MIRZA MASROOR AHMAD - ahmadija.ba · Salat-ul-Vitr – Tri rek’ata namaza koji se obavlja bilo na...

MIRZA MASROOR AHMAD

UVJETI BAI’ATAI ODGOVORNOSTI

AHMADI MUSLIMANA

VERLAG DER ISLAM

UVJETI BAI’ATA I ODGOVORNOSTI AHMADI MUSLIMANABosanski prijevodCONDITIONS OF BAI’AT AND RESPONSIBILITIES OF AN AHMADIBosnian translation

Mirza Masroor Ahmad

Prevodilac / Translated by: Fahrija AvdićProvjera teksta / Text review: Wasim Ahmad

Prvo izdanje / First edition: September 2011© ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATION LIMITED

Izdavač / Published by: Verlag der IslamGenfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany

Štampa / Printed by: Štamparija Fojnica

ISBN: 978-3-932244-81-0

Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi / Available from the following:

Mesdžid Baitul-IslamAhmadija muslimanski džematTuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/Fax.: 00387-33-612612www.ahmadija.bae-mail: [email protected]

UVJETI BAI’ATA I ODGOVORNOSTI AHMADI MUSLIMANA

Spisak stranih riječi

Allah – Allah je lično ime Boga islama. Da bi Mu iskazali priklad-no poštovanje, muslimani često dodaju riječ Ta’ala - ‘Uzvišeni’ kad izgovaraju Njegovo ime.

Ahmadi muslimani ili Ahmadi – Članovi Ahmadija musliman-skog džemata

Ahmadija muslimanski džemat – (Također - Ahmadijat) Zajed-nica muslimana koji su prihvatili tvrdnju hazreti Mirze Ghulam Ahmada a.s. iz Kadiana da je Obećani Mesija i Mehdi; Džemat je osnovao hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. u 1889. godini i sada je pod vodstvom petog halife, hazreti Mirze Masroor Ahmada a.t.b.a.

Al-Imam Al-Mehdi – titula koju je Obećanom reformatoru dao Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s.; što znači ‘upućeni vođa’.

Amin – Da Allah učini tako.

Asfal-us-Safilin – Najniži od niskih.

Bai’at – Zavjet odanosti vjerskom vođi; pristup u Zajednicu na rukama Poslanika ili njegovih halifa.

Buhari – Knjiga hadisa (govora) Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. koju je sastavio hazreti Imam Muhammed bin Isma’il Buhari r.a. (194H-256H). Za ovu knjigu hadisa vjeruje se da je najvjerodostojnija knjiga poslije Časnog Kur’ana.

Časni Poslanik s.a.v.s. – Termin upotrijebljen isključivo za haz-reti Muhammeda s.a.v.s., poslanika islama.

Časni Kur’an – Knjiga koju je Allah poslao za uputu čovječanstva. Ona je bila objavljena Časnom Poslaniku Muhammedu s.a.v.s. u periodu od dvadeset tri godine.

Čanda – Novčani doprinos ili donacija.

De-dždžal – Termin u arapskom koji doslovno znači ‘veliki varalica’. U islamskoj terminologiji ‘Dedždžal’ se odnosi na one šejtanske sile kojima će biti dozvoljeno da se razbjesne u kas-nijem vremenu kao i da se suprotstave Obećanom Mesiji a.s. i Al-Imamu Al-Mehdiju. Slično predskazanje u kršćanskoj vjeri o dolasku Antikrista odnosi se na isti fenomen, i mi smo zato termin ‘Dedždžal’ preveli kao ‘Antikrist.’

Darud – Prizivanje blagoslova na Časnog Poslanika s.a.v.s.

Dova – Molitva ili molba.

Đelsa Salana – Godišnji skup ili okupljanje.

Džema’at – Džema’at znači zajednica. Premda se sama riječ džema’at može odnositi na bilo koju zajednicu, u ovoj knjizi se riječju Džema’at posebno poziva na Ahmadija muslimanski džema’at.

Džizija – Taksa koju plaćaju nemuslimani koji žive u musliman-skoj državi umjesto vojne službe, da im bude osigurana zaštita.

Asalamu alaikum – Islamski pozdrav koji znači: ‘Mir vama.’

Azan – Formalni poziv za islamske dnevne namaze.

Ghazz-e-Basar – Termin u Časnom Kur’anu koji doslovno znači ‘držanje očiju spuštenim’.

Ghafar – Termin u Časnom Kur’anu koji doslovno znači ‘pokriva-nje i potiskivanje.’

Hadis – Govor Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Množina je ahadis.

Hazreti – Termin poštovanja koji se upotrebljava za osobu za koju je utvrđeno da je bogobojazna i pobožna.

Hadždž – Hodočašće Allahovoj Kući u Meki, Arabija; također je poznat kao peti stup islama.

Halal – Zakonito, dozvoljeno ili čisto.

Haram – Nezakonito, zabranjeno.

Hak mehr – Vjenčani dar (novac, zlato itd.) koji muž ili daje svo-joj ženi ili joj obeća dati; ovaj dar se najavljuje u vrijeme nikaha.

Huzur – Naziv/zamjenica za ime duhovnog poglavara u islamu kao izraz poštovanja sa značenjem u smislu: Visočanstvo; Njego-vo Visočanstvo.

Id, Bajram – Muslimanski dan praznika; islamska proslava na kraju ramazana i po završetku hodočašća. Imam – Arapska riječ za vođu. Također se i poglavar Ahmadija muslimanskog džemata naziva Imam Džemata.

Inša’ Allah – Arapska riječ koja znači ‘ako Bog da/ako Allah bude htio’.

Istighfar – Traženje Allahovog oprosta.

Istikhara – Poseban namaz obavljen radi traženja upute od Al-laha prije donošenja važne odluke.

Iđtema – Okupljanje članova svake od pomoćnih organizacija Džemata u svrhu natjecanja u raznim poljima aktivnosti (vjers-kim i svjetskim, znanju, sportu itd.). Množina je iđtema’at.

Kelimai Šehadat – Očitovanje islamske vjere: da svjedočimo da niko nije vrijedan obožavanja osim Allaha, On je Jedan, bez ikakvog partnera, i da svjedočimo da je Časni Poslanik Mu-hammed s.a.v.s. Njegov rob i Poslanik; također je poznato kao prvi stup vjere.

Halifa – Halif je riječ izvedena iz arapske riječi halifa, što znači nasljednik. Hulafa’ je množina od halifa. U islamskoj termi-nologiji titula ‘Halifa-e-Rašid’ (bogobojazne halife) primjenjuje se za prve četiri halife koji su nastavili misiju Časnog Poslanika s.a.v.s. U Ahmadija muslimanskom džematu svaki se nasljednik Obećanog Mesije a.s. naziva Halifatul Mesih.

Halifatul Mesih I – Hazreti Halifatul Mesih I, Hakim Maulana Nur-ud-Din r.a. (1841-1914), prva osoba koja je dala bai’at na ruci Obećanog Mesije a.s. bio je izabran kao prvi halifa poslije smrti Obećanog Mesije a.s. Obećani Mesija a.s. veoma je cijenio njegovu vjeru, iskrenost i žrtvovanje i smatrao ga je uzorom za svakoga u ummetu.

Halifatul Mesih II – Hazreti Halifatul Mesih II, Mirza Bašir-ud-

Din Mahmud Ahmad r.a. (1889-1965), bio je drugi nasljednik Obećanog Mesije a.s. On je, također, nazvan Musleh-e-Ma’ud zato što je bio rođen prema predskazanju datom Obećanom Mesiji a.s. u 1886. godini, kada mu je Allah objavio da će mu pokloniti bogobojaznog sina koji će biti obdaren jedinstvenim sposobnostima i atributima. Prema tome, on je bio obećani sin kojeg je Allah obećao Imamu Mehdiju i Obećanom Mesiji.

Halifatul Mesih III – Hazreti Halifatul Mesih III, hafiz Mirza Na-sir Ahmad r.a. (1909-1982), bio je unuk Obećanog Mesije a.s. i njegov treći nasljednik. Prije nego što je bio izabran za halifu, služio je na mnogim ključnim položajima u Džematu.

Halifatul Mesih IV – Hazreti Halifatul Mesih IV, Mirza Tahir Ah-mad r.a. (1928-2003), bio je četvrti nasljednik Obećanog Mesije a.s. On je bio unuk Osnivača Ahmadija muslimanskog džemata hazreti Mirze Ghulam Ahmada, Obećanog Mesije a.s.

Halifatul Mesih V – Hazreti Halifatul Mesih V, Mirza Masroor Ahmad a.t.b.a. peti je nasljednik Obećanog Mesije a.s. i sadašnji Imam Džemata Ahmadija. On je praunuk Obećanog Mesije a.s.

Hilafet – Sistem duhovnog upravljanja u islamu.

Khuddam-ul-Ahmadija – Organizacija Ahmadi muslimana između petnaest i četrdeset godina starosti.

Kufr – Termin u arapskom koji doslovno znači ‘nevjerovanje’.

Leđna Ima’illah – Organizacija Ahmadi žena iznad petnaest go-dina starosti.

Mehdi – ‘Upućeni’. Ovo je titula koju je Časni Poslanik s.a.v.s.

dao očekivanom Reformatoru kasnijeg doba.

Maulana ili Maulvi – Muslimanski vjerski učenjak.

Nikah – Sklapanje braka u islamu.

Mulla – Hodža.

Muttaki – Termin u arapskom koji doslovno znači ‘bogobojazna osoba’.

Nafs – Termin u arapskom koji doslovno znači duša ili ‘ja’ osobe.

Nafs-e-Ammara – Termin u Časnom Kur’anu koji doslovno znači ‘duša koja poziva na zlo’.

Navafil – Dobrovoljni ili dodatni namazi.

Obećani Mesija – Ovaj termin se odnosi na Osnivača Ahmadi-ja muslimanskog džemata Hazreti Mirzu Ghulam Ahmada a.s. iz Kadiana. On je tvrdio da je bio poslan od Allaha u skladu sa predskazanjem Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. o dolas-ku Al-Imama Al-Mehdija i Mesije među muslimanima.

Parda, Pokrivanje – Što doslovno znači ‘veo’; stanje osame/povučenosti ili skrovitosti, odvajanje, odjeljivanje.

Rekat – Jedna jedinica formalnog dijela namaza propisanog u islamu. Množina od rek’at je rek’ati.

Ruku’ – Položaj saginjanja u namazu.

Sahib – Termin poštovanja za muškarca, za ženu je sahiba, slično

engleskim terminima mister ili sir i madam.

Sadaka – Milostinja ili pomoć. Množina je sadakat.

Salat – Namaz. Muslimani su dužni da obavljaju pet dnevnih namaza.

Salat-ul-Vitr – Tri rek’ata namaza koji se obavlja bilo na kraju iša (jacije) namaza ili na kraju tahadžud namaza.

Selam – Islamski pozdrav koji znači ‘mir’.

Sufi – Islamski mislilac.

Sunnet – Praksa Časnog Poslanika s.a.v.s. islama.

Sura – Termin u arapskom koji se odnosi na dio Časnog Kur’ana.

Šerijat – Islamski vjerski zakon.

Širk – Pripisivanje partnera Allahu.

Tabligh – Propovijedanje ili propagiranje poruke islama i Ah-madijata. Doslovno znači prenošenje poruke.

Tahadžud-namaz – Dobrovoljni namaz velike zasluge koji se obavlja u kasnijem dijelu noći, prije početka sabah-namaza (da-kle, prije zore).

Takva – Termin u arapskom koji doslovno znači ‘bogobojaznost’.

Teuhid – Temeljno islamsko vjerovanje kako niko nije vrijedan obožavanja osim Allaha.

Ulema – Muslimanski učenjaci.

Ummet – Naziv za sljedbenike Časnog Poslanika s.a.v.s.

Valima – Prijem koji organizuje muž poslije sklapanja braka i bračnog odnosa.

Vasila – Posredovanje, zauzimanje.

Zakat – Termin u arapskom koji doslovno znači ‘uvećanje’ ili ‘čišćenje’; tehnički označava obaveznu milostinju propisanu u islamu.

U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, Samilosnog.Mi hvalimo Njega i prizivamo Njegove blagoslove na Njegovog

plemenitog Poslanika.

PREDGOVOR

Ogromnom milošću i samilošću Allahovom, mi smo, Alhamdulil-lah, bili blagoslovljeni da prihvatimo Obećanog Mesiju i Mehdi-ja, hazreti Mirzu Ghulama Ahmada a.s. iz Kadiana, čiji je dolazak predskazao Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. Alhamdulillah. Kad je Obećani Mesija a.s. dobio dozvolu od Allaha da prima zavjet bai’ata, on je 12. januara 1889. godine objavio proglas nazvan Ištihar Takmil-e-Tabligh, u kojem je naveo deset uvjeta Bai’ata. Svako ko se pridružuje Džematu Obećanog Mesije a.s. obećava da će se držati ovih deset uvjeta. Neophodno je za sve sljedbenike Obećanog Mesije a.s. da razumiju detalje ovih uv-jeta i da ih nastoje slijediti.Za našu uputu i korist, hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul Mesih V a.t.b.a., detaljno je objasnio ove uvjete bai’ata u skladu sa Časnim Kur’anom, hadisima Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i govorom i pisanjima Obećanog Mesije a.s. Huzur a.t.b.a. o prva tri uvjeta bai’ata govorio je u svom završnom govoru na godišnjem skupu Ahmadija muslimanskog džemata VB, 27. jula

2003. U svom završnom govoru na godišnjem skupu Ahmadija muslimanskog džemata Njemačke 24. augusta 2003. Huzur a.t. je objasnio četvrti, peti i šesti uvjet bai’ata. 29. augusta 2003. u svojoj hutbi petkom Huzur a.t.b.a. objasnio je sedmi i osmi uvjet bai’ata u Frankfurtu, u Njemačkoj. O devetom uvjetu je disku-tovao u svojoj hutbi petkom 12. septembra 2003. u Fazl džamiji u Londonu. Konačno, o desetom uvjetu bai’ata Huzur je govo-rio u svojoj hutbi 19. septembra 2003. u Al-Fazl džamiji u Lon-donu. Potom su slijedile tri hutbe petkom i to: 26. septembra, 10. oktobra i 17. oktobra 2003., u kojima je Huzur a.t.b.a. naveo neobične duhovne promjene koje su se dogodile kod Ahmadi muslimana nakon prihvatanja Obećanog Mesije i pristupanja Ahmadija džematu.Ove govore i hutbe Huzur a.t. održao je na urdu jeziku. Poslije njihovih dodatnih ponovnih pregleda, ove hutbe o uvjetima bai’ata bile su objavljene u formi knjige u julu 2004., a engleski prijevod objavljen je u julu 2005. Drago nam je da predstavimo sadašnje izdanje, koje uključuje ove tri hutbe, a one govore o duhovnim promjenama poslije prihvatanja Obećanog Mesije, Reformatora kasnijeg doba.Treba obratiti pažnju na to da se izraz ‘novo izdanje’ Malfuzata odnosi na izdanje nedavno objavljeno u Kadianu, koje sadrži pet tomova. Upućivanja na Malfuzat koja ne navode izraz ‘novo izdanje’ odnose se na izdanje objavljeno u VB 1984.; a sva upućivanja na knjige Obećanog Mesije a.s. odnose se na izdanja u VB.Prijevod na engleski jezik pripremio je prevodilački tim Džemata Ahmadija SAD, koji je radio prema uputstvu Vakalat-e-Tasnif London. Prevodioci su: dr. Fazl Ahmad, dr. Khalil Malik, Mubašar Ahmad i Munavar Ahmad Sa’id. Važan doprinos u kompletiranju ove knjige dali su: Abdul-Wahab Mirza, Ahmad Tarik, Amdžad Mahmood Khan, Bilal Rana, Davood Khokhar, Fejzan Pala, dr. Karimullah Zirvi, Usman Čoudry i Uzma Khan. Nekoliko članova

ženske (leđna) organizacije radilo je na početnim fazama i konačnom uređivanju prijevoda. Da ih Allah sve obilato nagradi! (Amin)Da nas Svemogući Allah osposobi da istinski razumijemo i držimo se vjerno ovih uvjeta i da nas On osposobi da postanemo istin-ski Ahmadi muslimani kako je Obećani Mesija a.s. želio. (Amin)

Munir-ud-Din ŠamasAdditional Vakil-ut-Tasnif

Maj 2006.

IMAM MAHDI I OBEĆANI MESIJAHazrat Mirza Ghulam Ahmad

iz Kadiana (1835. - 1908)Osnivač Ahmadija muslimanskog džemata

OBEĆANI MESIJA

Širom svijeta raširen, Ahmadija muslimanski džemat osnovan je 1889. godine. Njegov osnivač hazreti Mirza Ghulam Ahmad (a.s.) iz Kadiana (Indija) tvrdio je kako je bio Obećani Reforma-tor, čiji su dolazak iščekivali pod raznim imenima i titulama pris-talice raznih religija. Pod Božijom uputom, hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. objavio je kako se trebao pojaviti samo jedan takav reformator i da je njegova misija bila da čovječanstvo dovede u okrilje jedne univerzalne religije - islama. On je, također, tvrdio i dokazivao da se Obećani Reformator trebao pojaviti kao sljed-benik Časnog Poslanika islama, hazreti Muhammeda s.a.v.s. – u skladu sa njegovim predskazanjima o drugom dolasku Mesije i pojavi Al-Imama, Al-Mehdija. On je tvrdio kako je on ta osoba u kojoj su se ispunila ova predskazanja.

HALIFATUL MESIH VHazrat Mirza Masroor Ahmad

Sadašnji vrhovni poglavar Ahmadija zajednice

AUTOR

Hazreti Mirza Masroor Ahmad, halifatul Mesih V a.t., sadašnji je vrhovni poglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajed-nice. On je peti nasljednik i praunuk Obećanog Mesije i Imama Mehdija, hazreti Mirze Ghulam Ahmada a.s. iz Kadiana. Na ovaj položaj bio je izabran u Londonu (Engleska) glasanjem Izbor-nog odbora 22. aprila 2003, nekoliko dana poslije smrti svog prethodnika, hazreti Mirze Tahira Ahmada, Halifatul Mesiha IV a.t.b.a.Hazreti Mirza Masroor Ahmad a.t. prvo je obrazovanje stekao u Ta’lim-ul-islam visokoj školi u Rabvi i fakultetsku diplomu je stekao sa Ta’lim-ul-islam (TI) koledža u Rabvi (Pakistan). 1976. godine stekao je diplomu magistra u nauci o agrokulturnim eko-nomijama sa Univerziteta agrokulture u Faisalabadu (Pakistan).Prije nego što je bio izabran za halifu, hazreti Mirza Masroor Ah-mad a.t. obavljao je razne službe u Džematu, koje ističu njegovu predanost služenju ljudima i Zajednici. Njegove nesebične težnje odvele su ga u Ganu 1977. godine, gdje je nekoliko godina služio kao direktor nekoliko Ahmadija muslimanskih škola različitog stepena. On je pomogao da se otvori Ahmadija drugostepena škola u Salagi, gdje je dvije godine obavljao službu direktora ovih škola.Hazreti Mirza Masroor Ahmad a.t. imao je priliku da stečeno znanje tokom svog obrazovanja sa studija o agrokulturnim eko-nomijama iskoristi i uspješno je proveo istraživanje o uzgoju pšenice u Gani. Prvi eksperiment zasađivanja, rasta i uzgo-ja pšenice kao ekonomskog usjeva u Gani bio je izložen na Međunarodnom trgovačkom sajmu i rezultati su bili podneseni ministru agrokulture Gane.U decembru 1997. hazreti Mirza Masroor Ahmad a.t. bio je određen za službu Nazir-e-Ala (za generalnog direktora) Sadr Anđuman Ahmadija (Pakistan). 1999. hazreti Mirza Masroor

Ahmad a.t. bio je lažno okrivljen za bogohuljenje i pogrešno optužen za klevetanje ajeta Časnog Kur’ana. Bio je uhapšen i zatvoren jedanaest dana u svom rodnom gradu Rabvi, dok nije utvrđeno da su krivnje iznesene protiv njega bile potpuno neos-novane.Hazreti Mirza Masroor Ahmad a.t. trenutno živi u Londonu (En-gleska). Kao duhovni vođa Ahmadi muslimana širom svijeta, on se odlučno bori za put islama kroz osvježavajuću poruku mira i saosjećanja.

1

DESET UVJETA BAI’ATA

Pristup u Ahmadija muslimanski džemat

I

Onaj koji ulazi svečano će obećati da će se uzdržati od širka (pri-pisivanja partnera Bogu) sve do groba.

II

Obećat će da će se čuvati bluda, brakolomstva, grijeha očiju, razvrata, razuzdanosti, okrutnosti, neiskrenosti, stvaranja nere-da i bune i da sebi neće dopustiti da bude zaveden strastima nafsa koliko god jake bile.

III

Obećat će da će redovno obavljati pet dnevnih namaza prema Božijim naredbama i naredbama Časnog Poslanika Muhamm-eda s.a.v.s. i da će nastojati koliko najviše može da bude redovan u obavljanju tahadžuda i prizivanju daruuda (salavata) na svog Časnog Poslanika s.a.v.s.; da će redovno i neprestano tražiti oprost za svoje grijehe i činiti istighfar, da će se sjećati Božijih blagodati i da će Ga hvaliti i veličati.

IV

Obećat će da pod utjecajem bilo koje strasti neće izazvati štetu bilo kojem Allahovom stvorenju uopće, a muslimanima poseb-no, ni svojim jezikom, ni rukama, ni na bilo koji drugi način.

2

V

Obećat će da će ostati vjeran Bogu u svim životnim uvjetima, u žalosti i radosti, u teškoći i udobnosti, u blagostanju i kušnjama, da će u svim uvjetima biti zadovoljan Allahovom odredbom i da će biti spreman suočiti se sa svim vrstama poniženja i patnji na Njegovom putu i da se nikada neće okrenuti od Njega pod na-letom nevolje, da će, nasuprot tome, uvijek marširati naprijed.

VI

Obećat će da će se uzdržati od povođenja za novotarijama i požudnim sklonostima i da će se potpuno podvrći vlasti Časnog Kur’ana, i da će Božiju Riječ i riječi Časnog Poslanika s.a.v.s. učiniti vodećim principima u svakom svom životnom položaju.

VII

Obećat će da će potpuno napustiti ponos i samodopadanje i da će svoj život provesti u skromnosti, poniznosti, vedrini, popustljivosti (strpljivosti) i krotkosti (blagosti).

VIII

Obećat će da će mu vjera, čast vjere i ljubav prema islamu biti draži od njegovog života, imetka, časti, djece i svega drugog što mu je drago.

IX

Obećat će da će služiti Božijim stvorenjima samo radi Allaha, i da će činiti korist čovječanstvu koliko god mu je sposobnosti i moći Allah podario.

3

X

Obećat će da će stupiti u ovu vezu bratstva s ovim poniznim Božijim slugom, obavezujući se na poslušnost meni u svemu do-brom, u ime Allaha, i da će tome ostati vjeran do dana svoje smrti; da će pokazati tako veliku odanost u ovoj vezi bratstva kakva se ne može naći u bilo kojim drugim ovosvjetskim odno-sima i vezama, što zahtijeva vjernu poslušnost. (Ištihar Takmil-e-Tabligh, 12. januar 1889)

4

DIO I

DUŽNOSTI AHMADI MUSLIMANA

5

UVOD

(Iz završnog govora održanog na godišnjem skupu Ahmadija muslimanskog džemata, Velika Britanija, 27. juli 2003, u kojoj su detaljno objašnjena prva tri uvjeta bai’ata.)

Primio sam pisma od nekih prijatelja koji su pisali: ‘’Mi smo ob-novili svoj bai’at (zavjet pristupa) na tvojoj ruci i obećali da ćemo se pridržavati uvjeta bai’ata, ali nismo u potpunosti svjesni i ne znamo detalje u vezi sa ovih deset uvjeta koje smo prihvatili.’’Mislio sam da trebam govoriti o ovoj temi u prilici godišnjeg skupa danas. Budući da je ovaj predmet dug, ja ne mogu sada obraditi sve uvjete, nego ću samo obuhvatiti nekoliko. Ja ću, inša Allah, nastaviti s ovim predmetom u narednim hutbama petkom ili nekom drugom prilikom.

Šta je bai’at?

Prvo pitanje je: ‘Šta je bai’at?’ Ja ću to objasniti iz nekih hadisa Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i govora Obećanog Me-sije a.s.

Obećani Mesija a.s. kaže:

‘Bai’at uistinu znači prodati sebe; njegovi blagoslovi i utjecaj bazirani su na tom uvjetu. Baš kao što je sjeme posijano

6

u zemlju, njegovo početno stanje uvjet je da ga ruka zemljo-radnika zasije, ali se ne zna šta će mu se dogoditi. Ako je sjeme dobrog kvaliteta i ima sposobnost da raste, onda, s milošću Svemogućeg Allaha, i kao posljedica truda od strane zemljorad-nika, ono nikne, i od jednog zrna postane hiljadu zrna. Slično tome, osoba koja daje bai’at treba prvo posvojiti skromnost i poniznost, i treba se odvojiti od svog ega i sebičnosti. Tek tada ona postaje podobna za rast. Ali onaj ko se nastavi držati svog ega s davanjem bai’ata, nikada neće primiti nikakvu blagodat.’ (Malfuzat, tom 6, str. 173)

Bai’at znači predavanje svog života Svemogućem Allahu Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘Značenje davanja bai’ata jeste da svoj život predajemo Svemogućem Allahu. To znači: ‘Mi smo danas prodali svoj život Svemogućem Allahu.’ Pogrešno je reći da koračanjem Allahovim putem niko na kraju neće podnijeti gubitak. Istinita osoba nika-da ne može biti na gubitku. Samo onaj ko je neistinit – to jest, ko za ovosvjetsku dobit krši zavjet koji je napravio sa Svemogućim Allahom – podnosi gubitak. Onaj ko čini takvo djelo zbog stra-ha od svijeta treba zapamtiti da u vrijeme svoje smrti ni jedan upravljač ili kralj ovog svijeta neće doći da ga oslobodi. On mora doći pred Sudiju svih sudija, koji će ga pitati: ‘Zašto ti nisi Meni odao počast?’ Zbog toga je neophodno za sve vjernike da vjeru-ju u Allaha, koji je Kralj nebesa i Zemlje, i da čine iskrenu teubu (pokajanje).’ (Malfuzat, tom 7, str. 29-30)

Iz ovoga govora Obećanog Mesije a.s. vrlo je jasno šta je bai’at. Ako svako od nas shvati: ‘Moja ličnost sad ne pripada meni; sada ja treba da slijedim sve naredbe Svemogućeg Allaha u svim uvjetima i treba da vjerno ostanem na tome, i da sva moja djela

7

budu radi Allahovog zadovoljstva,’ to bi bila bit deset uvjeta bai’ata. Sada ću predstaviti nekoliko hadisa u kojima se govori o temi bai’ata.

‘Ajzu’lah bin Abdullah r.a. navodi: ‘’Ubadah bin As-Samit r.a. bio je među ashabima r.a. koji su učestvovali u Bici na Bedru i tako bili prisutni davanju bai’ata na Aqabahu. Ubadah bin As-Samit r.a. prenio je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao u vrijeme kad je jedna skupina njegovih ashaba r.a. bila oko njega: ‘Dođite i dadnite bai’at na ovom uvjetu:

da nećete ništa pridruživati Allahu, da nećete krasti, da nećete činiti blud,1 da nećete ubijati svoju djecu, da nećete kleveta-ti, niti mi biti neposlušni u bilo čemu dobrom. Zato, svakome od vas ko ispuni ovaj zavjet bai’ata njegova je nagrada kod Svemogućeg Allaha. Ko god ne uspije u ispunjavanju ovog zav-jeta i dobije kaznu na ovom svijetu, ova kazna će za njega posta-ti iskupljenje. A onaj ko ne uspije u ispunjavanju ovog zavjeta bai’ata, i Svemogući Allah prekrije njegove propuste, njegova stvar je kod Allaha; ako On hoće, On ga može kazniti, a ako hoće, On mu može oprostiti.’ (Sahih Al-Bukhari, kitabu manaqibil An-sari, Babu Wafudil Ansari Ilan-Nabiyyi Bi Makkata Wa Bai’atil ‘Aqabah)

Zatim su tu drugi hadisi:

Hazreti Ubadah bin As-Samit r.a. navodi: ‘Mi smo dali zavjet na ruci Časnog Poslanika s.a.v.s. da ćemo slušati i pokoriti se u vri-

1 Riječ ‘blud’ kako je upotrijebljena u ovom bukletu obuhvata sve spolne odnose izvan sistema zakonitog braka.

8

jeme lagodnosti i također u vrijeme teškoće, u radosti i u tuzi, i da se nećemo svađati s onima na vlasti, i gdje god budemo, da ćemo se čvrsto držati istine i da se nećemo bojati prijekora bilo kakvih kritičara.’ (Sunan An-Nisa’i, Kitab-ul-Bai’ati, Babul Bai’ati Alas Sam’i Wat Ta’ah)

Majka vjernih, hazreti Ajša r.a. navodi: ‘Časni Poslanik s.a.v.s. uzimao je zavjet od žena u skladu sa ajetom Časnog Kur’ana:2

‘O Vjerovjesniče! Kad dođu žene vjernice da ti daju zavjet (o tome) da nikoga Allahu neće pridruživati, i da neće krasti, i da neće blud činiti, niti ubijati djecu svoju, niti iznositi lažne optužbe (ni na koga), koje su same izmislile ispred svojih ruku i svojih nogu, i da ti neće neposlušne biti u onom što je dobro, onda prihvati njihov zavjet i traži oprost od Allaha za njih. Uis-tinu, Allah najviše prašta (i) milostiv je.’

Hazreti Ajša r.a. dalje kaže:

‘U vrijeme uzimanja zavjeta, ruka Časnog Poslanika s.a.v.s nikada nije dotakla ruku neke žene osim onih koje su pri-padale njegovim ukućanima.’ (Sahih Al-Buhari, Kitab-ul-Ahkami, Babu Bai’atin Nisa’i)

Čak i prije nego što je Obećani Mesija a.s. počeo uzimati bai’at, neki pobožni muslimani, koji su bili zabrinuti stanjem koje je

2 (Al Mumtahina, 60:13)

9

zadesilo islam, osjećali su da je jedina osoba koja može spasiti lađu islama od potonuća i koja ima istinsko saosjećanje za islam bio hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. iz Kadiana, i da je on bio Al-Imam i Al-Mehdi, Mesija. Zato su ga molili da uzme njihov zavjet, ali je on uvijek odgovarao:

‘Ja nisam određen.’ Jedanput je napisao Maulvi Abdul-Kadir sa-hibu r.a. preko Mir Abbas sahiba:

‘’Priroda ovog poniznog roba preokupirana je Božijim Jedinstvom i povjeravanjem svih poslova Allahu, i... pošto mi Svemogući Allah nije ništa prenio u vezi sa bai’atom, nije prikladno da ja to radim na svoju inicijativu.3

Maulvi Sahib će nastaviti da se bori kako bi pojačao i njegovao bratstvo u vjeri i hranio ovo drvo čistom vodom iskrenosti i ljubavi. Ovaj način će, ako Bog da, biti vrlo koristan.” (Hayat-e-Ahmad, tom 2, br. 2. str. 12-13)

Božija naredba da uzme bai’at

Poslije šest ili sedam godina, u prvoj četvrtini 1888. godine Svemogući Allah je naredio Obećanom Mesiji a.s. da uzme bai’at. Ova Božija naredba prenesena je slijedećim riječima:

3 Možda će Svemogući Allah nešto objaviti kasnije.

10

Što znači:‘’Kad ti odlučiš, onda se osloni na Allaha i pred Našim očima i prema Našoj objavi spremaj lađu. Oni koji daju zavjet bai’ata na tvojoj ruci daju zavjet sa Allahom; Allahova ruka je nad njiho-vom rukom.’’ (Ištihar, 1. decembar 1888, str. 2)

Obećani Mesija a.s. zbog svoje prirode nije volio da se svakakvi ljudi priključuju njegovom bai’atu. Želio je u svom srcu da se ovom blagoslovljenom Džematu trebaju priključiti samo takvi blagoslovljeni ljudi, čija je priroda čvrsto utemeljena na odanos-ti. Zbog toga je on čekao priliku koja će napraviti razliku između onih koji su bili vjerni i onih koji su bili dvolični. Allah, Najmilos-tiviji, kroz Svoju savršenu mudrost i milost, stvorio je tu priliku u istoj godini u novembru 1888. smrću Bašira I (koji je bio sin Obećanog Mesije a.s.). Kao posljedica toga, protiv njega je nas-tala velika buna i mnogi ljudi slabe vjere odvojili su se od njega. Obećani Mesija a.s. smatrao je kako je ovo prikladna prilika da osnuje Ahmadija muslimanski džemat. 1. decembra 1888. on je dao opći proglas za bai’at. Također je savjetovao da oni koji žele doći radi bai’ata prethodno trebaju, prema hadisu Časnog Poslanika s.a.v.s., klanjati istiharu.4 (Iz Ištihar Takmil-e-Tabligh, 12. januar 1889)

Naime, oni prvo treba da čine dove, onda da klanjaju istiharu, i onda daju bai’at.

Poslije davanja ovog proglasa Obećani Mesija a.s. je iz Kadiana otišao u Ludhianu i boravio u kući hazreti Sufi Ahmada Jana u Mahalla Jadidu. (Hayat-e-Ahmad, tom 3, dio I, str. 15)

4 Poseban namaz obavljen da se traži uputa od Allaha prije donošenja neke važne odluke.

11

Ciljevi i svrhe bai’ata

Iz Ludhiane je Obećani Mesija a.s. dao drugu najavu 4. marta 1889. godine, objašnjavajući ciljeve i svrhe bai’ata. On je rekao:

‘’Ovaj sistem bai’ata osnovan je samo da okupi grupu bogobojaznih ljudi u Džemat, tako da takva skupina bogobo-jaznih ljudi vrši dobar utjecaj na svijet; da jedinstvo ovih bo-gobojaznih ljudi bude izvor blagoslova, veličanstvenosti i do-brih rezultata za islam. Zbog blagoslova jedinstvenog Kelimei šehadeta, oni će biti u stanju obavljati plemenita i ispravna djela radi islama. I ne trebaju biti lijeni, škrti i beskorisni muslimani; niti da budu kao bezvrijedni koji su islamu nanijeli veliku štetu zbog svog neslaganja i nejedinstva; niti da budu kao oni koji su svojim bezbožnim stanjima iskvarili prelijepo lice islama; niti da budu kao oni nemarni derviši i pustinjaci koji nisu svjesni potre-ba islama i nemaju nikakvog saosjećanja za svoju braću, niti oduševljenja da čine dobro za čovječanstvo. Umjesto toga, oni trebaju voljeti svoj narod tako da postanu utočište za siromašne i očevi za siročad. U službi islama oni trebaju biti voljni žrtvovati sebe kao onaj ko je svladan ljubavlju. Svi njihovi napori treba da budu posvećeni širenju islamskih blagoslova svijetom, tako da čista fontana Allahove ljubavi i saosjećanja prema ljudima teče iz svakog srca kao izvor i onda je okuplja na jednom mjestu i teče kao rijeka (budući da su sjedinjeni na jednom mjestu tako da njihova ljubav bude okupljena i izgleda kao tekuća rijeka). Svemogući Allah želi manifestovati Svoju Uzvišenost i pokazati Svoju Svemoć kroz ovu skupinu, i onda joj On želi dati dalji na-predak, tako da svijet bude ispunjen Allahovom ljubavlju, kroz istinsko pokajanje, čistoću, istinsku dobrotu, mir, pomirenje i saosjećanje za čovječanstvo. Ova skupina bit će posebna Alla-hova skupina, i On će joj dati moć kroz Svoj vlastiti Duh, i On će ih očistiti od bezbožnog života, i napravit će pobožne prom-

12

jene u njihovom životu. Kao što je obećao u Svojim uzvišenim predskazanjima, On će u velikom broju povećati ovu skupinu i hiljade istinoljubivih će joj se pridružiti. On Lično će je njego-vati i odgajati, i učinit će da napreduje do te mjere da će njeno mnoštvo i blagoslovi biti izvor čuda u očima ljudi. Kao lampa na visokom mjestu, oni će širiti svoje svjetlo na sve strane svijeta, i bit će smatrani primjerom blagoslova islama. Allah će podariti sve vrste blagoslova savršenim sljedbenicima ovog pokreta, i On će im dati pobjedu nad svima drugima. Do Sudnjeg dana među njima će biti ljudi kojima će Allah pokloniti Svoju blizinu i pot-poru. To je ono što Uzvišeni Bog želi; On je Kadar i čini šta On želi. Sva snaga i moć pripadaju Njemu.” (Madžmu’ah Ištihara, tom 1, str. 196-198)

U istom proglasu Obećani Mesija a.s. je rekao da oni koji žele dati bai’at trebaju stići u Ludhianu poslije 20. marta 1889.

Početak sistema bai’ata

U skladu s navedenim proglasom, Obećani Mesija a.s. uzeo je zavjet baiata (odanosti) 23. marta 1889. u kući hazreti Sufi Ah-mada Džana sahiba, smještenoj u Mahalla Jadid. Kao što je na-veo hazreti Munši Abdullah r.a. iz Sanoura, bio je pripremljen registar da zabilježi ovaj historijski događaj. On je bio nazvan bai’at za pokajanje, traženje bogobojaznosti i čišćenje.Tada je Obećani Mesija a.s. pozivao jednu po jednu osobu da uđu u sobu radi davanja zavjeta bai’ata i onda je uzeo bai’at od svake osobe pojedinačno. Prva osoba čiji je bai’at bio primljen bio je hazreti Maulana Nur-ud-Din r.a. Savjetujući one koji su dali ovaj bai’at, Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘’Priključujući se ovom Džematu, vi trebate napraviti potpunu promjenu u svom prethodnom životu tako da imate

13

istinsku vjeru u Allaha, i da On postane vaš Pomagač u svim nevoljama. Nemojte na Njegovu naredbu gledati olahko, nego trebate ispuniti svaku od Njegovih naredbi i dokazati takvu od-liku u svojim postupcima.Okrenuti se svjetskim sredstvima za razne svrhe i osloniti se na njih umjesto punog povjerenja u Allaha je širk, kao da negi-rate postojanje Boga. Vi trebate svjetska sredstva koristiti samo do te mjere da ne činite širk. Moja vjera je da vam ne zabran-jujem i ne sprečavam vas da koristite svjetska sredstva, ali vas sprečavam od oslanjanja na njih. Vaše ruke se trebaju zauzeti u radu, ali vaša srca trebaju biti privržena Istinskom Voljenom:

Ruka sa radom, a srce sa Allahom.’’

On je, također, rekao:

‘’Svi vi koji ste dali bai’at i dali obećanje, slušajte! Izgovoriti ove riječi je lahko, ali ispuniti ih je teško, zato što šejtan uvijek nasto-ji čovjeka učiniti bezobzirnim za njegovu vjeru. Šejtan prikazuje kako su svijet i njegove koristi čovjeku nadohvat ruke, a kako je vjera daleko. I tako srce otvrdne i svako naredno stanje biva gore od prethodnog. Ako hoćete da zadovoljite Allaha, uložite svu svoju snagu i napor da se vjerno držite obaveze da ćete se čuvati od grijeha.’’

On je, također, rekao:

‘’Ne izgovarajte riječi smutnje, nemojte širiti zlo, ostanite strplji-vi na psovke, i ako se neko i sukobi s vama, ophodite se prema njemu s ljubaznošću i dobrotom. Pokažite dobar primjer lijepog razgovora. Pokoravajte se svim naredbama sa istinskim srcem, tako da Allah bude zadovoljan s vama i da čak i neprijatelji uvide da vi niste ista osoba kakva ste bili prije bai’ata. Svjedočite is-

14

tinski u sudskim postupcima. Svi oni koji su se priključili ovom pokretu trebaju da se potvrde na istinoljubivosti s punim srcem, krajnjim nastojanjem i cijelim svojim životom.’’ (Zikr-e-Habib, str. 436-438)

U martu 1903. godine, na dan Bajrama, nekoliko ashaba r.a. sjedili su zajedno i Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘’Slušajte, svi vi koji ste dali bai’at danas5 i oni koji su dali bai’at prije, želim vam kazati nekoliko riječi kao savjet. Treba da ih pažljivo saslušate. Bai’at koji ste vi danas dali je bai’at tevbe (po-kajanja). Postoje dvije vrste tevbe (pokajanja). Jedna je od pre-thodnih grijeha. To podrazumijeva da popravite greške koje ste prije počinili i da nadoknadite koliko god je moguće kako biste ispravili štetu učinjenu njima. Druga je da se čuvate budućih i da sebe spasite vatre.Svemogući Allah je obećao da su tevbom svi prethodni grijesi oprošteni pod uvjetom da je tevba učinjena istinskim srcem i sa čistom namjerom, i da ne sadrži bilo kakvu skrivenu prevaru u srcu. Allah zna skrivene tajne srca; Njega niko ne može zavesti. Nemojte nastojati da Ga zavedete. Učinite tevbu u Njegovom prisustvu sa iskrenošću, ne sa licemjerstvom. Tevba nije nešto suvišno ili nekorisno za čovjeka. Njen utjecaj nije ograničen na Sudnji dan; zapravo, ona popravlja i svijet i vjeru. Pokajnik postiže mir i blagostanje i u ovom životu i u budućem.’’ (Malfu-zat, tom 5, str. 187-188)

5 (Izgleda da su se u to vrijeme ljudi okupili radi davanja bai’ata.)

15

I

UVJET BAI’ATA

Onaj koji pristupa čvrsto će obećati da će se sve do groba uzdržavati od širka (pridruživanja bilo kakvih partnera Bogu).

Svemogući Allah neće oprostiti širk

Svemogući Allah kaže u Suri ‘An-Nisa’ (ajet četrdeset devet):

‘Allah doista, neće oprostiti da Mu se drugi ravnim smatraju; a sve osim toga On će oprostiti kome On hoće. A ko god smatra druge Allahu ravnim, zaista je počinio veliki grijeh.’ Obećani Mesija a.s. kaže u pogledu toga:

‘’Slično tome, Allah je rekao u Časnom Kur’anu:

Ovo znači da je svaki grijeh oprostiv osim širka. Zato se nemo-jte približavati širku i smatrajte da je to zabranjeno drvo.’’ (Za-mimah Tohfah-e-Golarviyyah, Ruhani Khaza’in, tom 17, str. 323-324, podbilješka)


‘’Širk ovdje ne znači tek saginjanje pred kamenjem itd.; zapravo, širk također podrazumijeva da u potpunosti ovisite o svjetskim

16

sredstvima i ističete svjetske idole. Ovo je širk.’’ (Al-Hakam, tom 7, br. 24, 30. juni 1903, str. 11)

Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:6

‘’I kad Lukma reče svom sinu savjetujući ga: ‘Dragi moj sine! Ne pridružuj Allahu (nikoga). Zaista je širk velika nepravda.’’

Časni Poslanik s.a.v.s. bojao se širenja širka u svom ummetu. Jedan hadis kaže:

‘Ubada bin Nasi nam je rekao o Šaddad bin ‘Aus da je plakao. On ga je pitao: ‘Zašto plačeš?’ Ovaj je odgovorio: ‘Sjetio sam se nečega što sam čuo od Časnog Poslanika s.a.v.s. i to me ras-plakalo. Ja sam čuo Časnog Poslanika s.a.v.s. da kaže: ‘Ja se bojim širka i tajnih želja u mom ummetu.’ Pitao sam: ‘O Božiji poslaniče, hoće li tvoj narod biti umiješan u širk poslije tebe?’ Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: ‘Jeste, premda moj narod neće obožavati Sunce i Mjesec, idole i kamen, oni će patiti od pokazivanja u svojim postupcima i bit će plijen svojim skrivenim željama. Neki od njih će započeti dan posteći, ali će mu onda sinuti neka želja i prekinut će post i prepustiti se svojoj želji.’’

Razne vrste širka

Iz ovog hadisa je jasno – čak i ako se osoba ne upušta u očiti širk obožavanja idola ili Mjeseca, pokazivanje i povođenje za svo-jim željama također su vrste širka. Ako zaposleni prelazi granice dužne poslušnosti prema svom poslodavcu, i hvali ga laskanjem

6 (Lukman, 31:14)

17

i vjeruje kako njegova opskrba ovisi o njemu, to je također jedna vrsta širka. Ako se neko ponosi svojim sinovima i vjeruje da ima toliko sinova koji rastu i koji će početi raditi, zarađivati i brinuti se o njemu, ili da niko od njegovih rođaka neće biti u stanju da se s njim poredi zbog njegovih odraslih sinova, to je također širk. (Na Iindijskom potkontinentu, zapravo, u cijelom Trećem svijetu takva utrka sa rođacima je odvratna navika). Takvi ljudi se potpuno oslanjaju na svoje sinove,a dešava se da oni postanu neposlušni, ili poginu u nesretnom slučaju, ili postanu invalidi; cijela potpora takvih ljudi time pada na zemlju.


“Tevhid (Božije Jedinstvo) ne znači da svojim jezikom jednostav-no izgovarate ‘La ilaha illAllah’7 a onda u svom srcu skrivate stotine idola. Svaka osoba koja se naklanja svojim vlastitim pla-novima, svom lukavstvu i prevari, kao što treba da se naklan-ja Bogu, ili ovisi o drugoj osobi kao što treba da ovisi jedino o Bogu, ili poštuje svoj ego kako treba da poštuje jedino Boga, u svim takvim stanjima on je u Allahovim očima obožavalac idola.Idoli nisu samo nešto napravljeno do zlata, srebra, bakra ili ka-menja. Zapravo, svaka stvar, svaka riječ ili djelo kojima se odaje takvo poštovanje na kakvo na kraju jedino Svemogući Allah ima pravo idol je u Allahovim očima... Zapamtite da istinsko Božije Jedinstvo - koje Bog od nas traži da potvrdimo i o kojem ovisi spas - jeste da vjerujemo kako je Bog u Svom Biću neovisan o bilo kome drugom, bilo da je to idol ili ljudsko biće, ili Sunce ili Mjesec, ili vlastiti ego ili nečiji plan ili prevara i lukavstvo; isto tako, ne treba da mislimo o bilo kome kako posjeduje moć u proturječju Njemu, niti da prihvatamo bilo koga kao Hranitelja, niti da za bilo koga smatramo kako daje čast ili poniženje, niti da bilo koga smatramo Pomagačem ili Braniteljem; i također,

7 ‘Nema drugog boga osim Allaha.’

18

trebamo svoju ljubav i svoje obožavanje, svoju poniznost i svoje nade i strah ograničiti na Njega. Ni jedno jedinstvo ne može biti cjelovito i potpuno bez slijeđenja tri vrste posebnog imenovanja: Prvo je Jedinstvo Bića – to jest, cijeli svemir trebamo zamišljati nepostojećim naspram Njega i to smatrati smrtnom i manjka-vom stvarnošću. Drugo, Jedinstvo atributa – to jest Rabubijjat (Vlasništvo) i Uluhijjat (Božanstvo) ograničeni su na Njegovo Biće i svi su drugi koji se čine kao hranitelji ili dobrotvori samo dio sistema postavljenog Njegovom rukom. I treća vrsta Tevhida – Božijeg Jedinstva jeste ljubav i predanost – to jest, da nikoga ne smatramo kao druga Bogu u predmetu ljubavi i obožavanja i da budemo potpuno izgubljeni u Njemu.” (Siraj-ud-Din Isai ke Čar Swalon ka Jawab, Ruhani Khaza’in, tom 12, str. 349-350)

Ja sam ovo ukratko objasnio ranije. U vezi s ovim, hazreti Hali-fatul Mesih I r.a. kaže:

‘’Pridruživati bilo koga u imenu ili obožavanju Allaha je širk, a provođenje svih dobrih djela samo za Allahovo zado-voljstvo nazvano je obožavanje. Ljudi vjeruju da nema stvaraoca osim Allaha, i oni također vjeruju da su život i smrt u rukama Allaha, koji ima potpunu kontrolu i moć nad njima. Čak i ako oni vjeruju u ovo, padaju na sedždu pred drugima, govore laži, čine im tevaf. Umjesto obožavanja Allaha, oni obožavaju druge; umjesto posta radi Allaha, oni poste radi drugih; i umjesto da mole Allaha, oni se mole drugima i daju milostinju radi njih. Da bi se iskorijenili ovi neistiniti pojmovi, Svemogući Allah je poslao Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.” (Khutbat-e-Nur, str. 7-8)

19

II

UVJET BAI’ATA

Obećanje da će se on/ona čuvati laži, bluda, brakolomstva, grijeha očiju, razvrata, razuzdanosti, okrutnosti, neiskrenosti, stvaranja nereda i bune; i da neće dopustiti sebi da budu zave-deni strastima nafsa koliko god jake bile.

U ovom uvjetu je spomenuto devet vrsta grijeha, i onaj koji pristupa i svako ko tvrdi da pripada ovom Džematu Obećanog Mesije a.s. treba da se kloni ovih grijeha.

Laž – najveće zlo

Zaista je laž najveće od svih zala. Jedanput je neko pitao Časnog Poslanika s.a.v.s. za savjet jer je imao mnoge slabosti i nije mislio da ih sve može odjednom ostaviti. Časni Poslanik s.a.v.s. mu je rekao: ‘Obećaj da ćeš uvijek govoriti istinu i nikada nećeš reći laž.’ Samo usvajajući put istinitosti, on je postepeno bio oslobođen svih svojih grijeha. Kad god je pomislio na to da počini grijeh, mislio je da će se, ako bude uhvaćen, pojaviti pred Časnim Po-slanikom s.a.v.s. Obećao je da neće izreći laž. Ako bude morao govoriti istinu (o ovom postupku), možda će biti ponižen ili kažnjen. Postepeno, on je bio oslobođen od svih svojih grijeha. U stvarnosti, laž je korijen svih zala.Ja ću sada ovo u daljem tekstu detaljno objasniti. Svemogući Al-lah kaže u Časnom Kur’anu:8

8 Al-Hadž, 22:31

20

‘’A to je (Božija je naredba): ko god ukaže poštovanje onim stvarima kojima je Allah dao čast, to će biti dobro za njega kod Gospodara njegovoga. A vama je dozvoljena stoka, osim one koja vam je već bila spomenuta. Zato se čuvajte prljavštine ido-la, i čuvajte se lažnog govora.’’

Ovdje je izgovaranje laži bilo spomenuto skupa sa širkom. Allah također kaže:9

‘’Pazi, iskrena vjera pripada Allahu! A oni koji za prijatelje uz-imaju druge mimo Njega (kažu): ‘Mi njih obožavamo samo da nas dovedu do vrha približujući nas Allahu.’ Sigurno će im Al-lah presuditi o onome u čemu se oni razilaze. Sigurno, Allah ne upućuje onog ko je lažov (i) jako nezahvalan.’’

Ima još jedan hadis u Sahih Muslim:

Hazreti Abdullah bin Amr bin Al-As r.a. prenosi da je Časni Po-slanik s.a.v.s. rekao: ‘Kod koga god se nalaze četiri slijedeće stvari, on je istinski licemjer, i ko god ima jednu od ovih stvari, ima jednu odliku licemjerstva sve dok to ne ostavi:• Kad govori, kazuje laž. (Njegov govor je pomiješan s laži, i on

govori laž).• Kad pravi ugovor, on ga krši.• Kad obeća, on to iznevjeri. (Ovo je, također, vrsta laži).• Kad se svađa, psuje.’

9 Az-Zumar, 39:4

21

Sve ove stvari su vezane sa laži. Onda imamo još jedan hadis:

Hazreti Imam Malik r.a. navodi: ‘Ja sam čuo da je haz-reti Abdullah bin Masud r.a. govorio: ‘Držite se istine zato što istina vodi ka dobru, a dobro vodi ka Džennetu. Čuvajte se laži, jer laž vodi neposlušnosti, a neposlušnost čovjeka odvodi ka Džehennemu. Zar ne znate da je rečeno kako je taj i taj govorio istinu i postao pokoran, ili da je onaj ko je lagao bio upleten u grijeh?’’ (Al-Mu’atta Lil Imam Malik, Kitab-ul-jami, Babu ma ja’ a fis-sidqi wal-kadhib)

Onda imamo hadis u Musnadu Ahmad bin Hanibal:

Hazeti Abu-Hurejra r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ko god pozove malo dijete da mu nešto dadne i onda mu ne dadne, to će biti ubrojano u laž.’ (Musnadu Ahmad bin Hanibal, tom 2, str. 452, štampano u Bejrutu)

Ova tačka vrlo je važna za moralni odgoj. Imajte na umu da za moralni odgoj djece ne trebate govoriti takve stvari čak ni u šali. Inače, djeca će stvoriti naviku da govore laži u svakodnevnim razgovorima i laganje će im postati čvrsta navika kasnije u životu. Oni će postepeno izgubiti svaki osjećaj i ustezanje od toga da govore laži.Hazreti Ibn-e-Mesud r.a. prenio je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Istina vodi prema dobročinstvu, a dobročinstvo vodi Džennetu. Osoba koja uvijek govori istinu kod Allaha je upisana kao Sidik (istinoljubivi). Laž vodi grijehu, a grijeh vodi Vatri; i osoba koja uvijek laže upisana je kod Allaha kao Kazab (lažov).’ (Sahih Al-Buhari, Kitabul-Adabi, Babu Qaulillahe Ittaqullaha wa kunu ma’as Sadiqin)Hazreti Abdullah bin Amr bin Al-As r.a. prenosi: ‘’Jedan je čovjek došao Časnom Poslaniku s.a.v.s. i rekao: ‘O Allahov Poslaniče,

22

koja su djela koja vode Džennetu?’ Časni Poslanik s.a.v.s. je od-govorio: ‘Govorenje istine. Kad Allahov rob govori istinu, on postaje poslušni rob, a kad postaje poslušni rob, on postaje is-tinski vjernik, a istinski vjernik na kraju ulazi u Džennet.’ Čovjek je ponovo pitao: ‘O Allahov Poslaniče, koje je djelo koje vodi Džehennemu?’ Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: ‘Laž. Kad neko govori laž, on postaje neposlušan, a neposlušnost je kufr (nevjerovanje), a neko ko se učvrsti u nevjerovanju na kraju ulazi u Džehennem.’’ (Musnadu Ahmadabni Hanbal, tom 2, str. 176, štampano u Bejrutu)


Časni Kur’an smatra laž jednom odvratnom stvari, kao što Allah kaže:10

’’Odbacite zato odvratnost idola, i odbacite neistinit govor.’’

Ovdje su riječi ‘laž’ i ‘idolopoklonstvo’ bile upotrijebljene skupa. Zaista je laž idol (pripisivanje partnera Allahu), jer inače niko ne bi napustio istinu. Baš kao što ni idol nema ništa osim vještačke uglađenosti, tako ni laž nema nikakve stvarnosti iza sebe. Oni koji govore laži u tolikoj mjeri gube svoje povjerenje da čak i kad govore istinu, mislimo da je u tome skrivena neka laž. Ako oni koji lažu žele manje lagati, uvidjet će da to nije lahko; oni se moraju boriti dugo vremena prije nego što steknu naviku da govore istinu.’ (Malfuzat, tom 3, str. 350)

Obećani Mesija a.s. također kaže: ‘’Među prirodnim stanjima čovjeka postoji osobina koja se zove

10 (Al-Hadž, 22:31)

23

istinoljubivost. Normalno, sve dok nema nekog razloga za svoje sebične želje, čovjek ne želi govoriti laž. On mrzi laž i ne doz-voljava sebi da laže. On biva nezadovoljan čovjekom za kojeg je dokazano da je govorio laž, i gleda s poniženjem na njega. Ali ovo prirodno stanje ne može biti smatrano moralnom vrlinom. Čak i djeca i umobolni to pokazuju. Ukoliko čovjek odstrani ove ljudske razloge koji ga navode na to da ne govori istinu, do tada on ne može biti smatran stvarno istinoljubivim. Ako čovjek govori istinu u situacijama kad nema nikakve štete zbog toga,ali je spreman da pribjegne neistini, gdje su samo njegova čast, imetak ili život u pitanju, i ne govori istinu, kakvu on ima pred-nost nad djetetom ili umobolnom osobom? Zar umobolni i ma-loljetni ne govore istinu? Teško da postoji iko u svijetu ko će reći laž bez bilo kakve svrhe ili motiva. Napuštanje istinoljubivosti s ciljem da se izbjegne neki gubitak koji prijeti nije moralna vrlina. Prikladna prilika da se govori istina jeste kad osoba shvata gubi-tak života, imetka ili časti. U ovom kontekstu, Božije učenje je:

‘’Čuvajte se prljavštine idola, i čuvajte se lažnog govora.’’(Al-Hadž, 22:31)

‘’A neka svjedoci ne odbijaju kad budu pozvani.’’(Al-Bakara, 2:283)

‘’I ne skrivajte svjedočenje; a ko god ga skriva, njegovo srce je zaista grješno.’’

(Al-Bakara, 2:284)

24

‘’I kad govorite, držite se pravde, čak i ako vam bude (neko) blizak.’’

(Al-An’am, 6:153)

‘’Budite strogi u provođenju pravde i svjedočite samo u ime Al-laha, čak i ako će to prouzročiti gubitak vama i vašim roditeljima ili vašoj rodbini ili sinovima itd.’’

(An-Nisa, 4:136)

‘’I nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno.’’

(Al-Maida, 5:9)

‘’Istinoljubivi muškarci i žene ... će dobiti veliku nagradu.’’ (Al-Ahzab, 33:36)

‘’Držeći se istine, jedan drugom istinu savjetuju i, držeći se strpljenja, jedan drugom strpljenje savjetuju.’’

(Al-Asr, 103:4)

25

‘’Oni se ne druže sa lažljivcima.’’ (prema ajetu 25:73)

Obećani Mesija u objašnjavanju ovih ajeta kaže:

‘’Držite se dalje od obožavanja idola i laganja, zato što je laž također idol; onaj ko se oslanja na to prestaje da se oslanja na Boga. Prema tome, govoreći laži, čovjek gubi vjeru u Boga.Kad ste pozvani da svjedočite o istini, nemojte odbijati da tako učinite.Nemojte skrivati istinsko svjedočenje; sigurno je grješno srce onoga ko ga skriva.I kad govorite, govorite samo ono što je apsolutno istina i pošteno, čak i kad svjedočite protiv bliske rodbine.Držite se čvrsto istine i pravde, i svjedočite samo radi Allaha; ni-kada ne izgovarajte laž čak i ako iznošenje istine dovodi u opas-nost vaše živote ili živote vaših roditelja ili drugih dragih, kao što su vaša djeca.Nemojte da vas neprijateljstvo prema ljudima spriječi od toga da istinito svjedočite. Istinoljubivi muškarci i istinoljubive žene će zaraditi veliku na-gradu.Oni su naviknuti da savjetuju (preporučuju) istinu...Oni se ne druže s lažljivcima.’’(Filozofija učenja islama, Ruhani Khaza’in, tom 10, str. 360-361)

26

Držite se daleko od bluda

Drugi uvjet bai’ata također uključuje obećanje da ćete se čuvati bluda. U pogledu ovoga, Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:11

‘’I ne budite blizu bludu; zaista je to bestidno, i ružan put.’’

U hadisu Muhammed bin Sirin prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. savjetovao da radimo slijedeće i navodi dugačko predanje koje uključuje opomenu da su čestitost i istina bolji i trajniji za razliku od bluda i laži. (Sunanud-Darimiyyi, Kitab-ul-wasaya, Babu ma yustahabbu bil-wasiyyati minat-tashahhudi wal kalam)

Ovdje su blud i laž spomenuti zajedno. Ovo također slikovito pokazuje koliko je laž veliki grijeh.


‘’I ne budite blizu bluda. To znači da čovjek treba izbjegavati sve prilike koje mogu potaknuti njegov um u tom pravcu, i treba izbjegavati sve puteve koji mogu voditi ovom grijehu. Onaj ko čini blud zlo vodi na vrhunac. Put bluda je vrlo loš put, jer ometa napredovanje prema cilju i vrlo je opasan za vaš konačni cilj. Prema ajetu 24:34, onaj ko ne nađe sredstva za brak treba da čuva svoju čistoću na neki drugi način, naprimjer, kroz post ili dijetu, ili da svoju snagu koristi na teškim poslovima.(Filozofija učenja islama, Ruhani Khaza’in, tom 10, str. 342)

Obećani Mesija a.s. upozorio je da se držimo dalje od stvari koje vode bludu. Ponekad omladina ovo zanemaruje. Oni su navikli

11 Bani Israil, 17:33

27

gledati filmove koji nisu prikladni za gledanje. Oni su ispod do-brih moralnih standarda. Izbjegnite ih, jer to je, također, vrsta bluda.

Čuvajte se od grijeha očiju

Drugi uvjet također se odnosi na treću vrstu zla, a to je grijeh očiju. Izbjegavanje toga je poznato kao ghadd-e-basar.12

Hazreti Abu-Raihanah r.a. prenosi da je bio sa Časnim Po-slanikom s.a.v.s. u jednoj ekspediciji i jedne noći čuo je Časnog Poslanika s.a.v.s. kako kaže: ‘Vatri je zabranjeno da dotakne oko koje ostaje budno radi Allaha, i vatri je zabranjeno oko koje lije suze radi straha od Allaha.’Hazreti Abu-Šuraih r.a. prenosi da je čuo kako jedan prenosi-lac kaže da je Časni Poslanik s.a.v.s. također rekao: ‘Vatri nije dopušteno na ono oko koje je, umjesto gledanja, oboreno kad se suoči s nečim što je Allah zabranio da se gleda, i vatri je također zabranjeno dotaknuti oko koje je izvađeno na putu Al-laha, Veličanstvenog.’ (Sunanud-Darmi, Kitab-ul-Džihadi, Babu fillazhi yas-huru fi sabilillahi Harisan)

Ima još jedan hadis:

Ubadah bin As-Samit r.a. prenosi da je Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. rekao: ‘Obećajte mi o šest stvari što se tiče vas, i ja ću vam dati radosnu vijest o Džennetu: • Kad govorite, recite istinu• Kad obećate, ispunite.• Kad vam je ostavljen amanet (povjerenje), predajte ga kad

se traži (tu ne treba da bude izgovora).

12 Termin u Časnom Kur’anu koji doslovno znači: držanje očiju spuštenim.

28

• Čuvajte svoje stidne dijelove.• Držite svoje oči oborenim.• Zaustavite svoje ruke od okrutnosti.’

(Musnadu Ahmadabni Hanbal, tom 5, str. 323, štampano u Be-jrutu)

Hazreti Abu Sa’id Khudri r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Izbjegavajte sjedenje na ulicama.’ Oni su rekli: ‘Allahov Vjerovjesniče, mi ne možemo a da ne sjedimo na ulicama.’ On je rekao: ‘U tom slučaju ispunite prava ulice.’ Oni su pitali: ‘Šta je pravo ulice?’ On je odgovorio: ‘Odgovorite na selam, uzdržite svoj pogled, uputite one koji pitaju za pravac, naređujte dobro i zabranjujte zlo.’(Musnadu Ahmadabni Hanbal, tom 3, str. 61, štampano u Be-jrutu)


‘’Časni Kur’an, koji daje učenje prema prirodnim potrebama čovjeka i prema njegovim slabostima, usvojio je izvanredan put u ovom pogledu.’’

‘Reci vjernicima da obore svoje poglede i čuvaju svoja stidna mjesta (furudžahum). To je čestitije za njih (to je postupak kojim će postići čišćenje).’13

Furudž se ne odnosi samo na stidna mjesta. Ono se odnosi na sve dijelove tijela gdje se nalaze otvori, uključujući uši. Zabran-

13 An-Nur, 24:31

29

jeno je da slušamo pjesmu tuđe žene. Zapamtite, iz mnogih primjera je dokazano da ako Bog nešto zabranjuje, čovjek to na kraju mora napustiti. (Malfuzat, tom 7, str. 135)

Obećani Mesija a.s. također kaže:

‘’Islam je naredio muškarcima i ženama jednako pridržavanje ovih uvjeta. Kao što je ženama propisano da nose veo, tako je također muškarcima naređeno da svoje oči drže spuštenim. Namaz, post, zekat (obavezna milostinja), hadždž (hodočašće Božijoj Kući u Meki), razlikovanje halala i harama, izbjegavanje neislamskih običaja i odavanje počasti Božijoj zapovijedi – sve su naredbe koje vrata islama čine vrlo uskim i zato ne može svako ući na ova vrata.’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 5, str. 614)

Iz ovoga muškarcima treba biti jasno da trebaju svoje oči držati spuštenim. Stid i čednost nisu samo za žene, nego su također i za muškarce.

Onda Obećani Mesija a.s. kaže:

‘’U ovim ajetima Svemogući Bog nije samo iznio izvanredno učenje za postizanje vrline čednosti ili čistoće nego je čovjeku dao pet tretmana za postizanje čistoće. To su: da čuva svoje oči od gledanja na zabranjene osobe; da čuva svoje uši od slušanja njihovih glasova i priča o njihovom lijepom izgledu; da se čuva prilika koje mogu dati poticaj ovom lošem djelu; i ako nema mogućnosti da se oženi, onda da se čuva kroz post, dijetu itd. Mi možemo pouzdano tvrditi da je ovo uzvišeno učenje, skupa sa svim svojim sredstvima objašnjeno u Časnom Kur’anu, veza-no za islam. Treba da imate na umu da, kako je prirodno stanje čovjeka, koje je izvor njegovih strasti, takvo da se on ne može odvojiti od toga bez potpune promjene u sebi, njegove strasti su

30

predodređene da budu pobuđene, ili drugim riječima, stavljene su na kocku, kad su suočene sa prilikom i mogućnošću za upuštanje u ovaj grijeh. Zato, Svemogući Bog nas nije podučio da možemo slobodno gledati na tuđe žene i da možemo pro-matrati njihovu ljepotu i motriti sve njihove pokrete u plesu itd., samo da to trebamo činiti čistim pogledima. Nije nam bilo naređeno da slušamo pjevanje ovih žena i da slušamo priče o njihovoj ljepoti, ali treba da to činimo sa čistom namjerom. Nama je bilo jasno naređeno da ne gledamo ljepotu tuđih žena i mjesta njihovih ukrasa, bilo sa čistom namjerom ili nečistom, da ne slušamo njihove milozvučne glasove ili priče o njihovoj ljepoti – bilo sa čistom namjerom ili sa nečistom. Za nas je neophodno da ne želimo da ih gledamo i slušamo kao što ne želimo crkotinu – zato da ne posrnemo. Sigurno je da će nas naš slobodan po-gled izazvati da posrnemo prije ili kasnije. Pošto Svemogući Bog želi da naše oči, naša srca i svi naši dijelovi i organi budu u stanju čistoće, On nam je dao ovo uzvišeno učenje. Ne može biti sum-nje da neuzdržani pogledi postaju uzrok opasnosti. Ako stavimo mehak hljeb pred gladnog psa i onda se nadamo da pas neće obraćati pažnju na to, bilo bi pogrešno s naše strane. Prema tome, Svemogući Bog je želio da čovjekove sposobnosti nemaju neku tajnu priliku i da ne bude neke mogućnosti da loši osjećaju budu pobuđeni.’’ (Filozofija učenja islama, Ruhani Khaza’in, tom 10, str. 343-344)

31

Čuvajte se bezbožnosti i nemoralnosti

Drugi uvjet također naređuje da se čuvamo bezbožnosti i nemoralnosti.Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:14

‘’I znajte da je među vama prisutan Allahov Poslanik; ako bi vas on poslušao u mnogim stvarima, vi biste sigurno bili u nevolji; ali je Allah vama omilio vjeru i ukrasio je u vašim srcima, i On vam je omrazio nevjerovanje, loša djela i neposlušnost. Ovo su ljudi koji su upućeni.’’

U hadisu koji se odnosi na ovaj predmet hazreti Asvad r.a. prenosi od hazreti Abu- Hurejre r.a.:

‘’Kad neko posti, ne treba govoriti ružan govor, niti o grijehu ili beskorisnom. Ako se neko prema njemu ophodi kao neznalica, on treba jednostavno odgovoriti: ‘Ja postim.’’’ (Musn-adu Ahmadabni Hanbal, tom 2, str. 356, štampano u Bejrutu)

Časni Poslanik s.a.v.s. također je rekao: ‘Prigovarati vjerniku je bezbožnost a boriti se s njim je nevjerovanje.’ (Musnadu Ah-madabni Hanbal, tom 1, str. 439, štampano u Bejrutu)

‘Abdur-Rahman bin Šibl prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Trgovci su grješni.’ Prenosilac dodaje da su ga pitali: ‘O Božiji Poslaniče! Zar Allah nije trgovinu dozvolio?’ Časni Poslan-

14 Al-Hudžurat, 49:8

32

ik s.a.v.s. je rekao: ‘Zašto da ne? Ali kad oni prave pogodbu, oni govore laži i podižu cijenu dajući izjave pod zakletvom.’

Prenosilac dodaje:

Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Grješni će biti u Džehennemu.’ Bio je zapitan: ‘Ko su grješni?’ On je odgovorio: ‘Neke žene su grješne.’ Čovjek je pitao: ‘O Allahov Poslaniče, zar one nisu naše majke, sestre i supruge?’ On je odgovorio: ‘Zašto ne? Ali kad im je nešto dato, one nisu zahvalne; i kad ih zadesi teškoća, one ne pokazuju strpljenje.’(Musnadu Ahmadabni Hanbal, tom 3, str. 428, štampano u Be-jrutu)

Zbog toga se trgovci trebaju zamisliti i voditi računa da njihova trgovina bude čista. Ovo je prvi uvjet bai’ata.


‘’Iz Časnog Kur’ana je jasno da će grješnici biti kažnjeni prije nevjernika... Kad jedan narod postane grješan i nemoralan, Al-lahov je postupak da dadne da drugi narod zavlada nad njima.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 2, str. 653)

Onda on kaže:

‘’Kad su grijeh i nemoral prešli svoje granice, i ljudi počeli ne poštivati Allahove naredbe i znakove i postali izgubljeni u svje-tovnim poslovima i njegovim ukrasima, Bog je uzrokovao nji-hovo uništenje od strane Halaku i Džingis Khana. Zapisano je da se u to vrijeme čuo glas s neba:15

15 ’O nevjernici, ubijte grješnike.’

33

Ukratko, grješni i nemoralni su niži i u Allahovim očima više zavređuju prijezir nego nevjernici.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 3, str. 108)

Onda on kaže:

‘’Namaz tiranina grješnika nije primljen zato što on ne vodi brigu o Allahu i zato Allah ne vodi brigu o njemu. Ako sin ne vodi brigu o svojim obavezama prema ocu, otac ne vodi brigu o njemu, zbog njegove neposlušnosti. Zašto da se Allah brine za ovakve ljude?’’ (Al-Badr, tom 2, 13. februar 1903, str. 28, kol. 2)

Čuvajte se činjenja zuluma

Drugi uvjet također naređuje da se čuvamo činjenja zuluma. Časni Kur’an kaže:16

‘’Ali su se skupine razišle među sobom. Zato je uništenje onima koji čine nepravdu – kazna Dana strašnoga.’’

Hazreti Džabir r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Čuvajte se činjenja zuluma zato što će se zulum pojaviti kao mrak na Sudnjem danu. Čuvajte se pohlepe, škrtosti i zavisti, zato što su pohlepa, škrtost i zavist uništili prethodne. To ih je potaklo na krvoproliće i na povredu onoga što je bilo sveto.’ (Musnadu Ahmadabni Hanbal, tom 3, str. 323, štampano u Be-jrutu)

Otimanje prava drugih je također zulum.

16 Az-Zuhruf; 43:66

34

Hazreti Abdullah bin Mes’ud r.a. prenosi: ‘’Ja sam pitao Časnog Poslanika s.a.v.s.: ‘Šta je najveći zulum?’ On je rekao: ‘Najveći zulum je da brat uzme lakat zemlje od svog brata. Na Sudnjem danu će mu čak i kamenčić sa zemlje koju je uzurpirao biti stav-ljen kao lanac oko njegovog vrata; i niko ne zna dubinu zemlje osim Allaha, koji ju je stvorio.’ ‘’ (Musnadu Ahmadabni Hanibal, tom 1, str. 396, štampano u Bejrutu)

Neki ljudi ne daju prava svojim sestrama, braći i komšijama, koja im pripadaju ili nezakonito uzimaju njihove imetke i zemlju. Molim vas, zamislite se nad ovim. Kao Ahmadi muslimani, uv-jet prema kojem ste dali zavjet od nas zahtijeva da ne otimamo prava bilo kome, niti da činimo zulum. Mi se trebamo u velikoj mjeri bojati Allaha u vezi s ovim.Tu je i još jedan hadis:

Hazreti Abu-Hurejra r.a. prenio je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Znate li ko je siromah?’ Mi smo odgovorili: ‘Među nama je siromah onaj ko nema gotovine ili imanja.’ On je odgovorio: ‘Siromah od mog ummeta bit će onaj ko na Sudnji dan dođe s namazom, postom i zekatom, ali koji je nekoga psovao, nekoga oklevetao, pojeo nečiju imovinu, prolio nečiju krv i pretukao nekoga. Onda će svakom od njih biti dodijeljen dio njegovih dobrih djela. Ako ne bude dovoljno, njihovi grijesi će biti stav-ljeni na njega i, umjesto u Džennet, on će biti bačen u Vatru. Taj čovjek je siromah.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Birri was-Silah, Babu Tahrimiz-Zulmi)

Molim vas da se zamislite nad ovom stvari. Svako od nas ko je kriv za ovakva zla djela treba da ima straha. Da Allah čuva svakog od nas od dolaska Njemu u takvom stanju.


35

‘’Članovi mog Džemata, koji su prisutni ovdje ili koji žive u svojim mjestima, trebaju pažljivo slušati ovu poruku. Svrha njihovog priključivanja ovom pokretu i zasnivanja uzajamnog odnosa sa mnom kao duhovnog učitelja i učenika jeste da trebaju postići visok stepen dobrog vladanja, dobrog ponašanja i bogobo-jaznosti. Ne smiju im biti ni blizu bilo kakva zlodjela, nered i loše vladanje. Oni trebaju redovno obavljati pet dnevnih namaza, ne govoriti laž i ne vrijeđati bilo koga svojim jezikom. Ne trebaju činiti bilo kakva loša djela i ne trebaju dopustiti ni pomisao o bilo kakvoj nevaljaštini, zulumu, smutnji, raspuštenosti ili buni. Oni trebaju odbaciti svaku vrstu grijeha, uvrede, nepoželjnih postupaka, strasti i ružnog ponašanja. Trebaju biti čistog srca i blagi robovi Svemogućeg Allaha, i da u njihovim bićima ne bukte nikakvi virusi strasti... Saosjećanje prema svim ljudima treba biti njihov princip i trebaju se bojati Svemogućeg Boga. Oni trebaju čuvati svoje jezike, ruke i svoje misli od svake vrste nečistoće, raspuštenosti i neiskrenosti. Oni trebaju redovno obavljati pet dnevnih namaza bez propusta. Trebaju se uzdržati od svake vrste zuluma, prijestupa, neiskrenosti, mita, prekršaja i pristrasnosti. Ne treba da se druže s bilo kakvim lošim osobama. Ako postane očito da se onaj ko dolazi u njihovo društvo ne po-korava Božijim naredbama... ili ne vodi računa o pravima ljudi, ili je okrutan, ili nevaljao, ili je lošeg ponašanja, ili nastoji zavesti robove Svemogućeg Boga govoreći loše ili uvredljivo o Njemu, ili je kriv za varanje osoba s kojima je ušao u zavjet bai’ata, nji-hova dužnost je da ga uklone iz svojih redova i da se drže dalje od takve osobe i da budu oprezni od takve osobe, koja je opas-na. Oni ne trebaju planirati štetu protiv sljedbenika bilo koje re-ligije ili članova bilo kojeg plemena ili grupe. Postanite istinski dobronamjernici svakoga, vodite računa da nikakva nevaljala ili pokvarena osoba, ili razuzdana, ili osoba lošeg ponašanja bilo kad bude u vašem društvu, ili da boravi među vama; jer takva osoba može u bilo koje vrijeme biti uzrok vašeg posrtanja.

36

Ovo su stvari i uvjeti koje sam ja preporučivao od početka, i dužnost je svakog člana mog Džemata da postupa prema nji-ma. Ne trebate dozvoliti nikakvu nečistoću, ismijavanje ili pri-jezir. Koračajte zemljom s dobrim srcem, čistim sklonostima i čistih misli. Zapamtite! Nije svako zlo vrijedno borbe, zato ga-jite naviku oprosta i prijeđite preko propusta, i postupajte sa ustrajnošću i blagošću. Nemojte nikoga nedozvoljeno napadati, potisnite strasti svog nafsa. Ako vodite neku diskusiju ili dijalog o vjerskoj temi, budite blagi i uljudni. Ako bilo ko postupa prema vama s neznanjem, povucite se iz takvog društva sa selamom. Ako vas proganjaju ili psuju, budite oprezni da na glupost ne uzvratite glupošću, jer ćete inače biti smatrani istim kao i vaši protivnici. Svemogući Bog želi da postanete džemat koji će post-aviti primjer dobrote i istinoljubivosti za cijeli svijet. Požurite da iz svog društva isključite svakoga ko daje primjer zla, smutnje, provokacije i lošeg ponašanja. Onaj ko ne može boraviti među nama u blagosti, dobroti i pobožnosti, koristeći nježne riječi i vladajući se dobro, treba da se odmah odvoji od nas, zato što naš Allah ne želi da takav pojedinac boravi među nama. On će umrijeti bijedno, jer nije usvojio put dobrote. Zbog toga, budite oprezni, i budite istinski dobrog srca, nježni i bogobojazni. Bit ćete poznati po svom redovnom prisustvu namazu i svojim viso-kim moralnim vrlinama. Onaj ko ima sjeme zla u sebi neće biti u stanju da prihvati ovaj savjet.’’ (Tabligh-e-Risalat, tom 7, str. 42-44, Ištihar (Proglas), 29. maj 1898, str. 2)

Čuvajte se neiskrenosti

Svemogući Allah kaže o neiskrenosti u Časnom Kur’anu:17

17 An-Nisa, 4:108

37

‘‘I ne zauzimaj se za one koji su izdajnici svoje duše. Sigurno, Al-lah ne voli onog ko je strogi izdajnik (i) grješnik.’’

Prema hadisu:

Hazreti Abu-Hurejra r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v..s rekao: ‘Ako vam neko daje nešto na čuvanje, vratite mu to. Nemojte biti neiskreni ni sa kim, čak i ako je on bio neiskren s vama.’ (Sunano Abi-Davud, Kitab-ul-Buju, Babu fir-Rajuli ya’khudhu Haqqahu...)


Druga vrlina u kontekstu odbacivanja zla poznata je kao ama-net (povjerenje) i dijanet (iskrenost); znači, čovjek ne podnosi izazivanje štete drugima uzimanjem u posjed njihovog imetka neiskreno i nezakonito. Iskrenost je jedno od prirodnih stanja čovjeka. To je razlog zašto novorođenče, koje slijedi svoju beza-zlenu i jednostavnu prirodnu naklonost i zato što još nije steklo nikakve loše navike – u tolikoj mjeri da ne voli bilo šta što pri-pada drugom – neće prihvatiti da ga doji druga žena. (Filozofija učenja islama, Ruhani Khaza’in, tom 10, str. 344)

Čuvajte se nereda

Svemogući Allah kaže o neredu u Časnom Kur’anu:18

18 Al-Kasas, 28:78

38

‘’I traži kuću Ahireta u onome što ti je Allah dao; a ne zaboravi svoj udio na ovom svijetu; i čini dobro kao što je Allah učinio dobro tebi; i ne traži da činiš nered na Zemlji. Uistinu, Allah ne voli one koji nered čine.’’

Hazreti Mu’az bin Džabal r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Dvije su vrste borbe: jedna se vodi za Allahovo zado-voljstvo pod vodstvom Imama (od Boga upućenog vođe). Os-oba koja sudjeluje u takvoj borbi troši svoj najbolji imetak na Allahovom putu, tješi svoje drugove i izbjegava nered. Za takvu osobu je sve – njegovo spavanje i buđenje – potpuno radi Al-lahove nagrade. A druga vrsta je kad osoba sudjeluje u borbi radi ponosa, pokazivanja i da bi govorio o svojoj hrabrosti. On se ne pokorava Imamu i stvara nered na Zemlji. Takva osoba ne može biti ravna prvoj po položaju.’ (Sunano Abi-Davud, Kitab-ul-Đihad, Babu fi man yagzu wa yaltamis-ud-Dunya)

Hazreti Asma bint Yazid r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Hoćete li da vas obavijestim o najboljim ljudima?’ Drugovi r.a. rekli su: ‘Sigurno, reci nam, o Allahov Poslaniče!’ On je rekao: ‘Kad oni vide nešto lijepo, oni počnu spominjati Allaha.’ Onda je rekao: ‘Hoćete li da vam kažem o najgorim lju-dima? Najgori ljudi su oni koji idu okolo ogovarajući i stvarajući razdor među ljudima. Njihova je želja da poslušni Božiji robovi budu upleteni u grijeh.’ (Musnadu Ahmadabni Hanbal, tom 6, str. 459, štampano u Bejrutu)


‘’Nemojte se uplitati u borbu ili svađu s onima koji vas napuste zato što ste se priključili pokretu koji je Allah osnovao; umjesto toga, činite dove za njih u tajnosti da im Svemogući Allah podari pronicljivost i spoznaju koju je vama podario. Svojim pobožnim

39

primjerom i dobrim ponašanjem dokažite da ste prihvatili Pravi put. Slušajte! Ja sam određen da vas stalno opominjem da se čuvate svake vrste nereda i bune. Imajte strpljenja čak i ako čujete uvredu. Odgovorite na zlo dobrotom. Ako neko hoće da stvara nered, vi trebate napustiti to mjesto i odgovoriti ljuba-znim riječima... Meni nije drago kad saznam da se neko svađao, uprkos tome što je član mog Džemata. Svemogući Allah ne voli da Džemat, za koji je određeno da postane uzor ljudima, prih-vati takve puteve, koji nisu putevi bogobojaznih. Zaista, ja vam kažem da je Svemogući Allah toliko istakao ovu stvar da svaki onaj ko – proglašavajući svoje članstvo Džematu – ne pokaže strpljenje i ustrajnost, ne pripada ovom Džematu. Najveći uzrok vaše ljutnje može biti da čujete kako ljudi mene vrijeđaju. Pre-dajte ovaj predmet Allahu. Vi to ne možete odlučiti. Prepustite to Bogu; vi trebate pokazati strpljenje uprkos takvoj uvredi. (Malfuzat, novo izdanje, tom 4, str. 157)

Čuvajte se pobune

Drugi uvjet bai’ata također zahtijeva da će se onaj ko pristupa čuvati pobune. U objašnjavanju dvaju ajeta iz Sure Al-Bakara, Obećani Mesija a.s. kaže:19,20

To jest: ‘’I borite se s njima sve dok nestane smutnje i vjera bude samo radi Allaha.’’

19 Al-Bakara, 2:19420 Al-Bakara, 2:218

40

To jest: Borba u njemu (svetom mjesecu ili gradu) veliki je (gri-jeh), ali odvraćati ljude od Allahovog puta, i poricati Njega, i za-ustavljati ljude od Mesdžidil-harama, i istjerivati njegove ljude, veći je (grijeh) kod Allaha; a smutnja (uplitanje u miran život) gore je od ubijanja... (Jang-e-Muqaddas, Ruhani Khaza’in, tom 6, str. 255)

Obećani Mesija a.s. također je rekao:

‘’Ja vidim da neki džahili i zlonamjerni ljudi između hin-dusa i muslimana pokazuju takve aktivnosti protiv Vlade da to upućuje na bunu. Smatram mogućim da će doći vrijeme kad će se u njihovom umu stvoriti raspoloženje za bunu. Zato savjetu-jem članove mog Džemata koji su smješteni u Pendžabu i (po-luotoku) Indiji, kojih, Božijom milošću, ima na stotine hiljada, da trebaju zapamtiti ovo moje učenje koje im ulijevam svojim govorima kao i pisanjima zadnjih dvadeset šest godina - da tre-baju biti potpuno pokorni ovoj Vladi koja nam je učinila usluge... Zapamtite dobro, osoba koja gaji bilo kakve pobunjeničke misli protiv Vlade ne može i dalje biti član mog Džemata. Smatram ve-likom drskošću da budemo nezahvalni Vladi koja nas je izbavila iz ruke tirana i pod čijom upravom mi napredujemo. Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:21

‘Da li nagrada za dobrotu može biti nešto drugo osim dobrote?’ U hadisu Časni Poslanik s.a.v.s. kaže: ‘Onaj ko bude nezahvalan ljudima ne može biti zahvalan Allahu.’ Samo zamislite - ako se krećete izvan zaštitne sjene ove Vlade, gdje ćete naći utočište? Imenujte jednu vladu koja će vam dati zaštitu. Svaka islamska vlada škrguće svojim zubima da vas ubije zato što ste, prema nji-

21 (Ar-Rahman, 55:61)

41

ma, nevjernici i odmetnici. Budite onda zahvalni za ovu blago-dat Allahovu... Vjerovanje koje se sada širi da će doći neki krvavi Mehdi i da će zgrabiti sve kršćanske monarhe je izmišljena stvar, koja je zatamnila i otvrdnula srca naših protivnika muslimana i ljudi koji imaju takvo vjerovanje opasni su. Takva vjerovanja mogu, i definitivno hoće, pobuditi neuke da podignu bunu u neko doba. Zato, mi se borimo da se muslimani oslobode takvih vjerovanja. Zapamtite, vjera kojoj nedostaje ljudske simpatije nije od Boga. Bog nas je poučio: ‘Budite milostivi na Zemlji da bi vam bila ukazana milost na nebu.’ (Mađmu’ah Ištiharat, tom 3, str. 582-585)

Nemojte biti zaneseni željama

Drugi uvjet, također, usmjerava pažnju onoga ko pristupa da ne bude zanesen željama. Obećani Mesija a.s. kaže:

‘’Četvrti stepen duhovnog napretka je onaj koji je Svemogući Allah spomenuo u ovom ajetu Časnog Kur’ana:22

‘...i koji čuvaju svoja stidna mjesta – ‘

To jest, viši po statusu od vjernika trećeg stepena jesu oni koji se čuvaju tjelesnih (bludnih) strasti i nedozvoljene požude. Ovaj stepen je viši od trećeg stepena, zato što na trećem ste-penu osoba samo žrtvuje imetak koji joj je drag. No, vjernik na četvrtom stepenu žrtvuje nešto što mu je draže od imetka – tjelesne strasti. Čovjek je toliko očaran svojim tjelesnim stras-tima da troši ogromne sume kako bi zadovoljio svoju požudu. Ne pridaje važnost imetku kad slijedi takve želje. Vidimo da

22 Al-Mu’minun, 23:6

42

ima mnogo škrtih ljudi koji ne daju ni feninga siromašnim, ali uništavaju svoje kućanstvo trošeći ogromne sume na posjete prostitutkama. Odatle je nepobitno dokazano da su tjelesne strasti divlja poplava koja sa sobom nosi i nečistu naviku kao što je škrtost. Zato je očito da je u poređenju s jačinom vjere, koja otklanja škrtost i priprema čovjeka da se odvoji od svog dragog imanja radi Allaha, potrebna mnogo jača i trajnija vjera u borbi sa šejtanom da bismo se sačuvali od poplave tjelesnih strasti, zato što takva vjera zgazi staru zmiju nazvanu Nafs-e-Ammara (duša koja potiče na zlo). Što se tiče škrtosti, ona se može izbjeći u vrijeme zadovoljavanja tjelesnih strasti ili razmetanja i poka-zivanja, no, ova poplava koja je izazvana uzavrelošću tjelesnih strasti vrlo je oštra i dugotrajna, koja ne može biti odvraćena osim s Allahovom milošću. Baš kao što je kost najjači dio tijela i najduže živi od sastojaka tijela, tako je, također, i snaga vjere potrebne da se čuvamo ove poplave najjača i najdugotrajnija, da bi mogla ustrajati dugo vremena u suzbijanju ovog neprijatelja. I to, također, s milošću Allahovom, zato što je poplava tjelesnih strasti toliko uništavajuća da se niko ne može čuvati od nje osim s Allahovom milošću. Zato je hazreti Jusuf a.s. morao reći:23

‘’Ja sebe ne oslobađam; zaista, duša je sklona da naređuje zlo, osim one kojoj se moj Gospodar smiluje.’’

Fraza spomenuta u ovom ajetu je:24

Slične riječi upotrijebljene su u vrijeme Nuhove poplave

23 Jusuf, 12:5424 ’’...Osim da na to moj Gospodar ima milosti.’’ (Ibid)

43

(potopa):25

’’Danas se niko ne može spasiti od Božije odredbe, osim onog kome se Bog smiluje.’’

Ovo objašnjava da je poplava tjelesnih strasti slična poplavi Nuha po svojoj oštrini i opasnosti. (Barahin-e-Ahmadiyyah, tom 5, Ruhani Khazain, tom 21, str. 205-206)

U sažetku, tjelesne strasti uvijek nas nastoje nadvladati. Izb-jegnite ih, uvijek tražeći Allahovu milost. U ovo doba bili su ot-voreni mnogi drugi putevi ka tome. Zato, mi se trebamo moliti i okrenuti se Allahu tražeći Njegovu milost više nego ikad prije.26

‘Pazi! Iskrena vjera pripada Allahu! A oni koji za prijatelje uz-imaju druge mimo Njega (kažu): ‘Mi njih obožavamo samo da nas dovedu do vrha približavajući nas Allahu.’ Sigurno će im Al-lah presuditi o onome u čemu se oni razilaze. Sigurno, Allah ne upućuje onog ko je lažov (i) jako nezahvalan.’


‘’Vjerujte u Boga, o čijem se postojanju slažu Tevrat, Evanđelje i Časni Kur’an. Nemojte oblikovati boga čije postojanje nije potvrđeno jedinstvenim svjedočenjem ovih triju knjiga. Prih-

25 (Hud, 11:44)26 Az-Zumar, 39:4

44

vatite ono što je posvjedočeno intelektom i ljudskom savješću, i potvrđeno Božijim knjigama. Nemojte vjerovati u Boga tako da to stvara nesklad između Božijih knjiga. Nemojte činiti blud. Nemojte govoriti laž. Izbjegavajte zao pogled. Čuvajte se bezbožnosti, nemorala, zuluma, neiskrenosti i puteva pobune. Nemojte biti savladani tjelesnim željama. Utemeljite pet dnevnih namaza, zato što ljudska priroda prolazi kroz pet vrsta kušnji. Budite zahvalni svom plemenitom Poslaniku i prizivajte salavate na njega, jer on je onaj koji vam je pokazao put pre-poznavanja Boga u ovo doba mraka. Ovo su principi moje Za-jednice. Načini na koje ova Zajednica utemeljuje ljudsku sim-patiju, izbjegavajući činiti štetu ljudskim bićima i odustajući od suprotstavljanja službenicima na dužnosti, ne nalaze se kod drugih muslimana. Zbog njihovih vlastitih grešaka njihovi principi drugačije su vrste, za koje u ovo vrijeme nije potrebno objašnjenje. (Damimah-ul-Qulub, Ruhani Khaza’in, tom 15, str. 524-526)

45

III

UVJET

Obećanje da će on/ona redovno obavljati pet dnevnih namaza prema Božijim naredbama i naredbama Časnog Poslanika Mu-hammeda s.a.v.s. i da će nastojati koliko najviše može biti re-dovan/redovna u obavljanju tahadžuda i prizivanja salavata na svog Časnog Poslanika s.a.v.s., da će on/ona redovno i nepresta-no tražiti oprost za svoje grijehe i činiti istighfar, da će se sjećati Božijih blagodati i da će Ga hvaliti i veličati.

Obavljanje pet dnevnih namaza

Prva tačka koja je spomenuta u ovom uvjetu jeste da će onaj ko pristupa redovno obavljati pet dnevnih namaza u skladu s Allahovim naredbama i naredbama Njegovog Poslanika s.a.v.s. Allahova naredba je da muškarci i žene, kao i djeca koja su dostigla deset godina starosti trebaju obavljati namaze u nji-hovo određeno vrijeme. Muškarcima je naređeno da obavljaju pet dnevnih namaza u džematu, da posjećuju džamije i nastane ih i da traže Allahovu blagodat. Nema nikakvog opravdanja u vezi sa pet dnevnih namaza. U toku putovanja ili bolesti date su neke olakšice, naprimjer, spajanje namaza ili skraćeni namaz. Činjenica da je osobi samo tokom bolesti dozvoljeno da ne ide u džamiju pokazuje važnost namaza u džematu.Ja ću pročitati neke navode, ali želim naglasiti da svako ko daje zavjet bai’ata obećava da sebe prodaje pristupajući u Džemat i treba se zamisliti da li postupa po ovoj izričitoj naredbi Časnog Kur’ana? Svaki Ahmadi musliman ima dužnost da sebe podsjeti. Vi treba da se preispitujete i pazite na svoje postupke. Ako svi mi počnemo preispitivati sebe, može se ostvariti velika (duhov-

46

na) revolucija.U Časnom Kur’anu Allah kaže:27

‘’I obavljajte namaz, i dajite zekat, i pokoravajte se Poslaniku, da vam bude pokazana milost.’’

U Suri Ta-Ha, u petnaestom ajetu naređeno je:28

‘’Uistinu, Ja sam Allah; nema boga osim Mene. Zato obožavaj Mene, i obavljaj namaz za Moj spomen.’’

Ima još mnogo drugih ajeta u Časnom Kur’anu o redovnom obavljanju namaza. Ja ću sada predstaviti jedan hadis.

Hazreti Džabir r.a. navodi da je čuo Časnog Poslanika s.a.v.s. kako je rekao: ‘Izostavljanje namaza vodi čovjeka bliže širku i nevjerovanju.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Iman, Babu Baya-nit-laq-ismil-Kufre ‘Ala man Tarkas-Salah)

Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Radost moga oka je u namazu.’ (Sunan An-Nasa’i, Kitabu ‘Ishratin-Nisa’i, Babu Hubbin-Nisa’i)

Hazreti Ebu-Hurejra r.a. navodi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Prva stvar za koju će čovjek biti pozvan na po-laganje računa je namaz. Ako uspije u ovom polaganju računa, bit će uspješan i postići će spas. Ako taj obračun bude manj-kav, bit će uništen i bit će gubitnik. Ako postoji nedostatak u

27 An-Nur, 24:5728 Ta-Ha, 20:15

47

obaveznim namazima, Allah će reći: ‘Vidite ima li kod Mog roba nekih navafil-namaza. Ako bude nekih navafil-namaza, oni će nadoknaditi za manjak obaveznih namaza. Slično tome, oni će biti pitani za sva druga svoja djela.’ (Sunan-ut-Tirmadhi, Kitab-us-Salati, Babu Inna Awwala ma Yuhasabu bihil ‘Abdu..)

Onda je u jednom hadisu rečeno:

Hazreti Abu-Hurejra r.a. je prenio kako je čuo Časnog Poslanika s.a.v.s. da kaže: ‘Recite mi, ako jedan od vas ima rijeku pred svojim vratima i ako se okupa u njoj pet puta svaki dan, hoće li na njemu ostati ikakve prljavštine?’ Bilo mu je odgovoreno: ‘Nikakve prljavštine neće ostati na njemu.’ Časni Poslanik s.a.v.s. rekao je: ‘Ovo je primjer pet dnevnih namaza. Allah zbog njih briše sve grijehe i otklanja slabosti.’ (Sahih Al-Bukhari, Kitabu Mawaqitus-Salati, Babus-Salatil Khamsi Kaffaratun Lil Khata’i).


‘’Obavljajte namaz. Obavljajte namaz. To je ključ za svu dobro-tu.’’ (Izala-e-’Auham, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 549, prvo iz-danje, str. 829)

On također kaže:

‘’Bit i duh namaza leži u upućivanju dova.’’ (Ajjam-us-Sulh, Ru-hani Khaza’in, tom 14, str. 241) On također kaže:

‘’Vi ćete kod Boga biti ubrajani u članove mog Džemata samo kad istinito počnete napredovati na putu bogobojaznosti. Obav-ljajte svojih pet obaveznih namaza sa takvom koncentracijom

48

i strahopoštovanjem u sebi kao da vidite Boga ispred sebe. Is-punite post u ime Boga u punoj iskrenosti. Svako od vas koji je dužan platiti zekat neka plati zekat; i oni za koje je hodočašće Meki postalo obavezujuće, kojima ne stoje nikakve prepreke na tom putu, neka obave hadž. Kad činite dobročinstvo, činite to s dobrotom, a s mržnjom napustite zlo. Dobro upamtite da vas ni jedno djelo, kakvo god da je, ne može dovesti Bogu ako nema takve (bogobojaznosti). Korijen za svako dobročinstvo je takva (strah od Boga); gdje god ovaj korijen nije izgubljen u bilo kojem vašem djelu, ni to djelo nikada neće biti izgubljeno ili besplod-no.’’ (Kašti-e-Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 15)


‘’Šta je namaz? To je molitva upućena Bogu u istinskoj poniznos-ti i potpunoj svijesti o Njegovoj čistoći, da je Jedini On vrijedan hvale, i o Njegovoj uzvišenosti, i ova molitva podnesena Bogu sa istighfarom (traženjem oprosta) i sa darudom (salavatima na Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.) jeste ono šta i kako čovjek plačući treba moliti Boga. Zato, kad ustanete radi nama-za, nemojte se kao neupućeni ljudi ograničavati samo na prop-isani arapski tekst, jer su namazi i istighfar mnogih ljudi samo formalnost, bez stvarnosti u njima; kada klanjate namaz, osim Kur’ana - koji je Božija Riječ, i osim dova koje su riječi Časnog Poslanika s.a.v.s. - ostale dove možete izgovoriti na svom jeziku, jer će to ostaviti trajan rezultat na vaš um.’’ (Kašti-e-Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 68-69).

Obećani Mesija a.s. dalje kaže:

‘’Namaz ima takvu snagu da se s njim nebesa saginju prema čovjeku. Onaj ko ispuni dužnosti vezane za namaz osjeća da je umro; njegova duša se stopila i pala na prag Allahov... Kuća u

49

kojoj se obavlja takva vrsta namaza nikad neće biti uništena. Rečeno je u hadisu da Nuhov narod ne bi bio uništen da im je bio naređen namaz. Hadž je obavezan, ali sa određenim uvjeti-ma; tako je i post i zekat. No, za namaz nema nikakvih sličnih uvjeta. Sve druge obaveze ispunjavaju se jedanput u godini, ali namaz je naređen pet puta dnevno. Sve dotle dok se namaz ne obavlja u skladu sa svim njegovim zahtjevima, on ne zarađuje blagoslove koje nosi. Takva zakletva vjernosti (bez ispunjavanja ovih obaveza) nije ni od kakve koristi.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 3, str. 627)


‘’Namaz je obaveza za svakog muslimana. Preneseno je u had-isu da je neki narod primio islam i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, molimo te, oslobodi nas obaveze namaza zato što smo mi trgov-ci. Budući da čuvamo stoku, ponekad nismo sigurni u čistoću svoje odjeće. Pored toga, mi nemamo vremena.’ Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Vidite, ako nema namaza, nema ništa. Vjera bez obožavanja nije vjera uopće.’Šta je namaz? Da svoje slabosti iznesete pred Bogom i da tražite od Njega svoje potrebe, da ponekad stojite pravo pred Njim u strahopoštovanju prema Njegovoj Veličini – spremni da prih-vatite Njegove naredbe. Ponekad opet, da se sagnete pred Njim u potpunoj poniznosti, i tražite od Njega za sve svoje potrebe. To je namaz. Da Mu zahvalite kao prosjak, da potaknete Njegovu Milost spominjući Njegovu Veličinu, i onda da tražite. ‘Vjera’ koja nema ovo (vrstu molitve) nije vjera uopće.Čovjeku je stalno potrebno da traži Allahovo zadovoljstvo i moli za Njegovu Milost. Samo kroz Njegovu Milost mi možemo sve obaviti. O Allahu, pokloni nam sposobnost da potpuno pripad-amo Tebi i ostanemo čvrsti na putu Tvog zadovoljstva i da time zaradimo Tvoje zadovoljstvo. Namaz znači Božiju ljubav, strah

50

od Boga, da uvijek Njega imamo na umu – i to je ono što je vjera. Prema tome, ko god želi biti oslobođen od obaveze namaza ne može obaviti ništa više nego što životinje rade – da jede, pije i spava. Ovo sigurno nije vjera. Ovo je put nevjernika. Popularna izreka koja kaže: ‘Trenutak nemara je trenutak nevjerovanja’ nesumnjivo je istinita i ispravna.’ (Al- Hakam, tom 7, 31. mart 1903, str. 8)

Kako postići slast namaza? Obećani Mesija a.s. kaže (osoba koja ne izvlači zadovoljstvo iz namaza treba ovako moliti Allaha):

‘’Allahu Svemogući! Ti mene vidiš kako sam slijep i ne vidim, i sad je to moje stanje kao stanje mrtvog tijela. Znam da ću za kratko vrijeme biti pozvan i da ću se pojaviti pred Tobom i niko neće biti u stanju da me zaustavi. Ali moje srce je slijepo i neprosvijetljeno. Učini da se na njega spusti zraka svjetla, da ono time bude nadahnuto Tvojom ljubavlju i predanošću. Podaj mi takvu blagost da ne budem uzdignut slijep i nesvjestan.’’Kad čovjek usrdno čini dovu na ovaj način i ostane ustrajan u tome, on će vidjeti da će doći vrijeme kad će se nešto spustiti na njega s neba dok obavlja takav namaz, što će rastopiti njegovo srce.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 2, str. 616)

Budite redovni u tahadžudu (namazu)

U trećem uvjetu je također rečeno da osoba treba obavljati tahadžud-namaze. Svemogući Allah kaže:29

‘’I u dijelu noći također sa ovim (Kur’anom) klanjaj tahadžud; ovo će za tebe biti dobrovoljno (nafil). Uskoro će te tvoj Gospo-dar staviti na pohvalno mjesto.’’

29 Beni Israil, 17:80

51

Hazreti Bilal r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Tre-bate biti redovni u tahadžudu (namazu). To je bio put bogobo-jaznih u prošlosti i sredstvo je postizanja blizine Bogu. To je navika koja čuva od grijeha, uklanja nedostatke i čuva od fizičkih bolesti.’ (Sunan-ut-Tirmadhi, Kitab-ud-Da’wat, Babu Fi Du’a’in Nabiyyi)

U drugom hadisu se kaže:

‘’Hazreti Abu-Hureira r.a. prenio je kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Naš Gospodar se spušta svake noći do najnižeg neba. Kad ostane jedna trećina noći, Allah kaže: ‘Ko će Mene prizivati, pa da mu Ja odgovorim? Ko će moliti od Mene, pa da mu Ja dadnem? Ko će tražiti oprost od Mene, pa da mu Ja oprostim? Ko će tražiti opskrbu od Mene, pa da ga Ja opskrbim? Ko će tražiti da mu otklonim teškoće, pa Mu ih Ja otklonim?’ Svemogući Al-lah nastavlja tako govoriti sve do zore.’’ (Musnadu Ahmadabni Hanbal, tom 2, str. 521, štampano u Bejrutu)

Mnogi članovi Zajednice pišu pisma tražeći dove. Da oni sami slijede ovaj način upućivanja dove, vidjeli bi da se Allahovi bla-goslovi prolijevaju na njih.

Hazreti Abu-Hurejra r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘’Svemogući Allah kaže: ‘Ko god je neprijatelj Mog prijatelja, Ja mu najavljujem rat. Moj rob može biti blizak Meni kroz stvari koje Ja volim i koje sam Ja učinio obavezujućim za njega. Obavljanjem navafila Moj rob dolazi tako blizu Mene da ga Ja počinjem voljeti. Kad ga Ja učinim Mojim prijateljem, Ja predstavljam njegove uši kojim sluša, njegove oči kojim gleda, njegove ruke kojim drži i njegove stope kojim hoda. To znači, Ja ispunjavam sve što on želi. Ako on moli od Mene, Ja mu dadnem; ako on traži Moju zaštitu, Ja mu poklanjam zaštitu.’’’ (Sahih Al-Bukhari, Kitab-ur-Riqaqi, Babut-Tawazu’i)

52

Hazreti Abu-Hureira r.a. prenio je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Allah će imati milosti za čovjeka koji ustaje noću radi do-brovoljnog namaza i budi svoju ženu radi toga, i ako ona okli-jeva, on polije malo vode po njenom licu da je probudi. Isto tako, Allah se smiluje na ženu koja ustane noću da obavi (do-brovoljni) namaz i budi svog muža radi toga, i ako on oklijeva, ona polije malo vode po njegovom licu da ga probudi.’ (Sunano Abi-Dawud, Kitab-ut-Tatawwu’i, Babu Qayamil-Laili)


Naš Džemat treba primiti za obavezu da obavlja tahadžud. Ko god ne može uraditi više, treba klanjati makar dva rek’ata, zato što će time imati priliku da čini neke dove. Dove učinjene u ovo vrijeme imaju posebnu djelotvornost, zato što su učinjene s istinskim bolom i revnošću. Ako nema posebnog bola u srcu, kako čovjek može ustati iz udobnog spavanja? Ustajanje u ovo vrijeme stvara iskrenu bol u srcu, koja tokom dove izaziva stan-je krajnje dirnutosti, odanosti i bola, što zauzvrat može postati sredstvo prihvatanja dova. No, onom ko ne mari za ustajanje očito nedostaje bola i patnje. A onaj ko ustaje očito ima bol koja ga budi. (Malfuzat, novo izdanje, tom 2, str. 182)


‘’Ustanite noću i molite da vas Svemogući Allah uputi Svom putu. Drugovi Časnog Poslanika s.a.v.s. također su primili svo-ju obuku postepeno. Šta su oni bili prije? Oni su bili kao sjeme koje zemljoradnik zasije. Časni Poslanik s.a.v.s. uzgajao je to sjeme, navodnjavao ga i molio za njih. To sjeme je bilo zdravo i tlo plodno. Sa navodnjavanjem, ono je proizvelo izvanredan plod. Oni su bez oklijevanja išli putem Časnog Poslanika s.a.v.s., nisu čekali na dan ili na noć. Vi se trebate pokajati istinskim

53

srcem. Ustanite radi tahadžuda, činite dove, ojačajte svoja srca. Napustite svoje slabosti, i učinite da vaš govor i vaša djela budu prema Allahovom zadovoljstvu. (Malfuzat, novo izdanje, tom 1, str. 28)

Budite redoviti u učenju salavata na Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Treći uvjet također zahtijeva da onaj koji pristupa uvijek želi slati salavate na Časnog Poslanika s.a.v.s. U vezi s ovim, Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:30

‘’Allah i Njegovi meleki šalju milost na Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete! I vi prizivajte blagoslove (salavatima) na njega i mno-go ga pozdravljajte selamom.’’

Hazreti Abdulah bin ‘Amr Al-As r.a. prenosi da je čuo Časnog Poslanika s.a.v.s. kako kaže:

‘Kad čujete mujezina da uči ezan, ponovite riječi koje on govo-ri. Prizivajte Allahove blagoslove na mene. Onome ko šalje Al-lahove blagoslove na mene Allah će deseterostruko pokloniti Svoju milost.’ Onda je rekao: ‘Ko god moli Allaha da meni po-dari vasilah – što je stepen u Džennetu, koji će Allah pokloniti jednom od Svojih robova, i ja se nadam da sam ja taj – moje posredovanje za takvu osobu bit će dozvoljeno.’ (Sahih Muslim, Kitab-us-Salati, Babul-Qauli mithla Qaulil Mua’dhdhini liman Sami’ahu Thumma Yusali ‘Alan Nabiyyi)

30 Al-Ahzab, 33:57

54

Svaki pojedinac treba imati na umu – da bi zaslužio Allahovo zadovoljstvo, da bi stekao Njegovu ljubav, i da bi njegove dove bile prihvaćene kod Allaha, treba posredovanje Časnog Poslan-ika s.a.v.s. Najbolji način za to je – kao što nam je rečeno u had-isu – da prizivamo Allahove blagoslove na njega. Obećani Mesija a.s. također je savjetovao da trebamo obilato učiti salavate.31

Hazreti ‘Amir bin Rabi’ah r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Musliman koji priziva Allahove blagoslove na mene neće prestati primati blagoslove od meleka sve dok on ne prestane. Ako želi, on ovo može smanjiti ili povećati.’

Hazreti Omer bin Al-Khattab r.a. kaže: ‘Dova ostaje privremeno zadržana između nebesa i Zemlje i dok osoba ne priziva blago-slove na Časnog Poslanika s.a.v.s. (ne prouči salavate), ni jedan dio toga ne uzdiže se pred Svemogućeg Allaha.’ (Sunan-ut-Tir-madhi, Kitab-ul-Witri, Babu ma ja’a fi Fidlis Salati ‘Alan Nabiyyi)Hazreti Abdullah bin Mas’ud r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Na Sudnjem danu meni će najbliži biti oni koji najčešće budu slali salavate na mene.’ (Sunan-ut-Tirmadhi, Kitab-ul-Witri, Babu ma ja’a fi Fadlis-Salati ‘Alan Nabiyyi)

31 ‘’Blagoslovi, O Allahu, Muhammeda i njegovo potomstvo, kao što si blagoslovio Ibrahima i njegovo potomstvo. Zaista si Ti hvale vrijedan i Slavan (Uzvišen). Daj blagodat, o Allahu, Muhammedu i njegovom potomstvu, kao što si dao Ibrahimu i njegovom potomstvu. Zaista si Ti hvale vrijedan i Slavan.’’

55

Obećani Mesija a.s. ovako prenosi svoje vlastito iskustvo:

‘’Jedanput se dogodilo da sam dugo vremena bio potpuno za-uzet u učenju salavata na Časnog Poslanika s.a.v.s., zato što sam bio siguran da su putevi stizanja do Svemogućeg Allaha vrlo uski i ne mogu se naći osim kroz posredovanje Časnog Poslanika s.a.v.s. Jer Allah također kaže:32

’’...i tražite način približavanja Njemu...’’

Poslije nekog vremena imao sam viziju da dvojica vodonoša ulaze u moju kuću, jedan s unutrašnje strane, a drugi s vanjske. Oni su na svojim ramenima nosili mješine s nurom i rekli su:

’Ovo je posljedica blagoslova koje si prizivao na Muhammeda s.a.v.s.’’’

(Haqiqat-ul-Wahyi, str. 128, podbilješka, Ruhani Khaza’in, tom 22, str. 131, podbilješka)

‘’Moje lično iskustvo je da kroz slanje salavata na Muhammeda s.a.v.s. ... božanska milost u obliku čudesnog svjetla ide u prav-cu Časnog Poslanika s.a.v.s. i upija se u njegove grudi, i onda, istječući odatle, bezbroj njegovih dugačkih nizova doseže do svakoga ko ih zasluži prema svojoj sposobnosti primanja. Sig-urno, nikakva milost ne može doseći ni do koga bez posredovan-ja Časnog Poslanika s.a.v.s. Šta je salavat? On uzrokuje pokret njegovog prijestolja iz kojeg ovi dugački nizovi svjetla istječu. Onaj ko želi dobiti dobrotu i blagodat Svemogućeg Boga treba

32 (Al-Maida, 5:36)

56

ustrajno prizivati blagoslove na njega, tako da Božija milost bude potaknuta.’’ (Al-Hakam, 28. februar 1903, str. 7)


‘’Čovjek je ili sluga ili rob. Rob je onaj koji provodi sve naredbe gospodara. Slično tome, ako želite postići milost kroz Časnog Poslanika s.a.v.s., neophodno je da postanete njegov rob. Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:33

Ovdje rob znači pokoran sluga, a ne stvorenje. Da bi postali sluga Časnog Poslanika s.a.v.s., neophodno je prizivati Allahove blagoslove na njega, ne biti nepokoran ni jednoj od njegovih naredbi i provoditi sve njegove naredbe.’’ (Al-Badr, tom 2, broj 14, 24. april 1903, str. 109)


(Barakatud-dova, Ruhani Khaza’in, tom 6, str. 11)

Prijevod: ‘O Allahu, spusti blagoslove i mir na njega i na njegov narod srazmjerno visini njegove patnje radi ummeta i spusti na njega svjetlo Tvoje milosti zauvijek.’

33 ’Ti reci: ‘O robovi moji koji ste činili nepravdu svojim dušama!’ (39:54)

57

Budite redoviti u istighfaru

Treći uvjet također naređuje istighfar. Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:34,35

‘’I rekao sam: ‘Tražite oprost Gospodara svoga; jer On mno-go prašta. On će na vas poslati oblake stalne kiše, i On će vas pomoći imecima i djecom, i On će vam napraviti bašče i rijeke će vam napraviti.’’’

‘’Veličaj sa zahvalom Gospodara svoga, i traži oprost od Njega. Sigurno On mnogo prima pokajanje.’’

Ima jedan hadis o ovome.

Hazreti Abu-Burda bin Abi Musa r.a. prenosi od svog oca da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘’Svemogući Allah meni je objavio da svom ummetu prenesem dva amaneta, a oni su slijedeći:36

‘No, Allah nije takav da ih kazni dok si ti među njima, i Allah nije takav da ih kazni dok oni traže oprost.’

34 Al-Nuh, 71:11-13.35 An-Nasr, 110:436 Al-Anfal; 8:34

58

Zbog toga, kad ih ja napustim, ostavit ću istighfar s njima do Sudnjeg dana.’’

Hazreti Ibn-e-Abas r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ko god se prihvati istighfara (to jest, čini ga redovno i često), Svemogući Allah mu poklanja izlaz iz svih teškoća, i poklanja mu olakšanje pod teškoćama, i poklanja mu opskrbu sa puteva koje on ne može ni zamisliti.’ (Sunano Abi-Davud, Kitab-ul-Vitri, Ba-bun fil-Istighfar)


‘’...istighfar, koji donosi snagu korijenima vjere, spomenut je u Časnom Kur’anu sa dva značenja: da ojača ljubav prema Allahu u čovjekovom srcu, i da kroz odnos sa Allahom zaustavi pomal-janje grijeha koji izlaze u privatnosti – da bude potpuno zaoku-pljen Bogom i da pritom traži Njegovu pomoć. Ovo je istighfar koji pripada odabranim, koji smatraju uništenjem odvajanje od Allaha čak i za treptaj oka. Oni čine istighfar da ih Allahova ljubav održava.Druga vrsta istighfara je izaći iz ropstva grijeha i uteći prema Allahu; i kao što je drvo čvrsto usađeno u zemlju, i vaša srca trebaju biti tako predana Allahu. Vaša srca trebaju pritom biti zarobljena Allahovom ljubavlju i da sticanjem čiste (duhovne) hrane budu spašena od bešćutnosti grijeha.Ove dvije vrste istighfara nazvane su tako jer ghfara, iz koje je (riječ) istighfar izvedena, znači ‘prekrivanje’ ili ‘potiskivanje’. Drugim riječima, istighfar znači da Allah može potisnuti grijehe onoga ko je sam utonuo u Njegovu ljubav i ne dopustiti da ko-rijeni čovjekove prirode budu razotkriveni. Umjesto toga, On će mu pokloniti mjesto pod ogrtačem Svoje čistoće; i ako taj korijen bude razotkriven zbog nekog grijeha, On će to ponovo prekriti i spasiti od loših posljedica razotkrivanja.

59

Budući da je Allah izvor svih blagodati i da je Njegovo svjetlo uvijek spremno ukloniti sve vrste mraka, jedini put otkrivanja is-pravnog puta jeste da raširimo obje ruke prema Njegovom vrelu čistoće u strahu od tog strašnog stanja, tako da ovo vrelo ide prema nama velikom silom i odnese sve nečistoće. Nema veće žrtve za zadovoljavanje Allaha nego prihvatiti smrt radi Njega i pojaviti se pred Njim.’’ (Siraj-ud-Din ‘Isa’i ke Čar Swalon ka Jaw-ab, Ruhani Khaza’in, tom 12, str. 346-347)


‘’...Kad čovjek traži snagu od Allaha – to jest čini istighfar – (njegove) slabosti mogu biti uklonjene uz pomoć Ruhul-Kudu-sa i može biti sačuvan od grijeha kao što su bili poslanici i vje-rovjesnici. A ako to bude neko ko je već postao grješnik, istighfar ga spašava od posljedica njegovih zlih djela, to jest od kazne. Jer nikakav mrak ne može ostati naspram svjetla. No, grješnici koji ne čine istighfar, znači ne traže pomoć od Allaha, dobivaju ka-znu za svoj grijeh.’’ (Kišti-e-Nuh, Ruhani Khazain, tom 19, str. 34)

Obećani Mesija a.s. također kaže:‘’Neki ljudi su svjesni grijeha, drugi nisu. Zato je Svemogući Al-lah učinio istighfar obaveznim za sva vremena, tako da čovjek nastavi tražiti Allahovu zaštitu od svih grijeha – očitih i skrivenih, poznatih i nepoznatih, bilo počinjenih rukom, nogama, jezikom, nosom ili očima. Ovih dana, pogotovu, treba učiti dovu hazreti Adema a.s.:37

...’O Gospodaru, mi smo griješili svoju dušu; i ako nam Ti ne oprostiš i ne budeš imao milosti prema nama, mi ćemo sigurno biti među izgubljenim.’

37 (Al-A’raf, 7:24)

60

Ova dova je već jednom bila primljena. Nemojte život provoditi u nemaru. Ko god se kloni nemarnog života, za njega postoji nada da nikada neće biti napadnut bilo kakvom nesrećom, jer takva nesreća ne dolazi bez Božije dozvole. Meni je bila objav-ljena slijedeća dova u vezi s ovim:

’O moj Gospodaru, sve služi Tebi. O moj Gospodaru, zaštiti me, i pomozi mi, i imaj milosti prema meni.’’’ (Malfuzat, novo iz-danje, tom 2, str. 577)

Istighfar i tevba

Obećani Mesija a.s. kaže:38

‘’I da tražite oprost od svoga Gospodara, i onda se okrenete Njemu...’’

Zapamtite, muslimanima su date dvije stvari – jedna za stjecan-je snage i druga za praktično pokazivanje snage koju su stekli. Istighfar je za postizanje snage. On je, također, nazvan i traženje pomoći. Sufi su rekli da se fizička snaga i moć unapređuju kroz vježbu, i da je isto tako i istighfar duhovna vježba. Kroz to duša postiže snagu i srce stječe čvrstinu. Onaj ko želi snagu treba činiti istighfar. Ghafara doslovno znači prekrivanje i potiskivanje. Sa istigh-farom čovjek nastoji potisnuti i prekriti (ona) osjećanja koja ga drže dalje od Boga. Prema tome, jedino značenje istighfara jeste da otrovni elementi koji mogu uništiti čovjeka budu sv-

38 (Hud, 11:4)

61

ladani i da se Božije naredbe provode u praksi izbjegavanjem svih zapreka i smetnji.Zapamtite, Svemogući Allah je stvorio dvije vrste elemenata u ljudskim bićima. Jedan je otrovni element koji šejtan aktivira. Drugi je element koji liječi. Kad je neko ponosan i smatra sebe vrijednim nečega, i ne traži pomoć od izvora koji liječi, otrovni element postiže nadmoć. No, kad on sebe smatra bezvrijednim i beznačajnim, i osjeća u sebi potrebu za Božijom pomoći, Al-lah za njega stvara izvor koji čini da njegova duša teče. Ovo je značenje istighfara; znači, naći ovu snagu da nadvlada otrovni element. (Malfuzat, novo izdanje, tom 1, str. 348-349).Tevba je i traženje oprosta.

Uvijek izražavajte zahvalnost Allahu

Treći uvjet također uključuje naredbu da uvijek ostanemo zah-valni Allahu. U pogledu ovoga, Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:39

’Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Onda Allah kaže:40

’Sva hvala pripada Allahu, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I Njegova je sva hvala na Ahiretu; i On je Mudri, Sveznajući.’

39 (Al-Fatiha, 1:2)40 (Saba, 34:2)

62

Hazreti Abu-Hureira r.a. prenio je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Svaka važna stvar koja ne počinje sa Allahovom hvalom ostaje manjkava.’ Druga verzija je: ‘Svaki govor koji nije započet sa Allahovom hvalom lišen je blagoslova.’ (Sunano Inb-e-Majah, Kitabun-Nikah, Babu Khutbatin-Nikah, hadis br. 1894. Također Sunano Abi-Davud, Kitab-ul-Adab, Bab-ul-Hadyi fil Kalam, hadis br. 4832)

Postoji još jedan hadis u kojem hazreti Nu’man bin Bašir r.a. navodi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao sa mimbera: ‘Onaj ko nije zahvalan za malo ne može biti zahvalan ni za više. Onaj ko ne može biti zahvalan ljudima ne može biti zahvalan ni za Alla-hove blagonaklonosti. Govoriti o blagoslovima Svemogućeg Al-laha je zahvalnost; ne spominjati ih je nezahvalnost.’ (Musnadu Ahmadabni Hanbal, tom 4, str. 278, štampano u Bejrutu)

Hazreti Mu’az bin Džabal r.a. prenio je da ga je Časni Poslanik s.a.v.s. držao za ruku i rekao: ‘’Mu’az, ja se zaklinjem Allahovim imenom da te volim i savjetujem te da ne propustiš učiti ovu dovu poslije svakog namaza:

‘Allahu, pomozi mi u Tvom spominjanju, i da budem zahvalan Tebi i da Te obožavam na najbolji način.’’’ (Sunano Abu-Davud, Kitab-ul-Vitri, Babun fil-istighfar)


‘’Ako se čovjek duboko zamisli, shvatit će da sve hvale i dobri atributi pripadaju jedino Svemogućem Allahu. Ni jedno ljudsko biće ili drugo stvorenje ne zaslužuje istinsku hvalu i zahvalnost. Ako se čovjek zamisli bez imalo sebičnosti, jasno će ustanoviti

63

da onaj kome pripada hvala jeste onaj ko nešto stvara u vrijeme kad nije postojalo ništa i niko, niti je bilo ikakvog obavještenja o njegovom postojanju. I (takav također treba biti vrijedan hvale) koji je stvorio neophodne stvari u vrijeme kad ništa nije postoja-lo, niti je bilo na raspolaganju bilo kakve obavijesti o osnovnom zahtjevu za stvaranje, hranu (održavanje), dobro zdravlje i održavanje postojanja. I (onaj je vrijedan hvale) koji ima milosti prema stvorenjima koja su pretrpjela veliku nesreću i onaj koji ih oslobađa iz te nesreće. I (onaj treba biti vrijedan hvale) koji ne dopušta da napori teškog radnika budu uzaludni i daje punu nagradu onima koji čine napor. Iako je plaćanje dužnih zarada pravo radnika, onaj ko pravovremeno plaća također može biti dobrotvor. Sve su to izvanredni atributi koji neke mogu učiniti vrijednim hvale i poštovanja.Sada se zamislite i prepoznat ćete da svi hvale vrijedni atributi pripadaju jedino Allahu, zato što jedini On posjeduje sve ove atribute u savršenosti; i niko drugi ih ne posjeduje... Ukratko, samo je Svemogući Allah savršen u Svom Biću i vrijedan hvale na izvanredan način. U poređenju s Njim, niko ne zaslužuje hva-lu odlikom svog vlastitog postojanja. Ako neko drugi zaslužuje hvalu, to je samo hvala drugog reda. Ovo je, također, milost Svemogućeg Allaha, da je, premda je On Jedan, bez ikakvog partnera, uključio i druge u ove hvale u drugostepenom smislu. (Ro’idadad-e-Jalsa Du’a, Ruhani Khaza’in, tom 15, str. 598-602)

Dajući općeniti savjet Džematu, Obećani Mesija a.s. kaže:

‘’Ako želite da vas meleki hvale na nebu, onda primite udarce i budite sretni; čujte uvredu i budite zahvalni; vidite neuspjeh ali ne prekidajte odnos s Njim. Vi ste zadnji Božiji džemat. Činite takva dobra djela koja dostižu najviše savršenstvo. Svaki među vama ko se opusti i postane lijen, bit će kao prljava stvar izbačen iz ove zajednice. On će umrijeti sa razočarenjem, a ni na koji

64

način neće oštetiti Allaha. Gledaj! S velikom radošću objavljujem vam radosne vijesti da vaš Bog stvarno postoji. Premda ste svi Njegova stvorenja, On odabire jedino onog ko odabere Njega. On Sam dolazi onome ko ide k Njemu. On izražava poštovanje prema onima koji izražavaju poštovanje prema Njemu. Dođite Njemu s ispravnim srcem, čistim jezikom i očima i ušima, pa da vas On primi.’’ (Kašti-e-Nuh, Ruhani Khaz’in, tom 19, str. 15)


‘’Nemojte misliti da će Bog dopustiti da odete u propast. Vi ste sjeme Njegove Ruke koje je zasađeno na Zemlji, i Bog kaže da će ovo sjeme rasti i cvjetati i da će se njegove grane razviti u svim smjerovima i da će se razviti u ogromno drvo. Zato je blagoslovljen onaj koji ima istinsku vjeru u Boga i ne boji se iskušenja i nevolja na tom putu. Jer iskušenja i nevolje moraju doći da Bog razabere između onih koji su iskreni u svojoj zakletvi (bai’atu) i onih koji su neiskreni. A ko god posrne kad je suočen s iskušenjima neće moći ni trunke nauditi Bogu. Nesreće će ga moriti cijelim putem do Džehennema i za njega bi bilo bolje da uopće nije rođen. Zbog onih koji su do kraja strpljivi – trest će se zemlja od teškoća i oluje nesreća; drugi narodi će ih ismijavati i rugati im se i svijet će pokazati puno mržnje prema njima – oni će konačno biti pobjednici i sva vrata Božijih blagoslova će biti otvorena za njih.Obraćajući mi se, Bog je rekao da ja trebam svojoj zajednici na-javiti sljedeće: Oni koji vjeruju – takvim vjerovanjem koje nije pomiješano sa ovosvjetskim motivima i koje je oslobođeno od licemjerstva ili kukavičluka i vjerovanje koje ne pokazuje nikakav stepen neposlušnosti – oni su najdraži Bogu; i Allah kaže da su njihovi koraci istiniti.’’ (Oporuka, Ruhani Khaza’in, tom 20, str. 309)

65

Da nas Svemogući Allah sve osposobi da se čvrsto držimo ovih opomena. Da nas Allah učini istinskim Ahmadi muslimanima i pokloni nam sposobnost da uvijek budemo istiniti u svom zav-jetu odanosti. Da nas On učini istinski pokornim Svemogućem Allahu i Njegovom Vjesniku; da nikada ne počinimo bilo šta što kalja divni Džemat Obećanog Mesije a.s. O Allahu! Oprosti naše greške, prikrij naše propuste, ubroji nas među one koji su pokorni i vjerni Tebi. Učini da se čvrsto držimo zavjeta odanosti. Uključi nas među one koje Ti voliš. Osposobi također i naše buduće generacije da ostanu istiniti u svom za-vjetu. Učini da se nikada ne udaljiš od nas. Pokloni nam Svoje istinsko prepoznavanje. O Najmilostiviji od svih milostivih, imaj milosti na nas. Primi sve naše dove. Učini nas nasljednicima svih dova koje je Obećani Mesija a.s. činio za one koji se pridruže njegovom Džematu.

66

(Sa završnog govora održanog na godišnjem skupu Ahmadija muslimanskog džemata, Njemačka, 24. august 2003, u kojem su detaljno objašnjeni četvrti, peti i šesti uvjet bai’ata.)

Ovo je vrlo važan predmet i njegova se potreba osjeća još više u današnje vrijeme. Kako se više udaljavamo od perioda Obećanog Mesije a.s., skloni smo se osjećati ponosno zbog pripadanja lozi određenog ashaba r.a. Obećanog Mesije a.s., a ipak, često nemamo u vidu žrtve svojih predaka kako bismo trebali imati. I premda smo naslijedili njihove gene, standard duhovnosti je opao. Dok je prirodna pojava da se, kako se udal-javamo od perioda poslanstva, mogu pojaviti neki propusti i sla-bosti, važno je opaziti da se zajednice koje napreduju ne zado-voljavaju jednostavnom krivnjom novih okolnosti kao korijenom ove bolesti, koje su došle s promjenom vremena. Naprotiv, one nastavljaju da se bore. Mi smo sretni jer je za nas radosna vijest i predskazanje da će Zajednica Mesije Muhammeda širiti učenja Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Četvrti uvjet koji je post-avljen za nas da bismo postigli ovaj cilj jeste da čvrsto ustrajemo na vjerovanju u Božije Jedinstvo, ne samo za sebe nego se tre-bamo boriti da i naša buduća generacija također stoji čvrsto na ovom vjerovanju. Ja ću vam sada predstaviti isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. kako bih objasnio šta je on očekivao od onih koji su dali zavjet bai’ata...Obećani Mesija a.s. kaže: ‘’Traženje oprosta na mojoj ruci zahtijeva vrstu smrti, da nađete novo stvaranje u novom životu. Bez svrhe je dati zavjet bai’ata bez iskrenog srca. Od mog bai’ata Allah očekuje da dadnete obećanje od srca. Onome ko me prihvati istinskim srcem i istin-ski traži oprost svojih grijeha, Oprostivi i Milostivi Bog sigurno oprašta njegove grijehe. Tako on postaje kao osoba tek rođena od majke; onda ga meleci štite.’’

(Malfuzat, tom 3, str. 262)

67

IV

ČETVRTI UVJET BAI’ATA

Obećanje da pod poticajem bilo kakvih strasti neće izazvati štetu bilo kojem Allahovom stvorenju uopće, a muslimanima poseb-no, niti svojim jezikom, niti rukama, ni na bilo koji drugi način.

Jasno je iz ovog uvjeta da čovjek ne smije izazvati štetu bilo svo-jim rukama ili jezikom u izljevu ljutnje, pod izgovorom lažnog samopoštovanja ili časti. Jasno je da čovjek ne treba nanijeti bilo kakvu štetu muslimanu. To je za nas obavezujuće, i pogo-tovo se mi moramo držati ovog uvjeta, zato što muslimani sebe povezuju sa svojim voljenim Učiteljem Časnim Poslanikom Mu-hammedom s.a.v.s. Mi ne možemo ni zamisliti da ih oštetimo. U traženju Allahove pomoći, od Najmoćnijeg i Svemogućeg Boga, koji je Gospodar svih moći, protiv one samopostavljene ‘uleme’ koja je mrlja na čistom imenu islama – koji su prešli sve granice u svom neprijateljstvu prema Mesiji i Mehdiju a.s. ovog doba – mi padamo na sedždu na Njegovom pragu moleći Ga da ih On kazni. Mi tako činimo jer ih je Allahov Poslanik proglasio na-jgorim stvorenjima; inače, mi ne gajimo nepotrebne zamjerke protiv njih, niti smo ljuti na bilo koga. Mi postupamo prema naredbama Svemogućeg Allaha. Opominjući nas da potisnemo svoju ljutnju, Svemogući Allah kaže:41

‘One koji troše kad su u blagostanju i u bijedi, i one koji potiskuju ljutnju i opraštaju ljudima; a Allah voli one koji su dobročinitelji.’

41 (Ali-Imran, 3:135)

68

Zbog ovog ajeta je rob hazreti imama Huseina r.a. dobio slo-bodu. Kažu da je ovaj rob greškom prosuo nešto toplo (možda je to bila voda ili čaj) na hazreti Huseina r.a. On je na njega pogled-ao ljutito. Rob je bio inteligentan i također je poznavao Časni Kur’an. On je odmah naveo dio ajeta o potiskivanju ljutnje.42

’...i one koji potiskuju ljutnju...’

Hazreti Husein r.a. je rekao: ‘U pravu si; ja potiskujem svoju ljut-nju.’ Sada je ovaj rob pomislio da iako je ljutnja bila pod kon-trolom, ona će ipak ostati u njegovom srcu. Bilo je moguće da kasnije bude kažnjen za neku drugu grešku. Zato je naveo drugi dio ajeta:43

’...i opraštaju ljudima...’

Hazreti Husein je rekao: ‘Ja sam ti oprostio.’ No, njegovo znanje i inteligencija su mu donijeli koristi kad je rekao:44

’...a Allah voli one koji su dobročinitelji.’

Hazreti Husein r.a. je odgovorio: ‘Ja ti zbog toga poklanjam slo-bodu.’ U ovo vrijeme robovi su bili kupovani. Nije bilo moguće dobiti slobodu tako jednostavno. Brza dosjetljivost i znanje

42 (Ali-Imran, 3:135)43 (Ali-Imran, 3:135)44 (Ali-Imran, 3:135)

69

donijeli su ovom robu slobodu od njegovog gospodara, koji je bio bogobojazan. Ovo je učenje islama.

Usvojite oprost i popustljivost

U pogledu moralnih odlika koje se odnose na postizanje vrlina, Obećani Mesija a.s. kaže:

‘’Prva od ovih moralnih odlika je oprost, to jest da opros-timo nečije grijehe. U ovom je vrlina zato što osoba koja čini gri-jeh izaziva štetu nekome drugom, i zbog toga postaje podložna kazni ili biva upućena u zatvor ili novčano kažnjena ili kažnjena direktnim postupkom. Prema tome, oprostiti joj treba ako je oprost prikladan, i to će biti dobro djelo. U vezi s ovim, učenje Časnog Kur’ana je slijedeće:45,46

Znači, kreposni su oni koji potiskuju svoju ljutnju kad je priklad-no i opraštaju kad je prikladno da opraštaju grijehe.Za loše djelo treba biti uzvraćeno u jednakoj mjeri u situaciji gdje oprost grijeha vodi popravljanju bez izazivanja bilo kakve štete – to jest, oprost treba dati kad prilika to garantuje, a ne drugačije – onda oprost zavređuje nagradu.(Filozofija učenja islama, Ruhani Khazain, tom 10, str. 351)

Ima jedan popularni hadis Časnog Poslanika s.a.v.s. koji su mnogi čuli. Upirući prstima prema svojim prsima, Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Bogobojaznost je ovdje.’ To znači, ako se stvarna i be-

45 Ali-Imran, 3:13546 Al-Šura, 42:41

70

sprijekorna bogobojaznost mogla naći bilo gdje, ona je živjela samo u srcu Časnog Poslanika s.a.v.s. Pored bogobojaznosti, ničega drugog nije bilo u njegovom čistom srcu.Zato, o ljudi, o zajednico vjernika, za vas je trajna naredba da primjer koji trebate slijediti jeste primjer Časnog Poslanika s.a.v.s. Zato, pretražujte svoje srce. Trudite li se da sebe ispu-nite bogobojaznošću slijedeći ovaj uzvišeni primjer? Da li i vi, također, imate strah od Allaha i je li Njegova ljubav u vama? Da li i vi kao posljedicu imate sažaljenje za Njegovo stvaranje i činite li dobro prema Njegovom stvaranju?Sada ću vam u cijelosti predstaviti jedan hadis:Hazreti Abu-Hureira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Nemojte biti ljubomorni jedan na drugog. Nemojte se svađati među sobom. Nemojte imati zlobe jedan prema drugom. Nemojte imati neprijateljstva jedan prema drugome. Niko od vas neka se ne nadmeće u cijeni za ugovor koji je drugi već utanačio. O Allahovi robovi, budite braća jedan drugom. Musliman je brat drugom muslimanu. On ne čini zulum svom bratu. On ga ne sramoti, niti misli podlo o njemu.’ Onda je, pokazujući na svoja prsa, Časni Poslanik s.a.v.s. rekao tri puta: ‘Bogobojaznost je ovdje. Dovoljno je zlo za čovjeka da misli pod-lo o svom bratu. Krv, imetak i čast svakog muslimana zabranjeni su drugom muslimanu.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Birri was-Silah, babu Tahrimi-Zulmil Mislimi Wa Khadhlih)

Nemojte nikome nanositi štetu

Bilo je rečeno u četvrtom uvjetu da čovjek ne smije uzrokovati štetu drugome bilo svojom rukom, ili jezikom, ili na bilo koji dru-gi način. Ja ću sada objasniti ovaj uvjet bai’ata. Iz govora Časnog Poslanika s.a.v.s., koji sam prethodno predstavio, vi se trebate usredsrediti na riječi ‘nemojte biti ljubomorni.’ Ljubomora se na kraju razvije u neprijateljstvo. Osoba koja u svom srcu gaji

71

ljubomoru uvijek želi oštetiti osobu na koju je ljubomorna. Lju-bomora je vrsta bolesti koja nanosi štetu drugoj osobi i također uništava i onoga ko je ljubomoran. Ona proizvodi i mnoga druga niska osjećanja pakosti, kao što su: zašto neko drugi ima bolji posao, ili više imetka, ili nadareniju djecu. Kod žena ljubomo-ra se može roditi zbog nečijeg boljeg nakita. Čak i u religijskim stvarima – gdje se moraju cijeniti dobra djela i gdje ljudi trebaju nastojati da napreduju u služenju religiji – čine se napori da bi se stavile prepreke na put onih koji obavljaju religijske službe podizanjem optužbi protiv njih, ne bi li i oni bili lišeni služenja religiji.Časni Poslanik s.a.v.s. opominje nas da se ne svađamo međusobno. Svađe se događaju oko sitnih stvari. Dat ću vam jedan primjer: dešava se da službenik na dužnosti upozorava di-jete koje je na skupu bilo nemirno da će se, ako to bude ponovo uradilo, prema njemu ophoditi strogo ili da će biti kažnjeno. Roditelji, koji sjede u blizini, trenutno su spremni na svađu i osoba na dužnosti biva ponižena na vrlo ružan način. Ovakvim svojim postupkom oni ne samo da su prekršili uvjet bai’ata i pokvarili svoje lijepo ponašanje nego su također iz umova svoje buduće generacije izbacili poštovanje za sistem Džemata i raz-liku između dobrog i lošeg.Onda nam je naređeno da ne gajimo neprijateljstvo jedan pre-ma drugom. Neprijateljstvo počinje oko niskih stvari i onda se srca pune pakošću i zlobom. Neki ljudi uvijek traže priliku da se osvete, a naredba je da ne gajimo neprijateljstvo ni prema kome, niti zlobu za bilo koga. Jedanput je jedan ashab r.a. pon-izno pitao Časnog Poslanika s.a.v.s. da mu dadne jedan kratak savjet koji neće zaboraviti slijediti. Časni Poslanik s.a.v.s. dao mu je savjet da ‘napusti ljutnju’ i onda je ponovo rekao ‘napusti ljut-nju.’ Kad budeš imao na umu da trebaš napustiti ljutnju, onda će zloba i pakost sami nestati.Još jedna navika ‘povrede ili nanošenja štete nekome, ili da

72

pokvarimo posao druge osobe’ jeste da dajemo veću ponudu na ugovor koji je neko drugi već zaključio. U ovom hadisu od nas se traži da se uzdržimo od takvih postupaka. Ova veća cijena je ponuđena da bi se osvojila neka stvar samo da bi se pokvario posao druge osobe dok se iz ovog nadmetanja ne stiče nikakva lična korist. Ovo također vrijedi i za bračne prijedloge. Ahmadi trebaju imati na umu tu zabranu.Zatim smo upozoreni da ne činimo zulum nikome i da ne misli-mo podlo ni o kome, i da nikoga ne sramotimo. Zulumćar nikada ne postiže blizinu sa Allahom. Kako je, onda, moguće, s jedne strane, da osoba dadne zavjet odanosti onome ko je određen od Allaha da bi stekao Njegovu naklonost, a da, s druge strane, čini zulum ljudima otimajući njihova prava. U našim selima je pogotovu uobičajena praksa da se braći ne daju njihova prava, niti sestrama njihov udio u nasljedstvu, jednostavno zato što su se udale u drugu familiju, da imetak ne bi išao iz familije. Ima onih koji čine zulum svojim ženama, koji ne poštuju njiho-va prava, i ima žena koje ne poštuju prava svojih muževa. Ima mnogih takvih stvari u svakodnevnom životu koje spadaju pod ovu kategoriju. Mnogi takvi postupci pokazatelji su lošeg odno-sa prema drugima. Kako možete činiti ove postupke, a tvrdite da ste dali bai’at i tvrdite da ste napustili ova zla djela? Jasna je naredba da nije dozvoljeno muslimanu da misli loše o drugom muslimanu ni pod kakvim okolnostima. Slično tome, krv, imetak i čast muslimana zabranjeni su drugome muslimanu. Zato, na-kon prihvatanja onog koji je bio određen za ovo doba, vi koji najviše postupate po islamskom učenju, kako možete tolerisati ove postupke, a da se ipak smatrate članom Džemata Obećanog Mesije a.s.?Ja ću vam sada predstaviti neke hadise kako bih ilustrovao šta su ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. radili da ove stvari ne uzimaju olahko i koje su promjene napravili u sebi nakon što su primili islam.

73

Hazreti Abu-Zar Al-Ghaffari r.a. prenosi da je obezbjeđivao vodu iz svoje čatrnje. Neki članovi porodice prolazili su pored. Jedan od njih pitao je ostale koji će od njih otići do Abu-Zara r.a. da ga uhvati za kosu i traži odgovornost. Jedan je rekao da će on to uraditi. Otišao je Abu-Zaru r.a. dok je ovaj stajao blizu čatrnje i započeo s ispitivanjem. Abu-Zar r.a., koji je u to vrijeme stajao, sjeo je i zatim legao. Na to ga je jedan od njih pitao: ‘Abu-Zar, zašto si sjeo i zašto si onda legao?’ On je odgovorio: ‘’Časni Poslanik s.a.v.s. nam je rekao: ‘Kad nekog od vas ljutnja savlada dok stoji treba da sjedne tako da se njegova ljutnja stiša; ako to ne uspije, on treba da legne.’’’ (Musnadu Ahmadabni Hanbal, tom 5, str. 152, štampano u Bejrutu)

U drugom hadisu prenosilac kaže:

‘’Mi smo sjedili u društvu Urvah bin Muhammeda kad je neki čovjek došao kod njega. On je počeo govoriti tako da je naljutio Urvaha bin Muhammeda. Prenosilac kaže - kad je njegova ljut-nja prekipjela, on je ustao i vratio se poslije uzimanja abdesta. Rekao nam je kako je čuo pripovijedanje koje je prenio njegov otac preko njegovog djeda Atijaha, koji je bio ashab Časnog Po-slanika s.a.v.s., kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ljutnja dol-azi od šejtana. Šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom; zato, kad se neko od vas razljuti, neka uzme abdest.’’’ (Musandu Ahmadabni Hanbal, tom 4, str. 226, štampano u Bejrutu)Hazreti Zeid bin Alakah r.a., na bazi priče koju je iznio njegov amidža hazreti Katbah bin Malik r.a., prenosi da je Časni Poslan-ik s.a.v.s. učio dovu: ‘O moj Allahu, ja tražim Tvoje utočište od lošeg morala, zlih djela i zlih želja.’ (Sunan-ut-Tirmizi, Kitabud-Da’vat, Babu Du’a’i Ummi Salamah Hadis br. 3591)Ja ću vam sada predstaviti šta je Obećani Mesija a.s. rekao u ovom pogledu i šta on očekuje od članova Džemata.

74

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘’Članovi mog Džemata, koji su ovdje prisutni ili koji žive u svojim mjestima, trebaju pažljivo slušati ovu poruku. Svrha njihovog priključivanja ovom pokretu i zasnivanja uzajam-nog odnosa sa mnom kao duhovnog učitelja i učenika jeste u tome da oni trebaju postići visok stepen dobrog ponašanja, do-brog vladanja i bogobojaznosti. Nikakvo zlodjelo, nered i loše vladanje ne trebaju im biti bliski. Oni trebaju redovno obavljati pet dnevnih namaza, ne govoriti laž i nikoga ne vrijeđati svo-jim govorom. Ne treba da čine nikakva loša djela, niti dozvoliti da im čak pomisao o bilo kakvoj nevaljaštini, zulumu, smutnji, raspuštenosti ili pobuni sine kroz glavu. Oni trebaju odbaciti svaku vrstu grijeha, uvrede, nepoželjnih postupaka, strasti i ružnog ponašanja. Oni moraju biti čistog srca i blagi robovi Svemogućeg Allaha, i ne dopustiti da ikakve klice strasti uspi-jevaju u njihovim bićima... Saosjećanje prema svim ljudima tre-ba biti njihov princip i oni se trebaju bojati Svemogućeg Boga. Moraju čuvati svoje jezike i ruke, i svoje misli od svake vrste nečistoće, raspuštenosti i neiskrenosti. Trebaju redovno obavl-jati pet dnevnih namaza bez propusta. Trebaju se uzdržavati od svake vrste zuluma, prijestupa, neiskrenosti, mita, prekršaja i pristrasnosti. Ne trebaju se družiti s bilo kakvim lošim društvom. Ako se pokaže očitim da se onaj ko posjećuje njihovo društvo ne pokorava Božijim naredbama...ili ne vodi računa o pravima ljudi, ili je okrutan, ili nevaljao, ili se loše ponaša, ili nastoji zavesti rob-ove Svemogućeg Boga govoreći loše o njima, ili je kriv za varanje osoba s kojima je ušao u zavjet bai’ata, njihova je dužnost da ga otklone iz svojih redova i drže se dalje od takve osobe i da budu oprezni s takvom osobom koja je opasna. Oni ne smiju plani-rati nanošenje štete sljedbenicima bilo koje religije ili članovima bilo kojeg plemena ili grupe. Postanite istinski dobronamjernici prema svakome, vodite računa da u vašem društvu nikada ne bude neka nevaljala ili pokvarena osoba, ili razuzdana, ili osoba

75

lošeg ponašanja ili da boravi među vama; jer takva osoba može bilo kad biti uzrok vašeg posrtanja...Ovo su predmeti i uvjeti koje sam ja od početka preporučivao, i dužnost je svakog člana mog Džemata da postupa prema nji-ma. Vi ne trebate sebi dozvoliti nikakvu nečistoću, ismijavanje ili prijezir. Idite zemljom s dobrim srcem, čistim sklonostima i čistim mislima. Zapamtite, nije svako zlo vrijedno borbe; zato gajite naviku opraštanja i prelaženja preko propusta, i postupa-jte sa ustrajnošću i mehkoćom. Nemojte nikoga nedozvoljeno napadati, i potisnite strasti svog nafsa. Ako budete učestvovali u nekoj diskusiji ili dijalogu o religiji, izrazite se nježno i bu-dite uljudni. Ako se bilo ko prema vama odnosi s neznanjem, povucite se iz takvog društva sa selamom. Ako vas proganjaju ili psuju, budite oprezni da na glupost ne odgovarate glupošću, jer ćete inače biti smatrani istim kao i vaši protivnici. Svemogući Bog želi da vi postanete džema’at koji će postaviti primjer do-brote i istinoljubivosti za cijeli svijet. Požurite da iz svog društva isključite svakoga ko daje primjer zla, smutnje, provokacije i lošeg ponašanja. Onaj ko ne može boraviti među nama u bla-gosti, dobroti i pobožnosti, koristeći nježne riječi i vladajući se dobro, treba se brzo odvojiti od nas, zato što naš Allah ne želi da takav pojedinac boravi među nama. On će umrijeti bijedno, jer nije prihvatio put dobrote. Zbog toga, budite oprezni, i budite istinski dobrog srca, nježni i bogobojazni. Bit ćete poznati po svom redovnom prisustvu namazu i svojim visokim moralnim vrlinama. Onaj ko ima i zrnce zla u sebi neće biti u stanju prih-vatiti ovaj savjet.’’ (Ištihar (The Announcement), 29. maj 1898. Mađmu’ah Ištiharat, tom 3, str. 46-48)

On dalje kaže:‘’Čovjek ne treba biti uobražen, niti nepristojan, niti neučtiv pre-ma drugim ljudima. On treba postupati s ljubavlju i dobrotom, i ne treba gajiti neprijateljstvo prema bilo kome iz ličnih razloga.

76

Treba se ponašati čvrsto i nježno u skladu sa prilikama ili uv-jetima.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 5, str. 609)

Prihvatite krotkost i poniznost

U pogledu krotkosti i poniznosti Obećani Mesija a.s. kaže:

‘’...Tražite Allahov oprost prije nego što dođe Božija kazna da zatvori vrata oprosta. Ljudi se boje zakona ovog svijeta, pa zašto se ne boje Božijih zakona? Kad se već pojave nevolje, čovjek mora proći kroz njih. Svaki pojedinac treba ustati radi tahadžud-namaza i također uključiti kunut-dovu47 u pet dnevnih namaza.

Pokajte se i odbacite sve što će navući Allahov gnjev. Tevba (pokajanje) znači napuštanje svih zlih djela i svega što je protiv Božijeg zadovoljstva i podvrgavanja istinskoj promjeni i činjenja napretka i posvajanja puta bogobojaznosti. U ovome, također, leži Allahova milost. Neka vaše navike budu pristojne i poštene. Odbacite ljutnju, nadomještajući je nježnošću i krotkošću. Skupa sa prihvatanjem visokog morala trebate, također, davati milostinju.’’48

To znači da radi traženja Božijeg zadovoljstva vi trebate hraniti siromašnog, siročad, i one u nuždi, i kazati da ova djela činite samo radi zadovoljstva Svemogućeg Allaha, i bojati se strašnog Dana.Ukratko, molite Allaha, tražite oprost i stalno dajite sadaku, tako da se Svemogući Allah prema vama ophodi sa Svojom milošću i samilošću. (Malfuzat, novo izdanje, tom 1, str. 134-135)

47 Dova za pomoć i Allahov oprost koja se uči na vitr-namazu.48 Al-Dahr, 76:9

77

Onda on kaže:

‘’Prijatelji! Držite se čvrsto ovog pravila - postupajte sa svim narodima sa uljudnošću. Uljudnost povećava razum, i trpelji-vost promoviše dublje razmišljanje. Ko god ne prihvati ovaj put nije od nas. Ko god se iz našeg Džemata ne može strpiti na uvredu i grubost naših protivnika, on može pribjeći sudu, ali nije prikladno da on na grubost uzvraća grubošću i stvara nered. To je oporuka koju smo mi već dali svom Džematu, i mi izražavamo svoje nezadovoljstvo i proglašavamo da onaj ko ne postupa u skladu s tim nije od našeg Džemata.’’ (Tabligh-e-Risalat, tom 6, str. 170, Mađmu’ah Ištiharat, tom 2, str. 472)

78

V

UVJET BAI’ATA

Obećanje da će uvijek ostati vjeran Bogu u svim životnim uv-jetima, u žalosti i u radosti, u teškoći i udobnosti, u blagosta-nju i kušnjama; i da će u svim uvjetima biti zadovoljan Allaho-vom odredbom i da će biti spreman suočiti se sa svim vrstama poniženja i patnji na Njegovom putu i da se nikada neće okre-nuti od toga pred naletom bilo kakve nevolje; da će, nasuprot tome, uvijek marširati naprijed.

Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:49

‘A ima i onaj koji bi prodao sebe da traži Allahovo zadovoljstvo; a Allah je milostiv Svojim robovima.’

U objašnjenju ovog ajeta Časnog Kur’ana Obećani Mesija a.s. kaže:

‘’Ljudi najvišeg stepena među ljudima – to jest, ljudi koji su potpuno izgubljeni u Allahovom zadovoljstvu, i sebe prodaju da zarade Božije zadovoljstvo – to su ljudi na koje se spušta Al-lahova milost... U ovom ajetu Svemogući Allah kaže: ‘Samo je onaj oslobođen svih nevolja ko sebe potpuno proda na Mom putu i za Moje zadovoljstvo. On svojom najvećom težnjom do-kazuje da pripada Bogu i svoje cijelo biće smatra nečim što je bilo uobličeno za pokornost Stvaraocu i služenju stvaranju...’’ (Filozofija učenja islama, Ruhani Khaza’in, tom 10, str. 385)

49 (Al-Bakara, 2:208)

79

On zatim kaže:

‘’Božiji miljenik (onaj ko je drag Bogu) prodaje svoje biće na Božijem putu. Zauzvrat, on zarađuje Božije zadovoljstvo. Tak-vi su oni na koje se spušta posebna Božija milost.’’ (Filozofija učenja islama, Ruhani Khaza’in, tom10, str. 473)

On zatim kaže:

‘’Ima nekih ljudi koji prodaju sebe na Božijem putu da On bude zadovoljan...’’ (Paighami Sulh, Ruhani Khaza’in, tom 23, str. 473)

Za takve ljude Svemogući Allah je dao radosne vijesti:50

‘O dušo smirena! Vrati se Gospodaru svom zadovoljna, čineći Njemu zadovoljstvo. Zato uđi među Moje robove, i uđi u Džennet Moj.’ Ljude koji budu zadovoljni Allahovom odredbom i podnose sve teškoće i nevolje radi Njega Svemogući Allah nikada ne ostavlja bez nagrade. Mnogo je onih među nama koji imaju nedostatke i mahane. Mi činimo mnoge greške i grijehe. Ali ako imamo naviku da budemo zadovoljni Allahovom odredbom, i uvijek budemo spremni da podnosimo i zaista podnosimo sve uvrede i poniženja radi Njega, ako ne budemo kao žena koja kuka i diže ogromnu galamu zbog svake male patnje, onda je za takve strpljive Časni Poslanik s.a.v.s. dao radosnu vijest.

50 (Al-Fadžr, 89:28-31)

80

Teškoće muslimana su otkup za grijehe

Hazreti Abu-Hureira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ni jednog muslimana ne pogađa bilo kakva nesreća, pat-nja, bol, neudobnost ili briga, čak koliko i vrh trna, a da Allah ne napravi otkup za njegove prekršaje i grijehe.’ (Sahih muslima, Kitab-ul-Birri was-Silah, Babu Thawabil-Mo’mini fi ma yusibahu min Maradin au Huznin au nahwa dhalik)

U drugom hadisu hazreti Šuajb bin Sinan r.a. prenio je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Stvar vjernika je čudna; sav njegov posao je blagoslovlje. Ova blagodat je posebna samo za vjernike. Ako on doživljava nešto radosno i ugodno, on je zahvalan Bogu i ova zahvalnost donosi još više blagoslova i bereketa za njega; ako ga zadesi neka patnja, on se strpi i ovo njegovo djelo biva dobro i blagoslov za njega zato što kroz sabur dobiva sevap i stječe vrlinu.’ (Sahih Muslim, Kitab-uz-Zuhdi, Babul Mo’mini Amruhu kulluhu Khair)

Ponekad se čini da Allah ispituje Svoje robove kroz njihovu djecu. Tu je prekomjerno jadanje i plač nad smrću djece, pogo-tovu među ženama. Hvala Allahu, On je podario Ahmadija muslimanskom džematu majke koje su vrlo strpljive i mire se s Božijom voljom. No, ponekad ima prigovora, pogotovu među nepismenim ili onima sa slabim obrazovanjem. Zapravo, ja sam primijetio neke slučajeve i među onima s dobrim obrazovanjem kako izriču riječi nezahvalnosti.Ima hadis da je Časni Poslanik s.a.v.s. uzimao zavjet od žena ashaba r.a. u pogledu ovoga. Hadis kaže da je hazreti Usaid r.a. prenio kako je čuo od žena ashaba r.a. koje su dale zavjet na ruci Časnog Poslanika s.a.v.s. da je ovaj zavjet uključivao sljedeće: ‘Mi nećemo biti neposlušne Časnom Poslaniku s.a.v.s., nećemo izderati svoja lica u jadikovanju, nećemo dizati galamu u žalosti

81

i nećemo čupati svoju odjeću ili biti raščupane kose.’ (Sunano Abi-Davud, Kitab-ul-Jana’iz, Babun fin-Nauhe)

Istinsko strpljenje je kad vas zadesi tuga tokom velike nesreće

Hazreti Anas r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. prolazio pored žene koja je plakala kraj groba. On joj je rekao: ‘Boj se Allaha i strpi se!’ Ona je uzvratila: ‘Pusti me na miru i idi svojim putem; tebe nije pogodila nevolja kao mene.’ Ona nije znala ko je on. Neko joj je rekao: ‘To je bio Časni Poslanik s.a.v.s.’ Ona je otišla do vrata Časnog Poslanika s.a.v.s. i kako nije zatekla ni-kakvog vratara, ušla je unutra i rekla mu: ‘Ja te nisam prepozna-la.’ On je rekao: ‘Istinsko strpljenje i sabur je u početkom tuge.’ (Sahih Al-Buhari, Kitab-ul-Jana’iz, Babu Ziyaratil-Kubur)

Još jedna važna tačka je da ostanemo čvrsti u stanju oskudice, ma koliko dugo trajala; ako čovjek misli da je uradio nešto od čega će imati ogromnu korist i svjetska moć vam nudi pohlepu obećavajući da ćete, ako toliko radite, imati izobilje. ‘I da možete tako raditi i ako ste Ahmadi muslimani i voditi svoj biznis, da ćete tako popraviti svoje stanje i kroz doprinos služiti Džematu.’ Sve ovo je izazov Deđala (Antikrsta) kako bi vas udaljio od Al-laha i Džemata. Zbog toga, Obećani Mesija a.s. kaže - ako ste dali zavjet, držite se dalje od ovih zamki. Nemojte se dati zavesti ovim čarima. Ostanite vjerni Allahu. Ako se Njemu okrenete, vi pripadate Obećanom Mesiji a.s. i primit ćete sve. Slijedeće je predivan savjet Časnog Poslanika s.a.v.s. u vezi s ovim.Hazreti Ibn-e-Abas r.a. je prenio: ‘Ja sam jedanput jahao sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. On je rekao: ‘Moje drago dijete, ja ću ti reći nekoliko stvari - imaj na umu Allaha i On će te čuvati; imaj na umu Allaha i naći ćeš Ga bliskim. Kad si u nevolji, samo traži od Allaha; ako trebaš pomoć, samo od Njega traži pomoć. Zapamti, ako se cijeli svijet udruži da ti dadne neku korist, to

82

ti ništa ne može biti od koristi, osim ako Allah želi i odredi to za tebe. I ako se svi oni udruže da te povrijede, ne mogu ništa uraditi da te povrijede, osim ako Allah odredi da te povrijede. Olovke su pohranjene, a tinta se osušila.’’ (Sunan-ut-Tirmizi, Kitabu Sifatil Kijamah, Bab br. 59)

Druga verzija glasi:

‘’Imaj Allaha na umu, naći ćeš Ga pred sobom. Prepoznaj Allaha u vrijeme lagodnosti, On će tebe prepoznati u vrijeme teškoće. Zapamti, ono što ti je izmaklo nije bilo određeno za tebe; i da će ono što je bilo određeno za tebe sigurno doći tebi; tako je zapisano naredbom. Zapamti, Allahova pomoć dolazi za one koji se strpe; i radost i nemir su zajedno, i iza svake teškoće slijedi olakšanje.’’ (Rijad-us-Salihin Lil Imam An-Navavi, Bab-ul-Murak-abah, hadis br.62)

Ništa što je Časni Poslanik s.a.v.s. radio nije bilo protiv Allahovog zadovoljstva; pa ipak je svesrdno molio, molio je za Allahovo zadovoljstvo. Hazreti Muhammed bin Ibrahim r.a. prenosi hadis od hazreti Ajše r.a.: ‘’Jedanput sam spavala pored Časnog Poslanika s.a.v.s. U jednom dijelu noći nisam ga tamo našla. Dok sam pretraživala unaokolo, moja ruka je dotakla njegovo stopalo dok je bio na sedždi. On je učio: ‘Allahu, ja tražim zaštitu Tvog zadovoljstva protiv Tvog nezadovoljstva; i ja tražim zaštitu Tvog oprosta pro-tiv Tvoje kazne. Ja ne mogu izbrojati Tvoje hvale. Ti si onakav kako si objasnio Svoje uzvišeno Biće.’ (Sunan-ut-Tirmizi, Kitab-ud-Da’vat, Babu Ma Ja’a fi ‘Akdit-Tasbihi Bil-jad)

Drugo predanje kaže da je neko iz Medine čuo od hazreti Abdul-Vehaba bin Al-Varda r.a. da je hazreti Mu’avija r.a. pisao hazreti

83

Ajši r.a. tražeći neki savjet. Ona je odgovorila: ‘’Assalamu alai-kum. Ja sam čula Časnog Poslanika s.a.v.s. da je rekao: ‘Onome ko traži Allahovo zadovoljstvo, čak po cijenu nezadovoljstva nekih ljudi, Allah je dovoljan protiv njih. No, onaj s kime je Allah nezadovoljan zbog zadovoljavanja nekih ljudi, Allah ga predaje ovim ljudima.’’’ (Sunan-ut-Tirmizi, Kitab-uz-Zuhd, Babu Ma Ja’a Hifzil-Lisan, hadis br. 2414)

Vi ste zadnji Allahov Džemat

Obećani Mesija a.s. piše:

‘’Neophodno je da budete iskušavani time što ćete biti stavljani u različite žalosti i nevolje, baš kao što su bili kušani vjernici prije vas. Budite, zato, oprezni da ne biste posrnuli. Zemlja vam ne može nanijeti nikakvu štetu, ako imate čvrst od-nos s Bogom. Kad god napravite bilo kakvu štetu, to će samo biti od vaših ruku a ne od ruke dušmana. Ako vaše sve poštovanje na ovom svijetu bude izgubljeno, Bog će vam dati vječno poštovanje. Zato Ga ne napuštajte. Za vas je određeno da bu-dete progonjeni na razne načine, i bit će vam uskraćene mnoge vaše nade; no u ovakvim slučajevima nemojte tugovati, jer vas vaš Gospodar stavlja na iskušenje, da ispita jeste li ili niste čvrsto na Njegovom putu. Ako želite da vas meleki hvale na nebu, onda primite udarce i budite sretni; čujte uvredu i budite zah-valni; vidite neuspjeh ali ne prekidajte odnos s Njim. Vi ste zad-nji Božiji džemat. Činite takva dobra djela koja dostižu najviše savršenstvo. Svaki među vama ko se opusti i postane lijen, bit će kao prljava stvar izbačen iz ove zajednice. On će umrijeti sa razočarenjem, a ni na koji način neće oštetiti Allaha. Gledaj! S velikom radošću objavljujem vam radosne vijesti da vaš Bog stvarno postoji. Premda ste svi Njegova stvorenja, On odabire jedino onog ko odabere Njega. On Sam dolazi onome ko ide

84

k Njemu. On izražava poštovanje prema onima koji izražavaju poštovanje prema Njemu.’’ (Kašte-e-Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 15)


‘’Ono što mi treba da radimo jeste da zadovoljimo Allaha. To zahtijeva iskrenost, istinoljubivost, poštenje i da napori našeg Džemata ne budu ograničeni tek na prazne riječi. Kad je Allah zadovoljan s nama, On stavlja blagoslove na naše poslove i ot-vara vrata Svoje milosti i blagoslova... Ova uska kapija – kapija istinoljubivosti i poštenja – nije lahko breme. Mi se ne možemo hvaliti da smo počeli primati snove ili objave, i prema tome, da sjedimo dokono i uzdržavamo se od velikog truda. Svemogući Allah to ne voli...’’ (Al-Badr, tom 3, br. 18-19, 8-16. maj 1904, str. 10)

On onda kaže:

‘’Svaki iskreni vjernik prolazi kroz takve okolnosti. Ako on post-aje Allahov s iskrenošću i poštenjem, Allah postaje njegov pri-jatelj. Ali ako je zgrada vjere klimava, tamo su opasnosti. Mi ne znamo stanje ničijeg srca... ali svako ko potpuno pripada Bogu prima Njegovu zaštitu. Iako je On Bog svakoga, On Sebe pokazu-je posebno onima koji sebe predaju Njemu. Predati sebe Bogu znači da ‘ja’, to jest naš nafs bude potpuno uništen i da ništa ne ostane od njega. Zato ja stalno govorim svom Džematu da se ne smije ponositi davanjem zavjeta. Ako srce nije očišćeno, nema koristi u stavljanju njihovih ruku na moju ruku... Ali svakom ko daje istinsko obećanje i dobija jednu novu vrstu života bivaju oprošteni čak i veliki grijesi.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 3, str. 65)

85

Oni koji pripadaju Obećanom Mesiji a.s. ne mogu biti odvojeni od njega


‘’Oni koji ne žele koračati mojim stopama neka se odvajaju od mene. Ja ne znam koliko strašnih i trnovitih puteva možda budem morao proći. Zašto da oni koji su slabi sebi uzrokuju brigu sa mnom? Oni koji su moji neće se odvojiti od mene, niti zbog nevolje, niti zbog vrijeđanja ljudi, niti kroz nebeske kušnje i patnje. Onima koji nisu moji uzaludne su im njihove potvrde prijateljstva, jer oni će uskoro biti odvojeni od mene i njihovo posljednje stanje će biti gore od prvog. Da li se mi bojimo zem-ljotresa, hoćemo li se uplašiti pred kušnjama na Allahovom putu? Možemo li bilo kojom kušnjom koja dođe biti odvojeni od našeg voljenog Allaha? Sigurno ne, i to samo kroz Njegovu bla-godat i milost. Oni koji hoće da se odvoje, neka se odvoje; mi im želimo selam za oproštaj. Ali oni trebaju zapamtiti - ako nakon svog lošeg mišljenja i prekida veze ponovo budu skloni prema meni, takva sklonost neće dobiti poštovanje od Boga kakvo je dato odanim ljudima, jer loše mišljenje i izdaja su velika mrlja.’’ (Anvar-ul-Islam, Ruhani Khaza’in, tom 9, str. 23-24)

Pokažite ustrajnosti (čvrstinu)

Prije stotinu godina, u vrijeme života Obećanog Mesije a.s., dvo-jica starješina Džemata pokazali su savršeno poštenje i čvrstinu. Oni su bili vjerni prema svom zavjetu, vrlo istiniti. Mamile su ih razne vrste privlačnosti da bi prekršili svoj zavjet, ali ovi prinčevi ustrajnosti nisu na njih obratili pažnju i ostali su vjerni svom zav-jetu. Obećani Mesija a.s. odao im je izvanredno poštovanje. Oni su Sahibzada Sejid ‘Abdul-Latif šehid r.a. i Abdul-Rahman Khan r.a. Predstavljam vam isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s.:

86

‘’Zamislite se s vjerom i pravdom nad ovim - da je Džemat baziran potpuno na prevari, neistini i izdaji, da li bi njegovi članovi mogli pokazati takvu ustrajnost i hrabrost da su prihvatili da budu zatrpani pod kamenjem, a da ne napuste ovaj put i da – ne brinući se za svoje žene i djecu – ponude svoje živote na tako hrabar način i uprkos stalnim obećanjima da će biti oslobođeni pod uvjetom da se odreknu bai’ata? Šeik Abdur-Rahman r.a. zaklan je u Kabulu na isti način. On nije protestirao, niti je molio za oslobađanje odricanjem bai’ata.To je znak istinite vjere i istinitog Imama. Kad neko stječe is-tinsko razumijevanje i srce mu biva prožeto duhovnom slašću, takav se ne boji da bude ubijen na ovom putu. Naravno, oni čija je vjera površna i nije prožela njihove udove i vene mogu se okrenuti u odmetnike kao Judas Iscariot. Postoje primjeri takvih otpadnika u životu svakog poslanika. Hvala Allahu da je ogrom-na skupina vjernih sa mnom; svaki od njih je znak za mene. Ovo je blagodat od mog Gospodara.’’

Prijevod:‘O moj Gospodaru, Ti si moj Džennet, i Tvoja milost je moja zaštita, i Tvoji znakovi su moja hrana i Tvoja blagodat je moj ogrtač.’ (Hakikat-ul-Vahji, Ruhani Khaza’in, tom 22, str. 360-361)

Historija Ahmadija muslimanskog džemata zadnjih stotinu godi-na svjedok je da su takvi primjeri vjernosti i poštenja bili stalno pokazivani. Bilo je gubljenja života i imetka. Bilo je šehida. Sinovi su ubijani u prisustvu svojih očeva, i očevi su ubijani u prisustvu sinova. Onda, je li Allah – koji je Najveći u nagrađivanju vjernos-ti – odobrio da ova krv bude prolivena uzalud? Ne. On je pro-suo Svoju milost na njegove potomke na nečuven način. Mnogi

87

od vas koji ste ovdje prisutni ili ste rašireni po svijetu lično ste svjedoci ovome. Zaista, mnogi od vas su primaoci ovih blago-slova. Ovo je rezultat odanosti koju ste pokazali prema Allahu i postupaka kojima ste ostali istiniti svom zavjetu odanosti. U vri-jeme lagodnosti nemojte zaboraviti svoj zavjet bai’ata, niti doz-voliti da buduće generacije to zaborave. Uvijek ostanite vjerni dragom Allahu, tako da Njegovi blagoslovi i dalje obasipaju vaše buduće generacije; prenesite ovaj odnos poštenja budućim generacijama.

88

VI

UVJET BAI’ATA

Obećanje da će se on/ona uzdržati od slijeđenja novotarija i požudnih sklonosti i da će se potpuno podvrći vlasti Časnog Kur’ana; i da će Božiju Riječ i riječi Časnog Poslanika s.a.v.s. učiniti vodećim principima u svakom svom životnom položaju.

Obećani Mesija a.s. savjetuje nas da ne slijedimo neislamske običaje i novotarije koje su ljudi dodali svojoj vjeri zbog utjecaja društva u kojem žive. Muslimani su usvojili takve običaje koji su pripadali drugim religijama. Naprimjer, ima nekih besmislen-ih običaja na svadbenim proslavama – kao što je pokazivanje darova koje je mladoj dala mladoženjina porodica, ili poklona koje su kupili, ili javno pokazivanje darova koje je mladoj dala njena porodica. Tu je prava izložba. Islam samo naređuje haq mehr-vjenčani dar (pravo koje pripada mladoj) da bude javno oglašen kao dio religijske svadbene proslave. Svi drugi običaji su besmisleni. Prvo, kad se pokazuje dar od druge strane, oni koji su imućniji žele pokazati da daju više nego što je porodica njiho-vog bračnog druga dala na njihovoj svadbi. Sve to je ovosvjetsko takmičenje i pokazivanje.Ovih dana ima mnogih među nama koje je Svemogući Allah uveliko blagoslovio poslije iseljavanja.51 To je radi blagoslova pristupanja Džematu Obećanog Mesije a.s.

To je zbog žrtava koje su dali naši preci i blagoslova koji su proistekli iz dova naših predaka. No, ima nekih koji umjesto zah-valnosti saginjanjem pred Svemogućim Allahom i trošenjem na Njegovom putu postaju plijen hvale i pokazivanja pretjeranim

51 Neki članovi Džemata morali su se iseliti iz Pakistana zbog proganjanja iz vjerskih razloga.

89

trošenjem na svadbama.Mnogo hrane ne bude iskorišteno na svadbama i velimama (pri-jemima koje muž pravi poslije bračnog odnosa) i pripremaju se razne vrste hrane radi javnog pokazivanja. Posljedica toga je da se oni koji nemaju mogućnosti zaduže s ciljem da osiguraju poklon mladoj da bi ga javno pokazali. Neki roditelji se moraju zadužiti iz straha od kritikovanja porodice bračnog druga kako njihova kći nije donijela mnogo darova sa sobom. Mladoženjina porodica treba da se boji Allaha. Nemojte dozvoliti da se po-rodica vašeg bračnog druga zadužuje da biste održali svoj lažni osjećaj samopoštovanja, jer vi tvrdite da ste Ahmadi i naređeno vam je da se držite deset uvjeta bai’ata.Ja sam samo ukratko spomenuo jedan običaj u toku svadbe. Ako bih dalje govorio o ovome, mogao bih navesti još mnogo drugih običaja koji prevladavaju tokom svadbenih proslava.Kad običaj poprimi korijene, njegove žrtve ne vide i postepe-no svjetovne ljudske želje potpuno nadvladaju, a zavjet tokom bai’ata je da će se on/ona potpuno čuvati ovosvjetskih želja i biti potpuno potčinjeni vrhovnoj vlasti Allaha i Časnog Poslanika s.a.v.s. Šta Allah i Njegov Poslanik očekuju od nas? Samo da na-pustimo beskorisne običaje i držimo se Allahovih naredbi.Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:52

’Ali ako oni ne prihvate ovaj tvoj poziv, onda znaj da samo slijede strasti svoje. A ko je više zalutao od onog koji slijedi svoje strasti umjesto Allahove upute? Uistinu, Allah ne upućuje nepravedne ljude.’

52 (Al-Kasas, 28:51)

90

U ovom ajetu Allah je dao vrlo jasnu odredbu koja nas treba uplašiti - oni koji slijede svoje isprazne želje nikada neće biti is-pravno upućeni.Mi tvrdimo da smo prepoznali i prihvatili Imama ovog vreme-na. No, uprkos davanju zavjeta Imamu da ćemo napustiti sve isprazne običaje, mi ih prihvatamo. Svako treba sebe preispitati: poduzimamo li korake unazad? Ako smo vjerni svom zavjetu i – bojimo se svog Gospodara i klonimo se tjelesne želje – mi se okrećemo svom Voljenom Allahu i hvalimo Ga, On nam onda daje radosnu vijest o Džennetu.Kao što Allah dž.š. kaže u Časnom Kur’anu:53

’A onome ko je strahovao od položaja Gospodara svoga, i svoju dušu od strasti uzdržao, zaista, Džennet će biti sklonište.’ Predstavit ću nekoliko hadisa koji se odnose na temu obreda i običaja.

Hazreti Ajša r.a. prenijela je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Novotarija u vjeri koja nema ništa sa stvarima vjere neprih-vatljiva je i treba je odbiti.’ (Sahih Al-Buhari, Kitab-us-Sulhi, Babu Izastalahu ‘ala sulhin jaurin)

Hazreti Džabir r.a. prenosi da im se Časni Poslanik s.a.v.s. obra-tio, a njegove oči su pokazivale crvenilo, njegov glas je postao glasniji i bio je vrlo uzbuđen kao da nas je upozoravao na napadačku armiju. On je rekao: ‘Vojska je spremna da vas na-padne u bilo koje vrijeme u toku dana ili noći.’ Također je rekao: ‘Ja i Sahat smo bili u tijesnoj blizini.’ (On je sastavio svoja dva

53 (An-Nazi’at, 79:41-42)

91

prsta da pokaže bliskost dok je ovo rekao). Onda je dodao: ‘Sad ću vam reći da je najbolji govor u Allahovoj Knjizi i najbolji put je put Muhammeda s.a.v.s. Najlošije djelo je uvesti novotarije u religiju; i svaka novotarija vodi u zabludu.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Džumu’ati, Babu Takhfifis-Salati val-Khutbah)Hazreti Amr bin Al-Auf r.a. prenio je kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Osoba koja oživljava bilo koji od mog sunneta tako da ga drugi počnu prakticirati ubrat će nagradu ravnu nagradama svih onih osoba koje postupaju po mom sunnetu, a njihova se nagrada neće umanjiti. Osoba koja uvodi novotariju i drugi to usvoje dijelit će grijehe svih onih koji postupaju po tome, a od njihovih se grijeha neće ništa umanjiti.’ (Sunano Ibn-e-Madža, Kitabul-Mukaddimah, Babu man Ahya Sunnatan kad umitat)

Novotarija (bidet) treba biti odbačena Ukratko, Časni Poslanik s.a.v.s. u naprijed navedenom hadisu rekao nam je da one novotarije koje nemaju nikakve veze s vje-rom, koje osobu udaljavaju od vjere, koje ne poštuju Allahove naredbe i naredbe Njegovog Poslanika trebaju biti odbačene. Sve one su beskorisne i moraju biti odbačene. Držite se dalje od njih, zato što će one postepeno iskvariti vjeru.Možete vidjeti kako su se novotarije čvrsto ukorijenile u dru-gim vjerama i iskvarile ih. Ovo je, zaista, bilo određeno da se dogodi, jer je bilo određeno da islam ostane jedina živa vjera. No, ako detaljnije posmatrate, naći ćete da su druge religije, kao što je kršćanstvo – uprkos tome što je to jedna religija – stvor-ile mnoge običaje u raznim zemljama kao dio vjere u toj zemlji. Istu pojavu opažamo u Africi. Kad se vrata novotarijama otvore, nastavljaju se uvlačiti dalje novotarije.Časni Poslanik s.a.v.s. izrazio je veliku zabrinutost i dao stroga upozorenja onima koji uvode novotarije u stvarima vjere. On je bio vrlo zabrinut za to. Hadis navodi da je rekao: ‘Prestrašen sam

92

pri pomisli kako postajete žrtvama ovim novotarijama i bludnim sklonostima. Bojim se da će ovo izazvati ogromnu štetu religiji i da će vas odvesti s Pravog puta!’U ovome vremenu vi živite u zapadnim zemljama koje imaju mnoge svoje običaje i obrede koji vas mogu udaljiti od vaše vjere i za vas to može umanjiti ljepotu islamskih učenja. Sjaj sv-jetovnog je daleko privlačniji; zato, postoji potreba za oprezom na svakom koraku. Umjesto prihvatanja njihovih pogrešnih običaja, mi moramo predstaviti prelijepa učenja islama. Svaki Ahmadi musliman treba imati snažan karakter kako zapadna kultura ne bi imala nikakvog utjecaja na njega ni na koji način. Naprimjer, ženama je, prema islamskim učenjima, naređeno da nose veo. U interesu je ženine čestitosti da stekne istaknut položaj u društvu zbog činjenice da nosi islamski veo. Kad žena drage volje nosi maramu i kad sama prenese drugima koristi ove islamske naredbe, to će imati daleko veći dojam na druge u poređenju na muškarce koji propagiraju prednost pokrivanja u ovom društvu. One žene koje nose maramu imaju mnogo više prilika da prenose poruku islama zbog njihove osobite istaknu-tosti u društvu. Ova stvar zahtijeva veliku pažnju.Postoje mnoga druga društvena zla u zapadnom društvu. Pri-hvatiti ih samo zato što živimo u ovom društvu i osjećamo se prinuđeni da tako činimo daje mjesta velikom strahu. Naprim-jer, pogrešno je s naše strane da se družimo s nekim ko uzima alkohol i da se s njim družimo u restoranu ili baru misleći: ‘On će piti alkohol, ali ja ću piti kahvu ili neko drugo piće.’ Potreban je veliki oprez. Jednog dana, možda ćete biti pod njegovim utjeca-jem da probate samo jedan gutljaj i onda, Bože sačuvaj, može se početi stvarati navika da pijete. Imajte slijedeći hadis Časnog Poslanika s.a.v.s. na umu: Hazreti Abu-Barzah r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Bojim se da će vas namamiti požude tijela i seksualne žudnje, i bojim se zlih posljedica seksualnih iskušenja.’ (Musn-

93

adu Ahmadabni Hanbal, tom 4, str. 423, štampano u Bejrutu)

Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Sve dok se čovjek istinski ne trudi, ne može postići riznice božanskog razumijevanja koje islam sadrži, i koje uzrokuje smrt životu ukaljanom grijehom. Svemogući Allah kaže vrlo jasno:54

’A onome ko je strahovao od položaja Gospodara svoga, i svoju dušu od strasti uzdržao, zaista, Džennet će biti sklonište.’ Vrlo je moguće da neko vjeruje u Boga, a da mu, uprkos ovoj tvrdnji, potpuno nedostaje utjecaj i znakovi koje istinska vjera ima. Takva tvrdnja bit će potpuna besmislica. Ti ljudi ne vode brigu o Bogu, i Bog se ne brine za njih. (Al-Hakam, tom 9, br. 29, 17. august 1905, str. 6)

On onda kaže:

‘’Onome ko se boji da će stajati pred Bogom i sebe zaštiti od sebičnih želja, Džennet je boravište. Zaštititi se od tjelesnih želja predstavlja smrt ega. Čineći tako, osoba može zadovoljiti Boga na samom ovom svijetu i time postići Džennet. (Al-Badr, tom 1, 3. august 1905, str. 2)

Časni Kur’an je naša vodilja islamskim učenjima

Uzdržavanje od nepoželjnih običaja i obreda i uzdržavanje od požudnih sklonosti zaista je dio islamskih učenja. Da bismo sh-vatili ovo učenje, mi se obraćamo Časnom Kur’anu kao svojoj

54 (An-Nazi’at, 79:41-42)

94

vodilji. Istina je da će vjerniku, ako Časni Kur’an prihvati kao izvor upute u svakodnevnom životu, sva njegova zla sama od sebe nestati. Njegovo srce neće imati nikakvih požudnih želja, zato što je ovo čista Knjiga koja, kao Šerijat, obuhvata sve as-pekte ljudskog života. Imajući to u vidu, Allah dž.š. je objavio ovu Knjigu čistom srcu Časnog Poslanika s.a.v.s. I onda je Časni Poslanik s.a.v.s., kroz svoju praksu, postupke i govor objasnio sve što je bilo potrebno o ovim učenjima. To je razlog zbog ko-jeg nam je Obećani Mesija a.s. naložio da prihvatimo da je za nas ova Knjiga u cijelosti obavezujuća. Ja, zato, želim predstaviti navode iz Kur’ana, hadisa i nekih pisanja Obećanog Mesije a.s. u vezi s ovom temom.Svemogući Allah kaže:55

’A Mi smo doista Kur’an učinili lahkim za pouku. Pa ima li ikoga ko će primiti savjet?’

Ima hadis:

Hazreti Abu-Musa Al-Ašari r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Primjer vjernika koji uči Kur’an i postupa po njemu je kao limunov plod koji ima lijep ukus i lijepo miriše. A vjernik koji ne uči Kur’an, ali postupa po njemu je kao hurma koja je lijepog ukusa, ali nema nikakvog mirisa. A primjer licemjera koji uči Kur’an je kao bosiljak, koji lijepo miriše, ali je gorkog ukusa. A primjer licemjera koji niti uči Kur’an niti postupa po njemu je kao biljka koja je gorkog ukusa i ružnog mirisa.’ (Sahih Al-Buhari, Kitabu Fada’ilil-Kur’an, Babu Ithmi man ra’a bi-Kira’atil-Kur’ani au ta’akkala bihi au fakhura bih)

55 (Al-Kamar, 54:18)

95


‘’...Časni Kur’an je pun dubokih mudrosti. On nadilazi Bibliju u svakom pogledu u učenju istinske dobrote. Osim toga, niko drugi ne drži lampu koja pokazuje Stvarnog i Nepromjenjivog Allaha osim Kur’an. Allah zna koliko bi ljudi obožavali stvorenja da Kur’an nije bio objavljen. Hvala Allahu da je Jedinstvo koje je bilo nestalo sa svijeta nanovo utemeljeno.’’ (Tohfah-e-Kaisarijj-ah, Ruhani Khaza’in, tom 12, str. 282)

Vaš život je u Časnom Kur’anu


‘’Nemojte napustiti Kur’an kao neku ostavljenu stvar zato što u njemu leži vaš život. Onima koji odaju čast Časnom Kur’anu bit će data počast na nebu. Oni koji daju prednost Kur’anu nad svakim hadisom i govorom bit će poklonjena prednost na nebu. Nema knjige za ljudsku prirodu na licu Zemlje osim Kur’ana; i nema poslanika i posrednika za djecu Ademovu osim Muhamm-eda, Odabranog, s.a.v.s.’’ (Naše učenje, Ruhani Khaza’in, tom 19, str.13)


‘’Časni Kur’an svojim duhovnim odlikama i svojim svjetlom privlači svoje iskrene sljedbenike. On osvjetljava njihova srca i onda pokazuje moćne znakove kako bi utemeljio tako snažnu vezu s Bogom, da ne može biti prekinuta oštrom sabljom. On otvara oči srca i zatvara prljavi izvor grijeha. On poklanja blago-slov slatkog razgovora s Allahom i poklanja znanje Nevidljivog. On molitelja obavještava o primanju molitvi. Svakome ko se suprotstavi istinskom sljedbeniku Časnog Kur’ana pokazani su

96

moćni znakovi Svemogućeg Allaha - da je Allah sa Svojim ro-bom koji slijedi Njegovu Knjigu.’’ (Čashma-e-Ma’rifat, Ruhani Khaza’in, tom 23, str. 308-309)

On onda kaže:

Zato pazite. Nemojte poduzeti ni jednog jedinog koraka pro-tiv Božijeg učenja i uputstava u Kur’anu. Zaista, ja vam uistinu kažem da, ko god odbaci čak i najmanju od sedam stotina na-redbi jasno izračenih u Časnom Kur’anu, taj je prema sebi za-tvorio vrata spasa. Stvarne i savršene puteve spasa otvorio je Časni Kur’an. Svi drugi su bili samo njegove sjenke. Zato trebate proučavati ovu časnu Knjigu s najvećom pažnjom i najdubljim razmišljanjem; i volite je toliko da takvu ljubav niste imali ni za šta drugo. Jer, zaista, kao što je Bog meni prenio –

i to je istina. Nesretni su, zaista, oni ljudi koji drugim stvarima daju prednost nad njim. Časni Kur’an je početni izvor za svaki napredak i za vaš uspjeh. Ne postoji čak nijedna duhovna potre-ba koja nije nađena u Časnom Kur’anu. On će potrvrditi vaše vjerovanje na Sudnjem danu ili će svjedočiti protiv vas; a osim Kur’ana nema druge knjige pod nebeskom kapom koja vas može uputiti. Ovo je zaista veliki Božiji blagoslov prema vama, jer vam je On dao knjigu kao što je Kur’an. Ja vam uistinu kažem: da je knjiga koja je vama bila čitana, bila čitana kršćanima, oni ne bi bili izgubljeni; i da je blagodat i uputa koje su bile vama date, date jevrejima umjesto Tevrata, neke sekte među njima ne bi poricale Sudnji dan. Zato shvatite vrijednost blagoslova koji vam je dat. To je dragocijen blagoslov, i ovo je veliko blago. Da nije bilo Časnog Kur’ana, cijeli svijet bi bio jedan nečisti komad mesa. Zaista je to Knjiga u poređenju s kojom sve druge upute

97

ne vrijede baš ništa.’’ (Naše učenje, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 26-27)

Svako od nas treba analizirati do koje mjere voli Časni Kur’an i pokorava se njegovim naredbama i nastojati da ih prakticira u svom životu. Postoje načini iskazivanja ljubavi. Najvažnija stvar za Ahmadi muslimane jeste da sebi stave u obavezu da redovno prouče najmanje dva do tri rukua’56 Časnog Kur’ana. Onda, da poduzmu slijedeći korak i da ga uče s prijevodom. Svakodnevnim učenjem Kur’ana uz čitanje prijevoda kur’anska prelijepa učenja spontano prodiru u duboke slojeve uma.

Druga stvar koju je Obećani Mesija a.s. naredio u šestom uv-jetu jeste da Allahove naredbe i naredbe Njegovog Vjerovjesn-ika prihvatimo kao životni zakonik u svakoj stvari i da se na njih pozivamo kad god se ukaže potreba. Ovo nije samo isprazna priča. Ako se zamislite nad ovom zapovijedi, zabrinut ćete se. Svemogući Allah kaže:57

’O vi koji vjerujete! Pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Njegovom Poslaniku i onima koji su na vlasti nad vama. A ako se ne slažete u nečemu među sobom, pozovite se na Allaha i Njegovog Poslanika ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan. To je najbolje i najpreporučljivije (hvale vrijedno, uzornije) na kraju.’

56 Časni Kur’an je podijeljen, radi olakšice prilikom učenja na 30 džuzova (dijelova), a svaki džuz je podijeljen na rukue’.57 (An-Nisa, 4:60)

98

Zatim On kaže:58

’Pokoravajte se Allahu i Poslaniku da vam bude pokazana mi-lost.’ Zatim On kaže:59

’’Oni tebe pitaju o (ratnom) plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku. Zato se bojte Allaha, i postavite ispravno stvari među sobom, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste vjernici.’’’ U ovim ajetima Svemogući Allah nam naređuje da se istinski pokoravamo Njegovim naredbama i da ih iskreno prakticiramo. Također nam je naređeno da postupamo prema objašnjenju ovih naredbi koje nam je omogućio Časni Poslanik s.a.v.s. Po-kazujte punu pokornost vođama koji su određeni i sistemu Za-jednice; samo onda se može reći da ste istinski ispunili svoje dužnosti svog bai’ata.

Ja ću sada predstaviti neke hadise koji se odnose na ovu temu.

Hazreti Ubadah bin As-Samit r.a. prenosi: ‘Mi smo dali svečani zavjet na ruci Allahovog Vjerovjesnika na uvjet da ćemo pazi-ti na to da se pokoravamo svim njegovim naredbama bilo da

58 (Ali-Imran, 3:133)59 (Al-Anfal, 8:2)

99

nam se sviđaju ili ne.’ (Sahih Buhari, Kitab-Ahkam, Babu Kaifa Yubayi’ul-Imamun-Nas)Abdur-Rahman bin ‘Amr As-Salami i hazreti Hudžr bin Huir su rekli: ‘Mi smo otišli Irbadu bin Sariji r.a., koji je rekao: ‘Jednog dana nas je Allahov Vjerovjesnik predvodio u sabah-namazu; onda nam je održao vrlo djelotvoran i izražajan vaz (govor) na šta su oči pustile suze i srca postala uplašena. Jedan čovjek među prisutnima je rekao: ‘O Allahov Vjerovjesniče! Izgleda kao da je to bio oprosni savjet! Zato, koju nam naredbu daješ?’ On je onda rekao: ‘Ja vam naređujem da se bojite Allaha, poslušate i pokoravate se svom amiru (vođi) makar bio abesinski rob, jer dolazi vrijeme kad će oni od vas koji budu živjeli poslije mene biti svjedoci velikog neslaganja. Vi onda slijedite moj sunnet i sunnet mojih ispravno upućenih hulafa (halifa) i mene. Držite se čvrsto toga. Morate se čuvati novotarija u religiji, jer svaka nova stvar uvedena u ime religije je biddet, a svaki biddet je očita zabluda.’ (Sunan-ut-Tirmizi, Kitab ‘Ilmi Babu ma Ja’a Fil-Akhdhi Bis Sunnah. Također Sunano Abi Davud, Kitab-us-Sunnati, Babu Luzamis Sunnah)

Mi Ahmadi muslimani, koji tvrdimo potpunu pokornost Časnom Poslaniku s.a.v.s. i proglašavamo svoju bezuvjetnu vjeru, treba-mo uvijek imati na umu ovaj savjet i hadis.

Hazreti Anas r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ko god posjeduje slijedeće tri stvari okusit će slast vjere: prvo, da mu Allah i Njegov Vjerovjesnik postanu draži od bilo čega drugog. Drugo, da voli osobu samo radi Allahove ljubavi! Treće, da prezire vraćanje nevjerovanju kao što prezire da bude bačen u vatru!’ (Sahih Buhari, Kitabul-Iman, Babu Halavatil Iman)

100


Vidite, Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:60

’’Reci: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene; (onda) će Allah vas volj-eti...’’’ Jedini način da zadovoljite Svemogućeg Allaha jeste da budete u cijelosti pokorni Časnom Poslaniku s.a.v.s.; i ne postoji ni je-dan drugi način koji će vas voditi zajedništvu s Bogom. Konačni cilj čovjeka treba uvijek biti da spozna Jednog Boga, koji je bez ikakvog partnera. On treba odbaciti pridruživanje bilo koga Bogu i upuštanje u novotarije! Treba biti poslušan Poslaniku s.a.v.s., a ne slijediti svoje lične požudne i proste želje. Slušajte, ja vam ponovo kažem: čovjek ne može uspjeti ni na koji drugi način osim koračajući istinskim putem Allahovog Poslanika s.a.v.s.Mi imamo samo jednog Poslanika s.a.v.s.; i samo je jedan Časni Kur’an bio objavljen tom Poslaniku s.a.v.s. – pokoravajući se njemu, možemo spoznati Boga. Novotarije koje su uveli fukare (pustinjaci) i metode daruda i vaza’ifa (molitve čaranja), koje su izumile vođe pustinjačkih nastambi, sve su sredstva koja čovjeka vode krivom putu. Držite se dalje od njih. Ovi ljudi nastojali su slomiti Pečat Poslanika i kao da su napravili poseban Šerijat. Trebate zapamtiti da je ključ za otvaranje vrata Allahovih bla-goslova i milosti jedino da se držimo naredbi Časnog Kur’ana i da slijedimo Časnog Poslanika s.a.v.s. i da redovno obavljamo namaz i postimo na utvrđeni način. Osoba koja prihvati bilo koji drugi put umjesto da slijedi ove utvrđene puteve je izgubljena. Osoba koja se ne pridržava naredbi Allaha i Njegovog Poslanika

60 (Ali-Imran, 3:32)

101

i ide odvojenim putevima završit će umirući u neuspjehu. (Mal-fuzat, novo izdanje, tom 3, str. 102-103)

Obećani Mesija a.s. zatim kaže:

‘’Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:61

’Reci: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene; onda će Allah vas volj-eti...’ Jedini način da zadovoljite Svemogućeg Allaha je da u pot-punosti budete poslušni Časnom Poslaniku s.a.v.s. Općenito zapažanje je da su ljudi postali robovi i da su upleteni u razne vrste bideta (novotarija). Kad neko umre, umjesto da uče dove za umrlog, kao što treba, oni obavljaju razne obrede koji su novotarije. Ovi običaji su suprotni učenjima Časnog Poslanika s.a.v.s. Njihovo provođenje je neuljudno prema njemu u smislu da se njegova učenja ne smatraju dovoljnim i konačnim. Inače, nije bilo potrebe uvoditi ove običaje (novotarije).’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 3, str. 316)

On zatim kaže:

‘’Ovaj svijet je samo za nekoliko dana i svakako će proći – bilo da ga trošimo u skučenim okolnostima ili lagodnosti. No, stvar Ahireta je vrlo teška. To je trajno boravište, koje nema kraja. Al-lah će uputiti čovjeka ako ide prema tom životu u takvom stanju da su njegovi poslovi ispravni u Allahovim očima, i strah od Al-laha je nadvladao njegovim srcem, i on se s kajanjem od gri-jeha (činjenjem tevbe) sačuvao od svega što je Allah unaprijed nazvao grijehom. On će biti zadovoljan svojim Gospodarom, i

61 (Ali- Imran, 3:32)

102

njegov Gospodar će biti zadovoljan s njim. Ali ako neko ne učini tako i ovaj život troši u nemaru, njegov kraj je opasan. Zato, u vrijeme bai’ata trebate pouzdano utvrditi šta je bai’at i koje ko-risti omogućava. Ako je učinjen samo za ovosvjetske ciljeve, on je beskoristan. Ali ako je učinjen u ime vjere i Allahovog zado-voljstva, onda je blagoslovljen i nosi svoje prave ciljeve i svrhe. Možemo se nadati da će on omogućiti sve koristi koje istinski bai’at omogućava.’’ (Malfuzat, tom 6, str. 142)

Da nas Allah osposobi da iz dubine srca prihvatimo Obećanog Mesiju a.s. kao Imama ovog doba! S velikim bolom i brigom on je želio pripremiti Džemat za utemeljenje Božijeg kraljevstva i kraljevstva Njegovog Poslanika s.a.v.s. u svijetu, i savjetovao nas s patnjom u svom srcu. Da nas Allah učini zaslužnim onoga što je on želio da budemo, i da u cijelosti postupamo prema svim uvjetima zavjeta bai’ata. Da postupamo po njima, da ih uvijek imamo pred očima. Da nijedan naš postupak ne bude uzrok da budemo krivim za postupanje protiv učenja Obećanog Mesije a.s., i da uvijek ispitujemo svoja djela. Da nam Allah dž.š. po-mogne.Danas, Allahovom milošću, poslije dove ovaj skup62 će se završiti. Da cijelu godinu, zapravo da cijeli život budemo primaoci blago-slova i duhovnih koristi ovog skupa. Da Allah uzgaja i održi vezu ljubavi u našim budućim generacijama prema Allahu, Njegov-om Poslaniku, Obećanom Mesiji a.s. i halifatu. Da Allah prekrije naše prethodne propuste i grijehe, i da nam oprosti, i da nas On, samo iz Svoje milosti, ubroji među Svoj dragi Džemat. Naš Allahu! Ti opraštaš i milostiv si. Oprosti naše grijehe. Imaj mi-losti prema nama. Uzmi nas pod okrilje Svog oprosta i milosti. Nikada se nemoj odvojiti od nas. Amin, ja Rabbal Alemin!63

62 Ovo se odnosi na godišnji skup Ahmadija muslimanskog džemata, Njemačka, 24. august 2003.63 Primi naše molitve, o Gospodaru svih svjetova.

103

VII

UVJET BAIA’TA

Da obeća da će on/ona potpuno napustiti ponos i taštinu i da će život provesti u skromnosti, poniznosti, vedrini, popustljivosti i blagosti.

(Iz hutbe petkom održane u Frankfurtu, Njemačka, 29. augusta 2003. godine, u kojoj je u detalje diskutovano o sedmom i os-mom uvjetu bai’ata.)

Poslije širka nema većeg grijeha od oholosti

Poslije pokazivanja svog ponosa šejtan je odlučio od samog početka da će nastojati koliko najviše bude mogao ljude odvraćati od toga da postanu istinski Allahovi robovi. On je odlučio da će ljude hvatati u zamku na razne načine. Čak i kad čovjek bude obavljao dobra djela, šejtan će učiniti da bude uobražen, i tako će kroz svoje vlastito samoljublje i egoizam biti naveden da bude ponosan i ohol. Ovaj osjećaj ponosa će na kraju učiniti da čovjek bude lišen nagrade za svoje dobro djelo. Šejtan sam nije poslušao Allahovu naredbu zbog svog samoljublja. Zato, od prvog dana, upotrebom upravo ovog oruđa u njegovim raznim formama, on je odlučio da čovjeka zavodi s Pravog puta. Samo robovi Milostivog Boga, koji su Njegovi posebni robovi i koji budu zauzeti u Njegovom obožavanju, općenito ostaju neozlijeđeni od šejtanskog napada. Inače, kroz zamku ponosa šejtan često uspijeva ljude držati u svom ropstvu.Nemojte uzeti olahko da smo u vrijeme davanja bai’ata prih-vatili uvjet da se nećemo prepuštati ponosu ili oholosti. Na-pustite oholost u cjelini. To nije lahko. Postoje razne vrste oholosti. Šejtan napada ljude na razne načine. To je izuzetno

104

zastrašujuće stanje! Zapravo, samo kroz milost Allahovu osoba može biti spašena toga. Zato, u sedmom uvjetu, Obećani Mesija a.s. je također predstavio način kako da postignemo Allahovu milost. On je rekao - ako nastojimo da se otrgnemo od navike oholosti, ali ne ispunimo ovu prazninu poniznošću i blagošću, onda će nas oholost ponovo napasti. Zato, prihvatite poniznost! Svemogući Allah voli put poniznosti. Obećani Mesija a.s. lično je pokazao takvu poniznost koja je bila besprimjerna. Iz tog je razloga Svemogući Allah bio toliko zadovoljan njime da mu je rekao u objavi: (urdu) ‘Tvoji ponizni putevi se Njemu dopadaju!’ Mi tvrdimo da smo napravili bai’at sa Obećanim Mesijom a.s., i mi smo ga prihvatili kao Imama doba. Zato je još važnije za nas da usvojimo ovu moralnu vrlinu.Čovjek nema razloga da pokazuje oholost i uznositost. U Časnom Kur’anu Svemogući Allah kaže:64

’I ne hodaj zemljom otresito, jer ne možeš probiti zemlju, niti možeš visinom doseći planine.’ Ovaj ajet jasno ukazuje na to da čovjek uopće nema nikakvog položaja da bi se kočoperio unaokolo. Šta je to u čemu je on ponosan? Neki ljudi misle da su kraljevi vremena. Oni ne žele da izađu iz svog ograničenog kruga. Ostajući unutar svog ograničenog kruga, oni misle o sebi da su nešto veliko. Ja ću dati primjer najmanjeg kruga – kruga obiteljskih prilika. Zaista je uznemirujuće i zabrinjavajuće vidjeti kako neki muškarci ružno postupaju prema svojim ženama i djeci. Neke djevojčice meni pišu da su sada postale odrasle, ali su od djetinjstva bile svjed-oci okrutnog tretmana svojih očeva prema njihovim majkama

64 (Beni Israil, 17: 38)

105

i prema njima, ali da one to sada ne mogu više tolerisati. One bi se sakrivale u svoju sobu čim bi otac ušao u kuću. Ako se do-godi da njihova majka ili bilo ko od njih kaže nešto što nije po njegovom ukusu, otac bi bio tako grub da bi ih istukao. Samo je oholost okrenula takve očeve da idu dotle u svom ponašanju. Većina njih se lijepo drže izvan kuća i ljudi misle da niko nije tako plemenit kao oni. Tako ljudi izvan kuće imaju pohvalno mišljenje o njima. Ali ima nekih koji imaju oholo vladanje i unutar i izvan svojih kuća, i njihovo stanje je, naravno, svima dobro pozna-to. Kao posljedica toga, odrastanjem, djeca takvih ljudi boles-nog ponašanja i oholih, pogotovo njihovi sinovi, pokazuju isto ponašanje prema svojim majkama, sestrama ili prema očevima. Oni se počnu suprotstavljati svojim očevima, i kad dođe vrijeme da otac postane slab u starim godinama, oni se svete. Postoji nekoliko krugova u društvu, a krug obiteljskih stvari je jedan od njih. Također, postoji društveni krug izvan kuće. Ako budete pravili anketu, otkrit ćete da se takvi primjeri oholosti stalno po-navljaju u svim ovim krugovima. Vrhunac oholosti vidi se u ovom krugu: zbog oholosti neke naci-je, zemlje i vlade gledaju na druge kao na niže od njih. Oni prezi-ru siromašne nacije i zemlje. Danas je to glavni uzrok nereda i teškoća u svijetu. Kad bi oholost bila uklonjena, nered bi nestao, ali ohole nacije i vlade ne shvataju da će, kad Allah odluči da slomi prezrivo, bahato vladanje nadutih, oni zauvijek nestati sa lica zemlje.Allah kaže u Časnom Kur’anu:65

’I ne okreći svoj obraz od ljudi naduto, niti hodaj Zemljom ponosito; sigurno Allah ne voli nadute hvalisavce.’

65 (Lukman, 31:19)

106

Kao što je očito iz ovog ajeta, Allah kaže da ne trebamo hodati okolo pokazujući ponos i oholost. Ponosni ljudi imaju svoj pose-ban stil. Allah ne voli da čovjek hoda naduto. Neki po navici stoje ponosno pred svojim potčinjenim, ali pokazuju poniznost pred svojim pretpostavljenim. Zlo licemjerstva je očito kod takvih osoba. Prema tome, crte oholosti bivaju uzrok mnogih drugih zala; polahko i postepeno svi putevi kreposti bivaju pot-puno zatvoreni. Takve osobe udaljavaju se od religije i također od Nizam-e-Džemata (sistema Džemata). Kako njihova oholost raste, oni se sve više udaljavaju od blizine i blagoslova Allahovih i Njegovog Poslanika.U jednom hadisu je spomenuto:Hazreti Džabir r.a. prenosi da je Časni poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Na Sudnjem danu će biti meni najdraži i najbliži oni koji su najbolji u dobrom vladanju. A oni od vas koji će biti najviše odvojeni pod srdžbom i najdalje od mene bit će oni koji su tatari, oni koji su poganog govora i ispraznog blebetanja; mutashaddik, koji govo-re sa iskrivljenim izrazima lica i istežu svoje vratove; i muftaihik.’ Ashabi r.a. su pitali: ‘O Allahov Vjerovjesniče s.a.v.s.! Mi znamo značenje riječi thartar, i matashaddik, ali ko su muftaihik?’ On je odgovorio: ‘Muftaihik su oni koji govore naduto, oholo.’ (Sunan-ut-Tirmizi, Abvab-ul-Birri vas-Silah, Babu fi Ma’alil Akhlak)Hazreti Ibn-e-Mesud r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Tri stvari su korijen svakog grijeha. Čuvajte ih se! Uzdržite se od oholosti zato što je zbog oholosti šejtan bio potaknut da ne padne na sedždu radi Adema (Ademu). Drugo, držite se dalje od pohlepe zato što je zbog pohlepe Adem jeo plod zabranjen-og drveta. Treće, izbjegavajte ljubomoru, jer je zbog ljubomore jedan sin Adema ubio svog brata.’ (Ar-Risalah Al-Kušairiyyah, Bab-ul-Hasadi, str. 79)

Hazreti ‘Abdullah bin Mesud r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude trun

107

oholosti.’ Onda je neki čovjek rekao: ‘O Allahov Poslaniče! Čovjek voli da mu je odjeća i obuća lijepa.’ Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: ‘Ovo nije oholost,’ dodajući: ‘Allah je lijep i voli ljepotu, a kibur (oholost) je odbijanje istine i ponižavanje ljudi.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Iman, Babu Tahrimil-kibri va Bayanihi)

Drugo predanje kaže:Hazreti Abu-Hureira r.a. prenio je kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Džennet i Džehennem su vodili raspravu. Džehennem je rekao da su u njega ušli veliki ugnjetači i oholi ljudi; Džennet je rekao da su u njega ušli slabi i blagi ljudi. Na ovo je Allah dž.š. rekao Džehennemu: ‘Ti si manifestacija Moje kazne. Kroz tebe Ja kažnjavam koga Ja želim.’ I rekao je Džennetu: ‘Ti si mani-festacija Moje milosti. Ja poklanjam milost kome god Ja želim kroz tebe; i oboje ćete imati puni udio koji vama pripada.’ (Sa-hih Muslim, Kitab-ul-Jannati va Sifati Ni’amiha va Ahliha, Babun-Nari jadkuluhal-Jabbaruna val-Jannatu jadkuluhah-Du’aafa’a)

Da Allah učini da svaki Ahmadi traži milost od Svemogućeg Al-laha idući putem poniznosti, blagosti i uljudnosti, i da postane vrijedan Allahovog Dženneta, i da svaka kuća bude slobodna od grijeha oholosti.

Jedan hadis iznosi:

Hazreti Abu-Sa’id Khudri r.a. i hazreti Abu-Hureira r.a. prenijeli su da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘’Čast je odjeća Allaha dž.š. i otmjenost je Njegov ogrtač. Allah dž.š. kaže: ‘Zato, ja ću kazniti onog ko nastoji da ih otme od Mene.’’’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Birri vas-Silah, Babu Tahrimil-Kibr)

108

Oholi nikada neće ući u Džennet

Prema tome, oholost potiče čovjeka da se suprotstavlja Allahu. Svemogući Allah proglasio je da neće oprostiti onome ko prip-isuje partnere Njemu, pa kako onda može biti oprošteno onome ko tvrdi da je bog? Zaista je oholost ono što je napravilo ljude po prirodi faraona. Mi smo čitali kakav je bio kraj ljudi nalik faraonu i također smo bili svjedoci nekima iz ovog vremena. Zaista je to mjesto za strah; svaki Ahmadi treba nastojati i izbjeći čak i naj-manju oholost, zato što se ona nastoji širiti i potpuno proždrijeti čovjeka. Svemogući Allah nam je dao ovo upozorenje: ‘Ovo je Moj ogrtač, Ja sam Gospodar svih svjetova, uzvišenost pripada Meni; prihvatite to i pokažite poniznost. Ako budete nastojali da pređete ove linije, bit ćete kažnjeni. Čak i ako budete imali oholosti ravno zrnu, za vas je kazna određena.’ Skupa s ovim upozorenjem, međutim, također je data radosna vijest. Allah kaže: ‘Ja ću vas spasiti od kazne Vatre ako budete imali barem zrno vjere,’ kao što je spomenuto u hadisu:

Hazreti ‘Abdullah r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Onaj čije srce ima oholosti makar ravno zrnu neće ući u Džennet, a onaj čije srce ima vjere samo ravno zrnu neće ući u Vatru.’ (Sunano Ibn-e-Madžah, Al-Mukaddimah, Babu Fil-Imam hadis br. 59)

Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Ja vam, uistinu, kažem da na Sudnjem danu poslije širka – pri-pisivanja partnera Allahu – neće biti takvog zla kao što je ohol-ost. To je zlo koje ponižava čovjeka na oba svijeta. Božija mi-lost daje svakome ko vjeruje u Božije Jedinstvo, ali ne oholom. Šejtan je, također, tvrdio da vjeruje u Jednog Boga; međutim, on je bio ohol i pun prezira prema Ademu, koji je bio drag Bogu. Šejtan ga je kritikovao i bio uništen, i jaram prokletstva visi o

109

njegovom vratu. Zato je prvi grijeh zbog kojeg je čovjek bio pot-puno uništen bila oholost.’’ (A’inah-e-Kamalat-e-Islam, Ruhani Khazain, tom 5, str. 598)

On dalje kaže:‘’Ako imate ikakve oholosti, licemjerstva, samoljublja ili nemara i lijenosti, onda niste vrijedni prihvatanja. Nemojte sebe zavodi-ti nekolikim stvarima, u onome u čemu ste postigli što ste mogli, zato što Bog želi da vaše cijelo biće prođe kroz potpunu revolu-ciju. On zahtijeva smrt od vas, poslije koje će vam On dati život.’’ (Kašti-e-Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 12)

Duboka veza između oholosti i šejtana

Obećani Mesija a.s. onda kaže:‘’Zaista, ima ljudi koji postaju oholi kad samo nekoliko dana obavljaju namaz, iako su stotine hiljada stepeni ispod ovih Božijih poslanika a.s. Slično tome, umjesto da se očiste postom i obavljanjem hadža, oni gaje samoljublje i oholost. Zapamtite, oholost dolazi od šejtana i čini osobu šejtanskom. Dokle god se čovjek ne čuva daleko od toga, to postaje zapreka u prihvatanju istine i Božije blagodati. U svakom slučaju, oholost uopće ne treba prihvatati, niti s obzirom na znanje, niti u pogledu imetka, niti položaja, niti zbog društvene klase, loze i porijekla, jer se uglavnom oholost razvija zbog ovih stvari. Ukoliko se osoba ne oslobodi ovog samoljublja, ne može biti očišćena u Allahovim očima. Čovjeku ne može biti podarena spoznaja o Bogu koja sagorijeva nedostojne emocionalne elemente, jer ovo (samo-ljublje) pripada šejtanu, i Svemogući Allah to ne voli...

Obećani Mesija a.s. objašnjava da postoji nekoliko osnovnih stvari koje zahtijevaju vašu pažnju i treba da ih se čuvate. Neki ljudi sebe smatraju izuzetno časnim poslije obavljanja namaza

110

za samo nekoliko dana; oni poprime neobično ozbiljan izraz lica koji luči ponos. Vjerovatno ste se susreli sa određenim po-jedincima sa dugim službenim odorama kako sa tespihom u ruci izlaze iz džamija. Njihov nastup pokazuje ponos i oholost. Hvala Bogu, Ahmadija muslimanski džemat je oslobođen od takvih pojedinaca. Po povratku sa hadža čini se ogromna propagan-da. Takvi ljudi poste radi pokazivanja. Njihovi pohodi da obave hadž također su radi pokazivanja. Sve je to radi uobražavanja nadmoćnosti tek da ljudi mogu reći kako je takva i takva oso-ba kreposna, mnogo posti, da je hadžija i najpobožnija. Svako ovakvo pokazivanje potječe iz oholosti, ili se oholost razvija iz ovih pokazivanja.Obećani Mesija a.s. također kaže da su neki ljudi oholi zbog svoje društvene klase i porijekla: ‘Taj i taj je nižeg položaja; kako on može biti njima ravan?’ Obećani Mesija a.s. objasnio je da postoje mnoge vrste oholosti koje čovjeka odvode od spoznaje o Svemogućem Allahu, dalje od Njegove blizine, i otuda u zam-ku šejtana.

Zatim Obećani Mesija a.s. kaže:

‘’Zato je, po meni, ovo izvanredan način da budete očišćeni. Nemoguće je naći bolji način nego odbaciti oholost i ponos bilo koje vrste – o učenosti, porodici ili imetku. Kad nekome bude od Boga podarena pronicljivost, on može vidjeti da se sva sv-jetla spuštaju s nebesa i pomažu da se uklone svi oblici mraka. Čovjek stalno treba nebesko svjetlo. Čak ni oko ne može vid-jeti bez nebeskog svjetla sunca. Slično tome, unutrašnje svjetlo koje uklanja svaku vrstu mraka i na njegovom mjestu stvara sv-jetlo bogobojaznosti i čistoće također dolazi s nebesa. Ja vam, uistinu, kažem da se i čovjekova bogobojaznost i vjera i čistoća spuštaju s nebesa. Sve to ovisi o posebnoj Allahovoj milosti. Ako On želi, On to daje; i ako On želi, On to oduzima.

111

Prema tome, stvarna spoznaja je zaista da čovjek treba smatrati svoje ‘ja’ duboko poniznim i krajnje beznačajnim, i treba tražiti Allahovu milost s poniznošću i blagošću, padajući na sedždu na Allahovim vratima. On moli za to svjetlo spoznaje, koje uništava strasti ‘ja’ i razvija svjetlo unutar njega, i daje moć i oduševljenje za krepošću. Ako onda s Božijom milošću dobije ovaj udio i u neko vrijeme bude sticao jasniju pronicljivost ili snažnije uvjerenje, on ne smije osjećati ponos i samoljublje. Umjesto toga, treba dalje napredovati u poniznosti i pokornosti, jer što više sebe smatra beznačajnim, veća će biti iskustva i božansko svjetlo od Allaha koje će mu omogućiti (duhovno) svjetlo i moć.Ako se čovjek drži čvrsto svog vjerovanja, onda se može nadati da će Allahovom milošću njegovo moralno stanje biti dobro. Misliti visoko o sebi u svijetu također je oholost i uzrokuje iste posljedice. To se povećava do te mjere da čovjek proklinje druge i prezire ih.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 4, str. 212-213)

On onda objašnjava:

‘’Oholost je najopasnija bolest. Ko god ovo gaji doživljava duhovnu smrt. Ja zasigurno znam da je ta bolest gora nego ubistvo. Ohola osoba postaje šejtanov brat zato što je samo oholost bilo ono što je uskratilo milost šejtanu. Zato je predu-vjet za vjernika da ne smije imati oholosti; umjesto toga, od njega se traži da posjeduje poniznost i blagost. Oni koji su određeni od Boga imaju poniznost najvišeg stepena. Časni Po-slanik s.a.v.s. ovu je vrlinu posjedovao više nego bilo ko drugi. Jedan od njegovih sluga je bio zapitan o tome kako je prema njemu postupano. On je odgovorio kako je istina da Časni Po-slanik s.a.v.s. služi njega više nego što on služi njemu.66

66 ’Blagoslovi Muhammeda i njegov narod i podari im Svoje blagodati i mir.’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 4, str. 437-438)

112

Oholost je najomraženija u Allahovim očima

Onda, Obećani Mesija a.s. kaže:

‘’...Ja savjetujem svoj Džemat da se čuva oholosti zato što je oholost jako omražena u očima Allaha, Gospodara slave. Možda vi u potpunosti ne shvatate šta je oholost. Zato to naučite od mene, jer ja govorim s Allahovim duhom.Svako ko s poniženjem postupa prema svome bratu zato što misli da je učeniji, mudriji ili stručniji nego on, ohol je. Umjesto da smatra kako je Bog Vrelo sve mudrosti i znanja, on smatra sebe nečim, zato je ohol. Zar Bog nema moć da ga učini ludim i umjesto toga pokloni veće znanje, mudrost i stručnost njego-vom bratu kojeg je on smatrao manje vrijednim? Isto tako, ohol je i onaj ko svog brata smatra nižim zbog svog imetka i veličine. On je ohol zato što je zaboravio činjenicu da su mu ovaj imetak i veličina dati od Boga. On je slijep i ne zna da Allah ima moć da ga pogodi nevoljom koja će ga, odjednom, baciti među najniže; i da Allah ima moć da njegovom bratu, kojeg je smatrao nevažnim, dadne veće bogatstvo. Zatim, ohola je ona osoba koja se ponosi svojim izvrsnim tjelesnim zdravljem, ili svojom lijepotom, ili do-brim izgledom, ili snagom i utjecajem, i podrugljivo zbija šalu sa svojim bratom i zadirkuje ga i obraća mu se prezrivim imenima i oglašava njegove mahane među ljudima. To je zbog toga što on nije svjestan Boga, koji posjeduje moć da mu iznenada dadne takve tjelesne nedostatke koji će ga učiniti mnogo gorim od njegovog brata.Slično tome, i ona osoba koja se oslanja na svoju snagu, i zane-maruje moliti Allaha, ohola je. Zato što nije prepoznala božansku snagu i moć, i umjesto toga sebe smatra nečim velikim. Zato, o dragi moji, zapamtite sve ovo da ne biste u Allahovim očima smatrani oholim u bilo kojem smislu, a da niste ni svjesni toga. Osoba koja ispravi pogrešnu riječ svog brata s ohološću također

113

je sudjelovala u oholosti. Osoba koja ne želi slušati šta njegov brat ima reći sa uljudnošću i okreće lice, također je sudjelovala u oholosti. Onaj ko osjeća gađenje prema siromašnom i bijednom bratu koji sjedi do njega također je sudjelovao u oholosti. Oso-ba koja sa prezirom i izrugivanjem gleda na onog ko čini dove također je sudjelovao u oholosti. Onaj ko ne želi biti potpuno pokoran Božijem Poslaniku i izaslanicima, također sudjeluje u oholosti. Onaj ko pažljivo ne sluša Božijeg izabranika i Poslanika i ne čita pažljivo njegova pisanja, također sudjeluje u oholosti. Zato, nastojte da se oslobodite bilo kakvog udjela oholosti u sebi, da ne biste bili uništeni i zato da, skupa sa svojom porodi-com, postignete spas. Okrenite se Bogu, volite Ga koliko god je moguće voljeti nekoga u ovom životu i bojte se Boga koliko god je moguće bojati se nekoga na ovom svijetu. Budite čistog srca i čiste namjere i blagi, pokorni i bezazleni, tako da vam bude po-kazana milost.’’ (Nazul-ul-Masih, Ruhani Khaza’in, tom 18, str. 402-403)

Drugi dio koji je iznesen u ovom uvjetu jeste da čovjek treba pro-voditi svoj život u skromnosti, poniznosti, vedrini, podnošljivosti i blagosti. Kao što sam ranije spomenuo, ako nastojite svoje srce i um osloboditi oholosti, i uspijete ga osloboditi, onda je krajnje neophodno da sebi usadite višu vrlinu, višu odliku i bolji atribut ili će inače šejtan ponoviti svoj juriš, jer je njegov zadatak da vas ne ostavlja na miru. Ta odlika je poniznost i blagost. Nije moguće da oholost i blagost budu zajedno. Oholi ljudi uvijek se podruguju poniznim ljudima, koji su robovi Milostivog Boga. Kad se suočite sa takvim ljudima, vi ne smijete prihvatati nji-hovo vladanje; umjesto toga, trebate se pridržavati ove naredbe Svemogućeg Allaha:67

67 (Al-Furkan, 25:64)

114

’A robovi Milostivog su oni koji skrušeno idu Zemljom, i kad im se neznalice obrate, oni kažu (u odgovoru): ‘Salam!’’ Hazreti Abu-Sa’id Khudri r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Svakome ko usvoji jedan stepen poniznosti Allah će do nekog stepena uzdignuti njegov položaj dotle da će mu biti dato mjesto među ‘ilijjun’ (to jest, najviši od visokih). A onome ko pokazuje oholost pred Allahom i poprimi jedan stepen samolju-blja, Allah će sniziti njegov duhovni položaj do takvog stepena da će ga spustiti do Asfal-us-Safilin (najniži od niskih).’ (Musnadu Ahmadabni Hanbal, Baki Musnadil Mukthirina minas-Sahabah, Musnadu Abi-Sa’id Al-Khudri)

Vaša sigurnost i zaštita je da napustite društvo takvih osoba nazivajući im ‘salam’. Za vas je to bolje zato što će vaši duhovni stepeni biti uzdignuti, a protivnici će pasti među najniže od ni-skih.Zatim je u jednom hadisu izneseno:

Hazreti Abu-Hureira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Vaš imetak se ne umanjuje davanjem sadake (milostin-je). I što osoba više oprašta drugima, više joj časti Allah daje; što više osoba usvaja poniznost i skromnost, Allah više uzdiže njen položaj.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Biri vas-Silah, Babu Istihbabil ‘Afvi Wat-Tawadu’i)

‘Ijad bin Himar Al-Mudžaši’i r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Allah mi je objavio da trebate usvojiti skrušenost do te mjere da niko ne pokazuje ponos drugima i niko ne čini bilo kakav zulum drugom.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-jannati wa Sifati Na’imiha Wa Ahliha, Babus-Sifatillati yur’afafu biha fid-Dunya Ahlul-junnati Wa Ahlun-Nar, Hadis br. 7210)

115

Ima još jedno predanje koje također trebamo imati na umu u pogledu uzajamnih stvari i odnosa.Hazreti Abu-Hureira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Imetak se ne smanjuje kad se troši na Allahovom putu, i onoliko koliko Božiji rob oprašta drugom, Svemogući Allah isto toliko poveća njegovu čast. Što više poniznosti i skromnosti osoba poprima, viši joj položaj Svemogući Allah poklanja.’ (Sa-hih Muslim, Kitab-ul-Birri was-Silah, Babu Istihbabil ‘Afwi Wat-Tawadu’i)

Zato svaki Ahmadi treba usvojiti naviku uzajamnog opraštanja. Ovo će uzdići položaj osobe na Ahiretu, i Svemogući Allah će tako povećavati njegovu čast na ovom svijetu. Allah dž.š. ne os-tavlja bez nagrade ništa što je urađeno radi Njega.

Položaj siromašnog u očima Časnog Poslanika s.a.v.s.

Kako je velik bio položaj siromašnog u očima Časnog Poslanika s.a.v.s. možemo odrediti iz slijedećeg hadisa:

Hazreti Abu-Sa’id Khudri r.a. prenosi u pogledu na Časnog Po-slanika s.a.v.s. da je volio siromašne. Hazreti Abu-Said Khudri r.a. rekao je kako je čuo da Časni Poslanik s.a.v.s. uči dovu:

‘O Allahu, ostavi me u životu u siromaštvu, podaj mi smrt u siromaštvu, i uzdigni me među društvom siromašnih.’(Sunano Ibn-e-Mađah, Kitabuz-Zuhd, Babu Mađalasatil-Fukara’i)

Prema tome, svaki Ahmadi treba usvojiti isti put i treba ići pute-vima kojima je išao naš učitelj Časni Poslanik s.a.v.s. Svaki Ahma-di treba nastojati da bude i treba biti ubrojan među siromašne,

116

jer zavjet bai’ata kaže: ‘Ja ću potrošiti svoj život u poniznosti.’

U jednom hadisu je preneseno slijedeće:Hazreti Abu-Hureira r.a. rekao je: ‘Hazreti Dža’far r.a. bin Abi-Talib volio je siromašne i bijedne. On bi sjedio na njihovim sku-povima i govorio im, i oni su govorili s njim. Zato je Časni Po-slanik s.a.v.s. zvao hazreti Dža’fara r.a. titulom ‘Abul- Masakin’ (to jest, otac siromašnih).’ (Sunano Ibn-e-Madža, Kitabuz-Zuhd, Babu Mađalasatil-Fukara’i)

Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Ako tražite Svemogućeg Allaha, tražite Ga blizu srca siromašnih. To je razlog što su Božiji poslanici usvojili poniznost. Slično tome, traži se da se ljudi većih nacija ne rugaju manjim nacijama; niko ne treba govoriti kako su njegovi preci viši. Svemogući Allah kaže: ‘Kad dođete pred Mene, Ja vas neću pitati o vašoj naciji; umjesto toga pitanje će biti koja su vaša djela?’ Isto tako, Božiji Poslanik s.a.v.s. rekao je svojoj kćeri: ‘O Fatima, Allah dž.š. neće pitati za porijeklo osobe. Ako počiniš grijeh Allah dž.š. ti neće oprostiti zato što si kći Poslanika. Zato treba da cijelo vrijeme paziš šta radiš.’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 3, str. 370)

On također kaže:

‘Za bogobojazne ljude neophodno je da svoje živote provode u siromaštvu i skromnosti. Ovo je ogranak bogobojaznosti kojom treba da se borimo protiv nepravedne ljutnje. Zadnji i najvažniji stepen za vrlo pobožne i iskrene ljude je zaista da odbace ljut-nju. Oholost i samoljublje su rođeni iz ljutnje, a isto tako, ljutnja je ponekad posljedica oholosti i samoljublja. Ljutnja je potak-nuta samo kad čovjek daje prednost svom nafsu (svom ‘ja’) nad drugima.’ (Izvještaj Đelsa salana, 1897, str. 49)

117

On kaže:

‘’Ako želite da Bog na nebu bude zadovoljan s vama, onda bu-dite kao da ste dva brata iz jedne maternice. Više je cijenjen onaj od vas ko oprašta grijehe svog brata, a nesretan onaj ko je svojeglav i ne oprašta. Takva osoba nije od mene.’’ (Kašti-e-Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 12-13)

118

VIII

UVJET BAI’ATA

Da obeća da će vjeru, čast vjere i simpatiju prema islamu učiniti dražim od svog života, imetka, časti, djece i svega drugog što mu je drago.

Zavjet davanja prednosti vjeri nad svijetom je obećanje koje svako ko je neprestano vezan sa Džematom i prisustvuje sku-povima i iđetemi stalno ponavlja. Na svakoj iđetemi su postav-ljeni transparenti, na đelsi itd. Na ovim transparentima često je ispisano: ‘Ja ću dati prednost vjeri nad ovosvjetskim stvarima.’ Zašto je ovoj stvari data tako velika važnost? Bez toga vjera ne može preživjeti. Nije lahak zadatak postupati u skladu s ovim zahtjevom. Da bi to postigao, čovjek treba neprestano tražiti Al-lahovu pomoć. Ovaj visoki standard samo može biti utemeljen s Njegovom milošću. Za nas koji smo (Allahovom milošću) u bai’atu Obećanog Mesije a.s., Svemogući Allah je dao uputu u Časnom Kur’anu:68

‘A njima nije bilo naređeno drugo osim da Allaha obožavaju, da Mu budu iskreni u vjeri, uvijek naklonjeni Njemu, i da obavljaju namaz, i daju zekat. A ovo je učenje vjere koja je ispravna...’ Obavljanjem namaza na vrijeme i u džematu, i trošenjem na Allahovom putu i pomaganjem onima bez sredstava možemo sebe postaviti na ispravnu vjeru. Tako ova učenja možemo utjeloviti u svoje živote i nametnuti u svom vladanju; i kad

68 (Al-Bejjina, 98:6)

119

obožavamo Allaha i postupamo po Njegovim učenjima, Allah dž.š. će nam dati sposobnost da to činimo. Ojačat ćemo svoju vjeru do te mjere da ćemo sami mi, naše ambicije i naša djeca izgledati beznačajni u poređenju s našom vjerom. Prema tome, kad sve bude samo radi Allaha dž.š., i kad ništa ne budemo sma-trali svojim vlasništvom, onda Allah neće dozvoliti da budemo izgubljeni. On čuva čast, štiti djecu i stavlja Svoje blagoslove na takve ljude. On uvećava njihove imetke, uvijek ih obavija Svo-jom milošću i naklonošću i uklanja sve njihove strahove. Kao što Allah kaže u Časnom Kur’anu:69

’Ne, istina je da će, ko god se potpuno preda Allahu, a čini dobročinstva, imati svoju nagradu kod Gospodara svoga. Oni neće imati straha, niti će tugovati.’

Bit islamkih učenja

Onda Allah kaže:70

’A ko će biti bolji u vjeri od onog ko svu svoju pažnju preda Al-lahu, i čini dobročinstva, i slijedi vjeru Ibrahima hanife? A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja.’ U ovom ajetu zabilježene su biti učenja islama. Čovjek treba biti potpuno poslušan i treba slijediti Allahove naredbe svom

69 (Al-Bakara, 2:113)70 (An-Nisa, 4:126)

120

svojom snagom. Treba se posvetiti vjeri i biti zahvalan. Ne treba se bojati da će njegov imetak ili djeca biti izgubljeni. Al-lah, koji je bolji od bilo koga drugog u uzvraćanju naklonosti i u nagrađivanju napora, nagradit će Lično ove postupke. Kao što je ranije bilo objašnjeno, On će Lično zaštititi njegov život, imetak i čast. Svemogući Allah ne dopušta da takvi ljudi ili nji-hove buduće generacije budu izgubljeni.Pozivajući se na Kur’an, Obećani Mesija a.s. kaže:71

‘Ko god se pokori pred Allahom, posveti svoj život na Njegovom putu, i žudi da čini ispravna djela, dobit će svoju nagradu od glavnog izvora Božije blizine. Nad ovim ljudima nema ni straha ni žalosti. Ko god sve svoje sposobnosti posveti Božijem putu, i ko god je aktivan čineći istinski bogobojazna djela svojim riječima, pokretima, položajem (ugledom), i njegov cijeli život bude samo radi Allaha, imat će posebnu nagradu. Allah će ga izbaviti od straha i žalosti.’ (Siraj-ud-Din ‘Isa’i ke Čar Swalon ka Jawab, Ruhani Khaza’in, tom 12, str. 344)

U jednom hadisu je izneseno:Hazreti Mu’avija bin Al-Kušairi r.a. kaže dok navodi priču o svom primanju islama: ‘’Ja sam došao do Časnog Poslanika s.a.v.s. i pitao ga: ‘S kojom porukom te je naš Gospodar poslao i koju vjeru si ti donio?’ On je rekao: ‘Allah me je poslao s religijom islama.’ Ja sam pitao: ‘Šta je religija islam?’ Poslanik a.s. je od-govorio: ‘Islam je da predaš svoje cijelo biće Allahu, napustiš sva druga božanstva, obavljaš namaz i daješ zekat.’ ‘’ (1: Kan-zul—Ummal Li ‘Alaiddin Al-Muttaki Al-Hindi, Kitab-ul-Imani wal-Islami min Kismil-Af’al. Wa fihi Arba’atu Abwabin, Albabul

71 (Komentar na ajet 2:113)

121

awwalu, alfasluh-thani fi Hakikatil Islam. 2: Šu’aabul-Imani Lil-Baihaki, As-Sadis was-Sittuna min Šu’aabil-Imani Wa huwa Ba-bun fi Muba’adatil-kuffari Wal-Mufsidina wal-galzati ‘Alaihim)

Ima još jedan hadis:

Hazreti Sufijan r.a. kaže: ‘’Ja sam jednom rekao: ‘O Allahov Vjerovjesniče! Reci mi nešto o islamu poslije čega neću trebati pitati nikoga drugog i da budem potpuno zadovoljan.’ Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: ‘Treba da kažeš - Ja vjerujem u Allaha dž.š., onda da budeš čvrst na tome, i ostani na tome s ustrajnošću.’ ‘’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Iman, Babu Jami’i Ausafil-Islam)

Kakva su bila djela Ashaba r.a.? U hadisu je zabilježen slijedeći događaj. Na početku alkohol nije bio zabranjen u islamu. Ashabi r.a. pili bi i ponekad bili pijani. Ali čak i u ovom stanju vjera i njena čast prevladavali su njihovim umovima. Njihova najveća briga je bila da vjeri dadnu prednost nad svim stvarima. Kad je došla naredba o zabrani alkohola, neki ljudi su sjedili zajedno i pili, a neki su bili pijani. Kad su čuli o zabrani, oni su odmah postupili po tome.Hazreti Anas bin Malik r.a. prenosi: ‘Ja sam posluživao vino pripremljeno od hurmi Abu-Talhi Ansari r.a., Abu-’Ubaidi bin Džarrah r.a. i Ubaj bin Ka’abu r.a. Neko je došao i rekao kako je alkohol zabranjen, i kad je Abu-Talha r.a. ovo čuo, rekao je Enesu r.a.: ‘Ustani i razbij posude vina.’ Enes r.a. dodaje da je ustao i udario posude dnom kamene vazne i polomio ih.’ (Sahih Al-Buhari, Kitabu Akhbaril-Ahadi, Babu ma Ja’a fi Ijazati-Khabaril-Wahidis-Suduk)

122

Oživljavanje islama zahtijeva otkup od nas

Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Oživljavanje islama zahtijeva otkup od nas. Šta je to? Naša smrt na ovom putu. Ovo je smrt o kojoj ovisi život islama, i život drugih muslimana i manifestacija Živog Boga. Ovo je žrtva koja je iskazana riječima sa značenjem pojma ‘islam’. Isti taj ‘islam’ Allah sada želi ponovo vratiti u život. Da bismo postigli ovaj cilj, bilo je neophodno da Bog lično stvori veliki pokret koji će u sva-kom smjeru imati veliku djelotvornost. Zato je kao posljedicu, On koji je Najmudriji, Najmoćniji, poslao Svog poniznog slugu za reformu ljudskog roda.’’ (Fat-he-islam, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 10-12)

On onda kaže:‘’Dok čovjek ne postane Allahov rob sa iskrenošću i čistoćom, teško je postići bilo kakav položaj. Allah dž.š. svjedoči o Ibra-himu a.s.:72

’i Ibrahima, koji je ispunio obećanje...’ Ibrahim je čovjek koji je ispunio svoje riječi. Da biste očistili svoje srce od svega stranog, da biste ga ispunili ljubavlju prema Allahu, da biste živjeli prema Allahovim željama, i da biste bili pokorni robovi čije su želje u savršenom skladu sa Allahovim željama, kao sjenka - sve ove stvari bivaju postignute dovom. Salat (namaz) je zaista radi dove, i treba da molimo u svakom dijelu namaza. No, ako osoba obavlja salat kao da spava, i nije toga svjesna, onda u stvarnosti to nije salat... Zato je potrebno da čovjek ne bude lijen u obavljanju namaza, niti da bude nema-ran. Ako naša zajednica želi postati Džemat, ona treba odabrati

72 (An-Nadžm, 53:38)

123

jednu vrstu smrti. Ona treba izbjegavati sebične stvari i sebične motive, i treba dati prednost Allahu dž.š. nad svime.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 3, str. 457-458)

Sredstva oslobađanja od grijeha – sigurnost vjere

Onda Obećani Mesija a.s. kaže:‘’O, vi koji tražite Gospodara, otvorite uši i čujte! Uzmite u obzir da ne postoji ništa što vas oslobađa od grijeha kao što je sigurn-ost vjerovanja. Sigurnost vam daje snagu da činite dobro, i jedi-no vas sigurnost može napraviti onim koji voli Allaha. Ova sig-urnost vas čini iskrenim. Možete li napustiti grijeh bez savršene sigurnosti? Možete li se uzdržati od tjelesnih želja (i svoje na-gone zadržati pod kontrolom) bez sjaja sigurnosti? Može li osoba naći ikakvo zadovoljstvo bez ove sigurnosti? Može li iko postići bilo kakvu stvarnu promjenu u sebi bez ove savršene sigurnosti? Može li postići istinsko zadovoljstvo bez ove sigurn-osti? Postoji li ispod neba ikakvo iskupljenje i otkup koje vam može dati snagu da se klonite grijeha?... Zato, trebate zapamtiti da ne možete izaći iz mraka bez čvrste sigurnosti, niti možete doprijeti do Ruhul Kudusa (uzvišenog duha). Blagoslovljeni su oni koji imaju ovu sigurnost, zato što su oni ti koji će spoznati Boga. Blagoslovljeni su oni koji su spašeni, jer će jedino oni biti oslobođeni grijeha, i blagoslovljeni ćete biti vi kad vam bude dato ovo veličanstveno blago čvrste sigurnosti, jer će poslije toga biti kraj vaših grijeha. Grijeh i sigurnost ne mogu postojati zajedno. Biste li vi ikada svjesno stavili ruku u rupu a da vidite da je u njoj otrovna zmija? Ili, da li biste i dalje stajali tamo gdje kiša crvenog usijanog kamenja pada iz nekog proključalog vulkana? Ili na mjestu koje je meta munje s neba? Ili tamo gdje postoji bojazan da vas svakog momenta može napasti ljutit lav? Ili, biste li živjeli na mjestu gdje smrtonosna kuga uništava ljude? Prema tome, ako vjerujete u Boga istom čvrstom sigurnošću kao što

124

vjerujete u opasnost od zmije, groma, lava, ili od kuge, onda nije moguće da Njega izazivate neposlušnošću, da time natovarite kaznu, ili da želite prekinuti vezu iskrenosti i privrženosti koja vas povezuje s Njim.’’ (Kašti-e-Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 66-67)

Obećani Mesija a.s. također je rekao:‘’Savršeno razumijevanje je korijen straha, ljubavi i zahval-nosti. Kome god je dato savršeno znanje, dato mu je također savršenstvo straha i ljubavi. Kome god je dat savršen strah i ljubav, dat mu je spas od svakog grijeha koji potječe iz bezbrižnosti. Za ovaj spas, mi ne ovisimo ni o kakvoj krvi, mi ne trebamo križ, i ne trebamo nikakav iskup. Umjesto toga, mi samo trebamo jed-nu žrtvu, žrtvu svog ‘ja’. Naša priroda osjeća tu potrebu, i ova žrtva je drugim riječima nazvana islam. Islam znači da stavimo svoj vlastiti vrat za žrtvovanje. To znači da stavimo svoju dušu na Božiji prag s potpunim zadovoljstvom. Ovo čarobno ime je duh svih šerijata i život svih naredbi. Staviti svoj vrat na žrtvovanje sa stvarnom radošću i zadovoljstvom zahtijeva savršenu ljubav i savršenu predanost. Savršena ljubav zahtijeva savršeno razu-mijevanje. Prema tome, riječ islam ističe činjenicu da istinska žrtva treba savršeno shvatanje i savršenu ljubav. I ona ne treba ništa drugo.’’ (Predavanje u Lahoru, Ruhani Khaza’in, tom 20, str. 151-152)

Da nam Allah dž.š. pokloni sposobnost da postupamo prema svim ovim savjetima.

125

(Iz hutbe petkom održane u Fazl-džamiji, London, Velika Britani-ja, 12. septembra 2003. godine, u kojoj je diskutovano detaljno o devetom uvjetu bai’ata)

Učenja islama toliko su lijepa da nisu ostavila netaknutim ni jedan aspekt ljudskog života. Sve ove naklonosti Allaha dž.š. zahtijevaju da ovo učenje, koje se spustilo na Časnog Poslanika s.a.v.s., bude prihvaćeno i postane dio naših života. Mi nosimo još veću odgovornost jer smo se priključili i tvrdimo da smo se priključili Džematu istinskog zaljubljenika i sluge Časnog Po-slanika s.a.v.s. i Imama ovog doba. Prema tome, dok Allah dž.š. skreće pažnju na Njegovo obožavanje i ispunjavanje čovjekovih obaveza prema Njemu, On također skreće pažnju na ispunja-vanje naših obaveza prema ljudima. On nam je, također, nare-dio u vezi s pravima raznih srodnika i raznih veza da ta prava trebaju biti ispunjena. Zbog ove važnosti Obećani Mesija a.s. spomenuo je u devetom uvjetu bai’ata ljubaznost prema Alla-hovom stvaranju i obaveze koje dugujemo prema njima.

126

IX

UVJET BAI’ATA

Obećanje da će biti zauzet služenjem Božijim stvorenjima samo radi Allaha; i da će činiti korist čovječanstvu koliko god mu je sposobnosti i moći Bog podario.

Allah Svemogući kaže u Časnom Kur’anu:73

’I obožavajte Allaha i nemojte Mu nikakvog druga pripisivati, i činite dobročinstvo roditeljima, i bližoj rodbini, i siročadima, i siromašnim, i komšiji koji vam je rodbina, i komšiji koji vam nije rodbina, i prijateljima, i putniku, i onima koje vaše desne ruke posjeduju. Sigurno, Allah ne voli ohole i hvalisave.’

Imajte ljubazan odnos prema svima

U ovom ajetu Allah dž.š. naređuje da postupate ljubazno ne samo prema svojoj braći, svojim bližnjim, rodbini, poznanicima i svojim komšijama nego i da budete samilosni i dobrotvorni, ko-liko god je u vašoj mogućnosti, čak i prema onim ljudima koje ne znate i s kojima nemate nikakve veze i da im pomažete ako im je potrebno. I da budete dobročinitelji onima s kojima se sretnete samo privremeno. Ako oni trebaju vaše saosjećanje ili pomoć i ako im možete biti od koristi, onda im morate pomoći. Na taj

73 (An-Nisa, 4:37)

127

način, bit će izgrađena dobra kultura. Razvijte samilost za Božija stvorenja, sa razumijevanjem da je to nešto više od dobrog djela, to spada u kategoriju dobročinstva. Dobročinstvo znači ne očekivati ništa zauzvrat za svoje naklonosti i usluge; čovjek po-kazuje dobročinstvo samo radi Allaha dž.š. Na ovaj način bit će izgrađeno tako dobro društvo gdje neće biti svađe između muža i žene, svekrve i snahe, i komšija. Svaki pojedinac nastojat će da bude blagonaklon prema drugome. Svaka osoba će nastojati drugima dati njihova prava s ljubavlju i brigom, i činit će to samo da zaradi Allahovu ljubav. Allah kaže da ćete, ako ne budete sli-jedili ovaj put, onda biti ubrojani u ohole. A Allah ne voli ohole.Oholost je bolest iz koje potječu svi neredi... Ja sam već detaljno govorio o ovome predmetu u sedmom uvjetu; zato nije potreb-no o tome dalje detaljno diskutovati. Ukratko, ovaj uvjet bai’ata zahtijeva da budete ljubazni prema Božijem stvaranju tako da biste postali pohvalni u Allahovim očima i dobili nagrade na oba svijeta. Dobročinstvo koje pokazujete drugima treba biti potak-nuto srčanom ljubavlju, a ne da biste tražili priznanje od ljudi za uslugu. Allah kaže u Časnom Kur’anu:74

’i hrane siromaha, siroče i zatvorenika, za Njegovu ljubav.’ Jedno tumačenje u vezi s ovim je da oni koji vole Allaha vode brigu o potrebama drugih, uprkos vlastitim potrebama, s ciljem da steknu ljubav Allaha dž.š. Oni sami su gladni, pa ipak hrane druge. Oni ne pokazuju škrtost uz izgovor da je ono što daju također potrebno da bi se zadovoljile njihove potrebe. Umjes-to toga, oni pomažu koliko mogu. Oni ovo čine radi dobrote i dobivanja Allahovog zadovoljstva, a ne zbog dobivanja bilo kakvog priznanja od drugih. Oni daju onu stvar koju i sami tre-

74 (Ad-Dahr, 76:9)

128

baju ili su je mogli koristiti, uvijek imajući na umu Allahovu na-redbu da radi Njega treba davati samo ono što sami volite. Oni nisu kao oni koji pomažu siromašne i hvale se za to. Neki ljudi imaju tako čudnu prirodu da daju kao poklon samo korištene stvari ili nošenu odjeću. Ovi ljudi treba da poštuju dostojanstvo svoje braće i sestara. Za njih je bolje da uopće ne daju poklon ako nisu u mogućnosti. Ili bar da kažu primaocu da su ovi pred-meti korišteni i onda da pitaju želi li ih primiti.Neki ljudi mi pišu da žele dati – za svadbe siromašnih djevojaka – dobru odjeću koja je bila odjevena samo jedanput ili dvaput i nije više zato što je isuviše mala ili iz nekih drugih razloga. U po-gledu ovoga, mora biti jasno da se ove stvari daju kroz pomoćne organizacije Ahmadija muslimanskog džemata, kao što je Leđna Ima’illah ili Khudam-ul-Ahmadija, ili ako su date pojedinačno, oni trebaju poštovati čast siromašnog. Oni trebaju dati stvari koje su vrijedne. Stvari ne smiju biti potpuno iznošene sa fle-kama, mirisom znoja itd. Ako se daje takva odjeća, ona prvo tre-ba biti oprana, očišćena i popravljena. Kao što sam rekao, naše pomoćne organizacije (kao što je Leđna Ima’illah) također dijele takvu odjeću. Oni trebaju objasniti primaocima da je ova odjeća korištena i da je prime samo ako hoće. Svako ima osjećaj časti, i kao što sam ranije rekao, ovaj osjećaj časti treba se poštovati. Obećani Mesija a.s. kaže u objašnjenju ovog ajeta:75

‘...Zapamtite da Allah dž.š. jako voli dobra djela, i On želi da bude pokazano saosjećanje za Njegovo stvaranje. Da On želi zlo, On bi naredio zlo; ali Božija uzvišenost je slobodna od ovoga. (Uzvišen je Allah i Njegov položaj)...’

‘’Zato, svi vi koji ste u vezi sa mnom morate zapamtiti da trebate

75 (Ad-Dahr, 76:9)

129

pokazivati samilost za svakoga bez obzira na njegovu religiju; i budite dobri prema svima bez ikakve razlike, zato što je ovo učenje Časnog Kur’ana:76

Ovi zarobljenici i zatvorenici (u vrijeme Poslanika s.a.v.s.) bili su većinom nevjernici. Ovdje možete vidjeti širinu ljubaznosti u islamu. Po mom mišljenju, savršeno moralno učenje ne može se naći nigdje osim u islamu. Jedanput, kad ozdravim, ja ću, inša’Allah, napisati opsežnu raspravu o moralnim učenjima zato što želim Džematu jasno pokazati svoja očekivanja. To će biti opsežna vodilja za moj Džemat i pokazat će kako tražiti Božije zadovoljstvo. Duboko sam ožalošćen kad vidim ili čujem da je neko uradio nešto što je u potpunosti suprotno islams-kim učenjima. Nisam zadovoljan zbog ovih događaja. Ja još uvijek gledam moj Džemat kao dijete koje poduzme dva kor-aka i padne četiri puta. Ali ja vjerujem da će Allah dž.š. učiniti savršenim ovaj Džemat. Zato se trebate truditi, planirati, boriti se i neprestano moliti da vam Allah dž.š. pokaže Svoju milost, jer ništa nije moguće bez Njegove milosti. Kad On pomaže, On ot-vara sve puteve.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 4, str. 218-219)

Allahovom milošću, zbog pobožnog utjecaja Obećanog Mesije a.s., i postupanja po njegovim učenjima, mnoge bolesti za koje je Obećani Mesija a.s. bio zabrinut (što se tiče Džemata) u to vri-jeme nestale su iz Džemata. S Allahovom milošću, ogroman dio bio je potpuno oslobođen od njih, i sad je. Kako se krećemo dalje od tog doba, šejtan ne prestaje napadati društva tim bolestima. Zato, s obzirom na brige Obećanog Mesije a.s., mi se trebamo nastaviti boriti s naporom i dovom da ove bolesti izbjegnemo. Trebamo tražiti Allahovu milost u skladu sa njegovim učenjem,

76 (Ad-Dahr, 76:9)

130

tako da Allah dž.š. uvijek čuva savršenim Džemat Obećanog Me-sije a.s. Ja ću sada predstaviti nekoliko hadisa.

Hazreti Abu-Hureira r.a. prenosi da je Allahov Vje-rovjesnik rekao: ‘’Uzvišeni će Allah na Sudnjem danu reći: ‘O sine Ademov, bio sam bolestan, a ti Me nisi obišao.’ Čovjek će reći: ‘Gospodaru, kako ću Te obići, Ti si Gospodar svih svjetova?’ Allah dž.š. će reći: ‘Zar nisi poznavao tog i tog Mog roba, on se razbolio, a ti ga nisi obišao, iako si znao da ćeš Me kod njega naći ako ga obiđeš?’ ‘O sine Ademov, Ja sam tražio da Me nahraniš, a ti Me nisi nah-ranio?’ Na ovo će sin Ademov (čovjek) reći: ‘Gospodaru, kako ću Te nahraniti, Ti si Gospodar svih svjetova?’ Allah dž.š. će reći: ‘Zar se ne sjećaš kad ti je taj i taj Moj rob tražio da ga nahraniš, a ti ga nisi nahranio, iako si znao da ćeš to naći kod Mene ako ga nahraniš?’ ‘O sine Ademov, tražio sam da Me napojiš, a ti Me nisi napojio.’ On će reći: ‘Gospodaru, kako ću Te napojiti, pa Ti si Gospodar svjetova?’ Na ovo će Svemogući Allah reći: ‘Tražio ti je taj i taj Moj rob da ga napojiš, a ti ga nisi napojio; a da jesi, našao bi to kod Mene.’’’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Birri va-Silah, Babu Fadli ‘Ijadatil-Mariz)

Zatim ima i slijedeći hadis:Hazreti ‘Abdullah bin Mas’ud r.a. kaže da je Allahov Vjerovjesnik rekao: ‘Sva stvorenja su Allahova porodica. Zato, Allah od svih ljudi voli onoga ko se dobro odnosi prema Njegovoj porodici (stvorenjima) i pazi na njihove potrebe.’ (Miškat-ul-Masabih, Kitab-ul-Adab, Babuš-Šafakati war-Rahmati ‘alal-Khalk)Ima još jedan hadis u kojem hazreti Ali r.a. prenosi da je Allahov Vjerovjesnik rekao:‘Svaki musliman ima šest dužnosti prema drugom muslimanu:1. Kad ga sretne, treba reći - ‘Aselamu aleikum’.2. Kad kihne, on treba reći ‘Jarhamukumullah’ (da Allah ima

131

milosti prema tebi).3. Kad je bolestan, on treba da ga posjeti. (Neki ljudi, Allaho-

vom milošću imaju ovu dobru naviku, i idu u bolnice da pos-jete ljude bilo da ih znaju ili ne. Oni im odnose voće i cvijeće. Ovaj oblik društvene usluge je veoma dobar).

4. Kad ga drugi pozove u pomoć, on mu odgovara.5. Kad umre, on dođe na njegovu dženazu.6. I on za njih želi ono što želi za sebe, čak i u njegovom odsus-

tvu mu želi dobro.’(Sunanu Darmi, Kitabul Istizane, Babun fi Hakkil-Muslimi ‘alal-Muslim)

Preneseno je:Hazreti ‘Abdullah bin ‘Umar r.a. prenio je kako je Allahov Poslan-ik s.a.v.s. rekao: ‘Nemojte jedni drugima zavidjeti, nemojte jedni druge mamiti na prevaru podižući cijenu robi koja se ne želi ku-piti, nemojte jedan drugog mrziti, nemojte jedni drugima leđa okretati i nemojte jedni preko drugih prodavati, već budite Al-lahovi robovi kao braća. Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nepravdu, neće ga omalovažavati i ponižavati. Bogobo-jaznost je ovdje!’ – i tri puta pokazao na svoja prsa. ‘Čovjeku je dovoljno zla da omalovaži svog brata muslimana. Svakom su muslimanu zabranjeni krv, imetak i čast drugog muslimana.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Birri was-Silah, Babu Tahrimi-Zulmil Muslimi Wa Khadhlih)

Zatim je preneseno:Hazreti Abu-Hureira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ko vjerniku otkloni jednu dunjalučku brigu, Allah će ot-kloniti jednu od njegovih briga Sudnjeg dana. Ko olakša nekom kome je teško, Allah će njemu olakšati na dunjaluku i na Ahire-tu. Ko prikrije muslimana, Allah će njega prikriti na dunjaluku i na Ahiretu. Allah će pomagati Svom robu sve dok on pomaže

132

svom bratu, a ko krene putem traženja znanja, Allah će mu put u Džennet učiniti lahkim. Nikad se ni jedna grupa ljudi nije sas-tala u jednoj od Allahovih kuća učeći Kur’an i proučavajući ga a da im nije spuštena sigurnost, da ih nije obuhvatila milost, da ih meleci nisu okružili i da ih Allah nije spomenuo onima bliskim Njemu. A koga njegovo djelo uspori, neće ga ubrzati njegovo porijeklo (znači, on neće ući u Džennet zbog svog imena i poro-dice itd.)’ (Sahih Muslim, Kitab-udh-Dhikr, Babu Fadlili Ijtima’i ‘ala Tilawatil-Kur’ani wa ‘aladh-Dhikr)

Ono što je na početku rečeno jeste da vodimo računa o pravi-ma drugih ljudi i da pomognemo ukloniti brige i teškoće svoje braće. Ako tako učinite, na Sudnjem danu Svemogući Allah će se prema vama ophoditi s istom ljubaznošću i uklonit će vaše brige i teškoće. To je blagonaklonost Časnog Poslanika s.a.v.s. prema nama. On je rekao - ako želite da vas Allah prekrije Svo-jim oprostom, onda treba da pomognete i utješite ožalošćene, povrijeđene i siromahe koliko možete. Onda će se Allah prema vama ophoditi sa ljubaznošću. Nastojte prikriti slabosti svoje braće. Nemojte nastojati da nađete njihove mahane ili iznositi ih u javnost. Vi ne znate koliko slabosti i mahana vi imate za koje ćete morati polagati račun na Sudnjem danu. Prema tome, ako ste vi previdjeli pogreške svoje braće, ako ste ih nastojali utješiti sa saosjećanjem umjesto da njihove slabosti iznosite u javnost, Allah će također previdjeti vaše pogreške. Ovo su prava ljudi. Ako ih ispunite, naslijedit ćete Allahove blagoslove.

Onda je rečeno u hadisu:Hazreti Abu-Hureira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Davanje sadake ne umanjuje vaš imetak. Osobi koja oprašta greške drugih bit će data veća čast od Svemogućeg Allaha. Niko nije obeščašćen opraštanjem pogreški drugima.’ (Musnadu Ah-madabni Hanbal, tom 2, str. 235, štampano u Bejrutu)

133

Zatim je preneseno:Hazreti ‘Abdullah bin ‘Umar r.a. iznosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Milostivi Bog će biti milostiv prema onima koji pokazuju milost drugima. Pokazujte milost stanovnicima Zemlje, i Onaj koji je na nebesima imat će milosti prema vama.’ (Sunano Abu-Davud, Kitab-ul-Adab, Babun fir-Rahmah)

Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Zapamtite da postoje dvije naredbe Svemogućeg Allaha. Prvo, nikoga ne pridružujte Njemu, ni u Njegovom Biću, ni u atribu-tima, niti u Njegovom obožavanju. Drugo, budite samilosni pre-ma čovječanstvu. Dobročinstvo ne znači da ono treba biti samo za vlastitu braću i rodbinu, nego treba biti za svakoga, za bilo kojeg čovjeka, i za svako Božije stvorenje. Nemojte razmišljati o tome je li neko hindu ili kršćanin. Ja vam, uistinu, kažem da je Svemogući Allah preuzeo odgovornost jamčenja pravde prema vama; On ne želi da vi to preuzimate na sebe. Što budete blaži i ponizniji, i više od koristi, više će Allah dž.š. biti zadovoljan s vama. Prepustite svoje neprijatelje Svemogućem Allahu. Sudnji dan je blizu. Ne trebate biti očajni zbog suprotstavljanja. Ja vi-dim da će vam oni izazvati još više patnji zato što oni koji izađu iz kruga pristojnosti postaju divlji, kao da se brana provalila i poplava izbila. Pobožna osoba treba da kontroliše svoj jezik.’’ (Malfuzat, tom 9, str. 164-165)

On zatim kaže:‘’Pazite, postoje dvije kategorije prava. Jedna je Allahovo pravo, a druga pravo ljudi. Bogati nailaze na teškoću čak u vezi sa Alla-hovim pravom, i oholost i samoljublje ih ostavljaju uskraćenim. Naprimjer, oni ne vole da budu do siromašne osobe u nama-zu. Oni ne mogu dozvoliti da siromah sjedi do njih, i tako os-taju nepotpuni u stvarima Allahovog prava. Džamije su zaista kuće za siromašne, a ovi ljudi smatraju ispod svoje časti da idu

134

tamo. Slično tome, oni ne mogu sudjelovati u služenju prava ljudi. Siromašan čovjek uvijek je spreman za bilo koju službu. On vam može masirati stopala, donijeti vodu, prati odjeću i ne oklijeva pomoći u uklanjanju smeća. A bogati smatraju da je takav zadatak uvredljiv i sramotan i na taj način su također lišeni ovih blagoslova. Prema tome, blagostanje vas također može za-ustaviti od činjenja jednog broja dobrih djela. Zato je u hadi-sima izneseno da će siromašni ući u Džennet pet stotina godina prije.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 3, str. 368)

On također kaže: ‘’Samilost za Božije stvaranje je tako (važna) stvar da čovjek, ako to napusti i udaljava se od toga, postepeno postaje zvijer. Ovo je ono što ljudska priroda od čovjeka zahtijeva, i osoba je huma-na samo dotle dok prema svome bratu postupa sa uljudnošću, nježnošću i dobrotom. Ne smiju se praviti razlike u ovome. Baš kao što je Sa’di rekao: ‘Ljudska bića su kao dijelovi tijela.’ Zapam-tite, po meni je krug simpatije vrlo širok. Ne trebate isključiti bilo koju grupu ili pojedinca. Ja ne kažem – kao neuki ljudi ovog doba – da trebate ograničiti svoju uljudnost samo na muslimane. Ja kažem da trebate imati saosjećanje za sve Božije stvaranje bez obzira ko su oni, bilo hindu ili muslimani, ili neki drugi. Nikada ne odobravam riječi ljudi koji žele saosjećanje ograničiti samo na svoj narod.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 4, str. 216-217)

On također kaže:‘’Prema tome, biti uljudan prema ljudskoj rasi i imati samilosti za nju je divna vrsta obožavanja i to je divan način da zaslužite zadovoljstvo Svemogućeg Allaha; no, ja vidim da je u ovom pogledu pokazana velika manjkavost. Neki ljudi druge smatraju niskim i rugaju im se umjesto da paze na njih i da im pomognu u vrijeme nesreće i teškoće. Bojim se da one koji sa siromašnim ne postupaju dobro, ili ih čak smatraju niskim, ne zadesi neka

135

nesreća. Oni koje je Allah blagoslovio trebaju iskazati svoju zah-valnost i trebaju se odnositi ljubazno i ljudski prema Njegovim stvorenjima. Ne trebaju biti ponosni zbog izobilja koje im je Bog podario, i ne trebaju zlobno gaziti siromašne.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 4, str. 438-439)

On također kaže:‘’Detalji o pravima roditelja, djece, druge rodbine i bijednih, kao što je opisano u Kur’anu, nisu, po mojoj procjeni, zapisani ni u jednoj drugoj knjizi. Kao što Svemogući Allah kaže:77

’I obožavajte Allaha i nemojte Mu nikakvog druga pripisivati, i činite dobročinstvo roditeljima, i bližoj rodbini, i siročadima, i siromašnim, i komšiji koji vam je rodbina, i komšiji koji vam nije rodbina, i prijateljima, i putniku, i onima koje vaše desne ruke posjeduju. Sigurno, Allah ne voli ohole i hvalisave.’’’(Čashma-e-Ma’rifat, Ruhani Khaza’in, tom 23, str. 208-209)

Hazreti halifatul Mesih I r.a. kaže u pogledu ovoga:

‘’Namjera treba biti u skladu sa ajetom:78

‘...Mi se, zaista, bojimo smrknutog i teškog dana od našeg Gos-podara (dana koji je: ‘Abus i Kamtarir).’

77 (An-Nisa, 4:37)78 (Ad-Dahr, 76:11)

136

‘Abus je teškoća, prisila i škripac (neprilika). A Kamtarir je produženo. To kazuje da će Sudnji dan biti težak i dugačak.Odlikom hranjenja gladnih, Svemogući Allah će također čuvati osobu od jačine i trajanja patnje u toku gladi. Kao rezultat:79

’Zaista je njih Allah spasio od zla tog dana, i podario im svježinu i sreću.’

To jest: Allah dž.š. zaštićuje osobu od zla ovog dana, i ova zaštita je zbog njezine vedrine i radosti.

Ja još jednom ponavljam: Zapamtite da će vas pomoć siromašnom i bijednom u doba gladi spasiti od teškoća. Da vama i meni Svemogući Allah podari priliku da se borimo za postizanje poštovanja i zadovoljstva Vječnog, Amin.’’(Haka’ik-ul-Furkan, tom 4, str. 290-291)

Odlika je Ahmadija muslimanskog džemata da sudjeluje u ak-tivnostima za služenje čovječanstvu koliko ima mogućnosti sa sredstvima koja su mu na raspolaganju. On čini koliko god može da služi ljudima i čovječanstvu, ostajući u okvirima svojih sred-stava, i kao pojedinci i kao Džemat. Članovi Džemata pomažu borbu protiv gladi, brigu o siromašnim, pomažu u obrazovanju i sklapanju braka siromašnih pridružujući se programima pod nadzorom Džemata. Ovim oni ispunjavaju svoj zavjet bai’ata ko-liko mogu.Da (Allah dadne) nikad ne postanemo kao one nacije i zemlje koje uništavaju višak svog žita radije nego da pomognu ljudima koji pate zato što ne vide političkog razloga ili koristi da im pomažu. Oni misle da siromašni ljudi ne prihvataju sve njihove naredbe i zapovijedi i ostavljaju takve ljude gladnim i uskraćenim za ka-

79 (Ad-Dahr, 76:12)

137

znu. Da Svemogući Allah omogući Ahmadija džematu da služi ljudima više nego ikada prije.U ovo vrijeme, želim reći da se takvo služenje ljudima obavlja na nivou Džemata u skladu sa njegovim mogućnostima. Iskrenim članovima Džemata Allah je dao mogućnost da služe ljudima. Oni daju ogromne sume novca kojim je omogućena ova pomoć. S Allahovom milošću, tu su doktori i učitelji koji su svoje živote posvetili i služe u Africi, Rabvi i također u Kadianu. Obraćam se svakom Ahmadi doktoru, svakom Ahmadi učitelju, svakom Ah-madi pravniku, i svakom Ahmadi koji po svojoj profesiji može služiti ljudima na bilo koji način da nastoji pomoći siromašnim i bijednim. Kao nagradu, Svemogući Allah još više će uvećati vaš imetak i živote. Inša Allah, ako svi vi omogućite ovu uslugu s namjerom ispunjavanja zavjeta Imamu ovog doba, onda ćete vidjeti, Inša Allah, takvu kišu Božijih blagoslova i naklonosti da ih nećete biti u stanju obuzdati.

Obećani Mesija a.s. i njegova briga za čovječanstvo

Savjet Obećanog Mesije a.s. o ljubaznosti prema čovječanstvu, naročito ljubaznosti i pomoći za svoju braću, bio je objašnjen jednom prigodom:

‘’Moje stanje je takvo - ukoliko je neko u bolu i njegov plač stigne do mene, čak i ako budem na namazu, ja želim prekinu-ti namaz da mu mogu pomoći, ako mu mogu pružiti neku ko-rist. Ja mu trebam pokazati saosjećanje koliko god mogu. Pro-tivno je moralnim načelima da neko ne pomogne svom bratu u nevolji ili teškoći. Ako ne možete ništa uraditi za njega, bar učite dove za njega. Isto to trebate primijeniti na strance i Hin-duse, ne samo prema svojoj (vjerskoj) braći, i trebate pokazati saosjećanje prema svima njima. Nikada nemojte biti bez brige i nezainteresovani.

138

Ja sam jedanput šetao i sa mnom je bila osoba po imenu ‘Ab-dul-Kerim. On je bio malo ispred mene. Putem smo sreli stariju gospođu koja je imala sedamdeset ili sedamdeset tri godine. Ona mu je dala pismo da joj pročita, ali ju je on grdio i gurnuo ustranu, i to je ranilo moje srce. Ona je meni dala pismo i ja sam stao i pročitao ga, i temeljito sam joj ga objasnio. Ovo ga je postidilo, zato što je svakako stao i čekao, a bio je lišen sevapa.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 4, str. 82-83)

Obećani Mesija a.s. također kaže:‘’Budite blagi i milostivi prema Njegovim ljudima (jer svi su Njego-va stvorenja). Nemojte ih ugnjetavati svojim jezikom, rukama ili na bilo koji drugi način. Radite uvijek za dobrobit čovječanstva. Ne budite oholi, čak ni prema onima koji su vam podređeni. Ni-kada ne klevećite nikoga, čak i ako on vas kleveće. Budite pon-izni u duhu, ljubazni i blagi, spremni da praštate, saosjećajni prema svima, i želite im dobro, tako da budete prihvaćeni... Ako ste veliki, imajte milosti, a ne prezir prema onima koji su mali; ako ste mudri i učeni, riječima mudrosti služite neukim. Nikada nemojte željeti da ih ponizite zbog njihovog neznanja nastojeći da pokažete svoju učenost. Ako ste bogati, služite siromašnim, umjesto da im se obraćate sa samoživim, prezrivim ponosom.’’ (Kašti-e-Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 11-12)

On je zatim rekao:‘’Ljudi će vas vrijeđati na svaki način, ali članovi mog Džemata ne smiju biti uzbuđeni. Nemojte upotrebljavati ružne riječi u na-letu emocija. Svemogući Allah ne voli takve ljude. Allah želi da naš Džemat učini primjernim.’’

On dalje kaže:‘’Allah dž.š. voli muttaki (bogobojazne). Uvijek imajte strah od Božijeg Veličanstva i vodite računa da su svi Božija stvorenja.

139

Nemojte nikome činiti zulum, nemojte se brzo ljutiti ili gledati s prezirom na bilo koga. Ako u Džematu postoji jedna loša osoba, ona također može pokvariti druge. Ako ste po naravi skloni ljut-nji, onda pažljivo ispitajte izvor ove srdžbe. Taj aspekt je vrlo opasan.’’ (Malfuzat, tom 1, str. 8-9)

On također kaže:‘’Budite takvi da vaša iskrenost, odanost, nježnost i osjećajnost dosegnu nebo. Allah štiti takvu osobu i daje joj blagoslove kad vidi da je njeno srce puno iskrenosti i odanosti. On vidi vaša srca i gleda u njihovu unutrašnjost, ne u vaše riječi i govor. Ako On uvidi da je vaše srce neiskvareno i očišćeno od svake prljavštine, On se spušta na njega i čini ga Svojim domom.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 3, str. 181)

On je također rekao:‘’Ja ponavljam da će oni koji su korisni ljudima i savršeni u vjeri, iskrenosti i odanosti sigurno biti spašeni. Zato, stvorite ove vr-line u sebi.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 4, str. 184)

On također kaže:‘’Vi ne možete biti prihvaćeni u prisutnost Gospodara ukoliko niste pošteni, i unutra i izvana. Ako ste veliki, imajte milosti, a ne prezir prema onima koji su mali; ako ste mudri i učeni, riječima mudrosti služite neukim. Nikada nemojte željeti da iza-zovete poniženje zbog njihovog neznanja nastojeći da istaknete svoju učenost. Ako ste bogati, služite siromašnim, umjesto da im se obraćate sa samoživim prezrivim ponosom. Čuvajte se puteva propasti. Bojte se Gospodara i budite pravedni... Kako je nesretan čovjek koji ne vjeruje u riječi koje dolaze od Boga, koje sam vam ja iznio. Ako uopće želite da Allah na nebesima bude zadovoljan s vama, požurite da međusobno postanete jedno kao da ste braća od iste majke. Najpoštovaniji među vama je

140

samo onaj koji najviše oprašta prijestupe svog brata... Nesretan je onaj ko ostaje tvrdog srca i ne oprašta.’’ (Kašti-e-Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 12-13)

On je također rekao: ‘’Biti samilostan prema Božijem stvaranju zaista je vrlo poh-valno djelo, i Allahu dž.š. se to jako dopada. Šta za takvu osobu može biti vrednije od pokazivanja samilosti? Mislite li da će gazda biti zadovoljan svojim prijateljem ako on ne povede brigu o jednom od njegovih sluga koje mu je poslao? Nikada, čak i ako ovaj prijatelj nije direktno povrijedio gazdu. Način vladanja prema njegovom slugi i gostoprimstvo pokazano njemu jed-nako je poštovanju gazde. Slično tome, Bog ne voli kad neko zanemaruje Njegovo stvaranje, zato što On voli Svoje stvaranje. Prema tome, osoba koja pokazuje ljubaznost prema Njegovom stvaranju zaista čini zadovoljstvo Bogu.’’ (Malfuzat, novo izdan-je, tom 4, str. 215-216)

Da nam Allah dž.š. dadne sposobnost da postupamo po ovim opomenama Obećanog Mesije a.s. i da nas On osposobi da budemo vjerni zavjetu koji smo dali Njemu.

141

X

UVJET BAI’ATA

Da obeća da će stupiti u vezu bratstva s ovim poniznim Božijim slugom, zavjetujući se na poslušnost meni u svemu dobrom, u ime Allaha, i da će tome ostati vjeran do dana svoje smrti; da će pokazati takvu visoku odanost u čuvanju ove veze bratstva kakva se ne može naći ni u kakvim drugim ovosvjetskim odno-sima i vezama, što zahtijeva vjernu poslušnost.

(Iz hutbe petkom održane u Fazl džamiji, London, Velika Britani-ja, 19. septembra 2003. godine, u kojoj je detaljno diskutovano o desetom uvjetu bai’ata).

U ovom uvjetu Obećani Mesija a.s. uzima zavjet od nas da ćemo, pridružujući se ovom pokretu, osnivati vezu bratstva s njim. Svaki musliman je brat drugom muslimanu. No, ovaj od-nos ljubavi i bratstva koji je zasnovan znači mnogo više od toga. Mi ne zasnivamo samo uzajamni odnos ravnopravnih osoba; umjesto toga, mi potvrđujemo da je naredba Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s. da prihvatimo Mesiju, koji je bio obećan. Zbog toga, vi zasnivate ovu vezu radi Svemogućeg Allaha. Vi pravite ovaj ugovor da potpomognete vjeru Svemogućeg Allaha i da prenesete i raširite religiju islama do svih krajeva svijeta. Ova veza samo može biti uspješna i dugotrajna ako se zavjetujete da budete poslušni u svemu dobrom i da ovaj zavjet držite do smrti. Trebate voditi računa da ova veza ne ostane pasivna, nego treba svakim danom postajati jača. Ona treba biti toliko jaka i njen nivo treba biti toliko visok da se svi drugi odnosi, veze i prijateljstva pokažu slabijim u odnosu na to. Ova veza treba biti bez premca i toliko snažna da u poređenju s njom sve druge veze i odnosi postaju beznačajni.

142

On onda kaže da nekome može pasti na pamet kako je ponekad u porodičnim odnosima primjenjivo ovo pravilo davanja i uzi-manja – da se nagodimo, da prihvatimo i da naše odluke povre-meno budu prihvaćene. Ovdje morate razumjeti da ovo, zapra-vo, predstavlja vezu roba i sluge. Zaista, to treba biti čak i više od toga. Vi trebate biti poslušni bez ikakvog prigovaranja. Nemate pravo kazati da se nešto ne može uraditi ili da ne možete uraditi nešto u određeno vrijeme. Kad ste dali bai’at i ušli u Džemat Obećanog Mesije a.s., vi ste dali sve svoje Obećanom Mesiji a.s. Morate poslušati njegove odluke; morate postupati po njegov-im učenjima. Budući da poslije njega postoji sistem hilafeta, vi morate slijediti odluke i naloge halife ovog vremena. Ovdje ne trebate misliti da sluga ili potčinjeni treba poslušati zato što je bespomoćan i obavezan da služi. Sluge ponekad također prig-ovaraju. Imajte uvijek na umu slijedeće - iako je vaš položaj položaj sluge, to je zaista mnogo više zato što je to veza bratstva i priznanje poslušnosti radi Svemogućeg Allaha, koji dolaze sa zavjetom žrtvovanja. Nagrada za žrtvovanje prima se samo ako je žrtvovanje dato sa zadovoljstvom. Ovaj uvjet je takav - što čovjek više misli o ovome, dublje će utonuti u ljubav Obećanog Mesije a.s. i smatrat će se obaveznijim prema sistemu Džemata.U plemenitom Kur’anu Svemogući Allah kaže:80

’O Vjerovjesniče! Kad dođu žene vjernice da ti daju zavjet (o tome) da nikoga Allahu neće pridruživati, i da neće krasti, i da neće blud činiti, niti ubijati svoju djecu, niti iznositi lažne

80 (Al-Mumtahina, 60:13)

143

optužbe (ni na koga), koje su same izmislile ispred svojih ruku i svojih nogu, i da ti neće neposlušne biti u onom što je dobro, onda prihvati njihov zavjet i traži oprost od Allaha za njih. Uis-tinu, Allah najviše prašta (i) milostiv je.’ Ovaj ajet naglašava da zavjet bai’ata treba biti uzet od žena tako da (obećaju) neće činiti širk, niti krasti, niti činiti preljubu, niti ubijati svoju djecu (to jest, da će voditi računa o prikladnom podizanju svoje djece), niti lažno ikoga optuživati i da neće biti neposlušne u bilo čemu dobrom. Ovdje se postavlja pitanje da li Poslanik, koji je određen od Allaha, može bilo kad dati naredbu koja nije dobra? Ako Poslanik može tako uraditi, može li onda i halifa također dati naredbe koje nisu dobre? U ovom pogledu, morate jasno razumjeti da Poslanik nikada ne može dati takvu naredbu. Poslanik će samo reći ono što je ispravno; on neće reći bilo šta drugačije. Zato je na mnogim mjestima u Kur’anu spomenuto da čovjek mora poslušati naredbe Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s., i mora ih provoditi. Nigdje nije navedeno da trebate slijediti samo dobre naredbe. Onda se postavlja pitanje zašto postoje dvije različite naredbe. Činjenica je da ovo nisu različite naredbe. Neki su ljudi napravili grešku prilikom njiho-vog razumijevanja. Dakle, kao što sam ranije rekao, sve naredbe koje dolaze od Poslanika su dobre. Poslanik nikada ne može dati naredbu koja je protiv Allahove naredbe ili naredbi Šerijata. On je imenovan od Allaha da provodi ove naredbe; kako onda on može biti protiv njih? Radosna je vijest za vas da ste prih-vatanjem Poslanika – onog ko je određen od Boga – i ulaskom u njegovo okrilje, postali sigurni, jer ni jedna naredba koja vam je data nije pogrešna. Svaka naredba koja vam je data potvrđena je od Allaha.

144

Definicija riječi ‘Ma’ruf’ i ‘Ghair Ma’ruf’

Ponekad se ljudi udaljavaju od sistema, zavode druge i stvaraju probleme u svom krugu time što postaju poneseni zapletenošću poslušnosti samo u ‘ma’ruf’ odlukama i dobrim naredbama. Oni trebaju razumjeti da svojevoljno ne istražuju definiciju ‘ma’ruf’ i ‘Ghair ma’ruf’ odluka. Hazreti halifatul Mesih I r.a. objašnjavajući ovo kaže:

‘’Ima još jedna greška, a to je razumijevanje ‘poslušnosti u dobrim stvarima’ - da mi nećemo poslušati u onome o čemu mislimo da nije ‘dobro’. Ova riječ je također korištena u vezi sa Časnom Poslanikom s.a.v.s.:81

Jesu li ovi ljudi također napravili listu pogrešaka Časnog Po-slanika s.a.v.s.? Slično tome, i hazreti Sahib je u svom bai’atu napisao - ‘poslušnost u dobrim stvarima’. U tome je mudrost. Ja uopće ne sumnjam ni u koga od vas. Ove stvari sam objasnio da niko od vas ne bi bio potajno zaveden.’’ (Khutabat-e-nur, str. 420-421)

Obećani Mesija a.s., objašnjavajući riječi ‘naređuje im da čine dobro’, piše:

‘’Ovaj Poslanik upućuje vas u stvarima koje nisu protivne zdra-vom razumu. I on vam zabranjuje stvari koje vam vaš zdrav ra-zum također zabranjuje. I on vam čini dozvoljenim (halal) čiste stvari, a nečiste nedozvoljenim (haram). I on uklanja terete od nacija pod kojima su one pritisnute. I on ih oslobađa okova od kojih nisu mogli ispraviti svoje vratove. Zato, ljudi koji budu vje-rovali u njega i ojačaju ga pridružujući mu se i budu mu pomag-

81 (Al-Mumtahina, 60:13)

145

ali i slijedili svjetlo koje je s njim spušteno, oni će biti spašeni teškoće ovog svijeta i Ahireta.’’ (Barahin-e-Ahmadija, tom 5, Ruhani Khaza’in, tom 21, str. 420)Prema tome, baš kao što se Časni Poslanik s.a.v.s. nije udaljio od naredbi Svemogućeg Allaha, njegov halifa - koji je određen od Allaha dž.š. preko grupe vjernika – također nastavlja isto učenje, iste naredbe koje nam je Svemogući Allah naredio preko Časnog Poslanika s.a.v.s. U ovo doba, one su nam objašnjene od Obećanog Mesije a.s. u skladu sa predskazanjima Časnog Poslanika s.a.v.s. Zato je sada ovaj sistem halifata utemeljen u Džematu preko Obećanog Mesije a.s. u skladu sa predskazan-jima Časnog Poslanika s.a.v.s., i on će trajati, inša Allah, do Sud-njeg dana. Kroz hilafet su odluke napravljene prema Šerijatu i mudrosti, i dalje će biti pravljene, inša Allah. Ovo su ‘dobre od-luke’. Ako ikada halifa vremena, zbog greške ili nerazumijevanja, donese takvu odluku koja nosi rizik da izazove neku štetu, onda će Svemogući Allah stvoriti okolnosti koje će spriječiti loše po-sljedice te odluke. U ovom pogledu hazreti halifatul Mesih II r.a. iznosi:

‘’Moguće je da halifa vremena napravi grešku u ličnim stvari-ma. No, u takvim stvarima o kojima ovisi fizički i duhovni na-predak, čak i ako on načini grešku, Svemogući Allah čuva Svoj Džemat i nekako ga upozna s greškom. U terminologiji sufija to je nazvano ‘manja svetost’. To znači, poslanici uživaju ‘veću svetost’, a halifa ima ‘manju svetost’ i Svemogući Allah ne doz-voljava da od njih bude bilo kakva velika greška koja bi izazvala veliku nesreću za Džemat. Njihove odluke mogu imati sporedne ili manje greške, ali na kraju će rezultat biti pobjeda za islam i poraz za njegove neprijatelje. Prema tome, iz razloga što halife uživaju ‘manju svetost’, njihova razboritost će proistjecati od Al-lahove. Bez sumnje, oni će biti oni koji govore, njihovi jezici će se micati, njihove ruke će se pokretati, njihovi umovi će raditi,

146

pa ipak, iza svega ovoga će biti Allahova ruka. Oni mogu naprav-iti manje greške u profinjenijim detaljima. Ponekad im njihovi savjetnici mogu dati pogrešan savjet. No, prelazeći preko ovih posredničkih prepreka, oni će biti pobjednici. I kad se sve ove veze spoje, lanac koji će proizaći bit će dobar i bit će toliko jak da nikakva moć neće biti u stanju prekinuti ga.’’ (Tafsir-e-Kabir, Hazreti Mirza Bašir-ud-Din Mahmud Ahmad r.a., tom 6, str. 376-377)

Prema tome, jasno je da je ‘loša odluka’ ta koja je očito protiv Božijih naredbi i naredbi Šerijata. Hazreti Ali r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. poslao ekspediciju i odredio im vođu tako da ga ljudi trebaju slušati i pokoravati mu se. Ovaj vođa je za-palio vatru i naredio svojim drugovima da skoče u nju. Neki ljudi ga nisu poslušali i rekli su: ‘Mi smo postali muslimani da bude-mo spašeni vatre.’ Ali su neki ljudi bili spremni skočiti u nju. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. čuo za ovo, rekao je: ‘Da su oni skočili u vatru, zauvijek bi ostali u njoj.’ I također je rekao: ‘Nijedna poslušnost nije obavezujuća ako za sobom povlači neposlušnost Allahu. Poslušnost je neophodna samo u ‘dobrim odlukama.’’ (Sunano Abi-Dawud, Kitab-ul-Jihad, Babun fit-Ta’ati)

Dalje objašnjenje ovog hadisa nalazi se u navodu hazreti Abu-Sa’ida Kudrija r.a., koji prenosi:‘Časni Poslanik s.a.v.s. poslao je hazreti Alkama bin Mijazziza r.a. u bitku. Kad je on tamo stigao ili je još bio u putu, jedan odred njegove vojske tražio je odobrenje da dalje nastave odvojeno. On im je dao dozvolu i odredio hazreti Abdullaha bin Hudha-faha r.a. bin Kaisa Al-Sahmija za njihovog vođu. Ja sam bio među onima koji su otišli s njim. Dok su bili na putu, zapalili su vatru da ih ugrije i radi kuhanja. Abdullah bin Hudhafah r.a. (koji je bio šaljive prirode) rekao je: ‘Zar vam nije obavezujuće da poslušate ono što ja kažem?’ Oni su rekli: ‘Zašto ne?’ Na ovo je Abdullah

147

bin Hudhafah r.a. rekao: ‘Hoćete li poslušati svaku naredbu koju vam ja dadnem?’ Oni su rekli: ‘Da, mi ćemo to poslušati.’ Abdul-lah bin Hudhafah r.a. rekao je: ‘Ja vam kažem da skočite u ovu vatru.’ Na ovo su neki ljudi ustali i počeli se pripremati da skoče u vatru. Kad je Abdullah bin Hudhafah r.a. vidio da će oni stvarno skočiti u vatru, zabranio im je. Nakon našeg povratka, ashabi su o ovome obavijestili Časnog Poslanika s.a.v.s. Časni Poslanik a.s. je rekao: ‘Ako vam bilo koji od vaših vođa kaže da ne poslušate Svemogućeg Allaha, ne trebate ga poslušati.’ (Sunano Ibn-e-Ma-jah, Kitab-ul-Jihad, Babu La Ta’ata fi Ma’siyatillah)Jedna stvar je posve očita iz ovog hadisa – odluka da ne poslušaju nije odluka pojedinca. Neki ljudi su bili spremni skočiti u vatru zbog naredbe da poslušaju svog vođu pod svim okolnostima. Oni su čuli da je islamsko učenje poslušati vođu u svakom po-gledu, u svakom stanju i u svakoj formi. No, neki ashabi r.a. koji su bolje razumjeli Allahove naredbe i bili u većoj mjeri blago-slovljeni društvom Časnog Poslanika s.a.v.s. odbili su. Oni nisu postupili po ovome zato što je to bilo samoubistvo, a u islamu je samoubistvo jasno zabranjeno. Drugo, kad je Abdullah bin Hud-hafah r.a., koji je kasnije bio vođa, vidio da je njih nekoliko ozbilj-no, on se također zabrinuo i zaustavio ih, zato što je to bila samo šala. Poslije ovoga, Časni Poslanik s.a.v.s. svojim je objašnjenjem definirao principe ‘dobrote’ u pogledu toga šta je ‘dobro’, a šta ‘nije dobro’. Treba biti jasno da Poslanik ili halife vremena ni-kada ne mogu reći takvu stvar čak ni kao šalu. Zato je Svemogući Allah rekao da se trebate obratiti Allahu i Poslaniku s.a.v.s. ako vidite kršenje jasne naredbe od strane vođe. Sada je u ovo doba, poslije Obećanog Mesije a.s., osnovan ispravno upućeni halifat. Vi se trebate obratiti halifi. Njegova odluka uvijek će biti ‘dobra odluka’. Njegova će odluka biti u skladu sa naredbom Al-laha i Poslanika s.a.v.s. Zato, kao što sam i ranije rekao, vi imate radosne vijesti da ste sada uvijek pod ‘dobrim odlukama’.

148

Ovih dana može se čuti kritika da je radnik koji je radio dobar posao bio zamijenjen, i zato halifa vremena ili sistem Džemata nije napravio ‘dobru odluku’. (Takvi kritičari napravili su svoju vlastitu definiciju dobrih odluka). Zbog toga oni misle da imaju pravo svagdje i svakad govoriti protiv te odluke. Prije svega, niko nema pravo da govori protiv sistema Džemata bilo gdje. Ja sam već objasnio dubinu ove teme. Vaša dužnost je jedino da se pokoravate. Šta je pokornost? Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:82

’’I oni se čvrsto zaklinju Allahom, da će, sigurno, ako im ti narediš, izići. Ti reci: ‘Ne zaklinjite se; pokorite se na poznat način (ono što se traži je stvarna pokornost u onome što je ispravno). Sig-urno je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.’’’ O predmetu pokornosti diskutovano je u ajetima prije ovog. Vjernici uvijek kažu da su čuli i prihvatili. Zbog njihove pobožnosti njima je poklonjena blizina (Allahu) i postaju pobjednici. U ovom ajetu naređeno nam je da poprimimo stav ‘čuli i poslušali’ kao istinski vjernici. Nemojte se zaklinjati da ćete uraditi ovo ili ono. Hazreti halifatul Mesih II r.a. napisao je u svom Tefsiru da licemjeri također iznose mnoge tvrdnje. No, dobro svojstvo je da u praksi pokazujete poslušnost. Svemogući Allah ovdje govori da se takvi ljudi trebaju pokoravati na uobičajen način. Budite poslušni na uobičajen način. Poslanik vam neće dati na-redbu koja je protiv Šerijata i protiv zdravog razuma. Naprim-jer, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘’Kad ste me prihvatili, treba da se naviknete na pet dnevnih namaza, napustite laž, napustite oholost, prestanete otimati prava drugih i da živite zajedno u

82 (An-Nur, 24:54)

149

ljubavi i naklonosti. Sve ovo dolazi pod naredbu ‘poslušati u svim dobrim stvarima’. Ima ljudi koji ne slijede ništa od ovoga, nego umjesto toga hodaju okolo govoreći da su se zakleli kako će raditi sve što im je naređeno. Slično tome, u različitim vre-menima halife imaju različite inicijative za duhovni razvoj, kao što je nastanjivanje džamija, prikladan odgoj djece, prisustvo tolerancije i pozivanje ljudi Allahu, ili razni finansijski programi. Ovo su stvari koje pojedinac treba poslušati. Drugim riječima, ovo spada u poslušnost u ‘dobrim stvarima’. Poslanik ili halifa neće tražiti ništa što je protiv Božijih naredbi ili zdravog razuma; on neće narediti nekome da skoči u vatru ili zaroni u okean. Po-slanici ili halife uvijek će voditi osobu sa Šerijatom.’’

Izvanredan primjer poslušnosti

Izvanredan primjer poslušnosti možemo naći kod muslimana ranog doba kad je hazreti Umar r.a. u toku bitke oduzeo kom-andu od hazreti Halida r.a. bin Valida i dao je hazreti Abu-Ubeidi r.a. Misleći da je Halid r.a. bin Valid obavljao dobro ovu službu, hazreti Abu-Ubaidah r.a. nije od njega odmah preuzeo dužnost. Kad je hazreti Halid r.a. bin Valid saznao da je ova naredba došla od hazreti Umara r.a., on je otišao hazreti Abu-Ubeidi r.a. i rekao: ‘Pošto je ovo naredba halife vremena, trebaš je provesti bez odlaganja. Meni ne smeta da služim pod tvojom koman-dom, i nastavit ću vrijedno raditi tebi potčinjen kao što sam ra-dio kad sam ja bio vojskovođa.’ Ovo je visoki uzor poslušnosti. Nerazborita osoba može reći da to nije bila ‘dobra odluka’ haz-reti ‘Umara r.a. Ovo je, također, pogrešno stajalište. Mi ne zna-mo okolnosti u pogledu toga zašto je hazreti ‘Umar r.a. donio tu odluku. On je znao bolje. Nije bilo ništa očitog u njegovoj odluci što bi bilo protiv Šerijata. Znajte da je Svemogući Allah potvrdio odlikovanje ove odluke hazreti ‘Umara r.a. i bitka je dobijena. U toku bitke bilo je prilika da su stotine neprijateljskih vojnika bili

150

protiv jednog muslimanskog vojnika, pa ipak je bitka dobijena.Obećani Mesija a.s. također je primio odlikovanje da bude posrednik i sudac u službi svog Učitelja – službi koja je bez premca. Zato, u današnje vrijeme, tvrdnja poslušnosti i ljuba-vi za Časnog Poslanika s.a.v.s. i tvrdnja za ljubav prema Allahu mogu biti opravdane istinskom poslušnošću Obećanom Mesiji a.s., baš kao što Svemogući Allah kaže:83

’’Ti reci: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene; Allah će vas voljeti i oprostiti vam vaše grijehe. Allah najviše prašta, (i) milostiv je.’’’

Šta god je Obećani Mesija a.s. postigao bilo je idući stopama Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Obećani Mesija a.s. iznosi:

‘’Ja sam primio punu mjeru blagoslova koji su bili dati poslanic-ima i Božijim odlikovanim ljudima prije mene samo kao rezultat Allahove milosti, a ne zbog bilo kakve moje lične zasluge. I nije bilo moguće dobiti ovaj blagoslov da nisam slijedio puteve mog Učitelja i poglavara, ponos poslanika i najboljeg od stvorenja, Časnog Poslanika s.a.v.s. Prema tome, šta god sam ja postigao, proisteklo je iz predavanja njegovom putu. Ja razumijem – ba-zirano na mom istinskom i potpunom znanju – da niko ne može postići blizinu Bogu bez slijeđenja stopa Njegovog Poslanika s.a.v.s., niti može imati udjela u savršenom razumijevanju. I ja ću vam ovdje reći o prvoj stvari koja se razvija u srcu kao rezultat iskrenog i savršenog slijeđenja stopa Časnog Poslanika s.a.v.s.; zato znajte da je to bogobojazno srce. Ljubav prema svijetu


151

odlazi iz srca, i ono želi vječno i beskrajno zadovoljstvo. Onda, kao posljedica ovog bogobojaznog srca čovjek stekne čistu i savršenu Božiju ljubav. I svi ovi blagoslovi bivaju primljeni kao naslijeđe iz slijeđenja stopa Časnog Poslanika s.a.v.s. Kao što je Svemogući Allah sam rekao:84

To jest, prema ovom ajetu značenje je:Ti njima reci: Ako volite Allaha, dođite i slijedite mene, tako da i Allah vas voli.

Zaista, jednostrana tvrdnja ljubavi je potpuno lažna i besmis-lena. Kad čovjek iskreno voli Boga, onda Bog njega također voli. Onda se u svijetu raširi njegovo prihvatanje. U srcima hiljada ljudi Allah stvori iskrenu ljubav prema njemu; njemu biva po-darena privlačna sila, i dato mu je svjetlo koje uvijek ostaje s njim. Kad čovjek voli Allaha iskrenim srcem i izabire Ga nad cije-lim svijetom i kad za njega ništa drugo ne posjeduje uzvišenost i ugled mimo Allaha – on sve druge smatra manjim od ništavnog crva – onda se Allah, koji vidi njegovo srce, spušta na njega s velikom manifestacijom. Baš kao što čisto ogledalo pod Suncem daje njegov tako savršen odraz, da se figurativno može reći da je isto Sunce iz svemira također prisutno u tom ogledalu, isto tako se Allah spušta na takvo srce i čini ga Svojim prijestoljem. To je svrha za koju je čovjek stvoren.’’ (Haqiqat-ul-Wahyi, Ruhani Khaza’in, tom 22, str. 64-65)

Kao rezultat ljubavi i naklonosti koje je Obećani Mesija a.s. imao za Časnog Poslanika s.a.v.s., Svemogući Allah je srce Obećanog Mesije a.s. učinio dijelom Svog prijestolja. Allah će se, isto tako, nastaviti u budućnosti spuštati na srca prema njihovom pojedinačnom duševnom položaju. No, sada će se tvrdnja


152

ljubavi za Časnog Poslanika s.a.v.s., tvrdnja savršene poslušnosti njemu, dokazati istinitom samo kad je zasnovana veza ljubavi i poslušnosti s njegovim duhovnim sinom. Zato Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Zasnujte vezu ljubavi i poslušnosti sa mnom iznad svih drugih odnosa. Ovako ćete slijediti Časnog Poslanika s.a.v.s. i onda ćete postići Allahovu ljubav.’ On ovo ne govori površno. Časni Poslanik s.a.v.s. sam nam je ovo rekao kad je kazao: ‘Ko od vas sretne Isaa, sina Merjeminog, neka mu prenese selam od mene. Kad ga nađete, dadnite mu zavjet odanosti (bai’at), ma-kar morali stići do njega preko zaleđene planine, jer je on Alla-hov halifa Mehdi.’ Kakva je poruka u ovom naglašavanju tolikog truda da se prenese ovaj selam? Časni Poslanik s.a.v.s. istakao je da mu je Obećani Mesija drag i da je on drag Obećanom Me-siji. Stvar je principa da stignete do onih koje volite preko nji-hovih dragih. Zbog toga on kaže - ako osoba želi postati njegov sljedbenik, treba da slijedi Obećanog Mesiju, prihvati ga kao Imama i uđe u njegov Džemat. Zato je rečeno u hadisu: ‘’Pazite! Između mene i Isaa, sina Merjeminog, nema ni vjerovjesnika ni poslanika. On će biti halifa (nasljednik) u mom ummetu na-kon mene; on će sigurno ubiti Dedžala, slomit će krst, ukinut će porez i zaustavit će rat. Ko ga sretne, neka mu prenese: ‘Selam!’’ (Al-Mo’jam Al-ausat Lit-tabarani, Manismuhu Isa. Al-Mo’jam-us- Saghir Lit-tabarani, Manismuhu Isa)

Umjesto da razmisle o ovom hadisu i umjesto da slušaju one koji su razmislili o njemu i otkrili njegovu dubinu, današnji učenjaci slijede njegovo doslovno značenje i zaveli su muslimane plitke pameti i izazvali takvo uništenje da je to nevjerovatno. Mi tražimo Allahovu zaštitu od njih, i neka On s njima postupa i postupat će ubuduće, inša Allah. Očito je iz ovog hadisa da će Obećani Mesija biti pravedan sudija; on neće raditi ništa ne-pravedno, i on je Imam koji će utemeljiti pravdu u svijetu. Zato, zasnujte vezu s njim, slijedite njegove naredbe i postupajte po

153

njegovim učenjima, zato što će jedino on učiti pravdi i jedna-kosti, a ovo nije ništa drugo do kur’ansko učenje. Ljudi ovog vremena očekuju da će Mesija doći sa čekićima i doslovno slo-miti križ. Ovo su besmislene stvari. Posve je očito da će Obećani Mesija, slijedeći stope svog učitelja i pokrovitelja, uvjeriti druge argumentima i argumentima će uništiti i razotkriti kršćansko načelo. Ono što se mislilo ubijanjem Dedžala jeste samo to da će Obećani Mesija spasiti ummet od smutnji Dedžala. Nadalje, budući da neće biti vjerskih ratova, davanje džizije također će prestati. Zatim, nalog je da prenesemo selam Obećanom Mesiji, ali muslimani, umjesto prenošenja selama, skloni su suprotstav-ljanju Obećanom Mesiji a.s. Da im Allah dadne razum.Ima još jedan hadis iz kojeg saznajemo o položaju Obećanog Mesije a.s. i o razlogu zbog kojeg je za nas neophodno da s njim održavamo vezu poslušnosti.Hazreti Abu-Hureira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Dok se Isa, sin Merjemin, ne pojavi - koji je pravedan su-dac i pravedan Imam, neće doći Kijamet. (Kad bude poslan), on će slomiti krst, ubiti svinju, ukinuti džiziju i dijelit će takvo blago da ljudi neće biti spremni da ga prime.’ (Sunano Ibn-e-Madža, Kitabul-Fitan, Babu Fitnatid-Dajjali wa Khuruji ‘Isabni Maryama wa Khuruji Jađuđa wa Mađuđ)Budući da ovaj hadis također zahtijeva tumačenje, ljudi prostog razuma nisu ga razumjeli i poveli su se za njegovim doslovnim značenjem, dajući mu smiješno objašnjenje. Posve je očito da se ‘ubijanje svinje’ odnosi na uklanjanje onih ljudi koji imaju kara-kter nalik svinji. Zla svinje u poređenju sa drugim životinjama dobro su poznata. Kad se takva zla pojave u ljudima, očito je neophodno njihovo čišćenje. Druga stvar koju ovi ljudi nisu ra-zumjeli jeste da će on dati i dijeliti bogatstvo. Samo prije nekoliko dana neke ‘hodže’ održale su skup u Pakistanu, upotrebljavajući izuzetno prost jezik protiv Obećanog Mesije a.s. i Džemata, i postavili su pitanje o tome kako je trebao doći Mesija koji će

154

podijeliti bogatstvo, a ne da ga traži od ljudi. A da Ahmadi (oni umjesto toga kažu Kadiani) skupljaju čandu (doprinose), što do-kazuje da su varalice. Ni jedna osoba zdravog razuma ne može ih natjerati da razumiju kako su ovo duhovne dragocjenosti koje Mesija a.s. dijeli, a koje su oni odbili. Činjenica je da oni imaju oko samo za ovaj svijet i ne mogu ići preko toga. To je njihova uloga. Neka nastave. Pakistanski Ahmadi ne trebaju biti previše zabrinuti. Nasuprot nečistoći i besmislicama ovih ‘hodža’, mi se ne trebamo udaljiti, pokazujući strpljenje i odvažnost. Na-suprot nečistoći i besmislicama ovih ‘hodža’, mi priznajemo da prihvatamo svoj poraz; mi se ne možemo natjecati s njihovom nečistoćom i besmislicama. Moram dobro objasniti jednu stvar. Kad čovjek ne kaže ništa, Allah govori, a kad Allah govori, mi smo vidjeli kako je neprijatelj razbijen i kako je njegovo tijelo raskomadano i razbacano posvuda i mi ćemo to vidjeti i u budućnosti, inša Allah. Zato, Ahmadi trebaju imati istinski od-nos s Obećanim Mesijom a.s. i posvetiti pažnju dovama. Nas-tavite činiti dove stalno.Ovi hadisi također dokazuju da će Mesija, koji je trebao doći, također biti Imam. On će također biti hakam (sudija). On će biti princ pravde i jednakosti. Mi moramo zasnovati vezu s njim, i vama se stavlja na dužnost da ga poslušate kao hakima i Imama. Ova učenja su za naše dobro i pouku. Vi trebate postupati po njima da biste bili uz one koji su dragi Časnom Poslaniku s.a.v.s. i koji su postigli blizinu Svemogućem Allahu.

Pokornost pod svim okolnostima

Predstavit ću vam neke hadise koji objašnjavaju važnost pokor-nosti.Hazreti Abu-Hureira r.a. iznosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Stavljeno vam je na dužnost da slušate i pokoravate se nared-bama upravljača vremena u oskudici i u blagostanju, u sreći i u

155

bolu, u nejednakosti ili pristrasnosti – u svakom i svim stanjima.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Imarah, Babu Wujubi Ta’atil-Umara’i fi Ma’siyatin wa Tahrimuha fil-Ma’siyah)Hazreti Ibn-e-Abbas r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ako bilo ko vidi nešto kod svog vođe i upravljača što mu se ne dopada, on treba pokazati strpljenje, jer ako je osoba čak i pedalj udaljena od Džemata, ona će umrijeti u džahilijetu.’ (Sa-hih Al-Buhari, Kitabul-Fitan, Babu Qaulin-Nabiyyi Sa-tarauna Ba’di Umuran tunkirunaha)Hazreti Arfadžah r.a. iznosi: ‘’Ja sam čuo Časnog Poslanika s.a.v.s. da kaže: ‘Kad se okupite zajedno na jednoj ruci i budete imali jed-nog vođu i ako neko dođe i nastoji prekinuti vaše jedinstvo, tako da bi stvorio podjele među vama, vi ga trebate ubiti. To jest, vi trebate prekinuti svoje veze s njim i ne slušati ga (potpuno zane-mariti njegove naloge).’’’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Imarah, Babu Hukmi man Farraka Amral-Muslimina wa huwa Muđtami’un)Preneseno je od hazreti Ubadaha r.a. bin As-Samita kako je rekao: ‘Mi smo dali zavjet Časnom Poslaniku s.a.v.s. o tome da ćemo slušati i pokoravati se bilo da nam se to dopada ili ne. I da se nikad nećemo svađati sa pravednom vlašću, da ćemo ostati čvrsti na istini ili da ćemo samo govoriti istinu i da se nećemo bo-jati prijekora bilo koga u onome što se tiče Svemogućeg Allaha.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Imarah, Babu wujubi Ta’atil-Umara’i fi ghairi ma’siyatin wa tahrimoha fil-ma’siyah, hadis br. 4768)Hazreti Ibn-e-’Umar r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ko god se usteže od poslušnosti Allahu, na Sudnjem danu susrest će se sa Svemogućim Allahom u stanju da neće imati nekog dokaza ili izgovora. A onaj ko umre u stanju da nije dao zavjet odanosti Imamu doba, umrijet će smrću džahilijeta i otpadništva.’ (Sahih Muslim, Kitab-ul-Imarah wujubi Mula-zi-mati Jama’atil-Muslimina ‘Inda Zuhuril-Fitan)

Prema tome, vi ste sretni što ste prihvatili Imama doba i ušli ste

156

u zavjet bai’ata s njim. Sada, trebate ga slušati samo radi Allaha. Vi trebate provoditi sve njegove naredbe. Inače ćete izaći izvan kruga poslušnosti Svemogućem Allahu. Da Allah učvrsti svak-og Ahmadi na izvrsnom uzoru poslušnosti. A kako ćete izgra-diti tako visoke standarde? Ovi se standardi mogu postići samo postupanjem po učenjima Obećanog Mesije a.s.

Ko ulazi u Džemat

Obećani Mesija a.s. kaže:‘’U moj Džemat ulazi samo onaj ko usvoji moja učenja kao za-konik svog života i postupa po njima prema svojoj mogućnosti i sposobnosti. Onaj ko samo registruje svoje ime, a ne postupa prema ovim učenjima, treba voditi računa da je Allah odredio da ovaj Džemat napravi posebnim Džematom, i svako ko istinski ne pripada ovom Džematu neće biti ubrojan u njega samo zato što se upisao. Njemu će doći vrijeme kad će se odvojiti. Zato, koliko god je moguće, potčinite svoja djela ovom učenju koje je dato.’’ Šta je to učenje? On kaže:‘’Nemojte reći ništa što će stvoriti nered, ne činite zlo, pokazujte strpljenje naspram uvrede i nemojte se sukobljavati ni sa kim. Ako se neko s vama suočava, postupajte prema njemu ljubazno i nježno. Pokažite dobar primjer blagog govora. Iskreno se po-koravajte svakoj naredbi, tako da Bog bude zadovoljan s vama, i da neprijatelji shvate kako poslije davanja bai’ata vi niste više ista osoba koja ste bili. Svjedočite iskreno u parničenju. Svako ko ulazi u ovaj Džemat treba usvojiti pravičnost svim svojim srcem, odlučnošću i snagom. Svijet se približava svom kraju.’’ (Malfu-zat, novo izdanje, tom 3, str. 620-621)

On je ovdje rekao da ne trebate govoriti ništa što će stvoriti nered. Neki ljudi imaju naviku širenja glasina radi zabave. To

157

nosi rizik stvaranja nereda. Ljudi imaju različite naravi. Ako je izneseno nešto neugodno u prisustvu onoga o kome se komen-tarisalo, ta će osoba prirodno biti netrpeljiva prema osobi koja je to izjavila. Iako ja mislim da to ne treba izazivati nikakvu ljutn-ju, postoji način da se zaustavi takva smutnja, a to je da direktno priđemo osobi kojoj je izjava pripisana i pitamo je: ‘Jesi li ti čuo ove komentare? Da li si ti to rekao ili ne?’ To će razjasniti stvar i također će pomoći da se onaj ko sije smutnju popravi. Ponekad takvi ljudi okrenu familije jedne protiv drugih. Držite se dalje od takve smutnje i od takvih sijača smutnji. I, ako je moguće, nas-tojte popraviti takve ljude.Zlo se također razvija iz direktnih sukobljavanja, svađa i uvreda. To, također, stvara nered. Obećani Mesija a.s. nam kaže: ‘Ako ste vezani sa mnom i iskazujete pokornost meni, onda odbacite sve smutnje i zla. Trebate imati takvo strpljenje i tolerantnost da čak i ako vas neko vrijeđa, trebate pokazati uzdržanost. Vrata spasa će se za vas otvoriti kad budete postupali prema ovim učenjima. Vi ćete se pridružiti onima koji su postigli blizinu Al-lahu. Ne smije biti nikakvog sukobljavanja u bilo čemu. Postupa-jte ponizno kad ste upravu, kao da niste upravu. Nije važno šta je drugi rekao, odnosite se prema njemu s ljubavlju, naklonošću i iskrenošću. Vaš jezik treba biti tako čist, vaš govor tako sladak, i da u tolikoj mjeri pokazujete dobar moral da privlačite ljude. Svaki pojedinac treba shvatiti da ste vi Ahmadi. Od vas se ne može očekivati ništa manje od najviših moralnih vrijednosti. Ukratko, vaš visoki moral će privući druge i postat će izvor skre-tanja njihove pažnje.Neki ljudi, radi lične dobiti, daju lažna svjedočenja u sudskim sporovima. Oni lažno predstavljaju svoj predmet. Obećani Me-sija a.s. kaže da vas čak ni vaši izgubljeni interesi ne trebaju spriječiti od istinitog svjedočenja. Neki ljudi ovdje i u drugim zemljama daju lažne izjave da bi se iselili. Držite se dalje od svih takvih stvari. Kad se iselite, podnesite svoj predmet baziran na

158

činjenicama, i ako vam kao takav bude odobren, onda treba da ostanete; inače trebate se vratiti. Ponekad predmeti budu odbije-ni čak i ako su krivotvoreni; vi trebate nastojati da se držite istine. Inša Allah, samo to će vam biti od koristi. Čak i ako je vaš predmet odbijen, barem nećete zaraditi Allahovo nezadovoljstvo.

Stvorite bratstvo i ljubav među sobom i istinski odnos sa Svemogućim Allahom

Savjetujući o uzajamnoj ljubavi i bratstvu, Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Stvorite bratstvo i ljubav među sobom i napustite zvjerstvo i neslogu. Potpuno se uzdržite od bilo koje vrste uvrede i ruganja, zato što vas oni odmiču od istine i vode daleko. Postupajte je-dan s drugim s poštovanjem. Svako treba dati prednost boljitku svog brata. Stvorite istinski mir sa Svemogućim Allahom i vrat-ite se Njegovoj pokornosti... Otklonite svaku vrstu rasprave, neprijateljstva i mržnje između sebe, jer došlo je vrijeme kad se trebamo uzdržati od malih stvari i biti zaokupljeni važnim i veličanstvenim ciljevima.’’ (Malfuzat, tom 1, str. 266-268)Onda on kaže:‘’Naš Džemat treba imati iskren odnos sa Svemogućim Allahom, i članovi Džemata trebaju biti zahvalni što ih Svemogući Allah nije zaustavio. Umjesto toga, On je pokazao stotine znakova Svoje moći da uzdigne njihovu vjeru do stepena sigurnosti. Ima li iko među vama ko može reći da nije vidio neki znak? Ja tvrdim da nema čak ni jednog koji je imao priliku biti u mom društvu a da ipak ne vidi novi znak od Allaha svojim vlastitim očima.Ovo je ono što naš Džemat treba – da njihova vjera bude uvećana, trebaju imati istinsku sigurnost i razumijevanje Allaha, ne smiju biti lijeni ili nemarni prema dobrim djelima. Ako je neko lijen, i teško mu je čak uzeti abdest, kako se može očekivati da će on klanjati tahadžud? Ako se ne razvije snaga za činjenje dobrih

159

djela i strast za nadilaženjem u dobroti, beskorisno je zasnivati vezu s nama.’’ (Malfuzat, novo izdanje, tom 2, str. 710-711)

U ovom desetom uvjetu bai’ata Obećani Mesija a.s. je stavio ve-liki naglasak na to da trebamo imati tako snažnu vezu s njim da ne postoji ništa slično tome u bilo kojem drugom odnosu ovoga svijeta. Jedini razlog za ovo isticanje je, strogo uzevši, njegova naklonost i simpatija prema nama. Budući da se istinski islam može naći samo i jedino prihvatanjem njega, ako se želimo spa-siti od utapanja, onda se moramo ukrcati u lađu Obećanog Me-sije a.s. On kaže: ‘’Sada požurite prema meni, zato što je ovo vrijeme kad onaj koji trči prema meni sliči onome koji se ukrca na palubu broda upravo u vrijeme oluje. No, ako me neko ne prihvata, ja vidim da on sebe baca u oluju i nema načina da se spasi. Ja sam istinski posrednik, kao sjenka i odraz onog Uzvišenog Posred-nika, koji nije bio prihvaćen od neukih ljudi tog doba i koji je bio teško vrijeđan i napadan, a to je Muhammed, Odabrani, s.a.v.s.’’ (Dafi’ul-Bala, Ruhani Khaza’in, tom 18, str. 233)

On je ovo rekao zato što je tvrdnja Obećanog Mesije a.s. u skla-du sa predskazanjima Časnog Poslanika s.a.v.s.

Dvije koristi od bai’ata na ruci Obećanog Mesije a.s.

Onda on kaže:

‘’Prema tome, dvije su koristi ovog bai’ata koji je dat na mojoj ruci. Jedna je da grijesi budu oprošteni i da prema Allahovom obećanju osoba biva ovlaštena na milost. Druga je da kroz poka-janje u prisustvu Izaslanika čovjeku bude poklonjena snaga i on bude spašen od napada šejtana. Vodite računa da svijet ne bude vaš cilj kad uđete u ovaj Pokret, nego vaš cilj treba biti Allahovo

160

zadovoljstvo, zato što je ovaj svijet samo prolazno mjesto i proći će na jedan način ili drugi.85

Potpuno odstranite ovaj svijet i njegove ciljeve i svrhe. Nemo-jte ih miješati s vjerom, jer je za ovaj svijet određeno da bude uništen, a vjera i njene nagrade su beskrajne. (Malfuzat, tom 6, str. 145)

Obećani Mesija a.s. – čvrsta tvrđava zaštite za naše vrijeme

Obećani Mesija a.s. kaže:‘’O, moji drugovi! Moji dragi! Zelene grane drveta moga bića! Vi koji ste bili blagoslovljeni od Boga i koji ste u krugu moje Zajed-nice i nastavljate da žrtvujete svoj život, svoju udobnost i svoj imetak na ovom putu! Premda sam ja u potpunosti svjestan da ćete vi, šta god ja kažem, prihvatiti i smatrati to kao svoju dobru sreću i nikada nećete zanemariti da činite koliko god možete, ali za ovo služenje ja neću od sebe odrediti sumu kao obavezu za vas, tako da vaša služenja ne budu radi moje naredbe, nego treba da budu vaše zadovoljstvo. Ko je moj drug? Ko je meni drag? Onaj ko mene prepozna. Ko mene prepoznaje? Samo onaj ko je čvrsto ubijeđen da sam ja bio poslan od Boga; onaj ko mene prihvata na isti način kao što su oni poslani ranije bili prihvaćeni. Svijet mene ne može pri-hvatiti, jer ja ne pripadam ovom svijetu. Ali oni kojima je da-rovana priroda su oni koji me prihvataju i koji će me prihvatiti. Onaj ko mene odbija, odbija Njega koji me je poslao, a onaj ko je vezan sa mnom, vezan je sa Onim od Koga sam ja došao. U mo-jim rukama je baklja, i onaj ko dođe blizu mene sigurno će dobiti dio ovog svjetla. No, onaj ko bude gajio nepovjerenje i sumnju, i ko bježi, bit će bačen u mrak. Ja sam sigurnosna tvrđava za ovo

85 ’Noć teškoće ili noć užitka; noć će svakako proći.’

161

doba. Ko god ulazi u moje okrilje bit će zaštićen od varalica, kra-dljivaca i divljih zvijeri. Ko želi da ostane dalje od mojih zidova, njega će čekati smrt iz svih pravaca! Čak njegovo mrtvo tijelo neće biti sigurno. Ko je taj ko ulazi u moju tvrđavu? Samo onaj ko odbaci zlo i prihvati dobročinstvo. Onaj ko napusti iskrivljenost i svoju stopu stavi na istinu i oslobodi se vlasti šejtana i postane poslušan Božiji sluga. Svaki ko čini tako, od mene je i ja sam njegov. Ali samo onaj uspijeva u ostvarivanju ovog junaštva ko je od Svemogućeg Boga stavljen pod sjenu Muzzaki (Pročistivača). Bog onda satre pod Svojom stopom pakao njegovog ’ja’. Vatra u njemu bude ugašena i ohlađena kao da tamo nikada nije ni bilo nikakve vatre. Onda on počinje da ostvaruje žustar napredak je-dan za drugim, dok ga prekriva Duh Svemogućeg Boga. I kao re-zultat posebnog fenomena, Bog, Gospodar svjetova, čvrsto ute-meljuje Svoj sjaj u njegovo srce. Tako njegova stara osoba bude spaljena i njemu bude podareno novo i čisto duhovno tijelo. Za njega Svemogući Bog postaje novi Bog, zasnivajući svjež i jedin-stven odnos sa njim. Njemu na ovom svijetu budu data sredstva za džennetski život.’’ (Pobjeda islama, Ruhani khaza’in, tom 3, str. 34-35)Da nas sve Allah dž.š. osposobi da ispunimo svoje zavjete odan-osti date Obećanom Mesiji a.s.; da ostanemo čvrsto utemeljeni na svim uvjetima njegovog bai’ata; da postupajući po njegov-im učenjima, učini naše živote sličnim Džennetu, i da budemo upisani kao nasljednici Dženneta budućeg svijeta. Da nam Svemogući Allah pomogne. Amin.

162

DIO II

DUHOVNA REVOLUCIJA

kao rezultat bai’ata

163

(Iz hutbe petkom održane u Fazl džamiji, London, Velika Bri-tanija, 26. septembra 2003. godine)

Radujte se da ćete od sada zauvijek ostati pod ‘Ma’ruf’ odlukama

86

U svojoj prethodnoj hutbi petkom objasnio sam deseti i zadnji uvjet bai’ata. Želim dalje objasniti koncept pokornosti ‘ma’ruf’ naredbama.

Objašnjenje poslušnosti naredbama baziranim na dobru

Ajet Časnog Kur’ana koji sam proučio naglašava da se žene koje daju zavjet bai’ata zavjetuju da neće činiti širk, da neće krasti,

86 ’O Vjerovjesniče! Kad dođu žene vjernice da ti daju zavjet (o tome) da nikoga Allahu neće pridruživati, i da neće krasti, i da neće blud činiti, niti ubijati svoju djecu, niti iznositi lažne optužbe (ni na koga), koje su same izmislile ispred svojih ruku i svojih nogu, i da ti neće neposlušne biti u onom što je dobro, onda prihvati njihov zavjet i traži oprost od Allaha za njih. Uistinu, Allah najviše prašta (i) milostiv je.’ (Al-Mumtahina, 60:13)

164

da neće činiti blud, da neće ubijati svoju djecu, da neće zanema-riti svoj moralni odgoj, da nikoga neće lažno optuživati i da neće biti neposlušne u stvarima koje su ‘ma’ruf’.Ovdje se može postaviti pitanje: ‘Može li Poslanik, koji je određen od Svemogućeg Allaha, dati naredbe koje mogu biti ‘ghair ma’ruf’ (neispravne)?’ Ako Poslanik može, onda je očito moguće i za njegove halife da izdaju naredbe koje nisu ispravne. Treba da bude jasno da Poslanik nikada ne može dati takve na-redbe. Šta god Poslanik bude rekao, mora biti ‘ma’ruf’. Neupit-no je da on može reći bilo šta drugo. Zato je u Kur’anu na neko-liko mjesta spomenuto da se trebamo pokoravati naredbama Allaha i Poslanika. Nigdje nije navedeno da se treba pokoravati onim naredbama koje su dobre. Postavlja se pitanje: ‘Zašto postoje dvije odvojene naredbe?’ U stvarnosti, nema nikakve proturječnosti u ovim naredbama; to je samo stvar nerazumi-jevanja.Dakle, kao što sam ranije rekao, kakva god je naredba data od strane Poslanika, ona mora biti ‘ma’ruf’. Poslanik ne može iz-dati naredbu koja je protiv Allahovih naredbi u proturječnosti zakonima Šerijata. On je određen da provodi ove naredbe, pa kako onda on može biti protiv njih? Radosna je vijest za vas da prihvatanjem Poslanika - onog ko je određen od Boga - i pridruživanjem njegovoj Zajednici, vi postajete sigurni, jer ni jedna naredba koja vam je data nije pogrešna. Svaka naredba koja vam je data potvrđena je od Allaha. Hazreti halifatul Mesih I r.a., objašnjavajući ovo, kaže:‘’Ima još jedna greška, a to je u razumijevanju ‘poslušnosti u do-brim stvarima’ - da mi nećemo poslušati u onim stvarima za koje mislimo da nisu ‘dobre’. Ova riječ je također korištena u vezi sa Časnim Poslanikom s.a.v.s.87

87 ’Neće ti biti neposlušne u onom što je dobro.’ (Al-Mumtahina, 60:13)

165

Jesu li ovi ljudi također napravili listu pogrešaka Časnog Po-slanika s.a.v.s.? Slično tome, hazreti Sahib je u svojim uvjetima bai’ata napisao - ‘pokornost u dobrim stvarima’. U tome je sadržana mudrost. Ja uopće ne sumnjam ni u koga od vas. Ove sam stvari objasnio da niko od vas ne bi bio potajno zaveden.’’ (Khutabat-e-nur, Khutbah Eid-ul-Fitr, 15. oktobar 1909, str. 420-421)

Obećani Mesija a.s., objašnjavajući riječi ‘naređuje im da čine dobro’, piše:88

‘’Ovaj Poslanik vas upućuje u stvarima koje nisu protivne zdra-vom razumu. I on vam zabranjuje stvari koje vam vaš zdrav razum također zabranjuje. I on čini dozvoljenim (halal) čiste stvari, a nečiste čini nedozvoljenim (haram). I on uklanja te-rete od nacija što su ih pritisli. I on ih oslobađa okova koji su pritiskivali njihove vratove. Zato, oni ljudi koji budu vjerovali u njega i ojačaju ga pridružujući mu se i budu mu pomagali i sli-jedili svjetlo koje je s njim spušteno, oni će biti spašeni teškoće ovog svijeta i Ahireta.’’ (Barahin-e-Ahmadiyyah, tom 5, Ruhani Khazain, tom 21, str. 420)Prema tome, baš kao što se Časni Poslanik s.a.v.s. nije udaljio od naredbi Svemogućeg Allaha, njegov halifa – koji je određen od Allaha dž.š. preko grupe vjernika – također nastavlja isto učenje, iste naredbe koje nam je Svemogući Allah naredio preko Časnog Poslanika s.a.v.s. U ovo doba one su nam objašnjene od Obećanog Mesije a.s., koji je objasnio ova učenja kako je bilo predskazano od Časnog Poslanika s.a.v.s. Kroz Obećanog Me-siju a.s. bila je osnovana institucija halifata u Zajednici u skladu sa predskazanjima Časnog Poslanika s.a.v.s. Zato je sada ovaj

88 ’Naređuje im da čine dobro.’

166

sistem halifata utemeljen u Džematu preko Obećanog Mesije a.s. u skladu sa predskazanjima Časnog Poslanika s.a.v.s., i on će trajati, inša Allah, do Sudnjeg dana. Kroz hilafet su odluke do-nesene prema Šerijatu i mudrosti, i dalje će tako biti donošene, inša Allah. Ovo su ‘dobre odluke’. Ako bilo kad halifa vremena, zbog greške ili nerazumijevanja, donese takvu odluku koja može izazvati neku štetu, onda će Svemogući Allah dati okolnosti koje će spriječiti loše posljedice te odluke. U ovom pogledu hazreti halifatul Mesih II r.a. iznosi:

‘’Moguće je da halifa vremena napravi grešku u ličnim stvarima. No, u takvim stvarima o kojima ovisi fizički i duhovni napredak, čak i ako on načini grešku, Svemogući Allah čuva Svoj Džemat i na neki način ga upoznaje s greškom. U terminologiji sufija to je nazvano ‘manja svetost’. To znači, poslanici uživaju ‘veću sve-tost’, a halife imaju ‘manju svetost’ i Svemogući Allah ne doz-voljava da oni naprave bilo kakvu veliku grešku koja bi izazvala veliku nesreću za Džemat. Njihove odluke mogu imati sporedne, manje greške, ali će na kraju rezultat biti pobjeda u korist islama i poraz za njegove neprijatelje. Prema tome, budući da halife uživaju ‘manju svetost’, njihova razboritost proistječe iz Alla-hove razboritosti. Bez sumnje, oni će biti oni koji govore, njihovi jezici će se micati, njihove ruke će se pokretati, njihovi umovi će raditi, pa ipak, iza svega ovoga bit će Allahova ruka. Oni mogu napraviti manje greške u profinjenim detaljima. Ponekad im nji-hovi savjetnici mogu dati pogrešan savjet. No, prelazeći preko ovih posredničkih prepreka, oni će biti ti koji će pobijediti. I kad se sve veze sastave, lanac koji će proizaći bit će dobar i bit će toliko jak da nikakva moć neće biti u stanju prekinuti ga.’’ (Tafsir-e-Kabir, Hazreti Mirza Bašir-ud-Din Mahmud Ahmad r.a. tom 6, str. 376-377)

167

Onda, Časni Kur’an podstiče izazov. Svemogući Allah kaže u Časnom Kur’anu:89

’I oni se čvrsto zaklinju Allahom, da će, sigurno, ako im ti narediš, izaći. Ti reci: ‘Ne zaklinjite se; pokorite se na poznat način. Sig-urno je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.’ Prethodni ajeti ove sure također govore o predmetu pokornosti. Vjernici uvijek kažu: ‘Mi čujemo i pokoravamo se.’ Zbog njihove bogobojaznosti poklonjena im je blizina Allahu i oni postaju pobjednici. U ovom ajetu nam je naređeno da prihvatimo stav ‘čujemo i pokoravamo se’ kao istinski vjernici. Nemojte se samo zaklinjati da ćete uraditi ovo ili ono. Hazreti halifatul Mesih II r.a. napisao je u Tefsiru da licemjeri također iznose velike tvrdnje, ali stvarni ispit je da pokazujete pokornost u djelima. Ovdje Svemogući Allah govori da takvi ljudi trebaju usvojiti pokornost u dobroti – trebaju se pokora-vati na uobičajen način. Poslanik vam neće dati naredbu koja je protiv Šerijata ili protiv zdravog razuma. Zašto onda postavljate bilo kakvo pitanje u ovom pogledu?Dozvolite mi da vam dadnem jedan primjer. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘’Kad ste me prihvatili, treba da vam postane navika obavljanje pet dnevnih namaza, da se klonite laži, da napustite oholost, da prestanete otimati prava drugih i da živite zajedno u ljubavi i naklonosti. Sve ovo spada pod naredbu ‘poslušnosti u dobrim stvarima.’ Ima ljudi koji ne slijede ništa od ovoga, nego umjesto toga hodaju okolo govoreći da su se zakleli kako će ra-diti sve što im je naređeno.”Slično tome, halife različitih vremena imaju drugačije inicijative

89 (An-Nur, 24:54)

168

za duhovni razvoj, kao što je nastanjivanje džamija, prikladan odgoj djece, jačanje moralnih vrijednosti, pokazivanje hrabros-ti i ustrajnosti (čvrstine), prisustvo tolerancije, pozivanje ljudi Allahu ili razni finansijski programi. Ovo su stvari koje pojedi-nac treba poslušati. Drugim riječima, ovo spada u kategoriju poslušnosti u ‘dobrim stvarima’. Poslanik ili halifa nikada neće tražiti ništa što je protiv Božijih naredbi ili zdravog razuma; oni neće narediti nekome da skoči u vatru ili zaroni u okean. Po-slanici ili halife uvijek će voditi osobu sa Šerijatom. U zadnjoj hutbi petkom naveo sam hadis gdje je jedan amir tražio od svo-jih potčinjenih da skoče u vatru. Ima i drugi navod i on to dalje objašnjava:‘Hazreti ‘Abu-Sa’id Khudri r.a. prenosi:Časni Poslanik s.a.v.s. poslao je hazreti ‘Alkamaha bin Mujazziza r.a. u bitku. Kad je on tamo stigao ili je još bio u putu, kontingent njegove vojske tražio je odobrenje da nastave odvojeno. On im je dao dozvolu i odredio hazreti ‘Abdullaha bin Hudhafaha bin Qaisa As-Sahmija r.a. za njihovog vođu. Ja sam bio među onima koji su otišli s njim. Dok su bili na putu, zapalili su vatru da se ugr-iju i radi kuhanja. Abdullah bin Hudhafah r.a. (koji je bio šaljive prirode) rekao je: ‘Zar nije obavezujuće za vas da poslušate ono što ja kažem?’ Oni su rekli: ‘Zašto da ne?’ Na ovo je ‘Abdullah bin Hudhafah r.a. rekao: ‘Hoćete li vi poslušati svaku naredbu koju vam ja dadnem?’ Oni su rekli: ‘Da, mi ćemo to poslušati.’ ‘Abdullah bin Hudhafah r.a. je rekao: ‘Ja vam kažem da skočite u ovu vatru.’ Na ovo su neki ljudi ustali i počeli se pripremati da skoče u vatru. Kad je ‘Abdullah bin Hudhafah r.a. vidio da će oni stvarno skočiti u vatru, zabranio im je. Kad smo se vratili, ashabi r.a. su to prenijeli Časnom Poslaniku s.a.v.s. i on je rekao: ‘Ako vam bilo koji od vaših vođa kaže da ne poslušate Svemogućeg Allaha, ne trebate ga poslušati.’ (Sunano Ibn-e-Mađah, Kitab-ul-Jihad, Babu La Ta’ta fi Ma’siyatillah)Mora biti pojašnjeno da Poslanik ili halifa ne mogu tako govo-

169

riti čak ni u šali. Zato je Svemogući Allah rekao da se u slučaju kad vidite kršenje jasne naredbe od strane vođe (amira) trebate obratiti Allahu i Poslaniku s.a.v.s. Sada, u ovo vrijeme, poslije Obećanog Mesije a.s., osnovan je ispravno upućeni halifat (Halifat-e-Rašidah). Zato se trebate obratiti halifi. Njegova od-luka uvijek će biti ‘dobra odluka, inša Allah, i u skladu sa na-redbama Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s. Zato, kao što sam i ranije rekao, vi imate radosne vijesti da ste sada zauvijek pod ‘dobrim odlukama.’

Duhovna revolucija koju je napravio Obećani Mesija a.s.

Poslije ovoga, želim diskutovati o tome da li oni koji se pridruže Zajednici Obećanog Mesije a.s. obećavaju odanost na njegovim rukama, i zavjetom se obavezuju na ovih deset uvjeta bai’ata, da će postupati prema njima i postaviti primjer pokornosti, ili tek jezikom daju obećanje odanosti prema ovih deset uvjeta. Uzeo sam neke primjere koji pokazuju promjene i duhovnu rev-oluciju koja je proizvedena u onima koji su dali bai’at. A primjeri takvih promjena mogu se vidjeti u vrijeme Obećanog Mesije a.s. kao i u ovo doba.Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Ja proglašavam pod zakletvom da ima bar stotinu hiljada ljudi u mojoj Zajednici koji su povjerovali u mene s najvećom iskrenošću svog srca. Oni čine dobra djela, i nakon što me čuju, oni su dirnuti do suza.’’ (Sirat-ul-Mahdi, tom 1, str. 165, drugo izdanje, izdano 1935)

Čuvanje od širka

Jedan od uvjeta (bai’ata) jeste da se osoba treba čuvati od širka (izjednačavanja bilo koga s Allahom). Nisu samo naši muškarci, nego su i žene također postavile tako visoke standarde u

170

pridržavanju ovog uvjeta da se naša srca pune Allahovim hvala-ma dok gledamo na revolucionarnu promjenu u njima, i čovjek osjeća obavezu da čini dove za Obećanog Mesiju a.s. Naprimjer, ima jedan događaj u životu majke hazreti Čaudhryja Zafrullaha Khana, koji pokazuje koliko je ona mrzila širk.Kažu da su mnoga njena djeca umrla mala. Jedanput se dijete razboljelo i primalo je lijekove. Neko je došao da ga posjeti i os-tavio mu hamajliju. Jedna žena je pokušala staviti hamajliju oko djetetovog vrata. Majka ju je istrgla i bacila u vatru, i rekla: ‘Ja se samo uzdam u svog Stvoritelja i svog Gospodara; ove hamajlije za mene nemaju nikakvog značaja.’ Kasnije, kad je dijete imalo dva mjeseca, ona ga je odnijela u Dasku kod muževe familije i tamo je ostala šest mjeseci. Tada je dijete imalo osam mjese-ci. Onda je s njim otišla kući svojih roditelja. Poslije šest dana ista žena – Dže Devi – ponovo ju je posjetila. Poljubila je dijete i tražila od majke neku odjeću i žito navodeći da će oni otkloniti neko zlo od djeteta. Majka je odgovorila: ‘Ti si siromašna hu-dovica; ako želiš nešto kao milostinju, meni će biti drago da ti dadnem koliko god to sebi mogu priuštiti, ali ja nisam od onih koji vjeruju u zle duhove. Za mene je jedino Svemogući Allah Gospodar života i smrti. Ne prihvatam da bilo šta drugo ima svo-je prste u ovim predmetima. Takve stvari ja smatram širkom. Ja ih jako mrzim. I baš iz ovog razloga ne želim ti uopće ništa dati.’ Dže Devi je odgovorila: ‘Razmisli dobro; ako želiš spasiti život svog djeteta, moraš mi dati ono šta sam ti tražila.’Poslije nekoliko dana, dok je majka kupala (isto) dijete, Dže Devi je ponovo došla u posjetu i upirući u dijete, u pokretu, rekla je: ‘Je li on onaj princ?’ Majka je potvrdno odgovorila: ‘Jeste, ovo je taj.’ Dže Devi je ponovo tražila iste stvari, ali je ona čvrsto odbila da joj išta dadne. Na ovo se Dže Devi razljutila i rekla: ‘Uredu! Ako se vratiš kući sa živim djetetom, samo onda možeš reći da sam ja lagala!’ Ona je odgovorila: ‘Šta god da se dogodi, to će biti Božija volja!’ Dže Devi se okrenula da ode i još je bila u hod-

171

niku kad je u tom momentu Zafar povratio krv i počeo krvariti iz crijeva, i za nekoliko momenata njegovo stanje je postalo kra-jnje kritično. Poslije nekoliko sati je umro. Majka je usrdno mo-lila Svemogućeg Allaha ovim riječima: ‘O moj Gospodaru! Ti si Onaj koji si mi ga dao i Ti si Taj koji si ga uzeo! Ja sam zadovoljna Tvojom voljom! Molim te, Ti si Taj koji će mi dati strpljenje!’ Onda se vratila u Daaku (svoj rodni grad) praznog krila. (Ashab-e-Ahmad, tom 2, str. 15-16, objavljeno 1969)Poznato je kako ju je Svemogući Allah utješio ogromnim blagon-aklonostima, u tolikoj mjeri da ju je blagoslovio izvanrednim si-nom, visokih odlika, Čaudhryem Zafrullahom Khanom r.a., koji je živio veoma dugo i stekao izvanredan ugled i odlikovanje u svijetu.

Ne dopustite da vas nadvladaju strasti nafsa

Ja ću vam dati primjer iz sadašnjeg vremena, ne iz prošlosti, o lju-dima Afrike koji su bili sačuvani od iskušenja ljudskih strasti na-kon davanja bai’ata. Među paganima Afrike ima mnogih prljavih običaja i navika. No, čim uđu u okrilje Ahmadijata, oni potpuno odbace sve ove običaje i naprave pobožne promjene u sebi, kao da ova zla nikada nisu postojala. Mi primamo izvještaje da su okorjele pijanice odjednom počele mrziti alkohol i to je, također, ostavilo dubok dojam na druge. Kad oni govore o takvim prom-jenama, njihove vjerske vođe kažu da ih je Ahmadijat opčinio nekom magijom i da su zato napustili uzimanje alkohola.Sjetio sam se jednog događaja. Jedan misionar me je obavijes-tio kako je jedan čovjek u Gani koji je postao Ahmadi činio sve vrste poroka, kao što su uzimanje alkohola, blud itd. No, onda je postigao čudesnu promjenu. Pošto su ljudi siromašni i nema dovoljno kuća, oni iznajmljuju sobe u većim kućama. Iznajm-ljivanje sobe je uobičajena praksa, i ovaj čovjek je živio u takvom okruženju gdje je imao mnogo veza sa ženama. Čim je postao

172

Ahmadi, rekao je svima njima da mu ne dolaze sa zlom namje-rom. No, jedna žena ga je uporno proganjala. Da bi je se oslobo-dio, smislio je da započne klanjati navafil namaze ili učiti Kur’an, zaključavši se, kad bi je vidio da dolazi. Tako se spasio nje. Ovo su revolucionarne promjene koje je Ahmadijat napravio. Zatim, jedan od naših misionara Maulana Bašir Ahmad Qamar prenio je slijedeće:‘’Poslije bajram-namaza ovaj ponizni sluga (to jest govornik), skupa s nekim drugim članovima Džemata Gane, otišao je da posjeti najvišeg poglavicu. On nas je čekao sa svojim ljudima. Nakon našeg ulaska u dvor sva Ahmadi braća započela su oduševljeno pjevati pred nama. Jedan stariji čovjek Ahmadi, stojeći pravo ispred poglavice, mahao je svojim štapom u zr-aku i pjevao s krajnjim oduševljenjem. Drugi ljudi, kojih je bilo više od tri stotine, ponavljali su riječi pjesme! Na moje pitanje prevodiocu, bilo mi je rečeno da pjevaju o Allahovim blagonak-lonostima i blagoslovima islama i kaže da su prije Ahmadijata bili pagani i obožavaoci idola. Oni nisu znali o razlici između ha-lala (dozvoljenog) i harama (zabranjenog), između dobra i zla. ‘Mi smo živjeli potpuno kao životinje; potpuno smo bili divlji. Ahmadijat nam je pokazao Pravi put, i mi smo se oslobodili svo-jih zala i postali smo ljudi.’ Ovi ljudi su s punim pouzdanjem sve ovo iznosili kao istinitost Ahmadijata pred svojim glavnim po-glavicom, koji je vrlo dobro znao njihove prethodne navike.’’ (Iz Monthly Ansarullah, januar 1984, str. 30-31)

Redovitost u namazima i slast za tahadžudom

Uvjeti bai’ata uključuju naredbu da budemo tačni u obavljanju pet dnevnih namaza i u obavljanju tahadžuda. Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Ja vidim da moji sljedbenici koji su dali obećanje odanosti na mojoj ruci ubrzo povećavaju svoju bogobojaznost, a također

173

i svoje sposobnosti. Poslije vremena mubahile naš Džemat je poprimio novu boju. Oni su u novom svijetu. Ja često zateknem mnoge od njih kako plaču na sedždi i srčano uče u svoj pon-iznosti u tahadžud-namazima. Ljudi sa nečistim srcima zovu ih nevjernicima, ali oni su srce i život islama.’’ (Zamimah Anjam-e-Atham, Ruhani Khaza’in, tom 11, str. 315, podbilješka)

Ja vam ovdje ponovo dajem jedan primjer iz Gane gdje su ljudi napravili veliku promjenu, koju sam i ja lično opazio. Neki ljudi su putovali izdaleka i stigli su kasno u noći. Bila je skoro ponoć kad su imali priliku otići u krevet. Kad sam se probudio oko 2:00 sata noću, vidio sam ih u džamiji na sedždama.Pala mi je na pamet još jedna priča. Hazreti Munši Muhammed Ismail r.a. kaže da se sjeća kako je propustio samo jedan namaz koji nije mogao klanjati u džematu, i da je to bilo samo zato što je morao napustiti džamiju zbog nekog hitnog slučaja. (Ashab-e-Ahmad, tom 1, str. 196, objavljeno 1951)

Ima još jedan iskaz o hazreti Munšiju Muhammedu Ismailu r.a. Poslije davanja zakletve odanosti na ruci Obećanog Mesije a.s. – po svom povratku u svoj rodni grad Sialkot – ljudi su primijetili da je napustio sve svoje prethodne besmislene navike, kao što su igranje karata, upuštanje u beskoristan govor i sjedenje na pijaci. Umjesto toga je postao redovan u obavljanju tahadžud-namaza. Ljudi su bili zapanjeni kad su vidjeli ovu izvanrednu promjenu u njegovom karekteru. (Sažeto iz Ashab-e-Ahmad, tom 1, str. 200, objavljeno 1951)

U pogledu obavljanja dnevnih namaza i tahadžuda, hazreti Na-vab Muhammed Ali r.a. prenosi:‘’Ja sam bio u Kadianu u vrijeme namaza prilikom pomračenja sunca. Maulvi Muhammed Ahasan Amrohi je predvodio namaz, i svi koji su klanjali mnogo su plakali. U toku ovog posebnog

174

mjeseca, ramazana, oni su prije toga pravili veliku gužvu i buku na Ahmadija trgu započinjući u dva sata ujutro. Većina ljudi u kućama bili su budni i mnogi su dolazili u Mubarak džamiju, gdje se klanjao tahadžud-namaz, uzimali su hranu i fadžr-namaz (sa-bah) klanjao se u ranim jutarnjim satima. Poslije toga učili bi Kur’an neko vrijeme, i do osam sati bi Obećani Mesija a.s. izašao radi jutarnje šetnje. Svi njegovi ashabi r.a. ostajali su u njego-vom društvu. Ove aktivnosti bi trajale do jedanaest ili dvanaest sati do podne. Onda bi se proučio ezan za zuhr-namaz (podne) i namaz bi se klanjao prije jedan sat popodne. Asr (ikindija) također se klanjala čim dođe vrijeme. Tako je jedino slobodno vrijeme bilo između asr-namaza i magrib-namaza (akšama). Poslije magrib-namaza i uzimanja večernjeg obroka, i do osam ili pola devet klanjao se iša-namaz (jacija). Poslije je bila mrtva tišina, kao da tamo niko ne živi. Ipak bi, ponovo, do 2 sata ujutro, svi bili budni i mjesto je ponovo bilo živo. (Ashab-e-Ahmad, tom 2, str. 77, objavljeno 1952)Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. napisao je da je hazreti Navab Muhammed Abdullah Khan r.a. bio zaljubljen u pet dnevnih namaza. Pogotovu su njegov žar i trud za obavljanje namaza u džematu bili izuzetno istaknuti. On je bio vrlo redovan u odlasku u džamiju radi pet dnevnih namaza. Čak i kad je ležao u kre-vetu od srčane bolesti, on bi slušao ezan, pun ljubavi, kao kad zaljubljeni čuje glas svog voljenog. Kad je malo ojačao, odredio bi neku mlađu osobu da predvodi namaz i klanja s njim, tako da može ispuniti želju svog srca da klanja u džematu. Ponekad bi dovukao svoju fotelju blizu sobe za klanjanje u Ratan Bagh kući kako bi se pridružio namazu u džematu. Kad je prešao u svoju kuću u Model Town, napravio je poseban aranžman za obavljanje pet dnevnih namaza i na neki način kuću je pretvorio u džamiju. Tražio je da se ezan uči pet puta dnevno. Ovisno o vremenu, on bi uredio da se prostru čaršafi za klanjanje ili na-polju ili na travnatoj površini ili u kući. Većinom je on bio prvi

175

koji bi dolazio unutra i čekao na druge klanjače. Dopustiti sva-koj vrsti ljudi da uđu u kuću radi pet dnevnih namaza svaki dan je posebna vrlina. Ova vrlina postaje još značajnija kad vlasnik kuće ima visoki standard života i kad je krug njegovih društvenih kontakata širok. (Ashab-e-Ahmad, tom 12, str. 152-153, objav-ljeno 1965)

Obećani Mesija a.s. govori o marljivosti Šeikha Hamida Alija r.a. u pogledu pet dnevnih namaza. Šeikh Hamid Ali (kojeg ja volim radi Svemogućeg Allaha) pobožan je mladi čovjek koji pripada pobožnoj porodici. On je mene služio otprilike sedam ili osam godina. Ja sasvim dobro znam da je on iskren i da me voli. Sh-vatiti istančanosti bogobojaznosti zadatak je za one opremljene dubokim znanjem i pobožnošću, ali koliko god može shvatiti, on nastoji učiti sve što je moguće da slijedi sunnet i da se pridržava puta bogobojaznosti. Ja sam ga vidio kad je bio jako bolestan, skoro da je bio na umoru, oslabljenog kao mrtvac, a ipak je os-tao redovit u obavljanju pet dnevnih namaza. On bi svoj namaz obavljao čak u krajnje kritičnom stanju. Ja znam da je dovoljno vidjeti kako je neko tako marljiv u obavljanju svojih namaza da se prosudi njegova iskrenost i strah od Boga. Siguran sam da osoba koja svoje namaze obavlja krajnje savjesno – ne zaustav-ljaju ga ni stanje straha, ni bolest, ni nemir – bez ikakve sum-nje ima istinsku vjeru u Boga. No, ova vjera je podarena samo siromašnom; ima samo mali broj bogatih koji prime ovaj blago-slov. (Izala-e-Auham, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 540)U vezi s ovim uvjetom - da osoba treba redovito obavljati pet dnevnih namaza u skladu sa naredbama Božijim i naredbama Njegovog Poslanika s.a.v.s., jedan poštovani starješina maulvi Fadl Ilahi prenosi primjer hazreti Mirze Ayyuba Beiga:‘Obećani Mesija a.s. gajio je ogromnu ljubav prema hazreti Mirzi Ayyubu Baigu r.a. Jedan dan ja sam klanjao magrib-namaz u kući Mirze Ayyuba Beiga r.a. Hazreti Mufti Muhammed Sadik

176

r.a. također je bio tamo. Namaz hazreti Mirze Ayyuba Baiga r.a. bio je istinsko tumačenje tvrdnje:

Namaz je vjernikovo uzdizanje na nebo.

Dok je klanjao, on se potpuno odvojio od ovosvjetskih misli i njegove oči su lile suze. Tog dana on je izuzetno dugo klanjao. Poslije namaza, kad su svi sjeli zajedno, pitali su Mirzu sahiba za razlog što je tako dugo klanjao. Na početku on nije bio vol-jan govoriti, ali kad su insistirali na pitanju, objasnio je da je tokom učenja salavata (prizivanja blagoslova na Časnog Poslan-ika s.a.v.s.) imao viziju da je Časni Poslanik s.a.v.s. šetao gore-dolje na platformi, upućujući dove Allahu. Mirza sahib je čak objasnio i arapske riječi i njihov prijevod. Značenje ovih dova odnosilo se na to da moli Allaha da spasi njegov ummet od zablude i omogući im sigurnost i uspjeh. Mirza sahib je rekao kako je nastavio govoriti amin nakon što je čuo dovu. Onda je vidio Obećanog Mesiju a.s., koji je molio Boga: ‘O Bože, primi sve dove Časnog Poslanika s.a.v.s. i spasi njegov ummet od zab-lude!’ Tako, kad je Obećani Mesija a.s. završio svoju dovu, Mirza sahib je također završio svoj namaz.’ (Ashab-e-Ahmad, tom 1, str. 194-195, objavljeno 1997)Ovo je revolucija. On je imao viziju (o Časnom Poslaniku s.a.v.s.) dok je bio potpuno budan.Kakav je bio učinak bai’ata na hazreti Mirzu Ya’kuba Beiga r.a. i Mirzu Ayyuba Beiga r.a.? Oni sami iznose da je njihov otac rekao jednom svom prijatelju: ‘Kad su ova dvojica mojih sinova došli kući na ljetni odmor 1892. i 1893. godine, ja sam bio zadivljen kad sam uvidio tako ogromnu promjenu u njihovim karakterima. U potpunoj zadivljenosti govorio sam Bogu šta se dogodilo, koja sredstva im je On dao da naprave takvu promjenu, pa su postali

177

svjetlo nad svjetlom! Oni obavljaju sve svoje namaze na vrijeme u potpunoj poniznosti, sa oduševljenjem i ljubavlju. U toku svo-jih namaza njihova srca se tope i oni jecaju, a ponekad i glasno plaču. Najčešće ih zateknem sa licem vlažnim od suza, koje po-kazuje strah od Boga. Obojica dječaka bili su mladi u to vrijeme. Njihove brade su tek počele rasti. Gledajući na preobražaj, izražavao sam svoju neprestanu zahvalnost Allahu dž.š. Sve pre-thodne brige koje sam imao u pogledu njihove duhovne slabosti su otišle.’ Oni dalje kažu da je njihov otac rekao svom prijatelju: ‘Tajna tog ogromnog preobražaja meni nije bila poznata. Nisam bio siguran gdje su dobili tu vrstu milosti i duhovnog blagoslova tako mladi.’ Kasnije, nakon što je prošlo neko vrijeme, otkriveno je da su oni primili ovu bogobojaznost ulazeći u bai’at Obećanog Mesije a.s. Za njega je to otkriće postalo jedan od glavnih ra-zloga da i on također uđe u zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. (zapravo, duhovna promjena u djeci vodila je oca da postane Ahmadi). Ovo mu je dalo dobru priliku da prepozna čistu i uz-dignutu dušu Obećanog Mesije a.s. (Ashab-e-Ahmad, tom 1, str. 186, objavljeno 1997)Uzor Čaudhryja Nasrullaha Hkana r.a., oca Čaudhryja Zafrullaha Khana r.a., ovako je predstavio jedan od njegovih sinova:‘Od samog djetinjstva ja sam imao dojam da je moj otac (hazreti Čaudhry Nasrullah Khan r.a.) bio vrlo redovan u obavljanju svo-jih namaza i to je radio s velikim obzirom. Također je bio marljiv u obavljanju tahadžuda. Često zamišljam svog oca kako klanja namaze ili uči Časni Kur’an. Poslije ulaska u bai’at on bi klanjao fadžr-namaz u džematu u džamiji koja je bila udaljena od naše kuće. Tako smo izlazili iz kuće dok je bilo vrlo mračno.’ (Ashab-e-Ahmad, tom 11, str. 163, objavljeno 1962)

Zatim, u pogledu obavljanja namaza bez propusta, dat ću vam primjer Babu-Fakira Alija r.a. On je uvijek postupao po poslovici: ‘Srce (nek bude) s prijateljom, ruka s radom.’ M. Bašir Ahmad

178

prenosi da su ponekad ljudi bili u strahu od britanskih upravljača. Britanski službenici Babu-Fakira Alija r.a. govorili bi mu: ‘Maulvi sahib, jednog dana ćeš izazvati nesreću. Ti si uvijek zauzet na namazu.’ On se jako razljutio zbog ovih primjedbi. Jedan dan je otišao u kancelariju britanskom službeniku i kad je ušao, za-tvorio je vrata i prozor (kancelarije), zbog čega je službenik bio uznemiren, vjerovatno misleći da će ga ovaj napasti. On je uvje-rio službenika da nema takvu namjeru, da je samo želio s njim razgovarati u privatnosti. Babu sahib je rekao službeniku kako on svoje vrijeme troši da ide u kupatilo, puši cigare ili pije čaj. Zašto onda njemu prigovara što klanja namaze? Službenik je odgovorio da su stvari koje je on radio prirodne potrebe. Babu sahib je odgovorio da mu je potčinjen i da će mu biti poslušan, ali samo u stvarima koje su bile njegove službene dužnosti, a da nije obavezan poslušati ga u drugim stvarima i da zato ne može prestati obavljati svoje namaze. Ako se dogodi bilo kakva nesreća zbog njegove nepažnje ili ako voz bude kasnio, onda se ne treba ustezati od toga da prema njemu grubo postupa. Nakon što je to rekao, otvorio je prozor i vrata i otišao. Britanski službenik je strahovao zbog ovoga. Poslije toga, kad god bi se Babu-Fakir Ali spremao uzeti abdest, on bi mu govorio: ‘Maulvi sahib, nemoj žuriti i obavi svoj namaz; ja ću se pobrinuti za tvoj posao.’ Drugom prilikom ovaj je službenik bio jako iznenađen kad je vidio kako je njegova hrana oskudna i bio je jako pogođen time. (Ashab-e-Ahmad, tom 3, str. 61, pregledano izdanje obja-vljeno u Kadianu, Indija)

Ovdje u Engleskoj, kad je jedan stari Ahmadi (Bilal Daniel Hawk-er Nuttal) primio Ahmadijat, on je za sebe odabrao ime Bilal. Za-tim je, idući stopama hazreti Bilala r.a., postao popularan zbog učenja ezana. On je, zaista, imao ogromnu želju da druge poziva na namaz. (Sažeto iz: Monthly Ansarullah, juni 1965, str. 36)

179

Potiskivanje strasti nafsa

Drugi uvjet je da potiskujemo nagone nafsa. Ovdje su neki primjeri. Na jednom sastanku sa Hindusima izbila je rasprava i Džemat je pokazao veliku uzdržanost. Cijeneći ovu dobru odliku svoje Zajednice, Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Da muslimani dobre prirode nisu vodili računa o svojim viso-kim moralnim standardima, i da nisu pokazali strpljenje i potis-nuli svoju ljutnju u skladu sa učenjem Kur’ana, na tom skupu bi nastalo veliko krvoproliće zbog uznemiravanja koje su po-takli ljudi koji su tu došli sa zlim namjerama. Naša Zajednica zaslužuje hiljade hvala zato što su pokazali izvanredan primjer strpljenja i uzdržanosti. Oni su ostali nijemi i šutjeli su kad su čuli uvredljive riječi koje su bile gore od metaka neprijatelja.’’ (Čašma-e-Ma’rifat, Ruhani Khaza’in, tom 23, str. 10)Zatim on kaže:‘’Da nisam savjetovao svoju Zajednicu da pokazuju strpljenje, i da ih na neki način nisam pripremio na to da uvijek pokazuju strpljenje u odgovoru na uvredu, onda bi na tom skupu bilo krvoproliće! Ali je učenje o strpljenju zadržalo njihovu uzbu-đenost.’’ (Čašma-e-Ma’rifat, Ruhani Khaza’in, tom 23, str. 8)

Drugi primjer potiskivanja strasti je primjer hazreti Sayyeda ‘Ab-dus-Sattara Šaha r.a. Kakav je ovo izvanredan primjer! Rečeno je:‘Jedan dan je hazreti Šad sahib r.a. otišao u obližnju džamiju radi namaza. U isto vrijeme tu je bio oštri neprijatelj Ahmadi-jata – Čaudhry Rahim Bakhš – koji se spremao da uzme abdest sa bardakom u ruci. Čim je vidio hazreti doktora sahiba (koji je bio Vladin doktor i bio je smješten u Vladinoj bolnici), započeo je vjersku diskusiju s njim. Ljut zbog argumenta koji je hazreti Šah sahib r.a. iznio, Rahim Bakhš ga je udario bardakom u čelo. Bardak se razbio u komadiće kako je udario u čelo. Kost na čelu

180

bila je slomljena i krv je počela teći. Odjeća doktora sahiba bila je namočena krvlju. On je prekrio ranu svojom rukom i odmah otišao u bolnicu. Čaudhry Bakhš je bio zabrinut, pitajući se šta će mu se dogoditi. Znajući da je hazreti Sattar Šah sahib r.a. bio Vladin doktor, mislio je da će službenici vjerovatno povjero-vati doktoru i on će biti u nevolji. Nije znao šta da radi i gdje da se sakrije! S ovim zastrašujućim mislima, ostao je skriven (u džamiji). S druge strane, doktor sahib je liječio svoje čelo, stavio je lijek, promijenio krvlju natopljenu odjeću i došao natrag u istu džamiju da klanja namaz. Po ulasku u džamiju doktor Ab-dus-Sattar Šah r.a. vidio je Čaudhryja Rahima Bakhša sahiba i upitao ga sa osmijehom: ‘Čaudhry Rahim Bakhš, jesi li se ohla-dio ili nisi?’ Kad je ovo čuo, Čaudhry Rahim Bakhš je bio jako pogođen i zgrabivši njegove ruke, molio je za oprost rekavši: ‘Šah sahibe, molim te, napiši pismo za moj bai’at.’ Ovu vrstu visokog moralnog standarda u strpljenju, ljubaznosti i oprostu ne može pokazati niko drugi nego članovi pobožne zajednice. Tako je Čaudhry sahib postao Ahmadi, i poslije nekoliko dana njegova se porodica također pridružila Zajednici. (Hazreti dok-tor ‘Abdus-Sattar Šah sahib, sastavio Ahmad Tahir Mirza, str. 63, Mađlis Khudam-ul-Ahmadija, Pakistan)Dakle, ovo je nekoliko primjera koje sam vam predstavio, koji se odnose na prva tri uvjeta bai’ata. Ja ću, inša Allah, predstaviti još nekoliko primjera koji pokazuju revolucionarne promjene kroz koje su ljudi prošli poslije davanja bai’ata, tako da članovi i buduća generacija mogu također znati i nastojati učiniti slične promjene u sebi i da nikada ne budu u strahu od Dedžala, ve-likog varalice. Amin!

181

(Iz hutbe petkom održane u Bait-ul-Futuh džamiji, Morden, Ve-lika Britanija, 10. oktobra 2003)

Odanost Svemogućem Allahu u svim uvjetima teškoća i udobnosti

U hutbi petkom prije zadnje hudbe ja sam govorio o promjen-ama koje su se dogodile među Ahmadi muslimanima kad su se pridružili Zajednici Obećanog Mesije a.s. nakon što su obećali da će postupati prema deset uvjeta bai’ata. Predstavio sam neke događaje i sada ću dalje razjasniti ovaj predmet.U petom uvjetu Obećani Mesija a.s. uzeo je zakletvu: ‘Čak i ako se suočite sa nevoljom, bijedom, patnjom, problemima, sra-motom i poniženjem, nikada nemojte kriviti Svemogućeg Al-laha. Zaista, nastavite tražiti Njegovu milost sa obećanjem da ćete uvijek biti zadovoljni voljom Svemogućeg Allaha.’ Ja ću predstaviti neke praktične primjere ovoga.

Prvi i najistaknutiji primjer je primjer hazreti Halifatul Mesiha I r.a. U augustu 1905. njegov sin Abdul-Qayyum umro je nakon što je nekoliko dana bolovao od ospica. Bilo mu je oko dvije go-dine. Uzor hazreti Halifatul Mesiha I r.a. bio je u skladu sa sun-netom Poslanika s.a.v.s. On je prvo poljubio dijete očiju punih suza i onda je rekao:‘Ja sam otkrio dječije lice ne zato što sam bio zabrinut, nego zato da slijedim sunnet. Kad je sin Časnog Poslanika s.a.v.s. Ibra-him r.a. umro, Časni Poslanik s.a.v.s. poljubio je njegovo lice i bio u suzama. On je veličao Svemogućeg Allaha i rekao: ‘Premda je teško podnijeti rastanak čak i za kratko vrijeme, unatoč tome, ja sam zadovoljan voljom Svemogućeg Allaha.’ Da bih ispunio ovaj sunnet, otkrio sam njegovo lice i poljubio ga. Milost je Svemogućeg Allaha razlog da budem sretan što mi je poklon-jena prilika da ispunim sunnet.’

182

Ovo je postupak onoga o kome je Obećani Mesija a.s. rekao:

‘Kako bi bilo krasno kad bi svako u mojojZajednici bio Nur-ud-Din.Međutim, ovo se jedino može dogoditi ako svako srcebude ispunjeno svjetlom vjere.’

Drugi primjer je primjer hazreti Čaudhryja Nasrullaha Khana r.a. Njegov sin Čaudhry Zafrullah Khan piše:‘Mi smo imali brata čije je ime bilo Hamidullah Khan, koji je bio mlađi od dragog Čaudhryja Šukrullaha Khana (umrlog) i stariji od Čaudhryja Abdullaha Khana (umrlog). On je umro kad mu je bilo oko devet godina nakon što je bio bolestan nekoliko dana. Umro je u vrijeme fadžr-namaza. Moj otac je bio budan cijelu noć i pazio na njega. Poslije njegove smrti on je organizovao dženazu i ostalo što je vezano za to. Nakon što je završio s tim, otišao je na posao kao i obično u vrijeme otvaranja suda. Ni njegovi klijenti, ni službenici suda, ni njegove kolege nisu znali da je došao na posao nakon što je ukopao svoje drago dijete, zadovoljan i sretan voljom svog Gospodara.’ (Ashab-e-Ahmad, tom 11, str. 165-166, objavljeno u 1962)

Hazreti Qazi Zia-ud-Din r.a. piše:‘Kad su umrli moja žena i troje djece, vika protivnika se povećala. Oni su uradili sve što su mogli da me ponize i da me na svaki način finansijski oštete. Također sam imao krađu u kući. Razmišljanje o svim ovim teškoćama daje sliku do koje mjere sam prolazio kroz patnju i bol. Sve ove od Boga planirane kušnje i nevolje, o kojima je Obećani Mesija a.s. već unaprijed rekao, prošle su. To-

183

kom ovog iskušenja Obećani Mesija a.s. dobrodušno je napisao utješno pismo saučešća. Ono je također sadržavalo predskazan-je koje se ispunilo i ispunjava se. On je napisao: ‘Ti zaista prolaziš kroz veliko i teško iskušenje. To je put Svemogućeg Allaha, ko-jim ljudima iznosi na svjetlo ustrajnost Svojih vjernih robova, i poklanja velike nagrade zato što su bili strpljivi. Svemogući Allah će te osloboditi svih ovih teškoća i neprijatelji će biti poniženi. Baš kao što je Svemogući Allah spasio lađu ashaba r.a. Časnog Poslanika s.a.v.s. koja je tonula, isto će se dogoditi sada. Njihova nedjela i njihova smutnja će im se osvetiti.’ Sva hvala pripada Al-lahu Svemogućem, s Huzurovom dovom tako se upravo dogodi-lo. Ova ponizna osoba i dalje napreduje u strpljenju i ustrajnosti pod svim okolnostima.’ (Ashab-e-Ahmad, tom 6, str. 12-13)

Uzor hazreti Maulavi Burhan-ud-Din r.a. (po priči njegovog sina)

Kad je Obećani Mesija a.s. otišao u Sialkot na početku svoje tvrdnje, putovao je s nekim prijateljima da održi predavanje. Dok je prolazio ulicom, neko je bacio košaru pepela s vrha kro-va. Allahovom milošću, Huzur a.s. bio je pošteđen, pošto je već bio prošao. Pepeo je pao na glavu mog oca. Tako je stari čovjek sijede kose postao neobičan prizor za ljude. Budući da je strasno volio hazreti sahiba, on je stao pravo tamo u oduševljenju i kra-jnje radosno počeo govoriti: ‘Hajde, ženo, baci još!’ On bi govo-rio da je to bila Allahova blagonaklonost, jer je on primio ovaj blagoslov zbog hazreti sahiba a.s.Poslije hazreti sahibovog (a.s.) odlaska iz Sialkota, khudam (om-ladinci) su se vraćali svojim kućama nakon što su ga ispratili na stanici. Nekako je on (Maulavi Burhan-ud-Din r.a.) ostao iza i protivnici su ga uhvatili i duboko ponizili, u tolikoj mjeri da su natrpali kravlji izmet u njegova usta. Međutim, on je osjećao počast u ovom poniženju i zadovoljstvo u bolu, te je ponavljao:

184

‘O Burhan, kako si ti zaslužio ove blagoslove?!’ Zapravo, ovi bla-goslovi ne dolaze lahko; rijetko neko biva učinjen žrtvom radi vjere – dobra je sreća patiti na taj način!’ (Mjesečni Ansarullah, Rabva, septembar 1977, str. 14-15) Hazreti Maulavi Abdul-Mughni dalje piše o svom ocu hazreti Maulaviju Burhan-ud-Dinu r.a.:‘Poslije primanja Ahmadijata finansijska situacija bila je tako sla-ba da mjesecima tokom ovog vremena punog neuspjeha famili-ja nije čak ni vidjela masla. Umjesto drva koristili smo suho lišće da zapalimo vatru. Međutim, suho lišće ne kuha hranu, tako da je leća prvo bila pečena nasuho u kući i onda samljevena. Stavl-jali bismo je u posudu sa solju i feferonima i zapalili bismo lišće ispod toga. Kad voda provrije, dodavali bismo suho pečenu i samljevenu leću. Ovo bi bila naša hrana koju smo jeli s hljebom. Često bi to bio hljeb od kukuruza ili proha i ponekad pšenični hljeb. Umjesto masla koristili smo sezamovo ulje. Namjesto špinata, kuhali smo mladice drveta. Njegova odjeća bila je odjeća zemljoradnika iz starog vremena, a ne odjeća maulavisa.’On dodaje:‘Kad je sreo Obećanog Mesiju a.s., rodila se strasna ljubav, nak-lonost, oduševljenje i revnost prema njemu i zbog ove strasne ljubavi i opsjednutosti on uopće nije brinuo za svoju hranu i udobnost. Bio je opsjednut time da iskru strasne ljubavi koju je on osjećao u svom srcu prema Bogu, Časnom Poslaniku s.a.v.s. i Obećanom Mesiji a.s. prenese drugima. Stalno je sa oduševljenjem, strašću, brigom i nemirom mislio o tome kako da raširi poruku Ahmadijata. On nije brinuo o hrani, vodi ili odjeći! Svemogući Allah Jedini zna kako smo ja i moja majka preživjeli ove dane. Uprkos oštrim teškoćama, nevoljama i os-kudici, on je bio stijena samopoštovanja, strpljenja i odlučnosti. Njegov osjećaj časti u religijskim stvarima bio je takav da mu ni-kakvo napastvovanje, prijateljstvo ili bilo kakav odnos nisu mo-

185

gli stati na put. Sva hvala pripada Svemogućem Allahu! Mi smo bili tako odgojeni, u okruženju u kojem za nas ovaj svijet nije značio ništa. Videći ovo zadovoljstvo i neovisnost, ljudi su na kraju počeli govoriti da Mirza sahib a.s. daje plaću Maulaviju sa-hibu.’ (Monthly Ansarullah, Rabva, septembar 1977, str. 11-12)

Neusporedivi primjer strpljenja Uzorno strpljenje hazreti Umm-ul-Mo’menin r.a. (žene Obećanog Mesije a.s.) je bez premca. Tokom posljednjih mo-menata života Obećanog Mesije a.s., za razliku od ovosvjetskih žena koje vrište, jadikuju i izgovaraju riječi nestrpljenja, hazreti Umm-ul-Mo’menin je pokazala pravi primjer upućivanja molbi jedino Svemogućem Allahu i primjer saginjanja pred Njim sa potpunom poniznošću.Kad su tokom posljednjih momenata učili Suru Jasin i čista i blagoslovljena duša Obećanog Mesije a.s. otišla s ovog svijeta i srela svog voljenog Stvoritelja, hazreti Umm-ul-Mo’menin r.a. jednostavno je rekla:90

I šutjela je bez plača ili jadikovanja. Unutra su neke žene počele plakati. Ona ih je oštro prekorila i rekla da je umrli bio njen muž i da ona ne plače, pa ko su onda one da plaču!Ovaj pravi primjer strpljenja i odlučnosti gospođe, koja je bila odgajana u otmjenosti i koja je upravo izgubila svog muža, koji je bio duhovni kralj i koji je jako brinuo o njoj, bilo je ogromno čudo. (Tarikh-e-Ahmadijat, tom 6, str. 547, novo izdanje)Ona je, također, savjetovala svoju djecu da ne misle kako im nji-hov otac nije ništa ostavio, kako im je, zapravo, ostavio ogromnu riznicu dova koje će im uvijek biti od koristi u pravo vrijeme.

90 ’Mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.’

186

Čuvajte se biddeta (novotarija)

Obećani Mesija a.s. želio je da svaki pojedinac koji se pridruži njegovoj Zajednici postupa po naredbama Časnog Kur’ana ili bar nastoji da postupa po njima. Njegov sljedbenik je bio onaj ko je potpuno vjerovao u Kur’an. Obećani Mesija a.s. je rekao da osoba koja se ne pokorava čak ni jednoj naredbi nema odnosa s njim. Njegova je želja bila da se oni koji vjeruju u njega uzdignu iznad svjetskih običaja i tako se čuvaju od pohlepe i bezvrijednih novotarija; da će se oni boriti samo da rade ono što su naredili Svemogući Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s. Zaista, Božiji Poslanik je naredio samo ono što je Allah naredio u Časnom Kur’anu. Iz ovog razloga je hazreti Ajša r.a., kad ju je neko pitao o plemen-itom karakteru Časnog Poslanika s.a.v.s., odgovorila: ‘Zar ti ne učiš Kur’an? Vrline koje su spomenute u Kur’anu sam su karak-ter Časnog Poslanika s.a.v.s.’ Zato je Obećani Mesija a.s. rekao da je slijedio svog učitelja i poglavara, i proglasio je kako je svaka naredba Časnog Kur’ana način njegovog života. Ako drugi također postupaju prema ovome, samo tada će biti ubrojani u njegovu Zajednicu.I zaista su članovi njegove Zajednice, kad su jednom dali zavjet bai’ata, također pokazivali takve primjere.Prije svega, ja želim predstaviti primjer jedne Ahmadi gospođe, majke hazreti Čaudhryja Zafrullaha Khana r.a. Ovaj događaj po-kazuje koliku je odbojnost ona imala prema novotarijama. To se dogodilo u vrijeme svadbe Čaudhryja Bašira Ahmada, njenog sestrića. Čaudhry Bašir Ahmad iznosi da je poslije nikah proslave bio pozvan u odaju za žene. Primijetio je da su bile pripremljene dvije stolice okrenute jedna prema drugoj, kao što je običaj na selima i on je trebao da sjedne na jednu, a mlada na drugu sto-licu, da bi se proveli određeni običaji. On kaže:‘Ja sam se osjećao nervoznim, ali sam onda odlučio da ne bi bilo prikladno u ovo vrijeme raspravljati sa ženama. Tako sam

187

sjeo na sjedalo određeno za mene i pružio ruku prema stvarima koje su bile pripremljene radi ovih običaja. U tom trenutku je moja tetka, to jest majka Čaudrhryja Zafrullaha Khana sahiba r.a., snažno uhvatila moj ručni zglob, gurnula ustranu moju ruku i rekla: ‘Sine, ovo je širk (pridruživanje partnera Svemogućem Allahu).’ Ovo je i mene ohrabrilo i ja sam rukom odgurnuo te stvari, ustao sam i rekao: ‘Ja neću učestvovati u ovim običajima.’ Tako sam se oslobodio.Danas, također, naše žene trebaju voditi računa o ovim stvari-ma. One ne trebaju slijepo slijediti običaje koji vladaju u nekom okrugu ili nekoj naciji. Ako vide da neki običaj sadrži čak i nagovještaj širka, one to trebaju odbaciti. Da Svemogući Al-lah pokloni svim Ahmadi ženama ovu revnost u moralnoj obuci samih njih, kao i njihove djece! U našim zemljama, Pakistanu i Indiji, muslimani slijede običaj da svojim kćerima ne daju nji-hovo naslijeđe koje im pripada. Ne samo da im ne daju ono što im pripada, nego im ne daju uopće ništa, pogotovu na selima i među zemljoradnicima. Jedan primjer koji treba slijediti je primjer hazreti Čaudhryja Nasrullaha Khana r.a. Njegov sin piše: ‘Naš otac je našoj sestri dao mnogo miraza kad je bila njena svadba, pošto je to bio običaj. U svojoj oporuci on je rekao da njegov imetak treba biti raspodijeljen prema islamskom Šerijatu između sinova i kćeri. U vrijeme njegove smrti njegova kći je dobila naslijeđe prema Šerijatu.

Neusporedivi primjeri pokornosti

ZLE POSLJEDICE PUŠENJA

Želim navesti jedan događaj. Kad je Obećani Mesija a.s. otišao u Jalandhar 1892, boravio je na gornjem spratu kuće. Služavka je stavila huqqah (vrstu nargile) u kuću i otišla da radi nešto drugo. Slučajno je palo nešto pepela iz nargile i spalilo dio poda. Opazili

188

su vatru i ugasili je nakon što je namaz bio završen. U to vrijeme Huzur je izrazio svoje nezadovoljstvo i odbojnost prema pušenju nargile. Ahmadi koji su bili na donjem spratu saznali su za ovo. Mnogi od njih pušili su nargilu i nargila je u to vrijeme bila u zgradi. Kad su čuli za Huzurovo nezadovoljstvo, svi su istog tre-nutka polomili svoje nargile i ostavili pušenje. Za nekoliko dana, kad su članovi Zajednice saznali da Huzur nije volio nargilu, mnogi odvažni Ahmadi prestali su je pušiti. (Ashab-e-Ahmad, tom 10, str. 157-158, objavljeno 1985)

Mirza Ahmad Beig iz Sahivala prenosi da je hazreti Musleh Maud r.a. jedanput rekao mom daidži Mirzi Ghulamullahu: ‘Mirza sa-hibe, savjetuj svoje prijatelje da ostave nargilu.’ Daidža, koji je i sam pušio nargilu, rekao je: ‘Dobro, Huzur.’ On je otišao kući i slomio svoju nargilu koja je stajala uza zid. Moja daidžinica je mislila da je bio ljut zato što je nargila ostavljena na suncu. No, kad moj daidža nikome nije ništa rekao, daidžinica ga je onda pitala zašto je iskalio svoju ljutnju na nargilu. On je odgovorio: ‘Hazreti sahib je tražio od mene da savjetujem druge da ne puše nargilu; no, ja sam je sam pušio, zato sam ja prvo slomio svoju nargilu.’ Dokle god je bio živ, nije ponovo dotakao nargilu; i nas-tavio je odvraćati druge od toga. (Sawaneh-e-Fadl-e-’Umar, tom 2, str. 34)

U današnje vrijeme vrlo je raširena ista loša navika pušenja, samo se umjesto nargile puše cigarete. Pušači cigareta trebaju nastojati i ostaviti ovu naviku. Kod mladih ljudi bolest pušenja cigareta vodi mnogim drugim formama pušenja u kojima se ko-riste narkotici. Ovo je korak koji vodi uništenju mladih života. To je mreža koju je ispleo Dedžal. Nažalost, muslimanske zemlje također su upletene u zloupotrebu droge. Bilo kako bilo, naši mladi ljudi trebaju nastojati odviknuti se od pušenja cigareta.

189

Lutrija nije dozvoljena

Hazreti Munši Barkat ‘Ali Khan r.a., ashab Obećanog Mesije a.s., bio je zaposlen u gradu Šimla. Prije nego što je postao Ah-madi, kupio je tiket lutrije koji mu je kasnije donio sumu rupija od sedam i po hiljada. Kad je pitao Huzura o tome, Huzur je to smatrao kockom i rekao je: ‘Nemoj ni penija od toga potrošiti na sebe.’ Munši sahib je sav novac dao bijednim i siromašnim. (Kratko sažeto iz Ashab-e-Ahmad, tom 3, str. 33, objavljeno 1957)Danas je običaj u Evropi i na Zapadu da se igra lutrija. Uplaćeni novac za one koji igraju i osvoje sigurno nije dozvoljen, zapravo je haram u istom smislu kao što je novac od kockanja haram. Kao prvo, to ne treba igrati, i ako je greškom urađeno, onda dobijeni novac nikada ne treba potrošiti na sebe.Jedan događaj se odnosi na vašu zemlju Englesku vezano za Bašir Orčarda, koji je primio Ahmadijat i napravio mnoge prom-jene u sebi i kasnije postao vakif. On je primio Ahmadijat 1944. i neko vrijeme je u Kadianu stjecao religijsko obrazovanje i, kao što sam rekao, postao je vakif. Poslije toga u životu mu se desi-la jedna uzvišena promjena. Njegov ibadet i namaz postali su izuzetno srčani. Njegova prva posjeta Kadianu donijela mu je prvi plod - napuštanje alkohola. Iako je mnogo pio, on je bez oklijevanja odbacio alkohol. Pokajao se zbog uzimanja alkohola i kockanja i zauvijek ih napustio. (Kratko sažeto iz Al-Fazl, 10. januar 1978, ‘Azim Zindagi, str. 3)

Zabrana alkohola

Do prije nekoliko godina neki Ahmadi u VB, Njemačkoj i drugim zemljama imali su posao (naprimjer, u restoranima i hotelima) gdje se prodavao alkohol. Prema hadisu, onaj ko pripravlja alko-hol, služi ga, prodaje ili čuva određen je za Džehennem. Iz ovog

190

je razloga hazreti Halifatul Mesih IV r.a. zahtijevao od Ahmadi muslimana uključenih u takav posao da ga napuste, inače će protiv njih biti poduzete stroge mjere. Huzur je lično rekao da je, s Allahovom milošću, ogroman broj napustio ovo poslovan-je. Svemogući Allah je vrlo brzo nekima od njih podario mnogo bolji posao. Neki su imali teškoća i dugo nisu bili u stanju naći bilo kakav posao, pa ipak su ostali čvrsti u svojoj odlučnosti i nisu se ponovo uplitali u ovaj nečisti posao.

Ljubav prema Časnom Kur’anu

Jedan neahmadi Mian Muhammed Aslam iz Amritsara došao je u Kadian 1913. On piše o hazreti Halifatul Mesihu I r.a.:‘Maulavi Nur-ud-Din r.a. trenutno je jedini vođa Ahmadija zajed-nice kao halifa Mirze sahiba. Imao sam iskustvo da sjedim dva dana na njegovim obrazovnim skupovima gdje je vazio i držao ders o Časnom Kur’anu. Razmišljajući o njegovom radu, ja sam uvidio da je izuzetno čiste prirode, da radi samo i iskreno radi Svemogućeg Allaha. Zato što su djela Maulvija sahiba potpuno slobodna od pretvaranja i licemjerstva, i njegovo srce je puno ogromne ljubavi za istinu islama. To izvire iz njegovog iskrenog srca kao kristalno čista izvorska voda, a njegova objašnjenja Časnog Kur’ana izlaze iz njegovih grudi za one koji su željni duhovnog znanja. Ako je Časni Kur’an istinski islam, onda ja nisam vidio toliko ljubavi prema Časnom Kur’anu ni u jednoj drugoj osobi kao što sam vidio u Maulviju sahibu. On to ne radi kao neko ko je prinuđen na to samo da bi održavao tradiciju. Ne, uopće ne! On je, zapravo, strahovito mudra osoba koja se zaljubila u Časni Kur’an kroz nevjerovatno razboritu kritiku. Ja sam slušao njegova predavanja o Kur’anu, i njegove začuđujuće filozofske komentare Časnog Kur’ana; teško da danas u svijetu postoji šačica ljudi koji bi imali sposobnost da mu u tome budu ravni.’ (Badr, 31. mart 1913, Hayat-e-Nur, str. 611-612)

191

Imamo oporuku koju je dr. ‘Abdus-Sattar Šah r.a. ostavio svojoj djeci. On je rekao: ‘Učinite da vam Kur’an bude život. Uvijek budite okupi-rani u pokornom slijeđenju sunneta Poslanika s.a.v.s., i uvijek budite spremni da pomažete unapređivanje Ahmadija pokreta i da propagirate islam. Pripremite svoje buduće generacije da se također drže ovih stvari.’

(Hazreti doktor Sayyed ‘Abus-Sattar Šah sahib, str. 193)

Svaki Ahmadi treba stalno imati na umu ovaj savjet. Hazreti Mir-za Abdul-Haq piše o hazreti Maula Bakhšu r.a.:‘On je imao posebnu ljubav prema Časnom Kur’anu. Uprkos sla-bom zdravlju i slabosti, on je uvijek bio odlučan slušati iznošenje pouka i istinitosti Časnog Kur’ana, da bi stekao znanje i istinu. Jedno vrijeme u više mjeseci u toku zime dolazio je iz Dar-ul-Fadl susjedstva u Dar-ur-Rahman radi sabah-namaza, samo zato što je Maulana Ghulam Rasul Radžeki r.a. držao ders o Kur’anu u džamiji. U toku ramazana on je ustrajno prisustvovao dersu u Aksa-džamiji... On je puno i pažljivo učio Časni Kur’an. Kad god bi izvukao korist iz toga, podijelio bi to s drugima. Kažu da je u svojoj posljednjoj godini života nekoliko puta dnevno učio Kur’an sa bilježnicom i olovkom pored sebe. Svaki put kad bi od-gonetnuo profinjene pojedinosti nekog ajeta, on bi to pribilježio i kasnije bi to čitao svojoj porodici.’Mirza sahib dodaje:‘(Kad bi on učio svojoj porodici), činilo se iz izraza njegovog lica da mu je srčana želja bila da njegova djeca strastveno vole Časni Kur’an.’ (Ashab-e-Ahmad, tom 1, str. 151-152, objavljeno 1951)Kad je jedan mladi Gambijac kršćanin primio Ahmadijat, njego-va majka mu se energično usprotivila. On je to na početku toler-isao, no kad je počela vrijeđati Časni Kur’an, on je napustio kuću i nije se više vratio. (Damimah Monthly Ansarullah, septembar 1987, str. 6)

192

U udaljenim zemljama Afrike i danas se događaju takva čuda.Islam dozvoljava ženidbu s četiri žene, što neki uzimaju kao na-redbu. U svakom slučaju, postoji dozvola. U Africi je tradicija u nekim plemenima gdje muškarac ima visok položaj ili imetak, ili je poglavica, da oženi više od četiri, pa i do devet i deset žena. Kad je Ali Roger iz Siera Leone primio Ahmadijat, bio je mlad čovjek i imao je dvanaest žena. Misionar Džemata, Mau-lana Nazir Ahmad ‘Ali sahib, rekao mu je da sada, pošto je Ah-madi, prema kur’anskom učenju može imati samo četiri žene. On se morao razvesti sa ostalim i poslati ih sa sredstvima za uzdržavanje. Ne samo da je bez oklijevanja postupio po ovoj na-redbi nego je po njegovom prijedlogu zadržao prve četiri žene i dopustio mlađima da odu. Ovo je bila revolucionarna promjena.

Drugi misionar, Junuz Khalid, piše:‘V.V. Kahlo je primio Ahmadijat zbog vizije koju je imao, u vri-jeme Maulana Muhammeda Sidika Amritsarija. On je kasnije služio kao amir Ahmadija zajednice u Siera Leonu. Prije pri-manja Ahmadijata on je imao potpuno slobodan način života, tako slobodan da je po profesiji bio plesač. Međutim, odmah poslije bai’ata učinio je promjene u sebi i u pogledu takve (bogobojaznosti) i čistoće, ibadeta, straha od Svemogućeg Al-laha i iskrenosti. Svemogući Allah mu je dao veliki uspjeh. On je, također, bio vrhovni poglavica u svojoj oblasti – oblasti gdje su se nalazili veliki rudnici dijamanata. Poglavice u ovim oblas-tima imaju veliku moć. Da je htio, mogao je iskoristiti situac-iju da zaradi ogromne svote novca. Međutim, zbog krasnih i čistih učenja Ahmadijata, on je takav imetak smatrao haramom (zabranjenim) za sebe i živio je jednostavnim životom. Također je bilo dobro poznato u višim redovima da je gospodin M. Kahlo bio izuzetno iskren poglavica; niti je uzimao mito, niti je odo-bravao svom osoblju da to čini.Kad se razbolio, ja sam jedan dan otišao da ga posjetim. On

193

me pozvao i rekao: ‘Junuze, ja stalno vidim Kelimei šehadet ispisan zelenim slovima ispred mene. Kakav je razlog za ovo?’ Ja sam mu odgovorio: ‘Poglavico, ovo je rezultat ljubavi prema Svemogućem Allahu i prema Časnom Poslaniku s.a.v.s.’ Ja sam ga nastavio posjećivati u toku slijedeća dva mjeseca i on je stal-no govorio da neprestano pred očima vidi Kelimei šehadet zele-nim slovima. Kad su ga odvezli u bolnicu, i kad je bio na umoru, jedan Ahmadi, prijatelj g. Kojiia, držao ga je za rame i rekao: Poglavico, reci:91

‘La ilahe ilellah,’

što je on ponovio. Zatim je g. Kojii rekao:92

‘Muhammedu Resulullah,’

što je on također ponovio i u tom momentu izdahnuo.

Blagost i poniznost

Sedmi uvjet bai’ata također nalaže da osoba treba prihvatiti poniznost, vedrinu i krotkost, itd. Oni koji vjeruju u poslanike pretežno su oni blage ćudi. Čak i ako nisu finansijski imućni, oni posjeduju veću odvažnost od imućnih u trošenju svog imetka. Zapravo, oni se ne plaše i ne zaziru od toga da, ako treba, žrtvuju svoje živote. Oni se nikada ne hvale ili ne izražavaju oholost i na-busitost. Krajnje su ponizni i krotki prema svakom – bilo malom ili velikom, i utemeljuju visoke standarde poniznosti i skrom-nosti. Bit uspjeha od Boga uzdignutih zajednica je da što više

91 (Niko nije vrijedan obožavanja osim Allaha)92 (Muhammed a.s. je Njegov poslanik)

194

poniznih i krotkih ljudi pokazuje izvanredne primjere poniznos-ti, utoliko je veća brzina njihovog napretka. Kao što sam ranije rekao, takvi su ljudi oni koji vjeruju u poslanike.Kad takva srca dođu u vezu sa poslanicima, ona bivaju još više uljepšana. Ako treba, ponizni ljudi će radije ustupiti svoje mjes-to drugima i sjesti na neko sporedno mjesto. Međutim, oni koji su određeni od Boga imaju pronicljivost da ih prepoznaju. Da bi nagradili takvu poniznost i s ciljem odgoja svoje zajednice - da krotki i ponizni među njima imaju najviši položaj, oni takve ljude uklanjaju sa nižih mjesta i daju im čast da sjednu uz njih i za vrijeme jela oni ih pozovu i ponude im da jedu iz njihovih tan-jira. Poslanici ih na ovaj način cijene zato što su zbog svoje pon-iznosti došli u vjeru brzo i potpuno se držeći religijskih učenja.

Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Siromašni nisu oholi i s potpunom poniznošću prihvataju is-tinu. Ja vam, uistinu, kažem da je vrlo mali broj među imućnim koji će postići samo djelić sreće koju siromašni u potpunosti postižu.’’ (Izala-e-’Auham, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 537)

Ovo je razlog zbog kojeg je on poniznost proglasio uvjetom za pridruživanje Zajednici, tako da čovjek može ispravno razumjeti religiju i postupati po tome. Predstavit ću vam sada neke prim-jere koji govore o tome kako je došlo do ovih promjena. Hazreti Muhammed Sayyed Sarwar Šah r.a. bio je izvanredan učenjak, koji je pripadao imućnoj porodici. Uprkos tome, njego-va čistoća, poniznost i jednostavnost bili su za primjer. Čim se pridružio Obećanom Mesiji a.s. i preuzeo poslušnosti prema njemu, on je iz svog srca iskorijenio sve ovosvjetske želje. Tokom svog rada u Medresi Ahmadija on je sve vrijeme boravio u maloj kući u kojoj čak ni čuvar ne bi živio. Kad je jednom napustio cijeli svijet u pokornosti Obećanom Mesiji a.s., više nije bilo pitanja za materijalne udobnosti. (Ashab-e-Ahmad, tom 5, dio III, str. 9, objavljeno 1964)

195

Ovdje je još jedan primjer poniznosti, a to je primjer hazreti Maulvija Burhan-ud-Dina r.a.

On je jedanput došao da vidi Huzura i Bog zna koje su mu misli došle u glavu, tako da je počeo jecati. Huzur ga je krajnje ljubazno pitao je li dobro. On je odgovorio (detaljno govoreći o raznim svetim i pobožnim ljudima kod kojih je bio u svom tra-ganju): ‘Ja sam prvo postao Kothi (pripadao Kothay Wala Piru), onda Baoliu (povezan sa Baoli sahibom), onda Ghazni (pripadao sljedbeniku Maulaviju ‘Abdullahu Ghaznaviju) i sada pripad-am Mirzi. Međutim, žalosno je da sam doživio starost, ali ipak osjećam da sam neznalica.’ (Ovo je bila njegova poniznost). Kad je ovo čuo, Huzur je bio izuzetno nježan, i tješeći Maulavija sa-hiba, rekao: ‘Maulavi sahib, nemoj biti uznemiren; ti si stigao gdje si trebao stići. Sada nema nikakve potrebe da se brineš.’ Ovo ga je na kraju umirilo. (Monthly Ansarullah, Rabva, septem-bar 1977, str. 14)

Obećani Mesija a.s. piše:

‘’Sayyed Fadl Šah iz Lahora (kojeg ja volim radi Svemogućeg Allaha), porijeklom iz države Džammu, izuzetno je čistog srca i pun ljubavi i iskrenosti. On posjeduje svjetlo savršene vjere i uvijek je spreman ponuditi svoj život i imetak. To je zato što je on u dobroj mjeri bio pun poštovanja i povjerenja na neobično ponizan način. Iz dubine svog srca on istinito, čisto i savršeno vjeruje u ovog poniznog čovjeka i do visokog stepena održava vezu i ljubav sa mnom radi Svemogućeg Allaha. U njemu je vr-lina iskrenosti i odanosti najjasnije istaknuta. Njegov brat Nasir Šah također ima odnos kroz bai’at s ovim poniznim čovjekom, i njegov daidža Munši Karam Ilahi također je iskren prijatelj ovog poniznog.’’ (Izala-e-’Auham, str. 798, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 532)

196

Obećani Mesija također piše:‘’Munši Rustam Ali, zamjenik inspektora policije na željeznici (kojeg ja volim radi Svemogućeg Allaha), bogobojazan je čovjek koji je krajnje iskren i moj je prijatelj prvog reda. (U našim zem-ljama je policija izuzetno ozloglašena, i zato su jako cijenjene ove njegove vrline, imajući u vidu ove činjenice.) Samo njegovo lice pokazuje znakove poniznosti, nesebičnosti i iskrenosti. Ja nikada nisam vidio ovog prijatelja da se koleba u bilo kakvoj kušnji. Od dana otkad je naklonjen meni sa iskrenošću, nije bilo nikakve manjkavosti i rezerviranosti u njegovoj iskrenosti; za-pravo, ona raste iz dana u dan.” (Izala-e-’Auham, str. 806-807, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 536)

Čuvajte se oholosti

Uvjet bai’ata također uključuje da se čovjek treba čuvati oholos-ti. Ja ću u ovom pogledu dati primjer Sayyeda Sarwara Šaha r.a.:Uprkos tome što je imao vrlo visok status u religijskoj učenosti i znanosti, za razliku od takozvane uleme današnjeg vremena, njegova narav je bila tako jednostavna i ponizna; kad bi u bilo koje vrijeme malo dijete poželjelo razgovarati s njim, on bi s njim razgovarao bez ikakvog ustezanja. Krajnje bi pažljivo slušao i odgovarao na vrlo prijatan način. (Maulavi Muhammed Hafiz Bakapuri prenosi jedan događaj iz svog djetinjstva). Jedan njegov bliski rođak je imao novorođenu bebu. Kad je ova vijest došla pismom, on je odlučio da traži od Maulavija Sayyeda sahiba da dadne ime djetetu. On je vjerovatno išao ili se vraćao iz Aksa džamije radi dersa o Časnom Kur’anu. Išao je prema njemu, ali je stao kako ga je vidio da mu dolazi u susret; na njegov zahtjev bio je krajnje ljubazan i uljudan, i predložio ime za novorođenu bebu i činio dove za nju. (Ashab-e-Ahmad, tom 5, dio III, str. 35)Ja ću vam sada navesti događaj hazreti Maulavija Burhan-ud-Di-na r.a. u ovom pogledu. Već je jasno iz ranijih primjera da on nije

197

imao nikakvog hvalisanja, formalnosti ili pretvaranja. Uz to, on uopće nije imao nikakvog samoljublja niti izvještačenog držanja učenog čovjeka, uprkos činjenici da je bio učenjak bez premca. Tokom njegovog boravka u Kadianu, ukoliko bi mu se neko ob-ratio kao ‘Maulavi sahib’, on bi od njih bez oklijevanja tražio da ga ne zovu Maulavi, govoreći: ‘Ja sam samo započeo učenje os-nova od Mirze sahiba’ (Obećanog Mesije a.s.). (Monthly Ansa-rullah, Rabva, septembar 1977, str. 12)

Primjer blagosti i poniznosti koji je veći od svih drugih primjera o kojem Obećani Mesija a.s. piše jeste primjer hazreti Sahibzada Sayyeda Abdiul-Latifa šehida r.a.(On) je dosegao stepen poniznosti i ustrajnosti koji se ne mogu postići ukoliko čovjek nije potpuno zaokupljen Svemogućim Al-lahom. Na svakoga na jedan ili drugi način utječu popularnost i znanje, i tako se čovjek počinje smatrati važnim i upravo to znan-je i popularnost ga sprečavaju da dopre do istine. Međutim, ova osoba je bila nesebična i uprkos tome što je bio primjer stvarnih vrlina i izvanrednosti, njegovo znanje i porijeklo ga nisu mogli spriječiti da ne prihvati istinu. Na kraju je žrtvovao svoj život za istinu i ostavio takav primjer za naš Džemat, jer je povođenje za tim primjerom stvarni Božiji cilj. (Tazkiratuš-Šahadatain, str. 45, Ruhani Khaza’in, tom 20, str. 47)

Davanje prednosti vjeri nad ovim svijetom

VISOKI UZORI ŽRTVOVANJA

Osmi uvjet, koji se tiče davanja prednosti religiji nad ovim svi-jetom, traži da čovjek žrtvuje sve – život, imetak, čast. Milošću Svemogućeg Allaha, mi u Ahmadija zajednici vidimo slike da-vanja prednosti vjeri nad ovim svijetom. Majke žrtvuju svoju djecu. Slijedeći stope hazreti Ibrahima a.s., očevi dovode svoju

198

djecu govoreći da oni sada pripadaju Džematu i da ih Džemat postavi na dužnost gdje god želi. Djeca se nude sama od sebe govoreći da su oni, također, spremni kao hazreti Ismail a.s. da ponude svoje živote! Takvi neobični primjeri postojali su i u prošlosti i postoje još i danas. Ja ću vam dati jedan primjer iz 1923. kad su Hindusi započeli Šudhi plan (da vrate u hinduizam one koji su bili primili islam). Da bi poduzeli protumjere, Ah-madi djeca nisu zaostala za starijim u žrtvovanju. Čak su djeca od pet godina starosti bila spremna ići u Malkana i okolinu. Je-dan dječak od dvanaest godina pisao je svom ocu da služenje religiji nije obaveza samo za odrasle, nego je također i za mlade! On je tražio od svog oca da ga povede sa sobom kad bude išao propovijedati, i čak i ako ne bude išao, da mora njega poslati! (Iz Tarikh-e-Ahmadiyyat, tom 5, str. 336, objavljeno 1964)

Ovi događaji nisu samo priče iz prošlosti. Kao što sam rekao, čak i danas mi vidimo takve primjere žrtvovanja. Kad vakf-e-nau djeca (koja su svoj život predali služenju vjeri) dođu da me vide, ja ih pitam šta žele biti kad odrastu, oni odgovaraju da žele postati šta god im ja kažem i da ih Džemat uputi u to šta želi da budu! Ovo je entuzijazam Ahmadi djeteta. Sve dotle dok ova želja postoji, (i inša Allah, ostat će do Sudnjeg dana), niko ne može ni najmanje povrijediti Džemat!


‘’Ja sada imam ogroman broj u mom Džematu koji su sami od sebe dali prednost vjeri nad ovim svijetom i postali derviši. Oni su ostavili svoja rodna mjesta, rodbinu i stare prijatelje i smjes-tili se zauvijek u mom susjedstvu.’’ (Ashab-e-Ahmad, tom 5, str. 130, objavljeno 1964)

Što se tiče hazreti Maulvija Hakima Nur-ud-Dina r.a. iz Bera,

199

Obećani Mesija a.s. kaže:‘’Ja sam dobio toliku pomoć od njegovog imetka da ne mogu naći drugi primjer koji bih mogao uporediti s njim. Uvidio sam da ima prirodnu težnju, sa dubokim uvjerenjem srca, da krajnje predano služi putu vjere. Iako je njegov svakodnevni život pot-puno predan – istinski vakif u svim aspektima, on je istinski slu-ga islama i služi muslimanima, i između pomagača ovog pokreta on se pokazao da je na prvome stepenu.’’ (Izala-e-’Auham, str. 777, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 520)

On kaže o hazreti Maulaviju Abdul-Karimu r.a. iz Sialkota:‘’Njegov život bio je obojen određenom vrstom nevinosti, i tako ga je i živio, i nije prihvatio nikakav udio u svjetskim užicima. Napustio je svoje zaposlenje jer je bilo povod poniženja vjeri. Nedavno je imao ponudu za posao sa plaćom od dvije stotina rupija mjesečno, ali on je to jednostavno odbio. Svoj život je provodio u poniznosti. Jedino je volio čitati arapske knjige. Živio je braneći vanjske i unutrašnje napade na islam. Uprkos tome što je bio izuzetno bolestan i slab, njegova olovka nije se odma-rala.’’ (Sirat hazreti Maulavi ‘Abdul-Karim r.a. Sahib Sialkoti, od Mahmuda Mujiba Asghara, str. 108)

Hazreti Navab Muhammed ‘Ali Khan r.a., poglavica Malir Kotla, napisao je u pismu svom bratu:‘Ja otvoreno kažem da je razlog zbog kojeg sam se smjestio u Kadian to što je prošlo dvanaest godina otkad sam dao bai’at Obećanog Mesije a.s., ali sam, nažalost, jedanaest godina živio kod kuće i bio odsječen od Kadiana. Ponekad sam dolazio ovdje samo na nekoliko dana. Provodio sam život upleten u ovosvjets-kim poslovima. Kad sam na kraju zastao da razmislim, shvatio sam da je moj život proletio i da nisam postigao ništa ni u vjeri ni u ovome svijetu.Ja sam došao ovdje (to jest u Kadian) s namjerom da ostanem

200

šest mjeseci. Međutim, kad sam razmislio o svim svojim poslovi-ma, na kraju je moje srce donijelo odluku da ovosvjetske stvari mogu biti zadovoljene služenjem vjeri, ali kad čovjek služi ovom svijetu, on ga ne dostiže, a vjera također biva uništena. Dubo-ko sam razmislio i shvatio da u jedanaest godina nisam ništa napravio, niti su moja braća išta napravili. Sa svakim danom koji prolazi, uprkos jasnoj spoznaji ove bespomoćne situacije, mi uništavamo svoju vjeru. Na kraju, nakon što sam spoznao da nema kraja ovosvjetskim poslovima, ja sam se oprostio od Kotla donoseći čvrstu odluku da se iselim odatle. Sva hvala pri-pada Allahu Svemogućem! Zadovoljan sam kad kažem da sam se iselio iz Kotla radi vjere. Kao takav, prema Šerijatu, iseljenik se ne može vratiti u svoju zemlju po svom izboru, to jest, on je ne može učiniti domom. On je samo može posjetiti kao putnik. Zbog toga mi je teško da se vratim. Ja sam vrlo sretan i u vrlo dobrom stanju. Kako se odvajamo od središta svoje ljubavi i pre-danosti?...Moj dragi cijenjeni brate! Ja sam došao ovdje radi Boga i moje prijateljstvo i ljubav također su radi Boga. Daleko sam do Kotla, ali loše stanje države Kotla duboko me rastužuje. Da vam Allah dadne mudrost, našoj cijeloj porodici i svim ljudima Kotla da shvate kako se svi trebaju zauzeti u službi islama! Da naš život i naša smrt budu samo radi Allaha. Da postanemo potpuno pokorni muslimani Božiji. U našem uvjetu bai’ata stoji da tre-bamo dati prednost svojoj vjeri nad svijetom, i ostati zahvalni i u cijelosti poslušni svojoj dobrotvornoj Vladi. To je ono što me drži ovdje, i baš kao što i moja vjera raste, isto tako i ovaj svi-jet meni izgleda beznačajan i vjera postaje sve važnija u mojim očima. Osjećaj zahvalnosti Bogu i čovjeku također raste. Slično tome, poslušnost i zahvalnost Vladi također se usijeca u moje srce.’ (Ashab-e-Ahmad, tom 2, str.126-129, objavljeno 1952)

Obećani Mesija a.s. piše o Hakimu Fadl-Dinu r.a. u pogledu

201

njegove simpatije prema islamu i iznosi:‘’Moj dragi Hakim Fadl-Din iz Bera (kojega ja volim radi Svemogućeg Allaha) među prijateljima je Maulvija Hakima Nur-ud-Dina i nadahnut je sličnim moralnim vrlinama. On je vrlo iskrena osoba. Ja znam da on istinski voli Boga i Njegovog Po-slanika. Iz ovog razloga, nakon opažanja kako ovaj ponizni čovjek služi vjeri, on poštuje uvjet ljubavi radi Svemogućeg Allaha. Iz-gleda da i on, također, posjeduje isti stepen oduševljenja da širi istinu islama, kakvu i moj dragi brat Maulavi Hakim Nur-ud-Din pokazuje od samog početka. On dobro promišlja o troškovima koje je pokret imao za religijske stvari. On se uvijek brine da novčanim doprinosima napravi dobar aranžman za finansijsku pomoć.’’ (Izala-e-’Auham, str. 781, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 522)

U 1923. godini, kad je bio pokrenut Šudhi plan, Ahmadi mu-rabbiji (imami) su svakodnevno po ogromnoj vrućini putovali pješke nekoliko milja. Ponekad ne samo da nisu imali hrane nego nisu imali ni vode za piće. Često su živjeli na ostacima ili suho pečenom slanom grahu i običnoj vodi. Ponekad su imali nešto ječmenog žita i preživljavali su na tome. Sufi ‘Abdul-Ka-dir Niaz, koji je završio fakultet, kaže da su putovali otprilike četrdeset sela u oblasti Mein Puri i Mathra. Oni bi svakodnevno putovali prosječno 16 milja. (Tarikh-e-Ahmadiyya, tom 5, str. 343, objavljeno 1964)Jedan gospodin koji je bio muzičar u SAD primio je Ahmadijat. U to vrijeme on je brzo napredovao u muzici i prilično je brzo postajao dobro poznat u cijeloj zemlji. Stručnjaci su smatrali da je bio na putu da postane veliki muzičar, da će ga pamtiti kao velikog muzičara njegovog vremena. Međutim, kad je primio Ahmadijat, njega nije bilo briga ni za muziku, niti je žudio za imetkom koji je mogao steći kroz svoje zanimanje. On je to bez oklijevanja napustio i započeo živjeti jednostavnim životom bez

202

velikih zahtjeva. Bio je vrlo redovan u tahadžudu i spominjao je Časnog Poslanika s.a.v.s. sa očima punim suza. (Monthly Khalid, januar 1988, str. 40)Hazreti Halifatul Mesih I r.a. piše o svojim danima prije halifata:‘Zašto sam ja došao ovdje? Vidite, ja sam u Bheru imao kuću od cigle, a ovdje imam kućicu od blata. Ja sam tamo mogao imati svaku vrstu udobnosti prije nego ovdje. Međutim, osjećao sam da bolujem – da sam jako bolestan – bio sam ovisan – veoma ovisan, i bio sam bespomoćan – izuzetno bespomoćan. Došao sam ovdje da bih ove muke sebi uklonio. Ako neko dođe u Ka-dian da vidi moj primjer ili da ovdje boravi neko vrijeme i prigo-vara o lokalnim ljudima, onda on griješi u tome što smatra da su bolesni zdravi i tako ih iskušava. Prijateljstvo i veza ovdje, dol-azak ovdje i život ovdje, življenje i stanovanje ovdje, sve treba biti radi La ilahe illAllah (Niko nije vrijedan obožavanja osim Al-laha). Inače, ako dođete radi hljeba i kreveta, slušajte, većina vas ima bolji hljeb kod kuće. Kakva je onda svrha dolaska ovdje? Vi možete na pravi način ispuniti svoj zavjet samo ako ovdje dođete jedino radi Boga.’ (Hutba petkom, 22. januar 1904, Khu-tabat-e-Nur, str. 160, novo izdanje)Obećani Mesija a.s. piše o hazreti Sahibzadahi Sayyedu Abdul-Latifu Šahidu r.a.:‘’Jedna izvrsna odlika koju je ova poštovana umrla duša imala bila je što je on, uistinu, dao prednost vjeri nad svijetom. On je, zapravo, bio među bogobojaznim, koji, sa strahom od Boga, odvode svoju bogobojaznost (takvu) i pokornost Svemogućem Allahu do vrhunca. Da zadovolje Boga i traže Njegovo zado-voljstvo, oni su spremni napustiti svoj život, čast i imetak kao da je sve to bezvrijedno. Snaga vjere kod njega je bila tako raz-vijena da, i ako ga uporedim s ogromnom planinom, bojim se da moje poređenje može ostati krnjavo. Većina ljudi se, uprkos davanju zavjeta bai’ata i svjedočenja mojoj tvrdnji, ipak ne mogu potpuno osloboditi otrovnog sjemena koje daje izdanak

203

davanja prednosti ovom svijetu nad vjerom; zapravo, neki os-tatak ostaje u njima. U njihovim siromašnim dušama nalazi se skrivena škrtost – bilo o životu, bilo o časti, bilo o imetku ili o moralnim stanjima. Iz ovog razloga sam stalno zabrinut za njih. U vrijeme kad se traži bilo kakva usluga za vjeru, bojim se da se oni ne suoče sa kušnjom, da ne nađu kako je ova usluga teret i možda izađu iz svog bai’ata.Međutim, koje riječi da upotrijebim da bih pohvalio poštovanu umrlu dušu koja je slijedeći mene odbacila svoj imetak, čast i život, kao što se baci smeće? Vidim da kod većine njihov početak i kraj nisu jednaki i da ne mogu ustrajati do kraja. Oni na malu nevolju posrnu šejtanskim nagovorom ili pod utjecajem lošeg društva. Međutim, koje riječi da upotrijebim kako bih izrazio ustrajnost ove hrabre umrle duše, jer ona je sa svakim dahom napredovala u svjetlu vjere?!’’ (Tadhkiratuš-Šahadatain, str. 8, Ruhani Khaza’in, tom 20, str. 10)Obećani Mesija a.s. dalje kaže:‘’Ovaj šehid je postavio uzor za moj Džemat svojim životom, i činjenica je da je moj Džemat trebao uzvišen primjer. Još ima nekih među njima koji kad učine malu uslugu, misle da su uradili nešto veliko. Ne bi bilo čudo da oni to počnu smatrati ličnom uslugom meni; dok je to, naprotiv, Božija naklonost njima što im je omogućio da služe. Ima nekih bez potpune revnosti i iskreno-sti, i premda tvrde da imaju čvrstu vjeru i iskrenost, ipak nisu u stanju da to do kraja održe. Zbog ljubavi ovog svijeta oni gube svoju vjeru i ne mogu odoljeti čak ni maloj kušnji. Čak ni na-kon pridruživanja pokretu utemeljenom od Boga, njihova ljubav prema materijalizmu se ne smanjuje. Međutim, hiljadu puta hvala Svemogućem Allahu što ima onih koji iskrenim srcem vje-ruju i istinski su prihvatili ovaj put! Oni su spremni podnijeti bilo kakvu teškoću za ovaj put. No, uzor koji je ovaj hrabri čovjek (Sa-hibzada ‘Abdul-Latif r.a.) pokazao – jesu ove osobine koje su još uvijek skrivene u Džematu. Da Allah usadi takvu vjeru u svakog

204

pojedinca i podari im čvrstinu i ustrajnost kakvu je pokazao ovaj šehid. Ovaj svjetski život je pomiješan sa šejtanskim napadima i to sprečava čovjeka u postizanju savršenstva. Mnogi će ući u ovaj pokret, ali, nažalost, samo mali broj njih će pokazati takav primjer.’’ (Tazkiratuš-Šahadatain, str. 55-56, Ruhani Khaza’in, tom 20, str. 57-58)

Obećani Mesija a.s.iznosi: ‘’Ubistvo, koje je bilo suđeno Sa-hibzadi Abdul-Latifu, dogodilo se. Sada ostaje kazna tlačitelju:93

’Doista, onaj ko svom Gospodaru dođe kao grješnik, sigurno je za njega Džehennem; on u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;

Jao! Ovaj amir je došao pod Božiji gnjev prema ajetu:94

’A ko god namjerno ubije vjernika...’ Ovaj amir nije imao ni trunke straha od Boga. Snaga vjerovanja čovjeka kojeg je on ubio bila je ogromna. Kad bi se cijela zemlja Kabul pretražila u potrazi za njemu ravnim, takva bi pretraga bila uzaludna. Takvi ljudi najviše su stijene mudrosti. Oni žrtvuju svoje živote sa iskrenim srcem i nemaju nikakve brige za svoje bližnje. O ‘Abdul-Latif! Hiljade blagoslova na tebe što si ti po-kazao primjer svoje vrhunske iskrenosti u toku mog života! Što se tiče onih koji će biti u mojoj zajednici poslije moje smrti, ne znam koja će djela oni pokazati.’’ (Tazkiratuš-Šahadatain, str. 58, Ruhani khaza’in, tom 20, str. 60)

93 (Ta-ha, 20:75)94 (An-Nisa, 4:94)

205

On dalje iznosi:‘’Kad opazim kako su se pokazivanje ustrajnosti i predanosti dogodili kroz Sahibzadahu Maulvija Muhammeda Abdul-Lati-fa, moja nada za Zajednicu uveliko raste. Bog, koji je također omogućio nekim ljudima mog Džemata da su na putu Džemata žrtvovali ne samo imetak nego čak i svoje živote, izgleda očitim da je Božija Volja kako će On stvoriti mnoge ljude u ovoj Zajed-nici koji će imati duh Sahibzadahe Maulvija Abdul-Latifa i biti nove mladice njegove duhovnosti.’’ (Tazkiratuš-Šahadatain, str. 73, Ruhani khaza’in, tom 20, str. 75)Tačno prije sto godina hazreti Sahibzadah ‘Abdul-Latif Šahid r.a. bio je ubijen.O Mesijo zadnjeg doba! Čestitke tebi što je tvoj dragi Džemat is-punio tvoje želje za njih; ispunio je očekivanja koja si imao o nji-ma! Oni nikada nisu prezali od žrtvovanja svog imetka, vremena i života. Mi možemo vidjeti da se isto događa i danas. Takvi ljudi su rođeni u Džematu poslije tebe!Obećani Mesija a.s. brinuo se šta će se dogoditi poslije njega. Mi smo svjedoci da su nakon njegove smrti rođeni i rađaju se takvi ljudi kojih nije briga za ovosvjetske izazove i nisu ustuknuli pred žrtvovanjem svojih života. Očevi su očevici ubistva sinova, i si-novi su očevici ubijanja očeva, ali njihove noge nisu pokleknule, oni su dali svoje živote.O Časni Mesija! Čestitke tebi! Jedan od tvojih potomaka, tvoja vlastita krv, također je žrtvovao svoj život da spasi Džemat od velike nevolje.Da Svemogući Allah nastavi uzdizati položaje u Džennetu svim ovim ubijenim! Da Svemogući Allah, također, omogući nama da budemo među onima koji daju prednost vjeri nad ovim svjetom! Da uvijek budemo spremni na bilo kakvu žrtvu i da održavamo u životu ovu strast i ljubav u svojim budućim generacijama! Da nas Svemogući Allah osposobi za ovo!

206

(Iz hutbe petkom održane u Fazl džamiji, London, Velika Britani-ja, 17. oktobar 2003)

Uzvišeni primjer predanosti, odanosti i služenja čovječanstvu

U našem Džematu jako se ističe važnost društvenih službi i služenja čovječanstvu. Svaki pojedinac, bogat i siromašan, pre-ma svojoj mogućnosti, trudi se da služi čovječanstvu radi zado-voljstva Svemogućeg Allaha.Zašto svaki Ahmadi ima toliko revnosti za služenjem čovječanstvu? Razlog tome je što prelijepo učenje islama - koje je bilo zaboravljeno – upućuje na to da ako tražimo zadovoljstvo Svemogućeg Allaha, treba da se prema Njegovim stvorenjima odnosimo sa dobročinstvom i vodimo brigu o njihovim potre-bama. To je jedan veličanstven način da budemo nagrađeni blizinom Svemogućem Allahu. Obećani Mesija a.s. ovo učenje je učinio temeljnim uvjetom od svojih deset uvjeta bai’ata. Poslije zasnivanja veze s njim trebate iskoristiti sve svoje moći i sredstva da imate saosjećanje i brigu o ljudima. Ako se ukaže potreba da pomognu žrtvama zemljotresa ili poplave, Ahmadi muslimani istupaju naprijed da pomognu. Nekad se događalo da su Ahmadi mladi ljudi žrtvovali svoje živote spašavajući žrtve poplave, ali su one koji su tonuli odveli do sigurnosti.Kad je halifa tog vremena najavio da je potreban poseban doprinos radi osnivanja škola i bolnica u Africi za obrazova-nje siromašne djece i radi osiguravanja medicinske pomoći napaćenim ljudima, Džemat je ovo primio s dobrodošlicom i predstavio Huzuru iznos mnogostruko veći od onog koji je on tražio. Novac su dali članovi Džemata zbog svog saosjećanja prema ugroženim ljudima. Kad je halifa proglasio da je primljen traženi iznos, i da je potrebna ljudska snaga radi osnivanja škola i bolnica, Ahmadi doktori i učitelji dobrovoljno su se ponudili s jednakim žarom.

207

Situacija je u Africi sada mnogo bolja; no, u sedamdesetim godinama kad je bio pokrenut Nusrat Jahan program, situ-acija je bila vrlo nepovoljna. Oni koji su bili vakifi uspijevali su preživljavati u tako nepovoljnim okolnostima. Mnogi od ovih doktora i učitelja imali su posao prije nego što su posvetili svoj život za ovu svrhu. U Africi su morali živjeti u selima. Većina bol-nica i škola bila je na selima, gdje nije bilo struje ni tekuće vode. No, oni su morali ispuniti svoje obećanje da će služiti napaćenim ljudima; oni nisu obraćali pažnju ni na kakvu prepreku ili na neudobnost. Na početku su morali stavljati pacijenta da leži na drvenom stolu i koristiti svjetlo petroleja ili lampu na gas da bi ga operisali, koristeći noževe, makaze i bilo kakve instrumente koji su im bili na raspolaganju. Onda su oni molili Allaha: ‘O Allahu, ja sam ga liječio svim onim što mi je bilo dostupno. Moj halifa mi je rekao da liječim dovom i da će Svemogući Allah podariti zdravlje Svojom rukom! Podari mi zdravlje, o Svemogući Alla-hu.’ Svemogući Allah je cijenio ove doktore koji su se žrtvovali i svijet se čudio kako su pacijanti sa neizlječivim bolestima bili izliječeni. Svemogući Bog je ispunio njihove finansijske potrebe tako što su mnoge bogate ličnosti više voljele naše male bol-nice za liječenje od većih bolnica u gradovima. Slično tome, naši su učitelji poučavali djecu, puni revnosti da služe čovječanstvu. Ova tradicija služenja od strane doktora i učitelja nastavlja se još i danas. Da Svemogući Allah pokloni trajnost ovim tradicijama! Da On pokloni nagrade svima onima koji služe!

Ahmadi doktori trebaju se predati u vakf

Tokom nedavnog godišnjeg skupa u VB ja sam se obratio dok-torima da za bolnice u Africi posvete svoje usluge (rade kao va-kifi) privremeno ili trajno. Sada su, Allahovom milošću, tamo okolnosti mnogo bolje. Teškoće i nevolje s kojima su se raniji vakifi morali suočavati više ne postoje. Stvari su mnogo bolje

208

na većini mjesta i dostupne su sve olakšice. Ako tamo ipak nas-tane neka teškoća, trebate se sjetiti zavjeta bai’ata: ‘Samo radi Svemogućeg Allaha ja ću koristiti čovječanstvu mojim od Boga datim moćima i sposobnostima.’ Istupite naprijed i ispunite ovo obećanje koje ste dali Mesiji ovog vremena i naslijedite blago-slov njegovih dova. Slično tome, doktori su potrebni za Fazl-’Umar bolnicu u Rabvi i oni trebaju pružiti svoje usluge.Članovi Džemata, u skladu sa našom organizacijom, daju stalnu finansijsku pomoć za obrazovanje djece i liječenje pacijenata u Pakistanu i u drugim zemljama. U zemljama kao što su Pakistan i Indija mnogo je siromašnih ljudi; oni koji im nude finansijsku pomoć imaju korist od dova svojih pacijenata. Članovi našeg Džemata trebaju nastaviti ova kreposna djela sa još većim žarom, budući da se naglo povećava broj ljudi u nevolji. Želim vam predstaviti neke događaje naših predaka koji su s velikim žarom služili ljudima.

Ljudi koji su poznavali hazreti Mirzu Ayyuba Beiga r.a. prenose:‘On je bio živi primjer hadisa koji kaže: ‘Želite za svog brata isto što želite za sebe i nemojte se prema svom bratu odnositi onako kako ne biste voljeli da se prema vama odnose.’ On je uvijek tražio priliku da služi i pomogne bilo kojem bratu ili prijatelju. (Preneseno je:) U toku njegovih studija na koledžu on je prisust-vovao predavanjima koja su davali članovi našeg Džemata i tamo bi se upoznao sa svakim Ahmadi muslimanom. Ako bi neki brat bio bolestan, on bi ga posjećivao u kući i raspitivao se za njegovo zdravlje. Ponekad bi svakodnevno posjećivao ove bolesne os-obe. Jedanput se Mufti Muhammed Sadik r.a. razbolio i stanje mu je bilo kritično; on je dugo vremena boravio u kući Mufti sa-hiba r.a. i pazio ga dan i noć, i čak je pomogao u čišćenju njegove kuće.’ (Iz Ashab-e-Ahmad, tom 1, str. 98, objavljeno 1997)Hazreti Čaudhry Zafrullah Khan r.a. napisao je o svojoj majci koja je govorila: ‘Ako Svemogući Allah nije dušman, kakvo zlo

209

može ikakav dušman napraviti? Stoga, ne smatram nikoga svo-jim dušmanom.’ Ona se prema svakom protivniku odnosila vrlo dobro i govorila je: ‘Prema onome koji nam se mili želimo se ophoditi dobro. U ovome nije toliki sevap. Da bismo zadovoljili Svemogućeg Allaha, mi trebamo činiti dobročinstvo ljudima s kojima nismo zadovoljni.’On piše da je ona boravila u Daskah i prema svim ljudima je postupala s velikim dobročinstvom, a ljudi su je jako poštovali.Kad je započeo sukob sa Ahrarom, njegovo djelovanje je tako bilo zamijećeno i u tom gradu. Ljudi kojima je ona pomagala tada su postali neprijateljski raspoloženi. Ali ovo nije imalo utjecaja na moju majku. Ako bi je i jedan rođak podsjetio na to da je ona pomagala osobu koja je postala naš protivnik i pridružila se Ahraru, njoj to nije bilo drago i rekla bi: ‘Zašto me zaustavljaš od služenja ljudima?’Preneseno je da je jedanput pripremala neku odjeću. Pitali su je za koga priprema tu odjeću. Ona je odgovorila da je to za djecu određene osobe. Rečeno joj je: ‘Ti si čudna, ta osoba pripada Ahraru i žestok je protivnik našeg Džemata, a ti pripremaš ovu odjeću za njega?’ Ona je odgovorila: ‘Ako ovi ljudi počine zlo, Svemogući Allah će nas zaštititi. Sve dok je Allah s nama, ne-prijateljstvo protivnika nam ne može naštetiti. A ovaj čovjek je siromašan i nema sredstava da obezbjedi odjeću za svoju djecu i unučad. Ja ovu odjeću pripremam za njega, smatrajući ga bi-jednom osobom. Budući da ti prigovaraš na to, tvoja kazna je - kad završim ovu odjeću, ti ćeš je lično odnijeti njegovoj kući.’ Također je rekla: ‘Ova osoba je jedan od Ahrara i drugi iz njihove skupine ga možda posmatraju. Trebaš otići do njega u toku noći, tako da mu ne prigovaraju što je primio odjeću od Ahmadi.’ (Ashab-e-Ahmad, tom 11, str. 175-176, objavljeno 1962)

Briga o hudovicama i siročadima bila je njena omiljena zabava. Ljudi koji pišu o tome kažu da je s velikim užitkom i oduševljenjem

210

pripremala vjenčane darove za djevojke i ručno šila odjeću za njih. (Iz Ashab-e-Ahmad, tom 11, str. 186, objavljeno 1962)Hazreti Mir Muhammed Ishak r.a. se trudio da obezbijedi soci-jalnu brigu za siročad. Bila su neka siročad koja su stanovala u sirotištu koje se zvalo Dar-uš-Šuyukh. Preneseno je da se jednom odmarao zbog visoke temperature i bio je veoma slab. Radnik je došao da ga obavijesti da nema nikakve hrane da se dadne siročadima i da ništa nije poduzeto u vezi s tim, te da im tog jutra nije serviran nikakav doručak. On je pozvao kočiju s konji-ma i odvezao se do kuća nekih bogatih osoba i skupio opskrbu; tako je uspio nahraniti ovu djecu. Ovo je primjer saosjećanja naših starijih; čak i tokom bolesti on je žrtvovao svoj odmor i uputio se iz svoje kuće radi siročadi. Zašto ne bi postupao na ovaj način? On je pred sobom imao dobar primjer svog učitelja, Časnog Poslanika s.a.v.s., koji je rekao: ‘Ja i osoba koja vodi brigu o siročadima bit ćemo zajedno u Džennetu, kao ova dva prsta,’ i pokazao je na svoj kažiprst i srednji prst. Ovo su bili primjeri naših predaka.Prenesen je i drugi događaj o hazreti hafizu Mu’in-ud-Dinu r.a., koji je bio slijep. Neko prenosi kako je jedne hladne noći bilo mnogo blata na prljavim putevima Kadiana, kad je opazio hafiza sahiba kako ide s velikom teškoćom. Pitao ga je gdje se uputio. On je odgovorio: ‘Brate, jedna kuja je okotila mladu štenad. Ja imam jedan komad preostalog hljeba. Pada kiša, zato želim da je nahranim.’ Ono što je uradio hafiz sahib bilo je povođenje za sunnetom, da se smilujemo životinjama. Sjetite se događaja kad se neko spustio u bunar i izvadio vodu u svojoj cipeli i dao je žednom psu da pije! Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da mu je Svemogući Allah oprostio zbog ovog čestitog djela. Njegovi ashabi r.a. bili su začuđeni i pitali su ga hoće li i oni također biti nagrađeni za brigu o životinjama. On je odgovorio: ‘Da, svako do-bro djelo i usluga bilo kojoj živoj duši i životinji bit će nagrađeni. (Iz Ashab-e-Ahmad, tom 13, str. 296, objavljeno 1967)

211

Imamo jedan događaj prenesen o Ahmadi muslimanu po imenu hazreti Nur Muhammed r.a.:‘Bila je oštra hladna zima, a on nije imao ni mantila, ni čaršafa. Samo je odijevao dvije košulje, jednu na drugu i tako putovao po kiši. Vidio je starijeg sakatog čovjeka, koji je bio go i drhtao od hladnoće. On je skinuo jednu košulju i dao starom čovjeku da obuče. Jedan sikh je također putovao s njima. Kad je ovo vidio, rekao je na pundžabi jeziku: ‘Dragi brate, ti ćeš steći spas; ja ne znam šta će se meni dogoditi.’ (Tako je bio dobar primjer koji je on pokazao). Nekoliko dana kasnije dogodilo se da je ovaj Nur Muhammed došao u džamiju u Mughal Purah radi sabah-nama-za i bio je ogrnut novom vunenom dekom. Ugledao je osobu po imenu Fatih Din kako drhti od hladnoće; on je nekad bio bogata osoba, ali je sada bio žrtva siromaštva. Nur Muhammed je hitro skinuo svoju novu deku i stavio je oko njega.’ (Iz Ruh Perver Ya-dein, str. 687, prvo izdanje)U vrijeme osnivanja Pakistana 1947. stotine hiljada izbjeglica, nakon što su potkradeni i pretučeni, putovali su za Kadian u karavanima. Okolnosti su u to vrijeme bile izuzetno teške. Nije bilo nikakve garancije za zaštitu časti muslimanskih žena. Svi muslimani mislili su da će biti sigurni kad stignu u Kadian. U to vrijeme je hazreti Musleh-e-Maud r.a. odredio Mirzu Na-sira Ahmada (koji je kasnije postao Halifatul Mesih III r.a.) da se brine za izbjeglice koje su stigle u Kadian u bespomoćnom stanju i mnogi bez odjeće. Huzur r.a. je, prije svega, izbjeglicama podijelio odjeću od svoje porodice. Onda su pod prikladnim uređenjem svi uredno napustili Kadian u karavanima, i s milošću Svemogućeg Allaha, sigurno stigli na svoje odredište. Ahmadi su ispunili svoju odgovornost za zaštitu svih ljudi, žrtvujući svoje živote za to.U deset uvjeta bai’ata, kako je utemeljio Obećani Mesija a.s., jedan uvjet je da poslije pridruživanja Džematu sa zavjetom bai’ata ne posjedujemo ništa za sebe. Odsada će se sve naše

212

rodbinske veze i odnosi održavati kroz našu vezu s Obećanim Mesijom a.s. i organizacijom Džemata. Nikakav odnos nas ne može odvojiti od Obećanog Mesije a.s. Mi smo postali prosjaci na njegovim vratima. Ovo ostaje naše prvenstvo. Taj zavjet je bio vrlo dobro ispunjen. Ja ću sada predstaviti nekoliko prim-jera. Imam doba je mnoge od njih lično pohvalio i izrazio im poštovanje.

Obećani Mesija a.s. piše: ‘’Slično je naš dragi prijatelj Mualavi Muhammed Ahsan iz Amrohaha vrlo aktivan u finom pisanju u potporu našeg pokreta. Sahibzada pir Siradž-ul-Hak prekinuo je svoj odnos sa hiljadama sljedbenika i prihvatio život ovdje kao derviš. Mian Abdullah iz Sanaura, Maulavi Burhan-ud-Din iz Džehluma, maulavi Mubarak Ali iz Sialkota, Kazi Zia-ud-Din iz Kadi Kota, Munši Čaudhry Nabi Bakš iz Batala (oblast Gurdas-pur) i Munši Džalal-ud-Din Jalani itd. - svi služe prema svojim mogućnostima. Zadivljen sam ljubavlju i iskrenošću koju naš Džemat pokazuje. Čak i osobe sa malim prihodima, kao Mian Džamal-ud-Din i Imam-ud-Din iz Kašmira, koji žive blizu našeg sela, također služe. Čak i ova tri brata sa malim sredstvima, koji rade kao fizički radnici i možda zarađuju dvanaest ili šesnaest penija na dan, s velikim žarom učestvuju u mjesečnim doprinosi-ma s velikim žarom. Ja sam, također, zadivljen iskrenošću njiho-vog prijatelja Mian ‘Abdul-Aziza Patwarija (seoskog zemljišnog službenika). Uprkos tome što ima malo sredstava za život, on je jednog dana dao stotinu rupija, govoreći kako je želio da se ovaj iznos potroši na Allahovom putu. Taj siromašni čovjek je možda mnogo godina štedio tih stotinu rupija, ali su ga njegova strast da troši na Allahovom putu i da zasluži Allahovo zadovoljstvo naveli na to.’’ (Zamimah, Anjam-e-Atham, str. 29-30, Ruhani Khaza’in, tom 11. str. 313-314, podbilješka)

Obećani Mesija a.s. je napisao o hazreti Halifatul Mesihu I r.a.

213

slijedeće:‘’Ja sam vidio mnoge ljude sa velikim imetkom koji daju mali iz-nos na Božijem putu. Ostati gladan i žedan i potrošiti svoj imetak na putu Allahovog zadovoljstva i ne napraviti ništa za sebe na ovom svijetu jeste vrlina koja se savršeno vidjela kod hazreti Maulavija Nur-ud-Dina. Nemam ni jednog drugog primjera to-like mjere pomoći do koje mi je on pomogao svojim imetkom.’’ (Nišan-e-Asmani, Ruhani Khaza’in, tom 4, str. 407)

Hazreti Halifatul Mesih I r.a. Maulana Nur-ud-Din napisao je Obećanom Mesiji a.s. slijedeće riječi:‘Ja polažem sebe na vašem putu. Ono što ja posjedujem nije moje, to je vaše. Poštovani vođo i duhovni vodiču! Ja molim, vrlo iskreno, da, ako svo moje bogatstvo i imanje treba da budu potrošeni u širenju vjere, ja ću postići svoju svrhu.’’ (Pobjeda Islama, str. 61, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 36)

Obećani Mesija a.s. piše o hazreti Munšiju Zafaru Ahmadu r.a.:‘’Naš dragi prijatelj Munši Zafar Ahmad r.a. je mlada, bogobo-jazna i uzdržana osoba. Njegova mudrost je duboka i proniclji-va. Njegov karakter pokazuje znakove strpljenja, uzdržanosti, ustrajnosti i vjernosti. On u potpunosti razumije potvrđene is-tine i dokučuje njihovu slast i ukus. On istinski voli Svemogućeg Allaha i Njegovog Vjerovjesnika s.a.v.s. On posjeduje odlike koje pokazuju poštovanje o kojima u cijelosti ovisi postizanje dobročinstva i posjedovanje dobre vjere, što je potrebno na ovom putu. Da mu Svemogući Allah pokloni najbolju nagradu!’’ (Izala-e-’Auham, str. 800-801, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 532-533)

Obećani Mesija a.s. piše o hazreti Mianu Abdullahu r.a. iz San-aura:‘’Naš dragi prijatelj Mian Abdullah Sanauri je mlad i pobožan

214

čovjek, koji je imao privlačnost prema meni zbog svojih prirod-nih osobina. Siguran sam da je on među onim vjernim prijatelji-ma koji ne mogu biti pokolebani bilo kojom kušnjom. On je bo-ravio u mom društvu, ponekad dva ili tri mjeseca ili duže. Ja sam ga vrlo pažljivo posmatrao da vidim njegovo unutrašnje stanje. Po instinktivnom osjećaju sam saznao o njegovom unutrašnjem stanju, da ovaj mladi čovjek istinski posjeduje ogromno more ljubavi Svemogućeg Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s. Jedini razlog za ovaj odnos ljubavi sa mnom je njegova sigurnost da sam ja osoba koja pripada zaljubljenicima u Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s.’’ (Izala-e-’Auham, str. 796, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 531)Obećani Mesija a.s. piše o Munši Muhammedu Arurha r.a.:‘’Naš dragi prijatelj Munši Muhammed Arurha radi kao sastavljač spisa za sud. On je u potpunosti opremljen odlikama ljubavi, iskrenosti i predanosti. On voli istinu i odmah je prepozna. S velikim užitkom obavlja sve službe u Džematu. Danonoćno traži bilo kakvu priliku da me služi. Njegova iskrenost i predanost su divni. Osjećam da me strasno voli. Može biti da nikada nije sret-niji nego kad je u stanju učiniti neku uslugu meni svim svojim mogućnostima, svojim imetkom i životom. On je vjerna osoba, iskrena, bogobojazna i hrabra. Da ga Svemogući Allah nagradi! Amin.’’On zatim kaže:‘’Naš dragi prijatelj Mian Muhammed Khan zaposlen je u državi Kapurtala. On je ponizan, pobožan i ima duboko razumijevanje za istinu i voli istinu. Ne mogu procijeniti stepen njegove pre-danosti i njegove dobre vjere u mene. Nemam nikakve sumnje da će njegova predanost meni ikada oslabiti, ali se brinem da to ne ode do u krajnost. On je istinski vjerna, predana i bogobo-jazna osoba. Da Allah bude uz njega! Njegov mlađi brat Sardar Ali Khan također se pridružio pokretu svojim zavjetom odanosti meni. Kao i njegov brat, on je vrlo plemenit i bogobojazan. Da

215

ih Svemogući Allah zaštiti obojicu!’’ (Izal-e-’Auham, str. 798-800, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 532)On zatim piše:‘’Među ovakvim prijateljima je moj dragi brat Mirza Azim Baig, (Marhoom va maghfoor) poglavica iz Samana, država Patiala, a naš rastanak zbog njegove smrti bacio je tamu preko naših srca. On je otišao sa ovog privremenog boravišta drugog Rebbi-ul Sani 1308 A.H. (poslije hidžre).

(Mi, zaista, Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.)

(Naše oči liju suze, naša srca su u bolu i mi oplakujemo njegov rastanak)

Stepen Mirza Sahibove ogromne naklonosti prema meni i način na koji je on sebe žrtvovao u moje ime – gdje mogu naći riječi da izrazim taj nivo svesrdne ljubavi? Moj bol i tuga zbog njegovog preranog odlaska je takva da joj ja rijetko nalazim ravnu u mom proteklom životu. On je naš voljeni i poglavica našeg cilja, koji je otišao na naše oči. Dok god budemo živi, mi nikada ne možemo zaboraviti bol ovog odlaska. Sjećanje na ovaj rastanak moje srce ispunjava tugom i moje grudi osjećajem bola. Obuzeto bolom, srce žali a oči liju suze. Njegovo cijelo biće je bilo utjelovljen-je ljubavi. Mirza Sahib je također bio hrabar da pokaže svoje osjećaje.’’ (Pobjeda Islama, str. 65-66, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 39)

Hazreti Kazi Zia-ud-Din r.a. piše da je on jedanput rekao slijedeće Obećanom Mesiji a.s.:‘O moj učitelju, ja u svom srcu nalazim različita, suprotstavljena mišljenja. S jedne strane, iskreno želim da svijet uskoro sazna

216

istinu i duhovno svjetlo Huzura i da ljudi svih nacija i vjera dođu i napoje se iz ove duhovne fontane, koju je Svemogući Allah započeo. Ali s druge strane, skupa sa ovom željom, zabrinut sam i mislim - kad te drugi ljudi upoznaju, i kad budu dolazili ovdje u velikom broju, i Huzur također posjeti njihove domove, onda ću ja možda izgubiti blizinu tvog društva i ogromno zadovoljstvo koje mi to daje. Huzur, onda ću ja izgubiti priliku i čast da sjedim u tvom društvu i da s tobom razgovaram kao što sada razgo-varam. Takve se protivne želje rađaju u mom umu. Kazi sahib kaže da se Obećani Mesija a.s. nasmijao kad je čuo ove riječi.’’ (Ashab-e-Ahmad, tom 6, str. 10) Zatim je tu drugi primjer Kazi Zia-ud-Dina r.a. Njegov sin Kazi Abdur-Rahim je govorio da je jedanput njegov otac s radošću spomenuo taj događaj. On je rekao: ‘Jedanput sam uzimao ab-dest prije namaza kad je hazreti hafiz Hamid ‘Ali r.a., zaposle-nik Obećanog Mesije a.s., pitao Obećanog Mesiju a.s. ko sam ja. Huzur a.s. mu je dao moje ime i adresu i onda je rekao da ova osoba ima ljubav prema njemu! Kazi sahib je s velikom radošću spominjao ovaj događaj i čudio se kako je Huzur a.s. poznavao stanje njegovog srca. Snaga njegove ljubavi u vri-jeme njegove smrti bila je takva da je savjetovao svoju djecu slijedećim riječima: ‘Ja sam vas s velikom teškoćom doveo do vrata Obećanog Mesije a.s.; sada kad ja odem, nikada nemojte napustiti ova vrata.’ Njegova djeca su u cijelosti postupala po ovoj želji.’’ ((Ashab-e-Ahmad, tom 6, str. 8-9)Hazreti Maulavi Ni’Matullah ubijen je u Kabulu 1924. godine. Prije svog ubistva on je napisao pismo iz zatvora jednom Ah-madi prijatelju govoreći:‘Ja stalno molim Boga u tamnici tražeći od Njega da ovu bez-vrijednu osobu učini uspješnom u služenju vjeri. Ne izražavam želju da budem oslobođen iz tamnice i da budem spašen. Mo-lim da Allah dadne da svaki djelić ove bezvrijedne osobe bude žrtvovan za islam.’’’ (Tarikh-e-Ahmadiyyat, tom 5)

217

Predanost Obećanom Mesiji kasnijeg doba

Deseti uvjet bai’ata jeste da veza sa Obećanim Mesijom a.s. treba biti bez presedana. Imamo jedan događaj o Sejidu Abdus-Sattaru Šahu r.a., koji služi za primjer. 1907. godine najmlađi sin Obećanog Mesije a.s. Sahibzada Mirza Mubarak Ahmad teško se razbolio od trbušnog tifusa.Neko je tih dana sanjao da se Mubarak Ahmad ženi. Ljudi iskus-ni u tumačenju snova pisali su da ako se u snu vidi ženidba sa nepoznatom ženom, to znači smrt. Neko od njih je mislio - ako se takav san doslovno provede, možda se smrt može spriječiti. Osoba koja je sanjala san spomenula je to Obećanom Mesiji a.s. kao njegovo moguće tumačenje. On se složio i rekao: ‘Tumači snova vjeruju da je njegova interpretacija smrt, ali ponekad do-slovno ispunjavanje sna može otkloniti ovaj ishod. Hajde, zato, da oženimo Mubarak Ahmada.’Iako je dijete bilo isuviše malo da zna bilo šta o braku, Obećani Mesija a.s. je razmotrio ovo mišljenje. Kad je Huzur govorio o ovome, dogodilo se da je slučajno (Sajida Sa’idatun-Nisa’) žena doktora Sayida Abdus-Sattara r.a., koji je bio gost, bila u dvorištu kuće. Obećani Mesija a.s. ju je vidio i pozvao je. Rekao je da želi urediti ženidbu za Mubarak Ahmada i rekao: ‘Ti imaš kćer Merjem. Ako želiš, možemo je udati za Mubarak Ahmada.’ Ona je odgovorila da nema ništa protiv, ali ako Huzur dozvoli, ona želi pitati svog muža.Tokom ovih dana rahmetli doktor sahib r.a. i njegova porodica boravili su u okrugloj sobi kuće. Ona je otišla na donji sprat... ali on nije bio tamo. Kad se vratio, ona mu je saopćila slijedećim riječima: ‘Kad neko uđe u vjeru Svemogućeg Allaha, njegova vjera bude stavljena na kušnju. Ako Svemogući Allah bude ispi-tivao tvoju vjeru kušnjom, hoćeš li biti čvrst?’Ona je imala na umu dvije stvari zbog kojih je mislila da će njen muž možda oklijevati u donošenju odluke. Jedna je bila da se

218

do tada ni jedna djevojka iz njegove porodice nikada nije udala za familiju koja nije bila Sajjid, i drugo, Mubarak Ahmad je bio prilično bolestan i on ga je lično liječio. Možda će on misliti da je taj brak rizičan, jer postoje devedeset devet posto šansi za neuspjeh; i uskoro bi njihova kći mogla postati hudovica. Iz ovih razloga ona se bojala da će njen muž možda pokazati slabost i tako izgubiti vjeru. Kad ga je ona pitala: ‘Ako te Svemogući Allah bude ispitivao kušnjom, hoćeš li biti čvrst?’ On je odgovorio: ‘Ja se nadam da će mi Svemogući Allah pokloniti čvrstinu.’ Kad je ovo čula, ispričala mu je cijelu priču o tome kako je Obećani Me-sija a.s. predložio da Merjem udaju za Mubaraka. Kad je ovo čuo, rekao je: ‘Dobro, ako se to dopada Obećanom Mesiji a.s., zašto da mi prigovaramo?’ Čuvši ovo, počela je plakati i nehotično su joj suze počele liti iz očiju. ‘Šta je? Zar se tebi ne sviđa ova veza?’, pitao je rahmetli doktor sahib. Žena je odgovorila: ‘Meni se sviđa ovaj dogovor. Stvar je u tome - kad je Obećani Mesija a.s. pitao za ovaj brak (za nikah), moje srce se uznemirilo od brige i bojala sam se da ti ne izgubiš vjeru (odbijanjem prijed-loga). Sada, kad sam čula tvoj odgovor, ne mogu zaustaviti svoje suze od sreće.’ Tako je obavljen nikah i poslije nekoliko dana, kako je bolest Mubarak sahiba bila neizlječiva, ta je djevojčica postala hudovica. Sada pogledajte kako je Svemogući Allah bla-goslovio predanog doktora sahiba. Ova djevojka se kasnije uda-la za hazreti Muslih-e-Mauda r.a. i poznata je kao Umm-e-Tahir r.a. Da Svemogući Allah bude zadovoljan s njom!’’ (Daily Al-Fazl, 1. august 1944, str. 1-2, uzeto iz Hazreti Doktor Sayyed ‘Abdus-Sattar Šah sahib, str. 122-124)

Obećani Mesija a.s. napisao je o hazreti Sahibzadi ‘Abdul-Latifu šehidu r.a. slijedeće: ‘’Ovih dana ja sam često primao Božije objave i pokazani su mi mnogi snažni znakovi i moja tvrdnja s dokazima već je objav-ljena svijetu - da sam Obećani Mesija. U oblasti Khost, koja se

219

graniči sa Kabulom (Afganistan), bila je jedna pobožna osoba po imenu Akhun Zadah Maulavi ‘Abdul-Latif. Slučajno su moje knjige stigle do njega i on je pročitao sve argumente – iz pisanih predanja (iz Kur’ana, hadisa itd.) – i o Božijoj potpori, koje sam ja, uz pomoć Svemogućeg Allaha, iznio u svojim knjigama. Ta os-oba bila je izuzetno pobožna, čovjek od znanja, rasuđivanja i ins-tinktivnog poimanja, bogobojazan i ispravan. Ovo je na njegovo srce ostavilo snažan dojam, i njemu nije bilo teško prepoznati istinitost moje tvrdnje. Njegova čista savjest je bez ikakvog okli-jevanja prihvatila da sam ja poslan od Svemogućeg Allaha i da je moja tvrdnja bila istinita. On je počeo čitati moje knjige s ve-likom ljubavlju i njegova duša, budući da je bila čista i spremna, priklonila se meni u tolikoj mjeri da mu je bilo teško biti daleko od mene i žudio je da se sretne sa mnom. Kao posljedica ove ogromne privlačnosti, ljubavi i predanosti, on je donio čvrstu odluku da obavi hadž. Da bi tražio dozvolu od države Kabul, tražio je od amira Afganistana da mu odobri odlazak na ovo putovanje. Budući da je u očima amira Kabula on bio pobožan učenjak i poglavica sve ‘uleme, on mu je ne samo dozvolio nego mu je dao i neku finansijsku pomoć. Nakon dobivanja ove doz-vole on je stigao u Kadian. Kad smo se sreli, ja izjavljujem u ime Boga, u čijim je rukama moj život, uvidio sam da je toliko predan meni i potpuno uvjeren u istinitost moje tvrdnje da je nemoguće bilo kome drugome da to nadmaši. Baš kao što boca bude napunjena parfemom, ja sam opazio da je on pun ljubavi prema meni. Vidio sam da je njegovo srce bilo potpuno prosvi-jetljeno, kao što je i njegovo lice.’’ (Tazkiratuš-Šahadatain, str. 7, Ruhani Khaza’in, tom 20, str. 9-10)

Zatim, Obećani Mesija a.s. ovako piše o hazreti Halifatul Mesihu I r.a.:

‘’Ovdje, ja ne mogu a da ne izrazim svoju ogromnu zahvalnost

220

Svemogućem Bogu, koji me iz Svoje samilosti i dobrote nika-da nije ostavio samog. Oni koji su postigli bratstvo sa mnom udružujući se u ovu Zajednicu, koja je bila osnovana od Boga Njegovom vlastitom rukom, nadahnuti su jedinstvenom bo-jom ljubavi i odanosti. Ovakve istinske duše koje su ispunjene iskrenošću koju je meni Bog podario, nisu postignute mojim trudom i naporom, nego su u cijelosti posebne Božije blagodati. Ja imam jednu neizmjernu želju u svom srcu da spomenem svog duhovnog brata čije je ime, radi njegove iskrene svjetlosti, Nur-ud Din. Ja uvijek gledam sa žudnjom na neke usluge koje je on učinio svojim halal imetkom za širenje islama. Eh! Kad bih ja mogao činiti takve usluge! Slika neograničene Božije moći i vlasti dolazi mi na oči, kako je njegovo srce puno odanosti vjeri. Ja se divim kako Bog privlači ljude Svom putu. Ovaj čovjek stoji odlučan i uvijek spreman žrtvovati cijelo bogatstvo i svu svoju moć i sposobnost koju ima u poslušnosti Bogu i Njegovom Po-slaniku. Moje uvjerenje zasnovano je na iskustvu, a ne samo na pukom optimističkom razmišljanju da je, ne govoreći samo o imetku, on uvijek spreman žrtvovati svoju čast i život u moje ime. Da sam mu ja dao dozvolu, on bi žrtvovao sve na ovom putu i došao da sa mnom ovdje živi. Tako bi on fizički bio bli-zu mene, kao što je duhovno već blizu. Kao primjer, ja svojim čitaocima predstavljam kopiju nekoliko redaka iz nekih njegovih odgovora, da bih ukazao na to kako je moj dragi brat Maulavi Hakim Nur-ud-Din iz Bera, ljekar države Džamu, napredovao na putu ljubavi i odanosti. Ovo su neki isječci iz njegovih pisama:

‘Maulana, moj Učitelju, moj Imamu, moj duhovni vođo! Asselamualeikum va rahmatullahi va barakatuhu. Poštovani gospodine, moja dova je da uvijek ostanem u društvu Imam-uz-Zamana (Imama ovog doba) da bih dobio sve razumijevanje, za koju svrhu je on (Mudžadid) bio poslan. Ako mi bude dato doz-vola, ja ću dati otkaz na svojoj dužnosti i ostati u vašoj službi dan

221

i noć. Ili, ako vi naredite, ja ću putovati svijetom i pozivati ljude istinskoj vjeri i dati svoj život na ovom putu. Ja polažem sebe na vašem putu. Ono što ja posjedujem nije moje, to je vaše. Poštovani Vođo i duhovni Vodiču! Ja molim, vrlo iskreno, da, ako sve moje bogatstvo i imanje trebaju biti potrošeni u širenju vjere, ja ću postići svoju svrhu... Moj odnos s vama je po Faruki (Hazreti Umar) uzoru, i ja sam spreman žrtvovati sve na ovom putu. Molim vas, činite dove da moja smrt bude na stepenu is-tinskih i odanih vjernika.’

Neobične usluge Maulvi sahiba nadmašuju daleko više sjajem, iskrenošću, hrabrošću, simpatijom i odanošću nego ono što je izraženo u njegovim riječima. Samo iz svoje ljubavi i odanosti on bi želio da za ovaj put dadne sve, čak i prijeko potrebna sred-stva za život svoje porodice. Njegova ga duša, u oduševljenju, upućuje da preuzme veći teret nego što ima moć. On je u sva-kom momentu predan služenju vjeri!’’ (Pobjeda Islama, str. 59-63, Ruhani Khaza’in, tom 3, str. 35-37)

U odgovoru na kritiku, Obećani Mesija a.s. je napisao slijedeće:‘’Vi kažete da je u Zajednici samo Hakim Nur-ud-Din sahib po-duzetan, a da drugi nisu. Ne znam kako možete iznijeti takvu izmišljotinu. Ja mogu izjaviti pod zakletvom da u našoj Zajed-nici ima bar stotinu hiljada osoba koje istinski vjeruju u mene, i čine dobra djela. Ponekad kad slušaju moj govor, oni su tako savladani da im odjeća biva natopljena suzama. Vidim ogromnu promjenu među hiljadama mojih sljedbenika i smatram ih hil-jadu puta boljim od sljedbenika koji su vjerovali u Musaa u toku njegovog života. Na njihovim licima zapažam svjetlo vjerovanja i bogobojaznosti kao kod ashaba r.a. Časnog Poslanika s.a.v.s. Možda ima mali broj onih kojima nedostaju dobre vrline zbog nekih urođenih mahana, ali to bi bio samo izuzetak.’’

222

Onda on kaže:‘’Ja kažem da je napredak mog Džemata u vrlinama i visokom moralu čudo. Hiljade naših članova su cijelim srcem predani. Ako ih ja danas pozovem da se rastanu od svih svojih posjeda, oni su spremni tako uraditi. Čak i onda ako im savjetujem da idu dalje. Ja njima ne govorim o njihovim vrlinama, ali osjećam veliku sreću u svom srcu.’’ (Siratul Mehdi, dio I, str. 165)

Obaveze potomaka iskrenih predaka

Ovo je bilo samo nekoliko primjera koje sam predstavio. Sto-tine hiljada sličnih primjera mogu se naći među članovima ovog dragog Džemata Obećanog Mesije a.s. On je spomenuo stotinu hiljada u svoje vrijeme, a sada je broj članova koji su utemeljili visok standard predanosti i žrtvovanja još uvećao. Mnogo je onih čiji osjećaji vjernosti, iskrenosti, ljubavi i poslušnosti nisu izašli na vidjelo. Ovi ljudi su ostali nijemi dok su davali primjere svoje ljubavi, naklonosti, poslušnosti i odanosti. Potomci tako predanih osoba trebaju zapisati događaje iz njihovih života i dati ih Džematu radi bilježenja. Oni trebaju nastaviti takvu tradiciju u svojim porodicama i trebaju prenijeti svojoj djeci primjere nji-hovih predaka i savjetovati im da nastave činiti dobra djela. Dok mi zavidimo svojim precima u njihovom žrtvovanju zbog kojeg su primili blagoslove dova Imama ovog doba, mi također tre-bamo zapamtiti da i danas ima prilika da primimo blagoslove takvih dova. Istupite i osnujte nove primjere takve vjernosti, predanosti, poslušnosti, naklonosti i ljubavi, i postanite prima-oci milosti Svemogućeg Allaha. Zapamtite, dotle god nastavimo pokazivati takve primjere, suprotstavljanje svijeta nam uopće ne može naštetiti. Uvijek zapamtite ove riječi Obećanog Mesije a.s.: ‘Ako je vaša veza sa nebom čvrsta, Zemlja vam uopće ne može naštetiti.’

223

Priznanja ne-Ahmadi

Ne-Ahmadi također opažaju ove promjene i priznali su da ih primjećuju. Takve promjene bile su tako jasne i očite da su oni primorani priznati kako su prihvatanjem Imama ovog doba Ah-madi prošli kroz mnoge pozitivne promjene. Unatoč tome, oni su ustrajali u svom poricanju. Ja ću sada predstaviti neke prim-jere njihovog priznanja.

Allama Ikbal piše:

‘’U Pundžabu se pojavila suštinska muslimanska vrsta islamsk-og karaktera, u biti ovog Džemata koji se zove Kadiani pokret.’’ (The Muslim Community – a Sociological Study by Allama dr. Muhammed Ikbal. Edited with Introduction, Dr. Muzaffar ‘Ab-bas, Maktabah –e-’Alijah, urdu bazar, Lahor, str. 23)

‘Allamah Niaz Fateh Puri je napisao o Obećanom Mesiji a.s.:

‘’Mi ne možemo negirati da je on sigurno ponovo oživio islam-ski karakter i osnovao takvu zajednicu čiji se život može nazvati istinskim odrazom plemenitih moralnih odlika Časnog Poslanika s.a.v.s.’’ (Malahazat-e-Niaz Fateh Puri, str. 29)

Urednik novina The Statesman iz Delija napisao je da je u sve-tom gradu Kadianu rođen indijski poslanik koji je svoju okolicu ispunio pobožnošću i karakterom. Ove odlike se odražavaju u životima stotina hiljada njegovih sljedbenika.’’ (The Statesman, 12. februar 1949, dr. Šanker Das Mehra, M.B.B.S; Delhi, str. 27-28. Iz Ahmadija Movement in Indija od Barakat Rajeki, B.A. ob-javio Mirza Wasim Ahmad, 5. izdanje, 1958, str. 2)

‘Abdur-Rahim Ašraf Azad piše o (duhovnoj) revoluciji koja se po-

224

javila unutar Ahmadija džemata:

‘’Hiljade je onih koji su se odrekli svojih porodica radi ove nove vjere. Oni su podnijeli svjetske gubitke i ponudili su žrtve svog imetka i života. Mi otvoreno priznajemo da značajan broj ljudi iz Kadiana iskreno vjeruje da je to istina i predstavljaju žrtve svog imetka, života, svjetskih sredstava i odnosa. Neki od njihovih članova od srca su prihvatili smrtnu kaznu u Kabulu. Mnogi od njih su prihvatili siromaštvo u udaljenim krajevima stranih ze-malja.’’ (Weekly Al-Minber, Lyallpur, 2. mart 1952, str. 10)

Uprkos svim ovim pohvalama, njihova je nesreća da ipak nisu prihvatili Obećanog Mesiju a.s. Sva hvala pripada Svemogućem Allahu, da je naša vjera ojačana njihovim riječima priznanja! Da Svemogući Allah i dalje uvećava našu vjeru i sigurnost vjere! Da uvijek zadovoljno ispunjavamo svaki uvjet zavjeta bai’ata smatrajući to našom dužnošću! Amin!

Ako želite više informacija o Ahmadija muslimanskom džematu preporučujemo Vam slijedeću literaturu na bosanskom jeziku:

Filozofija učenja islama • Osnovne i bitne informacije o Ahmadijanstvu • Istina o Ahmadijama i njihovom svetom osnivaču • Knjiga o namazu • Preporod vjere • Ljubaznost Časnog Poslanika prema djeci • Ahmad i Sara • Ahmad i Sara idu u džamiju • Molba za našu braću i sestre • Zašto sam postao Ahmadi • Poruka mira • Ahmadija muslimanski džema’at - kratak uvod • Odgovor na primjedbe protiv Ahmadija i njihovog osnivača • Naše učenje • Odabrane izreke iz Časnog Kur’ana • Odabrane izreke Časnog Poslanika Islama • Odabrane izreke Časnog Mesije • Hazreti Ahmad - Obećani Mesija • Halifat u Ahmadijatu • Oporuka • Šta je Ahmadija muslimanski džema’at ponudio čovječanstvu? • Letke na različite teme: Isa, a.s.; Islam; Ahmadija džema’at; Obećani Mesija itd.

Bilo kakve informacije o Islamu ili literaturu na raznim jezicima možete dobiti na slijedećim adresama:

Bosna i Hercegovina:Mesdžid Baitul - IslamTuzlanska 1b71000 SarajevoTel. 00-387-33-612612Web: www.ahmadija.baE-mail: [email protected]

Belgija:Brusselstraat 31700 Sint-Ulriks-Kapelle(Dilbeek), BrusselsTel. 00-32-2-4666856Holandija:De MoskeeOostduinlaan 792596 JJ, Den HaagTel. 00-31-703-242881Kanada:Baitul - Islam10610 Jane StreetMaple, OntarioL6A 3A 2

Švedska:Nasir MoskeTolvskillings Gatan 1414-82 GotenborgeTel. 00-46-31-414044Švicarska:Mahmud MoscheeForchstrasse 3238003 ZurichTel. 00-411-3815570Njemačka:Genfer Strasse 1160437 Frankfurt am MainTel. 00-49-69-50688600Fax. 00-49-69-50688666Norveška:Ahmadiyya Muslim MissionFrogner VN 530266 Oslo 2Tel. 00-472-244718Velika Britanija:The London Mosque16 Gressenhall RoadLondon SW 18 5QLTel. 00-44-20-8870-8517

MIRZA MASROOR AHMAD - ahmadija.ba · Salat-ul-Vitr – Tri rek’ata namaza koji se obavlja bilo na...

Documents

Transcript of MIRZA MASROOR AHMAD - ahmadija.ba · Salat-ul-Vitr – Tri rek’ata namaza koji se obavlja bilo na...