OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E

OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E Znanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo

EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP – E4E

International Journal of Education for Entrepreneurship

Europska poslovna škola ZagrebEuropean Business School Zagreb

ISSN 1849-7845 (tisak) ISSN 1849-661X (online)

UDK 33:37

Volumen / Volume 9 Broj / Number 2

Glavni urednici / Editors in ChiefIvica Katavić, Vitomir Tafra

Zagreb, 2019.

2

PRETHODNI NASLOV DO PROSINCA 2013. / PREVIOUS TITLE TO DECEMBER 2013: Učenje za poduzetništvo / Entrepreneurial learning

NAKLADNIK / PUBLISHER Europska poslovna škola Zagreb / European Business School Zagreb

ZA NAKLADNIKA / FOR PUBLISHER Ivica Katavić

GLAVNI UREDNICI / EDITORS IN CHIEFS Ivica Katavić, Vitomir Tafra

ZAMJENIK GLAVNIH UREDNIKA / DEPUTY EDITORS IN CHIEFS Danijel Knežević

POMOĆNICA GLAVNIH UREDNIKA / ASSISTANT EDITORS IN CHIEFS Palma Dizdarević

UREDNIČKI ODBOR / EDITORIAL BORDIvica Katavić (Zagreb, Hrvatska), Vladimir Grebenar (Vinkovci, Hrvatska), Vitomir Tafra

(Zagreb, Hrvatska), Milan Matijević (Zagreb, Hrvatska), Marjana Merkač-Skok (Ljubljana, Slovenija), Siniša Zarić (Beograd, Srbija), Damira Đukec (Čakovec, Hrvatska), Slavko Vukić

(Travnik, Bosna i Hercegovina), Petar Vrgović (Novi Sad, Srbija), Mia Delić (Zagreb, Hrvatska), Fahrudin Fehrić (Travnik, Bosna i Hercegovina), Marina Gregorić (Čakovec, Hrvatska), Nataša Zrilić (Rijeka, Hrvatska), Davor Širola (Rijeka, Hrvatska), Anita Prelas

Kovačević (Virovitica, Hrvatska), Domagoj Karačić (Osijek, Hrvatska), Marina Stanić (Osijek, Hrvatska), Sérgio Paulo da Silva Messias Tormenta (Porto, Portugal), Maja Vizjak (Zagreb, Hrvatska), Lucijano Jakšić (Zagreb, Hrvatska), Helena Šlogar (Zagreb, Hrvatska),

Mirha Bičo Ćar (Sarajevo, Bosna i Hercegovina)

3

LEKTORICA ZA HRVATSKI JEZIK / CROATIAN LANGUAGE EDITOR Antonija Zeba

LEKTORICA ZA ENGLESKI JEZIK / ENGLISH LANGUAGE EDITOR Sanja Gregić

RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISU REFERIRAJU SE U: / INDEXED IN: ERIH PLUS - European Reference Index for the Humanities and the Social Sciences

ROAD - Directory of Open Access Scholary Resources HRČAK - Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

ČASOPIS IZLAZI DVA PUTA GODIŠNJE / PUBLISHED BIANNUALLY

ADRESA UREDNIŠTVA / ADDRESS OF THE EDITORIAL BOARD Europska poslovna škola Zagreb

Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatskawww.journal.zrinski.org

[email protected]

NASLOVNA STRANICA / FRONT PAGE Marina Rogić

GRAFIČKO OBLIKOVANJE / GRAPHIC DESIGN Seniko studio d.o.o. za trgovinu i usluge

TISAK / PRINT Seniko studio d.o.o. za trgovinu i usluge

NAKLADA / EDITION 200 primjeraka / copies

SADRŽAJ

UVOD / INTRODUCTION 5

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK / ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER

1. Marina Gregorić, Melita Sečan, Ivana Fučko, Valentina Pongrac FIZIKALNA TERAPIJA KAO TURISTIČKI PROIZVOD MEDICINSKOG TURIZMA U MEĐIMURSKOJ ŽUPANIJI 7

2. Josip Kereta, Deni BarišićPREDVIĐANJE PREDSTEČAJA ODABRANOG PODUZEĆA TEMELJEM IZRAČUNA ALTMANOVOG Z–SCORE POKAZATELJA I BEX POKAZATELJA 20

PRETHODNO PRIOPĆENJE / PRELIMINARY COMMUNICATION

3. Vlatka Šimunović, Ana ŠatovićULOGA VJEŽBENIČKIH TVRTKI U POBOLJŠANJU IZVRŠNIH FUNKCIJA KOD SREDNJOŠKOLACA 35

PREGLEDNI RAD / REVIEW ARTICLE

4. Davor Širola, Natalija Čavlin EKOLOŠKI OSVIJEŠTENI POTROŠAČI – IZVOR PODUZETNIČKIH PRILIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ 47

5. Munira Šestić, Mirha Bičo Ćar, Senad Softić, Elvir Šahić KONTEKSTUALIZACIJA ISTRAŽIVANJA IZ PODRUČJA PODUZETNIŠTVA 63

6. Žarko Kruljac, Danijel KneževićMODELI DIGITALNE ZRELOSTI PODUZEĆA - OBJAŠNJENJE, PREGLED LITERATURE I ANALIZA 72

7. Marina Gregorić, Melita Sečan, Romana Pomper, Mateja MiklikPRILIKE ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA U OKVIRU DENTALNOG TURIZMA U HRVATSKOJ 85

8. Mirha Bičo Ćar, Munira Šestić, Senad Softić, Savo Stupar ENTREPRENEURIAL EDUCATION AT UNIVERSITIES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 101

STRUČNI RAD / PROFESSIONAL PAPER

9. Karlo Salopek, Ivica KatavićANALIZA SUSTAVA NAGRAĐIVANJA I MOTIVIRANJA ZAPOSLENIKA NA PRIMJERU ODABRANOG PODUZEĆA 119

10. Željko TintorVAŽNOST REVIZIJE KAO POKAZATELJA KVALITETE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA 140

11. Mile Marinčić, Dario MaričićDRUŠTVENA ODGOVORNOST U NAFTALANU NA TEMELJU ANKETE PROVEDENE S PACIJENTIMA 154

12. Maja Vizjak, Kristina DuvnjakSAGLEDAVANJE ODRŽIVOG PODUZEĆA KROZ KONCEPT PRIMJENE ODRŽIVOG RAZVOJA 165

13. Anton Florijan Barišić, Joanna Rybacka BarišićPRIMJENA DVOJNOG STRUČNOG OBRAZOVANJA I OSPOSOBLJAVANJA ZA PODU-ZETNIŠTVO U SVJETLU ISKUSTAVA IZ POLJSKE 176

UPUTE ZA AUTORE 191

GUIDELINES FOR AUTHORS 194

5Uvod

Dragi čitatelji,

zadovoljstvo nam je predstaviti Vam još jedan broj znanstveno-stručnog časopisa Obrazo-vanje za poduzetništvo – E4E u kojem je objavljen i dio radova s 9. Međunarodne konferen-cije o učenju za poduzetništvo (ICEL 9). Časopis „Obrazovanje za poduzetništvo“ indeksiran je u ERIH PLUS bazi (European Reference Index for the Humanities and the Social Sciences) te na portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa - Hrčak. Sukladno našoj izdavačkoj politici, ovaj broj je objavljen u elektroničkom i tiskanom izda-nju. U ovom broju objavljeno je ukupno 13 radova od kojih su 2 izvorna znanstvena rada, 1 prethodno priopćenje, 5 preglednih radova i 5 stručnih radova. Posebnost ovog broja znanstveno-stručnog časopisa je fokus na novim perspektivama u istraživanju, obrazova-nju i poduzetničkoj praksi. U njemu su generirana nova znanja, dijalozi, kritike i rasprave teoretičara, praktičara i kreatora politika u privatnom i javnom sektoru. Kvaliteta časopisa ovisi o autorima i tematici koju istražuju te recenzentima. Stoga zahva-ljujemo svim autorima koji su izborom našeg časopisa dali doprinos njegovom razvoju kao i uglednim recenzentima objavljenih radova koji su savjesno i profesionalno ocijenili kvalitetu radova. Također, zahvaljujemo uređivačkom odboru, lektorima, grafičkim dizaj-nerima i svima ostalima koji su doprinijeli održivosti ovog časopisa. Pozivamo Vas na nastavak suradnje u znanstveno-stručnom istraživanju i njihovoj pri-mjeni u području odgoja i obrazovanja za poduzetništvo. Time zajednički promoviramo razmjenu ideja između znanosti i prakse te doprinosimo akademskoj i stručnoj zajednici kao i budućem razvoju časopisa Obrazovanje za poduzetništvo – E4E.

Glavni urednici

6 Introduction

Dear readers,

It is our pleasure to present to you another issue of the scientific and professional journal Education for Entrepreneurship – E4E which also includes one part of the papers from the 9th International Conference on Entrepreneurial Learning (ICEL 9). The journal Education for Entrepreneurship is indexed in the ERIH PLUS database (European Reference Index for the Humanities and the Social Sciences) and the portal of scientific journals HRČAK.In accordance with our publishing policy, this issue has been published in electronic and printed form. A total of 13 papers have been published in this issue, of which 2 are origi-nal scientific papers, 1 preliminary communication, 5 review articles and 5 professional papers. A special feature of this issue of the scientific and professional journal is the focus on new perspectives in research, education and entrepreneurial practice. It has genera-ted new knowledge, dialogues, critiques and discussions of theorists, practitioners and policymakers in the private and public sectors.The quality of the journal depends on the authors, the topics they research and the reviewers. Therefore, we would like to thank all the authors who, by selecting our journal, have contributed to its development, as well as the distinguished reviewers of the publis-hed papers who have judged the quality of the papers conscientiously and professionally. We would also like to thank the Editorial Board, the proofreaders, the graphic designers and everyone else who has contributed to the sustainability of this journal.We invite you to continue cooperation in scientific and professional research and its appli-cation in the field of entrepreneurship education. In doing so, we jointly promote the exchange of ideas between science and practice and contribute to the academic and pro-fessional community as well as to the future development of the journal Education for Entrepreneurship – E4E.

The Chief Editors

7OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO / EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP VOL9 NR2(2019)

Izvorni znanstveni članak / Original scientific paper

FIZIKALNA TERAPIJA KAO TURISTIČKI PROIZVOD MEDICINSKOG TURIZMA U MEĐIMURSKOJ ŽUPANIJI

doc.dr.sc. Marina Gregorić, Sveučilište SjeverTrg dr. Žarka Dolinara 1, Koprivnica, Hrvatska

Telefon: +385 99 4040 164, e-mail: [email protected]

Melita Sečan, struč.spec.oec, suradnik, Međimursko veleučilište u ČakovcuBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


Ivana Fučko, studentica, Međimursko veleučilište u ČakovcuBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


Valentina Pongrac, studentica, Međimursko veleučilište u ČakovcuBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska

Telefon: + 385 91 9795 556, e-mail: [email protected]

SAŽETAKMedicinski turizam, kao jedan od oblika zdravstvenog turizma, u Međimurskoj županiji posjeduje uvjete za rast ponude u centrima navedene struke. Fizikalna terapija još je uvijek nedovoljno dostupna u promotivnim aktivnostima medicinskih centara, no u njezin povoljan značaj govore činjenice o rastu potražnje i obogaćivanju ponude centara. Javlja se kao oblik koji djeluje preventivno, u funkciji unapređenja zdravlja, ali i sve češće u svrhu liječenja i rehabilitacije raznih zdravstvenih tegoba. Bazira se na vrhunskoj infrastrukturi, stručnom kadru i objedinjenju zdravog načina života koji promiču svi subjekti uključeni u medicinski turizam. Cilj istraživanja je prikazati trenutačno stanje medicinskog turizma u Međimurju s naglaskom na stanje zdravstvenih ustanova koje pružaju usluge fizikalne terapije te utvrditi mogućnosti i odrediti ulogu medicinskog turizma u podizanju konkurentnosti Međimurske županije. U radu je korištena metoda istraživanja za stolom koja uključuje korištenje sekundarnih podataka iz stručne literature, znanstvenih i stručnih radova te informacija dostupnih na službenim web stranicama medicinskih centara, poliklinika i zdravstvenih ustanova. U radu se također koristi metoda primarnog istraživanja putem distribucije anketnog upitnika u zdravstvenim centrima među ispitanicima koji su koristili fizikalne terapije. Temeljem rezultata istraživanja može se zaključiti da Međimurska županija posjeduje visok potencijal za daljnji razvoj ovog oblika zdravstvenog turizma, čemu u prilog govori i strategija razvoja turizma na regionalnoj razini.

Ključne riječi: medicinski turizam; fizikalna terapija; Međimurska županija

M. Gregorić. et al.: Fizikalna terapija kao turistički proizvod medicinskog turizma u Međimurskoj županiji8

1. UVOD

Međimurska je županija prostorno bogata regija Republike Hrvatske koja posjeduje oču-vane potencijale za razvoj turizma i ostalih gospodarskih djelatnosti. Graniči sa dvije zani-mljive emitivne zemlje, Slovenijom i Mađarskom, bogate prirodnim resursima koje duži niz godina uspješno pretvaraju u popularne turističke atrakcije zdravstvenog turizma. Međimurska županija svojom blizinom posjeduje takve resurse, ali i sličan način života, kulture pa i prehrambenih navika lokalnih ljudi. Kako se u Sloveniji i Mađarskoj nalaze brojna kupališta i lječilišta koje stanovnici Međimurja redovito posjećuju zbog zdravstve-nih razloga, u posljednje vrijeme i Međimurska županija bilježi porast novoosnovanih zdravstvenih ustanova. Zdravstveni je turizam vrsta složene gospodarske aktivnosti u kojoj bitno mjesto zauzima stručno i kontrolirano korištenje prirodnih ljekovitih činitelja, postupaka fizikalne medi-cine i programiranih fizičkih aktivnosti u svrhu održanja i unaprjeđenja fizičkog, mentalnog i duhovnog zdravlja turista i poboljšavanje kvalitete njihova života (Cerović, 2008., prema Grupi autora, 2006.). To je turizam koji podrazumijeva oporavljanja u kojem se ostvaruju dolasci i boravci u područjima ili mjestima gdje postoje uvjeti za oporavak i održavanje čovjekovih duševnih i tjelesnih sposobnosti (Pančić Kombol, 1996.). Zdravstveni turizam pokretan je motivacijom koja je vezana uz razonodu i poboljšanje zdravstvenog stanja, a temelji se na „smještajnim kapacitetima, prirodnim lječilištima, medicinskom nadzoru i uvjetima za provođenje zdravstvenih programa praćenih brojnim pomoćnim uslugama“ (Madžar i sur., 2016.). Predviđa se da će zdravstveni turizam u sljedećih pet do deset godina biti jedan od najbrže rastućih turističkih proizvoda. Fizikalna terapija vrlo je kompleksna i zanimljiva usluga koja je sve traženija na zdrav-stvenom tržištu. Brojni sportaši, rekreativci, ljudi s urođenim oštećenjima lokomotornog sustava i ostale dobne skupine nerijetko posežu za navedenom uslugom u Međimurskoj županiji. U Strateškom marketing planu turizma Međimurske županije do 2020. godine na visokom drugom mjestu nalazi se zdravstveni turizam kao rastući turistički proizvod. Predmet je ovog istraživanja proučiti postojeći potencijal razvoja medicinskog turizma Međimurske županije – fizikalna terapija i mogućnost daljnjeg održivog razvoja zdravstve-nog turizma.

2. MEDICINSKI TURIZAM U HRVATSKOJ

Hitrec (1996.) navodi da se medicinski turizam prema skupini stručnjaka u sklopu pro-jekta Velikog Jadrana definira kao „suvremeni oblik zdravstvene zaštite koji omogućuje osobama čije je zdravlje ugroženo zbog iscrpljenosti radom ili kao posljedica neke bolesti da privremenom promjenom mjesta njihovog stalnog boravka provode liječenje ili rekre-aciju i uz primjenu prirodnih ljekovitih faktora, pored ostale potrebne terapije“. Krajnović, Babić i Bosna (2013.) pak navode da je medicinski turizam prema Favis-Villafuerte (2009.) jedinstvena kombinacija medicinskih i turističkih usluga, odnosno kombinacija zdravstve-nih tretmana i hotelski i drugih usluga u nekoj turističkoj destinaciji. Glavna motivacija medicinskog turizma nije vezana uz odmor i relaksaciju (Madžar i sur., 2016.), već se puto-vanja poduzimaju u svrhu obavljanja određenih medicinskih zahvata (zubarskih, kirurških i sl.) i bolničkog liječenja (Dujmović, 2014).


Tijekom posljednjih godina medicinski turizam postao je jedna od tržišnih niša o kojoj se sve češće raspravlja u kontekstu stope rasta broja putnika koji zdravstvene usluge traži izvan granica vlastite zemlje. Prema istraživanju TOMAS ljeto 2017. wellness i zdravstveni razlozi nalaze se tek na 9., odnosno 10. mjestu motiva dolaska u Hrvatsku sa 7,6% i 6,9%. Velike javne medicinske ustanove, poput kliničkih bolničkih centara, kliničkih i općih bol-nica ili poliklinika, ne pokazuju pretjerani interes za medicinskim turizmom. Medicinski se turizam u Hrvatskoj može najviše poistovjetiti s ponudom rastućeg broj specijaliziranih privatnih zdravstvenih ustanova. To su uglavnom manje i srednje ordinacije specijalizirane za stomatologiju, plastičnu kirurgiju i dermatologiju, ortopediju, fizikalnu medicinu i reha-bilitaciju. Postojeća tržišna pozicija medicinskog turizma u Hrvatskoj određena je najviše naporima tih privatnih ordinacija i klinika u probijanju tržišta, pristupačnim cijenama za međunarodno prihvatljivu kvalitetu te vjerodostojnošću kadra i opremljenosti. Ono što najviše koči njegov rast je nedostatak razvojne vizije te neusklađenost zakona s područja zdravlja i turizma, kao i nedostatak kontrole kvalitete usluge. Obvezna akreditacija, među-narodno certificiranje istaknutih hrvatskih medicinskih ustanova, zajedno s povezivanjem i strateškim savezima između ustanova i većom orijentacijom na tržište (odmak od HZZO sustava) jedni su od ključnih preduvjeta razvoja medicinskog turizma u Hrvatskoj. Ono čime bi medicinski turizma trebao privlačiti pažnju je kvaliteta prestižnih bolnica i centara, cjenovnom prihvatljivošću i kvalitetom integralnog destinacijskog lanca (https://mint.gov.hr).

2.1. Promocija medicinskog turizma u Hrvatskoj

Marketing se može definirati na različite načine, no svakako je osnovna značajka marke-tinga ta da se „odnosi na istraživanje tržišta, planiranje proizvoda, planiranje tržišta, unap-ređenje prodaje, prodaju i distribuciju, postprodajne usluge potrošaćima, planirane cijene i promociju“ (Cerović, 2008., prema Previšić i Ozretić-Došen, 1999.) Prema Kripperndorfu, marketing u turizmu definira se kao „sustavno i koordinirano prilagođavanje politike turi-stičkih poduzeća i turističke politike, na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i međuna-rodnom nivou, da bi se postiglo optimalno zadovoljenje potreba određenih skupina potro-šaća i tako ostvario profit.“ (Senčić i Vukonić, 1997.) Jakovljević (2012.) promociju definira kao element marketinškog miksa koji predstavlja skup aktivnosti kojima se emitiraju razli-čite informacije iz gospodarskog subjekta u okruženje, odnosno u najvećoj mjeri na tržište. Promocija se ponajviše svodi na napore pojedinih pružatelja usluga, dok je promocija s nacionalne razine relativno ograničena. Iako, Hrvatska turistička zajednica je krajem 2018. godine započela promotivnu kampanju fokusiranu na promociju zdravstvenog turizma kao jednog od ključnih segmenata hrvatske turističke ponude. Ovakva promocija bi tre-bala osigurati pozitivne efekte i rezultate te još snažnije pozicionirati Hrvatsku na među-narodnom tržištu (https://www.htz.hr). Dionici u Hrvatskoj posljednjih su godina zainteresirani za proširenje ove ponude turizma te su tako povučene određene mjere. Najbolji primjeri za razvoj su razna udruženja, a putem njih se postiže bolja promocija i kvalitetnija usluga. Primjeri takvih udruženja su: Udruga za razvoj medicinskog turizma kojoj je glavni cilj razvoj medicinskog turizma u Hrvatskoj, strukovno povezivanje, povezivanje pružatelja usluga i ostale; Medicinska grupa - investi-cijsko-konzultantska tvrtka za razvoj projekata zdravstva i turizma, potiče i provodi pro-jekte održivog rasta te promovira i zagovara brži razvoj ovog oblika turizma; Medicinska


mreža - registrirana kao turistička agencija te može organizirati cjelokupni paket usluga, vodič pacijentima i klijentima u uspostavljanju „mreže” kvalitetnih zdravstvenih ustanova koje su iskazale interes za probir najkvalitetnijih koji će biti u tom sustavu kontrolirani i stimulirani za održavanje i podizanje kvalitete; Pannonian Helath - glavni cilj je razvoj i pro-mocija grada Osijeka i regije istočne Hrvatske kao nove destinacije medicinskog turizma kao i stvaranje konkurentnog zdrastveno-turističkog proizvoda (https://croatia.hr).

3. MEDICINSKI TURIZAM U MEĐIMURJU

Medicinski turizam kao dio zdravstvenog turizma u Međimurju nije toliko razvijen i poznat kao primjerice wellness turizam. Najveću prepoznatljivost i utjecaj u Međimurju imaju Terme Sveti Martin koji nose ulogu i najvećeg smještajnog kapaciteta u županiji. Da Međi-murje želi poboljšati i razviti svoju turističku ponudu, pokazuje stvaranje Masterplana razvoja turizma Međimurske županije do 2020. godine. Masterplan je donesen 2016. godine, a izvršio ga je Institut za turizam, Zagreb. Jedan od ciljeva Masterplana je razvoj zdravstvenog turizma koji obuhvaća daljnje integriranje wellnessa, lječilišnog i medicin-skog turizma primarno u okviru velikih postojećih i planiranih topličkih centara, ali i u manjim specijaliziranim satelitskim objektima koji se uz njih mogu vezati. (https://www.visitmedimurje.com) Iako su Toplice Sveti Martin značajna turistička destinacija u kontinentalnoj Hrvatskoj, vidljivo je da u ponudi zdravstvenog turizma Međimurja nedostaje turističkih sadržaja. Očito je da Međimurje ima sve potrebne predispozicije za razvoj zdravstvenog turizma, a ponudu njegovih turističkih sadržaja trebala bi upotpuniti izgradnja novih toplica u Draš-kovcu, Therme Hortus Croatiae. Uz taj kompleks, Međimurje bi trebalo postati zdrav-stveno turističko središte sjeverne Hrvatske (Kruljac, 2015.).

4. FIZIKALNA TERAPIJA

Čimbenici današnjice koji utječu na zdravlje čovjeka na dnevnoj se bazi brojčano poveća-vaju. Demografske promjene, nove životne navike, tehnologija u svakodnevnoj upotrebi samo su neki čimbenici koji narušavaju zdravlje pojedinca. Problemi koje stvaraju najče-šće su povezani sa mišićno-koštanom i neurološkom strukturom organizma što pojedinca dovodi do bolnih tegoba. U potrazi za izlječenjem, tržišta potražnja fizioterapeuta i cen-tara koji pružaju fizikalne terapije raste i njihova popularnosti bilježi velik gospodarski i socijalni rast. Fizikalna medicina grana je medicine u kojoj se primjenjuju fizikalni agensi i lijekovi u prevenciji, liječenju i rehabilitaciji bolesnika (Schnurrer-Luke-Vrbanić, Ćurković, 2012.) S pojmom terapija često je povezan i pojam rehabilitacije. Cilj je rehabilitacije ponovno osposobljavanje svakodnevnog i profesionalnog života, emocionalnu i socijalnu stabilnost osoba koje su tu sposobnost izgubile zbog bolesti ili ozljede. Fizikalna terapija, ili drugim riječima fizioterapija, dio je fizikalne medicine u kojem se koriste razna fizikalna sredstva u liječenju. Postupci kojima se ostvaruje fizikalna terapija su kineziterapija, hidroterapija, termoterapija, krioterapija, fototerapija, ultrazvuk, masaža, klimatoterapija, balneotera-pija i talasoterapija (Pro leksis, 2005).


4.1. Balneoterapija

Balneoterapija smatra se liječenje primjenom mineralnih voda, a njome se nastoje pobolj-šati opseg kretnji u zglobovima, održava ili poboljšava pokretiljivost, jačaju se mišići i sma-njuje grčenje mišića te ublažava bol i općenito patnje bolesnika. Osobe kojima može kori-stiti ova vrsta terapije su osobe s reumatskim, neurološkim i kardiovaskularnim bolestima, a također koristi mogu imati i kronični gastroenterološki bolesnici, ginekološke bolesnice te dijabetičari i pretile osobe, ali i bolesnici s psorijazom. Balneoterapiju propisuje i nad-zire liječnik specijalist fizijatar (Cerović, 2008).

4.2. Magnetoterapija

Magnetoterapija ili magnetna terapija je bezbolna, neinvazivna primjena niskofrekven-tnog elektromagnetskog polja na tijelo u terapijske svrhe. Može se koristiti samostalno ili u kombinaciji s drugim terapijama. Obuhvaća primjenu pulsnog magnetskog polja ure-đajem za magnetoterapiju na dio tijela gdje je problem prisutan, a pacijent mora u vri-jeme trajanja terapije biti u ležećem položaju. Terapija traje od 15 do 30 minuta, ovisno o problemu pacijenta. Glavno djelovanje pulsnog elektromagnetskog polja povećanje je razine metabolizma, stabilizacije K/Na pumpe, odnosno membranskog potencijala, poti-canje izmjene tvari na razini staničnih membrana te poboljšanje cirkulacije. U primjeni ove terapije postoje indikacije, a to su bolesti i ozljede lokomotornog sustava, upalne i dege-nerativne reumatske bolesni, Raynaudov sindrom, algodistrofije, svježe rane te srašta-nje kostiju. (https://www.svkatarina.hr/hr/centar-za-fizikalnu-medicinu-i-rehabilitaciju/magnetoterapija)

4.3. Ultrazvučna terapija

Ultrazvuk je popularan instrument za dijagnostiku i liječenje u fizikalnoj terapiji, a u prvom redu upotrebljava se kao terapijsko sredstvo. Njegovo djelovanje je mehanično, a upravo je riječ o mikromasaži, mehaničkom zbijanju i rastezanju tkiva i gibanju pojedinih čestica tkiva. Vrlo je povezan sa toplinom na način da se mehanička energija u tkivima pretvara u toplinu i to posebno na mjestima gdje dolazi do refleksije ultrazvuka. Može se reći da je ultrazvuk još jedna procedura kojom se može toplinski djelovati na dublje dijelove tkiva unutar lokomotornog sustava. Samo trajanje aplikacije iznosi 5-10 minuta, ovisno o stanju. Kod akutnih bolesnika trajanje je kraće. Najčešća primjena ultrazvučne terapije zastupljena je kod kroničnih degenerativnih bolesti, ozljeda ligamenata, bolnog i zakoče-nog ramena, radijalnog i ulnarnog epicondilitisa te entenzitisa, burzitisa, tendovaginitisa i kapsulitisa. Ultrazvuk se ne primjenjuje na strukture središnjeg živčanog sustava, područje srca i gravidnog uterusa (https://www.fizikalna-terapija.hr/terapijski-ultrazvuk.html).

4.4. Laser

Laser je također popularno sredstvo za primjenu u fizikalnoj medicini. To je akronim za engleski naziv „Light Amplification by Stimulated Emision of Radiation“, što u prijedovu znači pojačanje svijetla stimuliranom emisijom zračenja. On djeluje biofotostimulirajuće, ubrzava sintezu kolagena i stvaranje granulacijskog tkiva, djeluje analgetski i antiede-


matozno. Indikacije za primjenu lasera su akutne i kronične boli, upalne i degenerativne reumatske bolesti, ozljede mekih tkiva, tetiva i ligamenata te otvorene rane. U mnogim slučajevima pokazuje pozitivna djelovanja na opće fizičko stanje bolesnika te se sve više uvrštava u program fizikalnih centara i bolnica. Poznate su i kontraindikacije, a to su boli nepoznatog uzroka, akutni tromboflebitis, prva tri mjeseca trudnoće i tumori (https://www.svkatarina.hr/hr/centar-za-fizikalnu-medicinu-i-rehabilitaciju/laser).

5. CILJEVI I METODE ISTRAŽIVANJA

Jedan od ciljeva je kroz teoriju prikazati trenutačno stanje medicinskog turizma u Međi-murskoj županiji s naglaskom na stanje zdravstvenih ustanova koje pružaju usluge fizi-kalne terapije. Sljedeći cilj je ispitati zadovoljstvo korisnika uslugom te razlog korištenja iste. Iz osnovnog cilja proizlaze i izvedeni ciljevi istraživanja:- saznati koje zdravstvene ustanove u Međimurskoj županiji pružaju usluge fizikalne

medicine te koji postotak navedenih ustanova surađuje ugovornom obvezom sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje,

- opisati razvoj medicinskog turizma u Međimurskoj županiji te potencijale za daljnji rast,

- utvrditi obilježja medicinskog turizma Međimurske županije.Za potrebe rada provodila su se primarna i sekundarna istraživanja. U svrhu prikupljanja sekundarnih podataka provedena su istraživanja za stolom, a u svrhu prikupljanja primar-nih podataka provedeno je ispitivanje korisnika usluga fizikalne terapije.Metoda istraživanja je deskriptivna metoda koja pojašnjava pojam zdravstvenog i medi-cinskog turizma Međimurske županije. Koristile su se i metode analize podataka iz dostu-pne literature s područja turizma, pretraživanje web stranica i anketni upitnik korisnika. Kvantitativna metoda statističkog istraživanja u radu je anketni upitnik korisnika fizikalne terapije u Međimurskoj županiji, a razgovor s njima je proveden tijekom 4. do 6. mjeseca 2019. godine. U obradi prikupljenih podataka korištena je deskriptivna statistika u vidu postotaka te su svi podaci prikazani i grafičkim metodama.

6. POSTOJEĆA PONUDA ZDRAVSTVENIH USTANOVA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE KOJE PRUŽAJU USLUGE FIZIKALNE TERAPIJE

U Međimurskoj županiji djeluje nekoliko zdravstvenih ustanova koje pružaju usluge fizi-kalne terapije, a to su Poliklinika Medikol, Fizikalna terapija i rehabilitacija Alen Horvat, Poliklinika Lumbalis i Ustanova za zdravstvenu njegu i fizikalnu terapiju Strahija.Poliklinika Medikol privatna je zdravstvena ustanova u Čakovcu koja kvalitetom medicin-ske usluge, modernom tehnologijom, diskrecijom i brigom za pacijente konkurira na trži-štu sa pristupačnim cijenama. Navedena zdravstvena ustanova ima ugovoreno partner-stvo s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje pa je moguće koristiti njihove usluge preko uputnica. Privatna praksa Alen Horvat u Čakovcu nema ugovoreno partnerstvo s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje pa su njihove usluge dostupne isključivo uz plaćanje, a kvaliteta infrastrukture i stručnost osoblja osiguravaju pacijentima ugodniji i


visokokvalitetan tretman. Poliklinika Lumbalis specijalizirana je poliklinika za ortopediju, traumatologiju i fizikalnu terapiju koja se nalazi u sklopu Termi Sveti Martin koja nema ugovoreno partnerstvo s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Njihova specijal-nost za rješavanje problema s kralježnicom i mišićno-koštanim sustavom osigurava uvjete s termomineralnom vodom koja je blagodjelotvorna na organizam, a sve usluge dostupne su uz plaćanje. Ustanova za zdravstvenu njegu i fizikalnu terapiju Strahija svoju zanimlji-vost ističe kroz djelovanje uz dom sa starije i nemoćne osobe u Hodošanu. Usluge rehabili-tacije i terapije obavljaju se na teret HZZO, dodatno i privatno osiguranje ili pak na zahtjev korisnika (http://medikol.hr/, http://fizioterapija-horvat.hr/, https://www.spa-sport.hr/hr/terme-iwellness, http://www.strahija.com).

7. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE – rezultati istraživanja

Anketni upitnik korisnika usluga fizikalne terapije u zdravstvenim ustanovama Međimur-ske županije odvijao se u periodu od 4. do 6. mjeseca 2019. godine. Prilikom osmišlja-vanja anketnog upitnika postavljeno je ograničenje istraživanja, a ono je da su ispitanici obuhvaćeni sa područja Međimurske i Varaždinske županije. Pitanja su osmišljena kako bi dobili podatke jesu li korisnici koristili usluge u Međimurskoj ili Varaždinskoj županiji, njihovom zadovoljstvu, mišljenju o razlici između privatnih ustanova i bolnica te prijedlo-zima o poboljšanju trenutnog i budućeg stanja privatnih ustanova. Anketni upitnik poslan je elektroničkim putem na 50 adresa, dok je ostalih 81 ispitanih sudjelovalo usmenim ispi-tavanjem u istraživanju. U nastavku slijede rezultati dobiveni kvantitativnom metodom.Svi ispitanici imaju prebivalište u Međimurskoj županiji. Analiza ankete potvrdila je činje-nicu da je broj korisnika koji su pristupili istraživanju 131, od čega 81 ženskog spola (62%), a 50 muškog spola (38%). Anketni upitnik bio je namijenjen svim dobnim skupinama. Raspon godina ispitanika pro-teže se od 15 do 51 i više godina. Najviše ispitanika spada u dobnu skupinu od 41 - 50 godina, njih 49 (37%). U dobnu skupinu 31 – 40 godina spada 43 ispitanika (33%). U dobnoj skupini od 51 i više godina pristupilo je 27 ispitanika (21%), a u dobnoj skupini od 15 – 30 godina pristupilo je 12 ispitanika (9%). Najviše korisnika koristilo je usluge fizikalne terapije zbog bolova u kralježnici, njih 43 (33%), nakon toga zbog operacije (koljeno, kuk, kralježnica, rame) 42 ispitanika (32%), a zbog skolioze 23 ispitanika (18%). Od svih ispitanih 14 osoba iskusilo je sportsku ozljedu (11%). 6 osoba sudjelovalo je u prometnoj nesreći pa je fizikalna terapija bila nužna (4%), a 3 ispitanika koristila su fizikalnu terapiju zbog petnog trna (2%).


godina, njih 49 (37%). U dobnu skupinu 31 – 40 godina spada 43 ispitanika (33%). U

dobnoj skupini od 51 i više godina pristupilo je 27 ispitanika (21%), a u dobnoj skupini od

15 – 30 godina pristupilo je 12 ispitanika (9%).

Najviše korisnika koristilo je usluge fizikalne terapije zbog bolova u kralježnici, njih 43

(33%), nakon toga zbog operacije (koljeno, kuk, kralježnica, rame) 42 ispitanika (32%), a

zbog skolioze 23 ispitanika (18%). Od svih ispitanih 14 osoba iskusilo je sportsku ozljedu

(11%). 6 osoba sudjelovalo je u prometnoj nesreći pa je fizikalna terapija bila nužna (4%),

a 3 ispitanika koristila su fizikalnu terapiju zbog petnog trna (2%).

Izvor: Autorice prema vlastitome istraživanju

Sljedeće pitanje tražilo je korisnike usluga fizikalne terapije informaciju jesu li usluge

koristili u Međimurskoj županiji ili u nekoj drugoj županiji. 94 osoba od ispitanih na ovo

pitanje odgovorilo je potvrdno (72%), a 37 osoba odgovorilo je da su fizikalnu terapiju

koristili u Varaždinskoj županiji (28%).

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

Bolovi ukralježnici

Operacija Skolioza Sportskaozljeda

Prometnanesreća

Petni trn

Razlog korištenja fizikalne terapije

Grafikon 1 Razlog korištenja fizikalne terapijeGrafikon 1 Razlog korištenja fizikalne terapije


Sljedeće pitanje tražilo je korisnike usluga fizikalne terapije informaciju jesu li usluge kori-stili u Međimurskoj županiji ili u nekoj drugoj županiji. 94 osoba od ispitanih na ovo pitanje odgovorilo je potvrdno (72%), a 37 osoba odgovorilo je da su fizikalnu terapiju koristili u Varaždinskoj županiji (28%).

Grafikon 2 Županija zdravstvene ustanove


Od 131 ispitanika, 96 (73%) ih je zadovoljno kvalitetom usluge fizikalne terapije u ustanovi

koju su posjetili. 35 osoba (27%) odgovorilo je da je njihovo iskustvo negativno te da ne

žele otići u tu ustanovu ponovno da koriste zdravstvene usluge.


Na pitanje jesu li do sada koristili usluge fizikalne terapije u sklopu bolnica i privatnih

ustanova, svi ispitanici, njih 131 (100%) odgovorilo je potvrdno. Sljedeće pitanje odnosilo

0%

20%

40%

60%

80%

Međimurska Varaždinska

Županija zdravstvene ustanove

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

Pozitivno Negativno

Zadovoljstvo uslugom

Grafikon 3 Zadovoljstvo ispitanika uslugom fizikalne terapije









0%

20%

40%

60%

80%



0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

Pozitivno Negativno






Od 131 ispitanika, 96 (73%) ih je zadovoljno kvalitetom usluge fizikalne terapije u ustanovi koju su posjetili. 35 osoba (27%) odgovorilo je da je njihovo iskustvo negativno te da ne žele otići u tu ustanovu ponovno da koriste zdravstvene usluge.









0%

20%

40%

60%

80%



0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

Pozitivno Negativno





Na pitanje jesu li do sada koristili usluge fizikalne terapije u sklopu bolnica i privatnih usta-nova, svi ispitanici, njih 131 (100%) odgovorilo je potvrdno. Sljedeće pitanje odnosilo se na procjenu ponude i usluge fizikalnih terapija privatnih zdravstvenih ustanova u odnosu na iste u bolnicama. 74 ispitanika ocijenilo je da su ponuda i usluge bolje (57%), 16 ispitanika reklo je da su gore (12%), dok se 41 ispitanik izjasnio da su ponuda i usluge jednake (31%).Jedno od pitanja uključivalo je mišljenje ispitanika o dopuštenju svim privatnim zdravstve-nim ustanovama da provode usluge fizikalne terapije putem uputnica HZZO-a. 101 od 131 ispitanih (77%) odgovorilo je potvrdno, dok je 30 ispitanika (23%) odgovorilo negativno. Na to pitanje nadovezao se potpitanje što bi se takvim uvođenjem postiglo. Ispitanici su naveli konstatacije kao što su kvalitetnija novija tehnologija, bolja kvaliteta usluge i raspo-loživost termina koja bi rješavala problem dužeg čekanja, bolja pozicioniranost privatnih zdravstvenih ustanova i jednakost prema svim pacijentima i korisnicima.Od 131 ukupno ispitanih osoba, čak 55 njih (42%) smatra da nedostaje državne podrške privatnim zdravstvenim centrima. Njih 41 (31%) ima mišljenje da ne nedostaje takve vrste podrške, dok 35 ispitanika (27%) smatra da takva potpora možda nedostaje.


Zadnje pitanje postavljeno u anketnom upitniku odnosilo se na mišljenje ispitanika postoje li posebni programi za korisnike usluga fizikalnih terapija neproračunskih sredstava. Njih 97 odgovorilo je potvrdno (74%), a 34 ispitanika odgovorilo je negativno (26%). Slijedilo je podpitanje ispitanicima koji su odgovorili potvrdno da navedu neke od programa takvih sredstava. Nabrojeni programi uključuju dobivanje terapija bez čekanja, duže trajanje terapija (15 dana), kao i dobivanje većeg broja terapija – korisnici preko HZZO upitnica dobe 4 terapije, dok privatni korisnici dobe 6 pa čak i više terapija. Također su naveli da svaka terapija kao što su ultrazvuk, magnetoterapija i laser traju duže za privatne korisnike (10 – 15 minuta) nego za korisnike preko HZZO uputnica (4 minute).

8. RASPRAVA

Fizikalna terapija kao dio medicinskog turizma nije jedan od glavnih motiva dolaska turista u Međimursku županiju niti se Međimurje pozicionira kao popularna medicinska, odnosno fizikalna turistička destinacija. Na temelju rezultata istraživanja može se vidjeti da je anke-tom većinom obuhvaćena ženska populacija te da je najčešći razlog korištenja fizikalne terapije problem s kralježnicom. Ne treba imati posebna znanja da bi se shvatila važnost zdravlja kralježnice na zdravlje, a preko kralježnice i funkcioniranje cijelog ljudskog tijela s obzirom na današnji, uglavnom sjedilački način života. Stoga ni ne čudi činjenica da je ova vrsta liječenja najpopularnija. Treba napomenuti da su korisnici zadovoljni pruženim uslugama te je za pretpostaviti da će i dalje koristiti usluge te zdravstvene ustanove. Iz rezultata istraživanja vidljivo je da većina ispitanika smatra da su ponuda i usluge u privat-nim zdravstvenim centrima bolje nego u bolnicama koje su u državnom vlasništvu. Većina ispitanika smatra da bi svim privatnim zdravstvenim ustanovama trebalo omogućiti pro-vođenje usluga preko uputnica HZZO-a čime bi se postigla kvalitetnija usluga upotrebom

Grafikon 4 Podrška države privatnim zdravstvenim centrima

se na procjenu ponude i usluge fizikalnih terapija privatnih zdravstvenih ustanova u

odnosu na iste u bolnicama. 74 ispitanika ocijenilo je da su ponuda i usluge bolje (57%),

16 ispitanika reklo je da su gore (12%), dok se 41 ispitanik izjasnio da su ponuda i usluge

jednake (31%).

Jedno od pitanja uključivalo je mišljenje ispitanika o dopuštenju svim privatnim

zdravstvenim ustanovama da provode usluge fizikalne terapije putem uputnica HZZO-a.

101 od 131 ispitanih (77%) odgovorilo je potvrdno, dok je 30 ispitanika (23%) odgovorilo

negativno. Na to pitanje nadovezao se potpitanje što bi se takvim uvođenjem postiglo.

Ispitanici su naveli konstatacije kao što su kvalitetnija novija tehnologija, bolja kvaliteta

usluge i raspoloživost termina koja bi rješavala problem dužeg čekanja, bolja

pozicioniranost privatnih zdravstvenih ustanova i jednakost prema svim pacijentima i

korisnicima.

Od 131 ukupno ispitanih osoba, čak 55 njih (42%) smatra da nedostaje državne podrške

privatnim zdravstvenim centrima. Njih 41 (31%) ima mišljenje da ne nedostaje takve vrste

podrške, dok 35 ispitanika (27%) smatra da takva potpora možda nedostaje.


Zadnje pitanje postavljeno u anketnom upitniku odnosilo se na mišljenje ispitanika postoje

li posebni programi za korisnike usluga fizikalnih terapija neproračunskih sredstava. Njih

97 odgovorilo je potvrdno (74%), a 34 ispitanika odgovorilo je negativno (26%). Slijedilo je

podpitanje ispitanicima koji su odgovorili potvrdno da navedu neke od programa takvih

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

40%

45%

Da Ne Možda

Državna podrška

Grafikon 4 Podrška države privatnim zdravstvenim centrima



novije tehnologije, smanjile bi se liste čekanja jer bi termini postali na većem raspolaganju čime bi se osigurala jednakost prema svim pacijentima i korisnicima, a sve to dovelo bi i do bolje pozicioniranosti privatnih zdravstvenih ustanova. Također se više ispitanika izjasnilo da nedostaje podrške države privatnim zdravstvenim centrima. Budući da neki privatni centri imaju ugovoreno partnerstvo sa HZZO-m, u većoj mjeri ispitanici su mišljenja da privatni korisnici usluga fizikalne terapije imaju drugačiji tretman od onih preko uputnica HZZO-a. Taj tretman uključuje duže trajanje terapija kao i dobivanje većeg broja terapija, ali i duže trajanje pojedine terapije u smislu vremenskog provođenja terapija u minutama.

9. ZAKLJUČAK

Medicinski turizam vrlo je kompleksna i zanimljiva usluga koja je sve traženija na zdrav-stvenom tržištu. Temeljem provedenih istraživanja može se zaključiti da u Međimurskoj županiji postoje dobri uvjeti za daljnji razvoj medicinskog turizma. Visoko obrazovani stručni kadar i kompetentni geografski položaj potiču razvoj medicinskog turizma ove županije. Trendovi koji utječu na korištenje usluga zdravstvenih ustanova ponajviše potiču razvoj svih ustanova koje obnašaju takvu djelatnost. Izuzetnu snagu i rast, medicinski turizam pronalazi upravo u manjim privatnim zdrav-stvenim ustanovama kao što su Fizikalna terapija i rehabilitacija Alen Horvat, Poliklinika Lumbalis, Ustanova za zdravstvenu njegu i fizikalnu terapiju Strahija te Poliklinika Medi-kol. Sukladno rezultatima provedene ankete, korisnici fizikalne terapije u Međimurskoj županiji zadovoljni su uslugom navedenih ustanova. Uzimajući u obzir starenje populacije i sve mane modernog društva, logična je spoznaja da fizikalna rekreacija, uključujući razli-čite turističke oblike treba biti usmjerena na podizanje funkcionalnih sposobnosti čovjeka na viši nivo. Kako bi se medicinski turizam u Međimurskoj županiji još više unaprijedio i razvio, a u cilju poboljšanja ponude potrebno je izgraditi suvremene popratne sadržaje kod postojećih zdravstvenih ustanova čime bi se omogućila specijalizirana i kvalitetnija ponuda turistima.Zaključno, Međimurska županija posjeduje veliki potencijal za razvoj medicinskog turizma s postojećom infrastrukturom i kadrovskim dijelom, no također se ne smiju zanema-riti najavljene investicije u razvoj medicinskog turizma. U poboljšanju i povećanju same ponude, pomogla bi i opremljenija turistička suprastruktura. Samim time, u medicinskom turizmu sudjelovale bi i brojne neturističke djelatnosti, što bi stvorilo brojne pozitivne efekte u gospodarstvu Međimurske županije. Sukladno tome, potrebno je uspješno djelo-vanje i surađivanje ministarstava zdravstva i turizma sa zdravstvenim ustanovama Međi-murske županije te promocija i ulaganje kako bi se ponuda podigla na viši nivo, a ovaj oblik turizma uzdignuo na sam vrh u Međimurju.


PHYSICAL THERAPY AS A TOURIST PRODUCT OF MEDICAL TOURISM IN MEĐIMURJE COUNTY

Marina Gregorić, PhD, assistant professor, University NorthTrg dr. Žarka Dolinara 1, Koprivnica, Croatia

Telephone: +385 99 4040 164, e-mail: [email protected]

Melita Sečan, MSc, associate, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Croatia


Ivana Fučko, student, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Croatia


Valentina Pongrac, student, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Croatia

E-mail: [email protected]

ABSTRACTMedical tourism, as one of the forms of health tourism in Međimurje County, has the potential for growth in the number of centers providing the service. Physical therapy is underrepresented in the promotional activities of medical centers, although there are indications of increased demand. It is a preventive form of medicine whose function is to improve health, but it is also used in the treatment of various health problems and rehabilitation. Physical therapy requires top-level infrastructure, professional staff and the integration of a healthy lifestyle promoted by all subjects involved in medical tourism. The aim of the research is to present the current state of medical tourism in Međimurje through the theory, focusing on the state of health care providers providing physical therapy services, as well as identifying the possibilities and determining the role of medical tourism in raising the competitiveness of Međimurje County. This paper uses desk research methodology which includes the use of secondary data from professional literature, scientific and professional papers and information available on the official websites of medical centers, polyclinics and healthcare institutions. The paper also uses the primary research method by distributing a questionnaire survey in health centers among those using physical therapy. Based on the results of the research, we can conclude that Međimurje County has a high potential for further development of this form of health tourism, which is also supported by the strategy of tourism development at the regional level.

Keywords: medical tourism; physical therapy; Međimurje County


LITERATURA

1. Akcijski plan razvoja zdravstvenog turizma (2014). Preuzeto s https://mint.gov.hr/UserDocsI-mages/arhiva/150608_AP_%20Zdravstveni%20turizam.pdf (20.04.2019)

2. Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Preuzeto s https://www.svkatarina.hr/hr/centar-za-fizikalnu-medicinu-i-rehabilitaciju/laser (22.04.2019.)

3. Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Preuzeto s https://www.svkatarina.hr/hr/centar-za-fizikalnu-medicinu-i-rehabilitaciju/magnetoterapija (22.04.2019)

4. Cerović, Z. (2008). Animacija u turizmu. Rijeka, Sveučilište u Rijeci: Fakultet za turistički i hotel-ski menadžment u Opatiji.

5. Dujmović, M. (2014). Kultura turizma. Pula, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.6. Fizikalna terapija i rehabilitacija Alen Horvat. Preuzeto s http://fizioterapija-horvat.hr/

(22.04.2019.)7. Hitrec, T. (1996). Zdravstveni turizam – pojmovni i koncepcijski okvir, Tourism and hospitality

management, 2(2), str. 253-264. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/1824078. Fizikalna terapija Suzi Bosnar i Zoran Filipović. Preuzeto s https://www.fizikalna-terapija.hr/

terapijski-ultrazvuk.html (22.04.2019.)9. Hrvatska puna života: Zdravlje i Wellness. Preuzeto s https://croatia.hr/hr-HR/dozivljaji/Zdrav-

lje-i-Wellness (22.04.2019.)10. Hrvatska turistička zajednica: Započela promotivna kampanja zdravstvenog turizma na šest

emitivnih tržišta. Preuzeto s https://www.htz.hr/hr-HR/press/objave-za-medije/zapocela-pro-motivna-kampanja-zdravstvenog-turizma-na-sest-emitivnih-trzista (22.04.2019.)

11. Jakovljević, M. (2012). Promocija turističkih destinacija – oglašavanje i(li) odnosi s javnošću?. Acta turistica nova, 6(1), str. 69-90. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/107155

12. Krajnović, A., Babić, R. i Bosna, J. (2013). Medicinski turizam – neki marketinški i etički aspekti. Oeconomica Jadertina, 3(1), str. 16-30. https://hrcak.srce.hr/108665

13. Kruljac, V. (2015). Analiza mogućnosti razvoja zdravstvenog turizma u Hrvatskom zagorju i Međimurju - potencijalni greenfield projekti. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, (26), str. 285-308. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/150638

14. LifeClass Terme Sveti Martin. Preuzeto s https://www.spa-sport.hr/hr/terme-i-wellness/medi-cal-wellness/poliklinika-lumbalis/terapije (22.04.2019.)

15. Madžar, T., Lazibat, T. i Mikulić, J. (2016). Mjerenje kvalitete usluga u zdravstvenom turizmu. Poslovna izvrsnost, 10(1), str. 187-201. https://hrcak.srce.hr/160395

16. Masterplan razvoja turizma Međimurske županije do 2020. Preuzeto s https://www.visi-tmedimurje.com/media/Masterplan_razvoja_turizma_Medjimurske_zupanije_2020.pdf (20.04.2019.)

17. Pančić Kombol, T. (1996). Talasoterapija i zdravstveni turizam. Tourism and hospitality manage-ment, 2(2), str. 299-306. https://hrcak.srce.hr/182411

18. Poliklinika Medikol. Preuzeto s http://medikol.hr/ (22.04.2019.)19. Pro leksis, Večernji list (2005). Enciklopedija. VI. knjiga. Zagreb20. Schnurrer-Luke-Vrbanić, T. i Ćurković, B. (2012). Nove tehnologije u fizikalnoj i rehabilitacijskoj

medicini. Medicina Fluminensis, 48(4), str. 346-353. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/95718 21. Senčić, J. i Vukonić, B. (1997). Marketing u turizmu. Zagreb, Mikrorad d.o.o.22. Tomas ljeto 2017., Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj u 2017. godini, Institut za turizam. Pre-

uzeto s http://www.iztzg.hr/UserFiles/file/novosti/2018/TOMAS-Ljeto-prezentacija-2017-06_ 02_2018-FIN.pdf

23. Ustanova za zdravstvenu njegu i fizikalnu terapiju Strahija. Preuzeto s http://www.strahija.com/index.php/o-nama (23.04.2019.)

J. Kereta, D. Barišić: Predviđanje predstečaja odabranog poduzeća temeljem izračuna altmanovog...20

Izvorni znanstveni članak / Original scientific paper

PREDVIĐANJE PREDSTEČAJA ODABRANOG PODUZEĆA TEMELJEM IZRAČUNA ALTMANOVOG Z–SCORE POKAZATELJA I

BEX POKAZATELJA

mr.sc. Josip Kereta, Veleučilište Baltazar ZaprešićGradiška 4, Zagreb, Hrvatska


Deni Barišić, struč.spec.oec.Jelenovački potok 2a, Zagreb, Hrvatska


SAŽETAKVremena svjetske ekonomske recesije podignula su važnost financijske analize te pokazatelja bankrota i uspješnosti na višu razinu. Predviđanje budućeg poslovanja svakodnevni je zadatak menadžerskog tima i stručnjaka. Informacija je najveći kapital koji poduzeće može posjedovati kako bi moglo pravovremeno reagirati. Poslovanje Jadran tvornice čarapa d.d. uvelike je otežano svjetskom ekonomskom recesijom te mu je FINA 2017. godine, zbog nelikvidnosti i insolventnosti izdala Rješenje o otvaranju redovnog postupka predstečajne nagodbe. U ovome radu istraženo je pitanje primjene Altmanova Z-score pokazatelja i BEX pokazatelja te mogućnost predviđanja stečaja i pokretanja predstečajnog postupka. U izradi ovoga rada provedeno je sekundarno istraživanje u vidu proučavanja dostupne znanstvene i stručne literature, već prije provedenih istraživanja te njihovih usporedbi. Primarno istraživanje, na temelju financijskih izvještaja, sastoji se od izračuna Altmanov Z-score i BEX pokazatelja za šest godina poslovanja prije pokretanja predstečajne nagodbe. Obradom krucijalnih podataka iz financijskih izvještaja i izračunom pokazatelja dolazi se do informacija potrebnih za procjene, analize i donošenje poslovnih odluka. Temeljem provedenog istraživanja može se zaključiti da se mogao predvidjeti potencijalni stečaj poduzeća. Poduzeće treba obratiti veću pozornost na financijske pokazatelje i predviđanja te temeljem rezultata financijske analize donositi pravovremeno odluke u cilju izbjegavanja negativnog poslovanja.

Ključne riječi: financijska analiza; predstečajni postupak; Z-Score; BEX pokazatelj


1. UVOD

Svjetska ekonomska recesija izrazito je utjecala na poslovanje poduzeća u svijetu pa tako i u Republici Hrvatskoj. Poduzeća danas moraju predvidjeti poslovanje kako bi mogla što bolje upravljati rizicima i donositi ključne odluke. Tako je i zanimanje autora rada za ovu temu nastalo zbog važnosti uloge i relevantnosti financijske analize i prognoze trenda. Nastojat će se teorijski i praktično pokazati funkcioniranje Altmanova Z-score pokazatelja i BEX pokazatelja te temeljem ta dva pokazatelja mogućnost predviđanja stečaja i pokre-tanja predstečajnog postupka. Problem istraživanja neuspješnost je poslovanja poduzeća Jadran tvornice čarapa d.d. koje je kao proizvodno poduzeće dovedeno do pitanja opstanka. Dugotrajnost svjetske ekonomske krize nepovoljno je utjecala na poduzeće Jadran tvornica čarapa d.d. te su rezultati poslovanja poduzeća postajali sve lošiji. Svjetska ekonomska kriza vanjski je uzrok neuspješnog poslovanja Jadran tvornice čarapa d.d. Poduzeće je trebalo analizirati svoje financijske pokazatelje kako bi pravovremeno reagi-ralo poduzimajući određene poslovne promjene. Nedovoljno praćenje financijskih poka-zatelja te posljedično ne donošenje pravovremeno relevantnih odluka jedan je od unutar-njih uzroka neuspješnog poslovanja. S obzirom da je financijska situacija samo dio unutarnje složenosti poduzeća, kao i cjelo-kupnog okruženja poduzeća, svaka promjena financijske situacije mijenja i međuodnose i među utjecaje s drugim dijelovima poduzeća. Zbog toga je pri analizi financijske situacije, odnosno financijskoj analizi potreban holistički pristup i sagledavanje cjelokupnog poslo-vanja (Tintor, 2009). Poduzeća u Hrvatskoj nisu, dolaskom svjetske krize kvalitetno reagirala na novonastale tržišne uvjete te su se zbog slabog praćenja unutarnjih informacija mnoga poduzeća uklju-čujući i Jadran tvornicu čarapa d.d. našla u nezavidnom tržišnom položaju. Stoga će se istražiti mogućnosti korištenja znakova upozorenja kao što su Altmanov Z-score pokazatelj i BEX pokazatelj te vidjeti, pomoću izračuna Altmanovog Z-score i BEX pokazatelja za raz-doblje 2011. godine do 2016. godine je li se pomoću njih mogao predvidjeti predstečajni postupak koji je pokrenut 2017. godine. Predmet ovoga istraživanja financijski su izvještaji, financijska analiza i potreba za pokre-tanjem predstečajnog postupka poduzeća Jadran tvornica čarapa d.d. Temeljni financijski izvještaji: Bilanca, Račun dobiti i gubitka, Izvještaj o promjenama kapitala, Izvještaj o nov-čanom toku te Bilješke uz financijske izvještaje služe kao podloga za financijsku analizu poduzeća. Promatra se razdoblje od 2011. godine do 2016. godine koje je prethodilo pokretanju predstečajnog postupka. Podaci koji se nalaze u navedenim izvještajima pomno se oda-biru, uspoređuju te koriste za različite izračune. Predstečajna nagodba je postupak dužni-kova pokušaja vraćanja u stanje solventnosti i likvidnosti bez promjene ovlaštenih osoba za zastupanje te bez prestanka poslovanja. Dužniku se omogućuje financijsko restrukturi-ranje te mu se daje druga šansa za nastavak poslovanja. Vjerovnicima se omogućuju bolji uvjeti namirenja potraživanja od uvjeta u slučaju stečajnog postupka.Istraživanjem se će odgovoriti na ciljeve rada, odnosno ustanoviti postoji li veza između Altmanovog Z-score indeksa i pokretanja predstečajnog postupka u poduzeću Jadran tvor-


nica čarapa d.d. te postoji li veza između BEX indeksa i pokretanja predstečajnog postupka u poduzeću. Ovim se načinom dolazi do saznanja o povezanosti, odnosno nepovezanosti analiziranih pokazatelja i pokretanja stečajnog, tj. predstečajnog postupka.Na temelju postavljenih ciljeva formulirana su sljedeća istraživačka pitanja: IP1: Koliko je iznosio Altmanov Z-score indeks u promatranom razdoblju i je li postojala

veza između rezultata Altmanovog Z-score indeksa i predviđanja opasnosti od stečaj-nog postupka u poduzeću Jadran tvornica čarapa d.d.?

IP2: Koliko je iznosio BEX indeks u promatranom razdoblju i je li postojala veza između rezul-tata BEX indeksa i predviđanja opasnosti od stečajnog postupka u poduzeću Jadran tvornica čarapa d.d.?

2. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I FINANCIJSKI POKAZATELJI PODUZEĆA

Financijski izvještaji omogućuju sagledavanje i upravljanje potrebnim informacijama za uspješno poslovanje poduzeća te su važan izvor podataka za analizu poslovanja društva. Postoje interni i eksterni korisnici financijskih izvještaja. Interni korisnici koriste se infor-macijama za analiziranje planova u budućnosti te imaju cilj što bolje poslovanje poduzeća. Eksterni korisnici analiziraju svoju odluku o ulaganju u poduzeće te prate sigurnost i trend ulaganja. Različiti korisnici proučavaju različite financijske pokazatelje, kao što su pokaza-telji likvidnosti, investiranja, profitabilnosti itd. (Vujević, 2005).Računovodstveni standardi i pravila temelj su za izradu financijskih izvještaja, a računo-vodstvena legislativa i regulativa predstavljaju regulatorni okvir financijskog izvještavanja (Šodan, 2015). Pojam računovodstvene regulative širi je od legislative. Regulativa obu-hvaća propise, pravila, standarde, načela i uredbe za vrednovanje, sastavljanje financijskih izvještaja i vođenje poslovnih knjiga, a računovodstvena legislativa predstavlja zakonski određene propise. Različitost korisnika financijskih izvještaja nosi sa sobom i različitost njihovih ciljeva i inte-resa. Vlasnicima i menadžmentu cilj treba biti dugoročni uspjeh i opstanak poduzeća, dok neki investitori imaju za cilj kratkoročnu zaradu. Kvalitetne odluke u poduzeću moguće su jedino na temelju relevantnih podataka dobi-venih cjelokupnom analizom poslovanja. Analiza financijskih izvještaja služi se sljedećim analitičkim sredstvima te postupcima:• usporedivi financijski izvještaji,• praćenje promjena pomoću raznih indeksa,• strukturni financijski izvještaji,• analiza pomoću pokazatelja (Šlibar, 2010).Žager i sur. navode kako je krucijalan obuhvat svih bitnih informacija i podataka, neovisno radi li se o novčanim, tj. vrijednosnim ili naturalnim, odnosno količinskim informacijama i podacima. Fokus analize financijskih izvještaja je na novčanim i vrijednosnim informa-cijama. Kvaliteta informacija bitnija je od kvantitete te se analiza izvještaja orijentira na prikaz odnosa veličina, predviđanja budućih kretnji, odnosno promjena kroz razdoblje, trendove te negativnih odstupanja. Financijski aspekt analize financijskih izvještaja obu-hvaća analizu financijskih uvjeta, rezultata, strukture i variranja u financijskoj strukturi.


Analiza financijskih izvještaja predstavlja mehanizam, tehnike i alate kojima se podaci iz financijskih izvještaja pretvaraju u informacije relevantne menadžmentu. Odluke menad-žmenta ovise o dobivenim informacijama te na temelju njih planiraju i upravljaju poduze-ćem (Žager & sur., 2008). Cilj analize financijskih izvještaja je procijeniti veličine, trend, rizičnost i dinamiku budućih gotovinskih tokova (Vidučić, 2008). Pravilan izbor pokazatelja bitan je radi stjecanja objek-tivne i cjelovite slike perspektive poduzeća. Metode za analizu financijskih izvještaja su komparativna analiza, analiza trenda i analiza putem pokazatelja.

3. TEORIJSKE POSTAVKE ALTMANOVOG Z-SCORE INDEKSA I BEX INDEKSA

3.1. Altmanov Z-score indeks

Najpoznatiji model predviđanja neuspjeha je model Edwarda Altmana iz 1968. godine, izrađen na temelju višestruke diskriminacijske analize. Altman je koristio veći broj omjera koji su mu poslužili za predviđanje neuspjeha tvrtki. On je nastojao identificirati niz omjera koji najbolje predviđaju neuspjeh. Premda je njegovo istraživanje obuhvatilo samo tride-set i tri tvrtke u stečaju i isto toliko uspješnih tvrtki, on je korektno predvidio 97% onih koje će preživjeti i 94% onih koje neće (White, Sondhi, & Fried, 1997). Model nastao tim istraživanjem naziva se Altmanov Z-score indeks te je pokazatelj kojem je glavni cilj pred-viđanje stečaja u poduzeću. Altmanov Z-score indeks predviđa stečaj u roku od jedne ili dvije godine. Inicijalna Altmanova formula za izračun Z-score indeksa, namijenjena proizvodnim podu-zećima koja kotiraju na burzi, glasi:Z = 1.2X1 + 1.4X2 + 3.3X3 + 0.6X4 + 1.0X5 Z = ukupni indeks X1 = radni kapital / ukupna imovinaX2 = zadržana dobit / ukupna imovinaX3 = dobit prije kamata i poreza / ukupna imovinaX4 = tržišna vrijednost imovine / ukupni dugX5 = prodaja / ukupna imovina Altmanovo istraživanje temeljilo se na parovima poduzeća. Svakom poduzeću koje je u stečaju Altman je tražio par, odnosno poduzeće bez problema. Uzorak se sastojao od 66 poduzeća, od kojih su 33 poduzeća bila u stečaju i 33 uspješna poduzeća (Sajter, 2008.).Pokazatelj X1 je pokazatelj likvidnosti, X2 pokazuje udio reinvestiranih sredstava tijekom godina poslovanja, pokazatelj X3 prikazuje rentabilnost poslovanja društva, X4 daje prikaz koliko imovina društva može izgubiti na vrijednosti prije nego što poduzeće postane insol-ventno, a pokazatelj X5 je pokazatelj aktivnosti društva, odnosno koeficijent obrta ukupne imovine (Žager & sur., 2008).Ako je Altmanov Z-score u poduzeću viši od 2,99 poduzeće je zdravo i sigurno. Z-score između 2,79 i 2,99 znači kako je poduzeće u situaciji u kojoj postoji mala zabrinutost za bankrot, Z-score između 1,81 i 2,78 znači kako je visok rizik od stečaja koji je predvidiv u roku od dvije godine, a Z-score ispod 1,81 znači kako je poduzeće u velikoj opasnosti od


bankrota u narednom razdoblju. Predviđanje Altmanovog Z-score modela u jednoj godini prije bankrota ima iskustvenu procjenu od 95%, dok je za dvije godine prije bankrota isku-stvena točnost 72% (Sajter, 2008.). Problem originalnog Z-score modela bio je u nemogućnosti izračuna vrijednosti indeksa i predviđanja za poduzeća koja ne kotiraju na burzi kapitala. Izmjenom pokazatelja X4, odnosno zamjenom tržišne vrijednosti knjigovodstvenom dobila se formula (Žager & sur., 2008):Z’ = 0.717X1 + 0.847X2 + 3.107X3 + 0.42X4 + 0.998 X5Kod Altmanovog modela prilagođenog za poduzeća čiji vrijednosni papiri ne kotiraju na burzi vrijednost niža od 1,23 znači visok rizik od bankrota, vrijednost indeksa između 1,24 i 2,68 znači bankrot u roku od dvije godine, poduzeća čiji je indeks između 2,69 i 2,89 imaju male razloge za zabrinutost, dok su poduzeća sa Z-score indeksom iznad 2,9 zdrava i uspješna poduzeća. Prilagodba Z-score modela za neproizvodna poduzeća glasi (Žager & sur., 2008):Z’’ = 6.56X1 + 3.26X2 + 6.72 X3 + 1.05X4Kod Altmanovog modela prilagođenog za neproizvodna poduzeća vrijednost niža od 1,10 znači visok rizik od bankrota, vrijednost indeksa između 1,11 i 2,38 znači bankrot u roku od dvije godine, poduzeća čiji je indeks između 2,39 i 2,59 imaju male razloge za zabrinutost, dok su poduzeća sa Z-score indeksom iznad 2,6 zdrava i uspješna poduzeća (Žager & sur., 2008).

3.2. BEX indeks

Prema Belak i Aljinović Barać Business Excellence BEX indeks sintetički je pokazatelj koji mjeri poslovnu izvrsnost poduzeća na temelju podataka iz financijskih izvještaja. BEX indeks dijeli poslovnu izvrsnost na očekivanu, odnosno leading dimenziju poslovne izvr-snosti i trenutnu, odnosno lagging dimenziju poslovne izvrsnosti. Izrada BEX modela imala je namjenu ocjene poslovne izvrsnosti u poduzećima na tržištu Republike Hrvatske te se može primijeniti i na slična tržišta kapitala (Belak & Aljinović Barać, 2008.). BEX model sastoji se od četiri pokazatelja: profitabilnosti, stvaranja vrijednosti, likvidnosti i financijske snage, s određenim ponderima utjecaja, što tvori slijedeći izraz:BEX = 0,388ex1 + 0,579ex2 + 0,153ex3 + 0,316ex4 BEX = ukupni indeksex1 = EBIT / ukupna aktiva ex2 = neto dobit / (vlastiti kapital x stopa troška kapitala) ex3 = radni kapital / ukupna aktiva ex4 = 5 x (neto dobit + amortizacija + deprecijacija) / ukupne obvezePokazatelj ex1 je prikaz profitabilnosti (granična mjera 17,20%), odnosno rentabilnosti. Pokazatelj ex2 daje prikaz stvaranja vrijednosti (granična mjera veća od 1), ex3 likvidno-sti poduzeća (granična mjera 25%) te ex4 prikazuje financijsku snagu poduzeća (granična mjera je 1). Poduzeća koja imaju BEX indeks negativan imaju vrlo lošu poslovnu izvrsnost. Poduzeća kojima je BEX indeks između 0 i 1 nalaze se u situaciji za koju je teško procijeniti je li dobra ili loša. Ukoliko je BEX indeks između 1 i 2 rang poslovne izvrsnosti ocjenjuje se


dobrim, dok su poduzeća s indeksom između 2 i 4 vrlo dobra. Poduzeća s BEX indeksom između 4 i 6 imaju izvrstan rang poslovne izvrsnosti, a poduzeća s indeksom višim od 6 su kandidati za svjetsku klasu. Poduzeća koja četiri godine za redom imaju BEX indeks viši od 6 smatraju se svjetskom klasom u poslovnoj izvrsnosti (Belak & Aljinović Barać, 2008.).

4. ANALIZA POSLOVANJA JADRAN TVORNICE ČARAPA D.D.

4.1. Opis promatranog poduzeća

U Zagrebu je 17. kolovoza 1929. godine osnovano poduzeće „SILK tvornica čarapa d.d.“. U drugoj polovici 1930. godine započela je redovna proizvodnja ženskih čarapa. Unatoč velikim gospodarskim i političkim problemima u kojima se radilo tih godina tvornica je nastavila s radom i daljnjim širenjem proizvodnih kapaciteta. Ratne godine dovele su do neminovnih promjena, tako je promijenjen i naziv u „SVILENA ČARAPA D.D.“ Državno rav-nateljstvo za obnovu sklopilo je 22. prosinca 1941. godine kupoprodajni ugovor s Markom Mašinom iz Preka s otoka Ugljana, koji je kupio cijelu tvornicu. Nakon preuzimanja, Mašina mijenja naziv u JADRAN TVORNICA ČARAPA I BOJADISAONA. Godine 1993. poduzeće je u skladu sa zakonom izradilo Program pretvorbe te donijelo Odluku o pretvorbi društvenog poduzeća Jadran u dioničko društvo. Nakon odobrenja od Hrvatskog fonda za privatizaciju, donijeta je odluka o privatizaciji. U otvorenom roku svoje ponude za otkup dionica podnijeli su isključivo zaposleni i ranije zaposleni radnici. Ukupno je bilo podnijeto 377 ponuda te je privatizacija završena. Zadnja velika promjena vlasništva dogodila se 2002. godine te je ista vlasnička struktura ostala do danas. Jadran tvornica čarapa d.d. danas zapošljava ukupno 210 radnika te je i danas vodeća tvornica u proizvodnji ženskih poliamidnih sokni, dokoljenki i hulahopki te muških, ženskih i dječjih pamučnih čarapa u Hrvatskoj. Osim proizvodnje vlastitog branda JADRAN, sve veći je udio proizvodnje robnih marki raznih partnera koji se nalaze na domaćem tržištu i na zahtjevnim tržištima Austrije, Švicarske, Švedske i Velike Britanije. Kapaciteti tvornice su 10.000.000 pari čarapa godišnje, a trenutno se proizvodi 8.000.000 pari čarapa. Temeljni financijski izvještaji poduzeća Jadran tvornica čarapa d.d. objavljeni na Zagre-bačkoj burzi kapitala temelj su financijske analize poduzeća te su ti podaci korišteni za izračune Altmanovog Z – score i BEX indeksa za promatrano razdoblje.

Tablica 1 Bilanca poduzeća Jadran tvornica čarapa d.d. za promatrano razdoblje

Naziv pozicije 2011 2012 2013 2014 2015 2016

A) POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLAĆENI KAPITAL

B) DUGOTRAJNA IMOVINA (003+010+020+029+033) 55.324.215 51.145.443 47.716.717 46.160.085 42.321.498 41.505.935

I. NEMATERIJALNA IMOVINA (004 do 009) 626.604 483.736 319.589 179.148 26.294 153.402


II. MATERIJALNA IMOVINA (011 do 019) 54.693.356 50.657.453 46.578.817 44.449.924 40.498.948 39.297.538

1. Zemljište 7.126.327 7.126.327 7.126.327 7.126.327 7.126.327 7.126.327

2. Građevinski objekti 33.844.322 32.071.841 30.327.609 28.356.194 26.617.552 24.878.910

3. Postrojenja i oprema 11.573.325 8.998.356 7.390.457 5.445.940 5.316.274 5.256.198

4. Alati, pogonski inventar i transportna imovina 854.373 466.422 443.029 247.148 130.415 195.058

5. Materijalna imovina u pripremi 1.295.009 1.994.507 1.291.395 3.274.315 1.308.380 1.841.045

III. DUGOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA (021 do 028)

0 0 0 190.941 198.772 190.941

IV. POTRAŽIVANJA (030 do 032) 4.255 4.255 4.255 4.255 4.255 4.255

V. ODGOĐENA POREZNA IMOVINA 814.056 1.335.817 1.593.229 1.859.799

C) KRATKOTRAJNA IMOVINA (035+043+050+058)

58.805.374

54.422.244

48.712.380

46.309.300

41.905.728

44.699.808

I. ZALIHE (036 do 042) 36.406.377 36.156.945 33.158.123 32.269.006 27.349.008 30.017.674

1. Sirovine i materijal 8.298.094 8.187.864 7.612.358 7.480.309 8.419.647 8.652.409

2. Proizvodnja u tijeku 4.507.291 6.967.942 6.825.586 4.740.643 5.657.376 5.929.151

3. Gotovi proizvodi 22.792.821 20.227.871 18.116.817 19.760.214 12.908.666 14.902.811

4. Trgovačka roba 733.715 773.268 603.362 287.840 116.911 286.895

5. Predujmovi za zalihe 74.456

6. Dugotrajna imovina namijenjena prodaji 246.408 246.408

II. POTRAŽIVANJA (044 do 049) 20.990.113 7.758.057 4.658.585 3.949.430 3.735.695 11.930.489

1. Potraživanja od povezanih poduzetnika 1.511.143 2.926.138 953.645

2. Potraživanja od kupaca 20.649.525 17.296.149 14.468.923 12.342.632 10.556.868 10.853.956

3. Potraživanja od zaposlenika i članova poduzetnika

37.707 34.554 29.226 42.036 42.158 58.922

4. Potraživanja od države i drugih institucija

302.881 415.732 121.267 20.001 27.984 32.919

5. Ostala potraživanja 11.622 39.169 33.618 182.547 26.792

III. KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA (051 do 057)

0 0 0 0 0 0

IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI 1.408.884 507.242 895.672 90.864 821.025 2.755.900


D) PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I OBRAČUNATI PRIHODI

362.347 299.609 615.098 118.420 21.991 5.374

E) UKUPNO AKTIVA (001+002+034+059) 114.491.936 105.867.297 97.044.195 92.587.805 84.249.217 86.211.117

F) IZVANBILANČNI ZAPISI 2.056.595 1.824.462 1.345.238 827.899 449.216 673.888

PASIVA

A) KAPITAL I REZERVE (063+064+065+071+072+075+078)

63.581.577 55.597.199 45.537.335 41.444.014 32.964.917 28.253.376

I. TEMELJNI (UPISANI) KAPITAL 42.489.900 42.489.900 42.489.900 42.489.900 42.489.900 42.489.900

II. KAPITALNE REZERVE 119.511 119.511 119.512 119.512 119.512 119.512

III. REZERVE IZ DOBITI (066+067-068+069+070) 4.078.340 1.006.140 1.006.140 1.006.140 1.006.140 883.939

IV. REVALORIZACIJSKE REZERVE 15.651.338 13.552.014 11.551.966 9.425.842 8.396.194 8.092.623

V. ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK (073-074)

4.137.177 6.617.615 - 2.087.041 1.029.648 500.952

1. Zadržana dobit 4.137.177 6.617.615 - 2.087.041 1.029.648 500.952

2. Preneseni gubitak 3.162.775 9.539.815 11.849.122 18.844.930

VI. DOBIT ILI GUBITAK POSLOVNE GODINE (076-077)

-2.894.689 -8.187.981 -6.467.408 -4.144.606 -8.227.354 -4.988.620

1. Dobit poslovne godine

2. Gubitak poslovne godine 2.894.689 8.187.981 6.467.408 4.144.606 8.227.354 4.988.620

B) REZERVIRANJA (080 do 082) 97.306 271.697 203.837 203.837 82.438 82.438

C) DUGOROČNE OBVEZE (084 do 092) 7.620.363

2.143.745

5.045.777

5.874.447

4.387.514 3.092.412

1. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama

3.698.622 1.567.857 5.045.777 5.874.447 4.387.514 3.092.412

D) KRATKOROČNE OBVEZE (094 do 105) 40.484.479 44.897.923 43.561.235 42.575.037 44.862.906 52.698.543

1. Obveze za zajmove, depozite i slično

0.484.479 4.897.923 3.561.235 2.575.037 4.862.906 52.698.543

2. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama

11.397.138 11.835.502 7.845.070 7.066.767 8.020.612 9.767.058

3. Obveze za predujmove 129.689 4.243


4. Obveze prema dobavljačima 22.569.558 26.062.267 25.948.230 26.953.255 22.756.634 22.722.577

5. Obveze prema zaposlenicima 1.022.321 886.983 825.854 771.236 551.309 620.061

6. Obveze za poreze, doprinose i slična davanja

1.312.815 2.373.126 1.736.035 788.267 6.181.094 12.625.237

7. Obveze s osnove udjela u rezultatu 2.853.396 2.853.396 6.618.090 6.618.090 6.618.090 61.425

8. Ostale kratkoročne obveze 339.251 196.649 344.071 153.536 369.693 105.492

E) ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆEGA RAZDOBLJA

2.708.211 2.956.733 2.696.011 2.490.470 1.951.441 2.084.348

F) UKUPNO – PASIVA (062+079+083+093+106) 114.491.936 105.867.297 97.044.195 92.587.805 84.249.217 86.211.117

G) IZVANBILANČNI ZAPISI 2.056.595 1.824.462 1.345.238 827.899 449.216 673.888

Izvor: Obrada autora, 2019.

Tablica 2 Račun dobiti i gubitka poduzeća Jadran tvornice čarapa d.d. za promatrano razdoblje

Naziv pozicije 2011 2012 2013 2014 2015 2016

I. POSLOVNI PRIHODI 66.316.117 60.455.498 56.095.944 57.435.005 40.617.929 36.865.624

1. Prihodi od prodaje 63.468.546 57.894.441 53.321.568 55.388.561 38.710.735 34.898.778

2. Ostali poslovni prihodi 2.847.571 2.561.057 2.774.376 2.046.444 1.907.194 1.966.846

II. POSLOVNI RASHODI 68.022.232 70.673.514 62.816.990 61.893.235 48.871.354 42.163.599

1. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda

-5.334.035 24.699 1.956.653 712.915 5.908.133 -2.266.578

2. Materijalni troškovi 45.805.766 43.242.236 37.642.582 39.577.309 25.210.135 27.757.110

a) Troškovi sirovina i materijala 35.215.069 33.712.977 28.712.533 32.089.484 18.739.365 21.749.979

b) Troškovi prodane robe 1.815.646 1.471.068 1.917.647 1.307.645 894.185 1.064.987

c) Ostali vanjski troškovi 8.775.051 8.058.191 7.012.402 6.180.180 5.576.585 4.942.144

3. Troškovi osoblja 20.841.116 18.349.857 14.790.577 14.256.021 10.691.138 11.141.207

a) Neto plaće i nadnice 13.063.044 12.039.101 9.786.232 9.255.998 6.952.847 7.283.611

b) Troškovi poreza i doprinosa iz plaća 4.767.648 3.849.519 3.063.587 2.970.996 2.186.647 2.272.981

c) Doprinosi na plaće 3.010.424 2.461.237 1.940.758 2.029.027 1.551.644 1.584.615


4. Amortizacija 2.537.381 5.110.636 4.707.702 4.598.425 3.270.000 2.427.654

5. Ostali troškovi 4.172.004 3.250.259 3.414.884 2.748.564 2.908.680 3.104.205

6. Vrijednosno usklađivanje - 521.435 304.592 - 883.267 -

7. Rezerviranja 174.391 - - 8. Ostali poslovni rashodi 452.242 502.318 498.376 570.145 748.563 195.990 III. FINANCIJSKI PRIHODI 47.063 46.388 - 797.027 - 198.480 IV. FINANCIJSKI RASHODI 1.352.580 1.400.242 1.278.958 1.305.833 558.463 262.838 IX. UKUPNI PRIHODI 66.932.365 62.042.240 56.736.971 59.102.846 41.693.613 37.564.617 X. UKUPNI RASHODI 69.827.054 72.576.074 64.594.324 63.769.213 50.178.379 45.622.427 XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA -2.894.689 -2.894.689 -2.894.689 -2.894.689 -2.894.689 -2.894.689

1. Dobit prije oporezivanja - - - - - -

2. Gubitak prije oporezivanja -2.894.689 -11.533.834 -7.857.353 -4.666.367 -8.484.766 -5.057.810

XII. POREZ NA DOBIT -3.345.853 -1.389.945 -521.760 -257.412 -69.190

XIII. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA 2.894.689 11.533.834 7.857.353 4.666.367 8.484.766 5.057.810

1. Dobit razdoblja - - - - -

2. Gubitak razdoblja 2.894.689 11.533.834 7.857.353 4.666.367 8.484.766 5.057.810


4.2. Altmanov Z-score indeks Jadran tvornice čarapa d.d.

Altmanov Z-score indeks pokazatelj je pomoću kojeg je moguće predvidjeti stečaj. Zdravo poduzeće ima Z-score indeks viši od 3, dok poduzeća kojima se predviđa stečaj imaju vri-jednost Z-score indeksa od 1,81 do 2,99. S obzirom da je Jadran tvornica čarapa d.d. proi-zvodno poduzeće čije dionice kotiraju na tržištu kapitala primijenjen je inicijalni Altmanov Z-score indeks.IP1: Koliko je iznosio Altmanov Z-score indeks u promatranom razdoblju i je li postojala

veza između rezultata Altmanovog Z-score indeksa i predviđanja opasnosti od stečaj-nog postupka u poduzeću Jadran tvornica čarapa d.d.?


Slika daje prikaz Z-score indeksa u Jadran tvornici čarapa d.d. kroz promatrano razdoblje. Može se uočiti kako je kroz svih šest godina vrijednost Z-score indeksa niža od Z-score indeksa zdravog poduzeća. Altmanov Z-score indeks niži od 1,81 znači kako je poduzeće u velikom riziku od bankrota. U 2011. godini vrijednost indeksa je bila 1,25, dok se u 2012. godini smanjila na 1,02. Godine 2013. vrijednost Z-score indeksa je bila 0,91, sljedeće 2014. indeks je iznosio 1,03, a 2015. godine promatranog razdoblja indeks je iznosio 0,64. Zadnje godine promatranog razdoblja Altmanov Z-score iznosio je 0,59. Dobiveni rezultati dovode do zaključka kako se, pomoću izračunatih vrijednosti Altmanovog Z-score poka-zatelja, pokretanje predstečajnog postupka u poduzeću moglo predvidjeti te kako su se u poduzeću trebale donijeti odluke kojima bi se provele promjene u poslovanju. Boljim sagledavanjem dostupnih informacija koje su se nalazile unutar poduzeća, poduzeće je moglo pravovremeno djelovati.FINA je 2017. godine poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d. izdala Rješenje o otvaranju redovnog postupka predstečajne nagodbe te je potvrđeno istraživačko pitanje IP1.: Na temelju izračunatih Altmanovih Z-score pokazatelja mogao se predvidjeti potencijalni stečaj poduzeća te postoji veza između Altmanovog Z-score indeksa i pokretanja predste-čajnog postupka u poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d.

4.3. BEX indeks Jadran tvornice čarapa d.d.

BEX indeks služi za procjenu poslovne izvrsnosti. Ako je vrijednost BEX indeksa veća od 1 radi se o izvrsnom poduzeću. Ako je vrijednost između 0 i 1 u poduzeću su potrebna una-prjeđenja, a ako je BEX indeks negativan egzistencija je poduzeća ugrožena. IP2: Koliko je iznosio BEX indeks u promatranom razdoblju i je li postojala veza između rezul-

tata BEX indeksa i predviđanja opasnosti od stečajnog postupka u poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d.?

16

9 34 53 67 6 10


4.2. Altmanov Z-score indeks Jadran tvornice čarapa d.d.

Altmanov Z-score indeks pokazatelj je pomoću kojeg je moguće predvidjeti stečaj. Zdravo

poduzeće ima Z-score indeks viši od 3, dok poduzeća kojima se predviđa stečaj imaju

vrijednost Z-score indeksa od 1,81 do 2,99. S obzirom da je Jadran tvornica čarapa d.d.

proizvodno poduzeće čije dionice kotiraju na tržištu kapitala primijenjen je inicijalni

Altmanov Z-score indeks.

IP1.: Koliko je iznosio Altmanov Z-score indeks u promatranom razdoblju i je li postojala

veza između rezultata Altmanovog Z-score indeksa i predviđanja opasnosti od stečajnog

postupka u poduzeću Jadran tvornica čarapa d.d.?

Slika 1 Z-score indeks poduzeća Jadran tvornica čarapa d.d. u promatranom razdoblju


Slika daje prikaz Z-score indeksa u Jadran tvornici čarapa d.d. kroz promatrano razdoblje.

Može se uočiti kako je kroz svih šest godina vrijednost Z-score indeksa niža od Z-score

indeksa zdravog poduzeća. Altmanov Z-score indeks niži od 1,81 znači kako je poduzeće

u velikom riziku od bankrota. U 2011. godini vrijednost indeksa je bila 1,25, dok se u 2012.

godini smanjila na 1,02. Godine 2013. vrijednost Z-score indeksa je bila 0,91, sljedeće

1,25096164 1,024365661

0,916481591 1,030632649

0,641535457 0,594425986

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

2011 2012 2013 2014 2015 2016

Z-score Jadran Z -score zdravog poduzeća

Slika 1 Z-score indeks poduzeća Jadran tvornica čarapa d.d. u promatranom razdoblju



Slika daje prikaz BEX indeksa u Jadran tvornici čarapa d.d. tijekom promatranog razdoblja. Može se uočiti kako je tijekom svih šest godina vrijednost BEX indeksa niža od BEX indeksa zdravog poduzeća. Negativan indeks znači kako poduzeće ima lošu poslovnu izvrsnost. U 2011. godini vrijednost indeksa bila je -0,85, dok se u 2012. godini smanjila na -3,04. Godine 2013. vrijednost Z-score indeksa bila je -2,82, sljedeće 2014. indeks je iznosio -2,24. U 2015. godini indeks je iznosio -5,04 te je 2016. godine iznos bio -3,51. BEX indeks predvidio je pokretanje predstečajnog postupka u poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d.FINA je poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d. 2017. godine izdala Rješenje o otvaranju redovnog postupka predstečajne nagodbe te je potvrđeno istraživačko pitanje IP2: Na temelju izračunatih vrijednosti BEX indeksa mogao se predvidjeti potencijalni stečaj podu-zeća te postoji veza između BEX indeksa i pokretanja predstečajnog postupka u poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d.Altmanov Z – score i BEX pokazatelj imaju niže vrijednosti od pokazatelja zdravog podu-zeća za sve godine promatranog razdoblja te se može zaključiti kako se mogao predvidjeti predstečajni postupak u poduzeću Jadran. U SAD-u nije realno očekivati kako će država dopustiti da velika poduzeća odu u stečaj (Hisrich, Peters, & Shepherd, 2017). Velika i važna poduzeća bankrotom loše utječu na različite segmente gospodarstva, kao što je zaposlenost, rast i razvitak. U takvim slučaje-vima poduzeća se restrukturiraju i odgodi im se i/ili djelomično oprosti dug. Restrukturi-ranjem poduzeća, u nekim se slučajevima pokušava smanjiti njihov značaj i veličina, kako bi se umanjio utjecaj na gospodarstvo u slučaju eventualnog bankrota.

Slika 2 BEX indeks poduzeća Jadran tvornice čarapa d.d. u promatranom razdoblju

18


Slika daje prikaz BEX indeksa u Jadran tvornici čarapa d.d. tijekom promatranog

razdoblja. Može se uočiti kako je tijekom svih šest godina vrijednost BEX indeksa niža od

BEX indeksa zdravog poduzeća. Negativan indeks znači kako poduzeće ima lošu

poslovnu izvrsnost. U 2011. godini vrijednost indeksa bila je -0,85, dok se u 2012. godini

smanjila na -3,04. Godine 2013. vrijednost Z-score indeksa bila je -2,82, sljedeće 2014.

indeks je iznosio -2,24. U 2015. godini indeks je iznosio -5,04 te je 2016. godine iznos bio -

3,51. BEX indeks predvidio je pokretanje predstečajnog postupka u poduzeću Jadran

tvornici čarapa d.d.

FINA je poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d. 2017. godine izdala Rješenje o otvaranju

redovnog postupka predstečajne nagodbe te je potvrđeno istraživačko pitanje IP2: Na

temelju izračunatih vrijednosti BEX indeksa mogao se predvidjeti potencijalni stečaj

poduzeća te postoji veza između BEX indeksa i pokretanja predstečajnog postupka u

poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d.

Altmanov Z – score i BEX pokazatelj imaju niže vrijednosti od pokazatelja zdravog

poduzeća za sve godine promatranog razdoblja te se može zaključiti kako se mogao

predvidjeti predstečajni postupak u poduzeću Jadran.

U SAD-u nije realno očekivati kako će država dopustiti da velika poduzeća odu u stečaj

(Hisrich, Peters, & Shepherd, 2017). Velika i važna poduzeća bankrotom loše utječu na

-0,850118189

-3,04001218

-2,828562199

-2,243967653

-5,04031435

-3,514364332

-6

-5

-4

-3

-2

-1

0

1

2

2011 2012 2013 2014 2015 2016

BEX Jadran BEX zdravog poduzeća



5. ZAKLJUČAK

Cilj je ovoga rada prikazati stvarnu sliku poslovanja poduzeća Jadran tvornice čarapa d.d. prije pokretanja predstečajne nagodbe, što je napravljeno pomoću izračuna Altmanovog Z-score i BEX indeksa. Informacije za upravljanje poduzećem čitaju se i analiziraju iz finan-cijskih izvještaja. Temeljni financijski izvještaji su Bilanca, Račun dobiti i gubitka, Izvještaj o novčanim tokovima, Izvještaj o promjenama kapitala te Bilješke uz financijske izvještaje. Istraživanje je nastojalo odgovoriti na istraživačka pitanja o realnoj financijskoj situaciji, je li postojala veza između rezultata Altmanovog Z-score indeksa i predviđanja opasnosti od stečajnog postupka te je li postojala veza između rezultata BEX indeksa i predviđanja opasnosti od stečajnog postupka u poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d.Temeljem provedenog istraživanja moguće je dati sljedeće odgovore na istraživačka pita-nja:- IP1: Na temelju izračunatih vrijednosti Altmanovih Z-score pokazatelja mogao se

predvidjeti potencijalni stečaj poduzeća te postoji veza između Altmanovog Z-score indeksa i pokretanja predstečajnog postupka u poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d.

- IP2: Na temelju izračunatih vrijednosti BEX indeksa mogao se predvidjeti potenci-jalni stečaj poduzeća te postoji veza između BEX indeksa i pokretanja predstečajnog postupka u poduzeću Jadran tvornici čarapa d.d.

Može se zaključiti kako je trebalo obratiti veću pozornost na financijske pokazatelje i pred-viđanja te da su, u promatranom razdoblju, analizirani financijski izvještaji i računati poka-zatelji ukazivali bi na potrebu donošenja drugačijih odluka u poduzeću.Doprinos istraživanja je u jasnijem shvaćanju relevantnosti Altmanovog Z-score i BEX indeksa te njihove povezanosti s predviđanjem trenda i analizom poduzeća. Relevantnost informacija je krucijalna za svako poduzeće te se doprinos istraživanja može ogledati u boljem uvidu u prezentiranju informacija vanjskim i unutrašnjim korisnicima. Ovim se istraživanjem u poduzeću Jadran tvornica čarapa d.d. do sada nitko nije bavio te je ono doprinos stručnoj podršci menadžmenta poduzeća i sugestija za opsežnije analize. Istra-živanje može pridonijeti i interesu ekonomske struke i vanjskih korisnika za korištenjem Altmanovog Z-score pokazatelja i BEX indeksa te bi trebalo potaknuti stručnjake iz ovog područja na druga slična istraživanja i doprinijeti razvoju područja analiziranja financijske situacije poduzeća.Jadran tvornica čarapa d.d. primjer je dobro provedene predstečajne nagodbe i opstanka poduzeća na tržištu. Bilo bi svakako interesantno istražiti efekte predstečajnih nagodi i koliko poduzeća je uspjelo opstati i uspješno poslovati nakon provedene predstečajne nagodbe, kao i utjecaj postupka predstečajnih nagodbi na poduzeća vjerovnike što se nameće kao tema za daljnja istraživanja u području predstečajnih nagodbi.


PREDICTION OF THE PRE-ACCESSION PROCESS OF A SELECTED COMPANY BASED ON THE CALCULATION OF THE ALTMAN

Z–SCORE INDICATOR AND THE BEX INDICATOR

Josip Kereta, MSc, University of Applied Sciences Baltazar ZaprešićGradiška 4, Zagreb, Croatia


Deni Barišić, MScJelenovački potok 2a, Zagreb, Croatia


ABSTRACTToday, in the times of the world economic recession, more and more importance is given to financial analysis, indicators of bankruptcy and excellence performance. The daily task of the management team and experts is the prediction of future results. The information represents the largest capital a company can own and consequently be able to react in time. The global economic recession has greatly hampered the company Jadran and it received a solution of a pre-accession settlement procedure from FINA in 2017. The Altman Z-score indicators could have predicted potential bankruptcy, there was a link between the Altman Z-score index and the initiation of the pre-accession process in the company. Also, the BEX indicator could have predicted the potential bankruptcy of the company, and there was a link between the BEX indicator and the initiation of the pre-accession process in the company Jadran. The secondary research was conducted in the form of a study of the available scientific and professional literature. The primary research, based on the financial statements, consisted of calculating Altman’s Z-score and BEX ratios for the six years before initiation of the pre-accession process. It can be concluded that the potential bankruptcy of the company could have been predicted. The company should have paid more attention to financial indicators and forecasts and made decisions based on financial analysis so it could avoid negative business results.

Keywords: financial analysis; the bankruptcy procedure; Z–score; BEX indicator


LITERATURA

1. Belak, V. & Aljinović Barać, Ž. (2008). Tajne tržišta kapitala. Zagreb: Belak Excellens.2. Hisrich, D. R., Peters, P. M., & Shepherd, A. D. (2017). Entrepreneurship. New York: McGraw-Hill

Education.3. Sajter, D. (2008). Ekonomski aspekti stečaja i restrukturiranja u stečaju. (Doktorska disertacija).

Osijek: Ekonomski fakultet Osijek.4. Šlibar, D. (2010). Instrumenti i postupci analize financijskog izvještaja. Računovodstvo i porezi

u praksi, str. 1-5.5. Šodan, S. (2015). Financijska analiza poslovanja. Skripta. Split: Ekonomski fakultet Split.6. Tintor, J. (2009). Poslovna analiza. Zagreb: MASMEDIA.7. Vidučić, L. (2008). Financijski menadžment. Split: Sveučilište u Splitu.8. Vujević, I. (2005). Analiza financijskih izvještaja. Split: ST-tisak.9. White, G. I., Sondhi, A. C. & Fried, D. (1997). The analysis and use of financial statements. New

York: John Wiley & Sons.10. Žager, K. & sur. (2008). Analiza financijskih izvještaja. Zagreb: MASMEDIA.


Prethodno priopćenje / Preliminary communication

ULOGA VJEŽBENIČKIH TVRTKI U POBOLJŠANJU IZVRŠNIH FUNKCIJA KOD SREDNJOŠKOLACA

Vlatka Šimunović, mr.sc., Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, HrvatskaTelefon: +385 1 3010 167, e-mail: [email protected]

Ana Šatović, dipl. oec., Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski


SAŽETAKU ovom radu razmatramo sudjelovanje mladih ljudi u vježbeničkim tvrtkama kao jednom od načina za poboljšanje njihovih izvršnih funkcija. Pod izvršnim funkcijama podrazumijevaju se kognitivni procesi koji koordinirano djeluju kako bi upravljali percepcijom, emocijom, mislima i akcijom i koji su u osnovi kapaciteta svake osobe da se angažira u svrsishodnom, organiziranom, strateškom, samoregulirajućem ponašanju usmjerenom na cilj. Izvršne funkcije ključne su kontrolne komponente spoznaje, ali i ponašanja, emocija i socijalnih odnosa. One se razvijaju tijekom djetinjstva i adolescencije do rane odrasle dobi. Kod neke djece i mladih taj razvoj je sporiji ili uz teškoće. Zbog važnosti izvršnih funkcija, razvijaju se različiti programi čija je svrha poboljšanje tog razvoja. S obzirom na značajke vježbeničkih tvrtki kao motivirajuće, dinamične aktivnosti koje uključuju natjecanje i suradnju s drugima te identificiranih značajki intervencijskih programa koje se koriste za poboljšanje izvršnih funkcija, zaključujemo da bi vježbeničke tvrtke, osim za stjecanje znanja i vještina potrebnih za poduzetništvo, također mogle imati vrijednost u poboljšanju ključnih komponenti izvršnih funkcija: fokusiranosti pažnje, inhibicije, radnog pamćenja i kognitivne fleksibilnosti.

Ključne riječi: izvršne funkcije; intervencijski programi za razvoj izvršnih funkcija; razvoj izvršnih funkcija; vježbeničke tvrtke

V. Šimunović, A. Šatović: Uloga vježbeničkih tvrtki u poboljšanju izvršnih funkcija kod srednjoškolaca36

1. UVOD

1.1. Definicija, struktura i uloga izvršnih funkcija

Ako želimo postići određeni cilj, biramo ona ponašanja koja nam omogućuju postizanje tog cilja. Pri tom opažamo svoje ponašanje i prilagođavamo ga, upravljamo njime, usmje-ravamo ga i kontroliramo. U školskoj situaciji ponekad možemo opaziti kako neki uče-nici, iako očito posjeduju kognitivne sposobnosti potrebne za rješavanje zadatka, otežano postavljaju cilj, ne razmatraju različite ideje u procesu rješavanja problema, skloni su rea-girati prije impulzivno nego promišljeno i ne ostaju fokusirani na problem. Time umanjuju svoju priliku za uspješno rješavanje zadataka, a ako se takve situacije stalno ponavljaju, i priliku za postizanje akademskog uspjeha. Ovakvi učenici često se smatraju lijenima ili nemarnima i okolina se slaže da bi mogli postići puno više ako se samo malo više potrude. Novija znanstvena istraživanja dovode u pitanje ovakve stavove i nude konstrukt izvrš-nih funkcija koji bi mogao objasniti neefikasnost nekih učenika u školskoj situaciji unatoč dobrim temeljnim sposobnostima. U okviru tih istraživanja neadekvatne reakcije i nesvr-sishodno ponašanje ne tumače se kao stvar svjesnog izbora, već rezultat nerazvijenih te nedovoljno i neefikasno korištenih izvršnih funkcija. Jedan od vodećih istraživača na ovom području, Russel Barkley, izvršne funkcije smatra kognitivnim procesima koji pomažu u postizanju samokontrole, ponašanja usmjerenog cilju i maksimaliziranja budućih rezultata. (Zeigler Dendy, 2008) One su ključne kompo-nente spoznaje koje nam dozvoljavaju da fleksibilno reagiramo na okolinu i angažiramo se u cilju usmjerenim mislima i aktivnostima (Mulder, Cragg, 2014).U svom „Općem pregledu“, George McCloskey ističe da izvršne funkcije nisu sinonim za tradicionalne koncepcije inteligencije. On navodi da „se pojam izvršne funkcije odnosi na različitu grupu kognitivnih procesa koji koordinirano djeluju kako bi upravljali percepci-jom, emocijom, mislima i akcijom... one su u osnovi kapaciteta osobe da se angažira u svrsishodnom, organiziranom, strateškom, samoregulirajućem ponašanju usmjerenom na cilj“ (McCloskey, 2011).Iako neki autori smatraju da su izvršne funkcije jedinstveni konstrukt, većina znanstvenika se slaže da efikasne izvršne funkcije uključuju više nezavisnih sastavnica ili komponenti (Garon, Bryson i Smith, 2008).U postupku faktorske analize koja se koristi kao sredstvo za određivanje ključnih kompo-nenti određenog konstrukta, u različitim znanstvenim radovima izdvajaju se najčešće dva do četiri faktora, odnosno sastavnice (Lee, Bull i Ho, 2013).Čini se da je broj sastavnica dobno uvjetovan. Istraživanje koje su provele znanstvenice Lee i suradnici (2013) na djeci od 6 do 15 godina, rezultirao je dvjema strukturama: za djecu od 8 do 12 godina dobili su dvofaktorsku strukturu. Strukturu izvršnih funkcija mlađe dobne skupine činila su dva faktora. Za rezultate 15-godišnjaka bolje je odgovarao trofaktorski model. Iako u svom istraživanju nisu ispitivali razloge zbog kojih dolazi do ove diferencijacije, pretpostavljaju da bi razlozi mogli biti i kortikalno sazrijevanje i školovanje te komentiraju kako mladi ljudi trebaju dodatni kapacitet radne memorije kako bi efikasno i fleksibilno pristupali sve složenijim zadatcima koji se stavljaju pred njih.Tri su najčešće proučavane sastavnice izvršnih funkcija: radno pamćenje, inhibicijska kon-trola i kognitivna fleksibilnost (Camerota i sur., 2015; Garon, Bryson, Smith, 2008).


Radno pamćenje odnosi se na zadržavanje onih informacija u memoriji s kojima trenutno radimo. Inhibicijska kontrola odnosi se na odolijevanje distraktorima i bavljenje onim stva-rima koje su najprikladnije. Kognitivna fleksibilnost odnosi se na sposobnost fleksibilnog mijenjanja perspektiva i fokusiranja pažnje sukladno promijenjenim zahtjevima ili priori-tetima. Prema Diamond i Lee (2011), četiri su kvalitete ključne za postizanje uspjeha – kreativnost, fleksibilnost, samokontrola i disciplina. Djeca trebaju misliti kreativno da bi došla do novih rješenja problema i uvidjela nove veze među elementima. Potrebna im je fleksibilnost kako bi naučili uzimati u obzir različite perspektive i koristiti vanjske okolnosti u dolaženju do rješenja. Trebaju samokontrolu kako bi odoljeli iskušenjima i izbjegli činiti ono što je nesvrsishodno za postizanje cilja, ili čak u suprotnosti s ciljem. Napokon, potrebna im je disciplina kako bi ostali fokusirani i uspješno riješili zadatak.McCloskey (2011) predlaže 31 sastavnicu izvršnih funkcija i navodi kako svaka osoba ima snage i slabosti u jednoj ili više različitih izvršnih funkcija u određenom periodu. Osoba može imati, primjerice, efikasnu kontrolu percepcije, emocije i misli, ali biti neefikasna u korištenju izvršnih funkcija vezanih uz regulaciju aktivnosti. Ili osoba može imati različito razvijene izvršne funkcije u jednom području, npr. u području emocija može imati veću kontrolu nad izražavanjem radosti ili gađenja nego nad izražavanjem ljutnje ili žalosti.

1.2. Razvoj izvršnih funkcija

Znanstvena istraživanja pokazuju da za vrijeme ranog djetinjstva djeca uče ignorirati nevažne podražaje, inhibirati neprimjerene odgovore, u stanju su prebacivati se između različitih zadataka i integrirati te sposobnosti kako bi riješili kompleksnije probleme (vidjeti pregled prema Best, Miller i Naglieri, 2011). Izvršne funkcije prolaze kroz velike promjene tijekom razvoja u djetinjstvu i adolescenciji. Kroz te promjene dijete se razvija u zrelu, odgovornu odraslu osobu koja je sposobna planirati i kontrolirati svoje aktivnosti (Mulder i Cragg, 2014).Različiti izvršni procesi mogu imati različite razvojne krivulje, to jest, ne moraju biti ujed-načeni. Sve više razvojnih istraživanja ovog područja pokazuje da procesi izvršnih funk-cija imaju različite razvojne putove, počinju se intenzivnije razvijati i sazrijevati u različito vrijeme (Šimleša i Cepanec, 2008). „Osoba može imati jednu izvršnu funkciju manje ili više razvijenu od druge izvršne funkcije u bilo kojem razdoblju razvoja. Intraindividualno, također postoje velike varijacije u odnosu na kronološku dob. Različite osobe iste starosti značajno variraju u stupnju razvoja različitih izvršnih funkcija. Životne prijelomnice (prije-laz iz vrtića, prvi razred, upis u srednju školu, upis na fakultet, početak rada) mogu služiti kao pokazatelji odgođenog razvoja u razvoju izvršnih funkcija – jer kako okolina zahtijeva veću upotrebu izvršnih funkcija, pojedinci mogu imati nedovoljno razvijene tražene razine zahtijevanih izvršnih funkcija.“ (McCloskey, 2011)Kronološka dob povezana je s razvojem specifičnih izvršnih funkcija. Tijekom dojenačke dobi i ranog djetinjstva razvijaju se kontrolni procesi pažnje i radnog pamćenja. Srednje djetinjstvo vezano je uz razvoj samokontrole i regulacije. U kasnom djetinjstvu razvijaju se kognitivna fleksibilnost, obrada podataka i određivanje cilja (planiranje i organiziranje). Relativnu zrelost izvršnih funkcija djeca postižu u dobi od oko 12 godina, a punu zrelost u periodu kasne adolescencije i rane odrasle dobi. (Bilać, 2018; Šimleša i Cepanec, 2008).


Pritom je neuroanatomski najvažniji razvoj frontalnog režnja mozga (prefrontalna mož-dana kora), ali su uključena i druga područja mozga (Bilać, 2017).

1.3. Teškoće u razvoju izvršnih funkcija

U literaturi se najčešće spominju teškoće u izvršnim funkcijama kod poremećaja hipe-raktivnosti i pažljivosti (ADHD), kod poremećaja ophođenja, poremećaja s prkošenjem i suprotstavljanjem ili poremećaja s nasilničkim ponašanjem (DSM IV, 1996). Osnovni dijagnostički kriteriji za ADHD su poremećaj inhibicije i regulacije ponašanja te teškoće u pažnji (DSM IV,1996). U novije vrijeme otkriveno je da se izvršne funkcije sporije razvijaju kod velikog broja djece s ADHD-om. Kod njih je razvoj mozga sporiji u odnosu na vršnjake te posljedično imaju slabiju regulaciju ponašanja. Dodatno, dijelovi mozga koji su uključeni u izvršavanje školskih zadataka pokazuju kod ove djece reducirani broj dopa-minskih receptora. Međutim, mnoge osobe dijagnosticirane kao deficit pažnje/hiperak-tivni poremećaj (ADHD) mogu imati dodatne poteškoće izvršnih funkcija, one koje nisu navedene u dijagnostičkim kriterijima DSM IV za ADHD. U svom ponašanju kod njih je pri-sutna dezorganizacija, poteškoće sa započinjanjem aktivnosti i završavanjem rada, pam-ćenje domaće zadaće, poteškoća u pamćenju podataka, pisanju eseja ili izvještaja, rad na kompleksnim matematičkim podacima, dolazak na vrijeme, kontrola emocija i planiranje (Zeigler Dandy, 2008).Postoje osobe koje nemaju problema s inhibicijom, modulacijom ili fokusiranjem i zadr-žavanjem pažnje, ali mogu imati poteškoća s korištenjem drugih izvršnih funkcija. Deficiti izvršnih funkcija imaju središnju ulogu u većini postojećih duševnih poremećaja (McClo-skey, 2011).U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema, MKB-10, postoji kategorija disegzekutivnog sindroma koji se odnosi na poteškoće obavljanja zada-taka koji traže strategiju, koncentraciju na zadatak i njegovo uspješno izvođenje.Posljednjih godina raste broj radova koji istražuju izvršne funkcije kod traumatskih ozljeda mozga, prijevremeno rođene djece ili djece s perinatalnim oštećenjima mozga. Tako npr. mala djeca s perinatalnim oštećenjima mozga najčešće imaju poteškoća u pažnji i radnom pamćenju, a u manjem broju u inhibiciji ponašanja ili fleksibilnosti. Neki od deficita mogu se primijetiti tek kada zahtjevi okoline postanu preteški, npr. polaskom u školu ili kasnije tijekom školovanja. Te poteškoće ili nezrelosti djeca mogu nadoknaditi tijekom razvoja, a kao trajna teškoća navodi se snižena verbalna fluentnost, što ima značajne posljedice prilikom ispitivanja školskog znanja (Bilać, 2017). Dakle, školski neuspjeh ili podbacivanje u uspjehu u odnosu na sposobnosti, kao i neki poremećaji ponašanja, mogu biti uzrokovani funkcionalnim teškoćama u izvršnim funkcijama. Postoji i obrnuta veza, školski neuspjeh može biti uzrok teškoća u ponašanju ili emocionalnih teškoća, što je potrebno istražiti tijekom neuropsihologijske procjene učenika kako bi se pravilno usmjerile preporučene intervencije (Bilać, 2018; Youngstrom, 2013).

1.4. Mjerenje izvršnih funkcija

Dva su načina na koje se mjeri razvijenost izvršnih funkcija: testovima koji mjere posti-gnuće i ljestvicama procjene (Samuels, Tournaki, Blackman i Zilinski, 2014). Testovi koji mjere postignuće najčešće traže od djeteta da zapamti pravila, obrati pažnju i misli fleksi-


bilno, a ne djeluje automatski. Primjer takvog zadatka je Stroop test u kojem se riječi koje označavaju boje pojavljuju u različitim bojama. Zadatak djeteta je da reagira na boju, a ne na značenje riječi. Jedna od najpoznatijih ljestvica procjene na kojoj osobe koje dobro poznaju dijete, najčešće roditelji i nastavnici, procjenjuju ponašanje djeteta ili adolescenta u svakodnevnim životnim situacijama je Inventar za procjenu izvršnih funkcija BRIEF - The Behavior rating inventory of executive functions (Gioia i Isquith, 2004). Iza jedanaeste godine djeteta koristi se i kao samoprocjena. U školskoj dobi on mjeri regulaciju ponašanja (inhibicija, fleksibilnost, emocionalna kontrola) i metakogniciju (inicijativa, radno pamće-nje, planiranje, organiziranje, organizacija materijala i nadgledanje). Zbog dobrih metrij-skih karakteristika jedna je od najčešće korištenih ljestvica za mjerenje izvršnih funkcija.

2. PRISTUPI I PROGRAMI ZA POBOLJŠANJE IZVRŠNIH FUNKCIJA

Pozitivno roditeljstvo prirodni je program za poboljšanje izvršnih funkcija. Također, učitelji i nastavnici tu mogu imati pozitivan utjecaj, npr. primjenom individualiziranih postupaka u nastavi koji proizlaze iz neuropsihologijske procjene (Bilać, 2016). Ulogom roditeljstva na razvoj izvršnih funkcija bavili su se Camerota i suradnici (2015) koji su identificirali umjerene deficite izvršnih funkcija kod djece koja su rođena s niskom porođajnom težinom (nižom od 2500 gr). U svom istraživanju kontrolirali su varijablu kva-litete roditeljstva i dobili da se djeca s niskom porođajnom težinom koja su iskusila visoke razine senzibilnog roditeljstva u najranijoj životnoj dobi (osjetljivost roditelja na djetetove potrebe i primjerene reakcije prema djetetu) praktički ne razlikuju od svojih vršnjaka s normalnom porođajnom težinom kada dosegnu dob od pete godine. S druge strane, djeca s niskom porođajnom težinom koja su iskusila niže razine senzibilnog roditeljstva pokazuju trajne deficite u izvršnim funkcijama.Kako bi se suočili sa zahtjevnom situacijom rada s osobama s deficitima izvršnih funk-cija, stručnjaci, nastavnici i roditelji koriste različite pristupe i postupke te kreiraju različite programe za djecu i adolescente. Time se prilagođavaju djetetovim potrebama i moguć-nostima kako bi postigli da dijete bude uspješnije i zadovoljnije te postigne bolji uspjeh. Neki od njih su individualizirane prilagodbe, neki se provode u okviru nastavnih programa za sve učenike.Za razvoj izvršnih funkcija važnu ulogu ima govor, specifično, razvoj samogovora (McClo-skey, 2011). Dijete samome sebi daje upute i tako samo sebi pomaže u reguliranju vlasti-tog ponašanja. Zato je važno omogućiti djetetu da ponavlja upute naglas i rješava zadatke naglas, ako mu je to potrebno.Zeigler Dandy (2011), autorica koja piše popularne knjige o ADHD-u, ističe kako je pružanje podrške učenicima s kompleksnim slučajevima ADHD-a kritično jer su ta djeca značajno sklonija od svojih vršnjaka ponavljati razred, mijenjati školu, biti izbačeni iz škole, prekinuti školu i odustati od fakulteta. Strategije koje predlaže za prilagodbu nastave učenicima s ADHD-om su različite, ovisno o načinu funkcioniranja svakog djeteta. Ona smatra da je važno konkretizirati proces učenja i vizualizirati ga što je više moguće te da je potrebno koristiti grafičke prikaze kao vizualne poticaje i pomoć u organiziranju misli. Nadalje, pred-laže nastavnicima da koriste „post-it“ papiriće za zapisivanje ideja za esej, pomoć drugog učenika u nastavi, učenje u parovima, vizualizaciju kroz postere, aplikacije koje pomažu pamćenju tablice množenja, projektor za demonstraciju pisanja eseja, boje da se ista-


kne važna informacija te da skrate zadatke. Ova autorica sugerira da, ako je prikladno, treba skratiti vrijeme koje učenik provodi učeći kod kuće. Ona ističe da je za učenike s deficitima izvršnih funkcija potrebno produžiti vrijeme na testovima, duge projekte skra-titi u segmente s posebnim rokovima i ocjenama, davati iz eseja prosjek od dvije ocjene, za sadržaj i za gramatiku, odrediti učenike koji će provjeriti jesu li svi zapisali zadatke za domaću zadaću i kasnije ih predali nastavniku, povećati nadgledanje i kontrolu tih uče-nika, koristiti kompjutere što je više moguće, koristiti softvere prilikom usvajanja vještina te objaviti domaću zadaću preko web stranice.Individualizirani postupci koji proizlaze iz neuropsihologijske procjene su da se osobama s deficitom izvršnih funkcija omogući više kretanja, tolerira nemir u vlastitoj klupi, da ih se konstruktivno zaposli, omogući da govorno izražavanje prate kretnjama, preventivno dozvoli odmor i kretanje kad se zamijeti motorički nemir. Također je važno, zbog teškoća tih učenika u doslovnoj reprodukciji, dati im dovoljno vremena, poticati ih da se izraze do kraja i ne tražiti doslovnu reprodukciju već smisao, pomoći im postavljanjem dodatnih pitanja. Zbog slabije pažnje, važno je doći do djeteta i provjeriti kako radi, podsjetiti ga na zadatak, potaknuti da kontrolira svoj uradak (Bilać, 2018).Pragmatični savjeti u radu s djecom s deficitima izvršnih funkcija su primjerice korište-nje fascikala umjesto bilježnica kod te djece jer smanjuju vjerojatnost ispadanja važnih školskih materijala te upotrebu kalendara koji omogućavaju bolji vremenski management. Roditeljima se sugerira držanje dodatnih olovaka, ključeva i drugih predmeta koje je lako izgubiti. Sugeriraju se dobri čepići za uši ili slušalice za reduciranje irelevantnih podražaja iz okoline za tu djecu, korištenje velikih privjesaka za ključeve koje je lakše naći, korištenje novčanika koji se može čvrsto zatvoriti i iz kojeg ne mogu ispadati novčanice i kartice te priprema jednostavnih i zdravih malih obroka koji će omogućiti potrebnu razinu šećera i pomoći djetetu da se fokusira.Za poboljšanje izvršnih funkcija predlaže se također bavljenje sportom koje uključuje donošenje odluka, reguliranje interpersonalnih odnosa i kognitivnu fleksibilnost. Pre-poručuje se aktivno bavljenje glazbom koje poboljšava sposobnost improvizacije, radnu memoriju, kognitivnu fleksibilnost i inhibiciju. Također, sugerira se igranje video igrica koje poboljšavaju selektivnu pažnju i inhibiciju (Minchew, 2016).Diamond i Lee (2011) analizirale su rezultate nekih nespecifičnih programa koji su se poka-zali efikasnim u razvoju izvršnih funkcija kod djece u dobi 4 – 12 godina. Nakon tih pro-grama djeca su pokazala vidljiva poboljšanja, npr. u reguliranju pažnje ili školskom uspjehu. Našle su da je za poboljšanje kreativnosti, fleksibilnosti, samokontrole i discipline, koje su u osnovi uspješnog ponašanja, efikasno 6 nespecifičnih programa: kompjuterizirani tre-ning, igre koje se provode bez kompjutera, aerobik, borilačke vještine, joga, mindfulness i nastavni sadržaji i programi.U svom radu Diamond i Lee (2011) analiziraju četiri specifična programa za razvoj izvršnih funkcija koji se primjenjuju u nastavi i čija je primjena rezultirala empirijski provjerenim poboljšanjima. Prvi je Tools of the Mind. Taj program naglašava važnost igara „kao da“ u kojima dijete mora inhibirati svoje ispade, zapamtiti svoju ulogu i ulogu drugih i fleksibilno se prilagođavati dok njegovi prijatelji improviziraju. Djeca planiraju koje će uloge igrati u zamišljenom scenariju i koriste vizualne podsjetnike za postizanje boljih izvršnih funkcija. Drugi program su Montessori škole koje koriste pristup „normalizaciju“ za razvoj izvršnih funkcija. Normalizacija je prijelaz iz stanja nereda, impulzivnosti i nepažnje u stanje samo-


discipline, nezavisnosti, uređenosti i mira. Pritom nastavnik pažljivo promatra svako dijete i omogućava mu učenje kroz praktične aktivnosti. Treći program je PATHS (Promoting Alternative Thinking Strategies) unutar kojeg se educi-raju nastavnici da kod djece izgrade kompetencije samokontrole, prepoznavanja i uprav-ljanja emocijama i interpersonalnog rješavanja problema. Djeca se vježbaju u verbalizaciji vlastitih osjećaja i poboljšanju svjesnih strategija samokontrole (čekanja prije djelovanja i samogovora). Djecu se uči da se zaustave, smire, identificiraju problem i svoje osjećaje i stvore akcijski plan. Četvrti program je CSRP (Chicago School Radiness Project) koji kod nastavnika razvija ver-balizaciju i strategije za upravljanje emocijama: primjenu jasnijih pravila i rutina, nagrađi-vanje pozitivnog ponašanja i preusmjeravanje negativnog ponašanja. Diamond i Lee (2011) naglašavaju da razvijenost izvršnih funkcija ne dolazi do izražaja u lakim nego u zahtjevnim zadacima i da programi namijenjeni za poboljšanje izvršnih funkcija trebaju biti postupno sve teži, u protivnom nije moguće opažati razvoj izvršnih funkcija. U svakoj od navedenih aktivnosti i programa važna je djetetova spremnost da svoje vrijeme posveti određenoj aktivnosti, to jest, njegova motivacija.Ovaj pristup zastupa i Youngstrom (2013) koji smatra da psihološku procjenu treba dopu-niti tzv. medicinom temeljenom na dokazima (Evidence-based medicine, EBM) unutar koje se vodi računa o preferencijama osobe u procesu donošenja odluke o intervencij-skom programu.

3. VJEŽBENIČKE TVRTKE

3.1. Što su vježbeničke tvrtke?

„Vježbenička tvrtka je virtualna učenička tvrtka koja doprinosi razvijanju poduzetničkih vještina kod učenika radeći na principu stvarne tvrtke i poslujući na virtualnom tržištu s ostalim vježbeničkim tvrtkama, ali u suradnji s tvrtkom partnerom – stvarnim gospodar-skim subjektom na tržištu danas“ (Arambašić i suradnici, 2009, 5).Program vježbeničkih tvrtki temelji se na simulaciji stvarnoga uredskog poslovanja, uče-nici obavljaju poslove odjela nabave, prodaje, administracije, marketinga, financija i raču-novodstava u učionicama koje su opremljene suvremenim komunikacijskim i informatič-kim uređajima te su time pretvorene u urede. U učionicama/uredima učenici stječu znanje iz teorije odrađivanjem radnih zadataka kao što su uporaba uredskih strojeva i računala, fotokopiranje, slanje elektroničke pošte. Kako bi učenici stekli dojam stvarnoga poslova-nja, Agencija za strukovno obrazovanje i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa orga-niziraju sajmove vježbeničkih tvrtki što unosi dinamiku u učenje.

3.2. Ciljevi vježbeničkih tvrtki

Ciljevi vježbeničkih tvrtki su:- simuliranje osnivanja, vođenja i poslovanja poslovne organizacije,- simuliranje poslovnog dopisivanja i financijskih transakcija,


- shvaćanje sustava tržišnog gospodarstva kroz obavljanje zadataka,- poticanje interesa za samostalno obavljanje poslova.„Cilj nastavnog programa: osposobiti učenike/ce za samostalno svladavanje svih radnih zadataka i procesa u poslovnoj organizaciji te razviti vještine timskog rada, prezentiranja, odgovornog odlučivanja, međusobnog uvažavanja i rješavanja nesuglasica mirnim putem kroz simuliranje osnivanja, vođenja i poslovanja poslovne organizacije kako bi kroz obav-ljanje svih radnih zadataka mogli bolje razumjeti sustav tržišnog gospodarstva i razviti osobnu kreativnost važnu za poticanje poduzetničkog duha i interes za samostalno vođe-nje i obavljanje posla u stvarnom poslovnom svijetu.“ (Arambašić i suradnici, 2009, 20).

3.3. Vještine koje se unapređuju sudjelovanjem u natjecanjima vježbeničkih tvrtki

„Učenici koji pohađaju program vježbeničkih tvrtki razvijaju komunikativnost, kreativnost, inicijativnost, rješavanje problema i preuzimanje individualne i grupne odgovornosti. Kaže se da oko 15% onoga što naučimo, naučimo iz onoga što drugi kažu, to jest, verbalnom i vizualnom percepcijom – „reci mi“; oko 50% od onoga što naučimo, naučimo iz onoga što vidimo, to jest, vizualnom i auditivnom percepcijom – „pokaži mi“, a oko 90% od onoga što naučimo, naučimo iz onoga što sami kažemo i učinimo, to jest, sudjelovanjem – „uključi me“. Stoga je koncept učenja kroz vježbeničku tvrtku – demonstracijom radnih operacija, odnosno simulacijom poslovanja – pravi način učenja gdje su učenici aktivno uključeni u proces i učenje je iskustveno, a pamćenje dugoročno“ (Arambašić i suradnici, 2009, 21).

4. VJEŽBENIČKE TVRTKE KAO JEDNA OD STRATEGIJA U POBOLJŠANJU IZVRŠNIH FUNKCIJA KOD SREDNJOŠKOLACA

Razvoj izvršnih funkcija dio je normalnog razvoja svakog djeteta i mlade osobe. Razvoj je određen stupnjem razvijenosti moždanih struktura, ali i uvjeti iz okoline igraju značajnu ulogu. U kvalitetnoj okolini lakše je razviti kreativnost, fleksibilnost, samokontrolu i disci-plinu i time povećati vjerojatnost uspješnog djelovanja.Razmatrajući postojeće intervencije koje su dokazano efikasne u razvoju izvršnih funkcija, Diamond i Lee (2011) ističu da puno različitih aktivnosti koje do sada nisu obuhvaćene znanstvenim istraživanjima mogu poboljšati izvršne funkcije. Ključni element u odabiru odgovarajuće intervencije bio bi da je dijete spremno posve-titi svoje vrijeme toj aktivnosti. Naglašavaju da bi najbolji pristupi za poboljšanje izvršnih funkcija i školskog uspjeha vjerojatno bili oni koji:a) „uključuju ono za što su učenici strastveno zainteresirani, dajući im tako priliku za

doživljavanje radosti i ponosa,b) uključuju bavljenje stresovima u životu učenika i nastojanje rješavanja vanjskih uzroka

te osnaživanje mirnijih i zdravijih odgovora,c) uspješno postižu maksimalnu angažiranost učenika u vježbanju,d) daju učenicima osjećaj pripadanja i društvene prihvaćenosti, pored toga što se uče-

nicima daje prilika za ponavljanim vježbanjem izvršnih funkcija na progresivno sve složenijim razinama“ (Diamond i Lee, 2011: 7).


Mišljenja smo da vježbeničke tvrtke kao kompleksna, motivirajuća, dinamična, smislena aktivnost koja u sebi uključuje natjecanje, timsku suradnju i osjećaj postignuća, zadovolja-vaju gore navedene kriterije i mogu povoljno djelovati na razvoj izvršnih funkcija. Također, pretpostavljamo da između izvršnih funkcija i vježbeničkih tvrtki može postojati dvostruka veza: razvijenost izvršnih funkcija danas se smatra jednako dobrim prediktorom za uspjeh u školi i životu, ako ne i boljim, od rezultata testova inteligencije. Dakle, moguće je pretpostaviti da što su izvršne funkcije bolje razvijene, postoji i veća vjerojatnost da će učenici biti uspješni i u vježbeničkim tvrtkama. Izvršne funkcije predstavljaju kognitivne procese koji su u osnovi više aspekata akademskog postignuća. (Best, Miller i Nglieri, 2011) Izvršne funkcije su prediktori školskog uspjeha kod djece beskućnika (Masten i suradnici, 2012). Izvršno funkcioniranje je jaki prediktor akademskog uspjeha djece i adolescenata (Samuels, Tournaki, Blackman i Zilinski, 2014).Da bi se ove dvije hipoteze potvrdile, trebalo bi:- za vježbeničku tvrtku kao efikasnu intervenciju za poboljšanje izvršnih funkcija utvr-

diti početnu razinu razvijenosti izvršnih funkcija i zatim pratiti mijenja li se ta razina tijekom ponavljanog sudjelovanja na natjecanjima vježbeničkih tvrtki, odnosno,

- za razvijenost izvršnih funkcija kao prediktorske varijable za uspjeh na natjecanjima vježbeničkih tvrtki utvrditi prvo razinu razvijenosti izvršnih funkcija kod sudionika natjecanja vježbeničkih tvrtki i zatim je korelirati s uspjehom na natjecanju vježbenič-kih tvrtki.

5. ZAKLJUČAK

Izvršne funkcije u osnovi su kapaciteta svake osobe da se angažira u svrsishodnom orga-niziranom i strateškom ponašanju. One se razvijaju tijekom djetinjstva i adolescencije do rane odrasle dobi. Kod neke djece i mladih taj je razvoj samoregulirajućeg ponašanja usmjerenog na cilj sporiji ili se odvija uz poteškoće. Mišljenja smo da bi uključenost u rad vježbeničke tvrtke kao kompleksna, motivirajuća, dinamična, smislena aktivnost koja u sebi uključuje natjecanje, timsku suradnju i osjećaj postignuća, mogla zadovoljiti kriterije za efikasan intervencijski program kod deficita izvršnih funkcija te da bi mogla povoljno djelovati na razvoj izvršnih funkcija.


THE ROLE OF VIRTUAL COMPANIES IN THE IMPROVEMENT OF EXECUTIVE FUNCTIONS OF HIGH SCHOOL PUPILS

Vlatka Šimunović, MAPrivate Grammar School and Economic School Katarina Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, CroatiaTelephone: +385 1 3010 617, e-mail: [email protected]

Ana Šatović, MScPrivate Grammar School and Economic School Katarina Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, CroatiaTelephone: +385 1 3010 617, e-mail: [email protected]

ABSTRACTIn this paper, the participation of the pupils in the activities of virtual companies is considered as training for the executive functions improvement. Executive functions are cognitive processes that act in a coordinated way to direct perception, emotion, thought and action and which are responsible for a person’s ability to engage in purposeful, organized, strategic, self-regulated, goal-directed behavior. Executive functions are key components of cognition and overall behavior. During childhood and adolescent development, executive functions are developed as well. Some children develop slower or have difficulties in that area. Because of that different intervention programs are developed in order to improve the development. Regarding the fact that virtual companies are motivating, dynamic activities that include competition and collaboration, and regarding the characteristics of the intervention programs for the improvement of executive functions, it could be we concluded that virtual companies are not only tools for acquiring the entrepreneurial knowledge and skills but are also valuable in improvement of the key components of executive functions: paying attention and focus, inhibitory control, working memory and cognitive flexibility.

Keywords: executive functions; executive function the development; intervention programmes for development of executive functions; virtual companies


LITERATURA

1. Američka psihijatrijska udruga, (1996). Dijagnostički statistički priručnik za duševne poremećaje, četvrto izdanje, DSM- IV.

2. Arambašić, S., Čižmek Vujnović, O., Fortunato, E., Hržica, D., Lindner, J., Marić, B., Morić, M., Pašalić, A., Režek Cvetko, M., Rupčić, L., Spangl, S., Tötterström, B., Urh, B., Vibiral, N. i Zoretić, G. (2009). Vježbenička tvrtka - vrata u svijet poduzetništva (Priruč-nik za nastavnike), Zagreb, Agencija za strukovno obrazovanje.

3. Best, J. R., Miller, P. H. i Naglieri, J. A. (2011). Relations between Executive Function and Academic Achievement from Ages 5 to 17 in a Large, Representative National Sample, Learning and Individual Differences, 21(2011) 327–336.

4. Bilać, S. (2016). Primjena kliničkih nalaza i mišljenja u odgojno obrazovnom radu s djecom s teškoćama – Zašto je važna suradnja i međusobno razumijevanje kliničara i vrtića/škole, stručni skup AZZO.

5. Bilać, S. (2018). Izvršne funkcije i teškoće u ponašanju kod predškolske djece s peri-natalnim oštećenjem mozga. (Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet).

6. Bilać, S., (2018). Učiti kako učiti – Nove spoznaje, stručni skup AZZO.7. Camerota, M., Willoughby, M. T., Cox, M., Greenberg, M. T. i the Family Life Pro-

ject Investigators, (2015). Executive Function in Low Birth Weight Preschoolers: The Moderating Effect of Parenting, Journal of Abnormal Child Psychology, 43, 1551–1562.

8. Diamond, A. i Lee, K. (2011). Interventions shown to Aid Executive Function Deve-lopment in Children 4- 12 Years Old, Science, 333(6045), 959–964.

9. Garon, N., Bryson, SE. i Smith, IM. (2008). Executive function in preschoolers review using a integrative framework, Psychological Bulletin Journall. 134(1), 31–60.

10. Gioia, G. A. i Isquith, P. K. (2004). Ecological assesssment of excecuttive function in traumatic brain injury, Developmental Neuropsyhology, 25, 125–158.

11. Lee, K., Bull, R. i Ho, R. M. H. (2013). Developmental Changes in Executive Functioning, Child Development, 84(6), 1933–1953.

12. Masten, A. S., Herbers, J. E., Desjardins, C. D., Cutuli, J. J., McCormick, C. M., Sapienza, J. K., Long, J. D. i Zelazo, P. D. (2012). Executive Function Skills and School Success in Young Children Experiencing Homelessness. Educational Researcher, 41(9), 375–384.

13. McCloskey, G. (2011). Executive Functions: A General Overview. Preuzeto s http://www.fasp.org/PDF_Files/School_Neuropsychology/Executive_Functions-A_Gene-ral_Overview_McCloskey.pdf (14.06.2018.)

14. Minchew, M. (2016, 6. listopada). 10 Simole Exercises to improve Executive Function At Home, Cognifit. Preuzeto s https://blog.cognifit.com/exercises-to-improve-execu-tive-function/ (19.06.2018.)

15. Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske (2007). Izrađen nastavni plan i okvirni program izborni predmet: Vježbenička tvrtka. Preuzeto s https://mzo.hr/sites/default/files/migrated/10_program-vjezbenicka_tvrtka.pdf (13.06.2018.)


16. Mulder, H. i Cragg, L. (2014). Executive Functions and Academic Achievement: Current Research and Future Directions, Infant and Child Development, 23(1), 1–3.

17. Samuels, W. E., Tournaki, N., Blackman, S. i Zilinski, C. (2014). Executive functioning predicts academic achievement in middle school: A four- year longitudinal study. The Journal of Educational Research, 109(5), 478–490.

18. Šimleša, S. i Cepanec, M. (2002). Razvoj izvršnih funkcija i njihovih neuroloških kore-lata, Suvremena psihologija, 11(1), 55–72. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/81398 (14.06.2018.)

19. Youngstrom, E. A. (2013). Future Directions in Psychological Assessment: Combi-ning Evidence- Based Medicine Innovations with Psychology s Historical Strenghts to Enhance Utility, Journal of Clinical Child & Adolescent Psychology,42 (1), 139–159.

20. Zeigler Dendy, C. A. (2008, veljača). ADHD, Executive Function And School Success. Preuzeto s http://www.chrisdendy.com/executive.htm (15.06.2018.)


Pregledni rad / Review article

EKOLOŠKI OSVIJEŠTENI POTROŠAČI – IZVOR PODUZETNIČKIH PRILIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ

dr.sc. Davor Širola, viši predavač, Veleučilište u RijeciVukovarska 58, Rijeka, Hrvatska


Natalija Čavlin, struč.spec.oec., Veleučilište u RijeciVukovarska 58, Rijeka, Hrvatska


SAŽETAKU sve ugroženijem prirodnom okruženju, ekološki osviješteni potrošači postaju iznimno važni, kako za očuvanje i održivost okoliša, tako i za jačanje sklonosti ka zdravom načinu života, ali i potrošnje zelenih proizvoda i usluga. Kroz empirijsko istraživanje komponenti teorije planiranog ponašanja u sklopu ovog rada, utvrđena je razina ekološke osviještenosti ispitanika, kao i da su stavovi o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja, znanje i svijest o potrebi očuvanja okoliša te životni stil statistički značajni prediktori kupovnih i životnih namjera, a posredno i ekoloških ponašanja. Također, utvrđena je veća zabrinutost starijeg dijela ispitanika i žena za ekološka pitanja. Komparacijom sa sličnim domaćim i svjetskim istraživanjima, utvrđen je značajno niži udjel LOHAS segmenta, odnosno prevladavajući udjel djelomično ekološki osviještenih ispitanika što upućuje na skromniji potencijal domaćeg tržišta za prihvaćanje zelenih proizvoda, usluga, kao i razvoj poduzetničkih projekata u tom području.

Ključne riječi: ekološki potrošači; segmentacija potrošača; teorija planiranog ponašanja

D. Širola, N. Čavlin: Ekološki osviješteni potrošači – izvor poduzetničkih prilika u Republici Hrvatskoj48

1. UVOD

Posljednjih desetljeća se na globalnoj razini, a posebno u Europskoj uniji razvijaju i pro-vode brojne inicijative usmjerene ne samo ka očuvanju okoliša, već i stvaranju resursno učinkovite, cirkularne, zelene, dugoročno održivo konkurentne ekonomije s niskim udje-lom ugljika. Ove inicijative objedinjene su u Akcijskom planu za cirkularnu ekonomiju, (European Commission, 2015), i podrazumijevaju brojne oblike poticaja (primjerice i kroz oslobađanje od oporezivanja), kao i niz projekata u javnom sektoru, koji predstavljaju investicijske i poduzetničke prilike za privatni sektor. Republika Hrvatska potencijalno može realizirati različite projekte u sklopu politika očuva-nja okoliša EU, kako u javnom tako i privatnom sektoru. No, trenutno Hrvatska na ljestvici indeksa eko inovacija (za 2017. godinu) zauzima 20. mjesto u EU (European Commission, 2019, 2 i 6), a istovremeno hrvatsko (maloprodajno) tržište organske hrane procijenjeno je na 99 mil. EUR, odnosno 24 EUR per capita (nasuprot prosječno 67 EUR u EU), uz udjel potrošnje organskih proizvoda od 2,2 % i rast površina za ekološku poljoprivredu za 865,2 % između 2008. i 2017. (Willer i Lernoud, 2019, 248 i 253). Ovaj rad analizira razinu svijesti potrošača o ekološkim pitanjima u Republici Hrvatskoj, posebice kod mladih koji će potencijalno najviše osjetiti koristi (ili slabosti) u planiranju i realizaciji održivog gospodarskog i društvenog razvoja s neutralnim utjecajem na okoliš. Cilj je rada segmentirati potrošače prema njihovoj ekološkoj osviještenosti te primjenom teorije planiranog ponašanja odgovoriti na glavnu hipotezu rada, odnosno utvrditi koji su prediktori kupovnih i životnih namjera kao pretpostavke ekoloških ponašanja potrošača. Posljedično, izraženija ekološka ponašanja potrošača mogu dovesti i do promjena u struk-turi potražnje te dati nove prilike za inoviranje poduzetničke ponude. Rad je strukturiran u pet cjelina i to uvod, pregled literature koji obuhvaća pristupe segmentaciji i modele ponašanja potrošača, zatim prikaz metodologije koji uključuje hipoteze rada, rezultate istraživanja te zaključna razmatranja.

2. PREGLED LITERATURE

2.1. Pristupi segmentaciji potrošača

Suvremeni pristupi segmentaciji potrošača, omogućuju uvid u nove ekološke i društvene dimenzije pojedinih segmenata potrošača. Uviđajući izniman rast ekološke svijesti među potrošačima, poduzetnici su se počeli priklanjati „zelenom“ poslovanju, otvarajući tako put tzv. korporativnoj brizi za okoliš (engl.: corporate environmentalism), koja razvoj sklo-nosti zelenom vidi više kao poduzetničku (tržišnu) priliku, a ne samo kao obavezu s kojom se prinudno moraju prilagoditi (Jain i Kaur, 2004, 189).Definiranju novih oblika segmenata krajnjih potrošača, pristupili su brojni autori s različi-tih polazišta. Jedan od najpoznatijih i često primjenjivanih pristupa segmentaciji razvila je tvrtka Roper Starch Worldwide (skraćeno: RSW). Prema tom pristupu potrošači se slijedom njihova zanimanja i aktivnosti u pogledu zaštite okoliša mogu podijeliti na pet (osnovnih) segmenata. Sličan pristup segmentaciji predstavlja tzv. LOHAS (engl. Lifestyles of Health


and Sustainability – zdravi i održivi životni stil) pristup, koji pored ekoloških dimenzija, uzima u obzir i društvene dimenzije, odnosno životni stil. Ovaj pristup razvijen od Natural Marketing Instituta (NMI), u SAD se provodi od 2002. godine i istražuje preko 200 LOHAS stavova i pokazatelja ponašanja potrošača te također segmentira krajnje potrošače na pet (osnovnih) skupina (NMI, 2008, 15-29). Skraćeni prikaz segmenata obaju pristupa dat je u tablici 1.

Tablica 1. Nazivi i okvirni udjeli Roper Storch World i LOHAS pristupa segmentaciji

Roper Storch World segmentacija LOHAS segmentacija

Istinski zeleni (oko 10 % za 2000. g.) LOHAS (19 % u 2008., 23 % u 2018. g.)

Zelenkasti (oko 5 % za 2000. g.) Prirodnjaci (19 % u 2008., 20 % u 2018. g.)

Mladice (oko 30 % za 2000. g.) Besciljni (25 % u 2008., 24 % u 2018. g.)

Gunđala (oko 20 % za 2000. g.) Konvencionalni (19 % u 2008., 16 % u 2018. g.)

Smeđi (oko 20 % za 2000. g.) Nezabrinuti (17 % u 2008. i u 2018. g.)

Izvori: Ham, 2009, 189 (za Roper Storch World) i NMI, 2018, 15-29 (za LOHAS)

U sklopu različitih istraživanja primjenjuju se neki elementi od spomenutih pristupa segmentaciji. Primjerice, Ham je u svom istraživanju (2009, 193) sve ispitanike svrstala u tri segmenta i to: zeleni, neutralni i smeđi, slijedom prosječnih razina ocjena za istraživane stavove, ponašanja i dr. Sličan pristup kriterijima segmentacije primijenjen je i u ovom radu.

2.2. Modeli ponašanja potrošača

Za analizu ponašanja potrošača u pogledu njihove ekološke osviještenosti koristi se niz modela, no mnogi znanstvenici se oslanjaju na teoriju planiranog ponašanja, koju su razvili Fishbein i Ajzen 1975. godine. Pritom je važno da je teorija planiranog ponašanja konci-pirana otvoreno, tako da pored osnovnih (stavovi prema ponašanju, subjektivne norme, percipirana kontrola ponašanja i namjere ponašanja), dopušta uključivanje dodatnih pre-diktora. Autori u Republici Hrvatskoj također primjenjuju teoriju planiranog ponašanja u svojim istraživanjima. Pritom se među 50-ak pronađenih znanstvenih radova hrvatskih autora, 20-ak bavi analizom ponašanja koja su barem djelomično povezana s temama ekologije i zelenog/održivog marketinga (primjerice: Begić, 2015, Ham, 2009, 2012, 2013, 2015, 2016, 2018, Krupka i Kelečić, 2012, Mihić, 2008, Martić Kuran i Mihić, 2014, Nefat, 2013, 2015., Tolušić, Dumančić, Bogdan, 2014., Tomić, Matić, Mesić i Cerjak, 2015. i drugi). Većina spo-menutih radova istraživala je pretežito studentsku populaciju i zabilježeni su statistički značajni rezultati. Slijedom analize pristupa istraživanju ekoloških namjera i u ovom je radu korištena teorija planiranog ponašanja.


3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

3.1. Model i hipoteze istraživanja

Glavna hipoteza rada odnosi se na utvrđivanje povezanosti prediktora kupovnih i životnih namjera i posljedično ekoloških ponašanja. Iako u ovom kontekstu segmentacija potro-šača može djelovati kao sekundarni cilj, to je izbjegnuto pažljivim koncipiranjem skupina tvrdnji u upitniku tako da slijede obuhvat LOHAS (NMI) istraživanja, koje istovremeno odgovaraju prediktorima ponašanja u sklopu teorije planiranog ponašanja. Pritom neza-visne varijable ne determiniraju ekološki prihvatljivo ponašanje izravno, već posredno putem namjera. Slijede obrazloženja osnovnih i dodatnih varijabla modela, prilagođenog ovom istraživanju.Stavovi o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja. Istraživanja su potvrdila povezanost između stavova i namjera ponašanja i u području ekoloških ponašanja. Tako su Bamberg i Möser (2007, 19-20), kroz meta analizu utvrdili srednje jaku prosječnu korelaciju između stavova i ekološkog ponašanja (r = 0,42).1 Među domaćim autorima, primjerice, Jeger, Ham i Leko (2014, 360), utvrdili su korelacije stavova i namjera kupnje u rasponu od r = 0,203 do r = 0,410 (pri p<0,01), a Tomić i sur. (2015, 16), da stavovi predstavljaju treći najvažniji predik-tor namjera kupnje iza subjektivnih normi i percipirane kontrole ponašanja (β = 0,246, t = 2,93, p<0,05). Slijedom navedenog postavljena je slijedeća hipoteza:H1: Stavovi o očuvanja okoliša i vlastitog zdravlja povezani su i pozitivno utječu na kupovne

i životne namjere potrošača.Percipirana kontrola ponašanja. S obzirom na važnost cijene ekološki prihvatljivih proi-zvoda i usluga percipirana financijska situacija može biti prediktor namjera ponašanja. Primjerice, Bamberg i Möser (2007, 20), meta analizom utvrdili su prosječni koeficijent r = 0,30, tj. slabu korelaciju, između percipirane kontrole ponašanja i ekoloških ponašanja. Tomić i sur. (2015, 16), su regresijskom analizom utvrdili da percipirana kontrola ponašanja ima statistički značajan (slab) utjecaj na namjere ponašanja (β = 0,273, t = 3,53; p<0,05), a Martić Kuran i Mihić (2014, 189) nešto slabiji negativan utjecaj percipirane financijske situacije (β = − 0,161, t = − 3,751, p<0,01). Slijedom navedenog postavljena je slijedeća hipoteza:H2. Percipirana financijska situacija povezana je i pozitivno utječe na kupovne i životne

namjere potrošača.Znanje i svijest te životni stil predstavljaju dodatne varijable modela planiranog ponašanja u ovom radu. Naime, u meta analizi Bamberg i Möser (2007, 22), utvrdili su da znanje uz svijest ima važnu ulogu u ekološkim problemima kao druga najvažnija neizravna odrednica ekološkog ponašanja. Martić Kuran i Mihić (2014, 189) utvrdili su slabi pozitivan utjecaj znanja na namjere (β = 0,170, t = 3,779, p<0,01) i svijest o potrebi kupnje ekološke hrane (β = 0,221, t = 4,364, p<0,01). Stoga je u ovom radu postavljena slijedeća hipoteza:H3. Znanje i svijest o očuvanju okoliša povezano je i pozitivno utječe na kupovne i životne

namjere potrošača.

1 Veza je vrlo slaba ako je koeficijent < 0,19; slaba ako je koeficijent > 0,20 < 0,39, srednje jaka ako je koef. > 0,40 < 0,69, jaka ako je koeficijent > 0,70 < 0,89 i vrlo jaka ako je koef. > 0,90 (Bryman i Cramer, 2005, 219)


Životni stil predstavlja način na koji osoba živi, a očituje se kroz aktivnosti, interese i sta-vove. Životni stil opisuje osobu kao cjelinu koja je u interakciji sa svojom okolinom (Kotler i Keller, 2008, 183). U SAD-u, a posljednjih godina sve više i na globalnoj razini, se kontinu-irano koristi LOHAS segmentacija te je ista poslužila kao jedan od uzora za segmentiranje ispitanika u ovom radu.H4: Životni stil povezan je i pozitivno utječe na kupovne i životne namjere potrošača.Namjere predstavljaju indikaciju spremnosti osobe na određeno ponašanje i drži se nepo-srednom pretpostavkom ponašanja. Tako je meta analiza šest studija koju su proveli Bamberg i Möser (2007, 14) pokazala srednje jaku povezanost (r = 0,49), između namjera ponašanja i ekološki prihvatljivih ponašanja. Slijedom navedenog postavljena je slijedeća hipoteza:H5: Kupovne i životne namjere ponašanja povezane su i pozitivno utječu na ekološki pri-

hvatljiva ponašanja potrošača.Subjektivne norme predstavljaju percipirani društveni pritisak na uključivanje ili neuklju-čivanje u određeno ponašanje. Slijedom rezultata prethodnih istraživanja prema kojima subjektivne norme predstavljaju manje važan prediktor namjera ponašanja (primjerice, kod Steinmetz, Knappstein, Ajzen, Schmidt i Kabst, 2016, 224 i kod Armitage i Conner, 2001, 481) ili čak statistički neznačajan prediktor (Širola i Rosandić, 2019, 232), varijabla subjektivnih normi nije uključena u ovo istraživanje. Postavljene hipoteze prikazane su na shemi 1.

6

kontinuirano koristi LOHAS segmentacija te je ista poslužila kao jedan od uzora za

segmentiranje ispitanika u ovom radu.

H4: Životni stil povezan je i pozitivno utječe na kupovne i životne namjere potrošača.

Namjere predstavljaju indikaciju spremnosti osobe na određeno ponašanje i drži se

neposrednom pretpostavkom ponašanja. Tako je meta analiza šest studija koju su proveli

Bamberg i Möser (2007, 14) pokazala srednje jaku povezanost (r = 0,49), između namjera

ponašanja i ekološki prihvatljivih ponašanja. Slijedom navedenog postavljena je slijedeća

hipoteza:

H5: Kupovne i životne namjere ponašanja povezane su i pozitivno utječu na ekološki

prihvatljiva ponašanja potrošača.

Subjektivne norme predstavljaju percipirani društveni pritisak na uključivanje ili

neuključivanje u određeno ponašanje. Slijedom rezultata prethodnih istraživanja prema

kojima subjektivne norme predstavljaju manje važan prediktor namjera ponašanja

(primjerice, kod Steinmetz, Knappstein, Ajzen, Schmidt i Kabst, 2016, 224 i kod Armitage i

Conner, 2001, 481) ili čak statistički neznačajan prediktor (Širola i Rosandić, 2019, 232),

varijabla subjektivnih normi nije uključena u ovo istraživanje. Postavljene hipoteze

prikazane su na shemi 1.

Shema 1. Konceptualni model istraživanja

Izvor: Izrada autora (modificirano prema Ajzen, 1991: 182)

3.2. Priprema, provedba i obrada rezultata istraživanja

H3Znanje i svijest o potrebi očuvanja okoliša

Stavovi o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja

Percipirana kontrola ponašanja

Životni stil

Kupovne i životne namjere

H1

H2

H4

Ekološka ponašanja H5

Shema 1. Konceptualni model istraživanja

Izvor: Izrada autora (modificirano prema Ajzen, 1991: 182)

3.2. Priprema, provedba i obrada rezultata istraživanja

U sklopu provjere postavljenih hipoteza provedeno je empirijsko istraživanje, uz pomoć online upitnika kojim su obuhvaćene sve komponente konceptualnog modela istraživanja. Pri uobličavanju tvrdnji za ljestvice pojedinih varijabli modela korišteni su različiti izvori, primjerice, ECOSCALE ljestvica (Stone, Barnes i Montgomery, 1995, 603-604), namije-njena za mjerenje ekološke odgovornosti potrošača. Nadalje, u dijelu komponenti znanja i svijesti, stavova, voljnosti za djelovanje te prošlih i sadašnjih ekološki osviještenih pona-


šanja, preveden je i prilagođen ovom istraživanju dio tvrdnji ljestvica koje su pripremili i uspješno testirali Taufique, Siwar, Talib i Chamhur. (2014, 30-32). Za provjeru varijable životnog stila odabrane su tvrdnje po uzoru na istraživanja Natural Marketing Institute o LOHAS segmentu potrošača u SAD (NMI, 2008), kao i Ernst & Young studije (2007) LOHAS segmenta na području Švicarske. Pored ovih izvora, ljestvice su dopunjene i samostalno razvijenim tvrdnjama. S obzirom da nije provedeno pilot testiranje finaliziranog upitnika, ovdje je riječ o indikativnom istraživanju. Upitnik obuhvaća ukupno 72 tvrdnje za ispitivanje svih varijabli, kao i četiri demografske (kontrolne) varijable (spol, dob, stručna sprema i prihodi) te zbog svog obima nije priložen ovom radu.2 Za sve varijable (izuzev demografskih) korištena je intervalna (Likertova) lje-stvica s pet stupnjeva (od 1: ‘uopće se ne slažem’ do 5: ‘potpuno se slažem’). Upitnik je za online popunjavanje pripremljen uz pomoć LimeSurvey alata i distribuiran putem e-mail-a na ukupno 822 e-mail adrese uz povrat od 16,6 % ili 304 ispitanika. Za analizu prikupljenih empirijskih podataka korišten je statistički alat GNU PSPP Stati-stical Analysis Software (verzija 2014.). U analizi su primijenjene metode deskriptivne i inferencijalne statistike te multivarijatne statističke analize. Provjera pouzdanosti mjernih ljestvica provedena je pomoću Cronbach α koeficijenta, a za provjeru povezanosti postav-ljenih hipoteza korelacijska i regresijska analiza.

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Radi usporedbe rezultata u odnosu na demografske (kontrolne) varijable, provedene su analize i to t-test za nezavisne uzorke i ANOVA. U tablici 2. prikazani su samo statistički značajni rezultati analize deskriptivne statistike prema kontrolnim varijablama.

Dob (raspon godina) Mladi ≤ 24 (N = 157)

Srednja dob≥ 25 ≤ 39 (N = 97)

Stariji≥ 40 (N = 50) F Sig.

Varijabla (koncept) A. S. St. dev. A. S. St. dev. A. S. St. dev.

Stavovi o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja 3,90 0,53 4,03 0,56 4,22 0,46 7,54 0,001**

Znanje i svijest o potrebi očuvanja okoliša 3,94 0,47 4,09 0,50 4,22 0,46 7,45 0,001**

Kupovne i životne namjere 3,43 0,63 3,52 0,64 3,78 0,44 6,68 0,000**

Ekološka ponašanja 3,11 0,51 3,28 0,52 3,65 0,45 21,76 0,001**

Tablica 2. Statistički značajne razlike s obzirom na spol i dob

Spol Žene (N = 199) Muškarci (N = 105) t Sig.

Varijabla (koncept) A. S. St. dev. A. S. St. dev.

Stavovi o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja 4,13 0,44 3,72 0,60 6,82 0,000**

Kupovne i životne namjere 3,60 0,58 3,35 0,65 3,35 0,001**

Ekološka ponašanja 3,30 0,53 3,16 0,56 2,27 0,024*

2 Cjelovit upitnik dostupan na zahtjev upućen autorima.


Slijedom utvrđenih prosječnih vrijednosti svih rezultata provedena je njihova kategoriza-cija kako bi se procijenila razina zdravog i održivog stila života (LOHAS) kod pojedinih sku-pina ispitanika i to slijedom pristupa razvijenog od Lawton i Parasuraman (1980, citirano u Kowalik 2011, 64 i 66). Ovim pristupom svi rezultati su podijeljeni na tri osnovna segmenta tako da ocjene (na Likertovoj ljestvici od 1 do 5) ≤ 3 predstavljaju nezabrinute (za zdravlje i održivi okoliš), ocjene od 3 do 4 djelomično osviještene, a ≥ 4 LOHAS segment ispitanika (potrošača).3

Nastavno su grafički prikazani rezultati za sve ispitanike, kao i za skupine rezultata za koje su utvrđene statistički značajne razlike.

Grafikon 1. Struktura svih ispitanika prema utvrđenim segmentima

3 Istovjetnu ljestvicu primijenila je i Ham (2009, 15) u sklopu istraživanja ekološke osvije-štenosti građana u Republici Hrvatskoj.

Segmenti ispitanika LOHAS ≥ 4 (N = 19)

Dijelom osviješteni

> 3 < 4 (N = 274)

Nezabrinuti≤ 3 (N = 11) F Sig.

Varijabla (koncept) A. S. St. dev. A. S. St. dev. A. S. St. dev.

Životni stil 3,53 0,49 2,98 0,56 2,46 0,65 13,33 0,000**

Napomena: A. S.= aritmetička sredina; St. dev. = standardna devijacija; Sig. = pouzdanost; ** značajnost na razini 0,01; *značajnost na razini 0,05Izvor: Istraživanje autora

Izvor: istraživanje autora

Nezabrinuti7,24

LOHAS3,62

Dijelom osviješteni

89,14

Dobiveni rezultati značajno se razlikuju od rezultata dostupnih istraživanja LOHAS segmenta, budući da LOHAS segment u SAD (2018. godine) ima udjel od 23%, a nezabri-nutih potrošača od 18% (NMI, 2018, 5). Istraživanje koje je provela Ham (2009, 193) na uzorku od 552 ispitanika u pet istočno slavonskih županija, također pokazuje značajno bolje rezultate za skupinu „zelenih“ potrošača (17,2%), kao i „smeđih“ potrošača (21%), skupine usporedive sa skupinom nezabrinutih u ovom istraživanju. Pritom je u ovom radu


u odnosu na gore spomenuta istraživanja primijenjen različit instrument istraživanja, po obuhvatu bliži izvornom LOHAS upitniku (NMI, 2008).Analizom strukture segmenata prema spolu (grafikon 2.), utvrđeno je da postoje stati-stički značajne razlike (χ² = 8,17, pri p = 0,017). Pritom je razvidno da su žene u sva tri segmenta sklonije ekološki prihvatljivom, zdravom i održivom stilu života i to posebno u segmentu dijelom osviještenih ispitanika.

Grafikon 2. Struktura ispitanika po spolu i utvrđenim segmentima


Radi provjere pouzdanosti primijenjenih mjernih ljestvica, korišten je Cronbach α koefici-jent (tablica 3.).

Tablica 3. Pouzdanost mjernih ljestvica mjerena Cronbach α koeficijentom

Varijabla (koncept) Broj tvrdnji Cronbach α koeficijent

Sve varijable 72 0,87

Stavovi o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja 13 0,80

Percipirana kontrola ponašanja 8 0,34

Znanje i svijest o potrebi očuvanja okoliša 11 0,73

Životni stil 9 0,67*

Kupovne i životne namjere 10 0,81

Ekološka ponašanja 18 0,83

*Varijabla ‘životni stil’ ima prihvatljivu razinu pouzdanosti, nakon eliminacije tri od ukupno 12 tvrdnji u izvornom upitniku.Izvor: Istraživanje autora


Iz analize pouzdanosti vidljivo je da vrijednost Cronbach koeficijenta za životni stil, ima nižu, ali prihvatljivu razinu pouzdanosti,4 dok je iz daljnje analize zbog niske pouzdanosti isključena varijabla percipirane kontrola ponašanja (financijska situacija). Koeficijenti za ostale varijable su oko razine 0,80 što ukazuje da su mjerenja tih varijabli vrlo pouzdana. Radi provjere postavljenih hipoteza provedena je korelacijska analiza. U tablici 5 prika-zani su samo rezultati analize za varijable za koje je utvrđena statistički značajna razlika u odnosu na demografske karakteristike (slijedom tablice 2).

Tablica 4. Korelacijska analiza povezanosti između postavljenih hipoteza (skraćeni prikaz)

Varijable (koncepti) Pearson korelacija

Sig. (2-strano)

H1 STAV ↔ H5 NAMJ 0,52 0,000**

H1 STAV ↔ H5 NAMJ žene 0,45 0,000**

H1 STAV ↔ H5 NAMJ muškarci 0,55 0,000**

H1 STAV ↔ H5 NAMJ ≤ 24 g. 0,51 0,000**

H1 STAV ↔ H5 NAMJ ≥ 25 ≤ 39 g. 0,51 0,000**

H1 STAV ↔ H5 NAMJ ≥ 40 g. 0,43 0,002**

H1 STAV ↔ H5 NAMJ dijelom osviješteni 0,36 0,000**

H3 ZNASVI ↔ H5 NAMJ 0,39 0,000**

H3 ZNASVI ↔ H5 NAMJ ≤ 24 g. 0,36 0,000**

H3 ZNASVI ↔ H5 NAMJ ≥ 25 ≤ 39 g. 0,33 0,001**

H3 ZNASVI ↔ H5 NAMJ ≥ 40 g. 0,51 0,000**

H3 ZNASVI ↔ H5 NAMJ dijelom osviješteni 0,29 0,000**

H4 STIL ↔ H5 NAMJ 0,23 0,000**

H5 NAMJ ↔ H6 PONA 0,67 0,000**

H5 NAMJ ↔ H6 PONA žene 0,62 0,000**

H5 NAMJ ↔ H6 PONA muškarci 0,73 0,000**

H5 NAMJ ↔ H6 PONA ≤ 24 g. 0,69 0,000**

H5 NAMJ ↔ H6 PONA ≥ 25 ≤ 39 g. 0,66 0,000**

H5 NAMJ ↔ H6 PONA ≥ 40 g. 0,44 0,001**

Legenda: H1 = stavovi o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja (STAV); H3 = znanje i svijest o potrebi očuvanja okoliša (ZNASVI); H4 = životni stil (STIL); H5 = kupovne i životne namjere (NAMJ); H6 = ekološka ponašanja (PONA); ** značajnost na razini 0,01; Izvor: Istraživanje autora

4 Prema Leech i sur. (2005, 67) vrijednosti koeficijenta Cronbach trebale bi biti iznad 0,70, no prihvaćaju se i razine od 0,60 do 0,69, što je obično znak manjeg broja varijabli u konceptu.


Rezultati korelacijske analize pokazuju statistički značajnu, srednje jaku povezanost (r = 0,51, pri p<0,01), stavova o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja te kupovnih i životnih namjera. Ista razina povezanosti utvrđena je i za podskupine s obzirom na spol i dob, a utvrđena je i slaba povezanost stavova o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja kod segmenta dijelom osviještenih ispitanika (r = 0,36 pri p<0,01). Ovime se prihvaća hipoteza H1. Između znanja i svijesti o potrebi očuvanja okoliša i kupovnih i životnih namjera zabilježene su statistički značajne (slabe) veze (r od 0,39, pri p<0,01), kao i kod povezanosti životnog stila i kupovnih i životnih namjera (r od 0,23 pri p<0,01). Ispitivanjem korelacija između znanja i svijesti o potrebi očuvanja okoliša i kupovnih i životnih namjera za tri dobne sku-pine, utvrđeno je da postoji statistički značajna (slaba) povezanost kod mlađih i srednje starih, a srednje jaka povezanost (r = 0,51, pri p<0,01), kod starijih ispitanika. Utvrđena je i slaba povezanost znanja i svijesti o potrebi očuvanja okoliša kod segmenta dijelom osvije-štenih ispitanika (r od 0,29 pri p<0,01). Ovime su potvrđene hipoteze H3 i H4.Nadalje, povezanost kupovnih i životnih namjera i ekoloških ponašanja, statistički je zna-čajna i srednje jaka (r = 0,67, pri p<0,01). Ista kategorija razine povezanosti utvrđena je za žene te ispitanike svih dobnih skupina, dok je za muškarce utvrđena jaka povezanost (r = 0,73, pri p<0,01). Slijedi da se prihvaća i hipoteza H5. Da bi se utvrdilo postoji li pozitivna linearna veza između nezavisnih varijabli te kupovnih i životnih namjera kao zavisne varijable, provedena je linearna regresijska analiza. Radi provjere preduvjeta reprezentativnosti rezultata regresijske analize, provedena je analiza normalnosti distribucije, koja je pokazala da su svi koeficijenti asimetrije unutar granica prihvatljivosti za normalnu distribuciju između +1.0 i –1.0, prema Leech, Barett i Morgan (2005, 21). Koeficijenti korelacije u regresijskim modelima prikazani su sažeto za hipoteze H1, H3, H4 i H5 u tablici 5.

Tablica 5. Koeficijenti korelacije u regresijskom modelu (sažetak modela)

Hipoteze R R² Prilagođeni R² Standardna pogreška procjene

H1, H3 i H4 0,59 0,35 0,35 0,50

H5 0,67 0,45 0,45 0,40


Koeficijent multiple korelacije R, uz istovremenu prisutnost svih nezavisnih varijabli (hipoteze H1, H3 i H4), iznosi 0,59 pa se može zaključiti da postoji visoka razina poveza-nosti između nezavisnih i zavisne varijable.5 Prema koeficijentu determinacije (R2 = 0,35) razvidno je da se 35% varijance (informacija) namjera kupovnih i životnih namjera može predvidjeti (objasniti) nezavisnim varijablama. Nadalje, koeficijent linearne korelacije R iznosi 0,67 (hipoteza H5), što znači da također postoji visoka razina povezanosti između

5 Koeficijenti multiple korelacije (R) interpretiraju se slično kao i koeficijenti korelacije (r), tj. niska razina povezanosti (R) ≥ 0,14 < 0,36 (r = ≥ 0,1 < 0,3); srednja razina (R) ≥ 0,36 < 0,51 (r = ≥ 0,3 < 0,5) visoka razina (R) ≥ 0,51 < 0,70+ (r = ≥ 0,5 < 0,7) i vrlo visoka (R) ≥ 0,7 (r = ≥ 0,7) prema Leech i sur. (2005, 56).


nezavisne i zavisne varijable. Prema koeficijentu determinacije (R2 = 0,45) 45 % varijance namjera ekoloških ponašanja može se predvidjeti (objasniti) nezavisnom varijablom.

Tablica 6. Analiza varijance (ANOVA) za oba regresijska modela

Hipoteze Zbroj kvadrata

Stupnjevi slobode

Kvadrat prosjeka F Sig.

Regresija 40,47 3 13,49 54,54 0,000*

H1, H3 i H4 Ostatak 74,19 300 0,25

Ukupno 114,65 303

H5RegresijaOstatakUkupno

39,84 48,9688,80

1302303

39,840,16 245,77 0,000*

Napomena: *značajnost na razini 0,01Izvor: istraživanje autora

Analizom varijance za hipoteze H1, H3 i H4 (tablica 6), utvrđeno je da su rezultati stati-stički značajni, F= 54,54, p<0,01. To znači da stavovi o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja, znanje i svijest o potrebi očuvanja okoliša te životni stil značajno predviđaju kupovne i životne namjere. Nadalje, analiza varijance za hipotezu H5 također pokazuje da su rezultati statistički značajni (F = 245,77, p<0,01), što znači da kupovne i životne namjere značajno predviđaju ekološka ponašanja ispitanika. Regresijske koeficijente i njihovu značajnost u regresijskom modelu sadrži tablica 7.

Tablica 7. Regresijski koeficijenti i pokazatelji kolinearnosti u regresijskom modelu

Hipoteze Varijable

Nestandardizirani koeficijent

Standardizirani koeficijent

t Sig.B Standardna

pogreška Beta

H1, H3 i H4

(Konstanta)Stavovi o očuvanju okolišaZnanje i svijest o potrebi očuvanja okolišaŽivotni stil

-0,160,50

0,250,22

0,300,06

0,060,05

0,000,44

0,200,21

-0,528,55

3,924,58

0,6030,000*

0,000*0,000*

H5 (Konstanta)Kupovne i životne namjere

1,180,59

0,130,04

0,000,67

8,8015,68

0,000*0,000*

Napomena: *značajnost na razini 0,01Izvor: istraživanje autora

Prema rezultatima u tablici 7 (B koeficijenti) povećanje rezultata na ljestvici znanja i svi-jest o potrebi očuvanja okoliša, stavova o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja i životnog stila za jedan bod prosječno povećava rezultat na ljestvici kupovnih i životnih namjera za 0,50, 0,25, odnosno 0,22 boda. Slijedi da nezavisne varijable značajno i pozitivno utječu na kupovne i životne namjere, budući da se vrijednosti t-testa značajno razlikuju od nule te su


signifikantne pri p<0,01 (Hair, Black, Babin i Anderson, 2010: 212). Ovi rezultati dodatno potvrđuju hipoteze H1, H3 i H4 te ukazuju na intenzitet kojim nezavisne varijable pozi-tivno i statistički značajno utječu na kupovne i životne namjere ispitanika.Nadalje, rezultati za hipotezu H5 (tablica 7), povećanje rezultata na ljestvici kupovnih i životnih namjera za jedan bod prosječno povećava rezultat na ljestvici ekoloških ponaša-nja za 0,59 bodova. Ovi rezultati dodatno potvrđuju hipotezu H5 te ukazuju na intenzitet kojom kupovne i životne namjere pozitivno i statistički značajno utječu na ekološka pona-šanja ispitanika.

5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

5.1. Zaključci istraživanja

Prema saznanjima autora teorija planiranog ponašanja koja uz osnovne koristi i dodatne prediktore namjera ponašanja (znanje i svijest o potrebi očuvanja okoliša te životni stil), dosad nije primijenjena u istraživanjima kupovnih i životnih namjera ekoloških ponaša-nja u Republici Hrvatskoj. Pritom je utvrđeno da postoji statistički značajna povezanost i pozitivan utjecaj stavova o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja, znanja i svijesti o potrebi očuvanja okoliša te životnog stila na kupovne i životne namjere (te posljedično na eko-loška ponašanja), no ne i percipirane kontrole ponašanja, odnosno percipirane financijske situacije. Nadalje, utvrđeno je da ženski ispitanici imaju više izražene stavova o očuvanju okoliša i vlastitog zdravlja, kupovnih i životnih namjera te ekološki prihvatljivih ponašanja od muških ispitanika (što slijedi ranije rezultate istraživanja, primjerice, Uddin i Khan, 2016, 93), kao i veći udio ekološke osviještenih u LOHAS i segmentu dijelom osviještenih ispita-nika, a niži u segmentu nezabrinutih. Treba istaći i statistički značajne razlike kod svih istra-živanih varijabli u odnosu na dob ispitanika, pri čemu su niži prosječni rezultati kod mladih u Hrvatskoj suprotni postavkama o mladima kao potencijalno svjesnijom i odgovornijom dobnom skupinom (kako su, primjerice, utvrdili Joshi i Rahman, 2016, 454). S obzirom na značajno manji udio ekološki osviještenih potrošača prema rezultatima ovog istraživanja može se zaključiti da je domaći potencijal za jačanje poduzetničkih pothvata, ograničen, barem u dijelu privatnog sektora. Slijedi da je neophodno motivirati na daljnje usvajanje životnog stila, kupovnih i životnih namjera i ponašanja koja će, ne samo pota-knuti potrošnju i proizvodnju ekološki prihvatljivih proizvoda i usluga, već i omogućiti da ekološke teme i pogledi budu važna komponenta u promišljanjima o poželjnim budućim nositeljima i provoditeljima gospodarskih i društvenih politika na nacionalnoj razini. Isto-vremeno, javni sektor ima znatno brojnije prilike za ulaganja koja će nadoknaditi trenutno zaostajanje za ispunjavanjem ciljeva EU, a posredno omogućiti sudjelovanje privatnog poduzetničkog sektora.

5.2. Ograničenja istraživanja

Ograničenja istraživanja ovog rada mogu se uočiti u dijelu niske razine pouzdanosti mjerne ljestvice varijable percipirane kontrole ponašanja, odnosno percipirane financijske situa-cije, koju treba dodatno unaprijediti (poželjno kroz pilot testiranje). Nadalje, velike razlike


u rezultatima razine ekološke osviještenosti u ovom u odnosu na rezultate drugih dostu-pnih istraživanja, posljedica su primjene različitih mjernih ljestvica, što se posebno odnosi na varijablu životnog stila. Rješenje treba potražiti kroz pilot testiranje, a poželjno i longi-tudinalno istraživanje kako bi se analizirali trendovi i na regionalnoj razini, koji nisu vidljivi iz istraživanja koja relativno redovito provodi EU.Treba istaknuti i da su (prvenstveno, zbog dostupnosti) uzorak činili pretežno studenti pa isti ne odražava stvarnu strukturu stanovništva prema spolu, dobi i stručnoj spremi.


PRO-ENVIRONMENTAL CONSUMERS – A POSSIBLE SOURCE OF ENTREPRENEURIAL OPPORTUNITIES IN CROATIA

Davor Širola, PhD, Senior Lecturer, Polytechnic of RijekaVukovarska 58, Rijeka, CroatiaE-mail: [email protected]

Natalija Čavlin, MSc, Polytechnic of RijekaVukovarska 58, Rijeka, Croatia


ABSTRACTWith the ascending trend of endangering our natural habitat, it is imperative for consumers to become eco-aware and adopt a healthier lifestyle to preserve our environment and increase the consumption of environmentally friendly products and services. The empirical investigation of the components of the theory of planned behavior, conducted in this paper, determined the actual level of ecological awareness. Furthermore, the results pointed out that positive attitudes towards preserving the environment and own health, knowledge, and awareness about our environment, and a healthy lifestyle, represent statistically significant predictors of buying and behavioral intentions, and eventually pro-environmental behavior. The analysis showed that elderly and female respondents are more pro-environmentally oriented. This research revealed a considerably lower share of the LOHAS segment, i.e. dominant share of somewhat ecologically aware consumers, in comparison to other available EU and domestic research results. It implies that there is a modest potential for green products consumption in Croatia, as well as for new entrepreneurial opportunities.

Keywords: pro-environmental consumers; customer segmentation; theory of planned behavior


LITERATURA

1. Ajzen, I. (1991). The Theory of Planned Behavior, Organizational behavior and human decision processes, 50, 179-211.

2. Armitage, C.J. i Conner, M. (2001). Efficacy of the Theory of Planned Behaviour: A meta-analytic review, British Journal of Social Psychology, 40, 471-499.

3. Bamberg, S. i Möser, G. (2007). Twenty years after Hines, Hungerfold and Tomera: A new meta-analysis of psycho-social determinants of pro-environmental behaviour, Journal of Envi-ronmental Psychology, 27, 14-25.

4. Bryman, A., Cramer, D. (2005). Quantitative Data Analysis with SPSS 12 and 13: A Guide for Social Scientists, London, New York: Routledge.

5. Ernst & Young (2007). LOHAS, Lifestyle of Health and Sustainability. Preuzeto s http://www.ey.com/ch (15.05.2017.)

6. European Commision (2019). Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u 2019., Izvješće za Hrvatsku, Bruxelles, 4.4.2019., SWD(2019) 114 final (29.06.2019.)

7. European Commission (2015). „Closing the loop – an EU action plan for the circular economy“, Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions No. COM 2015à 614/2

8. Hair, J. F., Black, W. C., Babin, B. J., Anderson, R. E. (2010). Multivariate Data Analysis: A Global Perspective, 7th Edition, New Yersey, Upper Saddle River: Pearson Education Inc.

9. Ham, M., (2009). Segmentacija potrošača prema razini ekološke odgovornosti, Market-Tržište, 21(2), 183-202.

10. Jain, S. K. i Kaur, G. (2004). Green Marketing: An Attitudinal and Behavioural Analysis of Indian Consumers, Global Business Review, 5(2).

11. Jeger, M., Ham, M., Leko, V. (2014). Attitudes toward Green Food Purchase among Students: Evidence from Eastern Croatia, 3. međunarodni znanstveni simpozij Gospodarstvo istočne Hrvatske - vizija i razvoj Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeka, Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 354-363.

12. Joshi, Y. i Rahman, Z. (2016). Predictors of young consumer’s green purchase behaviour, Management of Environmental Quality: An International Journal, 27(4), 452-472.

13. Kotler, P. i Keller, L. K. (2008). Upravljanje marketingom, 12. izdanje, MATE d.o.o., Zagreb.14. Kowalik, I. (2011). Market orientation and its antecedents in the Polish local governments,

International Journal of Public Sector Management, 24(1), 57-79.15. Leech, N. L., Barett, K. C., Morgan, G. A. (2005). SPSS for Intermediate Statistics: Use and Inter-

pretation, 2nd Edition, Lawrence Erlbaum Associates Publishers, New Jersey16. Martić Kuran, L., Mihić, M. (2014). Primjena teorije planiranog ponašanja u kupovini ekološke

hrane, Market-Tržište, 26(2), 179-197.17. Natural Marketing Institute – NMI (2018). 17thAnnual LOHAS Sustainability in America, 2018

NMI Consumer Tracker Study. Preuzeto s https://www.nmisolutions.com (03.07.2019.)18. Natural Marketing Institute – NMI (2008). Understanding the LOHAS Market™ Report, March,

2008. Preuzeto s https://www.nmisolutions.com (05.07.2018.)19. Steinmetz, H., Knappstein, M., Ajzen, I., Schmidt, P., Kabst, R. (2016). How Effective are Beha-

vior Change Interventions Based on the Theory of Planned Behavior? A Three-Level Meta-Analysis, Zeitschrift für Psychologie, 224(3), 216-233.

20. Stone, G., Barnes, J.H., Montgomery, C. (1995). ECOSCALE: A scale for the measurement of environmentally responsible consumers, Psychology and Marketing, 12(7), 595-612.


21. Širola, D. i Rosandić, A. (2019). Usvojenost zelenog marketinga među mladim potrošačima u Hrvatskoj, Zbornik Veleučilišta u Rijeci, 7(1), 223-238.

22. Taufique, K.M.R., Siwar, C.B., Talib, B.A., Chamhur, N. (2014). Measuring consumers’ envi-ronmental responsability: A syntesis of constructs and measurement scale items, Current World Environment, 9(1), 27-36.

23. Tomić, M., Matić, K., Mesić, Ž., Cerjak, M. (2015). Čimbenici kupnje ekološkog kruha i pekarskih proizvoda, Agroeconomia Croatica, 5(1), 11-20.

24. Uddin, M.F. i Khan, M.N. (2016). Exploring green purchasing behaviour of young urban consu-mers: Empirical evidences from India, South Asian Journal of Global Business Research, 5(1), 85-103.

25. Willer, H. i Lernoud, J. (Eds.) (2019). The World of Organic Agriculture. Statistcs and Emerging Trends 2019. Research Insitute of Organic Agriculture (FIBL), Firck, and IFOAM – Organics Inter-national, Bonn.



KONTEKSTUALIZACIJA ISTRAŽIVANJA IZ PODRUČJA PODUZETNIŠTVA

Munira Šestić, viša stručna suradnica, Ekonomski fakultet Sveučilišta u SarajevuTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


Mirha Bičo Ćar, docentica, Ekonomski fakultet Sveučilišta u SarajevuTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


Senad Softić, izvanredni profesor, Ekonomski fakultet Sveučilišta u SarajevuTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


Elvir Šahić, docent, Ekonomski fakultet Sveučilišta u SarajevuTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


SAŽETAKKontekstualizacijom poduzetništva proces poduzetništva dimenzionira se u prostoru i vremenu. Uključujući dimenzije prostora i vremena, istraživačima poduzetništva omogućeno je da na specifičan način odgovore na neka temeljna istraživačka pitanja vezano za poduzetnički proces – a to su: tko, zašto, na koji način, gdje, kada i koliko uspješno? Kontekstualizacija poduzetništva omogućuje bolje razumijevanje, ne samo načina na koji kontekst djeluje na poduzetništvo, bilo u smislu ograničenja ili u smislu mogućnosti, već i u smislu povratne sprege – mogućnosti djelovanja poduzetništva na promjene u kontekstu. Korist kontekstualizacije poduzetništva u tom smislu može biti dvojna – donosi korist ne samo istraživačima poduzetništva kao sredstvo unapređenja njihovih budućih istraživanja o prirodi i doprinosu poduzetničkih aktivnosti na jedan sveobuhvatniji način, već i praktičarima koji su do sada iskazivali slab interes za naučne radove iz poduzetništva u odnosu na druga područja istraživanja - kontekstualizacijom poduzetnička istraživanja za njih nisu više uopćena. Cilj rada je da predstavi i istraži recentnu literaturu koja se bavi pitanjem kontekstualizacije poduzetništva, posebno imajući u vidu upute i smjernice koje bi navedeni izvori mogli imati za istraživače poduzetništva u specifičnim kontekstima, kao što je područje Zapadnog Balkana.

Ključne riječi: poduzetništvo; kontekst; koristi kontekstualizacije

M. Šestić et al.: Kontekstualizacija istraživanja iz područja poduzetništva64

1. UVOD

Još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, Low i McMillan (1988) identificirali su tri elementa neophodna za potpunije razumijevanje poduzetničkog uspjeha: poduzetnički proces, kontekst u kojem se odvija poduzetnička aktivnost i ishodi poduzetničke aktiv-nosti. Za istraživače u području poduzetništva integracija konteksta i procesa u istraži-vačke projekte od tada postaje veliki izazov. Ipak, takva integracija predstavlja neophodan korak u „evoluciji“ poduzetničkih istraživanja – ona je osnova prema potpunijem pristupu i boljem razumijevanju poduzetničkog uspjeha (Aldrich i Martinez, 2001). „Kontekst je okruženje u kojem se događa poduzetnička aktivnost, a koje djeluje na pojedince i grupe tako da im omogućuje da zamijete prilike koje im dano okruženje nudi, a koje utječe na nji-hove poduzetničke izbore koje će napraviti i koje djeluje na ishode njihovih poduzetničkih aktivnosti“ (Autio i dr., 2014, 1099). S obzirom na to, kontekstualizacija istraživanja iz oblasti poduzetništva omogućuje da se temeljitije istraži način na koji poduzetništvo i kontekst međusobno djeluju (Sarasvathy i Venkataraman, 2011; Gaddefors i Anderson, 2017). Time je stvorena šansa za integraciju budućih istraživanja u postojeće okvire i teorije poduzetništva, jer području poduzetniš-tva nedostaje integrirajući faktor – istraživačima poduzetništva kontekstualizacijom je pružena mogućnost da odrede koje su to kontekstualne dimenzije koje smatraju zanimlji-vim za svoj istraživački fokus (Sarasvathy i Venkataraman, 2011).Istraživači poduzetništva nastojali su identificirati sistematičan okvir koji bi pokušao obu-hvatiti sve dimenzije konteksta koje mogu djelovati na poduzetništvo (Salimath i Cullen 2010; Zahra i Wright, 2011; Levie i dr. 2014) te su one kroz navedena istraživanja identifici-rana kao: vremenske, prostorne, institucionalne, društvene/organizacijske, tržišne, indu-strijske, vlasničke te upravljačke. Vrlo važno mjesto u kontekstualizaciji istraživanja iz pod-ručja poduzetništva zauzimaju istraživanja utjecaja institucionalnog okruženja (Boettke i Coyne, 2006, 2009; Bowen i De Clercq, 2008; Doern i Goss, 2014), posebno imajući na umu da institucionalno okruženje ima regulatorno, normativno i kognitivno djelovanje te da na taj način oblikuju društvenu interakciju (Scott, 2008; Salimath i Cullen, 2010). Za istraživače u području poduzetništva u ekonomijama u razvoju, kao što su zemlje Zapad-nog Balkana kontekstualizacija istraživanja predstavlja poseban izazov, jer dimenzije kon-teksta uključuju i specifičan skup stavova, načina razmišljanja, društvenih praksi i procesa (Pasilas i dr., 2017).

2. KONTEKSTUALIZACIJA PODUZETNIŠTVA - ISTRAŽIVAČKI PRAVAC

Potreba za kontekstualizacijom istraživanja u području poduzetništva postala je važna tema naročito tijekom proteklog desetljeća te se može reći da su istraživači ostvarili brz i značajan, ali neujednačen napredak u kontekstualizaciji svojih istraživanja (Baker i Welter, 2018). Postoji „zdravo neslaganje“ (Idem) oko toga što u stvari treba značiti kontekstua-lizirano istraživanje poduzetništva i kako ga ispravno provesti. Činjenica je da ne postoji niti jedan opće prihvaćeni i sveobuhvatni pravac za istraživače – potrebno je naime razviti „kritičan procesni pristup“ da bi se istraživanje u oblasti poduzetništva kontekstualiziralo. Neki autori (Chalmers i Shaw, 2015) istražuju načine i daju preporuke istraživačima iz oblasti poduzetništva kako mogu prijeći neke od metodoloških problema i slabosti koje


sprječavaju preciznije razumijevanje konteksta. Drugi pak fokusirano daju doprinos kon-tekstualizaciji istraživanja iz oblasti poduzetništva kao npr. uključivanjem kontekstualnih dimenzija u model uspješnosti poduzetničkog obrazovanja za mlade (Pelowski Wiger et al., 2015).

Prikaz br. 1. Kontekstualne dimenzije u modelu faktora uspješnosti programa poduzet-ničkog obrazovanja za mlade

Regulatorno okruženje- Trgovinski propisi i propisi o radu- Postupak licenciranja- Troškovi uvoza/izvoza

Ekonomsko okruženje - Nezaposlenost- Dostupnost financijskih sredstava i mikrofinancija

Društveno okruženje

- Društveni odnosi - Rodne uloge i očekivanja- Obiteljska podrška- Sigurnost i lakoća financijskih tijekova

Korupcija

- Jesu li „veze“ jedini način osiguravanja zaposlenja? - Je li davanje mita uobičajeno za pristup obrazovanju, poslovima ili

financijama?- Jesu li lokalne vlasti raspolažu s nedovoljnim sredstvima i koriste li ih u

skladu s etičkim principima?

Pelowski Wiger et al. 2015.

Tako Pelowski Wiger i drugi (2015) pored osobnih faktora, faktora koji se tiču dizajna poduzetničkog programa obrazovanja te željenih benefita samog programa sugeriraju i neizostavno uključivanje kontekstualnih dimenzija u model (Prikaz br. 1.).Rezultati istraživanja koja ističu važnu ulogu konteksta u objašnjavanju poduzetničkih aktivnosti i njihovih ishoda (Sarasvathy i Venkataraman, 2011; Foss et al., 2013), temelje se na shvaćanju da bez kontekstualizacije različiti efekti pojedinca, situacije i slučajno-sti ostaju nedovoljno razjašnjeni u istraživačkim radovima - kontroliranje kontekstualnih dimenzija u analizama poduzetničkih fenomena „grubo zanemaruju“ njihove mikro teme-lje (Aldrich i Martinez, 2001), jer mogućnosti za poduzetništvo „mijenjaju“ se u odnosu na različite kontekstualne dimenzije (Baumol, 1990; Welter, 2011). Poduzetništvo se kao „kontekstualizirani fenomen“ može i treba promatrati iz različitih teoretskih i empirijskih perspektiva (Pasilas et al., 2017), jer postoje relevantni, ali neistra-ženi konteksti koje je potrebno istražiti kako bi proširili naše dominantno i tradicionalno razumijevanje poduzetništva. To je posebno važno ukoliko se promatra kontekst manje razvijenih zemalja, kao što je područje Zapadnog Balkana (WB, 2019).


Prikaz br. 2. Pregled literature – kontekst i poduzetništvo: temeljni pojmovi

Autor i godina Tema, rezultati i preporuke

Low i McMillan (1988) Elementi za potpunije razumijevanje poduzetničkog uspjeha: proces, kontekst i ishodi

Christensen, Madsen i Peterson (1989)

Poduzetništvo je prepoznavanje, vrednovanje i traženje prilika u različitim kontekstima

Baumol (1990)Welter (2011)

Mogućnosti za poduzetništvo mijenjaju se u odnosu na različite kontekstualne dimenzije (mjesto i vrijeme)

Autori

Zbog velikog broja radova na temu kontekstualizacije poduzetništva, sa ciljem potpunog i sistematičnog prikaza literature o kontekstualizacija poduzetništva i uvažavajući speci-fičnost konteksta regije Zapadnog Balkana kao determinante istraživanja poduzetništva, izvršeno je sistematiziranje i segmentiranje recentnih radova iz predmetnog područja na način da su u Prikazima 2., 3. i 4. oni grupirani po tematskim cjelinama: - temeljni pojmovi (Prikaz br. 2), - dimenzije i razvojni potencijali (Prikaz br. 3), te - preporuke za buduća istraživanja (Prikaz br. 4).

3. KONTEKSTUALIZACIJA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI PODUZETNIŠTVA I EKONOMSKI RAZVOJ

Poduzetništvo je situacijski proces te kao takav varira među narodima i regijama i tijekom vremena (Christensen et al., 1989; Reynolds i dr. 2001.). Neosporna je činjenica i da je poduzetništvo znatno snažnije razvijeno i prisutno u razvijenim zemljama, nego u onim koje su slabije razvijene. Acs (2006) smatra da je poduzetništvo ključni element za daljnji razvoj razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, ali da zavisi od resursa za realizaciju poduzet-ničkih poduhvata koji su različiti od zemlje do zemlje.

Prikaz br. 3. Pregled literature – kontekst i poduzetništvo: dimenzije i razvojni potencijali

Gnyawali i Fogel (1994)Amoros et al. (2014) Razvojni utjecaj konteksta na poduzetničke procese

Reynolds et al. (2001) Poduzetništvo je situacijski proces i varira među narodima i regijama, tijekom vremena (različiti konteksti)

Acs (2006, 2008, 2018) Carlsson et al. (2013), Bjornskov i Foss (2013); Doran et al. (2018), Bosma et al. (2018)

Poduzetništvo kao elemenat razvoja u različitim kontekstima

Boettke i Coyne (2006, 2009) Bowen i De Clercq (2008)Doern i Goss (2014)

Utjecaj institucionalnih dimenzija konteksta na poduzetnički proces

Salimath i Cullen (2010) Zahra i Wright (2011) Levie et al. (2014)

Kontekstualni okvir za poduzetništvo – dimenzije


Sarasvathy i Venkataraman (2011), Foss et al. (2013)Gaddefors i Anderson (2017)

Međudjelovanje poduzetništva i konteksta

Pelowski Wiger et al. (2015) Značaj uključivanja kontekstualnih dimenzija u model poduzetničkih obrazovnih programa za mlade

Pasilas et al. (2017) Kontekstualizacija poduzetništva u zemljama u razvoju

Autori

Dakle, poduzetnička aktivnost smatra se jednim od ključnih pokretača ekonomskog rasta, razvoja i blagostanje društvene zajednice (Bjornskov i Foss, 2013; Carlsson i dr., 2013), a kako na poduzetništvo utječu kontekstualne dimenzije, državne administracije mogu direktno ili indirektno utjecati na razvoj konteksta koji će podržavati poduzetničke pro-cese (Gnyawali i Fogel, 1994; Amoros i dr., 2014).U vezi s prethodno navedenim, kontekstualizacijom istraživanja iz područja poduzetništva omogućuje se stvaranje podloge za fokusirano formuliranje politike u cilju poticanja podu-zetništva u manje razvijenim zemljama, a sve sa ciljem poticanja ekonomskog rasta (Acs i dr., 2008). Fokus politike za poticanje poduzetništva trebalo bi biti kreiranje pozitivnih poduzetničkih stavova i težnji, usmjeren na stavove i kvalitetu postojećih, ali i potencijal-nih poduzetnika u budućnosti (Doran i dr., 2018), jer je potvrđena pozitivna uloga podu-zetničkog ekosistema u ekonomskom razvoju društvenih zajednica (Acs i dr., 2018). Nave-dene istraživačke preporuke posebno su važne za zemlje Zapadnog Balkana, koje bilježe ekonomsko usporavanje, ali i teže održivom rastu (WB, 2019). U tom smislu cilj treba biti i kreiranje seta kontekstualnih dimenzija za produktivno podu-zetništvo (kvaliteta institucionalnih dimenzija, financijska stabilnost, efikasna vlada i podrška start-upovima) jer ono je to koje je prepoznato kao prediktor ekonomskog razvoja (Bosma i dr., 2018).

Prikaz br. 4. Pregled literature – kontekst i poduzetništvo: budući pravci istraživanja

Aldrich i Martinez (2001) Integracija konteksta za „evoluciju“ istraživanja iz područja poduzetništva

Zahra (2007)Zahra et al. (2014) Kontekstualizacija za unapređenje istraživanja iz područja poduzetništva

Welter (2011)Welter i Gartner (2016)Welter et al. (2019)

Istraživačka agenda: poduzetništvo i kontekst

Chalmers i Shaw (2015) Endogena konstrukcija poduzetničkog konteksta

Pasilas et al. (2017) Kontekstualizacija poduzetništva u zemljama u razvoju

Baker i Welter (2018) Welter et al. (2019) Budući pravci kontekstualizacije istraživanja iz područja poduzetništva

Autori


4. ZAKLJUČAK

Kontekstualizacija poduzetništva kao istraživačkog pravca u početku se vrlo sporo prihva-ćala, ali je tijekom protekla tri desetljeća postala značajna tema (Baker i Welter, 2018) te se da zaključiti i da je značajno dobila na snazi (Welter et al., 2019). Prema navedenim autorima, može se reći da se opisani istraživački „zamah“ temelji na činjenici da poduzet-ništvo zahtjeva kontekstualizaciju više od bilo koje druge oblasti istraživanja, jer je podu-zetništvo po svom obujmu veoma širok i raznorodan pojam, kojem je heterogenost sadr-žajna „norma“ (Gartner, 1985; Davidsson, 2008). Kontekstualizacijom istraživanja iz područja poduzetništva omogućava se bolje razumi-jevanje, ne samo načina na koji kontekstualne dimenzije djeluje na poduzetnički proces, nego i eventualne promjene koje proces poduzetništva može imati na same kontekstualne dimenzije u smislu povratne sprege. Time se da zaključiti da su koristi kontekstualizacije istraživanja poduzetništva dvojne, jer donose koristi (1) istraživačima poduzetništva - kao instrument unapređenja njihovih istraživanja na jedan fokusiraniji način (Zahra, 2007; Zahra i dr., 2014), ali i (2) praktičarima ukoliko su im dosadašnja istraživanja iz područja poduzetništva bila suviše obična (Shapiro i dr., 2007). Kreatori politika za poticanje poduzetništva trebaju iskazati naročit interes za kontekstu-alizaciju istraživanja iz područja poduzetništva - posebno iz razloga jer ovisno od kontek-sta države, različiti aspekti poduzetništva mogu različito utjecati (ili ne utjecati) na njen ekonomski razvoj (Doran i dr., 2018). Navedene istraživačke preporuke posebno su važne za manje razvijene zemlje kao što su države Zapadnog Balkana, jer bi fokusirane razvojne politike definirane na osnovi rezultata kontekstualiziranih istraživanja iz područja podu-zetništva, imale osnovu dati svrsishodnije rezultate, nego politike koje su „preslikane“ iz razvijenih društvenih zajednica s drugačijim kontekstualnim dimenzijama. Navedeno ima još veći značaj ukoliko se na umu ima činjenica da države Zapadnog Balkana trenutno bilježe „usporavanje“ svojih ekonomskih aktivnosti, ali nastoje težiti održivom rastu uz prisutne unutrašnje i vanjske neizvjesnosti (WB, 2019). Zaključimo da se istraživačima iz područja poduzetništva sugerira da istraže „dubine i širinu konteksta“ (Welter, 2008) jer je poduzetništvo kontekstualiziran događaj te i istraži-vanja iz područja poduzetništva trebaju uzimati u obzir specifičnost konteksta i zajednice u kojoj se promatrani poduzetnički proces odvija (Gartner i dr., 2006; Zahra, 2007, Welter i Gartner, 2016).


CONTEXTUALIZATION OF RESEARCH IN THE FIELD OF ENTREPRENEURSHIP

Munira Šestić, MSc, senior associate, School of Economics and Business, SarajevoTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


Mirha Bičo Ćar, PhD, assistant professor, School of Economics and Business, SarajevoTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


Senad Softić, PhD, associate professor, School of Economics and Business, SarajevoTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


Elvir Šahić, PhD, School of Economics and Business, SarajevoTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


ABSTRACTBy contextualization of entrepreneurship, the process of entrepreneurship is dimensioned in space and time. Through space and time dimensions, entrepreneurship researchers have been enabled to respond in a specific way to some fundamental research issues related to the entrepreneurial process – such as: who, why, how, where, when and how successful? Contextualization of entrepreneurship enables a better understanding not only of how the context affects entrepreneurship, either in terms of constraints or in terms of opportunity, but also in terms of feedback - the possibilities of entrepreneurship to change the context. Benefits of the contextualizing entrepreneurship in this sense can be dual - it benefits not only entrepreneurship researchers, as a means of improving their future research on the nature and contribution of entrepreneurial activities in a more comprehensive way, but also for practitioners who have so far shown modest interest for scientific entrepreneurship works comparing to the other areas of economic research – by contextualization of entrepreneurial research, the results of these researches are more focused but not generalized. This paper aims to present and explore recent literature dealing with the contextualization of entrepreneurship, especially considering the directions and guidelines that these sources could have for researchers of entrepreneurship in specific contexts, such as the Western Balkans region.

Keywords: entrepreneurship; context; benefits of contextualization


LITERATURA

1. Acs, Z. J. (2006). How is entrepreneurship good for economic growth? Innovations, 1(1), pp. 97-107.

2. Acs, Z. J., Desai, S. & Hessels, J. (2008). Entrepreneurship, economic development and institu-tions, Small Business Economics, 31(3), pp. 219-234.

3. Acs Z. J., Estrin S., Mickiewicz, T. & Szerb, l. (2018). Entrepreneurship, institutional economics, and economic growth: an ecosystem perspective, Small Business Economics, 51(2), pp. 501-514.

4. Aldrich, H. E. & Martinez, M. A. (2001). Many are called, but few are chosen: An evolutionary perspective for the study of entrepreneurship, Entrepreneurship: Theory and Practice, 25(4), pp. 41-56.

5. Amoros, J. E., Bosma, N. - Global Entrepreneurship Research Association (2014). Global Entre-preneurship Monitor, 2013 Global Report - Fifteen years of assessing entrepreneurship across the globe.

6. Autio, E., Kenney, M., Mustar, P. Siegel, D. & Wright, M. (2014). Entrepreneurial Innovation: The Importance of Context, Research Policy, 43(7), pp. 1097–1108.

7. Baker, T. & Welter, F. (2018). Contextual Entrepreneurship: An Interdisciplinary Perspective, Foundations and Trends in Entrepreneurship, 14(4), pp. 357-426.

8. Baumol, W. J. (1990). Entrepreneurship Productive, Unproductive and Destructive. Journal of Political Economy, 98(5), pp. 893-921.

9. Bjornskov, C. and Foss, N. (2013). How strategic entrepreneurship and the institutional context drive economic growth, Strategic Entrepreneurship Journal, 7(1), pp. 50–69.

10. Boettke, P. J. & Coyne, C. J. (2006). Entrepreneurial Behaviour and Institutions, in Minniti M. (ed.), Entrepreneurship: The Engine of Growth, (1), pp. 119-134, Praeger Press, Westport, CT.

11. Boettke, P. J. & Coyne, C. J. (2009). Context matters: Institutions and Entrepreneurship, Foun-dations and Trends in Entrepreneurship, 5(3), pp. 135-209.

12. Bosma, N., Content, J., Sanders, M. & Stam, E. (2018). Institutions, entrepreneurship, and eco-nomic growth in Europe, Small Business Economics , 51(2), pp. 483 – 499.

13. Bowen, H. & De Clercq, D. (2008). Institutional context and the allocation of entrepreneurial effort, Journal of International Business Studies, 39 (1), pp. 1-21.

14. Carlsson, B., Braunerhjelm, P., McKelvey, M., Olofsson, C., Persson, L. & Ylinenpää, H. (2013). The evolving domain of entrepreneurship research, Small Business Economics, 41(4), pp. 913-930.

15. Chalmers, D. M. & Shaw, E. (2015). The endogenous construction of entrepreneurial contexts: A practice-based perspective, International Small Business Journal: Researching Entreprene-urship, 35(1), pp 19-39.

16. Christensen, P. S., Madsen, O. O. & Peterson, R. (1989). Opportunity Identification: The Contri-bution of Entrepreneurship to Strategic Management. Denmark: Aarhus University Institute of Management.

17. Davidsson, P. (2008). The entrepreneurship research challenge, Edward Elgar, Cheltenham, U.K. 18. Doran, J., McCarthy, N. & O’Connor, M. (2018). The role of entrepreneurship in stimulating

economic growth in developed and developing countries, Cogent Economics & Finance, 6(1), pp. 1-14.

19. Doern, R. & Goss, D. (2014). The Role of Negative Emotions in the Social Processes of Entrepre-neurship: Power Rituals and Shame-related Appeasement Behaviors. Entrepreneurship Theory and Practice, 38(4), pp. 863-890.


20. Foss, N. J., Lyngsie, J. & Zahra, S. A. (2013). The role of external knowledge sources and orga-nizational design in the process of opportunity exploitation, Strategic Management Journal, 34(12), pp. 1453-1471.

21. Gaddefors, J. & Anderson, A. R (2017). Entrepreneursheep and context: when entreprene-urship is greater than entrepreneurs, International Journal of Entrepreneurial Behavior & Rese-arch, 23(2), pp. 267-278.

22. Gartner, W. B. (1985). A conceptual framework for describing the phenomenon of new venture creation, Academy of Management Review, 10(4), pp. 596-706.

23. Gartner, W. B., Davidsson, P. & Zahra, S. (2006). Are you talking to me? The nature of commu-nity in entrepreneurship, Entrepreneurship: Theory and Practice, 30(3), pp. 321-331.

24. Gnyawali, D. R. & Foge, D. S. (1994). Environments for Entrepreneurship Development: Key Dimensions and Research Implications, Entrepreneurship: Theory and Practice, 18(4), pp. 43-62.

25. Low, M. B. & MacMillan, I. C. (1988). Entrepreneurship: Past Research and Future Challen-ges, Journal of Management, v. 14, pp. 139–161.

26. Levie, J., Autio, E., Acs, Z., & Hart, M. (2014). Global entrepreneurship and institutions: an intro-duction, Small Business Economics, 42(3), pp. 437-444.

27. Pasillas, M. R., Brundin, E. & Markowska, M. (2017). Contextualizing Entrepreneurship in Emer-ging Economies and Developing Countries, EE Publishing.

28. Pellowski Wiger, N. C., Chapman, D. W., Baxter, A. & DeJaeghere, J. (2015). Context matters: A model of the factors associated with the effectiveness of youth entrepreneurship trai-ning, Prospects, 45(4), pp. 533-547.

29. Reynolds, P. D., Camp, S. M., Bygrave, W. D., Autio, E. & Hay, M. (2001). Global Entreprene-urship Monitor: 2001 Executive Report. Kansas City, MO: Kauffman Center for Entrepreneurial Leadership.

30. Salimath, M. S. & Cullen, J. B. (2010). Formal and informal institutional effects on entreprene-urship: a synthesis of nation-level research, International Journal of Organisational Analysis, 18(3), pp. 358-385.

31. Sarasvathy, S. & Venkataraman, S. (2011). Entrepreneurship as Method: Open Questions for an Entrepreneurial Future, Entrepreneurship Theory and Practice, 35(1), pp. 113-135.

32. Scott, W. R. (2008). Approaching adulthood: The maturing of Institutional Theory, Theory and society, 37(5), pp. 427-442.

33. Shapiro, D. L., Von Glinow, M. A. & Xiao, Z. (2007). Toward poly-contextually sensitive research methods, Management and Organization Review, 3(1), pp. 129-152.

34. Zahra, S. A. (2007). Contextualizing theory building in entrepreneurship research, Journal of Business Venturing, 22(3), pp. 443-452.

35. Zahra, S. A. & Wright, M. (2011). Enterpreneurship’s Next Act, Academy of Management Exe-cutive, 25(4), pp. 67-83.

36. Zahra, S. A., Wright, M. & Abdelgawad, G. S. (2014). Contextualization and the advancement of entrepreneurship research, International Smalll Business Journal, 32(5), pp. 479-500.

37. World Bank Group (2019). Rising Uncertainties; Western Balkans Regular Economic Report, No. 16, Fall 2019.

38. Welter, F. (2008). Entrepreneurship in its context(s): A review paper for the NSF-DFG Confe-rence “Contextualizing Economic Behaviour” August 21-23, 2008, New York City.

39. Welter, F. (2011). Contextualizing entrepreneurship – conceptual chalenges and ways forward, Enterpreneurship: Theory and Practice, 35(1), pp. 165-184.

40. Welter, F. & Gartner, W. B. (2016). A research agenda for entrepreneurship and context, Chelte-nham, UK, Edward Elgar Publishing.

41. Welter F., Baker, T. & Wirsching K. (2019). Three waves and counting: the rising tide of con-textualization in entrepreneurship research, Small Business Economics, Springer, 52(2), pp. 319-330.

Ž. Kruljac, D. Knežević: Modeli digitalne zrelosti poduzeća - objašnjenje, pregled literature i analiza72


MODELI DIGITALNE ZRELOSTI PODUZEĆA - OBJAŠNJENJE, PREGLED LITERATURE I ANALIZA

mr.sc. Žarko Kruljac, doktorand, Ekonomski fakultet ZagrebTrg J.F. Kennedyja 6, Zagreb, Hrvatska


Danijel Knežević, mag.oec.Europska poslovna škola Zagreb

Selska cesta 119, Zagreb, HrvatskaE-mail: [email protected]

SAŽETAKPosljednjih nekoliko godina raste zainteresiranost istraživača za istraživanjima područja digitalne transformacije poslovanja i modela digitalne zrelosti poduzeća. Digitalna transformacija zahvatila je veliki broj poduzeća iz različitih industrija zbog čega i modeli zrelosti poduzeća postaju sve značajniji. U literaturi je identificiran značajan broj modela zrelosti (preko 150 prema dostupnoj literaturi), međutim, samo manji dio odnosi se na modele koji istražuju digitalnu zrelost poduzeća. Glavni cilj rada je dati relevantan pregled literature i analizu modela digitalne zrelosti poduzeća kako bi se na temelju rezultata analize mogao dobiti uvid u područja koja se mogu poboljšati, što bi bio korak u smjeru standardizacije modela digitalne zrelosti poduzeća. Ostali ciljevi rada su objasniti ulogu modela digitalne zrelosti poduzeća u procesu digitalne transformacije poslovanja kao i definirati modele digitalne zrelosti poduzeća. Pregledom literature utvrđen je 21 model digitalne zrelosti poduzeća koji je i analiziran. Doprinos rada ogleda se ne samo u analizi identificiranih modela digitalne zrelosti poduzeća, već i temeljem istraživanja proširenjem dodatnim informacijama (primjerice, postojanjem faktora, podfaktora (indikatora) i procesa mjerenja zrelosti) i kao takva je novost u literaturi. Autori na sveobuhvatan način analiziraju modele digitalne zrelosti poduzeća ukazujući na pojedinačne nedostatke u odnosu na ključne preporuke dizajniranja modela zrelosti poduzeća. Također, analizom nedostataka u odnosu na preporuke dizajniranja modela zrelosti poduzeća autori procjenjuju znanstveni doprinos i moguću znanstvenu primjenu pojedinih modela digitalne zrelosti poduzeća. Analizom je utvrđeno da postoje značajni nedostaci u istraživanjima modela digitalne zrelosti poduzeća kao i to da su postojeći modeli uglavnom deskriptivni i linearni, ali i da modelima nedostaje veća povezanost s teorijom. Na temelju analize dane su i preporuke za budući razvoj modela procjene digitalne transformacije poduzeća.

Ključne riječi: digitalna transformacija poduzeća; modeli digitalne zrelosti poduzeća; pregled literature


1. UVOD

Digitalna transformacija poslovanja i specifično područje digitalne zrelosti poduzeća posljednjih godina predmet je istraživanja većeg broja istraživača. Napretkom tehnolo-gije i digitalnom transformacijom poslovanja, modeli poslovne zrelosti dobivaju značajnu ulogu u poslovanju poduzeća. Važno za naglasiti je da modeli zrelosti poduzeća mogu biti razvijeni za cjelokupno poduzeće ili za neku od njegovih sastavnica (proces, operacija i slično), ali i za poduzeća iz najrazličitijih sektora i industrija. Literatura iz područja modela poslovne zrelosti pokazuje određenu nestandardiziranost, kako u određenju modela zre-losti poduzeća, tako i u terminologiji koja se koristi. Međutim, zajednička teza koja se može pronaći u dosadašnjim istraživanjima predmetnog područja je naglasak na procjeni postojećeg stanja, na potrebi za usklađivanjem strategije s razvojem tehnologije kao i na provođenju mjera u pravcu razvoja poduzeća do željenog stanja. Upravo iz navedenog proizlazi i glavni cilj rada, a on je dati sveobuhvatan i sustavan pregled literature koji se odnosi na modele digitalne zrelosti poduzeća i identifikaciju modela digitalne zrelosti poduzeća. Ostali su ciljevi rada objasniti modele digitalne zrelosti poduzeća i njihovu važ-nost u procesu digitalne transformacije poslovanja. Na temelju pregleda literature identi-ficirat će se nedostaci u dosadašnjim istraživanjima i dat će se preporuke za daljnja istraži-vanja. Doprinos rada, pak, ogleda su u pregledu literature i u analizi identificiranih modela digitalne zrelosti poduzeća prema kriterijima i na način na koji to dosada u literaturi nije napravljeno. Prvi je dio rada uvodni dio u kojemu se objašnjavaju aktualnost i relevantnost teme, ciljevi i doprinos rada, kao i dispozicija rada. Drugi dio objašnjava ulogu digitalne transformacije u razvoju modela digitalne zrelosti poduzeća. Treći dio rada objašnjava modele digitalne zrelosti poduzeća, dok četvrti dio rada daje detaljan pregled dosadašnjih istraživanja modela digitalne zrelosti poduzeća kao i analizu dosadašnjih istraživanja i pre-poruke za daljnja istraživanja. U zaključku se daje rezime rada.

2. ULOGA MODELA DIGITALNE ZRELOSTI PODUZEĆA U PROCESU DIGITALNE TRANSFORMACIJE POSLOVANJA

Digitalna je transformacija tehnologijom potaknuta promjena u organizaciji koja uključuje dvije razine. Prva razina je iskorištavanje digitalnih tehnologija za poboljšanje postoje-ćih procesa, dok je druga razina istraživanje digitalnih inovacija. Digitalna transformacija potencijalno može transformirati poslovni model, a istodobno utječe na više područja unutar organizacije i postoji mnogo dionika uključenih u definiranje strategije digitalne transformacije, primjerice, odjeli kao što su odjel marketinga, informacijske tehnologije, razvoja proizvoda ili upravljanja ljudskim potencijalima. Svi navedeni dionici i odjeli tre-baju razviti zajedničko razumijevanje prioriteta aktivnosti digitalne transformacije poslo-vanja (Berghaus i Back, 2016).U vremenima ubrzanih promjena i ubrzanog unapređivanja tehnologija koje su pokrenule proces digitalne transformacije poduzećima se javlja potreba procjene organizacijskog modela i postojećeg stanje u odnosu na željenu poziciju u okviru digitalna transforma-cije. Poduzeća neprestano traže rješenja za postizanjem konkurentske prednosti na način da smanjuju troškove, povećavaju kvalitetu ili smanjuju vrijeme koje je potrebno da se proizvod proizvede i isporuči na tržište, a modeli zrelosti poduzeća su upravo i nastali


da pomognu poduzećima u procesu preobrazbe poslovnog modela (De Bruin, Freeze, Kulkarni i Rosemann, 2005). Slično smatra i Metler (2011) koji navodi kako postizanje i zadržavanje konkurentske prednosti tjera poduzeća da rade na novim i poboljšanim proi-zvodima i uslugama i da je to jedan od razloga zašto će modeli poslovne zrelosti biti važni i u budućnosti.U posljednjih nekoliko godina poduzeća iz raznih sektora i industrija prepoznala su važnost digitalnih tehnologija i usmjerila su se na iskorištavanje prednosti koje im donose. Tako su često transformirali poslovne operacije, organizacijske strukture kao i koncepte upravlja-nja (Matt, Hess i Benlian, 2015). Proces strateškog transformiranja uključuje razvoj vizije, strateško planiranje i implementaciju (Davis, Kee i Newcomer, 2010). Međutim, posta-viti funkcionalnu i održivu strategiju digitalne transformacije poslovanja nije jednostavan posao. Značajan dio odgovornosti pri tome imaju menadžeri koji bi trebali imati primje-rene kompetencije i znanja kako bi se to i napravilo (definicija potrebnih radnji, postav-ljanje prioriteta između različitih aktivnosti i razvijanje strateške vizije za digitalno doba) (Berghaus i Back, 2016). Nadalje, tijekom razvoja strategija digitalne transformacije poslo-vanja, menadžeri trebaju razumjeti trenutno stanje njihove organizacije i spremnost da transformiraju poslovanje, a upravo su modeli zrelosti poduzeća jedan od mehanizama koji im u tome pomažu. Pri tome treba imati na umu da transformacija nije linearni proces i da postoje različiti mogući postupci djelovanja (Berghaus i Back, 2016).Treba, također voditi računa o tome da digitalna transformacija poslovanja ima drugačije učinke na poduzeća ovisno o industriji kojoj pripadaju. Primjerice, industrije u kojima su poduzeća usmjerena na elektroničko poslovanje prema kupcu mogu prije iskoristiti pred-nosti digitalne transformacije poslovanja nego industrije u kojima su poduzeća usmjerena na poslovanje prema drugim poduzećima (Berghaus i Back, 2016).

3. OBJAŠNJENJE MODELA ZRELOSTI PODUZEĆA

Modeli zrelosti poduzeća primjenjuju se, kako za ukupno poslovanje poduzeća, tako i za upravljanje zrelošću pojedinih funkcija, a po definiciji predstavljaju niz razina koje tvore „očekivani, željeni ili logički put od početnog stanja do zrelosti“ (Becker, Knackstedt i Pöppelbuß, 2009, str. 213) i „služe kao mjerilo za procjenu položaja na putu evolucije i pruža kriterije i karakteristike koje treba ispuniti kako bi se postigla određena razina zrelo-sti“ (Becker, Knackstedt i Pöppelbuß, 2009, str. 213). Prema Roglingeru, Pöppelbußu i Beckeru (2012) osnovna svrha modela zrelosti poduzeća je opisati stadije sazrijevanja što uključuje i karakteristike svake faze i njihovih međuod-nosa. Prema Remaneu, Haneltu, Wiesboecku i Kolbeu (2017, str. 144) „modeli zrelosti nude način da ciljani objekt napreduje do očekivanog stanja – bilo za pojedinačne poslovne jedi-nice, za organizaciju ili u čitavoj industriji.“ Berghaus i Back (2016) zaključuju da se model zrelosti poduzeća sastoji od više dimenzija i kriterija koji opisuju područja djelovanja i faza zrelosti koje ukazuju na put evolucije prema zrelosti poduzeća.Model zrelosti poduzeća sastoji se od niza faza zrelosti za promatrani objekt (poduzeće ili poslovnu funkciju) koje se nalaze u kombinaciji s ključnim faktorima uspješnosti za koje je utvrđeno da najviše pridonose razvoju promatranog objekta kroz faze. Prva faza zre-losti predstavlja najnižu razinu zrelosti poduzeća dok zadnja faza predstavlja najvišu fazu


zrelosti poduzeća odnosno željeno stanje u kojem bi promatrani objekt bio kada bi bio u uvjetima potpune zrelosti (Becker, Knackstedt i Pöppelbuß, 2009). Model uključuje i određeni broj faktora koji imaju utjecaj na stupanj razvoja promatranog područja. Faktori su definirani podfaktorima (indikatorima), a rezultat se prikazuje pozici-jom na jednom broja stupnjeva na skali zrelosti (najčešće je skala s pet stupnjeva zrelosti) (De Bruin, Freeze, Kulkarni i Rosemann, 2015). Nadalje, modeli zrelosti poduzeća mogu biti opisni (deskriptivni), usmjerujući (preskrip-tivni) i usporedivi (komparativni). Pri tome, opisni modeli su oni koji utvrđuju postojeće stanje, usmjerujući modeli daju smjernice za daljnje postupanje u razvoju poduzeća ili funkcije u cilju postizanja željenog stanja, dok usporedivi modeli omogućavaju unutrašnju ili vanjsku usporedbu stanja zrelosti poduzeća (Roglinger, Pöppelbuß i Becker, 2012).Što se tiče specifično modela digitalne zrelosti poduzeća u kojima je u ovom radu nagla-sak, važno je odrediti što izraz digitalna zrelost poduzeća označava. Digitalna zrelost podu-zeća može se definirati na dva različita načina. Prvi način je da bi se pojam digitalne zre-losti poduzeća mogao opisati na način u kojoj se mjeri obavljaju zadaci poduzeća i u kojoj se mjeri pri tome koriste informacijske tehnologije (IT). Slijedeći navedenu interpretaciju, poduzeće bi bilo potpuno digitalno kada bi sve zadatke obavljalo upotrebom informacij-ske tehnologije i kada bi sve informacije pohranjivalo putem informacijske tehnologije. Međutim, postoji i problem kod ovakvog određenja digitalne zrelosti poduzeća, jer ono ne obuhvaća upravljački aspekt. Zbog toga postoji i drugi način definiranja pojma digitalne zrelosti poduzeća koji označava status digitalne transformacije poduzeća i opisuje ono što je poduzeće napravilo u smislu obavljanja transformacijskih napora (Chanias i Hess, 2016).

4. PREGLED LITERATURE I ANALIZA MODELA DIGITALNE ZRELOSTI PODUZEĆA

Posljednjih nekoliko godina istraživanja iz područja digitalne transformacije poslovanja i modela zrelosti poduzeća su u porastu, o čemu govori podatak da je u literaturi iz pod-ručja upravljanja poslovnim procesima identificirano više od 150 modela koji se odnose na jednu ili više komponenti upravljanja poslovnim procesima (De Bruin, Freeze, Kulkarni i Rosemann, 2015).. Nadalje, u prilog navedenom ide i podatak da se nekoliko autora u zadnjih nekoliko godina bavilo ovom problematikom. Tako je Sánchez (2017) definirao okvir za procjenu organizacijske spremnosti za novu okolinu. Piccini, Hanelt, Gregory i Kolbe (2015) istražuju raspone menadžerskih izazova s kojima se menadžeri u automo-bilskoj industriji moraju baviti u svjetlu digitalne transformacije poslovanja. Remane, Hanelt, Wiesboecku i Kolbeu (2017) objašnjavaju diferencijaciju digitalne zrelosti između poduzeća, dok Bogner, Voelklein, Schroedel i Franke (2016) istražuju stupanj digitalizacije procesa proizvodnje i ostalih poslovnih procesa različitih poduzeća. Za potrebe ispitiva-nja zrelosti poduzeća ili funkcija poduzeća u području digitalne transformacije poslovanja koriste se pojmovi digitalna zrelost poduzeća (Chanias i Hess, 2016), digitalna spremnost poduzeća (Accenture, 2016) ili indeks digitalne transformacije poslovanja (Schäfer, Wich-mann, Vogel, i Rossmann, 2015). Chanias i Hess (2016, str. 4) digitalnu zrelost poduzeća definiraju kao „stanje digitalne transformacije poduzeća i opisuje što je poduzeće već postiglo u cilju provođenja procesa transformacije.“


Međutim, bez obzira na identificirane dostupne modele u literaturi, relativno mali broj je onih koji se odnose na digitalnu zrelost poduzeća (Boström i Celik, 2016). Pregledom literature utvrđen je 21 model digitalne zrelosti poduzeća što je i na tragu analize koju su proveli Chanias i Hess (2016), a koji su utvrdili u 36 modela digitalne zrelosti poduzeća, ali su ih daljnjom analizom sveli na 20 relevantnih. Slika 1 prikazuje analizu 21 modela digitalne zrelosti poduzeća koji su nastali kao rezultat pretraživanja interneta i određenih baza podataka kojima su autori imali pristup (Google Scholar, Emerald i dr.) prema ključnim riječima kao što su: digitalna zrelost (eng. digital maturitiy), modeli zrelosti (eng. maturity models) i slično. Prva kolona navodi organizacije (ili skraćenice organizacija) koje su razvile modele ili radove u okviru kojih su razvijeni, a u drugoj koloni su navedena imena autora modela ili radova u okviru kojih su modeli razvi-jeni. Ako nisu bila navedena imena autora, u tablici se nalazi NN (nije navedeno). Treća kolona objašnjava radi li se o modelu koji je opisni (deskriptivni), usmjerujući (preskrip-tivni) ili usporedivi (komparativni). Četvrta, peta, šesta i sedma kolona navode postoje li u modelu definirani faktori, način na koji su faktori definirani, zatim postoje li definirani podfaktori (indikatori) i je li naveden način na koji su podfaktori (indikatori) definirani. Osma kolona objašnjava postoji li opisan proces izrade procjene zrelosti poduzeća i pri-kupljanja podataka. Ako nije bio poznat podatak za neku od kolona, u tablici je navedeno NP (nije poznat).

Slika 1. Analiza modela digitalne zrelosti poduzeća prema identificiranim elementima

Naziv organizacije ili

člankaAutor

Opisujući (O), usmjerujući

(USM) ili uspoređujući

(USP)

FaktoriProces

definiranja faktora

Podfaktori indikatori

Proces definiranja podfaktora

Opisan proces procjene zrelosti i

prikupljanja podataka

TM Forum Digital Maturity Model (DMM)

Newman O

Kupac, strategija, tehnologija,

operacije kultura, ljudi, organizacija.

NE DA NE DA

Digital Transformation

Study MIT/Center for

digital Business and Capgemini

Consulting

McAfee i suradnici NP NP NP NP NP NP

IWI-HGS&Crosswalk

DMM

Berghaus i Back O

Iskustvo kupca, inovacija proizvoda,

strategija, organizacija, digitalizacija

procesa, suradnja, IT, kultura.

DA DA DA Likertova skala s 5 stupnjeva

MIT Center for DB and Capgemini Consulting

NN ODigitalni intenzitet,

intenzitet upravljanja transformacijom.

NE NE NE Likertova skala sa 7 stupnjeva


Forrester 4.0 Gill i VanBoskirk O

Kultura, tehnologija, transformacija, uvid

(eng. insight)NE NE NE Likertova skala

s 4 stupnja

Open DMMLaider Philip i

Kevin YeungO

Strateška dinamika, digitalna kultura,

optimalno iskustvo korisnika, fokus na podatke, inovacije

i optimizirana isporuka, vodstvo

u digitalnim tehnologijama.

NE DA NE Nema

Deloitte

Kane, Palmer, Phillips, Kiron i

Buckley

O NP DA NE NEUpitnik na skali od 1

do 10

Heflo; The Digital

transformation MM matrix

Varant O

Stupanj integracije, stupanj utjecaja IT

na strateške odluke poduzeća.

NE NE NE NP

Maturity Model for Assesing the Digital

Readiness of Manufacturing

Companies

Anna De Carolis i

suradniciO

Proces, nadzor i kontrola,

tehnologija, organizacija.

NE DA NE Upitnik

Nagarro: Customer

Digital Maturity Model

Ashish Gupta O

Eng. Omnichannel, iskustvo,

personalizacija, marketing, analitika,

upravljanje digitalnim

sadržajima.

NE NE NE Nepoznat/nije objašnjen

Credera: DMM Bell ODigitalne mogućnosti i ulaganja, digitalno

vodstvo i kulturaNE NE NE Nepoznat/nije

objašnjen

NHS Infrastructure

MMNN O Tehnika, poslovanje NE DA NE

Upitnik.Nepoznat/nije

objašnjen


FPOV NN O

Digitalna spremnost vodstva, procjena

digitalne radne snage, mogućnost transformativnog

projektiranja, sustav učinkovitosti

angažmana, sustav rekordne

učinkovitosti, potpunosti

tehnologije i iskorištavanja,

dospijeće podataka, organizacijski rizik i kontrola, tržišno natjecateljski rang

NE NE NE Nije objašnjeno.

Dstrategy Digital MM Kubrick O

Ljudski resursi, tehnološki resursi,

strategija podataka, strategija sadržaja, strategija kanala,

društveno poslovna strategija

NE NE NE Nije objašnjeno

Altimeter&Prophet

Solis i Szymanski O

Upravljanje i vodstvo, ljudi i

operacije, iskustvo korisnika, podaci i

analitika: integracija tehnologije, digitalna

pismenost


PWC 2005 NN O

Digitalni poslovni model i pristup

kupcima, digitalizacija

ponude proizvoda i usluga, digitalizacija

i integracija vertikalnih i

horizontalnih lanaca vrijednosti, dana

i analytics kao osnovna sposobnost, agilna IT arhitektura,

sukladnost, sigurnost,

organizacija, zaposlenici i kultura


Accenture (2015) NN O Nejasno NE NE NE Nije

objašnjeno


Arthur D. Little (2015) NN O

Strategija i upravljanje,

proizvodi i usluge, upravljanje

kupcima, operacije i lanac opskrbe,

usluge i kontrola, informacijske

tehnologije, radno mjesto i kultura


Booz&Co.

Fredrich, Le Merie, Grone i Kostner

O NP NE NE NE NP

DT Associates (2015) Digital

exellence maturity model

Tongeren i VanRooij O

Dvije grupe faktora. „Vidljivi“: e-mail, virtualni sastanci, socijalni mediji,

seo optimizacija, mobilne aplikacije,

web stranice, upotreba tableta. „Nevidljivi“: CRM, iskustvo kupaca,

digitalna analitika, upravljanje sadržajem, višekanalna marketinška strategija i

planiranje, digitalna sukladnost


Rolan Berger (2015) Digital

transformation of the industry

NN O

Digitalni podaci, automatizacija,

povezivanje, digitalni pristup kupcu

NE NE NE NP

Izvor: izrada autora prema dostupnoj literaturi

Analizom slike 1 može se zaključiti da samo dva modela imaju opisan proces definiranja ključnih faktora digitalne zrelosti poduzeća iako je empirijski proces definiranja faktora jedan od ključnih elemenata znanstvenog pristupa definiranja modela digitalne zrelosti poduzeća. Ako su ključni faktori modela digitalne zrelosti poduzeća definirani osobnom procjenom autora ne može se sa sigurnošću zaključiti da su upravo ti faktori ključni za digi-talnu transformaciju poslovanja pa u tom slučaju niti model digitalne zrelosti poduzeća nije pouzdan. Samo jedan model ima definirane faktore podfaktore (indikatore) i opisan proces definiranja istih. Nadalje, samo pet modela ima definirane podfaktore (indikatore) koji pobliže opisuju faktore modela digitalne zrelosti poduzeća, a samo šest modela ima opisan proces procjene digitalne zrelosti poduzeća i prikupljanja podataka. Značajno je za uočiti i da su svi modeli deskriptivni i ne daju informaciju na koji način prijeći iz jednog stanja u drugo.


Detaljnijom analizom modela može se zaključiti da iako gotovo svaki model ima definirane faktore utjecaja na razinu digitalne zrelosti, ti faktori, osim u dva slučaja, nisu dobiveni empirijskom analizom, odnosno ne može se naći podatak da su faktori definirani na teme-lju neke od znanstvenih metoda (anketa, fokus grupa i slično). Od analiziranih modela u smislu znanstvenog pristupa izradi izdvajaju se modeli digitalne zrelosti poduzeća koje su razvili IWI-HSG & Crosswalk i MIT Center for DB and Capgemini Consulting pri čemu model digitalne zrelosti poduzeća IWI-HSG & Crosswalk detaljnije opisuje proces definiranja fak-tora, podfaktora (indikatora) te prikupljanja i obrade podatka. Nadalje, analizom je uočeno da postoji značajna praznina u istraživanju digitalne zrelosti poduzeća te da su postojeći modeli uglavnom deskriptivni i linearni, zaključeno je da bi izrada modela digitalne zrelosti poduzeća koji je po svojoj definiciji preskriptivan i neline-aran bila od velike pomoći menadžerima u usuglašavanju organizacije poslovanja s digital-nom strategijom poduzeća. Na tragu toga, Remane, Hanelt, Wiesboecku i Kolbeu (2017) navode da se čini, da ovisno o različitim organizacijskim karakteristikama, kao što su veli-čina tvrtke, poslovni model ili industrija, takav linearan odnos nije optimalan odgovor i da takvi modeli možda ne nude dovoljno smjernica za tvrtke koje žele digitalno transformi-rati poslovanje.Također, ono što se ne vidi iz tablice, a važno je za naglasiti, je da modelima nedostaje veća povezanost s teorijom, jer nijedan model nije potvrđen većim brojem empirijskih istraži-vanja pa tako nije ni prihvaćen u široj znanstvenoj zajednici.Na temelju provedene analize, ali i dostupne literature (Lasrado, Vatrapu i Anderson, 2015), može se zaključiti da opisani modeli digitalne zrelosti poduzeća mogu imati svoju upotrebnu vrijednost samo kao analitički alat procjene digitalne zrelosti poduzeća prema vlastitim kriterijima. Iz razloga što nisu utemeljeni na dokazanom empirijskom istraživanju svih ključnih elementa modela digitalne zrelosti poduzeća njihova upotreba se ograničava na komercijalno, a ne znanstveno područje. Za razvoj modela digitalne zrelosti poduzeća potreban je dokumentirani pristup svih ključnih koraka razvoja sa svrhom unaprjeđenja procesa razvoja, što u konačnici daje doprinos standardizaciji modela digitalne zrelosti poduzeća. Od izuzetne je važnosti korištenje formulirane procesne teorije i jasno definira-nog puta do zrelosti, kako bi se izbjegle pogrešne interpretacije statusa zrelosti poduzeća. Model mora biti empirijski provjeren. Potrebno je ocijeniti i razvijati postojeće modele digitalne zrelosti poduzeća, ali uložiti napore i u razvoj novih modela koje isto tako treba empirijski provjeravati, standardizirati terminologiju (kako bi faktori, podfaktori (indi-katori) i ostali procesi bili jasniji i ujednačeniji) i razvijati nelinearne (koji pretpostavljaju razlike procesa sazrijevanja funkcija ili poduzeća u različitim područjima poslovanja) i pre-skriptivne modele (koji daju smjernice o načinu prijelaza između nižeg i višeg stupnja na modelu zrelosti).


5. ZAKLJUČAK

Digitalna transformacija poslovanja koja je neizbježna za veliki broj poduzeća potaknula je poduzeća da vode brigu o poziciji u kojoj se nalaze i o spremnosti na transformaciju poslovanja u smjeru sve većeg utjecaja digitalne tehnologije na procese, pojedine dijelove poduzeća ili na poduzeća u cjelini. Kako bi poduzeća mogla procijeniti svoju spremnost na digitalnu transformaciju poslovanja razvijeni su modeli digitalne zrelosti poduzeća. Glavni cilj rada bio je identificirati modele digitalne zrelosti poduzeća i na temelju analize istih uočiti nedostatke koji mogu biti dobar putokaz za daljnja istraživanja promatrane proble-matike. U radu je identificiran 21 model digitalne zrelosti poduzeća, što je približan broj koji se navodi i u dosadašnjim istraživanjima, a analizom je utvrđeno da postoji značajan prostor za napredak u daljnjim istraživanjima i razvoju modela digitalne zrelosti poduzeća. Jasno je uočeno da dosadašnja istraživanja modela digitalne zrelosti nemaju ujednačenu teorijsku podlogu istraživanja, da modeli nisu kvantitativno potvrđeni, da su razvijeni modeli linearni kao i to da nisu empirijski potvrđeni niti standardizirani. Uklanjanjem dijela ili svih uočenih nedostataka u daljnjim istraživanjima, unaprijedit će se modeli digitalne zrelosti poduzeća u smislu veće standardiziranosti i validnosti i takvi će biti uspješniji u ostvarenju svoje osnovne svrhe, a ona je utvrđivanje statusa digitalne zrelosti poduzeća.


DIGITAL MATURITY MODELS - EXPLANATION, LITERATURE REVIEW AND ANALYSIS

Žarko Kruljac, MSc, PhD student, Faculty of Economics & BusinessTrg J.F. Kennedyja 6, Zagreb, Croatia


Danijel Knežević, MScEuropean Business School ZagrebSelska cesta 119, Zagreb, Croatia


ABSTRACTOver the last few years, researchers have been interested in research into digital business transformation and digital maturity. Digital transformation has been captured by a large number of companies from different industries, which is why the patterns of business maturity become more and more important. A significant number of maturity models have been identified in the literature (over 150 by available literature), however, only a small part refers to models which research the digital maturity of a company. The main aim of the paper is to provide a relevant overview of the literature and the analysis of the digital maturity models in order to gain insight into areas that can be improved based on the results of the analysis, which would be a step towards standardizing the company’s digital maturity model. Other objectives of the paper are to explain the role of the digital maturity models in the digital transformation process and to define digital maturity models. A review of the literature found 20 digital maturity models that were analyzed. The contribution of work is reflected in the analysis of identified digital maturity models, as it is expanded with additional information (for example, the existence of factors, subfactors (indicators) and maturity measurement processes and as such is a novelty in the literature. The authors, through a comprehensive way of analyzing enterprise digital maturity models, are pointing to individual weaknesses in relation to key design maturity model recommendations. Also, by analyzing the shortcomings with respect to design maturity model recommendations, the authors evaluate the scientific contribution and the possible scientific application of each enterprise digital maturity model. The analysis found that there are significant shortcomings in digital maturity research as the existing models are largely descriptive and linear, but that the models also lack a greater correlation with the theory. Based on the analysis, recommendations for the development of the digital maturity models in the future have been given.

Keywords: digital transformation; digital maturity models; literature review


LITERATURA

1. Accenture (2016). European Financial Servisec Digital Readiness Report: Is interest in digi-tal yielding returns? European banks and insurers and the quest to stay relevant. Preuzeto s https://www.accenture.com/t20160504T135912__w__/us-en/_acnmedia/PDF-16/Accen-ture-European-Financial-Services-Digital-Readiness-Report.pdf (16.07.2019.)

2. Becker, J., Knackstedt, R. i Pöppelbuß, J. (2009). Developing Maturity Models for IT Manage-ment - A Procedure Model and its Application. Business & Information Systems Engenee-ring. 1(3), 213-222. Preuzeto s https://link.springer.com/article/10.1007/s12599-009-0044-5 (16.07.2019.)

3. Berghaus, S. i Back A. (2016). Stages in digital business Transformation: Results of an Empiri-cal Maturity Study. MCIS 2016 Proceedings. 22. Preuzeto s http://aisel.aisnet.org/mcis2016/22 (16.07.2019.)

4. Bogner, E., Voelklein,T., Schroedel, O. i Franke, J. (2016). Study Based Analysis on the Current Digitalization Degree in the Manufacturing Industry in Germany. Procedia CIRP. 57, 14-19. Pre-uzeto s https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S221282711631157X (14.01.2018.)

5. Boström, E. i Celik, O. C. (2017). Towards a maturity model for digital strategizing: A qualitative study of how an organization can analyze and assess their digital business strategy. (Disserta-tion, Dept. of Informatics Umeå University).

6. Chanias, S. i Hess, T. (2016). How digital we are? Maturity models for the assessment of a company’s status in the digital transformation. Management report 2/16. LMU Munich, Munich school of management, Institute for information Systems and New Media.

7. Davis, E. B., Kee, J. i Newcomer, K. (2010). Strategic transformation process: Toward purpose, people, process and power. Organizational Management Journal 7(1). Preuzeto s https://doi.org/10.1057/omj.2010.6 (14.03.2018.)

8. De Bruin, T., Freeze, R., Kulkarni, U. i Rosemann, M. (2005). Understandign the Main Phases of Developing a Maturity Assessment Model. ACIS 2005 Proceedings. 109. Preuzeto s http://aisel.aisnet.org/acis2005/109 (16.07.2019.)

9. Matt, C., Hess, T. i Benlian, A. (2015). Digital Transformation Strategies. Business and Informa-tion Systems Engineering. 57(5), 339–343. Preuzeto s http://link.springer.com/article/10.1007/s12599-015-0401-5 (16.07.2019.)

10. Mettler, T. (2011). Maturity assesment models: a design science research approach, Inter-national Journal of Society Systems Science 3(1/2). Preuzeto s https://www.alexandria.unisg.ch/214426/1/IJSSS0301-0205%2520METTLER.pdf (17.10.2017.)

11. Lasrado, L. A., Vatrapu, R. i Anderson, K. M. (2015) Maturity Models Development in IS Rese-arch: A Literature Review. RIS: Selected Papers of the Information Systems Research Seminar in Scandinavia, 6, 6. Preuzeto s http://aisel.aisnet.org/cgi/viewcontent.cgi?article=1005&context=iris2015 (16.07.2019.)

12. Piccinini, E., Hanelt, A., Gregory, R. W. i Kolbe, L. (2015). Transforming Industrial Business: The Impact of Digital Transformation on Automotive Organizations. International conference of Information Systems 15. Preuzeto s https://www.researchgate.net/publication/281855658_Transforming_Industrial_Business_The_Impact_of_Digital_Transformation_on_Automo-tive_Organizations (14.01.2018.)

13. Remane, G., Hanelt, A., Wiesboeck, F. i Kolbe, L. M. (2017). Digital Maturity in tradiotional indu-stries – an exploratory analysis. In Proceedings of the 25th Europaen Conference on Information Systems (ECIS). Guimaraes. Preuzeto s http://aisel.aisnet.org/ecis2017_rp/10/ (17.10.2017.)


14. Roglinger, M., Pöppelbuß, J. i Becker, J. (2012). Maturity Models in Business Process Manage-ment. Business Process Management Journal. 18(2), 328-346. Preuzeto s http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.471.8940&rep=rep1&type=pdf (17.11.2017.)

15. Sánchez, M. A. (2017). A framework to assess organizational readiness for the digital tran-sformation, Dimensión Empresarial. 15(2), 27-40. Preuzeto s http://dx.doi.org/10.15665/rde.v15i2.976 (14.01.2018.)

16. Schäfer, D., Wichmann, K. S., Vogel, R. i Rossmann, A. (2015). Digital Transformation report 2015. Neuland.



PRILIKE ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA U OKVIRU DENTALNOG TURIZMA U HRVATSKOJ

doc.dr.sc. Marina Gregorić, Sveučilište SjeverTrg dr. Žarka Dolinara 1, Koprivnica, Hrvatska


Melita Sečan, struč.spec.oec, suradnik, Međimursko veleučilište u ČakovcuBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


Romana Pomper, studentica, Međimursko veleučilište u ČakovcuBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


Mateja Miklik, studentica, Međimursko veleučilište u ČakovcuBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska


SAŽETAKDentalni turizam jedan je od novijih selektivnih oblika turizma, ali i jedan od najbrže rastućih u svijetu. Najrazvijeniji je dio hrvatskog medicinskog turizma koji privlači uglavnom pacijente iz inozemstva kao posljedica kombinacije niske cijene, visoke kvalitete i prirodnih ljepota. Stoga je Hrvatska prepoznata kao destinacija cjenovno povoljnog, ali kvalitetnog dentalnog turizma. Posljednjih godina došlo je do ekspanzije privatnih dentalnih poliklinika na području cijele Hrvatske koje su dentalni turizam prepoznale kao dodatan izvor prihoda ili pak kao svoju glavnu poslovnu orijentaciju/djelatnost. Glavni ciljevi ovog rada su analizirati postojeće stanje na tržištu dentalnog turizma u Hrvatskoj te utvrditi mogućnosti i prilike za razvoj poduzetništva u okviru ove selektivne vrste turizma. Analizom ponude dentalnih usluga, cijena, ponude turističkih sadržaja, njihove atraktivnosti i poznatosti te analizom potražnje u pojedinim dentalnim turističkim centrima utvrđuje se postojeće stanje te razina konkurencije na tržištu dentalnog turizma. U radu je korištena metoda istraživanja za stolom (desk research) koja uključuje korištenje sekundarnih podataka iz stručne literature, znanstvenih i stručnih radova te informacija dostupnih na službenim web stranicama dentalnih centara, poliklinika, ustanova i drugih organizacijskih oblika. U radu se također koristi metoda primarnog istraživanja putem intervjua provedenih u pojedinim dentalnim centrima. Temeljem rezultata istraživanja može se zaključiti da su prilike za razvoj poduzetništva u dentalnom turizmu u većoj mjeri iskorištene na području Istre i Kvarnera te grada Zagreba, dok u ostalim dijelovima Republike Hrvatske postoji

M. Gregorić et al.: Prilike za razvoj poduzetništva u okviru dentalnog turizma u Hrvatskoj86

mogućnost njegova razvoja kroz povezivanje s ostalim specifičnim oblicima turizma kao što su zdravstveni, ruralni i wellness turizam.

Ključne riječi: zdravstveni turizam; medicinski turizam; dentalni turizam; poduzetničke prilike; kontinentalni turizam

1. UVOD

Stomatologija ili dentalna medicina grana je zdravstva koja posljednjih godina bilježi pozi-tivne rezultate zbog čega je došlo do znatnog povećanja privatnih stomatoloških ordina-cija, poliklinika, centara i sl. na području Republike Hrvatske. Dentalni centri u Hrvatskoj primjenjuju suvremena stomatološka rješenja koja su u skladu sa svjetskim trendovima, a uspjehu brojnih takvih centara, između ostalog, doprinosi i poslovna orijentacija na den-talni turizam. (Malbaša, 2019) Brojne klinike u Hrvatskoj osim dentalnih usluga, nude i dodatne turističke usluge, kao što su smještaj i izleti. Prilike za razvoj poduzetništva u okviru dentalnog turizma već su prepoznali brojni den-talni centri, a upravo analizirajući postojeće stanje i ponudu na području Republike Hrvat-ske, ovaj rad utvrđuje razinu konkurencije i prostor za nove poduzetničke pothvate na tržištu dentalnog turizma.

2. TEORIJSKI PREGLED LITERATURE

Poglavlje obrađuje pojmove zdravstvenog, medicinskog i dentalnog turizma s temeljnim značajkama i definicijama.

2.1. Zdravstveni, medicinski i dentalni turizam

Zdravlje je jedan od najstarijih motiva putovanja i turizma, a danas upravo zdravstveni motivi postaju primarni motiv putovanja u određene turističke destinacije. Tako nastaje novi oblik turizma – zdravstveni turizam. Radi se o kombinaciji pružanja zdravstvenih i turi-stičkih usluga, a osim kurative sve veći naglasak stavlja se na potražnju za preventivom. Danas je zdravstveni turizam najbrže rastuća grana turizma koja na globalnoj razini raste po stopi između 15% i 20% godišnje, a trendovi starenja populacije i orijentacije na zdrav život ukazuju da zdravstveni turizam ima potencijal postati jedan od glavnih motiva puto-vanja u budućnosti. Zbog blizine velikim tržištima, prirodne ljepote i povoljne klime, sigur-nosti zemlje, duge tradicije, konkurentnih cijena i općenito dobre reputacije zdravstvenih usluga, Hrvatska ima komparativne prednosti za razvoj zdravstvenog turizma. (Strategija razvoja turizma RH do 2020., 2013) Strategija razvoja turizma RH do 2020. navodi tri oblika zdravstvenog turizma, i to wellness, lječilišni i medicinski turizam (u koji spada dentalni turizam). Prema Tomas istraživanju o stavovima i potrošnji turista u Hrvatskoj u 2017. godini, zdrav-stveni razlozi nalaze se na 10. mjestu motiva za dolazak turista te privlače 7% ukupnih turista u Hrvatsku. Korisnik zdravstveno turističkih usluga troši od 20 do 30 posto više


nego prosječan gost („Započela Promotivna Kampanja“, 2018), a ta je potrošnja još veća kada se radi o stranim gostima koji troše 2,5 puta više od domaćih („Zdravstveni Turizam Treba“, 2016). Medicinski turizam dio je zdravstvenog turizma koji se odvija u medicinskim ordinacijama, klinikama/poliklinikama i specijalnim bolnicama. Obuhvaća putovanja radi ostvarivanja zdravstvene zaštite, što uključuje, primjerice, parcijalne kirurške zahvate, ali i stoma-tološke, kozmetičke, psihijatrijske i alternativne tretmane/zahvate, sve uz pripadajuće usluge njege i oporavka. (Akcijski plan razvoja zdravstvenog turizma, 2014) Broj pacijenata koji medicinske (a time i dentalne) usluge traže izvan granice vlastite zemlje sve više raste. Tri su glavna razloga koja dovode do potražnje za uslugama medicinskog/dentalnog turizma: visoki zdravstveni troškovi u razvijenijim zemljama, dugo vrijeme čeka-nja i nemogućnost da se pojedini zahvati/tretmani realiziraju u vlastitoj zemlji. Još neki od čimbenika su lakoća i sve niže cijene međunarodnih putovanja, brži razvitak medicinske tehnologije i standarda skrbi u pojedinim zemljama, poboljšanje u tehnologiji te podjed-naka dostupnost i kvaliteta materijala na današnjem globalnom tržištu, a naročito visoka kvaliteta i obrazovanost osoblja. (Hrvatska turistička zajednica, 2016) Dvije su osnovne vrste medicinskog turizma. Prva vrsta naziva se slobodni promet pacije-nata u kojem pacijenti samoinicijativno biraju drugu zemlju za određeni medicinski zahvat. Najčešći razlog za to je niža cijena medicinskih usluga. Druga vrsta odnosi se na državni medicinski turizam, a veže se za državne ili privatne zdravstvene blagajne koje svoje obve-znike plaćanja doprinosa tj. pacijente upućuju na liječenje ili medicinski tretman u druge zemlje zbog uštede novca ili jedine mogućnosti za određenim zahvatom. („Što Je Zdrav-stveni Turizam“, n.d.) Razvoj medicinskog turizma u Hrvatskoj moguće je u ovom trenutku poistovjetiti ponaj-više s ponudom rastućeg broja specijaliziranih privatnih zdravstvenih ustanova. Radi se uglavnom o srednjim i manjim ordinacijama specijaliziranim u najvećoj mjeri za stoma-tologiju, plastičnu kirurgiju i dermatologiju, IVF, oftalmologiju, ortopediju, fizikalnu medi-cinu i/ili rehabilitaciju. Takve su ordinacije rasprostranjene po cijeloj zemlji s najvećom koncentracijom na području Zagreba, Istre i Kvarnera. (Akcijski plan razvoja zdravstvenog turizma, 2014)Stomatologija i estetska kirurgija najtraženije su medicinske usluge u Europi. Sukladno tome, dentalni turizam najrazvijeniji je dio hrvatskog medicinskog turizma koji privlači uglavnom pacijente iz inozemstva.Dentalni turizam predstavlja putovanje u inozemstvo radi ostvarivanja dentalne zdrav-stvene usluge. Jedan je od novijih selektivnih oblika turizma, ali i jedan od najbrže rastućih u svijetu. Najčešći razlog odlaska u drugu zemlju su jeftinije usluge. Pacijenti uglavnom dolaze iz razvijenih zemalja (prije svega srednji sloj iz SAD-a, Kanade, Japana, Velike Brita-nije, Irske, Njemačke, Austrije i Italije) u kojima su dentalne usluge izuzetno skupe, u zemlje u razvoju koje pružaju jednako kvalitetnu uslugu po znatno nižim cijenama. Osim toga, u visoko razvijenim zemljama, velik broj ljudi nema zdravstveno osiguranje, ili, ako ima, na svoju uslugu dugo čeka. (Tihi i Peštek, 2009) Dakle, pacijenti koji traže usluge dentalnog turizma izvan granica vlastite zemlje, mogu se svrstati u 2 glavne skupine: oni koji nemaju zdravstveno osiguranje ili im osiguranje pokriva samo određeni broj usluga (ograničen broj posjeta, postupaka ili pokrivenih troškova) i oni koji žele dentalnu estetsku kirurgiju koja nije pokrivena osiguranjem. (Loubeau, 2009)


S druge strane, promatrajući stranu ponude, dentalni turizam može se definirati kao namjera neke zemlje ili destinacije da privuče turiste promovirajući svoje dentalne usluge kao dopunu osnovnim turističkim sadržajima (Loubeau, 2009). U segmentu pružatelja dentalnih usluga na globalnoj razini lider je Indija, a neke od zemalja koje također nude usluge dentalnog turizma su Kostarika, Meksiko, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Litva, Hrvatska i Srbija. Na području Europe lider je Mađarska, najpoznatija po jeftinoj i pouzda-noj stomatološkoj i kozmetičkoj kirurgiji. (Tihi i Peštek, 2009)Dentalni turizam razvio se zbog činjenice da dentalni tretmani uglavnom nisu bolni, ne utječu na druge dijelove tijela, oporavak je brz te pacijent ima dovoljno slobodnog vre-mena i energije za kombinaciju s godišnjim odmorom. Dakle, iako je primarna motivacija putovanja ovih pacijenata dentalna usluga, odabir destinacije često ovisi i o drugim čim-benicima kao što su atraktivnost, mogućnosti za zabavu i rekreaciju, odmor itd. (Jurišić i Cegur Radović, 2017) Na taj način dolazi do povezivanja medicinskih, odnosno dentalnih usluga s odmorom i turističkim uslugama na temelju čega možemo govoriti o dentalnom turizmu.Hrvatska je prepoznata kao poželjna destinacija za profesionalne i specijalizirane stomato-loške tretmane, posebice za implantološke usluge, koje su trenutno najpopularnije. Među-tim, osim primarne dentalne usluge, dentalni turistički paket uključuje i ugovaranje tre-tmana, konzultacije, putovanje, smještaj i transportne usluge, organizaciju smještaja bilo u hotelu ili privatnom smještaju te dodatne turističke aktivnosti koje ovise individualno o potrebama korisnika. (Kuštelega, 2018)

2.2. Čimbenici razvoja dentalnog turizma u Hrvatskoj

Najvažniji razlog dolaska dentalnih turista u Hrvatsku je niska cijena visokokvalitetnih dentalnih usluga. Nižu cijenu omogućuju, prije svega, niski troškovi rada, ali i niži troš-kovi naobrazbe i osposobljavanja osoblja, niži troškovi otvaranja ordinacije te niži troškovi nekretnina. (Dental tourism in Croatia, 2013)Većina dentalnih turista odlučuje se za putovanje u inozemstvo ako je ukupni trošak den-talne usluge, hrane, smještaja, prijevoza i svih dodatnih (turističkih) sadržaja manji od troška same usluge u vlastitoj zemlji (Turner, 2009). Ovisno o vrsti postupka, trošak den-talnog liječenja u Hrvatskoj niži je za 50 do 70% nego u zemljama zapadne Europe. (Dental Implants, n.d.)Slika 1. prikazuje usporedbu cijena najtraženijih dentalnih proizvoda i usluga između poje-dinih zemalja EU i Hrvatske. Zemlja koja ima najskuplju stomatološku uslugu u svim kate-gorijama je Velika Britanija gdje su cijene pojedinih tretmana i do 73% skuplje nego u Hrvatskoj, a slijede je Italija, Slovenija pa Njemačka. Pacijentima iz susjednih zemalja (Ita-lija, Slovenija) isplati se kratko putovanje u Hrvatsku koje omogućuje znatno niže troškove dentalne usluge. („Stomatološke Usluge U Hrvatskoj“, 2012)


Uz cijenu, prednost je i geografska pozicija Hrvatske unutar Europe, koja je čini pristu-pačnom i dostupnom važnim emitivnim tržištima. Hrvatska se nalazi uz granice zemalja u kojima su dentalne usluge izrazito skupe. Većina pacijenata dolazi iz susjednih zemalja kao što su Austrija, Slovenija ili Italija, a sve je više pacijenata i iz Engleske. („Dentalni Turizam Dio Turističke“, 2018) Osim toga, Hrvatska ima dobru cestovnu infrastrukturu, a aviove-zama dostupna je i pacijentima izvan Europe.Isključivo niska cijena i dostupnost nisu dovoljni da bi se pacijenti iz inozemstva odlučili za dentalni tretman u Hrvatskoj. Usluge dentalne medicine na području RH već su neko vrijeme prepoznatljive po kvaliteti kojom po ničemu ne zaostaju za modernim svjetskim dentalnim trendovima. Mnogi doktori dentalne medicine usavršavaju se u inozemstvu te tako postaju međunarodno priznati i traženi stručnjaci. U moderno opremljenim ordi-nacijama koristi se najsuvremenija stomatološka oprema i pružaju kvalitetne usluge koje prate razvoj znanosti i tehnologije. (Karahasanović, 2017) Dokaz kvalitete opreme i usluga su međunarodne akreditacije i certifikati. Mnogi pacijenti iz inozemstva, odluku o odabiru zdravstvene ustanove donose upravo na temelju posjedovanja međunarodnih akredita-cija i certifikata pa time oni pridonose vjerodostojnosti dentalnih ordinacija i postaju pre-duvjet konkurentnosti na međunarodnom tržištu.Dentalni turisti često dentalne tretmane žele kombinirati s odmorom za sebe i svoju obi-telj. Tako razvoju dentalnog turizma pridonosi i činjenica da je Hrvatska sigurna turistička zemlja s razvijenom turističkom infrastrukturom. Hrvatska obiluje prirodnim ljepotama, otocima, nacionalnim parkovima, spomenicima i mnogim drugim ljepotama, a najveću prednost pred konkurencijom ostvaruje Jadranskim morem. (Kuštelega, 2018)

Slika 1. Usporedba cijena najtraženijih dentalnih proizvoda i usluga između pojedinih zemalja EU i Hrvatske

Izvor: Knego, 2014

Dental prices comparison between EU countries and CroatiaIzvor: CroMedicor.com, listopad 2014.


Važnosti turističke ponude i sadržaja, u budućnosti će još više pridonijeti sve veća među-narodna konkurencija u dentalnom turizmu. U uvjetima gdje su usluge približno jednake u mnogim zemljama, pacijenti će početi birati destinaciju na temelju drugih razloga, uglav-nom vezanih uz atraktivnost zemlje kao turističke destinacije.

3. ANALIZA PONUDE DENTALNOG TURIZMA U HRVATSKOJ

Na prostoru Republike Hrvatske posluju mnogobrojne ordinacije i poliklinike koje pružaju dentalne usluge, no samo neke od njih u svoje su poslovanje uključile i dentalni turizam. Većina klinika koje uz dentalne, svojim pacijentima pružaju i turističke usluge nalaze se na području Zagreba, Rovinja, Rijeke, Splita, Zadra, Vodica i Dubrovnika (Dental tourism in Croatia, 2013).

3.1. Grad Zagreb

Zagreb kao glavni grad RH svojom pristupačnom lokacijom i dobro povezanim zračnim, cestovnim i željezničkim prometom predstavlja idealnu lokaciju za poslovanje dentalnog centra. Zbog svoje bogate kulturne, manifestacijske, sportske i zabavne ponude, Zagreb svake godine privlači velik broj posjetitelja i turista. Kombinacijom svoje bogate turističke ponude i velikog broja dentalnih centara, posljednjih je godina postao poznata destinacija dentalnog turizma na području kontinentalne Hrvatske.Velik broj takvih centara na području Zagreba prepoznao je ulogu dentalnog turizma pa osim dentalnih, svojim pacijentima osigurava usluge transfera od obližnjeg aerodroma, željezničkog ili autobusnog kolodvora do dentalne klinike, usluge smještaja (s pratnjom ili bez) za vrijeme trajanja zahvata i tretmana u klinici te ostale usluge koje se odnose na informiranje pacijenta o obližnjim znamenitostima, ponuđačima gastronomskih usluga, itd. Također, na nekoliko službenih stranica nalazi se detaljniji opis grada Zagreba, njegove povijesti te se spominju turističke atrakcije koje omogućuju posjetiteljima lakši i jedno-stavniji uvid u Zagreb kao turistički privlačnu destinaciju. Budući da svi dentalni centri ne posjeduju privatne sobe i apartmane za smještaj pacijenata, neki nude pacijentima listu obližnjih hotela i apartmana u kojima mogu odsjesti tijekom svog boravka te usluge rezer-vacije tih kapaciteta. Neki od većih dentalnih centara na području Zagreba koji uspješno kombiniraju dentalne i turističke usluge su Implant centar Martinko, Poliklinika Identalia, Ars Salutaris, Poliklinika Arena itd.

3.2. Istra i Kvarner

Zbog blizine emitivnim tržištima, Istra je već godinama vodeća turistička destinacija, pa je tako postala i najrazvijenija destinacija dentalnog turizma. Dentalne klinike s područja Istre i Kvarnera prve su prepoznale prednosti rastućeg talijanskog tržišta (kasnih 90-ih godina). Njihova prednost je, osim geografske pozicije, razvijena turistička infrastruktura koja omogućuje smještaj pacijenata, ali i ponudu cjelovitih paketa koji osim dentalne usluge, uključuju i prijevoz, hranu te razgled turističke destinacije. Mnoge ordinacije den-


talne medicine okrenule su se dentalnom turizmu i tako upotpunile svoju ponudu. Stoga Istra obiluje brojnim poliklinikama i ordinacijama kojima se već odavno koriste pretežito pacijenti iz Italije, Austrije i Njemačke.Upravo zbog blizine Istre i njezinih mnogobrojnih atraktivnih turističkih sadržaja, mnogi državljani, primarno Italije (a onda i Austrije, Njemačke itd.) koriste ljetne mjesece kako bi rješavanje svojih dentalnih problema kombinirali s godišnjim odmorom.Najveći broj dentalnih klinika koje posluju na prostoru Istre su manje obiteljske klinike smještene uglavnom u većim gradovima kao što su Rovinj, Pula, Poreč i Umag. Među-tim, samo nekoliko takvih klinika pruža i turističke usluge u sklopu obavljanja dentalne medicine. Budući da je Istra destinacija mnogobrojnih smještajnih kapaciteta i da turisti obavljaju dentalne usluge za vrijeme godišnjih boravaka ne javlja se potreba za pružanjem privatnog smještaja. No usprkos tome, brojni dentalni centri na službenim stranicama navode kratak opis destinacije u kojoj se nalaze, njezinih ljepota i atrakcija koje pacijenti mogu posjetiti prilikom boravka i trajanja tretmana te preporuku obližnjih hotela i privat-nih smještaja u kojima pacijenti mogu odsjesti. Nekoliko klinika ima navedenu i autobusnu liniju od poznatih talijanskih gradova do destinacije, a oni sami pružaju i usluge transfera od kolodvora do klinike.Na području Kvarnera, kao destinacija dentalnog turizma ističe se Rijeka. Većina dentalnih klinika na području Rijeke u obiteljskom je vlasništvu. To su manje klinike koje najčešće ne raspolažu privatnim kapacitetima za smještaj svojih pacijenata, ali nude im pomoć pri rezervaciji usluga u okolnim smještajnim kapacitetima i pomoć pri transferu. Najveći dentalni centar koji posluje na prostoru Istre i Kvarnera, a nudi i turističke usluge svojim pacijentima je poliklinika Rident. Prvotno je otvorena poliklinika u Rijeci te je nakon nekoliko godina uspješnog poslovanja otvorena i druga u Poreču. U Poliklinikama Rident zaposleno je više od 200 ljudi, od čega čak 46 doktora dentalne medicine i 7 specijalista. Kako bi pacijenti poliklinike Rident uz dentalne usluge doživjeli i ugodan odmor u ovoj regiji Hrvatske, poliklinika Rident sklopila je poslovnu suradnju s nekoliko hotela na tom području, u kojima svi pacijenti mogu ostvariti posebne cijene smještajnih usluga. Tako poliklinika surađuje s poznatim hotelskim lancima kao što su Maistra i Milenij hoteli, hote-lom Nautica, kamping parkom Polidor i novosagrađenim zabavnim vodenim parkovima Aquacolors i Istralandia. (Rident, n.d.) Značajnu ulogu u pružanju dentalnih usluga i dentalnog turizma na području Rijeke, osim Ridenta, imaju i Kalmar Implant Dentistry, Orto-Nova, Fabris i Smile. Zanimljivo je istaknuti kako Kalamar u svojoj najnovijoj klinici otvorenoj 2016. godine pacijentima nudi smještaj u luksuznim apartmanima tijekom trajanja tretmana (uz to pruža i mogućnost produlje-nja boravka nakon završetka tretmana u njihovom smještaju uz novčanu nadoplatu), pre-hranu u restoranu te rekreativne aktivnosti na privatnom bazenu koji se nalazi uz samu kliniku. („FOTO: Ovo je možda jedini stomatološki centar s bazenom“, 2016)

3.3. Dalmacija

Razvitak dentalnog turizma na prostoru Dalmacije započeo je nešto kasnije u odnosu na Istru i Kvarner. Iako na cijelom tom području postoji nekoliko većih dentalnih centara (npr. Poliklinika Dubravica u Vodicama, Dentex u Zadru, itd.), kao destinacija dentalnog turizma izdvaja se Split. Prednost Splita je zasigurno dobra brodska povezanost trajektima Ancona


– Split, kao i redovne linije letova po povoljnim cijenama, iz glavnog grada Italije, Rima.Na području grada Splita, vodeću ulogu ima Dentech koji je prošle godine odabran među „Top 10 stomatoloških klinika“ u Hrvatskoj, a uz to je i prvi u Dalmaciji (Fisherova, 2018). Svim pacijentima Dentecha osiguran je besplatan apartmanski smještaj u neposrednoj blizini klinike (ili smještaj u Hotelu Cornaro po povoljnijim cijenama). Također, osiguran je i besplatan doček i transfer te pomoć pri pronalasku najekonomičnijeg načina prijevoza od doma pacijenta do klinike. (Dentech – Dental Centar Radović, n.d.)Dentalnim turizmom na području Splita bave se i Dental Care Croatia, Split Dent, Hvar Estetic Dental i drugi.

3.4. Ponuda dentalnog turizma u ostatku Hrvatske

U ostatku Hrvatske dentalni turizam nešto je manje razvijen. Iako postoji velik broj dental-nih klinika koje pružaju bogate i kvalitetne dentalne usluge, ponuda turističkih usluga koje se prvenstveno odnose na smještaj i transfer pacijenata osjetno je siromašnija. Razlozi tome su lokacija destinacije i urbanizam. Kako je kontinentalni dio RH slabije turistički razvijen, pacijenti odabiru klinike i destinacije na moru gdje uz dentalne usluge, boravak u destinaciji mogu iskoristiti i u svrhu (ljetnog) godišnjeg odmora (što je povezano s općim problemom percepcije Hrvatske kao destinacije sunca i mora).Uz to, na prostorima Istre i Dalmacije ponuda smještaja u hotelima i privatnim apartma-nima je bogata pa voditelji klinika uviđaju da privatan smještaj pacijenata i nije nužan kako bi pacijenti dolazili i upravo kod njih rješavali dentalne probleme.

4. ANALIZA KONKURENCIJE

Najveću konkurenciju hrvatskom dentalnom turizmu općenito predstavlja Mađarska, koja se pozicionira i prepoznata je kao „europsko središte stomatologije“ (Akcijski plan razvoja zdravstvenog turizma, 2014). U Mađarskoj, najviše u glavnom gradu, Budimpešti, djeluje preko 300 dentalnih klinika koje privlače između 60 i 70 tisuća stranih pacijenata godišnje, odnosno 40% dentalnih turista iz Europe te 21% iz cijelog svijeta. Splet je to brojnih pred-nosti, prije svega niskih cijena (koje su 40 do 70% niže nego u Velikoj Britaniji Francuskoj, Irskoj, Švicarskoj), kvalitetne usluge, imidža, ali i povezanosti niskobudžetnim letovima (u čemu Hrvatska zaostaje). (Dentaltreatment.eu, n.d.; „Which Are The Best“, n.d.) Glavna tržišta za dentalni turizam Mađarske su Njemačka, Švicarska, Francuska, Italija, Nizozem-ska i Ujedinjena Kraljevina uz određeni broj putnika iz Danske, Švedske, Norveške, Španjol-ske, Rusije i Ukrajine (Hrvatska turistička zajednica, 2016). Grafikon 1. prikazuje usporedbu cijena najtraženijih dentalnih usluga između Mađarske i Hrvatske. Iako znatno niže u odnosu na zapadne europske zemlje, cijene dentalnih usluga u Mađarskoj nešto su više nego u Hrvatskoj.


Premda Mađarska predstavlja najveću konkurenciju hrvatskom dentalnom turizmu, upravo Hrvatska postaje sve veća konkurencija Mađarskoj (Kummer, 2012). Keith Pollard, glavni urednik Međunarodnog časopisa za medicinski turizam, izjavio je da bi Hrvatska u sljedećih 10 godina mogla preuzeti čak 25 posto dentalnih turista od Mađarske (Bradbury, 2018). Stoga prilike za razvoj poduzetništva u dentalnom turizmu Hrvatske ovise o njenom pozicioniranju kao desti nacije dentalnog turizma, ali i stvaranju cjeloviti h dentalno turi-sti čkih aranžmana koji će privlačiti , osim pacijenata iz susjednih zemalja, i one iz ostalih zemalja zapadne Europe i svijeta (koji još uvijek primarno dolaze u Mađarsku). Niskim cijenama dentalnih usluga u Hrvatskoj sve više konkuriraju zemlje iz regije (koje predstavljaju izravnu konkurenciju hrvatskim dentalnim klinikama), ponajprije iz bivše Jugoslavije, pa i Italije (otvaranje low – cost ordinacija), koja je istodobno najveće emi-ti vno tržište brojnih domaćih stomatoloških poliklinika. Cijene usluga u beogradskim poli-klinikama u prosjeku su od trećine do upola niže nego u Hrvatskoj, a stomatolozi u bivšim zemljama Jugoslavije sve se više okreću estetskim zahvati ma, izbjeljivanju i ljuskicama, za koje vlada velik interes, pogotovo među mladima. Tako u Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Her-cegovinu na liječenje i esteti ku zuba sve više dolaze pacijenti iz SAD- a, zemalja Europske unije, ali i Hrvatske. Cijene u Italiji padaju, ali još uvijek ne konkuriraju Hrvatskoj. Hrvatske poliklinike za sada su još uvijek konkurentne, ali će u budućnosti vjerojatno morati početi spuštati cijene. („Dentalni Turizam Na Udaru“, 2015)

5. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE: REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Osim ranije navedenih podataka o ponudi dentalnog turizma u Hrvatskoj do kojih se došlo analizom službenih internetskih stranica pojedinih dentalnih centara, dodatne informacije nastojale su se dobiti i putem intervjua. Istraživanje je provedeno u periodu od prosinca

prednosti, prije svega niskih cijena (koje su 40 do 70% niže nego u Velikoj Britaniji

Francuskoj, Irskoj, Švicarskoj), kvalitetne usluge, imidža, ali i povezanosti niskobudžetnim

letovima (u čemu Hrvatska zaostaje). (Dentaltreatment.eu, n.d.; „Which Are The Best“,

n.d.) Glavna tržišta za dentalni turizam Mađarske su Njemačka, Švicarska, Francuska,

Italija, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina uz određeni broj putnika iz Danske, Švedske,

Norveške, Španjolske, Rusije i Ukrajine (Hrvatska turistička zajednica, 2016).

Grafikon 1. prikazuje usporedbu cijena najtraženijih dentalnih usluga između Mađarske i

Hrvatske. Iako znatno niže u odnosu na zapadne europske zemlje, cijene dentalnih usluga

u Mađarskoj nešto su više nego u Hrvatskoj.

Grafikon 1. Usporedba cijena dentalnih usluga između Mađarske i Hrvatske

Izvor: vlastita izrada autorica prema Dentaltreatment.eu (n.d.) i Dental Tourism Hungary

(n.d.)

Premda Mađarska predstavlja najveću konkurenciju hrvatskom dentalnom turizmu, upravo

Hrvatska postaje sve veća konkurencija Mađarskoj (Kummer, 2012). Keith Pollard, glavni

urednik Međunarodnog časopisa za medicinski turizam, izjavio je da bi Hrvatska u

sljedećih 10 godina mogla preuzeti čak 25 posto dentalnih turista od Mađarske (Bradbury,

2018). Stoga prilike za razvoj poduzetništva u dentalnom turizmu Hrvatske ovise o njenom

pozicioniranju kao destinacije dentalnog turizma, ali i stvaranju cjelovitih dentalno

turističkih aranžmana koji će privlačiti, osim pacijenata iz susjednih zemalja, i one iz ostalih

zemalja zapadne Europe i svijeta (koji još uvijek primarno dolaze u Mađarsku).

0 €

100 €

200 €

300 €

400 €

500 €

600 €

700 €

800 €

900 €

1.000 €

CeramicCrowns

ZirconiaCrowns

Implants Veneers Dentures Whitening

185 €

369 €

923 €

300 €

430 €

318 €

160 €

333 €

800 €

250 €

360 € 267 €

Mađarska Hrvatska

Grafi kon 1. Usporedba cijena dentalnih usluga između Mađarske i Hrvatske

Izvor: vlasti ta izrada autorica prema Dentaltreatment.eu (n.d.) i Dental Tourism Hungary (n.d.)


2018. do svibnja 2019. godine te je stupljeno u kontakt sa 8 dentalnih centara s pod-ručja Hrvatske. To su Zara Dental Centar iz Zadra, Orto-Nova Centar Dentalne Medicine iz Rijeke, Dentech – Dental centar Radović, Dental Care Croatia, Poliklinika Varnica iz Splita, Poliklinika Rident iz Rijeke i Poreča te Imed i Dentus Perfectus iz Zagreba. Na taj način omogućen je detaljniji uvid u usmjerenost dentalnih centara na poslovanje u okviru den-talnog turizma. Od nabrojenih, po broju zaposlenika i ordinacija ističu se Rident (220 zapo-slenika i više od 60 000 obavljenih zahvata 2018. godine), Orto-Nova (15 ordinacija, 55 zaposlenika) i Imed (40 zaposlenika), dok su ostali dentalni centri manji te imaju nekoliko ordinacija i zaposlenika. Pitanja od kojih se intervju sastojao odnose se na opis dentalnih usluga koje dentalni centri nude, pružanje turističkih usluga, ciljnu skupinu, konkurenciju u poslovanju, probleme s kojima se susreću, trendove dentalne industrije, nacionalnost klijenata, način promocije, podatke uspješnosti poslovanja itd. U početnom dijelu intervjua centri su navodili dentalne usluge koje nude te one za kojima postoji najveća potražnja. Iako navedeni dentalni centri nude sve vrste dentalnih usluga, Dentech – Dental centar Radović ističe kako postoji razlika u potražnji između domaćih i stranih pacijenata. Tako domaći pacijenti češće traže usluge iz grane konzervative (plombe, čišćenja, itd.), dok strani pacijenti najčešće traže usluge iz protetike i oralne kirurgije (kera-mičke krunice, cirkonske krunice, implantati, all on 4, kombinirani radovi – mostovi i pro-teze). Stoga se može zaključiti da strani pacijenti traže skuplje i složenije dentalne usluge te predstavljaju unosniju skupinu pacijenata koji donose veću zaradu.Kada govorimo o ciljnoj skupini pacijenata i njihovoj nacionalnosti, navedene klinike nisu orijentirane na određene ciljne skupine, već su okrenuti prema svim mogućim klijentima. Osim domaćih, najviše bilježe i pacijente koji dolaze iz susjednih zemalja (Italija, Slovenija, Austrija), ali se povećava broj onih koji dolaze i iz razvijenih zemalja iz cijele Europe (Nje-mačka, UK, Švicarska, Skandinavske zemlje), pa i Amerike i Australije.Osim kvalitetne dentalne usluge, dentalnim turistima sve važnija postaje i ponuda cje-lovitih paketa koji uključuju smještaj i dodatne turističke sadržaje. Tako Dentech, Zara i Dental Care Croatia nude usluge smještaja i transfera pacijenata koji se u većini slučaja ne naplaćuju dodatno (ovisno o vrsti, količini i cijeni usluga – npr. teži, kompliciraniji i skuplji zahvati nasuprot dolasku samo na pregled). Orto-Nova nudi jedino pomoć pri rezervaciji smještaja za koju klijente u pravilu sam snosi troškove, dok ostali intervjuirani centri orga-nizaciju smještaja prepuštaju klijentima.Nadalje, od intervjuiranih centara tražio se osvrt na razinu suradnje s ponuđačima turi-stičkih usluga. Bez obzira na to nude li vlastiti smještaj ili ne, ovi dentalni centri surađuju s hotelima, apartmanima, hostelima i restoranima kako bi svojim klijentima omogućili povoljnije cijene i olakšali traženje nužnih dodatnih sadržaja tijekom dentalnih tretmana. Međutim, Dentus Perfectus ističe kako za svoje klijente pronalaze smještaj samo u izni-mnim situacijama ako je potrebno, dok Poliklinika Varnica ne surađuje s niti jednim ponu-đačem turističkih usluga. Najveću konkurenciju dentalnim centrima iz ostataka Hrvatske predstavljaju stomato-loške klinike u Istri i na Kvarneru koje njeguju dužu tradiciju i bolje su geografski pozicio-nirane (blizina emitivnih tržišta, susjednih zemalja u kojima su dentalne usluge skuplje), dok Orto-Nova iz Rijeke ističe srednje ili veće dentalne klinike u Rijeci i Zagrebu kao svoju najveću konkurenciju. Iako je Mađarska sa svojim glavnim gradom poznata kao prijestol-nica dentalnog turizma, Orto-Nova smatra kako ona ipak ne predstavlja izravnu konku-


renciju hrvatskim dentalnim centrima. Razlog tome je činjenica da je njihovo ciljano trži-šte prvenstveno Njemačka, Skandinavske zemlje te UK, a hrvatskima klinkama susjedne zemlje poput Italije i Slovenije. Rident uviđa kako im sve veća konkurencija postaju low cost dentalne poliklinike u Italiji, dok Dental Care Croatia kao svoju konkurenciju navodi Mađarsku i ostale balkanske zemlje.Upravo zbog brojne i snažne konkurencije, ovi su dentalni centri svjesni važnosti promo-cije te prate trendove u marketingu. Na pitanje o kanalima promocije, svi ispitani dentalni centri ističu korištenje interneta te promocije putem digitalnog marketinga, društvenih mreža, ali i klasičnih oblika oglašavanja, posredničkih agencija, sponzorstava, sajmova, dok Zara, Varnica i Dentus Perfectus naglašavaju i važnost osobne preporuke. Sve važnija postaje i prisutnost na specijaliziranim medicinsko dentalnim portalima što kao najvažniji oblik promocije posebno ističe Dental Care Croatia.U zaključnom dijelu intervjua dentalni centri navodili su trendove koje zamjećuju u den-talnoj industriji pa tako naglašavaju sve veću važnost upotrebe digitalne tehnologije (npr. Dental Care Croatia spominje estetski digitalni makeover za kojim raste potražnja), dok Dentech naglašava kako brigu o zubima klijenti sve više vide kao estetsku, a ne zdrav-stvenu kategoriju te su spremni više ulagati u sebe, imaju veća znanja i želje. Iako se u literaturi ističe kako dentalni turizam ne ovisi o sezoni te da čak i smanjuje sezonalnost, iskustva Dentech-a iz Splita pokazuju da to nije u potpunosti točno. Oni ističu kako naj-veći broj upita imaju ljeti, a dobri su pokazatelji i u pred- i postsezoni, dok zimi dolazi do stagnacije. Dakle, kako se radi o kombinaciji godišnjih odmora s dentalnim tretmanima, manji je broj (dentalnih) turista što je povezano s općim problemom percepcije (primor-ske) Hrvatske kao ljetne destinacije.

6. RASPRAVA

Veličina globalnog tržišta dentalnog turizma procjenjuje se na vrijednost od 5,83 milijarde USD do 2025. godine, što je posljedica nedostupnosti osiguranja za stomatološke zahvate i rastućih cijena medicinske skrbi u zapadnim/razvijenim zemljama. Globalno tržište den-talnog turizma i dalje će rasti i to najviše u okviru povećane potražnje za kozmetičkom sto-matologijom u dobnim skupinama od 25 do 45 godina. („Dental Tourism Market“, 2019) Uz odgovarajuću promociju i brendiranje te uvažavanje tržišnih trendova i konkuren-cije, hrvatske dentalne klinike mogu iskoristiti pozitivne globalne trendove u dentalnom turizmu kao potencijal za daljnji razvoj poduzetništva. U posljednjih se nekoliko godina sve više dentalnih klinika na području Hrvatske okreće dentalnom turizmu i u tome prepoznaje dodatnu zaradu. Uz dentalne usluge, većina kli-nika nudi i prijevoz i smještaj u vlastitim apartmanima, organizaciju izleta i ostale turističke usluge, a manji je broj onih koje turističke usluge, osobito smještaja i prijevoza uključuju u cijenu dentalne usluge (odnosno, nude besplatno). Besplatne usluge smještaja pružaju uglavnom veći i poznatiji dentalni centri, a oni također i svoju ponudu prilagođavaju novim trendovima, grade prepoznatljivost kroz jamstvo kvalitete, poseban ambijent ili određene atrakcije (npr. Kalmar Implant Dentistry – privatni bazen u sklopu klinike).Iako je Hrvatska prepoznata kao destinacija dentalnog turizma, on je u većoj mjeri razvi-jen samo u nekim dijelovima zemlje (gdje je i konkurencija velika), ponajprije na području grada Zagreba, Istre i Kvarnera te Splita. Stoga se prilike za razvoj poduzetništva u okviru


dentalnog turizma javljaju u ostalim dijelovima Republike Hrvatske, osobito u njenom kontinentalnom dijelu gdje ponuda, a samim time i konkurencija još uvijek nije dovoljno razvijena. Važno je istaknuti kako su razvoj dentalnog i kontinentalnog turizma međusobno uvje-tovani te stoga moraju podupirati jedan drugog. Dok dentalni turizam smanjuje sezonal-nost te pridonosi razvoju kontinentalnog, razvoj ponude kontinentalnog turizma privlači dentalne pacijente. Upravo zbog toga, stvaranje posebnih turističkih paketa i povezivanje dentalnog turizma s drugim specifičnim oblicima turizma (npr. ruralni, wellness, toplički turizam, itd.) može pridonijeti razvoju kontinentalnog turizma na obostranu korist. Dakle, da bi dentalni centri na području kontinentalne Hrvatske mogli privlačiti pacijente iz ino-zemstva (i preuzeti pacijente konkurenciji, npr. Mađarskoj), preduvjet je razvijena turi-stička ponuda, odnosno sadržaji koji će uz dentalne tretmane, omogućiti odmor svojim pacijentima. Sve to zahtjeva sinergiju između zdravstva, odnosno stomatologije i turizma.Međutim, i u dijelovima Hrvatske u kojima je dentalni turizam već uvelike razvijen te postoji visoka konkurencija, ipak postoji prostor za još kvalitetnije povezivanje dentalnih i turističkih usluga u cjelovite dentalno-turističke paket aranžmane.Osim samih klinika koje dentalni turizam prepoznaju kao dodatan izvor zarade ili pak svoju glavnu poslovnu orijentaciju, u okviru dentalnog turizma postoji širi spektar poduzetničkih prilika. Tako se javljaju i turističke agencije koje se bave organizacijom turističkih paketa u dentalnom turizmu (koji obuhvaćaju dentalnu uslugu, smještaj, putovanje, izlete itd.), a velik broj dentalnih centara surađuje sa stranim putničkim agencijama koje im dovode pacijente. Poslovne prilike vezane uz dentalni turizam počele su uviđati i škole stranih jezika pa se tako npr. (kako najviše pacijenata dolazi iz Italije) počinju nuditi tečajevi tali-janskog jezika u dentalnom turizmu („Talijanski U Dentalnom“, n.d.).

7. ZAKLJUČAK

Dentalnim turizmom već se bave mnogobrojne ordinacije diljem Hrvatske, a smatra se da je upravo dentalni turizam budućnost medicinskog turizma u Hrvatskoj. Uspješnost den-talnog turizma u Hrvatskoj kombinacija je niske cijene, visoke kvalitete i prirodnih ljepota. Stomatološke usluge u Hrvatskoj su i po nekoliko puta jeftinije nego u zemljama EU dok je razina kvalitete usluga jednaka. Međutim, zdravstveni, a stoga i dentalni turizam u Hrvat-skoj trenutno ovise prvenstveno o naporima privatnih klinika i ordinacija.Osim samog tretmana, poliklinike svojim pacijentima mogu ponuditi nešto više, a to je doživljaj i iskustvo Hrvatske kao turističke destinacije. Međutim, najveći problem u den-talnom turizmu, kao i općenito u zdravstvenom turizmu, je sinergija različitih pružatelja usluga, odnosno u ovom slučaju Ministarstva zdravstva i Ministarstva turizma, a zatim i dentalnih ustanova sa smještajnim, ugostiteljskim i drugim turističkim sadržajima.Kombinacija pružanja dentalnih i turističkih usluga istovremeno i od istog ponuđača postala je nužnost na suvremenom tržištu dentalnog turizma. Iako veći dentalni centri (Istra, Kvarner, Zagreb) surađuju s hotelima, restoranima, vodenim parkovima i ostalim pružateljima turističkih usluga, u ostalim dijelovima Hrvatske takve suradnje uglavnom nema. To je u skladu i s općim problemom razvoja hrvatskog kontinentalnog turizma, što onda utječe i na dentalni turizam. Bez obzira na to, sinergija i povezivanje dental-


nog, s drugim specifičnim oblicima turizma (npr. wellness i toplički turizam, upravo na kontinentu) mogli bi pridonijeti njegovom razvoju. Kako je Hrvatska već prepoznata kao destinacija povoljnog, ali kvalitetnog dentalnog turizma, a potražnja za stomatološkim tre-tmanima sve više raste, pokretanje novih poduzetničkih pothvata (tamo gdje nedostaje ponude ili se ona može unaprijediti) može biti profitabilno.Dentalni turizam i njegov razvoj pridonose smanjenju sezonalnosti i odmaku od imidža Hrvatske kao destinacije „sunca i mora“. Osim toga, povećava se iskorištenost kapaciteta, razvija turistička ponuda i povećava sveukupna zaposlenost. Na temelju svega navedenog vidljivo je da, uz trenutnu razinu, postoji još veći potencijal za razvoj dentalnog turizma kao cjelogodišnjeg turističkog proizvoda Hrvatske i kao priliku za postojeće ili nove sto-matološke klinike.


BUSINESS DEVELOPMENT OPPORTUNITIES IN DENTAL TOURISM IN CROATIA

Marina Gregorić, PhD, assistant professor, University NorthTrg dr. Žarka Dolinara 1, Koprivnica, Croatia


Melita Sečan, MSc, associate, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Croatia


Romana Pomper, student, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Croatia


Mateja Miklik, student, Polytechnic of Međimurje in ČakovecBana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Croatia


ABSTRACTDental tourism is one of the newest selective forms of tourism, but also one of the fastest-growing in the world. It is the most developed part of Croatian medical tourism, which attracts mostly patients from abroad as a result of a combination of low cost and high-quality service and natural beauty of the country. Therefore, Croatia is recognized as a destination for affordable, but quality dental tourism. In the last few years, there has been an expansion of private dental polyclinics throughout Croatia, which have recognized dental tourism as an additional source of income or chosen it as their main business orientation/activity. The main objectives of this paper are to analyze the existing situation in the dental tourism market in Croatia and to identify business development opportunities within this selective type of tourism. The existing situation and the level of competition in the dental tourism market are determined by analyzing the offer of dental services, prices, facilities with their attractiveness and familiarity and by analyzing the demand in certain tourist dental centers. This paper uses desk research, which includes the use of secondary data from professional literature, scientific and professional papers and information available on the official websites of dental centers, polyclinics, institutions and other organizational forms. The paper also uses the primary research method through interviews conducted at certain dental centers. Based on the results of the research, we can conclude that the opportunities for the development of entrepreneurship in dental tourism have been largely exploited in Istria and Kvarner and the City of Zagreb, while there is a possibility of its development in other parts of Croatia through linking it with other specific forms of tourism such as health, rural and wellness tourism.

Keywords: health tourism; medical tourism; dental tourism; Croatia; business opportunities; continental tourism


LITERATURA

1. Dental tourism in Croatia. (8. kolovoza 2013). Preuzeto s Issuu https://issuu.com/uzap/docs/dental_tourism_croatia_big

2. Dentalni turizam dio turističke ponude u Hrvatskoj. (26. kolovoza 2018.). Preuzeto s Aljazeera Balkans http://balkans.aljazeera.net/video/dentalni-turizam-dio-turisticke-ponude-u-hrvat-skoj

3. Dentalni turizam na udaru low-cost konkurencije. (20. ožujka 2015). Preuzeto s Poslovni dnevnik http://www.poslovni.hr/hrvatska/dentalni-turizam-na-udaru-low-cost-konkurencije-292502

4. Dentalni turizam. (n.d.). Preuzeto 23. travnja 2019. s Dental Implants https://dental-implants-center.eu/hr/component/k2/itemlist/category/7-dentalni-turizam

5. Dentech – Dental Centar Radović. (n.d.). Preuzeto s http://dentech.hr/ (24.4.2019.)6. Fisherova, K. (16. srpnja 2018.). CROATIA: TOP 10 Dental Clinics in 2018 (English Speaking).

Preuzeto s GCR Blog http://gcr.org/blog/croatia-top-10-dental-clinics-2018/7. FOTO: Ovo je možda jedini stomatološki centar s bazenom. (4. rujna 2016). Preuzeto s Poslovni

dnevnik http://www.poslovni.hr/kompanije/ovo-je-mozda-jedini-stomatoloski-centar-s-baze-nom-317330

8. Hrvatska turistička zajednica (2016). Medicinski turizam - međunarodni trendovi i perspektive. Zagreb. Dostupno na https://www.htz.hr/sites/default/files/2016-11/Medicinski-turizam-Medunarodni-trendovi-i-perspektive.pdf

9. Institut za turizam (2014). Akcijski plan razvoja zdravstvenog turizma. Zagreb. Preuzeto s https://mint.gov.hr/UserDocsImages//arhiva//150608_AP_%20Zdravstveni%20turizam.pdf

10. Institut za turizam, Tomas Ljeto 2017. (2018). Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj u 2017. godini, Zagreb. Preuzeto s http://www.iztzg.hr/UserFiles/file/novosti/2018/TOMAS-Ljeto-pre-zentacija-2017-06_02_2018-FIN.pdf

11. Jurišić, E., Cegur Radović T. (2017). Dental tourism – an opportunity for Croatian tourism, Inter-disciplinary Management Research XIII (Ur. Dražen Barković). Ekonomski fakultet u Osijeku, 297-31. Preuzeto s https://www.bib.irb.hr/884480

12. Karahasanović, V. (2017). Marketing u dentalnom turizmu Istarske županije (Završni rad). Sve-učilište Jurja Dobrile u Puli, Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, Pula. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:137:185351

13. Knego, A. (22. prosinca 2014.). Marketing u dentalnom turizmu. Preuzeto s Prezi https://prezi.com/jjkxkxudwyyi/marketing-u-dentalnom-turizmu/

14. Kuštelega, L. (2018). Razvoj dentalnog turizma u Hrvatskoj (Diplomski rad). Sveučilište Sjever, Sveučilišni centar Varaždin. Preuzeto s https://zir.nsk.hr/islandora/object/unin%3A1834

15. Loubeau, P. R. (2009). The globalization of dental care: An opportunity for Croatian tourism. TOURISM, Vol. 57, No 2, 193-199. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/52951

16. Malbaša, A. (26. ožujka 2019.). DOSSIER Zdravstveni turizam treba postati hrvatski prioritet. Preuzeto s Nacional.hr https://www.nacional.hr/dossier-zdravstveni-turizam-treba-postati-hrvatski-prioritet/

17. Rident. Preuzeto s https://rident.hr/hr (24.04.2019.)18. Stomatološke usluge u Hrvatskoj 50% povoljnije nego u Sloveniji. (18. rujna 1012.). Preuzeto s

Poslovni dnevnik http://www.poslovni.hr/vijesti/stomatoloske-usluge-u-hrvatskoj-50-povolj-nije-nego-u-sloveniji-216086

19. Što je zdravstveni turizam?. (n.d.). Preuzeto 18. travnja 2019 s Croatia Medical Travel http://www.croatia-medical-travel.com/Sto-je-zdravstveni-turizam


20. Talijanski u dentalnom turizmu. (n.d.). Preuzeto 24. travnja 2019 s Učilište Ambitio https://uciliste-ambitio.hr/talijanski-u-dentalnom-turizmu/

21. Tihi, B., Peštek, A. (2009). Razvoj dentalnog turizma na području Sarajeva. Acta turistica, 21(2), 123-250. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/76243

22. Turner, L. (2008). Cross-border dental care:‘dental tourism’ and patient mobility. British dental journal, 204 (10). Preuzeto s https://www.nature.com/articles/sj.bdj.2008.403/

23. Vlada Republike Hrvatske (2013). Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske. Zagreb. Preu-zeto s https://mint.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/130426-Strategija-turizam-2020.pdf

24. Započela promotivna kampanja zdravstvenog turizma na šest emitivnih tržišta. (2. listopada 2018.). Preuzeto s Menu.hr http://www.menu.hr/turizam/zapocela-promotivna-kampanja-zdravstvenog-turizma-na-sest-emitivnih-trzista/

25. Zdravstveni turizam treba snažniju promociju izvan granica Hrvatske. (20. listopada 2016.). Preuzeto s Turizmoteka https://www.turizmoteka.hr/ekstra/top-story/zdravstveni-turizam-treba-snazniju-promociju-izvan-granica-hrvatske/

26. Dental Tourism Market to Grow at 12% CAGR to Hit $5.83 billion by 2025. (11. travnja 2019.). Preuzeto s Adroit Market Research https://www.globenewswire.com/news-rele-ase/2019/04/11/1802782/0/en/Dental-Tourism-Market-to-Grow-at-12-CAGR-to-Hit-5-83-billion-by-2025-Adroit-Market-Research.html

27. Which are the best destinations for dental tourism?. (n.d.). Preuzeto s Health Tourism Indu-stry https://www.hticonference.com/which-are-the-best-destinations-for-dental-tourism/ (14.07.2019.)

28. Dentaltreatment.eu. (n.d.). Preuzeto s https://dentaltreatment.eu/low-cost-dental-tourism-hungary/ (14.07.2019.)

29. Dental Tourism Hungary. (n.d.). Preuzeto s http://dental-tourism-hungary.com/new-price-list-dentistry-hungary (14.07.2019.)

30. Kummer, K. (9. srpnja 2012). Hungary aims at bigger bite of dental tourism. Preuzeto s Buda-pest Business Journal https://bbj.hu/business/hungary-aims-at-bigger-bite-of-dental-tou-rism_63662

31. Bradbury, P. (10. studenoga 2018). Croatian Health Tourism: Interview with IMTJ Editor Keith Pollard in Crikvenica. Preuzeto s Total Croatia News https://www.total-croatia-news.com/travel/32291-croatian-health-tourism-imtj


Review article / Pregledni rad

ENTREPRENEURIAL EDUCATION AT UNIVERSITIESIN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Mirha Bičo Ćar, PhD, assistant professor, School of Economics and Business, SarajevoTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


Munira Šestić, Msc, senior associate, School of Economics and Business, SarajevoTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


Senad Softić, PhD, associate professor, School of Economics and Business, SarajevoTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


Savo Stupar, PhD, associate professor, School of Economics and Business, SarajevoTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


ABSTRACTEntrepreneurship education aims at developing not only knowledge and skills for entrepreneurial activity, but also the change of attitude toward entrepreneurship as a way of acting and thinking. Starting from the assumption that higher education is the basis for further professional affirmation and bearing in mind the importance of entrepreneurship for the development of the economy and society, entrepreneurial education should have a very important place in the study programs of higher education institutions. The objective of the subject research is to examine the representation of entrepreneurial education in higher education programs in Bosnia and Herzegovina, to determine the structure and content of the current curricula and to give a brief overview of the methods and techniques used in teaching. Additionally, opinions of business studies students about entrepreneurial education and entrepreneurship, in terms of interest in programs aimed at strengthening entrepreneurial competencies, were examined, as well as the evaluation of these programs by students, in terms of to which extent they assess the importance and usefulness education for entrepreneurship The existing study programs at business-oriented colleges at public universities in Bosnia and Herzegovina include numerous subjects that, in different ways, address the problems of entrepreneurship. However, education and education programs show weaknesses in terms of insufficient orientation to practice and the inaccessibility of these programs to some students.

Keywords: entrepreneurship; entrepreneurship education; business studies; universities; Bosnia and Herzegovina

M. Bičo Ćar et al.: Entrepreneurial education at universities in Bosnia and Herzegovina102

1. INTRODUCTION

The developed economies of the world, in particular the countries of the European Union, recognize the importance of supporting entrepreneurship, not only as a continuing aspi-ration for creating a better entrepreneurial environment, but also as a constant need to foster education for entrepreneurship. The reason for this is the fact that economic deve-lopment is partially a result of the activity of entrepreneurs who, by implementing their creativity and innovations, create new companies (Reynolds, 1987). Affirmation of entre-preneurship as a socio-educational value presupposes the creation of opportunities for developing entrepreneurship competencies that should include all levels of education for entrepreneurship through formal and informal forms of education and learning.According to the European Commission date, entrepreneurship education has a positive impact on the local labor market and the economy in general (EC, 2014). According to the document, investment in entrepreneurship education has one of the highest investment returns in Europe, where, according to the results of this research, people who are taking some form of education in this field have three to six times greater chance of starting their own business in the future. Entrepreneurship education enables young people not only easier self-employment but makes them more active in their engagement in existing organizations, both in the social and public and ultimately in the private sector. The above data is of particular importance if we take into account the results of the labor market survey in Bosnia and Herzegovina, published by the International Monetary Fund (IMF) in 2016, where it was stated that Bosnia and Herzegovina is in the lead when it comes to the unemployment rate of young people (ages between 18 and 26). We can conclude that the development of entrepreneurship is of crucial importance for Bosnia and Herzegovina because it belongs to a group of developing countries that are not able to finance the employment of young people (Schoof, 2006). The Eurobarometer survey also suggests that young people have a more developed entrepreneurial potential and are more incli-ned to decide to engage in entrepreneurial activity than the older population (Eurobaro-meter 2000-2004).Starting from the fact that higher education is the basis for further professional affir-mation, entrepreneurship education should have a very important place in the study programs of higher education institutions. Higher education institutions can become the basis for the development of entrepreneurship and the creation or modeling of entrepre-neurial potential among students. If in this domain, we observe the developed economies and their higher education institutions, it is undoubtedly their great interest in the field of education for entrepreneurship which shows how much the field itself is important for the development of the economy and the stability of the economy and society in general.

2. THE ROLE OF UNIVERSITY IN ENTREPRENEURSHIP EDUCATION

The main goal of the European Education Policy (Lisbon Strategy) is to create millions of new jobs with the aim to help the development of entrepreneurial potential and activi-ties. Entrepreneurship education, as one of the very important contextual factors, has a significant influence on the development of entrepreneurship. With this in mind, edu-cation for entrepreneurship in Europe is considered a decisive factor in the formation


of a total entrepreneurial culture (Papayannakis, Kastelli, Damigos and Mavrotas, 2008). If we look at the context of Bosnia and Herzegovina, the importance of education for entrepreneurship is further emphasized because entrepreneurship is one of the tools by which developing countries can achieve the growth of their economies (Harper, 1991), as entrepreneurship has a significant positive impact on the economies of countries in development (Brixiova, 2013).Every year, in the United States, nearly 5,000 new companies are established - this data undoubtedly shows and underlines how the environment in the community has a posi-tive impact (of course, if this ambient is suitable for the development of entreprene-urship) (Adams, 2005). If we add the results that show the strength of the development of entrepreneurship in the United States in the first decade of the XXI century (Kuratko, 2005), this is partly attributed to the specific education system that has a long history of encouraging the development of entrepreneurship in the United States (Lüthje and Franke, 2002). The American education system has a special type of higher education that offers students courses and programs in the field of entrepreneurship and at the same time creates an inspirational environment that develops and stimulates entrepreneurship (Şeşen and Pruett, 2014). In addition, we can say that the world’s leading companies today are certainly the result of such a higher education system that develops entrepreneurial innovation - because university entrepreneurship education together with the inspirati-onal environment positively contributes to entrepreneurial activity and entrepreneurial potential of individuals (Fayolle, 2005).Numerous researches are conducted on topic of young people and their entrepreneurial potential, intentions and competences that they can improve through various education and training programs (Levie et al., 2014). Also, the focus of many researches is on des-cribing characteristics that are in significant correlation with entrepreneurial intentions among students (Lüthje and Franke, 2003; Wang and Wong, 2004; Lee, Chang, and Lim, 2005). Authors Besley and Peters (2013) (partly taken up by Ernst & Young, 2012) state in their research that higher education institutions have unquestioned potential to become a “generator” for the development of future entrepreneurs.The evidence that the family tradition of entrepreneurship, gender and level of education is directly related to the entrepreneurial potential of students was provided by Wang and Wong (2004) in their study. On the other hand, Santos, Caetano and Curral (2013) consider that it is not only enough to form an environment that encourages entrepreneurship at universities, but it is crucial to enable students to recognize their entrepreneurial poten-tial. In addition, Von Graevenitz, Harhoff and Weber (2010) think that subjects from the field of entrepreneurship can help students in their professional orientation. They believe that students, through their activities on these subjects, can themselves assess whether they could be good entrepreneurs or not. Therefore, students value entrepreneurship education as a very positive dimension because they receive the necessary information to help them make the right decision regarding their professional orientation. An unsucce-ssful entrepreneur does not contribute to the development of the economy, and entre-preneurship education can, on the one hand, “prevent” the failure of a potential entre-preneur, and on the other hand, it can help students not to make mistakes which (in the case of deciding on entrepreneurship) are harmful both for them and the economy itself.


On the other hand, authors Kolvereid and Moen (1997), in their research, conclude that entrepreneurship potential increases with those students who attend courses in the field of entrepreneurship. Basu and Virick (2008) and Roxas et al. (2008), however, state that the subjects from the field of entrepreneurship significantly increase the entrepreneurial intent of students, as well as their entrepreneurial potential. Teaching activities carried out at faculties have a great impact on the development of the entrepreneurial potential of students and their entrepreneurial activities (Gerry et al., 2008). Education for entre-preneurship by authors Karimi, Biemans, Lans, Chizari and Mulder (2016) also greatly influences the development of the entrepreneurial potential of students and states that syllabuses in the field of entrepreneurship should continuously be promoted and expan-ded, in order to provide students with adequate knowledge from that area. The goal, according to the authors, is that the students are able to learn and recognize, use the opportunities and chances offered in the environment, and to increase the possibilities of business success.In order to find out how effective entrepreneurship subjects are in the syllabus, universi-ties should not only care about how satisfied the students are with these subjects, but it is more important to continuously monitor and evaluate to determine how enthusiastic the subjects in the field of entrepreneurship are (Franke and Lüthje, 2004; Kelly, 2018). This, in particular, bearing in mind that those authors in their concluding observations indicate that students whose university environment is not stimulating enough in terms of entre-preneurship have less developed entrepreneurial potential, as opposed to students atten-ding universities that heritage and support entrepreneurship. According to Bell (2010), MIT University indirectly or directly influenced the creation of several thousand compa-nies, which then generated over $ 200 billion of annual revenue.We can, therefore, summarize that this research stresses the importance of the role of universities, i.e. higher education institutions and their orientation to the development of entrepreneurship. Through the above mentioned theoretical framework, it can be conclu-ded that higher education institutions can be one of the key factors for the development of entrepreneurship, for the simple reason that, through their teaching activities, they can potentially create highly educated entrepreneurs, educated enough to enter the market and become competitive.

SUPPLY OF ENTREPRENEURSHIP EDUCATION AT UNIVERSITIES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Starting from the given theoretical framework and bearing in mind the significance that university entrepreneurship education programs can have for the development of entre-preneurship and the economy in general, an analysis of the supply of entrepreneurship education programs to nine state universities in Bosnia and Herzegovina has been carried out in order to identify the presence of programs targeted at teaching about entreprene-urship and for entrepreneurship. The analysis was carried out by examining all the avai-lable study programs, both current and previously used, both for the first and the second cycle of studies and postgraduate studies (review of results - Table 1A -Table 1D).


Table 1A: Subjects for entrepreneurship education in study programs at state universities in Bosnia and Herzegovina

EF Subject

Stat

us*

ECTS

Teac

hing

hour

s

Perio

d

Dur

ation

of

stud

ies (

year

s)

Banja Luka1st cycle

Entrepreneurial Economics j 8 90 ‘14/’15 4

Economics and Management of Small and Medium Enterprises mm 6 105 ‘14/’15 4

Entrepreneurship and E-business e 5 75 ‘14/’15 4

Entrepreneurship in the Public Sector e 5 75 ‘14/’15 4

+ Department: Management and Entrepreneurship

Banja Luka2nd cycle

Entrepreneurial Marketing mm 7 60 ‘14/’15 1

Management of Entrepreneurial Projects mm 5 60 ‘14/’15- 1

Special Entrepreneurships e 5 60 ‘14/’15- 1

+ Department: Manag. and Entrepr.

Bihać1st cycle

Entrepreneurship mm 6 75 ‘08-’17- 3, 4

Family Business in Tourism mm 6 75 ‘17- 4

Enterprise Planning e 5 75 ‘17- 4

Entrepreneurship in Tourism mm, e 7 75-90 ‘08-’17 3, 4

Management of Small and Medium Enterprises e 5 75 ‘08 -’16 3, 4

Marketing in a Small Business e 5 75 ‘08 -’16 3

+ Department: Manag. and Entrepr.

Source of Table 1A. – 1.D: Own research (*j- a joint subject, mandatory for all; mm-mandatory managerial and e-elective)


Table 1B: Subjects for entrepreneurship education in study programs

EF Subject

Stat

us*

ECTS

Teac

hing

hour

s

Perio

d

Dur

ation

of

stud

ies (

year

s)

Brčko1st cycle

Entrepreneurship mm 6 90 ‘00-’17- 4

Accounting for Entrepreneurs mm 7 90 ‘00-’17- 4

BrčkoPost PhD

Entrepreneurial Management mm 20 ‘05- 2

Small and Medium Enterprises mm 20 ‘05- 2


EFMostarDžB1st cycle

Entrepreneurship j 6 90 ‘11-’20 3; 4

Small and Medium Enterprises Management (SME) mm, e 6 90 ‘11-’20 3, 4

SME Marketing mm, e 6 90 ‘11-’20 3; 4

SME Finance mm, e 6 90 ‘11-’20 3; 4

Regulation of the SME in the EU mm, e 6 90 ‘11-’20 3; 4

+ Department: Management of SME

EFMostar Business Planning mm 6; 9 30-45 ‘15. - 1

2

DžB 2nd cycle Strategic Entrepreneurship e 6 30 ‘15. - 1

2

EF S Mostar1st cycle

EntrepreneurshipBasics of Entrepreneurship j 6, 7 60 -’17- 3; 4

EF S Mostar2nd cycle

Marketing of SME e 5 45-60 1



Table 1C: Subjects for entrepreneurship education in study programs

EF Subject

Stat

us*

ECTS

Teac

hing

hour

s

Perio

d

Dur

ation

of

stud

ies (

year

s)

Pale1st cycle

Entrepreneurship j 7 45-90 ‘10-’14- 4

Entrepreneurship and Small Business e 6 90 ‘93-10’- 4

Small Business Management e 6 90 ‘04-’10- 4

Business Plan and Calculations e 6 90 ‘04-’08- 4

Entrepreneurship in Tourism e 8 105 ‘12-’15- 4

Pale 2nd cycle Management SME j, mm 5; 8 45 ‘16-’18- 1

Sarajevo1st cycle

Entrepreneurship j 6 75 ‘06 - 3

Management of Micro, MSE mm 5 75 ‘02- 3

Entrepreneurship in Tourism mm 5 75 ‘15 - 3

Marketing in SME Business e 5 75 ‘15 - 3

Sarajevo2nd cycle

Strategic Entrepreneurship mm, e 6 30 ‘15- 1; 2

Sociology of Entrep. mm 6 30 ‘15 - 2

Business Plan mm; e 6, 9 30-45 ‘15- 1; 2

Tuzla1st cycle

Entrepreneurship in Tourism j 6 75 ‘18/’19- 3

Basics of Entrepreneurship j 6 75 ‘12-’16- 3; 4

Small Business Management mm 6, 7 75-105 ‘12-’17- 3; 4

Management and Entrep. Skills mm 6 75 ‘17/’18- 3

Innovation and Entrep. Skills e 2 30 ‘12-’16- 4

Entrepreneurial Economy mm 7 90 ‘12-’16- 4




Table 1D: Subjects for entrepreneurship education in study programs

EF Subject

Stat

us*

ECTS

Teac

hing

hour

s

Perio

d

Dur

ation

of

stud

ies (

year

s)

Tuzla2nd cycle

Management of High Growth Companies mm 6 60 ‘16/’17- 2

Entrepreneurial Management mm 6 45-75 ‘12-’16- 1; 2

+ Department: Economics of SME

Zenica1st cycle

Entrepreneurship j 6 90 ‘12-’18- 4

Management SME mm 6 90 ‘12-’18- 4

Zenica 2nd cycle Entrepreneurial Management mm 7,5 60 ‘09-’15- 1

Source of Table 1A. – 1.D: Own research1 (*j-a joint subject, mandatory for all; mm-mandatory managerial and e-elective)

Based on this analysis, we can conclude that business studies at universities of Bosnia and Herzegovina conducted subjects with content-oriented learning about entrepreneurship and entrepreneurship in the 1990s (Pale), at that time called Entrepreneurship and Small Business, and most often as a topic in the direction of Marketing or Management.From the 2000s onward, in the study programs in Bosnia and Herzegovina, the subject Entrepreneurship (Brčko, Sarajevo) appeared more often with the aim of developing entrepreneurial skills among students. Soon, Entrepreneurship became almost regular: either in the status of a joint subject, compulsory for all students (e.g. Pale, from 2010 and Tuzla since 2012) or, more often, as a compulsory course in Management or Management and Entrepreneurship. In addition, very often, the subject was done already in the first year of study (e.g. Sarajevo, Tuzla). Additionally, since 2005, there has been a study course with a focus on entrepreneurship (e.g. in Brčko, within the II cycle of studies). Today, such a course is present in the study programs of most state universities: five of the nine state universities have a study course focusing on entrepreneurship (commonly referred to as: Management and Entrepreneurship), with some of these universities going on at the first and second cycle of studies (e.g. in Tuzla since 2012).Study programs at universities in Bosnia and Herzegovina have numerous subjects that, in different ways, deal with issues of importance of entrepreneurship and the skills of founding, developing and running new business ventures. The number of subjects dea-ling with the topic of entrepreneurship is higher at faculties that have recently develo-ped their entrepreneurship learning programs (for example, study programs in the first cycle in Bihać, Mostar, Tuzla, where students are offered 5 or 6 various subjects closely linked and aimed at developing entrepreneurial skills). In addition to Entrepreneurship,

1 Tables 1A – 1D. are made based on more complex table analysis of study programs and subjects related to entrepreneurship learning undertaken by the authors of the work.


the subject Management of Small and Medium-sized Enterprises is also regularly present in study programs at universities in Bosnia and Herzegovina, which further reinforces the study of the subject matter.The weakness that can be identified by reading the study programs and available syllabu-ses of the above subjects is reflected in the fact that the study programs, in some cases, are not practice-oriented but oriented towards theoretical consideration of the topics of entrepreneurship. However, in recent times, created programs imply not only the acqu-isition of knowledge but also the development of skills through practical tasks such as the development of different forms of business plans (see programs for Sarajevo, Bihać, Tuzla). In addition, weaknesses can also be highlighted in the fact that the study of the theme of entrepreneurship and small businesses is in some cases offered only as an open option (i.e. an elective subject), that programs for some sections and departments from the field of business do not contain subjects from the domain of entrepreneurship.Teaching hours intended for entrepreneurship-oriented courses in the first cycle are usu-ally 75 hours (60-90), with a typical evaluation of 6 ECTS credits (i.e. 5-8 ECTS credits). In the realization of subjects related to entrepreneurship in the second cycle of studies, the intended fund of hours is somewhat smaller (30 - 45). What remains an open question for the analysis of study programs on entrepreneurship learning relates to the realization of these programs, i.e. whether the subjects presented in the study programs are indeed completed or whether it is only about the possibility of performing these study topics (in the case of elective subjects).According to stated above, we can conclude that entrepreneurship education is available at business studies programs at state universities in Bosnia and Herzegovina, but that, on the other hand, this offer is incomplete and “fragmented” in the sense that there is no economics college in Bosnia and Herzegovina that offers the possibility of learning about entrepreneurship in all of its significant aspects. Also, from publicly available syllabuses, we cannot always conclude whether and to what extent are the students offered appro-priate literature for learning about entrepreneurship, and what the quality of teaching organized for the realization of activities from the field of entrepreneurship is.Finally, as a special weakness, the fact is that, despite the presence in study programs, education for entrepreneurship is not available in all cases to all students (or is offered as an elective course that is not actually completed). Bearing this in mind, it is necessary, through appropriate education policies, to ensure the availability of this type of education for as many students as possible, especially respecting the interest shown by students in this topic, which will be discussed in the next part of this paper.


4. DEMAND FOR ENTREPRENEURSHIP EDUCATION AT UNIVERSITIES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

In order to complete the picture about entrepreneurship education and learn about the state and characteristics of demand for entrepreneurship education, a study of students’ interest in entrepreneurship education as well as student attitudes about the impact of their education on entrepreneurial intent was carried out in June 20182. The survey cove-red 236 respondents, students and students of business studies who completed their first academic year at the School of Economics and Business in Sarajevo, 121 of which were those who studied the subject Entrepreneurship and 115 respondents who did not have Entrepreneurship in their study program.The survey was conducted on a sample of 68.2% (161) female students, compared to 31.8% (75) male students. The largest number of respondents (63.4%) were under 20 years of age: the average age being 20.5 with a standard deviation of 1.11. Most respondents (59.7%, 141) were without work experience, while 95 (40.3%) had working experience. A certain number of respondents reported self-employment experience (11.4%, 27), and 2/3 respondents (66.9%, 158) reported that they have someone who is an entrepreneur in a close environment. A detailed overview of the descriptive sample statistics is shown in Table 2. When asked about the interest for entrepreneurship education, the students who did not attend courses on entrepreneurship responded positively in as much as 93.6% of cases: 44.3% (51 out of 115) of respondents stated that they were very interested in education about entrepreneurship and 49.6% (56) claimed that they wanted to attend such education but not necessarily. Only 6 (5.1%) responded negatively, i.e. they were not interested in acquiring entrepreneurial skills and knowledge, while two respondents from this group did not answer the question.Students who attended the Entrepreneurship course (121 of them) were asked about their attitudes regarding the importance of education for entrepreneurship as well as their per-ception of the usefulness of entrepreneurship education in the course of study activities. In both cases, students have positively evaluated education for entrepreneurship - and in terms of the importance of such education for them personally and in terms of the useful-ness of the Entrepreneurship study program.

2 Data for this part of empirical research were collected by surveying students of the School of Eco-nomics and Business in Sarajevo (SEBS) in June 2018. For the purpose of data collection, a ques-tionnaire was created for this research, in line with some of the previously used questionnaires related to the examination of entrepreneurial intentions (see Šestić, Bičo Ćar, Pašić-Mesihović, Softić, 2017). The survey contained 18 questions, six of which related to the demographic charac-teristics of the respondents, and 12 questions explored the views on the importance and useful-ness of education for entrepreneurship and the impact of education on entrepreneurial inten-tions. Within the seven questions, the Likert scale with seven levels was used, which can be seen in Table 4.


Table 2: Descriptive analysis of demographic data from survey

Respondents Frequency % Mean SD

ΣN 236 100

Gender:

Male 75 31,8

Female 161 68,2

Age: 20,5 1,11

19 78 33,47

20 68 28,81

21 41 17,37

22 15 6,36

23 7 2,97

24 4 1,69

25+ 22 9,32

Work experience

Yes 95 40,3

No 141 59,7

Entrepreneur relative

Yes 158 66,9

No 78 33,1

Personal experience of self-employment

Yes 27 11,4

No 209 88,6

Education on Entrepreneurship - seminars

Yes 43 18,2

No 189 80,1

No answer 4 1,7

Source: Own research


Table 3: Assessment of the issues on the importance and utilization of the entrepreneur-ship programs

ssessment of the importance of education

Very

impo

rtan

t

Impo

rtan

t

Onl

y on

e of

the

clas

ses

Not

sign

ifica

nt fo

r my

plan

s

Sum

of N

for entrepreneurship - in person (%)

4436,4

6049,6

1512,4

21,6

121100,0

Assessment of the usefulness of educationVe

ry u

sefu

l

Use

ful

A litt

le u

sefu

l

Tota

lly u

sele

ss

Sum

of N

for entrepreneurship - in person (%)

3730,6

7662,8

86,6

00,0

121100%


When asked about the importance of education for entrepreneurship, students respon-ded positively in 86 % of cases (36,4%, 44 respondents, and 49,6%, 60 respondents), and only 1,6% of cases were negative. In addition, useful and very useful education for entre-preneurship was assessed in 93.4% of cases (30.6% of respondents gave a very useful assessment and 62.8% useful). In only 6.6% of cases, education was considered to be of little use. In addition to this, based on experience from entrepreneurship education, students also provided comments/suggestions to improve education for entrepreneurship at SEBS. Most suggestions were related to the need to provide information about the practice of starting a business (three respondents), greater representation of practical work of students (six respondents) and presentation of cases of successful entrepreneurs (proposal of eight respondents).The last set of questions in this survey was focused on assessing the impact of education on entrepreneurial intentions of students, development of feelings of self-confidence and confidence among potential future entrepreneurs based on the knowledge acquired thro-ugh studies, and the influence of education at the college by fostering entrepreneurship and developing positive attitudes towards entrepreneurship.


Table 4: Respodents perception of entepreneurship education effects

N:236

Com

plet

ely

disa

gree

I dis

agre

e

Disa

gree

to a

big

ger e

xten

t tha

n ag

ree

Agre

e to

a b

igge

r ex

tent

than

I di

sagr

ee

I agr

ee

Com

plet

ely

agre

e

No

opin

ion

I will use the benefits of my education best if I start my own business. (%)

(Σ%)

93,81

114,66

229,32

5523,31

8335,17

4820,34

83,39

17,8 78,8

Education at my collage gave me a knowledge base to start business. (%)

(Σ%)

83,39

125,08

2912,29

7029,66

7933,47

3414,41

11,69

20,8 77,5

At my college students are required to brainstorm for new ideas for new businesses. (%)

(Σ%)

72,97

156,36

3715,68

4820,34

8234,75

3414,41

135,51

25,0 69,5

Recently, I’ve been thinking more often about starting my own business. (%)

(Σ%)

208,47

177,2

3113,14

4418,64

5222,03

5925,00

135,51

28,8 65,7

Education at SEBS has encouraged me to think more and more about the establishment of my own business. %

(Σ%)

83,39

218,90

208,47

5824,58

7029,66

4619,49

135,51

20,8 73,7

I have the skills necessary to succeed as an entrepreneur. (%)

(Σ%)

52,12

41,7

218,90

7531,78

7230,5

4016,95

198,05

12,7 79,2

Being an entrepreneur would be a pleasure, a huge satisfaction for me. (%)

(Σ%)

52,12

145,93

198,05

4016,95

8435,59

6326,69

114,66

16,1 79,2


It is evident from Table 4. that approximately 4/5 respondents consider that they have the skills necessary to start and run a business, that through the study they have the knowledge needed to run a business, and that they believe that the knowledge gained during the studies will be best used if they run their own business. Also, a high percentage of respondents (almost 70% or more) reported that they see colleges as an environment that encourages and supports entrepreneurial ideas among young people, which is espe-cially evident when considering the answers to the question about entrepreneurial inten-tions in general.


5. CONCLUSION

The positive impact of entrepreneurship on the development of economy and society is evident in the fact that, in the developed countries of the world, entrepreneurship is given bigger importance in both theory and practice. This is also supported by the fact that investments in entrepreneurship education are one of the investments with the lar-gest returns in Europe, and that students with an education in entrepreneurship have a significantly higher chance of starting their own business. Accordingly, the development of entrepreneurial competencies should be an integral part of all levels of education. The European Union’s education guidelines set the capacity for initiative and entrepre-neurship in the eight key competences of the Lifelong Learning Concept. The results of research in the field of entrepreneurship education at universities emphasize the need for universities, such as nurseries of future entrepreneurs, to work on creating an incentive environment for entrepreneurship, helping students to recognize their entrepreneurial potential, and initiating and increasing entrepreneurial intentions of students. It is further emphasized that syllabuses in the field of entrepreneurship need to be improved and expanded and that education should help students see and use the opportunities offered. Finally, the importance of continuous evaluation of effectiveness and inspiration of study entrepreneurship programs is emphasized.The study of the characteristics of supply and demand for entrepreneurship education at public universities in Bosnia and Herzegovina has shown that existing study programs at faculties of business orientation include numerous subjects that in different ways address the problems of entrepreneurship and the skills of founding, developing and running new business ventures. At the same time, education and education programs show weakne-sses in terms of insufficient orientation to practice and the inaccessibility of these pro-grams for some students. A large percentage of students in business studies in Bosnia and Herzegovina show interest in entrepreneurial learning and positively evaluate study pro-grams on entrepreneurship, and most (surveyed) students see college as an environment that encourages and supports entrepreneurial ideas and attitudes among young people.A key contribution to the research described and presented in this paper is that the subject research for the first time offered a systematic overview of the representation of education for entrepreneurship at public universities in Bosnia and Herzegovina. This overview could be a good basis for creating future educational strategies for entreprene-urship in higher education in Bosnia and Herzegovina, which has not been the practice so far. Bearing in mind that the subject research was conducted among students of only one university, the recommendation for future research would refer to conducting research on students’ attitudes about entrepreneurship education throughout the whole of Bosnia and Herzegovina. Additionally, there are open questions concerning the practice of imple-menting the described syllabus of subjects intended for entrepreneurship studies.


PODUZETNIČKO OBRAZOVANJE NA SVEUČILIŠTIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Mirha Bičo Ćar, docentica, Ekonomski fakultet Sveučilišta u SarajevuTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


Munira Šestić, viša stručna suradnica, Ekonomski fakultet Sveučilišta u SarajevuTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


Senad Softić, izvanredni profesor, Ekonomski fakultet Sveučilišta u SarajevuTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


Savo Stupar, izvanredni profesor, Ekonomski fakultet Sveučilišta u SarajevuTrg oslobođenja 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


SAŽETAKPoduzetničko obrazovanje ima za cilj razvoj, ne samo znanja i vještina za poduzetničko djelovanje, nego i promjenu stava prema poduzetništvu kao načinu djelovanja i mišljenja. Polazeći od pretpostavke da je visoko obrazovanje osnova za daljnju profesionalnu afirmaciju i imajući na umu značaj koji poduzetništvo ima za razvoj ekonomije i društva, poduzetničko obrazovanje bi trebalo imati važno mjesto u studijskim programima visokoškolskih institucija. Cilj predmetnog istraživanja je ispitati zastupljenost obrazovanja za poduzetništvo u sveučilišnim studijskim programima u Bosni i Hercegovini, utvrditi strukturu i sadržaj studijskih programa koji se trenutno realiziraju, te dati kratki osvrt na metodologiju i tehnike koje se primjenjuju u nastavi. Dodatno, ispitani su stavovi studenata/studentica poslovnih studija u vezi s obrazovanjem za poduzetništvo i poduzetnost u smislu interesa za programe usmjerene na jačanje poduzetničkih kompetencija kao i vrednovanja ovih programa preko studentica/studenata u smislu mjere u kojoj studentice/studenti ocjenjuju značaj i korisnost obrazovanja za poduzetništvo. Postojeći studijski programi na fakultetima poslovne orijentacije na javnim sveučilištima u Bosni i Hercegovini uključuju brojne predmete koji su na različite načine fokusirani na probleme poduzetništva, ali programi pokazuju slabosti u pogledu nedovoljne orijentacije na stjecanje praktičnih znanja i nepristupačnost ovih programa za neke grupe studenata.

Ključne riječi: poduzetništvo; obrazovanje za poduzetništvo; poslovne studije, sveučilišta, Bosna i Hercegovina


LITERATURE

1. Adams, K. (2005). Sources of Innovation and Creativity. National Center on Education and the Economy, 1-59.

2. Basu, A. & Virick, M. (2008). Assessing Entrepreneurial Intentions amongst Students: a Com-parative Study, 12th Annual Meeting of the National Collegiate of Inventors and Innovators Alliance, Dallas, USA.

3. Bell, J. R. (2010). Engines of Innovation: The Entrepreneurial University in the Twenty-First Century, Chapel Hill: UNC Press, USA.

4. Besley, T. A. C. & Peters, M. A. (2013). Re-imagining the Creative University for the 21st Century. Rotterdam: Sense Publishers.

5. Brixiova, Z. (2013). Modeling Productive Entrepreneurship in Developing Countries. Small Busi-ness Economics, 41(1), 183-194.

6. Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. Retrieved from https://ef.unibl.org/ (02.07.2018.)7. Ekonomski fakultet Univerzitet u Bihaću. Retrieved from https://www.efbi.unbi.ba/

(02.07.2018.)8. Ekonomski fakultet Brčko Univerzitet u Istočnom Sarajevu. Retrieved from http://www.

efbrcko.ba/lat/ (04.07.2018.)9. Ekonomski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“, Mostar. Retrieved from http://www.efmo.

ba/ (01.07.2018.)10. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru. Retrieved from http://ef.sve-mo.ba/ (01.07.2018.)11. Ekonomski fakultet Pale Univerzitet u Istočnom Sarajevu. Retrieved from https://www.ekofis.

org/ (03.07.2018.)12. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Retrieved from http://www.efsa.unsa.ba/ef/bs

(04.07.2018.)13. Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli. Retrieved from http://ef.untz.ba/ (04.07.2018.)14. Ekonomski fakultet Univerziteta u Zenici. Retrieved from https://www.ef.unze.ba/ (04.07.2018.)15. Ernst & Young, (2012). University of the Future: A Thousand-year-old Industry on the Cusp of

Profound Change. Ernst & Young. Australia.16. European Commission (2007). Entrepreneurship-Survey of the EU25. Secondary Analysis. Den-

mark Technical report.17. European Commission (2013). Youth in Action Programme: Young People and Entreprene-

urship. Brussels: European Commission.18. European Commission (2014). Obrazovanje o preduzetništvu: vodič. Preuzeto s http://

ec.europa.eu/DocsRoom/documents/7465?_ga=2.180027812.1267315965.1534247204-257102868.1534247204 (03.07.2018.)

19. Fayolle, A. (2005). Evaluation of Entrepreneurship Education: Behavior Performing or Intention Increasing? International Journal of Entrepreneurship and Small Business, 2(1), 89-98.

20. Franke, N. & Lüthje, C. (2004). Entrepreneurial Intentions of Business Students - A Benchmar-king Study. International Journal of Innovation and Technology Management, 1(3), 269-288.

21. Gerry, C., Marques, C. S. & Nogueira, F. (2008). Tracking Student Entrepreneurial Potential: Personal Attributes and the Propensity for Business Start-ups after Graduation in a Portuguese University. Problems and Perspectives in Management, 6(4), 46-54.

22. Harper, M. (1991). Enterprise Development in Poorer Nations. Entrepreneurship Theory and Practice, 15(4), 7-12.


23. IMF (2016). Country Focus, Bosnia and Herzegovina: Turning the Economy Around. Retrieved from http://www.imf.org/en/News/Articles/2016/09/06/NA090916BosniaandHerzegovina (30.06.2017.)

24. Karimi, S., Biemans, H. J. A., Lans, T., Chizari, M. & Mulder, M. (2016). The Impact of Entrepre-neurship Education: A Study of Iranian Students’ Entrepreneurial Intentions and Opportunity Identification. Journal of Small Business Management, 54(1), 187-209.

25. Kelly S. (2018). Entrepreneurial Strategies May Be Key to Higher Education’s Survival. Book of proceedings - 6th International Conference on Innovation and Entrepreneurship. Washington DC: UDC, 191-198.

26. Kolvereid, L. & Moen, O. (1997). Entrepreneurship among Business Graduates: Does a Major in Entrepreneurship Make a Difference? Journal of European Industrial Training, 21(4), 154-160.

27. Kuratko, D. F. (2005). The Emergence of Entrepreneurship Education: Development, Trends, and Challenges. Entrepreneurship Theory and Practice, 29(5), 577-598.

28. Lee, S. M., Chang, D. & Lim, S. (2005). Impact of Entrepreneurship Education: A Comparative Study of the U.S. and Korea. The International Entrepreneurship and Management Journal, 1(1), 27-43.

29. Levie, J., Autio, E., Acs, Z. & Hart, M. (2014). Global Entrepreneurship and Institutions: an Intro-duction. Small business economics, 42(3), 437-444.

30. Lüthje, C., & Franke, N. (2002). Fostering Entrepreneurship through University Education and Training: Lessons from Massachusetts Institute of Technology Introduction: The Role of Uni-versity Graduates as Business Founders. 2nd Annual Conference on: Innovative Research in Management, Stockholm.

31. Lüthje, C. & Franke, N. (2003). The “Making” of an Entrepreneur: Testing a Model of Entrepre-neurial Intent among Engineering Students at MIT. R&D Management, 33(2), 135-147.

32. Manimala J. M. & Princy, T. (eds). (2017). Entrepreneurship Education: Experiments with Curri-culum, Pedagogy and Target groups, Springer.

33. OECD and European Commission (2014). Supporting Youth in Entrepreneurship. Summary report of a policy development seminar organised by the OECD and the European Commission, Brussels, Sept. 2014.

34. Papayannakis, L., Kastelli, I., Damigos, D. & Mavrotas, G. (2008). Fostering Entrepreneurship Education in Engineering Curricula in Greece. Experience and Challenges for a Technical Uni-versity. European Journal of Engineering Education, 33(2), 199-210.

35. Peris-Ortiz, M., Gomez, J.A., Merigó-Lindahl, J.M. & Rueda-Armengot, C. (Eds.). (2017). Entre-preneurial Universities: Exploring the Academic and Innovative Dimensions of Entrepreneurship in Higher Education, Springer.

36. Reynolds, P. D. (1987). New Firms: Societal Contribution versus Survival Potential. Journal of Business Venturing, 2(3), 231-246.

37. Roxas, B., Cayoya-Panizales, R. & Jesus, R. (2008). Entrepreneurial Knowledge and its Effects on Entrepreneurial Intentions: Development of a Conceptual Framework. Asia-Pacific Social Science Review, 8:2, 61-77.

38. Santos, S. C., Caetano, A. & Curral, L. (2013). Psychosocial Aspects of Entrepreneurial Potential. Journal of Small Business & Entrepreneurship, 26(6), 661-685.

39. Schoof, U. (2006). Stimulating Youth Entrepreneurship: Barriers and Incentives to Enterprise Start-ups by Young People. Youth and Entrepreneurship, ILO (WP no. 76).

40. Şeşen, H. & Pruett, M. (2014). The Impact of Education, Economy and Culture on Entrepreneu-rial Motives, Barriers and Intentions: A Comparative Study of the United States and Turkey. The Journal of Entrepreneurship, 23(2), 231-261.


41. Šestić, M., Bičo Ćar, M., Pašić-Mesihović, A. & Softić, S. (2017). Poduzetničke namjere stude-nata poslovnih studija u Bosni i Hercegovini, Obrazovanje za poduzetništvo - E4E: znanstveno stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo, 7(2), 147-160.

42. Wang, C. K. & Wong, P. K. (2004). Entrepreneurial Interest of University Students in Singapore. Technovation, 24(2), 163-172.

43. Von Graevenitz, G., Harhoff, D. & Weber, R. (2010). The Effects of Entrepreneurship Education. Journal of Economic Behavior and Organization, 76(1), 90-112.


Stručni rad / Professional paper

ANALIZA SUSTAVA NAGRAĐIVANJA I MOTIVIRANJA ZAPOSLENIKA NA PRIMJERU ODABRANOG PODUZEĆA

Karlo Salopek, struč.spec.oec., Veleučilište VERN’Iblerov trg 10, Zagreb, Hrvatska


dr.sc. Ivica Katavić, prof. v. š.Europska poslovna škola Zagreb


SAŽETAKMotivacija zaposlenika direktno utječe na njihove radne performanse, produktivnost i zadovoljstvo. Postoji niz metoda kako motivirati zaposlenike, no jedan od ključnih je sustav nagrađivanja. U odabranom poduzeću (RIPS – radionica i proizvodnja svijeća) ne postoji jasno definiran sustav nagrađivanja i motiviranja zaposlenika i primjećuje se određeno nezadovoljstvo zaposlenika postojećim materijalnim i nematerijalnim kompenzacijama. Stoga je glavni cilj istraživanja bio identificirati postojeće oblike motiviranja i nagrađivanja, stupanj njihove učinkovitosti te predložiti novi sustav nagrađivanja i motiviranja zaposlenika. U svrhu ostvarenja glavnog cilja istraživanja podaci i informacije su se prikupljale iz sekundarnih (analiza sadržaja relevantne literature i dokumentacije poduzeća RIPS) i primarnih (anketiranje i intervjui) izvora. Anketiranje je provedeno na populaciji zaposlenika odabranog poduzeća, a veličina uzorka bila je 30 ispitanika (N=30). Polustrukturirani intervjui proveli su se na populaciji voditelja odjela odabranog poduzeća, a veličina uzorka bila je šest ispitanika (N=6). Rezultati istraživanja pokazuju da su najveći motivatori plaća, redovitost njezina primanja, dobri međuljudski odnosi, ugodna radna atmosfera, slobodni dani, fleksibilno radno vrijeme (određena radna mjesta) te sigurnost radnog mjesta. Prijedlozi za poboljšanje sustava nagrađivanja i motiviranja zaposlenika odnose se na varijabilni dio plaće kao nagrada, fleksibilno radno vrijeme (gdje je moguće) te izgradnja ugodnog radnog okruženja.

Ključne riječi: zadovoljstvo zaposlenika; motivacija; motivatori; ljudski potencijali

K. Salopek, I. Katavić: Analiza sustava nagrađivanja i motiviranja zaposlenika na primjeru odabranog...120

1. UVOD I PREGLED LITEARTURE

U vrijeme brzih i korjenitih promjena u tehnološkom, ekonomskom i socijalnom kontekstu, vještine i kompetencije zaposlenika postaju dominirajući indikatori uspjeha, što poslje-dično utječe na upravljanje ljudskim potencijalima. Stoga korporativni donositelji odluka posebnu pozornost posvećuju kvalitetnom i pravovremenom odabiru zaposlenika, njiho-vom kontinuiranom usavršavanju, motiviranju rad i nagrađivanju. Kvalitetan sustav nagra-đivanja i motiviranja zaposlenika predstavlja ključnu pretpostavku uspješnog poduzeća.

1.1. Sustav nagrađivanja

Različiti autori različito definiraju riječ „motivacija.“ Tablica 1 opisuje definiciju motivacije i izvore definicije.

Tablica 1. Definicije motivacije

Autor(i) Definicije Izvor

(Goudas, Biddle, & Fox (2011).

Khuntia, (2010).

Hong, Cheng, Hwang, Lee, & Chang, (2009).

Kim, & Lee, (2008).

Sass, (1989).

Strombeck, & Wakefield, (2008).

Thijs, (2011).

Potter, & Ware, (1987).

Locke i Baum, (2006).

Pew, (2007).

Koob, & Le Moal, 2008).

Fejes, 2008).

„Motivacija je stalni proces“

„Motivation is a continuous process“

„Motivacija je želja za promjenom“

„Motivacija je želja da se nešto učini“

„Motivacija je apstraktni koncept“

„Motivacija ovisi o pojedincu i situaciji“

„Motivacija ovisi o ispunjenju temeljnih, urođenih psiholoških potreba za kompetencijom, povezanošću i autonomijom“

„Motivacija je akcija“

„Motivacija je unutarnji nagon”

„Motivacija je razina napora“

„Motivacija se definira kroz dva procesa“

„Motivacija je ono što uzrokuje ponašanje“

Journal of Educational Psychology

Journal of Library and Information Science

Journal of Computer Assisted Learning

Computational Intelligence Magazine

Teaching of Psychology

Journal of Services Marketing

The Journal of genetic psychology

Communication Research

The Psychology of Entrepreneurship

A Journal of the Center for Excellence in Teaching and Learning,

Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences

Foucault and lifelong learning: Governing the subject


Autor(i) Definicije Izvor

Davis, & Singh, 2011).

Schmidt, 2009).

Kennedy, 2010).

(Harmon-Jones, & Harmon-Jones, 2010).

„Motivacija je sustavno orijentirana“

„Motivacija se općenito smatra vrstom znatiželje“

„Motivacija je razina postojanosti“

„Motivacija je faza koja pokreće cijeli proces odlučivanja“

Organisational Behavior

Psychological Science

Naval Engineers Journal

Journal of Research in Personality,

Bahtijarević-Šiber (2014, str. 199) navodi da postoje dva sustava nagrađivanja, od kojih se prvi temelji na znanjima i vještinama, a drugi na radnoj uspješnosti. U prvom modelu zaposleni podižu svoja primanja temeljem stjecanja novih znanja, dodatnih, novih vještina i kompetencija. Drugi model povezuje nagradu s radnom uspješnošću pojedinca te potiče razvoj sustava kojim se osiguravaju znatno veće nagrade i pogodnosti za uspješne radnike. Neke od pogodnosti su kompenzacije. Pod kompenzacijama se podrazumijevaju naknade koje se dobivaju za rad u poduzeću. „Naknade su u novcu, robi i raznim oblicima pomoći materijalne i nematerijalne naravi“ (Buble, 2006, str. 288). Temeljno pitanje svakoga poduzeća koje želi osigurati radno produktivno ponašanje i njegovog menadžmenta jest na koji način motivirati, vrednovati i nagraditi svoje radnike? Općenito, motivirati nekoga znači navesti ga da učini ono što radnik zaista može i želi te se sukladno tome razlikuju dvije vrste motivacije (Tadin, 2001): (a) motiviranje stavovima (postojanje samopouzdanja da se učini nešto određeno) i (b) motiviranje nagrađivanjem (nakon izvršenog zadatka sli-jedi nagrada). Istraživanja pokazuju da postoji velik broj strategija motivacije, niz sustava nagrađivanja i različiti oblici motivacije. Dessler (2015) je proveo istraživanje o nagrađiva-nju zaposlenika na 235 menadžera. Najkorišteniji oblici motivacije djelatnika prikazani su u Tablici 2.

Izvor: rad autora


Tablica 2. Elementi motivacije, sustavi nagrađivanja i oblici motivacije

Elementi motivacije Sustavi nagrađivanja Oblici motivacije

• sustavu rukovođenja• stilu rukovođenja• kadrovskoj strukturi

radnika• djelatnosti poduzeća• organizacijskoj strukturi• primijenjenoj tehnologiji• radnoj kulturi i• veličini poduzeća (Tadin,

2001, str. 83).

• osnovna i stimulativna plaća• posebne nagrade za rad• premije• krediti• sudjelovanje u dobiti• nenovčana primanja• kraći radni tjedan ili klizno radno

vrijeme• prehrana• rad od kuće• status• radni uvjeti• sustavi napredovanja u karijeri • programi stručnog usavršavanja

i drugi (Ekonomski fakultet u Osijeku, 2006).

• priznanje upućeno djelatniku• darovni kupon• posebna događanja• gotovinske nagrade• poticaji u obliku robe• komunikacija putem

elektroničke pošte ili tiskana komunikacija

• programi osposobljavanja• poslovne i životne pogodnosti• varijabilna plaća• grupno putovanje• putovanje za pojedinoga

radnika• igre na sreću (Dessler, 2015,

str. 466):

Izvor: rad autora

1.2. Motivacija zaposlenika

Motivacija se može definirati kao „unutarnje stanje organizma koje pokreće ljude prema cilju i rezultira u zadovoljenju potreba i gašenja motiva“ (Kesić, 2006, str. 140). Dakle, motivacija je proces, a odvija se kroz četiri faze: javljanje potrebe, aktiviranje organizma, spoznaja potrebe, cilj. Motiv se pak definira kao „trajna predispozicija koja usmjerava ponašanje prema određenom cilju“ (Previšić i Ozretić Došen, 2007, str. 100). Iako postoji više klasifikacija motiva ili potreba, ipak je najpoznatija Maslowljeva hijerarhija motiva, tj. potreba. Slika 1 prikazuje Maslowljevu hijerarhiju motiva.Maslowljeva hijerarhija motiva potrebe pojedinca rangira u hijerarhijske vrijednosti kroz pet razina. Teorija se temelji na činjenici da ljudi prvo podmiruju osnovne potrebe (fizio-loški te nakon podmirenja dominantnih potreba podmiruju sljedeću kategoriju potreba). Fiziološke ljudske potrebe jesu one za vodom, hranom, kisikom, seksom i one se nalaze na najnižem stupnju hijerarhije. Nadalje, osoba ne osjeća potrebu za drugim motivima sve dok ne zadovolji ove motive.


Motive sigurnosti (financijska sigurnost) osoba zadovoljava zaposlenjem i svojim radom (materijalne kompenzacije). Kada se osoba osjeća sigurnom, ona počinje osjećati potrebu za društvom, za bliskošću (društveni motivi). Tada se javlja potreba za prijateljstvom, lju-bavlju, pripadnosti, ljudskim kontaktom, dakle osoba želi ispuniti motive trećeg stupnja, stupnja društvenih motiva. Nadalje, nakon što je osoba ispunila svoje društvene motive, ona želi ispuniti određeni društveni status, osjetiti prestiž, dobiti poštovanje (osobni motivi). Nakon što je ovo postigla, želi postići najviši stupanj u hijerarhiji motiva, a to je samodokazivanje (samoaktualizacija, tj. samoispunjenje). Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete i potencijale. Zbog toga se ova potreba nalazi na vrhu Maslowljeve hijerarhije motiva.Na menadžment poduzeća stavlja se zadatak prepoznavanja i razlikovanja stupnja moti-viranosti svakog pojedinog zaposlenika. Jedna je od ključnih komponenti upravljanja i razvoja ljudskih potencijala motivacija zaposlenika te dodavanje vrijednosti poduzeću. Motivacija zaposlenika određena je mnogobrojnim čimbenicima, a prema Tafra, Graovac i Budimir Šoško, (2017, str. 58) to su: politika nagrađivanja unutar poduzeća, međuljud-ski odnosi, zadovoljavanje materijalnih potreba, odnos nadređenih, primljene povlastice, prikladno radno vrijeme, samostalnost u donošenju odluka i mogućnosti napredovanja i drugi.

1.3. Analiza materijalnih kompenzacija

Materijalna kompenzacija ovisi o politici i praksi organizacije, a temelj je za motiviranje radnika. Plaće, priznanja i napredovanja služe kao mehanizmi nagrada i vrednovanja rada unutar politike i prakse svake organizacije. „Materijalna, odnosno financijska kompenza-cija sastavljena je od različitih oblika motiviranja koji su usmjereni na osiguranje i pobolj-šavanje materijalnog položaja zaposlenih i financijskih kompenzacija za rad“ (Buntak i sur., 2013a, str. 59). Naknade vezane uz rezultat rada prvenstveno su vezane uz rad pojedinca,

Slika 1. Maslowljeva hijerarhija motiva

Izvor: Previšić, J., Ozretić Došen, Đ. (2007). Osnove marketinga. Zagreb: Adverta, str. 100.


zatim uz njegove radne grupe i konačno uz rad poduzeća kao cjeline. Najčešće se isplaćuju u novcu u obliku plaća. S obzirom na stupanj izravnosti materijalnih odnosa financijskih primanja, dvije su vrste financijskih kompenzacija:• izravni financijski dobitci koje pojedinac dobiva u „novcu“ (izravne nagrade za rad

poput plaća, bonusa i sl.)• neizravni materijalni dobitci koji doprinose podizanju materijalnog standarda zapo-

slenika koje ne dobivaju u plaći ili u obliku novca (stječu ih samim zapošljavanjem u poduzeću i oni ne ovise o radnom učinku i uspješnosti).

Tablica 3. prikazuje klasifikaciju materijalnih i nematerijalnih kompenzacija.

Tablica 3. Klasifikacija materijalnih kompenzacija zaposlenih

IZRAVNE MATERIJALNE KOMPENZACIJE

NEIZRAVNE MATERIJALNE KOMPENZACIJE

RAZI

NA

Poje

dina

c

plaćabonusi i poticaji

naknade za inovacijenaknade za širenje znanja i

fleksibilnost

stipendije i školarinestudijska putovanja

specijalizacijeplaćene odsutnosti i slobodan dan

automobil kompanijemenadžerske beneficije

Podu

zeće

bonusi vezani uz rezultate i dobitak organizacijske jedinice ili poduzeća

udio u profituudio u vlasništvu (distribucija dionica)

mirovinsko osiguranjezdravstvena zaštita

životno i druga osiguranjanaknade za nezaposlenost

obrazovanje, godišnji odmorbožićnica

Izvor: Varga, M. (2011). Upravljanje ljudskim potencijalima kroz motivaciju. Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, 2(1), str. 162.

Osnovne komponente plaće sastoje se od: (a) plaće za izvršeni rad (osnovan plaća i dodaci plaći) i (b) naknade plaći i udio u dobiti. Slika 2. prikazuje osnovne komponente plaće.

Slika 2. Osnovne komponente plaće

Izvor: Buntak K., Drožđek I., Kovačić R. (2013). Materijalna motivacija u funkciji upravljanja ljudskim potencijalima. Tehnički glasnik, 7, str. 61.


Materijalne kompenzacije se temelje na sustavima plaćanja i područjima primjene. Tablica 4 prikazuje materijalne kompenzacije. Tablica 4. Materijalne kompenzacije

Sustavi plaćanja Područja primjene

Sustavi plaćanja po vremenu

• poslovi koji zahtijevaju težak fizički rad• poslovi na kojima se traži točno određeni ritam rada• poslovi koji trebaju udovoljiti zahtjevu fleksibilnosti zbog čestih promjena u

proizvodnom procesu• poslovi na kojima bi troškovi upravljanja sustavom stimulacijskog plaćanja mogli

dovesti u pitanje efekte koji se od njega očekuju i sl. (Buntak i sur., 2013a, 61)

Sustavi plaćanja po učinku

• „materijalne nagrade moraju biti povezane uz one pokazatelje radnog izvršenja na koje pojedinac može utjecati, a radni standardi moraju biti ostvarivi

• mora postojati jasna veza između rezultata rada i nagrada• sistem nagrađivanja mora se zasnivati više na pozitivnim nego na negativnim

posljedicama radnog ponašanja• povećanje materijalne naknade mora biti dovoljno veliko da opravda dodatni napor

koji se ulaže• povećanje plaće mora direktno i neposredno slijediti povećanje radnog učinka i

poboljšanje radne uspješnosti• materijalne naknade moraju biti adekvatne uloženom radu i pravedne u usporedbi s

drugima.“(Buntak i sur., 2013a, 60)

Stimulacije • stimulativni dio plaće po osnovi učinka – u osnovi postoji plaćanje po komadnoj i vremenskoj normi

• stimulativni dio plaće po osnovi premija – zaposleni se stimuliraju na racionalno trošenje raspoloživih materijalnih i ljudskih resursa (Buble, 2006, 296)

Dodaci plaći • dodatak za rad u smjenama• dodatak za rad noću• dodatak za prekovremeni rad• dodatak za povremeno teže uvjete rada• dodatak za rad na dane praznika u kojima se ne radi• dodatak za rad na dane tjednoga odmora. (Buntak i sur., 2013a, 61)

Kompenzacije na temelju udjela u dobiti

• sistemi indirektnog udjela u dobiti• sistemi direktnog udjela u dobiti• sistemi dioničarstva zaposlenih• sistemi štednje zaposlenih.• (Buble, 2006, 296)

Kompenzacije na temelju pripadnosti poduzeću

• naknade plaće – najznačajniji oblik kompenzacija po osnovi pripadnosti poduzeću, isplaćuju se u uvjetima kada bi zaposlenici dobili plaću da su radili, kao npr. za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, praznika u kojima se ne radi i dr.

• novčane pomoći – isplaćuju se neposredno u novcu neovisno o obavljenom poslu, npr. naknade troškova godišnjeg odmora, prijevoza na posao i s posla, novčane pomoći umirovljenicima i sl.

• razne beneficije – različite pogodnosti koje poduzeće pruža svojim zaposlenicima, primjerice dodjela kredita za izgradnju, kupnju ili adaptaciju stana, kompletno osiguranje zaposlenih, jubilarne nagrade, otpremnine prilikom odlaska u mirovinu i sl.

• (Buble, 2006, 296)


1.4. Analiza nematerijalnih kompenzacija

U posljednje se vrijeme može uočiti sve veće značenje nematerijalnih kompenzacija kao načina za motiviranje radnika. Iako su materijalne kompenzacije nužne za sam opstanak i život radnika te kao takve predstavljaju motivatora, one ipak nisu dovoljne. Osobe žele biti zadovoljne poslom koji obavljaju, većina voli učiti nešto novo, raditi na sebi, dokazivati se i ako im se daju uvjeti u kojima to mogu ispuniti, osobe će se zasigurno više truditi, biti motiviranije i zadovoljnije. Vrlo je bitna stavka i briga o kontinuiranom razvoju karijere zaposlenika jer se zaposlenike može motivirati i redizajniranjem njihova radnog mjesta, proširenjem radnog mjesta ili rotacijom na novo radno mjesto. Nematerijalan način moti-viranja radnika dijelimo na oblikovanje posla, obogaćivanje posla, participaciju zaposle-nika, fleksibilne i druge oblike radnoga vremena. Tablica 4. prikazuje nematerijalan način motiviranja radnika.

Tablica 4. Nematerijalne kompenzacije

Nematerijalne kompenzacije Područja primjene

Oblikovanje posla Vrsta posla koju pojedinac obavlja igra i ulogu u tome koliko je taj posao moguće oblikovati. Neki su poslovi repetitivni te je jedini način da se promijeni njihovo oblikovanje da radnici cirkuliraju i obavljaju različite poslove. Programi preoblikovanja posla najvećim dijelom nastoje posao učiniti zanimljivijim, raznolikijim i izazovnijim. Osim cirkuliranja, tj. rotacije, jedan je od važnijih pristupa i proces povećanja raspona posla, tj. broja različitih zadataka i učestalosti ponavljanja ciklusa posla.(Buntak, Drožđek, Kovačić, 2013b, str. 214).

Participacija zaposlenika

„Participacija ima više ciljeva (Buntak i sur., 2013b, str. 216):• podizanje motivacije i zainteresiranosti zaposlenih• poticanje i upotreba kreativnih i ukupnih potencijala ljudi• poboljšanje kvalitete odluka• povećanje identifikacije s organizacijom• podizanje kvalitete radnoga života • povećanje ukupne organizacijske uspješnosti.“

(Buntak i sur., 2013b, str. 216):

Fleksibilni oblici radnog vremena

• zaposlenici mogu odrediti vrijeme dolaska na posao i odlaska s posla, uz određeno vrijeme obavezne prisutnosti na poslu (eng. core time)

• određuje se razdoblje u kojemu se može dolaziti na posao i razdoblje u kojem se može odlaziti s posla; pretpostavka je obiju varijanti da se dnevno radi predviđeno radno vrijeme

• uz okvirno vrijeme dolaska i odlaska s posla pruža se mogućnost da se neke dane radi manje, a neke više, odnosno mora se odraditi obavezno tjedno radno vrijeme.”

(Buntak i sur., 2013b, str. 217):

Alternativni oblici radnog vremena

Jedan od alternativnih oblika fleksibilnog radnog vremena je rad od kuće. Suvremena tehnologija taj trend intenzivira kroz „telerad“ koji omogućava rad kod kuće upotrebom računala i elektroničke pošte. Također jedan je od novijih trendova i onaj gdje u poduzećima zaposlenici mogu birati broj sati u mjesecu koji žele raditi svaki mjesec sljedeće godine. (Buntak i sur, 2013b, str. 218):


Pored gore navedenih nematerijalnih kompenzacija postoje još obogaćivanje posla i par-ticipacija zaposlenika. Obogaćivanje posla proces je koji vertikalno širi posao, uključujući u njega više različitih zadataka i vještina odgovornosti i autonomije djelovanja tako da povećava mogućnost primjene i realizacije različitih osobnih sposobnosti i znanja te omo-gućava individualan rast i razvoj. Tablica 5 prikazuje načela obogaćivanja posla.

Tablica 5. Načela obogaćivanja posla

NAČELA OBOGAĆIVANJA POSLA MOTIVATORI

Odstranjivanje tradicionalnih oblika kontrole i osiguranje objektivnih standarda koji omogućavaju samokontrolu

Odgovornost i osobnopostignuće

Povećanje odgovornosti pojedinca za vlastiti rad, planiranje i način izvršavanja

Odgovornost,autonomija, priznanje

Cjelovit radni zadatak Smislenost, postignuće, priznanje,feedback

Osiguranje slobode i autonomije u radu Priznanje, postignuće,odgovornost

Postavljanje izazovnih ciljeva, novih i težih zadataka Razvoj i usavršavanje

Davanje periodičnih izvještaja zaposlenima i rasprava o problemima Priznanje i poštovanje

Davanje specifičnih zadataka koji zaposlenima omogućavaju da postanu eksperti Odgovornost, razvoj i napredovanje

Poticanje ideja i kreativnosti, uvođenje novog, rješavanje problema Samoaktualizacija i razvoj, raznolikost

Sudjelovanje u odlučivanju Priznanje, status, poštovanje,samoaktualizacija i razvoj

Timski rad i suradnja Identifikacija, socijalna povezanost ipripadanje

Izvor: Buntak, K., Drožđek, I., Kovačić, R. (2013b). Nematerijalna motivacija u funkciji upravljanja ljudskim potencijalima. Tehnički glasnik, 2, str. 215.

Temeljem pregleda relevantne literature, definirani su problem, predmet i ciljevi istraži-vanja te istraživačka pitanja.

1.5. Problem, predmet i ciljevi istraživanja te istraživačka pitanja

Glavni je problem istraživanja nepostojanje jasno utvrđenog sustava nagrađivanja i moti-viranja zaposlenika, a posebno u odabranom poduzeću. Istraživanje je potaknuto činjeni-com da u poduzeću postoji određeno nezadovoljstvo zaposlenika materijalnim i nemate-rijalnim kompenzacijama, a ne postoji konkretan plan koji bi taj problem riješio.Objekt istraživanja je Svjećarsko-trgovački obrt Rips. Osnovan je 1966. g u Karlovcu te se od tada bavi proizvodnjom i prodajom svijeća i lampiona. Danas poduzeće broji oko 30 zaposlenika (uključujući i one na određeno vrijeme). Poduzeće se koristi direktnom distri-bucijom, tj. ne koristi posrednika. U suradnji je s velikim trgovačkim lancima, marketima, malim trgovcima, cvjećarima i sl. Poduzeće ima dugu tradiciju te stvara kvalitetne proi-zvode. Potvrdilo je svoju kvalitetu brojnim nagradama poput bronce za parafinske posude


za svijeće na 38. hrvatskom salonu inovacija s međunarodnim sudjelovanjem – INOVA 2013. Nadalje, poduzeće je 2010. godine od Hrvatske obrtničke komore dobilo uvjerenje o stjecanju statusa „obrta s tradicijom.“ Predmet istraživanja je (ne)zadovoljstvo zaposlenika radom u poduzeću Rips. Kako bi se motiviralo radnike, ali i nagradio njihov uspješan rad, treba razumjeti sustav nagrađivanja, tj. kompenzacija. Pod kompenzacijama podrazumijevaju se naknade koje se dobivaju za rad u poduzeću. Neke su vezane uz rezultate rada, a neke uz pripadnost poduzeću, a iste će biti detaljnije objašnjene u ovome radu.Ključni ciljevi istraživanja su:C1. Istražiti postojeće načine nagrađivanja i motiviranja zaposlenika u poduzeću Rips.C2. Utvrditi trenutno zadovoljstvo i motivaciju zaposlenika postojećim sustavom motivira-nja i nagrađivanja zaposlenika poduzeća Rips.C3. Istražiti mogućnost poboljšanja sustava nagrađivanja i motiviranja zaposlenika u poduzeću Rips.C4. Na temelju dobivenih rezultata predložiti sustav nagrađivanja i motiviranja zaposle-nika u poduzeću Rips.U svrhu ostvarenja postavljenih ciljeva istraživanja definirana su sljedeća istraživačka pita-nja:IP 1. Kakav je postojeći način nagrađivanja i motiviranja zaposlenika u poduzeću Rips?IP 2. Kakvo je trenutno zadovoljstvo i motivacija zaposlenika postojećim sustavom motivi-ranja i nagrađivanja zaposlenika poduzeća Rips?IP 3. Kako dizajnirati sustav nagrađivanja i motiviranja zaposlenika koji bi doprinio većem zadovoljstvu i motivaciji zaposlenika u poduzeću Rips?IP 4. Kakav sustav nagrađivanja i motiviranja zaposlenika u poduzeću Rips može doprinijeti većem zadovoljstvu i motivaciji zaposlenika?

2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Istraživanje koje se provelo u sklopu ovoga rada dijeli se na sekundarno i primarno. Sekun-darnim istraživanjem nije se došlo samo do teorijskog temelja, već i do potrebnih informa-cija o promatranom poduzeću Rips. U sklopu ovoga poglavlja opisani su korišteni instru-menti istraživanja. Za provedbu primarnoga istraživanja u sklopu ovoga rada koristila se metoda ankete za ispitanike koji su zaposlenici poduzeća Rips. Anketnim su se upitnikom prikupili podatci o ispitanicima, među kojima su uključena i njihova demografska obi-lježja. Isti se koristio u anketiranju sa slijedom unaprijed pripremljenih pitanja, s unaprijed pripremljenim odgovorima ili praznim prostorom u koji su sami ispitanici upisivali svoje odgovore, odnosno zatvorenim i otvorenim pitanjima. Putem anketnoga upitnika identifi-cirani su glavni faktori koji motiviraju ispitane radnike u poduzeću Rips. Anketni se upitnik sastojao se od 25 pitanja. Ukupno je ispitano 30 stalnih i honorarnih zaposlenika poduzeća Rips, a anketni upitnik proveden je anonimno. Ispitivanje je napravljano u siječnju 2019. godine u prostorijama odabranog poduzeća.


3. REZULTATI, RASPRAVA I ZAKLJUČCI

U ovom su poglavlju prikazani rezultati, rasprava i zaključci istraživanja. Fokus poglavlja je na rezultatima primarnih istraživanja, raspravi i odgovorima na istraživačka pitanja.

3.1. Rezultati primarnih istraživanja

Slika 3. Demografske karakteristike ispitanika

Starosna dob ispitanika Stručna sprema ispitanika Radni staž ispitanika (god)

Izvor: rad autora

Prema strukturi ispitanika po dobnim skupinama gotovo polovica ispitanika (njih 13 ili 43%) u dobnoj je skupini od 26 do 35 godina. Osmero ispitanika ili njih 27% u dobnoj je skupini od 36 do 45 godina. Četvero ispitanika starije je od 46 godina, a njih dvoje starije je od 55 godina. Svega troje ispitanika ili njih 10% u dobnoj je skupini između 18 i 25 godina. Prema stručnoj spremi većina zaposlenika, točnije njih 18 ili 60%, osobe su srednje stručne spreme. Šest osoba ili njih 20% osobe su NKV, a petero zaposlenika ili 16,67% osobe su sa završenom višom stručnom spremom. Svega jedan zaposlenik ima visoku stručnu spremu (VSS).Kada se promatra radni staž zaposlenika, njih 11 ili 36,67% osobe su koje imaju između šest i petnaest godina radnog staža. Drugu najveću skupinu čine osobe s manje od pet godina radnog staža, kojih je osmero ili 26,67%. Nadalje šestero ispitanika ili njih 20% imaju između 16 i 25 godina radnog staža te njih troje ili 10% između 26 i 35 godina. Više od 35 godina radnog staža imaju dva zaposlenika.Prema spolu ispitanika njih 23 ili 77% osobe su muškog spola, što nije čudno s obzirom na to da se radi o industrijskoj proizvodnju u kojoj većinom rade muškarci. Sedmero ispita-nika ili njih 23% osobe su ženskog spola te one uglavnom rade na poslovima prodaje, mar-ketinga, knjigovodstva i drugim administrativnim poslovima u promatranom poduzeću.Istraživanja o zadovoljstvu pojedinim elementima posla i opće zadovoljstvo na radu prika-zano je u Tablici 6. Sastoji se od čimbenika zadovoljstva i Likertove skale odgovora.


Tablica 6. Zadovoljstvo pojedinim elementima posla i opće zadovoljstvo na radu

Čimbenici zadovoljstva

1.Vrlo

nezadovoljan

2Nezadovoljan

3Niti

nezadovoljan niti zadovoljan

4 zadovoljan

5 vrlo

zadovoljan Prosjek

Priroda posla 1 3,3 2 6,7 9 30,0 11 36,6 7 23,4 3,7

Suradnici 1 3,3 3 10,0 9 30,0 12 40,0 5 16,7 3,43

Nadređeni 6 20,0 4 13,3 7 23,4 9 30,0 4 13,3 3,03

Mogućnost napredovanja 6 20,0 9 30,0 8 26,6 6 20,0 1 3,3 2,56

Visina plaće 7 23,3 10 33,4 13 43,3 4,20

Redovitost plaće 1 3,3 2 6,7 4 13,3 9 30,0 14 46,7 4,1

Radni uvjeti 3 10 4 13,3 10 33,4 9 30,0 4 13,3 3,23

Stalnost zaposlenja 3 10 1 3,3 3 10 10 33,4 13 43,3 3,97

Radno vrijeme 2 6,7 3 10 5 16,7 11 36,6 9 30 3,73

Edukacija 4 13,3 8 26,6 7 23,3 8 26,6 3 10 2,93

Opće zadovoljstvo na radu 2 6,7 4 13,3 9 30,0 11 36,6 4 13,3 3,37

Izvor: rad autora

Rezultati istraživanja o zadovoljstvu pojedinim elementima posla i opće zadovoljstvo na radu pokazuju sljedeće:Priroda posla: Na pitanje o važnosti prirode posla gotovo trećina ispitanika ili njih deve-tero dalo je neutralan odgovor. Svega se jedan ispitanik izjasnio da mu ovaj čimbenik nije uopće važan te dvoje njih da im nije važan. Preostalih 18 ispitanika ili 60% izjasnilo se da im je priroda posla bitna (37%) ili izrazito bitna (23%). Prosječna ocjena je 3,7 što ukazuje da je priroda posla vrlo važan čimbenik za zadovoljstvo zaposlenika. Suradnici: Što se tiče suradnika kao čimbenika zadovoljstva radnim mjestom također vrlo mali broj ispitanika ovaj čimbenik smatra nebitnim (troje ili 10%) ili u potpunosti nebitnim (jedan ili 3%). Kao i na pitanje o prirodi posla, njih devetero ili 30% na ovo je pitanje dalo neutralan odgovor. 12 ispitanika (40%) suradnike smatra vrlo bitnim čimbenikom zado-voljstva radnim mjestom te njih petero (16,6%) izrazito bitnim čimbenikom.Nadređeni: Kada je riječ o nadređenima, sedmero ispitanika (23%) smatra ih neutral-nim čimbenikom. Desetero ispitanika ili 33% nadređene smatra nebitnim ili u potpunosti nebitnim, dok trinaestero ili 43% ispitanika ovaj čimbenik smatra bitnim ili izrazito bitnim.Mogućnost napredovanja: S obzirom na to da se u promatranom primjeru radi o malom proizvodnom poduzeću, većina ispitanika zaposlena je u samoj proizvodnji ili prodaji te su mogućnosti napredovanja gotovo neznatne. Sukladno tome (slika 5.7.) dobiveni su očeki-vani rezultati da je manjini ispitanika mogućnost napredovanja bitna. Svega šestero ispi-tanika ovaj čimbenik smatra bitnim, a samo jedan ispitanik izrazito bitnim. Osmero ispita-nika na ovo pitanje daje neutralan odgovor, dok ostali mogućnost napredovanja smatraju nebitnom ili u potpunosti nebitnom.


Visina plaće: Kada je riječ o visini plaće (slika 5.8.), niti jedan ispitanik nije rekao da je nebitna ili u potpunosti nebitna. Tek je sedmero zaposlenika reklo da nije bitna niti nebitna, dok je jedna trećina ili njih 10 reklo da je visina plaće bitna, a njih 13 ili 43% da im je ona izrazito bitna.Mogućnost napredovanja: S obzirom na to da se u promatranom primjeru radi o malom proizvodnom poduzeću, većina ispitanika zaposlena je u samoj proizvodnji ili prodaji te su mogućnosti napredovanja gotovo neznatne. Sukladno tome (slika 5.7.) dobiveni su očeki-vani rezultati da je manjini ispitanika mogućnost napredovanja bitna. Svega šestero ispi-tanika ovaj čimbenik smatra bitnim, a samo jedan ispitanik izrazito bitnim. Osmero ispita-nika na ovo pitanje daje neutralan odgovor, dok ostali mogućnost napredovanja smatraju nebitnom ili u potpunosti nebitnom.Redovitost plaće: Izrazitu važnost ispitanici pridodaju i redovitosti plaće (slika 5.9.), za koju je njih 14 ili 47% izjasnilo da im je izrazito bitna te njih 9 ili 30% da im je bitna. Četvero ispitanika (13%) na ovo je pitanje dalo neutralan odgovor. Svega je dvoje ispitanika izjavilo da im je ona nebitna te je jedan ispitanik izjavio da mu je ona u potpunosti nebitna.Radni uvjeti: Kada je riječ o radnim uvjetima (slika 5.10.), trećina je ispitanika dala neu-tralan odgovor, tj. da su im oni nisu niti bitni niti nebitni. Sedmero ispitanika ili njih 23% izjasnilo se da su im radni uvjeti nebitni ili u potpunosti nebitni, dok ih je 13 ili 43% reklo da su bitni ili izrazito bitni.Stabilnost zaposlenja: Prema rezultatima o stalnosti zaposlenja (slika 5.11.), ali i s obzi-rom na prethodna pitanja, zaključuje se da je ispitanicima izrazito bitna sigurnost radnih mjesta i primanja. Čak 23 ispitanika ili njih 76% izjasnilo se da im je stalnost zaposlenja bitna ili izrazito bitna. Troje ispitanika na ovo je pitanje dalo neutralan odgovor. Jedan ispi-tanik izjasnio se da mu je to nebitno te njih troje da im je u potpunosti nebitno.Radno vrijeme: Kada je riječ o radnom vremenu (slika 5.12.) petero ispitanika na ovo je pitanje odgovorilo da im je ono nebitno ili u potpunosti nebitno te je njih petero dalo neu-tralan odgovor. 11 ispitanika ili njih 17% izjasnilo se da im je radno vrijeme važan faktor te njih devetero ili 30% da im je ono vrlo bitno.Edukacija: Kada je riječ o edukacijama (slika 5.13.), gotovo se jednaki broj ispitanika izja-snio da su im one bitne ili vrlo bitne (njih 11 ili 37%), kao i da su im nebitne ili u potpunosti nebitne (njih 12 ili 40%). Sedmero ispitanika ili njih 23% na ovo je pitanje dalo neutralan odgovor.Opće zadovoljstvo na radu: Kada je riječ o općem zadovoljstvu (slika 5.14.) na radnom mjestu, svega se dvoje ispitanika izjasnilo da im je ono u potpunosti nebitno te njih četvero da im je nebitno. Devetero ili 30% ispitanika dalo je neutralan odgovor, dok se njih 40% izjasnilo da im je bitno ili vrlo bitno.Najvišu prosječnu ocjenu dobila je čista plaća (4,5), a uz to se očituje i važnost njene redo-vitosti (4,10). Kao vrlo važan čimbenik s ocjenom gotovo 4,0 ocijenjena je i stalnost zapo-slenja. Ispitanicima je, dakle, uz samu visinu i redovitost primanja, vrlo važna i sigurnost radnih mjesta. Najniže ocijenjeni čimbenik jest mogućnost napredovanja za koju je dobi-vena prosječna ocjena od tek nešto više od 2,5. Slika 4 prikazuje prosječnu ocjenu čimbe-nika zadovoljstva.


Analiza čimbenika motiviranosti prema pojedinim faktorima motivacije prezentirani su u Tablici 7. Sastoji se od 10 faktora motivacije i odgovora temeljenim na Likertovoj skali.

Tablica 7. Motiviranost prema pojedinim faktorima motivacije

Faktori motivacije 1.Ne

motiviraju

2Slabo

motiviraju

3Srednje

motiviraju

4 Jako

motiviraju

5 vrlo jako

motivirajuProsjek

Politika poduzeća 4 13.3 6 20,0 10 33,3 5 16,7 5 16,7 3,03

Beneficije 3 10,0 5 16,7 8 26,7 7 23,3 7 23,3 3,33

Sigurnost posla 2 6,6 2 6,6 5 16,7 9 30,0 12 40,0 3,90

Menadžeri 4 13,3 7 23,3 7 23,3 6 20,0 6 20,0 3,1

Radni uvjeti 3 10,0 5 16,7 9 30,0 7 23,3 6 20,0 3,27

Primanja i napredovanje 6 20,0 6 20,0 7 23,3 4 13,3 7 23,3 3,00

Mogućnost razvoja 4 13,3 6 20,0 8 26,7 6 20,0 6 20,0 3,13

Odgovornost 2 6,6 4 13,3 9 30,0 9 30,0 6 20,0 3,43

Postignuće i uspjeh 3 10 4 13,3 8 26,7 7 23,3 8 26,7 3,43

Izazovan posao 3 10 4 13,3 7 23,3 9 30,0 7 23,3 3,43

Izvor: rad autora

Politika poduzeća: Kada je riječ o politici poduzeća kao faktoru motivacije, trećina ispi-tanika na ovo je pitanje dala neutralan dogovor. Također, trećina ispitanika (33%) ističe politiku poduzeća kao važan ili izrazito važan čimbenik motivacije, dok podjednaki broj njih ističe da politika poduzeća kao faktor motivacije nije važna ili u potpunosti nije važna.

Izvor: rad autora

Slika 4. Prosječna ocjena čimbenika zadovoljstva


Beneficije (slika 5.16.) kao važan ili izrazito važan faktor motivacije ističe 14 ispitanika ili njih 46%. Osmero ispitanika ili njih 27% na ovo pitanje daje neutralan odgovor, dok ih njih petero ili 17% ističe da beneficije nisu važne te njih troje ili 10% da nisu uopće važne.Sigurnost posla: Kada je riječ o sigurnosti posla (slika 5.17.), 12 ispitanika ili 40% ističe da je to izrazito važan faktor zadovoljstva te njih 9 ili 30% da je važan. Petero ispitanika na ovo pitanje dalo je neutralan odgovor, odnosno smatra da im sigurnost posla kao faktor zadovoljstva nije niti važan niti nevažan. Svega je četvero ispitanika istaknulo da nije važna ili u potpunosti nije važna.Menadžeri: Menadžere kao faktor zadovoljstva (slika 5.18.) u firmi kao niti važan niti neva-žan faktor ocijenilo je sedmero ispitanika (23%). Isti broj ispitanika ističe da menadžeri nisu važni te njih četvero ili 13% da nisu uopće važni. Po šestero ispitanika (20%) istaknulo je da im je taj faktor važan ili u potpunosti važan. Radni uvjeti: Devetero ili 30% ispitanika za radne uvjete (slika 5.19.) istaknulo je da im kao faktor zadovoljstva na poslu nisu niti važni niti nevažni. Sedmero ispitanika (23%) ističe taj faktor kao važan te njih šestero (20%) kao izrazito važan. Petero ispitanika (17%) smatra ga nevažnim te njih troje ili 10% u potpunosti nevažnim.Primanja i napredovanja: Sedmero ispitanika ili njih 23% izjasnilo se da su im primanje i napredovanje kao faktor zadovoljstva (slika 5.20.) izrazito važni te njih četvero ili 13% da su im važni. Također sedmero ispitanika na ovo pitanje daje neutralan odgovor, dok njih 12 ili 40% smatra da su primanje i napredovanje nevažan ili u potpunosti nevažan faktor zadovoljstva radnim mjestom.Mogućnost razvoja: Osmero ispitanika ili njih 27% na pitanje o mogućnosti razvoja kao faktora zadovoljstva (slika 5.21) izjasnilo se neutralnim odgovorom, odnosno smatraju da im taj faktor nije niti važan niti nevažan. 13% ispitanika smatra da im je mogućnost razvoja potpuno nevažna te njih šestero ili 20% da im je nevažna. Po šestero ispitanika (20%) izja-snilo se da im je isti faktor zadovoljstva važan ili izrazito važan. Odgovornost: Kada je riječ o odgovornosti kao faktoru zadovoljstva (slika 5.22.), svega dvoje ispitanika ili njih 7% izjasnilo se da im je taj faktor u potpunosti nevažan te njih četvero ili 13% da im je nevažan. Devetero ili 30% njih na ovo je pitanje dalo neutralan odgovor, dok se jednaki broj ispitanika izjasnio da im je faktor zadovoljstva važan te njih šestero (20%) da im je izrazito važan.Postignuće i uspjeh: Na pitanje o postignućima i uspjehu kao faktoru zadovoljstva (slika 5.23.), njih sedmero ili 23% navodi da im je taj faktor nevažan ili u potpunosti nevažan. Osmero ispitanika ili njih 27% daje neutralan odgovor. Polovica ispitanika, odnosno njih 15 (50%), izjašnjava se da su im postignuće i uspjeh važan (23%) ili izrazito važan (27%) faktor zadovoljstva.Izazovan posao: Na pitanje o postignućima i uspjehu kao faktoru zadovoljstva (slika 5.23.), njih sedmero ili 23% navodi da im je taj faktor nevažan ili u potpunosti nevažan. Osmero ispitanika ili njih 27% daje neutralan odgovor. Polovica ispitanika, odnosno njih 15 (50 %), izjašnjava se da su im postignuće i uspjeh važan (23%) ili izrazito važan (2 %) faktor zado-voljstva.Kada je riječ o faktorima motivacije najveća ocjena dodijeljena je sigurnosti posla (3,90). Više ocjene nadalje dobili su faktori poput odgovornosti (3,43), postignuća i uspjeh (3,43) te izazovan posao (3,43). Najniže ocjene faktora zadovoljstva dodijeljene su mogućno-


stima razvoja (3,13), menadžerima (3,10), politici poduzeća (3,03) te primanjima i napre-dovanju (3,00). Slika 5 prikazuje prosječne ocjene faktora motivacije.

Slika 5. Prosječna ocjena faktora motivacije

Izvor: rad autora

3.2. Rasprava i zaključci

Dolje navedena istraživačka pitanja usmjerila su istraživanje.1. Kakav je postojeći način nagrađivanja i motiviranja zaposlenika u poduzeću Rips?Poduzeće Rips u većini slučajeva prakticira primarno materijalne oblike za motiviranje svojih zaposlenika. Jedan od važnih elemenata motivacije zaposlenika svakako je njihova plaća, a poduzeće vodi brigu o tome da su plaće adekvatne radnom mjestu te konkuren-tne da bi se spriječio odlazak zaposlenika konkurenciji uslijed većih primanja za isti posao. Oko dvije trećine ukupno zaposlenih radnika uz plaću dobiva neki dodatni oblik beneficije. Također, kada je to moguće, voditelji odjela omogućavaju svojim podređenima i fleksi-bilno radno vrijeme, kao i rad od kuće.

2. Kakvo je trenutno zadovoljstvo zaposlenika postojećim sustavom motiviranja i nagra-đivanja zaposlenika poduzeća Rips?Polovica zaposlenika smatra da plaća koju primaju za svoj rad nije adekvatna za rad koji obavljaju. Oko trećine zaposlenika smatra da uz plaću koju primaju za svoj rad nemaju nikakvih drugih beneficija od poduzeća. Zaposlenici su zadovoljni radnom okolinom i atmosferom u poduzeću te međuljudskim odnosima. Također se može zaključiti da su postojeći zaposlenici lojalni promatranom poduzeću.S obzirom na primarno istraživanje, zaključuje se da postoji značajan prostor za pobolj-šanje postojećeg sustava motiviranja i nagrađivanja zaposlenika. Premda dio zaposlenika smatra da plaće koje primaju nisu adekvatne poslu koji obavljaju za promatrano poduzeće, s druge strane isto tako ističu da su im ispred materijalnih naknada i beneficija znatno


važnije one nematerijalne stavljajući upravo na prvo mjesto međuljudske odnose, kao i stabilnost poslovanja te sigurnost njihovih radnih mjesta.Budući da se radi o fizički intenzivnom poslu u proizvodnji, transportu i skladištenju, većini zaposlenika mogućnost napredovanja u poduzeću uopće nije bitna. Također većina ispita-nika smatra da ne bi ostvarivala ništa bolje rezultate, odnosno u svojemu radu ne bi bila ništa produktivnija da ih njihovi nadređeni bolje motiviraju.

3. Kako dizajnirati sustav nagrađivanja i motiviranja zaposlenika koji bi doprinio većem zadovoljstvu zaposlenika u poduzeću Rips?S obzirom na to da se radi o proizvodnom procesu, u jednom segmentu moguće je nagra-đivati zaposlenike i prema poslovnom rezultatu, odnosno učinku. Ipak, ovo nije najbolje rješenje jer nisu svi zaposlenici isti, nemaju jednake vještine, brzinu obavljanja zadataka te bi ovakav sustav nagrađivanja bio diskriminirajući prema zaposlenicima koji se trude i daju svoj maksimum, no jednostavno nisu brzi poput drugih zaposlenika. Predlaže se da se postavi minimum koji se mora zadovoljiti te da menadžment nagrađuje zaposlenike koji mjesečno premašuju zadanu normu.Jedan je od mogućih modela nagrađivanja u pogledu prodaje i pronalaska novih prodajnih kanala i kupaca, pri čemu bi se zaslužnom zaposleniku dala jednokratna nagrada ili kroz duži period dokle god kanal koji je stvorio zaposlenik postoji i ostvaruje prihode. Svim zaposlenicima treba omogućiti uključenje u sve procese poduzeća kroz davanje prijedloga za poboljšanje poduzeća po uzoru na TQM (eng. total quality management). I čistačica poduzeća može dati savjet o tome koja sredstva za čišćenje koristiti te time poboljšati svoj učinak rada, a ujedno i smanjiti ukupni trošak poduzeća. Uključenjem svih zaposlenika na ovaj način stvorit će se dublja povezanost zaposlenika s poduzećem, kao i pojačati osjećaj pripadnosti.

4. Kakav sustav nagrađivanja i motiviranja zaposlenika u poduzeću Rips može doprini-jeti većem zadovoljstvu zaposlenika?Zaposlenicima je iznimno bitna stabilnost poduzeća i sigurnost njihovog radnog mjesta te ih se treba do određene mjere informirati upravo o stabilnosti poduzeća i trenutnom poslovanju. Premda većina zaposlenika tvrdi da ne bi davala bolje rezultate u obavljanju svojih poslovnih zadataka, iz primarnog se istraživanja može zaključiti da postoje motiva-tori koji će svakako pridonijeti većem zadovoljstvu zaposlenika.Primarni motivator kod zaposlenika na primjeru promatranog poduzeća upravo je čista plaća, no već drugi glavni motivator jesu dobri međuljudski odnosi i timski rad. Potrebno je svakako nadalje poticati timski rad te izgrađivati odnose kroz zajednička druženja i orga-nizaciju, tzv. eng. team buildinga, što do sada nije bila praksa u poduzeću.Uz sigurnost radnih mjesta, zaposlenicima je važan i rad bez velikih stresova. Također, na temelju istraživanja zaključuje se da će značajan doprinos većem zadovoljstvu zaposlenika pridonijeti i fleksibilnost radnog vremena. Uslijed specifičnosti posla ovo nije u potpunosti moguće provesti s obzirom na to da se radi o djelatnosti proizvodnje. S druge strane, u jednom ju je dijelu moguće provesti i trebala bi se omogućiti zaposlenicima kada za to postoji realna mogućnost. Naposljetku, sukladno provedenom primarnom istraživanju, dolazi se do sljedećih zaključaka:


• kao motivatori za rad ističu se oni nematerijalni, i to dobri međuljudski odnosi na poslu, ugodno radno okruženje te fleksibilno radno vrijeme,

• čista plaća jedan je od glavnih motivatora za rad,• većini ispitanika nije važna mogućnost napredovanja na poslu,• radnici posebno ističu važnost redovitosti, kao i dodatnih beneficija na plaću,• visoko ocijenjeni čimbenik jest stalnost zaposlenja,• zaposlenicima nije bitna edukacija niti im nadređeni predstavljaju faktor motivacije i

zadovoljstva,• sigurnost radnog mjesta najviše je ocijenjeni faktor zadovoljstva radnika.

4. ZAKLJUČAK

Rad se fokusirao na poduzeće Rips te je u sklopu njegove izrade provedeno anketiranje sa zaposlenicima poduzeća. Anketni upitnik proveden je nad zaposlenicima kako bi na anoniman način mogli dati informacije o postojećem stanju u promatranom poduzeću te da bi se mogao utvrditi trenutni stupanj njihovog zadovoljstva postojećim sustavom motiviranja i nagrađivanja zaposlenika. Kroz ovo istraživanje željelo se dodatno istražiti mogućnosti poboljšanja sustava nagrađivanja i motiviranja zaposlenika u poduzeću.Iz rezultata provedene ankete zaključuje se da većina ispitanika prima plaću adekvatnu razini posla koju obavljaju. Također, većina ispitanika ističe i da prima dodatne beneficije poput dopunskog zdravstvenog osiguranja, plaćenog troška prijevoza te ujedno dobiva i dodatne slobodne dane. Najvažniji motivator kod zaposlenika svakako je čista plaća i redovitost njezina primanja, a kao važan čimbenik tu su i druge materijalne koristi. Osim plaće, zaposlenicima promatranog poduzeća Rips iznimno je važna i sigurnost radnoga mjesta.Kao najvažniji motivatori za rad ističu se dobri međuljudski odnosi i ugodna radna atmos-fera. Dodatni motivatori svakako su i slobodni dani, fleksibilno radno vrijeme i slične nematerijalne beneficije koje uživaju zaposlenici promatranoga poduzeća. Zaposlenicima je važna sigurnost njihovih radnih mjesta, kao i rad bez stresova.Iz istraživanja se zaključuje da su zaposlenici zadovoljni radnom atmosferom te su lojalni promatranom poduzeću. Većina ispitanika ne bi promijenila poduzeće da im se ukaže pri-lika za time. Budući da se radi o proizvodnom poduzeću, većina ispitanika nema afiniteta za napredovanjem.S obzirom na to da su brojni ispitanici naveli uvođenje fleksibilnog radnog vremena kao mogućeg motivatora, menadžmentu promatranog poduzeća preporučuje se njegovo uvo-đenje gdje je to moguće. Također, jedan su od glavnih motivatora upravo dobri međuljud-ski odnosi i timski rad, stoga se menadžmentu poduzeća preporučuje da svakako nadalje potiče timski rad te izgrađuje dobre međuljudske odnose kroz zajednička druženja i orga-nizaciju tzv. team buildinga.


A SYSTEM FOR REWARDING AND MOTIVATING EMPLOYEES IN THE CHOSEN COMPANY

Karlo Salopek, MSc, VERN’ University of Applied SciencesIblerov trg 10, Zagreb, Croatia


Ivica Katavić, PhD, College ProfessorEuropean Business School ZagrebSelska cesta 119, Zagreb, Croatia


ABSTRACTEmployee motivation directly affects their performance, productivity and satisfaction. There are many ways to motivate employees but the key one is a reward system. In the selected company (RIPS - workshop and candle production), there is no clearly defined employee rewarding and motivating system and there is a certain employee dissatisfaction with the existing material and immaterial compensations. Therefore, the main objective of the research was to identify the existing ways of motivating and rewarding and their effectiveness, and to propose a new rewarding and motivating system. Data and information were collected from secondary (analysis of relevant literature and company documentation) and primary sources (surveys and interviews). Surveys were applied to the population of the selected company and the sample size was 30 (N = 30). Half-structured interviews were applied to the population of the head of the department of the selected company and the sample size was six (N = 6). Research results show that the biggest motivators are salary, the regularity of receiving a salary, good interpersonal relationships, a pleasant working atmosphere, free days, flexible working hours and workplace safeness. Suggestions for improving the employee rewarding and motivating system are related to the variable parts of a salary such as rewards, flexible working hours (where possible) and building a pleasant working environment.

Keywords: employee satisfaction; motivation; motivators; human resources


LITERATURA

1. Bahtijarević-Šiber, F. (2014). Strateški menadžment ljudskih potencijala. Zagreb: Školska knjiga.2. Buble, M. (2006). Osnove menadžmenta. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.3. Buntak K., Drožđek I., Kovačić R. (2013a). Materijalna motivacija u funkciji upravljanja ljudskim

potencijalima. Tehnički glasnik, 7, 56 – 63.4. Buntak, K., Drožđek, I., Kovačić, R. (2013b). Nematerijalna motivacija u funkciji upravljanja ljud-

skim potencijalima. Tehnički glasnik Varaždin, 2(1), 213 – 219.5. Davis, J. Q., & Singh, H. (2011). Chapter 6: Motivation Organisational Behavior (pp. 131). New

Delhi: VK (India) Enterprises.6. Dessler, G. (2015). Upravljanje ljudskim potencijalima. Zagreb: Mate.7. Fejes, A. (2008). Foucault and lifelong learning: Governing the subject. New York, NY: Routledge.8. Goudas, M., Biddle, S., & Fox, K. (2011). Perceived locus of causality, goal orientations, and per-

ceived competence in school physical education classes. British Journal of Educational Psycho-logy, 64(3), 453-463.

9. Harmon-Jones, E., & Harmon-Jones, C. (2010). On the relationship of trait PANAS positive acti-vation and trait anger: Evidence of a suppressor relationship. Journal of Research in Persona-lity, 44(1), 120-123. doi:110.1016/j.jrp.2009.1009.1001.

10. Hong, J. C., Cheng, C. L., Hwang, M. Y., Lee, C. K., & Chang, H. Y. (2009). Assessing the educatio-nal values of digital games. Journal of Computer Assisted Learning, 25(5), 423-437.

11. Kennedy, K. P. (2010). Training: The key to keeping your head in a crisis situation. Naval Engi-neers Journal, 122(3), 73-85.

12. Kesić, T. (2006). Ponašanje potrošača. 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Opinio.13. Khuntia, D. K. (2010). Motivation: The essence of library management. Pearl: A Journal of

Library and Information Science, 4(4), 232-237.14. Kim, J. H., & Lee, C. H. (2008). Multi-objective evolutionary generation process for specific per-

sonalities of artificial creature. Computational Intelligence Magazine, IEEE, 3(1), 43-53.15. Koob, G. F., & Le Moal, M. (2008). Neurobiological mechanisms for opponent motivational

processes in addiction. Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences, 363(1507), 3113-3123.

16. Locke, E. A., & Baum, J. R. (2006). Entrepreneurial Motivation in The Psychology of Entrepre-neurship (pp. 93-112). Mawah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates Publishers. Mata, J., Silva, M. N., Vieira, P. N., Carraça, E. V., Andrade, A. M., Coutinho, S. R., et al. (2009). Motivational “spill-over” during weight control: Increased self-determination and exercise intrinsic motivation predict eating self-regulation. Health Psychology, 28(6), 709.

17. Pew, S. (2007). Andragogy and pedagogy as foundational theory for student motivation in higher education. A Journal of the Center for Excellence in Teaching and Learning, 4(1), 14.

18. Potter, W. J., & Ware, W. (1987). An analysis of the contexts of antisocial acts on prime-time television. Communication Research, 14(6), 664-686. doi: 610.1177/009365087014006003.

19. Previšić, J., Ozretić Došen, Đ. (2007). Osnove marketinga. Zagreb: Adverta.20. Sass, E. J. (1989). Motivation in the college classroom: What students tell us. Teaching of

Psychology, 16(2), 86-88.21. Schmidt, L., Palminteri, S., Lafargue, G., & Pessiglione, M. (2010). Splitting motivation unilateral

effects of subliminal incentives. Psychological Science, 21(7), 977-983.


22. Strombeck, S. D., & Wakefield, K. L. (2008). Situational influences on service quality evaluati-ons. Journal of Services Marketing, 22(5), 409-419.

23. Tadin. H. (2001). Rukovođenje: umijeće uspjeha. Zagreb: Hita.24. Tafra, J., Graovac, P., Budimir Šoško, G. (2017). Povezanost motivacije i sustava nagrađivanja

zaposlenika s uspješnosti upravljanja ljudskim potencijalima u malim i srednjim poduzećima. Obrazovanje za poduzetništvo - E4E: znanstveno stručni časopis o obrazovanju za poduzetniš-tvo, 7(1), 49 – 61.

25. Thijs, J. (2011). Ethnic differences in teacher-oriented achievement motivation: A study among early adolescent students in the Netherlands. The Journal of genetic psychology, 172(2), 121-140.

26. Varga, M. (2011). Upravljanje ljudskim potencijalima kroz motivaciju. Zbornik radova Međimur-skog veleučilišta u Čakovcu, 2(1), 152 – 169.

Ž. Tintor: Važnost revizije kao pokazatelja kvalitete financijskih izvještaja140


VAŽNOST REVIZIJE KAO POKAZATELJA KVALITETE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

mr.sc. Željko Tintor, Retra d.o.o. za reviziju i poslovno savjetovanjeLastovska 6, Zagreb, Hrvatska


SAŽETAKBrzi razvoj tržišta i njegova globalizacija zahtjeva od poduzetnika pravovremene i ispravne poslovne odluke. Rizik takovih odluka ne dopušta njihovo donošenje temeljeno samo na intuiciji, već zahtjeva pouzdane i vjerodostojne informacije. U tom je kontekstu naročito značajna uloga poduzetničkog računovodstva koje, koristeći suvremena tehnološka dostignuća, prikuplja informacije o poslovnim događajima, klasificira ih i obrađuje sukladno propisima i računovodstvenim standardima te pretvara u vlastite informacije koje će omogućiti donošenje poslovnih odluka. Vrste, forma i sadržaj takvih informacija su različiti, ali posebno značajno mjesto i uloga pripadaju financijskim izvještajima kao nositeljima računovodstvenih informacija. Kvalitetne poslovne odluke moguće je donijeti tek nakon pribavljanja takvih informacija i analiza stanja i rezultata poslovanja sadržanih u financijskim izvještajima. Da bi informacije sadržane u financijskim izvještajima bile upotrebljive, one moraju biti kvalitetne i pouzdane, što znači da moraju biti relevantne, dokazive, objektivne i realne. Kvaliteta financijskih izvještaja podrazumijeva da je procesuiranje poslovnih događaja i sastavljanje financijskih izvještaja utemeljeno na dosljednoj primjeni zakonskih propisa i usvojenih računovodstvenih standarda i metoda njihove pripreme. Pouzdanost financijskih izvještaja podrazumijeva da u financijskim izvještajima nema stanja ili rezultata poslovanja koja ne odgovaraju stvarnom stanju i rezultatima poslovanja, mjereno primjenjivim zakonskim okvirima i računovodstvenim standardima, a bez neutemeljenih iskaza stanja i rezultata poslovanja. Kvaliteta i pouzdanost financijskih izvještaja osigurava se revizijom. Revizija financijskih izvještaja od neovisnih stručnjaka, nužnost je u uvjetima tržišnog gospodarstva, kako za vlasnike kapitala poslovnog subjekta, tako i za njihove poslovne partnere, državne institucije, banke i dr. Ovim radom, koristeći financijski izvještaje odabranog poduzeća, daje se prikaz najčešćih odstupanja u odnosu na stvarno stanja i rezultate poslovanja, zbog kojih ta financijska izvješća nemaju potrebnu kvalitetu i pouzdanost. Primjenom odgovarajućih revizijskih postupaka i metoda, takva su odstupanja detektirana i usklađena sa stvarnim stanjem, a usporedbom financijskih izvještaja prije i poslije revizije prikazane su promjene kojima su osigurani kvaliteta i pouzdanost financijskih izvještaja, poduzetnicima za donošenje poslovnih odluka i drugim korisnicima tih izvještaja.

Ključne riječi: kvaliteta financijskih izvještaja; revizija financijskih izvještaja; revizijski postupci i metode; pouzdanost financijskih izvještaja


1. UVOD

Financijski su izvještaji strukturirani prikaz financijskog položaja i financijske uspješnosti subjekta. „Cilj je financijskih izvještaja opće namjene pružiti informacije o financijskom stanju, financijskoj uspješnosti i novčanim tokovima poslovnog subjekta koje su kori-sne širokom krugu korisnika u donošenju ekonomskih odluka“ (MRS 1. t.9., NN 136/09, 8/09,18/10). Temeljni financijski izvještaji koji nam pružaju te informacije su: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom toku, izvještaj o promjeni glavnice i bilješke uz financijske izvještaje. Bilanca pruža podatke o stanju imovine, kapitala i obveza na određeni dan, najčešće je to na zadnji kalendarski dan u poslovnoj godini. Izgled bilance, shema i struktura bilanč-nih pozicija propisani su zakonom i usklađeni s regulativom Europske unije. Za razliku od bilance, svrha računa dobiti i gubitka jest prikazati rezultate (uspješnost) poslovanja u određenom razdoblju, odnosno prihode i rashode od poslovnih i financijskih aktivnosti i aktivnosti s povezanim subjektima, najčešće je to kalendarska poslovna godina. Izvještaj o novčanim tokovima prikazuje primitke i izdatke novca i novčanih ekvivalenata, kao pri-mitke i izdatke od poslovnih, financijskih i investicijskih aktivnosti. Izvještaj o promjenama kapitala (glavnice) prikazuje povećanje ili smanjenje kapitala koje se dogodilo u promatra-nom razdoblju i to promjene nastale po svim dijelovima kapitala: kapital, rezerve, zadržana dobit i dobit tekućeg razdoblja, a ne samo po osnovi uplata i isplata vlasnika. Bilješke čine sastavni dio financijskih izvještaja, a uz prikaz računovodstvenih politika sadrže dopunsku prezentaciju, objašnjenja i razradu podataka iz bilance, računa dobiti i gubitka, izvještaja o novčanim tokovima i izvještaja o promjenama kapitala. Izgled, shema i struktura finan-cijskih izvještaja sukladno zakonu propisani su Pravilnikom o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja, pa upućujemo na njihovo izravno korištenje. Prema tome, realne i objektivne računovodstvene informacije iz financijskih izvještaja nužna su pretpostavka za poslovno odlučivanje menadžera, vlasnika i drugih zaintere-siranih skupina, a međunarodni računovodstveni standardi polaze od pretpostavke da financijski izvještaji realno i objektivno prikazuju financijsko stanje, financijsku uspješnost i novčane tokove subjekta. Ovakva situacija s isticanjem realnosti i objektivnosti računo-vodstvenih i financijskih informacija ukazuje na važnost eksterne revizije, kojoj je osno-van funkcija, korisnicima financijskih izvještaja pružiti razumno uvjerenje da u revidiranim financijskim izvještajima nema značajnih pogrešaka i propusta (William F. Messier Jr., 2000., str.4.).Cilj je rada primjenom revizijskih postupaka detektirati, prikazati i otkloniti odstupanja od stvarnog financijskog stanja i rezultata poslovanja poduzetnika, a koja su u financijskim izvještajima nastala zbog računovodstvenih manipulacija. Temeljne hipoteze su: (a) finan-cijski izvještaji moraju prezentirati stvarno financijsko stanje i rezultate poslovanja, (b) financijski izvještaji moraju biti utemeljeni na relevantnim zakonskim propisima i standar-dima i (c) revizijom se trebaju eliminirat pogreške i manipulacije i osigurati kvaliteta finan-cijskih izvještaja s prikazom stvarnog financijskog stanja i poslovanja poduzetnika. Metode istraživanja obuhvaćaju prikupljanje, analiziranje i sumiranje te komparaciju podataka. Tijekom istraživanja korišteni su sekundarni podaci računovodstva i financijski izvještaji odabranog poduzeća, a potom su autorovim revizijskim postupcima analize i komparacije provedena istraživanja radi utvrđivanja odstupanja prikazanog stanja u financijskim izvje-


štajima u odnosu na stvarno financijsko stanje i rezultate poslovanja. Dobiveni rezultati su sumirani i prezentirani u tablicama u radu, s prigodnim komentarima.

2. OPĆENITO O REVIZIJI

Pojam revizije različiti autori i institucije definiraju na različite načine (Grupa autora, redak-tor Žager, L., 2012: 51.). Međutim, za ovu svrhu skloni smo koristiti definiciju iz zakona o reviziji, prema kojem revizija financijskih izvještaja je provjera i ocjenjivanje financijskih izvještaja te podataka i metoda korištenih prilikom njihova sastavljanja i na temelju toga, davanje neovisnog stručnog mišljenja o tome prikazuju li financijski izvještaji u svim zna-čajnim odrednicama istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja te novčanih tokova u skladu s primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja, ili, ako je to primjenjivo, jesu li financijski izvještaji u skladu s propisima. (Zakon o reviziji, 2017., NN RH 127, čl.4. st.2.)

2.1. Institucionalni okvir revizije

Obavljanje revizijske prakse regulirano je Zakonom o reviziji (NN RH 127/17.) koji regulira pitanja obavljanja usluga eksterne revizije, osobe ovlaštene za obavljanje revizije, uvjete za obavljanje revizije i druga pitanja za obavljanje revizije uključivo i pitanje javnog nad-zora nad osobama ovlaštenim za obavljanje revizije, Međunarodnim revizijskim standar-dima (MRevS, 2010., NN, 49.), koji obuhvaćaju opći okvir, standarde i smjernice za obavlja-nje revizijskih usluga, Zakonom o računovodstvu (NN RH 78/15.,134/15.,120/16. I 116/18.) kojim su određeni gospodarski subjekti obveznici revizije financijskih izvještaja te Kodek-som profesionalne etike revizora (NN RH 3/19.) koji sadrži tumačenja etičkih okvira načela profesionalnog ponašanja i pravila ponašanja revizora, pri čemu je naglasak na stručnosti, kompetentnosti i neovisnost revizora u sveukupnom revizijskom procesu.

2.2. Općeprihvaćeni revizijski standardi

Obavljanje revizijske profesije, unutar navedenih institucionalnih okvira, temelji se na općeprihvaćenim revizijskim standardima (Grupa autora, redaktor Žager, L., 2008., str.141) koji obuhvaćaju: (a) opće standarde, (b) standarde obavljanja revizije i (c) standardi izvje-šćivanja te Uputama za primjenu revizijskih standarda.Općim standardima su posvećene revizoru i obuhvaćaju temeljne pretpostavke obavlja-nja poslova revizije: stručnost revizora, nezavisnost revizora i dužnu stručnu pažnju koju mora posvetiti pri obavljanju revizije. Standardi obavljanja revizije obuhvaćaju upute za provedbu postupka revizije: planiranje revizije, interne kontrole i pribavljanje dokaza što uključuje razne vrste pribavljanja i formiranja dokaza sadržanih u revizijskoj dokumentaciji koja je osnova za izražavanje nepristranog mišljenja revizora. Standardima izvješćivanja regulirana je problematika izvješćivanja o provedenoj reviziji financijskih izvještaja: uskla-đenost s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima, dosljednost u primjeni računo-vodstvenih načela, odgovarajuće objavljivanje i izražavanje revizorova mišljenja. Upute za primjenu revizijskih standarda prateća je regulativa kojom se primjena detaljno pojašnjava i prilagođava novonastalim promjenama.


2.3. Proces obavljanja revizije

Polazeći od općeprihvaćenih revizijskih standarda, cjelokupni proces obavljanja revizije financijskih izvještaja koju provodi eksterni revizor, uključuje slijedeće temeljne postupke revizije: (a) preuzimanje obveze revizije, (b) upoznavanje poslovanja klijenta i planiranje postupaka revizije, (c) upoznavanje i ocjena sustava internih kontrola, (d) procjena značaj-nosti i revizijskih rizika, (e) prikupljanje revizijskih dokaza, (f) kompletiranje dokaza i formi-ranje radne dokumentacije, (g) formiranje mišljenja o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja i (h) sastavljanje revizorova izvješća. Planiranje revizije je početna faza obavljanja revizijskih postupaka. Pri tome je od posebne važnosti procjena značajnosti, odnosno visine pogrešnog iskazivanja materijalno značaj-nog za financijske izvještaje te procjena revizijskog rizika odnosno mogućnosti postojanja materijalno značajnih pogrešaka u financijskim izvještajima unatoč obavljenim revizor-skim procedurama. Koncept materijalnog značaja povezano s problematikom revizijskog rizika predstavlja jedan od najvažnijih, a ujedno i najtežih elemenata u revizijskoj profesiji. Izražavanje mišljenja o financijskim izvještajima kao krajnji cilj revizijskog postupka temelji se na poštivanju načela materijalnog značaja, stupnju revizijskog rizika i povezano s time u određivanju obujma, načina i vremena provjere podataka iskazanih u financijskim izvje-štajima (Brekalo, 2007., str.62.). Zato da bi revizija financijskih izvještaja istovremeno bila sveobuhvatna i racionalna, potrebno ju je planirati na način da su u svim fazama uva-žava kriterij materijalnog značaja, a uzorkovanjem obavi provjera i velikog broja poslovnih događaja stavaka manjeg značaja.

2.4. Vrste revizije

Razlikujemo mnoge vrste revizija, ali se općenito mogu svrstati u tri skupine: (a) revizija financijskih izvještaja čija je svrha utvrditi jesu li sveukupni financijski izvještaji objavljeni u skladu s kriterijima iz primjenjivih okvira, (b) revizija podudarnosti svrha koje je utvrditi razinu usklađenosti s određenim pravilima, ugovorima, propisima i sl., i (c) revizija poslo-vanja koja podrazumijeva sustavan uvid u cjelokupno poslovanje poduzeća ili nekog nje-govog dijela s aspekta učinkovitosti korištenja resursa. Predmet ovog rada jest provjera financijskih informacija eksternom revizijom financijskih izvještaja.

2.5. Vrste revizora

Prema subjektu koji obavlja reviziju razlikuju se: (a) komercijalni revizori gdje vanjski neovisni revizor obavlja reviziju financijskih izvještaja trgovačkih društava, kao i ostalih organizacija, (b) interni revizor kojeg je kao vlastitog zaposlenika angažiralo poduzeće ili neka druga organizacija, koji mora ispunjavati uvjete kao eksterni revizor, može pomagati eksternim revizorima u reviziji financijskih izvještaja, ali mu je primarna zadaća revizija podudarnosti i revizija poslovanja i procjena učinkovitosti resursa, i (c) državni revizori koje zapošljavaju odgovarajuće državne institucije sa ciljem da obavljaju reviziju financijskih izvještaja i poslovanja državnih organa i institucija. Predmet našeg razmatranja jest aktiv-nost komercijalne revizije u provjeri financijskih izvještaja poduzetnika, a koju provode eksterni revizori.


3. REVIZIJA I PROVJERA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Primarni cilj komercijalne (eksterne) revizije jest osigurati da financijski izvještaji u svim značajnim odrednicama prikazuju istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja poduzetnika. Da bi se to osiguralo, revizijskim postupcima obavlja se: (a) pro-vjera postojanja i funkcioniranja sustava internih kontrola, (b) provjera računovodstvenog procesuiranja poslovnih događaja, kako bi se utvrdile mogućnosti nastanka pogrešaka ili računovodstvenih manipulacija i (c) provjera postupaka izrade financijskih izvještaja, kako bi se utvrdilo jesu li pri sastavljanju financijskih izvještaja poštivani propisi i pravila struke, odnosno jesu li pozicije iz glavne knjige ispravno razvrstane, grupirane i prikazane na odgo-varajućim pozicijama financijskih izvještaja. U ovom radu revizijski postupci su usmjereni na osiguranje kvalitete financijskih informacija o stanju i rezultatima poslovanja sadržanih u bilanci i računu dobiti i gubitka, a istraživanje na prikaz računovodstvenih manipulacija i najčešća odstupanja od stvarnog stanja i rezultata poslovanja nastalih pogreškom i/ili računovodstvenim manipulacijama. Međutim, računovodstvene manipulacije podrazumi-jevaju poticaje i motive za manipulacijama u financijskim izvještajima pa su predmet našeg istraživanja i poticaji i motivi za računovodstvene manipulacije.

3.1. Računovodstvene manipulacije

Pojam računovodstvenih manipulacija obično podrazumijeva računovodstvene postupke koji rezultiraju značajnim pogreškama ili prijevarama u financijskim izvještajima. Za potrebe ovog istraživanja izdvojit ćemo dvije definicije prema međunarodnim standar-dima. Prema Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, izostavljanje ili pogrešno prikazivanje stavki je značajno ako one mogu, pojedinačno ili skupno, utjecati na ekonomske odluke koje korisnici donose na osnovi financijskih izvještaja. Značajnost ovisi o veličini i vrsti izostavljenog ili pogrešno prikazanog, a koje se prosuđuje u postojećim okol-nostima (MRS 8. t.5., NN RH 136/09, 8/09,18/10). Također, prema Međunarodnim revizij-skim standardima pogrešno prikazivanje u financijskim izvještajima može proizaći zbog pri-jevare ili pogreške, s tim da se pogreška odnosi na nenamjerne pogreške ili izostavljanja u financijskim izvještajima, a prijevara na namjernu radnju s ciljem stjecanja nepravednih ili nezakonitih prednosti (MRevS 240., NN RH 49/2010.). Sučeljavanjem ovih dvaju definicija možemo zaključiti: (a) da pogreške mogu nastati zbog neznanja, nedostatka informacija ili s namjerom u kom slučaju je riječ o prijevarama, (b) da manipulacije mogu nastati u vezi s priznavanjem, mjerenjem, prezentiranjem i objavljivanjem financijskih izvještaja, (c) da razlikovanje pogreške od prijevare čini namjera i (d) pogreška u financijskim izvještajima je značajna ako utječe na prosudbe donosioca odluka.

3.2. Poticaji i motivi računovodstvenih manipulacija

Računovodstvene manipulacije nisu same sebi svrha. Uvijek postoje poticaji i motivi zbog kojih menadžment koji je odgovoran za financijska izvješća poduzima mjere koje rezulti-raju računovodstvenim manipulacijama u financijskim izvještajima. Sasvim općenito poti-caji za prijevarno financijsko izvještavanje mogu biti: (a) upravljačke strukture imaju priti-sak koji motivira na prijevarne radnje, (b) izostanak internih kontrola odnosno mogućnost


njihova zaobilaženja, (c) osobni interesi upravljačkih struktura i (d) prikrivanje stvarnog stanja. Pritisci na upravljačke strukture mogu nastati izvana ali i unutar poduzeća, zbog neostvarivanja planiranih rezultata, zbog stimulacija, zbog odnosa prema partnerima naročito financijskim institucijama i sl. za revizora je posebno važno pitanje postojanja internih kontrola, njihova statusa i mogućnosti zaobilaženja, jer to povećava rizik ne otkri-vanja prijevarnih radnji s značajnim utjecajem na financijska izvješća. Kada je riječ o motivima, kod dioničkih društava čije dionice kotiraju na tržištu vrijedno-snih papira najčešće su to motivi povezani s tržištem kapitala, jer u ovisnosti od stanja i rezultata poslovanja zavisi kretanje cijena dionica. Kod onih koji to nisu, najčešći su motivi povezani s ugovornim poticajima menadžmentu za ostvarene rezultate poslovanja pri-kazivanjem veće dobiti od stvarne. Značajni su i motivi s regulatornim poticajima gdje se manipulacijama nastoji smanjiti tekući rezultat radi manjih poreznih obveza ili pak korište-nja državnih poticaja, subvencija i sl. Najčešći razlozi računovodstvenih manipulacija su: (a) smanjenje fiskalnih obveza gdje je cilj lošijim rezultatom smanjiti porezne obveze, (b) težnja za što jeftinijim povećanjem kapitala gdje je cilj prikazivanjem manje zaduženosti i isho-diti povoljnije uvjete kreditiranja, (c) izbjegavanje kršenja ugovora s vjerovnicima, gdje je cilj prikazivanje stanja unutar ugovorenih okvira kako bi se izbjegla nepovoljnija promjena ugovorenih uvjeta kreditiranja, (d) povećanje bogatstva menadžmenta gdje je cilj varira-njem iskazane dobiti osigurati bonus participacije (Gulin, Perčević, 2013.).

3.3. Najčešći oblici računovodstvenih manipulacija

Na vrste i oblike računovodstvenih manipulacija koje se koriste za prijevarno financijsko izvještavanje u značajnoj mjeru utječu pravni status poduzetnika, razvojna strategija i poslovni ciljevi poduzetnika, te djelatnost i vlasnička struktura. Primjerice, poduzetnici čiji vrijednosni papiri kotiraju na burzi u pravilu se koriste računovodstvenim manipulacijama koje prikazuju stanje i rezultate poslovanja boljim od stvarnog. S druge strane, manje kom-panije koriste manipulacije koje prikazuju stanje i rezultate poslovanja lošijim od stvarnih rezultata. Najčešći pojavni oblici računovodstvenih manipulacija koje se koriste za prijevarno finan-cijsko izvještavanje su:

1. Manipulacije rashodima.2. Manipulacije prihodima.3. Stvaranje nerealne aktive.4. Stvaranje nerealne pasive.5. Akvizicije.

Većina navedenih pojavnih oblika računovodstvenih manipulacija, ovisno o željenom cilju, može se koristiti za potrebe stvaranja privida boljeg, ali i lošijeg financijskog stanja i rezul-tata poslovanja u odnosu na stvarno stanje i rezultate poslovanja.


3.4. Metode računovodstvenih manipulacija

Izbor metoda kojima menadžment manipulira financijskim izvještajima ovisi o različitim čimbenicima. Međutim, temeljni kriterij čine ciljevi poduzetnika. Prema željenim ciljevima metode manipuliranja financijskim izvještajima usmjerene su najčešće na: (a) kratkoročno povećanje ili smanjenje profita i (b) jačanje bilance i poboljšanje njezine strukture. U oba slučaja ciljevi se postižu izborom odgovarajućih računovodstvenih politika i poslovnim odlukama menadžmenta. Primjerice, na povećanje profita utječe se politikama i odlu-kama smanjenja troškova i fiktivnim odlukama povećanja prihoda. Suprotno tome sma-njenje profita postiže se odgađanjem prihoda za drugo obračunsko razdoblje, manipula-cijama s rezervacijama ili vrijednosnim usklađivanjima. Također, nerealna bilančna aktiva i/ili pasiva postiže se kapitalizacijom fiktivnih troškova, pretvaranjem realnih troškova u aktivna vremenska razgraničenja, revalorizacijama, neprikladnim razvrstavanjem obveza i sl.

3.5. Primjeri računovodstvenih manipulacija

U ovom odjeljku ćemo prezentirati nekoliko karakterističnih primjera računovodstvenih manipulacija po skupinama najčešćih oblika računovodstvenih manipulacija, koje rabe mali i srednji poduzetnici koji nisu dionička društva. 1. Manipulacija (troškovima) rashodima

Radi povećanja rashoda s ciljem smanjivanja profita poduzetnik je:a) obračunao rezervaciju troškova 700.000,00 kn za otklanjanje kvarova proizvoda u

garantnom roku, mada ti troškovi terete dobavljača, b) izvršio neutemeljeno vrijednosno usklađivanje zaliha u iznosu 400.000,00 kuna,c) krajem godine evidentirao 650.000,00 kuna fiktivnih troškova intelektualnih usluga,d) investicijski troškovi 300.000,00 evidentiraju kao tekući troškovi održavanjaRadi smanjenja rashoda s ciljem prijevarnog povećanja profita menadžment je:e) račune za usluge tekućeg razdoblja 500.000,00 kuna prenio u slijedeće obračunsko

razdoblje f) odgodio troškove amortizacije 300.000,00 kuna zadržavanjem u pripremi osnovna

sredstva koja su aktivirana u obračunskoj godini. 2. Manipulacije prihodima

Radi povećanja prihoda s ciljem prijevarnog povećanja profita menadžment je:a) krajem godine povezanom društvu fakturirao nepostojeće usluge 900.000,00 kuna,b) revalorizaciju dugotrajne imovine 700.000,00 kuna pripisao prihodima,c) protupropisno prihodovao dio obveza 500.000,00 kuna.Radi smanjenja prihoda s ciljem smanjenja profita poduzetnik je:d) odgodio fakturiranje usluga najma 1.200.000,00 kuna za sljedeću godinu,


3. Stvaranje nerealne aktiveKada govorimo o stvaranju nerealne aktive tada to podrazumijeva jačanju aktive, jer

svi poduzetnici teže jačanju aktive, kako bi ona upućivala na što veću solventnost poduzetnika. Za stvaranje nerealne aktive menadžment je donio odluku da se:

a) kapitaliziraju tekući troškovi održavanja 300.000,00 kuna b) revalorizira dugotrajna imovina 900.000,00 kuna iznad njene fer vrijednosti

4. Stvaranje nerealne pasive Stvaranjem nerealne pasivu uvijek se teži prijevarnom smanjivanju obveza i promjeni

strukture u korist dugoročnih izvora financiranja, kako bi se stvorila što povoljnija slika o likvidnosti i solventnosti poduzetnika. Za stvaranje nerealne pasive menadžment je donio odluku da se:a) dio kratkoročnih obveza prema dobavljačima u iznosu 1.500.000,00 kuna neuteme-

ljeno prenese na dugoročneb) dio kratkoročnih obveza prema bankama 1.000.000,00 kuna neutemeljeno prekva-

lificira u dugoročne 5. AkvizicijePojam akvizicija u širem smislu obuhvaća razne oblike preuzimanja i/ili pripajanja jednog pravnog subjekta matičnom trgovačkom društvu. Međutim, ovdje ga isključivo koristimo kao specifičan primjer vrlo česte prakse u našem gospodarskom okruženju, gdje matično trgovačko društvo u vlasništvu jedne ili više fizičkih osoba akvizicijom stječe vlasništvo nad svim dionicama ili udjelima drugog trgovačkog društva koje je u vlasništvu istih fizičkih osoba. U pravilu se kupnja udjela realizira po cijeni koja znatno nadilazi vrijednost imovine društva čiji su udjeli otkupljeni, a nerijetko takva društva niti posluju niti osim minimalnog temeljnog kapitala posjeduju bilo kakvu imovinu. Mada smo ovaj primjer mogli prikazati i u prethodnom poglavlju stvaranja nerealne aktive, jer se vlasništvo nad kupljenim bezvrijednim društvom u matičnom društvu evi-dentira na poziciji dugotrajna financijska imovina i time stvara nerealna aktiva. Zašto smo ovaj primjer izdvojili kao specifičan. Razlog tome nije dvojbena etičnost poduzetnika, već dvostruka uloga takve akvizicije. Naime, njome se s jedne strane stvara nerealna aktiva, a s druge strane isti vlasnik za prodane udjele bezvrijednog poduzeća isisava novac iz matič-nog poduzeća te ostvaruje prihode na koje ne plaća nikakve poreze.


3.6. Prikaz manipulacija u računu dobiti i gubitka

Tablica 1. Usporedni prikaz RDG s varijantama nakon revizije u 000 kn

POZICIJE RDG +/- Prikaz A +/- Prikaz B

1 2 3 4 (2+/-3) 5 6 (2+/-5)

1. Poslovni prihodi 61.000 62.200 58.900

Prihodi od prodaje 58.000 1.200 59.200 (500) 57.500

1.2. Prihodi povezanih društava 1.700 1.700 (900) 800

1.3. Ostali prihodi 1.300 1.300 (700) 600

2. Poslovni rashodi 58.500 56.450

2.1. Materijalni troškovi 43.000 (300) 42.700 43.000

2.2. Troškovi usluga 5.000 (650) 4.350 500 5.500

2.3. Troškovi osoblja 6.000 6.000 6.000

2.4. Amortizacija 1.100 1.100 300 1.400

2.5. Rezerviranja 1.900 (700) 1.200 1.900

2.6. Ostali troškovi 1.500 (400) 1.100 1.500

3. Financijski prihodi 900 900 900

4. Financijski rashodi 700 700 700

5. UKUPNI PRIHODI 61.900 1.200 63.100 (2.100) 59.800

6. UKUPNI RASHODI 59.200 (2.050) 57.150 800 60.000

7. Dobit (gubitak) prije poreza 2.700 5.950 (200)

8. Porez na dobit 486 1.071 0

9. Dobit (gubitak) razdoblja 2.214 4.879 (200)

Izvor: vlastiti rad autora

U tablici 1. stupac 2., prikaz je računa dobiti i gubitka prema kojem je financijski rezul-tat pozitivan, a obračunati porez na dobit iznosi 486.000,00 kuna. Provedenom revizijom otkrivene su računovodstvene manipulacije kojima je menadžment smanjivanjem prihoda i povećavanja rashoda, težio ka lošijem od stvarnog rezultata poslovanja, radi nižeg poreza na dobit. U stupcu 3. tablice 1. prikazana je korekcija iznosa proizašlih iz računovodstve-nih manipulacija, a ispravljeni račun dobiti i gubitka prikazan je u koloni 4. prezentirane tablice 1. Stvarni financijski rezultat znatno je veći, a obračunati porez na dobit iznosi 1.071.000,00 kuna, što je za 120% više od prikazanog poreza na dobit. Suprotno prethodnom primjeru, u istoj smo tablici prikazali i slučaj prema kojem podu-zetnik želi prikazati bolji financijski rezultat od stvarnog, pa računovodstvenim manipula-cijama povećava prihode koje nije imao i smanjuje rashode koje je imao u obračunskom razdoblju. Provedenim revizijom, računovodstvene manipulacije su otkrivene i elimini-rane u stupcu 5., a stvarni financijski rezultat prikazan je u stupcu 6. tablice 1., prema kojem je vidljivo da je menadžment računovodstvenim manipulacijama zapravo želio pri-kriti negativan financijski rezultat, jer se u obračunskom razdoblju u stvarnosti poslovalo s gubitkom.


3.7. Prikaz manipulacija u bilanci

Tablica 2. Usporedni prikaz bilance s varijantom nakon revizije 000 kn

POZICIJE Stanje bilance Korekcije +/- Revidirano stanje

1 2 3 4

1. Dugotrajna imovina 13.500 12.300

1.1. Nematerijalna 1.500 (300) 1.200

1.2. Materijalna 11.500 (900) 10.600

1.3.Financijska 500 500

1.4. Potraživanja 0 0

2. Kratkotrajna imovina 27.700 27.700

2.1. Zalihe 12.000 12.000

2.2. Potraživanja 15.000 15.000

2.3. Financijska 500 500

2.4. Novac 200 200

UKUPNO AKTIVA 41.200 40.000

3. Kapital i rezerve 4.300 3.100

3.1. Temeljni kapital 500 500

3.2. Zadržana dobit 1.500 1.500

3.3. Dobit poslovne godine 300 300

3.4. Rezerve 1.000 (300) 700

3.5 Revalorizacija 1.000 (900) 100

4. Dugoročne obveze 11.500 9.000

4.1. Banke 8.000 (1.000) 7.000

4.2. Pozajmice vlasnika 1.000 1.000

4.3. Dobavljači 2.000 (1.500) 500

4.4. Ostalo 500 500

5. Kratkoročne obveze 25.400 27.900

5.1. Banke 3.000 1.000 4.000

5.2. Dobavljači 20.500 1.500 22.000

5.3. Zaposlenici 500 500

5.4. Porezi i doprinosi 1.400 1.400

UKUPNO PASIVA 41.200 40.000

Izvor: vlastiti rad autora

Prema prikazanoj bilanci u stupcu 3. tablice 2., stanje imovine, kapitala i obveza zadovo-ljava neke osnovne parametre kao što su minimalna likvidnost i solventnost te pokriće trajne imovine trajnim izvorima sredstava i minimalni radni kapital. Međutim, provede-nom revizijom otkrivene su računovodstvene manipulacije prema kojima su neprimjere-


nom kapitalizacijom troškova te revalorizacijama iznad fer vrijednosti dugotrajne imovine povećana bilančna aktiva, a istovremeno računovodstvenim manipulacijama na strani pasive poboljšavana je struktura bilančne pasive prijenosom kratkoročnih na dugoročne obveze, mimo računovodstvenih standarda. Eliminacijom iznosa proizašlih iz računo-vodstvenih manipulacija prikazanim u stupcu 3. tablice 2. smanjena je bilančna aktiva i bilančna pasiva, a mijenja se i struktura aktive i pasive. U konačnom proizlazi da je stvarna bilančna situacija prikazana u stupcu 6. tablice 2., lošija od primarno prikazane, budući trajna imovina nije pokrivena dugoročnim financijskim izvorima, jer je radni kapital nega-tivan i nema slobodne kratkotrajne imovine, a stvarna likvidnost i financijska stabilnost lošije su od prikazane u bilanci poduzetnika.

4. REVIZIJA I OSIGURANJE KVALITETE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Ponovit ćemo da je cilj eksterne revizije financijskih izvještaja provjera daju li ti izvještaji, a prvenstveno bilanca i račun dobiti i gubitka, realan i fer prikaz stanja i rezultata poslovanja poduzetnika u promatranom obračunskom razdoblju, sukladno primjenjivom okviru evi-dencije i prikaza financijskih podataka. Da bi angažirani eksterni revizor kvalitetno obavio tu zadaću nužno je da se dosljedno pridržava svih pravila i principa uređenih Međuna-rodnim revizijskim standardima. U tom kontekstu jedna od njegovih osnovnih zadaća jest otkrivanja pogrešaka i/ili manipulacija, rezultat kojih su značajne pogreške u financijskim izvještajima poduzetnika. Pri tome je od posebnog značaja otkrivanje manipulacije u financijskim izvještajima, jer su one uvijek s namjerom i ciljem koji je suprotan ciljevima korisnika financijskih izvještaja. Spoznaje eksternih revizora o osnovnim obilježjima računovodstvenih manipulacija u financijskim izvještajima osobito su značajne i radi poticanja i razvijanja preventivne zaštite od računovodstvenih manipulacija. Međutim, naša je zadaća u ovom radu primarno uka-zati čime i na koji način eksterna revizija osigurava kvalitetu financijskih izvještaja. To su prema Međunarodnim revizijskim standardima slijedeći postupci:1. tijekom ugovaranja revizije provjerama ispitati i osigurati neovisnost revizorske kuće

i angažiranih revizora, provjera raspoloživih kapaciteta i kompetencija za konkretnu reviziju,

2. prije početka obavljanja revizije provesti detaljno prikupljanje informacija o klijentu i njegovu poslovanja u ranijem razdoblju, te primjerenim upitnicima i analizama pro-cijeniti značajnost i revizijske rizike. Menedžmentu i drugom odgovornom osoblju potrebno je postavljati pitanja: (a) o spoznajama o prijevarama i mogućim prijeva-rama, (b) kakve spoznaje imaju o rizicima prijevara i manipulacijama, (c) kako funk-cionira sustav internih kontrola i program rane preventivne detekcije prijevara ili manipulacija,(d) kako funkcionira komunikacija menadžmenta s zaposlenicima, kao i komunikacije između zaposlenika i sl.,

3. tijekom faza planiranja potrebno je što više raspravljati o vrstama i obujmu promjena, kao i o materijalnim pogreškama koje mogu izazvati prijevare i pogrešna prikazivanja,

4. tijekom prethodnih postupaka u reviziji upoznati se s upravljačko organizacijskim kon-trolama, provjeri postojanja i funkcioniranja sustava internih kontrola, uvid u periodi-čne obračune tekuće godine klijenta i prisustvovanje inventuri kao ključnom procesu provjere stvarnog stanja,


5. u preliminarnim postupcima u reviziji potrebno je analizirati završna knjiženja poslov-nih događaja, provjeriti neuobičajene događaje, provesti neovisna usuglašavanja potraživanja, obveza, kao i sudskih sporova, ali i detektiranje mogućih događaja koji će se naknadne reflektirati na revidirana financijska izvješća,

6. u završnoj reviziji sustavnim revizijskim postupcima revidirati pozicije bilance i računa dobiti i gubitka i drugih financijskih izvještaja ako su predmetom revizije, s profesio-nalnom revizijskom skepsom. Posebnu je pozornost potrebno usmjeravati na prizna-vanje prihoda i rashoda te procjene značaja rizika vjerojatnosti iskrivljavanja činjenica radi prisvajanja imovine manipuliranju izvještajima,

7. u svim fazama revizije koristiti standardne alate i radne papire kao dokumentacijske osnove za formiranje mišljenja revizora.

5. ZAKLJUČAK

Kvaliteta i pouzdanost financijskih izvještaja osigurava se revizijom. Revizija financijskih izvještaja od neovisnih stručnjaka nužnost je u uvjetima tržišnog gospodarstva, kako za vlasnike kapitala poslovnog subjekta, tako i za njihove poslovne partnere, državne institu-cije, banke i dr. Revizijom se moraju detektirati i otkloniti značajne pogreške i/ili prijevare zbog kojih ta financijska izvješća nemaju potrebnu kvalitetu i pouzdanost te ne daju realan i fer prikaz stanja i rezultata poslovanja poduzetnika, nužne za donošenje odluka korisnika tih financijskih izvještaja. Odgovornost eksterne revizije jest da uz pridržavanje visokih etičkih standarda i primjenu standardnih revizijskih procedura osigura kvalitetu financij-skih izvještaja i povjerenje javnosti u te izvještaje.Na prikazanom primjeru financijskih izvještaja odabranog poduzeća koja su sastavljena pod utjecajem manipulacija vidljivo je kako se pri procesuiranju poslovnih transakcija i sastavljanju financijskih izvještaja mogu dobiti rezultati koji prikazani u financijskim izvje-štajima ne prikazuju stvarno stanje i rezultate poslovanja poduzetnika.Primjenom odgovarajućih revizijskih postupaka, prvenstveno provjerom postajanja, a potom i provjerom ispravnosti procesuiranja poslovnih događaja, identificirane su mani-pulacije koje su potom analitičkim metodama i komparacijama s relevantnim zakonskim okvirima i računovodstvenim standardima pravilno statusno definirane i financijski vred-novane. Za utvrđena odstupanja proizašla iz manipulacija ispravljena su financijska izvje-šća i usklađena sa stvarnim financijskim stanjem i rezultatima poslovanja poduzetnika u obračunskom razdoblju. Ispravljena financijska izvješća, zajedno s prikazom prepravlje-nih iznosa proizašlih iz manipulacija, transparentno su prikana u prezentiranim tablicama Računa dobiti i gubitka odnosno Bilance poduzetnika transparentno su prikazana. Time je osigurana usklađenost financijskih izvještaja sa stvarnim financijskim stanjem te njihova kvaliteta kroz pouzdanost i vjerodostojnost informacija sadržanih u njima.


THE IMPORTANCE OF AUDIT AS A QUALITY INDICATOR OF THE FINANCIAL STATEMENTS

Željko Tintor, MSc, Retra d.o.o. for Audit and Business Consulting in ZagrebLastovska 6, Zagreb, Croatia


ABSTRACTThe rapid market development and globalization require entrepreneurs to make timely and correct business decisions. The risk of such decisions does not allow them to make decisions based only on intuition but requires reliable and trustworthy information. In this context, the role of business accounting is of particular importance. By using modern technological developments, it gathers information about business events, classifies and processes them in accordance with regulations and accounting standards, and transforms them into its information that will enable business decision making. The types, form and content of such information are different, but a particularly significant place and role belong to the financial statements as holders of accounting information. Good business decisions can only be made after obtaining such information and analyzing the balance sheet and results of operations contained in the financial statements. For the information contained in the financial statements to be usable, they must be of high quality and reliable, which means that they must be relevant, verifiable, objective and realistic. The quality of the financial statements implies that the processing of business events and the preparation of financial statements is based on the consistent application of legal regulations and the adopted accounting standards and methods of preparing them. The reliability of the financial statements implies that in the financial statements there are no situations or business results that do not correspond to the actual situations and business results, as measured by the applicable legal frameworks and accounting standards, and without unfounded statements of situations and business results. The quality and reliability of the financial statements are ensured by an audit. Audit of financial statements by independent experts is a necessity in a market economy, both for the owners of the capital of a business entity and for their business partners, state institutions, banks, etc. By using the financial statements of the selected company, this paper gives an overview of the most common deviations in relation to the actual situations and business results, which make these financial statements lack the necessary quality and reliability. By applying appropriate audit procedures and methods, such discrepancies have been detected and adjusted to the actual situation, and comparisons of the financial statements before and after the audit have shown changes that ensure the quality and reliability of the financial statements, for business decision-makers and other users of those reports.

Keywords: quality of financial statements; audit of financial statements; audit procedures and methods; reliability of financial statements


LITERATURA

1. Brekalo, F. (2007). Revizija financijskih izvještaja. Zagreb: Zgombić & Partneri d.o.o.2. Grupa autora (ur. Žager, L.) (2012). Revizija, načela standardi i postupci. Zagreb: HZRF. 3. Gulin, D. i Perčević, H. (2013). Financijsko računovodstvo. Zagreb: HZRF.4. Međunarodni računovodstveni standardi (MRS) Narodne novine RH (br. 136/09, 8/09, 18/10).5. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI) (2014). Preuzeto s www. eurolex.

europa.eu6. Međunarodni revizijski standardi (MrevS). Narodne novine RH (49/10) s izmjenama i dopu-

nama, vidi arhivu Hrvatske revizorske komore.7. Priručnik s Kodeksom etike za profesionalne računovođe. NN RH (3/19), vidi arhivu HRK-a.8. William F. i Messier Jr. (2000). Revizija. Zagreb: Faber & Zgombić Plus.9. Zakon o računovodstvu. Narodne novine RH (78/15.,134/15.,120/16. i 116/18).10. Zakon o reviziji. Narodne novine RH (127/17).

M. Marinčić, D. Maričić: Društvena odgovornost u naftalanu na temelju ankete provedene s pacijentima 154


DRUŠTVENA ODGOVORNOST U NAFTALANU NA TEMELJU ANKETE PROVEDENE S PACIJENTIMA1

doc.dr.sc. Mile Marinčić, v. pred. Visoka škola Ivanić-GradMoslavačka 11, Ivanić-Grad, Hrvatska


Dario Maričić, studentEuropska poslovna škola Zagreb


SAŽETAKU ovom radu pokušat ćemo sagledati važnost i značenje društveno odgovornog poslovanja poduzeća onako kako ga opisuju brojne definicije koje upućuju da se uz ispunjavanje zakonskih obveza, u osnovi radi o investiranju u ljudski kapital, okoliš i odnose s okolinom ad intra i ad extra, a u našem fokusu bit će korisnici usluga u „Naftalanu“ specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju (u daljnjem tekstu: SB Naftalan) Rad će analizirati anketu (Upitnik za pacijente) te će na temelju navedenog upitnika pokušati ponuditi smjernice za budućnost, uspoređujući eventualna ista ili slična propitivanja u okviru SB Naftalana ranije. Rad će se bazirati na provođenju ankete (točnije na ponovnom provođenju ankete i usporedbi s prvom anketom) o odgovornosti unutar bolnice „Naftalan“. Napominjemo kako je prva anketa provođena od drugih subjekata i nije u potpunosti kompatibilna s ovom istraživačkom anketom. Međutim, pojedina pitanja važna za naše istraživanje se zasigurno preklapaju i na temelju istih je moguće izvući i pojedinačne, kao i generalni zaključak.Hipoteza 1 - ponovljena će anketa pokazati značajnija odstupanja u odnosu na prvu anketu u negativnom smislu - lošije ocjene Hipoteza 2 - ponovljena će anketa pokazati značajnija odstupanja u odnosu na prvu anketu u pozitivnom smislu - bolje ocjeneHipoteza 3 - ponovljena anketa neće pokazati značajnija odstupanja u odnosu na prvu anketuSukus navedenoga istraživanja bit će i konkretni prijedlozi koji bi mogli poboljšati rad s pacijentima, na opće zadovoljstvo kako pacijenata tako i osoblja, uz promišljanje o osnaživanju kvalitete same ustanove SB Naftalan.

Ključne riječi: društvena odgovornost; „Naftalan“; pacijent; kvaliteta; komunikacija

1 Ovaj rad će ujedno biti i sastavni dio završnoga rada studenta Daria Maričića


1. UVOD

Poslovna etika u okvirima društveno odgovornog poslovanja igra vrlo važnu ulogu. Sastavni dio poslovno etičkih nastojanja jesu i etički kodeksi u pojedinim tvrtkama kojima je cilj poticajni karakter za sve. Društveno odgovorno poslovanje definira se kao inteligen-tna i objektivna briga poduzeća za dobrobit društva. Društveno odgovorno poslovanje ograničava ponašanje pojedinaca i korporacija od krajnje destruktivnih aktivnosti, bez obzira na profitabilnost te vodi u smjer pozitivnih doprinosa dobrobiti ljudi, a što može biti definirano na različite načine. (Kundid, 2012) Nadalje, društveno odgovorno poslovanje podrazumijeva politike i programe privatnih poduzeća koji idu iznad minimuma zakonskih obveza kao odgovor na pritiske javnosti i očekivanja društva te podrazumijeva pažnju s kojom se na etičan i društveno odgovoran način odnosimo prema interesno - utjecajnim skupinama koje se nalaze izvan, ali i unutar organizacije. (Vrdoljak-Raguž, Hazdovac, 2014)U ovom radu pokušat ćemo sagledati društvenu odgovornost poslovanja, odnosno nje-zine određene segmente u okviru SB Naftalan iz perspektive pacijenata, na temelju prove-denih istraživanja. Kako bi se analiza i temeljne hipoteze postavile u ispravan, potrebno je prije svega prikazati osnovne informacije o SB Naftalan.2

2. OPĆENITO O NAFTALANU

SB Naftalan osnovana je 1989. godine. Iako ne postoje izvori informacija koji se izričito bave poviješću nastanka i razvoja, važno je napomenuti kako je SB Naftalan prema Pravil-niku3 županijska bolnica, što znači da je osnivač i financijer Republika Hrvatska, jedinica regionalne samouprave i grad. Po svojoj ponudi SB Naftalan jedinstvena je u svijetu, jer samo još u Azerbajdžanu postoji lječilište sličnoga karaktera.Balneoterapija dolazi od latinske riječi balneum – kupelj, grčke riječi therapeia (θεραπεία) – liječenje. Od pamtivijeka se balneoterapija koristila kako bi se poboljšala cirkulacija u tijelu, poboljšalo imunološko stanje organizma te smanjio stres i napetost. (Maričić, 2011.) Blagodati termalnih voda prepoznali su drevni Rimljani, Grci i Egipćani. Pod balneotera-pijom podrazumijevamo primjenjivanje mineralne vode, peloida4 i naftalana5 u ljekovite svrhe. Danas se balneoterapija koristi u rekreaciji i zdravstvenom turizmu.Naftalan, zemno mineralno ulje, svrstava se u prirodne ljekovite čimbenike. Prirodni lje-koviti čimbenici koriste se od davnina u očuvanju zdravlja i sprečavanju bolesti, a isto

2 Napominjemo kako će se određeni elementi ovoga rada posebice u njegovom općem dijelu pre-klapati s radom u kojemu je obrađena anketa sa zaposlenicima Specijalne bolnice „Naftalan“.

3 Pravilnik o uvjetima za razvrstavanje bolničkih zdravstvenih ustanova u kategorije (NN 95/10, 86/14)

4 peloidi (grč. πηλός: blato + -id), ljekovito blato, izvor: Hrvatska enciklopedija (www.enciklope-dija.hr pregled: 2. rujna 2019.)

5 Naftalan je specijalni oblik medicinskog zemnog ulja, a brojne podvrste koriste se u topičnom liječenju psorijaze i psorijatičnog artritisa. Krnjević-Pezić, G., Maričić, G., Alajbeg, I., Pašić, A., Ćur-ković, B., Čeović, R. i Kostović, K. (2012). Naftalan ulje u liječenju psorijaze i psorijatičnog artritisa. Reumatizam, 59 (2), 162-162. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/124074


tako u liječenju već nastalih bolesti i oštećenja. Naftalan, koji se danas primjenjuje u Spe-cijalnoj bolnici Naftalan, dobiva se destilacijom naftenske nafte. To je nafta visoke speci-fične težine i spada u „teške“ nafte. Sadrži malo lakih frakcija poput benzina i kerozina, ali sadrži visok postotak naftenskih ugljikovodika, od kojih izdvajamo sterane, spojeve koji su strukturom slični steroidnim hormonima te provitaminu D. Upravo se steranima pripisuje ljekovito djelovanje naftalana.Naftenska nafta nastala je iz biološkog, organskog materijala, taloženjem ostataka uginu-lih mikroorganizama na dnu mora ili jezera, gdje su prikriveni mineralnim česticama. U dugotrajnim uvjetima vrlo niskog sadržaja kisika, molekule biomase mikrobiološki su se razgrađivale na jednostavnije dijelove, koji su zadržali svoju organsku strukturu. Uporaba naftalana seže unazad 600 – 700 godina. Čak poznati svjetski putnik Marco Polo daje jedan od prvih zapisa o ljekovitosti naftalana. Ali sustavno korištenje naftalana iz Azerbajdžana počelo je krajem 19. stoljeća. Nakon što je 70-tih godina 20. stoljeća otkriveno nalazište naftenske nafte kod Ivanić-Grada, „kriška nafta“, učinjena su brojna usporedna ispitivanja „kriške nafte“ i nafte iz Azerbajdžana. Ispitivanjima su utvrđena ista kemijska i biološka svojstva obaju vrsta nafte, te su isključena njezina moguća kancerogena i toksična dje-lovanja. Do sada su u svijetu poznata dva nalazišta naftenske nafte, u Azerbajdžanu te u Ivanić-Gradu. Ivanić Grad je poznat po nalazištima rijetkih i snažnih prirodnih ljekovitih činitelja, ljekovite nafte naftalan i termomineralne vode. Ljekovitost naftalana je prirodna rijetkost, a nalazište kod Ivanić-Grada je drugo takvo nalazište u svijetu, a jedino u Europi.SB Naftalan broji preko 20.000 liječenih pacijenata te brojne stručne radove koji su doka-zali ljekovitost naftalana i termomineralne vode u liječenju kožnih bolesti, poput psorijaze i atopijskog dermatitisa, upalnih reumatskih bolesti, degenerativnih bolesti lokomotornog sustava, izvanzglobnog reumatizma te postoperativnog i posttraumatskog liječenja loko-motornog sustava.Cilj liječenja u SB Naftalan opće je poboljšanje zdravstvenoga stanja kod određenih bolesti i dijagnoza, bolesnih stanja te posljedica ozljeda. Pacijente se na bolničko liječenje medi-cinskom rehabilitacijom upućuje u situacijama kada se provođenjem rehabilitacije oče-kuje poboljšanje funkcionalnog statusa, a što nije moguće postići ambulantnom rehabili-tacijom ili oporavkom kod kuće.

3. RAD NA POLJU ODGOVORNOSTI ZA DRUGE

Iz godine u godinu raste broj zadovoljnih posjetitelja u Specijalnoj bolnici „Naftalan“ koji su ovu bolnicu prepoznali kao medicinsku oazu za liječenje, rehabilitaciju i revitalizaciju rijetkim i snažnim prirodnim činiteljima – naftalanom i termalnom vodom.Sama bolnica „Naftalan“ svojim programom i brigom o kvaliteti djelovanja pokazuje sustavnu brigu kako za pacijente, tako i za osoblje, ali i druge dotičnike s kojima bolnica dolazi u doticaj po bilo kojoj osnovi.Interni programi kvalitete važni zbog općenito rastućeg značaja društveno odgovornog poslovanja, ugrađeni su u zakonske odredbe koje se tiču kvalitete usluga zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj6, a mogu poslužiti i kao marketinški alat koji garantira

6 Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (NN 124/11 i NN 118/18 – čl. 11.-12.)


razinu pružene usluge. Važnost društveno odgovornog poslovanja potvrdila je i Europska unija, potičući njegov razvoj, ali i proglašenjem 2005. godine godinom društveno odgo-vornog poslovanja. (Marinčić, 2014.) Svi važniji elementi društveno odgovorno poslova-nja sadržani su u UNDP-ovom priručniku koji je izdan u Hrvatskoj 2005. (Marinčić, 2014.) Između ključnih elemenata po UNDP-u a koristeći promišljanja Archie Carrolla možemo naglasiti četiri dimenzije društveno odgovornoga poslovanja, a to su: ekonomska, pravna, etička i voljna dimenzija. (Caroll, 1979.) Uz četiri dimenzije društveno odgovornoga poslo-vanja neophodno dolazi i moguća primjena društveno odgovornoga poslovanja kroz trži-šte, radno okruženje, zajednicu i okoliš. (Crane, Matten i Spence, 2016.) Iz navedenih teza o društveno odgovornom poslovanju razvidna je važnost ovakvog istraživanja, koje će vje-rujemo pomoći SB Naftalan da se što brže i kvalitetnije prilagođava zahtjevima društveno odgovornog poslovanja i etičnosti u perspektivi svojeg djelokruga i rada, vodeći računa o svim dotičnicima unutar i zvana SB Naftalan te o okolišu. Komunikacija s pacijentima, interna komunikacija, kao i komunikacija u pojedinom zdravstvenom timu od ključne je važnosti za svaku zdravstvenu ustanovu. Komunikacija podrazumijeva mnoštvo detalja i različitih relacija u kojima se komunicira. (Lučanin, Despot Lučanin, i autori, 2010.) Poje-dini autori posebno naglašavaju važnost komunikacije s pacijentom/tima različitih katego-rija. Temelj dobrog funkcioniranja ustanove, a pogotovo zdravstvene ustanove jest dobra komunikacija ad intra i ad extra. Naravno da pritom ne treba zaboraviti niti na druge ele-mente društveno odgovornog poslovanja, a koji su navedeni u UNDP-ovom priručniku. Logično zaključujemo kako se svi navedeni elementi ne odnose nužno na svaku ustanovu, ali su dobar okvir za procjenu društvene odgovornosti pojedinih poslovnih subjekata. U ovom radu naglasak je prije svega na unutarnjem ustroju i funkcioniranju SB Naftalan te uspostavljenom sustavu brige za pacijente, ne isključujući važnost ostalih elemenata druš-tvene odgovornosti koji će biti navedeni, ali neće biti analizirani.SB Naftalan donijela je Strateški 2010. godine, na osnovu kojeg se svake godine donosi plan za narednu godinu. Novi strateški plan sadrži izvješća o realizaciji u protekloj godini. Svi planovi SB Naftalan slijede planove osnivača (Zagrebačka županija), i usklađeni su s pla-novima zdravstvenog turizma Republike Hrvatske. (uzeto iz prijepisa sa sastanka s odgo-vornim osobama iz SB Naftalan)SB Naftalan temeljem zakona o Zdravstvenoj zaštiti ima Etičko povjerenstvo kao stručno tijelo. Etičko povjerenstvo ima svrhu osigurati obavljanje djelatnosti ustanove po načelima medicinske etike i deontologije, izdati dopuštenje za znanstvena istraživanja u ustanovi te rješavati druga etička pitanja vezana uz djelatnosti koje se odvijaju u SB Naftalan.Kad je riječ o društvenoj odgovornosti ad intra (ne isključuje ad extra) SB Naftalan je uvela sustav održavanja kvalitete 2006. pod normom ISO 9001. Navedena norma se tijekom godina mijenjala, jer se sustavno i odgovorno radilo na poboljšavanju kvalitete i odgovor-nosti. Godine 2017. ustanova je napravila tranziciju u redefiniranu normu ISO 9001:2015. redefinirana norma tražila je od vodstva određene izmjene u Poslovniku kvalitete sustava upravljanja kvalitetom. Kao odgovorna ustanova SB Naftalan svake godine prolazi vanjski uvid (tzv. eksterni audit) koji ima za cilj objektivnu i mjerljivu provjeru je li sustav kvalitete u stvarnoj funkciji i u kolikoj mjeri odudara od odredbi norme. O svemu navedenom svakih 6 mjeseci Pomoćnica za kvalitetu ustanove ima obvezu podnijeti pisano elektroničko izvje-šće u Sustav za prikupljanje podataka Agenciji za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu i soci-jalnoj skrbi, sa svim detaljima koji se tiču neočekivanih i neželjenih događaja i pokazatelja sigurnosti pacijenata unutar ustanove.


4. BRIGA ZA BLIŽU I ŠIRU DRUŠTVENU ZAJEDNICU

Osim što se prema internoj statistici broj posjetitelja SB Naftalan iz godine u godinu pove-ćava, važno je napomenuti kako SB Naftalan osim što zadnjih 15-tak godina sustavno radi na samoj kvaliteti usluge i odnosa, jednako tako pokušava raditi i na širenju svoje ponude i proširenju vlastitih kapaciteta.Kako bi osigurali perspektivu lječilišta 2015. godine SB Naftalan i industrija nafte INA d.d. potpisali su Ugovor koji omogućava obnovu zaliha „Naftalana“ jedinstvenim prirodnim resursom, naftenskom naftom.Od 2017. lječilište investira u proširenje kapaciteta čime će u bližoj budućnosti povećati dostupnost svojih usluga. SB Naftalan je zbog svoje jedinstvenosti poznata izvan granica Republike Hrvatske što je razvidno iz kontinuiranih dolazaka stranih pacijenata. Za pret-postaviti je kako će se stalna ulaganja u kvalitetu i razvoj kapaciteta isplatiti kroz značajan rast prihoda.Kako se u SB Naftalan odrađuje terapija za specifične bolesti, posebice kože, SB Nafta-lan se u posljednje vrijeme kroz sustav Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ali i na slobodnom tržištu suočava sa sve većim interesom specifičnih pacijenata, što je i uvjetovalo u dogovoru s osnivačem (Zagrebačka županija) nastanak razvojnog projekta za proširenje lječilišta i usluga unutar istoga, a na opće zadovoljstvo onih koji nerijetko mjesecima čekaju rehabilitaciju. SB Naftalan na taj način opravdano očekuje svoje pozici-oniranje u perspektivama zdravstvenoga turizma. Uzimajući u obzir dugoročne promjene na hrvatskom tržištu rada uzrokovane odljevom radne snage u zemlje Europske unije, a kako bi osigurala profesionalne preduvjete i kvalitetu usluge, SB Naftalan potpisala je tije-kom 2017. godine strateški ugovor o suradnji s Visokom školom Ivanić-Grad te je time SB Naftalan postao nastavna baza Visoke škole Ivanić-Grad za izvođenje studijskog programa fizioterapije.

5. UPITNIK ZA PACIJENTE

Opći podaci

Spol

M 17 Ž 15 X 0

Izvor: izradili autori prema istraživanju

Dob

18-30 Ž-0 M-1 31-40 Ž-0 M-1 41-50 Ž-1 M-4 50 i više Ž-14 M-11


Muški su prema dobnoj strukturi zastupljeni jedan 18 do 30 godina starosti, jedan do 40 godina starosti, četiri od 41 – 50 godina starosti i jedanaest iznad 50 godina starosti, što je i razumljivo, jer su činjenice da potrebe za fizioterapijom i drugim oblicima pomoći posebice kod reumatskih oboljenja dolaze u kasnijoj dobi, osim u slučaju sportskih ozljeda


ili ozljeda uslijed različitih nesreća. Kad je riječ o ženama struktura je gotovo ista. Od 15 ispitanica 1 je od 41 do 50 godina starosti i 14 od 50 godina na više, što omogućuje isto promišljanje za razloge kao i za muškarce.

Stručna sprema

OŠ SSSVS

(prvostupnik ili bacc.)

VSS (dr. med. dipl., dipl. ing., mag.)

MR. SC. DR. SC.

Ž-4 M-1 Ž-8 M-14 Ž-2 M-1 Ž-1 M-1 - -


Stručna sprema ispitanika i kod žena i kod muškaraca pokazuje da se pretežito radi o paci-jentima sa srednjom stručnom spremom. Navedeni podatak također nas ne treba čuditi, kad uzmemo u obzir dob ispitanika, premda bi na većem broju ispitanika vjerojatno mogli očekivati jače pokazatelje prema višim stupnjevima obrazovanja.

1. U Naftalanu boravim zbog?

a) Rehabilitacije nakon ozlijede 10

b) Dermatološkog oboljenja 14

c) Rehabilitacije kroničnih reumatskih oboljenja 20

d) Relaksacija i spa tretmani

e) Ništa od navedenoga 1


Iz tablice je jasno vidljivo kako je najčešći razlog boravka u SB Naftalan rehabilitacija nakon kroničnih reumatskih oboljenja ili kožno (dermatološko) oboljenje. Dio pacijenata se nalazi na rehabilitaciji zbog oba prije navedena razloga. Rjeđi su slučajevi boravka nakon ozljeda općenito ili nakon sportske ozljede. Navedeno ostavlja prostor SB Naftalan za osmišljava-nje proširivanja vlastite ponude u pravcu rehabilitacije sportaša, što bi bio iskorak kako u poslovnom smislu, tako i u smislu brige i odgovornosti za određenu populaciju u društvu.

2. Zadovoljstvo boravkom u Naftalanu?

a) Izrazito nezadovoljan/a 0

b) Nezadovoljan/a 0

c) Ni zadovoljan/a ni nezadovoljan/a 1

d) Zadovoljan/a 20

e) Izrazito zadovoljan/a 11

f) Neodlučan/a



Uzimajući u obzir odgovore ispitanika može se zaključiti kako je smještaj u SB Naftalan ili zadovoljavajući ili izrazito zadovoljavajući. Bilo bi dobro posebno propitati potrebe paci-jenata u smještaju, kako bi se eventualno poboljšala i ljestvica onih koji su izuzetno zado-voljni boravkom u SB Naftalan.

3. Tretman osoblja prema pacijentu je?

a) Odličan 14

b) Vrlo dobar 11

c) Dobar 7

d) Loš 0

e) Iznimno loš 0

f) Neodređen 0


Ocjene prilikom tretmana pacijenata također su na zadovoljavajućoj razini, bez negativnih ocjena. Ukoliko bi tražili prosjek, on bi bio iznad 4 (4.2), što pokazuje visoku razinu odgo-vornost prema pacijentima u samom tretmanu (terapiji) koja im se pruža. Ovaj segment izrazito je važan kad govorimo o fizioterapiji koja je uz dermatološke tretmane osnovna terapijska usluga u SB Naftalan.

4. Biste li članovima svoje obitelji preporučili dolazak u Naftalan?

a) Da 30

b) Ne 0

c) Ne znam 2

d) Neodređen/a 0


Činjenica kako nitko od ispitanika nije zaokružio da ne bi preporučio „Naftalan“ članovima svoje obitelji ide u prilog tvrdnji da su standardi SB Naftalan u svakom pogledu (terapijski, komunikacijom, uvjetima…) na vrlo visokoj razini.

5. Kvalitetom komunikacije osoblja u „Naftalanu“ ste?

a) Izrazito nezadovoljan/a 0

b) Nezadovoljan/a 0

c) Ni zadovoljan/a ni nezadovoljan/a 0

d) Zadovoljan/a 24

e) Izrazito zadovoljan/a 8

f) Neodlučan/a 0



Iz tablice broj 5 vidljivo je kako je kvaliteta komunikacije u odnosu prema pacijentima zadovoljavajuća. Međutim, kako je komunikacija izuzetno važan element u odnosu prema pacijentu (ali gledajući i na široj društvenoj razini) te znajući da dobar pristup pacijentu može davati izuzetno pozitivne učinke u samom procesu njegovoga oporavka (biti na neki način stimulativ), svakako možemo konstatirati da bi se u pravcu komunikacijskog ele-menta moglo i trebalo poraditi na poboljšanjima. Poznato je da su komunikacijske vještine sastavni dio studijskih programa vezanih uz biomedicinu i zdravstvo te bi bilo opravdano u obrazovnim programima visokih škola, veleučilišta i fakulteta prepoznati komunikacij-ske predmete kao neopravdano izostavljene. Ukoliko komunikacijski predmeti postoje na određenoj visokoškolskoj instituciji trebalo bi provjeriti satnicu i procijeniti je li navedena satnica dovoljna da student usvoji sve ono što mu je potrebno za njegovu struku.

6. Mislite li da ste dobro informirani o svom stanju i procesu oporavka tijekom boravka u Naftalanu?

a) Nisam – Želim više informacija 1

b) Dobivam samo djelomične informacije 4

c) Dobivam dovoljno informacija 27

d) Neodlučan/a 0


U tablici broj 6 razvidno je kako su ispitanici sasvim zadovoljni količinom dobivenih infor-macija o svom stanju i o procesu oporavka. Naveden je još jedan od elemenata u kojemu je sve više pritužbi pacijenata kad govorimo o zdravstvenim ustanovama. Očito je kako je SB Naftalan prepoznala navedeni problem te se uskladila sa suvremenim standardima kad govorimo o pravu pacijenata na pravodobno i razumljivo informiranje.

6. USPOREDBA S ISTRAŽIVANJEM IZ 2016. I ZAKLJUČAK

Uspoređujući istraživanje iz 2016. (Integrirane tržišne komunikacije „rijetka biljka“ – dostupno na traženje u SB Naftalan) ova anketa je provedena na manjem broju ispitanika. Dobiveni sociodemografski podaci iz ove ankete (spol, obrazovna struktura i sl.) su po prilici jednaki ili slični podacima iz ankete od 2016. godine.Postoji određena razlika u razlozima boravka ispitanika u bolnici. Istraživanje iz 2016. godine imalo je znatno veći broj oporavljenika nakon ozlijede, dok se u ovom istraživanju više pacijenata izjasnilo da ima reumatske i dermatološke probleme. Moguće je da su istraživanja provedena u trenutku kad se prilikom prvog naprosto dogodilo da je veći broj pacijenata koji borave u Specijalnoj bolnici na oporavku bio zbog ozljede, a da u ovom ponovljenom istraživanju veći broj pacijenata koji su pristupili anketi ima reumatske ili kožne probleme. Kao zanimljivost podcrtavamo da su se kod velikog broja ispitanika pre-klopili i reumatski i kožni problemi (oboljenja).Kad govorimo o konkretnim pitanjima. Na pitanje broj 2 o zadovoljstvu boravka u SB Naf-talan imamo gotovo iste odgovore kao i u ranijem ispitivanju iz 2016., što je isto i u pita-nju broj 3 kad se govori o tretmanu osoblja prema pacijentima u SB Naftalan. Ispitanici su redom u pitanju broj 4 izrazili spremnost preporučiti „Naftalan“ rodbini, prijateljima i


poznanicima. Promjena nabolje vidi se u odgovorima na pitanje broj 5 koje govori o kvali-teti komunikacije osoblja SB Naftalan prema pacijentima. Moguće je da se ovo poboljšanje dogodilo i zbog toga što je ponuđena različita ljestvica odgovora. Kako vidimo u odgovo-rima na pitanje broj 6 ispitanici su u velikoj većini zadovoljni informacijama koje dobivaju o svom oporavku. Možemo zaključiti kako se u slučaju pacijenata potvrdila hipoteza broj tri koja je procijenila kako se u ponovljenom istraživanju neće pojaviti značajnija odstupanja u odnosu na prvu anketu, premda se u pojedinim pitanjima registrira neznatno pobolj-šanje. Možemo zaključiti kako SB Naftalan može biti zadovoljna kad se radi o kvaliteti i poboljšanju kvalitete boravka i usluge za svoje pacijente, kao i kad se radi o odgovornosti i etičnosti u odnosu prema pacijentima.


SOCIAL RESPOSIBILITY IN NAFTALAN BASED ON PATIENTS OPINION SURVEY

Mile Marinčić, PhD, Senior Lecturer, University College Ivanić-GradMoslavačka 11, Ivanić-Grad, Croatia


Dario Maričić, studentEuropean Business School ZagrebSelska cesta 119, Zagreb, Croatia


ABSTRACTIn this paper, we will try to look at the importance and significance of corporate social responsibility of a company in the manner described by numerous definitions which indicate that besides fulfilling legal obligations, social responsibility is basically about investing in human capital, the environment and environmental relations, ad intra and ad extra. The service users in Naftalan, a special hospital for medical rehabilitation, will be in our focus. The paper will analyze the survey (Patient Questionnaire) and will, based on the questionnaire, try to offer guidance for the future by comparing the possible same or similar questions which may have appeared in Naftalan prior to the survey. The paper will be based on the survey conducted (more precisely on the re-conduct of the survey and its comparison with the first survey) within Naftalan hospital.Hypothesis 1 - a repeated survey will show significant deviations from the first survey in a negative sense - worse gradesHypothesis 2 - a repeated survey will show significant deviations from the first survey in a positive sense - better gradesHypothesis 3 - a repeated survey will not show significant deviations from the first surveyThe essence of this research will lead to concrete suggestions that could improve working with patients, in such a way where both patients and personnel will be generally satisfied, with the reflection on increasing the quality of Naftalan institution itself.

Keywords: social responsibility; Naftalan; patient; quality; communication


LITERATURA

1. Bravo, R., Matute, J. i Pina, J. M. (2011). Corporate Social responsibility as a Vehicle to Reveal the Corporate Identity: A Study Focused on the Websites of Spanish Financial Entities. Journal of Business Ethics, 107, 129 – 146.

2. Carroll, A. (1979). A Three-Dimensional Conceptual Model of Corporate Social Performance. Academie of Management Review, Vol. 4

3. Crane A., Matten D. i Spence l. (2016). Corporate Social Responsibility. University of Cambridge: Routledge.

4. Kalauz, S. (2011). Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma. Zagreb: Perga-mena.

5. Kotler, P. i Lee, N. (2005). Corporate Social Responsibility: Doing the Most Good for Your Com-pany and Your Cause. New Jersey: John Wiley & Sons Inc.

6. Krnjević-Pezić, G., Maričić, G., Alajbeg, I., Pašić, A., Ćurković, B., Čeović, R. i Kostović, K. (2012). Naftalan ulje u liječenju psorijaze i psorijatičnog artritisa. Reumatizam, 59 (2), 162-162. Preu-zeto s https://hrcak.srce.hr/124074

7. Kundid, A. (2012). Društveno odgovorno poslovanje banaka u Republici Hrvatskoj. Split: Sveu-čilište u Splitu.

8. Lučanin D., Despot Lučanin J. i autori (2010). Komunikacijske vještine u zdravstvu. Zdravstveno veleučilište i Naklada Slap, Zagreb.

9. Maričić G. (2011). Balneološki vidik zdravstvenoga turizma Ivanić Grada. Gazophylacium, 3 – 4: 83 – 92.

10. Marinčić, M. (2014). Društveno odgovorno poslovanje u Hrvatskoj – kritički osvrt u kontekstu socijalnog nauka Crkve i Ulrichova koncepta integrativne gospodarske etike«, u: Stjepan Balo-ban, Gordan Črpić, Dubravka Štefanac Petrović (ur.), Kultura rada u Hrvatskoj, Peti hrvatski socijalni tjedan, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve i Kršćanska sadašnjost, str. 222 – 235.

11. Pravilnik o uvjetima za razvrstavanje bolničkih zdravstvenih ustanova u kategorije (NN 95/10, 86/14)

12. Strateški plan Ministarstva zdravstva za razdoblje 2019.-2021. Preuzeto s https://zdrav-lje.gov.hr/UserDocsImages/2018%20Savjetovanje%20sa%20zainteresiranom%20javno%C5%A1%C4%87u/Strateski%20plan%202019.-2021..pdf

13. Vrdoljak-Raguž, I. i Hazdovac, K. (2014). Društveno odgovorno poslovanje i hrvatska gospodar-ska praksa. Oeconomica Jadertina. Dubrovnik.

14. Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (NN 124/11 i NN 118/18 – čl. 11.-12.)



SAGLEDAVANJE ODRŽIVOG PODUZEĆA KROZ KONCEPT PRIMJENE ODRŽIVOG RAZVOJA

dr.sc. Maja VizjakEuropska poslovna škola Zagreb


Kristina Duvnjak, mag.oec.Vojnovićeva 29, Zagreb, Hrvatska


SAŽETAKSuvremeno poslovanje, većinski nastrojeno prema profitu, treba mijenjati svoje štetno djelovanje te svoj daljnji rast uskladiti s onim koji će se okrenuti prema održivom razvoju. Štetne posljedice takvog načina poslovanja očituju se na okoliš, što uočava sve veći broj pojedinaca. Smatra se kako ključnu ulogu u ovom procesu prije svega imaju institucije na makro razini, ali tržište, točnije poduzeća na mikro razini. Proces transformacije poslovanja započinje analizom rizika globalnog tržišta te se tako stvaraju modeli održivog poslovanja u suradnji s konceptom održivog razvoja. Takozvana ekološka kriza koja nas okružuje, potaknuta je djelovanjem dva sustava. Jedan je prirodni, bez utjecaja čovjeka, čije se djelovanje oslanja na prirodu i djeluje samostalno dok je drugi društveni i razvija se na temelju prirodnih resursa, pod utjecajem čovjeka koji to iskorištava. Veliki broj poduzeća na tržištu potaknulo je raspravu o njihovoj važnosti u provođenju koncepta održivog razvoja odnosno, održivog poslovanja. Iz tog razloga, cilj ovog rada je iznijeti teoretski okvir utjecaja koncepta održivog razvoja na poslovanje poduzeća na tržištu te posljedično, svjesnost o koncept koja se stvara kod klijenta/ kupca. Značajnost teme se očituje u predstavljanju teoretskog okvira novog koncepta poslovanja koji većina poduzeća ili nije spremna prihvatiti ili još ne shvaća važnost održivog poslovanja.

Ključne riječi: održivi razvoj; razvoj poduzeća; konkurentnost; poduzeće budućnosti

M. Vizjak, K. Duvnjak: Sagledavanje održivog poduzeća kroz koncept primjene održivog razvoja166

1. UVOD

Održivi razvoj izvorno potječe te je prihvaćen iz sektora šumarstva te se prvotno odnosio na aktivnosti pošumljavanja i sječu šuma, aktivnosti koje su međuovisne, a krajnji cilj je održavanje biološke ravnoteže šuma. Pojam se popularizirao i razradio 1987. izvješćem od strane UN-a, točnije World Commission on Environment and Development (WCED), pod naslovom „Naša zajednička budućnost“. Ipak, samo izvjšće nije približilo pojam široj javnosti. Znanstveno se pojam prihvatio 70-ih godina prošlog stoljeća iako se koristio i ranije u znanstvenim radovima poput onog T. R. Malthusa. Autor se smatra prvim eko-nomistom koji je uvidio ograničenja rasta s nedostatnim resursima, temeljeno na poslje-dicama industrijske revolucije vidljivima još 1798., koje su tražile brze promijene (Oser and Blanchfield 1997). Malthusova je teorija počivala na premisi da ograničena količina slobodne zemlje za obradu znači da se, povećanjem broja stanovnika, smanjuje količina resursa per capita u prehrambenom lancu (Mebratu 1998). Tako se, krajem 19. stoljeća, prihvaćanjem neoklasične ekonomske teorije, težište djelovanja održivog razvoja preba-cuje na obnovljive resurse poput rudnog blaga, zraka, vode i okoliša. Navedena teorija prihvaća potrebu intervencije države s ciljem usmjeravanja djelovanja na tržišta ekoloških resursa. Od tog trenutka, održivi razvoj postaje sastavnicom svih strateških i drugih ključ-nih razvojnih dokumenata. Polazne točke koncepta održivog razvoja trebaju biti u skladu s ciljem zaštite okoliša te integracijom u procese razvojnih i drugih društvenih odluka. Svje-snost o načinu na koji društvo iskorištava prirodne resurse i proizvodi energiju je potrebna za naglašavanje problema degradacije ekosustava i klimatskih promjena (Hall et al. 2010), koje su danas vidljive. Narušen odnos čovjeka i prirode, posljedica je snažnog industrij-skog razvoja diljem svijeta i nemarnog odnosa prema prirodnim resursima. Ovakav pri-stup vidljiv je djelovanjem međunarodnih korporacija koje, radi profita, najčešće ulaze na tržišta nerazvijenih zemlja svijeta, s ciljem maksimalnog iskorištavanja prirodnih resursa. Nažalost, taj se proces ponavlja nakon, takoreći, istrebljenja dostupnih prirodnih resursa, ali u nekoj drugoj zemlji. Takvim načinom poslovanja, uništen je veliki zemljopisni prostor, čime takve poslovne aktivnosti posljedično, dovode u pitanje i opstanak čovječanstva. Brundtland izvješće, svojevremene norveške premijerke i predsjednice Komisije za okoliš UN-a, naglašava uspješnost održivog razvoja na svjetskoj razini, poticanjem raznih poli-tičkih i društvenih promjena poput smanjivanja razine siromaštva u svijetu, podjednake preraspodjele prirodnih resursa, smanjivanjem izdataka za vojsku, nadzora naseljavanja, korištenjem suvremenih i naprednih tehnologija, ali i institucijskih promjena na svjetskoj razini uz poticanje demokratskog načina razmišljanja i djelovanja, kao i suradnju stanov-nika u donošenju odluka vezanih uz održivi razvoj (Konon 2014).

2. KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA I RAZVOJ PODUZEĆA

Rasprava na temu koliko čovjek uistinu narušava ekosistem aktivna je i danas, premda većina smatra kako je industrija ta koja većinski doprinosi narušavanju prirode (Cohen i Winn 2007), premda su pojam i praksa održivog poslovanja uvriježeni i važnost u tran-snacionalnoj ekologiji je očigledna. Kako bi se izbjegle ovakve rasprave i doprinijelo pri-hvaćanju održivog razvoja, potrebno je ugraditi ekološku politiku u sve aspekte razvoj-nih politika i regionalnih ekonomskih zajednica nacionalnog gospodarstva, uz posebnu


pozornost prema međunarodnom gospodarskom razvoju. Unatoč negativnim konotaci-jama te kompleksnosti i nerazumijevanju koncepta održivog poslovanja i održivog razvoja, zemlje diljem svijeta se zauzimaju za takav model razvoja u svojim strategijama. Rizik pri-mjene modela održivog razvoja kao krajnjeg cilja, može se smanjiti kada bi u društvu, a posljedično i u politici, postojala široka potpora navedenom konceptu. Činjenica da se primjenom koncepta povećava i sveopće blagostanje, u najširem smislu riječi, ključna je u podršci napretka i to ne samo u ekonomskom smislu (Frajman-Jakšić, Ham i Redak, 2010). Iz tog razloga, svrha ovog rada je jasnije predočiti concept održivog razvoja u smislu poslo-vanja teoretski te primjerima iz prakse.Gospodarski razvoj u globalnim razmjerima suštinski je povezan s prirodnim resursima i mogućnostima koje se iz njih stvaraju. Pitanje socio-ekološkog procesa s ciljem ljudskog blagostanja potaknulo je razmatranje koncepta održivog razvoja kao širokog socijalnog cilja (Parrish 2010). Primjer provedbe koncepta moguć je kroz ekonomsku politiku države. Uz ekonomsku politiku, koju provodi svaka zemlja, treba razlučiti i preispitati sve aktivno-sti koje se zasnivaju na iskorištavanju prirodnih resursa te bilo kakvom narušavanju kvali-tete zraka, vode i tla. Koncept održivog razvoja počinje od države pojedinačno kroz usmje-rene pozornosti na održanju prirodnih resursa, a ekonomska politika iste, treba razvijati ekonomski razvoj kroz ekološki održiv koncept, što je prikazano nadalje u tabeli 1.

Tabela 1. Ključni pokazatelji održivog razvoja

Pritisak

Stanje

Odgovor

Ljudske aktivnosti

Stanje okoline i

prirodnih resursa

Ekonomski i okolinski

činitelji

Energija

Transport

Industrija

Poljoprivreda

Ostalo

pritisak

Zrak

Voda

Tlo

Bioresursi

informacije

Državna uprava

Domaćinstva

Poduzeća

Međunarodni činitelji

resursi Odluke

Izvor: Črnjar i Črnjar 2009. Menadžment održivog razvoja, 107.

Iz tabele 1. vidljivi su pritisci koje poslovanja donose kroz ljudske aktivnosti koje ga

ostvaruju poput energije koja se troši ili transporta kojim se služi što posljedično utječe na

okoliš. Svjetska organizacija za prirodni okoliš i razvoj je primjerice ta koja može dati

odgovore na negativna stanja putem informacija o ekonomskim i ekološkim činitelja istih.

Inovacijom poslovanja, o kojem se raspravlja kasnije u radu, mogu se smanjiti pritisci na

pravovaljani način. Kako bi se jasnije predočilo navedeno, treba sagledati realnu

ekonomsku vrijednost prirodnog okoliša, kako bi se vrijednost održivog razvoja valorizirala

što je vidljivo nadalje u tabeli 1.

Tabela 2. Određivanje ekonomske vrijednosti prirodnog okoliša

UKUPNA EKONOMSKA VRIJEDNOST

UPORABNA VRIJEDNOST NEUPORABNA VRIJEDNOST

Direktna Indirektna Opcijska Postojanja Ostavštine

Proizvodi koji

se direktno

koriste

Usluge

ekosustava

Direktne i

indirektne

buduće

vrijednosti

Vrijednosti

proizašle iz

znanja o

daljnjem

postojanju

Uporabna i

neuporabna

vrijednost

okolišnog

nasljeđa

Izvor: Črnjar i Črnjar 2009. Menadžment održivog razvoja, 107.


Iz tabele 1. vidljivi su pritisci koje poslovanja donose kroz ljudske aktivnosti koje ga ostva-ruju poput energije koja se troši ili transporta kojim se služi što posljedično utječe na okoliš. Svjetska organizacija za prirodni okoliš i razvoj je primjerice ta koja može dati odgovore na negativna stanja putem informacija o ekonomskim i ekološkim činitelja istih. Inovacijom poslovanja, o kojem se raspravlja kasnije u radu, mogu se smanjiti pritisci na pravovaljani način. Kako bi se jasnije predočilo navedeno, treba sagledati realnu ekonom-sku vrijednost prirodnog okoliša, kako bi se vrijednost održivog razvoja valorizirala što je vidljivo nadalje u tabeli 1.

Tabela 2. Određivanje ekonomske vrijednosti prirodnog okoliša

UKUPNA EKONOMSKA VRIJEDNOST

UPORABNA VRIJEDNOST NEUPORABNA VRIJEDNOST

Direktna Indirektna Opcijska Postojanja Ostavštine

Proizvodi koji se direktno koriste

Usluge ekosustava

Direktne i indirektne

buduće vrijednosti

Vrijednosti proizašle iz

znanja o daljnjem postojanju

Uporabna i neuporabna

vrijednost okolišnog nasljeđa

Izvor: prema George et al. 1997. Economic value and the Environment in the Developing World

Iz tabele 2. vidljivo je da je glavni i odgovorni nositelj takvog razvoja država prvensteno, kao najsnažniji čimbenik. Država utječe putem zakonskih regulativa na privredu, pose-bice na industriju. Ista putem svojih organa treba utjecati na stvarnu upotrebu ekološ-kog dobra odnosno određene funkcije pojedinog ekosustava. Takva valorizacija može omogućiti trajan i održiv gospodarski razvoj. Suvremena industrijska proizvodnja može, povećanjem svoje učinkovitosti i korištenjem „čistih tehnologija”, bitno utjecati na vlastiti profit, ali i spriječiti onečišćenje okoliša, koristeći ekološki nastrojene metode proizvod-nje i tako zadržavajući prirodni kapital (Keijzers 2002). Grbac (2005) ističe kako smjernice održivog razvoja, treba ostvariti definiranjem ciljeva na svim razinama, decentralizacijom i jačanjem odgovornosti lokalnih subjekata, konkretizacijom projekata i planova, jačanjem suradnje državnog, civilnog i gospodarskog sektora, uvođenjem poticajnih kredita za pro-jekte održivog razvoja, korištenjem iskustva i dobrih praksi drugih zemalja te poticajnim mjerama za projekte održivog razvoja. Kao što nadalje ističu Meek i dr. (2010), centralizi-rane i decentralizirane institucije, preko državne vlasti, ključne su u promicanju koncepta održivog razvoja.

3. STVARANJE KONKURENTNOSTI

Mnogobrojne gospodarske aktivnosti, uz sve veću populaciju, dovele su do ojačanog pri-tiska na već ionako preopterećene resursne kapacitete. Iako je poduzetnička aktivnost važna za socijalnu i ekološku održivost, njegova učinkovitost ovisi o prirodi tržišnog natje-canja gdje su poduzetnici prisiljeni, na neki način, iskorištavati okoliš zbog razmjera indi-vidualne koristi i kolektivnih ciljeva. Mijenjanjem ili stvaranjem institucionalnih normi ili prava može se navedeno izbjeći, što posljedično prisiljava poduzeća na uspostavljanje


konkurentske igre, pogodne za održivi razvoj (Pachero i dr. 2010). U posljednja dva deset-ljeća prirodni se resursi crpe brže nego ikad i najčešće je ta potrošnja nedjelotvorna. Uzi-majući u obzir navedeno, može se reći da poduzeća koja su svjesna koncepta održivog razvoja, stvaraju konkurentsku prednost spram onih koja ga ne prihvaćaju (Porter i va der Linde 1995). Poduzeća koja prihvaćaju temeljni koncept ovog rada shvaćaju da se obnov-ljivim izvorima ne daje dovoljno vremena za obnavljanje, što čini sve veći pritisak na neob-novljive izvore čije iskorištavanje dodatno ugrožava ekosustav. Iz tog razloga poduzeća imaju važnu ulogu u usklađivanju strategija razvoja s novim izazovima vanjskih čimbenika i stvaranju održivog poslovanja. Brze promjene u poslovnoj okolini, suočile su poduzeća sa sve jačom konkurentskom okolinom (Wingwon 2012). Sposobnost prilagodbe pojedi-nih poduzeća održivom poslovanju ponajviše ovisi o nematerijalnim resursima poduzeća i sposobnosti da se razdvoji novostvorena vrijednost od količine uloženih materijalnih i mjerljivih resursa. Stoga, sve veću ulogu u konkurentnosti poduzeća ima nematerijalnost, odnosno stvaranje novih vrijednosti i sposobnost kvalitetne radne snage da inovacijama i razvojem novih rješenja ponudi tržištu više od konkurenata (Amable 2003, 97). Takva poduzeća usmjeravaju svoje poslovanje prema socijalnim ciljevima zajednice te time, mijenjanju tržište stvarajući održive inovacije koje potiču održivo poslovanje (Schaltegger i Wagner 2011). Održive inovacije i razvoj novih rješenja može potaknuti poduzeće da postane održivo.Konkurentnost je višedimenzionalna kategorija koja se može promatrati u smislu cjelo-kupne nacionalne ekonomije, sektora, djelatnosti, ali i samog poduzeća. Iz navedenoga proizlazi da odgovornost prema okolišu mora postojati na svim makro, srednjim i mikro razinama jer ista ovisi o resursima na kojima se vrši pritisak sve većim rastom poslovanja. Kako bi se potvrdio stvarni pozitivan učinak održivog razvoja na konkurentnost poslovnih subjekata i održivo poslovanje, sve je veća primjena raznih metoda kojima se to može i prikazati. Rotheroe i Richards (2007) ističu kako poduzeća s održivim poslovanjem ned-vojbeno imaju utjecaj na održivi razvoj. U svom radu istražuju implementaciju socijalnog povrata investicija (Social return investment SROI) koji uključuje ključne elemente održi-vosti. Neki drugi modeli pokazuju pozitivne trendove povezane s energetskom učinkovi-tošću te mjerama štednje neobnovljivih resursa, koji značajno mogu utjecati na produk-tivnost pojedinog poslovnog subjekta. Ove mjere se mogu kretati od velikih investicija u alternativne izvore energije, do manjih, primjerice odabirom energetski učinkovitih tijela potrošnje ili sustava za kontrolu potrošnje, koji zajedno imaju pozitivan učinak na produk-tivnost poslovnog subjekta, kako s financijskog aspekata, tako i s aspekta održivog razvoja (Amin 2000, 86). Primjena koncepta održivog razvoja u poslovanju donosi mnogobrojne koristi poput učinkovitih tehnoloških procesa, bolje produktivnosti, manjih troškova uvo-đenjem novih marketinških strategija i tako dalje. Tako poduzeće stvara konkurentsku prednost pred drugima koristeći u svom poslovanju ekološku komponentu. Uz postizanje održivog ekonomskog razvoja, cilj mora biti postavljen i na održivi rast produktivnosti, jer je upravo produktivnost bit konkurentnosti (Porter, 1990). Problemi su okoliša s vreme-nom od lokalnog značaja prerasli u globalne prijetnje i problem, gdje se održiva poduzeća smatraju rješenjem (York i Venkataraman 2010; Dean i McMullen 2007).


4. PRIMJENA KONCEPTA ODRŽIVOG RAZVOJA U POSLOVANJU

Patzet i Shepard (2011) su u svom radu zaključili kako su poduzetnici koji posjeduju znanje o okolišu i utjecaju na njega, skloniji održivom poslovanju i svjesni prilika takve vrste poslo-vanja. Kao što se navelo ranije u tekstu, bitnu ulogu ima i sama radna snaga poduzeća koja prihvaća takav koncept poslovanja. U tom smislu, radna snaga dodatno povećava kon-kurentnost poduzeća putem inovacija i unapređenja poslovnih procesa kao i kreiranjem posebnih strateških smjernica koje konkurencija ne može ili vrlo teško može primijeniti. Pozitivan stav radnog okruženja prema poboljšanju učinkovitosti poslovanja i prilagodbe održivom poslovanju, važna je odrednica u uvođenju održivog razvoja u poslovanje. Jedan od najvažnijih preduvjeta za dugoročan i održiv razvoj je kvalitetno i odgovorno planiranje prostora afirmirajući lokalne kulturne vrijednosti. Prije svega, potrebno je vrlo pažljivo nove investicijske projekte razmatrati s aspekta očuvanja neobnovljivih resursa. Razvojem dodatnih usluga, sofisticiranih i konkurentnih proizvoda te stvaranjem veće vrijednosti, moguće je osmisliti gospodarski razvoj koji svojom specifičnošću zadovoljava korisnike, izbjegavajući pri tome stvaranje dodane vrijednosti čime se izbjegava pretjerani utjecaj na okoliš. Dvojba između važnosti pokazatelja profita ili okoliša, prenose institucije i kor-poracije koje bi dijalog trebale usmjeriti na okoliš, a ne na profit. Jedan od takvih ključnih primjera su banke koje imaju i mogu imati velik utjecaj ne samo u kvantitativnom smislu, već znatno više u kvalitativnom smislu pojačanim ekološkim zahtjevima, koji bi osigurali čist okoliš generacijama koje dolaze (Machiedo i Tanković, 1996). Jednako tako i suodnos klimatske promjene i turizama, veoma je povezan uzajamni proces, koji na kraju treba rezultirati novim za sada još neočekivanim procesima, koji će se javljati unutar samog turizma, ali i unutar djelovanja klimatskih sustava, koji će uzajamno djelovati na razvoj mnogih turističkih destinacija u svijetu, a neke će nestati iz turističke kart (Vizjak i Vizjak, 2014). Opravdanost uvođenja održivog razvoja u poslovne strategije je financijske prirode te isto ukazuje na izostanak masovnije primjene. Razlog tome istraživači nalaze u nedovolj-noj količini dokaza o isplativosti ove investicije te se često mogu naći primjeri reaktivne ili reputacijske primjene održivog razvoja gdje poduzeća ulažu u odgovorno poslovanje kao posljedicu snažnih pritisaka javnosti ili kao ulaganje u reputaciju koristeći najčešće dona-cije, u svrhu odnosa s javnošću (Tanković i Matešić, 2009).Suvremena se ekonomska razmišljanja slažu s tvrdnjom da je odgovorno poslovanje dugo-ročno konkurentno. Najčešća je poveznica između odgovornog poslovanja i pozitivne reputacije primjena održivosti u poslovanju. Reputacija se postiže boljim sagledavanjem i upravljanjem rizicima poduzeća tako da se pravilnim usmjeravanjem upravljačkih i tehno-loških procesa smanjuje mogućnost neželjenih događaja. Društveno odgovorno poduzeće odgovorno je svojim dionicima, ali je odgovorno i za širi utjecaj svog poslovanja u cilju stvaranja vrijednosti za svoje dioničare, društvo i okoliš u cjelini. Ono je isto odgovorno za transparentnost u svim aspektima svog poslovnog djelovanja (Andreff, 1999). Zaštita okoliša kao važan činitelj poslovne konkurentnosti na tržištu te utjecajni ekološki problemi postaju poseban izazov za marketinške koncepte i aktivnosti unutar poslovanja. Inovativ-nim rješenjima zaštite okoliša sve više poduzeća pokazuje brigu za svoje kupce/ klijente pa se pružanjem dodatnih vrijednosti, koje očekuju ekološki osviješteni pojedinci, nastoje izdignuti iznad svojih konkurenata i što kvalitetnije pozicionirati na tržištu (Shahin i Zairi, 2007).


5. PODUZEĆE BUDUĆNOSTI

Poduzeće budućnosti trebalo bi poslovati na potpuno drugim osnovama nego je to slučaj s današnjim poduzećima. Najvažniji resursi koji bi trebali odrediti poslovnu sposobnost poduzeća budućnosti sažeti su, prema Clairmontu (2000), u pet osnovnih karakteristika no, nadalje u tabeli podijeljene su kako bi se jasnije prikazala razlika između tradicionalnog poduzeća i poduzeća budućnosti:

Tabela 3. Usporedba tradicionalnih poduzeća i poduzeća budućnosti

Tradicionalna poduzeća Poduzeća budućnosti

Količina resursa za proizvodnju Količina znanja i informacija

Zaposlenik podložnik Zaposlenik ravnopravan partner

Puno radno vrijeme u poduzeću Povremeno/honorarno radno vrijeme

Široko znanje za obavljanje posla Specijalizirano znanje za obavljanje posla

Visoki troškovi komunikacije Niski troškovi komunikacije

Moć ima prodavač Moć ima kupac/klijent

Tehnološka rješenja preuzimaju se od istih izvora Tehnološka rješenja preuzimaju se od različitih izvora

Izvor: prema Clairmonte. 2000. Les services, ultimes frontieres de l expansion pour les multinationales

U tabeli 3. kao što se već navelo, prikazane su razlike između tradicionalnih i poduzeća budućnosti. Karakteristike kao što su Zaposlenik ravnopravan partner, pridonose ranije rečenom kako je zaposlenik jedan od ključnih čimbenika provedbe održivog razvoja, ali i kupac/ klijent koji posjeduje pregovaračku moć i svjestan je okoliša proizvodnje na okoliš, a troškovi se komunikacije prebacuju sve više na digitalno što štiti okoliš. U budućnosti bi se trebalo ukloniti ili smanjiti broj masovnih poduzeća poput korporacija ili kartela te stvoriti poslovanja koja se odvijaju putem više različitih umreženih poduzeća. Tako bi se moć mul-tinacionalnih kompaniija smanjila i nadalje, mogućnost prilagodbe na održivo poslovanje bila bi brža i lakša. Tako bi se kroz istu pravnu osobu mogle provoditi poslovne aktivnosti više različitih organizacijskih oblika koji se u praksi međusobno isprepliću i nadopunjuju, dok se s njima upravlja na različite načine. Primjerice, jedan od oblika upravljanja provodi se putem tradicionalne organizacije sa stalno zaposlenim djelatnicima, dok se drugi tip organizacije zasniva na djelovanju suradnika, partnera i pomoćnika. Između navedenih osnovnih organizacija, djeluju granične grupe koje djeluju u sklopu ili za organizaciju, ali su zaposlenici postavljeni od vanjskog davatelja usluga. Pri svakoj budućoj organizaciji i novim organizacijskim oblicima poduzeća treba se voditi računa, da zaposlenici budu u potpunosti zadovoljni svojim djelatnim statusom. Zaposlenici koji posjeduju znanje žele znati u kojem smjeru se odvija poslovanje poduzeća te koji su ciljevi poslovanja. Pri tome ih zanima osobno napredovanje u struci, ali i osobna odgovornost pojedinca. Prije svega, zanima ih mogućnost stalnog stjecanja novih znanja i usavršavanje u struci te poštovanje njihovih razina znanja (Bradley, 2002, 76). U današnjem dinamičnom svijetu, promijene su neminovne pa tako i one poduzeća. Menadžment poduzeća budućnosti treba djelovati znanstveno osnaženo te društveno odgovorno u skladu s konceptom održivog razvoja. Visoki menadžment treba posebnu


pozornost posvetiti rukovođenju najvažnijim kapitala poduzeća, a to su zaposlenici, koji provode održivo poslovanje te financijskim resursima. Treba uspješno poslovati na tržištu u skladu s konceptom održivog razvoja kako bi se razvijalo, poštujući svoje zaposlenike te prikazati poduzeće prema vanjskome svijetu kao primjer održivog poslovanja.

6. ZAKLJUČAK

U suvremeno doba u kojem je kupac/klijent svjestan stanja u kojem se okoliš nalazi i kako to posljedično utječe na njega samoga, poduzeća s održivim poslovanjem imaju sve veću prednost. Iako i dalje prevladavaju klasična kapitalno orijentirana poduzeća, sve je veći utjecaj održivog razvoja i takvog koncepta poslovanja. Svako poduzeće nastoji biti konku-rentno na tržištu, konkurentnost je poticajna sama po sebi, ali nova i inovativna poduzeća traže konkurentnost u alternativnim rješenjima. Kako bi se potvrdio pozitivan učinak odr-živog poslovanja mjerljivim pokazateljima, sve više znanstvenika i praktičara traži rješenje prikladnog modela i analize istog. Iako je nekolicina modela u praksi pokazala pozitivan učinak pri analizi ključnih elemenata održivog razvoja, skeptici još sumnjaju. Primjenom poslovanja budućnosti i održivog poslovanja, inovativnim rješenjima, mijenja se svijest sve više dionika na tržištu, od zaposlenika pa sve do institucija odgovornih za tu svijest. Posljedično, primjenom održivog poslovanja, smanjuje se pritisak na okoliš koji je i više nego potreban današnjim i budućim generacijama u čemu se očituje znanstveni doprinos ovog rada koji daje pregledno obuhvatnu analizu učinaka i implikacije sintagme koncepta održivog razvoja u poslovanju.


SUSTAINABLE ENTREPRENEURSHIP REGARDED THROUGH THE SUSTAINABLE DEVELOPMENT CONCEPT

Maja Vizjak, PhDEuropean Business School ZagrebSelska cesta 119, Zagreb, Croatia


Kristina Duvnjak, MScVojnovićeva 29, Zagreb, Croatia


ABSTRACTModern, mostly profit-oriented businesses should change their devastating effects and substitute their continued growth with one that is in line with sustainable development. The harmful effects of these types of businesses are evident in the environment and witnessed by an increasing number of individuals. It is believed that institutions at a macro level, the market and enterprises at a micro-level have a key role in this process. The process of business transformation begins with a global market risk analysis, thus creating sustainable business models in conjunction with the concept of sustainable development. The so-called environmental crisis that surrounds us is triggered by the action of two systems. One is natural, unaffected by man, relying on nature and acting on its own, while the other is social and based on natural resources, influenced by the exploiting man. A large number of companies on the market have sparked a debate about their importance in implementing the concept of sustainable development, that is, sustainable business. For this reason, this paper aims to outline a theoretical framework of the impact of the concept of sustainable development on the business operations of companies on the market and, consequently, the awareness of the concept created by the client/customer. The significance of the topic is evident in the presentation of the theoretical framework of a new business concept that most companies are either not ready to accept or do not yet understand its importance.

Keywords: sustainable development; business development; competitiveness; enterprise of the future


LITERATURA

1. Amable, B. (2003). Les Sustemes d innovation a l ere de la globalisation. Paris: Economica.2. Amin, S. (2000). Mondialisation et accumulation du capital. Paris: Lharmattan.3. Andreff, W. (1999). Les Multinationales hors la crise. Paris: Le Svcomore.4. Bradley, D. (2002). Ecological Economics. Pittsburg.5. Clairmonte, F, F. (2000). Les services, ultimes frontieres de l expansion pour les multinationales.

Paris: Le Monde diplomatique.6. Cohe, B. i Winn, M.I. (2007). Market imperfection, opportunity and sustainable entreprenu-

ership. Journal of Business Venturing, 22, 29- 49. doi: 10.1016/j.jbusvent.2004.12.0017. Črnjak, M. i Črnjar, K. (2009). Menadžment održivog razvoja. Zagreb: AKD.8. Dean, T. J. i McMullen, J. S. (2007). Toward a theory of sustainable entrepreneurship: Reducing

environmental degradation through entrepreneurial action. Journal of Business Venturing, 22 (1), 50- 76. doi: 10.1016/j.jbusvent.2005.09.003

9. Frajman-Jakšić, A., Ham, M. i Redek T. (2010). Sreća i ekološka svjesnost – čimbenici održivog razvoja. Ekonomski vjesnik: Review of Contemporary Entrepreneurship, Business, and Economic Issues, XXIII (2).

10. George, S. (1997). Econic Values und Environment in the Developing World, UNEP.11. Grbac, B. (2005). Identitet marketinga: temeljna načela – nove realnosti. Rijeka: Ekonomski

fakultet sveučilišta u Rijeci.12. Hall, K. J., Daneke, G. A., i Lenox, M. J. (2010). Sustainable development and enterpreneurship:

Past contributions and future directions. Journal of Business Venturing, 25, 439- 448. doi: 10.1016/j.jbusvent.2010.01.002

13. Keijzers, G. (2002). The transition to the sustainable enterprise. Journal of Cleaner Production, 10 (4),349- 359. doi: 10.1016S0959-6526(01)00051-8

14. Kono N. (2014). Brundtland Commission (World Commission on Environment and Deve-lopment). In: Michalos A.C. (eds) Encyclopedia of Quality of Life and Well-Being Research. Springer, Dordrecht.

15. Machiedo V. i Tanković M. (1996). Banka kao nukleus razvijanja ekološke svijesti njezinih komi-tenata (Iskustvo Zagrebačke banke d.d.). Zagreb: Gospodarstvo i okoliš.

16. Meek, R. W., Pacheco, D. F. i York, J. G. (2010). The impact of social norms on entrepreneurial action: Evidence from environmental entrepreneuralship context. Journal of Business Ventu-ring, 25 (5), 493- 509. doi:10.1016/j.jbusvent.2009.09.007

17. Merbratu, D. (1998). Sustainability and sustainable development: historical and conceptual review. Environmental Impact Assessment Review 18, 493- 520.

18. Oser, J. i Blanchfield, W. C. (1975). The evaluation of Economic Thought. New York: Harcourt Brace Jovanovich Inc.

19. Pacheco, F. D., Dean, T. J. i Payne, D. S. (2010). Escaping the green prison: Entrepreneurship and the creation of opportunities for sustainable development. Journal of Business Venturing, 25 (5), 464-480. doi: 10.1016/j.jbusvent.2009.07.006

20. Parrish, D. B. (2010). Sustainability-driven entrepreneurship: Principles of organization design. Journal of Business Venturing, 25 (5), 510- 523. doi: 10.1016/j.jbusvent.2009.05.005

21. Patzelt, H. i Shepard, D. A. (2011). Recognizing Opportunities for Sustainable Development. Entrepreneurship Theory and Practice, 35 (4), 631- 652. doi: 10.1111/j.1540-6520.2010.00386.x


22. Porter, M. E. i van der Linde, C. (1995). Green and Competitive: Ending the Stalemate. Hardvard Business Review, 73 (9-10), 120- 134.

23. Rotheroe, N., Richards, A. (2007). Social return on investment and social enterprise: tran-sparent accountability for sustainable development. Social Enterprise Journal, 3 (1), 31-48. doi:10.1108/17508610780000720

24. Schaltegger, Stefa, i Marcus, Wagner. (2011). Sustainable entrepreneurship and sustainability innovation: categories and interactions. Business Strategy and the Environment, 20 (4). doi: 10.1002/bse.682

25. Shahin, A. i Zairi, M. (2007). Corporate governance as a critical element for driving excellence in corporate social responsibility. International Journal of Quality and Reliability Management, 24 (7).

26. Tanković, M. i Matešić, M. (2009). Postizanje konkurentske prednosti primjenom elementara održivog razvoja. Acta turistica nova, 3 (1).

27. Vizjak, A. i Vizjak, M (2014). Utjecaj turizma na klimatske promjene, 3th PAR International Scien-tific and Professional Conference about leadership, Opatija.

28. Wingwon, B. (2012). Effect of Entrepreneurshio, Organization Capability, Strategic Decision Making and Innovation toward the Competitive Advantage of SMEs Enterprises. Journal of Management and Sustainability, 2 (1), 137-150. doi: 10.5539/jms.v2n1p137

29. World Commission on Environment and Development. 1987. Our common future. Oxford: Oxford University Press.

30. York, G., J. i Venkataraman, S. (2010). The entrepreneur–environment nexus: Uncertainty, innovation, and allocation. Journal of Business Venturing, 25 (5), 449-463. doi: 10.1016/j.jbu-svent.2009.07.007

A.F. Barišić, J.R. Barišić: Primjena dvojnog stručnog obrazovanja i osposobljavanja za poduzetništvo...176


PRIMJENA DVOJNOG STRUČNOG OBRAZOVANJA I OSPOSOBLJAVANJA ZA PODUZETNIŠTVO U SVJETLU

ISKUSTAVA IZ POLJSKE

dr.sc. Anton Florijan Barišić, prof. v. š., Veleučilište VERN’Iblerov trg 10, Zagreb, Hrvatska


mr.sc. Joanna Rybacka Barišić, Chronos InfoMedvedgradska 35, Zagreb, Hrvatska


SAŽETAKU nizu zemalja u Europi i svijetu strukovno obrazovanje i osposobljavanje temelji se na principu dualnog obrazovanja. To znači da učenici jedan dio svog obrazovanja i osposobljavanja provode u strukovnoj školi, a drugi dio u tvrtki koja je izravno uključena u redovne radne aktivnosti. Bliska povezanost s radom podrazumijeva da je tranzicija od pripravnika do osposobljenog zaposlenika relativno laka u usporedbi sa školskim strukovnim obrazovanjem. Princip dualnog obrazovanja unutar strukovnog obrazovanja i obrazovanja svjetski je poznat po svojoj sposobnosti da tržištu rada osigura visokokvalificiranu radnu snagu koja se može prilagoditi novim i promjenjivim uvjetima i uvođenju novih tehnologija. Osim toga, kvalificirana radna snaga obrazovana putem sustava dualnog obrazovanja ima vrlo visoku mobilnost na tržištu rada. Dualno obrazovanje osigurava čvrste veze između obrazovnog sustava i tvrtke i zbog sudjelovanja tvrtke u obrazovnim procesima. S druge strane, sustav dualnog obrazovanja relativno je jeftin način osposobljavanja kvalificirane radne snage u usporedbi sa školskim obrazovnim sustavima unutar strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. U ovom su radu predstavljeni različiti pristupi strukovnom obrazovanje i osposobljavanju. Prikazani su osnovni modeli strukovnog obrazovanja i osposobljavanja Primjeri se primjenjuju u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Engleskoj i Francuskoj. Analizirajući referentne modele strukovnog obrazovanja prikazan je sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koji je uvela i primjenjuje Poljska. Svrha rada je ilustrirati prakse različitih zemalja i usporediti ih s poljskim iskustvima u razvoju dualnog obrazovanja.

Ključne riječi: stručno osposobljavanje; dualni sustav strukovnog osposobljavanja; tržište rada


1. UVOD

Proces industrijalizacije u Europi nije doveo do jednog jedinstvenog modela strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, nego su se, sukladno političkim, organizacijskim, ekonom-skim, povijesnim i kulturnim paradigmama, pojavili različiti sustavi prilagođeni potrebama lokalnog tržišta rada, sustava obrazovanja i industrijskog razvitka (Greinert, 2002; Pfeiffer, 2015).Neovisni sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, karakterizirani samorefe-rentnim unutarnjim strukturama i procesima, postoje u zemljama njemačkog govornog područja isključivo pod nazivom „dualni sustav“ (Baethge & Wolter, 2015). U drugim se zemljama obrazovne metode temeljene na školi i različiti oblici početnog i kontinuiranog osposobljavanja i usavršavanja u poduzeću temelje na različitim društvenim odnosima i procesima (Woods, 2008).Dvojni sustav obrazovanja, koji se još naziva i alternativnim ili dvosmjernim, jest praktično izučavanje zanimanja koje organizira poslodavac i teorijsko i opće obrazovanje u školskom sustavu ili nekom od izvanškolskih oblika nastave. Dvojno obrazovanje vrlo je popularno u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Norveškoj i Francuskoj, a bilo je vrlo razvijeno i u Hrvatskoj do Šuvarove reforme školstva kada je praktički ugašeno.Strukovno osposobljavanje u obrtu poznati je oblik stjecanja znanja, vještina i stručnih kompetencija. U tom procesu jednaku ulogu imaju poslodavci i strukovne škole, kao i obrazovne institucije. Budući da učenici u dualnom sustavu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja provode većinu svog vremena u tvrtki domaćinu, takav način obrazova-nja i osposobljavanja usko je povezan s tržištem rada (Hanhart, 2006, Baethge & Wolter, 2015).U mnogim službenim dokumentima, također europskim, ovaj oblik organizacije strukov-nog obrazovanja naziva se dvojno obrazovanje ili alternativno usavršavanje ili naukovanje. Svrha strukovnog obrazovanja stjecanje je osnovnog strukovnog obrazovanja i stručnog osposobljavanja, tj. svjedodžbe o obrtničkom osposobljavanju (kalfa) (polaganje ispita pred ispitnim povjerenstvom Komore) (Samujło & Samujło, 2009.; Juul & Jørgensen, 2011).Strukovno obrazovanje i osposobljavanje, posebice njegov dualni oblik, u kojem se izmje-njuje praktično osposobljavanje u tvrtki domaćinu i teorijsko učenje u strukovnoj školi, srž je tranzicije od škole do posla (Woods, 2008; Smith i dr., 2010). Dio sustava dvostrukog obrazovanja (prema dokumentima Europske komisije: naukovanje ili alternativni sustav) čine elementi kao što su (Dubs, 2006; Płock, 2014):• ugovor o radu s ciljem osposobljavanja za stručnu pripremu, potpisan između učenika

i poslodavca, zbog isplate plaća (i plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje) maloljet-nom zaposleniku (npr. u Francuskoj se to zove pripravnik),

• odnos teorije i prakse u omjeru od najmanje 50% teorije u školi i 50% prakse na radnom mjestu u poduzeću.


2. RAZLIČITI MODELI STRUKOVNOG OBRAZOVANJA I OSPOSOBLJAVANJA

Svi sustavi dualnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja imaju tradicionalnu, zanat-sku pozadinu i počivaju na tri tradicionalna načela koja su se održala do danas; (1) princip zanimanja (Berufsprinzip), (2) princip samoupravljanja, koji se primjenjuje barem na glavni dio aktivnosti u poduzeću i (3) princip učenja tijekom rada (Koudahl, 2010; Baethge & Wolter, 2015).Tijekom industrijske revolucije do danas, a kao odgovor na destrukciju obrazovanja za obrt, razvijena su i znanstveno identificirana tri „klasična“ europska modela strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i to; liberalni model tržišne ekonomije, birokratski model reguliran državom i dualno korporatistički model (Greinert, 2002; Bliem & Petanovitsch, 2015). Ova tri modela strukovnog obrazovanja i osposobljavanja predstavljaju prototipove i svi drugi modeli strukovnog osposobljavanja koji su se pojavili u različitim europskim zemljama tijekom 19. i 20. stoljeća su varijacije i/ili kombinacije ova tri osnovna modela.Model liberalne tržišne ekonomije, nastao u Engleskoj u 18. i 19. stoljeću, tvori tržišni odnos između rada, kapitala i obrazovanja čije su glavne karakteristike da ne postoje stan-dardizirani oblici osposobljavanja i usavršavanja, da troškove obrazovanja i osposoblja-vanja snose učenici ili šegrti i da stečena stručna sprema u kvalitativnom smislu ovisi o planiranoj primjeni na tržištu rada i stvarnim tvrtkama i institucijama (Cohen-Scali, 2012; Eichhorst i dr., 2015).Po državi regulirani birokratski model, primijenjen u Francuskoj, koristi taj novi obrazovni podsustav za stvaranje politički kontroliranog odnosa između kapitala i rada temeljenog na moći. Njegove glavne karakteristike određene su time da državna tijela i birokracija određuju odnose između potreba za obrazovanjem i konkretnih stručnih osposobljavanja pri čemu vrste stručnih kvalifikacija manje ovise o njihovoj primjeni u tvrtkama, a stručno osposobljavanje financira se iz državnog proračuna (Greinert, 2002; Schwendimann i dr., 2015).Dualno korporativni model, koji se primjenjuje uglavnom na njemačkom govornom području, koristi relativno neovisan podsustav strukovnog obrazovanja kao sredstvo komunikacije između rada, kapitala i države. Njegove glavne značajke i razlike u odnosu na prethodna dva modela sastoje se u tome da je dualni sustav stručnog osposobljavanja u velikoj mjeri izoliran od sektora općeg obrazovanja, da su tvrtke temeljno mjesto učenja u ovom sustavu te da način i sadržaj osposobljavanja uglavnom određuje tvrtka, kao i da osposobljavanje financiraju tvrtke (Schwendimann i dr., 2015; Baethge & Wolter, 2015; Pfeiffer, 2015).U Europi najveće iskustvo na području dvojnog obrazovanja ima Njemačka, gdje je ta vrsta obrazovanja uređena zakonom. Više od 2/3 mladih koji završavaju osnovnoškol-sko obrazovanje bira dvojni obrazovni sustav kao svoj budući profesionalni put kasnije pronalazeći zaposlenje najčešće kod poslodavca kod kojeg su se usavršavali. Praktična nastava izvodi se tri do četiri dana u tjednu, a preostali dani provode se u školi. Praktično osposobljavanje za struku provodi se i u obliku blokova od nekoliko tjedana. Praktičnu nastavu nadopunjuju centri za obuku kojima upravljaju trgovačke komore i industrijsko trgovačke komore. Učenici u srednjem obrazovanju općenito uče 3 godine rada u školi i na poslu u skladu s odabranom strukom ili u specijaliziranim strukovnim školama pod isključivim nadzorom države. Postoji i dvojni sustav za osobe od 16 godina bez ulaska u


gornju granicu. To znači da se može i provodi na svim razinama obrazovanja. Institucije na saveznoj razini (Ministarstvo prosvjete i istraživanja), savezne države, komore, trgovina i obrti, poslodavci i studenti uključeni su u dvojni sustav obrazovanja u Njemačkoj. Učenici sami nalaze poslodavce u odabranoj struci (Koudahl, 2010; Bliem & Petanovitsch, 2015; Eichhorst i dr., 2015).Prema anketi Eurostata 2013., u grupi nezaposlenih do 26 godina, među zemljama EU, samo Njemačka (7,9%) i Austrija (9,2%) godina, imaju rezultate ispod 10%. U obje zemlje dominira dvojni sustav strukovnog obrazovanja i stručno usavršavanje u obliku ugovora s poslodavcem (Schwendimann i dr., 2015).Strukovno obrazovanje je visoko razvijeno i u Švicarskoj (Dubs, 2006; Cohen-Scali, 2012). Oslonjeno je duboko na prošlost i tradiciju obrta, a također i danas u obrazovnom sustavu stavljen je naglasak na strukovno obrazovanje. Takvo strukovno obrazovanje u Švicarskoj temelji se na izmjeničnom obrazovanju u školi i praktičnoj nastavi na radnom mjestu (tj. dvojni sustav). Mladi ljudi u dobi od 16 i više godina pohađaju nastavu. Učenik koji upiše strukovnu školu dužan je sklopiti ugovor s poslodavcem za praktično usavršavanje (Juul & Jørgensen, 2011; Kraszewski, 2015).U Švicarskoj je dualno obrazovanje najpopularniji vid školovanja za učenike koji napuštaju obveznu školu. Za razliku od drugih zapadnih zemalja, poput Francuske, u Švicarskoj se programi strukovnog obrazovanja i obrazovanja ne smatraju „drugim izborom“ ili „rje-šenjem iz nužde“ (Dubs, 2006), nego se smatra društveno pozitivnim obzirom da takovo obrazovanje kao kombinacija školskog i radnog okruženja zasnovanog na radu potiče proces profesionalne socijalizacije mladih (Cohen-Scali, 2012).

3. STRUKOVNO OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE U POLJSKOJ

Poljski sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja temeljen je na njemačkom modelu. Treba napomenuti da u Poljskoj dvojni sustav nije novost i dugi niz godina se koristi u obrtništvu i u školama u kojima se odvija obrazovanje zaposlenika i učenika zapo-slenih kod poslodavca/obrtnika. „Poljski dualni sustav”, tj. strukovno obrazovanje mladih radnika nije uključen u opći obrazovni sustav, ali uspješno funkcionira pored njega (Smela, 2007; Płock, 2014).Trenutačno se u Poljskoj dvojni sustav obrazovanja u kojem se 50% nastave odvija na radnom mjestu realizira u dijelu strukovnih škola u obliku strukovne izobrazbe (Olszewska, 2013; Samujło i Samujło, 2014). Karakteristika je takvog sustava obrazovanja u Poljskoj da maloljetni zaposlenik na praksi ima dvije vrste pravnog statusa:• kada se maloljetni radnik obrazuje u strukovnoj školi on je istodobno „maloljetni

radnik“ i „učenik“. U tom se slučaju primjenjuju odredbe Zakona o radu kao i odredbe Zakona o obrazovnom sustavu.

• kad se teorijska obuka pruža u izvanškolskom sustavu on je samo „maloljetni“ zapo-slenik. U ovom slučaju primjenjuju se samo odredbe Zakona o radu. Ova je formula znatno manje popularna, a u slučaju obrtničkih tvrtki obuhvaća oko 9% maloljetnih učenika.

Model dvojnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja podrazumijeva kombinaciju prakse i teorijskog učenja. Praksa je definirana kao zapošljavanje temeljem ugovora o


radu između poslodavca i zaposlenika, kao što je slučaj u obrazovanju maloljetnih radnika u Poljskoj. Valja napomenuti da se stručno usavršavanje u Poljskoj u smislu Uredbe o prak-tičnom stručnom osposobljavanju pogrešno poistovjećuje s profesionalnom praksom u Njemačkoj, a zapravo predstavlja nastavu struke kroz rad u poduzeću (Kwiatkowski, 2006; Olszewska, 2013).Početkom devedesetih godina 20. stoljeća počinje pad strukovnog obrazovanja, a poli-tička transformacija dovela je do kolapsa mnogih tvrtki koje su financirale strukovne škole i osiguravale mjesta za praksu. Završeni učenici koji su bili osposobljeni prema starim metodama imali su probleme s prilagodbom novim potrebama tržišta rada što je smanjilo atraktivnost strukovnih škola. Osim toga, reforma obrazovanja krajem 1990-ih smanjila je prestiž i važnost strukovnih škola u prilog općem obrazovanju, jeftinijem za financiranje. Nepovoljne trendove dodatno je pogoršala gospodarska kriza (Smela, 2007; Olszewska, 2013).Posljedice tog kolapsa strukovnog obrazovanja osjećaju se i danas. Broj strukovnih škola stalno se smanjuje: 2005. godine bilo je 5009, a u 2015. godini samo 4026. Istodobno, na tržištu rada nedostaje sve više radnika s praktičnim vještinama vezanim za određena zani-manja. Poslodavci upozoravaju na nezadovoljavajuću kvalitetu strukovnog osposobljava-nja. Potrošena i zastarjela sredstva za rad na radnom mjestu i loše opremljene škole nisu u stanju obrazovati i osposobljavati profesionalce za tražena zanimanja na tržištu. Ponuda škola ne reagira uvijek na potražnju na tržištu (Moss & Sienna, 2007; Gach, Kasianiuk & Krzesiński, 2013). Prema dijagnozi iz Izvješća o ljudskom kapitalu koju je publicirala poljska Agencija za razvoj poduzetništva, 75% poduzetnika suočava se s problemom pronalaženja kandidata za rad koji odgovara njihovim potrebama. Zasebno pitanje je društvena kompetencija, koja u većini škola, čak i onih najboljih, nije uključena u nastavni plan i program, a koju poduzet-nici tretiraju jednako kao i stručne kompetencije (Samujło i Samujło, 2014). Od 2012. godine poljsko Ministarstvo obrazovanja počelo je mijenjati sustav strukovnog obrazovanja. Obuhvaćeni su među ostalim, reorganizacija strukture strukovnog obrazova-nja, promjena profesionalne klasifikacije, provedba moderniziranog kurikula strukovnog osposobljavanja i ujednačenje sustava ispita koji potvrđuju stručne kvalifikacije. Ministar-stvo je u rujnu 2015. godine također izmijenilo i propise o praktičnom strukovnom ospo-sobljavanju uvođenjem dvojnog sustava strukovnog obrazovanja, što pretpostavlja da se teorijsko osposobljavanje odvija u školi, a praktične vještine stječu tijekom praktičnog usavršavanja kod poslodavaca (Olszewska, 2013).Dvojni sustav (izmjenični, dvostruki, paralelni) organiziraju poslodavci, škole ili obrazovne institucije. U ovom sustavu:• osposobljava se za određenu struku, specijalnost ili kvalifikaciju,• profesionalno obrazovanje (tzv. praksa) odvija se kod poslodavca ili obrtnika,• zapošljava se na temelju ugovora o radu i određene naknade za obavljeni posao,• teorijsko osposobljavanje organizira se u školskim ili izvanškolskim oblicima,• obrazovanje završava dobivanjem formalne kvalifikacije - zanimanja,• dostupne su dodatne svjedodžbe.


Dvojni sustav trebao bi učenicima pružiti teorijska znanja, istodobno pružajući izravni kon-takt s tržištem rada, a sastoji se od (Wołk, 2013; Płock, 2014):• strukovne izobrazbe koju organizira poslodavac i teorijske i opće strukovne izobrazbe

u osnovnoj strukovnoj školi ili gdje škola nije u mogućnosti pružiti teorijsku strukovnu izobrazbu u vanškolskim nastavnim programima (treća razina obrazovanja prema ISCED-u 2011),

• izobrazbe učenika/studenata zaposlenih na radnom mjestu uz pohađanje visokog obrazovanja (peti i šesti stupanj obrazovanja prema ISCED-u 2011).

Treba napomenuti da se često u obrazovnom kontekstu dvojni sustav (posebice u promo-tivnim aktivnostima) definira kao didaktička nastava i praksa kod poslodavca, iako nije bilo uspostavljanja radnog odnosa s učenikom. To je vjerojatno zbog dvosmislenosti koncepta „učenja struke kod poslodavca“ na praktičnim satima. Koristi se naizmjence kako bi se definiralo dva različita procesa (Smela, 2007; Bednarczyk, Jaszczyk i Woźniak, 2008):• „Praktično učenje zanimanja koje organizira škola“. Praktičnu nastavu drži poslodavac

(kao mjesto), a provode ga nastavnici zaposleni u školi. U ovom slučaju govorimo o suradnji škole s poslodavcem.

• „Praktično stručno osposobljavanje organizira poslodavac koji s učenikom sklopa ugovor o radu u svrhu stručnog usavršavanja“. Praktična obuka odvija se kod poslo-davca (kao mjesto), a provode ju stručni instruktori koji su zaposleni kod poslodavca. U ovom slučaju možemo govoriti o dvojnom sustavu.

Stoga je bilo važno razjasniti ove pojmove kako bi se utvrdilo je li riječ o dvojnom sustavu obrazovanja ili obliku suradnje s poslodavcem/obrtnikom. U oba slučaja navedeni termin podrazumijeva suradnju s poslodavcima u obrazovanju za tržište rada (Płock, 2014).Drugi je važan problem da mladi ljudi ne znaju uvijek u kojem smislu se žele obrazovati i usavršavati. Poslodavci često navode da mladi ljudi pokazuju simptome socijalne neu-klopljenosti, imaju poteškoće u učenju ili traže posao, bez potrebne stručne kvalifikacije. Glavna je svrha strukovnog savjetovanja pomoći mladima identificirati njihove individu-alne obrazovne i profesionalne puteve. Savjetovanje uključuje i prilagodbu planirane kari-jere za zapošljavanja na lokalnom tržištu rada i podrške klijentu u oblikovanju mobilnosti. Uz pomoć savjetnika za karijeru, mladi ljudi mogu donositi informirane odluke i proširivati svoje obrazovne i profesionalne perspektive. Poslodavcima se na taj način otvara moguć-nost pronalaženja odgovarajuće pripremljenih kandidata koji su svjesni potreba tržišta rada (Moss i Sienna, 2007; Wołk, 2013).Vezano za strukovno savjetovanje, istraživanje je pokazalo da stručni savjetnik radi samo u 12-13% škola, a u oko 70% funkciju savjetnika iz oblasti obrazovanja i stručnog savjetova-nja za zapošljavanje obavljaju nastavnici. U oko 7% škola stručnom savjetovanju posvećen je jedan sat godišnje, a četvrtina ispitanih škola ima najviše 4 nastavna sata godišnje sa savjetnikom za karijeru (Gach, Kasianiuk & Krzesiński, 2013).Poljski Nacionalni centar za promicanje stručnog i kontinuiranog obrazovanja kreirao je tražilicu zanimanja kao vodič za strukovno obrazovanje. Svako je zanimanje opisano na posebnoj kartici zanimanja. Takva kartica sadrži sve kvalifikacije koje se zahtijevaju u struci, to jest sve kvalifikacije koje se moraju steći radi obavljanja zanimanja kao i infor-macije o prirodi posla, uvjetima rada, mogućnostima kontinuiranog obrazovanja i razvoja karijere u određenoj struci (Kwiatkowski, 2006; Olszewska, 2013).


Izrađene su mape zanimanja i mape kvalifikacija kao dio integriranog registra kvalifikacija (IRK). U tom smislu IRK je ne samo registar u kojem su definirane kvalifikacije sa svojim razinama, već i izvor informacija o tome koji su ishodi učenja povezani s tim kvalifikacijama (Bednarczyk, Jaszczyk, Wozniak, 2008).Što se tiče nastavnika zaposlenih u strukovnim obrazovnim ustanovama, kao i u usta-novama za kontinuirano obrazovanje, praktičnim centrima za obuku i centrima daljnjeg obrazovanja i osposobljavanja, Zakon, odnosno, Učiteljska povelja prepoznaje dvije nastavničke skupine za koje je određena veličina tjedne obvezne nastave i odgoja, koji se izravno provodi s učenicima (didaktičko učenje) (Smela, 2007; Wołk, 2013):• nastavnici teorijskih predmeta - 18 sati tjedno,• nastavnici praktične nastave - 22 sata tjedno.Potrebne kvalifikacije nastavnika zaposlenih u školama za strukovno obrazovanje, uključu-jući i učitelje naukovanja, definirane su Uredbom o posebnim kvalifikacijama nastavnika i definiciji škola i slučajevima u kojima se može zaposliti učitelje bez višeg obrazovanja ili završenog osposobljavanja za učitelje, a u propisima o praktičnoj izobrazbi za zanimanja navode se uvjeti za osposobljavanje instruktora koji izvode strukovnu nastavu kod poslo-davaca. I u Poljskoj se strukovne škole već dugo smatraju školama za one koji su lošiji, odnosno, manje sposobni (Moss, Sienna, 2007).U financijskoj perspektivi (2014.-2020.), u okviru Operativnog programa Razvoj Obrazova-nje Znanje (OP ROZ), osigurano je 120 milijuna eura za razvitak strukovnog obrazovanja. Središnje ispitivačko povjerenstvo surađuje s poslodavcima u izradi ispita što uključuje njihovo sudjelovanje u svakoj fazi, od stvaranja zadatka, kroz recenziranje, do uloge ispiti-vača, čime se otvara mogućnost za kvalitetno strukovno obrazovanje (Samujło i Samujło, 2014).Planirane aktivnosti na području strukovnog obrazovanja uključuju, među ostalima: opre-manje škola i ustanova koje pružaju strukovno usavršavanje odgovarajućom opremom i materijalima potrebnim za obavljanje stručnog usavršavanja. U razdoblju 2014.-2020. provodit će se regionalni projekti, koji će povećati dostupnost suvremenih tehnologija i opreme. Značajni resursi predviđeni su za podupiranje regija za stvaranje uvjeta u ško-lama i ustanovama koje blizu stvarnog radnog okruženja trebaju osigurati adekvatnu obuku i ispitivanje (Wołk, 2013; Samujło i Samujło, 2014, Kulpa-Puczynska, 2016).U novoj perspektivi provode se mjere za razvijanje suradnje strukovnih škola s njihovim socioekonomskim okruženjem: poslodavcima, institucijama tržišta rada, sveučilištima. Ova će suradnja, između ostalog, uključivati odvijanje obrazovanja u školama i izvanš-kolskim oblicima nastave, zajedničku pripremu kurikula za struku, organiziranje prakse i praktične obuke za učenike, organiziranje stažiranja i naukovanja za nastavnike strukovne izobrazbe i osnivanje centara za ispitivanje poslodavaca (Pradela, 2013; Kulpa-Puczynska, 2016).Izmjene Zakona o obrazovnom sustavu nisu donijele značajnije promjene u području stru-kovnog obrazovanja, uključujući dvojni sustav obrazovanja. Promjene koje su uvedene u tom smislu odnose se na ispite za potvrdu stručnih kvalifikacija i sastoje se, između osta-log, u mogućnosti organiziranja ispita koji potvrđuju osposobljenost vježbenika u stru-kovnom osposobljavanju i pružaju poslodavcima pristup statusu ispitivača (Pradela, 2013; Olszewska, 2013).


Modernizacija strukovnog obrazovanja, višegodišnji je proces, čiji će učinci biti vidljivi naj-ranije nakon završetka jednog ciklusa obrazovanja, nakon uvođenja nastavnog plana i pro-grama u struku. Početna evaluacija strukovne izobrazbe završena je 2017. godine, tj. nakon završetka osnovnog kurikula u zanimanjima i nakon analize rezultata ispita koji potvrđuju stručne kvalifikacije u punom ciklusu obrazovanja, ali rezultati još nisu objavljeni.Dobar primjer strukovnog obrazovanja je ideja stvaranja tzv. obrazovnih klastera, koji oku-pljaju poslodavce, strukovne škole i lokalne vlasti, kao i druge aktere, kao što su obrtničke komore i kustosi obrazovanja (poljska specifičnost). Namijenjeni su za potporu razvoju strukovne izobrazbe prilagođenom potrebama lokalnih tržišta rada i tvrtki i poslovnih subjekata koji djeluju na njima. Riječ je o povećanju uključenosti poslodavaca u praktičnu obuku za zanimanja pružajući im stažiranje i naukovanje. Takvi obrazovni klasteri orga-niziraju se oko posebnih gospodarskih zona i postaju sve popularniji. Prema procjenama ministarstva u školskoj godini 2015./2016., u okviru suradnje sa strukovnim školama, 160 poduzeća koja djeluju u takovim zonama primilo je oko 4000 učenika. Osim toga, tvrtke iz tih zona često formiraju razrede pod njihovim pokroviteljstvom, pomažu u kreiranju školskih radionica pružajući opremu i materijale za obuku i nagrade najboljim učenicima. U mnogim slučajevima suradnja strukovnih škola s određenim tvrtkama svodi se na pri-premu novih zaposlenika za potrebe dotičnih tvrtki (Kulpa-Puczynska, 2016).Problem predstavlja neusklađenost ponude stručnih škola s potrebama tržišta rada. Moss & Sienna (2007), primjećuju da ne postoji cjelovit sustav za predviđanje potražnje za radom u nekoliko godina. Podaci su ograničeni ili se uopće ne koriste. Na primjer, stu-dije i analize tržišta rada koje je provelo ministarstvo rada i socijalne politike u razdoblju od 2012. do 2014. godine nisu dali potpune informacije o potrebama poslodavaca, jer je metodologija za prikupljanje podataka o profilu manjkavosti uglavnom temeljena na informacijama dobivenim od strane ureda za zapošljavanje u lokalnim i regionalnim samo-upravama (powiat i wojewódstwo) stoga su uvedeni novi alati za prikupljanje informa-cija, korištenjem online analiza ponuda za posao i rezultata anketnih upitnika poduzetnika (Pradela, 2013; Wołk, 2013; Kulpa-Puczynska, 2016).Sve to ukazuje na nedostatak analize tržišta i integriranih mjera koje u isto vrijeme defi-niraju gospodarske planove i strukturu strukovnog obrazovanja. Samo jedna od pet ana-liziranih lokalnih samouprava usvojila je lokalnu razvojnu strategiju, uzimajući u obzir obrazovne potrebe strukovnog obrazovanja. Osim toga, svaka druga samouprava nije imala plan postojeće mreže post-gimnazijskih škola. Škole koje su sudjelovale u istraživa-nju također nisu posjedovale odgovarajuću analizu potreba tržišta rada, a i kad bi takva analiza postojala, rezultati se nisu uvijek prevodili u stvarne odluke o izboru obrazovanja u školama (Wołk, 2013; Samujło & Samujło, 2014).Prema poslodavcima, glavna prepreka pronalaženju pravih zaposlenika, maturanata u strukovnim školama i dalje je neprilagođavanje obrazovanja potrebama tržišta rada. Uz brze promjene u gospodarstvu, obrazovanje ne uspijeva s uvođenjem novih smjernica i prilagodbom obrazovnih programa. Odgovor je obrazovanja na zahtjeve tržišta prespor za tehnološke promjene. To će kašnjenje je još vidljivije u sadašnjem razdoblju progresivnog procesa rasta inovacija u gospodarstvu (Kulpa-Puczynska, 2016).Kod uvođenja i izrade strategije razvitka dvojnog sustava Poljska koristi njemačka isku-stva, gdje praktični dio obrazovanja kod poslodavca funkcionira već dugi niz godina. Organizacije poduzetnika i poslodavaca, međutim, napominju da se njemački sustav ne


može izravno primijeniti na poljske prilike. Analizom broja i strukture poslovnih subjekata registriranih u Poljskoj i njemačke tradicije udruživanja može se zaključiti da uvođenje dvojnog obrazovnog sustava koji je kopija njemačkog sustava ne bi postiglo željeni cilj. U Njemačkoj djeluje 23 puta više srednjih tvrtki i 6 puta više velikih tvrtki nego u Poljskoj, a gospodarske samouprave organiziraju i potpuno financiraju strukovno obrazovanje. Zbog velike volatilnosti ekonomske situacije, mikro i mala poduzeća u Poljskoj nisu u stanju dija-gnosticirati potrebu zapošljavanja zaposlenika i imaju probleme pri odlučivanju o ulaganju u ljudski kapital (Władek i Klimczuk, 2012; Brzezicki, 2016).Financiranje strukovnog obrazovanja iz državnog proračuna ne uzima u obzir stvarne troš-kove obrazovanja u pojedinim strukama. To zauzvrat otežava lokalnim vlastima odluči-vanje o pokretanju skupih, ali atraktivnih obrazovnih tečajeva. A to zauzvrat uzrokuje da se potrebe polaznika i tržišta rada ne definiraju na razini države, već uglavnom na lokal-noj razini sukladno infrastrukturi/ljudskim resursima koje imaju lokalne vlasti i obrazovne institucije (Władek i Klimczuk, 2012; Kraszewski, 2015).U posljednjih nekoliko godina, udio učenika strukovnih škola koji se osposobljavaju u okviru osposobljavanje maloljetnih radnika, odnosno u poljskom ekvivalentu dvojnog obrazovanja, znatno se povećao i dosegao 61% u školskoj godini 2012./2013. u usporedbi sa 53% u školskoj godini 2009./2010. Sustavom takovog obrazovanja na razini osnovnih strukovnih škola obuhvaćeno je oko 100 tisuća mladih ljudi (Samujło & Samujło, 2014; Kulpa-Puczynska, 2016).Osnovni zakonski propisi vezani za izučavanje zanimanja maloljetnog zaposlenika uključeni su u Zakon o radu u dijelu koji se bavi zapošljavanje maloljetnika. Oni definiraju temeljna prava i obveze poslodavaca i maloljetnih radnika koji su zaposleni u cilju stjecanja zani-manja. Pitanja vezana za organizaciju strukovne izobrazbe mladog radnika detaljno su uređena Pravilnikom o strukovnom osposobljavanju maloljetnika i njihovim naknadama (Wołk, 2013; Brzezicki, 2016).Prema odredbama Zakona o radu, maloljetnik uživa posebna pravnu zaštitu, stoga je poslodavac dužan primjenjivati i sve druge zakonske propise koji uzrokuju obveze vezane uz zapošljavanje malodobnika, npr. zdravstveno osiguranje i obvezu obavljanja periodič-nih liječničkih pregleda (Bednarczyk, Jaszczyk i Woźniak, 2008).Strukovno osposobljavanje maloljetnog učenika zaposlenog na učenju za zanimanje sastoji se od dva dijela: praktična obuka, provedena na radnom mjestu kod poslodavca i obvezno teorijsko osposobljavanje. Troškove praktične obuke malodobnih radnika koji pohađaju strukovnu školu u potpunosti pokriva poslodavac. Nakon završenog stručnog usavršavanja i položenog pomoćničkog ispita, poslodavac može dobiti djelomični povrat troškova nastalih tijekom trogodišnje praktične nastave. Sredstva za tu svrhu ne dolaze iz subvencija već iz doprinosa poslodavaca Fondu rada (Pradela, 2013; Kraszewski, 2015).Malodobni učenici mogu odabrati oblik teorijske izobrazbe, tj. u strukovnoj školi, na teča-jevima izvan škole ili kod poslodavca. Bez obzira na oblik teorijskog osposobljavanja i vrstu zanimanja (škola, izvanškolska obuka), pripravnički staž završava se ispitom za obrtničkog pomoćnika ili stručnim ispitom (za druge poslodavce). Diplomanti strukovne škole mogu nastaviti školovanje na općoj srednjoj školi za odrasle, dopuniti svoje profesionalne kvali-fikacije u obliku strukovnih tečajeva i stjecati majstorska zvanja (Władek i Klimczuk, 2012; Pradela, 2013).


Naukovanje u obrtništvu može se izvesti u 112 zanimanja, koja odgovaraju određenoj vrsti obrta, uključenih u klasifikaciju zanimanja i specijalnosti tržišta rada. Među tim zanima-njima su tzv. školska zanimanja koje se poučavaju u školama i zanimanja izvan školskih klasifikacija, ali su od gospodarskog značaja na regionalnim ili lokalnim tržištima rada. U 2013. godini strukovnim obrazovanjem u obrtničkim poduzećima bilo je obuhvaćeno oko 76000 malodobnih radnika (Kulpa-Puczynska, 2016).Prema Zakonu o obrtu iz 1989. godine, ispitna povjerenstva obrtničke komore su ovla-štena za obavljanje ispita za pomoćnike (kalfa) i majstore. U 2013., obrtničke komore formirale su 1259 ispitnih povjerenstava za pomoćnike i 1211 povjerenstava za majstore obrta, koja su obuhvaćala ukupno 7829 članova. Članovi ispitnog povjerenstva iz komora su obrtnici, nastavnici strukovnih škola i obrazovnih institucija koje surađuju s obrtnič-kim komorama, kao i ispitivači u evidenciji Centralnog ispitnog povjerenstva. Rad ispitnih povjerenstava obrtničkih komora uključen je u obrazovni informacijski sustav (Kraszewski, 2015; Maleszyk, 2017).Obrtnička komora, temeljem gore navedenih propisa, izdaje EUROPASS dodatke svje-dodžbama za pomoćnike i majstorskim diplomama u svim strukama u kojima obavljaju naukovanje i polažu majstorske ispite. Dodatci su dostupni od ožujka 2013. na poljskom i engleskom jeziku te se izdaju besplatno u skladu s preporukama Europske komisije. Obrtnička udruga provjerava valjanost svjedodžbi i diploma namijenjenih poslovanju u inozemstvu. U 2013. godini legalizirano je 1539 dokumenata. Na taj način, kvalifikacije pomoćnika i majstora utječu na povećanje mobilnosti poljskih građana (Białowąs i Mazur, 2015; Brzezicki, 2016).U 2013. godini, ispitima za pomoćnike pristupilo je gotovo 32000 ljudi, a gotovo 5000 pri-stupilo je ispitima za majstore. Vraćaju se i ispitivačka povjerenstva za ispite u specifičnim zanimanjima kao što su: obrađivač jantara, obućarski strojar, vezilja, košar, modist, meta-loplastičar, popravljač klavira, obućar, pozlatar, restaurator arhitektonskih spomenika. Treba naglasiti da se u neškolskim zanimanjima, često jedinstvene i umjetničke prirode, kvalifikacije mogu formalno potvrditi samo u obrtu što je vrlo važna prednost za buduć-nost tih zanimanja (Pradela, 2013; Maleszyk, 2017).Obrtničke organizacije sve više se odlučuju na osnivanje javnih škola. Osnivači su cehovi obrtničkih komora. Najvažniji argument za učenje struke u sustavu koji nude komore je odnos majstor-učenik. Podatci pokazuju da je u 2013. bilo 41 škola različitih tipova, kojima su osnivači komora ili ceh, a pohađalo ih je preko 6000 studenata. U usporedbi s prethod-nim godinama, zabilježen je rast obrtničkih škola (Kraszewski, 2015; Kolodziej, 2016).Prema Wołk (2013) i Maleszyk, (2017), postoje razni zakonski oblici za osnivanje i vođenje strukovnih škola:• nejavna strukovna škola čije je upravljačko tijelo obrtnička komora ili cehovi; nejavna

škola s pravima javne škole ima pravo na subvenciju (zajamčeno jednaku subvenciji koju odredi Ministarstvo obrazovanja) prema Zakonu o obrazovanju,

• javna strukovna škola, kojom upravlja npr. obrtnička komora na temelju ugovora sklo-pljenog s jedinicom lokalne samouprave,

• Javna strukovna škola pod pokroviteljstvom obrtnika, na temelju sporazuma o surad-nji između obrtničke komore ili ceha i škole.


Gospodarska komora u Krakovu, koja djeluje od 2009. godine, potvrđuje stabilnu stopu zaposlenosti kod diplomanata strukovnih škola (19-27%) i zapošljavanja u sličnoj tvrtki (16-20%). To znači da gotovo 50% diplomanata strukovne izobrazbe ulazi na aktivno trži-šte rada. U razdoblju od 2009. do 2013. studija je obuhvatila 2066 učenika koji su završili obrazovanje (Białowąs i Mazur, 2015; Brzezicki, 2016).Obrtnička poduzetnička komora u Bialystoku također je istražila sudbinu diplomanata koji su objavili odlazak u inozemstvo 2012. Nakon pola godine po dobivanju svjedodžbe o završenom strukovnom obrazovanju e-mailom je odgovorilo 45% ispitanika. Rezultati pokazuju da je 100% zaposleno u struci, 100% je plaćeno više od minimalne satnice, 45% promaknuto, a 30% je očekivalo da će se situacija poboljšati nakon stjecanja viših jezičnih vještina (odgovori iz Engleske, Njemačke i Irske) (Pradela, 2013; Kolodziej, 2016; Maleszyk, 2017).Važan izvor znanja o tržišno relevantnim zanimanjima, ali također i onim unikatnim i stru-kovnim nišama, skup je ispitnih standarda koji su pripremile obrtničke organizacije. Polj-ska obrtnička udruga, na temelju Zakona o obrtu ovlaštena je postavljati ispitne standarde za pomoćničke i majstorske ispite u zanimanjima za koje su obrtničke komore osnovale ispitna povjerenstva (Maleszyk, 2017).Posebna pažnja posvećuje se prepoznavanju potreba za novim zanimanjima i njihovom uvođenju u kvalifikacijski okvir i stvaranju uvjeta za obrazovanje za ta zanimanja. Zbog napretka u tehnici i tehnologiji u gospodarstvu stvaraju se nova zanimanja koja često u početnoj fazi razvoja predstavljaju tržišnu i obrazovnu nišu, jer postoji potreba za njima u određenoj situaciji na određenom mjestu. Ekonomski razvoj i rast socijalne skrbi potiče rast potražnje za individualiziranim uslugama i proizvodima – a to potvrđuje potrebu i interes za zanimanjima manje zanimljivim i stoga unikatnim i potpuno novim, a koje proi-zlaze iz društveno-ekonomskih promjena (Białowąs i Mazur, 2015; Kolodziej, 2016).Poljska obrtnička udruga, u suradnji s obrtničkim komorama i cehovima, pokazuje ini-cijativu uvođenja novih zanimanja na tržište rada i sustava strukovnog osposobljavanja. Nedavno, na zahtjev predstavnika profesionalnih obrtničkih udruga, uvedena su zanima-nja kao što su: operator opreme za industriju stakla, renovator umjetničkog namještaja, instalater medicinske opreme i mehaničar motocikala. Na tim je područjima moguće dobiti pomoćničku ili majstorsku kvalifikaciju. U zanimanjima u kojima se prijavljuje potreba za više zaposlenika, organizacija također traži uvođenje zanimanja u klasifikaciju profesionalnog obrazovanja, omogućavajući strukovno obrazovanje (Władek i Klimczuk, 2012; Pradela, 2013; Kolodziej, 2016).Na temelju suradnje s povezanim organizacijama Poljska obrtnička udruga priprema zahtjev za uvođenje novog zanimanja zajedno s njegovim opisom, podržanim pozitivnim mišljenjima, koja potvrđuju legitimnost osnivanja novog zanimanja i provođenja obrazo-vanja u sustavu školskog obrazovanja ili u okviru neformalnog obrazovanja. Nakon podno-šenja zahtjeva i pozitivnog odobrenja ministarstava, predstavnici organizacije sudjeluju u radu na pripremi dokumenata koji omogućuju realizaciju obrazovanja i potvrdu stručnih kvalifikacija, pripremu programa izobrazbe u zanimanjima, izradu integriranog sustava kvalifikacija, izradu ispitnih standarda, Europass dodataka za pomoćničke svjedodžbe i majstorske diplome. Ove aktivnosti pružaju strukovno obrazovanje i stručnu osposoblje-nost u zanimanjima traženim na tržištu rada koji uključuju i vrlo popularna i rijetka zani-manja (Wołk, 2013; Brzezicki, 2016; Kolodziej, 2016).


Dobar primjer je suradnja Poljske obrtničke udruge s Ministarstvom gospodarstva i Ministarstvom obrazovanja zahvaljujući kojoj je od 2015. godine moguće obrazovanje u strukovnim školama za novo zanimanje - mehaničar motocikala. Zahvaljujući uzajamnoj podršci dvaju ministarstava, u pola godine bilo je moguće upisati to zanimanje u klasifi-kaciju strukovnog obrazovanja i pripremiti osnovni nastavni plan i program za strukovno osposobljavanje (Maleszyk, 2017).

4. ZAKLJUČAK

Dobro osmišljeno strukovno obrazovanje, koje jamči zapošljavanje strukovnih matura-nata, može postati alternativa općem obrazovanju, koje je također u krizi.Kako ističu poljski poslodavci potrebno je povećati broj sati praktične obuke u stvarnim uvjetima rada. Analiza pokazuje da je preko 21% problema s kojima se suočavaju učenici u školama je nedostatak radnih mjesta za provedbu praktičnog naukovanja što znači da je potrebno je razviti učinkovite mehanizme suradnje između sustava obrazovanja i lokalnih poduzetnika kako bi se osigurao razvitak dvojnog sustava.Iako može biti upitno treba li se cjelokupni obrazovni sustav svesti na ulogu zadovoljenja potreba tržišta rada, u slučaju strukovnog obrazovanja, suradnja s poslodavcima i predvi-đanje trendova razvitka trebala bi biti važan čimbenik sustava obrazovanja. Prema poslo-davcima, glavni čimbenik koji onemogućava pronalaženje odgovarajućih zaposlenika, maturanata u strukovnim školama, još uvijek je neprilagođavanje obrazovanja potrebama tržišta rada. Uz brze promjene u gospodarstvu, obrazovanje ne uspijeva uvesti nove smjer-nice i prilagoditi programe obuke. Odgovor obrazovanog sustava na promjene potreba na tržištu rada je još uvijek prespor za tehnološke promjene. To će kašnjenje biti još vidljivije u razdoblju uvođenja progresivnih inovacija u gospodarstvu.Odgovarajuće planiranje strukovnog obrazovanja i njegovo prilagođavanje potrebama lokalnog tržišta je odgovornost upravnih tijela, odnosno lokalnih vlasti i voditelja strukov-nih škola u suradnji s poslodavcima.Financiranje strukovnog obrazovanja iz državnog proračuna ne uzima u obzir stvarne troškove obrazovanja u pojedinim strukama što lokalnim vlastima otežava odlučivanje o pokretanju skupih, ali atraktivnih obrazovnih tečajeva. To znači i da o pokretanju novih programa strukovnog obrazovanja ne odlučuju potrebe polaznika i tržišta rada, već uglav-nom lokalna samouprava i ljudski resursi koje imaju lokalne vlasti i obrazovne institucije. Stoga su potrebne su promjene u financiranju strukovnog obrazovanja i povezivanje meha-nizama financiranja iz državnog proračuna s stvarnim troškovima obrazovanja u pojedinim zanimanjima i poduzimanje mjera kako bi se osiguralo sustavno stručno usmjeravanje u školama, uključujući i niže srednje škole.


THE USAGE OF DUAL VOCATIONAL EDUCATION AND TRAINING FOR ENTREPRENEURSHIP IN THE LIGHT OF EXPERIENCE FROM POLAND

Anton Florijan Barišić, PhD, College Professor, VERN’ University of Applied SciencesIblerov trg 10, Zagreb, CroatiaE-mail: [email protected]

Joanna Rybacka Barišić, MSc, Chronos InfoMedvedgradska 35, Zagreb, Croatia


ABSTRACTIn several countries in Europe and the world, vocational education and training are based on the principle of dual education. This means that students spend a part of their education and training in a vocational school and another part in a company, being directly involved in regular work activities. A close relationship to work implies that the transition from apprentice to a trained employee is relatively easy compared to formal vocational school education. The principle of dual education within vocational education and training is renowned for its ability to provide the high skilled labor force able to adapt to new and changing business conditions and the adoption of new technologies. In addition, skilled labor force educated through dual education systems is characterized by high mobility. Due to the company’s involvement in the educational processes, dual education provides strong links between the education system and the company. On the other hand, dual education is a relatively inexpensive way to train a skilled workforce when compared to school education systems within vocational education and training. This paper presents different approaches to vocational education and training. Basic vocational education and training models implemented in Germany, Austria, Switzerland, England and France are presented. The system of vocational education and training introduced and implemented in Poland is presented by analyzing reference models of vocational education. The purpose of the paper is to illustrate the practices of different countries and to compare them with the Polish experiences in the development of dual education.

Keywords: vocational training; dual vocational educational system; labor market


LITERATURA

1. Baethge, M. & Wolter, A. (2015). The German skill formation model in transition: from dual system of VET to higher education?. Journal for Labour Market Research, 48(2), 97.

2. Bednarczyk, H., Jaszczyk, T., Woźniak, I. (2008). Polskie standardy kwalifikacji zawodowych, Warszawa.

3. Białowąs, K. & Mazur, P. (2015). Vocational education–on the example of experiences of PWSZ in Chełm. Теоретико-методичні проблеми виховання дітей та учнівської молоді, 19(1), 58-64.

4. Bliem, W. & Petanovitsch, A. (2015). Success factors for the Dual VET System. Update.5. Brzezicki, Ł. (2016). Efficiency of Education Process in Higher Vocational Schools in 2012. Acta

Universitatis Lodziensis. Folia Oeconomica, 4(323), 53-66.6. Cohen-Scali, V. (Ed.). (2012). Competence and competence development. Verlag Barbara

Budrich.7. Dubs, R. & Suisse (2006). Office fédéral de la formation professionnelle et de la technologie.

An appraisal of the Swiss vocational education and training system. Bern, Switzerland: hep.8. Eichhorst, W., Rodríguez-Planas, N., Schmidl, R. & Zimmermann, K. F. (2015). A road map to

vocational education and training in industrialized countries. ILR Review, 68(2), 314-337.9. Greinert, W. D. (2002). European vocational training systems: the theoretical context of histo-

rical development. Towards a history of vocational education and training (VET) in Europe in a comparative perspective, 1, 17-27.

10. Juul, I. & Jørgensen, C. H. (2011). Challenges for the dual system and occupational self-gover-nance in Denmark. Journal of Vocational Education & Training, 63(3), 289-303.

11. Kolodziej, B. (2016). The importance of lifelong vocational training for the growth of innovation and competitiveness of enterprises. Intercathedra, 32(4).

12. Koudahl, P. D. (2010). Vocational education and training: dual education and economic crises. Procedia-Social and Behavioral Sciences, 9, 1900-1905.

13. Kraszewski, K. (2015). Emil Wettstein, Philipp Gonon, Berufsbildung in der Schweiz, hep verlag ag, Bern 2009, ss. 304, ISBN 978-3-03905-443-5. Edukacja-Technika-Informatyka, 6(1), 122-124.

14. Kulpa-Puczynska, A. (2016). Fields of changes in the Polish vocational education system. Capa-bilities for distance vocational education. Διεθνές Συνέδριο για την Ανοικτή & εξ Αποστάσεως Εκπαίδευση, 5(3Β), 213-219.

15. Kwiatkowski, S. M. (2006). Kształcenie zawodowe – wyzwania, priorytety, standardy, Warszawa.16. Maleszyk, P. (2017). Cooperation between Vocational Schools and Business in Poland:

Employers’ Perspective. Annales Universitatis Mariae Curie-Skłodowska, Sectio H Oeconomia, 51(3), 85-94.

17. Moss, J., Sienna, M. (2007). Rola i zadania standardów kwalifikacji zawodowych w progra-mowaniu zawodowego kształcenia ustawicznego [w:] Krajowe standardy kwalifikacji zawo-dowych. Rozwój i współpraca, red. H. Bednarczyk, I. Wozniak, S.M. Kwiatkowski, Warszawa.

18. Olszewska, M. (2013). Przedsiębiorcy a szkolnictwo zawodowe. Materiały konferencji „Eduka-cja–Rynek Pracy–Kariera”, Torun

19. Pfeiffer, S. (2015). Effects of Industry 4.0 on vocational education and training. Vienna: Institute of Technology Assessment.

20. Płock (2014). Szkolnictwo zawodowe w Polsce a w innych krajach europejskich. Materiały kon-ferencyjne, http://www.igrp.com.pl/downloads/szkolnictwo_zawodowe.pdf (07.10.2017.)


21. Pradela, A. (2013). System of Vocational Education in Poland-Ways of Evaluation. The New Educational Review, 32, 151-161.

22. Samujło, M. & Samujło, B. (2014). Kształcenie zawodowe – oczekiwania i potrzeby, Edukacja-Technika-Informatyka, 5(1), 180-185.

23. Schwendimann, B. A., Cattaneo, A. A., Dehler Zufferey, J., Gurtner, J. L., Bétrancourt, M., & Dillenbourg, P. (2015). The ‘Erfahrraum’: a pedagogical model for designing educational tech-nologies in dual vocational systems. Journal of Vocational Education & Training, 67(3), 367-396.

24. Smela, K. (2007), Projektowanie modułowych programów kształcenia i szkolenia zawodowego – rola standardów kwalifikacji [w:] Krajowe standardy kwalifikacji zawodowych. Rozwój i współpraca, red. H. Bednarczyk, I. Wozniak, S. M. Kwiatkowski, Warszawa.

25. Smith, E., Masdonati, J., Lamamra, N. & Jordan, M. (2010). Vocational education and training attrition and the school-to-work transition. Education+ Training.

26. Władek, Z. & Klimczuk, B. (2012). Kształcenie zawodowe w Niemczech a solidarność międzypo-koleniowa. Zamojskie Studia i Materiały–Seria Pedagogika, (14), 63-69.

27. Wołk, Z. (2013). Zawodoznawstwo. Wiedza o współczesnej pracy, Warszawa.28. Woods, D. (2008). The impact of VET on transition to work for young people in Australia. Edu-

cation+ Training, 50(6), 465-473.

191Upute za autore

Upute za autore

NASLOV RADA< dva reda razmaka >

Autor s titulom, odjel, udruženje, tvrtka ili sveučilište Potpuna adresa: Ulica, mjesto, država

Telefon: 00-000-000, fax: 00-000-000, e-mail: autor@domena(red razmaka)

SAŽETAK Uredništvo prima neobjavljene radove na hrvatskom i engleskom jeziku. Sažetak rada treba biti napisan u jednom odlomku na hrvatskom i engleskom jeziku italic/ukošenim fontom, treba ukazati na problem i ciljeve istraživanja, korištene metode istraživanja, populaciju, veličinu uzorka, najvažnije rezultate i zaključak. Prilaže se u posebnom dokumentu s nave-denim naslovom rada, imenom i prezimenom autora, afilijacijom autora na oba jezika i naslovljeno sa SAŽETAK, eng. ABSTRACT veličine od 150 do 300 riječi. Sažetak na jeziku članka treba smjestiti između naslova i teksta članka, a sažetak na drugom jeziku iza teksta članka, prije popisa literature. Cjeloviti rad treba dostaviti na engleskom i/ili hrvatskom jeziku. Autori su odgovorni za kvalitetu teksta.

(red razmaka)Ključne riječi: ispod sažetaka navesti 3 do 5 ključnih riječi, razdvojiti ih „;“ (točka sa zare-zom)

(dva reda razmaka)

1. UVOD(red razmaka)

Časopis OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO objavljuje izvorne znanstvene, pregledne i stručne radove koji neposredno ili posredno reflektiraju tematiku učenja i obrazovanja za poduzetništvo te povezanih tema. Objavljuju se samo prethodno neobjavljeni radovi. Autor ili autori snose odgovornost za uvažavanje etike znanstvenika, napose glede korište-nja dijelova teksta preuzetih od drugih autora te odgovornost da isti rad nije prethodno već negdje objavljen. Časopis izlazi dva puta godišnje. Prema potrebi, izdavat će se i izvan-redni brojevi. Radove uredništvu treba dostaviti u elektroničkom obliku, u Word dokumentu na adresu: [email protected]. Zadatak je autora što detaljnije poštivati pravila izgleda rada i dosta-viti lektoriran tekst pregledan odgovarajućim spelling checkom (hrvatski, engleski). Opseg radova, uključujući sažetak, bibliografiju, bilješke i mjesto za grafičke priloge, može iznositi najviše 5000 riječi.

(dva reda razmaka)

Upute za autore 192

2. NASLOV(red razmaka)

Nužno je koristiti obostrano poravnanje, prored 1,5 redak, Arial, veličinu slova 12 točaka. Između poglavlja treba koristiti dva reda razmaka, a između naslova poglavlja i teksta red razmaka. - Naslov poglavlja poravnati na sredinu između dviju margina članka, pisati velikim

tiskanim slovima veličine 14 točaka, stil fonta podebljano/bold.- Naslove potpoglavlja pisati malim tiskanim slovima, veličine 14 točaka, koristiti lijevo

poravnanje i stil fonta podebljano/bold.- Naslove poglavlja i potpoglavlja numerirati arapskim brojevima.- Za format stranice odrediti margine: gornja, donja, lijeva i desna 20 mm.

(red razmaka)

2.1. Citati

(red razmaka)Svaki put kada se u tekstu navode tuđe riječi, rečenice, sintagme, podaci i sl., izvor se daje u tekstu (APA stil), a ne u bilješkama ispod teksta. U bilješkama se mogu navoditi samo pojašnjenja (terminologija itd.). Referenca se stavlja u zagradu te sadrži prezime autora, godinu izdanja i stranicu, npr. (Holmberg, 1977, str. 23), a u slučaju parafraziranja navoda u zagradu se stavlja prezime autora i godina izdanja, npr. (Holmberg, 1977).

(red razmaka)

2.2. Slike, tablice, grafikoni

(red razmaka)Svaku tablicu, sliku i grafički prilog treba numerirati (slika 1, 2, 3, …), a njihove nazive nave-sti iznad priloga veličinom slova 12 točaka, a izvore ispod veličinom slova 12 točaka.

(dva reda razmaka)

3. ZAKLJUČAK(red razmaka)

U zaključku sumirati ključne spoznaje i rezultate istraživanja te praktičnu primjenu rezul-tata istraživanja.

193Upute za autore

LITERATURA(red razmaka)

U popis literature na kraju rada navesti podatke o svim djelima koja se spominju u refe-rencama i to abecednim redom po prezimenu autora te numerirati arapskim brojevima.1. Aras, G. i Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publishing.2. Avery, G. C. i Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhancing

business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. doi:10. 1108/108785711 11128766

3. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Preuzeto s http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html (23.04.2011.)

4. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current management techniques. In Näsi, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking (str. 75-96). Helsinki: LSR-Julkaisut Oy.

5. Državni zavod za statistiku (2009). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2008. Zagreb: Državni zavod za statistiku.

6. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.7. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for managing

resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. U K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (ur.), Conference proceedings: Vol. 2. Entrepre-neurship and Macroeconomic Management: Reflections on the World in Turmoil (str. 1317-1341).

8. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. US-China Education Review A&B, 7, (str. 909-923). Preuzeto s http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

9. O’ Keefe, E. (n. d). Egoism & the crisisin Western values. Online Originals. Preuzeto s http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135 (15.08.2014.)

10. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Preuzeto s http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (02.05.2014.)

11. Pfeifer, S. i Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb s learning style theory to entrepreneurship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

12. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Harvard Business Review, 84(12), 14–14. Preuzeto s http://hbr.org/

13. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.

RADOVI KOJI SE NE PRIDRŽAVAJU UPUTA PISANJA NEĆE BITI PRIHVAĆENI ZA OBJAVU U ČASOPISU. UREDNIŠTVO PRIDRŽAVA PRAVO ODLUČIVANJA O IZBORU TEKSTOVA I REDOSLIJEDA OBJAVLJIVANJA. NAJMANJE DVA NEOVISNA RECENZENTA RECENZIRAT ĆE SVE PRISPJELE RADOVE. RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISU OBRAZOVANJE ZA PODU-ZETNIŠTVO NE HONORIRAJU SE.

194 Guidelines for authors

Guidelines for authors

TITLE OF THE PAPER< 2 line spacing >

The name of the author, title, affiliation Complete address

Telephone: 00-000-000 Fax: 00-000-000 E-mail: author@domain(one line spacing)

ABSTRACT The editorial board accepts unpublished papers in Croatian and English language. The abstract must be submitted in English and Croatian language. The text of an abstract has to be written in one paragraph in italic. The abstract should address the problem and the goals of the research, the methods used, population, sample, the most relevant results and the conclusion. It should be submitted separately, together with the title, the name of the author, their affiliation, in both languages and should be marked SAŽETAK, eng. ABSTRACT. The length of the abstract is between 150 and 300 words. The abstract written in the same language as the paper should be placed between the title and the text, and the abstract in a different language should be placed after the text before the literature. The full paper should be submitted in English or/and Croatian language(s). The authors are responsible for the quality of the translated text.

(one line spacing)Key words: provide 3 – 5 key words separated by semicolon immediately after the abstract

(two line spacing)

1. INTRODUCTION(one line spacing)

Journal EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP publishes original scientific papers, scien-tific reviews, professional reviews and professional papers directly or indirectly related to learning and education for entrepreneurship and related topics. The journal publishes only previously unpublished papers. Authors are responsible for adhering to scientific ethics, especially with regards to using parts of texts from other authors as well as sub-mitting papers that have not been previously published. The journal is published twice a year. If necessary, extra editions will be published. Papers should be submitted electronically, in word format to: [email protected]. Authors should follow the guidelines for paper submission and their texts have to be previously proofread and spell checked. The length of the paper, including abstract, bibliography, notes and appendices should not exceed 5000 words.

(two line spacing)

195Guidelines for authors

2. TITLE(single line spacing)

It is mandatory for the title to be fully justified with 1.5 line spacing, font Arial and text size 12pt. Paragraphs must be separated by two line spacing whereas the title of the para-graph and the text should be separated by single spacing. - Paragraph title should be centrally justified between the two article margins, with

mandatory use of upper case letters size 14pt, font bold - Subparagraph title should be written in lower case letters size 14pt with left justify

and font bold- Paragraph and subparagraph headings must be numbered as Arabic numerals - Set margins for page form: upper, lower, left and right 20 mm

(single line spacing)

2.1. Quotations

(single line spacing)Every time someone else’s words, sentences, phrases, data, etc. are quoted, the source must be cited in the text (APA style), not in the footnotes below the text. The footnotes can only include explanations (terminology, etc.). References should be quoted in brack-ets and they should include the author’s name, year of publication and page number, e.g. (Holmberg, 1977, 23). In case of paraphrasing quotations the author’s name and the year of publication is placed in brackets, e.g. (Holmberg, 1977).

(single line spacing)

2.2. Figures, tables, graphs

(single line spacing)All tables and figures should be numbered (figure 1, 2, 3,...). The title of the graphic file formats needs to be cited above the tables or figures and the sources are cited below with text size 12pt.

(double line spacing)

3. CONCLUSION(single line spacing)

Conclusion should contain key notions and research results as well as their practical appli-cation.

196 Guidelines for authors

LITERATURE(one line spacing)

The literature at the end of the paper should contain information on all sources men-tioned in the references. They should be listed alphabetically according to author’s last name and numbered using Arabic numerals. 1. Aras, G. i Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publishing.2. Avery, G. C. i Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhancing

business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. DOI:10. 1108/108785711 11128766

3. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Retrieved from http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html

4. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current management techniques. In Na¨si, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking. (pp 75-96). Helsinki : LSR-Julkaisut Oy.

5. Državni zavod za statistiku. (2009). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2008. Zagreb: Državni zavod za statistiku.

6. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.7. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for managing

resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. In K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (Eds.), Conference proceedings: Vol. 2. Entrepre-neurship and Macroeconomic Management: Reflections on the World in Turmoil (pp 1317-1341).

8. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. US-China Education Review A&B, 7, (909-923). Retrieved from http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

9. O’ Keefe, E. (n.d). Egoism & the crisis in Western values. Online Originals. Retreived from http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135 (15. 8. 2014)

10. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Retreived from http://narodneno-vine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (2.5.2014.)

11. Pfeifer, S. i Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb s learning style theory to entrepreneurship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

12. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Harvard Business Review, 84(12), 14–14. Retrieved from http://hbr.org/

13. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.

PAPERS WHICH DO NOT COMPLY WITH THE GUIDELINES WILL NOT BE PUBLISHED IN THE JOURNAL. THE EDITORIAL BOARD DECIDES ON THE CHOICE OF THE TEXTS AND THE PUBLICATION ORDER. ALL PAPERS WILL BE REVIEWED BY AT LEAST TWO INDEPEND-ENT REVIEWERS. AUTHORS DO NOT RECEIVE FEES FOR THE PAPERS PUBLISHED IN THE JOURNAL.

OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E

Documents

Transcript of OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E