Biblioteka Latina et GraecaKnjiga VII

de regnoDalmatiae et CroatiaeIOANNIS LUCII

IVAN LUI0 kraljevstvu Dalmacije1 Hrvatske

Pr.rediUa i prevelaBruina Kuintd-Makvi

Uvodna studija i bibliografijaMiroslav Kiurelac

Kamenita!1

Neven BudakIvo Goldstein

Brana Kunitie-Mafcv.Miroslav Kurelac

LATINA ET GRAECAVPA

Zagreb 1986.

PREDGOVOR UREDNITVA

Objavljivanje ove knjige pomogla jeu uoMmnl rad Socijalistike Republike Hrvatske

Tristo i dvadeset godina od svog prvog izdanja po-javljuje se prvi put u autorovoj domovini kapital-no djelo hrvatske historiografije, alias prvijenac hr-vatske kritike historiografije, djelo DE REGNODALMATIAE ET CROATIAE Ivana Luia.Pojava ovog djela nije samo datum nae suvreme-ne kulture (jer se djelo pojavljuje prvi put preve-deno na hrvatski ili srpski jezik), ve je svojevrsnovraanje duga Ivanu Luiu ije se glavno djelo DEREGNO DALMATIAE ET CROATIAE tek sad i teku ovom izdanju pojavljuje u obliku koji je zamisliosam autor. Naime, Lui je sve do svoje smrti po-pravljao izdanja (od prvotiska 1666. objavljenog uAmsterdamu), marljivo ispravke slao izdavau, po-tom ih objavio u kraem djelu (tiskanom u Veneciji1673), a isto ih je tako uporno, do kraja ivota, rukomunosio u vlastite primjerke knjiga. Nijedno izdanjenije se u cjelini posluilo svim ispravkama i dopu-nama samog autora. Ovo izdanje, to ga predajemojavnosti, prvi je put obuhvatilo sve ispravke i dopu-ne koje su potjecale od Ivana Luia i kritiki obra-dilo sve kasnije intervencije raznih prireivaa. Sto-ga ono predstavlja i prvo kritiko izdanje prireenoprema najstroim kriterijima, to e omoguiti i pra-vi pristup znanstvenoj valorizaciji Luieva djela.Djelo ovog opsega i rad na njegovu izdavanju zahti-jevaju sudjelovanje veeg broja suradnika, mnogovremena i velika materijalna sredstva. Stoga je odlu-eno da se DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAEobjavi u etiri sveska koji e izlaziti sukcesivno sva-ke godine. est knjiga Luieva djela bit e obuhva-eno, dakle, etirima svescima na ovaj nain: u pr-

nm svesku, osim uvodnih studija, komentara, bibli-

nraftie kazala i priloga objavljuje se prva knjigadiela DE REGNO. Drugi svezak obuhvatit e, uz sveoriloae, drugu i treu knjigu, trei svezak etvrtui petu, dok e posljednji, etvrti svezak obuhvatitiestu knjigu, te donijeti iscrpno kazalo cijelog djelaDE REGNO.Dijelei zadovoljstvo obavljena posla sa svim sudio-nicima ovog pothvata, predajemo ovo izdanje sudujavnosti.

Urednitvo

IVOT I DJELO IVANA LUIA LUCIUSA

1. 2IVOT I DJELATNOST

Pred vie od tri stotine godina, u Rimu, u tada-njoj svjetskoj metropoli znanosti i umjetnosti, umroje Ivan Lui Joannes Lucius, Trogiranin, u se-damdesetpetoj godini ivota, u skromnom stanu naPiazza della Rotonda kraj Pantheona, okruen prija-teljima, sunarodnjacima, koji su ga potreseni oplaki-vali svjesni velikog gubitka. Bili su svjedoci snagenjegova duha i neumorna, portvovna rada, bili susvjesni koliko njegova djela znae za ponienu i po-gaenu domovinu i rodni kraj. Znali su kolik je ugleduivao kod suvremenika, meutim sigurno nisu bilisvjesni da je pripadao prvim eruditima novoga doba,velikim uenjicima-povjesniarima i da e njegovodjelo zbog primjene kritike znanstvene metode bitiugraeno u temelje hrvatske i uope moderne evrop-ske historiografije.

Ivan Lui rodio se u Trogiru poetkom mjesecarujna 1604. godine1. Njegov otac Petar, trogirski pa-tricij, hrvatski knjievnik kasne renesanse, pripadaoje onodobnom splitsko-trogirskom knjievnom kru-gu, a majka Klara potjecala je iz poznate ibenskeplemike obitelji Divni koja je dala hrvatskoj knji-

1 U oporuci iz 1654. g. (8. rujna) Lui navodi da ima

50 godina, iz ega proizlazi da je roen poetkom mjesecarujna 1604. g. Usp. rukopis Knjiga privilegija biveg samo-stana sv. Lazara u Trogiru, Libro A Trau, fol 93. KnjinicaSamostana franjevaca konventualaca sv. Frane u ibeniku.Isti datum potvruju i Luieva pisma V. Ponteu od 9. II.1664, 13. IX. 1665, 4. XII. 1666, izd. B. Popario, Pisma IvanaLuia Trogiranina, -Starine JAZU, knj. 32, Zagreb 1907,str. 11, 18, 28.

evnosti i kulturi nekoliko znaajnih imena. Kao sta-ra patricijska trogirska familija, obitelj Lui (de Lu- ,a, Lucae, Lui, Lucius, Lucij, Lugich)2 uivala jevelik ugled, a bila je i dosta imuna3. Njeni pred-stavnici obnaali su tokom vjekova mnoge asti ivane funkcije u gradu Trogiru4. U najstari-jim sauvanim trogirskim dokumentima nalazi se spo-men obitelji Lui, a testament Desse Lue i 1234.g., kao i rodoslovno stablo samog Ivana Luia, izra-eno na temelju dokumenata, u kojima se ponavljaju

2 Ime obitelji Lui javlja se u dokumentima i knjiev-

nih! djelima od XII stoljea dalje u ovim oblicima latin-ski: de Lua, Lucae, Luxae, Lui, Luci, Lucius, Lutius; hr-vatski: Lucij, Lugich; talijanski: Luio, Lutio. Usp. M. Ba-rada, Trogirski spomenici, dio I, sv. I, Zagreb 1948, str. li dalje; sv. II, Zagreb 1950; dio II, Zapisnici sudbenog dvoraopine trogirske, sv. I, 12661299, Zagreb 1951, str. 158, 251;Rukopis: Documenta, litterrae et quietantiae Petri et Joan-nis Ludi de Tragurio una cum arbore genealogica familiaeLucianae. Arhiv JAZU, Zagreb, Sign. IV. c. 43 (nekad CCX). Za oblik Lucij, usp. Vrtal, Arhiv JAZU, sign. IV. a. 31,list 371 verso. Oblik Lugich upotrijebio je suvremenik Lu-ia Jerolim Kavanjin (16411714) u spjevu Poviest Vandel-ska odn. Bogatstvo i ubotvo. Stari pisci hrvatski, izd. Jugo-slavenska akademija, knj. 22, Zagreb 1913; Usp. rukopis Ka-vanjdnova djela gdje stoji Lugich, Lugichi kao Vrangich, naVie mjesta. Slovo c kod Kavanjina oznauje , iz ega jevidljivo da su suvremenici na hrvatskom jeziku ovu obiteljnazivali Luac.

3 Prema popisu nekretnina kojeg je Lui sam sastavio

ifcap ;prilog svojoj oporuci iz 1654. g. imao je u Trogiru 5kua, posjedovao je veliko imanje koje se prostiralo po i-tavu teritoriju stare trogirske opine. estice zemljita na-lazile su se na otoku iovu, u trogirskom i katelanskompolju od Katel Starog do Segeta. Oporuka i kodicil I. Luiaiz Arhiva obitelji Cerineo-Lucio, Izd. C. Fiskovi, Oporukai kodicil I. Luia, Vjesnik Hrvatskog dravnog arhiva uZagrebu, vol. 910, Zagreb 1941, str. 5984, posebno str.6972. V. takoer spise: Documenta, literae et quietantiaePetri et Joanni Ludi de Tragurio, Arhiv JAZU, sign. IV. c.43. Nadalje: Nauna biblioteka u Zadru, Documenti spettantila storia municipale di Trau, Ms. 311, 279 i dr.

4 Grb obitelji Lui uklesan je na portalu Palae Lui

i na 'drugim obiteljskim zgradama Luia u Trogiru. Grbobitelji Lui je tit podijeljen na etiri polja. Desno gornjepolje i lijevo donje je zlatno, a lijevo gornje i desno donjeje crveno. Usp. C. Fiskovi, Iz Duknovieva kruga u Trogirui u Maarskoj, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji,23, Split 1983, str. 194204.

8

hrvatska narodna imena lanova Luieva roda kaoLuka, Desa, Stana, Stoj a, Crne, Ive, Dive, Ivana,Radoslava, Draga, Kada, Gerlica i dr.5 svjedoe veza najranije doba o slavensko-romanskoj simbioziprisutnoj u toj obiteljd, to je bila opa pojava u dal-matinskim gradovima, pa i u Trogiru. Na literarnomplanu moemo govoriti o kroatizaciji, o emu svje-doe brojna (na hrvatskom jeziku pisana) knjievnadjela nastala posebno u 15, 16. i 17. stoljeu, poredhumanistiko latinskih, tako da se moe govoriti ohrvatsko-latinskom paralelizmu.

Petar Lui-Lucij (1550-1614), otac Ivanov, pi-sao je hrvatske i latinske pjesme i knjievne sastav-ke6. Od njega potjeu dva znaajna knjievno-kul-turna obiteljska kodeksa. Jedan hrvatski, nazvanod samog Petra Vartal, u kojem su sabrane goto-vo sve hrvatske pjesme Marka Marulia, kao ipjesme onodobnih splitskih, ibenskih i dubrovakihpjesnika, pa i pjesme samog Petra Luia7. Drugikodeks, latinski, nazvan Codex Lucianus, zbornik la-tinskih pjesama i drugih knjievnih radova istih au-tora8. Vano je upozoriti da je povjesniar Ivan Lu-i, vjerojatno po smrti oca, nastavio dopunjavatiove zbornike i sluiti se njima. Uz to treba imati u

5 Lui je izradio rodoslovno stablo obitelji Lui na

temelju dokumenata. Rukopis u Arhivu obitelji Cerineo--Lucio u Zagrebu, cit. kod C. Fiskovi, o. c., str. 195. Primje-rak rodoslovnog stabla u rukopisu IV. c. 43. u Arhivu JAZUu Zagrebu.

6 O Petru Luiu v. Morovi, Maruliev epigon Trogi-

ranin Petar Lui, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju ifolklor, Beograd 1962, Knj. XXVIII, sv. 34, str. 239260;isti, Pjesme Marulieva epigona Trogiranina Petra Luia,u knjizi Sa stranica starih knjiga, Split 1968, str. 6386.

7 Rukopis Petra Luia Vartal uva se u Arhivu JAZU,

sign. IV. a. 31. Na fol 371 verso stoji: Pisah ja Lucij Petarovih knjig vei dil Za majke i estar dat jim raizgovormil. O Vrtlu P. Luia v. Vatroslav Jagi, predgovor knjiziI. Kukuljevi, Pjesme Marka Marulia, Stari pisci hrvatski,knj. I, Zagreb 1869, str. 34; J. Badali, Marulievi hrvatskiautografi u Arhivu Jugoslavenske akademije, Filologija, I,Zagreb 1957, str. 3748; H. Morovi, o. c., A. Katalini, e-tiri stoljea Vrtla Petra Luia, Prva hrvatska antologijaduhovnog tiva, Obnovljeni ivot, God. XL, br. 2, Zagreb1985, str. 145155.

vidu rodbinsku vezu Luieve obitelji s obitelji Div-ni, preko koje je Ivan Lui uao u dalji rod s po-znatim ibenskim obiteljima Vrani i Zavorovi, akoje su obitelji imale posebno mjesto u hrvatskojknjievnosti i historiografiji kraja XVI i poetkaXVII stoljea (Antun Mihovil i Faust Vrani, DinkoZavorovi). To je bila sredina iz koje je iznikao ibatina koju je u sebi nosio Ivan Lui.

Vrlo rano, u desetoj godini ivota, ostao je Luibez roditelja. Skrbnitvo i brigu nad njim i bratomJerolimom preuzeli su oeva sestra Jakobina i maj-in brat Nikola Divni. Prvu pouku primio je Luiu gradskoj koli u Trogiru. Zatim je poao na daljnjestudije u Rim u Seminarium Romanum, gdje je bo-ravio od 1618-1620. godine9. Poslije toga nastavioje studij u Padovi. 1628. g. po zavretku studija filo-zofije, matematike, grkog jezika, politikih nauka iknjievnosti doktorirao je pravo, te je 1630. g. pro-moviran za doktora obaju prava10.

U toku studija Lui je navraao u Trogir i Splitgdje je 21. I 1624. g. prisustvovao bratovu vjenanju.Po svretku studija vratio se Lui definitivno u Tro-gir. Ovdje obavlja slubu gradskoga suca, postajelan opinskoga vijea, povjerena mu je briga za fon-tik grada, a uz to se bavi prouavanjem i prikuplja-njem povijesnih djela. Iz arhiva obitelji Cindro uSplitu prepisuje 1630. g. djelo Tome Arhiakona His-

8 Rukopis Codex Lucianus, Nauna biblioteka u Zadru,

Ms. 617 pod naslovom Varia Dalmatica. O tome v. M. Kure-lac, Povijesni zapis nazvan Anonimna kronika u rukopisuNaune biblioteke u Zadru, Historijski zbornik, God.XXIIIXXIV, 19701971, Zagreb 1972, str. 363-^374; N. Ko-lumbi, Rukopisni trogirski zbornik latinskih pjesama na-stalih od kraja XV do poetka XVII stoljea, Mogunosti,God. XXVII, broj 1011, Split 1980, str. 10891106.

9 O odlasku u Seminarium Romanum u Rimu i borav-

ku ondje v. Oporuka I. Luia iz 1654. Libro A Trau, Knji-nica samostana franjevaca konventualaca sv. Frane u ibe-niku; i pisma Valeriju Ponte iz Rima 28. VI. 1673, i 1. VII. 1674.izd. B. Popario, o. c., knj. 32, Zagreb 1907.

10 O studiju i polaganju doktorata usp. rukopis Codex

Lucianus fol. 113.,114.; G. Farrari-Cuppilli, Laurea di Gio-vanni Luio, Rivista Dalmata, I, Zadar 1859, Anno I, No 5,str. 4950.

10

torza Salonitanorum ponttficum atque Spalatensiumi druge povijesne spise. Oito eljan daljnjih spozna-ja i znanstvenog rada, a zasien inovnikom slu-bom, odlazi 1633. g. ponovo u Rim. Ovdje stupa ukontakt s istaknutim eruditima onoga doba, a susreei svoje sunarodnjake Karla Vrania, Simu Ljubav-ca, Bartola Kaica, Valerija Ponte i druge. Ovo zna-ajno razdoblje Luieva uvoenja u znanstvene ikulturne krugove a zbivanja na evropskoj razini pre-kida smrt brata Jerolima. Lui se 1635. g. moraovratiti u Trogir gdje je preuzeo brigu za bratovu ne-doraslu djecu. Ukljuio se dakako iznova u javni i-vot grada. Osim toga to je lan gradskog vijea opetvri slubu gradskog suca, obavlja poslove operarija crkovinara trogirske katedrale. Postaje uvar gro-ba zatitnika grada Trogira biskupa sv. Ivana Trogir-skog te sudjeluje kod ureenja njegove kapele unu-tar katedrale. Uz to je prouavao isprave kojima sedokazuju privilegiji katedrale, dao je uvezati knjigeoperarija i sastavio je Katalog svih operarija, prepi-sao je niz povijesnih isprava i natpisa iz trogirskihcrkava i kodeksa. Godine 1639-1641. napisao je krat-ku kroniku grada Trogira i mnoge kroniarske bilje-ke, vezane uz povijest grada11. Gradsko vijee aljeLuia 1643. g. kao poslanika u Veneciju, a 1646. i1648. g. vidimo ga kako vodi brigu oko gradskih utvr-da. Tih godina razbuktao se tzv. kandijski rat uDalmaciji (1645-1669) a ratne operacije bile su na-domak Trogira i Splita12.

Usred ratnih dogaaja Lui ureuje 1645. g.rodnu kuu, Palau Lui, smjetenu kraj junihzidina grada. Unutar nje osposobi ju je posebnu sobu

11 Lui se spominje kao operarij-crkovinar (svjetovni

skrbnik) trogirske katedrale od 1639. god. Operariji (fabri-cijariji) crkve sv. Lovrijenca (katedrale) bili su izabrani iznajodlinijih plemikih i graanskih obitelji Trogira. Usp.Kaptolski arhiv u Trogiru, Ms. 48, Operarie fol. 323349.Historijski arhiv u Zadru, Rkp. 74, fol. 129153; v. takoerU. Krisomali, Ivan Lui trogirski crkovinar, Crkva u svi-jetu, I, Split 1966, br. 6, str. 5661. O ureenju kapele sv.Ivana i prouavanju isprava v. G. Luio, Memorie... str.488, 487.

12 Documenti spettanti historia municipale di Tragurio,

Nauna biblioteka u Zadru, Ms. 294, 296, 309.

11

za studij kojemu se sav predao. Nastavio je kraj svihratnih nedaa prikupljati povijesnu grau iz arhiva,gradskih kancelarija i biblioteka, kod ega su mu po-magali prijatelji sa studija u Padovi i Rimu (S. Lju-bavac, V. Ponte, S. Gradi, Ddvnii, M. Statili, J.Cindro, Lukarevi, ipiko, Dominis, Radovi, i dr.)Dopisivao se s uenjacima izvan zemlje, kao na pri-mjer s Lukom Holstenijem, i Lovrom Pignorijem. Zaboravka Generalnog providura i Conta Scotta 1651.g. u Trogiru Lui je pozivajui se na povijesnu do-kumentaciju iznio ideju da bi se Venecija, ukolikoizgubi u toku rata Kretu (Kandiju), mogla koristitikraljevskim naslovom Dalmacije. Conte Scotto pred-loio je Luiu da napie takvo djelo kojim bi se do-kazalo pravo Dalmacije na kraljevski naslov a timei Venecije. Lui na to nije pristao, iako je upravotada zapoeo pisati svoje djelo De Regno. elio je na-ime da se na njega ne vri pritisak venecijanskihvlasti. Stoga je nastojao da se za njegov rad nitane zna. Svoj povijesni rad zamiljao je kao trajnoznanstveno djelo a ne kao prigodnu raspravu.

Upoznat sa spomenicima prolosti, svjestan slo-botina koje je nekada njegov rodni grad uivao ikao ponosan graanin grada Trogira, Lui je doaou sukob s predstavnicima mletake vlasti. O tom su-kobu prialo se jo za ivota Luieva. Postojale surazliite verzije i legende tako da se pravi karakteri ishod sukoba ne moe sa sigurnou ustanoviti. Zatu stvar nije bez znaenja injenica da je Lui kasni-je u Rimu 1678. g. preveo s francuskog na talijanskitekst svojih znanaca J. Spona i G. Whelera koji suo tome pisali. Oni su na svom putovanju kroz Dalma-ciju boravili u Trogiru i tamo uli pripovijedanje daje jedan mletaki general nasilno zaposjeo Luievukuu i, elei biti u njoj sam, izbacio je napolje Lu-ieve stvari. Nakon ovog incidenta Lui je navodnonapustio zemlju i nije se vie vratio u rodni grad13.Lui je ovaj tekst poslao bez komentara prijateljuValeriju Ponte u Zadar. Bez obzira na karakter su-

13 Putopise! Jacob Spon i Georg Wheler upoznali su

Luia u Rimu i zatim poli na put u Dalmaciju i Grkui to objavili u knjizi: Voyage ltalie, de Dalmatie, de Grece

12

koba koji je Lui doivio i ostavljajui po strani raz-na prepriavan ja, venecijanske spletke bile su jedanod razloga Luieva odlaska iz domovine. To se ra-zabire i iz pisama koje je Lui pisao Valeriju Ponteu Zadar i pisama Luki Holsteniusu u Rim. U oporucisastavljenoj 8. rujna 1654. g. Lui je podrobno na-veo razloge svog odlaska iz domovine i pri tom ista-kao svoj rad na pisanju povijesti koji nije mogao udomovini napredovati onako kako je Lui elio. Zato su manjkala suvremena znanstvena djela pisanakritikom znanstvenom 'metodom, izvori, i osobe skojima bi se mogao posavj eto vati, te uope znanstve-na atmosfera. O tekom stanju Dalmacije u to dobapisao je sam Generalni providur Antonio Bernardo1656. g. u Veneciju. On navodi da je Dalmacija ta-ko propala da ono malo stanovnika koje je preostalood kunih bolesti i sadanjeg rata nema naina dasebe prehrani... Nema vie nikakve trgovine takoda po svim gradovima, koji su sada lieni stanovni-tva, podanici ne nalaze naina da ive i da tek sebeiz dana u dan prehrane; svi su postali siromasi tolikoda se ni ne usuujem izraziti.14 Kraj svega toga Lu-i je radio na svojim djelima. (U pismu L. Holste-niusu pisao je: Con tutte le continuate oppressionidella nostra misera Prouincia et l'affittioni della iniaasa ho fatto molte osservazioni delle antichita diqueste parti.. .)15 Jo 1650. i 1652. g. pisao je da bielio biti u Rimu kako bi mogao obaviti konzultacijeu vezi s onim to je napisao. U pismu upuenom iz

et du Levant, fait aux annees 1675 et 1676, par Jacob SponDocteur Medicin Aggrege a Lyon et George Wheler Gentil-home Anglois, Lyon 1673. Drugu verziju o Luievu su-kobu s mletakom vlasti iznio je Matdja Bel, treu GiovanniRreglianovich-Albinonii, a neiSto izmijenjenu Marko CaBoltti.to je preuzeo . Ljubi (naslove djela v. Literatura o I. Lu-iu). Luiev prijevod teksta v. Graa J. Luia, ArhivSplitskog kaptola, Ms. 528, scr. B, list 154169. O tomeusp. pisma Luia V. Ponte iz Rima 30. III. 1678. i 13. XII.1678. dzd. B. Popari, o. c., Starine, knj. 32, Zagreb 1907,str. 8890. i 91.

14 Cit. kod Grga Novak, Prolost Dalmacije, II, Zagreb

1944, str. 227.15

Pismo Luia L. Holsteniusu, Trogir 18. IX. 1650. Bi-bliotea Apostolica Vaticana Ms. Barb. Lat. 6499, fol. 149.

13

Rima 1673. g. trogirskom gradskom vijeu Lui na-vodi da je zato poao u Rim da bi s uspjehom dovriou domovini zapoete knjievne radove na povijestiDalmacije i rodnoga grada, jer za to u Rimu postojebrojni pogodni uvjeti.16 Otiao je iz Trogira, kakoistie u oporuci iz 1654. g., da dovrenjem svojih po-vijesnih djela ostavi potomcima testimonium amo-ris Patriae.1'7

Lui je otputovao u Rim ujesen 1654. g., ure-divi prije toga svoje obiteljske prilike tj. obavezeprema bratovoj djeci i praneakinji. Putem se za-ustavio u Veneciji gdje je imao znance i prijatelje, asigurno je tragao i za najstarijim mletakim kroni-kama i drugom povijesnom graom. Tom prilikomsusreo se s knezom, kasnijim banom Petrom Zrin-skim, koji je u to vrijeme esto boravio u Venecijiu raznim diplomatskim misijama i zbog zajednikihvojnih akcija protiv Turaka u jeku Kanijskog rata.Tada je Zrinski poveo i pomorsku akciju na Jadranuod Bakra do Dubrovnika i Perasta. U prijateljskomrazgovoru, kod kojeg je bio prisutan i knez PetarPosedarski iz Zadra, Lui je upozorio Zrinskog danjegov rod potie od slavnog roda Subda Bribir-skih.18

Sam dolazak u Rim 1655. g. bio je u znaku veli-kog dogaaja o kojem je govorila cijela Evropa.Upravo tada stigla je u Rim kraljica Kristina ved-ska koja se obratila na katolicizam. Stigla je u prat-nji glasovitog uenjaka Holananina, takoer kon-vertita, Luke Holsteniusa, Luieva prijatelja i ui-telja, i sveano je doekana od pape Aleksandra VII.Pozdravni govor drao je Luiev bliski prijatelj Du-brovanin Stjepan Gradi.19 Oko kraljice Kristine

" Koncept pisma I. Luia Vijeu graa Trogira 1673. g.Biblioteca Ap. Vaticana, Ms. Vat. Lat. 6906, fol. 173.

17 Libro A Trau, fol. 93, rukopis, Knjinica samostana

franjevaca konventualaca sv. Frane u ibeniku.18

Usp. Pismo I. Luia banu Petru Zrinskom, 4. rujna1666. g., Arhiv Hrvatske, Fond Obitelji Zrinski, kutija I,Fasc. 280, konvolut A, str. 3739. Objavljeno u M. Kurelac,Prilog Ivana Luciusa-Luia povijesti roda Zrinskih i nje-gove veze s banom Petrom Zrinskim, -Zbornik Historijskogzavoda JAZU, vol. 8, Zagreb 1977, str. 129130.

14

vedske okupljat e se najistaknutija znanstvena iknjievna imena onoga doba u Rimu i Evropi, a samLui esto e sudjelovati na sastancima njene Aka-demije i koristiti rukopise njezine glasovite bibli-oteke.20

Osim sa Stjepanom Gradiem, s kojim je nekovrijeme zajedno stanovao i dijelio znanstveno i po-litiko miljenje, Lui je u Rimu imao uske veze sve spomenutim Lukom Holstenijem, bibliotekaromkraljice Kristine a kasnije prefektom Vatikanske bi-blioteke, te s Leom Alacijem, Ferdinandom Ughe-llijem, Giovannijem Campanijem, Alfonsom Borelli-jem, Bellorijem, Fabrettijem, okupljenima oko Aka-demije kraljice Kristine i drugih akademija kao ioko prvog znanstvenog asopisa u Rimu Giornale deletterati iji je osniva bio i Lui. Academia degliArcadi i Akademija za fiziku i matematiku ukljuilesu Luia u svoju djelatnost. Lui je imao u Rimu ibrojne druge prijatelje, s kojima ga je vezao zajed-niki znanstveni interes, i ugledne zatitnike kao tosu kardinali P. Bassadona, A. Barberini, Ottoboni idr. Usko je bio povezan sa sunarodnjacima okuplje-nim oko Gostinjca i Zbora sv. Jeronima Congre-gatio S. Hieronymi Illyricorum in Vrbe. Bio je lan,a 1663. predsjednik toga Zbora. U Zboru, kaptolu iHospiciju boravili su ne samo sunarodnjaci Luievinastanjeni u Rimu, ve su esto svraali ili redovitodolazili pojedini iz domovine koji su se krae ili du-lje vrijeme ovdje zadravali, pa je tim putem Luiimao stalan iv kontakt s domovinom.21

19 S. Gradi odrao je govor 20. XII. 1655. g. Serrenis-

simae Svecorum Reginae Urbem feliciter ingrediendi occur-sus, rukopis, Biblioteca Ap. Vaticana, Sign. Ms. Vat. Lat.6919. Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici IvanaLuia, Zbornik Historijskog instituta JAZU, vol. 6, Za-greb 1969, str. 138142; isti, Stjepan Gradi i rimski znan-stveni krug XVII stoljea, Zbornik radova o dubrovakomuenjaku S. Gradiu, Zagreb, 1985, str. 1733.

20 Usp. Luiev prijepis rukopisnog kodeksa Annales

Andreae Danduli Ducis Venetiorum iz Biblioteke kraljiceKristine. Nauna biblioteka u Zadru, Ms. 618.

21 Zapisnici sjednica Zbora sv. Jeronima u Rimu

Congrenatio S. Hieronymi Illyricorum in Urbe Decreta,1662, 4. VII i 1663. 2. IV, Arhiv JAZU, Rukopis II d. 37. Usp.

15

Odmah po dolasku u Rim Lui se marljivo daona pisanje i dovravanje svojih u domovini zamilje-nih i dijelom zapoetih radova. Kod toga je nastavioprikupljati novu grau i literaturu koju su mu pru-ali arhivi i biblioteke Rima, a stizala mu je i graaiz domovine posredstvom prijatelja.

1657. godine objavio je Lui u Rimu prvo svojedjelo Vita B. loannis conjessoris episcopi Tragurien-sis loannis Ludi Notae historicae od vitam B.loannis confessoris episcopi Traguriensis. Ovime Lu-i nije dao svoj dug svom trogirskom svecu, ve seukljuio u moderna kritika izdanja ivota svetacakoja su u to vrijeme u Evropi zapoeli izdavati bo-landisti (Acta Sanctorum). Luieve Notae obilujupovijesnim podacima i graom, kao i kritikim me-todolokim postupcima.22

Glavno svoje djelo De Regno Dalmatiae et Cro-atiae Lui je doavi u Rim u mnogome preinaio,dopunio, drugaije rasporedio. 1662. g. dovrio ga je,te je iste godine dobilo imprimatur. tampanje jepreuzeo Luiev prijatelj holandski tampar i izda-va svjetskih atlasa Joannes Blaeu. Prvi dio rukopisaodnio je sam izdava iz Rima u Amsterdam i poslaonedugo zatim ogledni otisak Luiu na miljenje.Ostali dio rukopisa zastao je u Veneciji kod tiskare-vih predstavnika, a zatim se oteglo tampanje zbogkuge, nemira i holandsko-engleskog rata. Konano je,na iznenaenje, ve zbog opisanih okolnosti oajnog Luia djelo izalo pod naslovom loannisLudi, Dalmatini, De Regno Dalmatiae et Croatiae,libri sex, Amstelaedami 1666. Iako sretan to je 'ko-nano izalo njegovo djelo, Lui nije bio zadovoljanovim izdanjem. Prije svega zbog brojnih pogreakai izostavljenih karata, naroito karte Illyricum ho-diernum te genealokih tabli. Nije bio zadovoljan niF. Raki, Povjestnik Ivan Lui, Rad JAZU, 49 Zagreb 1879,str. 9598; L. Jeli, Hrvatski zavod u Rimu, Vjestnik ze-maljskog arhiva, God. IV, sv. I, Zagreb 1902, str. l55;J. Magjerac, Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Rim, 1953.

22 O grai, izdanjima, prijevodima i literaturi u vezi s

ovim djelom v. poglavlje I. Djela I. Luia-Luciusa. Vlastitiprimjerak s popisom osoba kojima je poslao svoje djelo i ko-rekturama, Nauna biblioteka u Zadru, Ms. 766.

16

naslovnom stranicom na kojoj je uz ime Luia pi-salo Dalmatini. Lui je zatraio od J. Blaeua da seuvrste ispravci pogreaka, potrebne karte i da seizostavi rije Dalmatini. Zamolio je da se na kartiIllyricum hodiernum odtampa posveta banu PetruZrinskom i poslao tekst posvete izdavau u Amster-dam. Ve 1668. g. objavljeno je u Amsterdamu novo(tree) izdanje s korekturama, svim geografsko-histo-rijskim kartama i genealqskim tablama, te posvetomna karti Illyricum hodiernum banu Petru Zrinskom.Lui je pisao da je ovo izdanje iz 1668, opremljenosvim prilozima i reenom posvetom, onakvo kako gaje on zamiljao.23

Lui je priredio i posebno izdanje karte Illyri-cum hodiernum za Atlas Maior J. Blaeua, uz to jedodao i uobiajeni komentar da se tampa na pole-ini karte ili uz nju pod naslovom Illyricum sive Sla-vonia. Ovaj tekst slao je Lui mnogim svojim prija-teljima u domovinu. Karta je izala u nekoliko izda-nja Atlasa kolorirana, s posvetom banu Petru Zrin-skom. Na karti su istaknuti grbovi Hrvatske, Slavo-nije, Dalmacije i Bosne, ukraeni i s krunama zarazliku od dotadanjih karata u Atlas Maior istog te-ritorija s grbovima Venecije, Njemakog Carstva iTurske.24

U Amsterdamu je kod istog izdavaa 1669. g. iza-lo zaslugom Ivana Luia i Stjepana Gradia djeloSatyricon Petronija Arbitra Cum fragmento> nuperTragurii reperto uz predgovor I. Luia i S. Gradia.Lui i Gradi dokazali su vjerodostojnost u Trogirupronaenog rukopisa, odlomka s opisom Trimalhio-nove gozbe. Time je bila okonana burna znanstvena

23 O rukopisima, izdanjima i prijevodu djela De Regno

Dalmatiae et Croatiae v. poglavlje I. Djela Ivana Luia--Luciusa.

24 Vidi: M. Kurelac, Illyricum hodiernum Ivana Lu-

ia i ban Petar Zrinjski, Zbornik Historijskog institutaJAZU, vol. 6, Zagreb 1969, str. 143154 + fotografija karte;isti, Luiev autograf djela De Regno Dalmatiae et Croatiaeu Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Luievi ru-kopisi, na istom mjestu, str. 165168; isti, Prilog Ivana Lu-ciusa-Luia povijesti roda Zrinskih i njegove veze s banomPetrom Zrinskim, Zbornik Historijskog zavoda JAZU, val.8. str. 101132.

17

polemika koja je podijelila uenjake Evrope u tabo-re. Borei se za ugled i ast Trogira, koji se mogaoponositi ovim kodeksom na latinskom jeziku s jo ne-poznatim odlomkom popularnog djela antike, Luije uloio mnogo napora i doivio mnoge neugodnostidokazujui autentinost analizom rukopisa i teksta.Rukopis koji je naao Luie sugraanin i prijateljMarin Statili u biblioteci Cippika bio je na inicija-tivu Luia dopremljen u Rim radi ekspertize i pri-preme kritikog izdanja. Zadrao se meutim ondjedulje nego to su to dozvolili M. Statili i N. Cippico,to je izazvalo kod njih negodovanje d prigovore naraun Luieva postupka. Zanijet arom da dokaeautentinost i pribavi miljenja strunjaka Lui jeriskirao da ne bude shvaen. Kritiko izdanje lealomu je na srcu posebno zbog toga, jer su ve bila iza-la neka na brzu ruku prireena izdanja s pogreka-ma, koja su bacala krivu sliku na spomenuti tekstTrogirskog fragmenta.25

Poslije izlaska djela De Regno Dalmatiae et Cro-atiae Lui se dao na pisanje povijesti rodnoga Tro-gira. Ovo djelo koje je nazivao Chronicon Patriaeobjavio je uz pomo kardinala Pietra Basadonne natalijanskom jeziku pod naslovom Memorie istorichedi Tragurio ora detto Trau, u Veneciji 1673. g. Istitekst objavljen je 1674. g. pod naslovom Historia diDalmatia Et in particolare delle Citta di Trau,Spalatro e Sebenico. Ovaj naslov dao je Lui da sene bi mislilo da je obraena povijest Trogira u uem.smislu, ve da su opisani dogaaji ukljuujui irepodruje s kojim je grad Trogir bio usko povezan.Mnoga pitanja koja nije mogao zbog obima i lokal-nog karaktera uvrstiti u De Regno Lui je ukljuiou ovo djelo zahvaajui podrobnije drutvene, eko-nomske d kulturne prilike.26

25 Rukopis kodeksa nalazi se danas u Bibliotheque Na-

tianale, Pari i(Tra@uriensis Pardsinus 7989). Izdanje: TitiPetronii Arbitri Equitis Romani, Satyricon, cum fragmentanuper Tragurii reperto, Anstelodami 1669, 1670.; G. Luio,Memorie istoriche..., str. 531535; V. Gortan, Ivan Luii trogirski kodeks Petronijev, Zbornik Historijskog institutaJAZU, vol. 6, Zagreb 1969, str. 109114.

18

Istovremeno izalo je Luievo djelo Inscriptio-nes Dalmaticae u Veneciji 1673. g. U ovoj knjizi Lu-i je objavio epigrafske spomenike koje nije dospioili mogao objaviti u De Regno. Transkripciju je ui-nio sam ili uz pomo suradnika (V. Ponte, S. Ljuba-vac, F. Divnie, K. Vrani idr.).

U istoj knjizi objavio je Lui Notae ad Memo-riale Pauli de Paulo, Notae ad Palladium FuscumVariae lectiones Chronici Ungarici manuscripti cumeditis te Addenda vel corrigenda in Opere De RegnoDalmatiae et Croatiae. Iz ovoga se vidi da je Luinastavljao istraivanja i nakon izlaska djela, te ihje stalno dotjerivao, dopunjao i popravljao.27

Osim toga to je vrio povijesna istraivanja iobjavljivao povijesna djela Lui se bavio arheologi-jom i geografijom, te matematikim, fizikim i astro-nomskim prouavanjima, a zanimalo ga je i gradi-teljstvo. Prouavao je starokranske spomenike,rimske mozaike i natpise, pa je uivao ugled vrsnogpoznavaoca rimskih starina. Sve ovo svjedoi o irininjegova duha i interesa, o njegovoj izvanrednoj znan-stvenoj akribiji erudita XVII stoljea.

Suraivao je Lui i u djelima drugih autora.Tako je napisao Notae ad Thesaurum GeograficumAbrahami Ortelii. Ovo djelo priredio je M. Baudrandu Parizu. Vana je takoer Luieva suradnja na dje-lu Italia Sacra Ferdinanda Ughellija28 koji je umno-gome bio Luiu uitelj i uzor. U nemogunosti datolik posao uini sam, angairao je svog prijateljazadarskog arhiakona Valerija Ponte s kojim je biou ivom dopisivanju.

Korespondenciju Ivana Luia s Valerijem Pon-te, bogatu sadrajem, treba posebno izdvojiti kao ti-pian primjer znanstvene epistolografije koja je bilapretea znanstvenih asopisa u Evropi XVII stolje-

26 O rukopisima, izdanjima i prijevodu v. poglavlje I.

Djela Ivana Luia-Luciusa.27

O rukopisu, izdanju i literaturi v. poglavlje I. DjelaIvana Luia-Luciusa.

28 Pismo I. Luia Valeriju Ponte, 21. V. 1670, 13. X.

1672. i s. d. 1673. Izd. B. Popari, o. c., Starine-, knj, 32,str. 49, 585, 6465.

19

a. Iz brojnih Luievih pisama doznajemo za mno-ge L/uieve interese, radove, znanstvene pothvate iprograme, za Luieva intimna raspoloenja i dru-tvena zbivanja u Trogiru a kasnije u Rimu. Iz te ko-respondencije doznajemo i za njegove obiteljske pri-like i line stavove.29 Doznajemo za njegovu brigu zapraneaku Marijicu (Mariettu) kojoj je bio skrbni-kom. Znaajno je kod toga njegovo reagiranje naintervenciju mletakog ambasadora u Rimu koji sezaloio za mletakog slubenika Teodozija. Luia suhtjeli privoljeti da tom Teodoziju dade praneakinjuMarijicu za enu. Lui je tada pisao Valeriju Ponteda je odbio tog enika jer prima plau od Duda.Osim toga elio je, kae Lui, postupiti u skladu snaelima njena pokojnog oca koji nije elio plauili naslove od Duda da ne bi bio podvrgnut onomekoji mu se nije sviao.. .30 Lui je slao brojna pi-sma i drugim svojim prijateljima kao, na primjer,Franji i Danijelu Divniu, Karlu Vraniu, imi Lju-bavcu, Hektoru Hektoroviu, Ivanu Kupariu, Fra-nji de Dominisu, Stjepanu Gradiu i drugima. Svasu ova pisma dragocjena kako za Luia tako i za po-znavanje njegovih suradnika i oblika suradnje.

Boravei u Rimu, tada svjetskom sreditu znan-stvenog i umjetnikog ivota, gdje su mu stajala naraspolaganju potrebna sredstva za znanstveni rad ipostojala za to pogodna atmosfera, Lui nije zabo-ravljao svoju domovinu i sunarodnjake u rodnom

29 Pisma I. Luia Valeriju Ponte uvala su se u obi-

telji Ponte zajedno s ostalom ostavtinom. Pisama ima ukup-no 146; 144 pripadaju Luiu a dva Divniu i G. Curtelliju.142 pisma uputio je I. Lui V. Ponte. Pisma je objavio B.Popario ali ne sva, a mnoga nije objavio u cijelosti. Ostaloje neobjavljeno 40 pisama. V. B. Popari, Pisma Ivana Lu-ia, Trogiranina, Starine, knj. 31, Zagreb 1905, str. 276320 (pisma od 23. VI. 1651 2. VIII. 1660), Starine, knj. 32,Zagreb 1907, str. 191 (pisma od 18. IX 1660 13. XII 1668).Dio pisama nalazi se unutar ostavtine Luieve u ArhivuSplitskog kaptola, a dio upuen P. Zrinskom i M. Forstalluu Arhivu Hrvatske, Fond Obitelj Zrinski. Usp. M. Kurelac,Suvremenici i suradnici Ivana Luia, 1. c., str. 135; isti,Prilog Ivana Luciusa-Luia povijesti roda Zrinskih 1. c.,str. 104105 i dalje.30

Pismo Luia V. Ponte, 4. II 1668. g., B. Popari, o. c.,Starine 32, str. 83.

20

kraju koji, kako je pisao, nisu imali drugih ivotnihsadraja osim onih koje su im pruali okovi i neza-dovoljstvo.31 Lui je bio svjestan od koje je koristinjegov boravak u Rimu, u gradu koji ga je oaraosvojom ljepotom i velianstvenou, te stranim i do-maim ljudima to su talentom i uenou uiniliugodnim njegov boravak. Taj je prolazio, kako kae,in continua conversatione de persone virtuose equalificate.32

Nastojao je Lui saopiti svojim prijateljima udomovini znanstvene, umjetnike i politike novostiiz Vjenoga Grada te im je pisao esto i opirno, aslao im je i najnovija izdanja knjiga, karata i raznesprave, kao na primjer dalekozor i drugo. Opisivao jeizgradnju crkava i palaa u Rimu, ureenje trgova,kao na primjer uklanjanje starih srednjovjekovnihkua (Borgo s. Pietro) pred bazilikom sv. Petra, iz-gradnju znamenitih Berninijevih kolonada, podiza-nje obeliska, fontana, ureenje proelja Pantheona.Izvjetavao je o biranju pape, o pamfletima koji sukolali Rimom o raznim crkvenim pitanjima, postav-ljenjima koja su se ticala naih ikrajeva, te o aktual-nim politikim dogaajima u vezi s Francuskom, Ve-necijom, Genovom i antiturskom koalicijom, kao i orezultatima vojnih i diplomatskih protuturskih akci-ja. Svoje miljenje izraavao je kratkim, lapidarnimreenicama u koje je saeo svoje nade, razoaranja istrepnje.

Kao naroito interesantnu temu Luieva pismasadravaju izvjetaje o znanstvenom ivotu, o odra-nim predavanjima, raznim skupovima, ali i o dru-tvenom ivotu, (koncertima) raznim sveanostima,vatrometima, natjecanjima i makarama, koje je re-dovito gledao i pratio maske sa smislom za humor.Opisivao je Lui svoja astronomska promatranjakoja je vrio kod kue iz loe dalekO'Zorom, fizikalnepokuse koje su izvodili njegovi prijatelji u okolici

31 ... non avete altre nouve che quelle che vi danno

le catene o il malcontento, pismo Luia V. Ponte, 29. VII.1658, B. Popari, o. c., Starine 31, str. 313.

32 Pismo Luia V. Ponte, 23. VI 1668, B. Popari, Sta-

rine, 32, str. 41.

21

Rima, te izlete u okolicu u koiji na dva kotaa kojaje tada bila u modi.

elio je Lui da i njegovi prijatelji budu uz nje-ga u Rimu i da uivaju kao on brojne delitie Ro-mane, zbog kojih je, kako pie Lui, gotovo zabo-ravio na bijedu svoje domovine.3S

Lui meutim nije zaboravio domovinu i rodnikraj, budno je pratio dogaaje za kandijskog rata ai poslije, registrirao vojne operacije, veselio se pobje-dama, strepio, slutio dolazak tekih vremena, plakaozajedno sa Stjepanom Gradiem u vrijeme potresakad je nastradao Dubrovnik.

Smisao za tradiciju i prolost vezao je s osjea-jem za aktualno. Posebno je to dolo do izraaja kodpripreme za objavljivanje Statuta grada Trogira.Smatrao je da u njemu lei razlog slobotina toga gra-da i da njegovim objavljivanjem daje najoitiji prim-jer svoje ljubavi prema domovini. Do objavljivanjameutim nije dolo, iako su sve pripreme bile dovre-ne i rukopis predan na cenzuru u Veneciju. Veneci-janske vlasti sprijeile su tampanje statuta Luievarodnog grada.34 U nadi da e se objavljivanje ipakostvariti osigurao je Lui vlastita sredstva za njegovoobjavljivanje, odredio je papir i uvez te je u svojojoporuci stavio u dunost sunarodnjacima da se po-brinu za izdanje statuta.

Shrvan boleu umro je Lui 11. sijenja 1679.godine. Ostavio je oporuno35 svojim prijateljima isunarodnjacima u Rimu i u domovini mnoge ruko-pise, knjige, geografske karte, razne instrumente i

33 Pismo I. Luia V. Fonte, 14. IV 1660, B. Popari,

o. c., Starine, 31, str. 318.34

Pismo I. Luia V. Ponte, 1. II 1676, B. Popari, o. c.,Starine, 32, str. 81.

, 35 original oporuke: Archivio di Stato Borna, 30Nottui Capitolini, Ufficio 30, Nottaio Octavianus Vincentius1678679. 1679, Prima pars, fol. 7280 verso. Izdanje: I.Crni, Paoporuka Ivana Luia Trogiranina naeg povjest-nika od 1679 god., Starine JAZU, knj. 26, Zagreb 1893, str.2026. Ovjerovljeni prijepis: Arhiv obitelji Cerineo-Lucio,Zagreb, Izdanje: C. Fiskovi, Oporuka i kodicil Ivana Luia,Viestnik Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu, 9-^ 10, Za-greb 1941, str. 5984.

22

ukrasne predmete za uspomenu, ali nadasve je osta-vio primjer skromnog, radu odanog ovjeka kojeg jena ostvarenje brojnih djela poticala, kao to je samnapisao ljubav prema domovini i ljubav prema istini.

Pokopan je idueg dana 12. sijenja 1679, premavlastitoj elji u crkvi sv. Jeronima u Rimu.36 Ovdjemu je kao predsjedniku Zbora sv. Jeronima Illyri-corum seu Sclavorum na nadgrobnoj ploi stavljennatpis:

ILLYRICAE NATIONIS IN URBE PRAESIDI-BUS JOANNI LUIO NOBILI TRAGURIENSIQUI DALMATIAE CROATIAE PATRIAMQUEHISTORIAM ILLUSTRAVIT ET CONSCRIP-SIT OB: III. ID. JAN. MDCLXXIX37

2. ZNANSTVENI RAD

Znanstveni Hk Ivana Luia i analiza njegovihdjela predmet su brojnih historiografskih radova. Unjima dolaze do izraaja razliiti stavovi, od bezre-zervnog odobravanja i velianja do otrog suprot-stavljanja, kao i stavovi utemeljeni na razumnoj kri-tikoj prosudbi uzimajui u obzir cjelovitost njegovaopusa, stanje znanstvenog istraivanja, te vrijeme iokolnosti u kojima je Lui stvarao.

Sto se tie postavki i donesene grae, istiu seprije svega rasprave Franje Rakoga, Vitaliana Bru-nellija i Bare Poparia.38

36 Biljeka Jeronima Patria, kanonika zborne crkve

sv. Jeronima u primjerku I. Lucius De Regno Dalmatiae etCroatiae, Arhiv i biblioteka Splitskog kaptola, 141.

37 Nadgrobna ploa nalazi se u svetitu crkve sv. Jero-

nima s desne strane oltara. Postavljena je za etiri slavnapredsjednika Zbora sv. Jeronima: I. Luia, Stjepana Gra-dia, Ivana Patria, Jurja Georgiceusa. Ploa je podignuta1740. g. Fotografija je ploe objavljena kod: J. Maerac,Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Rim 1953, str. 24; ta-koer u katalogu Izloba u povodu 300 godinjice izdanjadjela Ivana Luciusa-Luia De Regno Dalmatiae et Croatiae16661966, Trogir-Zagreb 1966, slika 5. Usp. F. Eaki, o. c.,Rad 49, str. 101.102.

38 Cjelovite bibliografske podatke za citirane autore i

djela v. Bibliografija, poglavlje II. Literatura o Ivanu Lu-iu-Luciusu, u prilogu.

23

Raki je u svojoj studiji Povjestnik Ivan LuiTrogiranin, objavljenoj 1879. g. prigodom 200. godi-njice njegove smrti, dao prvi iscrpniji prikaz i kom- ,petentan znanstveni sud o Luiu i njegovu djelu.Raki je ovdje istakao: Na polju domae historio-grafije ide prvo mjesto naega Ivana Luia. Djelanjegova uma i truda ni poslije dvjesta godina ne iz-gubie trajne vrijednosti. Tko se god iole ozbiljno idanas bavi izpitivanjem narodnje prolosti, ne moeobai historijskih radnja Luievih; pa ako ne iz dru-gih uzroka a to poradi ogromne i velikom pomnjomu njih nagomilane arkivalne grae koje se jedandiel samo tim trudom potomstvu isauva. Lui je ustrogom riei znamenovanju pravi, obziran i pomnjivhistoriograf, koj je uz dva skoro stoljea ostao bezpremca, i na kojega istraivanjih d mi jo danas svojaprisnivamo.39 Uza sve to to je Raki dao svestraniprikaz temeljen na tampanim, djelima i rukopisima,izlaganja i postavke Rakog ostale su katkad bez do-voljnog potpornja u dokumentima i arhivalnoj grai,jer ta graa tada jo nije bila poznata. Posebno se totie Luieve grae za De Regno i ostala djela u Ar-hivu splitskog Kaptola, te dragocjene Luieve ko-respondencije s Valerijem Ponte.

Brunellijeva studija Giovanni Luio objavljena1899-1900. godine bez sumnje je naopseniji i naj-podrobniji rad o Ivanu Luiu. Ona se umnogome te-melji na podacima iz spomenute Luieve korespon-dencije s Valerijem Ponte koju je primio na upotre-bu od drutva Biha. Koritenje meutim ove graeod strane Brunellija jednostrano je. Premda je Bru-nelli imao na raspolaganju sva do tada poznata Lu-ieva pisma, te mnoge vane rukopise i primjerkeLuievih djela, izostavio je dosta dragocjenih i va-nih podataka, a upotrijebio samo ono to se uklapalou njegove teze protkane politikim Brunellijevim po-gledima naglaenog dalmatinizma i autonomatva.Na ovo jednostrano prikazivanje Luia upozorio jeve Bare Popari u opirnom uvodu objavljenoj Lu-ievoj korespondenciji Pisma Ivana Luia Trogira-nina (Zagreb 19051907).

89 F. Raki, o. c., str. 65.

24

U elji da pobije neznanstveno pisanje C. L. Pa-vissicha objavljeno uz talijanski prijevod De Regnopod naslovom Brevi ceni intorno la vita, le opere e Uvalore storico di Giovanni Luio Traguriense (Trst1896) i tendenciozno pisanje V. Brunellija Poparise upustio u kombinacije koje je ve bio davno iznioPavao Rdtter Vitezovi.40 Ne mogavi pomiriti Lui-eve line stavove izraene u njegovim pismima s ne-kim tekstovima u De Regno Dalmatiae et CroatiaePopari je iznio hipotezu o falsificiranju Luievadjela u Veneciji. Pri tom je Popari nastupio vieemocionalno i manje kritiki bez dostatne dokumen-tacije ne razraujui i ne produbljujui spoznaju oLuievu djelu i karakteru Luievih koncepcija usklopu ire, znanstvene, politike i klasne problema-tike. Dakako, Popariu su nedostajali originalni Lu-ievi rukopisi djela De Regno i druga graa koja biunijela vie svjetla u odnose Lui Venecija, kaoi u sudbinu Luievih djela i rukopisa. Historiogra-fija nije prihvatila hipotezu Poparia, ali pitanje jeostalo na neki nain otvoreno.41 Tek usporedba Lui-eva autografa De Regno iz Vatikanske biblioteke sizdanjem De Regno i utvrivanje da se tekstovi po-dudaraju, to je uinjeno u radnji M. Kurelca Lui-ev autograf djela De Regno Dalmatinac et Croa-tiae u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveniLuievi rukopisi (Zagreb 1969), uinilo je bespred-metnim sumnju o falsificiranju Luieva djela.

Ostali radovi o Luiu i njegovu djelu objavlje-ni poslije gore navedenih djela nadovezivali su se naspomenute studije i objavljenu grau. Kod toga tre-ba istai dva rada F. Siia izala u njegovu Pri-runiku izvora hrvatske historije (Zagreb 1914) iunutar rasprave Hrvatska historiografija od XVI doXX stoljea (Beograd-Zagreb-Ljubljana 1936). Siise posebno osvre na Luievu metodologiju. Nakon

40 Pavao Riter Vitezovi, Offuciae Joannis Ludi, de

regno Dalmatiae et Croatiae, Refutatae ab Equite Paulo Rit-ter, S. C. R. Majest. Consiliario. Rukopis iz 1706. g. Nacional-na i sveuilina biblioteka R 3453.

41 F. ii, Priruni/c izvora hrvatske historije, Zagreb

1914, str. 59, biljeka 1.

25

kratkog izlaganja sadraja Luievih djela, posebnoDe Regno Dalmatiae et Croatiae Sii zakljuuje:Lucijeva dalmatinsko-hrvatska historija ide u rednajodlinijih djela nae historiografije sviju vreme-na, tako da u mnogo emu nismo ni danas doli mno-go dalje od njega... I danas jo istie ii bila binauci uinjena velika korist, kad bi se tampala usrpsko-hrvatskom prijevodu, jer tek onda izila biprava njena vrijednost na vidjelo...42 Sii se po-veo za Kukuljeviem iznosei pohvale Ratkajevupatriotizmu ija da su djela pisana istim patriot-skim hrvatskim duhom, ega nema kod Luia. Si-i je pri tom zaboravio na rijei Rakoga koji je, bezobzira na politike predilekcije, o Luiu napisao:Ako rodoljublje ima djelotvorno biti, i ako se rodo-ljubom smije prozvati samo onaj, koji svoju odanostprema domu i narodu djeli zasvjedouje, tada se Lu-i imade pribrojiti najodlinijdm rodoljubom, kojeje ikada Dalmacija porodila, jer malo tko od njezi-nih sinova uloi toliko truda, da prolost njezinu nasvjetlo iznese; malo tko njezino ime toliko pronese usviet ueni.43 Sii je osim toga napisao: Lui jeprivrenik mletaki, to je i razumljivo poslije 250godinjeg vladanja mletakoga u Trogiru i Dalmaciji,ali uza sve to, on se umije da uzdigne i na razmjernoznatnu visinu i snagu objektivnosti. Pored toga nje-gov kritiki duh i danas jo nadilazi mnoge i mnogediletante, odlikujui se otroumnou i uzornom trez-venou.44 Koliko i kako je bio Lui privrenikmletaki, moe se najbolje razabrati iz njegove ko-respondencije i njegovih veza s banom Petrom Zrin-skim te iz optuaba zbog protuvenecijanskog stavakoje su za ivota ile na njegov raun. Kasnije istra-ivanja i nova dokumentacija o Luiu demantirajuSiievu paualnu ocjenu u tom pogledu.

Za radove koji su o Luiu objavljivani poslijeiia ikarakteristino je da su pisani vodei prije

42 F. Sii, Hrvatska historiografija od XVI do XX sto-

ljea, Jugoslovenski istorijski asopis, vol. I, Beograd-Za-greb-Ljubljana, 1936, str. 34.

43 F. Raki, o. c., str. 100101.

44 F. Sii, Hrvatska historiografija..., str. 34.

26

svega rauna o znanstvenom doprinosu Luia i pri-likama u kojima je djelovao.45 Kod toga je iznijetomnogo novih materijalnih podataka i stavova koji raz-matraju ekonomsko-drutveni aspekt Luievih pre-okupacija. Znaajni su prilozi koji su upotpunili Lu-ievu biografiju, donosei podatke o Luievoj opo-ruci i rodnoj kui (Cvito Fiskovi), analize drutve-no-pravnog karaktera (Ivan Strohal, Ferdo ulino-vi, Antun Cvitani), prikazi rada na pojedinim izvo-rima i skupinama izvora Ljetopis Popa Dukljani-na, Toma Arhiakon i Historia Salonitana Maior, bi-zantski izvori, antiki izvori, isprave (S. Mijukovi,N. Banaevi, S. Gunjaca, N. Klai, F. Barii, S. An-toljak, J. Stipii, M. Samalovi); prilozi o suradni-cima i suvremenicima (M. Kurelac, V. Rismondo); oZadru, Dubrovniku i drugim gradovima u djelimaLuia (S. Antoljalk, J. Lui i drugi); o Luievimdosad nepoznatim rukopisima i pismima (S. Anto-Ijak, M. Barada, M. Kurelac, I. Kasandri, S. Plan-i); o prilogu Luia povijesti roda Zrinskih i nje-govim vezama is banom Petrom Zrinskim (M. Kure-lac); o Luievu doprinoisu za povijest crkve i hagi-ografiji (U. Krisomali, M. Ivanievi, A. Matani);openito o Luiu i njegovu djelu (J. Sidak, M. Ko-streni, S. Antoljak, M. Kurelac, J. Stipii, V. Fo-reti); o Luiu i prirodnim znanostima (Z. Dadi);0 Luievu radu na autorima antike, na PetronijuArbitru i uope (V. Gortan, B. Kunti-Makvi). Ktome treba dodati da je 1979. g. objavljen prijevodLuieva djela Memorie istoriche di Tragurio oradetto Trau pod naslovom Povijesna svjedoanstva oTrogiru (prevodilac i prireiva Jakov Stipii; su-radnik i autor predgovora o Ivanu Luiu s biblio-grafijom Miroslav Kurelac).

Nova graa iz Luieve ostavtine u Splitu, kao1 prouavanje Luieve korespondencije s ValerijemPonte, Markom Forstallom i drugima u njenoj cjeli-ni omoguuje raiavanje brojnih otvorenih pita-nja i daleko potpuniji i objektivniji uvid u ivot I.Luia njegov rad i koncepcije. Ako se tome prido-

46 Bibliografski podaci za nie navedene autore v. Bi-

bliografija, poglavlje II. Literatura o Ivanu Luiu-Luciusu.

27

da i ostala graa koja se uva u Arhivu JAZU u Za-grebu, Naunoj biblioteci u Zadru, Historijskom ar-hivu u Zadru, Arhivu Hrvatske i Nacionalnoj i sveu-ilinoj biblioteci u Zagrebu, Naunoj biblioteci uSplitu, Biblioteci Garagnin-Fanfogna u Trogiru (Mu-zej grada Trogira), dosadanji rezultati mogu dobitivane dopune. Utoliko vie ako se upotrebi graa ikoncepti Luia iz arhiva i biblioteka u Rimu (Bibli-oteca Vaticana, Biblioteca Casanatense, Arhiv Zbo-ra sv. Jeronima), Veneciji, Parizu i Londonu. Pom-na analiza Luievih djela i njihovih izdanja prido-nijet e donoenju to potpunije i objektivnije ocje-ne njegove linosti i djela. Izbjegle bi se tako pristra-nosti u koje je dosadanja historiografija nerijetkoupadala, bilo branei bilo napadajui Luia, a da ni-je poznavala grau i dokumente koji bacaju potpu-nije svjetlo na cjelinu sloene problematike kao toje ova. Radovi i stavovi poput onih Kukuljevia, Pa-vissicha, Lubina, Brunellija, Poparia, Kaera i dru-gih moi e se korigirati i prouavanje Luia i nje-gova djela postaviti daleko uspjenje primjenjujuiobjektivnu znanstvenu metodu. Tome treba prido-nijeti i ovaj prijevod Luieva glavnog djela De Reg-no Dalmatiae et Croatiae prireen uz kritiki znan-stveni aparat.

Kad se rezimiraju rezultati brojnih objavljenihradova o Luiu valja rei da citirana ocjena FranjeRakoga s kraja prolog stoljea u sutini i danasostaje aktualna, tj. da u domaoj historiografiji Lu-iu pripada prvo mjesto i da je stvorio djela trajnevrijednosti. Uz ovu konstataciju Rakoga treba ta-koer rei da se Luieva povijesna djela mogu ubro-jiti i meu prva vrijedna djela graanske historio-grafije uope i da predstavljaju znaajan doprinosevropskoj povijesnoj znanosti. Ozbiljnom i radikal-nom znanstvenom metodom Lui je uklonio brojneneistine, zablude i predrasude nagomilane u dotada-njim povijesnim djelima i tako je prvi put u oimasvijeta iskrsla slika prolosti hrvatskoga naroda te-meljena na injenicama autentinih dokumenata ko-je je Lui marljivo prikupljao, prouavao, obrai-vao i objavio.

28

Za razdoblje koje je neposredno prethodilo Lu-iu (XV-XVI st.) karakteristino je da se povijestpisala na temelju nekritiki prihvaenih vijesti raz-nih ljetopisa i kronika ili pod utjecajem, katkadasnanim, strane svjetske povijesne literature koja jeobilovala vie raznovrsnim domiljanjima i matovi-tim kombinacijama nego provjerenim povijesnim i-njenicama temeljenim na vjerodostojnim ddkumenti-ma.

Utemeljena na Ljetopisu popa Dukljanina, kojije zahvaljujui prijevodu i preradi Marka Marulia(Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta),46 postao temeljpovijesnih spisa XVI stoljea, hrvatska je historio-grafija toga doba nosila oznake nacionalnog prepo-roda koji se usporedo odvijao i u knjievnosti da bi potkraj stoljea u ovim djelima sadrane i is-premijeane injenice prolosti, noene slavenskim ihrvatskim idejnim i politikim koncepcijama, dobilepseudo-znanstveno ruho u djelima Vinka Priboj evi-a, Fausta Vrania, Franje Glavinia, Dinka Zavo-rovia, Tomka Mrnavia, Mavra Orbina i Jurja Rat-kaja. U duhu vremena i u skladu s obnovom staro-klasikog duha ula je u primjenu i u povijesnim dje-lima humanistiko-arhaistika terminologija i no-menklatura, pa se od sredine XV stoljea poredhrvatskog i slavenskog javlja sve ee ime ilirsko(igori, Tubero, Isthvanfi, Mtrnavi, Ratkaj) ili dal-matinsko (Faust Vrani, J. Patri i drugi), i to nesamo u antikom geografskom smislu ve i kao si-nonimni termin, kao etniko nazivlje i ime narodakoji aktivno nastavaju negdanji drevni Ilirik od-nosno Dalmaciju. U brojnim, to manjim to veim

46 Prvo izdanje Ljetopisa popa Dukljanina priredio je

Lui pod naslovom Presbyteri Diocleatis, Regnum Slavo-rum", a isto tako i Marulieiv prijevod pod naslovom Re-gum Dalmatiae et Croatiae gesta a Marco Marulo Spalatensipatricio latinitate donata, v. De Regno Dalmatiae et Cro-atiae, Amsterdam 1666, str. 287302, 303309. Kasnija kri-tika izdanja: F. ii, Letopis popa Dukljanina, Beograd1928; V. Moin, Ljetopis popa Dukljanina (latinski tekst shrvatskim prijevodom i Hrvatska kronika), Zagreb 1950;S. Mijukovi, Ljetopis popa Dukljanina, Titograd 1967; I.Kukuljevi, Kronika hrvatska iz XVII. vieka, Arkiv za po-vjestnicu jugoslavensku, knj. I, Zagreb 1851.

29

povijesnim djelima ili ekskursima susree se, osimnasljedovanje manire vremena, ponaj ee nedoras-lost i nesnalaenje te naposljetku nesposobnost da seprimjenom znanstvene metode doe do jezgre povi-jasnih zbivanja. Ta pojava bila je prisutna kod po-vjesniara mnogo veih i izobraenijih naroda u Ita-liji, Francuskoj, Njemakoj, Austriji, ekoj, Polj-skoj. U sutini, po svojoj osnovnoj inspiraciji i impo-staciji ta povijesna djela bila su veinom idejni i po-litiki pozivi kojima je izlaganje prolosti trebalosluiti kao potkrepa, a teorija o autohtonosti narodai stanovnitva, dodue onovremena moda, za nae jepisce, povjesniare XVI stoljea, bio vjeto upotri-jebljen i dobro doao politiki argument, dakako uznanstvenom pogledu jalov.

U svom poznatom govoru De origine successi-busque Slavorum," koji je bio objavljen nekolikoputa u toku XVI stoljea, a kolao je i u prijepisu,Vinko Priboj e vic iznio je osnovnu teoriju i sintezutada aktuelnih postavki. Oslanjajui se na talijanskei, to je jo znaajnije, na poljske i eke autore, Pri-boj evi je razvio pravu slavensko-ilirsku fantastikuu pogledu porijekla slavenskoga roda i njegova polo-aja u prolosti. Slavni makedonski imperij Aleksan-dra Velikog bio je slavenski, Aleksandar Veliki bioje Slaven i podijelio je privilegij slavenskom rodui njime pravo na zemlju koju obitavaju.48 Slavenskirod rod je slavnih ratnika i uenjaka, koje Priboj evinabraja uvrtavajui meu njih i Aristotela, ali i va-nije knjievnike Dalmacije onoga doba. Pribojevise upustio i ti prikaz seobe Slavena koji su po njemuiz naih krajeva krenuli na sjever, to je preuzeo izeke i poljske literature.

47 Orotio fratris Vincentii Priboevii Sacrae Theologiae

professoris Orinis Praedicatorum, De origine successibusqueSlavorum, Venecija 1532; talijanski prijevod B. Malaspallija,Venecija 1595; kritiko izdanje i hrvatska prijevod: VinkoPribojevi, O podrijetlu i zgodama Slavena, Zagreb 151. (V.Gortan - G. Novak).

48 O privilegiju Aleksandra Velikog Slavenima postoji

opsena literatura, naroito kod eha. U nas o tome: H. Mo-rovi, Legenda o povelji Aleksandra Velikoga u korist Sla-vena, u H. Morovi, Sa stranica starih knjiga, Split 1968,str. 109124.

30

Osjeajui potrebu da opirnije argumentira vepo Priboj eviu ukratko izloene teze i podatke MavroOrbin je 1601. g. objavio opseno djelo II Regno degliSlavi hoggi corrottamente detti Schiavoni Historia(Kraljevstvo Slavena danas iskvareno nazvanihSchiavoni historija).*9 Orbin je ovdje prikazao povi-jest gotovo svih naroda slavenskog jezika, a posebnoonih kraljeva koji su vladali Dalmacijom, Hrvat-skom, Bosnom, Srbijom, Hakom i Bugarskom. Iz sa-mog naslova je vidljivo da djelo predstavlja apolo-giju Slavena osobito Junih Slavena. Da bi opovrgaopostavke Slavenima nesklonih historiara, Orbinje iznio brojne kombinacije kojima je trebalo i daljeodravati Slavu Slavena i potvrditi njihovu autoh-tonost na teritoriju na kojem obitavaju. Kod toga seOrbin pozvao na oko 280 autora i izvore meu koji-ma se istie povelja Aleksandra Velikog Slavenima.Pisano talijanskim jezikom, jezikom uene EvropeXVI-XVII stoljea, djelo je steklo popularnost i biloje naroito u naim krajevima primljeno s oduev-ljenjem i bez rezerve. Orbin je naime dokazao dapovijest Slavena nije nipoto povijest ropskih naro-da (schiavi, Schiavoni), ve je to povijest, zbog svojihvelikih, uglavnom ratnikih, djela, doista slavnognaroda. Izlaui povijesne dogaaje Orbin je uzeokao temelj Ljetopis popa Dukljanina i neke drugepisce talko da je nekritiki objavio i usvojio sve toje moglo sluiti za isticanje snage, veliine i slaveslavenske nacije. K tome je upozorio i na nesloguSlavena iz koje su proistekla mnoga zla.

Pod utjecajem Orbinova djela stajala je gotovosva povijesna literatura u Hrvata poetkom XVIIstoljea. Uz to je u rukopisu kolao i itao se tekst

49 II Regno degli Slavi hoggi corrotamente detti Schia-

voni historia di Don Mavro Orbini Rauseo abbate Melitense.Nella quale si vede lOrigine quasi di tutti i Popoli, che fu-rono della Lingua Slava, con molte et varie guerre, chefecero in Europa, Asia et Africa; il progresso dell'Imperioloro, lantico culto, et il tempo della loro conuersione al Chri-stianesimo. E in particolare veggonsi i successi de 'Re,che anticamente dominarono in Dalmatia, Croatia, Bosna,Servia, Rassia, et Bulgaria. In Pesaro MDCL; prijevod odstr. 242473 originala, v. Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena(preveo Z. Sundrica), Beograd 1969.

31

Ljetopisa popa Dukljanina, koji je dobio i latinskiprijevod uglednog Marka Marulia.50 Novu fazu natoj istoj liniji predstavljaju djela Tomka Mrnavia51koji je umjesto slavenske i hrvatske primijenio ilir-sku terminologiju. Ilirsku dominantu u terminologijiprimijenio je, slijedei Nikolu Isthvainfija,52 JurajRatkaj (1612-1666) u svom djelu Memoria regum etbanorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavo-niae izalom u Beu 1652. g. Ratkajevo ilirstvo nedolazi do izraaja samo na uvodnim stranicama nje-gova djela, gdje je rije o povijesti starih Ilira i gdjeraspravlja o ilirskom i slavenskom jeziku tvrdei daod Ilira i slavenski jezik ima svoje poetke, ve seto ilirstvo nastavlja kroz tekst itavoga djela. Nataj nain kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavo-nije okupljena u jedno preuzimalju zajedniki na-slov Ilirikog Kraljevstva. Poput mnogih povijesnihdjela humanistikog i kasnohumanistikog razdoblja,Ratkajeva povijest legendarna za daleku prolost, sprivilegijem Aleksandra Velikog i legendom o Cehui Lehu (i tekstom Ljetopisa popa Dukljanina), postajevjerodostojnija za dogaaje kojima je Ratkaj bio su-vremenik. Po svojoj opoj impostaciji i teitu napovijesti hrvatskih kraljeva i banova Ratkajeva po-vijest bila je od veine suvremenika prihvaena, teje utisnula snaan ipeat daljnjem pisanju povijestiu nas.

U Dalmaciji u ibeniku je prije Ratkaja napisaoDinko Zavorovi 1603-1605. g. djelo De rebus Dal-maticis libri octo (quinque)53 takoer na latin-

50 Rukopis hrvatskog teksta i latinskog prijevoda po-

sjedovao je Lui i pohranio ga u Vatikanskoj biblioteci, Ms.Vat. Lat. 7019, fol. 8296 verso i 104 uerso-123 verso.

51 Ivan Tomko Mrnavi (Marnavitius)

pro je Lui tekstovima isprava. Meutim treba reida je motiv pisanja djela upravo pod tim naslovomkod Luia bio mnogo dublji. U neku ruku on se na-stavlja na postojea djela hrvatske historiografije(Regum Dalmatiae et Croatiae Historia ili Gesta; De-ocleanus, In vitis regum Dalmatiae et Croatiae; IIRegno degli Slavi; Memoria regum et banorum Dal-matiae, Croatiae et Sclavoniae) ali mu daje i novudimenziju i dublji sadraj, jer izlae i razmatra sta-tus Dalmacije i Hrvatske koji dolazi do izraaja unaslovu. Stoga je Lui otklonio prijedlog providurada napie povijesnu radnju o pravu Venecije na rangkraljevine na osnovi dokazivanja o kraljevstvu Dal-macije. Lui je ve tada imao zasnovano svoje dje-lo i poeo ga pisati. Cilj mu je bio da na osnovi do-kumenata prolosti istakne poseban status svoje do-movine koja je bila kraljevstvo regnum. Taj sta-tus kraljevine povlai za sobom i poseban poloajunutar mletake vladavine i inae. Taj se pak poloajosniva na tradiciji, izvire iz onog statusa koji jeDalmacija od davnine uivala, a o emu svjedoe au-tentini povijesni izvori. U taj sklop je dakako uklju-ena i Hrvatska sa svojim kraljevskim naslovom istatusom kraljevstva. Lui nije bio sklon da pieprigodno djelo niti djelo za potrebe Venecije. Nijehtio da se netko poslui njegovim trudom koji jeimao vei trajniji cilj, a iziskivao je daleko svestra-niji i dulji posao. Bilo mu je stalo da pie za dobrosvoje domovine, pa kad su ga po izlasku djela u Ve-neciji ocrnili da pie protiv Venecije, on je to de-mantirao ali je isticao da mu je prije svega vanoda nije nita napisano protiv domovine ve njoj ukorist.55 Lui je ve rano slutio opasnost koja pri-jeti njegovu djelu pa je traio od prijatelja da se nje-govo pisanje dri u tajnosti, jer se bojao, kako pieu pismu Valeriju Ponte, pritisaka i pourivanja. Ra-zuman i oprezan, pretpostavio je mogunost uplita-nja u sadraj djela, mogunost protimbi, spletki idenuncijacija. Bojao se da mu djelo bude blokiranoprije nego bude objavljeno, to se kasnije dogodilo

55 Pismo Luia Valeriju Ponte, 16. oujka 1669, izd.

B. Popari, o. c., Starine, 32, Zagreb 1907, str. 42.

34

sa Statutom grada Trogira ije izdanje je sprijeilamletaka cenzura.

Luieva izjava da se nee ni u emu posluiidjelom M. Orbina II Regno degli Slavi ni Marulie-vim prijevodom Ljetopisa popa Dukljanina, to suinae redovito inili tadanji pisci hrvatske povijestiIsthvanfi, Orbin, Zavorovi i Ratkaj, predstavlja ra-dikalnu i vanu prekretnicu u hrvatskoj historiogra-fiji. Luiev moderni znanstveni pristup povijesnomistraivanju i pisanju povijesti, koji je usvojio nastudiju u Padovi, u Bologni i u Rimu, gdje je sluaoprominentne profesore toga doba, erudite, a produ-bio kasnije intenzivnim kontaktima s istaknutimpredstavnicima svjetske povijesne znanosti, doveo jeLuia na nove i u naoj historiografiji dotada nepo-znate putove. Luia je ekao doista golem i teak po-sao, jer je prema postulatima znanosti elio uteme-ljiti svoje pisanje prije svega na vrstim injenicamapovijesnih izvora prvoga reda, tj. na ispravama zakoje je, kako istie u rukopisnom uvodu uv djelo,smatrao da imaju veu vjeru nego bilo koje djelohistoriara (harum enim apud me maior auctoritasquam quorumlibet historicorum).56 Kod toga je imaodakako Lui u vidu i ostala autentina povijesnavrela. Posao prikupljanja povijesne grae i njenakritika obrada bio je pionirski posao vezan uz niztekoa, ne samo zbog obimnosti materijala, koji jetrebalo pribaviti i obraditi, nego i zbog pristupa tojgrai s kritikog znanstvenog gledita. Pri tomu jetrebalo dobro poznavati paleografiju, diplomatiku,sfragistiku i druge pomone povijesne znanosti kojesu tada u svijetu bile tek u formiranju. Na kraju bi-lo je i praktiki teko doi do same grae, jer se ve-im dijelom zbog politikih ili drugih razloga strogouvala u arhivima postojeih crkvenih ili civilnihvlasti. Lui je nastojao da svakako doe do potrebne

M Predgovor i uvod u djelo De Regno Dalmatiae et Cro-

atiae, (koncept prvog nacrta), pod naslovom Lectori Dalma-tae veritatem amanti Operis introductio, izd. M. Kurelac,Luiev autograf djela De Regno Dalmatiae et Croatiaeu Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Luievi ru-kopisi, -Zbornik Historijskog instituta JAZU, vol. 6, str.161163.

35

mu povijesne grae i u tu svrhu obraao se svojimroacima, prijateljima, poglavito svojim kolegamasa studija koji su mu dostavljali isprave i kronike,prepisivali ih i s vremenom postali uski suradnici.Luievi suradnici bili su brojni, t se moe govoriti0 itavoj mrei suradnika iz raznih mjesta u domo-vini i izvan nje: Zadar, ibenik, Split, Trogir, Hvar,Korula, Rab, Osor, Kotor, Venecija itd. Oni nisu bi-li samo njegovi sabirai ili prepisivai, ve su se i sa-mi u duhu vremena bavili prouavanjem prolosti teu manjem ili veem obimu pisali povijesne radove.Vrnjaci veinom, gotovo svi zajedno na studiju ili uRimu ili u Padovi, meusobno su se nadopunjali, sa-vjetovali, korespondirali. Luiu je mnogo vrijediosud prijatelja o njegovim radovima, sustavno je tra-io njihovo miljenje aljui im u rukopisu svoje ra-dove na ocjenu prije tiskanja. Bio je vrlo skroman1 svjestan svoje nesavrenosti ali i opravdanosti svo-ga posla. Pisao je: Znam da piem nesavreno dje-lo, ali na pisanje me potie ljubav prema domovini ielja da razotkrijem istinu s nakanom da prikuplja-jui to je rasuto uklanjam zabune, rasvjetljujem ne-jasnoe i pokazujem zablude. Dok ih budem razot-krivao i pobijao, pronai e mnogo to protiv ili mi-mo ope prihvaenih miljenja pisaca, pa te molimda me ne osudi prije no to to usporedi sa samimautorima da bi ispravni je sudio uvidjevi istinu...Istinu sam ponajvie pokuao dokuiti pretpostavka-ma; neto pouzdanije i bolje nije naime moj neplodniduh mogao iznijeti zbog oskudice autora. Pronae lida sam odvie lutao po pretpostavkama, ili da sam seposluio nevjerojatnima, to je iznudila elja da to-god istrgnem iz nejasnoe i da tebi udovoljim. Ako sidobrohotan nee zamjeriti. Pretpostavke pak uzmikao takve. Preokrene li ih na bolje, bit u ti zahva-lan. Sto sam naveo kao sigurno, napisao sam premastarim ispravama koje sam pronaao golemim tru-dom i pomou prijatelja.57

Tako su injenice Luievih djela izrasle iz sta-rih spisa sabranih amicorum favore i na temeljudugotrajnog upornog prikupljanja. Po sabranoj i upo-

57 Isto, str. 161162.

36

trijebljenoj grai moe se rei da je Luiu uspjelo,koliko mu je bilo dostupno u ono doba, sabrati svenajznaajnije izvore, a to, jasno, ne bi mogao nikadauiniti sam. Luieva djela u neku su ruku osnova-na na kolektivnom (timskom) radu mnogih iji jetrud posluio Luiu da izgradi neto svoje, samo-stalno i individualno. Iz te sretne povezanosti Luiai njegovih suradnika i po mjestu obitavanja i po in-tenzitetu meusobnih odnosa (obilna korespondencijai meusobne usluge) mogla se stvoriti osnova za Lu-ieva velika djela.58 Meutim i kraj opisanih broj-nih veza i suradnje u Trogiru i domovini Lui nijemogao u potpunosti ostvariti svoje zamisli. Sabranagraa bila je velik preduvjet, ali za djela kakva jezamiljao Lui bili su potrebni mnogi drugi faktori,a prije svega znanstvena sredina.

Kad je 1654. g. Lui ostavio Trogir u oporuci jeizmeu ostalog naveo da odlazi u Rim kako bi mo-gao raditi na pisanju svog povijesnog djela, da bi po-tomstvu mogao ostaviti svjedoanstvo svoje ljubaviprema domovini. Ta Luieva odluka i dolazak uRim u znanstvene krugove bili su presudni, jer je ta-mo imao na raspolaganju bogate biblioteke i jer su uRim dolazili i u njemu boravili najugledniji pred-stavnici ne samo talijanske ve internacionalne evro-pske znanstvene elite. Osim ve citiranih poznatihlinosti s ikojima je Lui bio u Rimu u stalnom kon-taktu (Holstenius, Ciampini, Ughelli) najprisniji nje-gov prijatelj u Vjenom Gradu bio je DubrovaninStjepan Gradi, moglo bi se gotovo rei Luiev alterego. Osim toga to je uveo Luia u krug akade-mika kraljice Kristine vedske, iji je Gradi bioakademik i prisan prijatelj, Gradi je Luiu sasvimsigurno olakao rad u Vatikanskoj biblioteci i bibli-oteci Franje i Antuna Barberinija. Omoguio mu je

58 Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-

ia, Zbornik Historijskog instituta JAZU-, vol. 6, str. 133142.

59 M. Kurelac, Stjepan Gradi i rimski znanstveni krug

XVII stoljea, Zbornik radova o dubrovakom uenjaku S.Gradiu, Zagreb 1985, str. 1733.

60 Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-

ia, 1. c. str. 183142.

37

da se poblie upozna s izvorima dubrovake prolosti,stavio mu na raspolaganje rukopise dubrovakih ana-la, statute Dubrovake Republike, razne kronike irezultate svojih istraivanja dubrovake povijesti.Sve se to danas nalazi u golemoj rukopisnoj ostavti-ni u Vatikanskoj biblioteci, unutar ega se mogu na-i i brojni Luievi rukopisi, biljeke i pisma.61

Odnos prema Dubrovniku prerastao je kod Lu-ia i Gradia u zajedniki osjeaj, naroito onda kadje Dubrovnik 1667. godine zadesio katastrofalan po-tres. Bila je to nesrea s dalekosenim posljedicama,naroito zbog toga jer je oslabljenom Dubrovniku za-prijetila neposredna opasnost od Turaka i Venecije, atoga su Lui i Gradi bili duboko svjesni. Gradieviplanovi i diplomatski pothvati da se pomou savezaevropskih drava protjera oslabljene Turke iz na-ih krajeva, za to se zalagao na evropskim dvorovi-ma, sada su bili dovedeni u pitanje. Gradi se od ta-da dao na traenje pomoi na dvorovima Evrope ka-ko bi materijalno pomogao Dubrovnik, za iju jeobnovu nakon potresa upravo on bio zasluan. Nasto-jao je takoer pomou linih veza i intervencija kodprokuratora J. B. Nanija sprijeiti venecijanske in-trige i pritisak na Dubrovnik. Lui je bio ivo uklju-en u opisane Gradieve politike akcije i u svemudijelio njegovo miljenje. Lui je bio uvjeren, toistie u neobjavljenu Uvodu u djelo De Regno, dabi pomo ujedinjenih evropskih sila vojnim uspje-sima Hrvata mogla uroditi zbacivanjem Osmanlij-skog jarma kod ostalih Slavena i istjerivanjemOsmanlija iz Evrope.62 Iz svega se moe zakljuitida je Luievo djelo De Regno imalo i tu svrhu daupozna suvremenike s prolou i sadanjim statu-som zemalja koje su se zbog turskonmletakih rato-va nale u sreditu politikog interesa tadanje Evro-pe. Vojni uspjesi Hrvata koje Lui spominje u re-enom Uvodu u prvi koncept djela De Regno oito

61 Kodeksi Stjepana Gradia (rukopisni): Opuscula va-

ria, epistolae etc.: Biblioteca Ap. Vaticana: Ms. Vat. Lat.68986932, 9063, 9064; Ms. Ottoboni Latini: 1779, 2479, 2480,2481, 2482, 2483.

62 Luiev Predgovor djelu De Regno (rukopis) v. bi-

ljeku 56, str. 163.

38

su vojni uspjesi Zrinskih koji su odjeknuli u svijetu.Organiziranje evropske protuturske koalicije, kojutakoer spominje Lui, bio je i politiki programNikole i Petra Zrinskog.63 Koliko je Lui bio s timeupoznat ili ak u to ukljuen preko S. Gradia, nemoe ,se znati. Jedno je sigurno: neovisni samostalnipoloaj Dubrovnika i pobjede Zrinskih bile su jedinesvijetle toke na mranom obzorju onoga doba. Lu-ievo djelo De Regno imalo je svrhu da ukloni ne-dostatke dotadanje historiografije, ali prema rijei-ma ve spomenutog Uvoda bila mu je svrha da upo-zna suvremenike s prolim i sadanjim statusom ze-malja koje isu se zbog tursko^mletakih ratova iosmanlijskih osvajanja nale u procijepu interesa ve-likih sila i u sreditu politikog interesa Evrope. Kodtoga je Lui imao pred oima razne netone prikazeprolosti koji su unosili zabunu, dovodili u zabludui pruali krivu sliku o povijesti ovih krajeva.

Lui je ve u Trogiru osjetio teinu, ozbiljnosti odgovornost posla kojeg se prihvatio. U pismu Va-leriju Ponte pisao je 1652. g. (28. prosinca): Nasta-vio sam svoj posao, koji mi dakako prua zadovolj-stvo, ali zahtijeva i veliki trud, jer nailazim na po-tekoe gdje im se nisam nadao, a otkrivam i mnogedruge stvari kojima se takoer nisam nadao. Stogau trebati da sve pregledam i ispravim to e mi bitidvostruko teko, jer nemam komu bih se povjerio ilise pouzdao to se tie prepisivanja.64 U Rimu je Lu-i naao ljude kojima je mogao povjeriti svoje znan-stvene dileme i traiti savjet strunjaka. Ovdje jemogao doi i do kvalificiranih prepisivaa koji su muprepisivali tekstove. Sve se to obavljalo u njegovustanu u Via della Scrofa ili na Piazza della Rotonda,pod Luievim nadzorom, jer Lui nije imao povje-renje u kopiste koji su prema njegovim rijeima zna-li prepisivati i prodavati rukopise znatieljnicima. Iz

68 Agnes R. Varkonyi, La coalition internationale con-

tre les Turcs et la politique etrangere hongroise, Budapest1975, (Studia historica 102).

64 Pismo Luia Valeriju Ponte, 28. prosinca 1652. Izd.

B. Popario, o. c., Starine, 31, str. 308.

39

vie razloga Lui se bojao da sadraj njegova djelane doe u krive ruke.65

U Rimu je Lui napredovao u pisanju, ali je ipromijenio i naslov i raspored djela. Prvotni nacrtdjela De Regno sauvan u njegovoj ostavtini u Split-skom kaptolu nosi naslov De Regnis Dalmatiae etCroatiae indagationum libri V, a zatim slijedi raspo-red po poglavljima u pet knjiga.66 Kod toga se gru-piranje sadraja po poglavljima razlikuje od tam-panog konanog teksta. U rukopisu sauvanom u Va-tikanskoj biblioteci (Vat. Lat. 6958, 6959, 6960) kojije Lui tamo pohranio naslov je ostao De RegnisDalmatiae et Croatiae Indagationum, ali stoji librisex.

67 Lui je ve 1660. pisao Valeriju Ponte u Za-

dar da je razdijelio djelo u est knjiga (Rim 14.travnja 1660). Kada je Lui promijenio naslov djelaiz De Regnis u De Regno, teko je precizno utvrditi,meutim u samom Vatikanskom rukopisu (autogra-fu) Imprimatur izdan od S. Gradia ima De Regno(Opus Joannis Ludi Traguriensis de Regno Dalma-tiae in sex libros divisum.. .), U tekstu samog djelana vie mjesta ispravio je Lui svojom rukom plu-ral u singular precrtavi prvotni tekst Regnis, Reg-norum. Tako se odmah na poetku u uvodu prve knji-ge nalazi precrtan tekst . .. Indagationes, ut Regno-rum te ispravljen glasi . ..ut Regni Dalmatiae etCroatiae. Kasnije je Lui izvrio ispravak i u mno-gim drugim rukopisima ili konceptima svojih tek-stova za De Regno.98 U ve citiranom neobjavljenomnacrtu Uvoda u De Regno pie Lui u pluralu i izri-

65 U pismu Franji Divniu Lui je pisao uz ostalo:

... ho f atto venire scrittori in asa che scrivevano in tempoch'io ero in asa, ne mi sono mai fidato di darli in manoloro alcuno de miei scritti, rispetto che tutti quanti scrittorine f anno delle copie per se e poi le vendono ai curiosi...Rim 1. veljae 1676. Izd. I. Kukuljevi, Izvorna pisma I. Lu-da, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. IV, Zagreb1857, str. 132.

66 Ostavtina I. Luia, Arhiv Splitskoga kaptola, Sign.

528. fol. 1. iz. M. Kurelac, Luiev autograf..., str. 157,164165.

67 Biblioteca Ap. Vaticana, Ms. Vat. lat. 6959, naslovna

stranica.68

Isto, fol. 13, i dalje.

40

ito spominje da ne pie historiju ve indagationes,i to zbog toga jer nije mogao postii neprekinuti po-vijesni tok u izlaganju o statusu kralj evstava Dal-macije i Hrvatske.69 Lui je meutim dobro znaorazliku izmeu neargumentiranog povijesnog izlaga-nja i znanstveno-istraivakog djela s pozivom na iz-vore i s iznoenjem pretpostavki i argumenata za iz-nijete stavove. Zbog toga njegovo djelo bez obzira nakasnije skraeni naslov ima sve karakteristike znan-stveno-istraivakog djela pa mu pripada podnaslovIndagationes, na to je uostalom upozorio i sam izda-va Joannes Blaeu u posveti Luiu u izdanju DeRegno Dalmatiae et Croatiae iz 1668. g. gdje stoji ... Indagationes tuas Dalmaticas. Lui je doistau svom djelu u obliku znanstvenih analiza odreenihdogaaja i problematike s obilnim citatima ispravai pisaca opisao hrvatsku povijest od najstarijih vre-mena do pred kraj XV stoljea. Raspored izloenih iopisanih povijesnih dogaaja i njihovo grupiranje uknjige i poglavlja u svemu odgovara i danas vae-im osnovnim etapama povijesti Dalmacije i Hrvat-ske. Taj raspored se moe saeti u slijedee: U I knji-zi (16 poglavlja) izlae Lui osnovna pitanja povije-sti Ilirika i rimske Dalmacije. Zatim posveuje po-glavlja seobi naroda, posebno provalama Avara i Sla-vena, a onda raspravlja o doseljenju Hrvata i Srba,o krtenju Hrvata, o upanijama, o franakoj (KarloVeliki) i bizantskoj vlasti, o vladavini Jadranom, teo Dukatu Dalmacije.

U II knjizi (16 poglavlja) posveuje Lui svojaistraivanja vladavini hrvatskih knezova i kraljeva,odnosu prema Veneciji, o naslovima Dukata Dalma-cije, kraljevstva Dalmacije i posebno o kraljevimaKreimiru, Slavcu i Zvonimiru. Zatim obrauje pi-tanje granica Hrvatske i Dalmacije, pie o salonitan-skoj i splitskoj nadbiskupiji, o obiajima Hrvata iobiajima Dalmatinaca.

U III knjizi (14 poglavlja) izlae Lui pojavu ikarakter vladavine ugarskih kraljeva u Hrvatskoj iDalmaciji i posebno vladavinu kralja Kolomana, za-

69 Luiev Predgovor i uvod za De regno, v. biljeku

56, izd. str. 163.

41

tim venecijanska osvajanja i sukobe s Ugarskom; ousponu bizantske moi za cara Emanuela Komnena,0 nadbiskupiji zadarskoj i prvom osvajanju Zadraod strane Mleana; o hvarskoj biskupiji i ustanova-ma u Hrvatskoj, te na kraju o navigaciji Jadranskimmorem.

U IV knjii (17 poglavlja) Lui opirno opisujeugarsko-mletake antagonizme i sukobe, u vie po-glavlja opisuje opsadu i razaranje Zadra od straneVenecije, pie o knezovima Bribirskim i njihovoj mo-i, o mletakim Oisvajanjima i uzimanju naslova Dal-macije.

U V knjizi (5 poglavlja) Lui opisuje vladavinukralja Ljudevita Napuljskog i znaajne dogaaje1358. godine, zatim dogaaje u vezi sa zatoenjemkraljica Elizabete i Marije i zbivanjima u Hrvatskoj1 Dalmaciji, o jaanju bosanskih kraljeva i njihovuirenju na teritorij Hrvatske i Dalmacije, o LadislavuNapuljskom i potpadanju Dalmacije pod Veneciju,te na kraju daje saeti prikaz zbivanja do 1480. g.tj. do potpadanja frankopanskog otoka Krka pod Ve-neciju i Hercegovine pod Turke.

U VI knjizi (5 poglavlja) Lui izlae obiaje,unutarnje prilike te privatni ivot Hrvata i Dalmati-naca u razdoblju poslije 1100. g. (to prema Luiuizgleda slino stanju u XVII stoljeu), o granicamaDalmacije i Hrvatske poslije 1100. g., o Slavoniji, ina kraju o Vlasima. Svoja izlaganja u osnovnom tek-stu djela De Regno Dalmatiae et Croatiae potkrijepioje Lui obilnim citatima iz isprava koje esto dono-si in extenso. Na taj nain Lui je omoguio itate-lju kontrolu svojih postavki i stavio mu na raspola-ganje pripremljen materijal za daljnje studije. Moese rei da je Lui na poseban nain objavio na prvidiplomatar. Uz to je protkao tekst citatima iz dje-la autora, dajui reference in margine. Pristup ispra-vama i autorima kod Luia je kritiki koliko je godto za ono doba bilo mogue. Iz tih razloga on nastojidoi do to boljeg prijepisa isprava, pa vri uspored-bu raznih prijepisa i prouava diplomatike karakte-ristike, dataciju, peate i druge. Kod djela pisaca na-stoji pribaviti original, provjeriti eventualni prijevod42

ili izdanje usporeujui s rukopisom ili ak s rukopi-sima.

U nastavku teksta De Regno Lui je objavio(post pag. 286) skupinu jo neobjavljenih djela pi-saca pod naslovom Rerum Dalmaticarum scriptoresnondum impressi cum notis Joannis Ludi. Ovdje suobjavljeni prvi put osnovni narativni izvori za hrvat-sku povijest srednjega vijeka. To su: PresbyteriDiocleatis Regnum Slavorum, Regum Dalmatiaeet Croatiae Gesta a Marco Marulo Spalatensi Patri-cio latinitate donata, Thoma Archidiaconus, His-toria Salonitanorum atque Spalatinorum Pontificum, Micha Madius de Barbazanis, Historia De gestisRomanorum Imperatorum et summorum ponttficum, Summa historiarum Tabula A Cutheis De gestiscivium Spalatinorum,, Memoria arhiepiscoporumSpalatinae ecclesiae, Obsidionis ladrensis libriduo, Memoriale Pauli de Paulo. Ovim djelima do-dao je Lui i neka ve objavljena ali rijetka izdanjai to: Palladii Fusci Patavini De situ orae Illurici, Marci Maruli patricij spalatensis, In eos qui BeatumHieronymum Italum esse contendunt, AppianiAlexandrini, Rom. Hist. de bellis Illyricis Step-hano Gradio .. . interprete.

Navedene tekstove pisaca objavio je Lui kri-tiki, to jest sa svojim Notama u kojima donosi po-datke o rukopisu i komentira vanije odlomke te ob-janjava neka imena ili dogaaje.

Uz De Regno Dalmatiae et Croatiae Lui je uprilogu objavio est geografsko-historijskih karata.Ove karte, koje je Lui sam izradio, predstavljajuna prvi historijski atlas. Upravo radi tih karata, ko-je su nedostajale u prvoj poiljci djela De Regno,Lui je smatrao djelo nepotpunim. Izrada karatakod slavnog izdavaa karata i atlasa J. Blaeua bilaje velika prednost ime je sigurno djelo dobilo naugledu. Karte su inae rasporeene tako da slijedetekst De Regno, tj. one idu kronoloki te ilustriraju idokumentiraju izlaganja u pojedinim knjigama i po-glavljima. Naslovi karata su slijedei: Tabula prima:Illyricum et Liburnia; Tabula secunda: Regnum Illy-ricum et Illyricum a Romanis additum; Tabula ter-

43

iia: Illyricum Monarchiae Romanae; Tabula quarta:Dalmatia post Imperii declinationem in Croatiam,Serviam et Dalmatiam ipsam distincta; Tabula quin-ta: Croatia maritima, Dalmatiae pars et pars Ser-viae; Tabula sexta: Illyricum hodiernum.

esta geografsko-historijska karta pod naslovomIllyricum hodiernum objavljena je osim u De Regnoponovo u Atlas Maior J. Blaeua (Amsterdam 1669. idodatak izdanju iz 1663)70 s Luievim komentaromIllyricum sive Slavonia. Ova karta nosi posvetu ba-nu Petru Zrinskom od izdavaa J. Blaeua. Za to senaroito zaloio Lui, kao prijatelj Zrinskog. Luije vrio istraivanja za bana Petra Zrinskog, sluiose ispravama arhiva Zrinskih u akovcu i bio pove-zan ;s tajnikom Zrinskih M. Forstallom, te u bliskimodnosima s Ivanom Antunom Zrinskim.71

Pisano suvremenom znanstvenom metodom ipotkrijepljeno kritiki izdanim izvorima Luievodjelo De Regno Dalmatiae et Croatiae postavilo jetemelje znanstvenom pisanju povijesti u nas, a tre-ba se ubrojiti, kako je ve spomenuto, meu prvaznaajnija djela graanske historiografije uope. Me-utim, ovdje treba istai da Lui nije dostigao tajznanstveni nivo time to se povukao iz ivota i pri-mijenio neku od ivota odvojenu istu znanstvenumetodu kako to neki misle, pretpostavljajui da seLui po odlasku iz Trogira izolirao i okrenuo samoprolosti.72 Premda Lui nije sudjelovao lino u ne-kim spektakularnim politikim pothvatima ili voj-nim akcijama, bio je ivo ukljuen u aktualne pro-bleme svoga vremena i svog rodnog kraja. Glasovitiizdava svjetskih atlasa, koji su bili i mali geograf-sko-ekonoms'ki i politiki prirunici, tampao je Lu-ievo djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae o svomtroku svakako zbog znanstvene vrijednosti ovog dje-

70 V. Bibliografija poglavlje I. Djela Ivana Luia-Lu-

ciusa.71

M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Luia povijestiroda Zrinskih..., Zbornik za povijesne znanosti IC JAZU,vol. 8, Zagreb 1977, str. 101132.

72 Franjo Barii, Vizantijski izvori u dalmatinskoj hi-

storiografiji XVI i XVII veka, Zbornik radova Vizantolo-kog instituta, Beograd 1961, knj. 7, str. 240246.

44

la, zbog Luieva ugleda i linog prijateljstva. Me-utim on je to uinio sigurno i u velikoj mjeri zbogaktualnog sadraja, ako ne i poglavito zbog toga. Jo-an Blaeu je znao da e Luievo djelo naii na ra-zumijevanje u Evropi koja je u XVII stoljeu gajilanaroiti interes za antiku i povijest. Prolost ovihkrajeva bila je privlana tema, pogotovu kad se do-da zanimanje za ratna zbivanja koja su se na tomteritoriju odigravala. Znaajno je da je Joan Bla-eu u uvodima svojih svjetskih atlasa poticao evrop-ske vladare (Luja XIV, Leopolda I i dr.) na savez iborbu protiv Turaka. Posveta karte Illyricum hodi-ernum banu Petru Zrinskom, gdje stoji Bano here-ditario maritimo, temelji se na linim i prijatelj-skim vezama Luia i Zrinskog, no kudikamo je zna-ajnije to to ona proizlazi iz opisanog Luieva po-litikog stava sukladnog sa stavom izdavaa JoanaBlaeua i sa suvremenom akcijom na meunarodnomplanu oiko stvaranja protu turske kaolicije (i fronta)to bi imalo za rezultat osloboenje naih krajeva odTuraka. Kao sposoban i hrabar ratnik Petar Zrinskibio je za suvremenike simbol osloboenja od turskogjarma. Treba se prisjetiti da je velik broj djela suvre-menih knjievnika i povjesniara bio posveen Zrin-skom, meu kojima valja spomenuti Luieve su-vremenike i poznanike: V. Menetia, R. Levakoviai J. Ratkaja. Kao Illyricorum regnorum Prorex, ka-ko su Zrinskog nazivali,73 mogao je biti simbolom au-tonomnosti i jedinstva, raskomadanih i stranim sila-ma podvrgnutih zemalja i naroda, kako se to vidi izLuieve karte Illyricum hodiernum.7* Za ocjenu Lu-

73 Marko Forstall, Stemmatographia Mavortiae familiae

Com. de Zrin, rukopis, Arhiv Hrvatske, Fond Obitelj Zrin-ski, naslovna stranica.

74 Lui je ovu podijeljenost posebno formulirao u opi-

su este karte Illyricum hodiernum pod naslovom Dispositiotabularum geograficarum. V. prilog pod tim naslovom uzdjelo De Regno Dalmatiae et Croatiae: Tabula sexta: Illy-ricum hodiernum sive Sdavonia: Dalmatia, Croatia, BosnaSclavonia. Nunc divisum in: Christianum juri: Vngaricipartes Occidentales: Sclavonia, Croatiae, Dalmatiae. Ve-neti et Ragusini: Dalmatiae pars meridionalis cum insulis. Turcicum: Bassalacatus Bossnae eujus Sanzacatus: Bo-sna, Poxega, Cernich, Bihak, Clissa, Hercegovina.

45

ieva djela i lika naprijed iznesene injenice od ve-like su, rekli bismo presudne, vanosti.

Kraj sveg prijateljstva i srodnih politikih inte-resa, Lui se nije priklonio maniri feudalne dvorskehistoriografije koja je vladala u sjevernoj Hrvatskoj,Austriji, a i drugdje u Evropi, nalazei se u slubivladara i njegujui panegiriku formu.

Kao pripadnik gradske sredine Lui je imaopreduvjet da dokraja prihvati i primijeni naelaznanstvene kritike historiografije. Usprkos uvjera-vanja tajnika Zrinskih Marka Forstalla, pa i eljesamog Petra Zrinskog, Lui se odluno suprotstaviofantastinim tezama da hrvatske vlasteoske familije,pa i rod Zrinskih, vuku porijeklo od slavnih rimskihporodica. To je bio u ono vrijeme vaan argument zapostizanje politikog prestia, a mogla su dz toga pro-izlaziti i neka prava na teritorije. Kao dokaz sluilaje slinost imena i neki spomen u povijesnim djelima.No Lui nije htio na tako labavim i krhkim teme-ljima graditi svoje povijesne postavke. Prije svegainzistirao je na kritikom pristupu ispravama kojebi sadravale ovakve podatke, utvrujui na teme-lju paleografske ili diplomatike analize falsifikateili naknadne umetke, pa makar isprave bile i ovje-rene u kasnijem razdoblju. Lui je upozoravao daje to djelo nekog neznalice ili laskavca i naglasio dase nikako ne moe dokazati da bi oni koji su istje-rali Rimljane iz onog dijela Dalmacije, koji se danaszove Hrvatska, mogli biti Rimljani. Osim toga upo-zoravao je Lui: onaj tko razmisli o toj lanoj sla-vi spoznat e da je nepravda pridavati hrvatskimObiteljima rimsko porijeklo, jer kad su Hrvati zauzeliovu zemlju, ostale su u njoj neke rimske obitelji, alisu ostale kao robova Hrvata pobjednika. Ne vje-rujem, pisao je Lui, da bi itko od hrvatske gospo-de elio potjecati od obitelji koja je neko bila njihovrob.75 Luiev principijelan stav nije oduevljavaodvorskog historiografa Zrinskih M. Forstalla, ali je

75 Pismo I. Luia M. Forstallu, 9. srpnja 1667, Arhiv

Hrvatske, Fond Obitelj Zrinski, Fasc. 280. B. str. 2223. Cit.kod M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Luia povijesti rodaZrinskih..., str. 114.

46

ipak kod obnove mletakog plemstva obitelji Zrinskiisticao da je Lui povjesniar u kojeg treba imatipovjerenje. Pored mnogobrojnih citata iz Luievadjela De Regno Dalmatiae et Croatiae o vlasti, naslo-vima i moi Subia u Dalmaciji citirao je onaj odlo-mak gdje Lui za ubie pie: Tam in Mediteraneisquam in Maritimis Dominium absolutum habuerunt,omnisque Regali more statuebant.76

Lui je suraivao u akciji oko obnove mleta-kog plemstva Zrinskima, pribavljao je isprave i po-datke o peatima i grbu. Posebno ga je radovalo kadim je plemstvo bilo obnovljeno, te je o tome pisao uMemorie istoriche di Tragurio. Time je Lui ispunioobeanje koje je dao Petru Zrinskom u pismu od 4.rujna 1666. g. da e pisati o Zrinskima u Kronici do-movine.77 Zrinski se naime nakon izlaska djela DeRegno Dalmatiae et Croatiae obratio Luiu s mnogopitanja, naroito to se tie roda Subia Bribirskih igenealokog stabla na koje su se nadovezivali Zrin-ski, a to kod table Subia Bribirskih u De Regnonije bilo vidljivo. Lui je tada objasnio da u DeRegno nije spomenuo Zrinske na genealokoj tabliroda Subia, jer je mislio da Zrinski to ne eli, a dae rado o njima govoriti u djelu koje je zapoeo pi-sati pod naslovom Memorie della citta di Tragurioto je i uinio.

Odmah po izlaenju djela De regno Dalmatiae etCroatiae Lui se dao na pisanje povijesti rodnogagrada. Ve u De Regno on je na vie mjesta najavlji-vao Chronicon patriae napominjui da e u tom dje-lu opirnije obraditi neka pitanja i dogaaje. Piuipovijest Trogira Lui je morao zahvatiti ire i, kakokae, dodati mnoge dogaaje koji su se zbili u Dal-maciji. Ve 1668. g. planirao je proirenje naslovadodajui prvotnom Memorie di Trau reenicu et altrisuccessi di Dalmatia, s time da bi u djelu bili opisanisvi dogaaji koji su se zbili ti Dalmaciji do dolaska

78 M. Forstall, La asa Subich, Arhiv Hrvatske, Fond

Obitelj Zrinski, Fasc. 280, konvolut C, str. 24.77

Pismo Ivana Luia banu Petru Zrimskom. Arhiv Hr-vatske, Fond Obitelj Zrinski, Kutija l, Fasc. 280, konvolutA, str. 3839. Izd. M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Luiapovijesti roda Zrinskih ..., str. 129130.

47

Turaka na granicu. Tako je Lui uvrtavao mnogugrau i opise koji su se ticali i ostalih gradova i kra-jeva. Prema rijeima Luia u Memorie di Traguriouvrstio je sva ostala svjedoanstva ostalih gradovapokrajine da ne bi propala. Tako e to biti, pisaoje Lui tako rei univerzalna kronika pokrajine.78Iako je djelo bdio dovreno 1667. godine, tampanjese oteglo do 1673, kad je izalo pod naslovom Memo-rie istoriche di Tragurio om detto Trau, kao i podnaslovom Historici di Dalmatia, et in particolare dellaCitta di Trau, Spalatro e Sebenico (Venecija 1674).

Djela Memorie istoriche di Tragurio i De RegnoDalmatiae et Croatiae meusobno se dopunjuju. Po-put De Regno djelo Memorie ubraja se u najboljadjela nae starije historiografije. U njemu je opisanane samo politika i pravna povijest, drutvene i eko-nomske prilike, unutarnje ureenje, izgled grada,ve je ovdje Lui donio obilje podataka o obiajima,jeziku i kulturi. I to ne samo za Trogir, ve i za sus-jedne gradove i teritorije. Svodei svoj tekst na mi-nimum, Lui je dao, kao i u djelu De Regno, daprvenstveno izvori sami govore. Suzdrijiv, ali ipakangairan, u nekim stvarima dakako subjektivan,Lui je dao pregled povijesnih dogaaja ne izlauimateriju nasumce i neargumentirano, kao to je to biosluaj kod veine njegovih predasnika, ve siste-matski i s ciljem. U svojim relativno kratkim izlaga-njima on je pristupio analizi povijesnih zbivanjatraei njihovu uzronu povezanost, a vrednovanjemdogaaja nastojao je utvrditi i istaknuti ono to jepresudno utjecalo na odreen tok zbivanja i povi-jesni razvoj uope. Osnovna meutim svrha djela iLuieva krajnja namjera, isto kao i u De RegnoDalmatiae et Croatiae, bila je da progovori o slobo-tinama grada Trogira, a kroz to i o posebnom sta-tusu ostalih dalmatinskih gradova.79 U asu kad je

78 Pismo Luia Valeriju Fonte, 10. II. 1672, izd. B. Po-

pari, o. c., Starine, 32, str. 56.79

Usp. A. Oitani, Luiev doprinos poznavanju tro-girskog prava u njegovim Memorie istoriche di Tragurio,Zbornik Historijskog instituta JAZU, vol. 6, Zagreb 1969,str. 3344, Gyorgy Gyorffy, O kritici dalmatinskih gradskihprivilegija 12. stoljea, ibidem, str. 97108.

48

Venecija sve vie ograniavala autonomne slobodegradova pod svojom vlau, manifestirajui poputdrugih drava apsolutistike tendencije, Lui jeupozorio na autonomna prava grada Trogira, i to unjihovu razvoju kroz povijest do asa mletake vla-davine 1420. g. Lui je naroito upozorio da je ugar-sko-hrvatski kralj Koloman privilegijem iz 1108. g.priznao autonomiju grada Trogira i obnovio zapravostara prava, po Luiu porijeklom iz rimskog do-ba i doba hrvatskih kraljeva, odnosno vladavine Bi-zanta