PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE ISSN 1840 ... - prevencija.ba 41.pdf · to su: promocija zdravlja i...

e

Photo by Autumn Studio on Unsplash

PREVENTIVNI MAGAZIN ZA ML ADE ISSN 1840-2461 APRIL TR AVANJ 2018. GODINA XI BROJ 41 .

IMPRESUM Urednički tim: Tarik Kovač, Jasmila Talić-Kujundžić Redakcija: Nejra Ahmetović, Irma Ahmetspahić, Azra Berbić, Halida Duraković, Lejla Džinić, Jovana Đurić, Jasmina Ejubović, Marina Glavinka, Ammar Grabić, Lejla Ibrulj, Amina Jusić, Dalibor Kraišniković, Matija Krivošić, Elma Opačin, Nedim Puriš, Sara Sejdić, Haris Softić, Nermana Suša, Delina Voloder, Ela Vrana, Dino Živojević Gostujuća dopisnica: Azra Halilović Naslovnica: Autumn Studio on Unsplash Ilustracije i fotografije: Šeherzada Mujkić, Hanifa Bulić, Merisa Suljić, Amina Velagić, Sumeja Ahmetagić, Lamija Gluhić, Meho Pandžić, Amar Sinanović, Amra Rabić, Bojan Jokanović, Ajdin Fejzić, Bratislava Terzić, Helem Nejse, bloom - Educating for Wholeness, JERRYE AND ROY KLOTZ MD, NARKO-NE arhiva, last-copy internet Lektorice: Aldijana Bihorac-Mujičić, Maja Sijerčić Projekt-koordinatorica: Andrea Mijatović Projekt-asistentica: Azra Halilović Izdavač: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE Za izdavača: Amir Hasanović Dizajn i DTP: Selma Mutapčić ISSN 1840-2461 PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE / ISSN 1840-2461 / APRIL / TRAVANJ 2018. / GODINA XI / BROJ 41.Disclaimer: Preventeen promovira rodno korektan/senzitivan jezik. U sadržajima/tekstovima u kojima se koristi samo jedan rod, a iz konteksta je jasno da se odnosi na oba roda, razlog korištenja jednog roda je ustupak radi lakše čitljivosti teksta. Preventeen promovira slobodno izražavanje i razvijanje kritičkog mišljenja kod mladih. Stavovi autora tekstova ne odražavaju nužno stavove uredništva ili izdavača.KONTAKTIRAJTE NAS: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, Josipa Vancaša 21/2, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel/fax: +387 (0)33 223-285 e-mail: [email protected] www.prevencija.ba Facebook: Časopis ˮPreventeenˮ

Impresum & Sadržaj

2

Navlakuša ........................................................................................3 Jasmila Talić-Kujundžić, MA psihologije, Sarajevo Tarik Kovač, BA inžinjer građevinarstva, VarešКо је Сизиф? ...............................................................................4 Јована Ђурић, дипломирани психолог, ДобојDruštvo informacija vs. društvo znanja ...................7 Nermana Suša, studentica komunikologije, VisokoSrebreni spavač ......................................................................10 Azra Berbić, dipl. pravnica, KakanjZaljubljenik u akvaristiku ..................................................13 Ela Vrana, učenica medicinske škole, GoraždeAtlantida - nerazriješena misterija ...........................15 Jasmina Ejubović, učenica medrese, LukavacGdje ćeš biti kad porasteš? .............................................17 Elma Opačin, studentica stomatologije, BrezaMake-up artist, šta je to? ................................................. 19 Ammar Grabić, učenik gimnazije, GradačacJedan brzinski ˮinfluensˮ ...................................................22 Lejla Ibrulj, studentica hemije, SarajevoVrijeme kazališne metafore još nije prošlo .......25 Irma Ahmetspahić, učenica gimnazije, ZenicaTri filma moga doba .............................................................29 Halida Duraković, učenica medrese, ŽiviniceBivša Jugoslavijo, spremi se! .......................................... 31 Lejla Ibrulj, studentica hemije, Sarajevo Lejla Džinić, studentica komunikologije, OdžakSlikati sa Ćeifom ......................................................................33 Sara Sejdić, učenica gimnazije, Sarajevo

Ti, ja i Ermin Sijamija ............................................................36 Marina Glavinka, učenica gimnazije, Sarajevo Haris Softić, učenik ugostiteljsko-turističke škole, SarajevoJe li kontrola u tvojim rukama? ...................................38 Amina Jusić, učenica gimnazije, BrezaJa sam ljudsko biće ..............................................................39 Sara Sejdić, učenica gimnazije, SarajevoAlkohol (ne) može kupiti svako ................................... 40 Nejra Ahmetović, učenica ekonomske škole, SarajevoBlooming child ...........................................................................41 Lejla Ibrulj, studentica hemije, SarajevoMala knjiga o mudrosti, Dalaj Lama ........................43 Delina Voloder, učenica gimnazije, SarajevoJe l’ Teheran gdje je nekad bio .....................................45 Dino Živojević, student elektrotehnike, SarajevoVrijeme ide u jednom pravcu, sjećanje u drugom ........................................................................................... 47 Dalibor Kraišniković, student sigurnosnih i mirovnih studija, BijeljinaJoš par mjesta za Banju Luku........................................49 Nedim Puriš, student komunikologije, ZenicaSlavenska mitska pozornica (Prvi dio) ...................52 Matija Krivošić, učenik gimnazije, VarešOperacija Preventeen u Sarajevu ..............................55 Ammar Grabić, učenik gimnazije, GradačacIz naše mahale............. ...........................................................58 Azra Halilović, Preventeen projekt-asistentica, Tešanj

PREVENTEEN 41 MART OŽUJAK 2018

Navlakuša

2018 MART OŽUJAK 41 PRE VENTEEN 3

NavlakušaJasmila Talić-Kujundžić, MA psihologije, Sarajevo Tarik Kovač, BA inžinjer građevinarstva, VarešNakon proslave desetljeća prevencije ovisno-sti i promoviranja zdravih stilova života kroz naš jedan i jedini Preventeen, došlo je vrijeme da se osvježimo, kako novim konceptom, tako i novom ekipicom u redakciji, koja je za ovaj broj pripremila sepet članaka za tvoje izbirljivo oko! Družeći se s Preventeenom, u njemu su i s njim odrastale (i još će odrastati) generacije srednjoškolaca i srednjoškolki, a vala i mlađih i starijih ekipa koje su uspjele ˮlapitiˮ koji pri-mjerak i pročitati koju pametnu koju su pisali naši volonteri i volonterke. U prethodnih deset godina, tj. u prethodnih 40 brojeva distribuira-nih širom BiH, Preventeen je bio tematski ori-jentiran časopis u kojem su se u svakom broju kroz članke obrađivale teme bliske mladima i vezane za temu broja. Poslije dužeg vijećanja, analiza, mućkanja glavom i dvije kraće tučnja-ve iz kojih smo se izvukli s lakšim povredama, uredništvo je složno i u prijeko potrebnom miru odlučilo u novo desetljeće ući s nekim novim konceptom i nadom za novu medijsku nafaku. Promjene koje nosi nova dekada Pre-venteena ogledaju se u tome da više nismo tematski časopis, tj. teme koje će Preventeen obrađivati bit će one najbolje i najaktuelnije moguće vezane za pojedine rubrike, a samim tim i mnoge sfere života. Kad smo to skužili, onda nam je sinula i ideja da trebamo promi-jeniti i nazive rubrika, odnosno ˮpretumbatiˮ ih

tako da okupljaju one članke koji će odražavati sve ono što Preventeen pokušava objediniti, a to su: promocija zdravlja i zdravih stilova života te prevencija ovisnosti (rubrika Cvekla, yoga i sklekovi), promocija kreativnog i kritičkog izra-žavanja mladih (rubrike Kreativa i Nešto kon-tam...), edukacija i obrazovanje (rubrika Štre-berska), kultura (rubrika Cooltura), promocija prirodnih ljepota BiH (rubrika Zapis o zemlji), promocija aktivnosti NARKO-NE-a (rubrika Iz naše mahale), ali i druge teme koje se daju čitati na vel’kom odmoru (rubrika Time Out). Za nastavak uživanja u Preventeenu, u ovome broju smo malo "poradili" na dizajnu, tako Pre-venteen bude još obojeniji, dinamičniji i čitljivi-ji. Primjetit ćeš to kroz nove fontove i raspored naziva rubrika. Oni koji će već postojećoj re-dakciji pomoći da se sve ovo ostvari jesu novi članovi i nove članice redakcije koji su se po-trudili počastiti te svojim člancima već u ovom broju! Više o njima možeš pročitati u članku o edukaciji koju su prošli u rubrici Iz naše ma-hale. Dobrodošli! Ako ti je slučajno promaklo šta se dešavalo i šta za nas znači ovih deset godina iza nas, učitaj sljedeći QR kod i pogle-daj kratak film o deset godina postojanja Pre-venteena. Želimo ti ugodno čitanje tekstova i gledanje pravo dobrih fotki i ilustracija!

Sincerely yours,

Film o Preventeenu

ШтреберскаШтреберска

ПРЕВЕНТИН 41 МАРТ ОЖУЈАК 20184

ШтреберскаСизиф је један од многобројних ликова из грчке митологије, који је синоним за уза-лудан посао. Због свог лукавства кажњен је тако што је морао гурати камену гро-маду уз планину да би је поставио на врх. Међутим, сваки пут када би се прибли-жио врху, камен би се откотрљао на дно планине, а наш јунак је сав посао морао радити изнова. Ипак, нећу вам много пи-сати о овом Сизифу, већ ћу вас упознати са савременим Сизифом који се бацио у опасне воде - корекцију правописа и гра-матике, и рјешавање језичких недоумица кроз цртеже. Бојан Јокановић је мултиталентовани ар-хиђакон из Добоја, који поред тога што је вјероучитељ у основној школи, свира ги-тару, али има и необичан хоби који га је учинио препознатљивим на друштвеним мрежама. Бојан је свој таленат за цртање искористио да би помоћу њега, на један креативан и свима интересантан начин, разријешио језичке недоумице и учинио их доступним скоро свим генерацијама.

Како је све почело и одакле је дошла ин-спирација?

Почео сам да цртам језичке карикатуре ʺод муке ,̋ јер нисам могао да вјерујем да је некоме ʺјезичка недоумицаʺ НЕ ЗНАМ или НЕЗНАМ! Послије прве илустрације коју сам нацртао сасвим случајно, на молбу

Ко је Сизиф? људи који су били одушевљени ликовним приказом исте, услиједио је низ осталих. Данас их имам више од осамдесет.

Будући да сте створили лик Сизифа у контексту правописа, да ли и обављате његов посао?

Не може нашим људима помоћи нико. Онај кога не занима, узалудно му је ˮЦРТАТИˮ неке ствари... Обављам ˮ дјелимичноˮ Сизи-фов посао, али имам много сабораца који ми помажу у пројекту, дијелећи илустра-ције по друштвеним мрежама и промови-шући мој рад у сваком другом облику.

Да ли сматрате да ће ћирилица изгубити битку са 21. вијеком и захтјевима техно-логије и образовања с обзиром на то да је за стварање и употребу технологије, као и за већину значајних свјетских језика неопходна латиница?

Ћирилица не смије изгубити битку, јер она није само писмо, него је и наш идентитет. То је светиња која се воли и љубоморно чува. Уосталом, постоје и ћириличне та-статуре за оне који имају вољу да куцкају. Ако ћирилицу заборавимо ми, неће сигур-но Абориџини, Ескими и Индијанци да је његују. У нама је проблем!

Какве су реакције људи на Ваше карика-туре и Сизифове недаће?

Реакције људи су позитивне, свакако. У много основних, средњих школа и универ-зитета наше земље и региона се налазе сталне поставке илустрација сизифовског посла.

Као неко ко је дио образовног система реците нам да ли су млађе генерације неписменије или је читаво друштво? Да ли имате неко рјешење?

Надолазеће генерације су све неписме-није, јер не читају књиге. У њима бар има

Јована Ђурић, дипломирани психолог, Добој

2018 МАРТ ОЖУЈАК 41 ПРЕВЕНТЕЕН 5

ШтреберскаШтреберска

Аут

ор: Б

ојан

Јока

нови

ћ

Аут

ор: Б

ојан

Јока

нови

ћ А

утор

: Бој

ан Јо

кано

вић

Аут

ор: Б

ојан

Јока

нови

ћ

Аут

ор: Б

ојан

Јока

нови

ћ

Аут

ор: Б

ојан

Јока

нови

ћ

Аут

ор: Б

ојан

Јока

нови

ћ

Аут

ор: Б

ојан

Јока

нови

ћ

Штреберска

ПРЕВЕНТИН 41 МАРТ ОЖУЈАК 20186

лекторске контроле. На интернету свако има могућност да пише, писмени и не-писмени. Необразовани људи су поста-ли узор младима и дају им лош примјер. Млади користе скраћенице, англицизме: omg, lol, btw... зато и не познају правопис. Ја сам рјешење понудио кроз борбу коју водимо Сизиф и ја. Сјетих се једне књиге нашег вољеног патријарха Павла, наслов књиге гласи Бог ће помоћи ако има коме. Онај ко не тражи помоћ, не жели да про-мијени своје стање, таквоме нико помоћи не може. Тако је и у правопису.

Недавно сте имали и изложбу, какав је био одзив и да ли планирате ускоро још сличних догађаја? Колико су важни овакви догађаји у нашем граду и гене-рално средини? Изложбе имам често. Људи су стварно позитивно прихватили мој рад и зову ме да излажем свој пројекат. Мало ме брине што надлежни, који би требало да брину

о томе, нису заинтересовани да помогну. Никада нисам добио понуду за сарадњу, нико није имао слуха да препозна важ-ност овога што радим. Већина пројеката, изложби и радионица је плод добре воље људи који прате мој рад, а имају утицај у својим локалним заједницама да орга-низују промоције. Одбио сам много пону-да да за новац радим ʺсизифовски поса-оʺ за страно тржиште. Све због љубави према ћирилици и овом пројекту који је аутентичан. Надам се да ће се системски неке ствари промијенити, хмммм, мада....

Како планирате даље да се борите са овим великим проблемом читавог друштва? Планирам да наставим са овим што ра-дим, то је моја мисија и жеља. Дајем своје вријеме, новац... бесплатно, због виших циљева и срећан сам због тога. Ако по-могнем једном човјеку да научи нешто, сматрам то успјехом.

Када бисте знали да до сваке младе осо-бе може доћи Ваш глас, шта бисте им рекли?Хмммм, шта бих им рекао... Не знам ни ја... Да покушају да мијењају себе, јер онај који себе на боље не мијења, сам не даје примјер понашања, воље, рада, тешко ће мијењати и друге. Код нас су људи скло-ни демагогији и осуђивању свега, а сами не чине ништа корисно. Мисија човјека на земљи је да чини корисне ствари и остави ʺнешто иза себе .̋ Владика Петар II Петровић Његош је то најбоље описао ријечима: Благо оном ко довијека живи, имао се рашта и родити.

***Бојанов рад можете видјети на његовој Фејсбук страници, на којој му можете и писати уколико имате неке идеје или приједлоге.

Бој

ан Јо

кано

вић

Бојанова Фејсбук

страница

Štreberska

7

Štreberska

2018 MART OŽUJAK 41 PREVENTEEN

Dam

ira

Ibra

novi

ć

Društvo informacija vs. društvo znanja

Vrijeme uvijek nosi svoje. U 21. stoljeću me-diji konstruiraju javnost i stavove javnosti. Nekadašnja vremena nudila su znanja gene-racijama, pa su ih prenosili, pa nova usvaja-li. Google i društvene mreže nisu nametali svoje i nisu ˮuništavaliˮ svijest čovjeka. Gu-šimo li se to danas u vlastitom neznanju? Uvijek je bilo pohvalno u knjigama koje su čitali moji roditelji, da je bolje znati da ništa ne znaš. Danas svak’ sa svakim priča, a niko nikoga ne čuje. Sokrat je rekao Znam da ni-šta ne znam.

Biblioteke, pozorišta i sve kulturne ustanove su nam prazne. Dok se ranije družilo uz šo-ljicu kafe ili čaja, danas se druži na Viberu ili Instagramu. Ranije su se razmjenjivale knji-ge, stručne literature, danas se razmjenjuju stikeri na društvenim mrežama. Dok su naši roditelji znanja tražili u knjigama, mi smo danas podložni informacijama s portala koji odišu neobjektivnošću, kazala nam je Niko-lina Mučibabić, studentica komunikologije u Mostaru.

Nik

olin

a M

učib

abić

Nermana Suša, studentica komunikologije, Visoko

Razgovarajući sa studentima i studentica-ma i diplomantima i diplomanticama novi-narstva i komunikologije, primjetno je razo-čarenje i ogorčenost. U jednu ruku, lakše je jednim potezom doznati sve. Ali postajemo robotizirana vrsta.Damira Ibranović završila je studij novinar-stva u Tuzli. Ona kaže da je zapravo jako teško govoriti o spomenutim fenomenima, jer je današnjica toliko ubrzana da bi vjero-vatno bilo teško učiti na načine na koje su učile generacije prije nas. Mi smo zapravo

Štreberska

8

Štreberska


na klik od društva informacija, a zbog toga i ubrzanog načina života miljama daleko od drugog. Mislim da je ovaj vakat poguban za inteligenciju čovjeka kao vrste. Živimo u prividu kako smo informirani i sve znamo, a zapravo jako površno pristupamo svemu tome.

Lejla Džinić, studentica, navodi da danas, za početak, moramo biti svjesni da smo skoro svi mi na neki način direktno ili indirektno dio društva informacija. Lažne informacije, subjektivnost i razni pri-tisci postoje oduvijek. ˮ Zahvaljujućiˮ ekspan-ziji elektronskih medija dostupni su svima i svi na neki način mogu biti medij. S druge strane, postoji i društvo znanja i kao takvo također dostupno svima i oduvijek. Naravno, u oba ova tzv. društva možemo pronaći i pozitivne i negativne učinke. Me-đutim, ako usporedimo ove dvije sintagme i pokušamo naći razlike, onda je to vrijeme, odnosno brzina nastanka i širenja infor-macija. Kod društva informacija, vijest, mi-šljenje, stav mogu nastati u minuti i još se brže širiti. Dok su kod društva znanja odnos i pristup prema informaciji znatno drugačiji. Naime, da biste napisali relevantno štivo, uradili istraživački rad ili knjigu potrebni su dani, mjeseci, a mogu slobodno reći i go-dine. Pored toga zahtijevaju i stručnost pojedin-ca, činjenice zasnovane na raznim istraživa-njima te često i recenzije profesionalaca. Širenje informacija iz znanja znatno je spo-rije, jer učenje i znanje ne dolazi preko noći.Zeničanka Ajša Luković nema drugačije mišljenje. Ona kaže: Mislim da smo postali ˮekstravagantnoˮ društvo koje samo traži i želi prihvatiti senzacionalizam jer se tako godinama plasira, a da se obični čovjek ne zna tome oduprijeti. Naprosto, dolazi do ispiranja mozga. Ipak, postoji lijek za to. A to je samo čitanje, izu-čavanje i educiranje kako bismo razmišljali izvan kutije.Šta kažu oni koji su stručni dati mišljenje o društvu danas? Nama će reći nešto mr. Amna Mehmedović, v. ass. na Odsjeku za ko-munikologiju Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta ˮDžemal Bijedićˮ u Mostaru.Veliki broj mladih ljudi novim saznanjima pri-stupa površno, a u isto vrijeme i lakovjerno. Oslanjaju se isključivo na jedan izvor infor-

Mil

ica

Pra

lica

Lej

la D

žin

ić

U Banjoj Luci, naša sagovornica Milica Pralica dijeli mišljenje, kazavši: Ništa ne čitam da bih pročitala i imala informaciju i mislila da je to tako iz razloga što sam novinarka. Naravno, ima objektivnih medija, ali su nažalost oni malobrojni. Mi živimo u svijetu instant-kultu-re, života informacija. Živimo Orwellovu ‘84.

Štreberska

9

Štreberska

2018 MART OŽUJAK 41 PREVENTEEN

miranja, izuzimajući analizu plasiranog sadr-žaja, ko je objavio, na koji način i zašto. Naj-češći komunikacijski kanali putem kojih do-laze do novih saznanja ustvari su Facebook i ostale društvene mreže, a informacije koje nam se na takvim platformama plasiraju uglavnom su senzacionalističkog karaktera. Navedeni stavovi impliciraju na činjenicu da kod studenata izostaje kritičko razmišljanje kao metod koji doprinosi objektivnom do-nošenju stavova i odluka.ruštvo informacija gradi stavove mnogim skupinama ljudi. A da kvaziinformacije vladaju današnjicom govori i činjenica da mladi danas masovno vjeruju portalima i htjeli priznati ili ne, postaju dio velikog ˮglobalnog sela .ˮ Na klik smo od ne-objektivnosti.

svaka nova generacija zapravo postaje uveliko dio modernog i brzog načina živo-ta, u kojem se informacije samo čitaju, a ne provjeravaju. Da su mediji na marginama objektivnosti iz bilo kojih razloga, kaže nam i javno mnijenje. Anketu s nekoliko pitanja postavili smo online na Facebook, tako da

Ajš

a Lu

kovi

ć

Toliko puta spominjemo neobjektivnost bh. medija. Da li su mediji u BiH na marginama i dovedeni krajnje do aparata za preživljava-nje objektivnosti odgovorit će nam anketa.Naše sagovornice ukazale su nam, sa svog aspekta gledanja na medije i cijeli sistem društva informacija i društva znanja, kako

bismo nasumično ispitali stavove javnosti. Ukupno 202 anonimne osobe su odgovorile, a vama predstavljamo generalnu hipotezu. Ukoliko zbrojimo one koji se apsolutno ili uglavnom slažu s navedenom hipotezom, onda ih je ukupnim zbirom 63,8 % onih koji zaista smatraju da neobjektivnost vlada.Doc. dr. Amer Džihana, docent na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta ˮDžemal Bijedićˮ u Mostaru, naveo nam je svoje mišlje-nje, kazavši: Ideal objektivnosti nikada nije imao duboko korijenje u našem novinarstvu. Medijske organizacije uglavnom se bore za preživljavanje na siromašnom tržištu koje je dodatno izdijeljeno etničkim granicama. Novinarstvo ima nizak stepen autonomije i sve više je otvoreno u službi određenih par-tikularnih društvenih interesa.Pametni telefoni postaju napredniji i pamet-niji od samog čovjeka. Djeca u budućnosti će zadaće raditi na internetu preko stikera, neće pisati. Sve je relativno, ali i sve ukazuje na to da smo se uveliko udaljili od društva znanja. Iako, naši sagovornici svakodnevni-com dokazuju da još uvijek ima mladih koji znaju u kojoj biblioteci ima dobra knjiga i koji profesor/učenjak zna više.

Time OutTime Out


Srebreni spavač

ljepote i dragocjenosti um-jetnosti koju su stvarali naši preci. Među njima se, kao meni posebna i inspirativna, izdvaja Nevena Nikolić koja motive sa stećaka uz mnogo truda i rada pretvara u ne-vjerovatno lijepe i jedinstve-ne komade nakita. Ona je bila ljubazna podijeliti svoju priču s čitateljicama i čitao-cima Preventeena.

Ko je Nevena koja se krije iza brenda NNeNN? Ako moram govoriti o sebi, pokušat ću se opisati kao

vječno nasmijanu optimis-tkinju i vrijednu radnicu koji uživa u izabranoj profesiji. Magistrirala sam produkt dizajn na Akademiji likov-nih umjetnosti u Sarajevu, u kojem sam i rođena 1985. godine. Kao mala djevojčica zanimala sam se za različi-te kreativne aktivnosti. Pla-stelin i žica bili su mi dragi materijali, a od malih nogu, posmatrajući baku, počela sam plesti i heklati. Oduvi-jek sam sve voljela napraviti sama, vlastitim prstima. Dok su mnogi, tokom studija, tra-gali za majstorima, te laser-skim i drugim pomagalima za izradu maketa za projek-te, ja sam proizvodila svaki detalj samostalno i svaku ideju sprovodila u djelo. Nekada se činilo da je to teži put i možda ne tako pamet-na odluka, ali vremenom

Azra Berbić, dipl. pravnica, Kakanj

...I k tomu jošDa prostiš Prkosna Od Sna. (Zapis o zemlji, Mak Dizdar)

Koliko se samo mistike, lje-pote, magije, truda, rada i vještine krilo u vrijednim i nadarenim rukama onih koji su stvarali stećke širom Bo-sne i Hercegovine? Koliko je u svaki stećak uloženo truda, proliveno znoja, koliko vre-mena je trebalo da se stvo-re njihovi raznoliki oblici, da se uklešu svi ti divni motivi i stihovi u tvrdi kamen? Koliko cijenimo to ogromno blago koje su nam naši srednjovje-kovni preci, stanovnici Bosne Srebrene ostavili kao trag, kao poruku i pouku, kao do-kaz da su bili tu, da su stva-rali i gradili, da su ratovali i voljeli, da su čeznuli i slavili i da su časno odlazili? Postoje mladi, izuzetno talentirani i vrijedni ljudi koji i danas teže da sačuvaju i ponovo ožive N

even

a N

ikol

ić

Time OutTime Out

2018 MART OŽUJAK 41 PREVENTEEN 11

sam shvatila da je to zapra-vo moje bogatstvo.

Kako je nastao brend NNeNN?

Nakit je oduvijek bio moja ljubav i omiljeni hobi. Sve je krenulo od ispunjavanja vlastitih želja, pa želja prija-teljica, te bez puno marke-tinškog pokušaja razvijanja brenda, hobi je spontano postajao biznis. Ljubav, trud i rad uvijek nađu svoj put i uvijek budu primijećeni, iako je čekanje nekada iscrpljuju-će. Nakit radim već desetak godina, od ideje do izvedbe. Logo i naziv brenda NNeNN, kao i neobična ambalaža, također su dio mog dizajna. Detalji su bitni u ovom po-slu, zato na njih i trošim jako puno vremena.

Kada je došlo do prvog su-sreta sa stećkom i njegovim motivima, kakav je bio taj prvi dojam?

Sa stećcima sam se susre-tala još kroz osnovno obra-zovanje, a nešto obuhvatnije na Akademiji. Njihova miste-

rioznost, raznolikost motiva i poruka, a uz to i nedovolj-na istraženost uvijek su me intrigirali. Željela sam dati svoj doprinos njihovoj afir-maciji i bližem upoznavanju u BiH te sam krenula s izra-dom nakita.

Kako se rodila tako jedin-stvena i specifična ideja da u svoj rad unesete motive ste-ćaka kao glavni motiv?

Nakit inspiriran motivima sa stećaka počela sam raditi 2013. godine kao proizvod saradnje s Historijskim mu-zejom BiH. Cilj je bio kreirati interesantan suvenir koji će biti dio stalne ponude u novootvorenoj suvenirnici Muzeja. Kompletan proizvod upakovan je u ambalažu u obliku zgrade Historijskog muzeja BiH koju sam radila ekskluzivno za njihove po-trebe. Svaki komad je unika-tan, a inspiracije nikada ne nedostaje.

Koliko dodatne odgovor-nosti zahtjeva izrada naki-ta s motivima sa stećaka, s

obzirom na to da su stećci zaštićeni kao dio svjetske kulturne baštine i da je BiH prepoznatljiva po njima? Stećci pružaju neiscrpnu mogućnost kombiniranja or-namenata, motiva i simbo-la, istovremeno ostavljajući meni slobodu vlastite inter-pretacije i zadovoljavanja vlastitih potreba za postiza-njem savršene kompozicije. Svakim dubljim istraživanjem postajem sve više fascini-rana njihovom posebnošću, jednostavnošću i ljepotom motiva i formi. Činjenicom da su 2016. godine stećci dospjeli na listu zaštićene svjetske kulturne baštine UNESCO-a, svijest ljudi u na-šoj zemlji postepeno se diže na jednu višu razinu. Stećci su naše veliko bogatstvo, jer se oko 60000 stećaka nalazi na teritoriji BiH, dok je otpri-like 10000 u ostalim zemlja-ma regiona.

Da li je izazov oživljavati motive sa stećaka u vreme-nu hiperprodukcije i konzu-merizma, kako to utječe na

Nak

it k

oji p

ravi

Nev

ena

Nik

olić

(NN

eNN

)

Nak

it k

oji p

ravi

Nev

ena

Nik

olić

(NN

eNN

)

Time OutTime Out


predstavljanje i plasiranje krajnjeg produkta rada?

Kao strastvena turistkinja, učenjem o novim kulturama i obogaćivanjem vlastitih vi-dika, često se sjetim poslo-vice koja otprilike glasi: Vidiš onoliko koliko znaš. Sve više uviđam istinitost te rečenice. Ljudi moraju biti informirani da bi znali cijeniti bogatstva u vlastitom okruženju. Možda je to naš glavni problem. Kroz nakit koji je prvenstveno vrlo moderan i dostupan širim masama, odlučila sam ba-rem podstaknuti nekoga da i sam pročita nešto o proš-losti i kulturi naroda koji su živjeli u Bosni i Hercegovini u periodu od 12. do 16. stoljeća.

Da li je NNeNN bio prepo-znat od strane nekih držav-nih ustanova, institucija, od strane struke? Gdje je sve nakit predstavljan na izlož-bama ili takmičenjima u BiH, regionu ili svijetu, ka-kve su reakcije ljudi na nakit s motivima sa stećaka?

Kao nagrađivani član Udru-ženja ULUPUBIH (Udruženje likovnih umjetnika primije-njenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine), 2016. godine nakit inspiriran mo-tivima sa stećaka uspješno sam izlagala na Šestoapril-skoj izložbi u galeriji Collegi-um Artisticum u Sarajevu. Iste godine nakit sam izlagala i u Zemaljskom muzeju u okviru Nivea BH fashion weeka. Iako

je na toj reviji prezentiran glo-mazniji nakit koji teži visokoj modi, mogli su se prepoznati pojedini ornamenti sa steća-ka kao simbol bezvremenske ljepote.Kao što sam na po-četku naglasila, moja ljubav za različite oblasti kreativnog oblikovanja i dizajna omogu-ćila mi je veliki broj uspješnih predstavljanja na regional-nim i inostranim izložbama i sajmovima (Keln, Skoplje, Ljubljana, London, Tokio, Kjo-to, Zagreb, Beograd, Hanover, Hamburg, Istanbul...). Uvijek je zadovoljstvo vidjeti da vaš rad neko prepoznaje i cijeni. Svakom kreativcu lijepa riječ miluje dušu. Ukoliko uz sve to dolaze i nove poslovne ponu-de, zar treba tražiti više?

Facebook stranica NNeNN

WEB stranica NNeNN

Zaprati NNeNN

na Instagramu

Nak

it k

oji p

ravi

Nev

ena

Nik

olić

(NN

eNN

)

Time OutTime Out


Zaljubljenik u akvaristiku

Priroda je dar Božiji. Svakod-nevno, iznova i iznova, fas-ciniraju nas ljepote koje ju krase. Zbog manjka prirod-nog zelenila, mnogi nastoje u svojim domovima napra-viti kutak posvećen samo ljepotama prirode. Upravo radi toga, sve više se razvija akvaristika kao hobi, poseb-no interesantan zbog svih ljepota koje nudi vodeni svi-

nekih dvadesetak minuta u potpunosti zaboravila na strah od zubara. Jedna takva čarobna vodena oaza nala-zi se u domu goraždanskog profesora historije Sedina Hadžimusića. Sedin je zalju-bljenik u akvaristiku, a nje-govi akvarijumi svjedoče o ljubavi i posvećenosti ovom hobiju. On je kolekcionar ri-jetkih ribica porijeklom iz rijeke Amazon, jezera Malavi, mnogobrojnih jezera u Africi i Indiji. Donedavno su u nje-govim akvarijumima plivale i ajkule iz porodice Panga-sianodon hypophthalmus. A danas ovdje ima veliki broj ciklida, dvodihalica, jegulja, rakova, puževa čistača (po-znatiji pod imenom puževi amazonci). U razgovoru sa njim saznala sam koliko je zapravo akvaristika poseban, ali i zahtjevan hobi.

Kada je počelo Vaše intere-sovanje za akvaristiku?

Moje interesovanje za akvari-stiku počelo je u srednjoj školi, kada sam dobio prvi akvarijum kao poklon. Ali u tom periodu nisam pridavao veliki značaj akvaristici, jer sam studirao u Sarajevu. Tek nakon povratka u Goražde počeo sam se oz-

jet. Interesantno je da su se akvarijumi sa ribicama već osamdesetih godina proš-log stoljeća, koristili u sto-matološkim ambulantama i bolničkim čekaonicama da bi se pacijenti opustili i psi-hički pripremili prije samog pregleda. Dokazano je da je ova metoda bila poseb-no efikasna kod djece, koja bi gledajući u ribice nakon

Ela Vrana, učenica medicinske škole, Goražde

Sed

in H

adži

mus

ić

Time OutTime Out


biljnije time baviti, a i internet mi je dodatno olakšao.

Koliko danas imate vrsta riba i odakle one potiču?Trenutno oko stotinjak vrsta riba. Što znači da ih je uku-pno oko tri do četiri hiljade u akvarijumima. Pošto je riječ o slatkovodnoj akva-ristici, ovdje trenutno ima najviše riba iz rijeke Ama-zon. U toj rijeci ima preko 2000 vrsta riba, koje mogu da se koriste u akvaristi-ci i koje ne rastu ogromne. Također nalaze se i ribe iz mnogobrojnih jezera u Indiji, Tajlandu i u Africi. Posebno je interesantan Tajland kao destinacija za akvaristiku jer se tamo još uvijek pronalaze nove vrste riba pogodne za život u akvarijumu.

Kada ste proširili Vašu ko-lekciju na rijetke vrste riba?Otprilike prije nekih desetak godina sam počeo nabav-ljati one vrste riba koje su rijetke na tržištu, te sam se zainteresovao za mrijest. A u posljednje tri godine aktiv-no tražim takve vrste.

Da li postoji neka posebna hrana koju konzumiraju ove rijetke vrste riba?

U Bosni i Hercegovini posto-ji dobra ponuda što se tiče hrane. Imate razne proizvo-đače i brendove, a poseb-nu pažnju tome posvećuju njemačke firme. Hrana je izuzetno kvalitetna na da-našnjem tržištu. Jer za svaku vrstu riba ima karakteristič-na hrana koju koriste.

Postoji li posebna biljna flo-ra koju uzgajate?

U skladu sa ribama koje imate u akvarijumu, tako bi-rate i bilje. Naprimjer, većini riba godi bilje jer se osjećaju prirodnije. Preporučljivo je da se one koriste u akvari-stici iz razloga što proizvode kiseonik, čiste vodu, filtriraju je, a i akvarijum izgleda do-sta ljepše sa biljem.

Poznato je da je akvaristika dosta zahtjevan i skup hobi. Koliko Vama to oduzima vremena?

Nažalost, baš sam preokupi-ran ovim. Jedan veliki dio mog života provodim ovdje. Uglav-nom svaki vikend. Jer moraju se redovno održavati akvari-jumi, prečišćavati, posebno za one koji žele da se bave mri-ješćenjem riba. Neke vrste se hrane i do pet puta dnevno.

Koje vrste riba su Vam naj-draže, a koje su najzahtjev-nije?Najdraži su mi ciklidi. One mogu biti različite boje i veličine, tako da su veoma zanimljive i zauzimaju važno mjesto u akvaristici. Ima ih oko 1000 vrsta u jezeru Ma-lavi u Africi. A trenutno u mo-jim akvarijumima se nalazi desetak tih vrsta. Dok su naj-zahtjevniji diskusi. Traže po-sebne uslove, hranu, filtraci-ju. Rastu jako veliki, te su im potrebni posebni akvarijumi.

Kako Vi nabavljate ribe za svoju kolekciju?Postoji dosta udruženja, stranica na Facebooku, gdje razmjenjujemo informacije. A neke također nabavljam i u Srbiji.

Kakav je odnos prema akva-ristici u Bosni i Hercegovi-ni?Mislim da je, nažalost, Bosna i Hercegovina zapostavljena. Dosta zaostajemo u odno-su na nama susjedne zemlje, Srbiju i Hrvatsku, a za ostatak svijeta da Vam i ne govorim. Jedan od razloga zbog kojeg je akvaristika u ostatku svije-ta naprednija nego kod nas,

Time OutTime Out


jeste taj da oni prvenstveno više ulažu u akvaristiku. Pored toga akvaristika se u većini ze-malja Zapada počela razvijati tokom XIX stoljeća, a samim time postoji i veći broj akva-rista. Ali vraća se polahko to u kolosijek, sve je veće intereso-vanje. Širi se krug akvarista u Bosni i Hercegovini.

Da li imate neke veće plano-ve za budućnost što se tiče akvaristike?Svakako. Svaki akvarista želi proširivati litražu i mrijestiti što više vrsta. Jer mnogim akvaristima je žao ukoliko

nemaju neke od vrsta, tako da uvijek teže da prošire svo-je kapacitete. Također mi je želja da otvorim i pet shop u Goraždu, pošto trenutno ne postoji nijedan u blizini.

Ukoliko bih ja željela da se počnem baviti akvaristi-kom, koju vrstu riba biste mi preporučili?Uglavnom to su živorotke. Svi početnici, pa tako sam i ja, počinju s tim vrstama. Ima ih u raznim bojama. Tre-nutno ovdje ima tridesetak takvih vrsta. One ne zahtije-vaju posebnu litražu, mogu

se držati u akvarijumima do 20 litara. Također, tu se one i mrijeste, a to je ujedno i najdraži trenutak za svakog akvaristu. Svakako je akva-ristika jedan zanimljiv hobi, koji zahtijeva dosta ljubavi i vremena. A moja preporuka je da, ukoliko se doista želi-te baviti akvaristikom, dobro izučite materiju i upoznate vrste koje ćete gajiti u svo-jim akvarijumima, jer je ve-oma važno da ribice koje se nalaze u akvarijumima imaju odgovarajuće uvjete za život.

Atlantida - nerazriješena misterija

l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l

Jasmina Ejubović, učenica medrese, Lukavac

Od najstarijih vremena, pa sve do danas, ljudi su sklo-ni vjerovati u razne legende, mitove i misterije, iako za njih nema konkretnih do-kaza. Jedna od najstarijih i najinteresantnijih legendi je postojanje drevne civilizaci-je Atlantida, o kojoj se vodi rasprava i dan-danas. Da li je bila samo plod Platonove mašte, ili pak nešto više, ne znamo da li ćemo ikad sa-znati.Atlantidu prvi put spominje starogrčki filozof Platon u svojim djelima Timej i Kritija, opisujući je kao drevnu civi-lizaciju nezamislivih naučnih i društvenih dostignuća, koju je uništila prirodna katastro-

fa. Navodno, ona je postojala 9400 godina prije Platona, bila je veličine kao Libija i Azija zajedno i nalazila se, kako to Platon navodi, s one strane Heraklovih stupova. O njoj postoje mnoga naga-đanja i izvori koji je opisuju kao jednu veličanstvenu ci-vilizaciju kakva dosad nije viđena na zemaljskoj kugli. Smatra se da su posjedo-vali neku vrstu energije po-moću koje su izumili stvari

koje ni današnja tehnologija nije zasjenila. Međutim, ni-kakav izvor energije, ni bilo kakav izum nisu pronađeni (barem, još nisu). S obzirom na to da su se tokom godina formirala mnoga nagađanja znanstvenika i istraživača o lokaciji ˮHeraklovih stupova ,ˮ najzastupljenija su ona da je to Gibraltarski moreuz ili Ankomah u Crnom moru kod Trabzona. Ipak, danas nema-mo tačnu lokaciju ovog drev-

Time OutTime Out


nog grada, a samim tim ni adekvatne arheološke ostat-ke i dokaze o njenom posto-janju. Međutim, nedavno je grupa znanstvenika otkrila arheološke ostatke na dnu Karipskog mora, za koje se nagađa da bi mogli pripadati Atlantidi. Još jedna od teo-rija o Atlantidi, koja je 2008. godine uzdrmala naučnike i probudila znatiželju širom svijeta, jeste teorija njemač-kog računalnog stručnjaka Michaela Hübnera. Naime, on je identificirao 51 trag koji se spominje u Platono-vim spisima i iskoristio ih pomoću matematičkog al-goritma. Unio je sve podat-ke i tragove u kartu koju je podijelio na 400 kvadrata. Tada je dobio koordinate na ravnici Sus Masa u Maroku, 100 kilometara južno od Ma-rakeša. S obzirom na njego-vu jaku želju da razriješi ovu misteriju, spakovao je svoje

kofere i uputio se u Maroko. Međutim, kada je stigao na spomenuto odredište nije pronašao ništa osim puste doline udaljene deset kilo-metara od obale. Ipak, ono što bi moglo zainteresirati znanstvenike je to da je u središtu doline pronašao malo brdo oko kojeg se na-laze isušena cirkularna riječ-na korita koja potpuno od-govaraju Platonovom opisu Atlantide, okružene koncen-tričnim krugovima. S obzi-rom na okolnosti, Michael je zaključio da je to sve slučaj-nost, ali je, ipak, prije svoje smrti 2013. godine, svoju te-oriju prenio Marku Adamsu, odveo ga na spomenutu lo-kaciju i iznio svoje činjenice. Poslije njegove smrti, spo-menuti Mark Adams je napi-sao knjigu o Atlantidi u kojoj je iznio Hübnerovu teoriju o brdu nedaleko od Marakeša i prikupio sve moguće i po-

tencijalne dokaze o posto-janju ove legendarne civili-zacije. One u kojoj su žetve uspijevale dva puta godišnje, postojali su izvori hladne i tople vode, bedemi grada su bili obloženi bronzom, a vile, hramovi i dvorci zlatom i srebrom. U nekim Platono-vim predanjima se navodi i da su živjeli veoma dugo, čak hiljadama godina. Knjigu je nazvao Meet me in Atlantis, a ona je samo još jedno oprav-danje više za one koji vjeruju u ovu veličanstvenu misteri-ju. S druge strane, teoretičari koji smatraju da je sve ovo samo ogromna koincidencija sa starim mitom i legendom, negiraju spomenute dokaze mišljenjem da je Platon za-pravo izmislio Atlantidu da bi lakše prikazao svoje političke teorije, a neki čak i smatraju da je Atlantida stvar Platono-ve mašte inspirirana Trojom. Ovo mišljenje se najčešće

Ilus

trac

ija A

tlan

tide

By

JER

RY

E A

ND

RO

Y K

LOT

Z M

D

Time OutTime Out


uzima kao najprihvatljivije među onima koji ne vjeruju u Atlantidu, iz razloga što je Troju zadesila ista sudbina. Baš i kao Atlantida, uništena je na katastrofalan način. Po mišljenju mnogih, legende nisu izmišljene, nego se bazi-

raju na istinitim činjenicama, ali su vremenom iskrivljene, nadograđene ili nestale. No, legenda o Atlantidi nije ne-stala. Većina želi vjerovati u njenu istinitost, jer bi njeno otkriće značilo pronalaženje izgubljenog dijela slagalice

o našem svijetu, tehnološ-kim otkrićima, te smjerovi-ma kojima se razvija planeta Zemlja. Da li je iskrivljena, nadograđena, ili ipak samo izmišljena? Ovo pitanje, baš kao i ja, još čeka svoj odgo-vor...


Gdje ćeš biti kad porasteš?

Hajde, brate, neka ti je sa srećom da što pri-je kofere spakuješ i posao nađeš. Samo da-lje s ovog teritorija, gdje god da odeš bolje ti je nego kod nas. Čestitam! Bila je to tipična čestitka povodom uspješ-no završenog fakultetskog obrazovanja i uspješno odbranjenog diplomskog rada. Sve same desetke. Svakim danom sve više i više mladih napušta svoju Domovinu ˮtrbuhom za kruhom ,ˮ tražeći bolje uslove za rad. Njihova potraga se u većini slučajeva zau-stavi u zemljama Evropske unije. Sada već više od 80 000 mladih obrazovanih ljudi prešlo je granicu Bosne i Hercegovine i ne-maju želju vratiti se nazad, prema istraživa-nju Instituta za razvoj mladih - KULT iz 2017. godine. S druge strane postoje osobe koje su lah-kom i čvrstom odlukom došle do zaključka da se po svaku cijenu žele posvetiti svojoj Državi i da je ne žele napustiti, a život izvan granica Bosne i Hercegovine gledaju kao priliku za poboljšanje dosadašnjeg stanja.

Jedan od takvih je i Dino Kulić iz Breze, stu-dent Fakulteta političkih nauka u Ankari, smjer ekonomija, koji je odlučio studirati u Turskoj. Posjetio je i mnoge druge zemlje, ali se želi vratiti u Bosnu i Hercegovinu i preni-jeti drugima znanje koje je stekao vani. Poslije mog rada i završene srednje škole, a to je bilo otprilike prije pet godina, gdje sam ja kroz tri ključne nevladine organizacije us-pio odraditi mnoge stvari vezane za lokalnu zajednicu, ali i za Zeničko-dobojski kanton, kao i za položaj srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini, odlučio sam se za studije u Tur-skoj. Zašto sam otišao? Nisam otišao zato što ja ne volim svoju državu i što sam protiv svih i što se povodim većini, ja sam samo dobio bolje uslove i priliku za studiranje vani, a to je bila stipendija. Između ostalog, na posljednjem ljetnom kampu, Ted talks - public speaking, koji je organizovan u Male-ziji, osvojio sam prvo mjesto od 16 učesnika nakon prezentacije pod nazivom Mostovi nade. Budući da sam najviše svog vremena posvetio Mreži savjeta/vijeća učenika BiH, kako kroz moje srednjoškolsko obrazovanje, tako i dan-danas, jedan od načina za bolju Bosnu i Hercegovinu jeste projekat Mreže savjeta/vijeća učenika BiH - Evropsko selo, koje će biti Evropa u malom i mjesto sasta-janja mladih sa svih krajeva svijeta. Vjeru-jem da ćemo mi kao mladi uspjeti popraviti sliku u BiH. Vjerujem da za Bosnu i Herce-govinu dolaze svjetliji dani i da ne trebamo odustajati od naše Domovine. Mladi su ti koji trebaju raditi na našoj zemlji. Najlakše

Elma Opačin, studentica stomatologije, Breza

Time OutTime Out


je uzeti pasoš i otići. Ja vjerujem u mlade koji su puni motivizma i snage (motivacija + optimizam, op. a.) i koji će ličnim napredova-njem unaprijediti i državu. Ja se želim vratiti i nastaviti raditi s mladim ljudima u Mreži savjeta/vijeća učenika BiH, jer je srednjoš-kolsko doba jedno od najvažnijih. Iskreno vjerujem i želim mijenjati nešto. Treba po-četi od sebe, od onog pospremanja kreveta ujutro i bacanja otpadaka na odgovarajuće mjesto, pa do onih krupnih promjena. Ako počnemo od sebe, onda možemo mijenjati i naše okruženje, zatim lokalnu zajednicu, a onda i sam sistem mladih ljudi i sistem Bo-sne i Hercegovine.Ipak je moguće sanjati snove van Bosne i Hercegovine, a probuditi se i ostvarivati ih u Bosni i Hercegovini. Uvijek postoje ljudi koji su drugačiji od većine, koji ne daju na ono što vole i njeguju svoje od korijena do srži. Zato ćemo ispričati i priču Amara Sofića, ro-đenog u Njemačkoj, koji nije planirao studi-rati na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu, ali se sada ni najmanje ne kaje što svoje studentske dane provodi upravo ovdje. Moja želja je bila da studiram na stomato-

loškom fakultetu, a Sarajevo sam uvijek imao kao alternativu. Prvo sam se prijavio u Nje-mačkoj, međutim nije bilo mjesta na fakulte-tu, te sam odlučio svoj studij upisati u Bosni i Hercegovini. Uvijek sam bio vezan za ovu dr-žavu i često sam dolazio u Sarajevo. Njemačka mi je prva domovina, a Bosna i Hercegovina je uvijek bila odmah pored nje. Razlika između života u Bosni i života u Njemačkoj jeste da se ovdje uvijek ima vremena za popiti kafu. Ima-te vremena za razgovor, druženje i prisutan je jedan vid opuštenosti. Jednostavno nema stresa. U Njemačkoj mladi mnogo razmišljaju o budućnosti postavljajući često pitanje: ˮŠta će biti za deset godina?ˮ, razmišljajući odmah o porodici, poslu i slično. Prednosti mog ži-vota u Bosni i Hercegovini su prvenstveno to da sam postao samostalniji, preuzimam od-govornost i učim dobro rasporediti vrijeme. Sam rješavam probleme za koje ni slutio ni-sam da bih mogao rješavati. S druge strane postoji ta mana da sam sâm i da sam odvojen od porodice. Nikad se nisam pokajao što sam se preselio u Bosnu i Hercegovinu. Za mene je svaka promjena lijepa. Ovdje mi se najviše sviđaju ljudi, njihova toplina i opuštenost. Ne planiram ostati ovdje zato što je država kao

Din

o K

uli

ć

Am

ar S

ofić

Time OutTime Out


Make-up artist, šta je to?

država nesigurna i nije stabilna, ali preporu-čujem drugima da dobro razmisle da li se žele preseliti u drugu državu, jer je mnogo teže op-stati u Njemačkoj, nego u Bosni i Hercegovini. Trebaju prvo pokušati uspjeti u svojoj državi, a ako ne uspiju, onda postoji mogućnost da potraže alternativu, a ako to odluče, onda tre-baju imati jake ambicije, disciplinu i strpljenje.Zbog stanja u našoj okolini često se zapita-mo da li trebamo ostati i boriti se, ili ipak spakovati naše kofere i otići lakšim putem. Umjesto pitanja: Šta ćeš biti kad porasteš?, ubrzo će djecu pitati: Gdje ćeš biti kad po-

rasteš?. Za početak trebamo pogledati oko sebe i vidjeti koje ljepote i koje prilike naše okruženje nudi i trebamo se voditi svojim mi-slima, a ne mislima većine. Pojedinci su ti koji mijenjaju svijet, bez obzira na to što se u početku čini kao da su sami. Nisu, samo mnogi idu linijom manjeg otpora i ne usuđuju se nešto promijeniti. Često čujemo sljedeću rečenicu, a vrijeme je da je jednom pročitamo i zastanemo razmi-šljajući o njoj, a ona glasi: Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.


Ammar Grabić, učenik gimnazije, Gradačac

Tokom mog posljednjeg boravka u Tuzli imao sam tu sreću da se upoznam sa Ajdinom Fej-zićem. Na prvi pogled to je jedan momak, koji se ni po čemu ne razlikuje od današnje mla-deži. Dvadesetogodišnjak, rođen u Tuzli, gdje je završio svoje srednjoškolsko obrazovanje i počeo studirati na Filozofskom fakultetu. Jednostavno je eksplodirala njegova popu-larnost kada se pojavio u Sarajevu na Balkan Tube Festu. BTF je skup posvećen fanovima YouTube kulture i najpoznatijim youtuberima na Balkanu. Ljudi su ga prepoznali i dobio je veliku podršku i poticaj za ono što radi, a on je po zanimanju make-up artist. Kroz naš razgovor pokušat ću vam ga malo bliže pred-staviti, da još jednom vidimo da ne postoje tako drastične razlike između muških i žen-skih poslova, poslova za mlađe i starije itd.

Šta je to ustvari make-up artist? Kod nas se to jednostavno naziva šminker, ali je to ne-što mnogo više.

Po meni make-up artist i šminker jesu u istoj kategoriji, ali drugačije stvari stoje. Ne želim uvrijediti kolege i kolegice koje će ovo čitati, kao ni osporavati ičiju vrijednost ili vještinu, ali po meni je šminker neko ko će doći na posao i uraditi ono što mušterija želi i to je to, vratit će se kući. Nema ničeg dubljeg od toga, dok je make-up artist neko ko živi taj posao, ko živi kroz tu šminku, ko će interaktivno raditi sa mušterijom. To je oso-ba koja će predlagati, pa možda i sama na sebi eksperimentisati, stvarati nešto novo, svoje strasti unositi kroz tu šminku, tj. sebe predstavljati na najbolji način.

Nekako je taj posao kod nas etiketiran kao žensko zanimanje. Kako to komentarišeš?

To je već odavno poznato da imaš muške sportove, muške poslove i ženske. Po meni je to, ne mogu reći glupo, jer niko ovdje nije kriv za to što su neke starije generacije utjecale na naše kritičko razmišljanje. Takve stvari su po-stale normalne, a to je žalosno, jer po meni ne bi trebale postojati nikakve granice. Da li je to posao, hobi, zanimanje, nebitno, ako si dobar u tome i želiš se time baviti, to i radi, nikom ne

Time OutTime Out


smeta. Tako da ja pokušavam te granice malo pomjeriti, nadam se nabolje..

Kako je došlo do toga da se baš ti baviš tim poslom? Odnosno, kako je sve to počelo?

Ja nisam svjestan, a ni moji možda nisu čak svjesni, kako je to sve počelo. Kada sam već počeo raditi to i kad sam shvatio da to baš želim, počeli smo svi da nekako razmišlja-mo i da neke stvari malo dublje shvatamo. Npr, kada sam kao dijete od pet godina znao ukrasti od sestre neku paletu i bezveze se našminkati, a da niko zapravo nije znao zašto ja to radim, pa ni ja sam. Uvijek mi je nekako kroz život, ta šminka, pomalo bila privlačna. Kada god su se mama ili sestra šminkale mo-rao sam to gledati otpočetka do kraja što me privlačilo, počelo se i kroz posao prikazivati.

Koliko je uopšte taj posao poznat, može li se zaraditi, jer je on u našoj sredini tabu tema?

Kao i svaki posao, ako dovoljno kvalitetno i strastveno radiš može se zaraditi. Šminka-nje, iako jest sezonski posao, ako imaš do-voljno povjerenja kod klijentica - nemaš se čega bojati.

Imaš li neke uzore u ovom poslu?

Ne mogu reći da imam nekog uzora, da neko-ga baš konstantno i stalno pratim kako on/ona radi, ali velika inspiracija mi je Tomina

Makeup. Ona je ruska šminkerka i nevjero-vatno je talentovana, svaki dan krši neke gra-nice, što se tiče šminke i neke boje, stilove i tehnike miješa koje dosad nisu kombinovane. Tako da mi je ona poprilično velika inspiraci-ja, ali bježim od toga da imam uzora, jer po-kušavam sam stvoriti svoje tehnike i stilove.

Izašao si iz lokalnih granica učestvujući na Balkan Tube Festu u Sarajevu, gdje si tražio svojih pet minuta. Kako je izgledalo tvoje pojavljivanje?Ja za BTF znam već sedam, osam mjeseci. Kako sam već počeo polako ulaziti u tu You-Tube igru, počeo sam shvatati da i kod nas ta kultura počinje više da se prima, što je meni bilo fascinantno. Bilo mi je jako drago, jer ja čitav život pratim američku YouTube scenu i stvarno sam odrastao uz to, nisam mogao zamisliti da bi se kod nas nešto tako desilo. Neko mi je predložio da se prijavim jer je iza-šao konkurs za up and coming mlade youtu-bere. Pristao sam i onda su me oni pozvali, primili me i mogu reći da je to bilo predivno iskustvo i da nisam uopšte očekivao takvu reakciju. Tu je bilo preko 20 youtubera i svako od njih ima svoju određenu demografiju, od godina do karaktera i ciljne grupe. Bilo je do-sta pomiješanih stavova, mnogo ih je dobro reagovalo, a mnogo i nije. Meni je bilo bitno da se pojavim, ne samo da bih sebe promo-

Ajd

in F

ejzi

ć i A

mm

ar

Time OutTime Out


visao, jer ja ne zarađujem od toga. YouTube meni nije neki primarni posao i to što zara-dim nije mi čisto radi toga. Danas je ta YouTube mreža kod nas posta-la velika platforma i velik utjecaj, meni je to više bio neki primarni cilj, da dođem i ispričam svoju priču. Kao što smo na počet-ku intervjua spomenuli, da te neke granice

31000 pretplatnika i taj broj konstatno raste. Ja sam zadnjih mjesec dana jako neaktivan, radi posla, ali broj pratilaca nastavlja rasti. Jako je teško držati kontinuitet. Ljudi misle da je lagano samo sjesti pred kameru i sni-miti nešto, i objaviti, međutim, nije to ni bli-zu. To je jedan svijet u koji kad uđeš, moraš da ga održavaš i igraš igru u kojoj ne možeš biti pijun.

Da li je teško istaknuti se na balkanskoj YouTube sceni, jer je uočljivo da su se mnogi počeli baviti tim poslom?

Ako postaneš slavan i dobro zarađuješ od toga, onda si ti youtuber. Sva ova omladi-na koja nas gleda, njima je to, takoreći, brza zarada. Nije to tako lagano kao što većina misli. Popularnost koju dobiješ putem You-Tubea a je svima poželjna, ali to uopšte ne treba da predstavlja cilj. Poprilično se teško istaknuti ako imate po-pularne gamere, vloggere, make-up tutori-jale i puno toga još i baš morate imati ili poseban content ili nešto što je originalno i što bi se istaknulo. Nadam se da se neće zaustaviti na meni, dosta poruka dobivam, gdje ima baš muškaraca koji se stvarno od-lično šminkaju i ne smiju to nigdje pokazati. Iskreno vjerujem da bi moj glas i moja poja-va mogli pružiti i njima priliku i da oni krenu to raditi.

Kakve su reakcije okoline, s obzirom na to da smo veoma konzervativna sredina?

Od mojih bliskih prijatelja i porodice su bile super reakcije. Pravi prijatelji će prvenstveno uvijek tako i reagovati, ako nešto ja želim da radim, što se meni sviđa i što volim i oni će uvijek dobro reagovati na to. A porodica k’o porodica, uvijek su tu uz mene, a van kruga porodice i prijatelja iznenađujuće je puno, puno podrške i dobrih reakcija. Naravno, kao u svemu kad se izdvajaš ima dosta ružnih ko-mentara, ali ja stvarno ne mogu objasniti lju-dima koliko to mene ništa ne dotiče iz razlo-ga što imam sve te divne osobe pored sebe.

Ko je tvoja najveća podrška?

Mama. Ona je osoba koja mi je kupila onu prvu

Ajd

in F

ejzi

ć

pomjerim. Dosta djece, tinejdžera i starijih osoba mi se poslije toga javilo i spoznalo šta hoću da kažem, a ja sam im pomogao i oni su počeli i sami raditi neke stvari, koje dosad nisu mislili da će moći.

Kako stoji tvoj YouTube kanal danas? Da li je tvoje pojavljivanje na BTF-u utjecalo na povećanje broja tvojih pratilaca?

Ja mislim da je BTF, ne direktno, nego in-direktno utjecao. Iz razloga što nakon mog pojavljivanja tamo sam upoznao skoro či-tavu balkansku YouTube scenu i preko 90 posto njih me je stvarno podržalo i zahva-ljujući njima i njihovoj podršci sam dobio tu neku veću platformu i svoj glas prema mladima. Trenutno moj YouTube kanal ima

Time OutTime Out


Jedan brzinski ˝influens˝

kesicu šminke i stavila na sto i rekla: Radi!

Šta bi poručio mladima? Ukoliko smatraju da su oni u nečemu talentovani, kako da to na najbolji način ispolje?Najbolje neka samo krenu, bez ikakvih oba-ziranja na okolinu, ljude i prijatelje. Na kraju krajeva, ako nešto želiš i voliš i osjećaš tu po-trebu da radiš, stvarno punim srcem kreni to da radiš i bez straha da će te neko odbaciti. Na kraju to nije ni bitno. Ja se nisam bojao da će me neko odbaciti, da li će mi neko ne-što ružno reći, nego sam gledao na tu neku pozitivnu stranu. Mislim da je bitno biti jako hrabar i smjelo krenuti u to bez nekog straha.

Šta i kako dalje?

U ovom ambijentu planiram razviti svoju po-slovnu i umjetničku stranu. Otpočetka, otka-ko sam krenuo u ovaj posao, imao sam san da se takav neki prostor sredi. Ovo neće biti samo kafić i kozmetički studio. To će biti fino i toplo mjesto za sve ljude poput mene, poput te omladine, da se svi zajedno družimo, jer se možda nigdje ne bi u nekim situacijama sreli i upoznali, a ovdje ćemo to moći bez ikakvih predrasuda, ružnog pogleda, raditi i uživati.

Ako je najveća mana koju mi neko može naći to što sam debela, onda mi je to najveći kompliment


Lejla Ibrulj, studentica hemije, Sarajevo

Svima je već jasno da živimo u vremenu blo-gera, vlogera, influensera i svega ostalog što se završava na -er. Tako je, ovo jeste neka njihova ˮera ,ˮ njihovo vrijeme, period u ko-jem su mnogi od njih doživjeli svoj uspon, postali popularni, gledani i slično. Međutim, postoji jedna caka, nisu svi za petaka!Nije to samo u Bosni i Hercegovini, to je u cijelom svijetu postao trend.Međutim, šta se desi kada neka influenserka iz Amerike kaže da je užasno biti ˮdebelaˮ i taj video pregleda more ˮdebelihˮ djevojčica u Bosni i Hercegovini? Ostavlja li ona taj pozitivni influens na njih? Hoće li one otići sretne u školu misleći kako je to mišljenje tamo neke Amerikanke ili će se zaludjeti mišlju kako je cijeli svijet jedno

loše mjesto na kojem one ne mogu biti sret-ne jer imaju 3,5 kg viška - po tamo nečijim standardima? Ili, da uzmem za primjer plus-size influen-sere po čijim standardima mršave djevojke ispadaju smiješne jer se zamaraju kilogra-mima i centimetrima? Sve ovo odnosi se i na dečke, sve ovo i još mnogo više odnosi se na one koji nisu za petaka, već su pali na popravnom iz najvaž-nijeg predmeta - kako biti sretan i zadovo-ljan? Ima ih, zaista mnogo, koji promoviraju pozitivu, koji će vam reći da je okej biti za-dovoljan sobom onakvim kakav zaista jesi i da niko nema pravo reći da to ne smiješ biti. Jedna od njih je i Sarajka Neira Kamerić, je-dan pozitivan primjer mladog i hrabrog bića.

Time OutTime Out


Neira koja živi život punim plućima i to želi svima koji je prate preko njenog YouTube i Instagram kanala Neira Delirium. Za sebe kaže da ima mnogo uloga u životu i da se ne voli poistovjećivati sa samo jednom. Neira je youtuberica, (uskoro) pravnica, koja radi u digitalnom marketingu i velika je zalju-bljenica u putovanja, modu i uređenje doma.

Neira, šta je to što ti je najviše pomoglo u izgradnji tvoje ličnosti? Mislim da svako životno iskustvo, bilo ono dobro ili loše, doprinese razvoju naše lično-sti. Ne mogu vezati jednu stvar za to.

Pobijedila si rak i ma koliko nekima čudno zvučalo, ti tvrdiš da je to najbolja stvar koja ti se desila. Zašto? Iako je to mišljenje koje dijelim s mnogim osobama mojih godina koje su preživjele rak, mislim da je razlog tome drugačiji nego osta-lima. Ljudi obično očekuju odgovor da mi je

to promijenilo pogled na život i da sam shva-tila vrijednost života, ali ustvari ja to govorim radi svih predivnih iskustava koje mi je to donijelo. Upoznavanje toliko ljudi, putovanja i prilika da doprinesem razvoju standarda li-ječenja u Evropi su iskustva koja mnogi drugi ljudi nemaju priliku doživjeti, a mene su una-prijedili kao osobu i proširili mi horizonte.

Da li čovjek mora doživjeti takvo iskustvo u životu da bi shvatio da je zapravo sretan?Ne smatram da je tako, to više zavisi od toga kakva si osoba. Ja sam bila premlada kada sam to proživjela, tako da ne znam da li bih imala iste ovakve poglede na život i da nisam prošla kroz to iskustvo. Vjerujem da bih, jer je to moj karakter i pozitivna osoba sam po prirodi.

***

Iz godine u godinu trendovi se mijenja-ju i omladina nekako slijepo prati to što je neko negdje rekao da je in. Sada, izuzmimo odjeću, šminku i sl., postoji jedna stvar koja mnogo utječe na mlade, a to je trend ljepote. Kakav je tvoj stav po pitanju toga?Mislim da danas mnogi brendovi i poznate osobe naglašavaju upravo to da ljepota dolazi u svim oblicima. Moj glas nažalost nije dovolj-no glasan među mnogim drugim influenseri-ma koji forsiraju upravo taj jedan oblik ljepote, ali ja ću se i dalje truditi i svojim primjerom pokazivati da je uredu biti lijep na svoj način.

Tvoj video Kako biti debeo i biti OK s tim, je jedan od rijetkih iskrenih i pozitivnih pri-mjera domaćih influensera i influenserki. Koliko tvoji videi imaju utjecaja na mlade i da li su videi ovakve prirode zapravo ciljano snimani zbog njih? Ne mogu prebrojati sve poruke koje sam dobila na ovu temu, kako je video pomogao djevojkama da shvate da nije pogrešno biti debeo ili mršav nego da je pogrešna per-cepcija društva. Ja sam sebi dala za misiju da klasične videe o šminkanju i modi zami-jenim onim bitnijim koje malo ko pravi − a to su videi o samopouzdanju i voljenju samog sebe. Meni činjenica da sam debela (mnogi N

eira

Kam

erić

Time outTime Out


će se trznuti na ovu riječ, a ja je ne smatram uvredom) nikada nije smetala da postignem bilo šta u životu − da studiram, radim, bu-dem nečija djevojka, blogerica, fotografiram se, snimam videe itd. To je tako samo jer ja nisam dozvolila da mi to bude prepreka i ni-sam to smatrala svojim nedostatkom. Kada to vama nije problem, postane apsolutno nebitno što to smeta drugim ljudima. A iz mog iskustva, moja debljina daleko više smeta drugima nego meni. Kao što sam re-kla u tom videu: Ako je najveća mana koju mi neko može naći to što sam debela, to mi je najveći kompliment. A za sve ostale savje-te preporučujem da pogledate taj video i vi-deo o samopouzdanju jer te videe smatram najboljima na svom kanalu.

Šta misliš, kako pomoći onima koji se osje-ćaju ugroženo, diskriminirano samo zbog izgleda, da se izdignu iznad malograđan-štine? Preporučujem opet da pogledaju ta dva vi-dea, jer sam detaljno iznijela svoje stavove vezane upravo za ove stvari. Pogrešno mi je i gledanje plus size-a kao trenda, koji dovo-di do vrijeđanja mršavih djevojaka. Ne po-državam niti jedan oblik body shameinga i mislim da se umjesto svih trendova ˮkako izgledatiˮ treba promovirati ljubav prema samom sebi.

***Eto, nije se rodio ko je narodu ugodio. Uvijek će biti i onih dobrih i onih manje dobrih, da ne kažem loših. Evo rekoh, a za te loše po-stoji neki žargonski izraz ˮhejteri .ˮ Svugdje ih ima, gdje god da se nalazite, šta god da radite, naći će se barem jedan ili jed-na da vam kažu kako to ne valja, kako ste ovakvi ili onakvi, a ustvari su oni savršeni. No, šta se zapravo tu dešava? Svaki ˮbačeni hejtˮ je zapravo naglas izgovoreno mišljenje o samom sebi, nezadovoljstvo i nesreća.

Neira, kako se ti nosiš s hejterima? Zavisi kako sam raspoložena taj dan − neka-da ću samo obrisati komentar, a nekada ću napisati takav odgovor da ta osoba nema

šta odgovoriti na to. Na moju veliku sreću, dobila sam svega nekoliko ružnih komenta-ra za pet godina svog blogovanja i većina poruka koje svakodnevno dobijam su jako pozitivne i divne.

***Dakle ljudi, budite veseli, nasmijte se sva-kom problemu i ne dopustite da bude veći od vas samih. Zapamtite, vaš izgled je samo jedna stavka vašeg života, mnogo više prostora tu zauzi-maju vaša harizma, osmijeh, humor, inteli-gencija, i sl. Volite sebe jer niko to ne može uraditi bo-lje od vas. Sebe najbolje poznajete, stoga i činite ono što je najbolje za vas, a to je da budete sretni, voljeni, neustrašivi i naravno volite život koji živite!

Nei

ra K

amer

ić

CoolturaCooltura


Time out Vrijeme kazališne metafore još nije prošlo

Definicija uspjeha uopšte za življenje jeste biti sretan sa samim sobom, prije svega mir-no leći u postelju, znati da nikome niste na-nijeli nepravdu, ni zlo, bar ne namjerno, po-kušati dati dobro svima i svemu oko sebe. Nekako smatram da je to i dužnost čovjeka, bez obzira kakvu informaciju i kakvu atmos-feru šalje vrijeme u kojem mi sada živimo, riječi su žene, majke, glumice, Zeničanke i prije svega veoma tolerantne osobe uopće, koja je, evo, nakon više od tri godine, koliko ja za nju znam, uz dužno poštovanje, zaslu-žila svojim izjavama krasiti ove naše unikat-ne stranice. Vratila bih film u prošle dane, na početak mog srednjoškolskog obrazova-nja i predstavu Gluha svadba, te moje odu-ševljenje prilikom upoznavanja jedinstvene Sabine Kulenović. Naše ćaskanje proizišlo iz volje za motivaci-jom mladih talenata, oslonilo se i na pouč-nu stranu ovog intervjua, završivši na jednoj uzbudljivoj ispovijesti. Na mene, kao mla-du i zainteresiranu osobu, ostavilo je veliki utjecaj i poticaj na razmišljanje o stupnju svoje zrelosti. U slučaju ovakve sugovornice, odlučila sam prepustiti se njenim riječima i čitatelje provesti pomno kroz ovu našu za-jedničku priču koja u sebi nosi preplitanje različitih emocija i razmišljanja. Sabina Ku-lenović najlakše i najljepše će nas uvesti u

Irma Ahmetspahić, učenica gimnazije, Zenica

tok, govoreći upravo sama o sebi, paralelno i o Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Ono zasigurno talasa u svojim vodama neku priču inspirativna karaktera i jedinstvena traga, koji ostavlja na svakog ponaosob od svojih profesionalnih glumaca i glumica.Kad dođoh u pozorište, s nekih svojih de-setak godina na tadašnju Dječiju scenu Bo-sanskog narodnog pozorišta u Zenici, vodio ga je pokojni Slobodan Stojanović. Bio je to, moram spomenuti, jedan topao čovjek, pun ljubavi, ne samo prema pozorištu, već i pre-ma ljudima oko njega, što je i mene prima-milo da ostanem u Bosanskom narodnom pozorištu. Onda ima jedna privilegija u mom poslu, svaki put kad radite neku predstavu, stvarate neki novi svijet, novu čaroliju, novu priču i publika ima jednu lijepu sliku pred svojim očima, ne samo vizuelnu, već sva čula mogu da uživaju, imaju jedan živi film pred sobom. Zar to nije zadovoljstvo, vidjeti kako ljudi uživo stvaraju filmove pred vama? Bosansko narodno po-zorište, tu sam ja, huh, još iz prošlog vijeka i uđoh u novi vijek u istom pozorištu. Januara 1991. zaposlila sam se kao profesionalna glu-mica. Pozorište nekad i sad je razlika, kao i stvari koje su oko nas, dakle komunikacija između ljudi nekad i sad je potpuno različita, pa i pozorište mijenja svoju formu. Naravno ne bi ni valjalo da sve ostane na ukusu nekih 80-ih, sve se mijenja i sve počinje da biva, hah, pomalo i nehumanije no što je bivalo prije, onako kako ja vidim stvari.

S kratkim osvrtom na slatke uspomene, recite nam nešto i o trenutnim obvezama, onom što se traži od Vas kao kazališne rad-nice?Život pozorišnog radnika... Kao i život svakog radnika. Dakle, imate odgovornost prema

CoolturaCooltura


svom poslu, s tim što kad radite predstavu, uvijek ste nekako u tom filmu, bez obzira što obavljate i ostale životom nametnute oba-veze, sve do onih banalnih. Pomalo ste op-sjednuti, dok radite predstavu, time šta Vaš čovjek, žena, osoba, uloga, radi u predstavi, kakav je njen početak života, njena sredina, njen kraj. I govorim u ženskom licu, jer ja obično ženske likove glumim, je li, haha. Kad se radi predstava, doista je naporno jer mo-rate imati veliku koncentraciju, umjeti držati sve konce tuđeg života u svojim rukama, a da istovremeno čuvate i svoj život. Neizbjež-no je da na čovjeka općenito, uvijek nešto ostavlja specifičan trag tijekom jednog ži-votnog perioda, tako i u radnom odnosu. Čini mi se da je u kazališnom radu to dosta živahnije, dramatičnije, u svakom slučaju istaknutije no inače.

Osjetite li Vi, Sabina, neku posebnu pred-stavu za Vas, nešto što se afirmativno može nazvati revolucionarnim za Vaš život, što Vi, onako za svoj duh, dušu izdvajate?

Naravno, svaka predstava je priča za sebe, ali uvijek postoje one koje su u određenom trenutku, iz određenih razloga nekako pri-rasle srcu, ili je to do specifičnosti rada na predstavi, ili su životne okolnosti bile takve. Uglavnom, jedna od takvih predstava je meni Omer i Merima, kada je riječ o profesional-nom dijelu pozorišnog rada. To je moja druga profesionalna predstava, glavna uloga, pa je onako čovjeku malo milo, je li, dobijete šan-su kao mlada osoba da uradite jedan od li-kova koji je jako bitan u našem pozorišnom backgroundu i u bh. historiji, naravno.

Podijelite s nama - što Vas je ponukalo da izdvojite upravo tu predstavu?

Rađena je u režiji rahmetli, cijenjenog Sulej-mana Kupusovića. Onako lijep i lagan za sa-radnju, učinio je moj prvi susret s glavnom ulogom veoma laganim. Saradnju sam ima-la također s jednim prekrasnim, nažalost, isto rahmetli glumcem, Elvedinom Avdićem. Još jedna koju moram spomenuti, tad u to vrijeme nova stvar u pozorištu je Bubama-ra predstava, gdje pet ljudi, uz pomoć boja

i crteža izražava svoja trenutna emotivna stanja. Iza sebe imam sigurno stotinjak, ako ne i više urađenih predstava, tako da doista ne mogu samo jednu tačno izdvojiti. Ovo su neke koje sam, eto, sad u ovim kasnim sati-ma izdvojila, dok mi ćaskamo i što je dokaz da su mi sigurno posebne. Nikada se ni u jednom gradu, ulici, tržnom centru, pijaci, školi, autobusnoj stanici nije toliko pričalo o nekom kulturnom događaju kao o njoj. Predstava Moja fabrika, na neki sjajan način oslikava Zenicu, ispravite me ako griješim. Predstavljena u različitim područ-jima, kao i van granica naše države donijela je samo najpozitivnije kritike. U režiji Selme Spahić, prema scenariju izvanrednog Selve-dina Avdića, koji je nepretenciozno napisao knjigu koja je, na Festivalu bh. drame, osvojila čak sedam nagrada. Ovom prilikom koristit ću riječi jednog glumca iz predstave, cijenjenog Nusmira Muharemovića - ova predstava je na neki način intimna ispovijest ekipe koja je radila na njenoj realizaciji. Zašto? Fabrika na periferiji grada, rasla je i uzdizala se s rastom bivše ujedinjene države, te se smanjivala nje-nim raspadom, bez obzira na to koliko su sve generacije smatrale da je sve krhko i prola-zno, izuzev Fabrike. Naše fabrike. Naših ulica. Našeg grada.

Reakcije kolega iz Narodnog pozorišta u Sa-rajevu, na čijim je daskama također igrana?Jedna od kultnih predstava našeg pozorišta, tim prije što ona oslikava jedno stanje Zeni-ce. Od njenog rađanja, postanka, svi podaci su tu, faktografski utemeljeni i to je zapravo tzv. privatna monografija Selvedina Avdića, našeg Zeničanina. Kako je on osjetio, vidio Zenicu, plus neki od emotivnih stavova ne-kih drugih glumaca, privatnih priča, sve je to sastavljeno u Fabriku. Bilo bi šteta da cijela Bosna i Hercegovina, a pogotovo Zenica, ne vidi tu predstavu. Nekom će probuditi lijepe emocije, sjećanja, nekog će iznenaditi, ima tu nekih podataka s kojima smo se i mi prvi put susreli. Ima jedna Sabaha Čolaković, jedna hrabra žena koja je u Drugom svjetskom ratu radila za Zenicu, kao i za otpor protiv fašizma, nešto što morate zaista pogledati u predstavi.

CoolturaCooltura


Što se tiče reakcije svih ljudi, ne samo kole-ga iz Narodnog pozorišta u Sarajevu, bila je sjajna, gdje god smo otišli, bila to Makedonija, Srbija itd. Svi imaju neku svoju željezaru, sve su to radnička mjesta, svi mogu prepoznati radničke priče koje su u principu svuda iste, diljem svijeta, pa se ova predstava ne mora nužno vezati za prostore bivše nam domovine. Ona može i u Dablin da ode, i u Južnu Ameriku, svuda će se prepoznati duh radnika.

Duh radnika... I dalje odzvanja u mojoj gla-vi. S pozadinom značenja tog izraza, opišite nam koliko je teško trajati u glumačkoj ka-rijeri, biti iznova i iznova interesantan pu-blici?

Trajanje u glumačkim vodama je kao i u životu, sve se zadržava po nekim amplitu-dama, nekad ste malo dolje, nekad malo gore. Koliko ste interesantni, zavisi i koja već publika dolazi da gleda. Nekad mladi, ne-kad stari. Nekad oboje. Sve su to prednosti i nedostaci glumačkog poziva. Ah, treba se uvijek truditi sagledati stvari oko sebe i po-kušati prepoznati ljude, pa onda ljudi vjero-jatno čim sami sebe vide s druge strane, na pozornici, bivaš im zanimljiv. Talent je samo podloga za uspjeh. I onaj raskošan i onaj manje vidljiv. Stariji su iskusniji, kažu. I jesu.

Njihova borba i umijeće ogledaju se u godi-nama iza njih. Zatim ih smijene neke nove nade, novi talenti, novi mladići ili djevojke.

Na koji način se smjenjuju mladi i stariji glumci, zaslužene mirovine, na sceni kaza-lišta?

Što se tiče moje kuće, a i svih ostalih kuća, Bosansko narodno pozorište i druga pozori-šta spremni su prihvatiti rad i talent mladih glumaca, eh, sad, da li oni mogu zasnovati radni odnos, nije pitanje atmosfere u pozo-rištu, jer ono doista njeguje mlade ljude i jako je otvoreno za sve sadržaje, kao i za rad mladih ljudi. Samo je pitanje nekih drugih okolnosti koje se zovu finansije. Naprimjer, povremeni angažmani su također dobro-došli u svim pozorišnim kućama. I zvanično, jedini je način da neko ode u penziju kako bi na njegovo mjesto pristigao neko novi.

A, konkretno, ima li Bosansko narodno po-zorište nove snage koje će ga dalje voditi nakon upečatljivih glumaca poput Vas?

Svaka radna organizacija i svaki aspekt ži-vota ne umire onog trenutka kada odu neki stariji i iskusniji. Dakle, uvijek se novi ljudi ra-đaju, uvijek će biti nekih novih glumaca, ne-kih novih estetika, uvijek će biti novih čistača

Sab

ina

Ku

leno

vić

CoolturaCooltura


ulica, novih doktora, ne moramo se brinuti uopće. Ništa nije zapečaćeno, pogotovo je pozorišna umjetnost jako lepršava. Sve je na principu jedne impresije i promišljanja koje ste vi imali u tom trenutku gledanja pred-stave, pa ponekad i teško ostane u sjećanju.

Jeste li Vi dovodili u pitanje svoju profesiju i pomišljali na famozni drugi poziv? Što Vas je spriječilo u promjeni dužnosti?

Hm, ponekad čovjeku naumpadne da bi bilo zanimljivo baviti se nekim novim pozivom. Mene lično što bi zanimalo jeste psihologi-ja, neka psihijatrija, opet istraživačkog tipa, jer jedan dio moje profesije mora da zna da promatrati i gledati kao ova dva iznad na-vedena zanimanja. U istome su me spriječile životne okolnosti, to što mi se sviđa moj po-ziv i na trećem mjestu vjerojatno nedostatak vremena, pa i može biti lijenost.

Kakva karizma i koji tip osobina su ključni kada govorimo o jednoj potpunoj ličnosti kazališne glumice?

Osobine koje treba da krase, ne samo pozoriš-nu glumicu, već i sve ljude je tolerancija. Naučiti konačno razgovarati, da se međusobno sluša-mo, da ne razgovaramo samo u monolozima, u jednom prividu razgovora i da budemo svjesni da šta god mi činili, kako činili, da je razgovor jedino oružje koje ljudi međusobno imaju. Mi-slim da je to za svaku ličnost potrebno, za po-zorišnog umjetnika posebno, jer on mora imati

empatiju i ne može proizvesti nešto ako ne ra-zumije šta se dešava sa drugim ljudima.Ono što uvijek kažem jeste da nikad nije greška poslušati savjet starijeg, poslušati savjet opće-nito, koji se doima korisnim. A kako drugačije pronaći svrhu i korisnost nego poslušati ˮkoju pametnuˮ od onih koji zasigurno imaju obimni-je priče i zvučnije savjete. Za nas u usponu, formiranje svakog sljedećeg, izuzetno bitna ko-raka, treba se zasnivati na razgovoru, razmjeni iskustva, ležernoj kafici punoj entuzijastične priče i motivacije. Danas imaš šansu nešto promijeniti, a svako novo danas oformit će tvoj život. Ubijeđena sam da riječi naše sugovornice Sabine nose samo korisnu i pozitivnu poruku.Kažu, ako ima dovoljno volje, čovjek može sve postići. Mladi ljudi, pokušajte probuditi neku volju i snagu u vama, jer vi ste ta snaga zapravo. Vi imate svjež mozak, pripremljen za nove stvari. Za ono za što meni treba de-set dana da na mobitelu skontam, vama tre-ba nekoliko minuta, vi to znate. Prema tome, učite, samo vam to može donijeti bolji život. I nemojte zaboraviti da su poštenje, dobro-ta, pristojnost, odgojenost, stvari na kojima se temelji civilizacija, jer ove trenutno mo-derne stvari mogu samo urušiti sve ovo što je dosad stvoreno, pa nam pričuvajte ovu zemlju i za vas i za neke buduće generacije koje dolaze. Razgovarajte i budite nesebično tolerantni jedni prema drugima. To zasigurno nije samo glumački savjet!

Scen

a iz

pre

dsta

ve S

mog

, Out

!

CoolturaCooltura


Koliko je film popularan u bosanskohercegovačkom društvu, kao i kod omladine, saznali smo iz perspektive jedne mlade osobe koja se bavi snimanjem filmova, kao i nizom drugih aktivnosti.

Koliko je to zahtjevan posao i koliko je truda neophodno uložiti, te na mnoga druga pitanja, odgovorio nam je Adi Glavinić, učenik trećeg razreda Gimnazije Živinice.

Koje filmove si snimio i koje nagrade su ti filmovi osvo-jili?

Snimio sam tri filma. Prvi film sam snimio sa Asocijaci-jom srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini, sa našim lokal-nim timom povodom Dana bez duhanskog dima, 31. ja-nuara. Film govori o štetnim posljedicama pušenja duha-na, odnosno štetnim poslje-dicama konzumiranja nikoti-na. Drugi film se zove Šta i to je film o Gimnaziji, moj prvi utisak i iskustvo u Gimnaziji i taj film se koristi za pro-movisanje škole. Upravo po ovom filmu sam i prepoznat. Treći film Enemies of the Na-ture govori o šumi, tačnije jednom dijelu šume koji je posječen bez ikakvog razlo-ga. To se desilo 2016. godine i još uvijek stoji takvo. Kada su u pitanju nagrade, prvi film nije osvojio ništa jer ga nisam ni prijavljivao s obzi-rom da tada nisam znao za tu mogućnost. Drugi film je osvojio dva prva mjesta, jedno na državnom nivou na Osmom festivalu rada srednjih tehničkih i stručnih škola Bosne i Hercegovine, a drugo na kantonalnom ni-vou na Desetom festivalu fil-ma i fotografije mladih Tuzla. Treći film je osvojio dva prva mjesta na državnom i fede-ralnom nivou u Zenici i treće mjesto na međunarodnom takmičenju u Kreševu.

Halida Duraković, učenica medrese, Živinice

Tri filma moga doba A

di G

lavi

nić

CoolturaCooltura


Kojim aktivnostima se još baviš pored filma?

Pored filma bavim se ple-som, plešem već osam godi-na. Također se bavim i glu-mom, pjevanjem, sviranjem klavira i glumim klauna. Dosad sam zabavljao djecu glumeći klauna po rođen-danskim zabavama , me-đutim zadnjih godina sam stekao iskustvo i poziciju terapijskog klauna koji obi-lazi djecu po bolnicama, ustanovama za djecu sa posebnim potrebama, kao i staračkim domovima. To ra-dim kao volonter, pričinjava mi izuzetno zadovoljstvo i ispunjava me.

Otkud ljubav prema filmu i plesu?

Dolazim iz muzičke porodice čiji su članovi generacijama unazad bili muzičari, i sa mamine i tatine strane. Moji roditelji su tražili aktivnosti u kojima se ističem i koje mi se sviđaju. Tako sam i upisao ples gdje sam ostao već osam godina. Ples volim i time se bavim jer je to ina-če nešto šokantno za našu zajednicu, živimo u vremenu ispunjenom stereotipima i predrasudama. Na počet-ku je bilo teško, uvijek su bili prisutni ti pogledi ljudi i ismijavanja Što se on bavi plesom?, ali je lijepo raditi nešto drugačije. Sve to je utjecalo na moj pogled na svijet i na moje ponašanje, međutim shva-tio sam da su to ljudi uskih pogleda na svijet i upoznao sam mnogo osoba širih po-

gleda na svijet koji podrža-vaju to što radim, tako da se ne osvrćem na negativne i zlonamjerne komentare.Imam preko 50 medalja i sa međunarodnih i sa državnih takmičenja. Film volim jer se kroz film može reći dosta poučnih i korisnih stvari na zanimljive načine.

Čiju podršku si imao prili-kom snimanja filmova?Imao sam podršku profeso-ra, najprije profesorice Alme Šahbegović, zatim profesora Ilije Lučića i Seada Noća-jevića, podršku prijatelja i prvenstveno porodice, koja mi omogućava da se bavim onim što volim i finansijski me podržava.

Da li su snimanje filmova fi-nansijski podržale državne institucije?Nije bilo finansijski podržano ni od strane državnih institu-cija, niti vladinih organizacija. To su bili bezbudžetni filmovi i sâm sam se finansirao, a za treći film nas je profesor vo-zio do mjesta gdje je posje-čena šuma.

Koliko je zahtjevno snimiti film?Snimanje filma je izuzetno zahtjevan posao koji oduzima dosta vremena, sna i zahti-jeva potpunu posvećenost tome, strpljenje i kreativnost. Sadrži dosta koraka, od pi-sanja scenarija, pa sve do snimanja filma, montaže i finaliziranja. Volim da se ba-vim socijalnim temama, tabu temama, onim što je kod nas čudno ili smiješno, poput plesa, ekologije. Ne priča se

dovoljno o ekologiji i global-nom zagrijavanju, a upravo je to ono čime se trebamo ba-viti, jer se sve više svjesno i nesvjesno zagađuje priroda i smatram da to prerasta u sve veći problem kojim ćemo se morati baviti u budućnosti.

Da li si stekao neka značajna poznanstva?Naravno, upoznao sam mno-go ljudi iz Sarajeva, mnogo režisera, producenata, ka-mermana koji su mi dali od-lične savjete i ti kontakti su mi najbitniji, jer im se uvijek mogu javiti kada mi je po-trebna pomoć, inspiracija ili motivacija.

Da li se planiraš profesio-nalno baviti produkcijom filma, glumom?Planiram se time profesio-nalno baviti. Volio bih stu-dirati režiju ili glumu, uglav-nom će to biti nešto vezano za umjetnost, jer mi je to cilj u životu i to me ispunjava.

Koliko su mladi, zapravo, zainteresovani za produkci-ju filma?Mislim da su slabije zainte-resovani, mi mladi smo op-ćenito izgubljeni u svim pri-čama o odlasku u Njemačku, nedostatku posla i prilika u Bosni i Hercegovini. Smatram da ovdje ima posla za one koji stvarno žele raditi. Film i nije baš podržan u cijeloj Bosni i Hercegovini, tako da je moguće da ta činjenica, kao i nedostatak sredsta-va doprinose tome da film i nije toliko popularan u našoj zemlji, koliko je popularan u stranim zemljama.

CoolturaCooltura


Lejla Ibrulj, studentica hemije, Sarajevo Lejla Džinić, studentica komunikologije, Odžak

Za sve one koji su miješali Strava Školu i Helem nejse ekskluzivno razrješavamo misteriju. Članovi sastava Helem nejse tvrde da se radi o klasičnoj bezinformaciji:Često nas miješaju s tim ra-hmetli bendom, Bog da mu dušu prosti. Kažu, podsjeća-mo na njih. Moramo priznati da su imali određeni utjecaj na nas jer smo ih sluša-

li kao mlađi, još dok su bili Flowmotion. Čuli smo da je taj Gago iz Strava Škole sada u Fudžiri u Emiratima i uzi-ma ozbiljne pare kao šanker u jednom eminentnom re-storanu, a da je Ćane samo odjednom nestao i niko ne zna gdje je. Sumnja se da je odgovoran za veliku pljačku obećanih sto hiljada radnih mjesta.

Neklasični sarajevski sastav Helem nejse

Karte za njihove nastupe samo 650 €

Bivša Jugoslavijo, spremi se!

Helem nejse - rejdio šou na-stao je u Sarajevu, tačnije na Gorici, kada su Urednik , Gagara, Stihomir, Momo i Duško doživjeli duhovno vazdizanje, kako kažu člano-vi ovog sastava.Napustivši svoje tijelo, duša nam je lutala sarajevskim mahalama i pokupila sve ono najbolje i sve ono najgore iz njih. Taj spoj dobrog i lošeg je izrodio Helem nejse. Kada smo se vratili u normalno stanje, sve nam je bilo jasno i sve je išlo samo od sebe.Do prelaska s radio-talasa na bine došlo je u nadi da će, po Dženinim riječima, postati regionalne zvijezde. Za potrebe nekolicine radij-skih emisija nastalo je još deset puta toliko autorskih pjesama. U jednom trenutku imali smo na stotine teksto-va a nismo znali šta bismo s njima. Urednik je predložio da izaberemo najboljih 11, snimimo i pošaljemo Dženi. Dženo kad je čuo rekao je: ˮOd vas ću napraviti regio-nalne zvijezde.ˮ Još čekamo da se to desi. H

elem

nej

se

CoolturaCooltura


Interakcija s publikom je ono što ih ne čini drugačijim od ostalih live bendova, ali jed-no je sigurno - na tom po-lju su neprikosnoveni. Svoj intrigantni nastup nazivaju cašpija. Etimologija riječi: Caš - što ne znači ništa i Špija - što nema apsolutno nikakve veze s logikom - navode u svojoj biografiji. Dalje priču već znate. Helem nejse je na-stao (kako također navode u biografiji) nakon tri godine mukotrpnog bacanja rima na uistinu bombastične muzičke podloge. Saradnja s Toshijem je nastala tako što je jedne nedjelje došao na radio i re-kao im: Momci, imam za vas jedan eksterni. Ispostavit će se da su na tom eksternom sve sami hitovi, poput pjesa-ma Bosnia i Kabadahija. Što se tiče muzike i aranžmana, to radi Toshi Domaćin, a tek-stove pišu Stihomir i Gagara. Njihova pjesma Kabadahija bila je pun pogodak za naše tragikomično društvo. Ko je Kabadahija i zašto su mu po-svetili pjesmu, objašnjavaju: Kabadahije su svi oni koji svoje frustracije, mržnju i komplekse pokušavaju pre-nijeti na mlađe naraštaje. Pjesmu smo im posvetili jer nismo više mogli čuvati u sebi takvu nepravdu. Sad nam je puno lakše. Od te pje-sme smo zaradili dovoljno da nadoknadimo sve duševne boli koje smo imali prije nje.Od sličnih saradnji navode da planiraju snimati Kaba-dahiju 2 i Kabadahiju 3, koji će se naći na sljedećem al-bumu, a onda u 2019. godini

planiraju snimiti i Kabadahiju 4, Kabadahiju 5 i Kabadahiju 6 i sve tako dok, kako kažu, ne smisle nešto bolje.Prošla je godina kako je bio Go u go-stima, a oni su, kako kažu, za-dovoljni reakcijama navijača.Navijači su, naravno naša 12. pjesma na albumu. Bez njih ništa ne bi bilo moguće. Zado-voljni smo uvijek našim navi-jačima koji su svaku našu uta-kmicu svih 30 minuta uz nas.Budući da je spektar nji-hovog djelovanja širok, oni imaju i svoju predstavu Sa-rajevski dani terorizma, koja je već neko vrijeme na re-pertoaru Kamernog teatra 55. Jednom prilikom su izja-vili da je predstava namije-njena i za odrasle i za djecu. Svjesni činjenice da danas i veliki i mali više s(k)rolaju, nego što idu na predstave, zanimalo nas je na koji na-čin privući mlade da dođu u teatar i pogledaju njihovu predstavu, rekli su:Jedini način da se publika privuče da gleda predsta-

ve je da im ponudite kva-litetan sadržaj, a ujedno i sadržaj koji ih zanima. To isto važi i za radio, film, muziku i ostale medije. Mla-da generacija slabo ide u pozorište jer teme predsta-va u našim pozorištima ne zanimaju mlađu publiku. Ako trebaš biti načitan, na-gledan filmova, fakultetski obrazovan da bi razumio nešto, onda oni koji to nisu − neće ići to gledati. Mate-matika je surova.Što se tiče same tematike predstave oni, a i mi vam preporučujemo da odete u Kamerni teatar 55 i tako ćete se uvjeriti da nije bez razlo-ga već preko dvije godine na redovnom repertoaru i da nije bez razloga uvijek puna do posljednjeg mjesta. Obećavamo im sto hiljada dobrih provala, a karta je samo 650 eura.Što se tiče njihovog muzič-kog stvaralaštva, na njiho-vom albumu će se naći već spomenuti singl Kabadahija,

Hel

em n

ejse

CoolturaCooltura


Slikati sa Ćeifom

ali i novi singl Bolje bi ti bilo. Stoga nas je zanimalo (u duhu pjesme), zašto je bolje da se srola nego skrola? Zbog toga što rolanje pred-stavlja neku vrstu fizičke aktivnosti i društvenog an-gažmana - što je dobro, na-spram skrolanja koje pred-stavlja štetnost po zdravlje

(kičmu, mozak, oči...) i socijal-nu isključenost - što je loše.Novi album možemo očeki-vati ove godine, a šta će se sve naći na njemu, govore:Plan je da album bude gotov najesen, ali ne smijete nas držati za riječ. Album će biti kada bude, a na njemu će se naći većinom ljubavne pje-

sme pune optimizma i nade u bolje prekosutra.Slijedi period festivala, a njih možemo očekivati na svim većim festivalima u BiH, ali i u regionu. Oni po-ručuju:Bivša Jugoslavijo, a sadašnji Regionu, spremi se jer: HE-LEM NEJSE DOLAZI!

Sara Sejdić, učenica gimnazije, Sarajevo


Slikarstvo je jedna, možda i jedina profesija, koju slikar ne radi samo zbog profita već iz ljubavi. To je njegov život, for-ma ljudskog izražavanja. Sva-ki slikar slika s nekom emo-cijom koju prenosi u formi umjetničke slike. To je način izražavanja, kreativnosti, lje-pote, stila, ljubavi i još mnogo toga. Bosanskohercegovački slikar Muhamed Ćeif jedan je od uspješnih akademskih slikara u Sarajevu, te jedan od rijetkih slikara u Bosni i Hercegovini koji je zaljublje-nik u ekspresionizam, jačinu i simboliku boje, te drugačiji pogled na svijet. Rođen je u Sarajevu, gdje je proveo, ra-

dio i stvarao čitav svoj život. On nam daje više informaci-ja o umjetnosti, inspiraciji, te svom stilu slikanja.

Odakle crpite inspiraciju?

Odmalena sam uživao u svemu što me okružuje i uvijek sam tražio neke lijepe trenutke da nešto nacrtam, naslikam, te je sve oko mene što sam promatrao bilo lije-po i ja sam nastojao bilježi-ti to. Meni je inspiracija sve što me okružuje.

Koji motiv Vam je najčešće zastupljen?

Izdvajam onaj motiv s kojim sam diplomirao na akade-

miji, a to je motiv ribe. Riba je isključivo vezana za jedan moj projekt na kojem sam ra-dio niz godina, studirajući na akademiji, negdje na trećoj godini odlučio sam da baš te ribe budu moj diplomski rad. Sve se spojilo, jer sam nekada uživao pored mora gledajući ribare. Čak sam do-živio da odem jedan period i radim na brodu. Gledanje kako se riba izvlači iz mora potaklo me na razmišljanje. Dobio sam inspiraciju. Riba koja se pokušava izvući iz mreže. Borba za život. To je ustvari isto kao i s ljudima.

Koji je Vaš najdraži slikar (idol) i zašto?Ne mogu reći da ja nekoga više ili manje volim. Ja volim sve koji se bave umjetnošću, jer to su opet ljudi koji su tu za mene, ljudi koji znaju promatrati, živjeti, biti sretni, zadovoljni, ali ustupati dru-gima da isto uživaju. To je lično bogatstvo i zato cije-nim sve slikare koji postoje.

CoolturaCooltura


Ipak imam nekoliko slikara u Bosni i Hercegovini koje sam ja kao dijete volio, te sam imao sreće i da živim s njima jedan period. Izdvojio bih Vladu Vojnovića, Affana Ramića i Ljubu Laha.

Da li se osjećate posebno zbog Vašeg dara za slikanje?

Osjećam se sretno. Kao što sam rekao, imao sam tu čast družiti se sa slikarima od-malena, jednostavno sam sretan što sam i ja nastavio taj put. Sretan sam što posjedujem dar koji mogu iskoristiti i bar nakratko pobjeći od svakod-nevice i problema koji su prisutni.

Kako ste spoznali svoj dar?

Opet se vraćam na djetinj-stvo. Od malih nogu gajio sam ljubav prema fudbalu i umjetnosti, čak me privlači-lo i kiparstvo. Htio sam po-stati kipar, ali glina mi nije odgovarala na dodir ruku, pa sam to ostavio. I okrenuo se samo slikarstvu. Od osnovne škole pa do srednje i Akademije umjet-nosti. Mnogo sam živio život slike ili život slikara.

Jeste li ikada pomislili na promjenu karijere?

Nisam nikada pomislio jer ne znam šta bih mogao ljep-še u životu raditi. Radim radi sebe prvenstveno. Ne govo-rim za okolni svijet šta misli o slikarstvu. Neko voli, neko ne voli. Ali za mene je to za-dovoljstvo koje se ne može platiti.

Mu

ham

ed Ć

eif

Mu

ham

ed Ć

eif

CoolturaCooltura


Da li Vaše slike pokazuju ono što osjećate?Svako ko se ozbiljno bavi umjetnošću, on treba iskazi-vati ono što osjeća, kakav je karakter i čovjek. Slika govori mnogo i o umjetniku, a i o njegovom životu. Tako da je slika otvo-rena duša umjetnika, narav-no, za onu osobu koja zna promatrati.

Da li možete uvijek slikati ili Vam treba neka posebna motivacija?Slikati mogu uvijek, ali po-stoje trenuci kada sam za-okupljen nekakvim proble-mima i jednostavno nemam inspiracije. U tim trenucima najbolje je čitati neke novi-ne ili otići prošetati. Slikati treba kada si pun duha i elana, te kada imaš volje. Ne može se uvijek slikati, ali ja pokušavam svaki tre-nutak od ranog jutra i do kasno navečer, sve zavisi o inspiraciji. Ne gubim vrijeme i koristim svaki trenutak da slikam.

Da li mislite da je Sarajevo mjesto za inspiraciju i da li Sarajevo ima utjecaj na Vaše radove?Sarajevo je inspiracija za sve oblasti. Samo se sjeti-mo pjevača, glumaca koji su odavde. Mi smo grad koji obiluje talentima, bogat-stvom, kvalitetom, samo što je kultura malo zapostavlje-na i to predstavlja problem. Kultura ne može doći do izražaja, mada ima dobrih

slikara. Ali takve su okolno-sti da se mora izgarati da napraviš nešto da te neko vidi i primijeti u nekom kva-litetnom izdanju. Mi smo u ovom problemu kiča i svega, tako da je pravi rad zapo-stavljen.

Da li neka slika može vri-jediti 100 miliona KM? Da li smatrate da slike vrijede mnogo više, pa čak i da su neprocjenjive? Zašto?

Smatram da ne može vrije-diti toliko. To je isto kao da poredim u današnjem vre-menu fudbalere koji su tran-sferi. Koja je to igra, logika, da naprosto diže nekakve nivoe? Mislim da slikar kojem slika nešto znači, koja je naslika-na u određenom momentu njegovog života, neće sliku prodati ni za kakav novac. On će je ostaviti za sebe ili će je pokloniti. Cijenu slika diktiraju društvo i kritičari, gdje sve ponekad nije realno.

Nemoj ići tamo kuda te put odvede, radije onuda kuda nema puta i ostavi svoj trag. - Ralph Waldo Emerson

Slijedite li već gotovu stazu ili pravite svoj novi trag u slikarstvu?

Ja sam samim dolaskom u javni život, izložbama, već krenuo jednom stazom. Kako će se ona završiti, do-kle će ona doći, da li će to biti dobra staza ili krivuda-va, da li će ostaviti trag, to će vrijeme pokazati. Kada svi napustimo ovaj svijet,

tada se tek može uočiti ko je ostavio trag. Za sada je samo tapšanje i utjeha. Da li imam stazu? Ja ne znam trenutno kakva mi je staza, ali ja osjećam da idem nekim putem. Da li sam na pravom putu, ja to ne znam.

Koji je Vaš pravac u slikar-stvu i zašto ste baš to oda-brali?

Studirajući na akademiji ja sam jedan period bio u na-drealizmu, ali nekako sam se počeo povlačiti te sam počeo ulaziti u ekspresio-nizam. Najviše idem ka ek-spresionizmu, jer sam shva-tio da su boje jako važan faktor u slikarstvu, pogotovo igra s bojama. Tačno ta boja i taj pravac se promijenio na trećoj godini akademije. Jako me zanima kolorit. Bo-jama najbolje izrazim osje-ćanja koja su u meni.

Vidjeli smo da neki slikari imaju neke omiljene boje koje izdvajaju u ciklusima. Da li Vi imate neku boju koju preferirate ili koja Vam naj-više dominira?

Jedno vrijeme mi je plava boja dominirala, mada mi je sada plava potisnuta. Sada mi malo vedriji i svjetliji to-novi dominiraju. Naprosto dolazi nekada do tih faza u zavisnosti od moga stanja. Nastojim isprobavati sve to-nove kako bih dobio dobro djelo, kako bi slika bila jaka, ekspresivna i iskrena.

CoolturaCooltura


Koja ti je najdraža predstava koju si pogle-dao? Pa Ježeva kućica, zadnji put sam bio u pozorištu s učiteljicom. Ovakvu konverzaciju u srednjoj školi često doživljavamo. Pa, ko je zapravo krivac? Niko osim nas. Ukoliko odlazak u pozorište, bibli-oteku ili kino nije usađen kućnim odgojem, danas imamo priliku da nam škola usadi upravo naviku posjećivanja tih ustanova. Posebno srednje škole sve češće organiziraju takve posjete, a nešto više o tome nam je rekao Ermin Sijamija, naš, bosanskohercego-vački filmski i pozorišni glumac kojeg mnogi znaju iz serije Viza za budućnost i iz filmova kao što su Ljeto u zlatnoj dolini ili Remake.

Kolika je posjećenost pozorišta u današnje vrijeme?

Mogu ponosno reći da se u posljednjih ne-koliko godina vratio interes kod mladih ljudi. Ipak, postoje mladi ljudi koji su se zasitili

tehnologije i interneta, pa možemo reći da je pozorište živa materija. Sigurno da preko 50 posto publike čine mladi i mi smo gene-ralno u pozorištu zadovoljni time.

Da li smatrate da se pozorište razvilo u po-sljednjih nekoliko godina?Pozorište nije industrija da se razvija, ono je tu. Nekada ima svoje blistave periode, a nekada jednostavno stagnira i nema novih ideja. Ipak, nema stvari koje će okupirati po-zorište i učiniti ga interesantnijim.

Koliko se radi na predstavama za djecu, odnosno, koliko se radi na projektima da se promoviraju u osnovnim i srednjim ško-lama kako bi na taj način približili pozori-šte djeci?Što se tiče predstava za djecu, mi idemo tim putem da se prilagođavamo osnovnim i sred-njim školama koje dolaze organizirano. Gleda-mo da repertoar bude prilagođen tom uzra-stu jer je čest slučaj da djeca idu u pozorište prvi put sa školom, to jeste organizirano. Ne možemo iznova odgojiti roditelje, pa se škole trude da poprave odgoj djeteta. Trudimo se da repertoar bude raznovrsniji i bogatiji.

Koliko se na nivou godine odigra novih predstava u pozorištima, s obzirom na to da su vrlo često u pitanju predstave koje se zbog svog uspjeha repriziraju nekoliko puta godišnje?Kada se napravi jedna predstava, ona se reprizira više puta godišnje. Predstava nije koncert da se jednom nastupa i sljedeće go-dine možda opet. Predstave koje se reprizira-ju daju sliku i estetiku pozorištu. Što se tiče premijera, premijera je jako malo u BiH i jako se malo uspije napraviti novih predstava.

Prošle godine u Sarajevu se održao prvi Festival pozorišne komedije u okviru ko-jeg je publika imala priliku gledati neka od najpoznatijih lica regionalne glumačke

Haris Softić, učenik ugostiteljsko-turističke škole,

Sarajevo

Ti, ja i Ermin Sijamija

Marina Glavin-ka, učenica gimnazije, Sarajevo

CoolturaCooltura


scene. Da li je u planu da se održi i ove go-dine?

Ja sam bio selektor festivala, ali mislim da se ove godine neće održati zbog organizato-ra koji nemaju dovoljno finansijskih sredsta-va. Što se tiče posjećenosti, posjećenost je bila jako velika s obzirom na to da je festival prvi put održan, a festival se treba održavati pet godina da dobije određenu posjećenost i kvalitet.

Mislite li da postoje tzv. trovači kulturnog života mladih?

Naravno da postoje. Gledajući izvan pozo-rišnih vrata, tu je sva tehnologija. Međutim, to nije jedini tzv. trovač. Moje mišljenje je da je turbofolk jedan od težih uništavača kul-ture i morala. Mladi trebaju razvijati svijest i graditi svoja mišljenja, a ne pratiti svaki trend koji se pojavi.

Koji bi bio Vaš savjet za mlade ljude koji se odluče baviti glumom?

Postoji gomila mladih ljudi koji su završili akademiju i koji nisu uspjeli naći posao, a problem je što je akademija u Bosni i Her-cegovini previše u odnosu na broj pozorišta. To se dešava iz razloga što profesori, da ne bi ostajali bez posla, odlučuju otvoriti aka-demije. Mladi ljudi koji ne mogu upisati akademiju u Sarajevu odu u drugi grad pa je završe. Moj savjet za sve koji bi se željeli baviti glu-mom jeste da budu spremni na odricanja. Akademiju je nemoguće završiti ukoliko se ne posvetite maksimalno, što bi značilo da konstantno provođenje vremena s porodi-com, momkom ili djevojkom nije moguće. Ukoliko niste spremni na to, moj savjet vam je da se ne bavite glumom.

Erm

in S

ijam

ija

KreativaKreativa

Kreativa


Je li kontrola u tvojim rukama?

Jutro je. Ali ja ustajem tek kad se On oglasi. A ako slučajno ne poslušam naredbu, ogla-šava se opet. Smeta mi, ali sama sam to do-zvolila. Jer Ga trebam. Kad ustanem, moj dan još ne počinje. Prvo moram pregledati vije-sti, dešavanja, slike i priče drugih ljudi. Za-hvaljujući Njemu, povezana sam sa svijetom oko sebe. Uvijek. Volim kad je blizu i kada Mu mogu posvetiti svaki djelić svog slobodnog vremena. Čak ni izlazak nije bez Njega. I ako je zaboravljen na trenutak, potrudit će se da bude u centru pažnje. Ko još može odoljeti toj šarmantnoj vibraciji, zvuku kada stigne neka nova obavijest? Moraš se fokusirati na Njega, jer, možda je bitna ta obavijest i sve informacije koje ti On pruža. A kako se samo lijepo opuštati s Njim. Zna koje pje-sme volim, koje su mi igrice zabavne i sve ono zbog čega je sigurno da neće biti napu-šten. Nikad Ga neću ispustiti iz vida. On čuva moje uspomene, tajne i najdraže osobe. Bez Njega ne mogu. Teško podnosim kada smo odvojeni. Iz navike i u panici hvatam džep od jakne i osjećam prazninu. Osjećam se izgu-bljeno i dezorijentisano bez Njega. Vrijeme prolazi sporije i dosadno mi je, nemam šta da radim. Usamljena sam i nervozna. Samo mi je On u mislima. Teško mi je razgovarati sa ljudima oko mene i raspoloženje mi se

pogoršava iz minute u minutu. Skoro da Ga mogu zamisliti u svojoj ruci. Kako samo do-bro izgleda na mom dlanu. Zanima me koli-ko je sati, ali bez Njega to ne mogu nikako znati. Da je tu, čak bi mogla napraviti i koji selfie jer su osvjetljenje i pozadina savrše-ni. Nedostaje mi. Užasno mi je potreban. Šta ako propustim važnu informaciju? Noću se jako teško rastati. On je taj koji određuje kada idem spavati i kada ustajem radnim danima. Ne dopušta mi da tako lah-ko odem na spavanje, a da ne provedem bar nekoliko trenutaka u Njegovom društvu. Ti trenuci se često oduže do kasno u noć, no On se ne ljuti. Naprotiv, to i želi.On je uvijek tu. Čak i kad spavam. Uvijek na-dohvat ruke, kako bi znao kada se budim. Spreman da posluša komande, ili pak nare-di... više ne znam ni sama.

Amina Jusić, učenica gimnazije, Breza

KreativaKreativa

Kreativa


Sara

Sej

dić,

uče

nic

a gi

mna

zije

, Sar

ajev

o

Ja sam ljudsko biće

Cvekla, yoga i sklekovi


Alkohol (ne) može kupiti svako

ZABRANJENA PRODAJA ALKOHOLA OSOBAMA MLAĐIM OD 18 GODINA, natpis koji smo svi imali priliku pročitati čak i hiljadu puta, vidno istaknut najčešće na kasi u svakoj bolje opremljenoj pro-davnici. Član 237. Krivičnog zakona FBiH - Slu-ženje alkoholnih pića mlađim maloljetnicima ističe da ko u ugostiteljskom objektu ili drugom objektu u kojem se prodaju alkoholna pića po-služi maloljetnika koji nije navršio šesnaest godina života žestokim alkoholnim pićem ili ga posluži drugim alkoholnim pićem u količinama koje mogu izazvati pijanstvo maloljetnika, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.Koliko se tog zakona pridržavaju u prodavnica-ma odlučila sam provjeriti na sljedeći način: U tri različite prodavnice u različitim dijelovima Sarajeva, s vidno istaknutom zabranom pro-daje alkohola maloljetnim osobama, pokušala sam kupiti različite vrste alkohola. Izbjegavala sam kupovinu alkoholnih pića s relativno malim procentom alkohola, te sam kupila vino (14 % alkohola), liker (30 % alkohola) i votku (40 % alkohola). Rezultati su bili sljedeći.U prvoj prodavnici čekajući u redu na kasi pi-tala sam se da li će mi radnik koji je tada radio tražiti ličnu kartu ili pitati za godine, što se − na moje iznenađenje − nije desilo. Bez ikakvih rije-či, osim uobičajenog pozdrava, piće je stavio u kesu i dao mi račun. Slična situacija se desila i u drugoj prodavnici, s tim da je jedina razlika bila u tome što mi ovaj put nisu izdali račun. U tre-ćoj i posljednjoj prodavnici koju sam obišla, gdje sam odlučila pokušati s kupovinom pića s naj-većim procentom alkohola, naišla sam na malo

Nejra Ahmetović, učenica ekonomske škole, Sarajevo

drugačiju situaciju. Naime, radnik koji je radio u osiguranju te prodavnice prilikom čekanja u redu na kasi je pitao da li sam punoljetna te da pripremim ličnu kartu jer će je tražiti radnica na kasi, što sam i uradila, međutim, radnica je nije tražila. Istraživanje koje su proveli Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE i KJU Porodično savjetovalište Sarajevo 2016. godine na područ-ju tri kantona: Sarajevskog, Zeničko-dobojskog i Srednjobosanskog pokazuje da čak 30,7 % mla-dih između 13 i 17 godina konzumira alkohol, a 18,8 % najmanje jednom mjesečno. Kako bih sa-znala nešto više o ovom problemu, razgovarala sam s odnedavno penzionisanim policajcem koji je iz privatnih razloga želio ostati anoniman.

Smatrate li da mlade osobe u današnjem vre-menu lako razvijaju ovisnost o alkoholu?Naravno, ali to ipak zavisi od vremenske dužine i intenziteta konzumacije alkohola, pored drugih faktora. Učestalost u korištenju je neposredno vezana za kršenje zakona jer utjecaj alkohola dovodi osobu do slabljenja kontrole i destruk-tivnog ponašanja.

Smatrate li da je alkohol lako dostupan mladi-ma, prvenstveno maloljetnim licima?Jeste. Na nekim mjestima na kojima se toči ili kupuje alkohol ne postoje istaknuta upozorenja ni zabrane za maloljetna lica, a ako upozorenja postoje, njima se ne posvećuje dovoljno pažnje.

Na koji način policija djeluje na prevenciju zlo-upotrebe alkohola od strane maloljetnih oso-ba?Gotovo je nemoguće tačno pratiti taj problem. Međutim, policija kroz obilazak lociranih mjesta te kroz osmišljena predavanja u školama nastoji smanjiti zloupotrebu alkohola.

***Ovo iskustvo me dovelo do zaključka da alkohol mogu bez problema nabaviti čak i maloljetna lica. Mnogi nisu svjesni da na taj način direktno doprinose razvoju ovisnosti o alkoholu, što kod mladih osoba postaje sve veći problem.P.S. Alkohol kupljen za potrebe istraživanja u ovom članku nisam zadržala niti konzumirala.




Blooming childEdukacija za cjelovitost − zamislite mogućnosti

staratelji, učitelji i učiteljice i tako dalje. Me-đutim, danas možete svoje dijete upisati i u školu koja će se potruditi da oni postanu ona najbolja verzija sebe. To nije tipična škola na kakve smo navikli. Ovo je škola koja nudi mo-gućnost obrazovanja u cijelosti, što znači da su svi njihovi napori usmjereni na vođenje svojih đaka prema upoznavanju sebe samih, pomažući im da razviju sve ljudske poten-cijale i da postanu kreativni sudionici svog društva, s poštovanjem prema prirodi, drugi-ma i sebi. Njihov cilj je da razviju kreativno i kritičko razmišljanje kod svojih učenika i uče-nica i da ohrabre njihovu autonomiju. Djeca se školuju u okruženju u kojem svako dijete uči o sebi i razvija sve svoje potencijale. Cvijet se ne takmiči s cvijetom koji je pored njega. On jednostavno cvjeta. (Zen Shin) Bloom je MEAB (Montessori Evaluation and Accreditation Board) i Cambridge certificira-na obrazovna institucija koja nudi predškol-

Lejla Ibrulj, studentica hemije, Sarajevo

Svako dijete je jedan nepredvidivi pupoljak kojeg treba pustiti da procvjeta i ukrasi svijet oko sebe. Koliko zapravo djeca kriju poten-cijala u sebi, nismo ni svjesni sve do onog trenutka kada ono učini nešto prvi put, to-liko fascinantno, nestvarno, da nas ostavi bez daha. Složit ćemo se da s djecom treba raditi konstantno i biti istrajan u tome da im pomognemo da usvoje najbolje osobine, da razvijaju svoju maštu, da uče, da budu ve-liki ljudi koji će danas-sutra procvjetati u najljepši cvijet i doprinijeti kako sebi, tako i svom društvu. Djeca su velika armija koja je jača od bilo čega na svijetu, toliko toga mogu ponuditi, samo im se treba pružiti prilika da ispolje sve ono najbolje iz sebe. U čitavom njihovom odrastanju, tu je uvijek neko ko će biti uz njih i usmjeravati ih na pravi put, bilo da su to roditelji, starije sestre ili braća,



Cvekla, yoga i sklekovisko, osnovno i srednje obrazovanje, a njeni polaznici su od tri do 18 godina starosti, kako kaže Džejna Hadžić, školska pedagogica.

Džejna, koji je primarni cilj Vaše edukacije i rada s djecom? Misija Blooma je predstavljena sloganom Edukacija za cjelovitost − zamislite moguć-nosti, koji opisuje jedinstveno iskustvo koje učenici i učenice stječu ovdje zbog naše predanosti kvalitetnom obrazovanju.

Šta sve Vaša škola nudi? Bloom slijedi obrazovna načela dr. Marije Montessori i nudi kontekst za učenje koji vrednuje holistički razvoj učenika: intelek-tualno, društveno, emocionalno, tjelesno i duhovno.

Šta predstavljaju tri boje koje čine Bloom i zašto su važne? Primarna boja Blooma je indigo, komple-mentarne su tirkizna i srebrena i taj oda-bir je osnovan na psihologiji boja koji je dio nauke psihologije koji proučava emocije i reakcije. Boje Blooma se odnose na stanje ljepote, svježine i snage, vrijeme visoke ra-zvijenosti i postignuća.

Bloom škola nudi mnogo mogućnosti, no ono što je zanimljivo jeste da se koristite mnogim metodama koje pomažu djeci u njihovom kompletnom razvoju. Jedna od njih je spi-ritualna nadogradnja. Šta ona predstavlja, zašto je važna i na koji način radite s djecom? Duhovni razvoj je dio našeg cjelovitog pri-stupa djetetovom razvoju koji karakterizira Montessori obrazovanje. Umjesto propovije-danja ili učenja niza serijskih dogmi, izlaže-mo djecu širokom rasponu vjerskih izričaja, uvijek obraćajući pažnju na ono što nas uje-dinjuje, a ne ono što bi nas moglo podijeliti.

Kao relativno "nova" metoda "kod nas", tran-scendentalna meditacija je po Vama izuzet-no važna. Zbog čega? TM je jedinstvena i naučno dokazana meto-da koja optimizira rad mozga, što povećava koeficijent inteligencije, jača kratkotrajnu i dugotrajnu memoriju, poboljšava koncen-traciju i kreativnost.

Kako izgleda jedan čas transcendentalne meditacije? Meditacija se prakticira u toku ˮvremena tišineˮ koje u Bloom školi prakticiramo sva-ki dan prije nego nastava počne i na kraju dana, prije nego učenici krenu kući. Pored transcendentalne ili mindfulness meditaci-je, učenici imaju opciju u ˮvremenu tišineˮ uživati čitajući ili crtajući.

Koje su njene prednosti?Istraživanja su pokazala da meditacija ima pozitivne učinke na učenike i nastavnike. Mirniji su, opušteniji, manje agresivni, više koncentrirani, više empatični. Meditacija nam je sredstvo kojim pomažemo učenici-ma da se uspješno nose sa stresom.

Kakva su dosadašnja iskustva s meditacijom i kakva su općenito iskustva s učenicima i učenicama? U Bloomu potičemo kreativno i kritičko raz-mišljanje i meditacija je jedna od metoda koja podržava ovaj princip obrazovanja. I učenici i roditelji i nastavnici vole naš holistički pri-stup obrazovanju i način rada i otvoreni su za nova znanja i metode koje ih usmjeravaju ka jedinstvenom procesu samospoznavanja, razvijajući svoj puni ljudski potencijal.

Džejna, koliko je zapravo ovakva edukacija potrebna jednom djetetu? Smatrate li da re-dovno školovanje ne nudi ovakva iskustva i način za razvitak djeteta? Mi radimo na tome da pripremimo učenike za život, pomažući im da se razvijaju kao poje-dinci potaknuti unutrašnjim osjećajem svrhe i integriteta. Želimo širiti svijest da dijete kada preuzme odgovornosti za svoj proces učenja ne samo da pomaže u uspostavi akademske izvrsnosti, nego i implantira cjeloživotnu neo-visnost, inicijativu i ljubav prema učenju.

Koliko se škola u našem obrazovnom siste-mu može pohvaliti ovakvim pristupom svo-jim učenicima i učenicama? Uniformnost je postala sastavni dio školova-nja, nažalost, a da je Bloom jako korisna škola s toliko prednosti potvrđuje i izjava jednog od roditelja: Bloom je drugačiji. Svako se dijete



Cvekla, yoga i sklekoviMala knjiga o mudrosti, Dalaj Lama

tretira prema individualnim potrebama kako za ponašanje, tako i za akademska postignu-ća. S tim pristupom, sve samo po sebi dolazi na svoje mjesto. Jednostavno volimo Bloom.

Zašto da roditelji odaberu Bloom?Roditelji odabiru Bloom jer žele da njihova djeca doživljavaju ovo jedinstveno obrazov-no okruženje. Saradnja s roditeljima i njiho-vo uključivanje su od temeljne važnosti za

ispunjenje naših ciljeva. Koherentnost izme-đu škole i roditelja je od vitalne važnosti, a obrazovanje mora pripremiti našu djecu kako bi bili ispunjeni i aktivno sudjelovali u svijetu u kojem žive.People deal too much with the negative, with what is wrong. Why not try and see po-sitive things, to just touch those things and make them bloom? (Nhat Hanh)


Delina Voloder, učenica gimnazije, Sarajevo

Često se pitamo kako pronaći unutrašnji mir, opustiti se, zaboraviti na sve brige, sma-njiti svoja pretjerana razmišljanja.Odgovor na to odlučila sam pronaći u po-znatom djelu Dalaj Lame, Maloj knjizi o mu-drosti, te razotkriti da nam ona nudi oboga-ćenje i širenje vidika kad je riječ o čovjekovoj duši, njegovom unutrašnjem stanju.Poznato nam je da je Dalaj Lama veliki budi-stički posvećenik, no i unatoč svojoj posve-ćenosti, izlazio je često iz okvira budizma s ciljem utjecaja na sve ljude, njihov svakod-nevni život i navike, neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. On na sve ljude gleda jednako ne praveći bilo kakva odstupanja.Na samom početku svog djela on nas uvo-di u zamršeni, začarani svijet karme i pred-

stavlja nam na čemu se ona zapravo temelji, govoreći da ukoliko živimo u skladu sa deset dobrih djelovanja i četiri plemenite istine, možemo steći slobodno srce. Karma predstavlja svako djelo koje pokreće neprekidni krug uzroka i posljedica koje nosi neki čin. Razumjeti karmu za jednog običnog čovjeka je dosta kompleksno i zahtijeva teš-ko i duboko razmišljanje, koje se temelji na lancu uzroka i posljedica nekog događaja, situacije. Da bi karma bila shvatljiva potrebno je da čo-vjek dođe do same njene srži, da se zapita da li je karma samo mit, nešto nestvarno ili je ona sastavni dio života svakog čovjeka.U prirodi nam je da težimo ka preobražaju naših umova i srca i da samim time posta-nemo jači.Svaka individua pri polasku na put ka prona-laženju svog mira i lagode treba se pomiriti sa svojim postupcima, priznati svoje greške, te težiti tome da zbog njih zažali i više ih ni-kada ne ponovi.Mala knjiga o mudrosti nam šalje pouku da patnja uvećava našu unutrašnju snagu, olak-šava nam da se odupremo narednim nedaća-ma koje nas zadese u životu.



Ukoliko čovjek proživi mnogo boli i patnje, on vremenom dobija svoju unutrašnju sna-gu, biva mu lakše boriti se sa narednim ne-daćama koje ga zadese, vremenom postaje otporniji i pridaje manje značaja teškim ži-votnim situacijama.Jedna od najboljih i nimalo kompleksnih te-rapija, kako kaže Dalaj Lama, jeste odvajanje nekog vremena samo za sebe, a ujedno i od-lazak na mirno i opuštajuće mjesto na ko-jem nikada do tog trenutka nismo boravili.Jednom godišnje, idite na neko mjesto gdje ranije nikada niste bili.Čovjek treba odvojiti neko vrijeme u miru i opuštanju da bi otkrio svoj unutrašnji svi-jet, da bi ušao u svijet svojih mana, vrlina, osjećaja, u srž svoje duhovnosti, da bi pro-

našao sebe, da bi otkrio šta je to što ga čini takvom jedinkom. Svakoj osobi je, također, u prirodi da istražuje, da analizira i otkriva ne-što novo, pa tako i nova mjesta koja nikada nije posjetila do tog trenutka. Čovjek se odlučuje na to da se upozna sa različitim kulturama, ljudima, njihovim nači-nom života, da spozna raznolikost življenja u cijelom svijetu.A kao jedan od najzahtjevnijih, ali i najpo-godnijih rezultata za pronalaženje svog mira izdvaja se pomirenje čovjeka sa samim so-bom, što nam je i poručio Dalaj Lama u svo-me djelu govoreći:Ne možemo dobiti mir u vanjskom svijetu, sve dok se ne pomirimo sami sa sobom.

Sada

šnji,

čet

rnae

sti D

alaj

Lam

a, d

uho

vni u

čite

lj Te

nzi

n G

yats

o (

Jets

un Ja

mph

el

Nga

wan

g Lo

bsan

g Ye

she

Ten

zin

Gya

tso)

Nešto...Nešto kontam...


Je l’ Teheran gdje je nekad bio

Ispričaj nam, Dragane, priču, zavapila je okupljena masa u kasno predvečerje na Trgu hrvatskih velikana. Mudra sijeda glava podiže ruke u znak odobravanja i zauzme centralnu poziciju, dok okupljeni posjedaše oko njega, k’o nekad u Aristotelovo doba. Nakašlja se govornik demonstrativno dva puta da umiri žamor mase i počne...Znate li onu o nastanku pradomovine Her-ceg-Bosne?Pričao si to tisuću puta učitelju, daj nešto drugo... - uzvrati masa.Može li ona, kaže Dragan, o Prliću i pet haj-duka, jeste tu slušali?Ma, šta slušali, gledali, doživjeli... daj nešto novije.Ima, kaže, jedna o gradu u ovoj nazovidr-žavi, Sarajevo ili Teheran se zove, ne mogu se sjetiti...I to si nam već pričao učitelju..., prekide ga okupljena publika.Neka, odvrati odlučno, ta treba da se priča svako malo, da ne izlapi. Barem svake četiri godine. Uostalom, ja tu pričam i u Briselu, kad njima valja, ne znam što je to vama pro-blem slušati.

Stvarno, utiša se masa fascinirana autorite-tom, a govornik nastavi. Ima taj jedan grad, 80-ak kilometara zračne linije sjeveroistočno odavde, uključite se na M-17, pa Potoci, Jablanica, Ostrožac, Konjic, Bradina, Tarčin i tu ste. Ne govorim ovo žele-ći nekome od vas da zaluta tamo, nedobog, nego čisto da imate predstavu koliko je to blizu. Ne znam, ako ste gledali po televiziji, one bliskoistočne zemlje i izgled njihovih gra-dova, otprilike tako izgleda i ovo. Žive tamo stoljećima, bar oni tako kažu, narodi koji su ostavštinom Turaka postali ono što jesu da-nas. Da ne gnjavim poviješću, iako mi to nije mrsko, danas sebe nazivaju Bošnjacima, a svima nam je, prijatelji, jasno da se pod tim misli na muslimane. Hladan znoj obli prisutne koji sa strepnjom slušaju tu priču kao da je to prvi put. Njih lako prepoznate, krvoloci tamne puti, očiju crnih k’o noć i ako dobro obratite pa-žnju vidjet ćete na usnama tragove očnjaka koji se razlikuju od svih očnjaka normalnih ljudi. Vi, prijatelji, znate da takvih ima i u nama neposrednoj okolini, ne samo u Sarajevu, ili Teheranu, zaboravio sam sad. Znate da su kontakti sa njima, a kamoli suživot, uvijek bili nemogući. To su napasti koje nas godinama nepravedno terete za razne zločine, pokolj u Ahmićima, rušenje Starog mosta, koncentracione logore, pro-gone i svakakve druge piz***ije. Eto, nekako su i međunarodnu zajednicu pridobili, pa heroji našeg naroda trunu po

Dino Živojević, student elektrotehnike, Sarajevo

kontam...Nešto kontam...


zatvorima. Imate li, prijatelji, uopće predsta-vu kakvi su to ljudi? Što ih sve ne istrijebi-smo još onda, majku mu...Onda mudrac uzdahnu i u sebi izbroji do de-set, da malo smiri zanos, pa nastavi...Prijatelji, nadam se da vam je jasno kako opstanka nema ako društvo nije homogeno. Dobar domoljub mora duboko vjerovati da je njegova nacija, milosti Božijom, superior-nija i daleko važnija od bilo koje druge. Nemojte mi zamjeriti na grubim izgovore-nim riječima, ali nadam se da shvatate da su neki postupci opravdani ako se rade u ime Boga i majke domovine. Elem, da se vratim na temu... Ne znam koliko vas je imalo priliku da se sretne sa anamoo-nim, ali u svakom slučaju izbjegavajte bliske kontakte. Vidite šta oni rade, šalju djecu da ratuju po bliskoistočnim ratištima, hoće da ovu lijepu državu, pardon prijatelji, državu, pretvore u kalifat u kojem ćemo biti potla-čeni narod drugog reda. Pa vidite kakve sve grozote rade bratu Miloradu, doveli čovjeka do toga da ne može živjeti sa njima.Kako sad brat Milorad?, prekide ga jedan od prisutnih, zar on nije isto protivnik našeg naroda?Ma, pusti sad to, odvrati odlučno Dragan, zar nisi nikad čuo onu neprijatelj mog neprija-telja je moj prijatelj. Sve u svrhu zajedničkih ciljeva. Uostalom, ovih mudžahedina ima više.Pobunjeni slušalac razumno klimnu glavom, valjda je master u pravu. Inače ne bi bio po-glavar da ne zna šta je za nas najbolje. Tako, nastavi govornik, taj grad je prijestol-nica kalifata koji se sve više širi u našem susjedstvu. Ulicama hodaju ljuti muslimani zavijeni u dželabije, pričaju na nekom svom jeziku, oko pasa nose dinamite i rekreativno odlaze na strana ratišta, a u zraku se osjeti miris baru-ta propraćen zvukom ezana sa munara. Tačno da se čovjeku zaledi krv u žilama. Iz-vjesni Marko se kune u majku da je vidio kako se ti muslimani iza akšama pretvaraju

u zle nemani sa velikim zubima i tako čitavu noć klanjaju izgovarajući tekbire i terorizira-jući sve nemuslimansko.A šta je sa našim narodom koji tamo živi? - upita jedan od prisutnih.Oni će možda poreći ovo što vam ja govo-rim, ali znajte da takvi iskazi nisu relevantni. Naši ljudi koji žive sa njima su jednostavno pod velikim utjecajem, ili su u strahu, ili su izdajnici koji su se priklonili njima. Znate, postoji priča da ako vas ugrize musli-man, nakon nekoliko dana kada zaraza poč-ne djelovati već pušite nargile u nargilhana-ma i pričate protiv poštenih Hrvata, kakvi smo, braćo, mi. Da budem iskren, žao mi je našeg naroda koji je prisiljen živjeti tamo. Za svaki slučaj, ne miješajte se sa njima i ne dajte djeci da zalaze na ista mjesta sa muslimanima.Zaprepaštena masa je sa dubokim zanosom upijala savjete što ih mudrac izgovara sa govornice. Jasno je, vođa najzad poentira, da imamo neprijatelja s kojim ne možemo živjeti, a kako izgleda teško i da možemo pobjeći. Kao što već rekoh, prijatelji, ne može se sa nekim ko nije iste nacionalnosti, religije i čega sve ne. Ja to pričam svugdje, pa i po Briselu. Valjda će me neko ozbiljno shvatiti, jer ka-kav je to političar koji se ne bavi širenjem priča na razini mahalskih tračeva. A vi, prijatelji, možete raditi isto u okvirima svog djelovanja, pričati isto svojoj obitelji, pogotovo djeci. Djeca su najveći adut za budućnost, jer samo ispravni mladi ljudi ne žale svoju mladost za više nacionalne cilje-ve, pri tome ne trpeći drugo i drugačije. Nadam se da znate da su mladi naše najve-će oružje. I ne lutajte, prijatelji, po njihovim gradovima i teritorijama i ne slušajte ljude ako vas pokušaju ubijediti u suprotno. Valjda ja najbolje znam, a ja vas ne bih la-gao. Budemo li djelovali sukladno iznese-nom, uz Božiju milost, još dugo ćemo imati prilike ovako se okupljati i slušati moje pri-če. Nakon toga ustade vođa - pa ustaše svi.

Zapis o zemlji

Zapis o zemlji


Šaroliki pejzaž Sarajeva, isprepleten je ostavštinom različitih kultura i tradicija koje su živjele i žive na ovim prostorima. Sara-jevo je grad u kojem su svi željeli ostaviti svoj trag, kao pečat vremena na život jednog naroda, njihovu tradiciju i običaje, arhitek-tonsko nasljeđe, naučni doprinos. Međutim, nisu samo tri najbrojnija bh. naroda kroz istoriju ostavljala svoj trag u ovoj zemlji. Do-laskom Jevreja u Bosnu i Hercegovinu kra-jem 15. vijeka, ova zemlja je postala razno-vrsnija. Nakon što su protjerani iz Španije i Portugala, veliki broj Jevreja je novi život

započeo u Bosni i Hercegovini, a najviše njih u glavnom gradu. Ulica Velika avlija nalazi se na sjeverozapadnom dijelu stare sarajev-ske čaršije, nedaleko od mjesta gdje se do-diruju osmansko i austrougarsko Sarajevo, Istok i Zapad. U ovoj ulici, koja se od davnina povezuje s jevrejskim nasljeđem i njihovim životom, smješten je Muzej Jevreja BiH, im-pozantna građevina koja baštini sjećanje na život, doprinose, podvige, ali i na ono što je, nažalost, postalo sinonim za jevrejski narod - masovno stradanje.

Muzej Jevreja: muzej sreće i tugeMuzej Jevreja BiH, izgrađen je kao prva se-fardska sinagoga u Bosni i Hercegovini 1581. godine. Zbog naglog smanjivanja jevrejske populacije, sinagoga je vremenom postala muzej. Pored Muzeja se nalazi Galerija Novi hram, koja je mnogo manja i u kojoj se povremeno organizuju izložbe različitih te-matika, ali najčešće su povezane s istorijom Jevreja. U Muzeju se mogu pogledati ekspo-nati, koji se nalaze na tri nivoa. U prizemlju se nalaze razne fotografije, knji-ge, dokumenti, mape i ostala zaostavština, koja svjedoči o vjerskom životu Jevreja.Na prvoj galeriji se nalaze eksponati koji pokazuju doprinos Jevreja razvoju BiH u svim segmentima: kulturnom, industrijskom, eko-nom skom itd. Na drugoj galeriji nalaze se eksponati koji svjedoče o stradanju Jevreja u Drugom svjetskom ratu, odnosno o tragediji koju je taj narod doživio. Zadivljujući ekspo-nati izloženi u Muzeju, koji zadiru u mnoge sfere života bh. Jevreja, zasigurno vas ne mogu ostaviti ravnodušnim, jer svaki od njih ima posebnu priču. Teško je izdvojiti one naj-značajnije, što je mišljenje i jednog običnog, znatiželjnog posmatrača, ali i stanovište mu-zejskih radnika i muzeologije. Najatraktivniji eksponati odnose se na vjer ski život, i to su

Dalibor Kraišniković, student sigurnosnih i mirovnih

studija, Bijeljina

Vrijeme ide u jednom pravcu, sjećanje u drugom

Ata

rski

duć

an p

orod

ice

Papo

Zapis o zemljiZapis o zemlji


Štit Tore, svete jevrejske knjige i kopija Haga-de, jevrejskog rukopisnog oslikanog kodeksa, a oba eksponata se nalaze u prizemlju Mu-zeja. Kada se spominju djelatnosti u kojima su Jevreji naročito bili uspješni, uz trgovinu, često su tu i razne vrste zanata. Na prvoj galeriji se nalazi limarski dućan, koji nastoji dočarati izgled prosječne jevrejske zanatske radnje iz ranog perioda. Tu se nalazi i atarski dućan. Prema podaci-ma dobijenim u Muzeju, u Sarajevu je više od 300 godina djelovala jedna atarska radnja, a zatvorena je 1943. godine. Atari su bili trava-ri, preteče današnje moderne farmacije, a u Muzeju se čuvaju originalne kutije u kojima su se tada čuvale ljekovite trave. U tom dijelu nalazi se i umjetnička slika sa istom tematikom.

Najtužniji dio MuzejaNajteži period u životu Jevreja povezan je s Drugim svjetskim ratom i njihovim strada-

njem, označenim kao holokaust. Sara jevski Muzej Jevreja posebno njeguje sjećanja i eksponate koji se odnose na događaje iz ovog perioda, pa je njemu posvećena jedna galerija. Vezana za lanac, u Muzeju lebdi knji - ga velikih dimenzija, a svjedoči o onima ko-jih više nema. U knjizi simboličnog naziva Dvanaest hiljada nastradalih zabilježena su imena i prezimena 6000 nastradalih Jevreja iz Sarajeva, te isto toliko Jevreja iz ostalih dijelova BiH. U ovom dijelu Muzeja izložena je i haljina koju je u logoru nosila Mira Papo. Pravednici među narodima je izraelski pro-jekat u okviru kojeg se dodjeljuje titula pra - vednika nejevrejima koji su za vrijeme Dru-gog svjetskog rata rizikovali sopstveni život da bi pomogli Jevrejima. Ovo priznanje dobile su i 53 osobe iz BiH, a njihova imena, te pojedine priče o ovim veli-kim podvizima su našli svoj prostor u Muzeju

Dav

idov

a zv

ijezd

a, p

ogle

d kr

oz p

rozo

r

Jev

rejs

ki n

adgr

obn

i spo

men

ik



Jevreja. Jevrejska kultura i tradicija u Bosnu i Herce go vinu došle su neprimjetno, razvijale se i sazrijevale sa lokalnim stanovništvom, učestvu jući u izgradnji gradova i ostavlja- jući tragove u arhitekturi i kulturnom na-sljeđu. Neprimjetno i tiho, Jevreji su gradili Sara jevo i druge dijelove BiH, te na taj način ostavili neizbrisiv pečat jednog vremena. Kao svjedok tog vremena, jedan muzej na Baščaršiji pono sno će čuvati istoriju od za-borava.

* Autor teksta posebno se zahvaljuje Žanki Dodig , kustoskinji u Muzeju Jevreja.

Aktivnosti se najčešće planiraju. Svi teže tome da se dobro izorganiziraju. Ali, šta biva s onim iznenadnim dešavanjima? Tu nastaje novi moment. Ne kaže se bezrazložno: Iskoristi priliku. U nastojanju da i ja iskoristim prilike koje život pruža, zaputih se u Banju Luku da upoznam ljude, da razgledam starine, da osjetim duh grada. Ne čine grad samo građevine, zgrade, već ljudi u njemu i njihovi životi. Povod za odlazak u ovaj grad upravo je taj ˮnovi momentˮ i naravno, neplaniran. Jedne večeri skupilo se društvo staro i naša prijateljica Leca reče da već ujutro ide za Banju Luku. Sasvim slučajno ima još nekoliko mjesta za one koji bi se pridružili. Naravno, prijavljujem se da ću joj praviti društvo. Ubrzo se javila i naša Tinki. Tada su sva mjesta

Knj

iga

120

00

nas

trad

alih

Još par mjesta za Banju Luku

Nedim Puriš, student komunikologije, Zenica


popunjena, dogovor je pao. Ujutro krećemo i trebamo ponijeti samo pozitivnu energiju. Rano jutro, tmurno i oblačno, ali nam nije pokvarilo dobro raspoloženje u iščekivanju nečeg novog, da spoznamo, da saznamo. Putovanje je ugodnije u društvu, i tu ˮnormuˮ smo već ispoštovali. Leca, Tinki i ja, taj fenomenalni trio krenuo je u ˮživotˮ i nove kontakte. Imali smo malo obaveza i dovoljno vremena da se upoznamo s gradom. Leca se ranije prijavila za dvodnevnu radionicu u Banjoj Luci, a Tinki i ja smo se naknadno tome pridružili. Pozitivna energija je tu, pune torbe i smijeh. Možemo krenuti. Put nas vodi kroz Srednju Bosnu, brzo smo došli od Sarajeva do Doboja. Onda iz Doboja lijevo i pravac Banja Luka. Kiša kontinuirano pada. S magistrale se jasno vidi pokoja lokva u dvorištima kućica sa strane. Pred Banjom Lukom pokoji brežuljak, vijugava cesta, a onda se ukaza autoput pred ulazom u grad. Krenuli smo ka hostelu, a onda u centar grada. Bulevar s divnim drvoredima proteže se ispred nas skoro u nedogled. Visoke zgrade, neke sve u staklu, duge pješačke staze i mnogo ljudi. Kiša je prestala, kao da je znala da joj je vrijeme da se lagano stišava i pusti nas da uživamo



u vremenu. Smještanje u hostel trajalo je sasvim kratko, a onda ko prije do centra grada. Vrijeme za selfie, ako se ne uslikamo i ne označimo kao da nismo ni bili. Tehnologija je toliko uznapredovala da nas prati u stopu, doslovno. Bulevar je dug, mnogo je autobusa, imam osjećaj kao da je neka manifestacija ili smo upali u gradsku vrevu. Bit će da je baš špica u gradu. Na kraju bulevara s divnim drvoredima, u zlatno okrunjen Saborni hram Hrista Spasitelja. Ispred hrama park, strogi centar, a s lijeve strane Banski dvor, ponos ovog grada. Prekrasna građevina iz perioda Kraljevine Jugoslavije, izgrađen između 1931. i 1932. godine. Iako je građevina, ipak odiše raskošem, prefinjenošću, gracioznošću. To je danas kulturni centar, s impozantnim enterijerom. Nekada je bio sjedište bana Vrbaske banovine. Nešto manje od stotinu metara udaljena - slična građevina. Ukrašena visokim stubovima s divnim epitelima na vrhu i uskim lukovima, otmjena i urbana. To je palata Banske uprave. Danas je to zgrada Gradske uprave grada Banje Luke. Dakle, Banja Luka je kroz historiju uvijek bila sjedište mnogih funkcionera, bitnih dužnosnika. Ta njena važnost obilježila je i današnji identitet grada. Od Banskog dvora spuštamo se prema Trgu Krajine i tamo će nas dočekati naše domaćice, Mica i Sanja.

Ulazimo u epicentar svih dešavanja. Ulica Veselina Masleše (Gospodska ulica), a u njoj butici, pekare, kafane, apoteke, restorani... Sve što se poželjeti može je tu. Jezgro grada s malim zgradama, poneki fragment na zgradama u nježnim bojama. Za oko mogu zapasti upravo ti sitni detalji ove ulice koja podsjeća na davna vremena, odiše životom jedne varoši i mirnih ljudi zaokupiranih svojim aktivnostima, ali vedrih lica. Trg Krajine i čuveni sat koji je stao. Stao onog dana (27. 10. 1969. godine) kada je Banju Luku pogodio razorni zemljotres. Simbolično da se ne zaboravi taj strašan događaj na Trgu Krajine stoji Krivi sat koji pokazuje 9h i 11 min., vrijeme kada je najrazorniji zemljotres u historiji ovog područja pogodio i devastirao Banju Luku. Našli smo se s našim Banjalučankama Micom i Sanjom. Odlučili smo ipak otići na jednu čašu razgovora i razmijeniti iskustva iz naših sredina. U glavnoj ulici, u jednom obližnjem kafiću vodili smo razgovore upravo o nama, o mladima. Zaista, ma koliko djelovalo smiješno ili žalosno, većina mladih ne poznaje dovoljno svoju zemlju. Neki zbog finansijske nemogućnosti, pasivnosti, ali i predrasuda ne idu iz svojih sredina, ne putuju u druge dijelove BiH. Mladi ne posjećuju naše kulturne znamenitosti, gradove. Uvijek se trudimo otići negdje van granica BiH kao da

Sabo

rni h

ram

Hri

sta

Spas

itel

ja

Ferh

adija



je tamo sve savršeno i sve bolje nego ovdje. Trebali bismo misliti na svoje sposobnosti i kvalitete znatno više, raditi na promociji naših zajednica te posjećivati i druge. Nakon ugodnog dijaloga otišli smo i do Kastela, banjalučke tvrđave. Bedemi ukopani u zemlju, čvrst i taman kamen, skriva teret minulih godina. Ovu tvrđavu su najvjerovatnije podigli Rimljani između III i IX stoljeća. Neki izvori tvrde da je tvrđava podignuta već u II stoljeću. Na njenom lokalitetu pronađeni su tragovi još iz Rimskog carstva. Tvrđava slovi za jedan od najstarijih historijskih spomenika u BiH. Zna se da se svaka vojna sila koja je dolazila i prolazila kroz ovaj kraj, koristila upravo ovim tekovinama kako bi odbranila sebe, svoje ljude, svoju moć. Kule, osmatračnice, puškarnice svjedoče o važnosti ove tvrđave za nekadašnje naselje prve linije odbrane. Danas je Kastel turistička atrakcija s mnogo manifestacija organiziranih unutar zidina na velikoj zelenoj površini. Ispod Kastela nemirni Vrbas, jedan od simbola ovog grada kojeg počesto nazivaju ˮGrad na Vrbasu .ˮ Talasi se žurno spuštaju odmah uz zidine Kastela, odlaze nizvodno ka drugom dijelu grada. Odlazimo i mi s Kastela do našeg hostela. Večer je lagano padala, ulične svjetiljke su se palile. Grad je i dalje pun. Reklame, bilbordi, ekrani, svjetla raznih

boja prate nas kroz centar. Na trgu robna kuća Boska, ukrašena reklamama. Kako idemo kroz grad tako se smjenjuju i stilovi gradnje. Primjećuje se stariji način gradnje, niske zgrade, s dugim prozorima, ukrašene pokojim motivom, obavezno nježne boje, ali opet, svaka je jedinstvena. Što se više udaljavamo od centra sve više preovladava stil gradnje iz perioda socijalizma. Zgrade čvrste, visoke, klasičnih prozora, ponegdje čak i blokovski način gradnje, kao da se tim željelo postići da ljudi budu upućeni jedni na druge. Mada je i industrijalizacija dosta na to utjecala, jer cilj je bio što više radne snage za jedan grad, za jedno područje. Moderne zgrade ukrašene su staklom kao glavnim motivom. Sutradan, prije no što smo krenuli kući, posjetili smo i Ferhat-pašinu džamiju (Ferhadiju), jednu od najstarijih džamija u BiH izgrađenu u osmanskom periodu, tačnije u XVI stoljeću. Vrijeme da se krene tamo odakle smo došli. Sunčan dan nas je ispratio. Banja Luka ima svoju dušu. Ljudi su blagonakloni, prijateljski raspoloženi a to su nas i uvjerili naši domaćini srdačnom dobrodošlicom i iskrenom pričom o svom gradu. Svoje mjesto treba voljeti, uvijek ga nositi sa sobom i ma gdje god da odemo ipak trebamo znati odakle smo krenuli.

Kas

tel



Slavenska mitska pozornica (Prvi dio)

Jeste li se zapitali ikada u što su to naši pre-ci vjerovali? Kakva je zapravo bila njihova religija? Kome su se molili i prinosili žrtve? Iz velike radoznalosti, no i neobične potrebe, krenuo sam u potragu za veličanstvenom poviješću kombiniranom s bogovima, bo-žicama, prirodom i njenim elementima, ra-znim mitološkim bićima i njihovim zgodama. Intriga o njima raste iz rečenice u rečeni-cu. Toni Petković, publicist legendi i vareški stručnjak o slavenskoj mitologiji je sasvim spontano došao na ideju o prikupljanju va-reške ostavštine i vareških neobjavljenih legendi.

Što je to zapravo mitologija i koji je njen za-datak?Mitologija je grčka riječ sastavljena od dviju riječi, mythos i logos. Mythos u grubom pri-jevodu znači ˮnešto što je nerazumljivo ,ˮ a logos je opet ˮono što se ima znati ,ˮ tako da je to u samoj riječi nespojivo. Jako je teško objasniti ono što je neobjašnjivo. Mitologija je znanost koja se bavi starim tekstovima koji govore o događajima koji su se desi-li prije ovoga svijeta, a ti događaji imaju i danas utjecaj na tijek našeg življenja. Mit je zapravo govor o bogovima, posebnim juna-cima koji se logički ne mogu objasniti.

Kada saznajete o Varešu kao kolijevci sla-

venskih bogova i božica? Dio tih svojih prikupljanja sam i javno objav-ljivao i kad su ona došla do vrha znanstve-nika u Hrvatskoj u zagrebačkom sveučilištu onda je jedna ekipa došla u Vareš. Nakon razgovora na tu temu i uz njihovu pomoć, utvrdili smo da se u tim legendama, kojih ima oko dvjesto, krije jako puno ostataka razbijenog zrcala slavenskog mitskog poi-manja o božjem ustroju svijeta. Otkrili smo nakon niza godina zajedničkog istraživanja u Hrvatskoj, Sloveniji i drugima zemljama, da je Vareš bio slavenska mitska pozornica, je-dina zasad otkrivena u Bosni i Hercegovini.Spominjali ste neobjavljene legende, kako ste mogli pristupiti takvim informacijama?Na jednu divnu sreću, moj pradjed je tako-đer bio zainteresiran za ostavštinu Vareša i dio toga mi je ostavio u naslijeđe. Dalje sam nastavio sam, ali i kroz školovanje.

***Toni nam je pričao o obiteljskom stablu sla-venske mitologije, njihovom naseljavanju i porijeklu, njihovim običajima i vjerovanjima i ostalim zanimljivostima, a to slijedi u na-

Matija Krivošić, učenik gimnazije, Vareš

Mat

ija, T

oni P

etko

vić

i Alm

ir Č

ikm

iš



stavku. Cijela slika slavenske mitologije se nastavlja u vezi gradića Vareša, smještenog u srednjoj Bosni, ne baš tako razvijenog i poznatog, ali nakon ovih informacija mnogi će ga gledati drugačijim očima:Prije 7. st. i dolaska Slavena na ove prostore, ilirsko pleme Desidijata se naselilo i imalo upravni centar u Brezi. U to vrijeme, Vareš je bio jedan vrlo zabačen prostor. Nismo uspjeli utvrditi kad su točno Slaveni doš-li na prostor Vareša i zašto su ga izabrali te kada su uspostavili mitsko poimanje. Slaveni su indoeuropski narod koji je pri-je nekih 5000 godina živio skupa s ostalim narodima (Francima, Germanima, itd.). Veli-kom seobom naroda, Avari su oko 7. st. za-posjeli znatan dio slavenskog prostora koji se sastojao od istočnog, zapadnog i juž-nog. Vjerojatno su naselili Vareš oko 7. i 8. stoljeća. Kad su došli Slaveni i uspostavili svoj jezik i svoje vjerovanje, za sobom su do-nijeli i svoja božanstva. Njihovo vjerovanje

je bilo takvo da su svetim smatrali: planine, rijeke, određene vrste drveća, kamenje, od-nosno sve ono što je u prirodi isijavalo ne-kom posebnom snagom. Sumnjalo se da su i Slaveni imali nešto slično Olimpu u grčkoj mitologiji ili Kajlašu u indijskoj mitologiji, kao svetu planinu. Međutim, nikako se nije moglo dešifrirati pismo koje uopće nije bilo obznanjeno, već zakodirano u prirodu, topo-nimiju. Sve dok nije klinasto pismo dešifri-rano, nismo ni znali da postoji. Još je pisac hrvatske himne Antun Mihanović napisao na njemačkom jeziku spis u kojem kaže da će na temelju te sumnje, ono što će pomoći dešifriranju, doći s Istoka. Nakon neuspje-lih pokušaja otkrivanja slavenskog mita u potpunosti, dogovorili su se da će sve za-jedničko objediniti u jedno i reći da to pripa-da Slavenima. Slavenski panteon, odnosno obiteljsko stablo, mnogi znanstvenici nisu mogli uspostaviti zbog mnogo nedorečenih, nedovoljno argumentiranih podataka. Ono što se zasigurno može utvrditi je slavensko

Mok

oš

Per

un

Zapis o zemlji


predočenje o bogu Perunu kao jednoj snaž-noj vremenskoj sili koja upravlja svijetom bogova i svijetom ljudi. Bog koji se brinuo za svijet mrtvih, svjetskog blaga i stoke bio je Veles, odnosno u našem vareškom okruže-nju Velež. Gdje su dva muškarca, treba biti i žena. Božica koja je bila i žena i majka boga Peruna zvala se Mokoš. Ona je u toponimiji postavljena na planini Zvijezdi, kao što je i sama zvijezda (Sunce). Točnije, na lokalite-tu Mekuše, na svom izvoru, kojeg i danas nazivamo lascivnim imenom Stidna voda. Ženama je pokazala kako se tka i plete. Mo-koš je ujedno i djeliteljica ljudske sudbine, od njene volje zavisila je sudbina ljudi, kao i opstanak. U mitološkom smislu je bila više izraženija u prinošenju žrtve, molitvi samog sjećanja nego na Peruna i Velesa. Perun i Mokoš imali su devet sinova. Oni su zapravo odraz devet strana svijeta, devet vremenskih događanja kroz godinu. Božica Mokoš rađa po prvi put kćerku tijekom godine i deseto-ga sina, kao blizance, boga proljeća i božicu zime. Bog Perun bio je gromovnik, a grom

je i danas nešto za što nemamo adekvatnu zaštitu. Grom je silno moćan, stoga nam nije teško zamisliti kako je to bilo u 9. st., koli-ko su se ljudi jednostavno plašili i morali se prilagoditi mitskim poimanjima. Od njega je zavisila sjetva kako bi ljudi preživjeli nado-lazeću zimu. U kršćanstvu ga zamjenjuje sv. Ilija, gromovnik, kao preinaka, iako kršćan-ski sveci nemaju veze s paganskim običaji-ma. Kao što i današnje religije imaju svoje svete knjige i utemeljitelje, Slaveni su tako-đer imali svoje vjerske vođe. Jedan od njih se zvao Šrez. On je na svakoj od proslava tumačio slavensko mitsko vjerovanje i kao vjerski službenik iznosio ga pred svoj narod. Njegova moć bila je veća od kraljevske.

***

Ovu drevnu, ali fascinantnu priču privodimo kraju, no nastavak legende čitajte u idućem broju. Očekujte jako zanimljivu priču o bogu Perunu i njegovom protivniku Velesu, znan-stvenim otkrićima i mnogim mitološkim či-njenicama o Varešu.

Vel

es

Iz naše mahale


Iz naše mahale

Ammar Grabić, učenik gimnazije, Gradačac

Preventeen, časopis za mlade u Bosni i Hercegovini, imao je potrebu osvježiti dopisnički kadar te je organizirao tre-ning za edukaciju i osposo-bljavanje mladih novinara i novinarki. Stručni tim za se-lekciju odabrao je predstav-nike i predstavnice iz cijele Bosne i Hercegovine, tačnije iz osam gradova. Tako su nam došli Matija iz Vareša, Amina iz Breze, Jasmina iz Lukavca, Filip iz Viteza, Halida iz Živini-ca, Ela iz Goražda, kao i Mari-na, Haris, Sara, Nejra i Delina iz Sarajeva, te moja malen-kost Ammar iz Gradačca. Na konkurs su se mogli prijaviti srednjoškolci i srednjoškol-ke, a osim ispunjene aplika-cije, kriterij za odabir je bio i probni tekst na temu Doček Nove godine u mom gradu. Među odabranih 12 budućih dopisnika i dopisnica, imao sam sreću da budem i ja. Iako sam u posljednji tren upao u ekipu, bio sam pozitivno iznenađen i rado prihvatio novu avanturu. Trening se održao od 18. do 21. janua-ra u SHL kući na Stupu. Sve je bilo odlično organizirano i vrlo zanimljivo, sam smještaj, nova ekipa, kao i stariji čla-novi iz redakcije koji su nam se pridružili na redakcijskom

Operacija Preventeen u Sarajevu

sastanku posljednji dan tre-ninga. Urednički tim, Jasmila Talić-Kujundžić i Tarik Kovač, po-jasnio nam je kako ustvari nastaje novi broj Preventee-na, kao i standarde i stilove pisanja koji se primjenjuju.

Kroz kreativne radionice i interesantan pristup novim članovima redakcije je na najbolji način objašnjeno samo novinarstvo, a osim toga uveli su nas i u tajne fo-tografije i kreativnog pisanja. Prije samog početka stručnog

Edu

kaci

ja i

reda

kcijs

ki s

asta

nak

, jan

uar,

SH

L ku

ća, S

araj

evo


Iz naše mahaleIz naše mahaledijela, trenerice Andrea Mija-tović i Azra Halilović održale su radionice na temu preven-cije ovisnosti. Ovisnost je svuda oko nas i nismo ni svjesni gdje je sve prisutna. Nije to samo droga, alkohol i duhan nego su to i društvene mreže, agresiv-nost, pretjerivanje s hranom i puno toga ostalog. Spozna-li smo kako ga otkriti i kako se nositi s tim problemom. Drugog dana našeg druženja imali smo vježbu simulaci-je konferencije za štampu gdje su nam gosti bili izvrš-ni direktor Udruženja Amir Hasanović, programska me-nadžerica i koordinatorica projekta Andrea Mijatović, te urednica časopisa Preven-teen Jasmila Talić-Kujundžić. Mogli smo postavljati pitanja iz svih oblasti: o onome što nas zanima iz domena općeg novinarstva, o trenutnoj si-tuaciji među mladima, o Ud-ruženju NARKO-NE, projektu Preventeen itd. Svoja iskustva iz oblasti istraživačkog no-vinarstva prenijeli su nam i stari dopisnici Preventeena, Dalibor Kraišniković i Slađan Tomić, koji su stekli iskustvo s medijima na Federalnoj te-leviziji i BH radiju. Dosta smo od njih naučili i sigurno će nam to puno pomoći u na-šem budućem radu. Još jedna praktična aktivnost u kojoj smo se okušali je City Rally. Šta je to? City Rally je igra u kojoj se u određenom vremenu trebaju riješiti odre-đeni zadaci u vidu zagonetki koje su se jednim dijelom od-nosili na znamenitosti iz hi-storije Sarajeva, a drugim di-

jelom su bili istraživačko-no-vinarskog karaktera. Sve se to rješavalo u hodu kroz intervju s građanima. Bili smo podije-ljeni u timove, a zadatak je bio takmičarskog karaktera. Na-grade nisu bitne, ali je bitno da smo svi uspješno stigli do cilja i savladali data iskušenja. Da bismo upotpunili komp- letnu sliku naše edukacije trebalo je uraditi i nešto iz kulture, a to je bilo nešto pre-lijepo. Zajednički smo posjetili Kamerni teatar 55 i po-gledali predstavu Helverova noć, koja nas je oduševila. Mi iz manjih gradova nismo baš u prilici gledati pozorišne predstave i ovo nam je bilo lijepo i nezaboravno iskustvo, a i sama predstava je bila na zavidnom nivou. Utisci mojih drugara, koji su sa mnom za-jedno prošli ovu avanturu su:

Ja sam tip osobe koja stalno voli biti u pokretu. Na zim-skom raspustu mi je bilo pri-lično dosadno, ponestalo mi je inspiracije za nove aktivno-sti, međutim, na Facebooku sam vidjela objavu tj. poziv za volontiranje u Preventeenu te sam se odlučila prijaviti. Prije toga nisam imala većeg isku-stva vezanog za novinarstvo, samo nekoliko napisanih, veoma kratkih, članaka za novine moje osnovne ško-le. Edukacija kroz koju sam prošla, zajedno s ostalim uče-snicima treninga, nadmašila je moja očekivanja. Upoznala sam nove ljude, susrela se s nekim već poznatim licima, dobro se zabavila i naučila mnogo toga što nisam znala o ovisnostima, novinarstvu kao i stilovima pisanja koji se prvenstveno koriste u Pre-venteenu, ali i šire. Sa sigur-

Del

ina

Volo

der

i "no

vi k

olač

ići"

u re

dakc

iji


Iz naše mahaleIz naše mahale

nošću mogu tvrditi da će mi ovo iskustvo koristiti u mom budućem radu. Nejra Ahme-tović, Sarajevo.Jako mi je koristilo novo isku-stvo. Prije nisam imao nika-kvog doticaja s novinarstvom te sam sad jako zadovoljan ovim prvim. Volio bih i dalje sudjelovati u sličnim radio-niama zato što ih smatram vrlo korisnima i produktivni-ma, posebno za osobe koje se žele nastaviti baviti novinar-stvom. Najviše mi se svidjelo to što smo dosta toga naučili za kratko vrijeme. Filip Križa-nac, Vitez. U Udruženju NARKO-NE sam skoro tri godine i svako isku-stvo koje sam stekla kroz druge projekte do sada je bilo korisno i zanimljivo. Mi-slim da je Preventeen jako zanimljiv i snažan projekt koji

pomaže mladim volonterima da se izgrađuju i usavršavaju u svakom smislu. NARKO-NE mladim ljudima pruža izvan-redne prilike u pogledu dru-ženja, učenja i sazrijevanja. Moje vrijeme u NARKO-NE-u je jedno od najljepših isku-stava u mom životu. Uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Amina Jusić, Breza.Za ovaj trening sam saznala preko Facebook stranice Ča-sopis ˮPreventeenˮ. Pošto do sada nisam imala nikakvog novinarskog iskustva, ovo mi se činilo kao jedan zani-mljiv izazov. I doista, sva moja očekivanja su se ispunila. Saznala sam mnogo toga o samom časopisu, ali i o ud-ruženju NARKO-NE. Naučila sam dosta toga o ovisnosti-ma koje su prisutne u našoj svakodnevnici, a mi zapravo

toga nismo ni svjesni. A ono što je važno jeste da sam se upoznala s osnovama no-vinarstva. Pored toga sam upoznala veoma drage ljude. Naše vrijeme je bilo ispunje-no edukacijom, druženjem i mnogobrojnim aktivnostima. Ela Vrana, Goražde.Dvije riječi koje bi najbolje opisale održane radionice bile bi inovativnost i krea-tivnost. ˮStaromˮ dijelu tima, kojeg sam već upoznao, pri-družila se nova ambiciozna i marljiva ekipa dopisnika. Bilo je tu i šaljivih, ali i onih ozbilj-nijih diskusija. Od obavljenih aktivnosti, najviše sam uživao u City Rallyju. U jedno sam doista siguran: Preventeen obitelj postaje sve veća. Baš u tome je čar − stjecanje prija-teljstva kroz usvajanje vješti-na i obavljanje zadataka kroz kreativan ali i kritički osvrt, a ne samo puko pisanje člana-ka! Matija Krivošić, Vareš.Za kraj bih dodao da ne mogu riječima potpuno objasniti koliko toga sam naučio, vidio i upoznao, iako od ranije imam određena iskustva iz obla-sti novinarstva. Nakon svega ovoga su mi se otvorili novi pogledi na mnoge stvari. Dru-gačije gledam na događaje, ljude i u svemu pokušavam doći do načina kako da to pri-kažem kroz članak. Osim ne-zaboravnog iskustva, stekao sam i nova prijateljstva, koja su isto tako veoma važna i vrijedna, jer ta prijateljstva ne prestaju i kontakti ostaju. Iskreno se radujem sljede-ćem redakcijskom sastanku. D

ruže

nje

novi

h čl

anov

a i č

lan

ica

reda

kcije

sa

Slađ

anom

To

mić

em i

Dal

ibor

om K

raiš

nik

ović

em k

ao is

kusn

im d

opis

nic

ima



Avantura IKS počinje!Proljetni dani sa sobom nose mnogo novosti a jedna od njih jeste i radionica koja je održana 24. marta u NARKO-NE-u za lidere i lider-ke IKS-a. Projekt Interkulturalne kreativne sedmice/tjedni počeo je sa pripremama za realizaciju svojih ovogodišnjih aktivnosti, a za početak koordinatorica projekta s. Magdalena Schildknecht predstavila je plan rada za nadolazeći period budućim liderima i liderkama kao i njihovu uloga u cijelom procesu. U proteklom periodu, pedagoški tim ovog projekta kojeg čine dugogodišnji volonteri i volonterke Tarik Kovač, Bruno Grebenar, Amina Lulić i Ana Gabrić radili su na izradi priručnika za lidere i liderke koji je također predstavljen na radionici, a koji će činiti podlogu svim liderima/liderkama u budućem radu tokom realizacije IKS projekta. Na radionici su analizirali realizirane aktivnosti od prošle godine, te radili na razvoju novih ideja kako bi ovogodišnji IKS bio uspješniji i još inovativniji. I ove godine raznolikost u projektu činit će studenti i studentice iz Švicarske koji će zajedno sa volonterima i volonterkama iz Vareša i Novog Travnika, zajedničkim snagama, ljetni raspust učiniti zabavnijim.

Održana prva ovogodišnja sjednica Upravnog odbora NARKO-NE u novim kancelarijama UdruženjaDa bi svoje aktivnosti sprovodili što uspješnije i kvalitetnije NARKO-NE je od ove godine bogatiji za još jedan prostor, koji se nalazi na istoj adresi, a uključuje i prostorije za rad s volonterima/volon-terkama, kao i kancelarije za uposlenike/uposlenice. Tu je ujedno održana i prva sjednica Upravnog odbora u ovoj godini, a u narednom periodu će se nastaviti održavati aktivnosti i rad s volonterima i volonterkama.

Ism

et D

izda

revi

ć, T

arik

Sm

ailb

egov

ić, T

arik

Kov

ač,

Mar

ija G

rabo

vac,

s. M

agda

lena

Sch

ildkn

echt

, San

ja

Hor

vat,

Ivon

a Č

eleb

ičić

, fra

Sti

pan

Rad

ić, A

mir

Has

anov

ić

Azra Halilović, Preventeen projekt-asistentica, Tešanj



Održane radionice za volontere i volonterke u projektu Edukativni rad sa djecom u rizikuU okviru projekta Edukativni rad sa djecom u riziku ˮDarujmo im vrijeme, umjesto novacˮ, tokom janu-ara održane su radionice za volontere i volonterke koje su bile posvećene temama: grassroots aktivi-zam, pregovaranje i konflikti, vještine komuniciranja i prezentiranja, te liderstvo. Voditelj radionica bio je Samir Mahmić, koordinator Mreže Stariji brat, starija sestra BiH. Drugi set radionica održan je i tokom februara i marta a na njima su volonteri i volonterke radili na stu-diji slučaja, praktičnim primjerima u radu s klijentima sa Ismirom Hadžić, šeficom Službe za zbrinjavanje djece u stanju potrebe, koja djeluje u sklopu Kantonalne javne ustanove Odgojni centar. Pored studije slučaja održane su i radionice: Predrasude i stereotipi, s Izanelom Mahmutović, stručnom saradnicom iz Centra za obrazovne inicijative Step by Step; Antistigma s trenerom Zlatanom Jovanovićem i trenericom Medihom Kovačević iz Udruženja za istraživanje, edukaciju i psihosocijalnu podršku Tavan. U prvoj sedmici marta volonteri i volonterke imali su priliku slušati o teoriji i praktičnim primjerima psi-hoterapijskih pravaca: Racionalno - bihevioralna terapija, s psihoterapeutkinjom Lejlom Gabela; Geštalt terapija, s psihoterapeutom Emirom Nalom i Transakciona analiza s Aljošom Lješićem, savjetnikom pod supervizijom. Početkom marta, volonterke su posjetile i Zemaljski muzej s učenicima Srednje škole za okoliš i drvni dizajn, te na taj način proširili znanje i upoznali kulturnu baštinu naše zemlje. Izlet je bio dodatna aktivnost za učenike, a u školi se kontinuirano održavaju radionice o prevenciji ovisnosti sa srednjoškolcima i srednjoškolkama. Sve ove aktivnosti i radionice volonterima i volonterkama pomažu u ličnom usavršavanju, a djeci s kojom provode svoje slobodno vrijeme pružaju znanje i pozitivne primje-re da bi jednoga dana odrasli u samostalne i zrele ličnosti. Trenutno je u pripremi novi blok edukacija za volontere i volonterke Mentorskog programa, a teme će biti prilagođene njihovim očekivanjima i potrebama.

Det

alj s

a ra

dion

ice

za v

olon

tere

i vo

lont

erke

u p

roje

ktu

Eduk

ativ

ni r

ad s

a dj

ecom

u r

izik

u



Šes

nae

sta

redo

vna

sjed

nic

a Sk

upšt

ine

Udr

užen

ja N

AR

KO

-NE

Održane radionice za volontere i volonterke i druženja s djecom u projektu Stariji brat, starija sestraDa bi nadogradili svoje znanje i razvili potrebne vještine u radu s djecom volonteri i volonterke u projektu Stariji brat, starija sestra, tokom januara i februara, učestvovali su u edukativnim radionica-ma o temama koje će im pomoći u radu s djecom, kako kroz projektne aktivnosti, tako i u budućem radu. Da bi se lakše nosili s izazovima u praktičnom radu obrađene su teme: vršnjačko nasilje, tehnike učenja i pamćenja, utjecaj porodice i društva na adolescenta i stilovi roditeljstva. Radionice su vodili saradnici na projektu, stručno osoblje iz službi socijalne zaštite općina Ilidža, Stari Grad i Novi Grad, pedagogica Selma Kršlak , psiholog Nermin Omerović, pedagogica Dženeta Moralić i psihologinja Dženana Lepirica. Znanje koje su volonteri i volonterke stekli kroz ovu edukaciju bit će im podloga za dalji rad. S obzirom na to da djeca u odraslima vide uzore, volonteri i volonterke trude se stalno nadopunjavati svoje znanje i spremno odgovarati na izazove koji se pred njih postavljaju. Volonteri i volonterke, starija braća i sestre, za svoju mlađu braću i sestre organizirali su i zajedničko druženje na kojem su učili igrati stolni tenis. Družili su se i provodili vrijeme na zanimljiv i zabavan način, kako za djecu, tako i za volontere i volonterke. Pored posjete stonoteniskog kluba posjetili su i tri muzeja: Despića kuća, Muzej Sarajevo 1878 - 1918, te Brusa bezistan. Djeca su bila jako radoznala prilikom obilaska i nisu se ustručavala postavljati pitanja za sve što ih je zanimalo. Još jedna od aktivnosti koja je obi-lježila druženja s djecom bila je i radionica crtanja na kojoj su djeca imala mogućnost izraziti svoju kreativnost pomoću papira i boja, te uživati kako sa svojom starijom sestrom tako i s drugom djecom, svojim drugovima i drugaricama. Sve ove aktivnosti djeci pomažu u boljoj interakciji s drugim ljudi-ma, jer kroz igru se najbolje i najlakše uči, a usto se i dobro zabavi. Ovakav vid tematskih radionica i aktivnosti nastavit će provoditi i u narednom periodu, kroz cijeli proces druženja.

Rad

ion

ice

za v

olon

tere

i vo

lont

erke

u p

roje

ktu

St

ariji

bra

t, st

arija

ses

tra



Održana šesnaesta redovna Skupština Udruženja NARKO-NEU Centru za zdravo starenje Novo Sarajevo, 20. februara, održana je 16. redovna sjednica Skupštine Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE. Skupština je najviši organ Udruženja, koju čine svi njegovi članovi s jednakim pravom glasa. Skupštini su prisustvovali članovi i članice Upravnog odbora, saradnici/saradnice, uposlenici/upo-slenice Udruženja, volonteri i volonterke, te partneri i prijatelji koji su pratili rad i razvoj organizacije. Predstavljeni su rezultati rada iz prethodne godine, kao i program rada za 2018. godinu. Također, prisutni su donijeli, jednoglasno izglasanu, odluku o promjeni i dopuni Statuta Udruženja, te su uručeni simbolični pokloni za članove i članice Upravnog odbora, počasnog predsjednika Udruženja Ismeta Dizdarevića, zamjenicu izvršnog direktora s. Magdalenu Schildknecht , predsjednika Skupštine Tarika Smailbegovića, volontere i volonterke, te ostale goste i gošće koji su prisustvovali Skupštini.Mnogo aktivnosti, pozitivnih rezultata i dobrog druženja obilježilo je prethodnu godinu, a svoje ciljeve NARKO-NE će nastojati ostvarivati i u 2018. godini.

Šes

nae

sta

redo

vna

sjed

nic

a Sk

upšt

ine

Udr

užen

ja N

AR

KO

-NE

PREVENTEEN 41 MART62

Iz naše mahale

Autorica: Amina Velagić Naziv ilustracije: Lažno prijateljstvo JU OŠ Hamdija Kreševljaković, Gradačac Opis ilustracije: Naivno je misliti da ne postoje ljudi koji prirodno, normalno i jednostavno ne mogu zakomplikovati. Trebamo biti jaki u svakom pogledu.

Fotografkinja: Hanifa Bulić Ekonomsko - trgovinska škola, Tuzla Opis fotografije: Na šta sam ponosna Dubrave Gornje, Redžići Autorica: Sumeja Ahmetagić

JU OŠ Hamdija Kreševljaković, Gradačac Naziv ilustracije: Cvijet u kosi Opis ilustracije: Cvijet u kosi je prirodni ukras koji popravlja raspoloženje. Još su stari Egipćani ukrašavali kosu cvijećem.

Autorica: Šeherzada Mujkić Opis ilustracije: Zovem se Šeherzada Mujkić. Imam osamnaest godina i trenutno sam učenica četvrtog razreda JU Gimnazija Velika Kladuša. Crtanje je nešto čime se bavim još od djetinjstva i u čemu i danas uživam. Poruka ove ilustracije jeste da pored svih negativnih pojava koje se javljaju širom svijeta, ipak postoje one pozitivne. Upravo iz tog razloga sam nacrtala lupu, koja simbolizira pojave u društvu koje polako nestaju i teže ih je pronaći u vremenu kada smo okruženi pesimizmom i pasivnošću.

Iz naše mahale


Iz naše mahale

Autor: Meho Pandžić JU OŠ Hamdija Kreševljaković, Gradačac Naziv ilustracije: Lijepa žena Opis ilustracije: Ljepota žene vječna je tema pisaca, pjesnika i slikara, od paleolita do današnjih dana.

Fotografkinja: Merisa Suljić Budoželje, Vareš Opis fotografije: Sreća postojanja Slikano na lokaciji Budoželje, Vareš.

Autorica: Amra Rabić JU OŠ Hamdija Kreševljaković,

Gradačac Naziv ilustracije:

Zlatokosa djevojka Opis ilustracije: U karakteru ove

djevojke, osim dobrote i zavidne ljepote, posebno

je karakteristična i njena lijepa frizura i

boja kose.

Autorica: Lamija Gluhić

JU OŠ Hamdija Kreševljaković, Gradačac

Naziv ilustracije: Princeza i princ Opis ilustracije:

Princeza, tj. žena, lepršavost

i ljepota.

Autor: Amar Sinanović JU OŠ Hamdija Kreševljaković, Gradačac Naziv ilustracije: Put u budućnost Opis ilustracije: U mladosti nam se otvaraju vrata i putevi u budućnost. Moramo biti svjesni da ćemo na tom putu nekada biti u ravnoteži ili van nje, a možemo i pasti. Važno je da uvijek ustanemo i samo razmišljamo o ravnoteži.

Fotografkinja: Bratislava Terzić Kakanj, Bosna i Hercegovina

Opis fotografije: Ova fotografija upućuje na krhkost naših krila. Teško je pokušati ostvariti svoje želje. Kada kreneš imaš poteškoće, vidiš samo zidine, misliš da tvoji snovi nisu dovoljno vrijedni. Ne mogu reći da je dovoljno samo vjerovati u sebe, to mladom čovjeku nije dovoljno reći. Treba se boriti s velikom kišom sivih zidina. Kasnije se spoznaje da vjerujući u sebe i važnošću naše snage i volje za ostvarivanje snova, istrajnost i vjera su najbitnije. Mada ona dolazi kao tanjir grahove čorbe u zimskim noćima, nakon napornih dana provedenih na njivi, okopavajući svoju baštu. Ne znamo za nju, dok ne vidimo konačan ishod pred nama. Tek tada spoznajemo šta je to vjera u sebe zapravo.

PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE ISSN 1840 ... - prevencija.ba 41.pdf · to su: promocija zdravlja i...

Documents

Transcript of PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE ISSN 1840 ... - prevencija.ba 41.pdf · to su: promocija zdravlja i...