Strand - Temeljni principi interpretacije knjige Otkrivenja

K. A. Strand: Temeljni principi interpretacije... - Biblijski pogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

UDK: 22.06:228. Pregledni lanak

Primljeno: 12. 04.1994.

TEMELJNI PRINCIPI INTERPRETACIJE KNJIGE OTKRIVENJA

Kenneth A. Strand

Dr. Kenneth A. Strand je doktorirao u oblasti crkvene povijesti na University Michigan s disertacijom "A Loiv-German Edition of the Gospels and Book ofActs Based on Hieronymus Emsers Version and Published by the Brathern of Common Life at Rostock About 1530." Od 1959. dr. Strand je profesor crkvene povijesti na Andrews Universityju, SAD.

SAETAK:Temeljni principi interpretacije Knjige Otkrivenja

Krani vrsto vjeruju da biblijska vijest nadmauje svoje vrijeme i kulturu. Stoga, kako godine prolaze i jaz se stoljea izmeu starogi suvremenog svijeta iri, sve vie postaje vano da se tumai Biblije sve dosljednije dre naela interpretacije koji proistjee iz samoga teksta, da ne bi pogreno tumaili Rije Boju. Ovo je naroito aktualno kada utvrujemo istine to ih sadre simboli apokaliptikih knjiga Daniela i Otkrivenja. U ovome lanku autor navodi karakteristike apokaliptikog prorotva, opisuje svrhu i temu Otkrivenja, istrauje prirodu simbolizma i sugerira kako utvrditi znaenje poruke Otkrivenja. Svi sustavi interpretacije Otkrivenja moraju poeti lo- ciranjem svojih nekoliko segmenata u prole, sadanje ili budue vremenske okvire. Nakon godina prouavanja autor je duboko uvjeren da jasno razumijevanje literarnog poretka Otkrivenja nudi potrebni temelj na kojemu valja izgraditi naela pouzdanog tumaenja vizija. Sama proroka knjiga sadri klju za objanjenje svoje strukture. Podaci pokazuju da se Otkrivenje sastoji od osam vizija koje su meusobno povezane u etiri para. Prorotvo se prirodno dijeli na dva dijela, od 1. do 14. poglavlja i od 15. do 22. etiri su vizije u prvome dijelu i etiri vizije zakljuuju knjigu. Prve etiri vizije (povijesna serija) nalazi svoje ispunjenje u kranskoj eri uvodei na kraju u Drugi advent. Posljednje etiri vizije (eshatoloka - sudbena serija) opisuje dogaaje nakon zavretka ljudske kunje. Takva

3

K. A. Strand: Temeljni principi interpretacije...-Biblijskipogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

temeljna struktura Otkrivenja i druga spomenuta naela omoguuju vane smjernice za tumaenje Otkrivenja.Vie od ijedne knjige u Bibliji Knjiga Otkrivenja (u daljem

tekstu Otkrivenje) bila je pogreno razumijevana i zlorabljena. ak i letimian pogled na veliki broj komentara Otkrivenja otkriva izuzetno velik niz nerazumijevanja, pogrenih tumaenja i zakljuaka koji nisu samo proturjeni ve i visoko spekulativni. Nasuprot ovom preobilju izlagakog materijala iz Otkrivenja nalazi se praktini nedostatak tretiranja bogate teologije ove knjige. Do danas ne postoji pravo, sveobuhvatno djelo koje sadri teologiju Otkrivenja, pa su ak i diskusije na odreene, uske teoloke motive ili teme u Otkrivenju relativno rijetke i esto povrne i nepouzdane.1

Interpretacijski pristupi OtkrivenjuKomentatori Otkrivenja su obino klasificirani u nekoliko

glavnih kategorija: historicistiki, preteritistiki i futuristiki.Historicizam. Ova povijesna metoda moe rabiti jedan

od dvaju osnovnih pristupa: (1) Pristup "ravne crte" koji zastupa shvaanje da Otkrivenje sadri slijed dogaaja to poinju u apokaliptiko doba i nastavljaju se korak po korak do velikog eshatolokog vrhunca.2 (2) Prema "rekapitulacijskom" pristupu razne se vizije u Otkrivenju odnose na doba od prorokova vremena pa sve do kraja vremena. Ovaj je drugi pristup tumaenju standardno razumijevanje Kranske adventistike crkve.3 U oba

1 "Predmetni" lanci esto sadre vie egzegezu nego teologiju Otkrivenja kao cjeline ili ak teologiju samoga teksta koji se razmatra. Moda u nekim podrujima postoje neki izuzeci kao naprimjer: Knstologija, pneumatologija i ekleziologija. Takoer treba zapaziti poglavlje o "Doktrini" u H. B. Sweete, The Apocalypse o f St. John, 3. izd. (Cambridge, England, 1908) clix-clxxiii. Ovo tivo tretira rasprave o monoteizmu, doktrini o Bogu, kristologiji, pneumatologiji, ekleziologiji, sotenologiji i angeologiji, ali uglavnom samo pregledno.

2 Odreeni broj ranih komentatora prihvaali su ovo shvaanje, kao to su: Albert Bames, Adam Clarke, E.B. Elliott i Aleksander Keith. Bames smatra da sedam peata pripada slijedu dogaaja u ranom postapostolskom dobu, sedam truba poinje osvajanjem Rima 410. god. od strane Zapadnih Gota, mala knjiica iz Otkrivenja 10. poglavlja predstavlja otvorenu Bibliju reformacije esnaestoga stoljea, dok se sedam posljednjih zala odnosi na Francusku revoluciju krajem osamnaestoga stoljea.

3 Primjer koji je jo uvijek najpoznatiji jest djelo Uriaha Smitha Thoughts on Daniel and Revelation (postoje mnoga izdanja kao i suvremeno izdanje izdavake kue Southern Publishing Association, Nashville, Tennessee, 1944). Drugi adventistiki autori, kao S. N. Haskell i R. A. Anderson, usvojili su isti pristup. N ajnoviji temeljiti komentar, koji se temelji na istom pristupu jest C. Mervyn Maxwell,4

K A. Strand: Temeljni principi interpretacije... - Biblijski pogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

pristupa smatra se da proroanstva nalaze svoja ispunjenja u povijesnom vremenu izmeu Ivanovih dana i ustanovljenja vjenog kraljevstva.

Preteritizam. S druge strane, prema preteritizmu, cijelo Otkrivenje ili skoro sve, sadri staru povijest. Veina preteritistikih komentatora dri da proroanstva Apokalipse reflektiraju dogaaje i prilike koje se odnose na kransku Crkvu i Rimski Imperij u Ivanovo vrijeme i moda doseu i malo izvan Ivanova vremena ukljuujui dogaaje to ih je Ivan oekivao. Meutim, postoji nekoliko preteritistikih tumaa koji doputaju da proroanstva u Otkrivenju doseu do vremena Konstantina Velikog u ranom etvrtom stoljeu i da se ak neki dijelovi od 19,11 nadalje odnose na kasnije doba, koje jo uvijek predstavlja budunost u nae vrijeme.4

Futuristi. Futuristiki sustav tumaenja dri da se veina grae Otkrivenja treba ispuniti u kratkom vremenskom razdoblju u budunosti s obzirom na dananjicu.

Podgrupa u futurizmu - ona u koju veina futurista i evangelika spada - jest predtribulacionizam ili dispenzacionalizam.5 Prema ovome pristupu i tumaenju, Otkrivenje 4,1 - 19,10 dogodit e se tijekom sedam godina u budunosti od naega vremena. Ovo vrijeme poinje "tajnim uzimanjem" (secret rapture) a zavretak je obiljeen slavnim i vidljivim Kristovim dolaskom. Predtribulacionisti ili dispenzacionalisti smatraju period od sedam godina sedamdesetom sedmicom godina iz proroanstva u

God Cares, vol. 2. (Boise, ID, 1985). Meu neadventistikim autorima nisam jo naao nikoga tko koristi ovaj pristup na isti nain kao adventisti, ali parcijalno ili nekompletno ponavljanje sekvenci je vidljivo kod S. L. Morrisa, The Drama of Christianity (Richmond, VA, 1928); i Williama Hendriksena, More Than Conqueror (Grand Rapids, 1940).

4 Poeci preteritistikog tumaenja Otkrivenja se obino pripisuju Luisu de Alcazari (umro 1613), panjolskom jezuiti u njegovom djelu Investigation o f the Hidden Sense of the Apocalvpse, objavljenom nakon njegove smrti. Zajedno s njim i s jo nekoliko rano-katolikin tumaa, razni su protestantski komentatori prologa stoljea (npr. I. T. Beckvrith, Moses Stuart i H. B. Swete) bili skloni tumaiti dijelove Otkrivenja u smislu apokaliptikih ispunjenja najranijih stoljea postapostolskoga doba. Preteritistiki komentatori "liberalne tradicije", bilo da su katolici ili protestanti, tumae Otkrivenje u okviru Ivanova vremena.

5 Izmeu povelikog broja primjera biljeimo nedavne komentare Johna Wolvoorda, The Revlation o f Jesus Christ: A Commentary (Chicago, 1966); i Hal Lindseya Theres New World Comming (Santa Ana, CA, 1973). Prvo je djelo znanstvenoga karaktera, dok drugo ima popularno obiljeje.

5


Knjizi Daniel 9,24-27, premda je ezdesetdeveta sedmica zavrila u ranokransko doba.6

Drugi pristupi. Osim ovih triju glavnih kola tumaenja i njihovih podgrupa, postoje drugi razliiti interpretacijski pristupi Otkrivenju koji su danas u modi. Neki se od njih djelomice poklapaju s jednim ili vie tradicionalnih pristupa, ali svi imaju tendenciju isticati neki posebni pravac u tumaenju. Zapazimo naprimjer razna ahistorijska tumaenja. Prema njima Otkrivenje sadri mitoloke drame, izvanredne ideje, filozofske tvrdnje ili neto slino bez bavljenja stvarnom povijeu i/ili eshatologijom.7

Napokon, valja zapaziti da se u novije vrijeme pojavio trend prema amalgamaciji raznih pristupa. Moda je najvanije zapaziti pokuaje utapanja preteritizma u futurizam (naprimjer Georg Eldon Ladd i Leon Morris) ili reinterpretaciju historicizma na futuristiki nain (to je zapaeno u napisima nekih adven- tistikih tumaa koji danas objavljuju svoja osobna gledita).

Meutim, nija moja nakana u ovome lanku nastaviti s objanjavanjem i ocjenjivanjem raznih pristupa tumaenju Otkrivenja. O tome sam ve ukratko pisao, a i mnogi drugi komentatori su objavili svoje radove.8 U pogodnom trenutku razmotrit emo neka osnovna naela tumaenja koja e pomoi itatelju odvojiti neprimjerene interpretacijske modele od onih koji se ine sveobuhvatnim i valjanim.

Zasada je dovoljno samo primijetiti da svaki pristup koji se temelji na eksternim kriterijima i miljenjima (umjesto da

6 Pobornici ovog gledita napisali su obilnu literaturu, poevi s njegovim zaetnikom J. N. Darbyjem, iz Irske koji je objedinio okosnicu predtribulacionalizma ili dispenzacionalizma tijekom kasnih 1820-tih i 1830-tih godina. Darby je bio najzapaeniji po svojem djelovanju u Engleskoj (njega se obino smatra utemeljiteljem pokreta "Plymonthska braa" (Plymonth Brethem), ali je osobno irio svoja uenja po Europi i Sjevernoj Americi u koju je putovao est puta. U Americi je Scofieldova referensna Biblija imala znaajan utjecaj u popularizaciji ovoga gledita, razraena ovih godina publikacijama Hal Lindsaya. "Sustavni teolozi", Alva McClain i L. S. Chafer, takoer iznose ovo shvaanje u svojim djelima. Izmeu nekoliko dobrih pregleda i evaluacija ovoga predtribulacionizma i dispenzacionalizma moramo zapaziti potenu i vrlo laku za itanje kritiku Georga Eldona Ladda, The Blessed Hope (Grand Rapids, 1956).

7 Meu tumaima koji su pisali engleskim, sljedei moda mogu biti spomenuti (iako s obiljejem preteritistike ili historicistike primjese u tumaenju): E.W. Benson, Raymond Calkins, William Milligan, Paul S. Minear, S.L. Morris i D.T. Niles.

8 Vidi K.A. Strand, Interpretating the Book o f Revelation, 2. iz. (Naples, FL, 1979), str. 11-16; takoer, npr. Merrill C. Tenney, Interpreting Revelation (Grand Rapids, 1957), str. 135-146.6

K A. Strand: Temeljni principi interpretacije...-Biblijskipogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

proistjee iz samog Otkrivenja) treba smatrati sumnjivim. Zapravo zbrka koja uzima maha u veini komentara, bez obzira na interpretacijsko opredjeljenje, nalazi svoj temeljni uzrok u eisegezi - ili u uitavanju u tekst sadraja koji se tamo ne nalaze, umjesto da se metoda tumaenja zasniva na cjelovitoj egzegezi- ili izdvajanju iz teksta sadraja koji se nalaze u njemu.

Zamke eisegeze se odaju na nekoliko naina. One esto izgledaju uvjerljivima jer se ini da se koriste valjanim interpretacijskim naelom usporeivanja Pisma s Pismom. Meutim valja drati na umu da nije vana koliina biblijskih tekstova koji se navode, povezuju ili zajedniki tumae. Ono to najvie vrijedi jest utemeljenost procedure koja se primjenjuje. Prema2. Petrovoj 3,16 u novozavjetno su doba neki ljudi izvrtali Pisma "na svoju vlastitu propast". Na nesreu ova praksa prevladava u velikoj mjeri i u nae vrijeme, a tumaenje Otkrivenja ini se naroito naginje takvoj zloporabi.

Egzegeza, teologija i hermeneutika

Zapazimo na samom poetku da postoje raliitosti i zajedniki elementi izmeu egzegetskog i teolokog pristupa Otkrivenju. Egzegeza se bavi odreenim tekstom ili odlomkom i nastoji izdvojiti vijest i poruku koju je autor namjeravao uputiti. Kada se bavi s bilo kojim knjievnim djelom, prirodno je da se egzeget uvijek zanima za isto: znaenje rijei, sintaktike odnose u tekstu, ope povijesne i literarne kontekste, zapravo njega zanima sve to moe baciti neko svjetlo na znaenje teksta, ukljuujui i odgovarajue misli koje biblijski autor iznosi u nekom drugom biblijskom tivu.

Teoloko se prouavanje koristi istim oruima i herme- neutikim naelima. Ali dok se egzegetsko prouavanje uglavnom svodi na paljivo i temeljito analiziranje odreenog teksta, teoloke se studije obino sastoje od sljedeih koraka:

Prvo, teoloko se prouavanje koristi egzegetskim rezultatima odreena broja srodnih tekstova ili odlomaka. Drugo, ono nastoji staviti egzegetske zakljuke u meusobni zadovoljavajui odnos. Napokon, teoloko razmatranje tei povezati ovu sintezu sa irom biblijskom graom, podacima i razlaganjima istih

7


teolokih motiva, tema ili pogleda (i iz Staroga i iz Novoga zavjeta).

Stoga, egzegeza u Otkrivenju postavlja opa temeljna pitanja, o tomu to nam taj odreeni odlomak u Otkrivenju kazuje. S druge streme, teoloko nam prouavanje postavlja ira pitanja: Koji su teoloki motivi i teme razjanjeni ovim tekstom, i kako se uenje odreene biblijske knjige o tome predmetu uklapa u iri kontekst novozavjetne teologije i biblijske teologije kao cjeline?

Zbog pogrenog tumaenja Otkrivenja, to se javlja u nae vrijeme, ne samo od neadventistikih autora nego i od adven- tistikih, ukratko emo se prvo podsjetiti na dobro poznata i ope prihvaena naela biblijske interpretacije. Zatim emo posvetiti detaljnu panju nekim vitalno vanim pitanjima u svezi s Otkrivenjem koja su esto ili nepoznata ili zanemarena od suvremenih komentatora.9

Opa pravila tumaenja

Oito je da opa pravila tumaenja bilo koje biblijske knjige treba primijeniti i na knjigu Otkrivenje. Stoga najprije razmotrimo nekoliko tih opih pravila.

Biblija je svoj najbolji tumaAdventisti vrsto vjeruju da Biblija nije neiji proizvoljni

napis ve, da su poboni ljudi govorili i pisali potaknuti Svetim Duhom (2 Pt 1,20-21). Ova injenica boanske inspiracije jami da je Sveto pismo potpuno pouzdana istina. Otuda i uvjerenje da je Biblija svoj najbolji tuma.

Meutim biblijski tekstovi se ne mogu udruivati zajedno na proizvoljan nain. Ozbiljan pristup odabiru tekstova koji se prouavaju i tumae kao cjelina vodi rauna o sljedeim inje

9 Pitanje cjelovite hermeneutike je toliko vano da nikada nije suvino paljivo definirati pristupe biblijskom tekstu. Vidi takoer, William G. Jonmsson, "Conditionalitv in Biblical Prophecv With Particular Reference to Apocaliptic," The Seventhv Weeks, Leviticus, and the Nature o f Prophecy, DARCOMSeries, ur. F.B. Holbrook, vol. 3 (Washington, DC: Biblical Research Institute, 1986), str. 259-287; i Gerhard F. Hasel, "Fulfillment of Prophecy," The Seventy Weeks, Leviticus, and the Nature o f Prophecy, DARCOM Series, ur. F.B. Holbrook, vol. 3 (Washington, DC: Biblical Research Institute, 1986), str. 288-322.8


nicama: (1) Sveto pismo nije samo istina u opem smislu nego takoer sadri mnogo individualnih istina. (2) U prouavanju biblijskog teksta vrlo je vano tono odrediti ime se bavi odreeni odlomak i koja mu je vlastita poruka u svom specifinom kontekstu. (3) Dok udruivanje dvaju ili vie biblijskih tekstova koji su srodni po istom predmetu rasvjetljuje nae razumijevanje boanske istine, pogreno spajanje tekstova koji mogu ponaosob biti apsolutno istiniti, moe dovesti do sinteze koja je potpuno kriva i pogrena.

Potrebno je jo pojasniti ovo posljednje pravilo. Naprimjer, ako bismo pokuali fuzionirati potpuno tonu biografiju Cezara Augusta s potpuno vjerodostojnom biografijom Georga Was- hingtona (svaki je od ovih osoba nazvan "ocem svoje zemlje"), oito je da bismo imali jedan zajedniki izvjetaj prepun pogreaka. Isto bi se desilo ako bismo ugurali injenini materijal Napoleonovih vojnih uspjeha u injenini izvjetaj Drugog svjetskog rata.

Loptanje s pojedinano istinitim i potpuno tonim dijelovima povijesne informacije izgleda ludo, i svakako da jest. Meutim, upravo se ovakav metodoloki pristup primjenjuje u nekim interpretacijskim shemama to se primjenjuju na Otkrivenje.10 Bilo da je rije o opoj historiografiji, biblijskom prouavanju ili ma kojem podruju prouavanja, ovakvo neprirodno udruivanje sadraja vodi neistini, pomutnji i obmani.

Marljivo prouavanje uz pomo svih dostupnihpomagala

Vjernici u Bereji su bili "plemenitiji" od onih u Solunu jer su spremno prihvaali rijei apostola i tada svakoga dana istraivali Pisma je li tako (Dj 17,11). Potraga za boanskom istinom mora biti paljiva, marljiva i uravnoteena.

Takvo prouavanje podrazumijeva odgovarajue udruivanje biblijskog teksta s drugim biblijskim tekstom, vodei

10 Adventistiki se komentatori ude kad dispenzacionalistiki autori sedamdesetu sedmicu proroanstva iz Daniela 9,24-27 sele iz novozavjetnoga doba u vrijeme koje je jo budunost i za nas, i da zapravo tumae Otkrivenje 4,1-19,10 kao ekspoziciju takozvane "sedamdesete sedmice" iz Daniela. Isto tako, neki adventistiki autori koji su skloni sve tumaiti futuristiki koriste istu tehniku u svojim privatnim ekspozicijama Otkrivenja.

9


rauna da se to je vie mogue razumije istina svakog biblijskog teksta. Takav pristup zahtijeva ozbiljnu i odgovarajuu porabu dostupnih pomagala kao to su: biblijske konkordancije, biblijski rjenici, biblijski prirunici, referencijska djela iz podruja biblijske povijesti, arheologije, zemljopisa biblijskih zemalja, leksikoni, gramatike i ostala literatura neophodna za itanje teksta na izvornom jeziku.

Iako moramo biti oprezni spram onoga to je jednostavno ljudska tradicija - zato to tako esto sadri pogreke - moramo priznati da odgovarajua i kritika poraba relevantnog povijesnog i arheolokog pomonoga materijala, leksikona i slinih pomagala moe biti vrlo korisna u potrazi i otkrivanju duhovne istine.

Osobe koje su laici za spomenute discipline ne moraju biti obeshrabrene. Pouzdane informacije i napuci su na raspolaganju svima koji su spremni prouavati. Shvaaju li to studenti Biblije ili ne, ali to to itaju Bibliju na nekom od suvremenih jezika trebaju zahvaliti znanstvenicima koji poznaju izvorne biblijske jezike, povijesne i druge relevantne podatke biblijskog okruja. Sretna je okolnost to osobe koje ne poznaju izvorne jezike Biblije mogu usporeivati razne suvremene prijevode Biblije.

Takoer je vrijedno spomenuti da temeljiti student Biblije koji tei za istinom nee jednostavno odabrati prijevod koji najvie odgovara njemu dragim idejama po nekom spornom pitanju. On e radije teiti za obiljem dokaza o tome to je pravilno.

Biblijski prijevodi se razlikuju prema izboru rijei i nainu izraavanja, meutim, boanska je istina obino tako tono i adekvatno iznesena u skoro svim prijevodima da nitko ne mora kroiti stranputicom - naroito ne u istinama koje su vitalne za spasenje.

Istina je meutim da su openito govorei neki prijevodi pouzdaniji od drugih. Po pravilu, doslovniji prijevodi imaju prednost ispred "slobodnih" ili "parafrastikih".11 Cesto e itatelji govoriti o ovoj drugoj vrsti prijevoda, recimo o Living Bible, kaoo prijevodu koji je "tako jasan", i stoga e mu biti naklonjeniji.

11 Primjeri "doslovnih" prijevoda na engleskom jeziku su: King James, New King James, Revised Standard Version, New American Bible, itd. Primjeri "slobodnih" ili dinamikih prijevoda na engleskom jeziku su: New English Bible, Jerusalem Bible, Todays English Version, New International Version, Philips Translation, Living Bible, itd.10


Ali stvarno pitanje zapravo bi trebalo biti: "to je to tako jasno u ovim "slobodnim prijevodima - rije Boja ili miljenje prevodioca?

Spremnost za vriti Boju voljuDrugo se ope pravilo biblijske interpretacije odnosi na

itateljev stav spram istine. To je pravilo najbolje formulirao sam Gospodin: "Ako tko htjedne vriti volju njegovu, znat e da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe." (Iv 7,17).

Samo Otkrivenje najizriitije istie da nita ne smije biti pridodano ni oduzeto od onoga to je napisano. Zapravo, blagoslovi su izreeni onima koji brino paze na vijest knjige, a prokletstvo prati one koji je izvru (Otk 1,3; 22,7b. 18-19).

Prouavanje uz molitvuNajvanije pravilo istraivanja Pisma jest prouavanje uz

molitvu. Isti Sveti Duh koji je nadahnuo biblijske pisce kod zapisivanja boanske istine mora biti nazoan u prouavanju da bi za istinu prosvijetlio na um. Zbog svoje izuzetne vanosti meu ostalim naelima tumaenja ovo je pravilo moglo biti navedeno kao prvo. Navodimo ga kao posljednje jer objedinjuje sva ostala kada je savjesno primijenjeno u prouavanju Biblije.

Prouavanje uz molitvu jest ono koje se koristi zdravim pristupom u usporeivanju Pisma s Pismom, koje u marljivom prouavanju rabi sva dostupna sredstva i obiljeeno je spremnou da se izvri Boja volja i slijede rezultati prouavanja ma gdje nas oni vodili.

Posebna pravila apokaliptike interpretacijeUtjecaj na literarnu formu

Biblijska istina ima mnogo faseta a biblijski su pisci upotrebljavali mnotvo literalnih tipova da bi iznijeli boanske istine. Bitno je razumjeti da istina izraena u odreenoj literarnoj formi sadri obiljeja te forme i moe se razumjeti jedino kada se uvaavaju i paljivo razmatraju ta obiljeja. Povijesni narativi, zakonski dokumenti, mudrosne izreke, pisma, poetske refleksije

11

K. A. Stran: Temeljni principi interpretacije...-Biblijskipogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

i aklamacije samo su neki od brojnih i razliitih tipova literature koji se nalaze u Bibliji. Ponekad se oni nalaze u kombinaciji jedan s drugim.

Za veinu itatelja najlake je uoiti razliku izmeu poezije i proze. Naprimjer u proznom izvjetaju Knjige Izlaska pie da je Bog "na stranu valjao vode jakim istonim vjetrom" (Izl 14,21). Ista je misao poetskim jezikom izreena ovako: "Od daha iz tvojih nosnica vode narastoe" (Izl 15,8).

Odmah zamjeujemo figurativnost poetskog izraaja. Veina itatelja nee predoavati Boga kako klei oslonjen na ruke i pue kroz svoje nosnice na more! Meutim ovaj slikoviti opis dodaje legitimni naglasak i efektivnost isticanju boanske istine, ali samo kada ga itamo ispravno, dakle kao figurativni jezik, to zapravo i jest.

Otkrivenje predstavlja tip literature i stil koji je jedinstven unutar knjiga Novoga zavjeta. Njegova najblia biblijska paralela je starozavjetna Knjiga proroka Daniela. Ove su dvije knjige obino svrstane u "apokaliptiko prorotvo", nasuprot "klasinom prorotvu" (ponekad nazvanom "opim prorotvom"). Knjige velikih i malih proroka u Bibliji predstavljaju skupinu spisa koji se klasificiraju u "ope prorotvo".

Obje vrste proroke literature nauavaju boansku istinu, kao i svi ostali vidovi literature u Bibliji. Ali kao to je to sluaj s ostalim literarnim tipovima, obiljeja svojstvena ovoj vrsti literature moraju se uvaavati i uzimati u obzir kod tumaenja. Naalost biblijski tumai esto ne razluuju izmeu klasinog i apokaliptikog prorotva.

U daljnjem tekstu najprije emo ukratko navesti neke od najprihvaenijih karakteristika apokaliptike literature. Zatim emo razmotriti detaljnije neka obiljeja ove literature kojima se obino ne poklanja zasluena panja.

Ope prihvaena obiljeja apokalipseRazni su autori istaknuli obiljeja svojstvena apoka-

liptikom anru literature. Sljedea lista zasnovana uglavnom na mojoj knjizi Interpreting the Book of Revelation mogla bi se smatrati reprezentativnom.12

12 Kenneth A. Strand, Interpreting the Book o f Revelation, 2. izd. (Ann Arbor12


Upadljivi kontrasti. Apokaliptiko prorotvo povlai jasnu i nepromjenljivu crtu razdvajanja izmeu dobra i zla, izmeu Bojih i sotonskih snaga, izmeu pravednih i zlih, izmeu spasenja za Boju djecu i propasti za Boje neprijatelje. Meu brojnim upadljivim suprotnostima u Otkrivenju jesu peat Boji i ig zvijeri, vjerni i istiniti svjedoci i zmija koja vara svijet, djevica iz Otkrivenja 12. poglavlja i bludnica iz 17. poglavlja, vojske nebeske i vojske zemaljske, plod drveta ivota i vino gnjeva Bojega, novi Jeruzalem slavno ukraen i Babilon u plamenu unitenja te stakleno more nasuprot jezeru ognjenom.

Kozmiki doseg. Klasino se prorotvo primarno bavi lokalnim i suvremenim situacijama uz stanovito proirivanje teme i opisivanje velikog dana Gospodnjeg. Nasuprot tome, apokaliptiko prorotvo ima u svojoj samoj biti elemente kozmikog zamaha ili univerzalnih dosega. Apokaliptiko prorotvo ne prilazi velikoj borbi izmeu dobra i zla unutar nekih lokalnih i suvremenih povijesnih okvira (to je okosnica vijesti velikih i malih proroka u Starome zavjetu), ve pomie zavjesu ljudske povijesti i sagledava cijeli svijet i cijelo trajanje ljudske historije.

Naprimjer, u Knjizi proroka Daniela 2. i 7. poglavlju svjetski su imperiji prikazani u slijedu tijekom preostalog dijela povijesti od Danielovih dana do konanoga kraja i uspostavljanja Bojeg vjenog kraljevstva. Takoer i Otkrivenje prikazuje glavne historijske razvoje od Ivanova vremena pa sve do slavnog eshatolokog kraja.

Eshatoloki naglasak. Ponekad opi proroci proiruju djelokrug proroanstava o propasti ili "sudu na dan Gospodnji"- bez obzira odnose li se ona na Izrael, Judu, Ninivu, Babilon, Moab, Edom ili na koga drugog - da bi ukratko opisali konani sud na kraju zemaljske povijesti. Meutim, glavni se naglasak u njihovim spisima odnosi na situaciju u njihovo doba.

S druge strane, iako se apokaliptiko prorotvo bavi povijesnim tijekom, ono baca posebno svjetlo na dogaaje posljednjega vremena. Apokalipsa opisuje stalnu borbu izmeu dobra i zla u povijesti, povijesti koja je u svom vremenskom tijeku sklona

Publishers, Inc., 1979), str. 18-20.13


degeneraciji. Ali to je zapravo povijest koja se kree prema kraju kada e se sam Bog umijeati da bi unitio zlo i uspostavio pravednost.

U tom smislu moemo rei da opi proroci gledaju na povijest s gledita svojega doba u vremenu, dok apokaliptiki proroci naziru ope obrise povijesti s posebnim fokusom na konanom vrhuncu povijesti.

Nastaju u vrijeme nevolje i nedoumice. U svom povijesnom kontekstu biblijska apokaliptika literatura, kao to su Daniel i Otkrivenje, nastaju u vrijeme nevolja, nedoumica i stradanja. Tako se ini da apokaliptiko prorotvo nastaje kada pogubne prilike nagone Boji narod da se pita je li jo uvijek Bog djelatan i da li vlada. Ova prorotva silno i jasno potvruju da je uistinu Bog jo uvijek gospodar koji upravlja tijekovima povijesti, da je sa svojim narodom i da e ih potpuno izbaviti u tom velikom i slavnom eshatolokom kraju. Apokaliptiko prorotvo je takva vrsta literature koja na poseban nain prua utjehu i nadu ugnjetavanim i pogaenim Bojim slugama u vrijeme kada su im ba takva utjeha i nada najpotrebniji.

Osnova vizijama i snovima. Usporedba apokaliptikog prorotva s klasinim prorotvom i drugom biblijskom literaturom pokazuje da je apokalipsa obiljeena eim nayodima vizija i snova nego to je to sluaj u bilo kojoj drugoj vrsti literature koju nalazimo u Bibliji. Takoer, tu je esto i pojavljivanje anela koji tumae vizije i snove.

Opsena poraba simbola. Premda klasina prorotva donekle koriste simbolizam, apokaliptika se zapaaju njegovom porabom. Otkrivenje je proeto simbolima raznih vrsta i posebno bogato stilskim figurama.

Poraba zdruenog simbolizma. tovie, dok simbolizam klasinih proroka nastoji slijediti istinske ivotne motive, apokaliptiko prorotvo esto odstupa od konvencionalnih formi. Ono odabire, naprimjer, ivotinje koje ne postoje u prirodi, kao to je sedmoglavi zmaj i morska neman iz Otkrivenja, krilati lav i leopard sa etirima glavama u Danielu itd. Naravno, zdrueni su simboli bili poznati u umjetnosti i literaturi starog Bliskog Istoka.

14

K A. Strand: Temeljni principi interpretacije... -Biblijskipogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

Saetak. Iako se postavlja pitanje ispravnosti13 klasifikacije na osnovi ovih kriterija, veina autora jo uvijek smatra ove elemente temeljnim obiljejima apokaliptikog prorotva. U svakom sluaju, ini se jasnim da postoji zbir stare literature u kojoj se manje ili vie manifestira veina spomenutih apokaliptikih obiljeja. Stoga iz opisnih i utilitaristikih razloga ova klasifikacija ini se korisnom i opravdanom. Naravno, poznavanje i razumijevanje ovih posebnih obiljeja apokalipse prvi je korak ka ispravnom tumaenju.

Treba zapaziti takoer da sve spomenute karakteristike nisu u cijelosti svojstvene apokalitikoj literaturi. Opsenost njihova pojavljivanja i nain kako su upotrijebljeni u apokalipsi sasvim su izuzetni i ine znaajni kontrast dinamici koju biljeimo kod klasinog prorotva.

Vertikalni i horizontalni kontinuitetKoliko je god navedeni niz apokaliptikih obiljeja koristan,

ne upuuje nas u potpunosti na "srce" apokaliptikog prorotva. Moda neemo moi dostatno razumjeti i cijeniti apokaliptiko prorotvo ako ne odloimo nae "naoale dvadesetog stoljea" i ponemo razmiljati iz biblijske perspektive.

Ako elimo shvatiti pravu dinamiku apokalipse, obratimo posebice nau pozornost na dva elementa koja su apsolutno bitna za razumijevanje. Nazovimo ih dimenzijama "vertikalnog kontinuiteta" i "horizontalnog kontinuiteta".

Vertikalni kontinuitet. Stari su Semiti smatrali da su nebo i zemlja meusobno blizu. Naalost, ovo je perspektiva koju smo mi u naoj znanosti-okrenutoj civilizaciji uglavnom izgubili. Suvremeni um je sklon odvojiti nebo i zemlju ne samo prostorno i fiziki ve i duhovno. ak i kao krani esto se zateknemo kako konceptualiziramo izvan okvira biblijskih pisaca i njihovih prvih itatelja.

Zasigurno, Bog komunicira ljudskim jezikom. To oito znai vie od rijei, sintakse i slinog. Rije je o cjelokupnom konceptualnom okviru osobe s kojom se komunikacija uspos-tavlja.

Kao suvremenici dvadesetoga stoljea mi drimo da su nai znanstveni okviri daleko bolji od davnih konceptualizacija, i ne

13 Vidi, Paul D. Hanson, The Down o f Apokalyptic (Philadelphia, 1975), str. 6-7.15

K A. Strand: Temeljni principi interpretacije... -Biblijskipogledi, 2 (1), 3-38(1994)

sumnjivo u nekim sluajevima nai su koncepti "suvremeniji" i toniji. Meutim bio pogled na svijet star ili suvremen, on je daleko ispod konanih stvarnosti Boje sveukupnosti. Njegovo sputanje na nau razinu da bi komunicirao s nama naim jezikom - uz pomo naeg konceptualnog okvira - tako je veliko da bilo koja ljudska raznolikost stvorena tijekom dvaju ili triju milenija zapravo ne mijenja nita.

Dakle, za nas je Biblija pisana u stara vremena. Stoga, dok danas nastojimo razumjeti Boju poruku kroz Njegovu pisanu Rije, moramo imati na umu konceptualne okvire svojstvene starim piscima i sluateljima.14

Dok suvremene znanstvene konceptualizacije stvarnosti pruaju neke vane pomake ili korektive, s druge strane pospjeile su ozbiljne gubitke. Empirijska znanstvena verifikacija jednostavno nije primjenjiva na sve domene stvarnosti (zapravo, ograniena je na mali dio cjelokupne stvarnosti, to zakljuuju sve vie i sami znanstvenici). Smatram da je jedan od najveih gubitaka suvremenog doba izostavljanje "vertikalnog kontinuiteta", koncepta starih Semita po kojem su Nebo i Zemlja meusobno blizu.

Ovaj je "vertikalni kontinuitet" okosnica i aksiom za cjelokupni biblijski korpus Staroga i Novoga zavjeta. Ali nigdje nije taj koncept jasnije izraen no u apokaliptikom tivu, i to ne bez razloga - naprimjer, Otkrivenje uvijek iznova predstavlja nebeske sadraje u svezi s opisima aktivnosti koje se dogaaju na Zemlji. Zapravo, apokaliptiko prorotvo oslikava i dramatizira ovaj vitalni element biblijske perspektive.

Sutina i vanost koncepta "vertikalnog kontinuiteta" u odnosu na Otkrivenje saeto je izreena navodom E.G. White: "Na osnovi prouavanja Otkrivenja jedna e stvar biti zasigurno jasna- da je veza izmeu Boga i Njegova naroda tjenja i vra."15

Ako elimo shvatiti istinsku ljepotu sudjelovanja u djelotvornosti Bojih poruka u Bibliji moramo se vratiti ovome konceptu stvarnosti po kojem je nebo u uskom duhovnom dodiru

14 Vidi znaajnu diskusiju o prirodi nadahnutih spisa u E. G. White, Velika borba izmeu Krista i Sotone (Zagreb: Kranska adventistika crkva, 1962), str. 7-12.

15 E. G. White, Testimonies to Ministers and Gospel Workers (Mountain View, CA: Pacific Press Publishing Association, 1962), str. 114.16


sa Zemljom. Ovo je temeljna istina za nae razumijevanje vijesti apokaliptikih knjiga Daniela i Otkrivenja.

Horizontalni kontinuitet. Druga sredinja dimenzija apokalipse "horizontalni kontinuitet" takoer zahtijeva paljivo razmatranje. Kao to apokaliptiko prorotvo oslikava i dramatizira vertikalni kontinuitet aktivnosti izmeu neba i zemlje, tako isto oslikava i dramatizira horizontalni kontinuitet u svom pogledu unaprijed. Povijest je kontinuum pod Bojom kontrolom, i uvijek se kree prema onom slavnom zavretku kada e biti osnovano Boje vjeno kraljevstvo pravde.

Ovaj posebni tip proroke prognoze koji ocrtava razvoje dogaaja unutar povijesnog kontinuiteta predstavlja obiljeje apokalipse koje je u izravnoj suprotnosti s klasinim prorotvom. Kao to je ve spomenuto, klasino se prorotvo bavi prorokovim dobom i onda moe sadravati proirenje budueg i ireg ispunjenja kozmikoga znaaja na kraju vremena. Stoga je ispravno govoriti u stanovitom smislu o dvjema okosnicama ili "dvoma aritima" klasinog prorotva.

Nasuprot tome apokaliptiko prorotvo uope nije zasnovano na toj strukturi. Apokaliptiko se prorotvo prije temelji na kontinuumu, progresiji ili povijesnom slijedu. Ono se jednostavno ne bavi dvjema kljunim tokama - prorokovim vremenom i krajem vremena - s nekim meuprostorom. Apoka- liptiki je stil jasno ilustriran, naprimjer, slijedom prikaza lika iz Daniela 2. poglavlja i etiriju ivotinja i njihovih rogova iz Daniela 7. poglavlja.

Ali ovaj apokaliptiki pristup povijesti nije samo svojstven Knjizi proroka Daniela. Nekanonski apokaliptiki spisi sadre iste elemente. Naprimjer, kratka "Apokalipsa tjedana" u Etiopskom Enohu 91,12-17 i 93,1-10 razdjeljuje povijest na 10 suk- secivnih vremenskih perioda, pri emu posljednji obuhvaa konani sud i uvodi u vjeno doba. Drugi primjer moe biti Baruhova parabola u poglavljima 53-74, olujni oblak iz kojeg pada bistra i mutna kia tijekom 12 alternativno svijetlih i tamnih doba, nakon ega dolazi eshatoloki vrhunac. Takoer postoje i drugi brojni primjeri kao i vizija orla s mnogo krila u 4 Ezri11. i 12. poglavlju i san-vizija bikova i ovaca (plus mnotvo drugih ivotinja) u Etiopskom Enohu, 85-90. poglavlja.

17


Sekvencijski povijesni razvoji ili procesi su takoer oiti u boanski nadahnutoj Knjizi Otkrivenja. Svakako moemo pomisliti na izrazite primjere unutar slijeda od sedam peata i sedam truba, peati su raskinuti prema slijedu, i u trube se trubi prema redoslijedu. Zatim opis neprijateljstava zmaja u 12. poglavlju sadri slijed, jer zmaj prvo napada Dijete (muko), zatim enu i konano ostatak enina potomstva. Takoer je ista vrsta sekven- cijske perspektive opis zvijeri sa sedam glava to su sedam kraljeva od kojih je pet "palo", "jedan ivi" - u Ivanovo vrijeme, i "posljednji jo nije doao" (Otk 17,10).

Namjerno smo stavili naglasak na dimenziju "horizontalnog kontinuiteta" kod apokalipse i to iz dvaju razloga: (1) Ta je perspektiva apsolutno sredinja u prikazivanju povijesti kao slijedu dogaaja i (2) u skorijoj literaturi prominentnih protestantskih autora (kao G.E. Ladd i Leon Morris) apokaliptiki se pogled na svijet mijea s pristupom klasinom prorotvu koji se svodi na "dva ispunjenja" ili "dva arita".

Naprimjer, Ladd istie ideju da Otkrivenje prikazuje ivotinju koja slii leopardu iz 13. poglavlja i kao Starorimski Imperij Ivanova doba (preteritizam) i kao antikrista koji se jo treba pojaviti (futurizam).16 Ali ova interpretacijska procedura utemeljena na "dvama aritima" pogreno namee karakteristike jednog tipa prorotva drugom, to jednostavno ne ide zajedno. Zapravo kada se interpretacijski model "dvaju arita" namee apokaliptikim knjigama Daniela i Otkrivenja nastaje iskrivljavanje same vijesti koju je Bog namjeravao iznijeti ovim pro- rotvima.

Klasino prorotvo sa svojim naglaskom na prorokovo doba i povremenom perspektivom "dvaju arita", nikada nije opirno u svezi s dogaajima koji vode konanom i velikom Danu Gospodnjem. Ne postoji naprimjer u klasinom prorotvu opis sile antikrista koji e doi pri kraju vremena. Kao to smo ve rekli, Ladd opisuje takvog antikrista pogreno primjenjujui model "dvaju arita" na Otkrivenje, gdje se nalazi opis antikrista. Ali u Otkrivenju (i Danielu) antikrist se pojavljuje unutar

16 Vidi G. E. Ladd, A Commentary on the Revelation of John (Grand Rapids, 1972) str. 13; i Laddov lanak pod naslovom "Apocalyptic, Apocalypse," u Bakers Dictionary o f Theology (Grand Rapids, 1960) str. 53.18


potpuno drugaijeg okvira, naime unutar povijesnog continuuma, kao dio tekueg horizontalnog kontinuiteta u Otkrivenju.

Ukratko, sama priroda apokaliptikog prorotva iskljuuje preteritizam, futurizam i svaku njihovu kombinaciju, a u korist historijskog pristupa. Ovo je vitalna injenica i ima vane teoloke implikacije za prouavanje Otkrivenja.

Valja jo neto pojasniti: Zato ovaj koncept povijesnog kontinuiteta izlazi na povrinu kod apokalipse za razliku od koncepta "dvaju arita" kod klasinog prorotva? Smatram da kao obrazac ovoj karakteristici apokalipse slui pozadina same biblijske literature ili starozavjetnih povijesnih narativa. Apokaliptiko prorotvo projicira u budunost nastavak biblijskog povijesnog zapisa.

Boji suverenitet i neprestana briga za svoj narod uvijek su na samom elu biblijskog prikazivanja povijesnog kontinuiteta, bilo da je rije o prolim dogaajima (povijesne knjige) ili o buduim (apokaliptiko prorotvo). I Daniel i Otkrivenje otkrivaju boansko vladarstvo i gospodarstvo glede buduih pokreta u povijesti izvan vremena u kojem ivi prorok - budue povijesti koja e kulminirati kada Bog neba uspostavi svoje vje-no kraljevstvo koje e ispuniti cijelu Zemlju i ostati zauvijek.17

Ukratko, njazapaenija i ope prihvaena karakteristika apokalipse jest poraba simbola. Postoji oito pojaan naglasak na tom obiljeju a mnogi od simbola su po svojoj prirodi zdrueni. tovie, simboli pokazuju upadljive suprotnosti koje su tako oite u apokalipsi i koje esto pruaju indikacije o irokim ili kozmikim domaajima.

Za svakog tko tumai Otkrivenje vitalno je razmotriti izvore otkuda dolaze upotrijebljeni simboli, utvrditi koja sve znaenja mogu imati i koju temu pojanjavaju u neposrednom kontekstu Otkrivenja.18

Nesumnjivo, najvie je nerazumijevanja i zloporabe apokaliptikog teksta u svezi s horizontalnim kontinuitetom. Veina ope prihvaenih karakteristika apokalipse povremeno se po

17 Dan 2,35.44-45; Otk 21,22.18 Vidi 4. poglavlje "Interpreting Revelation Symbolism" u Simpozium on

Revelation, Introauetorv and, Ehcegetical Studies, lmjiga 1., ur. Frank Holbrook, (Silver Spring, MD: Biblical Research Institute, 1992).

19

K. A. Strand: Temeljni principi interpretacije... -Biblijskipogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

javljuje u ostaloj prorokoj literaturi u Bibliji. Ali horizontalni kontinuitet apokaliptikog prorotva jest obiljeje koje se nalazi u otroj suprotnosti s pristupom povijesti to ga nalazimo u klasinom prorotvu.

Da bi teoloka interpretacija Otkrivenja bila pouzdana, mora biti sukladna s ovom povijesnom perspektivom. Otkrivenje sadri, kao i Knjiga proroka Daniela, progres to korak po korak tee tijekovima povijesti, a ne polarizirani fokus na bilo kojem od drevnih vremenskih perioda ili eshatolokom vrhunacu ili na oboje zajedno. Oni komentatori koji ele udruiti preteritizam i futurizam kao najbolji pristup Otkrivenju nasru na samu prirodu ove apokaliptike knjige.19 Ako nastojimo doi do pravilnih zakljuaka o vanim uenjima ove knjige, vano je da ostanemo dosljedni stvarnoj povijesnoj perspektivi Otkrivenja.

Posebna pitanjaU ovoj toki pojavljuju se dva posebna pitanja, osobito u

pogledu onoga to je gore reeno o apokaliptikom "horizontalnom kontinuitetu": (1) Postoji li u apokaliptikom prorotvu takvo to kao ponovljena ispunjenja? (2) Da li historijski opis u apokaliptici predvia uvjetovanost, tako da bi se - ukoliko se uvjeti promijene, i povijesna ispunjenja jednako tako promijenila?

Ponovljena ispunjenja? U prethodnim diskusijama o apokaliptici naznaio sam da u ovoj vrsti prorotva postoji stanovita perspektiva "filozofije povijesti".20 Pod "filozofijom povijesti", ipak, ne podrazumijevam "pravi filozofijski" pristup koji razlae filozofska razmatranja ili "ideale" ne dodirujui povijesnu zbilju. Mora se istaknuti da se apokaliptiko prorotvo bavi stvarnim dogaajima i razvojem u povijesnom kontinuumu, od prorokog vremena pa do svretka vremena. Bilo koji pristup koji odvaja ispunjenje apokaliptikog predvianja od realne povijesti suproti se stvarnoj biti apokaliptikog povijesnog opisa.

Vrsta "filozofije povijesti" na koju upozoravam ima neku vrst povratne primjene. Prvo emo potraiti dokazni materijal

19 Ekspozitori koji prihvaaju povijesna ispunjenja u prolosti kod nekih vienja u Danielu i Otkrivenju, ali koji se onda odluuju za drugo i primamo ispunjenje istog proroanstva nalaze se u istoj skupini mislilaca.

20 Strand, Interpreting the Book of Revelation, str. 14-16, i detaljnije u Strand, Perspectives in the Book of Revelation (Worthington, OH, 1975), str. 29-32.

20

K A. Strand: Temeljni principi interpretacije.., Biblijski pogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

i/ili ilustracije fenomena, a onda obiljeiti tip materijala na koji je fenomen primjenljiv.

Iako dokazni materijal nije tako otro jasan, ova vrst literature sadri neke indikacije koncepta prema kojemu se "povijest ponavlja".

U nekanonskim apokalipsama, naprimjer, Baruhova parabola o olujnom oblaku razdvaja svoj povijesni kontinuum u naizmjenino "jasna" i "tamna" razdoblja. Postoji, doista, jedan gotovo "pjevni" uzorak povijesnog ponavljanja. U kanonskoj Knjizi Daniel, uspon i pad carstava sadri istu misao o ponavljanju u povijesti, osobito uzimajui u obzir prikljuenu tvrdnju da Bog "rui i postavlja kraljeve" (Dan 2, 21).

Ovaj je koncept izraajan u zbirci uzoraka "blagoslova i prokletstava" iz Ponovljenog zakona (27-28) i nalazi grafiku ilustraciju u izraelskoj vlastitoj povijesti. Ovo je dobro ilustrirano, naprimjer, u Knjizi Suci. Kad god je Izrael iznevjerio ugovornu obvezu, uslijedilo je tlaenje od strane drugih naroda. Osloboenje je dolo kad god se Izrael okrenuo Bogu u iskrenom pokajanju. Iako je svaki sluaj bio razliit dogaaj, s razliitim sucem koji vodi oslobaanje, vrsta povijesnog fenomena u svakom je sluaju ista. Tako moemo rei da se izraelska "povijest ponavlja" u naelu, premda ne u specifinom detalju.

U Knjizi Otkrivenje nalazimo sline nagovjetaje povratnih uzoraka, takve kao u etiri-tri podjeli unutar razliitih septeta. ovjek moe misliti, naprimjer, o oitoj slinosti koja se nalazi u pismima Efezu i Sardu i ponovno u pismima Smirni i Filadelfiji (prva i peta crkva i druga i esta crkva, pojedinano, u Otkrivenju 2-3).

Osim toga, pravi nain na koji je simbolizam upotrijebljen u Otkrivenju implicira katkad ponovljenu (i ako je mogue trajnu) primjenu. Posebno je impresivan izraz u Otkrivenju 11,8 - "velikoga grada koji se u prenesenom smislu zove Sodoma i Egipat- gdje je njihov (dvojice svjedoka) Gospodin razapet". Ovdje nalazimo tri mjesta (Sodoma, Egipat, Jeruzalem) na okupu i izjednaena na takav nain da nosi nae misli i u daleku prolost i u mnogo blie vrijeme. Ovi su dogaaji razdvojeni isto tako i zemljopisno.

21


Ono to nam ovaj tekst kae nije da e biti drugo ili tree ispunjenje Sodome ili viestruka ispunjenja staroga Egipta koji je tlaio Izrael. Radije, poruka je da ova tri razlikovna entiteta mogu biti poistovjeena u nekoj vrsti "zajednitva" s obzirom na njihov unutarnji karakter bezbonosti i ugnjetavanja. Otuda oni mogu prikladno sluiti na simbolian nain za "veliki grad" koji utjelovljuje i ponavlja slini karakter bezbonosti i ugnjetavanja.

E. G. White, takoer, komentirajui Ivanovu viziju, iznosi neke tvrdnje koje nagovjeuju ovu vrst povijesnog ponavljanja. Moemo navesti, primjerice, ovu tvrdnju: "Gledajui dolje kroz duga stoljea tame i praznovjerja, vremeniti je zatoenik vidio mnotva koja mueniki pate radi svoje ljubavi spram istine. Ali on je isto tako vidio da Onaj koji je krijepio svoje rane svjedoke ne bi napustio svoje vjerne sljedbenike za vrijeme stoljea progonstva kroz koja oni moraju proi prije zavretka vreme-na."21 Kada se utvruje da Ellen White podrava ponovljena ispunjenja u knjigama Daniel i Otkrivenje,22 kontekst onoga to ona kae mora se paljivo naznaiti i koja je vrsta "ponavljanja povijesti" ukljuena. Ne postoji ni jedan jedini primjer kojim ona nagovjeuje dvostruka ili viestruka ispunjenja malog roga ili bilo koje zvijeri iz Daniela i Otkrivenja i njihovih vremenskih razdoblja.

Ovi entiteti postoje jednom i samo jednom. Njihova vrst slube kao sredstva za Sotoninu bitku protiv Boga i Bojih svetaca moe ipak lako voditi k ponavljanju opih upotrebljavanih procesa, bilo da su oni prijevare ili progonstva (vidi Ivan 8, 44). No nijedno apokaliptiko prorotvo nije podrazumijevalo ujediniti dvostruka ili viestruka ispunjenja u samome sebi.

Uvjetovanost u apokaliptici? U nedavnim osobnim prepiskama izmeu nekih adventista sedmoga dana, dolo je do tvrdnje da postoji uvjetovanost u povijesnim proroanstvima apokaliptikih knjiga kao to je Otkrivenje. Argument je da su se takva ispunjenja kakva su adventisti sedmoga dana dugo drali

21 E.G. White, The Acts o f the Apostles (Mountain View, CA: Pacific Press Publishing Association, 1911), str. 588.

22 Vidi diskusiju u svezi s ovim u traktatu: E.G. White and the Interpretation of Daniel and Revelation," Biblical Research Institute, General Conference of Seventh-day Adventists.22


ispravnima ostvarila samo djelomino - ako su uope ispunjenja- jer se nisu potrebni uvjeti stekli. Otuda, moemo oekivati jo budue ispunjenje. Isto su tako u ovu kategoriju bili ubrojani veliki potres, mrani dan i padanje zvijezda (Otk 6, 12-17), kraj Danielova proroanstva o 2300 dana u 1844, druga vremenska razdoblja u Danielu i Otkrivenju, te apokaliptiki prikaz povijesti, tovie, generalno.

Ono to se mora prvo rei kao odgovor na ovaj pristup jest to da su naela spomenuta gore u odnosu na povijesni opis u apokaliptikom prorotvu jednako vrijedna i za "ponovljeno ispunjenje". Ta naela ne doputaju bilo kakvu mogunost za propust u ispunjenju ili odlaganje apokaliptikog proroanstva radi uvjetnosti.

Ukratko, apokaliptiko prorotvo pokazuje povijesnu progresiju koja ne ostavlja mogunost za promjenljivost, jer Bog najavljuje to se "mora ubrzo dogoditi" (Otk 1,1 - prema KJV). Ne postoji, primjerice, pitanje hoe li etiri jahaa iz Otkrivenja6 jahati; oni e doista izai u naznaenoj progresiji. To se odnosi i na trube opomena, kazne sudnjega dana, razorenje Babilona, itd. Sve ove stvari Ivanu su pokazane i izreene da bi se dogodile. Nema jednostavno nijednog elementa koji bi ukljuio sluajnost!

Netko ipak moe dokazivati da postoji jedan element uvjetnosti u pismima upuenim u sedam crkava. To je doista tako. Cjelovit koncept ovih pisama ima uvjetnost kao unutarnji obavijesni okvir. Ali ova djelomina uvjetnost nije povezana s povijesnim prikazom crkvenih situacija, nego s time kako e crkve i pojedinci u njima odgovoriti na Kristov poziv, kako e oni odluiti da stanu u budunosti glede njihova zavjetnog odnosa s Bogom.

Opominjua priroda epistolarne literature dolazi ovdje u prvi plan. injenica da je Knjiga Otkrivenje pismo, jednako kao i apokaliptiko prorotvo, daje mu stanoviti ton opomene. Ali ovo opominjanje, to se mora naglasiti, ogranieno je na apele (bilo gdje pronaeno u knjizi, vidi 16, 15 kao primjer) i ne primjenjuje se na specifian tip prorokog predvianja koji je bitni sastavni dio prirode apokaliptike literature. Knjiga o Danielu takoer ima elemente uvjetnosti u svojim povijesnim odsjecima i u svim apelima koje sadri.

23


Ipak, ni Daniel ni Otkrivenje proroko predvianje ne podvrgava uvjetovanosti. Dogaaji su fiksirani a predviena vremenska razdoblja konana i nepromjenljiva. Ovi elementi slau se s uzorcima to ih je Daniel rekao kralju Nabukodonozoru: "Veliki je Bog saopio kralju to se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaenje joj pouzdano." (Dan 2, 45).

Simbolizam u OtkrivenjuKao to je naznaeno ranije, meu openitim karakteris

tikama apokaliptikog prorotva jest njegova ekstenzivna poraba simbolizma, posebice sloena simbolizma. Knjiga Otkrivenje puna je simbolizma i slika koje uzrokuju mnogo zbunjenosti i konfuzije u interpretatora. Dio je problema u tome to dananji tumai esto ubacuju svoja vlastita miljenja u vezi sa simbolima, radije nego da utvruju svetopisamski lanac znaenja.

Ako tko prijee okom kroz Otkrivenje, postaje oito da su velika veina aluzija u simbolizmu i slikama usmjerene k Starom zavjetu.23 Ovaj je predmet opisan u detaljima u drugom poglavlju ove knjige. Na ovome mjestu jednostavno emo dodati neke komentare na neka druga razmatranja.

Literarna uloga simbolizma. Pravovaljana je uloga interpretacija Pisma da se dani ulomak ne bi smio literarno interpretirati sve dok nije jasno da se radi o simbolinom ili figurativnom jeziku. Za veinu biblijske literature ovo naelo djeluje dobro. Ali kad se suoimo s apokaliptikim prorotvom, moramo prepoznati u ovoj vrsti literature prevagu simboline porabe. Tako se na pristup moe preobratiti u traganje za razlozima literarne interpretacije mnogih ulomaka.

U svakom sluaju, postoje specifina razmatranja koja bismo trebali drati na umu kad pitamo: Zato postoji tako mnogo simbolizma u apokaliptikom prorotvu, i koje su neke smjernice u utvrivanju kada moemo oekivati simbolinu porabu? Osim te injenice da je simbolizam temeljna karakteristika ove vrste literature, i sljedei razlozi dolaze na um.

1. Djelotvoran prikaz. Simbol je esto najprikladniji ili najsnaniji nain prikazivanja poruke. "Slika moe zamijeniti tisuu

23 Vidi poglavlje 4 "Interpreting Revelations Symbolism" u Simpozium on Revelation, lntroductory and Exegetical Studies, knjiga 1.

K. A. Strand: Temeljni principi interpretacije... -Biblijskipogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

rijei", i esto to ini tonije i djelotvornije nego dugi verbalni opis. Cestovni zemljovidi, kemijske formule, umjetniki igrokazi, arhitektonski nacrti, portreti i skulpture primjeri su "simboline porabe" koja izrie ono to same rijei nikada ne bi prikladno opisale.

U sluaju apokaliptike literature, koja slikovito prikazuje veliku bitku izmeu dobra i zla, poraba simbola i slika trebala bi se oekivati. Predmeti kozmikih razmjera ne bi se mogli djelotvorno pokazati literarnim izriajem. Ovo je sluaj u kojemu ljudska nemo da razumije sloenost moralne kontroverzije jest razlog za porabu simbola.

2. Prikaz budunosti. Budua povijest sama bi po sebi bila fenomen teak za literarno opisivanje na bilo koji razumljiv nain za itatelje i sluatelje prorotva. Otkrivenje tvrdi, dakako, da otkriva budunost, i stoga se javlja pitanje: Kako bi se bolje budunost mogla opisati nego simbolima?

3. Simboli opeg razumijevanja. Jo jedno objanjenje za porabu simbolizma jest injenica da su neki simbolini izrazi bili dio izraelskog rjenika, "zajedniko mjesto" simboline porabe. Tako, primjerice, izrazi Egipat i Babilon brzo bi se shvatili u svom simbolinom smislu u Knjizi Otkrivenje.

Fluidnost simbolizma. Po svojoj naravi simboli su fluidni. Oni su rijei predodbe. Moemo naznaiti neke elemente ove fluidnosti:

1. Isti simbol moe oznaavati razliite predmete u razliitim kontekstima. Naprimjer, lav se moe upotrijebiti da uputi na Krista (Lav Judin u Otk 5, 5), na Sotonu (lav koji rie u lPt 5, 8), na Judu (lavi u Post 49, 9) i na Asiriju i Babilon (lavovi u Jr 50, 17).

2. Razliiti simboli mogu predstavljati istu stvar. Naprimjer, i lav i janje predstavljaju Krista u Otkrivenju 5.

3. Moe se ostvariti i varijacija simbola u opisivanju istog predmeta unutar jednog te istog konteksta. Naprimjer, Krist je prikazan i kao pastir i kao vrata na toru u Ivanu 10; sedam glava zvijeri iz Otkrivenja 17 oituju se i kao sedam bregova i kao sedam kraljeva.

4. Detalji se po neemu mogu razlikovati u oevidno istim simbolima. Naprimjer, etiri iva stvorenja u Ezekielu 1 tvore

25


poleinu za prizor prijestolja u Otkrivenju 4. U prethodnom ulomku svako stvorenje ima etiri lica, dok u posljednjem ulomku svako stvorenje ima samo jedno lice. Ali opisi lica isti su u oba sluaja. Drugi primjer mogu biti konji iz Zaharije 1,8 (usporedi takoer 6, 2-3) i Otkrivenje 6, te stabla masline u odnosu sa svijenjacima kako su dani u Zahariji 4 i Otkrivenju 11.

Dananji zapadnjaki itatelj sklon je zahtijevati matematiku egzaktnost u odnosu na simbolinu porabu, ali to je opreno pravoj prirodi simbolizma. Kad se shvati fluidna narav simbola, kao to je ve ilustrirano, varijacije i varijable ne bi nas trebale uznemiravati. Ustvari, ova bi fluidna narav simbola trebala biti sredstvo zastraivanja za nas protiv pretjerane dos- lovnosti u interpretaciji.

Vano je, unato tome, da ostanemo unutar granica konvencionalne porabe simbola. Kad interpretiramo bilo koji pojedinani simbol u Knjizi Otkrivenje, naprimjer, moramo misliti u granicama lanca konvencionalnih simbola. Onda svoju interpretaciju zasnivamo na temeljima znaenja koja su u skladu sa specifinim kontekstom u Apokalipsi.

Unutarnja realnost simbolizma. Jedan razlog zbog kojeg su simboli fluidni jest taj to oni prikazuju unutarnju realnost koja funkcionira s onu stranu izraajnosti odreene pojedinosti ili vie pojedinosti koje slue kao njihov izvor. Minear objanjava ovu funkciju ovako:

Ovo je vie sveobuhvatan nego rastavni, disjunktivni nain gledanja i miljenja. On pojmi dogaaje u granicama njihove unutarnje strukture kao reakcije na Boju akciju. Boja akcija u svakoj epohi potaknula je prepoznatljiv model reakcija, i prorok pokuava razabrati ovaj model radi svojih itatelja. Egipat ostaje razlikovno ime, ali ono nosi simbolino bogatstvo znaenja - niti ogranieno izvornim kontekstom niti prezreno od njega. Iza ovog naina promatranja bio je razlikovni ontoloki stav, kojemu bismo trebali posvetiti mnogo vie panje no to to obino inimo.24

Primjeri ove dinamike mogu se lako pribaviti u Knjizi Otkrivenje. Ustvari, ne bi bilo neprikladno izjaviti da ovo

24 Paul S. Minear, "Ontology and Ecclesiology in the Apocalypse," New Testament Studies 13 (1965-1966):95-96.26


predouje temeljni nain na koji simbolizam funkcionira u Apokalipsi. Naprimjer:

1. Simboli "dvaju svjedoka" (Otk 11) imaju poleine iz Za- harije 4 i od Mojsija, Ilije, Jeremije i drugih proroka.

2. U sredinjem dijelu Knjige Otkrivenje (8,2-18,24) nalazi se dvojaki prikaz onoga to bi se moglo nazvati motiv "Izlazak iz Egipta'V'Pad Babilona". Prvih pet truba imaju kao svoj pozadinski izvor zla u starom Egiptu, dok se sa estom trubom prizor za poleinu pomie na rijeku Eufrat, rijeku Babilona (9,14). Jednako tako prvih pet zala ponovno je utemeljeno na zlima u Egiptu; dok se sa estim zlom prizor ponovno pomie na rijeku Eufrat (16, 12).

3. Ono to se moe nazvati motivom "Pad Babilona'V'Ilija na gori Karmelu" javlja se u estom zlu (16,12-16).25

Ovdje SZ poleine opskrbljuju realnost za kransku zajednicu koja nadilazi izvorna znaenja. Zamjeujemo dva aspekta zanimanja:

1. Boja stalna briljivost za svoj narod od ranijih vremena nastavlja se s kranskom zajednicom, za koju je Isus Krist "isti juer i danas i uvijek" (Heb 13, 8). Ovaj je koncept povezan s tvrdnjom o bivstvu naeg Boga Alfi i Omegi (1,8; 22,13). Doista, nova kranska zajednica, ukljuujui onaj odsjek predoen azijskim vjernicima koji su bili Ivanovi upljani, bila je produenje na liniji naroda koga je Bog izabrao i okrijepio izloene nevolji i avolskom lukavstvu.

2. Kranska crkva predstavlja uzdignue svega to je Bog dao za svoj narod u prolosti. Ne samo s obzirom na vjeru, ova zajednica predstavlja kulminaciju Bojih namisli i planova za svoj narod. Otuda, sva znaajna iskustva u povijesti Bojeg postupanja sa svojim izabranim narodom u SZ mogu ilustrirati, barem u nekom pogledu, iskustvo to ga mogu oekivati krani. A kransko e iskustvo, kao to je upravo naznaeno, nadmaiti ona izvorna iskustva ili dogaaje na kojima je predoena simbolika utemeljena.

Iz prethodnih diskusija vidimo da su poleine esto fuzi- onirane (stopljene) ili izmijeane. Ovo mijeanje simbolizma u

25 Vidi Villiam H. Shea, "The Location and Significance of Armageddon in Rev 16:16," AUSS 18 (1980): 157-162.

27

K A. Stran: Temeljni principi interpretacije...-Biblijskipogledi, 2 (1), 3-38 (1994)

slikama Otkrivenja doista je karakteristika ove knjige. Otuda, istiemo ponovno da u svakom sluaju izvorna znaenja polein- skih materijala nisu bila unitena. Niti se ovdje radi o nijekanju ili minimiziranju povijesnih dogaaja ili situacija na koje slike aludiraju. Radije, ovo mijeanje simbolinih poleina oslikava novu realnost koja nadilazi bilo koju pojedinanu poleinu, ili ak kombinaciju poleina, tako da cjelina nadvisuje sumu dijelova.26

Prijedlozi za interpretaciju simbolizma u Otkrivenju. Poradi praktinosti dajemo sljedeu listu prijedloga za interpretaciju simbola u Otkrivenju. Ova lista nije opsena, ipak, interpretator je ne bi trebao upotrebljavati shematski, nego je razmotriti kao sugestivan vodi za itatelja sueljena sa irokom i zbunjujuom porabom simbolinog jezika u Apokalipsi.27

1. Shvatite simbol prema onome to on jest: figura ili znak koji je fluidan i reprezentativan po prirodi.

2. Prepoznajte razloge za porabu simbola u pojedinanom ulomku i kontekstu koji prouavate.

3. Otkrijte mogui izvor simbolizma, zamjeujui izvorno znaenje i bilo koja dobivena znaenja za zajednicu koja bi ih sada upotrijebila.

4. Razmotrite simbol sa stajalita knjievne vrste u kojoj se on nalazi (apokaliptike za knjigu Otkrivenje, knjievnosti koja je karakteristina po kozmikim eshatolokim emfazama, izrazitim kontrastima, itd.).

5. Zamijetite vezu simbola s glavnom temom koja se obrauje. Naprimjer, poruka bilo koje od sedam truba mora biti kompatibilna sa irom temom cijele vizije o sedam truba.

6. Razmotrite simbol unutar njegova najbliega konteksta ili tekstualnog poloaja. Na toj razini takoer mora vladati kom- patibilnost.

26 U ovom cijelom procesu neto se zbilo to bi se moglo nazvati prema Austin Farrerovoj terminologiji "ponovo raanje slika" To je zapravo naslov njegova komentara, A Rebirth o f Images: The Making o f St. Johns Apocahpse (Gloucester, MA, 1970). Ovo je vie oA ponovnog raanja. Dok se ponovno raanje moe odnositi samo na pojedinane slike a vjerojatno i na kombinacije, stapanje ili mijeanje na to je upravo skrenuta pozornost ukljuuje dinamiku u kojoj nas iroke grafike reprezentacije vode okosnici velikih ontolokih i soteriolokih stvarnosti novozavietne teologije koje su vane i tiu se ivota i slube kranske crkve.

27 Ova je lista skoro uzeta rije po rije iz Strand, Interpreting the Book of Revelation, str. 29.

28

K A . Strand: Temeljni principi interpretacije... -Biblijski pogledi, 2(1), 3-38(1994)

7. Interpretirajte simbol u odnosu na njegovu konvencionalnu porabu. Njegovo precizno znaenje (unutar granice njegove konvencionalne porabe) bit e unaprijed odreeno temom koja se obrauje i u skladu s neposrednim tekstualnim poloajem - naelima izreenim u tokama 5 i 6 gore.

8. Kada trai povijesnu primjenu, ne brini se za "kao stvorenu" povijest da odgovara unaprijed zamiljenim predodbama, na koju bi se poruka mogla primijeniti; radije, neka poruka sama bude vodi k povijesnom ispunjenju.

9. Ne pokuavaj pronai primjenu za svaki detalj proirenog simbolizma; umjesto toga, uzmi glavne slike ili pouke. Dijelovi simbolina izlaganja esto jednostavno zaok-ruuju sliku.

10. Prepoznajte da veliina simbolina izlaganja moe varirati od jednostavne metafore do iroke alegorije i da znaenje specifinog simbola moe varirati u razlinim kontekstima.

Cilj i tema Otkrivenja

Odrediti cilj i temu ove biblijske knjige jedna je od temeljnih procedura zdrave biblijske interpretacije. Ovo to se smatra ispravnim za Otkrivenje jednako se tako odnosi i na bilo koji drugi biblijski spis. Po pravilu komentatori paljivo zamjeuju niti koje upuuju na piev cilj i temu.

Cilj OtkrivenjaCilj Knjige Otkrivenje jasno je izreen u njegovoj preambuli,

u njegovu uvodu: "Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokae slugama svojim to se ima uskoro dogoditi..." (1, 1)

S obzirom na ovu eksplicitnu izjavu znaajno je da neki komentatori tvrde da Otkrivenje nema nita rei o buduim dogaajima Ivanovu vremenu. Oni kau da je Apokalipsa jednostavno lijepa slika Krista i ideala koji proistjeu iz te slike. Lijepa je slika Krista doista predoena preko svega u Otkrivenju, ali poricati izreeni cilj knjige da pokae budue dogaaje pro- turijei izjavi same knjige.

29


Dvostruka tema OtkrivenjaDvostruka tema Otkrivenja razraena je u cilju prorotva.

Prema tvrdnjama iz prologa i epiloga, tema je ovo:

Evo dolazi (Krist) u pratnji oblaka! I vidjet e ga svako oko... Ja sam Alfa i Omega, veli Gospodin Bog, koji jest, koji bijae i koji e doi, Svemogui. (1, 7-8)

Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plau da svakome platim prema njegovu djelu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poetak i Svretak. (22, 12-13)

Povratak. Glavno arite Knjige Otkrivenje jest drugi Kristov advent. Na e Bog doi da uini kraj carstvu grijeha i alosti, boli i patnje, bolesti i smrti. I kad On doe, njegova e plaa biti s Njim - pravina plaa, da nagradi sav narod prema njegovim djelima.

Ovaj e povratak donijeti konano iskoijenjivanje grijeha i njegovih uasnih pratilaca bijede i jada, unitit e unitivae Zemlje (11, 18), i zajamiti vjenu batinu onima koji su odano slijedili Njegove stope.

Uvijek prisutan. Ali Krist je u Otkrivenju prikazan kao Onaj koji je uvijek prisutan meu svojim vjernim sljedbenicima za vrijeme svih njihovih nevolja "ovdje i sada". On je Alfa i Omega, Onaj koji je umro, sada iv, ivi zauvijek, i ima kljueve od smrti i podzemlja (vidi 1, 17-18). Njegova je pobjeda i naa pobjeda, ak unato smrti (Otk 12, 11). Ili kako lijepo stoji u Poslanici Hebrejima, Isus je i "tvorac i svritelj nae vjere" (Heb12, 2 KJV).

Literarna struktura OtkrivenjaTumai Biblije openito pokuavaju utvrditi ne samo piev

cilj i temu nego i proceduru u razvijanju te teme. Tako komentatori esto obuhvate jedan generalni nacrt (autlain) knjige koju prouavaju.

Komentatori Otkrivenja obino ukljuuju nacrte. Ali kad ih usporedimo, vidimo da su oni u neskladu jedni s drugima i esto inkompatibilni s tekstom samog Otkrivenja. Neki nacrti koji se razlikuju jedan od drugoga nisu nimalo uzajamno kom30


patibilni, kao to sam istaknuo drugdje, dok se drugi (i to veina od njih) jednostavno ne mogu smjestiti u koherentan model.28

Literarni hijazamMoramo dopustiti samoj knjizi da nam ona da kljueve za

svoj nacrt. Kad je ova procedura uslijedila, divan izrazit literarni model itave knjige doista priostekne iz teksta. On uzima oblik hijazma, to je model inverznog paralelizma. Ovdje neemo dati u detalje pomone podatke za nacrt, ali treba spomenuti nekoliko opaski.29

Postoji velika strukturalna dioba izmeu poglavlja 14. i 15. Prolog i etiri vane vizije dolaze prije ove diobne crte, a etiri vane vizije i epilog iza nje. Prolog i epilog usporedni su, paralelni jedan s drugim. Postoji slino usporeivanje (u inver- znom poretku) vizija iz prvog dijela knjige s vizijama drugoga dijela. Vidi dijagram u 2. poglavlju ove knjige.

Vidimo da se vizije prije stanke na kraju 14. poglavlja bave prvenstveno kranskim razdobljem. Vizije nakon ove stanke usredotoene su na razdoblje eshatolokog suda. Vizije prvog dijela knjige otkrivaju da su crkve nesavrene, Boji su sveci progonjeni, a sile zla imaju premo. Kontrastno tomu, vizije koje poinju 15. poglavljem otkrivaju 'preokretanje lista, tako da slavna pobjeda pripada Bojim svecima i smrt za one sile koje su ih ranije ugnjetavale.

Vizije do 14. poglavlja mogu se okarakterizirati kao "povijesno razdoblje" a one nakon ovog poglavlja kao "eshatoloko- sudbeno razdoblje". U prvospomenutom, iz dua pod oltarom uzdie se pla: "Dokle e, sveti i pravi Vrhovnie, odgaati sud i osvetu nae krvi nad stanovnicima zemlje?" (6, 9-10) U posljednjem dijelu nalazimo usporedni element u uskliku: "Jer je osudio (Bog) veliku Bludnicu... i na njoj osvetio krv svojih sluga! (Otk 19, 2)

28 Vidi Strand, Interpreting the Book o f Revelation, str. 33-41. Razliite sheme i pregledi dani su itatelju na razmatranje. Takoer vidi apendiks na str. 65, 75-79.

29 Opirniju studiju literarne strukture Otkrivenja i njen znaaj za tumaenje vidi K. A. Strand, "The Eight Basic Visions"; i '"Victonous-Introduction Scenes" u Simpozium on Revelation, Introductory and Exegetical Studies, knjiga 1.; Takoer vidi jo neke autorove napise: Strand, Interpreting the Book o f Revelation, str. 43-52; K. A. Strand "Apocalvptic Prophecv and the Church", Ministrv, listopad 1983, 22-23.

31

K. A. Strand: Temeljni principi interpretacije... -Biblijskipogledi, 2 (1), 3-38(1994)

U prizorima prvog velikog dijela Otkrivenja 2. 3. i 4. vizije otkrivaju slijed dogaaja ili razvoja koji doseu i ukljuuju drugi Kristov advent. Tako nas posljednja pojedinost u svakom slijedu dovodi ka konanom eshatolokom klimaksu. Unato tome, dogaaji prije toga klimaksa ili vrhunca bave se specifino povijesnim razdobljem. Zbog ovog primarnog naglaska oni se mogu pravilno nazvati vizijama "povijesnog razdoblja".

U drugom dijelu knjige same vizije dosljedno otkrivaju perspektivu eshatolokog suda. Unato tome, one ukljuuju dvije vrste materijala koji se odnose na povijesno razdoblje: (1) objanjenja, koja su nuna da bi ga prorok sam s njegove toke u vremenu i njegovi itatelji razumjeli; i (2) apele ili pozive, koji se oito moraju primijeniti na razdoblje prije posljednje ljudske kunje ako se o njima povede rauna. Ovi pozivi nisu "uzdu i poprijeko" u samim vizijama, jer je eshatoloko-sudbeni okvir samih vizija nepromjenljiv, poevi sa sedam posljednjih zala i nastavljajui kroz naredne dogaaje sve do slavnog vrhunca koji se nalazi u prikazu Novog Jeruzalema i Nove Zemlje.

Kad razmotrimo ovu hijazminu strukturu Otkrivenja, odmah vidimo da se ona dobro poravnava s dvostrukom temom naznaenoj u prologu i epilogu. Prvi veliki dio knjige (od 1-14. poglavlja) odnosi se na razdoblje u kojemu je Alfa i Omega zatitnik i potpora svome narodu usprkos kunji i progonstvu to ih moraju podnijeti na svom putu. Drugi veilki dio knjige, poevi s 15. poglavljem, odnosi se na eshatoloke sudove koji se okupljaju i centriraju na kraju razdoblja: Kristovu drugom adventu.

Odreivanje literarnog ustrojstva u Otkrivenjuiroka hijazmina struktura koja obuhvaa cijelu Knjigu

Otkrivenje vitalna je po svojim teolokim implikacijama. U prvom redu, ona potcrtava dvostruku proroku temu ve naznaenu ranije. No vanije od toga, shema olakava interpretatoru da prepozna prikladnije mjesto i naglaske to e ih u knjizi dobiti specifine teme ili motivi. Sljedstveno tome, moemo znatno podrobnije ispitati proceduru po kojoj je ova hijazmina struktura bila utvrena, proceduru koja bi trebala povesti u otkrivanje svih biblijskih literarnih modela.

32


Izvedena iz teksta. Toka koja ima najveu vanost, i ne moe se prenaglasiti, jest to da sam tekst mora biti izvor za odreivanje literarne strukture i vodi k tom odreivanju. U razvijanju modela skiciranoga gore, nije se koristio drukiji pristup, jer pravilna hermeneutika zahtijeva da iz teksta izvedemo njegov model. ak se i postojanje glavnog hijazma moralo vidjeti u tekstu samog Otkrivenja.

Nije mnogo znanstvenika razmatralo mogunost hijazmine strukture u Otkrivenju sve do mog osobnog komad-po-komad otkria tijekom godina za vrijeme desetljea 1950-tih. Danas su razlini istraivai osjetljivi prema ovoj strukturi, ukljuujui C. M. Maxwella, koji je upotrijebio moj nacrt s neznatnim prilagoavanjima kao temeljnu strukturu Otkrivenja u drugom svesku svoje knjige God cares.30 U procesu otkrivanja neki paralelizmi u samome tekstu suprotstavili su mi se; oni su zakljuno poveli k nacrtu opisanom ranije.

Paralelni odsjeci. Iako je itatelj upuen da smo pomone podatke za nacrt ve predstavili,31 moemo ovdje navesti nekoliko opservacija.

Prvo, da bi bile pravi paralelni duplikati, vizije moraju dati dokaz izrazite slinosti u spomenutim pojedinostima, u irim temeljnim kontekstima ili poloajima. Osamljene slinosti nisu u ovom pogledu znaajne. Ali kad postoji mnotvo slinosti, onda ozbiljno uzimamo mogunost hijazminog duplikata.

Primjerice, jedan je broj tumaa ve zamijetio takvo mnotvo slinosti izmeu prologa i epiloga. U svakom od ovih kratkih odsjeka nalazimo spomen poruke ove knjige, poruke koja je poslana po anelu i odnosi se na stvari koje se moraju uskoro dogoditi (1, 1; 22, 6), upuivanje na Ivana kao na recipijenta vizije (1, 9; 22, 8), spominjanje "crkava" (1, 4-6; 22, 16) i izricanje blagoslova nad onim tko poslua poruke (1, 3; 22, 7), kao i ranije zamijeena izjava o dvostrukoj temi (1, 7-8; 22, 12-13).

Veina tumaa prepoznaje da opis Novog Jeruzalema/Nove Zemlje u posljednjim poglavljima Otkrivenja priziva (kao ispunjenje) obeanja dana pobjednicima u porukama upuenim u sedam crkava u uvodnim poglavljima.

30 Vidi fusnotu 3.31 Vidi Strand, Interpreting the Book o f Revelation, str. 45-47.

33


Slinosti izmeu "parnih" vizija (to smo nazvali motivom "Izlazak iz Egipta"/"Pad Babilona") esto su se zamjeivale: takve kao slini ciljevi za trube i zla (zemlja, more, rijeke i izvori, itd.), te motiv i verbalne paralele izmeu 12-14. i 17-18. poglavlja (ena u svakome; sedmoglave desetorogate ivotinje; proglas o padu Babilona; itd.) Usprkos prepoznavanju takvih slinosti, znalci Otkrivenja nisu uope razabrali kako su one paralelne jedne s drugima na hijazmian nain.

Ne esto zamijeena meu interpretatorima jest hijazmina paralela izmeu Otkrivenja 4,1 - 8,1 i 19,1 - 21,4. Ali ova dva odsjeka imaju mnotvo slinosti. I jedan i drugi sadre poloaj u kojemu Bog sjedi na prijestolju, okruen s etirima ivim stvorenjima i s dvadeset etirima starjeinama. U ovom poloaju i jedni i drugi imaju sline usklike i hvalospjeve Bogu i Janjetu.

U drugoj viziji na pla muenika odgovor dolazi u obliku vizije, u svezi s Bojim "suenjem" i "osvetom" radi njih. Jaha na bijelom konju prikazan je u objema vizijama. Bol dolazi ka "kraljevima zemlje" i drugim poblie oznaenim skupinama. Upuuje se na blagoslove Bojeg prebivanja s njegovim narodomi "brisanje svih suza s njihovih oiju", itd.

Sigurno da jedno takvo obilje oznaenih slinosti izmeu dviju vizija pokazuje da su one sukladni dijelovi. Kad se smjeste u poloaj s drugim parovima vizija koje imaju sline odnose (kao to pokazuje sam biblijski tekst), pojavljuje se sveukupna hijazmina struktura Otkrivenja.

Drugi hijazmi u OtkrivenjuOtkrivenje sadri i druge hijazmine literarne uzorke osim

ovih glavnih o kojima smo diskutirali. Oni mogu obuhvatiti viestruka poglavlja, pokriti jedno poglavlje (Otk 18, naprimjer), ili se nalaziti ak i u kraim odsjecima. Ovdje predstavljamo jedan od njih kao primjer. On obuhvaa stanovite pojedinosti i posebnu dinamiku u 12-20. poglavlja.

Mnogi tumai vjeruju da se temeljna dijelna crta u Apokalipsi nalazi izmeu 11. i 12. poglavlja. Jedan razlog za to je taj to se ini da 12. i 13. poglavlje uvode, ini se, neki novi element: naime, antiboansko trojstvo zmaja, morske zvijeri i zemaljske

34


zvijeri. Da li bi onda knjiga, stoga, trebala biti podijeljena na ovome mjestu prije nego izmeu 14. i 15. poglavlja?

Jasno je iz biblijskog teksta da su vizije sve do 14. poglavlja doista "povijesno razdoblje" (s trima od njih koje zavravaju u Kristovu drugom adventu), dok su prethodne vizije smjetene poslije zavretka ljudske kunje. Ipak, pravi prikaz antiboanskog trojstva plus Babilon i oboavatelji zvijeri otkrivaju hijazam.

U ovim nizovima oslikanih bia nastupa jedan prizor za vrijeme povijesnog razdoblja ovim slijedom:

1. Zmaj (poglavlje 12).2. Morska zvijer i zemaljska zvijer ili "lani prorok" (po

glavlje 13).3. Babilon (14, 8).4. tovatelji zvijeri (14, 9-11).Oni susreu svoju smrt za vrijeme eshatoloko-sudbenog

razdoblja u tono obrnutom poretku:4. tovatelji zvijeri (16, 2).3. Babilon (16, 19-18, 24).2. Morska zvijer i lani prorok (19, 20).1. Zmaj (20, 1-10).Znaajna pojedinost koja se ovdje treba zamijetiti je da

dijelna crta izmeu razdoblja kada su oni vladali i kada su susreli svoju smrt dolazi precizno ondje gdje se hijazmina stanka nalazi za cijelu knjigu: na kraju 14. poglavlja.

Sekvenca za otkrivanje modelaU povijesnom razdoblju Knjige Otkrivenje postoji literarni

model ponovljen barem triputa. On poinje s 4. poglavljem i zavrava s 14. Ovaj etverostruki model (ili nizovi modela) moe se ilustrirati kao na skici na 34. stranici.

U prvim trima vizijama "eshatoloko-sudbenog" razdoblja (Otk 15-21,4) nizovi slini etverostrukom modelu postoje, prilagoeni - dakako - onome to je svojstveno za to posebno razdoblje. Iako je izvan okvira naeg zanimanja ovdje nainiti opi nacrt ovih vizija, zamjeujemo da se drugi odsjek u njima moe nazvati "sudska progresija", a trei odsjek opskrbljuje "apelima".32

35


U saetku, mi s pravom zakljuujemo da Otkrivenje ima zamjetljivu ravnoteu u svojim literarnim modelima. Kao zavrnu zamjedbu, mogli bismo primijetiti da su uvodni prizori u osam vizija smjeteni u hramski kontekst ili obuhvaaju sliku hrama. Dostatno je istaknuti da ov j^ "hramski poloaj" za "pobjedonosne- uvodne" prizore priskrbljuje jedno od znaenja kojim je prikazan snaan "vertikalni kontinuitet" Otkrivenja.

Literarna struktura i interpretacijaDok se drugi imbenici uz literarnu strukturu Apokalipse

zbiju u njegovu interpretaciju, zdrava procedura prouavanja ne mora iskljuiti sve to je na taj nain ulo. Ustvari temeljna struktura i drugi modeli koje smo spomenuli znaajan su vodi za interpretaciju.

Rekapitulacija sekvenci u Otkrivenju 4-14

PEATI (4,1 - 8,1)

TRUBE (8,2 - 11,18)

BORBENE SILE (11,19 / 14,20)

1. Pobjednika vizija

Prijestolna dvorana i Janje

dostojno da otvori knjigu (4,1

- 5,14)

Tamjan pomijean s

molitvama svetih (8,2-5)

Otvoreni hram s vidljivim zavjetnim

kovegom (11,19)

2. Povijesna progresija

Prvih est peata (6,1-17)

Prvih est truba (8,7 - 9,21)

Zle sile napadaju Bo%ji narod (12,1

- 13,18)

3. Sredite panje posljednjih

dogaaja

Zapeeenje 144000; Veliko

mnotvo (7,1-17)

Aneo i knjiga; dva svjedoka (10,1 - 11,14)

Otkupljenje 144000; Poruka

triju anela (14,1- 12)

4. Slavni vrhunac Sedam peata (8,1)

Sedam truba (11,15-18)

etva zemlje (14,14-20)

Prvo, literarna struktura upuuje na to da je svaka interpretacija koja ini poruke Otkrivenja ili cjelovito povijesnima ili cjelovito eshatolokima neispravna, jer knjiga je podijeljena na velike dijelove koji su povijesni i eshatoloki, pojedinano.

32 Vidi 2. i 3. poglavlje i njihove dijagrame u Simpozium on Revelation, Introduetory and Exegeticcu Stuaies, knjiga 1.

36


Drugo, nijedna apsolutno pravocrtna metoda interpretacije koja razlae sveukupno sekvencijalan lanac dogaaja ili razvoja nye valjana, bilo da je rije o prolom, trajno povijesnom (his- toricistikom), ili buduem gleditu. Ako je knjiga doista podijeljena na kraju 14. poglavlja na povijesni i eshatoloki dio, ovsg literarni hijazmini poredak uskrauje povjerenje bilo kojoj interpretaciji koja spaja dijelnu crtu s "kljunom" sekvencom dogaaja koja i dalje traje. Ovo vrijedi bilo da se ta sekvenca promatra kao ispunjenje u starom svijetu, u tokovima dogaaja koji su trajali tijekom kranskog razdoblja, ili u jo buduim nizovima dogaaja.

Tree, dokazi za ponavljanje glavnih toaka u Otkrivenju (usporedi izjednaavanje literarnih struktura naznaeno gore) ini razumljivim zakljuak daje unutar glavnog dijela Apokalipse otkrivena ista opa osnova u ponovljenim sekvencama (barem na neki saeti ili preklopljeni nain). Tako je isto povijesno razdoblje ili poloaj sagledano s razliitih perspektiva ili u razliitim aspektima i etirima vizijama koje ine prvi dio knjige.

etvrto, moramo interpretirati dani odsjek materijala s obzirom na njihovo mjesto u velikoj hijazminoj strukturi knjige. Naprimjer, takozvani "amilenijska" pozicija koja izjednauje tisugodinje razdoblje u Otkrivenju 20 s kranskim razdobljem negirana je injenicom da ga Ivan smjeta jasno unutar "eshatoloko-sudbenih" serija vizija.

Na kraju, ne smije se previdjeti da nas pojela knjige na dva glavna dijela s usporednim pododsjecima moe povesti k pravoj interpretaciji specifinih ulomaka. Tako, kad se shvati jedan ulomak iz jednog dijela Otkrivenja, to moe posluiti kao klju za otkrivanje znaenja korelativnog ulomka u drugom dijelu knjige.

Izvornik: Kenneth A. Strand, "Foundational Principles of Interpre- tation" u Simpozium on Revelation, Introductory and Exegetical Studies, knjiga 1., ur. Frank Holbrook, (Silver Spring, MD: Biblical Research Institute, 1992).

S engleskog prevela: urica Garvanovi-Porobija

37


SUMMAEY:Foundational Principles of Interpretation of the Book of Revelation

Christians f!rmly believe that the Bibles message transcends its time and culture. Consequently, as the years pass and the gulf of centuries widens between the ancient and modem worlds, it becomes increas- ingly important for students of the Scriptures to adhere strictly to sound principles of interpretation lest they misconstrue Gods Word. This is especially true when it comes to discovering the truths couched in the symbols of the apocalyptic books of Daniel and Revelation. In this article the author spells out the characteristics of apocalyptic prophecy, draws out the purpose and theme of the book of Revelation, explores the nature of its symbolism, and points the way to determine its meaning. Ali systems of interpreting Revelation must begin by locating its several segments in past, present, or future time frames. After years of study, it is the authors deep con- viction that a clear understanding of the literaiy arrangement of Revelation provides the necessaiy foundation on which to erect a sound interpretation of the visions. The prophetic book itself supplies the keys to explain its structure. The data indicates that Revelation is composed of eight visions intemally linked to form four pairs. The prophecy divides naturally into two sections, chapters 1-14 and chapters 15-22. Four visions precede this natural dividing line (close to chapter 14), and four visions conclude the book. The first four visions (historical series) find fulfillment in the Christian Era leading up at their end to the Second Advent. The last four visions (es- chatological - judgment series) cover events after the close of human probation. In fact, the basic structure and other pattems which are mentioned provide important guidelines for interpretation of the Book of Revelation.

38

Strand - Temeljni principi interpretacije knjige Otkrivenja

Documents

Transcript of Strand - Temeljni principi interpretacije knjige Otkrivenja