Stanje transa i opsjednutosti, disocijativni ili...
1
Autori: Omer Ćemalović, Paša Bilalović, Mirela Arnautović - Tahirović, Šejla Šarkić – Bedak Stanje transa i opsjednutosti, disocijativni ili psihotični poremećaj - dijagnostička dilema References: 1. Gainer, K. Dissociation and shizophrenia: an historical review of conceptual development and relevant treatment approaches. Dissociation, 1994; Vol VII, No 1 2.Moise, J. & Leicner, P.Prevalence of dissociative symptoms and disorders within an adult outpatient population with shizophrenia. Dissociation, 1996; Vol IX, No 3 3. Ross, C.A. Dissociation and psychosis: conecptual issues. 2007; Psyological Trauma 4. Arlington, VA, American psychiatric Association, Desk Reference to the Diagnostic Criteria From DSM-5, 2013. 5. American Psychiatric Association: 1. Diagnostic and statistical manual of mental disorders 5th ed. 2. Mental Disorder - diagnosis. 3. Mental disorders - classifiacation. WM 141. ABSTRAKT: Prikazali smo pacijenticu G.Ž. staru 36 godina, po zanimanju ugostitelj, zaposlena, koja se u našu bolnicu prvi put javila 22 mjeseca prije hospitalizacije. Na prvom pregledu bez psihotične simptomatologije, zbog otežanog govora i ponavljanih kriza svijesti upućena na Kliniku za neurologiju na dodatne pretrage. Ponovo se u našu bolnicu javlja nakon 22 mjeseca, upućena od strane psihijatra iz doma zdravlja pod uputnom Dg: Stanje transa i opsjednutosti, jer je tokom redovnog tretmana kod psihologa zapala u nemir, počela se upadno ponašati, nepovezano i nesuvislo govoriti. Na prijemu u našu bolnicu pacijentica hronološki iznosi svoje somatske tegobe, spontano prezentira bizarne sadržaje religioznog karaktera, da bi iznenada počela mijenjati ponašanje, transformisati glas, izvijati se u stolici, stenjati, dodirivati se po tijelu, tokom čega se nije mogao uspostaviti kontakt sa njom. STANJE NA PRIJEMU: Na prijemu pacijentica neadekvatnog afekta, spontano prezentira nesistematizirane bizarne sadržaje religiozno šaržirane, da bi iznenada zapala u nemir, transformisala glas u duboki, muški bariton, počela se izvijati na stolici, stenjati, dodirivati po tijelu, postaje koprolalična, lascivna,uz stereotipno ponavljanje riječi i pojmove, direktnih asocijacija pakla i sotonizma: “ 666, Sotona, Lucifer, Šejtan...“. Tokom ove epizode nije se mogao uspostaviti kontakt sa pacijenticom. URAĐENE PRETRAGE: -rutinske laboratorijske pretrage: nalazi uredni -hormonalni status štitnjače: hipotireidne vrijednosti hormona štitnjače -neurološki pregled: u a.g položaju diskretno tonjenje lijeve ruke, MTR življi, više lijevo, Romberg pozitivan - internistički pregled i EKG nalaz uredan. -endokrinološki pregled: Thyreoiditis Haschimoto, ordinirana terapija. - CT glave: nalaz uredan - EEG: desinhronizirana EEG aktivnost kod psihički napete osobe, nema specifičnih epi grafoelemenata - psihološko testiranje: na osnovu raspoloživih testovnih pokazatelja ( dijagnostički intervju , WB skala, MMPI ) , opservacijom ponašanja , te kliničkim utiskom koji se stvara u kontaktu s ispitanicom iznosi se dijagnostička pretpostavka koja govori u prilog psihotičnog procesa. Aktuelni nivo intelektualnog funkcioniranja je u kategoriji „graničnih ". TOK HOSPITALNOG LIJEČENJA: -ordiniraju se niske doze haloperidola, koji kupira intenzivan nemir prvih dana -po dobijanju rezultata psihološkog testiranja, koji ukazuju na psihotični proces i zbog blaže izražene EPS, pacijentica se prevede na atipik risperidon u početnoj dozi od 1mg/dan -titriranjem risperidona do 4mg/dan kupiraju se imperativne slušne halucinacije, pacijentica afektivno relaksiranija -nakon početne psihostabilizacije pacijentica ponova zapada u atake nemira i agitacije uz izražene somatizacijske ekvivalente (gušenje i probadanje u grudima, lupanje i ubrzan rad srca, osjećaj nedostatka zraka) -ponovnim uvođenjem haloperidola u dozi 4mg/dan, umjesto risperidona uspostavlja se zadovoljavjuća psihostabilizacije, bez psihotične simptomatologije i somatizacijskih tegoba -kontrola tri mjeseca po otpustu, psihičko stanje stabilno -terapija održavanja: haloperidol 4mg/dan ZAKLJUČAK: Nespecifična klinička slika i stanje pacijentice na prijemu u prvi mah su nas doveli u dijagnostičku dilemu da li se radilo o Stanju transa i opsjednutosti u sklopu disocijativnog poremećaja ili psihotičnom procesu. Rezultati urađenog psihološkog testiranja su ipak govorili u prilog psihotičnog procesa, zbog čega smo se odlučili za dijagnozu Ostali neorganski psihotični poremećaji- F 28 Ovim prikazom smo željeli prikazati slučaj atipične psihotične simptomatologije kod osobe sa graničnim intelektualnim sposobnostima. Naša dijagnostička dilema je bila da li se radi o disocijativnom ili psihotičnom poremećaju. Koristili smo: - struktuirani psihijatrijski intervju, rutinske laboratorijske pretrage, hormonalni status štitnjače, neurološki pregled, internistički pregled, endokrinološki pregled, CT glave, EEG, psihološko testiranje Nakon prvobitne dijagnostička dileme da li se zbog privremenog gubitka osjećaja ličnog identiteta i svijesti o okolini, radi o Stanju transa i opsjednutosti, kao kategoriji disocijativnog poremećaja, urađeno psihološko testiranje je ipak govorilo u prilog psihotičnog procesa. Na ordinirani tipični neuroleptik, uspostavila se zadovoljavajuća psihostabilizacija, a nespecifična klinička slika sa prijema se tokom boravka nikad više nije ponovila. Ovim prikazom smo željeli prikazati slučaj atipične psihotične simptomatologije kod osobe sa graničnim intelektualnim sposobnostima. UVOD: ICD- 10 definira disocijativni poremećaj kao „djelimični ili potpuni gubitak integracije sjećanja iz prošlosti, svijesti o osobnosti i izravnih osjeta, te kontrole tjelesnih pokreta“ dok ga DSM-V definira kao: A: rascjep identiteta karakteriziran sa 2 ili više jasnih stanja ličnosti, koji mogu biti opisani u nekim kulturama kao stanja opsjednutosti. Rascjep identiteta uključuje jasan diskuntinuitet u osjećaju sebe i vlastitog djelovanja , praćeno sa promjenama u afektu, ponašanju, svjesnosti, memoriji, percepciji, kogniciji i /ili u senzorno motornom funkcionisanju. Ovi simptomi mogu biti uočeni od strane drugih ili prijavljeni od strane samog pacijenta. B: ponavljajuće rupe u sjećanju svakodnevnih događaja, važnih ličnih informacija, i/ili traumatičnih događaja koji su nedosljedni sa običnim zaboravljanjem. C: simptomi uzrukuju klinički značajne nevolje ili oštećenja u socijalnom, okupacijonom ili drugim važnim sferama funkcionisanja. Poremećaj nije normalan dio široko prihvaćene kulturalne ili religijske prakse. Simptomi se ne mogu povezati sa psihološkim efektima substanci (npr. Black out ili haotično ponašanje tokom alkoholne intoksikacije) ili drugih medicinkih stanje (npr.kompleksni parcijalni napadi). ICD-10 uključuje u disocijaciju oblasti senzornog i motornog sistema, a koja dovodi do simptoma koji se uobičajeno zovu konverzivni, U DSM-V disocijacija je ograničena na psihičke funkcije, pa su konverzivni poremaćaji konsekventno smješteni, ne unutar grupe disocijativnih, kao u ICD-10, već sa somatiformnim poremećajima. Depersonalizacija u ICD-10 nije smještena među disocijativne, već druge neurotske poremećaje. Veza između disocijacije i psihoze nije tema ozbiljnih studija i istraživanja u oblasti psihoza, ali je primila značajnu pažnju u oblasti disocijacije. Brojna konceptualna pitanja moraju biti riješena prije nego što disocijacija postane centralni momenat u istraživanju, dijagnostici i tretmanu psihoza ( Ross, 2007.). Ovo uključuje između ostalog i definicije disocijacje tako psihoza, dijagnostičke kriterijume psihoza, depersonalizacije i mjere oba konstrukta. Dok se ovo ne desi, moguće je prikazati relaciju disocijacija-psihoza preko pregleda historijske veze sa shizofrenijom, disocijacije u kliničkoj slici shizofrenije, te novijih istraživanja iz oblasti disocijacije koje registriraju disocijativna iskustva i na ovoj kliničkoj podpopulaciji. PRIKAZ SLUČAJA: Pacijentica G.Ž, stara 36 godine,zaposlena, razvedena, nema djece.Živi sa majkom u vlastitom stanu. Premorbidno tiha,odgovorna,brižna prema majci. U porodici negativan psihijatrijski hereditet. SADAŠNJA BOLEST: U januaru 2011. godine javljaju se prvi problemi: - glavobolja - vrtoglavica - nestabilnost pri hodu Ambulantno tretirana od strane neurologa, vođena kao :Sy vertiginosum, te Qudriparesis cerebralis ( refleksološka) U februaru 2011. godine stanje se pogoršava, javljaju se: - pospanost - zaboravnost - otežano disanje - otežano gutanje - krize svijesti Tada se prvi put javlja u našu bolnicu, budući da nije bilo psihotične simptomatologije biva upućena na Kliniku za neurologiju, gdje biva i hospitalizirana u periodu od 14.-23.02.2012. godine,otpuštena pod Dg: Hemiparesis cerebralis lat.sinistri.St.post OP herniae disci iv C3-C4 aa II. Thyreoditis Haschimoto.Prolapsus valvulae mitralis. Po preporuci endokrinologa, zbog izmjenjenog ponašanja pacijentici preporučen psihološki tretman. Na jednom od tretmana,pacijentica zapada u intenzivan nemir, neadekvatno se ponaša, priča nepovezano i nesuvislo, zbog čega biva upućena u našu bolnicu pod uputnom dijagnozom Stanje transa i opsjednutosti.
Transcript of Stanje transa i opsjednutosti, disocijativni ili...
Autori: Omer Ćemalović, Paša Bilalović, Mirela Arnautović - Tahirović, Šejla Šarkić – Bedak
Stanje transa i opsjednutosti, disocijativni ili psihotični poremećaj - dijagnostička dilema
References:
1. Gainer, K. Dissociation and shizophrenia: an historical review of conceptual development and relevant treatment approaches.Dissociation, 1994; Vol VII, No 12. Moise, J. & Leicner, P.Prevalence of dissociative symptoms and disorders within an adult outpatient population with shizophrenia.Dissociation, 1996; Vol IX, No 33. Ross, C.A. Dissociation and psychosis: conecptual issues. 2007; Psyological Trauma4. Arlington, VA, American psychiatric Association, Desk Reference to the Diagnostic Criteria From DSM-5, 2013.5. American Psychiatric Association: 1. Diagnostic and statistical manual of mental disorders 5th ed. 2. Mental Disorder - diagnosis. 3. Mentaldisorders - classifiacation. WM 141.
ABSTRAKT:Prikazali smo pacijenticu G.Ž. staru 36 godina, po zanimanju ugostitelj, zaposlena, koja se u našu bolnicu prvi put javila 22 mjeseca prije hospitalizacije. Na prvom pregledu bez psihotične simptomatologije, zbog otežanog govora i ponavljanih kriza svijesti upućena na Kliniku za neurologiju na dodatne pretrage. Ponovo se u našu bolnicu javlja nakon 22 mjeseca, upućena od strane psihijatra iz doma zdravlja pod uputnom Dg: Stanje transa i opsjednutosti, jer je tokom redovnog tretmana kod psihologa zapala u nemir, počela se upadno ponašati, nepovezano i nesuvislo govoriti. Na prijemu u našu bolnicu pacijentica hronološki iznosi svoje somatske tegobe, spontano prezentira bizarne sadržaje religioznog karaktera, da bi iznenada počela mijenjati ponašanje, transformisati glas, izvijati se u stolici, stenjati, dodirivati se po tijelu, tokom čega se nije mogao uspostaviti kontakt sa njom.
STANJE NA PRIJEMU:Na prijemu pacijentica neadekvatnog afekta, spontano prezentira nesistematizirane bizarne sadržaje religiozno šaržirane, da bi iznenada zapala u nemir, transformisala glas u duboki, muški bariton, počela se izvijati na stolici, stenjati, dodirivati po tijelu, postaje koprolalična, lascivna,uz stereotipno ponavljanje riječi i pojmove, direktnih asocijacija pakla i sotonizma: “ 666, Sotona, Lucifer, Šejtan...“. Tokom ove epizode nije se mogao uspostaviti kontakt sa pacijenticom.
URAĐENE PRETRAGE:-rutinske laboratorijske pretrage: nalazi uredni-hormonalni status štitnjače: hipotireidne vrijednosti hormona štitnjače-neurološki pregled: u a.g položaju diskretno tonjenje lijeve ruke, MTR življi, više lijevo, Romberg pozitivan- internistički pregled i EKG nalaz uredan.-endokrinološki pregled: Thyreoiditis Haschimoto, ordinirana terapija.- CT glave: nalaz uredan- EEG: desinhronizirana EEG aktivnost kod psihički napete osobe, nema specifičnih epi grafoelemenata- psihološko testiranje: na osnovu raspoloživih testovnih pokazatelja ( dijagnostički intervju , WB skala, MMPI ) , opservacijom ponašanja , te kliničkim utiskom koji se stvara u kontaktu s ispitanicom iznosi se dijagnostička pretpostavka koja govori u prilog psihotičnog procesa. Aktuelni nivo intelektualnog funkcioniranja je u kategoriji „graničnih ".
TOK HOSPITALNOG LIJEČENJA:-ordiniraju se niske doze haloperidola, koji kupira intenzivan nemir prvih dana-po dobijanju rezultata psihološkog testiranja, koji ukazuju na psihotični proces i zbog blaže izražene EPS, pacijentica se prevede na atipik risperidon u početnoj dozi od 1mg/dan-titriranjem risperidona do 4mg/dan kupiraju se imperativne slušne halucinacije, pacijentica afektivno relaksiranija-nakon početne psihostabilizacije pacijentica ponova zapada u atake nemira i agitacije uz izražene somatizacijske ekvivalente (gušenje i probadanje u grudima, lupanje i ubrzan rad srca, osjećaj nedostatka zraka)-ponovnim uvođenjem haloperidola u dozi 4mg/dan, umjesto risperidona uspostavlja se zadovoljavjuća psihostabilizacije, bez psihotične simptomatologije i somatizacijskih tegoba-kontrola tri mjeseca po otpustu, psihičko stanje stabilno-terapija održavanja: haloperidol 4mg/dan
ZAKLJUČAK:Nespecifična klinička slika i stanje pacijentice na prijemu u prvi mah su nas doveli u dijagnostičku dilemu da li se radilo o Stanju transa i opsjednutosti u sklopu disocijativnog poremećaja ili psihotičnom procesu.
Rezultati urađenog psihološkog testiranja su ipak govorili u prilog psihotičnog procesa, zbog čega smo se odlučili za dijagnozu Ostali neorganski psihotični poremećaji- F 28Ovim prikazom smo željeli prikazati slučaj atipične psihotične simptomatologije kod osobe sa graničnim intelektualnim sposobnostima.
Naša dijagnostička dilema je bila da li se radi o disocijativnom ili psihotičnom poremećaju.
Koristili smo:- struktuirani psihijatrijski intervju, rutinske laboratorijske pretrage, hormonalni status štitnjače, neurološki pregled, internistički pregled, endokrinološki pregled, CT glave, EEG, psihološko testiranje
Nakon prvobitne dijagnostička dileme da li se zbog privremenog gubitka osjećaja ličnog identiteta i svijesti o okolini, radi o Stanju transa i opsjednutosti, kao kategoriji disocijativnog poremećaja, urađeno psihološko testiranje je ipak govorilo u prilog psihotičnog procesa. Na ordinirani tipični neuroleptik, uspostavila se zadovoljavajuća psihostabilizacija, a nespecifična klinička slika sa prijema se tokom boravka nikad više nije ponovila.Ovim prikazom smo željeli prikazati slučaj atipične psihotične simptomatologije kod osobe sa graničnim intelektualnim sposobnostima.
UVOD: ICD- 10 definira disocijativni poremećaj kao „djelimični ili potpuni gubitak integracije sjećanja iz prošlosti, svijesti o osobnosti i izravnih osjeta, te kontrole tjelesnih pokreta“ dok ga DSM-V definira kao: A: rascjep identiteta karakteriziran sa 2 ili više jasnih stanja ličnosti, koji mogu biti opisani u nekim kulturama kao stanja opsjednutosti. Rascjep identiteta uključuje jasan diskuntinuitet u osjećaju sebe i vlastitog djelovanja , praćeno sa promjenama u afektu, ponašanju, svjesnosti, memoriji, percepciji, kogniciji i /ili u senzorno motornom funkcionisanju. Ovi simptomi mogu biti uočeni od strane drugih ili prijavljeni od strane samog pacijenta. B: ponavljajuće rupe u sjećanju
svakodnevnih događaja, važnih ličnih informacija, i/ili traumatičnih događaja koji su nedosljedni sa običnim zaboravljanjem. C: simptomi uzrukuju klinički značajne nevolje ili oštećenja u socijalnom, okupacijonom ili drugim važnim sferama funkcionisanja. Poremećaj nije normalan dio široko prihvaćene kulturalne ili religijske prakse. Simptomi se ne mogu povezati sa psihološkim efektima substanci (npr. Black out ili haotično ponašanje tokom alkoholne intoksikacije) ili drugih medicinkih stanje (npr.kompleksni parcijalni napadi).
ICD-10 uključuje u disocijaciju oblasti senzornog i motornog sistema, a koja dovodi do simptoma koji se uobičajeno zovu konverzivni, U DSM-V disocijacija je ograničena na psihičke funkcije, pa su konverzivni poremaćaji konsekventno smješteni, ne unutar grupe disocijativnih, kao u ICD-10, već sa somatiformnim poremećajima. Depersonalizacija u ICD-10 nije smještena među disocijativne, već druge neurotske poremećaje.Veza između disocijacije i psihoze nije tema ozbiljnih studija i istraživanja u oblasti psihoza, ali je primila značajnu pažnju u oblasti disocijacije.Brojna konceptualna pitanja moraju biti riješena prije nego što disocijacija postane centralni momenat u istraživanju, dijagnostici i tretmanu psihoza ( Ross, 2007.). Ovo uključuje između ostalog i definicije disocijacje tako psihoza, dijagnostičke kriterijume psihoza, depersonalizacije i mjere oba konstrukta. Dok se ovo ne desi, moguće je prikazati relaciju disocijacija-psihoza preko pregleda historijske veze sa shizofrenijom, disocijacije u kliničkoj slici shizofrenije, te novijih istraživanja iz oblasti disocijacije koje registriraju disocijativna iskustva i na ovoj kliničkoj podpopulaciji.
PRIKAZ SLUČAJA:Pacijentica G.Ž, stara 36 godine,zaposlena, razvedena, nema djece.Živi sa majkom u vlastitom stanu.Premorbidno tiha,odgovorna,brižna prema majci.U porodici negativan psihijatrijski hereditet.
SADAŠNJA BOLEST:U januaru 2011. godine javljaju se prvi problemi:
- glavobolja- vrtoglavica- nestabilnost pri hodu
Ambulantno tretirana od strane neurologa, vođena kao :Sy vertiginosum, te Qudriparesis cerebralis ( refleksološka)
U februaru 2011. godine stanje se pogoršava, javljaju se:- pospanost- zaboravnost- otežano disanje- otežano gutanje- krize svijesti
Tada se prvi put javlja u našu bolnicu, budući da nije bilo psihotične simptomatologije biva upućena na Kliniku za neurologiju, gdje biva i hospitalizirana u periodu od 14.-23.02.2012. godine,otpuštena pod Dg: Hemiparesis cerebralis lat.sinistri.St.post OP herniae disci iv C3-C4 aa II. Thyreoditis Haschimoto.Prolapsus valvulae mitralis. Po preporuci endokrinologa, zbog izmjenjenog ponašanja pacijentici preporučen psihološki tretman. Na jednom od tretmana,pacijentica zapada u intenzivan nemir, neadekvatno se ponaša, priča nepovezano i nesuvislo, zbog čega biva upućena u našu bolnicu pod uputnom dijagnozom Stanje transa i opsjednutosti.
