NAMJESNICI PROVINCIJE GORNJI ILIRIK/DALMACIJE OD 42. DO 68. GOD. N. E.

Objavljeno pod naslovom „Namjesnici provincije Gornji Ilirik/Dalmacije od 42. do 68. god. n. e.„,

Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 40, Akademija nauka i umjetnosti BiH, 2012, 149 – 164

PRAEFATIO PRAEFATIO PRAEFATIO PRAEFATIO Ilirske zemlje su du%e od dva stolje*a odolijevale rimskim legijama, i te su za vrijeme augustovskog re%ima inkorporirane u okvire rimskog dr%avnog sustava. Osnovni vid rimske upravno – teritorijalne organizacije na Zapadnom Balkanu je bila provincija Ilirik (Illyricum).1 Za vrijeme raspodjele provincija izme8u Senata i Augusta2 27. god. p. n. e. Ilirik je pripao Senatu, i njime su upravljali prokonzuli ili propretori. Pošto je Ilirik bio nemirno podru;je sa tada nestabilnim vanjskim granicama, provincija je 11. god. p. n. e. preba;ena pod carsku, Augustovu nadle%nost. 3 Dr%avni funkcioner koji je u Augustovo ime upravljao provincijom (sa sjedištem u Saloni) nosio je titulu legatus Augusti propraetore (u bukvalnom prijevodu zamjenici ili izaslanici Augusta sa propretorskom vlaš*u). Ipak ova za Augusta ustanovljena jedinstvena provincija Ilirik, koja se pru%ala od isto;nojadranske obale pa sve do srednjeg Dunava, nije imala dugo trajanje. Jedna od glavnih posljedica Velikog Ilirskog ustanka od 6. do 9. god. n. e.4 bila je i podjela jedinstvene provincije Ilirik na dvije nove provincije i to Gornji Ilirik (Illyricum Superior), kasnije uobi;ajeno nazivan Dalmacija (Dalmatia) i Donji Ilirik (Illyricum Inferior), uobi;ajeno nazivan Panonija (Pannonia).5 Obje nove provincije su ostale pod carskom nadle%noš*u, i sa legatskim namjesnicima koji su raspolagali sa zavidnom oru%anom snagom. Pod svojim zapovjedništvom legat Gornjeg Ilirika/Dalmacije imao dvije legije i to VII. i XI. i ve*i broj auksilijarnih jedinica, dok je legat Donjeg Ilirika/Panonije raspolagao sa tri legije (VIII. Augusta, VIIII. Hispana, XV. Apollinaris) i odre8enim auksilijarnim trupama. Glavni tabor VII. legije je bio Tilurij/Tilurium (današnji Gardun kod Trilja na rijeci Cetini), a XI. legije Burnum (kod današnjeg Kistanja na rijeci Krki). Vrlo vjerojatno je zona odgovornosti VII. bio isto;ni, a XI. legije zapadni dio Provincije. Literarna, a posebna epigrafska gra8a potvr8uju ;etiri sigurna legata provincije Gornjeg Ilirika nakon oficijelnog završetka Velikog Ilirskog ustanka pa do zaklju;no sa 42. god. p. n. e., odnosno predaje Batona Dezitijatskog.6 Ve* na samom kraju ustanka namjesni;ku du%nost je zapo;eo Gaj Vibije Postumije (Caius Vibius Postumus), kojeg spominju Velej Paterkul, Flor i Kasije

1 O uspostavi rimske provincije Ilirik v. Mesihovi*, 2007, 291 - 296 2 August (23. IX. 63. god. p. n. e. – 19. VIII. 14. god. n. e.) je vladao u principatu od 16. I. 27. god. p. n. e. do 19.

VIII. 14. god. n. e. Po roñenju se zvao Caius Octavius Thurinus, od usinovljenja od Julija Cezara 44. god. p. n. e. nosio je

ime Caius Julius Caesar Octavianus , a od 27. god. p. n. e. Caius Iulius Caesar Augustus. Koristio je i naziv Imperator Caesar divi filius Augustus. 3 Cass. Dio LIII, 12, 7-8; LIV, 34, 4; Arheološki leksikon BiH, Tom I, 1988, 94; Senatu su u zamjenu za Ilirik predate provincije Kipar i Narbonska Galija. 4 O Velikom Ilirskom ustanku od 6. do 9. god. n. e. v. Mesihovi*, 2007, 314 – 617; Isto, 2009; Isto, 2011 (rije; je o sveobuhvatnom djelu koje govori o Velikom Ilirskom ustanku) 5 Mesihovi*, 2009 A, 32 – 34; Isto, 2010 6 O Batonu Dezitijatskom v. Mesihović, 2011 A, 12 - 13

Dion.7 U periodu od 14. do zaklju;no 20. god. n. e. upravu nad Provincijom je imao Publije Kornelije Dolabela (Publius Cornelius Dolabella), koji je za sobom ostavio ne samo bogatu i vrijednu zaostavštinu nego i veliki broj epigrafskih spomenika.8 Sljede*i poznati legat Gornjeg Ilirika je bio Lucije Volusije Saturnin (Lucius Volusius Saturninus) ;ija je dugotrajna uprava zapo;ela za vrijeme zadnje dekade Tiberijeve9 vladavine, a završila za vrijeme Kaligule10 i to ili 39. ili 40. god. n. e.11 Nasljednik Volusija Saturnina na namjesni;kom polo%aju je bio Lucije Aruncije Furije Kamil Skribonijan (Lucius Arruntius Furius Camillus Scribonianus), i ;ije *e namjesništvo u historiji ostati zabilje%eno na poseban na;in.12 Po;etak vladavine novog princepsa Klaudija13 (od januara 41. god. n. e.) je obilje%en jednom velikom zavjerom u koju su uklju;eni Klaudijeva zloglasna supruga Mesalina i njegov oslobo8enik Narcis (ina;e zadu%en za carsku pisarnu = ab epistulalis), sa ciljem elimiranja uglednog i ;asnog Apija Junija Silana (Appius Iunius Silanus, konzul za 28. god. n. e.).14 La%na optu%ba i smaknu*e A. Junija Silana je bilo povod za organiziranje konspiracije sa ciljem da se uklone Klaudije i njegovo okru%enje (u prvom redu Mesalina i svemo;ni oslobo8enici). U konspiraciju se uklju;io zna;ajan broj rimskih senatora i uglednika, a središnja osoba oko koje su se po;eli okupljati nezadovoljnici bio je senator Anije Vinicijan (Annius Vinicianus). Klju;na osoba za uspjeh konspiracije i obnovu Republike bio je Furije Skribonijan, tadašnji namjesnik Gornjeg Ilirika. On je trebao da osigura vojnu silu sa kojom bi se prebacio u Italiju i zbacio klaudijevski re%im. Me8utim, vojnici VII. i XI. legije su odbili da slijede Skribonijana i pobuna (a sa njom i kratkotrajna obnova Republike) nije uspjela. Po Kasiju Dionu Skribonijan je bje%e*i došao na otok Vis, gdje je izvršio samoubistvo. Me8utim u Tacitovim «Historijama», Skribonijan je ubijen od strane vojnika Volaginiusa, koji je bio unaprije8en u najviše vojne ;inove.15 VII. i XI. legija su zbog odbijanja da sudjeluju u Skribonijanovoj pobuni dobile po;asni naziv Claudia Pia Fidelis («Klaudiju Odane i Vjerne»).

7 Vell. II, CXVI, 1 - 2; Flor. II, 25; Cass. Dio LVI, 15, 3 – 16, 1. 8 O P. Korneliju Dolabeli i njegovoj upravi u Gornjem Iliriku v. Mesihović, 2010 B. 9 Tiberije (16. XI. 42. god. p. n. e. – 16. III. 37. god. n. e.) vladao je od 18. IX. 14. do 16. III. 37. god. n. e. Po

roñenju se zvao Tiberius Claudius Nero, od 4. god. n. e. (usvajanja od Augusta) Tiberius Julius Caesar, a kao čelni čovjek

Rimske države Tiberius Julius Caesar Augustus. 10 Kaligula (31. VIII. 12. – 24. I. 41. god. n. e.) vladao je od 16. III. 37. god. do 24. I. 41. god. n. e. Po roñenju se

zvao Caius Julius Caesar Germanicus, a kao princeps Caius Julius Caesar Augustus Germanicus. 11 O L.Volusiju Saturninu i njegovoj upravi u Gornjem Iliriku v. Mesihović, 2011 B

12 O L. Arunciju Kamilu Skribonijanu i njegovoj pobuni iz 42. god. n. e. Plin. Min. Epist. III, C.Plinius Nepoti suo

S.; Tac. Ann. XI, 29; XII, 52; Isto, Hist. I, 89; Hist. II, 75; Svet. Clau. 13; 35; 37; Isto,Otho. 1; Cass. Dio LX, 14, 2 – 16, 8; Martial, Epig. I, 13; Oros, VII, 6, 5 - 7; Smith, 1867, 592; Wilkes, 1969, 83; Mesihovi*, 2010 A. 13 Klaudije (živio od 1. VIII. 10. p. n. e. – 13. X. 54. god. n. e.) je vladao od 24. I. 41. do 13. X. 54. god. n. e. Po

roñenju se zvao Tiberius Claudius Drusus, od 4. god. n. e. Tiberius Claudius Nero Germanicus, da bi dolaskom na čelno

mjesto Rimske Države nosio ime Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus. 14 Apije Junije Silan je inače bio u rodu sa Augustovim biološkim potomcima, jer je njegova prva supruga bila

Emilija Lepida (Aemilia Lepida), Augustova praunuka (unuka Julije Starije i kćerka Julije Mlañe). Inače zanimljivo je da je

Emilija Lepida bila u ranoj mladosti zaručena za Klaudija, ali su zaruke razvrgnute zbog pada u nemilost njenih roditelja.

A.Junije Silan i Emilija Lepida su imali petero djece : Marcus Iunius Silanus (14. – 54. god. n. e. i konzul u 46. god. n. e.),

Iunia Calvina (umrla nakon 79. god. n. e.), Decimus Junius Silanus Torquatus (64. god. n. e. prisiljen da izvrši

samoubistvo; konzul za 53. god. n. e.); Lucius Iunius SilanusMaior (na novogodišnji dan 49. god. n. e. počinio

samoubistvo; pretor za 48. god. n. e.), Iunia Lepida, koja se udala za Gaja Longina (Caius Cassius Longinus), i odgojila

svoga nećaka Lucija Torkvata (Lucius Iunius Silanus Torquatus), nakon umorstva njegovog oca Marka. 15 Tac. Hist.. II, 75 : sic Scribonianum sub Claudio interfectum, sic percussorem eius Volaginium e gregario ad

summa militiae provectum; Cass. Dio LX, 15, 3 – 4 : και ; ο J µε ;ν εjκ του vτου φοβηθειvß sfaß e“fuge, kai; ejß th;n !Issan th;n nhÇson ejlqw;n ejntauÇqa eJkouvsioß ajpevqane.

U Provinciji su ostala dva epigrafska svjedo;anstva o Skribonijanu i to ;uveni me8ašni natpis CIL III, 9864a iz Vaganca kod Jajca16 i ILJug III, 2221 iz Salone. 17 Zbivanja vezana za Skribonijanovu kratkotrajnu obnovu Rimske Republike u Gornjem Iliriku, uveliko doprinose tome da se 42. god. n. e. mo%e promatrati kao jedan od glavnih kronoloških me8aša u historiji i razvitku rimske provincijske uprave u Gornjem Iliriku.

LVCIVSLVCIVSLVCIVSLVCIVS SALVIASSALVIASSALVIASSALVIAS OTHOOTHOOTHOOTHO Lucije Salvije Oton je po agnatskoj liniji porijeklom iz jedne drevne, ugledne i aristokratske etrurske familije iz grada Ferentija. Uspon Otonove familije u politi;koj hijerarhiji ranog principata je zapo;eo sa njegovim ocem Markom Salvijem Otonom koji je, zahvaljuju*i protekciji Livije (u ;ijoj ku*i je i odrastao), postigao senatorski rang i bio pretor. Maj;ina strana mu je donijela uglednu familiju koja je bila odli;no uvezana u mre%u srodstva gornjeg sloja rimskog društva. L. Salvije Oton je bio ne samo blizak prijatelj Tiberija, nego mu je bio i fizi;ki sli;an što je kao posljedicu imalo glasine da je on bio Tiberijev biološki sin. Za konzula sufekta je imenovan u julu 33. god. n. e.18 (zamijenivši na konzulskoj du%nosti ), a bio je i prokonzul u provinciji Africi. Sve svoje du%nosti, slu%be i vanredna zapovjedništva je obavljao vrlo savjesno i odgovorno. 19 Njegov boravak u Gornjem Iliriku je direktno povezan sa završetkom Skribonijanove bune, jer je tamo oposlan sa specifi;nim zadatkom dovo8enja u red stanja stvari u Provinciji.

FONTES Svet. Otho 1 : „Ausus etiam est in Illyrico milites quosdam, quod motu Camilli ex paenitentia praepositos suos quasi defectionis adversus Claudium auctores occiderant, capite punire et quidem ante principia se coram, quamvis ob id ipsum promotos in ampliorem gradum a Claudio sciret. Quo facto sicut gloriam auxit, ita gratiam minuit.“ „U Iliriku se naprotiv usudio smr*u kazniti neke vojnike jer su se kod Kamilova ustanka pokajali pa poubijali svoje pretpostavljene kao za;etnike bune protiv Klaudija. Smaknu*e se obavilo pred glavnim zapovjednim stanom na njegove o;i. To se usudio u;initi premda je znao da ih je upravo

16 L(ucius) Arruntius / Camil[l]us [S]cri/[bo]nia[n]us le[g(atus)] pr[o] / pr(aetore) C(ai) [C]ae[s]aris Au[g](usti) /5 Germanici iudicem / dedit M(anium) Coelium 7(centurionem) / leg(ionis) VII inter Sapuates / [et La]matinos ut fines / [rege]ret et terminus p[on(eret)]. Hörmann, 1890, 306-308; Patsch, 1890, 367-368 A; Buli*, 1890, 408-412; Bojanovski 1974, 115; Isto, 1988, 267, fus. 6; 296; Wilkes, 1976, 267, br. 23; Imamovi*, 1980, 31 – 32; Mesihovi*, 2011 A, 309 – 310. 17 Felicio / Camilli Ar/runti Scrib(oniani) / ser(vus) a(nnorum) XL h(ic) s(itus) e(st) / Guttilla cons(erva) /5 bene merenti / pos(u)it. Nadgrobni epigrafski spomenik je posve*en izvjesnom Feliciusu, ;lanu Skribonijanovog doma*instva i njegovom robu., Wilkes, 1969, 83 18 Zamijenio je na konzulskoj du%nosti budu*eg cara Sulpicija Galbu. Svet. Galb. 6

19 Otac M. Salvija Otona je bio pripadnik viteškog reda, dok mu je majka bila iz ni%ih slojeva, mo%da ;ak i oslobo8enica. O M. Salviju Otonu i njegovom sinu Luciju v. Tac. Hist. II, 50 : „Origo illi e municipio Ferentio, pater consularis, avus praetorius; maternum genus impar nec tamen indecorum“; Svet. Otho, 1 : „Maiores Othonis orti sunt oppido Ferentio, familia vetere et honorata atque ex principibus Etruriae. Avus M. Salvius Otho, patre equite R., matre humili incertum an ingenua, per gratiam Liviae Augustae, in cuius domo creverat, senator est factus nec praeturae gradum excessit. Pater L. Otho, materno genere praeclaro multarumque et magnarum propinquitatium, tam carus tamque non absimilis facie Tiberio principi fuit, ut plerique procreatum ex eo crederent. Urbanos honores, proconsulatum Africae et extraordinaria imperia severissime administravit “. Smith W., 1867, 65; Wilkes, 1969, 443: Tacitovi i Svetonijevi podaci o Marku i Luciju Salviju Otonu su promatrani iz njihovog opisa Lucijevog sina Marka Salvija

Otona, budućeg princepsa.

zbog toga Klaudije promaknuo u viši ;in. Tim je ;inom doduše pove*ao svoju slavu, ali je izgubio carevu naklonost”

Po svemu sude*i L. Salvije Oton je više bio specijalni dr%avni izaslanik nego klasi;ni legat provincije Gornji Ilirik. On je raspolagao sa vanrednim ovlaštenjima kako bi se raš;istila situacija u Provinciji. Ta svoja ovlaštenja je na osnovi Svetonijevih podataka iskoristio u stilu drevnih rimskih zapovjednika, kojima je disciplina u vojsci predstavljala suštinu vojnog ure8enja. U tom kontekstu se mo%e i promatrati ;injenica njegovog ka%njavanja vojnika koji su poubijali svoje starješine. Otonova logika je vojni;ki precizna i stroga, jer bi po njemu neka%njavanje onih koji su poubijali svoje starješine (bez obzira na razloge) stvorilo vrlo opasan presedan koji bi koristio i eventualno budu*im otkazivanjima poslušnosti i bunama vojnika. Pored navedenog principijelnog stava, elimiranjem onih koji su poubijali svoje starješine, Oton je i vrlo pragmati;ki uklonio i potencijalnu prijetnju stvaranja paralelnih struktura u liniji zapovjedanja. Mogu*e je i pretpostaviti da su Skribonijanovu pobunu pokušale iskoristiti i odre8ene grupe vojnika kako bi im to poslu%ilo kao izgovor za obra;un sa pojedinim starješinama (bez obzira jesu li oni bili aktivni sudionici pobune ili ne). Isto je tako mogu*e i da su likvidiranjem pojedinih starješina pojedini vojnici pokušavali zataškati svoje u;eš*e u pobuni. Oton nije dugo ostao u Gornjem Iliriku, i ve* je za narednu 43. god. n. e. posvjedo;eno njegovo prisustvo u Rimu.20

Zanimljivo je da je Oton svojim strogim postupkom derogirao i odluke samoga princepsa Klaudija koji je navedene vojnike, zbog njihove likvidacije starješina (koji su se pridru%ili Skribonijanovoj pobuni), ;ak unaprijedio. Gubitak Klaudijeve naklonost za Otona je ipak bio privremen. L. Oton je ve* 43. god. n. e. otkrio urotu jednog viteza,21 za kojeg je doznao (zahvaljuju*i izdaji robova) da namjerava ubiti Klaudija.22 Za svoju ulogu u spre;avanju ove urote Oton je od Senata odlikovan sa kipom na Palatinu, što je bila vrlo rijetka po;ast. Klaudije ga je sa svoje strane uvrstio me8u patricije, izrekavši tada i pohvalu njemu u ;ast. Sa suprugom Albijom Terencijom (Albia Terentina koja je isto poticala iz ugledne familije) imao je troje djece i to sinove (starijeg) Lucija Salvija Otona Ticijana23 i (mla8eg) Marka Salvija Otona, te k*erku koja je bila (iako još uvijek djevoj;ica) zaru;ena za Druza, sina Germanika (starijeg brata Klaudija). Lucije Ticijan je bio konzul za 52. god. n. e., dok je Marko Oton (%ivio 28. IV. 32. god. n. e. – 16. IV. 69. god. n. e.) u jednom kratkom periodu (15. I. – 16. IV. 69. n. e.) bio princeps i car, naslijedvši Sulpicija Galbu.

LVCIVS CALPVRNIVS PISOLVCIVS CALPVRNIVS PISOLVCIVS CALPVRNIVS PISOLVCIVS CALPVRNIVS PISO

U periodu nakon svršetka svih zbivanja vezanih za Skribonijanovu pobunu, preko izvorne gra8e se mo%e detektirati još jedan legat i to Lucije Kalpurnije Pizon (konzul za 27. god. n. e.) i sin ;uvenog Gneja Kalpurnija Pizona (Gnaeus Calpurnius Piso, konzul za 7. god. p. n. e.).24 Njegov otac Gnej je bio jedan od najistaknutijih du%nosnika augustovskog i rano tiberijanskog re%ima (legat u

20 Cass. Dio LX, 18, 4

21 Urota u koju je bio umješan drugi vitez Gnej Nonije desila se 47. god. n. e. Tac. Ann. XI, 22

22 Vitez je bio kažnjen tako što je strovaljen sa Kapitola. Cass. Dio LX, 18, 4

23 Kognomen Ticijan (Titianus) spominje samo Svetonije (Otho, 1), dok se zahvaljuju*i Tacitu (Ann. XII, 52) i

Frontinu (Aquaed. 13) potvr8uje da je on zadr%ao kognomen Oton. 24 Inače Pizoni su bili najistaknutija grana velikog i značajnog plebejskog roda Calpurnia. Smith W., 1867, 371 –

377.

Španiji, namjesnik prokonzularne Afrike i legat Sirije). Ali za vrijeme ;uvene afere vezane za smrt Germanika 19. god. n. e., Gnej Pizon je postao i glavni osumnji;enik, i izvršio je samoubistvo (ili je bio umoren) 20. god. n. e. 25 Gnejevi sinovi (Lucije i mla8i Marko) su bili pošte8eni ka%anjavanja zbog „o;evog grijeha“.26 Lucije Pizon je ipak ostvario zna;ajan cursus honorum u rimskoj politi;ko – upravnoj hijerarhiji, pa je bio i konzul za 27. god. n. e. (zajedno sa Markom Licinijem Krasom Frugijem/Marcus Licinius Crassus Frugi)27 i namjesnik prokonzularne Afrike od 39. god. n. e.28 Lucije Pizon je o%enio Liciniju, k*erku Marka Licinija Krasa Diva (Marcus Licinius Crassus Dives; konzul za 14. god. p. n. e.).29

FONTES

CIL III, 12 794 Kr* kod Dubrava u Poljicama30 Oneum NTER•NER /NOS•ET•PITVNTI/NOS•TERMINI•R/ GNITI ET RESTITV A/5 ISONE•LEG•PRO•PRETORE / CLAVDI CAESARIS / GERMANICI PER•C MA / IVM MATERNVM 731 LEG / VII•C•P•F•QVOS•L•VOLVS /10.... /.... [--- i]nter Ner[a]/[sti]nos et Pitunti/nos termini r[ec]/[o]gniti et restitu[ti] a /5 [P]isone leg(ato) pro pr(a)etore / [Ti(beri)] Claudi Caesaris [Aug(usti)] / Germanici per C(aium) Ma[r]/ium Maternum 7 (centurionem) leg(ionis) / VII C(laudiae) p(iae) f(idelis) quos L(ucius) Volus/[ius Saturninus leg(atus) pro] /10 [pr(aetore) statuendos? curaverat] Ovaj epigrafski spomenik ustvari ponovo razmatra i postavlja me8u izme8u delmatskih zajednica Nerastina/Narestina32 i Pituntina33, i to onako kako je to bilo u;injeno u vrijeme legata Volusija Saturnina. Pizon, legat propretor cara Klaudija je prenio svoha ovlaštenja na Gaja Marija

25 O zbivanjima vezanim za odnos izme8u Germanika i Gneja Pizona, smrt Germanika i proces Pizonu v. Tac.

Ann. II, 55 – 61; 69 – 84; III, 1 – 19.; Svet. Tib. 52 – 53; Cass. Dio LVII, 18, 6 – 10; Smith W., 1867, 375 – 376. Pored Gneja za smrt Germanika (sumnjalo se da je otrovan) optu%ena je i njegova supruga Munatia Plancina. Zbog njenog prijateljstva sa Livijom Augustom, majkom Tiberija, Plancina je pošte8ena. Ipak nakon Livijine smrti, Tiberije je 33. god. n. e. obnovio proces i Plancina je izvršila samoubistvo prije samog su8enja. Tac. Ann. VI, 26; Cass.Dio LVIII, 22. 26 Prije osude svoga oca i Lucije je nosio praenomen Gnej, ali ga je morao promijeniti na osnovi dekreta Senata.

Tac. Ann. III, 17 – 18. 27 Tac. Ann. IV, 62. Kras Frugi je bio brat supruge Lucija Pizona, a nakon 44. god. n. e. je bio namjesnik

Makedonije. 28 Cass. Dio LIX, 20, 6 – 7; Smith W., 1867, 367

29 Wilkes (1969, 443) ima pogrešno mišljenje da je L. Kalpurnije Pizon bio prefekt Rima. Me8utim, rije; je o

drugom Pizonu koji je umro na navedenoj du%nosti 32. god. n. e. Cass. Dio LVIII, 19, 5 30 Jagenteufel, 1958, 18, br. 4. 9; Wilkes, 1969, 443; Isto, 1976, 266, br. 19, pl. 3. 9; Imamovi*, 1980, 34 – 35, br. 5. 31 Na spomenutom natpisu se jasno vidi posebni znak/kratica za latinsku rije; centurio, koja se (radi grafi;ke

sli;nosti) transkribira kao naša brojka 7. Matijaši*, 2002, 73; 106; 114 32 Za Narestine se sigurno ve%e spomen naselja Nareste kod Plinija Starijeg (NH, III, 142), koji su vjerojatno bili središte ove zajednice. Mo%da se i lokalitet Netrate koji se spominje kod Ravenjanina (IV, 16, 3) mo%e povezati sa Narestinima, odnosno sa Nareste. Nerastinima je pripadao prostorod Stobre;a do Omiša, a sjedište ime se nalazilo kod današnjih Jesenica. 33 Pituntine treba dovesti u vezu sa naseljem Petuntium, koje spominje Plinije Stariji (III, 142) i koje je vjerojatno njihovo središte. Plemensko sjedište Pituntina se nalazilo u današnjoj Podstrani.

Materna, centuriona VII. legije Claudia Pia Fidelis. Iz podataka koji se mogu pro;itati na natpisu jasno je da je Pizon provincijom Gornji Ilirik upravljao za vrijeme Klaudija, i to nakon 42. god. n. e.

CAIVS VMMIDIVS DVRMIVS QCAIVS VMMIDIVS DVRMIVS QCAIVS VMMIDIVS DVRMIVS QCAIVS VMMIDIVS DVRMIVS QUADRATVSUADRATVSUADRATVSUADRATVS Sljede*i legat Gornjeg Ilirika koji se mo%e detektirati je Gaj Umidije Durmije Kvadrat, isto jedna vrlo zna;ajna osoba iz rimske upravno – politi;ke hijerarhije.34 Durmije Kvadrat i njegov gens Ummidii su vjerojatno porijeklom iz italskog grada Kasina (Casinum). 35 On je bio prvi iz svoga roda koji je zapo;eo uspon u sam vrh rimske upravno – politi;ke hijerarhije. Karijeru je otpo;eo sa manjim sudbenim du%nostima u Rimu, a onda je 14. god. n. e. postao kvestor i samim tim stekao pravo da u8e u Senat. Za vrijeme Tiberija Durmije Kvadrat je nastavio uspješni uspon po cursus honorum, pa je postao kurulni edil 16. ili 17. god. n. e., a pretor 18. god. n. e., a onda i legat Luzitanije, pa prokonzul Kipra.36 R. Syme37 navodi da je Durmije Kvadrat bio konzul sufekt za 40. god. n. e., pa bi se time i prokonzulat Kipra trebao datirati od po;etka 41. god. n. e. pa nadalje. Po svemu sude*i, njegova legatska du%nost u Gornjem Iliriku bi se mogla datirati mogu*e u drugu polovicu pete decenije I. st. n. e.

FONTES Svjedo;anstvo o namjesništvu Durmija Kvadrata u Gornjem Iliriku pru%aju natpisi na8eni u Kasinu, u kojima se govori o njegovom cursus honorum. 38 CIL X, 5180 Cassino Casinum ............................. leg(atus)] / [Ti(berii) Claudi(i) Caes(aris) Aug(usti) Ge]rm(anici) in / [Illyrico leg(atus) eiusdem] in Syria / [proco(n)s(ul) prov(inciae) Cypri] q(uestor) divi Aug(usti) /5 [et Ti(berii) Caesaris Aug(usti)] curator / CIL X, 5182 Cassino Casinum

34 Wilkes (1969. 443) pogrešno navodi da je Umidije Kvadrat bio konzul za 40. god. n. e. O Umidijima Kvadratima v. Smith W., 630 – 632. O samom Durmiju Kvadratu v. Smith W., 1867, 631 – 632; Syme, 1968; 35 Mo%da je on, sude*i po svome kognomenu Durmije, bio adoptiran u gens Umidija. U tom slu;aju bi njegov biološki otac mogao biti Marko Durmije (Marcus Durmius), za vrijeme Augusta (oko 19. god. p. n. e.) du%nosnik, odnosno jedan od triumvira zadu%enih za kovanje novca. O Marku Durmiju v. Smith W., 1876, 1092. 36 Smith W., 1867, 632 pogrešno smatra da je njegova legatska dužnost u Luzitaniji bila za vrijeme Kaligule

(pozivajući se na natpis CIL X, 5182), a ne pravilnije za vrijeme vladavine Tiberija. Njegovo namjesništvo u Luzitaniji te

prokonzulat na Kipru isto tako obara stajalište R. Syme da je Durmije Kvadrat u jednom periodu tiberijanskog režima

izgubio milost cara. 37 Syme, 1968, 72; Isto, 1979, 287

38 Jagenteufel, 1958, 24 - 25, br. 8, 1 - 2.

C(aio) Ummidio C(ai) f(ilio) Ter(etina tribu) Durmio / Quadrato co(n)s(uli) XVvir(o) s(acris) f(aciundis) / leg(ato) Ti(beri) Caesaris Aug(usti) prov(inciae) Lusit(aniae) / leg(ato) divi Claudi(i) in Illyrico eiusd(em) et /5 Neronis Caesaris Aug(usti) in Syria proco(n)s(uli) / provinc(iae) Cypri q(uaestori) divi Aug(usti) et Ti(beri) Caesaris / Aug(usti) aed(ili) cur(uli) pr(aetor) aer(arii) Xvir(o) stlit(ibus) iud(icandis) curat(ori) / tabular(um) publicar(um) praef(ecto) frum(enti) dandi ex s(enatus) c(onsulto). Gaju Umidiju, Gaja sinu, terentinskog plemena, Durmiju Kvadratu Zanimljivo je da se i na ovom natpisu naglašava oficijelni ilirski naziv Provincije, a ne Dalmacija. Ovo jasno ukazuje da je Gornji Ilirik još uvijek titularno ime Provincije, a da se dalmatinsko ime u ovoj zvani;noj formi bar do sredine I. st. n. e. još uvijek nije upotrebljavalo.

Nakon namjesni;ke du%nosti u Gornjem Iliriku, Durmije Kvadrat je bio i legat u Siriji pri kraju vladavine Klaudija i po;etkom Neronove vladavine. On je oko 51. god. n. e. u Siriji naslijedio Kasija Longina (Cassius Longinus) i upravljao je ovom provincijom sve do svoje smrti 60. god. n. e. Za vrijeme uprave nad Sirijom on se aktivno miješao u zbivanja u Jermeniji (51. god. n. e.), Judeji (52. god. n. e.), Kilikiji (52. god. n. e.), a imao je razmirice i sa Domicijem Korbulom koji je bio poslan na Istok radi rata sa partskim Iranom.39 U vrelima se pominje i njegova sestra Quadratilla Ummidia, koja je imala prili;no dugu starost i umrla za vrijeme vladavine Trajana.40 Njen unuk Umidije Kvadrat je bio blizak prijatelj Plinija Mla8eg, a njegovi potomci su igrali istaknutu ulogu u visokoj politici „dinastije“ Antonina.

PVBLIVS ANTEIVS RVFVSPVBLIVS ANTEIVS RVFVSPVBLIVS ANTEIVS RVFVSPVBLIVS ANTEIVS RVFVS U posljednjim godinama Klaudijeve vladavine kao legat Gornjeg Ilirika se javlja Publije Antej Ruf. O njemu se zna znatno manje u odnosu na prethodne legate, i najve*i dio sa;uvanih informacija iz literarnih vrela o Anteju Rufu poti*e iz vremena vladavine Nerona.41

FONTES 39 Tac. Ann. XII, 44 – 51; 54 – 55; XIII, 8 – 9; XIV, 26; Joseph. Ant. XX, 6; Joseph, Bello iud., II, XII, 1 – 7;

Vezano za zbivanja u Judeji, Samariji i Galileji opisi Tacita i Josipa Flavija se prilično razlikuju i po suštini i po detaljima,

posebno što se tiće odnosa prema prokuratorima Judeje Ventidiju Kumanu (Ventidius Cumanus) i Antoniju Feliksu

(Antonius Felix). Veću vrijednost ipak dajemo Josipu Flaviju, koji je suvremenik tih zbivanja, a i boravio je u tome periodu

u navedenim zemljama. Tacit je u ustvari u ozbiljnu situaciju u ovim tadašnjim jevrejskim oblastima upetljao obojicu kao

aktivne sudionike, iako je stvarno učestvovao samo Kuman, dok je Klaudije tek nakon završetka čitave priče za novog

prokuratora jevrejskih oblasti poslao Feliksa (Joseph. Ant. XX, 7, 1; Joseph, Bello iud., II, XII, 8). Feliks je bio brat

svemočnog Klaudijevog osloboñenika Palanta. Tacit je vjerojatno, izmišljanjem navodnog Feliksovog učešća u neredima,

želio da dodatno naglasi loše aspekte carske vlasti za vrijeme Klaudija, posebno njegovo oslanjanje na osloboñenike. 40 Natpisi pronañeni u Kasinu Kvadratilu Umidiju prikazuju kao veliku dobrotvorku ovog grada. Izmeñu ostalog ona

je svojim novcem financirala izgradnju amfiteatra i hrama u Kasinu. AE 1946, 174 = AE 1992, 244; CIL X, 5183 41 Neron (15. XII. 37 – 9. VI. 68 n. e.) je vladao od 13. X. 54. do 9. VI. 68. god. n. e. Po roñenju se zvao Lucius

Domitius Ahenobarbus, od 50. god. n. e. (odnosno usinovljenja od strane Klaudija) Nero Claudius Caesar Drusus

Germanicus, a od preuzimanja vlasti Nero Claudius Caesar Augustus Germanicus.

1. CIL III, 14987, 1 = CIL III, CIL 03, 14321, 16. = ILJug III, 2809.42 Ivoševci, Šuplja crkva, Kistanje Burnum [Ti(berius) Claudius Drusi] / f(ilius) Ca[es]ar Aug(ustus) G[erman(icus)] / pont[if]ex maximu[s tr(ibunicia) p(otestate) XI] / imp(erator) XX[---] co(n)s(ul) V censo[r p(ater) p(atriae)] /5 P(ublio) Ante[io R]ufo leg(ato) p[ro pr(aetore)] / [f(aciendum)] c(uravit) Tiberije Klaudije, Druza sin, Cezar August Germanik, pontifeks maksimus (vrhovni sve*enik), tribunske vlasti 11 (godina op. a.), imperator 20, konzul 5 (puta op. a.), cenzor, otac domovine, Publiju Anteju Rufu, legatu propretoru uredio je da se u;ini... Klaudije je peti put bio konzul za 51. god. n. e. (zajedno sa Ser. Cornelius Scipio Salvidienus Orfitus), a to je bila i 11. godina njegove tribunske vlasti. Antej Ruf se u taboru u Burnumu pobrinuo da se ponovo izgradi principia (vrhovno komandni stan u taboru). 2. ILJug III, 281043 Ivoševci, Kistanje Burnum IMP•XXI•P•P•C / NTEIO•RV / R LE [Ti(berius) Claudius Drusi] / [f(ilius) Caesar Aug(ustus) German(icus)] / [pontif(ex) maximus tr(ibunicia) p(otestate) X] / [co(n)s(ul) IIII] imp(erator) XXI p(ater) p(atriae) c[ensor] /5 [P(ublio) A]nteio Ru[fo leg(ato)] / [Aug(usti) pr(o) p]r(aetore) le[g(io) XI C(laudia) P(ia) F(idelis)] 3. ILJug III, 198744 Omiš Oneum CLA / CAISA / TIFICE•M/ XI•IMP•XV /5 CENSORE•P / ANTEIO•RV / G Imp(eratore) Ti(berio)] Cla[udio] / [Drusi f(ilio)] Caisa[re! Aug(usto)] / [Germ(anico) pon]tifice m[aximo] / [trib(unicia) pot(estate)] XI imp(eratore) XX[IIII] /5 [co(n)s(ule) V] censore p(atre) [p(atriae)] / [curante P(ublio)] Anteio Ru[fo] / [leg(ato) Au]g(usti) [ I nastanak ovog epigrafskog spomenika bi se mogao datirati u 51. god. n. e. 4. CIL III, 197745 Salona

42 Jagenteufel, 1958, 25, br. 9, 2

43 Jagenteufel, 1958, 26, br. 9, 4

44 Jagenteufel, 1958, 26, br. 9, 3

45 Jagenteufel, 1958, 25, br. 9, 1

[Ti(berio)] Claudio Drus[i f(ilio)] Caesari / Aug(usto) [G]erm(anico) pontif(ici) max(imo) / trib(unicia) [p(otestate)] XI imp(eratori) XXIIII co(n)s(uli) V / censori p(atri) p(atriae) P(ublio) Anteio leg(ato) /5 pro pr(aetore) 5. CIL III, 1947 = CIL III, 856646 Salona I(ovi) O(ptimo) M(aximo) et / divo Claudio Caesar[i] / Aug(usto) German(ico) trib(unicia) pot(estate) XIIII / P(ublius) Anteius P(ubli) Antei Syntrophi l(ibertus) /5 Herma IIIIIIvir et Aug(ustalis) / porticum v(oto) s(oluto) l(ibens) m(erito) loc(o) accep(to) d(ecurionum) d(ecreto) Jupiteru, Najboljem, Najve*em i bo%anskom Klaudiju Cezaru Augustu Germaniku, tribunske vlasti 14 (godina op. a.), Publije Antej Sintrofej Herma, oslobo8enik Publija Anteja, šestovir i augustalis (augustov sve*enik) ....

Na epigrafskom spomeniku se spominje jedan od oslobo8enika legata Anteja, koji je ostvario i prili;nu javnu karijeru. Natpis je datiran po 14. godini tribunske vlasti Klaudija i to u 54. god. n. e. Pošto se Klaudije spominje kao bo%anski (divus), to zna;ilo da je on ve* bio mrtav i da je izvršena njegova deifikacija. Neron je tek zapo;eo sa vladavinom. Po svemu sude*i Antej Ruf je svoju legatsku du%nost nastavio i neposredno nakon Klaudijeve smrti. Nakon legatske du%nosti u Gornjem Iliriku, Antej Ruf je bio odre8en i za legata provincije Sirije 55. god. n. e. za narednu godinu. Me8utim, po Tacitu „Antej je kasnije izigran raznim smicalicama, i na kraju je morao da ostane u Rimu.“47 Antej Ruf je gotovo sigurno izigran, jer je tada bilo op*epoznato da je on ljubavnik i pristalica Agripine Mla8e, sa kojom se tada Neron nalazio u zatgenutim odnosima. 48 Za vrijeme konzulata Gaja Svetonija Paulina/ C. Suetonius Paullinus i Gaja Lukcija Telesina/ C. Luccius Telesinus (66. god. n. e.) Antej Ruf je bio la%no optu%en (zahvaljuju*i spletkama izvjesnih Antistija Sosijana i Pamena) da %udi za vlaš*u.49 Po Tacitu Antistije je „znao još od odranije da Neron mrzi Anteja zato što ga je Agripina voljela, da je Antejevo imanje kao poru;eno da privu;e ne;iju pohlepu i da je mnogim ljudima baš njihovo bogatstvo donijelo propast“. Nerona nije trebalo dugo ubje8ivati i Tacit informira da ;im se saznalo za optu%be „a ve* su svi Anteja i Ostorija smatrali osu8enima i niko ne bi potpisao Antejev testament da nije Tigelin50 na tome insistirao“. Tigelin je ina;e ve* ranije sugerirao Anteju da što prije sa;ini oporuku. Antej je sam sebi presudio, tako što je popio otrov. Ali pošto mu je bilo mrsko da ;eka sporu smrt „presje*e sebi vene i ubrza kraj“.51

46 Wilkes, 1969, 444

47 Tac. Ann. XIII, 22 : „Praefectura annonae Faenio Rufo, cura ludorum, qui a Caesare parabantur, Arruntio

Stellae, Aegyptus C[laudio] Balbillo permittuntur. Syria P. Anteio destinata; sed variis mox artibus elusus, ad postremum

in urbe retentus est.“ 48 Riječ je o Agripini Mlañoj (16. – 59. god. n. e.), majci Nerona, posljednjoj supruzi Klaudija, sestri Kaligule i

kćerci Germanika i Agripine Starije. U prvo vrijeme Neronove vladavine Agripina Mlaña je predstavljala i sivu eminenciju

uprave. Za njenu smrt je direktno odgovoran njen sin Neron. 49 Zajednički je optužen sa Ostorijem Skapulom (Ostorius Scapula).

50 Riječ je o Gaju Ofoniju Tigelinu (Caius Ofonius Tigellinus, cc 10. – 69. god. n. e.), tada moćnom i utjecajnom

prefektu pretorijanske garde. 51 Tac. Ann. XVI, 14 : „C. Suetonio Luccio Telesino consulibus Antistius Sosianus, factitatis in Neronem

carminibus probrosis exilio, ut dixi, multatus, postquam id honoris indicibus tamque promptum ad caedes principem accepit, inquies animo et occasionum haud segnis Pammenem, eiusdem loci exulem et Chaldaeorum arte famosum eoque multorum amicitiis innexum, similitudine fortunae sibi conciliat, ventitare ad eum nuntios et consultationes non frustra ratus; simul annuam pecuniam a P. Anteio ministrari cognoscit. neque nescium habebat Anteium caritate

CAIVS CALPETANVS RANTIVS SEDATVS METRONIVSCAIVS CALPETANVS RANTIVS SEDATVS METRONIVSCAIVS CALPETANVS RANTIVS SEDATVS METRONIVSCAIVS CALPETANVS RANTIVS SEDATVS METRONIVS

O Gaju Kalpetanu Ranciju Sedatu Metroniju imamo vrlo malo podataka. Zna se da je bio konzul sufekt za mart – april 47. god. n. e., zajedno sa Hordeonom Flakom (M. Hordeonius Flaccus). Rancije Sedat je osvjedo;en i na natpisu CIL VI, 916 (p 3070, 4306, 4340) = CIL VI. 31201 = AE 1949, 181 iz Rima : Ti(berius) Claudius Drusi f(ilius) Caesar Aug(ustus) / Germanicus pontif(ex) max(imus) / trib(unicia) potest(ate) V co(n)s(ul) III desig(natus) IIII / imp(erator) X p(ater) p(atriae) ex s(enatus) c(onsulto) /5 [per] C(aium) Calpetanum Rantium Sedatum / M(arcum) Petronium Lurconem / T(itum) Satrium Decianum / curator[e]s tabulariorum publicorum / fac(iendum) cur(averunt).

FONTES

1. ILJug III, 206452 Salona

PETANVS / VS•SEDATVS / AESARIS• [C(aius) Cal]petanus / [Ranti]us Sedatus / [leg(atus) C]aesaris

Jedino svjedo;anstvo o Ranciju Sedatu kao legatu Provincije pru%a navedeni dosta

fragmentirani natpis. Njegovu eventualnu legatsku funkciju bi bilo mogu*e smjestiti izme8u Anteja Rufa i idu*eg legata Ducenija Gemina. U ovom periodu (oko 58. god. n. e.) provinciju Gornji Ilirik je napustila VII. legija C.P.F. i premještena je na srednji Dunav (mo%da u bazu Viminacium). Od tada je legat Provincije raspolagao samo sa jednom legijom i to XI. C.P.F.

AVLVS DVCENIVS GEMINVSAVLVS DVCENIVS GEMINVSAVLVS DVCENIVS GEMINVSAVLVS DVCENIVS GEMINVS Za razliku od Rancija Sedata, o sljede*em legatu Duceniju Geminu53 do danas poznata

izvorna gra8a daje znatno više podataka. Tacit u svojim „Analima“ navodi da je 62. god. n. e. Neron

Agrippinae invisum Neroni opesque eius praecipuas ad eliciendam cupidinem eamque causam multis exitio esse. igitur interceptis Antei litteris, furatus etiam libellos, quibus dies genitalis eius et eventura secretis Pammenis occultabantur, simul repertis quae de ortu vitaque Ostorii Scapulae composita erant, scribit ad principem magna se et quae incolumitati eius conducerent adlaturum, si brevem exilii veniam impetravisset: quippe Anteium et Ostorium imminere rebus et sua Caesarisque fata scrutari. exim missae liburnicae advehiturque propere Sosianus. ac vulgato eius indicio inter damnatos magis quam inter reos Anteius Ostoriusque habebantur, adeo ut testamentum Antei nemo obsignaret, nisi Tigellinus auctor extitisset monito prius Anteio ne supremas tabulas moraretur. atque ille hausto veneno, tarditatem eius perosus intercisis venis mortem adproperavit.“ 52 Jagenteufel, 1958, 27 - 28, br. 10, 1; Wilkes, 1969, 444

53 Klebs, PIR II, 173

povjerio trojici konzulara (Luciju Kalpurniju Pizonu54, Duceniju Geminu i Pompeju Paulinu55) nadzor nad javnim prihodima.56

FONTES

1. CIL III, 2883 (p. 1634, 2273) = CIL III, 9973 = ILJug III, 287157 Gornji Karin Corinium X•EDICTV•P•COR/NELI•DOLABELE•LEG / PRO•PRAETORE•DETERMINAV / S•TITIVS•GEMINVS /5 PRI•POSTERIOR•LEG / VII•INTER•NEDITAS / ET•CORINIENSES / ----- / RESTITVTI• IVSSV•A /10 DVCENI•GEMINI / LEG•AVGVSTI•PR•P / PER•A•RESIVM A/XIMVM•7•LEG XI / C•P•F•PR•POSTERIOR /15 ET•Q•AEBVTIVM / LIBERALEM•ASTAT / POSTERIORE•LEG / EIVSDEM [E]x edictu(!) P(ubli) Cor/neli Dolabel(la)e leg(ati) / pro praetore determinav[it] / S(extus) Titius Geminus /5 pri(nceps) posterior leg(ionis) / VII inter Neditas / et Corinienses /--- / restituti iussu A(uli) /10 Duceni Gemini / leg(ati) Augusti pr(o) p[r(aetore)] / per A(ulum) Resium [M]a/ximum 7(centurionem) leg(ionis) XI / C(laudiae) P(iae) F(idelis) pr(incipem) posterior(em) /15 et Q(uintum) Aebutium / Liberalem (h)astat(um) / posteriore(m) leg(ionis) / eiusdem Po nalogu Publija Kornelija Dolabele, legata propretora razgrani;io Sekst Titije Gemin, princeps posterior58 VII. legije izme8u Nedita i Korinjana .... obnovljeni po zapovijedi Aula Ducena Gemina, legata Augusta propretora po Aulu Resiju Maksimu XI. legije Klaudiju Pobo%ne i Vjerne princepsu posterioru i Kvintu Ebutiju Liberalu hastata posterioru,59 iz iste legije.

Ovaj me8ašni natpis, djelimi;no retrospektivnog karaktera, regulira granicu izme8u

liburnskih zajednica Nedita i Korinjana.60 Ustvari Ducenijevi opunomo*enici iz reda centuriona XI. legije C.P.F. (Aul Resije Maksim i Kvint Ebutije Liberal) su samo potvrdili me8u postavljenu za vrijeme legata P. Kornelija Dolabele. Zanimljivo je da se Aul Resije Maksim i Kvint Ebutije Liberal pojavljuju kao opunomo*nici namjesnika Gemina i na drugim natpisima koji se ti;u postavljanja me8a, i to zajedno u slu;aju natpisa CIL III, 15045,2 = ILJug III, 2879 iz Novigrada (isto razgrani;enje Korinjana i Nedita), a Ebutije Liberal sam na natpisu ILJug III, 2845 iz Bruške kod Benkovca (razgrani;enje Aserijata i Sidrina). Kako izgleda Ebutije Liberal je bio u “kabinetu” provincijskog namjesnika zadu%en upravo za rješavanje me8ašnih sporova ( i to u Liburniji), u 54 O njemu v. Smith W., 1867, 376

55 O njemu v. Smith W., 1867, 145.

56 Tac. Ann. XV, 18 : „tres dein consulares, L. Pisonem, Ducenium Geminum, Pompeium Paulinum vectigalibus

publicis praeposuit“. 57 Hirschfeld, 1885, 4 – 5; Abrami* – Colgano, 1909, 32; Jagenteufel, 1958, 12, br. 3, 6, ;Wilkes, 1976, 260, br. 6;

pl. 2, 4; Imamovi*, 1980, 43 – 44; Ya;e, 2003, 21; Mesihovi*, 2010 B, 114 - 115 58 Princeps posterior legionis je centurion-zamjenik centuriona-komandanta (princeps prior) manipule, jedinice od dvije centurije. 59 Hastatus posterior je centurion-zamjenik centuriona-komandanta (hastatus prior) manipule hastata. 60 Na liburnske Korinjane (i njihovo naselje Corinium) danas podsje*a ime samog Karina (20-tak km sjeveroisto;no od Benkovca), a na liburnske Nedite/Nedine (i njihovo naselje Nedinium/Nadinium) podsje*a mjesto Nadin (25 km isto;no od Zadra i 10 km zapadno od Benkovca). Opstajanje ova dva toponima ukazuje da je predslavensko stanovništvo u ovom dijelu današnje Dalmacije ostavilo dosta sna%an pe;at u kasnijim razvitcima.

;emu se prili;no dobro izvještio. Samim tim ne treba ni ;uditi da jedan oficir tako dobro poznaje sudsku i pravnu tradiciju Provincije, jer su njegove du%nosti ipak primarno bile civilne, a ne vojne prirode.

2. CIL III, 15045,2 = ILJug III, 2879 61 Pridraga, Novigrad

Corinium FIN S•INTER•NEDITAS•ET CORINIENSES / DERECTVS•MENSVRIS•ACTIS•IVSSV / CENI•GEMINI•LEG•PER•A•RESIVM / MAXIMVM 7•LEG•XI•PRINCIPEM /5 POSTERIOREM•CO•I•ET•PER•ABVTIVM•LIBERALEM 7•EIVSDEM•LEG•ASTATVM / POSTERIOREM•CHOR•I fin[i]s inter Neditas et Corinienses / derectus mensuris actis iussu [A(ulus)] /[Du]ceni Gemini leg(ati) per A(ulum) Resium / Maximum 7 (centurionem) leg(ionis) XI principem /5 posteriorem co[(ho)r(tis)] I et per [Q(intum)] A[e]butium / Liberalem 7(centurionem) eiusdem leg(ionis) (h)astatum / posteriorem c(o)hor(tis) I. Sude*i i po ovom me8ašnom natpisu Nediti i Korinjani su imali dosta spornih ta;aka na me8ašnoj liniji. I ovdje su opunomo*enici legata Aul Resije Maksim i Kvint Ebutije Liberal, iz reda centuriona XI. legije C.P.F.

3. ILJug III, 284562 Bruška kod Benkovca

CAESARIS AV /NTER SIDRINOS ET / ASSERIATES Q•AEBV/TIVS LIBERALIS LEG /5 XI DEFINIT / [---] Caesaris Au[g(usti) ---] / i]nter Sidrinos et / Asseriates Q(uintus) Aebu/tius Liberalis (centurio) leg(ionis) /5 XI definit

Na ovom epigrafskom spomeniku, na kome se postavlja me8a izme8u Aserijata i Sidrina,63 se eplicitno ne spominje ime bilo kojeg legata, ali je zato me8ašni opunomo*enik ve* ranije pominjani Kvint Ebutije Liberal iz reda centuriona XI. legije C.P.F. On se na drugim natpisima pojavljuje kao opunomo*enik legata Ducenija Gemina, pa bi se mo%da i ovaj epigrafski spomenik mogao dovesti u vezu sa vremenom njegovog slu%bovanja u provinciji Gornji Ilirik. 4. ILJug III, 2865 = AE 1910, 7964 Ivanova glavica, Benkovac 61 Jagenteufel, 1958, 28, br. 11, 1; Wilkes, 1976, 260, br. 7; Imamovi*, 1980, 40 – 41. 62 Wilkes, 1976, 262, br. 10; Imamovi*, 1980, 39 - 40

63 Aserijati (Asseriates) i Sidrini su bili liburnske zajednice. Sjedište Aserijata se nalazilo u Podgrañu kod današnjeg

Benkovca (kod Ptolemeja Klaudija II, 15 Assesia). Aserijate spominje i Plinije Stariji (NH, III, 130 (govori o Aserijatima

koji žive na prostoru augustovske Italije); 139 (govori o Aserijatima iz Gornjeg Ilirika, preciznije iz Liburnije). O tome i

Imamović, 1980, 39; Suić, 2003, Sidrine treba povezati sa lokalitetom Sidrona koji spominje Ptolemej Klaudije (II, 15). 64 Jagenteufel, 1958, 28, br. 11, 4; Wilkes, 1976, 262, br. 9; Imamovi*, 1980, 41 – 42.

INTER•AN/ RINIENS SECVNDVM / ONVENTIONEM VTRIVS / QVE PARTIS DERECTVS MENSV /5 ACTIS IVSSV A•DVCENI / INI LEG•AVG•PRO•PR [finis] inter An[sienses](?) [et] / [Co]riniens(es) secundum / [c]onventionem utrius/que partis derectus mensu/5[ris] actis iussu A(uli) Duceni / [Gem]ini leg(ati) Aug(usti) pro pr(aetore)

I ovaj natpis detektira aktivnost legata Provincije na utvr8ivanju me8a, u konkretnom slu;aju izme8u Korinjana i izvjesnih (isto liburnskih) Ansiensi. Ducenij Gemin je prvo naredio spornim stranama da se sastanu i da pokušaju na;i zajedni;ko rješenje, a onda je na osnovi toga donesena i zvani;na odluka koja je utvrdilu me8u. Tekst natpisa ukazuje i na “genij” rimskog upravljanja Provincije, jer je nastojao da u upravnim poslovima iskoristi autonomne lokalne jedinice koliko god je to bilo mogu*e. Prebacivanje odgovornosti na lokalne zajednice da one same pokušaju riješiti svoj spor, ali pod ultimativnim odre8enjem da one to moraju riješiti (vjerojatno u zadatom roku), na najbolji na;in oslikova prakti;ni duh tadašnji Rimljana. Jednostavno re;eno, provincijska uprava na ;elu sa legatom %eljela je da ima takav sustav u kome bi optere*enje “administrativnih poslova” na nju bilo svedeno na što je mogu*e manje mjeru. I tu se krije ta vrlina rimske uprave u principatu, jer je ne samo poštivao nego i promovirao lokalnu autonomiju. U kasnijim razdobljima, posebno sa dominatom, takva politika je bila ne samo napuštena, nego je politi;ka praksa upravljanja postala i birokratizirana i centralizirana.

5. ILJug III, 187965 Narona A(ulo) Ducenio / Gemino co(n)s(uli) / XVvir(o) sacris / faciundis sodali /5 Augustali curatori / vectigalium public(orum) / leg(ato) pro pr(aetore) patrono

Posvetni natpis Duceniju Geminu potvr8uje da je on ipak bio konzul, te da je za legata postavljen nakon imenovanja za nadzornika javnih prihoda. U tom slu;aju bi njegova legatska funkcija zapo;ela 63/64. god. n. e. 6. CIL III, 726766 Epidaurus, Gr;ka [Aesculapio / A(ulus) Ducenius....... Geminus] d(edit) d(edicavit) / [... q(uaestor) prov(inciarum) Cretae et Cyren]arum trib(unus) pl(ebis) / [pr(aetor)......co(n)s(ul) XVvir s]acr(is) fac(iundis) sodalis /5 [Augustalis cur(ator) vectigal(ium) public(orum)] leg(atus) Caesarum / [pro pr(aetore) prov(inciae) ..... item prov(inciae) D]almatiae et exercitus / [Illyrici superioris proco(n)s(ul) provinc(iae) Asiae /

I A. Jagenteufel i J. Wilkes ovaj natpis pripisuju A. Duceniju Geminu. Me8utim, dr%imo da je rije; o dosta nategnutoj rekonstrukciji, pa ga ne se ne bi smjelo apriori i nekriti;ki uvrštavati u skup natpisa na kojima se spominje A. Ducenij Gemin. Isto tako bi trebalo relativizirati i podatak 65 Jagenteufel, 1958, 28, br. 11, 5;

66 Jagenteufel, 1958, 28, br. 11, 2, fus. 224; Wilkes, 1969, 444.

(koji se ;esto navodi u historiografskoj literaturi koja se bavi Ducenijem Geminom) da je on bio, nakon legatstva u Gornjem Iliriku, i prokonzul provincije Azije 67/68. god. n. e. Ducenije Gemin je pre%ivio Neronov re%im, i spominje se kao gradski prefekt (praefectus urbanus ili praefectus urbi) u Rimu za vrijeme cara Galbe.67 Ako je bio gradski prefekt u drugoj polovici burne 68. god. n. e., to bi zna;ilo da je njegova legatska du%nost u Gornjem Iliriku završila 67. god. n. e. (dok je još Neron vladao). Po svemu sude*i Ducenije Gemin je bio istaknuta li;nost po;etkom razdoblja poznatog kao „godina ;etiri cara“ (68/69. god. n. e.). Ustvari du%nost gradskog prefekta je prije Ducenija Gemina više godina dr%ao Tit Flavije Sabin (Titus Flavius Sabinus), stariji brat Vespazijana. T.Flavija Sabina je smijenio Galba i vjerojatno na njegovo mjesto postavio Ducenija Gemina. Me8utim, Ducenij Gemina se nije du%e zadr%ao jer je Oton, kako bi se dodvorio Vespazijanu, na mjesto gradskog prefekta vratio Flavija Sabina koji je ubrzo i poginuo nose*i zvanje gradskog prefekta.68

MARCVS POMPEIVS SILVANVSMARCVS POMPEIVS SILVANVSMARCVS POMPEIVS SILVANVSMARCVS POMPEIVS SILVANVS

Legatska du%nost Marka Pompeja Silvana69 u Gornjem Iliriku zahvatila je i burno razdoblje

68/69. god. n. e., kada su se samo za godinu dana u Rimu izmjenila ;ak ;etiri princepsa.70 I svim tim zbivanjima su i Gornji Ilirik, kao i druge okolne provincije dale zna;ajan, mo%da i presudan doprinos. Posebno se to izrazilo u raspetljavanju situacije, jer je njihova podrška dala jednom od kandidata onu klju;nu snagu, kojom je mogao da iz IV. rimskog gra8anskog rata iza8e kao pobjednik. Sve je zapo;elo sa pobunom protiv Nerona u martu 68. god. n. e., a koju je poveo Gaj Julije Vindeks (Caius Iulius Vindex, namjesnik provincije Gallia Lugdunensis). Vindeks je pozvao i Galbu (tada namjesnika provincije Hispania Tarraconensis) da mu se pridru%i i ovaj se proglasio za cara. Iako je Vindeks za par mjeseci, zahvaljuju*i intervenciji germanskih legija pora%en, situacija za Nerona se u samom Rimu pogoršavala. Ubrzo je izgubio i lojalnost prefekta pretorijanske garde, kao i Senata i naroda koji su izrazili podršku i lojalnost Galbi. Senat je i proglasio Nerona „dr%avnim neprijateljem“. Neron je na kraju uz pomo* svoga oslobo8enika i tajnika Epafrodita izvršio samoubistvo 9. VI. 68. god. n. e.71To nije smirilo situaciju u rimskom svijetu i ubrzo je došlo do još 67 Tac. Hist. I, 14 : „...adhibitoque super Vinium ac Laconem Mario Celso consule designato ac Ducenio Gemino

praefecto urbis...“ Galba (Servius Sulpicius Galba Augustus; 24. XII. 3. god. p. n. e. – 15. I. 69. god. n. e.) vladao je od 8. VI. 68. – 15. I. 69. god. n. e. 68 Tac. Hist. I, 46; Plut. Otho, 5; Smith W., 1867, 689 - 690

69 O njemu Smith W., 1867, 826 – 827; Wilkes, 1969, 444

70 Nakon Galbe, princeps u Rimu je bio Marko Salvije Oton ( vladarsko ime : Marcus Salvius Otho Caesar

Augustus; 28. IV. 32

– 16. IV. 69. god. n. e.) i to u periodu od 15. I. – 16. IV. 69. god. n. e. Otona je smijenio Vitelije

(vladarsko ime : Aulus Vitellius Germanicus Augustus; septembar 15. god. n. e. – 22. XII. 69. god. n. e.) u periodu od 16.

IV- do 22. XII. 69. god. n. e. Kao pobjednik je iz godine četiri cara izašao Vespazijan (17. XI. 9. – 23. VI. 79. god. n. e.)

koji je ostao princeps (1. VII. 69. – 23. VI. 79. god. n. e.) sve do svoje prirodne smrti. Po roñenju se zvao Titus Flavius

Vespasianus, a kao princeps Titus Flavius Caesar Vespasianus Augustus. On je ustanovitelj nove carske dinastije

Flavijevaca, kojoj su pripadala i njegova dva sina :

1. Tit (30. XII. 39. – 13. IX. 81. god. n. e.), koji je vladao od 24. VI. 79. do

13. IX. 81. god. n. e. Njegovo ime po roñenju i do 69. god. n. e. bilo je Titus Flavius Vespasianus, od 69. do

preuzimanja princepske dužnosti Titus Flavius Caesar Vespasianus, a otada

Titus Flavius Caesar Vespasianus Augustus.

2. Domicijan (24. X. 51. – 18. IX. 96. god. n. e.), vladao od 14. IX. 81. –

18. IX. 96. god. n. e. Po roñenju pa do 69. god. n. e. se zvao Titus Flavius Domitianus, od 69. do preuzimanja

princepske časti Titus Flavius Caesar Domitianus, a otada Titus Flavius Caesar Domitianus Augustus. 71 Svet. Nero, 40 – 50; Isto, Gal. 9 - 11

burnijih reakciji u „godini ;etiri cara“,72 koja je dodatno optere*ena teku*im Judejskim ustankom73 i kasnijim Batavskim ustankom. Godina ;etiri cara je ustvari bila posljedica onoga što je Tacit nazvao „tajna carstva“.74Sada su pokrajinske armije preuzele na sebe proglašavanje svojih zapovjednika za careve. To je svojim ponašanjem kao princeps samo još više ubrzao i pospješio i sam Galba. Vojska na rajnskoj granici je na samom po;etku 69. god. n. e. za cara proglasila Aula Vitelija (tada legata provincije Donja Germanija/ Germania Inferior). Za to vrijeme u Rimu je Oton podmitio pretorijansku gardu i izvršio dr%avni udar, Galba je ubijen, a Oton je postao novi (od Senata priznati) princeps koji kontrolira Rim i Italiju. Me8utim, Oton nije imao dovoljno vremena da pripremi za odbranu jer je Rajnska armija ve* marširala prema Italiji. Armija kojom je komandovao Vitelije je bila jedna od najboljih i najiskusnijih rimskih armija i Otonove trupe su bile pora%ene u prvoj bitci kod Bedriacuma (selo nekih 35 km. udaljeno od Kremone). Umjesto da bje%i i pokuša kontranapad, Oton je izvršio samoubistvo. Sada je Vitelije bio priznat kao car i princeps od Senata. U novoj ulozi se nije snašao ni Vitelije, jer je svojim besmislenim trošenjem javnog novca, kao i nasilnim ponašanjem uteg raspolo%enja rimske javnosti prebacio na drugu stranu mo*i.

Ono što je u;inila rajnska armija poslu%ilo je kao uzor i Isto;noj armiji, koja je uslijed Judejskog ustanka bila dosta brojna i oja;ana. Ova armija (trupe stacionirane u Egiptu, Judeji i Siriji) su proglasile za cara Vespazijana, koji je par godina ranije bio dobio specijalno zapovjedništvo radi gušenja Judejskog ustanka. Podršku Vespazijanu je pru%io i legat Sirije Gaj Licinije Mucijan (Caius Licinius Mucianus), koji je preuzeo predvo8enje dijela Isto;ne armije prema Italiji i Rimu. U Judeji sa zadatkom kona;ne pacifikacije pobunjenog podru;ja je ostao Vespazijanov sin Tit. Ina;e je Vespazijan aklamiran za cara u Aleksandriji 1. VII. 69. god. n. e., a stavljanje Egipta pod kontrolu se pokazalo kao bitna prednost za ovog novog pretendenta. Ipak, klju;nu stratešku prednost za Vespazijana je pru%ila brojna i sna%na Dunavska armija (zajedno sa gornjoilirskim garnizonom) koja je ga aklamirala za cara u augustu. Ova armija je ranije bila podr%avala Otona, ali je zakasnila da se pridru%i Otonovim trupama u prvoj bitcki kod Bedriacuma. Nakon Otonove smrti, dunavske i balkanske legije su se vratile u svoje provincije, da bi se opet pokrenule prema Italiji kada su se pridru%ile Vespazijanovoj frakciji. Dunavska vojska, koja je dobila podršku i drugih legija, pod zapovjedništvom Marka Antonija Prima (Marcus Antonius Primus; ina;e tada komandant VII. legije Galbiana) je krenula prema Italiji, i u nju je stigla prije dolaska detašmana Isto;ne armije. Vespazijanu se pridru%ila i flotila ratne mornarice stacionirana u Raveni (dobrim dijelom sastavljena od Ilira). Do prijelomne bitke je došlo krajem oktobra 69. god. n. e. izme8u Bedriacuma i Kremone (druga bitka kod Bedriacuma). U ovoj bitci vespazijanovci predvo8eni Antonijem Primom su odnijeli pobjedu koja je stavila ta;ku na IV. gra8anski rat. Rim je zauzet, Vitelije je zarobljen i ubijen i put da Vespazijan preuzme carsko dostojanstvo u Rimu je bio raš;iš*en.

Za vrijeme navedenih dešavanja kao legat u provinciji se nalazio Pompej Silvan (njegovo ime se u literarnim vrelima nalazi i u varijantama Poppaeus Silvanus i Pomponius Silvanus), Pompej Silvan je bio konzul sufekt 45. god. n. e. On je bio i prokonzul provincije Afrike u periodu 53 – 54. god. n. e. Nakon završetka te funkcije bio je sa Kvintom Sulpicijem Kamerinom (Quintus Sulpicius 72 O ovim zbivanjima v. Joseph, Bello iud. IV, IX – XI; Tac. Hist. I – V.; Svetonijevi životopisi Galbe (12 - 23),

Otona (4 - 11), Vitelija (7 - 18), Vespazijana (5 - 7), Tita (5) i Domicijana (1); Cass. Dio, LXIII – LXV, 10 73 Joseph, Bello iud. II, XVII – VII.

74 Tac. Hist. I, 4 : „Svršetak je Neronov bio doduše ugodan u prvoj navali veselja, ali je izazvao i razli;ita

raspolo%enja, ne samo u gradu - kod otaca i naroda ili u gradskoga vojnika - nego i kod legija i vojskovo8a, jer se narodom pronijela tajna carstva da se vladarom mo%e postati i drugdje, ne samo u Rimu” (Finis Neronis ut laetus primo gau-dentium impetus fuerat, ita varios motus animorum non modo in urbe apud patres aut populum aut urbanum militem, sed omnes legiones ducesque conciverat, evolgato imperii arcano, posse principem alibi quam Romae fieri.).

Camerinus; konzul sufekt za 46. god. n. e. i prokonzul Afrike 56/57. god. n. e.) suo;en 58. god. n. e. sa mnoštvom optu%bi iz same provincije. Neron ga je oslobodio krivice.75Pompej Silvan je imenovan za legata Dalmacije vjerojatno za vrijeme Nerona, a mogu*e je da je neposredno naslijedio Ducenija Gemina. On je za legata postavljen u ve* izrazito starijoj dobi.

FONTES

Tac, Hist. II, 86 : „..... iuncti inde Moesici ac Pannonici exercitus Dalmaticum militem traxere, quamquam consularibus legatis nihil turbantibus. Tampius Flavianus Pannoniam, Pompeius Silvanus Dalmatiam tenebant, divites senes; sed procurator aderat Cornelius Fuscus, vigens aetate, claris natalibus. prima iuventa quietis cupidine senatorium ordinem exuerat; idem pro Galba dux coloniae suae, eaque opera procurationem adeptus, susceptis Vespasiani partibus acerrimam bello facem praetulit: non tam praemiis periculorum quam ipsis periculis laetus pro certis et olim partis nova ambigua ancipitia malebat. igitur movere et quatere, quidquid usquam aegrum foret, adgrediuntur. scriptae in Britanniam ad quartadecimanos, in Hispaniam ad primanos epistulae, quod utraque legio pro Othone, adversa Vitellio fuerat; sparguntur per Gallias litterae; momentoque temporis flagrabat ingens bellum, Illyricis exercitibus palam desciscentibus, ceteris fortunam secuturis.“ prethodno se u odjeljku govori o Antoniju Primu i po;etku pristajanja Dunavske armije uz Vespazijana) „.....Udru%ene potom mezijske i panonske vojske povukoše za sobom dalmatinskoga vojnika, premda konzularni legati nisu poticali bunu. Tampije Flavijan vladaše Panonijom, Pompej Silvan Dalmacijom, oba bogata i stara. No bio je tu prokurator Kornelije Fusko, u mu%evnoj dobi, slavna porijekla. U ranoj se mladosti u %elji za dobitkom bio odrekao senatorskog stale%a. Izjasnivši se za Galbu, kao voda svoje kolonije njegovim se zagovorom domogao prokuratorstva, a odlu;ivši se za Vespazijanovu stranku, postao je najvatreniji ratni huška;. Raduju*i se ne toliko nagradama za opasnosti koliko samim opasnostima, volio je više novo, neizvjesno i pogibeljno negoli sigurno i odavna ste;eno. Stoga oni po;eše tresti i drmati i napadati na sve što je igdje bilo nevaljalo. Napisane su poslanice u Britaniju vojnicima ;etrnaeste, u Hispaniju vojnicima prve legije, jer su obje legije bile za Otona, protiv Vitelija; razaslana pisma po Galijama; u tren se oka razbuktao silan rat, budu*i da su se ilirske vojske otvoreno odmetale, a ostale bile spremne da podu za sre*om”.

Ovaj podatak je zanimljiv jer spominje izvjesnog Kornelija Fuska, koji je bio glavni oslonac vespazijanovske frakcije u ilirskim provincijama. Tacit ga titulira kao prokuratora, što bi jasno govorilo da u ilirskim provincijama uz legata postoji još jedna bitna slu%ba sa visokim ovlaštenjima. Nejasno je za šta je Kornelije Fusk bio prokurator.

75 Tac. Ann. XIII, 52 : “Dva optu%enika iz provincije Afrike, Sulpicija Kamerina i Pompeja Silvana, koji su tamo

imali prokonzulsku vlasti, oslobodi Cezar krivice (misli se na Nerona op. a.). Kamerina su tu%ili privatni gra8ani, njih nekoliko, prebacuju*i mu više okrutnost nego iznu8ivanje novca. Silvana je napalo mnoštvo tu%itelja koji su zahtijevali da mi se ostavi vrijeme da privedu svjedoke. Optu%eni je tra%io da se brani odmah, bez odlaganja. Bogat, inokosan, star, odbrani se od optu%be i %ivio je du%e od onih ;ijom je intervencijom spasen.” (Reos ex provincia Africa, qui proconsulare imperium illic habuerant, Sulpicium Camerinum et Pompeium Silvanum absolvit Caesar, Camerinum adversus privatos et paucos, saevitiae magis quam captarum pecuniarum crimina obicientes. Silvanum magna vis accusatorum circumsteterat poscebatque tempus evocandorum testium; reus ilico defendi postulabat. valuitque pecuniosa orbitate et senecta, quam ultra vitam eorum produxit, quorum ambitu evaserat.)

Tac. Hist. III, 50 : „Ceterum propinqua hieme et umentibus Pado campis expeditum agmen incedere. signa aquilaeque victricium legionum, milites vulneribus aut aetate graves, plerique etiam integri Veronae relicti: sufficere cohortes alaeque et e legionibus lecti profligato iam bello videbantur. undecima legio sese adiunxerat, initio cunctata, sed prosperis rebus anxia quod defuisset; sex milia Dalmatarum, recens dilectus, comitabantur; ducebat Pompeius Silvanus consularis: vis consiliorum penes Annium Bassum legionis legatum. is Silvanum socordem bello et dies rerum verbis terentem specie obsequii regebat ad omniaque quae agenda forent quieta cum industria aderat. ad has copias e classicis Ravennatibus, legionariam militiam poscentibus, optimus quisque adsciti: classem Dalmatae supplevere. exercitus ducesque ad Fanum Fortunae iter sistunt, de summa rerum cunctantes, quod motas ex urbe praetorias cohortis audierant et teneri praesidiis Appenninum rebantur; et ipsos in regione bello attrita inopia et seditiosae militum voces terrebant, clavarium (donativi nomen est) flagitantium. nec pecuniam aut frumentum providerant, et festinatio atque aviditas praepediebant, dum quae accipi poterant rapiuntur.“ „Zbog bliske zime i polja potopljenih (rijekom op. a.) Padom vojska se kretala bez prtljage. Glavnina pobjedni;kih legija, vojnici onemo*ali od rana ili dobi, a i mnogi zdravi, ostavljeni su u Veroni. Yinilo se da *e dostajati kohorte i ale i odabranici iz legija, jer je rat ve* gotovo dovršen. Pridru%ila se i XI. legija, krzmaju*i ispo;etka, ali, pošto se sve sretno svršilo, i vrlo zabrinuta što je uskratila pomo*. Pratilo ih je 6 000 Dalmatinaca, svje%ih novaka. Vodio ih je konzular Pompej Silvan. Stvarna mo* odlu;ivanja bila je u Anija Basa, legijskog legata. On je Silvana, koji bijaše nemaran u ratu i koji je dane za djelovanje tratio u pri;i, tobo%njom poniznoš*u upu*ivao na sve što treba izvršiti i opreznom revnoš*u stalno mu bio pri ruci. Ovim su ;etama pripojeni najbolji ravenski mornari koji su sami zatra%ili vojnu slu%bu u legiji. Flotu su nadopunili Dalmatinci. Vojska i vojskovo8e zaustave se kod svetišta Fortune, oprezno promišljaju*i o cjelokupnom polo%aju, jer su ;uli da su iz grada krenule pretorijanske kohorte i mislili da Apenin dr%e vojni;ke posade. Ka tomu su ih u kraju satrvenom u ratu plašili i oskudica i buntovni glasovi vojnika, koji su zahtijevali ;avlovinu (naziv za dar u novcima). Nisu se pobrinuli ni za novac ni za %ito, a u%urbanost i pohlepa tjerale su ih da otimaju ono što su mogli dobiti.”

Ovaj Tacitov podatak pokazuje da je u provinciji Dalmaciji za potrebe IV. rimskog gra8anskog rata izvršena regrutacija peregrinske populacije. Brojka od 6 000 unova;enih Dalmatinaca koja je pratila XI. legiju nije mala. Pored toga doprinosa vespazijanovskoj frakciji, Dalmatinci (raznoraznih narodnosnih pripadnosti) su svoje u;eš*e u njoj pove;ali i priklju;ivanjem ravenskih mornara. Tacit ina;e kada govori o Pompeju Silvanu uvijek isti*e njegovu starost i bogatstvo, a u ratu nemarnost, bezinicijativnost pa i mlitavost. Ali bez obzira na to, Pompej Silvan je u Rim ušao pobjedni;ki. Kasnije je bio imenovan od Senata da nadzire uzimanje zajma za Dr%avu od privatnih lica u iznosu od 600 000 sestercija.76

3. CIL III, 993877 Dobropoljci, Podgra8e kod Benkovca Asseria

TI // AVDIVS L /// C•AVILIVS•CLEMEN / L•COELIVS•CAPELLA•P /RAECIVS•LIBO•P•VALERI/5VS•SECVNDVS•IVDICES /

76 Tac. Hist. IV, 47

77 Jagenteufel, 1958, 30, br. 12, 3; Wilkes, 1976, 262, br. 11, pl. 2, 5; Imamovi*, 1980, 38 – 39; B. Kunti* - Šegvi*,

1988, 49-50, sl. 1.; Ya;e, 2003, 22 – 23, br. 3.

DATI•A•M•POMPEIO•SILVA/NO•LEG•AVG•PRO•PR•INTER / REM P•ASSERIATIVM•ET•REM•P•AL/VERITARVM•IN RE PRAESENTI•PER /10 AM•SVAM DETERMINA /VERVNT Ti(berius) [Cl]audius L / C(aius) Avillius Clemen[s] / L(ucius) Coelius Capella P(ublius) / Raecius Libo P(ublius) Valeri/5us Secundus iudices / dati a M(arco) Pompeio Silva/no leg(ato) Aug(usti) pro pr(aetore) inter / rem p(ublicam) Asseriatium et rem p(ublicam) Al/veritarum in repraesenti per /10 [sententi]am suam determina/verunt. Ovaj me8ašni natpis je donekle specifi;an u odnosu na ranije me8ašne natpise i sporove. Na njemu se više ne nailazi na vojne starješine iz reda centuriona kao legatske opunomo*enike. Sada je legat M. Pompej Silvan odredio Tiberija Klaudija L., Gaja Avilija Klementa, Lucije Celija Kapela, Publija Recija Libona i Publija Valerija Sekuda, koji se tituliraju kao iudices (sudije), da predstavljaju legatsku instituciju. Ne prisustvo centuriona kao opunomo*enika bi ukazivalo da se uteg uprave sa vojne prebacuje na civilnu stranu, što bi mo%da bio rezultat i odlaska XI. legije C.P.F. sa podru;ja Provincije uslijed IV. gra8anskog rata. Na ovom me8ašnom sporu nailazi se i na sli;nu situaciju kao i na natpisu ILJug III, 2865 iz Ivanove glavice kod Benkovca. Prepušteno je lokalnim zajednicama da za svoj grani;ni spor na8u zajedni;ko rješenje, dok je prisustvo legatovih sudija trebalo sankcionirati to rješenje kao zvani;no i funkcionalno. Zanimljivo je da se zajednice Aserijati i Alveriti koje su se sporile sada tituliraju kao respublike. To bi podrazumijevalo da su Aserijati i Alveriti dobili rimsko gra8anstvo, uz najviši stupanj municipalne autonomije. Pošto se za Aserijate na natpisu ILJug III, 2845 iz Bruške kod Benkovca (iz vremena legata Ducenija Gemina) ne navodi da su respublika, mogu*e je pretpostaviti da je njihov respublikanski stupanj autonomije dobijen nešto ranije. Vjerojatno je sli;na situacija i sa Alveritima. Ovaj natpis jasno pokazuje proces transformacije nekada peregrinskih (u konkretnom slu;aju) liburnskih zajednica u rimske, odnosno u sustav municipalne organizacije. Kako se ;ini za ilirske provincije je dolazak novog flavijevskog re%ima donio sasvim nova rješenja, za razliku od Julijevsko – klaudijevskog doba kada se prema domorodcima Ilirika odr%avala odre8ena distanca.

Iako je bio star ve* za vrijeme dalmatinskog legatstva, Pompej Silvan je %ivio još prili;no dugo i 75. god. n. e. je ponovo bio konzul sufekt, a bio je i curator aquarum.78 U rimskoj javnosti je ostao zapam*en i po velikom bogatstvu i ;injenici da nije imao djece.

CONCLUSIO / Zaklju;ak I nakon 42. god. n. e. legatska uprava nad Gornjim Ilirik i u svojoj praksi i u formi ostaje ista kao i u ranijem predskribonijanovskom dobu. Pošto peregrinske zajednice nisu u;estvovale, ili nisu stigle (zbog kratko*e bune) u Skribonijanovoj „Republici“, prema njima se nije primjenjivala bilo kakva odmazda. Vjernost vojnika je nagra8ena po;asnim nazivima za dvije legije iz sastava gornjoilirskog garnizona. Institucija legata Gornjeg Ilirika i nadalje zauzima visoko mjesto u upravno – politi;koj hijerarhiji Carstva, i nju obnašaju po pravilu konzulari iz vrlo uglednih i utjecajnih slojeva tadašnjeg rimskog društva. Yesto su pojedinci koji su i legati Gornjeg Ilirika, bliski i sa vladaju*om familijom, ili pojedinim njenim ;lanovima. Sude*i po oficijelnim epigrafskim spomenicima slu%beni naziv provincije je i u ovom periodu bio (Gornji) Ilirik. Situacija u samoj Provinciji je bila dosta stabilna i iskustvo Velikog Ilirskog ustanka je ve* izblijedilo. Dugotrajni mir i stabilna rimska uprava (koja poštuje i lokalne potrebe i autonomiju) su samo doprinijeli 78 Front. Aquaed. 102

sa%ivljavanju ilirskog, peregrinskog elementa sa Rimskom dr%avom kao cjelinom. Moglo bi se ;ak i re;i da je u ovom razdoblju vladavina Klaudija i Nerona završen proces prihvatanja rimske vlasti od strane ilirskih peregrina kao svoje vlasti. Sa druge strane, još uvijek u ovom periodu ne dolazi do osna%ivanja procesa dodjele rimskog gra8anstva i ;injenica je da Julijevsko – klaudijevska „dinastija“ još uvijek ne osje*a ni potrebu ni %elju da pravno – politi;ki romanizira domorodce Gornjeg Ilirika. Domoroda;ka nacionalna svijest (u odnosu prema svojim peregrinskim civitates) je i prisutna i sna%na, ali ona više nije u koliziji ili nesrazmjeri sa Rimskom dr%avom. Pošto dodjela rimskog gra8anstva u julijevsko – klaudijevskom dobu nije bila manifestirana u zna;ajnoj mjeri prema Ilirima, onda se išlo za tim da novi rimski identitet u obliku imperijalne (a ne i pravno - politi;ke) pripadnosti postane prihvatljiv za %ivu*e i funkcionalne identitete domoroda;kih peregrinskih civitates. Tek *e za vrijeme flavijevske „dinastije“ a posebno u narednom stolje*u domorodci biti u masama uvla*eni i asimilirani u rimski pravno – politi;ki identitet. Zbog stabilnosti i mira se i moglo desiti da do8e do smanjivanja brojnosti provincijskog garnizona, pa je prvo otišla VII. C.P.F., a na samom kraju „godine ;etiri cara“ i XI. C.P.F. Njihovo odsustvo u samoj Provinciji nije izazvalo nikakve ni turbulencije ni potrese ni narušavanje stabilnosti i mira. Odlazak dviju legija nije zna;ilo da je Provincija postala u potpunosti demilitarizirana, jer su nakon 69. god. n. e. u njoj boravile i nadalje pojedine legijske i auksilijarne jedinice. Ni sami legati nisu imali nekog specijalno teškog posla u Gornjem Iliriku, i ;ini se da je uprava nad ovom provincijom u samoj blizini Italije bila i znak privilegije za iskusne i ostarjele rimske du%nosnike. Naravno, to se mijenja sa „godinom ;etiri cara“, u kojoj Provincija daje presudni doprinos za pobjedu „vespazijanovske“ frakcije. U;eš*e velikog broja gornjoilirskih regruta i mornara u napadu „vespazijanovske“ frakcije na Italiju moralo je imati odjeka i na budu*i razvitak Provincije. Njihovo prisustvo u Italiji i povratak dijela njih u domovinu su samo osna%ili procese romanizacije, što *e se osjetiti u narednom periodu.

B i b l i o g r a f i j a

Kratice

AE - L’Année épigraphique. Revue des publications épigraphiques relatives l’Antiquité romaine, París.

AEM - Archa &eologisch-epigraphische Mittheilungen aus O&sterreich-Ungarn, Wien ANU BiH - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo ARR – Arheološki radovi i rasprave AV – Arheološki vestnik, Ljubljana CBI - Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo (;asopis Godišnjak) CIL - Corpus Inscriptiones Latinarum GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo ILJug - Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia LCL - The Loeb Classical Library, London: William Heinemann LTD - Cambridge Mass.: Harvard University Press MH - Matica Hrvatska, Zagreb. MS – Matica Srpska PIR - Prosopographia imperii romani saec I. II. III., edidit Elimar Klebs, Berolini (Berlin) : apvd

Georgivm Reaimervm, 1897 - 1898 SAZU - Slovenska akademija znanosti in umetnosti

Izdanja izvora Flor 1947.: Lucius Annaeus Florus, Epitome of Roman History, Edward Seymour Forster, LCL Frontin 1925.: Frontinus: Stratagems. Aqueducts of Rome, C. E. Bennett - Mary B. McElwain, LCL Josip Flavije, Judejski rat, 1967.: Josip Flavije, Judejski rat, Dušan Glumac, Beograd: Prosveta Josip Flavije, Judejske starine, 1965.: Josephus: Jewish Antiquities, Book 20, Louis H. Feldman, LCL Kasije Dion 1954-1955.: Dio js Roman History in nine Volumes, Earnest Cary, LCL (2) Kasije Dion 1986.: Marjeta Šašel Kos Zgodovinska podoba prostora med Akvilejo, Jadranom in

Sirmijem pri Kasiju Dionu in Herodijanu, Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni center SAZU, 50-273

Marcijal 1993.: Martial, Epigrams, D. R. Shackleton Bailey, LCL Orozije 1976.: Historia adversus paganos, Verona: Fondazione Lorenzo Valla/Arnoldo Mondadori Plinije Mla8i 1969.: Pliny the Younger, Letters, Betty Radice, LCL Plinije Stariji 1866.: Naturalis historia, Berlin: ed. Weidmannos Plinije Stariji 1976.: prijevod Mate Sui*a u dodatku «Anti;ki pisci» u knjizi «Anti;ki grad na

isto;nom Jadranu» str. 297, Zagreb, Plinije Stariji 2003.: prijevod Brune Kunti* Makvi* u dodatku «Izvori» u knjizi «Anti;ki grad na

isto;nom Jadranu» (2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje) str. 421, Zagreb, Plinije Stariji 2004.: Plinije Stariji, «Zemljopis starog svijeta», Uroš Pasini, Split: Knji%evni krug, Plutarh 1978.: Plutarh, Slavni likovi antike II, Miloš N.Ðuri*, Novi Sad: MS. Plutarh 1988.: Plutarh, Usporedni %ivotopisi, Zdeslav Dukat, Zagreb: A. Cesarec. Ptolemej Klaudije.: Ptolemej Klaudije, Geografija, korišten tekst sa

http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gazetteer/Periods/Roman/_Texts/Ptolemy/2/15*.html, bazirano na transkriptu Dover edition, prvi put izdato 1991, republikacija javnog rada,

originalno izdatog 1932 od The New York Public Library, N.Y. sa naslovom «Geography of Claudius Ptolemy”.

Ptolemej Klaudije 1974,: Ptolemejeva karta, Monumenta cartographica Jugoslaviae, I anti;ke karte, Posebna izdanja knj. 17, Aleksandrina Cermanovi* - Kuzmanovi*, Beograd : Istorijski institut

Ravenjanin79 1995.: Slobodan Ya;e, Civitates Dalmatiae u «Kozmografiji» Anonima Ravenjanina. Zadar: Arheološki muzej Zadar,

Ravenjanin 1860.: Ravennatis Anonymi Cosmographia et Gvidonis Geographica, G. Parthey-M. Pinder, Berlin: F. Nicolai.

Svetonije 1978.: Gaj Svetonije Trankvil, Dvanaest rimskih careva, Stjepan Hosu, Zagreb: Naprijed. Velej Paterkul 1955.: Velleius Paterculus, Compendium of Roman History, Frederick W. Shipley,

LCL. Velej Paterkul 2006.: Gaj Velej Paterkul, rimska povijest, Josip Mikli*, Zagreb : Latina & Graeca Tacit, Anali,1970.: Tacit, Anali, Jakov Kostovi*, Zagreb: MH Tacit, Historije 1925; 1931.: Tacitus, Histories, Clifford H. Moore, LCL Tacit, Historije 1987.: Tacit, Historije, Josip Mikli*, Zagreb : Latina et Graeca

Literatura ABRAMIc – COLGANO 1909.: Mihovil Abrami* – Anton Colgano, Untersuchungen in

Norddalmatien, Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Institutes in Wien, 12, Wien

ARHEOLOŠKI LEKSIKON BIH, Tom (broj toma), 1988.: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I- III; Mape 1-4; Sarajevo : Zemaljski muzej

BOJANOVSKI 1974.: Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANU BiH, Djela, XLVII, CBI 2.

BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u anti;ko doba, ANU BiH, Djela, LXVI, CBI, 6.

BULIc 1890 A.: Frane Buli*, Prinosak k poviesti uredjenja granica medju raznim plemenima u Dalmaciji za rimsko doba, GZM, god. II, sv. 4, 406 – 413

YAYE 2003.: Slobodan Ya;e, Aserija u anti;kim pisanim izvorima ASSERIA, 1, Zadar : Muzej anti;kog stakla u Zadru, 7-43

HIRSCHFELD 1885.: O. Hirschfeld, Bericht über eine Reise in Dalmatien, AEM IX, 1 - 30 HÖRMANN 1890.: Kosta Hörmann, Dva rimska natpisa iz Bosne, GZM, god. II, sv. 3. 306 – 308 IMAMOVIc 1980.: Enver Imamovi*, Me8ašni natpisi na podru;ju rimske provincije Dalmacije,

Prilozi Instituta za istoriju, XVI, br. 17, Sarajevo. 27 – 59 br. 1 – 21+4 sli;na natpisa JAGENTEUFEL 1958.: Adolf Jagenteufel, Die Statthalter der römischen Provinz Dalmatia von

Augustus bis Diokletian, Schriften der Balkankommission; Antiquarische Abteilung. 12, Wien KUNTIc – ŠEGVIc 1988.: Bruna Kunti* Makvi* – Marina Šegvi*, O razgrani;enju izme8u Aserije i

Alverije, ARR 11, 49 - 62 MATIJAŠIc 2002.: Robert Matijaši*, Uvod u latinsku epigrafiju, Pula

79 Djelo srednjovjekovnog pisca Gvidona (rano XII. st.) uveliko se sla%e sa Ravenjaninovom “Kosmografijom”, pa

se u pogledu Dalmacije, podaci Gvidona i Ravenjaninove V. knjiige gotovo u potpunosti podudaraju ( Ya;e, 1995, 8) i ;esto zajedno navode (Ravennatis anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica).

MESIHOVIc 2007.: Salmedin Mesihovi*, Dezitijati, Sarajevo (u rukopisu). Dopunjena verzija doktorske disertacije : Dezitijati: kulturna i narodnosno-politi;ka zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, Zagreb, 2007

MESIHOVIc 2009.: Salmedin Mesihovi*, „SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – Germanikova Pounjska ofanziva“, Historijska traganja IV, Institut za historiju, Sarajevo, 9 – 33

MESIHOVIc 2009 A.: Salmedin Mesihovi*,„Hajdu;ija na tlu rimskih ilirskih provincija“, Prilozi 38, Institut za istoriju u Sarajevu, 31 – 39

MESIHOVIc 2010.: Salmedin Mesihovi*, „Podjela provincije Ilirik“, Pregled – ;asopis za društvena pitanja, god. LI, br. 2, Sarajevo, 87 – 100

MESIHOVIc 2010 A.: Salmedin Mesihovi*, „RES PVBLICAE SCRIBONIANI“, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga XIV - XV, Sarajevo, 315 – 340

MESIHOVIc 2010 B.: Salmedin Mesihovi*, Aevum Dolabellae – Dolabelino doba, Centar za balkanološka ispitivanja, Akademija nauka i umjetnosti , knjiga XXXIX, 99 – 123

MESIHOVIc 2011.: Salmedin Mesihovi*, Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba, (knjiga u rukopisu), Sarajevo

MESIHOVIc 2011 A.: Salmedin Mesihovi*, ANTIQVI HOMINES BOSNAE, (knjiga u rukopisu), Sarajevo

MESIHOVIc 2011 B.: Salmedin Mesihovi*, LVCIVS VOLVSIVS SATVRNINVS IN ILLYRICVM SUPERIOR/DALMATIA, Historijska traganja (u procesu objavljivanja)

PATSCH 1890.: Carl Patsch, Megjašni natpis iz Bosne, GZM, god. II, sv. 4. 367 – 368 SMITH W. 1867.: William Smith, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Boston

: Little, Brown and Company SUIc 2003.: Mate Sui*, Anti;ki grad na isto;nom Jadranu (2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje),

Zagreb. SYME 1968.: Ronald Syme, The Ummidii, Historia 17, No. 1, Zeitschrift für Alte Geschichte, 72 -

105 SYME 1979.: Ronald Syme, Ummidius Quadratus, Capax Imperii, Harvard Studies in Classical

Philology, Vol. 83, 287 - 310 ŠAŠEL JAROSLAV – ANA 1963.: Jaroslav – Ana Šašel, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter

annos MCMXL et MCMLX repertae et editae sunt, Situla 5, Ljubljana (ILJug I) ŠAŠEL JAROSLAV – ANA 1978.: Jaroslav – Ana Šašel, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter

annos MCMLX et MCMLXX repertae et editae sunt, Situla 19, Ljubljana (ILJug II) ŠAŠEL JAROSLAV – ANA 1986.: Jaroslav – Ana Šašel, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter

annos MCMII et MCMXL repertae et editae sunt, Situla 25, Ljubljana (ILJug III) WILKES 1969.: J.J., Wilkes, History of the provinces of the Roman Empire, Dalmatia, University of

Birmingham, London. WILKES 1976.: J.J., Wilkes, Boundary Stones in Roman Dalmatia I., The Inscriptions, AV 25,

Ljubljana, 258 - 274