IslamP & O

(Pitanja i odgovori)

Daniel Ćosić-Dragan

Abstract: Islam Q & AWhat is Islam? Is it religion, movement, political idea, type of organizationof society, art of culture, science or just an ideology, which supports andgives approval for violence and terrorism?

Those questions, normally, ask himself a person after seeing, readingand hearing daily news, full of violence mainly from areas populated byMuslims (Arabic peninsula, Iraq, Afghanistan, Pakistan, Indonesia…).

Having in mind that there is a significant number of those personsclaiming that Islam supports and suggests that violence is acceptable ifYou are on “the way of Allah”, author wanted to show other, from an ecu-menical perspective, real face of Islam – side which is very narrow to otherreligions (especially to Judaism and Christianity) and positive heritage (forwestern, Christian Civilisation) from time of conflicts and battles.

This short overview and presentation of some terms, activities, names,ideas and persons from the history of Islam, as author hope, can makeour knowledge abut Islam wider and deeper and be helpful for spreadingthe inter-religion and intercultural dialogue.

Uvod

Čitajući mnogobrojne tekstove u kojima su se spominjali pojmovi„islamski terorizam“, „islamske terorističke organizacije“ i „islam-ski teroristi“, a posebno one koji su se u medijima pojavili nakonterorističkog napada na SAD, 11. rujna 2001., potrebno jepostaviti pitanje opravdanosti korištenja, ali i točnosti, navedenihpojmova. To su pojmovi koji mogu nanijeti više štete nego koristii u svojoj su biti pogrešni. Istovremeno su opća znanja o islamu,o njegovu nastanku, razvoju, podjelama, obilježjima, vrijednosti-

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008, pp.89-121

ma i doprinosu današnjem čovječanstvu nepoznanica za mnoge.Islam nije samo vjera. Islam je način života, ponašanja ali idruštvenog uređenja. Islamski su umjetnici i znanstvenici dali iznatan, pozitivan, obol sadašnjosti. Nedovoljno je poznato da jedio, do tada izgubljenih i zaboravljenih znanja starogrčkih mis-lilaca, „vraćen“ u europski korpus znanja, odnosno u zapadnekršćanske civilizacije, tek nakon prodora Arapa na europskopodručje. Također je nedovoljno poznata činjenica da se i danaskoristimo arapskim brojevima.

Stoga, kako bi se bolje objasnili pojmovi koji se susreću usvakodnevnom životu (neki češće, neki rjeđe), napisan je ovajrječnik. Tijekom pisanja, birani su i obrađivani oni pojmovi koji-ma se lakše može opisati nastanak i razvoj islama kao vjere i obli-ka organizacije društva. Istovremeno su se pokušale prikazati naj-važnije osobe u prvoj fazi razvoja islama, podjele u islamu koje sui danas jedan od bitnih razloga žestokih sukoba unutar musli-manske zajednice. Međutim, neki su okviri u pisanju morali bitipostavljeni. Stoga se u ovom radu gotovo i ne spominju teroris-tičke organizacije i teroristi koji su svojim djelovanjem, na žalost,pisali i stvarali modernu povijest, cijelog a ne samo islamskogasvijeta. Istovremeno nisu se obrađivale potankosti o islamskojznanosti, umjetnosti i kulturi, nisu se prikazivali razvoj i djelovan-je raznih dinastija koje su obilježile rane faze razvoja islama, akoje imaju određenu važnost i danas.

Izabrani su osnovni pojmovi koji se vrlo često javljaju umnogim tekstovima, pojmovi koji određuju pripadnost određenojgrupi odnosno zajednici te pojmovi koji bi trebali pomoći pojed-incu u stvaranju osnovne razine znanja o islamu.

Kao poseban problem potrebno je istaknuti neujednačenostprevođenja (kako pisanog tako i govornog) arapskog nazivlja ipojmova na druge jezike. Isti nazivi u arapskom jeziku, pojavljujuse napisani na nekoliko, čak i bitno, različitih načina u drugimjezicima. Time nastaju bitni problemi u raspoznavanju pojmova inaziva što islamisti i teroristi mogu uspješno koristiti. Stoga smoovdje pokušali dati prikaz i drugih, nama poznatih, pojavnih obli-ka pojmova i imena.

Na kraju teksta nalazi se i nekoliko grafičkih prikaza. Prviprilog prikazuje podjele u islamu s obzirom na način tumačenjaKur’ana te prihvaćanja drugih svetih knjiga islama. Neke pod-grupe (kao Druze ili Bahai) nisu navedene u prikazu jer su s vre-menom postale zasebne vjerske zajednice. Međutim, podjelesunita i šiita podrobnije su prikazane da bi se vidjela sva složenostnjihovih unutarnjih podjela i međusobnih odnosa.

Drugi grafički prikaz pokazuje način donošenja pravnih odlu-ka u islamu, odnosno znanja koja mora steći vjerski službenik akoželi dobiti poseban status. Odnosno, prikazani su izvori islamskogpravosudnog sustava i njegova organizacija.90

NAT

ION

AL

SEC

URI

TYA

ND

THE

FUTU

RE1-

2(9)

2008

.

Treći grafički prikaz upućuje na osnovne razlike između suni-ta i šiita, odnosno razlike u izvorima iz kojih crpu svoje stavove,razmišljanja i odluke.

Rječnik je nastao tijekom pisanja leksikona izvještajnog nazivl-ja i postat će njegov integralni dio.

Islam i terorizamDanas se pod pojmom islamskog terorista kao pripadnikaislamske terorističke organizacije, smatra osoba koja u ime isla-ma planira, organizira i izvodi nasilna, teroristička djela. Taj jepojam u svojoj biti netočan jer krivo definira uzroke tog oblikaterorizma. Netočan je jer islam nije ni uzrok ni povod terorističkogdjelovanja, nego opravdanje koje teroristi koriste da bi lakše ibrže doveli do ispunjenja svojih političkih ciljeva: istovremenostvaranje jedinstvene svjetovne i duhovne vlasti utemeljene nanačin na koji oni tumače Kur’an i druge svete knjige islama(stvaranje kalifata, odnosno zajednice islamskih emirata).

Ovi su pojmovi i štetni jer onemogućavaju čvršću uvezanoststruktura koje se žele, ali i mogu vrlo učinkovito, boriti protiv nasil-ja. Ovaj oblik nasilja, odnosno terorističkoga djelovanja usmjerenje i protiv drugih muslimana (pojedinaca, grupa, ustanova, vlada-jućih režima) koji ne dijele radikalne i nasilne stavove terorista.Lako je uočiti koliko je režim u Saudijskoj Arabiji na udaru teror-izma. Iako je način organiziranja vlasti u Saudijskoj Arabiji vrloblizak izvorišnim osnovama islama (vahabizam), kraljevska jeobitelj jedan od glavnih neprijatelja Al Qaide. Koliko je ta vlastzaista ugrožena, uočava se u činjenici da je više od poloviceterorista koji su poginuli u samoubilačkim napadima u Irakudošlo iz Saudijske Arabije. Istovremeno su vlasti i u drugim zeml-jama, npr. u Jordanu i Egiptu, najopasniji protivnici islamista iterorista

Islam, kao vjera i kao način življenja te društvenog uređenja,snažno ujedinjava mnoge muslimane, bez obzira na njihovunacionalnost. Stoga je pojam, islamski terorizam, politički i orga-nizacijski vrlo štetan jer daje dodatno opravdanje i uporište teror-istima u njihovim tvrdnjama da su upravo oni, teroristi, jedini ipravi borci za islam, za njegovo širenje i jačanje. Pravilnim defini-ranjem ovog problema omogućit će se snažnije angažiranje ara-pskih, odnosno islamskih država u učinkovitijoj borbi protiv teror-izma, smanjit će se uporište, odnosno ljudska baza, osobito međumladim muslimanima, koji postaju skloni nasilju vođeni željom za„obranom i širenjem islama“. I pojam „terorizam motiviran islam-om“, koji se u posljednje vrijeme pojavljuje također u sebi krijemogući problem. Naime, taj oblik terorističkoga djelovanja, iakotraži opravdanje svog djelovanja u islamu, ipak je i samo teror-izam, sredstvo postizanja političkih ciljeva nasilnim djelovanjimana lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. To je,91

uistinu, terorizam koji za svoje djelovanje pokušava naći oprav-danje tumačenjem svetih knjiga islama u skladu sa svojim potre-bama i ciljevima. Međutim, postoje mnoga tumačenja, od učenihi priznatih vjerskih osoba, da u tim knjigama ipak ne piše ono štoteroristi koriste kao povod svoga djelovanja. Pravilnim odnosomprema islamu i točnijim određivanjem pojmova, potrebno jestvoriti osnovu za omogućavanje učinkovite borbe protiv ovogoblika terorizma na njegovu izvorištu – na širenju prave istine oislamu među muslimanima, osobito u novoj generaciji muslimanakoja koristi mogućnosti tehnološkog i društvenog napretka, ali imeđu onima koji i dalje žive načinom i u uvjetima kakvi su vladaliprije 50 ili više godina. Jer su mladi ciljana grupa prema kojojradikalni islamisti i teroristi usmjeravaju svoje djelovanje,pokušavajući ih dobiti za ostvarenje svojih ciljeva.

Pojmovi kao „islamistički terorizam“ (terorizam koji orga-niziraju i provode islamisti), ili pak „terorizam vođen/opravdavanislamizmom“, mogli bi se koristiti a da se ne uvrijede ostali musli-mani.

RječnikAAbbdd – sluga, često se koristi u kombinaciji s božjim imenom tako

da se dobiva ime Abd Allah (Abdulah) koje znači „slugaBožji“.

AAbbuu (Ebu) – otac, koristi se u kombinaciji s imenom sina (Abu +ime sina); ujedno je i ime pod kojim je određena osoba poz-nata u društvu odnosno zajednici; može imati i značenjeoznake mjesta.

AAbbuu BBaakkrr (AAbbuu BBeekkrr,, 572.-634.) prvi je Muhamedov nasljednik namjestu vjerskog i svjetovnog poglavara, ujedno i njegovsvekar (njegova kćer Aiša bila je Muhamedova supruga) aujedno i prvi preobraćenik na islam; naložio je izraduKur’ana. Poznat je i pod nadimkom „al-Siddiq“ (onaj kojivjeruje). Nakon Abu Bakra, ortodoksni muslimani priznaju jošsamo tri kalifa („pravovjerni Kalifi“; njem. „RechtgeleitetenKalifen“), izravna Muhamedova nasljednika: Omara,Otmana i Alija.

AAhhmmaaddiijjee (arap. Ahmadiya, engl. Ahmadiyya, Ahmadi, njem.Ahmadiya) 1889. godine, u tadašnjoj Indiji (provincijiPunjab), a današnjem Pakistanu, osnovao je Mirza GhulamAhmad (1835.-1908.) koji se predstavljao i kao očekujućišiitski imam Mahdi. Iako su se razvili u okviru šiitske zajednice,vrlo brzo postali su neovisna grupa. Od drugih se struja raz-likuju po tome što ne priznaju Idžmu, Jihad i Alimu. Većinamuslimanskih zajednica ne prihvaća njihov nauk te čak i negi-ra njihovu pripadnost islamu. Podijeljeni su u dvije struje(Ahmadiyya Muslim Community koji se nazivaju i Qadiani pomjestu u kojem je M. G. Ahmad rođen, te Lahore Ahmadiyya92

Movement ili Lahoriti). Njihov je cilj širenje reformiranog isla-ma mirnim sredstvima. Rašireni su na područjima Azije iAfrike. Brojnost zajednice procjenjuje se na oko 1 milijunosoba. Poznati su kao graditelji prve džamije u Njemačkoj(još 1923. godine u Berlinu). Samo u Njemačkoj imaju oko50 000 pripadnika. Centar njihovog djelovanja u Njemačkojjest Nur džamija u Frankfurtu.

AAiiššaa (614.-678.), (arap. A’isha, engl. Aisha, njem. Aischa) kći jeprvog kalifa Abu Bakra i treća Muhamedova žena. Posebnoje štuju Suniti. Nakon Muhamedove smrti, aktivno ulazi upolitiku i bori se protiv četvrtog kalifa Alija. Do smrti, 678.godine, živjela je u Medini gdje je i pokopana.

AAjjaattoollaahh („Božji znak“, arap. Ayat allah, Ayatullah) naziv je u Iranuza velikog mudžahedina/imama koji ima potpunu vlast ucjelokupnoj šiitskoj zajednici. Najpoznatiji ajatolah bio jevođa iranske islamske revolucije Ruhollah Khomeini.

AAllaavviittii (Nusairije, engl. Alawiti, njem. Alawiten, Nusairiya) jednasu od grana kod šiita, a sljedbenici žive na području zapadneSirije i jugoistočne Turske (Aleviti). Grupu ekstremnih shvaćan-ja i pogleda, osnovao je sredinom 9. stoljeća u IrakuMuhammad ibn Nusair an-Namiria. Povod je (ne)prihvaćanjedesetog imama Ali al-Hadija jer se an-Namiria sam proglasionovim imamom. Ovoj dinastiji pripada obitelj sirijskih pred-sjednika al-Asad (Alaviti se, kao i Druzi, uglavnom nalaze napodručju Sirije i Libanona).

AAllii IIbbnn AAbbii--TTaalliibb (600-661) četvrti je izabrani kalif (656.),Muhamedov zet (oženjen njegovom kćeri Fatimom) ali i nje-gov usvojeni sin. Ujedno je prvi imam kod šiita. Njegov izborza 4. kalifa dovodi do snažne podjele u muslimanskoj zajed-nici. Nakon što je u ratu sa Sirijom ubijen, nastaje konačnapodjela u islamu jer šiiti, Alijeve pristalice, ne žele za zakonitekalife priznati nikoga drugog osim Alijevih potomaka. Vrlinekoje je imam Ali naslijedio od Muhameda, on je, premavjerovanju šiita, prenio i na svoje sinove, Hasana i Huseina,a oni pak dalje na svoje potomke. Alijev mauzolej nalazi se ugradu Najafu (Nadžaf, Nadschaf) i smatra se jednim od naj-važnijih mjesta islama, i za sunite i za šiite.

AAlliimm -- vidi Ulema.AAllllaahhuu AAkkbbaarr – tekbir (uzrečica) koja znači Bog je velik.BBaahhaaiizzaamm (engl. Bahaism, arap. Baha’i) vjera je osnovana, u šiit-

skoj zajednici u Iranu sredinom 19. stoljeća, od Mirza Husain‘Ali Nuri (Husein, engl. Hoseyn), poznatog i pod imenomBaha ‘Allah (engl. Baha ‘Ullah, „Božja slava“). Osnova vjer-skoga podučavanja uvjerenje je da su Baha Allah i njegovprethodnik Bab oličenje Božanskoga. Cilj im je ujedinjenjesvih vjera, a naglašava se jedinstvo u humanizmu. Širenjuvjere u Iranu pridonosila je najava skoroga dolaska93

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

dvanaestog imama koji treba obnoviti vjeru i povesti vjernikeza sobom. Nakon šest godina djelovanja, vlasti su uhitileBabu (Sayyid ‘Ali Muhammad Shirazi, arap. Siyyid ‘Ali-Muhammad, 1819.-1850.) te ga objesili. S vremenom seBahaizam proširio i izvan Irana. Nakon uspješne izvedeneislamske revolucije u Iranu, nove su vlasti odmah ubile oko200 najutjecajnijih bahaista a potom i zatvorile nekolikodesetaka tisuća pripadnika te vjere. Danas ih u Iranu ima oko300 000. Glavno sjedište zajednice nalazi se u Haifi (Izrael).Izuzetno brojnu i financijski utjecajnu zajednicu imaju i u SAD.Islamski fundamentalisti, ali i velik broj drugih pripadnikadrugih grana islama smatraju ih previše bliskima židovstvu ivođama židovskih zajednica. S vremenom su bahaisti izgubiličvrstu poveznicu sa šiitima te su postali posebna vjerskazajednica.

BBeenn - vidi IbnBBiinn – vidi IbnBBiissmmiillaa (arap. bismi llahi r-rahmani r-rahim; Bismillahir –

Rahmanir – Rahim; njem. Basmala, U ime milosrdnog imilostivog Boga; U ime Allaha Sveopćeg DobročiniteljaMilostivog) izjava je kojom Musliman ističe svoju punuodanost Bogu. U Kur’anu 113 sura počinje Bismilom, osimsure koja se naziva „Tevba“ (Kajanje). Međutim, budući da seu suri naziva „Mravi“, Bismila spominje dva puta (na početkui samoj suri), ukupan broj pojavljivanja odgovara ukupnombroju sura. S njom bi trebala počinjati sva pismena kojaMusliman piše. Svaki bi Musliman s Bismilom trebao početisvoj dan te svaku aktivnost tijekom dana. U sekulariziranimdruštvima i zajednicama, Bismila se više posebno ne ističe.

DDaa’’wwaa ((DDaawwaa)) - vidi Poslanje islamaDDaarr aall--HHaarrbb (Ratno područje, njem: Haus des Krieges) - vidi Dar

al-Islam.DDaarr aall--IIssllaamm (Islamski svijet, Islamsko područje, arap. Daru-l-

Islam, njem: Haus des Islams) pojam je kojim se označavajuzemlje i područja na kojima vladaju muslimani, odnosno gdjeje islam vladajuća vjera ali i oblik organizacije društva idržave. Njegova je suprotnost Dar al-Harb, kao područje ratau kojem muslimani trebaju voditi bitke radi daljnjih osvajanjai širenja islama. Pojmove su prvi put spomenuli srednjev-jekovni islamski teoretičari da bi upozorili na potrebu stalnogvođenja ratova protiv nevjernika i u slavu islama.

DDaarr aall--SSuullhh naziv je za područje ili „svijet primirja“ koje su osmis-lili Shafiiti da bi prikazali postojanje i trećeg, neislamskogpodručja, a na kojem muslimani mogu živjeti, ali ipak pot-puno u skladu s odredbama i pravilima šerijatskog prava. Natom području nema islamske vlasti i premanjemu se ne moraobvezatno, i odmah, voditi Jihad. Prema današnjem94

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

tumačenju, takvo bi područje odgovaralo državama u EUgdje muslimani žive i rade u drugačijim kulturnim, društvenimi drugim vrijednostima i nemaju obvezu mijenjanja tih vrijed-nosti Jihadom.

DDeerrvviišš (mistik, arap. sufi, perz. darwish) pripadnik je jedne odislamskih sekti, ali istovremeno i mistik koji se upornim pon-avljanjem Allahova imena, tijekom ritualnog plesa i kretanja,dovodi u posebno stanje ekstaze pri kojem izvodi posebneobrede prema svom tijelu. Osnivač je ovog reda Jalal al-DinRumi.

DDuuooddeecciimmiittii – vidi Šiiti.DDžžaammiijjaa (engl. Mosque, njem. Moschee, arap. masjid – mjesto na

kojem se moli ničice) objekt je u kojem se obvezatno molisredišnja molitva petkom. Do 10. stoljeća propovijed jeobvezatno držao kalif, a kasnije imam. Propovijed petkomima posebno značenje u islamu. Ona je često znala povestipromjene i potaknuti revolucije.

DDžžeehheenneemm je muslimanski naziv za pakao.DDžžiihhaadd - vidi Jihad.EEbbuu - vidi Abu.EEmmiirr (arap. amir) naziv je za vođu i/ili naredbodavca. Istovremeno

je i oznaka vladara/princa u Ujedinjenim ArapskimEmiratima. Često se njime koriste vojni zapovjednici.

EEnncciikkllooppeeddiijjaa (drugi nazivi: Enciklopedija sigurnosti, EnciklopedijaJihada; arap. al-Mawsu’a al-Amnniyya, njem: derEnzyklopaedie) CD na kojem se nalaze snimljeni podaci otome kako, na koji način i uz pomoć kojih se sredstava moguizraditi eksplozivna sredstva u stanovima, kućama, garažama.Prvi se primjerak pojavio 1999. godine. Krajem 2003.godine, Al Qaida je na internetu objavila vrlo opširnuEnciklopediju (pored već navedenoga, na tom se CD mogunaći upute i načini kako se mogu zaštiti sredstva komunici-ranja, kako organizirati grupe/ćelije za širenje promidžbe, alii izvođenje terorističkih akcija).

FFaattiimmaa je Muhamedova kći iz njegova braka s Khadijom (jedinodijete koje je nadživjelo Muhameda) te supruga četvrtog kali-fa Alija. Umrla je nekoliko mjeseci nakon smrti svog oca,633. godine. I suniti i šiiti jednako je slave (njezina važnost uislamu može se uspoređivati sa važnošću koju djevica Marija,Isusova majka, ima u kršćanstvu).

FFaattvvaa (fetva, al-fatwa) pravna je odluka, odnosno tumačenjepojedinoga problema ili pitanja, koji muftija, ili drugi prih-vaćeni autoritet, donosi u skladu s islamskim naukom, odnos-no šerijatom. Osoba koja pita za fatvu naziva se Mustefi, aosoba od koje se traži odgovor na postavljeno pitanje nazivase Muftija. Fatva je neporeciva zbog autoriteta osobe koja jeizdaje. Šiitski su je muslimani, i pojedinačno i kao zajednica,95

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

dužni potpuno poštovati i provesti, a ta obveza kod sunita nijetako čvrsta ni obvezujuća. U Europi djeluje Europsko vijeće zafatve i istraživanja, a u BiH je Rijaset islamske zajednice osno-vao Vijeće za fatve u BiH.

FFiiddaajjiinn (fedajin, fida’i) osoba spremna na samo-žrtvovanje.FFiikkhh (znanje, fiqh) – pravosuđe, odnosno pravosudni sustav u isla-

mu koji se provodi primjenom šerijata, a temelji se na islam-skim izvorima na način prikazan u prilogu.

HHaaddiiss (predaja, Hadit, Hadeeth, engl. Hadith, arap. Hadith) pričesu o Muhamedovu životu, djelovanju i njegovim izrekama, izkojih su crpljeni podaci za stvaranje šerijata. Uz Kur’an, pred-stavlja glavni naputak o načinu na koji muslimani moraju živ-jeti. Budući da ih ima više posebni muslimanski pravnici imalisu zadaću određivanja stupnja vjerodostojnosti pojedinogHadisa. Prihvaćeni stupnjevi vjerodostojnosti jesu: zdravi(sahih), dobar (hasan), slab (da’if), krivotvoren (maudu). Kao„sahih“ priznata su dva djela: al Bukharijevo (umro 870.) iMuslimovo (umro 875.). Potom slijede četiri djela s ocjenom„hasan“: Abu Da’uda (umro 889.), at-Tirmidhija (umro 892.),Ibn Majae (umro 886.) te an-Nasa’i (umro 915.). Šiiti sma-traju Hadis nevaljanim jer negira vodeću ulogu imama udruštvu, odnosno zajednici.

HHaaddžž (hodočašće, hajj, hadždž, arap. Hilal, engl. pilgrimage,njem. Pilgerfahrt) peti je stup islama. Označava Velikohodočašće u Meku (u mjesecu Zulhidže). „Malim“hodočašćem smatra se posjet Meki u drugim mjesecima. Putse naziva hadžilukom, a hodočasnik hadžijom (arap. hajji).Nekad se taj pojam dodavao prezimenu u znak počasti i priz-nanja za obavljeni hadž. Tijekom hadža, hodočasnici prvoobilaze Kabu i sedam puta kruže oko svetog Crnog kamena,a sve da bi ga uspjeli poljubiti ili dotaknuti. Potom trebajusedam puta pretrčati udaljenost između dva brežuljka, anakon što se napiju vode s izvora Zamzam koji je stvorio Allahda bi od sigurne smrti spasio Abrahama i sina mu Ismaela,hodočasnici polaze na brdo Arafat (udaljeno nekoliko kilo-metara od Meke). Tamo stoje od podneva do zalaska sunca.Potom se vraćaju u Meku, spavaju na Mizdelifi gdje svakihodočasnik ima obvezu uzeti nekoliko kamenčića, kojesljedećeg dana ritualno baca na tri kamena stupa koji senalaze u obližnjem selu Mina (u znak sjećanja na iskušenjakojima je odolio Abraham). Hadž se završava obrednim žrtvo-vanjem ovce (ili deve).

HHaaffiizz (čuvar Kur’ana) naziv koji dobije svaki musliman koji je cijeliKur’an naučio naizust.

HHaallaall – odobrenje koje se dobiva u skladu s islamskim zakonima,često se koristi da bi se opisala hrana koju muslimani smijujesti.96

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

HHaarraamm – označava ono što je islamskim zakonima zabranjeno(npr. označava hranu koju muslimani ne smiju jesti).Hasan al-Banna - vidi Muslimanska Braća

HHaavvaallaa (Hawala, prebacivanje) označava proces prebacivanjanovca i promjene valuta koji se odvija izvan, za zapadne stan-darde uobičajenog financijskog i bankarskog sustava, i kojine ostavlja gotovo nikakve pisane tragove o izvršenimtransakcijama. Koristi se za brzo prebacivanje, i promjenu,sredstava u socijalne svrhe. Postoje ozbiljne sumnje kojeupućuju na financiranje mnogih nezakonitih aktivnosti(uključujući i terorističke aktivnosti) ovakvim djelovanjem. Naprimjer: palestinski radnik iz Bonna želi brzo poslati novacsvojoj obitelji koja živi u Gazi. Osoba posjeti lokalnogHavaladara u Bonnu koji preuzme novac, a šiljatelju predaodređenu šifru kao potvrdu primljenog novca. Šifra može bitibilo koji skup brojeva, riječi, izraza, pojmova koji u tomtrenutku poznaju osoba koja šalje novce i lokalni Havaladariz Bonna (uglavnom su to pojmovi iz Kur’ana). Potom šiljateljtreba osobi kojoj je novac upućen u Gazi dati tu šifru koju taosoba mora odnijeti svom lokalnom havaladaru. U međuvre-menu, havaladari (iz Bonna i Gaze) povežu se, razmjene šifrei vrijednost novca koji se preuzima, umanjen za iznos proviz-ije koji zadržava havaladar iz Bonna. Jedini trag ove transak-cije koji ostaje jest odnos potraživanja između dvojice haval-adara.

HHiiddžžrraa (emigriranje, arap. Hijra) naziv je za prvi odlazakMuhameda sa svojim sljedbenicima iz Meke u Medinu u rujnu622. Smatra se početkom nastanka islama. Od tog se danaračuna vrijeme po islamskom kalendaru (hidžretska godina).

HHuussaaiinn ((HHuusseeiinn,, HHuusssseeiinn,, 625.-680.) drugi je sin imama Alija iMuhamedove kćeri Fatime, rođen u Medini. U bitci kodKerbale (Kerbela), (10 dana mjeseca Muharema) kao priznatidrugi šiitski imam, pobijeđen je i ubijen od Yazida. Taj se danslavi kod šiita pod nazivom Dan Ašure (Ashura) kao danžalosti.

IIbbaaddiittii (njem. Ibaditen, arap. Ibadiya, arap. Abadiya) još su jednau nizu grana rano-islamskog ekstremističkog reda Kharijita(arap. Khawarij, njem. Kharijiten). Nisu se miješali u sukobizmeđu imama Alija i Muawiye. Naknadno su došli u sukobsa sunitima, odbijajući priznavati kalifat, te sa šiitima jer sunijekali nepogrješivost imama. Prema njihovom mišljenju,svaki je musliman mogao biti izabran za kalifa, a ne samonasljednici plemena Kuraiš (Quraish). Istovremeno su zastu-pali stav da se može i mora smijeniti imama koji se ogriješi ošerijat. Jedan od osnivača reda, ‘Abd Allah ibn Ibad, čak jepropovijedao da su nevjernici, pored Židova i kršćana, i svioni koji se nazivaju muslimanima, a ne pripadaju redu97

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

Kharijita. Danas manji broj članova reda živi na rubnimpodručjima Arapskoga poluotoka (Oman) te na područjuAlžira, Libije i Tunisa.

IIbbnn (ben, arap. i’bin, engl. b. ili bin) - prefiks koji označava da jeosoba, čije se ime nalazi neposredno nakon riječi, sin (Ibn +ime oca) te osobe (npr.: Ahmad ibn Muhamad – Ahmad sinMuhamedov)

IIddžžmmaa (arap. ij’ma, engl. ijma) suglasnost je koju daje zajednicamuslimanskih vjerskih službenika, odnosno vodećih islamskihvjerskih znanstvenika i primjenjuje se u šerijatu.

IIddžžttiihhaadd (arap. Ijtihad) suglasnost, odnosno neovisno pravno mišl-jenje koje daje pojedinac. Neki islamski znanstvenici drže dasu idžtihad i kijas dva različita naziva istoga procesa.

IImmaamm (Imaam) vjerski vođa (ali i uzor, autoritet, primjer i učitelj)pripadnika sunitske muslimanske zajednice, koji ujedno i vodiislamsku molitvu. Istim se pojmom označava i vjerski i politič-ki vladar-suveren u šiitskoj muslimanskoj zajednici.

IInn‘‘ššaallaaaahh (engl. inshallah) izraz je koji je jako čest u arapskom svi-jetu i koji kaže da će do nekog događaja doći ako to budeželja Alaha. Često se koristi kao izgovor zbog čega seodređeno obećanje nije izvršilo potpuno ili djelomično.

IIssllaamm (riječ koja u arapskom jeziku znači podvrgavan-je/pokoravanje/potpunu predanost volji Boga) prvi se putpojavljuje u Meki 610. godine kao niz božanskih poruka,odnosno objava, koje je Bog (Allah) slao ljudima putem svogproroka Muhameda. U tim je porukama istican monoteizamkao osnova novog učenja koje je polako počelo stjecatimnoge sljedbenike. Budući se u Meki nalazilo i središte oku-pljanja brojnih hodočasnika („Kaba“), pripadnika tadašnjeglavne vjere na području današnjeg Arapskoga poluotoka(jedan od oblika stare semitske vjere u veći broj bogova),propovijedanje nove monoteističke vjere utjecalo je na sman-jivanje prihoda u gradu. Stoga su bogati trgovci odlučili pro-tjerati Muhameda iz Meke. Muhamed, predvodeći grupu odsedamdesetak svojih sljedbenika, odlazi u rujnu 622. u gradMedinu. Taj je događaj prihvaćen kao početak islama i poče-tak računanja vremena po islamskom kalendaru. Dolaskom uMedinu, Muhameda i njegove poruke prihvaća veći dio tadapodijeljenoga grada. Mjesna ga židovska zajednica ne prih-vaća te nastaju napetosti koje završavaju protjerivanjemčlanova dviju židovskih zajednica te ubojstvima muških člano-va treće židovske zajednice (žene i djecu treće židovske zajed-nice pretvorio je u roblje). U Medini se islam konačno profil-ira i dobiva svoj konačan oblik, jedinstva vjerske i političkeideje. Poruke koje je Muhamed prenosio sadržavale su imnoge zakonske odredbe. U Medini se i članoviMuhamedove zajednice počinju nazivati muslimanima.98

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

Nakon nekoliko godina, Muhamed je dovoljno ojačao, te jekao vjerski i politički vođa 630. godine organizirao uspješanvojni pohod na Meku. Osvojena Meka nastavlja biti centarhodočašća, ali sada muslimana, pripadnika nove vjere, isla-ma. Jedan od razloga brzog širenja islama jest blagonaklonogledanje na „narode Knjige“ (sve pripadnike monoteističkihvjera) koji su, da bi preživjeli, trebali prihvatiti novu vlast teplaćati namete. Tada su stjecali status „zaštićene manjine“.Prema drugim plemenima i narodima nisu imali toliko milosti.S vremenom su se i mnogi od onih koji su bili pokoreni, pri-tisnuti teškom i podređenom situacijom, preobraćivali naislam. Jačanjem svog utjecaja, Muhamed postaje snažni vjer-ski i svjetovni poglavar, čime se potvrđuje vjerska i političkadimenzija islama. Osvajačkim pohodima (na Zapad do Libije,na istok do Irana) islam se učvršćuje kao vjera, a kao oblikdržavne vlasti/uprave, sve bolje organizira. Prelaženjem prekosvojih unutarnjih podjela, prihvaćanjem novih znanja priku-pljenih na pokorenim područjima, muslimanska se država sveviše širi prema zapadu do Gibraltara, potom dalje na gotovocijelu današnju Španjolsku. Na istoku se širi do Pakistana, a99

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

na sjeveru do Istanbula (Carigrada) i dalje prema Europi.Islam se istovremeno snažno širio i razvojem trgovačkih(prvenstveno pomorskih) veza na područja istočne Afrike teIndije, Indonezije i dalje prema području srednje Azije. Islam ima pet stupova (arap. arkan) koje Musliman moratijekom života ispuniti i izvršiti: šehadet (molitva), salat (mol-jenje), zekat (milostinja), savm (post), hadž (hodočašće).Prva važnija podjela tadašnjeg islamskog svijeta, javila seneposredno nakon Muhamedove smrti. Današnji suniti tražilisu izbor kalifa iz reda članova obitelji/dinastije Quraish(Quraysh) kao novog vođe muslimana, a umjesto prorokaMuhameda. Druga grupacija, današnji šiiti, tražili su imeno-vanje Muhamedova zeta, ali i usvojenog sina, Alija, poziva-jući se na Muhamedovu navodnu izjavu koju je dao u ožujku632. na putu iz Meke u Medinu kod mjesta Khumm, da nje-gov zet Ali treba biti njegov nasljednik. Suniti nisu prihvatili tajstav te su negirali postojanje te izjave. To je prouzročilo daljnje podjele u islamu s obzirom na različi-tosti učenja i tumačenja Kur’ana odnosno organizacije vlastii upravljanja državom. U prilogu je naveden prikaz glavnihpodjela u islamu.

IIssllaammiissttii – (engl. Islamists, njem: Islamisten) oni prema čijemtumačenju i shvaćanju islama, muslimani trebaju trajno iaktivno raditi na stvaranju društva potpuno utemeljenog naislamskim zakonima i islamskoj praksi, ali bez primjene nasil-nih metoda i sredstava. Prema njihovom mišljenju, vjerska isvjetovna vlast jedna su i jedinstvena cjelina. Ideologija kojuislamisti šire naziva se islamizam. Većina teoretičara potpunoizjednačava pojmove islamizam i islamski fundamentalizam.Pojedini teoretičari izjednačavaju čak i pojmove islamizam isalafizam.

IIssllaammsskkee pprraavvnnee šškkoollee (arap. madhahib, madhhab, njem.Rechtsschulen) nadregionalne su obrazovne ustanove, zasno-vane na tradicijskom učenju radi utvrđivanja islamskogpravnog sustava. Svaka glavna grana u islamu, suniti i šiiti,ima svoje pravne škole i podržavaju njihov nauk. Najvažnijesu, i pripadaju sunitima, 4 pravne škole koje se nazivajuprema svojim utemeljiteljima: HHaannaaffiittsskkaa (po Abu Hanifi al-Nu’man bin Thabit bin Zurti, umro 767.), MMaalliikkiittsskkaa (po Malikibn Anasu, umro 795.), ŠŠaaffiiiittsskkaa (po ash-Shafiiu, umro 820.)te HHaannbbaalliittsskkaa (po Ahmad ibn Hanbalu, umro 855.). S vre-menom je važnost tih škola opala, ali nije nezanemariva.Raspoređene su prema područjima na kojima djeluju i živemuslimani: Hanafitska škola (osnovana u mjestu Kufa) rašire-na je na području bivšeg Osmanlijskog Carstva (Turska,Sirija, Irak, Egipat), Malakitska (osnovana u Medini) imasnažnu ulogu na području sjeverne Afrike, Hanbalitska ima100

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

snažan utjecaj u Saudijskoj Arabiji i drugim zemljamaArapskog poluotoka te djelomično u Siriji i Jordanu a Šafiits-ka dominira u Jemenu, na Rogu Afrike i u jugoistočnoj Aziji.Kod šiita u početku je vodeća škola bila Akhbariya (nastala naHadisu imama). Potom je u sukobu s drugom snažnomškolom vjere, Usuliyaom, izgubila važnost.

IIssllaammsskkii ffuunnddaammeennttaalliizzaamm (Islamizam, Islamski Integralizam, engl.Islamic fundamentalism, njem. Islamistisches fundamentalis-

Vizualni prikaz donošenja pravnih odluka u islamu (prema Hodgson,Marshall G.S.: The Venture of Islam: Conscience and History in a World

civilization, Vol. 1. Chicago: University of Chicago, 1974.)

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

101

102

mus) pojam je kojim se određuju osobe, grupe i organizacijekoje svojim djelovanjem nastoje „vratiti muslimane pravom,iskonskom islamu“. Pojam fundamentalizam kao pojam prvise put pojavljuje na početku 20. stoljeća u SAD prilikomrasprava o načinu tumačenja Biblije. Potom se pojam funda-mentalizam širi i na pripadnike drugih vjera koje svoj život idjelovanje potpuno temelje na odredbama koje crpu iz vjer-skih spisa, a na način na koji su ih tumačili, i prakticirali,najraniji članovi te vjere.

IIssllaammsskkii kkaalleennddaarr broji 12 mjeseci: Muharem (Muharrem), Safer,Rabi 1 (Rebi ul-evvel), Rabi 2 (Rebi ul-ahir, Rebi us-sani),Jumad 1 (Jumadel-ula), Jumad 2 (Jumadel-uhra, Jumades-sanije), Redžeb, Šaban (Ša’ban), Ramazan (Ramadan), Ševal(Ševval), Zulkade (Zul-ka ‘de), Zulhidže (Zul-hijj). Hidžretska godina traje 354 dana (besita). Budući je osnovaračunanja lunarna, mjesečeva mijena, broj dana u jednojgodini razlikuje se od broja dana koji se računa po gregori-janskom kalendaru. Prijestupne godine, koje se nazivajukebisa, imaju 355 dana. U razdoblju od 30 godina, 11kalendarskih godina mora biti prijestupno. Tjedan počinjenedjeljom, a završava subotom. Petak, dan džume odnosnodan molitve, ima posebno značenje.Prema iranskom, dželalijskom kalendaru, mjeseci se računa-ju kao i u gregorijanskom kalendaru, solarnim načinom.Godina također broji 365 dana, uz nešto drugačiji rasporeddana po mjesecima (prvih 6 mjeseci traje 10 dana duže oddrugih 6 mjeseci). Međutim, pored uobičajenog računanjaprijestupnih godina (svaka 4, djeljiva s brojem 4), po ovom jeračunanju vremena, i svaka 33 godina prijestupna.Dželalijska nova godina počinje prvim danom proljeća(Sultan Nevruz).

IIssmmaaiilliittii (Ismailije, njem: Ismailiten, Ismailiyya, arap. Isma’iliya)jedna su od šiitskih struja/grana, a njezini sljedbenici vjerujuda je Ismail Ibn Ja’afar (izravni potomak četvrtog kalifa Alija,a istovremeno i sin, po šiitskom računanju, šestog imamaJa’far as-Sadiqa) sedmi te ujedno i posljednji imam islamskogsvijeta. Prema njihovu tumačenju Ismail je nestao, a vratit ćese na Sudnji dan. Stoga ne priznaju njegova rođenog brataMusu al-Kazima kao sljedećeg imama. Članovi jedne odglavnih grana nastale nakon podjele, nazivali su se i Asasini(Assassins, Heyssessini, Haschaschini) jer su, prema vjerovan-ju vrlo često uživali opojne droge (hašiš, po čemu su i dobilito ime) te u takvu stanju ubijali svoje neprijatelje. Poznati sukao sekta koje je ciljano slala ubojice na izvršavanjesamoubilačkih zadataka da bi porazili svoje neprijatelje. Tu jepraksu (krajem 11. stoljeća) uveo Hasan-i Sabah, poznat ikao „starac s planine“ (dana 16. 10. 1092. godine, odnos-

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

2008

.

no po islamskom kalendaru 12. Ramazana 485. godine,dobrovoljac Bu Tahir Arrania ubio je vezira Nizam al-Mulka unjegovom šatoru). Ismailiti su pak između sebe podijeljeni unekoliko pod-grana: Nizarite (koji od 2002. godine imaju 49.po redu imama, Aga Khan Shah Karim al-Husayni), Alavite,Druze, Khoje te Musta’lite (ili Bohora muslimane) koji vjerujuu tajnog imama koji ne potječe od Alijevih sinova (Hasana iHuseina). Ismailiti su danas, posebno Nizariti, grana šiitskihmuslimana koja ne prihvaća nasilje i teror kao sredstvo izvrša-vanja svojih ciljeva i posebno se ističu svojim razvijenim soci-jalnim djelovanjem.

JJaattrriibb - vidi Medina.JJeerruuzzaalleemm (arap. Al Quds) nakon Meke i Medine, treće je

najsvetije mjesto muslimana. Džamija koja se nalazi na BrduHrama, s druge strane Zida plača prema islamu, nalazi se na„svetom Abrahamovu kamenu“, s kojeg je arhanđeo Gabrielponio Muhameda na „noćno putovanje“. Prethodno je premaistom vjerovanju, nakon dolaska na Sveti kamen, Muhamed

103

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

susreo Abrahama, Mojsija i Isusa. Prema vjerovanju, na tomse kamenu nalazi i otisak Muhamedova stopala.

JJiihhaadd (Džihad – u potpunosti snažni napor koji se ulaže za posti-zanje nekog cilja, Sveti rat, borba, engl. Jihad, njem.Dschihad) pojam je kojim su se označavali prvivojni/osvajački pohodi muslimanske države predvođene kali-fima radi širenja islama, muslimanske vlasti te stjecanja novihpodručja i imetka. Prvi Jihad poveo je prorok Muhamed upohodu na Medinu 622. godine (Jihad fi sabil Allah’ – Jihadputevima Boga). Tijekom Jihada, Musliman smije ubijati svojeprotivnike.U islamskom svijetu Jihad je vrlo častan pojam. PremaKur’anu, Jihad je prirodni nastavak već navedenih pet stupo-va islama u smislu ulaganja svih mogućih napora da bi seizveo zadani cilj. Jihad ujedno predstavlja i vjersku obvezu zasvakog pojedinog člana Muslimanske zajednice koja se moraizvesti da se ne bi podleglo moralnim slabostima (duhovni iliveliki Jihad – „Jihad-al-akbar“).

JJiihhaaddiissttii – (njem: Dschihadisten) militantni su islamisti, odnosnooni koji ne biraju sredstva da bi postigli ispunjenje islamističk-ih ciljeva.

KKaabbaa (Ćaba – kocka, Kaaba, arap. al-ka’ba, al-musharrafa)jedno je od najsvetijih mjesta islama, iako je izgrađen prijenjegove pojave kao svetište stare semitske vjere. Nalazi se usredištu grada Meke i kockastog je oblika (12 m x 10 m x 15m). U njegovoj se sredini nalazi sveti Crni kamen (koji jeprema islamu, arhanđeo Gabriel predao Ismaelu). PremaKur’anu, Kabu su izgradili Abraham (Ibrahim) i njegov sinIsmael (Ismail) kao znak svoje predanosti Allahu. Kaba je ciljhadža, pravac prema kojem su okrenute džamije te istovre-meno i mjesto prema kojem se muslimani okreću tijekom svo-jih molitvi.

KKaaddiijjaa (arap. qadi, kadi, kazi, engl. cadi, njem. kadi), sudac kojisudi u skladu s islamskim pravom.

KKaalliiff (halif, arap. „khalifatu rasuli llah“, „nasljednik/zamjenikMuhamedov“) istovremeno je vjerski i svjetovni poglavarislamske države. Kalif je poznat i po imenima „amir al-mu’minin – predvodnik vjernika“, ili pak kao imam. Kalif je ipoglavar države, Kalifata. Za šiite je kalifat završio s imamomAlijem. Kalifat je, kao oblik vlasti u Turskoj, ukinut odlukomturskoga predsjednika Kemala paše Ataturka 1923. godine(tadašnje sjedište kalifa bio je Istanbul).

KKaarraaddžžiittii, sljedbenici četvrtog kalifa Alija koji postoje i danas kaoposebna sekta u sjevernoj Africi.

KKhhuuttbbaa (propovijed, engl. the sermon, njem. Predigt) – vidi džami-ja.

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

2008

.

104

KKiijjaass (arap. Qijas) je analogno zaključivanje iz zajedničkisagledana tri izvora (Kur’ana, Sunne i Hadisa) za određenapitanja, a radi primjene tih zaključaka u šerijatskom zakonu.

KKuurr’’aann (čitati, arap. al-Qur’an, kara’a, engl. Qur’an, Koran,njem. Kur’an) sveta je knjiga muslimana koji ga drže zadnjomi savršenom objavom jedinoga Boga istovjetnog izvornikuurezanom na vječnoj ploči koja se nalazi na nebu. Prema nji-hovu vjerovanju, Kur’an je potpuno točan odnosno nepogr-ješiv te nepromjenjiv. Kur’an je Muhamedu objavljen, tijekom23 godine, putem arhanđela Gabriela (meleka Džibrila).Prema Kur’anu Muhamed je posljednji i najveći prorok.Monoteizam je jedna od ključnih osnova i poruka Kur’ana.Kur’an ima 114 poglavlja koje se nazivaju surama. Sure su uKur’anu složene prema njihovoj duljini počevši od najdulje.Svaka je sura podijeljena na određen broj stavki koje se nazi-vaju ajeti („čudo“). Prema islamskoj tradiciji, nakon

OOssnnoovvnnee rraazzlliikkee iizzmmeeđđuu ssuunniittaa ii ššiiiittaa::1. u tumačenju vjere i (ne)prihvaćanju pojedinih „svetih knjiga isla-

ma“:suniti ne prihvaćaju Idžtihad (Ijtihad), a Šiiti ne prihvaćaju Idžmu(Ijma).

2. za sunite je imam vjerski vođa, a kod šiita (većine), imam je i vjerski isvjetovni poglavar u čiju se nepogrješivost ne sumnja;

3. šiiti drže da imamom može postati samo ona osoba koja potječe izobitelji proroka Muhameda, a suniti se tome protive (to je bio ključnipovod za podjelu i snažne sukobe105

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

Muhamedove smrti, njegov nasljednik na mjestu kalifa, AbuBakr izdaje nalog Muhamedovu „tajniku“ Zijdu (Zejdu) daprikupi te sredi sve Muhamedove zapise. Nakon što je toobavljeno, uništene su sve ostale napisane verzije. Stoga sverazličite vjerske grupe u islamu imaju isti Kur’an kao izvornik.Neke se grupe više pozivaju na Hadis, čime nastaju i različi-tosti u tumačenjima. U Kur’anu se spominju i iskustva ranijihposlanika koji se sreću i u Starom zavjetu. Spominju se idogađaji iz povijesti koji su se nedvojbeno i dogodili. Takođerse u Kur’anu nalaze i mnoge odredbe koje imaju oblikzakona.

MMaahhddii (Muhammad al-Mahdi al-Muntazar, Mehdi) prema šiit-skom vjerovanju, posljednji/tajni imam, koji je izravanpotomak proroka Muhameda, i koji će se pojaviti na krajusvijeta da bi oslobodio svijet od nevjernika te pokorio svenemuslimanske narode i obratio ih na islam. On nije umrokao njegovi prethodnici „nego čudesnom voljom Boga i dalježivi te se sprema za povratak“. Za jednu od grana šiita, Mahdije „dvanaesti imam“, za ismailite je Mahdi „sedmi imam“. Šiitiga poistovjećuju s nestalim (oko 880. godine) Muhammadomal-Mahdijem za kojeg drže da se samo sakrio do svogponovnog povratka. Povratkom Mahdija (koji mora biti pri-padnik obitelji Muhamedovu potomstva), prema vjerovanju,vratit će se na zemlju i svi šehidi, koji su umrli, odnosno žrtvo-vali svoj život, u slavu islama. Šehidi će pomoći Mahdiju uposljednjoj borbi protiv Dajjala (muslimanska verzija kršćan-skog pojma anti-krist). Njegovim se imenom nazivaju šiitskemilicije koje djeluju u Iraku (Mahdijeva vojska) da bi i timepokazali svoju pripadnost šiitima (u vjerskom i političkomsmilsu) te potpunu odlučnost i odvažnost u totalnoj borbi zaostvarenje svojih ciljeva.

MMaajjlliiss (Mejlis) arapski naziv za skupštinu odnosno parlament.MMeeddiinnaa (arap. Madinat an-nabi – Grad Proroka; al-Madina al-

Munawwara – prosvijetljeni Grad) grad u kojem je islamutvrđen istovremeno kao vjera i politička ideja. U vrijemedolaska Muhameda u grad, 622. godine, zvao se Jatrib(Yathrib). Dugi niz godina, Medina je bila glavni grad islama.Medina je ujedno bila i sjedište prva tri kalifa.

MMeeddrreessaa (Madrasa, njem. Medrese) tradicionalna islamska školavisokog obrazovanja.

MMeekkaa (Mekka, arap. Makka al-mukarrama – sveta Meka)najsvetije je mjesto islama. Rodno je mjesto prorokaMuhameda te mjesto gdje se nalazi Kaba, cilj hodočašća.

MMuuddžžaahheeddiinn (mujahedin, arap. mujahidun, mujahid, „onaj kojiizvršava Jihad“) učitelj je koji, kod muslimana, ima pravodonositi odluke te ispravno tumačiti zakone temeljem svogznanja odnosno autoriteta. Prema šerijatu, ima veliku vlast.

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

Istovremeno i pojam kojim se označavaju ratnici koji ratuju uslavu, i za potrebe, islama.

MMuuffttiijjaa je najviši muslimanski vjerski i pravni autoritet u zemlji ilidijelu zemlje koji „stoji između čovjeka i Boga“. Ima pravoizdavanja neprijepornih pravnih odluka (fatvi) u pitanjimavezanim na šerijatsko pravo, a u skladu s Kur’anom, Sunomi učenjem pravnih škola.

MMuuhhaammmmaadd iibbnn ‘‘AAbbdd aall--WWaahhaabb (1703/04-1792.) osnivač jejednog od najpoznatijih ekstremističkih islamskih pokreta kojije, po njemu, dobio naziv vahabizam. Pripadnici toga pokre-ta sebe nazivaju muwahhidunima, odnosno „onima kojima jepoznato jedinstvo Boga“. Rođen je u malom mjestu Uyaina uprovinciji Najd (njem. Nadschd), u središnjem dijelu Arapskogpoluotoka. Studirao je u Meki, Medini i Basri. Nakon povrat-ka u Najd godine 1739. počinje prakticirati „svoje“ učenje,odnosno svoje tumačenje Kur’ana i drugih vjerskih knjiga.Njegov nauk dobiva podršku tamošnjeg vladara Uthmana ibnMu’ammara. Međutim, zbog sukoba s lokalnimstanovništvom, ibn Mu’ammar prisiljen je protjerati al-Wahaba 1743/44. godine. Odlazi u Dir’iyu, u kojoj vladaobitelj Sa’ud. Nakon nekog vremena, vladar obitelji emirMuhammad ibn Sa’ud čvrsto se povezuje s al-Wahabom. Uskladu s tim povezivanjem, al-Wahab nastavlja širiti svoj nauk,navodeći da je upravo emir taj koji treba nastaviti vladati uskladu sa wahabitskim učenjem, nad ljudima i nad zemljom.Nakon njegove smrti, već dovoljno ojačano pleme Sa’udosvaja i druge dijelove Arapskog poluotoka te širi svoju vlast,a time i vahabizam.

MMuuhhaammeedd (Muhammad, Mahomet, punim imenom Abu al-Qasim Muhammad ibn ‘Abd Allah ibn ‘Abd al-Muttalib ibnHashim, 20. kolovoza 570. - 6. srpnja 632. – neki izvorispominju kao datum njegove smrti i 8. srpnja) rođen je uMeki kao sin potomka utjecajne obitelji Quraysh. Po djedupripada drugoj utjecajnoj obitelji Hashem (čiji su izravninasljednici prestolonasljednici u Jordanu). Kao vrlo mladostao je bez oba roditelja (otac ‘Abd Allah umro je neposred-no prije njegova rođenja, a majka Aminah umrla je kad jeimao 6 godina). Brigu o njegovu odgoju prvo preuzima nje-gov djed ‘Abd al-Muttalib, a potom i njegov stric Abu Talib.Iako je živio siromašnim životom, pokazao se kao sposobna ipoštena osoba. Stoga je vlasnica velikih trgovačkih karavana(koji su išli prema Siriji i Egiptu), a za koju je uspješno radio,Hadidža (Khadija, umrla 619. godine), 595. godine, odluči-la ponuditi mu sebe za suprugu. Time je Muhamed postaoutjecajan, bogat i priznat građanin Meke. Nakon nekolikogodina ugodnog života, Muhamed se povlači iz obitelji teodlazi na osamu, na pustinjsku planinu Hiru, gdje mu se107

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

ukazuje arhanđeo Gabriel (melek Jibrail – Džebrail). Od tadaMuhamed počinje primati Božje porukeradi njihova daljnjegprenošenja. Potom se Muhamed vraća u Meku i počinje širitisvoje novo učenje. Godine 622. trgovci ga iz Meke, pred-vođeni utjecajnim Umar ibn al-Khattabom, protjeruju uMedinu (Al –Khatab naknadno je promijenio svoje stavove,prihvatio islam, pomogao u Muhamedovu pobjedničkompovratku u Meku, postao drugi kalif nakon Muhamedovesmrti). Muhamed se, ojačan i vojnim i političkim utjecajem,kao osvajač vraća u Meku 630. godine. Arhanđeo Gabrielprenosi Muhameda u Jeruzalem (u tzv. Noćnom putovanju) tedalje do Allahova prijestolja, gdje je dobio naputke za musli-manske vjernike. Nakon smrti, Muhamed svojim nasljednici-ma ostavlja jedinstvo vjerske i svjetovne vlasti. Kao jedno odracionalnijih objašnjenja mnogih sličnosti između Kur’ana teStarog i Novog zavjeta, ističu se i dvije Muhamedovesupruge. Jedna je bila židovka, a druga je bila kršćanka izEtiopije. Muhamed je umro („preselio na ahiret“) u Medini,gdje je i pokopan u „Prorokovoj džamiji“.

MMuujjeezziinn (arap. mu’adhdhin, engl. Muezzin, njem. Muezzin) osobaje koja, s minareta, poziva ostale muslimane na molitvu.

MMuullaa (engl. Mulla, njem. Mullah, perz. Molla) islamski je učitelj,propovjednik i duhovnik nižeg ranga.

MMuusslliimmaann (onaj koji se potpuno predaje Bogu) osoba je, koja uskladu sa značenjem riječi, živi na način koji odražava Božju,Allahovu, volju. To je osoba koja priznaje Allaha i potpunomu se pokorno predaje na putu prema spasenju. U početkusu se nazivali i muhamedancima.

MMuusslliimmaannsskkaa bbrraaććaa (MB, Muslimansko bratstvo, arap. Jamiyat al-Ikhwan al-Muslimin, engl. Muslim brotherhood, njem.Muslimbruderschaft) prvi islamski pokret nastao u 20. stol-jeću. Osnovao ga je, u mjestu Ismailiya, u Egiptu, učitelj isla-ma Hasan al-Banna 1928. godine. Razlog osnivanja MBželja je za obnovom, zajedništvom i jačanjem islama u Egiptu,ali i cijeloj islamskoj zajednici, Ummi, te primjena šerijata.Njihov je moto: „Allah je naš cilj, Prorok je naš vođa, Kur’anje naš zakon, Jihad je naš put“. Protivili su se jačanju utjeca-ja zapadne civilizacije u islamskom svijetu i onim musliman-ima koji su podržavali sekularizaciju društva. S vremenom sučlanovi MB dospjeli u sve pore egipatskog društva, uključujućii vrh kairskog al-Azhar islamskog sveučilišta. Na 5. glavnojkonferenciji MB održanoj 1939. godine, Hasan al-Bannaiznio je plan kojim je, u 5 koraka, predvidio preuzimanje vlastii stvaranje islamske države. Posljednje sredstvo kojim se vlasttreba osvojiti jest nasilje. Gotovo stalno bili su u sukobu s reži-mom koji je bio na vlasti u Egiptu. Uvidjevši da sukobe savlastima gube, svaki bi put tražili primirje i nudili suradnju, da108

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

bi dobili novo vrijeme tijekom kojeg bi se pokušavali ojačati ipripremiti se za nove pokušaje preuzimanja vlasti. Nakon štosu 1948. godine organizirali ubojstvo tadašnjeg premijeraEgipta, Mahmuda Fahmia an-Nuqrashia, režim je snažnoudario na MB. Početkom 1949. Hasan al-Banna je ubijen,najvjerojatnije od pripadnika egipatskoga sigurnosnog susta-va. Drugi val represije slijedio je 1965. godine kad je obješentadašnji duhovni vođa Saiyid Qutb. Naime, Qutb je egipatskuvlast proglasio nevjernicima protiv kojih treba pokrenutiJihad. Njegova ideologija, opisana u knjizi Ma’alim fi t-tariq(Putokaz) predstavlja uzor militantnog islama, odnosnoishodište u razmišljanjima onih koji zagovaraju nasilni islam.MB s vremenom su raširila svoj utjecaj i izvan Egipta: uSudan, Siriju, Libanon, Jordan, Palestinu, Irak. Između 1979.i 1982. godine sudjelovali su na strani islamista u snažnomsukobu sa središnjom vlasti u Siriji. Nakon što su u sukobuporaženi, povlače se iz Sirije te počinju širiti svoje aktivnostiprema Europi. Osnivaju (iz Sirije izbjegli Sa’id Ramadan)Islamski centar u Genfu (Švicarska). U Jordanu, gdje suopstali dajući podršku vladajućoj hašemitskoj kraljevskojobitelji, djeluju kroz organizaciju „Islamski akcijski front“(Jabhat al-amal al-islami). S vremenomsu nastale podjele u MB. Radikalniji se dio orga-nizacije odvojio te osnovao islamsku radikalnu organizaciju„Islamska grupa“ (arap. Jama’a al-Islamiya, engl. Gama’aal-Islamiyya, Gama’at al Islamiya). Nakon što je vodstvo GIodlučilo prestati nasilno djelovati, grupa članova GI pod vod-stvom Aymana al-Zavahirija (njem. Aiman al-Zawahiri, al-Sawahiri) osnovala je Egipatski islamski Jihad, a nedugopotom i Ayman al-Zavahiri grupu. Nakon toga ujedinjavajuse s Osamom Bin Ladenom, čime se stvara čvrsta jezgra AlQaide (do tada uglavnom saudijska grupa AQ, postaje orga-nizacija/struktura kroz koju počinju djelovati osobe različitihnacionalnosti i iz različitih područja islamskog i neislamskogsvijeta).

MMuuwwaahhhhiidduunn vidi Muhammad ibn ‘Abd al-Wahab.NNaammaazz – vidi Salat.NNaassiibb („Alijev protivnik“) pogrdan je naziv koji šiiti koriste za

sunite (množina nawasib). NNooććnnoo ppuuttoovvaannjjee pprroorrookkaa MMuuhhaammeeddaa (arap. al’Isra wal-Mi’raj,

engl. Prophet’s ascension, njem. Himmelsreise) označava(prema Suri 17.1) prelazak Muhamedov iz Meke prvo u Raj,potom odlazak u Jeruzalem, potom ponovni odlazak premanebu i prolazak kroz sedam rajeva, sve do konačnog susretas Bogom. Cijelim ga je putem vodio arhanđeo Gabrijel. To jeujedno i put kojim, prema islamu, putuju svi pravovjerninakon svoje smrti.109

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

OOmmaarr (Umar ibn al-Khatab) drugi je kalif (vladao od 634.-644.godine). Proširio je islam do Egipta i Irana, uveo je računan-je vremena po Hidžri, ubio ga je kršćanski rob u džamiji uMedini. Njegova kćer Hafsa bila je jedna od nekolikoMuhamedovih žena, što mu je omogućilo dobivanje položa-ja Muhamedova savjetnika. Njegov nadimak bio je „Amir al-Mu’minin“, odnosno „vladar/zapovjednik vjernika“.

OOttmmaann (Osman, Utman, Uthman) treći je kalif (vladao je od644.-656. godine). Bio je bogati trgovac te Muhamedov zet.Ubijen je nakon razdoblja pobuna jer je smatran slabomosobom.

PPaanniissllaammiizzaamm (engl. Panislamism, njem. Panislamismus) ideološkipokret koji teži k ujedinjenju muslimana te povezivanju zemal-ja i područja koja muslimani naseljavaju (osnivanje odnosnonastanak Umme). Osnova je ujedinjenja islam kao vjera inačin političkog djelovanja. Panislamizam je nastao kaoodgovor na politiku koloniziranja Bliskog, Srednjeg i Dalekogistoka od europskih kolonijalnih sila. Glavni pokretač ove ide-ologije bio je Jamal al-Din al-Afgani. Nakon Drugog svjet-skog rata, ideja panislamizma ponovno počinje jačati.Saudijske je vlasti počinju koristiti da bi ojačale svoju ideju„panarabizma“ (kao svoje arapske nacionalističke ideologije).Krajem 20. stoljeća, islamske zemlje osnivaju Ligu islamskihzemalja i Islamsku konferenciju kao organizacije koje trebajuraditi na jačanju i širenju ideje panislamizma. Prema nepotpunim podacima s kraja 20 stoljeća, musliman-sko stanovništvo u nekim zemljama rasprostranjeno je ovako:1. Albanija – oko 70 % stanovništva muslimani su, koji pri-padaju sunitsko–hanafitskom vjerovanju.2. Afganistan – oko 99 % stanovništva muslimani su. Oko 80% suniti su (Paštuni, te većina Tadžika, Uzbeka i Turkmena).Šiiti (koji su uglavnom sljedbenici 12 imama) uglavnom suetnički mongolski Hazari te pojedini Tadžiki. U provincijiBadakhshan žive ismailiti. 3. Alžir – oko 99 % stanovništva muslimani su. Uglavnom pri-padaju sunitima–malakitima, a manjina pripada ibaditima.4. Bosna i Hercegovina – oko 44% stanovništva muslimanisu, koji pripadaju sunitsko – hanafitskom vjerovanju.5. Egipat - oko 92 % stanovništva muslimani su. U GonjemEgiptu prevladavaju suniti–malikiti, a u Donjem Egiptu suni-ti–šafiiti. Zbog utjecaja Turske, znatan dio muslimanapovezan je sa sunitskom hanafitskom školom.6. Filipini – oko 5 % stanovništva muslimani su, sunit-sko–šafiitskog vjerovanja.7. Francuska - oko 5 milijuna muslimana (što je oko 8,6 %populacije) muslimani su, uglavnom suniti. Velika većinapodrijedlom je iz zemalja sjeverne Afrike

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

110

8. Gaza/Zapadna obala – oko 80% stanovništva muslimanisu, sunitsko hanafitskog i sunitsko–šafiitskog vjerovanja. Uposljednje vrijeme jača utjecaj sunitsko-hanbalitskogvjerovanja. 9. Irak – oko 90% stanovništva su muslimani. Na sjeveru živeKurdi, Arapi i Turci koji u većini pripadaju sunitsko-hanafit-skom i sunitsko – šafiitskom vjerovanju. U južnom Iraku živešiiti, sljedbenici „12 imama“. 10. Iran – oko 98 % muslimani su. Državna je vjera šiitskasljedba 12 imama. 11. Izrael – oko 14 % stanovništva (ne računajući područjaZapadne obale i Gaze) muslimani su, sunitsko–šafiitskogvjerovanja.12. Indonezija – država u kojoj živi bročano najveći broj mus-limana, oko 197 milijuna ili oko 90 % ukupne populacije,sunitsko–šafiitskog vjerovanja.13. Jemen – oko 99 % muslimani su. Gotovo polovicastanovništva sa sjevera zemlje šiitski su Taiditi te oko 50 000ismailita. Ostatak su, kao i većina koja živi na jugu, sljed-benici sunitsko–šafiitskog vjerovanja.14. Jordan – oko 96 % muslimani su sunitsko–šafiitskogvjerovanja. Ima manji broj pripadnika Hanblitia i Malikita.15. Katar – gotovo svi stanovnici muslimani su, sunitsko-vahabitskog vjerovanja. 16. Kuvajt – gotovo svi stanovnici Kuvajta muslimani su, sunit-sko–vahabitskog vjerovanja. Doseljenici iz Irana i iz zemaljaAzije gdje prevladavaju šiiti, šiitskog su vjerovanja. 17. Libanon – od oko 4,3 milijuna stanovnika Libanona,procjenjuje se da su oko 60 % muslimani (nešto više odpolovice sunitsko–šafiitskog vjerovanja, a ostali pripadaju šiit-skom vjerovanju). U Libanonu također živi većina Druza kaoneislamske vjerske zajednice koja je proistekla iz šiitskogvjerovanja.

18. Maroko – oko 95 % stanovništva muslimani su,uglavnom sunitsko–malakitskog vjerovanja. 19. Njemačka – oko 4 % ukupnog stanovništva muslimanisu. Većina su suniti. Procjenjuje se da šiita u Njemačkoj živioko 125 000. 20. Pakistan – oko 97 % stanovništva muslimani su, od čega80 % sunitsko–hanafitskog vjerovanja. Oko 20 % sljed-benici su šiita – 12 imama.21. Saudijska Arabija – gotovo svi stanovnici muslimani susunitsko–vahabitskog vjerovanja. U istočnom dijelu zemlježive šiiti – sljedbenici „12 imama“, a na jugu zemlje šiiti –Zejdije.

111

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

22. Sirija – oko 87 % stanovništva muslimani su. Većina odoko 68 % sunitsko–šafiitskog su vjerovanja, a ostali pripada-ju Alavitima, Druzima i Ismailitima. 23. Sudan – oko 72 % stanovništva muslimani su (uglavnomnaseljavaju sjeverni dio zemlje). Uglavnom pripadaju sunit-sko–malakitskom vjerovanju, a dijelom i hanafitskom. 24. Tunis – oko 92 % stanovništva muslimani su. Uglavnomsu sljedbenici sunitsko–malakitskog vjerovanja, dijelom ihanafitskoga. Na otoku Djerbi živi nekoliko tisuća ibadita. 25. Turska – gotovo 98 % stanovništva muslimani su, pri-padaju sunitsko–hanafitskom vjerovanju. Pored njih živi imanjina šiita – sljedbenici „12 imama“ i alavita.26. Ujedinjeni Arapski Emirati – oko 97 % stanovništva usedam emirata muslimani su, sunitsko–malikitske, odnosnosunitsko–hanbalistke škole. Doseljenici iz Irana i Indije šiiti su– sljedbenici „12 imama“.

PPoossllaannjjee iissllaammaa (arap. Da’wa), pored širenja islamske vjere nadotadašnje nevjernike, ujedno je i učvršćivanje postojećevjere samih muslimana. Naime, prema mišljenju islamskihteologa, pod utjecajem zapadne kulture (sekularizam i mater-ijalizam), mijenja se i u muslimana stupanj i razina prih-vaćanja te prakticiranja islama. Stoga je prijeko potrebna nji-hova reislamizacija. Takvo je mišljenje pokrenuo Hasan al-Banna (1906-1949.) osnivač „Muslimanskog bratstva“.Prema njegovu mišljenju, Musliman mora „raditi prvo na sebi,tek potom može proširiti svoje djelovanje na rodbinu, prijatel-je, znance te na ukupnu muslimansku zajednicu – Ummau“,odnosno, mora se vratiti izvornom, pravom islamu.

PPrriimmiirrjjee (arap. sulh, njem. Waffenstillstands) obveza je muslimanakoji su u političkom, gospodarskom te posebno u vojnompogledu slabiji od svog protivnika. Provodi se u „ratnimpodručjima“ (arap. dar-al-harb) kao pauza u provođenjuJihada koja ne smije trajati dulje od 10 godina i za vrijemekoje muslimani moraju toliko ojačati da bi mogli uspješnonastaviti prije započeti Jihad.

PPrroorrooccii (arap.al-anbiya, an-nabi, njem. Propheten) u islamu su(najvažniji), prema Kur’anu: Abraham (arap. Ibrahim, al-Khalil), Mojsije (arap. Musa, njem. Moses), Isus (arap. Isa),Hud, Shu’aib, Salih, Muhamed. Potrebno je napomenuti damuslimani vjeruju u Isusa kao jednog od najvećih proroka, alivjerovanje da je Isus i sin Božji smatra se najvećim grijehom.

RRaaddiikkaallnnii iissllaammiizzaamm – ideologija prema kojoj su sva sredstva,uključjući nasilna i teroristička, dopuštena da bi se ispunilaideja islamizma.

RRaammaazzaann ((RRaammaaddaann)) deveti je mjesec islamskoga kalendaratijekom kojeg muslimani moraju postiti od zore do sumrakakao znak sjećanja na objavu koju je Muhamed primio od

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

112

Allaha zadnjih dana tog mjeseca. Trudnice, dojilje te stari ibolesni izuzeti su od posta, uz obvezu naknadnog, kad se zato steknu uvjeti, ispunjavanja te obveze.

RRaammaazzaannsskkii ppoosstt – vidi Saum.Reislamizacija javlja se krajem 70-ih godina 20. stoljeća u

mnogim zemljama islamskog svijeta kroz pojavni oblikstalnog nošenja odjeće u skladu s islamskim pravilima. Ujavnosti se sve više počinje tražiti povratak tradicionalnihislamskih vrijednosti kao osnove organizacije u obitelji i zajed-nici. Glavni su zagovornici bili Mustafa Mahmoud (rođen1921.) i „slijepi šeik“ ‘Abd al-Hamid Kishk (rođen 1933.).Uspješno izvedena islamska revolucija u Iranu dodatno jepotaknula poticatelje islamizacije društva. Dodatnu važnosttim nastojanjima pružila im je činjenica da je zapadni svijetovisan o energetskim izvorima koji su uglavnom pod kon-trolom islamskih zemalja.

SSaallaaffiittii (prethodnici) pripadnici su čiste islamske sunitske sektekoja se pojavila u 19. stoljeću u Egiptu, kao intelektualnipokret na sveučilištu al-Azhar koji su poveli Muhhamd Abduh(1849.-1905.), Jamal al-Din al-Afgani (1839.-1897.) teRashid Rida (1865.-1935.). Budući da su isključivo prihvaćaliautoritet Kur’ana i Sune, s vremenom su se, u vjerovanju, pri-bližili Vahabitima. Inzistiraju na potpunom i nedvosmislenompovratku načina življenja u skladu s islamskim naukom. Stogasvakim svojim djelom i postupkom pokušavaju imitirati proro-ka Muhameda. Istovremeno aktivno rade na širenju islama ijačanju panislamizma. Danas je taj pojam gotovo potpunopovezan s islamskim fundamentalistima. Pojam salafiti-jihadisti vrlo se čvrsto povezuje s Osamom Bin-Ladenom i AlQaidom jer Osama bin Laden opravdanje i povod svogdjelovanja crpi upravo iz salafizma.

SSaallaatt (moljenje, perz. Namaaz) drugi je stup islama i označavaobvezu vršenja molitve u točno određeno vrijeme i na točnoodređeni način (suniti pet puta dnevno: u zoru, u podne,poslije podne, na zalazak sunca, uvečer; šiiti mogu molitisamo tri puta dnevno).

SSaavvmm (saum, post, arap. Saum, njem. Fasten) četvrti je stup isla-ma i označava post u mjesecu Ramazanu (Ramadan) kojimusliman mora provoditi tako da se potpuno uzdrži od jela ipića, u točno određenom vremenskom razdoblju od zore dosumraka. Svrha je posta zahvalnost Bogu (Allahu).

SSeekkuullaarriizzaacciijjaa (engl. secularization, njem. Saekularisierung) odvo-jenost države od vjere kao jedno do temeljnih načela musli-mana–modernista.

SSeellaamm AAlleejjkkuumm (arap. Es-Selamu Alejkum, Assalamu alaikum,njem: Selam Aleikum; tur: Selam Aleyuem) – pozdrav kojemu

113

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

je značenje: Mir s tobom. Na pozdrav se odgovara: AlejkumuSelam.

SSeeppttiimmiittii – vidi Šiiti.SSuuffiissttii pripadnici su jednog od najvažnijih islamskih mističkih

pokreta, sufizma (tesavuf, arap. tasawuf, perz. Erfan), nasta-log u 8. stoljeću. Protivili su se svjetovnosti tada vladajućekalifske Omejidske dinastije, odricali se imovine, pokušavaliživjeli asketskim načinom života. Nosili su halje od grube vune(arap. suf), po čemu su i dobili ime. Sufisti su često imaliproblema s vladajućima u islamu zbog svojih stavova, ali uobičnom su puku bili vrlo cijenjeni i poštovani. Danas sučlanovi ovog reda prihvaćeni i od sunita i od šiita zbogbliskosti njihovih stavova. Stoga Sufisti svojim djelovanjempokušavaju povezati i sjediniti stavove sunita i šiita.Organizirani su, od 12. stoljeća, kroz tarikate (dobro orga-nizirana, čvrsto povezana mistična bratstva koja predvodiduhovni vođa šeik (šejh, pir).

SSuunnaa (arap. sunna, Sunet, „uobičajeno djelovanje, uvedeniobičaj“) skup je zapisa o životu i djelovanju prorokaMuhameda, odnosno skup vjerskih načela izvedenih izuobičajene tradicije svakodnevnoga života članova musli-manske zajednice. Drugi je izvor pravnih i vjerskih normi kojemusliman mora poštovati. Postoji nekoliko priznatih sunna,ovisno o vjerskim školama u kojima su iste nastale (uglavnomu 8. stoljeću). Prema vjerovanju Sunita, Suna i Hadit vrlo subliski i jedno drugo nadopunjuju.

SSuunniittii (arap. sunni, njem. Sunniten) prihvaćaju autoritet i djelo-vanje četiri kalifa kao legitimnih nasljednika prorokaMuhameda te zakonodavstvo kojim rukovode pravi stručnjacimuslimanske zajednice. Čine većinu od oko 85 % današnjihmuslimana. Također priznaju djelovanje i nauk po kojem se114

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

ravnaju, četiri islamske pravne škole (Hanafitske, Hanbalitske,Malikitske, Šafiitske), koje podučavaju nauk prorokaMuhameda i sudjeluju u definiranju muslimanske zajednice. Svremenom su se suniti podijelili na nekoliko grana i podgrana(glavna podjela prikazana je u tabličnom prilogu).

ŠŠeehhaaddeett (šehada, molitva, arap. shahada, engl. shahadah) prvi jestup islama i određuje javno ispovijedanje monoteističke nar-avi islamske vjere. Svaka molitva počinje iskazom potvrđivan-ja ovog stupa islama riječima: „La Ilaha Illa Allah;Muhammad rasul Allah“ – „nema drugog Boga do Allaha“ tese nastavlja riječima „i Muhamed je njegov Prorok“..

ŠŠeehhiidd (mučenik, svjedok u krvi, svjedok vjere, arap./perz. shahid,njem. Maertyrer, Schahid) svaka je osoba koja je u borbi zaislam ili braneći islam izgubila život. Prema Kur’anu, svaki„mučenik vjere“ prima nagradu za svoje mučeništvo: svi nje-govi ili njezini grijesi trenutno su oprošteni, otvorena su murajska vrata, bit će okrunjen krunom slave, može se „zauzeti“kod Boga za svojih 70 rođaka, oženit će 72 djevice iz Raja, ugrobu će ga oba anđela smrti Munkar i Nakir tražiti te će sevratiti na zemlju u vrijeme posljednjega suda (nakon povratkaMahdia), kad će ponovo moći slavno umrijeti za svoju vjeru.Da bi se pokazalo da su umrle osobe stekle status mučenika,pokapaju se u odjeći u kojoj su bili u trenutku svoje smrti. Nagrobu mučenika ne se mole molitve kao za druge umrle jer sesmatra da su činom svoje mučeničke smrti odmah stekli pravona svoje mjesto u raju. Pojam mučeništva se, kod šiita, dodat-no potiče mučeničkom smrću imama Huseina (sina imamaAlija). Kult mučeništva osobito je ojačao među šiitima tijekomIransko-iračkog rata (1980.-1988. godine). Prema riječimaAjatolaha Khomeinija, smrt u ratu za vjeru najuzvišeniji jedogađaj koji se može dogoditi muslimanu.

ŠŠeeiikk (arap. shaikh, engl. Sheik, njem. Scheich – „častan čovjek“)ima nekoliko značenja. U općem smislu, naziv šeik dobivastarija osoba koja je vođa određenog plemena ili zajednice.Taj naziv ujedno nose i vođe sufističkih bratstava. Ujedno iglavni profesori/direktori na Sveučilištu al-Azhar nose titulušeika.

ŠŠeerriijjaatt (arap. shari’a, njem. Scharia) islamski vjerski zakonik(osnova pravnog sustava u društvu organiziranom premaodredbama Kur’ana), koji dijelom proizlazi iz Kur’ana, adrugim se (većim) dijelom oslanja na praktično djelovanjeproroka Muhameda. Odredbe šerijata također se izvode i izIdžme i Kijasa. Obično se dijeli na ono što je Allah naredio,ono što je preporučio, ali izvođenje čega nije obvezatno, onošto je ostavio neodređeno, ono što je otklonio a nije zabraniote na ono što je izričito zabranjeno. Šerijat je tijekom vreme-

115

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

na pretrpio mnoge izmjene jer je razvijan u skladu sa stavovi-ma različitih generacija islamskih pravnih znanstvenika.

ŠŠiiiittii (Šije, član Alijeve stranke, Alijev sljedbenik, od arap. shi’at Ali,engl. Shia, Shiite, njem. Schiiten) manjinska su grupa današn-jih muslimana. Čine oko 10-15 % muslimanske populacije iuglavnom su naseljeni u Iranu, južnom Iraku te Libanonu.Najbrojniji su sljedbenici grane koja priznaje 12 imama(Duodecimiti, arap. ithna asharya, engl. Twelvers, imami, 12.Shias; njem. Zwoelferschia). Šiiti, za razliku od sunita, vjerujuda je četvrti kalif Ali (Alija) jedini pravi nasljednik Muhamedovi zato ga nazivaju imamom. Zbog toga se šiiti ponegdje nazi-vaju i imamiti (engl. Imami, arap. Imamiya, njem. Imamiten).Također se negdje nazivaju i po šestom imamu Ja’far al-Sadiqu, Jafarije (arap. Ja’fariya). Za šiite je imamat, kao oblikorganizacije društva nasljedan i pripada isključivo imamima,potomcima imama Alija. Prema njihovu mišljenju, imami sujedini i stvarni nepogrješivi tumači Kur’ana. U isto vrijemesamo jedna osoba može biti imam, nasljednik Prorokov. Kodšiita je mučeništvo i patnja vrlo izražena zbog činjenicemučeništva imama Alija i njegova sina Huseina (koji se obil-ježava ritualnim obredima desetog dana prvog mjesecamuharema). Prema šiitskom vjerovanju (grane sljedbenika 12 imama,duodecimita koji su najbrojniji među šiitima) ove su osobepriznati imami:1. Ali ibn Abi Talib, poznat i kao Amir al-Mu’minin(„vladar/zapovjednik vjernika“), umro 661. godine, pokopanu Nadžafu, Irak;2. al-Hasan ibn Ali ibn Abi Talib poznat i kao al-Mujtaba(„izabrani“), sin Muhamedova (proroka) usvojenog sina iprvog imama Alija, rođen 624. u Medini, umro 669. godine,pokopan u Medini;3. al-Husain ibn Ali ibn Abi Talib, poznat i kao Saiyid ash-shuhada („glavni mučenik“), sin Muhamedova (proroka)usvojenog sina i prvog imama Alija, umro 680. godine,pokopan u Karbali (Kerbela), Irak; 4. Ali Zayn al-Abidin, poznat i kao „ukras žrtvovanih“, umro714. godine, 5. Muhammad al-Baqir, poznat i kao „stvarni raskolnik“,umro 733. (neki izvori spominju 731.) godine, pokopan uMedini;6. Ja’far al-Sadiq poznat i kao „Iskreni“, umro 765. godine,pokopan u Medini; 7. Musa al-Kazim, umro 799. godine, pokopan u mjestuKazimiya pored Bagdada u Iraku; 8. Ali al-Rida (perz: Ali al-Riza), poznat i kao „onaj koji sesviđa Bogu“, umro 818. godine, pokopan u mjestu Tus, Iran; 116

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

9. Muhammad al-Jawad al Taqi poznat i kao Hrabri, umro835. godine, pokopan u mjestu Kazimiya pored Bagdada uIraku, 10. Ali al-Hadi an-Naqi, poznat i kao „Predvodnik“, umro868. godine, pokopan u mjestu Samarra, Irak; 11. al Hasan az-Zaki al-Askari, (Hassa al-‘Askari) poznat ikao „čisti, onaj koji živi kod Boga“, umro 874. godine,pokopan u mjestu Samarra, Irak; 12. Muhammad al-Mahdi al-Muntazar, poznat i kao „očeku-jući Mahdi“, gdje Mahdi znači i („onaj koji je vođen odBoga“).

ŠŠuurraa (engl. Shura, vijeće, savjetovanje, naziv 42. Sure u Kur’anu)način je na koji su, kako se vjeruje, u rano doba Arapi biralivođu plemena. Liberali u islamu (modernisti) drže da seislamske vođe trebaju birati upravo u Šuri, odnosno parla-mentu, jer je to jedan od pokazatelja razvoja demokracije uislamu, ali i nastavak tradicije jer su prvi kalifi birani upravona sastancima Šure. Istovremeno, Šura ima i pokretačkuulogu u promjenama i revolucijama, kao što je bila u Iranu1979. godine. Treba naglasiti razliku u prihvaćanju biranja117

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

kalifa/imama od Šure kod sunita i šiita: suniti je prihvaćaju ipredlažu kao nešto što je jasno utvrđeno Kur’anom, a šiiti jeu tom slučaju odbacuju.

TTaalliibbaann (arap./perz. „onaj koji traži“) pojam je koji ima nekolikoznačenja: označava studenta islamskih znanosti ali i utjecajnufundamentalističku grupu u Afganistanu (čiji su članoviuglavnom Paštuni). Tumačenje islama kod Talibana, nastaloje pod utjecajem Deobandske (sunitsko – hanafitske) vjerskeškole JUI (Jam’iyat-e ‘Ulama-e islam) iz Pakistana. Njezinoideološko središte nalazi se u „Ustanovi za stručna i pravnamišljenja“ (Dar al-ifta’ wa-l-irshad) u Karachiu. Voditelj teustanove muftija je Rashid Ahmad, za kojeg se drži da je iduhovni učitelj talibanskog vođe mule Muhammada Umara(Omar) Mujahida. Talibani su, osvojivši vlast u Afganistanu, uskladu sa svojim vjerovanjem, osnovali državu naziva„Islamski Emirat Afganistan“.

TTaavvhhiidd (tevhid, engl. Tawheed, njem. Tawhid) jedan od središnjihpojmova u islamu jer potpuno i nedvosmisleno označavamonoteističku narav islama (za razliku od npr. kršćanstva ukojem se ističe tro-jedinstvo Boga – Otac, Sin i Duh Sveti).

TTeekkbbiirr - vidi Allahu AkbarUUlleemmaa (arap. alim, ulama, njem. Gelehrte), „oni koji znaju“,

učitelji islamskoga prava u islamskom društvu koji imajuisključivo pravo davanja pravnih tumačenja pojedinih pitanja(oblik je jednine alim). Svoje stavove temelje na Kur’anu,Hadisu, Kijasu, Idžmi, Duruji (arap. dururiyya – načelonužnosti upravljanja) i Istihsanu (u dobroj namjeri). Kod šiitauleme imaju osobitu važnost i ulogu jer su učitelji najvišegranga, ajatolasi, izravni nasljednici imama koji imaju zadaćuupravljanja odnosno vladanja zemljom i društvom.

UUmmmm (Um, Umme) – majka, koristi se uz ime neke osobe (Umm+ ime djeteta) da bi se pobliže označila dotična osoba (npr.Umm Ahmad znači Ahmadova majka); u varijanti nazivaUmm Ahmad bint Muhamad znači: Ahmadova majka iistovremeno kći Muhamedova.

UUmmmmaa (Umet, arap. Ummah Wahida – jedna zajednica) naziv jeza cjelokupnu islamsku zajednicu svih muslimana (Kur’an3:104) koja se temelji na zajedničkoj vjeri i pravnom sustavu.Stoga u islamu ne postoji nacionalizam kao takav (koji sepovezuje s pripadnošću nekom narodu, naciji, etnicitetu)nego kao vjerska zajednica bez obzira na nacionalnu pripad-nost. Umma, kao nadnacionalna jedinstvena zajednica islam-skih vjernika oblik je organiziranja i djelovanja muslimana (otome je u „Islamskoj deklaraciji“ pisao Alija Izetbegović), a uskladu s pravilima izrečenim u Kur’anu, Suni i prema šeri-jatskom zakonu. Prva je Umma organizirana nakonMuhamedova dolaska u Medinu 622. godine kao jedinstve-118

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

na politička i vjerska zajednica Muhameda i njegovih sljed-benika. Kroz Ummu se podržava i potiče panislamizam kaooblik povezivanja članova islamske zajednice bez obzira nagranice država u kojima žive, uključujući i nemuslimane kaomanjinu. Njezino ponovno osnivanje u smislu u kojem je pos-tojala za vrijeme proroka Muhameda i prvih nekoliko kalifa(kad je imala značenje vjerskog i političkog jedinstva) prih-vaćaju i danas islamski fundamentalisti.

VVaahhaabbiittii (Wahabiti, engl. Wahabbiya, njem. Wahhabiten) članovisu čistog islamskog fundamentalističkoga pokreta koji jeosnovao Muhammad ibn ‘Abd al Wahhab (1703.-1792.).Vahabiti prihvaćaju, jedino i potpuno, autoritet Kur’ana iSune te ističu prijeku potrebu življenja na način na koji je život(a samim time i zajedništvo i neodvojivost vjere i politike) živioprorok Muhamed. Vahabiti ističu snažni monoteistički smisaoislama, tvrdnjom da su svi drugi, osobito politeisti, nevjernici(arap. kafir) protiv kojih je vođenje Jihada obveza. Jihad setreba voditi sve dotle dok se nevjernici ne pobijede, odnosnodok ne prihvate vahabitsko tumačenje islama. Pobijeđeniistovremeno moraju i priznati potpunu svjetovnu vlast vladara(emira) iz obitelji Sa’ud. Vahabiti provode potpunu zabranukonzumiranja alkohola i duhana. Brijanje, odnosno šišanjebrade i brkova, te korištenje islamske krunice vahabitima jezabranjeno jer je u suprotnosti s Prorokovom Sunnom.Odlazak na zajedničku molitvu petkom (salat) obveza jesvakog muslimana. Čak se i oni muslimani koji ne ispunjava-ju tu obvezu kao i oni koji ne daju zekat, proglašavaju nev-jernicima i njih se, u Jihadu, smije ubijati. Vahabiti su u svomvjerovanju dali iznimno veliku važnost pojmu Jihada. Ovavjera ima iznimnu važnost i utjecaj u Saudijskoj Arabiji, odak-le se širi na druga područja. Naime, 1746. godinevahabizam se širi na Arapskom poluotoku jer je prihvaćen odčlanova najutjecajnijeg plemena, Banu Sa’ud. Potom vođaplemena, Muhammad ibn Sa’ud počinje Jihad protiv drugihmuslimana na Arapskom poluotoku jer ih je, u skladu svahabizmom, proglasio nevjernicima. Godine 1805. osvajaMeku, a godinu kasnije i Medinu. Rijad je posljednje mjestokoje je vahabitski vođa ‘Abd al-‘Aziz ibn Sa’ud, osvajio 1902.godine. Vahabizam se danas širi uz snažnu financijsku i drugupodršku Saudijske Arabije (dijeljenjem Kur’ana na matičnimjezicima naroda na tim područjima, gradnjom džamija, orga-niziranjem vjerskog odgojno-obrazovnog sustava). Studentidobivaju stipendije, plaćena putovanja u Saudijsku Arabiju idruge pogodnosti da bi se bolje i čvršće povezali sa naukomvahabizma te ga nakon povratka u zemlje i područja odaklesu došli, mogli uspješno nastaviti širiti.

119

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O

ZZeejjddiijjee (arap. Zaidiya, engl. Zaydis, Fiver, njem. Zaiditen) jedna suod grana šiita, žive uglavnom na području današnjegJemena (Hasanidi). Njihov je „osnivač“ Zaid, sin Ali Zain al-‘Abidina. Za razliku od ostalih šiita, ne ograničavaju brojimama na 12 te njihovu ulogu tumače na način bliži ulozikalifa u sunitskom vjerovanju (zato ih često nazivaju i sljed-benicima „5. sunitske vjerske škole“). Odnosno, imam nijesuperioran nego se za svoj status mora izboriti osobnimpostignućima koja moraju biti prepoznata u zajednici. Budućisu u svom vjerovanju određuju prema petom imamu, nazivaih se i kao sljedbenicima 5. imama. Prema njihovu uvjerenju,a što je bitno drugačije u odnosu na druge šiite, 12. imamMahdi nije nestao nego ga je naslijedio drugi imam. Tako jered imama uspješno nastavljen i do sadašnjosti.

ZZeekkaatt (milostinja, Zakat) treći je stup islama i označava vjerskidoprinos koji osoba mora dati zajednici, odnosno onima„koji su manje sretniji od onoga koji daje, a iz iste su vjerskezajednice“.

ZZeemmlljjaa dva sveta grada (njem. Land der zwei Heiligen Staetten)pojam kojim se rječnikom terorista označava SaudijskaArabija (sveti gradovi su Meka i Medina).

ZZeemmlljjaa ddvviijjuu rriijjeekkaa (engl. Land of the Two Rivers, njem.Zweistromland) pojam kojim se rječnikom terorista označavaIrak (dvije su rijeke Eufrat i Tigris).

Izvori:

1. Ralf Elger (izdavač, urednik), Friedrike Stolleis (suradnica):„Kleines Islam-Lexikon – Geschichte – Alltag – Kultur“,Bundeszentrale fuer Politische Bildung, Bonn, 2004.

2. Peter Heine: „Terror in Allahs Namen – Extremistische Kraefteim Islam“, Bundeszentrale fuer Politische Bildung, Bonn,2004.

3. Werner Ende/Udo Steinbach (urednici): „Der Islam in derGegenwart“, Bundeszentrale fuer Politische Bildung, Bonn,2005.

4. „Religije svijeta – Enciklopedijski priručnik“ – Kršćanskasadašnjost/Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987.

5. C. Partridge (ur.): „Enciklopedija novih religija“, NakladaLjevak, Zagreb, 2005.

6. Richard C. Martin (ur.): „Thomson-Gale Encyclopedia ofIslam and Muslim World“, 2004.

7. www.globalsecurity.org/millitary/intro/islam-salafi.htm,25.05.2007.

8. http://engl.wikipedia.org/wiki/Salafism", 25.05.2007.120

NAT

ION

AL

SEC

URI

TY A

ND

TH

E FU

TURE

1-2

(9)

200

8.

9. www.ic.omskreg.ru/~religion/eng/islam/kult/bahaism.htm,25.05.2007.

10. www.bbc.co.uk/religion, 25.05.2007.11. www.znaci.com, 09.08.2007. 12. Hans Hoefer (urednik): „Yemen“, APA Publications, Singapore,

1992.

121

Dan

iel Ć

osić

-Dra

gan:

Isl

am

P &

O