum), namjesnika u Bitiniji, za kojega je sarno po sebi razumljivo da car na svako njegovo pismo, pa i na ono koje ne pokrece neko posebno znaeajno pitanje, iscrpno odgovara .

. Kao provincijalac, kao homo novus, Velej se domogao kvesture, sluzbe legijskog legata, a na vrhuncu svoje karijere i preture, sve u pratnji i sluzbi buduceg prvog eovjeka ddave, pa nije nikakvo eudo da je njegov sud 0 principu i principatu izrazito pozitivan, sto je postalo glavnom zamjerkom i razlogom da se na njegovo djelo u kasnija vremena tako negativno gledalo, a bespogovorno vjerovalo kako je slika 0 Tiberiju i ranom carstvu koju u svojim djelima (Agri­koli, Analima i Historijama) daje Tacit, predoeujuCi je kao otklon od slobode res publica i pad u tiraniju, jedino ispravna. Vee su radovi F. Klingnera i D. Flacha60 pokazali da Tacit nije pisao ddeCi se svoje proklamacije kako ce svemu i svima pristupati sine ira et studio, nego kako je bio itekako pristran, a kako je prema Tiberiju bio posebno nepravedan. Tacit, doduse, i sam objasnjava kako je takav pristup stvarnosti uroden eovjekovoj naravi, kako se "ulagivanje pisaca lako

13

Josip Miklic'

moze odbaciti, a kako se kleveta i jal primaju otvorenim srcem. Jer, ulizivanje nosi u sebi odvratan prijekor zbog ropstva, pakost -laznu sliku iskrenosti".61 Ako se s Velejem i ne mozemo u svemu i u potpu­nosti sloziti, ipak njegov prikaz, i sto se tice prilika njegova vremena i lika cara Tiberija, mozemo prihvatiti kao sretnu nadopunu i ispravak nase slike 0 ranom principatu, koja bi, uz Tacita kao jedini izvor 0

tom vremenu, bila izrazito jednostrana.

JEZIK I STIL

Vee smo rekli da Velej ostavlja dojam amatera koji se razmjerno kasno poceo baviti svojim novim zanimanjem. Znakovi tog amate­rizma ogledaju se u autorovu stilU.62 PiSuCi u vrijeme kada je reto­rika postala pravi modni hit, a kontaminiranje proznog i poetskog stila posve uobicajen literarni izraz, on se ne moze obuzdati a da u svoj tekst ne unese retoricke figure i pokaze sve retoricke efekte: nagomilavanje sinonimnih pridjeva,63 igru rijeCi,64 retoricka pitanja, uzvike, apostrofe, pomno izradene antiteze,65 blistave epigrame,66 izvjestacene i pretjerane hiperbole.67

Za V eleja je karakteristicna i obilna uporaba superlativa, od kojih se neki prvi put pojavljuju kod njega, npr. cruentissimus (II 53, 3), distractissimus (II 114, 1),fulgentissimus (II 71, 1), perfectissimus (I 5, 2; II 36, 1), kao i rijeCi kojima se opisuje nesto uzviseno, primjerice: em in ens, eminentia, claritudo, elucere i dr., rijeci kojima je zadaea da prije svega istaknu izuzetan polozaj vladara i Clanova carske obitelji, novih gospodara drzave koji su iz politickog zivota istisnuli narod, a senatu ostavili isprazne pocasti bez utjecaja na poslove ddave. S ovim u svezi potrebno je ipak naglasiti da je upotreba superlativa u njegovoj pohvali Tiberija uzimana previse ozbiljno. Velej, uostalom, superlative upotrebljava s viSe negoli velikom ucestaloseu i u pohvali drugih historijskih licnosti, ukljucujuCi i Pompeja, iako znamo da je autor bio gorljivi zagovornik imperijalizma. Superlativ je zapravo vee daleko prije Veleja pretrpio toliku retoricku zloupotrebu da je njegova vrijednost postala gotovo manja od pozitiva.68 Ilustrativan je primjer za to Ciceronov govor De imperio Gnaei Pompei, u kojemu je izbor izmedu pozitiva i superlativa vise stvar milozvucnosti i ritma. Velej, nadalje upotrebljava leksik karakteristican za prozu kraja repu­blike i Augustovo vrijeme. U to vrijeme nalazimo u njega rijeci koje se do njegova vremena nisu upotrebljavale: favorabilis (II 34, 2; 40,

14

UVOD

2), praedatio (II 73, 3),patratio (II 98, 2), transcursus (II 55; I 86; I 99, 4). Neke rijeCi upotrebljavaju se u neuobicajenu znacenju, primjerice, actus u znacenju negotium, adsurgere = ascendere, egredi = superare its!. Na Velejev je jezik utjecala i pjesnicka praksa. Kako bi jeziku pridao pecat uzvisenosti, on uvodi rijeCi koje su dotada upotreblja­vali iskljucivo pjesnici: autumnare, eloquium, ineluctabilis, revolare. U tom je smislu karakteristicna i upotreba grckih rijeCi: tetrarches, dynastes, naumachia, acanthus, thyrsus, cothurnus, aspis.

Piscev je stilliSen jasnoee, lakoee i uravnotezenosti. To se osobito ogleda u beskonacnim periodima kojima vrvi njegovo djelo. Neki su od njih pravi labirinti. Periodi u Cicerona, bez obzira na njihovu duzinu, pokazuju jasno arhitektonsko jedinstvo. U Veleja je jezgra perioda cesto tako zatrpana frazama, recenicnim dijelovima i paren­tezama da cjelina perioda potpuno gubi svoju jasnoeu i ne pokazuje nikakav logicki i artisticki plan.69 Kao da se osjeea da pisac zeli u jednu recenicu sazeti sadrZaj Citavih poglavlja koje nalazi u svojim izvorima. Zbog toga ovakvi periodi dovode do ocaja prevoditelje koji ne vide izlaska iz teskoea negoli u tome da ih razbiju u manje cjeline i tako uCine Citljivijima. Ovo je slucaj pogotovu s prevoditeljima na jezike manje bogate fleksije nego sto je hrvatski.

Prema misljenju A. Dihlea,70 izraz Veleja Paterkula stoji na sre­dini puta izmedu Cicerona i Seneke, te pokazuje kako nastojanje za novim, tako i zilavu ustrajnost stilskog oblika koji se vee jednom razvio do svoje klasicne visine. U stilizaciji izraza u Veleju se moze prepoznati prethodnika Seneke i Tacita. Sposobnost da se misli dade najsazetiji, najzbijeniji i ako je ikako moguee antiteticki oblik, kojemu se divimo u Seneke, nalazimo u ogranicenoj mjeri i u Veleja Pater­kula. Pritom, medutim, nasem autoru nerijetko promaknu i velike nespretnosti i nezgrapnosti,71 ali u cjelini teznja za iznenadujueim, dojmljivim formuliranjem Cini citanje razvucenih perioda podno­sljivim i daje prikazu zivahan kolorit. Ovaj loy za sazetim formulira­njem, koji odlikuje prozu ranocarskoga vremena, postao je opeom praksom tadasnjeg retorickog obrazovanja.72 Stil Veleja Paterkula cesto se usporedivao sa stilom Gaja Salustija Krispa. Obojica vole antitetsko formuliranje. Ali dok u Salustija antiteza odrazava uvijek misao u pokretu, u Veleja je ona u pravilu staticna. Kao potvrdu ovomu misljenju 0 dinamicnosti antiteze u Salustija A. Dihle navodi poznato mjesto iz zavrsnog poglavlja Katilinine urote (Cat. 61, 8):

15

losip Miklic

Multi autem, qui e castris visundi aut spoliandi gratia processerant, volventes hostilia cadavera amicum alii, pars hospitem aut cognatum reperiebat, fuere etiam qui inimicos suos cOgrloscerent. ("Mnogi, pak, koji su iz znatizelje iIi zelje za plijenom bili dosli iz tabora, okrecuCi neprijateljska trupla, nalaziIi su jedni prijatelje, dio njih goste iIi ro­dake; bilo je isto tako i onih koji su prepoznavali svoje neprijatelje."), usporedujuci ga s mjestom iz Veleja (I 13, 5): Non tamen puto dubites, Vinici, quin magis pro re publica fuerit manere adhuc rudem Corint­hiorum intellectum quam in tan tum ea intellegi, et quin hac prudentia ilia inprudentia decori publico fuerit convenientior. ("N e mislim ipak kako sumnjas, Vinicije, da bi ddavi vise koristilo da je poznavanje korintskih umjetnina sve dosad ostalo priprosto nego da se to tako dobro poznaje, i da bi za ddavnu diku bilo pogodnije ono neznanje od ovoga znanja."), u kojemu se u dvjema antitezama uz blage va­rijacije izrice jedna te ista misao. Tako nesto neograniceno ucestalo nalazi se u Seneke, kod kojega se nagomilavanjem antiteza u pravilu izrice jedna te ista, tu i tamo komplementarna, ali rijetko kada nova misao,13 U tome A. Dihle vidi duboku stilisticku razliku izmedu pro­znog izraza Gaja Salustija Krispa, s jedne, i Veleja Paterkula i njegovih suvremenika, s druge strane. Velej, nadalje, cesto upotrebljava izraze za odredivanje vremena tipicne za Salustija: ea tempestate iIi per eam tempestatem,74 no takvi se izrazi mogu potvrditi i u drugih ranijih pisaca, primjerice u Cicerona (Pro Mur. 58; Pro Rose. 47). Za Veleja je, prema A. Dihleu, karakteristicna i upotreba jakih rijeci i izraza koji prelaze u hiperbole; pridjevi atrox, exitiabilis,fulgentissimus, rtalaze se jednako cesto kao i uzviseni pjesnicki obrati metaforickog karaktera poput: humanam fidem exeedere, ingenium illucere, monimentum facere. Hrabre usporedbe, iznenadujuce formulacije, dosjetke i igre rijeci cine njegov jezik raznovrsnim i privlacnim. Dakako, pomnijim istraZivanjem moze se utvrditi kako se u Veleja pojavljuje cijeli niz rado ponavljanih omiljenih izraza (primjerice: non fraudetur gloria isl. pojavljuju se ravno sest puta) i kako uporaba pateticnih formulaci­ja u prizorima s potpuno razlicitom moralnom pozadinom pokazuje ne bas osobit stiIisticki takt. Ubacene su sentencije bez izuzetka opca mjesta. U leksiku i sintaksi otkriva se nekoliko, ali ne mnogo i za to vrijeme nimalo neuobicajenih primjera odstupanja od klasicne nor­me. Grecizmi i ociti neologizmi vrlG su rijetki. Ukratko, jezik Veleja Paterkula karakterizira covjeka koji je u stilistiCko-literarnoj naobraz-

16

UVOD

bi svojega vremena imao svoj udio, ali koji je, unatoc svojoj sklonosti k modernim tendencijama, sve drugo negoli novator. Njegov stupanj obrazovanja i njegov ukus ne uzdizu se iznad prosjeka.75

Tehnikom retorickih postupaka pri karakteriziranju povijesnih aktera bavi se R. Rieks.76 Po njegovu miSljenju, iz retorickih shema Velej izvodi povrsno karakteriziranje, bez dovoljne dubine, njegove su karakteristike krace i sazetije negoli u Salustija i odlikuju se ne­dostatnom razvojnom dinamikom. R. Rieks smatra kako Paterkul sarno katalogizira odredene crte svojih junaka i njihove podvige i ostvarenja. Na taj nacin R. Rieks daje nisku ocjenu knjizevnom radu Veleja Paterkula.

A. J. Woodman77 usporeduje djelo Veleja Paterkula s drugim primjerima kratke povijesti Rima i prema zanru svrstava njegov spis u primjerke svjetske povijesti. Po njegovu miSljenju, svjetska povijest Veleja Paterkula napisana je sa svim izrazitostima kratkoce i posluzila je kao osnova za djela takvih autora kao sto su Orozije i Fest. Neprestano naglasava kako je Velejevo djelo, rna kako sazeto, svjetska povijest, i usporeduje ga s Florom i Sulpicijem Severom. W 0-

odman usporeduje i autorsku poziciju FIora i Veleja Paterkula. Flor u predgovoru svojega djeIa, upoznavajuCi citateIja s naCinom na koji ce prikazati povijest vodecega naroda, govori kako ce: "N a maloj kao kakvoj ploCi obuhvatiti citavu njegovu sliku."78 VeIej karakterizira svoje razmatranje Augustove viadavine istovjetnom frazeologijom: "Mi smo, sjecajuCi se obecanja, Citavu sliku njegova principata po­dastrli ocima i duhu."79 Na taj naCin Velej, kao i poslije njega FIor, obecava kako ce dati sarno sliku, skicu, obris rimske povijesti. Wood­man se, dapace, usuduje pretpostaviti da su Velej, kao i FIor i veCina drugih autora sklonih kratkoCi, u nesacuvanim predgovorima svojih djela iznijeli programsku deklaraciju 0 kratkoCi s kojom namjeravaju prikazati sadrZaj svojega rada. Na takvu misao navodi ga nepresta­no spominjanje kratkoce tijekom citava Velejeva djela. Iz toga Wo­odman zakljucuje kako svi ti autori, ukljucujuCi i Veleja Paterkula, predstavljaju tradiciju i zanr kratke svjetske povijesti.

TEKSTNA PREDAJA

Velej Paterkul imao je malo Citatelja u antici. Njegova literarna kakvoca bila je premala a da bi mogao postati stilskim uzorom. Cini

17

Josip Miklic

se da ga je citao Lukan, a cijenio Sulpicije Sever, koji mu se divi kao nasljedovatelju Salustija, ali ga spominju sarno sholijast Lukana (na dva mjesta: Luc. VIII 663; IX 178) i Priscijan (G. L. II 248, 4 K), dakle iskljuCivo gramaticari. Od povjesnika potonjih vremena nijedan ne navodi Veleja Paterkula, iako barem kod jednoga, Sulpicija Seve­ra, uporaba njegova djela nije iskljucena. Sulpicijevo zanimanje za Veleja, potvrdeno uporabom formulacija koje pokazuju tako upad­Ijivu slicnost s onima u Veleja i mogu se objasniti sarno izravnim posudivanjem od njega,80 vjerojatno je imalo za posljedicu to da je Velejevo djelo u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku kontinuirano prepisivano u Galiji. Odatle i pretpostavka da je Einhard, savjetnik Karla Velikoga, odgovoran za kodeks pisan karolinskim pismom, koji je 1515. Beatus Rhenanus, pravim imenom Bilde von Rheinau (1485-1547), humanist i prijatelj Erazma Roterdamskog, pronasao u benediktinskom samostanu u Murbachu u Elsassu i koji po mjestu pronalaska nosi svoje ime (codex Murbachensis, M), postaje posve prihvatljivom.

Pronadeni manuskript, jedini na kojemu pociva tekst Velejeva djela, Beatus Rhenanus opisuje kao "tako strasno iskvaren da ga ni­kakva Ijudska mudrost ne moze restaurirati" i tvrdi kako "je spre­man zakleti se da pisar koji ga je prepisivao nije razumio nijedne rijeCi teksta" i kako "nema dijela koji nije iskvaren". Nezadovoljan kopijom (poznatom pod siglom R) koju je na brzu ruku napravio jedan od njegovih anonimnih ucenika, odluCio je odgoditi izdavanje djela dok ne konzultira bolji manuskript za koji mu je javljeno da ga je u Milanu pronasao Georgius Merula. Nakon sto je iznevjeren u toj nadi, Rhenanus je 1518. iii 1519. predao kopiju (R) J. Frobenu, izdavacu u Baselu, s kojim su on i Erazmo usko suradivali, te je tako 1520. Velejevo djelo objelodanjeno prema postojeeem manuskriptu i njegovoj kopiji (editio princeps P). I manuskript (M) i njegova kopija (R) ubrzo nakon toga zauvijek su izgubljeni. Izdanje je, dok je jos bilo u korekturi, s manuskriptom iz Murbacha usporedio J. Burer, jedan od Rhenanusovih tajnika, koji je zabiljezio varijacije u Citanju i pridodao ih kao appendix (10 stranica) vee dovrsenom izdanju (B). Editio princeps (P) s pridodanim Burerovim (B) citanjima bila je jedi­ni izvor nasega poznavanja teksta Velejeva djela sve do 1834., kada je J. c. Orelli u knjiznici Akademije u Baselu (A. N. II 8) iznio na svjetlo dana neovisnu kopiju manuskripta iz Murbacha sto ju je 1516. u

18

UVOD

Baselu uCinio drugi Rhenanusov ucenik Bonifacius Amberbach, koji je od svog ucitelja dobio dopustenje da za vlastitu upotrebu prepiSe pronadeni kodeks.81 On je to ucinio tako da se nije driao kodeksa koji se tada nalazio u Frobenovoj tiskari, nego njegova prvoga prijepisa.82 Amberbachov je prijepis (A), kako je prvi dokazao Halm,83 od nemale vaznosti, buduCi da pokazuje kako prvi prijepis anonimnog Rhe­nanusova ucenika i nije bio tako los kako bi se moglo pretpostaviti prema editio princeps, baziranoj na njemu, i kako se u mnogocemu podudara s naknadnim kolacioniranjima J. Burera. U Amberbachovu prijepisu (A) nedostaje sam pocetak prvoga odlomka prve knjige, koji pocinje s tempestate distractus i zavrsava s raptus virginum Sabina­rum u osmom poglavlju (§ 6). Izostanak ovog odlomka dokazuje iIi to da ovaj 1516. jos uvijek nije bio pronaden iii da u to vrijeme nije bio prepoznat kao dio teksta Velejeva djela. Amberbachov prijepis i Burerove varijacije u citanju od velike su vaznosti za kritiku teksta izgubljenog manuskripta iz Murbacha, koji i dalje ostaje jedan od najiskvarenijih tekstova antickih autora. Trima sacuvanim izvorima za tekst Velejeva djela (A, Pi B) razni izdavaCi razlicito pristupaju. U novom Teubnerovu izdanju W. S. Watt tvrdi da "kako vee na kojem mjestu, razlike valja prosudivati prema njihovim vlastitim vrijedno­stima; ako nijedna ne zadovoljava smisao, valja pribjeCi konjekturi iIi brisanju". Ellis, Ciji je tekst osnova za Shipleyevo izdanje u Loebovoj biblioteci, daje prednost Amberbachovu prijepisu (A), koji slijedi i Orelli (koji ga je i otkrio), a Woodman editio princeps (P).

BIBLIOGRAFIJA

Medu starijim izdanjima nakon editio princeps iz 1520. vrijedi spomenuti sljedeea vaznija izdanja: J. N. Schegkius, Frankfurt 1589; Acidalius, Padova 1590; J. Lipsius, Leyden 1591., Antwerpen 1607; Gruter, Frankfurt 1607 (prvo izdanje u kojem je izvrsena podjeIa na poglavlja); Riguez, Paris 1675 (ad usum Delphini, s indeksom); N. Heinsius, Amsterdam 1678; P. Burmann, Leyden 1719 i 1744; D. Ruhnken, Leyden 1779 (ponovljeno od C. H. Frotscher, Leipzig 1830-1839); J. c. H. Krause, Leipzig 1800 (ed. minor 1803); J. c. Orelli, Leipzig 1835; J. Th. Kreyssig, Meissen 1836; Fr. Kritz, Leipzig 1840.

Od izdanja teksta spomena su vrijedna ova: F. Haase, Velleius Paterculus. Ex historiae romanae ad M. Vinicium Cos. libris II quae

19

losip Miklic

supersunt. Rec. F. Haase. Ed. altera. Leipzig, Teubner, 1874. (prethod­na izdanja: Leipzig 1840. 1851. i 1858; potonja: C. F. Halm, Leipzig 1863 i 1875); R. Ellis, Oxford 1898.

ad novijih izdanja kao najvaznija biljezimo ova: F. W. Shipley, Velleius Paterculus Compendium of Roman History and Res gestae Divi Augusti, Loeb Classical Library 1924 (reprint 1955, 1961, 1967, 1979, 1992, 1998); R. Ellis, Bib1. Ox. 1928 (1965); C. Halm - C. Ste­gmann von Pritzwald, C. Vellei Paterculi ex Historiae Romanae libris duobus quae supersunt. Post C. Halmium iterum edidit C. Stegmann de Pritzwald. Stuttgard, Teubner 1932-3 (21965, 31968); F. Portalupi, Velleio Patercolo: Storia Romana. Introduzione e commento di F. Portalupi, Torino: Giapicheli 1967; N. Criniti - E. Meroni, Velleio Patercoio, Storia di Roma, trans1. c. comm., Milano: Rusconi 1978; J. Hellegouarc'h, Histoire Romaine. Tome I et II. Text etabli et trad. par. J. Hellegouarc'h, Paris: Les Belles Lettres 1982; W. S. Watt, Ve­llei Paterculi Historiarum ad M. Vinicium consulem libri duo, ed. by W.S. Watt, Bibliotheca Teubneriana, Leipzig 1988; M. Giebel, Historia Romana / Romische Geschichte, lateinisch / deutsch, Philipp Reklam Jun., Stuttgart 1989; M. Elefante, Velleius Paterculus: Ad M. Vinicium consulem libri duo. Curavit adnotavitque Maria Elefan­te. Bibliotheca Weidmanniana III., Hildesheim, Zurich, N ew York (alms-Weidmann) 1997; J. C. Silverberg, 1. 2,1-28, c. comm., diss. Harvard 1967; A. J. Woodman, The Tiberian narrative, 2.94-131 / Velleius Paterculus ; edited with an introd. and commentary by A. J. Woodman. Cambridge - New York: Cambridge University Press, 1977; A. J . Woodman, The Caesarian and Augustan Narrative, 2.41-93/ Velleius Paterculus; edited with an introd. and commentary by A. J. Woodman. Cambridge University Press, 1983; A. J. Nemirovskij / M. S. Daskova, Voron. univer. izd. 1985. (v. i Studije i Clanci).

Nas je prijevod izraden prema Loebovu izdanju: Velleius Pater­culus, Compendium of Roman History, with an English Translation by Frederick W. Shipley (first published 1924; reprinted 1998). Za biljeske i komentare posluzili smo se njemackim izdanjem: C. Velle­ius Paterculus, Historia Romana / Romische Geschichte, lateinisch / deutsch, ubersetzt und herausgegeben von Marion Giebel, Philipp Reclam Jun., Stuttgart 1998, i, osobito, danas u nas nezaobilaznim prirucnikom za ovakve sadrzaje: Leksikonom antickih autora (prire­dio Dubravko Skiljan, autori natuknica: Marina Bricko, Darko No-

20

UVOD

vakoviC, Damir Salopek, Zlatko Seselj i Dubravko Skiljan; strucna suradnica Nina Cengie, Latina & Graeca - Matica hrvatska, Zagreb 1996), kao i razliCitim drugim odgovarajuCim leksikonima iz opee rimske i provincijalne povijesti.

STUDIJE I CLANCI

Abraham, F., Velleius und die Parteien unter Tiberius, Berlin 1885.

Alfonsi, 1., "La dottrina dell'aemulatio in Velleio Patercolo (1, 16-17)", Aevum 40 (1960), str. 375-378.

Anderson, R. 1., The Rise and Fall of Middle Class Loyalty to the Roman Empire: A Social Study ofVelleius Paterculus and Ammi­anus Marcellinus, diss. Berkeley 1962.

Borgo, A., "Velleio Patercolo, Tacito ed il principato di Tiberio", Vichiana 7 (1978), str. 280 i d.

Brosek, M., "De Vellei Paterculi opusculo mutilato", Eos 52 (1962), str. 125-128.

Burmeister, F., 'De Fontibus Vellei Paterculi", Berliner Sludien fur classische Philologie xv (1894).

Christ, K., "Velleius und Tiberius", Historia 50 (2001), str. 180-192.

Cizek, E., "L'image du renouvellement historique chez Velleius Paterculus", Studii Classice 14 (1972), str. 85-93.

Daskova, M. F., Stilisticeskie osobennosti 'Rimskoj istorii' Velleja Paterkula, V oronez 1985.

De Monte, J., "Velleius Paterculus and 'Triumphal' History", The Ancient History Bulletin 13.4 (1999) str. 121-135

De Wever, J., "Recherches sur la chronologie de Velleius Pater­culus pour la fin du IV siecle avant notre ere (333-302)", Latomus 28 (1969), str. 378-390. [uz I 14,3-5.]

Dihle, A., Velleius Paterculus, u: Paulys Realencyclopadie der class is chen Altertumswissenschaft (RE). Bd. 8 A, Stuttgart 1953 (21955), col. 637-659.

Elefante, M., Concordantia in Velleium Paterculum, Hildesheim 1992.

21

22

losip Miklic

Fechter, D. A., Die Amerbachische Abschrift des Velleius Pater­culus und ihr Verhaltnis zum Murbacher Codex und zur Editio princeps, Basel 1844. Freitag, P., Stilistische Beitrage zu Velleius Paterculus: Pleonasmus und Parenthese, diss. Wien 1942. Fuhrmann, M., Velleius, u: Der Kleine Pauly 5 (1975), col. 1161 i d. Goar, R. J., "Horace, Velleius und Tiberius Caesar", Latomus 35 (1976), str. 43-54.

Gonna, G. v. d., "Beatus Rhenanus und die editio princeps des Velleius Paterculus", W iirtzburger Jahrbiicher N. F. 3 (1977), str. 231-242. Gustin, J., Les pericopes litteraires dans l'ouvrage de VelIeius Pa­terculus, diss. Lowen 1943/44.

Halm, K., "'Ober die handschriftliche 'Oberlieferung des Velleius Paterculus", Rheinisches Museum 30 (1875), str. 534-554. Hellegouarc'h, J., "Les buts de 1'reuvre historique de Velleius Pa­terculus", Latomus 23 (1964), str. 669-684.

Hellegouarc'h, J., "Etat present des Travaux sur 1'Histoire Ro­maine de Velleius Paterculus", u: Aufstieg und Niedergang der romischen Welt. Hrsg. von H. Temporini, Bd. II 32, 1, Berlin / New York 1984., str. 404-436.

Hellegouarc'h, J., "Velleius Paterculus et Seneque Ie Rheteur: remarques de langue et de style", u: Hommages H. Bardon, Co­llection Latomus 187 (1985), str. 212-214,220. Hellgouarc'h, J. / Jodry, Cl., "Les Res Gestae et l'Histoire Romaine de Velleius Paterculus", Latomus 39 (1980), str. 803-816.

Hellgouarc'h, J., Hellgouarc'h, J., "La figure de Tibere chez Tacite et Velleius Paterculus", u: Melanges P. Willeumier, Paris 1980., str.167-183. Hellgouarc'h, J., uLes buts de 1'reuvre historique des Velleius Pa­terculus", Latomus 23 (1964), str. 669-684.

Hellgouarc'h, J., "L'imperialisme romain d'apres 1'reuvre de Velleius Paterculus", u: L'ideologique de l'imperialisme romain. Veroffentlichungen der Univesitat, Dijon 1974.

UVOD

Hirschfeld, 0., "Velleius Paterculus und Atticus", u: o. Hirsch­feld, Kleine Schriften, Berlin 1913., str. 778-779.

Kasten, H., "Die J ahrzahlen bei Velleius Paterculus", Philologische Wochenschrift 54 (1934), str. 667-671.

Koch, G. A., Vollstiindiges Worterbuch des Velleius Paterculus, Leipzig 1857. 5., verm. und umgearb. Aufl., Hannover 1875 (pre­tisak: Hildesheim 1972).

Kuntze, c., "Zur Darstellung des Kaisers Tiberius und seiner Zeit bei Velleius Paterculus", (Europiiische Hochschulschrr., R. 3: Ges­ch. u. ihre Hilfswiss., 247), Frankfurt/Bern/New York 1985.

Lana, J., Velleio Patercolo 0 della propaganda, Torino 1952 [uz to recenzija M. Cavallero, Maia 6 (1953), str. 237-240].

Levick, B., Tiberius the politician, London 1976,21999.

Massauer, B., Historish-antiquarischer Kommentar zur Augustus­Partie des Velleius Paterculus {2.90-123}, diss., Wien 1968.

McGonagle, D. J., Rhetoric and Biography in Velleius Paterculus, diss. Ann Arbor (Mich.) 1970.

McGonagle, J., Rhetoric and Biography in Velleius Paterculus, diss. Ohio State Univ. 1970.

Merker, M., Vas Tiberiusbild bei Velie ius Paterculus, diss. Fre­iburg 1968.

Mocsy, A., "The Civilized Pannonians of VelIe ius", u: Rome and her Northern Provinces, B. Hartley and J. Wacher (eds.), Glou­cester 1983., str. 169-178.

Newbold, R. F., "Need for achievement in Velleius", The Ancient History Bulletin 2.4 (1988), str. 94-98.

Noe, E., "Gli excursus letterari di Velleio Patercolo", Clio 18 (1982), str. 311-523.

Paladini, M. L., "Rapporti tra Velleio Patercolo e Valerio Massi­mo", Latomus 16 (1957), str. 232-251.

Paladini, M. L., "Studi su Velleio Patercolo", Acme 6 (1953), str. 447-478.

Ramage, E. S., ''Velleius Paterculus 2.126.2-3 and the Panegyric Tradition", Cahiers archeologiques: fin de l'antiquite et Moyen age 1 (1982), str. 66-71.

23

24

Josip Miklic

Ramage, E. S., "Velleius Paterculus 2. 126, 2-3 and the Panegyric Tradition", Classical Antiquity 1 (1982), str. 266 i d.

Rau, R, Chronologie und Quellenfrage bei Velie ius Paterculus, diss. Tiibingen 1922.

Rieks, R., Homo, humanus, humanitas. Zur Humanitiit in der lateinischen Literatur des 1. nachchristlichen Jahrhunderts, Tiibin­gen 1964. Miinchen 1967. [za Veleja: str. 51-67].

Rossi, E., "La tecnica rittratistica in Velleio Patercolo", Annali della Facolta di Lettere e Filosofia della Universita di Cagliari 1 (1976-77) str. 97 i d Sauppe, H., M. Velleius Paterculus, u: H. S.: Ausgewiihlte Schrif­ten, Berlin 1896., str. 39-72.

Schaefer, W., Tiberius und seine Zeit im Licht der Tradition des Velleius Paterculus, diss. Leipzig 19l3.

Schmitzer, U., "Velleius Paterculus und das Interesse an der Geschichte im Zeitalter des Tiberius", Bibliothek der klassischen Altertumwissenschaft, Neue Folge 2. ReicheBd. 107, Heidelberg 2000.

Schab, F. A., Velleius Paterculus und seine literarhistorische Abs­chnitte, diss. Tiibingen 1908.

Schab, F. A., Velleius Pterculus und seine literarhistorischen Abs­chnitte, diss. Tiibingen 1908.

Silverberg, J. C., A Commentary to the Roman History fVelleius Paterculus (2,1-28), diss. Cambridge (Mass.) 1967.

Starr, R J., A Literary Introduction to Velleius Paterculus, diss. Princeton 1978. Ann Arbor (Mich.) 1979.

Starr, R J., "Velleius' Literary Techniques in the Organization of his History", Transactions of the American Philological Associa­tion 110 (1980), str. 287-301.

Starr, RJ. "The scope and genre of VelIe ius' history", Classical Quarterly 31 (1981), str. 162-174.

Steffen, H. J., Die Regierung des Tiberius in der Darstellung des Velleius Paterculus, (Diss. phil. [masch.D, Kiel1954.

Steffen, H. J., Die Regierung des Tiberius in der Darstellung des Velleius Paterculus, diss., Kiel1954.

UVOD

Sumner, G. V., "The Truth about Velie ius Paterculus: Prole­gomena", Harvard Studies in Classical Philology 74 (1970), str. 257-297.

Syme, R., "Mendacity in Velleius", American Journal of Philology 99 (1978), str. 44-85.

Syme, R., The Rise and Fall of Middle Class Loyalty to the Roman Empire: A Social Study of Velleius Paterculus and Ammianus Marcellinus, (U. Berkeriey Diss. 1962), str. 8.

Syme, R., "M. Vinicius (cos. 19 AD.)", Classical Quarterly 27 (1933) str. 142-148 [pretisak u: Danubian Papers, Bukarest 1971., str 26-39].

Verhaak, H. J. W., Velleius Paterculus en de rhetoriek van zijn tijd, diss. Nijmegen, Grave 1954.

Verhaak, H. J. W., Velleius Paterculus en de Rhetoriek van zijn Tijd, diss., Grave 1954.

Woodman, A. J., "Sallustian influence on Velleius Paterculus", u: Hommages a M. Renard I, Bruxelles 1969., str. 785-799

Woodman, A. J., "Actium in Velleius", Latomus 25, 1966., str. 564-566

Woodman, A. J., "Questions of Date, Genre, and Style in Velle­ius: Some Literary Answers", Classical Quarterly 25 (1975), str. 272-305.

Woodman, A. J., Velleius Paterculus, u: Empire and Aftermath: Silver Latin II, T.A. Dorey (ed.), London 1975., str. 1-25

Woodman, A. J., Velleius Paterculus. The Tiberian narrative (II 94-131), Cambridge 1977.

Woodman, A. J., Velleius Paterculus: The Caesarian and Augu­stan Narrative (II 42-93), Cambridge 1983.

Woodmann, A. J., "Questions of Date, Genre and Style in Velle­ius: Some Literary Answers", Classical Quarterly N. F. 25 (1975), str. 272-306.

Woodmann, A. J., "Sallustian influence on Velleius Paterculus", u: Hommages a M. Renard I, BrusseI1969., str. 785-799.

Woodmann, A. J., "Velleius Paterculus", Empire and Aftermath: Silver Latin, Bd. 2. Hrsg. von T. A. Dorey, London 1975., str. 1-25.

25

Josip Miklic

BILJESKE UZ UVOD

I Usp. II 16, 1 i d.; Liv. XXIII 7-10; Cic. De leg. agr. II 133/90; In Pis./lll 24.

2 Ibid. 3 Jedan od te dvojice sinova moZda je Publije Magije, pucki tribun 87. pro Kr.,

kojega spominje Ciceron (Brut. 1481 179). Djed bi, pal<, povjesnicarev s materine strane mogao biti Numerije Magije, praefectus fabrum u Pompejevoj vojsci (usp. Caes. De bell. civ. I 24-26; Cic. Ad Att. IX 7, 2; Plut. Caes. 63). Taj je djed posvojio povjesnicareva brata, koji je potom nosio ime Magije Celer Velejan (II ll5, 1).

4 Usp. II 76, 1. 0 daljoj sudbini Tiberija Klaudija Nerona vidi opsezniju biljeSku uz II 75,1.

5 Usp. II 104,3. 6 Usp. II 69, 5 i d. 7 Jesu Ii Gaj VeIej, pucki tribun 90. pro Kr. i istaknuti epikurovac, kojega spo­

minje Ciceron (De nat. deor. I 16/15; De orat. III /21178), i Velej Tutor, konzul 46. pos!. Kr. (Dig. XVI II, 11), u srodstvu s nasim povjesnicarem, ne moze se utvrditi, kao ni srodstvo s drugim konzuIarima prikazanima u Prosop. Imp. Rom. III, str. 393 i d.

8 Usp. II 69, 5: vir ordinis senatorii. 9 Usp. II 104, 3. 10 U amerbachskom prijepisu autorovo je ime oznaceno bez prenomena. Pris­

cijan (Instit. de art. gramm. VI II, 631 p. 248, 4 H) ga citira kao Marka Veleja Paterkula (Marcus Velleius Paterculus); kod Scho!. Lucan. IX 178 (i Scho!. ant. uz VIII 663) nalazimo sarno: Paterculus. Beatus Rhenanus na naslovnoj stranici editio princeps (Basel 1920) ima Gaius, vjerojatno prema analogiji s historicarevim djedom (II 76,1). Prenomen Publius, koji se po prvi put javlja u Juntinskom iz­danju iz 1525., poCiva na nesumnjivo pogresnoj identifikaciji nasega povjesnicara s Publijem Velejem (P. Vell/aleus) iz Tacitovih Anala (III 39). U novije vrijeme neki znanstvenici smatraju kako je pretpostavka da se zvao Gaj potvrdena poja­yom tog prenomena na jednom sjevernoafrickom miljokazu (CIL VIII 103ll) iz 37. pos!. Kr., na kojem se spominje Gaj Velej Paterkul kao Augustov legat (leg(atus) Aug(usti)); usp. Th. Mommsen, uz natpis.

II Usp. II 102, 1-3.

12 Usp. II 101, 1. Pocetak tog putovanja datira se prema CIL XI 1421 u 1. pos!. Kr.

13 Usp. Suet. rib. 12. 14 Usp. II 101,2-4. 15 Usp. II 102,2. 16 Usp. Dio Casso LV 12. 17 Usp. II 104,3. 18 Usp. II 106, 1. 19 Usp. II Ill, 3 i d. 20 Usp. Dio Casso LV 31. 21 Usp. II 113,3

26

22 USp. Dio Casso LVI 1. 23 Usp. II 114,5 - 115,2. 24 Usp. II 115, 1 i d.

UVOD

25 Usp. II 121,3. Tiberije se sa svojih pobjedonosnih pohoda protiv Panonaca i Germana u Rim svecano vratio 16. sijecnja 10. pos!. Kr., ali je trijumf proslavio tek 23. listopada 12. pos!. Kr. Pritom mu je bilo dopusteno da u cast svojih pobjeda negdje u Iliriku (u Sisciji iii Sirmiju?) podigne slavoluke. Usp. Dio Casso LVI 17, 1; Wisssowa, Hermes 58 (1923), str. 375. i d.

26 Usp. II 124,4. Bilo je to, dakIe, 14/15. pos!. Kr., kada je Velej bio u 34/35. godini svojega zivota (uobicajena je i uglavnom od svih znanstvenika prihvacena pretpostavka da je roden 20/19. pr. Kr.).

27 G. V. Sumner ("The Truth About VeIIeius Paterculus: Prolegomena", Har­vard Studies in Classical Philology 74 /1970/, str. 257-297) nagada kako je Velej ostao u vojnickoj sluzbi i nakon tog vremena pokusavajuCi ga identificirati s Ta­citovim (Ann. III 39) Publijem Velejem (P. Vell! a/ eus) koji je oslobodio Rimljane opsade kralja Remetalka kod FiIipopola i ugusio pobunu Tracana 21. pos!. Kr. - U novije vrijeme, kako smo rekIi, neki znanstvenici zastupaju misljenje kako je Velej Paterkul u to vrijeme bio namjesnik Afrike, pozivajuCi se na natpis na miljokazu (CIL VIII 10311) pronadenom u blizini Cirte (danasnji El Arrouch u Alziru), na kojemu se spominje Gaj Velej Paterkul, zapovjednik (legat) leg. III Aug. Ako se i zanemari nepodudarnost u imenu - i krscanski pisac Priscijan, primjerice, nasega autora naziva Gajem (Ins tit. de art. gramm. VIII, 63/ p. 248, 4 H) - ostaje problem sto legijom u Africi nije zapovijedao legatus Augusti nego provincijski namjesnik u rangu bivsega konzula, a koliko se zna, Velej nikada nije dospio do te magistrature. Vjerojatnija je pretpostavka kako se tu ipak radi o jednom od Velejevih neposrednih potomaka (v. bilj. 28).

28 Vidi bilj. uz I 8, 1. 29 Usp. S. Demougin, Prosopographie des chevaliers romains Julio-Claudiens,

Roma 1992: NQ 108 (Vellaeus), NQ 88 (Paterculus); PIR III NQ 237, 238, 239; CIL VIII 10311 (natpis na miljokazu iz prve polovice iii sredine 1. st. pos!. Kr. prona­denom u blizini Cirte): C. Velleius leg(atus)Aug(usti) leg(ionis) III Aug(usta)XXIX. (Gaj Velej, legat Trece Augustove legije. 29 /milja/).

30 Prema natpisu na vojnickoj diplomi od 2. srpnja; usp. CIL XVI 4 = Dessau 1987.

31 0 Marku Viniciju, adresatu Velejeva djela, v. opsezniju biljesku uz I 8, 1. J2 Usp. npr. I 16, 1; II 41, 1; 108, 1 i dr. J3 Usp. 141, 1; II 38, 1 i dr. 34 Usp. II 68, 1. 35 Usp. II 48, 5 (Gradanski rat izmedu Cezara i Pompeja); II 96, 3 i 114,4

(Tiberijev pohod protiv Panonaca); II 99, 3 i 103,4 (Tiberijev boravak na Rodu i njegovo posinjenje od Augusta); II 119, 1 (Varov poraz u Teutoburskoj sumi).

36 Nakon pog!. 8 (v. bilj. na tom mjestu). J7 Usp. I 8, 1; 12,6; 13, 5; II 7, 5; 49,1; 65, 2; 101,3; 113, 1; 130,4. 38 Usp. I6, 1; 8, 2; 12,5; 14,2.7; 15,2.3.4.5; II 2, 2; 4, 5; 10, 1; 12, 1; 15, 1; 29,

1; 36, 1; 38, 2. 4; 90, 2. 4; 93, 1; 100,2; 103, 3; 128, 1.

27

losip Miklic

39 Njegova djeda Marka Vinicija (II 96, 2; 104,2) i njegova oca Publija Vinicija (II 103, 1).

40 Vidi sljedece biljeske. 41 Usp.,primjerice, 1 16, 1; 17,5. 42 H. Sauppe, M. Velleius Paterculus, u: H. Sauppe, Ausgewiihlte Schriften, Ber­

lin 1896, str. 114 i d.; 155-160. 43 Naslov djela u editio princeps: C. Vellei Paterculi historiae Romanae ad M.

Vinicium cos. prius volumen mutilum. No buduCi da prvi dio manuskripta iz Murbacha nedostaje, ovaj je naslov vjerojatno djelo prepisivaca. Moderni izdavaCi prihvacaju obicno naslov: Vellei Paterculi ad M. Vinicium libri duo.

44 Da ova podjela potjece od samoga autora, proizlazi iz dvaju mjesta u samome djelu: 114,1 iII 131, 1, kao i okolnoscu da svaka od dviju knjiga saddi po jedan paralelno zamisljen veliki ekskurs (I 14-15: 0 rimskim kolonijama; II 38-39: 0

rimskim provincijama). 45 Pocetak, koji je sadriavao naslov, posvetu Marku Viniciju i jednu iii dvije

stranice teksta, nedostaje. Postoji i velika lakuna koja se proteze od Romulove vladavine do bitke kod Pidne (iza 1 8, 6).

46 1 u drugoj knjizi na devet se mjesta pojavljuju manje lakune, a sasvim mali dio teksta nedostaje i na samom kraju knjige (usp. Mommsen kod: Haase, 2. izd. str. VIII i Halm, str. 132).

47 Od II 94 do 131.

48 Vidi II 48, 5; 96, 2; 99, 3; 103,4; 114,4; 119, 1. 49 Usp. 16,1-6. 50 U sp. II 93, 2. 51 Usp. II 92, 1-4. 52 Osim Katonovih Origines (I 7, 3) i Hortenzijevih Annales (II 16, 3), Velej

ne spominje nijedan drugi izvor za svoje djelo. Ostali izvori stvar su pukog na­gadanja. Pretpostavlja se da je za svoj posao svakako morao upotrijebiti kakvu kronolosku tabelu i zbirku zivotopisa, pa nije daleko od vjerojatnog da se sluzio Atikovim Godisnjakom (Liber annalis), te kronoloskim, biografskim i genealos­kim podacima Kornelija Nepota, Marka Terencija Varona i Pompeja Troga. Za gradanske ratove mogao se posluziti memoarskim djelom Mesale Korvina. Za Augustovu vladavinu vjerojatno je upotrijebio autobiografiju toga cara (Cam­mentarii iii De vita sua), kao i njegov Pap is djala (Index rerum gestarum), poznat po nazivu Spomenika iz Ankare (Monumentum Ancyranum), a za vladavinu cara Tiberija, uz uporabu sluzbenih isprava i senatskih protokola, oslanjao se prvenstveno na vlastito iskustvo. Ako se i sluzio Livijevim djelom (I 9, 6 - Liv. XLV 33, 5), vidljivo je da ovomu, kao prikrivenom republikancu, nije vjerovao, jer od njega u mnogo cemu odstupa, vise nego sto se s njime slaze.

53USp., primjerice, 1 8, 4; vidi i biljesku uz to mjesto. 54 Usp. II 99 i 121. 55 Usp. II 114,3. 56 Kako se to, s prilicno uvjerljivim argumentima, trudi dokazati James De

Monte ("Velleius Paterculus and 'Triumphal' History", The Ancient History Bu­lletin 13,4/1999/, str 121-135).

28

UVOD

57 USp. R. L. Anderson. "The Rise and Fall of Middle Class Loyalty to the Ro­man Empire: A Social Study ofVelleius Paterculus and Ammianus Marcellinus". Berkeley Diss. 1962 .• str. 8 i d.

58 Vidi II 34. 4: vir novitatis nobilissimae. 59 Vidi II 128. 1-3.

60 F. Klingner. "Tacitus iiber Augustus und Tiberius. Interpretationen zum Eingang der Annalen". Miinchen 1954 (= ld .• Studien zur griechisehen und riimis­chen Literatur [Ziirich-Stuttgart 1964]. str. 624-658); reprint. U: Viktor Poschl (izd.). Tacitus (Wege der Forsch. 97). Darmstadt 1969. str. 496-539. 21986. str. 513-556 (prvobitno: Sitzungsberiehte der Bayerisehen Akademie der Wissense­haften, phil.-hist. Kl. 7/1953/. str. 1-45); D. Flach. "Der Regierungsantritt des Tiberius". Historia, Zeitschrijt fur alte Cesehiehte 22 (1973). str. 552-569.

61 Usp. Tac. Rist. I 1; usp. s time i Veil. II 116.5: "Ako bi tko ustvrdio kako sam trazio priliku za spomen ovih muzeva. optuzio bi onoga koji priznaje. Nije. naime. pravo postenje bez laganja u cestitih zloCin."

62 Stilisticke osobine Velejeva djela bile su predmetom proucavanja mnogih istrazivaca. Navedimo neke: H. Georges. De elocutione M. Vellei Patereuli. Le­ipzig 1877; F. Milnau. De Vellei Paterculi genere dieendi. Koenigsberg 1888; J. Ungewitter. De Vellei Paterculi et Valerii Maximigenere dieendi quaestiones se­leetae. Donauworth 1904; P. Freitag. Stilistisehe Beitriige zu Velleius Patereulus: Pleonasmus und Parenthese. Wi en 1942.

63 Usp. I 16.3: prisca et vetus comoedia ("starinska i drevna komedija"); II 18. 6: leges perniciosae et exitiabiles ("pogubni i zlokobni zakoni").

64 Primjerice II 67. 4: De german is. non de Callis duo triumphant eonsules. ("Nad germanima. ne nad Galima. trijumf slave dva konzula."); usp. i II 77. 1.

65 Sva sila njih; primjerice II 28. 2: Videbantur finita belli civilis mala. cum Su­lIae crudelitate aucta sunt. ("Cinilo se kako su svrsene nesrece gradanskoga rata. kada su Sulinom okrutnoscu uvecane."); ibid.: uti appareat populum Romanum usum dietatoris in metu desiderasse, ita in otio timuisse potestatem. ("kako bi se pokazalo da rimski narod nije toliko u strahu zudio za uporabom diktatora. ko­Iiko se u miru bojao njegove moei."); II 28. 3: ut in qua civitate petulantis eonvicii iudieium histrioni ex albo redditur. in ea iugulati civis Romani pub lice eonstituere­tur auetoramentum. plurimumque haberet, qui plurimos interemisset. neque oecisi hostis quam civis uberius foret praemium fieretque quisque merees mortis suae. ("kako bi se. u onome gradu u kojemu se glumcu zbog obijesne psovke predaje presuda na bijeloj ploci. javno ustanovila jamcevina za zaklanog rimskog grada­nina. i kako bi najvise imao onaj koji je najvise njih poubijao. te kako ne bi bila obilnija nagrada za ubijenog neprijatelja negoli smaknutog sugradanina. i kako bi svatko nosio sa sobom cijenu vlastite smrti."); II 32. 2: Hie hominis vereeundiam. populi iustitiam mirari libet. huius. quod non ultra contendit. plebis. quod dissua­dentem et adversarium voluntatis suae vero testimonio fraudare noluit. ("Ugodno je na ovome mjestu diviti se cednosti covjeka. pravednosti naroda. ovoga. sto nije krenuo dalje. puka. sto covjeka koji je bio drugoga miSljenja i protivio se njegovoj volji nije zakinuo za istinsko svjedocanstvo."); II 37. 4: non esse turpe ab eo vinci. quem vineere esset nefas. neque inhoneste aliquem summitti huie. quem fortuna super omnis extulisset. ("nije sramotno biti pobijeden od onoga kojega je grijeh pobijediti. niti je necasno da se netko podvrgne onomu kojega je sudbina izdigla iznad sviju."); II 44. 5: Quo facto dum augere vult invidiam eollegae, auxit

29

Josip Miklic

potentiam. ("Dok je htio uvecati mdnju prema svom kolegi, uvecao je njegovu moc."); II 45, 2: Ita vir optime meritus de re publica conservatae patriae pretium calamitatem exilii tulit. ("Tako je mm prezasluzan za ddavu kao nagradu za spas domovine podnio nesrecu progonstva."); II 49, 1: Alterius ducis causa melior videbatur, alterius erat firmior. ("Jednoga se vojskovode razlog cinio valjanijim, drugoga je bio jaci."); II 49, 3: Nihil relictum a Caesare, quod servandae pacis causa temptari posset, nihil receptum a Pompeianis. ("Nista nije Cezar propustio sto se moglo pokusati da se ocuva mir, niSta nije prihvaceno od pompejevaca."); II 49, 2: Pompeium senatus auctoritas, Caesarem militum armavit fiducia. ("Pompeja je naoruzao ugled senata, Cezara samopouzdanje vojnika.").

66 Primjerice II 110, 1: Rumpit interdum, interdum moratur proposita hominum fortuna. ("Sudbina ponekad prekida, a ponekad zadrfuva namjere ljudi.") ; I! 102, 3: etenim semper magnae fortunae comes adest adulatio ("ta laskanje je uvijek tu kao pratitelj velike srece").

67 Usp., primjerice, I! 47, 1: Circa Alesiam vero tantae res gestae, quantas audere vix hominis, perficere paene nullius nisi dei fuerit. ("Oko Alezije, pak, izvedeni su takvi pothvati na koje jedva da se mogao odvaziti covjek, izvrsiti ih gotovo nitko negoli bog.").

68 F. W. Shipley, Introduction, XVI. 69 Posebno su u torn pogledu karakteristicna sljedeca mjesta: I! 18, 1-3; 28,

2; 41, 1 i d.; 75, 3. 70 A. Dihle, Paulys Realencyclopiidie der klassischen Altertumwissenschaft, 8 A

1 (1955), col. 648-649. 71 Usp., primjerice, I! 4, 6; 85, 3; 91, 7; 117,2-3. 72 A. Dihle, ibid. col. 650. 73 A. Dihle, ibid. col. 650. 74 Usp. I! 4, 5; 41, 1.

75 A. Dihle, ibid. col. 650. 76 R. Rieks, Homo, Humanus, Humanitas. Zur Humanitiit in der lateinischen

Literatur des ersten nachchristlichen Jahrhunderts, Miinchen 1967, str. 52. 77 A. J. Woodman, "Questions of Date, Genre and Style in Velleius: Some

Literary Answers", Classical Quarterly 25 (1975), str. 272-306. 78 Flor. I 1, 3: In brevi quasi tabella totam eius imaginem amplectar. 79 Usp. I! 89, 6: Nos memores professionis universam imaginem principatus eius

oculis animisque subiecimus. 80 Usp. Klebs, Philologus 49 (1890), str. 293 i d. 8\ Usp. J. c. Orelli, Leipzig 1835. Praef VI! i d. 82 D. A. Fechter, Die Amerbachsche Handschrift des Velleius und ihr Verhiiltniss

zum Murbacher codex und zur editio princeps, Basel 1844. 83 Usp. C. Halm, Emend. Veil., Miinchen 1836.

30

C. VELLEI PATERCULI HISTORIAE ROMANAE

GAl VELEI PATERKUL RIMSKA POVIJEST

31

HISTORIAE ROMANAE

LIBERPRIOR

1 (Epeus) tempestate distractus a duce suo Nestore Metapontum condidit. Teucer, non receptus a patre Telamone ob segnitiam non vindicatae fratris iniuriae, Cyprum adpulsus cognominem patriae suae Salamina constituit. Pyrrhus, Achillis filius, Epirum occupa­vit, Phidippus Ephyram in Thesprotia. At rex regum Agamemnon, tempestate in Cretam insulam reiectus, tres ibi urbes statuit, duas a patriae nomine, unam a victoriae memoria, Mycenas, Tegeam, Pergamum.

Idem mox scelere patruelis fratris Aegisthi, hereditarium exer­centis in eUm odium, et facinore uxoris oppressus occiditur. Regni potitur Aegisthus per annos septem. Hunc Orestes matremque socia consiliorum omnium sorore Electra, virilis animi femina, obtruncat. Factum eius a diis comprobatum spatio vitae et felicitate imperii apparuit; quippe vixit annis nonaginta, regnavit septuaginta. Quin se etiam a Pyrrho Achillis filio virtute vindicavit; nam quod pactae eius Menelai atque Helenae filiae Hermiones nuptias occupaverat, Delphis eum interfecit.

Per haec tempora Lydus et Tyrrhenus fratres cum re6narent in Lydia, sterilitate frugum compulsi sortiti sunt, uter cum parte multitudinis patria decederet. Sors Tyrrhenum contigit. Pervectus in Italiam et loco et incolis et mari nobile ac perpetuum a se nomen dedit.

Post Orestis interitum filii eius Penthilus et Tisamenus regnavere triennio.

2 Tum fere anna octogesimo post Troiam captam, centesimo et vicesimo quam Hercules ad deos excesserat, Pelopis progenies, quae omni hoc tempore pulsis Heraclidis Peloponnesi imperium obtinue­rat, ab Herculis progenie expellitur. Duces recuperandi imperii fuere Temenus, Cresphontes, Aristodemus, quorum abavus fuerat.

32

RIMSKA POVIJEST

KNJIGAPRVA

1 ... Epej,! odvojen nevremenom od svog vojskovode Nestora, utemeljio je Metapont.2 Teukar, neprihvacen od svog oca Telamona, zbog kukaviCluka - jer nije osvetio nepravdu nanesenu njegovu bratu - pristao je na Cipar i prema imenu svog zavicaja osnovao Salaminu.3

Pir, Ahilejv sin, zaposjeo je Epir, Fidip Efiru u Tesprotiji.4 A kralj kraljeva Agamemnon, odbacen olujom na otok Kretu, podigao je ondje tri grada, dva po imenu svog zavicaja, jedan po spomenu na svoju pobjedu: Mikenu, Tegeju i Pergam.5

On je uskoro potom ubijen, nadvladan zloCinom striceva sin a Egista, koji je u djelo proveo nasljednu mrZnju prema njemu, i zlo­djelom svoje zene. Kraljevstva se na pet godina dokopao Egist. Njega je, kao i vlastitu majku, sasjekao Orest zajedno sa svojom sestrom, dionicom svih njegovih nauma i zenom muzevne srcanosti. Duzina njegova zivota i sreca njegove vladavine pokazali su da su njegov Cin odobrili bogovi: zivio je, naime, devedeset godina, a kraljevao se­damdeset. Dapace, zahvaljujuCi svojoj hrabrosti oslobodio se i Pira,6 Ahilejeva sina; zbog toga, naime, sto ga je ovaj bio pretekao i ozenio se njegovom zarucnicom Hermionom, Menelajevom i Heleninom kceri, ubio ga je u Delfima.

Kad su u to vrijeme braca Lid i Tiren kraljevali u LidijF, natjerani nerodicom usjeva bacili su kocku tko ce od njih s dijelom stanovnika napustiti domovinu. Kocka je zapala Tirena. Otplovivsi u Italiju dao je po sebi plemenito i vjecno ime i mjestu i stanovnicima i moru.

Poslije Orestove smrti njegovi su sinovi Pentil i Tizamen vladali tri godine.8

2 Tad je, gotovo osamdeset godina poslije osvajanja Troje,9 a sto i dvadeset godina otkako je Herkul bio uzasao k bogovima, Pe­lopov podmladak, koji je sve ovo vrijeme nakon sto su bili protjerani HerakloviCi obnasao vlast na Peloponezu, otjeran od Herkulova po­tomstva.lO Vode ponovnog osvajanja vlasti bili su Temen, Kresfont i Aristodem, kojima je ovaj bio prapradjed. ll

33

HISTORIAE ROMANAE

Eodem fere tempore Athenae sub regibus esse desierunt, qua­rum ultimus rex fuit Codrus, Melanthi filius, vir non praetereundus. Quippe cum Lacedaemonii gravi bello Atticos premerent respon­dissetque Pythius, quorum dux ab hoste esset occisus, eos futuros su­periores, deposita veste regia pastoralem cultum induit, immixtusque castris hostium, de industria rixam ciens, imprudenter interemptus est. Codrum cum morte aeterna gloria, Atheniensis secuta victoria est. Quis eum non miretur, qui iis artibus mortem quaesierit, qui­bus ab ignavis vita quaeri solet? Huius filius Medon primus archon Athenis fuit. Ab hoc posteri apud Atticos dicti Medontidae, sed hie insequentesque archontes usque ad Charopem, dum viverent, eum honorem usurpabant. Peloponnesii digredientes finibus Atticis Me­gara, mediam Corintho Athenisque urbem, condidere.

Ea tempestate et Tyria classis, plurimum pollens mari, in ultimo Hispaniae tractu, in extremo nostri orbis termino, in insula circum­fusa Oceano, perexiguo a continenti divisa freto, Gadis condidit. Ab iisdem post paucos annos in Africa Utica condita est.

Exclusi ab Heraclidis Orestis liberi iactatique cum variis casibus tum saevitia maris quinto decimo anno sedem cepere circa Lesbum insulam.

3 Tum Graecia maximis concussa est motibus. Achaei ex Laco­nica pulsi eas occupavere sedes, quas nunc obtinent; Pelasgi Athenas commigravere, acerque belli iuvenis nomine Thessalus, natione The­sprotius, cum magna civium manu earn regionem armis occupavit, quae nunc ab eius nomine Thessalia appellatur, ante Myrmidonum vocitata civitas.

Quo nomine mirari convenit eos, qui Iliaca componentes tempo­ra de ea regione ut Thessalia commemorant. Quod cum alii faciant, tragici frequentissime faciunt, quibus minime id concedendum est; nihil enim ex persona poetae, sed omnia sub eorum, qui illo tempore vixerunt, disserunt. Quod si quis a Thessalo Herculis filio eos appe­llatos Thessalos dicet, reddenda erit ei ratio, cur numquam ante hunc insequentem Thessalum ea gens id nominis usurpaverit.

34

RIMSKA POVIJEST

Gotovo u isto vrijeme pod kraljevima je prestala zivjeti Atena, Ciji je posljednji kralj bio Kodro,12 Melantov sin, muz kojega niposto ne valja mimoiCi. Jer, kad su Lakedemonci13 poeeli teskim ratom pritiskati Atieane, a Pitijski14 odgovorio da ce pobijediti oni Ciji voj­skovoda bude ubijen od neprijatelja, on je, odlozivsi kraljevsku ha­ljinu, obukao pastirsko odijelo i, umijesavsi se u tabor neprijatelja, namjerno izazivajuCi svadu, neprepoznat, usmrcen.15 Kodra je za­jedno sa smrcu zapala vjecna slava, Atenjane pobjeda. Tko da se ne divi onomu koji je onim vjeStinama kojima kukavice obieavaju tra­ziti zivot potrazio smrt? Njegov je sin Medont postao prvi arhont u Ateni. 16 Po njemu su poslije medu Aticanima nazvani MedontoviCi, no ovaj i sljedeCi arhonti sve do Haropa, dok su god zivjeli obnasali su tu cast. 17 Peloponezani su, udaljivsi se od atiekih meda, utemeljili Megaru, grad na pola puta izmedu Korinta i Atene.

U to je vrijeme i tirsko brodovlje, najmocnije na moru, u naj­udaljenijem dijelu Hispanije, na krajnjoj medi nasega svijeta, na otoku okruzenom Ocean om, odvojenom od kopna veoma uskim tjesnacem, podiglo GadY Od istog je ovog nakon nekoliko godina utemeljena Utika. 19

Orestova su djeca, otjerana od Heraklovica i bacana kako razliCi­tim nesrecama, tako i okrutnoscu mora, nakon petnaest godina nasla boraviSte pokraj otoka Lezba.

3 Tad je Grcka potresena vrlo velikim nemirima. Ahejci su, otjerani iz Lakonije, zaposjeli sjedista koja sada dde. 20 PelazgFI su doselili u Atenu, a ratoborni je mladic imenom Tesal,22 po narodnosti Tesprocanin, zajedno s velikom eetom sugradana, oruzjem zauzeo onaj predio koji se sada po njegovu imenu zove Tesalija, dok je prije nazivana ddavom Mirmidonaca.

Dolikuje da se tom imenu eude oni koji, opisujuCi ilijska vre­mena, 0 tom kraju govore kao 0 Tesaliji. Premda.to Cine i drugi, najeesce to Cine tragici, kojima se to najmanje smije dopustiti; niSta, nairne, ne govore osobno kao pjesnici, nego kroz usta onih koji su u to vrijeme zivjeli. Ako tko bude tvrdio kako su po Tesalu, Herkulovu sinu, nazvani Tesalcima, morat ce reci razlog zbog eega nikad prije Tesala ovaj narod nije upotrebljavao to ime.

35

HISTORIAE ROMANAE

Paulo ante Aletes, sextus ab Hercule, Hippotis filius, Corint­hum, quae antea fuerat Ephyre, claustra Peloponnesi continentem, in Isthmo condidit. Neque est quod miremur ab Homero nominari Corinthum; nam ex persona poetae et hanc urbem et quasdam 10-num colonias iis nominibus appellat, quibus vocabantur aetate eius, multo post Ilium captum conditae.

4 Athenienses in Euboea Chalcida et Eretriam colonis occupave­re, Lacedaemonii in Asia Magnesiam. Nec multo post Chalcidenses orti, ut praediximus, Atticis Hippocle et Megasthene ducibus Cumas in Italia condiderunt. Huius classis corsum esse directum alii colum­bae antecedentis volatu ferunt, alii nocturno aeris so no, qualis Ce­realibus sacris cieri solet. Pars horum civium magno post intervallo Neapolim condidit. Utriusque urbis eximia semper in Romanos fides facit eas nobilitate atque amoenitate sua dignissimas. Sed illis dili­gentior ritus patrii mansit custodia, Cumanos Osca mutavit vicinia. Vires autem veteres earum urbium hodieque magnitudo ostentat moenium.

Subsequenti tempore magna vis Graecae iuventutis abundantia virium sedes quaeritans in Asiam se effudit. Nam et Iones duce lone profecti Athenis nobilissimam partem regionis maritimae occupave­re, quae hodieque appellatur Ionia, urbesque constituere Ephesum, Miletum, Colophona, Prienen, Lebedum, Myuntem, Erythram, Cla­zomenas, Phocaeam, multasque in Aegaeo atque !cario occupavere insulas, Samum, Chium, Andrum, Tenum, Parum, Delum aliasque ignobiles. Et mox Aeolii eadem profecti Graecia longissimisque acti erroribus non minus inlustres ohtinuerunt locos clarasque urbes con­diderunt, Smyrnam, Cymen, Larissam, Myrinam Mytilenenque et alias urbes, quae sunt in Lesbo insula.

5 Clarissimum deinde Homeri inluxit ingenium, sine exemplo maximum, qui magnitudine operis et fulgore carminum solus ap­pellari poeta meruit; in quo hoc maximum est, quod neque ante illum, quem ipse imitaretur, neque post illum, qui eum imitari posset, inventus est. Neque quem quam alium, cuius operis primus auctor fuerit, in eo perfectissimum praeter Homerum et Archilochum re­periemus. Hie longius a temporibus belli, quod composuit, Troici, quam quidam rentur, abfuit; nam ferme ante annos nongentos qu­inquaginta floruit, intra mille natus est. Quo nomine non est miran-

36

RIMSKA POVIJEST

Nesto je prije Alet, sesti poslije Herkula, Hipotov sin, podigao na Istmu Korint, koji se prije zvao Efira i koji ddi vrata Peloponeza.23

Nema razloga za cudenje sto ga Homer naziva Korintom; jer, on, kao pjesnik, i ovaj grad i neke naseobine Jonjana naziva onim imenima kojim su se zvale u njegovo doba, iako su sagradene mnogo godina poslije zauzeca Troje.

4 Atenjani su na Eubeji naseljenicima zaposjeli Halkidu i Ere­triju, Lakedemonci u Aziji Magneziju.24 Nedugo potom Halkidani, nastali, kako smo prije rekli, od Aticana, pod vodstvom Hipokla i Megastena podigli su u Italiji Kumu. 25 Jedni pripovijedaju kako je plovidbom toga brodovlja upravljala golubica sto je letjela pred njim, drugi nocni zvuk mjedi kakav se obicno cuje na Cererinim svetim obredima.26 Dio ovih gradana poslije dugo vremena osnovao je Ne­apolY Iznimna vjernost jednoga i drugog grada prema Rimljanima cini ih najdostojnijima njihove plemenitosti i ljupkosti. No u Nea­polaca se zadrzalo pomnije cuvanje ocinskih obicaja, a Kumance je izmijenilo susjedstvo Oska. Staru pak snagu ovih gradova i dan as pokazuje veliCina njihovih zidina.

U vrijeme lito je uslijedilo velika sila grcke mladezi trazeCi zbog preobilja ljudstva nova sjediSta razlila se u Aziju. Jer su i Jonjani pod vodstvom Jona otilili iz Atene zaposjeli najpoznatiji dio primorskoga kraja, koji se danas naziva Jonijom, te osnovali gradove Efez, Milet, Kolofon, Prijenu, Lebed, Mijunt, Eritru, Klazomenu, Fokeju i zapo­sjeli mnoge otoke u Egejskom i Ikarskom moru: Sam, Hij, Andro, Ten, Par, Del, a i druge nepoznate.28 Uskoro su i Eoljani, otputovali iz Grcke i, posavsi na duga lutanja, zaposjeli niSta manje znamenita mjesta i utemeljili slavne gradove: Smirnu, Kimu, Larisu, Mirinu, kao i Mitilenu i druge gradove koji se nalaze na otoku Lezbu.

5 Potom je zasjao preslavni Homerov urn, bez primjera naJveCi, koji je velicanstvenoscu svog djela i bljestavilom svojih pjesama jedini zasluzio da se naziva pjesnikom. U njemu je najvece to sto se ni prije njega nije nasao taj kojega bi sam oponasao, ni poslije njega taj koji bi njega mogao oponasati. Necemo naCi nikoga drugog savrsenijeg osim Homera i Arhiloha u djelu kojega je bio tvorac. On je bio uda­ljeniji od vremena Trojanskog rata, sto ga je opisao, nego sto neki misle; jer, u naponu je snage bio prije gotovo devet stotina i pedeset godina, a roden prije tisucu. Zbog toga se ne treba cuditi sto cesto

37

HISTORIAE ROMANAE

dum, quod saepe illud usurpat 010l vuv /3POWt dcrt v; hoc enim ut hominum, ita saeculorum notatur differentia. Quem si quis caecum genitum putat, omnibus sensibus orbus est.

6 Insequenti tempore imperium Asiaticum ab Assyriis, qui id obtinuerant ann is mille septuaginta, translatum est ad Medos, ab­hinc annos ferme octingentos septuaginta. Quippe Sardanapalum eorum regem mollitiis fluentem et nimium felicem malo suo, tertio et tricensimo loco ab Nino et Semiramide, qui Babylona condiderant, natum, ita ut semper successor regni paterni foret filius, Arbaces Medus imperio vitaque privavit.

Ea aetate clarissimus Grai nominis Lycurgus Lacedaemonius, vir generis regii, fuit severissimarum iustissimarumque legum auctor et disciplinae convenientissimae viris, cuius quam diu Sparta diligens fuit, excelsissime floruit.

Hoc tractu temporum ante annos quinque et sexaginta quam urbs Romana conderetur, ab Elissa Tyria, quam quidam Dido autu­mant, Carthago conditur. Circa quod tempus Caranus, vir generis regii, undecimus ab Hercule, profectus Argis regnum Macedoniae occupavit; a quo Magnus Alexander cum fuerit septimus decimus, iure materni generis Achille auctore, paterni Hercule gloriatus est. [Aemilius Sura de annis populi Romani: Assyrii principes omnium gentium rerum potiti sunt, deinde Medi, postea Persae, deinde Ma­cedones; exinde duobus regibus Philippo et Antiocho, qui a Macedo­nibus oriundi erant, haud multo post Carthaginem subactam devictis summa imperii ad populum Romanum pervenit. Inter hoc tempus et initium regis Nini Assyriorum, qui princeps rerum potitus est, intersunt anni MDCCCCXCV.]

7 Huius temporis aequalis Hesiodus fuit, circa centum et viginti annos distinctus ab Homeri aetate, vir perelegantis ingenii et mollissi­rna dulcedine carminum memorabilis, otii quietisque cupidissimus, ut tempore tanto viro, ita operis auctoritate proximus. Qui vitavit, ne in id quod Homerus incideret, patriamque et parentes testatus est, sed patriam, quia multatus ab ea erat, contumeliosissime.

38

RIMSKA POVIJEST

rabi Dna: otm vuv Ppo'wt dOw;~9 ovime se, nairne, oznacava kako razliCitost ljudi, tako i stoljeca. A ako tko misli da je roden slijep, taj je liSen svih osjetila.

6 U vrijeme sto je uslijedilo azijska je vlast od Asirana, koji su je obnasali tisucu i sedamdeset godina, prenesena na Medane - ima tomu gotovo osam stotina i sedamdeset godina. Njihova je naime kralja Sardanapala - iznemogla od mekoputnosti i odvec sretna u svojoj nesreCi, rodena na trideset i trecem mjestu od Nina i Semi­ramide, koji su bili podigli Babilon, tako da je nasljednik otackoga kraljevstva uvijek bio sin - Arbak Medanin lisio vlasti i zivota.

U to je vrijeme najslavniji covjek grckoga imena bio Likurg Lake­demonac, muz kraljevskoga roda, tvorac najostrijih i najpravednijih zakona i stege najprimjerenije junacima, i dok je god Sparta bila nje­zina stovateljica, najvecma je cvala.

U tom razdoblju, sezdeset i pet godina prije nego sto je rimski grad bio utemeljen, osnovana je Kartaga od Elise Tiranke, koju neki drfe Didonom30. Otprilike je u to vrijeme Karan, muz kraljevskoga roda, jedanaestpl od Herkula, otputovao iz Arga i osvojio je kraljev­stvo Makedonije. Aleksandar Veliki ponosio se njime, buduCi da je bio sedamnaesti od njega, drfeCi da mu je po majCinu rodu praotac Ahilej, po oCinskome Herkul.32 [Emilije Sura 0 godinama rimskoga naroda: "Asirani su se prvi od svih naroda dokopali vlasti, potom Medani, nakon toga Perzijanci, a potom Makedonci; na to je, po­slije pobjede nad dvojicom kraljeva Filipom i Antiohom, koji su bili potekli od Makedonaca, nedugo poslije pokorenja Kartage, vrhovna vlast dosla u ruke rimskoga naroda. Izmedu ovoga vremena i pocetka vladavine Nina, kralja Asirana, koji se prvi dokopao vlasti, tisucu je i devet stotina devedeset i pet godina."J33

7 Vrsnjak tog vremena bio je Heziod, oko sto dvadeset godina daleko od Homerova vijeka, muz vrlo otmjena duha i spomena vri­jedan po prenjeznoj ljupkosti svojih pjesama, silno zeljan dokolice i mira; po vremenu i ugledu svog djela veoma blizak velikom muzu. Klonio se da ne upadne u ono u 8to je upao Homer, te je posvjedoCio i domovinu i roditelje, no domovinu veoma pogrdno, zbog toga 8tO ga je kaznila34•

39

HISTORIAE ROMANAE

Dum in externis moror, incidi in rem domestieam maximique erroris et multum discrepantem auctorum opinionibus: nam quidam huius temporis tractu aiunt a Tuscis Capuam Nolamque conditam ante annos fere octingentos et triginta. Quibus equidem adsenserim: sed M. Cato quantum differt! Qui dieat Capuam ab eisdem Tuscis conditam ac subinde Nolam; stetisse autem Capuam, ante quam a Romanis caperetur, annis circiter ducentis et sexaginta. Quod si ita est, cum sint a Capua capta anni ducenti et quadraginta, ut condita est, anni sunt fere quingenti. Ego, pace diligentiae Catonis dixerim, vix crediderim tam mature tantam urbem crevisse, floruisse, conci­disse, resurrexisse.

8 Clarissimum deinde omnium ludicrum certamen et ad excitan­dam corporis animique virtutem efficacissimum Olympiorum initi­urn habuit, auctorem Iphitum Elium. Is eos ludos mercatumque insti­tuit ante ann os, quam tu, M. Viniei, consulatum inires, DCCCXXIII. Hoc sacrum eodem loco instituisse fertur abhinc annos ferme mille ducentos quinquaginta Atreus, cum Pelopi patri funebres ludos face­ret, quo quidem in ludiero omnisque generis certaminum Hercules victor extitit.

Tum Athenis perpetui archontes esse desierunt, cum fuisset ul­timus Alcmaeon, coeperuntque in denos annos creari. Quae consu­etudo in annos septuaginta mansit ac deinde annuis commissa est magistratibus res publica. Ex iis, qui denis annis praefuerunt, primus fuit Charops, ultimus Eryxias, ex annuis primus Creon.

Sexta olympiade post duo et viginti annos quam prima consti­tuta fuerat, Romulus, Martis filius, ultus iniurias avi Romam urbem Parilibus in Palatio condidit. A quo tempore ad vos consules anni sunt septingenti octoginta unus; id actum post Troiam captam annis quadringentis triginta septem. Id gessit Romulus adiutus legionibus Latini avi sui; libenter enim iis, qui ita prodiderunt, accesserim, cum aliter firmare urbem novam tam vicinis Veientibus aliisque Etruscis ac Sabinis cum imbelli et pastorali manu vix potuerit, quamquam earn asylo facto inter duos lucos auxit. Hie centum homines electos appellatosque patres instar habuit consilii publici. Hanc originem

40

RIMSKA POVIJEST

Dok se zadrzavam na stranim pitanjima, naiSao sam na stvar do­macu i od velike zbrke i vrlo nepodudarnu u misljenjima pisaea: neki, nairne, tvrde kako su u tom razdoblju Tuscani, prije gotovo osam stotina i trideset godina, osnovali Kapuu i Nolu. S njima bih se, doi­sta, mogao sloziti. No kako li se od toga razlikuje Marko Katon! On tvrdi kako su ti isti Tuscani osnovali Kapuu, a odmah potom i Nolu.35

No kako je Kapua postojala, prije nego sto je osvojena od Rimljana, oko dvjesta sezdeset godina. No ako je tomu tako, buduCi da je od osvajanja Kapue proslo dvjesta cetrdeset godina, otkako je podignuta gotovo je pet stotina godina.36 Ja bih - s duznim postovanjem prema Katonovoj pomnosti - jedva mogao povjerovati da je tako brzo tako velik grad izrastao, proevao, propao i ponovo uskrsnuo.37

8 Potom je svoj pocetak imalo Olimpijsko natjeeanje, od svih najslavnije zabavno natjeeanje i najdjelotvornije za poticanje vrli­ne tijela i duha, a kao svog zacetnika Ifita Elidanina. On je te igre i sajam ustanovio osam stotina dvadeset i tri godine prije nego sto si ti, Marko Vinicije, poceo obnasati konzulat. 38 Pripovijeda se kako je to svetiste na tom istom mjestu - ima tomu gotovo tisucu dvjesta i pedeset godina - sagradio Atrej, kad je priredivao pogrebne igre svojemu oeu Pelopu, a na toj se zabavi, dakako, kao pobjednik u nadmetanjima svake vrste istakao Herkul.

Tad su u Ateni prestali postojati stalni arhonti, jer je posljednji bio Alkmeon, te su se poceli birati na po deset godina. Taj se obicaj zaddao sedamdeset godina, a potom je ddava povjerena godisnjim poglavarstvima.39 Od onih koji su na celu ddave bili po deset godina prvi je bio Harop, posljednji Eriksija, od onih godiSnjih prvi Kreont.

Za seste olimpijade, dvadeset i dvije godine posto je bila usta­novljena prva, Romul, Martov sin, osvetivsi uvrede svojega djeda,40 podigao je, na Parilije41 , na Palatinu grad Rim. Od tog vremena do vas konzula42 sedam je stotina osamdeset i jedna godina. To se dogodilo Miri stotine trideset i sedam godina poslije osvajanja Troje. To je uCi­nio Romul potpomognut latinskim legijama svojega djeda. Rado bih se, nairne, pridruzio onima koji su tako ispripovjedili, jer se novi grad, uz tako bliske Vejane43 i druge Etruscane i Sabinjane, s neratobornom i pastirskom cetom drugaCije tesko mogao ucvrstiti, iako ga je pove­cao podigavsi pribjdiste izmedu dviju dubrava.44 Stotinu izabranih ljudi nazvanih ocevima drZao je poput ddavnog vijeca. Ovakvo je

41

H1STORIAE ROMANAE

nomen patriciorum habet. Raptus virginum Sabinarum * * * Nec minus clarus ea tempestate fuit Miltiadis filius Cimon.

9 * * * quam timuerat hostis, expetit. Nam biennio adeo varia fortuna cum consulibus confiixerat, ut plerumque superior fuerit magnamque partem Graeciae in societatem suam perduceret. Quin Rhodii quoque, fidelissimi antea Romanis, tum dubia fide speculati fortunam proniores regis partibus fuisse visi sunt; et rex Eumenes in eo bello medius fuit animo, neque fratris initiis neque suae respon­dit consuetudini. Tum senatus populusque Romanus L. Aemilium Paulum, qui et praetor et consul triumphaverat, virum in tan tum laudandum, in quantum intellegi virtus potest, consulem creavit, filium eius Pauli, qui ad Cannas quam tergiversanter perniciosam rei publicae pugnam inierat, tam fortiter in ea mortem obierat. Is Persam ingenti proelio apud urbem nomine Pydnam in Macedonia fusum fugatumque castris exuit deletisque eius copiis destitutum omni spe coegit e Macedonia profugere, quam ille linquens in insu­lam Samothraciam perfugit templique se religioni supplicem credidit. Ad eum Cn. Octavius praetor, qui classi praeerat, pervenit et ratione magis quam vi persuasit, ut se Romanorum fidei committeret. Ita Paulus maximum nobilissimumque regem in triumpho duxit.

Quo anna et Octavii praetoris navalis et Anicii regem Illyriorum Gentium ante currum agentis triumphi fuere celebres. Quam sit adsidua eminentis fortunae comes invidia altissimisque adhaereat, etiam hoc colligi potest, quod cum Anicii Octaviique triumphum nemo interpellaret, fuere, qui Pauli impedire obniterentur. Cuius tantum priores excessit vel magnitudine regis Persei vel specie si­mulacrorum vel modo pecuniae, ut bis miliens centiens sestertium aerario intulerit is, et omnium ante actorum comparationem am­plitudine vicerit.

42

RIMSKA POVIjEST

porijeklo nazivu patricija. Otmica sabinskih djevojaka * * * 45

* * * Nista manje slavan u to vrijeme nije bio ni Kimon, Milti­jadov sin.

9 * * *zatrazi nego se neprijatelj bio preplasio. Jer, dvije se godine sukobljavao s konzulima uz tako promjenjivu srecu da je vecinom ostajao pobjednikom i da je za svoje saveznistvo pridobio velik dio Grcke. Dapace, Cinilo se kako su se i Rodani, prije toga veoma vjerni Rimljanima, tad sumnjive vjemosti ogledali za srecom i postali sklo­niji kraljevoj stranci. I kralj je Eumen46 u tom ratu bio neodlucan, te nije odgovorio ni bratovim47 nastojanjima ni svojoj navici.48 Tad su sen at i rimski narod izabrali za konzula Lucija Emilija Paula, koji je i kao pretor i kao konzul bio proslavio trijumf, muza vrijedna hvale u onoj mjeri u kojoj se moze razumjeti vrlina, sina onoga Paula49 koji je kod Kane neodlucno bio usao u bitku pogubnu za drZavu, ali hrabro u njoj bio n~sao smrt. On je Perzeja, razbijena i hametice potucena u velikoj bitki kod grada po imenu Pidna u Makedoniji, natjerao da napusti tabor i, nakon sto su mu bile unistene cete, liSena svake nade, prisilio ga da pobjegne iz Makedonije. Nju je Perzej napustio te prebjegao na Samotraku i skruseno se povjerio svetinji tamosnjega hrama.50 K njemu je do sao pretor Gnej Oktavije koji je zapovijedao brodovljem i pametnim ga razlogom, viSe nego silom, nagovorio da se povjeri zastiti Rimljana. Tako je Paul najvecega i najplemenitijeg kralja poveo u trijumfu.51

U toj su godini proslavljeni trijumfi pomorskoga pretora Ok­tavija52 i Anicija, koji je pred kolima tjerao Gencija, kralja !lira.53 6 Kako je zavist upoma pratiteljica istaknute srece i kako se lijepi uz najuzvisenije, moze se zakljuCiti po tomu sto je, bilo onih koji su se trudili sprijeCiti Paulov trijumf, iako nitko nije prigovarao Anicijevu i Oktavijevu trijumfu. A njegov je tako nadvisio prijasnje, sto velican­stvenoscu kralja Perzeja, sto sjajem kipova, sto koliCinom novca, da je u drZavnu blagajnu unio dvjesta milijuna sestercija te veliCinom nadmasio svaku usporedbu sa svim prijasnjim junackim djelima.

43

HISTORIAE ROMANAE

10 Per idem tempus, cum Antiochus Epiphanes, qui Athenis Olympieum inchoavit, tum rex Syriae,Ptolemaeum puerum Alexan­driae obsideret, missus est ad eum legatus M. Popilius Laenas, qui iuberet incepto desistere. Mandataque exposuit et regem delibera­turum se dicentem, circumscripsit virgula iussitque prius responsum reddere, quam egrederetur finito harenae circulo. Sic cogitationem regiam Romana disiecit constantia oboeditumque imperio.

Lucio autem Paulo Macedonicae victoriae compoti quattuor filii fuere; ex iis duos natu maiores, unum P. Scipioni P. Africani filio, nihil ex paterna maiestate praeter speciem nominis vigore­mque eloquentiae retinenti, in adoptionem dederat, alterum Fabio Maximo. Duos minores natu praetextatos, quo tempore victoriam adeptus est, habuit. Is cum in contione extra urbem more maiorum ante triumphi diem ordinem actorum suorum commemoraret, deos immortalis precatus est, ut, si quis eorum invideret operibus ac for­tunae suae, in ipsum potius saevirent quam in rem publicam. Quae vox veluti oraculo emissa magna parte eum spoliavit sanguinis sui; nam alterum ex suis, quos in familia retinuerat, liberis ante paucos triumphi, alterum post pauciores amisit dies.

Aspera circa haec tempora censura Fulvii Flacci et Postumii Al­bini fuit: quippe Fulvii censoris frater, et quidem consors, Cn. Fulvius senatu motus est ab iis censoribus.

11 Post victum captumque Persen, qui quadriennio post in li­bera custodia Albae decessit, Pseudophilippus a mendacio simulatae originis appellatus, qui se Philippum regiaeque stirpis ferebat, cum esset ultimae, armis occupata Macedonia, adsumptis regni insignibus brevi temeritatis poenas dedit; quippe Q. Metellus praetor, cui ex virtute Macedonici nomen inditum erat, praeclara victoria ipsum gentemque superavit, et immani etiam Achaeos rebellare incipientis fudit acie.

44

RIMSKA POVIJEST

10 U to isto vrijerne, kad je tadasnji kralj Sirije Antioh Epifan, koji je u Ateni zapoceo Olirnpijer, u Aleksandriji opsjedao djecaka Ptolerneja,55 upucen je k njernu poslanik Marko Popilije Lenat, da rnu zapovjedi da odustane od zapocetog.56 Izlozio rnu je naloge te oko kralja, koji je govorio kako ce 0 tome razmisliti, ocrtao prutorn krug i zapovjedio rnu da dade odgovor prije nego sto izide iz kruga ornedenog na pijesku. Tako je kraljevsko premisljanje razbila rimska upornost te se ovaj pokorio nalogu.57

Lucije Paul, zasluzan za rnakedonsku pobjedu, imao je cetiri sina: od njih je dvojicu starijih dao na posvojenje, jednoga58 Publiju Scipionu, sinu Publija Africkog, koji od oceve velicine nije zadriao niSta osirn sjaja irnena i vatrenosti govornickog dara, drugoga59 Fabiju Maksimu.60 Dvojicu rnladih, stasalih do pretekste, irnao je u vrijeme kad se domogao pobjede. Kad je u skupstini izvan grada po obicaju predaka dan uoCi trijurnfa poceo sporninjati niz svojih junackih djela, zamolio je besrnrtne bogove da, ako tko od njih zavidi njegovirn dje­lima i njegovoj sreCi, iskale svoj bijes radije na njernu nego na driavi. Ta ga je rijec, kao da je upucena prorocistu, u velikorn dijelu liSila njegove krvi: jedno je, nairne, od svoje djece, koju je bio zadriao u obitelji, izgubio nekoliko dana prije, a drugo nekoliko dana poslije svojega trijurnfa.

OStra je u to vrijerne bila cenzura Fulvija Flaka i Posturnija AI­bina:61 brat je, nairne, cenzora Fulvija, Gnej Fulvije, i to kao dionik poglavarstva, od tih cenzora odstranjen iz senata.

11 Nakon sto je bio porazen i zarobljen Perzej, koji je cetiri go­dine poslije prerninuo u kucnorne pritvoru u Albi, Lazni je Filip, nazvan tako po lazi 0 toboznjern porijeklu, koji se gradio Filiporn, potornkorn kraljevske loze, prernda je ona dosla do kraja, zaposjevsi oruzjern Makedoniju i prisvojivsi znarnenja kraljevstva, ubrzo platio kaznu zbog svoje lakornislenosti.62 Pretor je, nairne, Kvint Metel, ko­jernu je zbog hrabrosti bilo nadjenuto irne Makedonski, presjajnorn pobjedorn nadvladao i njega i njegov narod, a u velikoj bitki razbio i Ahejce koji su se poceli buniti.63

45

HISTORlAE ROMANAE

Hie est Metellus Macedonicus, qui porticus, quae fuerunt dr­cumdatae duabus aedibus sine inscriptione positis, quae nunc Octa­viae porticibus ambiuntur, fecerat, quique hanc turmam statuarum equestrium, quae frontem aedium spectant, hodieque maximum ornamentum eius loci, ex Macedonia detulit. Cuius turmae hanc causam referunt, Magnum Alexandrum impetrasse a Lysippo, sin­gulari talium auctore operum, ut eorum equitum, qui ex ipsius turma apud Granicum flumen ceciderant, expressa similitudine figurarum faceret statuas et ipsius quoque iis interponeret.

Hie idem primus omnium Romae aedem ex marmore in iis ipsis monumentis molitus huius vel magnificentiae velluxuriae princeps fuit. Vix ullius gentis aetatis ordinis hominem inveneris, cuius feli­citatem fortunae Metelli compares. Nam praeter excellentis triump­hos honoresque amplissimos et principale in re publica fastigium extentumque vitae spatium et acris innocentisque pro re publica cum inimicis contentiones quattuor filios sustulit, omnis adultae aetatis vidit, omnis reliquit superstites ethonoratissimos. Mortui eius lec­tum pro rostris sustulerunt quattuor filii, unus consularis et censo­rius, alter consularis, tertius consul, quartus candidatus consulatus, quem honorem adeptus est. Hoc est nimirum magis feliciter de vita migrare quam mori.

12 Universa deinde instincta in bellum Achaia, cuius pars ma­gna, ut praediximus, eiusdem Metelli Macedonici virtute armisque fracta erat, maxime Corinthiis in arma cum gravibus etiam in Ro­manos contumeliis instigantibus, destinatus ei bello gercndo consul L. Mummius.

Et sub idem tempus, magis quia volebant Romani, quidquid de Carthaginiensibus diceretur credere quam quia credenda adfereban­tur, statuit senatus Carthaginem exscindere. Ita eodem tempore P. Scipio Aemilianus, vir avitis P. Africani paternisque L. Pauli virtuti- ' bus simillimus, omnibus belli ac togae dotibus ingeniique ac studio­rum eminentissimus sacculi sui, qui nihil in vita nisi laudandum aut fecit aut dixit ac sensit, quem Paulo genitum, adoptatum a Scipione Africani filio diximus, aedilitatem petens consul creatus est. Bellum Carthagini iam ante biennium a prioribus consulibus inlatum maiore vi intulit (cum ante in Hispania muraIi corona, in Africa obsidionali donatus esset, in Hispania vero etiam ex provocatione, ipse modicus

46

RIMSKA POVIJEST

--===:;;iiiiiii_I':'VIetel Makedonski, koji je podigao trijemove koji su okru-L ::::brama podignuta bez natpisa, 8to su danas opkoljeni Okta-::iiiiiiiiii-1Lv --J emovima, i koji je donio iz Makedonije turmu konjaniekih

c====:::JII __ ... ji gledaju prema proeelju hrama i danas su najveCi ukras t: .,..;;;;;====~I64. Njegove turme pripovijedaju da je Aleksandar Veliki L --___ :::::::::J) od Lizipa, jedinstvenog tvorca takvih djela, da napravi .. • ih konjanika iz njegove turme koji su bili poginuli kod ~_'---- _. -=nika uz izrazitu slienost s njihovim likovima, te da i njegov ~"'iiiiiiiiiii·"'· ___ .....;; ...... i medu njima.

l je isto tako prvi od sviju podigao u Rimu hram od mra­=~ •••• ~u samim spomenicima i postao prvak ove velieanstvenosti, ::JW!II!!:=====--askosi. Jedva da bi mogao pronaCi eovjeka ikojega naroda,

~taleza, Ciju bi sreeu mogao usporediti s Metelovom sudbi-1C1t==========~'sim uzvisenih trijumfa, raskosnih poeasti i prvoga mjesta I ...e duga zivota i ostrih i postenih prepiraka s neprijateljima l =====::iI ___ ::-zave, podigao je i eetiri sina, sve ih vidio u odrasloj dobi, '11'11 ___ ---~"Vio zive i obasute najveCim poeastima.65Njegov su mrtvaeki

--cvornicom podigla njegova eetiri sina, jedan bivsi konzul :-=:m ____ LZor, drugi bivsi konzul, treCi konzul, eetvrti kandidat za

~:~~==~ast koje se i domogao. To prije znaCi sretno napustiti zivot = jeti.

=-_=-___ <l je potom na rat bila potaknuta eitava Ahaja, Ciji je velik __ 1IiI!!!!'='==== ........ ,;;::;;;:O smo prije spomenuli, slomljen hrabroseu i oruzjem istog c======-____ Makedonskog, pri eemu su na oruzje najvise huskali Ko-

--t:eskim uvredama protiv Rimljana, za vodenje rata odreden ::JIII ••••• =-.ucije Mumije.

;;;:_ =========~-.. ko u isto vrijeme, vise zbog toga sto su Rimljani htjeli vje­-~;;::::5 sto se govorilo 0 Kartazanima nego sto se dojavljivalo ono ] Jalo vjerovati, senat je odluCio razoriti Kartagu. Tako je u

-::::m _______ e Publije Scipion Emilijan67 - muz po svim darovima rata

~_IIIlI:::·=====::;1nla sliean djedovskim vrlinama Publija Afriekog, oCinskim .-______ ...;o .... a, a po nadarenosti i ueenosti najistaknutiji eovjek svojega

niSta u zivotu osim hvale vrijedna nije ni ueinio, ni rekao, ---~::JJ, i za koga smo rekli da je bio roden od Paula, usvojen =-__ "--__ <1, sina Scipiona Afriekog - natjeeuCi se za edilitet, izabran

~==::::!!5 ______ Taj su rat 68 vee dvije godine prije prijasnji konzuli na-

--",===a.utagi, a on ga je nametnuo jos veeom silom (jer je prije

47

· ..

HISTORIAE ROMANAE

virium, inmanis magnitudinis hostem interemisset) magis invidia imperii quam ullius eius temporis nox mano nomini funditus sustulit fecitque suae virtuti! quod fuerat avi eius dementiae. Carthago diruta el annis sexcentis septuaginta duobus, abhinc annos ' ginta tris Cn. Cornelio Lentulo L. Mummio consulib habuit Romani imperii Carthago aemula, cum qua nostri coepere Claudio et Fulvio consulibus ante l

nonaginta duos, quam tu, M. Vinici, eonsulatum inir centum et viginti aut bellum inter eos populos aut 1 aut infida pax fuit. Neque se Roma iam terrarum 0

euram speravit fore, si nomen usquam stantis mam adeo odium certaminibus ortum ultra metum durat E

idem deponitur neque ante invisum esse desinit qu;

13 Ante triennium quam Carthago deleretur, M. diruendae eius auctor, L. Censorino M'. Manilio cor obiit. Eodem anno, quo Carthago concidit, L. Mumr post annos nongentos quinquanginta duos, quam a1 filio erat condita, funditus eruit. Uterque impera1 gentis nomine honoratus, alter Africanus, alter app' icus; nee quisquam ex novis hominibus prior Mun virtute partum vindieavit.

Diversi imperatoribus mores, diversa fuere stud . tam elegans liberalium studiorum omnisque doctr admirator fuit, ut Polybium Panaetiumque, praec viros, domi militiaeque secum habuerit. Neque enil Scipione elegantius intervalla negotiorum otio displ aut belli aut pacis serviit artibus: semper inter arm~ tus aut corpus periculis aut animum disciplinis exel tam rudis fuit, ut capta Corintho cum maximorum . tas manibus tabulas ac statuas in Italiam portanda praedici conducentibus, si eas perdidissent, novai Non tamen puto dubites, Vinici, quin magis pro manere adhue rudem Corinthiorum intelleetum I

48

R!MSKA POV[JEST

toga u Hispaniji bio odlikovan zidnim vijencem, u Africi opsadnim vijencem, a u Hispaniji je, iz cista izazova, s malo Ijudstva unistio neprijatelja goleme brojnosti), te je taj grad, veema iz zavisti prema njegovoj vlasti nego zbog ikakve krivice onoga vremena omrazen rimskomu imenu, do temelja srusio i od spomenika milosrda nje­gova djeda,69 stvorio spomenik svoje hrabrosti. Kartaga je razorena, nakon sto je stajala sest stotina sedamdeset i dvije godine - ima tomu sto sedamdeset i tri go dine - za konzula Gneja Kornelija Lentula i Lucija Mumija.70 Ovakav je svrsetak dozivjela Kartaga, suparnica rim­ske vlasti, s kojom su nasi preci poceli ratovati za konzula Klaudija i Fulvija,71 dvjesta devedeset i dvije godine prije nego sto si ti, Marko Vinicije, nastupio konzulat. Tako je kroz sto i dvadeset godina vladao ili rat medu onim narodima iIi priprava za rat iii nepouzdan mir. I Rim se, sviadavsi vee citav svijet, nije nadao da ee biti siguran ako se igdje zadrii ime Kartaga. Tako mrfnja nastala u nadmetanju traje i poslije straha, te se ne odlaze ni nakon pobjede, i predmet mrfnje ne prestaje bivati omrazen prije nego sto prestane postojati.

13 Tri godine prije nego sto je bila razorena Kartaga, za konzula Lucija Cenzorina i Manija Manilija preminuo je Marko Katon, vjeciti poticatelj na njezino rusenje.72 U istoj je godini u kojoj je propala Kar­taga Lucije Mumije do temeIja srusio Korint, devet stotina pede set i dvije go dine nakon sto ga je osnovao AIet, Hipotov sin. Jedan i drugi zapovjednik, pocaseeni imenom naroda koje su porazili, nazvan je - jedan Africkim, drugi Ahajskim. I nijedan od skorojeviea73 prije Mumija nije stekao nadimak zahvaijujuCi svojoj hrabrosti.

Razlicit su znacaj imali zapovjednici, razliCita su bila njihova zanimanja; jer, Scipion je bio tako otmjen u plemenitim nastoja­njima i tvorac i Ijubitelj sveg nauka da je u miru i u ratu sa sobom imao Polibija i Panetija, muzeve znamenite po svojemu umu. Nitko nije otmjenije od toga Scipiona stanke izmedu poslova ispunjavao dokolicom i uvijek sluzio umijeCima bilo rata, bilo mira: kreeuCi se uvijek izmedu oruzja i nauka, uvjefbavao je iIi tijelo opasnostima iIi duh nauku. Mumije je bio tako priprost da je, nakon sto je osvojen Korint, kad je postavljao slike i kipove izradene rukama najveCih umjetnika da se prevezu u Italiju, zapovjedio da se onima koji ee ih odvesti unaprijed kaze kako ee ih, ako ih izgube, nadomjestiti novim. N e mislim ipak kako sumnjas, Vinicije, da bi drfavi vise koristilo da je poznavanje korintskih umjetnina sve dosad ostalo priprosto nego

49

HISTORIAE ROMANAE

ea intellegi, et quin hac prudentia illa imprudentia decori publico fuerit convenientior.

14 Cum facilius cuiusque rei in unam contracta species quam divisa temporibus oculis animisque inhaereat, statui priorem huius voluminis posterioremque partem non inutili rerum notitia in artum contracta distinguere atque huic loco inserere, quae quoque tempore post Romam a Gallis captam deducta sit colonia iussu senatus; nam militarium et causae et auctores ex ipsarum praefulgent nomine. Huic rei per idem tempus civitates propagatas auctumque Romanum nomen communione iuris haud intempestive subtexturi videmur.

Post septem annos quam Galli urbem ceperant, Sutrium deducta colonia est et post annum Setia novemque interiectis annis Nepe, deinde interpositis duo bus et triginta Aricini in civitatem recepti. Abhinc annos autem trecentos et sexaginta Sp. Postumio Veturio Calvino consulibus Campanis data est civitas partique Samnitium sine suffragio, et eodem anna Cales deducta colonia. Interiecto de­inde triennio Fundani et Formiani in civitatem recepti, eo ipso anno, quo Alexandria condita est. Insequentibusque consulibus aSp. Po­stumio Philone Publilio censoribus Acerranis data civitas. Et post triennium Tarracina deducta colonia interpositoque quadriennio Luceria ac deinde interiecto triennio Suessa Aurunca et Saticula, Interamnaque post biennium. Decem deinde hoc munere anni va­caverunt: tunc Sora atque Alba deductae coloniae et Carseoli post biennium. At Q. Fabio quintum Decio Mure quartum consulibus, quo anna Pyrrhus regnare coepit, Sinuessam Minturnasque missi co­loni, post quadriennium Venusiam; interiectoque biennio M'. Curio et Rufino Cornelio consulibus Sabinis sine suffragio data civitas: id actum ante annos ferme trecentos et viginti. At Cos am et Paestum abhinc annos ferme trecentos Fabio Dorsone et Claudio Canina con­sulibus, interiectoque quinquennio Sempronio Sopho et Appio Caeci filio consulibus Ariminum et Beneventum coloni missi et suffragii ferendi ius Sabinis datum. At initio primi belli Punici Firmum et Castrum colonis occupata, et post annum Aesernia postque septem

50

RIMSKA POVIJEST

da se to tako dobro poznaje, i da bi za driavnu cast bilo pogodnije ono neznanje od ovoga znanja.74

14 BuduCi da slika svake stvari skupljena u jednu lakse ostaje pred ocima i duhom, nego razdije1jena po vremenima, odlucio sam razdvojiti prvi i potonji dio ovoga svitka dosta korisnim poznavanjem prilika stegnutim u kratak prikaz, i umetnuti ga na ovo mjesto: koja je naseobina i u koje vee vrijeme, nakon sto su Gali bili osvojili Rim, nase1jena po zapovijedi senata. Jer, razlozi osnutka i uteme1jite1ji voj­nickih kolonija jasno se razaznaju vee smim njihovim imenima. Cini se da neee biti nimalo neprilicno ako u ovu gradu kanimo utkati kako su u isto vrijeme, zahvaljujuCi zajednistvu u pravu, prosireni gradovi i kako je uveeano rimsko ime.

Sedam godina nakon sto su Gali bili osvojili Grad naseljena je na­seobina Sutrij, godinu poslije Secija, devet godina nakon toga Nepa, a trideset i dvije godine potom medu gradane primljeni su AricinjanP5 Unazad pak trista i sezdeset godina, za konzula Spurija Postumija i Veturija Kalvina,76 dana je Kampancima i dije1u Samnieana gradan­stvo, bez prava glasovanja,77, a iste go dine naseljena je i naseobina Kalp8 Tri godine potom u gradanstvo su primljeni Fundani i Formi­jani, iste one godine u kojoj je osnovana Aleksandrija.79 A za sljedeCih konzula80 od cenzora Spurija Postumija i Filona Publilija gradanstvo je dana Aceranima.81 Tri godine poslije naseljena je naseobina Tara­cina, a posto su prosle jos cetiri Lucerija, potom, nakon protoka triju godina, Suesa Aurunka i Satikula, a dvije godine poslije Interamna.82 Deset je potonjih godina bilo taj je posao mirovao: tad su naseljene naseobine Sora i Alba, a dvije godine poslije Karzeoli.83 A za petog konzulata Kvinta Fabija i cetvrtog konzulata Decija Mura84 u godini u kojoj je poceo kraljevati Pir, poslani su naseljenici u Sinuesu i Mintur­ne, cetiri godine poslije u Venuziju,85 a nakon 5tO su protekle jos dvije, za konzula Manija Kurija i Rufina Kornelija,86 gradanstvo bez prava glasovanja dana je Sabinjanima. To se dogodilo prije gotovo trista i dvadeset godina. U Kozu i Pest87 poslani su naseljenici - ima tomu gotovo trista godina - za konzula Fabija Dorzona i Klaudija Kanina,88 pet godina nakon toga, za konzula Sempronija Sofa i Apija,89 sina Ce­kova,90 u Arimin i Benevent, a gradanstvo s pravom glasovanja dana je Sabinjanima.91 Na pocetku Prvoga punskog rata naseljenicima su zaposjednuti Firm i Kastro, godinu potom Ezernija, a sedamnaest

51

HISTORIAE ROMANAE

et decem annos Aefulum et Alsium Fregenaeque post biennium proximoque anna Torquato Sempronioque consulibus Brundisium et post triennium Spoletium, quo anna Floralium ludorum factum est initium. Postque biennium deducta Valentia et sub adventum in Italiam Hannibalis Cremona atque Placentia.

15 Deinde neque dum Hannibal in Italia moratur, neque proxi­mis post excessum eius annis vacavit Romanis colonias condere, cum esset in bello conquirendus potius miles quam dimittendus et post bellum vires refovendae magis quam spargendae. Cn. autem Man­lie Volsone et Fulvio Nobiliore consulibus Bononia deducta colonia abhinc annos ferme ducentos septendecim, et post quadriennium Pis aurum ac Potentia interiectoque triennio Aquileia et Gravisca et post quadriennium Luca. Eodem temporum tractu, quamquam apud quosdam ambigitur, Puteolos Salernumque et Buxentum missi coloni, Auximum autem in Picenum abhinc annos ferme centum oc­toginta quinque, ante triennium quam Cassius censor a Lupercali in Palatium versus theatrum facere instituit, cui in eo moliendo eximia civitatis severitas et consul Scipio restitere, quod ego inter clarissima publicae voluntatis argumenta numeraverim. Cassio autem Longino et Sextio Calvino, qui Sallues apud aquas, quae ab eo Sextiae appe­llantur, devicit, consulibus Fabrateria deducta est abhinc annos ferme centum quinquaginta tris. Et post annum Scolacium Minervium, Tarentum Neptunia, Carthagoque in Africa, prima, ut praediximus, extra Italiam colonia condita est. De Dertona ambigitur, Narbo au­tern Martius in Gallia Porcio Marcioque consulibus abhinc annos circiter centum quadraginta sex deducta colonia est. 'Post duodevi­ginti annos in Bagiennis Eporedia Mario sextum Valerioque FIacco consulibus. Neque facile memoriae mandaverim quae, nisi militaris, post hoc tempus deducta sit.

16 Cum haec particula operis velut formam propositi excesserit, quamquam intellego mihi in hac tam praecipiti festinatione, quae me rotae pronive gurgitis ac verticis modo nusquam patitur consistere, paene magis necessaria praetereunda quam supervacua amplectenda, nequeo tamen temperare mihi, quin rem saepe agitatam animo mea neque ad liquidum ratione perductam signem stilo. Quis enim abun­de mirari potest, quod eminentissima cuiusque professionis ingenia in eandem formam et in idem artati temporis congruere spatium, et

52

RIMSKA POVIJEST

godina poslije Eful i Alzij, dvije godine nakon toga Fregena,92 sljedeee godine, za konzula Torkvata i Sempronija,93 Brundizij i, tri godine poslije, Spolecij, u godini u koju pada pocetak Cvjetnih igara.94 Dvije godine potom naseljena je i Valeneija, a pred sam Hanibalov dolazak u Italiju Kremona i Plaeeneija.95

15 Potom, dok se Hanibal zaddavao u Italiji, a ni u sljedeCim go­dinama nakon njegova odlaska, Rimljani nisu imali vremena osnivati naseobine, buduCi da se u ratu vojnici morali prije prikupljati nego raspustati, a poslije rata snage je valjalo prije krijepiti nego rasipati. Za konzula pak Manlija Volzona i Fulvija Nobiliora96 naseljena je naseobina Bononija97 - ima tomu gotovo dvjesta sedamdeset godina - a cetiri godine poslije Pizaur i Potencija, tri godine nakon toga Akvileja i Graviska, cetiri godine potom Luka.98 U istom razdoblju, iako kod nekih 0 tome postoji dvojba, naseljeniei su poslani u Puteo­Ie, Salerno i Buksent,99 u Auksim pak i u PieenlOO - ima tomu gotovo sto osamdeset i pet godina - tri go dine prije nego sto je izmedu Lu­perkala i PalatinalOl eenzor Kasije odlucio sagraditi kazaliSte; njemu su se zbog gradnje suprotstavili iznimna strogost gradanstva i konzul Seipion,I02 sto bih ja ubrojio u najslavnije dokaze ddavne volje. Za konzula, pak, Kasija Longina i Sekstija Kalvina,103 koji je kod topliea - po njemu nazvanih Sekstijskimal04- potukao Saluvljane, naseljena je Fabraterija - ima tomu gotovo sto pedeset i tri godine. 105 Godinu poslije osnovana je kolonija Skolaeij Minervin,106 Tarent Neptuni­ja,I07 te Kartaga u Africi, prva, kako smo prije rekli, izvan Italije. 108 0 DertonP09 postoji dvojba; naseobina, pak, Narbon MartovllO u Galiji osnovana je za konzula Porcija i Marcijalll - ima tomu oko sto cetr­deset i sest godina. Osamnaest godina poslije, u zemlji Bagijenjana, Eporedija,I12 za sestog konzulata Marija i Valerija Flaka. ll3 I ne bih se lako mogao prisjetiti koja je naseobina, osim vojnicke, naseljena nakon ovoga vremena.

16 Buduei da je ovaj dio djela tako reCi odstupio od njegova na­erta, premda shvaeam kako mi u toj tako velikoj hitnji, koja mi poput kotaca iii brzog vrtloga i vira nigdje ne dopusta stati, nuzno valja prije mimoiCi nego obuhvatiti suvisno, ne mogu se ipak suzddati a da perom ne oertam ono 0 cemu sam cesto u svom sreu razmisljao i sto promisljanjem nije postalo jasno. Tko se naime moze dovoljno nacuditi sto se najistaknutiji umovi kako vee koje struke u istom okviru i istom rasponu zbijena vremena sastaju, i sto su, onako kako

53

HISTORIAE ROMANAE

quemadmodum clausa capso aliove saepto diversi generis animalia nihilo minus separata alienis in unum quod~ue corpus congregantur, ita cui usque clari operis capacia ingenia in s~ilitudine et temporum et profectuum semet ipsa ab aliis separaverunt. Una neque multo­rum annorum spatio divisa aetas per divini spiritus viros, Aeschylum, Sophoclen Euripiden, inlustravit tragoediam; una priscam ilIam et veterem sub Cratino Aristophaneque et Eupolide comoediam; ac no­yam comicam Menander aequalesque eius aetatis magis quam ope­ris Philemo ac Diphilus et invenere intra paucissimos annos neque imitandam reliquere. Philosophorum quoque ingenia Socratico ore defluentia omnium, quos paulo ante enumeravimus, quanta post Platonis Aristotelisque mortem fIoruere spatio? Quid ante Isocratem, quid post eius auditores eorumque discipulos clarum in oratoribus fuit? Adeo quidem artatum angustiis tempo rum, ut nemo memoria dignus alter ab altero videri nequiverint.

17 Neque hoc in Graecis quam in Romanis evenit magis. Nam nisi aspera ac rudia rep etas et inventi laudanda nomine, in Accio circaque eum Romana tragoedia est; dulcesque Latini leporis facetiae per CaeciIium Terentiumque et Afranium subpari aetate nituerunt. Historicos etiam, ut Livium quoque priorum aetati adstruas, prae­ter Caton em et quosdam veteres et obscuros minus octoginta annis circum datum aevum tulit, ut nec poetarum in antiquius citeriusve processit ubertas. At oratio ac vis forensis perfectumque prosae eloquentiae decus, ut idem separetur Cato (pace P. Crassi Scipioni­sque et Laelii et Gracchorum et Pannii et Servii Galbae dixerim) ita universa sub principe operis sui erupit Tullio, ut delectari ante eum paucissimis, mirari vero neminem possis nisi aut ab ilIo visum aut qui ilIum viderit. Hoc idem evenisse grammaticis, plastis, pictoribus, scalptoribus quisquis temporum institerit notis, reperiet, eminentiam cui usque operis artissimis tempo rum claustris circumdatam.

Huius ergo recedentis in suum quodque saeculum ingeniorum simiIitudinis congregantisque se et in studium par et in emolumen­tum causas cum saepe requiro, numquam reperio, quas esse veras confidam, sed fortasse veri similes, inter quas has maxime. Alit aemu­latio ingenia, et nunc invidia, nunc admiratio imitationem accendit, naturaque quod summo studio petitum est, ascendit in summum

54

RIMSKA POVl)EST

se zivotinje razliCita roda, zatvorene u kovcegu iIi kakvu drugom ogradenom prostoru, neodvojene stranima, zbijaju u jednu cjelinu, tako i umovi, dorasli kako vee kojem slavnom djelu, u slicnosti i vremena i uspjeha, sami sebe razdvojili od drugih? Jedno je doba u razmaku od malo godina preko muzeva bozanskoga duha, Eshila, Sofokla i Euripida proslavilo tragediju; drugo doba - pod Kratinom, Aristofanom i Eupolidom - starin sku i drevnu komediju, a novu su komiku Menandar i njemu - viSe godinama no djelom - bliski File­mon te Difil i smislili unutar nekoliko godina i ostavili je takvom da se ne da oponasati. A i umovi svih filozofa, proisteklih iz Sokratovih usta, koje smo malo prije nabrojili,114 koliko su to dugo cvali nakon Platonove i Aristotelove smrti? 5to Ii se to prije Izokrata pojavilo slavno medu govornicima, a sto poslije njegovih slusatelja i njihovih ucenika?llS Tako je, dakako, stegnuto tjesnacem vremena da je svatko dostojan spomena mogao jedan drugoga vidjeti.

17 I to se dogadalo jednako tako u Rimljana kao i u Grka. Osta­vimo Ii po strani grub a i priprosta djela vrijedna hvale sarno zato sto ih se smatra pocetkom, rimsku su tragediju stvorili Akcije i oni oko njega. 1l6 A slatke sale latinske dosjetljivosti zasjale su u gotovo jed­nako vrijeme preko Cecilija, Terencija i Afranija. ll7 Pa i povjesnicare je, makar Livija pripojio vremenu predasnjih, pored Katona i nekih starih i nepoznatih, iznjedrilo doba koje broji manje od osamdeset godina, kao sto se ni izobilje pjesnika nije prosirilo u starije iii bliskije doba. 3 No besjeda i javna snaga i savrsen ures proze i govorniStva, pa makar se odvojio sam Katon (rekao bih s dopustenjem PubIija Krasa, Scipiona i Lelija, Grakha i Fanija i Servija Galbe1l8), tako je u Citavoj svojoj cjelini izbila pod prvakom svojega djela, Tulijem, da se prije njega mozes nasladivali u vrlo malom broju njih, a diviti nikomu osim od njega videnomu iii onomu tko je njega vidio. Da se to isto dogodilo, otkrit ee svatko tko se pozabavi poznatim gramaticima, kiparima, slikarima, klesarima tih vremena - da je istaknutost svakog djela uokvirena vrlo uskim vremenskim granicama.

Premda, dakle, cesto istrazujem uzroke ove slicnosti medu umo­virna, naime da se povlace svaki u svoje razdoblje, povezani jednakim zanimanjem i uspjehom, nikad ne nalazim takve za koje bih bio sigu­ran da su istiniti, nego takve koji su mozda vjerojatni, a medu njima ponajvise ove: Suparnistvo hrani umove, te sad zavist, a sad divljenje raspaljuje oponasanje, a priroda uzdize na najvise mjesto ono cemu

55

HISTORIAE ROMANAE

difficilisque in perfecto mora est, naturaliterque quod procedere non potest, recedit. Et ut primo ad consequendos quos priores ducimus accendimur, ita ubi aut praeteriri aut aequari eos posse desperavimus, studium cum spe senescit, et quod adsequi non potest, sequi desinit et velut occupatam relinquens materiam quaerit novam, praeteritoque eo, in quo eminere non possumus, aliquid, in quo nitamur, conquiri­mus, sequiturque ut frequens ac mobilis transitus maximum perfecti operis impedimentum sit.

18 Transit admiratio ab condicione temporum et ad urbium. Una urbs Attica pluribus omnis eloquentiae quam universa Graecia operibusque usque f10ruit adeo ut corpora gentis illius separata sint in alias civitates, ingenia vero solis Atheniensium muris clausa exi­stimes. Neque hoc ego magis miratus sim quam neminem Argivum Thebanum Lacedaemonium oratorem aut dum vixit auctoritate aut post mortem memoria dignum existimatum. Quae urbes eximiae alias talium studiorum fuere steriles, nisi Thebas unum os Pindari inluminaret: nam Alcmana Lacones falso sibi vindicant.

56

RIMSKA POVI/EST

se tezi s najveCim nastojanjem, no u savrsenstvu se tesko ostaje, i, prirodno, ono sto ne moze napredovati, nazaduje. I kao sto najprije zestoko nastojimo dostiCi one koje smatramo prethodnicima, tako, onda kad izgubimo nadu da ih se moze prestiCi iii bar dostiCi, na­stojanje zajedno s nadom slabi, pa se prestaje teziti za onim sto se ne moze dostiCi. prestaje slijediti; ostavljajuci ga kao kakvu zaposjednutu gradu, trazi novu i, mimoisavsi ono u eemu se ne mozemo istaknuti, trazimo neSto u eemu bismo se uspeli, iz eega slijedi kako je eesti i nepostojani prelazak najveca prepreka savrsenog djela.

18 Divljenje s prilika vremena prelazi na stanje gradova. Jedan je jedini atieki grad neprestano cvao veCim brojem djela svakovrsnog govorniStva nego Citava Greka, kao da su tjelesa tog naroda rasprsena po drugim gradovima, a da bi za njihove umove mogao misliti kako borave jedino unutar atenskih zidova. Tomu sam se eudio jednako kao i onome da nijedan govornik Argivac, Tebanac, Lakedemonac nije smatran dostojnim ugleda dok je zivio, a ni dostojnim sjecanja nakon smrti. A ti su iznimni gradovi bili i inaee jalovi u takvim za­nimanjima, osim sto su jedna jedina Pindarova usta proslavila Tebu. Jer, Alkmana Lakonci lazno svojataju za sebe.

57

HISTORIAE ROMANAE

LIBER POSTERIOR

1 Potentiae Romanorum prior Scipio viam aperuerat, luxuriae posterior aperuit: quippe remoto Carthaginis metu sublataque im­perii aemula non gradu, sed praecipiti cursu a virtute descitum, ad vitia transcursum; vetus disciplina deserta, nova inducta; in somnum a vigiliis, ab armis ad voluptates, a negotiis in otium conversa civitas. Tum Scipio Nasica in Capitolio porticus, tum, quas praediximus, Metellus, tum in circo Cn. Octavius multo amoenissimam moliti sunt, publicamque magnificentiam secuta privata luxuria est.

Triste deinde et contumeliosum bellum in Hispania duce latro­num Viriatho secutum est: quod ita varia fortuna gestum est, ut sae­pius Romanorum gereretur adversa. Sed interempto Viriatho fraude magis quam virtute Servilii Caepionis Numantinum gravius exarsit. Haec urbs numquam plura quam decem milia propriae iuventutis armavit, sed vel ferocia ingenii vel inscitia nostrorum ducum vel for­tunae indulgentia cum alios duces, tum Pompeium magni nominis virum ad turpissima deduxit foedera (hic primus e Pompeis consul fuit), nec minus turpia ac detestabilia Mancinum Hostilium con­sulem. Sed Pompeium gratia impunitum habuit, Mancinum vere­cundia poenam non recusando perduxit huc, ut per fetialis nudus ac post tergum religatis manibus dederetur hostibus. Quem illi recipere se negaverunt, sicut quondam Caudini fecerant, dicentes publicam violationem fidei non debere un ius lui sanguine.

2 Inmanem deditio Mancini civitatis movit dissensionem. Qu­ippe Tiberius Gracchus, Tiberii Gracchi clarissimi atque eminenti­ssimi viri filius, P. Africani ex filia nepos, quo quaestore et auctore id foedus ictum erat, nunc graviter ferens aliquid a se pactum infirmari, nunc similis vel iudicii vel poenae metuens discrimen, tribunus ple­bis creatus, vir alioqui vita innocentissimus, ingenio florentissimus, proposito sanctissimus, tan tis denique adornatus virtutibus, quantas perfecta et natura et industria mortalis condicio recipit, P. Mucio Scaevola L. Calpurnio consulibus abhinc annos centum sexaginta duos descivit a bonis, pollicitusque toti Italiae civitatem, simul etiam promulgatis agrariis legibus, omnibus statim concupiscentibus, sum-

58

RIMSKA POVIjEST

KNJIGA DRUGA

1 Rimskoj je mod put otvorio stariji Scipion, a raskosi mladi;119 jer, nakon sto je otklonjen strah od Kartage i uniStena sup arnica ddavi, odstupilo se od vrline i poletjelo k manama ne korakom nego vratolomnim trkom; napusten je stari, a uveden novi nauk; zajednica se gradana od bdijenja okrenula snu, od oruzja nasladi, od poslova dokolici.120 Tad je Scipion Nazika121 na Kapitoliju sagradio trijemove, Metel sagradio vee spomenute,122 Gnej Oktavije podigao u Cirku vrlo zgodan trijem, a javnu je velicanstvenost slijedila privatna raskos.

Potom je uslijedio zalostan i sramotan rat u Hispaniji pod vodom razbojnika Virijatom, sto je voden uz tako razIiCitu sreeu da se cesee vodio nesretno po Rimljane.123 No nakon sto je ubijen Virijat, zahva­ljujud prijevari vise nego hrabrosti ServiIija Cepiona124, razbuktao se jos tezi Numancijski rat. Ovaj grad nije nikad ddao pod oruzjem vise od deset tisuea vlastitih mladiea, no iii drzovitost naravi iIi ne­znanje nasih vojskovoda iIi milost sudbine naveIi su Pompeja, muza velika imena (ovaj je prvi me-du Pompejima bio konzul),125 - kao i druge vojskovode - na vrlo sramne mirovne ugovore, a na jednako tako sramotne i ruzne i konzula Hostilija Mancina.126 No Pompeja je milost ostavila nekaznjena, a Mancina je njegovo strahopostovanje u neodbijanju kazne dovelo dotle da je preko fecijala,127 gol i ruku vezanih na leda, bio predan neprijateljima. Njega su oni odbili primi­ti, onako kako su jednom bili uCinili Kaudijani govored da ddavnu povredu vjere128 ne treba ispirati krvlju pojedinca.

2 Mancinova predaja izazvala je strasan razdor ddave. Naime za puckog je tribuna izabran Tiberije Grakho - sin Tiberija Grakha, veo­ma slavnog i istaknutog muza, unuk Publija Africkoga preko njegove keeri - koji je kao kvestor i predlozop 0 sklopio taj ugovor129• Cas je tesko podnosio da se bilo sto od onoga sto je utanaCio obesnazuje, cas se bojao opasnosti od slicne presude iIi kazne. Bio je inace muz najpostenijeg zivota, najsjajnijeg uma, najbesprekornijih namjera, obdaren, napokon, tolikim vrlinama, kolike moze sted smrtnik sa­vrsen i po svojoj prirodi i po svojoj marljivosti. Za konzula Publija Mucija Scevole i Lucija Kalpurnija130 - ima tomu sto sezdeset i dvije godine - odmetnuo se od cestitih, i Citavoj ItaIiji obeeao gradanstvo, a u isto vrijeme oglasio i zemljisne zakone, za kojima su svi odmah

59

HISTORIAE ROMANAE

ma imis miscuit et in praeruptum atque anceps periculum adduxit rem publicam. Octavioque collegae pro bono publico stanti impe­rium abrogavit, triumviros agris dividendis coloniisque deducendis creavit se socerumque suum, consularem Appium, et Gaium fratrem admodum iuvenem.

3 Tum P. Scipio Nasica, eius qui optimus vir a senatu iudica­tus erat, nepos, eius qui censor porticus in Capitolio fecerat, filius, pronepos autem Cn. Scipionis, celeberrimi viri P. Africani patrui, privatusque et togatus, cum esset consobrinus Ti. Gracchi, patriam cognationi praeferens et quidquid pub lice salutare non esset, pri­vatim alienum existimans (ob eas virtutes primus omnium absens pontifex maximus factus est), circumdata laevo brachio togae lacinia ex superiore parte Capitolii summis gradibus insistens hortatus est, qui salvam vellent rem publicam, se sequerentur. Tum optimates, senatus atque equestris ordinis pars melior et maior, et intacta per­niciosis consiliis plebs inruere in Gracchum stantem in area cum catervis suis et concientem paene totius Italiae frequentiam. Is fu­giens decurrensque c1ivo Capitolino, fragmine subsellii ictus vitam, quam gloriosissime degere potuerat, immatura morte finivit. Hoc initium in urbe Roma civilis sanguinis gladiorumque impunitatis fuit. Inde ius vi obrutum potentiorque habitus prior, discordiaeque civium antea condicionibus sanari solitae ferro diiudicatae bellaque non causis inita, sed prout eorum merces fuit. Quod haut mirum est: non enim ibi consistunt exempla, unde coeperunt, sed quamlibet in tenuem recepta tramitem latissime evagandi sibi viam faciunt, et ubi semel recto deerratum est, in praeceps pervenitur, nee quisquam sibi putat turpe, quod alii fuit fructuosum.

4 Interim, dum haec in Italia geruntur, Aristonicus, qui mortuo rege Attalo, a quo Asia populo Romano hereditate relicta erat, sicut relicta postea est a Nicomede Bithynia, mentitus regiae stirpis ori­ginem armis earn occupaverat, is victus a M. Perpenna ductusque in triumpho, sed aM'. Aquilio, capite poenas dedit, cum initio belli Crassum Mucianum, virum iuris scientissimum, decedentem ex Asia proconsulem interemisset.

60

RIMSKA POVljEST

stali zudjeti, te izmijesao najvise s najnizim i doyen driavu u veliku i strasnu pogibelj. Svom je pak kolegi Oktaviju, koji se zalagao za driavni probitak, oduzeo imperij, te sebe i svojega tasta, bivsega kon­zula Apija i brata Gaja, posve mlada covjeka, izabrao za trijumvire za podjelu zemlje i naseljavanje naseljenika. 131

3 Tad je Publije Scipion Nazikal32 - unuk onog Scipiona Nazike koji je od senata bio proglasen najboljim muzem133 i sin onoga Nazike Korkula koji je kao cenzor bio sagradio trijemove na Kapitoliju,134 a praunuk Gneja Scipiona,135 preslavna muza, strica Publija Afric­koga l36 - i kao privatnik i kao driavni sluzbenik, iako je bio bratie Tiberija Grakha,137 domovinu predpostavio rodbini i smatrao osobno tudim sve sto za driavu nije spasonosno (zbog tih je vrlina prvi od svih u odsutnosti izabran za vrhovnog sveeenika). Omotao je skut haljine oko lijeve podlaktice i stupajuCi dugim koracima s gornjega dijela Kapitolija pozivao neka oni koji zele spas driavi podu za njim. Tad su optimati, senat, kao i casniji i veCi dio viteSkoga staleia, te puk nezarazen pogubnim naumima, navalili na Grakha, koji je stajao u dvoriStu sa svojim cetama i raspaljivao svjetinu iz gotovo citave Ita­lije. 138 Bjezeei i trceCi niz kapitolijski breiuljak pogoden komadom klupe preuranjenom je smreu okoncao zivot koji je mogao provesti u najveeoj slavi. To je u gradu Rimu bio pocetak gradanskog krvopro­liea i nekaznjenih oruzanih sukoba. Otad je pravo pokopano silom, a moeniji smatran prvim, i nesloge gradana, koje su se prije toga obicno lijeCile nagodbama, presudivane su macem, a ratovi se zapo­Cinju ne zbog opravdanih razloga, vee prema tome kakvu nagradu nose sa sobom. Sto nije nikakvo cudo: ne zaustavljaju se, nairne, losi primjeri ondje odakle su zapoceli, nego, rna kako uskom stazom kre­nuli, stvore sebi put za vrlo siroku skitnju, a kad se jedanput skrene s pravoga puta, dolazi se u ponor, te nitko ne smatra da je za njega sramotno ono sto je drugomu bilo probitacno.

4 U meduvremenu, dok se ovo dogadalo u Italiji, Aristonik je izmislio pripadnost kraljevskoj lozi i zaposjeo Aziju nakon smrti kralja Atala l39 koji je Aziju oporukom ostavio rimskomu narodu, kako je poslije Nikomed ostavio Bitinijul40. Aristonika je pobijedio Marko Perpena i vodio u trijumfu,141 ali ga je Manije Akvilije kaznio smreu,142 jer je na pocetku rata usmrtio izuzetnog poznavatelja prava Mucijana Krasa 143 kad je kao prokonzul odlazio iz Azije.

61

HISTORIAE ROMANAE

At P. Scipio Africanus Aemilianus, qui Carthaginem deleverat, post tot acceptas circa Numantiam clades creatus iterum consul missusque in Hispaniam fortunae virtutique expertae in Africa res­pondit in Hispania, et intra annum ac tris menses, quam eo venerat, circumdatam operibus Numantiam excisamque aequavit solo. Nec quisquam ullius gentis hominum ante eum clariore urbium excidio nomen suum perpetuae commendavit memoriae: quippe excisa Car­thagine ac Numantia ab alterius nos metu, alterius vindicavit con­tumeliis. Hic, eum interrogante tribuno Carbone, quid de Ti. Gra­cchi caede sentiret, respondit, si is occupandae rei publicae animum habuisset, iure caesum. Et cum omnis contio adclamasset, hostium, inquit, armatorum totiens clam ore non territus, qui possum vestro moveri, quorum noverca est Italia? Reversus in urbem intra breve tempus, M'. Aquilio C. Sempronio consulibus abhinc annos centum et sexaginta, post duos consulatus duosque triumphos et bis excisos terrores rei publicae mane in lectulo repertus est mortuus, ita ut qu­aedam elisarum faucium in cervice reperirentur notae. De tanti viri morte nulla habita est quaestio eiusque corpus velato capite elatum est, cuius opera super totum terrarum orbem Roma extulerat caput. Seu fatalem, ut plures, seu conflatam insidiis, ut aliqui prodidere me­moriae, mortem obiit, vitam certe dignissimam egit, quae nullius ad id temporis praeterquam avito fulgore vinceretur. Decessit anno ferme sexto et quinquagesimo: de quo si quis ambiget, recurrat ad priorem consulatum eius, in quem creatus est anno octavo et trice­simo: ita dubitare desinet.

5 Ante tempus excisae Numantiae praeclara in Hispania militia D. Bruti fuit, qui penetratis omnibus Hispaniae gentibus ingenti vi hominum urbiumque potitus numero, aditis quae vix audita erant, Gallaeci cognomen meruit.

Et ante eum paucis annis tam severum illius Q. Macedonici in his gentibus imperium fuit, ut, cum urbem Contrebiam nomine in Hispania oppugnaret, pulsas praecipiti loco quinque cohortes legi­onarias eodem protinus sub ire iuberet, facientibusque omnibus in procinctu testamenta, velut ad certam mortem eundum foret, non deterritus proposito, quem moriturum miserat militem victorem recepit: tan tum effecit mixtus timori pudor spesque desperatione

62

RIMSKA POVIjEST

Publije pak Scipion Africki Emilijan, koji je bio razorio Kartagu, nakon Mlikih poraza pretrpljenih oko Numancije, po drugi put je izabran za konzula144 i poslan u Hispaniju. Opravdao je srecu i hra­brost iskusanu u Africi te je za godinu i tri mjeseca otkako je onamo bio do sao, Numanciju, opkoljenu opsadnim nasipima, srusio i srav­nio sa zemljom. 145 I nitko od ljudi bilo kojeg naroda prije njega nije slavnijim razorenjem gradova svoje ime povjerio vjecnoj uspomeni. Jer, srusivsi Kartagu i Numanciju, oslobodio nas je straha od jedne, a sramote od druge. On je, kad ga je tribun Karbon pitao sto misli 0

ubojstvu Tiberija Grakha, odgovorio kako je ovaj, ako je imao namje­ru osvojiti ddavu, s pravom ubijen. 146 No kad je sva skupstina podigla viku, rece: "Nepreplasen toliko puta vikom naoruzanih neprijatelja, kako mogu biti uzdrman vasom, kojima je Italija maceha?" Vrativsi se u grad u kratko je vrijeme, za konzula Manija Akvilija i Gaja Sem­pronija147 - ima tomu sto i sezdeset godina - nakon dvaju konzulata i dvaju trijumfa i dvaput uklonjenih strahova ddave, ujutro u postelji pronaden mrtav, sa stanovitim znakovima davljenja na vratu. 0 smrti tako velika muza nije provedena nikakva istraga, te je zastrte glave pokopano tijelo onoga Cijim je trudom Rim izdigao svoju glavu nad cijelim svijetom. Bilo da je umro prirodnom smrcu, kako je zabi­ljezila veCina, bilo smrcu uzrokovanom zasjedom, kako su zap is ali neki, proveo je zacijelo najdostojniji zivot, koji do tog vremena nije nadmaSila nicija slava doli slava njegova djeda. 148 Preminuo je gotovo u pedeset i sestoj godini zivota; a ako tko 0 njemu dvoji, neka se vrati na njegov prvi konzulat,149 za koji je izabran u svojoj trideset i osmoj godini zivota: tako ce prestati dvojiti.

5 Prije uniStenja Numancije u Hispaniji se svojim vojevanjem proslavio Decim Brut, koji je, prodrijevsi medu sve narode Hispanije i domogavsi se goleme sile ljudi i broja gradova, dospio do onih kra­jeva 0 kojima se jedva bilo culo, zasluzio nadimak Galecki. 150

I nekoliko godina prije njega medu ovim je plemenima tako okrutno bilo zapovjednistvo Kvinta Makedonskog1S1 da je pri op­sadi grada po imenu Kontrebija u HispanijP52 zapovjedio da pet le­gionarskih kohorti, otjeranih sa strmoga mjesta, odmah krenu na isto mjesto. Kad su svi pod oruzjem stali praviti oporuke, kao da im je poCi u sigurnu smrt, nezastrasen naumom, vojnike koje je bio poslao u smrt docekao je kao pobjednike: toliko je toga ucinio sram pomijesan sa strahom i nada namaknuta ocajem. On je u Hispaniji

63

H1STORIAE ROMANAE

quaesita. Hie virtute ac severitate facti, at Fabius Aemilianus Pauli exemplo disciplinae in Hispania fuit clarissimus.

6 Decem deinde interpositis annis, qui Ti. Gracchum, idem Ga­ium fratrem eius occupavit furor, tam virtutibus eius omnibus quam huie errori similem, ingenio etiam eloquentiaque longe praestanti­orem. Qui cum summa quiete animi civitatis princeps esse posset, vel vindieandae fraternae mortis gratia vel praemuniendae regalis potentiae eiusdem exempli tribunatum ingressus, longe maiora et acriora petens dabat civitatem omnibus Italieis, extendebat earn pa­ene usque Alpis, dividebat agros, vetabat quem quam civem plus quingentis iugeribus habere, quod aliquando lege Licinia cautum erat, nova constituebat portoria, novis coloniis replebat provinci­as, iudicia a senatu transferebat ad equites, frumentum plebi dari instituerat; nihil immotum, nihil tranquillum, nihil quietum, nihil denique in eodem statu relinquebat; quin alterum etiam continuavit tribunatum.

Hunc L. Opimius consul, qui praetor Fregellas exciderat, perse­cutus armis unaque Fulvium Flaccum, consularem ac triumphalem virum, aeque prava cupientem, quem C. Gracchus in locum Tiberii fratris triumvirum nominaverat, eumque socium regalis adsumpse­rat potentiae, morte adfecit. Id unum nefarie ab Opimio proditum, quod capitis non dieam Gracchi, sed civis Romani pretium se datu­rum idque auro repensurum proposuit. Flaccus in Aventino armatos ac pugnam ciens cum filio maiore iugulatus est; Gracchus profugiens, cum iam comprehenderetur ab iis, quos Opimius miserat, cervicem Euporo servo praebuit, qui non segnius se ipse interemit, quam do­mino succurrerat. Quo die singularis Pomponii equitis Romani in Gracchum fides fuit, qui more Coclitis sustentatis in ponte hostibus eius, gladio se tranfixit. Ut Ti. Gracchi antea corpus, ita Gai mira crudelitate vietorum in Tiberim deiectum est.

64

RIMSKA POVIJEST

postao vrlo slavan zahvaljujuCi hrabrosti i okrutnosti svog postupka, a Fabije EmiIijan,153 po Paulovu primjeru,154 zahvaljujuei stezL

6 Potom je, nakon deset godina, ista ona mahnitost koja je bila zahvatila Tiberija Grakha obuze1a i Gaja, njegova brata, koji mu je bio sliean po svim vrlinama a i po ovoj zabludi, no umom ga je i rjeeitoseu daleko nadvisivao. Premda je zbog mirnoee svojega duha mogao postati prvakom drzave, on je, radi osvete bratove smrti iIi radi uCvrseenja kraljevske moCi, po istome uzoru zapoeeo tribunat.155 No njegovi su ciljevi bili daleko krupniji i opasniji: stao je davati gradansko pravo svim Italicima i siriti ga gotovo sve do Alpa, dijeliti zemlju, zabranjivati da bilo koji gradanin ima vise od pet stotina juta­ra, sto je nekoe bilo uglavljeno Licinijevim zakonom,156 uspostavljati nove uvoznine, novim naseljenicima popunjavati pokrajine, prenositi sudove sa senata na vitezove, a ustanovio je i da se puku daje zito. NiSta nije ostavljao netaknuto, nista mirno, nista spokojno, niSta, napokon, u istome stanju. Dapaee, nastavio je i drugi tribunat.

Njega je ubio konzul Lucije Opimije,157 koji je kao pretor bio razorio Fregelu,158 davsi se oruzjem za njim u potjeru, a zajedno s nji­me i Fulvija Flaka, bivseg konzula i slavodobitnika, koji je na jednak naCin tezio za naopakim, a kojega je Gaj Grakh bio imenovao za tri­jumvira na mjesto svojega brata Tiberija i uzeo za dionika kraljevske vlastLI59 Opimije je bezbozno izrekao samo to sto je obeeao da ee dati nagradu za glavu, ne bib rekao Grakha, nego rimskog gradanina, i da ee je otplatiti u zlatu. Flak je na Aventinu, pozivajuCi oruzanike na bitku, zaklan zajedno sa svojim starijim sinom; Grakh je na bijegu, kad su ga vee gotovo uhvatili oni koje je bio poslao Opimije, pruzio vrat robu Euporu da ga ubije, koji je jednako odlueno ubio sebe sama, kao sto je pritekao upomoe svom gospodaru. Tog se dana pokazala i izvanredna vjernost Pomponija, rimskoga viteza, prema Grakhu. l60

On se poput Koklita probo maeem nakon sto je njegove neprijatelje zadrfuo na mostu. Kao sto je prije toga tijelo Tiberija Grakha, tako je eudnom okrutnoseu pobjednika i Gajevo tijelo baeeno u Tiber.

65

HISTORIAE ROMANAE

7 Hunc Ti. Gracchi liberi, P. Scipionis Africani nepotes, viva adhuc matre Cornelia, Africani filia, viri optimis ingeniis male usi, vitae mortisque habuere exitum: qui si civil em dignitatis concupi­ssent modum, quidquid tumultuando adipisci gestierunt, quietis obtulisset res publica.

Huic atrocitati adiectum scelus unicum. Quippe iuvenis specie excellens necdum duodevicesimum transgressus annum immuni­sque delictorum paternorum, Fulvii Flacci filius, quem pater legatum de condicionibus miserat, ab Opimio interemptus est. Quem cum haruspex Tuscus amicus flentem in vincula duci vidisset, quin tu hoc potius, inquit, facis? Protinusque inliso capite in postern lapideum ianuae carceris effusoque cerebro expiravit.

Crudelesque mox quaestiones in amieos clientesque Graccho­rum habitae sunt. Sed Opimium, virum alioqui sanctum et gravem, damnatum postea iudicio publico memoria istius saevitiae nulla civilis prosecuta est misericordia. Eadem Rupilium Pop ilium que, qui consules asperrime in Tiberii Gracchi amieos saevierant, postea iudieiorum publicorum merito oppress it invidia.

Rei tantae parum ad notitiam pertinens interponetur. Hie est Opimius, a quo consule celeberrimum Opimiani vini nomen; quod iam nullum esse spatio annorum colligi potest, cum ab eo sint ad te, M. Vinici, consulem anni centum et quinquaginta.

Factum Opimii, quod inimicitiarum quaesita erat ultio, minor secuta auctoritas, et visa ultio privato odio magis quam publicae vindietae data.

In legibus Gracchi inter perniciosissima numerarim, quod extra Italiam colonias posuit. Id maio res, cum viderent tanto potentio­rem Tyro Carthaginem, Massiliam Phocaea, Syracusas Corintho, Cyzicum ac Byzantium Mileto, genitali solo, diligenter vitaverant et civis Romanos ad censendum ex provinciis in Italiam revocaverant. Prima autem extra Italiam colonia Carthago condita est. Subinde Porcio Marcioque consulibus deducta colonia Narbo Martius.

66

RIMSKA POVI/EST

7 Ovakav su ishod zivota i smrti imala djeca Tiberija Grakha, unuci Publija Scipiona Africkoga - dok je na zivotu jos uvijek bila njihova mati Kornelija, kCi Africkoga - muzevi koji su se lose po­sluzili najveCim darovima.161 Da su tezili za gradanskom mjerom dostojanstva, sve cega su se zeljeli domoCi pobunom, ddava bi im mirno prepustila.

Ovoj je okrutnosti nadodan jedinstven zloCin. Opimije je naime ubio sina Fulvija Flaka, mladiea istaknute ljepote koji jos nije bio prekoracio ni osamnaestu godinu zivota i nije sudjelovao u ocevu prijestupu, kojega je otac uputio kao poslanika 0 uvjetima ugovora. Kad ga je njegov prijatelj haruspik162 Etruscanin vidio kako ga vode uplakana u okovima, rekao je: "Zasto da radije ti to sam ne uCinis!" Nato je on udario glavom u kameni dovratak zatvorskih vrata i pro­suvsi mozak izdahnuo.

Uskoro su i protiv prijatelja i stieenika Grakha provedene okrutne istrage. No Opimija, inace besprijekorna i ozbiljna muza, osudena posIije javnom presudom zbog sjeeanja na ovu okrutnost nije pratilo nikakvo gradansko milosrde.163 Ista je mdnja javnih presuda poslije s pravom pogodila i Rupilija i Popilija koji su kao konzulp64 najnesmi­ljenije iskalili svoj bijes na prijateljima Tiberija Grakha.

Navest eu nesto sto se tek malo odnosi na poznavanje te stvari. To je onaj Opimije od kojega kao konzula potjece vrlo cuveno ime Opimijeva vina;165 a da ono vise ne postoji, moze se zakljuCiti po ras­ponu godina, buduCi da je od njegova do tvojega konzulata, Marko Vinicije, proslo sto i pedeset godina.

Cin Opimijev naisao je na manje odobravanje jer je bila rijec 0

osveti iz neprijateljstva, pa je ta osveta shvaeena viSe kao Cin osobne mrznje nego kao obrana drzave.

Medu Grakhovim zakonima u najpogubnije bih ubrojio to sto je izvan Italije podigao naseobine. To su nasi preci, jer da su vidjeIi kako je Kartaga toliko moenija od Tira, Masilija od Fokeje, Sirakuza od Korinta, Kizik i Bizantij od Mileta, rodnoga tla, reYno izbjegava­Ii, te su rimske gradane na procjenu imetka pozivali iz pokrajina u Italiju. Kao prva naseobina izvan ItaIije podignuta je Kartaga. Od­mah potom, za konzula Porcija i Marcija,166 naseljena je naseobina Narbon Martov.

67

HISTORIAE ROMANAE

8 Mandetur deinde memoriae severitas iudiciorum. Quippe C. Cato consularis, M. Catonis nepos, Africani sororis filius, repetunda­rum ex Macedonia damnatus est, cum lis eius HS. quattuor milibus aestimaretur: adeo illi viri magis voluntatem peccandi intuebantur quam modum, factaque ad consilium dirigebant et quid, non in qu­antum admissum foret, aestimabant.

Circa eadem tempora M. C. Metelli fratres uno die triumphave­runt. Non minus clarum exemplum et adhuc unicum Fulvii Flacci, eius qui Capuam ceperat, filiorum, sed alterius in adoptionem dati, in collegio consulatus fuit; adoptivus in Acidini Manlii familiam datus. Nam censura Metellorum patruelium, non germanorum fratrum fuit, quod solis contigerat Scipionibus.

Tum Cimbri et Teutoni transcendere Rhenum, multis mox no­stris suisque cladibus nobiles. Per eadem tempora clarus eius Minucii, qui porticus, quae hodieque celebres sunt, molitus est, ex Scordiscis triumphus fuit.

9 Eodem tractu temporum nituerunt oratores Scipio Aemilia­nus Laeliusque, Ser. Galba, duo Gracchi, C. Fannius, Carbo Papirius; nee praetereundus Metellus Numidicus et Scaurus, et ante omnes 1. Crassus et M. Antonius: quorum aetati ingeniisque successere C. Caesar Strabo, P. Sulpicius; nam Q. Mucius iuris scientia quam proprie eloquentiae nomine celebrior fuit.

Clara etiam per idem aevi spatium fuere ingenia in togatis Afra­nii, in tragoediis Pacuvii atque Accii, usque in Graecorum ingeni­orum comparationem evecti, magnumque inter hos ipsos facientis operi suo locum, adeo quidem, ut in illis limae, in hoc paene plus videatur fuisse sanguinis, celebre et Lucilii nomen fuit, qui sub P. Africano Numantino bello eques militaverat. Quo quidem tempore iuvenes adhuc Iugurtha ac Marius sub eodem Africano militantes in iisdem castris didicere, quae postea in contrariis facerent. Hi­storiarum auctor iam tum Sisenna erat iuvenis, sed opus belli civilis Sullanique post aliquot annos ab eo seniore editum est. Vetustior Sisenna fuit Caelius, aequaHs Sisennae Rutilius Claudiusque Quadri­garius et Valerius Antias. Sane non ignoremus eadem aetate fuisse Pomponium sensibus celebrem, verbis rudem et novitate inventi a se operis commendabilem.

68

RIMSKA POV/jEST

8 Neka se potom zabiljezi strogost presuda. Nairne, bivsi je kon­zul Gaj Katon, unuk Marka Katona, sin sestre Scipiona Africkog, osuden na naknadu opljackanog novca iz Makedonije, premda je njegova parnica procjenjivana na cetiri tisuce sestercija.167 U tolikoj su mjeri ondasnji muzevi vise pozornosti obracali namjeri nego koliCini prijestupa, te su djela odredivali prema nakani i procjenjivali sto se, a ne koliko se skrivilo.

Otprilike u to isto vrijeme braca Marko i Gaj Metel u jednom su danu proslavili trijumf. 168 Ne manje slavan i dotad jedinstven bio je primjer zajednickog konzulata sinova169 osvajaca Kapue Fulvija Fla­ka,170 od kojih je jedan dan na usvojenje u obitelj Acidina Manlija. l7l

Cenzura, nairne, Metela,172 bila je cenzura bratuceda, ne rodene brace, sto se dogodilo jedino Scipionima.173

Tad su preko Rajne preSli Cimbri i Teutonci, koji su uskoro po­stali slavni po mnogim nasim i vlastitim porazima. U isto to vrijeme pada i trijumf nad SkordiScanima onoga Minucija koji je dao sagra­diti trijemove koji su i dan danas cuveni. 174

9 U istom tom periodu zablistali su govornici Scipion Emilijan i Lelije, Servije Galba, dvojica Grakha, Gaj Fanije, te Papirije Karbon; a ne zasluzuje da bude mimoideni ni Metel Numidski ni Skaur, a prije svih Lucije Kras i Marko Antonije. Njihovo su doba nadarenosti naslijedili Gaj Cezar Strabon i Publije Sulpicije; jer, K vint Mucije bio je slavniji po poznavanju prava nego po osobitoj rjeCitosti.

Slavni su bili za trajanja tog vijeka umovi: u togati Afranija, u tragediji Pakuvija i Akcija, koji se uzdigao sve do usporedbe s grckim umovima i svom djelu osigurao visoko mjesto medu njima samima, tako da se gotovo Cinilo kako je u Grka bilo vise ugladenosti, u Akcija vise krvi; cuveno je bilo i ime Lucilija, koji je kao vojnik vojevao pod Publijem Africkim u Numancijskom ratu. U to su, dakako, vrije­me, tad jos kao mladiCi, Jugurta i Marije, vojujuCi pod istim ovim Africkim, u istome taboru naucili ono sto su Cinili u protivnickim. Tvorac povijesnih djela Sizena bio je tad jos mladic, no od njega je, kao starijega, nekoliko godina poslije, izdano djelo 0 gradanskom i Sulinu ratu. Stariji je od Sizene bio Celije, vrsnjak Sizenin Rutilije, Klaudije K vadrigarije i Valerije Ancijat. Znajmo dobra, dakako, da je u isto doba zivio i Pomponije, cuven po osjecajima, grub na rijeCima, a dostojan preporuke zbog novosti djela koje je izumio.

69

HISTORIAE ROMANAE

10 Prosequamur nota severitatem censorum Cassii Longini Ca­epionisque, qui abhinc annos centum quinquaginta tris Lepidum Aemilium augurem, quod sex milibus HS. aedes conduxisset, adesse iusserunt. At nunc si quis tanti habitet, vix ut senator agnoscitur: adeo natura a rectis in prava, a vitiis in prava, a pravis in praecipitia pervenitur.

Eodem tractu temporum et Domitii ex Arvernis et Fabii ex Allo­brogibus victoria fuit nobilis; Fabio Pauli nepoti ex victoria cogno­men Allobrogico inditum. Notetur Domitiae familiae peculiaris qu­aedam et ut clarissima, ita artata numero fe1icitas. Septem ante hunc nobilissimae simplicitatis iuvenem, Cn. Domitium, fuere, singuli omnes parentibus geniti, sed omnes ad consulatum sacerdotiaque, ad triumphi autem paene omnes pervenerunt insignia.

11 Bellum deinde Iugurthinum gestum est per Q. Metellum nulli secundum saeculi sui. Huius legatus fuit C. Marius, quem pra­ediximus, natus agrestri loco, hirtus atque horridus vitaque sanctus, quantum bello optimus, tantum pace pessimus, immodicus gloriae, insatiabilis, impotens semperque inquietus. Hic per publicanos alio­sque in Africa negotiantis criminatus Metelli lentitudinem, trahentis iam in tertium annum bellum, et naturalem nobilitatis superbiam morandique in imperiis cupiditatem effecit, ut, cum commeatu petito Romam venisset, consul crearetur bellique paene patrati a Metello, qui bis Iugurtham acie fuderat, summa committeretur sibi. Metelli ta­men et triumphus fuit clarissimus et meritum ex virtute ei cognomen Numidici inditum. Ut paulo ante Domitiae familiae, ita Caeciliae notanda claritudo est. Quippe intra duodecim ferme annos huius temporis consules fuere Metelli aut censores aut triumpharunt ampli­us duodecies, ut appareat, quemadmodum urbium imperiorumque, ita gentium nunc florere fortunam, nunc senescere, nunc interire.

12 At C. Marius L. Sullam iam tunc ut praecaventibus fatis co­pulatum sibi quaestorem habuit et per eum missum ad regem Bo­cchum Iugurtha rege abhinc annos ferme centum triginta quattuor potitus est; designatusque iterum consul in urbem reversus secundi

70

RIMSKA POVI/EST

10 Popratimo biljeskom strogost cenzora Kasija Longina i Cepio­na,175 koji su - ima tomu sto pedeset i tri godine - zapovjedili da augur Emilije Lepid dode na sud zbog toga sto je za sest tisuea sestercija unajmio kUCU. 176 A ako danas tko stanuje za tu cijenu, jedva se priznaje senatorom: tako se po prirodi od ispravnog dospijeva do naopakog, od naopakog do iskvarenog, od iskvarenog do pogibeljnog.

U istom periodu postala je cuvena Domicijeva pobjeda nad Ar­vernjanima i Fabijeva nad Alobrozanima;177 Paulovu je unuku Fabiju po pobjedi nadjenut nadimak Alobroski. Neka se zabiljezi i osobita i preslavna no brojem ogranicena sreea Domicijeve obitelji. Sedam ih je bilo prije ovoga mladiCa vrlo plemenite jednostavnosti, Gneja Do­micija, svaki roden od svog roditelja, no svi su dospjeli do konzulata i sveeenistva, a gotovo svi do znamenja trijumfa. 178

11 Potom je voden rat s Jugurtom, pod zapovjednistvom Kvinta Metela, covjeka koji u svojem vremenu ni za kim nije zaostajao. Nje­gOY je legat bio Gaj Marije, kojega smo prije spomenuli,179 roden u seljackoj obitelji,180 divlji i neotesan, a zivotom besprijekoran, koliko najbolji u ratu, toliko najgori u miru, neumjeren u slavi, nezasitan, samovoljan i uvijek nemiran. On je preko publikana i drugih ve­letrgovaca ocrnio mlitavost Metela, koji je zavlaCio rat vee u trecu godinu, i prirodnu oholost plemstva, te njegovu teznju da ostane u zapovjednistvu, i postigao da u trenutku kad je do sao u Rim da trazi hranu bude izabran za konzula i da mu bude povjereno vrhovno zapovjednistvol81 u ratu sto ga je Metel, koji je dvaput u bitki bio potukao J ugurtu, 182 gotovo bio dovrsio. Metelu je ipak odobren pre­sjajan trijumf, a zbog hrabrosti nadjenut mu je zasluzeni nadimak Numidski. Kao sto je malo prije bila vrijedna biljeSke slava Domici­jeve obitelji, tako je vrijedna spomena i slava Cecilijeve obitelji. J er u gotovo dvanaest godina ovoga doba Meteli su bili iii konzuli iii cenzori iii su vise od dvanaest puta proslavili trijumf,183 kako bi se pokazalo da, onako kao kod gradova i carstava, tako i kod rodova, sreea sad cvate, sad slabi, sad nestaje.

12 Gaj je pak Marije ddao vezana uza se kao kvestora Lucija Sulu, jer se vee tad usud 0 tome brinuo, te se preko njega, poslavsi ga kralju Bokhul84 - ima tomu gotovo sto trideset i cetiri godine - doce­pao kralja Jugurte, te ga je, po drugi put odreden za konzula, vrativsi se u grad na pocetku svog drugog konzulata, na januarske kalendel85

71

HISTORIAE ROMANAE

consulatus initio Kal. Ianuariis eum in triumpho duxit. Effusa, ut praediximus, immanis vis Germanarum gentium, quibus nomen Cimbris ac Teutonis erat, cum Caepionem Manliumque consules et ante Carbonem Silanumque fudissent fugassentque in Galliis et exuissent exercitu, Scaurumque Aurelium consularem et alios cele­berrimi nominis viros trucidassent, populus Romanus non alium re­pellendis tantis hostibus magis idoneum imperatorem quam Marium est ratus. Tum multiplicati consulatus eius. Tertius in apparatu belli consumptus; quo anna Cn. Domitius tribunus plebis legem tulit, ut sacerdotes, quos antea conlegae sufficiebant, populus crearet. Quarto trans Alpis circa Aquas Sextias cum Teutonis confiixit, amplius cen­tum quinquaginta milia hostium priore ac postero die ab eo trucidata gensque excisa Teutonum. Quinto citra Alpis in campis, quibus no­men erat Raudiis, ipse consul et proconsul Q. Lutatius Catulus fortu­natissimo decertavere proelio; caesa aut capta amplius centum milia hominum. Hac victoria videtur meruisse Marius, ne eius nati rem publicam paeniteret, ac mala bonis repensasse. Sextus consulatus veluti praemium ei meritorum datus. Non tamen huius consulatus fraudetur gloria, quo Servilii Glauciae Saturninique Apulei furorem continuatis honoribus rem publicam lacerantium et gladiis quoque et caede comitia discutientium, consul armis compescuit hominesque exitiabiles in Hostilia curia morte multavit.

13 Deinde interiectis paucis annis tribunatum iniit M. Livius Drusus, vir nobilissimus, eloquentissimus, sanctissimus, meliore in omnia ingenio animoque quam fortuna usus. Qui cum senatui pris­cum restituere cuperet decus et iudicia ab equitibus ad eum transferre ordinem (quippe earn potestatem nacti equites Gracchanis legibus cum in multos clarissimos atque innocentissimos viros saevissent, tum P. Rutilium, virum non saeculi sui, sed omnis aevi optimum, interrogatum lege repetundarum maximo cum gemitu civitatis da­mnaverant), in iis ipsis, quae pro senatu moliebatur, senatum habuit adversarium non intellegentem, si qua de plebis commodis ab eo agerentur, veluti inescandae inliciendaeque multitudinis causa fieri, ut minoribus perceptis maiora permitteret.

72

R[lvlSKA POV[JEST

poveo u trijumfu. Kad se, kako smo prije rekli,186 razlila golema sila germanskih plemena, kojima je bilo ime Cimbri i Teutonci, i kad su ovi u Galijama razbili i natjerali u bijeg konzule Cepiona i Manlija,187 a prije toga Karbona188 i Silana,189 i lisili ih vojske, te ubili bivseg kon­zula Aurelija Skaura190 i druge muzeve preslavna imena, rimski je na­rod pomislio kako za suzbijanje tolikih neprijatelja nema prikladnijeg zapovjednika od Marija. Tad su se umnozili njegovi konzulati. Tred je utrosen na pripremu za rat, u godini 191 u kojoj je pucki tribun Gnej Domicije donio zakon da sveeenike, koje su prije toga nadopunjavali njihovi kolege, bira narod. U cetvrtome se192 s one strane Alpa, oko Sekstijskih toplica, sukobio s Teutoncima te je prvoga i drugoga dana pobio vise od sto pedeset tisuea neprijatelja, a Teutonski je narod uniSten. 193 U petome194 su se s ove strane Alpa, na poljima koja su se zvala Raudijska, pobili u veoma povoljnoj bitki on sam kao konzul i prokonzul Kvint Lutacije Katul,; posjeceno je iii zarobljeno vise od sto tisuea Ijudi. 195 Cini se kako je ovom pobjedom Marije zasluZio da se driava ne kaje zbog njegova rodenja i da je zlo isplatio dobrim. 6 Sesti mu je konzulat196 dan kao kakva nagrada zbog zasluga. Neka se ipak ne umanjuje slava ovoga konzulata, za kojeg je kao konzul oruzjem obuzdao mahnitost Servilija Glaucija i Apuleja Saturnina koji su neprekinutim sluzbama197 upropastavali driavu i macevima i krvoprolieem rastjerivali skupstine te je ove pogubne ljude kaznio smreu u Hostilijevoj vijeenici. 198

13 Potom je, nakon nekoliko godina, tribunat nastupio Marko Livije Druz,199 muz veoma plemenit, rjeCit, besprijekoran, u svemu boljega uma i duha nego sreee. On je senatu zelio vratiti starinsku cast, te sudove od vitezova prenijeti na taj stalez (jer su vitezovi, do­mogavsi se te ovlasti grakhovskim zakonima,200 iskalili svoj bijes na mnogim preslavnim i posve neduznim muzevima, pa su tako - na najveeu zalost driave - osudili Publija Rutilija, ponajboljeg muza ne sarno svojega vremena vee cijeloga vijeka, koji je bio optuzen po zakonu 0 naknadi opljackanog novca).201 No Druz je u onome sto je poduzimao u korist senata za protivnika imao upravo sen at, koji nije shvaeao da je njegovo zalaganje za neke probitke pucana zapra­vo mamac i udica za svjetinu, koja bi dobila sitnice, a popustila u krupnijim stvarima.

73

HISTORIAE ROMANAE

Denique ea fortuna Drusi fuit, ut malefacta collegarum quam quae­vis optime ab ipso cogitata senatus probaret magis, et honorem, qui ab eo deferebatur, sperneret, iniurias, quae ab ilIis intendebantur, aequo animo reciperet, et huius summae gloriae invideret, illorum modicam ferret.

14 Tum conversus Drusi animus, quando bene incepta male cedebant, ad dandam civitatem Italiae. Quod cum moliens reverti­sset e foro, immensa ilia et incondita, quae eum semper comitaba­tur, cinctus multitudine in area domus suae cultello percussus, qui adfixus lateri eius relictus est, intra paucas horas decessit. Sed cum ultimum redderet spiritum, intuens circumstantium maerentiumque frequentiam, effudit vocem convenientissimam conscientiae suae: ecquandone, inquit, propinqui amicique, similem mei civem habe­bit res publica? Hunc finem clarissimus iuvenis vitae habuit: cuius morum minime omittatur argumentum. Cum aedificaret domum in Palatio in eo loco, ubi est quae quondam Ciceronis, mox Censorini fuit, nunc Statilii Sisennae est, promitteretque ei architectus, ita se earn aedificaturum, ut liber a conspectu immunisque ab omnibus arbitris esset neque quisquam in earn despicere posset, tu vero, inquit, si quid in te artis est, ita compone domum meam, ut, quidquid agam, ab omnibus perspici possit.

15 Mors Drusi iam pridem tumescens bellum excitavit Italicum; quippe L. Caesare et P. Rutilio consulibus abhinc annos centum vi­ginti, universa Italia, cum id malum ab Asculanis ortum esset (quippe Servilium praetorem Fonteiumque legatum occiderant) ac de in de a Marsis exceptum in omnis penetrasset regiones, arm a adversus Romanos cepit. Quorum ut fortuna atrox, ita causa fuit iustissima: petebant enim earn civitatem, cuius imperium armis tuebantur: per omnis annos atque omnia bella duplici numero se militum equi­tumque fungi neque in eius civitatis ius recipi, quae per eos in id ipsum pervenisset fastigium, per quod homines eiusdem et gentis et sanguinis, ut externos alienosque fastidire posset.

Id bellum amplius trecenta milia iuventutis Italicae abstulit. Cla­rissimi autem imperatores fuerunt Romani eo bello Cn. Pompeius, Cn. Pompei Magni pater, C. Marius, de quo praediximus, L. Sulla anno ante praetura functus, Q. Metellus, Numidici filius, qui meritum cognomen Pii consecutus erat: quippe expulsum civitate a L. Satur-

74

RIMSKA POVIjEST

Tako je na kraju Druz doZivio da je senat odobravao opaka djela njegovih kolega viSe nego njegove rna kakve, pa i najbolje namisli, te je prezreo east koju mu je ovaj nudio, a mime duse prihvacao uvrede koje su mu drugi nanosili, jalan na njegovu najvecu slavu, strpljivo podnoseCi njihovu osrednju.

14 Tad se Druzova volja, kako su dobri pokusaji lose prolazili, usmjerila na davanje gradanstva Italiji. Kad je radio na tome, pa se vratio s trga okruzen onim golemim i neuredenim mnostvom, koje ga je uvijek pratilo, u dvoristu svojega doma udaren je bodezom koji je ostao zarinut u njegov bok i za nekoliko je sati preminuo. Kad je pak ispustao posljednji dah, gledajuci mnostvo koje je u zalosti stajalo uokolo, izustio je rijee sasma primjerenu svojoj savjesti: "Kad ce", rekao je, "rodaci i prijatelji, driava imati gradanina sliena meni?" Ovako je okoneao zivot preslavni mladiC, za eiji znaeaj neka se ni­posto ne presuti i dokaz. Kad je gradio dom na Palatinu, na onome mjestu na kojemu se nekoc nalazio Ciceronov, potom Cenzorinov, a sada dom Statilija Sizene, i kad mu je arhitekt obecavao kako ce ga sagraditi tako da bude slobodan od pogleda i zasticen od svih oeevidaca te da u nj nitko ne moze zavirivati, rekao je: "Ti, pak, ako je u tebi ikakva umijeca, tako sagradi moj dom da svi, sto god radio, to mogu vidjeti."

15 Druzova je smrt razbuktala Italski rat koji jevec otprije tinjao. Nairne, za konzula Lucija Cezara i Publija Rutilija202 - ima tomu sto dvadeset godina - kad je to zlo, poteklo od Askuljana (ubili su, nai­rne, bili pretora Servilija i legata Fonteja), a potom su ga prihvatili i Marsani, prodrlo u sve krajeve, eitava je Italija pograbila oruzje protiv Rimljana. Koliko je njihov polozaj bio grozan, toliko je njihov razlog bio veoma opravdan: trazili su, nairne, gradanstvo one zemlje koje su vlast branili oruzjem. Svake su godine i u svakom ratu sluzili s dvo­strukim brojem vojnika i konjanika, a nisu bili prihvaceni u pravni sustav one driave koja se zahvaljujuCi njima uspela tako visoko da je ljude istoga i roda i krvi mogla prezirati kao strance i tudince.

Taj je rat ugrabio vise od trista tisuca italskih mladica. Najslavniji su, pak, rim ski zapovjednici u tom ratu bili Gnej Pompej,203 otac Gneja Pompeja Velikog, Gaj Marije, 0 kojem smo prije govorili,204 Lucije Sula, koji je godinu prije obnasao preturu, Kvint Metel, sin Numidskoga, koji je stekao zasluzeni nadimak Pobozni,2°s On je na-

75

HISTORIAE ROMANAE

nino tribuno plebis, quod solus in leges eius iurare noluerat, pietate sua, auctoritate senatus, consensu rei publicae restituit patrem. Nec triumphis honoribusque quam aut causa exilii aut exilio aut reditu clarior fuit Numidieus.

16 Italieorum autem fuerunt celeberrimi duces Silo Popaedi­us, Herius Asinius, Insteius Cato, C. Pontidius, Telesinus Pontius, Marius Egnatius, Papius Mutilus. Neque ego verecundia domestici sanguinis gloriae quidquam, dum verum refero, subtraham: quippe multum Minatii Magii, atavi mei, Aeculanensis, tribuendum est me­moriae, qui nepos Decii Magii, Campanorum principis, celeberrimi et fidelissimi viri, tantam hoc bello Romanis fidem praestitit, ut cum legione, quam ipse in Hirpinis conscripserat, Herculaneum simul cum T. Didio caperet, Pompeios cum 1. Sulla oppugnaret Compsa­mque occuparet: cuius de virtutibus cum alii, tum maxime dilucide Q. Hortensius in annalibus suis rettulit. Cuius illi pietati plenam populus Romanus gratiam rettulit ipsum viritim civitate donando, duos filios eius creando praetores, cum seni adhuc crearentur.

Tam varia atque atrox fortuna Italici belli fuit, ut per biennium continuum duo Romani consules, Rutilius ac deinde Cato Porcius, ab hostibus occiderentur, exercitus populi Romani multis in locis fun­derentur, utque ad saga iretur diuque in eo habitu maneretur. Caput imperii sui Corfinium legerant atque appellarant Italieam. Paulatim deinde recipiendo in civitatem, qui arma aut non ceperant aut de­posuerant maturius, vires refectae sunt, Pompeio Sullaque et Mario tluentem procumbentemque rem populi Romani restituentibus.

17 Finito ex maxima parte, nisi quae Nolani belli manebant reliquiae, Italieo bello, quo quidem Romani vietis adtlictisque ipsi exarmati quam integri universis civitatem dare maluerunt, consu­latum inierunt Q. Pompeius et 1. Cornelius Sulla, vir qui neque ad finem vietoriae satis laudari neque post victoriam abunde vituperari potest. Hie natus familia nobili, sextus a Cornelio Rufino, qui bello Pyrrhi inter celeberrimos fuerat duces, cum familiae eius claritudo

76

RIMSKA POVIJEST

ime zahvaljujuci svojoj privdenosti, odluci senata i suglasju ddave vratio je iz progonstva svojega oca istjerana iz grada od puckog tri­buna Lucija Saturnina, zbog toga sto jedini nije htio prisegnuti na njegove zakone. Numidski je postao slavniji po razlogu za progon­stvo, progonstvu iii povratku iz njega nego po svojim trijumfima i po svojim castima.

16 Najcuveniji pak vojskovode Italika bili su Silon Popedije, Herije Azinije, Instej Katon, Gaj Pontidije, Telezin Poncije, Marije Egnacije i Papije Mutil,206 I necu iz postovanja prema domacoj krvi, dok iznosim istinu, bilo sto oduzeti njihovoj slavi. Jer mnogo toga valja posvetiti uspomeni na moga sukundjeda Minacija Magija, Eku­lanjanina,207 koji je kao unuk kampanskog prvaka Decija Magija, vrlo slavna i pouzdana muza,2°s iskazao u ovom ratu takvu odanost Ri­mljanima da je s legijom koju je sam bio unovaCio medu Hirpincima zajedno s Titom Didijem osvojio Herkulanej, s Lucijem pak Sulom napao Pompeje i zaposjeo Kompsu.209 0 njegovim je vrlinama osim drugih pisaca najjasnije izvijestio Kvint Hortenzije u svojim "Ljeto­pisima". Toj je njegovoj privdenosti punu zahvalnost iskazao rimski narod darujuci mu kao pojedincu gradansko pravo, birajuCi njegova dva sina za pretore, kad su se jos uvijek birala po sestorica.210

Tako je nestalna i strasna bila ratna sreca Italskoga rata da su u dvije uzastopne go dine dva rimska konzula, Rutilije, a potom Katon Porcije, bili ubijeni od neprijatelja,21l da je vojska rimskoga naroda na mnogim mjestima bila razbijena i da se dizalo na oruzje i dugo ostajalo u tom stanju. Za glavni grad svoje ddave bili su izabrali Korfinij i nazvali ga Italikom.212 Potom su, zahvaljujuCi postupnom primanju u gradanstvo onih koji se nisu bili digli na oruzje iIi su ga ranije odloZili, obnovljene snage, dok su Pompej, Sula i Marije pridizali iznemoglu i pokleklu ddavu rimskoga naroda.

17 Nakon sto je veCim dijelom - osim sto je jos bio u tijeku zavr­setak Nolskoga rata,213 - bio dovrsen Italski rat, u kojemu su Rimljani vise voljeli dati gradansko pravo pobijedenima i unistenima, dok su sami bili razoruzani, nego svima, dok su jos sami bili netaknuti, konzulat su zapoceli Kvint Pompej i Lucije Kornelije Sula,214 muz koji se do kraja svoje pobjede ne moze dovoljno nahvaliti, a poslije pobjede dovoljno pokuditi. Roden u plemenitoj obitelji kao sesti od Kornelija Rufina215, koji je u Pirovu ratu bio jedan od najslavnijih voj-

77

HISTORIAE ROMANAE

intermissa esset, diu ita se gessit, ut nullam petendi consulatum co­gitationem habere videretur: deinde post praeturam inlustratus bello Italico et ante in Gallia legatione sub Mario, qua eminentissimos du­ces hostium fuderat, ex successu animum sumpsit petensque consu­latum paene omnium civium suffragiis factus est; sed eum honorem undequinquagesimo aetatis suae an no adsecutus est.

18 Per ea temp ora Mithridates, Ponticus rex, vir neque silendus neque dicendus sine cura, bello acerrimus, virtute eximius, aliquando fortuna, semper animo maximus, consiliis dux, miles manu, odio in Romanos Hannibal, occupata Asia necatisque in ea omnibus civibus Romanis, quos quidem eadem die atque hora redditis civitatibus litteris ingenti cum pollicitatione praemiorum interimi iusserat, quo tempore neque fortitudine adversus Mithridatem neque fide in Romanos quisquam Rhodiis par fuit (horum fidem Mytilenaeorum perfidia inluminavit, qui M'. Aquilium aliosque Mithridati vinctos tradiderunt, quibus libertas in unius Theophanis gratiam postea a Pompeio restituta est), cum terribilis Italiae quoque videretur immi­nere, sorte obvenit Sullae Asia provincia.

Is egressus urbe cum circa Nolam moraretur (quippe ea urbs pertinacissime arm a retinebat exercituque Romano obsidebatur, velut paeniteret eius fidei, quam omnium sanctissimam bello prae­stiterat Punico), P. Sulpicius tribunus plebis, disertus, acer, opibus gratia amicitiis vigore ingenii atque animi celeberrimus, cum antea rectissima voluntate apud populum maxumam quaesisset dignita­tem, quasi pigeret eum virtutum suarum et bene consulta ei male cederent, sub ito pravus et praeceps se C. Mario post septuagesimum annum omnia imperia et omnis provincias concupiscenti addixit legemque ad populum tulit, qua Sullae imperium abrogaretur, C. Mario bellum decerneretur Mithridaticum, aliasque leges perniciosas et exitiabiles neque tolerandas liberae civitati tulit. Quin etiam Q. Pompei consulis filium eundemque Sullae generum per emissarios factionis suae interfecit.

78

RIMSKA POVIJEST

skovoda, on se zbog toga sto je slava njegove obitelji bila prekinuta, dugo vremena tako ponasao da se Cinilo kako nema nikakve namjere da se natjece za konzulat. Potom je, proslavivsi se nakon preture u Italskome ratu, a prije toga svojim legatstvom pod Marijem u Galiji, u kojem je do nogu bio potukao najistaknutije vojskovode neprijatelja, iz svog uspjeha prikupio srcanost, te se natjecao za konzulat i izabran je glasovima gotovo svih gradana. Tu je cast postigao u cetrdeset i devetoj godini svojega zivota.216

18 U to je vrijeme pontski kralj Mitridat, muz 0 kojemu se ne moze ni sutjeti ni govoriti bez jada, najnesmiljeniji u ratu, izvanredne hrabrosti, ponekad i srece, a uvijek najvece srcanosti, vojskovoda po svojim zamislima, vojnik po svojoj desnici, po mdnji prema Rimlja­nima Hanibal, zaposjeo Aziju i poubijao u njoj sve rimske gradane;217 on je razliCitim gradovima otposlao pisma u kojima je, uz obecanje golemih nagrada, zapovjedio da se svi istoga dana i sata pobiju. U to vrijeme ni po hrabrosti protiv Mitridata ni po vjernosti prema Rimljanima nitko nije bio ravan Rodanima (njihovu je vjernost jos proslavila vjerolomnost Mitilenaca, koji su Manija Akvilija i druge vezane predali Mitridatu; slobodu im je poslije, iskljucivo iz postova­nja prema Teofanu, vratio Pompej). Kad se cinilo da onako strasan prijeti i Italiji, pokrajina je Azija zdrijebom dopala Suli.

Kad je Sula izasao iz Grada i boravio oko Nole (taj je naime grad najupornije zaddavao oruzje, te ga je opsjedala rimska vojska, kao da se kaje zbog one vjernosti koju je najsavjesnije od svih iskazao u Pun­skome ratu),218 pucki je tribun Publije Sulpicije, rjecit, ostrouman, vrlo slavan po bogatstvu, ugledu, prijateljstvima te vatrenosti uma i duha, jer je prije toga zahvaljujuCi svojim vrlo postenim namjerama stekao kod naroda veoma veliko dostojanstvo, postao odjednom opak i nagao kao da ga je sram vlastitih vrlina i kao da mu dobre odluke lose pro laze, te se potpuno predao Gaju Mariju, koji je nakon svoje sedamdesete go dine poceo zudjeti za svim zapovjednistvima i svim pokrajinama. Predlozio je tako narodu zakon kojim se Suli oduzima zapovjednistvo, rat protiv Mitridata povjerava Gaju Mariju, a donio je i druge pogubne i zlokobne zakone, nepodnosljive za slobodnu dr­zavu.219 Dapace, preko uhoda svoje klike ubio je sina konzula Kvinta Pompeja, a ujedno Sulina zeta.

79

HISTORIAE ROMANAE

19 Tum Sulla contracto exercitu ad urbem rediit eamque armis occupavit, duodecim auctores novarum pessimarumque rerum, inter quos Marium cum filio et P. Sulpicio, urbe exturbavit ac lege lata exules fecit. Sulpicium etiam adsecuti equites in Laurentinis palu­dibus iugulavere, caputque eius erectum et osten tatum pro rostris velut omen imminentis proscriptionis fuit. Marius post sextum con­sulatum annumque septuagesimum nudus ac limo obrutus, oculis tantummodo ac naribus eminentibus, extractus arundineto circa paludem Maricae, in quam se fugiens consectantis Sullae equites abdiderat, iniecto in collum loro in carcerem Minturnensium iussu duumviri perductus est. Ad quem interficiendum missus cum gladio servus publicus natione Germanus, qui forte ab imperatore eo bello Cimbrico captus erat, ut agnovit Marium, magno eiulatu expromens indignationem casus tanti viri abiecto gladio profugit e carcere. Tum cives, ab hoste misereri paulo ante principis viri docti, instructum eum viatico conlataque veste in navem imposuerunt. At ille adsecutus circa insulam Aenariam filium cursum in Africam direxit inopemque vitam in tugurio ruinarum Carthaginiensium toleravit, cum Marius aspiciens Carthaginem, illa intuens Marium, alter alteri possent esse solacio.

20 Hoc primum anna sanguine consulis Romani militis imbu­tae manus sunt; quippe Q. Pompeius, collega Sullae, ab exercitu Cn. Pompei proconsulis seditione, sed quam dux creaverat, interfectus est.

Non erat Mario Sulpicioque Cinna temperatior. Itaque cum ita civitas Italiae data esset, ut in octo tribus contribuerentur novi cives, ne potentia eorum et multitudo veterum civium dignitatem frange­ret plusque possent recepti in beneficium quam auctores beneficii, Cinna in omnibus tribubus eos se distributurum pollicitus est: quo nomine ingentem totius Italiae frequentiam in urbem acciverat. E qua pulsus collegae optimatiumque viribus cum in Campaniam tenderet, ex auctoritate senatus consulatus ei abrogatus est suffectusque in eius locum 1. Cornelius Merula flamen dialis. Haec iniuria homine quam exemplo dignior fuit. Tum Cinna corruptis primo centurionibus

80

RIMSKA POVljEST

19 Tad se Sula okupivsi vojsku vratio u grad i zaposjeo ga oruz­jem, protjerao iz grada dvanaest zacetnika novih i najgorih stvari, medu kojima i Marija, zajedno s njegovim sinom i Publijem Sulpi­cijem, i donijevsi zakon uCinio ih prognanicima. Sulpicija su dapace zaklali vitezovi dostigavsi ga u Laurentskim mocvarama, a njegova je glava podignuta i izlozena pred govornicom postala kao kakvo znamenje predstojeeeg proskripcija.220 Marije je nakon svog sestog konzulata i sedamdesete godine zivota, gol i prekriven blatom, sarno s oCima i nosnicama iznad vode, izvucen iz trstika oko mocvare Ma­rike,221 u koju se bio sakrio bjezeCi pred konjanicima Sule, koji ga je progonio, te je po zapovijedi duumvira,222 s uzdom nabacenom oko vrata, doveden u zatvor Minturnjana.223 DrZavni rob, poslan s macem da ga ubije, po narodnosti German, koji je slucajno od njega kao zapovjednika bio zarobljen u Cimbarskom ratu, cim je prepoznao Marija, velikom kuknjavom oCitujuCi svoju zlovolju zbog sudbine takvoga muza, odbacio je mac i pobjegao iz zatvora. Tad su ga gra­dani, pouceni kako se malo prije neprijatelj smilovao pravomu muzu, opskrbili popudbinom, donijeli mu odijelo, i ukrcali u ladu. On je pak oko otoka Enarije224 dostigao svog sina, te usmjerio plovidbu u Afriku i ondje provodio oskudan zivot u kolibi medu rusevinama Kartage, iako su, dok Marije promatra Kartagu a ona njega, jedan drugomu mogli biti utjehom.

20 U toj su godini ruke rimskoga vojnika prvi put ukaljane krv­lju konzula. Sulina je naime kolegu Kvinta Pompeja225 ubila vojska prokonzula Gneja Pompeja,226 u pobuni koju je Gnej digao kao voj­skovoda.227

Ni Cina228 nije bio umjereniji od Marija i Sulpicija. Stoga, nakon sto je gradansko pravo dana Italiji tako da su se novi gradani razdi­jelili u os am kotareva,229 kako njihova moe i mnostvo ne bi narusili dostojanstvo starih gradana i kako ne bi postali utjecajniji oni pri­mljeni u dobroCinstvo nego zacetnici dobroCinstva, Cina je obeeao da ee ih razdijeliti po svim kotarevima. Pod tim je izgovorom golemo mnostvo iz Citave Italije dozvao u Grad. No odanle su ga otjerale zdruzene snage njegova kolege i optimata pa je krenuo u Kampaniju. Prema odluci senata oduzet mu je konzulat, a na njegovo je mjesto postavljen Jupiterov flamin Lucije Kornelije Merula. To je nasilje bilo primjerenije tomu covjeku nego sto bi se u nj trebalo ugledati. Tad je Cina, potkupivsi najprije centurione i tribune, a potom nadom u

81

HISTORIAE ROMANAE

ac tribunis, mox etiam spe largitionis militibus, ab eo exercitu, qui circa Nolam erat, receptus est. Is cum universus in verba eius iura­sset, retinens insignia consulatus patriae bellum intulit, fretus ingenti numero novorum civium, e quorum delectu trecentas amplius cohor­tes conscripserat ac triginta legionum instar impleverat. Opus erat partibus auctoritate, cuius augendae gratia C. Marium cum filio de exilio revocavit quique cum iis pulsi erant.

21 Dum bellum autem infert patriae Cinna, Cn. Pompeius, Ma­gni pater, cuius praeclara opera bello Marsico praecipue circa Pice­num agrum, ut praescripsimus, usa erat res publica quique Asculum cepe rat, circa quam urbem, cum in multis aliis regionibus exercitus dispersi forent, quinque et septuaginta milia civium Romanorum, amplius sexaginta Italicorum una die conflixerant, frustratus spe continuandi consulatus ita se dubium mediumque partibus prae­stitit, ut omnia ~x proprio usu ageret temporibusque insidiari vide­retur, et huc atque illuc, unde spes maior adfulsisset potentiae, sese exercitumque deflecteret. Sed ad ultimum magno atrocique proelio cum Cinna conflixit: cuius commissi patratique sub ipsis moenibus focisque urbis Romanae pugnantibus spectantibusque quam fuerit eventus exitiabilis, vix verbis exprimi potest. Post hoc cum utrumque exercitum velut parum bello exhaustum laceraret pestilentia, Cn. Pompeius decessit. Cuius interitus voluptas amissorum aut gladio aut morbo civium paene damno repensata est, populusque Romanus quam vivo iracundiam debuerat, in corpus mortui contulit.

Seu duae seu tres Pompeiorum fuere familiae, primus eius no­minis ante annos fere centum sexaginta septem Q. Pompeius cum Cn. Servilio consul fuit.

Cinna et Marius haud incruentis utrimque certaminibus editis urbem occupaverunt, sed prior ingressus Cinna de recipiendo Mario legem tulit.

22 Mox C. Marius pestifero civibus suis reditu intravit moenia. Nihil illa victoria fuisset crudelius, nisi mox Sullana esset secuta; neque licentia gladiorum in mediocris saevitum, sed excelsissimi quoque atque eminentissimi civitatis viri variis suppliciorum gene­ribus adfecti. In iis consul Octavius, vir lenissimi animi, iussu Cinnae interfectus est. Merula autem, qui se sub adventum Cinnae consu­latu abdicaverat, incisis venis superfusoque altaribus sanguine, quos

82

RIMSKA POVljEST

darove i vojnike, prihvacen od one vojske koja se nalazila oko Nole.23o

Kad je ona citava prisegla na njegove rijeCi, zaddao je znamenja kon­zulata i pokrenuo rat protiv domovine pouzdavajuci se u golem broj novih gradana, iz Cijega je novacenja popisao vise od trista kohorata i popunio trideset postrojbi veliCine legija. Stranci je bio potreban ugled, radi Cijeg je povecanja pozvao iz progonstva Marija zajedno s njegovim sin om i one koji su zajedno s njima bili protjerani.

21 Dok je pak Cina vodio rat protiv domovine, Gnej se Pompej, otac Pompeja Velikoga, Cijom se presjajnom pomocu ddava poslu­zila u ratu s Marsima, osobito oko picenske zemlje, kako smo prije231

napisali, i koji je bio zauzeo Askul (grad oko kojega se u jednom danu sukobilo sedamdeset i pet tisuca rimskih gradana i vise od sez­deset tisuca Italika iako su vojske bile rasprsene po mnogim drugim krajevima), iznevjeren u nadi da ce nastaviti konzulat,232 pokazivao se suzddanim i nije se priklanjao ni jednoj strani, sve radio prema vlastitoj koristi, te se cinilo kako vreba na povoljnu priIiku te sebe i vojsku okrece sad ovamo sad onamo, odakle bi zasjala veca nada u moe. No naposljetku se pobio s Cinom u velikoj i strasnoj bitki. A jedva se rijeCima moze izraziti kako je koban, i za one koji su se borili i i za one koji su promatrali, bio ishod te bitke, zapodjenute i dovrsene pod samim zidinama i ognjistima rimskoga grada. 4 Nakon toga, kad je jednu i drugu vojsku, kao da su premalo bile upropastene ratom, stala unistavati kuga, preminuo je Gnej Pompej. Veselje zbog njegove smrti nadoknadilo je gubitak gradana stradalih od maca iIi bolesti, a rimski je narod gnjev koji je bio dugovao zivomu usmjerio na njegovo mrtvo tijelo.

Postojale su dvije iIi tri obitelji Pompeja, a prvi konzul tog imena, prije gotovo sto sezdeset i sedam godina, zajedno s Gnejem Servili­jem, bio je Kvint Pompej.233

Cina i Marije osvojili su grad nakon veoma krvavih bitaka, a Cina je usavsi prvi donio zakon 0 Marijevu povratku.

22 Uskoro je Marije, na povratku pogubnom za njegove sugra­dane, usao medu zidine. Od te pobjede nista ne bi bilo okrutnije, da uskoro nije uslijedila ona Sulina. I nije se bezakonjem maceva iska­lio bijes na osrednjima, nego su najuzviSeniji i najistaknutiji muzevi ddave pogodeni razliCitim vrstama kazni. Medu njima po Cininoj zapovijedi ubijen je konzul Oktavije, muz veoma krotka duha. 234 A

83

HISTORIAE ROMANAE

saepe pro salute rei publicae flamen dialis precatus erat deos, eos in execrationem Cinnae partiumque eius tum precatus optime de re publica meritum spiritum reddidit. M. Antonius, princeps civitatis atque eloquentiae, gladiis militum, quos ipsos facundia sua moratus erat, iussu Marii Cinnaeque confossus est. Q. Catulus, et aliarum virtutum et belli Cimbrici gloria, quae illi cum Mario communis fuerat, celeberrimus, cum ad mortem conquireretur, conclusit se loco nuper cake harenaque perpolito inlatoque igni, qui vim odoris excitaret, simul exitiali hausto spiritu, simul incluso suo mortem magis voto quam arbitrio inimicorum obiit.

Omnia erant praecipitia in re publica, nec tamen adhuc quisqu­am inveniebatur, qui bona civis Romani aut donare auderet aut pete­re sustineret. Postea id quoque accessit, ut saevitiae causam avaritia praeberet et modus culpae ex pecuniae modo constitueretur et qui fuisset locuples, fieret is nocens, suique quisque periculi merces foret, nec quidquam videretur turpe, quod esset quaestuosum.

23 Secundum deinde consulatum Cinna et septimum Marius in priorum dedecus iniit, cuius initio morbo oppressus decessit, vir in bello hostibus, in otio civibus infestissimus quietisque impatien­tissimus. In huius locum sufi'ectus Valerius Flaccus, turpissimae legis auctor, qua creditoribus quadrantem solvi iusserat, cuius facti merita eum poena intra biennium consecuta est. Dominante in Italia Cinna maior pars nobilitatis ad Sullam in Achaiam ac deinde post in Asiam perfugit.

Sulla interim cum Mithridatis praefectis circa Athenas Boeo­tiamque et Macedoniam ita dimicavit, ut et Athenas reciperet et plurimo circa multiplicis Piraei portus munitiones labore expleto amplius ducenta milia hostium interficeret nec minus multa caperet. Si quis hoc rebellandi tempus, quo Athenae oppugnatae a Sulla sunt, imputat Atheniensibus, nimirum veri vetustatisque ignarus est: adeo enim certa Atheniensium in Romanos fides fuit, ut semper et in omni re, quidquid sincera fide gereretur, id Romani Attica fieri praedica­rent. Ceterum tum oppressi Mithridatis armis homines miserrimae conditionis cum ab inimicis tenerentur, oppugnabantur ab amicis

84

RIMSKA POVI)EST

Merula, koji se pred sam Cinin dolazak bio odrekao konzulata, razre­zao je zile i prolio krv po Zrtvenicima te se pomolio bogovima, koje je cesto kao Jupiterov flamin bio zazivao za spas ddave, da prokunu Cinu i njegovu stranku, i ispustio dusu, prezasluznu za ddavu. Po zapovijedi Marija i Cine proboden je Marko Antonije, prvak ddave i govornistva, macevima vojnika, koje je upravo svojom rjeCitoscu bio zaustavio.235 Kad su poceli traziti da ubiju Kvinta Katula,236 veoma poznata i po drugim vrlinama, kao i po slavi Cimbarskoga rata, koju je stekao zajedno s Marijem, on se zatvorio na mjesto nedavno oz­bukano vapnom i pijeskom, te je unio onamo vatru, da pojaca snagu mirisa, pa je sad uvlaceCi poguban dah, sad zatvarajuCi usta, vise svo­jom voljom pohrlio u smrt nego sto je ispunio presudu neprijatelja.

Sve je u drzavi bilo opasno, ali se jos uvijek nije nasao nitko koji bi se usudio poklanjati ili nakanio traziti dobra rimskog gradanina. Poslije je pridoslo i to da je pohlepa pruzala razlog za okrutnost, da je mjera krivice odredivana prema mjeri novca, da je postajao krivac tko je bio bogat, i da je svatko bio cijena svoje opasnosti, te da se nista nije Cinilo sramotnim sto je bilo probitacno.

23 Potom je Cina nastupio svoj drugi, a Marije, na sramotu svojih prethodnih konzulata, svoj sedmi konzulat,237 na Cijem je pocetku preminuo,238 pogoden bolescu, muz najopasniji u ratu za neprijatelje, u miru za gradane, a nimalo ne podnoseCi spokoja. Na njegovo je mjesto izabran Valerije Flak, predlagatelj najsramotnijeg zakona, kojim je nalozio da se vjerovnicima isplacuje cetvrtina, za koji ga je Cin nakon dvije godine dostigla zasluzena kazna.239 Dok je Cina vladao u Italiji, veCi je dio plemstva pobjegao k Suli u Ahaju, a potom u Aziju.

Sula se u meduvremenu oko Atene, Beotije i Makedonije borio s Mitridatovim zapovjednicima tako da je ponovo osvojio Atenu i, nakon sto se silno namucio oko utvrdenja prostrane luke Pireja, po­bio je vise od dvjesta tisuca neprijatelja, a jednako toliko i zarobio.240 Ako tko ovo vrijeme pobune, u kojem je Sula napao Atenu, upisuje u krivnju Atenjanima, doista ne poznaje istinu i proslost: vjernost Ate­njana prema Rimljanima bila je, nairne, tako pouzdana da su Rimljani uvijek i u svemu sto bi se god Cinilo iskrenom vjernoscu govorili kako se to Cini "atickom vjernoscu". No tad su ljudi najbjednijeg polozaja pritisnuti Mitridatovim oruzjem, jer ih je neprijatelj drzao u vlasti, a

85

HISTORIAE ROMANAE

et animos extra moenia, corpora necessitati servientes intra muros habebant. Transgressus deinde in Asiam Sulla parentem ad omnia supplicemque Mithridatem invenit, quem multatum pecunia ac parte navium Asia omnibusque aliis provinciis, quas armis occupaverat, decedere coegit, captivos recepit, in perfugas noxiosque animadvertit, paternis, id est Ponticis finibus contentum esse iussit.

24 C. Flavius Fimbria, qui praefectus equitum ante adventum Sullae Valerium Flaccum consularem virum interfecerat exercituque occupato imp era tor appellatus forti Mithridatem pepulerat proelio, sub adventum Sullae se ipse interemit, adulescens, quae pessime au­sus erat, fortiter executus. Eodem an no P. Laenas tribunus plebis Sex. Lucilium, qui priore anno tribunus plebis fuerat, saxo Tarpeio deiecit, et cum collegae eius, quibus diem dixerat, metu ad Sullam profugissent, aqua ignique iis interdixit.

Tum Sulla compositis transmarinis rebus, cum ad eum primum omnium Romanorum legati Parthorum venissent, et in iis quidam magi ex notis corporis respondissent caelestem eius vitam et memo­riam futuram, revectus in Italiam haud plura quam triginta armato­rum milia adversum ducenta amplius hostium exposuit Brundusii. Vix quidquam in Sullae operibus darius duxerim, quam quod cum per triennium Cinnanae Marianaeque partes Italiam obsiderent, neque inlaturum se bellum iis dissimulavit nec quod erat in manibus omisit, existimavitque ante frangendum hostem quam ulciscendum civem, repulsoque externo metu, ubi quod alienum esset vicisset, superaret quod erat domesticum. Ante adventum L. Sullae Cinna seditione orta ab exercitu interemptus est, vir dignior, qui arbitrio victorum moreretur quam iracundia militum. De quo vere dici po­test, au sum esse eum quae nemo auderet bonus, perfecisse quae a nullo nisi fortissimo perfici possent, et fuisse eum in consultando temerarium, in exequendo virum. Carbo nullo suffecto collega solus toto anno consul fuit.

25 Putares Sullam venisse in Italiam non belli vindicem, sed pacis auctorem: tanta cum quiete exercitum per Calabriam Apuliamque cum singulari cura frugum, agrorum, hom inurn, urbium perduxit in Campaniam temptavitque iustis legibus et aequis condicionibus bellum componere; sed iis, quibus et res pessima et immodica cupi-

86

RIMSKA POVljEST

prijatelj napadao, te su im srca bila izvan zidina,241 a tjelesa po nuzdi unutar zidova. Prdavsi odatle u Aziju, Sula je nasao Mitridata na sve pripravna i pokorna, te ga je, nametnuvsi mu globu u novcu i dijelu brodova, prisilio da ode iz Azije i svih drugih pokrajina koje je bio zauzeo oruzjem; primio je natrag zarobljenike, kaznio prebjege i krivce te nalozio Mitridatu da se zadovolji granicama Ponta.242

24 Gaj Flavije Fimbrija, koji je kao zapovjednik konjanistva prije Sulina dolaska ubio konzulara Valerija Flaka, preuzeo njegovu vojsku, bio proglasen zapovjednikom te u odvaznoj bitki otjerao Mitridata, pred Sulin se dolazak ubio, mladic koji je hrabro dovrsio ono na sto se inace krajnje naopako bio odvazio.243 Iste je godine pucki tribun Publije Lenat bacio s Tarpejske hridi Seksta Lucilija, koji je prethod­ne godine bio pucki tribun,244 a kad su njegovi kolege, kojima je bio odredio rok, iz straha pobjegli k Suli, uskratio im je vodu i vatru.245

Tad se Sula, nakon Sto je uredio prekomorske prilike i kad su k njemu, prvomu od svih Rimljana, dosli poslanici Parta, a medu njima su neki magi iz biljega na njegovu tijelu prorekli kako ce njegov zivot i spomen biti bozanski, vratio u !taliju te u Brundiziju iskrcao ne bas puno vise od trideset tisuca oruzanika nasuprot vise od dvjesta tisuca neprijatelja.246 Jedva bih ista medu Sulinim djelima smatrao slavnijim nego to sto nije tajio, premda je Cinina i Marijeva stranka tri godi­ne ddala na uzdi Italiju, da ce na njih zavojstiti, ali ni zanemario ono sto mu je bilo u rukama, te je smatrao kako prije valja slomiti neprijatelje nego osvetiti gradane i tek kad ukloni vanjsku prijetnju i odnese pobjedu u tudini, treba svladati suparnike kod kuce. Prije dolaska Lucija Sule vojska je u pobuni koja je izbila ubila Cinu,247 covjeka dostojnijeg da umre po presudi pobjednika nego zbog gnjeva vojnika. 0 njemu se doista moze red da se odvazio na ono na sto se nitko cestit ne bi odvazio, da je izvrsio ono sto nitko osim najhrabrijih ne bi mogao izvrsiti i da je bio nepromisljen u donosenju odluka, a junak u njihovu provodenju. Karbon je, nakon sto mu nitko nije bio izabran za kolegu, sam Wave godine bio konzup48

25 Pomislio bi kako Sula nije do sao u Italiju kao osvetnik rata, nego zacetnik mira. Tako je mirno doveo vojsku u Kampaniju kroz Kalabriju i Apuliju, s jedinstvenom brigom za plodove, njive, ljude i gradove, te pokusao pravednim zakonima i jednakim uvjetima za­ustaviti rat. No onima kojima je i stanje bilo veoma lose a pozuda

87

HISTORIAE ROMANAE

ditas erat, non poterat pax placere. Crescebat interim in dies Sullae exercitus contluentibus ad eum optimo quoque et sanissimo. Felici deinde circa Capuam eventu Scipionem Norbanumque consules su­perat, quorum N orbanus acie victus, Scipi9 ab exercitu suo desertus ac proditus inviolatus a Sulla dimissus est. Adeo enim Sulla dissimilis fuit bellator ac victor, ut dum vincit, mitis ac iustissimo lenior, post victoriam audita fuerit crudelior. Nam et consulem, ut praediximus, exarmatum Quintumque Sertorium, pro quanti mox belli facem! et multos alios, potitus eorum, dimisit incolumes, credo ut in eodem homine duplicis ac diversissimi animi conspiceretur exemplum. Post victoriam - namque ascendens montem Tifata cum C. Norbano con­currerat - Sulla gratis Dianae, cuius numini regio illa sacrata est, solvit; aquas salubritate medendisque corporibus nobiles agrosque omnis addixit deae. Huius gratae religionis memoriam et inscriptio templi adfixa posti hodieque et tabula testatur aerea intra aedem.

26 Deinde consules Carbo tertium et C. Marius, septiens con­sulis filius, annos natus sex et viginti, vir animi magis quam aevi paterni, multa fortiterque molitus neque usquam inferior nomine suo. Is apud Sacriportum pulsus a Sulla acie Praeneste, quod ante natura munitum praesidiis firmaverat, se exercitumque contulit.

Ne quid usquam malis publicis deesset, in qua civitate semper virtutibus certatum erat, certabatur sceleribus, optimusque sibi vide­batur, qui fuerat pessimus. Quippe dum ad Sacriportum dimicatur, Damasippus praetor Domitium consularem, Scaevolam Mucium, pontificem maximum et divini humanique iuris auctorem celeberri­mum, et C. Carbonem praetorium, consulis fratrem, et Antistium aedilicium velut faventis Sullae partibus in cuda Hostilia trucidavit. Non perdat nobilissimi facti gloriam Calpurnia, Bestiae filia, uxor Antistii, quae iugulato, ut praediximus, viro gladio se ipsa transfixit. Quantum huius gloriae famaeque accessit nunc virtute feminae! Nec propria latet.

88

RIMSKA POVljEST

neumjerena nije se mogao svidati mir. RasIa je u meduvremenu iz dana u dan Sulina vojska, jer su se oko njega stali okupljati oni naj­cestitiji i najbesprekorniji. Uspjdno je potom kod Kapue svladao konzule Scipiona i Norbana,249 od kojih je Norban pobijeden na boj­nom polju, a Scipion, napusten i izdan od svoje vojske, pusten od Sule neozlijeden. Tako je naime Sula bio razliCit kao ratnik i pobjednik da je, dok je pobjedivao, bio rnilostiv i blazi od najpravednijega, a poslije pobjede okrutniji od onoga sto se 0 njernu dotad culo. I konzula je, kao sto smo prije rekli, razoruzana pustio i Kvinta Sertorija250 - jao, doskora potpaljivaca kako velikog rata251 - i rnnoge druge docepavsi ih se pustio je netaknute, vjerujem, kako bi se u istome covjeku vidio primjer dvostruka i veoma razlicita duha. Poslije pobjede - silazeei, nairne, niz planinu Tifatu, sukobio se bio s Gajem Norbanorn - Sula je iskazao zahvalnost Dijani, cijern je bozanstvu posveeen onaj kraj; toplice, cuvene po ljekovitosti i blagotvornorn djelovanju na tijela, te sva okolna polja dosudio je boZici.252 Uspomenu na ovu dragu poboznost posvjedocuje jos i danas i hramski natpis pricvrseen na dovratak i broncana ploca unutar hrama.253

26 Potom su konzulima postali Karbon, po treCi put, i Gaj Ma­rije, sin sedmerostrukog konzula,254 u dvadeset i sestoj godini zivota, covjek oceva duha vise nego njegove dugovjecnosti, koji je i mnogo toga odvaznog uCinio i koji nikad nije bio ispod razine svojega imena. On se, natjeran od Sule na uzmak u bitki kod Sakriporta, zajedno sa svojom vojskom povukao u Prenest, kojeg je zastieena vee otprije prirodnim polozajem ucvrstio vojnirn posadama.255

Da bi jayne nevolje bile potpune, u gradu u kojern se uvijek vo­dila borba vrlinama sad se nadmetalo zloCinima, te se onaj koji je bio najgori sam sebi Cinio najboljim. Jer, dok se vodila borba kod Sakriporta, pretor je Damazip u Hostilijevoj vijeenici ubio bivsega konzula Domicija, vrhovnog sveeenika i najcuvenijeg tvorca bozje­ga i ljudskoga prava Mucija Scevolu, bivsega pretora Gaja Karbona, brata konzulova, i bivsega edila Antistija, kao da podupiru Sulinu stranku.256 Neka ne izgubi slavu najplernenitijeg cina Bestijina kei Kalpurnija,257 zena Antistijeva, koja se sarna probola macern, nakon sto joj je muz, kako smo prije rekli bio zaklan. Koliko se njegova sla­va i do bar glas uveeao zahvaljujuCi hrabrosti ove zene! A ni njezina vlastita sIava nije ostala nepoznata. 258

89

HISTORIAE ROMANAE

27 At Pontius Telesinus, dux Samnitium, vir domi bellique forti­ssimus penitusque Romano nomini infestissimus, contractis circiter quadraginta milibus fortissimae pertinacissimaeque in retinendis armis iuventutis, Carbone ac Mario consulibus abhinc annos cen­tum et novem Kal. Novembribus ita ad portam Collinam cum Sulla dimicavit, ut ad summum discrimen et eum et rem publicam per­duceret, quae non maius periculum adiit Hannibalis intra tertium miliarium castra conspicata, quam eo die, quo circumvolans ordines exercitus sui Telesinus dictitansque adesse Romanis ultimum diem vociferabatur eruendam delendamque urbem, adiiciens numquam defuturos raptores Italicae libertatis lupos, nisi silva, in quam refugere solerent, esset excisa. Post primam demum horam noctis et Romana acies respiravit et hostium cessit. Telesinus postera die semianimis repertus est, victoris magis quam morientis vultum praeferens, cuius abscisum caput ferro figi gestarique circa Praeneste Sulla iussit.

Tum demum desperatis rebus suis C. Marius adulescens per cu­niculos, qui miro opere fabricati in diversas agrorum partis ferebant, conatus erumpere, cum foramine e terra emersisset, a dispositis in id ipsum interemptus est. Sunt qui sua manu, sunt qui concurrentem mutuis ictibus cum minore fratre Telesini una obsesso et erumpen­te occubuisse prodiderint. Utcumque cecidit, hodieque tanta patris imagine non obscuratur eius memoria. De quo iuvene quid existi­maverit Sulla, in promptu est; occiso enim demum eo Felicis nomen adsumpsit, quod quidem usurpasset iustissime, si eundem et vincen­di et vivendi finem habuisset.

Oppugnationi autem Praenestis ac Marii praefuerat OfelIa Lu­cretius, qui cum ante Marianarum fuisset partium praetor, ad Sullam transfugerat. Felicitatem diei, quo Samnitium Telesinique pulsus est exercitus, Sulla perpetua ludorum circensium honoravit memoria, qui sub eius nomine Sullanae Victoriae celebrantur.

28 Paulo ante quam Sulla ad Sacriportum dimicaret, magnificis proeliis partium eius viri hostium exercitum fuderant, duo Servilii apud Clusium, Metellus Pius apud Faventiam, M. Lucullus circa Fi­dentiam.

90

RIMSKA POVIJEST

27 A samnitski je vojskovoda Poncije Telezin, muz veoma hrabar u miru i u ratu, koji je silno mrzio i sarno rimsko ime, okupio oko cetrdeset tisuca mladica, najhrabrijih i najupornijih u drZanju oruzja, te se za konzula Karbona i Marija259 - ima tomu sto i devet godina - na novembarske kalende tako pobio sa Sulom kod Kolinskih vra­ta260 da je u najvecu pogibao doveo i njega i ddavu. Ni kad je ugledala Hanibalov tabor unutar trecega miljokaza Dddava nije dosla u vecu opasnost, nego onog dana u kojemu je Telezin oblijetao redove svoje vojske i govorio kako se Rimljanima priblizava posljednji dan, te vikao kako treba srusiti i razoriti grad, dodajuci kako ce uvijek biti vukova, otimaca italske slobode, ako ne bude posjecena suma u kojoj obicno nalaze utociSte. Najzad je nakon prve nocne ure odahnuo rimski bojni red a neprijateljski se povukao. Telezin je sljedecega dana pronaden polumrtav s izrazom pobjednika na lieu, vise nego s izrazom covjeka na samrti, a Sula je zapovjedio da se njegova glava postavi na koplje i nosi oko Prenesta.

Tad se konacno izgubivsi nadu u svoj polozaj mladi Gaj Marije pokusao probiti kroz podzemne prokope, koji su izgradeni cudesnim radom vodili u razlicite dijelove polja, a kad se kroz otvor porn olio iz zemlje, ubili su ga oni koji su bas za to bili ondje rasporedeni. Ima ih koji su ispripovjedili kako je umro od vlastite ruke, a ima i onih koji su izvijestili kako je umro od uzajamnih udaraea u srazu s mladim Telezinovim bratom, koji se zajedno s njime pokusao probiti i ostao opkoljen. Kako god da je poginuo, jos ni danas sjecanje na njega ne zaklanja tako velika slava njegova oea. A sto je Sula mislio 0 ovome mladiCu, oCigledno je: nakon sto je, nairne, ovaj napokon bio ubijen, uzeo je ime Sretni, koje bi doista bio najopravdanije nosio da je kraj njegovih pobjeda bioi istodobno i kraj njegova zivota.261

Napadom pak na Prenest i Marija zapovijedao je Lukrecije Ofela, koji je bio prebjegao k Suli premda je prije toga bio pretor Marijeve stranke.262 Srecu dana u kojemu je razbijena vojska SamniCana i Te­lezina Sula je pocastio vjecnim spomenom igara u eirku, koje se pod njegovim imenom slave kao Sulina Pobjeda.

28 Malo prije nego sto se Sula po ceo boriti kod Sakriporta, nje­govi su ljudi u velicanstvenim bitkama bili razbili vojsku neprijatelja: dvojica Servilija kod Kluzija, Metel Pije kod Favencije, a Marko Lukul oko Favencije.263

91

HISTORIAE ROMANAE

Videbantur finita belli civilis mala, cum Sullae crudelitate aucta sunt. Quippe dictator creatus (cuius honoris usurpatio per annos centum et viginti intermissa; nam proximus post annum quam Ha­nnibal ltalia excesserat, uti adpareat populum Romanum usum dicta­toris ut in metu desiderasse ita in otio timuisse potestatem) imperio, quo priores ad vindicandam maximis periculis rem pUblicam olim usi erant, eo in inmodicae crudelitatis licentiam usus est. Primus ille, et utinam ultimus, exemplum proscriptionis invenit, ut in qua civitate petulantis convicii iudicium histrioni ex alba redditur, in ea iugulati civis Romani publice constitueretur auctoramentum, plu­rimumque haberet, qui plurimos interemisset, neque occisi hostis quam civis uberius foret praemium fieretque quisque merces mortis suae. Nec tantum in eos, qui contra arma tulerant, sed in multos insontis saevitum. Adiectum etiam, ut bona proscriptorum venirent exc1usique paternis opibus liberi etiam petendorum honorum iure prohiberentur simulque, quod indignissimum est, senatorum filii et onera ordinis sustinerent et iura perderent.

29 Sub adventum in Italiam L. Sullae Cn. Pompeius, eius Cn. Pompei filius, quem magnificentissim.as res in consulatu gessisse bello Marsico praediximus, tris et viginti annos natus, abhinc annos centum et tredecim privatis ut opibus, ita consiliis magna ausus magnificeque conata executus, ad vindicandam restituendamque dignitatem patriae Firmum ex agro Piceno, qui totus paternis eius c1ientelis refertus erat, contraxit exercitum: cuius viri magnitudo multorum voluminum instar exigit, sed operis modus paucis eum narrari iubet.

Fuit hic genitus matre Lucilia stirpis senatoriae, forma excellens, non ea, qua flos commendatur aetatis, sed ea dignitate constanti­aque, quae in illam conveniens amplitudinem fortunamque eum ad ultimum vitae comitata est diem; innocentia eximius, sanctitate praecipuus, eloquentia medius, potentiae, quae honoris causa ad eum deferretur, non vi ab eo occuparetur, cupidissimus, dux be­llo peritissimus, civis in toga, nisi ubi vereretur ne quem haberet parem, modestissimus, amicitiarum tenax, in offensis exorabilis, in reconcilianda gratia fidelissimus, in accipienda satisfactione facilli-

92

RIMSKA POVIJEST

Cinilo se kako su okoncale nesrece gradanskoga rata, kad su eto uvecane Sulinom okrutnoscu. Izabran naime za diktatora264 (koriste­nje te casti bilo je prekinuto kroz sto i dvadeset godina: prve naime godine nakon sto je Hanibal bio otisao iz Italije, kako bi se pokazalo da se rimski narod, koliko je u strahu zudio za diktatorom, toliko u miru bojao njegove moCi),265 vlascu kojom su se nekoc preci nasi slu­zili da ddavu oslo bode najveCih pogibli posluzio se za neogranicenu i neumjerenu okrutnost. On je prvi, kamo srece i posljednji, izmislio proskripcije, kako bi se u onome istom gradu u kojem glumac zbog uvredljivih povika moze zatraziti pravnu zastitu266 javno ustanovila placa za zakIanog rimskog gradanina, kako bi najvise stekao onaj koji je najvise ljudi poubijao, kako bi nagrada za smaknutog sugradanina bila obilnija nego ona za ubijenog neprijatelja, te kako bi svatko nosio sa sobom cijenu vlastite smrti. Bjesnilo se ne sarno protiv onih koji su se oruzjem suprotstavili, nego i protiv mnogih neduznih. Dodano je i to da se dobra popisanih prodaju i da se djeci liSenoj oceva bo­gatstva uskrati pravo natjecanja za ddavne sluzbe, te da u isti mah, 5tO je najnedostojnije, sinovi senatora podnose terete i izgube prava svojega staleza.

29 Pred sam dolazak Lucija Sule u Italiju Gnej je Pompej - sin onoga Gneja Pompeja za kojega smo prije rekIi kako je u svom kon­zulatu za rata s Marsima izveo najvelicanstvenije stvari,267 - u dobi od dvadeset i tri godine (ima tomu sto i trinaest godina268) odva­zivsi se privatnim sredstvima i iz privatnih pobuda na velika djela i velicanstveno izvevsi one cega se pothvatio okupio snaznu vojsku iz picenskoga kraja, koji je Citav bio prepun njegove pradjedovske kIijentele za obranu i ponovnu uspostavu dostojanstva domovine. Znacaj ovoga muza zahtijeva mnogo svitaka, no okvir ovog djela nalaze da se 0 njemu pripovijeda s malo rijeCi.

Bio je on roden od majke Lucilije,269 senatorske loze, uzviSene ljepote, ne onakve kojom se preporuca cvijet dobi, nego onakve do­stojanstvenosti i ustrajnosti koja ga je, primjerena onakvoj znameni­tosti i sreCi, pratila do posljednjeg dana zivota. Izvanredna postenja, iznimne neporocnosti, umjerene rjeCitosti, vrlo zeljan moCi, koja mu se pocasti radi nudila, a ne da ju je silom uzimao; u ratu kao vojsko­voda najiskusniji, u togi, kao gradanin, najumjereniji, osim kad se bojao da mu je tko protivnik; postojan u prijateljstvima, u uvredama umoljiv, u ponovnom zadobivanju milosti najvjerniji, u primanju za-

93

HISTORIAE ROMANAE

mus, potentia sua numquam aut raro ad impotentiam usus, paene omnium vitiorum expers, nisi numeraretur inter maxima in civitate libera dominaque gentium indignari, cum omnes cives iure haberet pares, quemquam aequalem dignitate conspieere. Hie a toga viri~ Ii adsuetus commilitio prudentissimi ducis, parentis sui, bonum et capax recta discendi ingenium singulari, rerum militarium pruden­tia excoluerat, ut a Sertorio Metellus laudaretur magis, Pompeius timeretur validius.

30 Tum M. Perpenna praetorius, e proscriptis, gentis clarioris quam animi, Sertorium inter cenam Oscae interemit Romanisque certam vietoriam, partibus suis excidium, sibi turpissimam mortem pessimo auctoravit facinore. Metellus et Pompeius ex Hispaniis tri­umphaverunt; sed Pompeius, hoc quoque triumpho adhuc eques Romanus, ante diem quam consulatum iniret, curru urbem invectus est. Quem virum quis non miretur per tot extraordinaria imperia in summum fastigium evectum iniquo tulisse animo, C. Caesaris absen­tis in altero consulatu petendo senatum populumque Romanum ra­tionem habere: adeo familiare est hominibus omnia sibi ignoscere, nihil aliis remittere, et invidiam rerum non ad causam, sed ad volun­tatem personas que dirigere. Hoc consulatu Pompeius tribunieiam potestatem restituit, cuius Sulla imaginem sine re relique rat.

Dum Sertorianum bellum in Hispania geritur, quattuor et sexa­ginta fugitivi e ludo gladiatorio Capua profugientes duce Spartaco, raptis ex ea urbe gladiis, primo Vesuvium montem petiere, mox cres­cente in dies multitudine gravibus variisque casibus adfecere Italiam. Quorum numerus in tan tum adulevit, ut qua ultima dimicavere acie, nonaginta milia hominum se Romano exercitui opposuerint. Hui­us patrati gloria penes M. Crassum fuit, mox rei publicae omnium consensu principem.

31 Converterat Cn. Pompei persona totum in se terrarum orbem et per omnia maior civi habebatur. Qui cum consul perquam lau­dabiliter iurasset se in nullam provinciam ex eo magistratu iturum idque servasset, post biennium A. Gabinius tribunus legem tulit, ut cum belli more, non latrociniorum, orbem classibus iam, non furtivis expeditionibus piratae terrerent quasdamque etiam Italiae urbes di­ripuissent, Cn. Pompeius ad eos opprimendos mitteretur essetque ei

94

RIMSKA POVlJEST

dovoljstine najpripravniji; svoju moe nije nikada, ili rijetko, zlorabio, gotovo bez ikakvih mana, osim ako se medu najveee ne broji to sto je u slobodnoj driavi, vladarici svijeta, u kojoj su mu svi sugradani po pravima bili jednaki, driao nedostojnim gledati da mu bilo tko u dostojanstvu bude ravan. On je naviknut otkad je odjenuo muzevnu togu na vojnicko druzenje s najrazboritijim vojskovodom - svojim ocem, duh dobar i sposoban da nauci ispravno izvjezbao izvanrednim poznavanjem vojnickih stvari, tako da je Sertorije270 Metela271 veema hvalio, a Pompeja se silnije bojao. * * *272

30 Tad je bivsi pretor Perpena ubio za ruckom u asci Sertorija, jednoga od proskribiranih, sjajnijega roda nego uma,273 te je najgo­rim zloCinom priskrbio Rimljanima sigurnu pobjedu, svojoj stranci propast, sebi najsramniju smrt.274 Metel i Pompej proslavili su trijumf nad Hispanijama.275 No Pompej se, za ovoga trijumfa276 jos uvijek rimski vitez, dan prije nego sto je nastupio konzulat, kolima uvezao u grad. Tko da se ne cudi sto je ovaj muz, koji se preko tolikih izvan­rednih zapovjednistava277 uzdigao na tako visok polozaj, nemirna srca podnio da senat i narod rimski procjenjuje 0 tome da se Gaj Cezar u odsutnosti natjece za svoj drugi konzulat.278 Tako je uobicajeno u ljudi da sebi sve prastaju, a drugima ni u cemu ne popustaju, i da svoju zavist ne usmjeravaju na uzroke stvari, nego htijenje i osobe. U ovom je konzulatu Pompej obnovio tribunsku vlast, Ciju je sliku Sula bio ostavio bez sadriaja.279

Dok se u Hispaniji vodio Sertorijev rat, sezdeset i cetiri bjegunca, bjezeei pod vodstvom Spartaka iz gladijatorske skole iz Kapue, domo­gli su se u tom gradu maceva i najprije su krenuli prema brdu Vezuvu, a potom, kako je iz dana u dan mnostvo raslo, teskim je i razliCitim nesreeama pogodilo Italiju.280 Njihov se broj do te mjere uveeao da su u posljednjoj bitki u kojoj su se borili suprotstavili rimskoj vojsci devedeset tisuea Ijudi.281 Slava zbog dovrsetka ovoga rata pripala je Marku Krasu, uskoro, suglasnoscu sviju, prvaku driave.282

31 Osoba Gneja Pompeja citav je svijet okrenula k sebi, te se on po svemu poceo smatrati veCim od gradana. Premda se kao konzul veoma hvalevrijedno zakleo da nakon tog magistrata neee otiCi ni u koju pokrajinu, te to i odrfuo, dvije godine poslije283 Aulo Gabinije284

donio je zakon da se - buduCi da su gusari plasili svijet kao u kakvu ratu, a ne u razbojstvima, i to mornaricom, a ne pljackaskim pohodi­rna, pa su oplijenili i neke gradove Italije - Gnej Pompej posalje da ih

95

H1STORIAE ROMANAE

imperium aequum in omnibus provinciis cum proconsulibus usque ad quinquagesimum miliarium a mario Quo scito paene totius terra­rum orbis imperium uni viro deferebatur; sed tamen idem hoc ante septennium in M. Antonii praetura decretum erat. Sed interdum persona ut exemplo nocet, ita invidiam auget aut levat: in Antonio homines aequo animo passi erant; raro enim invidetur eorum hono­ribus, quorum vis non timetur: contra in iis homines extraordinaria reformidant, qui ea suo arbitrio aut deposituri aut retenturi videntur et modum in voluntate habent. Dissuadebant optimates, sed consilia impetu victa sunt.

32 Digna est memoria Q. Catuli cum auctoritas tum verecundia. Qui cum dissuadens legem in contione dixisset esse quidem praec­larum virum Cn. Pompeium, sed nimium iam liberae rei publicae neque omnia in uno reponenda adiecissetque: "si quid huic accide­rit, quem in eius locum substituetis?" subclamavit universa contio, "te, Q. Catule." Tum ille victus con sensu omnium et tam honorifico civitatis testimonio e contione discessit. Hie hominis verecundiam, populi iustitiam mirari libet, huius, quod non ultra contendit, plebis, quod dissuadentem et adversarium voluntatis suae vero testimonio fraudare noluit.

Per idem tempus Cotta iudicandi munus, quod C. Gracchus ereptum senatui ad equites, Sulla ab illis ad senatum transtulerant, aequaliter in utrumque ordinem partitus est; Otho Roscius lege sua equitibus in theatro loca restituit.

At Cn. Po.mpeius multis et praeclaris viris in id bellum adsumptis discriptoque paene in omnis recessus maris praesidio navium, brevi inexsuperabili manu terrarum orbem liberavit praedonesque saepe multis iam aliis locis vietos circa Ciliciam classe adgressus fudit ac fugavit; et quo maturius bellum tam late diffusum conficeret, reliqu­ias eorum contractas in urbibus remotoque mari loco in certa sede constituit. Sunt qui hoc carp ant, sed quam quam in auctore satis rationis est, tamen ratio quemlibet magnum auctorem faceret; data enim facultate sine rapto vivendi rapinis arcuit.

96

RIlvlSKA POVIjEST

unisti i da mu u svim pokrajinama zapovjednistvo bude ravno zapo­vjednistvu prokonzula, sve do pedesetog miljokaza od mora. Tim se zakljuckom zapovjednistvo nad gotovo citavim svijetom povjeravalo jednom jedinom covjeku. No ipak, ista ovakva odluka bila je done­sena sedam godina prije za preture Marka Antonija.285 No ponekad osoba, kao sto primjerom skodi, tako poveeava Hi umanjuje zavist. U Antonija su ljudi to mirne duse bili dopustili; rijetko se, nairne, zavidi castima onih od Cije sile ne vlada strah; naprotiv, Ijudi se pribojavaju izvanrednih ovlasti u onih za koje se Cini da ee ih odloziti Hi zaddati sarno po svojoj osobnoj procjeni, te im je jedino mjerilo vlastita volja. Optimati su govorili protiv, no njihovi su prijedlozi silom svladani.

32 Ugled i cednost Kvinta Katula vrijedni su spomena.286 Kad se u skupstini protivio zakonu te rekao kako je Gnej Pompej, doduse, presjajan muz, ali kako je to vee previse za slobodnu ddavu i kako ne treba sve polagati u jednoga covjeka, pa dometnuo: "Ako se ovomu sto dogodi, koga eete postaviti na njegovo mjesto?", citava mu je skupstina doviknula: "Tebe, Kvinte Katule!" Tad je on svladan opeim suglasjem i tako casnom potvrdom sugradana otiSao iz skupstine. Zgodno je na ovome mjestu diviti se cednosti covjeka, pravednosti naroda; njegovoj cednosti, sto nije krenuo dalje, pravednosti puka, sto covjeka koji je bio drugoga misljenja i protivio se njegovoj volji nije zakinuo za istinsku potvrdu naklonosti.

U is to je vrijeme Kota sudsku sluzbu, sto ju je Gaj Grakh oduzeo senatu i prebacio vitezovima, a Sula od ovih po novo senatu, jedna­komjerno razdijelio na jedan i drugi stalez.287 Roscije Oton svojim je zakonom vratio vitezovima njihova mjesta u kazaliStu. 288

A Gnej je Pompej, uzevsi sa sobom u taj rat mnoge presjajne muzeve i rasporedivsi brodske posade u gotovo sve zakutke mora, u kratko vrijeme tom nesavladivom silom oslobodio svijet; kraj Kili­kije je razbojnike napao brodovljem i hametice ih potukao, vee vise puta pobijedene i na drugim mjestima. I kako bi sto bde dovrsio tako siroko rasprostranjen rat, njihove je ostatke smjestio u sigurnu postojbinu skupivsi ih po gradovima i mjestima udaljenima od mora. Neki mu zbog toga prigovaraju, no ne sarno da je do sao na dobru zamisao, nego bi takva zamisao ucinila velikim svakoga tko bi na nju dosao; pruzivsi im, nairne, moguenost da zive bez grabezi, odvratio ih je od pljackanja.

97

HISTORIAE ROMANAE

33 Cum esset in fine bellum piraticum et L. Lucullus, qui ante septem annos ex consulatu sortitus Asiam Mithridati oppositus erat magnasque et memorabiles res ibi gesserat, Mithridatem saepe multis locis fuderat, egregia Cyzicum liberarat victoria, Tigranem, regum maximum, in Armenia vicerat ultimamque bello manum paene magis noluerat imponere quam non potuerat, quia alioqui per omnia laudabilis et bello paene invictus pecuniae pellebatur cu­pidine, idem bellum adhuc administraret, Manilius tribunus plebis, semper venalis et alienae minister potentiae, legem tulit, ut bellum Mithridaticum per Cn. Pompeium administraretur. Accepta ea ma­gnisque certatum inter imperatores iurgiis, cum Pompeius Lucullo infamiam pecuniae, Lucullus Pompeio interminatam cupiditatem obiiceret imperii neuterque ab altero quod arguebat mentitus argui posset. Nam neque Pompeius, ut primum ad rem publicam adgre­ssus est, quem quam omnino parem tulit, et in quibus rebus primus esse debebat, solus esse cupiebat (neque eo viro quisquam aut alia omnia minus aut gloriam magis concupiit, in adpetendis honoribus inmodicus, in gerendis verecundissimus, ut qui eos ut libentissime iniret, ita finiret aequo animo, et quod cupisset, arbitrio suo sumeret, alieno deponeret) et Lucullus, summus alioqui vir, profusae huius in aedificiis convictibusque et apparatibus luxuriae primus auctor fuit, quem ob iniectas moles mari et receptum suffossis montibus in terras mare haud infacete Magnus Pompeius Xerxen togatum vocare adsueverat.

34 Per id tempus a Q. Metello Creta insula in populi Romani potestatem redacta est, quae ducibus Pan are et Lasthene quattuor et viginti milibus iuvenum coactis, velocitate pernicibus, armorum la­borumque patientissimis, sagittarum usu celeberrimis, per triennium Romanos exercitus fatigaverat. Ne ab huius quidem usura gloriae temperavit animum Cn. Pompeius, quin victoriae partem conaretur vindicare. Sed et Luculli et Metelli triumphum cum ipsorum singu­laris virtus tum etiam invidia Pompei apud optimum quem que fecit favorabilem.

Per haec tempora M. Cicero, qui omnia incrementa sua sibi de­buit, vir novitatis nobilissimae et ut vita clarus, ita ingenio maximus, quique effecit, ne quorum arm a viceramus, eorum ingenio vincere-

98

RIMSKA POVIjEST

33 Kad je gusarski rat bio pri kraju, Lucije Lukul - koji je prije sedam godina nakon konzulata289 zdrijebom dobio Aziju te se su­protstavio Mitridatu,290 pa ondje izveo mnoga i spomena vrijedna djela, na mnogim je mjestima razbio Mitridata, izvanrednom pobje­dom oslobodio Kizik,291 u Armeniji pobijetio Tigrana, najmocnijeg medu kraljevima292 a okoncati rat prije bi bilo da nije htio nego da nije mogao jer ga je - po svemu inace hvale vrijednog, a u ratu go­tovo nepobjedivog - gonila teznja za novcem jos je uvijek upravljao tim ratom; pucki je tribun Manilije, uvijek na prodaju i sluga tude rnoci, donio zakon da Gnej Pompej vodi Mitridatov rat. Nakon 810 je taj zakon usvojen, medu zapovjednicima je nastalo nadmetanje u velikim prepirkama, jer je Pompej predbacivao Lukulu sramotu zbog novca, a Lukul Pompeju neizmjernu zudnju za vlascu, te nijedan od njih nije mogao drugomu dokazati da je laz ono 5tO je dokazivao. Jer ni Pompej, tim se latio ddavnih poslova, nije uopce podnosio sebi jednaka te je u onim stvarima u kojima je trebao biti prvi zelio je biti jedini (od tog covjeka nitko slavu vise zelio od svega drugoga, u natjecanju za casti neurnjeren, u njihovu obnasanju vrlo savjestan, poput covjeka koji ih je s najveCim veseljem zapocimao i mirna srca dovrsavao, a 5tO bi pozelio pre rna vlastitoj odluci uzimao, prema tudoj odlagao), a Lukul je, inace najuzviseniji muz, bio zacetnik one rasipne raskosi u podizanju zgrada, pripremi gozbi i sjajnih prire­daba, kojega je, zbog nasipa postavljenih u more i mora uvucena u kopno kroz prokopane planine,293 vrlo duhovito Veliki Pompej obicno nazivao Kserksom u togP94

34 U ono je vrijerne Kvint Metel pod vlast riOmskoga naroda podvrgnuo otok Kretu, koja je pod vodstvom Panara i Lastena tri godine mucila rimske vojske okupivsi dvadeset i cetiri tisuce mladiCa okretnih zbog svoje brzine te veoma strpljivih u oruzju i naporima, a vrlo slavnih po streljackoj vjestini.295 Gnej Pompej nije suspregnuo svoje srce ni od uzitka u ovoj slavi a da dio pobjede ne bi pokusao prisvojiti za sebe. No Lukulova i Metelova izvanredna hrabrost, kao i zavist prema Pornpeju, postigli su to da su svi najbolji ljudi Lukulov i Metelov trijumf primili s odu5evljenjem.296

U ova je vremena Marko Ciceron, koji je say svoj uspon dugovao sarnome sebi, silno plemeniti skorojevic, zivotom slavan a umom najveCi, covjek koji je pripomogao da ne budemo pobijedeni umom onih koje smo pobijedili u ratu, kao konzul je jedinstvenom hrabro-

99

HISTORIAE ROMANAE

mur, consul Sergii Catilinae Lentulique et Cethegi et aliorum utri­usque ordinis virorum coniurationem singulari virtute, constantia, vigilia curaque aperuit. Catilina metu consularis imperii urbe pulsus est; Lentulus consularis et praetor iterum Cethegusque et alii clari nominis viri auctore senatu, iussu consulis in carcere necati sunt.

35 Ille senatus dies, quo haec acta sunt, virtutem M. Catonis iam multis in rebus conspicuam atque praenitentem in altissimo culmine locavit. Hic genitus proavo M. Catone, principe illo familiae Porciae, homo Virtuti simillimus et per omnia ingenio diis quam hominibus propior, qui numquam recte fecit, ut facere videretur, sed quia aliter facere non potuerat, cuique id solum visum est ration em habere, quod haberet iustitiam, omnibus humanis vitiis immunis semper fortunam in sua potestate habuit. Hic tribunus plebis designatus et adhuc admodum adulescens, cum alii suaderent, ut per municipia Lentulus coniuratique custodirentur, paene inter ultimos interroga­tus sententiam, tanta vi animi atque ingenii invectus est in coniura­tionem, eo ardore oris orationem omnium lenitatem suadentium societate consilii suspectam fecit, sic impendentia ex ruinis incendii­sque urbis et commutatione status publici pericula exposuit, ita con­sulis virtutem amplificavit, ut universus senatus in eius sententiam transiret animadvertendumque in eos, quos praediximus, censeret maiorque pars ordinis eius Ciceronem prosequerentur domum.

At Catilina non segnius conata obiit, quam sceleris conandi con­silia inierat: quippe fortissime dimicans quem spiritum supplicio debuerat, proelio reddidit.

36 Consulatui Ciceronis non mediocre adiecit decus natus eo anno divus Augustus abhinc annos LXXXII, omnibus omnium gen­tium viris magnitudine sua inducturus caliginem.

lam paene supervacaneum videri potest eminentium ingenio­rum notare tempora. Quis enim ignorat diremptos gradibus aetatis floruisse hoc tempore Ciceronem, Hortensium, anteque Crassum, Cottam, Sulpicium, moxque Brutum, Calidium, Caelium, Calvum et proximum Ciceroni Caesarem eorumque velut alumnos Corvinum ac Pollionem Asinium, aemulumque Thucydidis Sallustium, aucto­resque carminum Varronem ac Lucretium neque ullo in suscepto carminis sui opere minorem Catullum. Paene stulta est inhaeren­tium oculis ingeniorum enumeratio, inter quae maxime nostri aevi

100

RIMSKA POVnEST

seu, upornoseu, budnoseu i brigom otkrio urotu Sergija Katiline, Lentula i Cetega, kao i drugih pripadnika jednoga i drugog staleza.297

Katilina je strahom od konzulske vlasti otjeran iz grada. Lentul, bivsi konzul i po drugi put pretor, te Ceteg i ostali muzevi slavna imena usmreeni su u zatvoru zakljuckom senata, a po zapovijedi konzula.

35 Taj je dan u senatu, u kojemu se ovo dogodilo, doveo do vr­hunca hrabrost Marka Katona koja se odlikovala i zasjala vee u mno­gim stvarima.298 Roden od pradjeda Marka Katona, onoga prvaka Porcijeve obitelji, on je bio covjek najslicniji V rlini i po svemu umom blizi bogovima nego ljudima, koji nikad nije ucinio ispravno djelo samo radi izgleda, vee zbog toga sto to drukCije nije mogao uCiniti, i kojemu se Cinilo kako jedino u onome postoji razlog sto u sebi sadr­zava pravednost; posteden svih ljudskih mana, uvijek je bio gospodar svoje sudbine. Kao izabrani pucki tribun i jos posve mlad covjek, kad su drugi predlagali da se Lentul i urotnici cuvaju po municipijima,299 gotovo medu posljednjima upitan za misljenje, on se takvom snagom duha i uma obrusio na urotu, tako zazarena lica uCinio sumnjivima govore svih koji su savjetovali blagost zbog dionistva u odluci, tako prikazao opasnosti koje su prijetile rusenjem i paljenjem grada, te promjenom stanja u ddavi, tako uveeao konzulovu srcanost da se Citav senat pridruzio njegovu misljenju i odlucio kako valja postupiti protiv onih koje smo prije spomenuli, te je veei dio onoga staleZa Cicerona otpratio njegovoj kuei.

No Katilina je jednako marno sproveo svoje namjere kao sto se bio latio odluke da se upusti u zloCin. Jer je u bitki vrlo hrabro se boreCi dusu osudenu na smrtnu kaznu.

36 Cast je Ciceronovu konzulatu uveealo i to sto se u toj godinPOo radio bozanski August - ima tomu osamdeset i dvije go dine - koji ee sve muzeve svih naroda zasjeniti svojom velicinom.

Vee se gotovo moze Ciniti suvisnim navoditi vremena istaknutih umova. Tko, naime, ne zna da su u ovo vrijeme, tek malo razdijeljeni dobi, cvali Ciceron, Hortenzije, a prije toga Kras, Kota, Sulpicije, uskoro potom Brut, Kalidije, Celije, Kalvo i, najblizi Ciceronu, Cezar, te njihovi tako reCi pitomci Korvin i Azinije Polion, kao i takmac Tukididov Salustije, te tvorci pjesama Varon i Lukrecije i Katul svi­ma ravan po onome sto je ostvario u pjesnistvu. Gotovo da je glupo nabrajanje umova koji zapinju za oko, u kojemu se u nasemu vijeku

101

HlSTORIAE ROMANAE

eminent princeps carminum Vergilius Rabiriusque et consecutus Sallustium Livius Tibullusque et Naso, perfectissimi in forma operis sui; nam vivorum ut magna admiratio, ita censura difficilis est.

37 Dum haec in urbe Italiaque geruntur, Cn. Pompeius me­morabile adversus Mithridaten, qui post Luculli profectionem ma­gnas novi exercitus viris reparaverat, bellum gessit. At rex fusus fugatusque et omnibus exutus copiis Armeniam Tigranemque socer generum petiit, regem eius temporis, nisi qua Luculli armis erat in­fractus, potentissimum. Simul itaque duos persecutus Pompeius intravit Armeniam. Prior filius Tigranis, sed discors patri, pervenit ad Pompeium; mox ipse supplex et praesens se regnumque dicioni eius permisit, praefatus neminem alium neque Romanum neque ullius gentis virum futurum fuisse, cuius se societati commissurus foret, quam Cn. Pompeium; proin omnem sibi vel adversam vel secundam, cuius auctor ille esset, fortunam tolerabilem futuram: non esse turpe ab eo vinci, quem vincere esset nefas, neque inhoneste aliquem sum­mitti huic, quem fortuna super omnis extulisset. Servatus regi honos imperii, sed multato ingenti pecunia, quae omnis, sicuti Pompeio moris erat, redacta in quaestoris potestatem ac publicis descripta litteris. Syria aliaeque, quas occupaverat, provinciae ereptae, et aliae restitutae populo Romano, aliae tum primum in eius potestatem re­dactae, ut Syria, quae tum primum facta est stipendiaria. Finis imperii regii terminatus Armenia.

38 Haud absurdum videtur propositi operis regulae paucis percurrere, quae cuiusque ductu gens ac natio redacta in formulam provinciae stipendiaria facta sit, ut quae partibus notavimus, facilius simul universa conspici possint.

Primus in Siciliam traiecit exercitum consul Claudius, sed pro­vinciam earn post annos ferme duos et quinquaginta captis Syracusis fecit Marcellus Claudius. Primus Africam Regulus no no ferme anne primi Punici belli aggressus est; sed post centum et novem annos P. Scipio Aemilianus eruta Carthagine abhinc annos centum septuagin­ta tris Africam in formulam redegit provinciae. Sardinia inter pri-

102

RIMSKA POVI)EST

najvise isticu: prvak u pjesmama Vergilije, te Rabirije i Livije, koji je dostigao Salustija, kao i Tibul i Nazon, najsavrseniji u ljepoti svojega djela; kao sto je naime divljenje prema zivima veliko, tako je njihovo ocjenjivanje teSko.

37 Dok se to dogadalo u gradu i u Italiji, Gnej je Pompej poveo znamenit rat protiv Mitridata, koji je poslije Lukulova odlaska bio ponovo okupio velike snage nove vojske.301 No kralj se, hametice porazen i lisen svih svojih ceta, uputio u Armeniju i k Tigranu, kao tast k zetu, najmocnijem kralju u ono vrijeme, osim po tome sto ga je slomilo Lukulovo oruzje. I tako se Pompej u isti mah dao u potjeru za obojicom te usao u Armeniju. Prvi je k Pompeju dosao Tigranov sin, ali u zavadi s ocem. Potom je on sam, ponizno moleCi i osobno se pojavivsi pred njim, sebe i svoje kraljevstvo prepustio njegovoj vlasti, rekavsi da nema nikoga drugog, ni Rimljanina ni muza bilo kojega naroda, cijem bi se saveznistvu prepustio, nego Gneju Pompeju. Stoga ce mu svaka, bilo povoljna, bilo nepovoljna sudbina, koju Pompej predlozi, biti podnosljiva: nije sramotno biti pobijeden od onoga kojega je grijeh pobijediti, niti je necasno da se netko podvrgne onomu kojega je sudbina izdigla iznad sviju. Kralju je sacuvana cast vlasti, ali je oglobljen za velik novae, koji je say, ka­kay je obicaj imao Pompej, vracen u nadleinost kvestora i popisan javnim listinama. Sirija i druge pokrajine, koje je ovaj bio zauzeo, bile su mu oduzete, te su jedne vracene rimskomu narodu, a druge su tad po prvi put dospjele u njegovu vlast, kao Sirija, koja je tad po prvi put pretvorena u pokrajinu koja placa danak. Domet kraljevske vlasti sveden je na Armeniju.

38 Cini se kako ne odudara od pravila zamisljena djela s nekoliko rijeCi preletjeti koji je to narod i koje pleme te pod cijim vodstvom postalo rimskom provincijom obveznom placati danak, kako bi se ono sto smo naveli po dijelovima na jednome mjestu moglo lakse sagle dati kao cjelina.

Prvi je na Siciliju prebacio vojsku konzul Klaudije,302 no provinci­jom ju je ucinio Klaudije Marcel, gotovo pedeset i dvije godine poslije, osvojivsi Sirakuzu,.303 Prvi je Afriku napao Regul, u gotovo devetoj godini od pocetka prvoga punskog rata;304 no sto i devet godina na­kon toga Publije Scipion Emilijan pretvorio juje u provinciju, srusivsi Kartagu - ima tomu sto sedamdeset i tri godine.305 Sardinija je izmedu

103

HISTORIAE ROMANAE

mum et secundum bellum Punicum ductu T. Manlii consulis certum recepit imperii iugum. Immane bellicae civitatis argumentum, quod semel sub regibus, iterum hoc T. Manlio consule, tertio Augusto principe certae pacis argumentum Ianus geminus clausus dedit. In Hispaniam primi omnium duxere exercitus Cn. et P. Scipiones ini­tio secundi belli Punici abhinc annos ducentos quinquaginta; inde varie possessa et saepe amissa partibus, universa ductu Augusti facta stipendiaria est. Macedoniam Paulus, Mummius Achaiam, Fulvius Nobilior subegit Aetoliam, Asiam L. Scipio, Africani frater, eripuit Antiocho, sed beneficio senatus populique Romani mox ab Attalis possessam regibus M. Perpenna capto Aristonico fecit tributariam. Cyprus devicta nullius adsignanda gloria est; quippe senatus consulto, ministerio Catonis, regis morte, quam ille conscientia acciverat, facta provincia est. Creta Metelli ductu longissimae libertatis fine multata est. Syria Pontusque Cn. Pompei virtutis monumenta sunt.

39 Gallias primum a Domitio Fabioque, nepote Pauli, qui Allo­brogicus vocatus est, intratas cum exercitu, magna mox clade nostra, saepe et adfectavimus et omisimus. Sed fulgentissimum C. Caesaris opus in his conspicitur; quippe eius ductu auspiciisque infractae pae­ne idem, quod totus terrarum orbis, in aerarium conferunt stipendi­urn. Ab eodem facta" " "Numidicus. Ciliciam perdomuit Isauricus et post bellum Antiochinum Vulso Manlius Gallograeciam. Bithynia, ut praediximus, testamento Nicomedis relicta hereditaria. Divus Au­gustus praeter Hispanias aliasque gentis, quarum titulis forum eius praenitet, paene idem facta Aegypto stipendiaria, quantum pater eius Galliis, in aerarium reditus contulit. At Ti. Caesar quam certam His­panis parendi confessionem extorserat parens, Illyriis Delmatisque extorsit. Raetiam autem et Vindelicos ac Noricos Pannoniamque et Scordiscos novas imperio nostro subiunxit provincias. Ut has armis, ita auctoritate Cappadociam populo Romano fecit stipendiariam. Sed revertamur ad ordinem.

104

RIMSKA POVlJEST

prvoga i drugoga Punskog rata, pod vodstvom konzula Tita Manlija, prihvatila cvrst jaram rimske vlasti. 306 Neizmjeran je dokaz ratnicke ddave to sto je jedanput pod kraljevima, drugi put pod ovim konzu­lorn Titom Manlijem, a treei put pod vladarom Augustom zatvaranje hrama Dvolicnoga Jana pruzilo dokaz pouzdanog mira.30? U Hispaniju su prvi odveli vojsku Gnej i Publije Scipion na pocetku drugoga pun­skog rata - ima tomu dvjesta i pedeset godina.30S Otad je zaposjedana na razlicite nacine, a vise puta i djelimice izgubljena pod vodstvom Augusta Citava pretvorena u provinciju koja plaea danak.309 Makedoni­ju je podvrgnuo Paulo,J1O Mumije Ahaju,311 Fulvije Nobilior Etoliju;312 Aziju je Lucije Scipion, brat Scipiona Africkoga, oteo Antiohu,3lJ no nakon sto su je dobrotom senata i rimskog naroda pod svoju vlast uzeli Atalidi,l14 Marko ju je Perpena zarobivsi Aristonika31S uCinio provinci­jom obveznom na plaeanje danka. Porazeni Cipar ne moze se pripisati niCijoj slavi. 6 Jer je postala provincijom odlukom senata uz pomoe Katona te smrcu kralja,l16 u koju ga je odvela griznja savjesti.Jl7 Kreta je pod Metelovim vodstvom kaznjena svrsetkom dugotrajne slobode. Sirija i Pont spomenici su hrabrosti Gneja Pompeja.

39 Cesto smo i strasno teZili za Galijama, u koje su prvi put s voj­skom usli Domicije i Fabije, unuk Paulov, koji je nazvan Alobroski,318 uz nas velik poraz koji je uskoro uslijedio,319 a cesto i dizali ruke od njih. No najblistavijim se u njima pokazuje djelo Gaja Cezara. Jer su skrsene pod njegovim vodstvom i auspicijima, a u ddavnu blagajnu snose gotovo isti danak koji i citav svijet. Od njega (je u provinci­ju pretvorena Numidija,320 iz koje je nadimak hrabroseu stecen vee odavna bio donio Metel)321 Numidski.322 Kilikiju je pokorio Izaur­ski,323 a Galogrcku poslije Antioskog rata Manlije Vulzon.324 Bitinija nam je, kako smo prije rekli,325 po Nikomedovoj oporuci ostavljena u nasljedstvo. Bozanski je August, pretvorivsi osim Hispanija i drugih naroda, od cijih naziva blista njegov trg, i Egipat u provinciju koja plaea danak, unio u drzavnu blagajnu gotovo isto toliko koliko i nje­gOY otac po povratku iz Galija. A Tiberije je Cezar od Ilira i Delmata iznudio onako CVfstO priznanje pokornosti, kakvo je njegov otac bio iznudio od Hispanaca.326 Reciju je pak i Vindelicane te Noricane, Pa­noniju i Skordiscane kao nove provincije pripojio nasemu carstvu.327 Kao sto je ove obvezao na plaeanje danka zahvaljujuCi oruzju, tako je Kapadokiju obvezao zahvaljujuCi svom dostojanstvu. No vratimo se na redoslijed dogadaja.

105

HISTORIAE ROMANAE

40 Secuta deinde Cn. Pompei militia, gloriae laborisne maioris incertum est. Penetratae cum victoria Media, Albania, Hiberia; ac deinde tlexum agmen ad eas nationes, quae dextra atque intima Ponti incolunt, Colchos Heniochosque et Achaeos, et oppressus auspiciis Pompei, insidiis filii Pharnacis Mithridates, ultimus omnium iuris sui regum praeter Parthicos. Tum victor.omnium quas adierat gentium Pompeius suoque et civium voto maior et per omnia fortunam ho­minis egressus revertit in Italiam. Cuius reditum favorabilem opinio fecerat; quippe plerique non sine exercitu venturum in urbem adfir­marunt et libertati publicae statuturum arbitrio suo modum. Quo magis hoc homines timuerant, eo gratior civilis tanti imperatoris reditus fuit: omni quippe Brundusii dimisso exercitu nihil praeter nomen imperatoris retinens cum privato comitatu, quem semper illi adstare moris fuit, in urbem rediit magnificentissimumque de tot regibus per biduum egit triumph urn longeque maiorem omni ante se inlata pecunia in aerarium, praeterquam a Paulo, ex manubiis intulit.

Absente Cn. Pompeio T. Ampius et T. Labienus tribuni plebis legem tulerant, ut is ludis circensibus corona aurea et omni cultu triumphantium uteretur, scaenicis autem praetexta coronaque au­rea. Id ille non plus quam semel, et hoc sane nimium fuit, usurp a­re sustinuit. Huius viri fastigium tantis auctibus fortuna extulit, ut primum ex Africa, iterum ex Europa, tertio ex Asia triumpharet et, quot partes terrarum orbis sunt, totidem faceret monumenta vic­toriae suae. Numquam tamen eminentia invidia carent. Itaque et Lucullus et Metellus Creticus, memor tamen acceptae iniuriae, non iniuste querens (quippe ornamentum triumphi eius captivos duces Pompeius subduxerat) et cum iis pars optimatium refragabatur, ne aut promissa civitatibus a Pompeio aut bene meritis praemia ad ar­bitrium eius persolverentur.

41 Secutus deinde est consulatus C. Caesaris, qui scribenti ma­num iniicit et quamlibet festinantem in se morari cogit. Hic nobi­lissima Iuliorum genitus familia et, quod inter omnis antiquitatis studiosos constabat, ab Anchise ac Venere deducens genus, forma omnium civium excellentissimus, vigore animi acerrimus, muni-

106

RIMSKA POVI/EST

40 Uslijedila je potom vojna Gneja Pompeja, za koju je tesko red je Ii bila slavnija ili napornija.328 USlo se pobjedonosno u Mediju, Albaniju i Hiberiju.329 Potom je vojska skrenuta na one narode koji nastanjuju desnu stranu i unutrasnjost Ponta, KolSane, Heniosane i Ahejane, te je svladan Mitridat, posljednji od svih samostalnih kra­ljeva osim Parta, zahvaljujud Pompejevim auspicijima i podmuklo­sti Mitridatova sina Farnaka.330 Tad se Pompej vratio u Italiju, kao pobjednik nad svim narodima koje je bio obisao, nadmasivsi i svoje i zelje svojih sugradana, i po svemu nadisavsi sudbinu smrtnika.331

Njegov je povratak docekan s radoscu pod utjeeajem javnog mnije­nja: jer, vedna je ljudi tvrdila kako u grad nece dod bez vojske i kako ce po svojoj volji odrediti mjeru javnoj slobodi. 5to su se ljudi toga vise bojali, to je povratak tako velika muza kao obicna gradanina bio drazi. Raspustivsi, naime, svu vojsku u Brundiziju, ne zaddavajud nista osim imena zapovjednika,332 s privatnom se pratnjom, koja je uvijek imala obicaj stajati uz njega, vratio u grad, te je u dva dan am proslavio velicanstven trijumf nad tolikim kraljevima, a u ddavnu blagajnu unio novae daleko ved od bilo kojega unesenog prije njega, osim onoga koji je iz ratnoga plijena bio unio Paup34

U odsutnosti Gneja Pompeja pucki tribuni Tit Ampije i Tit La­bijen335 donijeli su zakon da se on na cirkuskim igrama sluzi zlatnim vijeneem i potpunom trijumfatorskom nosnjom, a na kazalisnim pretekstom i zlatnim vijencem. On se time pristao posluziti samo jedanput, a i to je, zacijelo, bilo previse. Vrhunae dostojanstva ovoga muza sudbina je uzvisila tolikim uspjesima da je prvi put proslavio trijumf nad Afrikom, drugi put nad Europom, tred put nad Azijom, i da je podigao toliko spomenika svoje pobjede, koliko je dijelova svijeta.336 Istaknute uvijek prati zavist. Stoga su se i Lukul i Metel Kretski, sjecajud se ipak pretrpljene nepravde, i posve se opravdano tuzed (ta Pompej je bio oteo ukras njegova trijumfa - zarobljene vojskovode), a zajedno s njima i dio optimata, protivili tomu da se po Pompejevoj samovoljnoj odluci isplate bilo obecanja koja je dao gradovima, bilo nagrade zasluznima.

41 Uslijedio je potom konzulat Gaja Cezara,JJ7 koji piseu zau­stavlja ruku, te ga, ma koliko zurio, prisiljava da se na njemu zaddi. On je bio roden u najplemenitijoj obitelji Julijevaea i, u cemu su se svi proucavatelji starine slagali, vukao porijeklo od Anhiza i Venere, a bio je likom medu svim gradanima najistaknutiji, po vatrenosti duha naj-

107

HISTORIAE ROMANAE

ficentia effusissimus, animo super humanam et naturam et fidem evectus, magnitudine cogitationum, celeritate bellandi, patientia peri­culorum Magno illi Alexandro, sed sob rio neque iracundo simillimus, qui denique semper et cibo et somno in vitam, non in voluptatem uteretur, cum fuisset C. Mario sanguine coniunctissimus atque idem Cinnae gener, cuius filiam ut repudiaret nullo metu compelli potuit, cum M. Piso consularis Anniam, quae Cinnae uxor fuerat, in Sullae dimisisset gratiam, habuissetque fere duodeviginti annos eo tempore, quo Sulla rerum potitus est, magis ministris Sullae adiutoribusque partium quam ipso conquirentibus eum ad necem mutata veste dis­similemque fortunae suae indutus habitum nocte urbe elapsus est. Idem postea admodum iuvenis, cum a piratis captus esset, ita se per omne spatium, quo ab iis retentus est, apud eos gessit, ut pariter his terrori venerationique esset, neque umquam aut nocte aut die (cur enim quod vel maximum est, si narrari verbis speciosis non potest, omittatur?) aut excalcearetur aut discinge~etur, in hoc scilicet, ne si quando aliquid ex solito variaret, suspectus iis, qui oculis tantummo­do eum custodiebant, foret.

42 Longum est narrare, quid et quotiens ausus sit, quanto opere conata eius qui obtinebat Asiam magistratus populi Romani metu suo destituerit. Illud referatur documentum tanti mox evasuri viri: quae nox earn diem secuta est, qua publica civitatium pecunia redemptus est, ita tamen, ut cogeret ante obsides a piratis civitatibus dari, et pri­vatus et contracta classe tumultuaria invectus in eum locum, in quo ipsi praedones erant, partem classis fugavit, partem mersit, aliquot navis multosque mortalis cepit; laetusque nocturnae expeditionis triumpho ad suos revectus est, mandatisque custodiae quos ceperat, in Bithyniam perrexit ad proconsulem Iuncum (idem enim Asiam eamque obtinebat) petens, ut auctor fieret sumendi de captivis suppli­cii: quod ille se facturum negasset venditurumque captivos dixisset (quippe sequebatur invidia inertiam), incredibili celeritate revectus ad mare, priusquam de ea re ulli proconsulis redderentur epistulae, omnes, quos ceperat, suffixit cruci.

108

RIMSKA POVIjEST

-----------------------------------------------

?l~triji, po darezljivosti najrasipniji, hrabroseu iznad i ljudske prirode I JUdSkog vjerovanja; pO veliCini svojih misli, pO brzini ratovanja i pO POdnosenju opasnosti najslicniji Aleksandru Velikom - kad je Alek­san dar bio trijezan i kad se nije Ijutio; napokon, i jelom i snom uvijek ~~, sluZio da bi zivio, ne za nasladu, Po krvnom je srodstvu bio veoma t IZak Gaju Mariju,3J8 a isto tako i zet Cini, od cije ga keeri nikakav ~ ,r~~ nije mogao natjerati da se rastavp39 - premda je Marko Pizon, ~ lVSI konzul, za Ijubav Sulinu bio otpustio Aniju, koja je prije toga bila ~e~a Cinina,340 Imao je gotovo osamnaest godina u vrijeme kad se Sula

o 0Pao vlasti, i dok su ga - vise sluge Sulini i pomagaCi stranke nego on sal11 _ traZili da ga ubiju, promijenivsi odijelo i obucen u nosnju fa~s:e ne~~licnu njegovu pol?zaj,u, noeu)e ~tekao iz ,grada, Isto se kr 'Posh)e, kao posve mlad eovJek, kad Je b10 zaroblJen od gusara, ~z SVe vrijeme dok su ga ddali u zarobljeni5tvu tako kod njih po­

n~ao da im je jednako tako bio predmetom straha i stovanja i da se ~\ a~ ni noeu ni danju (zasto da se ispusti ono 5tO je najvaznije, sarno s al o~ ~to Se ne moze ispripovjediti biranim rijeCima?) nije ni izuvao ni ~,aqo, Zato, dakako, da ne bi postao sumnjiv onima koji su ga sarno

oenUa cUvali, ako bi kad neSto od uobicajenog promijenio,341

t 42 Dugo bi trajalo pripovijedati 0 tome na 8tO se i koliko se ~U a na sto odvazio, s kolikim je trudom njegove pokusaje magi­:t ra~ rirnskoga naroda koji je upravljao Azijom odbacio iz vlastita

ra a. N eka ovo posluzi kao svjedocanstvo 0 takvom muzu koji ee ~e usk.:o1'o visoko uzdignuti: Noe koja je uslijedila za dan om u kojem Je otk.:uPI· d ~ . d I" k k d' .. t Jen rzavmm noveem gra ova - a 1 Ipa ta 0 a Je prlJe og~ natjerao gusare da gradovima dadu taoee - i kao privatnik i s

;a rZinu okupljenim brodovljem odjedrio je na ono mjesto gdje p u :e ~alazili sami razbojnici, te je dio njihova brodovlja razbio, dio tr~' °PIo, a nekoliko lada i mnogo Ijudi zarobio; na to se, veseo, u zaiUrnfl.l. noenoga pohoda, vratio k svojima i, nakon 8tO je predao u J :01' one koje je bio zarobio, produzio je u Bitiniju k prokonzulu ~n U (on je, nairne, upravljao Azijom i tom pokrajinom), trazeCi od ~Jeg~ da predlozi da se nad zarobljenicima izvr8i smrtna kazna.342 Kad ~er~~ ?vaj rekao kako to neee uciniti i izjavio kako ee zarobljenike 'e ot ~tl (jer, lijenost je pratila zavist), nevjerojatnom brzinom ponovo } kP ov-io na more, prije nego 8tO su 0 toj stvari bila ikomu predana pro OQ..,.. 1 . . k ' . b' b' k" <-l.l. ova plsma, te Je sve oJe Je 10 zaro 10 razapeo na nz.

109

HISTORIAE ROMANAE

43 Idem mox ad sacerdotium ineundum (quippe absens ponti­fex factus erat in Cottae consularis locum, cum paene puer a Mario Cinnaque flamen dialis creatus victoria Sullae, qui omnia ab iis acta fecerat irrita, amisisset id sacerdotium) festinans in Italiam, ne con­spiceretur a praedonibus omnia tunc obtinentibus maria et merito iam infestis sibi, quattuor scalmorum navem una cum duobus amicis decemque servis ingressus effusissimum Adriatici maris traiecit si­num. Quo quidem in cursu conspectis, ut putabat, piratarum navi­bus cum exuisset vestem alligassetque pugionem ad femur alterutri se fortunae parans, mox intellexit frustratum esse visum suum arbo­rumque ex longinquo ordinem antemnarum praebuisse imaginem.

Reliqua eius acta in urbe, nobilissimaque Cn. Dolabellae accu­satio et maior civitatis in ea favor, quam reis praestari solet, con­tentionesque civiles cum Q. Catulo atque aliis eminentissimis viris celeberrimae, et ante praeturam victus in maximi pontificatus peti­tione Q. Catulus, omnium confessione senatus princeps, et restitu­ta in aedilitate adversante quidem nobilitate monumenta C. Marii, simulque revocati ad ius dignitatis proscriptorum liberi, et praetura quaesturaque mirabili virtute atque industria obita in Hispania (cum esset quaestor sub Vetere Antistio, avo huius Veteris consularis atque pontificis, duorum consularium et sacerdotum patris, viri in tan tum boni, in quantum humana simplicitas intellegi potest), quo notiora sunt, minus egent stilo.

44 Hoc igitur consule inter eum et Cn. Pompeium et M. Cra­ssum inita potentiae societas, quae urbi orbique terrarum nec minus diverso cuique tempore ipsis exitiabilis fuit. Hoc consilium sequendi Pompeius causam habuerat, ut tandem acta in transmarinis pro­vinciis, quibus, ut praediximus, multi obtrectabant, per Caesarem confirmarentur consulem, Caesar autem, quod animadvertebat se cedendo Pompei gloriae aucturum suam et invidia communis po­tentiae in ilium relegata confirmaturum vires suas, Crassus, ut quem principatum solus adsequi non poterat, auctoritate Pompei, viribus teneret Caesaris. Adfinitas etiam inter Caesarem Pompeiumque con­tracta nuptiis, quippe Iuliam, filiam C. Caesaris, Cn. Magnus duxit uxorem.

110

RIMSKA POVljEST

43 On se uskoro pozurio u Italiju da stupi u sveeeni5tvo: nairne, u odsutnosti je bio postavljen za sveeenika343 umjesto biv5ega konzula Kote, nakon 5tO je, gotovo kao djecak, od Marija i Cine izabran za Jupiterova flamina, no zbog Suline je pobjede, koji je sve njihove cine proglasio ni5tetnima, izgubio to sveeenistvo. Kako ga ne bi opazili razbojnici koji su tad vladali nad svim morima i opravdano vee bili ljuti na njega, ukrcao se zajedno s dvojicom prijatelja i deset slugu u camac na cetiri vesla, te preplovio veoma 5irok zaljev Jadranskoga mora. Kad je na toj plovidbi, opazivsi, kako je mislio, brodove gusara, svukao haljinu i na bedro privezao bodez, spremajuti se na ovakvu iIi onakvu sudbinu, uskoro je razabrao da je zavaran onim 5tO je vidio i da je red stabala pmzao iz daleka dojam jedrenica.

Ostala njegova djela u Gradu koliko su poznatija, toliko ma­nje zude za perom. Mislim na cuvenu optuzbu protiv Gneja Do­labele,344 kojemu je Grad iskazivao veeu naklonost no 5tO je obicno imaju okrivljenici; na vrlo slavna gradanska nadmetanja s Kvintom Katulom34s i dmgim najistaknutijim muzevima; na pobjedu, prije preture, u natjecanju za vrhovno sveeenistvo nad, prema priznanju sviju, prvakom senata Kvintom Katulom;346 na to sto je u vrijeme svoga ediliteta347 obnovio spomenike Gaja Marija unatoc protivljenju plemstva, a u isto vrijeme vratio djeci proskribiranih pravo dosto­janstva; na pretum i kvesturu,348 obavljenu cudesnom hrabro5eu i poslenoscu u Hispaniji (kad je bio kvestor pod Antistijem Veterom, djedom ovoga naseg Vetera, bivseg konzula i sveeenika, oca dvaju biv5ih konzula i sveeenika, muza toliko dobra, koliko se ljudska ce­stitost moze pojmiti).349

44 Dok je bio konzuPso, izmedu njega, Gneja Pompeja i Marka Krasa sklopljeno je ortastvo u moti, koje je postalo kobno za grad i svijet, a nista manje, kako vee za koga i u koje vee vrijeme, ni za njih same. Da slijedi ovu odluku Pompej je imao razlog u tome da se napo­kon u prekomorskim pokrajinama preko Cezara kao konzula ucvrste njegova djela, koja su, kao 5tO smo prije rekli, mnogi umanjivali, Cezar, pak, zbog toga 5tO je opazao da ee ustupanjem mjesta Pompejevoj slavi uveeati svoju i da ee, nakon 5tO se zavist spram zajednicke moti preusmjeri na njega, ucvrstiti svoje snage, a Kras, kako bi prvo mjesto koje nije mogao dostiti sam postigao zahvaljujuti Pompejevu ugledu I Cezarovim silama; a izmedu Cezara i Pompeja zenidbom je sklopljeno i tazbinstvo, jer je Gnej Veliki uzeo za zenu Juliju, keer Gaja Cezara.

111

HISTORIAE ROMANAE

In hoc consulatu Caesar legem tulit, ut ager Campanus plebei divideretur, suasore legis Pompeio. Ita circiter viginti milia civium eo deducta et ius urbis restitutum post annos circiter centum qu­inquaginta duos quam bello Punico ab Romanis Capua in formam praefecturae redacta erato Bibulus, collega Caesaris, cum actiones eius magis vellet impedire quam posset, maiore parte anni domi se tenuit. Quo facto dum augere vult invidiam collegae, auxit potentiam. Tum Caesari decretae in quinquennium Galliae.

45 Per idem tempus P. Clodius, homo nobilis, disertus, audax, quique neque dicendi neque faciendi ullum nisi quem vellet nosset modum, malorum propositorum executor acerrimus, infamis etiam sororis stupro et actus incesti reus ob initum inter religiosissima po­puli Romani sacra adulterium, cum graves inimicitias cum M. Cice­rone exerceret (quid enim inter tam dissimiles amicum esse poterat?) et a patribus ad plebem transisset, legem in tribunatu tulit, qui civem Romanum indemnatum interemisset, ei aqua et igni interdiceretur: cuius verbis etsi non nominabatur Cicero, tamen solus petebatur. Ita vir optime meritus de re publica conservatae patriae pretium calami­tatem exilii tulit. Non caruerunt suspicione oppressi Ciceronis Caesar et Pompeius. Hoc sibi contraxisse videbatur Cicero, quod inter viginti viros dividendo agro Campano esse noluisset. Idem intra biennium sera Cn. Pompei cura, verum ut coepit intenta, votisque Italiae ac decretis senatus, virtute atque actione Anni Milonis tribuni plebis dignitati patriaeque restitutus est. Neque post Numidici exilium aut reditum quisquam aut expulsus invidiosius aut receptus est laetius. Cuius domus quam infeste a Clodio disiecta erat, tam speciose a senatu restituta est.

Idem P. Clodius in tribunatu sub honorificentissimo ministerii titulo M. Catonem a re publica relegavit: quippe legem tulit, ut is quaestor cum iure praetorio, adiecto etiam quaestore, mitteretur in insulam Cyprum ad spoliandum regno Ptolemaeum, omnibus mo­rum vitiis eam contumeliam meritum. Sed lie sub adventum Catonis vitae suae vim intulit. Unde pecuniam longe sperata maiorem Cato Romam retulit. Cuius integritatem laudari nefas est, insolentia pa-

112

RIMSKA POVIjEST

U ovom konzulatu Cezar je donio zakon da se kampanska zemlja podijeli puku, dok je predlagac zakona bio Pompej.351 Tako je oko dvadeset tisuca gradana naseljeno onamo, a obnovljeno je i pravo grada, oko sto pedeset i dvije go dine nakon sto je u Punskom ratu Kapua od Rimljana svedena na prefekturu. Bibul, kolega Cezarov, iako je njegovo djelovanje vise htio nego mogao sprijeCiti, veti se diD go dine zaddavao kod kuce.352 Dok je htio uvecati mdnju prema svom kolegi, uvecao je njegovu moe. Tad su Cezaru na pet godina dodijeljene Galije.353

45 U isto to vrijeme Publije je Klodije, covjek ugledan, rjeCit i drzak, koji ni u govorenju ni u cinjenju nije poznavao nikakve mjere osim one koju je htio, najostriji izvditelj zlih nauma, ozloglasen zbog rodoskvrne veze s vlastitom sestrom i okrivljenik gonjen zbog bluda u koji se upustio za najpoboznijih svetih obreda rimskoga naroda,354 kako je bio u teskom neprijateljstvu s Markom Cieeronom (sto Ii je, nairne, izmedu tako razliCitih ljudi moglo biti prijateljsko?), te od patrieija presao plebejeima,355 donio u svom tribunatu356 zakon da se liSi vatre i vode onaj koji pogubi neosudena rimskoga gradanina. Iako se tim rijeCima nije poimenee spominjao Cieeron, ipak se jedi­no on napadao. Tako je muz prezasluzan za ddavu kao nagradu za spas domovine podnio nesrecu progonstva. Sumnje za Cieeronovu propast nisu bili postedeni ni Cezar ni Pompej. Cinilo se kako je Cieeron priskrbio to sebi zbog toga sto nije htio biti medu dvadeseto­ricom muzeva za podjelu kampanske zemlje.357 On je za dvije godine vracen dostojanstvu i domovini zahvaljujuti zakasnjeloj, ali, kad je poceo, revnoj brizi Gneja Pompeja, kao i zavjetu Italije i odlukama senata, te hrabrosti i djelovanju puckog tribuna Anija Milona.358 Po­slije progonstva i povratka Numidskoga359 nitko nije ni protjeran s vecom mdnjom ni vracen s vetim veseljem. Njegova kuca, kako je neprijateljski od Klodija bila razrusena, tako je velicanstveno od senata obnovljena.

Isti je taj Publije Klodije u svom tribunatu pod najcasnijim naslo­yom sluzbe udaljio od driavnih poslova Marka Katona. 360 Donio je, nairne, zakon da se ovaj kao kvestor s pretorskom ovlascu, pridodavsi mu i kvestora, posalje na otok Cipar,361 da liSi kraljevstva Ptolemeja,362 koji je zbog svih poroka svojega karaktera zasluzio takvu sramotu. No ovaj je prije Katonova dolaska oduzeo sebi zivot. Odande je Katon donio u Rim novae daleko veti od ocekivanog. Grijeh bi bio hvaliti

113

HISTORIAE ROMANAE

ene argui potest, quod una cum consulibus ac senatu effusa civitate obviam, cum per Tiberim subiret navibus, non ante iis egressus est, quam ad eum locum pervenit, ubi erat exponenda pecunia.

46 Cum deinde inmanis res vix multis voluminibus explican­das C. Caesar in Gallia gereret nee contentus plurimis ac felicissimis victoriis innumerabilibusque caesis et captis hostium milibus etiam in Britanniam traiecisset exercitum, alterum paene imperio nostro ac suo quaerens orbem, vetus par consulum, Cn. Pompeius et M. Crassus, alterum iniere consulatum, qui neque petitus honeste ab iis neque probabiliter gestus est. Caesari lege, quam Pompeius ad populum tulit, prorogatae in idem spatium temporis provinciae, Crasso bellum Parthicum iam animo molienti Syria decreta. Qui vir cetera sanctissimus immunisque voluptatibus neque in pecunia neque in gloria concupiscenda aut modum norat aut capiebat ter­minum. Hunc proficiscentem in Syriam diris cum ominibus tribu­ni plebis frustra retinere conati. Quorum execrationes si in ipsum tan tum modo valuissent, utile imperatoris damnum salvo exercitu fuisset rei publicae. Transgressum Euphraten Crassum petentemque Seleuciam circumfusus inmanibus copiis equitum rex Orodes una cum parte maiore Romani exercitus interemit. Reliquias legionum C. Cassius, atrocissimi mox auctor facinoris, tum quaestor, conservavit Syriamque adeo in populi Romani potestate retinuit, ut transgressos in eam Parthos felici rerum eventu fugaret ac funderet.

47 Per haec insequentiaque et quae praediximus tempora ampli­us quadringenta milia hostium a C. Caesare caesa sunt, plura capta; pugnatum saepe derecta acie, saepe in agminibus, saepe eruption i­bus, bis penetrata Britannia, novem denique aestatibus vix ulla non iustissimus triumphus emeritus. Circa Alesiam vero tantae res gestae, quantas audere vix hominis, perficere paene nullius nisi dei fuerit.

114

RIMSKA POVIJEST

njegovu neporocnost, no njegova bahatost gotovo da se moze preko­riti, zbog toga sto, dok mu je grad zajedno s konzulima i senatom po­sao ususret, kad je brodovima plovio uz Tiber, nije izisao iz njih prije nego sto je stigao do onoga mjesta gdje se trebao iskreati novae.

46 Kad je potom Gaj Cezar izveo u Galiji velike stvari, koje se tek u mnogo svitaka mogu prikazati, i ne zadovoljivsi se vrlo brojnim i sretnim pobjedama i nebrojenim tisueama pobijenih i zarobljenih neprijatelja, prebacio vojsku i u Britaniju, trazeCi malone drugi svi­jet nasoj i svojoj vlasti, stari su drugovi u konzulatu, Gnej Pompej i Marko Kras, zapoceli svoj drugi konzulat,363 za koji se nisu ni casno natjeeali niti ga valjano obnasali. Cezaru je zakonom koji je Pompej predlozio narodu na isto vremensko razdoblje produljena uprava u pokrajinama, a Krasu koji je vee u sreu razmisljao 0 Partskome ratu dodijeljena je Sirija. Ovaj muz, besprijekoran inace i nepodlozan na­sladama, u teznji za noveem i slavom nije poznavao mjere niti imao granice. Kad se spremao na put u Siriju, pucki su ga tribuni uzalud pokusali zaustaviti zastrasujuCim predznacima.364 Da su njihova pro­klinjanja imala uCinka sarno protiv njega, gubitak zapovjednika bi bio koristan za ddavu kad bi vojska bila spasena. Kad je presao preko Eufrata i kretao u Seleukiju,365 Krasa je zajedno s veCim dijelom rim­ske vojske ubio kralj Orod opkolivsi Krasovu vojsku brojnim cetama konjanika.366 Ostatke legija sacuvao je Gaj Kasije, doskora zacetnik najstrasnijeg zloCina,367 i Siriju zaddao u vlasti rimskoga naroda tako da je zahvaljujuCi sretnu ishodu dogadaja hametice porazio Parte koji su preSli u Aziju.

47 U to vrijeme, te u sljedeCim vremenima kao i u vremenima 0

kojima smo prije govorili Gaj je Cezar pobio vise od cetrdeset tisuea neprijatelja, a jos viSe zarobio. Borba se cesto vodila u ravnom boj­nom redu, cesto u povorci, vise puta provalama, dvaput se prodrIo u Britaniju; napokon, jedva da u jednome od devet Ijeta nije zasluzen najpropisniji trijumf. Oko Alezije pak izvedeni su takvi pothvati na koje jedva da se mogao odvaziti covjek, a izvrsiti ih gotovo sarno bog.368

115

HISTORIAE ROMANAE

Quarto ferme anno Caesar morabatur in Galliis, cum medium iam ex invidia potentiae (et viva ilia) male cohaerentis inter Cn. Pom­peium et C. Caesarem concordiae pignus Iulia, uxor Magni, decessit: atque omnia inter destinatos tanto discrimini duces dirimente for­tuna filius quoque parvus Pompei, Iulia natus, intra breve spatium obiit. Tum in gladios caedesque civium furente ambitu, cuius neque finis reperiebatur nec modus, tertius consulatus soli Cn. Pompeio etiam adversantium antea dignitati eius iudicio delatus est, cuius ille honoris gloria veluti reconciliatis sibi optimatibus maxime a C. Caesare alienatus est; sed eius consulatus omnem vim in coercitio­nem ambitus exercuit.

Quo tempore P. Clodius a Milone candidato consulatus exemplo inutili, facto salutari rei publicae circa Bovillas contracta ex occursu rixa iugulatus est. Milonem reum non magis invidia facti quam Pom­pei damnavit voluntas. Quem quidem M. Cato palam lata absolvit sententia. Qui si maturius tulisset, non defuissent qui sequerentur exemplum probarentque eum civem occisum, quo nemo pernicio­sior rei publicae neque bonis inimicior vixerat.

48 Intra breve deinde spatium belli civilis exarserunt initia, cum iustissimus quisque et a Caesare et a Pompeio vellet dimitti exercitus; quippe Pompeius in secundo consulatu Hispanias sibi decerni volue­rat easque per triennium absens ipse ac praesidens urbi per Afranium et Petreium, consularem ac praetorium, legatos suos, administrabat et iis, qui a Caesare dimittendos exercitus contendebant, adsentabatur, iis, qui ab ipso quoque, adversabatur. Qui si ante biennium, quam ad arma itum est, perfectis muneribus theatri et aliorum operum, quae ei circum dedit, gravissima temptatus valetudine decessisset in Campania (quo quidem tempore universa Italia vota pro salute eius primi omnium civium suscepit) defuisset fortunae destruendi eius locus et, quam apud superos habuerat magnitudinem, inliba­tam detulisset ad inferos. Bello autem civili et tot, quae deinde per continuos viginti annos consecuta sunt, malis non alius maiorem flagrantioremque quam C. Curio tribunus plebis subiecit facem, vir nobilis, eloquens, audax, suae alienaeque et fortunae et pudicitiae prodigus, homo ingeniosissime nequam et facundus malo publico

116

RIMSKA POVIJEST

Vee se gotovo cetiri go dine Cezar zaddavao u Galijama, kad je preminula Julija, zena Pompeja Velikoga, posrednica i jamae sloge izmedu Gneja Pompeja i Gaja Cezara, labave jos za njezina zivota, jer je svaki od njih zavidio drugomu na moCi. 369 A kako je sudbina nastavljala raskidati sve medu vojskovodama, koji su se nakanili na tako veliku odluku, i maldni je sin Pompejev, roden od Julije, ubrzo umro. Kad je na to pohlepa, kojoj se nije nasluCivao ni kraj ni konae, stala iskaljivati svoj bijes u ubojstvima i krvoproliCima gradana, treCi je konzulat370 povjeren jedinomu Gneju Pompeju, cak i presudom onih koji su se prije toga protivili njegovu dostojanstvu,371 te se on posve otudio od Gaja Cezara, kao da se zbog slave te casti pomirio s optimatima. No svu je moe tog konzulata upotrijebio za zaustavljanje castohleplja.

U to vrijeme Klodija je kod Bovila u svadi nastaloj pri slucajnom susretu zaklao kandidat za konzulat Milon; nekorisan primjer, no Cin spasonosan za ddavu,.372 Milona je, okrivljena, osudila nista vise mdnja prema cinu nego Pompejeva volja.373 Njega je doduse oslo­bodio Marko Katon otvoreno iznijevsi svoje misljenje.374 A da ga je iznio bde, bilo bi puno onih koji bi slijedili primjer i odobrili sto je ubijen gradanin od kojega nije bilo nikoga pogubnijeg za ddavu i ogorcenijega prema cestitima.

48 U kratko vrijeme nakon toga razbuktali su se poceci gradan­skoga rata iako su oni najispravniji htjeli da i Cezar i Pompej raspuste svoje vojske. Pompej je, nairne, u svom drugom konzulatu375 pozelio da mu se dodijele Hispanije, te je njima upravljao u odsutnosi - a predsjedao je Gradom - tijekom tri go dine preko Afranija i Petreja, bivseg konzula i bivsega pretora,376 svojih legata, i pristajao uz one koji su se trudili da Cezar raspusti svoje vojske, a protivio onima koji su nastojali da to ucini ion. Da je dvije go dine prije nego sto se isla na oruzje, dovrsivsi poslove oko kazalista377 i drugih zgrada, kojima je OVO

okruzio, pogoden tdkom bolescu preminuo u Kampaniji (u vrijeme u koje je, dakako, Citava Italija prikazivala zavjete za spas njega kao prvoga medu svim gradanima), ne bi sudbini nedostajala prilika da ga unisti, te bi onu velicanstvenost koju je uzivao kod visnjih bogova, neumanjenu, odnio k bogovima podzemlja. Gradanskom pak ratu i tolikim nesrecama, koje su bez prekida uslijedile za potonjih dvadeset godina, nitko drugi nije podmetnuo vecu i razbuktaliju zublju nego pucki tribun Gaj Kurion,378 muz ugledan, rjeCit, odvazan, rasipan u tu-

117

HISTORIAE ROMANAE

cuius animo [voluptatibus vellibidinibus] neque opes ullae neque cupiditates sufficere possent. Hic primo pro Pompei partibus, id est, ut tunc habebatur, pro re publica, mox simulatione contra Pompe­ium et Caesarem, sed animo pro Caesare stetit. Id gratis an accepto centies sestertio fecerit, ut accepimus, in medio relinquemus. Ad ultimum saluberrimas coalescentis condiciones pacis, quas et Caesar iustissimo animo postulabat et Pompeius aequo recipiebat, discussit ac rupit, unice cavente Cicerone concordiae publicae.

Harum praeteritarumque rerum ordo cum iustis aliorum volu­minibus promatur, turn, uti spero, nostris explicabitur. Nunc pro­posito operi sua forma reddatur, si prius gratulatus ero Q. Catulo, duobus Lucullis Metelloque et Hortensio, qui, cum sine invidia in re publica floruissent eminuissentque sine periculo, quieta aut certe non praecipitata fatali ante initium bellorum civilium morte functi sunt.

49 Lentulo et Marcello consulibus post urbem conditam annis septingentis et tribus, et annos octo et septuaginta ante quam tu, M. Vinici, consulatum inires, bellum civile exarsit. Alterius ducis cau­sa melior videbatur, alterius erat firmior; hic omnia speciosa, illic valentia; Pompeium senatus auctoritas, Caesarem militum armavit fiducia. Consules senatusque causae non Pompeio summam imperii detulerunt. Nihil relictum a Caesare, quod servandae pacis causa temptari posset, nihil receptum a Pompeianis, cum alter consulum iusto esset ferocior, Lentulus vero salva re publica salvus esse non posset, M. autem Cato moriendum ante, quam ullam condicionem civis accipiendam rei publicae contenderet. Vir antiquus et gravis Pompei partes laudaret magis, prudens sequeretur Caesaris, et illa gloriosiora, haec terribiliora duceret.

Ut deinde spretis omnibus quae Caesar postulaverat, tantummo­do contentus cum una legione titulum retinere provinciae, privatus in urbem veniret et se in petitione consulatus suffragiis populi Ro­mani committeret decrevere, ratus bellandum Caesar cum exercitu Rubiconem transiit. Cn. Pompeius consulesque et maior pars senatus relicta urbe ac deinde Italia transmisere Dyrrachium.

118

RIMSKA POVl)EST

dem bogatstvu i cednosti, covjek vrlo nadaren u nevaljalstvu, okretan u nevoljama drZave, s cijom se drskosti ne bi mogle natjecati nikakva bogatstva ni strasti. On je najprije pristao uz Pompejevu stranku, to jest, kako se tad smatralo, uz ddavu, uskoro toboze protiv Pompeja i Cezara, ali srcem za Cezara. Da Ii je to ucinio besplatno iIi primivsi deset milijuna sestercija, ostavit cemo nerijesenim. Naposljetku je osujetio i omeo vrlo povoljne prijedloge mira sto je poceo hvatati korijen, koje je Cezar posve pravedno zahtijevao a Pompej mirna srca prihvacao, dok se jedino Ciceron brinuo za slogu ddave.

RedosIijed ovih i prethodnih dogadaja, premda je prikazan i u odgovarajuCim knjigama drugih, bit ce razlozen, kako se nadam, i u nasima. Sada ce biti sukladno naumu djela, ako prije zahvaIim Kvintu Katulu, dvama LukuIima i Metelu, kao i Hortenziju, koji su umrli mirnom iIi barem ne prenagljenom sudbinom odredenom smrcu prije pocetka gradanskih ratova, nakon sto su bez zavisti stekli zasluge za ddavu i istakli se bez pogibIi.

49 Za konzula Lentula i Marcela,379 sedam stotina i tri godine posIije osnutka grada i sedamdeset i osam godina prije nego sto si ti, Marko Vinicije, nastupio konzulat, planuo je gradanski rat. Razlog ratu jednoga vojskovode izgledao je valjanijim, drugoga je bio jaci. Na ovoj strani sve veIicanstveno, na onoj snaznije. Pompeja je nao­ruZao ugled senata, Cezara samopouzdanje vojnika. KonzuIi i senat dodijeIiIi su vrhovno zapovjednistvo cilju,380 a ne Pompeju. Cezar nije propustio nista 810 se moglo pokusati da se ocuva mir; nista nije prihvaceno od pompejevaca, jer je jedan konzul bio drskiji od uobicajenog, a Lentul nije mogao ostati ziv ostane Ii ddava na zivo­tu;381 Marko Katon morae je umrijeti prije nego sto se kao gradanin prihvatio ikojeg prijedloga koji bi prihvatila ddava. Muz starinskih nazora i ozbiljan vise bi hvalio Pompejevu stranku, razborit slijedio Cezarovu, te bi one smatrao casnijim, a ovo strasnijim.

Kad su potom pomopejevci prezreli sve sto je Cezar zahtijevao, odlucili su da Cerzar, zadovoljivsi se sarno time da s jednom legijom zaddava naslov pokrajine, kao privatna osoba dode u grad i da se u natjecanju za konzulat povjeri glasovima rimskoga naroda. Cezar je smatrao kako mu se valja boriti, te je s vojskom presao preko Rubi­kona.382 Gnej Pompej, te konzuli i veti dio senata, napustivsi grad, a potom i Italiju, prebaciIi su se u Dirahij.383

119

HISTORIAE ROMANAE

50 At Caesar Domitio legionibusque, Corfini quae una cum eo fuerant, potitus, duce aliisque, qui voluerant abire ad Pompeium, sine dilatione dimissis, persecutus Brundusium, ita ut appareret malle in­tegris rebus et condicionibus finire bellum quam opprimere fugientis, cum transgress os reperisset consules, in urbem revertit redditaque ratione consiliorum suorum in senatu et in contione ac miserrimae necessitudinis, cum alienis armis ad arma compulsus esset, Hispanias petere decrevit.

Festinationem itineris eius aliquamdiu morata Massilia est, fide melior quam consilio prudentior, intempestive principalium armo­rum arbitria captans, quibus hi se debent interponere, qui non paren­tern coercere possunt. Exercitus deinde, qui sub Afranio consulari ac Petreio praetorio fuerat, ipsius adventus vigore ac fulgore occupatus se Caesari tradidit; uterque legatorum et quisquis cuiusque ordinis sequi eos voluerat, remissi ad Pompeium.

51 Proximo anna cum Dyrrachium ac vicina ei urbi regio castris Pompei obtineretur, qui accitis ex omnibus transmarinis provinciis legionibus, equitum ac peditum auxiliis, regumque et tetrarcharum simulque dynastarum copiis inmanem exercitum confecerat et mare praesidiis classium, ut rebatur, saepserat, quo minus Caesar legiones posset transmittere, sua et celeritate et fortuna C. Caesar usus nihil in mora habuit, quo minus eo quo vellet ipse exercitusque classibus perveniret, et primo paene castris Pompei sua iungeret, mox etiam obsidione munimentisque eum complecteretur. Sed inopia obsiden­tibus quam obsessis erat gravior. Tum Balbus Cornelius excedente humanam fidem temeritate ingressus castra hostium saepiusque cum Lentulo conlocutus consule, dubitante quanti se venderet, illis incrementis fecit viam, quibus non in Hispania ex cive natus, sed Hispanus, in triumphum et pontificatum adsurgeret fieretque ex privato consularis. Variatum deinde proeliis, sed uno longe magis Pompeianis prospero, quo graviter impulsi sunt Caesaris milites.

52 Tum Caesar cum exercitu fatalem victoriae suae Thessaliam petiit. Pompeius, longe diversa aliis suadentibus, quorum plerique

120

RIMSKA POVljEST

50 Nakon sto se Cezar domogao Domicija384 i legija, koje su zajedno s njime bile u Korfiniju, te otpustio bez odgadanja vojsko­vodu i druge, koji su htjeli otiCi k Pompeju i posao u Brundizij, tako da bude jasno kako vise voli uz netaknute stvari i polozaj dovrsiti rat nego unistiti bjegunce, kad je otkrio da su konzuli presli vratio u grad, pa je prikazao u senatu i skupstini razlog svojih odluka i veoma jadno stanje svojih prilika, jer je tudim oruzjem natjeran na oruzje, i odluCio krenuti u Hispanije.

Brzinu njegova puta na neko je vrijeme zaustavila Masilija, ca­snija po svojoj vjernosti nego razboritija po svojoj odluci, u krivo vrijeme nastojeci donijeti presudu u vladarskom sukobu, u koji se trebaju umijesati oni koji mogu obuzdati onoga koji se ne pokorava. 4 Potom se vojska, koja je bila pod zapovjednistvom bivsega konzula Afranija i bivsega pretora Petreja,l85 pridobivena vatrenoscu i sjajem njegova dolaska, predala Cezaru;386 jedan i drugi legat i svi oni, iz jednoga i drugoga staleza, koji su ih htjeli slijediti, pusteni su da odu kPompeju.

51 Kad su sljedece godine387 Dirahij i prostor u susjedstvu ovoga grada bili zaposjednuti taborom Pompeja, koji je skupio legije, po­mocne cete konjanika i pjesaka iz svih prekomorskih pokrajina, te od ceta kraljeva i tetrarha, au isti mah i dinasta, sastavio golemu vojsku i, kako je mislio, posadama brodovlja okruzio more, kako Cezar ne bi onamo mogao prebaciti svoje legije, Cezar ni trenutka nije krzmao posluzivsi se svojom brzinom i srecom da brodovljem stigne kamo su namjeravali stiCi on sam i njegova vojska, te je najprije svoj tabor gotovo zdruzio s Pompejevim, a uskoro ga i opsadom i utvrdama opkolio. No oskudica je bila tda opsjedateljima nego opsjednuti­rna. Tad je Kornelije Balbo, nepromisljenoscu sto nadilazi ljudsko vjerovanje, usao u tabor neprijatelja i viSe se puta porazgovarao s konzulom Lentulom, koji se kolebao za koliko bi se prodao, te time otvorio put onim napredovanjima kojima je Balbo, roden u Hispaniji ne od gradanina, nego kao Hispanac, stekao i trijumfi pontifikat i od privatne osobe postao bivsi konzu1.388 Ratovalo se potom uz razlicite ishode, no jedna je bitka389 bila daleko sretnija za pompejevce, jer su u njoj teSko porazeni Cezarovi vojnici.

52 Tad je Cezar s vojskom posao u Tesaliju, sudbonosnu za nje­govu pobjedu. Pompej je - dok su ga jedni savjetovali jedno, a drugi

121

HISTORIAE ROMANAE

hortabantur, ut in Italiam transmitteret (neque hercules quidquam partibus illis salubrius fuit), alii, ut bellum traheret, quod dignati­one partium in dies ipsis magis prosperum fieret, usus impetu suo hostem secutus est.

Aciem Pharsalicam et illum cruentissimum Romano no mini diem tantumque utriusque exercitus profusum sanguinis et conlisa inter se duo rei publicae capita effossumque alterum Romani imperii lumen, tot talesque Pompeianarum partium caesos viros non recipit enarranda hic scripturae modus. Illud notandum est: ut primum C. Caesar indinatam vidit Pompeianorum aciem, neque prius neque antiquius quidquam habuit, quam ut in omnes partes, * * * ut militari verbo ex consuetudine utar, dimitteret. Pro dii immortales, quod huius voluntatis erga Brutum suae postea vir tam mitis pretium tulit! Nihil in illa victoria mirabilius, magnificentius, darius fuit, quam quod neminem nisi acie consumptum civem patria desideravit: sed munus misericordiae corrupit pertinacia, cum libentius vitam victor iam daret, quam victi acciperent.

53 Pompeius profugiens cum duo bus Lentulis consularibus Sextoque filio et Favonio praetorio, quos comites ei fortuna adgrega­verat, aliis, ut Parthos, aliis, ut Africam peteret, in qua fidelissimum partium suarum haberet regem Iubam, suadentibus, Aegyptum pe­tere proposuit memor beneficiorum, quae in patrem eius Ptolemaei, qui tum puero quam iuveni propior regnabat Alexandriae, contule­rat. Sed quis in adversis beneficiorum servat memoriam? Aut quis ullam calamitosis deberi putat gratiam? Aut quando fortuna non mutat fidem? Missi itaque ab rege, qui venientem Cn. Pompeium (is iam a Mytilenis Corneliam uxorem receptam in navem fugae comitem habere coeperat) consilio Theodoti et Achillae exciperent hortarenturque, ut ex oneraria in earn navem, quae obviam proce­sserat, transcenderet; quod cum fecisset, princeps Romani nominis imperio arbitrioque Aegyptii mancipii C. Caesare P. Servilio consuli­bus iugulatus est. Hic post tres consulatus et totidem triumphos do­mitumque terrarum orbem sanctissimi atque praestantissimi viri in id evecti, super quod ascendi non potest, duodesexagesimum annum agentis pridie natalem ipsius vitae fuit exitus, in tantum in illo viro a se discordante fortuna, ut cui modo ad victoriam terra defuerat, deesset ad sepuhuram.

122

RIMSKA POVIJES'!'

posve drugaCije, od kojih su ga mnogi poticali da se prebaci u !taliju (od cega, Herkula mi, za tu stranku ne bi bilo nista spasonosnije), drugi da oteze s ratom, koji bi zbog ugleda stranke iz dana u dan po­stajao sve povoljniji - nosen svojom strascu po sao za neprijateljem.

Ne moze se u knjizi ovakva opsega prikazati Farsalsku bitkuJ90

i onaj za rimsko ime najkrvaviji dan, i toIiko proIivene krvi jedne i druge vojske i dvije glave drZave koje su se medusobno sudarile, i iskopano jedno oko rimskoga carstva, i poubijane toIike i takve muzeve Pompejeve stranke. Valja zabiljeziti ovo: cim je Gaj Cezar vidio da je popustio bojni red pompejevaca, smatrao je kako nista nije izvrsnije i casnoj starini primjerenije nego da - da se posluzim vojnickom rijecju i obicajem - stranku raspusti nekaznjenu. 391 0 besmrtni bogovi, kakvu Ii je posIije nagradu tako blag muz ponio za ovu svoju blagonaklonost prema BrutU!392 Nista u toj pobjedi nije bilo divnije, velicanstvenije i sjajnije nego to sto domovina nije ceznula ni za kim nego za onim poginulim u bitki. No dar milosrda pokvarila je tvrdoglavost, jer je pobjednik sirokogrudnije davao zivot nego sto su ga pobijedeni prihvacaIi.

53 Pompej je bjezao zajedno s dvama Lentulima, bivsim kon­zuIima, te sa svojim sinom Sekstom i bivsim pretorom Favonijem koje mu je kao pratioce bila pridruzila sudbina,J93 pa dok su jedni savjetovaIi da krene medu Parte, a drugi u Afriku, u kojoj je imao najvjernijeg pripadnika svoje stranke, kralja Jubu, odlucio je poCi u Egipat, sjecajuCi se dobrocinstava kojima je obasuo oca Ptolemeja, koji je tad kraljevao u Aleksandriji, blizi djecackoj nego mladickoj dobi. 394 No tko u nesreci cuva sjecanje na dobrocinstva? IIi tko misIi da unesrecenima duguje ikakvu zahvalnost? IIi kad sreca ne mijenja vjernost? I tako je kralj poslao ljude da Gneja Pompeja na njegovu do­lasku (on je jos od Mitilene na ladi kao pratiteljicu svoga bijega imao svoju zenu Korneliju395) po odluci Teodota i Ahile prime i pozovu da s teretne lade prijede na onu koja mu je otplovila usus ret. Kad je to uCinio, prvak je rimskoga imena po zapovijedi i presudi egipatskoga roba, za konzulata Gaja Cezara i Publija Servilija,396 zaklan. Takav je nakon tri konzulata i isto toliko trijumfa, nakon pokorena svijeta bio svrsetak najbesprjekornijeg i najuzvisenijeg muza koji se uzdigao do onoga iznad cega se covjek ne moze popeti, u njegovoj pedeset i osmoj godini zivota, dan prije vlastitog rodendana. 397 Takva je bila nepostojanost sudbine u toga muza da je onomu kojemu je malo prije nedostajalo zemlje za pobjedu, nedostajalo zemlje za pogreb.

123

HISTORIAE ROMANAE

Quid aliud quam nimium occupatos dixerim, quos in aetate et tanti et paene nostri saeculi viri fefellit quinquennium, cum a C. Atilio et Q. Servilio consulibus tam facilis esset annorum digestio? Quod adieci, non ut arguerem, sed ne arguerer.

54 Non fuit maior in Caesarem, quam in Pompeium fuerat, regis eorumque, quorum is auctoritate regebatur, fides. Quippe cum veni­entem eum temptassent insidiis ac deinde bello lacessere auderent, utrique summorum imperatorum, alteri mortuo, alteri superstiti meritas poenas luere suppliciis.

Nusquam erat Pompeius corpore, adhuc ubique vivebat nomine. Quippe ingens partium eius favor bellum excitaverat Africum, quod ciebat rex Iuba et Scipio, vir consularis, ante biennium quam extin­gueretur Pompei us, lectus ab eo socer, eorumque copias auxerat M. Cato, ingenti cum difficultate itinerum locorumque inopia perductis ad eos legionibus. Qui vir, cum summum ei a militibus deferretur imperium, honoratiori parere maluit.

55 Admonet promissae brevitatis fides, quanto omnia transcursu dicenda sint. Sequens fortunam suam Caesar pervectus in Africam est, quam occiso C. Curione, Iulianarum duce partium, Pompeiani obtinebant exercitus. Ibi primo varia fortuna, mox pugnavit sua, in­clinataeque hostium copiae: nee dissimilis ibi adversus victos quam in priores clementia Caesaris fuit.

Victorem Africani belli Caesarem gravius excepit Hispaniense (nam victus ab eo Pharnaces vix quidquam gloriae eius adstruxit), quod Cn. Pompeius, Magni filius, adulescens impetus ad bella maxi­mi, ingens ac terribile conflaverat, undique ad eum adhuc paterni nominis magnitudinem sequentium ex toto orbe terrarum auxiliis confluentibus. Sua Caesarem in Hispaniam comitata fortuna est, sed nullum umquam atrocius periculosiusque ab eo initum proelium, adeo ut plus quam dubio Marte descenderet equo consistensque ante recedentem suorum aciem, increpata prius fortuna, quod se in eum servasset exitum, denuntiaret militibus vestigio se non recessurum: proinde viderent, quem et quo loco imp erato rem deserturi forent. Verecundia magis quam virtute acies restituita, et a duce quam a

124

RfMSKA POVIJEST

5to bih rekao drugo nego da su previse zauzeti poslom oni koji su se u zivotu tako velika muza koji pripada nasem dobu prevarili za pet godina, premda je od konzula Gaja Atilija i Kvinta Servilija398

tako lako zbrojiti godine?399 To sam dodao ne da korim, nego da ne budem prekoravan.

54 Vjernost kralja Ptolemeja i onih cijim se misljenjem ovaj vodio ni prema Cezaru nije bila veca nego sto je bila prema Pom­peju. Jer kad su ga zasjedom napali pri njegovu dolasku, a potom se odvazili izazvati ga na rat, i jednomu su i drugom vrhovnom za­povjedniku, jednomu mrtvom, drugom prdivjelom, smrcu platili zasluzenu kaznu.

Pompeja vise nije bilo no jos uvijek je posvuda bio ziv svojim imenom. Jer, velika ljubav njegove stranke izazvala je bila Africki rat,400 koji je poticao kralj Juba i Scipion, bivsi konzul, dvije godine prije nego sto je Pompej umro odabran od njega za tasta,401 a njegove je cete, uz goleme potdkoce putovanja i oskudice dovevsi im legije, bio ojacao i Marko Katon. Muz koji se, iako su mu vojnici nudili vrhovno zapovjedniStvo, volio pokoriti uglednijem.

55 To sto smo obecali kratkocu zapisa opominje nas na to koli­kom brzinom valja sve opisati. SlijedeCi svoju sudbinu Cezar se pre­vezao u Afriku402 koju su nakon ubojstva Gaja Kuriona, vojskovode julijevske stranke, driale Pompejeve vojske.403 Ondje je najprije vodio borbu s razliCitim uspjehom, a uskoro sa sebi svojstvenim, te su cete neprijatelja popustile.404 Ni ondje Cezarova blagost prema pobijede­nima nije bila drukcija nego prema onima otprije.

Cezara, pobjednika Africkoga rata, docekao je jos tdi Hispanski (jer, Farnak, pobijeden od njega, jedva da je ista pridodao njegovoj slavi),405 sto ga je golema i strasna, raspirio Gnej Pompej, sin Pompeja Velikog, mladic vrlo zeljan rata, dok su k njemu odasvud iz citava svijeta grnule pomocne cete onih koji su jos uvijek slijedili veliCinu oceva imena.406 Cezara je i u Hispaniji pratila njegova sreca, no nikad nije zapodjenuo nijednu ostriju i opasniju bitku nego ondje,407 tako da je uz vise nego dvojbena Marta408 sisao s konja i stojeCi ispred bojnog reda svojih, koji se stao povlaCiti, izgrdio prije svoju sudbinu sto ga je sacuvala za takav sVrSetak te javio svojim vojnicima da nece uzmaknuti sa svojega mjesta: stoga neka paze kakva su zapovjednika i na kakvu mjestu nakanili ostaviti na cjedilu. Vise je iz strahopostova-

125

HISTORIAE ROMANAE

milite fortius. Cn. Pompeius gravis vulnere inventus inter solitudines avias interemptus est; Labienum Varumque acies abstulit.

56 Caesar omnium victor regressus in urbem, quod humanam excedat fidem, omnibus, qui contra se arma tulerant, ignovit, ma­gnificentissimisque gladiatorii muneris, naumachiae et equitum pe­ditumque, simul elephantorum certaminis spectaculis epulique per multos dies dati celeb ratione replevit earn. Quinque egit triumphos: Gallici apparatus ex citro, Pontici ex acantho, Alexandrini testudine, Africi ebore, Hispaniensis argenta rasili constitit. Pecunia ex manu­biis lata paulo amplius sexiens miliens sestertium.

Neque illi tanto viro et tam clementer omnibus victoriis suis uso plus quinque mensium principalis quies contigit. Quippe cum mense Octobri in urbem revertisset, idibus Martiis, coniurationis auctori­bus Bruto et Cassio, quorum alterum promittendo consulatum non obligaverat, contra differendo Cassium offenderat, adiectis etiam consiliariis caedis familiarissimis omnium et fortuna partium eius in summum evectis fastigium, D. Bruto et C. Trebonio aliisque clari nominis viris, interemptus est. Cui magnam invidiam conciliarat M. Antonius, omnibus audendis paratissimus, consulatus collega, inpo­nendo capiti eius Lupercalibus sedentis pro rostris insigne regium, quod ab eo ita repulsum erat, ut non offen sus videretur.

57 Laudandum experientia consilium est Pansae atque Hirtii, qui semper praedixerant Caesari, ut principatum armis quaesitum armis teneret. Ille dictitans mori se quam tim ere malle, dum cle­mentiam, quam praestiterat, expectat, incautus ab ingratis occupatus est, cum quidem plurima ei praesagia atque indicia dii immortales futuri obtulissent periculi. Nam et haruspices praemonuerant, ut diligentissime iduum Martiarum caveret diem, et uxor Calpurnia territa nocturno visu, ut ea die domi subsisteret, orabat, et libeIli coniurationem nuntiantes dati neque protinus ab eo lecti erant. Sed profecto ineluctabilis fatorum vis, cuiuscumque fortunam mutare constituit, consilia corrumpit.

126

RIMSKA POVIjEST

nja nego iz hrabrosti, ponovo uspostavljen bojni red i to hrabrije od vojskovode nego od vojnika. Tesko ranjeni Gnej Pompej pronaden je ubijen u neprohodnoj pustinji; Labijena i Vara ugrabila je bitka.

56 Cezar se vratio u grad kao pobjednik nad svime sto nadmasuje Ijudsko vjerovanje, oprostio svima koji su protiv njega bili podigli oruzje te je grad ispunio najvelicanstvenijim priredbama gladijator­skih igara, naumahije i natjeeanjem konjanika, pjesaka i slonova, kao i svetkovanjem gozbi pripremanih kroz mnogo dana. Proslavio je pet trijumfa:409 oprema za galski sastojala se od citra, za pontski od akanta, za aleksandrijski od kornjacevine, za africki od bjelokosti, za hispanski od ugladena srebra. Novae dobiven od ratnoga plijena iznosio je neSto vise od sest stotina milijuna sestercija. No tom tako veliku muzu, koji se tako milosrdno sluzio svojim pobjedama, nije dopalo vise od pet mjeseei vladarskoga mira. Jer otkako se u listopadu mjeseeu vratio u grad ubijen je na martovske je ide od zacetnika urote Bruta i Kasija - od kojih jednoga nije bio vezao uza se obecanjem konzulata, a Kasija, naprotiv, odbijanjem uvrijedio, nakon sto su im se bili pridruzili i savjetnici ubojstva, najbliskiji od svih i, zahvaljujuci sreCi njegove stranke, uzdignuti do najviseg dostojanstva, Decim Brut i Gaj Trebonije, i drugi muzevi slavna imena. Veliku mu je mdnju priskrbio Marko Antonije, najspremniji na sve drskosti, kolega u konzulatu, stavljajuCi mu na glavu kraljevsko znamenje, dok je za Luperkalija sjedio pred govornicom, sto je ovaj tako odbio da se ci­nilo kako time nije bio uvrijeden.410

57 Pohvale je bio vrijedan, zbog njihova iskustva, savjet Panze i Hireija, koji su Cezaru uvijek govorili neka prvo mjesto, steceno oruzjem, i ddi oruzjem.411 On je govoreCi kako vise voli umrijeti nego zivjeti u strahu dok je ocekivao blagost koju je pokazao, neoprezan zaskocen od nezahvalnih, premda su mu besmrtni bogovi bili pruzili vrlo brojne predznake i dokaze buduce opasnosti. Jer su ga i harus­pici upozorili da se vrlo brizno cuva martovskih ida, a i njegova ga je zena Kalpurnija412 prestrasena nocnom prikazom molila da toga dana ostane kod kuce, a predana su mu bila i pisma koja su dojavljivala urotu, ali ih nije odmah procitao. No doista, neizbjdna moe usuda pomrsi odluke svakoga Ciju sudbinu odluCi promijeniti.

127

HISTORIAE ROMANAE

58 Quo anno id patravere facinus Brutus et Cassius praetores erant, D. Brutus consul designatus; hi una cum coniurationis globo, stipati gladiatorum D. Bruti manu, Capitolium occupavere. Tum consul Antonius (quem cum simul interimendum censuisset Cassius testamentumque Caesaris abolendum, Brutus repugnaverat dictitans nihil amplius civibus praeter tyranni - ita enim appellari Caesarem facto eius expediebat - petendum esse sanguinem) convocato senatu, cum iam Dolabella, quem substituturus sibi Caesar designaverat con­sulem, fasces atque insignia corripuisset consulis, velut pacis auctor liberos suos obsides in Capitolium misit fidemque descendendi tuto interfectoribus Caesaris dedit. Et illud decreti Atheniensium cele­berrimi exemplum, relatum a Cicerone, oblivionis praeteritarum rerum decreto patrum comprobatum est.

59 Caesaris deinde testamentum apertum est, quo C. Octavium, nepotem sororis suae luliae, adoptabat. De cuius origine, etiamsi praeveniet, pauca dicenda sunt. Fuit C. Octavius ut non patricia, ita admodum speciosa equestri genitus familia, gravis, sanctus, inno-

. cens, dives. Hic praetor inter nobilissimos viros creatus primo loco, cum ei dignatio lulia genitam Atiam conciliasset uxorem, ex eo ho­nore sortitus Macedoniam appellatusque in ea imperator, decedens ad petitionem consulatus obiit praetextato relicto filio. Quem C. Caesar, maior eius avunculus, educatum apud Philippum vitricum dilexit ut suum, natumque annos duodeviginti Hispaniensis militi­ae adsecutum se postea comitem habuit, numquam aut alio usum hospitio quam suo aut alio vectum vehiculo, pontificatusque sacer­dotio puerum honoravit. Et patratis bellis civilibus ad erudiendam liberalibus disciplinis singularis indolem iuvenis Apolloniam eum in studia miserat, mox belli Getici ac deinde Parthici habiturus commi­litonem. Cui ut est nuntiatum de caede avunculi, cum protinus ex vicinis legionibus centuriones suam suorumque militum operam ei pollicerentur neque earn spernendam Salvidienus et Agrippa dice­rent, ille festinans pervenire in urbem omnem ordinem ac rationem et necis et testamenti Brundusii comperit. Cui adventanti Romam inmanis amicorum occurrit frequentia, et cum intraret urbem, solis orbis super caput eius curvatus aequaliter rotundatusque in colorem arcus velut coronam tanti mox viri capiti imponens conspectus est.

128

RIMSKA POVIJEST

58 U godini u kojoj su izvrSili ovaj zloCin Brut i Kasije bili su pretori, a Decim Brut izabrani konzul.413 Oni su zaposjeli Kapitolij zajedno s gomilom urotnika praeeni cetom gladijatora Decima Bruta. Tad je konzul Antonije414 (Kad je Kasije predlozio kako i njega valja ubiti, a Cezarovu oporuku dokinuti, Brut se tomu usprotivio govoreCi kako gradani ne trebaju nista vise traziti nego krv tiranina - tako je, naime, za njegov cin bilo probitacno nazivati Cezara), sazvao senat, kad je vee Dolabela, kojega je Cezar bio odredio da ga zamijeni kao konzul, bio pograbio fasce i znamenja konzula,415 kao jamac mira poslao svoju djecu kao taoce na Kapitolij i Cezarovim ubojicama dao obeeanje sigurnog silaska. Odlukom senatora potvrden je i onaj primjer najslavnije odredbe Atenjana - zaborava proSlih dogadaja416

- koji je predlozio Ciceron.

59 Potom je otvorena Cezarova oporuka kojom je usvajao Gaja Oktavija, unuka svoje sestre Julije.417 0 njegovu porijeklu, iako za­ddava tijek pripovijedanja, valja neSto reCi. Gaj je Oktavije bio ro­den, ako ne u patricijskoj, a one u veoma uglednoj viteskoj obitelji, ozbiljan, besprijekoran, neporocan i bogat. On je izabran izmedu najplemenitijih muzeva za pretora na prvome mjestu418 a kako mu je dostojanstvo priskrbilo za zenu Aciju, Julijinu keer, nakon te je casti dobio zdrijebom Makedoniju,419 te je u njoj nazvan imperatorom; preminuo je zapocevsi natjecanje za konzulat ostavivsi za sobom sin a u preteksti.420 Njega je Gaj Cezar, njegov stariji ujak, odgojena kod ocuha Filipa, ljubio kao svojega, a kad je dostigao osamnaest godina imao ga je poslije za pratioca na hispanskoj vojni i nikad se nije sluzio drugim gostoprimstvom, niti se vozio drugim kolima nego njegovim, te je djecaka nagradio sveeenickom slujzbom pontifika. A kad su gra­dan ski ratovi bili dovrseni, kako bi se nadarenost izvanrednog mla­diea obrazovala plemenitim znanostima, poslao ga je na skolovanje u Apoloniju namjeravajuCi ga uskoro imati za suborca u Getskom, a potom u Partskome ratu.421 Cim mu je dojavljeno 0 smrti ujaka,422 premda su mu centurioni iz najblizih legija stali odmah obeeavati svoju i pomoe svojih vojnika, a Salvidijen i Agripa govorili kako je ne valja prezreti, on se zurio stiCi u grad te u Brundiziju saznao sve­kolik slijed i razlog i ubojstva i oporuke.423 Kad se priblizavao Rimu, ususret mu je izaslo golemo mnostvo prijatelja, a kad je ulazio u grad iznad njegove glave viden je suncani krug u bojama duge jednoliko zakrivljen i zaokruzen, koji postavlja neSto poput vijenca na glavu uskoro tako silnoga muza.424

129

H1STORIAE ROMANAE

60 Non placebat Atiae matri Philippoque vitrico adiri nomen invidiosae fortunae Caesaris, sed adserebant salutaria rei publicae terrarumque orbis fata conditorem conservatoremque Romani nomi­nis. Sprevit itaque caelestis animus humana consilia et cum periculo potius summa quam tuto humilia proposuit.sequi maluitque avun­culo et Caesari de se quam vitrico credere, dictitans nefas esse, quo nomine Caesari dignus esset visus, ipsum sibi videri indignum. Hunc protinus Antonius consul superbe excepit (neque is erat contemptus, sed metus) vixque admisso in Pompeianos hortos loquendi secum tempus dedit, mox etiam velut insidiis eius petitus sceleste insimulare coepit, in quo turpiter deprehensa eius vanitas est. Aperte deinde Antonii ac Dolabellae consulum ad nefandam dominationem erupit furor. Sestertium septiens miliens, depositum a C. Caesare ad aedem Opis, occupatum ab Antonio, acto rum eiusdem insertis falsis civi­tatibus inmunitatibusque corrupti commentarii atque omnia pretio temperata, vendente rem publicam consule. Idem provinciam D. Bruto designato consuli decretam Galliam occupare statuit, Dolabe­lla trans marinas decrevit sibi; interque naturaliter dissimillimos ac diversa volentis crescebat odium, eoque C. Caesar iuvenis cotidianis Antonii petebatur insidiis.

61 Torpebat oppressa dominatione Antonii civitas. Indignatio et dolor omnibus, vis ad resistendum nulli aderat, cum C. Caesar undevicesimum annum ingressus, mira ausus ac summa consecu­tus privato consilio maiorem senatu pro re publica animum habuit primumque a Calatia, mox a Casilino veteranos excivit paternos; quorum exemplum secuti alii brevi in formam iusti coiere exerci­tus. Mox cum Antonius occurrisset exercitui, quem ex transmarinis provinciis Brundusium venire iusserat, legio Martia et quarta co­gnita et senatus voluntate et tanti iuvenis indole sublatis signis ad Caesarem se contulerunt. Eum senatus honoratum equestri statua, quae hodieque in rostris posita aetatem eius scriptura indicat (qui honor non alii per trecentos annos quam 1. Sullae et Cn. Pompeio et C. Caesari contigerat), pro praetore una cum consulibus designatis Hirtio et Pansa bellum cum Antonio gerere iussit. Id ab eo annum agente vicesimum fortissime circa Mutinam administratum est et D. Brutus obsidione liberatus. Antonius turpi ac nuda fuga coactus

130

RIMSKA POVl)EST

60 Majci Aciji i ocuhu Filipu nije bilo drago sto se preuzima ime Cezarove Ijubomorne sudbine, no spasonosni usud ddave i svijeta prisvajao je za sebe utemeljitelja i spasitelja rimskoga imena. Prezreo je stoga bozanski duh Ijudske namjere i odlucio da radije uz opa­snost slijedi najvise nego uz sigurnost nisko, i vise je volio u pogledu svoje sudbine vjerovati ujaku i Cezaru nego ocuhu, govoreCi kako je grijeh da se samomu sebi Cini nedostojnim u onome u cemu se Cezaru uCinio dostojnim. Njega je odmah nadmeno docekao Anto­nije kao konzul (no nije to bio prijezir, nego strah), te mu je, pustivsi ga u Pompejeve vrtove, jedva dao priliku da govori, a uskoro ga je, kao da je napadnut njegovim zasjedama, poceo opako optuzivati, u cemu je sramotno natjerana u skripac njegova tastina. 4 Potom je na javu izbila pomama konzula Antonija i Dolabele za bezboznim gospodstvom. Sedam stotina tisuea sestercija ostavljenih od Cezara za hram bozice Ops koje je prisvojio Antonije, zapisnici Cezarovih izvjeStaja iskvareni umetnutim laznim gradanskim pravima i po­vlasticama, i sve upravljano novcem, dok je Antonije kao konzul prodavao ddavu. Odlucio je Antonije zaposjesti pokrajinu Galiju, dosudenu izabranom konzulu Decimu Brutu; Dolabela je dodijelio sebi prekomorske. Tako je rasla mdnja izmedu Ijudi koji su prirodno bili razliCiti i zudjeli za oprecnim, te je zbog toga mladi Gaj Cezar425

bio napadan svakodnevnim Antonijevim zasjedama.

61 Grad je obamirao pritisnut Antonijevom strahovladom. U svih je zavladala zlovolja i bol, moe za opiranje ni u koga, kad se Gaj Cezar, usavsi u devetnaestu godinu zivota, odvazo privatnom odlu­kom426 na cudesno i dostigao najvise, a s obzirom na ddavu imao veeu srcanost od senata, te je najprije iz Kalacije, a potom iz Kazilina dozvao oceve veterane.427 Njihov su primjer slijedili drugi, te su se za kratko vrijeme zdruzili u oblik prave vojske. Kad je uskoro Antonije po sao ususret vojsci, kojoj je bio zapovjedio da iz prekomorskih po­krajina dode u Brundizij, Martova i cetvrta legija prepoznale su volju senata i sposobnosti tako velika mladiea, te dignule bojne znakove i pridruzile se Cezaru. Senat ga je pocastio viteskim kipom, koji jos i danas postavljen na govornicu natpisom otkriva njegovu dob (t;1 ja cast kroz trista godina bila pripala sarno Luciju Suli, Gneju Pompeju i Gaju Cezaru), i zapovjedio mu da, kao propretor, zajedno s iza­branim konzulima Hircijem i Panzom, vodi rat s Antonijem. On je u svojoj dvadesetoj godini oko Mutine428 vrlo hrabro vodio rat te je

131

HISTORIAE ROMANAE

deserere Italiam, consulum autem alter in acie, alter post paucos dies ex volnere mortem obiit.

62 Omnia ante quam fugaretur Antonius honorifice a senatu in Caesarem exercitumque eius decreta sunt maxime auctore Ci­cerone; sed ut recess it metus, erupit voluntas protinusque Pom­peianis partibus rediit animus. Bruto Cassioque provinciae, quas iam ipsi sine ullo senatus consulto occupaverant, decretae, laudati quicumque se iis exercitus tradidissent, omnia transmarina imperia eo rum commissa arbitrio. Quippe M. Brutus et C. Cassius, nunc metuentes arm a Antonii, nunc ad augendam eius invidiam simu­lantes se metuere, testati edictis libenter se vel in perpetuo exilio victuros, dum rei publicae constaret concordia, nec ullam belli civilis praebituros materiam, plurimum sibi honoris esse in conscientia facti sui, profecti urbe atque Italia, intento ac pari animo sine aucto­ritate publica provincias exercitusque occupaverant et, ubicumque ipsi essent, praetexentes esse rem publicam, pecunias etiam, quae ex trans marin is provinciis Romam ab quaestoribus deportabantur, a volentibus acceperant. Quae omnia senatus decretis comprensa et comprobata sunt et D. Bruto, quod alieno beneficio viveret, decretus triumphus, Pansae atque Hirtii corpora publica sepultura honorata, Caesaris adeo nulla habita mentio, ut legati, qui ad exercitum eius missi erant, iuberentur summoto eo milites adloqui. Non fuit tam ingratus exercitus, quam fuerat senatus; nam cum earn iniuriam dis­simulando Caesar ipse ferret, negavere milites sine imperatore suo ulla se audituros mandata. Hoc est illud tempus, quo Cicero ins ito amore Pompeianarum partium Caesarem laudandum et tollendum censebat, cum aliud diceret, aliud intellegi vellet.

63 Interim Antonius fuga transgressus Alpes, primo per con­loquia repulsus a M. Lepido, qui pontifex maximus in C. Caesaris locum furto creatus decreta sibi Hispania adhuc in Gallia morabatur, mox saepius in conspectum veniens militum (cum et Lepido omnes imperatores forent meliores et multis Antonius, dum erat sobrius), per aversa castrorum proruto vallo a militibus receptus est. Qui titulo imperii cedebat Lepido, cum summa virium penes eum foret. Sub Antonii ingress urn in castra Iuventius Laterensis, vir vita ac morte

132

RIMSKA POVIjEST

Decima Bruta oslobodio opsade. Antonije je prisiljen da sramotno i golim bijegom napusti Italiju, od konzula pak jedan je preminuo u bitki, a drugi od rane nakon nekoliko dana.

62 Sve one casne odluke sto ih je senat donio u korist Cezara i njegove vojske, prije nego sto je Antonije bio natjeran u bijeg, pro­glasene su ponajvise na Cicero nov prijedlog. No Cim se povukao strah, na javu je izbila namjera, i Pompejevoj se stranci odmah vratilo samopouzdanje. Brutu i Kasiju dodijeljene su pokrajine koje su oni bez ikakve odluke senata vee bili zaposjeli, pohvaljene su sve vojske koje im se predaju i sva su prekomorska zapovjedniStva prepustena njihovoj samovolji. Jer Marko Brut i Gaj Kasije - sad u strahu od Antonijeva oruzja, sad, ne bi Ii uveeali mrinju prema njemu, hineCi kako ga se boje, potvrdili su proglasima kako ee rado, dapace zauvi­jek, ostati zivjeti u progonstvu, sarno da se osigura sloga driave i kako neee pruzati nikakva povoda gradanskom ratu, kako im je najveea cast svijest 0 njihovu Cinu - otputovali su iz grada i Italije, te su budna i jednako silna duha bez driavne odluke zaposjeli pokrajine i vojske; gdje su god sami bili, izgovarajuCi se kako je tu i driava, primali su od onih koji su im ga htjeli dati i noyce, koje su pretori iz prekomorskih pokrajina slali u Rim. I sve je to prihvaeeno i odobreno odlukama senata, te je Decimu Brutu, zbog toga sto je zivio od tudega dobro­Cinstva, odreden trijumf, a Panzina i Hircijeva tijela pocaseena su javnim pogrebom; 0 Cezaru nije bilo ni spomena, nego je legatima, koji su bili poslani k njegovoj vojsci, bilo zapovjedeno da ga udalje i obrate se vojnicima. Vojska nije bila tako nezahvalna kao senat. Jef, iako je sam Cezar podnosio tu uvredu, ne mareCi za nju, vojnici su rekli kako bez svojega zapovjednika neee saslusati naloge. To je ono vrijeme u kojemu je Ciceron, urodenom ljubavlju prema Pompejevoj stranci, predlagao kako Cezara valja hvaliti i uzdizati, kad je jedno govorio, a drugo htio da se razumije.

63 U meduvremenu je Antonije prdao bijegom preko Alpa - najprije u razgovorima odbijen od Marka Lepida, koji se, kriomi­ce izabran za vrhovnog sveeenika na mjesto Gaja Cezara, jos uvijek zadriavao u Galiji iako mu je bila dodijeljena Hispanija - te je uskoro, cesto se pojavljujuCi pred vojnicima (iako su svi zapovjednici bili bolji od Lepida, a Antonije od mnogih - dok je bio trijezan), preko straznjega dijela tabora kroz prokop ani nasip primljen od vojnika.429

On je naslovom zapovjednistva zaostajao za Lepidom, iako je veCina

133

HISTORIAE ROMANAE

consentaneus, cum acerrime suasisset Lepido, ne se cum Antonio ho­ste iudicato iungeret, inritus consilii gladio se ipse transfixit. Plancus deinde dubia, id est sua, fide, diu quarum esset partium secum luc­tatus ac sibi difficile consentiens, et nunc adiutor D. Bruti designati consulis, collegae sui, senatuique se litteris venditans, mox eiusdem proditor, Asinius autem Pollio firmus proposito et Iulianis partibus fidus, Pompeianis adversus, uterque exercitus tradidere Antonio.

64 D. Brutus desertus primo a Planco, postea etiam insidiis ei­usdem petitus, paulatim relinquente eum exercitu fugiens in hospitis cui us dam nobilis viri, nomine Cam eli, domo ab iis, quos miserat Antonius, iugulatus est iustissimasque optime de se merito viro C. Caesari poenas dedit, cuius cum primus omnium amicorum fui­sset, interfector fuit et fortunae, ex qua fructum tulerat, invidiam in auctorem relegabat censebatque aequum, quae acceperat a Caesare retinere, Caesarem, qui illa dederat, perire.

Haec sunt tempora, quibus M. Tullius continuis actio nib us aeternas Antonii memoriae inussit notas, sed hic fulgentissimo et caelesti ore, at tribunus Cannutius canina rabie lacerabat Antonium. Utrique vindicta libertatis morte stetit; sed tribuni sanguine commi­ssa proscriptio, Ciceronis velut satiato Antonio paene finita. Lepidus deinde a senatu hostis iudicatus est, ut ante fuerat Antonius.

65 Tum inter eum Caesaremque et Antonium commercia epi­stularum et condicionum facta mentio, cum Antonius subinde Ca­esarem admoneret, quam inimicae ipsi Pompeianae partes forent et in quod iam emersissent fastigium et quanta Ciceronis studio Brutus Cassiusque attollerentur, denuntiaretque se cum Bruto Cassioque, qui iam decem et septem legionum potentes erant, iuncturum vires suas, si Caesar eius aspernaretur concordiam, diceretque plus Caesa­rem patris quam se amici ultioni debere. Tum inita potentiae socie­tas et hortantibus orantibusque exercitibus inter Antonium etiam et Caesarem facta adfinitas, cum esset privigna Antonii desponsata Ca­esari. Consulatumque iniit Caesar pridie quam viginti annos impleret decimo Kal. Octobres cum collega Q. Pedio post urbem condit am

134

RIMSKA POVljEST

snaga bila u njegovim rukama. Prije samog Antonijeva ulaska u tabor Juvencije Laterenz,430 muz dosIjedan u zivotu i u smrti, buduCi da je vrlo ostro savjetovao Lepidu da se ne povezuje s Antonijem, osude­nim neprijateIjem, bezuspjesan u savjetu sam je sebe probo macem. Planko potom, s dvojbenom, to jest sebi svojstvenom vjerom, boreei se dugo u sebi na ciju bi stranu stao i tesko ostajuCi sebi dosIjedan i, sad pomagac Decima Bruta, izabranog konzuIa, svojega kolege, a prodajuei se pismima senatu, potom njegov izdajica, Azinije, pak, Polion, postojan u naumu i vjeran Julijevoj stranci, protivnik Pom­pejevoj, jedan i drugi predali su vojske Antoniju.431

64 Kad je Decima Bruta, napustena najprije od PIanka, a potom i napadnuta njegovim zasjedama, malo pomalo stala napustati vojska, zaklan je na bijegu u domu nekoga domaCina, ugledna muza, ime­nom Kamela od ljudi koje je poslao Antonije, te je platio najpraved­niju kaznu covjeku kojemu je najvise dugovao, Gaju Cezaru; postao je njegov ubojica iako je bio prvi medu svim njegovim prijateljima, te je mrZnju prema sreCi, Ciji je plod uzivao, prebacivao na njezina tvorca i smatrao kako je pravedno da zadrZi ono sto je od Cezara primio, a da Cezar, koji mu je to dao, nestane.432 To su vremena u kojima je Marko Tulije neprestanim tuzbenim govorima433 udario vjecni pecat uspomeni na Antonija; on je trgao Antonija presjajnim i bozanskim govorom, a tribun Kanucije poput bijesna psa. Za jednoga i drugoga spasavanje slobode prestalo je njihovom smreu. No krvlju tribunovom zapocele su proskripcije, Ciceronovom pak gu gotovo okoncane, kao da se Antonije zasitio. Lepid je potom od senata pro­glasen neprijateljem, kao sto je prije toga bio Antonije.

65 Tad su izmedu njega, Cezara i Antonija razmijenjena pisma i predlozen ugovor, iako je Antonije neprestano upozoravao Cezara kako mu je Pompejeva stranka neprijateljska, do kakve se vee snage popela i kolikim se Ciceronovim zalaganjem uzvisuju Brut i Kasije, te mu javljao kako ee s Brutom i Kasijem, koji su vee imali viast nad se­damnaestorim legijama, udruziti svoje snage, ako Cezar bude odbijao slogu s njime. Govorio je kako Cezar duguje vise osveti svojega oca nego on osveti svojega prijatelja. Tad je sklopljen savez moCi434 i na poticaj i molbe vojski stvoreno tazbinstvo izmedu Antonija i Cezara, kad je Antonijeva pastorka435 zarucena za Cezara. Cezar je nastupio i konzulat prije nego sto je napunio dvadeset godina, desetoga dana prije oktobarskih kalenda,436 zajedno s kolegom Kvintom Pedijem,437

135

HISTORIAE ROMANAE

ann is septingentis et novem, ante duos et septuaginta, quam tu, M. Vinici, consulatum inires.

Vidit hic annus Ventidium, per quam urbem inter captivos Picentium in triumpho ductus erat, in ea consularem praetextam iungentem praetoria. Idem hic postea triumphavit.

66 Furente deinde Antonio simulque Lepido, quorum uterque, ut praediximus, hostes iudicati erant, cum ambo mallent sibi nun­tiari, quid passi essent, quam quid meruissent, repugnante Caesare, sed frustra adversus duos, instauratum Sullani exempli malum, pros­criptio. Nihil tam indignum illo tempore fuit, quam quod aut Caesar aliquem proscribere coactus est aut ab ullo Cicero proscriptus est. Abscisaque scelere Antonii vox publica est, cum eius salutem nemo defendisset, qui per tot annos et publicam civitatis et privatam civium defenderat. Nihil tamen egisti, M. Antoni (cogit enim excedere pro­positi formam operis erumpens animo ac pectore indignatio) nihil, inquam, egisti mercedem caelestissimi oris et darissimi capitis abscisi numerando auctoramentoque funebri ad conservatoris quondam rei publicae tantique consulis inritando necem. Rapuisti tum Ciceroni lucem sollicitam et aetatem senilem et vitam miseriorem te principe quam sub te triumviro mortem, famam vero gloriamque factorum atque dictorum adeo non abstulisti, ut auxeris. Vivit vivetque per omnem saeculorum memoriam, dumque hoc vel forte vel providen­tia vel utcumque constitutum rerum naturae corpus, quod ille paene solus Romanorum animo vidit, ingenio complexus est, eloquentia inluminavit, manebit incolume, comitem aevi sui laudem Cicero­nis trahet omnisque posteritas illius in te scripta mirabitur, tuum in eum factum execrabitur citiusque e mundo genus hominum quam Ciceronis nomen cedet.

67 Huius totius temporis fortunam ne deflere quidem quisquam satis digne potuit, adeo nemo exprimere verbis potest. Id tam en notandum est, fuisse in proscriptos uxorum fidem summam, liber­torum mediam, servorum aliquam, filiorum nullam; adeo difficilis est hominibus utcumque conceptae spei mora. Ne quid ulli sanctum relinqueretur, velut in dotem invitamentumque sceleris Antonius L. Caesarem avunculum, Lepidus Paulum fratrem proscripserant; nec

136

RIMSKA POVIJEST

sedamsto i devete go dine poslije osnutka grad a, sedamdeset i dvije go dine prije nego 8to si ti, Marko Vinicije, nastupio konzulat.

Vidjela je ova godina kako Ventidije u gradu kroz koji je prove­den medu zarobljenicima Picenjanima pretorskoj pridodaje konzul­sku pretekstu. On je poslije proslavio i trijumf.438

66 Kad je potom Antonije stao mahnitati, a zajedno s njime i Lepid, a i jedan i drugi su, kako smo prije rekii, bili progla8eni nepri­jateljima, kako su obojica voljeli da im se javlja 8to su pretrpjeli nego 8tO su zasluzili, iako se Cezar tomu protivio, no uzalud protiv dvojice, obnovljeno je zlo po uzoru na Sulu - proskripcije. Ni8ta nije u ono vrijeme bilo tako nedostojno kao to 8to je iii Cezar bio prisiljen da nekoga stavi na popis iii 8to je od ikoga Ciceron stavljen na popis. An­tonijevim je zlocinom presjecena javna rijec jer nitko nije branio zivot onoga koji je kroz tolike godine branio javnu rijec driave i privatnu rijec gradana. NiSta ipak nisi napravio, Marko Antonije (zlovolja koja izbija iz srca i grudi sili me, nairne, da izadem iz okvira naumljena djela), ni8ta, kazem, nisi uCinio izbrajajuCi placu za odrezani naj­bozanstveniji jezik i najslavniju glavu i izvikujuCi pogrebnu cijenu za smrt nekoc spasitelja driave i tako velikog konzula. Oduzeo si ti Marku Ciceronu zivljenje puno briga i staracku dob i Zivot, bjedniji pod tobom kao vladarom nego smrt pod tobom kao trijumvirom; dobar glas pak i slavu njegovih djela i rijeCi nisi umanjio, nego dapace uvecao. Zivi i zivjet ce u svekolikom sjecanju stoljeca, i dok god bude potrajao nepromijenjen ovaj ustroj svijeta uspostavljen iii slucajem iii providn08cu iii na koji god naCin, 8to ga je on gotovo jedini medu Rimljanima duhom sagledao, umom obuhvatio i rjeCitoscu osvijetlio, nosit ce sa sobom kao pratioca svojega vijeka pohvalu Cicerona, i svo ce se potomstvo diviti njegovim spisima protiv tebe, prokiinjat ce tvoj Cin protiv njega i brie ce iz svijeta nestati Ijudski rod nego Ciceronovo ime.

67 Sudbinu Citava ovoga vremena nitko ne moze dovoljno do­stojno ni oplakati, a kamoli rijeCima izraziti. Valja ipak zabiljeziti to da se prema proskribiranima pokazala najveca vjernost zena, osred­nja djece, gdjekoja rob ova, a nikakva sinova; tako je tesko za ljude odgadanje rna kako zacete nade. A da se nikomu ne bi ostavilo niSta sveto, kao kakav miraz i mamac na zloCin, Antonije je na popis stavio Lucija Cezara, svojega ujaka, Lepid Paula, svojega brata; a i Planko

137

HISTORIAE ROMANAE

Plan co gratia defuit ad impetrandum, ut frater eius Plancus Ploti­us proscriberetur. Eoque inter iocos militaris, qui currum Lepidi Plancique secuti erant, inter execrationem civium usurpabant hunc versum:

De germanis, non de Gallis duo triumphant consules.

68 Suo praeteritum loco referatur; neque enim persona umbram actae rei capit. Dum in acie Pharsalica acriter de summa rerum Cae­sar dimicat, M. Caelius, vir eloquio animoque Curioni simillimus, sed in utroque perfectior nec minus ingeniose nequam, cum ne modica quidem solvere ac servari posset (quippe peior illi res familiaris quam mens erat), in praetura novarum tabularum auctor extitit nequiitque senatus et consulum auctoritate deterreri; accito etiam Milone Annio, qui non impetrato reditu Iulianis partibus infestus erat, in urbe se­ditionem, in agris haud occulte bellicum tumultum movens, primo summotus a re publica, mox consularibus armis auctore senatu circa Thurios oppressus est. In incepto pari similis fortuna Milonis fuit, qui Compsam in Hirpinis oppugnans ictus que lapide cum P. Clodio, tum patriae, quam armis petebat, poenas dedit, vir inquies et ultra fortem temerarius.

Quatenus autem aliquid ex omissis peto, notetur immodica et intempestiva libertate usos adversus C. Caesarem Marullum Epidi­urn Flavumque Caesetium tribunos plebis, dum arguunt in eo regni voluntatem, paene vim dominationis expertos. In hoc tamen saepe lacessiti principis ira excessit, ut censoria potius contentus nota quam animadversione dictatoria summoveret eos a re publica testareturque esse sibi miserrimum, quod aut natura sua ei excedendum foret aut minuenda dignitas. Sed ad ordinem revertendum est.

69 lam et Dolabella in Asia C. Trebonium consularem, cui su­ccedebat, fraude deceptum Zmyrnae occiderat, Virum adversus me­rita Caesaris ingratissimum participemque caedis eius, a quo ipse in consulare provectus fastigium fuerat; et C. Cassius acceptis a Statio Murco et Crispo Marcio, praetoriis viris imperatoribusque, prae­validis in Syria legionibus inclusum Dolabellam, qui praeoccupata

138

RIMSKA POVIjEST

je imao toliko utjecaja da ishodi da se njegov brat Planko Plocije nade na popisu. Stoga su oni koji su pratili Lepidova i Plankova kola izmedu proklinjanja gradana uz ostale vojnicke sale upotrebljavali i ovaj stih:

Nad Germanima,439 ne nad Galima, trijumf slave dva konzula.

68 PreSueeno neka se ispripovjeda na odgovarajueem mjestu; osoba naime ne dopusta da izvrseno djelo ostane u tami. Dok se u Farsalskoj bitki Cezar borio za vrhovnu vlast, pojavio se u preturi Marko Celije, muz i naCinom izrazavanja i srcanoseu veoma nalik Kurionu, no u jednome i drugom savrseniji i nevaljao s jednakom takvom ostroumnoseu zbog toga sto ni najskromniju svotu nije mo­gao ni isplatiti ni sacuvati (ta slabiji je u njega bio imetak nego pamet) kao predlagac novih racunskih knjiga i nije se od toga dao odvratiti ni zakljuckom senata ni konzula. Pozvao je jos k tomu Anija Milo­na440 - koji je, zbog toga sto nije isposlovao povratak iz progonstva, postao ogorcen na julijevsku stranku - te pokrenuo u gradu ustanak, a vani nimalo prikriven ratni metez. Najprije je udaljen od ddavnih poslova, a potom na prijedlog senata kod Turija unisten konzulskim oruzjem.441 U jednakom je pothvatu ista je bila i sudbina Milona, koji je, covjek nemiran i vise nego hrabar -Iakouman, pogoden kamenom u napadu na Kompsu u zemlji Hirpinaca platio kaznu za Publija Klodija, a i za domovinu, koju je napadao oruzjem.

A kad vee neSto od propustenog trazim, neka se zabilje±i kako su pucki tribuni Marui Epidije i Flav Cezecije, posluzivsi se neumjere­nom i neprilicnom slobodom protiv Gaja Cezara, dok su kudili nje­govu teznju za kraljevstvom, gotovo iskusili moe njegove apsolutne vlasti.442 U tome je ipak srdzba cesto izazivanog poglavara zastrani­la: zadovoljivsi se radije cenzorskim prijekorom nego diktatorskom kaznom, udaljio ih je iz ddavne sluzbe i posvjedoCio kako mu je najjadnije to sto je morao prekoraCiti svoju prirodu ili umanjiti svoje dostojanstvo. No valja se vratiti na slijed dogadaja.

69 Ubrzo je i Dolabela u Aziji ubio bivsega konzula Gaja Tre­bonija, na Cije je mjesto dolazio, uhvativsi ga na prevaru u Smirni, covjeka krajnje nezahvalna spram Cezarovih zasluga i sudionika u ubojstvu covjeka koji ga je uzdignuo na konzulsko dostojanstvo. No Gaj je Kasije preuzeo od bivsih pretora i zapovjednika Stacija Murka i Marcija Krispa vrlo snazne legije u Siriji i ubio Dolabelu (koji je

139

HISTORIAE ROMANAE

Asia in Syriam pervenerat, Laodiciae expugnata ea urbe interfecerat (ita tam en, ut ad ictum servi sui Dolabella non segniter cervicem daret) et decem legiones in eo tractu sui iuris fecerat; et M. Bru­tus C. Antonio, fratri M. Antonii, in Macedonia Vatinioque circa Dyrrachium volentis legiones extorserat (sed Antonium bello lace­ssierat, Vatinium dignatione obruerat, cum et Brutus cuilibet ducum praeferendus videretur et Vatinius nulli non esset postferendus, in quo deformitas corporis cum turpitudine certabat ingenii, adeo ut animus eius dignissimo domicilio inclusus videretur) eratque septem legionibus validus.

At lege Pedia, quam consul Pedius collega Cae saris tulerat, omnibus, qui Caesarem patrem interfecerant, aqua ignique inter­dictum erato Quo tempore Capito, patruus meus, vir ordinis senatorii, Agrippae subscripsit in C. Cassium. Dumque ea in Italia geruntur, acri atque prosperrimo bello Cassius Rhodum, rem inmanis operis, ceperat, Brutus Lycios devicerat, et inde in Macedoniam exercitus traiecerant, cum per omnia repugnans naturae suae Cassius etiam Bruti clementiam vinceret. Neque reperias, quos aut pronior fortuna comitata sit aut veluti fatigata maturius destituerit quam Brutum et Cassium.

70 Tum Caesar et Antonius traiecerunt exercitus in Macedoniam et apud urbem Philippos cum Bruto Cassioque acie concurrerunt. Cornu, cui Brutus praeerat, impulsis hostibus castra Caesaris cepit (nam ipse Caesar, etiamsi infirmissimus valetudine erat, obibat mu­nia ducis, oratus etiam ab Artorio medico, ne in castris remaneret, manifesta denuntiatione quietis territo), id autem, in quo Cassius fuerat, fugatum ac male mulcatum in altiora se receperat loca. Tum Cassius ex sua fortuna eventum collegae aestimans, cum dimisisset evocatum iussissetque nuntiare sibi, quae esset multitudo ac vis ho­min urn, quae ad se tenderet, tardius eo nuntiante, cum in vicino esset agmen cursu ad eum tendentium neque pulvere facies aut si­gna denotari possent, existimans hostes esse, qui irruerent, lacerna caput circum dedit extentamque cervicem interritus liberto praebuit. Deciderat Cassii caput, cum evocatus advenit nuntians Brutum esse victorem. Qui cum imperatorem prostratum videret, "sequar," inqu­it, "eum, quem mea occidit tarditas," et ita in gladium incubuit.

140

RIMSKA POVIJEST

nakon zaposjedanja Azije stigao u Siriju) zatvorena u Laodikeji nakon sto je osvojio taj grad, (ipak tako da je Dolabela udarcu svojega roba spremno pruzio svoj vrat), te deset legija u tom kraju podvrgnuo pod svoju vlast.443 I Marko je Brut Gaju Antoniju, bratu Marka Antonija u Makedoniji, i Vatiniju oko Dirahija, bio oteo legije koje su s time bile suglasne (no Antonija je izazvao ratom, Vatinija je pak zasjenio dostojanstvom, jer se Cinilo kako Bruta valja pretpostaviti a Vatinija zapostaviti bilo kojemu od vojskovoda, jer se u nj nagrdenost tijela nadmetala s rugobom uma, tako da se cinilo kako je njegov duh zatvoren u posve odgovarajueoj kuei), te je zadobio snagu od sedam legija.444

Pedijevim je pak zakonom, sto ga je bio donio Cezarov kolega Pedije,445 svima onima koji su ubili Cezara oca, bila uskraeena voda i vatra. U to je vrijeme moj stric Kapiton, muz senatorskog staleza, pristao uz Agripu protiv Gaja Kasija. I dok se ovo dogadalo u Italiji, Kasije je ostrim i vrlo uspjesnim ratom bio zauzeo Rod, stvar od goleme vaznosti, a Brut svladao Likijce, te su odande svoje vojske prebacili u Makedoniju, premda je u svemu se protiveCi svojoj prirodi Kasije nadmasio i Brutovu blagost. I ne bi mogao pronaei ni one koje je pratila sklonija sudbina, ni one koje je sudbina, kao da se od toga umorila, bde napustila nego Bruta i Kasija.

70 Tad su Cezar i Antonije prebacili svoje vojske u Makedoniju, te su se kod grada Filipa u bitki sukobili s Brutom i Kasijem. Krilo kojim je zapovijedao Brut otjeravsi neprijatelje zauzelo je Cezarov tabor (sam je naime Cezar nastavio obavljati duznosti vojskovode iako je zbog bolesti bio veoma slab, zamoljen i od lijecnika Artorija, preplasena vizijom u snu, da ne ostaje u taboru,), krilo pak na kojem se nalazio Kasije razbijeno je i ozbiljno potuceno, te se povuklo na visi polozaj. Tad je Kasije - procjenjujuCi po svom neuspjehu ishod svojega kolege, iako je poslao evokata i zapovjedio da mu javi kakvo je mnostvo i snaga ljudstva koje kreee prema njemu,446 a kako je ovaj­prekasno dojavio i kako da u blizini nalazila povorka koja se kretala prema njemu, a zbog prasine se nisu mogla razaznati ni lica ni bojni znakovi, smatrajuCi kako su ti koji nadiru neprijatelji - ovio ogrtacem glavu i ispruzen vrat neustrasivo pruzio oslobodeniku. Pala je Kasijeva glava kad je evokat dosao javljajuCi kako je Brut pobjednik. A kad je ovaj ugledao zapovjednika kako opruzen lezi na tlu, rekao je: "Slijedit eu onoga kojega je ubila moja sporost," te se tako bacio na mac.

141

HISTORIAE ROMANAE

Post paucos deinde dies Brutus conflixit cum hostibus et vic­tus acie cum in tumulum nocte ex fuga se recepisset, impetravit a Stratone Aegeate, familiari suo, ut manum morituro commodaret sibi; reiectoque laevo super caput brachio, cum mucronem gladii eius dextera tenens sinistrae admovisset mamillae ad eum ipsum locum, qua cor emicat, impellens se in vulnus uno ictu transfixus expiravit protinus.

71 Messalla, fulgentissimus iuvenis, proximus in illis castris Bruti Cassiique auctoritati, cum essent qui eum ducem poscerent, servari beneficio Caesar is maluit quam dubiam spem armorum temptare amplius; nec aut Caesari quidquam ex victoriis suis fuit laetius quam servasse Corvinum aut maius exemplum hominis grati ac pii, quam Corvinus in Caesarem fuit. Non aliud bellum cruentius caede clari­ssimorum virorum fuit. Tum Catonis filius cecidit; eadem Lucullum Hortensiumque, eminentissimorum civium filios, fortuna abstulit; nam Varro ad ludibrium moriturus Antonii digna illo ac vera de exitu eius magna cum libertate ominatus est. Drusus Livius, Iuliae Augustae pater, et Varus Quintilius ne temptata quidem hostis mi­sericordia alter se ipse in tabernaculo interemit, Varus autem liberti, quem id facere coegerat, manu, cum se insignibus honorum velasset, iugulatus est.

72 Hunc exitum M. Bruti partium septimum et tricesimum annum agentis fortuna esse voluit, incorrupto animo eius in diem, quae illi omnes virtutes unius temeritate facti abstulit. Fuit autem dux Cassius melior, quanta vir Brutus: e quibus Brutum amicum ha­bere malles, inimicum magis time res Cassium; in alter~ maior vis, in altero virtus: qui si vicissent, quantum rei publicae interfuit Caesarem potius habere quam Antonium principem, tan tum retulisset habere Brutum quam Cassium.

Cn. Domitius, pater L. Domitii nuper a nobis visi, eminentissi­mae ac nobilissimae simplicitatis viri, avus huius Cn. Domitii, clari­ssimi iuvenis, occupatis navibus cum magno sequentium consilia sua comitatu fugae fortunaeque se commisit, semet ipso contentus duce partium. Statius Murcus, qui classi et custodiae maris praefuerat,

142

RIMSKA POVljEST

Potom se nekoliko dana poslije Brut pobio s neprijateljima i kad se pobijeden u bitki, noeu, nakon bijega povukao na brijeg, od svog je prijatelja Stratona Egejca, isposlovao da mu njegova ruka bude na usluzi kad bude umirao. Nato je zabacivsi lijevu nadlakticu iznad glave. Kad je ostricu maca, ddeei je njegovom desnicom, primaknuo lijevoj sisi, upravo na ono mjesto gdje kuca srce, zadajuCi sebi ranu, jednim udarcem proboden, odmah izdahnuo.

71 Mesala, vrlo sjajan mladie, u onom taboru najblizi ugledu Bruta i Kasija, premda je bilo onih koji su ga trazili za vojskovodu, vise je volio biti spasen Cezarovim dobroCinstvom nego iskusavati i dalje dvojbenu sreeu oruzja.447 Ni Cezaru nije bilo niSta radosnije medu njegovim pobjedama nego to sto je spasio Korvina, a ni veeega primjera zahvalna i privrzena covjeka nego sto je to Korvin bio pre­rna Cezaru. Nijedan drugi rat nije bio okrutniji po sjeCi najslavnijih muzeva. Tad je poginuo Katonov sin. Ista je sudbina ugrabila Lukula i Hortenzija, sinove najistaknutijih gradana. Varon je nairne, odreden da umre za Antonijevu zabavu, s velikom slobodoumnoseu prorekao ono sto jebilo dostojno njega i istinito 0 njegovu svrsetku. Livije Druz, otac Julije Auguste, i Kvintilije Var, ni ne iskusavsi milosrda neprijatelja, jedan je sam sebe ubio u satoru, a Var je zaklan rukom oslobodenika, kojega je bio natjerao da to ucini, posto se zaogrnuo znamenjima casti.448

72 Sudbina je htjela da ovakav bude svrsetak stranke Marka Bru­ta, covjeka u trideset i sedmoj godini zivota, neporocna duha, do dana koji mu je nepromiSljenoseu jednoga jedinog Cina unistio sve vrline. Kasije je pak bio bolji vojskovoda onoliko koliko je Brut bio bolji covjek. ad njih bi Bruta volio imati za prijatelja, a od Kasija bi vise strahovao da ti je neprijatelj. U jednoga veea snaga, u drugoga vrlina. Da su oni odnijeli pobjedu, onoliko koliko je ddavi bilo probitacnije imati Cezara, radije nego Antonija, toliko bi joj korisnije bilo imati Bruta nego Kasija za vladara.

Gnej Domicije, otac Lucija Domicija, kojega smo mi nedavno vlastitim oCima vidjeli, muza najizvrsnije i najplemenitije jednostav­nosti, djed ovoga Gneja Domicija, presjajnoga mladiea, zaposjevsi brodove praeen velikim mnostvom sljedbenika njegovih planova, prepustio se bijegu i sudbini, postavivsi se na celo stranke.449 Stacije Murko, koji je zapovijedao brodovljem i strazom nad morem, sa

143

HISTORIAE ROMANAE

cum omni commissa sibi parte exercitus naviumque Sex. Pompeium, Cn. Magni filium, qui ex Hispania revertens Siciliam armis occupave­rat, petit. Ad quem et e Brutianis castris et ex Italia aliisque terrarum partibus, quos praesenti periculo fortuna subduxerat, proseripti con­fluebant: quippe nullum habentibus statum quilibet dux erat idoneus, cum fortuna non electionem daret, sed perfugium ostenderet, exitia­lemque tempestatem fugientibus statio pro portu foret.

73 Hie adulescens erat studiis rudis, sermone barbarus, impetu strenuus, manu promptus, eogitatu celer, fide patri dissimillimus, libertorum suorum libertus servorumque servus, speciosis invidens, ut pareret humillimis. Quem senatus paene totus adhuc e Pom­peianis eonstans partibus post Antonii a Mutina fugam eodem ilIo tempore, quo Bruto Cassioque transmarinas provincias decreverat, revocatum ex Hispania, ubi adversus eum clarissimum bellum Pollio Asinius praetorius gesserat, in paterna bona restituerat et orae ma­ritimae praefecerat. Is tum, ut praediximus, oceupata Sicilia servitia fugitivosque in numerum exercitus sui recipiens magnum modum legionum effecerat perque Menam et Menecraten paternos libertos, praefectos classium, latrociniis ae praedationibus infestato mari ad se exercitumque tuendum rapto utebatur, cum eum non depuderet vindicatum armis ae ductu patris sui mare infestare piraticis scele­ribus.

74 Fractis Brutianis Cassianisque partibus Antonius transmari­nas obiturus provincias substitit. Caesar in Italiam se recepit eamque longe quam speraverat tumultuosiorem repperit. Quippe L. Antoni­us consul, vitiorum fratris sui consors, sed virtutum, quae interdum in illo erant, expers, modo apud veteranos eriminatus Caesarem, modo e~s, qui iussa divisione praediorum nominatisque coloniis agros amiserant, ad arma conciens magnum exercitum conflaverat. Ex altera parte uxor Antonii Fulvia, nihil muliebre praeter corpus gerens, omnia armis tumultuque miscebat. Haec belli sedem Prae­neste ceperat; Antonius pulsus undique viribus Caesaris Perusiam se contulerat: Plancus, Antonianarum adiutor partium, spem magis ostenderat auxilii, quam opem ferebat Antonio. Usus Caesar virtute et fortuna sua Perusiam expugnavit. Antonium inviolatum dimisit, in Perusinos magis ira militum quam voluntate saevitum ducis: urbs

144

RIMSKA POVl/EST

cijelim je sebi povjerenim dijelom vojske i brodova pohitio k Sek­stu Pompeju, sinu Gneja Velikoga, koji je na povratku iz Hispanije oruzjem bio zauzeo Siciliju. K Sekstu su nagrnuli i proskribirani iz Brutova tabora i iz Italije i iz drugih dijelova zemlje koje je u tadasnjoj opasnosti onamo dovela sudbina. Jer onima koji nisu imali nikakav polozaj bio je prikladan koji mu drago voda, a kako sudbina nije pruzala izbor, nego pokazivala pribjeZiSte, te je onima koji su bjezali od pogubne oluje pristaniste sluzilo umjesto luke.

73 Taj je mladic bio neobrazovan, barbarin u govoru, nagao u napadu, spreman na tucu, brz u razmisljanju, vjernoscu nimalo nalik svom ocu, oslobodenik svojih oslobodenika, rob svojih robova, zavi­dan na uglednike tako da je bio ponizan prema najveCim podlacima. Njega je sen at, koji se gotovo citav sastojao iz Pompejeve stranke, poslije Antonijeva bijega iz Mutine, upravo u ono vrijeme u koje je Brutu i Kasiju bio doznaCio prekomorske pokrajine, dozvavsi ga iz Hispanije, gdje je protiv njega presjajan rat bio poveo Azinije Polion, vratio u posjed ocevih dobara i postavio ga za zapovjednika primorja. On je tad, kako smo prije rekli,450 zauzeo Siciliju te primajuCi robove i bjegunce u odjele svoje vojske stvorio veliko mnostvo legija, pa se sluZio grabezom za odrzavanje sebe i svoje vojske uzburkavsi more razbojstvima i pljackanjima uz pomoc ocevih oslobodenika Mene451 i Menekrata,452 zapovjednika brodovlja, jer ga more, oslobodeno oruzjem pod vodstvom njegova oca, nije odvracalo od toga da ga ne uznemirava gusarskim zioCinima.

74 Nakon sto je Brutova i Kasijeva stranka bila unistena, Antoni­je se prestao spremati na odlazak u prekomorske pokrajine. Cezar se vratio u ItaHju i zatekao je daleko nemirnijom nego sto se nadao. Jer je konzul Lucije Antonije,453 dionik mana svojega brata, ali lisen vr­!ina koje su se u njega ponekad mogle naCi, okupio veliku vojsku cas ocrnjujuCi Cezara kod veterana, cas pozivajuci na oruzje one koji su izgubili zemlju zbog nametnute podjele zemljista i imenovanja nase­Ijenika.454 S druge strane, Antonijeva zena Fulvija, sarno tijelom zena, sve je isprevrtala oruzjem i metezom.455 Ona je kao sjediste rata bila zauzela Prenest. Antonije se, otjeran posvuda Cezarovim snagama, smjestio u Peruziju. Planko, pomagac Antonijeve stranke, pokazivao je vise nadu u pomoc nego sto je pomagao Antoniju. Posluzivsi se svojom hrabroscu i srecom Cezar je osvojio Peruziju. Antonija je pustio neozlijedena, bijes je iskaljen na Peruzijcima, vise zbog srdzbe

145

HISTORIAE ROMANAE

incensa, cuius initium incendii princeps eius loci fecit Macedonicus, qui subiecto rebus ac penatibus suis igni transfixum se gladio flam­mae intulit.

75 Per eadem temp ora exarserat in Campania bellum, quod professus eorum, qui perdiderant agros, patrocinium ciebat Ti. Cla­udius Nero praetorius et pontifex, Ti. Caesaris pater, magni vir animi doctissimique et ingenii. Id quoque adventu Caesaris sepultum atque discussum est.

Quis fortunae mutationes, quis dubios rerum humanarum casus satis mirari queat? Quis non diversa praesentibus contrariaque expec­tatis aut speret aut timeat? Livia, nobilissimi et fortissimi viri Drusi Claudiani filia, genere, probitate, forma Romanarum eminentissima, quam postea coniugem Augusti vidimus, quam transgressi ad deos sacerdotem ac filiam, tum fugiens mox futuri sui Caesaris arma ac manus bimum hunc Tiberium Caesarem, vindicem Romani imperii futurumque eiusdem Caesaris filium, gestans sinu, per avia itinerum vitatis militum gladiis uno comitante, quo facilius occultaretur fuga, pervenit ad mare et cum viro Nerone pervecta in Siciliam est.

76 Quod alieno testimonium redderem, eo non fraudabo avum meum. Quippe C. Velleius, honoratissimo inter illos trecentos et sexaginta iudices loco a Cn. Pompeio lectus, eiusdem Marcique Bruti ac Ti. Neronis praefectus fabrum, vir nulli secundus, in Campania digressu Neronis a Neapoli, cuius ob singularem cum eo amicitiam partium adiutor fuerat, gravis iam aetate et corpore cum comes esse non posset, gladio se ipse transfixit.

Inviolatam excedere Italia Caesar passus est Fulviam Plancu­mque, muliebris fugae comitem. Nam Pollio Asinius cum septem legionibus, diu retenta in potestate Antonii Venetia, magnis specio­sis que rebus circa Altinum aliasque eius region is urbes editis, Anto­nium petens, vagum adhuc Domitium, quem digressum e Brutianis castris post caedem eius praediximus et propriae classis factum du­cern, consiliis suis inlectum ac fide data iunxit Antonio: quo facto, quisquis aequum se praestiterit, sciat non minus a Pollione in An­tonium quam ab Antonio in Pollionem esse conlatum. Adventus

146

RIMSKA POVIJEST

vojnika nego namjere vojskovode.456 Grad je zapaljen, a poticaj na pozar dao je Makedonik, prvak tog mjesta, koji je podmetnuo oganj pod svoje imanje i kucu, te se probo macem i bacio u plamen.457

75 U isto se to vrijeme u Kampaniji razbuktao rat sto ga je po­ticao Tiberije Klaudije Neron, bivsi pretor i svecenik, otae Tiberija Cezara, muz velika duha i vrlo ucena uma proglasivsi se zastitnikom onih koji su bili izgubili zemlju.458 I on je Cezarovim dolaskom zatrt i razbijen.

Tko bi se mogao dovoljno nacuditi mijenama sudbine, tko nesre­cama covjecanstva? Tko se ne bi bilo nadao bilo strahovao nad su­protnostima tadasnjih prilika iIi dogadajima oprecnim ocekivanjima? Livija - kci najplemenitijega i najhrabrijega muza Klaudijana Druza, rodom, postenjem i ljepotom najizvrsnija medu Rimljankama, koju smo poslije gledali kao zenu Augustovu, kao svecenicu i kcer459 ono­ga koji je presao k bogovima, tad je bjezala pred oruzjem i cetama svojega, uskoro, buduceg Cezara i nosila u krilu dvogodisnjega Tibe­rija Cezara, osvetnika rimskoga earstva i buducega sina460 istoga tog Cezara, te je preko bespuca izmakavsi macevima vojnika, u drustvu jednoga jedinog pratioea, kako bi se bijeg sto lakse prikrio - stigla je do mora, te se s muzem Neronom prevezla na Siciliju.461

76 Time sto dajem svjedocanstvo 0 tudemu necu zakinuti svoga djeda. Naime Gaj Velej, kojeg je Gnej Pompej izabrao na najcasnije mjesto medu onih trista i sezdeset sudaea462, zapovjednik inzinjerije Marka Bruta i Tiberija Nerona, sam je sebe probo macem u Kampa­niji nakon sto je iz Neapola otiSao Neron Cije je stranke zbog osobita priljateljstva s Neronom bio pomagac i to zato sto mu nije mogao biti pratilae jer mu je tijelo bilo iznemoglo od starosti.

Cezar je dopustio da Fulvija neozlijedena ode iz Italije, kao i Planko, pratilae zenskoga bijega.463 Nairne, nakon sto je Azinije Po­lion dugo vremena Venetiju464 zaddao u Antonijevoj vlasti izvrsivsi sa sedam legija velika i izvrsna djela oko Altina465 i drugih gradova onoga kraja, na putu k Antoniju pridruzio Antoniju dotad kolebljiva Domicija pridobivsi ga svojim prijedlozima i davsi mu obecanje, za kojega smo prije466 rekli kako je otisao iz Brutova tabora, te poslije njegove smrti postao zapovjednikom vlastitog brodovlja. Zbog toga, tko se god bude pokazivao nepristranim, neka zna da se nije Polion priblizio Antoniju, nego Antonije Polionu. Antonijev potonji dolazak

147

HISTORIAE ROMANAE

deinde in Italiam Antonii apparatusque contra eum Caesaris habuit belli metum, sed pax circa Brundusium composita.

Per quae tempora Rufi Salvidieni scelesta consilia patefacta sunt. Qui natus obscurissimis initiis parum habebat summa accepisse et proximus a Cn. Pompeio ipsoque Caesare equestris ordinis consul creatus esse, nisi in id ascendisset, e quo infra se et Caesarem videret et rem publicam.

77 Tum expostulante consensu populi, quem gravis urebat infe­sto mari annona, cum Pompeio quoque circa Misenum pax inita, qui haud absurde, cum in navi Caesaremque et Antonium cena exciperet, dixit in carinis suis se cenam dare, referens hoc dictum ad loci no­men, in quo paterna domus ab Antonio possidebatur. In hoc pacis foedere placuit Siciliam Achaiamque Pompeio concedere, in quo tamen animus inquies manere non potuit. Id unum tantummodo salutare adventu suo patriae tulit, quod omnibus proscriptis aliisque, qui ad eum ex diversis causis fugerant, reditum salutemque pactus est: quae res et alios clarissimos viros et Neronem Claudium et M. Silanum Sentiumque Saturninum et Arruntium ac Titium restituit rei publicae. Statium autem Murcum, qui adventu suo classisque cele­berrimae vires eius duplicaverat, insimulatum falsis criminationibus, quia talem virum collegam officii Mena et Menecrates fastidierant, Pompeius in Sicilia interfecerat.

78 Hoc tractu temporum Octaviam, sororem Caesaris, M. An­tonius duxit uxorem. Redierat Pompeius in Siciliam, Antonius in transmarinas provincias, quas magnis momentis Labienus, ex Bruti­anis castris profectus ad Parthos, perducto eorum exercitu in Syriam interfectoque legato Antonii concusserat; qui virtute et ductu Ven­tidii una cum Parthorum copiis celeberrimoque iuvenum Pacoro, regis filio, extinctus est.

Caesar per haec tempora, ne res disciplinae inimicissima, otium, corrumperet militem, crebris in Illyrico Delmatiaque expeditioni­bus patientia periculorum bellique experientia durabat exercitum. Eadem tempestate Calvinus Domitius, cum ex consulatu obtineret Hispaniam, gravissimi comparandique antiquis exempli auctor fuit: quippe primi pili centurionem nomine Vibillium ob turpem ex acie fugam fusti percussit.

148

RIMSKA POVIJEST

u Italiju i Cezarova priprema protiv njega imala je u sebi strah od rata, no oko Brundizija sklopljen je mir.

U to su vrijeme otkrivene zlocinacke namjere Rufa Salvidijena. Premda veoma niska porijekla on je smatrao da je malo to sto je primio najviSe casti i sto je su ga kao najblizega iz viteskoga staleza Gnej Pompej i sam Cezar467 izabrali za konzula, ako se ne domogne onog polozaja s kojeg bi ispod sebe gledao i Cezara i drZavu.

77 Tad je zbog zahtjeva za slogom naroda, kojega je tesko mu­Cio dovoz zita preko uznemirena mora, kod Mizena sklopljen mir468

is Pompejem, koji je nimalo neduhovito, kad je Cezara i Antoni­ja primao na rucak, rekao kako daje rucak na svojim karinama,469 smjerajuci ovim izrazom na ime mjesta u kojem je Antonije drZao u svom posjedu dom njegova oca. U tom mirovnom ugovoru od­luceno je da se Sicilija i Ahaja prepuste Pompeju, na cemu ipak nije mogao ostati njegov nemiran duh. Svojim je dolaskom domovini donio sarno tu korist sto je svim proskribiranima i drugima koji su iz razlicitih razloga bili pribjegli k njemu dogovorio povratak i spas. To je i druge preslavne muzeve, kao i Nerona Klaudija i Marka Silana, te Sencija Saturnina, Aruncija i Ticija vratilo na polozaj.47o A Stacija Murka, koji je svojim dolaskom bio udvostruCio snagu njegova vrlo cuvena brodovlja,471 okrivljena laznim ocrnjivanjima, zbog toga sto su Mena i Menekrat takvog covjeka odbijali za kolegu u poslu, na Siciliji je ubio Pompej.

78 U to je vrijeme Marko Antonije uzeo za zenu Cezarovu sestru Oktaviju. Pompej se vratio na Siciliju, Antonije u prekomorske po­krajine, koje je u velikoj mjeri, nakon sto je iz Brutova tabora otisao k Partima, pa doveo njihovu vojsku u Siriju i ubio Antonijeva legata,472 bio uzdrmao Labijen. ZahvaljujuCi hrabrosti i vodstvu Ventidija La­bijen je ubijen zajedno s cetama Parta i kraljevim sinom Pakorom, najcuvenijim medu mladiCima.473

Kako dokolica - najpogubnija za stegu - ne bi kvarila vojnike, Cezar je u to vrijeme ucvrscivao vojsku cestim pohodima po Iliriku i Delmaciji te podnosenjem opasnosti i privikavanjem na rat. U isto je vrijeme Domicije Kalvin, kad je nakon konzulata upravljao Hispa­nijom, dao vrlo strog primjer dostojan usporedbe s onima iz drevnih vremena: dao je sibati do smrti centurion a primipila, imenom Vibi­lija, zbog sramotna bijega iz bitke,.474

149

HISTORIAE ROMANAE

79 Crescente in dies et classe et fama Pompei Caesar molem belli eius suscipere statuit. Aedificandis navibus contrahendoque militi ac remigi navalibusque adsuescendo certaminibus atque exercitationi­bus praefectus est M. Agrippa, virtutis nobilissimae, labore, vigilia, periculo invictus parendique, sed uni, scientissimus, aliis sane im­perandi cupidus et per omnia extra dilationes positus consultisque facta coniungens. Hic in Averno ac Lucrino lacu speciosissima classe fabricata cotidianis exercitationibus militem remigemque ad sum­mam et militaris et maritimae rei perduxit scientiam. Hac classi Cae­sar, cum prius despondente ei Nerone, cui ante nupta fuerat Liviam, auspicatis rei publicae ominibus duxisset earn uxorem, Pompeio Si­ciliaeque bellum intulit. Sed virum humana ope invictum graviter eo tempore fortuna concussit: quippe longe maiorem partem classis circa Veliam Palinurique promontorium adorta vis Africi laceravit ac distulit. Ea patrando bello mora fuit, quod postea dubia et interdum ancipiti fortuna gestum est. Nam et class is eodem loco vexata est tempestate, et ut navali primo proelio apud Mylas ductu Agrippae pugnatum prospere, ita inopinato Pompeianae classis adventu gravis sub ipsius Caesaris oculis circa Tauromenium accepta clades; neque ab ipso periculum abfuit. Legiones, quae cum Cornificio erant, legato Caesaris, expositae in terram paene a Pompeio oppressae sunt. Sed ancipitis fortuna temporis mature virtute correcta: explicatis quippe utriusque partis classibus paene omnibus exutus navibus Pompeius Asiam fuga petivit iussuque M. Antonii, cuius opem petierat, dum inter ducem et supplicem tumultuatur et nunc dignitatem retinet, nunc vitam precatur, a Titio iugulatus est. Cui in tan tum duravit hoc facinore contractum odium, ut mox ludos in theatro Pompei faciens execratione populi spectaculo, quod praebebat, pelleretur.

80 Acciverat gerens contra Pompeium bellum ex Africa Caesar Lepidum cum duodecim semiplenis legionibus. Hic vir omnium va­nissimus neque ulla virtute tam longam fortunae indulgentiam me­ritus exercitum Pompei, quia propior fuerat, sequentem non ipsius, sed Caesaris auctoritatem ac fidem, sibi iunxerat inflatusque amplius viginti legionum numero in id furoris processerat, ut inutilis alie-

150

RIMSKA POVIIEST

79 BuduCi da su brodovlje i slava Pompejeva iz dana u dan rasli, Cezar je odlucio preuzeti vodenje rata. Za gradnju brodova i pri­kupljanje vojnika i kormilara, te njihovo privikavanje na pomorske bitke i uvjezbavanje postavljen je Marko Agripa, vrlo poznat po svojoj hrabrosti, nenadvladiv u naporu, bdjenju i opasnosti, posve spreman da se pokori ali sarno jednomu, no zato zeljan zapovijedati drugima i postavljen za sve osim za odgadanja, i covjek koji djela zna zdruZiti s naumom. 2 On je na Avernskom i Lukrinskom jezeru sagradio izvrsno brodovlje, te svakodnevnim uvjezbavanjem doveo vojnike i kormilare do najveceg poznavanja vojnistva i pomorstva.475 Nakon sto je uzeo za zenu Liviju, jer mu ju je Neron,476 za kojega je ona prije toga bila udana, otprije bio obecao, Cezar je uvjerivsi se u predznake povoljne za ddavu tim brodovljem zavojstio na Pompeja i Siciliju. No sudbina je u to vrijeme tdko uzdrmala muza, nesavladana Ijudskom pomocu. Daleko najveCi dio brodovlja naime razbio je i razbacao silo­viti africki vjetar koji se podigao oko Velije i rta Palinura.477 To je bio zastoj u dovrsavanju rata, koji je nakon toga voden dvojbenom i, po­nekad, losom srecom. Brodovlje je naime na istome mjestu osteceno u oluji i koliko je isprva u pomorskoj bitki kod Mila,478 pod Agripinim vodstvom, borba vodena uspjesno, toliko je nenadanim dolaskom Pompejeva brodovlja pretrpljen teZak poraz pred samim Cezarovim oCima kod Tauromenija.479 Nitko nije bio posteden opasnosti. Legije koje su se nalazile s Cezarovim legatom Kornificijem, iskrcane na kopno, gotovo je unistio Pompej. No sudbina nesigurnoga vremena ispravljena je ubrzo hrabroscu: nakon sto su obje strane razvile svoje brodovlje, liSen gotovo svih svojih lada,480 Pompej je u bijegu krenuo u Aziju; po zapovijedi Marka Antonija, ciju je pomoc bio zatrazio, dok je izmedu vojskovode i skrusenog molitelja vladala vika i dok je cas zaddavao dostojanstvo, cas molio za zivot, zaklao ga je Ticije. 481

Mdnja prema njemu, koju je stekao ovim zlocinom, tako se dugo zaddala da je uskoro, kad je priredio igre u Pompejevu kazalistu, proklinjanjem naroda otjeran s predstave koju je davao.

80 V odeCi rat protiv Pompeja Cezar je iz Afrike bio dozvao Le­pida s dvanaest polupopunjenih legija. Ovaj covjek, od svih najtastiji, koji nikakvom vrlinom nije zasluzio tako dugotrajnu milost sudbine, Pompejevu je vojsku, koja je slijedila ne njegovu, nego Cezarovu volju i obecanje, pripojio sebi zbog toga sto je bila blize, te je nadut zbog broja od preko dvanaest legija tako pomahnitaol da je kao nekoristan

151

HlSTORIAE ROMANAE

nae victoriae comes, quam diu moratus erat, dissidendo in consiliis Caesaris et semper diversa iis, quae aliis placebant, dicendo, totam victoriam ut suam interpretabatur audebatque denuntiare Caesari, excederet Sicilia. Non ab Scipionibus aliisque veteribus Romanorum ducum quidquam ausum patratumque fortius quam tunc a Caesare. Quippe cum inermis et lacernatus esset, praeter nomen nihil trahens, ingressus castra Lepidi, evitatis telis, quae iussu hominis pravissimi in eum iacta erant, cum lacerna eius perforata esset lancea, aquilam legionis rapere ausus est. Scires, quid interesset inter duces: arma­ti inermem secuti sunt decimoque anna quam ad indignissimam vita sua potentiam pervenerat, Lepidus et a militibus et a fortuna desertus pulloque velatus amiculo inter ultimam confluentium ad Caesarem turbam latens genibus eius advolutus est. Vita rerumque suarum dominium concessa ei sunt, spoliata, quam tueri non poterat, dignitas.

81 Subita deinde exercitus seditio, qui plerumque contemplatus frequentiam suam a disciplina desciscit et, quod cogere se putat po­sse, rogare non sustinet, partim severitate, partim liberalitate discussa principis, speciosumque per idem tempus adiectum supplementum Campanae coloniae * * eius relicti erant publici: pro his longe ube­riores reditus duodecies sestertium in Creta insula redditi et aqua promissa, quae hodieque singulare et salubritatis instrumentum et amoenitatis ornamentum est.

Insigne coronae classicae, quo nemo umquam Romanorum do­natus erat, hoc bello Agrippa singulari virtute meruit. Victor deinde Caesar reversus in urbem contractas emptionibus complures domos per procuratores, quo laxior fieret ipsius, publicis se usibus destinare professus est, templumque Apollinis et circa porticus facturum pro­misit, quod ab eo singulari extructum munificentia est.

82 Qua aestate Caesar tam prospere sepelivit in Sicilia bellum, fortuna, in Caesare et in re publica mitis, saeviit ad Orientem. Quippe Antonius cum tredecim legionibus egressus Armeniam ac de in de Mediam et per eas regiones Parthos petens habuit regem eorum obvium. Primoque duas legiones cum omnibus impedimentis tor-

152

RIMSKA POVIJEST

pratilae tude pobjede, koju je dugo vremena usporavao ne slazuCi se u odlukama s Cezarom i govoreCi uvijek suprotno od onoga sto se dru­gima svidalo, Citavu pobjedu tumaCio kao svoju i usudivao se javljati Cezaru neka napusti Siciliju. Ni Scipioni ni drugi stari rimski vojsko­vode ni na sto se hrabrije nisu usudili i izvrSili nego sto je tad izveo Cezar. lako je naime bio nenaoruzan i obucen u ogrtac, ne noseCi sa sobom nista do svoje ime, usao je u Lepidov tabor, izmakao strijelama koje su na zapovijed najizopacenijega covjeka bile odapete na nj, te se usudio premda je njegov ogrtac bio probijen kopljem, pograbiti legijskog orla. Mogao si znati kakva je razlika medu vojskovodama: naoruzani su poSli za nenaoruzanim, te je Lepid, desete godine otka­ko je bio dospio do moCi najnedostojnije njegova zivota, napusten i od vojnika i od sudbine, zaogmut u emu kabanieu, krijuCi se medu posljednjom cetom onih koji su gmuli k Cezaru, pao pred njegove noge. Ostavljen mu je Zivot i vlasnistvo nad njegovim imanjem, no oduzeto dostojanstvo, one sto nije mogao sacuvati.

81 Zatim je dijelom strogoscu, a dijelom darezljivoscu vladara, suzbijena iznenadna pobuna vojske, koja obicno promatrajuCi svoju brojnost odstupa od stege i one sto misli da moze ishoditi silom ne podnosi moliti, te je u to vrijeme pridodan dodatak kampanskoj naseobini naseljavanjem veterana na zemljiste koje je ostavljeno kao ddavno zemljiSte te naseobine:482 umjesto toga483 daleko su obilniji dohoei od milijun i dvjesta tisuca sestereija predani na otoku Kreti, a obecana je i voda koja je i danas jedinstvena potpora zdravlja i ukras ugodnosti.

Odlicje pomorskog vijenea,484 kojim nikad nitko od Rimljana nije bio odlikovan, u ovom je ratu zasluzio Agripa zbog svoje jedinstvene hrabrosti. V rativsi se potom kao pobjednik u grad, Cezar je skupio mnostvo kuca kupnjom preko prokuratora, kako bi njegova posta­la sto prostranija, izjavio kako ih namjenjuje javnim potrebama, te obecao kako ce sagraditi Apolonov hram i trijem oko njega, koji je sazidao izvanrednom darezljivoscu.48s

82 Onoga Ijeta kad je Cezar tako uspjesno dovrsio rat na Sieiliji, sudbina blaga prema Cezaru i ddavi svoj je bijes usmjerila na Istok. Antonije je nairne, usavsi s trinaest legija u Armeniju, a potom i u Mediju, te preko onih krajeva krecuCi na Parte, naiSao na njihova kralja.486 Najprije je izgubio dvije legije sa svom prtljagom, katapul-

153

HISTORIAE ROMANAE

mentisque et Statiano legato amisit, mox saepius ipse cum summo totius exercitus discrimine ea adiit pericula, a quibus servari se posse desperaret, amissaque non minus quarta parte militum captivi cui­usdam, sed Romani, consilio ac fide servatus est, qui clade Crassiani exercitus captus, cum fortuna non animum mutasset, accessit nocte ad stationem Romanam praedixitque, ne destinatum iter peterent, sed diverso silvestrique pervaderent. Hoc M. Antonio ac tot ilIis legionibus sal uti fuit; de quibus tamen totoque exercitu haud minus pars quarta, ut praediximus, militum, calonum servitiique desiderata tertia est; impedimentorum vix ulla superfuit. Hanc tamen Antonius fugam suam, quia vivus exierat, victoriam vocabat. Qui tertia aestate reversus in Armeniam regem eius Artavasden fraude deceptum ca­tenis, sed, ne quid honori deesset, aureis vinxit. Crescente deinde et amoris in Cleopatram incendio et vitiorum, quae semper facultatibus licentiaque et adsentationibus aluntur, magnitudine, bellum patriae inferre constituit, cum ante novum se Liberum Patrem appellari iu­ssisset, cum redimitus hederis crocotaque velatus aurea et thyrsum tenens cothurnisque succinctus curru velut Liber Pater vectus esset Alexandriae.

83 Inter hunc apparatum belli Plancus, non iudicio recta legendi neque amore rei publicae aut Caesaris, quippe haec semper impugna­bat, sed morbo proditor, cum fuisset humillimus adsentator reginae et infra servos cliens, cum Antonii librarius, cum obscenissimarum rerum et auctor et minister, cum in omnia et omnibus venalis, cum caeruleatus et nudus caputque redimitus arundine et caudam tra­hens, genibus innixus Glaucum saltasset in convivio, refrigeratus ab Antonio ob manifestarum rapinarum indicia transfugit ad Caesarem. Et idem postea clementiam victoris pro sua virtute interpretabatur, dictitans id probatum a Caesare, cui ilIe ignoverat; mox autem hunc avunculum Titius imitatus est. Haud absurde Coponius, vir e praeto­riis gravissimus, P. Silii socer, cum recens transfuga multa ac nefanda Plancus absenti Antonio in senatu obiceret, "multa," inquit, "meher­cules fecit Antonius pridie quam tu ilium relinqueres."

154

RIMSKA POVIJEST

tima i legatom Stacijanom,487 a uskoro se i sam vise puta s najveeom opasnoseu za citavu vojsku upustio u takve pogibli od kojih se nije nadao da se moze spasiti, te je nakon gubitka vise od cetvrtine voj­nika izbavljen zahvaljujuCi savjetu i vjernosti nekoga zarobljenika, ali Rimljanina, koji je zarobljen u porazu Krasove vojske; buduCi da mu sudbina nije promijenila srcanost, prisao je noeu rimskoj strazi i rekao neka ne idu namjeravanim putem, nego neka krenu posve drugim kroz sumu. To se pokazalo spasonosnim Marku Antoniju i brojnim legijama. Od njih i Citave vojske ipak je nedostajala nesto vise nego cetvrtina vojnika, kako smo prije rekli, a od konjusara i slugu treCina. Od prtljage jedva da je ista preostalo. Antonije je ipak ovaj bijeg, zbog toga sto se iz njega izvukao ziv, nazivao pobjedom. Vrativsi se treeega Ijeta488 u Armeniju, on je njihovog kralja Arta­vazda, uhvaeena na prijevaru, vezao laneima, no zlatnima kako ne bi sto nedostajalo kraljevoj casti.489 Kako je potom rastao i plamen ljubavi prema Kleopatri i mnozina poroka, koji se uvijek hrane prili­kama, bezakonjem i ulagivanjima, odlucio je zavojstiti na domovinu, premda je prije toga zapovjedio da ga zovu novim Oeem Liberom, jer je provezen Aleksandrijom ovjencan brsljanom i zaogrnut zlatnom krokotom, te drZeCi tirs i obuven u koturne, na kolima poput Oea Libera.490

83 U vrijeme ovih priprema za rat Planko je - niposto s namje­rom da izabere ispravno, a ni iz ljubavi prema drZavi ili Cezaru, jer je to uvijek napadao, nego izdajiea zbog svoje bolesti, premda je bio najponizniji udvoriea kraljiee i stieenik nizi od robova, premda je bio Antonijev pisar, premda je bio tvorae i pomagac najsramotnijih stvari, premda je bio za sve i svima na prodaju, premda je plavkasto obojen i nag, ovjencan rogozom i vukuCi za sobom rep, opiruCi se 0

koljena na gozbi, prikazivao Glauka, a kako ga je Antonije hladno pri­mio zbog prijava za ocevidne pljacke - pobjegao k Cezaru. I upravo je on poslije blagost pobjednika tumaCio kao svoju vrlinu, tvrdeCi kako je od Cezara odobreno sarno ono sto je on komu oprostio. Uskoro je Ticije oponasao onoga svojega ujaka.491 Kad je Planko, kao svjez prebjeg, u senatu mnogo stosta bezboznoga predbacivao odsutnom Antoniju, Koponije, tast Publija Silija, muz najozbiljniji medu bivsim pretorima, posve je opravdano rekao: "Mnogo je toga, Herkula mi, ucinio Antonije prije nego 8tO si ga ti napustio."492

155

HISTORIAE ROMANAE

84 Caesare deinde et Messala Corvino consulibus debellatum apud Actium, ubi longe ante quam dimicaretur exploratissima Iuli­anarum partium fuit victoria. Vigebat in hac parte miles atque impe­rator, in illa marcebant omnia; hinc remiges firmissimi, illinc inopia adfectissimi; navium haec magnitudo modica nec celeritati adversa, illa specie terribilior; hinc ad Antonium nemo, illinc ad Caesarem cotidie aliquis transfugiebat; rex Amyntas meliora et utiliora secutus; nam Dellius exempli sui tenax ut a Dolabella ad Cassium, a Cassio ad Antonium, ita ab Antonio transiit ad Caesarem; virque clarissimus Cn. Domitius, qui solus Antonianarum partium numquam reginam nisi nomine salutavit, maximo et praecipiti periculo transmisit ad Caesarem. Denique in ore atque oculis Antonianae class is per M. Agrippam Leucas expugnata, Patrae captae, Corinthus occupata, bis ante ultimum discrimen classis hostium superata.

85 Advenit deinde maximi discriminis dies, quo Caesar Antoni­usque productis classibus pro salute alter, in ruin am alter terrarum orbis dimicavere. Dextrum navium Iulianarum cornu M. Lurio commissum, laevum Arruntio, Agrippae omne classici certaminis arbitrium; Caesar ei parti destinatus, in quam a fortuna vocaretur, ubique aderat. Classis Antonii regimen Publicolae Sosioque commi­ssum. At in terra locatum exercitum Taurus Caesaris, Antonii regebat Canidius. Ubi initum certamen est, omnia in altera parte fuere, dux, remiges, milites, in altera nihil praeter milites. Prima occupat fugam Cleopatra. Antonius fugientis reginae quam pugnantis militis sui comes esse maluit et imperator, qui in desertores saevire debuerat, desertor exercitus sui factus est. Illis etiam detracto capite in lon­gum fortissime pugnandi duravit constantia et desperata victoria in mortem dimicabatur. Caesar, quos ferro poterat interimere, verbis mulcere cupiens clamitansque et ostendens fugisse Antonium, qua­erebat, pro quo et cum quo pugnarent. At illi cum diu pro absente dimicassent duce, aegre summissis armis cessere victoriam, citiusque vitam veniamque Caesar promisit, quam illis ut eam precarentur persuasum est; fuitque in confesso milites optimi imperatoris, im-

156

RIMSKA POVljEST

84 Potom je, za konzula Cezara i Mesale Korvina,493 rat dove­den do svojega svrsetka kod Akeija, gdje je, daleko prije nego sto se povela bitka, pobjeda julijevske stranke bila posve osigurana. U ovoj su stranci i vojnici i zapovjedniei bili krepki, u onoj je sve bilo mlitavo; s ove strane veoma snazni veslaCi, s one zbog oskudice ve­oma slabi. S ove strane brodovi osrednje velicine i vrlo brzi, s one izgledom strasniji. Odavde k Antoniju nije nitko prebjegao, odande je k Cezaru svaki dan netko znao prebjeCi. Kralj se Aminta poveo za boljim i probitacnijim.494 Delije je naime ddeCi se svojeg proku­sanog postupka od Antonija presao k Cezaru, kao sto je od Dolabele bio prebjegao Kasiju, a od Kasija k Antoniju.495 A i presjajni je muz Gnej Domicije, koji jedini od Antonijeve stranke nije kraljieu nikad drukcije nego imenom pozdravljao, u najvecoj i vratolomnoj opa­snosti prebjegao k Cezaru.496 Naposljetku je pred lieem i pred oCima Antonijeva brodovlja preko Marka Agripe osvojena Leukada, zauzeta Patra, zaposjednut Korint, dva puta prije posljednje bitke svladano brodovlje neprijatelja.497

85 Dosao je potom dan najvece odluke,498 u kojemu su se Cezar i Antonije dovezavsi brodovlja upustili u bitku, jedan za spas, a drugi za propast svijeta. Desno je krilo julijevskih lada povjereno Marku Luriju, lijevo Aruneiju, Agripi pak ejelokupno zapovjednistvo nad pomorskom bitkom.499 Cezar je, odluCivsi da bude na onoj strani kamo bi ga zvala sudbina, bio svugdje pri ruei. Upravljanje Antoni­jevim brodovljem prepusteno je Publikoli i Soziju.500 Cezarovom pak vojskom smjestenom na kopnu zapovijedao Taur, a Antonijevom Kanidije. 501 Kad je zapodjenuta bitka, na jednoj je strani bilo sve: vojskovoda, veslaCi, vojniei, na drugoj nista osim vojnika. Prva je u bijeg udarila Kleopatra. Antonije je vise volio biti pratilae kraljici na bijegu nego svojim vojnicima u bitki, te je zapovjednik, koji je bio duzan iskaliti svoj bijes na prebjezima, postao bjegunae iz vlastite vojske. U njih se, i onda kad su ostali obezglavljeni, dugo vreme­na zaddala upomost u vrlo hrabraj borbi, a kad su izgubili nadu u pobjedu, nastavili su se boriti do smrti. Cezar je one koje je mogao pobiti macem, zeleCi ih umiriti rijeCima, te vicuCi i pokazujuCi da je Antonije pobjegao, pitao za koga i s kime se bore. A oni su, iako su se dugo vremena borili za odsutnog vojskovodu, tdkom mukom polozili oruzje i odustali od pobjede, te im je Cezar bde obecao Zivot i oprast nego sto su se oni dali uvjeriti da za njega mole. I bilo je opce

157

HISTORIAE ROMANAE

peratorem fugacissimi militis functum officio, ut dubites, suone an Cleopatrae arbitrio victoriam temperaturus fuerit, qui ad eius ar­bitrium direxit fugam. Idem locatus in terra fecit exercitus, cum se Canidius praecipti fuga rapuisset ad Antonium.

86 Quid ille dies terrarum orbi praestiterit, ex quo in quem sta­tum pervenerit fortuna publica, quis in hoc transcursu tam artati operis exprimere audeat? Victoria vero fuit clementissima, nec qui­squam interemptus est paucissimi summoti, qui ne deprecari quidem pro se non sustinerent. Ex qua lenitate ducis colligi potuit, quem aut initio triumviratus sui aut in campis Philippiis, si ei licuisset, victoriae suae facturus fuerit modum. At Sosium L. Arruntii prisca gravitate celeberrimi fides, mox diu cum clementia luctatus sua, Caesar serva­vit incolumem. Non praetereatur Asinii Pollionis factum et dictum memorabile: namque cum se post Brundusinam pacem continuisset in Italia neque aut vidisset umquam reginam aut post enervatum amore eius Antonii animum partibus eius se miscuisset, rogante Ca­esare, ut secum ad bellum profisceretur Actiacum: "mea," inquit, "in Antonium maiora merita sunt, illius in me beneficia notiora; itaque discrimini vestro me subtraham et ero praeda victoris."

87 Proximo de in de anno persecutus reginam Antoniumque Alexandream, ultimam bellis civilibus imposuit manum. Antonius se ipse non segniter interemit, adeo ut multa desidiae crimina morte redimeret. At Cleopatra frustratis custodibus inlata aspide in morsu et sanie eius expers muliebris metus spiritum reddidit. Fuitque et fortuna et clementia Caesaris dignum, quod nemo ex his, qui contra eum arm a tulerant, ab eo iussuve eius interemptus est. D. Brutum Antonii interemit crudelitas. Sextum Pompeium ab eo devictum idem Antonius, cum dignitatis quoque servandae dedisset fidem, etiam spiritu privavit. Brutus et Cassius ante, quam victorum expe­rirentur animum, voluntaria morte obierunt. Antonii Cleopatraeque quis fuisset exitus narravimus. Canidius timidius decessit quam pro­fessioni eius, qua semper usus erat, congruebat. Ultimus autem ex interfectoribus Caesaris Parmensis Cassius morte poenas dedit, ut dederat Trebonius primus.

158

RIMSKA POVl/EST

poznato da su se vojnici ponasali poput najboljeg zapovjednika, a da se zapovjednik vojnika poput vojnika najspremnijeg na bijeg, tako da se moglo dvojiti da Ii bi se po svojoj ili Kleopatrinoj odluci obuzdao u pobjedi onaj koji je po njezinoj odluci udario u bijeg. Isto je ucinila vojska smjestena na kopnu, kad je Kanidije u vratolomnom bijegu odjurio k Antoniju.

86 5to je onaj dan znacio svijetu, iz kojega je stanja u koje do­spjela ddavna sudbina, tko bi se usudio prikazati u ovom Ietimicnom pregledu tako ogranicena djela? Pobjeda je doista bila veoma blaga, i nitko nije smaknut, a uklonjen je veoma mali broj onih koji nisu mogli izddati da za sebe ni mole. Iz te se blagosti vojskovode moglo zakljuCiti kakvu bi - bilo na pocetku svojega trijumvirata, bilo na filipskim poljima - mjeru svojoj pobjedi odredio, da mu je to bilo slobodno uCiniti. Sozija je pak neozlijedenim sacuvala vjernost Lucija Aruncija, covjeka vrlo cuvena po starinskoj ozbiljnosti, a potom Ce­zar, koji se dugo vremena borio sa svojim milosrdem. Neka ne budu pre8ueeni ni sporn en a vrijedan Cin i rijec Azinija Poliona. Kako se, nairne, nakon brundizijskog mira502 bio zaddao u Italiji i kako nikad nije ni vidio kraljicu niti se, nakon 8tO je duh Antonijev onemoeao od ljubavi prema njoj, prikljuCio njegovoj stranci, na Cezarovu molbu da zajedno s njime pode u Akcijski rat, on je rekao: "Moje su zasluge prema Antoniju veee, njegova dobroCinstva prema meni poznatija; stoga eu se ukloniti vasoj bitki i bit eu plijen pobjednika."

87 Potom se Cezar sljedeee godine503 davo u potjeru za kraljicom i Antonijem u Aleksandriju, te dovrsio gradanske ratove. Antonije se sam spremno ubio, tako da je mnoge optuzbe zbog lijenosti iskupio svojom smrcu. A Kleopatra je, zavarav8i cuvare, unijelai zmiju ljuticu, te ispustila dU8U od njezina ugriza i otrova, bez zenskoga straha. A bilo je dostojno i polozaja i blagosti Cezarove 8to nitko od onih koji su se bili latili oruzja protiv njega nije od njega iIi po njegovoj zapo­vijedi ubijen. Decima Bruta ubila je Antonijeva okrutnost. Seksta je Pompeja, porazena od njega, isti taj Antonije, iako mu je dao obeeanje da ce mu sacuvati i dostojanstvo, liSio i zivota. Brut i Kasije umrli su dragovoljnom smreu, prije nego 8to su iskusili namjere pobjednika,.504 Kakav je bio svrsetak Antonija i Kleopatre, ispripovjedili smo. Kanidi­je je umro bojazljivije nego 5tO je bilo primjereno izreci kojom se uvi­jek sluZio.505 Kasije Parmljanin posljednji je pak od ubojica Cezarovih smreu platio kaznu, kao 8to ju je Trebonije bio platio prvi.

159

HISTORIAE ROMANAE

88 Dum ultimam bello Actiaco Alexandrinoque Caesar impo­nit manum, M. Lepidus, iuvenis forma quam mente melior, Lepi­di eius, qui triumvir fuerat rei publicae constituendae, filius, Iunia Bruti sorore natus, interficiendi, simul in urbem revertisset, Caesaris consilia inierat. Erat tunc urbis custodiis praepositus C. Maecenas equestri, sed splendido genere natus, vir, ubi res vigiliam exigeret, sane exsomnis, providens atque agendi sciens, simul vero aliquid ex negotio remitti posset, otio ac mollitiis paene ultra feminam fluens, non minus Agrippa Caesari carus, sed minus honoratus - quippe vixit angusti clavi paene contentus -, nec minora consequi potuit, sed non tam concupivit. Hie speculatus est per summam quietem ac dissimu­lationem praecipitis consilia iuvenis et mira celeritate nullaque cum perturbatione aut rerum aut hominum oppresso Lepido inmane novi ac resurrecturi belli civilis restinxit initium. Et ille quidem male con­sultorum poenas exsolvit. Aequetur praedietae iam Antistii Servilia Lepidi uxor, quae vivo igni devorato praematura morte immortalem nominis sui pensavit memoriam.

89 Caesar autem reversus in Italiam atque urbem quo occursu, quo favore hominum omnium generum, aetatium, ordinum exceptus sit, quae magnificentia triumphorum eius, quae fuerit munerum, ne in operis quidem iusti materia, nedum huius tam recisi digne expri­mi potest. Nihil deinde optare a dis homines, nihil dii hominibus praestare possunt, nihil voto concipi, nihil felicitate consummari, quod non Augustus post reditum in urbem rei publicae populoque Romano terrarumque orbi repraesentaverit. Finita vicesimo anna bella civilia, sepulta externa, revocata pax, sopitus ubique armorum furor, restituta vis legibus, iudiciis auctoritas, senatui maiestas, im­perium magistratuum ad pristinum redactum modum, tantummodo octo praetoribus adlecti duo. Prisca illa et antiqua rei publicae forma revocata. Rediit cultus agris, sacris honos, securitas hominibus, certa cuique rerum suarum possessio; leges emendatae utiliter, latae salu­briter; senatus sine asperitate nec sine severitate lectus. Principes viri triumphisque et amplissimis honoribus functi adhortatu principis ad ornandam urbem inlecti sunt. Consulatus tantummodo usque ad undecimum, quem continuaret Caesar, cum saepe obnitens re-

160

RIMSKA POVljEST

88 Dok je Cezar dovrsavao Akcijski i Aleksandrijski rat, Marko je Lepid, mladiC vrsniji po svojoj ljepoti nego pameti, sin onoga Lepida koji je bio trijumvir za uspostavu ddave, roden od Junije, Brutove sestre, Cim se bio vratio u grad, stvorio odluku da ubije Cezara. Tad je za zapovjednika gradskih straza bio je postavljen Gaj Mecenat, muz porijeklom iz viteskog, ali uglednog roda. Kad je stvar iziskivala budnost, doista u svemu razborit i vjeSt u djelovanju, a Cim bi se nesto od posla moglo ispustiti, mlitav od dokolice i mekoputnosti gotovo viSe od kakve zenske, drag Cezaru nista manje od Agripe, ali manje nagraden (zivio je, naime, potpuno zadovoljan uskim grimi­znim porubom506), ne zbog toga sto je manje mogao postiCi, nego zbog toga sto za tim nije toliko telio.S07 On je u najvecem miru i tajnosti uhodio namjere opasnog mladica, te je cudesnom brzinom i bez ikakva uznemiravanja stvari ili ljudi svladao Lepida i ugusio strasan pocetak novoga gradanskog rata koji je prijetio da se ponovo podigne. I ovaj je, dakako, platio kaznu za svoj opaki naum. Neka se s prije spomenutom Antistijevom zenomS08 usporedi Lepidova zena Servilija koja je, progutavsi zivu vatru, preduhitrenom smreu otkupila vjecnu uspomenu na svoje ime.

89 Kakvom je pak strkom, kakvom naklonoscu ljudi svih vrsta, dobi i staleza docekan Cezar, kad se vratio u Italiju i u grad, kakva je bila velicanstvenost njegovih trijumfa, kakva njegovih darova, ne moze se opisati ni u gradi kakva pravoga, a kamoli ovoga tako skuce­na djela.so9 Nicega potom nije bilo sto ljudi mogu pozeljeti od bogova, nicega sto bogovi mogu uciniti ljudima, nicega sto se zeljom moze zamisliti, nicega sto se srecom moze izvrsiti sto nije August, poslije svog povratka u grad, uCinio za ddavu i rimski narod. Nakon dvade­set godina okoncani su gradanski ratovi, dokrajceni vanjski, obnov­ljen je mir, posvuda usutkan bijes oruzja, vracena snaga zakonima, ugled sudovima, dostojanstvo senatu, vlast magi strata svedena na starinsku mjeru, samo su osmorici pretora izborom dodana dvojica. Prizvan je natrag onaj stari i drevni oblik ddave. Vratilo se obradiva­nje zemlji, cascenje svetistima, bezbriznost ljudima, svakomu sigurno posjedovanje vlastita imanja, zakoni su korisno ispravljeni, spaso­nosno donijeti, senat bez strogosti, ali ne i bez ozbiljnosti izabran. Ugledni muzevi koji su proslavili trijumfe i obnasali najvece casti izabrani su na poticaj vladara da ukrase grad. Samo konzulat, iako ga je odupiruci se vise puta odbio, Cezar nije mogao ishoditi a da ga

161

HISTORIAE ROMANAE

pugnasset, impetrare non potuit: nam dictaturam quam pertinaciter ei deferebat populus, tam constanter repulit. Bella sub imperatore gesta pacatusque victoriis terrarum orbis et tot extra Italiam domique opera omne aevi sui spatium impensurum in id solum opus scrip­torem fatigarent: nos memores professionis universam imaginem principatus eius oculis animisque subiecimus.

90 Sepultis, ut praediximus, bellis civilibus coalescentibusque rei publicae membris, etiam coaluere quae tam longa armorum series laceraverat. Dalmatia, annos viginti et ducentos reb ellis, ad certam confessionem pacata est imperii. Alpes feris incultisque nationibus celebres perdomitae. Hispaniae nunc ipsius praesentia, nunc Agrip­pae, quem usque in tertium consulatum et mox collegium tribuniciae potestatis amicitia principis evexerat, multo varioque Marte pacatae. In quas provincias cum initio Scipione et Sempronio Longo consu­libus primo anno secundi belli Punici abhinc annos quinquaginta et ducentos Romani exercitus missi essent duce Cn. Scipione, Africani patruo, per annos ducentos in iis multo mutuoque ita certatum est sanguine, ut amissis populi Romani imperatoribus exercitibusque saepe contumelia, nonnumquam etiam periculum Romano inferre­tur imperio. Illae enim provinciae Scipiones consumpserunt; ilIae contumelioso decem annorum bello sub duce Viriatho maiores no­stros exercuerunt; ilIae terrore Numantini belli populum Romanum concusserunt; in illis turpe Q. Pompei foedus turpiusque Mancini senatus cum ignominia dediti imperatoris rescidit; ilia tot consulares, tot praetorios absumpsit duces, patrumque aetate in tantum Serto­rium armis extulit, ut per quinquennium diiudicari non potuerit, Hispanis Romanisne in armis plus esset roboris et uter populus alteri pariturus foret. Has igitur provincias tam diffusas, tam frequentis, tam feras ad earn pacem abhinc annos ferme quinquaginta perduxit Caesar Augustus, ut quae maximis bellis numquam vacaverant, hae sub C. Antistio ac deinde P. Silio legato ceterisque postea etiam la­trociniis vacarent.

162

RIMSKA POVIJEST

ne nastavi sve do dvanaestoga.510 Jer koliko mu je god narod upomo nudio diktaturu, toliko ju je on ustrajno odbijao. Ratovi vodeni pod njegovim zapovjedniStvom i svijet pokoren njegovim pobjedama i tolika njegova djela izvan Italije i kod kuce umorila bi pisca koji bi svekoliko vrijeme svojega zivota odluCio utrositi sarno na takvo djelo; mi smo, sjecajuCi se obecanja, Citavu sliku njegova principata podastrli ocima i duhu.

90 Nakon sto su, kako smo prije rekli, okoncani gradanski ra­tovi i nakon sto su udovi drZave poceli ponovo srastati, te su i srasli oni koje je tako dugi niz ratova bio rastrgao, pokorena je dvjesta i dvadeset godina buntovna Dalmacije do sigurnog priznavanja vlasti. Ukrocene su Alpe, cuvene po divljim i surovim narodima,. Hispa­nije su umirene dugotrajnim i raznolikim ratom, sad zahvaljujuCi njegovoj nazocnosti,511 sad zahvaljujuCi nazocnosti Agripe, kojega je ovaj bio uzvisio sve do trecega konzulata, a uskoro i do dionistva u u tribunskoj vlasti. Kad su na pocetku u te pokrajine, za konzula Scipiona i Sempronija Longa,512 u prvoj godini drugoga Punskog rata - ima tomu dvjesta i pedeset godina - bile upucene rimske vojske pod vodstvom Gneja Scipiona, strica Scipiona Africkoga, kroz dvje­sta godina u njima se vodila borba tako dugotrajnim i uzajamnim krvoprolicem da je, uz izgubljene zapovjednike i vojske rimskoga naroda, vise puta nanesena sramota, a ponekad zaprijetila i opasnost rimskomu carstvu.513 Te su naime pokrajine zatrle Scipione.514 One su sramotnim ratom od deset godina pod Virijatovim vodstvom iz­mucile nase pretke.515 One su strahotom Numancijskog rata uzdr­male rimski narod. U njima je sramotni ugovor Kvinta Pompeja, i onaj jos sramotniji Mancinov, raskinuo senat, uz porugu izrucenog zapovjednika. Ona je unistila tolike bivse konzule i tolike bivse pre­tore kao vojskovode, au vrijeme nasih otaca u tolikoj mjeri oruzjem uzvisila Sertorija da se kroz pet godina516 nije moglo prosuditi jesu Ii po oruzju cvrSCi Hispanci iIi Rimljani i koji ce se od ova dva naroda kojemu pokoriti. Ove je dakle pokrajine, tako prostrane, tako napu­cene i tako divlje doveo je Cezar August - ima tomu gotovo pedeset godina - do takva mira517 da su - one koje nikad ni najveCih ratova nisu bile postedene, pod Gajem Antistijem, a potom i pod legatom Publijem Silijem, kao i pod ostalima poslije ovih - cak i razbojstava ostale postedene.518

163

HISTORIAE ROMANAE

91 Dum pacatur Occidens, ab Oriente ac rege Parthorum signa Romana, quae Crasso oppresso Orodes, quae Antonio pulso filius eius Phraates ceperant, Augusto remissa sunt. Quod cognomen illi iure Planci sententia consensus universi senatus populique Romani indidit. Erant tamen qui hunc felicissimum statum odissent: quippe 1. Murena et Fannius Caepio diversis moribus (nam Murena sine hoc facinore potuit videri bonus, Caepio et ante hoc erat pessimus) cum iniissent occidendi Caesaris consilia, oppressi auctoritate publica, quod vi facere voluerant, iure passi sunt. Neque multo post Rufus Egnatius, per omnia gladiatori quam senatori propior, collecto in aedilitate favore populi, quem extinguendis privata familia incendi­is in dies auxerat, in tantum quidem, ut ei praeturam continuaret, mox etiam consulatum petere ausus, cum esset omni flagitiorum scelerumque conscientia mersus nec melior illi res familiaris quam mens foret, adgregatis simillimis sibi interimere Caesarem statuit, ut quo salvo salvus esse non poterat, eo sublato moreretur. Quippe ita se mores habent, ut publica quisque ruina malit occidere quam sua proteri et idem passurus minus conspici. Neque hic prioribus in occultando felicior fuit, abditusque carceri cum consciis facinoris mortem dignissimam vita sua obiit.

92 Praeclarum excellentis viri factum C. Sentii Saturnini circa ea tempora consulis ne fraudetur memoria. Aberat ordinandis Asiae Orientisque rebus Caesar, circumferens terrarum orbi praesentia sua pacis suae bona. Tum Sentius, forte et solus et absente Caesare con­sul, cum alia prisca severitate summaque constantia, vetere consu­lum more ac severitate, gessisset, protraxisset publicanorum fraudes, punisset avaritiam, regessisset in aerarium pecunias publicas, tum in comitiis habendis praecipuum egit consulem: nam et quaesturam petentes, quos indignos iudicavit, profiteri vetuit, et, cum id facturos se perseverarent, consularem, si in campum descendissent, vindictam minatus est, et Egnatium florentem favore publico sperantemque ut praeturam aedilitati, ita consulatum praeturae se iuncturum, profi­teri vetuit, et cum id non obtinuisset, iuravit, etiam si factus esset consul suffragiis populi, tamen se eum non renuntiaturum. Quod

164

RIMSKA POVIJEST

91 Dok se pokoravao zapad, s istoka i od kralja Parta rimski su bojni znakovi, koje su osvojili Orod, svladavsi Krasa, i njegov sin Fraat, otjeravsi Antonija, vraceni Augustu.519 Taj mu je nadimak s pravom, na prijedlog PIanka, jednodusnost Citava senata i rimskog naroda nadjenula. Bilo je ipak onih koji su ovo presretno stanje mrzi­li: jer kad su Lucije Murena i Fanije Cepion, ljudi razlicitih karaktera (Murena se, nairne, bez ovoga zlocina mogao doimati dobrim, Ce­pion je pak i bez ovoga bio najgori) stvorili odluku da ubiju Cezara, svladani zakljuckom drzave pretrpjeli su po zakonu ono sto su silom pozeljeli ucinitp20 Nedugo potom je Egnacije Ruf, po svemu blizi gladijatoru nego senatoru, stekao je tijekom ediliteta ljubav naroda, koju je uvecavao gasenjem pozara na privatni trosak iz dana u dan u toj mjeri da mu je produzena pretura, pa se usudio uskoro natjecati i za konzulat, iako je bio umijesan u svako sramotno djelo i zlocin, te u njega nisu bile nista bolje obiteljske prilike nego pamet; okupivsi oko sebe najslicnije sebi, odluCio je ubiti Cezara, kako bi i sam umro, uz onoga uz kojega zivog nije mogao ostati ziv, nakon sto on bude uklonjen.S21 Jer takvi su obicaji da svatko vise voli poginuti uz pro­past ddave nego biti uniSten uz vlastitu i pretrpi li isto, ostati manje opazen. No ni on nije u prikrivanju bio sretniji od prijasnjih, te je bacen u zatvor i sa sudionicima u zloCinu umro smrcu najdostojni­jom svojega zivota.

92 Neka ne bude zakinut ni spomen na prekrasan cin izvrsnoga muza, konzula otprilike u to vrijeme,522 Gaja Sencija Saturnina. Cezar je bio odsutan zbog sredivanja prilika u Aziji i na Istoku, raznoseCi svijetu svojom nazocnoscu blagodati svojega mira. Kad je Sencije, tad slucajno i zbog odsutnosti Cezarove jedini konzul, druge posloveo­bavio drevnom strogoscu i najvecom upornoscu, starim nacinom i strogoscu konzula - izvukao na vidjelo prijevare publikana, kaznio njihovu pohlepu, vratio u ddavnu blagajnu ddavne novce - tad je u oddavanju narodnih skupstina odigrao ulogu izvrsnog konzula: jer je i onima koji su se natjecali za kvesturu, a koje je on ocijenio nedostojnima, zabranio da se kandidiraju, a kad su ustrajali u tome da ce to uCiniti, zaprijetio im konzulskom kaznom, ako sidu u poljeS23 - te je Egnaciju, koji se odlikovao javnom naklonoscu i nadao da ce onako kako je preturu pridruzio edilitetu, tako i konzulat pridruziti preturi, zabranio da se kandidira, a kad se ovaj toga nije drZao, zakleo se kako ga, bude li glasovima naroda i izabran za konzula, ipak nece

165

HISTORIAE ROMANAE

ego factum cuilibet veterum consulum gloriae comparandum reor, nisi quod naturaliter audita visis laudamus libentius et praesentia invidia, praeterita veneratione prosequimur et his nos obrui, illis instrui credimus.

93 Ante triennium fere, quam Egnatianum scelus erumperet, circa Murenae Caepionisque coniurationis tempus, abhinc annos quinquaginta, M. Marcellus, sororis Augusti Octaviae filius, quem homines ita, si quid accidisset Caesari, successorem potentiae eius arbitrabantur futurum, ut tamen id per M. Agrippam securo ei posse contingere non existimarent, magnificentissimo munere aedilitatis edito decessit admodum iuvenis, sane, ut aiunt, ingenuarum virtu­tum laetusque animi et ingenii fortunaeque, in quam alebatur, capax. Post cuius obitum Agrippa, qui sub specie ministeriorum principa­lium profectus in Asiam, ut fama loquitur, ob tacitas cum Marcello offensiones praesenti se subduxerat tern pori, reversus in de filiam Caesaris Iuliam, quam in matrimonio Marcellus habuerat, duxit uxo­rem, feminam neque sibi neque rei publicae felicis uteri.

94 Hoc tractu tempo rum Ti. Claudius Nero, quo trimo, ut praediximus, Livia, Drusi Claudiani filia, despondente Ti. Nerone, cui ante nupta fuerat, Caesari nupserat, innutritus caelestium pra­eceptorum disciplinis, iuvenis genere, forma, celsitudine corporis, optimis studiis maximoque ingenio instructissimus, qui protinus quantus est, sperari potuerat visuque praetulerat principem, qua­estor undevicesimum annum agens capessere coepit rem publicam maximamque difficultatem annonae ac rei frumentariae inopiam ita Ostiae atque in urbe man datu vitrici moderatus est, ut per id, quod agebat, quantus evasurus esset, eluceret. Nec multo post missus ab eodem vitrico cum exercitu ad visendas ordinandasque, quae sub Oriente sunt, provincias, praecipuis omnium virtutum experimentis in eo tractu editis, cum legionibus ingressus Armeniam, redacta ea in potestatem populi Romani regnum eius Artavasdi dedit. Quin rex quoque Parthorum tanti nominis fama territus liberos suos ad Caesarem misit obsides.

166

RIMSKA POVlJEST

proglasiti. Ja pak smatram kako taj Cin valja usporediti s kojim mu drago slavnim cinom starodrevnih konzula, osim sto po naravi one sto smo cuIi radije hvaIimo od onoga sto smo vidjeli, te sadasnjost promatramo sa zaviscu, a proslost sa stovanjem i vjerujemo kako nas ova zatire, a ona poucava.

93 Gotovo tri godine prije nego sto je Egnacijev zlocin izbio na vidjelo, otprilike u vrijeme Murenine i Cepionove urote - ima tomu pedeset godina - Marko je Marcel, sin Augustove sestre Oktavije, za kojega su Ijudi smatraIi da ce dogodi Ii se sto Cezaru, postati na­sljednik njegove moei - no ipak nisu mislili da u to moze biti siguran s obzirom na Marka Agripu - nakon sto je obnasao velicanstvenu duznost edila, preminuo posve mlad,524 doista, kao sto kazu, pun plemenitih vrlina, vedra duha i uma i sposoban za visok polozaj za koji se odgajao. Nakon njegove smrti Agripa, koji je pod izlikom vla­darskih poslova otputovao u Aziju i, kao sto govori glas naroda, zbog tihih zadjevica s Marcelom, izmakao trenutacnim prilikama, vrativsi se odande, uzeo je za zenu Cezarovu kcer JUIiju,525 koju je kao bracnu druzicu imao Marcel, zenu ni za sebe ni za drZavu sretne utrobe.526

94 Tijekom ovoga vremena Tiberije Klaudije Neron - kako smo prije rekli, kad su mu bile tri go dine udala se za Cezara Livija, kei Druza Klaudijana, zbog toga sto mu ju je Tiberije Neron, za kojega je ova bila prije udana, obecavao za zenu - odgojen podukom izvrsnih uCitelja, mladic odlicna porijekla, Ijepote i uznosita tijela, najbolja obrazovanja i najizvrsnija uma, za kojega se odmah moglo ocekivati da ce biti onako velik kakav jest i koji je i svojom pojavom pokazivao vladara, u svojoj se devetnaestoj godini,527 kao kvestor poceo baviti drZavnim poslovima, te je po nalogu svog ocuha tako rijesio silnu tdkocu u opskrbi zitom te oskudicu hrane u Ostiji i u gradu528 da se po tome sto je radio pokazivalo kako ce velik postati. Nedugo potom po sian od ocuha s vojskom da obide i uredi pokrajine koje se nalaze na Istoku, nakon sto se u tom kraju okusao u svim vidovima hrabrosti, usao je s legijama u Armeniju, vratio je pod vlast rimskoga naroda, a kraljevsku vlast nad njom dao Artavazdu. Jos je k tomu i kralj Parts. preplasen slavom tako znacajnog imena svoju djecu kao taoce poslao Cezaru.

167

HISTORIAE ROMANAE

95 Reversum inde Neronem Caesar haud mediocris belli mole experiri statuit, adiutore operis dato fratre ipsius Druso Claudio, quem intra Caesaris penates enixa erat Livia. Quippe uterque e diversis partibus Raetos Vindelicosque adgressi, multis urbium et castellorum oppugnationibus nec non derecta quoque acie feliciter functi gentes locis tutissimas, aditu difficillimas, numero frequentes, feritate truces maiore cum periculo quam damno Romani exercitus plurimo cum earum sanguine perdomuerunt.

Ante quae tempora censura Planci et Pauli acta inter discordiam neque ipsis honori neque rei publicae usui fuerat, cum alteri vis cen­soria, alteri vita deesset, Paulus vix posset implere censorem, Plancus timere deberet, nec quidquam obiicere posset adulescentibus aut obiicientes audire, quod non agnosceret senex.

96 Mors deinde Agrippae, qui novitatem suam multis rebus nobilitaverat atque in hoc perduxerat, ut et Neronis esset socer, cu­iusque liberos nepotes suos divus Augustus praepositis Gai ac Lucii nominibus adoptaverat, admovit propius Neronem Caesari: quippe filia Iulia eius, quae fuerat Agrippae nupta, Neroni nupsit.

Subinde bellum Pannonicum, quod inchoatum ab Agrippa Marcoque Vinicio, avo tuo consule, magnum atroxque et perquam vicinum imminebat Italiae, per Neronem gestum est. Gentes Panno­niorum Delmatarumque nationes situmque regionum ac fluminum numerumque et modum virium excelsissimasque et multiplices eo bello victorias tanti imperatoris alio loco explicabimus: hoc opus servet formam suam. Huius victoriae compos Nero ovans triump­havit.

97 Sed dum in hac parte imperii omnia geruntur prosperrime, accepta in Germania clades sub legato M. Lollio, homine in omnia pecuniae quam recte faciendi cupidiore et inter summam vitiorum dissimulation em vitiosissimo, amissaque legionis quintae aquila vocavit ab urbe in Gallias Caesarem. Cura deinde atque onus Ger­manici belli delegata Druso Claudio, fratri Neronis, adulescenti tot tantarumque virtutum, quot et quantas natura mortalis recipit vel industria perficit. Cuius ingenium utrum bellicis magis operibus an civilibus suffecerit artibus, in incerto est: morum certe dulcedo ac suavitas et adversus amicos aequa ac par sui aestimatio inimitabilis

168

RIMSKA POVIJEST

95 Kad se vratio odande,529 Cezar je odlucio iskusati Nerona tezi­nom nimalo lakog rata, davsi mu za pomagaca u poslu brata njegova Klaudija Druza, kojega je u Cezarovoj kuCi bila rodila Livija.530 Jedan i drugi navalili su s razIicitih strana na Recane i VindeIicane, napali mnostvo gradova i utvrda, pa se sretno upustiIi i u otvorenu bitku te pokoriIi narode, svojim polozajem vrlo zasticene, tesko pristupacne, mnogoljudne i strasne zbog svoje surovosti, uz veCi strah nego gubit­ke rimske vojske i uz veIiko prolijevanje neprijateljske krvi.531

Prije tog vremena Plankova je i Paulova cenzura protekla u ne­slozi i nije bila ni njima samima na cast ni drfavi na korist, jer je jednomu nedostajalo cenzorske moCi, a drugomu karaktera, tako da je Paul jedva mogao zadovoljiti duznost cenzora, a da se Planko morao bojati i da nije mogao predbacivati mladiCima, ili slusati one koji su im predbacivaIi, nista sto ne bi i sam priznao kao starac.

96 Potom je smrt Agripe, koji je to sto je bio skorojevic ople­menio mnogim stvarima, te doveo do toga da je postao i Neronov tast,532 i ciju je djecu bozanski August bio usvojio kao svoje unuke, pod imenima Gaja i Lucija, priblizila je Nerona Cezaru: kCi se, nairne, njegova JuIija, koja je bila udana za Agripu, udala za Nerona.

Odmah nakon toga Neron je poveo Panonski rat, koji je, zapocet od Agripe533 za tvojega djeda konzula Marka Vinicija, velik, strasan i veoma bIiz poceo prijetiti Italiji,534 Plemena Panonaca i narode Del­mata, polozaj krajeva i rijeka, broj i veliCinu snaga, veoma velike i mnogostruke pobjede tako velikog zapovjednika u onome ratu ispri­povjedat cemo na drugome mjestu.535 Ovaj rad neka zadrfi svoj oblik. Zasluzan za ovu pobjedu, Neron je proslavio ovaciju.536

97 No dok se u ovome dijelu carstva sve odvijalo vrlo uspjesno, poraz pretrpljen u Germaniji - pod legatom Markom Lolijem, covje­kom u svemu zeljnijem novca nego ispravna postupanja i najporoc­nijem u vrhunskom prikrivanju poroka - i izgubljeni orao pete legije - U Galije su iz grada dozvali Cezara. Vodenje i teret Germanskoga rata537 povjeren je Klaudiju Druzu, Neronovu bratu, mladiCu tako brojnih i veIikih vrlina kakve i kolike narav ljudska moze imati iIi marljivost izvrsiti.538 Je Ii njegov dar bio dorasIiji za ratne poslove iIi gradanske vjdtine, ne zna se. Govori se barem kako su drazest i milina njegova karaktera, te stovanje prema prijateljima, jednaki i ravni onomu prema samome sebi, bili takvi da ih je bilo nemoguce

169

HISTORIAE ROMANAE

fuisse dicitur; nam pulchritudo corporis proxima fraternae fuit. Sed illum magna ex parte domitorem Germaniae, plurimo eius gentis variis in locis profuso sanguine, fatorum iniquitas consulem, agen­tern annum tricesimum, rapuit. Moles deinde eius belli translata in Neronem est: quod is sua et virtute et fortuna administravit peragra­tusque victor omnis partis Germaniae sine ullo detrimento commissi exercitus, quod praecipue huic duci semper curae fuit, sic perdomuit earn, ut in formam paene stipendiariae redigeret provinciae. Tum alter triumphus cum altero consulatu ei oblatus est.

98 Dum ea, quae diximus, in Pannonia Germaniaque gerun­tur, atrox in Thracia bellum ortum, omnibus eius gentis nationi­bus in arm a accensis, 1. Pisonis, quem hodieque diligentissimum atque eundem lenissimum securitatis urbanae custodem habemus, virtus compressit, (quippe legatus Caesaris triennio cum iis bella­vit gentes que ferocissimas plurimo cum earum excidio nunc acie, nunc expugnationibus in pristinum pacis redegit modum) eiusque patratione Asiae securitatem, Macedoniae pacem reddidit. De quo viro hoc omnibus sentiendum ac praedicandum est, esse mores eius vigore ac lenitate mixtissimos et vix quemquam reperiri posse, qui aut otium validius diligat aut facilius sufficiat negotio et magis quae agenda sunt curet sine ulla ostentatione agendi.

99 Brevi interiecto spatio Ti. Nero duobus consulatibus totide­mque triumphis act is tribuniciae potestatis consortione aequatus Augusto, civium post unum, et hoc, quia volebat, eminentissimus, ducum maximus, fama fortunaque celeberrimus et vere alterum rei publicae lumen et caput, mira quadam et incredibili atque ine­narrabili pietate, cuius causae mox detectae sunt, cum Gaius Caesar sumps is set iam virilem togam, Lucius item maturus esset viribus, ne fulgor suus orientium iuvenum obstaret initiis, dissimulata causa consilii sui, commeatum ab socero atque eodem vitrico adquiescen­di a continuatione laborum petiit. Quis fuerit eo tempore civita­tis habitus, qui singulorum animi, quae digredientium a tanto viro omnium lacrimae, quam paene ei patria manum iniecerit, iusto ser­vemus operi: illud etiam in hoc trans cursu dicendum est, ita septem annos Rhodi moratum, ut omnes, qui pro consulibus legatique in transmarinas sunt profecti provincias, visendi eius gratia Rhodum

170

RIMSKA POVIJEST

oponasati. Jer je ljepota njegova tijela bila vrlo bliska bratovoj. No njega, velikim dijelom pokoritelja Germanije, nakon Sto je na razli­citim mjestima prolio veoma mnogo krvi onoga naroda, u njegovoj tridesetoj godini, ugrabila je nepravednost usuda.539 Potom je teret rata prenesen na Nerona: a on ga je vodio i svojom hrabroseu i svo­jom sreeom, te je Germaniju, proputovavsi kao pobjednik sve njene dijelove bez ikakve stete za povjerenu mu vojsku, sto je osobito ovom vojskovodi bilo uvijek na brizi, pokorio tako da ju je pretvorio u pro­vinciju sto plaea danak.540 Tad mu je ponuden drugi trijumf zajedno s drugim konzulatom.541

98 Dok se to, 0 cemu smo govorili, dogadalo u Panoniji i Ger­maniji, strasan rat koji je izbio u Trakiji, gdje su se sva plemena toga naroda podigla na oruzje, ugusilo je junastvo Lucija Pizona, kojega i danas imarrio kao vrlo marljiva, a isto tako i blaga cuvara gradske sigurnosti,542 (tri je naime go dine kao Cezarov legat ratovao s njima, te je najokrutnija plemena, uz njihovu najveeu propast, sad bitkom, sad primirio), i njegovim dovrsenjem vratilo Aziji sigurnost, a Ma­kedoniji mir.543 0 tome muzu valja svima misliti i isticati ovo: da je njegov karakter najveea smjesa vatrenosti i blagosti i da se jedva moze pronaCi itko tko bi jace cijenio dokolicu iii se lakse laeao po­sla i vise se brinuo za to sto valja raditi bez ikakva razmetanja zbog onoga sto radio

99 Poslije kratka vremena Tiberije Neron - nakon 5tO je obnasao dva konzulata544 i proslavio isto toliko trijumfa, a sudjelovanjem u tribunskoj vlasti izjednacio se s Augustom, najistaknutiji od gradana osim jednoga,s45 i to zbog toga sto je ovaj tako htio, najveCi medu vojskovodama, najcuveniji po slavi i sreCi, i doista drugo oko i glava ddave, zbog neke cudesne, nevjerojatne i neiskazive privrzenosti, Ciji su razlozi uskoro otkriveni, kad je Gaj Cezar vee bio uzeo muzevnu togu, a Lucije isto tako postao zreo po snazi, kako njegov sjaj ne bi stajao na putu mladiCima na pocetku uspona, prikrivsi razlog svojega nauma - zatrazio je otpust od tasta i ocuha, kako bi otpoCinuo od neprestanih poslova.546 Kakvo je bilo u to vrijeme stanje ddave, kakvo raspolozenje pojedinaca, kakve suze svih onih koji su se rastajali od tako velikog muza, kako ga je domovina gotovo rukama zagrlila, sacuvat cemo za pravo djelo; u ovom letimicnom pregledu valja reCi i ovo: da je na Rodu sedam godina tako proboravio da su svi, koji su kao prokonzuli ili legati putovali u prekomorske pokrajine, svraeali

171

HISTORIAE ROMANAE

deverterint atque eum convenientes semper privato, si ilIa maiestas privata umquam fuit, fasces suos summiserint fassique sint otium eius honoratius imperio suo.

100 Sensit terrarum orbis digressum a custodia Neronem urbis: nam et Parthus desciscens a societate Romana adiecit Armeniae ma­num et Germania, aversis domitoris sui oculis, rebellavit.

At in urbe eo ipso anno, quo magnificentissimis gladiatorii muneris naumachiaeque spectaculis divus Augustus abhinc annos triginta se et Gallo Caninio consulibus, dedicato Martis templo ani­mos oculosque populi Romani repleverat, foeda dictu memoriaque horrenda in ipsius domo tempestas erupit. Quippe filia eius lulia, per omnia tanti parentis ac viri immemor, nihil, quod facere aut pati turpiter posset femina, luxuria libidineve infectum reliquit magnitu­dinemque fortunae suae peccandi licentia metiebatur, quidquid libe­ret pro licito vindicans. Tum lulus Antonius, singulare exemplum dementiae Caesaris, violator eius domus, ipse sceleris a se commissi ultor fuit (quem victo eius patre non tantum incolumitate donave­rat, sed sacerdotio, praetura, consulatu, provinciis honoratum, etiam matrimonio sororis suae filiae in artissimam adfinitatem receperat), Quintiusque Crispinus, singularem nequitiam supercilio truci pro­tegens, et Appius Claudius et Sempronius Gracchus ac Scipio aliique minoris nominis utriusque ordinis viri, quas cuiuslibet uxore violata poenas pependissent, pependere, cum Caesaris filiam et Neronis vi­olassent coniugem. lulia relegata in insulam patriaeque et parentum subducta oculis, quam tamen comitata mater Scribonia voluntaria exilii permansit comes.

101 Breve ab hoc intercesserat spatium, cum C. Caesar ante aliis provinciis ad visendum obitis in Syriam missus, convento prius Ti. Nerone, cui omnem honorem ut superiori habuit, tam varie se ibi ge­ssit, ut nec laudaturum magna nec vituperaturum mediocris materia deficiat. Cum rege Parthorum, iuvene excelsissimo, in insula, quam amnis Euphrates ambiebat, aequato utriusque partis numero coiit. Quod spectaculum stantis ex diverso hinc Romani, illinc Parthorum

172

RIMSKA POVIJEST

na Rod da ga posjete i da su uvijek, sastajuCi se s njime, pred njim kao pred privatnom osobom, ako je ona velicanstvenost ikad bila privatna, polagali svoje fasce i priznavali kako je njegov odmor casniji od njihova zapovjednistva.

100 Osjetio je svijet da se Neron udaljio od cuvanja grada: jer, i Part je, odricuCi se rimskoga savezniStva, posegnuo za Armenijom, a i Germanija se ponovo pobunila nakon sto su se okrenule od nje oCi njezina pokoritelja.

U gradu je pak, upravo one godine kad je velicanstvenim prired­bama gladijatorskih igara i naumahije bozanski August - ima tomu trideset godina - za svojega i konzulata Gala Kaninija, za posvete Martova hrama547 nasitio srca i oci rimskoga naroda, u njegovu vla­stitom domu izbila oluja, sramotna da se 0 njoj govori i dostojna zgraZanja. Njegova je naime kci Julija, ne misleci ni u cemu na tako velikog oca i muza, ucinila bas sve u svojoj raskalasenosti i pozudi sto bi zena mogla sramotno pociniti iii podnijeti, te je veliCinu svojega visokog polozaja mjerila svojom razuzdanoscu u grijehu, svojatajuci sve sto joj se prohtjelo kao dopusteno. Tad je Antonije Jul, jedinstveni primjer Cezarove blagosti, oskvrnitelj njegova doma, postao osvetnik zloCina koji je sam pocinio (pobijedivsi njegova oca Cezar ga nije obdario sarno sigurnoscu, nego ga je, pocastivsi ga svecenistvom, preturom, konzulatom, provincijama i brakom s kceri svoje sestre primio u najuze tazbinstvo),548 a Kvincije Krispin, skrivajuci odboj­nom oholoscu jedinstveno nevaljalstvo, i Apije Klaudije, Sempronije Grakh i Scipion, kao i drugi muzevi neuglednijeg imena jednoga i drugog staleza, platili su one kazne koje bi platili zbog obescascenja cije mu drago zene, kad su obescastili Cezarovu kcer i Neronovu zenu. Julija je otpravljena na otok i udaljena od ociju domovine i roditelja, ali je za njom ipak posla njezina mati Skribonija i ostala ondje kao dragovoljna pratiteljica njezina progonstva.549

101 Nastupilo je potom kratko razdoblje kad se Gaj Cezar, obi­savsi prethodno druge pokrajine te poslan u Siriju, sastao prije toga s Tiberijem Neronom, kojemu je kao pretpostavljenom iskazao svako postovanje, no ondje se tako razliCito ponasao da nije nedostajalo ni mnogo grade da ga hvalim ni malo da ga kudim. Sastao se s kraljem Parta, vrlo visokim mladiCem, na otoku koje je okruZivala rijeka Eu­frat uz jednak broj ljudi s jedne i druge strane. Taj prizor vojski sto

173

HISTORIAE ROMANAE

exercitus, cum duo inter se eminentissima imperiorum et hominum coirent capita, perquam clarum et memorabile sub initia stipendio­rum meorum tribuno militum mihi visere contigit: quem militiae gradum ante sub patre tuo, M. Vinici, et P. Silio auspicatus in Thracia Macedoniaque, mox Achaia Asiaque et omnibus ad Orientem visis provinciis et ore atque utroque maris Pontici latere, haud iniucunda tot rerum, locorum, gentium, urbium recordatione perfruor. Prior Parthus apud Gaium in nostra ripa, posterior hic apud regem in ho­stili epulatus est.

102 Quo tempore M. Lollii, quem veluti moderatorem iuventae filii sui Augustus esse voluerat, perfida et plena subdoli ac versuti ani­mi consilia, per Parthum indicata Caesari, fama vulgavit. Cuius mors intra paucos dies fortuita an voluntaria fuerit ignoro. Sed quam hunc decessisse laetati homines, tam paulo post obiisse Censorinum in iisdem provinciis graviter tulit civitas, virum demerendis hominibus genitum. Armeniam deinde Gaius ingressus prima parte introitus prospere rem gessit; mox in conloquio, cui se temere crediderat, circa Artageram graviter a quodam, nomine Adduo, vulneratus, ex eo ut corpus minus habile, ita animum minus utilem rei publicae habe­re coepit. Nec defuit conversatio hominum vitia eius adsentatione alentium (etenim semper magnae fortunae comes adest adulatio), per quae eo ductus erat, ut in ultimo ac remotissimo terrarum orbis angulo consenescere quam Romam regredi mallet. Diu secum lucta­tus invitusque revertens in Italiam in urbe Lyciae (Limyra nominant) morbo obiit, cum ante annum ferme L. Caesar frater eius Hispanias petens Massiliae decessisset.

103 Sed fortuna, quae subduxerat spem magni nominis, iam tum rei publicae sua praesidia reddiderat: quippe ante utriusque ho­rum obitum patre tuo P. Vinicio consule Ti. Nero reversus Rhodo incredibili laetitia patriam repleverat. Non est diu cunctatus Caesar Augustus; neque enim quaerendus erat quem legeret, sed legendus qui eminebat. Itaque quod post Lucii mortem adhuc Gaio vivo facere voluerat atque vehementer repugnante Nerone erat inhibitus, post utriusque adulescentium obitum facere perseveravit, ut et tribuniciae potestatis consortionem Neroni constitueret, multum quidem eo cum

174

RIMSKA POVIJEST

stoje jedna nasuprot drugoj, odavde rimske, odande vojske Parta, kad su se susrele dvije najuzvisenije glave carstava i Ijudi, presjajan i spomena dostojan, imao sam sreee promatrati kao vojnicki tribun u pocecima svoje vojnicke sluzbe; zapocevsi taj stupanj vojniStva davno prije pod tvojim ocem,550 Marko Vinicije,551 i Publijem Silijem u Trakiji i Makedoniji, posjetivsi uskoro Ahaju i Aziju i sve pokra­jine na Istoku, kao i usee, te jednu i drugu stranu Pontskoga mora, nasladujem se u niposto neugodnom sjeeanju na dogadaje, mjesta i narode.552 Prvo se Part gostio kod Gaja, na nasoj, potom ovaj, kod kralja, na neprijateljskoj obali.

102 U to je vrijeme glasina prosirila namjere Marka Lolija - za kojega je August htio da bude kao kakav upravitelj mladosti njego­va sina - preko Parta dojavljene Cezaru, pokvarene i pune lukava i podmukla duha. Da Ii je njegova smrt unutar nekoliko dana bila slucajna ili dragovoljna, ne znam. No kao sto su se Ijudi veselili sto je ovaj umro, tako je drzava tesko podnijela to sto je malo poslije u istim tim provincijama preminuo Cenzorin, mm roden da pridobiva naklonosti Ijudi.553 Stupivsi potom u Armeniju Gaj je u prvom dijelu svojega ulaska sretno ratovao.554 Uskoro je tesko ranjen u razgovoru, u koji je lakovjerno povjerovao, oko Artagere555 od nekoga covjeka imenom Aduja, te mu je zbog toga tijelo pocelo slabiti, a i duhom je slabije koristio drZavi. Cinilo je svoje i druzenje s Ijudima koji su dodvoravanjem pothranjivali njegove mane (ta laskanje je uvijek tu kao pratitelj velike sreee), cime je doveden do toga da je vise volio ostarjeti u krajnjem i najudaljenijem kutku svijeta nego vratiti se u Rim. Dugo se vremena potom opiruCi i protiv volje vraeajuei u Italiju, umro je od bolesti u likijskom gradu (zovu ga Limira), nakon sto je gotovo godinu dana prije556 njegov brat Lucije Cezar, putujuCi u Hispanije, preminuo u Masiliji.

103 No sudbina, koja je udaljila nadu u veliko ime, vee je tad bila vratila drZavi svoju zastitu: jer prije smrti jednoga i drugoga od njih, za konzulata tvojega oca Publija Vinicija, Tiberije je Neron vrativsi se s Roda nevjerojatnim veseljem bio ispunio domovinu. Cezar Au­gust nije dugo oklijevao. Nije naime trebalo traziti koga da izabere, nego je valjalo izabrati onoga koji se isticao. Stoga je ono sto je htio uciniti poslije Lucijeve smrti, dok je Gaj jos bio ziv, a zbog silnog Neronova protivljenja bio sprijecen uCiniti, posIije smrti jednoga i drugoga mladiCa ustrajao ciniti kako bi s Neronom sudjelovao u

175

HlSTORIAE ROMANAE

domi tum in senatu recusante, et eum Aelio Cato C. Sentio consulibus V. Kal. Iulias, post urbem conditam annis septingentis quinquaginta quattuor, abhinc annos septem et viginti adoptaret. Laetitiam illius diei concursumque civitatis et vota paene inserentium caelo manus spemque conceptam perpetuae securitatis aeternitatisque Romani imperii vix in illo iusto opere abunde persequi poterimus, nedum hie implere temptemus, contenti id unum dixisse quam ille omnibus faustus fuerit. Tum refulsit certa spes liberorum parentibus, viris matrimonio rum, dominis patrimonii, omnibus hominibus salutis, quietis, pacis, tranquillitatis, adeo ut nee plus sperari potuerit nee spei responderi felicius.

104 Adoptatus eadem die etiam M. Agrippa, quem post mortem Agrippae Iulia enixa erat, sed in Neronis adoptione illud adiectum his ipsis Caesaris verbis: "hoc," inquit, "rei publicae causa facio." Non diu vindicem custodemque imperii sui morata in urbe patria protinus in Germaniam misit, ubi ante triennium sub M. Vinicio, avo tuo, clarissimo viro, immensum exarserat bellum. Erat id ab eo quibusdam in locis gestum, quibusdam sustentatum feliciter, eoque nomine decreta ei cum speciosissima inscriptione operum ornamenta triumphalia. Hoc tempus me, functum ante tribunatu, castrorum Ti. Caesaris militem fecit: quippe protinus ab adoptione missus cum eo praefectus equitum in Germaniam, successor officii patris mei, cae­lestissimorum eius operum per annos continuos novem praefectus aut legatus spectator, tum pro captu mediocritatis meae adiutor fui. Neque illi spectaculo, quo fructus sum, simile condicio mortalis reci­pere videtur mihi, cum per celeberrimam Italiae partem tractumque omnem Galliae provinciarum veterem imperatorem et ante meritis ac virtutibus quam nomine Caesarem revisentes sibi quisque quam illi gratularentur plenius. At vero militum conspectu eius elicitae gaudio lacrimae alacritasque et salutationis nova quaedam exultatio et contingendi manum cupiditas non continentium, protinus quin adiicerent, "videmus te, imperator? Salvum recepimus?" Ac deinde "ego tecum, imperator, in Armenia, ego in Raetia fui, ego a te in Vindelicis, ego in Pannonia, ego in Germania donatus sum" neque verbis exprimi et fortasse vix mereri fidem potest.

176

RIMSKA POVljEST

tribunskoj vlasti, iako se on, doduse, tomu, kako kod kuce, tako i u senatu, uvelike protivio, te ga je, za konzula Elija Kata i Gaja Sencija, pet dana prije julijskih kalenda, sedam stotina pedeset i cetiri go dine poslije osnutka grada - ima tomu dvadeset i sedam godina - usvo­jio. Veselje toga dana i strku grada i zavjete onih sto su ruke dizali gotovo do neb a i zacetu nadu u trajnu sigurnost i vjecnost rimskoga carstva jedva cemo moei opisati u onome pravome djelu, a kamoli da to ovdje pokusavamo ispuniti, zadovoljivsi se jedino time sto smo rekli kako je svima donio srecu. Tadje ponovo zasjala sigurna nada roditeljima u djecu, muzevima u brakove, gospodarima u nasljedstvo, svim ljudima u spas, pocinak, mir i tisinu, tako da se nije moglo ni vise nadati ni sretnije uzvratiti na nadu.

104 Istoga je dana usvojen i Marko Agripa,557 kojega je poslije Agripine smrti bila rodila Julija, no u Neronovu usvojenju, upravo Cezarovim rijeCima, dodano je Dna: "To," rece, "Cinim radi ddave." Ne zaddavsi branitelja i cuvara svojega carstva dugo vremena u gra­du, domovina ga je odmah poslala u Germaniju, gdje se tri godine prije pod tvojim djedom Markom Vinicijem, vrlo slavnim muzem, razbuktao neizmjeran rat. Rat je od njega na nekim mjestima voden, na nekima sretno susprezan, te su mu u to ime s vrlo zvucnim popi­som djela dodijeljena trijumfalna znamenja.

To me je vrijeme, posto sam prije toga obnasao tribunat, uCinilo vojnikom tabora Tiberija Cezara. Jer odmah po njegovu usvojenju, poslan s njime kao zapovjednik konjanika u Germaniju, kao nasljed­nik duznosti svojega oca, devet sam godina bez prekida kao prefekt iIi legat558 bio promatrac, a tad, po shvacanju moje malenkosti, pomagac njegovih bozanskih djela. I cini mi se kako Ijudski usud nije dozivio niSta slicno tom prizoru, koji sam uzivao, kad su svi, gledajuei svoga starog zapovjednika i Cezara, vise po prijasnjim zaslugama i vrlinama nego po imenu, diljem najnapucenijeg dijela Italije i cijeloga podruc­ja pokrajina Galije, cestitali vise sebi nego njemu. A njegove radoscu izazvane pogledima vojnika i vatrenost i neko dotad nevideno poska­kivanje pri pozdravljanju, pa zelja onih koji se nisu mogli suzddati a da mu ne dotaknu ruku i da odmah ne nadodaju: "Vidimo Ii te, vojskovodo? Docekali smo te ziva?" Pa potom: "Ja sam, vojskovodo, s tobom bio u Armeniji, ja u Reciji, ja sam od tebe nadaren medu Vindelicanima, ja u Panoniji, ja u Germaniji," - ni rijecima se ne mogu opisati, a jedva da se u njih moze i povjerovati.

177

H1STORIAE ROMANAE

105 Intrata protinus Germania, subacti Canninefates, Attuarii, Bructeri, recepti Cherusci (gentis eius Arminius mox nostra clade nobilis), transitus Visurgis, penetrata ulteriora, cum omnem partem asperrimi et periculosissimi belli Caesar vindicaret sibi, iis, quae mi­noris erant discriminis, Sentium Saturninum, qui iam legatus patris eius in Germania fuerat, praefecisset, virum multiplicem virtutibus, gnavum, agilem, providum militariumque officiorum patientem ac peritum pariter, sed eundem, ubi negotia fecissent locum otio, libe­raliter lauteque eo abutentem, ita tamen, ut eum splendidum atque hilarem potius quam luxuriosum aut desidem diceres. De cuius viri claro ingenio celebrique consulatu praediximus. Anni eius aestiva usque in mensem Decembrem producta inmanis emolumentum fe­cere victoriae. Pietas sua Caesarem paene obstructis hieme Alpibus in urbem traxit, at tutela imperii eum veris initio reduxit in Germaniam, in cuius mediis finibus ad caput Lupiae fluminis hiberna digrediens princeps locaverat

106 Pro dii boni, quanti voluminis opera insequenti aestate sub duce Tiberio Caesare gessimus! Perlustrata armis tota Germania est, victae gentes paene nominibus incognitae, receptae Cauchorum na­tiones: omnis eorum iuventus infinita numero, immensa corporibus, situ locorum tutissima traditis armis una cum ducibus suis saepta fulgenti armatoque militum nostrorum agmine ante imperatoris procubuit tribunal. Fracti Langobardi, gens etiam Germana ferita­te ferociorj denique quod numquam antea spe conceptum, nedum opere temptatum erat, ad quadringentesimum miliarium a Rheno usque ad flumen Albim, qui Semnonum Hermundurorumque fines praeterfluit, Romanus cum signis perductus exercitus. Et eadem mira felicitate et cura ducis, temporum quoque observantia, classis, quae Oceani circumnavigaverat sinus, ab inaudito atque incognito ante mari flumine Albi subvecta, cum plurimarum gentium victoria parta cum abundantissima rerum omnium copia exercitui Caesarique se iunxit.

107 Non tempero mihi quin tantae rerum magnitudini hoc, qu­alecumque est, inseram. Cum citeriorem ripam praedicti fluminis castris occupassemus et ulterior armata hostium virtute fulgeret, sub omnem motum conatumque nostrarum navium protinus refugientl-

178

RIMSKA POVljEST

105 Uslo se odmah u Germaniju,559 podvrgnuti su Kaninefa­eani,560 Atuarijci,561 Brukteri,562 svladani Heruscani563 (pripadnik tog plemena Arminije564 uskoro je postao slavan po nasem porazu), preslo se preko Vizurge,565 prodrlo u udaljenije krajeve, kad je Cezar say najteZi i najopasniji dio rata preuzeo na sebe, a manje opasnim dijelovima postavio za zapovjednika Sencija Saturnina, koji je vee bio legat njegova oca566 u Germaniji, muza mnogostrukih vrlina, radina, okretna, brizna, podjednako i strpljiva i vjeSta u vojnickim duzno­stima, ali isto tako i covjeka koji se dokolicom, tame gdje bi poslovi ostavili mjesta za nju, sluzio plemenito i pristojno, tako ipak da si ga mogao nazvati sjajnim i veselim, prije nego raspustenim iIi lijenim. 0 izvrsnom umu i cuvenom konzulatu tog muza govorili smo prije.567

Ljetni tabor te godine produzen sve do mjeseca prosinca donio je dobitak u velikoj pobjedi. Njegova privrzenost dovela je Cezara preko gotovo zimom zagradenih Alpa u grad, a obrana carstva odvela ga je pocetkom proljeea natrag u Germaniju, u Cijim je sredisnjim krajevi­rna uz izvor Lupije,568 odlazeCi odande, prvi bio postavio tabor.

106 0 dobri bogovi, za koliki smo opseg junackih djela izvrsili sljedeeega Ijeta569 pod vodstvom Tiberija Cezara! Nase je oruzje proslo Citavom Germanijom, pobijedeni su narodi imenom gotovo nepozna­ti, ponovo pokorena plemena Kaucana:570 cjelokupna njihova mom­cad, brojem neizmjerna, golemih tjelesa, polozajem veoma zastieena, pala je nicice pred tribunalom vojskovode predavsi oruzje zajedno sa svojim vodama, okruzena blistavom i naoruzanom povorkom nasih vojnika. Skrseni su Langobardi, narod suroviji i od germanske suro­vosti; naposljetku, one sto se nikad prije ni u nadi nije gajilo, a kamoli djelom pokusalo: od petstotoga miljokaza od Rajne, pa sve do rijeke Albe, koja tece pored zemlje Semnonaca i Hermunduraca, provede­na je rimska vojska sa svojim bojnim znakovima.571 A zahvaljujuei istoj cudesnoj sreCi i brizi vojskovode, kao i pomnom promatranju vremena, i brodovlje, koje je bilo oplovilo zaljeve Oceana, od prije toga nevidenog i nepoznatog mora povezeno rijekom Alborn, nakon pobjede stecene nad veoma velikim brojem naroda, zajedno s neiz­mjernim obiljem svih stvari, pridruzilo se vojsci i Cezaru.

107 Ne mogu se suzdrZati a da u tako znamenite dogadaje ne upletem i ovo. Kad smo taborom zaposjeli ovostranu obalu prije spomenute rijeke i kad je druga strana zasjala naoruzanom hrabroseu neprijatelja, unatoc svem kretanju i pokusaju nasih lada da odmah

179

HISTORIAE ROMANAE

urn, unus e barbaris aetate senior, corpore excellens, dignitate, quan­tum ostendebat cultus, eminens, cavatum, ut illis mos est, ex materia conscendit alveum solusque id navigii genus temperans ad medium processit fluminis et petiit, liceret sibi sine periculo in earn, quam armis tenebamus, egredi ripam ac videre Caesarem. Data petenti facultas. Tum adpulso lintre et diu tacitus contemplatus Caesarem, "nostra quidem," inquit, "furit iuventus, quae cum vestrum numen absentium colat, praesentium potius arm a metuit quam sequitur fi­dem. Sed ego beneficio ac permissu tuo, Caesar, quos ante audiebam, hodie vidi deos, nec feliciorem ullum vitae meae aut optavi aut sensi diem." Impetratoque ut manum contingeret, reversus in naviculam, sine fine respectans Caesarem ripae suo rum adpulsus est. Victor omnium gentium locorumque, quos adierat Caesar, incolumi invi­olatoque et semel tantummodo magna cum clade hostium fraude eorum temptato exercitu in hiberna legiones reduxit, eadem qua priore anno festinatione urbem petens.

108 Nihil erat iam in Germania, quod vinci posset, praeter gen­tern Marcomannorum, quae Maroboduo duce excita sedibus suis atque in interiora refugiens incinctos Hercynia silva campos inco­lebat. Nulla festinatio huius viri mentionem transgredi debet. Ma­roboduus, genere nobilis, corpore praevalens, animo ferox, natione magis quam ratione barbarus, non tumultuarium neque fortuitum neque mobilem et ex voluntate parentium constantem inter suos occupavit principatum, sed certum imperium vimque regiam com­plexus animo statuit avocata procul a Romanis gente sua eo progredi, ubi cum propter potentiora arma refugisset, sua faceret potentissima. Occupatis igitur, quos praediximus, locis finitimos omnis aut bello domuit aut condicionibus iuris sui fecit.

109 Corpus suum custodientium imperium, perpetuis exercitiis paene ad Romanae disciplinae formam redactum, brevi in eminens et nostro quoque imperio timendum perduxit fastigium gerebatque se ita adversus Romanos, ut neque bello nos lacesseret, et si lacesse­retur, superesse sibi vim ac voluntatem resistendi ostenderet. Legati, quos mittebat ad Caesares, interdum ut supplicem commendabant,

180

RIMSKA POVljEST

uzmaknu, jedan od barbara starije dobi, visok uzrastom, a dostojan­stvom, koliko je pokazivala njegova nosnja, istaknut, popeo se u izdu­bljeni cun od drva, kakav je u njih obicaj, te je sam upravljajuCi tom vrstom plovila, posao do sredine rijeke i zamolio da mu se dopusti da bez pogibli izade na onu obalu koju smo mi ddali oruzjem - i vidi Cezara. Njegovim je molbama udovoljeno. Tad je pristao cunom uz obalu i dugo sutke promatrajuCi Cezara rekao: "Nasa je mladez, doi­sta, mahnita, jer premda stuje vase bozanstvo kad ste odsutni, kad ste pak prisutni radije zazire od vasega oruzja nego sto pristaje na vasu zastitu.572 No ja sam dobrotom i dopustenjem tvojim, Cezare, bogove o kojima sam prije sarno slusao danas vidio na vlastite oCi i nisam ni pozelio ni osjetio nijedan sretniji dan u svojemu livotu." Na to se ishodivsi da dotakne njegovu ruku vratio u camac, te je neprestance se osvreuCi za Cezarom pristao uz obalu svojih. Kao pobjednik nad svim narodima i mjestima koje je posjetio, Cezar je uz netaknutu i neozlijedenu vojsku napadnutu sarno jedanput zahvaljujuCi njihovu lukavstvu, no uz velik poraz neprijatelja, vratio legije u zimovnike, istom zurbom kao i prethodne godine hitajuCi u grad.

108 U Germaniji nije bilo vise nicega sto bi se moglo pobijediti, osim naroda Markomana, koji je pod vodstvom Maroboduja dozvan iz svojih obitavaliSta i bjezeCi u unutrasnjost nastanjivao polja opa­sana Hercinskom sumom.573 Nema te zurbe zbog koje bi se trebalo prijeCi preko spomena na ovoga muza. Maroboduj, plemenita roda, veoma snazna tijela, prkosna duha, barbarin po narodnosti, vise nego po pameti, nije stekao medu svojima ni nenadanu, ni slucajnu, ni nestalnu vlast, ni vlast koja se osnivala na volji njegovih roditelja, nego je skupio u dusi svoje pouzdano gospodstvo i kraljevsku moe i odluCio odvrativsi svoj narod daleko od Rimljana krenuti onamo gdje bi svoje574 uCinio najmoenijim, kad se povuce zbog nadmoenijeg rimskog oruzja. Zaposjevsi stoga mjesta koja smo prije spomenuli, sve je svoje susjede iIi u ratu pokorio iii ugovorima ucinio ovisnima o svojoj vlasti.

109 Cetu onih koji su cuvali njegovu vlast, neprestanim uvjezba­vanjima dovedenu gotovo do oblika rimske stege, za kratko je vrijeme doyen do visoka polozaja koji je zadavao strah i nasemu carstvu i tako se ponasao prema Rimljanima da nas nije ni izazivao ratom i da je, ako nas je izazivao, pokazivao kako mu preostaje snage i volje da nam se suprotstavi. Poslanici koje je upueivao k Cezaru preporucivali su

181

HISTORIAE ROMANAE

interdum ut pro pari loquebantur. Gentibus hominibusque a nobis desciscentibus erat apud eum perfugium, in totumque ex male dis­simulato agebat aemulum; exercitumque, quem septuaginta milium peditum, quattuor equitum fecerat, adsiduis adversus finitimos bellis exercendo maiori quam, quod habebat, operi praeparabat: eratque etiam eo timendus, quod cum Germaniam ad laevam et in fronte, Pannoniam ad dextram, a tergo sedium suarum haberet Noricos, tamquam in omnes semper venturus ab omnibus timebatur. Nec se­curam incrementi sui patiebatur esse Italiam, quippe cum a summis Alpium iugis, quae fin em Italiae terminant, initium eius finium haud multo plus ducentis milibus passuum abesset. Hunc virum et hanc regionem proximo anna diversis e partibus Ti. Caesar adgredi statu­it. Sentio Saturnino mandatum, ut per Cattos excisis continentibus Hercyniae silvis legiones Boiohaemum (id regioni, quam incolebat Maroboduus, nomen est) duceret, ipse a Carnunto, qui locus Norici regni proximus ab hac parte erat, exercitum, qui in Illyrico merebat, ducere in Marcomannos orsus est.

110 Rumpit, interdum moratur proposita hominum fortuna. Praeparaverat iam hiberna Caesar ad Danubium admotoque exercitu non plus quam quinque dierum iter a primis hostium aberat, legio­nesque quas Saturninum admovere placuerat, paene aequali divisae intervallo ab hoste intra paucos dies in praedicto loco cum Caesare se iuncturae erant, cum universa Pannonia, insolens longae pacis bonis, adulta viribus, Delmatia omnibusque tractus eius gentibus in societatem adductis consilii, arma corripuit. Tum necessaria gloriosis praeposita neque tutum visum abdito in interiora exercitu vacuam tam vicino hosti relinquere Italiam. Gentium nationumque, quae rebellaverant, omnis numerus amplius octingentis milibus explebat; ducenta fere peditum colligebantur armis habilia, equitum novem. Cuius immensae multitudinis, parentis acerrimis ac peritissimis du­cibus, pars petere Italiam decreverat iunctam sibi Nauporti ac Ter­gestis confinio, pars in Macedoniam se effuderat, pars suis sedibus praesidium esse destinaverat. Maxima duobus Batonibus ac Pinneti ducibus auctoritas erat. In omnibus autem Pannoniis non disciplinae tantummodo, sed linguae quoque notitia Romanae, plerisque etiam

182

RIMSKA POVljEST

ga ponekad kao poniznog molitelja, a ponekad su govorili kao nama jednaki. Narodi i ljudi koji su se odmetali od nas imali su pribjeziste kod njega, te je u svemu, slabo prikrivajuCi, igrao ulogu suparnika. A vojsku koju je sastavio od sedamdeset tisuea pjesaka i cetiri tisuee konjanika uvjezbavao je neprestanim ratovima protiv susjeda i pri­premao je za veee djelo od onoga koje je drZao u rukama. Valjalo ga se bojati i zbog toga 8tO je, kako mu je Germanija bila s lijeva i s cela, Panonija s desna, a iza leda svojih obitavalista imao je Noricane, kao da uvijek namjerava udariti na sve, u svih izazivao strah. Nije pak dopu8tao da od njegova napredovanja bude sigurna ni !talija, jer je od najvisih vrhova Alpa koje omeduju granicu Italije pocetak njegove zemlje bio udaljen ne mnogo vise od dvjesta tisuea koraka. Ovoga muza i ovaj kraj prethodne je godine s razliCitih strana odlucio napa­sti Tiberije Cezar. Senciju Saturninu nalozeno je da preko Kaeana,575 posjekavsi neprekinute sume Hercinije, odvede legije u Bojohem (to je ime kraja koji je nastanjivao Maroboduj), a sam je iz Karnunta, mjesta koje je s ove strane bilo najblize norickom kraljevstvu, poceo vojsku koja je sluzila u Iliriku voditi na Markomane.576

110 Sudbina ponekad prekida, a ponekad zadrZava namjere ljudi. Cezar je vee bio pripravio zimovnik uz Dunav i primakavsi vojsku nije bio viSe od pet dana hoda udaljen od prvih neprijatelja, te bio odluCio da i Saturnin primakne legije, koje su bile razdvojene gotovo jednakom udaljenoseu od neprijatelja i za nekoliko se dana na unaprijed ugovorenu mjestu imale spojiti s Cezarom, kad se Ci­tava Panonija, obijesna zbog blagodati dugotrajna mira i narasla u snagama, nakon 8tO su i Delmacija i sva plemena onoga kraja bili privuceni tomu cilju, podigla na oruzje.577 Tad je nuZda pretpostav­ljena slavi, te se nije Cinilo sigurnim, dok se vojska nalazila u unu­trasnjosti, ostaviti Italiju izlozenu tako bliskom neprijatelju. Potpun broj plemena i naroda koji su se bili podigli na ustanak iznosio je vise od osam stotina tisuca; skupilo se gotovo dvjesta tisuca pjeSaka doraslih oruzju i devet tisuca konjanika. Jedan dio tog neizmjernog mnostva, koji se pokoravao vrlo vatrenim i iskusnim vojskovodama, odluCio je udariti na ItaHju, koja kod Nauporta578 i Tergesta579 granici s njihovim krajevima; drugi je dio bio preplavio Makedoniju; treCi je dio odluCio da bude zastita vlastitoj postojbini. NajveCi su ugled uzivali njihovi vojskovode dvojica Batona i Pinet.580 Svi su pak Pa­nonci poznavali ne samo rimski naCin zivota, nego i jezik, a veCini

183

HISTORIAE ROMANAE

litterarum usus et familiaris animorum erat exercitatio. Itaque her­cules nulla umquam natio tam mature consilio belli bellum iunxit ac decreta patravit! Oppressi cives Romani, trucidati negotiatores, magnus vexillariorum numerus ad internecionem ea in regione, quae plurimum ab imperatore aberat, caesus, occupata armis Macedonia, omnia et in omnibus locis igni ferroque vastata. Quin etiam tantus huius belli metus fuit, ut stabilem illum et firmatum tantorum bello­rum experientia Caesaris Augusti animum quateret atque terreret.

III Habiti itaque dilectus, revocati undique et omnes veterani, viri feminaeque ex censu libertinum coactae dare militem. Audita in senatu vox principis, decimo die, ni caveretur, posse hostem in urbis Romae venire conspectum. Senatorum equitumque Romanorum exactae ad id bellum ope rae, pollicitati. Omnia haec frustra praepa­rassemus, nisi qui illa regeret fuisset. Itaque ut praesidium ultimum res publica ab Augusto ducem in bellum poposcit Tiberium.

Habuit in hoc quoque bello mediocritas nostra speciosi ministe­rii locum. Finita equestri militia designatus quaestor necdum senator aequatus senatoribus, etiam designatis tribunis plebei, partem exer­citus ab urbe traditi ab Augusto perduxi ad filium eius. In quaestura deinde remissa sorte provinciae legatus eiusdem ad eundem missus sum.

Quas nos primo anno acies hostium vidimus! Quantis pruden­tia ducis opportunitatibus furentes eo rum vires universas elusimus, fudimus partibus! Quanto cum temperamento simul civilitatis res auctoritate imperatoria agi vidimus! Qua prudentia hiberna dispo­sita sunt! Quanto opere inclusus custodiis exercitus nostri, ne qua posset erumpere inopsque copiarum et intra se furens viribus hostis elanguesceret!

112 Felix eventu, forte conatu prima aestate belli Messalini opus mandandum est memoriae. Qui vir animo etiam quam gente nobili­or dignissimusque, qui et patrem Corvinum habuisset et cognomen suum Cottae fratri relinqueret, praepositus Illyrico subita rebellione cum semiplena legione vicesima circumdatus hostili exercitu ampli­us viginti milia fudit fugavitque et ob id ornamentis triumphalibus honoratus est.

184

RIMSKA POVI/EST

je njih bila posve obicna uporaba knjige i vjezbanje u oruzju. Stoga, Herkula mi, nijedan narod nije nikad tako brzo namjeru da ratuje spojio s ratom i sproveo u djelo svoje odluke! Unisteni su rimski gradani, poklani trgovci, poubijan do zadnjega covjeka velik broj veksilaraca581 u onome kraju koji je bio najudaljeniji od vrhovnog zapovjednika. Makedonija je zaposjednuta oruzjem, sve i posvuda opustoseno ognjem i macem. Dapace, tako je velik bio strah od tog rata da je pokolebao i preplasio i srce Cezara Augusta, ocvrsnulo i prekaljeno iskustvom u tolikim ratovima.

111 Stoga je odrzano novacenje i odasvud su pozvani svi vete­rani, muzevi i zene prisiljeni su da sukladno svojemu imetku daju oslobodenike za vojnike.582 Cula se u senatu rijec vladara kako ne­prijatelj, ne bude Ii se na oprezu, za deset dana moze doCi nadomak gradu Rimu. Od senatora i rimskih vitezova zatrazena je pomoc za taj rat i ovi su je spremno obecali. Sve bismo to bili uzalud pripravili da nije bilo onoga koji bi time upravljao. Stoga je ddava kao posljednju zastitu zatraiila od Augusta da Tiberije bude voda u tom ratu.

Nasa je malenkost i u ovome ratu imala mjesto posebne sluzbe. Po svrsetku sluzenja u konjaniStvu, kao izabrani kvestor, jos uvijek ne kao senator izjednacen sa senatorima, pa ni s izabranim puckim tribunima, dio sam vojske predane od Augusta iz grada doveo njego­yom sinu. Potom sam, u kvesturi, poSto je bacena kocka za provincije, kao Augustov legat583 poslan k njemu.

Kakve Ii smo mi prve godine bojne redove neprijateljii vidjeli! U kolikim smo prigodama, zahvaljujuCi razboritosti vojskovode, sve njihove bjesomucne snage odbili, razbili na dijelove! Vidjeli s kakvom se umjerenoscu i uljudnoscu, a u isti mah zapovjednickim dostojanstvom, vodi rat!584 Kakvom su promisljenoscu rasporedeni zimovnici! S kolikim je trudom neprijatelj zatvoren strazama nase vojske, kako ne bi nikuda mogao provaliti i kako bi se, siromasan u zalihama i bijesneCi unutar sebe, iscrpio u svojim snagama.

112 U prvom ljetu rata po svom sretnom ishodu, slucaju i poku­saju zapamceno je Mesalino djelo.585 Taj je muz, plemenitiji duhom nego rodom i najdostojniji da Korvina ima za oca i da svoj nadimak ostavi svom bratu,586 postavljen na celo Ilirika razbio i u bijeg natjerao vise od dvadeset tisuca neprijatelja s dvadesetom legijom polupopu­njenom zbog iznenadne pobune i opkoljen neprijateljskom vojskom, te je zbog toga pocascen trijumfalnim ukrasima.587

185

HISTORIAE ROMANAE

Ita placebat barbaris numerus suus, ita fiducia virium, ut ubi­cum que Caesar esset, nihil in se reponerent. Pars exercitus eorum, proposita ipsi duci et ad arbitrium utilitatemque nostram macerata perductaque ad exitiabilem famem, neque instantem sustinere neque cum facientibus copiam pugnandi derigentibusque aciem ausa con­gredi occupato monte Claudio munitione se defendit. At ea pars, quae obviam se effuderat exercitui, quem A. Caecina et Silvanus Pla­utius consulares ex transmarinis adducebant provinciis, circumfusa quinque legionibus nostris auxiliaribusque et equitatui regio (quippe magnam Thracum manum iunctus praedictis ducibus Rhoemetal­ces, Thraciae rex, in adiutorium eius belli secum trahebat) paene exitiabilem omnibus cladem intulit: fusa regiorum equestris acies, fugatae alae, conversae cohortes sunt, apud signa quoque legionum trepidatum. Sed Romani virtus militis plus eo tempore vindicavit gloriae quam ducibus reliquit, qui multum a more imperatoris sui discrepantes ante in hostem inciderunt, quam per exploratores, ubi hostis esset, cognoscerent. lam igitur in dubiis rebus semet ipsae legiones adhortatae, iugulatis ab hoste quibusdam tribunis militum, interempto praefecto castrorum praefectisque cohortium, non incru­entis centurionibus, e quibus etiam primi ordinis cecidere, invasere hostes nec sustinuisse contenti perrupta eorum acie ex insperato victoriam vindicaverunt.

Hoc fere tempore Agrippa, qui eodem die quo Tiberius adoptatus ab avo suo naturali erat, et iam ante biennium, qualis esset, apparere coeperat, mira pravitate animi atque ingenii in praecipitia conversus patris atque eiusdem avi sui animum alienavit sibi, moxque crescen­tibus in dies vitiis dignum furore suo habuit exitum.

113 Accipe nunc, M. Vinici, tantum in bello ducem, quantum in pace vides principem. lunctis exercitibus, quique sub Caesare fu­erant quique ad eum venerant, contractisque in una castra decem legionibus, septuaginta amplius cohortibus, decem alis et pluribus quam decem veteranorum milibus, ad hoc magno voluntariorum numero frequentique equite regio, tanto denique exercitu, quan-

186

RIMSKA POVI/EST

Barbari su se tako malo ponosili svojim brojem, tako malo po­uzdavali u svoje snage da, gdje se god nalazio Cezar, nisu imali vjere u sebe. Dio njihove vojske, koji se nalazio pred samim vojskovodom i po nasoj volji i na nasu korist bio iscrpljen i dove den do pogubne gladi, nije se usudio izdriati ni trenutacnu bitku ni pobiti se s onima koji su nastojali stvoriti priliku za nju i koji su postrojavali bojni red, nego se zaposjevsi Klaudijev brijeg,588 branio iz utvrde. A onaj dio koji je krenuo ususret vojsci koju su bivsi konzuli Aulo Cecina i Silvan Plaucije,589 dovodili iz prekomorskih pokrajina, opkolivsi pet nasih legija, te pomoene cete i onu kraljevsku vojsku (veliku je naime cetu Tracana, kao pripomoe za onaj rat, vodio sa sobom Re­metalk pridruzen prije spomenutim vojskovodama), nanio je gotovo svima poguban poraz.590 Razbijen je konjanicki bojni red kraljevskih vojnika, u bijeg su natjerane ale, okrenule su se kohorte, nastala je plasljiva strka i kod bojnih znakova legija. No hrabrost rimskoga vojnika vise je u tom casu prisvojila slave sebi nego sto ju je ostavila vojskovodama, koji su se, razlikujuCi se uvelike od svog zapovjednika, prije obrusili na neprijatelja nego 8to su preko uhoda saznali gdje se neprijatelj nalazi. Ubrzo su stoga legije, nasavsi se u pogibeljnu polozaju, osokolile same sebe, a posto je neprijatelj zaklao nekoliko vojnickih tribuna, te ubio prefekta tabora i prefekte kohorata, pri cemu nisu ostali neokrvavljeni ni centurioni, od kojih su poginuli i oni iz prvoga reda, navalile na neprijatelja, te su, ne zadovoljivsi se time 5to su ga zaustavile, probivsi njihov bojni red, neocekivano osigurale pobjedu.

Otprilike u to vrijeme Agripa,591 koji je bio usvojen od svog ro­denog djeda istoga dana kad i Tiberije i vee dvije godine prije toga poceo pokazivati kakav je, cudnom izopacenoseu duha i uma upao je u ponor te je odvratio od sebe srce svojega oca, pa i samoga djeda, a uskoro je, kako su iz dana u dan njegove mane rasle, dozivio svrsetak dostojan svoje mahnitosti.

113 Pogledaj sada, Marko Vinicije, onako velikog vojskovodu u ratu kako velikog vladara vidis u miru. Nakon sto su vojske bile udruzene, i one koje su bile pod Cezarom i one koje su bile pristigle k njemu, nakon sto je u jedan tabor bilo okupljeno deset legija, viSe od sedamdeset kohorata, de set ala i viSe od deset tisuea veteran a, a uz to i velik broj dragovoljaca i brojno kraljevo konjaniStvo,592 tolika,

187

HISTORIAE ROMANAE

tus nullo urn quam loco post bella fuerat civilia, omnes eo ipso la­eti erant maximamque fiduciam victoriae in numero reponebant. At imperator, optimus eo rum quae agebat iudex et utilia speciosis praeferens quodque semper eum facientem vidi in omnibus bellis, quae probanda essent, non quae utique probarentur sequens, paucis diebus exercitum, qui venerat, ad refovendas ex itinere eius vires moratus, cum eum maiorem, quam ut temperari posset, neque ha­bilem gubernaculo cerneret, dimittere statuit; prosecutusque longo et perquam laborioso itinere, cuius difficultas narrari vix potest, ut neque universos quisquam auderet adgredi et partem digredientium, suorum quisque metu finium, universi temptare non possent, remisit eo, unde venerant, et ipse asperrimae hiemis initio regressus Sisciam legatos, inter quos ipsi fuimus, partitis praefecit hibernis.

114 0 rem dictu non eminentem, sed solida veraque virtute atque utilitate maximam, experientia suavissimam, humanitate sin­gularem! Per omne belli Germanici Pannonicique tempus nemo e nobis gradumve nostrum aut praecedentibus aut sequentibus im­becillus fuit, cuius salus ac valetudo non ita sustentaretur Caesaris cura, tamquam distractissimus ille tantorum onerum mole huic uni negotio vacaret animus. Erat desiderantibus paratum iunctum ve­hiculum, lectica eius publicata, cuius usum cum alii tum ego sensi; iam medici, iam apparatus cibi, iam in hoc solum uni portatum in­strumentum balinei nullius non succurrit valetudini; domus tantum ac domestici deerant, ceterum nihil, quod ab illis aut praestari aut desiderari posset. Adiciam illud, quod, quisquis illis tempo rib us interfuit, ut alia, quae retuli, agnoscet protinus: solus semper equo vectus est, solus cum iis, quos invitaverat, maiore parte aestivarum expeditionum cenavitsedens; non sequentibus disciplinam, quate­nus exemplo non nocebatur, ignovit; admonitio frequens, interdum et castigatio, vindicta tamen rarissima, agebatque medium plurima dissimulantis, aliqua inhibentis.

Hiems emolumentum patrati belli contulit, sed insequenti ae­state omnis Pannonia reliquiis totius belli in Delmatia manentibus pacem petiit. Ferocem illam tot milium iuventutem, paulo ante ser­vitutem minatam Italiae, conferentem arma, quibus usa erat, apud

188

RIMSKA POVI/EST

napokon, vojska kolike nikad ni na jednom mjestu poslije gradan­skih ratova nije bilo, svi su upravo zbog toga bili veseli i najveee su pouzdanje u pobjedu polagali u svoj broj. A zapovjednik, najbolji sudac u onome 5tO je radio i pretpostavljajuCi korisno lijepomu i - 5tO sam uvijek vidio da cini u svim ratovima - slijedeCi ono 5tO je dostojno odobravanja, a ne ono 5tO se na bilo koji naCin priznaje valjanim, nekoliko je dana zadrZao vojsku, koja je bila pristigla, da obnovi svoje snage nakon puta i kadje uvidio da je ova prevelika a da bi se mogla drZati na uzdi i neprikladna za upravljanje, odlucio ju je raspustiti. 593 Krenuv5i na dug i veoma naporan put,594 Cija se tezina jedva moze opisati, kako se nitko ne bi usudio ni nasrnuti na sve zajedno, ni svekoliki mogli napasti dio onih koji su se, kako vee koji iz straha za svoju zemlju, razilazili, pustio ih je onamo odakle su bili doSli, a sam je, vrativsi se pocetkom vrlo 05tre zime595 u Sisciju, legate, medu kojima smo se i mi sami nalazili, postavio za zapovjednike ceta odvedenih u zimovnike.

114 0 stvari Ii, ne izvrsne da se 0 njoj govori, nego po pravoj i istinskoj hrabrosti i koristi najveee, po iskustvu najslade, po ljudskosti jedinstvene! Za sve vrijeme Germanskoga i Panonskog rata nitko od nas ili onih koji su od nas bili veSeg ili nizeg Cina nije bio tako slab da se njegov zivot i zdravlje ne bi odrZavalo Cezarovom skrbi, kao da se taj duh, razapet veliCinom tolikih tereta, posvetio jedino tom poslu. Za one koji to trebali pripravljena su bila upregnuta kola, pa i prepu5tena njegova lezaljka, ciju sam korist i ja osjetio kao i drugi. Sad lijecnici, sad pripremljena hrana, sad oprema za kupanje u tu svrhu vozena sarno za jednoga priskocili su u pomoe svaCijem zdravlju. Nedostajeli su kuea i sluzincad, no drugo nista sto bi oni mogli bilo dati, bilo po­zeljeti. Dodat eu i to sto ee svatko tko je zivio u tim vremenima, kao i to sto sam ispripovjedio, odmah prepoznati. Sam je uvijek jahao na konju, veeem dijelu ljetnih pohoda sam je sjedeCi objedovao S onima koje bi posjetio u. Oprastao je onima koji se nisu pokoravali stezi, dotle dok to nije 5kodilo kao los primjer; opominjanje je bilo cesto, ponekad i prekoravanje, kaznjavanje ipak veoma rijetko, te se drZao sredine, na veCinu se toga ne osvreuCi, poneSto sprecavajuCi.

Zima596 je sa sobom donijela blagodat zavrsenog rata, no sljedeeeg je ljeta597 cijela Panonija zatrazila mir, dok se jos ponegdje ratovalo u Delmaciji. Onu divlju momcad od toliko tisuea ljudi, koja je malo prije ropstvom prijetila Italiji, a koja je skupila oruzje 5tO ga je upo-

189

HISTORIAE ROMANAE

flumen nomine Bathinum prosternentemque se universam genibus imperatoris, Batonemque et Pinnetem excelsissimos duces, captum alterum, alterum a se deditum iustis voluminibus ordine narrabimus, ut spero.

Autumno victor in hiberna reducitur exercitus, cuius omnibus copiis a Caesare M. Lepidus praefectus est, vir nominis ac fortunae Caesarum proximus, quem in quantum quisque aut cognoscere aut intellegere potuit, in tantum miratur ac diligit tantorumque nomi­num, quibus ortus est, ornamentum iudicat.

115 Caesar ad alteram belli Delmatici molem animum atque arma contulit. In qua regione quali adiutore legatoque fratre mea Magio Celere Velleiano usus sit, ipsius patrisque eius praedicatione testatum est et amplissimorum donorum, quibus triumphans eum Caesar donavit, signat memoria. Initio aestatis Lepidus educto hi­bernis exercitu per gentis integras immunesque adhuc clade belli et eo feroces ac truces tendens ad Tiberium imp erato rem et cum difficultate locorum et cum vi hostium luctatus, magna cum clade obsistentium excisis agris, exustis aedificiis, caesis viris, laetus victoria praedaque onustus pervenit ad Caesarem, et ob ea, quae si propriis gessisset auspiciis, triumphare debuerat, ornamentis triumphalibus consentiente cum iudicio principum voluntate senatus donatus est.

Illa aestas maximi belli consummavit effectus: quippe Perustae et Desidiates Delmatae, situ loco rum ac montium, ingeniorum ferocia, mira etiam pugnandi scientia et praecipue angustiis saltuum paene inexpugnabiles, non iam ductu, sed manibus atque armis ipsius Ca­esaris tum demum pacati sunt, cum paene funditus eversi forent.

Nihil in hoc tanto bello, nihil in Germania aut videre maius aut mirari magis potui, quam quod imperatori numquam adeo ulla opportuna visa est victoriae occasio, quam damno amissi pensaret militis semperque visum est gloriosum, quod esset tutissimum, et ante conscientiae quam famae consultum nec umquam consilia ducis iudicio exercitus, sed exercitus providentia ducis rectus est.

190

RIMSKA POVIJEST

trebljavala kod rijeke Batina i baeila se sva pred noge zapovjednika, te Batona i Pineta, najcuvenije vojskovode, jednoga zarobljena, a drugoga koji se dragovoljno predao, opisat cemo, kako se nadam, u pravim knjigama.598

Ujesen599 se pobjednicka vojska vratila u zimovnik, Cijim je svi­rna cetama od Cezara za zapovjednika postavljen Marko Lepid, muz veoma blizak imenu i polozaju Cezara, kojemu se svatko divi u mjeri u kojoj ga je mogao upoznati iIi razumjeti, te cijeni i proglasava ukra­som tako znamenitih imena od kojih je roden.600

115 Cezar je upravio pozornost i oruzje na drugi teret Delmat­skoga rata.601 A kakav mu je pomocnik i legat u tome ratu bio moj brat Magije Celer Velejan, posvjedoceno je njegovim vlastitim oCi­tovanjem, kao i oCitovanjem njegova oea, a potvrduje to i spomen na vrlo obilne darove kojima ga je obasuo Cezar proslavljajuCi tri­jumf.602 Pocetkom Ijeta603 Lepid je izveo vojsku iz zimovnika, pa se kroz narode netaknute ratom i jos uvijek postedene ratnog poraza, te zbog toga prkosne i divlje, kretao k vrhovnom zapovjedniku Tiberiju, boreCi se s velikim teSkocama zemljista i silom neprijatelja, uz tezak poraz onih koji su se odupirali; unistivsi polja, spalivsi nastambe i poubijavsi muzeve, veseo zbog pobjede i natovaren plijenom stigao je do Cezara, te je za ono zbog cega je trebao proslaviti trijumf, da je to izvrsio pod vlastitim auspieijima, suglasnom presudom vladara i voljom senata pocascen trijumfalnim ukrasima.604

To je Ijeto okoncalo vrlo mucan rat. Jer su Delmati, Perusti i Dezidijati, gotovo nepobjedivi zbog polozaja svojih mjesta i plan ina, svoje divlje cudi i cudesne vjeStine u borbi, a osobito zbog svojih gorskih klanaea, tek tad napokon pokoreni, ne sarno pod vodstvom, vec i rukama i oruzjem samoga Cezara, kad su bili gotovo posve unisteni.605

Nista u tom tako velikom ratu ni u Germaniji nisam mogao ni znamenitijega vidjeti niti se cemu vise diviti nego tomu sto se za­povjedniku nikad nijedna prilika za pobjedu nije Cinila zgodnom da bi je morao platiti stetom zbog izgubljenog vojnika i sto mu se uvijek Cinilo najslavnijim ono sto je bilo najsigurnije, te 510 se prije vodila briga za savjest nego za slavu, i sto se odluke vojskovode nisu nikad ravnale prema prosudbi vojske, nego se vojska ravnala prema razboritosti vojskovode.

191

HISTORIAE ROMANAE

116 Magna in bello Delmatico experimenta virtutis in incultos ac difficilis locos praemissus Germanicus dedit; celebri etiam opera diligentique Vibius Postumus vir consularis, praepositus Delmatiae, ornamenta meruit triumphalia: quem honorem ante paucos annos Passienus et Cossus, viri quamquam divers is virtutibus celebres, in Africa meruerant. Sed Cossus victoriae testimonium etiam in cogno­men filii contulit, adulescentis in omnium virtutum exempla geniti. At Postumi operum L. Apronius particeps illa quoque militia eos, quos mox consecutus est, honores excellenti virtute meruit.

Utinam non maioribus experimentis testatum esset, quantum in omni re fortuna posset! Sed in hoc quoque genere abunde agnosci vis eius potest. Nam et Aelius Lamia, vir antiquissimi moris et priscam gravitatem semper humanitate temperans, in Germania Illyricoque et mox in Africa splendidissimis functus ministeriis, non merito, sed materia adipiscendi triumph alia defectus est, et A. Licinius Nerva Silianus, P. Silii filius, quem virum ne qui intellexit quidem abunde miratus est, in eo nihil non optimo civi, simplicissimo duci superesse praeferens, inmatura morte et fructu amplissimae principis amicitiae et consummatione evectae in altissimum paternumque fastigium imaginis defectus est. Horum virorum mentioni si quis quaesisse me dicet locum, fatentem arguet; neque enim iustus sine mendacio candor apud bonos crimini est.

117 Tantum quod ultimam imposuerat Pannonico ac Delmatico bello Caesar manum, cum intra quinque consummati tanti operis dies funesta ex Germania epistulae nuntium attulere caesi Vari tru­cidatarumque legionum trium totidemque alarum et sex cohortium, velut in hoc saltem tantummodo indulgente nobis fortuna, ne occu­pato duce tanata clades inferretur. Sed et causa et persona moram exigit.

Varus Quintilius inlustri magis quam nobili ortus familia, vir ingenio mitis, moribus quietus et corpore et animo immobilior, otio magis castro rum quam bellicae adsuetus militiae, pecuniae vero quam non contemptor, Syria, cui praefuerat, declaravit, quam pau­per divitem ingressus dives pauperem reliquit; is cum exercitui, qui erat in Germania, praeesset, concepit esse homines, qui nihil praeter

192

RIMSKA POVIJEST

116 Velike dokaze hrabrosti u Delmatskome ratu pruzio je Ger­manik, poslan na pusta i pogibeljna mjesta.606 A namjesnik Delmacije, bivsi konzul Vibije Postum, zasluzio je slavnim i revnim djelom tri­jumfalne ukrase.607 Tu su cast nekoliko godina prije zasluzili u Africi Pasijen i Kos, slavni premda zbog razlicitih vrlina, slavni.608 No Kos je svjedocanstvo 0 svojoj pobjedi prenio i na nadimak svojega sina, mladica rodena za primjer svih vrlina.609 A dionik Postumovih djela Lucije Apronije u toj je vojnickoj sluzbi svojom izvanrednom hra­broscu zasluzio i one casti koje je uskoro postigao.610

Kamo srece da jos veCim dokazima nije posvjedoceno koliko u svakoj stvari moze sudbina! No i ovdje se moze obilato prepoznati njezina moe. Jer, i Elije je Lamija, muz staroga kova i covjek koji je starinsku ozbiljnost uvijek ublazavao svojom covjecnoscu, nakon sto je u Germaniji i u Iliriku, a uskoro i u Africi, obnasao najistaknutije duznosti, ostao uskracen za pocasne znakove trijumfa, ne zbog toga sto ih ne bi zasluzio, nego zbog nesposobnosti da ih se dokopa,611 a Aulo je Licinije Nerva Silijan,612 sin Publija Silija,613 muz kojemu se ni onaj koji ga je poznavao nije mogao dovoljno nadiviti,614 pokazujuci kako u njemu nema nicega cega ne bi, bilo kao najcestitiji gradanin, bilo kao najposteniji vojskovoda, u najvecoj mjeri imao, zbog svoje prerane smrti ostao prikracen ne sarno za uzivanje najveceg prija­teljstva s vladarom, nego i za obavljanje casti uzdignute do najviseg i oCinskog stupnja dostojanstva.615 Ako bi tko ustvrdio kako sam trazio priliku za spomen ovih muzeva, optuzit ce me s pravom. U ocima cestitih pravedno postenje bez laganja nije zloCin.

117 Tek sto je Cezar bio okoncao Panonski i Delmatski rat, kad je pet dana po zavrsetku tako velikog djela tuzno pismo iz Germanije donijelo vijest 0 umorstvu Vara i pokolju triju legija i isto tolikog broja ala i sest kohorata, dok nam je sudbina, tako reCi, barem utoliko bila sklona sto nam tako velik poraz nije nanesen dok je vojskovoda bio zaokupljen. I stvar i osoba iziskuje da se na tome zaddimo.

Kvintilije Var, potomak vecma slavne nego plemenite obitelji, muz blage cudi, smirena ponasanja i prilicno troma i tijela i duha, navikao vise na dokolicu u taboru nego na sluzbu u ratu, slab pak preziratelj novca, kao sto je pokazala Sirija, kojoj je bio na celu i koju je, usavsi u nju kao siromah, napustio siromasnu kao bogatas. Kad je zapovijedao vojskom koja se nalazila u Germaniji, on je zamislio kako

193

HISTORIAE ROMANAE

vocem membraque haberent hominum, quique gladiis domari non poterant, posse iure mulceri. Quo proposito mediam ingressus Ger­maniam velut inter viros pacis gaudentes dulcedine iurisdictionibus agendoque pro tribunali ordine trahebat aestiva.

118 At illi, quod nisi expertus vix credat, in summa feritate ver­sutissimi natumque mendacio genus, simulantes fictas litium series et nunc provocantes alter alterum in iurgia, nunc agentes gratias, quod ea Romana iustitia finiret feritasque sua novitate incognitae disciplinae mitesceret et solita armis discerni iure terminarentur, in summam socordiam perduxere Quintilium, usque eo, ut se praeto­rem urbanum in foro ius dicere, non in mediis Germaniae finibus exercitui praeesse crederet. Tum iuvenis genere nobilis, manu fortis, sensu celer, ultra barbarum promptus ingenio, nomine Arminius, Sigimeri principis gentis eius filius, ardorem animi vultu oculisque praeferens, adsiduus militiae nostrae prioris comes, iure etiam civi­tatis Romanae decus equestris consecutus gradus, segnitia ducis in occasionem sceleris usus est, haud imprudenter speculatus neminem celerius opprimi, quam qui nihil timeret, et frequentissimum initi­um esse calamitatis securitatem. Primo igitur paucos, mox pluris in societatem consilii recepit; opprimi posse Romanos et dicit et per­suadet, decretis facta iungit, tempus insidiarum constituit. Id Varo per virum eius gentis fidelem clarique nominis, Segesten, indicatur. Postulabat etiam vinciri socios, sed praevalebant iam fata consiliis omnemque animi eius aciem praestrinxerant: quippe ita se res habet, ut plerumque cuius fortunam mutaturus est deus, cons ilia corrum­pat efficiatque, quod miserrimum est, ut, quod accidit, etiam merito accidisse videatur et casus in culpam transeat. Negat itaque se credere speciemque in se benevolentiae ex merito aestimare profitetur. Nec diutius post primum indicem secundo relictus locus.

119 Ordinem atrocissimae calamitatis, qua nulla post Crassi in Parthis damnum in externis gentibus gravior Romanis fuit, iustis vo­luminibus ut alii, ita nos conabimur exponere: nunc summa deflenda est. Exercitus omnium fortissimus, disciplina, manu experientiaque

194

RIMSKA POVI)EST

postoje Ijudi od svega Ijudskoga imaju sarno vIas i udove, te kako se oni koji se nisu mogli ukrotiti oruzjem mogu umiriti zakonima. Usavsi s tom namjerom usred Germanije, kao da se nalazi medu Ijudima koji se raduju slasti mira, vrijeme za Ijetno vojevanje tratio je izrieanjem pravde i postupkom pred tribunalom.

118 A oni su - u sto bi jedva tko povjerovao, osim onoga tko je to iskusao,- u najvecem divljastvu najpodmukliji i kao narod roden za laz hineci izmisljene nizove parnica i cas izazivajuci jedan drugo­ga na prepirke, cas izricuCi zahvalnost sto rimska pravednost rjdava svade i sto njihova surovost postaje pitomijom zahvaljujuCi novosti nepoznata nauka i sto se zakonom okoncava ono sto se obicavalo razrjdavati oruzjem, doveli Kvintilija do krajnje nemarnosti, sve dotle da je povjerovao kako kao gradski pretor na trgu izrice prav­du, a ne kako usred granica Germanije zapovijeda vojskom. Tad je mladic plemenita porijekla, snazne ruke i ostra uma, po odvaznosti svog duha daleko iznad barbarina, imenom Arminije,616 sin Sigimera, poglaviee toga plemena, pokazujuCi na svojem lieu i u svojim oCima vatrenost svog srca, neumoran pratilac nasega prijasnjeg vojevanja, a i stekavsi cast viteskoga polozaja pravom rimskoga gradanstva, isko­ristio mlitavost vojskovode kao priliku za zloCin, zakljucivsi nimalo nerazborito kako se nitko ne da brie unistiti od onoga koji se niceg ne boji i kako je osjeeaj sigurnosti najcesCi pocetak nesrece. Najprije je stoga nekolicinu, a uskoro vise njih uCinio sudionieima svoga plana: stane im govoriti i uvjeravati ih kako se Rimljani mogu unistiti; svojim namislima pridruzi djela, te odredi vrijeme za zasjedu. To je dojav­ljeno Varu preko Segesta, vjernog covjeka iz tog plemena i glasovita imena.617 Zahtijevao je i da se krivci baee u lance. No ubrzo je sudbina pocela odnositi prevagu618 nad njegovim odlukama, te je oslabila svu ostrinu njegova uma. Jer, tako se to dogada - da bog obicno onomu Ciju sudbinu hoce promijeniti pokvari odluke i ucini - sto je najjadnije - da se ono sto se dogodilo cini kako se stovise s pravom dogodilo, te puki slucaj preraste u krivieu. Rece, stoga, kako u to ne vjeruje i izjavi kako pokazivanje dobrohotnosti prema sebi smatra zasluzenim. No poslije prve dojave nije ostavljena prigoda za drugu.

119 Tijek najstrasnije nesrece, od koje nakon Krasova poraza medu Partima nijedna nije bila tda za Rimljane, namjeravamo, kao i drugi, prikazati u pravim knjigama. Sada nam valja oplakati ono najvaznije. Vojska najhrabrija od svih, prva madu rimskim vojni-

195

HISTORIAE ROMANAE

bellorum inter Romanos milites princeps, marcore ducis, perfidia hostis, iniquitate fortunae circumventus, cum ne pugnandi quidem egrediendive occasio nisi inique, nec in quantum voluerant, data esset immunis, castigatis etiam quibusdam gravi poena, quia Romanis et armis et animis usi fuissent, inclusus silvis, paludibus, insidiis ab eo hoste ad internecionem trucidatus est, quem ita semper more pe­cudum trucidaverat, ut vitam aut mortem eius minc ira nunc venia temperaret. Duci plus ad moriendum quam ad pugnandum animi fuit: quippe paterni avitique successor exempli se ipse transfixit. At e praefectis castrorum duo bus quam clarum exemplum 1. Eggius, tam turpe Ceionius prodidit, qui, cum longe maximam partem absumpsisset acies, auctor deditionis supplicio quam proelio mori maluit. At Vala Numonius, legatus Vari, cetera quietus ac probus, diri auctor exempli, spoliatum equite peditem relinquens fuga cum alis Rhenum petere ingressus est. Quod factum eius fortuna ulta est; non enim desertis superfuit, sed desertor occidit. Vari corpus semi­ustum hostilis laceraverat feritas; caput eius abscisum latumque ad Maroboduum et ab eo missum ad Caesarem gentilicii tamen tumuli sepultura honoratum est.

120 His auditis revolat ad patrem Caesar; perpetuus patronus Romani imperii adsuetam sibi causam suscipit. Mittitur ad Germa­niam, Gallias confirmat, disponit exercitus, praesidia munit et se magnitudine sua, non fiducia hostis metiens, qui Cimbricam Teu­tonicamque militiam Italiae minabatur, ultro Rhenum cum exercitu transgreditur. Arma infert hosti quae arcuisse pater et patria contenti erant; penetrat interius, aperit limites, vastat agros, urit domos, fundit obvios maximaque cum gloria, incolumi omnium, quos transduxerat, numero in hiberna revertitur.

Reddatur verum 1. Asprenati testimonium, qui legatus sub avunculo suo Varo militans gnava virilique opera duarum legionum, quibus praeerat, exercitum immunem tanta calamitate servavit ma­tureque ad inferiora hiberna descendendo vacillantium etiam cis Rhenum sitarum gentium animos confirmavit. Sunt tamen, qui ut vivos ab eo vindicatos, ita iugulatorum sub Varo occupata crediderint

196

RIMSKA POVIJEST

cima po svojoj stezi, snazi i iskustvu u ratovanju, zbog mlitavosti je vojskovode, nevjere neprijatelja i nepravednosti sudbine opkoljena, te je - kako im ni za borbu ni za odlazak nije dana nesmetana prilika u mjeri u kojoj su to zeljeli, nakon sto su neki dapace bili i kaznje­ni teskom kaznom zbog toga sto su se posluZili rimskim oruzjem i rimskom srcanoseu - zatvorena sum om, mocvarama i zasjedama poklana do posljednjeg je covjeka od onog neprijatelja kojega je ta vojska uvijek klala poput stoke tako da je 0 njegovom zivotu iIi smrt odlutivala sukladno svojoj srdzbi iIi milosti. V ojskovoda je imao vise odvaznosti da umre nego da se bori; kao nasljednik oceva i djedova primjera sam je sebe probO.619 A od dvojice prefekata tabora koliko je slavan primjer pruZio Lucije Egije, toliko je sramotan dao Cejonije, koji je, u trenutku kad je bitka vee bila uniStila daleko najveei dio vojske, kao predlagac predaje, vise volio biti pogubljen nego umrijeti u bitki.620 A Varov legat Numonije Vala, inace miran i valjan covjek, zapoceo je kao zacetnik strasnoga primjera zajedno salama, ostav­IjajuCi za sobom pjesake lisene konjanistva, bijeg prema Rajni.621 Taj je njegov tin kaznila sudbina: nije nadzivio one od kojih je pobjegao, nego je poginuo kao bjegunae. Varovo je poluspaljeno truplo, rastr­gale neprijateljsko divljastvo; njegova je glava, odsjecena i odnesena k Maroboduju, a od njega poslana k Cezaru, pocaseena ipak pokopom u rodovskoj grobniei.

120 Cuvsi za to, Cezar doleti k oeu; vjecni zastitnik rimskoga ear­stva preuzme na sebe uobicajen posao. Poslan u Germaniju ojaca Ga­lije, rasporedi vojske, ucvrsti posade i, mjereei sebe svojom velicinom, a ne pretpostavkom 0 neprijatelja, koji je prijetio Italiji cimbarskom i teutonskom vojnom, s vojskom prijede s onu stranu Rajne.622 Navali na neprijatelja za kojeg su se domovina i njegov otae bili zadovoljili time sto su ga zaustavili, prodre jos dublje u unutrasnjost, otvori pogranicne nasipe, opustosi polja, spali kuee, razbije one koji su mu stali na put te se s najveeom slavom i s neumanjenim brojem svih koje je bio prebacio u Germaniju vrati u zimovnik.

Neka se ispripovjedi istinito svjedocanstvo Lucija Asprenata, koji je vojujuei kao legat pod svojim ujakom Varom, uz revnu i muzevnu pomoe dviju legija kojima je zapovijedao, sacuvao vojsku postedenu tako velike nesreee i brzo silazeCi k donjim zimovnieima, obodrio du­hove pokolebanih naroda smjestenih s ove strane Rajne.623 Ima ipak i onih koji su vjerovali kako je on sacuvao zivote ovih, ali i zaposjeo

197

HISTORIAE ROMANAE

patrimonia hereditatemque occisi exercitus, in quantum voluerit, ab eo aditam. L. etiam Caedicii praefecti castrorum eorumque, qui una circumdati Alisone immensis Germanorum copiis obsideban­tur, laudanda virtus est, qui omnibus difficultatibus superatis, quas inopia rerum intolerabilis, vis hostium facie bat inexsuperabilis, nec temerario consilio nec segni providentia usi speculatique opportu­nitatem ferro sibi ad suos peperere reditum. Ex quo apparet Varum, sane gravem et bonae voluntatis virum, magis imperatoris defectum consilio quam virtute destitutum militum se magnificentissimumque perdidisse exercitum. Cum in captiv~s saeviretur a Germanis, pra­eclari facinoris auctor fuit Caldus Caelius, adulescens vetustate fa­miliae suae dignissimus, qui complexus catenarum, quibus vinctus erat, seriem, ita illas inlisit capiti suo, ut protinus pariter sanguinis cerebrique effluvio expiraret.

121 Eadem virtus et fortuna subsequenti tempore ingressi Ger­maniam imperatoris Tiberii fuit, quae initio fuerat. Qui concussis hostium viribus classicis peditumque expeditionibus, cum res Galli­arum maximae molis accensasque plebis Viennensium dissensiones coercitione magis quam poena mollisset, senatus populusque Roma­nus postulante patre eius, ut aequum ei ius in omnibus provinciis exercitibusque esset, quam erat ipsi, decreto complexus est. Etenim absurdum erat non esse sub illo, quae ab illo vindicabantur, et qui ad opem ferendam primus erat, ad vindicandum honorem non iudicari parem. In urbem reversus iam pridem debitum, sed continuatione bellorum dilatum ex Pannoniis Delmatisque egit triumphum. Cuius magnificentiam quis miretur in Caesare? Fortunae vew quis non mi­retur indulgentiam? Quippe omnis eminentissimos hostium duces non occisos fama narravit, sed vinctos triumphus ostendit; quem mihi fratrique mea inter praecipuos praecipuisque donis adornatos viros comitari contigit.

122 Quisnon inter reliqua, quibus singularis moderatio Ti. Ca­esaris elucet atque eminet, hoc quoque miretur, quod, cum sine ulla dubitatione septem triumphos meruerit, tribus contentus fuit? Quis enim dubitare potest, quin ex Armenia recepta et ex rege praeposito ei, cuius capiti insigne regium sua manu imposuerat, ordinatisque rebus Orientis ovans triumphare debuerit, et Vindelicorum Raeto-

198

RIMSKA POVIJEST

imanja onih ubijenih pod Varom i, koliko mu se prohtjelo, preu­zeo nasljedstvo pobijene vojske. Valja pohvaliti i hrabrost prefekta tabora Lucija Cedicija i onih koji su zajedno s njime bili opsjedani u Alizonu624 opkoljeni nebrojenim cetama Germana, i koji su svla­davsi sve potdkoee koje je oskudica stvari Cinila nepodnosljivima, a sila neprijatelja nesavladivima, posluzivsi se nimalo nepromisljenim naumom i niposto mlitavom razboritoseu, vrebajuCi na zgodnu prili­ku, macem izborili povratak k svojima. Iz toga postaje jasno kako je Var, zacijelo ozbiljan i muz dobre nakane, vise zbog manjka odluke zapovjednika nego lisen hrabrosti vojnika, upropastio sebe i najve­licanstveniju vojsku. Kad su Germani stali iskaljivati svoj bijes na zarobljenicima, zacetnik presjajnog Cina bio je Kaldo Celije, mladie posve dostojan starodrevnosti svoje obitelji,625 koji je, zgrabivsi lance kojima je bio vezan sebi smrskao glavu tako da je smjesta izdahnuo od izljevanja krvi i mozga.

121 Hrabrost i sreea zapovjednika Tiberija bila je i u vrijeme koje je uslijedilo onakva kakva je bila i u pocetku. Uzdrmavsi snage neprijatelja pomorskim i pjesackim pohodima, kad je veoma teske prilike u Galijama i razbuktale razmirice vijenskoga puka ublazio vise zauzdavanjem nego kaznom i kad su senat i rimski narod na zahtjev njegova oca odredbom prihvatili da Tiberije dobije jednako pravo u svim pokrajinama i vojskama koje je on sam uzivao,626 (ta bilo je apsurdno da ne vlada onim sto brani i da se onaj koji je u pruzanju pomoCi bio prvi u trazenju casti ne smatra jednakim), vrativsi se u grad, proslavio je vee otprije odreden, ali zbog nastavka ratova odgo­den trijumf nad Panoncima i Delmatima.627 Tko da se divi njegovoj velicanstvenosti kad je u pitanju Cezar? Tko, pak, da se ne divi na­klonosti sudbine? Jer nije glasina pripovijedala 0 svim najcuvenijim vodama neprijatelja, nego ih je u okovima pokazao trijumf. A mene i mojega brata zapala je cast da mu se pridruzimo kao pratioci medu muzevima obasutima izvrsnim i osobitim darovima.

122 Tko da se ne divi tomu sto je Tiberije ,premda je bez sumnje zasluzio sedam trijumfa, bio zadovoljan trima Cime se, medu ostalim, istice i odlikuje jedinstvena umjerenost Tiberija Cezara? Tko naime moze sumnjati kako zbog osvajanja Armenije i zbog ustolicenja nje­zina kralja, kojemu je na glavu vlastitom rukom bio postavio kra­ljevsko znamenje, i uredenja prilika na Istoku nije trebao proslaviti

199

HISTORIAE ROMANAE

rumque victor curru urbem ingredi? Fractis deinde post adoptio­nem continua triennii militia Germaniae viribus idem illi honor et deferendus et recipiendus fuerit? Et post cladem sub Varo acceptam, expectato ocius prosperrimo rerum eventu eadem excisa Germania triumphus summi ducis adornari debuerit? Sed in hoc viro nescias utrum magis mireris quod laborum periculorumque semper excessit modum an quod honorum temperavit.

123 Venitur ad tempus, in quo fuit plurimum metus. Quippe Caesar Augustus cum Germanicum nepotem suum reliqua belli pa­traturum misisset in Germaniam, Tiberium autem filium missurus esset in Illyricum ad firmanda pace quae bello subegerat, prosequens eum simulque interfuturus athletarum certaminis ludicro, quod eius honori sacratum a Neapolitanis est, processit in Campaniam. Qua­mquam iam motus imbecillitatis inclinataeque in deterius principia valetudinis senserat, tamen obnitente vi animi prosecutus filium di­gressusque ab eo Beneventi ipse Nolam petiit: et ingravescente in dies valetudine, cum sciret, quis volenti omnia post se salva remanere accersendus foret, festinanter revocavit filium; ille ad patrem patriae expectato revolavit maturius. Tum securum se Augustus praedicans circumfususque amplexibus Tiberii sui, commendans illi sua atque ipsius opera nec quidquam iam de fine, si fata poscerent, recusans, subrefectus primo conspectu alloquioque carissimi sibi spiritus, mox, cum omnem curam fata vincerent, in sua resolutus initia Pompeio Apuleioque consulibus septuagesimo et sexto anna animam caele­stem caelo reddidit.

124 Quid tunc homines timuerint, quae senatus trepidatio, quae populi confusio, quis urbis metus, in quam arto salutis exitiique fue­rimus confinio, neque mihi tam festinanti exprimere vacat neque cui vacat potest. Id solum voce publica dixisse satis habeo: cuius orbis ruinam timueramus, eum ne commotum quidem sensimus, tantaque unius viri maiestas fuit, ut nec pro bonis neque contra malos opus armis foret. Una tamen veluti luctatio civitatis fuit, pugnantis cum Caesare senatus populique Romani, ut stationi paternae succederet,

200

RIMSKA POVIjEST

ovaciju, te kao pobjednik nad Vindelicanima i Reeanima nije trebao kolima uci u grad? Nadalje, poslije njegova usvojenja, nakon sto su u neprestanom trogodisnjem vojevanju bile slomljene snage Germa­nije, zar mu nije valjalo udijeliti i primiti istu cast? A poslije poraza pretrpljenog pod Varom, zar se nije, u trenutku kad je najsretnijim ishodom dogadaja, bdim od ocekivanog, upravo ta Germanija bila unistena, trebao pripremati trijumf najveeega vojskovode? No kad je rijec 0 ovome muzu, ne znas da Ii da se vise divis tomu sto je uvijek nadilazio mjeru napora i opasnostl iii tomu sto je znao naCi pravu mjeru cast!?

123 Dolazimo na vrijeme u kojem je zavladao najveCi strah. Jer, kad je Cezar August svojega unuka Germanika poslao u Germaniju da dovrsi ono sto je preostalo od rata, a svojega sina Tiberija namje­ravao poslati u Ilirik da mirom ucvrsti ono sto je ratom bio podvr­gnuo, posavsi s njime na put, a u isti mah s namjerom da pribiva priredbi nadmetanja atleta, koju su Neapoljani posvetili njemu u cast, krenuo je uKampaniju. Iako je vee bio osjetio nastup slabosti i pocetke bolesti, koja je isla na gore, ipak se oslonio na snagu duha te ispratio svog sin a i nakon rastanka s njim u Beneventu sam krenuo u Nolu. BuduCi da mu se iz dana u dan bolest pogorsavala, kako je znao koga valja dozvati ako zeli da sve poslije njega ostane Citavo, zurno je svog sina pozvao natrag. Taj je k ocu domovine628 doletio bde nego sto se ocekivalo. Tad je August - oCitujuCi kako je siguran i obujmljen zagrljajima svojega Tiberija, preporucujuCi mu svoja i njegova djela i ne prosvjedujuCi ni u cemu protiv svrsetka, ako tako zaiste sudbina, donekle oporavljen prvim pogledom i razgovorom sa sebi najdrazim, kad je svu skrb nadvladao usud, rastavljen na svoja pocela - za konzula Pompeja i Apuleja/29 u sedamdeset i sestoj godini zivota, nebesku dusu vratio nebu.630

124 Cega su se tad Ijudi bojali, kakva je bila strepnja senata, kakva smetenost naroda, kakav strah grada, na kakvoj smo se uskoj medi izmedu spas a i propasti nasli, niti ja u ovakvoj zurbi imam vremena prikazati, niti to moze prikazati tko za to ima vremena. Dovoljno je sarno ono sto sam javno kazao: svijet Cije smo se propasti bojali, ni­smo osjetili ni da se pomaknuo i takva je bila velicanstvenost jednoga muza da nije bilo potrebe da se posegne za oruzjem ni u korist dobrih ni protiv zlih. Postojalo je ipak kao kakvo hrvanje ddave, dok se senat i rimski narod borio s Cezarom da naslijedi ocevo mjesto, a on da mu

201

HISTORIAE ROMANAE

illius, ut potius aequalem civem quam eminentem liceret agere prin­cipem. Tandem magis ratione quam honore victus est, cum quidquid . tuendum non suscepisset, periturum videret, solique huic contigit paene diutius recusare principatum, quam, ut occuparent eum, alii armis pugnaverant.

Post redditum caelo patrem et corpus eius humanis honoribus, numen divinis honoratum, primum principalium eius operum fuit ordinatio comitiorum, quam manu sua scriptam divus Augustus reliquerat. Quo tempore mihi fratrique meo, candidatis Caesaris, proxime a nobilissimis ac sacerdotalibus viris destinari praetoribus contigit, consecutis quidem, ut neque post nos quemquam divus Au­gustus neque ante nos Caesar commendaret Tiberius.

125 Tulit protinus et voti et consilii sui pretium res publica, neque diu latuit aut quid non impetrando passuri fuissemusaut quid impetrimdo profecissemus. Quippe exercitus, qui in Germania mili­tabat praesentisque Germanici imperio regebatur, simulque legiones, quae in Illyrico erant, rabie quadamet profunda confudendi omnia cupiditate novum ducem, novum statum, novam quaerebant rem publicam; quin etiam ausi sunt minari daturos se senatui, daturos principi leges; modum stipendii, finem militiae sibi ipsi constitue­re conati sunt. Processum etiam in arma ferrumque strictum est et paene in ultima gladiorum erupit impunitas, defuitque, qui contra rem publicam duceret, non qui sequerentur. Sed haec omnia veteris imperatoris maturitas, multa inhibentis, aliqua cum gravitate polli­centis, et inter severam praecipue noxiorum ultionem mitis aliorum castigatio brevi sopiit ac sustulit.

Quo quidem tempore ut pleraque non ignave Germanicus, ita Drusus, qui a patre in id ipsum plurimo quidem igne emicans in­cendium militaris tumultus missus erat, prisca antiquaque severitate usus ancipitia sibi maluit tenere quam exemplo perniciosa, et his ipsis militum gladiis, quibus obsessus erat, obsidentes coercuit, singulari adiutore in eo negotio usus Iunio Blaeso, viro nescias utiliore in ca­stris an meliore in toga: qui post paucos annos proconsul in Africa ornamenta triumphalia cum appellatione imperatoria meruit.

202

R1MSKA POVI)EST

bude slobodno da radije igra ulogu jednakopravnog gradanina nego istaknutog prvaka. Naposljetku je svladan viSe razboritoscu nego cascu, jer je vidio da ce propasti sve ono sto ne preuzme na cuvanje, te se jedino njemu dogodilo da se gotovo duze protivio principatu nego sto su se drugi oruzjem borili da ga zadobiju.

Nakon sto je otac vracen nebu, njegovo tijelo pocasceno ljudskim, a dusa bozanskim pocastima,631 prvi posao Tiberijevih vladarskih djela bilo je uredenje skupstina, koje je August ostavio napisano vlastitom rukom.632 U to je vrijeme zapalo mene i mojega brata, kao kandidate Cezarove, da odmah iza najplemenitijih i svecenickih muzeva budemo odredeni za pretore, te smo postigli da ni poslije nas bozanski August ni prije nas Cezar Tiberije nije preporuCio nikoga.

125 Drfuva je odmah stekla nagradu i zbog svojega zavjeta i zbog svoje odluke i nije dugo vremena ostalo skriveno ni sto bismo pretr­pjeli da to nismo dovrsili ni sto smo dobili time sto smo to dovrsili. Jer vojska koja je vojevala u Germaniji i kojom je osobno zapovijedao Germanik, a u isto vrijeme i legije koje su se nalazile u Iliriku, nekom mahnitoscu i dubokom zeljom da sve poremete, pocele su traziti novoga vojskovodu, nov polozaj i novu ddavu. Usudili su se, dapace, prijetiti da ce senatu i vladaru nametnuti zakone. Pokusali su sami sebi odrediti visinu vojnicke place i rok vojnicke sluzbe. Pograbljeno je oruzje i trgnuti macevi, a razuzdanost u oruzanim sukobima dovela je gotovo do najgorega, te je nedostajao voda koji bi ih poveo protiv ddave, a ne oni koji bi se za njim poveli.633 No sve je to usutkala i uklonila brzina staroga zapovjednika, koji je mnogo stosta zauzda­vao, nesto s ozbiljnoscu obecavao i, sred ostra kaznjavanja, osobito krivaca, druge blago prekoravao.

Kao sto je Germanik u to vrijeme oprastao veCinu toga, tako je Druz,634 koji je od oca bio poslan upravo u taj pofur vojnicke pobu­ne sto je buktio doista velikim ognjem, posluzivsi se starinskom i drevnom strogoscu, vise je volio drZationo sto je bilo za njega opa­sno i nego ono sto je primjerom pogubno,635 istim onim macevima vojnika, kojima je bio opsjednut, svladao je cine koji su ga opsjedali - a pomogao mu je u tom poslu Junije Blez, covjek ne znas je Ii korisniji u taboru iii bolji u togi, koji je nekoliko godina poslije kao prokonzuI u Africi zasluzio trijumfalne ukrase sa zapovjednickim naslovom.636

203

H1STORIAE ROMANAE

At Hispanias exercitumque in iis cum M. Lepidus, de cuius vir­tutibus celeberrimaque in Illyrico militia praediximus, cum imperio obtineret, in summa pace et quiete continuit, cum ei pietas rectissima sentiendi et auctoritas quae sentiebat obtinendi superesset. Cuius curam ac fidem Dolabella quoque, vir simplicitatis generosissimae, in maritima parte Illyrici per omnia imitatus est.

126 Horum sedecim annorum opera quis cum ingerantur oculis animisque omnium, partibus eloquatur? Sacravit parentem suum Ca­esar non imperio, sed religione, non appellavit eum, sed fecit deum. Revocata in forum fides, summota e foro seditio, ambitio campo, discordia curia, sepultaeque ac situ obsitae iustitia, aequitas, industria civitati redditae; accessit magistratibus auctoritas, senatui maiestas, iudiciis gravitas; compressa theatralis seditio, recte faciendi omnibus aut incus sa voluntas aut imposita necessitas: honorantur recta, pra­va puniuntur, suspicit potentem humilis, non timet, antecedit, non contemnit humiliorem potens. Quando annona moderatior, quando pax laetior? Diffusa in orientis occidentisque tractus et quidquid me­ridiano aut septentrione finitur, pax augusta omnis terrarum orbis angulos a latrociniorum metu servat immunes. Fortuita non civium tantummodo, sed urbium damna principis munificentia vindicat. Restitutae urbes Asiae, vindicatae ab iniuriis magistratuum pro­vinciae: honor dignis paratissimus, poena in malos sera, sed aliqua: superatur aequitate gratia, ambitio virtute; nam facere recte civis suos princeps optimus faciendo docet, cum que sit imperio maximus, exemplo maior est.

127 Raro eminentes viri non magnis adiutoribus ad gubernan­dam fortunam suam usi sunt, ut duo Scipiones duobus Laeliis, quos per omnia aequaverunt sibi, ut divus Augustus M. Agrippa et proxi­me ab eo Statilio Tauro, quibus novitas familiae haut obstitit quomi­nus ad multiplicis consulatus triumphosque et complura eveherentur sacerdotia. Etenim magna negotia magnis adiutoribus egent intere­stque rei publicae quod usu necessarium est, dignitate eminere uti­litatemque auctoritate muniri. Sub his exemplis Ti. Caesar Seianum Aelium, principe equestris ordinis patre natum, materna vero genere clarissimas veteresque et ins ignes honoribus complexum familias,

204

RIMSKA POVIjEST

Kad je pak Hispanijama i vojskom u njima kao zapovjednik upravljao Marko Lepid, 0 cijim smo vrlinama i preslavnom vojevanju u Iliriku govorili prije,637 zaddao ih je u najveeem miru i spokoju, jer mu je dostajala milost da najispravnije misli i ugled da oddi one sto misli. Njegovu je brizljivost i odanost u primorskom dijelu Ilirika po svemu oponasao i Dolabela, muz najplemenitije jednostavnosti.638

126 Tko da ispripovjeda djela ovih sesnaest godina po dijelo­vima,639 kad su u cjelini pred oCima i u srcima svih? Cezar je uCinio svetim svog oca ne svojom vlaseu, vee privdenoseu, nije ga nazvao, nego ga je uCinio bogom. Ponovo je na Forum dozvana savjesnost, a s Foruma odstranjena pobuna, s polja640 slavohlepnost, nesloga iz vijeenice, pravednost, jednakost i radinost zatrte i prekrivene rdom vraeene su gradu; magistratima je uveean ugled, senatu velicanstvo, sudovima ozbiljnost, zaustavljen je kazalisni metez, svima je ili usa­dena volja ili nametnuta nuzda da Cine ispravno. Nagraduje se sto je pravo, kaznjava sto je krivo, bogatog postuje siromasan, ne boji se, nadmasuje, ali ne prezire siromasnijeg bogat. Kad Ii je cijena hrane bila umjerenija,641 mir veseliji? UzviSeni mir prosiren na istok i zapad i na sva podrucja omedena jugom i sjeverom cuva nas, oslobodene straha od razbojstava, po svim zakutcima svijeta. Slucajne stete, ne sarno gradana, nego i gradova, nadoknaduje darezljivost vladara.642

Obnovljeni su gradovi Azije, pokrajine zastieene od nepravda magi­strata. Cast lako dostupna dostojnima, kazne protiv nevaljalih spore, ali sigurne. Milost se nadvladava pravednoseu, slavohleplje vrlinom. Jer najbolji vladar cinjenjem uci svoje gradane Ciniti pravo i premda je po svojoj vlasti najveCi po svojem je primjeru jos veCi.

127 Rijetko se kad istaknuti muzevi nisu posluZili velikim po­moenicima za upravljanje svojim visokim polozajem, kao dvojica Scipiona dvojicom Lelija, koje su po svemu izjednacili sa sobom, kao bozanski August Markom Agripom i, odmah za njim, Statilijem Taurom, kojima to sto su skorojeviCi nije zasmetalo da se ne uzdignu do mnogostrukih konzulata i trijumfa i mnogih sveeenistava.643 Ta veliki poslovi zahtijevaju velike pomagace te je ddavi stalo do toga da se one sto je nuzno za probitak istice dostojanstvom, a probitak ucvrscuje ugledom. Vodeei se ovim primjerima Tiberije je Cezar Elija Sejana644 - rodena od oca prvaka viteskoga stalda, a po ma­terinu rodu covjeka koji je obuhvatio preslavne i prastare obitelji,

205

HISTORIAE ROMANAE

habentem consularis fratres, consobrinos, avunculum, ipsum vero laboris ac fidei capacissimum, sufficiente etiam vigori animi compa­ge corporis, singularem principalium onerum adiutorem in omnia habuit atque habet, virum severitatis laetissimae, hilaritatis priscae, actu otiosis simillimum, nihil sibi vindicantem eoque adsequentem omnia, semperque infra aliorum aestimationes se metientem, vultu vitaque tranquillum, animo exsomnem.

128 In huius virtutum aestimatione iam pridem iudicia civi­tatis cum iudiciis principis certant; neque novus hic mos senatus populique Romani est putandi, quod optimum sit, esse nobilissi­mum. Nam et illi qui ante bellum Punicum abhinc annos trecentos Ti. Coruncanium, hominem novum, cum aliis omnibus honoribus tum pontificatu etiam maximo ad principale extulere fastigium, et qui equestri loco natum Sp. Carvilium et mox M. Caton em, novum etiam Tusculo urbis inquilinum, Mummiumque Achaicum in con­sulatus, censuras et triumphos provexere, et qui C. Marium ignotae originis usque ad sextum consulatum sine dubitatione Romani no­minis habuere principem, et qui M. Tullio tantum tribuere, ut paene adsentatione sua quibus vellet principatus conciliaret, quique nihil Asinio Pollioni negaverunt, quod nobilissimis summo cum sudore consequendum foret, profecto hoc senserunt, in cuiuscumque animo virtus inesset, ei plurimum esse tribuendum. Haec naturalis exempli imitatio ad experiendum Seianum Caesarem, ad iuvanda vero onera principis Seianum propulit senatumque et populum Romanum eo perduxit, ut, quod usu optimum intellegit, id in tutelam securitatis suae libenter advocet.

129 Sed proposita quasi universa principatus Ti. Caesaris forma singula recenseamus. Qua ille prudentia Rhascupolim, interempto­rem fratris sui filii Cotyis consortisque eiusdem imperii, Romam evocavit! Singulari in eo negotio usus opera Flacci Pomponii consu­laris viri, nati ad omnia, quae recte facienda sunt, simplicique virtute merentis semper, numquam captantis gloriam. Cum quanta gravi­tate ut senator et iudex, non ut princeps, causam Drusi Libonis au­divit! Quam celeriter ingratum et nova molientem oppressit! Quibus praeceptis instructum Germanicum suum imbutumque rudimentis militiae secum actae domitorem recepit Germaniae! Quibus iuven-

206

RIMSKA POVI/EST

euvene po eastima, koji ima bivse konzule za braeu, sestriee, ujaka - samoga, pak, veoma sposobna za napor i odanost, jer mu i tjelesni ustroj dostize zustrinu duha - u svemu imao i ima za jedinstvenog pomagaea u svojim vladarskim teretima, muza vrlo vesele strogosti, starodrevne veselosti, ponasanjem vrlo sliena dokonima, eovjeka koji nista ne prisvaja za sebe, te zbog toga sve postize, koji sebe cijeni manje nego sto ga cijene drugi, izgledom i naCinom zivota smirena, duhom budna.645

128 U procjenjivanju njegovih vrlina vee se odavno prosudbe grada nadmeeu sa prosudbama vladara, i nije nov taj naein misljenja senata i rimskog naroda - kako je ono sto je najbolje i najplemeni­tije. Jer i oni koji su prije Punskoga rata - ima tomu trista godina - uzdigli skorojeviea Tiberija Korunkanija svim drugim eastima, pa i vrhovnim sveeenistvom do najviseg polozaja,646 i oni koji su Spurija Karvilija,647 rodena u viteSkom stalezu, a uskoro i Marka Katona, skorojeviea i gradskog dosljaka iz Tuskula,648 te Mumija Ahajskoga649

uzvisili do konzulata, cenzura i trijumfa, i oni koji su Gaja Marija,650 eovjeka nepoznata porijekla, sve do sestog konzulata imali za prva­ka bez sumnje rimskoga imena, i oni koji su Marku Tuliju651 toliko toga dodijelili da je on, zahvaljujuCi njihovu dodvoravanju, gotovo komu je htio mogao priskrbiti principat, i oni koji Aziniju Polionu nisu uskratili nista sto najplemenitiji moraju postizati s najveCim naporom, upravo su ovo mislili: kako svakomu u Cijem je srcu vrlina valja udijeliti najvise. Ovo prirodno oponasanje primjera navelo je Cezara da iskusa Sejana, Sejana, pak, da podupre breme vladara, a senat i rimski narod dovelo do toga da to sto je iskustvom razabrao kao najbolje prizove na euvanje vlastite sigurnosti.

129 No posto smo prikazali tako reCi cijelu sliku principata Ti­berija Cezara, razgledajmo je u pojedinim dijelovima. Kakvom je on razboritoseu dozvao u Rim Raskupolida, ubojicu vlastitoga brata, sina Kotisova, dionika iste vlasti! Bio mu je u tom poslu od izuzetne pomoCi bivsi konzul Pomponije Flak, roden za sve sto valja ispravno einiti i eovjek koji je uvijek sluzio iskrenom vrlinom, a nikad hlepio za slavom.652 S kolikom je ozbiljnoseu kao senator i sudac, a ne kao vla­dar, saslusao parnicu Libona Druza?653 Kako je brzo unistio nezahval­nika i eovjeka koji je snovao prevrat! Kakvim je uputama opskrbio svojega Germanika, upueena u prva poeela vojnistva, koje je s njime obavljao, i doeekao ga kao pokoritelja Germanije! Kakvim je eastima

207

HISTORIAE ROMANAE

tam eius exaggeravit honoribus, respondente cultu triumphi rerum, quas gesserat, magnitudini! Quotiens populum congiariis honoravit senatorumque censum, cum id senatu auctore facere potuit, quam libenter explevit, ut neque luxuriam invitaret neque honestam pau­pertatem pateretur dignitate destitui! Quanto cum honore Germa­nicum suum in transmarinas misit provincias! Qua vi consilio rum suorum, ministro et adiutore usus Druso filio suo, Maroboduum in­haerentem occupati regni finibus, pace maiestatis eius dixerim, velut serpentem abstrusam terrae salubribus medicamentis coegit egredi! Quam ilium ut honorate, sic secure continet! Quantae molis bellum principe Galliarum ciente Sacroviro Floroque Iulio mira celeritate ac virtute compressit, ut ante populus Romanus vieisse se quam bellare cognosceret nuntiosque periculi vietoriae praecederet nuntius! Ma­gni etiam terroris bellum Africum et cotidiano auctu maius auspiciis consiliisque eius brevi sepultum est.

130 Quanta sua suo rum que nomine extruxit opera! Quam pia munificentia superque humanam evecta fidem templum patri moli­tur! Quam magnifico animi temperamento Cn. quoque Pompei mu­nera absumpta igni restituit! Quidquid enim umquam claritudine eminuit, id vel uti cognatum censet tuendum. Qua liberalitate cum alias, tum proxime incenso monte Caelio omnis ordinis hominum iacturae patrimonio succurrit suo! Quanta cum quiete hominum rem perpetui praecipuique timoris, supplementum, sine trepidati­one delectus providet! Si aut natura patitur aut mediocritas recipit hominum, audeo cum deis queri: quid hie meruit, primum ut scele­rata Drusus Libo iniret consilia? Deinde ut Silium Pisonemque tam infestos haberet, quorum alterius dignitatem constituit, auxit alterius? Ut ad maiora transcendam, quamquam et haec ille duxit maxima, quid, ut iuvenes amitteret filios? Quid, ut nepotem ex Druso suo? Dolenda adhuc retulimus: veniendum ad erubescenda est. Quantis hoc triennium, M. Vinici, doloribus laceravit animum eius! Quam diu abstruso, quod miserrimum est, pectus eius flagravit incendio, quod ex nuru, quod ex nepote dolere, indignari, erubescere coactus est! Cuius temporis aegritudinem auxit amissa mater, eminentissima

208

RIMSKA POVI/EST

obasuo njegovu mladost, dok je raskos trijumfa odgovarala veliCini pothvata koje je izveo! Koliko je puta narod pocastio darovima, i kako je rado, kad je to mogao uCiniti na prijedlog senata, popunio imetak senatora a da nije ni ugadao raskosi, ni dopustao da casno siromastvo bude liSeno dostojanstva!654 S kolikom je cascu svojega Germanika poslao u prekomorske pokrajine! Kakvom je snagom svojih savjeta, uz pomoc i potporu svoga sina Druza, natjerao Maroboduja, koji se prilijepio uz graniee kraljevstva koje je drzao - rekao bih uz dopu­stenje njegova velicanstva - da izade, kao kakvu zmiju pritajenu u zemlji, spasonosnim lijekovima!655 Kako ga, koliko casno, toliko be­zopasno, drzi! Kako je velik rat, koji je poticao prvak Galije Sakrovir i Julije Flor,656 cudesnom brzinom i hrabroscu zaustavio,657 da je rimski narod prije saznao kako je pobijedio nego ratovao, i da je glasnik po­bjede pretekao glasnike opasnosti! Ai Africki rat, koji je izazivao velik strah i koji je svakodnevnim rastom postajao sve veti, pod njegovim je auspicijima i odlukama u kratko vrijeme dovrsen.658

130 Kakva je djela pod svojim i imenom svojih podigao! Kako je poboznom dardljivoscu, koja nadilazi Ijudsko vjerovanje, sagra­dio hram svom OCU!659 Kako je velicanstvenom umjerenoscu duha obnovio zdanja Gneja Pompeja unistena vatrom! Sve ono sto se ikad istaknulo svojom slavom on je smatrao kako treba cuvati kao kakvu rodacku svojinu. Kakvom je dardljivoscu, kao i inace, i nedavno za pozara brezuljka Celija svojom ocevinom priskocio u pomoC!660 S kakvim se mirom medu Ijudima pobrinuo za popunjavanje ceta - stvar neprekidna i osobita straha - i to bez uzrujavanja u novace­nju! Ako bilo priroda dopusta, bilo osrednjost ljudi prima na sebe, usudujem se zajedno s bogovima potuziti: Cime je on to zasluzio, prvo, da se Libon Druz upustio u zloCinacke namjere?661 Potom, da je Silija i Pizona imao za takve neprijatelje, od kojih je jednomu us­postavio dostojanstvo, a drugomu ga uvecao?662 Da prijedem na jos vece - premda je i ovo sto je sproveo veoma veliko - da je izgubio sinove dok su joil bili mladiCi.663 Unuka od svojega Druza?664 Ono ilto je dosada bilo dostojno zaljenja, ispripovjedili smo: prijeti nam je na ono cega se treba stidjeti. Kolikim su bolima ove tri godine, Marko Vinicije, razdirale njegovo sree! Koliko su dugo skrivenim - 8to je najjadnije - pozarom gorjele njegove grudi, koliko je bio prisiljen za­lostiti se i srditi zbog snahe,665 zbog unuka!666 Jad tog vremena uvecao je gubitak majke,667 zene najuzvisenije i po svemu slicnije bogovima

209

HISTORIAE ROMANAE

et per omnia deis quam hominibus similior femina, cuius potentiam nemo sensit nisi aut levatione periculi aut accessione dignitatis.

131 Voto finiendum volumen est. Iuppiter Capitoline, et auctor ac stator Romani nominis Gradive Mars, perpetuorumque custos Vesta ignium et quidquid numinum hanc Romani imperii molem in amplissimum terrarum orbis fastigium extulit, vos publica voce obtestor atque precor: custodite, servate, protegite hunc statum, hanc pacem, hunc principem, eique functo longissima statione mortali destinate successores quam serissimos, sed e~s, quorum cervices tam fortiter sustinendo terrarum orbis imperio sufficiant, quam huius suffecisse sensimus, consiliaque omnium civium aut pia fovete aut impia opprimite.

210

RIMSKA POVI/EST

nego ljudima, ciju moe nitko nije osjetio nego umanjenjem opasnosti iii uveeanjem dostojanstva.668

131 Zavjetom valja zavrsiti knjigu. Jupiteru Kapitolijski, zastit­nice i cuvaru rimskoga imena, Gradive Marte,669 i Vesto, cuvarice vjecne vatre, i sva bozanstva koja su ovu veliCinu rimskoga carstva uzdigla do najviSeg vrhunca na svijetu, vas javnom rijecju preklinjem i molim: cuvajte, podrZavajte i stitite ovo stanje, ovaj mir i ovoga vladara, te mu, posto okonca sto je moguee duze smrtno boraviste, odredite sto kasnije nasljednike, ali onakve Cija ramena dostaju za onako hrabro odrZavanje vlasti nad svijetom kako smo osjetili da su dostajala njegova, te nakane svih gradana, one pobozne poduprite, a one bezbozne onemoguCite.

211

FONTES LECTIONUM

SIGLA

A = Amberbachov prijepis izgubljenog Murbachova kodeksa (codex Murbachensis) kompletiranog u kolovozu 1516, danas u knjiznici Akademije u Base1u (A. N. II 8)

P = Editio princeps, tiskana 1520.

B = Burerova citanja iz Murbachova kodeksa, koja su bila tiskana na kraju Editio princeps (kod Halma oznaceno slovom M)

LIBERPRIOR

1, 1: Pocetna prilicno velika lakuna u tekstu, koji, u obliku u kojem je sacuvan, poCinje s: tempestate. Ime Epeus nadopunio Lipsius. 3: quin Wop­kens: quiP;

2, 3: in extremo P : in stavlja u zagrade Ruhnken;

3, 2: disserunt Orelli : dixerunt P;

4, 1: et dodao Galenius; 2: magno P: non magno Seriner;

5, 2: quem ille P; oAoi nin broto? e%sin izostavlja P : nadopunio Ur­binus;

6, 1: DCCLXX P : DCCLXX Lipsius; 2: trecentesimo P : tricensimo B; 3: viris Lipsius : vir P; 5: undecimus Wesseling: sextus decimus P; 6: potitus est 1 potitus P; Aemilius Sura ... intersunt ani MDCCCXCV 1 Delbenius prvi prepoznao ovaj dio teksta kao glosu;

7, 2: maximique Rhenanus : maximeque P;

8,2: omnisque P: omnis Gelenius: cuiusque Gurlitt; 4: D.CCC.LXXX.L P : ispravio Laurentius; 5: Latini Orelli : Latinis Lipsius : his P; earn Heinsius : iam P; 6: velika lakuna u tekstu. Izgubljena poglavlja pokrivala su 582 godine rimske povijesti od utemeljenja grada do rata 5 Perzejem. Odlomak Nec ... Cimon dodan postojeeem poglavlju sacuvan je u Priscian. VI 63;

9,1: Haase dopunio reeenicu ovako: quorum iniuriarum populus Roma­nus poenam tardius quam timuerat hostis expetit (expetiit). No to je nista vise negoli zanimljiva nadopuna, j subjekt glagola expetit ostaje i dalje dvoj­ben; fuerit P : fuit AB; 3: consulem creavit izostavlja A; 4: perfugit Crusius : profugit AP; 5: agentis Gelenius : agentium AP; 6: ut bis miliens centies SH (sic) aerario contulerit his et AP: ispravio Schoepfer kojega slijedi Thomas : cum bis miliens ... aerario.intulisset Halm;

10, 1: tum (cum A) regem AP; 2: et P: ut A; cogitationem 1 cuncta­tionem Acidalius; 3: Macedonicae Ruhnken : magnae AP; 4: saevirent P : saeviret A;

213

HISTORIAE ROMANAE

11, 1: adsumptis ispravio Burer: adsumpti AP; 2: inditum erat AP : erat stavio u zagrade Gelenius; 5: huius dodao Ruhnken;

12, 1: deinde ut praediximus instincta AP: Madvig smjesta ut praedixi­mus iza magna; cuius pars ... fracta Aldus: cum pars ... tracta AP; 2: dice­retur AB : dicebatur P. Burer tvrdi kako je ba dodano u murbaskom rukopisu kasnijom rukom; excidere AP; 5: DCLXXII Iani : DCLXVII P : DCLXVI A; CLXXIII Kritz: CLXXVII B : CCLXXVII AP; 6: CCXCII Laurent. : CCXCVI AP; CXX Iani : CXV AP;

13, 1: 1. Rhenanus : a: B : A. AP;

14, 2: ceperant Madvig: ceperunt AP; Aricini et A : Orelli pretpostavlja da je ispalo jedno iii vise imena; 3: CCCLX Laurent. : CCCL AP; 4: Tarracina Lipsius : Tarracinam AP; 6: ad quintum fabioque AP; 7: Cos a BA : Cossa P; interiectoque Madvig : interiecto AP; et izostavijeno u P; 8: XVII Aldus: XXII AP; post Gelenius : anna post AP; ducta AP;

15, 3: CLXXXV Burman: CLXXVII AP; in eo moliendo Salmasius : in demoliendo AP; 4: CLIII Krause: CL VII AP: CLII Lipsius; 5: CXL VI Lipsius : CLIn AP; XVIII Aldus: XXIII AP; sextum Cludius : sexiens (-es) BAP;

16, 1: supervacua P: supervania A: supervacanea Orelli; 2: in earn AP; congruere Heinsius : congruens AP; capso BA : capsa P; alioue Lipsius : alio­que AP; quodque Heinsius : quoque AP; 3: tragoediam Burman: tragoedias AP; novam comicam AP, brani Thomas: novam comoediam Gruner; Me­nander A : Menadrus P; Madvig umeee non iza eius; 5: adeo quidem AP : adeo id quidem Haase;

17,1: cum Burerova ispravka: eorum AP; 2: etiam Vossius: et AP; 4: reperiet et eminentiam P: reperiet eminentia AB; 5: recedentis in suum qu­odque saeculum 1 Shipley prihvaca Madvigovo Citanje na ovom iskvarenom mjestu. Za Citanje ABP i razliCite konjekture vidi Ellis; saepe Madvig: semper AP; 7: quo priores ducimur A;

18, 1: ab condicione Schegk: ad condicionem AP; pluribus omnis Froeli­ch : pluribus annis AP: pluribus auctoribus Halm; operibus usque Ellis nakon Acidaliusa: operibusque AP. Za druge konjekture vidi Ellis str. 19; 3: eximiae alias Faehse i Haupt: et initalia AB, izostavlja P : et in alia Halm.

LIBER POSTERIOR

1, 4: nunquam X. plura quam propriae AP, ispravio Aldus; 5: poenam Halm : quippe AP; fecerant Heinsius : fecerunt AP;

2, 1: pactum Kreysig: factum .4P; 3: statum P: statim Gelenius : factum A : ista tum Haupt;

4, 1: qui stavio u zagrade Gelenilts, mozda posijedica nemarnog pisanja; 2: At Vossius : et P; 5: CLX Laur.mt. : CL AP: CLVn Kritz; 7: XXXVIII Puteanus : XXXVI AP;

214

FONTES LECTIONUM

5, 3: perseverantia ducis iza proposito u P. Stavio u zagrade Davis kao rubnu biljeSku koja se uvukla u tekst;

6, 2: petens Ruhnken : re petens AP; 3: nihil uvrstio Haase; 4: nomina­verat 1 Halm ispravio u nomine, re autem; eum AP : eumque Gelenius; 6: armatos Gelenius : armatus AP;

7, 4: interponetur AP : interponatur Heinsius; 6: quod AP : quo Hein­sius i Bentley; 7: Odlomak od In legibus do condita est u § 8 nalazi se u AP ispred Mors Drusi u pogl. XV. U tom kontekstu, pri sada1njem stanju teksta, odlomak nije na svom mjestu. Cludius ga je premjestio na njegovo sadasnje mjesto. MoZda se radi 0 odlomku poglavlja u kojem se usporedivale Druzova i Grakhova zakonodavna djelatnost, fiji je prvi dio sada izgubljen; numerarim A : numeraverim P;

8,2: M. C. Vossius: M. AP: Aldus pretpostavlja duo;

9, 3: evecti Gelenius : evectis B : eius aetatis A : eius aetatis P; Shipley postavio zarez iza sanguinis za Halmov period koji lini Lucilli imenicom s kojom se slaie facientis. Heinsius postavlja Enni iza locum;

10,1: cLln Kritz: CLVn AP; prava ... vitia tako premjestio Sterk: a rectis in vitia a (izostavlja A) vitiis in prava a pravis AP; 2: singuli Lipsius i Madvig : singulis AP; omnes Pluygers : omnino AP;

11, 1: agresti Vossius: equestri AP; 2: meritum et (izostavlja P) virtutique AP;

12, 1: cxxxnn Aldus: CXXXVIII AP; 4: trucidata Ruhnken : trucidatis AP; 5: CAP: CC Puteanus i Lipsius;

13, 3: quam quaevis Froelich: quamvis A : eius quam Ruhnken kojega slijedi Halm; modicam AP : inmodicam Halm;

14,3: arbitris B, izostavlja A: hominibus P, iznad retka; iza possit slijedi paragrafIn legibus ... condita est, koji je, poslije Cludiusa, premjesten na kraj pogl. VII.

15, 4: rei publicae AP : populi Romani Puteanus;

16,2: Compsamque Vossius: Cosamque AP; 3: dilucideque Q. P: di­lucideq. que A, ispravio Lipsius; 4: continuum Gelenius : continuo AP; rem populi Romani Laurent. : rem P. R. BA : remp. P;

17, 1: integri Heinsius : integris AP; 3: qua Gelenius : quae AP;

18, 3: M' Ruhnken : M. AP; 6: se dodao Puteanus;

19,1: etiam stavili u zagrade Orelli i Cornelissen; 2: annumque Vossius: annoque AP; 3: expromens Acidalius i Madvig: expromenti BP: exprimenti A;

20, 1: a1J exercitu A : ad exercitum P : Burer je u nedoumici koji je pri­jedlog bolji;

215

HISTORIAE ROMANAE

21,2: COS. sulta se A; potentiae sese Halm : potentia esse A : potentiae se P; 3: focisque Vossius : sociisque AP : oculisque Halm poslije Lipsiusa; 4: Halm pretpostavlja lakunu ispred decessit: Sauppe predlaze nadopunu de caelo (iii fulmine) tactus; 5: CLXVII BA : CLXVIII P: CLXXII Laurent.;

22,1: in mediocris 1 in mediocri A: immediocri B: in mediocreis P; excelsissimi quaque atque eminentissimi Heinsius : excelsissimae quoque a. eminentissimae AP;

23, 6: ad Ruhnken : ante AP;

24, 1: forti Puteanus : fonte AP : sponte Halm; sub adventu AP : sub adventum Halm; 2: qui in priore AP; 4: superaret AP : Halm promatra kao nemarnost u pisanju : Ellis gleda u superaret imperativno znacenje; 5: ausum esse Grelli : ausum P : aususs A;

25,1: res nadopunio Ruhnken; 3: mitis nadopunio Krause: ac iustissimo AP: aequissimo Halm; 4: post Gelenius: posuit AP; namque ascendens Halm : qua demendes AP : qua descendens Gelenius;

26, 1: suo. Is Grelli : st'lis A (sulis Grelli) : consulis P; 2: fuerat AP: foret Halm; Domitium consularem, Scaevolam Mucium Ruhnken : Dom. Scae­volam etiam AP; 3: virtute feminae nec propria latet Thomas: virtute eminet patria latet AP : virtute feminae propria patet Haupt kojega slijedi Halm;

27,1: CIX Kritz: XI BA: XLP; 3: ferro figi Madvig: ferriAP; 4: ferebant Burman : fuerunt AP : ferunt Gelenius; 5: eius P : civis AB; 6: praetor AP : proditor Vossius : fautor Scriner;

28,2: haud ... potestatem Ellis: aut metu desideras tulio cotimuis se (Tu­lio co timuisse P) potestatem AP : ut in metu desiderasse ita in otio timuisse potestatem Halm; imperio ... usi erant Ruhnken i Gelenius : imperio prores (proh res P) ad vindicandam ( -dum P) maximi periculi spolia musierant AP; eo inmodicae crudelitatis licentia AP : ispravio Cludius; 3: histrioni ex alba Gronovius i Mommsen : historiarum (historiarium P) ex alto ABP;

29, 1: CX Kritz; sed ea Burman: sed ex AP; quae dodao Aldus; 3: ui Mo­mmsen: ut AP; 5 (kraj poglavlja): Krause pomislja na lakunu izmedu kraja ovoga poglavlja i pocetka pogl. XXX.

30, 3: absentis dodao Krause; 4: sine re Gelenius : in iure AP; 6: XC milia Vossius : XL a CCC AP; omnium P : omni A : consensu dodao Ellis;

31, 1: maior civi Heinsius: maiore vi AP; 2: quo scito Schegk: quos c A: quo senatus Cos. P; 4: septennium Krause: biennium AP; leva A;

32, 1: liberae A (erazura iza ae) : liber aeret (aere P) BP; 3: transtuleratA; 4: praedonesque per multa a multis locis AP : alias ac multis Burer;

33, 1: quia Bothe: qui AP; 2: ab altero quod arguebat Burman: ab eo quod arguebatur AP; 3: omnino Acidalius : animo AP;

216

FONTES LEeT/ONUM

34, 2: ne dodao Gelenius; usura gloriae Rhenanus : usurae gloria AP; quin Gelenius : qui AP; 3: quique Gudendorp : qui AP; aperuit Gelenius : eripuitAP;

35,2: culmine locavit Madvig: luminavit AP; iustitiam Gelenius : iustitiae AP; 4: Ciceronem Hottinger: Catonem AP;

36, 1: LXXXII AP: LXXX Kritz: LXXXXII Aldus; 2: anteque edit. Bipont. : saneque AP; Cottam Aldus: Catonem AP; in suspecti operis sui carmine AP : za mnoge ispravke predlozene za ovaj iskvareni dio teksta vidi Kritz i Ellis;

37,2: socer generum Heinsius: socerum AP; petit AP: petiit Gelenius; 5. regii Heinsius : regi AP;

38, 1: stipendiaria facta Amerbaeh na rubu straniee i Lipsius : stipen­dia facta AP; notavimus facilius ut quae partibus AP : redoslijed promijenio Acidalius i Haase; 2: set Sauppe : et AP; belli aggressus est nadopunio Halm; CVIII edit. Bipont. : CCIIII AP; CLXXIII Kritz: CLXXXII AP; 5: ab Attalis Gelenius : habita lis AP; regibus P : izostavija A;

39, 1: a dodao Aldus; Fabioque Ursin us : Fabio AP; omisimus Heinsius : amisimus AP; pene AP: plane iii plene Burman; in aerarium Aldus: ignauum AP; 2: lakunu ovako nadopunio Haase: facta [Numidia provincia, e qua iam olim cognomen virtute partum detulerat Metellusl Numidicus;

40, 1: Albani Hiberi (Hideri A) ac deinde AP: ispravio Burman; 3: illi astare Doederlein : illi trahere Ruhnken : ilIi fatare AP; 4: tulerant Aeidalius : tulerunt AP; 5: ovakav redoslijed Ellis: u AP et Metellus Creticus slijedi memor ... iniuriae;

41,1: antiquitatis studiosos Halm: antiquissimos AP; 3. se per B: sem­per AP;

42, 1: metu Gelenius : motu AP; 2: et privatus et contracta classe Seriner: contracta classe et privatus et AP: Halm dodaje manu iza tumultuaria, zadr­zavajuCi redoslijed prethodnih rijeCi; revectus Haase: reversus AP; 3: Iuncum Nipperdey: Iunium cum AP; idem enim Asiam earn quam obtinebat AP : eamque Lipsius umjesto earn quam; epistulae Burer : epistula ABP;

43, 1: cum dodao Lipsius; id Gelenius : ad AP; iam 1 tam AP; 3: nobilisima Cn. Dolabellae Haase: nobilissimaque Dolobellae AP; in dodao Halm;

44, 3: Iuliam dodao Grelli; 4: urbis Heinsius : ab his AP;

45, 1: quique neque Halm : qui neque Vaseosanus : neque izostavija AP; indemnatum Puteanus: Damnatum AP; 3: ut coepit Gelenius : ut cupit AP; intenta Wopkens: interita AP; 4: tribunatu Heinsius : senatu AP;

46, 1: gereret Stanger: ageret AP; vetus par Ursinus : victus pars AP; 2: iam Heinsius : in AP; 3: utile AP : vile Lipsius;

47,2: quarto Laurent. : septimo AP; potentiae et viva ilia male Shipley: Ponti et Camiliae AP: potentiae male Lipsius; 3: coercitionem B : coertionem

217

HISTORIAE ROMANAE

AP: coercitione Cludius; 4: inutili facto Gelenius : inutiliter facto AP: inutili sed facto Gelenius;

48,2: primi Vascosanus: primo AP; 4: voluptatibus vellibidinibus izbri­sao kao glosu Gruter; 5: et iza saluberrimas izbrisao Gelenius; iustis Gelenius : iustius AP;

49, 1: annis DCCm Gelenius : ann is (AP) a Cc.m AB : ACCIII P; 2: non AP: nomine Gronovius; 3: gloriosiora Cuperus : gloriosa AP; 4: privatus Gelenius : privatusque AP;

50, 1: legionibusque Corfini quae P : legionibusque Corfini AP; voluerant Gelenius : venerant AP; 4: Afranio Burer : Africanio B : Africano AP;

51,1: obtineretur Heinsius: retinetur BAP; et dodao Gelenius; 2: eo quo vellet Halm : et cum vellet AP; 3: in Hispania ex cive Morgenstern: Hispaniae AsiaeAP;

52, 3: et dodao Halm; 4: ut dodao Gelenius : in omnes partes AP : inco­lumes partes Ellis. lskvareno mjesto za koje su predlozene brojne konjekture. Ruhnken pretpostavlja lakunu; ex Lipsius : et AP; 6: in illa .... quam quod Haase: illa .... quando AP;

53, 4: facilis Gelenius : felix (foelix A) AP;

54, 1: summorum imperatorum Mommsen : summo imperatorum AP; alteri mortuo Lipsius; 2: vivebat Heinsius : Iubae AP; 3: parere Burer: parare P: parariA;

55, 1: C. dodao Stanger; fortuna mox pugnavit sua Acidalius i Lipsius : fortunam expugnavit uia AP; 4: restituta et a Orelli : restitutae C. A. B : restitutae sunt a AP;

56, 1: magnificentissimisque AB: que izostavlja P: et magnificentissimis Halm i Ruhnken; 4: ita .... offensus Rhenanus : id ... offensum AP;

57, 1: timere ispravljeno u timeri A : timere bolje prema P/ut. Caes. 57 i Suet. Div. lui. 86; plurima ei Orelli : plurimi BA : plurima P; 2: orabat AP : orarat Halm;

58, 2: tum Haase: cum AP;

59, 1: praeveniet Ellis: praevenit et AP : per se nitet Burman; 2: in earn AP : ispravio Gelenius : ex ea Ursin us; 5: ordinem ac rationem Muncker : ordinationem AP; 6: Recenica je u postojeeem obliku iskvarena, no opCi je smisao jasan prema sljedeeem tekstu iz Sen. Nat. Quaest. l2, 1: memoriae proditum est, quo die Divus Augustus ... intravit, circa solem visum coloris varii circulum, qualis esse in arcu solet; hunc Graeci halo vocant, nos dicere coronam aptissime possimus.

60, 2: credere Gelenius : cedere AP; sibi dodao Lipsius; 4: civitatibus inmunitatibusque Ellis: civitatibusque AP;

61,4: id dodao Gelenius;

218

FONTES LECTIONUM

62, 2: arbitrio A : imperio P; 3: rei publicae Gelenius : resp. AP; ac pari AP: ac parato Burman; 5: Caesar ipse Halm : Caesari AP;

63,1: a dodao Heinsius;

64,2-3: peristhaec A: peris. Haec P: perire ili perisse Rhenanus na rubu stranice; 3: canina Ruhnken : continna A : continua P; 4: velut Puteanus : vel AP:utHalm;

65, 1: facta Burer: iacta AP; Antonius subinde Caesarem admoneret, et quam edit. Bipont. : et subinde ... quam AP; 2: tum iIi tunc Burer : tur AP : tum igitur Halm; abhinc iza conditam izbrisao Gelenius; DCCVIIII Gelenius : ACCVIIII AP : DCCXI Aldus;

66, 1: cum ... essent 1 dio reeenice oCito iskvaren, no nije ponudena zadovoljavajuca ispravka; 4: tu M. Gelenius : tum AP; 5: Ciceronis nomen nadopunio Laurent.;

67, 3: velut Gelenius : vel AP : ut Halm;

68, 1: acriter Haupt: Africaque AP; ne modica quidem solvere ac servari posset Ellis: immodica (in modica P) quidem servari posset AP: ne modica quidem re servari posset Halm; 2: et consulis (nakon Lipsiusa) auctoritate Cludius : et auctoritate COSS. AP; in agris haud Mommsen : haud magis AP : at in agris Lipsius; 3: in dodao Madvig; cum Orelli : tum AP;

69,2: interfecerat (iii confecerat) Rhenanus : fecerat AP; ad ictum Rhe­nanus: adiectum AP; 5: at Lipsius : et AP: sed Kreyssig; damnatis iza ignique izbrisao Delbenius;

70,1: se dodao Gelenius;

71, 1: Halm postavija Corvinus ispred Messalla; Corvinus AP: Corvini Bothe i Halm;

72, 1: incorrupto rollius : corrupto AP; 2: facti Rhenanus : fecit AP; 5: sed dodao Gelenius;

73,1: cogitatu Scheffer: cogitator AP;

74,2: iussa Heinsius : iuste AP: iniusta (iii iniuste ) Lipsius;

75, 1: vir P: viri BA; doctissimique AP: rectissimique Madvig: prompti­ssimique Ruhnken;3: arma ac manus Ellis: arma A : arma nus P: arma minus Vossius kojega slijedi Halm;

76, 1: Ti. Neronis Aldus: Tironis A: Tyronis P; cum comes Aldus: comes B : cum AP; 2: est dodao Cludius; inlectum Gelenius : electum AP; 3: apparatusque Sylburg: praeparatusque AP : paratusque Gelenius; 4: in id Puteanus : in is BA : simul P;

78, 1: molimentis Ruhnken : momentis AP; 2: interim ispred Caesar izbrisao kao glosu Ellis;

79, 4: Pompeianae dodao Heinsius; 5: mature Ruhnken : matura AP;

219

HISTORIAE ROMANAE

80, 2: alienae victoriae P : in alienae victoriae AB : in aliena victoria Burer; Caesari Acidalius : Caesaris AP; interpretabatur audebatque AP : interpre­taretur audebatque Gelenius : interpretaretur auderetque Ruhnken; 3: telis dodao Grelli; 4: indignissimam Ruhnken : in dissimillimam AP;

81, 2: Halm predlaze ovavu nadopunu lakune: veteranis in agros deductis qui coloniae; instrumentum Cludius : instar AP;

82, 1: sepelivit in Sicilia bellum Ruhnken : libium in Sicilia Bn (bene A) AP; et in A : in P; mitis saeviit Haupt: militavit AP; egressus AP : ingressus Gelenius; 2: a dodao Kreyssig; desperaret Haupt: desperaverat AP; est dodao Drelli; 3: ac tot Salmasius i Lipsius : acto AP; illius Vossius : illis AP; 4: crocota Ruhnken : corona AP;

83, 3: P. Silii Gelenius : Petersilii A : pater Silii A;

84,1: in (ispred illa) dodao Vascovanus; remigesLipsius: regesAP; specie Gelenius : specie et AP; aliquis Heinsius : aliquid AB : aliqui transfugiebant P; 2: reeenicu rex ... transmisit ad Caesarem, koja se u AP nalazi ispred superata na kraju paragrafa, na njezino sadasnje mjesto premjestio Haase; Dellius Kritz : de illius AP; exempli sui tenax ut a Lipsius : exemplis uitae naxuta AP; ad Cassium ... transiit nadopunio Ruhnken;

85,4: detracto Vascosanus: detrectato AP; 6: ut dubites, suone Burer: videbites ne A : vide bit e suo P; direxerit Halm : direxit AP;

86, 2: paucissimi summoti Baiter: paucissimi et hi AP; qui ne deprecari quidem pro se sustinerent Heinsius : qui deprecari quidem pro se non su­stinerent AP; si ei Halm : sic A : si sic P : si Burer; modum dodao Rhenanus; diu ... luctatus AP : odium ... eluctatus Madvig i Halm;

87,1: aspide in B: aspidemA: aspide P; et sanie eius Burman: sanie eius BAP: eius sane Acidalius i Halm; 2: est dodao Drelli; ab eo devictum Acidalius : ab (ob P) eodem victum BAP; 3: ei Cludius : eius AP; primus dodao Aldus, ali ispred Trebonius;

88,2: erat dodao Madvig; paene A: pene P; 3: Antistii Vossius: Antistiae AP; praematura morte Burer: praematuram mortem AB;

89, 1: quo occursu Lipsius: occursus AP; favore omnium hominum aetatium AP: generum dodao Halm; ne in operis quidem Gelenius : nedum in operis siquidem AP; 4: quin Madvig: quem AP; 5: non dodao Madvig; 6: fatigarent Vossius : fatigant AP;

90, 1: et (iii etiam) coaluere Bergk : et coram aliero AP; annos dodao Drelli; incultisque Heinsius : multisque AP; 2: belli dodao Heinsius; 3. X Lip­sius:XXAP;

91, 1: oppresso Gelenius: presso P: praesso A; iure Drelli: viro AP; 4: ut dodao Burer; et izostavlja A;

92, 2: in iza aberat izbrisao Krause;

220

FONTES LECTIONUM

94, 1: trimo Aldus: primo AP; despondente Gelenius : respondente AP; 3: ostiae atque Rhenanus : ostia eratque AP; 4: tractu Gelenius : tractatu AP; quin Ruhnken : cuius AP;

95,1: mole Heinsius: molem P: morem A; 2: e divers is Stanger: divisis AP; 3: fuerat Orelli : foret AP;

96, 1: Iulia filia Haase; 2: ab dodao Lipsius; consule Lipsius : COS. A : consulari Kritz kojega slijedi Halm;

97,2: perficit Lipsius : percipit AP;

98, 1: diximus A: praediximus P;

99,2: viribus edit. Bipont. : viris AP . curis Heinsius; 4: sunt dodao Halm; Rhodum deverterint dodao Halm; atque eum Halm : ad quem AP;

100, 2: magnificentissimis Cuperus : magnificentissimi AP; 3: libidineve Halm : libidine AP; 4: Iulus Schegk : Iulius AP; 5: quas OreW : quasi AP; pe­pendissent A : izostavlja P; voluntaria Lipsius : voluntarii AP;

101, 1: ad visendum Lipsius : ad sidendum BA : ad sedandum A; excel­sissimo in insula Gelenius : excelsissimae insulae AP;

102, 1: Cae sari fama vulgavit Lipsius : Cae saris iam avulgavit AP; iza dies Halm dodaje secuta; 2: Gaius dodao Krause; rem dodao Heinsius; 3: diu deinde reluctatus Ruhnken : diu de reluctatus A : deinde reluctatus P; L. Gelenius : quinquagesimum AP;

103,3: atque P: eoque (ili eo quod) B: quae eo A: adeoque Heinsius; 5: contenti dodao Rhenanus : contenti simus Burer; faustus dodao Halm;

104,2: id Lipsius : et AP; 3: VIm P : VIII A; spectator tum Thomas: spectatum A : spectatus P : spectator et Gelenius kojega slijedi Halm; virtu­tibus Lipsius : viribus AP;

105,1: gentis eius Arminius Fr. Jacob: gentis (-tes P) et inamninus (ina­mminus BA) AP; sibi Cludius : in AP; iam Gruner: tum AP; 2: multiplicem virtutibus Raphelengius: multiplicem in virtutibus AP; 3: obstructis Gelenius : extructis AP; at tutela Lipsius : ad tutelam AP; Lupiae Lipsius : Iuliae AP;

106,3: eadem Kritz: eodem AP; parta dodao Halm;

107,1: virtute A: iuventute P; motum conatumque Halm: motumque BA : motum P; 2: cum iza Caesar izbrisao Herelius;

108, 1: Hercinia silva Heinsius : Herciniae silvae AP; 2: quos P : quis BA;

109, 1: custodientium Madvig: custodia tum AP; lacesseret, at si dodao Rhenanus; ostenderet dodao Burman; 2: in dodao Acidalius; 4: eius P : cuius BA; 5: duceret nadopunio Lipsius;

110, 1: Drugi interdum dodao Heinsius : iter dum AP; 1-2: aberat legio­nesque quas nadopunio Haupt; 2: se dodao Krause; consilii Frohlich: constitit

221

HISTORIAE ROMANAE

AP; 4: se effuderat Ursinus : effugerat AP; maxima Heinsius : proxima AP; duo bus Batonibus AP: Batoni Halm; in iza erat izbrisao Heinsius; 5: animo­rum AP: armorum Bothe kojega slijedi Halm; 6: quin Vascosanus : quia AP; firmatum Burer: formatum BA : fortunatum P;

111,2: [spred pollicitati Halm nadopunja prompte; ultimum Lipsius: militum AP; 3: ministerii Lipsius : ministri AP; 4: missus sum Halm : missum A : missus P; furentes BAP : fruentes Grelli; elusimus predlozio recenzent u Bibl. phil. [ 42 : eius imus euasimus A : evasimus P; fudimus dodao Haase; civilitatis Madvig nakon Ruhnkena : utilitatis AP; imperatoria Madvig: im­peratoris AP;

112, 2: que dodao Heinsius; hostium iza milia izbrisao Grelli; 3: cum Ruhnken : ut AP; 4: Rhoemetalces Rhenanus : Rhomo et Alces BAP; 5: fusa Vossius: fuga BA : fugata P; 6: e quibus Boecler: qui P: quibus BA; ordinis Gelenius : ordines AP;

113,1: X alis et Laurent.: XlIII sed PA : XlIII et Lipsius;

114, 1: distractissimus Rhenanus : distraximus AP; negotio Gelenius : ge­nitio BA, izostavija P; 2: usum dodao Lipsius; uni portatum A : nakon brisanja um, importatum P : una porta tum Grelli kojega slijedi Halm; 3: interdum anonimni znanstvenik : inerat AP; tamen rarissima Halm : amarissima AP; dissimulantis ... inhibentis AP: dissimulans ... inhibens Acidalius; 4: alte­rum alterum Rhenanus : alterum AP; 5: autumno Gelenius : autumni AP; a Caesare Rhenanus : Caesarem AP; nomini Acidalius : nominis AP; Caesarum Scheffer: eorum AP;

115, 3: donatus dodao Rhenanus; 5: gloriosissimus Halm : gloriosum AP;

116, 1: incultos Heinsius : multos AP; 2: quamquam Halm : quibusdem AP; 3: hoc Gelenius : loco AP; Aelius Lamia Ruhnken : etiam AP; 4: in eo nihil ... superesse Ellis: ne (me A) nihil (izostavlja P) optimo civi (civis A) ... perisset BAP; morte dodao Grelli;

117, 1: nuntium attulere nadopunio na ovom mjestu Halm, drugi izdava­Ci iza cohortium; tanta clades inferretur nadopunio Halm; et causa et persona Grelli : et causa persona AP; 2: ita Acidalius : et AP;

118, 1: credat Lipsius : credebat AP; in iurgia Madvig: in iuria AP; 2: Romanae dec us Burman: Romae eius (ius P) AP; consecutus Heinsius : consequens AP; 4: vinciri socios. sed praevalebant iam nadopunio Ellis prema Tac. Ann. [58; praestrinxerant Gelenius: praestrinxeratAP; cuius fortunam mutaturus est edit. Bipont. : qui fortunam mutaturus (imitaturus A) AP; speciemque Burman: spemque AP;

119,2: egrediendive Vossius : egredie (egredie s ad napisanim iznad g A, egregie P) aut BAP; 4: equite peditem relinquens fuga cum alis Gelenius

222

FONTES LECTIONUM

: equitem peditem relinquens fugatum (fuga cum P) aliis BAP; 5: hostilis Burer: hosti BA : hostium P;

120,1: hostis Haupt: hostiumAP: izostavlja B; 2: arma infert (hosti Vo­ssius ) quem arcuisse Lipsius : arma interfecti qui arguisse AP; 6: adulescens Ruhnken : ad AP; effluvio Lipsius : intluvio AP;

121, 1: ingressi Germaniam Bardili : ingressa anima (animum P) BAP; Rhenanus dodaje et iza mollisset; aequum ei ius Rhenanus : equum eius AP; est Ellis: esset AP; 3: mihi Burer : militi AP;

122,1: fuit Haase: fueritAP; praeposito eiHeinsius: praepositi (pro- P) BAP; 2: expectatto dodao Halm; ocius P : totius BA;

124,1: satis dodao Ruhnken; pro dodao Ellis: Halm predlaze nee bonis votis; 4: sacerdotalibus Scheffer: sacerdotibus AP; consecutis quidem Ellis: consecutisque A : consecutis P;

125, 2: se dodao Drelli; ultima Vossius : ultimam BA : ultimum P; 3: et dodao Krause; noxiorum Gronovius : nostrorum AP; 4: non ignave Ellis: ignave P : ignovit edit. Bipont.; Drusus Gelenius : Brutus AP; in id ipsum plurimo quidem AP : in diversum plurimoque idem Madvig; 5: in iis ... cuius nadopunio Madvig; et dodao Drelli;

126, 1: ingerantur Ellis: insera BA : inserta sint P; partibus Voss ius : in partibus AP; 2: obsitae Burer : oppositae BAP; magistratibus Gelenius : militibus AP; 3: ispred omnis rukopisi imaju per;

127, 1: proxime Scheffer: maxime AP; complura eveherentur Vascosanus : complura enumerentur (complurae numerentur A) BA : complura enu­merarentur P; 2: iza egent rijeCi neque in parvo paucitas ministeria defecit izbrisao Halm poslije Vossius i Boeclera; est Ruhnken : e A : et P;

128, 1: qui ante Ellis: antiqui ante P : primi ante A : antiqui qui ante Halm; qui Frolich : eque A : izostavlja P; 3: Tullio Lipsius : Fulvio AP; 4: propulit Acidalius : protulit AP;

129, 1: forma dodao Rhenanus; Romam Ursin us : formam BAP; numqu­am Drelli : quam AP; 2: causam Drusi Libonis audivit Madvig : et causas pressius audit AP; 3: consiliorum suorum iza salubribus stavio u zagrade Ruhnken; sic Burman: nee AP;

130, 1: quicquid enim umquam Haase: qui quidem quam AP; 3: audeo cum deis Heinsius : auro deo cum de his AP; infestos haberet quorum na­dopunio Burman; duxit Rhenanus : dixit AP;

131, 1: est Drelli : sit AP; hunc principem dodao Lipsius; 2: fovete ... opprimite nadopunio Vossius.

223

BILJESKE UZ PRIJEVOD

I U lakuni na pocetku djela morala se nalaziti posveta djela Marku Viniciju, kao i kratak osvrt na druge junake i njihov povratak iz Trojanskog rata. Subjekt prve recenice sacuvanog teksta, u kojem se govori 0 povratku grckih junaka iz Troje, izgubljen je u lakuni. Tekst je dopunio Lipsius. Iz Justinova Saietka 'Fili­pave pavijesti' (Epitome Histariarum Philippicarum; XX 2, 1) jasno je da je ovdje rijec 0 Epeju, graditelju Trojanskog konja.

2 Metapont (Metapantum, ME'tU1rOVnov), ahejska kolonija u Tarentskom zaljevu koju su pocetkom 7. st. pro Kr. osnovali stanovnici Sibara kako bi se zastitili od neprijateljskog Tarenta (usp. Liv. XXV 1).

l Prema imenu svog istoimenog rodnog grada na Egini. 4 Tesprotija, predio uz more jugozapadno od Epira. 5 Tegeja (TEyiYJ), nazvana prema Tegeji u Arkadiji na Peloponezu (usp. Hom.

II. II 607), zavicaju Agamemnonove majke Aerope; danas Paleo-Episkopi. - Per­gam je bio naziv tvrdave u Troji (ITipyu/-tov ili ITipyu/-tu, i sarno i s dodatkom E1r! Tpoi<;t) koja je nadvisivala donji grad i po kojoj se i sam grad ponekad tako zvao.

6 Zvanog i Neoptolem. 7 Lidija, sredisnji primorski dio zapadne obale Male Azije. 8 Pentil, sin Oresta i Erigone (Paus. II 18,5), jedan od pokretaca eolske ko­

lonizacije. Tizamen, sin Oresta i Hermione, kralj Arga i Sparte, pao u borbi s Heraklidima.

9 Prema Herodotu (II 145), Troja je pala oko 1280-1270. pro Kr. Prema tradi­cionalnoj kronologiji, koju je u antici prvi postavio Eratosten, pad Troje datira se oko 1193-1184. pro Kr. (ap. Clem. Alex. Strom. I 21, p. 402). Prema Kalimahu, to se zbilo 1127. pro Kr.

10 Petop, sin Tantalov, koji je, ubivsi u trci konja elidskog kralja Emomaja, dobio ruku njegove kceri Hipodameje, osvojio je Citav poluotok juino od Ko­rintske prevlake, te je ovaj poslije po njemu prozvan "Pelopov otok" (Peloponez). Pelopovi sinovi, koji su poslije njega vladali poluotokom, bili su Atrej i Tijest, a po nekim drugim pricama, jos i Plisten, Pitej, Alkatoj, Trezen, Epidaur i Letrej. Posljednja trojica od ovih osnovali su gradove koji nose njihova imena.

II Povijest povratka Heraklovica mitski je odraz dorskog doseljavanja na Pelo­ponez. Prema Eratostenovoj kronologiji ono se datira u 1104/05. pro Kr. - Velej se u svojoj kronologiji vjerojatno oslanjao na Kraniku Kornelija Nepota, koji se opet sluiio Kranikam Apolodora iz Atene (oko 150. pro Kr.). Velej u svom datiranju, racunajuCi unatrag, polazi od god. 30. pos!. Kr ..

12 Smrt kralja Kodra, prema Euzebijevoj kronologiji, datira se u 1068. pro Kr. 13 Po legendi zapravo Alet, Hipotov sin i Heraklov praunuk, heroj dorskog

Korinta (v. pog!. 3, 3). 14 Apolon, u svom prorocistu u Delfima. 15 Po drugoj i starijoj verziji, Kodro je pao u bitki s neprijateljima; usp. Strab.

IX 1, 7; XIV 2, 6; Cic. De nat. dear. III /19/ 49; De fin. V /22/62.

225

RIMSKA POVljEST

16 Prema Pauzaniji (VII2,l) i Klaudiju Elijanu (Var. hist. 8, 5), najstariji Ko­drovi sinovi Medont i Nilej, ne mogavsi se dogovoriti tko ce vladati, sporazumjeli su se da odluku prepuste delfskom prorocistu. Pitija je vlast nad Atenjanima predala.Medontu, a Nilej i ostali Kodrovi sinovi otplovili su u osnivanje naseo­bine u Maloj Aziji.

17 Prema Euzebiju, razdoblje vladavine dozivotnih arhonata trajalo je od 1068. do 753. pr. Kr.; bila su devetorica: prvi Medon, posljednji A1kmeon; p6slije toga uvedena je arhontska slufba u trajanju od deset godina (v. pog!. 8, 3).

18 Gad (Gades; danas Cadiz), u jufnoj Hispaniji s one strane Gibraltarskih vrata, osnovan oko 1100. pr. Kr. od Fenicana iz Tira.

19 T.j. od Gada. - Utika (danas Medjerda), najstarija fenicka kolonija u sjever­noj Africi, osnovana je, prema predaji, 1101. pr. Kr. Prema arheoloskirn nalazima najranije vrijeme njezina utemeljenja bilo bi 8. st. pr. Kr.

20 Tj. Ahaju, na sjeveru Peloponeza. 21 Prastanovnici Grcke, nazvani po svom eponimnom heroju Pelazgu, rode­

nom iz zemlje.ili, po drugima, sinu Zeusa i Foronejeve kceri Niobe, prvom kralju Arkadije.

22 Hemonov sin i Pelazgov unuk. 23 Alet, Hipotov sin i Heraklov praunuk, heroj dorskog Korinta, protjerao je iz

grada Jonjane i Sizifove potomke koji su u njemu vladali prije dolaska Dorana. 24 U Maloj Aziji postojala su dva grada tog imena: Magnezija kod Sipi­

la (MayvT)O'ia 1tpOC; ~t1tl)A.cp) i Magnezija na Meandru (MayvT)O'ia e1tt Maul.vopcp).

2S Kuma, na obali Kampanije, jedna od najstarijih grckih kolonija na zapadu; prema tradiciji, osnovana 1050. pr. Kr. (prema arheoloskim dokazima oko 750. pr. Kr.). Uz stanovnike Halkide i Eretrije, u njezinu su osnivanju sudjelovali i stanovnici maloazijske Kime.

26 Svecanosti u cast bozice usjeva Cerere, Cererine igre (Cereales ludi iii Ce­realia), koje je 44. pr. Kr. uveo Cezar, slavile su se prema kalendaru od 12. do 19. travnja; zadnji su dani bili odredeni za igre u cirku, natjecanja u trcanju, g!adijatorske borbe i velike procesije.

27 Neapol (NEaOOA.tC;, "Novi grad"), danaSnji Napulj, osnovan 680. pr. Kr. pod imenom Partenopa (Parthenope, IIapSevo1tT).

28 Jon, rodocelnik Jonjana, Apolonov i Kreuzin sin. Herodot (VII 94) i Strabon (VIII 7, 1) govore 0 tome kako su Atenjani, zbog prenaseljenosti, poslali naselje­nike u Egijaliju na Peloponezu, koju su po Jonu nazvali Jonijom, i kako su odatle Jonjani presli u Malu Aziju. - Spomenuti gradovi: Efez, Milet, Kolofon, Prijena, Lebed, Klazomena, Fokeja, kojima kao gradove treba dodati Mijunt i Eritru, uz ovdje nespomenute Tej i Lebed, cinili su zajedno s dvama otockim gradovima Samom i Hijom jonski dodekapolis, staru federaciju jonskih gradova. - Ikarsko more, juzni dio Egeide, nazvan po Ikaru, Dedalovu sinu, koji se pri letu preko mora previse priblizio suncu i tu pao u more.

29 "Kakvi su smrtnici danas"; usp. Hom. II. V 304; XlI 383,449. 30 Ime Elisa (Elissa), kao drugo ime za Didonu, nalazimo i u Vergilija (Aen.

IV 336; V 3), Ovidija (Fast. III 553; Arnor. II 18, 31) i Juvenala (VI 435). - U antickoj tradiciji pojavljuju se razliCiti datumi osnivanja Kartage, koji se krecu

226

BILJESKE UZ PRI)EVOD

u rasponu od 50 godina poslije propasti Troje do godine osnivanja grada Rima; prema Timeju, Kartaga je utemeljena 814-813. pr. Kr.

31 Ispravka Wesselinga; u tekstu (P): "sesnaesti" (sextus decimus). 32 Olimpijada, mati Aleksandra Velikoga (356-323. pr. Kr.), najveceg ratnika

i osvajaca staroga svijeta, bila je kci kralja Neoptolema iz Epira, koji je istoime­nog sina Ahilejeva (Neoptolema, "Mladog ratnika", zvanoga i Pir, "Ridokosi") smatrao svojim praoeem.

33 Delbenius je prvi prepoznao ovaj odjeljak kao glosu. 34 Heziod u svom spjevu Poslovi i dani C'Epya Kat Tj,.ulP<Xt) obraduje iivot na

selu, te govori i 0 svojemu oeu i bratu i svojem zavicajnom gradu Askri u Beotiji na obroncima Helikona (633 i d.). Heziod pogrdno govori 0 Askri, koju opisuje kao "tuino selo, hudo u zimi, nemilo ljeti, niKad dobro" (639-640), zbog toga sto je, kako sam kaie (35- 39), nakon oceve smrti vodio parnieu zbog ostavstine sa svojim bratom Perzom, koju je izgubio jer su Perzu na ruku isli podmitljivi suci.

35 Nola, oscanski, a potom etrurski grad u Kampaniji; god. 313. pr. Kr. osvojen od Rimljana. Srediste saveznika u Saveznickom ratu protiv Rimljana (v. II 17-20). Mjesto Augustove smrti (v. II 123, 1-2)

36 Osnivanje Kapue legendarna je tradicija pripisivala Trojaneu Kapisu, bje­guneu iz razrusene troje (Heeat. FHG I, fro 27). Prema drugoj verziji (Katon, Velej Paterkul), Kapuu su osnovali Etruscani. Novija arheoloska istrazivanja pokazu­ju da je Kapua doista postojala i prije Etruscana kao oscansko naselje. Rimsko gradansko pravo dobila tek 58. pr. Kr., Kad ju je Cezar proglasio kolonijom pod imenom Iulia Felix.

37 Slavni predak Velejev Decije Magije, po~eeao je iz Kapue (v. bilj. uz II 16, 2); zbog toga je Velej posebno zainteresiran za taj grad i zelio bi mu pripisati sto vecu starinu.

38 Sto bi iznosilo 724 go dine. Prema kasnijoj kronologiji Olimpijade su se brojile od 776. pr. Kr., no na~eeanja su se, nesumnjivo, odriavala i daleko prije tog datuma. - Marko Vinicije, mnogo puta evocirani adresat Velejeva djela, sin Publija Vinicija, Velejeva zapovjednika u Trakiji i Makedoniji (v. II 101,3) i kon­zula 2. pos!. Kr. (v. II 103, 1); konzul30. pos!. Kr. (do 30.lipnja te godine) i (po drugi put) 45. pos!. Kr. Bio je ozenjen Julijom, zvanom i Livila, najmladom keeri Germanikovom. Sudjelovao u Klaudijevu pohodu na Britaniju. Pao je 46. pos!. Kr. kao jedna od Mesalininih zrtava zbog toga sto je odbio njezinu Ijubavnu ponudu. Prema Dionu Kasiju, iako je pao kao irtva Mesalinine osvete, Klaudije mu je pri­redio svecani pokop na driavni trosak. Tacit ga opisuje kao covjeka "blage naravi i ugladene rjecitosti" (Ann. VI 15: mitis ingenio et comptae facundiae).

39 DesetogodiSnja arhontska sluiba u Ateni pocela je 752-751. pr. Kr., a jedno­godisnja 683-682. pr. Kr. Prvi jednogodisnji arhont bio je Kreont.

40 N umitora, kojega je s prijestolja potisnuo brat Amulije. 41 Parilije, ili Palilije (Palilia), seoska svetkovina ociscenja na cast Pali (Pales),

italskoj bozici zastitnici sTad i pastira, sto su je svetkovali pastiri 21. travnja na dan utemeljenja Rima.

42 Marka Vinicija i Lucija Kasija Longina, 30. pos!. Kr. 43 Vejani, stanovnici moenog etrurskog grada Veja, protivnika ranoga Rima. 44 Izmedu dvaju vrhova kapitolijskog brijega, koji su u stara vremena nosili

227

RIMSKA POVljEST

posebna imena: Capitolium i arx. Na sedlu izmedu jedne i druge uzvisine, koje su u star~ doba bile prekrivena drvecem, bio je asylum ("UtoCiste"; na mjestu danasnje Piazza del Campidoglio), koji je po legendi osnovao Romul, a obicno su ga nazivali inter duos lucos (usp. Liv. I 8, 5).

45 Ovdje poCinje velika lakuna u tekstu. Nestala poglavlja pokrivala su 582 go­dine rimske povijesti od osnutka grada do Treceg rata s Makedonijom (171-168. pro Kr.). Odlomak: Nee minus clarus ea tempestate fuit Miltiadis filius Cimon, koji neki izdavaCi prikljucuju postojecem (osmom) poglavlju, sacuvan je u Prise. VI 63, p. 248 Hertz.

46 Eumen II. (197-159. pro Kr.), kralj Pergama, najstariji sin Atala I. 47 Brata Atala II., prijatelja i saveznika rimskog naroda. 48 Tj. politici prufunja vojne pomoCi Rimljanima u njihovu ratu protiv Antioha

III. Velikog. 49 Lucija Emilija Paula, konzula 216. pro Kr., koji je zajedno s Gajem Terencijem

Varonom, prihvatio odlucan obracun s Hanibalovom vojskom, te pretrpio teZak poraz u bitki kod Kane, u kojoj je i sam zaglavio.

so Samotraka (Samothrace iii Samothracia, LC(J.WSpq.KT]), otok uz zapadnu obalu galipoljskog polutoka, na kojem se nalazilo sjediSte prastarog i misticnog kulta Kabirii..

51 Paul je proslavio trijumf 167. pro Kr. 52 Gnej je Oktavije, pretor 168. pro Kr., konzul165. pro Kr., kao legat, a potom

zapovjednik rimskih pomorskih snaga u Grckoj, prebacio zarobljenog Perzeja Paulu i, kao i Paul, dovezao iz Grcke golem plijen.

53 Anicije, punim imenom Lucije Anicije Gal (L. Anicius Gallus), praetor peregrinus 168. pro Kr., svladao je Gencija (180-168. pro Kr.) posljednjega ilir­skog kralja, Perzejeva saveznika u Trecem makedonskom ratu, kod Labeatskog (Skadarskog) jezera i zauzeo njegov grad Skodru; nakon sto je ukrasio Anicijev trijumf, Gencije je, zajedno sa svojom djecom, zenom i bratom Karavancijem, bio bacen u zatvor, najprije u Spolecij, a nakon prosvjeda Spolecana, u Iguvij, gdje se gube sve vijesti 0 njegovoj daljnjoj sudbini.

54 Hram olimpijskog Zeusa u Ateni, koji su, zapravo, jos krajem 6. st. pro Kr. poceli graditi Pizistrat i njegovi sinovi, dovrsen je tek u vrijeme cara Hadrijana (117-138. pos!. Kr.).

55 Ptolemeja VI. Filometora (180 - oko 145. pro Kr.), kralja Egipta. 56 God. 168. pro Kr. - Marko Popilije Lenat bio je konzull72. i 158. pro Kr. 57 Zgodu, kao primjer autoriteta rimskog senata, donose mnogi autori. 58 Kasnijeg osvajaca i razoritelja Kartage Publija Kornelija Scipiona Emilijana

Africkog Mladeg. 59 Kvinta Fabija Maksima Emilijana, koji ce 145. pro Kr. postati konzul, a poslije

i proslavljeni vojskovoda u ratu protiv Numancije. 60 K vintu Fabiju Maksimu (Q. Fabius Maximus), unuku K vinta Fabija Maksima

Kunktatora ("Oklijevala"), Hanibalova protivnika. 61 Fulvije Flak, punim imenom Kvint Fulvije Flak (Q. Fulvius Flaccus), kojije

179. pro Kr. obnasao konzulat, i Postumije Albin, punim imenom Aulo Postumije Albin Lusko (A. Postumius Albinus Luscus), bili su cenzori 174. pro Kr.

228

BILJESKE UZ PRIjEVOD

62 Lazni Filip, pravim imenom Andrisko, rodom iz Adramitiona (Adramytium, Aopu/-lu1:1:€tOv), gradica u Miziji.

63 Iste godine; Metel je pobijedio Ahajce (Ahajski savez) kod Skarfeje i, ali je ipak slavu konacne pobjede nad njima odnio Lucije Mumije 146. pr. Kr. (v. pog!. 12, 1).

64 Radi se 0 trijemu sto ga je 147. pr. Kr. dao sagraditi Kvint Cecilije Metel Makedonski (porticus Metelli) i, uz druga umjetnicka djela, ukrasio skulpturom od mjedi koju je donio sa svog pobjednickog pohoda u Makedoniju, a koju je izradio Lizip. Trijem je okruzivao hram Jupitera Statora i Junonin hram, koje je sam Cecilije Metel podigao u isto vrijeme. Nalazio se izmedu Flaminijeva cirka i Marcelova kazaliSta.

65 Kvint Cecilije Mete! Makedonski postao je konzull43. pr. Kr., a potom je kao vojskovoda uspjesno ratovao protiv Keltibera u sjevernoj Hispaniji (v. II 5, 2); bio je politicki protivnik Scipiona Africkog Mladeg i brace Grakha. Kao cenzor 131. pr. Kr. zajedno s Kvintom Pompejem (to je bio prvi slucaj kad su obojica cenzora bili plebejci) predlozio je da svi gradani moraju biti ozenjeni, a iz senata je istjerao mnoge ugledne patricije. Umro je 115. pr. Kr. Njegova cetiri sina postigla su konzulat.

66 Na skupu Ahajskog saveza u Korintu rimske je poslanike sprijeCio da govore, a moZda i fizicki napao Kritolaj, voda Ahajskog saveza.

67 Punim imenom Publije Kornelije Scipion AfriCki Emilijan Mladi Numantinski (P. Cornelius Scipio Africanus Aemilianus Minor Numantinus), 185/184. - 129. pr. Kr.; rimski driavnik, vojskovoda i govornik. Sin Lucija Emilija Paula, adoptivni sin Publija Kornelija Scipiona, sina Scipiona Africkog Starijeg (v. pog!. 10,3); konzul 147. i 134. pr. Kr.; razorite!j Kartage 146. pr. Kr. i Numancije 133. pr. Kr.

68 TreCi punski rat, 149-146. pr. Kr. 69 Scipiona Africkog Starijeg, koji je Kartagu nakon bitke kod Zame 202. pr.

Kr. bio postedio razaranja. 70 God. 146. pr. Kr.

71 Apija Klaudija Kaudeksa i Marka Fulvija Flaka, god. 264. pr. Kr. 72 Njemu se pripisuje glasovita recenica Ceterum censeo Carthaginem esse de­

lendam., koju je navodno izgovarao na kraju svakog svog govora bez obzira na njegov sadriaj.

73 Lat. novi homines, Ijudi koji su se prvi u svojoj obitelji domogli kakve kurul­ske casti. Takav je, primjerice, bio Ciceron.

74 Aluzija na pljacku korintskih umjetnina, posebice kip ova od bronce koji su kao plijen dovezeni u Rim i poticali raskos.

75 Sutrij (Sutrium), grad u Etruriji, sjeverno od Vejii, rimska kolonija od 383. pr. Kr., danas Sutri. - Secija (Setia), grad u Laciju, rimska kolonija s latinskim pravom od 382. iii 379. pr. Kr. danas Sesse. - Nepa, iii Nepeta (Nepe iii Nepete;), u Etruriji, sjeverno od Rima, rimska kolonija s latinskim pravom. Razlika u dataciji izmedu Livija (VI 24, 4) i Ve!eja Paterkula objasnjava se time sto je rjesenje 0

njezinu osnutku doneseno 383. pr. Kr., a osnovanaJe deset godina poslije (373. pr. Kr.), danas Nepi. - Aricinjani, stanovnici Aricije (Aricia), jednoga od starijih gradova u Laciju u podnozju Albanske gore, prve postaje na Apijevoj cesti, rimske kolonije od 340. pr. Kr.; danas La Riccia.

229

RIMSKA POVl)EST

76 334. pro Kr. 77 Koje je, za razliku od punog gradanskog prava (ius Quiritium), iskIjucivalo

aktivno i pasivno pravo glasovanja u Rimu. 78 Kali (Cales), gradic u Kampaniji sjeveroistocno od Kapue, kolonija s latin­

skim pravom od 334. pr. Kr., danas Calvi. 79 Fundani, stanovnici Funda (Fundi), primorskog grada u Laciju na Apijevoj

cesti; danas Fondi. Prema Liviju (VIII 14, 10), Fundi su dobili civitas sine suffragio 338. pro Kr., prema Veleju 332. pro Kr. - Formijani, stanovnici Formija (Formiae), grada na granici izmedu Lacija i Kampanije; danas Formia. - Aleksandrija je osnovana 331. pr. Kr.

80 Aula Kornelija Kosa Arvina i Gneja Domicija Kalvina, god. 332. pro Kr. 81 Stanovnici Acera (Acerrae), grada u Kampaniji, danas Acerra. 82 Taracina (Tarracina), nekadasnji volScanski grad Anksur (Anxur), u Laciju

juzno od Rima na obali Tirenskog mora; prema Liviju (VIII 21, 1), rimska ko­lonija od 329. pro Kr., prema Veleju, od 327. pro Kr.; danas Terracina. - Lucerija (Luceria), grad u Apuliji, prema Veleju, rimska kolonija od 323. pro Kr., prema Liviju (IX 26, 3), od 314. pro Kr.; danas Lucera. - Suesa Aurunka (Suessa Aurun­cal, prastari grad Samnicana u Kampaniji, prema Liviju (IX 28), rimska kolonija od 313. pro Kr., prema Veleju, od 322. pr. Kr.; danas Sessa. - Satikula (Saticula), gradic na jugu Kampanije, prema Veleju, rimska kolonija s latinskim pravom od 322. pro Kr. prema Liviju (XXVII 10, 17) i Festu (Fest. 458, 26 L), od 313/310. pro Kr. - Interamna (Interamna; "grad izmedu dviju rijeka"), grad u Laciju; prema Veleju, rimska kolonija od 320. pr. Kr., prema Liviju (IX 28, 8), njezin osnutak pada u vrijeme borbi protiv Samnicana 312. pro Kr.; danas Terni. Kako bi se razlikovala od istoimenog grada u Umbriji, imala je dodatak Lirenas (po rijeci Liris) iii Succasina ("Pod Kasinom").

83 Sora (Sora), grad VolSCana na rijeci Liris u Laciju, rimska kolonija od 310. pr. Kr. Prema Liviju (IX 23, 2; X 1,1), drugi je put naseljena 303. pr. Kr.; danas Sora. - Alba, Alba kod Fucinskogjezera (Alba Fucens iii Fucentia; usp. Plin. N. h. III 12, 106: Albensium Alba ad Fucinum lacum), rimska kolonija od 310. pro Kr.; prema Liviju (X 1, 1), osnovana u vrijeme ratnoga zatisja 303. pro Kr.- Karzeoli (Carseoli), grad u Laciju, koloniziran od Rimljana 308. pr. Kr.; prema Liviju (X 3,2),302. iii (X 13, 1) 298. pro Kr., danas Carsoli.

84 295. pro Kr. 85 Sinuesa (Sinuessa), grad na granici Lacija i Kampanije; na mjestu dotadasnje

grcke naseobine Sinope (Sin ope; usp. Liv. X 21,7); rimska kolonija od 296/295. pro Kr.; danas rusevine kod Rocca di Mandragone. - Minturne (Minturnae), grad u Laciju, na uscu rijeke Liris; rimska kolonija koja je osnovana 295. pro Kr. - Venuzija (Venusia), na granici Lukanije i Apulije, rimska kolonija od 291. pro Kr., danas Venosa.

86290. pro Kr. 87 Koza (Cosa, na novcima i Cossa), stari grad na sjeveru Etrurije s lukom i

istoimenim rtom u blizini, preko puta otoka Planazije (rtu je danas ime Monte Ar­gentario), rimska kolonija od 273. pro Kr., danas Ansedonia u Toskani. - Pest (Pae­sturn), grcki grad u Lukaniji, u 7. st. pro Kr. pod imenom Posejdonia (ITOOEl.&Ovw.) osnovana od gradana Sibara; od 273. pro Kr. rimska kolonija; danas Pesti.

230

88273. pro Kr. 89 268. pro Kr.

BILJESKE UZ PRIJEVOD

90 Apija Klaudija Ceka (Caecus, "Slijepi"). 91 Arimin (Ariminum), grad u Umbriji na obali Jadranskog mora, od 268.

pro Kr. rimska kolonija, danas Rimini. - Benevent (Beneventum), prastari grad Hirpinaca u Samniju; od 268. pr. Kr. rimska kolonija, danas Benevento.

92 Firm (Firmum), luka u Pieenu, juzno od Ankone, od 264. pro Kr. rimska ko­lonija, danas Fermo. - Kastro (Castrum), u Picenu, kod Ankone, osnovan 265. pr. Kr. Livije (Perioch. II) datira njegovo utemeljenje mnogo ranije. - Ezernija (Aeser­nia), rimska kolonija s latinskim pravom osnovana 264. pr. Kr. u Samniju na rijeci Volturnu. - Eful (Aefulum), rimska kolonija u Laciju, osnovana 247. pr. Kr. - Alzij (Alsium), grad na obali Etrurije sjeverozapadno od Rima, rimska kolonija osnovana 247. pr. Kr .. - Fregene (Fregenae), mali primorski grad u Etruriji, juzno od Alzija, sjeverno od Ostije, od 245. pr. Kr. rimska kolonija, danas Castel Guido.

93 244. pr. Kr. 94 Brundizij (Brundisium), prastari grad u Kalabriji s izvanrednom lukom,

zavrSna tocka Apijeve ceste i mjesto s kojega se prelazilo u Grcku; od 245/244. pr. Kr. rimska kolonija, danas Brindisi. - Spolecij (Spoletium), grad u Umbriji, od 241. pr. Kr. rimska kolonija s latinskim pravom, dan as Spoleto. - Cvjetne igre, ludi Florales, svetkovina u cast boziee Flore, uvedena 233. pro Kr. prilikom utemeljenja hrama boziee Flore, slavljena 27. travnja.

95 Valencija (Valentia), grad u Liguriji, rimska kolonija od 239. pr. Kr. (Velej grubo grijesi u dataciji); danas Valenza .. - Kremona (Cremona), grad u ovostranoj Galiji, na lijevoj obali Pada; osnovana 218. pr. Kr. kao rimska kolonija s latinskim pravom. - Placencija (Placentia), grad u cispadanskoj Galiji, na desnoj obali Pada; osnovana u isto vrijema i u istu svrhu kao i Kremona 218. pr. Kr. kao utvrda u borbi protiv Gala, danas Piacenza.

96 189. pro Kr. 97 Bononija (Bononia), grad u cispadanskoj Galiji, prije, kao etrurski grad,

nazivan Felsina, prema Veleju, rimska kolonija od 189. pr. Kr., prema Liviju (XXXVII 57, 7), od 187. pro Kr., danas Bologna.

98 Pizaur (Pisaurum), grad u Umbriji; rimska kolonija od 1851184. pro Kr., da­nas Pesaro. - Potencija (Potentia), grad u Picenu, od 184. pro Kr. rimska kolonija. - Akvileja (Aquileia), grad u Venetu u sjevernoj Italiji, rimska kolonija osnovana 1821181. pr. Kr. za nadzor nad nemirnim Istrima, danas Aquileia. - Graviska (Gravisca iii Graviscae), mali etrurski grad koji je nekad pripadao u podrucje Tarkvinijevaca, od 181. pro Kr. rimska kolonija. - Luka (Luca), grad na granici Etrurije i cispadanske Galije, od 177. pro Kr. rimska kolonija s latinskim pravom, danas Lucca.

99 Puteoli (Puteoli), stari municipij nastao od grcke kolonije Dikearhije (b.tKatUpxiu, Dicaearchia iii Dichaearchea), u Napuljskom zaljevu. Prema Liviju (XXIV 12, 4), prva je kolonija rimskih gradana bila je poslana u taj grad u vrijeme Drugog punskog rata; drugi su kolonisti bili poslani onamo 194. pr. Kr., a potom u vrijeme Augustove vladavine, Kad se grad zove colonia Augusta. U Neronovo vrijeme stara je gradska opCina bila ujedinjena s kolonijom, te se otad zvala colo­nia Claudia Neronensis Puteolana; danas Pozzuoli. Velej, koji osnutak kolonije

231

RIMSKA POVIjEST

datira u 177. pro Kr., ne slaze se s Livijem, sto i ne skriva. - Salerno (Salernum), grad u juznom dijelu Kampanije, prema Veleju, rimska kolonija od 194. pro Kr., prema Liviju od 16S. pro Kr.; danas Salerno. - Buksent (Buxentum), lucki grad u Lukaniji, rimska kolonija od 194. pro Kr., danas Busento (Policastro).

100 Auksim (Auximum), keltski grad u Picenu prema Veleju osnovan 157. pro Kr., prema Liviju 174. pro Kr., danas Osimo. - Picen (Picenum), predio istocne Italije uz obalu Jadranskog mora od Ankone na jug do Hadrije, danas Marche.

101 Luperkal (Lupercal), spilja na palatinskom brijegu posvecena bogu Luperku, rimskom ekvivalentu za grckog boga Pana; mjesto gdje su se priredivale Luper­kalije (v. II 56, 4).

102 Publije Kornelije Scipion Nazika Korkul, u svom drugom konzulatu 155. pr.Kr.

103 124. pro Kr. 104 Sekstijske toplice (aquae Sextiae), nedaleko Masilije; danas Aix-en-Provence. 105 Saluvljani (Sallues iii Salyes, Salyi, Sallyi, Salluvii, galski narod u okolici

Masilije. - Fabraterija (Fabrateria), volScanski grad na obali rijeke Liris u Laciju. Rimska kolonija koja je dobila naziv Nova Fabraterija osnovana je 124. pro Kr. umjesto latinske kolonije razorene tijekom gusenja ustanka 126. pro Kr., danas Falvatera.

106 Skolacij Minervin (Scolacium Minervium), stari grad na istocnoj obali Bruti­ja. Rimska kolonija od 122. pro Kr. Zbog Minervina svetiSta poznat i pod imenom Minervina tvrdava, Arx Minervae.

107 Tarent (Tarentum iii Tarentus, Tapac:;), grad u juznoj Italiji, u istoime­nom zaljevu, utemeljen od spartanskih Partenija, djece rodene od spartanskih djevojaka i Helota, pod vodstvom Falanta; od 123. pro Kr. rimska kolonija, danas Taranto. - Neptunija (Neptunia), atribut Tarenta kao grada koji zivi od mora i stoji pod zastitom morskog bozanstva Neptuna, Cije se poznato svetiste nalazilo u tom gradu.

108 Za Gaja Grakha 126. pro Kr. osnovana je kolonija Kartaga pod imenom co­lonia Iunonia. Ona je, medutim, ubrzo napustena. Tek pod Cezarom i Augustom uslijedila je izgradnja veteranske kolonije pod imenom colonia Iulia Concordia Carthago, koja se razvila u jedan od najnaprednijih gradova carstva.

109 Dertona (Dertona), grad u Liguriji, od otprilike 14S. pro Kr. rimska kolonija, danas Tortona.

110 Narbon Martov (Narbo Martius), grad po kojemu je juzni dio provincije Galije dobio ime Narbonska Galija (Gallia Narbonensis); iako se atribut grada dovodi u vezu s rimskim bogom rata Martom (odatle Martius), vjerojatnije je, ipak, da ga je dobio po konzulu Kvintu Marciju Reksu (Marcius), za Cijega je konzulata utemeljen llS. pro Kr.

III llS. pro Kr. 112 Bagijenjani (Bagienni), narod u Liguriji. - Eporedija (Eporedia), grad u

Transpadanskoj Galiji, osnovan 100. pro Kr., danas Ivrea kod Torina. 113 100. pro Kr. 114 U dijelu teksta koji je izgubljen, u lakuni nakon pog!. S, u kojem je bila prika­

zana povijest do bitke kod Pidne, vrijeme u koje pada i procvat grcke filozofije. 115 Izokrat, 436-33S. pro Kr. Atenjanin, najutjecajniji grcki govornik i uCitelj

232

BILJESKE UZ PRIJEVOD

govorniStva svojega vremena. Skoli govornika Izokrata pripadali su Isej iz Hal­kide, Likurg, Eshin i Hiperid. Isejev je ucenik bio Demosten.

116 "Onima oko njega"; njegovim suvremenicima, medu kojima je bio i Pa­kuvije, kojega Velej zajedno s Akcijem spominje u literarnom eksursu u drugoj knjizi svojega djela (pog!. 2, 9).

117 "Slatke sale latinske dosjetljivosti"; tj. komedija. Cudno je sto se medu ime­nima latinskih komediografa ne nalazi ime najstarijeg rimskog komediografa Plauta, kojega su visoko cijenili Varon i Ciceron. Da Ii je njegovo ime slucajno ispalo iz teksta iii je Velej slijedio Augustovu tradiciju koju Horacije 0 njemu izrice u svojirn Poslanicama (Epist. II 1, 170 i d.; Ars poet. /II 3/ 270 i d.), tesko je reCi. - Medu najstarijim piscima ostao je nespomenut i Enije, kojega su u Augustovo vrijerne driali suvise starinskim.

liS Servije Galba, punim imenom Servije Sulpicije Galba (Ser. Sulpicius Galba), 2. st. pro Kr.; suvremenik Lelijev i Scipionov, konzul144. pro Kr., ozloglasen zbog krsenja rijeCi zadane Luzitancima koje je 151. pro Kr. pobio Kad su mu se predali, zbog cega je pucki tribun Lucije Skribonije Libon 149. pro Kr. iznio prijedlog da se Galba kazni, a Katon je Stariji taj prijedlog zivo podupro govorom koji je poslije uvrstio u svoje djelo Podrijetla (Origines). Kad je Galba vidio da ce biti osuden, doveo je svoja dva sina pred narod i odriao tako tuzan govor da rnu je narod oprostio. Znao je pobuditi cuvstva, ali mu govori nisu bili tocni i jaki u dokazima, a jezik mu je odisao starinom, jace nego Katonov; zato su ga radije slusali nego Wali njegove govore. Ciceron ga (De orat. 1/10/40) zove: divinum hominem in dicendo ("covjek s bozanskim nadahnucem u govorenju"), ana drugom mjestu (Brut. /21/ 82) kaze da se trudio prikladnim zastranjivanjima zasladivati svoje govore i tako pobudivati pozornost svojih slusatelja.

119 Publije Kornelije Scipion Africki Stariji, pobjednik nad Hanibalom. - Pu­blije Kornelije Scipion Emilijan Africki Mladi, razaranjem Kartage 146. pro Kr. dovrsio je TreCi punski rat.

120 Cudoredno propadanje Rimljana nakon osvajanja Kartage cesta je tema kod Salustija, a nalazimo je i kod drugih antickih pisaca, primjerice Livija (Praef 9). Salustiju i Veleju zajednicka je i tema nadmetanja u vrlini koja se preokrece u porok i zlocin; usp. II 26, 2 i Sal!. Cat. 7, 6 i d; 9, 2; 10 i d.

121 Scipion Nazika, punim imenom Publije Kornelije Scipion Nazika Korkul, (P.Cornelius Scipio Nasica Corcu/um); necak Scipiona Africkog Starijeg, konzul 162. i 155. pro Kr., pontifex maxim us 150. pr. Kr., cenzor 158. pr. Kr. Prvi je u Rimu postavio vodenu uru.

l22 V. bilj. uz 111,2-7. 123 Virijat (oko 190 - 139. pro Kr.), pastir kojega su Luzitanci izabrali za vodu u

ratu protiv Rimljana, bio je veoma talentiran vojskovoda i izvrstan organizator. Rat protiv Virijata poceo je 148. pr. Kr., a dovrsen je 139. pr. Kr., posto je Virijat na prijevaru u svom satoru na spavanju bio usmrcen.

124 Servilije Cepion, punim imenom Kvint Servilije Cepion (Q. Servilius Ca­epio), konzul 140. pro Kr. zajedno s Gajem Lelijem Mudrim, nije se osvrtao na mirovni ugovor koji je 142. pro Kr. konzul Kvint Fabije Maksim Servilijan bio prisiljen potpisati s Virijatom. Uz njegovo znanje iii, jos prije, uz njegovo nasto­janje Virijat je izdajom njegovih vlastitih poslanika ubijen. Virijatov nasljednik Tantal nije se mogao suprotstaviti Rimljanima.

233

RIMSKA POVIjEST

125 Kvint Pompej bio je kao homo novus konzul141. pro Kr. zajedno s Gnejom Servilijem Cepionom (v. prethodnu biljesku). Sljedece godine bio je prisiljen s Numantineima sklopiti mirovni ugovor, kojega se pred senatom sam odrekao i koji je senat odbio potvrditi.

126 Manein Hostilije, punim imenom Gaj Hostilije Manein, konzul137. pro Kr. zajedno s Markom Emilijem Lepidom Porcinom. Sramotan ugovor sklopio je s Numantineima 136. pro Kr.

127 Feeijali, svecenieki zbor od dvadeset elanova koji je imao zadacu navjesCivati rat i sklapati ugovore 0 miru. Nakon Drugoga punskog rata sarno su rijetko vrsili svoju sluzbu, ali se njihov zbor zadrfao u formalnoj funkciji sve do najkasnijih carskih vremena.

128 Bozice vjernosti, Fides. 129 Numantinci su trazili da im pri sklapanju mirovnog ugovora posrednik

bude upravo Tiberije Grakh zbog toga !ito je njegov otac prije toga s njima bio sklopio sliean ugovor.

130 133. pro Kr. 131 Oktavije, punim imenom Marko Oktavije, Tiberijev kolega u puekom tribu­

natu, ulozio je "veto" na zakonski prijedlog Tiberija Grakha, na sto ga je tributska skupstina smijenila s polozaja puekog tribuna, a na njegovo mjesto postavila nekog Mucija, Tiberijeva sticenika. - Apije, punim imenom Apije Klaudije Pulher (App. Claudius Pulcher), zajedno s Kvintom Cecilijem Metelom Makedonskim konzul 143. pro Kr., cenzor 136. pro Kr., prvak senata i augur, suparnik Scipiona Africkog Mladeg i suradnik i tast Tiberija Grakha. Umro ubrzo nakon Tiberijeva umorstva, vjerojatno 130. pro Kr.

132 Publije Kornelije Scipion Nazika Serapion, konzul138. pro Kr. zajedno s Decimom Junijem Brutom (Kaleekim).

133 Publija Kornelija Scipiona Nazike, konzula 191. pro Kr., bratica Scipiona Afriekog Starijeg. Livije (XXIX 14, 8-14) pripovijeda kako je ovaj 204. pro Kr., usprkos tomu sto jos nije bio u dobi u kojoj je mogao obnasati kvesturu, pro­gla!ien od senata najboljim gradaninom u drfavi (vir bonorum optimus) i kao takav odreden da u grad primi kip Velike Majke (mater Idaea), kad je ovaj bio dovezen u Rim.

134 Publija Kornelija Nazike Korkula (0 kojemu V. bilj. uz II 1,2). 135 Gneja Scipiona, Kalva, konzula 222. pro Kr. 136 Publija Afriekoga, Starijega, pobjednika nad Hanibalom kod Zame 202.

pro Kr. 137 Otac brace Grakha Tiberije Sempronije Grakh imao je za zenu Korneliju,

mladu kcer Seipiona Afriekog Starijeg i Emilije Tercije, koja je od njega bila znatno mlada (v. 0 njoj II 7 i bilj. uz to mjesto).

138 U narodnoj skupstini koja ga je trebala po drugi put izabrati za puekog tribuna (usp. Pluto rib. Gracch. 16). Takav je postupak dotad smatran nezako­nitim.

139 Atala III. Filometora (138-133. pro Kr.), pergamskoga kralja, koji je umro 133. pro Kr. Nakon Atalove smrti Aristonik, Atalov polubrat (nezakoniti sin Ata­lova brata Eumena II.), osporavajuCi Rimljanima nasljedstvo, digao je ustanak u kojemu su u veCini sudjelovali robovi koji su dobili slobodu kao Heliopoliti, gra-

234

BILJESKE UZ PRIJEVOD

dani "Drzave sunca". Rimljani su s njima ratovali preko dvije godine (od 132. do pocetka 129. pro Kr.), trpeCi poraze, i na kraju pobijedili u bitki kod Stratonikeje 129. pro Kr.). Aristonik je zarobljen, poslan u Rim, gdje je zadavljen u tamnici, a od pergamskog je kraljevstva stvorena provincija Azija.

140 Bitinija, kraljevstvo u sjeverozapadnom dijelu Male Azije, izmedu Crnog mora, Propontide, Frigije, Galatije i Paflagonije, ostavljena je rimskom narodu prema oporuci posljednjega bitinskog kralja Nikomeda III. 74. pro Kr.; god. 64. pro Kr. prosirio ju je Pompej dodajuCi joj dio provincije Ponta.

141 Marko Perpena (ili Perperna), konzul130. pro Kr. 142 Manije Akvilije, konzul129. pro Kr. zajedno s Gajem Sempronijem Tudi­

tanom. 143 Mucijan Kras, punim imenom Publije Licinije Kras Mucijan Divit (P. Lici­

nius Crass us Dives Mucianus), nezakoniti sin Publija Mucija Scevole, adoptivni sin Publija Krasa; pontifex maximus, konzul131. pro Kr., ubijen je 130. pro Kr. u ratu protiv Aristonika u blizini Smirne.

144 God. 134. pro Kr., zajedno s Gajem Fulvijem Flakom. 145 God. 133. pro Kr. - Numancijski rat, rat oko Numancije, hispanskog grada

na rijeci Duriju (Durius; danas Douro) sjeverno od danasnje Sorije, koji je trajao zapravo od vremena Marka Porcija Katona Starijeg Cenzorija (195. pro Kr.), pa sve do Publija Kornelija Scipiona Emilijana Mladeg Africkog, koji je 133. pro Kr. nakon devetogodisnje opsade konacno osvojio grad i time dovrsio osvajanje Hispanije.

146 Karbon, punim imenom Gaj Papirije Karbon (c. Papirius Carbo), kao pucki tribun 131. pro Kr. podupirao politiku brace Grakha, ali se poslije okrenuo od njih i priklonio stranci optimata; konzul120. pro Kr.; poznat i kao govornik (v. pog!. 9, o.

147 129. pro Kr.

148 Publija Kornelija Scipiona Africkog Starijeg, pobjednika nad Hanibalom kodZame.

149 God. 147. pro Kr. 150 Decim Brut, punim imenom Decim Junije Brut (D. Iunius Brutus), konzul

138. pro Kr. (zajedno s Publijem Kornelijem Scipionom Nazikom Serapionom, sinom Publija Scipiona Nazike Korkula), dobio je taj nadimak po djelimicnom pokoravanju Galecana, naroda u zapadnom dijelu Tarakonske Hispanije (His­pania Tarraconensis), u danasnjoj iipanjolskoj provinciji -Galiciji i Portugalu, s kojima je vodio ratove od 142. do 143. pro Kr. Poslije je pokorio i Japide (usp. Liv. Perioch. LIX).

151 K vint Makedonski, K vint Cecilije Metel Makedonski, pobjednik nad Laznim Filipom (v. I 11,2-7), bio je kao prokonzul zapovjednik rimske vojske u Hispaniji 144-143. pro Kr., u kojoj je pobijedio Keltibere.

152 Kontrebija (Contrebia), glavni grad Keltibera, jugoistocno od Saragosse. 153 Fabije Emilijan, punim imenom Kvint Fabije Maksim Emilijan (Q. Fabius

Maximus Aemilianus), sin Lucija Emilija Paula (v. I 10,3) i rodeni brat Scipiona Emilijana; konzul145. pro Kr.; zajedno s Lucijem Hostilijem Mancinom poveo rat protiv Virijata u Hispaniji kao legat svoga brata.

235

RIMSKA POVIJEST

154 Po primjeru Lucija Emilija Paula, pobjednika nad Perzejem, njegova na­ravnog oea (v. 0 njemu I 9, 4).

155 Pucki tribunat, god. 123. pr. Kr.

156 Zakonom koji je, uz mnoge druge, god. 375. pr. Kr. bio predlozio pucki tribun Gaj Licinije Stolon i koji je nakon njegove uporne desetogodisnje borbe s patricijima konacno bio usvojen 365. pr. Kr. Po njemu je svaki privatnik od dr­zavnog zemljista (ager publicus) smio na obradivanje dobiti najvise 500 jutara.

157 God. 121. pr. Kr. zajedno s Kvintom Fabijem Maksimom Alobroskim. IS. God. 125. pr. Kr.

159 Usp. Plut. C. Gracch. 16-18; Cie. Brut.!28/ 108; De dom. 1381 102; 1431 114; In Catil. I 1121 29; IV /61 13; Phil. VIII 14; Appian. Bell. civ. I 21, 24. - Fulvije Flak, punim imenom Marko Fulvije Flak (M. Fulvius Flaccus), pristasa brace Grakha, konzul125. pr. Kr.

160 Pomponije, punim imenom Marko Pomponije (M. Pompon ius), rimski vitez, prisni prijatelj Gaja Sempronija Grakha, otae Tita Pomponija Atika.

161 Kornelija, mlada od dviju kceri Publija Kornelija Africkog Starijeg i Emilije Tercije; nakon smrti svojega oca udala se kao vrlo mlada djevojka za znatno starijeg Tiberija Sempronija Grakha, koji je zbog svojih vrlina, unatoc tomu sto je bio protivnik Scipionu, bio proglasen dostojnim uzeti njegovu kcer za zenu. Rodila mu je dvanaestoro djeee, od kojih su najslavniji bili Tiberije i Gaj. Nakon smrti svojega muza, za kojega se pripovijeda da je, nakon sto je u svojoj postelji pronasao par zmija, a gataoci, razmotrivsi cudo, rekli kako ce, ubije Ii musku, donijeti smrt sebi, a ubije Ii zensku, svojoj zeni, voleCi svoju zenu i smatrajuCi kako mu kao starijem vecma priliCi umrijeti, ubio musku, a pustio zensku zmiju i time sebi odabrao smrt, Kornelija je, odbivsi i primamljivu bracnu ponudu egipatskog kralja Ptolemeja (vjerojatno Ptolemeja VI. Filometora, koji je 164. pr. Kr. do sao sluzbeno u Rim traziti podrsku senata protiv svog odmetnickog brata Euergeta II., te je, dobivsi je, pod rimskom zastitom nastavio vladati do 146. pr. Kr.), do kraja zivota ostala udovica i posvetila se odgoju svoje djece, od koje su pozivjeli braca Tiberije i Gaj i sestra Kornelija, koja se udala za Publija Scipiona Emilijana Mladeg. Smrt svojih sinova Kornelija je podnijela plemenita i uzvisena duha, ne mijenjajuCi nista u svom uobicajenom naCinu zivljenja. Dugo nadzivjevsi svoje sinove, posljednje dane svojega zivota provela je u Mizenu, gdje je i umrla. 0 Kornelijinu veliku ugledu govori i podizanje njezina broncanog kipa u sjedecem polozaju s posvetnim natpisom: Cornelia Africani fUlia) Gracchorum (mater), podignuta u Metelovu trijemu.

162 Vracevi etrurskog porijekla koji su iz utrobe zrtvenih zivotinja pogadali buducnost.

163 Opimija jevec sljedece godine (120. pr. Kr.) pucki tribun Decije optuzio zbog ubojstva Gaja Grakha i tri tisuce drugih gradana, ali ga je uspjesno branio Karbon, te je osloboden optuzbe. Poslije je (112. pr. Kr.), zbog toga sto se kao poslanik upucen Jugurti dao od ovoga podmititi, po zakonskom prijedlogu Gaja Mamilija Limetana (Mamilia rogatio) bio osuden zbog primanja mita, te je u bescasnosti docekao starost, omrazen od naroda, koji je bracu Grakhe poceo slaviti kao mu­cenike, podigavsi im kipove i posvetivsi mjesta na kojima su bili ubijeni.

236

BILjESKE UZ PRIjEVOD

164 God. 132. pr. Kr. - Rupilije, punim imenom Publije Rupilije (P. Rupilius). - Popilije, punim imenom Publije PopiJije Lenat (P. Poppi/ius Laenas). God. 122. pr. Kr. Popilija je Gaj Grakho zbog njegovih postupaka protiv pristasa Tiberija Grakha prognao iz Rima, ali ga je odmah sljedece godine vratio pucki tribun Lucije Bestija.

165 Jer je - prema potvrdama mnogih pisaca - godina njegova konzulata bila i godina izuzetno dobre berbe i izvanredne kakvoce vina.

166 118. pro Kr.

167 Gaj Katon, punim imenom Gaj Porcije Katon (c. Porcius Cato), unuk Marka Porcija Katona Cenzorija, bio je konzul1l4. pro Kr. zajedno s Manijem Acilijem Balbom.

168 Marko Cecilije Metel, konzul1l5. pro Kr., i Gaj Cecilije Metel Kaprarije, konzull13. pro Kr., sinovi Kvinta Cecilija Metela Makedonskog (0 kojemu v. bilj. uz I 11); prvi od njih proslavio je trijum zbog pobjede nad Sardima, drugi zbog pobjede nad Tracanima.

169 Obaju istoga imena: Kvint Fulvije Flak; god. 179. pro Kr. (usp. Liv. XL 37, 6; 43,4). Poslije se ovaj usvojeni, kao cenzor 174. pro Kr., proslavio time sto je iz se­nata odstranio vlastitog brata Gneja Fulvija Flaka (v. 110,6 i bilj. uz to mjesto).

170 Kvinta Fulvija F1aka, triput konzula (237., 224. i 212. pr. Kr.). On je 211. pro Kr. osvojio Kapuu kako bi je kaznio za odmetnistvo od Rimljana i priklanjanje Hanibalu u Drugom punskom ratu.

171 Lucija Manlija Acidina Fulvijana, pretora, konzula 179. pr. Kr. zajedno s Kvintom Fulvijem F1akom, namjesnika u ovostranoj Hispaniji, gdje se uspjesno borio protiv Keltibera, i legata u Galiji.

172 Rijec je 0 zajednickoj cenzuri Gaja Cedlija Metela Kaprarija i Kvinta Cecilija Metela Numidskoga god. 104. pr. Kr.

173 Velej vjerojatno misli na Publija i njegova starijeg brata Lucija Scipiona koji su 147. pro Kr. zajednicki obnasali edilitet. Slicanje slucaj i zajednicko obnasanje cenzure dvojice brace Publija i Lucija Scipiona iz 340. pr. Kr.

174 Minucije, punim imenom Marko Minucije Ruf (M. Minucius Rufus), kon­zulllO. pr. Kr.; kao prokonzul109. pr. Kr. odnio pobjedu nad Skordiscanima i Dacanima, dok je trijumf zbog pobjede nad njima proslavio 106. pro Kr. Portik, koji je sluzio za podjelu kruha, bio je podignut oko 100. pr. Kr. na Martovu polju izmedu Flaminijeva cirka i obale Tibera.

175 God. 125. pro Kr. - Kasije Longin, punim imenom Lucije Kasije Longin Ravila (L. Cassius Longinus Ravilla), pucki tribun u vrijeme konzulata Marka Emilija Lepida Porcina i Gaja Hostilija Mancina 137. pro Kr., kad je donie tzv. lex Cassia tabellaria de iudiciis; god. 113. pro Kr. zbog svoje stroge pravednosti od senata prema prethodnoj odluci narodne skupstine imenovan izvanrednim sucem u procesu zbog incesta protiv Vestalki; konzul127. pr. Kr. zajedno s Lu­djem Kornelijem Sulom. - Cepion, punim imenom Gnej Servilije Cepion, (Cn. Servi/ius Caepio), konzul141. pr. Kr. zajedno s Kvintom Pompejem (0 kojemu v. II 1,4 i bilj. uz to mjesto), inace nepoznat.

176 Emilije Lepid, punim imenom Marko Emilije Lepid Porcina (M. Aemi/ius Lepidus Porcina), konzul137. pr. Kr. Ciceron ga hvali kao vjesta govornika, ali sla­ba poznavatelja prava, kojemu je bilo viSe stalo do stilskog izraza nego sadrzaja.

237

RIMSKA POVIjEST

177 Domicije, punim imenom Gnej Domicije Ahenobarb (Cn. Domitius Aheno­barbus), konzul122. pro Kr. zajedno s Gajem Fanijem. - Fabije, punim imenom Kvint Fabije Maksim Alobroski (Q. Fabius Maxim us Allobrogicus), unuk Lucija Emilija Paula, koji je poginuo u bitki kod Kane (v. I 9, 3), sin Lucija Emilija Paula, pobjednika nad Perzejem (0 kojemu V. I 9, 3. 5). Jedna i druga pobjeda izvojevana je 122. pr. Kr.

178 Gnej Domicije, muz )ulije Agripine Mlade, Germanikove keeri, otac ka­snijega cara Nerona.

179 Vidi pog!. 9, 4. 180 Gaj Marije rodio se 155. pro Kr. u selu Reate kod Arpina, na rijeci Fibrenu

nedaleko od Lirisa, u kojemu se rodio i Ciceron. Do ovoga vremena vee se bio istakao u bitki kod Numancije pod zapovjedniStvom Scipiona Emilijana (v. pog!. 9,4) i sluzbom puckoga tribuna 119. pr. Kr., ali je pravi napredak u karijeri postigao tek onda kad se ozenio Julijom, pripadnicom starog patricijskog roda Julijevaca. Ubrzo je, god. 115. pro Kr., izabran za pretora, a godinu potom postav­ljen za namjesnika u provinciji onostranoj Hispaniji (Hispania ulterior).

lSI God. 107. pr. Kr. 182 U bitki na rijeci Mutulu (109. pro Kr.) i bitki kod grada Tale. 183 Izmedu 123. i 109. pr. Kr. sest je Metela bilo konzulima i cenzorima, a

trijumf proslavilo njih pet. IS4 Vladaru Mauretanije, koji je svog zeta Jugurtu 105. pro Kr. izruCio Rimlja-

nima; usp. Sail. lug. 95-113. 185 God. 104. pr. Kr. 186 Vidi pog!. S. 187 God. 105. pr. Kr. - Cepion, punim imenom Kvint Servilije Cepion (Q.

Servilius Caepio), Tadasnji prokonzul i Manlije, punim imenom Gnej (iii Gaj) Manlije Maksim (Cn.!G.?I Manlius Maximus), konzul, bili su zapovjednici rim­skih snaga s jedne i druge strane rijeke Rodana (Rhone); obojica su jedan za drugim te godine (105. pr. Kr.) porazeni od Cimbra kod Aruziona (Arusio; danas Orange) u Narbonskoj Galiji. Ti su porazi izazvali u Rimu veliko ogorcenje protiv konzula Cepiona, te je ovomu senat oduzeo zapovjednistvo i konfiscirao imanje, sto se nije dogodilo od kraljevskih vremena. Nezadovoljna je senatska opozicija uz velike prepirke i napore ishodila da Cepion zajedno sa svojim kolegom bude osuden na smrt. Obojica su zivot spasila bijegom.

188 Karbon, punim imenom Gnej Papirije Karbon (Cn. Papirius Carbo), kao konzul porazen od Cimbra kod Noreje u danasnjoj Koruskoj 113. pro Kr., Kad je ove pokusao namamiti u zasjedu.

189 Silan, punim imenom Marko Junije Silan (M. lunius Silanus), konzul109. pr. Kr. zajedno s Kvintom Cecilijem Metelom Numidskim.

190 Skaur Aurelije, punim imenom Marko Aurelije Skaur (M. Aurelius Scau­rus), konzul10S. pro Kr., poznati govornik i povjesnik (v. bilj. uz pog!. 9, 1); kao legat konzula Gneja Manlija Maksima u bitki protiv Cimbra 105. pr. Kr. pao u zarobljenistvo, na sto ga je cimbarski kralj Bojoriks, zbog njegove ponosne izjave da su Rimljani nepobjedivi, ubio.

191 God. 104. pr. Kr. 192 God. 102. pro Kr.

238

193 Vidi bilj. uz pog!. 8, 3. 194 God. 10 1. pr. Kr.

BILjESKE UZ PRIjEVOD

195 U bitki na Raudijskim poljima kod Vereela nedaleko usca Sesije u Pad (30. srpnja 101. pro Kr.) Marije je, zajedno s prokonzulom Kvintom Lutacijem Katulom (s kojim je prethodne godine dijelio konzulat), odnio konacnu pobjedu nad Cimbrima; u toj je bitki poginuo i njihov kralj Bojoriks.

196 God. 100. pro Kr. 197 Apulej Saturnin, punim imenom Lucije Apulej Saturnin (L. Appuleius Sa­

turninus), pucki tribun 103., 100. i kandidat za puckog tribuna 99. pro Kr. Za njega Cieeron (Brut. /62/ 224) ve!i kako se: "Cinilo da je od svih smutljivaea poslije Grakha najrjeCitiji". Te je godine po treCi put htio biti izabran za puckog tribuna, a Glaueija (c. Servilius Glaucia), 0 kojemu Cieeron (ibid.) tvrdi kako je bio: "otkad je ljudskoga roda daleko najpokvareniji, a na drugom ga mjestu (De orat. III /411 164) zove "izmetom vijecniee" tadje bio pretor i natjeeao se za konzulat, iako za to nije imao pravne osnove jer je izmedu jedne i druge sluibe morae proteCi zakonski rok od dvije godine.

198 10. prosinea 100. pro Kr.; Marije je kao konzul dobio od senata zadatak da uspostavi red u driavi; opsjeo je Saturnina, zajedno s njegovim pristasama, na Kapitoliju i nakon njegove predaje bacio ga u zatvor, ali ga nije mogao zastititi od razbjeSnje!e rulje, koja ga je ubila. - Hostilijeva vijecnica, zgrada na Foru­mu koju je, prema legendi, podigao treCi rimski kralj Tul Hostilije i namijenio je patricijima; najstarije i sve do Cezara najuobicajenije mjesto za odriavanje sjedniea senata.

199 God. 91. pro Kr. 200 Vidi pog!. 6. 201 Vjerojatno 92. pro Kr. 202 God. 90. pro Kr. 203 Gnej Pompej, punim imenom Gnej Pompej Strabon (Cn. Pompeius Strabo),

otae Pompeja Velikog; konzul89. pro Kr. zajedno s Lucijem Porcijem Katonom; vrlo sposoban, ali nepopularan ratnik u vrijeme Saveznickog rata, kad je za svoje uspjehe bio nagraden trijumfom; osvajac Askula; poginuo 87. pro Kr. pogoden gromom.

204 Vidi pog!. 9-12. 205 Kvint Metel, punim imenom Kvint Ceeilije Mete! Pobozni (lat. Pius, "svje­

stan svojih duinosti prema bogu, domovini, rodite!jima", "privrien"), dokazao je svoju privrienost i ljubav time sto se nije sramio kleceCi moliti puckog tribuna Furija da mu oea vrati iz progonstva. Kad je ovaj odbio njegove molbe, Metel se obratio narodnoj skupsini koja je prisilila senat da donese odluku da se Mete! Numidski pozove natrag iz progonstva, a njega izabrala za konzula (80. pro Kr.). Kao zapovjednik u Saveznickom ratu pobijedio je Kvinta Popedija Silona, vodu Mariana (88. pro Kr.).

206 Popedije Silon, iz plemena Mariana, jedan od najistaknutijih vojskovoda ltalika. - Pod imenom Insteja Katona, po svoj prilici krije se pogresno napisano ime Tita Vetija Katona, vode Pe!ignjana - Gaj Pontidije, voda Mariana.

207 Stanovnik grada Ekulana (Aeculanum ili Aeclanum), glavnog naselja Hi­rpinaea.

239

RIMSKA POVI)EST

208 Livije pripovijeda (XXIII 7-1 o) kako se Decije Magije odvazno i neustrasivo suprotstavio odluci svojih sugradana da se Kapua pridruzi Hanibalu u njegovu ratu protiv Rimljana.

209 Tit Didije, konzul98. pro Kr. zajedno s Kvintom Cecilijem Metelom Nepo­tom. - Kompsa (Compsa), hirpinski grad u Samniju.

210 Njihov je broj s cetiri narastao na sest 198. pr. Kr. U vrijeme diktatora Sule njihov se broj popeo na osam.

211 God. 90. i 89. pr. Kr. 212 Korfinij (Corfinium), stari glavni grad Pelignjana u Samniju; danas Pon­

tinia. 213 Rata oko Nole (Nola), gradau Kampaniji, odakle je poslije (87. pr. Kr.)

Cina, nakon sto je na njegovu stranu bila presla rimska vojska koja se nalazila kod tog grada, a pomoe mu pruzili i Italici, na celu velike vojske krenuo na Rim (v. pog!. 20, 4).

214 Kvint Pompej s nadimkom Ruf, god. 88. pro Kr. 215 Kornelije Rufin, punim imenom Publije Kornelije Rufin (P. Cornelius Ru­

finus), konzul290. pro Kr. zajedno s Manijem Kurijem Dentatom (v. I 14, 6), s kojim je nakon mnogih velikih bitaka zavrsio rat protiv Samnieana.

216 God. 88. pro Kr. SuIa se rodio 138. pr. Kr. 217 Mitridat, Mitridat VI. Eupator (120-63. pro Kr.), kralj Ponta, zbacio je 93.

pr. Kr. kraljeve Bitinije i Kapadokije, odane Rimu, i postavio svoje vazale. - Pont (Pontus, rr6v'ws), Mitridatovo kraljevstvo na juznoj i istocnoj obali Crnoga mora (rr6v'Ws EU~Et VOs); od 63. pr. Kr., nakon Pompejeve pobjede nad Mitridatom, organizirana kao rimska provincija i pripojena vee prije (74. pro Kr.) osnovanoj rimskoj provinciji pod imenom Bitinija-Pont. Poslije (7. pro Kr.) je obuhvatila jos neke istocnije prostore uz juznu obalu Crnog mora.

218 U Drugom punskom ratu, kad je, nakon rimskog poraza kod Kane, veCina italskih gradova presla na Hanibalovu stranu, Nola je, uz Kumu i Napulj, ostala vjerna Rimu.

219 0 Sulpiciju V. bilj. uz pog!. 9, 2. 220 Laurentske mocvare, na obali izmedu Ostije i Lavinija. 221 Marika, dio Pomptinske mocvare uz Tirensko more kod Minturne. 222 Duumviri (iuri dicundo) su u rimskim municipijima i kolonijama bili najvisi

drZavni sluzbenici. . 223 Minturnjani, stanovnici Minturne (Minturnae), grada u Laciju (v. I 14, 6). 224 Enarija (Aenaria), vulkanski otok u Puteolanskom (Napuljskom) zaljevu;

danas Ischia. 225 Kvint Pompej Ruf, kolega Sulin u konzulatu 88. pr. Kr. (v. pog!. 17, 1 i bilj.

uz to mjesto). 226 Gneja Pompeja Strabona (oca Gneja Pompeja Velikog. Poginuo 87. pro Kr.

pogoden munjom. 227 Gnej Pompej Strabon nije se htio pokoriti Sulinoj zapovijedi i vojsku kojom

je zapovijedao predati Kvintu Pompeju Rufu, te je nahuskao svoje vojnike da ubiju Pompeja Rufa.

228 Cina, punim imenom Lucije Kornelije Cina (L. Cornelius Cinna), konzul

240

BILJESKE UZ PRIJEVOD

87., 86., 85. i 84. pro Kr. Pristasa Gaja Marija. Nakon Sulina odlaska na Istok uveo strahovladu u Rimu, koju je odrfavao i nakon Marijeve smrti sve do Sulina povratka s Istoka. Na putu k svojoj vojsci na Istok ubijen od vlastitih vojnika.

229 Od sveukupnog broja od 35 kotareva, u koliko je bio podijeljen Rim. Na taj su naCin Italici pri glasovanju i dalje ostajali u manjini, sto je znacilo da su i dalje gradani drugog reda. To je bio uzrok nastavku nemira.

230 0 Noli V. bilj. uz pog!. 17, 1. Ovi dogadaji pripadaju vee god. 87. pro Kr. 231 Vidi pog!. 15,3. 232 Tj. po drugi put biti izabran za konzula (prvi je konzulat obnasao 89. pro

Kr.; V. pog!o 20, 1). 233 God. 141. pro Kr.; V. 0 njemu bilj. uz pog!. 1, 4. 234 Oktavije, punim imenom Gnej Oktavije (Cn. Octavius), konzul87. pro Kr. 235 0 Marku Antoniju, govorniku i djedu trijumvira Marka Antonija, V. bilj.

uzpog!.9. 236 0 Kvintu Katulu V. pog!o 12,5 i bilj. uz to mjesto. 237 God. 86. pro Kr. 238 U prvom mjesecu, sedamnaestoga dana nakon nastupa svog sedmog kon­

zulata. 239 Valerije Flak, punim imenom Lucije Valerije Flak (L. Valerius Flaccus);

pretor 92. pro Kr.; od 87. pro Kr. pristaSa Gaja Marija, bio je odmah poslan da umjesto prognanog Sule kao zapovjednik vojsci smjestenoj u Grckoj vodi rat protiv Mitridata. Kad su mu vojnici zbog njegove nesposobnosti stali prelaziti na Sulinu stranu, krenuo je u Makedoniju, kako bi se otuda prebacio u Aziju. God. 85. pro Kr. u pobuni koja je izbila u njegovoj vojsci ubio ga je njegov legat Gaj FJavije Fimbrija (v. sljedece pog!avlje).

240 God. 87-86. pro Kr., u bitkama kod Heroneje i Orhomena, koje su uslijedile nakon osvajanja Atene. Atenski tiranin Aristion prisilio je svoje sugradane da ostanu na Mitridatovoj strani, iako su gradski vijecnici htjeli da grad prijede na Sulinu stranu.

241 Tj. kod njihovih opsjedatelja. 242 Mitridat je bio prisiljen stupiti u osobne pregovore sa Sulom (ujesen 85. pro

Kr.), koji su zavrsili zakljucenjem, u biti, kompromisnog mira u gradu Dardanu, u Troadi, na sjeverozapadu Male Azije. Suli se zurilo da zavrsi rat na Istoku kako bi sto brze stupio u borbu sa svojim politickim protivnicima u Rimu.

243 Na ubojstvo Lucija Valerija Flaka. Usp. Pluto Sullo 25. 244 Publije Lenat, punim imenom Publije Popilije Lenat (P. Popilius Laenas),

pucki tribun 85. pro Kr. 245 Uobicajena formula za osudu na progonstvo. 246 U proljeee 83. pro Kr. 247 Na pocetku 84. pro Kr. u Ankoni u vrijeme novacenja vojske za pohod

protiv Sule. 248 Karbon, punim imenom Gnej Papirije Karbon (Cn. Papirius Carbo), mladi,

sin istoimenog konzula iz 120 pro Kr. (v. bilj. uz pog!. 9, 1); god. 89. pro Kr. kao pucki tribun zajedno s tribunom Markom Plaucijem Silvanom donio je zakon da se stanovnicima Italije dade pravo rimskih gradana. Bio je dvije godine uzastopce

241

RIMSJV\ POVIJEST

(85. i 84. pr. Kr.) konzul zajedno sa Lucijem Kornelijem Cinom (koji je u tim godinama bio po treCi odnosno cetvrti put konzul), a potom, po treCi put, god. 82. pr. Kr. zajedno sa mladim Marijem (v. pog!. 26). Karbon je nakon poraza svoje vojske, u zvanju konzula, s nekolicinom svojih prijatelja najprije pobjegao u Afriku, a potom, kad se ni tu nije osjecao sigurnim, na Siciliju i otuda na otok Kosiru, gdje ga je Gnej Pompej, poslavsi za njim svoje ljude, uhvatio i, nakon insceniranog sudenja, dao ubiti, a njegovu glavu poslati Suli.

249 Scipion, punim imenom Lucije Kornelije Scipion Azijski (1. Cornelius Scipio Asiaticus), i Gaj Norban (c. Norbanus), god. 83. pr. Kr.

250 0 Kvintu Sertoriju v. bilj. uz pog!. 29, 5. 251 Vidi pog!. 30 i biljeske uz to mjesto. 252 Za planinu Tifatu zna se jedino to da se nalazila blizu Kapue u Kampaniji. 253 Sacuvani su ostaci tog natpisa; usp. CIL 3828. 254 God. 82. pr. Kr.

255 Sakriport (Sacriportus), mjesto nedaleko Prenesta. - Prenest (Praeneste), jedan od najstarijih gradova u Laciju, smjesten na visokom brijegu, 32 km istocno od Rima, juzno od Tibura, sjediste kulta bozice Fortune; danas Palestrina.

256 Damazip, punim imenom Lucije Licinije Damazip (1. Licinius Damasip­pus), pretor 82. pr. Kr.; poslije na Sulinu zapovijed smaknut; - Domicije, punim imenom Lucije Domicije Ahenobarb (L. Domitius Ahenobarbus), brat Gneja Domicija Ahenobarba (o kojemu v. pog!. 10,2), konzul 94. pr. Kr. - Mucije Scevola, punim imenom Kvint Mucije Scevola Augur (Q. Mucius Scaevola Au­gur), istaknuti pravnik u Cije se ucenike ubrajao i Ciceron. - Gaj Karbon, punim imenom Gaj Papirije Karbon (c. Papirius Carbo), brat Gneja Papirija Karbona, konzula te godine (82. pr. Kr.). - Antistije, punim imenom Publije Antistije (P. Antistius), edil86. pr. Kr. - RijeCi u zagradama dodao Ruhnken.

257 KCi Lucija Kalpurnija Pizona Bestije, puckoga tribuna 121. pr. Kr., konzula Ill. pro Kr., jednoga od vojskovoda u ratu protiv Jugurte.

258 Tekst je na ovom mjestu nesiguran. 259 God. 82. pr. Kr. 260 Kolinska vrata (porta Collina), izmedu Kvirinala, Viminala i Eskvilina, is­

hodiSte Salarijske i Nomentanske ceste {via Salaria i via Nomentana. 261 Usp. Liv. Perioch. LXXXVIII: Sulla pulcherrimam victoriam crudelitate,

quanta in nullo hominum fuit, inquinavit. ("Sula je najljepsu pobjedu okaljao okrutnoscu kakve ni u jednome od ljudi nije bilo.").

262 Ofela Lukrecije, punim imenom K vint Lukrecije Ofela (Q. Lucretius OfelIa); Suia ga je poslije (81. pr. Kr.) ubio nasred trga zbog toga sto ga nije mogao odvra­titi od namjere da se, uzdajuCi se u veliCinu svojih junackih djela, ne ddeCi se lex Cornelia, po starom obicaju, obrativsi se izravno narodu, kandidira za konzula prije nego sto je bio kvestor i pretor.

263 Kluzij (Clusium), prastari i znacajni grad u Etruriji, nekadasnja prijestolnica etrurskog kralja Porsene; danas Chiusi .. - Favencija (Faventia), grad na Emilijevoj cesti u Umbriji, gdje su 82. pr. Kr. bili potuceni marijevci; danas Faenza. - Mar­ko Lukul, punim imenom Marko Terencije Varon Lukul (M. Terentius Varro Lucullus; zbog posinjenja od polihistora Marka Terencija Varona), mladi brat

242

BILJESKE UZ PRIJEVOD

Lucija Licinija Lukula (0 kojemu v. bilj. uz 33, I), konzul 73. pro Kr. - Fidencija (Fidentia), grad u cispadanskoj Galiji; danas Borgo S. Donino.

264 Za donosenje zakona i uspostavu drzave (dictator legibus peiferendis con­stituendis rei publicae), god. 82. pro Kr.

265 Prihvacam Halmovu ispravku: ut in metu desiderasse ita in otio timuisse potestatem.

266 Nejasno mjesto. 267 Vidi pog!. 15, 3. 268 God. 83. pro Kr. 269 Necakinje autora satira Gaja Lucilija. 270 Sertorije, punim imenom Kvint Sertorije (Q. Sertorius), poznati Marijevac

koji je vjdto i dugo vremena iskoristavao tcinje hispanskog stanovnistva za 0510-bodenjem pretvorivsi Hispaniju u centar marijevske emigracije u borbi protiv Sulinih pristalica. Sertorije je uspjesno odolijevao Rimu sve do 72. pro Kr., kad je pao kao zrtva urote i kad se njegova vojska bez dostojnog nas1jednika na mjestu vojskovode raspala i podlegla odredima m1adoga Pompeja.

271 Mete1a, Kvinta Cecilija Mete1a Poboznog; V. 0 njemu bilj. uz pogl. 15,3. 272 Lakuna u tekstu, u kojoj je bio prikazan rat protiv Sertorija. 273 Perpena, punim imenom Marko Perpena Vejenton (M. Perpenna Veiento),

sin Marka Perpene, pobjednika nad Aristonikom (0 kojemu V. pogl. 4, 1 i bilj. uz to mjesto), pretor 82. pro Kr. - Oska (Osca), grad u Tarakonskoj Hispaniji; danas Huesca u Aragonu.

274 Poslije Sertorijeva umorstva Perpena je preuzeo zapovjednistvo nad Ser­torijevom vojskom, ali je ubrzo dozivio poraz od Pompeja i bio bacen u zatvor. Kako bi spasio svoj zivot, pokusao je Pompeju predati Sertorijeve dokumente koji su dokazivali umjdanost mnogih istaknutih Rim1jana u urotu kojoj je bio cilj promjena Sulinih zakona. Pompej je zapovjedio da se svi Sertorijevi dokumenti spale, a Perpena usmrti.

275 God. 71. pro Kr. 276 God. 70. pro Kr. zajedno 5 Markom Licinijem Krasom Divitom ("Boga­

tim"). 277 Kakva su, primjerice, bila: izvanredni nas10v prokonzula koji su mu, dodu­

se, udijelili privatni gradani u ratu protiv Sertorija, izvanredni izbor za konzula pri kojemu je senat zanemario potrebnu zakonsku dob koju je morao imati za obnasanje te casti i njegovu tadsnju odsutnost iz Rima, dodje1a imperium maius, po Gabinijevu (v. 0 njemu bilj. uz pogl. 31, 2) zakonu iz 67. pro Kr., po kojemu je dobio vrhovno zapovjedniStvo nad citavim Sredozemnim morem sve do pedeset milja od obale, i prosirenje ovih njegovih ov1asti Manilijevim zakonom, po kojem mu je predano u ruke sve brodov1je i svekolika vojska na istoku, kao i uprava nad provincijom Azijom sve do Armenije.

278 God. 48. pro Kr. 279 Sula je puckim tribunima oduzeo pravo pred1aganja zakona, smanjio pravo

po1aganja veta (intercessio), dopustivsi im sarno ius auxi/ii ferendi (usp. Cic. De leg. III /3/ 9) i onemoguCio im da se natjecu za kurulske drZavne sluzbe.

280 God. 73-71. pro Kr.

243

RIMSKA POVIJEST

281 U bitki u Apuliji 71. pr. Kr. 282 Marko Kras, punim imenom Marko Licinije Kras Divit (M. Licinius Crassus

Dives), trijumvir; konzul70. i 55. pr. Pristasa Sule, za cijih se proskripcija domo­gao silna bogatstva. God. 72. pr. Kr. dobio je prokonzularno zapovjednistvo sa zadacom da ugusi robovski ustanak. U sarno sest mjeseci unistio je Spartakovu vojsku i dao pribiti na kriz 6000 robova na Apijevoj cesti. Zajedno s Cezarom i Pompejem 60. pr. Kr. sklopio je prvi trijumvirat (v. pogl. 44, 1).

283 God. 67. pr. Kr. 284 Aulo Gabinije, pucki tribun 67. pr. Kr.; pristasa Gneja Pompeja i njegov

legat na Istoku u ratu protiv gusara (66-63. pr. Kr.); konzul58. pr. Kr. zajedno s Lucijem Kalpurnijem Pizonom Cezoninom (Cezarovim tastom). God. 55. pr. Kr. za svotu od 10.000 talenata vratio na egipatsko prijestolje Ptolemeja XII.; god. 54. pr. Kr. optuZen za globljenje i osuden na progonstvo; pomilovan 49. pr. Kr. Cezarov legat u Iliriku 48-47. pr. Kr., gdje je dozivio poraz od Delmata. Umro u Saloni, vjerojatno pocetkom 47. pr. Kr.

285 God. 74. pr. Kr. Marko Antonije, otac kasnijeg istoimenog trijumvira. 286 Kvint Katul, punim imenom Kvint Lutacije Katul (Q.Lutatius Catulus),

konzul78. pr. Kr., sin Kvinta Lutacija Katula, konzula 102. pr. Kr. (0 kojemu V. II 12,5 i 22, 3 i biljdke uz ta mjesta). Spomenuta epizoda odnosi se na 67. pr. Kr.

287 Kota, punim imenom Lucije Aurelije Kota (L. Aurelius Cotta), kao pretor 70. pr. Kr. Poslije (65. pr. Kr.) je bio izabran i za konzula.

288 Roscije Oton, punim imenom Lucije Roscije Oton (L. Roscius Otho), kao pucki tribun 67. pr. Kr. donio je zakon (lex Roscia) po kojemu je cetrnaest prvih redova polukruZnog gledalista ukazalistu (cavea) bilo namijenjeno pripadnicima viteskog staleia, dok je orhestra bila rezervirana za senatore.

289 Lucije Lukul, punim imenom Lucije Licinije Lukul (L. Licinius Lucullus), bio je konzul74. pr. Kr. zajedno s Markom Aurelijem Kotom.

290 To je tzv. Treci rat s Mitridatom, koji su u pocetku s razlicitim uspjehom vodili Lukul i Kota (74-66. pr. Kr.), a dovrsio Pompej (64. pr. Kr.).

291 God. 70. pr. Kr. 292 Tigran I., kralj Armenije (95. - oko 55. pr. Kr.). Kao zet i saveznik Mitrida u

Trecem ratu protiv Mitridata dozivio poraz od Lukula 6.listopada 69. pr. Kr. kod Tigranokerte, a potom se 66. pr. Kr. dragovoljno predao Pompeju.

293 Aluzije na Kserksovo podizanje mosta preko Helesponta i gradnju prokopa kroz Istam na planini Atosu.

294 0 Lukulovu uzivanju u upravo nevjerojatno raskosnim gozbama, ali i 0 di­cenju takvim naCinom zivota, mnostvo anegdota donosi Plutarh (Lucull. 39-41). No isti pisac ne zaboravlja naglasiti ni Lukulovu brigu za nabavku knjiga i urede­nje knjiznice, kao i njegovo zanimanje za filozofiju (usp. Plut. Lucull. 42)

295 Kvint MeteI, punim imenom Kvint Cecilije Metel Kretski (Q. Caecilius Metellus Creticus), konzul69. pr. Kr. zajedno s Kvintom Hortenzijem Hortalom; protivnik Pompejev. Rat s Krecanima trajao je od 65. do 62. pr. Kr.

296 Lukul je svoj trijumf nad Mitridatom, iako rat protiv njega jos nije bio dovr­sen, proslavio 66. pr. Kr. - Metel je trijumf nad Krecanima proslavio 62. pr. Kr.

297 God. 63. pr. Kr. - Sergije Katilina, punim imenom Lucije Sergije Katilina (L. Sergius Catilina), pretor 68. pr. Kr.; prilikom kandidature za konzulat skovao

244

BILJESKE UZ PRljEVOD

urotu koju je otkrio Ciceron. Katilina je okupio vojsku i pao u bitki protiv kon­zulske vojske kod Pistorije u Etruriji.

298 Marko Katon, punim imenom Marko Porcije Katon Uticki (M. Porcius Cato Uticensis); praunuk Marka Porcija Katona Cenzorija, pretor 54. pro Kr.; u politici slovio kao "posljednji republikanac". U gradanskom ratu izmedu Cezara i Pom­peja na strani senata; nakon poraza republikanske vojske kod Tapsa 6. travnja 46. pocinio samoubojstvo u Utici, po cemu je dobio nadimak UtiCki.

299 5to je predlagao Cezar. 300 God. 63. pro Kr. 30J Vidi pog!. 33, 1.

302 Klaudije, punim imenom Apije Klaudije Kaudeks (Ap. Claudius Caudex), konzul 264. pr. Kr. zajedno s Markom Fulvijem Flakom.

303 Klaudije Marcel, punim imenom Marko Klaudije Marcel (M. Claudius Mar­cellus), trostruki konzul (222., 215. i 214. pr. Kr.), osvojio je Sirakuzu nakon tro­godiSnje opsade 212. pr. Kr.; usp. Liv. XXIV, 33-XXV 24; Polyb. VIII fro 5-9.

304 Regul, punim imenom Marko Atilije Regul (M. Atilius Regulus), za svogje drugog konzulata 256. pro Kr. (prvi put bio je konzul267. pro Kr.) kao vojskovo­da u Prvom punskom ratu u bitki kod Tuna bio pao u kartasko zarobljeniStvo. Kartazani su ga - prema legendi - poslali u Rim da nagovori senatore na mir, no on im je odlucno savjetovao neka nikako ne pristaju na kartaske uvjete. Usprkos tomu sto je znao sto ga ceka, on je odrzao obecanje dana Kartazanima i vratio se u Kartagu, gdje ga je cekala smrt u groznim mukama.

305 God. 146. pro Kr.

306 Tit Manlije, punim imenom Tit Manlije Torkvat (T. Manlius Torquatus), bio je konzul 235. pr. Kr. zajedno s Gajem Atilijem Bulbom.

307 Hram Tana, boga izlaza i ulaza, pocetka i svrsetka, koji se prikazivao s dva lica, okrenuta jedno od drugog, bio je otvoren u ratu, a zatvoren u vrijeme trajno­ga i sigurna mira. 5tovanje tog boga uveo je u Rim i sagradio mu svetiste (u obliku svoda ispod kojega se moglo prolaziti, poput kakvih gradskih vrata) kod Argileta, sjeveroistocno od Foruma, drugi legendarni rimski kralj Numa Pompilije. Prvi je put Tanov hram bio zatvoren u vrijeme tog rimskog kralja, drugi put nakon zavrsetka Prvoga punskog rata 235. pro Kr., za prvoga konzulata Tita Manlija Torkvata,o kojemu je ovdje rijec, a treCi put 29. pr. Kr., nakon Oktavijanove pobjede nad Antonijem kod Akcija 31. pr. Kr ..

308 Gnej i Publije Scipion, punim imenima Gnej i Publije Kornelije Sci pion, braca, bili su konzuli 218. pro Kr. Po Velej evu racunu, koji i ovdje pravi gresku, trebala bi to biti 220. pro Kr.

309 August je morao je 26. i 25. pro Kr. osobno ratovati u Hispaniji i jedva je uspijevao iziCi na kraj s nekim plemenima. Ratne je operacije, poznate kao Kantabrijski rat, k uspjesnom kraju tek 19. pro Kr. priveo njegov odani i uspjesni vojskovoda Marko Vipsanije Agripa (v. 0 njemu bilj. uz pog!. 59, 5).

310 Paul, Lucije Emilije Paul, pobjednik nad Perzejem kod Pidne 168. pr. Kr. (v. pog!. 9, 3. 5). U rimsku je provinciju pretvorena, isprva zajedno s Ahajom, 146. pro Kr.

311 Mumije, punim imenom Lucije Mumije, kao konzull46. pro Kr. (v. I 13, 1. 2), zbog cega je dobio pocasni nadimak Ahajski (Achaicus). Vidi 0 njemu pog!.

245

RIMSKA POVijEST

128.2 i I 12. 1. 5; 13. 1. 2; 312 Fulvije Nobilior. punim imenom Marko Fulvije Nobilior (M. Fulvius Nobi­

lior). kao konzul zajedno s Gnejem Manlijem Volzonom (v. 115.2). god. 189. pro Kr. - Etolija. pokrajina na sjeverozapadu Grcke. u ratu Rimljana protiv Antioha III. borila se na kraljevoj strani. a nakon njegova poraza podvrgnuta je pod vlast Rima. Porazom Ahajskog saveza Etolija je postala dijelom pokrajine Ahaje.

313 Antiohu III. Velikom (223-187. pro Kr.). obnovitelju velikog seleukidskog kraljevstva. Rimljani su ga kao saveznika Filipa V. Makedonskog porazili kod Termopila 192. pro Kr .• a kad se potom s vojskom povukao u Malu Aziju. za njim su s legijama posli braca Scipioni. konzul Lucije i legat Publije Africki. i pobijedili ga kod Magnezije na rijeci Meandru u prosincu 190. pro Kr. (iIi sijecnju 189. pro Kr.) Mir s Antiohom. Cije je uvjete diktirao Publije Scipion. zakljucen je u Apameji 188. pro Kr.

314 Vladarska obitelj iz Pergama u Maloj Aziji; uvijek su bili vjerni saveznici Rima.

315 God. 130. pr. Kr.; V. bilj. uz pog!. 4. 1. 316 Ptolemeja (mladega brata Ptolemeja XII. Auleta. kralja Egipta. oca Ptole­

meja XIII. i Kleopatre). koji je kao egipatski vicekralj vladao Ciprom od 80. do 58. pro Kr.

317 God. 57. pro Kr.; V. pog!. 45. 4-5. 318 Vidi pog!. 10.2 i bilj. uz to mjesto. 319 Tlacenje rimskih magistrata izazvalo je veliko nezadovoljstvo kod Gala. te su

se Alobrozani. ciji su poslanici 63. pr. Kr. za Katilinine urote doSH u Rim uzalud traziti pomoc protiv Cinovnickog pritiska. god. 61. pro Kr. digli na ustanak. koji je teskom mukom ugusio pretor Gaj Pontinije (ili Pomptinije).

320 Nakon Cezarove pobjede nad numidskim kraljem Jubom i pompejevcima u bitki kod Tapsa u travnju 46. pr. Kr.

321 RijeCi u zagradama prijevod su teksta koji je kao nadopunu lakune. koju je sam prepoznao na ovome mjestu. predlozio Haase (Leipzig 1851184):facta Numidia provincia. e qua iam olim cognomen virtute partum detulerat Metellus) Numidicus.

322 Vidi pog!. 9. 1 i bilj. uz to mjesto. 323 Kilikija. zemlja u jugoistocnom primorskom dijelu Male Azije; od 10211 0 1.

pro Kr. rimska provincija. - Izaurski. punim imenom Publije Servilije Vacija Izaurski (P. Servilius Vatia Isauricus). konzul 79. pr. Kr.; nadimak je dobio po imenu maloazijskog plemena koje je svladao.

324 Antioski rat. rat s Antiohom III. Velikim (v. bilj. uz pog!. 38. 5). - Vulzon Manlije. punim imenom Gnej Manlije Vulzon (konzul189. pro Kr. zajedno s Markom Fulvijem Nobiliorom; V. bilj. uz 38. 5). pobijedio je 188. pro Kr. kao prokonzul u provinciji Aziji Galacane (potomke Kelta ili Gala koji su u 3. st. pro Kr. naselili sredisnji dio Male Azije. koji se otada po njima naziva Galatija. iIi. po Veleju. Galogrcka).

325 Vidi pog!o 4. 1. 326 God. U110. pro Kr. 327 Od 16. do 12. pro Kr. - Recija. u koju je obicno ubrajana i Vindelicija.

postala je rimskom provincijom 15. pro Kr. (pod imenom Recija i Vindelicija);

246

BILjESKE UZ PRljEVOD

obuhvacala je podrucje danasnje istocne Svicarske, Vorarlberga, Tirola i juzne Bavarske; glavni grad provincije bio je Augusta Vindelicorum (osnovana 12. pos!. Kr.; danas Augsburg).

328 Od 66. do 62. pr. Kr.; V. pog!. 31,1-5 i bilj. uz to mjesto. 329 U pot jeri za Mitridatom. - Medija, zemlja u Aziji s glavnim gradom Ekbata­

nom (Ecbatana;). U rimsko vrijeme pod Medijom se podrazumijeva sarno sjeve­rozapadni dio starog medskog kraljevstva, nazvan Atropatena, prema perzijskom knezu Atropatu koji ga je kao satrapiju primio od Aleksandra. - Albanija, zemlja juzno od Kavkaza izmedu Kaspijskog jezera i rijeke Araksa (u podrucju danasnje Gruzije), istocno od Hiberije, od kojih ih je dijelila rijeka Alazonij. - Hiberija, planinska zemlja juzno od Kavkaza.

330 Pompej se dao u potjeru za Mitridatom, koji se povukao u krajnje sje­veroistocne dijelove svojega kraljevstva, odakle se spremao na novi rat protiv Rimljana, ali ga u tome njegovi vojnici nisu htjeli slijediti. Oni su na kraljevsko prijestolje podigli njegova sina Farnaka (Farnaka 11.), koji je skovao urotu pro­tiv vlastitog oca. Nato je Mitridat poCinio samoubojstvo, a Rimljani su Farnaka priznali prijateljem i saveznickim kraljem Bospora. - KolSani (Colchi, Ko",Xot), stanovnici Kolhide, zemlje na istocnoj obali Crnoga mora, u koju su se, prema predaji, bili uputili Argonauti na celu s Jazonom, da iz nje donesu zlatno runo. - Heniosani (Heniochi, 'Hvtoxot), u srediSnjem Kavkazu, sjeverozapadno od Albanaca. - Ahejani (Achaei, 'AXatot), potomci grckih naseljenika na juznoj obali Crnoga mora, koji su se potpuno otudili od matice zemlje.

3J1 U prosincu 62. pr. Kr.; usp. Plu!. Pomp. 43. 3J2 Vojskovoda koji je nosio imperium imao je naslov imperator. Ovdje se radi

o naslovu koji je Pompej dobio aklamacijom od svojih vojnika nakon izvojevane pobjede.

333 "U dva dana"; 28. i 29. rujna 61. pr. Kr.; usp. Plu!. Pomp. 45. 334 Paul, Lucije Emilije Paul, pobjednik nad Perzejem kod Pidne 168. pr. Kr.

(v. pog!. 9, 3. 5); 335 God. 63. pr. Kr. - Tit Ampije, punim imenom Tit Ampije Balbo (T. Ampius

Balbus), poslije (59. pr. Kr.) pretor; pristasa Pompejev; Cezar ga je nakon bitke kod Farsala otjerao u progonstvo, ali ga je na Ciceronov zagovor 46. pr. Kr. pomi­lovao. - Tit Labijen, punim imenom Tit Acije Labijen (T. Atius Labienus) bio je poslije (58-49. pr. Kr.) Cezarov najuspjesniji legat (legatus pro praetore) u Galiji. Pocetkom 49. pr. Kr., poslije izbijanja gradanskog rata, presao k Pompeju, sto je Cezara duboko povrijedilo. U mnogim bitkama u gradanskom ratu uspjesno se borio protiv svog dojucerasnjeg vrhovnog zapovjednika, kojemu je po mnogim ratnickim vrlinama bio gotovo ravan. Nakon bitke kod Tapsa pobjegao je u His­paniju i poginuo u bitki kod Munde 17. ozujka 45. pr. Kr. Resila ga je hrabrost i visoko razvijena takticka i strategijska inteligencija.

3J6 Prvi put nad Afrikom: nakon uspjesnog zavrsetka rata protiv Marijeva pri­stase Gneja Domicija Ahenobarba, Cinina tasta, god. 81. pr. Kr., Kad je od Sule dobio naslov imperatora i nadimak Veliki (Magnus); drugi put nad Europom: nakon pobjede nad Sertorijem u Hispaniji 70. pr. Kr. (v. pog!. 30, 2 i bilj. uz to mjesto); treCi put nad Azijom 61. pr. Kr. (v. bilj. uz pog!. 40, 3).

337 God. 59. pr. Kr., zajedno s Markom Kalpurnijem Bibulom.

247

RIMSKA POVIJEST

338 Marije je bio ozenjen Julijom, Cezarovom tetkom (sestrom njegova oca). 339 KCi Cinina, Kornelija, Cezarova druga zena, s kojom se ozenio kad mu

je bilo svega 17 godina, rodila mu je 83. pro Kr. keer Juliju. Kad je god. 68. pro Kr. Kornelija urn ria, Cezar joj je odrzao nadgrobni govor (oratio, laudatio fu­nebris).

340 Marko Pizon, punim imenom Marko Pupije Pizon Frugi Kalpurnijan (M. Pupius Piso Frugi Calpurnianus), adoptivni sin Marka Pupija, konzul61. pro Kr. zajedno s Markom Valerijem Mesalom Nigerom. Raniji prijatelj Ciceronov s ko­jim se ovaj razisao zbog njegovih prisnih veza s Publijem Klodijem Pulherom.

341 Tj. nisu ga ni vezali ni okovali jer su bili sigurni da se, dok je obuven i obucen, neee baciti u more i pokusati spasiti plivanjem.

342 Junko, pravim imenom Decim Junije Brut (D. Iunius Brutus), konzul77. pro Kr. zajedno s Mamerkom Emilijem Lepidom Livijanom, a 76. pr. Kr. prokonzul Bitinije i Azije. Kognomen Juncus bio je uobicajen kod Emilijevaca, Klaudijevaca i J unijevaca.

343 God. 74. pro Kr. 344 God. 77. pro Kr. - Gnej Dolabela, punim imenom Gnej Kornelije Dolabela

(Cn. Cornelius Dolabella), istaknuti pristasa Sulin, bio je konzul81. pro Kr. za­jedno s Markom Tulijem Dekulom, a potom prokonzul u Makedoniji kojoj je pripadala Tesalija s Epirom. U procesu koji je, tad 21-godisnji, Cezar 78. pro Kr. pokrenuo protiv njega optuzbom za pronevjeru (repetundarum) branili su ga Gaj Aurelije Kota i Kvint Hortenzije. Dolabela je bio osloboden optuzbe.

345 God. 62. pro Kr. - 0 Kvintu Katulu, konzulu 78. pro Kr., sinu istoimenog konzula iz 102. pro Kr., v. bilj. uz pog!. 32, 1.

346 God. 63. pr. Kr., poslije smrti velikog sveeenika Kvinta Metela Pija uz Kvinta Lutacija Katula, konzula 78. pro Kr., Cezaru se kao protukandidat suprotstavio i Publije Servilije Vacija Izaurski, konzul 79. pro Kr. Pritom je Katul velikom svotom novca pokusao potkupiti Cezara da odustane od kandidature.

347 God. 65. pro Kr. 348 Radilo se zapravo 0 duznostima koje je u Hispaniji obnasao kao bivsi kvestor

(quaestorius) i propretor 64. i 62/61. pro Kr. 349 Veter Antistije, punim imenom Gaj Antistije Veter (c. Antistius Vetus), bio

je pretor u Hispaniji s Cezarom kao kvestorom 68/67. pro Kr. - Njegov istoimeni unuk bio je konzul6. pro Kr. zajedno s Decimom Lelijem Balbom.

350 God. 59. pr. Kr.; kolega u konzulatu bio mu je Marko Kalpurnije Bibul (v. § 5). Vjerojatnije je, ipak, da se to zbilo vee 60. pr. Kr., u vrijeme dok je bio izabrani konzul (consul designatus).

351 Zakon je bio predlozen i prihvaeen 1. svibnja 59. pro Kr. Prema njemu za­posjednuta zemlja dijeljena je gradanima koji su imali troje djece. Njime je Cezar osigurao podrsku 20.000 kolonista, koliko je bilo otaca koji su imali troje djece.

352 Bibul, punim imenom Marko Kalpurnije Bibul (M. Calpurnius Bibulus), edil, pretor i konzul59. pro Kr. zajedno sa Cezarom, kojemu je bio okorjeli pro­tivnik; namjesnik Sirije 51-50. pro Kr.; zapovjednik pompejevskog brodovlja u Jadranskom moru 49-48. pro Kr. Umro u prvim mjesecima 48. pro Kr.

353 Ta je odluka, kao i prije spomenuti zakoni, izglasana pod prijetnjom oruzja. Bila je protuzakonita, jer su prokonzuli po zakonu mogli dobiti ovlasti sarno na

248

BILJESKE UZ PRIJEVOD

godinu dana. Cezar je prema tom zakonu dobio na upravu Cisalpinsku Galiju i Ilirik; senat mu je naknadno dodijelio i Transalpinsku Galiju.

354 Preobucen u zenu Klodije se uvukao u Cezarovu kueu na svetkovinu bozi­ce Bona Dea u kojoj su mogle sudjelovati sarno zene. Svetkovinu je predvodila Cezarova zena Pompeja za koju se sumnjalo da ljubuje s Klodijem. Na sudu se kao svjedok, na nagovor svoje zene Terencije koja je bila ljuta na Klodijevu se­stru Klodiju zbog toga sto je sumnjala da se ova zeli udati za Cicerona, pojavio i Ciceron koji je posvjedoCio da je Klodije tog dana tri sata prije tog dogadaja bio u njegovoj kuCi. Tako je Klodije zamrzio na Cicerona. Cezar je odbio svjedoCiti, jer je trebao Klodija za svoje osnove, rekavsi sarno kako nije uvjeren u zenin preljub, ali kako ee se vee zbog same sumnje od nje rastaviti.

355 Jer se kao patricij nije mogao natjecati za pucki tribunat. Zbog toga se, prem­da je sam bio tridesetpetogodisnjak, dao posiniti od dvadesetgodisnjeg Publija Fonteja i svoje patricijsko ime Klaudije promijeniti u pucko Klodije. Svetonije (Caes. 20), navodeCi primjere njegova brzog i odlucnog djelovanje, tvrdi da je i taj postupak, i to u jednome danu, sproveo Cezar.

356 God. 58. pro Kr. 357 Vidi pogl. 44, 4.

358 God. 57. pr. Kr., petnaest mjeseci nakon sto je bio izgnan: napustio je Rim krajem ozujka 58., a zakljucak 0 njegovu pozivu kuCi izglasovan je u narodnoj skupstini 4. kolovoza 57. pr. Kr. - Anije Milon, punim imenom Tit Anije Milon (T. Annius Milo), pucki tribun 57. pro Kr. God. 52. pro Kr. zbog ubojstva Publija Klodija Pulhera, svog suparnika koji je u vrijeme kad se on natjecao za konzulat bio kandidat za pretora, osuden i prognan u Masiliju (neuspjesno ga branio Cice­ron sacuvanim govorom Za Milona). Poginuo 48. pro Kr. u nemirima gradanskog rata izmedu Pompeja i Cezara (v. pogl. 68, 2).

359 Kvinta Cecilija Metela Numidskog, kojega je iz progonstva vratio njegov sin Kvint Cecilije Metel Pobozni; V. bilj. uz pogl. 15,4.

360 God. 58. pro Kr.

361 Koji je po (mozda krivotvorenoj) oporuci egipatskog kralja Ptolemeja XI. Aleksandra II. (80. pr. Kr.) imao pripasti Rimu.

362 Mladeg brata egipatskog kralja Ptolemeja XII. (v. bilj. uz pogl. 38, 6). 363 God. 55. pr. Kr. - Stari drugovi u konzulatu, zbog toga sto su zajedno bili

konzuli i 70. pr. Kr. 364 Flor (I 46, 3 IIII 11, 31) govori 0 kletvama kojima je pucki tribun Metel

ispratio Krasa iz grada. Plutarh (Crass. 16,4) spominje kletve trojice tribuna, ali imenom spominje sarno jednoga od njih Gaja Ateja Kapitona. Dion Kasije (XXXIX 32, 3) navodi imena sarno dvojice puckih tribuna Gaja Ateja Kapitona i Publija Akvilija Gala.

365 Seleukiju Babilonsku iii Seleukiju na Tigrisu (~npoc; Tiypt8t), koju je 312. pr. Kr., na desnoj obali Tigrisa, na mjestu gdje se Eufrat i Tigris najvise pribli­zuju jedan drugom i gdje su bili povezani kanalom, podigao Seleuk I. Nikator, vojskovoda Aleksandra Velikoga, namjesnik, a potom kralj Sirije.

366 U bitki kod Kara (Carrhae) 53. pro Kr. 367 Ubojstva Julija Cezara.

249

RIMSKA POVIJEST

368 Alezija, grad u Galiji u kojem je Cezar 52. pro Kr. opsjeo i pobijedio Vercin-getoriksa (lokaliziran kraj danasnjeg Alise-Sainte-Reine).

369 God. 54. pro Kr. 370 God. 52. pro Kr. 371 Medu njima i Marka Porcija Katona Mladeg, koji je svoju neocekivanu odluku

popratio rijeCima kako je svaka vlada bolja od bezvlada; usp. Pluto Cat. Min. 47. 372 God. 52. pro Kr; - Bovile (Bovillae), gradic u Laciju na Apijevoj cesti u

podnozju Albanske gore. 373 Milona je u procesu koji je trajao pet dana, od 4. do 9. travnja 52. pro Kr.,

neuspjesno, zastrasen Pompejevim oruzanicima, branio Ciceron govorom Pro Milone, koji je, kao i veCina Ciceronovih govora, sacuvan.

374 Tj. nije se prikljuCio onima koji su kao porotnici glasovali za njegovu osudu (38 njih od 51 Clana porote).

375 God. 55. pro Kr. 376 Afranije, punim imenom Lucije Afranije (1. Afranius), bio je konzul60. pro

Kr. zajedno s Kvintom Cecilijem Metelom Celerom. Sluzio je kao legat zajedno s Pompejem protiv Sertorija i Mitridata, a od 55. pro Kr. bio Pompejev legat u Hispaniji. Nakon poraza od Cezara u Hispaniji prikljuCio se Pompeju, te je sudje­lovao u bitki kod Farsala 48. pr. Kr., a potom pobjegao u Afriku, gdje je s mnogim drugim pompejevcima nasao smrt u bitki kod Tapsa 46. pr. Kr. - Petrej, punim imenom Marko Petrej (M. Petreius), bio je Pompejev legat u Hispaniji 55-49. pr. Kr., a potom (49-47. pro Kr.) u Ahaji, gdje je na njegovoj strani sudjelovao u bitki kod Farsala 48. pr. Kr.; ubio se zajedno s kraljem Jubom nakon propasti pompejevaca u bitki kod Tapsa u Africi 46. pro Kr.

377 Pompejevo kazaliste, koje je Pompej Veliki izmedu 61. iSS. pro Kr. podigao na Martovu polju i svecano otvorio kao konzul55. pro Kr. Prema Pliniju Starijem (N. h. XXXVI 24, 115), u Pompejevo je kazaliSte moglo stati 40.000 gledalaca, prema drugima sarno 27.500. Nakon pozara 22. pos!. Kr. obnovio ga je Kaligula, a 41. pos!. Kr. priredbom svecanih igara ponovo posvetio Klaudije Iznad kaza­IiSta Pompej je dao sagraditi hram posvecen Veneri pobjednici (Venus victrix) i svetiste posveceno Casti, Vrlini i SreCi (Hanas, Virtus i Felicitas).

378 Gaj Kurion, punim imenom Gaj Skribonije Kurion (c. Scribonius Curio), pucki tribun 50. pr. Kr.

379 God. 49. pro Kr. - Lentul, punim imenom Lucije Kornelije Lentul Krur (L. Cornelius Lentulus Crus), konzul49. pro Kr.; pripadao je medu pompejevce koji su se najodlucnije zalagali za rat protiv Cezara. Sudjelovao u bitki kod Farsala 48. pro Kr. Nakon poraza zajedno s Publijem Lentulom Spinterom otplovio u Egipat, gdje je pri iskrcavanju zarobljen, a potom u zatvoru usmrcen. - Marcel, punim imenom Gaj Klaudije Marcel (c. Claudius Marcellus), koji je bio konzul i prethodne go dine (50. pr. Kr.).

380 Za koju se on (Pompej) zalagao. 381 Aluzija na njegove velike dugove. 382 Rubikon, rijeka kod Ravene, na granici cisalpinske Galije i Italije, koju je

Cezar presao 12. iii 13. sijecnja 49. pro Kr., izrekavsi pritom poznate rijeCi (na grckom, citirajuCi, najvjerojatnije, neko mjesto iz Menandra): "Neka kocka bude

250

BILJESKE UZ PRIJEVOD

bacena." ('Avsppt<pSw KU~O<;) iii, kako nalazimo u Svetonija (Caes. 33): "Kocka je bacena" (facta alea est).

383 Dirahij (Dyrrhachium, 8UppaXlOv), grad u Iliriji, prije toga (grcki) 'Entoaf.\vo<; (Epidamnus); vazna luka i ishodisna tocka Egnacijeve ceste (via Egnatia); danas Drac (Durres) u Albaniji.

384 Domicije, punim imenom Lucije Domicije Ahenobarb (L. Domitius Ahe­nobarbus), sin Gneja Domicija Ahenobarba (0 kojem v. bilj. uz pog!. 12,3), muz Porcije, sestre Katona Mladeg Utickog, prijatelj Ciceronov i protivnik Cezarov; konzul 54. pro Kr. zajedno s Apijem Klaudijem Pulherom; pristasa Pompeja Velikog. U sijecnju 49. pro Kr. od senata kao prokonzul odreden za Cezarova nasljednika u Galiji; mjesec dana potom pokusao se kao novopeceni zapovjednik s vojskom odanom Cezaru suprotstaviti njihovu prijasnjem obozavanom zapo­vjedniku, na sto su ga vojnici izruCili Cezaru. Cezar je na njemu demonstrirao svoju poslovicnu blagost, oprostio mu i darovao slobodu. Domicije se nato s novim cetama utvrdio u Masiliji, koju su podsjeli Cezarovi legati Decim Brut i Gaj Trebonije. Kratko vrijeme prije pada grada Domicije je pobjegao k Pompeju u Tesaliju. U bitki kod Farsala zapovijedao je lijevim krilom Pompejeve vojske; ubijen je nakon bitke na bijegu pred Cezarovim cetama 9. kolovoza 48. pr. Kr.

385 Vidi 0 njima bilj. uz pog!. 48, 1 386 U Ilerdi, gradu u sjeveroistocnom dijelu Hispanije na desnoj obali rijeke

Sikore, pritoke rijeke Ebra; danas Lerida. Zbilo se to u kolovozu 49. pro Kr. 387 God. 48. pro Kr.

388 Balbo Kornelije, punim imenom Lucije Kornelije Balbo Stariji (L. Cornelius Balbus Maior), rodom iz Gada (Gades) u Hispaniji; za zasluge u ratu protiv Ser­torija, na Pompejev zagovor, dobio je rimsko gradansko pravo; prijatelj Varona i, osobito, Cicerona, s kojim je razmijenio mnostvo pisama, i pouzdanik Cezara, za kojega je, dok je ovaj boravio u Galiji, obavljao financijske poslove i pregovarao s Pompejem, uspjesno zastupajuCi Cezarove interese; prvi stranac koji se u Rimu domogao konzulata (40. pro Kr.). Zavist i zloba pribavili su mocnom "dosljaku" optuzbu zbog protupravnog dobivanja gradanskog prava. Na sudu ga je uspjeSno branio Ciceron govorom Za Balba (Pro Balbo). - 0 Lentulu, Luciju Korneliju Lentulu Kruru, V. bilj. uz pog!. 49, 1.

389 Kod Dirahija u Epiru pocetkom 48. pro Kr. 390 Bitku kod Farsala (Pharsalus, <1>apcraAo<;), grada u Tesaliji, 9. kolovoza

48. pro Kr. 391 Mjesto je prevedeno prema Ellisovoj konjekturi: incalumes partes. Rukopisi

AP imaju: in omnes partes. Ruhnken pretpostavlja lakunu. 392 Brut, Marko Junije Brut, kasniji voda urote protiv Cezara (v. pog!. 58). 393 Dva Lentula, Lucije Kornelije Lentul Krur, konzul49. pro Kr., i Publije Len­

tul Spinter, konzul57. pro Kr.; V. bilj. uz pog!. 49, 1. - Favonije, punim imenom Marko Favonije (M. Favonius); pretor 49. pro Kr.; u gradanskom ratu Pompejev pristasa. Zarobljen u bitki kod Filipa i smaknut po Oktavijanovoj zapovijedi.

394 Ptolemej, Ptolemej XIII. (51-48. pro Kr.) je zajedno sa svojom sestrom Kle­opatrom, s kojom se prema egipatskim obicajima ozenio, naslijedio svog oca u dobi od 15 (po drugima 17) godina.

251

RIMSKA POVljEST

395 Kornelija, kCi Publija Kornelija Scipiona Nazike (V. pog!. 54, 2) i Emilije Lepide s kojom se Pompej ozenio, bila je prije toga (55. pro Kr.) udana za Publija Lieinija Krasa, sina trijumvirova. Nakon sto je zajedno s oeem nasao smrt u bitki protiv Parta kod Kara (53. pr. Kr.), mlada se udovica, cuvena po svojoj iznimnoj ljepoti, vrlinama i obrazovanju vee godinu dana poslije toga) udala za Gneja Pompeja, koji je tad bio vee u poodmaklim godinama zivota. Kad je u proljeee 49. pr. Kr. morao napustiti Italiju, Pompej ju je s najmladim sinom Sekstom poslao na Lezb. S Lezba Kornelija je pratila Pompeja na njegovu bijegu u Egipat, gdje je s camea morala promatrati umorstvo svojega muza. Poslije toga sklonila se na Cipar, odakle se po Cezarovu dopustenju vratila u !taliju i sahranila posljednje ostatke svojega muza na njegovu aIbanskom imanju.

396 God. 48. pr. Kr. 397 28. rujna 48. pr. Kr. Roden je 29. rujna 106. pr. Kr. 398 God. 106. pro Kr. 399 Bilo je, dakle, onih koji su ga htjeli prikazati mladim za pet godina, mozda

u namjeri da ga time jos viSe izjednace s Aleksandrom Velikim. 400 Od prosinea 47. do travnja 46. pr. Kr. (bitke kod Tapsa). 401 Juba I., kralj Numidije i dijela Mauretanije (v. bilj. uz pog!. 53, 1). Njegov

istoimeni sin prezivio je bitku, pao u zarobljenistvo, te je odveden u Rim da bude ukras Cezarova trijumfa; tu je odrastao, primio rimsko gradansko pravo, a 25. pr. Kr., Kad je August Numidiju pripojio provinciji Africi, Juba je, kao kralj Juba II., dobio na upravu Mauretaniju. Bio je ozenjen Kleopatrom Selenom, keerju Kleopatre i Antonija. U svom nastojanju da u sjevernu Afriku prenese grcku kulturu, glavni grad svoje zemlje Jol izgradio je u helenistickom stilu i prekrstio ga u Cezareju, podigavsi u njem knjiznieu i muzej. I sam se bavio spisateljskom djelatnoseu. - Scipion, punim imenom Kvint Kornelije Scipion Nazika (Q. Cor­nelius Scipio Nasica), sin Publija Kornelija Scipiona Nazike; od 53. pr. Kr. tast Pompejev (v. bilj. uz pog!. 53, 2).

402U prosineu 47. pro Kr. 403 Gaj Kurion (v. 0 njemu hilj. uz pog!. 48, 3) dozivio je poraz od kralja Jube

i poginuo u bitki kod rijeke Bagrade 49. pr. Kr.; usp. Caes. De bell. civ. II 40-42; Dio Casso XLI 41-42; Appian. De bell. civ. II 44-45; Frontin. Stmt. II 5, 40.

404 Kod Tapsa, 6. trav,lja 46. pr. Kr. 405 Farnaka II., sina Mitridata VI. Eupatora, pobijedio je Cezar u bitki kod Zele

47. pr. Kr; svoju je pobjedu dojavio u Rim rijeCima: "Dodoh, vidjeh, pobijedih" (veni, vidi, vici).

406 Gnej Pompej, stariji sin trijumvirov; Nakon Farsalske bitke s ostatkom Pompejeve stranke uputio se u Afriku, a odatle u Hispaniju. Posto mu se ondje, s Pompejevom flotom koja je nakon bitke kod Tapsa doplovila iz Afrike, pri­druzio i brat Sekst, postao je velika prijetnja za Cezara, pa mu se Cezar osobno suprotstavio. U bitki kod Munde 17. ozujka 45. pr. Kr. braea su dozivjela poraz. Gnej je uspio pobjeCi, ali je uskoro (17. travnja) uhvaeen i uhijen.

407 Bitku kod Munde 45. pr. Kr. 408 Tj. bojnu sreeu. 409 Prva cetiri god. 46. pr. Kr., a hispanski god. 45. pr. Kr.

252

BIL)ESKE UZ PRl)EVOD

410 Luperkalije (Lupercalia), svecanost u cast Faunu, dobrom duhu suma i pasnjaka, cuvaru stada (Lupercus, "koji odvraca vukove"). Slavila se 15. veljace zrtvovanjem jarca i obrednim trcanjem Luperka, muskaraca odjevenih sarno pregacom od jarcje koze, koji su udarali sve na koje bi naisli remenjem (jebrua, po cemu je mjesec Februarius dobio ime) iskrojenim od koze Zrtvovanih jaraca. - Kraljevsko znamenje bio je dijadem ovijen lovorovim IiScem.

411 Panza, punim imenom Gaj Vibije Panza (c. Vibius Pansa), konzul43. pr. Kr. zajedno s Aulom Hircijem (v. pog!. 61, 3). - Hircije, punim imenom Aulo Hircije (A. Hirtius); od 54. pr. Kr. Cezarov legat i voda njegove kancelarije u Galiji. Poslije Cezarova umorstva 43. pr. Kr. konzul zajedno s Panzom. Podle­gao ranama nakon pobjede nad Antonijem kod Mutine u travnju 43. pro Kr. (v. pog!. 62).

412 Cetvrta Cezarova zena za koju se Cezar ozenio 59. pro Kr. 413 Brut, Marko Junije Brut; V. 0 njemu pog!. 36, 2 i 52, 5 i biljeske uz ta mjesta.

- Kasije, punim imenom Gaj Kasije Longin (c. Cassius Longinus). Nakon Ceza­rova umorstva otisao u Siriju i preuzeo tamosnju vojsku (v. pog!. 69, 2). Pocinio samoubojstvo nakon prve bitke kod Filipa 42. pro Kr. (v. pog!. 70, 2). - Decim Brut, punim imenom Decim Junije Brut Albin (D. Iunius Brutus Albinus), iza­brani konzul za sljedecu godinu (43. pro Kr.); imao je u uroti zadacu nagovoriti Cezara da ode u senat jer se ovaj kolebao zbog nepovoljnih znamenja.

414 Antonije, Marko Antonije, bio je konzul44. pro Kr. zajedno sa Cezarom koji je te godine po peti put obnasao tu sluzbu.

415 Dolabela, punim imenom Publije Kornelije Dolabela (P. Cornelius Dola­bella), u trenutku Kad ga je Cezar odabrao da ga kao konzul zamijeni za vrijeme njegova namjeravana pohoda na Parte (44. pro Kr.) nije imao ni potrebne godine za tu sluzbu (43 godine) niti je prethodno bio obavio nize magistrature. U tom se casu prikazivao pristasom Bruta i Kasija (usp. Appian. Bell. civ. II 122); potom je presao na Antonijevu stranu. Opkoljen od vojske Gaja Kasija u Laodikeji, poCinio samoubojstvo (v. pog!. 69, 2).

416 Zakon 0 pomilovanju politickih protivnika, grc. a~v1']a'tia, "zaboravlja­nje", osobito uCinjene nepravde, dakle: "pomilovanje", koji je proglasen 403. pro Kr. nakon sto je pod Trazibulom bila srusena strahovlada tridesetorice tirana i obnovljena demokracija.

417 Julije Mlade (t 51. pro Kr.), koja je bila udana za Marka Acija Balba; iz tog se braka rodila Acija, koja je u braku s Gajem Oktavijem (t 58. pro Kr.) imala dvoje djece: Gaja Oktavija (koji ce nakon adopcije nositi ime Gaj Julije Cezar Oktavijan) i Oktaviju Mladu.

418 God. 61. pro Kr. 419 U kojoj je bio namjesnik od 60. do 59. pro Kr. 420 U vrijeme smrti svojega oca buduci car Okativijan August imao je cetiri

godine. - Preteksta, toga ili tunica praetexta, grimizom optocena haljina, koju su nosila u slobodi rodena djeca sve do sedamnaeste godine svojega zivota.

421 Apolonija (Apollonia), grad na Jonskom moru u kojemu je bila koncentri­rana Cezarova vojska spremna za getski i partski pohod. Onamo ga je Cezar bio poslao sest mjeseci prije svoje smrti.

422 Zapravo praujaka.

253

RIMSKA POVI/EST

423 Salvidijen i Agripa bili su Oktavijanovi vojskovode. - Salvidijen, punim imenom Kvint Salvidijen Ruf (Q. Salvidienus Rufus), prijatelj Oktavijanov od nje­govih najmladih dana; designirani konzul za 39. pr. Kr.; zajedno s Markom Anto­nijem optuzen za urotu protiv Oktavijana, poCinio samoubojstvo (v. pog!. 76,4). - Agripa, punim imenom Marko Vipsanije Agripa (M. Vipsanius Agrippa); bio je skromna porijekla, kao Oktavijanov vojskovoda postigao 40. pr. Kr. pobjedu nad Antonijevim bratom Lucijem kod Peruzije i odlucnu pobjedu nad pomorskim snagama Seksta Pompeja kod Mila i Nauloha, te nad Antonijevim i Kleopatrinim brodovljem kod Akcija 2. rujna 31. pro Kr. Agripa je sve do svoje smrti sprovodio carevu ratnu politiku i zastupao cara u Rimu i provincijama; primio je od njega velike ovlasti, dijeleCi s njime tribunsku vlast (tribunicia potestas) i prokonzularno zapovjednistvo (proconsulare imperium); obnasao je konzulat 37., 28. i 27. pr. Kr.; god. 21. pr. Kr. ozenio se Augustovom 21-godisnjom kceri J ulijom, Marcelovom udovicom, s kojom je imao sinove Lucija i Gaja Cezara, Agripu Postuma, i dvije kceri Juliju (Mladu) i Agripinu. August je cijenio njegovu odanost, i za vrijeme teske bolesti predao mu je svoj pecatni prsten, time ga je moZda htio odrediti za svojega nasljednika. Poslije se Agripa povukao u Mitilenu na otoku Lezbu, ali je i dalje ostao Augustov najbolji prijatelj i suradnik, sudjelujuCi u svim najvaznijim politickim zbivanjima u ddavi. Umro je 12. pr. Kr.

424 Tekst je na ovome mjestu dosta iskvaren. 425 Od vremena adopcije Oktavijan se naziva Gaj Cezar i Julije Cezar, po svo­

jemu poocimu Gaju Juliju Cezaru, koji mu je zapravo bio praujak. 426 Izraz koji moze govoriti bilo 0 Velejevu neposrednom poznavanju Augu­

stova natpisa pozna tog kao Monumentum Ancyranum: Annos undeviginti natus exercitum privato consilio et privata impensa comparavi, per quem rem publicam a dominatione factionis oppressam in libertatem vindicavi. ("S devetnaest sam godina po privatnoj odluci i na vlastiti trosak opremio vojsku kojom sam drZavi pritisnutoj silnistvom stranaka osigurao slobodu.").

427 Kalacija (Calatia), grad u Kampaniji; danas Galazzo. - Kazilin (Casilinum), grad u Kampaniji uz rijeku Volturno; na mjestu danasnjeg grada Nuova Capora.

428 U travnju 43. pr. Kr. - Mutina (Mutina, danas Modena), grad u gornjoj Italiji, istocno od Reggia, na via Aemilia izmedu Placencije i Arimina.

429 Marko Lepid, punim imenom Marko Emilije Lepid (M. Aemilius Lepidus), sin istoimenog konzula iz 78. pr. Kr.; pretor 49. pr. Kr., kad je Cezara proglasio diktatorom; konzul zajedno s Cezarom 46. pro Kr., po drugi put konzul42. pr. Kr. zajedno s Lucijem Munacijem Plankom. U gradanskom ratu izmedu Pompeja i Cezara, na Cezarovoj strani; god. 44. pr. Kr. magister equitum. Nakon umorstva Cezara, kojega je naslijedio kao pontifex maxim us, podupro Antonija; zajedno s njim i Oktavijanom sklopio trijumvirat 43. pr. Kr.; konzul42. pro Kr. zajedno s Lucijem Munacijem Plankom. Nakon obracuna s Cezarovim ubojicama u bitki kod Filipa (42. pr. Kr.) god. 40. pro Kr., prilikom podjele vlasti izmedu trijumvira, dobio na upravu provinciju Afriku, u kojoj je kao namjesnik ostao sve do 36. pr. Kr .. Kad je 36. pr. Kr. pokusao osvojiti cijelu Siciliju, Oktavijan je uspio pridobiti njegovu vojsku, a njega lisiti svake vlasti, prepustivsi mu da i dalje obnasa sarno politicki beznacajnu sluzbu vrhovnog svecenika. Umro 13. pr. Kr.

430 Juvencije Laterenz, punim imenom Marko Juvencije Laterenz (M. Iuventius Laterensis), nepokolebivi republikanac, protivnik Cezara i Antonija.

254

BIL/ESKE UZ PRI/EVOD

431 Planko, punim imenom Lucije Munacije Planko (1. Munatius Plancus), konzul42. pr. Kr. zajedno s Markom Emilijem Lepidom; Cezarov zapovjednik u Galiji i gradanskom ratu; nakon bitke kod Mutine prelazi k Luciju Antoniju (V. pog!. 74, 3 i 76, 2), a potom k Oktavijanu (v. pog!. 83, 2); na njegov je prijedlog po odluci senata Oktavijan 16. sijecnja 27. pr. Kr. prihvatio titulu August (v. pog!. 91); god. 22. cenzor (v. pog!. 95, 3).

432 Decim Brut bio je Cezarov zapovjednik konjanistva i namjesnik ovostrane Galije, a Cezar ga je izabrao i za konzula sljedece godine i namjesnika u ono­stranoj Galiji.

433 Tzv. filipikama (14 govora), nazvanima tako po govorima koje je Demosten driao protiv Filipa II. Makedonskog.

434 Tzv. Drugi trijumvirat, izmedu Antonija, Oktavijana i Lepida, sklopljen 11. studenoga 43. pr. Kr. nedaleko od grada Bononije na otoku rijeke Lavinije, koji je potom specijalnim zakonom lex Titia, na prijedlog puckog tribuna Publija Titija usvojenim u narodnoj skupstini 27. studenoga 43. pr. Kr. po kojem su kao kolegij trojice muzeva za uredenje drzave (triumviri iii tresviri rei publicae constituendae) na pet godina dobili konzulske ovlasti da upravljaju driavom. Velej upotrebljava isti izraz kojim opisuje i Prvi trijumvirat (v. pog!. 44, 1).

435 Klodija, kCi Fulvije i Publija Klodija Pulhera, koja je tad bila jedva za udaju. S njom je zivio od 43. do 41. pr. Kr. Zavadivsi se ubrzo s punicom Fulvijom, otpustio ju je kao netaknutu djevieu.

436 23. rujna 43. pr. Kr. Bilo je to protuzakonito, jer je minimalna zakonska dob za obnasanje konzulata bila dob od 43 navrsene godine iivota.

437 Kvint Pedije, unuk Cezarov; V. 0 njemu bilj. uz pog!. 69, 5.

438 Ventidije, punim imenom Publije Ventidije Bas (P. Ventidius Bassus), te je godine (43. pr. Kr.) postao consul suffectus, nakon sto je Oktavijan odstupio s duznosti. Ventidije i njegova mati bili su zarobljenici u Saveznickom ratu, kad ih je u svom trijumfu 89. pr. Kr. ulieama Rima proveo Gnej Pompej Strabon, otae Pompeja Velikog. Pristasa Cezara, pod kojim je obnasao duznost pretora, a poslije njegove smrti sljedbenik Antonija; kao namjesnik Azije i Sirije 39. pr. Kr. pobijedio K vinta Labijena, legata Bruta i Kasija, koji je nagovorio Parte da stupe u rat protiv Rimljana (v. pog!. 78,1). Ventidije je svoj trijumfzbog pobjede nad Partima proslavio 38. pr. Kr.

439 Lat. germani, braca od iste matere i oea, "rodena braca". Neprevediva igra rijeci.

440 Koji se, otkad je osuden zbog Klodijeva ubojstva, nalazio u progonstvu; v. pog!. 47,4.

441 Protiv Marka Celija Rufa i Tita Anija Milona bila je poslana legija pod vod­stvom pretora K vinta Pedija; Rufa su u Turijima ubili Cezarovi galski i hispanski konjanici, koje je pokusao podmititi. - Turiji (00uptot, Thurii), svegrcka kolo­nija koja je 444. pr. Kr., na Periklov prijedlog, osnovana na istocnoj obali Brutija u Tarentskom zaljevu, nedaleko od rusevina cuvenog grada Sibara (Sybaris). God. 193. pr. Kr. grad je postao rimska kolonija pod imenom Kopija (Copia), ali je stanovniStvo i dalje ostalo grcko, sireci na doseljene Rimljane grcke navike, obicaje i nacin iivota.

255

RIMSKA POVlJEST

442 MaruI Epidije, punim imenom Lucije Epidije MaruI (L. Epidius Marullus), i Flav Cezecije, punim imenom Lucije Cezecije Flav (L. Caesetius Flavus), kao pucki tribuni 44. pr. Kr. baeili su u tamnicu nekoga koji je Cezarov kip ukrasio lovorovim vijencem prepletenim bijelom vrpeom, praveci se kako time ugadaju Cezaru, koji je zabranio da se spominje kraljevstvo. Apijan (Bell. civ. II 108) tvrdi da je Cezar to primio ravnodusno. Plutarh (Caes. 61), naprotiv, veli da im je Cezar, razjaren njihovim cinom, oduzeo trihunsku cast i da ih je u optuzhama vrijedao nazivajuci ih Brutima (brutus, "glup" i Kumnjanima (stanovnicima ma­loazijske Kume, koji su bili na glasu kao ograniceni). Opisani dogadaj i Cezarov postupak prema puckim trihunima slicno prikazuje i Svetonije (Caes. 79),

443 Laodikija, iii Laodikeja (Laodicia, Laodicea, AUOOtKEla), grad juzno od Antiohije u Siriji; danasnja Latakia,luka Damaska. - Stacije Murko, punim ime­nom Lucije Stacije Murko (L. Statius Murcus), namjesnik Sirije 44-43. pr. Kr. i vojskovoda u gradanskom ratu nakon Cezarove smrti, presao k Sekstu Pompeju, koji ga je dao umoriti; V. pog!. 72 i 77. -Marcije Krisp, punim imenom Kvint Marcije Krisp (Q. Marcius Crispus), senator koji se u gradanskom ratu izmedu Cezara i Pompeja horio na Cezarovoj strani; namjesnik Bitinije i Ponta (45. pr. Kr.) i Sirije (44-43. pr. Kr.).

444 Vatinije, punim imenom Puhlije Vatinije (P. Vatinius), covjek veoma hurne karijere; nakon kvesture 63. pr. Kr. optuien zhog globljenja; god. 62. pr. Kr.legat u onostranoj Hispaniji; god. 59. pr. Kr. kao pucki trihun podupirao Ceazara u njegovu natjeeanju za utjecajne driavne sluihe. God. 56. pr. Kr. Ciceron je protiv njega odriao iestok govor (lInterrogatio/ in P. Vatiniurn testern) zhog toga sto je ovaj nastupio kao svjedok optuihe protiv Puhlija Sestija, kojega je Ciceron hra­nio (govorom Pro P. Sestio) u proeesu zhog nasilja (de vi). Poslije su se izmirili. God. 55. pr. Kr. potkupljivanjem se domogao preture, zhog cega ga je sljedece godine optuiio Kalvo, a branio Ciceron. God. 51. pr. Kr. Cezarov legat u Galiji. U gradanskom ratu protiv Pompeja hranio Brundizij. Od 45. pr. Kr. prokonzuI u Iliriku, gdje ostaje i poslije Cezarove smrti; krajem 43. pr. Kr. proslavio trijumf. Vatinijeva ruinoca hila je predmet sveopceg podrugivanja.

445 Pedije, punim imenom Kvint Pedije (Q. Pedius), Cezarov unuk, sudjelovao u gradanskom ratu protiv Pompeja na Cezarovoj strani i proslavio trijumf 45. pr. Kr.; consul suffectus 43. pr. Kr. Umro na pocetku proskripcija.

446 To su hile cete koje je Brut kao pojacanje i pomoc poslao Kasiju. - Evokat, lat. evocatus, veteran koji je i po isteku svoje vojnicke sluihe dragovoljno ostajao u vojsci.

447 Mesala, punim imenom Marko Valerije Mesala Korvin (M. Valerius Mes­salla Corvin us; 64. pr. Kr. - 9. pos!. Kr.); V. 0 njemu hilj. uz pog!. 36, 2.

448 Livije Druz, punim imenom Lucije Livije Druz Klaudijan (L. Drusus Livius Claudianus), otae Livije Druzile, majke Druza Starijeg i Tiherija Klaudija Nerona, kasnijega eara Tiherija;. God. 38. pr. Kr. udala se za Oktavijana, s kojim nije imala djeee. Ovdje je nazvana imenom koje je dobila tek Augustovom oporukom, po kojoj je primljena u julijevski rod i po kojoj joj je hilo dopusteno da nosi pocasno ime svog pokojnog muia. -Kvintilije Var, punim imenom Sekst Kvintilije Var (Sex. Quintilius Varus), otae Puhlija Kvintilija Vara, Augustova zapovjednika koji je doiivio poraz od Germana u TeutohurSkoj sumi.

256

B1L)ESKE UZ PRI)EVOD

449 Gnej Domicije, sin Lucija Domicija, konzula 54. pro Kr. (0 kojemu V. bilj uz pog\. 50, 1), pratio je oca na Pompejevoj strani u bitki kod Korfinija i Farsala; pomilovan od Cezara, vratio se u Rim 46. pro Kr. Poslije Cezarova ubojstva pri­druzio se Brutu i Kasiju, te je po zakonu lex Pedia bio osuden za umijesanost u urotu. Odnio nekoliko znacajnih pobjeda nad brodovljem trijumvira u Jonskom pridruzio Antoniju (v. pog!o 76, 2), neposredno prije bitke kod Akcija, vee smrtno bolestan, presao Oktavijanu. Umro je ubrzo nakon toga (v. pog!. 84,2). - Lucije Domicije, sin prethodnoga" djed cara Nerona; konzull6. pro Kr. - Gnej Domici­je, sin prethodnoga, konzul32. pos!. Kr., muz Agripine Mlade i otac buduceg cara Nerona. 0 ovom Domiciju, kojega Velej opisuje tako lijepim rijecima, Svetonije (Ner. 5) govori kako je "u svakom pogledu bio odvratan covjek".

450 Vidi prethodno poglavlje. 451 Skraceni oblik imena Menodor. Prvotno kilikijski gusar, Menodor je postao

zarobljenik, a potom oslobodenik Gneja Pompeja Velikog. God. 40. pro Kr. postao zapovjednik brodovlja Seksta Pompeja. God. 38. pro Kr. presao na Oktavijanovu stranu.

452 Zapovjednik brodovlja Seksta Pompeja koji mu je ostao vjeran sve do svoje pogibije 38. pro Kr.

453 God. 41. pro Kr. zajedno s Publijem Servilijem Vacijom Izaurikom. - Lucije Antonije, najmladi sin Marka Antonija s nadimkom Kretski.

454 Osam legija. - Lucije Antonije optuzivao je Oktavijana da radi sarno sebi u korist i da se ponasa ne1ojalno prema njegovu bratu Marku Antoniju.

455 Fulvija, prije udaje za Marka Antonija (45. pro Kr.) zena Publija Klodija Pulhera i Gaja Kuriona; odigrala vodeeu ulogu u Peruzijskom ratu; nakon poraza u Peruzijskom ratu Fulvija je bila prognana u Sikion, gdje je iste godine (40. pro Kr.) umrla od iznenadne bolesti, dok je Antonije bio na putu da je posjeti.

456 Svetonije (Aug. 15, 1-2), naprotiv, sve okrutne postupke protiv stanovnika Peruzije pripisuje samom Oktavijanu, tvrdeCi kako je ovaj nalozio da se bozan­skom Juliju prinese na zrtvu trista zarobljenika iz jednoga i drugog staleZa.

457 Apijan (Bell. civ. V 49) kaze da je to bio neki gradanin po imenu Cestije, malo sulud, koji je ratovao u Makedoniji, te se zbog toga zvao Makedonac.

458 Klaudije Neron, punim imenom Tiberije Klaudije Neron (Ti. Claudius Nero), otac kasnijeg cara Tiberija; sudionik Peruzijskog rata protiv Oktavijana; nakon pada Peruzije povukao se najprije u Napulj, pa na Siciliju kod Seksta Pompeja i, na kraju, u Ahaju kod Antonija. Poslije skJapanja Mizenskog ugovora izmedu Oktavijana i Seksta Pompeja 39. pro Kr. vratio se u Rim. Amnestiran od Oktavijana, ustupio mu svoju zenu Liviju (v. pog\. 77, 79 i 94); umro 33. pro Kr.

459 Liviji je pripadala glavna uloga u kultu diviniziranog Augusta. Kceri Augu-stovom postala je dobivsi nadimak Augusta.

46{) Po zakonitoj adopciji. 461 K Sekstu Pompeju. 462 God. 52. pro Kr. na Pompejev prijedlog donesen je zakon lex Pompeia de

ambitu po kojem je imenovan sudacki kolegij biran u jednakom omjeru izmedu senatora, vitezova i tribuna drfavne blagajne (tribuni aerarii). On je trebao spri­jeCiti sve veeu pojavu potkupljivanja kod izbora.

463 Iz ovih dvosmislenih rijeCi izbija Velejev prijezir prema Planku.

257

RIMSKA POVIJEST

464 Podrucje plemena Veneta u sjevernoj Italiji; danas Veneto. 465 Altin (Altinum), sjevernoitalski grad u zemlji Veneta na Jadranskom mom;

danas Altino. 466 Vidi pogl. 72, 3. 467 Oktavijana. 468 U kasno ljeto ili ranu jesen 39. pr. Kr. Mir je zapravo sklopljen u Puteolima,

pa se u literaturi spominje i kao Puteolski mir (mir u Puteolima). Oktavijan je Mizenskim ugovorom, uz Siciliju i Ahaju, prepustio Sekstu Pompeju Sardiniju i Korziku, no vee sljedeee godine izbio je izmedu njih tzv. Sicilski rat, jer je Oktavi­jan prijateljski bio primio Menodora koji mu je predao Sardiniju s dijelom Pom­pejeva brodovlja. - Mizen (Misenum), rt i zaljev kod Kume, zapadno od Napulja, u kojemu se nalazio lucki grad, sjediste rimske ratne flote Tirenskoga mora.

469 Neprevediva igra rijeCi: lat. carinae, "brodske utrobe"; Carinae, reziden­cijalnatetvrt Rima izmedu Celijskog i Eskvilinskog brezuljka; danas. S. Pietro di Vincoli.

470 0 Neronu Klaudiju V. bilj. uz pogl, 75, 1. - Marko Silan, punim imenom Marko Junije Silan (M. lunius Silanus), nakon amnestije postao je konzul25. pr. Kr. zajedno s Augustom (usp. CIL P,p. 58). - Sencije Saturnin, punirn ime­nom Gaj Sencije Saturnin (c. Sentius Saturninus), poslije (19. pr. Kr.) izabran za konzula, a kao Tiberijev zapovjednik na Rajni i Dunavu, prirnio trijumfalna znamenja (v. pogl. 92, 1; 105, 1-2; 109,5; 110,2). - Aruncije, punim imenom Lucije Aruncije (L. Arruntius), poslije zapovjednik Oktavijanov u bitki kod Ak­cija (v. pogl. 85, 2; 86, 2); god. 22. pr. Kr. konzul zajedno s Markom Klaudijem Marcelom Ezerninom.

471 Stacija Murka je nakon poraza republikanaca kod Filipa svoje brodovlje odveo Sekstu Pompeju na Siciliju.

472 Lucija Decidija Saksa, koji je, kako ne bi pao u ruke neprijateljii, pocinio samoubojstvo.

473 Kod Kirenistike 38. pr. Kr. 474 Ovakva se kazna zvalafustuarium (sc. supplicium; premafustis, "batina",

"toljaga") i primjenjivala se protiv rirnskih vojnika koji bi pobjegli iz bitke. - Pri­rnipil, najugledniji centurion, voda prve centurije svake legije (centurio primi pili, primipilus ili primus pilus) koji je pozivan u ratno vijeee. Nakon odsluZenja (primi pilus honore perfunctus) dobivao bi naziv primipilaris (usp. consul- consularis). Primipilari su bili elita odsluienih centuriona i, ukoliko bi i dalje ostali u sluzbi, mogli su ocekivati i mjesto tribuna i prefekta. Plata im je bila tolika da su po ot­pustu iz sluzbe mogli imati viteski imetak i uei u vitdki stalez. -Dornicije Kalvin, punim imenom Gnej Domicije Kalvin (en. Domitius Calvin us), konzul53. i 40. pr. Kr.; u gradanskom ratu izmedu Oktavijana i Antonija na Oktavijanovoj strani doZivio teZak poraz u pomorskoj bitki protiv Stacija Murka i Domicija Ahenobar­ba istoga dana Kad se odvijala bitka kod Filipa, ali se spasio i dovezao u Brundizij Opisani cin dogodio se nakon njegova drugog konzulata 40. pr. Kr., za njegova namjesnistva u Hispaniji 39-36. pr. Kr., nakon kojega je proslavio trijum£

475 Avernsko jezero (Avernus lacus), jezero vulkanskog porijekla nad kraterom dubine 65 m, u Kampaniji, blizu Napulja. Zbog sumpornih isparavanja koja su izbijala iz njega bilo je smatrano ulazom u podzemni svijet. Na njegovim se obala-

258

BILJESKE UZ PRIJEVOD

rna nalazila peCina Sibile iz Kume. God. 37. pr. Kr. Agripa ga je povezao kanalom s Lukrinskim jezerom i pretvorio u "Julijevu luku"; - Lukrinsko jezero (Lucrinus lacus), iii Bajsko jezero, laguna koja je imala izlaz na Puteolski zaljev.

476 Neron, Tiberije Klaudije Neron, naravni otac buducega cara Tiberija; V. 0

njemu pog!. 75, 1. 477 Velija (Velia, nekadasnja Elea), grad u Lukaniji juzno od Napulja; danas

Castellamare della Brucca. - Palinur (Palinurus), rt u Lukaniji, nazvan tako po Enejinu kormilaru Palinuru; danas Palinuro.

478 God. 36. pr. Kr .. - Mile (Mylae, MUAai), utvrdeni lucki grad u sjeveroistoc­nom dijelu Sicilije; danas Milazzo.

479 Tauromenij (Tauromenium), grad na istocnoj obali Siciliji; danas Taor­mina.

480 U bitki kod Nauloha u rujnu 36. pr. Kr. 481 Ticije, punim imenom Marko Ticije (M. Titius), Antonijev vojskovoda,

sestric Lucija Ticija (0 kojem V. pog!. 77, 3) .. 482 Rijeci u zagradama Halmova su nadopuna lakune. 483 Zemljista. 484 Lat. corona classica ili navalis, vijenac od zlata s prikazom kljunova lada,

koji se kao vojnicko odlicje davao pomorskom zapovjedniku koji bi uniStio ne­prijateljsko brodovlje. Sacuvan je broncani medaljon na kojem je Agripa prikazan kako na sebi nosi to odlicje.

485 Apolonov hram zapocet je odmah nakon pobjede nad Sekstom Pompejem (36. pr. Kr.), a posvecen je 28. pr. Kr.

486 Fraata IV., cije je stupanje na prijestolje izazvalo dinasticke borbe. 487 Opkoljeni su partskim konjanistvom. 488 God. 34. pr. Kr. 489 Artavazd je za rat protiv Parta u pomoc Antoniju vodio sest tisuca konjanika

i sedam tisuca pjesaka, ali se, prosudivsi tijekom rata kako je Antonijev polozaj propao, s vojskom vratio u svoje kraljevstvo. Antonije je spomenutu kukavicku pobjedu nad Artavazdom obiljezio proslavom trijumfa u Aleksandriji, povodom koje je Kleopatru i njezine sinove nadario dijelovima rimske drfave; time je oso­bito ozlovoljio Rimljane.

490 Kleopatra VII. (69-30. pr. Kr.), upravljala je Egiptom od smrti svojega oca Ptolemeja XII. (51. pr. Kr.); god. 48. pr. Kr. otjerana s prijestolja od regenata njezina brata Ptolemeja XIII. Na prijestolje ju je vratio Cezar. Od 46. do 44. pt. Kr. zivjela je kao Cezarova ljubavnica u Rimu. Poslije njegove smrti povezala se s Antonijem koji ju je proglasio kraljicom Istoka ("kraljicom kraljica"). Nakon poraza njezine i Antonijeve vojske kod Akcija, pobjeg!a je iz pomorske bitke, a nakon gubitka nade da moze pridobiti Oktavijana pocinila je samoubojstvo (v. pog!. 87, 1). Izveze s Cezarom imalajesina Cezariona (47-30. pr. Kr.), kojije od 44. do 30. pr. Kr. pod imenom Ptolemeja XV. Cezariona, kao njezin suvladar, vladao Egiptom i Ciprom, a iz veze s Antonijem blizance Kleopatru Selenu (40. pr. Kr. - 6. pos!. Kr.) i Aleksandra Helija (40-30. pr. Kr.), te Ptolemeja Filadelfa (36-12. pr. Kr.), koji su 34. pr. Kr. godine bili proglaseni vladarima Armenije i Medije (Aleksandar Helije), Kirenaike i Libije (Kleopatra Selena), Fenikije, Sirije i Kilikije (Ptolemej Filadelt). Kleopatra Selena se poslije udala za Jubu II., kralja

259

RIMSKA POVljEST

Numidije (v. bilj. uz pog!. 54, 2). - Otac Liber, staroitalski bog plodnosti, izjed­nacen s grckim Dionisom Bakhom, koji se u Egiptu slavio pod imenom boga obilja Ozirisa. Vladar je nastupao kao njegovo utjelovljenje. - Krokota (crocota, sc. vestis, KpOKCO'tOC;, SC. 1tIl1tAoC;), safranasta stajaca odjeea koju su nosile Zene. - Tirs (thyrsus, SupcroC;), stap ovijen bdljanom i vinovom lozom, koji je nosio Dionis (Bakh) i bakhantice. - Koturni (cothurni, KOSopVot), visoke cizme s go­tovo stopu debelim potplatima koje su nosili tragicki g!umci.

491 Lucija Ticija; V 77, 3. - Ticije, punim imenom Marko Ticije (M. Titius), vojskovoda Antonijev i ubojica Seksta Pompeja (v. pog!. 79, 5), consul suffectus 31. pr. Kr., pobjegavsi, zajedno s Plankom k Oktavijanu, obavijestio ga 0 saddaju Antonijeve oporuke.

492 Koponije, punim imenom Gaj Koponije (c. Coponius), pretor 49. pr. Kr; god. 48. pr. Kr. zapovjednik tlote Pompeja Velikoga. - Publije Silije, punim ime­nom Publije Silije Nerva (P. Silius Nerva), zet Gaja Pomponija, propretor Bitinije i Ponta 51. pr. Kr ..

493 God. 31. pr. Kr. 494 Aminta je bio vojskovoda i povjerenik kralja Galatije Dejotara, a poslije

njegove smrti uz poddku Marka Antonija postao kraljem Likaonije i Galatije. Prijelaz na Oktavijanovu stranu osigurao je Aminti vlast u prijasnjem obimu.

495 Delije, punim imenom Kvint Delije (Q. Dellius), povjesniear, pristasa Marka Antonija, i autor opisa njegova drugog vojnog pohoda na Parte, kojega je Mesala Korvin nazvao "preskakivacem gradanskih ratova" (desultor bellorum civi/ium), odigrao je presudnu ulogu u upoznavanju Antonija s Kleopatrom, ali se poslije zarnjerio Kleopatri zbog jedne neumjesne primjedbe na pijanci.

496 Gnej Domicije (v. 0 njemu bilj. uz pog!. 72, 3), iako je bio u groznici, na malenu je carncu prebjegao k Oktavijanu, a Antonije je, premda veoma ozlojeden, poslao za njim svu njegovu prtljagu zajedno sa sluzincadi. Domicije je ubrzo nakon toga umro.

497 Leukada (Leucas, AEu~), otok u Jonskom moru. - Patra (Patrae, Thi'tpat, danas Patras), lucki grad u Ahaji na ulazu u Korintski zaljev; od 14. pr. Kr. rimska kolonija.

498 2. rujna 31. pr. Kr. 499 Marko Lurije, poznat kao namjesnik Sardinije kojega je odatle otjerao Me­

nodor, vojskovoda Seksta Pompeja. 500 Publikola, punim imenom Lucije Gelije Publikola (L. Gellius Publicola),

vojskovoda Antonijev, kojemu je bilo povjereno zapovijedanje desnim krilom tlote. - Sozije, punim imenom Gaj Sozije (c. Sosius), homo novus rodom iz Pi­cena, konzul32. pr. Kr. zajedno s Gnejem Domicijem Ahenobarbom; kao legat Antonijev proslavio se svojim djelovanjem u Siriji i Kilikiji; osvojio Jeruzalem i postavio za kralja rimskoga prijatelja Heroda. 0 njegovoj kasnijoj sudbini V.

pog!. 86, 2. SOl Taur, punim imenom Tit Statilije Taur (T. Statilius Taurus), homo novus,

rodom iz Lukanije, consul suffectus, konzul26. pr. Kr.; Kao gradski prefekt 25. pr. Kr., na Martovu je polju sagradio amfiteatar (amphitheatrum Tauri), koji je uniSten pozarom u Neronovo doba; umro 10. pr. Kr. - Kanidije, punim imenom Publije Kanidije Kras (P. Canidius Crassus), najprije Lepidov legat u Galiji, a

260

BIL)ESKE UZ PRI)EVOD

potom pristaSa Antonijev; consul suffectus 40. pro Kr.; dojavio je osobno Antoniju gubitke njegove vojske kod Akcija; 0 njegovu kraju V. pog!o 87.

502 God. 40. pro Kr. (v. pog!o 76, 3). 503 God. 30. pro Kr. 504 Nakon poraza u bitki kod Filipa; V. pog!o 70. 505 Da se ne boji smrti. 50. Na tunici, kakav su nosili pripadnici viteskog staleza, za razliku od sirokog

grimiznog poruba, koji je bio oznaka senatorskog staleZa. 507 Gaj Mecenat, punim imenom Gaj Cilnije Mecenat (c. Cilnius Maecenas),

oko 70-8. pro Kr., rimski vitez, porijeklom iz etrurske plemenitaske obitelji Cil· nijevaca ciji su pripadnici vladali u Areciju (Arretium; danas Arezzo; usp. Liv. X 3,2; Tac. Ann. VIII), sudionik bitke kod Filipa, posrednik u izmirenju Antonija i Oktavijana, prijatelj i savjetnik cara Augusta i veliki pomagac rimskih pjesnika Horacija, Vergilija i Propercija.

508 Kalpurnijom, V. pog!. 26, 3 i bilj. uz to mjesto. 509 Oktavijan se vratio u Rim 29. pro Kr. i u tri dana proslavio tri trijumfa: u

cast svoje pobjede u Dalmaciji, Akciju i Egiptu. 510 Zapravo trinaestoga, god. 2. pro Kr., Kad su mu senat, viteski stalez i sav

narod rimski dodijelili naslov "otac domovine" Oktavijan je sluZbu konzula svake godine bez prekida obnasao od 31. do 23. pro Kr., od svog treceg do jedanaestog konzulata. Svoj dvanaesti konzulat obnasao je 5. pro Kr., a trinaesti 2. pro Kr.

511 Augustovoj; V. sljedecu biljdku. 512 Publija Kornelija Scipiona, oca Publija Kornelija Scipiona Africkog Starijeg,

i Tiberija Sempronija Longa, god. 218. pro Kr. 5I3 Gnej Scipion, punim imenom Gnej Kornelije Scipion Kalvo, konzul222. pro

Kr. zajedno s Markom Klaudijem Marcelom (v. 0 njemu i pog!o 3). 514 Publija Kornelija Scipiona, oca Publija Kornelija Scipiona Africkog Starijeg,

i njegova brata Gneja Kornelija Scipiona Kalva (v. prethodnu biljesku), jednoga za drugim, u dvjema bitkama izmedu kojih je proteklo 29 dana, god. 212. (iii 211) pro Kr. ,

515 Od 149. do 139. pro Kr.; V. pog!o 1, 3 i bilj. uz to mjesto. 516 Od 77. do 72. pro Kr. 517 God. 19. pro Kr., po zavrsetku ratnih operacija poznatih pod imenom Kan·

tabrijskog rata, koji je k uspjesnom kraju priveo Augustov vojskovoda Marko Vipsanije Agripa (v. pog!o 38,4 i bilj. uz to mjesto).

518 Gaj Antistije, punim imenom Gaj Antistije Veter (c. Antistius Vetus), bio je Augustov legat s pretorskim ovlastima u ratu protiv Salasana i u ratu protiv Kantabra u Hispaniji (25-19. pro Kr.; V. pog!. 38,4 i bilj. uz to mjesto. - Publije Silije, punim imenom Publije Silije Nerva (P. Silius Nerva), konzul20. pro Kr., a potom 19. pro Kr., kao Augustov legat u Hispaniji, ugusio ustanak Kantabra.

519 Fraat IV. (v. pog!o 82), partski kralj (37-2. pro Kr.), uspjesno je ratovao protiv Rimljana. God. 36. pr. Kr. pobijedio je rimskoga legata Opija; nakon toga pred njim se morao povuCi i Antonije, a neuspjesni je vojni pohod stajao Rimljane 26.000 poginulih vojnika. God. 20. pro Kr., dok je August boravio na Istoku, Fraat je, zbog toga sto mu je prijetila opasnost od Tiridata II., predstavnika visoke

261

RIMSKA POVljEST

aristokracije, pretendenta na prijestolje, sklopio mir s Rimljanima i vratio im zarobljenike i bojne znakove, ali tek nakon sto je August njemu vratio najmla­dega sina (od njih cetvorice, koje je kao taoce nesto prije toga bio poslao u Rim); bio je to Fraat V., kojemu je htio osigurati prijestolje, a koji ga je 2. pro Kr. ubio i vladao do 4. pos!. Kr.

520 God. 22. pro Kr. Radi se zapravo 0 Aulu Terenciju Varonu Mureni (A. Terentius Varro Murena), koji se, kao konzul23. pro Kr. zajedno s Augustom, u drustvu s Fanijem Cepionom urotio protiv cara. Kao tuiitelj protiv urotnika nastupio je Tiberije.

521 Egnacije Ruf, punim imenom Marko Egnacije Ruf (M. Egnatius Rufus), (v. sljedece poglavlje).

522God. 19. pro Kr. 523 Martovo polje, gdje su se odriavale izborne skupstine. 524 Marko Marcel, punim imenom Marko Klaudije Marcel (M. Claudius Marce­

llus), sin Augustove sestre Oktavije Mlade (iz njezina prvog braka s Gajem Klaudi­jem Marcelom, konzulom 50. pro Kr.; 0 kojem V. bilj. uz pogl. 48, 4), roden 42. pro Kr. August ga je odredio za svojega nasljednika, posinio i 25. pro Kr. ozenio svojom tad 14-godisnjom kcerju jedinicom Julijom; umro je obnaSajuci sluibu edila 23. pro Kr. u Bajama u devetnaestoj godini zivota. Pokopan je u Augustovu mauzoleju. Njemu u spomen podignuta je Oktavijina knjiinica i Marcelovo kazaliste.

525 Julija je bila kci Augusta i njegove prve iene Skribonije s kojom je zivio od 40. do 39. pro Kr. i njegovo jedino dijete (rodena 39. pro Kr., umrla 14. pos!. Kr.); udana najprije (24. pro Kr.) za svog prvog bratica Klaudija Marcela, potom, nakon njegove smrti, za Marka Vipsanija Agripu (21. pro Kr.), s kojim je imala tri sina i dvije kceri (v. sljedecu biljesku), i, najzad, nakon smrti Marka Vipsa­nija Agripe (koji je umro 12. pro Kr.), za Tiberija (11. pro Kr.), koji je pritom bio prisiljen rastati se od svoje iene Vipsanije, koju nikad nije prestao voljeti. Zbog njezina razvratna zivota August je Juliju 2. pro Kr. prognao na Pandateriju, otocic u napuljskom zaljevu juino od Taracine (danas Pandotina iIi Vandotena, sjeverozapadno od Napuljskog zaljeva); V. pog!. 100,5.

526 Djeca Julije i Agripe bila su: Julija (Mlada), iena EmiIija Paula, koju je August, njezin djed, protjerao na na otok Trimer zbog preljuba koji je pocinila s Gajem Silanom; Agripina, zena Germanikova, koju je Tiberije prognao na otok Pandateriju (30. pos!. Kr., gdje je tri godine poslije umorena gladu); Gaj i Lucije, koje je usvojio August s namjerom da ga naslijede na prijestolju (v. 0 njihovoj sudbini pog!. 102); i Agripa Postum, kojega je August zajedno s Tiberijem 27. lipnja 4. pos!. Kr. posvojio (v. pogl. 103,3), a poslije, zbog njegove nagle cudi i slobodoumnosti, prognao na otok Planaziju, gdje je 14. pos!. Kr., odmah nakon Tiberijeva stupanja na prijestolje, i umoren (usp. Dio Casso LV 32,1-2; LVII 3, 5-6; Tac. Ann. I 6; II 39-40; Suet. Aug. 65; Tib. 22).

527 God. 24. pro Kr. 528 God. 23. pro Kr. 529 God. 19. pro Kr., nakon cega je primio pretorska odlicja (ornamenta prae­

toria); god. 16. pro Kr. izabran je za pretora i na prijedlog cara Augusta poslan za namjesnika u Galiju Komatu.

262

BILJESKE UZ PRIJEVOD

530 Neron je, dakako, Tiberije Klaudije Neron, buduCi car Tiberije. -Klaudije Druz, punim imenom Klaudije Neron Druz Cezar Germanik (Ti. Claudius Nero Drusus Caesar Germanicus), 38-9. pr. Kr., Tiberijev mladi brat, roden nakon sto je Livija vee bila napustila svojega prvoga muia Tiberija Nerona i postala Okta­vijanova zena; uspjesni vojskovoda u ratu protiv Reeana i Vindelicana (15. pr. Kr.), kao vrhovni zapovjednik rimske vojske na Rajni s brodovljem i kopnenom vojskom dopro do Vizurge (Wesera), a u ratu protiv Haeana 10/9. pr. Kr. prodro do Albe (Labe). Pri povratku, blizu Saale, umro od posljedica pada s konja.

531 God. 15. pr. Kr. Tad je uspostavljena pokrajina Recija. 532 Agripa je postao tast Tiberija Nerona time sto je ovaj bio ozenjen njego­

yom keeri Vipsanijom Agripinom. Od nje se (12. veljace 12. pr. Kr.), teska srca, po Augustovoj izriCitoj zelji, morao razvesti i (11. pr. Kr.) ozeniti Augustovom keeri Julijom.

533 Panonskije rat 14. ili 13. pr. Kr. zapoceo prokonzul IlirikaMarko Vinicije (v. sljedeeu biljeSku); Marko Vipsanije Agripa pridrufio mu se u borbama nadomak zime 13. pr. Kr. August je slavu za pokorenje i uredenje Ilirika namijenio Agripi, ali ovaj nije podnio napore ratovanja i ostrinu panonske zime, pa je 12. pr. Kr. umro, a slava za uspjeSno dovrsenje rata pripala je Tiberiju.

534 Marko Vinicije, djed adresata Velejeva djela, rodom iz Kala (Cales) u Kam­paniji, pripadnik viteskog staleZa, prijatelj Augustov i podupiratelj pjesnika, legat u Galiji i Germaniji, bio je konzull9. pr. Kr.

535 Tj. u spisu koji Velej na vise mjesta ovoga djela navjeseuje, ali koji nije dosao do nas i za koji se s puno opravdanja smatra kako nije ni ostvaren; v. pog!. 48, 5; 89,1;99,3; 103,4; 114,4;119, 1.

536 Ovacija, manje svecan trijumf, pri kojem je vojskovoda jasuCi na konju iii pjesice, ovjencan vijencem od mirte (a ne od lovora kao u trijumfu), uz Idicanje vojnika ulazio u grad. Kao zrtva bogovima nije se prinosio vol (kao kod trijumfa), nego ovca (lat. ovis), po cemu je ovaj nacin proslave pobjede dobio svoje ime. Pravo na slavljenje ovacije dobivali su zapovjednici za kakvu manje znacajnu pobjedu. Tiberiju je uskraceno pravo na proslavu punoga trijumfa jer su za po­bjedu nad Panoncima bili zasluini i njegovi predsasnici. Tiberije je ovuovaciju proslavio 9. sijecnja 9. pr. Kr.

537 God. 12-9. pr. Kr. 538 Druz je Tad bio u 26. godini zivota (v. 0 njemu bilj. uz pog!. 95, 1). 539 God. 9. pr. Kr. (v. bilj. uz pog!. 95, 1) 540 God. 8. pr. Kr. Tiberije je tom prilikom pokorio Germane izmedu Rajne i

Labe i naselio oko 40.000 Sugambra i Sveba oko Rajne. 541 God. 7. pr. Kr., zajedno s Gnejem Kalpurnijem Pizonom. Prvi konzulat, koji

Velej ne spominje, obnasao je 13. pr. Kr. zajedno s Publijem K vintilijem. 542 Lucije Pizon, punim imenom Lucije Kalpurnije Pizon Cezonin (L. Calpur­

nius Piso Caesoninus), konzull5. pr. Kr., potom (od 14. do 13. pr. Kr.) vojni legat u Pamfiliji, a od 12. do 10. pr. Kr. Augustov legat, sudionik rata protiv Besa u Trakiji, zbog cega je dobio trijumfalna znamenja; od 13. pos!. Kr. pa sve do svoje smrti 32. pos!. Kr. gradski prefekt (praefectus urbi).

543 God. 10. pr. Kr.

263

RIMSKA POVIjEST

544 God. 13. (zajedno s Publijem Kvintilijem Varom) i 7. pro Kr. (zajedno s Gnejem Kalpurnijem Pizonom).

545 Augusta, koji je bio princeps civitatis. 546 God. 6. pro Kr. Tiberije se s nekoliko najbliiih prijatelja i astrologom Tra­

zilom povukao na Rod, po nekima, nezadovoljan proturjecnim raspravama 0

Augustovu nasljedniku, po drugima, kako bi se udaljio od svoje druge iene Julije, koja ga je sramotila svojim raspu~tenim iivotom. U tom je svojevrsnom drago­voljnom ptogonstvu ostao sedam godina, od 6. pro Kr. do 2. pos!. Kr., dok mu August nije isposlovao da se kao privatna osoba vrati u Rim i povuceno iivi na imanju Gaja Cilnija Mecenata na Eskvilinu. Vidi pog!. 103, 1.

547 Hram Marta Osvetnika (templum Martis Ultoris), na Augustovu trgu, istoc­no od Kapitolija, u podnoiju kvirinalskog breiuljka; zavjetovao ga je August u bitki kod Filipa i podigao u spomen svoje pobjede nad Cezarovim ubojicama.

548 Antonije Jul, sin trijumvira Marka Antonija i Fulvije, odgojen je od svoje macehe Oktavije u Augustovu domu. Bio je pretor 13. pro Kr., konzull0. pro Kr., a prokonzul7/6. pro Kr. Karijera neprijateljeva sina bila je dokazom Augustove velikodu~nosti, jedne od cetiriju vrlina kojima se mora odlikovati vladar. Samo­ubojstvo je pocinio 2. pro Kr. i time iskupio svoju razuzdanost.

549 Skribonija, mati Julijina, bila je druga Oktavijanova iena (prva mu je iena, od 43. do 41. pro Kr., bila Klodija, treca Livija, od 38. pro Kr. do njegove smrti; umrla 29. pos!. Kr.), s kojom je bio u braku od 40. do 39.pr. Kr.

550 Publijem Vinicijem, sinom Marka Vinicija (v. pogl. 96, 2 i bilj. uz to mjesto); konzulom 2. pos!. Kr. (v. pog!. 103, 1) zajedno s Publijem Alfenom Varom.

551 0 Marku Viniciju, adresatu Velejeva djela, konzulu 30. pos!. Kr., v. bilj. uzI8,1.

552 Publije Silije, punim imenom Publije Silije Nerva (P. Silius Nerva), sin isto­imenog oca (0 kojem v. pogl. 90, 4 i bilj. uz to mjesto; drugi je njegov sin Aulo Licinije Nerva Silijan, 0 kojemu v. pogl. 116, 4); zapovjednik vojske u Trakiji i Makedoniji, potom namjesnik u Iliriku; consul suffectus 3. pos!. Kr. - Pontsko more (mare Ponticum), danasnje Crno more.

553 Cenzorin, punim imenom Gaj Marcije Cenzorin, konzul8. pro Kr. zajedno s Gajem Azinijem Galom, prokonzul Azije od 2. do 3. pos!. Kr., prijatelj pjesnika Horacija.

554 Nakon nemira, koji su izbili u borbi oko armenskog prijestolja, na vlast u Armeniji dosao je medski kralj Ariobarzan kojega je podupirao Rim. Kad je protiv njega izbila pobuna, u pomoc mu je s vojskom dosao Gaj.

555 Artagera (Ap'tayetpa), utvrdeni grad u juinom dijelu Armenije. 556 Zapravo dvije godine prije, god. 2. pos!. Kr. 557 Postum; v. bilj. uz pogl. 93, 2. 558 Od 4. do 13. pos!. Kr. 559 God. 4. pos!. Kr. 560 Kaninefacani, germansko pleme smjeSteno zapadno od Batavaca u unu­

trasnjem dijelu rajnske delte sve do morske obale i na sjeveru Batavskog otoka s one strane Rajne.

561 Atuarijci (Attuarii), ili Hatuarijci (Hattuarii), germansko pleme koje je svoja sjedi~ta imalo izmedu donje Rajne i Maasa.

264

BILJESKE UZ PRIJEVOD

562 Brukteri, germansko pleme Cija se zemlja protezala od Emsa do Lippe, a mozda i nesto juznije odatle, sve do Ruhra, jer je poslije tamosnji kraj nosio ime Boraktagau ..

563 Heruscani, germansko pleme koje vee Cezar spominje rame uz rame s glavnim germanskim narodima Sugambrima i Svebima (Haeanima). Njihovo se prebivaliSte nalazilo izmedu srednjeg toka Wesera i Labe; siroki ih je nasip dijelio od Angrivarijaca, suma po imenu Bacenis (mozda danasnja Tiirinska suma) od Sveba, a planina Harz i rijeka Aller od njihovih starih i vjecnih protivnika Haeana. U oslobodilackoj borbi protiv Rimljana Heruscani su stajali na celu plemenskog saveza Ciju je ratnu silu njihov knez Arminije doveo do pobjede nad rimskom vojskom pod Kvintilijem Varom u Teutoburskoj sumi 9. pos!. Kr. Izvojevanu slobodu morali su braniti u krvavom ratu protiv Germanika. Odusevljenje za zajednicku stvar opet je privremeno potisnulo u zaborav njihovu staru mrinju prema Haeanima. Heruscanski savez uspio je suzbiti i markomanskog kralja Maroboduja i njegovo moeno kraljevstvo. Unutrasnje su trzavice, ipak, na kraju oslabile njegov vodeCi polozaj, tako da je nakon Arminijeve smrti (19. posl Kr.) moe ovog naroda opala, a zbog obnovljenog neprijateljstva s Haeanima Rimljani su ponovo zadobili odredeni utjecaj na njihove unutrasnje politicke prilike.

564 0 Arminiju v. bilj. uz pog!. llS, 2. 565 Vizurga (Visurgis), Weser. 566 Augusta.

567 Vidi pog!. 92. 568 Lippe.

569 God. 5. pos!. Kr.

570 Poznatijih pod imenom Haucana (Chauci). Haucani stupaju na povijesnu pozornicu zajedno s Frizanima, jer je Druz, pokorivsi Frizane, udario i na njih. Njihove su pomocne cete nakon toga u redovima rimske vojske ratovale protiv Arminija.

571 Druz je dospio do Albe (Albis; danas Elba ILaba). Domicije je presao preko nje. Flotu i njezinu plovidbu od usea Rajne do zemlje Cimbra (?) spominje i Au­gust. - Langobardi, s kojima su se Rimljani prvi put upoznali upravo u vrijeme ovoga Tiberijeva vojnog pohoda na Germaniju, stanovali su u svojim prebiva­listima na objema obalama donje Labe. Zajedno sa Semnoncima otpali su bili od Maroboduja i pridruzili se Arminiju. U vrijeme seobe naroda dio se plemena iselio na jug, a manji se ostatak zadrzao u staroj postojbini, gdje se, kao i pleme Haucana, pretopio u Saksonce. - Semnonci, germanski narod, izmeau srednjeg toka Odre i Labe u podrucju Havela i Spreea (Brandenburg). - Hermundurci, isprva u podrucju izmedu rijeke Labe i Tirinske sume; nakon odlaska Markomana u Bohemiju (dan. Ceska) zauzeli su podrucje danasnjeg Oberfrankena i prosirili se sve do Altmiihla.

572 Lucije Domicije na svom germanskom pohodu sklopio je prijateljstvo s ne­kim plemenima i na obali Albe (Labe) podigao zrtvenik Augusta i Rome. Mozda se spomenuto cascenje rimskoga bozanstva odnosi upravo na taj zrtvenik.

573 Maroboduj, iii Marobod (Marbod), kralj Markomana; kao mladic nalazio se u Rimu i bio je odgojen na Augustovu dvoru, gdje je postao Augustov ljubi­mac. Kad se vratio u domovinu, ujedinio je plemena u snaznu driavu, te je tako

265

RIMSKA POVIjEST

postao preopasan za Rimljane. August je uputio na njega vojsku s Dunava pod Tiberijevim zapovjednistvom, na sto se on, da izbjegne izravan udar, s podrucja srednjega toka Labe povukao u podrucje danasnje Ceske. Tiberije je, medutim, zbog panonsko-dalmatskog ustanka 6-9. pos!. Kr. i Varova poraza u Teutobur­skoj sumi 9. pos!. Kr. morao odustati od pohoda na njegovo kraljevstvo i nagoditi se s kraljem da zastiti sebi leda. U borbama suprotstavljenih germanskih plemena, sto su ubrzo uslijedile, Maroboduj je, svladan od svog suparnika Arminija, morao potraziti spas kod Rimljana. Ostatak svojega zivota (IS godina) proveo je u miru u Raveni. - Hercinska suma (usp. Tac. Ger. 2S, 2 i 30, 1: Hercynia, saltus Hercynius; Caes. De bell. Gall. VI 24, 2: Hercynia silva); od kelt. erchynu (srodno s njem. erheben, "uzdignut", "visok") "suma na brdu", "sumovita planina". Spominje je Aristotel (,u 'ApKUVW. 0Plj), Eratosten (0 'OPKUVLO<; 8pllIlO<;). Ovo je ime kod Tacita jos uvijek zajednicki naziv za germanske sumovite vrhunce, ali svakako manje obuhvatan nego kod Cezara (usp. De bell. Gall. VI 25). Kod Tacita se ono ogranicava na: danasnji Schwarzwald, Rauhe Alb, Franacku Juru, Fiichtelgebirge i Cesky les. 0 neprohodnosti ovog sumskog podrucja slazu se svi stari pisci).

5740ruzje.

575 Poznatijih pod imenom Haeana (Chatti). Haeani, koji se prvi put spominju u vrijeme Marka Druza, nastanjivali su podrucje izmedu Lohna, Werre, Maine i Wesera, sto je obuhvatalo sumovite planine Vogelsberga, Spessarta, RhOna, Meissnera, Rheinhardswalda, Habichtswalda i Siillinga; na sjeveru je dopiralo do zemlje Heruscana, na istoku oko Werre do zemlje Hermunduraca. Ime Haeana zivi u njemackoj rijeCi Hessen, nazivu za predio koji su nekoe nastanjivali Haeani (Hessi), dokazujuCi da su Haeani, uz Frizane, jedino germansko pleme koje je ostalo u onoj zemlji gdje ih povijest prvi put.

576 Bojohem (Boiohaemum), prvotno zemlja Bojana, keltskog plemena, koje se kratko vrijeme prije Cezarovih bitaka s Ariovistom, oko 60. pr Kr., pritisnuto od Germana, iz ove zemlje, koja je po njima dobila ime, odselilo u Norik i IIi­rik. - Karnunt, vojnicki tabor i grad na Dunavu istocno od danasnjeg Beca (na podrucju danasnjih opCina Petronell-Carnuntum i Bad Deutsch Altenburg); od 9. pos!. Kr. pripojen provinciji Panoniji. Vrijeme svog cvata grad je dozi­via u 3. st. pos!. Kr., Kad je nosio naziv colonia Septimia Aurelia Antoniniana Carnuntum. - 0 norickom kraljevstvu v. bilj. uz pog!. 39, 3. - Markomani, od njem. Mark, "granica", i Mann, "covjek", dakle "I judi s granice", "granicari", koji su morali drzati na strazi veliku "marku" na jugu Hercinske sume; sredisnja skupina jakog svepskog naroda. Ranije na Maini i gornjoj Rajni (gdje su se po­slije nalazili njihovi potomci Alemani) i podrucjima sve do Dunava. God. 9. pr. Kr. njihov ih je kralj Maroboduj iz podrucja danasnje sjeverne Bavarske odveo u Bojohemiju (danasnju Cesku), u zemlju koju su prethodno napustili keltski Bojani, ostavivsi joj za sobom svoje ime. Tu su poslije priredili velike neprilike caru Marku Aureliju (166-1S0. pos!. Kr.); u 5. i 6. st. preselili su se odatle, Tad vee pod imenom Bojovarijaca (Boiovarii), u danasnju juznu Bavarsku (koja po njima nosi svoje ime).

577 U tzv. Panonsko-delmatski iii Batonov rat (od 6. do 9. pos!. Kr.). Uzrok pobune u Iliriku bili su neljudski postupci rimskih sakupljaca poreza i prisilno novacenje vojnika za rat protiv Markomana.

266

BlLJESKE UZ PRIJEVOD

578 Nauport (Nauportus, od lat. navis, "brod", "Iada" i POTtus, "Iuka", "pristani­ste"), polatinjeni oblik imena naselja keitskog plemena TauriScana, vazne postaje na putu iz Akvileje prema Segestiki (kasnijoj rimskoj Sisciji). Uza nj se, sudeCi prema sacuvanim natpisima, od kraja 1. st. pr. Kr. nadalje, razvio rimski dio na­seobine koja je svoj najveCi procvat dozivjela upravo u vrijeme Augustovih osva­janja Ilirika; danas Vrhnika, petnaestak kilometara jugozapadno od Ljubljane.

579 Tergest (Tergeste), lucki grad u sjevernom dijelu rimske provincije Histrije; danas Trst.

580 "Dvojica Batona"; jedan voda Breucana, ilirskog plemena koje je nasta­njivalo podrucje danasnje bosanske Posavine, drugi voda Dezidijata, snaznog gorstackog ilirskog plemena koje je svoje maticno podrucje imalo u gornjem toku rijeke Bosne. - Pinet, uz Batona, voda Breucana.

581 Veksilarci, manji odjeli vojnika, izdvojeni iz legija, koji su iz stalnog legijskog tabora s posebnim zadatkom slani izvan doticnog vojnog okruga (provincia). Sluzili su pod zastavom (vexillum), umjesto pod legijskim odom (aquila legionis). Isti se izraz upotrebljava i za odjele veterana koji su nakon odsluzenih 20 godina sluzbe ostajali u vojsci i Cinili posebnu jedinicu pod vlastitom zastavom.

582 Rijetka mjera koja se primjenjivala sarno u krajnjim slucajevima. 583 Kao legatus Augusti, imenovan od Augusta i pridijeljen Tiberijevoj vojsci. 584 Tekst je na ovom mjestu nesiguran. 585 Radi se 0 Marku Valeriju Mesali Korvinu (M. Messalla Corvinus), zvanom

i Mesalin (Messalinus; usp. i Tac. Ann. III 18), starijem sinu cuvenog govornika Marka Valerija Mesale Korvina (0 kojemu v. bilj. uz pog!. 36, 2), prijatelju Ovi­dijevu (usp. Epist. ex Pont. I 7, 22), konzulu 3. pr. Kr., namjesniku pokrajine Ilirika 6. pos!. Kr.

586 Koti; Marku Aureliju Koti Maksimu Mesalinu (M. Aurelius Cotta Maxim us Messalinus), kako mu je bilo puno ime, mladem sinu cuvenog govornika Marka Valerija Mesale Korvina. On je adopcijom bio presao u rod Aurelijevaca, a po­slije bratove smrti preuzeo je njegov nadimak Mesalin. I sam govornik i pjesnik; konzul 20. pos!. Kr. God. 32. posl Kr. bio je optuzen za uvredu velicanstva, ali je osloboden zahvaljujuCi Tiberijevu zagovoru.

587 Cini se da je Mesalinov cilj bio da s dvadesetom legijom, kao kakvom pret­hodnicom rimskih snaga, osvoji i Cvrsto u rimskoj vlasti zaddi Sisciju, u cemu je u potpunosti uspio. Ustanici nisu uspjeli osvojiti drugi kljucni grad Panonije Sirmij, pa su se, iako su ddali say prostor izmedu tih gradova sve do Jadrana, uskoro nasli izmedu dvije vatre. Baton Dezidijacki uludo je potrosio vrijeme i energiju na pohod na Salonu i Apoloniju umjesto da napadne u tom casu zapravo slabo branjenu Sisciju. Kad se odluCio na to, vee je bilo kasno jer je Tiberije s novim daleko brojnijim snagama vee bio usao u Sisciju (v. pog!. 113, 1).

588 Lat. mons Claudius, gorje u juznom dijelu pokrajine Panonije, mozda da­nasnje Moslavacko iii Kalnicko gorje.

589 Aulo Cecina, punim imenom Aulo Cecina Sever (A. Caecina Severus), con­sul suffectus 1. pr. Kr.; sudjelovao je 6. pos!. Kr. u Panonskom ratu protjeravsi ustanike od zidina Sirmija i zastitivsi Meziju od upada Dacana i Sarmata. Nakon toga postao je zapovjednik vojske na donjoj Rajni pod Germanikovim zapovjed­niStvom; pobijedio je Arminija i za svoje zasluge dobio ukrase trijumfa).

267

RIMSKA POVI)EST

- Plaucije Silvan, punim imenom Marko Plaucije Silvan (M. P/autius Silvanus), konzul2. pro Kr.); Tiberijev legat u Panonskom ratu 7. pos!. Kr.; god. 24. pos!. Kr. gradski pretor (praetor urbanus), cija je duznost bila rjesavanje sporova medu gradanima Rima i zastupanje odsutnih konzula.

590 Kod Volcejskih mocvara (negdje kod Vinkovaca). - Remetalk, vladar trac­kog kraljevstva, koje je od 15. pro Kr. bilo u klijentskom odnosu prema Rimu, a tek 45. pos!. Kr. postalo rimska provincija pod upravom prokuratora.

591 Agripa Postum; V. bilj. uz pog!. 93, 2. 592 KonjaniStvo trackog kralja Remetalka (v. pog!. 112,4). 593 Podijelio je, zapravo, vojsku na dva dijela: jedan je dio pustio da se vrati u

Meziju, a drugi je zadrZao uza se u Sisciji. 594 U kasnu jesen 7. pos!. Kr. Tom je prilikom poharao zemlju Mezeja, unistivsi

im svu Ijetinu. 595 God. 7. pos!. Kr. 596 God. 7/8. pos!. Kr. 597 God. 8. pos!. Kr. 598 Baton, voda Breucana, bez sumnje potajno pridobiven od Rimljana, nago­

yorio je svoju vojsku da polozi oruzje, a svog sudruga i poglavicu Breucana Pineta zarobio je i izruCio Tiberiju (3. kolovoza 8. pos!. Kr. na rijeci Batinu), nasto je za nagradu bio priznat jedinim vladarom tog plemena. Na vijest 0 tome Baton, voda Dezidijata, pohitao je iz Dalmacije u Panoniju, potukao svog imenjaka, zarobio ga i osudio na smrt. Pobuna se ponovo razbuktala. Rimski je polozaj spasio Plaucije Silvan vojskom iz Sirmija. Baton se povukao u Dalmaciju, a Rimljani su napokon smirili Panoniju. - Rijeka Batin (jlumen Bathinus); Povjesnicari, koji su tu rijeku poistovjeCivali s raznim rijekama, u rasponu od Bosne do Bednje u Zagorju, danas se slazu kako je to ipak najvjerojatnije anticko ime za danasnju rijeku Bosnu.

599 God. 8. pos!. Kr. 600 Marko Lepid; njegov je praenomen zapravo bio Manije, a punim se imenom

zvao Manije Emilije Lepid (M' Aemilius Lepidus); bio je unuk trijumvira Lucija Emilija Lepida Paula. August ga je oznaCio kao covjeka sposobna za najvisi polo­zaj); konzul6. pos!. Kr., Tiberijev legat u ratu protiv pobunjenih ilirskih plemena 8-10. pos!. Kr., u kojemu se posebno istakao i zasluzio trijumfalna znamenja; zbog svoje odmjerenosti, razboritosti i rjeCitosti znao se dopasti Tiberiju i uvijek ostati u njegovoj milosti; umro je 33. pos!. Kr. - "Zimovnik"; u Sisciji.

601 Cini se da je u nastavku gusenja ustanka 9. pos!. Kr., u cemu su sudjelovale rimske vojske nadiruCi iz triju pravaca: iz Siscije (Manije Lepid), iz Sirmija (Mar­ko Plaucije Silvan) i s Jadrana (Germanik), zakazao mladi i neiskusni Germanik; rat se previse otegnuo, pa je August, kako bi rasteretio Italiju, bio primoran da ponovo u vatru posalje Tiberija.

602 Tiberije je svecano usao u Rim 16. sijecnja 10. pos!. Kr., ali trijumfproslavio tek 23. listopada 12. pos!. Kr. (iii, prema nekim drugim izvorima, 16. ozujka 13. pos!. Kr.). Vidi Predgovor str. #.

603 God. 9. pos!. Kr. 604 Tiberije je opkolio Batona u Andetriju (Muc Gornji sjeverno od Splita), gdje

se ovaj napokon predao. Posteden mu je fivot, a nakon sto je ukrasio Tiberijev

268

BIL)ESKE UZ PRIJEVOD

trijumf, prozivio je jos dosta godina u nimalo neugodnu zarobljenistvu u Raveni gdje je i umro nedugo nakon 12. pos!. Kr.

605 Konacno smirivanje pobune Dezidijata i Perusta prepusteno je zapravo Gaju Vibiju Postumu (V. sljedece poglavlje). - Perusti (Perustae ili Pirustae), ratoborno ilirsko pleme. Nema pouzdanih vijesti 0 njihovu mjestu stanovanja (na istoku od Skadrskog jezera i u podrucju rijeke Bojane? Neki znanstvenici vjeruju kako se ostatak njihova imena nalazi u nazivu grada Perasta u Boki kotorskoj, pa bi se, prema tome, moglo pomisljati i na nesto sjevernije podrucje njihova mjesta stanovanja) .. - Dezidijati (Desidiates iii Daesitiades), gorstacko ilirsko pleme koje je naseljavalo gornje podrucje rijeke Bosne, otprilike od danasnjeg Sarajeva do Vranduka, pa dalje do gornje i srednje Drine. Vjerojatno im pripada veti dio cuvene nekropole na Glasincu.

606 Germanik je osvojio posljednje ustanicko uporiste u Ardubi (danas mozda Vranduk na rijeci Bosni), koje su branili Dezidijati. Kad su nastale razmirice medu braniteljima, jer su se jedni htjeli predati, a drugi boriti do posljednjeg covjeka, ovima su se drugima pridruzile i zene prvih, ne zeleCi sramotan zivot u suzanjstvu. Tako je pred oCima Rimljana doslo medu njima do sukoba, a kad su ovi drugi podlegli, ocajne su se zene sa svojom djecom u narucju bacile u plamen goruCih kuca iii niza strminu u rijeku i tako nasle spas od sramotna ropstva.

607 Vibije Postum, punim imenom Gaj Vibije Postum (c. Vibius Postumus), homo novus rodom iz Larina, consul suffectus 5. pos!. Kr., zamijenio je u Ijeto iii ranu jesen 9. pos!. Kr. Germanika kao namjesnik Delmacije (praepositus Del­matiae), iz cega neki komentatori i povjesnicari zakljucuju kako je Ilirik, cak i prije nego sto je pobuna bila okoncana, podijeljen u dvije provincije: Dalmaciju i Panoniju (9., a ne 10. pos!. Kr., kako se uobicajeno misli).

608 Pasijen, punim imenom Lucije Pasijen Ruf(L. Passienus Rufus), sin zname­nitog govornika Gaja Salustija Krispa Pasijena, i sam istaknuti govornik; konzul4. pr. Kr. zajedno s Gajem Kalvizijem Sabinom; trijumfalne ukrase zbog uspjesnog prokonzulata u Africi primio je 3. pro Kr. - Kos, punim imenom (Gnej) Kornelije Lentul Kos (lCn.! Cornelius Lentulus Cossus), konzull. pr. Kr.; zamijenio Pasije­na u sluzbi namjesnika Afrike; god. 33. pos!. Kr. gradski prefekt; kao vojskovoda u Africi pobijedio Getulce, zbog cega je zaradio nadimak Getulski (Getulik, Ga­etulicus), koji je, zbog svojih iznimnih vrlina, smio nositi i njegov mladi sin Gnej Kornelije Lentul (konzul 26. pos!. Kr. i sudionik urote protiv Kaligule. Prema Seneki Mladem (Epist. X 83, 5), Kos je bio blizak prijatelj Tiberiju, koji mu je po­vjeravao svoje tajne. Po drugim komentatorima radi se 0 Gneju Korneliju Lentulu Auguru, konzulu 14. pr. Kr., koji je pratio Druza u Panoniji, a pod Augustom svladao Getulce u Africi, te zbog toga dobio nadimak Getulik.

609 Mladega sina Gneja Kornelija Lentula Getulika, konzula 26 .. 610 Lucije Apronije, homo novus, od 8. pos!. Kr. sudionik vojnog pohoda pro­

tiv Panonaca i Delmata, koji je uspjesno vodio Postumije, god. 9. pos!. Kr. na­mjesnik Delmacije, proslavio se poslije (15. pos!. Kr.) i kao Germanikov legat u Germaniji.

611 Elije Lamija, punim imenom Lucije Elije Lamija (L. Aelius Lamia), konzul 3. pos!. Kr., a potom prokonzul Afrike 15-16. pos!. Kr.; god. 20. pos!. Kr. bio je imenovan i za namjesnika Sirije, kao nasljednik Gneja Sencija, ali ga je Tiberije zadrzao u Rimu, jer je pokrajinom upravljao Sencijev legat Pakuvije; god. 32. pos!.

269

RIMSKA POVUEST

Kr. kao gradski prefekt naslijedio je Lucija Kalpurnija Pizona Cezonina umro je iduce godine i dobio cenzorski sprovod.

612 Aulo Licinije Nerva Silijan, konzul7. pos!. Kr., namjesnik pokrajine Galije. Optuzen zbog globljenja provincije, Licinije je doveo Augusta u svoju kucu i pokazao mu gomilu blaga koju spremio za cara, te tako odvratio od sebe Au­gustov gnjev.

613 0 Publiju Siliju v. pog!. 90, 4 i bilj. uz to mjesto. 614 Tekst je na ovom mjestu nesiguran. 615 Do najviseg dostojanstva kojega se bio domogao i njegov otac - konzulata. 616 Arminije (vjerojatno latinizirani oblik germanskog imena Hermann), sin

heruscanskog kneza Segimera, sa svojim je bratom Flavom bio stupio u rimsku sluzbu, ratujuCi rame uz rame s auto rom ovog kratkog prikaza rimske povijesti. Dobio je rimsko gradansko pravo i status rimskog viteza, te je proglasen prija­teljem rimskog naroda (amicus populi Romani). Po povratku u svoju zemlju postao je knez Heruscana i ozenio se, protiv volje njezina oca, Tuzneldom, kcer­ju heruscanskog kneza Segesta. Potom je pripremio i podigao ustanak protiv Rimljana, napao tri Varove legije i unistio ih u Teutoburskoj sumi 9. pos!. Kr., oslobodivsi time sjevernu Germaniju, u koju su Rimljani otad poduzimali jos sarno cetovanja. Nastavio je borbu i protiv Germanika, pri cemu je izgubio zenu Tuzneldu, koju je njezin otac, prijatelj Rimljana, predao Germaniku. Ubili su ga vlastiti rodaci. Nijemci ga slave kao narodnog junaka, onako kao sto Francuzi slave Vercingetoriksa.

617 Segest, tast Arminijev. 618 Dopuna lakune. 619 Njegov otac Sekst Kvintilije Var borio se na strani Bruta i Kasija u Filipima.

Nakon poraza u bitki dao se ubiti od jednoga od svojih oslobodenika (v. pog!. 71, 2). Nema podataka 0 Varovu djedu i naCinu njegove smrti.

620 Epizoda nepoznata drugim autorima. - Lucije Egije potjecao je iz plebejsko­ga roda koji je u 2. st. pr. Kr. dao tri konzula. - Cejoniji se kao rimski duznosnici pojavljuju tek od 2. st. pr. Kr.

621 Numonije Vala, punim imenom Gaj Numonije Vala (c. Numonius Vala), poznat iz jedne Horacijeve epode (I 15) kao covjek porijekIom iz Kampanije.

622 God. 11. pos!. Kr. - "Cimbarskom i teutonskom vojnom"; tj. onako opasnim ratom kakvim su Cimbri i Teutonci zaprijetili rimskoj driavi krajem 2. st. pr. Kr. (v. bilj. uz pog!. 8, 3). - Pohod je bio sarno demonstracija sile i nije doveo ni do kakve uspostave rimske vlasti na prostoru s one strane Rajne.

623 Lucije Asprenat, punim imenom Lucije Nonije Asprenat (L. Nonius Aspre­nas), bliski prijatelj cara Augusta.

624 Alizon (Aliso), prema Dionu Kasiju (LV 28, 6), rimska utvrda koju je na utoku rijeke Alizona u Lupiju (Lippe) na podrucju germanskog plemena Hacana podigao Druz; vjerojatno danasnji Haltern (Nordrhein-Westfalen).

625 Kojoj su pripadali, izmedu ostalih, i Lucije Celije Antipater, rimski govornik i povjesnicar, suvremenik brace Grakha (v. 0 njemu bilj. uz pog!. 9, 6), i Marko Celije Ruf, drzavnik i govornik.

626 Dobio je imperium proconsulare maius, zapovjedniStvQ koje je bilo nadre­deno svim namjesnicima provincija ..

270

BILjESKE UZ PRijEVOD

627 23.listopada 12. pos!. Kr. 628 August je naslov oca domovine (pater patriae) dobio 2. pr. Kr. 629 "Pompeja"; Seksta Pompeja Velikoga (Sex. Pompeius Magnus), kojije bio

potomak jednoga od striceva Gneja Pompeja Velikog; posljednji predstavnik roda Pompejevaca. Rodak Augustov i prijatelj Ovidija i Valerija Maksima, koji ga je 27. pos!. Kr. pratio na njegovu prokonzulatu u Aziju. Ubijen po Kaligulinu nalogu. - "Apuleja"; Seksta Apuleja (Sex. Apuleius), konzul~ 14. pos!. Kr.

630 Augustjeumro uNoli 19. kolovoza 14. pos!. Kr., izmedu 14i 15 sati. Velejev se prikaz podudara s onim 0 cemu izvjescuje Svetonije (Aug. 98-101; Tib. 21, 2), a razilazi s onim sto donose Tacit (Ann. I 5), Dion Kasije (LVI 29-42) i Aurelije Viktor (Epit. I 27), koji tvrde kako je Augusta otrovala Livija i kako je Tiberija u Nolu pozvala Livija, a ne sam August.

631 Proglasen je bozanskim, divus, a njegova udovica Livija postala je sveceni­com novoga bozanstva, podignut je hram u njegovu cast, osnovana bratovstina Augustovih svecenika (sacerdotium sodalium Augustalium, sodales Augustales), koji su se brinuli za kult julijevskog roda (gens Iulia), a uspostavljene su i posebne Augustovske igre (ludi Augustales iii Augustalia) njemu u spomen, te zapocet hram u Rimu na Palatinu i u Noli.

632 Oktavijan je, nakon sto se bio odrekao trijumvirata, vratio komicijama (narodnim skupstinama) izbor magistrata, ali je ostavio sebi pravo da odredi kandidate (candidati Caesaris) za sve sluzbe osim za konzulat. Po njegovoj je odredbi, koju je Tiberije sarno potvrdio, taj izbor prenesen na senat, a oddala se tek formalna obveza oglaSavanja izbora kandidata na Martovu polju (renuntiatio). Biranje magistrata u senatu zvalo se comitia.

633 Aluzija na Germanikovo odbijanje da stane na celo pobunjenih legija i njegovu odluku da ostane lojalan Tiberiju; usp. Tae. Ann. I 33-35; Suet. Cal. 1; Dio Casso LVII 5.

634 Druz, punim imenom KIaudije Druz Cezar (Claudius Drusus Caesar), oko 13. pr. Kr. - 23. pos!. Kr.; sin Tiberijev; nakon sto je uspjesno ugusio ustanak ilirskih plemena 14. pos!. Kr., vratio se onamo 17. pos!. Kr. i ostao kao vrhovni zapovjednik vojske u Iliriku sve do 20. pos!. Kr. Konzull5. i 21. pos!. Kr. Ozenjen Julijom, zvanom i Livila, kceri Germanikovom, koja ga je, navodno na nagovor svog ljubavnika Sejana, dala otrovati.

635 Tekst je na ovom mjestu nesiguran. 636 Junije Blez, punim imenom Kvint Junije Blez (Q. Iunius Blaesus), ujak Lucija

Elija Sejana, bio je prije toga (10. pos!. Kr.) consul suffectus; od 14. do 20. pos!. Kr. namjesnik u Panoniji, gdje su se poslije Augustove smrti pobunile legije. Od 21. do 22. pos!. Kr. namjesnik Afrike, gdje je uspjesno vodio borbu protiv ustanika pod vodstvom Takfarinata zbog cega je zasluzio trijumfalna znamenja. Poslije je, pod Tiberijem, zajedno sa svojim istoimenim sinom, pao u nemilost, te su obojica 36. posl Kr. izvrsila samoubojstvo.

637 Vidi pogl. 114 i 115. 638 Dolabela, punim imenom Publije Kornelije Dolabela (P.Cornelius Dola­

bella); konzull0. pos!. Kr.; od 14. pos!. Kr. propretor Dalmacije (u kojoj je kao namjesnik ostao sve do 20. pos!. Kr.); na pocetku svoje sluzbe uspio je sacuvati provinciju od nemira koji su bili zahvatili panonske legije. Posebno zasluzan za

271

RIMSKA POVIJEST

izgradnju mreze cesta u toj provinciji. God. 21. pos!. Kr. Dolabela se ponovo nalazi u Rimu, a potom ga, kao prokonzula (23. i 24. pos!. Kr.) zatjeeemo u Africi, gdje dovrsava rat protivTakfarinata. Tacit ga (Ann. III 47; 69; IV 66), za razliku od Veleja, koji ga ovdje hvali kao jednostavna i plemenita eovjeka, prikazuje u prilieno drukCijem svjetlu.

639 Od 14. do 30. pos!. Kr. 640 Martova polja, gdje su se dotad odrzavale tributske i centurijatske komicije.

Njihova je izborna funkcija predana senatu; v. pog!. 104,3. 641 Tacit (Ann. II 87) izvjescuje 0 mjerama koje je Tiberije poduzeo radi sni­

zavanja cijene kruha: car je iz svojih vlastitih sredstava doplativao trgovcima po dva novCica za modij zita, kako bi cijena kruha ostala stabilna.

642 Mnogi gradovi u Maloj Aziji stradali su u strahovitom potresu 17. pos!. Kr. 643 "Dvojica Scipiona"; Scipion Afrieki Stariji (v. 0 njemu. bilj. uz pog!. I, 1)

i Scipion Afrieki Mladi (v. 0 njemu bilj. uz I 12,2; 17,3). - "Dvojicom Lelija"; Gajem Lelijem, konzulom 190. pro Kr. (zajedno s Lucijem Kornelijem Scipionom Azijskim, bratom Publija Kornelija Scipiona Afriekog Starijeg) i Gajem Lelijem Mladim Mudrim (c. Laelius Minor Sapiens), njegovim sinom, kojega je Scipion Mladi zbog njegove govornieke darovitosti i obrazovanosti uvrstio u red svojih najblizih prijatelja, a Ciceron mu podigao vjeeni spomenik svojim spisom Lelije iii 0 prijateijstvu (Laelius sive De amicitia; V. i bilj. uz 117,3).

644 Elije Sejan, punim imenom Lucije Elije Sejan (L. Aelius Seianus), rimski vitez rodom iz etrurskog grada), sin Lucija Seja Strabona, posinjen od Gaja Elija Gala, po kojemu je dobio ime; god. 14. pos!. Kr. s Druzom Mladim u Panoniji, a od 15. pos!. Kr. najprije kao pomocnik svog oca, a poslije njegove smrti zajed­no s Makronom, pretorijski prefekt u Rimu. Tiberijev miljenik, a od Tiberijeva povlaeenja na Kaprije 27. pos!. Kr., pa sve do svog pada regent u Rimu, kriv za smrt Tiberijeva sina Druza kojega je 23. pos!. Kr. otrovao uz pomoc svoje Ijubavnice Druzove zene Livile, ali i za mnostvo procesa i osuda zbog uvrede velieanstva, prvenstveno pristasa i prijatelja Germanika i njegove zene Agripine. U vrijeme sastavljanja ovoga Velejeva spisa Sejan je bio na vrhuncu svoje moti, uzivajuti gotovo carsku vias!. God. 31. pos!. Kr. srusio ga je Kvint Nevije Kor­do Sutorije Makron (Q. Naevius Cordus Sutorius Macro), kojega je Tiberije 17. listopada 31. pos!. Kr. imenovao pretorijskim prefektom upravo sa zadatkom da srusi Sejana.

645 Tacit (Ann. IV 1-3; 7), dakako, daje sasvim drukCiji portret Elija Sejana, a slieno njemu i Dion Kasije (LVII 19; LVIII 4 i d.) i Juvenal (X 72 i d.).

646 Tiberije Korunkanije, rodom iz Tuskula, vojskovoda i junak u ratu protiv Pira; kao homo novus konzul 280. pro Kr.; diktator 246. pr. Kr.; god. 254. pr. Kr. kao prvi plebejac postao pontifex maximus. Ciceron (Cat. Mai.113/ 43) ga istiee kao primjer starih rimskih vrlina.

647 Spurije Karvilije, punim imenom Spurije Karvilije Maksim (Sp. Carvilius Maximus), iz viteskog staleza, junak u ratovima protiv Etruseana i Samnicana; konzul293. i 272. pro Kr. (oba puta zajedno s Lucijem Papirijem Kurzorom) i, u poblize neutvrdeno vrijeme, cenzor.

648 0 Marku Katonu (Starijem Cenzoriju) v. bilj. uz I 17,2. - Tuskul, grad u Laciju, na Albanskom gorju, zavieaj Katona, mjesto u kojem je Ciceron (ali i mnogi drugi bogati Rimljani) imao svoj Ijetnikovac; danas Frascati.

272

BILjESKE UZ PRIjEVOD

649 0 MI1 :xniju Ahajskom, razoritelju Korinta, v. I 13, 1-4 i bilj. uz I 12, I. 650 0 Gaj "U. Mariju, sedmerostrukom konzulu, v. bilj. uz pog!. II, 1. 651 Mark'-'1. Tuliju Ciceronu, najslavnijem rimskom govorniku u doba rimske

republike. 652 Nako c:rJ. smrti Remetalka, kralja Trakije (12. pro Kr.), August je razdijelio

njegovo kr-..l.jevstvo izmedu Kotisa, sina Remetalkova, i Raskupolida (Hi Raskupo­rida), kralj=",a brata. Nakon Augustove smrti Raskupolid je napao necakovo kra­ljevstvo, a po <Jtom, pod izlikom prijateljske nagodbe, pozvao Kotisa na sastanak, te ga zarobio:iL ubio. Kad ga je Tiberije pozvao u Rim, on je poceo skupljati vojsku. - Pomponij C2 Flak, punim imenom Lucije Pomponije Flak (L. Pomponius Flaccus), bliski prijat C21j cara Tiberija, konzull7. pos!. Kr. zajedno s Gajem Celijem Rufom, propretor I lirika i legijski legat, uspio ga je namamiti u rimski tabor, uhititi i pod pratnJom sI='rovesti u Rim. Tu je bio osuden na progonstvo u Aleksandriju, gdje je uskoro OIL asao smrt. Pomponije je poslije postavljen za propretorskog legata Sirije; na te> j je duznosti i umro 33. pos!. Kr. Svetonije (rib. 42) govori 0 tome kako mu je Tiberije dao namjesniStvo Sirije nakon lito je dva puna dana i jednu noc potratic::::::> u gozbi i pijancevanju s njim i Lucijem Pizonom i kako je dekretom objavio da = u mu to u svim lijepim casovima najugodniji prijatelji.

653 Libon. Druz, punim imenom Marko Skribonije Libon Druz (M. Scribonius Libo Drusl£..:s), pretor 16. pos!. Kr.; optuzen za veleizdaju, poCinio samoubojstvo (usp. Tac. ~nn. II 11; 27-32; IV 29; Suet. rib. 25).

654 Najrn. ~nji imetak senatora (census senatorius), prema kojemu se placao porez i dob ivalo mjesto u gradskom kotaru, iznosio je u ovo vrijeme 800.000 sestercija. ~ ugust je senatorski cenzus, koji je do njegova vremena iznosio 400.000 sestercija, b io podigao na milijun sestercija, a Tiberije smanjio na 800.000 se­stercija. Ale <) tko od senatora nije imao te svote, car mu ju je mogao podignuti na trazenu :lrazinu.

655 V. po~l. 108.

656 Sakro~ir, voda Heduanaca u galskom ustanku protiv Rimljana. - Julije Flor, voda Treve :lraca u galskom ustanku protiv Rimljana. Jedan i drugi nosili su ime Julije, prelD1rL a rodovskom imenu Julija Cezara i Augusta, koji su mnogim zasluz­nim Galim~ bili udijelili rimsko gradansko pravo.

657 God. ~ 1. pos!. Kr. 658 AfricCi rat, ustanak Musulamljana i drugih maurskih i numidskih plemena

koji je uspj ~sno sedam godina (od 17. do 24. pos!. Kr.) vodio Numidanin Tak­farinat; iake:=> su se tri prokonzula (Furije Kamilo, Lucije Apronije i Junije Blez) hvalila da s ~ ga svladali, Takfarinat je i dalje pustosio Afrikom dok konacno nije poginuo u ~itki protiv Publija Kornelija Dolabele.

659 HraInIL Augustov na Palatinu Tiberije je zapravo sarno zapoceo graditi, a dovrsio ga, € Kaligula.

660 Celij, Iimski breZuljak jugoistocno od Palatina, pogoden je pozarom 27. pos!. Kr. I ~ acit (Ann. IV 64) tvrdi kako je Tiberije nesebicno pomogao stradale u pozaru.

661 0 DrL::llLzu Libonu v. bilj. uz pog!. 129,2. 662 Silije, punim imenom Gaj Silije Cecina Largo (c. Silius Caecina Largus),

vojskovoda. Augustov, konzul13. pos!. Kr.; bliski prijatelj Germanikov; za svoje

273

RIMSKA POVIJEST

zasluge u borbama protiv Germana dobio znakove trijumfa; god. 20. pos!. Kr. uguSio Sakrovirov i Florov usIanak. God. 24. pos!. Kr. osuden u procesu za uvredu velicanstva, u cemu je, prema Tacitu (IV 18-20), presudnu ulogu odigrao Sejan. Uspostavljanje Silijeva dostojanstva sastojalo se u tom sto mu je Tiberije 15. pos!. Kr. dodijelio trijumfalna znamenja. - Pizon, punim imenom Gnej Kalpurnije Pizon (Cn. Ca/purnius Piso), konzul7. pro Kr., propretorski legat u ovostranoj Hispaniji i prokonzul Afrike, a potom, od 17. pos!. Kr., namjesnik u Siriji; ogor­ceni neprijatelj Germanikov za ciju je smrt 19. pos!. Kr. bio opturen, te zbog toga izvrsio samoubojstvo. PilOn je bio optufen da je Germanika, koji je pod nera­zjasnjenim okolnostima umro na Istoku, dao otrovati i da se na silu htio domoci provincije Sirije. - 0 drugom Pizonu koji je u isto vrijeme kad i Silije optuZen za uvredu velicanstva izvjeScuje Tacit u Ann. IV 21. To je Lucije Kalpurnije Pizon (L. Ca/purnius Piso), augur, brat Germanikova neprijatelja Gneja Pizona.

663 Pod Tiberijevim sinovima misli se na njegova rodenog sina Druza Mladeg (umro 23. pos!. Kr.) ina adoptivnog sina (sina njegova pokojnog brata Druza Starijeg) Germanika (umro 19. pos!. Kr.).

664 Svojega unuka Germanika Gemela (umro 23. pos!. Kr.). 665 Agripine Starije, udovice Germanika, usvojenog sina Tiberijeva, i majke,

izmedu ostalih, Gaja Cezara, kasnijeg cara Kaliguie, i Julije Agripine (Agripine Mlade), majke kasnijeg cara Nerona. Ona je 30. pos!. Kr. bila prognana na Pan­datariju, gdje je 33. pos!. Kr. i umrla od dragovoljnog izgladnjivanja.

666 Nerona, najstarijeg sina Germanika i Agripine, koji je bio prognan na otok Ponciju. - Oboje suo na Sejanov nagovor, osudeni u procesu zbog veleizdaje.

667 Livije, koja je umrla 29. pos!. Kr. u 87. godini svojega zivota. 668 Velej Liviju uzima u zastitu pred cestim prigovorima kako se previse mijesa­

la u drZavne poslove. Prema svjedocanstvima mnogih pisaca (usp. Suet. Tib. 50 i d.; Tac. Ann. IV 57; Dio Casso LVII 12), Tiberije je tesko podnosio majcinu teznju za vlascu, te se zbog toga u posljednjim godinama njezina zivota od nje udaljio.

669 Gradiv Mart, Mars Gradiyus (od *graYidiYus, "silni"), epitet boga Marsa.

274

KAZALOIMENA

Acerani (Acerrani) I 14,4

Acidin v. Manlije Acidin

Acija (Atia) II 59, 2; 60, 1

Aduj (Adduus) II 102, 2

Afranije, (Lucije) (lL./ Afranius), pisac togata, 117,1; II 9, 3

Afranije, (Lucije) (lL./ Afranius), Pompejev zapovjednik, II 48, 1; 50,4

Africki v. Kornelije Scipion

Afrika (Africa) 112,4; 15,4; II 4, 2; 19,4; 38,2; 40, 4; 53,1; 55,1; 80, 1; 116, 2.3; 125,5; Africki rat (bellum Africum) II 54, 2; 55,2; 129,4; africki trijumf (Africus triumph us) II 56, 2; africki (vjetar) (Africus /ventusl) II 79, 3

Agamemnon (Agamemnon) 11,2

Agripa, Marko (Vipstanije) (M. /Vipstanius/ Agrippa) II 59, 5; 69, 5; 79, 1. 4; 81, 3; 84, 2; 85, 2; 88, 2; 90,1; 93,1. 2; 96,1 bis. 2; 104, 1; 127, 1

Agripa (Postum), Marko (M. Agrippa /Postumus/), sin prethodnog, II 104, 1; 112,7

Ahaja (Achaia) 112,1; II 23, 3; 38, 5; 77, 2; 101,2

Ahajski (Achaicus), nadimak Lucija Mumija, I 13,2; II 127,2

Ahejci (Achaei) 13, 1; 11,2

Ahil (Achilles) I 1, 1. 3; 6, 5

Ahila (Achillas) II 53, 2

Akcij (Actium) 117,1; II 84,1; Akcijski rat (bellum Actiacum) II 86, 3; 88,1

Akcije (Accius), pisac tragedija, I 17, I; II 9, 2

Akvileja (Aquileia) I 15,2

Akvilije, Manije (M' Aquilius), konzull29. pro Kr., II 4, 1

Akvilije, Manije (M' Aquilius), sin prethodnog, II 18,3

Alba{Alba) 114,5

Alba (Albis) II 106,2.3

Alba (Albis) II 106,2.3

Albanija (Albania) II 40, 1

Aleksandar Veliki (Alexander Magnus) 16,5; 11,4; II 41,1

Aleksandrija (Alexandria) 110,1; 14, 3; II 53, 1; 82, 4; 87,1; aleksandrijski rat (bellum Alexandrinum) II 88, 1; aleksandrijski trijumf (Alexandrinus triumph us) II 56, 2

Alet (Aletes) I 3, 3

Alezija (Alesia) II 47, 1

Alizon (Aliso) II 120,4

275

276

HISTORIAE ROMANAE I R1MSKA POVIJEST

Aikman (Aleman) 117,3

Alkmeon (Alemaeon) 18,3

Alobroski v. Fabije Maksim

Alobrozani (Allobroges) II 10,2

Alpe (Alpes) II 6, 2; 12,4.5; 63, 1; 90, 1; 105,3; 109,4

Altin (Altinum) II 76, 2

Alzij (Alsium) I 14, 8

Aminta (Amyntas) II 84, 2

Ampije, Tit (T. Ampius) II 40, 4

Andro (Andros) 14,3

Anhiz (Anehises) II 41, 1

Anicije, (Lucije) (lL.! Anicius) 19,6

Anija (Annia) II 41, 2

Anije Milon, (Tit) (IT.! Annius Milo) II 45, 3; 47, 4 bis; 68, 2. 3

Antioh Epifan (Antioehus Epiphanes) I 10, 1

Antioski rat (bellum Antioehinum) II 39, 2

Antistije Veter (Antistius Vetus) II 43, 4 bis Antistije, (Publije) (lP.! Antistius) II 26, 2. 3; 88, 3

Antistije, Gaj (c. Antistius) II 90, 4

Antonije, Marko (M. Antonius), govornik, II 9, 1; 22, 3

Antonije (Kretski), Marko (M. Antonius ICretieusl), otac trijumvirov, II 31,3

Antonije Jul (Antonius Iulus), sin trijumvirov, II 100,4

Antonije, Gaj (c. Antonius), brat trijumvirov, II 69, 2

Antonije, Lucije (L. Antonius), brat trijumvirov, II 74, 1

Antonije, Marko (M. Antonius), trijumvir, II 58, 2; 60, 3. 4 bis. 5; 61, 1. 2. 3. 4; 62, 1. 3; 63, 1. 2 bis. 3; 64, 1. 3 bis. 4 bis; 65, 1 bis. 2 bis; 66, 1. 2. 3; 69, 3 bis; 70, 1; 71, 2; 72, 2; 73, 2; 74,1. 2. 3 bis. 4; 76, 2 ter. 3 ter; 77, 1 bis; 78, 1 ter; 79, 5; 82, 1. 3 bis; 83, 1. 2. 3 bis; 84, 1. 2 quater; 85, 1. 2 bis. 3. 4. 6; 86, 3 bis; 87, 1 bis.2 bis. 3; 91, 1

Apije v. Klaudije

Apolon (Apollo) II 81, 3

Apolonija (Apollonia) II 59,4

Apronije, Lucije (L. Apronius) II 116, 3

Apulej Saturnin, Lucije (L. Apuleius Saturninus) II 12,6; 14,4

Apulej, (Sekst) (lSex.! Apuleius) II 123,2

Apulija (Apulia) II 25, 1

Arbak (Arbaees) I 6, 2

KAZALO

Argi (Argi) I 6, 5

Argivac (Argivus) I 18, 2 (govornik)

Arhiloh (Archilochus) 15,2

Aricinjani (Aricini) I 14,2

Arimin (Ariminum) 114,7

Aristodem (Aristodemus) I 2, 1

Aristofan (Aristophanes) I 16,3

Aristonik (Aristonicus) 114, 1; 38, 5

Aristotel (Aristoteles) I 16, 4

Armenija (Armenia) 1133, 1; 37, 2. 3. 5; 82, 1. 3; 94, 4; 100, 1; 102,2; 104, 4; 122, 1

Arminije (Arminius) II 105, 1; 118,2

Artagera (Artagera) II 102, 2

Artavazd (Artavasdes), kralj Armenije u vrijeme cara Tiberija, 1194,4

Artavazd (Artavasdes), kralj Armenije u vrijeme Marka Antonija, 1182, 3

Artorije (Artorius) 1170, 1

Aruncije, Lucije (L. Arruntius) 1177,3; 85, 2; 86, 2

Arvernjani (Arverni) II 10,2

Asirani (Assyrii) I 6, 1. 6 bis Askul (Asculum) II 21,1

Askuljani (Asculani) II 15, 1

Asprenat, Lucije (L. Asprenas) II 120, 3

Atal (Attalus) 114, 1

Atali (Attali) II 38, 5

Atena (Athenae) 12, 1. 2 bis; 3, 1; 4, 3; 8, 3; 10, 1; II 23, 3 bis. 4 Atenjani (Athenienses) 12,2; 4, 1; 18, 1; II 23, 4 bis; 58, 4

Aticani (Attici) 12, 1. 2; 4, 1; aticka vjernost (Attica fides) 1123,4; aticki grad (urbs Attica) I 18, 1; aticke mede !.fines Attici) 12,2

Atilije (Seran), Gaj (e. Atilius !Serranusl) 1153,4

Atrej (Arteus) 18,2

Atuarijci (Attuarii) II 105, 1

Auksim (Auximum) I 15,3

Aurelije Skaur, (Marko) (1M.! Aurelius Scaurus) 119,1; 12,2

(Aurelije) Kota (lAurelius! Cotta), brat Mesalinov, II 112,2

(Aurelije) Kota, (Lucije) (lL. Aurelius! Cotta), pretor 70. pro Kr., II 32, 3

(Aurelije) Kota, (Gaj) (Ie. Aurelius! Cotta), govornik i vrhovni svecenik, II 36, 2; 43, 1

Avernsko jezero (Avernus lacus) II 79, 2

277

278

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

Azija (Asia) 14, 1. 3; 114, 1 bis; 18, 1. 3; 23, 3. 6 bis; 33, 1; 38, 5; 40, 4; 42, 1. 3; 69,1. 2; 79, 5; 92,1; 93, 2; 98, 2; 101,2; 126,4; azijska vlast (imperium Asiaticum) I 6, 1 Azinije Herije (Asinius Herius) 1116, 1 Azinije Polion, (Gaj) (IC.! Asinius Pollio), govornik, II 36, 2; 63, 3; 73, 2; 76, 2; 86, 3; 128,3

Babilon (Babylon) 16,2

Bagijenjani (Bagienni) I 15,5 Balbo v. Kornelije Batin {Bath in us) 11114,4

Baton (Bato) II 114,4; Batoni (Batones) 11110,4 Benevent (Beneventum) I 14,7; 11123, 1 Beotija (Boeotia) 1123,3

Bestija v. (Kalpurnije Pizon) Bestija, (Lucije) Bibul, (Marko) (1M.! Bibulus) 1144,5

Bitinija (Bithynia) 114, 1; 39, 2; 42, 3

Bizantij (Byzantium) 117,7

Blez v. Junije Bojohem (Boiohaemum) 11109, 5 Bokho (Bocchus) 1112, 1 Bononija (Bononia) I 15,2

Bovile (Bovillae) 1147,4 Britanija (Britannia) 1146, 1; 47,1

Brukteri (Bructeri) II 105, 1

Brundizij iIi Brunduzij (Brundisium iIi Brundusium) 114,8; II 24,3; 40, 3; 50, 1; 59, 5; 61, 2; 76, 3; brundizijski mir (Brundusina pax) 1186,3

Brut v. Junije Buksent (Buxentum) I 15,3

Cecilije (Caecilius), pisac komedija, I 17, 1 (CeciIije) Metel Makedonski, Kvint (Q. /Caecilius/ Metellus Macedonicus) I 11, 2. 3. 5 bis; 12, 1; II 5, 2

(Cecilije) Mete! Numidski, Kvint (Q. /Caecilius/ Metellus Numidicus) 119, 1; 11, 1. 2 ter; 15,3. 4; 45, 3

(CeciIije) Metel Pije, Kvint (Q. /Caecilius/ Metellus Pius), sin CeciIija Metela Numidskog, II 15,3; 28, 1; 29, 5; 30, 1 (CeciIije) Metel Kretski, Kvint (Q. /Caecilius/ Metellus Creticus) II 34, 1; 38, 6; 40, 5; 48, 6

KAZALO

Cecilijeva obitelj (Caeciliafamilia) II 11, 3

Cecina (Sever), Aulo (A. Caecina ISeverusl) II 112,4

Cedicije, Lucije (1. Caedicius) II 120,4

Cejonije (Ceionius) II 119,4

Celer v. Magije Celer Velejan

Celije (Antipater, Lucije) (lL./ Caelius IAntipater!) II 9, 6

Celije (Caelius), brijeg, II 130, 2

Celije (Rut), Marko (M. Caelius I Rufus!) II 36, 2; 68, 1

Celije Kaldo (Caelius Caldus) II 120,6

Cenzorin v. Marcije

Cepion v. Fanije i ServiIije

Cererini sveti obredi (Cerealia sacra) I 4, 1

Ceteg, (Gaj) (lC.! Cethegus) II 34, 3. 4

Cezar v. Julije

Cezecije Flav, (Lucije) (lL./ Caesetius Flavus) II 68, 4

Ciceron v. Tulije

Cimbarski rat (bellum Cimbricum) II 19,3; 22, 3; cimbarska vojna (Cimbrica militia) II 120, 1

Cimbri (Cimbri) II 8, 3; 12,2

Cina, (Lucije) (lL./ Cinna) II 20, 2 bis. 4; 21, 1. 3. 6 bis; 22, 2 ter; 23, 1. 3; 24,4.5; 41, 2 bis Cipar (Cyprus) II 38, 5; 45, 4

Cvjetne igre (Floralia) 114,8

Damazip, (Lucije) (lL./ Damasippus) II 26, 2

Decije Magije (Decius Magius) II 16,2

Decije Mur, (Publije) (lP.! Decius Mus), konzul po cetvrti put 295. pro Kr., 114,6

Del (Delos) 14,3

Delfi (Delphi) I 1, 3

Delije, (Kvint) (lQ.! Dellius) II 84, 2

Delmacija iIi Dalmacija (Delmatia iii Dalmatia) II 78, 2; 90,1; 110,2; 114, 4; 116,2

Delmati (Delmatae) II 39, 3; 96, 2; 121,2

Delmatski rat (bellum Delmaticum) II 115, 1; 116, 1; 117, 1

Dertona (Dertona) I 15,5

Dezidijati Dalmate (Desidiates Dalmatae) II 115,4

Didije, Tit (T. Didius) II 16,2

279

280

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

Didona (Dido) I 6, 4

Difil (Diphilus) I 16,3

Dijana (Diana) II 25, 4

Dirahij (Dyrrachium) II 49, 4; 51, 1; 69, 3

Dolabela, Gnej (Kornelije) (Cn.!Cornelius! Dolabella), konzul81. pro Kr., II 43, 3

Dolabela, (Publije Kornelije) (lP. Cornelius! Dolabella), konzul44. pro Kr., II 58, 3; 60, 4. 5; 69, 1. 2 bis Dolabela, (Publije Kornelije) (lP. Cornelius! Dolabella) II 125,5

Domicije (Ahenobarb), Gnej (Cn. Domitius / AhenobarbusJ), konzull22. pro Kr., pobjednik nad Arvernjanima, II 10, 2; 39, 1

Domicije, Gnej (Cn. Domitius), sin prethodnoga, pucki tribun 104. pro Kr .. , II 12,3

Domicije, (Lucije) (lL./ Domitius), brat Gneja Domicija Ahenobarba, po­bjednika nad Arvernjanima, konzul 94. pro Kr., II 26, 2

Domicije, (Lucije) (I L./ Domitius), sin Gneja Domicija, puckoga tribuna 104. pro Kr., kon,ml 54. pro Kr., II 50, 1

Domicije, Gnej (Cn. Domitius), sin prethodnoga, konzul32. pro Kr., II 72. 3;76,2;84,2

Domicije, Lucije (L. Domitius), sin prethodnoga, djed kasnijega cara Nerona. konzul16. pro Kr., II 72, 3

Domicije, Gnej (Cn. Domitius), sin prethodnoga, otac kasnijega cara Nerona, II 10,2; 72, 3

Domicije Kalvin, (Gnej) (lCn.! Domitius Calvinus). konzul53. i 40. pro Kr., II 78,2

Domicijeva obitelj (Domitia familia) II 10,2; 11.3

Domiciji (Domitii) II 10, 2

Druz V. Klaudije, Livije

Druz V. Livije Druz Klaudijan, (Lucije)

Druz Libon (Drusus Libo) II 129,2

Dunav (Danuvium) II 110, 1

Efez (Ephesus) 14.3

Efira (Ephyra), grad u Tesprotiji. I 1, 1; Efira (Ephyre), staro ime za Korint, 13,3

Eful (Aefulum) I 14, 8

Egejac V. Straton

Egejac (Aegeates), Straton, II 70,4

Egejsko more (Aegaeum mare) 14,3

Egije, Lucije (L. Eggius) II 119,4

Egipat (Aegyptus) II 39,2; 53, 1; egipatski rob (Aegyptium mancipium) II

53,2

Egist (Aegisthus) I 1,2.3

Egnacije v. Marije Egnacije

KAZALO

Egnacije Ruf, (Marko) (1M.! Egnatius Rufus) II 91, 3

Ekulanjanin (Aeculanensis), Minacije Magije, II 16,2

Elektra (Electra) 11,3

Elidanin (Elius), Ifit, 18, 1

Elije Kat, (Sekst) (lSex.! Aelius Catus), konzul4. pos!. Kr., II 103,3

Elije Lamija, (Lucije) (lL./ Aelius Lamia) II 116,3

Elije Sejan, Lucije (lL./ Aelius Seianus) II 127,3; 128,4 bis Elisa (Elissa), drugo ime za Didonu, 16,4

Emilije Lepid, (Marko) (1M.! Aemilius Lepidus), augur, II 10, 1

Emilije Lepid, Marko (M. Aemilius Lepidus), trijumvir, 1163, 1 ter. 2; 64, 4; 67, 3. 4; 80, 1. 3. 4; 88, 1

(Emilije Paul, Lucije) (lL. Aemilius Paulus!), brat trijumvirov, 1167,3

(Emilije) Lepid, Marko (M. IAemiliusl Lepidus), sin trijumvirov, 1188,1

(Emilije) Lepid, Marko (M. IAemiliusl Lepidus), konzul6. pos!. Kr., II 114, 5; 115,2; 125,5

Emilije Paul, Lucije (L. Aemilius Paulus), pobjednik nad Perzejem, I 9, 3. 5; 10,3

(Emilije) Paul, (Lucije) (lL. Aemiliusl Paulus), otac pobjednika nad Perze­jem, 19,3

(Emilije Sura) (I Aemilius Sura!) [I 6, 6)

(Emilije) Paul (lAemiliusl Paulus), cenzor 22. pro Kr., II 95, 3 bis

Enarija (Aenaria), otok, II 19,4

Eoljani (Aeolii) 14,4

Epej (Epeus) I 1, 1

Epidije Marui, (Lucije) (lL./ Epidius Marullus) II 48, 4

Epir (Epirus) I 1, 1

Eporedija (Eporedia) I 15,5

Eretrija (Eretria) 14, 1

Eriksija (Eryxias) 18,3

Eritra (Erythra) 14,3

Eshil (Aeschylus) I 16,3

Etolija (Aetolia) 1138,5

Etruscani (Etrusci) I 8, 5

Eubeja (Euboea) 14, 1

Eufrat (Euphrates) 1146,4; 101, 1

Eumen (Eumenes) 19,2

281

282

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

Eupolid (Eupolis) I 16, 3 Eupor (Euporus) II 6, 6 Euripid (Euripides) I 16, 3 Europa (Europa) 1140,4 Ezernija (Aesemia) 114,8

Fabije (Maksim Rulijan), Kvint (Q. Fabius IMaximus Rullianus/), konzul 295. pr. Kr., 114,6 Fabije Dorzon, (Gaj) (lC.! Fabius Dorso), konzul273. pr. Kr., 114,7 Fabije Maksim Emilijan, (Kvint) (lQ.! Fabius Maximus Aemilianus), sin Emilija Paula, I 10, 3; II 5, 3 Fabije (Maksim) Alobroski, (Kvint) (lQ.! Fabius IMaximusl Allobrogicus), sin prethodnoga, II 10, 2; 39,1

Fabiji (Fabii) II 10, 2 Fabraterija (Fabrateria) I 15,4 Fanije Cepion (Fannius Caepio) 1191,2 Fanije, (Gaj) (lC.! Fannius) 117,3 Farnak (Pharnaces) II 40, 1; 55, 2 Farsalska bitka (acies Pharsalica) 1152,3; 68, 1 Favencija (Faventia) 1128, 1 Favonije, (Marko) (1M.! Favonius) II 53, 1 Feliks (Felix), "Sretnik", nadimak Sulin, II 27, 5 Fidencija (Fidentia) II 28, 1 Fidip (Phidippus) I 1, 1 Filemon (Philemon) I 16,3 Filip (Philippus), kralj Makedonski, I 6, 6; 11, 1 Filip, (Lucije Marcije) (II. Marciusl Philippus), ocuh Augustov, II 59, 3; 60,1 Filipi (Philippi) II 70, 1; filipska polja (campi Philipii) II 86, 2 Filon V. Publilije Filon Firm (Firmum) I 14,8 Flak V. Fulvije, Pomponije, Valerije Flav V. Cezecije Flavije Fimbrija, Gaj (c. Flavius Fimbria) 1124, 1 Flor V. Julije Fokeja (Phocaea) 14, 3; II 7, 7 Fontej (Fonteius) II 15, 1 Formijani (Formiani) I 14,3

KAZALO

Fraat (Phraates), sin Orodov, II 91,1

Fregele (Fregellae) II 6, 4

Fregene (Fregenae) I 14,8

Fulvija (Fulvia) II 74, 2; 76, 2

Fulvije (Flak, Marko) (1M.! Fulvius /Flaccusl), konzul264. pro Kr., I 12,6

Fulvije Flak, (Kvint) (lQ.! Fulvius Flaccus) I 10,6 bis; II 8, 2

Fulvije (Flak), Gnej (en. Fulvius / Flaccusl), brat prethodnoga, I 10, 6

Fulvije Flak, (Marko) (1M.! Fulvius Flaccus), sin prethodnoga, II 6, 4. 6

(Fulvije Flak, Kvint) (lQ. Fulvius Flaccus/), sin prethodnoga, II 6, 4. 6

Fulvije Nobilior, (Marko) (1M.! Fulvius Nobilior), konzull89. pro Kr., 115, I;II38,5

Fundani (Fundani) I 14, 3

Gabinije, Aulo (A. Gabinius) 1131,2

Gad (Gades) 12,3

Gal v. Kaninije Gal

Galba, Servije (Ser. Galba) 117,3

Galecki v. (Junije) Brut Galecki, Decim

Gali (Galli) I 14, 1. 2; II 67, 4

Galija (Gallia) 115,5; II 17,3; 46,1; 60, 5; 63,1; 104,3; 129,3; Galije (Galli­ae) II 12,2; 39, 1. 2; 44,5; 47, 2; 97, 1; 120, 1; 121, 1

Galogrcka (Gallograecia) II 39, 2

galski trijumf (Gallicus triumph us) II 56, 2

Gencije (Gentius) I 9, 5

German (Germanus) II 19,3

Germani (Germani) II 120,4

Germanija (Germania) II 97, 1. 3. 4; 98, 1; 100, 1; 104,2.3.4; 105, 1 bis. 3; 106,1; 108, 1; 109,3; 115,5; 116,3; 117, 1. 3.4; 118, 1; 120, 1; 122,2 bis; 123, 1; 125, 1; 129,2

Germanik v. Klaudije (Neron) Druz (Cezar)

germanska plemena (Germanae gentes) II 12, 2; germanska surovost (Ger­mana feritas) II 106,2

Germanski rat (bellum Germanicum) II 97, 2; 114, 1

Getski rat (bellum Geticum) 1159,4

Glaucija v. Servilije Glaucija

Glauk (Glaucus) II 83, 2

Gradiv v. Mart

Grakh v. Sempronije

Grakhi (Gracchi), dvojica brace, I 17,3; II 9, 1

283

284

HISTORIAE ROMANAE / RIMSKA POVIJEST

grakhovski zakoni (Gracchanae leges) II 13, 2

Granik (Granicus) I 11, 4

Graviska (Gravisca) 115,2

Grci (Graeci) 117,1

Grcka (Graecia) 13,1; 4, 4; 9,1; 18, 1

grcka mladd (Graeca iuventus) 14,3; grcko ime (Graium nomen) 16,3; grcki umovi (Graeca ingenia) II 9, 3

Halkida ( Chalcis) I 4, 1

Halkidani (Chalcidenses) I 4, 1

Hanibal (Hannibal) I 14,8; 15, 1; II 18, 1; 27, 2; 28, 2

Harop (Charops) 12,2; 8, 3

Helen (Helena) I 1,3

Heniosani (Heniochi) 1140, 1

HerakloviCi (Heraclidae) I 2, 1. 3

Hercinija (Hercynia) 11109,5; Hercinska suma (Hercynia silva) 11108, 1

Hedje v. Azinije

Hedje v. Azinije Herije

Herkul (Hercules) I 2, 1 bis; 3, 2. 3; 6, 5 bis; 8, 2

Herkulanej (Herculaneum) II 16,2

Hermiona (Hermione) I 1,3

Hermundurci (Hermunduri) 11106,2

Heruscani (Cherusci) II 105, 1

Heziod (Hesiodus) 17, 1

Hij (Chios) 14,3

Hipoklo (Hippocles) 14, 1

Hipot (Hippotes) 13,3; 13, 1

Hircije, (Aulo) (lA.! Hirtius) II 57,1; 61, 3; 62, 4

Hirpinei (Hirpini) II 16,2; 68, 3

Hispanija (Hispania) 12, 3; 12,4 bis; II 1, 3; 4, 2; 5, 1 bis. 2. 3; 30, 5; 38,4; 43,4; 51, 3; 55, 3; 63, 1; 72, 4; 73, 2; 78, 3; Hispanije (Hispaniae) II 30, 1; 39,2; 48,1; 50, 2; 90,1; 102,3; 125,5; Hispanac (Hispanus) 1151,3; His­panci (Hispani) II 39,3; 90, 3; Hispanski rat (bellum Hispaniense) II 55, 2; hispanski trijumf (triumphus Hispaniensis) II 56, 2; hispanska vojna (Hispaniensis militia) II 59, 3

Homer (Homerus) 13,3; 5, 1. 2; 7, 1 bis Hortenzije, Kvint (Q. Hortensius) II 16,3; 36, 2; 48, 6; 71, 2

Hostilije Manein, (Gaj) (lC.! Hostilius Mancinus) II 1,4.5; 2,1; 90, 3

Hostilijeva vijecnica (curia Hostilia) II 12,6; 26, 2

KAZALO

lfit (Jphitus) I 8, 1

Ikarsko more (Icarium mare) 14,3

ilijska vremena (Iliaca tempora) I 3, 2

Iliri (Illyrii) I 9, 5; II 39, 3 Ilirik (Jllyricum) II 78, 2; 109,5; 112,2; 116,3; 123, 1; 125, 1. 5 bis Instej Katon (Jnsteius Cato) II 16, 1 Interamna (Interamna) I 14, 4

Istam (Isthmus) 13,3 Italici (Italici) II 16, 1; 21,1

Italika (Italica) II 16,4

Italski rat (bellum Italicum) IllS, 1; 16,4; 17, 1. 3; italska mladez (iuventus Italica) II 15,3; italska sloboda (Italica libertas) II 27, 2

Izaurski v. Servilije (Vacija) Izaurski, Publije Izokrat (Isocrates) I 16, 5

Jadransko more (Adriaticum mare) II 43, 1

Jan (Janus) II 38, 3

Jon (Jon) 14, 3

Jonija (Ionia) 14,3

Jonjani (Jones) 13,3; 4, 3 Juba (Juba) II 53, 1; 54, 2

Jugurta (Jugurtha) II 9, 4; 11,2; 12, 1; Jugurtin rat (bellum Iugurthinum) II 11, 1

Jul v. Antonije Julija (Iulia), kCi Augustova, II 93, 2; 96, 1; 100,3.5

Julija (Julia), kti Cezarova, II 44, 3; 47, 2 bis Julija (Iulia), sestra Cezarova, II 59, 1. 2 Julija Augusta (Julia Augusta), Livija, II 71, 2

(Julije) Cezar Oktavijan August, Gaj (c. /Iulius/ Caesar Octavia nus Augu­stus), car August, II 36, 1; 38, 3. 4; 39, 2; 59, 1 (Gaj Oktavije); 60, 5; 61, 1. 2; 62, 1. 5 bis. 6; 63, 1; 65, 1 ter. 2 ter; 66, 1. 2; 68, 1; 69, 1. 5; 70, 1 ter; 71, 1 ter; 72, 2; 74, 1. 2. 3. 4; 75, 1 bis. 3; 76, 2. 3. 4 bis; 77, 1; 78, 1. 2; 79, 1. 2. 4 bis; 80, 1 bis.2 bis. 3. 4; 81, 3; 82, 1 bis; 83, 1. 2 bis; 84, 1 bis. 2 bis; 85, 1. 2 bis. 4. 5; 86, 2. 3; 87, 2; 88, 1 bis. 2; 89, 1. 2. 5; 90, 4; 91, 1. 2. 3; 92, 1. 2; 93, 1. 2; 94, 1. 4; 95, 1 bis; 96, 1; 97, 1; 98, 2; 99, 1; 100,2.4.5; 102, 1 bis; 103, 1; 104, 1; 109,2; 110, 1. 2. 6; 111,2.3; 112,3; 114,5; 115, 1 bis; 117, 1; 119,5; 123, 1. 2; 124,3.4 bis; 127, 1 (Julije) Cezar, Gaj (c. /Iulius/ Caesar), diktator, II 30, 3; 36, 2; 39, 1; 41, 1; 44, 2 ter. 3 bis. 4. 5 bis; 45, 2; 46, 1. 2; 47, 1. 2 bis. 3; 48, 1 bis. 4 bis. 5; 49, 2. 3 bis. 4 bis; 50, 1. 4; 51, 1. 2. 3; 52, 1. 4; 53, 2; 54, 1; 55, 1. 2 bis. 3; 56, 1; 57, 1; 58, 2 bis. 3 bis; 59, 1. 2; 60, 1. 2 bis. 4; 61, 3; 64, 1. 2 bis; 68, 4; 69, 1. 5; 87, 3

285

286

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

(Julije) Cezar, Gaj (c. Iulius Caesar), stariji sin Marka Vipsanija Agripe i Augustove keeri Julije, II 96, 1; 99, 2; 101, 1. 3; 102,2; 103,3

(JuJije) Cezar, Lucije (L. Iulius Caesar), mladi sin Marka Vipsanija Agripe i Augustove keeri Julije, II 96, 1; 99, 2; 102,3; 103,3

Julije Flor (Iulius Florus) II 129, 3

(Julije) Cezar Strabon, Gaj (c. Iulius Strabo), govomik, II 9, 2

(Julije) Cezar, Lucije (L.!Iulius! Caesar), konzul90. pro Kr., II 15, 1

(Julije) Cezar, Lucije (L. IIulius! Caesar), ujak Antonijev, 1167,3

(Julije) Cezar, Tiberije V. (Klaudije) Neron Cezar, Tiberije

Julijevci (Iulii) II 41, 1

julijevska stranka (Iulianae partes) II 55, 1; 63, 3; 68, 2; 84, 1; julijevske lade (naves Iulianae) II 85, 2

Junija (Iunia) II 88, 1

Junije Blez (Iunius Blaesus) II 125,5

(Junije) Brut Galecki, Decim (D. IIunius! Brutus Gallaecus) 115, 1

(Junije) Brut, Decim (D.!Iunius! Brutus) II 56, 3; 58, 1. 2; 60, 5; 61, 4; 62, 4;63,3;64,1;87,2

(Junije) Brut, Marko (M. IIunius! Brutus) II 36, 2; 52, 5; 56, 3; 58, 1. 2; 62, 2.3; 65,1 bis; 69, 2. 3. 6 ter; 70,1 bis. 3. 4; 71, 1; 72, 1. 2 ter. 5; 73, 2; 74,1; 76, 1.2;78,1;87,3;88,1

Junko (Iuncus) II 42, 3

Jupiter (Iuppiter) II 131 (Jupiter Kapitolijski); Jupiterov flamin (flamen dialis) II 20, 3; 22, 2; 43, 1

Juvencije Laterenz, (Marko) (1M.! Iuventius Laterensis) 1163,2

Kaeani (Catti) II 109, 5

Kalabrija (Calabria) II 25, 1

Kalacija (Calatia) II 61, 2

Kaldo V. Celije Kaldo

Kali{Cales) 114,3

Kalidije, (Marko) (1M.! Calidius) 1136,2

Kalpumija (Calpurnia), zena Publija Antistija, 1126, 3; (88, 3)

Kalpumija (Calpurnia), zena Cezarova, II 57, 2

(Kalpumije) PilOn, (Lucije) (lL. Calpurnius! Piso), urotnik protiv Tiberija, 11130,3 .

(Kalpumije Pizon) Bestija, (Lucije), konzullI1. pro Kr., otac Kalpumije, zene Publija Antistija, II 26, 3

(Kalpumije) Pizon, Lucije (L.!Calpurnius! Piso), prefekt grada, II 98, 1

Kalvin V. Domicije, Sekstije, Veturije

Kalvo v. (Licinije) Kalvo, (Gaj)

Kamel (Came/us) II 64, 2

KAZALO

Kampanci (Campani) I 14,3; II 16,2; kampanska zemlja (ager Campanus) II 44, 4; 45, 2; kampanska naseobina (Campana colonia) II 81, 2

Kampanija (Campania) II 20,3; 25,1; 48, 2; 75,1; 76, 1; 123, 1

Kanidije (Kras, Publije) (lP.! Canidius /Crassusl) II 85, 2. 6; 87, 3

Kaninefacani (Canninefates) II 105, 1

Kaninije Gal, (Lucije) (lL./ Caninius Gallus) II 100,2

Kanucije, (Tiberije) (lTi.! Cannutius) II 64,3

Kapadokija (Cappadocia) II 39, 3

Kapitolij (Capitolium) II 1,2; 3, 1 bis; 58, 2. 3; kapitolijski brezuljak (clivus Capitolinus) II 3, 2; Jupiter Kapitolijski (Iuppiter Capitolinus) II 131, 1

Kapiton (Capito) II 69, 5

Kapua (Capua) I 7, 2. 3 his. 4; II 8, 2; 25, 2; 30, 5; 44, 4

Karan (Caranus) I 6, 5

Karbon v. Papirije Karbon

Karnunt (Carnuntum) II 109,5

Kartaga (Carthago) I 6, 4. [6]; 12,2.4.5.6.7; 13, 1 his; 15,4; II 1, 1; 4, 2. 3; 7,7.8; 19,4; 38, 2

Kartazani (Carthaginienses) I 12,2; II 19,4

Karvilije, Spurije (Sp. Carvilius) II 128,2

Karzeoli (Carseoli) I 14, 5

Kasije (Longin), Gaj (c. Cassius /Longinus/), ubojica Cezarov, II 46, 4; 56, 3 biis; 58, 1. 2; 69, 2. 5. 6 his; 70, 1 bis. 2. 3; 71, 1; 72, 2 ter; 87, 3

Kasije (Longin, Gaj) (lC.! Cassius /Longinusl), cenzor 154. pro Kr., lIS, 3

Kasije Longin, (Gaj) (lC.! Cassius Longinus), konzul124. pro Kr., lIS, 4

Kasije Longin, (Lucije) (lL./ Cassius Longinus), cenzor 125. pro Kr., II 10, 1

Kasije Parmljanin (Parmensis Cassius), pjesnik, ubojica Cezarov, II 87, 3

Kastro (Castrum) I 14, 8

Kat v. Elije Kat

Katilina v. Sergije Katilina

Katon v. Porcije i Instej

Katul (Catullus), pjesnik, II 36, 2

Kaucani (Cauchi) II 106, 1

Kazilin (Casilinum) II 61, 2

Kilikija (Cilicia) II 32, 4; 39, 2

Kima (Cyme) 14,4

Kimon (Cimon) I 8, 6

287

288

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVI)EST

Kizik (Cyzicus) II 7, 7; 33,1

Klaudije Kanina, (Gaj) (lC.! Claudius Canina), konzul273. pro Kr., 114,7

Klaudije (Kaudeks, Apije) (lAp.! Claudius /Caudex/), konzu1264. pro Kr., I 12, 6; II 38, 2

(Klaudije Kras), Apije (Ap. /Claudius Crassus!), konzul268. pro Kr., I 19,7

(Klaudije Pulher), Apije (Ap. /Claudius Pulcher!), tast Tiberija Sempronija Grakha, konzul143. pro Kr., II 2, 3

Klaudije Marcel, (Marko) (1M.! Claudius Marcellus) II 38, 2

(Klaudije) Marcel, (Gaj) (Ie. Claudius/ Marcellus), konzu149. pro Kr., II 49, 1

(Klaudije) Marcel, Marko (M. /Claudius/ Marcellus), sin Augustove sestre Oktavije, II 93, 1. 2 bis Klaudije Neron, Tiberije (Ti. Claudius Nero), otac cara Tiberija, II 75, 1; 77,3;79,2;94,1

(Klaudije) Neron Cezar, Tiberije (Ti. Claudius Nero Caesar), car Tiberije, II 39,3; 75, 1; 94, 1; 95, 2; 96, 1 ter. 2. 3; 97, 1. 2. 4; 99, 1; 100, 1. 5; 101, 1; 103, 1. 3 bis; 104, 1. 3 bis; 105, 1. 3; 106, 1. 3; 107,2 quinquies; 109,2.5; 110, 1. 2; 111,2; 112,3; 113, 1; 114, 1. 5 bis; 115, 1 bis. 2 bis. 4; 121, 2; 122, 1; 123,2; 124,2.4; 126, 1; 127,3; 128,4; 129, 1

(Klaudije) Druz (lClaudius/ Drusus), sin Tiberijev, II 130, 3

Klaudije (Neron) Druz (Cezar) (Claudius /Nero/ Drusus /Caesar!), brat Ti­berijev, II 95, 1; 97, 2

(Klaudije) Germanik (Cezar) (lClaudius/ Germanicus /Caesar!), sin pret­hodnoga, II 96, 1; 123, 1; 125, 1. 4; 129,2.3

Klaudije Kvadrigarije (Claudius Quadrigarius), povjesnik, II 9, 6

Klaudije, Apije (Ap. Claudius), Ijubavnik Augustove kceri Julije, II 100,5

Klaudijev brijeg (mons Claudius) II 112,3

Klazomena (Clazomenae) 14,3

Kleopatra (Cleopatra) II 82, 3; 85, 3. 6; 87, 1. 3

Klodije, Publije (P. Clodius) II 45, 1. 3. 4; 47, 4; 68, 3

Kluzij (Clusium) II 28, 1

Kodro (Codrus) I 2, 1. 2

Koklit (Codes) II 6, 6

Kolinska vrata (porta Collina) II 27, 1

Kolofon (Colophon) 14,3

KolSani (Colchi) II 40, 1

Kompsa (Compsa) II 16,2; 68, 3

Kontrebija (Contrebia) II 5, 2

Koponije, (Gaj) (lC.! Coponius) II 83, 3

Korfinij (Corfinium) II 16,3; 50,1

KAZALO

Korincani (Corinthii) 112,1; korintske umjetnine (Corinthia) 113,5 Korint (Corinthus) 12,2; 3, 3 bis; 13, 1. 4; II 7, 7; 84, 2 Kornelija (Cornelia), kci Scipiona Afriekog, mati brace Grakha, II 7, 1 Kornelija (Cornelia), zena Pompejeva, 1153,2 Kornelije Balbo, (Lucije) (lL./ Cornelius Balbus) II 51, 3 Kornelije Lentul, Gnej (Cn. Cornelius Lentulus), konzull46. pr. Kr., I 12,5 Kornelije Merula, Lucije (L. Cornelius Merula), Jupiterov flamin i consul suffectus 87. pr. Kr., II 20, 3; 22, 2 Kornelije Rufin, (Publije) (lP.! Cornelius Rufinus), konzul290. pr. Kr., I 14,6; II 17,2 (Kornelije) Lentul (Krur, Lucije) (lL. Cornelius! Lentulus !Crus!), konzul

49. pr. Kr., II 49, 1 (Kornelije) Lentul (Sura, Publije) (lP. Cornelius! Lentulus !Sura!), suurotnik Katilinin, II 34, 3. 4; 35, 3 (Kornelije) Scipion, Gnej i Publije (Cn. et P.!Corneliil Scipiones) II 38,4; 40,3 (Kornelije) Scipion (Kalvo), Gnej (Cn. Cornelius Scipio !Calvus!), stric Sci­piona Afriekog Starijeg, 113, 1; 40, 2 (Kornelije) Scipion, Publije (P.!Cornelius! Scipio), brat prethodnog, konzul

218. pr. Kr., pobjednik nad Hanibalom kod Zame, II 40, 2 (Kornelije) Scipion (Azijski), Lucije (L.!Cornelius! Scipio !Asiaticus!), brat Scipiona Africkog Starijeg, II 38, 5 (Kornelije) Scipion Nazika (Korkul), (Publije) (lP. Cornelius! Scipio Nasica !Corculum!), sin prethodnoga, konzull55. pr. Kr., I 15,3; II 1,2 (Kornelije) Scipion Afrieki, Publije (P.!Cornelius! Scipio Africanus), sin Pu­blija Kornelija Scipiona Afriekog Starijeg, I 10,3; 12,3 bis (Kornelije) Scipion Emilijan Afrieki, Publije (P.!Cornelius! Scipio Aemilia­nus African us), adoptivni sin prethodnoga i rodeni sin Lucija Emilija Paula, razoritelj Kartage, I 12,3; 13,2.3 bis; 17,3; II 1, 1; 4, 2 (Kornelije) Scipion Nazika, Publije (P.!Cornelius! Scipio Nasica), sin Gneja Scipiona Kalva, II 3, 1 (Kornelije) Scipion Nazika, Publije (P.!Cornelius! Scipio Nasica), brat pret­hodnoga, II 3, 1 (Kornelije) Scipion (Nazika, Publije) (lP. Cornelius! Scipio !Nasica!), tast Pompejev, II 54, 2 (Kornelije) Scipion, (Lucije) (lL. Cornelius! Scipio), konzul83. pr. Kr., II 25,2 bis (Kornelije) Scipion (lCornelius! Scipio), ljubavnik Augustove kceri Julije, II 100, 5 Kornelije Sula, Lucije (L. Cornelius Sulla) II 12, 1; 15,3; 16,2.4; 17, 1; 18,3. 6 bis; 19, 1. 2; 20,1; 22,1; 23, 3 bis. 4. 6; 24,1 bis. 3. 4. 5; 25,1. 2 bis. 3.4; 26, 1.

289

290

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

2; 27,1. 3. 5. 6 ter; 28,1. 2; 29,1; 30,4; 32, 3; 41, 2 ter; 43,1; 61, 3; 66,1; Sulin rat (bellum Sullanum) 119,5; Sulina Pobjeda (Sullana Victoria) II 27, 6 Kornificije (Cornificius) 1179,4 Korunkanije, Tiberije (ri. Coruncanius) II 128, 1 Korvin v. Mesala Kos (Cossus) II 116, 2 bis Kota v. Aurelije Kotis (Cotys) II 129, 1 Koza (Cosa) 114,7 Kras Mucijan, Publije (P. Crassus Mucianus) I 17,3; II 4, 1 Kras, Lucije (L. Crassus), govornik, 119,2; 36, 2 Kras, Marko (M. Crassus), trijumvir, II 30,6; 44,1; 46, 1. 2. 4; 91, 1; 119, 1; Krasova vojska (Crassianus exercitus) 1182,2 Kratin (Cratinus) I 16, 3 Kremona (Cremona) 114,8 Kreont (Creon) 18,3 Kresfont (Cresphontes) 12, 1 Kreta (Crete) I 1,2; II 34,1; 38, 6; 81, 2 Kretski v. Mete! Kretski Krisp v. Marcije Krisp, (Kvint) Krispin v. Kvincije Krispin Kserkso (Xerxes) II 33,4 Kuma (Cumae) 14,1 Kumanci (Cumam) I 4, 2 Kurije, Manije (M' Curius), konzul290. pro Kr., I 14,6 Kurion, Gaj (c. Curio) II 48, 3; 55,1; 68,1 Kvadrigarije v. Klaudije Kvincije Krispin (Quintius Crispin us) 11100,5 Kvintilije Var, (Sekst) (lSex.! Quintilius Varus) II 71, 2 bis Kvintilije Var, (Publije) (lP.! Quintilius Varus), sin prethodnoga, 11117,2; 118, 1. 4; 119,4. 5 (Kvintilije) Var (lQuintilius/ Varus) II 55,4

Labijen, Tit (T. Labienus), pucki tribun, II 40, 4; 55, 4 Labijen (Labienus), sin prethodnoga, 1178, 1 Lakedemonac (Lacedaemonius) 16, 3 (Likurg); 18,2 (govornik) Lakedemonci (Lacedaemonii) 12, 1; 4, 1 Lakonci (Lacones) I 18, 3

Lakonija (Laconica) 13. 1

Lamija v. Elije

KAZALO

Langobardi (Langobardi) II 106. 2

Laodikija (Laodicia) II 69. 2

Larisa (Larissa) 14.4

Lasten (Lasthenes) II 34. 1

Laterenz v. Juvencije

latinska dosjetljivost (Latinus lepor) I 17. 1; latinske legije (legiones Latinae) 18.5.

Laurentske mocvare (Laurentinae paludes) II 19. 1

Lazni Filip (Pseudophilippus) I 11. 1

Lebed (Lebedus) I 4. 3

Lelije. (Gaj) (Ie.! Laelius) I 17.3; II 9. 1

Leliji (Laelii). dvojica prijatelja Scipiona. II 127. 1

Lenat v. Popilije

Lentul v. Kornelije

Lentuli (Lentuli). dvojica Lentula. Lucije Krur i Publije Spinter. II 53. 1

Lepid v. Emilije

Leukada (Leucas)

Lezb (Lesbos) 12.3; 4. 4

Libon v. Druz

Licinije v. Kras

Licinije Nerva Silijan. Aulo (A. Licinius Nerva Silianus) II 116.4

(Licinije) Kalvo. (Gaj) (Ie. Liciniusl Calvus) II 36. 2

Licinijev zakon (lex Licinia) II 6. 3

Lid (Lydus) I 1.4

Lidija (Lydia) I 1.4

Likija (Lycia) II 102. 3

Likijci (Lycii) II 69. 6

Likurg (Lycurgus) I 6. 3

Limira (Limyra) II 102. 3

Livija (Livia) II 71. 2 (Julija Augusta); 75. 2; 79. 2; 94. 1; 95. 1

Livije (Livius). povjesnik. 117.2; II 36. 3

Livije Druz Klaudijan. (Lucije) (ILl Drusus Livius Claudianus). otac Livijin. II 71. 2; 75. 3; 94. 1

Livije Druz. Marko (M. Livius Drusus). pucki tribun. II 13. 1. 3; 14. 1; 15. 1

Lizip (Lysippus) I 11.4

Lolije. Marko (M. Lollius) II 97. 1; 102. 1

291

292

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVIJEST

Lucerija (Luceria) I 14, 4

Lucilija (Lucilia) II 29, 2

Lucilije (Lucilius), pjesnik, II 9, 4

Lucilije, Sekst (Sex. Lucilius) II 24, 2

Luka (Luca) I 15, 2

Lukrecije (Lucretius), pjesnik, II 36, 2

Lukrecije Ofela, (Kvint) (lQ.! Lucretius Of ella) II 27, 6

Lukrinsko jezero (Lucrinus lacus) II 79, 2

Lukul, Lucije (Lieinije) (L. lLiciniusl Lucullus) II 33, 1. 2 bis. 4; 34, 2; 40, 5;48,6

Lukul (Lucullus), sin prethodnog, II 71, 2

Lukul, Marko (Licinije) (M. lLiciniusl Lucullus), brat Lucija (Lieinija) Lu­kula, II 28, 1

Lukuli (Luculli), dvojica, II 48, 6

Luperkal (Lupercal) I 15, 3

Luperkalije (Lupercalia) II 56, 4

Lupija (Lupia) II 105,3

Lurije, Marko (M. Lurius) II 85, 2

Lutacije Katul, Kvint (Q. Lutatius Catulus), konzulI02. pr. Kr., II 12,5; 22,3

(Lutacije) Katul, Kvint (Q. ILutatiusl Catulus), sin prethodnoga, II 32, 1 bis; 43, 3 bis; 48, 6

Magije V. Decije Magije

Magije Celer Velejan (Magius Celer Velleianus), brat povjesnika Veleja Pa­terkula, II 115, 1

Magije Minacije (Magius Minatius) II 16,2

Magnezija (Magnesia) I 4, 1

Makedonei (Macedones) 16,6 bis Makedonija (Macedonia) 16,5; 9, 4 bis; 11, 1. 3; II 8, 1; 23, 3; 38, 5; 59, 2; 69, 3.6; 70, 1; 98, 2; 101,2; 1l0, 4. 6

Makedonik (Macedonicus) II 74,4

Makedonski (Macedonicus), nadimak Kvinta Metela, I 11,2. 3; 12, 1; II 5, 2; makedonska pobjeda (Macedonica victoria) 110,3

Manein V. Hostilije

Manilije, (Gaj) (lC.! Manilius) II 33, 1

Manilije, Manije (M' Manilius), konzulI49. pr. Kr., 113,1

Manlije (Maksim, Gnej) (lCn.! Manlius IMaximusl), konzul105. pr. Kr., II 12,2

KAZALO

Manlije (Torkvat), Tit (T. Manlius ITorquatusl) II 38, 2. 3

Manlije Acidin (Manlius Acidinus) II 8, 2

Manlije Vulzon, Gnej (Cn. Manlius Vulso), konzul244. pr. Kr., I 15,2; II 39,2

(Manlije) Torkvat, (Aulo) (lA. Manliusl Torquatus), konzul244. pr. Kr., I 14,8

Marcel v. Klaudije

Marcije (Reks, Kvint) (lQ.I Marcius IRexl), konzul118. pr. Kr., 115,5

Marcije Krisp, (Kvint) (lQ.I Marcius Crispus) II 69, 2

(Marcije) Cenzorin, (Gaj) (Ie. Marciusl Censorinus) II 14,3; 102, 1

(Marcije) Cenzorin, Lucije (L.IMarciusl Censorinus), konzul149. pr. Kr., 113,1

Marije Egnacije (Marius Egnatius) II 16, 1

Marije, Gaj (e. Marius) I 15,5; II 9, 4; 11, 1; 12, 1. 2. 5; 15,3; 16,4; 17, 3; 18, 6 bis; 19, 1. 2. 3. 4 bis; 20, 2. 5; 21, 5 bis; 22, 1. 3 bis; 23, 1; 41, 2; 43, 1. 4; 128, 3; Marijeva stranka (Marianae partes) II 24, 4

Marije, Gaj (e. Marius), sin prethodnoga, II 26,1; 27,1. 4. 6 bis

Marika (Marica) II 19, 2

Markomani (Marcomanni) II 108, 1; 109,5

Maroboduj (Maroboduus) II 108, 1. 2; 109,5

Mart (Mars) 18,4; II 100,2; Mart Gradiv (Gradivus Mars) II 131, 1; Mar­tova legija (/egio Martia) II 61, 2; martovske ide (idus Martiae) II 56, 3; 57, 2; Martov Narbon (Narbo Martius) I 15, 5; II 7, 8

Marui V. Epidije Marui, (Lucije)

Madani (Marsi) II 15, 1

Marzanski rat (bellum Marsicum) II 21,1; 29,1

Masilija (Massilia) II 7, 7; 50, 3; 102,3

Mecenat, Gaj (e. Maecenas) II 88, 2

Medija (Media) II 40, 1; 82, 1

Medont (Medon) 12,2

MedontoviCi (Medontidae) 12,2

Medani (Medi) I 6, 1. 6

Medanin (Medus), Arbak, 16,2

Megara (Megara) 12,2

Megasten (Megasthenes) 14, 1

Melant (Melanthus) 12, 1

Mena (Mena) II 73, 3; 77, 3

Menandar (Menander) I 16,3

Menekrat (Menecrates) II 73, 3; 77, 3

293

294

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVljEST

Menelaj (Menelaus) I 1 3

Merula v. Kornelije

Mesala Korvin, (Marko) (1M.! Messala Corvin us) II 36,2; 71, 1 bis; 84,1; 112,2

Mesalin, (Marko) (1M.! Messalinus), sin prethodnoga, II 112,1

Metapont (Metapontum) I 1, 1

Metel v. (Cecilije) Metel Makedonski, (Cecilije) Metel Numidski, (Cecilije) Metel Pije, (Cecilije) Metel Kretski

Meteli (Metelli), braca Gaj i Marko, sinovi Kvinta Cecilija Metela Make­donskog, II 8, 2 bis Meteli (Metelli), dvojica, cenzori iste godine, II 11,3

Mijunt (Myus) 14,3

Mikena (Mycenae) I 1,2

Mile (Mylae) II 79,4

Milet (Miletus) 14,3; II 7, 7

Milon v. Anije

Miltijad (Miltiades) 18,6

Minacije v. Magije

Minervin Skolacij v. Skolacij Minervin

Minturne (Minturnae) I 14,6

Minturnjani (Minturnenses) II 19,2

Minucije, (Marko) (1M.! Minucius) II 8, 3

Mirina (Myrina) 14,4

Mirmidonci (Myrmidones) 13,1

Mitilena (Mytilene) 14,4; II 53, 2

Mitilenci (Mytilenaei) II 18,3

Mitridat (Mithridates) II 18, 1. 3 bis; 23, 3. 5. 6; 24, 1; 33, 1 bis; 37, 1; 40, 1; Mitridatov rat (bellum Mithridaticum) II 18,6; 33, 1

Mizen (Misenum) II 77,1

Mucijan v. Kras

Mucije, Scevola, Kvint (Q. Mucius Scaevola), cuveni pravnik i vrhovni sve­cenik, II 9, 2; 26, 2

Mucije Scevola, Publije (P. Mucius Scaevola), konzul133. pr. Kr., II 2, 2

Mumije Ahajski, Lucije (L. Mummius Achaicus) I 12, 1. 5; 13, 1. 2. 4; 38, 4; 128,2

(Munacije) Planko, (Lucije) (lL. Munatiusl Plancus) II 63, 3; 64,1; 67, 3. 4; 74,3; 76, 2; 83, 1. 3; 91, 1; 95, 3 bis Murena, Lucije (L. Murena) 1191,2 bis; 93, 1

Murko V. Stacije

KAZALO

Mutilije v. Papije

Mutina (Mutina) II 61, 4; 73, 2

Narbon Martov (Narbo Martius) 115,5; II 7, 8

Nauport (Nauportum) II 110,4

Nazon (Naso) II 36, 3

Neapol (Neapolis) 14,2; II 76, 1

Neapoljani (Neapolitani) II 123, 1

Nepa (Nepe) I 14,2

Neptunija v. Tarent Neptunija

Nerva v. Licinije

Nestor (Nestor) I 1, 1

Nikomed (Nicomedes) II 4, 1; 39, 2

Nin (Ninus) 16,6

Nola (Nola) 17,2.3; II 18,4; 20, 4; 123, 1; Nolski rat (Nolanum bellum) II 17, 1

Norban, Gaj (c. Norbanus), konzul83. pro Kr., II 25, 4

Noricani (Norici) II 39, 3; 109, 3; noricko kraljevstvo (Noricum regnum) II 109,5

Numancija (Numantia) II 4, 2 bis. 3; 5,1; Numancijski rat (bellum Numan­tinum) II 1,3; 9, 4; 90, 3

Numidija (Numidia) II 39, 2

Numidski v. (Cecilije) Metel Numidski, Kvint

Numonije Vala (Numonius Vala) II 119,4

Ofela v. Lukrecije Ofela

Oktavija (Octavia), sestra Augustova, II 78, 1; 93,1

Oktavijan V. Julije Cezar Oktavijan August, Gaj

Oktavije, Gnej (Cn. Octavius), pobjednik nad Perzejevim brodovljem, 19, 5 bis. 6; II 1,2

Oktavije, (Gnej) (lCn.! Octavius), unuk prethodnoga, II 22, 2

Oktavije, (Marko) (1M.! Octavius), pucki tribun, II 2, 3

Oktavije, Gaj (c. Octavius), otac Augustov, II 59,1 bis

Oktavijini trijemovi (Octaviae porticus) 19,3

Olimpijej (Olympieum) 110,1

olimpijske igre (Olympia) 18,1; olimpijada (olympias) 18,4

Opa (Ops) II 60, 4

Opimije, Lucije (L. Opimius) II 6, 4.5.6; 7, 2. 3

295

296

HISTORIAE ROMANAE I RlMSKA POVIJEST

Orest (Orestes) I 1, 3. 4; 2, 3

Orod (Orodes) II 46, 4; 91, 1

Oska (Osca) 1130,1

Ostija (Ostia) 1194,3

oscansko susjedstvo (Osca vicinia) 14,2

Otac Liber (Liber Pater) II 82, 4 bis Oton v. Roscije Oton

Ovidije v. Nazon

Pakor (Pacorus) 1178, 1

Pakuvije (Pacuvius) 119,3

Palacij (Palatium) I 8,4; 15,3; II 14,3

Palinur (Palinurus) II 79, 3

Panar (Panares) 1134, 1

Panetije (Panaetius) I 13, 3

Panonci (Pannonii) 1196,2; 110,5; 121, 2

Panonija (Pannonia) 1139,3; 98,1; 104,4; 109,3; 110,2; 114,4

Panonski rat (bellum Pannonicum) 1196,2; 114,1; 117, 1

Panza, (Gaj) (lC.! Pansa), konzul43. pro Kr., II 57, 1; 61, 3; 62, 4

Papije Mutil (Papius Mutilus) II 16, 1

(Papije) Pizon, Marko (M.IPapiusl Piso) II 41, 2

Papirije Karbon, (Gaj) (lC.! Papirius Carbo), pucki tribun, II 4, 4; 9,1

(Papirije) Karbon, (Gnej) (lCn. Papiriusl Carbo) II 12,2

(Papirije) Karbon, (Gnej) (lCn. Papiriusl Carbo), konzul85., 84. i 82. pro Kr., II 24, 5; 26, 1

(Papirije) Karbon, Gaj (G.IPapiriusl Carbo), brat prethodnog, bivsi pretor, 1126,1

Par (Paros) 14,3

Parilije (Parilia) I 8, 4

Parmljanin V. Kasije Parmljanin

Part (Parthus) 100, 1; 101,3; 102, 1

Parti (Parthi) II 24, 2; 40, 1; 46, 4; 53, 1; 78, 1 bis; 82, 1; 91, 1; 94, 4; 101, 1. 2; 119, 1

Partski rat (bellum Particum) 1146,2; 59,4

Pasijen (Passienus) II 116,2

Patra (Patrae) II 84, 2

Paul V. Emilije Paul

Pedije, Kvint (Q. Pedius), konzul43. pro Kr., II 65, 2; 69, 5

KAZALO

Pedijev zakon (lex Pedia) II 69, 5

Pelazgi (Pelasgi) I 3, 1

Pe!op (Pelops) 12, 1; 8, 2

Peloponez (Pelopponesus) 12,1; 3, 3

Pe!oponezani (Peloponnesi) I 2, 2

Pentil (Penthilus) I 1, 4

Pergam (Pergamum) I 1,2

Perpena, Marko (M. Perpenna), pobjednik nad Aristonikom, II 4, 1; 38, 5

Perpena, Marko (M. Perpenna), ubojica Sertorijev, II 30, 1

Perusti (Perustae) II 115, 4

Peruzija (Perusia) II 74, 3. 4

Peruzijani (Perusini) II 74, 4

Perzej (Perses) 19,4.6; 11, 1

Perzijanci (Persae) 16,6

Pest (Paestum) I 14,7

Petrej, (Marko) (1M.! Petreius) II 48,1; 50, 4

Picen (Picenum) I 15,3; picenski kraj / zemlja (Picenus ager) II 21, 1; 29, 1

Picenjani (Picentes) II 65, 3

Pidna (Pydna) 19,4

Pije v. Cecilije Mete!

Pindar (Pindar) I 18,3

Pinet (Pinnetes) II 110,4; 114,4

Pir (Pyrrhus) I 14,6; II 17,2

Pir (Pyrrhus), sin Ahilejev, 11,1. 3

Pirej (Piraeus) II 23, 3

Pitijski (Apolon) (Pythius / Apollo!) I 2, 1

Pizaur (Pisaurum) I 15,2

PilOn v. Kalpurnije PilOn

Placencija (Placentia) 114,8

Planko v. (Munacije) Planko, (Lucije)

Platon (Plato) 116,4

Plaucije Silvan, (Marko) (1M.! Plautius Silvanus) II 112,4

Plocije Planko, (Lucije) (lL./ Plotius Plancus), brat Munacija PIanka, II 67, 3

Pobjeda (Victoria), igre u cirku u cast Suline pobjede (Sullana Victoria), II 27, 6

Polibije (Polybius) I 13,3

Polion v. Azinije Polion, (Gaj)

Pompej, (Kvint) (lQ.! Pompeius), konzul141. pro Kr., II 1,4.5

297

298

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA PQVIjEST

Pompej, Kvint (Q. Pompeius), sin prethodnoga, konzul88. pro Kr., II 17, 1; 18,6; 20, 1

Pompej, Gnej (Strabon) (Cn. Pompeiusl Strabol), otac Pompeja Velikog, II 15,3; 16,4; 20, 1; 21, 1. 4; 29, 1

Pompej Veliki, Gnej (Cn. Pompeius Magnus) II 15,3; 17,3; 18,3; 21,1; 29, 1. 5; 30,1. 2. 4; 31,1. 2; 32,1. 4; 33,1. 2 bis. 3. 4; 34, 2 bis; 37,1. 3 bis. 4. 5; 38, 6; 40, 1 bis. 2. 4. 5 bis; 44, 1 bis. 2 bis. 3. 4; 45, 2. 3; 46, 1. 2; 47, 2 bis. 3. 4; 48, 1 bis. 4. 5; 49, 2 bis. 4; 50, 1. 4; 51, 1. 2; 52, 1; 53, 1. 2; 54, 1. 2 bis; 55, 2; 61, 3; 76,1.4;79,6; 130, 1

Pompej, Gnej (Cn. Pompeius), stariji sin Gneja Pompeja Velikog, II 55, 2.4

Pompej, Sekst (Sex. Pompeius), mladi sin Pompeja Velikog, II 53,1; 72, 4; 77, 1. 2. 3; 78, 1; 79, 1. 2. 4. 5; 80, 1 bis; 87, 2

Pompej, (Sekst) (lSex.! Pompeius), konzul14. pro Kr., II 123,2

Pompejeva stranka (Pompeianae partes) II 48, 3; 49, 3; 52, 3; 62, 1. 6; 63, 3; 65, 1; 73, 2; Pompejevo brodovlje (Pompeiana classis) II 79, 4; Pompejeve vojske (Pompeiani exercitus) II 55, 1; Pompejevi vrtovi (Pompeiani horti) II 60, 3; Pompeji (Pompeii), pripadnici obitelji Pompeja, II 1,4; 21, 5; pom­pejevci (Pompeiani) II 49, 3; 51, 3; 52, 4

Pompeji (Pompeii), grad, II 16,2

Pomponije Flak, (Lucije) (lL./ Pomponius Flaccus) II 129, 1

Pomponije, (Lucije) (lL./ Pomponius), pisac atelana, II 9, 6

Pomponije, (Marko) (1M.! Pompon ius), rimski vitez vjeran Gaju Grakhu, II 6, 6 Poncije Telezin (Pontius Telesinus) II 16, 1; 27, 1. 2. 3. 5. 6

Pont (Pontus) II 23, 6; 38, 6; 40, 1; Pontsko more (mare Ponticum) II 101, 3; pontski kralj (Ponticus rex), Mitridat, II 18, 1; pontski trijumf (Ponticus triumphus) II 56, 2;

Pontidije, (Gaj) (lC.! Pontidius) II 16, 1

Popedije Silon (Popaedius Silo) II 16, 1

Popilije (Lenat, Publije) (lP.! Polilius ILaenasl), konzul132. pro Kr., II 7, 4

Popilije Lenat, Marko (M. Popilius Laenas) I 10, 1

(Popilije) Lenat, Publije (P. IPopiliusl Laenas), pucki tribun 84. pro Kr., II 24,2

Porcije (Katon, Marko) (1M.! Porcius ICatol), unuk Katona Starijeg, konzul 118. pr. Kr., I 15,5; II 7, 8

Porcije Katon, (Lucije) (lL./ Porcius Cato) II 16,4

(Porcije) Katon, Gaj (c. IPorciusl Cato), unuk Katona Starijeg, konzul114. pro Kr., II 8, 1

(Porcije) Katon, Marko (M. IPorciusl Cato), Stariji, 17,2.4; 13, 1; 17,2.3; II 8, 1; 35, 2; 128,2

KAZALO

(Porcije) Katon, Marko (M. /Porcius/ Cato), Mladi Uticki, II 35,1; 38, 6; 45, 4.5 bis; 47, 4; 49, 3; 54, 3; 71, 1

Porcijeva obitelj (familia Porcia) I! 35, 2

Postum v. Agripa, Vibije

Postumije (Albin), Spurije (Sp. Postumius /Albinusl), konzul334. pr. Kr., 114,3.4

Postumije Albin, (Aulo) (lA.! Postumius Albinus) 110,6

Potencija (Potentia) I 15,2

Prenest (Praeneste) I! 26, 1; 27, 3. 6; 74, 3

Prijena (Priene) I 4, 3

Ptolemej (Ptolemaeus), Filometor, I 10, 1

Ptolemej (Ptolemaeus), kralj Cipra, I! /38, 6/; 45, 4

Ptolemej (Ptolemaeus), Ptolemej XIII., sin Ptolemeja XI!. Auleta, I! 53, 1

Publikola (Publicola) II 85, 2

Publilije Filon, (Kvint) (lQ.! Publilius Philo), cenzor 332. pr. Kr., 114,4

Punski rat (bellum Punicum) I 14,8; I! 18,4; 38, 2 bis. 4; 44, 4; 90, 2; 128, 1

Puteoli (Puteoli) I 15,3

Rabirije (Gaj) (lC.! Rabirius) I! 36, 3

Rajna (Rhenus) II 8, 3; 106,2; 119,4; 120, 1. 3

Raskupolid (Rhascupolis) II 129, 1

Raudijska polja (campi Raudii) I! 12,5

Recija (Raetia) I! 39, 3; 104,4

Recani (Raeti) II 95, 1; 122, 1

Regul (Regulus) I! 38, 2

Remetalk (Rhoemetalces) II 112,4

Rim (Roma) 18,4; 11,5; 12,7; 14, 1; I! 3, 3; 4, 6; 11,2; 45,5; 59, 6; 62, 3; 102,3; 111, 1; 129, 1

Rimljani (Romani) 14,2; 7, 3; 9, 2. 5; 12, 1. 2; 15, 1; 17, 1; I! 1, 1. 3; 15, 1; 16,2; 17, 1; 18, 1. 2; 23, 4 bis; 24, 3; 27, 7; 30,1; 44, 4; 66, 5; 81, 3; 90,3; 108, 2; 109, 1; 118,3; 119, 1; Rimljanin (Romanus) II 37,4; 82, 3; Rimljanke (Romanae) II 75, 3; rimski grad (urbs Romana) 16,4; 1121, 3; rimski bojni red (Romana acies) I! 27, 3; rimski narod (populus Romanus) 16,6 bis; 9, 3; II 4, 1; 12,2; 16,3.4 bis; 21, 4; 28, 2; 30, 3; 34, 1; 37, 5; 38, 5; 42, 1; 45, 1; 46,4; 49, 4; 89,2; 90, 2. 3; 91, 1; 94, 4; 100,2; 121, 1; 124,2; 128, 1. 4; 129,3; rimski bojni znakovi (signa Romana) I! 91, 1; rimsko carstvo (imperium Romanum) I! 52, 3; 75, 3; 90, 2; 103,4; 120, 1; 131, 1; rimsko gradanstvo (civitas Romana) I! 118,2; rimsko savezniStvo (societas Romana) I! 100, 1; rimska upornost (Romana constantia) I 10,2; rimska vojska (exercitus Romanus) II 18,4; 30, 6; 34, 1; 46, 4; 90, 2; 95, 2; 106,2; rimske vojske (exercitus Romani) II

299

300

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVljEST

101,2; rimsko ime (Romanum nomen) 112,5; 14, 1; II 27,1; 52, 3; 53, 2; 60, 1; 128,3; 131, 1; rimski konzul(consul Romanus) II 20, 1; rimski konzuli (consules Romani) II 16,4; rimska straia (statio Romana) II 82, 2; rimska stega (Romana disciplina) II 109, 1; rimska pravednost (Romana iustitia) II 118, 1; rimski naCin zivota (disciplina Romana) II 110, 5; rimski jezik (lin­gua Romana) II 110, 5; rimska srcanost (Romani animi) II 119,2; rimsko oruzje (Romana arma) II 119,2; rimski vojnik (miles Romanus) II 112,5; rimski vojnici (milites Romani) II 119,2; rimska vlast (Romanum imperium) I 12,6; rimske vojskovode (Romani duces) II 80, 3; rimski zapovjednici (imperatores Romani) II 15,3; rimska tragedija (Romana tragoedia) I 17, 1; rimski gradani (cives Romani) II 7, 7; 18, 1; 21,1; 110,6; rimski gradanin (civis Romanus) II 6, 5; 22, 5; 28, 3; 45, 1; rimski vitez (eques Romanus) II 6,6; 30, 2; rimski vitezovi (equites Romani) II 111, 1

Rod (Rhodus) II 59, 6; 99, 4; 103, 1

Rodani (Rhodii) 19,2; II 18,3

Romul (Romulus) 18,4.5

Roscije Oton, (Lucije) (lL./ Roscius Otho) II 32, 3

Rubikon (Rubico) II 49, 4

Ruf v. Egnacije, Salvidijen

Rupilije, (Publije) (lP.! Rupilius) II 7, 4

Rutilije (Lup), Publije (P. Rutilius /Lupusl), konzul90. pr. Kr., II 15, 1; 16,4

Rutilije (Rut), Publije (P. Rutilius !Rufus/), povjesnik, II 9, 6; 13,2

Sabinjani (Sabini) 18,5; 14,6.7; sabinske djevojke (virgines Sabinae) 8,6

Sakriport (Sacriportus) II 26, 1. 2; 28, 1

Sakrovir (Sacrovir) II 129, 3

Salamina (Salamis) I 1, 1

Salerno (Salernum) I 15, 3

Salustije, (Gaj) (Ie.! Sallustius) II 36, 2. 3

Saluvljani (Sallues) I 15, 4

Salvidijen Ruf, (Kvint) (lQ.! Salvidienus Rufus) II 59, 5; 76, 4

Sam (Samos) 14,3

Samnicani (Samnites) 114,3; II 27,1. 6

Samotraka (Samothracia) 19,4

Sardanapal (Sardanapalus) I 6, 2

Sardinija (Sardinia) II 38, 2

Satikula (Saticula) I 14, 4

Saturnin V. Apulej, Sencije

Scevin V. Aurelije

Scevola v. Mucije Scipion v. Kornelije

KAZALO

Scipioni (Scipiones), Lucije i Publije Scipion, edili 147. pr. Kr., II 8, 2 Secija (Setia) I 14,2 Segest (Segestes) II 118, 4 Sejan V. Elije Sekstije Kaivin, (Gaj) (lC.! Sextius Calvin us) I 15,4 Sekstijske toplice (aquae Sextiae) I 15,4; II 12,4 Seleukija (Seleucia) II 46, 4

Semirarnida (Semiramis) 16,2 Semnonci (Semnones) II 106,2 Sempronije (Blez, Gaj) (lC.! Sempronius IBlaesusl), konzul244. pr. Kr., I 14,8 Sempronije Grakh (Sempronius Gracchus), Ijubavnik Augustove kceri Julije, II 100,5 Sempronije Longo, (Tiberije) (lTi.! Sempronius Longus) II 90, 2 Sempronije Sof, (Publije) (lP.! Sempronius Sophus), konzul266. pr. Kr., 14, 7 (Sempronije) Grakh, Tiberije (Ti.ISemproniusl Gracchus), otac brace Gra­kha, II 2, 1; 7, 1 (Sempronije) Grakh, Tiberije (Ti.ISemproniusl Gracchus), stariji od dvojice brace, II 2, 1; 3, 1. 2; 7, 4

(Sempronije) Grakh, Gaj (C.ISemproniusl Gracchus), mladi od dvojice braCe, II 2, 3; 6, 1. 4. 5. 6 bis. 7; 7, 7 Sencije Saturnin, Gaj (C. Sentius Saturninus) 1177,3; 92,1. 2; 103,3; 105, 1; 109,5 Sergije Katilina, (Lucije) (lL./ Sergius Catilina) II 34, 3. 4; 35, 5 Sertorije, Kvint (Q. Sertorius) II 25, 3; 29, 5; 30,1; 90, 3 Sertorijev rat (Sertorianum bellum) II 30, 5 Servije Galba V. Galba Servi1ija (Servilia) 1188, 3 Servilije (Cepion), Gnej (Cn. Servilius ICaepiol), konzul140. pr. Kr., II 21, 5 Servi1ije (Cepion), Kvint (Q. Servilius ICaepiol), konzul106. pr. Kr., II 53, 4 Servilije (Vacija) Izaurski, Publije (P. Servilius IVatial Isauricus), konzul48. pr. Kr., II 39, 2; 53, 2 Servilije Cepion, (Kvint) (lQ.! Servilius Caepio) II 1,3 Servilije Glaucija, (Gaj) (lC.! Servilius Glaucia) II 12,6 (Servilije) Cepion, (Gnej) (lCn. Serviliusl Caepio), cenzor 125. pr. Kr., II 10,1

301

302

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVI)EST

(Servilije) Cepion, (Kvint) (lQ. Serviliusl Caepio), konzull05. pr. Kr., II 12,2

Servilije, (Gaj) (lC.! Servilius), pretor, IllS, 1

Serviliji (Servilii), dvojica Sulinih vojskovoda, II 28, 1

Sicilija (Sicilia) II 38, 2; 72, 4; 73, 3; 75, 3; 77, 2. 3; 78, 1; 79, 2; 80, 2; 82, 1

Sigimer (Sigimerus) II 118,2

Silan, (Marko) (1M.! Silanus), konzul109. pr. Kr., II 12,2

Silan, Marko (M. Silanus) II 77, 3

Silijan V. Licinije

Silije (Nerva), Publije (P. Silius INerval) II 83, 3; 101,3; 116,4

Silije, (Gaj) (lC.! Silius) II 130,3

Silon V. Popedije

Silvan V. Plaucije Silvan, Marko

Sinuesa (Sinuessa) I 14, 6

Sirakuza (Syracusae) II 7, 7; 38, 2

Sirija (Syria) I 10, 1; II 37, 5 bis; 38, 6; 46, 2. 3. 4; 69, 2 bis; 78, 1; 101, 1; 117,2

Siscija (Siscia) II 113, 3

Sizena, (Lucije) (lL./ Sisenna) II 9, 5. 6 bis Skolacij Minervin (Scolacium Minervium) 115,4

Skordiscani (Scordisci) II 8, 3; 39, 3

Skribonija (Scribonia) II 100,5

Smirna (Smyrna) I 4, 4; II 69, 1

Sofoklo (Sophocles) I 16, 3

sokratovska usta (Socraticum os) I 16,4

Sora (Sora) I 14, 5

Sozije, (Gaj) (lC.! Sosius) II 85, 2; 86, 2

Sparta (Sparta) I 6, 3

Spartak (Spartacus) II 30, 5

Spolecij (Spoletium) I 14,8

Stacijan (Statianus) II 82, 2

Stacije Murko, (Lucije) (lL./ Statius Murcus) II 69, 2; 72,4; 77, 3

Statilije Sizena, (Tiberije) (lTi.! Statilius Sisenna) II 14,3

Statilije Taur, (Tit) (IT.! Statilius Taurus) II 85, 2; 127, 1

Strabon V. Julije Cezar

Straton Egejac (Strato Aegeates) II 70, 4

Suesa Aurunka (Suessa Aurunca) I 14,4

Sula v. Kornelije

Sulpicije, Publije (P. Sulpicius) II 9, 2; 18,4; 19, 1 bis; 20, 2; 36, 2

KAZALO

Sura v. Emilije

Sutrij (Sutrium) I 14,2

Taracina (Tarracina) I 14,4

Tarent Neptunija (Tarentum Neptunia) I 15,4

Tarpejska hrid (saxum Tarpeium) II 24, 2

Taur v. Statilije

Tauromenij (Tauromenium) II 79, 4

Teba (Thebae) I 18,3

Tebanac (Thebanus) I 18,2 (govornik)

Tegeja (Tegea) I 1, 2

Telamon (Telamon) I 1,1

Telezin v. Poncije

Temen (Temenus) 12, 1

Ten (Tenos) 14,3

Teodot (Theodotus) II 53, 2

Teofan (Theophanes) II 18, 2

Terencije (Terentius), pisac komedija, I 17, 1

Tergest (Tergeste) lIllO, 4

Tesal (Thessalus) 13, 1. 2 bis Tesalci (Thessali) I 3, 2

Tesalija (Thessalia) 13, 1. 2; II 52, 1

Tesprocanin (Thesprotius), Tesal, 13, 1

Tesprotija (Thesprotia) I 1, 1

Teukar (Teucer) I 1, 1

Teutonci (Teutoni) II 8, 3; 12,2.4 bis; teutonska vojna (Teutonica militia) II 120, 1

Tiber (Tiberis) II 6, 7; 45, 5

Tiberije v.

Tibul (Tibullus), pjesnik, II 36, 3

Ticije, (Marko) (1M.! Titius) II 77, 3

Ticije, (Marko) (1M.! Titius) II 79, 5; 83, 2

Tifata (Tifata) II 25, 4

Tir (Tyros) II 7, 7

Tiranka (Tyria), Elisa iii Didona, 16,4

tirsko brodovlje (Tyria classis) 12,3

Tizamen (Tisamenus) 11,4

Torkvat v. Manlije

303

304

HISTORIAE ROMANAE I RIMSKA POVI]EST

Tracani (Thraces) II 112,4

Trakija (Thracia) II 98,1; 101, 3

Trebonije, Gaj (G. Trebonius) II 56, 3; 69,1; 87,3

Troja (Troia) 12, 1; 3, 3; 8, 4

Trojanski rat (bellum Troianum) 15,3

Tukidid (Thucydides) II 36, 2

Tulije Ciceron, Marko (M. Tullius Cicero) 117,3; II 14,3; 34, 3. 4; 35,4; 36, 1. 2 bis; 45, 1 bis. 2 bis; 48, 5; 58,4; 62, 1. 6; 64, 3. 4; 65, 1; 66, 2. 4. 5 bis; 128,3

Turiji (Thurii) II 68, 2

Tuskul (Tusculum) II 128,2

Utika (Utica) 12,3

Vala v. Numonije

Valencija (Valentia) 114,8

Valerije Ancijat (Valerius Antias) II 9, 6

Valerije Flak, (Lucije) (ILl Valerius Flaccus) 115,5; II 23, 2; 24,1

Var v. Kvintilije

Varon (Varro) II 71, 2

Varon (Varro), pjesnik, II 36, 2

Vatinije, (Publije) (lP.! Vatinius) II 69, 3 ter Vejani (Veientes) 18,5

Velej Gaj(G. Velleius), povjesnikovdjed, II 76,1

Velejan v. Magije

Velija (Velia) II 79, 3

Venecija (Venetia) II 76, 2

Venera (Venus) II 41, 1

Ventidije, (Publije) (lP.! Ventidius) II 65, 3; 78, 1

Venuzija (Venusia) I 14, 6

Vergilije (Vergilius) II 36, 3

Vesta (Vesta) II 131, 1

Veter v. Antistije

Veturije Kalvin, (Tit) (IT.! Veturius Calvin us) I 14,3

Vezuv (Vesuvius) II 30, 5

Vibije Postum, (Gaj) (lC.! Vibius Postumus) II 116,2

Vibilije (Vibilius) II 78, 3

vijenski puk (puk Vijenjana) (Viennensium plebs) II 121, 1

KAZALO

Vindelicani (Vindelici) II 39, 3; 95,1; 104,4; 122, 1

Vinicije, Marko (M. Vinicius), adresat, 18, 1; 12,6; 13, 5; II 7, 5; 49, 1; 65, 2; 101,3

Vinicije, Marko (M. Vinicius), djed adresata, II 96, 2; 104,2

Vinicije, Publije (P. Vinicius), otae adresata, II 103, 1

Virijat (Viriathus) II 1,3 bis Vizurga (Visurgis) II 105, 1

305

SADRZAJ

Josip Miklic UVOD

5

Biljeske uz uvod 26

C.VELLEI PATERCULI HISTORIAE ROMANAE

GAJVELEJPATERKUL RIMSKA POVIJEST

31

FONTES LECT:ONUM

213

Biljeske uz prijevod

225

KAZALO IMENA 275

LATINA ET GRAECA GAJ VELEJ PATERKUL / RIMSKA POVIJEST

Biblioteka Latina & Graeca Knjiga LVII

Izdavac Izdanja Antibarbarus d.o.o.

Zagreb, Nova yes 4

Za izdavaca Albert Goldstein

Glavni urednik Zlatko Seselj

Urednistvo Bruna KuntiC-Makvic, Darko NovakoviC,

Damir Salopek, Zlatko Seselj, Dubravko Skiljan

Sjediste urednistva c/o Privatna klasicna gimnazija

Zagreb, Harambasiceva 14

Priprema i oprema Izdanja ANTIBARBARUS d.o.o.

Tisak Grafomark d.o.o.

Zagreb, Josipa Loncara bb

Zagreb, 2006.

Ovo izdanje potpomogli su: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske

eIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveucilisna knjiznica -Zagreb

UDK 94(37)(093)

VELLEIUS Paterculus, Gaius Rimska povijest / Gaj Velej Paterkul ;

preveo i priredio Josip MikliC. - Zagreb: Izdanja Antibarbarus, 2006. - (Biblioteka Latina et Graeca ; knj. 57)

Na spor. nasI. str.: C. Vellei Paterculi Historiae Romanae. - Tekst usporedo na hrv. i lat. jeziku. - Kazalo.

ISBN 953-249-006-X

I. Rimsko Carstvo -- Povijesni izvori

301025121