33

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

OSNOVNA OBILJEŢJA SAOBRAĆAJNIH ENTITETA U FUNKCIJI ODRŢIVOG

PLANIRANJA I PROJEKTOVANJA SAOBRAĆAJNIH SISTEMA

MAIN FEATURES OF TRAFFIC ENTITIES IN FUNCTION OF SUSTAINABLE PLANNING AND

DESIGN OF TRAFFIC SYSTEM

Mustafa Mehanović

Kategorizacija rada: Stručni rad (Professional paper)

UDK 711.7

SAŽETAK: Budući da je saobraćajni entitet (vozilo, voz, zrakoplov, brod, bicikl, pješak, itd.) jedan od

tri primordijalna elementa saobraćaja, potrebno ga je analizirati sa aspekta parametara uticajnih na

planiranje i projektovanje saobraćajnih i prijevoznih sistema. Pravila koja određuje projekt

saobraćajnice (ulica, cesta, pruga i dr.) oslanjaju se, u velikoj mjeri, na dimenzije i karakteristike

kretanja i manevrisanja entiteta (npr. vozila) koji se po njima kreću. U ovom radu sagledane su osnovne

karakteristike projektnih “jediničnih” elemenata saobraćajnih sistema i date smjernice za njihovo

korištenje u planiranju i projektovanju saobraćajnih sistema uz što bolje efekte, a posebno što manje

negativne posljedice.

KLJUČNE RIJEČI: Planiranje, projektovanje, saobraćaj, prijevoz, saobraćajni entitet, vozilo, voz,

avion, helikopter, biciklista, pješak.

ABSTRACT: Since the traffic entity (car, train, plane, boat, bicycle, pedestrian, etc.). One of the three

primordial elements of traffic, it is necessary to analyze in terms of parameters affecting the planning

and design of traffic and transport system. Rules set by the design of the (streets, roads, railways, etc.).

Rely, to a large extent, on the dimensions and characteristics of movement and maneuvering of entities

(e.g., vehicles) to scroll through them. In this study were analyzed the main characteristics of the project

"unit" elements of traffic system and guidelines for their use in the planning and design of traffic systems

with better effects, especially as few negative consequences.

KEY WORDS: Planning, Design, Traffic, Transport, Traffic entity, Vhicle, Train, Plane, Helicopter,

Cyclists, Walkers

1. UVOD

Pod saobraćajnim entitetima1 podrazumijevaju se entiteti koji se kreću saobraćajnicama proizvodeći pri

tome saobraćaj. Budući da je saobraćajni entitet (vozilo, voz, zrakoplov, brod, bicikl, pješak, itd.) jedan

od tri primordijalna elementa saobraćaja, potrebno ga je analizirati sa aspekta parametara uticajnih na

planiranje i projektovanje saobraćajnih i prijevoznih sistema. Pravila koja odreĎuje projekt saobraćajnice

(ulica, cesta, pruga i dr.) oslanja se, u velikoj mjeri, na dimenzije i karakteristike kretanja i manevrisanja

entiteta (npr. vozila) koji se po njima kreću. U literaturi, posebno onoj koja obuhvata više saobraćajnih

sistema, u kojoj se poistovjećuje saobraćaj i prijevoz, saobraćaj i promet ili prijevoz i promet, moguće su

nedoumice šta se planira, kretanje vozila (saobraćaj), promjena mjesta čovjeku ili robi, te da li se

posmatra broj ljudi, tona robe ili entiteta koje opsluţuje saobraćajni sistem (saobraćajnica, terminal,...) u

jedinici vremena (promet).

Navedeni problemi se prenose i u propise koji se primjenjuju u izradi projektne dokumentacije na mikro i

makro nivou planiranja. Kako su u definicijama saobraćajnih nezgoda entiteti „učesnici“ nezgoda u

Prof. dr. sc. Mustafa Mehanović, Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu

Primljeno / Received: 01. 10. 2017.

Prihvaćeno/Recenzirano /Accepted/ Reviewed: 20. 10. 2017.

1 Entitet je riječ preuzeta iz engleskog jezika, čiji je korijen u latinskom jeziku (Entitas – biti). U filozofskom smislu ima značenje bitnosti, suštine. Pojam entiteta nema potpunu definiciju, već se definiše na različite načine. Pod pojmom entiteta podrazumjeva se sve što se moţe

jednoznačno odrediti, identifikovati i razlikovati. Tako široko postavljena definicija pokazuje da entitet moţe biti svaki realan ili apstraktan

objekat ili dogaĎaj.

34

. T

EC

– T

raff

ic E

ngi

nee

rin

g &

Co

mm

un

icat

ion

s, G

od

.4 –

20

17

Vo

l 2.

sistemima projektovanim na osnovu njihovih karakteristika, opravdana je potreba analize njihovih

karakteristika i sa aspekta uzroka i posljedica (vještačenja) nezgoda.

2. PROJEKTNO VOZILO U CESTOVNOM SAOBRAĆAJU

Projektno vozilo je onaj tip hipotetičkog vozila čija teţina, dimenzije i karakteristike kretanja se koriste

za uspostavljanje osnovnih elemenata projekata cesta (pruga), ulica i raskrsnica, takvih da one mogu

zadovoljiti vozila tog tipa. U cestovnom saobraćaju Bosne i Hercegovine pitanje dimenzija i masa vozila

je odreĎeno “Pravilnikom o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o ureĎajima i

opremi koju moraju imati vozila i o osnovnim uslovima koje moraju ispunjavati ureĎaji i oprema u

saobraćaju na putevima”. Ukoliko to nije ovim Pravilnikom drugačije odreĎeno, dimenzije vozila

odreĎuju se u skladu sa standardom BAS ISO 612 (Road vehicles – Dimensions of motor vehicles and

towed vehicles – Terms and definitions; Cestovna vozila – Dimenzije motornih i priključnih vozila –

Pojmovi i definicije).

2.1. Kategorizacija projektnih vozila

Glavne karakteristike za klasifikaciju vozila odnose se na minimalni radijus okretaja i one koje odreĎuju

proširenja potrebna u horizontalnim krivinama. Općenito za projektovanje prihvataju se dva tipa

projektnih vozila:

- Laka ili luksuzna i

- teška vozila kvalificirana kao kamioni i autobusi.

Ako se vozilo sastoji od vučnih i vučenih vozila naziva se prijevoznim sastavom (skup vozila). Najčešći

prijevozni sastavi (skupovi vozila) su:

- tegljač sa poluprikolicom,

- zglobni autobus

- vučno vozilo sa prikolicom, i dr.

Kategorije vozila definisane pravilnicima za Bosnu i Hercegovinu usklaĎene su sa meĎunarodnim

standardom, a granične vrijednosti parametara vozila mogu posluţiti za definisanje parametara

odgovarajućeg projektnog vozila, (Tabela 1.).

Tabela 1. Kategorije vozila prema međunarodnom standardu i propisima u BiH

KATEGORIJA VOZILA I OZNAKA

Granice parametara vozila

Duţina

(m)

Širina

(m)

Visina

(m)

Masa

Prazno/Ukupno

(t)

Mopedi,

motocikli,

tricikli,

četvorocikli

L

Moped L1 4 1 2,5

Laki tricikl L2 4 1 2,5 * / 0,57

Motocikl L3 4 1 2,5

Motocikl sa bočnim

sjedištem L4 4 2 2,5

Teški tricikl L5 4 2 2,5 * / 1,3

(* / 2,5teret)

Laki četvorocikl L6 4 2 2,5 0,35 / 0,55

Teški četvorocikl L7 4 2 2,5 0,40 / 0,60

(0,55/1,55teret)

Motorno

vozilo za

prijevoz

lica i

prtljaga

M

Putničko vozilo M1 12 2,50 4 * / 3,5

Laki autobus M2 13 2,55 4 * / 5

Teški autobus M3

13 (2 osovine)

15(3osovine)

18,75(zglobni)

25 (2 zgloba)

2,55 4 * / >5

Motorno Lako teretno vozilo N1 12 2,55 (izuzetno 2,6; 4 * / 3,5

35

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

KATEGORIJA VOZILA I OZNAKA

Granice parametara vozila

Duţina

(m)

Širina

(m)

Visina

(m)

Masa

Prazno/Ukupno

(t)

vozilo za

prevoz

tereta

N

3)

Srednje teško teretno

vozilo N2 12

2,55 (izuzetno 2,6;

3) 4 * / >3,5; 12

Teško teretno vozilo N3 12 2,55 (izuzetno 2,6;

3) 4 * / >12

Priključno

vozilo

O

Lako priključno vozilo O1 12 2,55 (izuzetno 2,6) 4 * / 0,75

Malo priključno vozilo O2 12 2,55 (izuzetno 2,6) 4 * / >0,75; 3,5

Srednje priključno vozilo O3 12 2,55 (izuzetno 2,6) 4 * / >3,5; 10

Veliko priključno vozilo O4 12 2,55 (izuzetno 2,6) 4 * / >10

Traktori i

radne

mašine

T, C

Traktori sa točkovima T1,T2,

T3,T5 2,55 4 >0,6 / * (osim T5)

Traktori posebne

namjene T4 4

Motokultivator Tm

Radna mašina TR 2,55 (izuzetno 3)

Traktori sa gusjenicama

C1,C2,

C3,C4,

C5

Priključna

vozila

R, S

Priključno vozilo

R1

R2

R3

R4

12 2,55 4

* / 1,75

* / >1,75; 3,5

* / >3,5; 21

* / >21

Priključno vozilo za

traktor za obavljanje

radova

S1

S2 12 2,55 4

* / 3,5

* / >3,5

Ostala

vozila

K

Zapreţno vozilo K1 12 4

Vozilo sa pogonom

ljudske snage (bicikl,

trotinet, tricikl sa

pedalama, kvadricikl sa

pedalama, tandem bicikl

i drugo)

K2 12 4

Vozilo sa pogonom na

pedale sa dodatnim

električnim motorom ako

nije deklarisano kao

vozilo vrste L1

K3 12 4

Vučno vozilo turističkog

voza K5a 2,55 4

Priključno vozilo

turističkog voza K5b 2,55 4

Vozila kategorije M i N mogu imati dodatnu oznaku G, što znači da se radi o terenskom vozilu (pr.

N2G).

Maksimalna dozvoljena duţina sastava (skupova) vozila su:

1) Tegljač sa poluprikolicom 15,50 (m)

2) Tegljač sa poluprikolicom kod kojeg djelimične duţine 16,50 (m)

ne smiju prekoračiti sljedeće vrijednosti:

36

. T

EC

– T

raff

ic E

ngi

nee

rin

g &

Co

mm

un

icat

ion

s, G

od

.4 –

20

17

Vo

l 2.

- Rastojanje izmeĎu vertikalne ose kraljevog čepa i zadnjeg dijela vozila ne veće od 12,00 (m)

- Radijus prednjeg prepusta ne veći od 2,04 (m)

3) Vučno vozilo sa jednom ili dvije prikolice 18,00 (m)

4) Vučno vozilo sa jednom prikolicom kod kojeg djelimične duţine 18,75 (m)

ne smiju prekoračiti sljedeće vrijednosti:

- Rastojanje izmeĎu prednje najisturenije spoljne tačke tovarnog prostora iza kabine motornog

vozila i zadnje najisturenije spoljne tačke tovarnog prostora prikolice skupa vozila, uz

oduzimanje razmaka izmeĎu zadnje najisturenije spoljne tačke tovarnog prostora motornog

vozila i prednje najisturenije spoljne tačke prikolice skupa vozila ne veći od 15,65 (m)

- Rastojanje izmeĎu prednje najisturenije spoljne tačke tovarnog prostora iza kabine motornog

vozila i zadnje najisturenije spoljne tačke tovarnog prostora prikolice skupa vozila ne veći od

16,40 (m).

5) Skup vozila sastavljen od autobusa i prikolice 18,75 (m)

6) Skup vozila namijenjen za prevoz kontejnera ili vozila 21,00 (m)

7) Turistički voz 40,00 (m).

Udaljenost izmeĎu zadnje osovine vučnog vozila i prednje osovine prikolice i priključnog vozila sa

centralnom osovinom ne smije biti manja od 3,00 m. Maksimalno dozvoljeni prepust ne moţe biti veći

od 63% od meĎuosovinskog razmaka. Maksimalna dozvoljena tolerancija u duţini vozila je 0,5% od

propisane vrijednosti. Motorna vozila kao i skupovi vozila moraju imati minimalni radijus zakretanja

najisturenije tačke 25 m, krećući se po krugu od 360°, a pri tome se gabariti vozila kreću u pojasu širine

7,2 m.

Rastojanje izmeĎu središta zadnje osovine motornog vozila i središta prve osovine prikolice mora

iznositi najmanje 3,00 m, a kod skupa vozila tegljač – poluprikolica i kod skupa vozila namijenjenih za

poljoprivredu i šumarstvo koji se sastoje iz vučnog vozila i prikolice sa nadgradnjom za obavljanje

odreĎenog rada, najmanje 2,50 m. Ovo ne vaţi za skup vozila kod kojih najveća dozvoljena masa vučnog

vozila ne iznosi više od 7,50 t ili prikolice ne iznosi više od 3,50 t

2.2. Kategorizacija vozila sa aspekta vozaĉkih dozvola u BiH

U Bosni i Hercegovini sa aspekta vozačkih dozvola definisano je sedam kategorija vozila. Kategorije i

potkategorije vozila su definisane u Bosni i Hercegovini „Pravilnikom o vozačkoj dozvoli“ koji je u

skladu sa direktivama Evropske unije. Duţine i djelimične duţine pojedinačnih vozila i skupova vozila,

najveća dopuštena širina i visina vozila odreĎuju se prema standardu BAS ISO 612. Osnovne razlike

vozila po kategorijama i potkategorijama su date u (Tabela 2.).

Tabela 2. Karakteristike vozila po kategorijama i potkategorijama vozila

Karakteristika vozila Kategorija i potkategorija vozila

A1 A B1 B C1 C D D1 BE C1E CE D1E DE

Zapremina motora (cm3) ≤125 >125

Snaga motora (kW) ≤11 >11

Najveća dozvoljena masa

vozila (t) ≤3,5

>3,5

≤7,5 >7,5 ≤3,5 ≤12 ≤12

Najveća dozvojena masa

vučnog vozila (t) ≤3,5

>3,5

≤7,5 >7,5

Najveća dozvoljena masa

priključnog vozila (t) <17,5

>0,75

<6 >0,75 >0,75 >0,75

Broj sjedišta bez sjedišta

vozača ≤8 >8

>8

≤16

>8

≤16 >8

Kod skupine vozila najveća dozvoljena masa priključnog vozila ne smije da prelazi masu neopterećenog

vučnog vozila.

37

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

2.3. Tipsko vozilo prema AASHTO standardu

Za projektovanje saobraćajnih sistema AASHTO2 je definisao 20 "dizajn vozila," svaki sa odreĎenim

karakteristikama.

Tabela 3. Tipovi vozila prema AASHTO standardu Oznaka Naziv

P Putničko vozilo

SU Solo kamion

BUS-40 MeĎugradski autobus sa meĎuosovinskim razmakom (40-ft) 12,20 (m)

BUS-45 MeĎugradski autobus sa meĎuosovinskim razmakom (45-ft) 13,72 (m)

CITY-BUS Gradski autobus

S-BUS36 Konvencionalni školski autobus za 65 putnika

S-BUS40 Veliki školski autobus za 84 putnika

A-BUS Zglobni autobus

WB-40 Srednja (dio izmeĎu) poluprikolica sa meĎuosovinskim razmakom (40 ft) 12,20 (m)

WB-50 Srednja (dio izmeĎu) poluprikolica sa meĎuosovinskim razmakom (50 ft) 15,24 (m)

WB-62 MeĎu poluprikolica sa meĎuosovinskim razmakom (62 ft) 18,90 (m)

WB-65 MeĎu poluprikolica sa meĎuosovinskim razmakom (65 ft) 19,82 (m)

WB-67D Udvojena prikolica sa meĎuosovinskim razmakom (67 ft) 20,42 (m)

WB-100T Trostruka poluprikolica/prikolica sa meĎuosovinskim razmakom (100 ft) 30,48 (m)

WB-109D Okretna dvostruka polu/prikolica sa meĎuosovinskim razmakom (109 ft) 33,23 (m)

MH Kamp-kućica

P/T Putnički automobil sa kampom

P/B Putnički automobil i prikolica za čamac

MH/B Kamp-kućica sa prikolicom za čamac

TR/W Traktor za farmu sa jednim vagonom

2.4. Karakteristike tipskog vozila

Označavanje projektnih vozila vrši se prema rastojanju izmeĎu osovina vozila3, (Slika 1.). Projektno

vozilo se treba izabrati na takav način da predstavlja značajan procenat saobraćaja koji će koristiti budući

saobraćajni sistem. Motorna vozila su zbog svoje namjene i vozno-dinamičkih zahtjeva relevantna za

odreĎivanje dimenzija puta i njegovih dodatnih ureĎenja.

Glavne karakteristike tipskih motornih vozila su:

dimenzije vozila, na osnovu kojih se odreĎuju širine saobraćajnih traka i proširenje u krivinama,

sposobnost manevrisanja na osnovu koje se odreĎuje vanjski ugao skretanja,

brzina voţnje, koja uslovljava veličinu geometrijskih i tehničkih elemenata kolovoza,

sistem za promjenu brzine vozila, tj. za ubrzanje rada motora kao i smanjenje brzine rada motora i

usporavanje radi kočenja i prionljivosti na kolovoz (koeficijent trenja klizanja).

Tipsko lako (putničko) projektno vozilo moţe biti korišteno na malim raskrsnicama u naseljenim

zonama, kao i na parkinzima namijenjenim za ovu kategoriju vozila. Tipska teretna projektna vozila

koriste se na većim raskrsnicama i terminalima namijenjenim za teretna vozila i autobuse. Na ( Slika 2.

i slici 3.) prikazane su glavne dimenzije projektnih vozila, kao i njihovi radijusi minimalnog okretanja i

putanja točkova za te radijuse pri uglovima skretanja od 180o.

2 AASHTO - The American Association of State Highway and Transportation Officials. 3 Prema izvorima: ISO 612 standard; AASHTO standard - The American Association of State Highway and Transportation Officials; Secretaria

de Comunicaciones y Transportes, Manual de Proyecto Geometrico de Carreteras, Mexico, 1991.g.

38

. T

EC

– T

raff

ic E

ngi

nee

rin

g &

Co

mm

un

icat

ion

s, G

od

.4 –

20

17

Vo

l 2.

Slika 1. Dimenzije tipskog lakog putničkog

vozila

α

l1 l2LK

L

HZ

S

HP

S

HO

H

Slika 2. Dimenzije tipskog projektnog vozila sa

dvije osovine

Slika 3. Dimenzije tipskog projektnog vozila, tegljač sa dvije osovine i poluprikolicom sa dvije osovine

2.5. Karakteristike tipskog vozila

Radijusi prohodnosti tipskog projektnog putničkog vozila odreĎuju proširenje kolovoza u krivini, (Slika

4.). Matematske zavisnosti meĎu veličinama za vozila sa dvije osovine4 su:

22r R L l B i

2

2

2

BR r l

.

Proširenje kolovoza u krivini za vozilo predstavljeno na (Slika 4.) je

B R r B = 2

2

2

Br l r B

.

Pravila koja odreĎuju projekti ulica i cesta oslanjaju se u velikoj mjeri na dimenzije i karakteristike

vozila koja se po njima kreću. Radijusi horizontalne prohodnosti prijevoznog sastava (skupa vozila)

(Tomić, M. 1979.). Imajući u vidu Ackerman-ov princip po kome svaka tačka na vozilu, pri kruţnom

kretanju, ima zajednički centar rotacije, vučno i priključno vozilo poslije n krugova okreću se oko jednog

centra okretanja, te se na osnovu takvih pretpostavki definišu radijusi horizontalne prohodnosti.

B - širina vozila L - duţina vozila L - meĎuosovinsko rastojanje r – unutrašnji radijus l1 - prednji prepust l2 - zadnji prepust R -radijus zakretanja najisturenije tačke

na prednjem dijelu vozila R - unutrašnji radijus zakretanja R1 -radijus zakretanja najisturenije tačke

na zadnjem dijelu vozila

Slika 4. Projektno vozilo posmatrano kao pravougaonik

4 Prema Ackerman-ovom principu svaka tačka na vozilu, pri kružnom kretanju, ima zajednički centar rotacije.

39

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

Tegljač sa poluprikolicom

Radijusi: - unutrašnjeg točka vučnog vozila

2 2

1( )r R l l B

- zgloba 2

2

2z Z

BR r L

- poluprikolice

2 2

2

pp

pp Z Z

Br R L

Oznake u izrazu date su na (Slika 3).

Slika 5. Radijusi prohodnosti tegljača sa poluprikolicom

Zglobni autobus (trolejbus)

22

1 zr R l l B

2

2

2

zz Z

BR r L

2 2

2

zp Z Z

Br R L

Slika 6. Radijusi prohodnosti zglobnog autobusa (trolejbusa)

Primjer promjene širine saobraćajne trake u raskrsnici kruţnog toka sa većim vozilom, (Slika 7.).

Slika 7. Primjer potrebne površine za kretanje tegljača u raskrsnici kružnog toka

40

. T

EC

– T

raff

ic E

ngi

nee

rin

g &

Co

mm

un

icat

ion

s, G

od

.4 –

20

17

Vo

l 2.

3. OSNOVNI ELEMENTI ZA PROJEKTOVANJE U TROLEJBUSKOM SAOBRAĆAJU

Specifičnost trolejbuskog sistema prijevoza, u odnosu na prijevoz autobusima, su u pogonskom sistemu i

potrebnoj opremi za napajanje električnom energijom na liniji. Zbog toga su u ovom dijelu predstavljene,

pored karakteristika vozila, i elementi mreţe za napajanje električnom energijom bitini za planiranje i

projektovanje trolejbuskog sistema. Radijusi putanja karakterističnih tačaka dvodjelnog trolejbusa

predstavljeni su na (Error! Reference source not found..). Elementi za projektovanje mreţe za napajanje

električnom energijom predstavljeni su na (Slika 8.).

Slika 8. Osnovne dimenzije sistema napajanja trolejbusa električnom energijom

4. OSNOVNI ELEMENTI ZA PROJEKTOVANJE U TROLEJBUSKOM SAOBRAĆAJU

Čelični točkovi sa vijencem, koji se kreću po čeličnim šinama, ujedno nose i vode šinska vozila na

jedinstven i izrazito jednostavan način. Zbog vijenca i konusnog oblika gazećih površina, svaki točak

ostvaruje kontakt sa šinom u jednoj dodirnoj tački, tačnije, na jednoj maloj površini. Pokretna sredstva

prijevoza u šinskom saobraćaju mogu se podijeliti na: vučna vozila, vučena vozila, vozila za ţeljezničke

svrhe i vozila za manipulisanje pri prijevozu putnika i robe. U osnovne eksploatacione karakteristike

vučnih vozila spadaju: vučna karakteristika vučnog vozila, maksimalna brzina, kritična brzina, masa

vozila, adheziona teţina, opterećenje po osovini, osnovni otpori, stepen autonomnosti i pokretljivost.

Vučena vozila, u ţeljezničkom saobraćaju, su sredstva koja sluţe za prijevoz putnika i robe, te ih

dijelimo na: putnička, teretna i kola za sluţbenu upotrebu, odnosno, ţeljezničke svrhe.

Veliki broj sklopova i ureĎaja na putničkim i teretnim kolima je identičan. To su donje postolje,

kotrljajući stroj, okretna postolja, odbojnici i vlačni ureĎaji. U prijevozu putnika postoje sljedeći vidovi i

sistemi: tramvaj sa jednodjelnom i višedjelnom karoserijom, sistem tramvaj – S-TRAM, lahkošinski

sistem – LŠS (LRT), brzi tramvaj, premetro, sistem metro i sistem regionalni metro – regionalna

ţeljeznica. Ovi vidovi i sistemi se uglavnom koriste u gradskom, prigradskom i regionalnom masovnom

prijevozu putnika. Primjer veličina bitnih za planiranje sistema tramvaja.

Za tramvaj KT4D dimenzije su: L=18,110 (m); l1=4,605 (m); l=8,900 (m); l2=4,605 (m); B=2,200 (m);

H=3,400 (m), Hm – granice).

41

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

L (m) – duţina, B (m) – širina, H (m) – visina, Hm (m) – visina kontaktnog voda

Slika 9. Dimenzije zglobnog tramvaja KT4D

Kritične tačke na karoseriji pri prolasku vozila kroz krivinu prikazane su na (Slika 10.). Za date

dimenzije vozila l, l1=l2, B i R, poloţaj kritičnih tačaka se utvrĎuje izrazima opisanim u nastavku.

Ukupna širina slobodnog profila dobija se iz izraza:

2 2

1 1´ ˝ ´ ´2 2 2

b b

B l BB B R R R l R

Proizilazi da unutrašnje proširenje profila u krivini zavisi od rastojanja izmeĎu središta obrtnih postolja l,

a spoljne najviše od duţine prepusta l1.

δ – smanjenje radijusa Rb´ zbog suţenja karoserije tramvaja

Slika 10. Geometrija okretanja šinskog vozila

Zbog oštrih krivina na trasi (minimalni radijusi krivina su 15-25 m), na tramvajima je rastojanje izmeĎu

obrtnih postolja samo 6-7 (m), u izuzetnim slučajevima 10 (m). Prepusti l1 i l2 kod ovih vozila često su

vrlo dugi (do 4 m), ali su krajevi karoserije konvergentni da bi se smanjilo spoljnje proširenje slobodnog

profila u krivini Rb'.

5. OSNOVNI ELEMENTI ZA PROJEKTOVANJE U VODENOM SAOBRAĆAJU

U vodenom saobraćaju plovna sredstva se kreću vodenim saobraćajnicama. Brod je plovno sredstvo

sposobno za kretanje po moru, rijekama i jezerima koje sluţi prije svega za prijevoz robe i putnika.

Brodom se smatraju samo veći plovni objekti, dok se manji nazivaju čamci. Na uzduţnom i popriječnom

presjeku broda, (Slika 11.)5, predstavljene su osnovne dimenzije i elementi broda.

5 Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Brod

42

. T

EC

– T

raff

ic E

ngi

nee

rin

g &

Co

mm

un

icat

ion

s, G

od

.4 –

20

17

Vo

l 2.

LOA

LWL BWL

DE

PT

H

BEAM

dro

fth

Slika 11. Uzdužni i poprečni presjek broda

Duţina broda

- duţina preko svega (LOA) - duţina mjerena izmeĎu dvije krajnje nepokretne tačke broda,

- duţina na konstrukcijskoj vodenoj crti (LWL),

- duţina na konstrukcijskoj vodenoj crti pri najmanjem gazu.

Širina broda

- širina preko svega (BEAM) - širina mjerena izmeĎu dvije krajnje nepokretne tačke na bokovima

broda,

- širina na konstrukcijskoj vodenoj crti (BWL),

- širina na konstrukcijskoj vodenoj crti pri najmanjem gazu.

Visina broda

- Najveća visina (DEPTH) - visina mjerena izmeĎu donjeg dijela kobilice i najviše nepokretne tačke

na brodu (vrh dimnjaka, jarbola, komandnog mosta)

- Konstrukcijska visina - visina mjerena od gornjeg ruba kobilice do donjeg ruba oplate, mjereno na

glavnom rebru broda

Gaz broda

- najveći gaz - mjeri se od najniţeg dijela brodskog trupa do konstrukcijske vodene crte na mjestu

gdje je brod najviše uronjen (drofth),

- gaz na pramcu,

- gaz na krmi,

- najmanji konstrukcijski gaz,

- najveći konstrukcijski gaz.

NadvoĎe broda - mjeri se od konstrukcijske vodene linije do ruba oplate palube mjereno na glavnom

rebru.

Drugi značajni elementi broda za planiranje i projektovanje u vodenom saobraćaju su:

- Vlastita masa (t)

- Deplasman (t)

- Istisnina (m3)

- Nosivost (t)

- Prostornost (m3), a moţe se izraziti i u registarskim tonama.

Brodovi se mogu podijeliti na više načina, a najčešća obiljeţja za podjelu su: namjena broda, područje

plovidbe, materijal od kojeg su izgraĎeni i vrsta pogona.

Prema namjeni brodovi se dijele na:

- putnički brodovi,

- teretni brodovi - namijenjeni prijevozu isključivo raznih vrsta tereta,

- putničko-teretne brodove,

- trgovačke brodove - namijenjeni za prijevoz putnika i robe,

- ratne brodove - namijenjeni su za pomorsko ratovanje i pomorske operacije.

Putnički brodovi, (Slika 12., Slika 13.), su namijenjeni prijevozu putnika, a mogu biti izletnički ili

linijski. Teretni brod, (Slika 14.), je vrsta broda koji sluţi za prijevoz raznih vrsta tereta iz jedne luke u

drugu. Teretni brodovi su opremljeni i dizajnirani u zavisnosti tereta koji prevoze.

Prema vrsti tereta koji prevoze teretne brodove moţemo podijeliti na:

- kontejnerske brodove,

- brodove za rasute terete (eng. bulk carrier),

- tankere,

- Ro-Ro brodove,

- brodove hladnjače i dr.

43

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

Teretne brodove dalje moţemo podijeliti prema dimenzijama (a one zavise od plovnih kanala kroz koje

prolaze). Tanker je vrsta teretnog broda, (Slika 15.), koji u svom teretnom prostoru prevozi tekući teret.

Njihova ukupna nosivost se kreće od nekoliko desetaka pa do nekoliko stotina tisuća tona.

Slika 12. Putnički

brod

Slika 13. Putnički brod

za kružna putovanja6

Slika 14. Teretni brod za

rasute terete7

Slika 15. Tanker

8

Prema vrsti tekućeg tereta tankere moţemo podijeliti na:

- tankere za prijevoz nafte, ukapljenog prirodnog plina,

- tankere za prijevoz raznih kemikalija,

- tankere za prijevoz pitke vode.

Tankere dalje moţemo podijeliti i prema ukupnoj nosivosti s tim da su tankeri za prijevoz kemikalija i

pitke vode u pravilu puno manje nosivosti (5-50000 t ukupne nosivosti) od tankera koji prevoze naftu

(10000-550000 t). Tankeri se takoĎer mogu podijeliti i prema svojim dimenzijama u zavisnosti od

plovnih puteva kroz koje prolaze. Pod pojmom supertanker, (Slika 16.), podrazumijeva se klasa tankera

čija je ukupna nosivost veća od 250 000 tona. U novije vrijeme svi supertankeri se izgraĎuju sa

dvostrukom oplatom (nafta se nalazi u spremnicima koji su od mora odvojeni još jednom oplatom i na taj

način se povećava sigurnost od istjecanja nafte u more u slučaju proboja oplate broda, nafta u tom

slučaju ostaje zaštićena drugom oplatom). Prostor izmeĎu oplata broda u trenucima kada se ne prevozi

nafta sluţi za ukrcaj balastnih voda koje daju stabilnost praznom brodu.

Ro-Ro brodovi9 su dizajnirani za prijevoz kotrljajućeg tereta kao što su automobili, prikolice, i sl.

Suprotni su Lo–Lo10

brodovi. Ro-Ro plovila imaju ugraĎene unutrašnje rampe koje dopuštaju teretu da

se kotrlja van iz broda kad je u luci. Ro-Ro sluţi za plovidbu velikih prekookeanskih brodova.

Slika 16. Supertanker

11

Slika 17. Ratni brod

12

Slika 18. Nosač

zrakoplova13

Slika 19. Ledolomac

14

Slika 20. Jedrenjak

Slika 21. Brod sa jedrima

i na motorni pogon

Prema području plovidbe brodove moţemo podijeliti na:

6 Izvor: isto 7 Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Brod 8 Izvor: isto 9 RoRo - Roll on/roll off brodovi. 10 Lo–Lo brodovi – engl. Lift on/Lift off. 11 Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Brod 12 Izvor: isto 13 Izvor: isto 14 Izvor: isto

44

. T

EC

– T

raff

ic E

ngi

nee

rin

g &

Co

mm

un

icat

ion

s, G

od

.4 –

20

17

Vo

l 2.

brodove za plovidbu morem,

brodovi za plovidbu unutrašnjim vodama.

Prema vrsti pogona brodove moţemo podijeliti na:

jedrenjake - za pogon koriste vjetar koji djeluje na jedra, (Slika 20.) 15

, (Slika 21.)16

parobrode - za pogon koriste parni stapni stroj,

motorne brodove - brodovi sa Diesel motorom i brodovi sa parnim ili plinskim turbinama,

brodove na električni pogon - za pogon koriste elektromotore koji se napajaju iz akumulatora, (npr.

podmornice).

Historijski su značajni i brodovi (prvenstveno ratni) na vesla. Osim toga, postoje i brodovi s

kombinovanim pogonom, npr. klasična podmornica ima za voţnju po površini Diesel motor, u

zaronjenom stanju koristi elektromotore, česte su i kombinacije jedra i Diesel motora.

6. OSNOVNI ELEMENTI ZA PROJEKTOVANJE U ZRAĈNOM (VAZDUŠNOM)

SAOBRAĆAJU

Saobraćajna sredstva, (zrakopovi-vazduhoplovi) u ovom slučaju, obuhvataju:

avione (letjelice sa fiksnim krilima),

helikoptere (letjelice sa rotirajućim krilima),

zračne brodove (upravljivi baloni).

Najčešće sredstvo za prijevoz putnika zrakom (vazduhom) je avion, mada se prijevoz moţe vršiti i

helikopterima i zračnim brodovima. Avion je zrakoplov fiksnih krila čvrste konstrukcije sa motorom.

Masovno se počeo koristiti krajem prvog svjetskog rata u civilne i vojne svrhe. Za prijevoz tereta koriste

se avioni, helikopteri i zračni brodovi. Gotovo svaki teretni avion se moţe ubacivanjem sjedišta u kabinu

pretvoriti u putnički. Prave teretne avione prepoznajemo po specifičnim karakteristikama (manja brzina,

a veća nosivost). U vojne svrhe avioni se koriste za odbranu teritorije ili za napad i osvajanje teritorije.

Prema osobinama pogonskih grupa avione dijelimo na (Radačić, Ţ. Suić, I. 1992).

klipne, turbo-elisne i turbo-mlazne. Prema duţini polijetanja i slijetanja mogu se podijeliti na: VTOL17

,

STOL18

, RTOL19

, CTOL20

. Prema veličini odnosno kapacitetu avioni komercijalne namjene dijele se u tri

grupe: mali do 30 sjedišta, srednji od 30 do 100 sjedišta i veliki više od 100 sjedišta. Prema namjeni

avioni za komercijalne svrhe se dijele na: putničke, teretne i opšte (kombinovane) namjene. Prema

obiljeţju broja motora avione dijelimo na: četvoromotorne mlazne, četvoromotorne turbo-prop,

tromotorne, ovomotorne turbo-prop. U odnosu na duţine letova avioni se mogu svrstati u sljedeće grupe:

avioni velikog doleta – do 10000 (km), avioni srednjeg doleta – od 3000 do 6000 (km), avioni srednje-

kratkog doleta – od 1500 do 3000 (km) i avioni kratkog doleta do 1500 km. Pri izboru aviona za prijevoz

tereta veoma su bitna dva faktora: dimenzija utovarnih vrata kabine i poprečni presjek kabine.

6.1. Karakteristike leta aviona

Funkciju prijevoza i let aviona omogućuju osnovni dijelovi aviona. Na (Slika 22.), dijelovi su označeni

brojevima, a njihov naziv i funkcija opisani su u (Tabela 4.).

15 Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Brod 16 Izvor: isto 17 VTOL – Vertical Take off and Landing. 18 STOL – Short Take off Landing. 19 RTOL – Reduced Take off and Landing. 20 CTOL – Conventional Take off Landing.

45

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

1

23

4

5

6

7

8

910

11

12

Slika 22. Dijelovi aviona i njihova funkcija

Tabela 4. Dijelovi aviona i njihova funkcija

Oznaka

dijela

Naziv dijela aviona

BiH ENG

1 Pilotska kabina Cockpit

2 Trup (tijelo) Fuselage (Body)

3 Letvice Slats

4 Spoiler Spoiler

5 Krilce Alieron

6 Zakrilca Flaps

7 Elevator Elevator

8 Kormilo Rudder

9 Vertikalni stabilizator Vertical Stabilizer

10 Horizontalni stabilizator Horizontal Stabilizer

11 Krilo Wing

12 Mlazni motor Jet Engine

Svako saobraćajno sredstvo ima stabilno kretanje, avion stabilan let, ako se nakon djelovanja sile ponovo

vraća na prethodnu putanju.

U tom smislu postoje tri slučaja stabilnosti leta aviona, (Slika 23.): - nakon poremećaja avion je nestabilan,

- nakon poremećaja avion je neutralan,

- nakon poremećaja avion je stabilan.

Statička Dinamička

Slika 23. Stabilnost leta aviona

Uzduţna stabilnost leta moţe se analizirati na osnovu djelovanja sila uzgona na krilima i trupu aviona.

(Slika 24.).

46

. T

EC

– T

raff

ic E

ngi

nee

rin

g &

Co

mm

un

icat

ion

s, G

od

.4 –

20

17

Vo

l 2.

Slika 24. Let aviona na određenoj visini

Postoje ograničenja u pogledu ugla podizanja i spuštanja aviona koji se pridrţavaju kontrole leta na

aerodromima. Primjer: Saobraćajno-tehničke karakteristike nekih tipova aviona za prijevoz putnika.

U cilju shvatanja problematike planiranja elemenata vazduhoplovnih terminala u (Tabela 5.) date su

karakteristike aviona DC-9-30 i DC-9-50.

Tabela 5. Karakteristike aviona DC-9-30 i DC-9-50

KARAKTERISTIKE TIP AVIONA

OSNOVNI PODACI DC-9-30 DC-9-50

PROIZVOĐAČ MOTORA PRATT &

WHITNEY

PRATT &

WHITNEY

TIP MOTORA JT8D-7 JT8D-9

POTISAK (ISA/SL) 14.000 14.500

BROJ SJEDIŠTA 85 115

TEŢINE (u funtama 1kg=22 pd; 1 pd=45359 g)

OPERATIVNA TEŢINA 51.051 59.208

MAX. TEŢINA BEZ GORIVA 71.400 87.000

KAPACITET REZERVOARA 24.743 24.750

MAX. TEŢINA PRI SLIJETANJU 81.700 95.300

MAX. TEŢINA PRI POLIJETANJU 91.700 108.000

KORISNI TERETI

OGRANIČENO TEŢINOM do 20.349 do 27.792

OGRANIČENO PROSTOROM 20.025 26.275

GLAVNE MJERE

RASPON KRILA (m) 2125 2847

DUŢINA (m) 3182 3637

VISINA (m) 838 898

DUŢINA TRUPA (m) 2986 3440

DIMENZIJE KABINE

DUŢINA (m) 169 153

MAX. VISINA (m) 206 206

MAX. ŠIRINA (m) 307 307

PROSTOR ZA TERET (m3) 1700 253

Primjeri aviona u raznim pozicijama dati su na (Slika 25)21

, (Slika 26)22

, (Slika 27)23

, (Slika 28)24

.

Slika 25. Putnički

avion Airbus A380

Slika 26. Putnički

avion Boeing

Slika 27. Avion sa

elisnim pogonom

Slika 28. Hidro avion koji

može polijetati sa vode i

slijetati na vodu

21 Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Airbus_A380 22 Izvor: https://es.wikipedia.org/wiki/Boeing 23 Izvor: https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D0%90%D0%91_340 24 Izvor: https://es.wikipedia.org/wiki/Hidroavi%C3%B3n#/media/File:Short_Sunderland_2_ExCC.jpg

47

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

Primjer: Avioni prema duţini leta

Svi zrakoplovi se mogu svrstati u sljedeće grupe:

- Boing 747 C DC-8F DC 10 AF o 10000 (km)

- Boing 727 C DC 6A od 3000 do 6000 (km)

- HERCULES C-130 DC 9 od 1500 do 3000 (km)

- Cesna 208 DH Buffalo kratkog doleta.

Primjer: Avioni za vojne svrhe

Primjeri aviona koji se koriste u vojne svrhe (Slika 29.)25

, (Slika 30.)26

, (Slika 31.)27

.

Slika 29. Bombarder - vojni avion

Slika 30. B 52 -

bombarder

Slika 31. Dvokrilni

avion

6.2. Karakteristike leta helikoptera (zrakoplova sa rotirajućim krilima)

Osnovni principi na kojima se temelji let aviona sa rotirajućim krilima (helikoptera) su identični

principima kod aviona sa fiksnim krilima. Današnji helikopteri, utemeljeni na konstrukciji od prije 50

godina, su prilično savršena i sigurna sredstva za letenje koja su sposobna za manevrisanje i u prilično

zahtjevnim meteorološkim uslovima. Helikopteri imaju mogućnost dizanja i spuštanja okomito u odnosu

na tlo što im daje nezamjenjivu ulogu posebno u interventnim i ratnim uslovima. Helikopter moţe da

lebdi na odreĎenoj visini, rotira oko z ose i nastavlja kretanje po svim osama x, y i z. Osim navedenih

konstrukcijskih zahtjeva, od helikoptera se zahtjeva visok nivo upravljivosti, kao i statičke i dinamičke

stabilnosti, što je u tehničkom smislu teško postići zbog posebnosti i nenarušavanja odnosa, a s aspekta

potrebnih letnih performansi, povećanja letnih brzina, te doleta i istrajnosti leta.

Slika 32. Manevarske mogućnosti helikoptera

Slika 33. Performanse helikoptera Eurocopter EC135

Primjer: Saobraćajno-tehničke karakteristike nekih tipova helikoptera

Na (Slika 33.) predstavljene su performanse helikoptera EC-135. Karakteristike helikoptera vodećih

proizvoĎača28

date su u (Tabela 6.).

25 Izvro: https://bs.wikipedia.org/wiki/Borbeni_avioni#/media/File:F16c.jpg 26 Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/B-52_Stratofortress 27 Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Dvokrilni_avion#/media/File:AN-2_SP-FAH.jpg 28 Airbus Helicopters (ranije Eurocopter Group) je evropski proizvođač helikoptera i opreme, nastao 1992. godine spajanjem njemačkog Daimler-Benz Aerospace AG (DASA) i helikopterske divizije franscuskog Aérospatiale. Eurocopter Gruop je danas u sastavu velike evropske korporacije EADS. Prema podacima iz 2007., više od 9800 Eurocopterovih helikoptera bilo je u službi kod preko 2500 operatera u 140 zemalja.

48

. T

EC

– T

raff

ic E

ngi

nee

rin

g &

Co

mm

un

icat

ion

s, G

od

.4 –

20

17

Vo

l 2.

Tabela 6. Osnovni tehnički podaci flote Eurocopter helikoptera

PROIZVOĐAČ

TIP

HELIKOPTERA

Promjer

glavnog

rotora

(m)

Ukupna

duţina

(m)

Ukupna

visina

(m)

Teţina

praznog

helikoptera

(kg)

Max.

teţina

uzleta

(kg)

Putna

brzina

(km/h)

Vrhunac

leta

(m)

Dolet

(m)

Eurocopter International

AS-350 BA

Ecureuil 10,69 12,94 3,14 1146 2250 234 4875 730

AS-355 N

Ecureuil 10,69 12,94 3,14 1436 2600 224 4000 721

BO-105CBS 9,84 11,86 3,00 1301 2500 240 3048 555

EC-135 10,20 12,10 3,62 1420 2900 260 6096 820

Eurocopter International/Kawasaki

BK-117B-1 11,00 13,00 3,85 1727 3200 254 4570 585

BK-117C-1 11,00 13,00 3,36 1732 3350 247 3050 540

7. OSNOVNA OBILJEŢJA NEMOTORIZOVANOG SAOBRAĆAJA

Pod nemotorizovanim saobraćajem, kao veoma bitnim obiljeţjem civilizacije, podrazumijevamo

saobraćaj sljedećih entiteta: pješaka, biciklista i osoba umanjene sposobnosti uz pomoć pomagala.

Nemotorizovana kretanja zavise od više faktora, a njihova povezanost je predstavljena na (

Slika 34.). Putovanje od izvora do cilja u gradskim sredinama moguće je ostvariti na više načina, a

mjesto nemotorizovanog saobraćaja u odnosu na druge načine moguće je sagledati na osnovu

Hadsonovog dijagrama, (

Slika 35.).

KARAKTERISTIKE VEZE- OBIM SAOBRAĆAJA

- ŠIRINA STAZE

- KVALITET TROTOARA

KARAKTERISTIKE MREŢE- POVEZANOST (NAKLONJENOST

PUTNICIMA)

OSLONAC U POLITICI- DRUGI PROGRAMI

- POLITIKA

- SREDSTVA

KARAKTERISTIKE

STANOVNIŠTVA- SOCIO-EKONOMSKE

- PROSTORNE

KLIMA/VRIJEME(OBIĈNO SU KONSTANTNI ZA

ODREĐENO PODRUĈJE)

KARAKTERISTIKE DRUGIH

NAĈINA PUTOVANJA-BEZBIJEDNOST, KOMFOR,

CIJENE PARKIRANJA, ITD.

KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA-GUSTINA NASELJENOSTI,

ZAPOSLENOST, ITD.

VEZA NAKLONJENA

PUTNICIMA

MREŢA NAKLONJENA

PUTNICIMA

PRODUKCIJA UKUPNIH

NEMOTORIZOVANIH

PUTOVANJA

NIVO JEDNOSTAVNOSTI

PUTOVANJA

Slika 34. Struktura i povezanost faktora uticajnih na nemotorizovana kretanja

49

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

0 1 2 3 4 5 6 7 8

s [km/h]

t [min]

0

5

10

15

20

25

30

35

BICIK

L

AUTOMOBIL

JAV

NI P

REV

OZ

PJE

ŠA

K

Slika 35. Hadsonov dijagram vremena putovanja od izvora do cilja u gradskim sredinama

7.1. Pješaĉki saobraćaj

Pješački saobraćaj postoji od nastanka grada, tako da se pješački saobraćaj već dugo vremena razvijao i

usavršavao. Osnovne karakteristike pješačkog toka su dobijene dugotrajnim iztraţivanjem u evropskim

zemljama. Broj kretanja pješaka u ukupnom gradskom kretanju je od 20-30 % od ukupnog broja kretanja

u gradskom području. Ta kretanja se odvijaju u razne svrhe (na posao, snabdijevanje, rekreaciju, škole i

dr.). Pješaci su veoma izraţena kategorija u kretanju do i od stajališta javnog gradskog prijevoza putnika.

Pod slobodnim kretanjem pješaka se podrazumjeva gustina od 1 čovjeka na m².

7.2. Biciklistiĉki saobraćaj

Kretanje bicikla je karakteristično zbog potrebe odrţavanja ravnoteţe u bočnom smislu. Kretanje bicikla

i motocikla, izmeĎu ostalog, obuhvata: ravnoteţu, upravljanje, kočenje i ubrzavanje. Proučavanje takvog

kretanja, (Slika 36., Slika 37.), datira od kraja 19. vijeka i traje i danas.

Slika 36. Dimenzije i elementi

ravnoteže bicikla

Slika 37. Sile na biciklu u vožnji, pri kočenju i u krivini

Sposobnost manevrisanja bicikla zavisi i od minimalnog vanjskog radijusa u krivini čija je vrijednost

usvojena 3 m. Dimenzije bicikla nisu definisane i zavise od modernih dizajnera, meĎutim treba poštovati

ograničenja širine bicikla. Bicikl ne smije biti širi od 0,75 m. Prostor potreban za kretanje jednog i dva

bicikla predstavljen je na (Slika 39.).

50

. T

EC

– T

raff

ic E

ngi

nee

rin

g &

Co

mm

un

icat

ion

s, G

od

.4 –

20

17

Vo

l 2.

R

ZL

KL

Š

R

Š Š

Značenje oznaka:

R - radijus krivine

Š - širina biciklističke površine

ΔŠ - proširenje

ZL - početak luka

KL - kraj luka

Slika 38. Proširenje biciklističke površine u krivini

Prilikom izbora širine biciklističke površine, osim dimenzija bicikla, potrebno je uzeti u obzir i:

1. Vrste biciklističke površine

2. Udobnost

3. Prostorne mogućnosti

4. Zahtjeve u vezi odrţavanja

5. Gustinu biciklističkog saobraćaja

6. Bezbjedno preticanje

7. Uporedna voţenja dva bicikla

Poloţaj biciklističke površine.

Značenje oznaka:

DK - dimenzije bicikla

MP - prostor za manevrisanje

VP - bezbjednosni prostor

N - broj saobraćajnih profila ili traka

Saobraćajni profil = DK + 2∙ MP

Neometan prostor = (DK + 2∙ MP) ∙ N

+ 2∙ VP

Slika 39. Minimalni prostor potreban za kretanje bicikla

Pri kretanju biciklista kroz raskrsnicu sa signalno-svjetlosnim ureĎajima karakteristične tri faze mogu se

opisati na sljedeći način. U fazi prilaza raskrsnici, prema Poissonovom zakonu raspodjele, kao pribliţna

osnova moţe se uzeti veličina saobraćaja tridesetog sata. Neke od osnovnih karakteristika biciklističkog

saobraćaja su:

pri planiranju horizontalnih i vertikalnih elemenata biciklističke površine, projektant mora u obzir

uzeti fizička svojstva bicikliste,

gubitak energije mora biti sveden na minimum,

ravna i dobro odrţavana saobraćajna površina predstavlja preduslov za pogodnu i prijatnu

biciklističku voţnju,

biciklisti su veoma izloţeni, iz kojeg razloga treba u najvećoj mogućoj mjeri eliminisati konfliktne

tačke, kao rezultat sudara motornih vozila i biciklista,

biciklisti su nestabilni – bočno strujanje vazduha, strujanje usljed prolaska kamiona, neravni dijelovi

kolovoza na biciklističkoj površini – sve ovo utječe na stabilnost i bezbjednost biciklista,

paţnja treba da se posveti i estetskoj vrijednosti okoline u kojoj je smještena biciklistička površina,

potrebno je obezbijediti dovoljno prostora da biciklisti voze jedan pored drugoga, kao i stvoriti

dodatne površine za odmor i relaksaciju.

51

TE

C –

Tra

ffic

En

gin

eeri

ng

& C

om

mu

nic

atio

ns,

Go

d.4

– 2

01

7 V

ol 2

.

8. ZAKLJUĈAK

U planiranju i projektovanju saobraćajnih sistema, meĎu osnovnim ulaznim veličinama su obiljeţja

saobraćajnih entiteta vezana za njihovo kretanje. Dimenzije entiteta, način i principi kretanja i

karakteristike upravljanja, glavne su odrednice plansko-projektnih rješenja. Imajući u vidu činjenicu da

saobraćajni inţenjering obuhvata istraţivanje u saobraćaju, planiranju i projektovanju, stručnjaci u

oblasti saobraćaja trebaju biti adekvatno angaţovani u izradi planova i projekata na makro i mikro nivou

planiranja.

Projektna rješenja u postupcima nabavki trebaju biti odvojena od nabavki opreme i radova, utemeljena na

kvalitetnim studijskim analizama. Na taj način bi se eliminisala današnja praksa u kojoj se u postupku

nabavke nabavlja projekt, oprema, radovi, sve u paketu od jednog ponuĎača. Rezultat takve prakse su

sistemi sa puno manjkavosti, neefikasnim ulaganjima, zabrinjavajućim posljedicama.

Planovi i projekti trebaju obuhavtiti i adekvatno tretirati sve saobraćajne entitete koji se mogu pojaviti na

prostornom obuhvatu, kako na osnovnim saobraćajnim sistemima (saobraćajnicam, terminalima), tako i

u pratećim i podrţavajućim sistemima.

LITERATURA:

1. Directive 2002/49/EC of the European Parliament and of the Council of 25 June 2002 relating to the

assessment and management of environmental noise. OJ L 189, 18.7.2002.

2. Kanafani, A. (1983). Transportation Demand Analysis. Berkeley: University of Californija Berkeley.

3. Kiso, F. (1994). Planiranje saobraćaja. Sarajevo: Fakultet za saobraćaj i komunikacije.

4. Mehanović, M. (1011). Planiranje ponude usluga u gradskom prometu putnika. Sarajevo: Fakultet za

saobraćaj i komunikacije.

5. Mehanović, M. (2017). Planiranje u saobraćaju, prevozu i komunikacijama. Sarajevo: Fakultet za

saobraćaj i komunikacije.

6. Meyer, M. D., Miller, E.J., (1984). Urban Transportation Planning. s.l.: McGraw-Hill.

7. Padjen, J. (1986). Osnove prometnog planiranja. Zagreb: s.n.

8. Smjernice za projektovanje, graĎenje, odrţavanje i nadzor na putevima Bosne i Hercegovine.

Sarajevo, Banjaluka. (2005).

9. Steierwald, G. Künen, H. D. (1993). Stadtverkehrs-planung, Springer-Verlag, Berlin Heidelberg New

York.