the bosnia times.indd 1 7/30/2018 7:12:00 AM

3

IzdavačTHE BOSNIA TIMES d.o.oSkenderpašina 171000 SarajevoID: 4202451150002

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:NEDŽAD LATIĆ[email protected]

SARADNICI:

Menadžer i direktor marketinga:Anida Ključ[email protected]

+387 60 347 0786

Transakcijski račun: 3387302200423076Kod UniCredit Bank d.d.

GRAFIČKI DIZAJN

SADRŽAJ

4 UVODNIK SAVEZ ZA BOSNU I HERCEGOVINU

6 MARKERONI SU VEĆ DOŠLI PO NAŠU DJECU!

9 KOLUMNASKENDER I MEŠA KAO BOŠNJAČKI IZDAJNICI

13 MARKERBAKIROVI ODREDI SMRTI

18 POLITKONDVA STUBA MOĆI REŽIMA

23 ANALIZANARODNA LJEVICA I OTPOR NACIONALISTIMA

27 MARKERAUTOKRATE UMIRU, ALI DIKTAT-URE OSTAJU

29 BUSINESSPORAZUM O ISPORUCI GASA IZMEĐU EGIPTA I IZRAELA

34 POLITIKONREFORMA ILI REVOLUCIJA?

38 KOLUMNAMORALNA I POLITIČKA FILOZOFIJA DUGO SU UVAŽAVALE EKONOMSKE TEORIJE

40 GEOPOLITIKAUCJENJENI VLADARI

41 TEMPOBORBA JEDNE ŽENE DA SE STADIONI OTVORE IRANKAMA

44 ISLAMISTIKATRADICIJA U NESTANKU

53 ISLAMIZAM I LIBERALNA DRŽAVALIBERALIZAM JE PROŠAO LOŠE U POLEMIKAMA OKO ARAPSKOG PROLJEĆA

56 FELJTONŠTA JE HITLER REKAO O BOŠNJA-CIMA


UVODNIK

4

Piše:Nedžad Latić

dilemu pred kojom se nalazi ogrom-na većina glasača. Očito to još nisu učinili i niko iz opozicije još nije ubi-jedio potencijalne glasače da su oni ozbiljna i dostojna alternativa režimu. Zašto?

Mislim da je primarni problem opozicije što je manje-više svaka stranka suviše blisko ulazila u vlast sa režimom, ili je čak nastala ispod režimskog šinjela. Tako da je njihovo ponašanje vrlo slično, a i politički po-gledi i stavovi im se bitno ne razliku-ju. Moglo bi se čak reći da je haman sva opozicija copy paste režima.

TEOKRATSKI SUROGAT

Drugi ključni problem od kojeg pati opozicija jest međusobna suradnja i solidariziranje u borbi protiv režima. Glasač vidi i ima dojam da ni jedan lider opozicione stranke ne bi stao u odbaranu lidera druge opozicione stranke kad ga „mezete“ režimski mediji, kao da bi mu „kruna s glave spala“. Čak šta više među opozi-cionim liderima se osjeti zluradost u takvim situacijama. Da ne govori-mo kako među opozicionim liderima skoro svakodnevno frcaju varnice

stranaka, poput DF-a i GS-a, isključi-vo se artikuliraju kroz negativna sa-općenja i reakcije na svaki, ama baš svaki potez Čovića i Dodika.

Možda je i razumljivo takvo po-na-šanje SDA, kao nacionalističke i povrh svega vodeće i vladajuće stranke u državi. Ali, pitanje je treba li to tako raditi opozicija? Valjda tre-ba ako se misli ušićariti koji glas da bi se prešao izborni prag i stranke mogle „budžetariti“ a lideri životari-ti od politike. No, opozicija koja ima ambiciju ostvariti bolji rezultat i tako postati politički faktor bez koga se neće moći kreirati državna politika na bilo kojoj razini sasvim sigurno tre-ba drugačije djelovati. Pošto nema takve opozicije zato i jesu glasači, bar oni koji istinski brinu za stanje u društvu i prosperitet države, u tako teškoj dilemi. Dugo, zaista dugo gla-sači imaju takve dileme i bivaju ušut-kani samo jednim jedinim pitanje: “A, šta je alternativa?“ Tako da se može reći da opozicija primarno mora dati drugačiji odgovor od onog kojeg la-konski izgovaraju režimski lideri kad kažu da nema alternative. Opozicioni lideri moraju ubijediti narod da su oni alternativa režimu i otkloniti najveću

SAVEZ ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Režim će opstati na vlasti samo ukoliko omete ujedinjenje opozicije. Ni među opozicionim liderima nema nadahnutih vizionara koji bi puni vjere u ono što govore raspirili novi val patriotizma i pokrenuli

mase iz letargije

Vrlo, vrlo teško će biti Bosanci-ma, a vala i Hercegovcima odlučiti kome da daju svoj glas na narednim Općim izborima. Posebno će Bošn-jaci imati tešku dilemu da li i pored sveg jada i čemera kojeg u svakom smislu i svakom segmentu svog života preživljavaju od kada većinom glasaju za svoju nacionalnu stranku SDA, ili će joj uskratiti svoju podršku i dati svoj glas jednoj od mnogobro-jnih stranaka i lidera iz opozicije.

A, ŠTA JE ALTERNATIVA?!

Ako bi svijet gledali u crno-bijeloj tehnici takve dileme nemaju Hrvati, a ni Srbi nisu baš u velikom broju zbunjeni. Ovakva percepcija odgo-vara SDA-u koja optužuje opoziciju da fragmentira Bošnjake i tako slabi genaralno njihovu poziciju u odnosu na Srbe i Hrvate. Tako da je kam-panja, manje više, i koncipirana izl-jevima animoziteta prema srpskom i hrvatskom političkom bloku vlada-jućih stranaka i obrnuto. Bošnjački mediji su u totalnoj anatemi prema lideru SNSD-a Miloradu Dodiku, odnosno lideru HDZ-a Draganu Čoviću. Čak i jedan opozicioni blok


5

posebno između Komšićevog DF-a i Nikšićevog SDP-a, ili Radončićevog SBB-a i Konakovićeve stranke Narod i pravda itd.

Iksuni režimski lideri mogu biti za-dovoljni ovakvim stanjem u opoziciji i stoga osobno izbjegavaju verbalnu konfrontaciju. Samo su kandidature Fahrudina Raodnčića, pa i Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine djelimično uni-jele pometnju i nervozu u režimske redove. I ta nervoza je više izraz slabosti njihovog kandidata Šefi -ka Džaferovića nego zbog snage njegovih protukanidata. Briga reži-ma je što Džaferović neće (pri)dobiti

sve stranačke glasove. Očito je zbog ovog problema krenuo u kampanju s tribinama po općinskim ograncima SDA kako bi prvo dobio povjerenje u stranačkoj bazi.

Tako da se doima da režim vrši veći pritisak na oponentske medije nego na opozicione stranke i lidere. Neki smatraju da je to politika koju je Bakir Izetbegović usvojio od Rece-pa Tayipa Erdogana koji se brutalno obračunao da opozicionim mediji-ma u Turskoj. Prema jednoj kolumni urednice Oslobođenja režim vrši pri-tisak preko fi nansijskih kontrola i in-spekcija na printane dnevne novine Avaz i Oslobođenje. Moguće da režim procjenjuje da mu ne prijete toliko opoziconi lideri i stranke koliko mediji.

Zaista, ako se osvrnemo una-zad nekoliko godina i prisjetimo se (pred)posljednjih izbornih kampanja, nema više ni televizijskih emisija, poput emisije „60 minuta“ na FTV, niti prin-tanih sedmičnih novina koje su bitno određivali izborne kampanje i namet-ali teme koje bi u bitnom određivali izborne favorite, odnosno gubitnike.

Mnogi uticajni mediji su stjecajem okolnosti izgubili na oštrini, neki su se primakli režimu, a neki su se opet izmakli kontroli režima. Tako da će se izborna kampanja, kad su mediji u pitanju, ipak odviti na društvenim mrežama i internet portalima.

Ovo stanje odgovara opozici-

ji, ali ni to izgleda opozicija ne ko-risti adekvatno. Nema nadahnutih vizionara koji bi puni vjere u ono što govore raspirili novi val patriotizma i pokrenuli mase iz letargije.

Također nema ni promučurnih po-litičara koji bi se okrenuli oko sebe i vidjeli šta drugi rade. Nakon velikog uspjeha Zorana Zaeva u Makedoniji, koji je pokrenuo demonstracije radi rušenja režima, u kojima je bio i fi zič-ki napdnut, pokazao se i kao hrabar diplomata dogovorivši novo ime za Makedoniju sa grčkim premijerom Alexisom Tsiprasom, što je omogući-lo njegovoj zemlji defi nitivno pris-tupanje NATO savezu.

Nažalost ništa od ovoga još nije tema kampanje ni opozicionih stra-naka, a morala bi biti. Nema govora

da će ikada Bosna i Hercegovina pristupiti euroatlantskim integraci-jama dok je ovog režima na vlasti pod dirigentskom palicom Bakira Izetbegovića. Jer NATO savez je nastao da štiti vrijednosti država sa damokratskim liberalnim društvima što je i ostala njegova glavna misija. Ono što sada nudi i propagira režim kao ideologiju SDA može se ocijen-iti kao nekakav surogat teokratskih društava kakva egzistiraju negdje na dalekom istoku i zakafkazju i to u muslimanskim tranzicijskim društ-vima i zamljama koje su se u proš-lom stoljeću oslobodile imperijalizma i komunizma. Zato se opozicija treba

kaniti fatalizma i okrenuti optimizmu i bar slutiti pobjedu. Tad bi, valjda (!), građani prepoznali alternativu.

„Nema govora da će ikada Bosna i Hercegovina pristupiti euroatlantskim integracija-ma dok je ovog režima na vlasti pod dirigentskom palicom Bakira Izetbegovića. Jer NATO savez je nastao da štiti vrijednosti država sa damokratskim liberalnim društvima što je i ostala njegova glavna misija. Ono što sada nudi i propagira režim kao ideologi-ju SDA može se ocijeniti kao nekakav surogat teokratskih društava kakva egzistiraju negdje na dalekom istoku i zakafkazju.“


6

ŠKOLA ZAKLONJENA REŠETKAMA

ONI SU VEĆ DOŠLI PO NAŠU DJECU!Nedavna akcija SIPA-e u stranoj

školi čiji je objekat smješten u vogoš-ćanskoj ulici Omladinska 15, koju po-hađaju uglavnom djeca stranih diplo-mata i domaćih novokomponovanih bogataša tek je otkrila vrh ledenog brijega kada je u pitanju problematika školstva u BiH a pogotovo u Kantonu Sarajevo.

Djelatnici krovne policijske agenci-je u BiH nastavljaju istragu u ovoj školi a njom rukovodi postupajući tužilac. Ova akcija uslijedila je nakon dugotrajne borbe pojedinih roditelja da ukažu na nepravilnosti u radu ove škole a naročito činjenicu da je ova škola uporno ignorirala zakonsku leg-islativu naše zemlje te se pozivala na navodni američki plan i program, iako u stvarnosti to nije bio američki plan i program niti je škola registrirana u SAD.

Nakon 22 godine rada ove škole, koja nosi naziv QSIS, ustanovilo se da ova škola nema regularnu i za-konitu registraciju. Osnovana je sa samo 100 KM osnivačkog kapitala. Navodno je u početku bila registrira-na u Americi, ali je onda inkognito i bez znanja roditelja čija djeca su po-hađala ovu školu preregistrirana na adresu u Londonu.

Inače je ova škola sve vrijeme slo-vila za „američku školu“ da bi dosta kasnije bilo ustanovljeno da američka vlada ne stoji iza nje. Zanimljivo je da je bila popularizirana u medijima čiji je

vlasnik bio pokret Fethulaha Gulena. Tako je za popularizirane i reklami-ranje ove škole bio zadužen časopis Novo vrijeme, koji je u međuvremenu prestao izlaziti.

Prvo što je zapalo za oko jeste sporna registracija ove škole, o čemu smo već počeli pisati. Djelat-nost škole je osnovni odgoj i obra-zovanje djece a lica ovlaštena za zastupanje škole su Root Scoot Eu-gene te Martin Jamie Elizabeth. O ovim licima se gotovo ništa ne može naći od podataka u javnosti, čak se nominalni direktor Škole i ne pojavl-juje, i moguće je zapitati se da li su to njihova stvarna imena. Puni naziv škole je Quality Schools Internation-al School of Sarajevo – Međunarod-na kvalitetna škola Sarajevo. Do prije nekoliko godina direktor Škole bio je dr. Moor, koji se zalagao da se Škola uredno registruje, te je zato udaljen sa tog mjesta. Objekat škole se nalazi u Omladinskoj ulici u Vogošći, s tim da se broj ulice ne poklapa u dokumentima u potpunos-ti, te se negdje navodi broj 12, negd-je 15 a negdje 16. Sjedište ove škole se nalazi, kao što smo naznačili, u Londonu na adresi P.O. Box 265, Suite 6, Borough House, Rue de Pre, St. Port, Guernsey GY13QU. Zanimljivo je da je to adresa na kojoj se nalazi Međunarodni evangelistič-ki savez, koji ovakve svoje kancelar-ije ima širom arapskog, turkofonsk-

og svijeta te Kine i Evrope. Inače nastavni kadar u ovoj školi sačinja-vaju evangelistički teolozi školovani u Pensilvaniji, pa je ujedno upitno koliko je nastavni kadar stručno os-posobljen za držanje različitih pred-metnih nastavnih cjelina. Nejasno je i pod kakvim okolnostima i doz-volama borave u našoj zemlji. Da pitanje registracije ove škole bude još zagonetnije, ovaj međunarodni evangelistički savez se zalaže za takozvano jermensko pitanje u Tur-skoj, čime direktno destabilizira Re-publiku Tursku. Štaviše, ova škola je registrovana za instruktivnu nastavu za pripremu učenika za izlazak na prijemne ispite, što dovodi u pitanje i validnost diploma koje izdaje. Sve vrijeme Škola se predstavljala kao „eksteritorijalna“, te kako za nju ne važe zakoni naše zemlje, a pogot-ovo da nije podložna nikakvom ins-pekcijskom nadzoru

Isprva u prvi plan upada u oči fi -nansijski faktor. Naime, obrazovanje u privatnom sektoru je oslobođeno fi skalizacije. Ovo se od strane ove škole zloupotrebljava. Za predškol-ski odgoj ova škola od roditelja na-plaćuje 6300$ a za jednu godinu osnovnog obrazovanja 21.000$. No-vac se skuplja u kesama te putem vreća svake godine bez ikakve kon-trole u Ameriku bude upućeno oko tri miliona $ bez ikakvog oporezivan-ja u korist BiH. Nije teško izračunati

NEJASNO JE I POD KAKVIM OKOLNOSTIMA I DOZVOLAMA BORAVE U NAŠOJ ZEMLJI.


7


bivšeg direktora GRAS-a i vlasnika jednog od mnogobrojnih privatnih univerziteta u Travniku, izvjesnog Harisa Kuskunovića, pod čijim di-rektorovanjem su se ugasile mnoge fi rme… Tu školu završila su i djeca Bakira Arslanagića iz Hidrogradnje itd. Djeca Amera Bukvića su u ovu školu prešla iz škola čiji je vlasnik

pokret Fethulaha Gulena, inače u Turskoj zvanično proglašen teroris-tičkom organizacijom.

No najveće iznenađenje pred-stavlja školovanje djece ambasa-dora Republike Turske u ovoj školi. Vjerovatno je da uprava škole kao i njeni pomagači tako vješto skrivaju informacije o ovoj školi da ni sam turski ambasador nema pravu in-formaciju šta se dešava u toj školi.

da je na ovaj način iz naše zemlje za proteklih dvadesetak godina izvuče-no šezdesetak miliona dolara.

No ne završava se sve samo na pukom izvlačenju novca iz zemlje. Posebno simptomatično u ovom slučaju jeste to da se nad djecom u školi vrši svojevrstan ideološki dril. Djeca u ovoj školi prinuđena su pris-ustvovati određenim crkvenim cere-monijama bez obzira na vlastitu vjer-sku pripadnost. No šta se dešava dalje sa djecom u školskom dvorištu zaklonjenom živom ogradom, koje se vidi na jednoj od fotografi ja, niko ne zna. Djeca šute o tome i ne odgo-varaju na pitanja roditelja. Javna je tajna da su privatne škole u našoj zemlji jako ideologizirane te ne služe samo za izvlačenje novca nego i za razne vidove vrbovanja, ideološkog ili nekog drugog. Već smo spomenuli da nastavni kadar čine evangelistič-ki teolozi a ne stručnjaci za pojedine oblasti iz nastavnih predmeta. Već samim svojim izgledom objekat škole ukazuje na izolaciju i neraspoloženje prema slučajnim prolaznicima.

Također se ustanovilo da kanto-nalni ministar obrazovanja nije imao prave informacije o ovoj školi. On se pokazao korektnim a informacije o ovoj školi od njega su sakrivali po-jedini zaposlenici i rukovodni radnici ovog ministarstva.

Inače ova škola stvarala je u protekle 22 godine svog postojanja svoje poslušnike na način da je nji-hovoj djeci omogućavala besplatno školovanje u ovoj školi. Najpoznatiji slučaj u tom pogledu je advokatska kancelarija Marić, koja je pravni zas-tupnik ove škole. Također je gratis ovu školu pohađala i djevojčica čija majka na sudu radi kao službenik

za informisanje, što je veoma važno jer ona može spriječiti dostavu jav-nosti podataka o ovoj školi. Ima još ovakvih slučajeva.

Nabrojat ćemo neke od stranih diplomata ili domaćih novokompon-ovanih tranzicijskih bogataša čija djeca ili unuci pohađaju ovu simp-tomatičnu školu. Prije svega tu su

djeca ambasadora svih arapskih ze-malja, zatim njemačkog, italijanskog i slovenačkog ambasadora. Tu je i dijete Richa Wooda, zaduženog za superviziju nad pravosuđem, djeca direktora MMF-a u BiH. Od domaće tranzicijske elite tu su djeca Amera Bukvića, direktora BBI banke, unuci Hilme Selimovića, vlasnika Saraje-vske pivare, unuče Ibrahima Jusu-franića zvanog Bimo, kontroverznog


8


Budući da je škola vlasništvo međun-arodnog evangelističkog saveza koji se zalaže za jermensko pitanje u Turskoj, sasvim je razvidno da je i ova škola na fonu ugrožavanja su-vereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Turske kao i narušavan-ja njenog međunarodnog ugleda. Privlačenjem turskog ambasadora i uvlačenjem njegove djece u ovu školu, moćni krugovi koji stoje iza ove škole postigli su za sebe važan cilj. Školu pohađaju i djeca aktuelnog britanskog ambasadora te njegovog budućeg nasljednika na ovoj funkciji, što ukazuje da britanska ambasada u našoj zemlji zna za neregularan status ove škole.

Objekat Škole koji se vidi na fo-tografi jama pripada JU Djeca Sara-jeva. Općinska služba za obrazovan-je Vogošća bori se da se taj objekat vrati svom vlasniku te da Vogošća ponovo dobije državni vrtić. Međutim kantonalno ministarstvo obrazovanja uporno insistira na produženju ugov-ora sa QSIS. Na ovaj način građani Vogošće idalje nemaju državni vr-tić, čime se stvara monopol nad predškolskim obrazovanjem privat-nim predškolskim ustanovama koje od toga žele napraviti samo profi t. Podsjećanja radi, u neposrednom susjedstvu QSIS nalazi se i objekat u kom je smješten Wogoland, koji je uz pomoć Ismete Brajlović, savjet-nice za predškolski odgoj u Prosv-jetno-pedagoškom zavodu, preuze-la predškolska ustanova An-Nur, čiji vlasnik Aldin Ždralović je ujedno predsjednik monopolističke udruge privatnih vrtića u Kantonu Sarajevo. Štaviše, QSIS je od Općine Centar dobila i zemljišni prostor u blizini ter-ena za golf, i to uprkos tome što je

QSIS zakasnio sa aplikacijom za ovo zemljište. No svojim ličnim utjecajem dobijanje ovog zemljišta QSIS-u je omogućila vijećnica u Općini Centar dr. Amela Kuskunović, supruga gore spomenutog Kuskunovića, čija djeca pohađaju QSIS. Inače Kuskunoviće-va dolazi iz Naše stranke.

Doista, ima li kraja uništavanju i depopulaciji naše zemlje a naroči-to „ubijanju“ naše djece kroz krajnje sumnjiv i opasan obrazovni sistem kakav je u našoj zemlji. Pretres koji je izvršila krovna policijska agencija u ovoj školi ne smije ostati mrtvo slo-vo na papiru pod utjecajem korumpi-ranih pojedinaca u tužilaštvima i pra-vosudnim institucijama.

(TBT)


KOLUMNA

Piše: Enver Kazaz

9

ologiju klerikaliziralo, pa se bošnjač-ki nacionalizam, razvijen u posljed-nje vrijeme u SDA, ukazao u kulturi kao stalni, vrlo agresivni sistem iskl-jučivanja iz zamišljenog identitarnog središta svakoga ko se nije uklapao u identitetsku matricu. Napadi na Mešu Selimovića i Skendera Kulenovića najvidljiviji su primjeri takvog opre-sivnog djelovanja esdeaovskog me-nadžmenta nacionalnog identiteta. Prvi je dobio knjigu u kojoj je optužen da je bio antibošnjački projekt tajne službe Titovog vlastodržačkog apara-ta i velikosrpske agenture u njemu, a drugom je nedavno, prije dvade-setak dana, porušena bista na trgu koji nosi ime Alija Izetbegović. Treba odmah napomenuti da Skenderova bista nije bila izrađena od željeza ili nekog drugog materijala koji se može prodati na crnom tržištu, pa se može zaključiti da razlog rušenja nije krađa, nego ideologija, ona na-jcrnja nacionalistička.

Dok su na njenom čelu bili Alija Izetbegović i Sulejman Tihić, SDA je nastojala bošnjaštvo uklapati u bosanstvo, iako je i tada ta stranka reducirala modernističke osnove bošnjaštva formirane u 19. i 20. stoljeću. Mukotrpno uspostavljan-je bošnjačkog nacionalnog iden-titeta počelo je deosmanizacijom bosanskih muslimana i raspadom osmanskog tipa feudalizma nakon

s bratom Jovanom, nije vidio da će po-tomci tog njegovog brata izvršiti pokolje nad Bošnjacima u ratu 1992-1995. Nar-avno, u tom ratu potomci Skenderovog brata Jovana (a referencijalni okvir iz kojeg nastaje poema upućuje na to da je taj brat bio veliki bosanski slikar Jo-van Bijelić), nisu imali nikakvu ulogu, nego su ideološki potomci Draže Mihai-lovića, protiv kojih su se borili i Skender i Jovan, izvršili pokolje nad Bošnjacima i genocid u Srebrenici.

Zašto se u bošnjačkom društven-om prostoru svako malo Skender i Meša optužuju za nacionalnu izdaju i, titoističkim jezikom rečeno, moral-no-političku nepodobnost? Odgovor na to pitanje veoma je jednostavan – zbog toga što se svojim biografi ja-ma ne uklapaju u koncept nacional-nog identiteta oblikovanog u skladu s antimodernističkim vrijednostima što ih u svojoj ideološkoj platformi zastupa stranka na čijem čelu je Ba-kir Izetbegović. To antimodernističko bošnjaštvo odbacilo je racionalističke i prosvjetiteljske narative na osnovu kojih je i došlo do bošnjačkog nacio-nalnog samoosvješćenja u 19. vijeku, poslije austrougarske okupacije, a iza toga i aneksije BiH. Nadalje, ono je na rigidan način klerikaliziralo bošn-jački nacionalni identitet i nametnulo mu osmanonostalgične i neobegov-ske fantazme kao narativni osnov. Uz to je religiju se ideologiziralo, a ide-

SKENDER I MEŠA KAO BOŠNJAČKI IZDAJNICI

Nakon što je 2015. godine Sead Zubanović promovirao knjigu pod naslovom Ko je bio Meša Selimović, u bosanskohercegovačkoj javnos-ti izostale su iole ozbiljnije naučne reakcije na autorove teze da su te-meljni kanonski roman bošnjačke kn-jiževnosti, Selimovićev Derviš i smrt, napisali Ivo Andrić i Dobrica Ćosić po naredbi Titove tajne obavješta-jne službe. Nepoznat u akademskim krugovima, bez bilo kakvog pozna-vanja osnova naučne metodologi-je, Zubanović je napisao knjigu tip-ičnu za propagandu obavještajnih službi. Promovirana po pojedinim džamijama i hvaljena na stranicama magazina Saff , bliskog šefu SDA Bakiru Izetbegoviću, Zubanovićeva knjiga do sada je najopsežnije djelo pisano iz rakursa bošnjačke radikalne desnice, kojemu je bio cilj dovršiti sve ideološke rasprave oko slučaja Seli-mović i njegovog tobožnjeg srpstva.

FIGURA IZDAJNIKA

Kada je 2000. godine Džafer Obra-dović objavio lijepo pisanu, na mjesti-ma vrlo inspirativnu knjigu eseja Bos-na u ogledalu, malo ko je u javnom prostoru reagirao na njegovu inter-pretaciju poeme Stojanka majka Knešpoljka Skendera Kulenovića. U toj interpretaciji pjesnika se optužuje da je napisao poemu u kojoj, zagrljen


10

ativnoj matrici prema kojoj političke, akademske i religijske elite proiz-vode bošnjački nacionalni identitet. Prvi i Drugi svjetski rat inkorporirani su u interpretativne matrice znatno šire od one nacionalne, najprije u ju-goslavensku, a potom i svjetsku, dok su događaji lokalne historije zauzeli centralna mjesta bošnjačkog nacio-nalnog imaginarija.

Skender i Meša svoj simbolički

što je Osmansko carstvo izruči-lo BiH austrougarskoj vlasti. Tada bošnjačka kultura i književnost na tekovinama evropskog romantizma, racionalizma i prosvjetiteljstva vrše naglu evropeizaciju društvenog polja i usvajaju kulturne norme karakteris-tične za sve mlađe nacije na pros-toru Istočne i Jugoistočne Evrope. Dakle, ključni povijesni događaj za formiranje bošnjačke nacije jest sm-jena jedne imperijalne vlasti drugom i slabi vojni otpor ulasku te druge imperije u BiH. Taj je događaj otvo-rio traumu identifi kacijskog polja, a svijest o osmanskoj izdaji tadašnjih Bošnjaka urezala se u kolektiv kroz narodnu izreku da je sultan Bosnu prodao ćesaru za kesu dukata. Iz takvog traumatičnog identifi kaci-jskog polja razvio se osjećaj od-bačenosti od imperije koja se doživl-javala kao identitarna matica, da bi se u procesu evropeizacije trauma prevladala, a Bošnjaci od vjerske postali etnička zajednica. Nacijom postaju izgrađujući svoje kulturne i političke institucije, dok međunarod-nu legitimaciju dostižu priznavanjem BiH kao suverene zemlje početkom 1992. godine.

To znači da se povijesna dimen-zija zemlje upisala u povijesnu ver-tikalu bošnjačke nacije, pa se može slobodno reći da iskustvo zemlje u 19. i 20. vijeku biva iskustvom Bošn-jaka i druge dvije nacije koje su na međunarodnom planu Dejtonskim sporazumom određene kao konsti-tutivne u BiH. Kraj 20. vijeka i krvavi rat, tj. agresija Srbije i Hrvatske na BiH u okviru građanskog rata u ko-jem se raspala Titova Jugoslavija, ta će iskustva međusobno suprot-staviti, a rat i genocid nad Bošnja-

cima u njemu postat će drugi veliki povijesni događaj upisan u bošnjačku identitarnu memoriju. Naravno, i Prvi i Drugi svjetski rat upisani su u kolek-tivno iskustvo Bošnjaka, ali nemaju tu narativnu vrijednost u bošnjačkom identitetu kakvu imaju traume aus-trougarske okupacije BiH i rat 1992-1995. Razlog za tako različite statuse ovih povijesnih događaja u identitar-nom polju nalazi se, zapravo, u nar-

FO

TO

: S

elim

ovi

ć, D

izdar, K

ule

novi

ć (G

raphic

TB

T)


11

ANTIBOSANSTVO I ANTIBOŠNJAŠTVO

Zanimljivo bi bilo na ovom mjestu povući paralelu između njih dvojice i npr. Irfana Horozovića, danas bliskog Izetbegovićevom novinarsko-ideološ-kom klanu, pisca koji se nikad nije po-bunio protiv uvrštavanja u hrvatsku kn-jiževnost. Tu je u sličnoj poziciji i Mak Dizdar, kojeg se uvrštavalo u hrvatsku književnost, kao i npr. Hasan Kikić, ali i niz drugih bošnjačkih pisaca koji su na različite načine književno dvopripadni: Ćamil Sijarić, Zuvdija Hodžić, Sead Begović, Ismet Rebronja, Ibrahim Hadžić, Fadil Hadžić, Feđa Šehović, Safvet-beg Bašagić, Musa Ćazim Ćatić itd.

Književna dvo ili višepripadnost naprosto je posljedica interkultural-nosti južnoslavenskog prostora, tim prije što je njegov centralni jezik u os-novi isti, a danas različito standardi-ziran. Taj je prostor u književnoj prak-si od 19. vijeka do našeg vremena neprestano bio obilježen književnom praksom u kojoj su pisci različitih nacionalnosti djelovali u okviru istih nacionalnih književnosti, bilo zbog mjesta rođenja, bilo zbog mjesta živl-jenja. Književna dvo ili višepripadnost velika je prednost u interkulturnoj komunikaciji nacionalnih književno-sti, jer omogućuje brži protok ideja i poetičkih sistema među njima, pona-jviše zahvaljujući baš takvim piscima.

Skender i Meša koji su književ-no djelovali u Sarajevu i Beogradu, a Skender i u Zagrebu, uz pisce kn-jiževne ljevice okupljene oko Mirosla-va Krleže, mogli bi postati književnim fi gurama mosta u izgradnji hibridnih interkulturnih književnih identiteta, fi g-urama kojima je obilježena bosansko-

broju pripadnika date zajednice, nar-ativni koncept nacionalnog identiteta mora počivati na fi guri nacionalnog izdajnika u istoj mjeri u kojoj se zasni-va na fi guri neprijatelja. Čak se može postaviti teza da mu je fi gura izdajnika potrebnija za homogenizaciju nacije od neprijatelja. Njome on na veoma efi kasan način provodi discipliniranje svih pripadnika kolektiva, pa je ta fi g-ura neka vrsta mentalnog biča kojim

menadžment iden-titeta kažnjava svaki oblik neposlušnosti vođi i sviti oko njega. Na drugoj strani, oba pisca u bliskom su dodiru s fi gurama dva najveća zamišljena neprijatelja bošnjačk-og nacionalnog iden-titeta oformljenog u kabinetu Bakira Izet-begovića – Srbima i komunistima. To je osnovni razlog da se pravovjernoj bošn-jačkoj javnosti pred-stave kao bošnjački demoni, jer su bili ne samo komunisti, već su uvršteni u srpsku književnost. Selimov-ić je u situaciji kad nije postojala mogućnost imenovanja bošn-jačke i bosanskoher-cegovačke književ-nosti na to otvoreno pristao, a Kulenović se nikada nije izjasnio protiv uvrštavanja u srpsku književnost.

potencijal kao komunisti, antifašisti, kosmopoliti i veliki pisci ukupnošću svojih biografi ja ne vežu za događa-je lokalne, već globalne historije, a kao deklarirani ateisti neuklopivi su u klerikaliziranu identitarnu matricu. Zato oni i jesu na udaru novog me-nadžmenta nacionalnog identiteta razvijenog u SDA pod vodstvom Ba-kira Izetbegovića.

Da bi se nametnuo što većem


12

hercegovačka interliterarna zajednica. Takvi su u njoj npr. Andrić, Samokovlija, Hemon, Jergović, Jozefi na Dautbe-gović, Lovrenović, a danas se dvopri-padnost pisaca nakon ratne katak-lizme širi izvan južnoslavenskog na neslavenske jezike, pa se npr. Refi k Ličina može smještati u bosansku i švedsku literaturu, Semezdin Meh-medinović u bosansku i američku, baš kao i Hemon, odnosno Drago-slav Dedović, Munib Delalić itd.

Upravo zbog toga su pizme, koje se u medijskim projektima oko Baki-ra Izetbegovića šire prema Skende-ru i Meši, pretvarajući se na koncu u otvorenu mržnju prema ovim pisci-ma, tek potvrda do koje mjere ovaj političar i njegovi medijski hajkači i mediokriteti getoiziraju bošnjački nacionalni i kulturni identitet. Njegov narativni koncept u svojoj suštini je antibosanski, jer iz sebe isključuje zajedničko iskustvo s drugim nacija-ma u izgradnji bosanske interkulturne hibridnosti, a potom i antibošnjački, jer iz svog identitarnog geta isključuje svaki oblik bošnjaštva koji se ne uk-lapa u njegove redukcije. Proglaša-vanje mrtvih pisaca nacionalnim izdajnicima i nije ništa drugo nego pokušaj da jedan ideološki centar moći od ostatka zajednice preotme pravo na interpretaciju ukupnosti bošnjačkog nacionalnog identiteta i proglasi se njegovim braniteljem. Takva rigidna ideologija na koncu se ukazuje kao destrukcija nacionalnog identiteta, da bi postala i autodestruk-tivnom po svoj identitarni geto.

Antibosanstvo i antibošnjaštvo kao temeljne identitarne prakse u Izetbegovićevom konceptu bošnjašt-va ogledaju se ponajviše u širenju osmanonostalgije i turkofi lije, pre-

ko kojih se iz bošnjačkog identiteta brišu naslage njegove evropskosti, tj. prosvjetiteljstva, racionalizma, mod-ernizma i postmodernosti, a tursko-centrično interpretirana tradicija se sakralizira i ideološki zloupotreblja-va. Nadalje, ukupno bošnjačko po-vijesno iskustvo s njegovim fazama titoizma, internacionalizma, te seku-larizma, ugroženo je ideologizacijom religije i religizacijom nacionalističke ideologije, pri čemu se sadašnji, es-deaovski koncipiran nacionalni iden-titet proglašava telosom ukupne na-cionalne povijesti. Kao da je svrha nacionalne povijesti i njen osnovni cilj bio trenutak u kojem će Alijin sin

poručiti nacionalnoj zajednici da ona jest to što on zamišlja.

Takav karikaturalan narativ o nacionalnom identitetu i mora biti agresivan, huškački, na kraju i mr-zilački prema svemu što se u njega ne uklapa i što mu se suprotstavlja. Zbog toga on gubi unutarnacionalni altruizam kao narativ pomoću kojeg se svaka nacionalistička ideologija nastoji legitimirati u kolektivu. Krajnji paradoks Izetbegovićevog nacional-izma jest u tome što je na naraciji o Bošnjacima kao stalnim povijesnim žrtvama svojih neprijatelja izgradio bezočni oblik eksploatatorskog ka-pitalizma u kojem strada bošnjačka

sirotinja. Pljačkaška privatizacija, prvobitna akumulacija kapitala, nep-otizam, korupcija i kriminal koji su od rata naovamo opustošili zemlju pod vladavinom Izetbegovićeve SDA, po-kazuju svu bijedu njene nacionalis-tičke naracije o bošnjaštvu. Namjesto nacionalne slobode na sceni je ek-sploatatorsko ropstvo za bošnjačku sirotinju, namjesto individualno-lib-eralnog koncepta nacionalnog iden-titeta koji bi omogućio međunarodnu afi rmaciju Bošnjaka na sceni je iden-titarni geto koji ih je vratio u predmod-ernost. Na koncu, namjesto mišljenja o složenim izazovima budućnosti, na sceni je stalna restauracija prošlosti,

zarobljenost u nju kao u svojevrstan narativni labirint iz kojeg nema izlaza. Sve one identitarne procedure i na-karadnost društvenih odnosa što ih je Skender kritikovao u svom romanu Ponornica, a Selimović razobličio u Dervišu i Tvrđavi.

„ANTIBOSANSTVO I ANTIBOŠNJAŠTVO KAO TEMELJNE IDENTI-TARNE PRAKSE U IZETBEGOVIĆEVOM KONCEPTU BOŠNJAŠT-VA OGLEDAJU SE PONAJVIŠE U ŠIRENJU OSMANONOSTALGIJE I TURKOFILIJE, PREKO KOJIH SE IZ BOŠNJAČKOG IDENTITETA BRIŠU NASLAGE NJEGOVE EVROPSKOSTI, TJ. PROSVJETITEL-JSTVA, RACIONALIZMA, MODERNIZMA I POSTMODERNOSTI, A TURSKOCENTRIČNO INTERPRETIRANA TRADICIJA SE SAKRAL-IZIRA I IDEOLOŠKI ZLOUPOTREBLJAVA.“


MARKER

13

znao da tu postoji stomatolog. U tom trenutku je nasrnuo na mene i zadao mi dva udarca u predjelu glave. Os-tale udarce sam uspio blokirati i es-kivirati dok nisam kriknuo od straha jer je on ispuštao krvožedne glasove poput derače životinje. Valjda je tad istrčala krojačica iz salona i on je po-bjegao”, naveo je Latić.

“Dvojica policajaca su došla u stanicu Hitne pomoći gdje sam im rekao da poznajem napadača, vje-rujući da će oni odmah reagirati. Međutim oni su mi predložili da pos-lije pregleda u bolnici, možda, sutra, dođem u Policijsku stanicu i prijavim napadača. Otišao sam na KUM gdje me je, uz sve papirnate peripetije, osoblje vrlo ljubazno i ljudski primi-lo i hospitaliziralo. Došao sam kući i namjerno, da pokažem đavoljevim ubicama da ih se ne bojim otišao u džamiju”, naveo je Latić.

Naveo je da je razočaran radom policije odlučio zamoliti muteveliju džamije, koja je pod video nadzo-rom, da mu sačuva snimku.

“Zamolio sam prijatelja koji mi je pomagao oko organizacije Sveboš-najčkog sabora da pronađe identitet napadača, jer ga i on osobno poz-naje. Tako sam priskrbio fotografi ju koju dajem na uvid policiji. Ovo je treći slučaj napada na mene prili-kom odlaska u džamiju. Prije toga sam napadnut na Grbavici poslije jacija-namaza i ispred Bakar-babine džamije i u te džamije više ne

koliko godina kad sam radio na or-ganiziranju Svebošnjačkog sabora. Bio je osobni tjelohranitelj Hake Dul-jevića, građevinskog poduzetnika sa Ilidže, inače porijeklom od Sjenice. Mislim da je i ta osoba porijeklom iz Sandžaka. Često je vozio muf-tiju Muamera Zukorlića koji, inače ima svoje privatne tjelohranitelje i u Sarajevu, a koje angažira Duljević. Dotična osoba je angažirana kao tjelohranitelj jer je pripadnik kik-box kluba „Gazija“ u kojem treniraju isk-ljučivo momci selefi stičko-vehabi-jskog imidža. Često treniraju u ter-etani pored džamije na Čengić Vili i njih pet-šest, valjda poslije trenin-ga, svrati na dnevne namaze, tako da sam vrlo često viđao svog ne-suđenog ubicu”, napisao je Latić u svom saopćenju.

Ističe da je taj dan išao sam pre-ma zgradi u kojoj stanuje, što je, kaže, rijetkost, jer uvijek sa mnom bude dvojica-trojica džematlija.

“Pisao sam poruku na mobitelu dok sam hodao i primijetio da me slijede dvojica vehabija. Nadomak zgrade sam zastao i namjerno uzeo telefon da nazovem prijatelja, nov-inara, kako bi ih propustio da prođu ispred mene. Napadač je skrenuo u prvi prolaz zgrade, a ja sam svjes-no produžio do drugog prilaza. On se vratio i krenuo prema meni pita-jući me gdje se nalazi stomatolog. Slijegao sam ramenima, jer sam razgovarao na mobitelu, ali i nisam

BAKIROVI „ODREDI SMRTI“Pokušali su ubiti trojicu SDA-ovih disidenata Kukića, Latića, Hozanovića

Po uzoru na Putinove „Noćne vu-kove“ i Erdoganove „Osmanen Ger-mania“ Bakir Izetbegović je formirao svoje „odrede smrti“ koje regrutiraju kroz bokserski klub „Gazije“

Bila je subota, 17. februar 2018., kada je na kafi ć u vlasništvu Mirsada Kukića bačena eksplozivna naprava od čije detonacije je, kako su izvijes-tili mediji, jedna osoba povrijeđena.

Eksplozija se dogodila neposred-no nakon što je u Tuzli smijenjena Vlada TK na čelu s premijerom Be-gom Gutićem.

U Operativnom centru MUP-a TK je potvrđena informacija da je došlo do aktiviranja nepoznate ek-splozivne naprave u Diskoteci QM u Banovićima. Pripadnici MUP-a TK vrše uviđaj. Informacija o provi-jeđenima nema a prema pisanju portala Žurnal radi se o diskoteci čiji je suvlasnik Mirsad Kukić.

NAPAD NA LATIĆA

Bila je srijeda, 20. februar 2018., kada je napadnut u sarajevskom naselju Otoka publicista i novinar Nedžad Latić. On se sutradan ogla-sio saopćenjem za javnost s naslo-vom “Bio je to pokušaj ubistva”.

“Jučer sam klanjao ikindi-ju-namaz u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili. Pored mene je klanjala osoba koja mi se cinično unosila u lice. Osobu poznajem od prije ne-


14

Imajte u vidu da sam nedavno imao infarkt i da se nalazim u vrlo lošem zdravstvenom stanju”, poručio je Latić.

Ovaj napad su osudile sve stran-ke, poput SBB-a, SDP-a i Naše stranke, kao i Islamska zajednica u BiH, dok se nikad niko iz SDA nije očitovao po ovom pitanju.

Bio je čtavrtak, 31. maj 2018., kada se u točku automobila Rifeta Hozanovića nalazila bomba koja je bila privezana za obližnju ogradu. Prilikom pokretanja vozila, bomba se aktivirala.Podsjećanja radi, prije samo neko-liko godina u Bihaću su poginule dvi-je osobe na ovakav ili sličan način

koje mi na Facebooku prijete smrću Osmanu Mehmedagiću Osmici, di-rektoru OSA-e. Sreo sam u jednom restoranu Osmicu želeći se najavi-ti za razgovor kod njega, a on mi je počeo pametovati kako „svašta pišem“, tako da do razgovora nije ni došlo”, napisao je Latić.

Ističe da pošto su moguće razne manipulacije ovog događaja, “posebno od prorežimskih medi-ja, jer se radi o jednoj vrsti vjerske mafi je čiji je centar u Novom Pazaru i Njemačkoj, molim medije da budu korektni pri izvještavanju”.

“Moja je procjena da je ovaj na-pad planiran i poručen iz tih centara sa namjerom da me napadač ubije!

svraćam. Poznat sam kao oso-ba koja klanja „beš-vakat“ namaz u džamijama, a to znači i sabah u zoru, te su stoga ovakvi napadi mnogo opasniji”, istaknuo je Latić.

Navodi da ga je ranije napao tjelohranitelj Muamera Zukorlića, u njegovom prisustvu, gdje je osigu-ranje sarajevskog hotela vrlo savjes-no reagiralo tako da je Zukorlića proglasilo personom non grata u tom hotelu.

“Sve sam to uredno dokumenti-rano i prijavljivao ministrima polici-je Predregu Kurtešu, Vedranu Hadžoviću, ali i Bakiru Izetbegoviću 3. maja 2017. godine. Izetbegović je dostavio dokumentaciju osoba

FO

TO

: Ku

kić

, Lat

ić, H

oza

no

vić

(Gra

ph

ic T

BT

)


15

privatni internet portal The Bosnia Times koji dejluje oponentski u odno-su na režim, a njegove kolumne, po mnogim izvještajima spadaju u na-jčitanija politička štiva u Sarajevu. Hozanović je neformalni lider A SDA, koja se otcijepila od SDA i najozbil-jniji je konkurent SDA-u u US Kan-tonu. Mirsad Kukić je nakon sukoba sa Bakirom Izetbegovićem krenuo Hozanovićevim stopama i nakon raskola u Tuzlanskom Kantonu formirao PDA.

Prema rezultatima istraživanja do kojih je došao Istraživački tim TBT-a povod napada na Latića mogao bi se povezati sa reakcijama na njego-vo pisanje objavljenim u tursko-es-deaovskom sedmičnom listu „Stav“

i činjenica je da se takvi zločini još uvijek nisu do kraja rasvijetlili.Poginula je Sabina Dulić prilikom prodaje voća ispred svoje kuće, ali i poznata bihaćka advokatica Jasmin-ka Koričić koja je prilikom ulaska u svoju kancelariju aktivirala bombu. Nažalost, one nisu imale sreću kao Hozanović te su ostale mrtve na licu mjesta.

SVI PUTEVI DO BAKIRA VODE

Postavlja se pitanje da li je ovo samo upozorenje tj. pokušaj zastrašivanja gospodina Rifeta Hozanovića ili je ovo neuspjeli pokušaj likvidacije jed-nog od najpoznatijih političkih fi gura u ovom kantonu?Kao što je uobičajeno od kada vlada ova vlast ovakvi slučajevi nikad nisu riješeni i stoje vječito pod oznakom „istraga još traje“.

Najčešće policijski komesari i ministri se prepiru ko je (ne)nadležan za ovakve slučajeve da nikad niko zbog ovakvih napada nije ni politički ni pravno odgovarao.

Doduše, za sada se može reći da je napadač na Nedžada Latića uhapšen te da je nakon davanja iskaza u policiji pušten iz pritvora. Slučaj je predat Tužilaštvu Kantona Sarajevo, nezvanično saznajemo da je Latić pozvan kod Tužioca i da je obavio razgovor sa njim.

Iako izgledaju vrlo nepovezana jer su se napadi na Latića, Hozanovića i Kukića desili u različitim mjestima (Banovići, Sarajevo, Bihać) oni imaju jednu zajedničku tačku koja ih pov-ezuje i iz koje bi se mogao izvesti zaključak o povezanosti napada(ča) na njih. Naime, sva trojica njih su SDA-ovi disidenti. Latić je pokrenuo

pod naslovom: “Odvratni lažov Nedžad Latić optužuje rahmteli Aliju da je bio udbaš“.

Ovaj tekst su prenijeli i drugi režims-ki portali poput selefi stičkog portala „Saff “. Uvidom na komentare sa Face-booka poput komentara Ragiba Ša-banagića da je „to sevap ubiti“ očito je bilo da je Latić dirnuo u gnijezdo „zele-nih stršljenova“.

Pošto se napad na Kukićev kafi ć desio tačno u vrijeme smjene vlade u Tuzlanskom kantonu, jasno je šta bi mogla biti „poruka“ i ko bi mogao stajati iza ovog napada. Sam Kukić još uvijek istražuje ovaj slučaj i sva njegova saznanja se kreću prema određenim osobama iz vrha SDA.

Napad na Hozanovića se također


16

desio uoči same odluke da A SDA podrži Denisa Bećorovića kao SDP-ovog kandidata za člana Predsjed-ništva BiH. Sam Hozanović smatra da su atentant na njega izveli pro-fesionalci ali su to namjerno uradili amaterski kako bi sakrili trgove. On je u jednoj izjavi samo poručio Baki-ru da je još živ što se može smatrati da je „upro prostom“ u glavnog kriv-ca. Navodno je Bakir prije nekoliko dana poslao kurira Hozanoviću kako bi ga privolio da da podršku Šefi ku Džaferoviću, kao što je to indirektno činio u oba navrata kad se ovaj kan-didirao.

Očito je Hozanović odbio Bakir-ovu zamolbu i stoga se može zakl-jučiti da on zbog toga „upire prstom“ na Bakira.

KO SU SAD-OVI KILERI?

Istraživački tim je na slučaju na-pada na Nedžad Latića došao do nepobitnih inforamcija da unutar policijsko-obavještajnog apara-ta kojeg kontroliraju kadrovi SDA djeluju „internet brigade“ i „odredi smrti“ koji prijete, zastrašuju i na-padaju oponente režima. Pojednos-tavljeno rečeno po uzoru na Puti-nove „Noćne vukove“ i Erdoganove „Osmanen Germania“ Bakir Izetbe-gović je formirao svoje „odrede sm-rti“ koje regrutiraju, između ostalog, kroz bokserski klub „Gazije“ čiji je čaln bio potencijalni ubica Nedžada Latića Armin Šabanović.

Njemačka je nedavno zabranila „Osmanen Germania“ zbog krimi-nalnih radnji ove grupe poput pljački i silovanja što je teško povezati sa

islamističkim imidžom kojeg ima nji-hov lider Erdogan.

Zbog „krstarenja“ Putinovih „noć-nih vukova“ na motociklima kroz Bosnu i Hercegovinu sav bošnjački establišment kao i međunradona za-jednica bili su se digli na noge.

Tako da su u sjenci takvih infor-macija o opasnosti po izbijanje su-koba bošnjačke strukture pokušale naći odgovor kroz okupljanje i mo-biliziranje militantnih patriota poput „Gazija“, „Zelenih beretki“ i „Crnih labudova“. U tom i takvom ambi-jentu Bakir Iztebgović je dao ne-koliko intervjua koji su vrvili od rat-no-huškačkih riječi.

Prorežimski portali Stav, Saff , Faktor, Bosnjaci.net jedva su to dočekali tako da su društvene mreže „gorjele“ od botovskih komentara „treba ubiti murtata prije nego kja-fi ra“ itd... „Tiperi“ poput Ezhera Be-

ganovića, Filipa Begovića Mursela, Muhameda Mah-mutovića targetirali su „izda-jnike“ i bacali ih na „lomače“ Facebook grupa kao što je Bošnjaci koja broji preko 100.000 fanova.

Na Facebook profi lu nesuđenog ubice Admira Šabanovića, odnosno na grupi „Gazije“ mogu se vi-djeti fotografi je „žestokih SDA-ovaca“ i pročitati vrlo militantne poruke. Na slika-ma se nalazi Salko Zildžić najzloglasniji SDA-ov jastreb koji je selefi ja, ali iako je četr-desetogodišnjak predsjednik je SDA-ove omladine. On je ujedno i pomoćnik ministra policije FBiH Aljoše Čam-pare. Kroz bioragiju i profi l


17

lika Zildžića nedvojbeno se može zaključiti da je Bakir Izetbegović svjesno odab-rao čovjeka koji se bavi bo-rilačkim sportovima sa vrlo niskim koefi cijentom inteli-gencije da bude predsjed-nik stranačke omladine. On je ranije bio uposlen u jednoj securitas-agenciji iz Tuzle gdje, se, kako tvrde njegovi poznanici povezao sa nekim okorjelim krim-inalcima koji su navodno u zatvrou konvertirali u vehabije. I kao stranač-ki i državni funkcioner u par navrata je posjećivao jednog krimosa sa veha-bijskim imidžem kakav ima i Zildžić, odnosno po-tencijalni Latićev ubica Šabanović.

Da bi bacanje bombe na diskoteku Mirsada Kukića moglo imati veza sa SDA-om, nema nikakve sumnje. A prvi osumnjičeni je upravo Salko Zildžić. Također se sumnja da iza na-pada na Adila Osmanovića januara 2017. godine u Srebrenici stoji grupa bliska Edinu Ramiću, a njegove „dvi-je desne ruke“ za ovakave poslove su Naser Orić i Salko Zildžić. Napad na Osmanovića je zataškan i očito se smatrao učinkovitim jer od tada Osmanović nije imao nikakav istup u kojem bi se osjetio kritički ton prema politici SDA, odnosno njenom lideru Bakiru Izetbegoviću.

Na facebook profi lu „Gazija“ pored „uglednih“ Bošnjaka poput Nezima Halilovića Muderisa, Haruna Hodžića, Šefi ka Kurdića itd., nalaze se i imena sponzora koji su čak izgradili zgradu

kao „bazu“ grupe „Gazije“ poput Tarika Kurbegovića direktora SASE, Ensara Eminovića, bivšeg ambasadora, itd.

Jedna poruka Gazijama nakon što očito nije bio realiziran ugovor za securiti poslove u UAE glasi: „Gazije, svi u bazu! Moja komanda izvršna!!!“

Najvjerovatnije da se radi o brojni-joj grupi koja pod fi rmom osiguranja obavlja prljave poslove i za stranačke lidere poput Zildžića.

Poznato je da bogati fi nansijski stranački krugovi, poput BBI, ulažu veoma mnogo u securiti kompanije. Navodno je Amer Bukvić prije par godina kupio jednu takvu fi rmu iz Švedske za dvadesetak miliona čiji je vlasnik bio izvjesni Ćatić, koji je ujed-no i savjetnik Bakira Izetbegovića za securiti poslove.

Ovakav letimičan pregled infor-macija dostupnih na društvenim mrežama jasno ukazuje da postoje

mnogobrojne grupe muškaraca koji se pod fi rmama securiti poslova, odnosno borilačkih sportova zloup-torebljavaju za stranačke svrhe. Oči-to nad njima nema niti jedna policijs-ka agencija kontrolu jer su moćnije i mnogobrojnije od bilo koje policijske formacije, bar u Sarajevu.

Njihov primarno posao je zas-trašivanja i progon oponenata režima kako na društvenim mrežama tako i na ulici, pa čak i u džamijama. A to-kom izborne kampanje imaju ulogu „utjerivača stranačlkih dugova“.

(TBT, Istraživački tim)


MARKER

18

fi nansijskog kapitala kojim se može upravljati privredom, političkim pro-cesima, Islamskom zajednicom, a preko njih i vrlo efi kasno – biračkim tijelom i izborima. Važnija od toga su pitanja – zašto taj kapital nije u ratnim godinama u potpunosti stavljen u funkciju kojoj je zvanično bio namijenjen (odbrani zemlje od agresije), nego je doziran na mjeru pukog preživljavanja naroda, vojske i države? Za šta se koristi danas ? S kime i čime je sve povezan Hasan Čengić i kakve političke i sigurnosne prijetnje iz toga proističu po BiH ? Ko stoji iza njega u moćnim međun-arodnim političkim, masonskim, vjerskim i terorističkim strukturama širom svijeta? Ne zaboravimo da je Hasan Čengić više puta sudski pro-cesuiran zbog malverzacija, ali nikad do osuđujuće presude. Procesi su se volšebno završavali intervenci-jama stranih tužilaca na domaćim sudovima (sa formulacijom „nedo-statak dokaza“) ili intervencijama neidentifi ciranih autoriteta koji su uspijevali stopirati postupke protiv Čengića čak i u Ujedinjenim nacija-ma i međunarodnim tijelima za bor-bu protiv korupcije! Jedina važeća sankcija za Čengića je to što se nalazi na američkoj „crnoj listi“ oso-ba povezanih sa terorizmom. Stoga je za političku budućost BiH danas posebno značajno pitanje – čemu je namijenjen taj enormni kapital, ka-kvom političkom projektu i kakvom

u Bosni i Hercegovini, čiji je učesnik SDA već 26 godina.

OD STOLAČKOG EFENDIJE DO NAJMOĆNIJE OSOBE U BIH

Prvi stub moći režima (SDA) čini ogroman, još neprocijenjen fi nan-sijski kapital, proistekao iz ogromnih novčanih donacija što su ih islamske i druge prijateljske zemlje uplaćiva-le Republici Bosni i Hercegovini od 1992. godine pa do nekoliko godina nakon rata. Novac je bio namijenjen ilegalnoj nabavci oružja za Armi-ju Republike Bosne i Hercegovine, kako bi se zaobišao embargo, zatim i humanitarne pomoći, a nakon rata obnovi porušene države. Odredjeni izvori ukazuju da se radi o deset-inama milijardi dolara (!), od kojih je međutim samo manji, „dozirani“ dio zaista i stigao u BiH, u oružju za vojsku, humanitarnoj pomoći (hra-na, lijekovi, oprema) i gotovini neo-phodnoj za funkcioniranje državnih organa. Najveći dio tog novca ostao je na tajnim računima off shore kom-panija na dalekom istoku, koristi se za sumnjive poslove, a njime je od nastanka tog doniranog (?) kapitala upravljalo tek nekoliko ljudi iz bošn-jačkog političkog, i to mladomusli-manskog kruga.

Najmoćniji i najvažniji među nji-ma je – Hasan Čengić – prvi stub moći režima u BiH. U ovom slučaju se ne radi samo o kontroli enormnog

DVA STUBA MOĆI REŽIMAZa aktuelni režim danas se u javnosti kaže „poklopili su sve...“

Misterija uspjeha u održavanju na vlasti, bar kad je u pitanju bošnjačka tzv. politička elita, personifi cirana u Stranci demokratske akcije, njenom lideru Bakiru Izetbegoviću i uskom krugu najodanijih poslušnika

I pored očiglednih tragičnih rezu-ltata dugogodišnje vladavine aktu-elnog režima u Bosni i Hercegovini on se ipak održava funkcionirajući na djelovanju vrlo uskog kruga lju-di, bilo da se radi o bošnjačkom, hr-vatskom ili srpskom korpusu. Nacio-nalne elite personifi cirane u malom broju likova koji upravljaju temeljnim nacionalnim strankama (SDA, HDZ, SDS, SNSD) uspijevaju od izbora do izbora, koristeći različite mehanizme izbornih prevara, pritiske, kriminal, medije i razne metode uticaja (vjer-ske zajednice, kadrovičku kontrolu i korumpiranje državnog apara-ta), dobiti neophodan broj glasova i ostati na vlasti te zadržati moć u strateškim institucijama i fi rmama. A moć im je neophodna, zbog pukog samoodržanja (na slobodi i u živo-tu), novca i na koncu i pojedinačne egoistične i narcisoidne potrebe da se ima vlast i narod drži u potčin-jenosti.

Misterija uspjeha u održavanju na vlasti, bar kad je u pitanju bošnjačka tzv. politička elita, personifi cirana u Stranci demokratske akcije, njenom lideru Bakiru Izetbegoviću i uskom krugu najodanijih poslušnika sa-držana je u – dva stuba moći režima


19

službe pa do ljudi bliskih Osami Bin Ladenu. Radi se o faktorima koji su već u nizu zemalja bili instrumentali-zirani od moćnih obavještajnih služ-bi, od CIA-e do MI-6 radi izazivanja raz dora i raspada državnih aparata i potpune promjene karaktera društa-va u državama koje su napadnute. Stoga je neophodno ozbiljno razmo-triti i rasvijetliti misteriju uloge Hasa-na Čengića u savremenom politič-kom kontekstu BiH i stvarnu svrhu sakrivanja i korištenja kapitala kojim on upravlja. Ne treba vjerovati da je jedina svrha krađe doniranog novca tek sadašnje povremeno ulaganje u nekretnine, džamije ibizarne tur-ističke projekte, a što se legendira „projektima arapskih investitora“. Svima je jasno da su „investitori“, po pravilu anonimni, sitni trgovci nepoznati u svojim zemljama, samo

limana u BiH čime bi se promijenila demografska slika BiH na štetu Srba i Hrvata“. Ovakva teza tumačila se kao izgovor i jednih i drugih za sep-aratističku politiku. Međutim, skorija historija BiH kada je vojno nepotreb-no prisustvo mudžahedina kompro-mitiralo suštinu borbe za odbranu Bosne kao „vjerski rat“ (odbrana od agresije, se predstavljala kao rat za islam), zatim pojava i jačanje selefi -jskog pokreta i djelovanja vehabija (netipičnih za ove prostore) te gu-ranje BiH u kontekst islamskog ek-stremizma i terorizma opominju nas da BiH ima direktan, a ne kolater-alan problem s ovim pojavama. U tekstu koji slijedi razložit ćemo veze upravo Hasana Čengića sa različi-tim islamističkim pokretima, grupa-ma i pojedincima, počevši od Musli-manske braće, iranske obavještajne

političkom epilogu za BiH? Bosna i Hercegovina zaista jeste

samo tačka na geopolitičkoj kar-ti uticaja velikih sila koja se upravo kreira. I očigledno je da za kreiranje položaja BiH sve veću ulogu imaju narastajuća islamofobija u Evro-pi, migrantska kriza i preusmjereni putevi izbjeglica prema BiH, ener-getski ratovi, jačanje uticaja Rusije na Balkanu i raspad savezništva SAD, Turske i EU.

U tom kontekstu postaju realnije i smislenije donedavno nebulozne teze o namjerama svjetskih cen-tara moći da se bosansko društvo transformira i trajno pretvori od mul-tietničkog u defi nitivno nacionalno i kulturno podijeljeni kršćansko-musli-manski prostor sa stalnom tenzijom sukoba civilizacija. Iznose se teze o „namjeri naseljavanja azijskih mus-

FO

TO

: Iz

etb

egovi

ć, Č

engić

(G

raphic

TB

T)


20

paravani iza kojih se kriju Hasan Čengić, Izetbegovići i nekolicina dru-gih kojima su 1992. godine date na upravljanje milijarde dolara donirane na odbranu BiH.

U situaciji kad velikodržavni pro-jekti susjeda oživljavaju u rediza-jniranom izdanju, odgovori na pitanja o ulozi Čengića i namjeni skrivenog novca su ključni. Jer, nominalni i izborni lider Bošnjaka Bakir Izetbe-gović upravo je na godišnjicu geno-cida u Srebrenici i nad tabutima po-bijenih Bošnjaka priznao da on „ne može promijeniti stvari jednim pote-zom ruke, a međunarodni faktori to mogu“ objavivši tako da je sudbina BiH u nečijim drugim, tuđim rukama. Tu dolazimo do novih faktora uticaja na BiH – političkih snaga susjednih država sa otvorenim i nedvosmis-lenim nakanama da utiču na stanje u BiH. Srbija i Hrvatska naglašava-ju svoju „pozvanost i obavezu“ pre-ma Dejtonskom sporazumu da se miješaju u unutrašnja pitanja BiH radi brige za Srbe, odnosno Hrvate. Naravno, njihov uticaj bi bio mnogo manji da politički faktori unutar BiH ne pogoduju njihovim pretenzijama. Bilo svojom nesposobnošću da se odupru, bilo prikrivenom saradnjom ili čak otvorenim djelovanjem u korist Beograda ili Zagreba.

Upravo to, političko djelovanje u skladu sa tendencijama veliko-državnih snaga iz susjedstva aktuel-nom režimu daje poseban karakter i značaj u regionalnim odnosima. Ne treba imati iluziju da su povremeni javni sukobi stvarni i suštinski. Su-kobi, npr. Bakira Izetbegovića sa Aleksandrom Vučićem ili Miloradom Dodikom samo su u funkciji popu-lističkog podilaženja biračkoj masi

i prikrivanja stvarnog savezništva. Obična prevara. Oni se „sukobljava-ju“ radi osvježavanja vlastite etikete „lidera“ kako bi opstali na vlasti kao „zaštitnici svog naroda“ u tobožnjem sukobu sa drugima što ga ugroža-vaju. Nedavno je u TV emisiji „Tel-ering“ Milorad Dodik posprdno otkrio kako ga „zovu neki lideri iz Sarajeva i mole da ih javno napadne“ kako bi oni zatim burnom reakcijom njemu „oštro odgovorili“ i povećali vlastiti rejting.

Naravno, sva ta igra ne bi mogla uspjeti bez čvrste kontrole stranačkih kadrova, a posebno neistomišlje-nika, koja se provodi pritiscima, prijetnjama i represijom putem pri-vatiziranih obavještajnih struktura, policije, tužilaštva, sudova, organa vlasti... čak i lokalne. Za aktuelni režim danas se u javnosti kaže “pok-lopili su sve...“ što oslikava dimenzi-ju uticaja na situaciju, odnosno obja-šnjava izvor moći režima.

POLITIČKO-VOJNI ESTABLIŠMENT POD PETOM LOŠE STUDENTICE MED-

ICINE

Drugi stub moći režima, dakle, jeste orvelovska kontrola svih nivoa vlasti gdje SDA čini većinu, znača-jan dio koalicije ili bar učestvuje u vlasti. Za aktuelni režim karakteris-tičan je apsolutistički način vladan-ja, neprirodan uticaj jedne osobe na političke odluke unutar stranke po svim pitanjima i potpuno čvrstoru-kaška metoda upravljanja državnim organima i fi rmama preko stranačkih poluga - „svojih ljudi“.

Nadalje, kako je već rečeno, kl-jučne državne službe – Obavješta-

jno-sigurnosna agencija BiH (OSA BiH), Sud BiH, sudovi i tužilaštva u Sarajevu i kantonima gdje SDA čini vlast sasvim su pod kontrolom Stranke. Policijski organi takodjer se usmjeravaju u vođenju istraga bitnih za vladajući režim onako kako odgo-vara njima pa se ne može dogoditi nikakvo provođenje zakona na

štetu režima. Već je javna tajna da je OSA BiH na čelu sa intimu-som obitelji Izetbegović Mehme-dom Osmanagićem – Osmicom svoj tehnički potencijal stavila na raspo-laganje Izetbegovićima i SDA za prisluškivanje političkih oponenata, sudija i tužilaca koji nisu u njihovom interesnom krugu, nepodobnih novinara, biznismena koji se opiru plaćanju državnog reketa („priloga“ za vladajuću stranku koji se daje kako bi dobili dozvole za gradnju, pokretanje biznisa itd.). U vezi s tim je i činjenica da OSA BiH već neko vrijeme nema nikakvu kontrolu, jer je parlamentarna Komisija za na-dzor OSA-e BiH u međustranačkim prepucavanjima ostala bez članova i ne radi. Dakle, danas u Sarajevu i dijelovima BiH, gdje SDA vrši vlast, bez saglasnosti stranačkih ljudi ne može se obaviti niti jedan značajniji posao, gradnja, kupovina vrjednije nekretnine, pokretanje biznisa... No, ako ste pomislili da je snaga uticaja na društvene tokove i moć političke i sigurnosne prirode fokusirana u ličnosti Bakira Izetbegovića, onda griješite. Drugi stub moći režima te-melji se na ulozi, ličnim osobinama, a također i „ovlaštenjima“ (!) – Sebije Izetbegović, Bakirove supruge.

Osoba koja je doskora bila politič-ki marginalac, tek „predsjednikova supruga“, a osim toga poznata kao


21

vječni, loš student medicine, osred-nja doktorica te politički progurani specijalist ginekologije, posljednjih godina je avanzovala prvo u direk-toricu sarajevske Klinike za gine-kologiju, zatim Opće bolnice i na koncu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, tj. bolnice na Koševu. Ono što javnost zna jesu njena bole-sna ambicija da bude neko i nešto, beskrupuloznost da do cilja dođe uništavajući tuđ živote, eliminirajući kolege koji su konkurencija ili opo-nenti njenim metodama i ignorirajući zakone. Iznad svega, poznata je njena bahatost, agresivnost, uličar-ski nastup i rječnik neprimjeren njenoj tituli „prof. dr.“ ma kako ona nezakonito i nezasluženo bila steče-na. Svjedoci njenih nastupa u org-anima i savjetima SDA tvrde da Se-bija Izetbegović zapravo odlučuje o svemu. Čak i o vojnim, sigurnosnim, političkim pitanjima pri čemu jedan Selmo Cikotić kao bivši ratnik, vojni ataše i ministar odbrane ne progo-vara ni riječ o vojnim pitanjima, a jedan Fikret Muslimović poslušno klima glavom, dok Sebija njemu vazi o sigurnosti! Tako je i u svim drugim pitanjima o kojima ona nema pojma, stručnjaci šute, a njena je zadnja. U protivnom, sklona je veoma za-hateriti i kasnije nauditi oponenti-ma. „Hoće i može tako pa svi šute,“ tvrdi jedan od svjedoka diktature gospođe Izetbegović na stranačkim sastancima.

Stručni rezultati i efekti njenog upravljanja Kliničkim centrom već dugo su predmet sporenja – da li je ona reformist glomaznog sistema ili potpuni diletant u sferi organizacije zdravstva, zainteresirana samo za vlastiti napredak kroz provođenje

samovolje u kadroviranju, biznisu s javnim nabavkama i političkim akci-jama? Čini se da su prevagnuli ovi drugi stavovi, jer javnost dosad nije vidjela nikakav ozbiljan dokument o reformi zdravstva, a iskustva pacije-nata i analize zdravstvenih radnika ukazuju da je pod njenim vodstvom u toku potpuna stručna, sistemska, organizacijska i ponajviše kadrovs-ka destrukcija zdravstva u BiH. Pesimistični stručnjaci upozoravaju „da će se njena destrukcija zdravst-venog sistema teško ispraviti jer će nastati nepopravljive štete“! Oni još oprezniji tvrde da „njena destrukcija nije samo neznanje, nego i namjera da se uništi najviši, tercijarni nivo zdravstvenih usluga!“ A zašto? Ra-cionalnog objašnjenja nema, osim da je ta destrukcija dio šireg pla-na za strateško podrivanje vitalnih sistema bosanskog društva i države.

Zato je mnogo opasnija javnosti nepoznata sfera njenog djelovanja. Samo po nekim njenim javnim is-padima i ignoriranju reakcija javno-sti (i političkih krugova počevši od vlastite stranke) može naslućivati da iza njene bahatosti i moći da odluču-je o svemu u Stranci i državi gdje može, stoji određeni centar moći pozicioniran iznad SDA i ljudi koji je čine! O kakvom centru moći se radi? Čijem i s kojom svrhom? Opće je poznato da je autoritet Bakira Izet-begovića njenim naraslim i neofi ci-jelnim liderstvom snažno poljuljan. Bakir već neko vrijeme ne funkcioni-ra (ako je ikad) niti kao bošnjački lid-er, niti kao stvarni predsjednik SDA. Frakcije, osipanje članstva i unutar-stranački sukobi po pravilu imaju veze sa Sebijom Izetbegović, kao npr. politički cirkus oko biranja kan-

didata za Predsjedništvo BiH.Zagrebe li se malo dublje u nje-

no porijeklo i biografi ju, klupko će se početi odmotavati i doći će se do vrlo kompliciranih i mračnih odnosa koji sežu u period kada su se jugoslov-enske vojne i civilne sigurnosne službe (SDB i KOS) intenzivno ba-vile oživljenim mladomuslimanskim pokretom sedamdesetih i osamde-setih godina prošlog stoljeća što je 1983. imalo epilog u suđenju Aliji Izetbegoviću i grupi muslimanskih intelektualaca u Sarajevu! O tome, kakve veze ima Sebija Izetbegović sa ovim pokretom, osim što je 1982. godine, malo prije hapšenja (!) post-ala snaha Alije Izetbegovića, može se zaključivati posredno, na osnovu podataka iz porodične biografi je, i neposredno, na temelju svjedočenja nekolicine bivših službenika i ofi cira jugoslovenskih, ali i postratnih obav-ještajno-sigurnosnih službi koji su željeli iz anonimnosti progovoriti o ovoj „liniji rada“.

Pojedina otkrića su šokantna i idu u pravcu da su preko Sebije Izetbegović, rođene Građević, kćeri nekadašnjeg ofi cira Kontraobav-ještajne službe JNA, koji je preko-mandovan sa aerodroma u Gol-ubovcima (Titograd) u Sarajevo, jugoslovenske službe „ostvarile uti-caj i usmjeravale djelovanje musli-manskih militantnih elemenata u SR BiH i vršile nadzor nad njima“! kako tvrdi bivši pripadnik Službe državne bezbjednosti u SRBiH. Na ovom mjestu se dolazi do tačke ukrštanja sa prvim stubom moći režima - Ha-sanom Čengićem.

Iz podataka do kojih je došao istraživački tim TBT-a, postoje oz-biljne indicije da su jugoslovenske


22

službe, a posebno kadrovi pro(ve-liko)srpske provenijencije u dužem periodu još od sedamdesetih godi-na, a intenzivnije nakon smrti Josipa Broza, kreirale široku političko-sig-urnosnu operaciju koja je imala za cilj da se proizvede politički inkri-miniran pokret u SR BiH što bi bio povod za kasniji političko-sudski obračun sa probosanskim snagama. Naime, već od Ustava iz 1974. go-dine i uočenih tendencija nacional-nog osvješćivanja i osamostaljivanja republika, centralistički nastrojene strukture u saveznoj vlasti započele su pripreme za osujećivanje daljeg procesa jačanja republika. Za SR BiH bio je zamišljen plan „obračuna sa muslimanskim nacionalizmom“ te su SDB Srbije i KOS započeli široku i detaljno planiranu operaciju, najprije „proizvođenje neprijatelja“, a zatim i obračuna s njima. Za to je najpo-godniji bio pokret „Mladih muslima-na“ koji se nakon pogroma u prvim posljeratnim godinama ponovo javl-ja i oživljava kroz djelovanje nekoli-cine intelektualaca po tekijama. Nji-hov rad u Tabačkom mesdžidu nije prošao nezapaženo, ali niti neprijavl-jeno vlastima i operacija započinje. Kakva je uloga u svemu tome Hasa-na Čengića i Sebije Građević ?

„NAŠ ČOVJEK“ NA PRAVOM MJESTU

„Duga je priča, u svakom sluča-ju... U pogodnom momentu službe su dobile „svog čovjeka“ u centru zbivanja, u kući lidera ove grupe Ali-je Izetbegovića i pokazalo se da je to bio genijalan potez tadašnjih izvršnih ofi cira operacije,“ kaže sagovornik TBT-a, bivši djelatnik SDB BiH. „To je odradio sarajevski centar, a vojna

služba je tu usmjeravala, asistirala... istini za volju, oni su stvarno koman-dovali. A što se tiče Čengića, on je poseban lik. Njega zanima samo lova, ali je pametan. On je bio plan-iran za velike, dugoročne poslove. Njegovo vrijeme će tek doći...“

Nakon samog hapšenja i zatvor-skih godina SDB i KOS imali su „za-dokumentovano“ gomile audio, video i foto dokumenata o osuđenim mlado-muslimanima, njihovim stavovima, o njihovim porodicama. Prema svje-dočenju bivšeg bezbjednjaka SDB-a, neki su ostali nepokolebljivi i stoga stradali, neki su se slomili, drugi kom-promitirali ponašanjem i stavovima. S druge strane, jednima od njih su namještene i snimljene kompromiti-rajuće situacije, u piću ili na prevaru su navučeni na neoprostive iskaze, i sve se to sada nalazi u beogradskim arhivama Bezbednosno-informativne agencije Srbije (BIA, bivša SDB/UDB) i Kontraobaveštajne službe Vo-jske Srbije (KOS).

A onda, godine 1992. godine Re-publika BiH je izložena agresiji i to-kom rata događaju se brojne politički i vojno nelogične odluke državnog rukovodstva sa Alijom Izetbegov-ićem na čelu. Odluke i procesi na štetu Bosne i Hercegovine, a koje očigledno nije mogao ili nije htio zaobići, proizvele su teške političke posljedice. Nakon rata, Alija Izetbe-gović je član Predsjedništva BiH. Na istom mjestu nekoliko godina kasni-je je njegov sin Bakir, suprug Sebije Građević, a u svim sferama vlasti je SDA koju ona kontrolira. Hasan Čengić je siva eminencija u ovoj državi, posebno moćan u strukturi Islamske zajednice, a očigledno ima uticaj i na vršitelje vlasti. Zbog čega je ovo bitno i opasno?

Upravo zbog velikodržavnih pro-cesa koje smo pomenuli, a koji još nisu okončani, kao i zbog međun-arodnih okolnosti i procesa koji tre-nutno dovode BiH u kontekst priče „opasnosti od širenja agresivnog is-lama“ sa čime BiH ne bi imala veze da nije bilo uvezenih problema sa mudžahedinima u ratu, a danas sa selefi jama, vehabijama i Čengićevim problematičnim konekcijama sa is-lamističkim pokretima i službama. Opasnost od prisustva njih dvoje na pozornici na kojoj se odlučuje o sud-bini ove države nedavno je sublimirao akademik Esad Durakoviću u svom zlokobnom upozorenju objavljenom u jednom mediju u BiH: „Najveća opasnost potječe otuda što postoje ozbiljne indicije (a postoje i već ost-vareni njihovi rezultati) da su danas one političke snage u Bošnjaka koje imaju kapacitet da donose odluke sudbinske naravi za državu i narod spremne da izađu ususret apsolutno neprihvatljivim zahtjevima onih baš-tinika Miloševićeve i Tuđmanove poli-tike čiji krajnji cilj je etničko cijepanje BiH,“ kaže Duraković.

Prilikom nedavnog susreta Alek-sandra Vučića i Bakira Izetbegov-ića (praćenog Čovićem i Ivanićem) na pitanje „šta oni rade i pričaju kad završe sa službenim temama“ Vučić je lakonski odgovorio: „Igramo šah... Bakir i ja. I da znate, kad god poigramo šah uvek ću ja da pobe-dim...!“ Možemo samo nagađa-ti o simboličnoj pozadini i izvoru Vučićeve samouvjerenosti, a ona se možda krije u spomenutim au-dio/video/foto arhivama i njegovoj mogućnosti da komotno i „šefovski“ diktira gubitničke poteze igračima iz Sarajeva.


ANALIZA

23

Panika je zahvatila vlastodršce zbog predsjednika Soci-jaldemokratske partije BiH Nermi-na Nikšića. Zato su mu napakovali i sporni istražni proces, za koji je on naveo Dragan Lukača kao inici-jatora, a sa ciljem ucjene i njegove diskreditacije u javnosti. Takvi potezi esdeaovske policijske mašinerije imaju nekoliko svojih uzroka. Na-juočljiviji razlog jeste porast SDP-a u javnosti, procesi i promjene poput demokratizacije stranke i širenje po cijeloj teritoriji BiH, te činjenica da pred izbore ostale stranke nemaju ponuditi ništa osim brutalnih među-sobnih napada. Pokušajima da se kriminalizira predsjednik partije, želi se naštetiti kompletnom SDP-u i smanjiti pobjednički kapacitet na iz-borima. Međutim, postoji još nekoliko razloga zbog kojih se Nikšić smatra velikom preprekom za nastavak et-onacionalnih politika protkanih veli-kim kriminalom, sve do neriješenih ubistava u posljednje tri godine, gdje su stradali nevini omladinci.

PODRŠKA ZAPADA

Po objavljivanju stavova Draga-na Čovića o Izbornom zakonu, koji su bili itekako žestoki, puni prijetnji i ucjena, učinilo se da nema rješen-ja i takva situacija je zabrinula i za-padne diplomate. S jedne strane Čović je koristio i Hrvatsku te lobi-rao za svoje prijedloge, dok je SDA

imala svoj izborni prijedlog i nikakvu lobističku moć, te očajnu reputaciju u diplomatskim krugovima. Zagreb se sa druge strane uključio u lobis-tičku akciju Čovića, te je Čović imao ranije pripremljenu podršku Pan-tovčaka. Zbog medija poput Stava, koji su radikalizirali društvo, bilo je lakše Kolindi Grabar Kitarović da u svijetu širi predodžbu o Bošnjacima kao radikalnim elementima sklonim ekstremizmu. Politički nepismen Izetbegović i njegovi novinari učinili su nemjerljivu štetu BiH i Bošnjaci-ma u svijetu sa svojim odlukama, pa se tako i u New Yorku pred UN-om moglo čuti u izvještaju da SDA slavi fašizam, odnosno, ekstremizam.

Dovesti se u stanje nepoželjnog partnera Zapadu nije ništa drugo do nepojmljivo samoubistvo za Bošn-jake, samo zbog patoloških zas-tranjenja nekolicine novinara, dobro plaćenih da stavljaju mete na glavu rijetkim kritičarima esdeaovskog sistema vlasti. Izetbegović je tako postao nepoželjna fi gura u Wash-ingtonu i Bruxellessu, koje nije ni posjećivao, a redovan gost je u sve omraženijoj Ankari, a koja se politič-ki sukobila čak i sa SAD zbog uvo-za ruskog oružja u Tursku. Dragan Čović je u takvoj konstelaciji odnosa imao otvoren put za sprovedbu svo-jim planova. Neočekivano, na taj put je stao SDP svojim prijedlogom o Zakona o izbornim jedinicama. Pos-lije nećkanja, po vlastitom priznanju

na Krugu 99, taj prijedlog je prihvatio i Željko Komšić. Nakon što je jedna opoziciona stranka predložila solu-ciju koja je onemogućila provođenje plana Dragana Čovića jedan od čel-nika HDZ-a Zdenko Ćosić nazvat će to eutanazijom, ilustrativno najavlju-jući da je budući protivnik HDZ-ovih nakana SDP, a ne SDA. Odjednom, SDP postaje višestruko primjećen u medijima i može govoriti o tom pri-jedlogu, ali i drugim promjenama unutar stranke. Na te procese ćemo se vratiti.

Ono što je manje odjeknulo, ali se može prepoznati po učestaloj frekvenciji izjava stranih zvanični-ka, kao i sve boljoj saradnji SDP-a sa ambasadorima drugih zemalja u BiH, jeste činjenica da se prijedlogu obradovao i Valentin Inzko uvidjevši da postoji izlaz za problem. Danas je jasno kako je diplomatska ofanziva dva HDZ-a po Zapadu propala, te da SDP (čemu se u međuvremenu ušuljala i SDA) vodi proces i priču oko rješenja Izbornog zakona. Jedan od razloga leži u tome da je direktor Odjela za južnu i srednju Evropu u State Departmentu Matthew Palmer objeručke prihvatio objašnjenje up-ravo Nermina Nikšića o novom Iz-bornom zakonu koji uvažava Ustav, odluku Venecijanske komisije kao i presude i apelacije sudova.

Ukoliko se tome dodaju izjave Inzka o nacionalističkim strankama, potrebi o stišavanju ratnohuškačke

Ljevica predvođena SDP-om u nikad većoj šansi da bude narodna i prihvaćenaili da propadne za dugo vremena.

NARODNA LJEVICA I OTPOR NACIONALISTIMA


24

retorike, promoviranju dolaska na vlast drugih partija, posljednje izjave Doris Pack u kojem hvali upravo navedeni zakon i targetira HDZ kao problem, vidljivo je da Zapad traži novog partnera i najbliži tome je SDP BiH. Naime, upravo se čelnik SDP-a u tijeku izuzetno oštrih prepucavanja u medijima držao najmirnije retorike, za razliku od Izetbegovića i Komšića koji su pobrojali sve vrste oružja i svaku izjavu otvarali terminom rat. Nije bilo jednostavno Nikšiću i vrhu SDP-a, bez velike podrške medija, svoje izjave bazirati na tvrdnji da SDP ima pozitivnu kampanju, konk-retno rješenje u vidu Plana 10 i da želi stabilizaciju države. S obzirom da se upravo na Izbornom zakonu pokazalo da SDP ima kapacitet da stvari stabilizuje, takvu politiku je

Zapad očekivano prihvatio. Izuzetno bitan, a prešućen,

momenat se odnosi na period kada je Nikšić bio premijer Federacije BiH. Taj period koji je završio neslav-no, paradoksalno, ukazat će se kao argument u korist SDP-a i Nikšića, jer su SDA i HDZ za posljednjih ne-koliko godina vlasti stigli ne uraditi ništa, pri čemu su prokockali i ev-ropski novac, kao u slučaju kolekto-ra u Mostaru. SDP-ova vlada pred-vođena Nikšićem je pak za svog mandata uspjela implementirati sredstva, graditi autoput i oporavljati namjensku industriju, poput tvornice Igman. Zaključno, razumljivo je zbog čega vladajuće stranke ne žele sli-ku Nikšića i SDP-a kao pouzdanog partnera Zapada, gdje se o BiH i odlučuje. Dodavši činjenicu da je

SDP i dio PES-a, Socijalističke inter-nacionale i partija koju podržavaju njemački i austrijski ljevičari (koji su jedini partneri BiH u trenutku kseno-fobne Evrope) razumljivo je zašto je uslijedio udar na Nikšića, iako nije kandidat za Predsjedništvo.

Mediji pod kontrolom SDA čine čudne manevre u tim pokušajima, idući čak dotle da Nikšića pokušava-ju diskreditovati poredeći ga sa Izet-begovićem i trpajući ga u isti koš. Međutim, svi pokušaji da se istakne esdeaovska mantra kojom deza-vuišu neodlučne glasače da su svi isti neće proći ako se spomenu sve afere, počev od Ševa do KCUS-a, ili revizije tužbe za genocid, pa do Poljina i famoznog suicidalnog kon-ja Amira Zukića. Na koncu, pohvalu ljevici dao je i Denis Zvizdić, hvaleći


25

Zaeovovu makedonsku vladu za uvođenje bosanskog jezika. Za Zvizdića je ljevica prihvatljiva u dru-goj državi, jer uvažava druge narode. U BiH, u kantonu Sarajevo SDA je pokušala ukinuti drugima pravo na jezik. Ipak, vrijedno je spomenuti da je i ne htijući Zvizdić prepoznao koja politička orijentacija nosi civilizacijski progres.

UNUTRAŠNJI PLAN I PRIBLIŽA-VANJE NARODNOJ VOLJI

Ljudi žele da se pitaju i da njihov glas ima neku vrijednost. Činjeni-ca da je SDP uveo demokratizaciju stranke kroz princip jedan čovjek – jedan glas, te da je ta innicijati-va i došla od mlađih članova parti-je (samo Predsjedništvo SDP-a se prema izjavama obnovilo za 22 nova člana) vratila je povjerenje stare baze SDP-a u partiju, a ta inicijativa se širi-la i dalje, pa su partiji pristupili i drugi članovi, mnogi kao prijašnji i veliki kritičari SDP-a. Uprkos bojazni, takvi potezi samo su doprinijeli popular-nosti stranke. U simboličkom smis-lu, Nikšićevo prepoznatljivo kretanje kroz masu i grad bez tjelohranitelja i skupocjenih odijela, uvelo se i u strukturu SDP-a, pa su čak njegova predsjednička vrata postala otvore-na mnogim ljudima za upoznavanje sa novim SDP-om. Iako to ne garan-tuje automatski uspjeh, princip treba pohvaliti kao vrijedan pažnje, jer se na taj način SDP približio narodnoj volji za što su ranije bili kritikovani. Nesumnjivo, na tom planu se mora nastaviti raditi ukoliko se želi održati takva politika.

Još jedan akt približavanja narod-noj volji jeste stvaranje Plana 10, kao

programskog djelovanja. Vrijednost inicijative se sastoji u tome da su ideje potakle sa organiziranih skupo-va širom BiH, te da su nakon pitanja građana ona prošla kroz formirane savjete sačinjene od stručnjaka, čiji je posao bio da naprave plan real-izacije i ispitaju ostvarivost ovog pla-na. Preko godinu dana posla rezulti-ralo je jedinim takvim dokumentom u BiH. Zbog ozbiljnosti pristupa plan se dopao i pohvaljen je i od brojnih ambasadora i intelektualaca.

Ono što brine jeste šutnja medi-ja oko dvije najbitnije izjave koje je dao upravo Nermin Nikšić, a tiču se usvajanja zakona i koalicija poslije izbora. Naime, ma koliko Plan 10 bio prihvaćen, ukoliko poslušamo brojne stručnjake i da je dobar, pos-toji problem implementacije tih ideja kroz Parlament. Upravo tu se uka-zuje potreba da se i pomno govori o pristupu koji je SDP odabrao kao mogućoj i željenoj prelomnoj tački u domaćoj politici.

Naime, Nikšić će nekoliko puta iz-javiti da SDP neće moći u koaliciju sa SDA bez referenduma članstva. Da referendum nije izmišljotina i neost-variv plan pokazalo se na slučaju kandidature Denisa Bećirovića. Up-ravo se na toj izjavi temelji približa-vanje SDP-a narodu. O koaliciji će odlučiti članstvo, a ne jedan čovjek. Koliko je to bitno svjedoči prvo sun-ovrat SDP-a zbog koalicije sa SDA, a potom i demokratske fronte Želj-ka Komšića, koja je i danas u koal-iciji sa SDA ili čak pod djelimičnom kontrolom, zbog čega je doživjela veiko osipanje. O samoj referen-dumskoj opciji o koaliciji po uzoru na njemačke partije trebalo bi voditi mnoštvo dijaloških emisija.

Druga izjava je bitnija, a njeno sprovođenje bi donijelo potpuno novu političku plimu u BiH. Naime, predsjednik SDP-a je u nekoliko navrata spomenuo da će ukoliko osvoje vlast prvo ponuditi set zako-na, pa partije koje to prihvate mogu sačiniti vladu. Razlog za takvu odlu-ku leži u činjenici da se dosad prvo vršila dodjela fotelja, a nakon toga niko nije osjećao potrebu da is-poštuje dogovore. Uzevši u obzir da se prvo konstituište zakonodavna vlast, SDP želi ponuditi set zakona prije raspodjele fotelja, zbog čega će političari morati uzeti zakone da bi sjeli u toliko željene fotelje. Ova vrsta političke prisile možda je i jedi-ni mogući način da se više stranaka natjera na rad. Ukoliko uspije, SDP će sebi značajno podići rejting u jav-nosti.

SOCIJALNA PRAVDA SE NAMETNULA KAO IMPERATIV

Određena društvena zbivanja poput ubistava mladih ljudi, odugov-laćenje i uništavanje istraga, gažen-je prolaznika od strane nekoliko članova SDA, medijska propaganda u kojoj Novalić i Zvizdić uzastopno tvrde da sve napreduje stvorilo je ogroman animozitet prema vlada-jućoj garnituri. Naime, slučajevi poput Memića ili Agić-Malkoč po-kazali su da se država raspala na osnovnom primjeru zaštite građana. Većina običnih građana je shvati-la da živimo u državi u kojoj pojed-inci imaju dozvole za ubijanje, jer posredstvom korumpiranih sudija, istražitelja, tužitelja itd mogu se iz-vući za bilo koje kriminalno djelo. Govoreći o svemu ovome, svom


26

angažmanu i odlukama, Izetbegović će na televiziji izjaviti da ga nije stid, čime će pokazati da je SDA postala potpuno operisana od morala.

Istvoremeno, rijetki kritičari siste-ma lako i brzo završe na sudu zbog navodnih kleveta o časnim i pošten-im članovima SDA i HDZ, a u RS-u SNSD. Činjenica da su građani u strahu za vlastiti život donosi u prvi plan socijalnu pravdu, što će pred građanske stranke, pa tako i SDP staviti ogroman zadatak: da tu prav-du i dovedu u društvo, a ne pokuša-ju iskoristiti trenutačni strah. Ukoliko uspiju, to će se odraziti i na sman-jenje odlaska mladih, jer u klimi gdje je manje straha, manje je i sred-stava za smirenje koje gutaju mladi čekajući da napuste svoje ognjište zauvijek. Odmah poslije toga slijedi ekonomski plan i oporavak, briga za radnike, na čemu SDP mora raditi više od svih stranaka kao najjača opiziciona i radnička partija. Odag-nati egzistencijalni strah i stabilizirati društvo kao u slučaju Izbornog zko-na vratilo bi prijeko potrebnu nadu u društvo. Ta nada koja trenutno leži samo u građanskim strankama možda je posljednja šansa za ovu državu, a odgovornost nikad veća.

IDEOLOŠKI ZAOKRET

Posmatrajući ideološki profi l SDP-u možemo priključiti i ostale stranke građanske orijentacije. Teško da bi lidere ostalih stranaka mogli prepoznati kao partnere Za-pada, jer za to nema mnogo osno-va. Željko Komšić se svojom retori-kom prometnuo u krilo SDA, izgubio podršku diplomatije, a ni HDZ ga ne smatra velikim protivnikom zna-

jući da je izgubio polovinu stranke. Također, o približavanju narodnoj volji kroz demokratizaciju stranke se ne može govoriti. Činjenica je da Komšić strankom vlada autokratski i identično kao Zlatko Lagumdžija, zbog čega će stranku napustiti Maja Gasal-Vražalica. S druge strane. Naša stranka vodi principijelnu poli-tiku, ali zbog skromnih kapaciteta nevidljiva je za strane diplomate, dok o narodnu volju narušava njihov elitistički odnos prema radništvu.

Ipak, zajednička platforma koje bi se morali držati, štaviše, ujediniti, nalazi se u ideološkoj profi laciji kao antinacionalističkih stranaka (zbog čega bi Komšić morao prestati ub-jeđivati ljude da će pobijediti u ratu sam samcat), te opreci prema vlada-jućoj garnituri koja je izvršila potpunu desničarsku reformu obrazovanja, uvela religije u sekularne instituci-je, proizvela turkofi liju i rusofi liju kao poželjan model u društvu i završila u sjevernokoreanskom pokušaju da

studente, ne samo obuku kako žele, nego i mnogo opasnije da im namet-nu kako će govoriti o univerzitetu i stranci koja tim univerzitetom vlada. Ukoliko ih ne poslušaju objavit će ih na televiziji, baš kako to režim i radi kada doživi svoj vrhunac osionosti, a ekonomsku katastrofu i bunt naro-da pokušava spriječiti medijskim šaketanjem kakvo sprovode RTRS i TVSA na redovnoj bazi. Ljevica je pod imperativom da odgovori mod-elom otvorenog društva i sekulariz-ma, puta prema internacionalizmu, a ne getu u kojem se ljudi ubijaju kao životinje, a kritičari sistema jav-no medijski šikaniraju. Društvo u ko-jem jedan stranački student otpusti cijenjenog doktora Gavrankapeta-novića nema šansu da preživi. Lje-vica predvođena SDP-om u nikad većoj šansi da bude narodna i prih-vaćena ili da propadne za dugo vre-mena.

Damir Kubura


MARKER

27

rači u svim trima zemljama uredno su nagrađeni ovim vođama.

Ipak, i pored njihovog očitog us-pjeha, turski, mađarski i poljski lideri imaju opoziciju. Tokom proteklih 15 godina, oko polovine biračkog tije-la Turske redovno se protivi AKP-u i Erdoganu. 2016. Orban je održao referendum s ciljem sprečavanja migranata od ulaska u Mađarsku. Predložena mjera dobila je 98 posto podrške ljudi koji su glasali, no više od 50 birača ostalo je kući čime je proces poništen. U Poljskoj, stranka Prava i pravde dovela je do zateg-nutih odnosa sa Zapadom, a zbog postupaka aktuelne vlasti formiran je Komitet za odbranu demokratije koji je u nekoliko navrata na ulicama okupio velik broj ljudi u znak protesta protiv politike Kaczynskoga.

Ali ono što je važno je kako, rea-girajući na opoziciju, lideri u Turskoj, Mađarskoj i Poljskoj osnivaju nove institucije, manipuliraju postojećim i potkopavaju druge u suočavanju s političkim izazovima ili ih potpuno lišavaju svih mogućnosti. Formalne institucije dolaze u obliku zakona, pravila, propisa i dekreta; njihovi ko-rijeni se nalaze u političkim rasprava-ma i često refl ektiraju interese pob-jednika u istim. Neformalne institucije su neuređene, ali to ne znači da su manje moćne od formalnih. Ponekad

povratka nema.Turska politička putanja tipičan

je slučaj zemlje koja trajno poništa-va reforme demokratizacije, ali nije jedina. Viktor Orban u Mađarskoj i stranka Jaroslawa Kaczynskog u Poljskoj potkopavaju vladavinu zako-na, demokratske vrijednosti i ljudska prava u službi onoga što oni defi nira-ju kao autentičnost i sigurnost. Ti su događaji prethodili migrantskoj krizi koja pograđa Evropu, iako je traženje azila u EU velikog broja ljudi iz Afrike i Bliskog istoka učinilo poruku Orbina i Kaczynskog politički moćnijom, a time i ukidanje demokratskih insti-tucija i liberalnih vrijednosti politički prihvatljivim velikom broju Mađara i Poljaka.

Posmatrači često opisuju načine na koji su ti lideri – uključujući Erdoga-na – oblikovali nelojalne demokratije, ili u slučaju Turske, izabranu auto-kratiju, kao demonstraciju politike moći. Ali ti pejorativi nemaju smisla van novinarskog dezinformiranja. Or-ban, Kaczynski i Erdogan artikulirali su viziju budućnosti svojih društava koja privlače i imaju smisla velikom broju ljudi. Mađarske i poljske vođe to u osnovi čine u suprotnosti s lib-eralnim principima na kojima je EU izgrađena. U slučaju Turske, pro-gram AKP-a najbolje se može sažeti kao pobožnost, prosperitet i moć. Bi-

AUTOKRATE UMIRU, ALI DIKTATURE OSTAJU

Vojska će nadživjeti Erdogana, ali se ne zna da li će nadživjeti erdoganizam

Utješno je misliti da autokratske vlade odlaze s njihovim liderima. Ta-kođer je i pogrešno.

Prije nekoliko ljeta turski vojni ofi cir me zaustavio da proćaskamo nakon predavanja koje sam držao na konferenciji u Washingtonu. To-kom našeg razgovora, primijetio je da zapadni analitičari pretjeruju u značaju turskog predsjednika Rece-pa Tayyipa Erdogana, inzistirajući na tome da je “On samo čovjek, ali mi [oružane snage] smo ovdje odavno i ostat ćemo tu kad njega ne bude”. Ustvari je nagovještavao da vojska može nadživjeti Erdogana – ovo je bilo prije neuspjelog pokušaja puča u julu 2016. – i kada turski lider na-pokon napusti funkciju, Turska će se vratiti na nešto slično statusu quo koji je bio prije AKP-a.

Na ovu ideju da se, kada Erdogan izgubi izbore, ode u penziju ili umre, turska politika automatski mijenja – nisam naišao samo kod ofi cira kojeg sam upoznao. Znatan broj turskih ak-ademika, novinara i političara izraža-vaju uvjerenje da će se Turska vratiti sistemu koji je dovoljno demokratski da potakne nadu da će se Turska jed-nog dana pridružiti klubu demokratija.

Njihovo uvjerenje ima više veze s nadom i vjerom nego analitičkim sudom. Erdogan i njegova stran-ka nepovratno su izmijenili Tursku;


28

biti ljepljive - ostaju dugo nakon tre-nutka kad su potrebne, a često ih iskorištava nova kohorta političara kako bi unaprijedila svoje agende. To ne znači da je institucionalna prom-jena nemoguća već se izmjene odvi-jaju u kontekstu postojećih institucija i prethodnih promjena. Na primjer, porijeklo aktuelnih represivnih za-kona Egipta koji se tiču štampe i or-ganizacija civilnog društva može se pratiti kroz brojne izmjene do 1950-ih i 1960-ih. Na taj način, autoritari-zam se nadograđuje. On naposljet-ku može popustiti, ali u nedostatku revol

the bosnia times.indd 1 7/30/2018 7:12:00 AM · 2021. 1. 15. · 40 geopolitika ucjenjeni vladari...

Documents

Transcript of the bosnia times.indd 1 7/30/2018 7:12:00 AM · 2021. 1. 15. · 40 geopolitika ucjenjeni vladari...