OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E Znanstveno-stručni … · 2017-03-20 · sustav obrazovanja,...

OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4EZnanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo

EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP – E4E International Journal of Education for Entrepreneurship

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski

University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski

ISSN 1849-7845 (tisak) ISSN 1849-661X (online)

UDK 33:37

Volumen 6/Volume 6 Broj 1/Number 1, 2016

Glavni urednik/Editor in Chief

Ivica Katavić, Vitomir Tafra

Zagreb, 2016.

Urednički odbor/Editorial board

dr.sc. Marina Gregorić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Milan Matijević (Zagreb, Croatia), dr.sc. Marjana Merkač-Skok (Ljubljana, Slovenia), dr.sc. Mirjana Pejić-Bach (Zagreb, Croatia), dr.sc. Ivica Katavić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Jozsef Poor (Budapest, Hungary), Vitomir Tafra, mag.oec. (Zagreb, Croatia), mr.sc. Zdravko

Tkalec (Zagreb, Croatia), mr.sc. Tomislav Dobrović (Zagreb, Croatia)

Širi urednički odbor/Extended editorial board

dr.sc. Ružica Beljo Lučić, (Zagreb, Hrvatska), dr. sc. João Manuel da Silva Carvalho, (Maia, Portugal), dr.sc. Emilija Fidancevska (Skopje, Macedonia), dr.sc. Arthashes Gazaryan, (Klaipeda, Lithuanija),

dr. sc. ÅsaHagberg-Andersson, (Turku, Finland), dr.sc. Ljubo Jurčić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Tanja Mihalič (Ljubljana, Slovenia), dr.sc. Josip Milat (Split, Croatia), mr.sc. Ivan Miloloža (Zagreb, Croatia), dr.sc. Mitar

Perušić (Zvornik, Bosna i Hercegovina), dr.sc. Boris Pirjevec (Zagreb, Croatia), dr.sc. Gyula Vatai (Budimpešta, Hungary), dr.sc. Diana Vican (Zadar, Croatia)

Za nakladnika/For Publisher

Ivica Katavić

Nakladnik / Publisher


Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska

University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, Croatia

Pomoćnica urednika/Assistant editor

Anita Maršanić

Lektorice / Language editors

Bernarda Lukić, Ana Rastija

Naslovna strana / Front page Marina Rogić

Grafičko oblikovanje / Graphic design

Marina Rogić

Tisak / Print

Correctus media

Naklada 300

SADRŽAJ1. Uvod 5

2. Introduction 5

3. Ljiljana Babogredac

OBRAZOVANJE VOĐA I KURIKULUM KOJI NEDOSTAJE / LEADERSHIP EDUCATION AND A MISSING CURRICULUM 7

4. Gabrijela Budimir Soško, Ivica Katavić, Dragan Kopecki

POVEZANOST POSTOJANJA MOBINGA NA RADNOM MJESTU I USPJEŠNOG UPRAVLJANJA / A CORRELATION BETWEEN EXISTENCE OF WORKPLACE MOBBING AND SUCCESSFUL MANAGEMENT 33

5. Darko Delač, Petra Graovac, Marta Pavlinović

SPECIFIČNOSTI UČENJA ZA PODUZETNIŠTVO U ONLINE OKRUŽENJU / ENTREPRENEURSHIP LEARNING SPECIFICS IN AN ONLINE ENVIRONMENT 45

6. Marina Gašić

EKONOMIKA PROIZVODNJE, RESTRUKTURIRANJE I KONKURENTNOST UNUTAR MLJEKARSKOG SEKTORA S POVEZNICOM UKIDANJA KVOTA / ECONOMICS OF PRODUCTION, RESTRUCTURING AND COMPETITIVENESS IN THE DAIRY SECTOR LINKED TO THE ABOLITION OF QUOTAS 59

7. Pave Ivić

PODUZETNICI I MEDIJI / ENTREPRENEURS AND THE MEDIA 69

8. Faruk Jašarević, Ermin Kuka

MENADŽMENT CJELOŽIVOTNOG UČENJA I NEFORMALNOG OBRAZOVANJA U SLUŽBI RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE / LIFELONG LEARNING MANAGEMENT AND INFORMAL EDUCATION IN THE SERVICE OF DEVELOPMENT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA 85

9. Jugoslav Jovičić, Stevan Petković

INOVACIJE KAO FAKTOR KONKURENTNOSTI PRIVREDE S OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU / INNOVATIONS AS A FACTOR FOR COMPETITIVE ECONOMY WITH THE OVERVIEW OF BOSNIA AND HERZEGOVINA 99

10. Ivica Katavić, Gabrijela Budimir Šoško, Dragan Kopecki

RAZVOJ KULTURE AKADEMSKOG INTEGRITETA U ONLINE OBRAZOVNOM OKRUŽENJU / DEVELOPING CULTURE OF ACADEMIC INTEGRITY IN THE ONLINE EDUCATIONAL ENVIRONMENT 111

11. Vyacheslav A. Lepeshkin, Todor T. Khristov, Marina Gregorić

DOMAĆI TURIZAM U KONTEKSTU TRANSFORMACIJE RUSKOG TURISTIČKOG TRŽIŠTA / INBOUND TOURISM WITHIN THE CONTEXT OF RUSSIAN TOURIST MARKET TRANSFORMATION 121

12. Narcisa Manojlović

RAZLIKE U OSTVARIVANJU OBRAZOVANJA ZA PODUZETNIŠTVO U HRVATSKIM OSNOVNIM ŠKOLAMA / DIFFERENCES IN THE REALISATION OF ENTREPRENEURIAL LEARNING IN CROATIAN PRIMARY SCHOOLS 137

13. Maristela Primorac

CILJANI KUPAC KAO GLAVNA KARIKA USPJEHA / TARGET CUSTOMER, THE MAIN LINK OF SUCCESS 155

14. Siniša Zarić, Rajko Bujković

PODUZETNIČKE AKTIVNOSTI I ULOGA SOCIJALNOG KAPITALA I DRUŠTVENIH MREŽA: JE LI PREPOZNAT U OBRAZOVNOM PROCESU? / ENTREPRENEURIAL ACTIVITIES AND THE ROLE OF SOCIAL CAPITAL AND SOCIAL NETWORKS: IS IT RECOGNIZED IN THE EDUCATION PROCESS? 163

15. Upute za autore 177

16. Guidelines for authors 181

5Uvod / Introduction

UVOD

Poštovani čitatelji!

Pred Vama je još jedan broj znanstveno-stručnog časopisa Obrazovanje za poduzetništvo u kojem su objavljeni i selektirani radovi s 5. Međunarodne konferencije o učenju za poduzetništvo. Glavna tema 5. Međunarodne konferencije o učenju za poduzetništvo bila je Utjecaj poduzetničkog znanja na poslovanje, menadžment i ekonomiju. Obzirom na to da je glavni cilj časopisa doprinos razvoju empirijskih, metodoloških, teorijskih i praktičnih spoznaja u području odgoja, učenja i obrazovanja za poduzetništvo te srodnih disciplina, fokus objavljenih radova temelji se na uvođenju novih koncepata u poduzetničko obrazovanje kao što su filozofija poduzetništva, online obrazovno okruženje, dualni sustav obrazovanja, inovacije, ljudski kapital, manjinsko poduzetništvo, društveno poduzetništvo, osobnost poduzetnika, emocionalno učenje za poduzetništvo te primjena modularnih integralnih sustava u obrazovanju za poduzetništvo. Zahvaljujemo autorima, uređivačkom odboru, recenzen-tima i ostalima koji su sudjelovali u pripremi časopisa i što su doprinijeli tome da i ovaj broj opravda očekivanja čitatelja.

Glavni urednici

INTRODUCTION

Dear Readers!

What you have in front of you is a new number of the international journal Education for Entreprene-urship, in which selected articles from the 5th International Conference on Entrepreneurial Learning were published. The main theme of the 5th International Conference of Entrepreneurial Learning - ICEL was Impact of Entrepreneurial Knowledge on Business, Management and Economy. Given that the goal of this Journal is contribution to the development of empirical, methodological, theoretical and practical knowledge in the field of education, teaching and education for entrepreneurship and related fields, the focus of the published articles is based on the introduction of new concepts in edu-cation for entrepreneurship such as philosophy of entrepreneurship, online learning environment, dual education system, innovation, human resources, minority entrepreneurship, social entreprene-urship, entrepreneurs’ personality, emotional learning for enterprises and implementation of inte-grated modular system in education for entrepreneurship. Special thanks to the authors, members of editorial board, reviewers and others who participated in the preparation of the Journal for all their contribution to this number in order for it to justify the expectations of its readers.

Editors in chief

7Obrazovanje vođa i kurikulum koji nedostaje

OBRAZOVANJE VOĐA I KURIKULUM KOJI NEDOSTAJE

Ljiljana Babogredac1

SAŽETAK

Problem je ovoga istraživanja nedovoljno učinkovit način obrazovanja vođa u poslovnim ško-lama. Iako je potreba za vođama u svijetu sve veća, vjeruje se da je neadekvatno obrazovanje u poslovnim školama doprinijelo sustavnom nedostatku vodstva, što je dovelo do financijske i moralne globalne krize. Smatra se da poslovne škole u svojim obrazovnim programima prema-lo pažnje posvećuju etici i sustavu vrijednosti. Međutim, uz univerzalne principe vodstva, svako društvo i kultura moraju definirati svoje potrebe vodstva i „otkriti“ svrhu, način djelovanja i upotrebu moći. Stoga je cilj ovoga istraživanja izraditi prijedlog učinkovitog kurikuluma za obrazovanje vođa u hrvatskim poslovnim školama. Šira je društvena svrha aktualizacija teme vodstva i obrazovanja za vodstvo kao nasušne potrebe hrvatskog društva na svim razinama. Za potrebe teorijskog dijela rada provedeno je sekundarno istraživanje znanstvene i stručne literature, stranih i domaćih autora. Objašnjeni su pojam, definicije i karakteristike vodstva te iznesen povijesni pregled raznih teorija i pristupa vodstvu. Naveden je kratki pregled istraži-vanja o učinku kulture i njezinom utjecaju na obrazovanje za vodstvo. Opisan je primjer dobre prakse u kreiranju i praćenju uspješnosti obrazovnih politika i strategija te neki obrazovni pro-grami vodstva i njihov utjecaj na razvoj vođa. Na temelju spoznaja dobivenih iz provedenog sekundarnog istraživanja, kreiran je prijedlog kurikuluma za obrazovanje vođa koji nedostaje u Hrvatskoj. Predloženi višeslojni model temelji se na multidisciplinarnom znanju utemelje-nom u tradiciji poslovnih škola i humanističkih znanosti, tako da potiče razvoj analitičkih, kon-ceptualnih, međuljudskih i praktičnih vještina. Posebna je važnost dana praksi, coachingu i mentorskom pristupu kao alatima pomoću kojih se studentima omogućava iskustveno učenje. Inovativnim vježbama i praksom studente se priprema da budu transformacijski vođe koji će znati učinkovito komunicirati viziju i misiju svojim suradnicima i sljedbenicima. Posebno je na-glašena globalna perspektiva i potreba za integracijom etike i sustava vrijednosti u svaki dio obrazovnog procesa.

Ključne riječi: vodstvo; obrazovanje vođa; kurikulum; poslovno obrazovanje; poslovne škole

1 Članak je dio magistarskog rada predavačice Ljiljane Babogredac, dipl. pol., univ. spec. oec. (12. 1. 1959. – 11. 3. 2014.), predstojnice katedre Poduzetništvo i menadžment na Veleučilištu VERN’ u Zagrebu. Rad je izrađen na PDS Poslovno upravljanje (MBA) Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom prof. dr. sc. Borne Be-beka. Nakon smrti autorice, uz dopuštenje obitelji, za objavu pripremila suradnica mr. sc. Zrinka Gregov, v. pred., voditeljica SDSS Poduzetnički menadžment, Veleučilište VERN’, Iblerov trg 10/1, 10000 Zagreb, Hrvatska. Telefon: +385 91 4825 920; Fax: +3825 1 4825 910; E-mail: [email protected].

8 1. UVOD

U društvu je sve više prisutno mišljenje kako su poslovne škole i njihov sustav obrazovanja menadže-ra, a ne vođa, suodgovorne za sustavni nedostatak vodstva, koji je doveo do financijske, ali i moralne globalne krize. Poslovne škole trebaju vratiti povjerenje društva tako što će se u svojim programima baviti vrijednostima i etikom u istoj mjeri u kojoj se bave analitikom te poticati studente da usvoje holistički pristup u rješavanju poslovnih problema (Bennis i O’Toole, 2005). Bez sumnje, posjedovanje vodstvenog kapaciteta dijelom je zasluga genetike, dijelom razvoja pojedinca u ranom djetinjstvu, dijelom iskustva odrasle dobi (McCauley i Velsor, 2004. prema Elmuti, Minnis i Abebe 2005), ali svi znanstvenici naglašavaju da zbog stalnih promjena u ekonomiji i tehnologiji menadžeri i vođe koji vode moderne kompanije i institucije moraju biti stalno uključeni u edukativne procese (Elmuti, Mi-nnis i Abebe 2005).

Sokrat je najvjerojatnije bio prvi koji je pokušavao podučavati vodstvene vještine o čemu se govori u Platonovim Dijalozima i u Xenophonovim Memorabiliama (prema Adair, 1989). I dok su Platon teoretičar i Xenophon praktičar započeli tradiciju proučavanja vodstva, škotsko najstarije sveučilište St. Andrews institucionaliziralo je niz kolegija iz vodstva, 1930. godine, što je najvjerojatnije jedno od najranijih modernih pokušaja podučavanja vodstvenih vještina u akademskom okruženju (Adair, 1989). Međutim, iako postoji veliki interes i potreba za vođama, obrazovanje vođa još uvijek nije u potpunosti dostupno na akreditiranim sveučilištima u Sjedinjenim Američkim Državama (Liberty i Prewitt, 1999). University of Richmond bilo je prvo sveučilište koje je 1992. godine uvelo preddiplom-ski studij vodstva (Brungardt, 1996, prema Liberty i Prewitt, 1999 ) čime se započelo s kreiranjem akademskih kolegija i programa vodstva na američkim fakultetima i koledžima.

Prema procjeni harvardskog profesora Johna Kottera (1991), u današnjim se organizacijama radi o nedostatku od 400 % ili više pozicija vođa u cijeloj hijerarhiji rukovodstva. Kada se gleda današnja situacija vodstva, na različitim područjima, u Hrvatskoj ih nedostaje sigurno puno, puno više. Postoji samo jedan cjelovit studij vodstva na diplomskoj razini, a ostala se izobrazba svodi na to da nekoliko fakulteta i poslovnih škola ima kolegij vodstva kao izborni kolegij, što je premalo za sustavni razvoj vođa. Problem je kako od postojećih bezbroj programa za obrazovanje vođa u svijetu odabrati onaj koji će najbolje odgovarati našim potrebama. Zaleznik (2008) navodi da svako društvo/kultura mora naći svoj put razvoja vodstva, mora definirati svoje potrebe i „otkriti“ svrhu, način djelovanja i upo-trebu moći. Dakle, problem istraživanja nedovoljno je učinkovit način obrazovanja vođa u poslovnim školama, a cilj je prijedlog učinkovitijeg kurikuluma za obrazovanje vođa u hrvatskim poslovnim škola-ma. Šira je društvena svrha aktualizacija teme vodstva i obrazovanja za vodstvo kao nasušne potrebe hrvatskog društva na svim razinama.

Ljiljana Babogredac

9

2. METODE ISTRAŽIVANJA

Za potrebe teorijskog dijela rada provedeno je sekundarno istraživanje znanstvene i stručne litera-ture, stranih i domaćih autora, iz područja vodstva i obrazovanja za vodstvo. Objašnjeni su pojam, definicije i karakteristike vodstva te iznesen povijesni pregled raznih teorija i pristupa vodstvu. Na-veden je kratki pregled istraživanja o učinku kulture i njenom utjecaju na obrazovanje za vodstvo. Opisan je primjer dobre prakse u kreiranju i praćenju uspješnosti obrazovnih politika i strategija te neki obrazovni programi vodstva i njihov utjecaj na razvoj vođa. Na temelju spoznaja dobivenih iz provedenog sekundarnog istraživanja, kreiran je prijedlog kurikuluma za obrazovanje vođa koji ne-dostaje u Hrvatskoj.

3. KARAKTERISTIKE I VAŽNOST VODSTVA

Usprkos brojnosti različitih shvaćanja vodstva, kao ključne sastavnice može se izdvojiti sljedeće: vod-stvo je proces, vodstvo uključuje utjecaj, vodstvo se odvija u kontekstu grupe, vodstvo uključuje postizanje cilja (Northouse, 2010). Unatoč tome što je fenomen vodstva poznat od davnina i činjenici da je u posljednjih pedesetak godina napisano na tisuće članaka i knjiga o vodstvu, vodstvo nije pre-cizno i jasno određeno poput funkcije menadžmenta. Dok četiri funkcije menadžmenta (planiranje, organiziranje, upravljanje ljudskim potencijalima i kontrola) imaju egzaktan, materijaliziran predmet bavljenja, kod vođenja nema te materijalizacije, ono se svodi na odnos vođe i suradnika i zato ga nije tako lako definirati (Sikavica, Bahtijarević-Šiber i Pološki Vokić, 2008).

Vodstvo se pojavljuje u svim područjima, od industrije, obrazovanja, vojske do svih društvenih po-kreta i ima ključnu ulogu te je stoga važan predmet znanstvenih istraživanja. U sveobuhvatnom je pregledu literature vodstva Bass (1990) identificirao dvanaest različitih načina na koje vodstvo može biti koncipirano i to kao: 1) središte grupnih procesa, 2) osobnost i učinci osobnosti, 3) umijeće stvaranja sukladnosti, 4) utjecanje, 5) postupak ili ponašanje, 6) oblik uvjeravanja, 7) odnos moći, 8) instrument ostvarenja ciljeva, 9) rezultat interakcije, 10) diferencirana uloga, 11) inicijacija strukture i 12) brojne kombinacije svih prethodno navedenih elemenata.

Prema Yuklu (2002) se razlike u definicijama mogu grupirati u nekoliko glavnih prijepora vodstva:

• Je li vodstvo specijalizirana uloga ili proces zajedničkog utjecaja? Postoji mišljenje da sve grupe imaju specijalizirane uloge sa svojim odgovornostima i funkcijama i kao takve ključne su za učinkovitost grupe. Drugo mišljenje zastupa stav da je vodstvo proces utjecanja, društveni proces, a ne uloga koju izvodi jedna osoba. Dakle, vodstvo se može dijeliti na sve članove grupe, različite funkcije vodstva mogu izvršavati različiti ljudi koji utječu na aktivnosti i odnose unutar grupe.

• Vrsta procesa utjecaja. Neki autori ograničavaju definiciju vodstva samo na utjecaj koji rezultira entuzijazmom sljedbenika nasuprot indiferentnom udovoljavanju. U tom smislu, prinudne se akcije ne smatraju vodstvom. Suprotno stajalište zastupa mišljenje da je svaki utjecajni proces vrijedan proučavanja.

Obrazovanje vođa i kurikulum koji nedostaje

10 • Svrha pokušaja utjecanja na stavove i ponašanje. Mnogi su autori ograničili definiciju vodstva samo

na etične utjecajne procese koji su korisni za organizaciju, grupu i sljedbenike. Suprotno stajalište zastupa mišljenje da treba uključiti sve pokušaje utjecanja na stavove i ponašanja sljedbenika u organizacijskom kontekstu, bez obzira na svrhu. Postupci vodstva mogu imati višestruke motive za koje je rijetko moguće odrediti do koje su mjere nesebični ili sebični.

• Utjecaj temeljen na emocijama ili razumu. Većina prijašnjih definicija vodstva uključuju racionalne i kognitivne procese. Novije definicije uključuju emocionalne, simbolične i vrijednosno temeljene aspekte koji su ponekad važniji od razuma. Prema ovom mišljenju, samo emocionalni i vrijednosno temeljeni aspekti vodstvenog utjecaja mogu rezultirati izvanrednim ostvarenjima grupe i organizacije. Vođe inspiriraju sljedbenike da žrtvuju svoje sebične interese za viši cilj.

• Vodstvo nasuprot menadžmentu. Dio teoretičara smatra da su vodstvo i menadžment u osnovi različiti i međusobno isključivi procesi, dok dio teoretičara smatra da su oni zasebni, ali i preklapajući procesi. Prema Yuklu (2002), Mintzberg i Kotter smatraju vodstvo jednom od funkcija menadžmenta, dok Bennis i Nanus te Zaleznik zastupaju stajalište da su vodstvo i menadžment kvalitativno različiti i međusobno isključivi procesi.

U ovom je radu prihvaćen stav da je vodstvo društveni proces koji uključuje sve vrste utjecajnih pro-cesa, bez obzira na planiranu namjeru te uključuje racionalne, emocionalne i simbolične elemente. Stoga se vodstvo razmatra kao složen, višedimenzionalan proces. Ono je utjecajan proces koji ide u oba smjera, sljedbenici utječu na vođu baš kao što i vođa utječe na sljedbenike. Jedna je od osnovnih zadaća vodstva motivirati srca i misli sljedbenika te oblikovati okolinu u kojoj se zacrtani ciljevi mogu ostvariti.

3.1. Povijesni razvoj teorija vodstva

Pregled istraživanja vodstva pokazuje postojanje vrlo širokog raspona različitih teorijskih pristupa objašnjenju složenosti procesa vodstva (Northouse, 2010). Stoga će se kratko opisati povijesni razvoj osam teorijskih pristupa vodstvu.

Pristup temeljen na osobinama – jedan od prvih sustavnih pokušaja istraživanja vodstva. Početkom 20. stoljeća teorije „velikih ljudi” usmjeravale su se na otkrivanje urođenih svojstava i obilježja koje posjeduju istaknuti društveni, politički i vojni vođe (Northouse, 2010, Adair, 2002). Istraživanja oso-bina trajala su gotovo čitavo 20. stoljeće i pregled tog pristupa dan je u dva Stogdillova rada (1948, 1974). Pristup koji se temelji na osobinama započeo je s naglaskom na utvrđivanju svojstava velikih ljudi, potom je promijenjen kako bi se uzelo u obzir utjecaj situacije na vodstvo da bi u najnovije vrijeme ponovno bio nadopunjen istraživanjima koja naglasak stavljaju na vizionarsko i karizmatično vodstvo (Bass i Stogdill, 1990; Bennis i Nanus, 1985) i tako se naglasila ključna uloga osobina u uspješ-nom vodstvu. Najvažniji nedostatak pristupa koji se temelji na osobinama je neuspjeh da se stvori cjelovit popis osobina vođa.

Pristup koji se temelji na vještinama – predstavlja pogled na vodstvo usmjeren na vođine vještine i sposobnosti koje se mogu učiti i razvijati. Poticaj za istraživanje vještina bio je članak Roberta Katza objavljen 1955. koji je na temelju terenskih istraživanja upravljanja zaključio da uspješno vodstvo ovisi o trima temeljnim osobnim vještinama: a) tehničkim, b) međuljudskim te c) vještini apstraktnog mišljenja (Katz, 1955, prema Northouse, 2010). Važno je da vođe imaju sve tri skupine vještina, ali ovisno o tome gdje se nalaze u strukturi upravljanja, neke su vještine važnije od ostalih.

Ljiljana Babogredac

11

Tek je sredinom 1990-ih empirijski utemeljen pristup koji se temelji na vještinama. Istraživanja Mum-forda i suradnika dovela su do sveobuhvatnog modela sposobnosti jer ispituju odnos između vođina znanja i vještine i izvedbe vođe (Mumford, Zaccaro, Harding, Jacobs i Fleishman, 2000). Pristup koji se temelji na vještinama pretpostavlja da mnogi ljudi imaju potencijal za vodstvo. Ako su sposobni učiti iz svojih iskustava, mogu usvojiti vodstvo. Model ima pet sastavnica: a) sposobnosti, b) individualna obilježja, c) izvedba vođe, d) radno iskustvo i e) utjecaji okoline. Model ne pruža popis utjecaja okoline, nego priznaje postojanje navedenih elemenata i prepoznaje njihov utjecaj na učinak vođe, ali i prepo-znaje da oni nisu pod nadzorom vođe.

Pristup koji se temelji na stilu – naglašava ponašanje vođe i usmjerava se isključivo na to što vođe rade i kako se ponašaju. Utvrđeno je da se vodstvo sastoji od dviju općih vrsta ponašanja – pona-šanja usmjerenih na zadatak i ponašanja usmjerenih na odnose. Ponašanja usmjerena na zadatak olakšavaju ostvarenje cilja, dok ponašanja usmjerena na odnose pomažu podređenima da prihvate sebe, druge ljude i stanje u kojemu se nalaze. Glavna je svrha pristupa koji se temelji na stilu pokušaj objašnjenja kako vođe kombiniraju ove dvije vrste ponašanja, ne bi li utjecali na podređene u njiho-vim pokušajima ostvarenja cilja (Northouse, 2010). Prva istraživanja stilova vodstva provedena su krajem 1940-ih godina (Hemphill i Coons, 1957, prema Northouse, 2010), a paralelno su se odvijala istraživanja kako izgleda vodstvo u malim skupinama (Cartwright i Zander, 1960, Katz i Kahn, 1951, Likert, 1961, 1967, prema Northouse, 2010). Treću skupinu istraživanja započeli su Blake i Mouton ranih 1960-ih, ispitujući kako menadžeri u organizacijskom okruženju koriste ponašanje usmjereno na zadatke i na odnose. Tada je nastala menadžerska mreža, vjerojatno najpoznatiji model menadžer-skog ponašanja (Blake i McCanse, 1991; Blake i Mouton, 1964, 1978, 1985, prema Northouse, 2010). Preimenovana u mrežu vodstva (engl. Leadership grid), osmišljena je da bi se objasnilo kako vođe pomažu da organizacije ostvare svoje ciljeve pomoću dvaju čimbenika: brige o proizvodnji i brige o ljudima. Kombinacijom različitih intenziteta tih dvaju čimbenika model navodi pet temeljnih stilova upravljanja: a) Upravljanje koje se temelji na autoritetu i poslušnosti, b) Prijateljsko upravljanje, c) Nezainteresirano upravljanje, d) Uravnoteženo upravljanje i e) Timsko upravljanje. Pored ovih pet te-meljnih stilova opisanih u mreži vodstva, Blake i suradnici (Blake i Mouton, 1985., prema Northouse, 2010) utvrdili su još dva stila koji uključuju različite dijelove mreže. To su autoritet/prijateljstvo („do-bronamjerni” diktator) i oportunizam (prebacivanje na bilo koju kombinaciju u svrhu osobne dobiti).

Situacijski pristup – pretpostavka je da različite situacije zahtijevaju različite vrste vodstva. Zato uspješan vođa mora prilagoditi svoj stil zahtjevima različitih situacija (Northouse, 2010.), ali i sposob-nostima i spremnosti podređenih (Blanchard, Zigarmi i Nelson, 1993). Svrstava vođe u četiri stila: a) delegirajuće, b) podržavajuće, c) trenersko i d) usmjeravajuće vodstvo. Stil vodstva sastoji se od obras-ca ponašanja osobe koja pokušava utjecati na druge i uključuje ponašanje usmjereno na zadatak i ponašanje usmjereno na odnose. Model opisuje kako se svaki od četiri stila primjenjuje na podređene koji rade na različitim razinama razvoja, od nerazvijene sposobnosti i razvijene predanosti, preko umjerene sposobnosti i nerazvijene spremnosti te umjerene sposobnosti i nedostatne spremnosti do vrlo razvijene sposobnosti i razvijene spremnosti (Northouse, 2010). Drugi dio situacijskog modela vodstva odnosi se na razvojnu razinu sljedbenika, što podrazumijeva stupanj u kojem sljedbenici ima-ju razvijene sposobnosti i spremnost za obavljanje određenog zadatka ili aktivnosti (Blanchard i sur., 1985, prema Northouse, 2010). Zaposlenici su na visokoj razvojnoj razini ako su zainteresirani i sa-mopouzdani u svojem poslu i ako znaju kako obaviti zadatak. Zaposlenici su na niskoj razvojnoj razini ako nemaju vještine za obavljanje zadataka, ali imaju motivaciju i samopouzdanje za obavljanje posla.


12 Teorija puta do cilja – osnovna načela izvedena su iz teorije očekivanja po kojoj će zaposlenici biti

motivirani ako: a) se osjećaju stručnima, b) misle da će njihovi napori biti nagrađeni i c) naknade za svoj rad smatraju vrijednima. Osnovni je cilj pristupa poticanje motivacije zaposlenih, a javlja se sedamdesetih godina prošlog stoljeća (Evans, 1970, Hause,1971, House I Dessler,1974). Polazna je osnova slaganje između: osobina zaposlenih, radnih zadataka i stila rukovođenja. Vođa će vjerojat-no uspjeti ako poznaje potrebe zaposlenih i ako nastoji barem neke od tih potreba zadovoljiti. Zato treba (Northouse, 2010): usmjeravati zaposlene, podržavati zaposlene, sudjelovati i omogućavati sudjelovanje u odlučivanju s ostalima te biti usmjeren prema cilju. Sukladno tome postoje i četiri stila vodstva: a) Usmjeravajuće vodstvo, b) Podržavajuće vodstvo, c) Surađujuće vodstvo i d) Vodstvo usmjereno na postignuće. Prema ovom pristupu lider ima povjerenja i velika očekivanja od podređe-nih, visoke standarde i stalno traži usavršavanje i napredak podređenih.

Teorija razmjene između vođe i člana ili transakcijsko vodstvo (engl. Leader-Member Exchange - LMX) – poima vodstvo kao proces u čijem je središtu odnos između vođa i suradnika, što daje više-struko pozitivne ishode (manje kretanje zaposlenika, češća napredovanja) (Graen i Uhl-Bien, 1991, prema Northouse, 2010). Vođa unutar organizacije ili radne skupine ima bliske skupine i vanjske sku-pine s kojima nastoji razviti visokokvalitetni odnos. Razvoj se vodstva tijekom vremena prema Graenu i Uhl-Bienu (1995) odvija u tri faze: (1) faza stranaca, u kojoj vođa i podređeni međusobno ocjenjuju motive, stavove i uzajamna očekivanja; motivi podređenih usmjereni su prema osobnom interesu, a ne prema dobrobiti skupine. Ako njihov odnos dođe u drugu fazu (2) poznanika, dogovor njihove raz-mjene postaje otvoreniji, razvija se međusobno povjerenje, lojalnost i poštovanje; motivi podređenih manje su usmjereni na njihove osobne interese, a više na svrhe i ciljeve skupine. Samo rijetki odnosi napreduju do treće faze (3) partnera. Nju obilježava visokokvalitetna razmjena između vođe i člana koja vođama i sljedbenicima pomaže u promjeni stava od njihovog osobnog interesa na predanost misiji i ciljevima te postizanju većeg dobra za tim i tvrtku. Ova treća faza odgovara transformacijskom vodstvu.

Transformacijsko vodstvo – bavi se procesom kako određeni vođe mogu nadahnuti sljedbenike da postižu velike stvari. Nastalo je na temelju oglednih radova Burnsa (1978) i Bassa (1985, prema Nort-house, 2010) te Kouzesa i Posnera (1987, 2007). To je proces u kojem osoba surađuje s drugima i stvara povezanost koja podiže razinu motivacije i morala i kod vođe i kod sljedbenika. Taj se tip vođe brine o potrebama i motivima sljedbenika i pokušava im pomoći u ostvarenju njihovih potencijala (Burns, 1978). Može se procijeniti primjenom višefaktorskog upitnika kojim se mjeri ponašanje vođe u sedam područja: a) idealizirani utjecaj (karizma), b) inspirativna motivacija, c) intelektualni poticaj, d) individualizirani pristup, e) dogovorne nagrade, f) korektivno upravljanje i g) slobodno ponašanje.

Teorija karizmatičnog vodstva – često opisana slično kao i transformacijsko vodstvo. Karizmatični vođe posjeduju određena obilježja ličnosti koja uključuju dominaciju, snažnu želju za utjecajem na druge, samouvjerenost i snažan osjećaj vlastitih moralnih vrijednosti (House, 1976, prema Northou-se, 2010). Bass je (1985, prema Northouse, 2010) proširio i revidirao pristup koji se temelji na tran-sformacijskom vodstvu tako što je veću pozornost pridao potrebama sljedbenika, nego potrebama vođe i time što je pridao veću pažnju emocionalnim elementima i podrijetlu karizme.

Ljiljana Babogredac

13

On tvrdi da transformacijsko vodstvo motivira sljedbenika da učini više od očekivanoga time što: a) povećava njihovu svjesnost o važnosti i vrijednosti određenih i idealiziranih ciljeva, b) pomaže sljed-benicima da prevladaju svoje osobne interese u ime tima ili organizacije, c) usmjerava sljedbenike na rješavanje potreba više razine.

Psihodinamski pristup – u pozadini je tog pristupa jedan temeljni pojam: ličnost. Ličnost se odnosi na dosljedan obrazac mišljenja, osjećaja i ponašanja u odnosu na okolinu i druge ljude. Popis je mo-gućih osobina ličnosti dugačak, a jedan je od brojnih psiholoških upitnika i Myers-Briggsov pokazatelj tipa (engl. Myers-Briggs Type Indicator) pomoću kojeg se vođi i sljedbenicima mogu osvijestiti njihovi tipovi ličnosti. Ima ih ukupno šesnaest i svaki ima potencijal za vodstvo (Briggs Myers i Myers, 1995). Iznose se dokazi koji pokazuju da pojedini tipovi ličnosti bolje odgovaraju određenim položajima ili slučajevima vodstva. Pojava psihodinamskog pristupa vodstvu ima korijene u razvoju psihoanalize Sigmunda Freuda i u psihologijskim radovima njegovih brojnih sljedbenika (Briggs Myers i Myers, 1995). Prema Northouseu (2010) su vodeći predstavnici psihodinamskog pristupa vodstvu danas Abraham Zaleznik (1977) i Michael Maccoby (2003) s jedinstvenom kombinacijom antropološkog i psihoanalitičkog pristupa, koji je pisao o produktivnom narcisu kao vođi i vizionaru. U okviru rad-nih timova i organizacija psihodinamski pristup podrazumijeva sudjelovanje podređenih i vođe jer je važno osvijestiti i razumjeti razlike među različitim ljudima koji moraju raditi zajedno. Kada shvatimo psihološke tipove i ego stanja možemo shvatiti i što uzrokuje sukobe. Druga je primjena određivanje najpovoljnije vrste posla za pojedinca na temelju njegovih sklonosti (Northouse, 2010).

Na temelju istraživačke literature uočljivo je da se svi slažu oko tri temeljne skupine teorija: a) pristup usmjeren na osobine vođe, b) pristup usmjeren na ponašanje vođe i c) kontingencijski, tj. situacijski pristup (Sikavica i sur. 2008).

4. UTJECAJ KULTURNIH RAZLIKA NA VODSTVO

Pitanje je li vodstvo zavisno ili nezavisno o kulturi društva dugogodišnja je tema rasprave u literaturi o vodstvu. Zagoršek (2004) zastupa stanovište da bipolarna ekstremna stajališta nisu opravdana, s obzirom na to da neki fenomeni vodstva mogu biti djelomično univerzalni, odnosno opće primjenljivi, a djelomično specifični za pojedinu kulturu. Kultura predstavlja sustav vrijednosti, naučena uvjerenja, pravila ponašanja, simbole i tradiciju neke veće ili manje skupine ili čitavih naroda (Northouse, 2010). Znanstvena istraživanja pokazuju da se glavna obilježja, dimenzije kultura koje postoje u različitim dijelovima svijeta mogu grupirati u pet skupina (Hofstede, 2001): a) izbjegavanje neizvjesnosti, b) in-dividualizam-kolektivizam, c) distanca moći, d) maskulinost-femininost te e) kratkoročna-dugoročna orijentiranost.


14 Najnovija znanstvena istraživanja i GLOBE-ov model – engl. Global Leadership and Organizational

Behaviour Effectiveness (House, Javidan, Hanges i Dorfman, 2002) pokazuju nešto drugačiju klasifi-kaciju kultura, naročito s obzirom na vodstvo. Svrha istraživanja bila je prikupljanje podataka o kul-turnim vrijednostima, praksi i osobinama vodstva u tim zemljama. Model otkriva devet dimenzija za objašnjenje kulturoloških razlika:

• Izbjegavanje neizvjesnosti – do koje mjere članovi organizacije ili društva izbjegavaju nesigurnost oslanjajući se na društvene norme, rituale, birokratsku praksu.

• Hijerarhija moći – stupanj moći za koji članovi organizacije ili društva smatraju da se treba (ne)dijeliti.

• Institucionalni kolektivizam – stupanj do kojeg organizacijske i društvene institucije ohrabruju i nagrađuju raspodjelu resursa. Ciljevi i interesi grupe mnogo su važniji od individualnih.

• Unutar grupni kolektivizam – do kojeg stupnja pojedinci izražavaju ponos i lojalnost unutar njihovih organizacija ili obitelji.

• Egalitarnost rodova (spolova) – koliko organizacija ili društvo minimizira spolnu nejednakost i diskriminaciju.

• Asertivnost – koliko su pojedinci u organizaciji ili društvu samopouzdani i sigurni.

• Usmjerenost na budućnost – koliko organizacije ili društvo potiču planiranje,

• investiranje.

• Usmjerenost na radni učinak – do koje se mjere ohrabruje i nagrađuje članove

• grupe za uspješnost i izvrsnost.

• Humanistička usmjerenost – do koje se mjere nagrađuje poštenje, altruizam,

• brižnost i ljubaznost prema drugima.

Utvrđeno je da kultura u kojoj pojedinci žive određuje i karakteristično ponašanje vođa te stvara različite tipove vodstva te da se sve specifičnosti mogu svrstati u šest tipova vodstva: karizmatično, timski orijentirano, participativno, humanistički orijentirano, samostalno i zaštitničko. Oni su različito rangirani u pojedinim dijelovima globusa (House i sur., 2004, prema Northouse, 2010) i na temelju toga su konstruirani profili vodstva u različitim regijama: a) istočnoeuropski, b) latino-američki, c) latino-europski, d) nordijsko-europski, e) anglosaksonski, f) germansko-europski, g) južnoazijski, h) srednjoistočni te i) subsaharsko afrički.

Sikavica i sur. (2008) navode da kultura društva ako se njome dobro upravlja može postati izvor kon-kurentske prednosti. Različitosti se sve više promatraju kao prednost, a uspješno upravljanje različi-tostima postaje sve veći izazov za suvremene menadžere i vođe. Samo globalne vođe, koji su sposobni djelovati u različitim uvjetima i kulturama, mogu biti uspješni.

Ljiljana Babogredac

15

5. POLITIKE I PROGRAMI RAZVOJA OBRAZOVANJA ZA VODSTVO

Dugo se mislilo da je izvor vještina i sposobnosti u vodstvu prirodno dobiven rođenjem (Elmuti, Mi-nnis i Abebe, 2005). Danas brojni istraživači u tom području naglašavaju da je učinkovito vodstvo re-zultat i inherentnih osobina i pažljivo razvijenih vještina (Connaughton i sur., 2003, Rosenbach, 2003, prema Elmuti, Minnis i Abebe, 2005). Bass i Stogdill (1990), u svojoj knjizi Handbook of Leadership, jasno ukazuju na to da ne postoji jedinstveni stav i slaganje da se vodstvene vještine mogu poduča-vati. Međutim, iako postoji određeno slaganje među edukatorima da je vodstvo i vještina i osobnost (ponašanje), još uvijek postoji neslaganje što se točno može naučiti. Jay Conger, profesor na London Business School, opisuje vodstvo kao spoj uglavnom tri elementa: a) vještine, b) perspektive i c) dis-pozicije (Elmuti, Minnis i Abebe, 2005). Prema njemu bi u obrazovanje za vodstvo trebalo uključiti podučavanje vodstvenih vještina i perspektive u smislu usmene i pismene komunikacije.

Kako bi se potvrdilo da se vodstvo može naučiti i da se vođe stvaraju, u akademskim zajednicama provedena su opsežna istraživanja (Crawford, Brungardt, Scott i Gould, 2002, Liberty i Prewitt, 1999, Wielkiewicz, 2000, Judge, Bono, Ilies i Gerhardt, 2002, Lord, De Vader i Alliger, 1986, Pascarella i Terenzini, 2005). Ona su potakla i poslovne škole na kreiranje i pokretanje posebnih programa za ob-razovanje vođa (Elmutti, Minnis i Abebe, 2005). Iako se mnogi edukatori, koji predaju menadžment i srodne predmete, slažu oko toga da se vodstvo može naučiti, njihovo se stanovište značajno razlikuje oko načina kako obrazovati i razviti cjelovitog vođu (Baalen i Karsten, 2012, Davies i Devlin, 2010). Na-kon pregleda preko 40 programa vodstava na diplomskoj razini Crawford i sur. (2002) uvidjeli su da je većina njih istovjetna po stavu te da se vodstvo može naučiti, a velike se razlike pojavljuju u definira-nju ključne supstance u obrazovanju za stvaranje cjelovitog vođe. Neki zastupaju gledište da su odre-đeni aspekti vodstva stvar unutrašnje kvalitete i kao takvi se ne mogu naučiti ili usvojiti formalnim obrazovanjem. Na primjer, postoje neka skrivena mjerila vodstava koja uključuju različite procese da bi se postigla privrženost strategiji i viziji. Zatim, različite komponente osnaživanja zaposlenika poput građenja odnosa i iskazivanja povjerenja s određenom poniznošću koja se nikada ne može oblikovati u program formalnog treninga. Te se komponente vodstva mogu stjecati samo praktičnim iskustvom i to preko studija slučaja ili preko stručne prakse (Doh, 2003, Gosling i Mintzberg, 2004).

Usprkos činjenici da se svake godine 120.000 završenih MBA studenta pridružuje radnoj snazi SAD-a (Gosling i Mintzberg, 2004), istraživanje ljudskih resursa pokazuje da 82 % organizacija ima problema u nalaženju kompetentnih vođa (Nirenberg, 2003. prema Elmutti, Minnis i Abebe, 2005). U prilog je toj tvrdnji i procjena profesora harvardske poslovne škole Johna Kottera da većina današnjih orga-nizacija nema vodstvo koje bi im trebalo (Kotter, 1999.). Tomu upravo doprinosi nedostatak zaokru-ženog, specifičnog obrazovnog programa vodstva, odnosno kurikuluma vodstva koji su uglavnom usredotočeni na teorijsku i konceptualnu izobrazbu. Takvi programi sadržavaju fragmentiranu, funk-cionalnu izobrazbu umjesto sveobuhvatnog i integriranog pristupa izobrazbi vođa. To doslovno znači da nedostaje holistički obrazovni pristup.


16 Tradicionalno obrazovanje u poslovnim školama usredotočeno je na teorijsku pripremu studenata

i sastoji se od rigorozne konceptualne i analitičke izobrazbe (Drucker, 1999). Kurikulum se svodi na razvoj specifičnih znanja, a ne na praktičnu primjenu tih znanja (Nirenberg, 2003 prema Elmutti, Mi-nnis i Abebe, 2005.). Tradicionalni programi poslovnih škola naglasak u podučavanju daju financijama, marketingu, menadžmentu, a ne integriranom, interdisciplinarnom pristupu (Baalen i Karsten, 2012, Davies i Davlin, 2010). Kolegiji vezani za ponašanje i komunikacijske vještine vrlo su slabo zastupljeni u takvom tradicionalnom sustavu školovanja, a ako su i uključeni, način na koji se predaje uglavnom je teacher-centered pristup, tj. metoda podučavanja u kojoj je u središtu podučavanja nastavnik. Odnosno, metoda predavanja za razliku od student-centered pristupa u čijem je središtu student, tj. metoda vježbi u kojima student primjenjuje naučeno.

Nadalje, u programima nedostaje etičko obrazovanje. Studija Aspen Instituta (Crane, 2004) nagla-šava da poslovne škole ne samo da propuštaju izgrađivati karakter i moral kod studenata, nego ga sustavno oslabljuju. Studija navodi da studenti na početku studija imaju idealistički stav i ambicije, poput želje da sudjeluju u kreiranju kvalitetnih novih proizvoda i zadovoljstva kupaca, a samo dvije godine kasnije ti plemeniti ciljevi potisnuti su željom za povećanjem vrijednosti dionica. Prema Cra-neu (2004.), vođe u gospodarstvu ne samo da imaju odgovornost poslovati etički, nego oni moraju voditi druge prema visokim moralnim načelima i etičkim standardima. Iako je ta vrsta vrline proizvod bogatog iskustva i nečijeg integriteta, smatra se da obrazovanje igra značajnu ulogu u oblikovanju budućih vođa od samih početaka obrazovanja. I to ne uključenjem nekoliko kolegija etike već sveobu-hvatnim pristupom stvaranja vrijednosti na etički način.

Nadalje, uvođenje etike u obrazovne programe vodstva i u poslovne škole nužnost je, ne samo zbog korporativnih skandala čiji smo svjedoci u današnjem svijetu već zbog izgrađivanja karaktera i inte-griteta studenata (Adler, 2002). Čak i ako su vrline proizvod bogatog iskustva i osobnog integriteta, postoji čvrsto uvjerenje da obrazovanje igra značajnu ulogu u oblikovanju budućeg razvoja vođa od samog početka. U tom svjetlu treba gledati na razvoj novog kurikuluma za vodstvo, koji će promije-niti tradicionalni pristup i usredotočiti se na stvaranje vrijednosti, prije svega, etičkom perspektivom (Adler, 2002).

Ljiljana Babogredac

17

6. TEORIJA I PRAKSA U PODUČAVANJU I UČENJU

Prema Desforgesu (2003), pri izradi kurikuluma treba voditi računa da formalno obrazovanje bude koncipirano prema istraživanju, a to znači utemeljeno u teoriji i sustavno prikupljenim podacima (do-kazima, evidenciji) s nastave. Stalnim praćenjem nastave i programa želi se identificirati „što djeluje, što daje rezultate” u podučavanju kako bi se uspostavila pravila (principi, ako ne i zakoni) „dobre prakse” na znanstvenoj osnovi. Dakle, cilj je podučavanja povećanje postignuća studenata njihovim angažmanom u procesu učenja. Studenti su pod izravnim utjecajem prakse njihovih predavača koja je podučavanje na djelu.

Praksa je uvjetovana predavačevom stručnošću, ekspertizom koja podrazumijeva predavačevu mudrost i procjenu kod donošenja odluka tokom svih faza procesa podučavanja – u procesu plani-ranja, interakciji i evaluaciji. Ekspertiza posreduje između predavačeva sustava znanja i uvjerenja i osluškivanja situacije koju predavač razvija sa studentima i kojom mora upravljati. Što se sadržaja predmeta tiče, predavačima je dostupan akademski materijal per se. Dodatno, predavači posjeduju znanja o širokom spektru tehnika i metoda kako predmet može biti predstavljen različitim materija-lima. Predavači također posjeduju pedagoško znanje, tehnike i praksu, koja se odnosi, na primjer, na teško savladive dijelove predmeta ili na metode koje olakšavaju povezivanje već postojećeg znanja studenata s novim znanjem. Na kraju, predavači ne ostvaruju ciljeve i kurikulum sami. Kao pripadnici odjela i katedri, oni su upoznati s uvjetima i pravilima sustava u kojem rade i odgovorni su u okviru tog sustava. Predavači rade u profesiji, koja kao i sve ostale profesije ima svoju kulturu i supkulturu, prema kojoj donose odluke i izvršavaju ciljeve.

Transformacija, ili upotreba, ili primjena znanja metafora je za razumijevanje kako stečeno znanje u jednom okruženju najbolje daje rezultate u rješavanju problema u drugom (Desforges, 2002). Sve je veći interes svih koji rade u području obrazovanja za nalaženje načina da se premosti jaz između istra-živanja, politike obrazovanja i prakse. Prava se prilika pružila upravo stvaranjem evidence-informed ili evidence-based politike i prakse, koja je zaživjela u Velikoj Britaniji. EIPP (engl. Evidence-informed politics and practice) odgovara „lancu znanja“ koji se sastoji od sustava istraživanja, stvaranja znanja, diseminacije, prihvaćanja i primjene odlučivanja i prakse. To je skup međuodnosa koji uključuje ra-zličite dionike koji biraju probleme, pitanja koja treba istražiti, zatim ih selektiraju, skupljaju dokaze (evidenciju), vrednuju podatke i prosljeđuju ih kreatorima politika i onima koji ih trebaju provoditi u praksi. (Levačić i Glatter, 2003). Ideja o korištenju evidencije u kreiranju politike nije nova. Još je Keynes pridavao veliku važnost idejama i znanju u kreiranju politike, ističući da bi kreatori politika trebali donositi racionalne odluke koje se temelje na znanju i eksperimentu potkrijepljenom argu-mentima. Pitanje je kakav je položaj Hrvatske u stvaranju usklađenoga europskog prostora visokog obrazovanja (engl. EHEA – European Higher Education Area). I u Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama Europe i svijeta prisutna je neusklađenost kvalifikacija i kompetencija koje se stječu u sustavima viso-kog obrazovanja i potreba tržišta rada i gospodarskog razvoja. Dio rješenja moglo bi biti i korištenje EIPP modela za stvaranje Hrvatskog kvalifikacijskog okvira koji bi uskladio kvalitetu visokog obrazo-vanja pomoću razina i profila svih ishoda učenja pa tako i onog za vodstvo.


18 7. MODEL PROGRAMA ZA OBRAZOVANJE I RAZVOJ VOĐA

Vodstvo je način života u kojemu se osnovne životne strategije i načela međusobno podupiru (Kotter i Heskett, 1992). Elementi života vođe u međusobnom su skladu. Život vođe ima smisla – prvo i naj-važnije samom vođi, ali isto tako i drugima. Kada otkrije u čemu je dobar, koje stavove zastupa i što želi u životu, vođa dolazi u priliku izabrati karijeru i način života koji su utemeljeni na toj snazi, tim vri-jednostima i ciljevima (Jones, 1999). Vrijednosti omogućuju vođi da bude sabran u složenom svijetu (Kotter i Heskett, 1992).

Kada su najbolji, vođe pokazuju određene osebujne postupke, koji se malo razlikuju u bilo ko-joj industrijskoj grani, profesiji, zajednici ili zemlji. Dobro je vodstvo lako razumljiv i univerzalni proces. Iako je svaki vođa jedinstvena osoba, postoje zajednički obrasci u praksi vodstva i ta se praksa može naučiti.

Pregledom različite literature, većina stručnjaka za obrazovanje i teoretičara iz poslovne ekonomije imaju gotovo isto stajalište oko sastavnica učinkovitog obrazovnog programa za vođe (Davies, Davlin i Tight, 2010, Adler, 2002, prema Elmutti, Minnis i Abebe, 2005, Crane, 2004, Doh, 2003, Gosling i Mintzberg, 2004, Baalen i Karsten, 2012). Program za obrazovanje vođa treba:

• Biti multidisciplinaran. Program za obrazovanje vođa razvijat će studentske konceptualne vještine i vještine rješavanja problema ako se napravi integracija svih funkcionalnih poslovnih područja (Davies, Davlin i Tight, 2010). Takva integracija postoji u kolegiju capston (integrirani software za poslovne politike i strategije) koji omogućava sveobuhvatnu i dubinsku analizu poslovne strategije koja se temelji na nekoliko pristupa iz različitih disciplina (Nirenberg, 2003, prema Elmutti, Minnis i Abebe, 2005).

• Imati globalnu perspektivu. Vođe s globalnom perspektivom i nazorom ključni su za uspjeh poduzeća jer korištenje globalnih resursa i tržišnih potencijala ovisi o tome kako vođa razumije dinamiku okoline. Zbog toga program za obrazovanje vođa treba sadržavati sve aspekte globalnog okruženja, kulturološke različitosti i različitih društveno-ekonomskih uvjeta poslovanja (Bahtijarević-Šiber, Sikavica i Pološki Vokić, 2008).

• Uključivati etiku u svako područje. Poslovno etičko obrazovanje trebalo bi biti ne samo dio kurikuluma kao zasebni kolegij već je preporuka UNESCO-a da bi etiku trebalo integrirati u svako područje visokog obrazovanja (Maassen, Vabø, i Lindqvist, 2006), a to onda znači i u financije, i u marketing, i u računovodstvo (Crane, 2004). Mnogi teoretičari smatraju da je etičko i odgovorno vodstvo upravo rezultat učinkovitog obrazovanja koje stavlja naglasak na etičko gledište i ponašanje (Adler, 2002, Crane, 2004).

Smatra se da postojeći programi za obrazovanje vođa imaju ograničenja. Postojeći kurikulumi usre-dotočeni su na teorijsku i konceptualnu izobrazbu, a ne na praktični holistički pristup. To je ujedno i izazov i za akademsku i za poslovnu zajednicu da kvalitetno odgovori i razvije vođe za dvadeset i prvo stoljeće. Pokušaj doprinosa u kreiranju odgovora na izazov višeslojni je model obrazovanja koji spaja različite vještine nužne za razvoj vođa.

Ljiljana Babogredac

19

Slika 1. prikazuje prijedlog novog modela, koji sadrži ključne vještine za svaku od razina. Proizišao je iz tradicionalne akademske poslovne izobrazbe, naglašava važnost praktičnog treninga, a sadržava obrazovne komponente multidisciplinarnosti, etike i globalne orijentacije.

Slika 1. Prijedlog modela obrazovnog programa za vođe

Razina 1. Temeljno akademsko znanje i vještine

Početna razina predstavlja osnovu, uvod za razvoj relevantnijih vodstvenih vještina. Sadrži takozva-ne „tvrde” (financijske, analitičke) kolegije zastupljene u gotovo svim poslovnim školama. No uključu-je i kolegije iz drugih disciplina – liberal arts ili humanističke znanosti (na primjer: umjetnost, filozofi-ju, sociologiju, religijske znanosti). Ta razina ne mora nužno predstavljati razvoj vodstvenih vještina, nego ona služi kao kamen temeljac za razvoj vodstvenih vještina na drugim razinama.


b) INTERPERSONALNE VJEŠTINE

- komunikacijske vještine (govorne i pisane)

- timski rad / dinamičnost grupa

- konfliktni menadžment - kulturna raznolikost

Razina 2

a) KONCEPTUALNE VJEŠTINE

- strateško planiranje - upravljanje kvalitetom - etičko vodstvo - globalna orijentacija - menadžment promijene

Razina 1

TEMELJNO AKADEMSKO ZNANJE I VJEŠTINE

- multidisciplinarne vještine – humanističke znanosti - vještine pisanja - matematičke vještine - kompjutorske vještine - financijske vještine

Razina 3

PRAKTIČNI TRENING / MEHANIZMI UČENJA

- stručna praksa (sponzorirana)

- trening na određenom poslu

(prema dogovoru)

- mentoriranje

- coaching

Razina 3

PRAKTIČNI TRENING/ MEHANIZMI UČENJA - stručna praksa (sponzorirana) - trening na određenom poslu (prema dogovoru) - mentoriranje - caoching

Razina 2

a) KONCEPTUALNE VJEŠTINE - strateško planiranje - upravljanje kvalitetom - etičko vodstvo - globalna orijentacija - menadžment promijene

Razina 2

b) INTERPERSONALNE VJEŠTINE - komunikacijske vještine (govorne i pisane) - timski rad/dinamičnost grupa - konfliktni menadžment

Razina 1

TEMELJNO AKADEMSKO ZNANJE I VJEŠTINE - multidisciplinarne vještine – humanističke znanosti - vještine pisanja - matematičke vještine - kompjutorske vještine - financijske vještine

20 Razina 2. Konceptualne i interpersonalne vještine

Sljedeća razina naglašava konceptualne i interpersonalne vještine koje učinkoviti program obrazova-nja za vođe treba razvijati. To je najvažniji sastavni dio modela. Fokus se stavlja na razvoj konceptual-nih vještina strateškog planiranja, upravljanja promjenom i kvalitetom, a poseban je naglasak na glo-balnoj perspektivi koju vođa treba razvijati. Učinkoviti vođe trebaju imati dobar trening za područja kulturološke raznolikosti, jezika, globalne ekonomske geografije te političkog i zakonodavnog okruže-nja na različitim svjetskim tržištima. Druga razina sadrži i etičko vodstvo. Vođe s nepokolebljivim sta-vovima i snažnim moralnim i etičkim uvjerenjima imat će uvijek pozitivan utjecaj u svakoj organizaciji. Dobar obrazovni program za vođe mora studentima „usaditi” praksu vjerodostojnosti, čestitosti te apsolutne posvećenosti i želje da postanu najbolji mogući vođe. Zajedno s konceptualnim vještinama, vođe trebaju razvijati i interpersonalne vještine. To su vještine pisane i usmene komunikacije, timski rad, upravljanje konfliktima, osjetljivost na različitosti. Sposobnost vođe da zna predstaviti organiza-cijsku viziju i strategiju sljedbenicima od presudne je važnosti.

Razina 3. Praktični trening / mehanizmi učenja

Zadnja i najvažnija razina, vrh piramide, bavi se razvojem praktičnih vještina. Ona određuje stupanj učinkovitosti vođe jer pokazuje u kolikoj su mjeri integrirane konceptualne i teorijske vještine s pri-mjenom u stvarnom svijetu. Mnogim programima nedostaju upravo vježbe na bazi stvarnih iskusta-va, koje razvijaju konceptualno, tehničko, interpersonalno i strateško razmišljanje (Gosling i Mintz-berg, 2004, Gladwell, 2005). Potreba za praktičnim obrazovanjem može biti pokrivena intenzivnom stručnom praksom u trajanju od najmanje jednog do više semestara unutar redovitog kurikuluma. Praksa se može odvijati u različitim odjelima i treba je nadzirati mentor. Drugi je važan sastavni dio praktičnog obrazovanja mentoriranje. Mentor iz organizacije u kojoj se odvija praksa trebao bi se sastajati sa studentima redovito kako bi potanko razmatrali pitanja i analizirali probleme. Na kraju, ali ne manje važno, trening na određenom projektu prema dogovoru, sporazumu i partnerstvu između obrazovne ustanove i gospodarstvene organizacije ili institucije može biti neprocjenjivo iskustvo za studente. To se može realizirati spomenutim sporazumima o zajedničkim istraživačkim projektima koji mogu iznaći neka rješenja konkretnih problema za organizaciju.

Predloženi model obrazovanja za vodstvo u skladu je i s četirima UNESCO-vim preporučenim ra-zinama za učinkovito podučavanje poduzetništva: 1) učenjem, 2) razumijevanjem, 3) činjenjem i 4) bivanjem (engl. „Entrepreneurship by learning, by understanding, by doing and by beeing“))1. Njegova je najveća vrijednost, ali i najtanja karika, treća razina koja obuhvaća činjenje i bivanje. Ona zahtijeva praktično djelovanje uz pravilno mentoriranje kako bi vodstvo iz učenja prešlo u način života u kojem su osnovne životne strategije i načela u međusobnom skladu (Kotter i Heskett, 1992). Stoga će tri primjera dobre prakse potvrditi ispravnost odabranog pristupa u predloženom modelu kurikuluma za obrazovanje vođa.

1 UNESCO-ov model koji se koristi za izradu i vrednovanje kurikuluma i metoda podučavanja poduzetništva na visokoškolskoj razini. Međunarodni Tempus projekt „Chentre! – Champions of Entrepreneurship“ (2002 -2004). Su-dionici: Levon institut Sveučilišta Vaasa, Finska; ISTUD – Institut za proučavanje i prenošenje menadžerskih znanja u praksu, Milano, Italija; Visoka škola za ekonomiju poduzetništva VERN’, Zagreb i Sveučilište u Zadru.

Ljiljana Babogredac

21

Prvi je primjer obrazovanje lidera u kompaniji Chick-fil-A iz Atlante, SAD (oko 50.000 zaposlenika), koja je usvojila pristup vođenja služenjem – engl. servant leadership (Anderson, 2008) . Nakon ri-gorozne selekcije zaposlenika testiranjem karakternih osobina metodom Karakter na prvom mjestu (Hill i Jenkins, 2010) slijede radionice s učenjem i vježbanjem te na kraju primjena na radnom mjestu uz mentoriranje nadređenih. U kompaniji rade tri generacije vlasničke obitelji koje su se obvezale pridržavati principa:

Leadership (vođenje) = S + E + R + V + E (služiti)

• S – See the future – gledati u budućnost

• E – Engage and develop others – uključivati i razvijati druge

• R – Reinvent continuously – stalno nanovo izumljivati

• V – Value results and relationships – cijeniti i rezultate i međuljudske odnose

• E – Embody the values – utjeloviti (živjeti) vrijednosti

Uvidjeli su da i svijet treba više lidera koji pozitivno utječu na svoje lokalne zajednice, a vjeruju da su studenti pravi odgovor. Osnovali su akademiju vodstva Chick-fil-A Leader Academy™, nacionalni visokoškolski program obrazovanje za vodstvo fokusiran na utjecaj akcijom. Naime, uvidjeli su da do-sadašnji klasični programi daju znanje i kratkoročnu motivaciju, ali kod studenata nastupi dugoročna frustracija kada treba pokazati i živjeti vodstvo na djelu. Zato Chick-fil-A Leader Academy uključuje po 30 studenata u mjesečne vježbe vodstva (Leader Labs) s fokusom na važne vještine vodstva koje će oni odmah koristiti za kreiranje i vođenje projekata za pozitivan utjecaj, u njihovim školama i lokalnoj zajednici. Programi su za studente besplatni, a osim ove kompanije uključeni su i drugi sponzori.2

Drugi se primjer odnosi na Model izvanrednog vodstva, nastao kao rezultat 25-godišnjeg istraživa-nja uspješnih vođa koji su provodili Kouzes i Posner (2007). Analiza je otkrila uzorke vodstvenog po-našanja koji se javljaju pri ostvarivanju izvanrednih rezultata u organizaciji. Grupirali su ih u pet grupa ponašanja, odnosno praksi koje su zajedničke uspješnim vođama i dali deset savjeta za izvanredno vodstvo (Tablica 2).

2 Radionica Servant leadership u sjedištu kompanije (listopad 2011.) i podaci s mrežne stranice Chick-fil-A Leader Academy https://chickfilaleaderacademy.com/ (ovaj odlomak s praktičnom primjenom vođenja služenjem naknad-no dodala Z. Gregov)


22 Tablica 2. Prakse iskusnih vođa i savjeti za izvanredno vodstvo (Kouzes i Posner, 2007)

5 PRAKSI uspješnih vođa 10 SAVJETA za izvanredno vodstvo

1. Oblikuju put

(engl. Model the Way)

Dosljedno djeluj u skladu sa svojim vrijednostima i budi primjer drugima

Uskladi djela i postavljene vrijednosti

2. Nadahnjuju zajedničku viziju

(engl. Inspire a Shared Vision)

Planiraj budućnost zamišljajući uzbudljive mogućnosti

Uključi druge i podijeli zamisli

3. Potiču procese

(engl. Challenge the Process)

Tragaj za prilikama i načinima da napreduješ i rasteš

Eksperimentiraj i preuzimaj rizik te uči iz iskustva

4. Omogućavaju drugima da djeluju

(engl. Enable Others to Act)

Potiči suradničko djelovanje i gradi povjerenje

Osnažuj i potiči druge

5. Ohrabruju srce

(engl. Encourage the Heart)

Prepoznaj doprinos drugih i pokaži poštovanje

Slavi timska postignuća i gradi zajedništvo

Razvili su program obrazovanja s vježbama prema pet dimenzija vodstva i instrument za mjerenje svake od pet dimenzija vodstva sa šest izjava pod nazivom Upitnik vodstvenih praksi (engl. Leaders-hip Practices Inventory – LPI). Model izvanrednog vodstva uključuje većinu važnih transformacijskih ponašanja specificiranih u drugim karizmatskim i transformacijskim teorijama. Dovoljno je jednosta-van da se može primijeniti u praksi menadžera, a uključuje puno vježbi i preporuka o načinima kako poboljšati učinkovitost vođe.

Herojsko vodstvo – praksa vođenja kompanije stare 450 godina koja je promijenila svijet (Lowney 2004) opisuje četiri principa vodstva koja su razvili isusovci. Desetero ljudi bez „boravišta“ i bez po-slovnog plana utemeljili su ih 1540. godine, a unutar jedne generacije isusovci su uspjeli sagraditi naj-utjecajniju kompaniju koja se bavila vodstvom, prakticirajući ga. Kao povjerenici europskih monarha, cara dinastije Ming, japanskog šoguna, neusporedivi su s bilo kojom komercijalnom, religijskom ili vladinom institucijom. Svojim su putovanjima dospjeli na same granice Europe, tada poznatog svijeta i uvijek su nastojali istražiti što je preko granice. Bili su među prvima koji su prešli Himalaje i ušli na Tibet, među prvima koji su istraživali Nil i koji su iscrtali tok gornjeg Missisippija. U Europi su jednako gorljivo gradili ono što će postati najveća svjetska mreža visokoškolskih institucija. Pred kraj 18. sto-ljeća imali su preko 700 srednjih škola i učilišta rasutih po svih pet kontinenata. Prema jednoj procjeni isusovci su tada educirali skoro 20 % svih Europljana koji su nastojali steći visoku klasičnu naobrazbu (Lowney, 2004). Ta isusovačka kompanija još uvijek postoji. Radi se o 21.000 profesionalaca koji danas vode 1.000 institucija u više od sto zemalja svijeta. Bliže se svojoj 500. obljetnici, a za usporedbu spo-menimo da je samo 16 od 100 najvećih američkih kompanija iz 1900. godine potrajalo toliko dugo da proslave 100 godina postojanja. Nameće se pitanje kako to da su oni uspjeli, dok je toliko kompanija i organizacija propalo.

Ljiljana Babogredac

23

Što je potaklo njihovu kreativnost, energiju i inovativnost? Odgovor je, između ostalog, da su to četiri jedinstvene vrijednosti koje čine supstanciju vodstva (Loyolski, 2008, Bebek, 2005): 1) samosvijest, 2) domišljatost, 3) ljubav i 4) heroizam. Drugim riječima, isusovci su svoje regrute opremili za uspjeh tako što su ih oblikovali u vođe:

• koji razumiju svoje prednosti, mane, vrijednosti i svjetonazor

• koji su skloni inovaciji i prilagodbi u prihvaćanju promjena u svijetu

• koji drugima prenose pozitivan stav ljubavi

• koji sebe i druge osnažuju herojskim ambicijama.

Da bi postigli ta načela, isusovci su razvili model koji vidi prilike za vodstvo u svim djelatnostima života (Loyolski, 2008).

Njihova načela su sljedeća:

• Svi smo vođe i vodimo cijelo vrijeme, bilo dobro ili loše.

• Vodstvo proizlazi iznutra. Radi se o tome tko sam, koliko i o tome što činim.

• Vodstvo nije igranje uloge vođe, vodstvo je način života.

• Nikada ne dovršavam zadaću postajanja vođom, to je trajni proces.

Vođenje služenjem i Model izvanrednog vodstva čine se „prirodnim“ nastavkom herojskog vodstva i vježbi koje su razvili Loyola i isusovci. Nastavljaju se i na rad Kirkpatricka i Locke (1996), a sve zajedno se pretapa u jednu cjelinu koja je osnova i poticaj ovom radu u potrazi za „kurikulumom koji nedosta-je“. Ostaje izazovno pitanje za daljnji rad na kreiranju kurikuluma tko su sve vođe, gdje ih sve trebamo i kako se stvaraju, u svakoj državi i u svakoj generaciji, uključujući i našu.


24 8. ZAKLJUČAK

U ovom se radu nastojalo pokazati da se mnogi teoretičari i stručnjaci obrazovanja u području po-slovne ekonomije i menadžmenta slažu da se, iako postoje prirođeni atributi koje je moguće identi-ficirati kod vođa, značajan dio vodstvenih kvaliteta može uspješno usvojiti obrazovanjem. Međutim, strategije i modeli obrazovanja vođa toliko su različiti koliko je i različitih teoretičara i istraživača. U današnjim uvjetima dinamičnog poslovnog okruženja, ubrzane globalizacije svjetskih trgovačkih od-nosa i stalnih promjena, potreba za boljim razumijevanjem fenomena vodstva i utjecaja obrazovanja u razvoju vodstva postaje sve značajnijom. Razumijevanje međuodnosa vodstva i kulture postaje jedan od preduvjeta za uspješno poslovanje, a uspjeh ovisi o obrazovanosti i sposobnosti prilagodbe menadžera drugačijim vrijednostima i vodstvenim praksama. Kurikulum vodstva u sjevernoamerič-kim poslovnim školama nije adekvatan, a u hrvatskim uopće ne postoji, usprkos tome što postoji velika potreba za vođama u svim segmentima društva, posebno u gospodarstvu.

Predložen je višeslojni model koji se temelji na multidisciplinarnom znanju, a koji se temelji u tradiciji poslovnih škola i humanističkih znanosti. U modelu je zastupljen razvoj analitičkih, konceptualnih, interpersonalnih i praktičnih vještina. Posebna je važnost dana praksi, coachingu i mentorskom pri-stupu kao alatima pomoću kojih se studentima omogućava iskustveno učenje. Inovativnim vježbama i praksom studente se priprema da budu transformacijski vođe koji će znati učinkovito komunicirati viziju i misiju sljedbenicima. Pored toga, u modelu je posebno naglašena potreba o integraciji etike u svaki dio obrazovnog procesa i sadržaja. Osim toga, naglasak je stavljen i na globalnu perspektivu u obrazovanju vođa.

Aristotel je rekao da je iskonsko vodstvo u stvari sposobnost da se identificira i služi općem dobru. Da bi se to moglo, potrebno je više od stjecanja „tehničkih“ znanja o menadžmentu. To zahtijeva obrazovanje o moralnom rezoniranju, a to uključuje povijest, filozofiju, književnost, teologiju, logiku. Vodstvo omogućava stvaranje savršenog konteksta obrazovanja studenata u kojem se mogu baviti pitanjima o svom identitetu, svojim ciljevima, stremljenjima, nadanjima, o svom odnosu spram druš-tva te o tenzijama koje se uslijed toga javljaju, a tiču se mišljenja i djelovanja. Vodstvo se prije svega bavi pitanjem tko smo mi sami kao osobe.

Ljiljana Babogredac

25

LEADERSHIP EDUCATION AND A MISSING CURRICULUM

Ljiljana Babogredac

ABSTRACT

The focus of this study is on leadership education in business schools which is not effective enough. Although the global demand for leaders is growing, it is believed that the inadequate education in business schools contributed to the systemic failure in leadership that led to the current global financial and moral crisis. It is thought that business schools do not pay enough attention to ethics and the system of values. However, in addition to the universal principles of leadership every society and culture has to define their own leadership needs in order to ‘dis-cover’ the purpose, mode of operation and use of power. Therefore, the aim of this research is to propose an effective curriculum for leadership education in Croatian business schools. A broader social objective is to promote the topic of leadership and education for leadership as the fundamental need of the Croatian society at all its levels. Secondary research of scientific and professional literature by Croatian and other authors was conducted for the theoretical part of the paper. The concept, definitions and characteristics of leadership are explained and a historical overview of various leadership theories and approaches is given. The paper gives a short overview of the research on culture and its impact on leadership education. An account of good practice is given concerning the establishment and monitoring of educational policies and strategies and some educational programmes for leadership and their influence on the development of leaders. A curriculum proposal is formulated for the education of Croatian leaders on the basis of insight gained from the secondary research. The proposed multilevel model is based on the multidisciplinary knowledge founded in the tradition of business scho-ols and humanistic sciences so that it stimulates the development of analytical, conceptual, interpersonal and practical skills. Special importance is placed on practice, coaching and men-toring as the tools for students to learn from experience. By means of innovative assignments and practice students are prepared to become transformational leaders who will be able to effectively communicate the vision and mission to their co-workers and followers. Global per-spective is emphasised as well as the need to integrate ethics and the system of values in every aspect of the educational process.

Key words: leadership; leadership education; curriculum; business studies; business schools


26 9. LITERATURA

1. Adair, J. (1989). Ideas on leadership: great leaders. Guildford: Talbot

2. Adair, J. (2002). Effective strategic leadership. London: Macmillan.

3. Adair, J. (2008). Inspiring leadership. London: Thorogood Publishing, Ltd.

4. Adler, P. S. (2002). Corporate scandals: It’s time for reflection in business schools.

Academy of management executive, 16(3), 148-149.

5. Anderson, J. (2008). The writing of Robert K. Greenleaf: An interpretative analysis and

the future of servant leadership. Servant leadership research roundtable. School of

Global Leadership & Entrepreneurship, Regent University, May 2008. Preuzeto s

http:/colowebsite.regent.edu/acad/global/publications/sl_proceedings/2008/anderson.pdf

6. Aristotel (1975). Nikomahova etika. Beograd: BIGZ.

7. Baalen, P. i Karsten, L. (2012).The evolution of management as an interdisciplinary

Field. Journal of management history, 18 (2), 219-237.

8. Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P. i Pološki Vokić, N. (2008). Suvremeni menadžment –

vještine, sustavi i izazovi. Zagreb: Školska knjiga.

9. Bass, B. M. (1985). Leadership: Good, better, best. Organizational dynamics, 13(3), 20-

40, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb: MaTe.

10. Bass, B. M. i Stogdill, R. M. (1990). Bass & Stogdill’s handbook of leadership: Theory,

research, and managerial application 3rd Ed. New York: The Free Press.

11. Bebek, B. (2005). Integrativno vodstvo – leadership. Zagreb: Sinergija nakladništvo.

12. Bennis, W. i Nanus , B. (1985). Leaders: The strategies for taking charge. New York:

Harper.

13. Bennis, W. G. i O’Toole, J. (2005). How business schools lost their way. Harvard

business review, 47(5), 96 – 104.

14. Blake, R. R. i McCanse, A. A. (1991). Leadership dilemmas: Grid solutions. Houston,

TX: Gulf Publishing Company, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i

praksa. 4. izd. Zagreb: MaTe.

15. Blake, R. R. i Mouton, J. S. (1964). The managerial grid. Houston, TX: Gulf Publishing

Company, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb:

MaTe.

16. Blake, R. R. i Mouton, J. S. (1978). The new managerial grid. Houston, TX: Gulf

Publishing Company, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd.

Zagreb: MaTe.

Ljiljana Babogredac

27

17. Blake, R. R. i Mouton, J. S. (1985). The managerial grid III. Houston, TX: Gulf

Publishing Company, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd.

Zagreb: MaTe.

18. Blanchard, K., Zigarmi, P. i Zigarmi, D. (1985). Leadership and the one minute

manager: Increasing effectiveness through situational leadership. New York: William

Morrow, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb:

MaTe.

19. Blanchard, K. H., Zigarmi, D. i Nelson, R. B. (1993). Situational leadership after 25

years: A retrospective. The journal of leadership studies, 1(1), 22-36.

20. Briggs Myers, I. i Myers, P.B. (1995). Gifts differing. Understanding personality type.

Palo Alto: Davies-Black Publishing.

21. Brungardt, C. (1996). A comprehensive approach to assessing leadership students

and programs: Preliminary findings. The journal of leadership studies 3(3), 37-48,

prema Liberty, J. V. i Prewitt, J. (1999). Professional leadership education: an

analysis. Career development international, 4(3), 155 – 162.

22. Burns, J. M. (1978). Leadership. New York: Harper & Row.

23. Cartwright, D. i Zander, A. (1960). Group dynamics research and theory. Evanston, IL:

Row, Peterson, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd.

Zagreb: MaTe.

24. Connaughton, S., Lawrence, F. i Ruben, B. (2003). Leadership development as a

systematic and multidisciplinary enterprise. Journal of education for business 79(1),

46- 51, prema Elmuti, D., Minnis, W. i Abebe, M. (2005). Does education have a role in

developing leadership skills? Management decision 43(7/8), 1018-1031.

25. Crane, F. G. (2004). The teaching of business ethics: An imperative at business

schools. Journal of education for business, 79(3), 149-151.

26. Crawford. C. B., Brungardt, C. L., Scott, R. F. i Gould, L. V. (2002). Graduate programs

in organizational leadership: A review of programs, faculty, costs , and delivery

methods. Journal of Leadership and Organizational Studies 8(4), 64-74.

27. Davies, M. i Devlin, M. (2010). Interdisciplinary higher education. U: Davies, M.,

Devlin, M. i Tight, M. (ur.) Interdisciplinary higher education: Perspectives and

practicalities (International perspectives on higher education research, Volume 5 (str. 3

– 28). Emerald Group Publishing Limited.

28. Davies, M., Devlin, M. i Tight, M. (ur.) Interdisciplinary higher education: Perspectives

and practicalities (International perspectives on higher education research, Volume 5.

Emerald Group Publishing Limited.


28 29. Desforges, C. (2003). Evidence-informed policy and practice in teaching and learning.

U: Anderson, L. i Bennett, N. (ur.) Developing educational leadership. Sage

Publication.

30. Doh, J. P. (2003). Can leadership be taught? Perspectives from management

educators. Academy of management learning and education 2(1), 54-67.

31. Drucker, F. P. (1999). Managing oneself. Best of HBR 1999, Harvard Business

Review, January 2005, 1-20.

32. Elmuti, D., Minnis, W. i Abebe, M. (2005). Does education have a role in developing

leadership skills? Management decision 43(7/8), 1018-1031.

33. Evans, M. G. (1970). The effects of supervisory behavior on the path-goal relationship.

Organizational behavior and human performance, 5, 277-298, prema Northouse, P. G.

(2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb: MaTe.

34. Gladwell, M. (2005). Blink – The power of thinking without thinking. London: Penguin

Books. Gosling, J. i Mintzberg, H. (2004). The education of practicing managers. MIT

Sloan management review, July 15, 2004. Preuzeto s

http://sloanreview.mit.edu/article/the-education-of-practicing-managers/

35. Graen, C. B. i Uhl-Bien, M. (1991). The transformation of professionals into self-

managing and partially self-designing contributions: Toward theory of leadership

making. Journal of management systems, 3(3),33-48, prema Northouse, P. G. (2010).

Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb: MaTe.

36. Greenleaf, R. K. (1977). Servant Leadership. Preuzeto s

http://www.american.edu/spa/leadership/application/upload/Greenleaf,%20Servant%20Leadership.pdf

37. Hemphill, J. K. i Coons, A. E. (1957). Development of the leader behavior description

questionary. U: Stogdill, R. M. i Coons, A. E. (ur.) Leader behavior: Its description and

measurement (Research monograph. No. 88). Columbus: Ohio State University,

Bureau of Business Research, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i

praksa. 4. izd. Zagreb: MaTe.

38. Hill, T. i Jenkins, W. (2010). Making character first: Building a culture of character in

any organization. Oklahoma: Character First Publishers, LLC.

39. Hofstede, G. (2001). Culture’s consequences: Comparing values, behaviors,

institutions and organizations across nations. 2nd ed. Thousand Oaks CA: Sage

Publications.

40. House, R. J. (1971). A path-goal theory of leader effectiveness. Administrative science

quarterly, 16, 321-328.

Ljiljana Babogredac

29

41. House, R. J. (1976). A 1976 theory of charismatic leadership. U: Hunt, J. G. i Larson,

L. L. (ur.) Leadership: The cutting edge (str. 189-207), prema Northouse, P. G. (2010).

Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb: MaTe.

42. House, R. J. i Dessler, G. (1974). The path-goal theory of leadership. Some post hoc

and a priori tests. U: Hunt, J. i Larson, L. (ur.) Contingency approaches in leadership

(str. 29- 55). Carbondale: Southern Illinois University Press, prema Northouse, P. G.

(2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb: MaTe.

43. House, R., Javidan, M., Hanges, P. i Dorfman, P. (2002). Understanding cultures and

implicit leadership theories across the globe: an introduction to project GLOBE. Journal

of world business 37(2002), 3-10.

44. House, R., Hanges, P., Javidan, M., Dorfman, P. i Gupta, V. (ur.) (2004). Culture,

leadership and organizations: The GLOBE study of 62 societies. Thousand Oaks:

Sage Publications, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd.

Zagreb: MaTe.

45. Jones, L. B. (1999). Put – Oblikovanje životne misije. Zagreb: VBZ.

46. Judge, T. A., Bono, J. E., Ilies, R. i Gerhardt, M. W. (2002). Personality and leadership:

A qualitative and quantitative review. Journal of applied psychology 87(4), 765-780.

47. Katz, R. L. (1955). Skills of an affective administrator. Harvard business review, 33(1),

33-42, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb:

MaTe.

48. Katz, D. i Kahn, R. L. (1951). Human organization and worker motivation. U: Tripp, L.

R. (ur.) Industrial productivity (str. 146-171). Madison, WI: Industrial Relations

Research Association, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4.

izd. Zagreb: MaTe.

49. Kirkpatrick, A. S. i Locke, E. A. (1991). Leadership: Do traits matter? Academy of

management perspective, 5(2), 48-60.

50. Kotter, J. P. (1999). What leaders really do. Boston: Harvard Business School Press.

51. Kotter, J. P. i Hesket, J. L. (1992). Corporate culture & performance. New York: A

Division of MacMillan.

52. Kouzes, J. M. i Posner, B. Z. (1987). The leadership challenge: How to get

extraordinary things done in organizations. San Francisco: Jossey-Bass.

53. Kouzes, J. M. i Posner, B. Z. (2007). The leadership challenge, 4th ed. San Francisco:

John Wiley & Sons.

54. Levačić, R. i Glatter, R. (2003). Developing evidence-informed policy and practice in

educational leadership and management: A way forward. In: Anderson, L. i Bennett,

N. (eds.) Developing educational leadership. Sage Publication.


30 55. Liberty, J. V. i Prewitt, J. (1999). Professional leadership education: An analysis.

Career development international, 4 (3), 155 – 162.

56. Likert, R. (1961). New patterns of management. New York: McGraw-Hill, prema

Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb: MaTe.

57. Likert, R. (1967). The human organization: Its management and value. New York:

McGraw-Hill, prema Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb:

MaTe.

58. Lord, R. G., DeVader, C. L. i Alliger, G. M. (1986). A meta-analysis of the relation

between personality traits and leadership perceptions: An application of validity

generalizations procedures. Journal of applied psychology, 71(3), 402-410.

59. Lowney, C. (2004). Herojsko vodstvo. Zagreb: MaTe i Filozofski fakultet Družbe

Isusove. Loyolski, I. (2008) Načela duhovnosti. Split: Verbum.

60. Maassen, P., Vabø, A. i Lindqvist, O. V. (2006). Evaluation of the UNESCO-CEPE:

March 2006.

61. Maccoby, M. (2003). The seventh rule: Creating a learning culture. Research

technology management 43(3), 59-60.

62. McCauley, D. C. i Velsor, D. E. (2004). The Center for Creative Leadership handbook

of leadership development, 2nd ed. San Francisco, CA: Wiley imprint, Jossey Bass,

prema Elmuti, D., Minnis, W. i Abebe, M. (2005). Does education have a role in

developing leadership skills? Management decision 43(7/8), 1018-1031.

63. Mumford, M. D., Zaccaro, S. J., Harding, F. D., Jacobs, T. O., i Fleishman, E. A.

(2000). Leadership skills for a changing world: Solving complex social problems.

Leadership quarterly, 11 (1), 11. – 35.

64. Nirenberg, J. (2003). Toward leadership education that matters. Journal of education

for business, September/October, prema Elmuti, D., Minnis, W. i Abebe, M. (2005).

Does education have a role in developing leadership skills? Management decision

43(7/8), 1018-1031.

65. Northouse, P. G. (2010). Vodstvo, teorija i praksa. 4. izd. Zagreb: MaTe.

Pascarella, E. T. i Terenzini, P. T. (2005). How college affects students, Vol 2, A third

decade of research. San Francisco, CA: Jossey-Bass.

66. Rosenbach, W. (2003). The essence of leadership. Management, April, pp. 18-20.

Preuzeto s www.management.co.nz/or/nzim/Leadership.

67. Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F. i Pološki Vokić, N. (2008). Temelji menadžmenta.

Zagreb: Školska knjiga.

68. Stogdill, R. M. (1948). Personal factors associated with leadership: A survey of the

literature. The journal of psychology: Interdisciplinary and applied, 25 (1), 276-286.

Ljiljana Babogredac

31

69. Stogdill, R. M. (1974). Handbook of leadership: A survey of theory and research. New

York: Free Press.

70. Wielkiewicz, R. M. (2000). The leadership attitudes and beliefs scale: An instrument for

evaluating college students’ thinking about leadership and organizations. Journal of

college student development 41(3), 335-346.

71. Yukl, G.A. (2002). Leadership in organizations, 5th ed. Upper Saddle River: Prentice

Hall.

73. Zagoršek, H., Jaklić, M. i Stough, S. J. (2004). Comparing leadership practices

between the United States, Nigeria, and Slovenia: Does culture matter? Cross

cultural management: An international journal, 11 (2), 16-34.

74. Zaleznik, A. (1977). Managers and leaders: Are they different? Harvard business

review, 55 (1977), 67-78.


33

POVEZANOST POSTOJANJA MOBINGA NA RADNOM MJESTU I USPJEŠNOG UPRAVLJANJA ORGANIZACIJOM

dr. sc. Gabrijela Budimir Šoškodr. sc. Ivica Katavić, prof. v. š.

mr. sc. Dragan KopeckiVisoka škola Nikola Šubić ZrinskiSelska cesta 119, 10110 Zagreb

Telefon: + 385 (0)1 4002 303, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Jedna od definicija menadžmenta kaže da je to aktivnost usmjerena na postizanje određenih, unaprijed zacrtanih ciljeva pomoću aktivnosti drugih ljudi, a upravljanje je ljudskim resursi-ma jedna od osnovnim funkcija svakog menadžera. S druge strane, mobing na radnom mje-stu predstavlja značajan izvor stresa, a sukobi unutar organizacije uzrokuju gubitak vremena te ometaju i odvlače zaposlenike od produktivnog korištenja njihovog vremena. Istraživanja koja su se bavila svakodnevnom praksom menadžera pokazala su da menadžeri troše 42 % svoga vremena pokušavajući postići „pomirenje“ kada se dogodi sukob. Kako tu naravno nije riječ samo o trošenju vremena menadžera na rješavanje sukoba, već treba dodati i gubitak vremena zaposlenika koji su u sukobu, jasno je da je riječ o značajnim financijskim iznosima. Dodatno, ono što je vidljivo iz istraživanja o izloženosti o mobingu na radnom mjestu i izvan Hrvatske jest dominacija izloženosti okomitom mobingu, u prvom redu „bossingu“, gdje se radi o strateškom mobingu te neprijateljskom odnosu nadređene osobe prema zaposleniku na nižem položaju. Ako se ovome pridoda podatak da je nedostatak menadžerskih vještina glavni čimbenik koji doprinosi mobingu i to upravo prema mišljenju menadžera, vidljivo je da je riječ o izuzetno složenom problemu, koji ozbiljno ugrožava uspješno upravljanje. Cilj je ovog rada uka-zati na važnost prepoznavanja mobinga na radnom mjestu kao značajnog čimbenika koji po-red ostalih štetnih posljedica negativno utječe i na samo upravljanje organizacijom. Dodatno, cilj je rada povećanje opće svijesti o ovom sve raširenijem problemu čije posljedice svakako ne bi trebale biti zanemarene. Provedena sekundarna istraživanja pomoću metode apstrakcije, deskripcije, komparacije i klasifikacije pokazala su postojanje veze između postojanja mobinga na radnom mjestu i uspješnosti upravljanja organizacijom u smjeru da postojanje mobinga na radnom mjestu smanjuje uspješnost upravljanja organizacijom. Ova saznanja bi svakako trebala biti ugrađena u svakodnevnu praksu upravljanja, na način da se prilikom kreiranja politika i procedura, a naročito onih koje se tiču upravljanja ljudskim resursima, svakako imple-mentira i dovoljan broj elemenata koji će omogućiti pravovremeno prepoznavanje postojanja mobinga na radnom mjestu, kao i procedure za uspješno rješavanje takvih slučajeva.

Ključne riječi: „bossing“; mobing na radnom mjestu; upravljanje

Povezanost postojanja mobinga na radnom mjestu i uspješnog upravljanja organizacijom

34 1. UVOD

1.1. Predmet i cilj rada

Podaci do kojih je moguće doći tijekom zadnjih dvadesetak godina ukazuju na sve veću izloženost za-poslenika mobingu na radnom mjestu, kao i sve veći utrošak vremena menadžera upravo na rješava-nje sukoba unutar organizacije, što dodatno otežava uspješnost upravljanja organizacijom iz razloga što mobing na radnom mjestu predstavlja značajan izvor stresa, a sukobi unutar organizacije uzrokuju gubitak vremena. Dodatno, ono što je vidljivo iz istraživanja o izloženosti mobingu na radnom mjestu u granicama i izvan granica Republike Hrvatske jest dominacija izloženosti okomitom mobingu, u pr-vom redu bossingu, gdje se radi o strateškom mobingu te neprijateljskom odnosu nadređene osobe prema zaposleniku na nižem položaju. Ako se ovome pridoda podatak da je nedostatak menadžerskih vještina glavni čimbenik koji doprinosi mobingu i to upravo prema mišljenju menadžera, vidljivo je da je riječ o izuzetno složenom problemu, koji ozbiljno ugrožava uspješno upravljanje.

Cilj je ovog rada ukazati na važnost prepoznavanja mobinga na radnom mjestu kao značajnog čim-benika koji pored ostalih štetnih posljedica negativno utječe i na samo upravljanje organizacijom. Dodatno, cilj je rada povećanje opće svijesti o ovom sve raširenijem problemu čije posljedice svakako ne bi trebale biti.

1.2. Postavljanje hipoteza

U skladu s ciljem i problemima istraživanja postavljena je sljedeća hipoteza:

H1. Postoji povezanost između postojanja mobinga na radnom mjestu i uspješnosti upravljanja orga-nizacijom u smjeru da postojanje mobinga na radnom mjestu negativno utječe na uspješnost uprav-ljanja organizacijom.

U radu su sadržani i pregledi statističkih podataka i grafički prikazi sa svrhom dokazivanja, odnosno opovrgavanja postavljenih hipoteza te radi slikovitijeg prikaza pojedinih parametara, kao i jednostav-nije usporedivosti i razumljivosti za interpretaciju.

1.3. Metode

Provedena su sekundarna istraživanja uz korištenje metoda apstrakcije, deskripcije, komparacije i klasifikacije sa svrhom ostvarenja ciljeva rada te dokazivanja, odnosno opovrgavanja postavljenih hipoteza. Sekundarna istraživanja provedena su prikupljanjem podataka dostupnih u različitim struč-nim knjigama, radovima, službenim dokumentima, kao i internetskim bazama podataka.

Gabrijela Budimir Soško, Ivica Katavić, Dragan Kopecki

35

2. REZULTATI I RASPRAVA

2.1. Definiranje pojmova

Kada je riječ o definiciji mobinga, neizostavno treba spomenuti prvo spominjanje termina mobing koje se dogodilo prije više od dvadesetak godina, kada su javnosti predstavljeni rezultati istraživanja psihologa Konrada Lorenza koji je ovaj termin upotrijebio kako bi opisao ponašanje nekih životinja koje se udružuju protiv jednoga člana zajednice, napadaju ga i istjeruju iz nje. Međutim, smatra se da se sustavno proučavanje mobinga, kao i prva definicija u današnjem smislu mobinga, događa 1984. godine kada je psiholog Heinz Leymann okarakterizirao mobing kao specifični oblik ponašanja na rad-nome mjestu, odnosno psihološki teror kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (ponekad i fizički) zlostavljaju i ponižavaju drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskoga dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnoga mjesta (Kuhn; 2002). U postojećoj literaturi koriste se različiti termini koji se odnose na ovaj fenomen – od mobinga, bullyinga, zlostavljanja na radnom mjestu do uvredljive supervizije. Tako se prema Tepperu (Tepper; 2000) „uvredljivom super-vizijom” opisuje trpljenje neprijateljskog verbalnog i neverbalnog nasilja, koje ne uključuje fizički kon-takt, dok Einarsen (Einarsen; 2000) definira bullying kao instancu na kojoj je zaposlenik ponavljano, tijekom određenog razdoblja, izložen negativnom ponašanju (npr. konstantnom zlostavljanju, uvred-ljivim primjedbama, socijalnoj isključenosti) kolega, nadređenih ili podređenih. Prema Zapfu i Grossu se (Zapf i Gross; 2001) bullying događa ako je netko zlostavljan, vrijeđan, socijalno isključen ili mora izvršavati ponižavajuće zadatke ili je stavljen u podređenu poziciju. Kako bi se određeno ponašanje označilo kao mobing, potrebno je da se takvo ponašanje ponavlja (npr. tjedno) i tijekom određenog razdoblja (npr. šest mjeseci). Međutim, smatra se da je riječ o zabrinjavajućem procesu jer osoba koju se zlostavlja završava na inferiornim pozicijama i postaje metom sustavnih negativnih ponašanja (Ei-narsen i sur.; 2003). Dodatno zabrinjava činjenica da ako je žrtva mobinga na radnom mjestu stavljena u inferiornu poziciju, njena se mogućnost popravljanja situacije u kojoj se našla drastično smanjuje. Tu naročito treba skrenuti pažnju da se okomiti mobing na radnom mjestu događa u slučajevima kada hijerarhijski nadređena osoba zlostavlja jednog podređenog zaposlenika ili jednog po jednog dok ne uništi cijelu skupinu ili kada skupina zaposlenika zlostavlja nadređenu osobu, što se u pravilu ne do-gađa često. Ova specifična vrsta okomitog mobinga na radnom mjestu, gdje je zlostavljač nadređena osoba, u literaturi se spominje i kao bossing. U nastavku ovoga rada prikazani su podaci o izloženosti bossingu iz različitih dijelova svijeta, no zajedničko im je zabrinjavajuća razina izloženosti zaposlenika upravo ovoj vrsti mobinga na radnom mjestu.


36 2.2. Pregled dosadašnjih istraživanja o specifičnoj vrsti okomitog mobinga na radnom mjestu – bossingu

Dominacija menadžera, kao zlostavljača, naročito u uvjetima u slabije razvijenim gospodarstvima gdje je teško pronaći drugi posao, ne treba iznenađivati, uzimajući u obzir količinu moći koja je kon-centrirana upravo u rukama menadžera.

Uspoređujući podatke iz istraživanja provedenim u najrazvijenijim svjetskim gospodarstvima može se uočiti značajna dominacija bossinga. Naime, istraživanja provedena u Sjedinjenim Američkim Dr-žavama pokazuju da su 81 % žrtava žrtve upravo okomitog mobinga (Naimie i Namie; 2000). Mnogi istraživači s područja Europske unije1 donose podatke o nešto nižoj stopi okomitog mobinga na rad-nom mjestu, ali opet dominantnoj u odnosu na horizontalni mobing. Tako je primjerice u Velikoj Brita-niji (Rayner; 1997) u čak 63 % slučajeva mobinga riječ o samo jednom zlostavljaču, a u 83 % slučajeva zlostavljač je nadređena osoba.

Okomiti se mobing definira i kao čin koji se manifestira u nepoštivanju dostojanstva podređene oso-be ili postavljanje prepreka podređenoj osobi u njenom obavljanju posla ili za dobivanje nagrada koje zaslužuje (Vredenburg i Brender; 1998). Dakle, osim etički zabrinjavajućeg aspekta okomitog mobinga, tu je i pitanje problema zlouporabe moći korištenjem formalnog statusa, čime se stvara nezdrava i neproduktivna atmosfera u cijeloj organizaciji. Prema Leymannu (Leymann;1996) i Rayne-ru (Rayner;1997), kada proces mobinga postane vidljiv, nadređene osobe pokazuju tendenciju rješa-vanja problema na način da uklone žrtvu, koju smatraju „problematičnom”. Ovakva percepcija žrtve, kao „problematičnog” zaposlenika, dolazi od ogovaranja i činjenice da će se najviši menadžment u najvećem broju slučajeva prikloniti na stranu srednjeg menadžmenta ili voditelja timova.

S obzirom na spomenuto trpljenje mobinga na radnom mjestu u slabije razvijenim gospodarstvima, svakako treba spomenuti i podatke koji su dobiveni oskudnim istraživanjima ove teme u Republici Hrvatskoj gdje su rezultati uistinu poražavajući. Jedno od takvih istraživanja – „Mobing u Hrvatskoj“2 pokazalo je da je mobingu na radnom mjestu izložena svaka četvrta osoba u Hrvatskoj, dok je 84 % ispitanika pozitivno odgovorilo na pitanje jesu li se ikada našli u situaciji da ih kolege ili nadređeni psi-hički zlostavljaju. Treba spomenuti da je tu bilo riječi o istraživanju koje je provedeno na internetskom portalu te nedostaju podaci o svim potrebnim karakteristikama istraživanja.

Međutim, potvrda prethodnoj tvrdnji jest odgovor da bi 54 % ispitanika trpjelo psihičko zlostavljanje ako bi ono potrajalo dulji period, a istodobno bi pokušavali pronaći drugi posao. Čak 12 % ispitanika trpjelo bi takvo zlostavljanje bez traženja drugog posla, a samo 7 % njih prijavilo bi poslodavca nad-ležnim institucijama, u čemu se ogleda povjerenje u učinkovitost institucija koje bi ovu pojavu trebale sankcionirati.

1 Npr. 57 % Quine: 1999, 47 %, Kirstner: 1997 – točnije 37 % žrtve su nadređenih, a 10 % žrtve su mobinga gdje je uključena nadređena osoba, 44 % žrtve su horiznotalnog mobinga, a 9 % žrtve su podređenih.2 ” provedeno 2005. godine na portalu www.posao.hr, na 812 ispitanika u dobi od 25 do 44 godine


37

Grafikon 1. Izloženost žrtava mobinga na radnom mjestu s obzirom na položaj u hijerarhijskoj ljestvici prema radnom mjestu zlostavljača

Izvor: autor temeljem podatka iz Zabarauskaite, (2006)

Svakako treba voditi računa da u definiciju zlostavljanja na radnom mjestu ne ulaze situacije koje se odnose na privremene konflikte i fokus se usmjerava na točku u kojoj psihološka situacija počinje poprimati karakteristike psihijatrijskog ili psihosomatskog patološkog stanja. Preciznije, razlika se iz-među konflikta i mobinga ne fokusira na ono što ili kako je napravljeno, već na učestalost i trajanje onoga što je napravljeno (Leymann, 1996).

Nedavno online istraživanje, koje je u svibnju 2011. godine proveo Monster Woldwide Inc. na impre-sivnom uzorku od 16.517 ispitanika, pokazalo je da je njih 64 % pozitivno odgovorilo na pitanje „Jeste li ikada bili izloženi zlostavljanju na radnom mjestu?“, dok je njih 16 % izjavilo da su bili svjedocima mobinga.

2.3. Uspješnost upravljanja organizacijom u uvjetima postojanja mobinga na radnom mjestu

Kada se govori o uspješnosti upravljanja bilo kojom organizacijom, neizostavno se mora spomenuti i motivacija zaposlenika, kao ključni pokretač svake poslovne aktivnosti. Među faktorima koji utječu na motivaciju treba spomenuti: plaću, uvažavanje ili priznavanje dobro obavljenog posla, obogaći-vanje posla, karijere i mogućnosti napredovanja, umijeće kritiziranja te upravljanje pomoću ciljeva (Weihrich i Koontz, 1994). Dakle, većina su spomenutih faktora nematerijalni faktori koji su u situaciji postojanja bossinga potpuno obezvrijeđeni. Ako se problem promatra s druge strane, može se uočiti i da visoka razina stresa na radnom mjestu može dovesti do nezadovoljstva i pojave mobinga. Tako-đer, može se očekivati da zaposlenici koji rade u uvjetima povećanog stresa mogu osjećati povećano nezadovoljstvo poslom, imati smanjen prag agresije uključenih te se naći u situaciji u kojoj postoji nedostatak vremena za rješavanje postojećih konflikata, iz čega se može zaključiti da intenzivirani osjećaj vremenskog pritiska ne dopušta dovoljno vremena za pristojno ponašanje u poslovnom životu (Battin-Pearson i sur., 2000) pa se tako i povećava rizik za grube i spiralne međusobne konflikte.

0%

20%

40%

60%

80%

100%

MenadžeriKolege

Podre eniOstali


38 Uzevši u obzir da zaposlenici koji su izloženi mobingu pate od mentalne uznemirenosti, fizičkih bole-

sti, emocionalnih oštećenja (Einarsen i sur., 2003, Namie i Namie, 2000), jasno je da utjecaj izloženosti mobingu na radnom mjestu mora utjecati i na njihovu radnu učinkovitost te se nameće nužnost novih i sustavnih istraživanja ovog problema.

Treba spomenuti i negativan utjecaj mobinga na radnom mjestu na profitabilnost poduzeća te je rješavanje ovog problema ključno kako bi poduzeće uopće moglo ostvariti svoje zadane ciljeve (Ke-ashly & Jagatic, 2003). U prilog spomenutog, indikativni su i troškovi koji proizlaze iz sukoba unutar

pojedine organizacije (Slika 1).

Slika 1 Troškovi koji nastaju zbog konflikata unutar organizacije

Izvor: Budimir Šoško (2015)

Dakle, troškovi su različiti i mnogobrojni, a pojedini, kao što su npr. smanjena radna motivacija, smanjena kvaliteta odlučivanja i izgubljeno radno vrijeme, s obzirom na vremensku zahtjevnost nji-hovog uočavanja, mogu biti i dugoročni izvor značajnih financijskih gubitaka te značajna prepreka uspješnom upravljanju organizacijom. Sukobi kao takvi, unutar svake organizacije, uzrokuju značajne gubitke vremena, s obzirom da ometaju i odvlače zaposlenike od produktivnog korištenja njihovog vremena. Kao potporu tvrdnji da mobing na radnom mjestu smanjuje uspješnost upravljanja organi-zacijom, svakako treba spomenuti američku studiju koja je proučavala dnevne aktivnosti menadžera (Watson i Hoffman;1996).


Troškovi vezani uzzdravlje

Izgubljeno radno vrijeme

TROŠKOVI

Gubitak vremena

Smanjena kvalitetaodlučivanja

RestrukturiranjeSabotaža / Krađa /Šteta

Smanjena radnamotivacija

Gubitak kvalitetnihzaposlenika

39

Naime, studija je pokazala da 42 % radnog vremena menadžera odlazi na pokušaje postizanja „pomi-renja“ različitih sukoba unutar organizacije. Ovaj podatak treba promatrati u kontekstu „gubljenja“ vremena menadžera na rješavanje sukoba, ali i u kontekstu gubitka vremena zaposlenika koji su u sukobu što za sobom povlači gubitke značajnih financijskih iznosa.

Naime, kvaliteta je odlučivanja u situaciji konflikta nužno smanjena jer zbog konflikta ne postoji optimalna količina i kvaliteta objektivnih informacija nužnih za donošenje kvalitetnih odluka. Nastav-no na spomenuto, pokazalo se da postoji direktna povezanost između pojačanih konflikata među zaposlenicima i povećane pojave štete i krađe inventara i opreme poduzeća, kao i pojačane sabotaže poslovnih procesa i naloga menadžera i ljutnje zaposlenika, što naravno predstavlja još jedan znača-jan izvor troškova (Dana; 2001).

Također, motivacija zaposlenika pada ako su izloženi stresu prilikom pokušaja da se prilagode zlo-stavljačima, odnosno općenito uvjetima rada prilikom izloženosti mobingu. Smanjenu produktivnost moguće je izračunati na način da se izmjeri produktivnost osobe u situaciji kada nije izložena mobingu te usporedi s produktivnošću u uvjetima mobinga. Naravno, ovisno o radnom mjestu, plaći zaposle-nika, vrijednosti rada svakog pojedinog radnog mjesta ovi će rezultati biti veći ili manji, ali u svakom slučaju nisu zanemarivi3.

Dakle, menadžeri koji toleriraju mobing na radnom mjestu, plaćaju visoku cijenu u odnosu na troško-ve koji proizlaze iz posljedica ovakvog ponašanja (Rowell; 2005), a naočito ako su sami izvor mobinga. Rezultati jednog istraživanja (Hutton i Gates; 2008) pokazali su da izvor mobinga ima veći učinak nego njegova učestalost. Primjerice, iako je učestalost mobinga od nadređenih bila manja, nego učestalost mobinga od kolega, mobing od nadređenih osoba imao je jači učinak na produktivnost rada.

Prema istraživanju koje je provedeno među menadžerima (Woodman i Cook; 2005) u Velikoj Brita-niji, u okviru kampanje „Zaustavite zlostavljanje na radnom mjestu“, dvije trećine od 512 menadžera smatra da je nedostatak menadžerskih vještina glavni čimbenik koji doprinosi mobingu na radnom mjestu, dok su kao ostali značajni čimbenici navedeni nerealni ciljevi, autoritativni stil menadžmenta, osobnost i propust u rješavanju problema (Slika 2).

3 Primjerice smanjenje produktivnosti 3 zaposlenika od 20 % tijekom razdoblja od 3 mjeseca, čija je zarada po 60.000 EUR, poduzeće bi koštalo 9.000R EUR.


40 Slika 2. Čimbenici koji doprinose mobingu na radnom mjestu prema mišljenju menadžera

Izvor: Budimir Šoško i sur. (2013)

Zanimljiv je podatak da se prema mišljenju samih menadžera kao glavni čimbenik koji doprinosi poja-vi mobinga smatra upravo nedostatak menadžerskih vještina. Bitno je naglasiti da mobing na radnom mjestu nije isto što i strogi menadžment, već je riječ o zlostavljanju i destruktivnom obliku vođenja koji dokazano ima negativne efekte na ukupno poslovanje (Salin; 2009) te značajno otežava upravlja-nje organizacijom.


66 %

57 %

55 %

37 %

34 %

27 %

10 %10 %9 %

Osobnost kolege / menadžera

Propust u rješavanju prethodnog zlostavljanja

Osobne predrasude / diskriminacija

41

3. ZAKLJUČAK

Mobing je specifičan oblik ponašanja na radnome mjestu, odnosno psihološki teror kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (ponekad i fizički) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskoga dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnoga mjesta. Ako je žrtva mobinga na radnom mjestu stavljena u inferiornu poziciju, njena se mogućnost popravljanja situacije u kojoj se našla drastično smanjuje. Podaci dosadašnjih istraživanja upozorava-ju na pojačanu pojavu okomitog mobinga, tzv. bossinga, koji se događa u slučajevima kada hijerar-hijski nadređena osoba zlostavlja jednog podređenog zaposlenika. Troškovi povezani s mobingom na radnom mjestu različiti su i mnogobrojni, a pojedini, kao što su npr. smanjena radna motivacija, smanjena kvaliteta odlučivanja i izgubljeno radno vrijeme, s obzirom na vremensku zahtjevnost nji-hovog uočavanja, mogu biti i dugoročni izvor značajnih financijskih gubitaka te značajna prepreka uspješnom upravljanju organizacijom. Sukobi kao takvi, unutar svake organizacije, uzrokuju značajne gubitke vremena, s obzirom da ometaju i odvlače zaposlenike od produktivnog korištenja njihovog vremena. Dodatno, pokazano je da izvor mobinga ima veći učinak nego njegova učestalost, odnosno u situaciji kada je učestalost mobinga od nadređenih manja, nego učestalost mobinga od kolega, mo-bing od nadređenih osoba ima jači učinak na produktivnost rada. Osim toga, u istraživanju u kojem su bili uključeni isključivo menadžeri, utvrđeno je da je glavni čimbenik koji doprinosi mobingu na radnom mjestu upravo nedostatak menadžerskih vještina glavni čimbenik koji doprinosi mobingu na radnom mjestu. Menadžeri koji toleriraju mobing na radnom mjestu, plaćaju visoku cijenu u odnosu na troškove koji proizlaze iz posljedica ovakvog ponašanja, a naočito ako su sami izvor mobinga. S obzirom na izneseno, može se zaključiti da je hipoteza: „Postoji povezanost između postojanja mo-binga na radnom mjestu i uspješnosti upravljanja organizacijom u smjeru da postojanje mobinga na radnom mjestu negativno utječe na uspješnost upravljanja organizacijom“ potvrđena.

Zaključno se želi naglasiti da je u svrhu povećanja uspješnosti upravljanja organizacijom općenito od izuzetne važnosti točno utvrđivanje izvora mobinga, kao i ulaganje dodatnog truda u razvijanje efikasnih i odgovarajućih mjera intervencije. Jedna od mnogih definicija menadžmenta kaže da je to aktivnost usmjerena na postizanje određenih, unaprijed zacrtanih ciljeva pomoću aktivnosti drugih ljudi te imajući to na umu zaključno treba reći da je menadžment taj koji upravlja organizacijom, ali i onaj koji oblikuje atmosferu te da su menadžeri oni koji imaju moć svojim ponašanjem dati pri-mjer i provesti politiku nulte tolerancije mobinga te istovremeno povećati vlastite šanse za uspješnije upravljanje organizacijom.


42 A CORRELATION BETWEEN EXISTENCE OF WORKPLACE MOBBING AND

SUCCESSFUL ORGANIZATIONAL MANAGEMENT

dr.sc. Gabrijela Budimir Šoško,dr. sc. Ivica Katavić, prof. v. š.,

mr. sc. Dragan KopeckiUniversity College Nikola Šubić Zrinski

Selska cesta 119, 10110 Zagreb Telefone: + 385 01/ 4002 303; E-mail: [email protected]

ABSTRACT

One definition of management says it is the activity aimed at achieving specific, pre-set goals by using activities of other people, and human resource management is one of the basic functi-ons of each manager. On the other hand, workplace mobbing is a significant source of stress, and conflicts within the organization are causing a waste of time and also disrupt and distract employees from productive use of their time. Studies that deal with daily managers’ practice revealed that managers spend 42% of their time trying to achieve “reconciliation” when confli-ct occurs. Since the issue is not just about spending managers’ time to resolve the conflict, but also about wasting time of employees who are in conflict, it is clear that there are significant financial amounts involved. In addition, the dominance of vertical exposure to mobbing, pri-marily bossing which is a strategic mobbing and hostility by superiors towards the employee in a lower position, is evident from the studies dealing with exposure to workplace mobbing in and outside of Croatia. If we take into account the fact that the lack of management skills has been proved to be a major factor contributing to the workplace mobbing according to mana-gers themselves, it is evident that this is a very complex problem that significantly threatens successful management. The aim of this paper is to point out the importance of recognizing the workplace mobbing as a significant factor that, in addition to other harmful consequences, negatively affects the management of the organization as well. In addition, the aim of this pa-per is to increase general awareness of this increasingly widespread problem, the consequen-ces of which should certainly not be ignored. Secondary research conducted using methods of abstraction, description, comparison and classification has shown a correlation between the existence of mobbing in the workplace and successful organizational management of the organization indicating that the existence of mobbing in the workplace reduces the success of organizational management. These findings would certainly have to be incorporated into the everyday management practice in a way that when creating policies and procedures, par-ticularly those related to human resource management, one should certainly implement a sufficient number of elements that will allow timely recognition of workplace mobbing, as well as procedures for the successful resolution of such cases.

Key words: bossing; management; workplace mobbing


43

4. LITERATURA

1. Battin-Pearson, S., Newcomb, M. D., Abbott, R. D., Hill, K. G., Catalano, R. F.i Hawkins, J. D. (2000). Predictors of early high school dropout: A test of five theories. Journal of Educational Psychology. 92, 568-582.

2. Budimir Šoško G., Protrka N. i Ilijaš- Juranić, B. (2013). Propusti mendžmenta u prepoznavanju i sprečavanju mobinga kao izvor nesigurnosti u poslovanju poduzeća. Menadžment i sigurnost (Management and Safety): međunarodna konferencija (str. 297—311).

3. Budimir Šoško, G. (2015). Povezanost postojanja mobinga na radnom mjestu i povećane rizičnosti poslovanja. Business Consultant / Poslovni Konsultant. 7(48), 88—102. (EBSCO database)

4. Dana, D. (2001). The Dana Measure of Financial Cost of Organizational Conflict. Sacramento: Smartbiz.com.

5. Einarsen, S. (2000). Harassment and bullying at work: A review of the Scandinavian approach. Aggression and Violent Behavior. 4(5), 379–401.

6. Einarsen. S. et al. (2003). Bullying and Harassment in the Workplace: Development in Theory, Research and Practice. 2. izd. United State: CRC Press; Taylor and Francis Group.

7. Hutton, S. i Gates, D. (2008). Workplace incivility and productivity losses among direct care staff. AAOHN Journal, 55(4), 168-175.

8. Keashly, L. i Jagatic, K. (2003). American Perspectives on Workplace Bullying u Einarsen, S., Hoel,H., Zapf, D. i Cooper, C. (ur.), Bullying and Emotional Abuse in the Workplace: International Perspectives in Research and Practice (pp.31-62). New York: Taylor & Sons.

9. Kuhn, D. A. (2002). Jane’s Workplace Security Handbook. Jane’s Information Group: Alexandria.

10. Leymann, H. (1996). The Content and Development of Mobbing at Work. European Journal of Work and Organizational Psychology. 5(2),165-184.

11. Namie, G. i Namie, R. (2000). Workplace Bullying: The Silent Epidemic. Employee Rights Quarterly, 1(2), 1-12.

12. Rayner, C. (1997). The incidence of workplace bullying. Journal of Community and Applied Social Psychology. 7, 199-208.

13. Rowell, P. (2005). Being a target: at work: Or William Tell and how the apple felt, JONA. 35(9), 377-379.

14. Salin, D. (2009). Organisational responses to workplace harassment: an exploratory study. Personnel Review. 38(1), 26-44.

15. Tepper, B. J. (2000). Consequences of abusive supervision. Academy of Management Journal. 43, 178-190.

16. Vredenburg, D. i Brender, Y. (1998). The Hierarchical Abuse of Power in Organizations. Journal of Business Ethics. 17, 1337-1347.

17. Watson, C. i Hoffman, R. (1996). Managers as Negotiators. Leadership Quarterly. 7(1).


44 18. Weihrich, H. i Koontz, H. (1994). Management: A Global Perspective, Mcgraw-Hill

Professional.

19. Woodman, P. i Cook, P. (2005). Bullying at work: The experience of managers. Preuzeto s https://www.managers.org. uk/sites/default/files/user35/CMI _- bullying_at_work_Sept05_-_Full_Report.pdf (15.1.2013.)

20. Zabarauskaite, R. (2006). Bullying int he workplace, Institute of Labour and Social Research, European Working Conditions Observatory, Eurofound .

21. Zapf, D. i Gross, C. (2001). Conflict escalation and coping with workplace bullying: A replication and extension. European Journal of Work and Organisational Psychology. 10 , 497-522.


45Specifičnosti učenja za poduzetništvo u online okruženju

SPECIFIČNOSTI UČENJA ZA PODUZETNIŠTVO U ONLINE OKRUŽENJU

mr. sc. Darko Delač, v. pred., Veleučilište VERN’Iblerov trg 10/1, 10000 Zagreb, Hrvatska

Telefon: +385 91 4825 866, e-mail: [email protected]

struč. spec. Inf. Petra Graovac, Visoka škola Nikola Šubić ZrinskiSelska cesta 119, 10000 Zagreb, Hrvatska

Telefon: +385 95 197 1407, e-mail: [email protected]

Marta Pavlinović, studentica VERN’Telefon: +385 91 895 2162, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Živimo u vremenu kada su nove ideje i programi važni kako bi se držao korak sa suvremenizacijom i brzim načinom života. Tako poduzetništvo treba držati korak s potrebama na tržištima i omogućiti zainteresiranim sudionicima, koji nemaju vremena za klasične načine studiranja, alternativni način kako bi se i studijski programi mogli razvijati u skladu s vremenom u kojem živimo te kako bi studenti mogli nastaviti svoje visoko obrazovanje uz svoje ostale životne ob-veze. U tom pogledu, počeli su se razvijati „ONLINE“ studiji kako bi se povećala mogućnost daljnjeg obrazovanja i kako bi se išlo na ruku studentima koji žive daleko od visokoobrazovnih institucija ili onih koji zbog svojih privatnih ili poslovnih obveza ne uspijevaju pohađati tradi-cionalni način studiranja. Predmet je ovoga rada poduzetništvo u „ONLINE“ okruženju. Svrha je rada dati određene smjernice, stavove i mišljenja svim institucijama koje će u budućnosti uvoditi „online“ studijske programe. Percepcija studenata Visoke škole za ekonomiju, poduzet-ništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski u ovom se radu navodi kao relevantni pokazatelj i daje smjernice za daljnje razvijanje takvih programa i podizanje kvalitete „ONLINE“ studija. Kako bi uspio takav novitet u visokoobrazovnim institucijama, potreban je veliki angažman poduzetni-ka i ostalih stručnih osoba koje će osmisliti sve faze poduzetničkih procesa i dovesti „ONLINE“ način studiranja u isto kvalitetan rang kao što je tradicionalan način studiranja.

Ključne riječi: poduzetništvo; „online“; ekonomija poduzetništva; FOI; VERN’; VŠ N. Š. ZRINSKI

46 1. UVOD

Prema GEM1 istraživanju Hrvatska ne spada u zemlje s razvijenom poduzetničkom klimom i kultu-rom, ali je značajan pokazatelj koji govori o ulozi obrazovanja, da su mjereno TEA2 indeksom oni s visokim obrazovanjem na 9,91, sa srednjom školom na 6,30, a bez srednje škole imaju indeks 1,69 poduzetničke aktivnosti. Podaci su to za 2011. godinu (Singer, Šarlija, Pfeifer, Oberman Peterka, 2012, 12). Pored niskih pokazatelja aktivnosti u poduzetništvu prisutna je i niska inovativnost proizvoda, ali zaposlenici u poduzećima pokazuju potencijalno visoku razinu poduzetničkih inicijativa unutar or-ganizacije poduzeća. Iz svega navedenog može se uočiti potencijal za širenje poduzetničkog obrazo-vanja, a iz velikih regionalnih razlika između Zagreba i sjeverne Hrvatske u odnosu na ostatak zemlje potreba za obrazovanjem za poduzetništvo koje će biti geografski disperzirano.

Upravo iz tih razloga razvoj ONLINE obrazovanja dobiva na važnosti jer radeći u svojim sredinama i bez troškova i potrebnog vremena boravka u drugim mjestima ONLINE studenti mogu steći potrebna znanja za poduzetništvo i upravljanje poduzećima. Interaktivna nastava u obrazovanju svakako je naj-bolji način učenja i ona traži najmanje napora za polaznike jer se postupno usvajaju znanja i vještine dok je kod ONLINE studenata sam kontakt s predavačima u smanjenom obujmu. Ovakva nastava na daljinu traži više samodiscipline i predanosti, inicijative i motiviranosti polaznika.

2. ZNANJA I VJEŠTINE POTREBNE ZA PODUZETNIŠTVO

Prema riječima profesora Nathaniela H. Leffa: „Poduzetništvo je sposobnost inovacije, ulaganja i širenja proizvoda i tehnika na nova tržišta.” (Bursić, Cvitanović, Gregov, Kutnjak, Tomić, Žanić, 2009, 50). Danas su mogućnosti stvaranja novih vrijednosti gotovo neograničene. Ekonomska sloboda daje mogućnost poduzetniku da ljudske i fizičke resurse premješta iz starih neprofitabilnih u nove profita-bilne grane djelatnosti. Relokacija resursa više je nego potrebna za poslovne prilike uvođenjem novih i kvalitetnih proizvoda, poslovnih postupaka, djelotvornije proizvodnje te približavanjem domaćim i inozemnim kupcima. Dobrog poduzetnika čini kombinacija vještina, znanja i stajališta. Prof. David C. McClelland s harvardskog sveučilišta navodi kako uspješan poduzetnik ima 6 osobina: inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samouvjerenost, uporan rad, postavljanje ciljeva i odgovornost (Bursić, Cvitanović, Gregov, Kutnjak, Tomić, Žanić, 2009). Od konkretnih znanja poduzetnik mora razumjeti tržište na kojem posluje. Prvi je korak spoznaja da su poslovne prilike često skrivene u kontradiktor-nim podacima u općoj zbrci tržišta te uz to poznavati „pravila igre” u industriji. Poduzetnik vidi priliku tamo gdje drugi vide malo ili ništa. Poslovne upravljačke sposobnosti, kao što su planiranje, budžeti-ranje, vođenje evidencije i pregovaranja također su važne za poduzetništvo. Poduzetnik mora moći uspješno raditi sam u različitim aspektima poslovanja. Upravljanje vremenom bitna je vještina za po-duzetnika. Pojedinci s poslovima imaju ciljeve rada i ograničeno vrijeme, to im daje izazov i određene smjernice za ostvarenje poslovne prilike. Važna su pokretačka sila poduzetništva potrebna sredstva ili resursi bez kojih nema realizacije poduzetničkog pothvata. Resurse dijelimo na materijalne, poput kapitala, izuma, proizvoda i nematerijalne, kao što su znanje, patenti i socijalni kapital.

1 Global Entrepreneurship Monitor2 Total Entrepreneurial Activity Index- indeks poduzetničke aktivnosti

Darko Delač, Petra Graovac, Marta Pavlinović

47

Posebno je važno da poduzetnik zna upravljati novčanim tokom, graditi odnose s klijentima, razumije strategije rasta i da razmisli kako pomoću svoje mreže može doći do najpovoljnijeg načina financi-ranja poduzetničkog pothvata. Jedan od načina za koji se poduzetnici odluče su „poslovni anđeli”, koji su uglavnom poduzetnici i poslovni ljudi koji žele uložiti svoja financijska sredstva u poslovne pothvate koji obećavaju. Osim novca, oni daju i doprinos poslu savjetima utemeljenim na svojem poslovnom iskustvu. Kako bi poboljšali provjeru poduzetničke prilike, koristimo što bolju strategiju za realizaciju poduzetničkog pothvata, osnovni strateški alat za procjenu unutarnjih jakosti i slabosti te vanjskih prilika i prijetnja je SWOT3 analiza uz koju se često koriti i PEST4 analiza koja je zapravo analiza vanjskih čimbenika.

Svaki bi poduzetnik trebao biti spreman unapređivati svoje vještine i sukladno tome prihvatiti nove trendove te biti spreman na nove izazove. Prilagođavanje samom tržištu i potrebama korisnika na-izgled je veoma lagan i ležeran posao iz perspektive osoba koje ne prakticiraju isto, dok su samom poduzetniku potrebna konstantna ulaganja i kreativna rješenja za put prema uspjehu. ONLINE učenje jedno je od stajališta koje bi hrvatski poduzetnici trebali spremno prihvatiti.

3. PLANIRANJE ISHODA UČENJA ZA ONLINE STUDENTE I NAČINI PROVJERE ZNANJA

U pojedinim predmetima koji su sastavnice poduzetničkih studija mogu se uočiti neke zajedničke osnovne karakteristike. U odnosu na ostatak studija, oni su ili uvodni te daju široku sliku i kontekst događanja, a ostali predmeti nastavljaju se na njih, ili daju specifična znanja iz pojedinog područja poduzetničke ekonomije, ili su na kraju sintetski predmeti koji sumiraju znanja stečena u prethodnim područjima podučavanja.

U nastavku su prikazana dva studija koji svoju nastavu izvode na tradicionalan način, VERN’ u Za-grebu i Fakultet informatike i organizacije u Varaždinu te Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski koja nastavu izvodi i ONLINE. Prikazane su razine preddiplomskog trogodišnjeg studija. Skupine predmeta koji se pojavljuju na sva tri analizirana fakulteta mogu se promatrati kao opći ekonomski predmeti gdje se pojavljuju Mikroekonomija, Makroekonomija, Eko-nomija poduzeća, Ekonomija 1 i 2, marketinški poput Marketinga i Marketing plana, financijsko-raču-novodstveni među kojima su Računovodstvo i Menadžersko računovodstvo, Živa bilanca poduzeća, Financije, Financijski menadžment, Osnove financija, Upravljanje poslovnim financijama, upravljački menadžment predmeti, poduzetnički, informatički, strani jezici, psihološki, organizacijski, etički te skupine izbornih predmeta koje omogućuju užu specijalizaciju znanja.

3 Stenghts (snage), Weakneses (slabosti), Opportunities (prilike), Threats (prijetnje)4 Politička, ekonomska, sociološka i tehnološka

Specifičnosti učenja za poduzetništvo u online okruženju

48 Tablica 1: VERN’ preddiplomski studij ekonomije poduzetništva

VERN’ preddiplomski studij ekonomije poduzetništva

1. GODINA 2. GODINA 3. GODINA

1. SEMESTAR 2. SEMESTAR 3. SEMESTAR 4. SEMESTAR 5. SEMESTAR 6. SEMESTAR

OBVEZNI PREDMETI OBVEZNI PREDMETI OBVEZNI PREDMETI

Gospodarska matematika

Poslovna statistika Menadžment Strateški

menadžment Marketinški plan Završni rad

Mikroe-konomija

Makroe-konomija Računovodstvo Menadžersko

računovodstvo Dinamičko poduzetništvo

Stručna praksa

Osnove poslovne psihologija i komuniciranja

Osnove marketinga

Informatika za uredsko poslovanje 2


Porezni sustav Poslovna etika i kultura


Osnove poduzetništva

Osnove financija poduzeća

Upravljanje poslovnim financijama

Poslovni engleski 5

Izborni moduli 1

Poslovni engleski jezik

Poslovni engleski jezik 2

Poslovni engleski 3

Poslovni engleski 4

Trgovinsko poslovanje

Izborni moduli 2

Poslovni hrvatski Osnove prava Trgovačko

pravo Organizacijska psihologija

Poslovni plan poduzetnika

Izborni moduli 3

FAKULTATIVNI PREDMETI FAKULTATIVNI PREDMETI FAKULTATIVNI PREDMETI

Izborni moduli 4

Talijanski jezik

Talijanski jezik 2

Talijanski jezik 3 Talijanski jezik 4 Talijanski

jezik 5Njemački jezik

Njemački jezik 2

Njemački jezik 3 Njemački jezik 4 Njemački

jezik 5

Izvor: izrada autora http://www.vern.hr/


49

Tablica 2: Fakultet organizacije i informatike (FOI) preddiplomski studij ekonomije poduzetništva

FOI preddiplomski studij ekonomije poduzetništva

1. GODINA 2.GODINA 3.GODINA



Matematika za ekonomiste

Matematika za ekonomiste

Makroekonomija za poduzetnike

Financijske institucije i tržišta

Analiza financijskih izvještaja

Osobne financije

Osnove ekonomije

Mikro- ekonomija Marketing

Menadžment malog poduzeća

Elektroničko poslovanje

Poslovno odlučivanje

Osnove poduzetništva

Organizacija i menadžment


Poduzetničke financije Praktikum

Poslovno planiranje i projekti

Poslovno komuniciranje

Poslovna informatika

Poslovni njemački jezik 2

Porezni sustavi

Upravljanje odnosima s kupcima

Tjelesna i zdravstvena kultura 1


Računovodstvo Poslovni informacijski sustavi

Trgovačko pravo

Poslovni njemački jezik 1

Statistika Tjelesna i zdravstvena kultura 4



Transport i špedicija

Izvor: izrada autora http://www.foi.unizg.hr/


50 Tablica 3: Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski ONLINE pred-

diplomski studij poduzetništva


ONLINE preddiplomski studij poduzetništva

1.GODINA 2.GODINA 3.GODINA



Ekonomija 1 Ekonomija 2 Ekonomika poduzeća Menadžment Poslovna

analiza Poslovni engleski 6

Osnove računovodstva

Poduzetničko računovodstvo

Osnove marketinga

Financijsko upravljanje

Projektni menadžment

Izborni predmet

Poduzetništvo IUP1 IUP2 IUP3 IUP 4 Izborni predmet

Gospodarska matematika

Poslovna statistika

Trgovinsko poslovanje

Poslovno planiranje

Organizacija i upravljanje poduzećem

Izborni predmet

Poslovna informatika

Gospodarsko pravo

Poslovna komunikacija

Osnove e- poslovanja

Marketinško planiranje

Stručna praksa

Poslovni engleski 1

Poslovni engleski 2

Poslovni engleski 3

Poslovni engleski 4

Poslovni engleski 5

Završni rad

Tjelesna i zdravstvena kultura


Uvod u stručni i znanstveni rad



IZBORNI PREDMETI (birase tri od šest)


Trgovinsko poslovanje 2

Upravljanje rizicima Gospodarska etikaBankarstvo Obiteljsko poduzetništvoOsnove osiguranja

Izvor: izrada autora http://www.zrinski.org/nikola/

Usporedimo li ova tri studija vidljivo je da nema većih razlika u nastavnim predmetima te da su zna-nja i vještine potrebne za poduzetništvo raspoređeni na predmete koji su opći, usmjereni na uže po-dručje ili sintetiziraju znanje iz više predmeta koji im prethode. Postavljeni ishodi učenja kod ONLINE studenata ne razlikuju se od onih koji pohađaju tradicionalnu nastavu.

Ako su sadržaji učenja i ishodi jednaki, postavlja se pitanje kako prilagoditi samu izvedbu učenja i provjere znanja.


51

Eksperimentalna nastava na Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski

S obzirom na činjenicu da je u akademskoj godini 2015./16. na VŠ N. Š. Zrinski broj upisanih ONLINE studenata bio veći od redovnih ili izvanrednih, pristupilo se izmjeni u sustavu nastave i provjerama znanja za redovne i izvanredne studente tako da je izjednačena nastava za sva tri oblika studiranja. Studenti sa sva tri studija bili su obvezni za pet ishoda učenja koji su određeni na svakom predmetu napisati pisani rad na 7 – 10 stranica po svakom ishodu. Nakon završetka zimskog semestra među stu-dentima redovnih i izvanrednih preddiplomskih studija provedena je anketa s obzirom da se pokazala najpraktičnijom metodom istraživanja.

Anketni upitnik:

• Jeste li potrošili više vremena na pisanje radova nego što ste trošili na pripremu za tradicionalne pismene ispite?

• Smatrate li da bi vam bilo lakše da je umjesto pet radova bio jedan sveobuhvatni rad?

• Biste li više naučili da ste se pripremali za klasičan ispit od ovakvog načina ispitivanja znanja?

• Savladavanje kojih predmeta vam je ovim načinom provjere znanja bio najveći problem?

• Kod kojeg ste oblika ispitivanja osjećali veći pritisak i nervozu, pismenih ispita ili pisanja radova?

U anketnom upitniku sudjelovali su studenti prve, druge i treće godine redovnih i izvanrednih preddi-plomskih stručnih studija Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski.

Sveukupno je anketirano 39 studenata, 20 redovnih studenata i 19 izvanrednih studenata. Najveći broj anketiranih studenata polazi treću godinu redovnog i prvu godinu izvanrednog preddiplomskog studija (9), zatim redovni studenti prve godine s ukupno 7 te izvanredni studenti treće godine s uku-pno 6 studenata, dok je najmanji broj anketiranih studenata bio na drugoj godini redovnih i izvanred-nih preddiplomskih studija.

Grafikon 1: Broj ispitanika

Izvor: izrada autora

7

4

9 9

4

6

1. godina redovni 2. godina redovni3 . godina r edovni 1. godina izvanredni

2. godina izvanredni


Broj ispitanih studenata


3

52 U Grafikonu 2. prikazani su rezultati utroška vremena studenata prilikom usporedbe dva nastavna

programa. Iz priloženog se zaključuje kako su studenti utrošili više vremena na pisanje radova, nego što su utrošili na pripremu za tradicionalne pismene ispite. Najviše se ističu odgovori izvanrednih stu-denata prve i druge godine preddiplomskog stručnog studija. Studenti prve godine navode kako im je trenutni način smanjio utrošak vremena oko pripreme, dok su se izvanredni studenti druge godine izjasnili da su utrošili više vremena pisanjem radova, nego tradicionalnim ispitima.

Grafikon 2: Utrošak vremena na pisanje radova i ispita


Na pitanje smatraju li da bi im bilo lakše da je umjesto pet radova jedan sveobuhvatni rad, u svim studijskim grupama više se studenata opredijelilo za negativan odgovor. Jednak broj (7) redovnih i izvanrednih studenata smatra da bi im bilo lakše pisati jedan sveobuhvatan rad, umjesto trenutnih pet pojedinačnih radova.

Grafikon 3: Težina izvršavanja radova


335

1

4

1

4

1

4

8

0

5

02468

10

1. godina redovni 2. godina redovni3 . godina redovni 1. godina izvanredni



1. Jeste li potrošili više vremena na pisanje radova nego što ste trošili na pripremu za tradicionalne pismene ispite?

Da Ne

i3

31

33 224 3

66

24

0

5

10

1. godina redovni 2. godina redovni3 . godina redovni 1. godina izvanredni 2. godina izvanredni 3. godina izvanredni

2. Smatrate li da bi vam bilo lakše da je umjesto 5 radova bio jedan sveobuhvatni rad?

Da Ne

i3


53

Od ukupno 39 anketiranih studenata Visoke škole za ekonomiju i poduzetništvo Nikola Šubić Zrinski, čak 82 posto (32) anketiranih studenata smatra da su ovim načinom usvojili više znanja, dok se njih 18 posto ne slaže s većinom.

Grafikon 4: Količina naučenog s obzirom na način ispitivanja


Iako je dio studenata (17) na anketno pitanje pod rednim brojem 4. „Savladavanje kojih predmeta vam je s ovim načinom provjere znanja bio najveći problem?“ odgovorilo da nema problema s na-stavnim predmetima, 22 studenta navela su kako ipak imaju probleme sa savladavanjem gradiva po-jedinih predmeta. Predmeti koji su se najčešće nalazili na popisu anketa su Ekonomija, kod studenata redovne prve godine, Poduzetništvo, kod prve godine izvanrednih studenata, Trgovinsko poslovanje, kod studenata drugih godina redovnih i izvanrednih te IUP i Poslovna analiza, kod studenata treće godine preddiplomskog stručnog studija.

Grafikon 5. Predmeti s najtežim savladavanjem


2 1 20 11

53

79

35

0

5

10

1. godina redovni 2. godina redovni3 . godina redovni 1. godina izvanredni 2. godina izvanredni 3. godina izvanredni

3.

Da Ne

i3

0% 10%2 0% 30%4 0% 50%6 0% 70%8 0% 90% 100%

1. godina

2. godina

3. godina

Predmet s najtežim savladavanjem

Redovni Izvanredni

Trgovinsko poslovanje Trgovinsko poslovanje

PoduzetništvoEkonomija

IUP Poslovna analiza

%2 %4 %6 %8


54 Anketa (Grafikon 6.) je otkrila da kod 3 redovna i 5 izvanrednih studenta postoji veći pritisak i nervo-

za prilikom novog načina pisanja radova, što je ukupno 21 posto od svih anketiranih studenata. Ostali studenti (31) iznose kako su prilikom pisanja ispita i kolokvija osjećali veći pritisak i nervozu.

Grafikon 6: Koji oblik ispitivanja povećava pritisak i nervozu



12

0

4

01

6

2

9

54

5

02468

10

1. godina redovni 2. godina redovni3 . godina redovni 1. godina izvanredni



5. nervozu, pismenih ispita ili pisanja radova?

Novi -p isanje radova Stari -

i3

3

55

4. ZAKLJUČAK

U današnje vrijeme informatizacije kada je život nezamisliv bez suvremenih komunikacijskih uređaja, sve su nam informacije dostupne u bilo kojem trenutku i na bilo kojem mjestu. I u obrazovanju mora-mo pronaći način da u poduzetničkom okruženju ponudimo specifičnu uslugu koja prati tendenciju i trend informatizacije. Iako Hrvatska ne spada u zemlje s razvijenom poduzetničkom klimom, bitno je prepoznati tržišnu nišu, zadovoljiti potrebe potencijalnih korisnika i pronaći nove specifične načine poslovanja i ostvarivanja dugoročnih ciljeva u poslovanju.

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski prva je uvidjela tržišnu nišu prilagođavanja nastavnog programa zaposlenih ljudi koji ne mogu prisustvovati nastavi s obzi-rom na svoje mjesto prebivališta i obvezama. Samim ovim potezom škola je dobila veću reputaciju i važnost s obzirom da je registrirana kao prva Visoka škola s mogućnošću održavanja online nastave.

Ciljana skupina ankete bili su studenti Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski koji pohađaju tradicionalnu nastavu u Visokoj školi, ali sa istim ishodima učenja kao i ONLINE studenti. Provedena anketa obuhvatila je studente prve, druge i treće godine redovnog i izvanrednog preddiplomskog studija. Samim anketama uočeno je odstupanje mišljenja redovnih i izvanrednih studenata, što nije ništa neobično s obzirom na to da su izvanredni studenti u stalnom radnom odnosu, starije životne dobi i osobe s većim iskustvom. Prema anketi 55 posto studenata smatra kako su prelaskom na ONLINE studij smanjili utrošak vremena pisanja i pripremanja student-skih radova. Uspoređujući odgovore na prva dva postavljena anketna pitanja dolazimo do zaključka kako studenti koji su na prvo pitanje odgovorili s afirmacijskim odgovorom smatraju da bi im bio pri-hvatljiviji jedan sveobuhvatni rad jer bi samim time imali manji utrošak vremena. Iako su anketirani studenti zadovoljni i smatraju kako ih noviteti jednako kvalitetno pripremaju za ispite, ipak su imali poteškoća kod savladavanja gradiva pojedinih predmeta ovim načinom studiranja (primjer: 3. godina redovnih studenata IUP).

Uvođenjem pisanja seminarskih radova doprinijelo se smanjenju pritiska i nervoze kod 79 posto ispitanih studenata. Provedena je anketa u svim segmentima zadovoljila i potvrdila kvalitetu isto-vjetnu tradicionalnom načinu studiranja, iako još uvijek postoji određena bojaznost prema uvedenim novitetima kod pojedinih studenata.

Također, daljnja se istraživanja moraju usmjeriti na razvoj i implementaciju ONLINE studija kako bi postali konkurentniji te kako bi se studenti bez ikakvih predrasuda odlučili za inovativan i tehnološki napredniji način studiranja.

Potrebno je istražiti uzrok nezastupljenosti ONLINE nastave u Republici Hrvatskoj, odnosno u drugim visokoobrazovnim ustanovama te naći rješenje za povećanje kvalitete studiranja ONLINE.


56 SPECIFICS entrepreneurship LEARNING in an ONLINE ENVIRONMENT

mr.sc. Darko Delač, v. pred., Veleučilište VERN’Iblerov trg 10/1, 10000 Zagreb, Hrvatska

Telefon: +385 91 4825 866 E-mail: [email protected]

struč. spec. inf. Petra Graovac, Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, 10000 Zagreb, Hrvatska

Telefon: +385 95 197 1407 E-mail:[email protected]

Marta Pavlinović, a VERN’ studentTelefon: +385 91 895 2162 E-mail: [email protected]

ABSTRACT

We live in an age when new ideas and study programmes are important in order to keep pace with current trends and hectic lifestyle. Thus entrepreneurship needs to be sensitive to market needs and allow its participants, who don’t have time for traditional forms of studying, an al-ternative making it also possible for study programmes to develop in accordance with modern times and for students to continue their higher education alongside their other obligations. In this respect, ONLINE studies started to develop in order to increase opportunities for further education and support students living far from higher education institutions or those who, due to their private and business obligations, find it difficult to attend traditional classes. The subject of this paper is entrepreneurship in an ONLINE environment. The aim of the paper is to provide some guidelines, attitudes and opinions for all institutions which are going to introduce online study programmes in the future. In this paper, the perception of students at the University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski (UCEEM-NSZ) is emphasised as a relevant indicator providing guidelines for further develop-ment of such programmes and quality enhancement of ONLINE studies. In order for such an innovation in higher education institutions to succeed, huge efforts are required from entre-preneurs and other professionals who will develop all stages of entrepreneurial processes and bring online studying in line with traditional studying.

Key words: entrepreneurship; online; economics of entrepreneurship; FOI; VERN’; VŠNŠ ZRIN-SKI (UCEEM-NSZ)


57

5. LITERATURA

1. Bursić, A., Cvitanović, V., Gregov, Z., Kutnjak, V., Tomić, D. i Žanić, V. (2009). Poduzetništvo 1. Zagreb: VERN’ Biblioteka Business Class

2. Fakultet organizacije i informatike. Dostupno na: http://www.foi.unizg.hr/ (07.02.2016.)

3. Singer, S., Šarlija N., Pfeifer, S. i Oberman Peterka, S. (2012). Što čini Hrvatsku (ne)poduzetničkom zemljom? GEM Hrvatska 2002-2011. Osijek: Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća

4. Veleučilište Vern’. Dostupno na: http://www.vern.hr/ (07.02.2016.)

5. Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski. Dostupno na: http://www.zrinski.org/nikola/ (07.02.2016.)


59

EKONOMIKA PROIZVODNJE, RESTRUKTURIRANJE I KONKURENTNOST UNUTAR MLJEKARSKOG SEKTORA S POVEZNICOM UKIDANJA KVOTA

Marina Gašić, mag. ing. agr., Hrvatski zavod za zapošljavanje Beketinci, Čepinska 148, 31 403 Vuka, Hrvatska

Telefon: 00385-91-189-5040, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

U glavnom gradu EU-a, Bruxellesu, pridružili su se i naši proizvođači mlijeka na dan ukidanja kvota za proizvodnju mlijeka akciji proizvođača mlijeka. Zemlje razvijenog mljekarstva očekuju 20 % porasta proizvodnje bez ekonomskih posljedica, no Republika Hrvatska nema takav tržni alat zbog gubitka velikog broja proizvođača, odnosno isporučitelja mlijeka. Kvote ne ugro-žavaju Hrvatsku jer odobrena kvota znatno je veća u odnosu na količinu ukupne proizvodnje mlijeka. Prema izvješću Europske komisije iz prosinca 2013., zbog loših klimatskih prilika i vi-sokih troškova stočne hrane proizvodne kvote EU članica nisu ostvarene za oko 6 %. Dobar primjer su Austrija, Cipar, Poljska i Njemačka te Danska koje su proizvele više od svojih kvota. Zajednička agrarna politika daje praktičnu i organizacijsku potporu za Mliječni paket gdje su određena jasna pravila otkupa mlijeka i njegove cijene u pisanim ugovorima između proizvo-đača i mljekarske industrije. Tijekom djelovanja sustava kvota restrukturiran je mliječni sektor, odnosno godišnje je proizvodnju napuštalo oko 6 % proizvođača. Poboljšanjem u genetici i učinkovitošću hrane dovodi do povećanja prosječnog prinosa po kravi, iako situacija u tom pogledu znatno varira unutar članica EU-a. Specijalizirane farme u EU-15 članicama ostvaruju prosječan prinos mlijeka od 7300 kg/krava za prosječno stado od 54 krave, dok ostale članice EU-a ostvaruju prosječan prinos mlijeka 5700 kg/krava za prosječno stado 19 krava. Zbog strukture stada ne možemo biti konkurentni farmama u SAD-u sa 115 krava, Australiji sa 258 i Novom Zelandu sa 458 krava.

Ključne riječi: ukidanje kvota; zajednička agrarna politika; Mliječni paket; restrukturiranje i konkurentnost

Ekonomika proizvodnje, restrukturiranje i konkurentnost unutar mljekarskog sektora s poveznicom ukidanja kvota

60 1. UVOD

Razvoj agroekonomske poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj najbolje opisuju riječi akademika V. Stipetića: „Nema znanstvenog radnika koji se nije nagibao nad prošlost vlastite discipline. U davnim vremenima nalazio je pisce, koji su ponekad začuđujućom lucidnošću otkrivali iste fenomene kao i on sam i predlagali slična rješenja... Ti naši agrarni ekonomisti, do jučer nepoznati širokoj javnosti, ..., bili su mali kotačići koji su upirali da kola gospodarskog napretka krenu brže i efikasnije iz gliba zao-stalosti u kome smo stoljećima stajali“ (Stipetić, V., 1990, 1). Razlozi zbog kojih se posvećuje sve veća pozornost poljoprivredi postajali su s vremenom složeniji, trajniji po djelovanju i sadržaju, posebice s ekonomskog gledišta. Rezultat je tome eksponencijalni porast broja stanovnika što je pak zahtijevalo odgovarajuće povećanje proizvodnje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Razvojem prirodnih znanosti, posebice kemije, biologije i tehničkih znanosti, postavljeni su temelji postupnog razvoja agronomije koja je formirana kao zasebna znanstvena disciplina. Stvaranjem broj-nih asocijacija i međunarodnih trgovinskih organizacija poput EU-a i WTO-a, poljoprivreda je bila sre-dišnji problem. No, međunarodne organizacije, posebice FAO, nisu dopuštale da problem prehrane stanovništva u svijetu postane potpuno marginaliziran.

Primijenjena znanost o zakonima ratarstva te skup teorijskih i praktičnih znanja koja se odnose na zakone života i razvitka biljaka i životinja čine definiciju agronomije. Gledajući ekonomski aspekt poljoprivrede, može se jednostavno reći da poljoprivreda predstavlja dio gospodarstva, te shodno tome, za ekonomski sadržaj proučavanja poljoprivrede obuhvaća djelovanje ekonomskih zakona u poljoprivredi. Kumulativno, agronomija obuhvaća zakone života i razvitka biljaka i životinja, a ekono-mika ekonomske aspekte toga života i razvitka.

Poljoprivredna je proizvodnja stoljećima ostala nepromijenjena, a razlog je tome što su iskustva uz-goja biljaka i životinja prenesena s generacije na generaciju. S obzirom na to da biotehničke znanosti sve više dosežu konstantan razvoj, takav način poljoprivredne proizvodnje nastoji se promijeniti, od-nosno nastoji se postupno educirati poljoprivrednike. Postizanje određene poljoprivredne stručnosti ovisi djelotvornost bilo koje mjere agrarne politike.

Agrarna politika predstavlja ukupnu djelatnost nositelja ekonomske politike prema poljoprivredi. Kako se poljoprivreda razvija na tržišnim načelima, tako se i ekonomski cilj razvitka poljoprivrede može definirati kao podmirivanje agregatne potražnje poljoprivrednih proizvoda sa što nižim uku-pnim troškovima. Nedovoljna primjena određenih agrotehničkih mjera te nestabilnih ekonomskih uvjeta proizvodnje, poljoprivredu unutar Republike Hrvatske prate velike godišnje oscilacije s brojnim posljedicama. Prema tome, stabilizacija poljoprivredne proizvodnje i njezine ponude treba postaviti kao jedan od ciljeva razvoja poljoprivrede.

Mljekarski sektor čini temelj za gospodarski i industrijski razvoj mnogih ruralnih i planinskih područja u EU-u. Unutar posljednje tri godine oko 6 milijardi eura ulaganja rezultiralo je izravnim zapošljava-njem oko 300.000 ljudi. Važno je napomenuti kako se ovaj broj spomenutih zaposlenih ljudi odnosi samo na djelatnike u mljekarama te ne uključuje zaposlene na farmama i ostalim sektorima koji su povezani unutar mliječnog lanca. Ovaj podatak zapravo govori koliko je čvrsta društvena snaga mlje-karstva. Industrije koje prerađuju mlijeko surađuju s više od milijun mliječnih farmi na području EU-a i na taj način oblikuju europski ruralni prostor. Ovakva poslovna suradnja rezultira doprinosom u visini od 14 % u ukupnom poljoprivrednom dohotku EU-a, čime zaključujemo kako ovime poduzeća pokazuju inovativnost, konkurentnost i dinamiku europskoga mljekarskog sektora.

Marina Gašić

61

Mnogi farmeri nisu dočekali s prevelikim veseljem ukidanje kvota jer su uvedena ograničenja kom-binirana hranom, zemljištem i gnojivom. FAO navodi kako će do 2025. godine svijetu biti potrebno 60 % više hrane. Prema tome, ukidanje kvota od 1. travnja 2015. za mnoge farmere, u suštini, dolazi u pravo vrijeme. U konačnici to znači da nakon tri desetljeća proizvodnje mlijeka unutar ograničenja ponovno dolazi sustav koji ne ograničava istu.

Afrika, Azija i Latinska Amerika područja su gdje se javlja izrazito visoka potražnja za mlijekom, gdje se istraživanjima dolazi do podataka kako će potražnja za mlijekom i mliječnim proizvodima rasti 2,2 % godišnje do 2025. godine. U Europi postoji pet zemalja koje proizvode najveće količine mlijeka, to su Nizozemska, Njemačka, Francuska, Poljska i Velika Britanija. Navedene zemlje ističu posebno veselje ukidanjem kvota, ali sa zadrškom jer postoje restrikcije kombinirane hranom, zemljištem i gnojivom, temeljem kojih će ipak biti ograničena proizvodnja mlijeka.

2. UKIDANJE KVOTA UNUTAR EUROPSKOG MLJEKARSTVA I OPSTANAK MALIH OBITELJSKIH POLJOPRIVREDNIH GOSPODARSTAVA

U zemljama s razvijenim mljekarstvom ukidanje kvota može biti problem za srednje mljekarstvo i male proizvođače jer su do sada uživali stabilnu otkupnu cijenu. Bruxelles predviđa interventan ot-kup mlijeka u prahu i maslaca koji je usmjeren prema tim zemljama. Također, te zemlje mogu izvesti svoje mlijeko i mliječne prerađevine u druge zemlje članice, što su i do sada radile bez ograničenja jer smo jedinstveno tržište. Vrlo je zanimljiv izvoz prerađevina u treće zemlje jer je Azija enormno tržište velikih mogućnosti, a još uvijek nema dovoljnu proizvodnju.

Stare članice EU-a, odnosno zemlje razvijenog mljekarstva, očekuju 20 % porasta bez ekonomskih posljedica za njih, računajući na mjere koje će im biti na raspolaganju. Republika Hrvatska nema ta-kav tržni alat. Zbog rizika proizvodnje i trenutne nestabilnosti čak ni veliki proizvođači nisu spremni povećavati svoje kapacitete, odnosno proizvodnju.

Kvote nas nisu ugrožavale jer je nama odobrena kvota znatno veća od naše ukupne proizvodnje mlijeka za otkup, ali ugrožavat će nas to što smo i do sada uvozili mlijeko iz Slovenije, Slovačke i Ma-đarske. Nažalost, mi razvojne planove nemamo, kao ni vatrogasne mjere koje Bruxelles nudi za cijelo područje EU-a. Naravno, te mjere su usmjerene prema razvijenim zemljama članicama EU-a.

Stočna hrana iz 2013./2014. dosegnula je nižu razinu, ali otkupne cijene mlijeka povisile su se zbog smanjenja ponude na svjetskom tržištu, što je proizvođačima smanjilo pritisak na troškove iz 2012./2013.

Prognozira se rast potražnje svježeg mlijeka u dužem roku, gdje bi preporučena dnevna konzumacija od 0,5 litre mlijeka uvjetovala trostruko veću proizvodnju do 2050. godine. Teško je očekivati reali-zaciju ovakve dnevne konzumacije, ali bez obzira na to očekuje se dodatnih tri bilijuna potrošača do 2050. uz trenutnih 1,8 bilijuna potrošača.

Mljekarstvo ima ekonomski, ali i socijalni značaj, te ima vrlo važnu ulogu na makroekonomskoj razini svake zemlje. Mljekarstvo Novog Zelanda čini 10 % BDP-a i jedan je od najvažnijih izvoznika. Procje-njuje se da oko 900 milijuna ljudi živi na farmama, što čini više od 10 % svjetske populacije.


62 Europa će uvijek biti vrhunac mljekarskog sektora jer europska industrija donosi oko 9,3 bilijuna

eura trgovinskoj bilanci EU-a. Ponuda i potražnja se konstantno nadilaze, a takvo stanje mogu izdržati najizdržljiviji i najprilagodljiviji osluškujući tržišne signale na koje odmah reagiraju.

Ukidanjem kvota farmeri ne ostaju bez potpora, nego je sačinjena sigurnosna mreža mjera umjesto interventne cijene, kako se ne bi dogodile prevelike oscilacije cijene mlijeka. Također se predviđaju potpore za skladištenje mlijeka u prahu ako se dogodi velika ponuda mlijeka unutar EU-a. Predviđena su i dodatna plaćanja za proizvodnju u posebnim uvjetima i posebnim područjima. Temeljem toga zajednička agrarna politika 2013. predvidjela je oko 800 milijuna eura za pomoć u 2015. za 18 zemalja članica. Zajednička agrarna politika daje praktičnu i organizacijsku potporu za Mliječni paket kojim su jasno određena pravila između proizvođača i mljekarske industrije.

U Republici Hrvatskoj najviše proizvedenog mlijeka bilo je 2009. sa 317 milijuna litara, odnosno 72 litre po stanovniku. Od tada je potrošnja u blagom padu, a jedan je od uzroka recesija. U Hrvatskoj je recesija utjecala na smanjenje potrošnje mlijeka u 2014. za 3,1 % u odnosu na 2013. čime je dose-gnuto 62,5 litre po stanovniku. U tom periodu potrošači su više trošili trajno mlijeko, odnosno odnos potrošnje trajnoga i pasteriziranog mlijeka bio je 75 : 25, iako se uvijek više koristilo trajno mlijeko zbog određenih prednosti za potrošače.

Broj isporučitelja mlijeka smanjen je za 2,02 % u odnosu na 2014., a prosječna godišnja isporuka mlijeka po isporučitelju porasla je u 2014. za 14,27 % u odnosu na 2013. godinu. Godišnja isporučena količina mlijeka porasla je 2014. za 3,74 % u odnosu na 2013. godinu.

Revitalizaciju mljekarskog sektora potrebno je poticati i promidžbenim aktivnostima na domaćem tržištu, kao i na tržištu EU-a te na područjima trećih zemalja. Osim klasičnoga svježeg mlijeka trebao bi se više iskoristiti potencijal u razvijanju inovativnih visokovrijednih mliječnih proizvoda poput pre-hrambenih proizvoda za djecu, sportaše i treću dob.

Sva uspješna hrvatska gospodarstva bila su na proizvodnji od tri do sedam mliječnih grla i nositelji tih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ljudi su koji pripadaju u 10 % onih koji su manje kreativni, inovativni i poduzetni. Do danas nitko nije našao konkretan prijedlog rješenja na kojoj je organiza-cijskoj, tehnološkoj, ekonomskoj i stručnoj osnovi moguće zadržati opstanak malih gospodarstava u proizvodnji mlijeka. Ni jedno VIP istraživanje nije dalo rezultata, a na ista su do sada potrošena enormna sredstva. Dakle, nisu doneseni rezultati koji su primjenjivi u proizvodnji, nije prikazano kako se proizvodnja neke poljoprivredne grane povećala na osnovi primjene rezultata i znanstvenih dopri-nosa nekog od VIP istraživanja.

Nažalost, spomenuta se istraživanja nisu bavila problematikom opstanka i razvoja malih i srednje velikih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u proizvodnji mlijeka, dok su primjerice mala gos-podarstva koja se bave proizvodnjom mlijeka u Švicarskoj, Italiji i Austriji opstala. U tim zemljama iza tamošnje agrarne politike stoji struka tih zemalja, koja se konstantno bavila i danas se bavi proble-mima prakse te pronalaženjem rješenja unutar agroekonomskih kretanja uz primjenu suvremene organizacije i tehnologije u proizvodnji stvaranjem novostvorene vrijednosti na malim obiteljskim gospodarstvima. Koliko je struka u Republici Hrvatskoj svojim istraživanjima, strategijama i operativ-nim programima te kreiranjem agrarne politike pridonijela održanju postojeće proizvodnje, razvoju i napretku poljoprivredne proizvodnje, odnosno stvaranju novostvorene vrijednosti? Očigledno je da se naša struka i praksa razilaze.

Razlika je između zemalja koje su maloprije spomenute i Hrvatske u tome što se u tim zemljama stru-ka školovala za potrebe stvarnog života, proizvodnje, praktičnih rješenja i primjene suvremene teh-nologije, dok se u Hrvatskoj sustav školovanja okretao teoriji, a ne praksi i potrebama stvarnog života.

Marina Gašić

63

Mladi u Hrvatskoj napuštaju selo i poljoprivredu, posebice stočarstvo, gdje se temeljem toga stvorio veliki broj staračkih domaćinstava. S tolikim brojem staračkih kućanstava s godinama došlo je do propasti velikog broja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, što se i dalje nastavlja.

Sadašnji trend propasti hrvatskog stočarstva i hrvatskih stočarskih obiteljskih poljoprivrednih gos-podarstava, odnosno farmi, i dalje će se nastaviti, a posebice mala i srednja gospodarstva. Potrebna su ulaganja u razvoj gospodarstva. Pojedine zemlje imale su i imaju poticajne mjere gdje im je cilj obvezati farmere na stručno osposobljavanje te na mjerljiv razvoj i mjerljivo povećanje proizvodnje. Primjerice, u Hrvatskoj ovakve mjere nisu uvjetovane.

Oko 20 % farmera poticajna sredstva ulagali su u okrupnjavanje posjeda, u povećanje proizvodnje po mliječnom grlu, u nabavku bolje genetike, u tehnologiju i organizaciju proizvodnje, u kupovanje potrebne mehanizacije i repromaterijala. Nabavka mehanizacije u pojedinim zemljama strogo je re-gulirana. Primjerice, u Nizozemskoj je nemoguće kupiti veću mikser prikolicu nego što je potrebno pojedinom gospodarstvu. Kod njih je to regulirano prije 70 godina, a u Hrvatskoj je bio trend kupiti što veću mehanizaciju jer time su bila i veća kapitalna ulaganja.

Najveći dio ljudske populacije funkcionira na osnovama naučenog i tradicionalnog, a vrlo je mali postotak poduzetnih, kreativnih i inovativnih osoba koje automatski prihvaćaju stručne savjete i mi-jenjanju tradicionalnu tehnologiju te organizaciju proizvodnje sa suvremenim dostignućima stalnog razvoja.

Oko 10 % malih gospodarstava ostvarilo je razvoj s rezultatima, odnosno okrupnjavanje posjeda, po-većanje proizvodnje po mliječnom grlu, izgradnja staja i silosa, nabavka potrebne mehanizacije većeg učinka, s investicijama vlastitih sredstava ili kreditima. To su ogledna gospodarstva koja predstavljaju modele razvoja te pokazuju kako je i dalje na malom posjedu do 10 grla, srednje velikom do 30 te velikom posjedu do 60 i više grla moguće napredovati.

Skupini ljudi od 90 % populacije koja je sklona tradicionalnom radu i razmišljanju „radi kao otac“ pre-ma naučenoj šabloni, u razvijenim zemljama, prišlo se organiziranju obveznog školovanja i stručnog osposobljavanja farmera u nižim, srednjim i višim poljoprivrednim školama zanatskog profila. Dakle, škole u kojima se uči zanat i iz kojih se izlazi kao gotov majstor s naučenom suvremenom tehnologijom i organizacijom proizvodnje.

U Republici Hrvatskoj se u školama dala prednost na teoretsko obrazovanje, a manje na osposoblja-vanje za rješavanje konkretnih proizvodnih problema u organizaciji i tehnologiji proizvodnje. To je jedan od najvećih promašaja hrvatskog školstva. Cjelokupno se gospodarstvo Hrvatske s poljoprivre-dom i stočarskom proizvodnjom već 60 godina nalazi u stalnom procesu razvoja.

Za primjer uspješnog razvoja jednoga malog gospodarstva u proizvodnji mlijeka koje je svoj ukupan razvoj na početku djelovanja održavalo okvire malog gospodarstva, a s vremenom je doseglo okvire velikog gospodarstva, treba istaknuti kao model razvoja i opstanka takvih gospodarstava u proizvod-nji mlijeka, a to je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Josip Gašić iz Beketinaca. Prije dvadesetak i više godina bilo je to malo gospodarstvo s pet grla i toliko jutara zemlje. Uz čvrstu volju i želju za uspjehom te savjetima struke, ovo se gospodarstvo razvilo u veliko gospodarstvo. Na gospodarstvu je napravljena farma sa suvremenom tehnologijom prije više od deset godina, također gospodarstvo posjeduje svu potrebnu mehanizaciju te zemljište koje je potrebno kako bi se osigurala hrana za pro-izvodnju mlijeka. Investicije su bile velike, ali u skladu s mogućnostima, odnosno jedan dio sredstava se uzimao iz vlastitih izvora i jedan dio kreditom. Krediti su otplaćeni i u izgradnji je još jedna farma.


64 Razlog izgradnje i proširenja proizvodnje je taj što djeca koja su odrasla na obiteljskom poljoprivred-nom gospodarstvu Josip Gašić ne žele odustati od mliječne proizvodnje, nego dapače, svoju stručnost koju su stekli radom uz roditelje te školovanjem u srednjoškolskim i visokoškolskim ustanovama, žele iskazati i oplemeniti na svom gospodarstvu. Nije li ovo dobar primjer modela obiteljskog poljopri-vrednog gospodarstva, a ujedno i stočarskog gospodarstva u proizvodnji mlijeka?

3. RESTRUKTURIRANJE I KONKURENTNOST, TE REGIONALIZACIJA MLJEKARSKE PROIZVODNJE

Sustav kvota djelovao je na prestrukturiranje mliječnog sektora, odnosno oko 6 % proizvođača go-dišnje napuštalo je proizvodnju. Prednost je što se povećavala veličina stada s poboljšanom geneti-kom i učinkovitošću hrane što je rezultiralo povećanjem prosječnog prinosa po mliječnom grlu. Spe-cijalizirane farme u najstarijim zemljama članicama EU-15 ostvaruju prinos mlijeka od 7300 kg/grlu za prosječno stado od 54 grla, a u ostalim zemljama članicama prosječan prinos mlijeka je 5700 kg/grlu za prosječno stado od 19 grla. Zbog strukture stada ne možemo biti konkurentni farmama u SAD-u sa 115 grla, Australiji sa 258 grla i Novom Zelandu sa 413 grla.

Tijekom limitirane proizvodnje mlijeka unutar kvota ukupna razina proizvodnje ostala je stabilna, no veća tržišna orijentacija uzrokovala je veći pomak prema dodanoj vrijednosti proizvoda. Europski sektor mljekarstva nakon ukidanja kvota, proizvodnju treba bazirati na potrebama i mogućnostima tržišta. Rast broja stanovnika, kao i povećanje dohotka te promjena prehrambenih preferencija kupa-ca svakako su pozitivni čimbenici potražnje.

Najveći je proizvođač mlijeka Njemačka, a najveći izvoznik Irska. Njemačka je navodno u periodu od 1984. do 2015. godine za 21 slučaj zahtjeva za povećanje kvota platila penale vrijednosti 2 milijarde eura. Proizvođači ovih zemalja ukidanje kvota smatraju prilikom za veću profitabilnost. Irska smatra kako svako deseto dijete u svijetu raste zahvaljujući irskom mlijeku.

EU prognostičari predviđaju kako će Nizozemska, Njemačka, Francuska i Irska povećati svoju proi-zvodnju u sljedećih pet godina za 11 do 24 %, a u Finskoj i Velikoj Britaniji očekuje se pad proizvodnje od 16, odnosno 7 %. Kod ostalih zemalja članica očekuje se pad proizvodnje od 9 do 13 %.

Sustav proizvodnje mlijeka bit će pod većim pritiskom, doći će do veće konkurencije u korištenju poljoprivrednih površina, dok u području intenzivne proizvodnje dolazi do porasta troškova stočne hrane.

Pojavit će se komparativne prednosti područja s prirodnim pašnjacima i livadama koje vrednuju stočarstvo. Sada se postavlja pitanje je li moguće na taj način unaprijediti mliječno gospodarstvo unatoč malom broju grla ili će baš ta mala gospodarstva na tradicionalan način uzgoja dobiti ekološki i ekonomski vrjedniji proizvod. Pojedini proizvođači bi se trebali zainteresirati za posebnu kvalitetu svježeg mlijeka i posebne vrste prerađevina jer time mogu ostvariti dodatnu vrijednost proizvodnji na farmi.

Kad god se govori o cijenama mlijeka u Republici Hrvatskoj i našoj konkurentnosti, odnosno nekon-kurentnosti, uvijek su glavni „krivci“ visoki troškovi proizvodnje, odnosno repromaterijala.

Marina Gašić

65

Krajem 2014. godine cijena nafte pala je i svi su očekivali da će biti niži troškovi poljoprivredne proi-zvodnje jer se konstantno ističe snažan utjecaj cijene energenata na cijenu koštanja.

Povećanje otkupne cijene mlijeka od 13 % u EU-u unutar prvog dijela 2014. godine utjecalo je na rast prodajne cijene mlijeka i sira, odnosno cijene su bile različite u zemljama članicama od +8 % u Nje-mačkoj do +1 % u Francuskoj. No, u drugom dijelu godine dolazi do smanjenja proizvođačkih cijena, ali i daljnji rast prodajnih cijena kod većine zemalja članica.

U prosincu 2014. godine prosječna cijena mlijeka bila je 0,33 eura/kg, a u prosincu 2013. godine 0,40 eura/kg, odnosno smanjena je za 18 %. Na godišnjoj razini cijene su niže oko 30 % u Nizozemskoj i Bel-giji, a 20 % su niže u Njemačkoj, Irskoj, Danskoj, Poljskoj, Švedskoj i Luksemburgu. U ostalim zemljama članicama pad je oko 10 %.

Tablica 1: Bilanca mlijeka

2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

Mliječna grla (milijun grla) 23.1 23.1 23.3 23.3 23.1 23.0

EU-15 17.5 17.6 17.8 17.9 17.9 17.8

EU-N13 5.6 5.5 5.4 5.4 5.3 5.2

Mliječnost (kg/grlu) 6426 6465 6482 6744 6876 6968

EU-15 7092 7049 7038 7288 7415 7496

EU-N13 4362 4594 4658 4928 5060 5169

Proizvodnja mlijeka (milijun tona) 151.9 152.2 153.9 160.4 162.4 163.4

EU-15 124.1 124.1 125.7 131.0 132.6 133.4

EU-N13 27.8 28.1 28.1 29.4 29.8 30.0

Potrošnja za telad (milijun tona) 3.5 3.5 3.5 3.6 3.6 3.7

Potrošnja na farmi (milijun tona) 8.7 8.6 9.1 9.2 9.4 9.6

Isporučeno mljekarama (milijun tona) 139.6 140.0 141.2 147.6 149.4 150.1

EU-15 120.4 120.0 121.4 126.6 128.1 128.7

EU-N13 19.2 20.0 19.9 21.0 21.3 21.4

Udio isporuke (%)1 91.9 92.0 91.8 92.0 92.0 91.9

EU-15 97.0 96.7 96.5 96.6 96.6 96.5

EU-N13 69.2 71.3 70.6 71.5 71.6 71.5

Mliječna mast (%) 4.0 4.0 4.0 4.0 4.0 4.0

Proteini (%) 3.4 3.4 3.4 3.4 3.4 3.4 Izvor: Šakić Bobić, B. (2015). Što stvarno djeluje na cijenu mlijeka?. Mljekarski list 5; str. 11


66 Mnoge prognoze su predviđale porast isporučenog mlijeka, ali samo pojedini su dosegli stopu rasta

od 4,5 %. U 2014. rast je bio 6 % za većinu zemalja članica. Rumunjska je imala 13 % veću isporuku i ta zemlja predstavlja samo 5 % EU-N13 isporuke. EU-N13 obuhvaća: Češku, Poljsku, Slovačku, Estoniju, Cipar, Letoniju, Litvu, Maltu, Mađarsku, Sloveniju, Bugarsku, Rumunjsku i Hrvatsku.

4. ZAKLJUČAK

Republika Hrvatska nema problem s prekoračenjem kvota jer nemamo dovoljnu količinu proizvodnje koja bi zadovoljila vlastite potrebe. Nažalost, kod nas se ovakva vrsta proizvodnje iz dana u dan gasi. Potrebno je proizvodnju restrukturirati i učiniti konkurentnijom nekim metodama, primjerice prilago-đavanjem obroka. Mi smo suočeni s uklanjanjem grla s naših farmi i smanjivanjem proizvodnje zbog gašenja iste, iako je to kriva postavka, postoje i druga rješenja. Ne treba se smanjivati broj grla na farmama, nego se prilagoditi zahtjevima tržišta, pratiti tržišne signale i pravodobno reagirati.

Naš mljekarski sektor nije bio izrazito uključen u zaštićene oznake izvornosti, tradicionalnosti i ze-mljopisnog podrijetla zbog kompliciranog pristupa i administrativnih zahtjeva, posebice za mala gos-podarstva, a upravo ovakvi proizvodi su zanimljiviji izvoznom tržištu.

Ukidanje kvota ogroman je napredak u smislu pojednostavljenja Zajedničke poljoprivredne politike i jedan od temeljnih zahtjeva svih koji se bave poljoprivredom. Povećava se broj stanovnika, povećava se dohodak, mijenjaju se prehrambene navike potrošača i to su dobri razlozi za optimizam. Također je potrebno ulagati u razvoj gospodarstva, treba biti prepoznatljiv na svjetskom tržištu, uvoditi inovacije poput mlijeka u prahu za dojenčad, hranu za sportaše, dodatci prehrani i slično.

1

1 udio isporuke je mlijeko isporučeno mljekarama u odnosu na ukupno proizvedeno podatci za 2015. i 2016. temelje se na predviđanjima

Marina Gašić

67

ECONOMICS OF PRODUCTION, RESTRUCTURING AND COMPETITIVENESS IN THE DAIRY SECTOR LINKED TO THE ABOLITION OF QUOTAS

Marina Gašić, mag.ing.agr., Croatian Employment Service Beketinci, Čepinska 148, 31 403 Vuka; Croatia

Telephone: 00385-91-189-5040 E-mail: [email protected]

ABSTRACT

In the capital city of EU, Bruxelles, there was a rally of milk producers on the day of aboliti-on of milk quotas, which was joined by our own producers. Countries with developed dairy production expect 20% increase in production without economic consequences, however, Croatia has no such market tool because of the loss of a large number of manufacturers, specifically, suppliers of milk. Quotas are not threatening for Croatia because the approved quota is much higher than the amount of the total milk production. According to the Europe-an Commission report in December 2013, due to bad climate conditions and the high cost of animal feed, production quota of EU Member States has not been achieved by the lack of about 6%. Good examples are Austria, Cyprus, Poland, Germany, and Denmark which have produced more than their quota. The Common Agricultural Policy provides a practical and organizational support for the Dairy package where there are certain rules for the purchase of milk and its price in the written agreement between producers and dairy industry. During the period of the quota system dairy sector was restructured, that resulted in annual 6% of manufacturers leaving the production. Improving the genetics and efficiency of food leads to an increase in the average yield per cow, although the situation in this regard varies conside-rably across the EU Member States specialized farms in the EU-15 Member States achieved an average milk yield of 7300 kg/cow for the average herd of 54 cows, while other EU mem-bers are eligible for the average milk yield of 5700 kg/cow for the average herd of 19 cows. Due to the structure of the herd we cannot be competitive with farms in the United States which have 115 cows, Australia 258 and New Zealand with 458 cows.

Key words: abolition of quotas; Common agricultural policy; Dairy package; restructuring and competitiveness


68 5. LITERATURA

1. Defilippis, J. (2002). Ekonomika poljoprivrede. Zagreb: Školska knjiga

2. Grahovac, P. (2005). Ekonomika poljoprivrede. Zagreb: Golden marketing

3. Grgić, Z. (2011). Rizici i upravljanje rizikom u proizvodnji mlijeka. Mljekarski list 1; 10-14

4. Grgić, Z. (2010). Promjena na mljekarskoj sceni EU-a. Mljekarski list 10; 38-40

5. Grgić, Z. (2009). Promjene u proizvodnji mlijeka, edukacija i stavovi naših proizvođača. Mljekarski list 6; 32-35

6. Grgić, Z. (2007). Gospodarsko promišljanje o proizvodnji mlijeka u nas – što smo htjeli, što imamo i što nas čeka. Mljekarski list 9; 2-4

7. Grgić, Z. (2007). Ekonomičnost u proizvodnji mlijeka na „malim“ farmama“. Mljekarski list 6; 24-25

8. Grgić, Z. (2015). Ukinute kvote od prvog travnja. Mljekarski list 5; 6-9

9. Ladišić, S. (2015). Kakve su šanse za opstanak malih OPG-ova u proizvodnji mlijeka. Ml-jekarski list 10; 50-54

10. Šakić Bobić, B. (2015). Gdje smo mi na europskoj mljekarskoj sceni. Mljekarski list 10; 46-47

11. Šakić Bobić, B. (2015). Što stvarno djeluje na cijenu mlijeka? Mljekarski list 5; 10-12

Marina Gašić

69

PODUZETNICI I MEDIJI

dr. sc. Pave IvićVeleučilište „Baltazar“ – Dislocirani studij Biograd na Moru

[email protected]

SAŽETAK

Koordinirana suradnja između države, regionalne i lokalne vlasti, poduzetnika i obrazovnih i znanstvenih institucija temelj je razvoja konkurentnog gospodarstva. Mediji su moćni, me-dijima vlada profitna logika – informacija je postala roba. Sadržaji su sve više pod pritiskom komercijalizacije, što je velikim dijelom rezultat novih vlasničkih odnosa, interesa i utjecaja oglasne industrije. U gospodarskom razvoju poduzetništvo ima prioritetnu ulogu, tako da je od iznimne važnosti utjecaj medija na poduzetničke aktivnosti, posebno u stvaranju povoljne poduzetničke klime. Poduzetnici u Hrvatskoj imaju brojne probleme po pitanju opstanka i ra-zvoja na ovim nemirnim i vrlo nesigurnim tržišnim prostorima i vremenima. Zbog toga se pred medije stavlja zahtjevan zadatak – zadržati dignitet i izbjeći senzacionalizam te aktivno sudje-lovati u razvoju poduzetništva. Ispitivanje utjecaja medija na poduzetničke aktivnosti, kao i na općedruštveni razvoj nije jednostavno jer se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj kategoriji koja vrlo brzo i jasno odražava sve promjene u uvjetima poslovanja i komuniciranja.

Ključne riječi: poduzetnik; mediji; tržište.

Poduzetnici i mediji

70 1. UVOD

U današnje vrijeme nema postojanja bez medija – ni za ljude, ni za teme, ni za razvoj poduzetnika i poduzetništva. Stanje u svjetskim i europskim javnim medijima posljednjih se godina bitno promije-nilo. Još 1999. godine, europska i svjetska medijska pozornica vrvjela je optimizmom, a perspektive su izgledale veoma ružičasto. Tada se govorilo samo o šansama, a ne o zaprekama na putu rasta i razvoja.

Posljednjih nekoliko godina, međutim, u svakoj debati o medijskoj stvarnosti prevladavaju razni (če-sto pesimistički) tonovi. Velikim dijelom to je rezultat globalne gospodarske situacije, te usporene dinamike rasta, recesije prije svega na europskom i donekle na svjetskom tržištu.

Mediji, koji se sve više okreću komercijalizaciji i sve veći dio prihoda ostvaruju iz oglašavanja, moraju voditi računa da im profit ne uništi sam proizvod. U kojoj mjeri u tom pogledu odlučuju vlasnički od-nosi, a koliko na to mogu utjecati sami novinari?

Novine su danas, nesumnjivo, na novoj prekretnici. Novi čitatelji traže drugačije novine. Vrijeme će pokazati jesu li novinske kompanije, u ovom slučaju Zadarski list i Vox –Glas Zadra, pronašli ključ za odgovore na te izazove i kako se nose s njima u praksi.

Mediji se sve više nalaze u rascjepu. S jedne strane, moraju što bolje prodati svoj proizvod pa kon-cepciju prilagođavaju zanimanju široke publike jer i novinski su sadržaji roba, a s druge strane, svjesni su i svoje uloge u promicanju trajnih društvenih vrijednosti, razvoju i napretku gospodarstva.

Poduzetnik prihvaća poslovni rizik i upušta se u tešku i nadasve neizvjesnu borbu ostvarenja svog poduzetničkog pothvata. Kako mediji utječu na odluke poduzetnika i jesu li one u službi informiranja javnosti i razvoja poduzetničkih aktivnosti?

Pave Ivić

71

2. ZNAČAJ KOMUNIKACIJE MEDIJA I PODUZETNIKA

Mediji se žele nametnuti kao relevantan izvor informacija jer vjeruju da tako uspješno upravljaju pu-blicitetom. A da bi što uspješnije upravljali publicitetom, nastoje planirati i potaknuti što više objava o nepoduzetničkim temama u Zadarskoj županiji. S obzirom na širinu problema utjecaja novina na poduzetništvo u regiji koji će se izložiti, rad je usmjeren na ključne elemente razvoja.

U tom je smislu postavljena i hipoteza da „Mediji u komunikaciji s poduzetnicima, nedovoljno potiču njihove aktivnosti“. Pišući o profesionalnim standardima, Stjepan Malović u Osnovama novinarstva na prvom mjestu ističe istinitost, napominjući da se novinarstvo treba temeljiti na istinitosti. A s time se malo tko neće složiti, jer „nijedna druga kategorija ili definicija nije prihvaćena tako jednostavno i bezostatno kao istina“.

Cilj je ovoga rada na temelju znanstvenih, teorijskih, praktičnih i stručnih spoznaja definirati utjecaj medija na poduzetničke aktivnosti. Mediji, kao čimbenici koji prikazuju stvarnost u društvenoj za-jednici, te utječu na tu stvarnost, samo su odraz identiteta zajednice, u ovom slučaju poduzetništva.

Poduzetničke odluke potaknute medijima, trebale bi biti stvarnost u stvaranju poduzetničkih aktiv-nosti u Zadarskoj županiji.

Zadaća medija jest informiranje i pomoć poduzetnicima u oblikovanju mišljenja i stavova pri ulasku u aktivnost, no je li to slučaj kod novina i poduzetnika na području Zadarske županije?

Medijski teoretičar Inoslav Bešker razlučuje novinstvo od novinarstva definirajući novinstvo kao dje-latnost prikupljanja i objavljivanja informacija kojom se zadovoljava ljudsko pravo na informiranost. Novinstvo definira kao zanat prikupljanja, sortiranja i objavljivanja informacija. /Bešker, Obad: Za-greb, 2004, str.20/

Mediji nas svakodnevno obasipaju temama o poznatim osobama, nasilju, kriminalu, korupciji, lošim potezima Vlade i brojnim skandalima te sve više zapostavljaju jednu od svojih temeljnih dužnosti, a to je informirati i obrazovati publiku. Naime, svrha medija nije samo zabaviti, već i informirati i poticati gospodarske aktivnosti primjerima dobre prakse u Zadarskoj županiji.

Znanstvene teme sadrže sve bitne značajke novinarske vijesti: zanimljive su, važne i utjecajne. Una-toč tome, prikaz znanosti u medijima vrlo je često dosadan i odbojan, a povodi su najčešće senzaci-onalistički. Znanost i poduzetništvo loše su prezentirani, nedovoljno zastupljeni, te se smatra da su široj javnosti nezanimljivi. Mediji žele zanimljive, kratke i jednostavne vijesti u kojima prevladavaju snažne ličnosti. Mediji su danas ti koji nas, osim što nas zabavljaju, obrazuju i oblikuju naša mišljenja ili barem pokušavaju utjecati na nas. Iz njih saznajemo većinu informacija o našoj okolini. Stoga je svrha istraživanja „Utjecaj novina na poduzetničke aktivnosti“ ukazati na to da mediji premalo pišu o toj temi, a kada pišu, čine to na senzacionalistički način, donoseći samo površne informacije bez neke dublje analize.


72 3. UTJECAJ MEDIJA NA PODUZETNIKE

Istraživanje se provelo na dvjema dnevnim novinama – Zadarski list i Vox Glas Zadra. Suvremeni medijski razvojni smjer je globalizacija. Nekoliko je osnovnih procesa obilježilo medijsku globalizaci-ju: proces centralizacije, kao dominacija velikih država i transnacionalnih kompanija, konglomeracija medija kao proces horizontalne i vertikalne integracije medija koji dovodi do monopola i ugroža-va medijsku raznolikost i pluralizam, proces komercijalizacije koji ima za posljedicu tržišno vođeno novinarstvo koje teži senzacionalizmu i zabavi, te konvergencija medija koja ima brojne implikacije (društvene, političke, ekonomske, pravne) na području regulacije medija. Globalizacija medija mora se promatrati u odgovarajućem političkom i ekonomskom kontekstu. Ideologija razvoja slobodnog tržišta kao odsustvo bilo kakvih ograničenja prenosi se i na područje komunikacija. To je proces koji vodi stalnom okrupnjavanju vlasništva u medijskom prostoru, što se događa i u Zadru. Nastaju velike medijske kompanije i na lokalnoj razini, te određuju pravila u medijskom poslovanju. U vlasništvu ovih kompanija nalaze se ne samo mediji već i sve što donosi profit. Neoliberalna politika primijenjena na globalne medije stimulira njihov komercijalni razvoj. Komercijalizacija medija podrazumijeva financi-ranje medija prodajom reklama.

Globalni mediji osiguravaju veliki prostor oglašivačima, promovirajući potrošačke potrebe i vrijedno-sti, što nije moguće na lokalnoj razini u slučaju Zadarskog lista i Vox Glasa Zadar, bar ne u tolikoj mjeri.

Zahtjevi tržišta da medijski giganti lokaliziraju sadržaje i uspostave šire medijske kontrole na razini države su na sceni, gdje se broj medija koncentrira u rukama jednog ili nekoliko medijskih koncerna. „Upravo gospodarski tržišni odnosi u transnacionalnim kompanijama nameću konkurentsku borbu za nacionalne i internacionalne medijske prostore, što bitno utječe na strukturu medijskih usmjerenja i programa.“ /Gavranović, Zagreb, 2006., str 37./

Za istraživanje se koristila metoda analize sadržaja. U tu smo svrhu, na postavljene hipoteze, sastavili matricu čije smo kategorije podijelili u nekoliko dijelova. Prvi dio sadrži osnovne značajke članaka o poduzetničkim aktivnostima. To su kategorije o danu objave članka, rubrici te stranici na kojoj je članak objavljen, vrsti članka, mjestu objave članka te autoru članka. U drugom dijelu analizira se grafička oprema članka. Taj su dio činile kategorije o vizualnoj prezentaciji članka, povezanosti te o odnosu teksta i grafičke opreme. Treći su dio činile karakteristike naslova članaka: odgovaraju li naslovi sadržaju teksta, najavljuje li se tekst na naslovnoj stranici, kakav je tip naslova te kakva je vrijednosna orijentacija naslova. U četvrtom dijelu analizira se tema i funkcija članka, dubina obrade teme, novinarov pristup i poznavanje teme o kojoj piše.

U petom dijelu, analiziraju se osnovne značajke izvora o poduzetničkim aktivnostima u Zadarskoj žu-paniji. Taj su dio činile kategorije o broju izvora, nositeljima uloga tih izvora te značajkama neimeno-vanih izvora, čime se cjelovito obuhvatile i zaokružile metodološke i analitičke pretpostavke i kriteriji kojima se znanstveno pristupa, obrađuju novinski sadržaji.

Pave Ivić

73

4. ULOGA MEDIJA /ISTRAŽIVANJE/

U istraživanju je korištena metoda analize sadržaja članaka iz dnevnih listova – Zadarski list i Vox Glas Zadra, kako bi se mogla analizirati zastupljenost pojedinih sadržaja. Tako nam kvantificiranje može pokazati koliko ove novine, kao lokalne dnevne tiskovine, pridaju pažnju temama poduzetništva, te koji su sadržaji poruke i na koji način se to prezentira.

Metoda analize sadržaja često se koristi u procesu istraživanja kao sredstvo za prikupljanje primarnih podataka iz informacijskog materijala kao što su knjige, časopisi, novine, radio, televizija, s ciljem pro-vjeravanja određenih hipoteza. Analiza sadržaja jedna je od rijetkih metoda koja se može upotrijebiti i u kvantitativnom i kvalitativnom aspektu, gdje se definira analizu sadržaja kao tehniku istraživanja koja služi za objektivno, sistematsko i kvantitativno opisivanje izrečenog sadržaja svih vrsta. /Plačko, Zagreb, 1990, str.23./ Analiza sadržaja metoda je za prikupljanje čiji je zadatak objektivni, sistematski kvantitativni opis manifestnog sadržaja komunikacije.

U pogledu vjerodostojnosti i objektivnosti dobivenih informacija temeljem predložene metode, ima-mo na umu da metoda uvijek teži pružiti korisne informacije bez obzira na to upušta li se u kontekst sadržaja ili se bavi jednostavnom klasifikacijom i analizom frekvencija.

Uzorak se ograničava na listopad kao atipičan mjesec, kako bi se izbjegle sezonske oscilacije sadr-žajne koncepcije novina tijekom kojih je moguć utjecaj intenzivnijeg ili manje intenzivnog pisanja (razdoblje turističke sezone ili vrijeme blagdana). Pretpostavka je da će se na taj način dobiti realniji podaci o zastupljenosti poduzetničkih tema. U uzorak istraživanja uzeti su svi članci koje se odnose na tematiku poduzetništva i gospodarstva, objavljeni u svim rubrikama.

Novine su odabrane prema kriterijima čitanosti i utjecaja. Zbog svoje tiraže Zadarski list i Vox Glas Zadra imaju najveći utjecaj na javno mnijenje, ali i odgovornost prema lokalnoj zajednici.


74 Shema 1. Model uloge Zadarskog lista i Vox Glasa Zadra na poduzetništvo u Zadaru

Izvor: (Ivić 2012, 82)

Zadarski list i Vox Glas Zadra – regulator potreba poduzetnika u

regiji

Zadarski list i Vox Glas Zadra – regulator

konflikata koji se javlja na relaciji

poduzetnik – institucije

Zadarski list i Vox Glas Zadra – informator

poduzetnika o

aktivnostima

Pave Ivić

75

Tablica 1: Pregled zadarskih tiskanih medija

Vlasnik Naklada On-lineizdanje

Dnevne

Zadarski list Nezavisne 3500 Da

Vox-Glas Zadra Nezavisne 3000 Ne

Tjedne

Hrvatski list Nezavisne 4200 Da

Zadarski regional Nezavisne 2500 Ne

Narodni list Nezavisne 4000 Da

Izbor tiskovine prema istaknutim kriterijima, prikazan u tablici, vođen je procijenjenom tiražom, te relativno velikom prihvaćenošću kod publike javnosti na području pokrivanja, kao i interesom tisko-vine za područje gospodarstva i poduzetništva, posebno kad je riječ o regionalnoj i lokalnoj razini.

Izbor sustava kategorija ovisi o cilju istraživanja i tipu mjerenja. Za potrebe kvantitativne analize sadržaja, utvrdili smo tri kategorije istraživačkih varijabli: zastupljenost sadržaja, način prezentacije i usmjerenost sadržaja u kriznim situacijama. Varijablama u svakoj od kategorija pridružen je određeni broj indikatora koji su kodirani na nominalnoj ljestvici i u daljnjem metodološkom postupku obrađeni metodološkim postupcima deskriptivne statistike.

1. Prvu grupu, pod nazivom „Zastupljenost sadržaja“ čine četiri varijable i njima pripadajući indikato-ri s kojima želimo utvrditi količinu objavljenih priloga prema danima u analiziranom razdoblju. Izbor sustava kategorija varijabli dat će nam odgovor na pitanje koliku važnost lokalni dnevni listovi pridaju poduzetničkim aktivnostima u Zadarskoj županiji. Pokazatelj o dužini članaka trebao bi upućivati na zaključak o interesu koji lokalni mediji pokazuju za temu poduzetništva. Smještaj priloga trebao bi upućivati na zaključak kakvu mu je važnost. Budući da naslovna stranica služi kao mjesto u novinama za najavu najvažnijih tema, članak spomenut na naslovnoj stranici dnevnog lista upućuje na odnos medija prema određenoj temi. U detektiranju pokazatelja zastupljenosti sadržaja uključili smo i va-rijablu vremenski slijed članka, smatrajući da pisanje u kontinuitetu o nekoj temi može ukazati i na urednički odnos.


76 Tablica 2. Obrada priloga u novinama

Varijabla Indikator

Broj priloga

Dan,

Tjedan,

Mjesec

Dužina

Kratki prilozi do 10 redaka

Kratki prilozi do pola stranice

Prilozi do cijele stranice

Prilozi na više stranica

Smještaj

Najava na naslovnici, tekst na prvim str.

Prilog na prvih pet stranica

Ostalo

Vremenski slijed

Tema se spominje prvi put

Tema traje nekoliko dana

Tema se spominje nakon dugo vremena

Ostalo

2. Sljedećom grupom varijabli pod nazivom „Način prezentacije“ namjerava se utvrditi na koji je način i u kojim oblicima zastupljena tematika poduzetništva u kriznim situacijama dnevnih tiskovina. Stoga se smatra potrebnim utvrditi koji su bili dominantni žanrovi kojima su obrađene teme podu-zetništva u Zadarskoj županiji. Jesu li to kraći komentari u obliku vijesti ili duže reportaže. Grafička oprema jedan je od načina na koji se može privlačiti pažnja čitatelja, zatim rubrikom, može se utvrditi koja vrsta izvora prevladava, jesi li autori specijalizirani novinari ili je vijest nepotpisana.

Pave Ivić

77

Tablica 3. Načini prezentacije u novinama

Varijabla Indikator

Vrsta/žanra

Vijest

Izvještaj-prikaz

Komentar,osvrt

Intervju

Reportaža

Kolumna

Grafiča Oprema

Tekst s fotografijom

Fotografija nije povezana sa sadržajem

Tablica, crtež, graf, mapa i sl.

Rubrika

Burza

Poslovni tjedan

Ostalo

Izvor

Stručnjak iz područja poduzetništva

Istraživanje novinara

Drugi mediji

Vrsta sadržaja Ime i prezime novinara

Informacija

Događaj

3. Kako bismo testirali hipotezu da novine nedovoljno potiču poduzetničke aktivnosti u kriznim si-tuacijama u Zadarskoj županiji, uspostavili smo kategoriju pod nazivom „Usmjerenost sadržaja“. S ciljem da utvrdimo koje se teme posebno naglašavaju u prilozima, raščlanili smo ih na pojedine oblike poduzetničkih aktivnosti.


78 Tablica 4. Usmjerenost sadržaja

Varijabla Indikator

Tema

Poduzetnik

Poduzetnička aktivnost

Korupcija

Primjer dobre prakse

početnici

istraga, osuda

uspjeh u regiji

Orijentacija

lokalno

nacionalno

globalno

Gradovi, Općine

Interpretativni okvir

Afirmativan

Edukativan

Neutralan

Kritički - negativan

Za potrebe ovoga rada, napravljen je odnos varijabli i indikatora u poduzetničkim korelacijama, u odnosu na obradu u medijima. Namjera je bila testirati hipotezu da lokalni mediji ne potiču poduzet-ničke aktivnosti u kriznim situacijama, odnosno ne prate potrebe i zahtjeve poduzetnika.

Interpretativni okvir ukazat će nam na vrijednosti odnosa autora članaka o subjektu članka; jesu li novinari skloni obrađivati teme poduzetništva iznoseći svoje pozitivne ili negativne stavove, imaju li namjeru edukacije, te istinske i prave promocije poduzetništva u Zadarskoj županiji.

Pave Ivić

79

5. ODNOS PODUZETNIKA I MEDIJA

Anketiranjem su obuhvaćeni poduzetnici koji imaju registriranu osnovnu djelatnost na području Zadarske županije prema evidenciji baze podataka Hrvatske gospodarske komore iz Zadra. Anketni upitnik poslan je na adrese 500 poduzetnika, a odgovor je dostavilo njih 237, što čini vjerodostojan uzorak i rezultate ankete.

Ispitivanje utjecaja novina na poduzetničke aktivnosti nije jednostavno zbog toga što se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj kategoriji koja vrlo brzo i jasno odražava sve promjene u uvjetima poslova-nja i poremećaja tržišta. To potvrđuje i ovaj rad u kojem malo i srednje poduzetništvo odražava sve društvene promjene tijekom proteklog desetljeća, ostvarivanjem boljih ili lošijih rezultata, većim ili manjim razvojem.

Iz odgovora na anketna pitanja očito je da novine sudjeluju samo s 10% u stvaranju poduzetničkog pothvata, dok je zanemariv utjecaj novina na poduzetničke aktivnosti, preko 60%, što potvrđuje i postavljenu hipotezu.

U analizi rezultata ankete očit je stav poduzetnika o velikom utjecaju politike na uređivačku politiku medija.

Poduzetništvo je nositelj razvoja i u svijetu i u Hrvatskoj i u Zadarskoj županiji što potvrđuju svi po-kazatelji. U nedostatku kvalitetne i učinkovite potpore medija, poduzetništvo kao potencijal „čeka bolja vremena”.


80 6. ZAKLJUČAK

Na temelju provedenih istraživanja očito je kako novine Zadarski list i Vox Glas Zadra kao dnevne novine u naravi ne potiču poduzetničke aktivnosti koliko od njih to očekuju poduzetnici. Brojni su pro-blemi s kojima se susreću poduzetnici na lokalnoj i nacionalnoj razini: nepostojanje jasne strategije razvoja poduzetništva, pitanje autohtonosti i specifičnosti poduzetnika u ovoj regiji, te na koji način postići svoju prepoznatljivost i vrijednost na globalnom tržištu.

Istinitost i pravodobnost objavljivanja činjenica osnovni su novinarski postulati. Međutim, upora-ba vrijednosti objavljenih činjenica također je važan aspekt novinarskog diskursa. Uporabna vrijed-nost objavljenih činjenica teško je mjerljiva zbog toga što svaki poduzetnik ima različite interese i očekivanja. Okvirno, uporabna vrijednost objavljenih članaka očituje se u korisnosti informacija koje poduzetnik dobije te ih može upotrijebiti kako bi unaprijedio svoju poduzetničku djelatnost. Podrazu-mijeva se da te činjenice budu istinite, pravodobne da potiču na aktivnost, eventualno nude rješenja, ukazuju na razne nepravilnosti, ali ne u senzacionalističkom smislu kao što je slučaj kod ovoga istra-živanja. Dakle, novine bi trebale biti tako koncipirane da poduzetnik u Zadarskoj županiji na vrijeme može zauzeti određeni stav te konstruktivno djelovati u svom okruženju.

Poduzetnička kultura poslovanja dio je nacionalne kulture regionalnih i lokalnih, u ovom slučaju, zadarskih inačica. Hrvatska poduzetnička kultura veoma je raznovrsna i slojevita, što je posljedica burnih vremena i političkih procesa koji su se zbivali tijekom stoljeća u kojem je nastajao današnji zadarski poduzetnik. Na osnovi geografskih značajki i poduzetničke povijesne homogenosti, ističu se tradicijske lokalne specifičnosti, posebnosti i postojanosti. Upravo u lokalnom zadarskom kontekstu, naglasak je na poduzetniku pojedincu, grupaciji i lokalitetu. Lokalni mediji uglavnom su ovisni o lokal-noj vlasti, u čijem je interesu promicanje lokalnih poduzetničkih vrednota.

Istražujući temu poduzetništva u lokalnim tiskovinama Zadarski list i Vox Glas Zadra, došlo se do zaključka da poduzetništvo nije značajno zastupljeno, naročito ne po oblicima, vrsti sadržaja, dužini priloga, novinarskim žanrovima, što ukazuje na nepostojanje jedinstvene specijalizirane strategije lokalnih medija za unapređenje poduzetničkih aktivnosti u Zadarskoj županiji. Razvijanjem specijali-zirane strategije poduzetničkog identiteta koja bi uključivala zapošljavanje specijaliziranih novinara, s ekonomsko-poduzetničkim znanjem te kontinuirano praćenje, ovi mediji bi mogli značajno ublažiti posljedice loše poduzetničke klime.

5. Novinari su najvažniji za uspostavljanje kvalitetnog dijaloga između medija i poduzetnika. Vrednu-jući poduzetničko novinarstvo u kontekstu njegove korisnosti, pri čemu je poduzetnik percipiran kao korisnik, recipijent informacija, ulogu poduzetničkog novinara percipiramo kroz odgovornu ulogu da-vatelja istinitih i pravodobnih poduzetničkih informacija i kretanja. Korisnost novinarstva u kontekstu poduzetništva mjerljiva je u odnosu prema stupnju u kojem recipijentima poduzetničkih informacija, odnosno čitatelju, omogućava demokratsko participiranje u poduzetničkom diskursu, odnosno pre-ma potencijalno uporabnoj vrijednosti informacije o poduzetničkim aktualnostima. Potencijalna upo-rabna vrijednost informacija o poduzetničkim aktivnostima Zadarskog lista i Vox Glasa Zadra mjerljiva je kvalitativnom i kvantitativnom analizom sadržaja poduzetničkih članaka koje bi vrednovali sami poduzetnici u Zadarskoj županiji.

Pave Ivić

81

Ispitivanje utjecaja novina na poduzetničke aktivnosti, kao i na opće društveni razvoj, nije jednostav-no zbog toga što se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj kategoriji koja vrlo brzo i jasno odražava i sve promjene u uvjetima poslovanja i poremećaje tržišta. To potvrđuje i ovaj rad u kojem poduzetništvo Zadarske županije odražava sve društvene promjene tijekom proteklih desetljeća, ostvarivanjem bo-ljih ili lošijih rezultata, većim ili manjim razvojem.

S obzirom na promjene medijskog vlasništva te utjecaja oglašivača na koncepciju i sadržaj objavljenih informacija, definicija pisanja novinara u ovim istraživanim novinama senzacionalistička je u odnosu na poduzetničke teme. Stoga se pred novinsku struku stavlja zahtjevan zadatak, zadržati dignitet i osnovni smisao novinarstva – odgovorno te etički vrednovano prenositi informacije ujedno izbjega-vajući dvije glavne zamke novinarstva: senzacionalizam i konformizam. Na taj će način „društveno odgovorno novinarstvo” istovremeno korisno utjecati na društvo u cjelini, ali i na razvoj poduzetnika i poduzetništva u Zadarskoj županiji. Brojni su problemi s kojima se susreću poduzetnici u Zadarskoj županiji, a tiču se pitanja razvoja i opstanka poduzetnika na tržištu. Jedan je od glavnih razloga nepo-stojanje jasne nacionalne i regionalne strategije razvoja poduzetništva.


82 ENTREPRENEURS AND THE MEDIA

Dr. sc. Pave IvićVeleučilište „Baltazar“ – Dislocirani studij Biograd na Moru

[email protected]

ABSTRACT

A coordinated cooperation between state, regional and local governments, entrepreneurs and educational and scientific institutions is the basis for development of a competitive eco-nomy. The media are powerful and governed by profit - information has become a commodity. Covered subjects are under pressure of commercialization more than ever, which is the result of new ownership relations, interests and influence of advertising industry. Entrepreneurship has a leading role in economic development and the influence of the media on entrepreneurial activity is extremely important, particularly in creating a favourable business climate.

Entrepreneurs in Croatia have numerous problems in terms of survival and progress in these turbulent and highly uncertain market spaces and times. Therefore, the media have a deman-ding task - to keep the dignity, avoid sensationalism and actively participate in the develop-ment of entrepreneurship. The study of the influence of the media on entrepreneurial activity, as well as on the general social development is not an easy task because it is a very dynamic economic category that quickly and clearly reflects all changes in business and communication conditions.

Key words: entrepreneur; media; market

Pave Ivić

83

7. LITERATURA

1. Bešker, I.-Obad, O.et.al..:Istraživačko novinarstvo, Press Data, medijska agencija HND, Zagreb 2004.

2. Cingula, M.: Poduzetništvo kao temelj gospodarskog razvoja Hrvatske, CROMA, Zagreb, 1992.

3. Gavranović, A.: Medijska obratnica: novi čitatelji traže drugačije novine, ICEJ, Sveuči-lišnaknjižara, Zagreb, 1994.

4. Malović S.: Osnove novinarstva, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2001.

5. Malović, S.: Mediji I društvo, ICEJ, Zagreb, 2007.

6. Plačko, Lj.: Analiza sadržaja, Institut za društvena istraživanja


85

MENADŽMENT CJELOŽIVOTNOG UČENJA I NEFORMALNOG OBRAZOVANJA U SLUŽBI RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE

prof. dr. Faruk Jašarević, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u SarajevuSkenderija 72, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

E-mail: [email protected]. Ermin Kuka, Sveučilište u Sarajevu

Halida Nazečića 4, Sarajevo, Bosna i HercegovinaE-mail: [email protected]

SAŽETAK

U radu se analiziraju temeljne odrednice, mjesto i uloga neformalnog obrazovanja i cjeloživot-nog učenja u kontekstu razvoja i pojedinaca i širih društvenih kolektiviteta (skupina). Preferira se značaj i uloga menadžmenta u tim procesima, što je i temeljni cilj ovog rada. Suvremena kretanja u svim segmentima rada i djelovanja nameću potrebu permanentnog educiranja iz različitih oblasti društvenog življenja i poslovanja kako bi se postalo/opstalo konkurentnim na suvremenom tržištu. S tim u vezi, opća je teza kako u tom procesu menadžment ima presudnu važnost i utjecaj jer značajno doprinosi uspostavi sustava neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini i jer omogućava uspostavu organiziranog i kvalitetnog sustava neformalnog ob-razovanja koji će omogućiti permanentno profesionalno osposobljavanje zaposlenika kako bi mogli odgovoriti na moderne zahtjeve tržišta rada. Ovo je danas jedna od glavnih konkurent-skih prednosti država s takvim sustavom.

Ključne riječi: menadžment; obrazovanje; cjeloživotno učenje; razvoj

Menadžment cjeloživotnog učenja i neformalnog obrazovanja u službi razvoja Bosne i Hercegovine

86 1. OPĆE ODREDNICE

Cjeloživotno učenje (engl. Long Life Learning – LLL) podrazumijeva aktivnosti i procese učenja tije-kom cijeloga života, a sve s ciljem stjecanja novih i povećanja i poboljšanja postojećih znanja, vještina i sposobnosti. Koncept cjeloživotnog učenja nastao je iz razloga što se „količina novog znanja sva-kim danom sve više povećava, dok postojeće znanje sve više i brže zastarijeva. Štoviše, cjeloživotno učenje bazirano je na stalnom pristupu učenju i obrazovanju radi stjecanja novih i obnavljanja već stečenih znanja i vještina, potrebnih za sudjelovanje u radu i društvu znanja, odnosno društvu koje uči“ (Korjenić, 2007, 18). Općenito promatrano, ovaj koncept nastao je na osnovu teorijskih, a oso-bito empirijskih iskustava spoznatih procesom razvoja i afirmiranjem neformalnog obrazovanja kao specifičnog oblika obrazovanja.

Neformalno je obrazovanje oblik obrazovnog procesa koji podrazumijeva izvaninstitucionalne obra-zovne aktivnosti kojima se stječu određena znanja i vještine, a učešće u takvim aktivnostima za-snovano je na dobrovoljnoj osnovi.

Postoji mnogo definicija, različitih autora i teoretičara obrazovanja, kojima se nastoji definirati i pri-bližiti široj javnosti koncept neformalnog obrazovanja kao teorije i prakse. S tim u vezi, ulazeći u samu bit i suštinu pojma neformalnog obrazovanja, Darko Marković upućuje na osnovne odrednice nefor-malnog obrazovanja, koje je potrebno imati na umu kada se govori o neformalnom obrazovanju, a one su (Marković, 2005, 11):

• organizirane i planirane obrazovne aktivnosti, koje potiču individualno i društveno učenje

• stjecanje različitih znanja i vještina, razvoj stavova i vrijednosti, koje se događaju izvan sustava formalnog obrazovanja

• koje su komplementarne formalnom obrazovanju, u kojima je učešće dobrovoljno, a dizajnirali su ih i izveli obučeni i kompetentni edukatori.

Pod neformalnim se obrazovanjem podrazumijevaju, prije svega, „izvaninstitucionalne obrazovne aktivnosti kojima se stječu određena znanja i vještine, a učešće u takvim aktivnostima je dobrovoljno“ (Kuka, 2012, 45).

Najvažnije odrednice neformalnog obrazovanja i sasvim sigurno glavni magneti privlačnosti ovog oblika obrazovanja jest da je ono izvaninstitucionalno i dobrovoljno. Dakle, nema strogo obaveznih institucionalnih naredbi koje bi obavezale pojedince na prakticiranje takvih oblika obrazovanja, kao što je to slučaj kod formalnog (obaveznog) obrazovanja. S tim u vezi, Filip Kums (Philip Coombs) ne-formalno obrazovanje definira kao „skup vanškolskih aktivnosti za obrazovanje i stručno osposoblja-vanje, koje bi trebalo da budu dopuna školskoj nastavi“ (Kulić,Despotović, 2005, 120).

Uslijed sve bržeg i dinamičnijeg razvoja i napretka znanosti, tehnike, tehnologije te općenito druš-tvenog napretka i razvoja, cjeloživotno učenje i obrazovanje nameće se kao potreba i kao odlučujući faktor i za pojedince i za ekonomiju, društvo, politiku, kulturu modernog doba. Postaje jasno da cje-loživotno učenje predstavlja temelj razvoja društava i država temeljenih na dinamičnom i konkuren-tnom znanju, sposobno odgovoriti na moderne zahtjeve tržišta rada.

Faruk Jašarević, Ermin Kuka

87

Kada se govori o cjeloživotnom učenju u Bosni i Hercegovini i pristupu države ovom obliku društvene svijesti i prakse, situacija je veoma nepovoljna. Cjeloživotno je učenje neopravdano marginalizirano, a kada su u pitanju reforme obrazovnog sustava država je posvećena samo reformama sustava formal-nog obrazovanja, dok je sektor cjeloživotnog učenja (njegova djelatnost i rad) potpuno zanemaren. Razlog je tome i to što ne postoji cjelovit sustav neformalnog obrazovanja i uopće cjeloživotnog uče-nja na razini države. Takva situacija odvraća državu od bilo kakva djelovanja u ovom sektoru, a isto tako država veoma malo čini u pokretanju procesa uspostavljanja jedinstvenog sustava. U institucio-nalnom smislu, osiguran je veoma mali prostor za fleksibilno i dodatno osvježavanje znanja i vještina unutar zatvorenog sustava privatnih organizacija i institucija cjeloživotnog učenja, koji je gotovo u potpunosti odvojen od društvenih potreba i stvarnosti.

Za promjenu ovako lošeg stanja cjeloživotnog učenja u Bosni i Hercegovini i njegovo afirmiranje po-trebno je naći moderno i prihvatljivo rješenje. Jedino rješenje koje se nudi uvođenje je menadžmenta kao nove paradigme u sektor cjeloživotnog učenja.

2. ZNAČAJ I ULOGA MENADŽMENTA

Najraširenija definicija pojma menadžmenta ona je koju je 30-ih godina 20-og stoljeća dala američka teoretičarka menadžmenta Mari Folet (Mary Follett). Ona definira menadžment kao „umijeće obav-ljanja stvari pomoću ljudi“ (Šunje, 2002, 70). Sagledavajući navedenu definiciju može se zaključiti da je menadžment, prije svega, poduzetnička strategija produciranja te poslovna filozofija za djelovanje mnogih organizacija i institucija.

Menadžment predstavlja specifičan zbir različitih znanja, odnosno različitih znanstvenih disciplina, kao što su: tehnologija, ekonomija, psihologija, pravo, sociologija, andragogija, matematika, demo-grafija, statistika... Interdisciplinarnost menadžmenta kao znanosti i prakse upravo je u ovoj sumi znanstvenih disciplina i znanja i saznanja koja one nude, inkorporiranih u cjelovit (homogen) sustav. Jedna je od definicija menadžmenta i ona koja pod menadžmentom podrazumijeva „svako ljudsko nastojanje kojemu je cilj okupiti u jednoj organizaciji ljude različitog nivoa znanja i vještina“ (Jašarević, Jašarević, 2009, 6).

Razlog zašto je menadžment toliko bitan, pogotovo u današnje vrijeme brzih društvenih i tržišnih promjena i kretanja, taj je što se menadžment bavi ljudima. Njegov je zadatak osposobiti ljude za timski (zajednički) rad. Osim toga, menadžment potiče i podržava vlastite snage, a eliminira vlastite slabosti.

Definicija pojma menadžmenta koja se može prihvatiti kao najobuhvatnija i na kojoj će se temeljiti daljnja analiza ona je koju daje Aziz Šunje. On pojam menadžmenta određuje kao „(1) sve poslovne aktivnosti (menadžerske funkcije) (2) koje obavljaju menadžeri, (3) u okviru odgovarajućeg poslov-no-organizacijskog oblika (organizacije), (4) angažirajući potrebne resurse (resursi), (5) uz težnju da se osigura odgovarajući balans između (5.1.) efektivnosti (engl. effectivness) i (5.2.) efikasnosti (engl. efficiency) u kratkom (5.3.) i (5.4.) dugom roku“ (Šunje, 2002, 70).


88 Proces se cjeloživotnog učenja, kao i svaka druga društvena aktivnost, odvija unutar odgovarajućeg

okvira, organizacijskih oblika (ponajviše privatnog tipa) unutar kojega se angažiraju potrebni resursi za vođenje tog procesa. Da bi se taj proces odvijao kvalitetno i u korak s vremenom, organizacije i institucije cjeloživotnog učenja trebaju angažirati sposobne i kompetentne menadžere koji će znati organizirati i koordinirati materijalne, ljudske, financijske i sve druge resurse u efikasnom vođenju tog procesa. Za angažman ovih resursa trebaju biti odgovorni vrhunski menadžeri (top-menadžeri). Vrhunski menadžeri znat će prepoznati i posebnu vrstu resursa, a to su tzv. neopipljivi resursi. Neo-pipljivi resursi očituju se u „sposobnostima, umijećima, koje imaju angažirani ljudski resursi“ (Šunje, 2002, 76).

U slučaju organizacija cjeloživotnog učenja, takvi neopipljivi resursi su stručnost, profesionalnost, umijeće i inovativnost predavača (edukatora) zaduženih za transfer znanja na polaznike programa i sadržaja cjeloživotnog učenja. Vrijednost svake organizacije cjeloživotnog učenja ovisi od stručnosti njihovih privremeno angažiranih ili stalno zaposlenih predavača kao direktnih nosilaca transfera zna-nja, uz činjenicu da navedeni neopipljivi resursi imaju presudan značaj u ovoj vrsti djelatnosti.

3. MENADŽMENT CJELOŽIVOTNOG UČENJA I NEFORMALNOG OBRAZOVANJA

Uvođenjem menadžmenta u proces cjeloživotnog učenja postići će se čvršće povezivanje teorije i prakse te osiguranje veće praktične primjene stečenog znanja i vještina. Tako menadžment ljudskih resursa posebnu pažnju posvećuje ovoj oblasti, a posebno selekciji kadrova jer od angažiranih kadro-va (ljudskih resursa), tj. njihovih znanja, sposobnosti i vještina, ovisi uspjeh i daljnja perspektiva svake organizacije. Stoga, cjeloživotno učenje u Bosni i Hercegovini treba temeljiti na menadžmentu jer će menadžment u tom procesu omogućiti produciranje kadrova sposobnih i kompetentnih pretvoriti u praksu stečena znanja i vještine, a to će im omogućiti smanjenje rizika, sigurnost posla, kao i visoku motivaciju za daljnji rad i djelovanje.

Isto tako, uvođenjem strateškog menadžmenta, kao bitne menedžerske funkcije, u proces cjeloživot-nog učenja osigurat će se kvalitetno oblikovanje misije i vizije cjeloživotnog učenja, odnosno precizno definiranje planova, programa i sadržaja rada usklađenih s modernim interesima i zahtjevima tržišta rada u Bosni i Hercegovini. Prvi je korak u tom pravcu napravljen još 2007. godine, izradom doku-menta „Strateški pravci razvoja obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini“. Prema ovom nacrtu, obrazovanje odraslih (kao oblik cjeloživotnog učenja) je „fleksibilan obrazovni sistem koji brzo reagira na promjene u sferi rada, a pojedincu omogućava veću mobilnost, te stalno unapređenje radnih kom-petencija i na taj način lakšu zapošljivost“ (Hošo, 2007, 23).

Menadžment, kao umijeće upravljanja ljudima i umijeće obavljanja stvari pomoću ljudi, usmjeren je upravo na osiguranje pozicije za brzo i efikasno odgovaranje na promjene i izazove koji su neizostavan dio društvene stvarnosti te na razvoj ljudskih resursa i njihovu karijeru i napredak.

Cjeloživotno učenje treba se adaptirati s mnogim promjenama i izazovima te prihvatiti moderne vri-jednosti, poput mehanizma upravljanja kvalitetom, standardizirano certificiranje organizacija i insti-tucije cjeloživotnog učenja te razviti modele financiranja. Svakako da najbolju podlogu za prihvaćanje navedenih postavki i usklađivanja djelovanja prema njima daje upravo menadžment kao moderna društvena potreba.


89

Samo permanentnim inoviranjem znanja, vještina i stručnosti moguće je „izbjeći zamku rutinerstva i profesionalne lijenosti“ (Žiga, 2001, 37).

Upravo je menadžment usmjeren k inovacijama, k traženju novih i modernih metoda i načina uprav-ljanja stvarima pomoću ljudi, uz uvažavanje njihovih znanja i stručnosti, kao i njihovom podizanju na sve veću razinu omogućavanjem i davanjem prostora za takve aktivnosti.

Razvoj profesionalnih organizacija cjeloživotnog učenja nije moguće osigurati bez menadžmenta jer svoje temeljne aktivnosti trebaju bazirati na angažiranju visokostručnih predavača (profesionalaca) koji su aktivni sudionici realiziranja postavljenih planova i zadataka cjeloživotnog učenja. Profesional-ne organizacije predstavljaju okvir unutar kojeg se definiraju organizacijski i institucionalni principi i ustrojstvo, a predavači su centralni resurs organizacija cjeloživotnog učenja formiranih na tim princi-pima. Da bi se na efikasan i kvalitetan način utvrdili potrebni resursi za implementiranje programa i sadržaja cjeloživotnog učenja te njihove međusobne veze i odnosi unutar oblikovane organizacijske i institucionalne strukture i strategije, neophodno je uvesti i menadžersku funkciju organiziranja, čija je djelatnost usmjerena upravo k tim zadacima.

Uvođenjem svih navedenih menadžerskih principa i alata osigurat će se uspostavljanje sustava cjelo-životnog učenja, a taj sustav jedan je od temeljnih pretpostavki implementiranja nekoliko najvažnijih strateških ciljeva Bosne i Hercegovine, a to su: razvoj ekonomije, smanjenje siromaštva i nezapo-slenosti te povećanje općeg životnog standarda stanovništva. Razvoj cjeloživotnog učenja u Bosni i Hercegovini temeljenog na menadžmentu treba postati jedan od ključnih i najvažnijih prioriteta države. Pri tome se ne mogu izostaviti ulaganja u ljudske resurse jer su oni provedbeni faktori načela menadžmenta.

3.1. Neformalno obrazovanje u kontekstu razvoja ljudskih resursa

Neformalno obrazovanje predstavlja dopunu formalnom obrazovanju, a neophodno je radi prošire-nja postojećih znanja i stjecanja novih znanja, vještina i sposobnosti za obavljanje različitih oblika po-slovne aktivnosti. Ovaj je oblik obrazovanja najbliži konkretnoj praksi, što znači da polaznicima pruža mogućnosti stjecanja znanja, vještina i sposobnosti, pa čak i praktičnim zadacima, a koje će primijeniti u aktualnoj ili budućoj radnoj situaciji. Neformalno je obrazovanje tu da adekvatno pripremi i produ-cira ljudske resurse koji će stečena znanja, sposobnosti i vještine u kratkom roku moći primijeniti u konkretnim radnim sredinama.

Uslijed dinamičnih i brzih promjena, traži se adekvatno prilagođavanje tim promjenama i kvalitetno odgovaranje zaposlenika na zahtjeve koji dolaze s tim promjenama. Upravo neformalno obrazovanje, svojim programima i sadržajima, priprema zaposlenike (ljudske resurse) za takve promjene. Stoga, opravdano se može reći da je neformalno obrazovanje ono koje najviše i najjače može utjecati na razvoj ljudskih resursa, njihove stručnosti i kompetencija neophodnih za suočavanje s tržišnim izazo-vima i konkurencijom.

Neformalno obrazovanje, uslijed nepostojanja cjelovitog i jedinstvenog sustava na državnoj razini, još uvijek nije dovoljno razvijeno, osposobljeno i pripremljeno za brzo i efikasno odgovaranje pro-mjenama, na način da svoje programe i sadržaje brzo i efikasno prilagodi i ustroji prema aktualnim zahtjevima tržišta rada.


90 Neformalno obrazovanje kasni u tom smislu za novim trendovima u oblasti tržišta rada, pa ne može

na vrijeme pripremiti i osposobiti ljudske resurse koji trebaju poslodavcima u aktualnim i budućim poslovnim aktivnostima.

S druge strane, poslodavci u Bosni i Hercegovini ne bi trebali podcijeniti važnost i vrijednost nefor-malnog obrazovanja i obuke njihovih zaposlenika. Na osnovu ispitivanja Američkog udruženja za obu-ku i usavršavanje zaposlenika (Dessler, 2007, 157), procjenjuje se da čak 80 % onoga što je naučeno na radnom mjestu, zaposlenici nisu naučili formalnim programima obrazovanja i obuke, već pomoću neformalnih sredstava, uključujući i obavljanje posla u suradnji s kolegama.

Upravo tom timskom radu menadžment ljudskih resursa poklanja posebnu pažnju i afirmira ga kao kvalitetan i efikasan način i metodu obrazovanja i obuke. Iako menadžeri u Bosni i Hercegovini ne organiziraju neformalno obrazovanje i obuku, dosta je toga što mogu uraditi da bi do toga došlo u što skorije vrijeme. Trebaju stvoriti okruženje koje će omogućiti zaposlenicima da se neformalno obrazu-ju, pa čak i dok razgovaraju na pauzama.

Stoga, neformalno obrazovanje treba temeljiti na menadžmentu jer će on doprinijeti razvoju ljudskih resursa i njihovo osposobljavanje za obavljanje različitih poslova koji se traže na tržištu rada. S tim u vezi, organizacije neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini trebaju prihvatiti tzv. „sustavni ciklus obuke (systematic training cycle)“ (Torrington, Hall, Taylor, 2004, 427).

Iako je ovaj sustav namijenjen za poslovne organizacije i sustave, ne postoje nikakve prepreke u tome da ga primjene i organizacije koje se bave obrazovnom djelatnošću, a u konkretnom slučaju to je neformalno obrazovanje. Taj model postavljen je u eksternom (vanjskom) okruženju, a u okviru organizacijske strategije i strategije razvoja ljudskih resursa. Eksterno okruženje kod organizacija ne-formalnog obrazovanja ispunjeno je interesima i zahtjevima poslodavaca za stručnim i kompetentnim kadrovima, sposobnim odgovoriti na nove trendove u oblasti rada i poslovanja.

Sustavni model koji je primjenjiv i za organizacije neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, prikazan je na sljedećoj slici:


91

Slika 1. Sustavni model učenja i obuke

Izvor: Torrington, D., Hall, L., i Taylor, S. (2004). Menadžment ljudskih resursa. Beograd: Datasta-tus, str. 427)

Unutarnji dio ovog modela odražava sustavni pristup obrazovanju i obuci, što bi za organizacije ne-formalnog obrazovanja značilo da imaju razvijen sustavni pristup u definiranju planova i programa rada. U prvom se redu to odnosi na postavljanje programa i sadržaja obrazovanja usklađenih s tržiš-nim zahtjevima.

Organizacije neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini trebaju imati čvrste veze i suradnju s okruženjem, a prije svega poslodavcima, jer će na takav način moći zajednički identificirati potrebe za dodatnim obrazovanjem i obukom te u skladu s tim postaviti programe i sadržaje obrazovanja. Ako se ostvari takva veza, ciljevi učenja i strategija razvoja ljudskih resursa, koje definiraju poslodavci, utjecat će na planiranje i dizajniranje obrazovanja i učenja koje je potrebno ponuditi budućim pola-znicima.

Sve navedeno govori da se i sami poslodavci trebaju aktivnije uključiti u aktivnosti usmjerene k us-postavljanju sustava neformalnog obrazovanja temeljenog na menadžmentu, a korist od toga bit će, sasvim je sigurno, obostrana. Menadžeri poslovnih organizacija trebaju utjecati na organizacije ne-formalnog obrazovanja na način da one prihvate procese i metode rada usklađene prema modelu sustavnog učenja i obuke jer je taj model zasnovan na strateškom menadžmentu i donosi ogromne koristi za sve.


Poslovna strategija

Identificiranjerazvojnih potreba

Dizajn razvojnihaktivnosti

Evaluacijarazvoja

Provođenjerazvoja

Poslovna strategija

Strategija razvojaljudi

OKRUŽENJE

92 Kada organizacije neformalnog obrazovanja, planiranjem i dizajniranjem, preciziraju vlastite progra-

me i sadržaje, u takvom slučaju mogu otpočeti s efikasnim i kvalitetnim radom. U određeno vrijeme, u suradnji s poslodavcima, trebaju obaviti i evaluaciju radi utvrđivanja mjere u kojoj su se ljudski resursi zaista promijenili i razvili. Na takav način, neformalno obrazovanje dobit će pravu sliku o tome koliko je kvalitativno, kvantitativno i efikasno doprinijelo, svojim djelovanjem, razvoju ljudskih resursa, a time i prosperitetu društva u cjelini.

Nacrt Strategije razvoja nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine za period 2011. – 2021. godine, pripremljen krajem 2010. godine, na prvo mjesto stečenih prednosti za konkurentnost Bosne i Herce-govine i Federacije Bosne i Hercegovine stavlja „ljudske resurse, visoko razvijenih vještina i kvalitetne radne etike te resurse znanja održavane permanentnim treningom u obimu i do 10 % radnog vre-mena.“ Dakle, u fokusu je neophodnost što bržeg pokretanja procesa uspostavljanja sustava nefor-malnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini temeljenog na menadžmentu, a koji će dati puni doprinos prosperitetu države i njezinoj globalnoj konkurentnosti koja je aktualno na niskoj razini.

3.2. Neformalno obrazovanje i cjeloživotno učenje kao bitni faktori društveno- ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine

Neformalno obrazovanje, kao dopuna formalnom obrazovanju, ima veliki značaj za opći prosperitet društva. Jedan je od najvažnijih i temeljnih zadataka neformalnog obrazovanja utjecaj na smanjenje opće razine siromaštva i nezaposlenosti, tj. smanjenje razlika u statusu i primanjima između bogatih i siromašnih, obrazovanih i neobrazovanih te ruralnog i urbanog stanovništva. Stoga, zahtjevi za poti-canje i afirmiranje neformalnog obrazovanja nisu slučajni.

U neformalnom obrazovanju nalazi se „mogućnost za efikasnu upotrebu nedovoljnih sredstava (koja stoje na raspolaganju) za širenje obrazovnih usluga, za proširenje jednakih mogućnosti za obrazova-nje i uvećanje značaja obrazovanja u skladu sa zahtjevima društveno-ekonomskog razvoja“ (Kulić, Despotović, 2005, 118).

Zasigurno je da neformalno obrazovanje utječe na poboljšanje osnovnih uvjeta za život i egzistenciju stanovništva, širenjem različitih znanja povezanih s poljoprivrednom proizvodnjom, zaštitom zdravlja i okoliša, kao i ostalim segmentima društvenog života.

Bosna i Hercegovina još uvijek je zemlja gdje je neformalno obrazovanje tek u razvoju i gdje je po-trebno donijeti zakonske propise koji bi adekvatno regulirali i legitimirali ovu djelatnost i utjecali na uspostavljanje sustava neformalnog obrazovanja, koji bi se temeljio na principima i načelima me-nadžmenta. Samo se nevladin sektor i određeni broj privatnih organizacija bavi ovom djelatnošću bez ikakvog okvira unutar kojeg bi se nesmetano razvijali. Potrebno je shvatiti činjenicu da u neformal-nom obrazovanju leži ključ društveno-ekonomskog razvoja društva i države. Veći broj pojedinaca koji se neformalno obrazuju znači kvalitetniji i prosperitetniji život u Bosni i Hercegovini.

Budući da je gotovo cijela ekonomska snaga zemlje temeljena na poljoprivrednoj i industrijskoj pro-izvodnji, treba prihvatiti činjenicu da neformalno obrazovanje, u tom pogledu i tim djelatnostima, može imati veoma veliki značaj.


93

Tako se smatra da neformalno obrazovanje utječe na „povećanje produktivnosti poljoprivredne i industrijske proizvodnje i na poboljšanje profesionalnog statusa uposlenih jer školovanje, po njiho-vom mišljenju, nije uspjelo pripremiti siromašne kao modernu radnu snagu, odnosno omogućiti im stjecanje specifičnih profesionalnih vještina“ (Kulić, Despotović, 2005, 119).

Većina zaposlenika, izuzimajući državni administrativni aparat (javni sektor), radi upravo u ovim sektorima. Njihovim stručnim usavršavanjem i obukom za nove radne zadatke stvorio bi se temelj budućeg razvoja države jer su navedeni sektori temelj budućeg društveno-ekonomskog razvoja i prosperiteta.

U Bosni i Hercegovini su i danas prisutne metode i načini rada preneseni iz prethodnog (socijali-stičkog) sustava. Država se nalazi u fazi tranzicije prema modernom kapitalističkom društvu, tj. fazi prelaza iz socijalističkog u tržišni sustav i način privređivanja. Za implementiranje navedenih procesa neophodna su nova i moderna znanja, sposobnosti i vještine. Tu se posebno misli na širok spektar ekonomskih znanja, a njih jedino može osigurati neformalno obrazovanje. Stoga, Bosna i Hercegovina treba usmjeriti značajne potencijale k uspostavi sustava neformalnog obrazovanja, a koji bi se uredio i organizirao na temeljima menadžmenta kao nove paradigme. Menadžment bi omogućio razvoj ne-formalnog obrazovanja u smjeru pružanja novih programa i sadržaja, a posebno tzv. ekonomskih zna-nja, koja su veoma bitna za opći društveno-ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Boris Tihi smatra da „svi strateški ciljevi razvoja mogu biti ozbiljno ugroženi ako se brzo ne poboljšaju uvjeti za stjecanje ekonomskih znanja na svim razinama. Ona su potrebna veoma širokom krugu zanimanja i ne samo ekonomistima. Zbog toga se osnovne poluge razvoja neće pokrenuti bez ovih znanja“ (Tihi, 2001, 96).

Pored toga što neka od ovih znanja nudi formalni sustav obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ovom obliku obrazovanja i obuke veoma mnogo može doprinijeti neformalno obrazovanje jer je ono, svug-dje u svijetu, najbliže i najdirektnije povezano s konkretnim tržištem rada i poslovnim aktivnostima. Sustav neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini temeljen na menadžmentu, koji je potrebno što prije uspostaviti, omogućit će produciranje kvalitetne, stručne i kompetentne radne snage po-trebne poslodavcima, a njihova stečena znanja, sposobnosti i vještine pretočena u praksu rezultirat će pozitivnim i prosperitetnim pomacima. Tako postavljenim i organiziranim neformalnim obrazo-vanjem postići će se veća vrijednost rezultata rada, jačati kapaciteti i mogućnosti permanentnog obrazovanja i samopotvrđivanja zaposlenih, osigurati njihov maksimalni radni učinak i postignuće, veći stupanj aktivnosti, bogaćenje osobnog života i kulture te stalno usavršavanje profesionalne dje-latnosti.

Ako Bosna i Hercegovina ima ovako razvijene pojedince (ljudske resurse), onda je sigurno da će oni, kao dio kolektiva, biti presudan faktor njezinog društvenog, ekonomskog, političkog, kulturnog, so-cijalnog i drugog razvoja. Stoga, treba raditi na uspostavljanju sustava neformalnog obrazovanja jer je taj sustav temelj daljnjeg napretka i prosperiteta države. U tom smislu, potrebno je raditi i na po-većanju društvene svijesti stanovništva o ulozi i značaju neformalnog obrazovanja i uključenosti svih društvenih partnera u implementiranje ovog iznimno važnog društvenog procesa i stvaranje sustava.


94 4. BOSANSKOHERCEGOVAČKI SUSTAV NEFORMALNOG OBRAZOVANJA NA PUTU K

EUROPSKOJ UNIJI

Potrebu uspostavljanja sustava neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini temeljenog na me-nadžmentu naglašavaju i novi oblici globalne i regionalne suradnje. Posebno se to odnosi na pristupa-nje Bosne i Hercegovine različitim svjetskim organizacijama, što se nameće i kao imperativ opstanka i buduće egzistencije države.

Jedan od takvih oblika suradnje i integracije država predstavlja i Europska unija (EU). EU predstavlja najviši stupanj integracije suverenih i nezavisnih država. Ovoj integraciji teži i Bosna i Hercegovina. Prioriteti politike Bosne i Hercegovine usmjereni su na punopravno članstvo unutar ove europske organizacije država.

Prvi pomak u tom smislu napravljen je 16. lipnja 2008. godine kada je Bosna i Hercegovina potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om, a koji je, nakon duže pauze, ponovo reaktiviran 2015. godine. Da bi postala punopravna članica EU-a, Bosna i Hercegovina treba provesti niz strukturalnih reformi, a jedna je od njih i reforma obrazovnog sustava. Unutar ove reforme nalazi se i reforma neformalnog obrazovanja, a podrazumijeva uspostavljanje cjelovitog sustava neformalnog obrazo-vanja. Jedino s cjelovitim sustavom neformalnog obrazovanja na razini države, Bosna i Hercegovina može postati ozbiljan konkurent na tržištu radne snage.

Unutar EU-a razvijen je čitav niz programa koji za cilj imaju doprinijeti razvoju obrazovnog sustava i poboljšanju kvalitete obrazovanja, a sve radi prilagođavanja tog sustava individualnim i društvenim potrebama procesom zadovoljavanja zahtjeva tržišta rada. Jedan od takvih programa koji je dostu-pan i Bosni i Hercegovini, a u kontekstu neformalnog obrazovanja, Program je cjeloživotnog učenja (LLP). Cilj je tog Programa „promicanje razmjene, suradnje i pokretljivosti između obrazovnih institu-cija i sistema, kao i sistema obuke, u okviru EU-a, a kako bi postali sinonim za kvalitetu širom svijeta“ (Ćosić, 2010, 8).

Sustav neformalnog obrazovanja koji je potrebno uspostaviti u Bosni i Hercegovini na temelju me-nadžmenta treba težiti približavanju ovakvom programu, a osobito zbog činjenice što on predviđa „raznovrsne instrumente neophodne za unapređenje institucija i ljudskih resursa na području pruža-nja obrazovnih usluga, a što posebno podrazumijeva i podršku uspostavljanju programa akademske prekogranične suradnje, usmjerenih na razmjenu prakse, kao i zajedničke planove i programe, te zajednička pravila osiguranja kvalitete“ (Ćosić, 2010, 8). Program Cjeloživotnog učenja EU-a prikazuje sljedeća tabela:


95

Tabela 1. Program cjeloživotnog učenja

Integrirani Program Cjeloživotnog učenja (LLP)Comenius

Predškolsko i školsko obrazovanje

Erasmus

Visoko obrazovanje i napredna nauka

Leonardo da Vinci

Početna i daljnja stručna edukacija i obuka (VET)

Gruntvig

Edukacija odraslih

Transverzalni programi

4 ključne aktivnosti: Razvoj politike, Učenje jezika, Informatičke i komunikacijske tehnologije (ICT), Diseminacija podataka

Program Jean Monnet

3 ključne aktivnosti: Jean Monnet akcije, Operativne subvencije za evropske institucije, Operativne subvencije za evropska udruženja

Izvor: Ćosić, E. (2010). Učenje kroz djelovanje – Pregled procesa pristupanja BiH programima za-jednice: Cjeloživotno učenje i mladi u akciji. Sarajevo: ACIPS, str. 9.)

Bosni i Hercegovini jedino je dostupan Program Jean Monnet.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine 2008. godine usvojilo je Mapu puta i Akcioni plan, s ciljem pri-stupanja programima navedenim u prethodnoj tabeli, i to do 2013. godine. Međutim, do danas nisu učinjeni značajniji pomaci u tom smjeru.

Da bi budući sustav neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini bio usuglašen sa zahtjevima koje je postavila EU, potrebno je izvršiti niz radikalnih reformi. Strategija razvoja stručnog obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini za period 2007. – 2013. godine navodi potrebu usmjeravanja prema Dr-žavnom kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje u Bosni i Hercegovini, a koji sadrži principe Eu-ropskog kvalifikacijskog okvira (EQE). U tom smislu, potrebno je u narednom periodu učiniti sljedeće:

• raditi na izradi nacionalnog kvalifikacijskog okvira

• izvršiti usuglašavanje standarda zanimanja sa standardima u EU-u

• ispuniti uvjete za priznavanje diploma, svjedodžbi i certifikata u zemljama EU-a

• donijeti zakone i druge propise koji će osigurati uspostavljanje institucija neophodnih za osiguranje kvaliteta u obrazovanju i obuci

• razraditi sustav certifikacije

• riješiti sustav financiranja cjeloživotnog učenja

• povećati međusobno povjerenje i transparentnost informativnim sustavima i mrežama u cilju jačanja svijesti o značaju cjeloživotnog učenja

• poticati stjecanje novih znanja i unapređenje kapaciteta svih zainteresiranih partnera

• omogućiti razvoj i podršku ustanovama za obrazovanje i obuku odraslih i poticati financijere za obrazovanje i ravnopravno tretiranje kapitala za obrazovanje

• utvrditi efekte većih investicija u cjeloživotno učenje i stvaranje „društva koje uči“

• utvrditi mrežu škola i centara za obuku i izdati potrebne suglasnosti za izvođenje stručnog obrazovanja i obuke na bazi licenci kao jedan od mehanizama za jačanje kvaliteta obuke.


96 S tim u vezi, potrebno je implementirati sljedeće ciljeve neformalnog obrazovanja u Bosni i Herce-

govini:

1. stvoriti uvjete za održiv i uravnotežen ekonomski rast i razvoj

2. njegovati i afirmirati ekonomsko obnavljanje obučenim i obrazovanim zaposlenicima

3. podržati proces pridruživanja EU-u.

Sustav neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini temeljen na menadžmentu omogućava im-plementiranje navedenih ciljeva, a pogotovo onog koji se odnosi na pridruživanje i punopravno član-stvo države u EU-u. Za punopravno članstvo Bosne i Hercegovine u EU-u potrebno je, pored ostalog, imati efikasan i funkcionalan sustav neformalnog obrazovanja koji će polaznicima koristiti kao faktor više na tržištu rada EU-a te im osigurati socijalnu integraciju i sigurniju budućnost.

Učenje i obrazovanje odraslih, kao poseban oblik neformalnog obrazovanja duboko je ukorijenjeno u EU-u. Tako postoji i djeluje i Europsko udruženje za obrazovanje odraslih (European Association for Aadult Education-EAEA) (Gartenshlaeger, Sirelius, 2010, 13), kao krovna organizacija nevladinih orga-nizacija neformalnog obrazovanja i učenja.

5. ZAKLJUČAK

Ako Bosna i Hercegovina zaista želi postati punopravnom članicom EU-a, onda treba što prije usvojiti zakone i propise kojima će se postaviti i regulirati sustav neformalnog obrazovanja na razini države i provoditi preporuke i propise koje daje EU. Jedan je od ključnih pomaka u tom pogledu što skorije uspostavljenje sustava neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini temeljenog na menadžmentu. Tako uređen sustav može pomoći u integraciji države u EU-u i podizanju njene konkurentske sposob-nosti na veoma zahtjevnom tržištu rada i radne snage u EU-u.

U tom kontekstu, neophodno je omogućiti primjenu znanstveno osmišljenih i provjerenih instrume-nata, načina i modela upravljanja u oblasti neformalnog obrazovanja. Sustav neformalnog obrazova-nja treba pratiti izrazito promjenljivo okruženje, čime se pretvara u tzv. „tržište neformalnog obrazo-vanja“, i kao takvo ukazuje na neophodnost promjena upravljačke paradigme unutar te djelatnosti.


97

LIFELONG LEARNING MANAGEMENT AND INFORMAL EDUCATION IN THE SERVICE OF DEVELOPMENT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

prof. dr. Faruk Jašarević, Faculty of Political Sciences, University of SarajevoSkenderija 72, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, [email protected]

mr. Ermin Kuka, University of SarajevoHalida Nazečića 4, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, [email protected]

ABSTRACT

This paper analyzes the basic determinants, the place and role of non-formal education and lifelong learning in the context of development, of both individuals and a larger social colle-ctivity (group). The significance and the role of management in these processes are very much preferred, which is the fundamental objective of this paper. The recent developments in all aspects of work, lead to the need of permanent education in various fields of social life and work, in order to become / stay competitive in today’s market. The general thesis is that in the process, the management has a crucial importance and impact, as it significantly contributes to the establishment of the system of informal education in Bosnia and Herzegovina, since it allows the establishment of an organized and high quality system of informal education that would allow permanent professional training of employees, who would be able to respond to the modern requirements of the labor market. This is now one of the main competitive advan-tages of the countries with this kind of system.

Key words: management; education; lifelong learning; development


98 6. LITERATURA

1. Ćosić, E. (2010). Učenje kroz djelovanje – Pregled procesa pristupanja BiH programi-ma zajednice: Cjeloživotno učenje i mladi u akciji. Sarajevo: ACIPS.

2. Darko, M. (2005). Šta je neformalno u neformalnom obrazovanju?. U knjizi: Marković, D. (ur). Neformalno obrazovanje u Evropi. Beograd: Grupa “Hajde da...“.

3. Dessler, G. (2007). Osnovi menadžmenta ljudskih resursa. Beograd: Datastatus.

4. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke. (2010). Strategija razvoja nauke u Fede-raciji Bosne i Hercegovine za period 2011-2021. godina. Mostar: Federalno ministar-stvo obrazovanja i nauke.

5. Gartenshlaeger, U. & Sirelius, E. I. (2010). Cjeloživotno učenje za cijelu Evropu – Značaj obrazovanja odraslih u zemljama izvan EU-a. Obrazovanje odraslih, 1, 13-16.

6. Hošo, N. (2007). Cjeloživotno obrazovanje i učenje kao pretpostavka uspješne tranzicije prema društvu i ekonomiji zasnovanim na znanju. Obrazovanje odraslih, 1, 17-24.

7. Jašarević, F. & Jašarević, Z. (2009). Osnovi menadžmenta. Sarajevo: Interlinea.

8. Korjenić, Omer (2007). Tržište rada i cjeloživotno učenje. Most, 209 (1), 16-19.

9. Kuka, E. (2012). Menadžment u obrazovanju. Sarajevo: Štamparija Fojnica d.o.o.

10. Kulić, R. i Despotović, M. (2005). Uvod u andragogiju. Zenica: Dom štampe Zenica.

11. Šunje, A. (2002). Menadžment u obrazovnim ustanovama. Obrazovanje odraslih, 1 (1-3), 69-78.

12. Tihi, B. (2001). Uloga ekonomske nauke i obrazovanja u razvoju Bosne i Hercegovi-ne. Zbornik radova sa Međunarodnog naučnog simpozija, Univerzitet u Sarajevu, 1 (2012), 81-104.

13. Torrington, D., Hall, L., Taylor, S. (2004). Menadžment ljudskih resursa. Beograd: Da-tastatus.

14. Žiga, J. (2001). Cjeloživotno učenje kao zahtjev modernog vremena. Obrazovanje odraslih, 1 (1-3), 31-39.


99

INOVACIJE KAO ČIMBENIK KONKURENTNOSTI PRIVREDE S OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU

prof. dr. Jugoslav Jovičić, Sveučilište u TravnikuCareva Romanovih 4, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Telefon: 00387-65-529-111, e-mail: [email protected]. dr. Stevan Petković, Sveučilište u TravnikuIlije Grbića 45, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Telefon: 00387 65-579-374, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Danas se sve više povećava uloga znanja pri postizanju konkurentskih prednosti, a snažan su oslonac ovim težnjama inovacije i znanje. Inovativnim pristupom i podrškom malim i srednjim poduzećima u pogledu inovativnosti gotovo svaka zemlja može postići veći rast, razvoj, veće zapošljavanje i bolje ekonomske rezultate. Stoga je izuzetno važno da se razvija svijest o potre-bi podrške inovacijama i njihovoj primjeni u privredi jer to doprinosi povećanju konkurentnosti. Bez unapređenja suradnje, znanosti i privrede nema ekonomskog razvoja i zbog toga su neop-hodna ulaganja u inovacije i povećanje konkurentnosti. Činjenica je da su najkonkurentnije pri-vrede ujedno i najinovativnije i da su to države koje su najbliže društvu znanja. Stanje u Bosni i Hercegovini u pogledu inovacija i istraživanja, u odnosu na zemlje u regiji, nije na zavidnom nivou te imamo i premali broj istraživača i nedovoljno ulaganja u financiranje inovativnosti. O tome govori i činjenica da je, sudeći prema posljednjem Globalnom indeksu inovacija 2015., BiH najlošije rangirana zemlja u regiji zauzimajući tek 79. mjesto (od 141 promatrane države) te da u posljednjem Izvještaju o globalnoj konkurentnosti 2014./15. nije čak ni bila uvrštena u razmatranje.

Ključne riječi: inovativnost; konkurentnost; Bosna i Hercegovina

Inovacije kao čimbenik konkurentnosti privrede s osvrtom na Bosnu i Hercegovinu

100 1. UVOD

Danas je znanje prepoznato kao nosilac rasta produktivnosti i bitan čimbenik privrednog rasta, čime je stavljen naglasak na tehnologije, informacije i proces učenja u jačanju ekonomskih potencijala. Ula-ganjem se u znanje pojačava proizvodni kapacitet proizvodnih čimbenika, ali se i omogućava njihova transformacija u nove proizvode i procese. Kada se uzme u obzir da ove investicije karakteriziraju povećani prinosi u odnosu na ulaganja, onda je jasno da su one značajne za dugoročni privredni rast. Prema novim teorijama privrednog rasta, znanje povećava prinos na investicije, a to doprinosi akumulaciji znanja. Time se otvara mogućnost održivog povećanja investicija koje mogu voditi i dugo-ročnom privrednom rastu. Znanje se prenosi i iz jedne industrije u drugu, što dovodi do višestrukog korištenja uz jako male dodatne troškove.

Inovacije su ključne karakteristike poduzetništva. One su rezultat brojnih interakcija između privre-de, države i akademske zajednice u procesu razvoja znanosti i tehnologija. Rezultat je tih interakcija oblikovanje i unapređenje nacionalnog inovacijskog sustava. Od ključnog je značaja za inovatore mo-gućnost da im se osigura pravovremeni pristup stupovima znanja.

2. POJAM INOVACIJE I INOVATIVNOSTI

Početne korake u razvoju teorije inovacija učinio je Jozef Šumpeter, jedan od najvećih ekonomista u povijesti, četrdesetih godina 20. stoljeća. Ekonomski je razvoj, istakao je Šumpeter, u najvećoj mjeri određen neekonomskim čimbenicima. Ovi se čimbenici odnose na institucionalnu strukturu društva. Ključnu ulogu u njoj ima poduzetnik, koji nije samo menadžer, već je jedinstvena i specifična osoba koja po svojoj prirodi prihvaća rizik koji sa sobom nosi uvođenje novih proizvoda i novih tehnologija i na taj način realizira proces inovacija koji je odlučujući za privredni razvoj. Najvažniji je čimbenik privrednog rasta kombinacija pet čimbenika koji predstavljaju inovacije: (1) novi proizvodi, (2) nove proizvodne tehnologije, (3) otvaranje novih tržišta, (4) uvođenje novih resursa i sirovina, (5) nova organizacija ekonomske aktivnosti (Schumpeter, Joseph A. 1939.).

Značaj je inovacija ogroman jer tehnološke inovacije predstavljaju srž tehnološkog progresa koji je najvažniji čimbenik rasta produktivnosti, tehnološkog rasta i ekonomskog razvoja.

Tehnološke su inovacije jedan od najvažnijih čimbenika za ostvarivanje konkurentske prednosti.

Pod tehnološkim se progresom podrazumijevaju usavršavanja postojećih i uvođenje novih sredstava za rad, predmeta rada i procesa rada (tehnologije i organizacije proizvodnje).

Tehnološki progres dovodi do strukturnih promjena u proizvodnom procesu, što ima za posljedicu veću masu proizvoda, štednju sirovina, skraćenje vremena proizvodnje, snižavanje troškova po jedini-ci proizvoda i poboljšanje kvalitete proizvoda. Utjecaj tehnološkog progresa na porast produktivnosti toliko je velik da se smatra da oko polovine stope privrednog rasta potječe od njega.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) je 2005. godine dala opću definiciju inovaci-je: „Tehnološke inovacije su značajno unaprijeđeni proizvodi (robe i usluge), ili procesi, novi metodi marketinga, ili novi metodi organizacije u poslovnoj praksi, radnoj sredini ili eksternim relacijama.“ (OECD, Eurostat, 2005.)

Jugoslav Jovičić, Stevan Petković

101

Europska komisija definira inovaciju kao „unapređenje i povećanje opsega proizvoda i usluga i pove-zanih tržišta; uspostavljanje novih metoda proizvodnje, nabavke i distribucije; uvođenje promjena u menadžmentu, organizaciji i uslovima rada zaposlenih.“ (European Commission, 1995.)

3. INOVATIVNOST KAO BITAN ČIMBENIK KONKURENTNOSTI PRIVREDE

Bez unapređenja suradnje znanosti i privrede nema ekonomskog razvoja i zbog toga su neophodna ulaganja u inovacije i povećanje konkurentnosti. Činjenica je da su najkonkurentnije privrede ujedno i najinovativnije i da su to države koje su najbliže društvu znanja. Zemlje poput Švicarske, Švedske, Danske, Finske, Nizozemske, Njemačke, Hong Konga, Singapura, Južne Koreje, Tajvana, SAD-a, Ka-nade, Japana i Velike Britanije lideri su u inovacijama. Ono što im je zajedničko je da sve imaju jaku ekonomiju zasnovanu na znanju, ekonomiju u koju na podjednak način ulažu u razvoj inovacija i dr-žavni i privatni sektor. Karakterizira ih odlična infrastruktura, politička stabilnost i vladavina prava, jak sektor istraživanja i razvoja s dobrim međunarodnim vezama, velik broj globalnih poduzeća, široka i stalno nadograđivana baza talentirane radne snage i investicije u IT sektor. U ovim je zemljama indu-strija najveći pokretač istraživanja i razvoja pa tek onda sveučilišta i javne institucije.

Prema posljednjem izvještaju o konkurentnosti „The Global Competitiveness Report 2014. – 2015.”, koji je objavio Svjetski ekonomski forum u rujnu 2014. godine na osnovu promatranja 144 zemlje, prvih 10 zemalja po inovativnosti su:

Tabela 1. Top 10 zemalja prema inovativnosti

Rang Zemlja

1. Finska

2. Švicarska3. Izrael

4. Japan

5. SAD

6. Njemačka

7. Švedska8. Nizozemska

9. Singapur

10. Tajvan, Kina

Izvor: „The Global Competitiveness Report 2014. – 2015.”, World Economic Forum


102 U nastavku teksta data je tabela koja prikazuje izdvajanja pojedinih zemalja od bruto društvenog

proizvoda za istraživanje i razvoj. Iz nje se može vidjeti da visokorazvijene zemlje, poput recimo Šved-ske i Njemačke, imaju znatan postotak izdvajanja BDP-a u ove svrhe (u prosjeku 3 %), za razliku od npr. Rumunjske i Bugarske, koje su također članice EU-a, ali znatno manje izdvajaju za unapređenje istraživanja i razvoja.

Tabela 2. Izdvajanja pojedinih zemalja za istraživanje i razvoj kao postotak BDP-a,

period 2010. – 2014.

Zemlja % izdvajanja za BDP za I&R

Danska 2,98

Finska 3,55

Švedska 3,41

Njemačka 2,92

Nizozemska 2,16

Slovenija 2,80

Hrvatska 0,75

Bugarska 0,64

Rumunjska 0,49

Srbija 0,99

Kina 1,98

SAD 2,79

Izvor: http://data.worldbank.org/indicator/

Današnje postindustrijsko društvo karakterizira uloga znanja kao dominantnog čimbenika. U suvre-menoj su ekonomiji znanje, inovacije i inovativnost osnovni čimbenici razvoja i konkurentnosti podu-zeća. OECD definira ekonomiju znanja kao „ekonomiju direktno zavisnu od proizvodnje, distribucije i korištenja znanja i informacija”. Informacije i znanje glavni su pokretači suvremene ekonomije znanja ili ekonomije zasnovane na znanju (knowledge-driven economy). Apsolutna realnost koja karakterizi-ra današnji dinamični, kaotični svijet globalne konkurencije neophodnost je stvaranja novih proizvo-da i usluga kao i uvođenje najnovijih tehnologija ako poduzeće želi uspješno ostvariti konkurentsku prednost. Svakodnevno pobjeđivanje u poslovanju zahtijeva inovacije.

Smatra se da se ključno razumijevanje pokretačkog duha nalazi u inovativnosti. Dok su produktiv-nost, kao i konkurentnost, čimbenici koji potiču visoki ekonomski rast, inovacije su pokretači nove ekonomije.

Inovacija je sama po sebi funkcija triju glavnih činitelja: prvo, kreiranje novog znanja u znanosti, tehnologiji i menadžmentu; drugo, raspoloživost visokoobrazovane radne snage i treće, postojanje poduzetnika sposobnih i voljnih preuzeti rizik transformacije, inovacije u poslu. Ta se nadarenost do-vodi u vezu s postojanjem poduzetničke kulture, ali i s otvaranjem institucija društva u pravcu podu-zetništva.


103

4. ULOGA DRŽAVE U POTICANJU INOVATIVNOSTI

Izuzetno je važno da se razvija svijest o potrebi podrške inovacijama i njihovoj primjeni u privredi jer to doprinosi povećanju konkurentnosti. Stoga je neophodno da država izdvaja dovoljno sredstava za znanstveno-istraživački rad i uvođenje novih tehnologija, što je preduvjet za razvoj.

Inovacijska politika nalaže da država stvori otvoreno i konkurentno poslovno okruženje za poduzeća i za pojedince koji su se voljni upustiti u nove poslovne poduhvate i preuzeti rizike posla. Potrebno je pružati dodatne financijske poticaje u okviru privrednih sektora koji su bitni za državu.

Također, država može pomoći stvaranjem uvjeta i odgovarajuće infrastrukture adekvatnom finan-cijskom politikom, informacijskom, politikom konkurentnosti, kao i ostalim politikama značajnim za ekonomske provedbe. Institucionalno okruženje koje potiče inovativnost, kreativno razmišljanje i po-duzetništvo ključne su odrednice ekonomije zasnovane na znanju. Stoga smo svjedoci da kreativne industrije u području visoke tehnologije (npr. bioinžinjerstvo, računalno programiranje i sl.), ali i razne vrste umjetnosti, dizajn, mikroposlovanje imaju sve više utjecaja i uzimaju sve veće učešće u privred-noj strukturi. Kreativnoj su industriji potrebni ljudi sa znanjem, novim idejama, ali i iskustvom pa se ona oslanja na obrazovanje, istraživanje i razvoj.

Uviđajući značenje poduzetništva za nacionalne ekonomije, najveći je broj država prihvatio podu-zetništvo kao vitalnu komponentu u procesu ekonomskoga rasta i razvoja. Procesom globalizacije svjetska ekonomija postupno gubi svoje lokalne, regionalne i državne karakteristike, čemu značajno pridonose nove tehnologije, novi inovativni procesi i brojne integracije različitih lokalnih, regional-nih i međunarodnih institucija. U tom je procesu doprinos poduzetništva neupitan – jer poduzetnici razvijaju i implementiraju nove tehnologije, generiraju nove proizvode i usluge, pridonose razvoju edukacijskih procesa i porastu općeg blagostanja društava u kojima djeluju.

Poduzetnici ne djeluju sami – oni angažiraju suradnike i brojnu radnu snagu za realizaciju svojih po-slovnih aktivnosti i poduhvata, čime se naglašava povezanost između poduzetništva i posebno malih poduzeća. Mala poduzeća postaju važan činitelj novog zapošljavanja, omogućavaju lakše zadovo-ljavanje poduzetničkih inicijativa, povećavaju socijalnu i ekonomsku mobilnost radne snage, pred-stavljaju jednu od poluga primjene suvremenih tehnologija, povećavaju konkurentnost i djeluju na ukupnu efikasnost privrijeđivanja.

Ovisno o specifičnosti privrede pojedinih država, a posebno o prosječnim veličinama njihovih podu-zeća i obliku organiziranja, kao i kulturnim, religijskim ili drugim društvenim aspektima, moguće je ocijeniti da poduzetnički sektor (promatran na temelju ukupnog broja zaposlenih, a ne samo podu-zetnika-vlasnika) u velikoj mjeri pridonosi zapošljavanju i generiranju ekonomskog rasta nacionalnih ekonomija.

Brojne interakcije između privrede, akademske zajednice i države rezultiraju inovacijama koje obli-kuju nacionalni inovacijski sustav te samim tim vrše utjecaj na inovativnost i provedbu pojedinačnih poduzeća i privrede u cjelini unutar tog sustava.


104 5. OSVRT NA STANJE U BOSNI I HERCEGOVINI PO PITANJU INOVACIJA I KONKURENTNOSTI

5.1. Bosna i Hercegovina u međunarodnim izvještajima

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, stanje u oblasti konkurentnosti i inovativnosti dosta je zabri-njavajuće jer se ona u gotovo svim međunarodnim rangiranjima i izvještajima nalazi na začeljima lista.

Tome u prilog ide i činjenica da Bosna i Hercegovina u prošlogodišnjem Izvještaju o konkurentnosti 2014. – 2015., koji objavljuje Svjetski ekonomski forum, nije bila ni uvrštena u razmatranje.

Naime, u slučaju Bosne i Hercegovine uočen je visok stupanj nekonzistentnosti podataka i razmatra-nja dobivenih rezultata u protekle četiri godine. Na osnovu kvantitativnih i kvalitativnih analiza, kao i anketa koje su provođene radi istraživanja konkurentnosti u BiH u 2014. godini, došlo se do zaključka da ti podaci uvelike odstupaju od predstavljenih trendova, a situacija i događanja na terenu ne po-državaju opravdanost tih odstupanja. Neke su analize iz ankete u potpunosti poništene jer ono što se prikazivalo nije bilo potkrijepljeno kretanjima na terenu. Upravo se to navodi kao razlog što je BiH 2014. godine isključena iz izvještaja o konkurentnosti.

Iako je sasvim izvjesno da su loša ekonomska situacija, nepovoljna klima za investitore, sporo usva-janje zakona, visoka stopa nezaposlenosti, korupcija i kontinuirana politička nestabilnost sigurno do-prinijeli da se BiH prošle godine ne nađe u ovom dokumentu.

Tabela 3. Konkurentnost Bosne i Hercegovine i zemalja u okruženju prema Globalnom indeksu konkurentnosti 1

Godina

Ukupan broj pro-matranih zemalja

Bosna i Hercegovina Srbija Hrvatska Crna

Gora Makedonija Albanija Slovenija

2010 139 102 96 77 49 79 88 45

2011 142 100 95 76 60 79 78 57

2012 144 88 95 81 72 80 89 56

2013 148 87 101 75 67 73 95 62

2014 144 - 94 77 67 63 97 70

Izvor: „The Global Competitiveness Report 2014./15., 2013./14., 2012./13., 2011./12., 2010./11.”, World Economic Forum

1 Globalni indeks konkurentnosti, kojeg objavljuje Svjetski ekonomski forum, oslanja se na ocjenu 12 kategorija tzv. stupova konkurentnosti koji zajedno pružaju detaljan prikaz o konkurentnosti jedne zemlje. Stupovi konkurentno-sti koji se promatraju su: institucije, infrastruktura, makroekonomsko okruženje, zdravlje i osnovno obrazovanje, visoko obrazovanje i obuka, efikasnost tržišta dobara, efikasnost tržišta rada, razvoj financijskog tržišta, tehnološka premnost, veličina tržišta, poslovna sofisticiranost i inovacije.


105

Prethodna tabela prikazuje ostvareni rang Bosne i Hercegovine, kao i zemalja u okruženju, u posljed-njih pet godina. Da se primijetiti da ni u zemljama regije konkurentnost nije na zavidnom nivou. Ako izuzmemo Bosnu i Hercegovinu koja u prošloj godini nije bila ni uvrštena u Izvještaj, najbolju poziciju u 2014. godini po pitanju konkurentnosti, od zemalja regije, ostvarila je Slovenija zauzimajući 70. mje-sto, iako se i njen položaj u zadnjih pet godina dosta pogoršao s obzirom na to da je 2010. zauzimala 45. poziciju. S druge strane, najlošija je Albanija, ali za njom ne zaostaje ni Srbija, koja se zajedno s BiH već godinama nalazi na začelju liste.

Također, sudeći prema Globalnom indeksu inovativnosti2, pozicija Bosne i Hercegovine svakako nije za pohvalu. Od promatrane 144 zemlje svijeta u prošloj godini, Bosna i Hercegovina zauzela je tek 79. poziciju, a od zemalja regije jedino je Albanija bila lošija od nje zauzimajući 87. mjesto. Najbolje rangirana zemlja regije prema Globalnom indeksu inovativnosti u 2014. godini bila je Slovenija na 28. poziciji.

U nastavku je dat pregled ranga za BiH i zemlje okruženja prema rezultatima obuhvaćenim u Global-nom indeksu inovativnosti u prošloj godini:

Tabela 4: Pozicija Bosne i Hercegovine i zemlje okruženja prema Globalnom indeksu inovativnosti

Zemlja Global indeks inovativnosti (GII 2015)

Bosna i Hercegovina 79

Srbija 63

Makedonija 56

Hrvatska 40

Crna Gora 41

Slovenija 28

Albanija 87 Izvor: „The Global Innovation Index 2015-Effective Policies for Development”, JOHNSON Cornell University, INSEAD-The Business School for World, WIPO-World Intellectual Property Organization

2 Globalni indeks inovativnosti pokrenula je poslovna škola INSEAD 2007. godine s idejom da se usuvremeni način mjerenja inovacija i nadvlada tradicionalni pristup zasnovan na mjerama poput broja patenata, broja objavljenih članaka u znanstvenim časopisima ili ulaganje u istraživanje i razvoj. Od 2012. godine istraživanju se priključila i Svjetska organizacija za zaštitu intelektualne svojine (WIPO).Globalni indeks inovativnosti računa se kao prosjek dva podindeksa: podindeksa ulaganja u inovacije i podindeksa rezultata inovacije, a izražava se na skali od 0 do 100. Podindeks ulaganja u inovacije obuhvaća elemente koji bi trebali omogućiti inovativne aktivnosti: institucije; ljudski kapital i istraživanja; infrastruktura; tržišna sofisticira-nost i poslovna sofisticiranost. Podindeks rezultata inovacija obuhvaća rezultate inovacija i oni su grupirani u dvije grupe: rezultati zasnovani na znanju i tehnologiji i kreativni rezultati. Također, od 2012. godine računa se i Indeks inovacijske efikasnosti koji predstavlja odnos ova dva podindeksa. Za izračunavanje Globalnog indeksa inovativno-sti koriste se indikatori prikupljeni iz različitih izvora, kao što su podaci Svjetske banke, OECD-a, vlastita istraživanja kao i komopozitni pokazatelji na osnovu više izvora.


106 5.2. Pregled stanja u oblasti inovacija i znanstveno-istraživačkog rada u Bosni i Hercegovini

Znanstveno-istraživačka, tehnološko-razvojna i kontrolna djelatnost u Bosni i Hercegovini, prije rata, uglavnom se odvijala u industrijskim laboratorijima i institutima i to prvenstveno za vlastite proizvod-ne potrebe. Tijekom, a i poslije, rata istraživačko-razvojna infrastruktura je u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri uništena zajedno s poduzećima kojima je pripadala.

Znanstveno-istraživačku djelatnost u Bosni i Hercegovini danas karakterizira: manjak osposobljenih i akreditiranih institucija za istraživanje i razvoj i malen broj istraživača; nizak nivo i nepovoljna struktu-ra izvora financiranja – ukupna su sredstva za financiranje znanosti ispod 0,1 % BDP-a, u njima država sudjeluje s preko 80 %, poslovni sektor oko 10 % te obrazovne institucije i ostali ispod 10 %; mala pokretljivost istraživača i njihova velika koncentracija u entitetskim centrima; niska konkurentnost znanstvenih radova po broju i kvaliteti; nizak stupanj transformacije znanstvenih istraživanja u inova-cije i proizvode visoke dodane vrijednosti; jako oskudni statistički podaci o znanstveno-istraživačkim rezultatima po relevantnim međunarodnim standardima i dr.

Što se tiče stanja u BiH u pogledu inovacija i istraživanja, u odnosu na zemlje u regiji, činjenica je da BiH ima premalen broj istraživača, ali i nedovoljno ulaganja u financiranje inovativnosti. Sredstva koja Bosna i Hercegovina izdvaja za oblast inovacija i istraživanja više su nego simbolična. I dok su prije rata izdvajanja Bosne i Hercegovine za istraživanje i razvoj činila oko 1 % BDP-a, danas se, iako nema točnih statističkih podataka o tome, procjene kreću oko 0,1 % BDP-a, što je više nego nedovoljno za afirmaciju ozbiljnijih znanstveno-istraživačkih projekata. U prilog tome govori i podatak da sredstva izdvojena iz proračuna BiH-a, preko Ministarstva civilnih poslova, za potrebe inovativnih aktivnosti i znanstveno-istraživačkog rada za 2015. godinu iznose tek 117.000 KM.

S druge strane, stječe se dojam da ni sama BiH privreda nije pretjerano zainteresirana za ulaganja u inovacije. Od ukupnog broja poduzeća, malih, srednjih i velikih, točnije njih 4610 u Bosni i Herce-govini, samo je 655 uvelo barem jednu inovaciju. To su podaci Agencije za statistiku BiH za razdoblje 2010. – 2012. (Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, lipanj 2014.)

To ujedno znači da je samo 14,2 % poduzeća uvelo bar jednu inovativnu aktivnost ili da ih 85,8 % nije provodilo slične. U ukupnom broju poduzeća 4,6 % uvelo je samo tehnološke inovacije, 9,6 % uvelo je samo netehnološke inovacije, dok je 11,2 % njih uvelo i tehnološke i netehnološke inovacije istovremeno.

Poduzeća koja su u periodu 2010. – 2012. godine bila inovativno aktivna najviše su nabavljala stroje-ve, opremu, softvere i zgrade (80,3 %), a najmanje vršila nabavku postojećih znanja od drugih podu-zeća ili organizacija, što je oko 22 %. Prema statističkom istraživanju, čimbenici koji u najvećoj mjeri ometaju inovativne aktivnosti su: čimbenici troška, čimbenici znanja, čimbenici tržišta i institucijski čimbenici. Čimbenik troška, odnosno nedostatak financijskih sredstava, 30 % promatranih poduzeća označilo je kao najznačajniji čimbenik koji ih ometa u provođenju inovativnih aktivnosti u poduzeću ili grupi kojoj poduzeće pripada. Podaci o inovativnim poduzećima pokazali su da je „inovatora” među malim poduzećima bilo 419, 162 među srednjim poduzećima te 74 poduzeća koja se ubrajaju u velika.


107

5.3. Preporuke za poboljšanje

Da bi Bosna i Hercegovina poboljšala svoju konkurentsku poziciju, prije svega je potrebno stvoriti uvjete za lakše privlačenje stranih investicija kako bi se na taj način olakšao i transfer novih tehnolo-gija, što je ujedno i jedna od glavnih konkurentskih prilika za BiH. Zbog ograničenih sredstava koje BiH ima na raspolaganju za istraživanje i razvoj novih tehnologija, najbrži je razvojni put transfer novih tehnologija u privlačenju direktnih stranih ulaganja. Bosna i Hercegovina je do sada ostvarila vrlo skromne rezultate po pitanju privlačenja stranih investicija pa je na ovom polju potrebno napraviti velike iskorake.

Također, neophodno je povećati ulaganja u obrazovanje, istraživanje i razvoj. Naime, tehnološki jaz i nedostatak obrazovnih profila i specijalističkih znanja, koji mogu utjecati na konkurentnost, potrebno je otkloniti intervencijama u obrazovnom sustavu. Preporučuje se nastavak i ubrzanje reformi obra-zovnog sustava koje vode k ispunjenju ovoga cilja te uspostavljanje i financiranje fonda za istraživanje i razvoj i fonda za stipendiranje deficitarnih obrazovnih profila i specijalizanata, koji bi financirao i javni i privatni sektor.

Isto tako, potrebno je izgraditi i ojačati znanstveno-tehnološku i poslovnu infrastrukturu. To po-drazumijeva ljudske resurse, znanstveno-istraživačke i istraživačko-razvojne institucije, istraživačku i informatičku opremu, uređaje i sustave, relevantne baze podataka, definirane statističke indikatore za područje znanosti i tehnologije, tehnološke parkove, inkubatore i centre, umrežene znanstvene, istraživačke i razvojne punktove između sveučilišta, instituta, udruženja inovatora i privrednih subje-kata u Bosni u Hercegovini i inozemstvu, učešća u međunarodnim udruženim znanstveno-istraživač-kim i tehnološko-razvojnim programima i projektima jer bez adekvatnih financijskih ulaganja nema ni inovativne ni konkurentne proizvodnje u zemlji. Bez solidne znanstveno-tehnološke i poslovne infrastrukture teško je očekivati značajnije inovativne aktivnosti i plasman konkurentnih proizvoda na domaćem i svjetskom tržištu. Radi daljeg razvijanja postojećih poduzeća neophodno je osigurati uvjete za njihov rast i razvoj uspostavljanjem poduzetničke infrastrukture. Poticaji mogu biti u vidu osiguranja infrastrukture, projektne dokumentacije i promocije.

Potrebno je povećati financijska izdvajanja iz javnih sredstava, kao i veće učešće privrede za osnov-na, primijenjena i razvojna istraživanja te povećati financijsku pomoć inovatorima. Da bi se povećala konkurentnost bosanskohercegovačke privrede, potrebno je ojačati inovativno-tehnološke aktivno-sti i povezati ih s pouzećima, čime će se ubrzati tehnološko-inovativne promjene u BiH i povećati konkurentnost bosanskohercegovačke proizvodnje.

Neprekidan i masovan razvoj novih znanstvenih saznanja i inovativnih tehnologija donosi ogroman broj korisnih informacija koje uglavnom koristi malen broj istraživača i stručnjaka. Većina tih infor-macija i podataka nikada ne dođe do svih subjekata, posebno privrednih, koji bi itekako mogli imati korist od toga. Razvijene zemlje imaju specijalne organizacije ili udruženja koje se bave distribucijom najnovijih informacija iz oblasti tehnološko-inovativnog razvoja i na taj način štede vrijeme i novac poduzećima koja žele biti konkurentna. U Bosni i Hercegovini, gdje su socijalni problemi veliki, stanje je društvene svijesti o potrebama razvoja znanosti i tehnologije na izuzetno niskom nivou. Stoga je potrebno raditi i na poticanju širenja znanstveno-istraživačkih i tehnoloških saznanja i utjecaja na stvaranje društvene svijesti o značaju znanosti i istraživanja.


108 6. ZAKLJUČAK

Konkurentnost je danas u središtu svih zemalja koje tragaju za održivim dugoročnim razvojem. Traže se novi modaliteti jačanja produktivnosti, a snažan su oslonac ovim težnjama inovacije i znanje. U suvremenoj su ekonomiji znanje, inovacije i inovativnost osnovni čimbenici razvoja i konkurentnosti poduzeća.

Činjenica je da su najkonkurentnije privrede ujedno i najinovativnije i da su to države koje su najbliže društvu znanja (SAD, Japan, zemlje Zapadne Europe). Ono što im je zajedničko je da sve imaju jaku ekonomiju zasnovanu na znanju, ekonomiju u koju na podjednak način ulažu u razvoj inovacija i dr-žavni i privatni sektor. Karakterizira ih odlična infrastruktura, politička stabilnost i vladavina prava, jak sektor istraživanja i razvoja s dobrim međunarodnim vezama, velik broj globalnih poduzeća, široka i stalno nadograđivana baza talentirane radne snage i investicije u IT sektor.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ona se svakako ne može pohvaliti pozitivnim stanjem u oblasti inovativnosti pa samim tim ni u oblasti konkurentnosti, s obzirom na to da inovacije čine značajan čimbenik napretka i održivog razvoja jedne zemlje. Već godinama unatrag Bosna i Hercegovina za-uzima posljednje pozicije gotovo svih međunarodnih izvještaja i pokazatelja. Ako se uzme u obzir izdvajanje države za znanstveno-istraživačku djelatnost, koje je i više nego skromno, kao i nedovoljan broj istraživača, stanje je, slobodno možemo reći, alarmantno.

Zbog rizične prirode istraživanja i razvoja ta je funkcija vrlo često smatrana nedovoljno profitabilnom i žrtvovana u procesu tranzicije. Sada je sasvim jasno da je taj proces smanjio potencijal za dugoročnu konkurentnost ekonomije Bosne i Hercegovine te da je potrebna intervencija u vidu političkih mjera za poticanje povećanog usmjerenja na inovacije.

Bosna i Hercegovina bi trebala raditi na poboljšanju svoje konkurentske pozicije, prije svega stvara-njem uvjeta za poboljšanje poslovnog ambijenta i veće privlačenje stranih investicija. Neophodno je povećati financijska izdvajanja iz javnih sredstava, ali i veće učešće privrede za osnovna, primijenjena i razvojna istraživanja te povećati financijsku pomoć inovatorima. Da bi se poboljšala konkurentnost bosanskohercegovačke privrede, potrebno je ojačati inovativno-tehnološke aktivnosti i povezati ih s poduzećima, čime će se ubrzati tehnološko-inovativne promjene u BiH i povećati konkurentnost bosanskohercegovačke proizvodnje. Paralelno s ovim aktivnostima potrebno je raditi i na poticanju širenja znanstveno-istraživačkih i tehnoloških saznanja te produbljivanju društvene svijesti o znača-ju znanosti i istraživanja, kao i pozitivnih efekata koje oni imaju na poslovnu zajednicu, državu, ali i društvo u cjelini.


109

INNOVATIONS AS A FACTOR FOR COMPETITIVE ECONOMY WITH THE OVERVIEW OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Prof. dr Jugoslav Jovičić, University of TravnikCareva Romanovih 4, Banja Luka, Bosnia and Herzegovina

Cell phone: 00387-65-529-111; e-mail: [email protected]. dr Stevan Petković, University of Travnik

Ilije Grbića 45, Banja Luka, Bosnia and HerzegovinaCell phone: 00387 65-579-374; e-mail: [email protected]

ABSTRACT

The role of knowledge in achieving competitive advantages is increasing every day, and strong support to these aspirations is based in innovations and knowledge. Through inno-vative approach and support to small and medium enterprises in terms of innovations, al-most every country can achieve bigger growth, development, more employment and better economic results. Therefore, it is extremely important to raise the awareness on the need to support the innovations and its appliance in economy, since that contributes to increase of competitiveness. Without improvement of cooperation between science and economy there is no economic development and that is why it is necessary to invest in innovations and increase of competitiveness. It is the fact that the most competitive economies are at the same time the most innovative ones, and those are the countries closest to the knowledge society. The situation in Bosnia and Herzegovina in terms of innovations and research, comparing to the countries in the region, is not at the high level and we have small number of researchers and also insufficient investments in financing the innovations. This is confirmed by the fact that Bosnia and Herzegovina is the worst listed country in the region according to the last Global Innovation Index in 2015, having only 79th position (out of 141 surveyed countries); and Bosnia and Herzegovina was not even taken into consideration in the last Global Competitiveness Report 2014/2015.

Key words: innovations; competitiveness; Bosnia and Herzegovina


110 7. LITERATURA

1. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. (20.06.2014.). Nauka, tehnologija i ino-vacije-Inovativne aktivnosti preduzeća 2010-2012. Saopštenje br.1. Sarajevo: Agen-cija za statistiku Bosne i Hercegovine http://www.bhas.ba/saopstenja/2014/NTI_INO_2012_001_02_BA.pdf

2. Centar za politike i upravljanje. (2011). Analiza konkurentnosti Bosne i Hercegovine u kontekstu pristupnih procesa EU: Centar za politike i upravljanje

3. Drucker, P. (1985). Innovation and Entrepreneurship. London: Heinemann

4. European Commission. (1995). Green Paper on Innovation. European Commission

5. Federalni zavod za programiranje razvoja. (2014). Konkurentnost 2014-2015 Bosna i Hercegovina. Sarajevo: Federalni zavod za programiranje razvoja

6. Jakšić – Levi, M. (2001). Strateški menadžment tehnologije. Beograd: FON

7. Lajović, D. Vulić, V. (2010). Tehnologija i inovacije. Podgorica: Ekonomski fakultet Po-dgorica

8. OECD. Eurostat. (2005). Oslo Manual - Guidelines for Collecting and Interpreting Inno-vation Data, 3rd Edition. OECD, Eurostat

9. OECD. (2013). Priručnik za politike, Triple Helix Partnerstva za Inovacije u Bosni i Her-cegovini. OECD

10. Savjet ministara Bosne i Hercegovine. (2009). Strategija razvoja nauke u Bosni i Her-cegovini 2010-2015. Sarajevo: Savjet ministara Bosne i Hercegovine

11. Schumpeter, J. A. (1939). Business Cycles. New York: McGraw Hill

12. Semeničko D. (2009). si u oblikovanju nacionalnog inovacionog sistema. Beograd: Institut Mihajlo Pupin. Centar za istraživanje razvoja nauke i tehnologije

13. The World Bank-Data- http://data.worldbank.org/indicator/

14. Trbović. S. A. Čavoški, A. (2012). Inovacije i preduzetništvo-alati za uspeh na tržištu EU. Beograd: Univerzitet Singidunum, Fakultet za ekonomiju, finansije i administraci-ju, Centar za promociju nauke

15. World Economic Forum. (2014). The Global Competitiveness Report 2014-2015. Wor-ld Economic Forum http://www.weforum.org/reports/global-competitiveness-re-port-2014-2015




19. World Economic Forum. (2010). The Global Competitiveness Report 2010-2011. Wor-ld Economic Forum http://www.weforum.org/reports/global-competitiveness-re-port-2010-2011-0


111

RAZVOJ KULTURE AKADEMSKOG INTEGRITETA U ONLINE OBRAZOVNOM OKRUŽENJU

dr. sc. Ivica Katavić, prof. v. š.,dr. sc. Gabrijela Budimir Šoško, pred.

mr. sc. Dragan Kopecki, v. predVisoka škola Nikola Šubić ZrinskiSelska cesta 119, 10110 Zagreb

Telefon: + 385 (0)99 369 55 85, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Od početka dvadeset i prvog stoljeća vođena je rasprava među obrazovnim glavnim pred-vodnicima u svezi s akademskim integritetom u „online“ obrazovnom okruženju. S obzirom na činjenicu da je akademski integritet ključna vrijednost u obrazovnim institucijama, ova je tema našla svoje mjesto u obrazovnoj literaturi. Predmetna literatura pokazuje da postoji opća suglasnost da „online“ obrazovanje pruža više prilika za akademsko nepoštenje od klasičnog sustava obrazovanja „face-to-face“. Pod pritiskom konkurencije u „online“ okruženju, uklju-čujući najnovije trendove u ponudi „online“ programa i brzi napredak u razvoju obrazovne tehnologije, nove su obrazovne perspektive i strategije nužne kako bi odgovorili na te izazove. Dok obrazovni predvodnici zahtijevaju od visokoobrazovnih institucija da uravnoteže ekonom-ske i socijalne dimenzije, istraživanje je pokazalo znatan jaz u izgradnji kulture akademskog integriteta u implementaciji „online“ obrazovanja. Specifičan problem koji se odnosi na ovaj rad je kako razviti metode koje „online“ edukatori mogu upotrijebiti da spriječe varanje i pla-gijat u „online“ obrazovnom okruženju. Stoga je svrha ovog kvalitativnog rada stjecanje više razumijevanja kako razviti akademski integritet u „online“ obrazovanom okruženju i kako taj integritet može pridonijeti obrazovnoj zajednici u obliku održivog „online“ okruženja. Primije-njena metoda istraživanja u ovom je radu analiza sadržaja relevantne literature vezane uz aka-demsko nepoštenje u „online“ okruženju. Nadalje, također su identificirane metode prevencije koje omogućavaju nastavnicima/mentorima bolje upravljanje „online“ nastavnim procesima. Rezultati su istraživanja jasno pokazali da postoji strateški pristup za razvoj akademskog inte-griteta u „online“ okruženju. Otkriveno je da upotreba određenih kombinacija metoda zaštite može smanjiti akademsko nepoštenje studenata u „online“ obrazovanom okruženju i postupno razviti kulturu akademskog integriteta.

Ključne riječi: akademski integritet; „online“ obrazovanje; akademsko nepoštenje; metode zaštite

Razvoj kulture akademskog integriteta u online obrazovnom okruženju

112 1. UVOD

Jedan je od novijih trendova u akademskoj zajednici pojava online učenja na daljinu. Online učenje na daljinu u visokom obrazovanju dramatično se povećava s obzirom na globalne trendove mobilnosti i prilagodljiv pristup obrazovanju. Dok učenje na daljinu podrazumijeva sve oblike poučavanja i uče-nja gdje su studenti i mentori/nastavnici geografski razdvojeni, online učenje na daljinu odnosi se na posebno online okruženje gdje se poučavanje i učenje odvija uz pomoć računala kao medija za komu-niciranje (npr. World Wide Web, e-pošta, softver za upravljanje učenjem kao što je Blackboard koji ima pristup preko širokopojasnog pristupa, satelita, kabelske i bežične tehnologije; Katavić, 2015). Danas studenti mogu studirati online od preddiplomske do doktorske razine studija i to bez fizičkog dolaska na visoko učilište.

Iako online učenje na daljinu osigurava puno beneficija i studentima i obrazovnim institucijama, malo je empirijskih istraživanja o potencijalnom akademskom nepoštenju u online okruženju. Ne-dostatak konvencionalnog načina poučavanja i učenja, tj. nedostatak socijalnog i interaktivnog ele-menta (face-to-face interakcije) dovodi u pitanje poštivanje akademskog integriteta. Akademski je integritet etički kodeks ili moralni kod u akademskoj zajednici (Morgan i Hart, 2013). S obzirom na novo akademsko online okruženje, a u svrhu osiguranja kvalitete i poštivanja propisanih akademskih standarda, razvijeni su novi interaktivni informacijsko-komunikacijski sustavi. U tu su svrhu akadem-ska akreditirana tijela propisala kriterije za vrednovanje online studija. Primjerice, na temelju članka 7. i članka 79. stavka 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07-Odluka USRH, 45/09 i 63/11) Nacionalno je vijeće za visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj na svojoj 95. sjednici održanoj 13. veljače 2013. donijelo kriterije za vrednovanje online studija s fokusom na: (a) infrastrukturu i tehničke pretpostavke, (b) organizaciju i administraciju, (c) kadrovske pretpostavke te (d) podršku nastavnicima i studentima.

Istraživanja pokazuju da današnji studenti nemaju visoku razinu akademskog integriteta (Finn i Frone, 2004; Hughes i McCabe, 2006; Lanier, 2006; McCabe i Trevino, 1997; Rakovski i Levy, 2007). Smatra se da je većina studenta sudjelovala u nekoj vrsti akademskog nepoštenja (Lambert i Hogam, 2004). Međutim, malo je istraživanja koja se bave kako razviti kulturu akademskog integriteta u onli-ne obrazovnom okruženju.

2. PREGLED LITERATURE

Postoji velika količina znanstvenih radova koji se bave akademskim integritetom. Međutim, vrlo je malo empirijskih istraživanja koja se bave online edukacijom i akademskim integritetom u online okruženju. Fokus je ovog pregleda literature na: a) trendovima u online visokom obrazovanju, (b) akademskom nepoštenju u online okruženju visokog obrazovanja i (c) metodama za izgradnju kulture akademskog integriteta u online visokom obrazovanju.

Ivica Katavić, Gabrijela Budimir Šoško, Dragan Kopecki

113

Trendovi u online visokom obrazovanju

Jedan je od trendova u online visokom obrazovanju različita percepcija ključnih dionika u online okruženju. Istraživanja pokazuju da je percepcija studenata, mentora/nastavnika i administratora o online učenju na daljinu u visokom obrazovanju različita u smislu njihove uloge u online obrazovnom okruženju (Nash, 2015). Primjerice, istraživanje koje su proveli Community College Research Center (2013) i Wachenheim (2009) pokazuje da studenti vide online nastavu kao jednostavan način završet-ka studija. Dok studenti vjeruju da je face-to-face poučavanje „stvarno učenje“ i da mentori/nastav-nici trebaju biti aktivni sudionici u njihovom procesu učenja, mentori/nastavnici vide svoju ulogu u mentoriranju i vođenju studenta u obrazovnom procesu (Community College Research Center, 2013). Nadalje, studenti vjeruju da mentori/nastavnici trebaju biti dostupni studentima i vikendom, kao i motivirati ih za učenje (Mulig i Rhame, 2012). Međutim, mentori/nastavnici vjeruju da oni ne trebaju biti dostupni studentima vikendom i da studenti trebaju biti disciplinirani i samomotivirani u procesu učenja (Mulig i Rhame, 2012).

Mišljenje administratora u svezi s online nastavom razlikuje se od mišljenja mentora/nastavnika (Community College Research Center, 2013). Pozivajući se na istraživanja Allen i Seaman (2014), a temeljem rezultata istraživanja koje je provela Babcock Research Survey, akademski donositelji od-luka vjeruju da će online nastava imati pozitivan utjecaj na visoko obrazovanje. Međutim, mentori/nastavnici online nastave nisu optimistični kada je u pitanju učenje na daljinu. Istraživanja Allen, Se-aman, Lederman i Jaschik (2012) pokazuju da 2/3 mentora/nastavnika vjeruje da je učenje na daljinu inferiorno face-to face poučavanju i učenju.

Akademsko nepoštenje u online okruženju visokog obrazovanja

Kako se potražnja za online učenjem povećava, sve je više debata o akademskom nepoštenju stu-denata koji pohađaju online nastavu. Harmon, Lambrinos i Buffolino (2010) tvrde da je akademsko nepoštenje u online učenju na daljinu u porastu. Međutim, istraživanja koje su proveli Simonson, Hudgins i Orellana (2009) pokazuju da je manje akademskog nepoštenja u online nastavi.

Zanimljivo istraživanje napravio je Kirtman (2009) istražujući percepciju studenata u svezi s online predmetima. Usporedio je studentske performanse u online nastavi i face-to-face nastavi. Isti men-tor/nastavnik sudjelovao je u obje metode poučavanja i učenja. Rezultati istraživanja pokazali su da su online studenti na polusemestralnom ispitu bili značajno lošiji od studenata koji pohađaju klasičnu nastavu (face-to-face). Međutim, ta je razlika nestala na finalnom ispitu. Temeljem rezultata istraži-vanja može se zaključiti da online studenti imaju percepciju da je online nastava lakša, međutim kada su uvidjeli da su loše napisali polusemestralni ispit, onda su uložili više rada te na finalnom ispitu bili uspješni kao i studenti koji pohađaju konvencionalni način održavanja nastave.


114 Metode za izgradnju kulture akademskog integriteta u online obrazovnom okruženju

Postojeća obrazovna literatura raspolaže s nekoliko elemenata prevencije od akademskog nepošte-nja, što u konačnici pomaže izgradnji kulture akademskog integriteta u online obrazovnom okruženju. Ključni elementi prevencije od akademskog nepoštenja, identificirani u obrazovnoj literaturi, su: (a) politika akademskog integriteta, (b) interakcija, (c) redovna modifikacija online zadataka, (d) softver za plagijat, (e) provjera znanja (finalna) uz prokuratora i/ili web-kamere (proctored testing centar). Temeljem navedenih metoda definirana su tri ključna istraživačka pitanja:

IP1. Kako politika akademskog integriteta može smanjiti akademsko nepoštenje u online obrazov-nom okruženju?

IP2. Kako suradničko učenje promovira akademski integritet u online obrazovnom okruženju?

IP3. Kako redovita modifikacija online zadataka doprinosi akademskom integritetu u online okruže-nju?

Navedena pitanja usmjerit će istraživanja te analizu i interpretaciju rezultata istraživanja.

3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Specifičan problem koji se odnosi na ovaj rad je kako razviti metode koje online edukatori mogu upo-trijebiti da spriječe varanje i plagijat u online obrazovnom okruženju. Temeljem definiranog proble-ma, fokus je ovoga rada na opisu i razumijevanju varijabli koje utječu na razvoj kulture akademskog integriteta u online okruženju. Stoga je svrha ovoga kvalitativnog rada stjecanje više razumijevanja kako razviti akademski integritet u online obrazovanom okruženju i kako taj integritet može pridoni-jeti obrazovnoj zajednici u obliku održivog online obrazovnog okruženja.

S obzirom da je dosadašnje istraživanje pokazalo da postoji znatan jaz u izgradnji kulture akadem-skog integriteta u implementaciji online obrazovanja (Baron i Crooks, 2005), fokus ovoga istraživanja bilo je na analizi sadržaja koji se bavi: (a) trendovima u online visokom obrazovanju, (b) akademskim nepoštenjem u online okruženju visokog obrazovanja i (c) metodama za izgradnju kulture akadem-skog integriteta u online visokom obrazovanju. Izbor navedenog sadržaja temelji se na spoznaji da navedeni sadržaj raspolaže informacijama i podacima koji mogu otkriti ključne varijable za bolje ra-zumijevanje kako razviti akademski integritet u „online“ obrazovanom okruženju i kako taj integritet može pridonijeti obrazovnoj zajednici u obliku održivog „online“ okruženja. Kako bi se bolje razumio fenomen koji se istražuje, u ovom slučaju akademski integritet u online obrazovnom okruženju, priku-pljene su se informacije analizirale korištenjem otvorenog kodiranja (open coding scheme; Yin, 2009).


115

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Svrha je ovoga kvalitativnog rada stjecanje više razumijevanja kako razviti akademski integritet u on-line obrazovanom okruženju i kako taj integritet može pridonijeti obrazovnoj zajednici u obliku održi-vog online okruženja. Tri su istraživačka pitanja korištena kao okvir za prikupljanje kvalitativnih poda-taka iz sekundarnih izvora, kao i analizu i interpretaciju rezultata istraživanja. Istraživačka pitanja su:

IP1. Kako politika akademskog integriteta može smanjiti akademsko nepoštenje u online obrazov-nom okruženju?

IP2. Kako suradničko učenje promovira akademski integritet u online obrazovnom okruženju?

IP3. Kako redovita modifikacija online zadataka doprinosi akademskom integritetu u online okruže-nju?

Navedena istraživačka pitanja usmjerena su k identifikaciji metoda prevencije akademskog nepo-štenja. Te se metode temelje na izgradnji: politike akademskog integriteta, učinkovite interakcije sa studentima i mentorima te redovne modifikacije online zadataka. Navedene metode omogućavaju nastavnicima/mentorima bolje upravljanje online nastavnim procesima.

Rezultati za IP 1. Kako politika akademskog integriteta može smanjiti akademsko nepoštenje u „on-line“ obrazovnom okruženju? Navedeno pitanje upućuje na zaključak da institucije koje nude online učenje na daljinu trebaju imati razvijenu politiku akademskog integriteta. Istraživanja pokazuju da politika akademskog integriteta smanjuje akademsko nepoštenje u online obrazovnom okruženju (Baron i Crooks, 2005). Istraživanje koje je provelo Sveučilište Duke 1990. – 1999. godine na 12.000 studenata pokazuje da fakulteti koji su imali politiku akademskog integriteta imaju 25 – 50 % manje akademskog nepoštenja nego fakulteti bez politike akademskog integriteta (Center for Academic In-tergity, n.d.). Nadalje, Heberling (2002) argumentira da je odgovornost administracije institucije da osigura informiranje studenata online nastave o akademskom integritetu uključujući sankcije i ste-govne postupke ako se utvrdi akademsko nepoštenje. On predlaže da se u silabus ugradi dio koji se odnosi na akademski integritet te da mentori/nastavnici otvoreno daju do znanja studentima njihov stav (usmeno i pismeno) u svezi s akademskim nepoštenjem. Shyles (2002) ide korak dalje i preporu-čuje da studenti potpisuju no cheat ugovor prije upisa pojedinog predmeta.

Rezultati za IP 2. Kako suradničko učenje promovira akademski integritet u „online“ obrazovnom okruženju? Navedeno pitanje upućuje na zaključak da interakcija studenta: (a) sa sadržajem pred-meta (student-sadržaj), (b) s drugim studentima (student-student), (c) s mentorom/nastavnikom (student-mentor/nastavnik) i (d) s tehnološkim medijem (student- online interaktivni informacijski i komunikacijski sustav) doprinosi suradničkom učenju i time smanjuje akademsko nepoštenje u on-line obrazovnom okruženju. Thurmond (2003) definira interakciju, u kontekstu online obrazovnog okruženja, kao studentovu interakciju: (a) sa sadržajem predmeta (student-sadržaj), (b) s drugim stu-dentima (student-student), (c) s mentorom/nastavnikom (student-mentor/nastavnik) i (d) s tehnološ-kim medijem (student- online interaktivni informacijski i komunikacijski sustav). Navedene interak-cije čine temelj za razvoj suradničkog učenja koje promovira učenje u online okruženju. Interakcija između studenata ima pozitivne i negativne aspekte. Pozitivni aspekti interakcije student–student temelji se na grupnom radu (projektu), interaktivnoj raspravi na određene teme, odnosno problem, socijalizaciji, razmjeni iskustva u rješavanju poslovnih problema i virtualnom umrežavanju (Roach, 2001). Capdeferro i Romero (2012) smatraju da interakcija student-student ima i negativne aspekte.


116 Primjerice, interakcija student-student može dovesti do frustracije studenta jer se tom interakcijom ugrožava njegov izbor „gdje“ i „kada“ učiti. Većina studenata izabrala je online nastavu iz razloga što nema vremena ili ne želi interakciju s drugim studentima (Capdeferro i Romero, 2012).

Interakcija studenta s drugim studentima, mentorom/nastavnikom i tehnologijom rezultira razmje-nom relevantnih informacija i podataka. U razmjeni tih informacija dolazi do potencijalnog akadem-skog nepoštenja. Najbolja je prevencija akademskog nepoštenja poznavanje studenta (Carnevale’s 1999). U online učenju na daljinu interakcija između mentora/nastavnika i studenta obično se odvija preko interaktivnog informacijskog i komunikacijskog sustava ili sinkronom i/ili asinkronom komuni-kacijom. Zadaci, čiji sadržaj sadrži citiranje tuđih izvora podataka, šalju se preko interaktivnog infor-macijskog i komunikacijskog sustava. Pozitivni su aspekti takve interakcije vidljivost i transparentnost cijele komunikacije na sustavu. Međutim, stil je pisanja nepoznat ako nema konstantne interakcije sa studentom (Roach, 2001). Ipak, nakon nekoliko zadataka, mentor/nastavnik postaje svjesniji kvalitete studentovog rada i akademsko se nepoštenje lakše uočava (Olt, 2002).

Rezultati za IP 3. Kako redovita modifikacija „online“ zadataka doprinosi akademskom integritetu u „online“ okruženju? Navedeno pitanje upućuje na zaključak da redovita modifikacija online zadata-ka doprinosi akademskom integritetu u online okruženju. Gibelman, Gelman i Fast (1999) sugeriraju korištenje kombinacije elemenata u zadacima, kao što su integracija materijala koje treba proučiti s etičkim smjernicama i praktičnom primjenom. Takva kombinacija zahtijeva od studenta kritičko raz-mišljanje u interpretaciji više elemenata jednog zadatka.

Nadalje, Olt (2002) predlaže da studenti predaju dispoziciju ili radnu verziju zadatka. Na takav se način obeshrabruje korištenje sadržaja tuđih zadataka. Zadaci mogu biti obrada studije slučaja ili analiza stručnog/znanstvenog članka ili vježbe iz osnovne literature te prezentacije tematskih cjelina. Olt (2002) također predlaže korištenje esejskih pitanja umjesto višestrukog izbora ili dopune rečenica jer esejska pitanja zahtijevaju veću razinu razmišljanja nego pitanja višestrukog izbora. Ako se traži objektivno testiranje, Olt (2002) preporučuje izradu učinkovitih pitanja višestrukog izbora, korištenje metode slučajnog izbora pitanja, ograničavanje vremena pristupa testu te ograničavanje vremena pisanja testa.

Istraživanja pokazuju da se u online okruženju vrlo često rade zadaci u formi poslovnog projekta. U tom slučaju student ima mogućnost testiranja praktične primjene zadatka. Pored navedenih tipova online zadataka koriste se i tjedni kvizovi kako bi osigurali da je student pročitao i razumije sadržajne teme za predmetni tjedan. Ovisno o predmetu, testovi mogu biti u formi kolokvija (1 – 2 kolokvija) ko-jim se provjerava poznavanje terminologije i koncepata određenog predmeta te teorijska i praktična znanja temeljena na utvrđenim standardima usvojenosti znanja/vještina. Takve vrste testiranja rade se u kontroliranim uvjetima (uz identifikaciju studenta). Konačno, e-portfelj može biti vrsta online zadatka. E-portfelj sadrži najbolje studentove radove (rasprave, zadatke, studije slučaja) s kojima do-kazuje ostvarenje ciljeva pojedinih aktivnosti.


117

5. ZAKLJUČAK

Ovaj je rad identificirao jaz u literaturi u svezi s akademskim nepoštenjem u online obrazovnom okruženju. Predmetna literatura pokazuje da postoji opća suglasnost da online obrazovanje pruža više prilika za akademsko nepoštenje od klasičnog sustava obrazovanja face-to-face. S obzirom na tendenciju povećane potražnje online učenja na daljinu i ograničenih empirijskih istraživanja na temu akademskog integriteta u online obrazovnom okruženju, potrebna su daljnja istraživanja. U međuvre-menu, obrazovne institucije koje nude online studijske programe mogu koristiti strateški pristup za razvoj akademskog integriteta u online obrazovnom okruženju. Taj pristup temelji se na metodama prevencije akademskog nepoštenja. Te su metode usmjerene na izgradnju politike akademskog inte-griteta, učinkovitu interakciju sa studentima i mentorima te redovitu modifikaciju online zadataka.


118 DEVELOPING CULTURE OF ACADEMIC INTEGRITY IN THE ONLINE

EDUCATIONAL ENVIRONMENT

dr.sc. Ivica Katavić, prof. v. š.,dr.sc. Gabrijela Budimir Šoško, lecturermr. sc. Dragan Kopecki, senior lecturer University College Nikola Šubić Zrinski

Selska cesta 119, 10110 Zagreb Phone: + 385 (0)99 369 55 85; E-mail: [email protected]

ABSTRACT

At the beginning of the 21st century, there was an ongoing debate among educational le-aders about academic integrity in the online educational environment. Considering the fact that academic integrity is a core value in educational institutions, this topic has found its pla-ce in the educational literature. This literature shows that there is a general consensus that online education provides more opportunities for dishonest academic behavior than ‘’face to face’’ classes. As a result, under the emerging competitive pressures in the online education environment, including the latest trends in online course offers and rapid advancements in the educational technology, new educational perspectives and strategies are required to meet these challenges. While educational leaders require higher education institutions to balance economic and social dimensions, research indicated a considerable gap in building the culture of academic integrity in implementing online distance education. The specific problem that is addressed in this paper is how to develop methods which online educators can use to prevent cheating and plagiarism in online educational settings. The purpose of this qualitative study was to achieve a deeper understanding of how to develop an academic integrity in the online educational environment and how this integrity may contribute to the educational community in the form of sustainable online environment. The research method applied in this study was content analysis of relevant literature related to academic dishonesty in online environment. In addition, the prevention methods were identified to aid distance educators. The study fin-dings clearly indicated that there is a strategic approach in developing the culture of acade-mic integrity in the online settings. These findings revealed that using certain combination of safeguard methods may decrease students’ dishonest behavior in the online educational environment and gradually develop the culture of academic integrity.

Key words: academic integrity; online distance education; dishonest behavior; safeguard methods


119

6. LITERATURA

1. Allen, E. i Seaman, J. (2014). Grade change: Tracking online education in the United States. The Sloan Consortium. Retrieved from http://www.onlinelearningsurvey.com/reports/gradechange.pdf

2. Allen, E., Seaman, J. Lederman, D. i Jaschik, S. (2012). Conflicted: Faculty and online Education, 2012. The Sloan Consortium. Retrieved from http://www.insidehighered.Com/sites/default/server_files/survey/conflicted.html

3. Baron, J. i Crooks, S. M. (2005). Academic Integrity in Web Based Distance Education, TechTrends, 49(2), 40 – 45.

4. Capdeferro, N. i Romero, M. (2012). Are online learners frustrated with collaborative learning experiences? The International Review of Research in Open and Distance Learning, 13(2). Retrieved from http://www.irrodl.org/index.php/irrod1/article/view/1127/2179

5. Carnevale’s (1999). How to proctor from a distance? Chronicle of Higher Education, 46, A 47.

6. Center for Academic Intergity (n.d.). Preuzeto od Duke University, http: www.acade-micintegrity.org/cia_reserach.asp.

7. Community College Research Center (2013). Creating an effective online environment. Teachers College, Columbia University. Retrieved from http://ccrc.tc.columbiaEdu/media/k2/attachments/creating-effectiveonline- nvironment.pdf

8. Finn, K. i Frone, M. (2004). Academic performance and cheating: Moderating role of school identification and self-efficacy. Journal of Educational Research, 97(3), 115-122.

9. Gibelman, M., Gelman, R. i Fast, J. (1999). The downside of the Cyberspace: Cheating made easy. Journal of the social work education. 35(3), 367-376.

10. Heberling, M. (2002, Spring). Maintaining academic integrity in online education. Online Journal of Distance Learning Administration, 5(1).

11. Hughes, J. M. C. i McCabe, D. L. (2006). Understanding academic misconduct. Cana-dian Journal of Higher Education, 36(1), 49-63.

12. Kirtman, L. (2009). Online versus in-class courses: An examination of differences in learning outcomes. Issues in Teacher Education, 18(2), 103-116. Retrieved from http://eric.ed.Gov/?id=EJ858508

13. Lambert, E.G. i Hogan, N.L. (2004). Academic Dishonesty among Criminal Justice Majors: A research note. American Journal of Criminal Justice, 29(1), 1 -20.

14. Lanier, M. M. (2006). Academic integrity and distance learning. Journal of Criminal Justice, 17(2), 244-261.

15. McCabe, D. L. i Trevino, L. K. (1997). Individual and contextual

influences on academic dishonesty. Research in Higher Education, 38(3), 379-396.

16. Morgan, L. i Hart, L. (2013) Promoting Academic Integrity in an Online RN-BSN Pro gram. Nursing Education Perspectives, 34(4), 3-240.

17. Mulig, L. i Rhame, S. (2012). Time requirements in an online teaching environment: How to be more effective and efficient in teaching online. Journal of Accounting and Finance12(4), 101-109.


120 18. Narodne novine (2003). Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Zagreb: Narodne novine d.d.

19. Narodne novine (2004). Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Zagreb: Narodne novine d.d.




23. Nash, J. A. (2015). Future of Online Education in Crisis: A Call to Action. The Turkish Online Journal of Educational Technology, 14(2), 80-88.

24. Olt, M. (2002, Fall). Ethics and distance education: Strategies for minimizing acade-mic dishonesty in online assessment. Online Journal of Distance Learning Admini-strations, 5(3).

25. Rakovski, C. i Levy, E. (2007). Academic dishonesty: Perceptions of business students. College Student Journal, 41(2), 466-481.

26. Roach, R. (2001). Safeguarding against online cheating. Black Issues in Higher Educa-tion. 18, 92.

27. Shyles, I. (2002). Authenticating, identifying and monitoring learners in teh virtual classroom: Academic integrity in distance learning. National Communication Asso-ciations, New Orleans, L.A.

28. Simonson, M. R., Hudgins, T. L. i Orellana, A. (2009). The Perfect Online Course: Best Practices for Designing and Teaching. Charlotte, N.C., Information Age Publication.

29. Thurmond, V. A. (2003). Examination of interaction variables as predictors of stu-dents’ satisfaction and willingness to enroll in future Web-based courses. (Doctoral dissertation). University of Kansas Medical Center, Kansas City, KS.

30. Wachenheim, C. J. (2009). Final exam scores in introductory economics courses: Effect of course Delivery method and proctoring. Review of Agriculture Economics, 31(3), 640-652. Doi:10.111/j.1467-9353.2009.01458.x

31. Yin, R. K. (2009). Case study research: Design and methods (4th ed.). Thousand Oaks, CA: Sage Publications, Inc.


121

INBOUND TOURISM WITHIN THE CONTEXT OF RUSSIAN TOURIST MARKET TRANSFORMATION

Vyacheslav A. Lepeshkin, PhD, Plekhanov Russian University of Economics, Stremyannyy str. 36, 117997, Moscow, Russia

Phone: +7-495-958-28-84, E-mail: [email protected]

Todor T. Khristov, PhD, Plekhanov Russian University of Economics, Stremyannyy str. 36, 117997, Moscow, Russia

Phone: +7-495-958-28-84, E-mail: [email protected]

Marina Gregorić, PhD, University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić Zrinski, 10 000 Zagreb, Croatia, Selska cesta 119

Phone: +385-99-4040-164; Fax: +385-1-4002-302, E-mail: [email protected]

ABSTRACT

Russian outbound tourism is well noticed in the World Tourist Market. Exporting tourist ser-vices to Russia has been the boon for the economies of many countries. Nowadays new ten-dencies are being revealed which should radically change the structure of Russian national to-urism and influence the International tourism. There are outer and inner, market and political reasons for that. In Russia the government supports the inner and inbound tourism by means of programs and the strategy of its development. Entrepreneurial activities, competition, in-vestment in tourism and tourist infrastructure are growing as well. In nowadays Russia the shift from “The industry of outbound tourism” to “The industry of national tourism” is well seen. The latter brings additional revenues to Russian regions. Current economic and political situation is contributing to this process. The economic-crisis-related decline in incomes pushes Russians to travel abroad less and instead increases the number of travelers within the country to cheaper destinations. Facing economic sanctions Russian authorities search for inner inve-stment and the possibilities to reduce the cost of import. They started paying more attention to inner tourism. Under the slogans of “import-substitution” and “counter-sanctions” some re-strictions on outbound tourism, preferences for the national tourism industry, and stimulation of consumers’ demand were elaborated in this paper. Also the outbound tourism restrictions, prohibition for some foreign companies to act on Russian tourist market became a political factor. The decline of Russian outbound tourism strengthens the competition among its desti-nations. It is related to Republic of Croatia. The number of Russian visitors to Croatia declines from year to year. On the one hand it may have negative influence on Croatian tourist market, on the other – it opens new possibilities to find ways to attract more visitors from Russia. We suppose that it may be in the interest of Croatia.

Key words: Croatia, inbound tourism; outbound tourism; Russia

inbound tourism within the context of Russian tourist market transformation

122 1. INTRODUCTION

The sphere of tourism faces the impact of different negative and positive factors. Some factors are common relating to the World Tourist Market, others influence particular countries and regions.

In the year 2012 Russia was the 9th travelling country and the 7th country in tourist expenditures in the world (Alexandrova, 2015). Since then Russian economy in general and tourist market in particu-lar are challenged by economic problems caused by low oil and gas prices (resulting in prominent de-valuation of ruble), general slowdown of the World economy and political difficulties which resulted in Western sanctions and worsening of relations with Turkey. As a result Russian outbound tourism is shrinking while the inner and inbound tourism are growing.

This seems to be a long-term tendency. The decline in numbers of Russian visitors to almost all co-untries including Croatia is a warning signal to those who want to retain tourists contributing to the economic development of accepting destinations. Can anything be done to change the current state of affairs?

2. CHARACTERISTICS OF RUSSIAN INBOUND AND OUTBOUND TOURISM

The cumulative effect of different factors influencing Russian tourist market is found in the dynamics of departures and arrivals to Russia in general and with different purposes. These flows are counted by The Federal Government Statistics Service based on the data provided by The Federal Border Ser-vice of the Russian Federation. Those who change the country of residence are not counted. General data of departures and arrivals are divided into different purposes of trips among which are: “busine-ss”, “tourist”, “transit”, “private”, “operating personnel”. The arrivals and departures data are shown on the official sites of The Federal Agency for Tourism, The Federal Government Statistics Service.

The picture 1 shows the data on foreigners’ arrivals to Russia and Russian citizens departing from Russia in 1995-2015.

Vyacheslav A. Lepeshkin, Todor T. Khristov, Marina Gregorić

123

Picture 1: The data on foreign citizens visiting Russia and Russian citizens going abroad in 1995-2015 (thousand trips)

Source:http://www.russiatourism.ru/contents/statistika/statisticheskie-pokazateli-vzaimnykh-po-ezdok-grazhdan-rossiyskoy-federatsii-i-grazhdan-inostrannykh-gosudarstv/

Arrivals to and departures from Russia were showing different dynamics during these years. In 1994-2003 there were more arrivals than departures. In 2004-2013 it was vice versa: the number of depar-tures was growing fast having reached the record-breaking 54 million in 2013. Starting with the year 2014 the tendencies have changed: the number of arrivals continues growing quite fast while that of departures begins to fall. In 2015 only 36 million Russians made trips outside the country (68% to the maximum level of the year 2013). These data are almost the same with those of inbound trips reaching 34 million. This dynamics of departures in previous years was due to the growth in incomes of the Russian population, activity of tourist firms working with outbound tourism, attractiveness of many tourist destinations in different countries of the world. At the same time the country faced the negative changes in the balance of payments and reduction in investment opportunities into domestic tourism. In 2014 as well as in 2009 the consequences of the economic crisis in conjunction with the reduction in households’ and tourist firms’ incomes showed up. The tensions in relations between Russia and the West were growing: in 2009 due to Russian-Georgian relations, nowadays to the situation in the Ukraine. Russian outbound tourism is probably entering a difficult time span, similar to that of 1990s. At that time the consequences of the economic crisis «froze» the tourism.

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

1995 1997 1999 2001 2003 2005 2007 2009 2011 2013 2015*

54069

36581

Tourist arrivals Tourist departures


124 Nowadays political factors enter the game as well. At the same time the data of the 2011-2015

inbound tourism to Russia are rather optimistic. The number of tourist arrivals grew even faster than in the world in general. It was due to several factors favorable for the inbound tourism: seve-ral state-organized events predominantly in the sports sphere, gradual development of the tourist infrastructure, growth in activity of regional tourist authorities and the business, better security, liberalization of visa formalities in several cases. We should admit that the anti-Russian rhetoric and political tensions have not told upon popularity of Russia to foreign visitors.

Picture 2 shows the data on foreigners’ tourist arrivals to and Russian citizen’s tourist departures from Russia in 1995-2015. Basically these data are similar to those of total trips we spoke above. The general level is higher than that of tourist trips due to migration. The indicated number of tourist trips is lower than the real tourist flows because they do not include the trips with private purposes. The latter are basically touristic. Only in August, 2014 the new methods of estimating inbound and outbo-und tourist flows were adopted in Russia following the International tourist statistics recommenda-tions of 2008. The latest data at our disposal are of the first 9 months of the year 2015. It seems to be convenient to use data on total amounts of arrivals and departures. They are close to the index of International tourist arrivals used in the world. Secondly, they were used while elaborating indi-ces-criteria in the Russian National Tourism Development Strategy, federal and regional programs of tourism development.

The above-mentioned new methodology is elaborated following the purposes of working out Ru-ssian official statistics information about tourist trips to Russia and tourist departures from Russia within the framework of International tourist statistics recommendations of 2008 (ITSR – 2008). For more detailed characteristics of inner and inbound tourism the departures-arrivals analysis should be supported by analyzing financial aspects of tourist flows. The source of such information is the data on the Balance of payments of Russia which are published by The Department of Statistics of the Central Bank of the Russian Federation (http://www.cbr.ru/statistics/credit_statistics/bp.pdf).


125

Picture 2: The data on foreign citizens visiting Russia and Russian citizens going abroad (with tou-rist purposes) in 1995-2015 (thousand trips)


Picture 3 shows the dynamics of the «Trips» account in Russia’s Balance of Payments in foreign ser-vices’ trade, in 2006-2015.

Russia has got a negative balance in foreign services’ trade because there were more departures than arrivals. In the year 2013 Russia lost 10 times more than it had achieved and the negative ba-lance reached 46,5 billion USD. During last 10 year the loss was really sky-high – 258 billion USD. Exports and imports of services encompass the expenditures of citizens of a particular country during their trips to other states. This index summarizes expenditures on all goods and services obtained for personal needs or as a gift to others.

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

18000

20000

1995 1997 1999 2001 2003 2005 2007 2009 2011 2013 2015*

18291

12083

Arrival with the purpose of «tourism» Departure with the purpose of «tourism»


126 Picture 3: Russia’s Balance of Payments in foreign services’ trade, the «Trips» account in 2006-

2015 (mil USD)


Table 1. shows the data on exports and imports of services, including those of business trips.

Table 1: The balance (exports - imports) in foreign services’ trade in Russia in 2014, mil USD

Foreign services’ trade Exports Imports Balance

Services total 65 744 121 022 -55 278

Including: Trips, total 11 759 50 428 -38 669

Including:

Private trips 5 778 48 785 -43 006

Business trips 5 981 1 643 4 338

Source: http://www.cbr.ru/statistics/credit_statistics/bp.pdf.

5085 4793

51 579

33970

-60000

-40000

-20000

0

20000

40000

60000

2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015*

Exports Imports Balance


127

The positive balance in business trips partially compensates for the losses from the private trips. None the less, the financial losses caused by tourist exchanges made up for almost 70% of the defi-cit of Russia’s foreign services’ trade in 2014. The outflow of the capitals is the problem of Russian tourist business. High demand for outbound trips is caused by some objective factors. Russia is a northern country where people are missing the Sun and warmth. That is why Turkey and Egypt have been the leading destinations of Russian outbound tourism. Also after decades of being behind the iron curtain the people of the country are getting to know the world. Russian tourist industry has not yet been able to elaborate mass tourist products competitive in the International tourist market that could radically increase the inbound tourism. Tourist firms continue to emphasize outbound tourism and pay mot much attention to a difficult task of organizing inner and inbound tourism. In this context we must admit the interruption of entrepreneurial traditions in Soviet Union for ideolo-gical reasons where all economic activity was state-controlled. Private enterprising was regarded as a crime in Soviet Union. At the same time there are some positive tendencies: the growth of trips to Russia and a small increase in revenues from inbound tourism. Decline in exports of services («pri-vate trips») to Russia in 2014 was due to serious devaluation of Russian ruble against dollar and euro. Negative balance of foreign services’ trade in Russia has started to reduce since 2013 due to the crisis in Russian outbound tourism.

Table 2 shows the data on Russian trips to the most popular destinations of outbound tourism in 2013, 2014 and the first 9 months of 2015.

In 2014 tourist trips outside of Russia reduced from 18,3 to 17,6 million, or by 3,7% to the level of the year 2013. During the first 9 months of 2015 to the same time period of 2014 the reduction was already 31,4%.

The dramatic events connected to Egypt and Turkey happened at the end of the year 2015 and are not shown in these data. After the terrorist act on board the Russian plane returning from Egypt appeared a ban on Russian tourist trips to this country for safety reasons (till the dangers are ruled out). Then charter tourist flights to Turkey were stopped as part of sanctions against this country after the shot down of the Russian war plane. Serious restrictions were put on Turkish firms working in Russia in the sphere of Russian-Turkish tourism.

These restrictions will be negatively telling upon Russian outbound tourism for quite a long time. Or-ganizing trips alternative to Egypt and Turkey will consume much time and effort. Russian economic problems triggered by the economic crisis and Western sanctions will make the situation even worse.


128 Table 2: Tourist trips of Russian citizens to 10 leading outbound tourism markets during the period

of 2013-2015

Country 2013 2014 9 months of 2015

Change in the country’s market share to that of

all countries (+,-, %)

The growth (+,-, %) in the number of visiting

Russian tourists

2014/

2013

9 months of 2015/

9 months of 2014

2014/ 2013

9 months of 2015 /

9 months of 2014

Тurkey 3079 3278 2429 1,78% 3,33% 6,49% -20,51%

Egypt 1909 2566 1568 4,13% 2,70% 34,38% -17,15%

Greece 1176 1016 503 -0,66% -1,67% -13,57% -48,47%

China 1068 766 285 -1,49% -1,33% -28,22% -53,23%

Тhailand 1035 934 314 -0,36% -1,32% -9,78% -51,66%

Spain 1013 982 502 0,04% -1,04% -3,02% -43,12%

Finland 905 379 187 -2,79% -0,15% -58,08% -36,62%

Germany 831 820 443 0,11% 0,09% -1,30% -29,89%

Italy 726 747 394 0,28% -0,42% 2,97% -38,02%

UAE 653 597 240 -0,18% -0,51% -8,57% -43,45%

Total on all countries 18292 17612 9995 0,00% 0,00% -3,72% -31,39%

Source: http://www.russiatourism.ru/contents/statistika/

At the same time bigger opportunities to develop inner and inbound tourism are appearing. There has been numerous talks about the necessity and some measures to develop Russian national tou-rism for many years. But only at this time the chance appeared to carry out structural reforms in Russian tourist industry. And in this unique situation they may be very successful.

3. CURRENT TENDENCIES IN THE DEVELOPMENT OF TOURISM IN RUSSIA

Russian tourism is starting to undergo a serious transformation. It is a consequence of several pro-cesses which gradually formed the prerequisites for radical structural changes in tourism industry. Post-soviet Russian tourism which was formed towards mid 1990s began operating on market ba-sements. By that time the prominent demand for foreign trips has been formed. The tourist market replied by offering adequate supply.

Outbound tourism has been the hallmark of tourism development in Russia. At that time the travel agents and tour operators dealing with international tourism were the most active and outstanding representatives of Russian tourist industry. Though “the come-between outbound tourism” was pre-vailing, gradually the awareness grew that the inner tourism is the basement of national tourism, and the inbound tourism is the source of additional investment into the national economy.


129

The state and businesses were trying to develop national tourism; objective prerequisites for its revival have been accumulating.

The hotel market started reviving after the fall in early 1990s. New Russian hotels, many of which are world-chain ones are offering high-quality services. Following the process in big cities, hotels and other lodging facilities began appearing in Russian regions. The central and regional govern-ments started paying more attention to the development of inner tourism. Strategies and programs of tourist development are being elaborated, cluster approach and the mechanisms of public-private partnership are being used.

Russia has made some achievements in transport machine building. Russian regional aircraft is pro-duced; longer-haul planes are being elaborated as well as the vehicles. Russia and China have anno-unced plans to mutually produce a long-haul aircraft to operate on international airlines. There are projects of building new ships to substitute old ones on river-cruise routes.

Inner trips using different means of transport are growing in number. Air trips are targeting former soviet numbers due to the state support. High-speed railways development program is being carried out.

Interesting to note, that outbound tourism somehow helped the inner one. While travelling abroad Russian citizens got to know the world service standards. From this viewpoint they estimate Russian services. Having satisfied the big demand for international trips many Russians started showing more interest in travelling within their own country. Operating in the world market Russian tourist firms have got a valuable practical business and affairs experience and contacts with their foreign counter-parts. It heightens their skills which may be useful in Russian tourist market.

The «critical mass» has been formed for radical changes in Russian national tourism to start. The cri-sis after 2012 resulting in reduction of Russian outbound tourism triggered off the process of serious transformation of Russian tourist industry.

Nowadays the inner tourism statistics systems are not yet operating well. Several experts estimate Russian inner tourism at 60-70 million per year. In the year 2015 the inner tourism growth reac-hed 30-40%. For the year 2016 the same growth is predicted. The inbound tourism to Russia is also showing growth.

The picture 4 displays the information on the dynamics of foreign visitors to Russia in the years 2006-2015 and the indicative of the Tourism Development Strategies in Russia (until the year 2015 and until the year 2020).

When the data on the whole year of 2015 be obtained we suppose that the total amount of visitors to Russia will reach 34 million almost targeting the till-2015 Strategy’s plan for 36 million.

We may admit that the skepticism about the possibility to get 36 million visitors by 2015 was not supported by the real data. The discrepancy between the facts and the goals of the years 2008 and 2009 was gradually leveled off.

These doubts were based on the World crisis events in 2008-2010 and were reflected on the perspe-ctive of fulfilling the goals of the till-2015-Strategy and it elaborating goals for the till-2020-Strategy. The new goals appeared to be lower than the previous ones. For example 35 million foreign visitors are expected only in 2018, and 40 million in 2020 (http://www.russiatourism.ru/contents/otkrytoe_agentstvo/strategiya-razvitiya-turizma-v-rossiyskoy-federatsii-v-period-do-2020-goda-332/, http://www.russiatourism.ru/search/).


130 Picture 4: Fitting the performance targets of Russia’s Tourism Development Strategies till 2015

and till 2020

Source:http://www.russiatourism.ru/contents/otkrytoe_agentstvo/strategiya-razvitiya-turiz-ma-v-rossiyskoy-federatsii-v-period-do-2020-goda-332/, http://www.russiatourism.ru/search/

We must admit that in 2010 the World Tourist Organization (UNWTO) was predicting 47,1 million vi-sitors to Russia by the year 2020 which should have comprised 2,7% of the World tourist flow (World Tourism Organization, Seul, 2011).

Inner, inbound and outbound tourist flows are closely linked. It is especially well seen in crisis years. As a result of the political conflict with the Western countries following the events in the Ukraine the-re were prohibitions, or recommendations not to go abroad for the representatives of security and other state agencies. It influences the outbound tourism negatively, but the inner one – positively. Political reasons as well as the objective necessity to support the inner tourism lead to the changes in collective treaties concerning the paying for vocations for the employees of big state companies. The compensation for trips expenditures only relates to the inner tourism in Russia. It is one more factor helping the inner Russian tourism.

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

2000 2002 2004 2006 2008 2010 2012 2014 2016 2018 2020

Tourist arrivals

Targets of Russia's Tourism Development Strategy for the period 2014-2020

Targets of Russia's Tourism Development Strategy for the period 2007-2015


131

The 2014-2015 devaluation of Russian ruble due to low prices for natural resources which Russia exports as well as Western sanctions narrowed the opportunities for Russians to travel abroad and reoriented them to travel within the country. At the same time the low ruble rate makes better opportunities for the foreigners to visit Russia and stimulates the inbound tourism.

For the last several years the requirements to act on the outbound tourist market were toughened. The financial provisions for the outbound tour operators are higher then to the inbound ones. Be-sides that the former should enter the professional association “Turpomosh” (“Tourist assistance”) and make additional contribution to the special fund. The conditions of high competition in crisis reality push the firms to involvement in the inner tourist market. Even big international companies which originally appeared in Russia to deal with the outbound tourism have started diversifying their product creating tours to Russian regions.

In the year 2015 such factors as crisis in the Russian air-market, tragic evens in Egypt in October, san-ctions against Turkish business, further devaluation of ruble made an additional negative impact on the outbound tourist market. But cutting short the outbound tourism inevitably helps the inner one.

Yet the new tendencies should be taken advantage of. Such problems inhibiting the inner and inbo-und tourism as the underdevelopment and territorial disproportions of the tourist infrastructure, the relatively low level of services quality, excessively high prices on some tourist products, problems with advertising Russia as a popular tourist destination, with the tourist management and enter-prising functioning are still there. Nonetheless we can be almost sure of the new period in Russian tourist development.

4. CROATIA AS A DESTINATION FOR RUSSIAN TOURISTS

The Russian inner tourism growth negatively impacts the outbound tourism market. If there is a satisfactory supply inside the country, the demand for similar outer destinations will decrease. To retain the visitors the tourist destination should offer either a unique tourist products or the ones that have better price and quality characteristics.

Table 3 gives the data on Russian trips to Croatia and the neighboring countries.


132 Table 3: Departures with the purpose of «tourism» of Russian citizens to Croatia and neighboring

countries in 2013-2015, thousand

Сountry 2013 2014 9 months of 2015

Change in the coun-try’s market share to that of all coun-

tries(+,-, %)

The growth (+,-, %) in the number of vis-iting Russian tourists

2014/2013

9 months of 2015/

9 months of 2014

2014/ 2013

9 months of 2015/

9 months of 2014

Bulgaria 499 498 340 0,10% 0,10% -0,19% -29,38%

Austria 273 229 113 -0,19% -0,12% -15,97% -38,04%

Croatia 82 71 40 -0,05% -0,07% -13,95% -41,47%

Hungary 38 59 34 0,13% 0,03% 54,15% -25,74%

Romania 3 7 7 0,03% 0,03% 159,02% 23,44%

Total on all countries 18 292 17 612 9955 0,00% 0,00% -3,72% -31,39%

Source: http://www.cbr.ru/statistics/credit_statistics/bp.pdf

Romania was the only country that did not lose Russian visitors in number. In 2014 Hungary lost 55% to the year 2013 (in 2015 the reduction continued). In 2014 Bulgaria retained the numbers of 2013 but lost in the year 2015. Croatia and Austria face the decline in arrivals from Russia. In 2014 the strongest decline was to Austria – 16%, and in 2015 – to Croatia – 41,5 %. In case it is in Croatia’s interests to attract more tourists from Russia, the authorities should be active in promoting the co-untry’s tourist product to Russians.

In this regards it would be interesting to mention Russia’s experience of accepting Chinese tourists. 1 million of them visit Russia every year brining 1 billion dollars and their number keeps growing fast. The project «China Friendly» is being realized, its goal is to adapt Russian tourist market to the speci-fic demands of Chinese tourists.

Russia and China have a long border and numerous political, economic, cultural contacts. The rela-tions between these countries were both good and bad at different times. There was a communist period of tense contacts. The interest to Chinese communist past brings about the so called «Red tourism». Red tourism happens both within China and to Russia where Chinese tourists come with numerous purposes of visit including sightseeing connected with the Soviet past.

Croatian government might diversify the tourist supply. Besides traditional relaxed beach tourism on marvelous Croatian coast and islands it might be reasonable to think about promoting the country’s national parks and lakes, cultural heritage of different cities and towns, catholic churches and even remember some commonalities of the communist past playing to tune of elderly Russians some of whom still feel nostalgia over those years.


133

5. CONCLUSION

Different factors of Russian outbound, inner and inbound tourism are described in the article. Ru-ssian economy including the tourist market is challenged with a serious economic crisis. As a result of it the number of inner and inbound tourists is growing while that of Russian visitors abroad is ebbing. The Russian government understands the negative impact of outbound tourism on the country’s balance of payments and carries out the policy of stimulating inner and inbound tourism.

It was mentioned that the changes in the Russian tourist market are long-term with the far-reaching consequences bringing structural alterations to it. The Russian economic crisis provoked by Western sanctions and low oil and gas prices forces to set counter-sanctions and carry out import-substitu-tion. In the tourist market it appears in the form of government’s and businesses’ reorientation to the inner and inbound tourist market, some restrictions on outbound tourism. For the countries accepting the falling amount of Russian tourists it means that the competition for the remaining ones will sharpen and serious efforts are needed to promote their destinations, to create new tourist pro-ducts, which might additionally be of interest to tourists from Russia.

We have noticed the decline in the number of Russian visitors to Croatia. We also see that this fall is even bigger than the decline to the neighboring countries like Austria, etc. The reasons for that were mentioned above. The changes in Croatian authorities and business strategy to stimulate more Russian tourists to the country are needed in case it is in the interests of Croatian society.


134 DOMAĆI TURIZAM U KONTEKSTU TRANSFORMACIJE RUSKOG TURISTIČKOG

TRŽIŠTA

dr. sc. Vyacheslav A. Lepeshkin, Plekhanov Russian University of Economics, Stremyannyy ulica 36, 117997, Moskva, Rusija

Mobitel: +7-495-958-28-84, E-mail: [email protected]

dr. sc. Todor T. Khristov, Plekhanov Russian University of Economics, Stremyannyy ulica 36, 117997, Moskva, Rusija

Mobitel: +7-495-958-28-84, E-mail: [email protected]

dr. sc. Marina Gregorić, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, 10 000 Zagreb, Hrvatska, Selska cesta 119

Mobitel: +385-99-4040-164; Fax: +385-1-4002-302, E-mail: [email protected]

SAŽETAK

Ruski inozemni turizam poznat je na svjetskom turističkom tržištu. Izvoz turističkih usluga u Rusiju zabranjen je sankcijama za ekonomije mnogih zemalja. U današnje vrijeme prisutne su nove tendencije koje bi trebale radikalno promijeniti strukturu ruskog domaćeg turizma i utjecati na inozemni turizam. Za to postoje vanjski i unutarnji tržišni i politički razlozi. U Rusiji država potiče razvoj domaćeg turizma različitim programima i strategijom njegova razvoja. Poduzetničke aktivnosti, konkurencija, investicija u turizam i turistička infrastruktura također su u porastu. U današnjoj Rusiji vidljiva je promjena od „inozemnog turizma” prema „doma-ćem turizmu”. Ovo posljednje donosi dodatne prihode ruskim regijama. Sadašnja ekonomska i politička situacija doprinosi tom procesu. Pad prihoda uzrokovan ekonomskom krizom pri-siljava Ruse da manje putuju u inozemstvo, a raste broj putnika u domaće jeftinije destinaci-je. Suočena s ekonomskim sankcijama ruska državna tijela traže unutrašnje investicije i mo-gućnosti smanjenja troškova uvoza. Počeli su više pažnje posvećivati domaćem turizmu. Pod sloganom „supstitucija uvoza” i „protusankcije” neke restrikcije koje utječu na međunarodni turizam, preferencije prema domaćem turizmu i stimulacija potražnje elaborirane su u ovom radu. Također i restrikcije inozemnog turizma kao i zabrana stranim kompanijama da djeluju na ruskom turističkom tržištu postali su politički faktor. Pad ruskog inozemnog turizma jača konkurenciju među svojim destinacijama, a povezano je i s Republikom Hrvatskom. Broj ruskih turista u Hrvatskoj pada iz godine u godinu. S jedne strane to može imati negativan utjecaj na hrvatsko turističko tržište, a s druge strane može otvoriti nove mogućnosti za pronalaženje na-čina da se privuče više posjetitelja iz Hrvatske. Smatramo da to može biti u interesu Hrvatske.

Ključne riječi: domaći turizam; inozemni turizam; Hrvatska; Rusija


135

6. LITERATURE

1. Alexandrova A. (2015). International tourism. Moscow. KnoRus.

2. Analytical survey of the Department of Statistics of the Central Bank of the Russian Federation. The balance of payments, world investment position and the foreign debt of the Russian Federation, January-June, 2015. (2015). Retrieved from http://www.cbr.ru/statistics/credit_statistics/bp.pdf (15.02.2016.).

3. Federal Agency for Tourism (Rosturism). (2008). Russia’s Tourism Development Stra-tegy till 2015. Retrieved from http://www.russiatourism.ru/search/ (01.02.2016.)

4. Government of the Russian Federation. (2014). Russia’s Tourism Development Stra-tegy for till 2020. Retrieved from http://www.russiatourism.ru/contents/otkrytoe_agentstvo/strategiya-razvitiya-turizma-v-rossiyskoy-federatsii-v-period-do-2020-go-da-332/ (21.02.2016.).

5. Russian statistics, The Federal Agency for Tourism. (2004). Statistical unit. Tourism data. Moscow. p.104

6. Russian statistics, The Federal Agency for Tourism. (2007). Statistical unit (2008). Tourism data. Moscow.

7. The Federal Agency for Tourism. (2015). Official data on mutual trips of Russian and other countries’ citizens. Retrieved from http://www.russiatourism.ru/contents/statistika/statisticheskie-pokazateli-vzaimnykh-poezdok-grazhdan-rossiyskoy-fede-ratsii-i-grazhdan-inostrannykh-gosudarstv/ (01.02.2016.).

8. World Tourism Organization. (2011). Tourism towards 2030. Global overview. Gveon-giu, Republic of Korea, Seul.


137

RAZLIKE U OSTVARIVANJU OBRAZOVANJA ZA PODUZETNIŠTVO U HRVATSKIM OSNOVNIM ŠKOLAMA

mr. sc. Narcisa ManojlovićMinistarstvo socijalne politike i mladih

Savska 66, 10000 Zagreb, HrvatskaE-mail: [email protected]

SAŽETAK

Po isteku petogodišnjeg razdoblja tijekom kojeg je Strategija učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. bila na snazi i isto toliko godina otkako je u primjeni Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, proveli smo anketno istraživanje na reprezentativnom uzorku od 271 ravnatelja osnovnih škola, s ciljem da se ocijene dosadašnja ostvarenja u području obrazovanja za poduzetništvo u hrvatskim os-novnim školama. Od ostvarenja na razini škola, procjenjivani su stupanj motiviranosti učitelja, poduzetničko ozračje škole, sustavnost u provođenju odgovarajućih nastavnih i izvannastavnih aktivnosti te postignuti pomaci u podučavanju za poduzetništvo. Na razini samih učenika pro-cjenjivano je u kojoj se mjeri ostvaruje sustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetniš-tvom, stjecanje osnovnih ekonomskih, tržišnih i financijskih znanja, načina razmišljanja i zna-nja za pokretanje poduzetničkih poduhvata te razumijevanje mogućeg značenja poduzetničkih stavova za vlastiti život i profesionalni razvoj. Ovim je radom provjeravano postoje li razlike u navedenim ostvarenjima u području poduzetničkog učenja s obzirom na veličinu škole, veličinu naselja i regiju u kojoj škola djeluje. Nisu pronađene razlike među skupinama škola različite veličine, ali su utvrđene statistički značajne razlike u pojedinim ostvarenjima u području podu-zetničkog učenja i na razini škola i na razini učenika, s obzirom na regionalnu pripadnost škole i veličinu naselja u kojem se škola nalazi. Učenje za poduzetništvo, uz nastojanja same škole, u mnogome ovisi o okruženju u kojem ona djeluje, pa bi u daljnjem razvoju i implementaciji kurikuluma trebalo uzeti u obzir i prevladati navedene razlike, s ciljem da se svim učenicima u Republici Hrvatskoj osiguraju podjednaki odgojno-obrazovni uvjeti.

Ključne riječi: obrazovanje za poduzetništvo; kurikulum; osnovne škole

Razlike u ostvarivanju obrazovanja za poduzetništvo u Hrvatskim osnovnim školama

138 1. UVOD

U posljednjih pet godina, najvažniji dokumenti u području obrazovanja za poduzetništvo u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj su Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obra-zovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 2010) i Strategija učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. (Vlada Republike Hrvatske, 2010).

U Nacionalni okvirni kurikulum ugrađen je koncept osam temeljnih kompetencija cjeloživotnog ob-razovanja iz Europskog referentnog okvira (European Parliament and the Council of The European Union, 2006), u kojem se smisao za inicijativnost i poduzetnost smatra jednom od ključnih kompe-tencija djece i mladih, nužnom za njihovo uspješno funkcioniranje u promjenjivim životnim i gospo-darskim uvjetima. U školama je učenje za poduzetništvo postalo obvezno, a treba(lo) se uključiti u školske kurikulume i provoditi kao međupredmetna tema ugradbom u sve nastavne predmete te zajedničkim projektima ili modulima.

Strategija učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. smatra se vrlo značajnim iskorakom u poduzetnič-kom obrazovanju u Republici Hrvatskoj i pokazateljem praćenja europskih strategija (Elezović i dr., 2012). S ciljem uvođenja učenja i osposobljavanja za poduzetništvo kao ključne kompetencije u sve oblike, vrste i razine neformalnog i informalnog, a osobito formalnog obrazovanja i učenja, pripadaju-ćim Akcijskim planom za razdoblje 2010. – 2014. godine bio je razrađen niz mjera, ciljeva i konkretnih aktivnosti koje je trebalo ostvariti, od kojih se dio odnosio na sustav osnovnoškolskog obrazovanja.

Implementacija navedenih dokumenata zahtijeva praćenje i vrednovanje ostvarenih rezultata. Kako je istaknuto u jednom radu, u hrvatskom obrazovnom sustavu „postoji potreba za analizom stanja i načina implementacije standarda Europskoga referentnog okvira (European Reference Framework) i jedne od njegovih osam ključnih kompetencija cjeloživotnoga učenja: osjećaja za inicijativu i poduzet-ništvo (Sense of Initiative and Entrepreneurship).” (Elezović i dr., 2012, str. 5.)

Govoreći o obrazovnim postignućima u području učenja za poduzetništvo, nekoliko istraživačkih ra-dova objavljenih prije donošenja i u početnom razdoblju primjene Strategije učenja za poduzetništvo i Nacionalnog okvirnog kurikuluma ukazivalo je na razmjerno nisku „startnu“ razinu obrazovanja za poduzetništvo i poduzetničke kompetencije učenika. Analiza koja se odnosila na osnovno školstvo Republike Hrvatske ukazala je da razrada nastavnih programa nije usmjerena na poduzetničku kom-petenciju, kao i da je učeničko poznavanje osnovnih pojmova vezanih uz poduzetništvo na vrlo niskoj razini (Jokić i dr., 2007). Analiza zastupljenosti poduzetničkih sadržaja u programima srednjih škola, kao i informiranosti i stavova učenika i nastavnika srednjih škola prema poduzetništvu pokazala je da je zastupljenost poduzetničkih sadržaja vrlo niska, da je informiranost učenika o poduzetničkim sadržajima niska te da i sami učenici svoje teorijsko i praktično poznavanje poduzetničkoga područja procjenjuju ispodprosječnim (Elezović i dr., 2012).

Osnovno, srednje i tercijarno obrazovanje kontinuirano se, s obzirom na svoj doprinos stvaranju poduzetničke kompetencije, ocjenjuju i u redovitim istraživanjima Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva.

Narcisa Manojlović

139

Iz godine u godinu, Hrvatska ostaje ispod prosjeka zemalja uključenih u GEM (Global Entreprene-urship Monitor) istraživanje (Singer i dr., 2011; Alpeza i dr., 2013). Kad je posrijedi osnovnoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj, ocjenjuje se da se poduzetništvo samo sporadično spominje u nastavnom programu i da se promovira ovisno o sklonostima i znanju učitelja i/ili ravnatelja škole, što upućuje na zaključak da je obrazovanje za poduzetništvo nedovoljno prisutno u našim osnovnim školama i da u tom pogledu vjerojatno postoje velike međuškolske razlike (Singer i dr., 2011).

Govoreći o obrazovnim postignućima osnovnih škola općenito, analiza rezultata empirijskih evalua-cijskih istraživanja – pokazatelja obrazovnih ishoda dobivenih međunarodnim komparativnim istra-živanjima u sklopu projekta Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu pokazala je da su postignu-ća hrvatskih učenika na kraju četvrtog razreda osnovne škole u dobroj mjeri iznadprosječna (PIRLS 2011. - Progress in International Reading Literacy Study i TIMSS 2011. – Trends in International Mathematics and Science Study), dok su rezultati PISA testiranja petnaestogodišnjaka (Programme for International Student Assessment, 2006., 2009. i 2012.) višekratno bili ispodprosječni (Pastuović, 2014). Uz to je PISA istraživanjima utvrđeno i da su međuškolske razlike u pojedinim pismenostima petnaestogodišnjaka u Hrvatskoj veće od prosjeka OECD-a, što ukazuje na nejednake uvjete učenja u školama (Braš Roth, 2010, prema Pastuović, 2014). Smatra se da su ciljevi obrazovanja, u tzv. društvu znanja, osposobljenost ljudi za trajnu zapošljivost, za aktivno sudjelovanje u demokratskom društvu, jačanje socijalne kohezije i smanjenje društvene isključenosti. Stoga je nužno postići što višu prosječ-nu razinu opće obrazovanosti uz što manje regionalne i međuškolske razlike, tj. uz što veći stupanj ujednačenosti postignuća pojedinih škola oko nacionalnog prosjeka (OECD 2002, prema Pastuović, 2014).

Kad su posrijedi regionalne razlike među školama, nekoliko novijih istraživanja obrazovnih postignu-ća učenika u pojedinim nastavnim predmetima već je ukazalo da postoje statistički značajne razlike s obzirom na regiju. Na primjer, u sklopu projekta „Vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća u osnovnim školama Republike Hrvatske“ kojeg su realizirali Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazova-nja i sporta, na standardiziranim ispitima iz hrvatskog jezika u 2008. godini najbolji su bili učenici iz Sjeverozapadne Hrvatske, zatim iz Jadranske Hrvatske, dok su u testu iz povijesti najbolji bili učenici iz Jadranske Hrvatske, a nakon njih učenici iz Sjeverozapadne Hrvatske. U oba navedena predmeta učenici iz Istočne Hrvatske imali su najslabije, ispodprosječne rezultate (Gjeri, Fulgosi, Žitnik, 2011).

Niz je dokaza i o povezanosti između veličine naselja i obrazovnih postignuća učenika. U istraživa-nju u sklopu gore navedenog projekta učenici škola kojima je osnivač grad u prosjeku su imali nešto bolja postignuća nego učenici čije je škole osnovala županija, što autori obrazlažu činjenicom da se zapravo radi o razlici između gradskih i seoskih škola (Babarović, Burušić, Šakić, 2009). Vrednovanje obrazovnih postignuća učenika provedeno 2008. godine standardiziranim ispitima iz hrvatskoga je-zika i povijesti u osnovnim školama ukazuje na porast uspješnosti s porastom veličine naselja. Škole do 300 učenika postigle su statistički značajno lošije rezultate na ispitu iz hrvatskog jezika nego veće škole, dok su na testu iz povijesti dobiveni statistički dokazi u prilog škola srednje veličine (301 – 600 učenika) u odnosu na veće škole (601 – 900 učenika) (sve prema Gjeri, Fulgosi, Žitnik, 2011). U ispitu iz geografije škole srednje veličine bile su iznadprosječno uspješne, a škole do 300 učenika imale su prosječne rezultate, ali su se i jedne i druge statistički značajno razlikovale od škola od 901 do 1200 učenika koje su imale najniže rezultate (Vranković, Vuk, Šiljković, 2011).


140 Premda rezultati istraživanja koja su se bavila razlikama u obrazovnim postignućima učenika s ob-

zirom na veličinu škole nisu sasvim jednoznačni, oni najčešće upućuju da je uspjeh učenika iz ma-njih osnovnih i srednjih škola bolji od učenika vrlo velikih škola. Manje osnovne škole pokazale su se uspješnijima od srednje velikih, a najmanje su uspješne jako velike škole (Lee i Loeb, 2000, prema Ba-barović, Burušić i Šakić, 2010). U navedenim su istraživanjima kontrolirani drugi mogući utjecaji, kao što su razlike u urbaniziranosti škola, demografskoj strukturi, socio-ekonomskom statusu učenika i drugo, pa autori spomenute rezultate objašnjavaju činjenicom da su u manjim školama odnosi među učiteljima, kao i između učitelja i učenika, u pravilu manje formalni, roditelji su više uključeni, učitelji više komuniciraju, bolje poznaju učenike i izravnije im pomažu, što može itekako doprinijeti uspjehu učenika manjih škola. Sustavnija i cjelovitija istraživanja školske uspješnosti u Hrvatskoj su novijeg datuma (Burušić i Babarović, 2007 i Šakić i sur., 2006, prema Burušić, Babarović i Šakić, 2009). Spome-nuto istraživanje u sklopu projekta „Vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća u osnovnim školama Republike Hrvatske“ uključilo je hijerarhijske regresijske analize u kojima su kriteriji bili prosječno postignuće učenika osnovnih škola na ispitima znanja na završetku razredne i predmetne nastave, a prediktori različite skupine obilježja škola, među kojima i statusna obilježja i veličina škole. Suprotno očekivanju da će male škole biti uspješnije u ostvarenju odgojno-obrazovnih ishoda, autori navode kako u hrvatskom školskom sustavu postoje ozbiljne naznake da su male škole manje uspješne u odnosu na srednje velike škole, objašnjavajući da se velike i male škole vjerojatno razlikuju po mno-gim statusnim obilježjima, što upućuje na zaključak o neujednačenosti koja značajno utječe na rad i postignuća hrvatskih osnovnih škola (Burušić, Babarović i Šakić, 2009). Na primjer, male škole mogu biti nedovoljno materijalno opremljene, imati kombinirane razredne odjele ili pak manje povoljan omjer broja učenika i učitelja (prosječan broj učenika po jednom učitelju), što je značajno i negativno povezano sa školskim uspjehom (Sutton i Soderstorm, 2001, prema Babarović, Burušić i Šakić, 2010). Uzme li se u obzir da manje škole često djeluju u manjim sredinama, lošijim ekonomskim uvjetima te da ih pohađaju učenici nepovoljnijih sociodemografskih obilježja, pojedini autori opravdano naglaša-vaju da treba uzeti u obzir kako je sasvim moguće da one učenicima pružaju jednako ili više nego što bi istim tim učenicima, u nekom zamišljenom slučaju, pružile velike škole (Van de Grift i Houtveen, 2006, prema Burušić, Babarović i Šakić, 2009). U svakom slučaju, čini se da je u hrvatskim uvjetima pitanje utjecaja veličine škole na postignuća učenika vrlo dvojbeno i svakako ga treba razmotriti u budućim istraživanjima (Babarović, Burušić, Šakić, 2009).

Vraćajući se na temu specifičnih postignuća u području učenja za poduzetništvo, nesporno je da su tijekom prethodnog petogodišnjeg razdoblja uloženi brojni napori na tom polju i samih škola i niza ostalih zainteresiranih organizacija i stručnjaka. Međutim, nakon pet godina važenja Strategije učenja za poduzetništvo i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, nameće se potreba za utvrđivanjem u kojoj su mjeri željeni učinci uistinu i ostvareni. Potrebno je provjeriti i postojanje eventualnih razlika među školama kad je u pitanju učenje za poduzetništvo, pri čemu smo se u ovom radu koncentrirali na razlike s obzirom na regionalnu pripadnost škole, veličinu naselja u kojem škola djeluje i veličinu same škole.

Narcisa Manojlović

141

2. NAMJENA, CILJEVI I HIPOTEZE RADA

Namjena je ovog rada, po isteku petogodišnjeg razdoblja primjene Strategije učenja za poduzetniš-tvo 2010. – 2014. te isto toliko godina otkako je Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje u odgojno-obrazovni sustav uveo po-duzetništvo kao ključnu učeničku kompetenciju, sagledati dosadašnja ostvarenja osnovnih škola u području obrazovanja za poduzetništvo s obzirom na eventualne sistematske neujednačenosti među školama na ukupnom području Republike Hrvatske.

Ciljevi provedenog ispitivanja su utvrditi je li ostvarena ujednačenost u provođenju obrazovanja za poduzetništvo u svim osnovnim školama, odnosno postoje li razlike među osnovnim školama (proci-jenjena ostvarenja u učenju za poduzetništvo na razini škola i samih učenika) s obzirom na: 1. veličinu naselja, 2. regiju u kojoj škola djeluje i 3. veličinu škole.

Nul-hipoteze koje se odnose na navedene ciljeve su sljedeće:

• Ne postoje značajne razlike u ostvarenoj razini učenja za poduzetništvo s obzirom na veličinu naselja u kojem škola djeluje (prema broju stanovnika).

• Nema značajnih regionalnih razlika među školama u ostvarenoj razini učenja za poduzetništvo.

• Nema značajnih razlika u ostvarenoj razini učenja za poduzetništvo između osnovnih škola različite veličine (prema broju učenika).

3. METODOLOGIJA PRIKUPLJANJA I OBRADE PODATAKA

3.1. Formiranje uzorka i postupak prikupljanja podataka

Istraživanje za potrebe ovog rada odnosi se na 849 hrvatskih osnovnih škola koje rade po redovi-tom nastavnom planu i programu, a osnivač im je Republika Hrvatska odnosno jedinice regionalne (područne) i lokalne samouprave (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 2014). Preostalih 38 osnovnih škola – privatnih, vjerskih i škola za učenike s teškoćama u razvoju, zbog svojih organizacij-skih i mogućih programskih posebnosti nije bilo predviđeno u provedenom ispitivanju. Stoga, u skla-du sa svrhom samog rada, populaciju čini 849 hrvatskih redovitih osnovnih škola, odnosno njihovih ravnatelja koji su bili izvor podataka u provedenom anketnom ispitivanju.


142 Teritorijalno proporcionalna struktura uzorka postignuta je stratificiranjem prema regionalnom klju-

ču, korištenjem podjele na tri statističke regije: Sjeverozapadnu, Panonsku ili Istočnu te Jadransku ili Južnu regiju. Sjeverozapadna obuhvaća šest županija (Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka i Međimurska županija te Grad Zagreb), Panonska osam (Bjelovarsko-bilo-gorska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Vukovar-sko-srijemska, Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija), a Jadranska regija sedam županija (Istarska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovač-ko-neretvanska županija). Ta je regionalna podjela često korištena jer navedene regije do određene mjere predstavljaju komparabilne jedinice prema broju stanovnika, homogenosti statističkih jedini-ca, prirodno-geografskim obilježjima i povijesnoj tradiciji (Lovrinčević, Marić i Rajh, 2005), a sukladna je i kriterijima Europske unije za vođenje regionalne politike uravnoteženog gospodarskog razvitka i poticaja preko strukturnih fondova (Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospo-darstva, 2010). Iz svake regije slučajnim je odabirom uvršteno najmanje 50 % pripadajućih županija, tako da su u uzorak ušli ravnatelji osnovnih škola iz Dubrovačko-neretvanske, Istarske, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Ličko-senjske, Zadarske, Međimurske, Osječko-baranj-ske, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske, Virovitičko-podravske, Vukovarsko-srijemske i Zagre-bačke županije te Grada Zagreba. Oni su anonimno anketirani tijekom službenih skupova na koje se pozivaju svi ravnatelji s određenog područja, čime je minimalizirana mogućnost da neki neželjeni sistematski faktor djeluje na strukturu uzorka. Opisana kombinacija stratificiranog, slučajnog i pri-godnog (neselektivnog) uzorkovanja omogućila je prikladnu strukturu uzorka prema veličini škola, veličini naselja i regionalnoj pripadnosti, a u pogledu veličine, uzorak je obuhvatio 271 ravnatelja, što je blizu trećine (31,9 %) ukupne populacije.

Narcisa Manojlović

143

Tablica 1. Struktura uzorka prema veličini škola, veličini naselja i regionalnoj pripadnosti

Varijabla Udio u uzorku

Veličina škole (broj učenika) f %

do 200 81 29,9

do 400 83 30,6

do 600 61 22,5

do 800 30 11,1

preko 801 16 5,9

Ukupno 271 100,0

Veličina naselja (broju stanovnika)

do 2.000 69 25,6

do 5.000 75 27,8

do 10.000 30 11,1

do 50.000 41 15,2

do 100.000 21 7,8

više od 100.001 34 12,6

Ukupno 270 100,0

Bez podatka 1

Regija

Sjeverozapadna 92 33,9

Panonska 100 36,9

Jadranska 79 29,2

Ukupno 271 100,0

3.2. Anketni upitnik i sadržane varijable

U istraživanju je primijenjen Upitnik o implementaciji Strategije učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. (Klarić, Manojlović, Manojlović, 2014) koji je posebno izrađen za tu namjenu, što je nužno i opravdano “kada se radi o specijaliziranim programima provedenim na specifičnim kategorijama kli-jenata za čije karakteristike naprosto ne postoje odgovarajući mjerni postupci” (Kulenović, 1993, str. 286.), s tim da je prije provedbe anketiranja probno primijenjen s ciljem odgovarajućeg formuliranja i odabira sadržanih čestica. Upitnik sadrži niz čestica kojima se ispituje ostvarivanje izabranih ciljeva, zadataka i aktivnosti Strategije učenja za poduzetništvo i Akcijskog plana, u dijelu koji se odnosi na osnovno školstvo. Ispitanici su za svaku pojedinu tvrdnju odnosno česticu upitnika procjenjivali stu-panj u kojem je ista ostvarena na skali Likertovog tipa od pet stupnjeva: 1. ne; 2. manjim dijelom da; 3. dijelom da; 4. većim dijelom da; 5. da.


144 Za potrebe ovog rada izdvajamo sljedeće varijable odnosno čestice Upitnika:

• ostvareni ishodi u području obrazovanja za poduzetništvo u školama: ostvarena motiviranost učitelja, uspostavljeno ozračje “poduzetničke škole”, sustavno provođenje nastavnih i izvannastavnih aktivnosti za poduzetništvo, postignuti značajni kvantitativni i kvalitativni pomaci u učenju za poduzetništvo (4 čestice)

• ostvareni ishodi kod učenika (poduzetnička kompetencija): razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetnošću, usvajanje stavova o važnosti poduzetničke orijentacije za život i profesionalni razvoj, usvajanje načina razmišljanja, znanja i vještina za pokretanje poduzetničkih poduhvata, stjecanje osnovnih ekonomskih, tržišnih i financijskih znanja (4 čestice)

• osigurani preduvjeti: što bi u osnovnoškolskom sustavu nužno trebalo osigurati s ciljem uspješnog učenja za poduzetništvo u osnovnim školama (5 čestica)

• obilježja škola: veličina škole (na temelju broja učenika), veličina naselja u kojem je škola (na temelju broja stanovnika) i regionalna pripadnost škole (prema spomenutoj podjeli na tri regije).

Metodološka ograničenja provedenog istraživanja proizlaze iz činjenice da se ono oslanja na procje-ne ravnatelja, ali radi se o stručnjacima koji, bez obzira na neizbježnu subjektivnost, kao pedagoški voditelji škola raspolažu neposrednim saznanjima o ostvarivanju Nacionalnog okvirnog kurikuluma i mjera iz Strategije i Akcijskog plana. Strategija učenja za poduzetništvo je vrlo važan dokument i s obrazovnog i s gospodarskog aspekta, pa je bilo važno vrednovati njene rezultate, vodeći se stajali-štem da „čak i provjera učinjena skromnim sredstvima, uz upotrebu ‘slabijeg’ metodološkog okvira može imati velik značaj, ako to područje ili konkretni posao oskudijeva u odgovarajućim pokazatelji-ma kvalitete. Najgore rješenje je sustavno izbjegavanje bilo kakve evaluacije i nastavak rada uz varave ‘intuitivne’ predodžbe i nade o njegovoj učinkovitosti.” (Kulenović, 1993, str. 291.)

3.3. Obrada rezultata

Obrada podataka provedena je primjenom računalnog programa SPSS. Uz deskriptivne pokazate-lje za svaku česticu (aritmetičke sredine i standardne devijacije), provedena je jednostavna analiza varijance i Scheffeov post hoc test za provjeravanje statističke značajnosti razlika u ostvarenjima u području obrazovanja za poduzetništvo s obzirom na veličinu škole, veličinu naselja i regiju.

4. PRIKAZ I RASPRAVA REZULTATA

Premda se moglo pretpostaviti da ciljevi, zadaci i aktivnosti zacrtani Strategijom i Akcijskim planom, kad je posrijedi osnovnoškolsko obrazovanje, neće biti postignuti u cijelosti, prethodno je primjenom Upitnika o implementaciji Strategije učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. ustanovljeno da uopće nisu ostvareni ili su ostvareni u izrazito maloj mjeri (Klarić, Manojlović i Manojlović, 2014).

U Tablici 2. prikazane su prosječne ravnateljske ocjene ostvarenja u području poduzetničkog učenja u školama i kod samih učenika, koje su se sukladno korištenoj skali procjene teoretski mogle kretati u rasponu od 1 do 5, a u praksi poprimaju vrlo niske vrijednosti u rasponu od 1,68 do svega 2,26 kao maksimalne prosječne vrijednosti (Klarić, Manojlović i Manojlović, 2014).

Narcisa Manojlović

145

Tablica 2. Deskriptivni podaci o ostvarenjima u području poduzetničkog učenja na razini škola i samih učenika na temelju procjena ravnatelja škola

Ostvarenja u području poduzetničkog učenja M SD

Na razini škola

ostvarena je zainteresiranost i motiviranost učitelja za uključivanje poduzetničkog učenja u nastavni proces 2,06 0,997

uspostavljeno je ozračje tzv. „poduzetničke škole“ koja potiče, razvija i podržava poduzetnički način razmišljanja 1,77 0,946

sustavno se provode nastavne i izvannastavne aktivnosti usmjerene na razvoj poduzetničke kompetencije 2,16 1,196

značajni kvantitativni i kvalitativni pomaci u učenju za poduzetništvo i razvoju poduzetničkih kompetencija 1,68 0,819

Na razini učenika

postiže se sustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom 2,26 1,037

učenici razumiju važnost poduzetničkih stavova, znanja i vještina za svoj osobni i profesionalni razvoj 2,02 1,020

učenici stječu temeljna znanja i vještine za pokretanje i upravljanje poduzetničkim pothvatima 1,92 0,963

učenici stječu i služe se osnovnim ekonomskim, tržišnim i financijskim znanjima i vještinama 1,88 0,917

Izvor: Klarić, M., Manojlović, N., Manojlović, S., 2014.

Time su potvrđena predviđanja iz vremena prije ugrađivanja poduzetničke kompetencije u Nacional-ni okvirni kurikulum i donošenja Strategije učenja za poduzetništvo da će trebati dulje vrijeme da se politička odluka polako „prevede“ u jezik obrazovanja, poučavanja i učenja jer je koncept poduzetnič-ke kompetencije kod nas nedefiniran i neistražen te da nedostaju instrumenti za njegovo mjerenje i praćenje (Jokić, 2007).

Kako bi se ispitala povezanost između veličine naselja u kojem se škola nalazi, regionalne pripadnosti škole i njene veličine s jedne te ostvarenja u području poduzetničkog učenja (na razini škola i učenika) s druge strane, provedena je jednostavna analiza varijance čiji su rezultati prikazani u tablicama 3. – 7.


146 Tablica 3. Vrijednosti F-omjera i vjerojatnost statističke značajnosti razlika dobivenih jednostav-

nom analizom varijance među skupinama školama iz naselja različite veličine (prema broju stanov-nika)

Ostvarenja u području poduzetničkog učenja F p

Na razini škola

motiviranost učitelja 0,48 ,75

uspostavljeno ozračje “poduzetničke škole” 2,41* ,05

ostvareni značajni pomaci u učenju za poduzetništvo 2,85* ,03

sustavno se provode nastavne i izvannastavne aktivnosti 1,16 ,33

Na razini učenika

sustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom 2,76* ,03

učenici stječu osnovna ekonomska, tržišna i financijska znanja 2,02 ,09

učenici stječu način razmišljanja i znanja za poduzetničke poduhvate 1,87 ,12

učenici razumiju važnost poduzetničkih stavova za svoj profesionalni razvoj 3,73* ,01

* p < 0,05

Prema podacima u Tablici 3., utvrđene su statistički značajne razlike između škola iz naselja različite veličine u sljedećim aspektima poduzetničkog učenja: „uspostavljeno ozračje poduzetničke škole” i „ostvareni značajni kvantitativni i kvalitativni pomaci u učenju za poduzetništvo i razvoju podu-zetničkih kompetencija“ (ostvarenja na razini škola) te „sustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom“ i „učenici razumiju važnost poduzetničkih stavova za svoj profesionalni razvoj“ (ostvarenja na razini učenika).

Narcisa Manojlović

147

Tablica 4. Deskriptivni podaci za ostvarenja u području poduzetničkog učenja za koja su nađene statistički značajne razlike među školama iz naselja različite veličine i rezultati post-hoc testa

Ostvarenja u poduzetničkom učenju Veličina naselja M SD F/dfPost-hoc

(Scheffe)

Na razini škola

uspostavljeno ozračje poduzetničke škole

a) do 2.000 1,74 ,93 2,41/4 c-e*b) do 5.000 1,76 1,00c) do 10.000 2,23 1,17d) do 50.000 1,78 ,91e) 50.001 i više 1,58 ,71

ostvareni značajni pomaci u učenju za poduzetništvo

a) do 2.000 1,65 ,72 2,85/4 c-e*b) do 5.000 1,67 ,89c) do 10.000 2,14 1,03d) do 50.000 1,66 ,86e) 50.001 i više 1,53 ,60

Na razini učenika

postiže se sustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom

a) do 2.000 2,35 ,95 2,76/4 c-b*b) do 5.000 2,00 1,00c) do 10.000 2,70 1,21d) do 50.000 2,24 1,11e) 50.001 i više 2,31 ,96

učenici razumiju važnost poduzetničkih stavova za svoj profesionalni razvoj

a) do 2.000 2,20 ,95 3,73/4 c-e*b) do 5.000 1,85 1,01c) do 10.000 2,50 1,17d) do 50.000 2,02 1,06e) 50.001 i više 1,76 ,90

M - aritmetička sredina, SD - standardna devijacija, F - rezultat analize varijance, df - broj stupnjeva slobode, a-b, b-c... –post-hoc razlike između skupina, *- razlika je značajna na razini rizika manjoj od 5%.

Prema rezultatima post hoc testa u Tablici 4., za varijable: „uspostavljeno ozračje poduzetničke ško-le”, „ostvareni su značajni pomaci u učenju za poduzetništvo“ i „učenici razumiju važnost poduzetnič-kih stavova za svoj profesionalni razvoj“ utvrđena je statistički značajna razlika između škola u nase-ljima do 10.000 stanovnika i onih u velikim naseljima iznad 50.001 stanovnika, a za varijablu „postiže se sustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom“ između škola u naseljima do 10.000 stanovnika i onih u naseljima do 5.000 stanovnika. Uvidom u deskriptivne podatke u Tablici 4., najve-ću aritmetičku sredinu za sve promatrane varijable ostvarile su škole u naseljima od 5.001 do 10.000 stanovnika, iz čega bi se moglo pretpostaviti da su škole u naseljima te veličine iz nekog razloga imale „najpovoljnije“ uvjete za poduzetničko obrazovanje, bilo zbog vlastitih obilježja, bilo zbog obilježja svog okruženja koje može imati veliku ulogu u obrazovanju za poduzetništvo.


148 Prema rezultatima u Tablici 5. utvrđena je statistički značajna razlika u postizanju sustavnog razvoja

osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom, s obzirom na regiju u kojoj se škola nalazi.

Tablica 5. Vrijednosti F-omjera i vjerojatnost statističke značajnosti razlika dobivenih jednostav-nom analizom varijance među školama iz različitih regija

Ostvarenja u području poduzetničkog učenja F P

Na razini škola

motiviranost učitelja 0,96 ,38

uspostavljeno ozračje “poduzetničke škole” 1,13 ,33

ostvareni značajni pomaci u poduzetničkom učenju 2,09 ,13

sustavno se provode nastavne i izvannastavne aktivnosti 2,81 ,06

Na razini učenika

sustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom 3,70* ,03

učenici stječu osnovna ekonomska, tržišna i financijska znanja 0,59 ,55

učenici stječu način razmišljanja i znanja za poduzetničke poduhvate 1,40 ,25

učenici razumiju važnost poduzetničkih stavova za svoj profesionalni razvoj 2,28 ,10

* p < 0,05

Tablica 6. Deskriptivni podaci za ostvarenja u području poduzetničkog učenja za koja su nađene statistički značajne razlike među školama iz različitih regija i rezultati post-hoc testa

Ostvarenja u poduzetničkom učenju Regija M SD FPost-hoc

(Scheffe)

Na razini učenika

postiže se sustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom

a) Sjeverozapadna 2,07 1,07 3,70 a-c*

b) Panonska 2,26 ,97 c) Jadranska 2,49 1,05

M - aritmetička sredina, SD - standardna devijacija, F - rezultat analize varijance, df - broj stupnjeva slobode, a-b, b-c... –post-hoc razlike između skupina, *- razlika je značajna na razini rizika manjoj od 5%.

Narcisa Manojlović

149

Rezultati post hoc testa u Tablici 6. pokazuju da utvrđena značajna razlika za varijablu „postiže se sustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom“ proizlazi iz statistički značajne razlike između škola u Sjeverozapadnoj i Jadranskoj regiji. Deskriptivni podaci ukazuju da je stanje procije-njeno najboljim u Jadranskoj, a najlošijim u Sjeverozapadnoj regiji. Brojni su razlozi mogli utjecati na takve rezultate, koje nije moguće interpretirati s potrebnom sigurnošću, ali činjenica da je regionalne razlike među školama nesumnjivo postoje.

Smatra se da su velike međuškolske i regionalne razlike u ostvarenoj razini pedagoškog standarda veliki problem, veći čak i od razine postojećeg izdvajanja iz bruto nacionalnog dohotka, jer dovode do natprosječno velikih razlika među školama u obrazovnim ishodima. Navodi se da je u tu svrhu nužno optimizirati strukturu obveznog obrazovanja i školsku mrežu te ujednačiti pedagoški standard u školama diljem zemlje (Pastuović, 2014), s obzirom na dalekosežne i svakako nepovoljne posljedice takvog stanja.

Nije na odmet spomenuti da su županije koje su u našem ispitivanju sačinjavale Panonsku regiju u GEM istraživanju za 2013. godinu ostvarile prosječno najniži indeks razvijenosti od 56,0 %, dok je u Jadranskoj i Sjeverozapadnoj regiji prosječan iznos razvijenosti bio međusobno sličan i iznosio je 97,6 %, odnosno 105,3 % (izračunato prema: Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, 2010, u: Singer i dr., 2011). Ostvareni rang konkurentnosti također je najniži u Istočnoj regiji i iznosi prosječnih 16,9, u usporedbi s 8,7 za Južnu i 5,8 za Sjeverozapadnu regiju (izračunato prema: Nacionalno vijeće za konkurentnost, 2011, u Singer i dr., 2011). Nesporno je da škole djeluju u poduzetnički bitno različitim okruženjima, koja izravno i neizravno mogu podupirati ili otežavati njihovo odgojno-obrazovno djelovanje, pa o tim razlikama odgojno-obrazovna politika također treba voditi računa.

Tablica 7. Vrijednosti F-omjera i vjerojatnost statističke značajnosti razlika dobivenih jednostav-nom analizom varijance među skupinama škola različitih po veličini (broju učenika)

Ostvarenja u području poduzetničkog učenja F pNa razini školamotiviranost učitelja 0,09 ,97uspostavljeno ozračje “poduzetničke škole” 1,61 ,19ostvareni značajni pomaci u poduzetničkom učenju 1,02 ,39sustavno se provode nastavne i izvannastavne aktivnosti 0,23 ,87Na razini učenikasustavan razvoj osobina ličnosti povezanih s poduzetništvom 0,17 ,92učenici stječu osnovna ekonomska, tržišna i financijska znanja 0,39 ,76učenici stječu način razmišljanja i znanja za poduzetničke poduhvate 1,11 ,35učenici razumiju važnost poduzetničkih stavova za svoj profesionalni razvoj 1,46 ,23

* p < 0,05


150 Iz Tablice 7. je razvidno da ni za jednu od čestica koje se odnose na ostvarenja u području poduzet-

ničkog učenja nisu utvrđene statistički značajne razlike među skupinama škola različite veličine (do 200, do 400, do 600, do 800 i preko 801 učenika). Stoga nema potrebe za prikazivanjem deskriptivnih pokazatelja za skupine škole različite veličine, kao ni rezultata post hoc testa.

Uvodno je navedeno kako se općenito smatra da, osim u ekstremnim situacijama, učenici iz manjih škola u prosjeku postižu nešto bolje obrazovne rezultate (Lee, Bryk i Smith, 1993 prema Babarović, Burušić i Šakić, 2010; Lunenburg i Ornstein, 1996, prema Burušić, Babarović i Šakić, 2009). Navedene se spoznaje temelje na istraživanjima provedenim u obrazovnim sustavima koji se u velikoj mjeri ra-zlikuju od hrvatskoga osnovnoškolskog sustava, a hrvatska istraživanja razlika u odgojno-obrazovnim postignućima između manjih i većih škola ne daju jednoznačne rezultate (Burušić, Babarović i Šakić, 2009; Babarović, Burušić i Šakić, 2010), vjerojatno što i jedne i druge karakteriziraju dijelom povoljni, dijelom nepovoljni uvjeti rada čije djelovanje može interferirati, pa i to može biti razlog što u konkret-nom ispitivanju razlike, s obzirom na veličinu škola, nisu utvrđene.

Da bi se željeni transformacijski procesi u obrazovnim ustanovama mogli uspješno odvijati, nužni su odgovarajući resursi. Oni su materijalni: novac, zgrade i oprema te nematerijalni: program, udžbenici i ostali nastavni materijali, učitelji, nastavnici, ravnatelji, stručni suradnici i ostalo osoblje (Pastuović, 2014). Stoga se jedno od pitanja u upitniku odnosilo na osiguravanje nužnih preduvjeta za postizanje očekivanih ostvarenja u području poduzetničkog učenja.

Tablica 8. Deskriptivni podaci o nužnim preduvjetima za postizanje očekivanih ostvarenja u po-dručju poduzetničkog učenja (ocjene ravnatelja škola)

Nužni preduvjeti M SD

veći financijski i materijalni resursi 4,46 ,96

veći organizacijski i vremenski resursi 4,46 ,88

sustavna i kvalitetna edukacija učitelja 4,40 ,96

izrada programa učenja za poduzetništvo na nacionalnoj razini 4,40 ,96

detaljna razrada programa učenja za poduzetništvo po predmetima / razredima 4,21 1,06

U radu koji se bavio pretpostavljenim ograničenjima u provedbi Strategije učenja za poduzetništvo i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, izražena je bojazan da je razina očekivanja u pogledu učenja za poduzetništvo koju društvo i odgojno-obrazovni sustav stavljaju pred učitelje iznimno visoka, dok „...po pitanju uvjeta: resursa (vremena, sredstava, materijala), organizacijskih rješenja i trajne stručne i druge potpore, navedeni dokumenti, osim donekle u dijelu koji se odnosi na stručno usavršavanje, nisu dovoljno ‘obećavajući’.” (Vojnović i Manojlović, 2011, str. 71.) Sudeći po rezultatima u Tablici 8., to se predviđanje izgleda ostvarilo jer su ravnatelji svojim vrlo visokim procjenama upozorili da su im jako manjkali nužni preduvjeti i da je ubuduće nužno osigurati navedene resurse, kako bi se u područ-ju učenja za poduzetništvo mogli ostvariti željeni učinci.

Narcisa Manojlović

151

5. ZAKLJUČAK

Po isteku petogodišnjeg razdoblja važenja Strategije učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. te isto toliko vremena od donošenja Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, bilo je potrebno vrednovati jesu li u osnovnim školama i kod učenika postignuti željeni učinci te postoje li među školama značajne razlike u tom pogledu. Za potrebe ovog rada oslonili smo se na procjene velikog reprezentativnog uzorka ravnatelja osnovnih škola, koji su kao pedagoški voditelji mjerodavan izvor podataka, uz metodološke ograde koje se od-nose na određenu subjektivnost i jednokratnost (sumativnost) te vrste procjena.

Odgovori na hipoteze ovog rada su sljedeći:

• Utvrđene su statistički značajne razlike u ostvarenoj razini učenja za poduzetništvo s obzirom na veličinu naselja u kojem škola djeluje (pri čemu su najbolje rezultate ostvarile škole iz naselja do 10.000 stanovnika), zbog čega je nul-hipoteza odbačena.

• Utvrđene su statistički značajne regionalne razlike među školama u ostvarenoj razini učenja za poduzetništvo (pri čemu su škole Istočne Hrvatske imale najlošije rezultate), čime je nul-hipoteza odbačena.

• Potvrđena je nul-hipoteza po kojoj nema statistički značajnih razlika u ostvarenoj razini učenja za poduzetništvo između skupina osnovnih škola različite veličine.

Općenito niska do izrazito niska razina ostvarenih učinaka u školama i kod učenika ubuduće zahtijeva bitne kvalitativne i kvantitativne promjene u planiranju i ostvarivanju učenja za poduzetništvo da bi se u ovom odgojno-obrazovnom području, za koje se smatra da je od posebnog individualnog, druš-tvenog i gospodarskog značaja, postigli željeni rezultati.

Naše istraživanje nije omogućilo kontrolu svih potencijalno utjecajnih varijabli koje su, mimo regi-onalne pripadnosti, veličine naselja i veličine same škole, mogle utjecati na percipiranu uspješnost škole i učenika u području poduzetničkog učenja. Ipak, ustanovili smo da razlike s obzirom na regiju i veličinu naselja postoje, što je nepovoljna okolnost. Takav rezultat nas, barem u jednoj mjeri, upućuju na mogućnost da obrazovanje za poduzetništvo, uz nastojanja same škole, ovisi i o vanjskom okruže-nju u kojem ona djeluje. U svakom slučaju, u daljnjem razvoju i primjeni obrazovanja za poduzetništvo trebalo bi uzeti u obzir i odgovarajuće prevladati navedene razlike među školama, s ciljem da se svim učenicima u Republici Hrvatskoj osiguraju ujednačeni odgojno-obrazovni uvjeti.


152 DIFFERENCES IN THE REALISATION OF ENTREPRENEURIAL LEARNING IN

CROATIAN PRIMARY SCHOOLS

mr. sc. Narcisa Manojlović, Ministry of Social Policy and YouthSavska 66, 10000 Zagreb, Croatia

Phone: 01-618-1853; E-mail: [email protected]

ABSTRACT

Upon the expiry of the five years’ period through which the National Strategy for Entrepre-neurial Learning 2010-2014 was in effect, and the same period since the National Curriculum Framework for pre-school education and the compulsory primary and secondary school edu-cation has been applied, we conducted a survey on the representative sample of 271 school principals, aimed to estimate the achievements in the field of entrepreneurial learning in Croa-tian primary schools so far. As to achievements at the schools’ level, the questionnaire estima-ted the motivation level of teachers, entrepreneurial climate in schools, systematic implemen-tation of curricular and extracurricular activities and the achieved progress in entrepreneurial teaching, whilst at the pupils’ level it tended to establish to which extent systematic develop-ment of personality traits related to entrepreneurship was realized, the same as the acquire-ment of basic economic, market and financial knowledge, the way of thinking and knowledge for starting entrepreneurial ventures, and understanding of the possible importance of entre-preneurial standpoints for their own life and professional development. The paper itself tends to check if there are differences in the established achievements in the entrepreneurial lear-ning with regard to the size of school, size of place and region in which the particular school operates. No differences between the groups of schools of different size have been found, but statistically considerable differences have been established in particular achievements in the field of entrepreneurial learning both at the schools’ and the pupils’ level, depending on the area of Croatia and size of place where the school is located. Entrepreneurial learning, in addi-tion to the attempts of the school itself, is considerably dependable on the external influence and its surroundings, so that further development and implementation of curriculum should take into account / overcome the mentioned differences, all with the purpose to ensure equal educational conditions for all pupils in the Republic of Croatia.

Key words: entrepreneurial learning; curriculum; primary school

Narcisa Manojlović

153

6. LITERATURA

1. Alpeza, M., Biškupić, N., Eterović, D., Oberman, M., Oberman Peterka, S., Singer, S., Šarlija, N. (2013). Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj - 2013. uključujući rezultate GEM-Global Entrepreneurship Monitor istraživanja za Hrvatsku za 2012. go-dinu. Zagreb: CEPOR - Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetniš-tva. Izvor: http://www.cepor.hr/publikacije.html (pristupljeno: 1.8.2014.).

2. Babarović, T., Burušić, J., Šakić, M. (2009). Uspješnost predviđanja obrazovnih posti-gnuća učenika osnovnih škola Republike Hrvatske, Društvena istraživanja, 18(4-5), str. 673-695.

3. Babarović, T., Burušić, J., Šakić, M. (2010). Psihosocijalne i obrazovne odrednice škol-skog uspjeha učenika osnovnih škola: dosezi dosadašnjih istraživanja, Suvremena psiho-logija 13 (2), str. 235-256.

4. Burušić, J., Babarović, T., Šakić, M. (2009). Odrednice uspješnosti osnovnih škola u Republici Hrvatskoj: rezultati empirijske provjere, Društvena istraživanja, 18(4-5), str. 605-624.

5. Elezović, I., Ferk, M., Quien, M. i Tafra, V. (2012). Konferencija: Predstavljanje rezultata projekta „Zastupljenost poduzetničkih sadržaja u programima srednjih škola”. Zagreb: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Nikola Šubić Zrinski, Zagreb.

6. Gjeri N., Fulgosi S., Žitnik, Z. (2011). Kvalitativna analiza ispita vanjskoga vrjednovanja obrazovnih postignuća učenika osmih razreda provedenih 2008. godine: hrvatski jezik i povijest - stručno izvješće. Zagreb: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazova-nja. Izvor: http://dokumenti.ncvvo.hr/Kvaliteta_obrazovanja/Analiza/analiza_hrv_pov.pdf (pristupljeno: 1.11.2015.)

7. Jokić, B. (ur.) (2007). Ključne kompetencije „učiti kako učiti” i „poduzetništvo” u osnov-nom školstvu Republike Hrvatske - Istraživački izvještaj. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja.

8. Klarić, M., Manojlović, N., Manojlović, S. (2014). Implementation of Strategy for En-trepreneurial Learning 2010-2014 - a research conducted in Croatian primary schools. Obrazovanje za poduzetništvo, 2(1), str. 15-33.

9. Kulenović, A. (1993). Evaluacija psihosocijalnih intervencija. U: Psihološke dimenzije progonstva (ur. Ajduković, D.). Zagreb: Alinea, str. 269-291.

10. Lovrinčević, Ž., Marić, Z., i Rajh, E. (2005). Kako optimalno regionalizirati Hrvatsku? Ekonomski pregled, 56 (12), str. 1109-1160.

11. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2010). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Izvor: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2685 (pristuplje-no: 17.02.2014.).

12. Pastuović, N. (2014). Kvaliteta predtercijarnog obrazovanja u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na strukturu obveznog obrazovanja kao čimbenika njegove kvalitete. Sociolo-gija i prostor, Vol.51 No.3 (197), str. 449-470

13. Popis ustanova u Republici Hrvatskoj s osnovnoškolskim programima (2014). Ministar-stvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Izvor:http://www.mzos.hr/datoteke/Ustanove/USTANOVE_OS.xls (pristupljeno: 30.4.2014.).


154 14. Recommendation of the European Parliament and of the Council of 18 December

2006 on key competences for lifelong learning (2006/962/EC). Annex: Key Competen-ces for Lifelong Learning - a European Reference Framework. Official Journal of the European Union, 30.12.2006., L 394. Str. 13-18.

15. Singer, S., Šarlija, N., Pfeifer, S., Oberman Peterka, S. (2011). Što čini Hrvatsku (ne)po-duzetničkom zemljom? GEM HRVATSKA 2002-2011., Zagreb: CEPOR - Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva.

16. Strategija učenja za poduzetništvo 2010.-2014. (2010). Zagreb: Vlada Republike Hrvat-ske.

17. Vojnović, N., Manojlović, S. (2011). Psihološki aspekti poduzetničke kompetencije uče-nika utvrđeni strateškim aktima i očekivana ograničenja u njihovoj provedbi // Učenje za poduzetništvo : Zbornik radova 1. međunarodne konferencije o učenju za poduzet-ništvo. Zagreb: Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, str. 63.-75.

18. Vranković, B., Vuk, R., Šiljković, Ž. (2011). Kvalitativna analiza ispita vanjskoga vredno-vanja obrazovnih postignuća učenika osmih razreda provedenih 2008. godine: Geogra-fija i integracija nastavnih sadržaja iz Geografije i Povijesti. Zagreb: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Izvor: http://dokumenti.ncvvo.hr/Kvaliteta_obra-zovanja/Analiza/analiza_geo_pov.pdf (pristupljeno: 31.10.2015.)

Narcisa Manojlović

155

CILJANI KUPAC KAO GLAVNA KARIKA USPJEHA

mr. sc. Maristela PrimoracSjenjak 21, 31 000 Osijek, Hrvatska

Mobitel: 00385 98 9594887e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Naš poslovni uspjeh ovisi o našim potrošačima! Kupac, odnosno potrošač, aktivno traži do-bavljača koji može zadovoljiti njegove potrebe. Na taj se način stvara lojalni kupac koji postiže stalnu i ponovnu kupnju. Treba imati na umu kako se zahtjevi kupaca povećavaju paralelno s rastom mogućnosti tehnologije, a svijest o kupcu kao najvažnijoj karici u lancu treba trajno održavati na najvišoj razini. Razvijanjem strategije brige za kupce gospodarski se subjekt mo-dernizira i tržišno usmjerava. Poslovanje mnogih tvrtki danas je „old fashion“, što znači da su mnogi stručnjaci uljuljani u lažni osjećaj sigurnosti i kratkovidnost u pogledu novih trendova, gube od novih stručnjaka koji prate trendove i posjeduju drugačiji odnos prema proizvodnji, organizaciji i brizi o stvarnim i potencijalnim kupcima. Zahvaljujući napretku tehnologije, elek-tronička komunikacija s kupcima postala je osnova u poboljšanju usluge i proizvoda koji se nude kupcima. Došlo je do promjene pri identifikaciji potreba i želja kupaca i ponude proizvoda i usluga. Novi oblici, kreativnost, stvaranje integriranih baza podataka i kompjutorska organi-zacija stvorit će mogućnost skraćivanja procesa donošenja i izvršavanja odluka, proizvodnje i isporuke, a time uspostaviti izravniju i dugotrajniju vezu kupaca i prodavača, temeljenu na obostranoj koristi. Pojavom sve zahtjevnijih i kompliciranijih kupaca javlja se i svijest o potrebi za novim pristupom koji bi trebao donijeti konkurentsku prednost gospodarskom subjektu.

Ključne riječi: potrošač; konkurencija; ciljani marketing; tradicionalni odnos

Ciljani kupac kao glavna karika uspjeha

156 1. UVOD

Ako poduzetnik negira važnost konkurencije, ne kontrolira svoje varijabilne troškove ili nije spreman na promjene, njegovi zadovoljni kupci s vremenom postaju nezadovoljni. Svaki poduzetnik, odnosno trgovac, želi imati najbolje ili najprofitabilnije kupce, ali teško da itko zna koji su kupci uistinu najbolji. Zato se često postavlja pitanje što se misli pod tim „najbolji“, tko su „najbolji“ kupci i kako ih odrediti. Najveći kupci najčešće nisu i najbolji kupci, te ponašanje potrošača nije nužno vođeno time gdje kupci žive, koliko zarađuju ili imaju li visoko obrazovanje.

2. CILJANI MARKETING

U svakom aspektu života, tako i u poslovnom, netko prije, a netko kasnije shvati što je za njega dobro, a što štetno. Uz pomoć masovnog marketinga ne može se kvalitetno opslužiti sve kupce na tržištu. Potrebno je prilagoditi proizvod ili uslugu, a time i cijene ciljanom segmentu, a sve to na osnovu ze-mljopisnog, demografskog ili psihografskog kriterija, te na taj način olakšati distribuciju i komunika-cijske kanale. Osobni odnosi temeljeni su na povjerenju, simpatiji, pouzdanosti itd. Odnosi koji dugo traju učvršćuju te osobine, te na taj način nastaju lojalni kupci koji postižu stalne i ponovne kupnje.

TABLICA 1.: Akcije koje utječu na odnose kupaca i prodavača (Kotler, 2004)

DOBRE AKCIJE LOŠE AKCIJEInicirati pozitivne telefonske pozive Samo uzvraćati telefonske pozivePreporučivati Davati isprikeGovoriti iskreno, otvoreno PovlađivatiKoristiti telefon Koristiti dopisivanjeIskazati zahvalnost Čekati nesporazumeDavati prijedloge Čekati zahtjeveKoristiti riječi „mi“ pri razgovorima o rješavanju problema Koristiti službene fraze „dugujete nama“Sprječavati probleme Samo odgovoriti na problemeKoristiti žargon Koristiti preduge stručne izrazeProbleme izražavati na osoban način Skrivanje problema osobnostiGovoriti o „našoj zajedničkoj budućnosti“ Govoriti o „dobrim starim vremenima“Rutinirati odgovore Odgovor „iz vedra neba“Prihvatiti odgovornost Prebaciti krivnju na koga drugogaPlanirati budućnost Analizirati prošlost

Izvor: Levitt, 1983.

Maristela Primorac

157

3. UTJECAJ SOCIJALIZACIJE NA POTROŠAČA

The American Marketing Association (AMA) definira ponašanje potrošača kao „dinamičku interak-ciju spoznaje, ponašanja i čimbenika okružja, koji rezultiraju u ponašanju i razmjeni aspekata života potrošača. Ova definicija uključuje sve aspekte psihološkog, društvenog i ponašajućeg aspekta potro-šača povezujući ih s vanjskim reakcijama koje se manifestiraju u ponašanju potrošača“ (Kesić, 1999).

Ne postoji gospodarski subjekt koji može djelovati na svakom tržištu i zadovoljiti sve potrošače. Gos-podarski subjekt mora definirati svoja ciljna tržišta i nastojati shvatiti potrebe i želje svojih potrošača, odgovoriti na njihove zahtjeve i pružiti ono što oni trebaju. Treba razumjeti njihove stvarne potrebe i ispuniti ih bolje od konkurencije. Svaki kupac drugačije doživljava određeni proizvod. Njegova sklo-nost određenoj marki ovisi o različitim faktorima (Ekonomski leksikon, 1995).

Procesom socijalizacije, članstvom u određenim institucijama i skupinama, potrošači padaju pod velik utjecaj vezano za kupnju i potrošnju. Kako bi se priklonile takvim institucijama i skupinama, od-nosno njihovom utjecaju i pritiscima, potrošači svjesno reduciraju svoje odluke i počinju se ponašati na način koji odgovara društvenim skupinama kojima pripadaju ili žele pripadati.

Obitelj ima vrlo veliku ulogu. Ona određuje i oblikuje cjelokupno društveno gledište i percepciju svih njezinih članova, uključujući ponašanje pri kupnji i potrošnji, a sve to kako bi izbjegla kaznu i ostvarila nagradu.

Vlada širom svijeta, s različitim stupnjem kontrole, ograničava potrošačev izbor. Ona svojom poli-tikom određuje norme, pravila, propise, tehničke standarde i dopuštenu veličinu javne potrošnje.

Vjera ima sve veći utjecaj na ponašanje pojedinaca. Vjera ne određuje samo simbolično i ritualno ponašanje, već i moralnu i duhovnu konzumaciju. Neki od razloga zbog kojih pojedinci podržavaju vjerska pravila ponašanja snažna je vjera koja razvija snažna vjerovanja i stavove.

Poslodavac također utječe na svog djelatnika na način da mu određuje što treba kupiti za svoje osob-ne i obiteljske potrebe. Politika gospodarskog subjekta postaje skoro podjednako važna u ponašanju potrošača kao i crkva ili vlada.

Kako ponašanje potrošača, njihove sklonosti, potrebe i želje djeluju na razvoj marketinga odnosa i suradnje, tako bi se i svi navedeni elementi trebali uzeti u obzir prigodom planiranja svih budućih akcija jednog gospodarskog subjekta.

Treba imati na umu kako se zahtjevi kupaca povećavaju paralelno s rastom mogućnosti tehnologije, a svijest o kupcu kao najvažnijoj karici u lancu treba trajno održavati na najvišoj razini. Razvijanjem strategije brige za kupce, gospodarski se subjekt modernizira i tržišno usmjerava.


158 4. SILE BUDUĆNOSTI

Marketing-praksa mnogih tvrtki danas je zastarjela, a stručnjaci uljuljani u lažni osjećaj sigurnosti i kratkovidnost u pogledu novih trendova, gube od novih stručnjaka koji prate trendove i posjeduju drugačiji odnos prema proizvodnji, organizaciji i brizi o stvarnim i potencijalnim kupcima. Globaliza-cija, hiperkonkurencija i internet daju novi oblik tržištima i poslovanju. Sve tri sile pojačavaju pritiske za silaznu putanju cijena. Globalizacija navodi kompanije na preseljavanje proizvodnje u jeftinija po-dručja i donošenje proizvoda u neku zemlju po cijenama nižima od onih koje zaračunavaju domaći dobavljači. Hiperkonkurencija znači više kompanija koje se nadmeću za istoga kupca, što vodi do spuštanja cijena, a internet omogućuje ljudima lakše uspoređivanje cijena i prihvaćanje ponude s najnižim troškovima.

Međutim, zahvaljujući napretku tehnologije, elektronička komunikacija s kupcima postala je osnova u poboljšanju usluge i proizvoda koji se nude kupcima. Došlo je do promjene pri identifikaciji potreba i želja kupaca i ponude proizvoda i usluga. Također, lakše je doseći do trenutnih i potencijalnih kupa-ca. Kupci postaju sve više svjesni alternativnih mogućnosti. Cijela organizacija, svi poslovni zadaci i procesi moraju biti vođeni kupčevim potrebama i željama. Novi oblici, kreativnost, stvaranje integri-ranih baza podataka i kompjutorska organizacija, stvorit će mogućnost skraćivanja procesa donoše-nja i izvršavanja odluka, proizvodnje i isporuke, a time uspostaviti izravniju i dugotrajniju vezu kupaca i prodavača, temeljenu na obostranoj koristi.

Tradicionalni menadžment orijentiran je na postizanje maksimuma dobiti, bez osvrtanja na druge tvrtke, osobe ili okolinu. Prijelaz iz tradicionalnog pristupa koji gleda isključivo na dobit tvrtke, na pristup koji se brine o okolini, otvara veliki raspon mogućnosti za povećanje zajedničke dobiti i ostva-renje kvalitete koja postaje glavno oružje u suprotstavljanju konkurenciji.

Trend u svijetu takav je da je životni ciklus proizvoda značajno kraći i zbog toga vrlo je bitno pojačati tempo u razvojnom procesu. Proizvod, razvoj proizvoda i razvoj tržišta trebali bi biti paralelni procesi i trebalo bi biti moguće razviti i unaprijediti proizvode i usluge u skladu komunikacije s kupcima.

Moderni gospodarski subjekti sve više prihvaćaju činjenicu da korisnik predstavlja ključni čimbenik uspjeha gospodarskog subjekta, te da cjelokupno poslovanje mora biti orijentirano k postizanju nje-govog zadovoljstva. Ključ uspjeha gospodarskog subjekta predstavlja njegovu sposobnost predviđa-nja potreba i želja svojih ciljnih korisnika te uspješno zadovoljavanje istih.

Maristela Primorac

159

SLIKA 1. : Determinante isporučene vrijednosti kupcu (Kotler, 2001)


Vrijednostproizvoda

Vrijednostusluge

Vrijednostosoblja

Vrijednostimagea

Novčanitrošak

Vremenskitrošak

Trošakenergije

Psihičkinapor

Ukupnitrošakkupca

Ukupna vrijednost za

kupca

Vrijednostisporučena

kupcu

160 Najvažnije uloge marketing-izvršitelja u pogledu potrošača, stvaranja vrijednosti, odnosa i suradnje

trebale bi biti (Kotler, 2004):

• otkrivanje i ocjenjivanje novih mogućnosti

• razrađivanje percepcija, preferencija i zahtjeva potrošača

• prenošenje želja i očekivanja potrošača dizajnerima proizvoda

• briga o tome da se narudžbe potrošača ispunjavaju korektno i isporučuju na vrijeme

• provjeravanje jesu li potrošači dobili odgovarajuće upute, obučavanje i tehničku pomoć za upotrebu proizvoda

• održavanje kontakta s potrošačima nakon prodaje kako bi bili sigurni da su oni zadovoljni

• prikupljanje ideja potrošača o poboljšavanju proizvoda i usluga te njihovo upućivanje u odgovarajuće odjele.

5. ZAKLJUČAK

Brzi razvoj tehnologije, rastuća globalizacija tržišta i sve veći zahtjevi potrošača, rezultirali su že-stokom konkurencijom na mnogim tržištima. Zbog toga se oglašivači i trgovci nalaze pred proble-mom kako ostvariti sklonost baš njihovom proizvodu kada se kupci više ne mogu svrstati u homogeni model. Kupci se prilagođavaju jednom modelu na određeno vrijeme, onda se prebacuju na drugi, potpuno novi i drugačiji model. Trgovci i oglašivači moraju biti svjesni da je uloga kupca ili potrošača dinamična i zahtijeva dostupnost različitim modelima i informacijama kojima se priklanja, ali sve na određeno vrijeme. Kupčeve se vrijednosti, stav i životni stil sve više mijenjaju i razvijaju.

Budući da stara poslovica kaže da je kupac uvijek u pravu, mnogi gospodarski subjekti danas troše toliki novac na tehnologiju koja će ih približiti kupcima. Tradicionalni odnos, u kojem prodavač nudi proizvode, zamijenjen je odnosom u kojem kupac aktivno traži dobavljača koji može zadovoljiti nje-gove potrebe. Dobavljač je prisiljen isporučiti proizvod prema postavljenim zahtjevima. Zaključak je taj da se sve odvija onako kako to kupci žele, a poduzetnici koji to prvi otkriju i ponašaju se u skladu s tim, doživljavaju najveći uspjeh.

Maristela Primorac

161

TARGET CUSTOMER, THE MAIN LINK OF SUCCESS

M.B.A. Maristela PrimoracSjenjak 21, 31 000 Osijek, Croatia

Mobile: 00385 98 9594887e-mail: [email protected]

ABSTRACT

Our business success depends on our customers! The customer or the consumer is actively seeking a supplier who can meet their needs. In this way they create a loyal customer who repurchases and is consistent. It should be noted that the requirements of customers increase simultaneously with the growth of technology capability, and the awareness of the customer as the most important link in the chain should be permanently maintained at the highest level. Developing customer care strategy, a company will modernize and be market-focused. The business of many companies today is „old fashioned“, which means that many experts are tucked into a false sense of security and shortsightedness with regard to new trends, losing to new professionals who follow trends and have a different attitude to the production, orga-nization and care for the actual and potential customers. Thanks to technological advances, electronic communication with customers has become the basis of improving the services and products offered to customers. There was a change in the identification of customer’s needs and desires and products and service offerings. New forms, creativity, creation of integrated databases and computer organization will create the possibility of shortening the process of adoption and implementation of decisions, production and delivery and thus establish a direct and long-term bond between buyer and seller, based on mutual benefit. With the advent of more demanding and complicated customers, there was an awareness of a new approach which should bring a competitive value to the business entity.

Key words: consumer; competition; targeted marketing; traditional relationship


162 6. LITERATURA

1. Baban, LJ. (1991). Tržište. 2. dopunjeno i izmijenjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga.

2. Batterley, R. (2004). Leading Through Relationship Marketing. New York: Tata McGraw-Hill.

3. Churchill, G. A. Jr. & Peter, J. P. (1995). Marketing: Creating Value for Customers. IRWIN.

4. Dibb, S., Simbin, L., Pride, W., Ferrell, O. (1995). Marketing. Zagreb: MATE.

5. Ekonomski leksikon. (1995). CD-ROM. Zagreb. Leksikografski zavod “Miroslav Krleža” i Masmedia.

6. Karpati, T. (2001). Marketing u dinamici. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku.

7. Kesić, Tanja. (2003). Integrirana marketinška komunikacija: oglašavanje, unapređenje prodje, Internet, odnosi s javnošću, publicitet, osobna prodaja. Zagreb. Opinio.

8. Kotler, Ph. (1991). Upravljanje Marketingom Analiza, Planiranje, Primjena i Kontrola. Deveto izdanje. Zagreb: MATE d.o.o.

9. Kotler, Ph. (2004). Marketinška znanja od A do Z. Zagreb: BINOZA PRESS d.o.o.

10. Previšić, J. & Ozretić Došen, Đ. (2004). Marketing. Zagreb: Adverta.

11. Levitt, T. (1983). The Marketing Imagination. New York. Free Press.

Maristela Primorac

163

PODUZETNIČKE AKTIVNOSTI I ULOGA SOCIJALNOG KAPITALA I DRUŠTVENIH MREŽA: PRISUTNOST U OBRAZOVNOM PROCESU

prof. dr. Siniša Zarić, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Beogradu Kamenička 6, 11000 Beograd, Srbija

Telefon: +382 69 389 930, e-mail: [email protected]. dr. Rajko Bujković, Fakultet za poslovne studije Sveučilišta Mediteran Podgorica

Jadranski put bb, 85310 Budva, Crna Gora Telefon: +382 69 022 828, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Stvaranje novog poduzeća obično podrazumijeva najbolju kombinaciju kapitala i radne sna-ge. Pod kapitalom se podrazumijeva fizički (financijski) kapital, a pod radom ljudski kapital. Pored postojeće bogate literature o utjecaju socijalnog kapitala na ekonomski razvoj (Fukuya-ma, 1996; Reiser et al. 2001), vrlo malo studija urađeno je o odnosu između poduzetništva i socijalnog kapitala, posebno društvenih mreža (Casson, 2007; Kwon and Arenius, 2010). Svrha je poduzetog istraživanja da se razmotri je li mlada generacija svjesna uloge socijalnog kapi-tala u poduzetničkim aktivnostima i čine li ove teme dio njihovog nastavnog plana i programa visokog obrazovanja. Pored sekundarnog istraživanja i literarnog pregleda, studija je zasnova-na na istraživanju (anketi) među studentima ekonomije i menadžmenta u Beogradu i Podgorici (završne akademske godine i studenti diplomskog studija). Uzorak od 320 ispitanika (studena-ta u oba grada) poslužio je u dokazivanju hipoteze. Istraživanje je pokazalo da:

a) Socijalni kapital i njegovi dijelovi ne smatraju se kao važno sredstvo u poduzetništvu.

b) Socijalni kapital i društvene mreže ne čine dio predmeta programa posvećenih poduzetniš-tvu (neki aspekti su dijelovi drugih predmeta).

c) Konačno, nove poslovne strategije, zasnovane na društvenim mrežama, kao što je crowd-sourcing (Zarić, 2013), nisu čak ni dio inoviranih programa niti se razgovaralo unutar drugih vidova obrazovanja. Zaključne napomene sugeriraju redefiniciju cijele kategorije poduzetniš-tva (uvođenje nematerijalnih sredstava) i odnose se na najnovije promjene u modernom po-slovanju zasnovanom na internetu.

Ključne riječi: poduzetništvo; socijalni kapital; društvene mreže; crowdsourcing

Poduzetničke aktivnosti i uloga socijalnog kapitala i društvenih mreža: prisutnost u obrazovnom procesu

164 1. UVOD U PROBLEM

Novi fenomeni koji su posljedica razvoja IT tehnologija i nadasve interneta predstavljaju novu šansu za brži razvoj poduzetništva. Problem mjesta suvremene IT tehnologije u poduzetničkim poduhvati-ma analiziran je u nizu radova. Dominantna su dva pristupa:

• Prvi se pristup odnosi na upotrebu ICT-a u komunikaciji. Poduzetnici imaju problema u razvoju ne samo vlastitih komunikacijskih vještina, već i u komunikaciji s internim okruženjem (gdje su interne linije komunikacije kraće i neformalnije nego u većim kompanijama) i eksternim okruženjem, odnosno zainteresiranim stranama (Ercegović, 2013).

• Drugi se aspekt odnosi na opasnost od naglašene potrebe preživljavanja tek nastalih firmi, što često blokira korištenje širih mogućnosti IT-a, odnosno sistematsku analizu šireg okruženja, prikupljanje i obradu podataka. Uz ove momente treba naglasiti i činjenicu da poduzetnici ne raspolažu značajnijim resursima u oblasti specijalista za ICT i internet – oskudne su u visokokvalificiranom ljudskom kapitalu. Mitrović (Mitrović, 2009) napominje da šira upotreba IT tehnologija, osim u računovodstvu – financijama, kao i, mada u ograničenom obimu, u operativnom menadžmentu, ne predstavlja prioritet za mlade poduzetničke entitete te da će to predstavljati i njihovu strukturalnu slabost. No, upravo odnosom poduzetničke energije i vladanjem ICT-a u posljednjem će se periodu pojaviti vrlo velik broj novih poduzetničkih poduhvata.

U fokusu istraživanja našao se ovoga puta obrazovni proces za poduzetništvo i pokušaj identifika-cije prisutnosti ili odsustva onih sadržaja koji predstavljaju suvremene mogućnosti za poduzetnika. S druge pak strane, od interesa je sagledati u kojoj su mjeri ovakve mogućnosti studentima fakulteta i visokih škola za menadžment uopće poznate.

2. KONTROVERZE O EDUKACIJI ZA PODUZETNIŠTVO

2.1. Osnovni teorijski stavovi

Dugo vremena u društvenim naukama prevladavao je stav da se poduzetnik rađa kao čovjek po-sebnih vrlina, odnosno osobnih karakteristika. Jedna je od njih bila da je poduzetnik osoba koja je spremna preuzeti rizik pa mu prema tome slijedi nagrada u vidu profita, nagrada za posebnu podu-zetničku funkciju. Dakako, istraživanja su većinom ukazivala na jasnu razliku koja postoji između po-duzetnika i menadžera, idući do različitih obilježja njihovih psihofizičkih karakteristika, čak i različitih bolesti koje im prijete pa sve do stila oblačenja. Bitno je napomenuti, u ovom povijesnom ekskursu, da se učenje o poduzetništvu dugo fokusiralo na proizvodnju novog proizvoda ili, u manjoj mjeri, nove usluge, zadržavši ovakav pristup i u periodu kada tzv. proizvodna linija istraživanja prestaje dominirati u ekonomskim studijama, bivajući zamijenjena razmjenskom linijom.

Siniša Zarić, Rajko Bujković

165

2.2. Može li se poduzetništvo učiti

Danas je uglavnom prihvaćeno mišljenje da se za poduzetništvo možemo, na neki način i moramo, obučavati. Ova se obuka može odvijati u fazi prije početka poduzetničkog projekta, što ga edukacija samo olakšava, ali i potiče, a i u fazama realizacije poduzetničkih projekata koje treba dalje razvijati sve do iznalaženja adekvatnih exit ili izlaznih strategija. Svakako da će edukacija za poduzetništvo, shvaćena i kao dio šire edukacije, pozitivno utjecati na ukupni razvoj (Zaric, S. i Babic,V., 2014) uz pre-sudni značaj ostalih institucionalnih faktora, kao što je vladavina prava i stabilnost institucija.

2.3. Razlikovanje dva vida edukacije: za poduzetništvo i edukacije o poduzetništvu

Uvidom u jedan broj nastavnih sadržaja u nekoliko zemalja Jugoistočne Europe, ali i praćenjem reali-zacije TEMPUS projekta DOCSMES u kojemu su surađivala sveučilišta iz zemalja članica EU-a (Francu-ska, Italija, Španjolska) sa sveučilištima sa Zapadnog Balkana (Bianchi [et al.], 2014), koji je za cilj imao organizaciju doktorskih studija na temu poduzetništva, moglo se ustanoviti da su prisutni i izvorni sadržaji koji trebaju inducirati i pomoći realizaciji poduzetničke ideje i oni koje kolokvijalno nazivamo sadržajima o poduzetništvu. Ovi su pak sadržaji koji se odnose na širok spektar pitanja od problema-tike fiskalne politike i odnosa prema malim srednjim poduzećima pa do regulacije rada inkubatora. U ovom je istraživanju fokus bio na ekskluzivnim sadržajima koji trebaju postati neizbježnim i obveznim dijelom suvremenog poduzetnika.

2.4. Koristi od učenja za poduzetništvo

Još uvijek statistički pokazatelji o efektu obuka za poduzetništvo ne daju senzacionalne podatke. No, prateći posebno američka istraživanja, da se primijetiti da se učenjem itekako potiče ne samo podu-zetnički duh, već i razvoj poduzetničkih projekata, smanjenje njihove stope smrtnosti i osjećaj njihove održivosti. Metodološki je teško razdvojiti utjecaj edukacije uopće, dakle utjecaj ukupnih nastavnih sadržaja, od utjecaja onih sadržaja koji direktno reflektiraju tematiku poduzetničkog poduhvata. Svakako da će edukacija imati pozitivan efekt, generalno, a posebno u industrijama koje nazivamo knowledge-intensive ili intenzivnim znanjem. Ukazujući istraživanjem da edukacija za poduzetništvo daje efekte, Matlay (2006) napominje da učenje upravljačkih vještina ne treba strogo odvajati s obzi-rom na to da se menadžerske vještine pokazuju ključnim za uspjeh novorođenih poduzeća.


166 3. RAZUMIJEVANJE POJMA PODUZETNIŠTVA I UTJECAJ DRUŠTVENIH MREŽA NA

PODUZETNIŠTVO

3.1. Od proizvoda ka... (novo tržište, nova usluga, novi financijski instrument, nova organizacija, institucionalno poduzetništvo)

Istraživanje je nastojalo utvrditi i u kojoj su mjeri ispitanici usvojili spoznaju u potrebama i mogućno-stima poduzetničkih projekata i poduhvata, ne samo u oblasti nastajanja novih proizvoda i usluga, već i u razvoju novih tržišta, novih organizacijskih shema, pristupa novim assetima pa konačno i novim institucionalnim poduhvatima. Naime, na djelu je, propitivanjem sadržaja to se može identificirati, redukcija poduzetničkih poduhvata inovativnost u oblasti proizvodnje novog proizvoda ili nove us-luge (Nije li i plasman zamrznutog bureka na tržištima novih središta balkanskih migracija također novi pothvat i poduzetnički projekt?). Konačno, ovo se tradicionalno gledište još uvijek oslanja na potkrepu reduciranim stavovima velikana poduzetničke teorije kakvi su, posebno, Joseph Schunpe-ter i Peter Drucker. Valja naglasiti da istraživači konkurentske pozicije Europe u svjetskom kontekstu upozoravaju na dva negativna momenta: jedan se odnosi na preglomaznu i skupu vlast, a drugi na opadanje inovativne sposobnosti europskih ekonomija (Gill and Raiser, 2012). Čini se da je rasprava o modalitetima poduzetništva te učenju za poduzetništvo aktualnija u Europi nego prije.

3.2. Socijalni kapital i neopipljive forme kapitala u cjelini kao asset (element) poduzetničkog projekta (poduhvata)

Stav da će presudan faktor uspjeha suvremenih kompanija biti ne njihova tehnologija kojom se slu-že, već njihova kultura, postao je jedan od vodećih stavova i u menadžmentu i u oblasti ekonomske kulture i socioekonomije. S druge strane, mnoga istraživanja u oblasti socijalnog kapitala s ne du-gom tradicijom, ali velikim intenzitetom, ukazuju na činjenicu da se socijalni kapital javlja kao faktor uspjeha čitavih nacionalnih ekonomija, regije također, ali i faktorom uspjeha individualnoga projekta. Povjerenje u ljude, povjerenje u institucije, povezanost i asocijabilnost predstavljeni su kao posebni asseti koji se u poduzetničkim poduhvatima trebaju prepoznati i njegovati. U ovom kontekstu treba ukazati na potrebu jasnog razlikovanja i razumijevanja clusteringa i networkinga, što će proizvesti i bolje razumijevanje nedodirljivih (intangible) asseta u projektnom procesu (Tampieri, 2008).

3.3. Uloga interneta i društvenih mreža

Internet je omogućio razvoj društvenih mreža. No, ostaje veliko pitanje koliko su upravo društvene mreže, koje služe komunikaciji, informiranju, nekada edukaciji i tome slično, prepoznate i kao poluga u razvoju poduhvata i kako tome mogu služiti. Karakterističan je primjer crowdsourcinga, fenomen od čije literarne inauguracije nije prošlo ni deset godina (Howe, 2008; Howe, 2009), a već postaje neza-obilaznom temom niza naučnih skupova na kojima učinjene analize studije slučaja svjedoče o visokoj učinkovitosti ovoga tipa poslovnih strategija (Zarić, 2014).


167

4. REZULTATI EMPIRIJSKOG ISTRAŽIVANJA NA TEMU PRISUTNOSTI PODUZETNIČKIH SADRŽAJA I NOVIH FENOMENA U OBRAZOVNOM PROCESU

4.1. Opis istraživanja

Cilj je istraživanja bio da dođe do rezultata koji bi ukazivali i na prisutnost sadržaja koji se odnose na poduzetništvo u nastavnim programima i na strukturu ovih sadržaja. S obzirom na postavljene ciljeve, posebna je pažnja poklonjena upravo identifikaciji prisustva specifičnih sadržaja, koji se odnose na značaj i ulogu socijalnog kapitala kao potencijalnog asseta u poduzetničkom projektu. U ovom kon-tekstu ispitivan je i odnos prema društvenim mrežama, ali iz aspekta njihovog prepoznavanja kao re-sursa u poduzetništvu. Konačno, u namjeri da prihvate najnovije fenomene sa svjetske menadžerske scene, autori su nastojali ustanoviti i u kojoj su mjeri sadržaji tipa crowdsourcinga i crowdfundinga uopće dio nastavne tematike te prepoznaju li ih ispitanici. Konačno, a inspirirano Europskom studijom vrijednosti (EVS), istraživače je posebno zanimalo i mišljenje ispitanika o ulozi države u ekonomiji i njenoj odgovornosti za blagostanje pojedinaca.

Nastojalo se kombiniranom metodom obuhvatiti preko 320 ispitanika s fakulteta i visokih škola za ekonomiju i upravljanje u Crnoj Gori i Srbiji. I pored nastojanja da se direktno anketira što veći broj studenata, u uzorku onih koji su online odgovarali na upitnik, našao se i veliki broj nevažećih odgovo-ra proisteklih iz nekorektnog odgovaranja na pitanja koja su sadržala Likhertovu skalu ili je pak bilo riječi i o ispitanicima mlađih godina ili s fakulteta koji nisu ekonomske, odnosno menadžerske orijen-tacije. Treba napomenuti da je dizajn ankete dozvoljavao da na nju odgovore samo studenti završnih godina ili prvih godina diplomskih studija – dakle, oni koji imaju saznanja o cjelini nastavnog procesa i njihovog kurikuluma. Konačno, uzorak se sveo na 242 ispitanika, što procjenjujemo dovoljnim da se stekne početno znanje o istraživanoj problematici.

4.2. Prisutnost nastavnih sadržaja u obrazovanju studenata ekonomije i menadžmenta

Slika 1. Poduzetništvo u nastavi

Izvor: Sprovedeno empirijsko istraživanje

33,10%

27,30%

18,20%

21,50%


Da li je studijskom programu bilo posebno naučnih i nastavnih disciplina posvečenih preduzetništvu

Da, bilo je više predmeta 80 33,1%

Da, bio je jedan predmet 66 27,3%

Nijesam siguran 44 18,2%

Nije bilo posebnog predmeta o preduzetništvu 52 21,5%

?

168 Više od 60 % studenata završnih godina ili diplomskog studija bilo je u prilici izučavati nastavne sa-

držaje na temu poduzetništva.

Slika 2. Društvene mreže i poduzetnički projekt


Vrlo je indikativno, kada je riječ o nastavnim sadržajima, ali konačno i o samom poimanju pojma poduzetništvo, da je istraživanje ukazalo da prevladava zaista osiromašeno ili jednostrano shvaćanje same poduzetničke aktivnosti, što na neki način, etabliranjem ovakve percepcije u mentalnu matricu ispitanika (studenata), može utjecati i na njihovo ograničavanje zamišljenog polja poduzetničke dje-latnosti. O kojim poljima inovacija sve može biti riječi, bitan je dio učenja za poduzetništvo.

Slika 3. Inovacije u poduzetničkom poduhvatu


19 %

5 %

76 %


Društvene mreže:

Predstavljaju faktor preduzetničkog poduhvata 184 76%

Predstavljaju isključivo dio međuljudske komunikacije 46 19%

Nijesu bitne za preduzimanje preduzetničkog poduhvata 12 5%

Inovacije o preduzetništvu odnose se na:

Nove proizvode 41.3%

Nova tržišta 41.3%

Nove forme organizacije 39.7%

Nove proizvodne metode 29.8%

Nove proizvode

Nova tržišta

Nove forme organi...

Nove proizvodne...

0 10 20 30 40

169

Još jedan podatak dobiven u anketi zaslužuje našu pažnju – a to je činjenica da je tek 32,2 % ispitanika odgovorilo da su nematerijalni oblici kapitala bili predmet proučavanja u nastavi.

Slika 4. O nematerijalnom kapitalu u nastavi


Danas, kada je ekonomska, a i društvena nauka uopće vrlo koncentrirana na kulturni kapital, pitanja organizacijske i ekonomske kulture, problematike nedodirljivog kapitala i posebno socijalnog kapita-la, neuključivanja ovakvih sadržaja može imati negativnih implikacija po daljnji ekonomski razvoj u cjelini. Iako se na stranim visokim školama može ustanoviti pojačani interes za problematiku outsour-cinga pojedinih zadataka bezgraničnom broju pojedinca koja posjeduju vrlo različita znanja i talente, i uvlačenje „gomile” u status resursa našeg poduhvata, taj fenomen ostaje na kraju školovanja grupe biznis studenata u Crnoj Gori i Srbiji nedovoljno poznat, gotovo nepoznat.

Slika 5. Crowdsourcing u nastavi


32,2 %

38,8 %

22,3 %

6,6 %

20,7 %

79,3 %


Da li je tematika nematerijalnih oblika kapitala bila prisutna u obrazovnom procesu:

Jeste 78 32.2%

Nedovoljno 98 38.8%

Sporadično 54 22.3%

Nije 16 6.6%

Da li ste na predavanjima ili vježbama imali priliku da se upoznate sa fenomenom crowsourcing-a?

Da 50 20.7%

Ne 192 79.3%

170 Slična je situacija i s najnovijom nišom na tržištu kapitala, a to je crowdfunding. Kako je regulacija

ovakve aktivnosti daleko složenija (neophodna uloga regulatornih tijela), a u našim državama još uvi-jek van domena regulacije, jasno je da i pored značajne poznatosti određenih projekata koje je finan-cirao crowd, shvaćanje mehanizma je, razumljivo, van njegovog ozbiljnijeg uključenja kao elementa početne, poduzetničke sheme za ostvarenje kakvog projekta.

Slika 6. Crowdfunding u nastavi


Iz odgovora proizlazi da je tematika otpočinjanja novog posla i poduzetničkih aktivnosti u značajnoj mjeri prisutna u razgovorima grupe koju smo označili engleskim terminom business students ili stu-dentima biznisa.

Slika 7. Kolegijalni razgovori o otpočinjanju posla


17,4 %

82,6 %

77,7 %

22,3 %


Da li ste upoznati sa pojmom crowdfunding-a?

Da 42 17.4%

Ne 200 82.6%

Da li je tema preduzetništva i započinjanja bizni-sa prisutna u Vašim razgovorima sa vršnjacima (istom generacijom)?

Da 188 77.7%

Ne 54 22.3%

171

No, pri procjeni ovakvih odgovora i njihovoj stvarnoj vrijednosti, mora se imati na umu da su i za mladu generaciju karakteristične izuzetno male zalihe povjerenja, tako da manjak generaliziranog povjerenja uvjetuje svakako i limite k većoj orijentaciji u pravcu kolaborativnih strategija.

Slika 8 . Međuljudsko povjerenje


Kada je u pitanju mogućnost sagledavanja relacija koje proistječu iz individualnih mreža kao i plat-forme ili pula za regrutiranje zaposlenih ili onih koji bi se angažirali u novom projektu, odgovori su očekivani. Ispitanici bi poklonili povjerenje sudionicima mreža.

Slika 9. Mreže i regrutiranje suradnika


3,3 %

45,5 %38 %

13,2 %

79,3 %

20,7 %


Da li vjerujete ljudima?

Uvijek 8 3.3%

Uglavnom 110 45.5%

Rijetko 92 38%

Ne vjerujem 32 13.2%

Da li odnosi koji proizlaze iz Vaših individualnih mreža sagledavate kao mogučnost potencijalne upotreba ljudskog kapitala?

Da 192 79.3%

Ne 25 20.7%

172 U nešto manjoj mjeri potencijalni poduzetnici bi se oslanjali na financijsku podršku sudionika u soci-

jalnim mrežama. Riječ je također o očekivanom stavu.

Slika 10. Mreže i izvori financijskog kapitala


4.3. Socijalni kapital shvaćen kao poduzetnički potencijal u odgovorima studenata

Generalno, istraživanje je potvrdilo da nematerijalni oblici kapitala nisu ni u pravoj ni u dovoljnoj mjeri prisutni u nastavi.

Posebno je karakterističan odgovor koji se odnosi na tematiku socijalnog kapitala koja je, kao ele-ment socioekonomske platforme, mogla biti prisutna ne samo u nastavi kojom dominiraju temat-ski sadržaji ekskluzivno povezani s tematikom poduzetništva, već i nastava iz područja ekonomskog razvoja, nacionalne ekonomije, regionalne i lokalne ekonomije, pa i tranzicije i brzine tranzicijskih procesa.

6,6%

62 %

31,4 %


Socijalni kapital

Ne predstavlja faktor preduzetničkog poduhvata 16 6.6%

Može se smatrati faktorom preduzetničkog poduhvata 150 62%

Nijesam upoznat sa kategorijom socijalnog kapitala 76 31.4%

173

Slika 11. Socijalni kapital kao asset poduzetničkog poduhvata


4.4. Prepoznatost uloge crowdsourcinga i crowdfundinga u poduzetničkom poduhvatu

Iako se to moglo očekivati, i pored popularnosti posebno pojedinih crowdfunding poduhvata, istra-živanje je pokazalo potpunu neinformiranost te nemogućnost smještaja ovakvih mogućnosti u kon-tekst činjenja poduzetničke sheme.

5. ZAKLJUČAK

Istraživanje je potvrdilo osnovne hipoteze. Osnovni rezultat analize govori o tome da grupa poslov-nih studenata iz dvije promatrane zemlje jesu unekoliko sudionici „revolucije odnosa” (Hochmann, 2010), no da ovu društvenu situaciju i nadalje ne mogu dobro razumjeti u kontekstu potencijalnog poduzetničkog poduhvata. Ovakvi rezultati jesu i rezultat današnjeg prevladavajućeg kurikuluma. O tomu svjedoče Pearsonovi koeficijenti korelacije, koji pokazuju slabu korelaciju između društve-nih mreža i crowdsourcinga (R = -03896), odnosno između društvenih mreža i crowdfundinga (R = -0,4372). Iz dobivenih rezultata proizlazi i aplikativni značaj istraživanja. Matlay (2006) je zaključio da zaista postoji velik broj barijera koje moraju biti uklonjene ili čak preskočene da bi se, kako on to nazi-va, poboljšala „platforma za učenje”. Svakako, u postsocijalističkim društvima, a posebno onima koje karakteriziraju značajni problemi u procesu tranzicijskih promjena, ove su barijere dominantne – još uvijek je previše očekivanja od države.

6,6%

62 %

31,4 %


Socijalni kapital

Ne predstavlja faktor preduzetničkog poduhvata 16 6.6%

Može se smatrati faktorom preduzetničkog poduhvata 150 62%

Nijesam upoznat sa kategorijom socijalnog kapitala 76 31.4%

174 Slika 12. Preuzimanje odgovornosti


Slika 13. Uloga države


Umjereno pozitivna korelacija izmjerena je između odgovora na temu o prisutnosti nastave o podu-zetništvu i odgovornosti pojedinca odnosno države za vlastitu dobrobit (R = 06938).

No, inovacija sadržaja zahtijeva i drugačiji pristup (vidjeti: Project report for JIP Grant, na temu Entre-preneurship Curriculim, autori Kee,J., Rodrigues,P,Kundu, S. and Racine,J.L. www.tokyofoundation.org), a to je otvorenost ka kreativnom i multidisciplinarnom. U ovome momentu čini se osnovnim da se student poduči razumijevanju individualnog socijalnog kapitala te da se uputi k novim kola-borativnim strategijama i bezgraničnim mogućnostima koje društvene mreže pružaju u realizaciji poduzetničkih poduhvata. Konačno, umjesto petrificiranih silabusa, potrebno je sadržaje inovirati fenomenima koji jesu postali društvena realnost.

51,2 %

48,8 %

57 %43 %


Opredjelite se za jedan od dva ponuđena stava:

Pojedinci treba da postanu više odgovorniji za sebe 124 51.2%

Država treba biti više odgovorna za dobrobit svih građana 118 14.8%

Opredjelite se za jedan od dva ponuđena stava:

Država pruža slobodu kompanijama 104 43%

Država treba da kontroliše kompanije 138 57%

175

ENTREPRENEURIAL ACTIVITIES AND THE ROLE OF SOCIAL CAPITAL AND SOCIAL NETWORKS: IS IT RECOGNIZED IN THE EDUCATION PROCESS?

Siniša Zarić, PhD, Facultyof Economics, Kamenicka 6, 11000 Belgrade, Serbia

Mob. +381 69 389 930 e-mail: [email protected]: Rajko Bujkovic, PhD, Adriatic Fair, Budva, Montenegro, Montenegro Business School

Mob. +382 69 022 828 E-mail: [email protected] put bb, 85310 Budva, Montenegro

ABSTRACT

Creation of a new enterprise is usually considered as making the best combination of capital and labor Capital is understood as physical (financial) capital and labor as human capital. Besides the existing rich literature on the impact of social capital on economic development (Fukuyama, 1996; Reiser et al. 2001), very few studies have been done on the relation between entrepreneurship and social capital, particularly social networks (Casson, 2007; Kwon and Arenius, 2010). The purpose of the undertaken research is to consider whether the young generation is aware of the role of social capital in entrepreneurial activities (a) and if this topics make a part of their high education curricula. Besides the desk research and litera-ture review, the study was based on a survey (questionnaire) among students of economi-cs and management in Belgrade and Podgorica (final academic years and master students). The sample of 320 respondents (students in both towns) served in proving the hypothesis. The research has shown that:a) social capital and its constituents are not considered as an important asset in entreprene-

urship, b)social capital and social networks do not make a part of the subject programs devoted to

entrepreneurship, (some aspects are part of other subjects) c) finally, new business strategies, based on social networks, such as crowdsourcing (Zaric,

2013), are neither a part of the innovated programs, nor discussed within other forms of edu-cation. Concluding remarks suggest the redefinition of the entire category of entrepreneur-ship (introducing intangible assets) and relating to the newest changes in modern business based on the Internet.

Key words: entrepreneurship; social capita; particularized trust; social networks; crowdso-urcing


176 6. LITERATURA

1. Casson, M. i Della Giusta, M. (2007). Entrepreneurship and social capital: analysing the impact of social networks on entrepreneurial activity from a rational action perspective. International Small Business Journal, 25(3), str. 220-244.

2. Kwon, S.W. & Arenius, P. (2010). Nations of entrepreneurs: A social capital perspe-ctive. Journal of Business Venturing. 25(3), str. 315-330.

3. Ercegović, K. (2013). Sam svoj gazda, VBZ.

4. Gill, I. i Raiser, M. (2012). Golden Growth: Restoring the Lustre of the European Economic Model. DC: The World Bank.

5. Fukuyama, F. (1996). Trust: The Social Virtues and the Creation of Prosperity. Free Press.

6. Hochmann, L. (2010). The Relationship Revolution: Closing the Customer Promise Gap. United Kingdom: John Wilez & Sons.

7. Howe, J. (2008). Crowdsourcing – Why the Power of the Crowd Is Driving the Future of Business. Three Rivers Press.

8. Matlay, H. (2006). Researching entrepreneurship and education. Part 2. What is entrepreneurship education and does it matter? Education + Training. 48(8/9), str. 704-718.

9. Mitrović, Dj. (2009). Local SMEs and IT development – Transfer of Experience. U: Zarić, S. i Bianchi, M., ur. Development and promotion of local system to support innovative SME`s. Belgrade: Benian Ekonomik, str. 109-118.

10. Raiser, M. et al. (2001). Social capital in transition: a first look at evidence. Czech Sociological Review. 38(6), str. 693-720.

11. Tampieri. L. (2008). The Perceived and Effective Performance Evaluation of SMEs Development Project in Transition Countries. U: Paraskakis, I. i Luneski, A., ur. In-fusing Researches and Knowledge in South East Europe. Thessaloniki: SEERC, str. 32-51.

12. Zarić, S. (2014). New business solutions: from collaborative strategies to crowdso-urcing. U: Bianchi, M., Baseska, M., Ngo Mai, S., Tampieri, L., Verges, J., Zarić, S., ur. Beyond the Horizon of Tempus Projects: Theory and Practice of Project Manage-ment. Cesena: II Ponte Vecchio, str. 155-169.

13. Zarić, S. i Babić, V. (2014). Education as a Factor of Economic Growth: CIS and European Countries. U: Сердюкова О.И., ur. ВЫСШЕЕ ГУМАНИТАРНОЕ ОБРАЗОВАНИЕ XXI ВЕКА:ПРОБЛЕМЫ И ПЕРСПЕКТИВЫ, Самара, МИНОБРНАУКИ РОССИИ, Поволжская государственная социально-гуманитарная академия, пп. 63-69.

14. Kee, J. et al. (2006). Entrepreneurship curriculum: project report for jip grant. Pre-uzeto s www.tokyofoundation.org/sulff/pdf/fellows/JIP 2006_23 pdf. (23. 8. 2015.)


177

Upute za autore

NASLOV RADA

< dva reda razmaka >

Autor s titulom, odjel, udruženje, tvrtka ili sveučilište Potpuna adresa: Ulica, mjesto, država

Telefon: 00-000-000, fax: 00-000-000, e-mail: autor@domena

(red razmaka)

SAŽETAK

Uredništvo prima neobjavljene radove na hrvatskom i engleskom jeziku. Sažetak rada mora biti napisan u jednom odlomku na hrvatskom i engleskom jeziku „italic“/ukošenim fontom, tre-ba ukazati na problem i ciljeve istraživanja, korištene metode istraživanja, populaciju, veličinu uzorka, najvažnije rezultate i zaključak. Prilaže se na posebnom papiru s navedenim naslovom rada, imenom i prezimenom autora, afilijacijom autora na oba jezika i naslovljeno sa SAŽETAK, eng. ABSTRACT veličine od 150 do 300 riječi. Sažetak na jeziku članka treba smjestiti između naslova i teksta članka, a sažetak na drugom jeziku iza teksta članka, prije popisa literature. Cjeloviti rad treba dostaviti na engleskom i/ili hrvatskom jeziku. Autori su odgovorni za kvali-tetu teksta.

(red razmaka)

Ključne riječi: ispod sažetaka navesti 3 do 5 ključnih riječi, razdvojiti ih „;“ (točka sa zarezom).

(dva reda razmaka)

1. UVOD

(red razmaka)

Časopis OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO objavljuje izvorne znanstvene, pregledne i stručne rado-ve koji neposredno ili posredno reflektiraju tematiku učenja i obrazovanja za poduzetništvo te pove-zanih tema. Objavljuju se samo prethodno neobjavljeni radovi. Autor ili autori snose odgovornost za uvažavanje etike znanstvenika, napose glede korištenja dijelova teksta preuzetih od drugih autora te odgovornost da isti rad nije prethodno već negdje objavljivan. Časopis izlazi dva puta godišnje. Prema potrebi, izdavat će se i izvanredni brojevi.

Radove uredništvu treba dostaviti u elektroničkom obliku, u Word dokumentu na adresu: [email protected]. Zadatak je autora što detaljnije poštivati pravila izgleda rada i dostaviti lektoriran tekst pregledan odgovarajućim spelling checkom (hrvatski, engleski). Opseg radova, uključujući sažetak, bibliografiju, bilješke i mjesto za grafičke priloge, može iznositi najviše 5000 riječi.

(dva reda razmaka)

Upute za autore

178 2. NASLOV

(red razmaka)

Nužno je koristiti obostrano poravnanje, prored 1,5, Arial, veličinu slova 12 pt. Između poglavlja treba koristiti dva reda razmaka, a između naslova poglavlja i teksta red razmaka.

• Naslov poglavlja poravnati na sredinu između dviju margina članka, pisati velikim tiskanim slovima veličine 14 pt, stil fonta podebljano/bold.

• Naslove potpoglavlja pisati malim tiskanim slovima, veličine 14 pt, koristiti lijevo poravnanje i stil fonta podebljano/bold.

• Naslove poglavlja i potpoglavlja numerirati arapskim brojevima.

• Za format stranice odrediti margine: gornja, donja, lijeva i desna 20 mm.

- (red razmaka)

2.1. Citati

(red razmaka)

Svaki put kada se u tekstu navode tuđe riječi, rečenice, sintagme, podaci i sl., izvor se daje u tekstu (APA stil), a ne u bilješkama ispod teksta. U bilješkama se mogu navoditi samo pojašnjenja (termi-nologija itd.). Referenca se stavlja u zagradu te sadrži prezime autora, godinu izdanja i stranicu, npr. (Holmberg, 1977, 23), a u slučaju parafraziranja navoda u zagradu se stavlja prezime autora i godinja izdanja, npr. (Holmberg, 1977).

(red razmaka)

2.2. Slike, tablice, grafikoni

(red razmaka)

Svaku tablicu, sliku i grafički prilog treba numerirati (slika 1, 2, 3,…), a njihove nazive navesti iznad priloga veličinom slova 12 pt, a izvore ispod veličinom slova 12 pt.

(dva reda razmaka)

3. ZAKLJUČAK

(red razmaka)

U zaključku sumirati ključne spoznaje i rezultate istraživanja te praktičnu primjenu rezultata istraži-vanja.

Upute za autore

179

4. LITERATURA

(red razmaka)

U popis literature na kraju rada navesti podatke o svim djelima koja se spominju u referencama i to abecednim redom po prezimenu autora te numerirati arapskim brojevima.

1. Aras, G. i Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publishing.

2. Avery, G. C. i Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhancing business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. DOI:10. 1108/108785711 11128766

3. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Preuzeto s http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html

4. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current ma-nagement techniques. In Na¨si, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking (str. 75-96). Helsinki : LSR-Julkaisut Oy.

5. Državni zavod za statistiku. (2009). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2008. Zagreb: Državni zavod za statistiku.

6. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.

7. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for managing resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. U K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (ur.), Conference proceedings: Vol. 2. Entrepreneurship and Macroeconomic Management: Reflections on the World in Turmoil (str. 1317-1341).

8. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. US-China Education Review A& B, 7, (909-923). Preuzeto s http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

9. O’ Keefe, E. (n.d). Egoism & the crisis in Western values. Online Originals. Preuzeto s http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135 (15. 8. 2014)

10. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Preuzeto s: http://narodneno-vine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (2.5.2014.)

11. Pfeifer, S. i Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb´s learning style theory to entrepreneur-ship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

12. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Har-vard Business Review, 84(12), 14–14. Preuzeto s http://hbr.org/

13. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.

RADOVI KOJI SE NE PRIDRŽAVAJU UPUTA PISANJA NEĆE BITI PRIHVAĆENI ZA OBJAVU U ČASOPISU. UREDNIŠTVO PRIDRŽAVA PRAVO ODLUČIVANJA O IZBORU TEKSTOVA I REDO-SLIJEDA OBJAVLJIVANJA. NAJMANJE DVA NEOVISNA RECENZENTA RECENZIRAT ĆE SVE PRI-SPJELE RADOVE. RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISU OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO NE

HONORIRAJU SE.

Upute za autore

181

Guidelines for authors

TITLE OF THE PAPER

< 2 line spacing >

The name of the author, title, affiliation Complete address

Telephone: 00-000-000 Fax: 00-000-000 E-mail: author@domain

(one line spacing)

ABSTRACT

The editorial board accepts unpublished papers in Croatian and English language. The ab-stract must be submitted in English and Croatian language. The text of an abstract has to be written in one paragraph in italic. The abstract should address the problem and the goals of the research, the methods used, population, sample, the most relevant results and the conc-lusion. It should be submitted separately, together with the title, the name of the author, their affiliation, in both languages and should be marked SAŽETAK, eng. ABSTRACT. The length of the abstract is between 150 and 300 words. The abstract written in the same language as the paper should be placed between the title and the text, and the abstract in a different language should be placed after the text before the literature. The full paper should be submitted in En-glish or/and Croatian language(s). The authors are responsible for the quality of the translated text.

(one line spacing)

Key words: provide 3 – 5 key words separated by semicolon immediately after the abstract

(two line spacing)

1. INTRODUCTION

(one line spacing)

Journal EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP publishes original scientific papers, scientific reviews, professional reviews and professional papers directly or indirectly related to learning and education for entrepreneurship and related topics. The journal publishes only previously unpublished papers. Authors are responsible for adhering to scientific ethics, especially with regards to using parts of texts from other authors as well as submitting papers that have not been previously published. The journal is published twice a year. If necessary, extra editions will be published.

Papers should be submitted electronically, in word format to: [email protected]. Authors should follow the guidelines for paper submission and their texts have to be previously proofread and spell checked. The length of the paper, including abstract, bibliography, notes and appendices should not exceed 5000 words.

(two line spacing)


182 2. TITLE

(single line spacing)

It is mandatory for the title to be fully justified with 1.5 line spacing, font Arial and text size 12pt. Paragraphs must be separated by two line spacing whereas the title of the paragraph and the text should be separated by single spacing.

• Paragraph title should be centrally justified between the two article margins, with mandatory use of upper case letters size 14pt, font bold

• Subparagraph title should be written in lower case letters size 14pt with left justify and font bold

• Paragraph and subparagraph headings must be numbered as Arabic numerals

• Set margins for page form: upper, lower, left and right 20 mm

- (single line spacing)

2.1. Quotations


Every time someone else’s words, sentences, phrases, data, etc. are quoted, the source must be cited in the text (APA style), not in the footnotes below the text. The footnotes can only include expla-nations (terminology, etc.). References should be quoted in brackets and they should include the au-thor’s name, year of publication and page number, e.g. (Holmberg, 1977, 23). In case of paraphrasing quotations the author’s name and the year of publication is placed in brackets, e.g. (Holmberg, 1977).


2.2. Figures, tables, graphs


All tables and figures should be numbered (figure 1, 2, 3,...). The title of the graphic file formats needs to be cited above the tables or figures and the sources are cited below with text size 12pt.

(double line spacing)

3. CONCLUSION


Conclusion should contain key notions and research results as well as their practical application.


183

4. LITERATURE

(one line spacing)

The literature at the end of the paper should contain information on all sources mentioned in the references. They should be listed alphabetically according to author’s last name and numbered using Arabic numerals.

1. Aras, G. i Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publishing.

2. Avery, G. C. i Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhancing business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. DOI:10. 1108/108785711 11128766

3. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Retrieved from http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html

4. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current ma-nagement techniques. In Na¨si, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking. (pp 75-96). Helsinki : LSR-Julkaisut Oy.

5. Državni zavod za statistiku. (2009). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2008. Za-greb: Državni zavod za statistiku.

6. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.

7. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for managing resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. In K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (Eds.), Conference proceedings: Vol. 2. Entrepreneurship and Macroeconomic Management: Reflections on the World in Turmoil (pp 1317-1341).

8. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. US-China Education Review A& B, 7, (909-923). Retrieved from http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

9. O’ Keefe, E. (n.d). Egoism & the crisis in Western values. Online Originals. Retreived from http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135 (15. 8. 2014)

10. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Retreived from http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (2.5.2014.)

11. Pfeifer, S. i Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb´s learning style theory to entrepreneur-ship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

12. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Har-vard Business Review, 84(12), 14–14. Retrieved from http://hbr.org/

13. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.

PAPERS WHICH DO NOT COMPLY WITH THE GUIDELINES WILL NOT BE PUBLISHED IN THE JOURNAL. THE EDITORIAL BOARD DECIDES ON THE CHOICE OF THE TEXTS AND THE PUBLICA-TION ORDER. ALL PAPERS WILL BE REVIEWED BY AT LEAST TWO INDEPENDENT REVIEWERS.

AUTHORS DO NOT RECEIVE FEES FOR THE PAPERS PUBLISHED IN THE JOURNAL.


OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E Znanstveno-stručni … · 2017-03-20 · sustav obrazovanja,...

Documents

Transcript of OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E Znanstveno-stručni … · 2017-03-20 · sustav obrazovanja,...