franjevci-split.hr · 2020. 4. 28. · s marijom po svijetu Split, 2012. Godina L. Cijena: 7 kn 12...

PROS

INAC

201

2.

12 V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

ISS

N 1

331-

1476

Samo vjera moæe pristati uz tajanstvene putove Boæje svemoÊi. Ta se vjera hvali svojim slabo-stima da privuËe na se Kristovu moÊ. Djevica Marija vrhovni je uzor vjere, ona je vjerova-la da ”Bogu nije niπta nemoguÊe” (Lk 1, 37) i mogla je veliËati Gospodina: ”Velika mi djela uËini Svesilni, sveto je Ime njegovo” (Lk 1, 49).

(Katekizam KatoliËke Crkve, 273)

s m a r i j o m p o s v i j e t u

Split, 2012. Godina L. Cijena: 7 kn

12(562)PROSINACISSN 1331 - 1476

Zlatna”Marija”Ovim brojem naπ Ëasopis navrπava 50 godina izlaæenja, pa smo ga zato i opre-mili sadræajnije i bogatije. Zlatna ”Marija” pola stoljeÊa je u sluæbi Sluæbenice Gospodnje, i to bez buke, skromno i nenametljivo, jednostavno. Upravo u stilu Nazaretske Djevice! ©to drugo u ovom trenutku nego, zajedno s njom, iz dubine duπe kliknuti: VeliËa duπa moja Gospodina, jer nam velika djela uËini Svesilni! Velika djela Mariji, a po njoj i nama.Splitski franjevci oduvijek su dobar dio svoga spisateljskog rada posveÊivali Gospi. Tako su, u novije doba, poËetkom godine 1963. zapoËeli izdavati i ”Mari-ju”, jedini opÊi hrvatski marijanski Ëa sopis. On je pomalo rastao, obogaÊivao s vremenom svoj izgled i sadræaj i, evo, doæivio pola stoljeÊa. To je lijep broj godina kroz koje se moæe odrasti i sa zoriti, πto ne znaËi i ostarjeti.Kad su poznatom umjetniku Michelan-gelu Buonarottiju kritiËari prigovarali da je Gospu s mrtvim Isusovim tijelom, poznatu svoju Pietà, prikazao kao mladu majku, gotovo Isusovih godina, umjetnik je odgovorio da Gospa ne moæe ostarjeti, ona je uvijek mlada.

Zato ju je i predstavio mladu kao u doba kad je Isusa rodila. I doista, Gospa je uvijek mlada. Isusa ni danas ne pre-staje raati i donositi tolikima da ga upoznaju i Ëine ono πto im on rekne (Iv 2, 5). I u naπe dane u svojim svetiπtima privodi ljude k Bogu, a na odreen naËin Ëini to i preko ”Marije”. Tu sluæbeniËku ulogu naπ Ëasopis æeli obavljati i ubuduÊe.Dok zahvaljujem Bogu i nebeskoj Majci na proteklih 50 godina redovita izlaæe nja naπeg lista, zahvaljujem i naπim suradni-cima bez kojih truda njega ne bi bilo, a tako i povjerenicima koji ga raspaËavaju kao i onima koji ga otpremaju. Posebno zahvaljujem vama, dragi naπi Ëitatelji, koji naπ list Ëitate od poËetka, kao i vama koji ste ga kasnije prihvatili i u njemu sebi nalazite duhovnu okrepu. Bez vas naπeg lista zapravo ne bi ni bilo! Hvala svima za dosadaπnju vjernost, razumije-vanje i svaku pomoÊ. SlaveÊi s vama ”Marijin” zlatni jubilej, zbog vas smo i mi danas ponosni, πto nas potiËe da hrabro nastavimo dalje i ne dopustimo da nas ikakva kriza omete. OËekujemo stoga i dalje vaπu podrπku. Neznatna ”sluæbe-nica Gospodnja”, koja se na anelovu rijeË ”smete i stade razmiπljati” (Lk 1, 29) te hrabro prihvati volju Boæju, bila nam uzor u ovo krizno doba i Zvijezda vodilja k luci spasenja, Kristu Gospodinu, Spasitelju svijeta i Ëovjeka.U R E D N I K

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

362 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Po uzoru na svog utemeljitelja, duhovni sinovi Asiπkog Siromaπka Provincije presv. Otkupitelja sa sjediπtem u Splitu, oduvijek su gajili osobitu ljubav prema Majci Gospodinovoj. Svoju navezanost na nju nastojali su prenijeti i na puk povjeren njihovoj skrbi. Na podruËju izmeu Zrmanje i Neretve na kojem su æivjeli i radili, πirili su tako Gospine slike i kipove, podizali i njoj posveÊivali olta-re, kapele i crkve, gradili marijanska svetiπta, u njih hodoËastili i narod Boæji vodili. Stoga je taj kutak fra Karlo BaliÊ (†1977.) i prozvao Marijinim perivojem.

NA TEMELJIMA TRADICIJEVeliku veÊinu svoga spisateljskog rada posveÊivali su splitski franjevci, a to Ëine joπ uvijek, πirenju marijanske poboænosti. Meu ostalim, izdavali su glasnike Gospa Sinjska (1922.-1942.) u Sinju i Gospa od Zdravlja (1931.-1935.) u Splitu te Vjesnik svetiπta Kraljice Hrvava Majke Boæje Lurdske (1939.-1941.) u Zagrebu. Na ljetnom zasjedanju provin-cijska uprava donijela je 27. srpnja 1962. odluku o pokretanju marijanskog Ëasopisa. Za urednika mu je odredila fra Vjenceslava GlibotiÊa (†1998.), koji mu je sam i ime Marija nadjenuo i temelje udario. I tako poËetkom g. 1963. zapoËi-nje izlaziti, onda jedini i danas joπ uvijek ostao, prvi poslijeratni opÊi hrvatski marijanski Ëasopis, otvoren svim mari-janskim svetiπtima i æupama. Da bi

mogao obuhvatiti i ostala duhovna i kul-turna podruËja, u podnaslovu mu stoji: List za Marijine πtovatelje. Meu prvim poslijeratnim Ëasopisima izlazi u tiskov-nom ruhu i tiska se, s malim prekidom, punih 50 godina u istoj tiskari.

RAST I DOZRIJEVANJEMarija je pomalo rasla, zadobivala svoj izgled i sadræaj, uputila se u æivot, preπla granice Lijepe Naπe i doprla u Aziju, Afriku, Sjevernu i Juænu Ameriku, Australiju i Oceaniju. NajobiËnije Ëitatelje privlaËila je u njoj jednostavna rijeË o Majci Gospodinovoj, a one naobraæenje struËniji Ëlanci kojih je ËeπÊe bilo.U poËetku Marija izlazi 6 puta godiπnje. S godinom 1966. pojavljuje se 8 puta, da bi s godinom 1968. nastavila izlaziti 10 puta godiπnje, svakog mjese-ca izuzev ljeti, kad se za srpanj, kolo-voz i rujan pojavi kao trobroj. Prve godine svaki broj imao je po 32 strani-

PROS

INAC

201

2.

12 V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

ISS

N 1

331-

1476

o s o b n a i s k a z n i c a

Osobnaiskaznica

o s o b n a i s k a z n i c a

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 363

ce, a veÊ g. 1964. po 48 stranica. Meutim, br. 7/1974. pojavljuje se na 40 stranica, na koliko je nastavila izlazi-ti sve do danas, s izuzetkom sveËanoga - ljetnog trobroja 1987. i ovoga broja, kad izlazi na 48, odnosno 56 stranica. Marija je izlazila redovito, bez kaπnjenja, osim g. 1965., kad se br. 6. nije pojavio. Tako su s ovim ukupno iziπla 562 broja, odnosno 483 sveska, i to na 20.040 stranica + ovitak.

IZGLED I SADRŽAJMarija je poËela izlaziti s nakladom od 7000 primjeraka, da bi g. 1971. dostigla najveÊi broj - 14.000 primjeraka i spala s domovini nametnutim ratom i poπtanskom blokadom g. 1992. na 8500 primjeraka. Danas se tiska u 7000 pri-mjeraka. Format je ostao nepromijenjen od poËetka do danas - 14 x 20 cm.Naslovnica je u poËetku jednobojna. Prva dva godiπta uglavnom su bila modre, treÊe smee, a Ëetvrto u tri i napokon Ëetiri boje, kako je ostalo do danas. Nastojalo se da na njoj bude svaki put novi Gospin lik, pa ih je dosad objavljeno viπe od 350. »etvrta stranica omota uglavnom je bila jedno-bojna, preteæito modra, sve do br. 2/1991., otkad je i ona Ëetverobojna. Druga stranica omota uglavnom je crno tiskana, sve do br. 6/2004., otkako je i ona stalno u boji. Unutarnji sadræaj Marije tiska se od poËetka jednobojno, crno. S br. 2/1996. svake druge dvije stranice zapoËinju se tiskati u dvije boje - crno i modro, a s br. 3/2007. sav sadræaj tiska se u boji.

UREDNICI I SURADNICIPrvih 20 godina Mariju je ureivao fra V. GlibotiÊ, da bi do danas taj posao

nastavio fra Petar Lubina. BuduÊi da je prvi urednik radio kao profesor na FranjevaËkoj gimnaziji u Sinju, i surad-nike je u poËetku naπao uglavnom meu njezinim profesorima te s vreme-nom proπirio njihov krug. Bilo ih je i joπ uvijek ima iz gotovo svih crkvenih zajednica i krajeva domovine, a tako i iz kruga katoliËkih vjernika svjetovnja-ka. Evo onih vaænijih:Josip ANTOLOVIΔ (†2008.), Dinko ARA»IΔ, Marko BABIΔ, Ante BA»IΔ FRATRIΔ, Hrvoslav BAN, Juraj BATELJA, Ivan BODROÆIΔ, SreÊko BO©NJAK, Æarko BRZIΔ (†1998.), Frano CAREV (†1994.), Mario CRVENKA, Stjepan »OVO, Mijo ΔALETA (†2005.), Bonaventura DUDA, Tihomir GRGAT (†2004.), Ante JAK©IΔ, Gabrijel Hrvatin JURI©IΔ, Kamilo KRIÆANIΔ (†1975.), Karlo JURI©IΔ, Ante KATALINIΔ (†2006.), Ivan KERAVIN (†1992.), Martin KIRIGIN, Karlo KOSOR (†1982.), Marijan KOVA» (†2008.), –uro KUNTARIΔ, Mana MIRKOVIΔ, Ante MRVELJ, Ana PENIΔ, s. Marija OD PRESV. SRCA, Stanko PETROV (†1963.), Zlatan PLENKOVIΔ (†1987.), Vinko PULI©IΔ (†2006.), Josip Ante SOLDO (†2005.), Marko STANIΔ (†1978.), Mile ©ESNIΔ (†1987.), Jeronim ©ETKA (†1990.), Jure ©IMUNOVIΔ, Mijo ©KVORC (†1989.), Rozario ©UTRIN, Vinka TOKIΔ BUROLO, Gabrijel TOMIΔ (†1999.), Rina TOMELIΔ, Ljerka TOTH, Vesna TRENKIL, Ana VR»EK, Vjeko VR»IΔ, Jozo ÆUPIΔ... Nismo navodili imena pjesnika, meu kojima bismo mogli spomenuti neke koji su se ËeπÊe javljali, kao πto su HRVOSLAVA i Ante JAK©IΔ.Kamenko JOLIΔ

p a p i n a Ë e s t i t k a

Vatikan, 1. listopada 2012.Poπtovani fra Petre,

u ovo je Dræavno tajniπtvo pristiglo Vaπe cijenjeno pismo kojim obavjeπtavate Njegovu Svetost da Marija - vjerski list za Marijine πtovatelje slavi pedesetu obljetni-cu izdavanja.

Upravo smo zapoËeli mjesec listopad posveÊen Blaæenoj Djevici Mariji u kojem Êemo se takoer prisjetiti pedeset godina od poËetka Drugog vatikanskog koncila. Tom Êe prigodom Sveti Otac Benedikt XVI. otvoriti Godinu vjere.

Zbog svoje duboke vjere i spremnosti ispuniti Boæji naum, Marija biva nazvana blaæenom (usp. Lk 1, 45). Stoga, u Bogorodici vidimo prvu uËiteljicu i najizvrsniji pri-mjer vjere. Ona je svijetu rodila Krista, a po vjeri, koju smo od Nje naslijedili, Spasitelj danas æivi i djeluje u svojoj Crkvi. I u ovo vrijeme kada se svijet okreÊe samom sebi u potrazi za izlaskom iz krize, dok nemiri i ratni sukobi i dalje bjesne, kada plamen vjere, udaran raznim vjetrovima, u mnogim krajevima slabi, mi, djeca nebeske Majke, uprav-ljamo svoj pogled prema Njoj, kojoj niti kuπnja pod kriæem nije pokolebala vjeru da je Bogu sve moguÊe, i molimo: UËvrsti nas u vjeri!

U tom smislu Ëasni list Marija ima odgovornu duænost i dalje hrabro i ustrajno vjernicima, kao i svim ljudima dobre volje, pribliæavati lik i vjeru Blaæene Djevice.

Dok najsrdaËnije Ëestita 50. godiπnjicu ispunjenu miloπÊu, kao znak duhovne podrπke i blizine, Petrov Nasljednik, moleÊi zagovor Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, udjeljuje zamoljeni apostolski blagoslov svima koji rade na stvaranju lista Marija, a na osobit naËin onima koji ga Ëitaju.

PriopÊujuÊi Vam ovo, koristim prigodu i srdaËno Vas pozdraviti

Poπtovani OtacFra Petar LUBINA, OFMGlavni urednik (Marija)SPLIT, HRVATSKA

364 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Duπo duπe Hrvatske,Isusova Mati,Zvijezdo naπih stradanja,ne prestani sjati!50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 365

Duπo duπe Hrvatske,Duπo duπe Hrvatske,Isusova Mati,Isusova Mati,Zvijezdo naπih stradanja,Zvijezdo naπih stradanja,ne prestani sjati!ne prestani sjati!

m a r i j a u b i b l i j s k o j e g z e g e z i d a n a s

366 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Zamolio me urednik „Marije“ da u povodu 50. obljetnice izlaæenja toga hrvatskoga katoliËkog mjeseËnika Ëitateljima prikaæem pregled istraæivanja biblijskih tekstova u kojima je Mesijina Majka nagovijeπtena ili izriËito spome-nuta. Odazivam se tom zdravu izazovu, svjestan da ne mogu sve kazati na naËin dostupan veÊini Ëitatelja. Kad kaæem „u kojima je Mesijina Majka nagovijeπtena“ mislim prvenstveno na mesijanska pro-roËanstva u Starom zavjetu te na „æenu obuËenu u sunce“ u Otkrivenju 12, a Marija se izriËito spominje u sva Ëetiri kanonska evanelja te u Djelima apo-stolskim i Poslanici GalaÊanima.

POVIJESNI KONTEKST MESIJANSKIH PROROČANSTAVAU liturgiji doπaπÊa i na Marijine blagda-ne dolaze Ëitanja o Emanuelovoj Majci iz Knjige Izaijine i Mihejeve (Iz 7,10-16; Mih 5,1-5). TumaËi se danas prvenstve-no zanimaju za doslovno znaËenje tek-sta na izvornom jeziku. U hebrejskom stoji: „Evo, mlada æena je trudna i raajuÊa sina i bit Êe mu nadjenuto ime Emanuel.“ U hrvatskom prijevodu Starog zavjeta s uvodima i biljeπkama ekumenskog prijevoda Biblije (KS, Zagreb 2011.) tumaËi se da je ta mlada

æena vjerojatno kraljeva supruga, jer se „proroπtvo odnosi na dom Davidov u situaciji kada se dovodi u pitanje opsta-nak same dinastije“ (str. 1513). Meutim, prevodeÊi taj Izaijin govor na grËki u Egiptu oko g. 200. pr. Kr. (Septuaginta) sami Æidovi „mladu æenu“ preveli su s „djevica“ a Izaijin prezent „je trudna i raajuÊa“ futurom „zatrud-njet Êe i roditi“. Bilo je to doba kad je izumrla Davidova dinastija pa su prevo-ditelji æeljeli u starom proroËanstvu vidjeti majku buduÊeg posrednika Boæje prisutnosti u narodu Boæjem. Matej 1,23 navodi Septuagintin prijevod i primje-njuje navod na Marijino djeviËansko zaËeÊe Isusa. To jest zakonit napredak vjerniËke zajednice u razumijevanju pre-danog teksta, ali nije doslovan smisao hebrejskog izvornika.Povijesne, proroËke i mudrosne knjige Starog zavjeta su povijest, religijsko razmiπljanje i æivotna mudrost Æidova kao vjerske i nacionalne zajednice. Mi krπÊani prihvaÊamo ih za kanonske i „Ëitamo“ u svjetlu dogaaja Krista, ali poπtujemo njihov povijesni kontekst. Zato danaπnji egzegeti ispituju πto su proroËki tekstovi znaËili povijesnim Ëitateljima kad su nastali. Komentatori su svjesni da nijedan prorok nije odmah zapisao svoj govor, nakon πto je od Boga dobio nadahnuÊe da svojim povi-jesnim sluπateljima izrekne Boæju poru-ku. Propovijedi i zgode proroka zapisi-vali su njihovi uËenici za generaciju nakon njih, kako bi novi sluπatelji i Ëitatelji mogli iz svoga vremena doæivjeti poruku dotiËnog proroka. Zato postoje tri sloja znaËenja: situacija u vremenu dotiËnog proroka, situacija u vremenu zapisivanja njegove poruke i svrstavanja u kanonsku knjigu, te situa-

Marija u biblijskojegzegezi danas


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 367

cija danaπnjih vjernika Ëitatelja. Neπto od tog raslojavanja moæe se pronaÊi u knjizi Marija u Bibliji (A. RebiÊ-P. Göchter, KS, Zagreb 1970.).

MARIJA U REDAKCIJI I TEOLOGIJI POJEDINOG EVANĐELISTAU povijesti tumaËenja Novog zavjeta u 20. st. vaæna su imena protestantskih znanstvenika Martina Dibeliusa i Rudolfa Bultmanna. Prvi je objavio knji-gu Povijest oblika evaelja (g. 1919.), a drugi studiju Povijest sinoptiËke predaje (g. 1921.). Oni su tada doπli do uvida da je u kanonska evanelja svrstana propovjedniËka graa o Isusovim djeli-ma i rijeËima te da o tome trebamo voditi raËuna pri tumaËenju. Njihova nova metoda prevladavala je u egzegezi gotovo 40 godina. KatoliËkim znanstve-nicima dana je akademska sloboda sluæiti se odgovorno zdravim rezlutati-ma te metode. „Instrukcijom o povije-snoj istini evanelja“ g. 1964. Dibelius, Butlmann i drugi pobornici metode „Povijest oblika“ precijenili su utjecaj prve krπÊanske zajednice koja je grau o Isusu prenosila, a podcijenila ulogu Dvanaestorice kao povijesnih svjedoka Isusovih djela i rijeËi te evanelista kao pisaca i teologa. To je pokazao Bultmannov uËenik Günter Bornkamm u studiji o povijesnom Isusu (Isus iz Nazareta, preveli bosanski franjevci, Sarajevo 1981.). Evanelisti nisu meha-niËki prenosili tradicijsku grau o Isusu nego su postupili kao pravi pisci i teo-lozi odabiranjem pojedinih zgoda i izre-ka Isusovih te obradom pri kojoj su vodili raËuna o duhovnim potrebama njihovih povijesnih zajednica: Marko o potrebama obraÊenih pogana u Rimu,

Matej o potrebama obraÊenih Æidova u Siriji, Luka u potrebama obraÊenih Grka u GrËkoj i Ivan o potrebama obraÊenih Æidova i Grka u okolici Efeza. Zato su zgode o Mariji u pojedinom evanelju plod redakcije i teologije pojedinog evanelista.Marko voli isticati paradoksalnost Isusa, koji je za NazareÊane samo „drvodjelja, sin Marijin“ (Mk 6, 3); roaci ga pokuπavaju silom odvratiti od sluæbe propovijedanja i odvesti u Nazaret, a on im uzvraÊa da su njegova majka i rodbi-na oni koji zajedno s njime volju Boæju traæe i vrπe (Mk 3, 20-21. 31-34). Taj evanelist veoma je πkrt kad govori o Mariji, tako da nema niπta o dogaajima Isusova djetinjstva niti Mariju spominje s drugim æenama pod kriæem Isusovim (15, 40-41). Nije vjerojatno da on za to nije znao, ali je oËito imao razloga da to preπuti. Moæda zato πto su on, Matej i Luka preuzeli nacrt grae o muci Isusovoj iz pisanog ili usmenog izvora gdje to nije bilo spominjano.Matej je teolog Isusa koji ispunja Zakon te najavljuje otvaranje svoga duhovnog pokreta pripadnicima poganskih naro-da, πto se vidi iz zgode o strankinji kojoj Isus ozdravlja bolesnu kÊer i iz uskrsnog naloga (Mt 15, 21-28; 28, 16-20). On u dogaajima Isusova dje-tinjstva istiËe da je Marija djeviËanski zatrudnjela, da je doæivjela poklon mudraca s Istoka te s Josipom i DjeËakom bjeæala u Egipat radi opasno-sti po æivot Isusov (Mt 1-2). On je „mekπe“ prikazao pokuπaj roaka Isusovih da na Ëelu s Marijom isposluju povlaπteni poloæaj te susret u Nazaretu (Mt 12, 46-50; 13, 53-58), ali ni on nije spomenuo Mariju pod kriæem (27, 55-56). Za razliku od Mateja, prema


368 - ”MARIJA” 12/2012.

kojemu je u dogaajima Isusova djetinj-stva srediπte Josip kao sin Davidov koji DjeËaku daje ime i obiteljska prava, kod Luke je Marija u srediπtu dogaaja dje-tinjstva, jer njoj aneo najavljuje dje-viËansko zaËeÊe Sina, ona pohaa roakinju Elizabetu, raa Isusa u Betlehemu i prikazuje ga s Josipom u hramu (Lk 1-2). Prema Luki, Marija za sebe u VeliËa hrabro priznaje da je „neznatna sluæbenica Gospodnja“, a to je svojstvo Boæjih siromaha u Psalmima. U tijeku Isusova javnog djelovanja jedini Luka donosi zgodu o æeni iz puka koja, oduπevljena Isusom, izriËe pohvalu nje-govoj majci, a on joj odgovara da mogu biti joπ blaæeniji oni koji, poput Marije, rijeË Boæju sluπaju i vrπe (Lk 11, 27-28). Ni Luka ne spominje Mariju meu Galilejkama pod kriæem (Lk 23, 49. 54), ali je spominje u Djelima apostolskim meu apostolima (Dj 1, 14) i ona je oËito zajedno s Galilejkama i Jeruzalemkama (Lk 23, 27-31 - zgoda koju donosi samo Luka!) navijeπtala vjeru u Krista raspetog i uskrslog æenama sredine gdje je æivjela.Ivan nema dogaaja Isusova djetinjstva, osim πto neki egzegeti tumaËe Iv 1,13 kao moguÊu aluziju na djeviËansko zaËeÊe Isusa. Meutim, on donosi Isusov nastup u Kani, gdje Marija ima kljuËnu ulogu, te Isusove rijeËi s kriæa Majci i ljubljenom uËeniku (Iv 2, 1-12; 19, 25-27). On ne spominje ime Isusove majke nego samo funkciju. Za Ivana je majka Isusova simbolski lik koji suvre-meni egzegeti odgonetaju iz neposred-nog konteksta i cjelovite Ivanove teolo-gije, ne prvenstveno prema crkvenim ocima koji su svete tekstove Ëitali ale-gorijski, bez obaziranja na kontekst i doslovni smisao.

Kada danaπnji bibliËari istraæuju novoza-vjetne tekstove o Mariji, uvaæavaju teolo-giju i redakciju pojedinog evanelista. Tako su postupila dvojica katoliËkih i dvojica protestantskih znanstvenika u SAD koji su po mandatu svojih poglava-ra napisali ekumensku studiju Marija u Novom zavjetu (engleski izvornik objav-ljen g. 1978., prevedena na njemaËki, talijanski i πpanjolski). Redakciju i teolo-giju pojedinog evanelista pri obradi Marijina lika uvaæio je njemaËki katoliËki bibliËar Joseph Zmijewski u knjizi Majka Mesije - egzegetska studija o Mariji u navijeπtanju novozavjetnog Krista (nje-maËki izvornik g. 1988.; naslov govori o kristocentriËnosti πtovanja Marije!). Tako je postupio njemaËki isusovac profesor sinoptiËkih evanelja u Rimu Klemens Stock u knjizi Marija, Majka


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 369

Gospodinova u Novome zavjetu (talijan-ski izvornik u Rimu g. 1997; prevedena na hrvatski). Meu zanimljivim knjigama o Mariji u Novom zavjetu, kojima se sluæim i ona je ameriËke protestantske bibliËarke Beverly Roberts Gaventa koja je tiskana 1995.

PROMIŠLJANJA HRVATSKIH BIBLIČARA O MARIJI PREMA NOVOM ZAVJETUSlovenski isusovac Albin ©krinjar (1896.-1988.) predavao je Sveto pismo hrvat-skim bogoslovima u Sarajevu 28 godina, a kad je Vrhbosanska teologija bila silom zatvorena g. 1944., povukao se u Zagreb gdje je nastavio s predavanjem i prouËavanjem Svetoga pisma. Za svoje studente izdao je skripta Evanelje, poslanice i Otkrivenje sv. Ivana (1971.). Meu izabranim egzegetskim pitanjima u njima je protumaËio Otkrivenje 12 (æena obuËena u sunce) gdje priznaje da su crkveni oci ondje prvenstveno gledali Mariju, ali hrabro istiËe: „Dræimo da je teπko u svim recima o æeni naÊi jasni marioloπki smisao.“ U svojoj knjizi Teologija sv. Ivana (1975.) donosi 45 stranica pod naslovom „Mariologija Ivanova evanelja“. Bonaventura Duda napisao je g. 1966. Ëlanak o Otk 12, zatim iste godine skripta Iz Apokalipse te komentar Marijina hvalospjeva VeliËa u Bogoslovskoj smotri. On je bio glavni pokretaË da se prevede s francu-skog ekumenski komentar Biblije, od Ëega je onaj za Novi zavjet iziπao veÊ g. 1992., a za Stari zavjet tek 2011.Po broju knjiga i Ëlanaka najplodniji hrvatski bibliËar novijeg vremena sva-kako je Celestin TomiÊ (1917.-2006.) koji je predavao Stari zavjet na KBF-u i Novi zavjet na FTI-u DI u Zagrebu.

On je izdao knjigu Evanelje djetinj-stva Isusova (1971.) te od g. 1975. do 2004. joπ Ëetiri knjige o Gospi. Komentar Otkrivenja objavio je 1997. Njegov komentar misnih Ëitanja za svagdane i nedjelje kroz tri liturgijske godine - u πest svezaka - objavila su njegova redovniËka braÊa g. 2002. i 2004. U tom su komentaru i zgode koje dolaze u katoliËkoj liturgiji na Marijine blagdane.Svojevrstan pregled istraæivanja o Mariji prema Svetom pismu od strane hrvat-skih bibliËara moæemo naÊi u Zborniku ‘Sluæbenica Gospodnja’ u Ëast fra Pavlu Meladi, koji je izdala FranjevaËka provincija Presvetog Otkupitelja (Split, 2000.). U njemu su egezegetski prilozi Boæe LujiÊa, Pere VidoviÊa, Adalberta RebiÊa, Mate ZovkiÊa i Zvonimira Hermana. A. RebiÊ protumaËio je u novozavjetnom kontekstu prizor navjeπtenja Mariji (Lk 1, 26-38) u smi-slu da Marijino pitanje anelu „Kako Êe to biti kad ja muæa ne poznajem“ (r. 34) znaËi prvenstveno najavu Ëudesnog zaËeÊa na Boæju intervenciju. Svjestan da su brojni crkveni oci to shvaÊali kao zavjet djeviËanstva od strane Marije, on se pita: „Kakav bi smisao imale Marijine zaruke s Josipom, da se zavje-tovala kako neÊe s njim imati braËne odnose?“ Ipak, „Luka Ëvrsto vjeruje da je Marija, u trenutku navjeπtenja, djevi-ca u bogoslovnom smislu rijeËi i da Êe djevicom majkom ostati trajno“. SliËno Ivan DugandæiÊ, u Ëlanku o boæanskom sinovstvu Marijina Sina g. 2002. istiËe da je „u prvom planu teoloπko pitanje: πto to imam znaËiti?, a ne povijesno: kako se to toËno dogodi-lo“. U tom su hrvatski bibliËari na razi-ni onoga πto u Lukinu tekstu

370 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

navjeπtenja Mariji vide drugi katoliËki bibliËari, npr. ameriËki isusovac Joseph Fitzmyer u svom komentaru Lukina evanelja u dva sveska.I. DugandæiÊ umirovljeni je profesor Novog zavjeta na KBF-u u Zagrebu koji djeluje u Meugorju, gdje je izdao svoju knjigu Marija, Isusova majka u Novom zavjetu (2008.). Napisao je i komentar Ëetvrtog evanelja: Evanelje ljubljenog uËenika. Uvodna pitanja i komentar Ivanova evanelja (KS, Zagreb 2012.). Veliku pozornost posvetio je Ëudu u Kani kao poËetku Isusovih znamenja (str. 81-88). Za prizor pod kriæem kaæe da povjeravanje uËenika majci i majke uËeniku „smjera u buduÊnost zajednice Isusovih uËenika, u kojoj majka i lju-bljeni uËenik imaju vaænu ulogu, i to u meusobnoj upuÊenosti jednoga na drugo“ (str. 337).

ZAKLJUČAKDrugi vatikanski sabor uËi da crkveno uËiteljstvo RijeËi Boæjoj sluæi, a nije iznad nje (DV 10) te da vjernici znan-stvenici trebaju neprestano prouËavati i tumaËiti RijeË Boæju (DV 23-24). BibliËari se trude sve dublje prodrijeti u otajstvo Krista te time i u Marijinu ulogu u Kristovu roenju, mesijanskom djelo-vanju te svjedoËenju njegove smrti i uskrsnuÊa vlastitim sunarodnjacima i pripadnicima drugih naoda. Biblijska mariologija zato je kristocentriËna i eku-menska, usredotoËena na Krista sveopÊeg Spasitelja i otvorena onima koji su krπÊani ali nisu u punom zajedniπtvu s nama katolicima. Hrvatski bibliËari trude se pratiti znanstveno pro-uËavanje RijeËi Boæje i mjesto Majke Isusove u prvoj Crkvi.Mato ZOVKIΔ

Susretao sam se s osobama koje su od poËetka primale ”Mariju”. Jedna je od njih i Marija Jadreπko iz MetkoviÊa, koja se sjeÊa i dolaska prvoga broja u njihovu kuÊu:- Moja majka Danica iπla je na ranu sv. misu u Sv. Ilije, a ja redovito kasnije. Dolazi jedno jutro iz crkve, a ja joπ u postelji. Zove iza svega glasa: ”Diæ’ se, da znaπ tko je doπao jutros u crkvu i, evo, sa mnom u naπu kuÊu!” SkaËem se ja, kad u njezinoj ruci ”Marija”, list za Gospine πtovatelje. Plave boje, kao da ga sada gledam. I pripovijeda nama majka: ”Fra Ante iziπao jutros pred oltar, sav razdragan, onako kako samo on zna biti, i govori: ‘Evo je, evo je u mojim rukama!’ Mi se vrtimo, a niπta ne vidimo. I veli on: ‘Evo, doπla Gospa u MetkoviÊ, Gospin dragi list Marija!’ I nije trebao puno govoriti. List je jednostavno razgrabljen, pa oni koji su doπli kasnije na misu, nisu imali ni jednog primjerka. Pobrinuo se fra Ante i odmah naruËio stotinjak pri-mjeraka. Zalagao se on za vjerski tisak. Primao je na æupni ured preko stotinu primjeraka beogradske ”Blagovesti” koja je izlazila i prije ”Marije”, koja je objavljivala Ëlanke o vjerskim temama. Poticao je svakoga neka prima koji vjerski list. Jednostavno je nastojao da u svaku krπÊansku obitelj ue barem po

Čitateljicaod prvog broja

M a r i j a u b i b l i j s k o j e g z e g e z i d a n a s

s v j e d o Ë a n s t v o

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 371

jedan. I uspijevao je. Sam je volio knjigu, pisao je i izdavao Svetu misu, Gospin plaË, Pogled kroz veo i dr. pa je znao vredno-vati svaku napisanu vjersku pouku. I ja i ostali u kuÊi Ëuvali smo svaki broj lista, pa se uvijek nalazio u neËijoj ruci, posebno nedjeljom poslije podne.- Na Vaπu adresu on joπ uvijek dolazi. ©to najradije proËitate?- Ja Vam zapravo cijeli mjesec razgova-ram s ”Marijom”. Ne propustim u njoj ni najmanja slova, ona gdje vjernici zahvaljuju i preporuËuju dragoj Gospi, pa mi je drago vidjeti mnogo Gospinih πtovatelja koji se javljaju iz svih krajeva Hrvatske, iz NjemaËke, Amerike... Uæivala sam dugo u fra Vjenceslavovim uvodnim Ëlancima, dobri su i ovoga uredni-ka... Ovih zadnjih godina posebno mi je drago proËitati Ëlanke Stanka JerËiÊa. U njima nekako on to pogaa u duπu, kao nekoÊ don Jure u ”Glasu Koncila”. Dobro se pone-kad nasmijem, odnesem susjedi ne ka i ona proËita, pa se zajedno ra dujemo. Drago mi je proËitati Kri-stijana koji savjetuje naπe mlade, a takoer i BodroæiÊa koji u Gospi nae uvijek lijek za naπe doba. - A Ëitaju li Vaπi susjedi?- Rado preporuËim ”Mariju” i svojim prijateljicama. Uvijek pokuπam naÊi

i kojega novog pret-platnika, nek se Boæja rijeË πiri. Lijepo je vidjeti kako se javlja-ju vjernici sa svojim preporukama i daro-vima za πirenje ”Marije”, kako bi ju i drugi mogli Ëitati...- Vidio sam u Rumunjskoj, æupnik ”Mariju” dijeli svojim vjernicima.- Znam ja nekih koje su svaki mjesec izdva-jale odreenu svotu i u tu svrhu dostavljale svoj dar, na slavu Boæju i Ëast Gospinu.

E, neÊe Gospa nikome ostati duæna!- Vjerski tisak najbolja je propovijed. Kad je u kuÊi, na stolu, uvijek Êe netko za njim posegnuti i pogledati.- Ma, ima ga danas puno...- Istina, ali brojne obitelji ne primaju nijedan list. KatoliËki tisak u na πim kuÊama Boæji je glasnik koji nas poziva da slijedimo Boæji glas, jaËa nas u vjeri, osvjeæava u ljubavi pre-ma Bogu i izgrauje u nadi da se nikad u æivotu ne umorimo. A i neo-pazice se kojekakav πund uvlaËi u naπe obitelji. Majka izjutra ide po kruh, a i ne misleÊi, Ëesto, uz kruh, ponese i ”æutu πtampu”, pa se to guta... A Ëovjek s vremenom postaje ono πto guta! I Ëudimo se nezadovolj-stvu, maloduπnosti, neredu... Zaπto ne bi mjeseËno ili tjedno u naπe obi-telji dolazio koji vjerski list, pa nas duhovno hranio i uzdizao?! Vinko PRLIΔ

u s v e t o o t a Ë k o j p r e d a j i

Kad se iπËitava otaËka literatura, uoËava se da su oci o Mariji najviπe i najËeπÊe pisali, πto je dostojno i pra-vedno, u svjetlu dogaaja Isusa Krista. Jer je njezino pravo mjesto kao Majke upravo pored Sina. Ona, vjerna sluæbenica Gospodnja, bila je prema njemu potpuno usmjerena snagom svoje vjere i prije nego ga je zaËela, da bi kasnije takoer potpu-no njemu pripadala i sluæila nakon πto mu je kao Majka podarila zemalj-sko postojanje, te ga pratila kao uËe-nica i djelatna suradnica na djelu spasenja. Treba imati u vidu te sve tri dimenzije ili razdoblja Marijina æivota i vjere. Ali u toj trostrukoj dimenziji Marijina æivota, od samih poËetaka nju se promatralo prven-stveno u dva teoloπka smjera, to jest dva obzorja promatranja na kojima je blistala nezamjenjivim sjajem. Prema njoj se podizao pogled najprije s kristoloπkog zrenika, to jest propiti-valo se njezinu ulogu i mjesto u Kristovu æivotu, i to kao majke. Druga znaËajna linija promiπljanja iπla je za tim da naglasi njezino mje-stu i ulogu u Crkvi, to jest u æivotu pojedinoga vjernika. Nije na odmet

pripomenuti da i II. vatikanski sabor daje upravo te dvije dragocjene smjernice vjernicima na promiπljanje kad u Dogmatskoj uredbi Svjetlo narodâ govori o Mariji. Govor o Mariji smjeπta se unutar uredbe o Crkvi, ali zapoËinje istiËuÊi njezinu posebnu povezanost s otajstvom Isusa Krista. Premda takav govor ne iskljuËuje daljnja antropoloπka propi-tivanja, ipak ih izriËito ne istiËe, pa bi bilo korisno naglasiti kako oci nisu zaboravili ni antropoloπki vid Marijina djela.

Djevica Bogorodica u svetootačkoj predaji- noviji pogledi

372 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 373

ZNAK DJEVICE Marija se u Kristovu æivotu pokazuje prvenstveno kao Majka, i to stvarna Majka koja mu daje stvarni ljudski æivot, to jest cjelovitu ljudsku narav. To Êe biti srediπnja istina oko koje Êe se i od koje Êe se razvijati ostala otaËka promiπljanja. Takva promiπljanja najprije Êe se usmjeriti na ono πto je prethodilo Marijinu bogomajËinstvu, ali neÊe zaboraviti ni ono πto je uslijedilo nakon samog Ëina majËinstva. Jer, Marija nije postala majkom sluËajno ni usputno, niti je ostala samo na tome da je dala ljudsko postojanje sinu Boæjemu, kao da bi njezina veza s njime u tom Ëinu dosegla vrhunac, nego se nastavila i kasnije. Od te srediπnje toËke, razmiπljanja su iπla obuhvatiti joπ druga dva pola Marijina æivota: ishodiπnu toËku i konaËni cilj Marijine upuÊenosti na Krista.Istini Marijina bogomajËinstva pretho-dila je volja Boga svemoguÊega da se posluæi ljudskim biÊem za djelo stva-ranja, tako da je sam Bog pripremio Mariju uresivπi je najuzviπenijim daro-vima kako bi mogla biti dostojnom Majkom njegovu Sinu. Prva krπÊanska zajednica i sveti oci Ëvrsto su vjerovali da je Bog nagovijestio svoj naum veÊ u Starom zavjetu kad je rekao po pro-roku Izaiji da Êe djevica zaËeti i roditi sina kojem Êe se nadjenuti ime Emanuel - Bog s nama (usp. Iz 7, 14). »udesno djeviËansko zaËeÊe kojim je dala Isusa na svijet bilo je Crkvi i vjer-nicima znak ostvarenja divnoga Boæjeg plana na zemlji. Tako je Bog Mariju najavio kao znak i dao je za znak Crkvi, a preko nje ljudskome rodu (usp. Sv. Irenej, Adversus haere-ses III, 21, 1-9). Njezino djeviËanstvo

bilo je plod Boæje æelje da izvrπi spa-senje u suradnji s jednim preËistim ljudskim biÊem, te ostaje jedinstvenim, trajnim i neopozivim znakom. A time πto je Djevica, oci naglaπavaju da se ne dokida njezino majËinstvo, jednako kao πto majËinstvo ne iskljuËuje njezi-no trajno djeviËanstvo.Meutim, Marijina sluæba ne prestaje Gospodinovim roenjem, nego Marija svoje sluæenje i blizinu nastavlja i dalje sluæeÊi mu u ËistoÊi i vjerno ga prateÊi u djelu spasenja koje je imao izvrπiti. Zato mu je ona i najvjernija uËenica, kao i supatnica koja je svoje sluæenje zapeËatila pod kriæem kad joj je povjerio skrb za sve sinove Crkve. Od tog trenutka nadalje istiËe se njezino eklezioloπko, crkveno znaËenje, jer i dalje æivi znakovitu upuÊenost na svoga Sina, uzdiæuÊi srca vjernika prema otajstvu muke, smrti i uskrsnuÊa.

RAZRJEŠITELJICA LJUDSKOG ČVORAKrπÊanstvo je uvijek pokazivalo da ima uzviπeniju ideju Ëovjeka nego πto je zastupalo poganstvo, i bilo je ponosno na tu Ëinjenicu. Radilo se o stvarnijoj slici Ëovjeka, nego πto je bio poganski Ëovjek u kojem je postojala korjenita suprotstavljenost duπe i tijela, pri Ëemu je tijelo slovilo kao zatvor duπe. Osim toga, buduÊi da je Ëovjek bio definiran razumnom æivotinjom, ljudsko dosto-janstvo mjerilo se prema stupnju razu-mnosti, a ne prema svom odnosu s iskonskim biÊem, kojega je slika bio po stvaranju. KrπÊanski antropoloπki realizam oËitovao se i u tome πto je krπÊanstvo bilo svjesno da je Ëovjek biÊe ranjeno grijehom i raznovrsnom slaboπÊu, ali ga nije radi toga manje


374 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

poπtivalo, kao πto ga zbog toga ni sam Bog nije manje poπtivao niti manje lju-bio. S druge strane, krπÊanska ideja bila je uzviπenija jer je Ëovjeka shvaÊala kao Boæje stvorenje i dijete koje je, bez obzira na grijeh, dobilo poziv na spa-senje. Radikalna krπÊanska novost u odnosu na filozofska traæenja je i navjeπtaj dostojanstva i uloge æene u planu spasenja.Marijina uloga u Kristovu djelu doista neophodno pretpostavlja i nezamjenji-vo antropoloπko znaËenje koje Marija ima, te mu treba dati duæno mjesto. Takvo mjesto u misli otaca i πtovanju Crkve Marija je imala veÊ od najdavni-jih vremena. O tome zorno svjedoËi rano krπÊanstvo te se tako, veÊ od novozavjetnih tekstova, napose Ivanovih, istiËe ideja Marije kao æene, ali jednako tako imamo jasno svje-doËanstvo otaca veÊ od 2. stoljeÊa gdje se takvo shvaÊanje proπiruje. Premda je Ivan u podsvijesti imao prvenstveno semitsku ideju kad je govorio o ”æeni”, to jest ideju koja je poËivala na staro-zavjetnoj spoznaji i æidovskom shvaÊanju, ne treba ipak zaboraviti da se on suprotstavlja i odreenim krugo-vima krπÊana zaraæenima filozofskim idejama, kao πto su bili doketi, koji su tvrdili da Isus nije imao stvarno, nego prividno tijelo. Takvim tvrdnjama bila bi obezvrijeena i uloga Marije kao stvarne majke Gospodinove, koja bi bila tek fiktivna majka. Zato Ivan istiËe Mariju kao novu æenu, majku svih æivih, koja ujedno moæe biti model æene koja je u sluæbi onoga koji je doπao biti novi Ëovjek, uzor Ëovjeka i spasitelj ËovjeËanstva.Sv. Irenej krajem 2. stoljeÊa slikovito iznosi svoju viziju ËovjeËanstva

govoreÊi o Ëvoru kojim je ljudski rod bio sputan, a koji svojom snagom jed-nostavno nije bio kadar razrijeπiti. Mogli bismo ga nazvati svojevrsnim gordijskim Ëvorom koji je bilo eventu-alno lako maËem rasjeÊi, kao πto je Aleksandar Veliki uËinio s Ëvorom u frigijskom gradu Gordiji, ali ga razmrsi-ti bez rezanja - trebalo je biti veliko umijeÊe. Na takvo razmotavanje Ëvora odluËio se sam Gospodin Bog, jer Ëovjeka zapetljana u klupko grijeha, zla i slabosti nije htio sasjeÊi ni uniπtiti, nego se radije opredijelio razrijeπiti oslobaajuÊi ga svih spona ne nanoseÊi mu daljnje ozljede. Za takav pothvat, za koji nisu bili sposobni zemaljski kraljevi i carevi, Bog je podigao Ëistu i bezgreπnu Djevicu da ga ona razveæe svojom briænom majËin skom rukom: „»vor Evina neposluha razrijeπen je Marijinim posluhom: ono πto je djevica Eva zavezala svojom nevjernoπÊu, Marija je vjerom razrijeπila.“ (Adversus haereses III, 22, 4)A za ostvarenje tog poziva, Marijina uloga bila je nezamjenjiva te joj se onda pripisuje i nezamjenjiva antropoloπka uloga u kontekstu koje je predstavljena kao prava æena. Marija je zapoËela odmotavati Ëvor ljudske zapletenosti, kako bi oslobodila Ëovjeka kobnih spona, te omoguÊila Bogu da svojom rukom iscijeli sve rane nastale kao posljedice greπnog æivota i udaljenosti od Boga. Ljudski rod bio je ”uËvoren” - sputan nizom Ëvorova, poËevπi od grijeha prvoga Ëovjeka, pa sve do Marije koja razrjeπuje Ëvorove unazad, kako bi postala uzrok spasenja (causa salutis) i samoj Evi, to jest ljud-skom rodu od samoga poËetka.Ivan BODROÆIΔ

u p o k l a d u v j e r e d a n a π n j e g k r π Ê a n i n a

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 375

“U tisuÊu te gledam slika, o Marijo, divno naslikanu,

no nijedna te od njih ne moæe predstavitionako kako te moja duπa vidi.”

O Mariji postoji ne samo jedna ispravna i potpuna slika. Mnogo putova k njoj vodi. Put Biblije i predaje, poboænosti, ljepote i istine, ljubavi. Bogatstvo imena i hvale, slika i legenda, svetiπta i obre-da, proπnje i usliπanja upuÊuje na pita-nje: tko je Marija danas nakon viπe od dvije tisuÊe godina? Tko je ona za nas? Kako se moæe izraziti ono πto duπa sva-kog vjernika gleda i nalazi u njoj? Smije li se ustvrditi da je za mnoge prisutna, da blagoslivlje i πtiti, tjeπi i potiËe?Marija doista ima neπto u sebi πto nas povezuje s nebom, zdruæuje s VjeËnim. TisuÊu Gospinih slika sjeÊaju nas na duboke teænje za drugim, boljim svije-tom, kojega je ona sama poËetkom. Njezina ljepota otkriva nam njezinu isti-nu. Pomaæe nam da oËima duπe zapazi-mo neπto od nedokuËiva neba. Sam povijesnokritiËki pogeld nije dovoljan. On polazi od Biblije i navjeπtaja vjere, dræi se crkvenih pravorijeka, osvjetljuje i obogaÊuje naπe poimanje o onom πto je bilo. U Mariji prepoznajemo Djevicu i Majku, Majku boli i Kraljicu neba. Prijestolje mudrosti i jednostavnu dje-vojku, Ëudotvornu Gospu i nebesku

zaπtitnicu. U Ëemu je zapravo njezina privlaËnost, to nam povijesni pogled daje tek naslutiti.

SVETOPISAMSKI POKLAD“U tisuÊu te gledam slika...” TisuÊe boja postaju jarke i snaæne tek kad se teme-lje na krπÊanskoj predaji na kojoj su nastale i izrasle. Traæiti i naÊi u tisuÊu boja Gospin lik koji je vjeran svetopi-samskom pokladu, puËkoj poboænosti i nije oπteÊen prevelikim razumskim dokazivanjem, zadaÊa je navjestitelja i uËitelja vjere.Vjerujemo da je Isus kao pravi Bog za nas ljude i za naπe spasenje postao Ëovjekom. Rodio se od ljudske majke. Zbog toga nam je i njegova Majka veoma vaæna. Ono πto o njoj znamo dolazi iz Evanelja, koja su viπe navje-πtaji vjere negoli povijest onoga πto se i kako se zbilo. Kad se Nazaretska Dje-vica susrela s Boæjim pozivom da bude Majka Sapsiteljeva (Lk 1, 26-38) bio je to zapravo poËetak jednoga novog poglavlja Boæje povijesti s ljudima, nova stranica u odnosu izmeu Boga i Ëovjeka. Marija je pristala na Boæju ponudu. Tako je postala Majka Spasitelja svijeta i Ëovjeka, koji je VjeËna RijeË, Logos koji je u njoj postao Ëovjekom. U njezinu Sinu zauvijek se sjedinio u jednoj osobi neizmjerni Bog sa svojim stvorenjem.I na temelju biblijskog poklada, Marija ujedinjuje opreËene pojmove. Oslov-ljena je zagonetnim pozdravom “milosti puna”, osoba je Boæje naklonosti. Na vijeπteno joj je da Êe biti Majka Sapsi teljeva. Zbunjena se pita kako Êe to biti. Baπtinica ljudske greπne naravi, biÊe poput drugih potrebno otkuplje-

Isusova Majka u pokladu vjere današnjeg kršćanina


376 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

nja. Duh Sveti Êe je ispuniti miloπÊu Sveviπnjega, Sin Sveviπnjega bit Êe onaj koga Êe ona roditi. S njom se dogaaju velike stvari, dok ona ne razumije rijeËi koje joj reËe. Spremna je i slobodna sluæbenica Gospodnja, a u isto vrijeme napreduje s naporom srca na putu vjere. Blaæena je zato πto je povjerova-la, dok sluπa drugi navjeπtaj o propasti i uzdignuÊu, o maËu dvojbe koji joj pro-bada duπu. Dok Êe je svi naraπtaji zvati blaæenom, ona proæivljava tamnu noÊ vjere, kad joj se Ëini da su kriæ i smrt nijekanje velikih obeÊanja.

POKLAD VJERE Zbog toga nije lako govoriti o Mariji. Nije lako pomirti Mariju iz Nazareta s onom koju Crkva naziva KÊi OËeva, djeviËanska Majka Utjelovljene RijeËi, hram Duha Svetoga. Nije lako pomiriti mladu Æidovku iz nepozantog Nazareta s Majkom Boæjom koja je usko poveza-na s tajnom otkupljenja ljudskog roda, stvorenje potrebno spasenja koje je Bog obdario izvanrednim darom bogo-majËinstva. Uza sve to, Crkva govori i mora govoriti o Isusovoj Majci ako æeli potpuno i ispravno govoriti o Kristu Gospodinu i njegovu djelu spasenja.Bog je uveo Ëovjeka u svoje vjeËno otajstvo, sklopio je s njim vjeËan savez. U Isusu je postao Ëovjekom po roenju od Duha Svetoga i Djevice Marije. Po utjelovljenju Sina Boæjega Ëovjek je iz svoje vremenitosti i ograniËenosti uπao u Boæju vjeËnost koja ne poznaje ni poËetka niti svrπetka. Marija je Majka Onoga na kojem se temelji naπe spase-nje, jer je On Bog i Ëovjek u istoj osobi. I dok bude ispovijedala vjeru u Boga koji je postao Ëovjekom, Crkva

Êe govoriti o Djevici iz Nazareta, jedinstve nu svjedoku Isusove povjesno-sti, njegove ljudske naravi, njegova Ëovjeπta i boæanstva.U pokladu vjere Marija ostvaruje jedin-stveni, majËinski odnos sa Sinom Boæjim te biva sastavni dio govora o Isusu Kristu i njegovu spasiteljskom djelu. Odlike koje joj se pripisuju, odraz su Isusova sjaja. Njezina je uloga biti u sluæbi djela spasenja. O Isusu Kristu na kojem se temelji vjera danaπnjeg krπÊanina, o njegovu djelu spasenja govori se potpuno i ispravno kad se u tom govoru spominje znako-vita prisutnost njegove ljudske majke. S tog zrenika Marija u sebi objedinjuje i odraæava najveÊe istine vjere.U svom govoru o Mariji Crkva je obje-dinila trijeznost svetopisamskog pokla-da i bogatstvo marijanske puËke poboænosti. U dijalogu spasenja Marija je na neki naËin predstvanica svega stvorenja i uzor vjerniËkog odgovora. Zato se ono πto Crkva vjeruje i uËi o njoj tiËe svakoga istinskog krπÊanina jer sudjeluje u oblikovanju njegova stava prema spasenju i Bogu Spasitelju.

U TAJNI KRISTA I CRKVESvi ti pristupi Marijinu otajstvu pokazu-ju koliko je vaæna marijanska stvarnost u æivotu Crkve kao zajednice i pojedi-nog krπÊanina. To je posebno doπlo do izraæaja na II. vatikanskom saboru kao i u posaborskim dokumentima o Majci Isusovoj. Svi ti dokumenti, prikazi i prouke izazvali su u Crkvi æivahnu raspru o Marijinu mjestu i ulozi u æivotu Crkve i vjernika. Na Saboru je Marijino otajstvo bilo u srediπtu razmiπljanja. Na njemu je ono πto

danaπnji krπÊanin vjerom prihvaÊa i ispovijeda o Majci Isusovoj smjeπteno u bogoslovni okvir dokumenta o Crkvi. Jasno i glasno reËeno je gdje je Marijino mjesto. U Crkvi i ne izvan ili iznad nje, ne u zasebnoj uredbi nego u sklopu nauka o Crkvi kao sakramentu spasenja. Taj uravnoteæeni tekst o liku i ulozi Majke Boæje u otajstvu Krista i Crkve polazi od biblijskih datosti, od onoga πto je o Mariji sadræano u spisi-ma Novog zavjeta. U to razmiπljanje utkane su i misli svetih otaca koji su slikovitim govorom osvjetljivali Marijin lik polazeÊi od Kristova lika i njegova otkupiteljskog djela. Mozaik popunjava-ju dragulji iz liturgijske predaje kao i blago skriveno u krπÊanskoj duhovnosti koja je u velikoj mjeri marijanska.Na Saboru je Gospino otajstvo prikaza-no u svoj svojoj ljepoti i jednostavnosti. Skladno je uklopljeno u temeljna otaj-stva krπÊanske vjere. Naglaπene su i kreposti koje su resile Marijinu jedin-stvenu osobu, osobine kojima je sudje-lovala s Kristom u djelu spasenja, tj. vjera, ljubav i ufanje, Ëvrsto jedinstvo s Kristom Gospodinom. Marijno otajstvo ukljuËeno je u otajstvo ljubavi i zajedniπtva Presv. Trojstva. Istaknuta je njezina suradnja u Boæjem planu spase-nja. Jasno je potvreno i stavljeno na pravo mjesto njezino sudjelovanje u jedinstvenom Kristovu posredniπtvu. Saborska Marija predstavljena je kao pralik Crkve koja u njoj prepoznaje samu sebe, svoj poziv i svoje poslanje.Iako Sabor nije rekao sve o Mariji niti je iscrpio svu problematiku glede njezi-na lika i uloge, postao je i ostao pola-zna toËka i kljuË za svako daljnje razmiπljanje i bogoslovsko razglabanje, smjerokaz za krπÊansku duhovnost i


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 377


378 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

pastoralnu djelatnost. Uspostavio je rav-novjesje izmeu, bogoslovnog razmiπljanja i vjerskog osjeÊaja, ravnoteæu izmeu uskogrudnosti i pre-tjeranosti u predstavljanju Marijina lika i uloge, opasnosti kojima je marijanska stvarnost u Crkvi i dandanas izloæena.Treba izbjegaviti duhovnu tjesnogrud-nost koja zatamnjuje Marijin lik i poslanje kao i povrπnu lakovjernost, jalovu i Ëasovitu osjeÊajnost, ukloniti sve πto je legendarno i laæno. Gospi nisu potrebni laæni apostoli. Njezino πtovanje ima za svrhu proslavu Boga i æivot u skladu s Boæjim zapovijedima. U srediπtu je toga πtovanja Isus Krist i njegovo vazmeno otajstvo muka, smrt i uskrsnuÊe. PuËka poboænost, koja je oduvijek marijanska, treba se napajati na svetopisamskom izvoru, na blagu otaËke predaje, na baπtini crkvenog bogosluæja, na vjerskom osjeÊaju naroda Boæjega. Molitva Mariji i s Marijom u konaËnici je upravljena Bogu po Kristu u Duhu Svetom. U Bogu ona nalazi svoj izvor i smisao. Prava vjera vodi k priznanju Marijine posebnosti koja je sva usmjerena prema Bogu, njega oËituje i podupire pravo bogoπtovlje.

PUT ISTINE, LJUBAVI I LJEPOTERazliËiti su putovi koji vode do spozna-je Marijina lika i njezine uloge u povije-sti spasenja. Nakon Sabora, u kasnijim crkvenim dokumentima Marijin lik obraen je s razliËitih zrenika koji se meusobno isprepliÊu i popunjavaju. Temeljni put je put istine koji ne iskljuËuje put ljepote po kojem se moæe pribliæiti Mariijnu liku. Dobar je i put ljubavi da bi se πto bolje otkrile pojedi-ne znaËajke Marijina lika, njezine vrline vjera, ufanje i ljubav, njezino jedinstvo s Kristom. Sve te znaËajke predane su Crkvi kao zajednici i pojedincima da ih u svojoj duhovnosti nasljeduju. Bogoslovci i navjestitelji Radosne vijesti pozvani su dati struËan doprinos u promiπljanju i prijedlozima za pastoranu djelatnost u narodu Boæjem.Marija je slika i odsjev Boæje vjeËne i neizmjerne ljepote, jer je vjeËni Sin Boæji doπao prebivati u njezinoj stvar-nosti æene i majke. Njezina je ljepota Ëisti izraËaj, odbljesak Boæje ljepote. Njezino djeviËanstvo i majËinstvo poËetak su svakoga govora o njoj. Od tih istina proizlaze i ostali pravorijeci koje je Crkva, nakon naporna razmiπljanja i spoznaje, predloæila za vjerovanje. Ljepota podrazumijeva povlaπteni put pristupa Marijinu otaj-stvu, poËevπi od konaËnog smisla ljud-skog postojanja. Ona je prozor nad dubinom istine koja prosvjetljuje i spaπava. Jer “spoznaja ne osvjetljuje otajstvo, nego otajstvo spoznaju”.Put istine, tj. biblijsko-povijesnog i bogoslovskog razmiπljanja, smjeπta ispravno Mariju u otajstvo Krista i Crkve. Put ljepote je onaj koji zahvaÊa otajstveni nauk, lijep i uzviπen o Mariji i

PRIMATI I ČITATI ”MARIJU” ZNAČI:- Htjeti produbiti svoju vjeru i ljubav prema Isusu preko njegove majke Marije;- Biti sudionik sv. mise koja se slavi svake prve subote u mjesecu u 19 sati u svetištu Gospe od Zdravlja u Splitu za suradnike, dobročinitelje, širitelje i čitatelje ”Marije”;- Biti sudionik sv. mise koja se slavi svakoga prvog četvrtka u mjesecu u splitskomu svetištu Gospe od Zdravlja za sve pokojne čitatelje i preminule članove obitelji pretplatnika lista ”Marija”.

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 379

Duhu Svetom. Marija je stvorenje sve lijepo. Ona je “zrcalo bez ljage”, Ëista zraka ljudske ljepote koja se susreÊe s onim nadnaravnim, ali opet dostiænim. U iskustvu lijepoga, opÊe se prikazuje u djeliÊu, u skladu oblika, boja i veliËi-na. VjeËno ulazi u vremenito, neizmjer-no u ograniËeno. U Mariji iz Nazareta sveukupnost Boæjeg otajstva oËituje se u velikoduπnu Boæjem izboru po kojem ju je Bog izabrao. Neznatnoj sluæbenici uËinio je divne stvari, na njezinoj male-nosti ocrtava se stvarnost koja proæima svu ljudsku povijest po kojoj Bog skida s prijestolja silne, a uzdiæe neznatne.Put istine i ljepote dovodi do spoznaje da se u Mariji prepozna vrijednost slike i sliËnosti koje upuÊuju na nadnaravno koje se spuπta u ljudsku ograniËenost upravo u krilu Djevice i Majke. U Mari-jinu krilu, jednom i zauvijek neograni-Ëeno i vjeËno, oËitovalo se i predalo vremenitom. Marija u svom biÊu kao Djevica, Majka i ZaruËnica æivuÊi je dje-liÊ u kojem nam je dana neizmjernost ljepote Boæje. Samo ime Majke Boæje sadræi sve otajstvo utjelovljenja. Neiz-mjerna ljepota Boæja siπla je u vremeni-to, uπatorila se i prebiva meu nama. Bog je objavio sebe i svoje otajstvo u povijesnoj osobi Isusa Krista koji je “odsjaj slave i otisak biÊa njegova” (Heb 1, 3). ZadaÊa je danaπnjeg krπÊanina poÊi putem kojim je proπao Krist Gos podin kao ostvarenje velikog programa ljubavi Boæje. Tajna je to koja bî skrivena od poËetka, a sada objavlje-na u punini vremena, da bi se dalo logiËno tumaËenje stvaranja u tajni utje-lovljenja, najuzviπenije djelo Boæje, uzrok sve stvarnosti od njezina poËetka do svrπetka.Dinko ARA»IΔ


u m i s a m a b l . d j e v i c e m a r i j e

380 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Vjerna neprekinutoj predaji od samih poËetaka krπÊanstva, Crkva na II. vati-kanskom saboru potiËe i opominje sve sinove da plemenito promiËu πtovanje bl. Djevice Marije, osobito ono liturgijsko (LG 67). Ono je utemeljeno na Marijinoj tijesnoj povezanosti s Isusom, naπim Otkupiteljem, u svim dogaajima njego-va ovozemaljskog æivota i proslave nakon uskrsnuÊa. Zbog toga je u krug liturgijske godine, u kojoj obnavljamo Kristova spasenjska otajstva od utjelov-ljenja do iπËekivanja njegova slavnog oËitovanja na kraju vremena, uvrπteno i Marijino πtovanje u kome se Crkva divi i uzvisuje najodliËniji plod otkupljenja, i u Mariji s radoπÊu promatra, kao u naj-Ëistijoj slici, ono πto sva Crkva æeli da bude i nada se da Êe biti (SC 103).Najbolji i najsigurniji uzorci πtovanja Bogorodice predloæeni su u sluæbenim liturgijskim knjigama obnovljenim prema smjernicama II. vatikanskog sabora. Tu, s pravom, istiËemo misal, Ëasoslov i obrednik, iako su pojedini vidovi Marijina πtovanja prisutni i u drugim liturgijskim knjigama.Zbirka misa o bl. Djevici Mariji, πto ju je priredila Kongregacija za bogoπtovlje i objelodanila g. 1986., dragocjen je zbir

starih i novih misnih obrazaca te se moæe smatrati dodatkom Rimskom misalu. U njoj je zaista skladno, i na jednom mjestu, pruæeno „staro i novo“, a sve s ciljem da se u πtovanju koje se iskazuje bl. Djevici Mariji gaje ona slavlja koja Êe se isticati naukom, preporuËivati razliËitoπÊu tema te koja Êe se pravilno spominjati dogaaja spasenja πto ih je Bog izveo u bl. Djevici, smjerajuÊi na otajstvo Krista i Crkve (Prethodne napomene, br. 19).Naπ list, koji se diËi Marijinim imenom, kroz pola stoljeÊa nastojao je u tom smjeru promicati poboænost prema Bogorodici i odgajati krπÊanski puk u zdravoj poboænosti. Opravdano je da u prigodi obiljeæavanja njegove 50. obljet-nice svratimo pozornost i na Zbirku misnih obrazaca kao suvremeno i nada-sve praktiËno pomagalo za predvoditelje i sve vjernike, osobito kad se okupe u marijanskim svetiπtima.

SADRŽAJ I RASPORED OBRAZACACrkva kao zaruËnica Kristova otajstveno obnavlja u vremenu jedne godine sve spasenjske dogaaje ostvarene prema Boæjem promislu ili one πto Êe se kona-Ëno ostvariti drugim Kristovim slavnim dolaskom πto ga u nadi iπËekujemo. To je liturgijska godina u krugu koje Crkva slavi Ëitavo Kristovo otajstvo.Razlog i opravdanje ËaπÊenja presv. Bogorodice u liturgiji nalazimo u njezi-noj tijesnoj pridruæenosti Kristovu otaj-stvu. Zbog toga je i Zbirka misa o bl. Djevici rasporeena prema tijeku liturgij-ske godine. Tako su za doπaπÊe predviena 3 obrasca, za boæiÊno vrije-me 6, korizmeno 5, vazmeno 4 i kroz godinu 28 obrazaca.Najviπe obrazaca predvieno je za litur-gijsko vrijeme kroz godinu. Ono pokriva

Marijinootajstvo uMisama bl. Djevice Marije


50 godina ”MARIJA” 12/2012 - 381

najveÊi dio godine i tada je najveÊa moguÊnost upotrebe marijanskih obraza-ca. Zbog obilnosti i raznolikosti tema πto ih obrauju pojedini obrasci, dio Zbirke koji sadræi obrasce za to vrijeme kroz godinu, podijeljen je u tri odsjeka:- Prvi sadræi 11 obrazaca za slavljenje Bogorodice prema naslovima izvedenim iz Svetoga pisma ili posebne povezano-sti s Crkvom; - Drugi Ëini 9 obrazaca prema naslovima Bogorodice πto oznaËavaju njezino sudjelovanje u promicanju duhovnog æivota vjernika;- TreÊi sadræi 8 obrazaca koji istiËu Marijin zagovor vjernika.»itava Zbirka misa ima dva glavna dije-la: u prvom su misni molitveni tekstovi, a u drugom svetopisamska Ëitanja s otpjevnim psalmima i odgovarajuÊim stihovima prije evanelja. Vrlo je znaËaj-na, a praktiËno veoma korisna, novina u prvom dijelu Zbirke kratak uvod u kojemu se s povijesnog, pastoralnog i liturgijskog vida saæeto osvjetljuje podri-

jetlo dotiËnoga naslova ili spomena bl. Djevice, naznaËuju se izvori obrasca i tumaËi nauk uzet iz liturgijskih ili moli-tvenih tekstova. Izvrsno su pomagalo i putokaz sveÊenicima kod pripreme homilije i liturgijske kateheze.Hrvatsko izdanje Zbirke (str. 158-212) sadræi i Red mise s narodom s 4 euhari-stijske molitve, πto uklanja potrebu gomilanja liturgijskih knjiga na oltaru i olakπava predsjedateljsku ulogu.

KADA I KAKO KORISTITI „ZBIRKU“?Zbirka marijanskih misa prireena je prvenstveno za marijanska svetiπta da bi se u njima gajila prava i zdrava poboænost prema presv. Bogorodici proæeta izvornim liturgijskim duhom. Za prakticiranje i promicanje takve poboænosti ona su prikladna. HodoËasnici koji se brojniji okupljaju u njima, raspoloæeni su prihvatiti duhov-nu ponudu i spremni doæivljeno preni-jeti u svoju sredinu. Osobito se to odnosi na praksu sakramenata pokore i euharistije, πto bi trebao biti vrhunac i srediπte Ëitave duπobriæniËke djelatno-sti. Zbog toga voditelji svetiπta i pred-voditelji liturgijskih slavlja u marijan-skim svetiπtima trebaju marljivo nasto-jati da liturgijski Ëini u svetiπtima budu uzorni i da okupljena zajednica koja slavi boæanska otajstva pruæa pravu sliku Crkve Kristove.Zbog navedenih okolnosti, crkvene vlasti Ëesto su marijanskim svetiπtima podjeljivale posebne ovlasti da mogu ËeπÊe slaviti mise o bl. Djevici. Pritom se moraju opsluæivati neki propisi. U Prethodnim napomenama Zbirke (br. 31) naglaπava se da treba poπtivati ova naËela:


382 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

- vodeÊi raËuna o liturgijskom vreme-nu, misni obrasci u Zbirci mogu se koristiti u sve dane, osim onih zapisa-nih u Ta blici liturgijskih dana u broje-vima 1-6;- ta ovlast podjeljuje se samo sveÊenicima hodoËasnicima ili onima koji slave misu za hodoËasnike;- u doπaπÊu, boæiÊnom, korizmenom i vazmenom vremenu, ako nije neki blagdan ili svetkovina, biblijska Ëitanja su prema rasporedu lekcionara toga vremena;- kod slavlja sv. Marije u subotu, kad po kalendaru nije obvezatan spomendan, hvalevrijedno je koristiti neki od predloæenih obrazaca za tu prigodu, osobito pod vidom uvoda u nedjelju - dan Gospodnji, jer je Marija i u tome pravi uzor zato πto je „na dan Velike subote dok je Isus leæao u grobu, podu pr-ta vjerom i nadom, budno iπËekivala njegovo uskrsnuÊe“ (H. de Romanis).

UZOR SLUŠANJA BOŽJE RIJEČIPolazeÊi od toga da Bog govori svome narodu kad se u Crkvi Ëita Sveto pismo (SC 7), otkriva mu otajstvo otkupljenja i spasenja te mu pruæa duhovnu hranu (OpÊa uredba Misala, 55), Crkva na poseban naËin cijeni i preporuËuje navijeπtanje i tumaËenje Svetog pisma u liturgiji. U tom duhu i Zbirka sadræi obilna i raznolika svetopisamska Ëitanja πto nam pomaæe dublje proniknuti u otajstvo Bogorodice Marije i njezinu ulogu u otajstvu Crkve. Prethodne napo-mene (br. 39) preciziraju da se u ovom sluËaju mogu razlikovati tri roda Ëitanja:- Ëitanja iz Novoga i Starog zavjeta koja se tiËu æivota i poslanja bl. Djevice ili sadræe proroπtva πto se na nju odnose;

- Ëitanja iz Staroga zavjeta u kojima su opisani dogaaji, pralikovi ili simboli πto su ih sveti oci od davnine smatrali navjeπtajem ili evociranjem na æivot i poslanje Bogorodice Marije, slavne kÊeri sionske i Majke Kristove, vodeÊi raËuna da je Bog nadahnitelj i zaËetnik obaju zavjeta sve mudro rasporedio tako da je Novi u Starome skriven, a u Novom Stari otkriven;- Ëitanja Novog zavjeta koja se izravno ne tiËu bl. Djevice ali su predloæena da se oËituje kako su u Mariji, prvoj i savrπenoj uËenici Kristovoj, divno sjale kreposti πto ih veliËaju evanelja: vjera, ljubav, nada, poniznost, milosre, ËistoÊa srca.BuduÊi da je vjerno posluπala Boæji govor i poruku upuÊenu preko specijal-nog Boæjeg glasnika, Marija je prva u Novom zavjetu proglaπena blaæenom (Lk 1, 45). Crkva nam je stavlja za izvanre-dan primjer sluπanja i opsluæivanja Boæje rijeËi. I po tome moæemo postati blaæeniji od one koja je bila poËaπÊena tjelesno roditi i odgajati Sina Boæjega. Kao logiËan zakljuËak, Crkva nam preko Zbirke preporuËuje da je izvrstan oblik poboænosti prema bl. Djevici upravo ovo: pravilno proglaπavati i s posebnom lju-bavlju Ëastiti Boæju rijeË u liturgijskim slavljima; s vjerom i pouzdanjem istu rijeË Boæju sluπati i u srcu Ëuvati; raz-matrati je u duπi te ustima razglaπavati; vjerno tu Boæju rijeË izvrπavati i s njom usklaivati cijeli svoj æivot. (Preth. napo-mene, br. 10).A to Êemo najsigurnije postiÊi okupljajuÊi se na molitvu oko Marije, Isusove majke, proseÊi dar prosvjetljenja Duhom, kako su to Ëinili apostoli i prvi Kristovi uËenici.Marko BABIΔ

u p u Ë k o j p o b o æ n o s t i

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 383

Marijau pučkoj pobožnosti hrvatskih vjernika

”Poboænost prema Bogorodici kao duhovnoj Majci krπÊanskog naroda duboko æivi u ‘puËkoj poboænosti’ naπega naroda” (Biskupska poslanica Trinaest stoljeÊa krπÊanstva u Hrvata, KS, Zagreb 1976., 21, 1). Marijanska puËka poboænost hrvatskih vjernika pokazuje se u razliËitim oblicima i na razliËitim mjestima: u æupi, u obitelji i na hodoËaπÊima. Ovdje Êemo analizirati hodoËaπÊe kao jedan od najvaænijih izriËaja puËke poboænosti, Ëesto shvaÊeno kao pokorniËki Ëin.

SUSRET S MAJKOMMnogi hrvatski vjernici hodoËaste i preko stotinu kilometara pjeπaËeÊi do odreenih svetiπta. Za hodoËaπÊe se pri-premaju postom, za vrijeme kojega uzi-mlju jedino malo kruha i piju vode. Mnogi post dræe i za vrijeme samog hodoËaπÊa. Po dolasku u svetiπte, hodoËasnici se nastoje Ëim prije ispovje-diti, zatim sudjelovati u euharistijskom slavlju i pristupiti na svetu priËest. Nakon toga nastoje obiÊi oko Marijina kipa ili slike. Ako je ikako moguÊe, to Ëine lizuÊi na koljenima. Za obilaæenja oko Marijina svetog lika, oni se zaufano obraÊaju Majci Gospodinovoj moleÊi je

za razliËite milosti. U tom svomu obraÊanju nebeskoj Majci hodoËasnici to najËeπÊe Ëine na ”ti”, pokazujuÊi tako da Majku Isusovu dræe svojom majkom koju zazivaju kao njezina djeca. Ako su milost od nje veÊ zadobili, onda joj na njoj srdaËno zahvaljuju. To je iskren i srdaËan razgovor s Majkom u koju njezi-na djeca imaju veliko pouzdanje, jer ona voli svoju djecu i brine se za njih.Za samog hodoËaπÊa, a posebno kad se pribliæe svetiπtu ili se nau nadomak svetiπnog prostora, hodoËasnici radosno pjevaju marijanske puËke pjesme u koji-ma pokazuju svoju radost πto su doπli svojoj Majci. Nakon susreta s njom, vjer-nici se s nebeskom Majkom zadræavaju u razgovoru, izraæavaju joj svoju zahval-nost, preporuËuju joj svoje nakane, naruËuju sv. mise sa æeljom da budu slavljene u samom svetiπtu i daju za nj svoje milodare. U znak zahvalnosti vjer-nici u svetiπtu ostavljaju svoje zavjetne darove (najËeπÊe osobni vrijedni nakit), zavjetne natpise na kamenim ploËama ili nekim drugim vrijednim materijalima. Mnogi hodoËasnici donose u svetiπte na blagoslov osobni nakit, a nerijetko i rublje ili koje druge komade odjeÊe Ëlanova svoje obitelji, koji boluju od kakve bolesti ili se susreÊu s kakvim zdravstvenim tegobama, kako bi po bla-goslovu njihovi dragi ozdravili.

USPOMENE I OPROŠTAJNakon molitve, obavljene ispovijedi, sudjelovanja u misnom slavlju i priËesti te obilaska oko Marijina svetog lika, vjernici pri svetiπtu redovito kupuju naboæne predmete kao uspomene: kru-nice, medaljice, kriæeve, Marijine kipiÊe ili slike, lanËiÊe, kako bi trajno ostali

384 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

povezani s Marijom i njezinim svetiπtem. Osim toga, uzimaju u svetiπtu boËice s blagoslovljenom ili Ëudotvornom vodom i nose ih kuÊi za potrebe blagoslova. Takoer uzimaju cvijeÊe, kamenËiÊe i poneπto zemlje, kako bi ostali trajno povezani sa svetim mjestom u kojemu su boravili. Neposredno prije odlaska iz svetiπta vjernici se pjesmom opraπtaju od svoje nebeske Majke, pjevajuÊi pjesme koje su vezane upravo za dotiËno svetiπte. U Mariji Bistrici hodoËasnici prije odlaska iz svetiπta dou pred oltar Majke Boæje, gdje poËnu pjevati oproπtajnu pjesmu Zbogom, Marijo i zapute se prema izla-zu. Ne okreÊu pritom lea Marijinu sve-tom liku, nego idu natraπke prema veli-kim vratima. Svi koji hodoËaste u svetiπte Ëine to kako bi iziπli iz svoje svakodnevice, kako bi na trenutak dota-knuli ono sveto.

VAŽNOST PUČKE POBOŽNOSTINa vaænost marijanske puËke poboæno-sti upozorili su naπi hrvatski biskupi u prigodi proslave 13 stoljeÊa pokrπtenja Hrvata: ”Ako marijanska poboænost ima ve li ko mjesto u hrvatskoj puËkoj poboænosti, to nam je onda bogodani smjer, kojim Êemo lakπe postiÊi da svi izrastemo do πto dublje i proËiπÊenije osobne poboænosti i ljubavi prema Bogu, koji je naπ Saveznik i Otac. Ova go dina treba biti nov podstrek za pro-ËiπÊavanje i produbljivanje naπe pobo-ænosti prema Mariji kao osobi; sinovske odanosti i povjerenja u Nju koja je proæivjela zemaljski tijek osobnog æivota meu ljudima, u punoj ljubavi i sluæenju Sinu Boæjemu koji je s njome uπao u najdublji osobni odnos kao njezin Sin,

te koja je postigla osobnu proslavu po slavnom uznesenju u nebesko blaæenstvo, i tako proslavljena ostaje u osobnom odnosu majËinske ljubavi i brige prema nama, vjerniËkom Boæjem narodu na zemlji. Na taj Êemo naËin, ako budemo produbljivali te vidove naπe poboænosti prema Mariji, sve viπe i iskrenije koraËati ‘po Mariji k Isusu’. Ona Êe nas za ruku voditi u pravoj i Ëistoj krπÊanskoj poboænosti prema Ocu, koji nam se javlja kao Osloboditelj od svih mraËnih sila straha i tjeskobe po svome Sinu Isusu Kristu, u Duhu Svetomu koji stanuje u naπem srcu kao zalog naπe slobode, svjedoËeÊi naπemu duhu da nismo viπe robovi, nego sinovi Boæji (usp. Rim 8, 16).” (Trinaest stoljeÊa krπÊanstva u Hrvata, 21, 2).Josip ©IMIΔ

u p u Ë k o j p o b o æ n o s t i

d j e c a i m l a d i u m a r i j i n o j π k o l i

50 godina ”MARIJA” 1/2012 . - 385

Djeca i mladi u MarijinojškoliMladi oËekuju da u Crkvi, za razliku od drugih ustanova, prepoznaju vrednote koje nisu samo teorijski reklamirane, nego utjelovljene u konkretnim i vjero-dostojnim modelima krπÊanskog æivota. Nedostatak uzora i pozitivnih osoba s kojima se mladi mogu poistovjetiti, rezultira krizom socijalizacije, odgoja i identiteta. Temeljna zadaÊa adolescenci-je jest izgraditi Ëvrst identitet i jaku osobnost, koja pretpostavlja usvajanje ljudskih i krπÊanskih vrednota na kojima se gradi æivot i buduÊnost.Koje su vrednote nuæne za cjelovitu i zrelu osobnost? Æivimo u pluralnom druπtvu koje nudi mnoπtvo vrednota, æivotnih stilova i pogleda na svijet. Nema jednog jedinstvena vrijednosnog srediπta koje bi objedinjavalo vrijednosni sustav, nego mnoπtvo ponuda koje se stavljaju pred mlada Ëovjeka. Ne samo da se na suvremnom „kulturnom marke-tingu“ ne nude razliËite vrednote nego se javno promiËu „nove“ koje potkapaju tradicionalne na kojima su izgraene europska i hrvatska kultura. Suvremeni mediji postaju sve vaæniji Ëimbenik u socijalizaciji i odgoju mladih. Osobe s kojima se mladi najËeπÊe identificiraju, poæeljni modeli ponaπanja i æivotni stilo-vi koji ih privlaËe poglavito dolaze iz medijskog svijeta. Reklamni inæenjering koji nerijetko instrumentalizira medije,

voen je logikom konzumistiËke i hedo-nistiËke kulture. U takvu ozraËju vrlo je teπko odgajati za istinske vrednote kao πto su ljubav, sloboda, vjera, odgovor-nost, poπtenje, istinoljubivost, skro-mnost, otvorenost za potrebe drugoga. Svagdanji dogaaji u svijetu i hrvatskom druπtvu ukazuju na krizu vrednota. Ako ne πtiti tisuÊljetne vrijednosne pilastre, druπtvo se uruπava. To se upravo dogaa europskim druπtvima koja su izrasla na krπÊanskim korijenima.

TRAGANJE ZA UZORIMAImajuÊi u vidu zahtjevnost odgoja, oso-bito prenoπenja temeljnih vrednota na mlade generacije, uvijek smo u traganju za novim modelima i uzorima. Bl. Djevica Marija iznova se pokazuje kao idealan model. Iako o njemu znamo malo, njezin æivot istinska je „æivotna πkola“. ©to bi danaπnja djeca i mladi mogli nauËiti u „Marijinoj πkoli“? Iz nekoliko Marijnih æivotnih epizoda, iza-brala sam susret Marije i Elizabete (Lk 1, 46-55). On mi se Ëini prikladnim jer otkriva vrijednosni sustav i naËela koja su usmjeravala Marijin æivot. Upuπtanje na tako dalek i opasan put svjedoËi koliko je Marija bila osjetljiva, solidarna i suosjeÊajna s onima koji su u potrebi. Odlazi ne zato πto ju je Eli zabeta pozva-la, nego intuitivno osjeÊa da je treba. Moæda ne moæemo doæivjeti opasnost Marijina putovanja, jer se danas moæe relativno brzo i komotno i do najudalje-nije toËke svijeta. Nakon anelova priopÊenja, Marija je u nimalo zavidnoj situaciji. Dobro je znala da njezina „neplanirana trudnoÊa“ moæe izazvati burne i za njezin æivot opasne reakcije, poËevπi od njezinih najbliæih i zaruËnika pa do πire okoline. Umjesto


da planira kako se zaπtititi od moguÊih posljedica, ona misli na Elizabetu. Odlazi na dalek put noseÊi svoj unutar-nji teret, bojazan i tjeskobu.

SUSRET RADOSTIAko bismo htjeli nasloviti susret Marije i Elizabete, bilo bi to „susret radosti“. Radost susreta Marija izriËe u hvalospje-vu VeliËa. To je, kako kaæe Benedikt XVI., pjesan Bogu æivomu i djelatnom u povijesti; himan vjere i ljubavi koji se raa u DjeviËinu srcu. Marijin VeliËa potvruje da je vjera svjetlo koje obasja-va njezin æivotni put. Marija je ispunjena Bogom. Stoga Elizabeta u njezinu poho-du doæivljava Boæju prisutnost, kao da ju je sam Bog pohodio.Hvalospjev VeliËa svagdanja je molitva Ëasoslova. PromiËe vrednote koje su i danas poæeljne, za pojedinca i za druπtvo. Marija nam otkriva πto moæe istinski ispuniti ljudsko srce.Marija najprije zahvaljuje Bogu za dobroËinstva kojima ju je obilato obda-rio. Zahvalnost je svijest o darovanosti. Æivot je nezasluæni dar. Danaπnji Ëovjek toga nije dovoljno svjestan. Francuski filozof Pascal Bruckner suvremnog Ëovjeka naziva velikom bebom s preveli-kim zahtjevima. Nikad mu nije dosta. Uvijek ima nove æelje, stalno hoÊe neπto novo posjedovati, iskusiti, vidjeti, proæivjeti. Pod pritiskom velikih æelja ne uspijeva se radovati i uæivati u onome πto jest i πto ima. Nezahvalan Ëovjek i druge promatra iskljuËivo pod vidom korisnosti - ispunjavaju li njegove æelje i prohtjeve. Na æalost, mnoga djeca i mladi svoje roditelje cijene jedino po tome koliko su u moguÊnosti ispunjavati njihove svagdanje prohtjeve. Puno pri-

mjera svjedoËi da je odgoj koji se temelji jedino na ispunjavanju æelja promaπen.Odlaskom trudnoj Elizabeti Marija poka-zuje istanËanu osjetljivost za bliænjega i potrebe drugoga. Biti na usluzi Elizabeti za Mariju je imperativ pred kojim ne postoje zapreke. U danaπnjoj kulturi izbjegava se rijeË sluæenje. Sluæiti neko-me ili neËemu okarakterizira se ponekad Ëak kao povreda ljudskog dostojanstva. Danas nitko ne æeli sluæiti. Marijin smi-sao za sluæenje proizlazi iz radosti i zahvalnosti Bogu. Darovanost ju otvara za darivanje i radosno sluæenje.Marija je ispunjena radoπÊu. KlikËe od radosti. „VeliËa duπa moja Gospodina, klikÊe duh moj u Bogu, mome Spasitelju.“ Izvor njezine radosti je u spoznaji da ju Bog voli i da vodi njezin æivot. Povjerenje raa mir i radost, a nepovjerenje tjeskobu i nemir. »esto moæemo Ëuti kako danaπnji mladi niko-me ne vjeruju, nemaju povjerenja u institucije, boje se buduÊnosti. BuduÊnost koja se gradi iskljuËivo na ljudskoj sigurnosti, uvijek je nesigurna. Iskustvo nas uËi da Ëovjek jedino u Boæjim rukama moæe biti sigu-ran. Ako se osloni na Boga, kao Marija, ni najne-mirnije tlo neÊe mu poljuljati æivotnu sigurnost.

386 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 387

MARIJINE KREPOSTIMeu krepostima koje su resile Marijin æivot, poniznost i malenost zauzimaju osobito mjesto. Marija se pred Bogom smatra samo poniznom sluπkinjom koja se u potpunosti stavila u ostvarenje Boæje volje. Kao i druge mlade djevojke imala je svoje æivotne planove, ali od trenutka kad ju pohodi aneo sve podreuje Boæjem planu. Mlad Ëovjek danas je u napasti da sebe zamiπlja zvijezdom i silno pati da bude slavan, poznat i bogat. Ako nije poznat, nesretan je. Suvremeni mediji nameÊu mjerila i kriterije Ëovjekove „veliËine“. A toliko se puta pokazalo da sreÊa i bogatstvo ne stanuju zajedno. Koliko je samo slavnih neslavno zavrπilo?!U hvalospjevu VeliËa Marija veliËa Boæju vjernost. Bog ostaje vjeran i kad je Ëovjek nevjeran. Bog ne gazi svoju rijeË i dræi obeÊanje. Marija je takoer plod Boæjeg obeÊanja. Vjernost je vrlina koja se danas teπko usvaja. Zahtjevna je. Mnoga istraæivanja meu mladima potvruju da je poæeljna i redovito je na samom vrhu njihove vrijednosne ljestvi-ce. Svatko æeli imati vjerna prijatelja, supruænika, poslovnog partnera. S ustrajnoπÊu ide zajedno. Bez ustrajnosti ne moæemo odræati rijeË, zavjet, dogo-vor; ispuniti obeÊanje. Vjernost je uzvraÊena ljubav.U hvalospjevu VeliËa Marija veliËa Ëovjekovu bogobojaznost. Danas nije popularno govoriti o bilo kakvu strahu, osobito o Boæjem. Marija veliËa dobrotu kojom Bog obasiplje one koji ga se boje. Biblija govori o strahu Boæjem koji se raa iz svijesti o Boæjoj sveprisutnosti. Pred Bogom nema tajni. Imati istinski strah Boæji znaËi biti svjestan da Êe svaki pojedinac jednog dana za svoja djela

Bogu dati raËun. »ovjek moæe varati sebe i druge, ali Bog se ne da prevariti. Kad bi Ëovjek bio svjestan da ga Bog uvijek prati, Ëinio bi dobro i izbjegava zlo.

ODGOJITELJI - ŽIVI UZORIOdgoj Êe biti uspjeπan ako odgojitelji budu æivi uzori u kojih Êe æivotima djeca i mladi prepoznati snagu Evanelja koja je kadra tako osnaæiti Ëovjeka da se i danas moæe oduπeviti za velike stvari. RazmiπljajuÊi o evangeliza-ciji mladih, dobro se upitati: Tko i kako evangelizira u naπemu suvremenom druπtvu? Razmiπljamo li, govorimo li i djelujemo li tako da mladi imaju volje sluπati πto im govorimo i vide li u nama prave svjedoke istine koju im navijeπtamo? S pravom kardinal C. Murphy O’Connor tvrdi: „U oËima naπih mladih naπ auktoritet pouËavanja i evan-gelizacijska snaga dolaze mnogo viπe od autentiËnosti naπeg svjedoËanstva, nego od auktoriteta kojeg po sluæbi imamo.“ Vjerujem da Crkva nije samo „galerija uzora i svjedoka“ kojima je obiljeæena njezina proπlost, nego riznica æivih svje-doka koji i danas svjedoËe istinu i ljepo-tu Evanelja. Danaπnji mladi trebaju upravo takve navjestitelje. U Godini vjere, bl. Djevica poput zore blista pokazujuÊi put koji vodi k istinskoj radosti. Ona i danas poruËuje svima: ©to god vam rekne, uËinite! (Iv 2, 5). Svi koji se bave odgojem djece i mladih, neka uËe od Marije i njoj ih povjere. Ako uspijemo da naπa djeca i mladi usvoje Marijine vrline radosti, zahvalno-sti, sluæenja, ponoznosti, malenosti, vjer-nosti i bogobojaznosti, njihov Êe æivot biti VeliËa, bez obzira πto ih Ëeka na nji-hovu æivotnom putu. s. Valentina MANDARIΔ

388 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Pronalaæenje natpisa u kamenu u MuÊu g. 1871. s imenom kneza Branimira iz g. 888. bilo je upozore-nje struËnjacima da ne zaborave kako zemlja Ëuva brojna svjedoËan-stva hrvatske proπlosti. Iskapanja su stoga poduzeli g. 1885. i na podruËju Biskupije kraj Knina fra Stjepan ZlatoviÊ (+1891.) i fra Lujo Marun (+1939.). Meu njihove najvaænije nalaze spada bazilika sv. Marije.

NAJBOGATIJI NALAZINakon dolaska Hrvata i krπÊanstva na podruËje Kosova polja kraj Knina, Biskupija postaje jedno od crkvenih i kulturnih srediπta sred-njovjekovne hrvatske dræave. Za kra-lja Zvonimira (+1089.) sagraene su i ureπene ondje brojne crkve, od kojih su arheolozi otkrili pet. Osim njih, ondje su otkrili i najbogatije arheoloπke nalaze iz starohrvatskog razdoblja. Na temeljima te hrvatske starine diæe se danas zavjetna spo-men-crkva sv. Marije, podignuta prema nacrtu kipara svjetskoga glasa Ivana MπtroviÊa (+1962.) g. 1938. kao ”zaduæbina cijeloga hrvatskog naro-da“ (J. Mileta).Prva crkva sv. Marije u Biskupiji sagraena je prije sredine 9. st. i nakon toga nekoliko puta pregraivana. Nakon preureenja u drugoj polovici 9. st., prema natpisu na oltarnoj ogradi, posveÊena je sv. Mariji i sv. Stjepanu. Pregraena je tijekom 10. i 11. st. u prostranu tro-brodnu baziliku, te je jedna od prvih trobrodnih crkava u hrvatskoj kneæevini. Zavrπio ju je kralj Zvonimir g. 1078., kad je i

posveÊena. Ureena je za kraljevsku dvor-sku baziliku, a u njezinu predvorju u kamene sarkofage pokapani su Ëlanovi vladarske obitelji. Na proËelju se dizao zvonik, a sa strane dvije prostorije, vjero-jatno mauzoleji hrvatskih kraljeva i velikaπa. Kraj crkve je bio samostan, a uokolo groblje. IskapajuÊi ondje 14. svibnja 1892. otkrio je fra L. Marun zabatni dio kamene trojne pregrade koja je dijelila lau od svetiπta i na njoj uklesan najstariji poznati Gospin lik u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Moæemo reÊi da njime poËinje hrvatska kiparska umjetnost. Naπao ga je u jednom grobu kao spolij, a kasniji istraæivaËi pronaπli su joπ neke njegove ulomke. Visok je 107, a πirok 103 cm. Na sva tri je kraja oπteÊen, a nedostaje mu i dio u sre-dini. StruËnjaci dræe da je iz druge polovi-ce 11. st., a Ëuva se u Muzeju hrvatskih arheoloπkih spomenika u Splitu.

UZDIGNUTE RUKEObod zabata s Gospinim likom ureπen je motivima kukâ ispod kojih je niz malih stiliziranih trolisnatih palmi koje se izmjenjuju prema vani i unutra. U njegovu srediπnjem dijelu, u plitku reljefu izduben je BogorodiËin lik u stilu onog vremena. Pred prsima ruke dræi uzdignute u moleÊem stavu, dlanova okrenutih prema promatraËu. Kao da njima æeli zaπtititi poboæni puk. Takav stav nazoËan je veÊ u pretkrπÊanskoj likovnoj umjetnosti, a obiËno se tumaËi teænjom za poistovjeÊivanjem molitelja s Isusom, razapetim na kriæu. Koprena joj pokriva glavu, a nad Ëelom joj je urezan manji kriæ kao ures. Oko glave ima svetokrug, a plaπt joj je prebaËen preko ramena. U vrhu trokuta uklesan je oveÊi kriæ, a na

Koji je najstariji hr

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 389

luku ispod Gospina poprsja dio je latin-skog natpisa: SALV(E) (RE)G(INA,) S(ALVE) V(I)RGO (ZDRAVO KRALJICE, ZDRAVO DJEVICE)!

VRELO NADAHNUĆASmjerni lik presv. Bogorodice iz Biskupije ostaje kao vrelo razmiπljanja i nadahnuÊe novim naraπtajima. PodsjeÊa na stare likove Moliteljicâ iz katakomba. Ruke uzdignute na molitvu odraæavaju radost i ljubav Nazaretske Djevice zbog toga πto se posvema predala u sluæbu Bogu i stavila na raspolaganje ljudima. Lik je to Djevice postojane, Djevice vjer-ne. To je ona koja je, nakon Anelova navjeπtaja, poæurila iz Nazareta u judej-sko Gorje i kao vjerna sluæbenica Gospodnja, u roakinji Elizabeti, postala sluæbenica ljudi. Tim Ëinom ljubavi otkriva nam: πto smo viπe Boæji, πto njega viπe ljubimo, πto smo viπe njime ispunjeni, to Êemo viπe pripadati ljudi-

ma, njih viπe umjeti ljubiti i svojim ih sluæenjem bogatije obdarivati. Vjernost zadanoj rijeËi pri navjeπtenju dovodi Majku Gospodinovu ”sve do kriæa gdje je, ne bez Boæjeg plana, stajala i zajedno sa svojim Sinom silno trpjela te se materinskim srcem pridruæila njego-voj ærtvi, pristajuÊi s ljubavlju na ærtvovanje Ærtve koju je rodila” (Svjetlo narodâ, 58). U muci podræava Sina i podupire ga u nje-govoj ærtvi za spasenje svijeta. Njezina se ljubav stapa s njegovom u jednu ljubav prema Ocu i prema svim ljudima. Tako Majka Gospodinova postaje vjeËni uzor svim majkama i svim duπama koje, vjerno i uz cijenu najveÊih ærtava, podupiru sve koji se ærtvuju za dobro svijeta: da ne ostanu sami, da ne posustanu, na putu ljubavi.U biskupijski Gospin lik upirali su oËi naπi pradjedovi kad su se oku-pljali na slavlja u Zvonimirovoj Sv. Mariji, koja ostade ”spomen vjere naπih djedova”, ”spomen naπe stare slave” i ”putokaz sretnijoj buduÊnosti” (bl. A. Stepinac). Gledali su u njemu uzor kako ljubiti Boga i njemu iskazivati dostojno πtovanje, nalazili poziv na obnovu osobne i obiteljske molitve. Pred njim su se nadahnjivali kako u novom vremenu prihvatiti nove obnoviteljske potica-je, a u isto doba ostati vjerni Bogu, svojoj Crkvi, vjeri svojih otaca i vjer-ni jedni drugima. Lik takve Djevice vjerne treba lebdjeti pred oËima i nama danas i biti nam nadahnuÊe u naπem vremenu, kao i hrvatskim katolicima svih vremena.P. LUBINA

rvatski Gospin lik?

m a r i j a i ” g e n i j æ e n e ”

390 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Marija i“genij žene” usuvremenom svijetu

U apostolskoj pobudnici Vjernici laici o pozivu i poslanju vjernika svjetovnjaka u svijetu papa Ivan Pavao II. piπe: “Bog Stvoritelj Ëovjeka je povjerio æeni. Zacijelo, Ëovjek je povjeren svakome Ëovjeku, ali na poseban naËin povjeren je æeni jer, kako se Ëini, æena zahvaljujuÊi naroËitom iskustvu svoga materinstva, ima neku posebnu osjetlji-vost za Ëovjeka i za sve ono πto pred-stavlja njegovo istinsko dobro, poËev od temeljne vrednote æivota. Kako su veli-ke moguÊnosti i odgovornosti æene na tom podruËju, u vrijeme kad razvoj zna-nosti i tehnike nije uvijek nadahnut i primjeren pravoj mudrosti, uz opasnost ‘dehumanizacije’ ljudskog æivota, naroËi-to onda kad bi on trebao veÊu ljubav i velikoduπnije prihvaÊanje” (br. 51.).Na istoj crti i kardinal Joseph Ratzinger, danas papa Benedikt XVI., “sposobnost za drugoga” istiËe kao æeninu osnovnu druπtvenu vrednotu. Ona u najbezizla-znijim situacijama posjeduje jedinstve-nu sposobnost da se suoËi s nepogoda-ma, da uËini æivot joπ uvijek moguÊim, da saËuva neuniπtivu nadu za buduÊnost i da suzama podsjeÊa na vri-jednost svakoga ljudskog æivota. To je, ukratko, smisao rijeËi “genij æene”, o Ëemu je veÊ Ivan Pavao II. govorio u svom pismu æenama 29. lipnja 1995.

U DRUŠTVU DRUKČIJE USMJERENUMeutim, danaπnje druπtvo neoliberal-nog kapitalizma, proæeto logikom profi-ta (koristi) i borbe za moÊ i vlast, nije otvoreno za vrednote koje u sebi nosi taj tzv. “genij æene”. O njima Gertrude von le Fort ovako piπe: “Tamo gdje je æena najdublje prisutna, ona gubi sebe, jer se darovala.” “Genij æene” ima karakteristiËne oznake ljubavi koja se ærtvuje, oznake sluæenja u ljubavi, poærtvovnosti, majËinskog prihvaÊanja drugoga, razumijevanja za drugoga, duboki ljudski osjeÊaj samilosti. Ipak, nastavlja Gertrude von le Fort, æena ne moæe æivjeti taj visoki stupanj osjeÊaja za druge ako joj nisu osigurane njezine osnovne potrebe, kao πto su sigurnost, osjeÊaj prihvaÊenosti, meuljudski odnosi bez sukoba, moguÊnost da moæe nesmetano izraziti svoje unutar-nje raspoloæenje. Logika træiπnih odno-sa, odnosâ razmjene i konkurencije u suvremenom druπtvu ne poznaje suÊutnost prema iskljuËenima i zabo-ravljenima. Samo suÊutnost prema nemoÊnima i potrebnima moæe slamati nasilje Ëiste træiπne logike. Jedino suÊutnost daje vaæan kriterij u sadaπnjoj biopolitiËkoj i bioetiËkoj raspravi o “eksperimentu Ëovjeka”. Slika Ëovjeka, kojim upravlja suÊutnoπÊu, pokazuje, naime, kako je Ëovjek povredljiv sve do u svoje korijene. Ta radikalna povredlji-vost ljudskoga æivota na neki je naËin negativna definicija njegova “dostojan-stva”. Ona nam, naime, zabranjuje bio-tehniku, odnosno - kako se to sada kaæe - antropotehniku, u kojoj je Ëovjek posve objektiviran te zapravo joπ vrijedi samo kao preostali bioteh-niËki proizvod. Ta povredljivost Ëovjeka ocrtava opseg i domet odgovornosti s


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 391

kojom bi se morao suoËiti biotehniËki “eksperiment Ëovjek”.Poradi svoga specifiËnog zvanja, æena je pozvana u suvremenom druπtvu biti svjedokom kako se mogu na nov naËin æivjeti svi meuljudski odnosi, kako se moæe stvarati zajednica gdje se osjeÊa radost æivota i nada buduÊnosti. Meutim, æena ne æivi samo za druge nego i s drugima. Iz te Ëinjenice nuæno proizlazi pitanje o spremnosti suvreme-nog druπtva za prihvaÊanje i æivljenje vrednota koje u sebi nosi “genij æene”.

MARIJA I ŽENA U SVJETLU POSLANJAO “geniju æene” na poseban naËin govori Majka Isusova Marija. KrπÊanska vjera veÊ je od poËetka promatrala Marijinu osobu i njezin æivot sa zrenika koji Mariju, takoer na temelju povije-sne istine, u svjetlu ispovijedanja Sinova boæanskog poslanja i identiteta, shvaÊa u dubinama i u dimenzijama koje nadi-laze ono πto se moæe otkriti Ëisto isku-stvenim utvrivanjem. Mlada æena iz Nazareta otkriva se u gledanju krπÊanske zajednice kao Djevica koja je slobodno prihvatila Boæji poziv da Boæjeg Sina, Spasitelja, uËini dionikom ljudskoga roda, a na to je bila priprav-ljena posebnim Boæjim izborom po milosti. U ostvarenju otajstva spasenja Isusa Krista, svoga sina, Marija je aktiv-no suraivala posluπnim sluæenjem, svo-jom bespridræajnom raspoloæivoπÊu, Ëvrstom vjerom i ljubavlju sve do ærtve, posebno pod Sinovim kriæem. Osim toga, zajednica vjernika ne predoËuje sebi Mariju kao osobu proπlosti, nego kao Majku proslavljenog Sina koju je on sa svom njezinom ljudskom stvarnoπÊu uzdignuo u nebesku slavu, koja majËin-

ski prati braÊu i sestre svoga Sina u tije-ku vremena svojom materinskom zaπtitom i potiËe ih da se nadaju onomu punom osloboenju i spasenju koje ona veÊ uæiva kao “uznesena na nebo” (usp. Svjetlo narodâ, 56-59).Marijino “da” postaje mjestom susreta u kojemu Bog dobiva svoje prebivaliπte u svijetu. Bog, koji ne boravi u kamenju, prebiva u tom “da”, izreËenu duπom i tijelom; onaj kojega svijet ne moæe obu-hvatiti, moæe naÊi svoje boraviπte u Ëovjeku. Marija tako postaje novim Hramom. Isusovo zaËeÊe od Boga, nje-govo novo roenje dogodilo se zbog toga da nas prihvati, da nama dadne novo roenje. Krist, snagom Duha Svetoga zaËet od Djevice, poËetak je novog ËovjeËanstva, novog naËina postojanja. Postati krπÊaninom znaËi biti primljen u taj novi poËetak. Postati krπÊaninom viπe je od okretanja novim idejama, novom “ethosu”, novoj zajed-nici. Preobrazba koja se ovdje zbiva nosi u sebi korjenitost stvarnoga roenja, novoga stvorenja. Tako pak i Djevica-Majka ponovno stoji u srediπtu dogaaja otkupljenja.Evanelist Luka u opisu navjeπtenja istiËe i vaænost Ëovjekova “da”. Bez Marijina slobodna pristanka Bog ne moæe postati Ëovjekom. Svakako, Marijino “da” posvemaπnja je milost o kojoj govori dogma o Marijinu bezgreπnom zaËeÊu. Njome se hoÊe reÊi da nijedan Ëovjek ne moæe svojom moÊi zapoËeti otkupljenje nego je nje-govo “da” sasvim smjeπteno u uvijek prvoj i prethodnoj Boæjoj ljubavi, koja ga obuhvaÊa veÊ prije negoli je roen. “Sve je milost.” Ali milost ne ukida slo-bodu, nego ju stvara. »itava je tajna otkupljenja prisutna u toj povijesti i


zgusnuta u liku Djevice Marije: “Evo sluæbenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeËi!” (Lk 1,38).

ODNOS PREMA KRISTUAko je u srediπtu Novog zavjeta osoba Isusa Krista i znaËenje te osobe za Ëovjekovo spasenje, onda se Marijina veliËina moæe mjeriti jedino njezinim odnosom prema Isusu Kristu. A zna-demo da ti isti novozavjetni spisi i o Isusu Kristu govore samo onoliko koliko je potrebno da navijeste vaænost njegove osobe i, posebice, njegove smrti i uskrnuÊa za naπe spa-senje. Ono neπto malo πto je donese-no o Mariji u evaneljima, smjeπta Mariju u Boæji plan spasenja i otkriva veliËinu njezine osobe kao i njezina poslanja u povezanosti s njezinim Sinom. Prema tome, veliËina te jedin-stvene æene u povijesti ljudskoga roda ne proizlazi iz brojnosti mjesta koja o njoj govore, nego iz veliËine njezina poslanja u sluæbi njezina Sina.To je put ostvarenja i suvremene æene ali jednako tako i suvremenog muπkarca. P. Evdokimov smatra da je æena predstavnik “religioznog princi-pa” ËovjeËanstva na izravniji i osobniji naËin negoli muËkarac te da je æena u prednosti u svom hodu prema Bogu. Ona je osjetljiva prema RijeËi Boæjoj, jer je njezina paænja okrenuta kon-kretnoj osobi i jer smatra da majËin-stvo razvija joπ viπe tu sposobnost, i zbog toga postaje sposobna da “Ëuva” RijeË vjeËnoga æivota i da bude svje-dokom kako se prihvaÊa RijeË Boæja.Danas se nerijetko Ëuje kako je naπe vrijeme veÊ dugo ”poslijekrπÊansko vrijeme”. To bi bilo vrijeme u kojem

se krπÊanstvo moæe gledati joπ jedino s lea, pri Ëemu bi jedni bili æalosni, drugi ironiËni, a moæda veÊina ravnoduπna. Marija, æena i Majka, pak govori o vremenu u kojem krπÊanstvo valja gledati u lice a ne u lea, ako se joπ hoÊe govoriti o spo-sobnosti za buduÊnost ljudi i ËovjeËanstva. To je pak upravo sada ovo naπe vrijeme. Vjerojatno “genij æene” omoguÊuje æeni da lakπe razu-mije tu istinu æivota, ali ona se jedna-ko tiËe i muπkarca. Marija je i njego-va majka i uËiteljica vjere.s. Nela GA©PAR

392 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

u v j e r i i p r a k s i v j e r n i k a

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 393

Bogorodicau vjeri i praksi hrvatskih vjernika danas

II. vatikanski sabor obeÊavao je velike promjene u vjerskom i Êudorednom æivotu. Njegova provedba zapoËela je liturgijom, pa je uveden narodni jezik. Da bismo doznali koliko je Sabor utjecao na promjene u πtovanju Majke Boæje i koliko su ih prihvatili hrvatski katolici, valja pogledati upute crkvenog vodstva o Gospinu πtovanju i vidjeti kako se ona Ëasti po naπim crkvama, obiteljima i osobno, koliko su uËinkoviti novi crkve-ni Ëimbenici, pokreti i pothvati...

UPUTE O MARIJANSKOM ŠTOVANJUSabor je VIII. poglavlje svoje dogmatske konstitucije Lumen gentium posvetio mjestu bl. Djevici Marije u otajstvu Krista i Crkve. Pavao VI. objavio g. 1974. pobudnicu ©tovanje Marije sa smjernica-ma za zdravo marijansko πtovanje, uz koju je tiskano razjaπnjenje T. ©agi-BuniÊa ©to hoÊe papa Pavao VI. postiÊi apostolskom pobudnicom o πtovanju Marije. Hrvatski biskupi objavili su g. 1976. poslanicu Trinaest stoljeÊa krπÊanstva u Hrvata u povodu Hrvatske Marijanske godine, u kojoj piπu i o nje-govanju πtovanja Majke Boæje. Meu sredstvima duhovne obnove spominje se potreba poznavanja Svetoga pisma, vjer-

nost molitvi, pastoral duhovnih zvanja, suprotstavljanje padu nataliteta... Biskupi su bili uvjereni da se izgradnjom vjer-niËke svijesti o povijesno snaænoj Crkvi u Hrvata, Crkva moæe suprotstaviti komuni-stiËkom totalitarizmu i ateizmu koji je πirio. Taj cilj imali su nacionalni vjerniËki skupovi g. 1976., 1978. i 1979. kao i naci-onalni euharistijski kongres g. 1984., a tako i Gospini kongresi 1971. Naπi bisku-pi gradili su lik „narodne” Crkve u koje-mu je πtovanje Majke Boæje na tradicio-nalan naËin imalo povlaπteno mjesto.

PROSLAVA MARIJANSKIH BLAGDANANajsveËanije se slavi blagdan Velike Gospe, koja ide uz bok slavljima BoæiÊa i Uskrsa. Nerijetko se za nj pripravlja trodnevnicom. U te dane najviπe vjernika pristupa sakramentu pokore. Crkve se ukraπavaju, a nisu rijetke prigodne pro-cesije i sveËani stol u domu. Mala Gospa slavi se sveËanije nego πto predvia litur-gijski kalendar. Izdan je zaseban svezak liturgijskih obrazaca za marijanske blag-dane, osjetno se umnoæilo slikanje bl. Djevice Marije kao tek roena djeteta kao i Marije u slavi, a mnogi marijanski blagdani joπ nisu naπli svoj likovni izraz.Slave se i drugi marijanski blagdani, a u likovnoj umjetnosti Ëesto se Marijin lik prikazuje kao Loretska i Fatimska. I u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini brojne su crkve posveÊene Gospi, kao i veÊina hrvatskih katedrala. Neki marijanski blag-dani, kao Blagovijest, Sveta Bogorodica Marija i Majka Crkve trebaju jasnije znaËenje i poruku o otajstvu koje se njima slavi.

MARIJINI MJESECI I PRVE SUBOTEKao Marijini mjeseci, po hrvatskim crkvama slave se svibanj i listopad. Ta slavlja redovito su vezana uz veËernje


394 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

mise, premda listopadska nisu prihvaÊena u razmjeru svibanjskih. Kod svibanjskih slavlja vaæno je pjevanje litanija, dok je kod listopadskih neizostavna krunica. Kako te poboænosti redovito prethode misnom slavlju, smije se oËekivati propo-vijed, i to na teme Marijina otajstva. Svibanjske poboænosti nose i obiljeæje proljeÊa pa su crkve okiÊene, a negdje djeca donose cvijeÊe jer su upravo ona redovito najprisutnija u tim poboænostima.Pavao VI. upozorio je da su doπaπÊe i boæiÊno vrijeme osobito prikladni za πtovanje Majke Boæje. U doπaπÊu su mise zornice usmjerene prema bl. Djevici Mariji, a i adventske pjesme najviπe su marijanske. Kad se radi o boæiÊnom vre-menu, u naπim crkvama u kojima su u to vrijeme jaslice, vjerniËko raspoloæenje upravljeno je prema Bogorodici. To ne iskazuju toliko boæiÊne pjesme i molitve, koliko opÊe raspoloæenje.I poboænost prvih subota upravljena je Mariji, i to Srcu Marijinu. Mnogi je obav-ljaju zajedno s poboænoπÊu prvih petaka, ali je draga mladima koji mole da im Marija bude primjer i zaπtitnica, a i stari-jima koji je mole za svoje mlae.

PRIVATNA MARIJANSKA POBOŽNOSTHrvatski katolici krunicu mole rado u svojim domovima, pojedinaËno i zajed-niËki. Tome je dao osobit zalet Domovinski rat. Krunica je braniteljima bila jamstvo sigurnosti u obrani domovi-ne. U pobudnici ©tovanje Marije, Pavao VI. rekao je da je ona “saæetak svega Evanelja”, “psaltir DjeviËin”. Predloæio je da se moli u crkvi kao priprava za misu. Bl. Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Krunica Djevice Marije objasnio je otajstva krunice i predloæio otajstava svjetla, koja u nas joπ nisu posvuda

prihvaÊena. O njima viπe govore vjero-uËitelji djeci negoli propovjednici odrasli-ma, ali smo na putu da i taj novi dio krunice zaæivi.

MARIJANSKA HODOČAŠĆABrojna su marijanska svetiπta meu Hrvatima. NajposjeÊenija su: Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Aljmaπ i VoÊin, a sve ih nadvisuje Meugorje. U Mariji Bistrici je g. 1971. odræana zavrπna sveËanost Gospinih kongresa, πto je pronijelo slavu bistriËkog svetiπta i hrvatske dræave. Hrvatski biskupi proglasili su bistriËko svetiπte 3. prosinca 1971. nacionalnim. Nacionalni euharistijski kongres okupio je 8. i 9. rujna 1984. u bistriËkom svetiπtu dotad nevien broj hrvatskih katolika, a na taj spomen od g. 1987. slavi se 13. srpnja blagdan Majke Boæje BistriËke. Tako bistriËko svetiπte, postaje simbol zajedniπtva svih hrvatskih marijanskih svetiπta i znak duhovnog jedinstva svih Gospinih πtovatelja. U marijanskim svetiπtima okupljaju se vjernici, iskazuju Gospi svoje πtovanje i zazivaju je u nevoljama. Ta svetiπta u isto su vrijeme mjesta odgoja u poboænosti i gdje vjernici pristupaju sakramentu pokore. Uz uskrsnu i boæiÊnu ispovijed, kod veÊine je time ispunjen godiπnji ritam ispovijedanja. HodoËasnike redovito ponese hodoËa-sniËka propovijed prokuπanih i iskusnih propovjednika.

ODJEK MEĐUGORJAPosljednjih desetljeÊa hodoËasnike iz Ëitavoga svijeta posebno privlaËi Meugorje, tako da je ono od meunarodnog znaËaja. Ima svoju radij-sku postaju i Ëasopis Glasnik mira.


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 395

Radio sluπaju mnogi, a Ëasopis je dostupan na hrvatskom jeziku. »ini se da se glas o svetiπtu viπe πiri svje-doËenjem hodoËasnika i onih koji vjeruju da su zadobili usliπanje negoli radij-skim emisi-jama i mje-seËnikom.

BuduÊi da meugorska ”ukazanja” joπ nisu zavrπila i crkveno ih vodstvo joπ nije priznalo, postoji specifiËna zadrπka prema hodoËaπÊenju u Meugorje, ali se na nju osvrÊe sve manje sveÊenika i biskupa. Jedva je moguÊe zaustaviti kolone hodoËasnika koji onamo hrle iz Ëitavoga svijeta.

NOVI ČIMBENICI ŠIRENJA POBOŽNOSTIUz meugorsku radijsku postaju djeluje i Radio Marija, koji je utjecajniji od nje jer ima razraen program za πirenje Marijina otajstva i sustavno razvijanje marijanske poboænosti. Taj je program i πiri, jer æeli biti crkveni radio πiroka sprktra. Uz njega imamo i nove Ëimbenike za πirenje marijanske poboænosti, kao πto su razliËi-te udruge i pokreti marijanskog nadahnuÊa - Marijinu legiju, Vojsku Bezgreπne, Schönstattski pokret, Pokret krunice za obraÊenje i mir... Neki imaju

manje, a neki viπe Ëlanova. Neki nemaju organizacijsko ustrojstvo, nego su vezani uz osnivaËa i domete djelovanja. Stoga teπko mogu donijeti nekakvu novost u promjenama u marijanskoj poboænosti, pa ni u njezinu πirenju.

HRVATSKI MARIOLOŠKI INSTITUTHrvatski marioloπki institut znanstvena je ustanova pri KatoliËkom bogoslovnom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Osnovan je g. 1974. kao posljedica meunarodnih Gospinih kongresa u Zagrebu i Mariji Bistrici 1971., a svrha mu je promicati πtovanje Gospe i znanstveno istraæivati probleme o bl. Djevici Mariji u otajstvu Krista i Crkve, kako je to zacrtao II. vati-kanski sabor, a pritom vodi raËuna o proπlosti i sadaπnjosti krπÊanske vjere u Hrvatskoj. Mnogo je uËinio na istraæivanju hrvatske mariologije i mari-janske poboænosti, a o rezultatima svoga rada objavio je brojne zbornike.

***Vjernici u naπoj domovini danas pokazu-ju izrazitu poboænost prema Majci Boæjoj. Ona je zasnovana na provjerenim teoloπkim stavovima, a sustavno se gradi na vjerniËkim okupljanjima u crkvama, ali se i prenosi u obiteljima s koljena na koljeno. No, danas je opravdano pitanje, je li to dovoljno da je usvoje i najmlae generacije hrvatskih vjernika koje viπe ne æive u ruralnim sredinama. Ne treba Ëekati da vrijeme donose odgovor na to pitanje, nego valja podræavati u prihvatu i izvedbi te zadaÊe πirenja marijanske poboænosti sveÊenike i vjerouËitelje te nove formativne Ëimbenike, osobito medijske, tj. vjerske listove i crkvene radijske postaje.Veronika RELJAC

u m o d e r n o m p j e s n i π t v u

396 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Gospa u hrvatskomu modernom pjesništvu

”Sva poezija (izravno ili neizravno) traæi Boga. Ako poezija nije religiozna, nije poezija” - rijeËi su to πpanjolskog pjesni-ka i estetiËara Damasa Alonsa. One se mogu posebno primijeniti na marijansku poeziju - liriku, koju mi Hrvati posebno njegujemo, zbog poboænosti prema Gospi, koja je skupa sa svojim Sinom zasluæna za naπe vjeËno spasenje, i koja nas je trajno branila u svim naπim i domovinskim nevoljama.

PREMA NAVJEŠTAJU MISTIKEOd moderne, koja zapoËinje s Antunom Gustavom Matoπem, slijede mnogi pje-snici koji su pjevali o Mariji. Uz Matoπa - Vladimir Nazor, Antun Branko ©imiÊ, Rajmund Kupareo, Sida KoπutiÊ, –uro Sudeta, Ante JadrijeviÊ, Petar Perica, Ante Cetineo, Vinko NikoliÊ, Nikola ©op... Pa u predratno i ratno vrijeme: Jeronim Korner, Izidor Poljak, Ivo LendiÊ, Aleksa KokiÊ i dr.Zbog marijanske lirike, Nazora posebno istiËem. Napisavπi mladenaËke zanose, ditirambske i mitske slike i predodæbe, Nazorov duh sve se viπe proËiπÊuje i uranja u apsolutno, spiritualno, tajan-stveno, kozmiËko - uzdiæuÊi se k Transcendenciji.

Turris eburnea - Tornju bjelokosni bit Êe navjeπtaj mistiËne lirike. Uz brojne pjesnike koji su pjevali o Mariji, πto je dokaz da je upravo u naπim pjesmama Marijin lik najviπe opjevan, i uz mnoπtvo pjesama kojima se veliËa Bezgreπna, mislim da nema ljepπe pje-sme o Mariji izvan Nazorove u poglav-lju o ”Vjesniku”:

Zdravo!Ti puna radostiLjudima jednom stajat Êeπ pred oËima,Ko mira znak, ko izvor utjehe.Imat Êeπ mjesec pod nogama. MladoSunce Êe Tebi sijati u naruËju.A jutarnje Êe zvijezdeNad Tvojom glavom pjevati.

I bit Êeπ vez,©to zemlje dno i neba vrhU jedno spaja.

I bio bit Êeπ most,Od molitava tkan,Od suza mit i u luk svit,Nad jazima i crnim vodama,©to Ëovjeka Êe dijelitOd Boga.

K NADNARAVNIM OBZORJIMAPrije dolaska bezboæne komunistiËke vlasti kako smo zanosno (u srednjoπkolskim danima) recitirali sti-hove –. Sudete, J. Kornera, I. Poljaka, I. LendiÊa, A. KokiÊa - stihove koji su uzdizali naπu duπu k nadnaravnim obzorjima! »esto smo ih ponavljali, znali ih napamet. U njima je bilo blago unutarnjega æivota, a stihovi su bili usmjereni impresionistiËkim - simbo-liËkim strukturama, metafiziËkim kru-govima onostranosti. Bili su veza izmeu tradicije i moderniteta. A kad


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 397

bi zazvonio veËernji Angelus, recitirali bismo Sudetinu pjesmu Ave Maria. Na kraju druge njegove pjesme diraju nas stihovi, jer bijaπe obolio na smrt:Umoran, nijem i strven ko ratnik s

krvava bojavraÊam se natrag k Tebi, pred vratasamotnog grada.Dok sve se oko mene ruπi, Ti si tek jedi-

na nada.Znadem -Ti me tek prezreti ne Êeπ,Marijo, Majko moja!(Pjesma Mariji)

Dolaskom komunizma i socijalistiËkog realizma, koji je nametnuo svoju dogmatsku viziju svijeta bez Boga i ideala, sva je ta naπa omiljena duhovna poezija bila preπuÊivana, napadana, zanemarena, osporavana. No pedesetih godina osvanuo je Krugovaπki naraπtaj, sa svojom avangardnom knjiæevnoπÊu i poezijom, koji se opirao dogmatskoj retorici socijalistiËkog rea-lizma, traæeÊi nadrealistiËku izraæajnost i metaforiku.Druga moderna nije se dala zarobiti. U njoj se istiËu pjesnici: Milivoj SlaviËek, Vlado Gotovac, Vlatko PavletiÊ, Boro PavloviÊ, Slavko MihaliÊ, Vjekoslav Slav ko Maer, Josip PupaËiÊ, »edo Perica, Joja Ricov, Vladimir Rem, Kazimir Urem, –uro LonËareviÊ, Anka (s. Mari ja) PetriËeviÊ... Nedjeljko MihanoviÊ spo minjao mi je kako je V. PavletiÊa, koji je tada ureivao StoljeÊa hrvatske knjiæevnosti i pritom mimoiπao naπe pjesnike I. Poljaka, A. KokiÊa i ostale navedene, smatrajuÊi ih da su oni neg dje po strani i ne pripadaju hrvatskom pjensiπtvu, snagom svojih dokaza uspio uvjeriti da su i oni meu njima prihvaÊeni.

POSTMODERNISTIČKI NARAŠTAJOsamdesetih godina u hrvatskoj moder-noj poeziji javio se postmodernistiËki naraπtaj mladih pjesnika. Moglo bi se reÊi da je bio predvoen Dragom ©tam-bukom, koji nadilazi materijalistiËku epohu i uzdiæe se vrhunaravnim vidici-ma, Transcendenciji, obuzet egzistenci-jalnim pitanjima, imajuÊi smisao za ono πto je vjeËno, πto ne prolazi.Njemu se pridruæuju pjesnici naπih dana: Ivan Golub, Dubravko IvanËan, Lucijan KordiÊ, Janko Bubalo, Marijan »agalj, ©imun ©ito ΔoriÊ, Branka Gru-baË, Mario BiliÊ, Silvana Dragun, Ivan ©aroliÊ, Zorka KojakoviÊ, Jagoda Maro-viÊ-Sinti, –urica IvaniπeviÊ, Danica BartuloviÊ, Roza BrkuπiÊ - Hrvoslava, Vinka TokiÊ Burolo, Jelena PejkiÊ, Anka (s. Marija) PetriËeviÊ...

Evo nekoliko stihova J. MaroviÊ-Sinti:Kad si zaboravljen i sam...Kad bol razapinje a zvono se ne glasaKad neznana tjeskoba tiπti i kleveta

boli...upravi mi pogledupravi mi molbujer tu sam s tobomuvijekZnaj da sam s tobomJaMajka tvojakoja te ljubi.(Ja Majka tvoja)

A D. BartuloviÊ pjeva o Mariji:...kako li su zanosnei neopisivo divnedok sjajem svojim Stvoritelja svoga slave.I kroz noÊ siju.Iz njih toËi sesvjetlost zlatnatajne vjeËnosti one kriju.

A tek Majka njihovaMarijakoja ih u krilu dræi.

Zvijezda najsjajnijakakva li je kad zrakeSjaja svogakroz beskraje neba pruæi.(Zvijezda najsjajnija)

J. PejkiÊ pjeva:Zrno po zrno prebiremI RadosnuI ÆalosnuI slavnu.Molim Ti se, Majko,I πaptomI suzamaI jaukomDa mi ih saËuvaπDa mi ih vratiπæivezdravei vjerne.

Zrno po zrno pre-biremMolim Ti, majko, krunicuI radosnuI æalosnuI slavnu,

S nadoms ljubavlju,s tjeskobom

Zrno po zrno...Kraljice Mira,moli za nas.(Krunica)S. Marija (Anka) PetriËeviÊ ispjevala je Gospi mnoge pjesme. I Ëetiri posebne zbirke: Sagni se, Majko, Ave Maria, Magnificat i poemu Bezgrjeπna. U veli-


398 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

koj zbirci Sveta Ærtva ima poseban dio s 30 pjesama Gospi. Navodim neke nje-zine strofe:MajËino Srce prebistra je Ëesma©to æedna usta svjeæinom napaja,Visova snjeænih drhtava je pjesma,©to srce ljudsko zanosi, osvaja...

MajËino Srce, puno æive vjereBlaæi i tjeπi poput svjeæeg cvijeta;U njem je ljubav bez dna i bez mjere...U sebi krije sve bolove svijeta!(MajËino Srce)Stilizacija je tih pjesama jednostavna, razumljiva, prirodna, molitvena i teocen-triËna. Veza je izmeu tradicije i moder-niteta, s bogatstvom unutarnjeg sadræaja, simbolima i metaforama, upravljena Bogu i blaæenoj vjeËnosti.

SLIKA IZ DJETINJSTVAPo sadræaju pjesama, koje su pojedini pjesnici stvarali, najbolje se moæe oËito-vati kakav Marijin lik oni vide. Ako pje-vaju o Gospi Æalosnoj, iznosit Êe njezi-nu patnju, a i sami moliti pomoÊ za svoje osobne muke.

Marijin lik ostaje nepromijenjen, a uti-snut je u srce i duh i novih pjesnika onakav kakav su mu roditelji prenijeli veÊ od djetinjstva. Tu se bitno niπta nije promijenilo. U njoj prepoznaju Majku, koja je u tijesnoj vezi s Bogom, jer je Ocu posluπna, Duhu Svetom zaruËnica, a Sinu majka, pa joj Trojstvena Ljubav ne moæe niπta odbiti kada se za nas moli ili zauzima. Majci se uvijek lakπe doe, pa je mnogi zazivaju, uvjereni u njezinu pomoÊ. A predstavlja im i uzor neovisnosti, potpune ËistoÊe, neokalja-nosti, pa od takva ideala æele pomoÊ, utjehu, spasenje.

s. Marija OD PRESV. SRCA

u s u v r e m e n o j u m j e t n o s t i

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 399

Pomirba izmeu suvremene umjetnosti i teologije, osobito u sluæbi sakralnoga, dogodila se na poticaj smjernica liturgij-ske obnove II. vatikanskog sabora (1963.). Tako je kroz posljednjih 50-ak godina nova umjetniËka praksa dostojno zauzela mjesto u crkvenom prostoru. I prije toga u Crkvi u Hrvata umjetniËku prekretnicu oznaËio je Ivo DulËiÊ (1916.-1975.) kad je, nakon freske Krista Kralja u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu (1959.), pokrenuo hrvatsku suvremenu sakralnu umjetnost. Meu njezine pro-micatelje moæemo ubrojiti mnoge hrvat-ske arhitekte, kipare i slikare koji su nam projektirali svete prostore te ih ukrasili kiparskim i slikarskim djelima nadahnutim na marijanskoj teologiji i crkvenoj poboænosti.

OD DULČIĆA PREKO BIFFELAZa DulËiÊem je krenuo Josip Biffel, koji je marijanskim prizorima ukrasio mnoπtvo crkava. Tako crkvu Uznesenja Marijina na ©Êitu, sv. Jurja u Vitezu, Uznesenja Marijina u Uskoplju, sv. Ilije

u Studencima kraj Imotskoga, franje-vaËku crkvu sv. Marije u Makarskoj, sv. Josipa u Zagrebu, sv. Ante u Turjacima, katedralu sv. Terezije Avilske u Poæegi, crkve sv. Nikole u Baπkoj Vodi i sv. Martina u Dugom Selu te Gospino svetiπte u VoÊinu.Nakon Gospe OsjeËke, ”fratarski kipar” Josip Poljan postavio je Gospin kip u Mostaru, u Rumbocima i u crkvi sv. Josipa u Zagrebu, a podigao je i memorijal U MajËinu zagrljaju ispred svetiπta u VoÊinu. Zdenko GrgiÊ reljefi-ma i vitrajima obogatio je crkvu Uznesenja Marijina u Tuzli, a sljedbeni-ke sv. Franje okupio je oko Gospe u samostanskoj crkvi u Visokom.Ante StarËeviÊ oslikao je vitraje crkve Presv. Trojstva u Gabeli Polju, modelirao je Gospin kip u crkvi sv. Marka KriæevËanina u Zagrebu i bronËanu Kraljicu Mira na Gradini u Hrasnu kraj Neuma, a izradio je i mozaik u crkvi sv. Ante u Vinjanima kraj Imotskoga.Nakon prvih poËetaka, 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeÊa, hrvatski umjetnici nastavljaju oslikavanje svetoga prostora marijanskim motivima. Tako Frano KrπiniÊ u bijelom kamenu oliËuje Gospu u crkvi Imena Marijina u Svilaju u Bosanskoj Posavini. Kruno Boπnjak postavlja kip Gospe od Anela u Gornjoj Tramoπnici i kip Gospe od Puta kraj autoceste A1 na odmoriπtu Krka. Slavko ©ohaj ukraπava samostansku crkve sv. Bonaventure u Visokom, Gospe Olovske u Olovu i sv. Mihovila u OvËarevu kraj Travnika.Bruno BuliÊ slika ciklus Gospina æivota za crkvu Gospe van Grada u ©ibeniku, marijanske motive u crkvi Gospe Sinjske u Sinju i u franjevaËkoj crkvi na Kaptolu u Zagrebu.

Hrvatskamarijanska likovnaumjetnost nakon II. vatikanskog sabora

Josip Restek izrauje mozaik Gospe BistirËke, a Blaæenka Salavarda mozaik Gospe Kondæilske, za predvorje bazilike Navjeπtenja Marijina u Nazaretu. –uro Seder ukraπava triptihom crkvu Roenja Marijina u Brestovskom kraj Fojnice i mozaikom franjevaËki samostan sv. Katarine u Fojnici.

NAKON DOLASKA SLOBODEIako demokratske promjene nisu bitno utjecale na sakralnu umjetnost, iznjedrile su nova imena hrvatskih umjetnika koji Êe obliljeæiti novo razdoblje marijanske poboænosti. Tako Marija UjeviÊ postavlja Gospin kip na proËelju crkve Gospe Ledene u Vidu, modelira Gospin lik za franjevaËku crkvu na Bistriku u Sarajevu, kao i bronËani kip u crkvi Kraljice Krunice u Zagrebu. Frano KrπiniÊ izmo-deliorao je Gospine likove za crkvu Imena Marijina u Svilaju kraj PotoËana, za samostansku crkvu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu i za staru crkvu sv. Ive u PodmilaËju.Tihomir LonËar uprizoruje sv. Obitelj, a Vlado Radas postavlja kip Majke Boæje u crkvi sv. Antuna na Svetom Duhu u Zagrebu. Draæen TrogrliÊ oslikava vitraje crkve sv. Ilije u Kiseljaku. Iz djela sakral-ne tematike Ljube IvanËiÊa spomenimo njegovu Pietà. Boæo JuπiÊ oslikava Otajstva krunice u crkvi Kraljice Krunice u Zagrebu. ©ime Vulas podaruje reljef sv. Obitelji Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.Kaæimir Hraste prilagodio je vjerniËkoj molitvi reljef Gospe VisovaËke na poËivaliπtu na Miljevcima. Fra Budimir CvitkoviÊ naslikao je sv. Obitelj u istoi-menoj osjeËkoj crkvi. Slavko ©ohaj pri-kazao je Navjeπtenje u samostanu sv. Bonaventure u Visokom. Stipe Sikirica ovjekovjeËio je slavu Gospe Sinjske na


400 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

vratnicama svetiπta u Sinju i postavio Gospin kip u crkvi sv. Nikole TaveliÊa u Oraπcu. Jeronim Tiπljar vitrajima je ure-sio crkvu Sveta Mati Slobode u Za gr ebu. Jure Æaja izradio je vitraje za ka pelu Gospe od Zdravlja u RunoviÊima i Gospin kip u franjevaËkom samostanu na ©Êitu, koji je Blaæenka Salavarda takoer ukrasila mozaicima. Draæen TrogrliÊ oslikao je vitraje crkve sv. Ilije u Kiseljaku. Od brojnih vitraja Branimi ra DorotiÊa spomenimo s Gospinim likovi-ma u crkvama sv. Josipa u Zagrebu, Svih Svetih u Zmijavcima kraj Imotskoga i sv. Jakova u Meugorju te u kapeli Doma Imakulate u Vrgorcu.Spomenimo i crkvu Uznesenja Marijina u Breπkama kraj Tuzle, kojoj je cijeli interijer ureen prema nacrtu Zdenka GrgiÊa: deset vitraja, pet reljefa, oltarna menza, slike kriænog puta i u oltarnom prostoru mozaik u Ëast Velike Gospe.

DOSTOJNO MJESTOMeu suvremenim madonerima dostoj-no mjesto zauzima i Josip MarinoviÊ. On je izradio dvadesetak Gospinih kipova, kao u franjevaËkom samostanu sv. Bonaventure u Visokom, u crkvama sv. Ilije u Kiseljaku, Svete Mati Slobode u Zagrebu, sv. Mihovila u OvËarevu kraj Travnika, sv. Franje na Kladi u MetkoviÊu, sv. Marka na Plehanu kraj Dervente, a kip Gospe Sinjske postavlja u Sinju te izrauje najnoviji lik Gospe od Anela za franjevaËki samostan sv. Frane u Imotskom.Od vratnica na katedrali sv. Stjepna u Hvaru i Oltara hrvatske domovine u Zagrebu na Medvedgradu, Kuzma KovaËiÊ iskazao se kao vjeran oslikava-telj marijanske tematike suvremene


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 401

hrvatske umjetnosti kad je Gospin lik uprizorio na oltarnom reljefu VjeËne pro-slave u crkvi Sveta Mati Slobode u Zagrebu, na vratnicama crkve Uznesenja Marijina na ©Êitu i na reljefu Gospe Sinjske u svetiπtu u Sinju.Gospin lik sastavni je dio sakralne iko-nografije Josipa Botterija Dinija, kao πto se vidi u crkvi sv. Dominika u Splitu, u dominikanskim samostanima u Dubrovniku i Bolu na BraËu, u crkvama sv. Ante Padovanskoga u Puli, Gospe od DobriÊa i sv. Andrije na SuÊidru u Splitu, sv. Ante u Turjacima i sv. Luke u Otoku kraj Sinja, sv. Kriæa u Sigetu u Zagrebu, sv. Franje Asiπkoga u Zadru i u Imotskom, sv. Nikole u Baπkoj Vodi, sv. Petra Apostola na Priku u Omiπu, sv. Agneze u Medulinu, Gospe od Ruæarija u Kaπtel Starom, Krista Kralja u Porto d’ Ascoli u Italiji, u crkvi sv. Kriæa u Wulkaprodersdorfu i kapeli apostolske nujcijature u BeËu u Austriji, u crkvama sv. Kriæa u Melbourneu u Australiji, sv. Ante u ©ibeniku na ©ubiÊevcu i na naj-novijem mozaiku u crkvi Posrednice svih milosti u æupi Katuni Kreπevo.Kao uspjeπnu suradnju izmeu sakralne arhitekture i liturgijske obnove moæemo navesti dva rjeπenja arhitekta Nikole BaπiÊa iz Zadra. Oj je projetirao hodoËa-sniËku crkvu Gospe Karmelske na brdu Okit iznad Vodica i zavjetnu crkvu Sveta Mati Slobode u Zagrebu.Kako u arhitekturi tako i u kiparstvu i slikarstvu, moæemo zakljuËiti, uz pomoÊ liturgiËara, da su hrvatski umjetnici na likovnim djelima dostojno predstavili sakralnost, koja je najËeπÊe bila proæeta marijanskim nadahnuÊem, πto svjedoËe i navedeni primjeri.Ante Branko PERI©A

u s u v r e m e n o j d u h o v n o j g l a z b i

402 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Glazba je dio Ëovjeka. Ona jednostavno iz njega izvire, utjeËe na njegovo raspoloæenje ili je pak sam njegov odraz. U ovom Ëlanku zaustavit Êemo se u razmiπljanju o suvremenoj hrvat-skoj duhovnoj glazbi u razdoblju nakon II. vatikanskog sbaora.

DUHOVNA GLAZBA I SABORDok o njoj govori, II. vatikanski sabor Ëesto rabi pojam „sveta glazba“. Kad je pak rijeË o „svetoj glazbi“ u nauci II. vatikanskoga sabora, treba se prisjetiti VI. poglavlja uredbe Sveti sabor o svetoj liturgiji gdje su u devet brojeva (112.-121.) izreËene neke odrednice i smjerni-ce vezane uz taj pojam. VI. poglavlje Uredbe ima opÊenit znaËaj, a njega objaπnjavaju dodatna tumaËenja sluæbene Crkve. Vaæan dokument za njegovu provedbu jest uputa Musicam sacram od 14. svibnja 1967.U muzikoloπkoj i teoloπkoj literaturi za glazbu kojom se sluæi liturgija, danas se, uz naziv „sveta glazba“ Ëesto pojav-ljuju i nazivi „duhovna“ odnosno „litur-gijska” glazba. Ti su izrazi na prvi pogled sliËni, ali sadræe razliËita znaËe-

nja, premda se Ëesto koriste i kao isto-znaËnice. Svakako, njihovo je konaËno znaËenje, kako se vidi u crkvenim dokumentima, sazrijevalo postupno i napredno. Pjevati u liturgiji ne znaËi jednostavno pjevati odreene „svete“ ili „duhovne“ pjesme tijekom liturgijskog slavlja. Stoga, nazivi „duhovna“ i „sveta“ nisu kriteriji prikladni za znaËenje „liturgij-ske“ glazbe. Svaka popijevka koja se na neki naËin nadahnjuje sastojcima svojstvenim vjeri postaje „duhovna“ pjesma. Premda svaka liturgijska pje-sma pripada πirem podruËju „duhovne“ glazbe, neke „duhovne“ pjesme neÊe naÊi mjesta u liturgiji!U „duhovnu glazbu“ ulaze sve skladbe - takoer i izvorna remek-djela povijesti glazbe - koje ipak nisu zamiπljene za liturgijsku sluæbu poput svetih skazanja, pohvala, duhovnih madrigala i kantata, oratorija itd., a takoer i sve pjesme i religiozni napjevi modernih kantautora - duhovnih πansona kojih je uporaba u posljednje vrijeme pogreπno uπla u litur-gijsko slavlje. Premda odgovaraju poboænim ili duhovnim namjerama i ciljevima, sve su to zapravo skladbe koje, prema nauci II. vatikanskog sabo-ra i crkvenoga uËiteljstva, nisu „integral-ni momenti“ liturgijskog Ëina.

GLAZBENI IZRIČAJ MLADIH NAKON II. VATIKANSKOG SABORAOhrabreni okretom Crkve na II. vatikan-skom saboru, mladi pokuπavaju prilago-diti misno slavlje svojim æeljama pa se uvode pjesme novijeg i æivahnijega glazbenog izriËaja. U poËetku su to bili prepjevi crnaËkih duhovnih pjesama, a kasnije i vlastite pjesme. Bile su u duhu

Marijin lik u suvremenoj hrvatskoj duhovnoj glazbi

glazbe koju su sluπali, izvoene su obiËno uz akustiËne i elektriËne gitare, elektronske orgulje i bubnjeve. Tako nastaje specifiËna vrsta duhovne glazbe, koja je nosila raznolike nazive - duhov-na πansona, spiritual song, negro spiri-tual, beat ili sacro rock, ovisno o stilu izvoenja i uzoru nastanka.S obzirom na liturgijsku glazbu, pojam „duhovna πansona“ odavno je postao kamen spoticanja, buduÊi da ga se, opravdano ili ne, dovodi u usku vezu sa zabavnom, svjetovnom glazbom. No, usprkos tome, πansona ne samo da æivi nego je i te kako prisutna i u domaÊoj Crkvi i u svijetu. U Europi se pojavila poËetkom 60-ih godina 20. st., a pro-cvat doæivjela upravo nakon II. vatikan-skog sabora. Nemiri mladih krajem 60-ih godina 20. st., kao plod traganja za novim putovima, uvukao se razloæno meu mlade krπÊane, a s njima i u Crk-vu. Mladi æele govoriti svojim jezikom o Bogu, Isusu, Crkvi, Mariji…, i to na glazben naËin. Pod utjecajem takvih stremljenja poËeli su nicati visovi, pje-vaËi, skladatelji, pjesnici, kantautori nove vrste glazbe - „duhovne πansone“. MARIJIN LIK U „DUHOVNIM ŠANSONAMA“Poslije II. vatikanskog sabora dogodile su se neke promjene u odnosu prema Mariji. Nadahnuta protestanskim teolozi-ma, teologija je u svojim izvodima bila usredotoËena na Isusovu osobu i lik, na znaËenje i ulogu njegove osobnosti. To je zasigurno svojevrstan posljedak pro-svjetiteljstva koje je nastojalo oljuπtiti sve iracionalne naslage na Marijinu liku i ostati samo na osobi Isusa Krista. S druge pak strane, u novije vrijeme


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 403

poslijemodernistiËka sklonost prema ezoteriËnu, neobiËnu, osjeÊajnu, femini-stiËkom, estetskom, ponovno su otkrili Mariju kao zanimljiv biblijski lik. U toj novoj poboænosti Marija opet doæivljava svoj preporod, ali sada na razini nape-tosti izmeu teologije i poboænosti, razuma i osjeÊaja, nekoÊ muπki obiljeæene i nove feministiËke teologije. Neke od tih napetosti vidljive su u duhovnim πansonama u Ëast Mariji, i s tekstualnog i s glazbenog zrenika.U „duhovnim πansonama“ oslikan je lik bl. Djevice Marije. Vidi se to veÊ u nji-hovim naslovima: Bogorodici, Majko Boæja, Majko Boæjeg sjaja, Marijo, MajËice milosti, Ruæo otajstvena, Tajno nebeska, Sunce milosra, Majko, radosti najveÊe, Prva u ljepoti, UtoËiπte greπnika, Majko milosti, Kraljice mira, Utjeho moja, Moje nebo, Jedina, Najdraæa mati, Velika Gospa, i da ne nabrajamo sliËne Gospine atribute koji su veoma poznati iz litanija, liturgijskih i puËkih marijanskih pjesama i skladbi.Ovisnost o tradicijskoj pjesniËkoj obradi marijanskih nadahnuÊa viπe je nego oËi-gledna. No, u nekim pjesamama Ëesto je vidljiv svojevrsno individualiziran, ponekad nerazumljivo-sentimentalan, izriËaj o Mariji. Kao primjer izdvajamo pjesmu Marija:Samo je jedna Marija,samo je jedna i to se znau srcu mom i srcu tvom. U srcu njenom naπ je dom.Pripjev: Samo je jedna Marija,

samo je jedna i to se zna. Ne trebam nikog osim nje,kad imam nju ja imam sve.

Kad je teπko imam nju, svoju milu Mariju


404 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

da u dobro vjerujem,Mariji zahvaljujem...Bilo bi zanimljivo analizirati rijeËi takvih „duhovnih πansona“ i o njima razmisliti. U njima se kriju brojne teoloπke nedoreËenosti, pa i zamke - na rubu krivovjerja.Meutim, ima u tekstopisaca i naznaka originalnijih iskoraka koje bi u buduÊnosti vrijedilo poticati i razviti. To su svakako skladbe kojih simbolizam, rjeËnik i nadahnuÊe potjeËu iz Biblije, Ëime je Marijino πtovanje „obiljeæeno velikim temama krπÊanske poruke“ (©tovanje Marije, 30). Kao uzor biblij-skih odjeka u pjesmi moæemo navesti popijevku Ti nisi sumnjala. Marijo, Ti nisi sumnjalakad ti se aneo ukazao i rekaoda Êeπ po Duhu Svetome zaËetii Sina Boæjega roditi,Marijo, ti nisi sumnjala!Cijelim biÊem tad si se predalau Boæje ruke govoreÊi:Neka mi bude po rijeËi Tvojoj,neka se Boæji plan ispuni,Marijo, ti nisi sumnjala

Ni trunke sumnje u srcu tvom, ni mrve grijeha,puna si milosti i ljubaviTvoje me nose molitve tvome Sinu.Hvala ti Majko, hvala ti Majko Marijo!

Marijo, ti nisi sumnjalakad su se kraljevi tvome Sinu poklonili,ni kad se voda u vino pretvorila,ni kad su bolesni ozdravljali,Marijo ti nisi sumnjala!Marijo pod kriæem si stajalai Sina raspetoga gledala,a kad je treÊi dan uskrsnuo,tvoje je srce gorjelo,jer, Marijo, ti nisi sumnjala!

Ni trunke sumnje u srcu tvom...


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 405

U obiteljiKao i Marija, skromno i nenametlji-vo, veliËinom i sjajem, na stoliÊu za tisak Ëeka vjernu i dobru duπu da je primijeti. Kad je uzme u ruke i proli-sta prvi put tek toliko da vidi πto u njoj ima i πto Êe prvo i neizostavno proËitati, zaËudi se bogatstvu sadræaja, suvremenosti, duhovnosti i duho vitosti teksta. Od molitve preko pje sme, umjetnosti, aforizama, do πala, lijepih slika, æivotnih priËa, papinih rijeËi, vjernih suradnika... Od prve do posljednje stranice sve zavreuje paænje i malo vremena, pa i onda kad ga nema. Lako ju je staviti u torbicu, Ëak i u dæep, te ponijeti sa sobom. Darovati je majci, ocu, djete-tu, prijatelju, bolesniku, jer ”Marija”, baπ kao i Marija, za svakoga ima pravu rijeË. Tko ne voli Ëitati, moæe gledati slike. Tko ne æeli listati, neka pogleda prvu i posljednju stranicu. NeÊe ostati prazan ni ravnoduπan.Kad je ne naem na stoliÊu za tisak, pitam se, zaπto je nema. Kad je vidim neprodanu, pitam se, zaπto je ne kupuju. Blago onom kome stiæe na kuÊnu adresu, bar je siguran da mu neÊe nestati. Premda najmanja meu Ëasopisima, uvijek je bogata sadræajem i vrijedna paænje kao i dragcjena vremena koje darivamo lijepim, malim i dragim stvarima... »estitam 50. roendan ”Mariji” i fra Petru æelim da njega i sve nas MARIJA neprestano nadahnjuje u naπem æivotu i radu.Danijela DE MICHELI VITTURI

Takav tekst izvrstan je put da poboænost prema Mariji ne ostane izoli-rana, nego da se ugradi u opÊu poruku spasenja. Stihovi su puni biblijskih opisa i pravovjernog Marijina lika.O umjetniËko-glazbenoj vrijednosti „duhovnih πansona“ o Mariji teπko je govoriti. Bez sumnje, ima u njima dosta toga banalna i povrπna, ponekad dopadljiva i lijepa, katkad agresivna; bez dvojbe i onoga ukusno oblikovana, pa Ëak i zahtijevna.Sklad izmeu sluπatelja i pjesme u nekih je skladbi naruπen time da zapra-vo glazba dominira i odvraÊa pozornost od teksta. RitmiËka komponenta u nekim je skladbama naglaπena, nerijet-ko i primarna, Ëesto prenaglaπena, πto je uvelike izazivalo one koji su od poËetka, nenaviknuti na novo, odluËno odbacivali takvu pojavu u Crkvi smatrajuÊi je neprikladnom za liturgiju, πtoviπe svjetovnom. Naime, svaka glaz-ba koja ima naglaπen ritam a uz to i tekst kojega poruka nije razumljiva, unosi u Ëovjeka duπevni nemir. Ima (na æalost u veÊoj mjeri!) skladbi o Mariji kojima nedostaje dublje vjersko nadahnuÊe i biblijski sadræaj. Spomenuta plitka sentimentalnost uoËe-na u nekih skladbi i banalni ritam ne dopiru do duhovnih Marijinih vrednota, nego se zaustavljaju na cvijeÊu, slikama; a s glazbene strane na banalnosti u melodijskom i harmonijskom smislu, Ëesto plesnog znaËaja u duhu popular-ne glazbe. Takvo „osjeÊajno trubadur-stvo“ pred Gospinim likom zasigurno ne potiËe na poboænost. KonaËno, ono i ne iz(od)raæava liturgijski duh II. vati-kanskog sabora.Katarina KOPREK

m a r i j a u 5 0 g o d i n a ” m a r i j e ”

406 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Iako je oblikom malena, Marija u sebi krije veliko vjersko, kulturno i narodno blago. Istaknuti djelatnik Crkve u Hrvata izrazio se jednom zgodom da je Marija hrvatska ”svojevrsna enciklopedija”, dok je drugi rekao kako ona ”svojim sadræajem ispunja odreenu prazninu u Crkvi u Hrvata”. Premalen je ovo prostor, da bi se na njemu moglo opi sati sve πto je Marija uËinila i postigla na vjerskom, kulturnom i narodnom podruËju, pa Êu ovdje kratko predstaviti πto je sve pisala o bl. Djevici Mariji u tijeku pola stoljeÊa svoga postojanja.

SVETOPISAMSKE TEMEHrvatskomu vjerniËkom puku Marija je stalno nastojala predstaviti i pribliæiti Majku Isusovu. Iako svaki govor o njoj poËinje od Svetoga pisma, svetopisam-skih Ëlanaka o bl. Djevici Mariji nije u Mariji bilo mnogo. Nekih marijanskih svetopisamskih datosti dotiËe se viπe puta u svojim prigodnim temama J. AntoloviÊ, a svih tek A. RebiÊ u sveËanom broju (7-8-9/1987.). Prvi u Mariji sustavno ocr-tava Marijin lik nizom od 12 Ëlanaka D. AraËiÊ (1/1978.-2/1979.) zapoËinjuÊi sve-topisamskim datostima. U starozavjenim æenama, koje M. Crvenka obrauje u nizu svojih Ëlanaka, on vidi ”simboliËki pralik za Marijino poslanje”, a u ”KÊeri sionskoj” prepoznaje ”uosobljeni Izrael”. Tek D. Runje u 20 Ëlanaka tijekom dvaju

godiπta temeljitije raπËlanjuje i egzegetski razlaæe (g. 2010. i 2011.) najvaænije sveto-pisamske marijanske datosti, iako su neke ostale joπ nedoreËene.

OTAČKA SVJEDOČANSTVANakon svetopisamskih spisa, glas Boæji nije umuknuo. IznoseÊi πto Crkva vjeruje o Mariji u spisima prvih 12 stoljeÊa (1-5/1966.), K. Kosor dotiËe se i crkvenih otaca, dok se o 25. obljetnici Marije R. BrajËiÊ (7-8-9/1987.) ograniËava u svom Ëlanku o ocima na neke isjeËke od nekih, najvaænijih crkvenih otaca i njiho-va marijanskog prinosa. Tek se D. AraËiÊ prihvatio sustavna prikazivanja otaËkih misli tijekom stoljeÊâ i u nizu ”otaËkih zrnaca” (1/2005.-12/2010.) iznio dragocje-no svjedoËanstvo πto je prvotna Crkva vjerovala i uËila o Majci Isusovoj.Ocima treba pridodati i glase Petrovih nasjljednika. Marija ih je vjerno pratila od samog poËetka i donosila marijanske isjeËke iz njihovih nagovora, kateheza, homilija, posvetnica, molitava, enciklika, pobudnica, pisama i poruka, poËevπi od Ivana XXIII. preko Pavla VI. i Ivana Pavla II. do Benedikta XVI. Dugo ih je birao i prevodio B. Duda.

KROZ POVIJEST CRKVEU prva dva godiπta Marije vjeπto pero J. S. prikazalo je πto je Majka Gospodinova znaËila zajednici Isusovih vjernika od nje-zinih poËetaka do danas. Osim toga, uz prijevode saborskih tekstova o Gospi, uËenje II. vatikanskog sabora o njoj pred-stavio je nizom Ëlanaka i puku shvatljivo M. ©kvorc. SliËno je, na veoma blizak, jednostavan i razumljiv naËin Marijino otajstvo neko vrijeme izlagao vjeπto obiËnom puku R. ©iliÊ. U Mariji se pojav-ljuju i marijanski tekstovi nekih bogoslo-

Marija u 50 godina ”Marije”


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 407

vaca svjetskog glasa. U njoj su predstav-ljeni i brojni Boæji ugodnici koji su, zahvaljujuÊi Marijinu uzoru, dospjeli na oltar, a jednako tako i neki svjetski maj-stori pera, kao i raznovrsni promicatelji Gospina πtovanja.

EKUMENSKA GIBANJAIako je Marija Majka Isusova i svih Kristovih vjernika, Ëasopis Marija ne obi-luje baπ mnogim ekumenskim temama. Nekolicina pojmova s ekumenskog podruËja obraena je u dugogodiπnjoj rubrici Mala Gospina enciklopedija, a objavljivane su i ekumenske izjave s meunarodnih marioloπkih kongresa. U prigodi NEK-a g. 1984. ukratko je prika-zana Bogorodica kod pravoslavnih, a zatim i kako ih ona okuplja po svojim

svetiπtima. O tisuÊnici ruskog krπÊanstva predstav-ljene su neke svete æene Ruske Crkve, a obraeni su i Mariji posveÊeni pravoslav-ni samostani u Makedoniji.Marija je prikazala neke pravoslavne ikone, posebno Vladimirsku, pisala je o molitvi za jedin-stvo, o sv. Klementu i Naumu... Osvrnula se na πtovanje Gospe kod Armenaca i na njezi-nu nazoËnost u koptskoj liturgiji, a u nekoliko tekstova R. Mitz ocrtao je Marijin lik u IstoËnoj Crkvi.

Meu Hrvatima je malo pripadnika zapadnih nekatoliËkih zajednica, pa se nije osjeÊala ni potreba da ih se podrob-nije predstavi. Prikazano je πtovanje Marije u anglikanaca, πto vjeruju o njoj katolici, pravoslavni i protestanti. InaËe susreÊemo crtice i vijesti o zbivanjima meu odijeljenom braÊom, o hodoËaπÊu anglikanaca u Lurd, o krunici za jedin-stvo anglikanskog biskupa, o luteranskim Marijinim sestrama i obraÊenjima. Maks Thurian, katoliËki sveÊenik iz protestant-ske obitelji, koji Gospi daje istaknuto mjesto u svom æivotu, zauzima posebno mjesto na stranicama Marije.Dio prostora Marija je posvetila i Gospi u islamu. Vrijedan je kratak enciklopedijski prikaz Islam i Marija, dok su ostalo pri-godni Ëlanci u kojima je Gospa predstav-ljena u Kuranu pod razliËitim vidovima.M. ©kvorc napisao je k tome niz crtica iz æivota razliËitih obraÊenika.

MARIJA U BOGOSLUŽJUMarija je uvijek vodila raËuna o marijan-skim blagdanima, donosila uz njih pri-godna razmatranja, tekstove koje bi vjer-niËkom puku πto æivlje predoËavali otaj-stvo koje Crkva dotiËnim blagdanom slavi. Iako to u poËetku nije bilo planski, u gotovo svakom broju donosivano je neπto πto se ticalo blagdana u dotiËnom mjesecu. S g. 1983. Marija je sustavno poËela donositi razmatranja za pojedine blagdane, i u tom ustrajala do danas. Ona se temelje na misnim Ëitanjima, ponekad na kojemu drugom misnom tekstu ili na samoj blagdanskoj poruci. RazliËita su stila kao i njihovi autori M. Δaleta, J. Batelja, M. Crvenka, I. BodroæiÊ... Posebnu pozornost zavreuju tekstovi poznatog liturgiËara M. Kirigina.


408 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Nakon πto je iscrpio bogatstvo Rimskog misala, on se pozabavio Zbirkom misa o bl. Djevici Mariji. SliËno je kasnije na svoj naËin uËinio i M. BabiÊ te, uz to, obradio i joπ neka liturgijska slavlja, kao i Marijino mjesto u obnovjenom bogosluæju za 25. obljetnicu Marije.Marija je vodila raËuna i o liturgijskoj godini, pa je mjesto blagdanskih dono sila razmatranja za doπaπÊe, korizmu i uskr-sno doba. Nije propustila osvrnuti se ni na joπ neka bogoπtovna slavlja.

MARIJA MEĐU HRVATIMABuduÊi da su neprestano bili izloæeni nasrtajima tuina, Hrvati su u Majci Isusovoj prepoznali i svoju dobru majku i moÊnu zagovornicu. Uz vjeru u Boga, uvjereni su da ih je oËuvala osobita lju-bav prema Gospi. Zato je Marija stalno izvjeπÊivala o marijanskim zbivanjima u domovini i u svijetu, osobito o Gospinim kongresima g. 1971. u Hrvat skoj, a i kasnijima marioloπkim znan stvenim sku-povima u domovini i u svijetu. Pisala je i o hrvatskim veleslavljima u Sinju, na Trsatu, u Solinu, Biskupiji, Mariji Bistrici... BuduÊi da marijanska svetiπta imaju va ænu ulogu u vjerniËkom æivotu katoli-Ëkih Hrvata, Marija ih je od poËetka opisivala i predstavljala, ona poznatija kao i ona manje poznata u domovini (A. Crnica, J. AntoloviÊ, ... P. Lubina) i sva imalo poznata u svijetu (A. Kata-liniÊ). Najprije bez nekog reda, a od g. 1986. slike hrvatskih Gospinih svetiπta i crkava rese 4. str. njezine korice, a na 3. str. njihov je kratak opis. K. JuriπiÊ obradio je i Gospine kapelice na makar-skom podruËju. U pola stoljeÊa Marija je tako prikazala gotovo sve nove crkve, kapele i kapelice diljem Lijepe

naπe, registrirala izradu i postavljanje novih Gospinih likova, a naπle su u njoj mjesta i sve vrednije vijesti iz svetiπtâ, ukoliko su bile dostupne.Marija je prikazala brojne Gospine æupe, obitelji, mlade i djecu, kako oni izraæavaju svoju ljubav prema Gospi i njoj se posveÊuju. Objavljene su i mnoge njihove fotografije. Nije izostavi-la predstaviti ni tolike redovniËke zajed-nice, koje kao da se natjeËu u ljubavi prema Gospi, i njihove pojedine Ëlanove sveta æivota.Majka Isusova bila je uvijek nadahnuÊe umjetnicima svih profila. Svoju pozor-nost Marija je posebno svratila na njezi-nu nazoËnost u hrvatskoj likovnoj umjet-nosti, najprije na enciklopedijski naËin iz pera J. A. Solde i kasnije na svoj naËin podrijetlom pojedinoga njezina lika pisa-njem M. MirkoviÊ. Gotovo sve Marijine naslovnice resi koja Gos pina vrijedna slika. Iz pera J. Antolo viÊa, A. KataliniÊa, J. ©etke, K. Kosora, M. ©kvorca, K. KriæaniÊa, R. ©utrina, G. JuriπiÊa, H. Bana, D. MarkoviÊa... predstavljena je i njezina nazoËnost u hrvatskoj knjiæevnosti, posebno u pojedinim pje-snicima, puËkim molitvicama i narodnim pjesmama. Objavljene su i brojni mari-janski stihovi najmlaih, mla dih, odraslih i veÊ poznatih hrvat skih pjesnika. Naπlo se mjesta i za novou glazbljene marijan-ske skladbe, a predstavljeni su i neki marijanski skladatelji.Marija je tijekom 50 godina odigrala svoju ulogu i ima razlog opstojnosti, πto ne znaËi da nije mogla uËiniti i viπe. Nikome ne smeta, teπko da je kome kon-kurencija, a djelomiËno popunja prazninu u hrvatskoj pisanoj rijeËi.KAJO

Hrvatski katoliËki tisak prije 50 godina bio je izraz neiskazive ljubavi hrvatskog naroda za svoju Crkvu, privræenosti koja se niËim ne moæe mjeriti. Joπ su bile duboke traume i rane prouzroËene muËeniËkom smrÊu kardinala A. Stepinca, pritisak na uËenike koji su pohaali vjeronauk danas je nezamisliv, a na nastavnike, profesore, novinare, direktore ustanova i u najmanjim, i uda-ljenim mjestima koji bi se javno oËitovali kao vjernici nezamislivo je i spominjati! Film, kazaliπte, dnevne i tjedne novine, knjige - sav javni æivot bio je duhovno i ideoloπki natopljen komunistiËkim, „materijalno-ateistiËkim pogledom na svijet“. Vjernici bilo koje religije, a pogo-tovo katolici bili su graani manje vri-jednosti, sa stalnim etiketiranjem da su „kao njihov Stepinac“ „kleronacionalisti“, primitivci, zatucani, koje je svakako tre-balo preodgojiti - milom ili silom.

KAO VODA U PUSTINJIZa II. vatikanski sabor, najvaæniji dogaaj stoljeÊa u Crkvi, vjernici su se pripremali molitveno i pokorniËki pomogali u Rimu okupljenim biskupima da budu pozorniji na nadahnuÊa Duha Svetoga i usmjere Crkvu po Boæjoj volji. U isto vrijeme to je bio i izraz nade da Êe i nama, vjernicima u „olovnim“ komunistiËkim zemljama biti lakπe æivjeti

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 409

u o Ë i m a s v o j i h Ë i t a t e l j a

”Marija”u očimasvojih čitatelja

i slobodnije svjedoËiti svoju vjeru. Stoga je razumljivo da je katoliËki tisak od naj-starijih do najmlaih vjernika bio doËe-kan kao voda u pustinji. Bila je to i informacija, i formacija, i molitva, i razo-noda, i duhovna literatura, i jednostavno - duhovni uæitak! Glas Koncila, Glasnik sv. Antuna Padovanskog i neπto kasnije Marija Ëitani su od prve do posljednje stranice s oduπevljenjem i radoπÊu. VeÊina vjernika u njima je nalazila utje-hu, poticaje na putu dobra, smirenje, radost i informacije o drugim krajevima, dogaajima u drugim Crkvama, i sve to Ëitala s iskrenom vjerom i Ëista srca.»itanje katoliËkog tiska postalo je pitanje osobnog krπÊanskog dostojanstva i identi-teta. Bila je to jutarnja i veËernja molitva, razmatranje i duhovni putokaz u svagda-njem æivotu. Knjige duhovnog sadræaja nisu se mogle kupiti ni u jednoj knjiæari, a æupnici su svoje posuivali vrlo opre-zno. Jer - sve πto je imalo predznak „hrvatski“, „katoliËki“ - bilo je opasno!To je vrijeme kad rijetko koja obitelj ima televiziju, djeca odrastaju u stabilnim, mahom siromaπnim obiteljima, ali u duhu opuπtena zajedniπtva - majke su kod kuÊe neusporedivo brojnije negoli u kasnijim vremenima. Razvedenih obitelji je malo. SlijedeÊih godina Êe biti pro-blem razdvojenih obitelji zbog oca na radu u inozemstvu, gdje Êe opet kato-liËki tisak biti - utjehom i duhovnom pomoÊi u odgoju djece.Marija je u tom duhu, zajedno sa Saborom, postupnim otvaranjem druπtva spram Crkve i tek odπkrinutim prosto-rom slobode, prihvaÊena kao lijepo duhovno πtivo πto odmara duh i duπu, i ohrabruje srce da se otvori Majci Isusovoj i s njom i njezinim zagovorom hoda u svagdanjem æivotu jednostavnije,


410 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

ljepπe i svetije. Za razliku od ostalih mjeseËnika i Glasa Koncila, Marija je svojim tekstovima hranila naπe duπe, iscjeljivala duhovne rane i ukazivala na Onu koja je uvijek tu. Gospa je po Mariji bliska, odana, samozatajna i spre-mna od svoga Sina isprositi ono πto je Ëitateljevoj duπi, tijelu, ili obitelji - naj-potrebnije. Njezini Ëitatelji isti su koji Ëitaju i Glas Koncila, i Glasnik sv. Antuna Padovanskog, i Glasnik Srca Isusova i Marijina, jer su jednostavni ljudi, mahom vjernice, koji toliko vole svoju Crkvu da kupuju - sve! Ali - Mari-ju doæivljavaju kao izravan razgovor s Gospom, kao svoje „rame za plakanje“.

POLAGANI ODMAK MLADIHSredinom πezdesetih, kasnije i viπe, vidi se odmak mladih vjernika od katoliËkog tiska. Dok na kioscima mogu kupiti πarene Ëasopise „pitke“ za Ëitanje, ali njima bliske po temama (πport, glazba, film, moda) ili one zahtjevnije, s izvr-snim novinarskim imenima, kakav je bio Vjesnik u srijedu, Vjesnik, recimo, kato-liËke novine, osim briljantnih Yvesa Ivonidesa, Berith i Don Jure te kasnije ©pira MarasoviÊa, nema novina koje bi bile namijenjene baπ njihovim interesima i potrebama. Tekstovi su u svim mje-seËnicima pisani jednoliËnim, struËnim stilom, profesionalno kao lekcije, i s malo dodira sa sasvim konkretnim æivotnim izazovima. Jedan od razloga je upravo mjeseËni ritam izlaæenja u kojem se ne moæe novinarski reagirati brzo, jasno i uËinkovito. Ipak, Marija i dalje pruæa duπi najpotre bnije: smiraj, nauk i neugasivu nadu da Êe Gospa, bez obzira na koji tekst, na kojeg autora, sve u æivotu, svojom maj Ëinskom brigom - okrenuti na dobro.

Zanimljivo je da su prvi Ëitatelji i najvjerniji. Oni koji su se pretpla-tili - Ëitat Êe, pa makar sebi uskra-tili mnogo toga. »itanje Marije potvrda je vjer-niËke vjernosti - Ëitat Êe dok god budu mogli.Danas se katoliËki tisak Ëita malo i ciljano. Svatko uzima svoj primje-rak pojedinog Ëasopisa, zna se πto koji donosi. Pretplatnici su - najviπe oni iz obitelji prvih generacija koji su stekli naviku da Ëitanjem svoju Crkvu upozna-ju i po onome πto ona sama o sebi piπe. Marija je u specifiËnu poloæaju, jer se njezini tekstovi nikad ne Ëitaju kao oni bilo kojih novina, nego - kao molitva! A onda je molitva - sve! I πto napiπe ured-nik, i πto piπu suradnici, i pjesme, i dogaaji iz Marijina svijeta, i popisi pokojnika, i zahvale s preporukama, i aforizmi, i πale na kraju.

POPUT SLIKE U CRKVIOno πto je Marijina slika u crkvi - uvijek okiÊena cvijeÊem i nekim tko pred njom kleËi, to je Marija meu tiskovinama koje se u crkvama mogu naÊi. Uzeti je u ruke vrlo je teπko ako one nisu Ëiste, ako srce kojemu se obraÊa s bilo koje stranice nije Ëisto. Ako je um koji bi se trebao obogatiti teoloπkim tekstovima o Mariji, komentarima ili opisima te povi-jesnim podacima o svetiπtima - ohol i samodostatan, neÊe na njezinim strani-cama naÊi niπta za sebe! Oni kojima


50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 411

srce, duh i duπa nisu ponizni - u Marijinim tekstovima naÊi Êe ogledalo i pravu sliku sebe - od koje Êe se uplaπiti! Upravo zbog toga - neÊe ju ni uzeti. Mjesto utjehe, Marija je takvima „tvrd govor“, ispit savjesti i opomena koju nisu spremni prihvatiti. »udesno je to, ali iskustvom potvreno - istinito! Marija se Ëita kao Litanije. U njoj se nalazi „majka dobrog savjeta“, „utjeha æalosnih“, „uzrok naπe radosti“, djevica premudra“, „utoËiπte greπnika“... Zatvorenici, bolesnici, prognanici, osobe u domovima za stare i bolesne - proËitat Êe je od „korice do korice“. Oni sigur-niji, samouvjereniji, uspjeπniji, jedva Êe naÊi neπto za sebe. Kao πto bi bilo neza-mislivo vidjeti Majku Isusovu na dvoru kralja Heroda i njegove nezakonite æene Herodijade. Kao πto je u zemaljskom æivotu Marija bila uglavnom meu malim, jednostavnim i bliskim ljudima, tako je danas prisutna po Mariji meu jednostavnima, „umornima i optereÊenima“, koje vodi Isusu. Zato je razumljivo, premda bolno, πto rijetki naπi vjerouËitelji svoje uËenike upuÊuju na Ëitanje katoliËkog tiska, pogotovo Marije, s obzirom da smo mi Gospin narod! Oni su teoloπki „potkovani“, veÊina radi savjesno i odgovorno, ali se Ëini da im nedostaje æara, oduπevljenja, Marijine jednostavnosti, bezazlenosti i opuπtenosti, optimizma i „zarazne vjere“ da Êe sve na kraju biti dobro, da su Isus i Marija uvijek pobjednici. Nedostaje im „pobjedniËkog mentaliteta“ koji dolazi od Duha Svetoga, pa zato ne mogu ni preporuËiti Mariju svojim uËenicima. S druge strane, meu njima Êe mnogi rado posegnuti za karizmatskim Ëasopisima koji imaju „peËat“ neËega vrijedna, lijepa i - uvezena! ©teta!

ŽIVOTNA SUPUTNICAPrije desetak godina svakom uËeniku u svom, osmom, razredu darivala sam Mariju svakog mjeseca. Jedva su Ëekali svatko svoj primjerak. Naravno, najprije su Ëitali πale, zatim aforizme, netko pje-smu - i to bi bilo sve! Ali - njihove majke, a pogotovo bake proËitale bi - sve! ©to je bilo viπe æivotnog iskustva, boli i trpljenja, viπe bi Ëitale. Tako je majka s bolesnim djetetom Mariju doæi-vljavala kao anela utjehe, a baka, kojoj je poginuo zet, zatim umrli i unuk i kÊi, pa je ostala sama s najmlaim unu kom, u Mariji je nalazila sugovornicu, zago-vornicu i pomoÊnicu. Marija se uzimala u ruke poboæno, sa suzom u oku.»estitajuÊi 50. obljetnicu Marije, ganuta sam Gospinom dobrotom spram moga naroda. Jer - gledajuÊi „u retrovizor“ vidim koliko je „biblijskog πarma“ u Marijinu postanku i ostanku u naπoj Crkvi i narodu. Kroz proteklih pola stoljeÊa na nebu hrvatskog novinarstva sjalo je i odsjalo mnogo medijskih zvi-jezda impresivnih imena i naklada, kojih jednostavno viπe nema! Potroπeni su. Ne isplate se. Nitko ih neÊe!U isto vrijeme Marija, kao poruka Gospina traje, prepoznatljivo biblijskim pismom Ëitana: snagom Duha Svetoga kojemu je Marija povjerovala i u kojemu je proroËki rekla: „Blaæenom Êe me zvati svi naraπtaji“ (Lk 1, 48) - izraæava Njezin duh pouzdanja, molitve i preda-nja u Boæje ruke svakog trenutka æivota svojih Ëitatelja. S druge strane - Marija kao izvorni hrvatski „proizvod“ ima i peËat duboke, iskrene, nepokolebljive vjere hrvatskog naroda u pobjedu Isusa i svoje „Najvjernije Odvjetnice“, ”Kraljice Hrvata”.Ana PENIΔ

Osim Ëasopisa, Uredniπtvo ”Marije” zala-galo se od poËetka da objavi i neke knjige, notne sveske, molitvene priruËni-ke i kalendare. Tako je za tisak priredilo i dalo objaviti:

I. KNJIŽNICA ”MARIJE”1. Ante KataliniÊ - DOBRI OTAC ANTIΔ - Split, 1967. - Rasprodano.2. Dr. o. Jeronim ©etka - FATIMSKE PORUKE MAJKE BOÆJE - Split, 1967. - Rasprodano.3. Dr. o. Jeronim ©etka - KRALJICA SRDACA - Razmatranja o Majci Boæjoj - Split, 1969. - Rasprodano.4. Dr. Natko FaranetiÊ - SVJETLO U TAMI - Kratki æivotopis oca fra Ante AntiÊa - Split, 1969. - Rasprodano.5. Hrvoslav Ban - OPSADA CRKVE U BISTRICI - Roman iz hrvatske vjerske povijesti - Split, 1971. - Rasprodano.6. –uro ZrakiÊ - SVI ME VOLE SAMO TATA NE - Roman - Split, 1972. - 16 izdanja u oko 80.000 primjeraka.7. Paula PreradoviÊ - KOLUMBOVA KU©NJA - Split, 1972.8. Jeronim ©etka - MIJENJAM SVIJET - Razmatranja za sveÊenike, redovnike i redovnice i vjernike - Split, 1974. (2600 primjeraka) - Rasprodano.9. Marko StaniÊ - ZAUSTAVI SE NA»AS - Split, 1976. (2000 primjeraka) - Rasprodano.10. Dr. o. Jeronim ©etka - HRVATSKA KR©ΔANSKA TERMINOLOGIJA - Split, 1976. (1300 primjeraka); Split, 1990. - reprint (1000 primjeraka).

11. Marko StaniÊ - SJEΔANJE NA SOLIN - Split, 1977. (2000 primjeraka) - Rasprodano.12. Marko StaniÊ - STOP - Da ti misao pomogne naÊi smisao - Split, 1979. (2000 primjeraka) - Rasprodano.13. Prof. Karlo Kosor - BILJE©KE O JEZIKU SUVREMENIH HRVATSKIH PISACA - Split, 1979. (tri izdanja u 5000 primjeraka).14. Dr. o. Jeronim ©etka - NA IZVORIMA RADOSTI - Razmatranja za sve dane u godini - Split, 1981. (2000 primjeraka) - Rasprodano.15. M. Kley - S NJOM POVEZANI - Split, 1982. (1500 primjeraka) - Rasprodano.16. Adolf Zimmermann - MEDITACIJE PRED UPALJENOM SVIJEΔOM - Split, 1982. (1500 primjeraka) - Rasprodano.17. Fra Vjeko VrËiÊ - GOVORI ÆUPNIK - Crtice iz æupniËkog æivota - Split, 1982. (2500 primjeraka) - Rasprodano.18. Fra Mario JuriπiÊ - UPOZNAJMO MARIJU - Svibanjska razmatranja - Split, 1984. (1500 primjeraka) - Rasprodano.19. R. Sprung - ZATVOR BEZ ZIDOVA - Bili smo Jehovini svjedoci - Split, 1984. (tri izdanja: 5000 primjeraka); 1987. (IV. izda-nje: 2000 primjeraka); 1990. (V. popravlje-no i proπireno izdanje: 2000 primjeraka); 1996. (VI. izdanje: 2000 primjeraka); 2002. (VII. izdanje: 2000 primjeraka).20. Bonaventura Duda - S PAPOM KROZ MARIJIN SVIBANJ - Izbor Papinih marijanskih tekstova - Split, 1986. (2000 primjeraka) - Rasprodano.21. Fra Mario JuriπiÊ - CVIJEΔE ZA MARIJU - Svibanjska razmiπljanja - Split, 1987. (1500 primjeraka); 1996. (II. izda-nje: 1000 primjeraka). 22. Nikola KuzmiËiÊ - UZ ISUSA NA KALVARIJU - Kriæni put Isusa

n a π a i z d a n j a

412 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

Našaizdanja


NazareÊanina - Split, 1987. (1500 primje-raka) - Rasprodano.

23. Gianni Sangalli (prev. I. Keravin) - ZDRAVO MARIJO - Pjesma hvale i nade - Split, 1987. (2000 primjeraka).

24. Fra Mario JuriπiÊ - S MAJKOM MILOSRDNOM - Svibanjska razmiπljanja - Split, 1988. (1500 primjeraka).

25. Petar Lubina - 25 GODINA ”MARIJE” - STVARNO KAZALO - Split, 1988. (400 primjeraka)

26. Josip Ante Soldo - BISKUPIJA - U prigodi 50. obljetnice posvete spomen crkve Naπe Gospe - Split, 1988. (2000 primjeraka).

27. Miroslav Bustruc - ABECEDIJADA - Zbirka aforizama - Split, 1989. (1500 pri-mjeraka) - Rasprodano.

28. Jure ©imunovoiÊ - UKORAK S VREMENOM - Mi danas i ovdje - Split, 1991. (1500 primjeraka) - Rasprodano.

29. Martin Kirigin - S MARIJOM KROZ GODINU - Misli uz marijanske blagdane i krunicu - Split, 1992. (2000 primjeraka).

30. Nikola ΔurËija - BOGOSLUÆNI KALENDAR SVETI©TA I ÆUPE GOSPE OD ZDRAVLJA U SPLITU - Split, 1992. - Rasprodano.

31. Nikola ΔurËija - OBI»AJNIK SVETI©TA I ÆUPE GOSPE OD ZDRAVLJA U SPLITU - Split, 1992. - Rasprodano.

32. Jure ©imunoviÊ - MI SADA I OVDJE - Na putu obnove naroda i domovine - Split, 1994. (1500 primjeraka) - Rasprodano.

33. Antonio Bello (prev. M. Kirigin i M. ©kunca) - MARIJA ÆENA NA©IH DANA - Split, 1994. (1500 primjeraka).

34. Petar Lubina - KRUNICA - MOJA MOLITVA - Split, 1994. (2000 primjera-ka) - Rasprodano.

50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 413

35. Fra Petar Lubina - MARIJANSKA HRVATSKA - Gospina svetiπta meu Hrvatima - Split, 1995. (1200 primjeraka).36. Fra Mario Crvenka - STAROZAVJET-NE ÆENE - Deset vrsnih æena Staroga zavjeta - Split, 1995. (1000 primjeraka).37. Petar Lubina - STOPAMA NAZARETSKE DJEVICE - Split, 1996. (2000 primjeraka); 2008. (II. dop. izda-nje: 2000 primjeraka).38. Jure ©imunoviÊ - DAR CRKVI I SVIJETU - Redovnici na putu za treÊe tisuÊljeÊe - Split, 1996. (1000 primjeraka).39. Vjenceslav GlibotiÊ - A ©TO VI KAÆETE?! - Svagdanje naπe æivotderine - Split, 1997. (2000 primjeraka).40. Mario Crvenka, OFM - SVETO-PISAMSKE ÆENE - Poznatije æene u Starom i Novom zavjetu - Split, 1997. (1000 primjeraka).41. Petar Lubina, OFM - BLAÆENOM ΔE ME ZVATI - Najpoznatije molitve Gospi - Split, 1998. (600 primjeraka); 2003. (II. dop. izdanje: 1000 primjeraka).42. Petar Lubina, OFM - FRA VJENCESLAV GLIBOTIΔ I NJEGOVO DJELO - Split, 1999. (500 primjeraka) - Rasprodano.43. Fra Vjenceslav GlibotiÊ (prir. P. Lubina) - JEKA JEDNOGA VREMENA - Izabrani uvodni Ëlanci iz ”Marije” - Split, 2000. (1000 primjeraka).44. Petar Lubina, OFM - GOSPIN ORGANIZATOR - Æivotni put fra Pavla Melade - Split, 2000. (1000 primjeraka). - Rasprodano.45. Fra Jure ©imunoviÊ - KAKO ÆIVJETI KR©ΔANSKI? - Razmiπljanja o krπÊanskom æivotu - Split, 2002. (1500 primjeraka).46. Fra Miroslav Bustruc - PUT NJEGOV I RODA NA©EGA - Oslikao Æelimir IvanoviÊ - Split, 2002. - Rasprodano.

414 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

47. Petar Lubina - KRUNICA - ÆIVOTNA SUPUTNICA - Split, 2003. (2000 primjera-ka); 2004. (II. izdanje: 1000 primjeraka).

48. Don Rozario ©utrin - VJERNI DJEVICI SLAVNOJ - Hrvatski velikani srca i uma - Split, 2004. (1000 primjeraka).

49. Petar Lubina, OFM - BOGORODICI DJEVICI - Izabrane marijanske molitve I. tisuÊljeÊa - Split, 2005. (1500 primjeraka).

50. Petar Lubina, OFM - MAJCI MILOSR–A - Izabrane marijanske moli-tve izmeu dvaju crkvenih raskola - Split, 2006. (1500 primjeraka).

51. Fra Mirko Buljac - RAST U VJERI - Promiπljanja i poticaji..., Split-Hrvace, 2007. (1000 primjeraka).

52. Petar Lubina, OFM - MOJA KRUNICA - Kako moliti krunicu - Split, 2007. (2000 primjeraka).

53. Petar Lubina, OFM - POMOΔNICI KR©ΔANA - Izabrane marijanske



50 godina ”MARIJA” 12/2012. - 415

molitve novijega doba - Split, 2008. (1500 primjeraka).

54. Fra Marko BabiÊ - U MARIJINOJ ©KOLI - S Marijom kroz liturgiju - Split, 2009. (1500 primjeraka).

55. Petar Lubina, OFM - UZORU NA©E NADE - Izabrane marijanske molitve naπeg doba - Split, 2009. (1500 primjeraka).

56. Petar Lubina, OFM - KRUNICA NA©IH DANA - Suvremena razmatranja uz molitvu Gospine krunice - Split, 2010. (1500 primjeraka).

57. Rina TomeliÊ - MOJA DJECA I JA - Crtice iz æivota jedne majke - Split, 2010. (1500 primjeraka).

58. Dinko AraËiÊ - MARIJA U RANOKR©ΔANSKOJ LITERATURI - Split, 2012. (700 primjeraka).

59. Petar Lubina, OFM - VODI» MARIJANSKOM HRVATSKOM - Kroz hrvatska Gospina svetiπta - Split, 2012. (1000 primjeraka).

60. Petar Lubina, OFM - MARIJA - MAJKA ISUSOVA I NA©A - ©to Crkva vjeruje i uËi o Gospi - Split, 2012. (700 primjeraka).

II. KNJIŽNICA ”MARIJE” - ”MUSICA CROATICA”1. Zlatan PlenkoviÊ - Ljubo StipiπiÊ - DJE»JA ZVONA - Split, 1970. (2000 primjeraka).

2. Marijan SmiljaniÊ - Kreπimir TiËiÊ - MALI SUCI - Musical - Split, 1976. (2000 primjeraka) - Rasprodano.

Ljubo StipiπiÊ - SKLADBE ZA MLADE - Split, 1980. (1500 primjeraka).

III. IZVAN NIZAPUT U ÆIVOT - Molitvenik i obrednik Prir. P. Lubina), Split - izdanje: III.

(1970. u 10.000 primjeraka), IV. (1973. u 10.000 primjeraka), V. (1978. u 10.000 primjeraka), VI. (1985. u 15.000 primje-raka), VII. (1989. u 20.000 primjeraka), VIII. (1999. u 15.000 primjeraka) i IX. (2009. u 7000 primjeraka).MALI PUT U ÆIVOT - (prir. P. Lubina) NekoÊ naslovljivan KR©ΔANSKI NAUK - Obrasci vjere, molitve, sakrament pomi-renja, sveta misa, priËest, ruæarij (kruni-ca) - viπe izdanja pretiskanih iz PUT U ÆIVOT ili prema njemu prireenih na 32, a kasnije na 48 stranica u preko 100.000 primjeraka.PUT U ÆIVOT HRVATSKOG VOJNIKA - Molitvenik (prir. P. Lubina), Split, 1992. (5000 primjeraka) i 1993. II. izd. (3000 primjeraka).Fra Nikola ΔurËija - LJEKARNIK - Obiteljski molitvenik za πtovatelje Gospe od Zdravlja, Split, 1994.Fra Petar KneæeviÊ - GOSPIN PLA» ili Muka Gospodina naπega Isukrsta i PlaË Matere njegove - Split, 2009. (4000 primjeraka).Separati tekstova (nekih) objavljivanih u ”Mariji” u nastavcima. Tako: Hrvoslav Ban, KRA–A MARIJINA KIPA (1970.), Dr. –uro KuntariÊ, MARIJANKA (1974.), Kardinal Karol Wojtyla, KRIÆNI PUT (1979.).

IV. KALENDARI- Dæepni (od g. 1972?) - u oko 550.000 primjeraka- Dæepni-preklopni (od g. 1964. do 1971.);- Plastificirani kartonËiÊ (od g. 1984.) - u oko 250.000 primjeraka.- Zidni (od g. 1964) - u oko 1.250.000 primjeraka.Narudæbe: “Marija“, Trg G. Bulata 3, 21000 Split, tel/faks. (021) 348-184 ili 340-193, e-mail: [email protected]

Zlatna ”Marija” (Urednik) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361Osobna iskaznica (K. JoliÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362Papina Ëestitka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 364Marija u biblijskoj egzegezi danas (M. ZovkiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 366»itateljica od prvog broja (V. PrliÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370Djevica Bogorodica u svetootaËkoj predaji - noviji pogledi (I. BodroæiÊ) . . . . . . 372Isusova Majka u pokladu vjere danaπnjeg krπÊanina (D. AraËiÊ) . . . . . . . . . . . . 375Marijino otajstvo u Misama bl. Djevice Marije (M. BabiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . 380Marija u puËkoj poboænosti hrvatskih vjernika (J. ©imiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 383Djeca i mladi u Marijinoj πkoli (s. V. MandariÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385Koji je najstariji hrvatski Gospin lik? (P. Lubina) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388Marija i ”genij æene” u suvremenom svijetu (s. N. Gaπpar) . . . . . . . . . . . . . . . . 390Bogorodica u vjeri i praksi hrvatskih vjernika danas (V. Reljac) . . . . . . . . . . . . 393Gospa u hrvatskomu modernom pjesniπtvu (s. M. od Presv. Srca) . . . . . . . . . . . 396Hrvatska marijanska likovna umjetnost nakon II. vat. sabora (A. B. Periπa) . . . . 399Marijin lik u suvremenoj hrvatskoj duhovnoj glazbi (s. K. Koprek) . . . . . . . . . . 402Marija u 50 godina ”Marije” (Kajo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 406”Marija” u oËima svojih Ëitatelja (A. PeniÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409Naπa izdanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 412

OVAJ BROJ ”MARIJE” POTPISAN JE ZA TISAK 6. STUDENOGA 2012.

Sadržaj

s a d r æ a j

416 - ”MARIJA” 12/2012. 50 godina

M A R I J A - vjerski list za Marijine štovatelje Osnivač i izdavač: Provincijalat Franjevačke provin cije presv. Otkupitelja, Split;

Urednik: fra Petar Lubina - Adresa Izdavača, Uredništva i Uprave: Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split;tel/faks (021) 348-184 ili tel.: 340-190; e-mail: [email protected].

List izlazi svakog mjeseca, osim u kolovozu i rujnu. - Cijena: pojedinačni broj 7 kn; godišnja pretplata 70 kn;za inozemstvo 15 eura ili 18 USD ili odgovarajući iznos u drugoj valuti - običnom poštom. Zračnom poštom:

Amerika i Kanada 25 USD i Australija 35 AUD. Na više od 10 primjeraka, 10 % popusta.Naš račun: (“Marija” - Split) 2330003-3200726444 poziv na broj 40139576001 Splitska banka, SG Group;

devizni račun: SG Splitska banka, 40139576026 EUR; IBAN HR 76 2330 0033 2007 2644 4; SWIFT: SOGE HR 22;Tisak: “Slobodna Dalmacija print” d.o.o. - Split.

Hvala vam, dragi Ëitatelji, za pola stoljeÊa vaπe vjernosti!Dobru pripravu za BoæiÊ

i na dobro vam doπlo Poroenje Isusovo æeli

Uredniπtvo ”Marije”

n a š a m a r i j a n s k a s v e t i š t a

NASLOVNA SLIKA: Kraljica Hrvata - oltar u kripti Majke Božje Lurdske u Zagrebu

Srasla s narodomSrasla je Majka Gospodinova sa sud-binom hrvatskog naroda. S njim je u vrijeme njegova dolaska na obale plavog Jadrana. Po kamenim crkvama njegove obale i morskim plavetnilom razasutim otocima prisutne su nje-zine svete prilike uzviπene ljepote, æariπta i simboli πtovanja Gospe u Hrvata. U njima prepoznaje Majku BogoËovjekovu, uzviπenu predodæbu ljudske svakidaπnjice - sliku majke i djeteta, izraz ljubavi najprirodni-je. Majka ga nikad ne napuπta kroz Ëetrnaeststoljetnu burnu povijest njegova opstanka. Ni dok vodi teπke ratove za obranu Domovine, niti dok podnosi velike kuπnje i gine braneÊi rodnu grudu od neprijateljskih zavo-jevaËa. Bizant, Osmanlije, Austrija, Maarska, Nijemci, Talijani i Srbi ruπe njegovu baπtinu, otimlju zemlju, zarobljuju njegov puk, ali mu ne uspijevaju uniπtiti Ëasti, dostojanstva i poπtenja. Mnogi ga varaju i tlaËe, æele mu iskorijeniti vjeru, jezik, narodnu svijest i sve ono πto je odraz hrvatske stoljetne krπÊanske kulture i civilizaci-je. No, on se ne da smesti! Diæe svoje oËi i gleda u Majku Gospodinovu koja bdije nad njim, na vrhovima njegovih breæuljaka, po kriæanjima njegovih putova... ”Advocata Croatiae, fidelissima Mater - Odvjetnica Hrvatske, najvjernija Majka.” Ona

ga grli svojom majËinskom rukom i zakriljuje plaπtem svoga zagovora. »uva ga od krivovjerja, ulijeva mu snagu da izdræi pred novovjekom kugom ateizma, bezboænog komu-nizma, sekularizacije, potroπaπtva, diktature relativizma... Pruæa mu svoje utvrde i bedeme da ga zaπtiti i obrani od neprijatelja. S njime tako gladuje i æea, trpi i pati, moli i posti, pada i ustaje, bori se i nada.... Pomaæe mu prebroditi povijesne krize i kuπnje, dok se po njegovim obiteljima pre-biru zrnca krunice, nose medaljice i πkapulari, njoj u Ëast Ëine zavjeti... S njime postaje ”selica” i prati ga u bijegu pred osvajaËem. Njezin sveti lik skriven je u torbi ”ujaka”, njegovih predvodnika. »asti ga i u novoj nase-obini, a on ga podsjeÊa na stari kraj i stvara ozraËje doma i blizine, nuæno za razvoj poboænosti. Prati ga iseljena po drugim zemljama i kontinentima. Æeljni doma i domovine, s Gospinim likom iz svoga kraja osjeÊaju se ukuÊanima Boæjim, baπtinicima neba, a ne strancima. Bez Gospe i njezi-nih svetiπta, orijentira i smisla, bez molitve i hodoËaπÊa hrvatski katolici ne bi prebrodili poteπkoÊe u svojoj proπlosti, a Majka im Gospodinova i dalje ostaje znak pouzdane nade i utjeha im je na putu prema nebeskoj Domovini. I danas ih Ëuva i πtiti te im pruæa ruku svoju pomoÊnicu, a oni je vole i poπtuju. Uza nju su u dani-ma blagostanja i sreÊe, u vremenu tjeskobe i straha, nesigurna pogleda u buduÊnost. Uz Mariju i s Marijom, ”PoËetkom boljega svijeta”.

”MARIJA” TIJEKOM 50 GODINA IZLAÆENJA: 2 urednika imala 2 tiskare u kojima je tiskana 6 puta godiπnje izlazila od 1963. do 1965. 8 puta godiπnje izlazila 1966. i 1967. 10 puta godiπnje izlazi od 1968. do danas 20 godina ureivao ju je fra Vjenceslav GlibotiÊ 20 x 14 cm format joj je od poËetka do danas 30 godina ureivao ju je fra Petar Lubina 32 stranice imali su brojevi prvoga godiπtu 40 stranica imaju brojevi od ljeta 1974. 48 stranica imali su brojevi od 1964. do 1974. 350 razliËitih Gospinih likova objavila na naslovnici 483 sveska iziπla dosad (562 broja) 7000 primjeraka tiskano prvog broja 14.000 primjeraka bila najviπa naklada 1971. 20.032 ukupno objavljene stranice dosad

franjevci-split.hr · 2020. 4. 28. · s marijom po svijetu Split, 2012. Godina L. Cijena: 7 kn 12...

Documents

Transcript of franjevci-split.hr · 2020. 4. 28. · s marijom po svijetu Split, 2012. Godina L. Cijena: 7 kn 12...