Bridget Jones Na Rubu Pameti

256
Helen Fielding NASLOV IZVORNIKA Hvala Gillon Aitken, Sunetri Atkinson, Peteru Bennet-Jonesu, Fran-kieu Bridgevvoodu, Richardu Colesu, Richardu Curtisu, Scarlett Curtis, Pam Dorman, Ursuli Doyle, Breene Farrington, Nellie Fielding, obitelji Fielding, tvrtki »First Circle Films«, Andremi Forbesu, Colinu Firthu, Pauli Fletcher, Piersu Fletcheru, Hen-rietti Perkins, Traceyu MacLeodu, Sharon Maguire, Tini Jen-kins, Sari Jones, Emmi Parry, Harrvju Ritchieu, Šarah Sands, Tomu Shoneu, Peteru Strausu, Russu Warneru, tvrtki »Wor-king Title Films« za inspiraciju, povratne informacije i potporu. Posebno zahvaljujem Kevinu Curranu. Istraživanje obavila Sara Jones 1i sretno su živjeli do kraja života Ponedjeljak, 27. siječnja kg — 58,5 (totalno utapanje u masti), dečko — 1 (hura!), ševe — 3 (hura!), kalorija — 2.100, kalorija potrošenih seksom — 600, znači ukupno kalorija — 1.500 (uzornoj 7.15. Hura! Godine ludosti su prošle. Već četiri tjedna i pet dana u uspješnoj sam vezi s odraslim muškarcem, što dokazuje da nisam ljubavni izopćenik kao što sam se prije bojala. Osjećam se sjajno, kao Jemima Goldsmith i njoj slične ozarene mladenke na otvaranju bolnice za liječenje oboljelih od raka, s velom na licu, dok ih svi zamišljaju u krevetu s Imranom Kha-nom. Gle! Mark Darcy maloprije se pomaknuo. Možda se probudi i upusti u raspravu sa mnom. 7.30. Mark Darcy nije se probudio. Znam, ustat ću i pripremiti mu fantastičan doručak. Kobasice, omlet s gljivama ili možda jaja na benediktinski ili firentinski način. 7.31. Sve ovisi o tome kakva su to zapravo jaja na benediktinski ili firentinski način. 7.32. A nemam ni gljiva ni kobasica. 7.33. A niti jaja. 7.34. Kad malo bolje razmislim — nema ni mlijeka. 7.35. Još se nije probudio. Mmmm. Baš je zgodan. Volim ga gledati dok spava. Ima jako seksi ramena i dlakava prsa. Pa i nije bitno da je seksi. Mene zanima samo njegova pamet. Mmmm. 7.37. Još se nije probudio. Ne smijem biti bučna, ali bih ga možda mogla suptilno probuditi telepatskim vibrama.

Transcript of Bridget Jones Na Rubu Pameti

Helen Fielding

NASLOV IZVORNIKAHvalaGillon Aitken, Sunetri Atkinson, Peteru Bennet-Jonesu, Fran-kieu Bridgevvoodu, Richardu Colesu, Richardu Curtisu, Scarlett Curtis, Pam Dorman, Ursuli Doyle, Breene Farrington, Nellie Fielding, obitelji Fielding, tvrtki »First Circle Films«, Andremi Forbesu, Colinu Firthu, Pauli Fletcher, Piersu Fletcheru, Hen-rietti Perkins, Traceyu MacLeodu, Sharon Maguire, Tini Jen-kins, Sari Jones, Emmi Parry, Harrvju Ritchieu, Šarah Sands, Tomu Shoneu, Peteru Strausu, Russu Warneru, tvrtki »Wor-king Title Films« za inspiraciju, povratne informacije i potporu.Posebno zahvaljujem Kevinu Curranu.Istraživanje obavila Sara Jones1isretno su živjeli do kraja života

Ponedjeljak, 27. siječnjakg — 58,5 (totalno utapanje u masti), dečko — 1 (hura!), ševe — 3 (hura!), kalorija — 2.100, kalorija potrošenih seksom — 600, znači ukupno kalorija — 1.500 (uzornoj 7.15. Hura! Godine ludosti su prošle. Već četiri tjedna i pet dana u uspješnoj sam vezi s odraslim muškarcem, što dokazuje da nisam ljubavni izopćenik kao što sam se prije bojala. Osjećam se sjajno, kao Jemima Goldsmith i njoj slične ozarene mladenke na otvaranju bolnice za liječenje oboljelih od raka, s velom na licu, dok ih svi zamišljaju u krevetu s Imranom Kha-nom. Gle! Mark Darcy maloprije se pomaknuo. Možda se probudi i upusti u raspravu sa mnom.7.30. Mark Darcy nije se probudio. Znam, ustat ću i pripremiti mu fantastičan doručak. Kobasice, omlet s gljivama ili možda jaja na benediktinski ili firentinski način.7.31. Sve ovisi o tome kakva su to zapravo jaja na benediktinski ili firentinski način.7.32. A nemam ni gljiva ni kobasica.7.33. A niti jaja.7.34. Kad malo bolje razmislim — nema ni mlijeka.7.35. Još se nije probudio. Mmmm. Baš je zgodan. Volim ga gledati dok spava. Ima jako seksi ramena i dlakava prsa. Pa i nije bitno da je seksi. Mene zanima samo njegova pamet. Mmmm.7.37. Još se nije probudio. Ne smijem biti bučna, ali bih ga možda mogla suptilno probuditi telepatskim vibrama.7.40. Možda.... AAAAH!7.50. To se Mark Darcy uspravio u krevetu i zaurlikao: »Ma daj, Bridget, prestani. K vragu. Prestani zuriti u mene dok spavam. Nađi si neku drugu zabavu.«8.45. U Coins Cafeu uz cappuccino, čokoladni croissant i cigaretu. Olakšanje je popušiti pljugu na javnom mjestu i ponašati se neprimjereno. Zapravo je jako komplicirano imati muškarca u kući, jer ne možeš slobodno ostati u kupaonici koliko ti treba i pretvoriti je u plinsku komoru zato što znaš da onaj drugi kasni na posao, da mu je sila i slično. A smeta mi i Markovo uredno slaganje gaća prije spavanja, jer mi je sad neugodno jednostavno baciti odjeću na pod. Osim toga, večeras opet dolazi pa moram ići u trgovinu prije ili poslije posla. Dobro, ne moram, ali me zastrašuje činjenica što to želim, na čudan, možda genetski zadan način koji nipošto ne smijem priznati Sharon.8.50. Mmm. Pitam se kakav bi Mark Darcy bio otac (svojoj djeci, mislim. Ne meni. To bi stvarno bilo edipovski bolesno).8.55. Ma ne smijem dopustiti da me to opsjeda. Niti fantazirati.9.00. Pitam se hoće li nam Una i Geoffrev Alconburv dopustiti da na njihov travnjak postavimo veliki šator za svadbu — fuuuuj! Mama se drznula ući u moj kafić u plisiranoj suknji »Coun-try Casuals« i kaputiću boje zelene jabuke sa sjajnim zlatnim gumbima. Kao da je svemirac uletio u parlament, zapljuvao sve svojim balama i mirno sjeo u prvu klupu.

»Jutro, zlato«, cvrkutala je. »Baš idem u Debenhams, a znam da ti uvijek ovdje doručkuješ. Htjela sam samo navratiti ipitati za kad da ti naručim odreðivanje boja. O, baš bi mi pasala kava. Misliš da će mi htjeti ugrijati mlijeko?«»Mama, već sam ti rekla da me ne zanima odreðivanje boja«, mrmljala sam, ljubičasta u licu, dok su ljudi zurili, amrzovoljna, brzonoga konobarica dojurila do nas.»Ne budi tako dosadna. Zlato, moraš pokazati tko si! I nemoj stalno sjediti na ogradi i gledati kako svijet prolazi krajtebe. O, dobar dan, dušo.«Mama se prebacila na svoj polagani, ljubazni glas kojim kao da je govorila: »Pokušajmo se sprijateljiti što boljemožemo s konobarima i bez očitog razloga biti najbolji gost u kafiću.«»Nda. Da. Vidimo. Znate. Što. Naručila bih. Kavu. Jutros sam u Grafton Undervroodu s mužem Colinom već popilatoliko čaja da mi je zlo od njega. A biste li mogli ugrijati malo mlijeka? Ne podnosim hladno mlijeko u kavi. Od togaimam probavne probleme. A moja kći Bridget će...«Grrr. Zašto roditelji to rade? Zašto? Je li to očajnička molba odrasle osobe da joj se pokloni malo pozornosti i tako jojse pokaže koliko je važna ili je naš urbani naraštaj prezaposlen i presumnjičav da bi bio otvoren i društven? Sjećam sekako sam se, kad sam prvi put došla u London, svima smiješila sve dok mi se na pomičnim stubama u podzemnoj tipiza mene nije izdrkao na leða.»Espressicu? Filtericu? Makijato? Slagiranu? Cappuccino s obranim ili dekaf«, ispalila je konobarica, povlačeći svetanjure sa stola prema sebi i gledajući me optužujućim pogledom kao da sam ja odgovorna za mamu.»Dekaf cappuccino s obranim«, prošaptala sam ispričavajućise.»Baš je osorna. Ona ne zna engleski«, mrštila se mama iza konobaričinih leda. »Čudan je ovo grad, jelda? I ti ljudistvarno ne znaju što bi obukli ujutro?«Helen Fielding7.35. Još se nije probudio. Mmmm. Baš je zgodan. Volim ga gledati dok spava. Ima jako seksi ramena i dlakava prsa.Pa i nije bitno da je seksi. Mene zanima samo njegova pamet. Mmmm.7.37. Još se nije probudio. Ne smijem biti bučna, ali bih ga možda mogla suptilno probuditi telepatskim vibrama.7.40. Možda.... AAAAH!7.50. To se Mark Darcy uspravio u krevetu i zaurlikao: »Ma daj, Bridget, prestani. K vragu. Prestani zuriti u mene dokspavam. Naði si neku drugu zabavu.«8.45. U Coins Cafeu uz cappuccino, čokoladni croissant i cigaretu. Olakšanje je popušiti pljugu na javnom mjestu iponašati se neprimjereno. Zapravo je jako komplicirano imati muškarca u kući, jer ne možeš slobodno ostati ukupaonici koliko ti treba i pretvoriti je u plinsku komoru zato što znaš da onaj drugi kasni na posao, da mu je sila i

slično. A smeta mi i Markovo uredno slaganje gaća prije spavanja, jer mi je sad neugodno jednostavno baciti odjećuna pod. Osim toga, večeras opet dolazi pa moram ići u trgovinu prije ili poslije posla. Dobro, ne moram, ali mezastrašuje činjenica što to želim, na čudan, možda genetski zadan način koji nipošto ne smijem priznati Sharon.8.50. Mmm. Pitam se kakav bi Mark Darcy bio otac (svojoj djeci, mislim. Ne meni. To bi stvarno bilo edipovskibolesno).8.55. Ma ne smijem dopustiti da me to opsjeda. Niti fantazirati.9.00. Pitam se hoće li nam Una i Geoffrev Alconburv dopustiti da na njihov travnjak postavimo veliki šator za svadbu— fuuuuj!Mama se drznula ući u moj kafić u plisiranoj suknji »Coun-try Casuals« i kaputiću boje zelene jabuke sa sjajnimzlatnim

gumbima. Kao da je svemirac uletio u parlament, zapljuvao sve svojim balama i mirno sjeo u prvu klupu.»Jutro, zlato«, cvrkutala je. »Baš idem u Debenhams, a znam da ti uvijek ovdje doručkuješ. Htjela sam samo navratiti ipitati za kad da ti naručim odreðivanje boja. O, baš bi mi pasala kava. Misliš da će mi htjeti ugrijati mlijeko?«»Mama, već sam ti rekla da me ne zanima odreðivanje boja«, mrmljala sam, ljubičasta u licu, dok su ljudi zurili, a

mrzovoljna, brzonoga konobarica dojurila do nas.»Ne budi tako dosadna. Zlato, moraš pokazati tko si! I nemoj stalno sjediti na ogradi i gledati kako svijet prolazi krajtebe. O, dobar dan, dušo.«Mama se prebacila na svoj polagani, ljubazni glas kojim kao da je govorila: »Pokušajmo se sprijateljiti što boljemožemo s konobarima i bez očitog razloga biti najbolji gost u kafiću.«»Nda. Da. Vidimo. Znate. Što. Naručila bih. Kavu. Jutros sam u Grafton Undenvoodu s mužem Colinom već popilatoliko čaja da mi je zlo od njega. A biste li mogli ugrijati malo mlijeka? Ne podnosim hladno mlijeko u kavi. Od togaimam probavne probleme. A moja kći Bridget će...«Grrr. Zašto roditelji to rade? Zašto? Je li to očajnička molba odrasle osobe da joj se pokloni malo pozornosti i tako jojse pokaže koliko je važna ili je naš urbani naraštaj prezaposlen i presumnjičav da bi bio otvoren i društven? Sjećam sekako sam se, kad sam prvi put došla u London, svima smiješila sve dok mi se na pomičnim stubama u podzemnoj tipiza mene nije izdrkao na leða.»Espressicu? Filtericu? Makijato? Šlagiranu? Cappuccino s obranim ili dekaf«, ispalila je konobarica, povlačeći svetanjure sa stola prema sebi i gledajući me optužujućim pogledom kao da sam ja odgovorna za mamu.»Dekaf cappuccino s obranim«, prošaptala sam ispričavajućise.

»Baš je osorna. Ona ne zna engleski«, mrštila se mama iza konobaričinih leða. »Čudan je ovo grad, jelda? I ti ljudistvarno ne znaju što bi obukli ujutro?«Helen FieldingSlijedila sam njezin pogled usmjeren na pomodne trustafari-janke za susjednim stolom. Jedna je tipkala na laptopu, ana sebi je imala rastafarijansku kapu, nešto slično runu, podsuknju i timberlenke na nogama, dok je druga, u Pradinimcipelama šiljastih potpetica, planinarskim soknama, bickama, kaputu od ljame do poda i s butanskim vunenimpastirskim šeširom sa štitnicima za uši, urlala u mobitel: »Čuj, i veli ti on meni da će me izbaciti iz stana ako me opetvidi da pušim. A onda ja njemu velim: 'Ma daj odjebi, tata'.« Dotle je njezin šestogodiš-njak jadno bockao prženekrumpiriće u tanjuru.»Ta djevojka tako razgovara sa samom sobom?« pitala je mama. »Baš živiš u smiješnom svijetu. Ne bi ti bilo boljekad bi živjela medu normalnim ljudima?«»Ovo jesu normalni ljudi«, rekla sam bijesno, kimnuvši prema ulici kojom je, na žalost, baš prolazila opatica usmeðem habitu i gurala u kolicima dva djeteta.»Eto zato si ti sva smotana.«»Nisam smotana.«»Jesi«, rekla je. »Onda, kako ti je s Markom?« »Krasno«, rekla sam sanjarski, na što se oštro zagledala u mene.»Nećeš valjda s njim raditi 'ono'. Onda te neće oženiti, znaš.«Grrr. Grrrr. Čim sam počela izlaziti s čovjekom kojega mi je osamnaest mjeseci (»Malcolmov i Elainein sin, zlato,rastavljen, strašno sam i bogat«) pokušavala na silu namjestiti, počela sam se osjećati kao da sudjelujem u nekoj utrcisa zaprekama teritorijalne vojske, verem se uza zidove i mreže da doma donesem srebrni pokal s vrpcom.»Znaš što poslije kažu«, nastavila je. »'O, ta je bila laka.' Naime, hoću ti reći, kad je Merle Robertshaw počela izlazitis Percivalom, majka joj je rekla: 'Pazi da mu ona stvar služi samo za pišanje'.«»Mama«, pobunila sam se. To je bilo malo previše. Prije samo šest mjeseci nikuda nije išla bez portugalskogtouropera-tora s muškom torbicom.7/J

»O, pa nisam ti rekla«, prekinula me, glatko mijenjajući temu: »Una i ja idemo u Keniju.« »Molim!« povikala sam.»Idemo u Keniju! Zamisli, zlato! U najcrnju Afriku!«Mozak mi se vrtio kao mikser tražeći moguće objašnjenje, a onda je stao: Mama je postala misionarka? Mama je opetposudila video Moja Afrika! Mama se iznenada sjetila filma Roðen slobodan i odlučila zadržati lavove?»Da, zlato. Ići ćemo na safari i upoznati se s plemenom Masai, a onda ostati u hotelu na samoj plaži!«Mikser je napravio klik i stao baš na nizu sablasnih slika postarijih njemačkih dama koje se na plaži seksaju s lokalnim

mladcima. Tupo sam zurila u mamu.»Nećeš valjda opet početi muljati?« pitala sam. »Tata se jedva oporavio od Julija.«»Ma daj, zlato! Ne znam zašto ste se svi zbog toga uznemirili! Julio mi je bio samo prijatelj — prijatelj s kojim sam sedopisivala! Svi mi trebamo prijatelje, zlato. Pa čak i u najboljem braku jedna osoba jednostavno nije dovoljna: morašimati prijatelje svih godina, rasa, vjera i plemena. Moraš širiti svoje spoznaje na svakom...«»Kad idete?«

»Ne znam, zlato. To je samo ideja. Ali moram juriti. Book!« Sranje. Već je 9.15. Kasnim na jutarnji sastanak.11.00. Ured »Uspravi se, Britanijo«. Na sreću zakasnila sam samo dvije minute na sastanak i uspjela sakriti kaput isrolati ga u loptu kako bih stvorila ugodan osjećaj da sam već satima tu i da sam se jednostavno zadržala na nekomhitnom koordinacijskom poslu negdje u zgradi. Pribrano sam ušla, probijajući se kroz jeziv ured preplavljen rječitimostacima loše televizije — ondje je ovca za napuhavanje s rupom u stražnjici, pa napuhana Claudia Schiffer s glavomMadeleine Albright, pa veliki kartonski natpis: »LEZBIJKE! Van! Van! Van!« — prema mjestu gdje je Richard Finchpokazivao svoje kratke zaliske i naočale u stilu Jarvisa Cockera a njegovo se debelo tijelo, jezivo ugurano u retroHelen Fielding16safari odijelo iz sedamdesetih, naginjalo nad dvadesetak okupljenih članova istraživačkog tima.»Gle, Bridget Bez Gaća opet kasni«, vikao je, primijetivši me kako dolazim. »Ne plaćam te da rolaš kapute u loptu ipokušavaš izgledati nedužno, plaćam te da se pojavljuješ na vrijeme i da dolaziš s idejama.«Čovjek ne može izdržati da ga dan za danom ne poštuju.»Dobro, Bridget!« grmio je. »Zamisli novu laburisticu. Zamisli slike i uloge. Hoću Barbaru Follett u studiju. Nekapromijeni Margaret Beckett. Naglasci. Crna haljinica. Čarape. Hoću da Margaret izgleda nepodnošljivo seksi.«Nekad mi se čini da apsurdi koje od mene traži Richard Finch nemaju granica. Jednoga ću dana nagovoriti HarrietHar-man i Tessu Jowell da stoje u samoposluživanju dok ja ispitujem prolaznike koja je koja, ili ću pokušatinagovoriti Gospodara lova da trči gol poljem dok ga progoni krdo zlih lisica. Moram pronaći korisniji posao koji ćeme više ispunjavati. A da postanem bolničarka?11.03. Za radnim stolom. Dobro, idem nazvati laburističkog predstavnika za tisak. Mmmm. Stalno mi se u mislivraćaju seksi prizori. Nadam se da se Mark Darcy nije jutros ozbiljno naljutio. Pitam se je li prerano da ga zovem naposao.11.05. Da. Kao što piše u knjizi Kako dobiti ljubav kakvu želiš — ili možda u onoj Kako zadržati ljubav kad je naðeš7.— stapanje muškarca i žene vrlo je osjetljivo pitanje. Muškarac mora progoniti. Čekam da me nazove. Mogla bih

pročitati materijale i upoznati se s novom laburističkom politikom ako stvarno dobijem Margaret Beckett na telefon...Fuuuj!11.15. Opet je urlikao Richard Finch. Dobila sam lov na lisice umjesto laburistica i moram snimiti prilog u živo izLeicester-shira. Ne smijem paničariti. Samouvjerena sam, razumna, odgovorna i potpuna žena. Moj osjećajsamosvijesti ne proistječe iz onoga što sam postigla u svijetu nego iz mene same. Sigurna

sam, razumna... O Bože. Lijeva kao iz kabla. Ne želim ići u svijet koji izgleda poput križanca frižidera i bazena.11.17. Zapravo je jako dobro kad ti daju intervju. Velika odgovornost — relativno govoreći, iako se ne može mjeriti sodlukom hoćeš li poslati krstareće rakete na Irak ni s držanjem štipaljke na glavnom arterijskom zalisku za vrijemeoperacije — ali prilika da uništiš ubojicu lisica pred kamerom i izvedeš zaključak poput Teremvja Paxmana urazgovoru s iranskim — ili iračkim — veleposlanikom.11.20. Možda me čak zamole da napravim pokusni prilog za Newsnight.11.21. Ili seriju kratkih specijaliziranih reportaža. Hura! Dobro, idemo izvaditi materijale... Gle, telefon.11.30. Htjela sam se ne obazirati na nj, ali sam pomislila da bi mogla biti žrtva intervjua: njegova ekscelencija SirHugo Boyn-ton — ubojica lisica koji će mi dati sve upute o silosima, svinj-cima koji mi ostaju slijeva i slično pa sampodigla slušalicu: Magda.»Bok, Bridget! Zovem te jer sam ti samo htjela reći u kahli-cu! U kahlicu! Piški u kahlicu!«Začula se buka kao da se nešto razbija, zatim je uslijedio zvuk tekuće vode pa je netko u pozadini zavrištao poputMuslimana kojeg kolju Srbi uz prijeteće: »Dobit ćeš od mame po guzi! Po guzi!«»Magda!« vikala sam. »Vrati se!«»Oprosti, stara«, rekla je kad se ipak vratila. »Samo sam ti htjela reći... gurni tog pišonju u kahlicu! Ako ga ostaviš dati visi vani, sve će ti curiti po podu!«»Imam gužvu na poslu«, rekla sam preklinjući. »Za dvije minute moram krenuti u Leicestershire...«»Sjajno, divno, samo ti meni meći sol na ranu, svi ste vi glamurozni i važni, a ja sam se zabila u kuću s dva stvorenjakoja još ne govore engleski. No dobro, samo sam te nazvala daHelen Fieldingti kažem kako sam se s mojim zidarom dogovorila da sutra skoči do tebe i napravi ti police. Oprosti što sam te gnjavilas mojim dosadnim kućnim problemima. Zove se Garv Wilshaw. Bok.«Telefon je zazvonio prije nego što sam je stigla ponovno nazvati. Jude je jecala kao ovca.»Dobro je, fude, dobro«, rekla sam gurajući telefon pod bradu i pokušavajući spremiti izreske u torbu.

»Opet Podli Riiiichaaaard.«O, Bože. Poslije Božića smo Shaz i ja uvjerile fude da će, ako još samo jednom bude s Podlim Richardom vodila

sulud razgovor o živom pijesku njegova problema sa stalnom vezom, završiti u duševnoj bolnici pa onda neće moći nina kakve izlete, razgovore s psihijatrom niti će još godinama imati zajedničku budućnost jer će biti u Ustanovi.U sjajnom junačkom pothvatu samoljublja dala mu je nogu, ošišala se i počela pojavljivati na svom ozbiljnom poslu uCityju u kožnoj jakni i trapericama spuštenim na bokove. Svaki Hugo, Johnnv ili Jerrers u prugastoj košulji, koji seikad nezainteresirano pitao što se skriva ispod Judina kostima, katapultiran je u stanje prijapskog ludila pa se čini da jojsvake večeri drugi visi na telefonu. Ali je nekako cijela priča o Podlom Richardu uvijek rastuži.»Pregledavala sam sve što je ostavio, bila sam spremna sve to baciti kad sam našla ovu knjigu za samopomoć... kojase... koja se zove...«»Sve je O. K. Možeš mi reći.«»Zove se Kako izlaziti s mlaðim ženama: vodič za muškarce iznad trideset pete.« Isuse.»Osjećam se strašno, strašno...«, govorila je, »... ne mogu podnijeti pomisao da opet moram prolaziti kroz pakao nekeveze... U to more ne mogu uroniti... Zauvijek ću ostati sama...«Nastojeći pronaći ravnotežu izmeðu prijateljstva i nemogućnosti da stignem u Leicestershire u prekratkom roku, dalasam joj samo savjet za prvu pomoć pokušavajući je navesti da misli na sebe: možda ju je namjerno ostavio; ne, nećeši slično.7«

»Hvala ti, Bridge«, rekla je Jude kad se, kako se činilo, smirila. »Možemo se vidjeti večeras?«O Bože, osjećam krivnju zbog Jude i Sharon sad kad imam dečka, poput izdajničkog prevarantskog gerilca koji stalnomijenja strane. Dogovorila sam se s Jude za sutra na večer, i sa Shaz te da ćemo se večeras samo čuti i o svemu opetporazgovarati, što je, kako se čini, dobro prošlo. Sad brzo moram nazvati Mag-du i provjeriti je li joj dosadno i shvaćali što se krije s druge strane glamuroznoga posla.»Hvala, Bridge«, rekla je Magda poslije kratkog razgovora. »Osjećam se tako depresivno i osamljeno otkad samrodila. Jeremv opet radi sutra na večer. Možda bi skočila do mene?«»M, ovaj, dogovorila sam se s Jude u 192.«Nastala je teška tišina.»A ja sam previše dosadna samozadovoljna udana žena da bi vam se mogla pridružiti?«»Ma ne, ne. Samo ti doði. To bi bilo krasno!« Pretjerivala sam. Znala sam da će Jude biti ljuta jer tako Podli Richardispada iz središta, ali sam zaključila da to mogu poslije riješiti. No sad stvarno jako kasnim i moram otići uLeicestershire ne pročitavši ni jedan izrezak o lovu na lisice. Možda stignem nešto pročitati u autu na semaforima. Ada nazovem na brzinu Marka Darcyja i velim mu kamo idem?Hmmm. Ne. Loš potez. A ako zakasnim? Bolje da nazovem.11.35. Hm. Razgovor je tekao ovako: Mark: Da? Darcy na telefonu. Ja: Bridget.Mark: (stanka) Dobro. Sve je u redu?Ja: Je. Baš nam je lijepo bilo sinoć. Hoću reći, znaš, onda kad smo se...

Mark: Da, znam. Izvanredno. (Stanka.) Trenutačno sam s indonezijskim veleposlanikom, predsjednikom AmnestvInter-nationala i zamjenikom ministra za trgovinu i industriju.Ja: Oh. Oprosti. Ja samo idem u Leicestershire. Mislila sam da bi bilo dobro da te obavijestim ako mi se nešto dogodi.Mark: Ako se nešto...? Što?Helen Fielding19.00. Doma. Ostatak dana bio je noćna mora. Nakon puta kroz prometnu gužvu i kišu, našla sam se u kišomopustošenom Leicestershireu, pokucala na vrata velike kockaste kuće okružene konjušnicama samo pola sata prijeuključivanja u emisiju. Odjednom su se naglo otvorila vrata na kojima je stajao visok muškarac u hlačama odkordsamta i prilično seksi širokom puloveru.»Hm«, rekao je odmjeravajući me od glave do pete. »Uðite, do vraga. Vaši dečki su otraga. Gdje ste vi dosad?«»Radila sam veliku političku priču kad su me iznenada pozvali«, rekla sam s visoka dok me vodio u veliku kuhinjupunu pasa i dijelova sedla. Iznenada se okrenuo i bijesno se zagledao u mene, a onda udario o stol.»Ovo je navodno slobodna zemlja. Ako nam odrede da ne smijemo loviti u nedjelju, kamo će nas to dovesti? Fuj!«»To biste mogli reći i za držanje robova, zar ne?« mrmljala sam. »Ili za rezanje ušiju mačkama. To mi se jednostavnone čini džentlmenski — gomila ljudi i pasa za zabavu juri za jednim preplašenim malim bićem.«»Jeste li vi, do vraga, ikad vidjeli što lisice rade od pilića?« rikao je, zacrvenjevši se u licu. »Ako ih prestanemo loviti,opus-tošit će nam sela.«

»Pa ih onda ubijate«, rekla sam zureći u njega ubojitim pogledom. »Humano. A nedjeljom lovite nešto drugo, kao napsećim utrkama. Pričvrstite na žicu plišanu životinjicu natopljenu lisičjim mirisom.«»Ubijamo ih? Jeste li ikad pokušali ubiti prokletu lisicu? Vaše bi male preplašene lisice ostale ranjene u agoniji pocijeloj trgovini. Plišana životinja. Grrr!«Pa, ako... zakasnim. (Završila sam neuvjerljivo.) Mark: Dobro. Mogla bi onda nazvati ETA-u kad završiš. Sjajno. Bok.Hmmm. Mislim da to nisam smjela napraviti. U Kako voljeti rastavljenog muškarca i ne izgubiti glavu piše damuškarci stvarno ne vole kad ih netko bez posebnog razloga zove na posao.

Iznenada je uzeo telefon i okrenuo broj. »Finch, seronjo«, urlao je. »Što si mi to poslao... prokletu malu zelenuliberalku? Ako misliš da ćeš sljedeće nedjelje raditi prilog o odrescima od soje...« U tom je trenutku kamermanprovirio kroz vrata i bijesno rekao: »A tu si.« Onda je pogledao na sat. »Nemoj misliti da nas moraš o bilo čemuobavijestiti.«»Finch hoće razgovarati s tobom«, rekao je sir Hugo.Dvadeset minuta poslije, osjećajući bol zbog mogućeg otkaza, sjedila sam na konju pripremajući se da kasom

ujašem u kadar i intervjuiram njegovu ekscelenciju Bezbontona na konju.»O. K. Bridget, s tobom smo za 15 sekundi, idemo, idemo«, urlao je iz Londona Richard Finch u moju slušalicu, na štosam koljenima stisnula konja, kao što su me poučili. Na žalost, konj se nije htio pomaknuti.»Idemo, idemo, idemo!« urlao je Richard. »Sranje, nisi li rekla da znaš jahati?«»Rekla sam da znam sjediti u sedlu«, siktala sam, mahnito udarajući koljenima.»O. K., Leicester, drž'te se sir Huga dok glupa Bridget ne nauči jahati, idemo, pet, četiri, tri, dva... kreni.«U tom je trenutku njegova ekscelencija Purpurnoliki počeo izvikivati reklamu za lov, a ja sam mahnito udarala petamasve dok se konj nije neurotično propeo i lakim galopom prošao kadrom dok sam mu se ja držala za vrat.»Jebemu završi, završi!« urlao je Richard.»Eto, naše vrijeme je isteklo. A sad se vratimo u studio!« cvrkutala sam, a konj se opet okrenuo i pošao natraškeprema kamermanu.Kad je ekipa smijuljeći se otišla, vratila sam se — ponižena — u kuću po stvari i praktično se sudarila s njegovomekscelencijom Divom za udaranje.»Ha!« zarežao je. »Mislio sam da bi te taj pastuh mogao naučiti pameti. Hoćeš jednu krvavu?«»Molim?« rekla sam.»Jednu krvavu — Bloodv Marv.«01Helen FieldingBoreći se protiv nagonske potrebe da srknem votku, uspjela sam se uzdići na svoju razinu. »Hoćete reći da stenamjerno sabotirali moju reportažu?«»Možda.« Cerio se.'»To je stvarno sramotno«, rekla sam. »I nedostojno plemića.«»Ha! Borbeni duh. To mi se sviða kod žene«, rekao je grle-nim glasom i bacio se na mene.»Prste k sebi!« rekla sam izmičući mu se. Ma daj, molim te. Što si je on to zamišljao. Ja sam profesionalka, nisamdošla da mi se upucava. Ni u kojem smislu. Iako to, zapravo, samo dokazuje koliko muškarci vole kad im se čini da tise ne sviðaju. Moram to zapamtiti za neku korisniju situaciju.Tek sam se vratila. Vukla sam se kroz Tesco Metro i puzala uz stubište noseći osam vrećica. Stvarno sam umorna.Hm. Kako to da uvijek ja idem u dućan? Tako je to kad hoćeš karijeru i muža istodobno. Kao da živim usedamnaestom... O, bljeska lampica na sekretarici.»Bridget« — Richard Finch — »hoću te vidjeti u svom uredu sutra u 9 sati. Prije sastanka. U 9 ujutro, a ne u 9 navečer. Ujutro. Po danu. Ne znam kako bih to jasnije rekao. Samo se pojavi.«Zvučao je stvarno bijesno. Nadam se da neću otkriti kako nikad neću imati lijep stan, dobar posao i finog dečka. Ma,pokazat ću ja Richardu Finchu što je novinarski integritet. No dobro. Idem sve pripremiti. Tako sam umorna.20.30. Uspjela sam uz pomoć chardonnava vratiti energiju, maknuti sav nered, upaliti vatru i svijeće, okupati se,oprati kosu, našminkati se i obući jako seksi crne traperice i top s uskim naramenicama. Nije baš udobno, zapravo mi

se traperice i uske naramenice usijecaju u kožu, ali dobro izgledam, što je bitno. Jer, kako je rekla Jerry Hali, ženamora biti kuharica u kuhinji i kurva u dnevnoj sobi. Ili u nekoj drugoj sobi, nije važno.

9320.35. Hura! Bit će to lijepa ugodna, seksi večer uz ukusnu tjesteninu — laganu, a opet hranjivu — i bez vatre. Ja sam

sjajan hibrid karijeristice i cure.20.40. Gdje je, vrag ga odnio?20.45. Grr. Kakvoga smisla ima to što sam jurila uokolo ko pofurena buha ako će on uploviti poput labuda kad god muse prohtije?20.50. Prokleti Mark Darcy, sad sam stvarno... Zvono. Hura!Sjajno je izgledao u odijelu za posao i košulji s otkopčanim gornjim gumbima. Čim je ušao, bacio je aktovku, uzeo meu naručje i zavrtio u kratkom seksi plesu. »Tako te lijepo vidjeti«, mrmljao mi je u kosu. »Jako mi se dopala tvojareportaža, bila si fantastična jahačica.«»Nemoj«, rekla sam odmičući se. »Bilo je strašno.«»Bilo je sjajno«, rekao je. »Stoljećima su ljudi jašili naprijed, a onda, u jednoj poticajnoj reportaži, osamljena ženazauvijek promijeni lice — ili guzicu — britanskoga konjičkog sporta. Bilo je to nešto posve novo, trijumf.« Umorno jesjeo na kauč. »Slomljen sam. Prokleti Indonežani. Oni misle da napredovati u ostvarivanju ljudskih prava znači rećinekome da je uhićen dok mu pucaju u potiljak.«Natočila sam mu čašu chardonnava i donijela mu je u stilu domaćice Jamesa Bonda govoreći s umirujućimsmiješkom: »Brzo će večera.«»O, Bože«, rekao je, ogledajući se oko sebe prestrašeno kao da se gerilci s Dalekog istoka skrivaju u mikrovalnoj.»Skuhala si večeru?«»Jesam«, rekla sam srdito. Čovjek bi mislio da će mu biti drago! A nije spomenuo ni kurvinsku odjeću.»Doði«, rekao je, lupnuvši dlanom po kauču, »zafrkavam te. Uvijek sam želio izlaziti s Marthom Stewart\«* Martha Stevvart — poduzetnica, karijeru počela na burzi, a nakon toga osnovala servis za catering; najpoznatija posavjetima koje daje u medijima.Helen FieldingBaš bi se bilo lijepo malo maziti, ali tijesto se kuha već šest minuta i postat će brašnasto.»Idem završiti tjesteninu«, rekla sam izvlačeći se. I baš tad je zazvonio telefon, a ja sam se iz navike bacila na njega,misleći da je možda on.»Bok. Sharon. Kako napreduješ s Markom?«»Tu je«, šaptala sam kroz stisnute zube i usta da mi Mark ne može čitati s usana.»Molim?«»U e«, procijedila sam kroz stisnute zube.»Sve je O. K.«, rekao je Mark kimnuvši ohrabrujuće. »Znam da sam tu. Mislim da to ne moramo jedno drugome

tajiti.«»O. K. Čuj sad ovo«, rekla je Shaz uzbuðeno, »nećemo reći da svi muškarci varaju. Ali svi muškarci razmišljaju otome. Muškarci imaju želje koje ih stalno žderu. Mi pokušavamo suzbiti naše seksualne potrebe...«»Ali, Shaz, ja samo kuham tijesto.«»Oooo, ma nemoj, 'samo kuham tijesto', jel? Nadam se da se nećeš pretvoriti u Samozadovoljnu Zenuzdečkom.Poslušaj me sad i poželjet ćeš mu sve baciti u glavu.«»Čekaj«, rekla sam nervozno pogledavajći Marka. Skinula sam tijesto sa štednjaka i vratila se na telefon.»O. K.«, rekla je Shaz uzbuðeno. »Nekad instinkt nadvlada naše uzvišenije misli. Muškarac će zuriti, približiti se ilipovaliti ženu malih grudi ako je u vezi sa ženom velikih grudi. Ti možda ne misliš da je raznovrsnost začin života, alivjeruj nam, tvoj dečko to misli.«Mark je počeo bubnjati prstima po naslonu za ruke.»Shaz...«»Čekaj... čekaj. Tu imam knjigu koja se zove Što žele muškarci. Evo... 'Ako imate lijepu sestru ili prijateljicu, možetebiti sigurni da vaš dečko RAZMIŠLJA O SEKSU S NJOM'.«Nastala je stanka puna očekivanja. Mark je počeo mahati rukom kao da si reže grlo i spušta vodu u zahodu.»Pa nije li to odvratno? Nisi li...?«»Shaz, mogu te nazvati poslije?«

Onda me Shaz počela optuživati da sam opsjednuta muškarcima, a zapravo bih morala biti feministica. Pa sam onda japitala zašto čita knjigu koja se zove Što žele muškarci, ako je tako nezainteresirana za njih? Sve se pretvaralo uodvratno ne-feminističku svaðu oko muškaraca kad nam je sinulo da je sve to smiješno pa smo zaključile da ćemo sevidjeti sutra.»Eto!« rekla sam veselo, sjedajući na kauč kraj Marka. Na žalost, morala sam opet ustati jer sam sjela na praznučašicu jogurta »Muller Lite«.

»Daaaa?« rekao je brišući jogurt s moje stražnjice. Sigurno ga nije bilo toliko niti ga je morao tako čvrsto otirati, ali jebaš bilo ugodno. Mmmm.»Idemo večerati?« pitala sam, pokušavajući se koncentrirati na ono što radim.Tek sam stavila tjesteninu u zdjelu i prelila je umakom kad je telefon opet zazvonio. Odlučila sam ne javljati se dok nepojedemo, ali se uključila sekretarica, a Jude je promeketala: »Bridge, jesi tamo? Javi se, javi se. Daj, Bridge,mooooliim tee.«Digla sam slušalicu, a Mark se snažno udario po čelu. Zapravo, Jude i Shaz su bile dobre prema meni godinama prijenego što sam srela Marka pa nipošto ne bi bilo lijepo ostaviti im uključenu sekretaricu.»Bok, Jude.«

Jude je bila u gimnastičkoj dvorani gdje je pročitala neki članak u kojem piše da su cure iznad tridesete »polovne«.»Tip tvrdi da cure koje nisu htjele izlaziti s njim u dvadesetoj sad to hoće, ali ih on više neće«, rekla je tužno. »Rekaoje da su sve opsjednute stalnom vezom i djecom, a danas je njegovo pravilo: Ništa starije od dvadeset pet.«»Ma daj, molim te!« veselo sam se smijala pokušavajući smiriti iznenadan trzaj nesigurnosti u želucu. »To je čistosranje. Nitko ne misli da si polovna. Pomisli samo na sve one trgovce i bankare koji te nazivaju. A što je sa Stacevemi Joh-nnvjem?«»Ah«, rekla je Jude, iako se činilo da zvuči malo veselije. »Sinoć sam bila vani s Johnnvjem i njegovim prijateljima izŠvicarske kreditne. Netko je pričao kako je neki tip previše25Helen Fieldingpopio u indijskom restoranu i pao u komu, a Johnnv je to shvatio doslovno pa je nadovezao: 'Bože! Strašno. Znao samtipa koji se jednom prejeo indijske hrane i na kraju dobio čir! '« Smijala se. Kriza je očito prošla. Vidi se da nije ništaozbiljno, ona samo ponekad postane paranoidna. Još smo malo brbljale i, kad se činilo da joj se samouvjerenostpotpuno vratila, pridružila sam se Marku za stolom i otkrila da tjestenina nije baš onakva kakvu sam planirala: plivalaje sluzava u bijeloj vodi.»Sviða mi se«, rekao je Mark glasom punim potpore. »Volim žnirance, volim mlijeko. Mmmm.«»A da naručimo pizzu?« pitala sam, osjećajući se kao polovna gubitnica.Naručili smo pizze i pojeli ih ispred kamina. Mark mi je ispričao sve o Indonežanima. Pozorno sam ga slušala igovorila mu što mislim te dijelila savjete za koje je rekao da su jako zanimljivi i »svježi«, a ja sam mu rekla za strašnisastanak s Richardom Finchom i mogućnost otkaza. Dao mi je jako dobar savjet kako iz sastanka izvući ono što želiši kako Richardu ponuditi kamo sve može otići umjesto da me najuri. Dok sam mu objašnjavala da je sve to sličnopobjedničkom mentalitetu opisanom u Sedam navika vrlo uspješnih ljudi, opet je zazvonio telefon.»Ne javljaj se«, rekao je Mark.»Bridget. Jude. Javi se. Mislim da sam pogriješila. Nazvala sam Staceva i nije mi uzvratio poziv.«Podigla sam slušalicu. »Možda nije doma.« »Luduje baš kao i ti«, rekao je Mark.»Šuti«, prosiktala sam, dok je Jude objašnjavala priču. »Čuj, sigurna sam da će te sutra nazvati. Ali ako te ne nazove,vrati se na Faze hodanja iz Marsa i Venere. Povlači se kao marsovska gumica. Moraš mu omogućiti da osjetiprivlačnu silu i brzo se vrati natrag.«Kad sam spustila slušalicu, Mark je gledao nogomet.»Gumice i marsovski pobjednički mentalitet«, rekao je, cereći mi se. »Kao ratna zapovijed u zemlji gluposti.«»Ti sa svojim prijateljima ne razgovaraš o emocijama?«

»Ne«; rekao je, prebacujući se daljinskim s jedne utakmice na drugu. Zadivljeno sam ga gledala. »Hoćeš li spavati saShazzer?« »Molim?«»Ti bi spavao sa Shazzer i Jude?«»Sa zadovoljstvom! Misliš sa svakom posebno ili s obje istodobno?«Pokušavajući ignorirati njegov nezainteresirani ton, i dalje sam navaljivala. »Jesi li poželio spavati sa Shazzer kad si jeupoznao za Božić?«»Pa, gle, spavao sam s tobom.«»I nikad ti nije palo na pamet?«»Je, naravno da mi je palo na pamet.«»Molim?« eksplodirala sam.»Ona je jako zgodna cura. Bilo bi stvarno čudno da mi nije palo na pamet«, zločesto se cerio.»A s Jude«, pitala sam ogorčeno. »Spavati s Jude. Je li ti to ikad 'palo na pamet'?«»Pa, ponekad, mislim da je, onako — u letu. Ali to je ljudska priroda, nije?«

»Ljudska priroda? Meni nikad nije palo na pamet da bih mogla spavati s Gilesom ili Nigelom iz tvog ureda.«»Ne«, promrmljao je. »Siguran sam da niti druge nisu. Tragično. Osim možda Jose iz otpreme.«Baš kad smo maknuli tanjure i počeli se valjati po tepihu opet je zazvonio telefon.»Ne javljaj se«, rekao je Mark. »Molim te, za ime Boga i svih njegovih kerubina, serafima, svetaca, arhanðela, čuvaraoblaka i šišača brade — ne javljaj se.«Sekretarica je već kliknula. Mark je udario glavom o pod kad je odjeknuo muški glas.»Mm, bok. Ovdje Giles Bemvick, Markov prijatelj. On nije tu, jelda? Ma samo sam...« Odjednom mu je glas puknuo.»Samo sam mu htio reći da mi je žena maloprije rekla da se hoće rastati pa...«»O, Bože dragi«, rekao je Mark i zgrabio slušalicu. Na licu mu se vidjela prava panika. »Giles, Isuse, smiri se... mm...07Helen Fieldingovaj... mm, Giles, mislim da bi bilo bolje da razgovaraš s Bridget.«Mmmm. Nisam poznavala Gilesa, ali mislim da je savjet bio prilično dobar. Uspjela sam ga smiriti i uputiti ga nanekoliko korisnih naslova. Poslije smo se Mark i ja poseksali, a ja sam se osjećala tako ugodno i sigurno na njegovimgrudima da su se sve zabrinjavajuće teorije činile nebitnima. »I ja sam polovna?« pitala sam pospano dok se onnaginjao kako bi ugasio svijeću.»Polovna? Ne, ljubavi«, rekao je i smirivao me gladeći me po stražnjici. »Možda baš i nisi rosa, ali sigurno nisipolovna.«Meduza na slobodiUtorak, 28. siječnjakg — 58, cigareta popušenih pred Markom — O (jako dobro), cigareta popušenih potajno — 7, nepopušenih cigareta— 47* (jako dobro)* Odnosno gotovo popušenih. Sjetila sam se da sam prestala pa onda nisam popušila tih 47. Brojka ne označava brojnepopušenih cigareta u cijelom svijetu (bio bi to smiješan, pretjeran broj).

8.00. Doma. Mark se otišao presvući prije posla u svoj stan pa si mogu popušiti jednu, razviti unutarnju snagu ipobjednički mentalitet spreman za sastanak na kojem ću dobiti otkaz. Nastojim stvoriti osjećaj mira i ravnoteže i...Ah! Zvono.8.30. Magdin zidar Garv. Sranje, sranje, jebeno sranje. Zaboravila sam da dolazi.»Ah! Super! Dobar dan! Možete li se vratiti za deset minuta? Baš nešto radim i ne mogu prekinuti«, cvrkutala sam ipožurila se, puzajući u spavaćici. A što ja to nisam mogla prekinuti? Ševu? Pripremanje suflea? Izradu vaze nalončarskom kolu koju nikako nisam smjela ispustiti iz ruku da mi se ne bi osušila nedovršena?Još sam imala mokru kosu kad je opet pozvonio, ali sam bar bila obučena. Osjetila sam provalu buržoaske krivnje dokse Garv kesio dekadenciji onih koji se besposleno razvlače u krevetu dok je cijeli jedan svijet pravih radnika većodavno na nogama i već im je praktično vrijeme objeda.»Jeste li možda za čaj ili kavu?« pitala sam dražesno.Helen Fielding»Mhm. Čaj. Četiri žličice šećera, ali ne miješajte.«Pogledala sam ga pokušavajući otkriti je li to šala ili nešto kao pušenje bez uvlačenja. »Odmah«, rekla sam.»Odmah.« I počela kuhati čaj, na što je Gary sjeo za kuhinjski stol i zapalio pljugu. Ali, na žalost, kad sam počelatočiti čaj, primijetila sam da nemam ni mlijeka ni šećera.Pogledao me ne vjerujući, prelazeći pogledom preko zbirke praznih boca od vina. »Nemate mlijeka i šećera?«»Mlijeka mi je, ovaj, baš nestalo, a zapravo od mojih znanaca nitko ne pije čaj sa šećerom... iako je, naravno, sjajno...ovaj... stavljati šećer u čaj«, gubila sam se. »Skočit ću u dućan.«Mislila sam da će, dok se ja ne vratim, već izvaditi alat iz kombija, ali on je još tamo sjedio. Počeo mi je pričati dugui kompliciranu priču o pecanju šarana na umjetnom jezeru u blizini Hendona. Bilo je to kao poslovni objed na kojemsvi beskrajno dugo pričaju o nečem drugom, sve dok im ne postane previše neugodno uništavati privid običnogdruženja pa nikad ni ne dotaknu glavnu temu.Na kraju sam u naizgled nerazumljivu ribičku zgodu upala s rečenicom: »Dobro! Da vam pokažem što želim danapravite?« Odmah mi je bilo jasno da sam napravila golem, bolan gaf pokazujući da me Gary ne zanima kao osoba,nego samo kao radnik pa sam se opet morala vratiti ribičkoj zgodi i popraviti stvar.9.15. Ured. Jurila sam na posao, histerična jer pet minuta kasnim, a prokletog Richarda Fincha ni izbliza. Iako je tozapravo dobro jer imam vremena do kraja isplanirati obranu. Čudno: ured je potpuno prazan! Znači, očito je da svakidan, dok ja paničarim jer kasnim i mislim da su svi već tu i čitaju papire, zapravo svi kasne makar nitko ne kasni višeod mene.

Dobro, napisat ću glavne točke sastanka. Moram sve imati jasno u glavi, kaže Mark.»Richard, kompromitirajući svoj novinarski integritet...«

»Richard, kao što znaš, ja svoje zanimanje TV novinara uzimam vrlo ozbiljno...«»Ma jebi se, svinjo debela...«3?

Ne, ne. Kako je Mark rekao, misli na ono što želiš i što on želi i razmišljaj u pobjedničkom duhu kako preporučuju uSedam navika vrlo uspješnih ljudi. Aaaaah!11.15. Richard Finch pojavio se u zgužvanu Gallianovu odijelu boje maline s akvamarin modrom podstavom,galopirajući na-traške u ured kao da je na konju.»Bridget! Dobro. Totalni si promašaj, ali si se izvukla. Oni gore su oduševljeni. Oduševljeni. Oduševljeni. Imamoprijedlog. Zamisli zečicu, zamisli gladijatora, zamisli agitiranje za parlamentarne izbore. Zamisli Chris Serle i JerrvjaSpringera*, Anne-ku Rice**, Zoe Bali i Mikea Smitha iz Kasnog, kasnog domčka.»Molim?« pitala sam ogorčeno.Ispalo je da su smislili neku ponižavajuću shemu po kojoj bih svaki tjedan morala isprobati drugo zanimanje i ondasve sjebati na kraju. Rekla sam mu, naravno, da sam ozbiljna profesionalna novinarka i da neću ni pomišljati da bih semogla tako prostituirati, a on je odglumio da se duri i rekao da će razmisliti koliko vrijedim za program, ako uopćevrijedim.20.00. Dan na poslu bio je totalno glup. Richard Finch pokušao mi je zapovjediti da se pojavim u programu u kratkim,kratkim hlačicama uz povećanu Fergienu sliku u dresu. Pokušala sam se jako pobjednički ponijeti prema svemu,govoreći kako sam počašćena, ali da su mogli naći pravi model, kad je ušao bog seksa Matt iz grafičke s povećanomslikom u ruci i pitao: »Hoćete li da montiramo animirane krugove oko celulita?«»Da, da, ako isto možete ponoviti i s Fergie«, rekao je Richard Finch.Sad je bilo dosta. Sad mi je bilo svega dosta. Rekla sam Richardu da u mom ugovoru ne stoji da me mogu ponižavatina ekranu i da neću to ni slučajno napraviti.Chris Serle, Jerrv Springer — voditelji TV emisija ** Anneka Rice (1958.) — popularna voditeljica emisije »Lov nablago« britanske televizije u kojoj je morala mnogo trčati i letjeti helikopterom kako bi pronašla skriveno blago.ooHelen FieldingVratila sam se doma kasno i umorna, zatekla ondje zidara Garvja i smrad izgorjela toasta koji se raširio cijelim stanomkoji je bio zatrpan gomilom posuða i primjercima Angler's Mai-la i Coarse Fishermana.»Kako vam se čini?« pitao je Gary, ponosno kimajući prema svojih ruku djelu.»Krasne su! Krasne!« pretjerivala sam, osjećajući kako mi usta poprimaju smiješan, stisnut oblik. »Samo jednasitnica. Možete li ih napraviti tako da sve konzole budu u istoj ravnini?«Police su bile postavljene po nekoj suludoj asimetričnoj shemi, s konzolama na sve strane i na svim mogućimvisinama.

»Da, znate, problem je u kabelima za struju, ako tu počnem bušiti, napravit ću kratki spoj u cijelom stanu«, počeo jeGarv kad je zazvonio telefon.»Molim?«»Bok, je li to zapovijed za početak ljubavnog rata?« Mark s mobitela.»Jedino ih mogu skinuti i staviti tiple i onda sve to spajati«, mljeo je Gary.»Netko je kod tebe?« zaškripao je Markov glas kroz prometnu buku.»Ne, samo...«, htjela sam reći zidar, ali nisam htjela uvrijediti Garvja pa sam umjesto toga rekla: »Garv — Magdinprijatelj.« »Sto radi kod tebe?«»Naravno, trebat će vam novi materijal«, nastavio je Garv.»Čuj, u autu sam. Ide ti se danas na večeru sa mnom i Gilesom?«»Rekla sa ti da ću se naći s curama.«»O, Bože. Pretpostavljam da ćete me komadati, secirati i analizirati do detalja...«»Ne, nećemo...«»Čekaj. Prolazim ispod Westwaya.« Škrip, škrip, škrip. »Sreo sam tvoju prijateljicu Rebeccu neki dan. Izgledala jejako lijepo.«»Nisam znala da poznaš Rebeccu«, rekla sam, ubrzano dišući.34

Rebecca mi baš i nije prijateljica, jedino što se uvijek pojavljuje u 192 sa mnom i Jude i Shaz. S Rebeccom je problemto što je meduza. Razgovaraš s njom i sve izgleda lijepo i prijateljski, a onda odjednom osjetiš da te nešto ošinulo, a neznaš ni što je ni odakle dolazi. Razgovarate, recimo, o trapericama, a ona veli: »Da, pa ako ti se celulit nakuplja uobliku jahačkih hlača, onda najbolje izgledaš u nekom stvarno dobrom kroju, kao recimo Dolce &. Gabanna«. (Onaima bedra mlade žirafe.) I onda jedostavno prijeðe na kaki hlače DKNY kao da se ništa nije dogodilo.»Bridge, još si tu?«»Gdje... gdje si sreo Rebeccu?« pitala sam prigušeno povišenim tonom.»Bila je sinoć u Barky Thompsonu na cugi pa mi se javila.« »Sinoć?«»Da, navratio sam poslije posla jer si ti kasnila.«»O čemu ste razgovarali?« pitala sam, svjesna Garvjeva cerekanja, s pljugom koja mu je visila iz usta.»Oh. Znaš, pitala me o poslu i rekla nekoliko lijepih stvari o tebi«, rekao je Mark mirno.»Što je rekla?« siktala sam.»Rekla je da si slobodnog duha...« Linija se na trenutak prekinula.Slobodnog duha? Slobodan duh iz Rebeccinih usta znači isto što i: »Bridget spava s kim stigne i uzima halucinogenedroge.«»Pretpostavljam da to mogu namjestiti i objesiti ih«, Gary je opet počeo, kao da telefonskog razgovora uopće nema.»Dobro. Neću ti više smetati, ako je netko kod tebe«, rekao je Mark. »Dobro se provedi. Da te nazovem poslije?«»Da, da, čujemo se poslije.«Spustila sam slušalicu, dok su mi misli jurile kroz glavu.»Upucava se drugoj, jelda?« rekao je Garv u čudnom, potpuno suvišnom trenutku lucidnosti.

Bijesno sam ga pogledala. »I što sad s tim policama...?«»Pa, ako ih hoćete sve u istom redu, moram vam premjestiti vodove, a to znači skidanje žbuke. A da ste mi bar prijerekli da hoćete da budu simetrične. Mislim da to mogu i sad napraviti.« Pogledom je kružio po kuhinji. »Imate neštoza jelo?«Helen Fielding»Dobre su, baš su krasne takve kakve jesu«, blebetala sam. »Ako biste mi skuhali tijesto...«Maloprije sam Garvju platila 120 funta u gotovini za sulude police samo da ga izbacim iz kuće. Bože, kasnim. Jebi ga,opet telefon.21.05. Tata — čudno, jer obično telefonsku komunikaciju prepušta mami.»Samo sam te nazvao da vidim kako si.« Zvučao je jako čudno.»Ja sam dobro«, rekla sam zabrinuto. »A ti, kako si?«»Jako dobro, jako dobro. Imam puno posla u vrtu, znaš, jako sam zaposlen, ali znaš i sama da se u zimi nema baš štopuno tražiti... A kako si ti?«»Dobro«, rekla sam. »A s tobom je sve u redu?«»O da, da, savršeno. Mhm, a posao? Kako posao?«»Na poslu je dobro. A kako si ti?«»Ja? O, dobro. Naravno, uskoro će se plop, plop, plop, probiti visibabe. A ti si dobro, je li?»Jesam, dobro sam. A kako si ti?«I poslije još nekoliko minuta nerazumljivih konverzacijskih vratolomija sinulo mi je: »Kako je mama?« »Ah. Ona...ona...« Duga, bolna stanka. »Ide u Keniju, s Unom.«Najgore je od svega bilo što je cijela priča s Julijem, portugalskim touroperatorom, počela kad je zadnji put bila nadopustu s Unom.»I ti ideš?«»Ne, ne idem«, razbjesnio se tata. »Ne želim sjediti i čekati da dobijem rak kože u nekoj groznoj enklavi, pijuckatipinacola-du i gledati plemenske plesačice u toplessu kako se prodaju lascivnim bešćutnicima ispred stola na kojem ćesutra ujutro biti poslužen doručak.«»Je li te pozvala?«»Pa, ovaj, nije, znaš. Tvoja mama tvrdi da ona ima svoja prava, da je naš novac njezin novac i da joj se mora dopustitida slobodno istražuje svijet i sebe kad god joj puhne.«36

»Dobro, valjda može dok god istražuje samo to«, rekla sam. »Ona te voli, tata. Vidio si«, gotovo sam rekla »zadnjiput« ali sam to promijenila: »za Božić. Njoj samo treba malo uzbuðenja.«»Ma znam, ali tu je još nešto, Bridget. Nešto strašno. Možeš pričekati?«

Bacila sam pogled na sat. Već sam morala biti u 192, a još nisam stigla reći Jude i Shaz da dolazi i Magda. U većinislučajeva to je jako osjetljivo: pokušati zbližiti prijatelje s različitih strana bračne brane, ali Magda je tek rodila. A jasam se bojala da to neće biti dobro za Judino raspoloženje.

»Oprosti: samo sam zatvorio vrata.« Tata se vratio. »Gle«, nastavio je urotnički. »Slučajno sam danas čuo mamu dokje razgovarala na telefonu. Mislim da je razgovarala s nekim iz hotela u Keniji. I rekla je, rekla je...«»Dobro je, dobro je. Što je rekla?«»Rekla je: 'Želimo zasebne i da su veći od metar i pol. Dolazimo uživati'.« Isuse Bože.»I ja bih sad...« — jadni tata, gotovo je jecao — »pa zar da mirno dopustim vlastitoj ženi da si naruči žigola za doček?«Na trenutak sam se izgubila. Davati savjete vlastitom ocu o navodnoj narudžbi žigola vlastite majke nije tema kojom bise bavila bilo koja od mojih knjiga.Na kraju sam pokušala pomoći tati da učvrsti svoje samo-poštovanje i predložila razdoblje mirnog odmaka prijerasprave s mamom sutra ujutro: i postalo mi je jasno da taj savjet ja ni slučajno ne bih mogla slijediti.Sad sam već previše kasnila. Objasnila sam tati da je Jude u maloj krizi.»Idi samo, idi samo! Kad budeš imala vremena. Bez brige!« rekao je pretjerano veselo. »Idem ja u vrt dok još nije palakiša.« Glas mu je zvučao čudno i promuklo.»Tata«, rekla sam, »sad je 9 sati na večer. I usred zime smo.«»Ah, dobro«, rekao je. »Sjajno. Idem onda popiti jedan viski.«Nadam se da će biti O. K.fmHelen Fielding38Srijeda, 29. siječnjakg — 59,5 (fuj! ali možda je to zbog vinske bačve u meni), cigareta — 1 (jako dobro), posao — 1, stan — 1, dečko —-1 (nastavljam dobar posao).5.00. Nikad, nikad više neću piti dok god sam živa.5.15. Večer mi se uznemirujuće i zbrkano vraća u misli.Ispustivši dušu po kiši, stigla sam u 192 prije Magde, hvala Bogu, a Jude se već nacvrcala, što je omogućilo efektlavine i izvuklo tešku sudbinu iz sitnih dogaðaja, na što posebno upozorava autor priručnika Ne mari za male stvari.»Nikad neću imati djece«, rekla je monotonim glasom, zu-reći pred sebe. »Ja sam polovna ženska. Dečki vele da sužene iznad tridesete samo hodajući pulsirajući jajnici.«»O, Bože dragi!« frktala je Shaz, pružajući ruku prema char-donnavu. »Nisi pročitala Povratni udarac7. On je običnonemoralno kljuse koje neprekidno mlati žene, srednjoengleska propaganda da žene moraju biti robinje. Nadam se daće prerano oćelaviti.«»Ali kolika je vjerojatnost da ću sad nekoga upoznati i imati dovoljno vremena da s njim ostvarim vezu i uvjerim gakako želi djecu? Oni ih nikad ne žele prije nego što ih dobiju.«Da bar Jude ne govori o biološkom satu u javnosti. Ljudi se očito o takvim stvarima brinu nasamo i pokušavaju se

pretvarati da se cijela ova nedostojanstvena situacija ne dogaða. Govoriti o tome u 192 kod čovjeka samo možeizazvati paniku i prisiliti ga da se osjeća kao hodajući kliše.Na sreću, Shazzer je počela tiradu. »Previše žena uludo troši mladi život na raðanje djece u dvadesetim, tridesetim iranim četrdesetim kad bi se morale usredotočiti na karijeru«, gunðala je. »Gle onu ženu u Brazilu, rodila je ušezdesetoj.«»Hura!« rekla sam. »Nitko nikad ne želi djecu odmah, ali ih svi želimo tamo negdje za dvije-tri godine!«

»Teško«, rekla je Jude mračno. »Magda je rekla da se Jeremv, čak i kad su već bili u braku, kad god bi onaspomenula djecu, počeo čudno ponašati i govoriti joj da postaje preozbiljna.«»Molim, čak i kad su već bili u braku?« pitala je Shaz.»Da«, rekla je Jude, uzela torbicu i bijesna odjurila na zahod.»Imam sjajnu ideju za Judin roðendan«, rekla je Shaz. »Mogle bismo joj dati smrznuti jedno jajašce.«»Šššš«, smijuljila sam se. »Misliš da takvo iznenaðenje ne bi bilo malo neizvedivo?«Baš u tom trenutku ušla je Magda, u nezgodnom trenutku jer a) još nisam stigla upozoriti cure i b) šokirala sam se jersam Magdu vidjela samo jednom poslije roðenja trećeg djeteta dok joj trbuh još nije splasnuo. Imala je na sebi zlatnubluzu i baršunastu vrpcu za kosu, što je potpuno odudaralo od urbane sportsko-maskirne odjeće, a to se nipošto nije

moglo zanemariti.Baš sam točila Magdi čašu chardonnava kad se vratila Jude, pogledala najprije Magdin trbuh pa onda zlobno mene.»Bok, Magda«, rekla je mrzovoljno. »Kad ti je termin?«»Rodila sam prije pet tjedana«, rekla je Magda dok joj se brada tresla.Znala sam da nije dobro miješati različite vrste prijatelja, znala sam.»Tako debelo izgledam?« šapnula mi je Magda, kao da su Jude i Shaz neprijatelji.»Ne, izgledaš sjajno«, rekla sam. »Blistaš.«»Da?« pitala je Magda vedrije. »Treba ti vremena, znaš... da splasneš. A znaš, imala sam i mastitis...«Jude i Shaz su se povukle. Zašto samozadovoljne udane cure to rade, zašto? Povremeno pričaju zgode o paranju,vezenju, izljevima krvi, otrovima, vodenjacima i bogzna o čemu sve ne, kao da sudjeluju u laganom i ugodnomrazgovoru u društvu.»Uostalom«, nastavljala je Magda, gutajući chardonnev i veselo gledajući prema prijateljicama poput osobe koja jepuštena iz zatvora: »Woney kaže da moraš staviti dva lista zelja u grudnjak — mora biti savoy — i poslije otprilike petsati izvuče ti infekciju. Naravno, sve je malo prljavo od znoja, mlijeka i gno-Helen Fieldingja. A Jeremvju je pomalo smetalo što idem u krevet krvareći DOLJE i s grudnjakom punim vlažnog lišća, ali se sadosjećam mnogo bolje! Potrošila sam gotovo cijelu glavicu!«

Zapanjeno smo šutjele. Zabrinuto sam pogledala lica oko stola i učinilo mi se da se Jude iznenada razveselila,povlačeći top bez naramenica Donne Karan koji je otkrio zamaman pogled na naušnicu u pupku i savršeno izbildanravan trbuh, dok je Sharon popravljala Wonderbra.»Ali dosta sad o meni. Kako si ti?« pitala je Magda kao da je čitala jedan od onih priručnika koje reklamiraju unovinama, s crtežom čudnoga muškarca u pedesetim i naslovom fešte li svladali umjetnost dobre konverzacije7 »Kakoje Mark?«»On je sjajno«, rekla sam veselo. »Uz njega se osjećam tako...« Jude i Shazzer su razmjenjivale poglede. Postalo mi jejasno da možda zvučim malo previše samodopadno. »Samo...«, krenula sam drugim smjerom. »Sto?« pitala je Jude,naginjući se naprijed.»Vjerojatno to nije ništa. Ali nazvao me večeras i rekao da je sreo Rebeccu.«»ŠTOOOO?« eksplodirala je Shazzer. »Kako se samo usuðuje? Gdje?«»Sinoć na tulumu.«»A što je on radio na tulumu sinoć?« vikala je Jude. »S Rebeccom i bez tebe?«Hura! Opet je bilo kao nekad. Brižljivo smo pretresle ton cijelog razgovora, osjećaje i moguća značenja, činjenicu daje Mark sigurno došao k meni ravno s tuluma, a ipak je tulum i Rebeccu spomenuo tek puna 24 sata poslije. »To jespomi-njitis«, rekla je Jude.»Što je to?« pitala je Magda.»Pa znaš, kad se nečije ime neprestano pojavljuje u razgovoru, i onda kad to nije bitno: 'Rebecca je rekla' ili 'Rebeccaima takav auto'.«Magda je zašutjela. Točno sam znala zašto. Prošle mi je godine neprestano govorila kako joj se čini da se nešto dogaðas Jeremvjem. Pa je na kraju otkrila da se spetljao s curom iz Citvja. Ponudila sam joj Silk Cut.40

»Točno znam što misliš«, rekla je, stavljajući cigaretu u usta i zahvalno mi kimnuvši. »A kako to da on stalno dolazi ktebi? Mislila sam da živi u nekoj sjajnoj palači u Holland Parku.«»Pa i živi, ali se čini da više voli...«»Hmmm«, rekla je Jude. »Nisi pročitala Kako nadvladati meðuovisnost s muškarcem koji ne može prihvatiti stalnuvezu!« »Nisam.«»Poslije doði do mene. Pokazat ću ti.«Magda je pogledala Jude kao Piglet koji se nada da će ga Pooh i Tigger pozvati na izlet. »On se vjerojatno samopokušava izvući iz kupovine i pospremanja«, rekla je oštro. »Još nisam srela muškarca koji potajno ne misli da bi seza njega netko morao brinuti kao što se njegova majka brinula za njegova oca, bez obzira na to koliko se činilo da jeevoluirao.«»Točno«, gunðala je Shazzer, na što je Magda zasjala od ponosa. Na žalost, sve se iznenada vratilo na činjenicu da

Judin Amerikanac nije ponovno nazvao pa je Magda odmah pokvarila sve što je dosad dobro učinila. »Ma daj, Jude!«rekla je Magda. »Nije mi jasno kako se možeš boriti s kolapsom rublje na burzi i doživjeti ovacije cijeloga kata, a ondase dovesti u ovakvu situaciju zbog glupog muškarca.«

»Gle, Mag«, objasnila sam, pokušavajući izgladiti stvar, »s rubljom je mnogo lakše nego s muškarcem. Njezinoponašanje odreðuju jasna i točna pravila.«»Mislim da bi morala pustiti da proðe nekoliko dana«, rekla je Shaz zamišljeno. »Nemoj biti opsjednuta, a kadnazove, budi vedra i doista zaposlena i reci da nemaš vremena za razgovor.«»Čekaj malo«, bubnula je Magda. »Ako želiš s njim razgovarati, kakve ima koristi čekati tri dana i onda mu reći danemaš vremena razgovarati s njim? Zašto ti ne nazoveš njega?«Jude i Shazzer pogledale su je kao da je ne razumiju, ne vjerujući u suludi prijedlog Sretno Udane. Opće je poznatoda Anjelica Huston nije nikad, baš nikad, nazvala Jacka Nicholso-na, a taj čovjek ne može podnijeti da ne bude lovac.Sve je krenulo niz brdo; Magda je govorila širom otvorenih očiju o tome kako će, kad sretne pravog muškarca, Judisve bitiHelen Fieldinglako kao »kad lišće pada s drveća«. U pola 11 Magda je skočila na noge i rekla: »Idem ja sad! Jeremv se vraća u11!«»Baš si morala pozvati Magdu?« pitala je Jude istog trenutka kad je Magda više nije mogla čuti.»Osjećala se osamljeno«, rekla sam neuvjerljivo.»Aha, sigurno. Zato što je morala provesti dva sata sama bez Jeremvja«, rekla je Shazzer.»Ne može imati i jedno i drugo. Ne možeš biti u sretnom braku i jadikovati jer nisi urbani samac«, rekla je Jude.»Ozbiljno, kad bi ta cura bila bačena u dvoboj u svijetu suvremenih veza, živu bi je pojeli«, mrmljala je Shaz.»UZBUNA, UZBUNA, REBECCA«, tulila je Jude kao sirena za nuklearnu uzbunu. Pratile smo njezin pogled krozprozor do mjesta gdje je parkirao urbani jeep Mitsubishi s Rebeccom koja je držala jednu ruku na upravljaču dok jedrugom pridržavala telefon.Rebecca je spustila duge noge van, kolutajući očima zbog nekoga tko se usudio proći kraj nje dok je telefonirala, azatim je prešla cestu ne obazirući se na automobile koji su se morali zaustaviti uz škripu kočnica, napravila je malupiruetu kao da želi reći: »Odjebite, ovo je moj privatni prostor«, a zatim je naletjela ravno na skitnicu s kolicima zakupovinu i potpuno ga ignorirala.Uletjela je u kafić, zabacila dugu kosu s lica preko glave tako da joj je opet zapljusnula lice poput lelujavoga sjajnogzastora. »O. K., žurim se. Pusa! Book!« govorila je u mobitel. »Bok, bok«, rekla je, poljubivši nas sve, sjedajući ipokazujući konobaru da joj donese čašu. »Kako je? Kako ti je s Markom, Bridge? Sigurno si jako sretna što napokon

imaš dečka.«»Napokon«. Grrr. Prva meduza večeras. »Sigurno si na sedmom nebu«, gukala je. »Vodi te na večeru Društva pravnikau petak?«Mark nije spomenuo nikakvu večeru Društva pravnika.»Joj, oprosti, zabrljala sam?« pitala je Rebecca. »Sigurno je zaboravio. Ili možda misli da to ne bi bilo fer prema tebi.Ali ja mislim da ćeš se ti dobro snaći. Vjerojatno će misliti da si dražesna.«42

Kao što je Shazzer poslije rekla, to je više bio portugalski ratni brod nego meduza. Ribari su ga opkolili čamcimapokušavajući ga izvući natrag na obalu.Rebecca je odskakutala nekim drugim poslom pa smo nas tri na kraju oteturale do Judina stana.»Muškarac koji se ne može vezati neće te pozivati na svoje područje«, čitala je Jude dok je Shaz petljala oko videaPonos i predrasude pokušavajući pronaći dio u kojem Colin Firth skače u jezero.»Voli doći u tvoju kulu poput viteza lutalice bez obveza. A onda se vraća u svoj dvorac. Može telefonirati kome godhoće, a ti to nećeš znati. Može zadržati svoj stan — i sebe — za sebe.«»I više nego točno«, mrmljala je Shaz. »Evo, doðite, sad će skočiti.«Svi smo zašutjeli gledajući Colina Firtha kako izranja iz jezera, u prozirnoj bijeloj košulji, dok se s njega cijedi voda.Mmm. Mmmmm.»Ipak«, rekla sam braneći se, »Mark nije 'Muškarac koji se ne može vezati' — on je već bio oženjen«»A onda možda misli da si 'Cura za malo više od jedne noći'«, štucala je Jude.»Svinja!« mumljala je Shazzer. »Prljave svinje. Ma gle ti to!«Na kraju sam doteturala doma, pojurila puna očekivanja prema telefonskoj sekretarici i obeshrabreno stala. Nije bilocrvenog svjetla. Mark nije zvao. O, Bože, već je 6. Moram malo odspavati.8.30. Zašto me nije nazvao? Zašto? Hm. Sigurna sam u sebe, puna razumijevanja, odgovorna potpuna žena. Svjesnasam sebe zahvaljujući samoj sebi, a ne... Čekaj malo. Možda mi je telefon pokvaren.8.32. Znak za slobodnu liniju zvuči normalno, ali ću ipak provjeriti s mobitela. Ako ne radi, onda znači da je sve

dobro.8.35. Hm. Telefon radi. Mislim da je sigurno rekao da će nazvati... Super, zvoni telefon!Helen Fielding»Jutro, zlato. Nisam te probudio, jelda.«Tata. Odjednom sam osjetila grižnju savjesti jer sam bila grozna, sebična kći koju je više zanimala njezina vlastitačetve-rotjedna veza nego prijetnja koju su za tridesetogodišnji brak njezinih roditelja predstavljala dvojica odvojenihkenijskih žigola većih od metar i pol.»Što se dogodilo?«»Ništa«, tata se smijao. »Spomenuli smo telefonski razgovor i — gle sad — evo je.«»Ma daj, molim te!« rekla je mama i zgrabila telefon. »Ne znam odakle tati takve šašave ideje. Razgovarali smo okrevetima!«

Smijala sam se samoj sebi. Tata i ja očito imamo pokvarenu maštu.»Svejedno«, nastavila je, »ne odustajemo. Krećemo osmog veljače! U Keniju! Zamisli! Jedina je crna mrlja...«»Mama!« eksplodirala sam. »Molim, zlato?«»Ne možeš reći 'crna mrlja'. Zvuči rasistički.«»Pa nećemo nikoga stavljati u varekinu, bleso! Tata i ja imamo jako dobru veš-mašinu.«»Ako dopustimo da takvi izrazi ostanu u rječniku, potpirujemo mržnju i...«»Ma daj! Ti stvarno nekad ne vidiš šumu od drveća. A jesam li ti rekla da je Julie Enderburv opet trudna.«»Čuj, stvarno moram ići...«Zašto majke, kad im na telefonu kažeš da moraš ići, odmah pomisle na sto pedeset totalno nebitnih stvari koje ti bašsad moraju reći?»Da. To joj je treće«, rekla je kao da je optužuje. »Da, i još sam ti htjela reći da smo Una i ja odlučile jedriti namreži.« »Mama, veli se surfati na netu, ali...«»Jedriti, surfati, plutati... svejedno mi je, zlato! Merle i Perci-val bave se time. Znaš, on je bio šef odjela za opekotine unorthamptonskoj ambulanti. A drugo, hoćete li ti i Mark doći za Uskrs?«»Mama, moram ići, kasnim na posao!« rekla sam. Napokon sam je se, poslije još deset minuta gluposti, uspjela riješitii sa44

zahvalnošću uroniti u jastuk. Iako se osjećam pomalo jadno što je mama priključena na Internet, a ja nisam. Bila sam,ali mi je tvrtka koja se zove GBH pogreškom poslala 677 identičnih poruka i od tada ništa više ne razumijem.Četvrtak, 30. siječnjakg — 59,5 (alarm: čipkaste gaćice su na meni počele ostavljati trag), isprobala 17 zgodnih seksi gaća, kupila 1divovske i zastrašujuće gaće za inkotinenciju, dečko — 1 (ali to ovisi o tome hoću li uspjeti od njega sakriti novozastrašujuće rublje)9.00. Coins Cafe. Na kavi. Hura! Sve je super! Maloprije je zvao. Navodno me zvao sinoć, ali nije ostavio poruku jerme htio opet nazvati, ali je zaspao. Malo sumnjivo, ali me pozvao na onaj pravnički domjenak sutra. A i Giles iznjegovog ureda rekao je kako sam bila ljubazna na telefonu.9.05. To s pravnicima malo me zastrašuje. Obvezna je večernja odjeća. Pitala sam Marka što se od mene očekuje, a onje rekao: »Ništa. Bez brige. Samo ćemo sjediti za stolom i večerati s ljudima s kojima radim. Oni su moji prijatelji. Isvidjet ćeš im se.«9.11. »Svidjet ćeš im se.« Eto vidiš, to je već prešutno priznanje da sam na provjeri. Zato moram ostaviti dobardojam.9.15. Dobro, razmišljat ću pozitivno. Bit ću divna: elegantna, živahna, prekrasno odjevena. Ma da. Nemam duguhaljinu. Možda će mi je posuditi Jude ili Magda. Evo:Odbrojavanje do večere Društva pravnika

Dan br. 1 (danas) Planirani unos hrane:1. zajutrak: voćni frape od naranče, banane, kruške, dinje ili drugog sezonskog voća (N. B. rani zajutrak: cappuccino ičokoladni croissant već konzumirani)Helen Fielding462. užina: voće, ali ne neposredno prije objeda jer se enzimi probavljajuposlije jednoga sata3. objed: salata s proteinima

4. užina: celer ili brokula. Poslije posla idem na fitness5. poslije fitnessa: celer6. večera: piletina na žaru i povrće kuhano na pari.18.00. Izlazim iz ureda. Idem s Magdom u kasnu večernju kupovinu donjeg rublja radi kratkoročnog rješavanjaproblema linije. Magda će mi posuditi nakit i vrlo elegantnu dugu, tamno plavu haljinu za koju, kaže, treba mala'pomoć', a sve filmske zvijezde, navodno, na premijerama nose donje rublje za popravljanje figure. To znači da nemoram na fitness nego da je čvrsto rublje kratkoročno djelotvornije od odlaska u teretanu.Osim toga, općenito sam odlučila da neću odlaziti u teretanu kad mi se prohtije, nego ću sutra započeti cijeli potpunonov program koji počinje s prilagodbom fitnessa. Očito ne mogu očekivati da će mi se tijelo znatno promijeniti dovečere, što je zapravo smisao kupovine donjeg rublja, ali ću se bar okrijepiti. O, telefon.18.15. Bila je Shazzer. Brzo sam joj ispričala program dočeka pravničkog domjenka (uključujući i potpun debakl zaobjed kad sam pojela pizzu), ali kad sam joj rekla za prilagodbu fitnessa, učinilo mi se da je pljunula u telefon.»Nemoj to napraviti«, upozorila je s grobnim šaptom.Ispada da je Shaz već pretrpjela sličnu prilagodbu: golema gladijatorica divlje crvene kose po imenu Carborundumpostavila ju je pred zrcalo usred teretane i riknula: »Salo sa stražnjice spustilo ti se i pogurnulo salo s bedara u stranutako da su ti se stvorile 'jahačke hlače'.«Mrzim pomisao na gladijatoricu. Uvijek sam se bojala da će gladijatorski program izmaći nadzoru, da će segladijatori pretvoriti u mesoždere, a producenti početi bacati kršćane Carborundum i njezinu soju. Shaz kaže dasvakako moram otkazati, ali ja tvrdim da se salo, kako napominje Carborundum, može premještati pa je očito mogućemodelirati i stisnuti postojeću mast u ljepši oblik — ili čak razne oblike, već prema prigodi.

Pitam se da li bih, da mogu slobodno preslagivati salo po svom izboru, i dalje željela smanjiti njegovu količinu?Mislim da bih imala goleme grudi, široke bokove i tanašan struk. I bi li tako preostalo mnogo sala kojega bih semorala riješiti? A kamo s viškom? Bi li bilo loše imati debela stopala ili uši, ako bi ostatak tijela bio savršen?»Debele usnice bile bi dobre«, rekla je Shazzer, »ali ne...«, snizila je glas u šapat pun gaðenja »debele usne.«

Uh. Shazzer je nekad baš odvratna. Dobro. Moram ići. Dogovorila sam se s Magdom u Marks & Sparksu u pola 7.21.00. Doma. Kupovinu možda najbolje opisuje riječ — poučan. Magda mi je uporno domahivala groznim golemimzastrašujućim gaćama. »Doði, Bridget: Novi korzet! Sjeti se sedamdesetih, sjeti se onoga: vječno tvoja, sjeti sehaltera«, rekla je držeći nekakvu odjeću serijskog ubojice na biciklu, od crne likre s kratkim hlačicama i čvrstimgrudnjakom s fišbajnima.»Ja to neću obući«, prosiktala sam. »Vrati to.«»Zašto?«»A što ako to netko, znaš, napipa?«»Molim te, Bridget. Donje rublje ima svoju funkciju. Ako nosiš mekanu haljinicu ili hlače — na poslu, recimo —sigurno hoćeš imati vitku liniju. Na poslu te valjda nitko neće pipati.«»Pa mogao bi«, rekla sam braneći se i razmišljajući o onome što se dogaðalo u liftu na poslu kad sam »izlazila« —ako se tako može opisati noćna mora i fobija od stalne veze — s Da-nielom Cleaverom.»A ovaj?« pitala sam puna nade, držeći krasan komplet napravljen od istoga materijala od kojega se rade tanke crnečarape, samo u obliku grudnjaka i gaćica.»Ne! Ne! Totalno osamdesete. Ovo ti treba«, rekla je mašući nečim što je izgledalo kao križanac mamine dolčevite idugih gaća.»A što ako mi netko gurne ruku pod suknju?« »Bridget, ne mogu vjerovati«, rekla je glasno. »I ti svako jutro ustaješrazmišljajući o tome kako bi ti neki muškarac toga danaHelen Fieldingmogao slučajno gurnuti ruku pod suknju? Ti ne možeš kontrolirati svoju seksualnu sudbinu?«»Jasno da mogu«, rekla sam prkosno, krećući s gomilom krutih gaća prema garderobi. Na kraju sam se pokušalaugurati u nešto poput crne gumene futrole, koja je sezala sve do ispod mojih grudi i ostala nabrana na oba kraja poputneobuzdanog kondoma. »Što ako me Mark vidi u tome ili napipa?«»Pa nećete se šlatati u klubu. Idete na formalnu večeru na kojoj će htjeti impresionirati kolege. Bit će koncentriran nato — i neće te pokušati pipkati.«Nisam sigurna da se Mark ikad koncentrira na ostavljanje dojma na bilo koga, jer je jako samouvjeren. Ali Magda imapravo kad je riječ o rublju. S vremenom čovjek mora izići iz uskih okvira poimanja donjeg rublja.Dobro, moram ustati rano. Imam termin u teretani u 8 ujutro. Zapravo mislim da cijelim bićem doživljavam seizmičkupromjenu.

Petak, 31. siječnja: Dan Dkg — 59, cuga — 6 (2)', cigareta — 12 (0), kalorije — 4.284 (1.500), laži fitness-statističaru —14.Podaci u zagradi označavaju podatke dane fitness-statističaru.9.30. Tipično je za novu nepristojnu kulturu fitness-klubova da se osobni treneri smiju ponašati poput liječnika bezpoložene Hipokratove zakletve.

»Koliko alkoholnih pića popijete u jednom tjednu?« pitao je »Buntovnik«, Bradu Pittu sličan balavi fitness-statističar,čim sam sjela pokušavajući zadržati trbuh u grudnjaku i gaćicama.»Četrnaest do dvadeset jednog«, očito sam lagala na što se on usudio trgnuti.»Pušite?«»Prestala sam«, prela sam.48

Na to je Buntovnik zajedljivo pogledao u moju torbu u kojoj je, no dobro, bila kutija Silk Cut Ultra, pa što onda?»Kad ste prestali?« pitao je ukočeno, utipkavajući u kompjutor nešto što će očito otići ravno u središnjicuKonzervativne stranke i osigurati da me sljedeći put kad dobijem kaznu za krivo parkiranje pošalju ravno nadobrovoljni rad.»Danas«, rekla sam odlučno.Na kraju sam stajala dok mi je Buntovnik mjerio salo štipkajući me.»Sad ću napraviti ove znakove kako bih mogao vidjeti što mjerim«, rekao je zapovjednim tonom, bilježećiflomasterom po meni kružiće i križiće. »Otići će kad ih istrljate alkoholom.«Onda sam morala ići u dvoranu i vježbati uza sve neobjaš-njene Buntovnikove poglede i dodire — stajali smo, recimo,sučelice držeći jedno drugome ruke na ramenima dok je Buntovnik radio čučnjeve, snažno udarajući stražnjicom postrunjači, a ja na čudan način pokušavala tek malo saviti koljena. Kad je sve bilo gotovo, osjećala sam se kao da samimala dugačak i vrlo intiman odnos s Buntovnikom i skoro smo svršili. Onda sam se obukla i istuširala pa nisam znalašto bih — činilo mi se da se moram vratiti i pitati ga kad dolazi na večeru. Ali ja, naravno, idem na večeru s MarkomDarcyjem.Jako sam uzbuðena zbog večere. Vježbala sam u haljini koja stvarno izgleda sjajno, glatkih, blagih linija — i sve tozahvaljujući jezivim gaćama koje on uopće ne mora otkriti. A nema ni razloga zašto ne bih bila dobra pratnja. Ja samsvjetska žena s karijerom i si.Ponoć. Kad sam napokon stigla u Guildhall, Mark je šetkao gore-dolje u smokingu i dugom kaputu. Fuf. Divno je kadideš van s nekim tko ti odjednom počne izgledati kao strašno privlačan stranac pa poželiš samo odjuriti doma i ševitise do besvjesti kao da ste se tek upoznali. (Ne, naravno, to nije normalno za ljude koji su se tek upoznali.) Kad mevidio, izgledao je stvarno šokiran, smijao se, a onda se uozbiljio i pokazao prema vratima ljubazno i kao dobroodgojen muškarac. »Oprosti što kasnim«, rekla sam bez daha.Helen Fielding»Ne kasniš«, rekao je, »lagao sam ti kad je početak.« Opet me čudno pogledao. »Što je?« pitala sam.»Ništa, ništa«, rekao je premirno i prepristojno, kao da sam luðakinja koja stoji na autu sa sjekirom u jednoj ruci iglavom njegove žene u drugoj. Ugurao me kroz vrata dok nam ih je livrirani sluga držao.

Ulazni prostor bio je visok i tamno popločen, a unutra su zamorili mnogi starci u smokinzima. Vidjela sam ženu ukrastavom topu ukrašenom šljokicama kako me čudno gleda. Mark joj je ljubazno kimnuo i šapnuo mi na uho: »Skočiu garderobu i pogledaj si lice.«Odjurila sam na zahod. Na žalost, u taksiju sam u mraku obraze namazala tamno-sivim Macovim sjenilom što bi sesvakom moglo dogoditi jer su kutijice potpuno jednake. Kad sam se vratila iz toaleta, uredno obrisana i bez kaputa,stala sam kao ukopana. Mark je razgovarao s Rebeccom.Na sebi je imala satensku haljinu golih leða boje kave koja je padala preko svih njezinih bezmesnih kostiju i ispod kojeočito nije bilo korzeta. Osjećala sam se kao tata kad je donio kolač na festival u Grafton Undervvoodu i kad je, nakonocjenjivanja, na njemu zatekao cedulju na kojoj je pisalo »Nije dorastao standardima natjecanja«.»Mislim da je to bilo presmiješno«, govorila je Rebecca smijući se nježno Marku u lice. »Oh, Bridget«, rekla je kadsam im se priključila. »Kako si, ljepotice!« Poljubila me, pri čemu nije mogla izbjeći kiselo lice. »Nervozna?«»Nervozna?« pitao je Mark. »Zašto bi bila nervozna? Ona je utjelovljenje unutarnje ravnoteže, zar ne, Bridget?«Na trenutak sam na Rebeccinu licu pročitala da joj je neugodno, ali se odmah brzo pribrala i rekla: »Ah, kako je toslatko. Tako sam sretna zbog vas dvoje!« Onda je zbrisala dobacujući Maricu preko ramena tobože plah pogled.»Izgleda tako draga«, rekao je Mark. »Uvijek se čini vrlo draga i pametna.«Uvijek?? Razmišljala sam. Uvijek? Mislila sam da su se sreli samo dvaput. Kliznuo je rukom opasno blizu mom

korzetu pa50

sam morala odskočiti. Par napuhanaca došao je do nas i počeo čestitati Marku za nešto što je napravio sMeksikancima. Ljubazno je razgovarao minutu-dvije, a onda se vješto izvukao i poveo me u blagovaonicu.Bilo je jako glamurozno: tamno drvo, okrugli stolovi, svjetlost svijeća i svjetlucanje kristala. Jedino me mučilo štosam morala odskakivati od Marka kad god bi mi stavio ruku oko struka.Za naš stol već je sjedala vojska sjajnih samouvjerenih pravnika od trideset i nešto koji su se grohotom smijali ipokušavali jedni druge nadmašiti svojevrsnim neumjesnim konverzacij-skim ispadima što su očito bili vrh golemogaledenjaka pravničkoga znanja i znanja u duhu vremena:»Kako znaš da si ovisan o Internetu?«»Sine ti da ne znaš spol svojih najboljih triju prijatelja.« Ahaha. Uaahaha. Ha ha.»Iza svake točke pišeš co. uk.« Uahaha.»Sve svoje poslovne zadaće pišeš u HMTL Protocolu.« Baaaa-ha haha. Aaaahahaha.A kad su svi prisutni počeli jesti, žena po imenu Louise Barton-Foster (nevjerojatno samouvjerena pravnica i žena za

koju možeš zamisliti da te može na sve prisiliti) počela je držati govor o nečemu što je izgledalo kao beskrajnodosadno totalno sranje.»Ali na neki bismo način«, govorila je oštro zureći u mene, »mogli tvrditi da je cijeli Emeuro Proto zapravo glupost.«Bilo je sve savršeno — mirno sam sjedila, jela i pila — dok Mark nije iznenada rekao: »Mislim da si apsolutno upravu, Louise. Budem li opet glasovao za torijevce, želim znati da moja stajališta netko a) proučava i b) zastupa.«Prestravljeno sam zurila u njega. Osjećala sam se poput mog prijatelja Simona dok se igrao s djecom na nekoj zabavi,a onda se pojavio njihov djed — Robert Maxwell. Simon je pogledao dječicu i ugledao sve same mini RoberteMaxwelle sa stršećim obrvama i golemim bradama.Jasno mi je da izmeðu tebe i osobe s kojom uðeš u novu vezu može biti razlika, razlika koje se moraju uskladiti iublažitiHelen Fieldingpoput oštrih bridova, ali nikad ni u ludilu nisam mislila da spavam s čovjekom koji je glasao za konzervativce.Odjednom mi se učinilo da uopće ne poznajem Marka Darcyja i moglo je ispasti da je sve ove tjedne dok je hodao samnom potajice skupljao primjerke keramičkih životinjica iz ograničenih serija, nosio kapice sa zadnjih stranicanedjeljnih priloga ili se iskradao na rugbv utakmicu i kroz zadnji prozor autobusa bezvoljno promatrao druge vozače.Razgovor je postajao sve uobraženiji i sve prepotentniji.»I kako znaš da je 4,5 prema 7?« lajala je Louise na muškarca koji je izgledao poput princa Andrevva u prugastojkošulji.»Pa, slušao sam ekonomiju na Cambridgeu.«»Tko ti je predavao?« ispalila je druga djevojka kao da je to presudno za raspravu.»Dobro si?« šapnuo je Mark kroz kutak usana.»Jesam«, promrmljala sam spuštene glave.»Ti... drhtiš. Ma daj. Što ti je?«Na kraju sam mu morala reći.»Glasovao sam za torijevce i što je loše u tome?« pitao je sumnjičavo zureći u mene.»Šššššš«, šaptala sam gledajući nervozno oko stola. »U čemu je problem?«»U tome što bih ja«, počela sam, želeći da je Shazzer ovdje, »ovaj, da sam glasovala za torijevce, bila izopćena izdruštva. Bilo bi to kao kad bih se pojavila u Cafe Rougeu na konju i s lovačkim psima ili kao kad bih otišla nasvečanu večeru na kojoj ti serviraju i tanjurić za kruh.«»Misliš kao što je ova?« nasmijao se.»Pa da«, promrmljala sam.»A za koga si onda ti glasovala?«»Za laburiste, naravno«, prosiktala sam. »Svi glasuju za laburiste.«»Mislim da je očito dokazano da to nije točno, bar ne zasad«, rekao je. »Samo me zanima zašto?« »Što?«»Zašto si glasovala za laburiste?«52

»Zato što«, pažljivo sam zastala, »glasovati za laburiste znači biti ljevičar.«»A.« Činilo se da misli kako je to jako zabavno. Sad su svi slušali.

»I socijalist«, dodala sam.»Socijalist. Aha. A biti socijalist znači...?«»Ujedinjeno radništvo.«»Pa Blair baš neće povećati ovlasti sindikatima«, rekao je. »Pogledaj samo što je rekao o 4. klauzuli.« »A torijevci sučisto sranje.«»Sranje«, pitao je. »Gospodarstvo je sad u boljem stanju nego što je bilo posljednjih sedam godina.«»Nije«, naglasila sam. »Oni su ga vjerojatno samo uljepšali jer se bliže izbori.«»Što su uljepšali?« pitao je. »Uljepšali gospodarstvo?«»Kakav je Blairov položaj u Europi u odnosu na Majorov?« priključila se Louise.»Nda. I zašto nije odgovorio na obećanje konzervativaca da će svake godine proporcionalno povećavati izdvajanja zazdravstvo?« rekao je prince Andrevv.Ozbiljno. I tako su se dalje jedni pred drugima pravili važni. Na kraju to više nisam mogla trpjeti.»Stvar je u tome da morate glasovati za načelo, a ne za nebitne pojedinosti o ovom ili onom postotku. A očito je da selaburisti zauzimaju za načelo dijeljenja, ljubaznosti, za homoseksualce, samohrane majke i Nelsona Mandelu, zarazliku od glasnih tiranina koji se ševe na sve strane i lijevo i desno i u centru pa odu u pariški Ritz, a kad se vrateizgrde sve voditelje u Todayu.«Oko stola je zavladao muk.»Mislim da si pogodila u bit«, rekao je Mark smijući se i masirajući mi koljeno. »Tu nema spora.«Svi su nas gledali. A onda su se, umjesto da se netko razbjesni — kako bi se to dogodilo u normalnome svijetu —počeli pretvarati da se ništa nije dogodilo pa su opet počeli zveckati i kokodakati, potpuno me ignorirajući.Helen FieldingNisam mogla procijeniti koliko je incident bio strašan. Kao da sam pregazila psa papuanskog poglavice pa ne znamznači li njihovo mrmljanje kako to nije bitno ili raspravljaju o tome kako će mi spohati glavu.Netko je kucnuo po stolu da mogu početi govori, koji su bili stvarno, stvarno, jezivo dosadni, da se poždereš od muke.Čim su završili, Mark je šapnuo: »Idemo?«Pozdravili smo se i krenuli kroz dvoranu. »Mm... Bridget«, rekao je. »Ne bih te želio strašiti, ali nešto čudno ti senagužvalo oko struka.«Brzo sam provjerila rukom. Grozni se korzet nekako otkopčao i naborao mi se oko struka poput goleme automobilskegume.»Što je to?« pitao je Mark kimajući i smješkajući se ljudima dok smo prolazili izmeðu stolova.»Ništa«, promrmljala sam. Čim smo izišli iz dvorane, zbrisala sam u zahod. Stvarno je bilo teško skinuti haljinu iodmotati grozne gaćice, a onda opet navući cijelu strašnu kombinaciju. Poželjela sam da sam doma u vrećastim

hlačama i puloveru.Kad sam provirila u predvorje, gotovo sam odmah pojurila natrag u zahod. Mark je razgovarao s Rebeccom. Opet.Nešto mu je šaptala na uho, a onda je prasnula u smijeh koji je zvučao kao zastrašujuće sovino hukanje.Otišla sam do njih i nemoćno stala.»Evo je!« rekao je Mark. »Problem riješen?«»Bridget!« rekla je Rebecca, pretvarajući se da joj je drago što me vidi. »Čujem da si ih sve impresionirala svojimpolitičkim stajalištima!«Da sam bar smislila neki jako smiješan odgovor, umjesto što sam stajala gledajući je ispod oka.»Zapravo je bilo sjajno«, rekao je Mark. »Zahvaljujući njoj, svi smo izgledali kao pompozni seronje. I tako, moramoići, drago mi je da smo se opet sreli.«Rebecca nas je oboje ovlaš poljubila u oblaku Guccijeva »En-vyja«, a onda je odlepršala natrag u dvoranu tako da jebilo doista očito kako se nada da će je Mark gledati.

Nisam znala što bih rekla dok smo išli prema autu. On i Rebecca očito su mi se smijali iza leða, a onda su to pokušaliprikriti. Da sam bar mogla nazvati Jude i Shaz i tražiti od njih savjet.Mark se ponašao kao da se ništa nije dogodilo. Čim smo krenuli, pokušao mi je kliznuti rukom uz bedro. Zaštomuškarac želi seks to više što ti manju želju pokazuješ za tim?»Ne bi li radije držao ruke na volanu?« rekla sam očajnički se pokušavajući pomaknuti tako da rub gumene navlakeostane što dalje od njegovih prstiju.»Ne. Hoću te napastovati«, rekao je zalijećući se na otok za pješake.Nisam reagirala, pretvarajući se da sam opsjednuta sigurnošću na cesti.»A, da. Rebecca pita hoćemo li jednom doći k njoj na večeru«, rekao je.

Ne mogu vjerovati. Rebeccu poznajem četiri godine i nikad me nije pozvala na večeru.»Dobro je izgledala, jelda? Imala je zgodnu haljinu.«Čisti spominjitis. Vlastitim sam ušima doživjela spominjitis.Došli smo do Notting Hilla. Na semaforu je, ništa me ne pitajući, skrenuo prema mom stanu koji je daleko odnjegovog. Njegov je dvorac ostao neosvojen. Vjerojatno je bio pun Rebec-cinih poruka. Bila sam samo PrivremenaDjevojka.»Kamo idemo«, izvalila sam.»K tebi. Zašto?«, pitao je uznemireno me gledajući.»Točno. Zašto?«, pitala sam bijesno. »Hodamo četiri tjedna i šest dana. I nikad nismo bili kod tebe. Niti jednom.Nikad! Zašto?«Mark je zašutio kao zaliven. Dao je žmigavac, skrenuo lijevo, a onda se vratio prema aveniji Holland Park neizgovorivši ni riječ.»Što je?« napokon sam pitala.Gledao je pred sebe i kvrcnuo po žmigavcu. »Ne volim kad netko viče.«Helen Fielding

Kad smo došli k njemu, bilo je grozno. Zajedno smo se šutke uspinjali stubama. Otvorio je vrata, pokupio poštu iupalio svjetlo u kuhinji.Kuhinja je bila visoka kao double-decker i jedna od onih od besprijekorno čistog rostfraja u kojoj ne znaš gdje jefrižider. Bila je neobično pusta, bez stvari razbacanih uokolo i s tri izvora hladne svjetlosti nasred stropa.Prešao je prostoriju dugim koracima koji su šuplje odzvanjali kao u podzemnoj špilji na nekom školskom izletu,zabrinuto se zagledao u vrata od rostfraja i rekao: »Želiš li čašu vina?«»Da, molim«, rekla sam pristojno. Uz šank od rostfraja stajali su moderni visoki stolci. Nespretno sam se popela najedan od njih, osjećajući se kao Des O'Connor dok priprema duet s Anitom Harris.»Odmah«, rekao je Mark. Otvorio je jedan od ormarića s vratima od rostfraja i primijetio da je za njih pričvršćen košza smeće pa je onda otvorio druga i začuðeno se zagledao u perilicu. Pogledala sam u pod, poželjevši se nasmijati.»Crno ili bijelo?« iznenada je rekao.»Bijelo, molim.« Odjednom sam osjetila umor, cipele su me žuljale, zastrašujuće gaće urezivale su mi se u kožu.Samo sam htjela doma.»Ah.« Našao je frižider.Pogledala sam prijeko i primijetila telefonsku sekretaricu na jednom pultu. Grč u želucu. Crvena je lampica žmirkala.Pogledala sam Marka koji je stajao ispred mene držeći bocu vina u nezaobilaznoj jadnoj konranesknoj željeznojposudi. I on je izgledao jadno.»Čuj, Bridget, ja...«Sišla sam sa stolca kako bih ga zagrlila, ali su se njegove ruke odmah spustile do mog struka. Ustuknula sam. Moralasam se riješiti proklete futrole.»Idem malo gore«, rekla sam.»Zašto?«»Na zahod«, rekla sam divlje i oteturala prema stubama u cipelama koje su me sad već nepodnošljivo tiskale. Ušlasam u prvu sobu za koju sam pretpostavila da je Markova garderoba, uCA

sobu prepunu odijela, košulja i redova cipela. Izvukla sam se iz haljine i, uz golemo olakšanje, počela guliti sa sebegrozne gaće, razmišljajući kako bih mogla obući kućni ogrtač pa bismo se možda mogli udobno smjestiti i riješitiprobleme, ali Mark se odjednom pojavio na vratima. Ukočila sam se u punoj jezivoj opremi, a onda je mahnito počelasvlačiti dok je on prestravljeno zurio.»Čekaj, čekaj«, rekao je dok sam posezala za kućnim ogrtačem, namjerno mi gledajući u trbuh. »Ti si to na sebi igralakrižić-kružić?«Pokušala sam Marku objasniti sve o Buntovniku i o tome kako nisam mogla u petak na večer pronaći alkohol, ali je onizgledao umorno i zbunjeno.

»Oprosti, nemam pojma o čemu govoriš«, rekao je. »Moram se naspavati. Idemo u krevet?«Otvorio je druga vrata, upalio svjetlo. Pogledala sam unutra i ispustila strašan krik. Na golemu bijelom krevetu ležao jegipki Azijat, potpuno gol, čudno se smijao, držao dvije drvene kuglice na konopcu i maloga zeca.3

Prokletstvo!Subota, 1. veljačekg — 58,5, cuge — 6 (ali pomiješano sa sokom od rajčice, jako hranjivo), cigareta — 400 (potpuno razumljivo),zečeva, jelena, fazana i drugih divljih životinja pronaðenih u krevetu — 0 (golemo poboljšanje u odnosu na jučerašnjidan), dečko — 0, dečko bivšeg dečka — 1, broj normalnih potencijalnih dečki preostalih u svijetu — 012.15. Zašto mi se to i dalje dogaða? Zašto? ZAŠTO? Čim mi se učini da je divan, osjećajan, neoženjen i da bi gaprihvatila moja mama, da nije lud, alkoholičar ili sjeban, ispada da je bestijalni perverzni peder. Nije čudo što nije htioda doðem k njemu. Nije ga bilo strah veze niti mu se sviða Rebecca niti sam ja privremena djevojka. On je u svojojspavaćoj sobi skrivao malog Azijata i svoje divlje strasti.Odvratan šok. Odvratan. Dvije sam sekunde zurila u malog Azijata i pojurila natrag u garderobu, navukla haljinu ipotrčala niza stube, ostavljajući iza sebe spavaću sobu i vriskove koji su zvučali kao američki pokolj vijetkongovaca.Teturala sam i mahnito mahala taksistima poput prostitutke naletjele na mušteriju koja joj je htjela razbiti glavu.Možda je točno ono što kažu sretno oženjeni: preostali neoženjeni muškarci nisu se oženili jer imaju neku prevelikumanu. Zato je sve tako jebeno, jebeno, jebeno... Ne mislim pri tom da je homoseksualizam sam po sebi mana, ali je todefinitivno istina kad si cura homića koji se pravi da to nije. Četvrtu godi-Helen Fieldingnu za redom sama za Valentinovo, sljedeći Božić u djevojačkom krevetu roditeljskog doma. Opet. Prokletstvo.Prookletstvoooo!Da bar mogu nazvati Toma. Otišao je u San Francisco baš kad mi treba savjet iz homo-perspektive. Samo njemuslično. Ja njemu satima moram davati savjete kad mu veza s homićem padne u krizu, a što on napravi kad meni trebasavjet jer sam u krizi s homićem? Ode u JEBENI SAN FRANCISCO.Smiri se, smiri se. Znam da je pogrešno za cijeli incident optuživati Toma, posebno zato što taj incident nema nikakveveze s Tomom, ali ne smijem se liječiti optužbama. Ja sam sigurna u sebe, tolerantna, odgovorna potpuna žena, samasebi dovoljna... Fuj! Telefon.»Bridget. Mark. Žao mi je. Jako mi je žao. To je bilo strašno.«Grozno je zvučao. »Bridget?«»Molim?« rekla sam pokušavajući smiriti ruke koje su mi se tako tresle da nisam mogla zapaliti Silk Cut.»Znam kako je izgledalo. I ja sam bio šokiran baš kao i ti. Nikad ga prije u životu nisam vidio.«

»Pa tko je onda on?« izvalila sam.»Ispalo je da je sin moje domaćice.- Nisam čak ni znao da ima sina. Navodno je shizofreničar.« U pozadini se čuladreka.»Idem, idem. O, Bože. Čuj, moram ići to riješiti. Zvuči kao da je želi zadaviti. Mogu li te poslije nazvati?« — opet sečula vika. »Čekaj samo... Bridget, nazvat ću te ujutro.«Zbunjena. Da bar mogu nazvati Jude ili Shaz i otkriti je li isprika opravdana, ali ne mogu to napraviti usred noći.Mogu pokušati zaspati.9.00. Uuuuh! Uuuuh! Telefon. Hura! Prokletstvo! Sad sam se sjetila što se dogodilo.9.30. Nije bio Mark, nego mama. »Znaš, zlato, jako sam bijesna.«69

»Mama«, odlučno sam je prekinula. »Mogu te nazvati s mobitela?«Sjećanje mi se vraćalo u valovima. Morala sam je maknuti s telefona, ako Mark pokuša nazvati.»S mobitela? Ne pričaj gluposti, zlato — pa ti nemaš mobitel od druge godine. Sjećaš se? Imala si onaj s lampicama?O. Tata ti hoće nešto reći, ali... Evo ti ga.«Čekala sam, mahnito gledajući čas mobitel, čas sat.»Bok, sunce«, rekao je tata umorno. »Ne ide u Keniju.«»Sjajno, jako dobro«, rekla sam, zadovoljna što napokon netko od nas nije u krizi. »Što si napravio?«»Ništa. Istekla joj je putovnica.«»Ha! Sjajno. Nemoj joj reći da se mogu nabaviti nove.«»O, zna ona to, zna«, rekao je. »Problem je u tome što moraš imati i novu fotografiju, ako tražiš novu putovnicu. Nijeto ni iz kakvog obzira prema meni, nego je u pitanju samo flert s pograničnom policijom.«Mama je zgrabila telefon. »To je tako glupo, zlato. Slikala sam se i izgledam stara ko Biblija. Una je rekla da seprobam slikati na automatu, ali je ispalo još gore. Zadržat ću staru putovnicu i gotovo. A kako je Mark?«»Dobro«, rekla sam piskutavim, prigušenim glasom i jedva izbjegla dodatak: voli spavati s mladim Azijatima i igrati sesa zečevima, baš je zabavno.

»Krasno! Tata i ja smo mislili da biste možda ti i Mark htjeli sutra doći na objed. Još vas nismo vidjeli zajedno.Možda bih mogla samo ubaciti u pećnicu lasagne s malo graha.«»Mogu te poslije nazvati? Kasnim... na jogu!« rekla sam nadahnuto.Uspjela sam se osloboditi poslije začuðujuće kratkog petnae-stominutnog verglanja tijekom kojega je postajalo svejasnije da se sva sila Britanskoga ureda za putovnice neće uspjeti oduprijeti mami i staroj fotografiji, a onda sam,očajna i zbunjena, potražila još jedan Silk Cut. Domaćica? Znam da ima domaćicu, ali... A onda sve to s Rebeccom. Ijoš k tome glasa za torijevce. A da pojedem malo sira. Ah! Telefon.Shazzer.Helen Fielding»O, Shaz«, rekla sam jadno i počela mljeti priču.

»Stani«, rekla je još prije nego što sam došla do malog Azijata. »Čekaj. Ovo ću reći jednom i hoću da me slušaš.«»Molim?« pitala sam razmišljajući kako je Sharon — uz moju mamu — osoba, ako takva u svijetu uopće postoji,koja ništa ne zna reći samo jednom.»Izvuci se.«»Ali...«»Izvuci se. Dobila si znak za uzbunu. Glasuje za konzervativ-ce. Sad se iz toga izvuci prije nego što se previšezagriješ.« »Ali čekaj, to nije...«»O za Boga miloga«, režala je. »Sve je uvijek po njegovom, jelda? On dolazi k tebi, njemu se sve napravi. Ti sepojaviš dotjerana od glave do pete pred njegovim odvratnim torijevskim prijateljima i što on napravi? Upucava seRebecci. Ponaša se pokroviteljski prema tebi. I glasa za torijevce. Tu je previše manipulacije, patrijarhata...«Nervozno sam pogledala na sat. »M, Shaz, mogu te nazvati s mobića?«»Molim!? Ti to misliš za svaki slučaj, ako on nazove? Ne!« eksplodirala je.I baš tad je doista zazvonio mobitel.»Shaz, moram ići. Nazvat ću te poslije.«Znatiželjno sam stisnula O. K. na mobiću.Jude. »Oh, oh, osjećam se tako mamurna. Mislim da ću povraćati.« I krenula je nadugo pričati o ružioni u Metu, alisam je morala zaustaviti jer mi se stvarno činilo da je problem malog Azijata puno hitniji. Stvarno to mislim. Nisamsebična.»O Bože, Bridge«, rekla je Jude kad sam završila. »Siroče. Mislim da si se stvarno dobro držala. Stvarno to mislim.Stvarno si uspjela.«Osjetila sam golem ponos, poslije kojega je uslijedila zbunjenost.»Što sam napravila«, upitala sam okrećući se po sobi i naizmjence se samozadovoljno smiješila i zbunjeno žmirkala.»Napravila si točno ono što preporučuju u Ženama koje previše vole. Nisi napravila ništa. Jednostavno si se isključila.Ne64

možemo mi rješavati njihove probleme. Mi se jednostavno isključujemo.«»Točno, točno«, revno sam kimala.»Ne želimo im zlo. Ne želimo im dobro. Ne zovemo ih. Ne viðamo se s njima. Jednostavno se isključimo. Domaćičinsin, ma da. Ako ima domaćicu, zašto je onda stalno kod tebe pa ti moraš prati posuðe?«»Ali što ako je to stvarno bio domaćičin sin?«»Ma daj, Bridget«, rekla je Jude oštro. »To je faza odbijanja istine.«11.15. Dogovorila sam se s Jude i Shazzer da ćemo se naći za objed u 192. Dobro. Izvući ću se iz faze odbijanjaistine.11.16. Da. Potpuno sam se isključila. Vidiš!11.18. Ne mogu vjerovati da još nije nazvao. Jebi ga, sranje, jebi ga. Mrzim pasivno-agresivno ponašanje telefona u

suvremenom svijetu ljubavnih veza, kad se komunicira nekomunikacijom. Strašno, strašno: jednostavno oglašavanjezvona ili njegova šutnja znače razliku izmeðu ljubavi i prijateljstva, sreće i ulaska u nemilosrdan rovovski rat sdečkom koji je jednak prošlome, ali se čini još sjebanijim od njega.Podne. Ne mogu vjerovati. Telefon je doista zazvonio dok sam zurila u njega. Kao da sam ga snagom misli prisilila dazazvoni — ovaj put je bio Mark.»Kako si?«, pitao je umorno.»Dobro«, rekla sam, pokušavajući biti isključena.»Da doðem po tebe za objed pa ćemo razgovarati?«

»Mm, danas objedujem s curama«, rekla sam doista vrlo isključeno.»O, Bože.«»Molim?«»Znaš li ti, Bridget, kakvu sam ja noć proveo? Taj je dečko pokušao u kuhinji zadaviti vlastitu majku, došle su policijai hitna, smirili su ga strelicama za uspavljivanje, odveli u bolni-Helen Fieldingcu, a histerični Filipinci jurišali su mi po cijeloj kući. Stvarno, stvarno mi je žao što si sve to morala proživjeti, alimorao sam i ja, a nisam kriv.«»Zašto prije nisi nazvao?«»Jer su svaki put, kad sam imao sekundu vremena, tvoj telefon i mobitel bili zauzeti!«Hmmmm. Isključivanje nije najbolje uspjelo. Stvarno mu je bilo grozno. Dogovorili smo se za večeru, a on ćeodspavati popodne. Sam, duboko se i iskreno nadam.Nedjelja, 2. veljačekg — 58 (izvrsno, pretvaram se u istočnjačkog dječarca), cigarete — 3 (jako dobro), kalorija — 2.100 (jako skromno),dečko — opet 1 (hura!), knjiga sa savjetima koje je ponovno inaugurirani dečko glasno nabrojao s prezirom inepovjerenjem — 37 (razumljivo, s obzirom na godine).22.00. Doma. Opet je sve dobro. Večera je u početku bila pomalo neugodna, ali se atmosfera popravila kad samodlučila povjerovati u njegovu priču, posebno kad je rekao da moram doći i upoznati se s domaćicom.No dok smo jeli čokoladni mousse, rekao je: »Bridge? Sinoć sam, još prije nego što se dogodilo, primijetio da neštonije u redu.«Osjetila sam hladan udarac strave u želucu. Što je doista bilo ironično s obzirom na to da sam i ja mislila kako neštonije u redu. Ali sve je u redu kad ti misliš da u vezi nešto ne štima, ali kad to počne misliti druga strana, onda je to istokao da ti kritizira majku. I počneš misliti da će te nogirati, a to, osim bola, gubitka, slomljena srca i slično, donosi iponiženje.»Bridge? Ti si pod hipnozom?«»Nisam. Zašto misliš da nešto nije u redu?« prošaptala sam. »Pa svaki put kad sam te htio dodirnuti, odmicala si se kaoda sam stari razvratnik.«

Kakvo olakšanje. Objasnila sam mu sve o jezivim gaćama, na što se od srca nasmijao. Naručio je desertno vino, obojesmo se malo nacvrcali, otišli k meni i fantastično se poševili.Jutros, dok sam ljenčarila i čitala novine ispred kamina, počela sam razmišljati bi li trebalo spominjati Rebeccu i pitatizašto uvijek dolazi k meni. A opet, Jude je rekla da se to ne smije jer je ljubomora suprotnom spolu vrlo odbojnaosobina.»Bridget«, rekao je Mark, »izgledaš kao da si pala u trans. Pitao sam te kakav ti je to novi sistem polica. Meditiraš? Ilije možda način postavljanja polica na neki način budistički?«»Tako je zbog vodova«, rekla sam odsutno.»A kakve su to knjige?« pitao je, ustajući dok ih je gledao. »Kako izlaziti s mladim ženama: vodič za muškarce starijeod 35! Da je Budha imao curu7 Samo naprijed Victora Kvarna?«»To su moje knjige korisnih savjeta«, rekla sam braneći se.»Što muškarci želei S onu stranu ovisnosti o muškarcu nespremnom za stalnu vezu7 Kako voljeti rastavljenogmuškarca i ne poludjeti7 Je li tebi jasno da stvaraš najveće temelje teoretskoga znanja o ponašanju suprotnoga spola usvemiru. Počinjem se osjećati kao laboratorijska životinja!«»Mmmm... .«Cerio mi se. »To se mora čitati u paru«, pitao je uzimajući knjigu s police. »Pripremaš se za sve mogućnosti? Sretnisamci uz Kako pronaći savršenog partnera za trideset dana7. Budizam za neznalice uz Samo naprijed Victora Kvarna?«»Ne«, rekla sam ogorčeno. »Ne, čita se svaka posebno.«»Zašto, da mi je znati, kupuješ te knjige?«»Ja ti o tome imam svoju teoriju«, počela sam uzbuðeno (jer stvarno imam svoju teoriju o tome). »Ako o drugimsvjetskim religijama razmišljaš kao o...«»O drugim svjetskim religijama? A koja je prva?«Grrrrr. Ponekad poželim da Mark nije tako dobar odvjetnik.»Prva su knjige korisnih savjeta.«»Da, i mislio sam da ćeš to reći. Bridget, knjige korisnih savjeta nisu religija.«

Helen Fielding»Jesu! One su novi oblik religije. Kao da su ljudska bića potoci koji se, kad na putu naiðu na zapreku, zapjenušaju izaobilaze je kako bi pronašli novi put.«»Zapjenušaju se i zaobilaze zapreke, Bridge?«»Hoću reći da ljudi, kad organizirana religija posustane, kreću u potragu za novim skupom pravila. A ako, kako samrekla, pogledaš knjige savjeta, u njima ćeš naći mnogo ideja zajedničkih s drugim vjerama.«»Kao...?« pitao je, kružeći rukom u znak ohrabrivanja.»Pa, budizam i...«»Ma daj. A kakve to ideje?«»Pa«, počela sam pomalo paničariti jer teorija još nije baš najbolje razvijena, »pozitivno razmišljanje. U Emocionalnoj

inteligenciji stoji da je optimizam, pomisao da će na kraju sve dobro završiti, najhitniji. A tu je, naravno, i vjerovanjeu sebe, kao u Emocionalnom samopouzdanju. A ako pogledaš kršćanstvo...«»Daaa...?«»Pa to čitaju na vjenčanjima — isto je: 'Preostaje troje: vjera, ufanje i ljubav'. A tu je i život u sadašnjem trenutku — tose može pronaći i u Najskrovitijem putu i u budizmu.«Mark me gledao kao da sam luda.»... i praštanje: u Možeš izliječiti svoj život stoji da je trajna srdžba loša pa moraš opraštati ljudima.«»I koja je sad to vjera? Ne muslimanska, nadam se. Ne čini mi se da baš ima mnogo praštanja u vjeri koja ljudimaodsijeca ruke jer su ukrali kruh.«Mark je kimao glavom i zurio u mene. Nije mi se činilo da je stvarno razumio teoriju. Ali možda je to zato štoMarkova duhovnost nije baš na visokom stupnju razvoja, što zapravo dokazuje da se u našoj vezi pojavljuje još jedanproblem.»'I otpusti nama duge naše kao što mi otpuštamo dužnicima našim!'« rekla sam ogorčeno. A onda je zazvonio telefon.»Sigurno ratni stožer u bitki za hodanje«, rekao je Mark. »Ili možda nadbiskup od Canterburvja!«Mama. »Što još radite tamo? Sjec, sjec. Mislila sam da ti i Mark dolazite na objed.«

»Ali mama...« bila sam sigurna da nisam rekla kako dolazimo na objed, bila sam sigurna. Mark je zakolutao očima iokrenuo na nogomet.»Ma daj, Bridget. Napravila sam tri pavlove — iako je zapravo napraviti tri pavlove jednako jednostavno kao inapraviti jednu, a izvadila sam i lasagne i...«Čula sam tatu kako govori u pozadini: »Pusti je na miru, Pam« dok je ona uvrijeðeno nastavljala govoriti oopasnostima ponovnog zamrzavanja mesa, a onda je on došao na telefon.»Bez brige, zlato. Siguran sam da joj nisi rekla da dolaziš. To si je ona tako zamislila u svojoj glavi. Pokušat ću smiritistvar. Uostalom, imam lošu vijest, ide u Keniju.«Mama je zgrabila telefon. »Sredila sam putovnicu. Napravili smo lijepu sliku u onom salonu za izradu vjenčanihfotografija u Ketteringu, znaš, ondje gdje je Ursula Collingvrood napravila Karenine slike.«»Retuširali su te?«»Nisu!« rekla je ljuto. »Možda su napravili nešto na kompjutoru, ali nije imalo nikakve veze s tuširanjem. Tako, Una ija odlazimo u subotu. Na samo deset dana. Afrika! Zamisli samo!«»A tata?«»Ma daj, molim te, Bridget! Život je stvoren za uživanje! Ako tata hoće živjeti izmeðu golfa i vrtlarske kućice, nekmu bude!«Na kraju sam se uspjela izvući, dok me Mark ohrabrivao stojeći kraj mene sa smotanim novinama u jednoj ruci itapkajući po satu drugom. Otišla sam k njemu i sad mu definitivno vjerujem jer je domaćica ondje čistila kuhinju, s

još petnaest članova svoje obitelji koji su svi izgledali kao da se hoće klanjati Marku kao bogu. Onda smo ostali kodnjega i zapalili sve svijeće u spavaćoj sobi. Hura! Mislim da je O. K. Da. Definitivno je O. K. Volim Marka Darcyja.Nekad djeluje zastrašujuće, ali ispod toga je jako drag i sladak. Što je dobro. Bar mislim.Posebno zato što je za dvanaest dana Valentinovo.Helen FieldingPonedjeljak, 3. veljačekg — 57,5 (v. dobro), cuge — 3, cigareta — 12, dana do Valen-tinova — 11, minuta provedenih u razmišljanjima ofeminističkim pogreškama o Valentinovu — 162 otprilike (loše)8.30. Nadam se da će tata biti dobro. Ako mama putuje u subotu, to znači da će ga ostaviti za Valentinovo, što baš inije lijepo. Možda mu pošaljem čestitku, kao tajna obožavateljica.

Pitam se što će Mark napraviti? Sigurno će mi poslati čestitku, bar to.Sigurno hoće.A možda ćemo otići na večeru ili će me počastiti na neki drugi način. Mmmm. Jako je dobro jednom imati dečka naValentinovo. Ah, telefon.8.45. Bio je Mark. Sutra ide u New York na dva tjedna. Zapravo je zvučao pomalo neprijateljski i rekao je da imapreviše posla večeras da bismo se vidjeli jer mora srediti sve svoje papire.Uspjela sam biti dobra i reći samo: »O, to je lijepo«. Pričeka-la sam dok nisam spustila slušalicu, a onda sampovikala: »Ali u petak tjedan dana je Valentinovo. Valentinovo. Buuuuu!«Ma ništa zato. To je nezrelo. Bitna je veza, a ne cinični marketinški trikovi.Utorak, 4. veljače8.00. U kafiću na cappuccinu i čokoladnom croissantu. Evo vidiš! Izvukla sam se iz negativnog razmišljanja i zapravoje možda jako dobro da Mark odlazi. Imat će priliku napeti se kao marsovska lastika i stvarno osjetiti privlačnu silu.A moći ću i raditi na sebi i uhvatiti korak s vlastitim životom.Plan za dane dok je Mark na putu1. Ići svaki dan na fitness.2. Provesti puno ugodnih večeri s Jude i Shazzer.

3. Nastaviti dobro djelo ureðivanja stana.4. Provesti neko vrijeme s tatom dok mame nema.5. Stvarno naporno raditi i popraviti položaj na poslu.Oh. I smršaviti 3 kg, naravno.Podne. Ured. Mirno jutro. Dobila sam prilog o zelenim autima. »Mislim na ekološki zelene, Bridget«, rekao je RichardFinch, »a ne zelene boje.«Vrlo brzo mi je postalo jasno da prilog o zelenom autu nikad neće biti emitiran pa sam mirno mogla maštati o MarkuDarcy-ju i kako se služim novim dizajnerskim uredskim priborom s mojim imenom, otisnutim različitim fontovima inijansama, dok smišljam ideje za novi prilog koji će me stvarno izbaciti na vrh... Aaaah!12.15. Prokleti je Richard Finch urlao: »Bridget, ovo nije usrana socijalna služba. Ovo je sastanak u uredu televizijske

produkcije. Ako baš moraš zuriti kroz prozor, onda bar nemoj gurati olovku nutra-van iz usta. Možeš li ti to?«»Mogu«, rekla sam nadureno, spuštajući olovku na stol.»Ma nisam te pitao možeš li spustiti olovku na stol nego možeš li naći glasača srednjih godina iz srednje Engleske,starijeg od pedeset, vlasnika kuće, koji je za?«»Mogu, nema problema«, disala sam lagano, razmišljajući kako poslije mogu Patchouli pitati za što.»Za što?« pitao je Richard Finch.Nasmijala sam mu se prilično zagonetno. »Mislim da ste time odgovorili na svoje pitanje«, rekla sam. »Muško iližensko?«»Oboje«, rekao je Richard sadistički, »od svakoga po jedno.« »Hetero ili homo«, ispalila sam.»Rekao sam iz srednje Engleske«, režao je iznemoglo. »A sad se baci na prokleti telefon i drugi put se sjeti obućisuknju, odvraćaš mi pozornost ljudima.«Ma da, kao da oni išta primjećuju, toliko su opsjednuti karijerom, a suknja uopće nije tako kratka, samo se podigla.Helen FieldingPatchouli veli za europsku ili jedinstvenu valutu. A ona misli da je to svejedno. Jebeš ga. No dobro. A, telefon. To jesigurno redakcija Zakopanog blaga.12.25. »Bok, zlato«. Grrr. Mama. »Čuj, imaš li top od strecha?«»Mama, rekla sam ti da me na posao možeš zvati samo u hitnim slučajevima«, siktala sam.»Ma znam, ali vidiš, putujemo u subotu, a dućani su još puni zimskih stvari.«Odjednom mi je sinulo. Trebalo mi je vremena da objasnim.»Ma daj, Bridget«, rekla je kad sam joj objasnila. »Pa ne želimo valjda da nam doðu kamioni iz Njemačke i prekonoći pokupe sve zlato.«»Ali mama! Pa sama si rekla da se život mora udisati punim plućima! Sve moramo pokušati.«Tišina.»To će pomoći valutama afričkih naroda.« Nisam sigurna je li to baš točno, ali nema veze.»Možda je to točno, ali nemam sad vremena za televiziju jer se moram pakirati.«»Čuj«, prosiktala sam, »hoćeš ti taj top od strecha ili ne?«12.40. Hura! Uspjela sam naći ne samo jednog, ne dva, nego tri glasača iz srednje Engleske. Una želi doći s mamom

kako bi mogle prekopati moju garderobu i skočiti u »Dickens and To-nes«, a Geoffrev želi biti na televiziji. Sam vrhistraživačkog novinarstva.»Onda, jesmo vrijedni?« Richard Finch je bio sav znojan i napuhan poslije ručka. »Planiraš jako uspješnu verzijuuvoðenja jedinstvene valute a la Jones?«»Ne baš«, promrmljala sam smiješeći se hladnokrvnim skromnim osmijehom. »Ali imam vaše srednjoengleskeglasače koji su za. Točnije troje«, dodala sam usput prelistavajući »bilješke«.»I nitko ti nije rekao«, pitao je, zlobno žmirkajući. »To smo izbacili. Sad mi naði dva torijevca iz srednje Engleske kojisvaki dan putuju na posao i koji razumiju IRA-ine argumente.«79

20.00. Uh. Tri sata šibao me vjetar na Victoriji dok sam mišljenje putnika o IRA-i pokušavala izmanipulirati do temjere da sam se počela bojati uhićenja i prebacivanja u »Maze«*. Sa strahom razmišljajući o tome što bi mama i Unamogle naći u mojoj garderobi, vratila sam se u ured na buran razgovor s Richardom Finchom koji je tekao otprilikeovako: »Pa nisi valjda mislila da ćeš nekog naći? Naivko!«Moram, moram naći drugi posao. Super, telefon.Tom. Hura! Vratio se!»Bridget! Tako si smršavila!«»Stvarno?« rekla sam oduševljeno, prije nego što sam se sjetila da je primjedba izgovorena telefonom.Tom je onda nadugo oduševljeno pričao o putovanju u San Francisco.»Dečko na carini bio je tako krasan. Rekao je: 'Imate što za prijaviti', a ja sam odgovorio: 'Samo ovu strašnu brončanuput!' Uglavnom, dao mi je svoj broj, a ja sam ga povalio u kupelji!«Osjetila sam poznatu navalu zavisti prema homoseksu. Čini se da se oni odmah poševe samo zato što im se hoće inikoga nije briga hoće li prije toga izići na tri sastanka niti koliko vremena mora proći do prvog telefonskog pozivaposlije toga.Poslije četrdeset pet minuta opisivanja sve groznijih eskapa-da rekao je: »Uostalom, znaš kako mrzim govoriti o sebi.Kako si ti? Kako su Mark i njegova mala čvrsta guza?«Rekla sam mu da je Mark u New Yorku, ali sam odlučila ostaviti priču o Zečiću za poslije, jer sam se bojala da bi gamogla previše uzbuditi. Umjesto toga dosaðivala sam mu pričama o poslu.»Moram naći novi posao, ovaj stvarno narušava moj osjećaj dostojanstva i samopoštovanja. Treba mi nešto što će miomogućiti da ozbiljno iskoristim svoj talent i svoje sposobnosti.«»Hmmm. Jasno mi je. Jesi li razmišljala o uključivanju u igru?«»Jako smiješno.«Maze Prison — zatvor u Sjevernoj Irskoj za osobe, i protestante i katolike, osuðene zbog terorizma.Helen FieldingPatchouli veli za europsku ili jedinstvenu valutu. A ona misli da je to svejedno. Jebeš ga. No dobro. A, telefon. To jesigurno redakcija Zakopanog blaga.12.25. »Bok, zlato«. Grrr. Mama. »Čuj, imaš li top od strecha?«»Mama, rekla sam ti da me na posao možeš zvati samo u hitnim slučajevima«, siktala sam.»Ma znam, ali vidiš, putujemo u subotu, a dućani su još puni zimskih stvari.«Odjednom mi je sinulo. Trebalo mi je vremena da objasnim.»Ma daj, Bridget«, rekla je kad sam joj objasnila. »Pa ne želimo valjda da nam doðu kamioni iz Njemačke i prekonoći pokupe sve zlato.«»Ali mama! Pa sama si rekla da se život mora udisati punim plućima! Sve moramo pokušati.«Tišina.»To će pomoći valutama afričkih naroda.« Nisam sigurna je li to baš točno, ali nema veze.»Možda je to točno, ali nemam sad vremena za televiziju jer se moram pakirati.«»Čuj«, prosiktala sam, »hoćeš ti taj top od strecha ili ne?«

12.40. Hura! Uspjela sam naći ne samo jednog, ne dva, nego tri glasača iz srednje Engleske. Una želi doći s mamomkako bi mogle prekopati moju garderobu i skočiti u »Dickens and To-nes«, a Geoffrev želi biti na televiziji. Sam vrhistraživačkog novinarstva.»Onda, jesmo vrijedni?« Richard Finch je bio sav znojan i napuhan poslije ručka. »Planiraš jako uspješnu verzijuuvoðenja jedinstvene valute a la Jones?«»Ne baš«, promrmljala sam smiješeći se hladnokrvnim skromnim osmijehom. »Ali imam vaše srednjoengleskeglasače koji su za. Točnije troje«, dodala sam usput prelistavajući »bilješke«.

»I nitko ti nije rekao«, pitao je, zlobno žmirkajući. »To smo izbacili. Sad mi naði dva torijevca iz srednje Engleske kojisvaki dan putuju na posao i koji razumiju IRA-ine argumente.«79

20.00. Uh. Tri sata šibao me vjetar na Victoriji dok sam mišljenje putnika o IRA-i pokušavala izmanipulirati do temjere da sam se počela bojati uhićenja i prebacivanja u »Maze«*. Sa strahom razmišljajući o tome što bi mama i Unamogle naći u mojoj garderobi, vratila sam se u ured na buran razgovor s Richardom Finchom koji je tekao otprilikeovako: »Pa nisi valjda mislila da ćeš nekog naći? Naivko!«Moram, moram naći drugi posao. Super, telefon.Tom. Hura! Vratio se!»Bridget! Tako si smršavila!«»Stvarno?« rekla sam oduševljeno, prije nego što sam se sjetila da je primjedba izgovorena telefonom.Tom je onda nadugo oduševljeno pričao o putovanju u San Francisco.»Dečko na carini bio je tako krasan. Rekao je: 'Imate što za prijaviti', a ja sam odgovorio: 'Samo ovu strašnu brončanuput!' Uglavnom, dao mi je svoj broj, a ja sam ga povalio u kupelji!«Osjetila sam poznatu navalu zavisti prema homoseksu. Čini se da se oni odmah poševe samo zato što im se hoće inikoga nije briga hoće li prije toga izići na tri sastanka niti koliko vremena mora proći do prvog telefonskog pozivaposlije toga.Poslije četrdeset pet minuta opisivanja sve groznijih eskapa-da rekao je: »Uostalom, znaš kako mrzim govoriti o sebi.Kako si ti? Kako su Mark i njegova mala čvrsta guza?«Rekla sam mu da je Mark u New Yorku, ali sam odlučila ostaviti priču o Zečiću za poslije, jer sam se bojala da bi gamogla previše uzbuditi. Umjesto toga dosaðivala sam mu pričama o poslu.»Moram naći novi posao, ovaj stvarno narušava moj osjećaj dostojanstva i samopoštovanja. Treba mi nešto što će miomogućiti da ozbiljno iskoristim svoj talent i svoje sposobnosti.«»Hmmm. Jasno mi je. Jesi li razmišljala o uključivanju u igru?«»Jako smiješno.«Maze Prison — zatvor u Sjevernoj Irskoj za osobe, i protestante i katolike, osuðene zbog terorizma.

Helen Fielding»Zašto se ne bi bavila novinarstvom sa strane? Napravila koji intervju u slobodno vrijeme?«To je stvarno bila sjajna ideja. Tom je rekao da će razgovarati sa svojim prijateljem Adamom iz Inðepenðenta da mida nekakav intervju ili recenziju ili bilo što drugo!Bit ću vrhunska novinarka i postupno dobivati sve više posla i sve više novca pa ću moći napustiti posao i sjediti nakauču s laptopom na koljenima. Hura!Srijeda, 5. veljačeNazvala sam tatu i pitala ga kako je i želi li nešto lijepo za Valentinovo.»Baš si zlatna. Ali mama je rekla da moram proširiti svoje vidike.« »I?«»Idem s Geoffrevjem na golf u Scarborough.« Super. Drago mi je da je dobro.Četvrtak, 13. veljačekg — 58,5, cuge — 4, cigareta — 19, odlazaka u teretanu — 0, preuranjenih čestitki za Valentinovo — 0, dečkovihspominjanja Valentinovo — 0, smisao Valentinovo ako ga dečko čak i ne spominje — 0Baš sam ljuta. Sutra je Valentinovo, a Mark ga nije čak ni spomenuo. Nije mi jasno zašto uopće mora ostati u NewYorku cijeli vikend. Sigurna sam da su uredi zatvoreni.Ciljevi ostvareni dok Marka nije bilo:— br. odlazaka na fitness — 0— večeri provedenih s Jude i Shazzer — 6 (i još jedna sutra, kako se čini)7/1

— minuta provedenih s tatom — 0, minuta provedenih u razgovoru s tatom o njegovim osjećajima — 0, minutaprovedenih u razgovoru s tatom o golfu dok je Geoffrev rikao u pozadini — 287— napisanih novinskih članaka — 0— izgubljenih kila — 0— dobijenih kila — 1.Ipak sam poslala Marku dar za Valentinovo. Čokoladno srce. Poslala sam mu ga u hotel prije nego što je otišao inapisala: »Ne otvaraj prije 14. veljače«. Mislim da će znati da je od mene.

Petak, 14. veljačekg — 59, odlazaka na fitness — 0, čestitki za Valentinovo — 0, cvijeća, sitnica, darova za Valentinovo — 0, svrhaValentinova -— 0, razlika izmeðu Valentinova i bilo kojeg drugog dana — 0, smisao života: nepoznat, mogućnostpretjerane reakcije na propalo Valentinovo: blaga8.00. Više me stvarno nije briga za stvari poput Valentinova. Općenito gledano, to uopće nije bitno.8.20. Jednostavno ću sići i pogledati je li bio poštar.8.22. Poštar nije bio.8.27. Poštar još nije bio.8.30. Poštar! Hura!8.35. Izvod iz banke. Ništa od Marka, ništa, ništa, ništa, ništa, ništa. Ništa.8.40. Ne mogu vjerovati da sam opet sama za Valentinovo. Najgore je bilo prije dvije godine kad sam išla u Gambiju sJude i Shaz i kad sam morala zbog leta krenuti dan ranije. Kad samHelen Fielding

sišla na večeru, sve je bilo u srcima i stabalcima. Za svakim je stolom sjedio neki par koji se držao za ručice pa sammorala ondje sama sjediti i čitati Naučite voljeti same sebe.Jako sam žalosna. Nemoguće da nije znao. Jednostavno mu je svejedno. To sigurno znači da je sa mnom zato štonema ništa bolje jer, kao što kažu u Mars i Venera izlaze, mislim da je muškarac stvarno zainteresiran kad ti kupujerublje i nakit, a ne knjige i usisavače. Možda je to njegov način da mi pokaže kako je gotovo, što će mi i reći kad sevrati.8.43. Možda su Jude i Shaz bile u pravu i stvarno se moraš povući čim se pojave prvi znakovi upozorenja. Vidiš, takoi prošle godine, da sam se povukla odmah kad mi Daniel nije došao na prvi čvenk opravdavajući se poslije jadnimisprikama i da nisam upala u fazu odbijanja istine, nikad ne bih našla golu ženu na krovnoj terasi. Kad malo boljerazmislim: Daniel, Da ni, Dani jel, Da nije...To je već shema. Stalno kod tipova s kojima izlazim pronalazim gole ljude. Ponavljam shemu.8.45. O, Bože. 200 funti u minusu. Kako? Kako? Kako?8.50. Evo. Iz svega je ispalo nešto dobro. U izvodu sam našla čudan iznos od 149 funti koji ne prepoznajem. Uvjerenasam da je u pitanju ček koji sam ispisala u čistionici na 14,90 ili slično.9.00. Nazvala sam banku da vidim na koga je ček napisan i ispalo je da je napisan na »Monsieur S. F. S.«. Ti učistionici su prevaranti. Nazvat ću Jude, Shazzer, Rebeccu, Toma i Simona i reći im da više ne idu u Duraclean.9.30. Ha. Bila sam u Duracleanu provjeriti »Monsieura S. F. S.« pretvarajući se da nosim malu crnu svilenu spavaćicuna čišćenje. Nisam mogla ne primijetiti da osoblje u čistionici nije bilo toliko francuskoga koliko indijskoga podrijetla.Možda indo-francuskog.7A

»Možete li mi reći kako se zovete«, pitala sam čovjeka kojemu sam predala spavaćicu.»Sahvani«, rekao je smiješeći se sumnjičavo i ljubazno. S. Ha!»A vi?« pitao je. »Bridget.«»Bridget. Napišite ovdje svoju adresu, molim vas, Bridget.«To je bilo jako sumnjivo. Odlučila sam napisati adresu Marka Darcyja jer ima osoblje i protuprovalni alarm.»Poznajete li Monsieura S. F. S.«, upitala sam, na što se čovjek gotovo razigrao.»Ne, ali mislim da ste mi odnekud poznati«, rekao je.»Nemojte misliti da ne znam što se dogaða«, rekla sam i izjurila iz čistionice. Eto. Uzela sam stvari u svoje ruke.22.00. Ne mogu vjerovati što se dogodilo. U pola dvanaest u ured je došao mladić noseći golem buket crvenih ružakoji je spustio na moj stol. Moj! Trebali ste vidjeti lica Pachouli i Harolda Strašnog. Čak je i Richard Finch zapanjenozašutio izgovorivši samo jadno: »Sami si šaljemo cvijeće, je li?« Otvorila sam čestitku na kojoj je pisalo:Sretno Valentinovo svjetlu moga turobnoga starog života. Budi na Heathrowu, Terminal 1, u 8.30 sutra ujutro i

podigni kartu na šalteru British Airwaysa (ref: P23/R55) za magičan tajanstveni vikend. Vraćamo se u ponedjeljakujutro, na vrijeme za posao. Vidimo se s druge strane.(Pokušaj posuditi skijaško odijelo i neke razumne cipele.)Ne mogu vjerovati. Jednostavno ne mogu vjerovati. Mark me na Valentinovo vodi na skijaški izlet iznenaðenja. Čudo.Hura! Baš će nam biti romantično u selu s božične čestitke, meðu treperavim svjetlima i slično, dok ćemo se spuštatiniz padine držeći se za ruke kao snježni kralj i kraljica.Osjećam se strašno, jer sam pala u pesimistične misli, ali to bi se svakom moglo dogoditi. Sigurno.Nazvala sam Jude, posudila mi je skijaško odijelo: crni kombinezon nalik na onaj Michelle Pfeiffer u ulozi Catvvoman

ili slično. Jedini je problemčić što sam na skijanju bila samo jed-Helen Fieldingnom sa školom i iščašila gležanj već prvi dan. Ništa zato. Sigurna sam da će biti jednostavno.Subota, 15. veljačekg — 76 (tako se bar osjećam — golema lopta na napuhavanje puna fonduea, hot doga, vruće čokolade i si.), grappa— 5, cigareta — 32, vrućih čokolada — 6, kalorija — 8.257, nogu — 3, gotovo smrtonosnih situacija — 813.00. Na rubu ponora. Ne mogu vjerovati u kakvoj sam se situaciji našla. Kad sam se našla na vrhu planine,paralizirala sam se od straha pa sam potaknula Marka da ode naprijed, dok sam ja namještala skije i gledala ga kako sespušta fšššš fzzzz fzzz niz padinu kao prava raketa na navoðenje, zabranjena petarda ili slično. Iako sam mu jakozahvalna što me doveo na skijanje, ne mogu vjerovati da je uspon na brdo takva noćna mora, jer me zbunjuje pitanje učemu je smisao prolaženja kroz golema betonska zdanja puna rešetaka i lanaca kao koncentracijski logor, s napolaskvrčenim koljenima i odgovarajućim plastičnim gipsom na svakoj nozi, nošenja neposlušnih skija koje se stalnorazdvajaju, pristajanja da te guraju kroz automatski vrtuljak kao ovcu koja ide na klanje, kad sam lijepo mogla ostati ukrevetu. Najgore je od svega što mi je kosa pošašavila od visine, pretvorila se u čudne uzvisine i rogove nalik navrećice Cadbu-rvjevih Misshapesa, a kostim Catvroman dizajniran je samo za duge, mršave ljude poput Jude koji unjemu izgledaju kao rugoba ili pantomimičarka. A i trogodišnjaci jure uokolo bez štapova, stojeći na jednoj nozi iizvodeći salta.Skijanje je stvarno jako opasan sport, ne izmišljam. Ljudi ostaju paralizirani, zatrpani ispod lavina i tako dalje i takodalje. Shazzer mi je pričala o tome kako je njezin prijatelj otišao na opasnu misiju slobodnog skijanja i izgubio živcepa su morali doći spasitelji kako bi ga odnijeli dolje na nosilima, a onda su nosila ispustili.7S

14.30. Planinski kafić. Mark se spustio fzzzz fšššš i pitao me jesam li i ja za to spremna.

Objasnila sam šapćući da sam pogriješila što sam došla na padinu jer je skijanje, zapravo, jako opasan sport — tolikoda ga ni osiguranje ne pokriva. Jedno je stradati u nesreći koju ne možeš predvidjeti, a drugo namjerno se dovesti ustrašno opasnu situaciju, svjesno se kockati sa smrću ili sakaćenjem, kao recimo ići na bungee jumping, penjati se naEverest, dozvoliti da ti netko puca u jabuku na glavi i slično.Mark je šutke i zamišljeno slušao. »Jasno mi je što hoćeš reći, Bridget«, rekao je. »Ali ovo je padina za malu djecu.Praktički livada.«Rekla sam Marku da se hoću vratiti onim čudom od lifta, ali mi je rekao da je to vučnica i da se vučnicom ne možešspustiti. Četrdeset pet minuta poslije Mark me spustio niz padinu tako da me najprije malo pogurnuo, a onda jurio okomene da me ulovi. Kad smo došli do dna, pomislila sam kako bih mogla postaviti pitanje povratka uspinjačom u selona kratak odmor i cappuccino.»Gle, Bridget«, rekao je, »skijanje ti je kao i sve drugo u životu. Pitanje samopouzdanja. Dodi. Mislim da ti treba grappa.«14.45. Mmmm. Volim grappu.15.00. Grappa je stvarno vrhunsko piće. Mark ima pravo. Vjerojatno sam prirodni talent za skijanje. Samo moramskupiti rasplinuto samopouzdanje.15.15. Na vrhu dječjeg spusta. Sjajno. To je baš jednostavno. Idemo. Aaaaa!16.00. Ja sam sjajna, fantastična skijašica. Baš sam se savršeno spustila s Markom niz padinu: fzzzz fšššš, a cijelo mise tijelo svijalo, krećući se u savršenoj harmoniji kao da to radim instinktivno. Divlje ushićenje! Otkrila sam potpunonov izvor životne snage. Prava sam sportašica poput princeze Ane! PunaHelen Fieldingnove energije i pozitivnih misli! Samopouzdanje! Hura! Idemo u susret novom životu punom samopouzdanja! Grappa!Hura!17.00. Krenuli smo na još jednu u planinski kafić kad je Marka iznenada pozdravila cijela hrpa ljudi pravnobankarskogatipa meðu kojima je stajala visoka, vitka plavokosa djevojka okrenuta leðima prema meni, u bijelomskijaškom odijelu, s plišanim štitnicima za uši i Versaceovim naočalama. Rikala je od smijeha. Kao u usporenomfilmu, zabacila je kosu s lica i dok ju je pomicala poput mekog zastora, počela sam primjećivati da poznajem tajsmijeh, a onda sam vidjela kako okreće lice prema nama. Rebecca.»Bridget!« rekla je, zveckajući i ljubeći me. »Koji komad! Kako mi je drago da smo se sreli! Kakva slučajnost!«Pogledala sam Marka, koji je zbunjeno provlačio ruku kroz kosu.»Hm, pa baš i nije slučajnost«, rekao je čudno. »Ti si mi predložila da dovedem Bridget ovamo. Hoću reći, sjajno ješto te vidim, naravno, ali nisam imao pojma da ćemo se svi naći ovdje.«

Kod Marka je sjajno to što mu uvijek vjerujem, ali kad je ona to predložila? Kad?

Rebecca je na trenutak izgledala zbunjeno, a zatim se pobjednički nasmijala. »Znam, sad sam se sjetila kako je sjajnou Courchevalu, a doći će i ostali... Oooo!« — prigodno se 'spotak-nula' pa ju je morao 'uhvatiti' jedan od obožavateljakoji su spremno čekali.»Hmmm«, rekao je Mark. Nije se baš činilo da je jako sretan. Ja sam stajala spuštene glave pokušavajući odgonetnutišto se dogaða.Na kraju više nisam mogla podnositi teret pokušaja da ostanem normalna pa sam šapnula Marku da idem još jednomskočiti do dječje padine. Stala sam u red za vučnicu mnogo lakše nego obično, jako zahvalna što sam daleko od čudnihdogaðaja. Propustila sam prvih nekoliko tanjura jer nisam hvatala kako treba, ali sam uspjela uhvatiti sljedeći.

Nevolje su počele čim sam krenula, činilo mi se da ništa nije kako treba, staza je bila kvrgava i neravna, kao daposkakujem. Odjednom sam primijetila kako mi neko dijete maše sa staze i nešto viče na francuskom. Pogledala sampreko, prema terasi kafića i vidjela kako svi Markovi prijatelji nešto viču i mašu. Što se dogodilo? Onda sam vidjelaMarka kako bjesomučno trči prema meni. »Bridget«, vikao je kad mi se približio toliko da ga mogu čuti, »zaboravila siskije.«»Glupača«, grmio je Nigel kad smo se vratili u kafić. »Nešto tako glupo već godinama nisam vidio.«»Da ostanem s njom«, pitala je Rebecca Marka silno zabrinuta — kao da sam nestašno derište. »Tako bi mogao maloodskijati prije večere.«»Ne, ne, dobro nam je«, rekao je, ali sam mu na licu vidjela da želi otići, a i ja sam to željela jer on jako voli skijanje.Ali jednostavno nisam mogla probaviti pomisao o skijaškoj poduči proklete Rebecce.»Zapravo mislim da mi je potreban odmor«, rekla sam. »Popit ću vruću čokoladu i oporaviti se.«Ispijanje čokolade u kafiću bilo je fantastično, kao da pijem golemu šalicu čokoladnog umaka, što je bilo dobro jer mije odvratilo pogled od Marka i Rebecce kako se zajedno voze na sedežnici. Vidjela sam kako je bila sva vesela ivrckava dok je dodirivala njegovu ruku.Na kraju su prošišali kao snježni kralj i kraljica — on u crnom, ona u bijelom — nalik na par sa slike iz hotelskebrošure koja pokazuje da osim u osam teških staza, 400 žičara i polupansiona — možete uživati i u sjajnom seksu, baškao što će sad učiniti ovo dvoje.»O, to je tako veselo«, rekla je Rebecca, podižući naočale na glavu i smijući se Marku u lice. »Čuj, hoćete li večeratis nama? Imat ćemo fondue gore na vrhu, a onda se s bakljama spustiti na skijama — joj, oprosti, Bridget, ali ti možešići žičarom.«»Ne«, rekao je Mark iznenada. »Propustio sam Valentinovo pa vodim Bridget na romantičnu večeru.«Kod Rebecce je dobro to što se uvijek u nekom trenutku razotkrije i pokaže sav svoj bijes.

Helen Fielding»No dobro, kako hoćete, zabavite se«, rekla je, nabacila osmijeh iz reklame za pastu, nabila naočale i veselo odskijalaprema gradu.»Kad ste se sreli«, pitala sam. »Kad je predložila Courche-val?«Namrštio se. »Bila je u New Yorku«.Posrnula sam i ispustila štap. Mark je prasnuo u smijeh, podignuo ga i snažno me zagrlio.»Nemoj me tako gledati«, rekao je prislonjen uz moj obraz. »Bila je ondje s društvom, razgovarali smo deset minuta.Rekao sam kako želim nečim lijepim nadoknaditi propušteno Valentinovo, a ona je predložila ovo mjesto.«Ispustila sam tih, neodreðen zvuk.»Bridget«, rekao je, »volim te.«Nedjelja, 16. veljačeTežina: baš me briga (zapravo, nema vage), br. izgovaranja uzvišene riječi na Lj u mojoj glavi: broj beskonačan poputcrne rupe.Tako sam sretna. Nisam ljuta zbog Rebecce, nego velikodušna i otvorena. Ona je savršeno ljubazna, izvještačenikomarac/krava. Mark i ja bili smo na dobroj, zabavnoj večeri, samo smo se smijali i govorili si koliko smo jednodrugom nedostajali. Dala sam mu dar, mali privjesak za ključeve Newcastle Uniteda i bokserice Nevvcastle Unitedkoje su mu se jako, jako svidjele. On je meni za Valentinovo poklonio crvenu svilenu spavaćicu, malo premalu, ali senije činilo da mu to smeta, baš obratno, da budemo do kraja iskreni. Poslije mi je ispričao i sve što mu se s poslovnestrane dogodilo u New Yorku, a ja sam mu rekla što o svemu mislim, za što je on rekao da je umirujuće i»jedinstveno«!P. S. Ovaj dio nitko ne mora čitati jer je besraman. Tako me uzbudilo što je izgovorio riječ na Lj već na samompočetku veze da sam slučajno nazvala Jude i Shaz i sve im ispričala u poruci. Ali sad vidim da je to bilo plitko i

pogrešno.

Ponedjeljak, 17. veljačekg — 60 (fuj! Fuuuuj! Prokleta vruća čokolada), cuge — 4 (ali uključujući i let pa je onda to jako dobro), cigareta —12, neugodnih neokolonijalističkih poteza moje majke — 1, ali golem.Vikend je bio fantastičan, osim Rebecce, ali sam se danas ujutro malo šokirala na Heathrowu. Baš sam stajala upredvorju i tražila natpis »Taksi« kad je glas progovorio: »Zlato! Nisi morala doći pred mene, ludice. Geoffrev i tatanas čekaju vani. Samo smo išli nešto kupiti tati. Dodi, upoznaj se s VVellingtonom!«Mama, jarko narančaste puti, kose ispletene u Bo Derek pleteničice s kuglicama na krajevima i u širokoj narančastojbatik haljini kao Winnie Mandela.»Znam da će misliti da je Masai, ali nije, on je Kikuju! Kikuju! Zamisli!«

Slijedila sam njezin pogled do mjesta na kojem je stajala Una Alconburv, sva narančasta, od glave do pete u batiku, alis naočalama za čitanje i zelenom torbicom s velikim zlatnim preklopom. Stajala je kraj pulta Sock Shopa s otvorenimnovčanikom. Zadovoljno je pogledavala golemog mladog crnca kojemu je iz svakoga uha visila karika od mesa slimenkom za filmsku rolu u jednoj od njih, odjevenog u jarko modru kockastu halju.»Hakuna Matata. Don't worry, be happv! Na svahiliju. Sjajno, jelda? Una i ja smo se sjajno provele, a VVellington jedošao s nama! Bok, Mark«, rekla je, površno priznajući njegovu prisutnost. »Doði, zlato, reci VVellingtonu Jambo!«»Daj zašuti, mama«, prosiktala sam kutkom usana, gledajući nervozno s jedne strane na drugu. »Ne možeš dovestidoma tipa iz nekog tamo afričkog plemena. To je neokolonijalistički, a tata još nije prebolio Tulija.«»VVellington nije«, rekla je mama, potpuno se uspravljajući, »iz nekog tamo plemena. On je, zlato, iz pravogplemena! Hoću reći, živi u kolibi od blata! I htio je doći! Hoće putovati svijetom baš kao Una i ja!«Helen FieldingMark je u taksiju bio malo nedruželjubiv. K vragu i mama. Da bar imam normalnu mamu kao i svi drugi, sjedokosumamu koja kuha sjajne gulaše.Da, nazvat ću tatu.21.00. Tata se povukao u najpotištenije moguće srednjoengles-ko duševno stanje i opet zvučao totalno uništeno.»Kako si?«, usudila sam se pitati kad sam na kraju uspjela maknuti uzbuðenu mamu s telefona.»M, dobro, dobro, znaš. Zulu-ratnici u kamenjaru. Niču jaglaci. A ti si dobro?«O, Bože. Nisam sigurna da će opet podnijeti to ludilo. Rekla sam mu da me nazove kad god bude htio, ali je to jakoteško kad je tako zatvoren.Utorak, 18. veljačekg — 60 (teška uzbuna), cigareta — 13, mazohističkih fantazija o tome kako Mark vodi ljubav s Rebeccom — 42.19.00. Na mukama. Vratila sam se poslije još jednog strašnog dana u gužvi (Shaz je neobjašnjivo zaključila da volinogomet pa Jude i ja idemo k njoj gledati Nijemce kako mlate Turke, Belgijance i slično) i zatekla dvije poruke nasekretarici. Nijedna nije bila tatina.Najprije je Tom rekao da njegov prijatelj Adam iz Indepen-denta veli da mu neće biti teško dodijeliti mi neki intervju,ako naðem nekoga stvarno slavnog i ako ne očekujem da će mi to platiti.Pa ne dogaða se valjda to u novinama? Kako ljudi plaćaju hipoteke i pijanstvo?Druga je bila Markova. Rekao je da je večeras vani s Amne-stvjem i Indonežanima i da me može nazvati kod Shazzeri pitati koji je rezultat. Onda je nastala mala stanka, a on je rekao: »O, da, Rebecca je pozvala nas i cijelo 'društvo' ukuću

svojih roditelja u Gloucestershireu na kućnu zabavu sljedeći vikend. Što misliš? Nazvat ću te poslije.«

Znam točno što mislim. Mislim da bih radije sjela u malu rupu u maminom i tatinom kamenjaru i družila se s glistamacijeli vikend, nego išla na Rebeccinu kućnu zabavu i gledala kako se upucava Marku. A zašto nije nazvala mene ipozvala nas?To je spominjitis. To je pravi spominjitis. Nema sumnje. Telefon. Sigurno Mark. Što da mu odgovorim?»Bridget, digni, spusti to, spusti to. PUSTI TO.«Zbunjeno sam podigla slušalicu. »Magda?«»O, Bridget! Bok! Kako je bilo na skijanju?«»Sjajno, ali...« Ispričala sam joj cijelu priču o Rebecci i New Yorku i kućnoj zabavi. »Ne znam da li da idem ili ne.«»Svakako moraš otići, Bridget«, rekla je Magda. »Da Mark hoće izlaziti s Rebeccom, izlazio bi s Rebeccom, samoreci... Dolje, dolje, Harrv, siði s tog stolca ili ćeš dobiti po guzi. Vi ste tako različite.«»Hmmmm. Vidiš, ja mislim da bi Jude i Shazzer rekle...«

Jeremv je zgrabio telefon. »Čuj, Bridge, slušati savjete za uspješnu vezu koje ti daju Jude i Shazzer isto je kao da tipreporuke za dijetu daje čovjek od 130 kila.«»Jeremv!« dreknula je Magda. »On se samo igra vražjeg odvjetnika, Bridge. Ignoriraj ga. Svaka žena ima svoju auru.On je izabrao tebe. Pristani, budi prekrasna i drži je na oku. Neeee! Ne na pod!«U pravu je. Bit ću sigurna, otvorena, odgovorna, potpuna žena i imat ću krasnu sjajnu auru. Hura! Samo ću jošnazvati tatu i idem na nogomet.Ponoć. Doma. Kad sam se počela vani smrzavati, sigurna, potpuna žena jednostavno je isparila u nesigurnost. Moralasam proći kraj radnika koji su pod jarkim svjetlima popravljali plinovod. Imala sam na sebi jako kratak kaput i čizmepa sam se već pripremila na mijaukanje i neugodne primjedbe, a onda sam se osjetila ko totalni idiot kad ih nije bilo.85Helen FieldingTo me podsjetilo na onda kad sam imala 15 godina i kad sam išla usamljenom uličicom prema gradu a počeo meslijediti čovjek koji me zatim zgrabio za ruku. Uznemireno sam se okrenula da pogledam napadača. Bila sam jakomršava i u uskim trapericama. A nosila sam i naočale i aparatić za zube. Čovjek me pogledao u lice i pobjegao.Kad sam se vratila, ispričala sam Jude i Sharon kako sam se osjećala pri susretu s radnicima. »To ti je to, Bridget«,eksplodirala je Shazzer. »Muškarci se prema ženama ponašaju kao prema predmetima, kao da nam je fizička ljepotajedina funkcija.«»Ali ovi nisu«, rekla je Jude.»Zato je sve to tako strašno. A sad dosta, rekle smo da ćemo gledati utakmicu.«»Mmmm. Baš imaju dobra bedra, jelda?« rekla je Jude.»Mmmm«, složila sam se, rastreseno se pitajući bi li Shaz poludila da sad za vrijeme utakmice spomenem Rebeccu.

»Znam osobu koja je jednom spavala s Turčinom«, rekla je Jude. »A penis mu je bio tako golem da nije mogao ni skim spavati.«»Molim? Činilo mi se da si rekla da je spavala s njim«, rekla je Shazzer, gledajući jednim okom televiziju.»Spavala je s njim, ali nisu ništa napravili«, objasnila je Jude.»Jer nije mogla jer mu je bio prevelik«, rekla sam objašnjavajući Judinu anegdotu. »Strašno. Misliš da to ide ponacionalnostima? Ti misliš da Turci...?«»Dajte šutite«, rekla je Shazzer.Na trenutak smo zašutile, zamišljajući bezbroj pimpača uredno složenih u hlačice i razmišljajući o svim prošlimigrama različitih nacionalnosti. Baš sam htjela otvoriti usta, ali je onda Jude, koja se činila prilično fiksiranom iz nekograzloga, propis-kutala: »Sigurno je čudno imati onu. stv3.r."»Je«, složila sam se, »jako je čudno imati aktivni visuljak. Da ga ja imam, ja bih stalno razmišljala o njemu.«»Pa da, zanimalo bi te što će sljedeće napraviti«, rekla je Jude.»Točno«, složila sam se. »Možeš odjednom doživjeti divovsku erekciju usred nogometne utakmice.«86

»O, Bože dragi!« viknula je Sharon.»Dobro, dobro, smiri se«, rekla je Jude. »Bridge? Dobro si? Čini se da te nešto bacilo u komu.«Nervozno sam pogledala Shaz i onda zaključila da je previše važno da bi čekalo. Pročistila sam grlo tražeći pozornosti izjavila: »Rebecca je nazvala Marka i pozvala nas na vikend.«»MOLIM?« — Jude i Shazz su eksplodirale istodobno.Baš mi je bilo drago jer je ozbiljnost situacije potpuno shvaćena. Jude je ustala i otišla po Milk Trav, a Shaz jedonijela još jednu flašu iz frižidera.»Problem je u tome«, sumirala je Sharon, »što Rebeccu poznamo godinama. Je li ikad prije pozvala tebe, mene ili Judena neki od svojih šminkerskih tuluma za vikend?«»Nije«, svečano sam stresla gavom.»Ali«, rekla je Jude, »ako ti ne odeš, što ako on ode sam? Ne možeš ga pustiti Rebecci u pandže. A očito je nekome nanjegovom položaju važno imati dobrog partnera za društvo.«»Hmf«, puhala je Shazzer. »To je retrospektivno sranje. Ako Bridget kaže da ne želi ići, a on ode bez nje i pokupiRebeccu, onda je drugorazredni šarlatan koji te nije vrijedan. Partner za društvo. Ma daj. Više nismo u pedesetima. Nečisti ona cijeli dan kuću u čipkastom grudnjaku i onda zabavlja njegove kolege kao prava poslušna ženica. Reci mu daznaš da je Rebecca luda za njim pa zato nećeš ići.«»Ali onda će biti polaskan«, rekla je Jude. »Muškarcu je naj-privlačnija žena koja ga voli.«»Tko to kaže«, pitala je Shaz.

»Barunica iz Moje pjesme moji snovi«, rekla je Jude plaho.Na žalost, kad smo se vratile utakmici, činilo se da je završila.Onda je nazvao Mark.

»Što se dogodilo«, pitao je uzbuðeno.»M...«, rekla sam divlje gestikulirajući Jude i Shazzer koje su bijelo gledale.»Gledale ste, jelda?«»Da, jesmo, nogomet se vraća doma, vraća se...«, pjevala sam nejasno se sjećajući da to ima nekakve veze sNjemačkom.87Helen Fielding»Pa zašto onda ne znaš što se dogodilo? Ne vjerujem ti.«»Gledale smo. Ali smo...«»Što?«»... pričale«, završila sam neuvjerljivo. »O, Bože«. Duga tišina. »Čuj, hoćeš ići Rebecci?« Panično sam pogledalaJude pa Shaz. Jedna je kimala da. Druga ne. I još Magdin da. »Da«, rekla sam.»Sjajno. Bit će zabavno. Mislim. Rekla je da donesemo kupaće.«Badić! Prokletstvo. Prookletstvoooo!Na putu kući srela sam iste radnike dok su posrtali pijani iz puba. Digla sam nos u zrak i zaključila da me nije brigahoće li zviždati ili ne, ali čim sam prošla kraj njih, začula se kakofonija zvukova odobravanja. Okrenula sam se,zadovoljno ih zavodnički pogledala i otkrila da gledaju u drugom smjeru, a jedan od njih je baš bacio ciglu kroz prozorVolkswagena.Subota, 22. veljačekg — 59,5 (zastrašujuće), cuge — 3 (primjerno ponašanje), cigareta — 2 (uh), kalorija — 10.000 (vjerojatno zbogsumnje u Rebeccinu sabotažu), njuški u krilu — 1 (neprestano)Gloucestershire. Ispalo je da »seoska kućica« Rebeccinih roditelja ima konjušnice, gospodarske zgrade, bazen, osobljei vlastitu crkvu u »vrtu«. Dok smo se probijali pošljunčanom stazom, Rebecca se — u trapericama u kojima joj je guzaizgledala kao biljarska loptica, kao u reklami Ralpha Laurena — igrala sa psom, kose prošarane sunčanim zrakamausred mnoštva saabo-va i BMW kabrioleta.»Emma! Dolje! Hiiii!«, vikala je, na što se pas otrgnuo i zarinuo mi njušku ravno u kaput.»Maaaa, doði, popij nešto«, rekla je pozdravljajući Marka dok sam se ja hrvala sa psećom glavom. i88

Mark me spasio viknuvši: »Emma! Drži!« Onda je bacio štap koji je pas donio natrag mašući repom.»Gle, obožava te, jelda, zlato, jelda, jelda?« gugutala je Rebecca, ljuljajući pseću glavu kao da je njezino i Markovoprvo-roðenče.Zazvonio mi je mobitel. Pokušala sam ga ignorirati. »Mislim da je tvoj, Bridget«, rekao je Mark. Izvadila sam ga ipritisnula gumb. »Bok, zlato, pogodi što ima novo.«»Mama, zašto me zoveš na mobitel«, siktala sam gledajući kako Rebecca odvodi Marka.»Sljedeći petak svi idemo na Miss Saigonl Una i Geoffrev, i tata i ja, i VVellington. Još nikad nije bio na mjuziklu.

Kikuju na Miss Saigon. Baš je zabavno. A nabavili smo karte i za tebe i Marka da nam se pridružite!«Fuj. Mjuzikli! Čudni muškarci stoje raširenih nogu i deru se.Kad sam stigla do kuće, Mark i Rebecca su nestali i više nikoga nije bilo u blizini osim psa koji mi je opet zarinuonjušku u kaput.16.00. Baš smo se vratili iz šetnje »vrtom«. Rebecca me stalno uvlačila u razgovore s muškarcima, a onda odvlačilaMarka kilometrima ispred svih ostalih. Na kraju sam šetala uz Rebecci-na nećaka, navodno sličnog LeonarduDiCapriju, koji je u kaputu iz Oxfama* izgledao kao da ga progone duhovi i o kojemu su svi govorili kao o»Johnnvjevom malom«. »A ja imam svoje ime«, mrmljao je.»Ma ne budi smiješaaaaan!« rekla sam oponašajući Rebeccu. »Kako se zoveš?«Zastao je kao da mu je neugodno. »St. John.«»Oh«, suosjećala sam s njim.Nasmijao se i ponudio mi pljugu.»Radije ne«, rekla sam kimajući prema Marku.»Je li ti on dečko ili tata?«Oxfam — prodavaonice u kojima Oxford Committee for Famine Relief (Oxfordski odbor za pomoć gladnima) —

dobrotvorna organizacija za pomoć siromašnim zemljama prodaje novu i rabljenu robu radi prikupljanja novca.89Helen FieldingOdvukao me sa staze prema malom jezeru i zapalio mi cigaretu.Baš je bilo zabavno pušiti i zločesto se smijuljiti. »Moramo se vratiti«, rekla sam, gazeći cigaretu čizmom.Drugi su bili kilometrima ispred nas pa smo morali potrčati: mladi, divlji i slobodni, kao na reklamama CalvinaKleina. Kad smo dostigli Marka, zagrlio me. »Što si to radila?« rekao mi je u kosu. »Pušila kao zločesta školarka?«»Ja nisam zapalila već pet godina!« zvonila je Rebecca.19.00. Mmm. Mmm. Mark se baš napalio prije večere. Mmmm.Ponoć. Rebecca je napravila veliku zbrku kad me za večerom posjela kraj »Johnnvjevog malog« — »Vas dvoje setaaaaaako dobro slažete!!!« — a sebe kraj Marka.Izgledali su savršeno jedno uz drugo u večernjoj odjeći. Večernja odjeća! Baš kao što je Jude rekla, sve je to samozato što se Rebecca htjela pokazati u svojoj opremi Countrv Casuals i večernjim toaletama poput kandidatkinje zaMiss svijeta. Kao na znak je rekla: »A sad ćemo se presvući u kupaće kostime«. Odskakutala se presvući i zanekoliko minuta pojavila se u besprijekorno krojenom badiću, s nogama do lustera.»Mark«, pitala je, »možeš mi pomoći? Moram maknuti pokrivač s bazena.«Mark je zabrinuto gledao nju pa mene.»Naravno. Mogu«, rekao je čudnim glasom i nestao za njom.»I ti ideš plivati«, pitao je balavac.»Pa«, počela sam, »ne bih htjela da pomisliš kako nisam odlučna i motivirana sportašica, ali jedanaest sati na večer i

još poslije obilne večere — nije baš neko vrijeme za plivanje.«Još smo neko vrijeme razgovarali, kad sam primijetila da zadnji ljudi odlaze iz prostorije.»Idemo na kavu?« pitala sam ustajući.»Bridget.« Iznenada se pijano nagnuo naprijed i pokušao me ljubiti. Vrata su se naglo otvorila. Rebecca i Mark.»Ups! Oprostite«, rekla je Rebecca i zatvorila vrata.90

Nedjelja, 23. veljačekg — 78 (vjerojatno), cuge — 3 (od ponoći, a tek je 7 ujutro), cigareta 100.000 (i najradije bih zapalila), kalorija3.275, optimističnih misli — 0, dečko: vrlo nesiguran pojamMark je bio u kupaonici kad sam se vratila u sobu pa sam sjedila u spavaćici i planirala obranu.»Nije ono što misliš«, rekla sam jako originalno čim se pojavio.»Nije«, pitao je držeći viski u ruci. Počeo je šetkati gore-dolje kao pravi odvjetnik, ogrnut samo ručnikom. To menerviralo, ali je bilo nevjerojatno seksi. »Možda ti je špekula zapela u grlu?« pitao je. »A 'Sinjun' zapravo nijemaloljetni pohotljivac s debelim računom nego je vrhunski otorinolaringolog koji ti ju je pokušao iščeprkati jezikom?«»Ne«, rekla sam, pažljivo i promišljeno. »Nije ni to.«»Onda si hiperventilirala? Pa ti je 'Sinjun' — kad se njegov napušeni mozak prisjetio osnova prve pomoći što ih jenekad davno vidio na plakatu na zidu ustanove za liječenje ovisnosti u kojoj je bio jednom u svom kratkom i inačenezanimljivom životu — pokušao dati poljubac života? Ili se jednostavno zabunio pa je mislio da si joint smotan odnajbolje trave koji nije mogao...«91»Što ti je«, zgroženo sam siktala na balavca. »Ali... Rebecca mi je rekla da si joj rekla da ti se sviðam i da... i da...« »Išto?«»Rekla je da se ti i Mark razilazite.«Uhvatila sam se za stol da se ne srušim. »Tko joj je to rekao?«»Rekla je«, izgledao je tako prestravljeno da mi ga je stvarno bilo žao, »da joj je to rekao Mark.«Helen FieldingPočela sam se smijati. Onda se i on počeo smijati, a onda smo se počeli ljubiti i tako je jedno vodilo prema drugome,poslije čega smo zaspali zagrljeni.Ujutro sam se probudila sva vesela i mislila da je sve O. K., ali onda sam pogledala oko sebe i vidjela da se većobukao. Znala sam da ništa nije ni slučajno O. K.»Mogu objasniti«, rekla sam dramatično se uspravivši u krevetu. Na trenutak smo se gledali i počeli se smijati. Alionda se uozbiljio.»Objasni onda.«

»Rebecca«, rekla sam. »St. John mi je rekao da mu je Rebecca rekla da sam joj rekla da mi se on sviða i...«»A ti si povjerovala u taj zbunjujući niz pokvarenih telefona?«»I da si joj ti rekao da mi...« »Da?«

»Prekidamo«, rekla sam.Mark je sjeo i počeo jako polako trljati prstima čelo. »Jesi li«, šapnula sam. »Jesi li to rekao Rebecci?« »Nisam«, rekaoje na kraju. »Nisam to rekao Rebecci, ali...« Nisam ga se usudila pogledati. »Ali možda...«, počeo je.Soba mi se počela magliti. To mrzim u vezama. Čas si s nekim bliskiji nego s bilo kim na ovom svijetu, a onda jedovoljno da izgovori »prekinimo na neko vrijeme«, »moramo ozbiljno razgovarati« ili »možda ti...« i više ga nikadnećeš vidjeti. I onda ćeš sljedećih šest mjeseci zamišljati razgovore u kojima te moli da mu se vratiš i plakati na sampogled na njegovu četkicu za zube.»Ti želiš da prekinemo...?«Netko je pokucao. Rebecca, ozarena, u prljavoružičastom kašmiru. »Zadnji poziv na doručak, ljudi«, gugutala je i nijese micala.Na kraju sam doručkovala prljave kose, sva raščupana, a Rebecca je zamahivala svojom sjajnom grivom i posluživalakašu.

Natrag smo se vozili u tišini, a ja sam svim silama pokušavala sakriti osjećaje i ne izgovoriti nešto pogrešno. Iziskustva znam kako je strašno kad pokušavaš nekoga uvjeriti da ne smijete prekinuti ako je on to već odlučio, a ondaposlije razmišljati što si sve rekla. I osjećati se idiotski.»Nemoj!« htjela sam urlati kad smo stali pred mojom kućom. »Pokušava mi te oteti i sve je to urota. Nisam poljubilaSt. Johna. Volim te.«»Dobro, onda bok«, rekla sam uzvišeno i prisilila se izići.»Bok«, mrmljao je ne gledajući me.Gledala sam kako brzo, uz škripu, okreće auto. Vidjela sam kako je, odlazeći, ljutito trljao obraz kao da pokušavanešto izbrisati.Ponedjeljak, 24. veljačekg — 95 (kombinirana težina mene i mojeg jada), cuge — 1 (ja), cigareta 200.000, kalorija 8.477 (ne računajućičokoladu), teorija o tome što se dogaða — 477, koliko sam se puta predomislila što učiniti — 4483.00. Ne znam što bih jučer napravila da nema cura. Nazvala sam ih čim me Mark dovezao i došle su za 15 minuta,niti jednom ne spomenuvši »rekla sam ti«.Kad je Shazzer uletjela ruku punih flaša i vrećica lajući »je li nazvao« izgledala je kao dr. Greene iz Hitne službe.»Nije«, odgovorila je Jude gurajući mi cigaretu u usta kao da je toplomjer.»Pitanje vremena«, rekla je Shaz veselo vadeći chardonnav, tri pizze, dvije kutije pralina Haagen-Daaz i kutiju Twixa.»Da«, rekla je Jude spuštajući Ponos i predrasude na video uz Kroz ljubav i gubitak do samopoštovanja, Pet stupnjevaveze i Kako mržnjom izliječiti bol. »Vratit će se.«»Misliš da ga moram nazvati«, pitala sam.»Ne«, viknula je Shaz.

»Pa nisi valjda luda«, urlala je Jude. »On je marsijanska lastika. Nazvati ga zadnje je što smiješ učiniti.«»Znam«, rekla sam razdražljivo. Pa ne misli valjda da baš ništa nisam čitala.»Pusti ga da se vrati u svoju špilju, osjeti kako ga privlačiš, a ti se iz Ekskluzivnosti prebaci u Nesigurnost.«»Ali ako...?«Helen Fielding»Popusti malo, Shaz«, uzdisala je Jude. »Inače će cijelu noć čekati da je nazove umjesto da gradi samopoštovanje.«»Neeeee!« vapila sam, osjećajući se kao da će mi odrezati uho.»Uostalom«, rekla je Shaz vedro, izvlačeći uz klik telefonsku žicu iz zida, »koristit će mu.«Dva sata poslije bila sam još zbunjenija.»Što više muškarac voli ženu, to će više izbjegavati obvezu!« rekla je Jude pobjedonosno, čitajući Mars i Veneraizlaze.»I zvuči kao muška logika!« rekla je Shaz.»Znači ako mi je dao nogu, to bi zapravo moglo značiti da želi ozbiljnu vezu?« pitala sam uzbuðeno.»Čekaj, čekaj«, Jude je počinjala proučavati Emocionalnu inteligenciju. »Žena mu je bila nevjerna?«»Je«, mrmljala sam ustima prepunim Twixa. »Tjedan dana poslije vjenčanja. Prevarila ga je s Danielom.«»Hmm. Vidiš, to mi zvuči kao da je i on bio emocionalno osakaćen, vjerojatno zbog ranije emocionalne 'modrice' kojusi nehotice zadala. Naravno! Pa naravno! To je to! Zato je pretjerano reagirao kad si zažvalila malog. Bez brige, kad

modrica prestane izazivati zbrku u cijelom njegovom živčanom sustavu, shvatit će pogrešku.«»I da mora izići s nekim drugim jer mu se toliko sviðaš«, rekla je Sharon veselo paleći Silk Cut.»Šuti, Shaz«, siktala je Jude. »Šuti.«Bilo je prekasno. Rebeccin se duh pojavio i ispunio sobu kao čudovište na napuhavanje.»Oh, oh, oh«, rekla sam trljajući oči.»Brzo, donesi joj piće, donesi joj piće«, vikala je Jude.»Oprosti, oprosti. Stavi Ponos i predrasude«, brbljala je Shaz natačući mi čist konjak u usta. »Naði mokru majicu. Danaručimo pizzu?«Pomalo je podsjećalo na Božić ili na karmine i sprovod i svu zbrku u kojoj ništa nije normalno pa ljudi ne primjećujugubitak jer su nečim zaokupljeni. Nevolje počnu kad život pokaže kako će biti bez te osobe. Kao sad, recimo.

19.00. Divlja sreća! Kad sam se vratila doma, na sekretarici je žmigalo zeleno svjetlo.»Bok, Bridget, Mark. Ne znam gdje si bila sinoć. Samo sam ti se htio javiti. Pokušat ću poslije.«Pokušat će poslije. Hmm. To valjda znači da ga ne zovem.19.13. Nije nazvao. Nisam sigurna koji je točan postupak u ovakvim situacijama. Bolje bi bilo da nazovem Shaz.Uz sve ostalo što mi se dogodilo, još mi je i kosa pošašavila od tuge. Čudno je to kako je kosa tjednima normalna, aonda odjednom u roku od pet minuta totalno poludi i najavi da je došlo vrijeme za šišanje onako kako dijete urliče kadje gladno.

19.30. Odvrtila sam njegovu poruku Shaz i pitala: »Da ga pustim natrag?«»Ne! Pusti ga nek pati. Ako te nogirao i predomislio se mora dokazati da te zaslužuje.«Shaz je u pravu. Da. Jako sam odlučna u pogledu Marka Darcyja.20.35. Ali ipak. Možda je žalostan. Mrzim ga zamišljati kako sjedi u majici Newcastle Uniteda i tuguje. Možda bih gamorala nazvati i riješiti stvar do kraja.20.50. Baš sam htjela nazvati Marka i izlanuti koliko mi se sviða i da je sve bio samo nesporazum, ali na sreću je,prije nego što sam stigla podići slušalicu nazvala Jude. Rekla sam joj o kratkom, ali zabrinjavajuće pozitivnomraspoloženju.»Znači opet si u fazi odbijanja?«»Jesam«, rekla sam nesigurno. »Da ga nazovem sutra?«»Ne ako se želiš pomiriti s njim, ne smiješ sve uništiti scenama. Čekaj četiri-pet dana dok se ne regeneriraš i onda gamožeš slobodno nazvati onako, prijateljski, tek tako da mu spomeneš kako je sve u redu.«23.00. Nije nazvao. Jebi ga. Jako sam zbunjena. Cijeli svijet sretnih veza podsjeća na zlokobnu igru blefa i prijevara ukojojHelen Fieldingmuškarci i žene pucaju jedni na druge zaklonjeni vrećama s pijeskom. Kao da postoji niz pravila kojih se moraš držati,ali ih nitko ne zna pa ih svi izmišljaju. Onda dobiješ nogu jer ih se nisi pridržavala, a kako da ih uopće točno slijediškad i ne znaš kako glase.Utorak, 25. veljačeKoliko sam se puta provezla kraj kuće Marka Darcyja samo da bih pogledala jesu ti svjetla upaljena1 Dva (odnosnočetiri, ako se broje oba smjera). Koliko sam puta nazvala 141 (tako da ne može otkriti moj poziv ako nazove 1471) ionda zvala njegov broj samo zato da mu čujem glas1 Pet (loše). (Jako dobro što nije ostavio poruku). Koliko sam putapogledala broj Marka Darcyja u telefonskom imeniku samo da si dokažem da još postoji1 Dva (vrlo ograničeno),postotak izlaznih poziva s mobitela kako bi linija ostala otvorena ako nazove — 100. Postotak dolaznih poziva koji suizazvali bijes jer nisu Mark Darcy — ako nisu nazvali zato da razgovaraju o Marku Darcyju — i koje sam zatražila dase maknu s telefon što brže da ne bi blokirali poziv Marka Darcyja — 100.20.00. Baš me nazvala Magda i pita kako je bilo na vikendu. Na kraju sam joj izlajala cijelu priču.»Čuj, ako ti njemu to uzmeš još jedanput, ideš u kut! Harry! Oprosti, Bridge. A što je on na to rekao?«»Nisam s njim razgovarala.«»Molim? Zašto nisi«Objasnila sam joj sve o poruci na sekretarici i cijeloj teoriji elastične gume i emocionalnih modrica koje me povezuju stom teorijom.»Bridget, ti si stvarno nevjerojatna. Ništa u cijeloj priči ne pokazuje da te nogirao. Samo je bio loše volje jer te uhvatiokako se s nekim žvališ.«»Nisam se žvalila. Mene su zaskočili protiv moje volje!«

»Ali on ne zna čitati tuðe misli. Kako bi mogao znati što osjećaš? Morate komunicirati. Pljuni to! Odmah! Doði samnom. Sad ideš gore u kut.«20.45. Možda je Magda u pravu. Možda sam samo pretpostavila da me hoće nogirati, a on to uopće nije htio. Moždaje u autu bio samo uznemiren zbog ljubakanja pa je htio da ja nešto kažem i sad misli da ga izbjegavam!! Nazvat ćuga. U tome je problem suvremenih (ili bivših) veza — jednostavno nema dovoljno komunikacije.21.00. No dobro, nazvat ću ga.21.01. Evo sad ću.21.10. Mark Darcy zalajao je »molim!« nevjerojatno nervoznim glasom dok se u pozadini čula nepodnošljiva buka.Pokunjeno sam prošaptala: »Ja sam, Bridget.«»Bridget! Jesi luda? Ti stvarno ne znaš što se dogaða? Nisi mi se javila dva dana i sad zoveš usred glavne, najglavnije— Neeeee! Neeeee! Idiote, majmune... Isuse Bože. Kretenčino — baš kraj suca. Faul! To je bio faul! Sad će te... Tako.Tako. Van. Isuse... čuj, nazvat ću te kad završi.«21.15. Naravno, znala sam da je neko prekosvjetsko finale ili nešto slično, samo sam to zaboravila zbog emocionalnihjada. Pa svakom bi se to moglo dogoditi.21.30. Kako sam mogla biti tako glupa? Kako? Kako?21.35. Supač... telefon! Mark Darcy!Jude. »Molim?« rekla je. »Nije s tobom razgovarao jer gleda nogometnu utakmicu? Van. Odmah van. Nemoj bitidoma kad nazove. Kako se samo usuðuje!«Odmah mi je bilo jasno da je Jude u pravu, a da je Marku stvarno stalo do mene, nogomet mu ne bi bio važniji. Shazje bila još jasnija.Helen Fielding»Muškarci su toliko opsjednuti nogometom jer su totalno nesposobni«, eksplodirala je. »Ako navijaju za neki klub ilibilo što drugo i pritom galame, odmah misle da su sami dobili utakmicu i da zaslužuju pljesak i pohvale te da se svevrti oko njih.«»Da. I ti ćeš doći k Jude?«»M, ovaj, neću...«»Zašto?«»Gledam utakmicu sa Simonom.«Sa Simonom? Shazzer i Simon? Pa Simon je samo naš prijatelj.»Ali mislila sam da si rekla...?«»To je drugo. Ja volim nogomet jer je to jako zanimljiva igra.«Hmmm. Baš sam izlazila iz kuće kad je telefon opet zazvonio.»O, bok, zlato. Mama. Sjajno se zabavljamo. Svi obožavaju VVellingtona! Vodili smo ga u Rotarv i...«»Mama«, siktala sam. »Ne možeš VVellingtona vodati okolo kao rijetku zvijer.«»Znaš, zlato«, rekla je ledeno, »ako nešto ne volim, onda su to rasizam i dvoličnost.«»Molim?«

»Gle, kad su k nama došli Robertsonovi iz Amershama, vodili smo ih u Rotarv i tome nisi prigovarala.«Odustala sam pokušavajući razmrsiti mrežu iskrivljene logike.»Uvijek sve trpaš u kutijice. Ti i tvoji Sretni u braku, i Samci, i obojeni, i homići. Uostalom, nazvala sam samo zbogMiss Saigon u petak. Počinje u pola osam.«O, Bože. »Čuj...!« rekla sam divlje. Sigurno nisam pristala, sigurna sam u to.»Ma daj, Bridget. Već smo kupili karte.«Pomirila sam se sa sudbinom i pristala na bizarni prijedlog, meljući o tome kako Mark mora raditi, što ju je totalnorazbjesnilo.»Raditi, grozno. Što radi u petak na večer? Sigurna si da ne radi previše? Mislim da posao nije...«

»Mama, moram ići. Kasnim k Jude«, rekla sam odlučno.»Uvijek se nekamo žuriš. Jude, Sharon, joga. Čudim se da ti i Mark uopće imate vremena jedno za drugo!«Kad sam došla k Jude, razgovor je prirodno krenuo prema Shazzer i Simonu.»Ali zapravo«, Jude se povjerljivo nagnula naprijed makar ondje nikog nije bilo, »naletjela sam na njih u Conranu usubotu. I kikotali su se nad beštekom kao sretan bračni par.«Što je to s današnjim modernim samcima da mogu imati normalnu vezu samo ako to nije veza? Evo, Shaz izlazi saSimonom i radi sve što rade parovi, a Mark i ja, koji navodno hodamo, uopće se ne viðamo.»Ako mene pitaš, ljudi ne bi smjeli govoriti 'samo smo dobri prijatelji', nego 'samo hodamo'«, rekla sam mračno.

»Mda«, rekla je Jude. »Možda je pravi odgovor: platonski prijatelji kombinirani s vibratorom.«Vratila sam se prijekornoj Markovoj poruci u kojoj je rekao da me pokušao nazvati čim je utakmica završila, ali jestalno bilo zauzeto, a sad me nema. Baš sam se pitala da li da ga nazovem kad je nazvao.»Oprosti za ono prije«, rekao je. »Samo sam jako snužden, ti nisi?«»Znam«, rekla sam nježno. »I ja se točno tako osjećam.« »Stalno se pitam zašto.«»Točno!« sjala sam od zadovoljstva dok mi je tijelo preplavljivao snažan osjećaj ljubavi i olakšanja.»Tako glupo i nepotrebno«, rekao je tjeskobno. »Besmislen ispad s razornim posljedicama.«»Znam«, kimnula sam razmišljajući: vidiš ti, on je to doživio još dramatičnije od mene.»Kako čovjek može s tim živjeti?«»Pa svi smo mi samo ljudi«, rekla sam obzirno. »Moramo opraštati jedni drugima i... sebi.«»Ha! Lako je to reći«, rekao je. »Ali da nije izbačen, nikad ne bismo bili suočeni s agonijom jedanaesteraca. Borilismo se kao lavovi, ali nas je to stajalo utakmice!«Helen FieldingZavapila sam, dok mi je mozak mahnito radio. Sigurno nije točno da muškarci imaju nogomet umjesto osjećaja? Jasnomi je da je nogomet uzbudljiv i da povezuje narode zajedničkim golovima i mržnjama, ali prava tjeskoba, depresija ikorota još satima poslije sigurno...»Bridget, što je? Pa to je samo igra. Čak je i meni to jasno. Kad si me nazvala za vrijeme utakmice, toliko su meobuzeli osjećaji da sam... Ali to je samo igra.«»Dobro, dobro«, rekla sam, zureći oko sebe kao luda.

»Uostalom što se dogaða? Danima te nisam čuo. Nadam se da više nisi zavodila maloljetnike... Čekaj, čekaj, sadponavljaju. Da doðem sutra, ne, čekaj, sutra igram mali nogomet... u četvrtak?«»M... može«, rekla sam.»Sjajno, vidimo se u osam.«Srijeda, 26. veljačekg — 59, cuge — 2 (vrlo dobro), cigareta — 3 (vrlo dobro), kalorija — 3.845 (slabo), minuta neposvećenihopsesivnim mislima o Marku Darcyju — 24 (izvrstan napredak), varijacija na temu dvoroge skulpture koju sam sanjalazahvaljujući kosi — 13 (uznemirujuće)8.30. Dobro. Sve je vjerojatno u redu (osim, očito, kose), iako je Mark možda izbjegavao pitanje, kao da nije htiotelefonom razgovarati o osjećajima. Znači, sutra je prijelomna večer.Moram biti sigurna, otvorena, zainteresirana, ne smijem se ni na što žaliti, moram napraviti korak natrag i... ovaj,izgledati stvarno seksi. Vidjet ćemo mogu li se ošišati u pauzi za objed. A prije posla otići ću na fitness. Možda odemi u saunu pa ću zasjati.9.00. Stiglo je pismo iz banke o prekoračenju. I priložili su ček napisan na »M. S. F. S.« Ha! Na to sam potpunozaboravila.104

Prijevara u čistionici uskoro će biti otkrivena, a ja ću dobiti natrag svojih 149 funti. Gle, ispala je neka poruka.Piše: »Ovaj je ček naslovljen na Marks&Spencer financijsku službu«.To sam za Božić nešto platila na M&S karticu. O. O, Bože. Sad mi je malo neugodno jer sam u mislima optužilanedužnu čistionicu i ispala smiješna pred dečkom. Hmm. Sad je prekasno za fitness, a i općenito sam se uzrujala. Ićiću poslije posla.14.00. Ured. U zahodu. Totalna, totalna katastrofa. Baš sam se vratila od frizera. Rekla sam Paolu da me samo maloošiša i pretvori totalno kaotičnu kosu u frizuru kakvu nosi Rachel iz »Prijatelja«. Počeo mi je rukama prolaziti krozkosu i odjednom sam osjetila da sam u rukama genija koji je razumio moju unutarnju ljepotu. Činilo se da Paolo sjajnovlada situacijom. Razbacivao mi je kosu na sve strane, a onda ju je natapirao gledajući me kao da govori: »Pretvoritću te u pravi komad«.I tad je odjednom stao. Frizura mi je bila totalno luda — izgledala sam poput učiteljice koja si je dala napraviti trajnu,a onda su je ošišali na kahlicu. Gledao me pun očekivanja, samouvjereno se smješkajući, a njegov je pomoćnik došaoi počeo se pretjerano diviti: »Božanstveno je«. U panici sam prestravljeno zurila u sebe, ali sam s Paolom uspostavilatakvu vezu uzajamnog divljenja da bi se poslije izjave da mi je frizura jeziva, sve raspalo kao nemoguće neugodnakuća od karata. Na kraju sam im se pridružila u suludom divljenju monstruoznoj frizuri i dala Paolu napojnicu od 5

funti. Kad sam se vratila na posao, Richard Finch rekao mi je da izgledam kao Ruth Madoc u »Hi-de-hi«.19.00. Doma. Kosa mi je jeziva i izgleda kao perika sa zastrašujuće kratkim šiškama. Četrdeset pet minuta zurila samu zrcalo podižući obrve kako bi mi se šiške činile dužima, ali ne mogu sutra cijelu večer izgledati poput Rogera

Moorea kad mu zlić s mačkom zaprijeti da će dignuti u zrak njega, cijeli svijet i kutijicu punu vitalnih kompjutoraMI5.Helen Fielding19.15. Pokušala sam oponašati Lindu Evangelistu u ranoj fazi i složiti šiške uz pomoć gela u dijagonalnu crtu, ali samispala kao Paul Daniels*.Luda sam od bijesa na glupog Paola. Zašto bi netko to bilo kome napravio? Zašto? Mrzim sadističke megalomanskefrizere. Tužit ću Paola. Prijavit ću ga Amnestv Internationalu, Esther Rantzen**, Pennv Tunor ili nekom sličnom irazotkriti ga na državnoj televiziji.U prevelikoj sam depresiji za fitness.19.30. Nazvala sam Toma i ispričala mu o traumi, a on mi je rekao da ne budem sitničava, nego da se sjetim MoMowlam*** i ćelave glave. Baš sam se posramila. Više neću o tome razmišljati. Tom je rekao da moram smislitikoga ću intervjuirati.»Imala sam posla«, rekla sam osjećajući krivnju.»Znaš što, moraš pokrenuti guzicu«. O, Bože, što mu se to dogodilo u Kaliforniji. »Tko te stvarno zanima«, nastavioje. »Zar nema nijedne poznate osobe koju bi ti htjela intervjuirati?«Razmislila sam, a onda mi je odjednom sinulo. »Gospodina Darcyja«, rekla sam.»Molim? Colina Firtha?«»Da! Da! G. Darcyja! G. Darcyja!«Eto, sad imam projekt. Hura! Dobit ću posao i srediti razgovor uz pomoć njegova agenta. Bit će to krasno, moguizvaditi sve izreske i stvarno ga prikazati na jedinstven način... Možda ipak. Bolje da pričekam dok mi šiške nenarastu. Sranje! Vrata. Da bar nije Mark. Ali on je sigurno rekao sutra! Smiri se. Smiri se.»Gary«, čulo se na interfonu.»Bok. Bok, Garv«, pretjerivala sam u pozdravu jer nisam imala pojma tko je Gary. »Kako si?« pitala sam i skorododala: »I tko si?«»Hladno mi je. Pustiš me?«Paul Daniels (1938.) — engleski zabavljač koji nasmijava publiku i izvodi madioničarske trikove na televiziji.** Esther Rantzen (1940.) — Britanka, producentica i voditeljica BBC-eve emisije »That's Life« (To je život).Suraðivala i s dobrotvornom organizacijom »Childline« koja pomaže zlostavljanoj djeci.*"* Mo Movvlam — britanska ministrica za sjevernu Irsku.i/i/

Odjednom sam prepoznala glas: »O, Garv«, još sam više pretjerivala. »Doði gore!!!«

Udarila sam se po glavi. Sto on radi ovdje?Došao je u zidarskim trapericama umrljanim bojom, narančastoj majici i čudnoj kockastoj vjetrovci s umjetnimovratnikom od ovčjeg krzna.»Bok«, rekao je i sjeo za kuhinjski stol kao da mi je muž. Nisam bila sigurna kako bih se ponašala u toj situaciji —dvoje ljudi potpuno drukčije koncepcije stvarnosti u sobi.»Čuj, Garv«, rekla sam. »Zuri mi se.«Nije rekao ništa i počeo je motati cigaretu. Odjednom me postalo strah. Možda je ludi silovatelj. Ali nikad nijepokušao silovati Magdu, bar ne koliko ja znam.»Nešto si zaboravio«, pitala sam nervozno.»Ne«, rekao je još motajući cigaretu. Pogledala sam vrata pitajući se moram li potrčati prema njima. »Gdje ti jeodvod?«»Garyyyyyyyy!« poželjela sam vikati. »Otiði. Jednostavno otiði. Sutra na večer vidjet ću se s Markom i moramnapraviti nešto s tim šiškama i vježbati na podu.«Stavio je cigaretu u usta i ustao. »Pogledajmo kupaonicu.«»Neee«, vikala sam sjećajući se da tamo imam tubu sredstva za izbjeljivanje dlaka i knjigu Što muškarci žele uzlavabo. »Čuj, možeš li se vratiti neki drugi...?«Ali on je već njuškao, otvarao vrata i zurio niza stube, krenuvši prema spavaćoj sobi.»Imaš dvorišni prozor?«»Imam.«»Pogledajmo.«Nervozno sam stajala na vratima spavaće sobe dok je on otvarao prozor i gledao van. Činilo se da je više zainteresiranza cijevi nego za napad na mene.

»To sam i mislio«, rekao je pobjednički, odmičući se i zatvarajući prozor. »Imaš mjesta za proširenje.«»Mislim da sad moraš otići«, rekla sam potpuno se uspravljajući i vraćajući u dnevnu sobu. »Moram ići.«Ali on je već prošao kraj mene prema stubama.»Mda, imaš mjesta za proširenje. Ali moraš premjestiti odvodnu cijev.«1/17Helen Fielding1DQ»Gary...«»Mogla bi imati još jednu spavaću sobu — s malom krovnom teresom. Slatko.«Krovna terasa? Druga spavaća soba? Ja bih je pretvorila u radnu sobu i započela novu karijeru.»Koliko bi to koštalo?«»Ooo«, počeo je odmahivati glavom pokazujući žaljenje. »Znaš što, idemo dolje u pub i razmislimo.« »Ne mogu«,rekla sam odlučno. »Izlazim.« »Dobro. Onda ću ja razmisliti i nazvati te.« »Sjajno. Dobro! Moram ići!«Pokupio je kaput, duhan i Rizle, otvorio torbu i sa strahopoštovanjem spustio časopis na kuhinjski stol.Kad je došao do vrata, okrenuo se i pogledao me znalačkim pogledom. »Sedamdeset prva stranica«, rekao je. »Bok.«

Uzela sam časopis misleći kako ću listati Moj dom, a ono Grubi ribič s naslovnicom na kojoj muškarac drži ljigavusivu ribetinu. Listala sam debeli časopis u kojem su na mnoštvu stranica uglavnom bili muškarci s ljigavim sivimribetinama. Došla sam do 71., a tamo je uz članak o »Mamcima za grabež-ljivce« u šeširu od trapera punom značaka, sponosnim širokim osmjehom stajao Garv i držao ljigavu sivu ribetinu.Četvrtak, 27. veljačekg — 58,5 (izgubljenih pola kile otpada na kosu), cigareta — 17 (zbog kose), kalonja 625 (bez hrane zbog kose),zamišljenih žalbi odvjetnicima, potrošačkim društvima, 'Boljem zdravlju' i si. u kojima opisujem kako je Paoloizmasakrirao moju kosu — 22, odlazaka do zrcala kako bih provjerila rast kose — 72, milimetara izrasle kose unatočsvem trudu — 019.45. Još petnaest minuta. Opet sam provjerila šiške. Frizura mi se iz zastrašujuće pretvorila u jezivu, groznu periku,čisti horor.

19.47. Još je Ruth Madoc. Zašto se to moralo dogoditi prije dosad najvažnije večeri u vezi s Markom Darcyjem?Zašto? Ako ništa drugo, sad bar ne provjeravam u zrcalu koliko su mi se stanjila bedra.Ponoć. Kad se Mark Darcy pojavio na vratima, zastao mi je dah u grlu.Odlučno je ušao bez pozdrava, iz džepa izvadio omotnicu veličine posjetnice i predao mi je. Na njoj je bilo moje ime,ali Markova adresa. I već je bila otvorena.»Stajala je na pladnju otkad sam se vratio«, rekao je, srušivši se na kauč. »Jutros sam je zabunom otvorio. Oprosti. Alivjerojatno je sve dobro.«Drhtala sam dok sam vadila karticu iz omotnice.Na njoj su bila dva ježa koja gledaju kako se u vešmašini vrte isprepleteni grudnjak i gaćice.»Od koga je?« pitao je ljubazno.»Ne znam.«»Znaš«, rekao je nekako mirno, s osmijehom koji pokazuje da će sad izvući sjekiru za meso i odrezati mi nos. »Odkoga je?« »Rekla sam ti«, mucala sam, »ne znam.« »Pročitaj što piše.«Otvorila sam je. Unutra je, tankim crvenim rukopisom pisalo: »Budi moja na Valentinovo — vidimo se kad doðeš pospa-vaćicu — tvoj — Sxxxxxxx«.Zurila sam u nju u šoku. I baš tad je zazvonio telefon.Maaa! Mislila sam da su Jude ili Shazzer, radi nekog od njihovih odvratnih savjeta o Marku. Pojurila sam prematelefonu, ali mi je Mark spustio ruku na nadlakticu.»Bok, lutko, Garv.« O, Bože. Kako se usuðuje biti tako pretjerano intiman? »Čuj, što se tiče onoga o čemu smorazgovarali u spavaćoj sobi... imam neke ideje pa me nazovi i odmah doðem.«Mark je gledao prema telefonu ubrzano žmirkajući. Onda je udahnuo, protrljao nadlanicom lice kao da se želi pribrati.»Onda«, pitao je. »Želiš objasniti?«Helen Fielding

»Zidar.« Htjela sam ga zagrliti. »Magdin zidar Garv. Onaj koji mi je postavio sfušane police. Hoće mi proširiti stanizmeðu spavaće sobe i stubišta.«»Aha«, rekao je. »A i čestitka je od Garvja? Ili možda od St. Johna? Ili od nekog drugog...?«Tad je počeo grgljati faks. Nešto je stizalo.

Dok sam ja zurila u prazno, Mark je strgnuo papir s faksa, pogledao ga i predao mi. »Kome treba Mark Darcy kad za9. 99 funti plus poštarina možeš nabaviti jedan od ovih«, našvrljala je fude uz reklamu za vibrator s jezikom.Petak, 28. veljačekg — 58 (jedina svijetla točka na obzom), razloga zašto ljudi vole ići na mjuzikle — tajanstven nedokučiv broj,razloga zašto je Rebecca još živa — 0, razlozi da mi Mark, Rebecca, mama, Una i Geoffrey Alconbury, Andrew LloydWeber i njima slični unište život — nejasni.Moram ostati smirena. Moram misliti pozitivno. Bila je jednostavno nesreća da su se sve te stvari dogodile istodobno,tu nema dvojbe. Potpuno je razumljivo da je Mark jednostavno otišao poslije svega toga i da je rekao kako će nazvatikad se smiri i... Ha! Sad mi je sinulo od koga je prokleta čestitka. Sigurno od tipa iz čistionice. Kad sam pokušala iznjega izvući priznanje o prevari i rekla: »Nemoj misliti da ne znam što se dogaða«, ostavila sam spavaćicu. I dala sammu Markovu adresu, ako bude nasrtljiv. Svijet je pun luðaka, a ja večeras moram gledati »Miss Sajebigon«.Ponoć. U početku i nije bilo tako loše. Bilo je olakšanje pobjeći iz zatvora vlastitih misli i pakla okretanja broja 1471svaki put kad bih išla na zahod."VVellington je, osim što je bio tragična žrtva kulturnoga imperijalizma, zgodno izgledao u jednom od tatinih odijelaiz pe-

desetih, poput konobara iz Meta, koji ima slobodnu večer. Uzvišenom gracioznošću odgovarao je dok su mama i Unacvrkutale oko njega kao obožavateljice. Ja sam zakasnila pa sam na dolasku uspjela s njim razmijeniti samo najkraćeriječi isprike.»Je li čudno biti u Engleskoj«, pitala sam i nakon toga se osjećala glupo jer mu je očito bilo čudno.»Zanimljivo je«, rekao je gledajući me ispitivačkim pogledom. »Tebi je čudno?«»Onda«, uletjela je Una. »Gdje je Mark? Mislila sam da i on dolazi!«»Radi«, promrmljala sam dok je stric Geoffrev ljutito teturao uz tatu.»To je i onaj prošli rekao, jelda«, galamio je Geoffrev. »Uvijek isto s mojom malom Bridget«, rekao je gladeći meopasno blizu stražnjice. »Samo odu. Fijuuuu!«»Geoffrev«, rekla je Una dodajući kao da pokušava skrenuti razgovor s teške teme: »I kod vas u plemenu ima starijihžena koje se ne mogu udati, VVellingtone?«»Ja nisam starija žena«, siktala sam.»Za to su odgovorni stariji članovi plemena«, rekao je Wel-lington.

»Eto, uvijek sam govorila da je to najbolje, nisam li, Colin«, rekla je mama samodopadno. »Nisam li rekla Bridget damora izlaziti s Markom?«»Ali stariju ženu, s mužem ili bez muža, pleme poštuje«, rekao je VVellington, namignuvši mi.»Mogu li se tamo preseliti«, pitala sam turobno.»Nisam siguran da bi ti se svidio miris zidova«. Smijao se.Uspjela sam odvući tatu u stranu i šapnuti: »Kako je?«»Pa nije tako loše, znaš«, rekao je. »Čini se da je simpatičan dečko. Smijemo uzeti piće sa sobom?«Drugi čin je bio noćna mora. Sva ta jeziva veselica na pozornici prošla je kao u magli, dok su mi se u mislima stalnovraćale slike Rebecce, Garvja, vibratora i spavaćice što su prolazile poput snježnih gruda koje, kako lete prema tebi,postaju sve sjajnije i sjajnije.Helen FieldingNa svu sreću gomila ljudi koja je nahrupila iz foajea i urlala od — navodno — radosti spriječila je svaki razgovor svedok se nismo nagurali u Geoffrevjev i Unin Range Rover. Una je vozila, Geoffrev je sjedio uz nju, tata se veselocerekao u prtljažniku, a ja sam bila stiješnjena izmeðu mame i VVellingtona na stražnjem sjedalu kad se dogodioincident — strašan i nevjerojatan.Mama je baš nabila na nos goleme naočale zlatnih okvira.»Nisam znala da si počela nositi naočale«, rekla sam začuðena tim netipičnim priznanjem procesa starenja.»Nisam počela nositi naočale«, rekla je veselo. »Pazi, semafor za pješake, Una.«»Ali«, rekla sam, »nosiš ih.«»Ne, ne, ne! Nosim ih samo kad vozim.«»Pa ne voziš.«»Vozi«, cerio se tata pokajnički dok je mama vikala: »Pazi onu Fiestu, Una. Daje ti žmigavac!«»Nije li ono Mark«, pitala je iznenada Una. »Mislila sam da radi.«»Gdje je«, pitala je mama zapovjednički.»Tamo«, rekla je Una. »O, kad smo već kod toga, rekla sam ti da su Olive i Roger otišli na Himalaju? Navodno zasuti

toaletnim papirom. Cijelim Mount Everestom.«Pratila sam Unin prst do mjesta na kojem je Mark, u modrom kaputu i snježnobijeloj, napola raskopčanoj košuljiizlazio iz taksija. Kao u usporenom filmu, gledala sam kako sa stražnjeg sjedala u taksiju izranja visoka, vitka,dugokosa plavuša i smije mu se u lice. Bila je to Rebecca.Stupanj mučenja koje je uzelo maha u Range Roveru bio je nevjerojatan. Mama i Una divljački su se zgražale u mojeime: »Pa to je neukusno! S drugom ženom u petak na večer kad je rekao da će raditi! Moram nazvati Elaine i reći jojsvoje«. Geoffrev je pijano govorio: »Odoše oni! Fiiiiijuuuu!« A tata je sve pokušavao smiriti. Šutili smo samo ja iVVellington koji me uzeo za ruku i držao je, mirno i snažno, ne izgovorivši ni riječ.Kad smo došli do mog stana, izišao je iz Range Rovera kako bi me propustio, dok se u pozadini čulo blebetanje: »Eto!Mi-

slim da ga je prva žena ostavila, jelda?« »Točno. Gdje ima dima, ima i vatre«, čulo se iz pozadine.»U mraku kamen izgleda kao bizon«, rekao je VVellington. »Na svjetlu je kamen kamen.«»Hvala«, rekla sam zahvalno, a onda oteturala do stana pitajući se mogu li pretvoriti Rebeccu u bizona i zapaliti je bezpreviše dima kako se ne bi uznemirio Scotland Yard.Subota, 1. ožujka22.00. Doma. Jako crn dan. Jude, Shaz i ja otišle smo u terapijski šoping i vratile se radi pripreme za noćni provod ugradu koji su smislile cure da mi odvrate misli. Oko osam sve smo već bile pripite. »Mark Darcy je peder«, izjavila jeJude.»Sigurno je peder«, mumljala je Shazzer točeći nove Bloodv Marv.»Stvarno to misliš«, pitala sam, odmah utješena depresivnom teorijom koja ipak godi egu.»Pa našla si dečka u njegovom krevetu«, rekla je Shaz.»Zašto bi inače izišao s nekim sličnim Rebecci — tako zastrašujuće visokim, bez osjećaja za prijateljstvo premaženama, bez sisa i bez guzice... odnosno virtualnim muškarcem«, pitala je Jude.»Bridge«, rekla je Shaz pijano me gledajući. »Bože, jesi li ti toga svjesna? Kad te gledam ovako, iz ovog kuta, stvarnoimaš podbradak.«»Hvala«, rekla sam nadureno, natočila još jednu čašu vina i opet pritisnula preslušavanje poruka na sekretarici, na štosu Jude i Shazzer rukama prekrile uši.»Bok, Bridget. Mark. Čini se kao da ne uzvraćaš na moje pozive. Stvarno mislim... ovaj... ja stvarno... Mi — bar jaosjećam — da ti dugujem prijateljstvo, pa se nadam da ćeš... no dobro. Bože, nazovi me uskoro, kako god bilo. Akohoćeš.«»Kao da je potpuno izgubio kontrolu«, prigovarala je Jude. »Kao da nema nikakve veze s njim to što je pobjegao sRebec-Helen Fieldingcom. Sad se stvarno moraš odmaknuti. Čuj, idemo mi na taj tulum ili ne?«»Ndaaaa. Što si on to umišlja«, rekla je Shaz. »Duguje ti. Ha! Nmo— morala bi mu nreći: 'Mmljubavi, nme meni u životu n ne treba nitko ntko mi to duguje.«U tom je trenutku zazvonio telefon.»Bok.« Mark. Srce mi je neprimjereno zapljusnuo golem val ljubavi.»Bok«, rekla sam spremno, ustima naznačujući curama: »Onje«.»Dobila si svoju, hoću reći moju poruku«, pitao je Mark. Shazzer mi je bockala nogu, mahnito sikćući: »Pokaži mu,hajde«.»Jesam«, rekla sam umišljeno. »Ali kako sam te samo nekoliko minuta prije toga vidjela da izlaziš iz taksija sRebeccom u 11 sati na večer, nisam baš bila najbolje raspoložena.«Shaz je podigla šaku u zrak i rekla: »Yesss!!!«, a Jude joj je rukom začepila usta, pokazala mi podignute palčeve iposegnula za chardonnavom.

Na drugoj strani linije bila je šutnja.»Bridge, zašto uvijek donosiš zaključke napamet?«Zastala sam, držeći ruku na slušalici. »Kaže da napamet donosim zaključke«, siktala sam, na što se Shaz bijesnoritnula.»Napamet zaključujem«, pitala sam. »Rebecca ti već mjesec dana smješta, ti me nogiraš zbog nečega što nisamnapravila, a onda te vidim kako izlaziš s Rebeccom iz taksija.«»Ali nisam ja kriv, mogu ti objasniti i — sad sam te nazvao.«

»Da — kažeš da mi duguješ prijateljstvo.«»Ali...«»Nastavi!« siktala je Shaz.Duboko sam udahnula. »Duguješ mi? Zlato...« I na to su Jude i Shaz u ekstazi pale jedna na drugu. Zlato! Kao LindaFiorentino u Ubojitom zavoðenju. »Ja ne trebam nikog u svom životu zato što bi mi on to dugovao«, nastavila samodlučno. »Ja imam najbolje, najvjernije, najmudrije, najduhovitije, naj-nježnije prijatelje na svijetu. I da ti ja budemprijateljica poslije takvog tvojeg ponašanja prema meni...«

»Ali... kojeg ponašanja?« Zvučao je tjeskobno. »A ako ću ti biti prijateljica...«, popuštala sam. »Nastavi«, siktala jeShaz. »... bit ćeš stvarno sretan.«»Dobro, dovoljno si rekla«, rekao je Mark. »Ako ne želiš da ti objasnim, neću te više zamarati telefonskimrazgovorima. Zbogom, Bridget.«Spustila sam slušalicu, zapanjena, i okrenula se prijateljicama. Sharon je ležala na tepihu, pobjedonosno mašućipljugom u zraku, a Jude je vukla ravno iz flaše chardonnava. Odjednom sam imala strašan osjećaj da sam napravilanajgoru pogrešku.Deset minuta poslije netko je zazvonio na vrata. Pojurila sam.»Mogu ući?« rekao je prigušen muški glas. Mark!»Naravno«, rekla sam s olakšanjem, okrenula se Jude i Shaz i kazala: »Možete li možda otići u spavaću sobu?«Nezadovoljno su se pokupile s poda kad su se vrata stana otvorila, ali nije bio Mark, nego Tom.»Bridget! Tako si mršava«, rekao je. »Bože«, stropoštao se na kuhinjski stol. »Bože. Život je takvo sranje, život jepriča koju je izmislio cinik...«»Tom«, rekla je Shazzer. »Razgovarale smo.«»I mnitko od mmnas mmmnije te vidio n-ne-nekoliko tjedana«, ljutito je mrmljala Jude.»Razgovarale? Valjda ne o meni? O čemu ste samo mogle razgovarati? O, Bože — jebeni Jerome, jebeni, jebeniJerome.«»Jerome«, pitala sam zgroženo. »Napuhani Jerome? Mislila sam da si ga zauvijek protjerao iz života.«»Ostavio je tolike poruke kad sam otišao u San Francisco«, rekao je Tom plaho. »Pa smo se opet počeli viðati ivečeras sam samo izdaleka napomenuo da bismo opet mogli probati, no dobro, probao sam ga zažvaliti, a Jerome je

rekao, rekao je...«, Tom je ljutito dodirnuo oko. »Jednostavno mu se ne sviðam.«Svi smo zapanjeno šutili. Napuhani Jerome počinio je težak, sebičan, neoprostiv, ego-razoran zločin protiv svih pravilapristojnosti u vezi.Helen Fielding»Nisam privlačan«, rekao je Tom očajno. »Ja sam potvrðeni odbačenik.«Odjednom smo prešle u akciju. Jude je zgrabila chardonnav, Shaz ga je zagrlila, a ja sam mu donijela stolacmrmljajući: »Nisi, nisi!«»Pa zašto je on to onda rekao? Zašto? ZAAAAAŠTOOOO-OO?«»M-pa to je m-bar jasno«, rekla je Jude dodajući mu čašu. »M-jer n-napuhani Jerome n-nije mpeder.«»Normalan dečko«, rekla je Shaz. »Znala sam da taj dečko nije peder čim sam ga prvi put vidjela.«»Normalan«, cerekala se Jude. »Normalan, normalan, neiskrivljen, neiskrivljen kao... penis.«Nedjelja, 2. ožujka5.00. Aaaah. Sad sam se sjetila što se dogodilo.5.03. Zašto sam to napravila? Zašto? Zašto? Da bar mogu ponovno zaspati ili ustati.5.30. Čudno kako vrijeme brzo prolazi kad si mamurna. To je zato što imaš tako malo misli: suprotno onome što sedogaða utopljenicima kad im cijeli život prolazi glavom i čini se da traje vječno jer imaju toliko misli.6.00. Eto, pola sata je prošlo samo tako jer nisam ni na što mislila. Uf. Zapravo me glava strašno boli. O, Bože. Nadamse da nisam povraćala po kaputu.7.00. Problem je što ti nikad ne kažu što će se dogoditi ako popiješ više od dvije cuge dnevno, odnosno tjednu dozucuge u jednoj noći. Znači li to da ćeš imati purpurno lice i otečen nos poput patuljka ili znači da si alkoholičar? Aliako je tako, onda su svi koji su bili na onom tulumu na koji smo sinoć išle alkoholičari. Osim alkoholičara koji jedininisu pili. Hm.7.30. Možda sam trudna pa ću ugroziti dijete alkoholom. Ma da. Ne mogu biti trudna jer mi je baš prošla i više nikadse neću seksati s Markom. Nikad. Nikad.1 iaHelen Fielding

8.00. Najgore je biti sam usred noći i nemati s kim razgovarati niti ga pitati koliko sam pijana bila. Samo se sjećam dasam govorila sve groznije i groznije stvari. O ne. Sad sam se sjetila da sam proscu dala 50p, a on mi je umjesto»hvala« rekao »stvarno si pijana«.A sjetila sam se i mame koja je u djetinjstvu govorila: »Nema goreg od pijane žene«. Ja sam bijedna jeftina drolja izYatesova Wine Lodgea. Moram opet zaspati.10.15. Poslije sna osjećam se malo bolje. Možda je mamurnost prošla. Mislim da ću razgrnuti zastore.Aaaaaaaaaaaaaaah! Sigurno nije normalno da je sunce ujutro tako jako.10.30. Svejedno, odmah idem na fitness i nikad više neću piti pa je sad savršen trenutak za početak Scarsdaleove

dijete. Znači da je ono što se sinoć dogodilo bilo jako dobro jer je označilo početak potpuno novog života. Hura! Ljudiće reći.... O, telefon.11.15. Shazzer. »Bridge, jesam li sinoć stvarno bila pijana ko deva i odvratna?«Na trenutak se baš i nisam mogla sjetiti. »Ne, naravno da nisi«, rekla sam ljubazno Shazzer da je razveselim. Kao dabih se sjećala da je stvarno bila pijana. Skupila sam svu svoju hrabrost i pitala: »A ja?« Šutnja.»Ne, bila si super, baš si bila slatka.«Eto vidiš. To je bila samo mamurna paranoja. O, telefon. Možda je on. Bila je mama.»Bridget, što zaboga još radiš doma? Moraš stići ovamo za jedan sat. Tata radi omlet iznenaðenja.«11.30. Sranje. U petak na večer pozvala me na objed, a ja nisam imala snage svaðati se, a onda sam bila prepijana dabih se sjetila. Ne mogu opet izostati. Ili možda mogu? Dobro. Moram ostati mirna i jesti voće jer enzimi čiste otrovepa ću biti dobro. Samo ću malo pojesti i truditi se da se ne ispovraćam, a onda ću nazvati mamu kad izronim izZemlje neodlučnosti.120

Razlozi za odlazakMoći ću provjeriti da svojim ponašanjem prema VVellingtonu nekrše odredbe Povjerenstva za rasnu jednakost. Moći ću razgovarati s tatom. Bit ću dobra kći. Neću morati napadatimamu.Protiv odlaskaMorat ću se suočiti s mučenjem zbog incidenta Mark/Rebecca. Možda povratim na stol.Opet telefon. Da se nije usudila. »I kako je glava?« Tom.»Dobro«, veselo sam cvrkutala crveneći se. »Zašto?« »Pa malo si pretjerala sinoć.« »Shazzer veli da nisam.«»Bridget«, rekao je Tom. »Shazzer nije bila tamo. Išla je u Met na sastanak sa Simonom i koliko sam shvatio i ona jebila u istom stanju kao i ti.«Ponedjeljak, 3. ožujkakg — 59,5 (odvratna trenutačna proizvodnja masti poslije roditeljskog nedjeljnog objeda začinjenog špekom), cigareta— 17 (iz nužde), dogaðaja na roditeljskom objedu koji pokazuju da je u životu ostala trunka zdravog razuma i realnosti— 08.00. Bar mamurnost počinje nestajati. Golemo je olakšanje vratiti se u vlastiti dom u kojemu sam odrasli vlastelin, ane pijun u tuðim igrama. Zaključila sam da nema realne mogućnosti da pobjegnem s mamina objeda, ali sam cijelimputem do Grafton Undervrooda osjećala kako mi se bljuvotina penje do usta. Selo je izgledalo nadrealistički idilično,puno narcisa, staklenika, pataka i slično. A ljudi podšišavaju živicu baš kao da je život lak i miran, kao da sekatastrofe ne dogaðaju i kao da ima Boga.Helen Fielding»O, bok, zlato! Hakuna Matata. Baš sam se vratila iz zadruge«, rekla je mama gurajući me kroz kuhinju. »Nestalo mi

je graška! Samo ću preslušati sekretaricu.«Bilo mi je mučno pa sam sjela dok je sekretarica bučila, a mama jurišala uključujući strojeve koji su sjeckali i vrištaliu već ionako bolnoj glavi.»Pam«, čulo se sa sekretarice. »Ovdje Penny. Znaš onog dečka koji živi iza ugla, kod garaže? E, ubio se zbog buke odnatjecanja u gaðanju glinenih golubova. Izišlo je u Kettehng Exa-mineru. I htjela sam te pitati može li Merle spremitidvadesetak pita od jabuka u tvoj frizer dok im ne uvedu plin?«»Bok, Pam! Margo! Žicam! Imaš lim za biskvit od 15 cm da mi ga posudiš za Alisonin 21. roðendan?«Divlje sam zurila po kuhinji, luda od pomisli na različite svjetove koji se otkrivaju dok preslušavaš tuðe poruke nasekretarici. Možda bi to netko mogao postaviti kao instalaciju u galeriji Saatchi. Mama je nekoliko puta zalupilavratima od kuhinjskih ormarića, a onda okrenula broj.»Margo. Pam. Imam okrugli lim za biskvit, ako ti je to dobro. A zašto ne uzmeš kalup za vorkshireski puding i ne

obložiš dno masnim papirom?«»Book, book, bomdibombom«, rekao je tata, motajući se po kuhinji. »Zna netko poštanski broj za Barton Seagrave?Misliš da je KT4 HS ili L? O, Bridget, dobro došla u rovove. Treći svjetski rat u kuhinji i Mau Mau* u vrtu.«»Colin, možeš izliti ulje iz tave za prženje?« pitala je mama. »Geoffrev kaže da se mora baciti kad ga već deset putazagriješ na visoku temperaturu. Usput, Bridget, kupila sam ti talk.« Dala mi je ljubičastu bočicu sa zlatnim poklopcem»Yardley«.»A zašto?« pitala sam, oprezno je primajući.»Pa zato jer ćeš se od toga osjećati svježa i mirisna.«Grrr. Grrr. Cijela ta priča o znaku pažnje bila je jako prozirna. Mark je izišao s Rebeccom jer...»Hoćeš reći da smrdim?« pitala sam.Mau Mau — tajna politička organizacija koju je u Keniji 1952. g. osnovao narod Kikuju radi istjerivanja Europljana.Dovela je do borbe protiv britanske kolonijalne vlasti.122

»Ne, zlato.« Zastala je. »Ali je uvijek lijepo biti svjež i namirisan.«»Dobar dan, Bridget!« Una je pala s neba noseći tanjur kuhanih jaja. »Pam! Zaboravila sam ti reći da Bili pokušavanagovoriti vijeće da mu poravnaju prilaz, jer sad ima ondje rupe zato što mu nisu dobro napravili gornji sloj pa Eileenpita da li im možeš reći da je i s tvog prilaza curilo dok ti nisu stavili rešetku.«Sve su to gluposti. Gluposti. Osjećala sam se poput pacijenta u komi za kojega svi misle da ništa ne čuje.»Daj, Colin, gdje je ta prešana šunka? Doći će svaki čas.« »Tko?« pitala sam sumnjičavo.»Darcyjevi. Una, baci malo preljeva za salatu i paprike na ta jaja, molim te.«»Darcyjevi? Markovi roditelji? Sad? Zašto?«I tad se oglasilo zvono — koje odsvira cijelu melodiju sata gradske vijećnice.»Mi smo plemensko vijeće staraca«, cvrkutala je mama skidajući pregaču. »Hajde, živnite!«

»Gdje je VVellington«, siktala sam na mamu.»Vani trenira nogomet! Ne voli objede na kojima mora brbljati sa svima nama.«Mama i Una su odjurile, a tata me pogladio po ruci. »U proboj«, rekao je.Slijedila sam ga u hodnik prekriven orijentalnim tepisima zavojitih šara, pitajući se imam li snage i dovoljnu kontrolunad rukama i nogama da pobjegnem, ali sam zaključila da nemam. Markovi mama i tata, Una i Geoffrev stajali su učudnom krugu držeći čašu serija. »Dobro, zlato«, rekao je tata. »Što ćeš popiti?«»Jesi li upoznala...«, pokazao je prema Elaine. »Znaš li zlato, oprosti, poznajem te trideset godina, ali sam potpunozaboravio tvoje ime.«»I kako vam je sin?« tresnula je Una.»Sin! Ženi se, znate«, rekao je admiral Darcy koji je tako divno urlikao. Zamaglilo mi se pred očima. Ženi se?»Ženi se?« pitao je tata držeći me za ruku kao da mi pokušava kontrolirati disanje.Helen Fielding124»Znam, znam«, rekao je veselo admiral Darcy. »Ne možeš stati na kraj toj današnjoj mladeži: sad su oženjeni jednomosobom, a već za sekundu drugom! Jelda, dušo«, rekao je, tapšući Markovu mamu po stražnjici.»Mislim da je Una pitala za Marka, a ne Petera, dragi«, rekla je dobacujući mi pogled pun razumijevanja. »Peter je našdrugi sin u Hong Kongu. Ženi se u lipnju. Hajde sad, ne bi li netko od vas mladića mogao Bridget natočiti piće?Samo brbljaju, a ništa ne rade, jelda«, rekla je sažalno me gledajući.Upomoć, pomislila sam. Ne želim da me muče. Želim ležati na podu u kupaonici, s glavom u blizini školjke, kao svinormalni ljudi.»Jesi za ovo?« pitala je Elaine držeći u ruci srebrnu tabakeru punu Black Sobrania. »Sigurna sam da nose polaganusmrt, ali ja sam još živa u 65.«»Doðite, sjednite«, pozvala je mama mašući tanjurom paštete. »Uuuuf«, napravila je cijelu predstavu, kašljala imahala, hladno govoreći: »Nema pušenja za stolom, Elaine.«Išla sam za njom u blagovaonicu odakle sam kroz francuski prozor gledala kako Wellington zapanjujuće dobrožonglira loptom u majici od trenirke i plavim svilenkastim kratkim hlačica-ma.»Evo ga. Samo tako, mladiću«, glasno se smijao Geoffrev gledajući kroz prozor i lagano tresući rukama koje je držaou džepu. »Samo tako.«Svi smo sjeli i nemoćno zurili jedni u druge. Bilo je kao na susretu uoči vjenčanja, upriličenom u čast sretnihmladenaca na koji su došli i jedni i drugi roditelji, ali je mladoženja dvije noći prije toga pobjegao s drugom.

»Eto«, rekla je mama. »Malo lososa, Elaine?«»Molim«, odgovorila je Elaine.»Neku večer smo išli na Miss Saigon\« počela je mama opasno lukavo.»Fuj! Mjuzikli. Ne podnosim ih. Puni su prokletih frajlica«, mrmljao je admiral Darcy dok mu je Elaine posluživalalososa. »A mi smo uživali«, rekla je mama. »Uostalom...«

Mahnito sam gledala kroz prozor u potrazi za nekakvom inspiracijom kad sam primijetila VVellingtona kako megleda. »U pomoć«, izgovorila sam samo ustima. Kimnuo je prema kuhinji i nestao.»Stoje raširenih nogu i tule«, grmio je admiral, čovjek po mom ukusu. »Gledajte, recimo, Gilberta i Sullivana. 'HMSPi-nafore', to je već nešto drugo.«»Ispričajte me«, rekla sam i iskrala se ignorirajući mamin bijesan pogled.Odjurila sam u kuhinju, a VVellington je već bio tamo. Srušila sam se na frizer.»Što je«, pitao je usredotočeno me gledajući ravno u oči. »Što ne valja?«»Ona misli da je član vijeća staraca«, šapnula sam. »Napada Markove roditelje, znaš Marka, vidjeli smo ga...«Kimnuo je. »Sve znam.«»Što si joj rekao? Pokušava izvesti neki vjerski obred zbog toga što se sastao s Rebeccom kao da...«Baš tad su se naglo otvorila kuhinjska vrata.»Bridget! Što radiš ovdje? Oh«, kad je primijetila VVellingtona mama je zastala.»Pamela«, pitao je VVellington. »Što se dogaða?«»Pa mislila sam, kad si ti ono rekao, da bismo mi odrasli mogli... mogli nešto srediti«, rekla je, vraćajućisamopouzdanje i gotovo uspijevajući zračiti.»Prihvatila si ponašanje našeg plemena?« pitao je VVellington.»Pa... ja...«»Pamela. Vaša se kultura razvijala stoljećima. Kad se pojavi vanjski utjecaj, ne smijete mu dopustiti da zagadi ilirastopi vaše naslijeðe. Kao što smo već rekli, svjetska putovanja donose obvezu promatranja, a ne uništavanja.« Nisamnikako mogla shvatiti kako se u to uklapa novi novcati VVellingtonov CD walkman, ali mama je pokorno kimala.Nikad je prije nisam vidjela tako opčinjenu.»A sad se vrati gostima i pusti Bridgetinu vezu na miru, kao što je u skladu s drevnim tradicijama vašeg plemena.«Helen Fielding»Pa čini se da imaš pravo«, rekla je gladeći se po kosi. »Uživaj u objedu«, rekao je VVellington lagano minamignuvši.Kad sam se vratila u blagovaonicu, učinilo mi se da je Markova majka već spretno izbjegla okršaj. »Potpuna je tajnakako ljudi danas sklapaju brakove«, govorila je. »Da se nisam udala tako mlada, nikad se ne bih udala.«»Slažem se«, rekao je tata, malčice presrdačno.»Ne razumijem«, rekao je stric Geoffrev, »kako žena uspije doći do Bridgetinih godina i nikoga ne upecati. I odu oniu New York, svemir! Fiiijuuu!«»Ma daj šuti! Šuti«, poželjela sam vikati.»Danas je mladima jako teško«, opet se ubacila Elaine, gledajući me oštro. »U osamnaestoj se možeš udati za bilokoga. Ali kad se karakter već oblikovao, prihvatiti pravu muškarčevu osobnost mora biti nepodnošljivo. Častprisutnima.«»Nadam se«, grmio je veselo Markov tata, gladeći je po ruci. »Inače te moram zamijeniti za dvije

tridesetogodišnjakinje. Zašto bi samo moj sin uživao!« Ljubazno mi je kimnuo, na što mi je srce opet zatitralo. Onmisli da smo još zajedno? Ili zna za Rebeccu i misli da Mark izlazi s obje?Razgovor se tada, na sreću, vratio na HMS Pinafore, preskočio VVellingtonovu nogometnu vještinu, preletioGeoffrevjev i tatin vikend na golfu, odlepršao preko cvjetnih gredica, dotaknuo Billov prilaz i već je bilo 15 do 4 icijela je mora završila.Elaine je u moju ruku ugurala nekoliko Sobrania dok su odlazili — »mislim da će ti trebati u povratku i nadam se daćemo se uskoro vidjeti« — što se činilo ohrabrujućim, ali ne dovoljno da bi se na tome gradila budućnost. Ja sam sehtjela opet viðati s Markom, a ne, na žalost, s njegovim roditeljima.»Evo, zlato«, rekla je mama jureći iz kuhinje s Tuppenvareo-vom kutijom. »Gdje ti je torbica?«»Mama«, rekla sam kroz stisnute zube. »Ne želim hranu.«»Dobro si, zlato?«»Onako kako mogu biti s obzirom na okolnosti«, promrmljala sam.1 n/.

Zagrlila me. I to je bilo lijepo, ali iznenaðujuće. »Znam da je teško«, rekla je. »Ali nemoj prihvatiti nikakvu Markovuglupost. Sve će se srediti. Znam da hoće.« I baš kad sam počela uživati u neuobičajenom majčinskom tješenju reklaje: »Eto vidiš! Haku-na Matata! Don't vrorrv. Be happy! Hajde. Hoćeš nekoliko paketića minestrona? A keksePrimula i Tuc? Pustiš me do ladice? O, znaš što. Imam nekoliko filea.«Zašto ona misli da je hrana bolja od ljubavi? Da sam ostala u kuhinji samo minutu dulje, povratila bih, kunem se.»Gdje je tata?«»Sigurno je vani u svojoj šupi.« »Molim?«»U svojoj šupi. Tamo provodi sate i izlazi smrdeći na...«»Na što«»Ništa, zlato. Otiði i pozdravi se s njim ako hoćeš.«Vani je VVellington sjedio na klupi i čitao Sunday Telegraph.»Hvala«, rekla sam.»Nema problema«, rekao je i dodao: »Ona je dobra žena. Snažne volje, dobra srca i entuzijazma, ali možda...« »...ponekad 400 puta previše?«»Da«, rekao je smijući se. O, Bože, nadam se da je govorio samo o životnom entuzijazmu.Dok sam se približavala šupi, tata je izišao prilično crven u licu i zločest. Iznutra se čuo Nat King Cole.»A, ideš ti natrag u smrdljivi zagušljivi London«, pitao je lagano se spotičući i hvatajući za šupu. »Malo si pokunjena,malena?« — pleo mu se jezik.Kimnula sam. »A ti?« pitala sam.Privinuo me k sebi i snažno zagrlio kao kad sam bila mala. Bilo je lijepo: tata.»Kako si uspio tako dugo ostati u braku s mamom?« šaptala sam pitajući se otkud taj slatkasti miris. Viski?»Pa i nije ona tako kom... komplicirana«, rekao je, oslanjajući se opet na šupu. Nagnuo je glavu na jednu stranu i dalje

slušajući Nat King Colea.Helen Fielding»The greatest thing«, počeo je pjevušiti, »vou'll ever learn is how to love and be loved in return.* Samo se nadaj daona još voli mene, a ne Mau-Maua.«Onda se nagnuo i poljubio me.Srijeda, 5. ožujkakg — 58 (dobro), cuge — 0 (odlično), cigareta — 5 (ugodan, zdrav broj), broj prolazaka kraj kuće Marka Darcyja — 2(jako dobro), broj provjeravanja Markova imena u telefonskom imeniku kako bih se uvjerila da još postoji — 18 (jakodobro), poziva na 1417 — 12 (bolje), broj Markovih poziva — 0 (tragično)8.30. Doma. Jako sam žalosna. Fali mi Mark. Nisam čula ništa o njemu cijeli dan u nedjelju i ponedjeljak, a onda samse sinoć vratila s posla i našla poruku da putuje u New York na nekoliko tjedana. Pa pretpostavljam da je to doistazbogom.Trudim se ostati dobre volje. Otkrila sam da, ako ujutro, čim se probudim i prije nego što osjetim prvi udarac bola,uključim emisiju 'Danas' Radija 4 (čak i ako se čini da se emisija sastoji od beskrajno dugih sati igre tipa 'Samominuta' s političarima koji pokušavaju ne izgovoriti 'da' i 'ne' ili odgovoriti na neko pitanje) mogu izbjeći začaranikrug misli koje počinju s 'kad bi bar' ili zamišljene razgovore s Markom Darcyjem koji samo još više pojačavaju tugu inesposobnost da se izvučem iz kreveta.Moram reći da je Gordon Brown jutros bio jako dobar u emisiji. Uspio je govoriti o europskoj valuti bez oklijevanja,zastajkivanja ili šutnje, ali je cijelo vrijeme govorio mirno i razgovjetno dok je John Humphrevs vikao: »Da ili ne? Daili ne?«, poput Lesliea Crowthera** u pozadini. Pa... moglo je biti i gore. Pretpostavljam.Pitam se je li europska valuta isto što i jedinstvena valuta? Na neki način se slažem s tim, jer ćemo navodno imatirazličite»Kao voljeti i biti voljen, to je najveća stvar koju ćeš ikad naučiti.« ** Leslie Crowther (1933.) — engleski glumac ikomičar, jedan od prvih voditelja dječje emisije »Crackerjack«.

kovanice što bi moglo biti prilično europski i šik. A mogli bismo se riješiti i žutih koje su preteške i onih od 5p i 20pjer su pretanke i beznačajne pa ne mogu donositi zadovoljstvo. Hm. Ali morali bismo zadržati kovanice od 1L jer sufantastične, poput sovereigna, pa onda odjednom shvatiš da imaš 8L u novčaniku baš kad si pomislio da ih više nemaš.Ali onda bismo morali promijeniti automate za igru... Fuuuj! Zvono. Možda se Mark došao oprostiti.Prokleti Gary. Na kraju sam uspjela izvući iz njega da mi je došao reći kako bi proširenje stajalo »samo« 7.000 funti.»Gdje ću nabaviti 7.000 funti?«

»Možete podići drugu hipoteku«, rekao je. »To bi vas stajalo samo još sto mjesečno.«

Na sreću čak je i njemu bilo jasno da kasnim na posao pa sam ga uspjela izbaciti iz kuće. 7.000 funti. Ma daj, molimte.19.00. Doma. Sigurno nije normalno služiti se mojom sekretaricom kao starinskim partnerom: žuriti se doma provjeritikakve je volje, hoće li svjetlucanjem potvrditi da sam voljena i prihvatljiva članica društva ili će biti prazna i daleka,kao sad, recimo. Ne samo da nije bilo nikakve poruke od Marka već 42. dan, nije bilo poruke ni od koga. Možda bihmorala pročitati Najskrovitiji put.19.06. Da, vidiš ljubav nije nešto što će ti se dogoditi, nego nešto što sam činiš. Pa što to onda nisam učinila?19.08. Ja sam samopouzdana žena, sigurna u sebe i puna razumijevanja. Moja samosvijest ne dolazi od drugih ljudi,nego iz dubine... iz... mene same? To ne može biti točno.19.09. Svejedno. Na svu sreću nisam opsjednuta Markom Dar-cvjem. Počinjem se hladiti.19.15. Supač, telefon! Možda je Mark Darcy!»Bridget, izgledaš tako mršavo!« Tom. »Kako si, mala moja?«Helen Fielding»Sereš«, rekla sam, izvadila žvaku Nicorette iz usta i počela modelirati skulpturu. »Očito.«»Ma daj, Bridgelene, čovječe! Baš si prosta. Kako napreduje karijera buduće specijalistice za intervjue?«»Pa nazvala sam agenta Colina Firtha i nabavila sve materijale. Stvarno mislim da će pristati jer Fever Pitch" uskorodolazi u kina pa sam mislila da će htjeti publicitet.«»I?«»Nazvali su me i rekli da je prezauzet.« »Ha! Baš zato te i zovem. Jerome kaže da pozna...« »Tom«, rekla samozbiljno, »ne patimo mi to slučajno od spominjitisa?«»Ne, ne... neću mu se vratiti«, otvoreno je lagao. »Čuj, Jerome pozna tipa koji je radio na zadnjem filmu Colina Firthai pita ako hoćeš da im kaže koju dobru riječ o tebi?«»Da«, rekla sam uzbuðeno.Jasno mi je da je to Tomu još jedna isprika da ne izgubi kontakt s napuhanim Jeromeom, ali uostalom sve što radimomješavina je altruizma i vlastitih interesa pa Colin Firth možda pristane!Hura! To će biti savršen posao za mene! Moći ću putovati svijetom i intervjuirati poznate i slavne. A sa svim timdodatnim zaradama moći ću podići još jednu hipoteku za ured i krovnu terasu, a onda ću moći dati otkaz nagroznom uredskom tipičnom engleskom poslu i raditi doma. Yes! Sve su se kockice složile! Nazvat ću Garvja. Nemožeš očekivati da će se nešto promijeniti ako se sama ne promijeniš. Uzimam stvari u svoje ruke!Eto, neću ležati u krevetu i biti tužna. Ustat ću i napraviti nešto korisno. Kao. Mm. Recimo. Zapaliti pljugu? O, Bože.Ne mogu podnijeti pomisao na to da Mark naziva Rebeccu i prepričava joj sve one sitnice koje su mu se kroz dandogaðale kao što je to radio sa mnom. Ne smijem, ne smijem imati crne misli. Možda Mark ne izlazi s Rebeccom ivratit će se i biti sa mnom. Vidiš? Hura!

»Fever Pitch« (Navijačka groznica) — film s Colinom Firthom u glavnoj ulozi, snimljen po istoimenoj knjizi NickaHombvja.t on

Srijeda, 12. ožujkakg — 58, cuge — 4 (ali ja sam sad novinarka pa moram cugati), cigareta — 5, kalorija — 1. 845 (dobro), svjetla nakraju tunela — 1 (slabašno)16.00. Tom me malprije nazvao na posao. »Tvoj je!« »Molim?« »Colin Firth!«Uspravila sam se u stolcu, sva ustreptala.»Da! Jeromeov je prijatelj nazvao, a Colin Firth je bio jako ljubazan i pristao je, ali samo ako ga možeš ugurati u Independent.A ja idem na večeru s napuhanim leromeom!«»Ti si svetac, Bog i arhanðel Tom. I što moram napraviti?«»Samo nazovi agenta Colina Firtha i onda Adama u Inde-pendent. O, usput, rekao sam im da si već prije napravilahrpu stvari.«»Ali nisam.«»Ma daj, nemoj biti tako doslovna, Bridgelene, samo im reci da jesi.«Utorak, 18. ožujkakg — 58,5 (jako nepravedna kazna za nedužnog), kalorija — 1. 200 (odustajem), hipoteka — 2 (hura!), broj spavaćihsoba u stanu — buduće 2 (hura!)Nazvala sam banku i mogu dobiti drugu hipoteku! Moram samo ispuniti nove formulare i slično pa onda mogu dobiti

7.000 funti i to za samo 120 funti mjesečno! Ne mogu vjerovati da se toga nisam prije sjetila. To je mogao bitiodgovor na sve moje minuse!Helen FieldingSrijeda, 2. travnjakg — 59, kalorija — 998 (bizarni obrnuti odnos kalorija i masnoća čini se da je suzdržavanje od hrane učiniobesmislenim), čuda: višestruka, novootkrivena radost: beskonačna.17.00. Dogaðaju se čudesne stvari. Neću samo raditi intervju s Colinom Firthom nego ću ga raditi u Rimu! Sljedećaće poruka biti da ćemo intervju raditi goli na karipskom otoku kao u Sastanku nashjepo. }asno mi je da mi je Bognapravio uslugu kako bi mi sve nadoknadio, ali ovo, sigurna sam, prelazi sve normalne vjerske razloge. Čini se da miživot doseže neki zastrašujući vrhunac poslije kojega će se rapidno strmoglaviti i završiti. Možda je zakasnjelaprvotravanjska.Tom je nazvao i veli da moram prestati misliti kako se iza svega skriva neki trik i da će intervju biti u Rimu jer ColinFirth ondje živi — ima pravo — te da se pokušam koncentrirati na činjenicu da za Colina Firtha nije bitno samo to daje glumio G. Darcyja. Nego recimo i u novom filmu Fever Pitch.»Dobro, dobro«, rekla sam i dodala da sam mu jako zahvalna za svu pomoć. »Baš sam to trebala, znaš«, rekla sam

uzbuðeno. »Toliko se bolje osjećam sad kad sam koncentrirana na karijeru i kad više nisam opsjednuta muškarcima.«»M, ovaj, Bridget«, rekao je Tom. »Znaš da Colin Firth ima curu?«Hm.Petak, 11. travnjakg — 58, cuge — 5 (vježbanje novinarstva), pljuge — 22, kalorija — 3.844 (Eto ti sad. Eto ti. Nikad više neću nadijetu.)18.00. Dogodilo se nešto krasno! Baš sam razgovarala sa ženom zaduženom za odnose s javnošću i Colin Firth će menazvati

doma za vikend da se sve dogovorimo! Ne mogu vjerovati. Očito neću moći izići iz kuće cijeli vikend, ali to jedobro jer ću moći istraživati gledajući na videu Ponos i predrasude, iako mi je potpuno jasno da moram razgovarati io drugim projektima. Da. To bi stvarno mogla biti prekretnica u mojoj karijeri. Eto, tako sam, ironično, kao da su seupleli šesto čulo i prst sudbine, zahvaljujući g. Darcyju potpuno zaboravila opsjednutost Markom Darcyjem... Telefon!Ili je g. ili M. Darcy, moram na brzinu staviti jazz ili klasičnu glazbu.Ha. Prokleti zapovjednički raspoloženi Michael iz Indepen-denta. »Slušaj. Nikad prije nisam radio s tobom. Nećunikakve muljaže. Vrati se u ponedjeljak na večer avionom koji smo ti rezervirali, baci se na to u utorak ujutro i donesido 4 ili neće ići. I pitaj ga za film Fever Pitch. Fever Pitch u kojemu, kao što znaš, ne glumi g. Darcyja.«To je prilično dobro. Gle, telefon.Jude. Ona i Shazzer dolaze k meni. Bojim se da će me nasmijavati kad nazove g. Darcy, ali s druge strane trebamnešto što će mi skrenuti misli ili ću puknuti.Nedjelja, 12. travnjakg — 58, 5 (ali bolničkom dijetom s hrenovkama definitivno mogu izgubiti 6 kg do sutra), cuge — 3 (jako dobro),cigareta — 2 (savršena svetica), hrenovki — 12, poziva na 1471 kako bih provjerila je li zvao Colin Firth, ako slučajnonisam čula zvono zbog iznenadnoga napada gluhoće — 7, metara kvadratnih poda neprekrivenog kartonima od pizze,odjećom, pepeljarama i si. — 2 (ispod sofe), broj gledanja »Ponosa i predrasuda« na videu i trenutka kad Colin Firthskače u jezero — 15 (vrhunski leteći istraživač), poziva Colina Firtha — 0 (zasad)10.00. Colin Firth nije nazvao.10.03. Još nije nazvao.Helen Fielding10.07. Još nije nazvao. Pitam se nije li prerano za buðenje Jude i Shazzer. Možda čeka da mu cura ode u kupovinu paće me onda nazvati.17.00. Stan izgleda kao da ga je bomba raznijela, zbog zasjede g. Darcyju: u dnevnoj je sobi sve bilo razbacano kao uThelmi i Louise kad Thelminu kuću zauzme policija, a Harvev Keitel čeka da ga nazovu dok mu magnetofoni zuje u

pozadini. Stvarno cijenim Judinu i Shazzerinu pomoć i sve, ali nisam mogla nastaviti druge pripreme osim fizičkih.18.00. G. Darcy još nije nazvao.18.05. Još nije nazvao. I što sad da ja radim? Ne znam čak ni gdje ćemo se sastati.18.15. Još nije nazvao. Možda je cura jednostavno odbila ići u dućan. Možda su se samo seksali cijeli vikend,naručivali talijanski sladoled i smijali mi se iza leða.18.30. Jude se iznenada probudila i stavila vrhove prstiju na čelo.

»Moramo izići«, rekla je čudnim mističnim glasom. »Jesi ti luda«, siktala je Sharon. »Van? Jesi ti poludjela?«»Nisam«, rekla je Jude hladno. »Telefon ne zvoni jer je na njega usmjereno previše energije.« »Pfffff«, puhala jeSharon.»A osim toga, tu je počelo smrditi. Moramo počistiti, omogućiti protok energije, a onda izići na Bloodv Marv«, reklaje gledajući me izazovno.Za nekoliko minuta bile smo vani i žmirkale na neočekivano proljetnom, još dnevnom zraku. Iznenada sam krenulaprema vratima, ali me Shazzer zgrabila.»Idemo. Na. Bloodv. Marv«, siktala je, vukući me cestom poput golema policajca.Vratile smo se četrnaest minuta poslije. Pojurila sam kroz sobu i smrznula se. Lampica na sekretarici žmirkala je.1Rd

»Vidiš«, rekla je Jude strašno pametnim glasom. »Vidiš.«Shazer je pružila ruku i uključila ANSVVER PLAY, oprezno kao da je to neeksplodirana bomba.»Bok, Bridget, Colin Firth«. Sve smo skočile korak natrag. Bio je to g. Darcy. Isti otmjen, dubok glas koji kao dagovori »ne ometajte me« i kojim je zaprosio Elizabeth Bennet na BBC-u. Bridget. To sam ja. G. Darcy izgovorio jeBridget. Na moju sekretaricu.»Čujem da dolazite u ponedjeljak u Rim na razgovor sa mnom«, nastavio je. »Nazvao sam da se dogovorimo gdjećemo se sresti. Taksijem je lako doći do Piazze Navona. Vidimo se oko 16.30 kraj fontane. Sretan put.«»1471. 1471«, mrmljala je Jude. »1471 brzo, brzo. Ne, izvadi kasetu, izvadi kasetu.«»Uzvrati mu poziv«, vrištala je Sharon kao SS-ov mučitelj. »Nazovi ga i pitaj hoće li se s tobom sastati u fontani. O,Bože.«Telefon je opet zazvonio. Onda se javio Tomov glas. »Bok, slatkice, g. Darcy. Samo me zanima može li mi kojapomoći da se izvučem iz ove mokre košulje.«Shazzer je iznenada ispala iz transa. »Zaustavi ga, zaustavi ga«, vikala je bacajući se na prijemnik. »Šuti, Tom, šuti,šuti, šuti, šuti.«Ali već je bilo prekasno. Snimka g. Darcyja koji izgovara Bridget i pita me hoću li se sastati s njim u Rimu uz fontanuzauvijek je izgubljena. I nitko nikad neće ništa moći poduzeti. Ništa. Ništa.Ponedjeljak, 21. travnja

kg — 56 (salo nestalo pod utjecajem uzbuðenja i straha), cuge — 0: odlično (ah tek je pola osam ujutro), cigareta — 4(jako dobro).7.30. Stvarno je sjajan napredak krenuti na put toliko prije vremena. To samo pokazuje, kako piše u Najsilovitijemputu, da ljudska bića imaju sposobnost transformacije i razvoja. Sinoć je došao Tom pa smo zajedno prošli svapitanja. Tako da sam prilično dobro pripremljena, imam jasne upute, makar sam se, da budem potpuno iskrena, maloiznervirala.9.15. Zapravo imam hrpu vremena. Svi znaju da se biznismeni koji samo prozuje kroz europske aerodrome pojavljuju45 minuta prije polijetanja i nose jedino aktovku u koju su spakirali najlonske košulje. Avion je u 11.45. Na Gatwickumoram biti u 11, a to znači da moram uloviti vlak s Victorije u 10.30, a na metro se ukrcati u 10. Savršeno.9.30. A što ako mi sve to bude previše pa, recimo, puknem i poljubim ga? I hlače su mi preuske pa mi se vidi trbuh.Mislim da ću se presvući. A uzet ću i toaletnu torbicu da se osvježim prije intervjua.9.40. Ne mogu vjerovati da sam potrošila vrijeme na pakiranje toaletne torbice kad je sigurno najhitnije dobro izgledatina samom dolasku. Kosa mi je u komi. Opet je moram smočiti. A gdje mi je putovnica?1 QOHelen Fielding9.45. Imam putovnicu, kosa je ukroćena — najbolje bi bilo da krenem.9.45. Jedini je problem što ne mogu podignuti torbu. A da smanjim sadržaj toaletne torbice na četkicu za zube, pastu,osvježivač daha, mlijeko za čišćenje i vlažnu kremu? A, i moram izvaditi 3.500 funti iz mikrovalne i ostaviti ihGarvju da može početi nabavljati materijal i sve što treba za novi ured i krovnu terasu. Hura!9.50. Supač. Pozvala sam taksi. Dolazi za minutu. 10.00. Pa gdje je sad taj taksi?10.05. Gdje je taj jebeni taksi?10.06. Opet sam nazvala taksislužbu i rekli su mi da mi je srebrni cavalier pred kućom.10.07. Srebrni cavalier nije ni pred kućom ni na ulici.10.08. Taksislužba veli da srebrni cavalier sigurno baš sad skreće u moju ulicu.10.10. Taksija još nema. Jebeš taksi i sve... Ah. Evo ga. Sranje,gdje su mi ključevi?

10.15. U taksiju. I prije sam stizala za petnaest minuta.10.18. Aaah. Taksi se odjednom našao na Marvlebone Roadu — taksist je neobjašnjivo odlučio krenuti u turističkorazgledanje Londona umjesto da ide ravno na Victoriju. Borim se protiv silne želje da ga tresnem, ubijem i prožderem.10.20. Na pravom putu. Više ne idemo prema Newcastleu, ali promet je priličan. U Londonu se više ne može dogoditida nije špica.idn

10.27. Pitam se kako doći od Marble Archa do Gatvvick Expres-sa za minutu.10.35. Victoria. O. K. Smiri se, smiri se. Vlak je otišao bez tebe. Ali s onim u 10.45 još stignem trideset minuta prije

polijetanja. A i avion će vjerojatno kasniti.10.40. Pitam se hoću li imati vremena kupiti nove hlače na aerodromu. Neću se nervirati zbog toga. Sjajno je putovatisam, jer onda možeš početi razvijati nov karakter i biti elegantan i totalno zen i nitko te ne poznaje.10.50. Da bar nisam pomislila na to da mi je putovnica iskočila iz torbe i vratila se doma.11.10. Vlak je stao iz nepoznatih razloga. Iznenada su mi se sve dodatne stvari, kao, recimo nanošenje još jednog slojalaka na nokte na nogama, počele činiti nebitnima u usporedbi s, primjerice, nedolaskom na intervju.11.45. Ne mogu vjerovati. Avion je odletio bez mene.Podne. Hvala Bogu, g. Darcyju i svim anðelima na nebu. Ispalo je da se mogu ukrcati na sljedeći avion za sat ičetrdeset minuta. Baš sam nazvala agenticu koja mi je rekla da nema problema, nazvat će ga da se sastane sa mnomdva sata poslije. Super, sad mogu obaviti šoping na aerodromu.13.00. Strašno mi se sviðaju stvari od lepršavog sifona s cvjetnim uzorkom za proljeće, ali mislim da ih ne bi smjelikreirati jer nikom ne pristaju. Baš mi se sviðaju aerodromske trgovine. Sir Richard Rogers, Terence Conran i sličniljudi uvijek se žale da su se uzletišta pretvorila u velike šoping-centre, ali ja mislim da je to dobro. Možda to uklopimu sljedeći veliki intervju, možda sa samim sir Richardom, ako ne i Billom Clintonom. A da probam taj bikini?Helen Fielding13.30. Dobro. Samo ću još poslati pisma i obaviti Bodv Shop, a onda idem.13.31. S razglasa se čulo: »Molimo putnika Jonesa, jedinog preostalog putnika za let BA 175 za Rim da se odmah javina izlaz 12 gdje ga čega zrakoplov.«Utorak, 22. travnjakg — 58, cuge — 2, cigareta — 22, poziva šefovski raspoloženog Michaela iz Inðependenta kojeg je zanimalo »kakonam ide« — oko 30, broj preslušavanja snimke razgovora — 17, riječi skinutih sa snimke — 0.9.00. Doma u Londonu poslije putovanja poslanog s neba. Nodobro, idem napisati intervju. Vidiš kako koncentriranost na posao i karijeru potpuno briše ljubavne jade. Bilo jesjajno. Taksi me ostavio na rimskom trgu i ja sam pomislila da ću se onesvijestiti: bilo je tako sjajno — zlatnasunčana svjetlost obasjavala je golem trg prepun visokih ruševina i usred svega toga bio je g.... oh, telefon.Michael iz Inðependenta.»Onda, jesi ga napravila?«»Jesam«, rekla sam s visoka.»I sjetila si se uzeti kazetofon, a ne Sonvjev walkman?«Ma daj, molim te. Ne znam što mu je Tom rekao o meni, ali nešto u njegovu tonu sugerira da baš i nije bilo punopoštovanja.»Imaš vremena do 16.00. Znači, baci se na posao.«La-la. To je cijelo stoljeće. Samo ću malo ponovno proživjeti taj dan. Mmmm. Izgledao je baš kao g. Darcy: sav je

tinjao. A čak me odveo u crkvu s rupom i grobom nekog Adrijana ili slično i Mojsijevim kipom i sjajno me štitio dame ne sruši neki automobil, i uz to je govorio talijanski. Mmmm.

Podne. Jutro baš i nije sjajno prošlo jer mi je očito trebalo vremena da apsorbiram sve što se dogodilo i da podijelimdojmove s kolegama, što je vjerojatno bilo vrlo produktivno.14.00. Opet telefon. Evo kako je kad si slavan autor portreta slavnih: telefoni neprestano zvone.Prokleti Michael: »Kako napredujemo?«Kako me nervira. Rok mi je tek u 16.00, što očito znači na večer. Zapravo sam jako zadovoljna snimkom. Stvarno samdobro počela, najprije s lakim pitanjima, a onda sam krenula s Tomovim sočnim pitanjima koja sam zapisala večerprije unatoč tome što sam bila pod gasom. Mislim da ga je, zapravo, impresionirao moj način postavljanja pitanja.14.30. Samo ću na brzinu popiti kavu i popušiti cigaretu.15.00. Idem opet preslušati snimku.

Cin-cin! Samo ću nazvati Shaz i pustiti joj zadnji dio.Ah, ah. Već je 15.30, a ja još nisam ni počela. Svejedno, ne moram paničariti. Još se sto godina neće vratiti s objeda,a onda će biti pijani kao, kao... novinari. Čekaj da vide moju senzaciju.Kako početi? Intervju očito mora sadržavati moje dojmove o g. Darcyju, u koje će biti vješto upletene misli o novomfilmu Fever Pitch, o kazalištu, filmu i si. Vjerojatno će mi dati redoviti intervju jednom tjedno: Portret Bridget Jones.B. Jones s g. Dar-cvjem. B. Jones s Blairom. Jones i Marcos, uz mrtve.16.00. Kako mogu od mene očekivati da stvaram kad me prokleti Michael stalno naziva i govori mi što moram i što nesmijem staviti u intervju? Grrr. Ako je to opet on... Nitko od njih nema poštovanja prema novinarima. Ni trunke.17.15. Ha ha. »Ra-dim«, rekla sam. To ga je ušutkalo.18.00. Ma dobro je. Svi vrhunski novinari imaju problema s rokovima.19.00. Jebi ga, jebi ga.Helen FieldingSrijeda, 23. travnjakg — 58,5 (stvarno mi se čini da sam zapela u nekakvu kolotečinu), čestitki od prijatelja, roðaka i kolega za intervju sColi-nom Firthom — 0, čestitki osoblja Inðependenta za razgovor s Colinom Firthom — 0, čestitki Colina Firtha zaintervju s Coli-nom Firthom — 0 (stvarno čudno7)8.00. Danas izlazi članak. Možda je napisan malo u žurbi, ali to nije tako strašno. Možda je ispao baš dobar. Da barpožure te novine.8.10. Novine još nisu došle.8.20. Hura! Došle su novine.Baš sam vidjela intervju. Independent je potpuno zanemario ono što sam napisala. Znam da sam malo kasnila, ali ovoje nepodnošljivo. Evo što je objavljeno:Zbog nesavladivih tehničkih problema morali smo intervju BridgetJones s Colinom Firthom objaviti kao izravni transkript razgovora.

BJ: Dobro, sad ću početi intervju.CF: {pomalo histerično) Dobro, dobro.[Vrlo dugačka stanka.)BJ: Koja vam je najdraža boja?CF: Molim?BJ: Koja vam je boja najdraža? CF: Plava. [Duga stanka.)BJ: A koji puding najviše volite? CF: Creme brulee.BJ: Znate za novi film po knjizi Fever Pitch Nicka Hornbvja? CF: Da, znam.BJ: [Stanka, prelistavanje papira.) Mislite li... oh. [Opet prelistavanje papira.) Mislite li da je knjiga Fever Pitchzametak ispovjednoga romana?CF: Molim?BJ: Zametak. Ispovjednoga. Romana. CF: Zametak ispovjednoga romana? BJ: Da.CF: Pa, stil Nicka Hornbvja sigurno je često imitiran i mislim da je to vrlo privlačan, ovaj... žanr, bez obzira na to je liga, ili nije, baš on zametnuo.BJ: Znate onu BBC-evu seriju Ponos i predrasude'1.CF:Da, znam.BJ: Ono kad ste morali skočiti u jezero? CF: Znam.BJ: Kad ste morali ponoviti kadar, jeste li morali skinuti mokrukošulju i obući suhu? CF:Da, vjerojatno sam morao, jesam. Scusi. Ha vinto. E troppoforte. Si grazie.BJ: [uznemireno diše) Koliko ste puta morali skakati u jezero?CF: [Kašlje) Pa. Podvodni kadrovi snimljeni su u bazenu u Ealing Studios.BJ: O ne.CF:Žao mi je. Ovaj, m, u trenutku kad sam u zraku... jako jako kratko... to je kaskader.BJ: Ali izgledao je kao g. Darcy.CF: Zato jer su mu zalijepili zaliske i jer je na ronilačko obukao Darcyjevo odijelo zbog čega je zapravo izgledao kaoElvis u zadnjim danima. Zbog osiguranja je mogao skočiti samo jednom, a onda su ga šest tjedana poslije pregledavaliima li kakvih ogrebotina. U svim ostalim mokrima kadrovima bio sam ja.BJ: I jesu li morali stalno ponovno močiti košulju? CF: Da. Prskali su je i onda... BJ: Čime? CF: Molim?CF: Nekom štrcaljkom. Čujte, možemo li...? BJ: Da, ali ja sam htjela pitati jeste li ikad morali skinuti košulju i... i

obući drugu?CF: Jesam.BJ: Da se opet smočite? CF: Da.Helen FieldingBJ: {Šunka.) Znate ovaj novi film Fever Pitch1. CF: Znam.BJ: Koje su po vama glavne sličnosti i razlike izmeðu Paula iz Fever Pitcha i...?CF:I?BJ: [stidljivo) G. Darcyja. CF:To me još nitko nije pitao. BJ: Nije?CF: Nije. Mislim da su glavne razlike...BJ: Hoćete reći da je to tako očito?CF: Ne. Hoću reći da me to još nitko nije pitao.BJ: Zar vas to ljudi ne ispituju stalno?CF: Ne; ne, vjerujte.BJ: Znači, to je...

CF: To je potpuno novo, novoizmišljeno pitanje, da. BJ: Supač.CF: Možemo nastaviti? BJ: Možemo.CF: G. Darcy ne navija za Arsenal. BJ: Ne.CF: Nije učitelj. BJ: Nije.CF: Živio je prije skoro 200 godina. BJ: Da.CF: A Paul iz Fever Pitcha obožava biti meðu nogometnim navijačima. BJ: Da.CF: Dok g. Darcy ne podnosi ni provincijski ples. Eto. Možemo lisad razgovarati o nečemu što nema veze s g. Darcyjem? BJ: Možemo. [Stanka. Šuškanje papira.) BJ: Još izlazite sasvojom djevojkom? CF: Da. BJ: Oh. {Duga stanka.) CF: Sve je u redu?

BJ: [gotovo nečujno) Mislite li da mali britanski film napreduje? CF: Nisam vas čuo.BJ: [jadno) Mislite li da mali britanski film napreduje? CF: Napreduje prema... [ohrabrujuće) prema čemu? BJ: [Vrloduga, ozbiljna stanka.) Prema budućnosti.CF: Točno. Čini se da nas nose naprijed korak po korak. Prilično su mi dragi mali filmovi, ali volim i velike i bilo bilijepo kad bismo i njih imali više.BJ: I ne predstavlja vam problem što je ona Talijanka?CF: Ne.[Vrlo duga stanka.)BJ: [nadureno) Mislite li da g. Darcy ima političku dimenziju?CF: Razmišljao sam o tome na čemu bi se mogla temeljiti njegova politika, kad bi je uopće imao. Mislim da ne bi bilabaš jako zanimljiva čitatelju Inðependenta. Riječ je o predviktorijanskoj ili viktorijanskoj ideji bogatoga društvenogdobročinitelja koja bi vjerojatno bila vrlo thatcherovska. Mislim da socijalistička misao očito nije prodrla...BJ: Nije.CF:... do njegovih sfera. A to je očito u načinu na koji je prikazan kao dečko koji je jako dobar prema svojimstanarima. Ali mislim da bio on bio bliži nietzscheovskoj figuri...BJ: Što je ničeovlCF: Pa znate, ideja o nadčovjeku, o superčovjeku. BJ: O Supermanu?CF:Ne, ne baš o samom Supermanu. Ne. [Lagani uzdah.) Mislim da taj nije nosio gaće preko hlača. Čujte, ja bihdoista volio kad bismo preskočili ovu temu.BJ: Što je vaš sljedeći projekt?CF: Zove se Svijet mahovine.BJ: Dokumentarac?CF:Ne. Ne, ne. Riječ je o, m, ovaj, o ekscentričnoj obitelji iz tridesetih, a glava obitelji ima tvornicu mahovine.BJ: Pa zar mahovina ne raste u prirodi?CF: Ne, on proizvodi nešto što se zove tresetna mahovina, koja je u Prvom svjetskom ratu služila za previjanje rana i,to je, m, ovaj, vrlo, m, vrlo lagano, smiješno...Helen FieldingBJ: [vrlo neuvjerljivo) Zvuči jako dobro. CF: Nadam se da će biti. BJ: Mogu li provjeriti samo nešto o košulji? CF:Možete.BJ: Koliko ste je točno puta morali skinuti i opet obući?

CF: Točno... ne znam. M. Samo malo... ondje gdje hodam prema Pemberleyu. To je snimljeno jednom. Bezponavljanja. Onda ondje gdje nekome dajem konja... mislim da sam se ondje presvlačio.BJ: [veselije) Ondje ste se presvlačili?CF: [strogo) Jesam. Jednom.BJ: Znači da je uglavnom u pitanju samo jedna mokra košulja? CF: Jedna mokra košulja koju su stalno iznova prskali,da. Dobro? BJ: Da. Koja vam je najdraža boja? CF: To smo već imali.BJ: Mmm. [Šuškanje papira.) Mislite li da je u filmu Fever Pitchzapravo riječ o emocionalnoj sjebanosti? CF: O čemu?BJ: Emocionalnoj sjebanosti. Znate: kad su muškarci alkoholičari koji se boje ozbiljne veze i kad ih zanima samonogomet.CF: Ne, ne mislim. Mislim da je Paul na neki način opušteniji i slobodniji u pokazivanju emocija od njegove djevojke.Mislim da je zapravo to, kad se sve zbroji, najprivlačnije u načinu na koji Nick Hornbv govori u njegovo ime: da je usvakodnevnom, običnom svijetu našao nešto što ti omogućuje pristup emocionalnom iskustvu...BJ: Oprostite.CF: [Uzdah.) Da?BJ: I nemate jezičnih zapreka u odnosu sa svojom djevojkom? CF: Ona jako dobro govori engleski.BJ: I ne mislite da bi vam bolje bilo da ste s pravom Engleskinjomi nekom osobom bližoj vašoj dobi? CF: Nama je dobro.BJ: Hm. [Mračno.) Zasad. Je li vam ikad draže glumiti u kazalištu?CF: Mmm. Ne slažem se s tvrdnjom da prave glume ima samo u kazalištu i da filmska gluma nije prava. Ali viševolim kazalište kad glumim u kazalištu, da.

BJ: I ne mislite da je kazalište pomalo nestvarno i neugodno, a morate i sjediti tamo cijelu predstavu i proðe nekolikosati prije nego što uspijete nešto pojesti ili meðusobno razgovarati...CF: Nestvarno? Neugodno i nestvarno?BJ: Da.CF: Mislite nestvarno u smislu...? BJ: Odmah se vidi da nije stvarno.CF: A u tom smislu nestvarno, da. (Tiho stenjanje.) Mm. Mislim da ne bi smjelo biti, ako je predstava dobra. Mnogoje... Mnogo je artihcijelnije snimati film.BJ: Je li? Pretpostavljam da se ne snima po redu?CF: Ne, ne snima se po redu. Ne. Da. Film se ne snima po redu. Snima se dio po dio. [Glasnije stenjanje.) Dio po dio.BJ: Aha. Mislite li da je g. Darcy spavao s Elizabeth Bennet prije vjenčanja?CF: Da, mislim da je mogao.BJ: Stvarno?CF: Da. Mislim da je to vrlo moguće. Da.BJ: (bez daha) Stvarno?CF: Mislim da je moguće, da.BJ: Kako bi to bilo moguće?CF: Ne znam bi li se Jane Austen složila sa mnom, ali... BJ: Ne možemo znati jer je mrtva.CF: Ne, ne možemo... ali mislim da bi g. Darcy Andrewa Daviesa mogao.

BJ: Zašto to mislite. Zašto? Zašto?CF: Jer mislim da je Andrewu Daviesu bilo jako bitno da g. Darcy ima vrlo snažan seksualni nagon.BJ: [Dašće.)CF:I, m...BJ: Mislim da se to jako dobro, jako, jako dobro moglo naslutiti iz glume. Stvarno to mislim.CF: Hvala. U jednom je trenutku Andrew čak napisao kao uputu: »Zamisli da Darcy ima erekciju«.[Vrlo bučan tresak.)BJ: Kad je to bilo?Helen FieldingCF: Kad Elizabeth u samom početku u šetnji naleti na njega na zemlji.BJ: Tamo gdje je sva blatna? CF: I raščupana. BJ: I znojna? CF: Točno.BJ: Je li to bilo teško odglumiti? CF: Mislite erekciju? BJ: {Plah šapat.) Da.CF: Mm, pa, Andrew je napisao i to da ne mislim da se na to moram usredotočiti pa zato tu nije bila potrebna nikakvagluma.

BJ: Mmmmm. [Duga stanka.) CF: Da. [Nova stanka.) BJ: Mmmm. CF: Je li sad gotovo?BJ: Nije. Kako su se ponašali vaši prijatelji kad ste postali g. Darcy?CF: Bilo je puno šala na taj račun, gunðanja »g. Darcy«, na doručku i slično. Neko su se vrijeme čak morali dobropotruditi da sakriju to da znaju kakav sam stvarno...BJ: Od koga?CF: Od svakoga tko bi pomislio da sam ja možda kao g. Darcy.BJ: A vi mislite da niste kao g. Darcy?CF: Mislim da nisam kao g. Darcy, da.BJ: Mislim da ste vi isti kao g. Darcy.CF: Po čemu?BJ: Govorite kao on.CF: Stvarno?BJ: Izgledate baš kao on, i, oh, oh... (Čuje se rušenje i dugotrajni zvuči borbe.)7Samci promjenjiva raspoloženjaPetak, 25. travnjakg — 57 (yes! yes!), cuge — 4, cigareta — 4, duhovnih ostvarenja kao zajedničkoga rezultata Najskrovitijeg puta icuge — 4, stanova bez rupa — 0, br. funta u banci — 0, dečka — 0, ljudi s kojima ću večeras izići — 0, predizbornihtuluma na koje sam pozvana — 017.30. Ured. Dva teška dana na poslu u blizini Richarda Fincha koji je na glas čitao dijelove intervjua, a onda rikaodubokim, grlenim smijehom poput Drakule, ali me bar izbacio iz takta. I Jude je rekla da je intervju bio prilično dobari da je stvarno sjajno dočarao atmosferu. Hura! Još mi se nisu javili Adam i Michael iz Inðependenta, ali sigurno ćeuskoro nazvati i možda me zamoliti da napravim još jedan. Onda mogu postati prava freelancerica s uredom uvlastitom domu, tipkati na krovnoj terasi okružena biljem u loncima od terakote! A i do izbora je ostao samo još tjedan

i tada će se sve promijeniti! Prestat ću pušiti, a Mark će se vratiti i otkriti kako sam postala prava profesionalka sgolemim stanom u kojemu mogu biti i u zatvorenom i na svježem zraku.17.45. Hm. Baš sam provjerila imam li kakvih poruka. Našla sam samo jednu — od Toma koji veli da je razgovarao sAdamom i da su svi u Independentu stvarno uznemireni. Ostavila sam mu hitnu poruku da me nazove i objasni.17.50. O, Bože. Sad sam zabrinuta zbog druge hipoteke. Neću imati dodatnu zaradu, a što ako izgubim i posao?Možda bi bilo153Helen Fieldingbolje da kažem Garvju da ne želim proširenje pa da mi vrati 3.500 funti. Na sreću Garv je trebao početi jučer, ali jesamo došao, ostavio alat i opet otišao. Tad me to ljutilo, ali je možda, kako sada stvari stoje, bilo Božja poruka. Da.Nazvat ću ga kad doðem doma i onda otići na fitness.18.30. Doma. Aaah! Aaah! Aaah! U stanu imam prokletu golemu rupu! Otvoren je prema vanjskom svijetu i pred njimzjapi ponor, a iz svih kuća s druge strane ulice mogu gledati unutra. Prijeti mi cijeli vikend s golemom rupom u zidu,cigle su posvuda, a ja ne mogu ništa! Ništa! Ništa!18.45. O, telefon. Možda će me netko pozvati na predizborni tulum! Ili je Mark!»Bok, zlato, pogodi što ima novo!« Mama. Morala sam zapaliti.»Bok, zlato, pogodi što ima novo!« — ponovila je. Ponekad se pitam koliko bi dugo to ponavljala kao papiga. Jedno jeponavljati »halo«, »halo« kad se s druge strane linije nitko ne javlja, ali »Bok, zlato, pogodi što ima novo! Bok, zlato,pogodi što ima novo!« posve sigurno nije normalno.»Ha?« — pitala sam nadureno.»Ne razgovaraj sa mnom tim tonom.«»Što ima novo«, ponovila sam lijepim glasićem kćeri pune poštovanja.»Ne govori 'ha', Bridget, uvijek reci 'molim'.« Otpuhnula sam dim svoje drage, normalne prijateljice — cigarete SilkCut Ultra. »Bridget, ti pušiš?«»Ne, ne«, rekla sam panično, gaseći cigaretu i skrivajući pepeljaru.»Svejedno, pogodi što je novo. Una i ja pripremamo iza kamenjara kikujski izborni tulum za VVellingtona!«Duboko sam udahnula kroz nos i razmišljala o unutarnjoj ravnoteži.»Pa zar to nije sjajno! VVellington će skakati preko vatre u punoj ratničkoj opremi! Zamisli! Ravno preko vatre!Odjeća je254

plemenska! I svi ćemo piti crno vino i pretvarati se da je kravlja krv! Kravlja krv! Zato VVellington ima tako jakabedra.« »A VVellington zna za to?«»Još ne, zlato, ali će sigurno htjeti proslaviti izbore. VVellington je jako sklon slobodnom tržištu, a mi ne želimo da

nam se vrate crveni klinovi. Hoću reći, na kraju će nam se vratiti onaj tamo i njegovi rudari. Ti se sigurno ne sjećašredukcija struje dok si išla u školu, ali Una je govorila na domjenku za dame i nije mogla uključiti mikrofon.«19.15. Na kraju sam uspjela skinuti mamu s telefona koji je odmah ponovno zazvonio. Shaz. Rekla sam joj koliko sambijesna i bila je stvarno draga: »Ma daj, Bridge. Mi se jednostavno ne možemo definirati ako smo u blizini nekogdrugog! Morali bismo slaviti kako je sjajno biti slobodan! A uskoro će biti izbori poslije kojih će se promijenitiraspoloženje cijele nacije!«»Hura!« rekla sam. »Živjeli samci! Tonv Blair! Hura!«»Tako je«, oduševljeno je povikala Shazzer. »Mnogi ljudi u stalnoj vezi provode strašne vikende, prisiljeni su robovatinezahvalnoj djeci i mlate ih vlastiti muževi.«»U pravu si! U pravu si!« rekla sam. »Mi možemo izići kad god hoćemo i zabaviti se. Idemo van danas?«Hm. Sharon ide na večeru sa Simonom kao pravi bračni par.19.40. Malo prije nazvala je Jude, raspoložena za visoko nabijeno pretjerano seksualno povjeravanje. »Opet sam saStacevem!« rekla je. »Vidjela sam ga sinoć i pričao je o svojoj obitelji!« Stanka puna očekivanja.»Pričao je o svojoj obitelji!« ponovila je. »A to znači da o meni razmišlja ozbiljno. Pa smo se onda... I vidjet ću gadanas,a to nam je četvrti sudar iiii....... dubidubiduuuuuuu. Bridge?Tu si?«»Jesam«, rekla sam tihim glasićem. »Što je?«Promrmljala sam nešto o rupi u zidu i Marku.155Helen Fielding»Čuj, Bridge. Njega moraš staviti ad acta i krenuti dalje«, rekla je, očito ne primjećujući da je njezin zadnji skupsavjeta potpuno propao i da zato ni ovaj ne vrijedi.»Moraš početi graditi ljubav prema sebi samoj. Ma daj, Bridge! To ti je genijalno. Možeš se poseksati s kim godhoćeš.«»Hura za samce!« rekla sam. Pa zašto sam onda u depresiji?Opet ću nazvati Toma.20.00. Vani. S^i su vani i uživaju. Svi osim mene.21.00. Baš sam pročitala neke dijelove knjige Kako izliječiti svoj život i sad mi je potpuno jasno u čemu sampogriješila. Kao što je rekla Sondra Ray, velika majstorica ponovnog raðanja, a možda to i nije bila ona. Svejedno,ovako ide: »Ljubav nikad nije izvan nas, ljubav je u nama.«»Zašto je ljubav daleko od nas?... Zbog nerazumnih standarda? Slika filmskih zvijezda? Osjećaja bezvrijednosti?Pomisli da vas nitko ne može voljeti?«Ha. To nije pomisao ako je istina. Otvorit ću chardonnay i gledati »Prijatelje«.23.00. Najskrovitiji put je mtako ndobar. Katekizam ili nešto slično. »Ujedinjujuća podjela ljubavi uključuje ljubavprema sebi ako voliš drugoga.« Msjjajno. Op. Popiknula sam se.

kg — 59, cuge — 7 (hura!), cigareta — 27 (hura!), kalorija — 4.248 (hura!), odlazaka u teretanu — 0 (hura!).7.00. Ah. Koji je kreten to isključio?7.05. Danas preuzimam odgovornost za svoj život i počinjem se voljeti. Lijepa sam. Sjajna sam. O, Bože. Gdje mi jesad Silk Cut?To!Subota, 26. travnja156

7.10. Dobro. Ustat ću i idem na fitness.7.15. Zapravo, vjerojatno je prilično opasno vježbati prije nego što se dobro razbudiš. Razgibat ću zglobove. Otići ćuvečeras prije Sastanka naslijepo. Glupo je ići u subotu po danu kad mogu toliko toga obaviti, recimo šoping. Ne smijemi smetati što su fude i Shaz vjerojatno u krevetu i divlje se ševe, ševe, ševe.7.30. Ševe se.7.45. Očito je prerano da bih bilo koga zvala. Samo zato što sam ja budna ne znači da su i svi drugi. Moram naučiti

imati više osjećaja za druge.8.00. Malo prije je nazvala fude, ali je skoro nisam prepoznala, jer je govorila tiho, jecala i gutala glasove.»Jude, što se dogodilo«, pitala sam očajna.»Imam živčani slom«, jecala je. »Sve mi se čini crno, crno. Ne vidim izlaz, ne vidim...«»Dobro je. Bit će sve dobro«, rekla sam, zureći luðački kroz prozor, ako slučajno proðe koji psihijatar. »Je li ozbiljnoili samo PMS?«»Koma, totalna koma«, zvučala je kao zombi. »Raste u meni već jedanaest godina.« Opet je briznula u plač. »Cijeli jevikend ispred mene, a ja sam sama, sama. Jednostavno ne želim dalje živjeti.«»Dobro je, dobro«, rekla sam smirujući je i razmišljajući da li da nazovem policiju ili samaritance.Ispalo je da ju je Stacev neobjašnjivo dopratio doma poslije večere i nije spomenuo ponovni susret. Pa sad misli danije bila dobra u četvrtak.»U depresiji sam. Cijeli je vikend ispred mene. Sama sam, sama, mogla bi leći i...«»Hoćeš doći do mene večeras?«»DA, molim te!! Idemo u 192? Mogu obući svoj novi Vova-geov pulić.«Helen FieldingOnda je nazvao Tom. »Zašto me nisi nazvao sinoć?« pitala sam. »Molim?« rekao je neobičnim, dosadnim glasom.»Nisi me nazvao.«»O«, rekao je umorno. »Mislio sam da bi bilo nepošteno bilo s kim razgovarati.«»Zašto?« zanimalo me.»M. Pa zato jer ja više nisam ja i bolujem od manične depresije.«Tom je cijeli tjedan radio sam doma, opsjednuto razmišljajući o Jeromeu. Na kraju sam pomogla Tomu da shvati kakoje fantomsko ludilo prilično smiješno jer da me nije obavijestio o tome da je klinički lud, ja nikad ne bih primijetilarazliku.

Podsjetila sam Toma na ono kad Sharon jednom nije tri dana izlazila iz kuće jer je mislila da joj se lice raspada odštete uzrokovane suncem, kao na filmu kad posebnim efektima prikažu starenje, pa nije htjela da je bilo tko vidi niti sehtjela izlagati UV zrakama dok se sama s tim ne pomiri. A kad je došla u Cafe Rouge, bila je ista kao i tjedan danaprije. Na kraju sam uspjela prebroditi priču o Tomu i prebaciti se na moju karijeru velike novinarke koja intervjuiraslavne, a koja je na žalost završila, bar zasad.»Bez brige, mala«, rekao je Tom. »Zaboravit će oni to za deset minuta, vidjet ćeš. Još se ti možeš vratiti.«14.45. Sad se puno bolje osjećam. Postalo mi je jasno da odgovor ne leži u opsjednutosti vlastitim problemima, nego upomaganju drugima. Jedan sat i petnaest minuta pokušavala sam oraspoložiti Simona koji očito nije bio u krevetu saShazzer. Doznala sam da se večeras trebao sastati s nekom Georgie koju je povremeno potajice ševio subotom, ali sadGeorgie veli da subota nije dobra jer sve počinje izgledati kao da su »par«.»Ja sam ljubavni izopćenik kojega su bogovi osudili na vječnu samoću«, bjesnio je Simon. »Uvijek, uvijek. A cijelaje nedjelja ispred mene.«

Kao što sam mu rekla, sjajno je biti samac jer smo mi slobodni! Slobodni! (Samo se nadam da Shaz ipak neće otkritirazmjere Simonove slobode.)15.00. Divna sam: cijeli dan sam terapeut. Kao što sam rekla Jude i Tomu, u bilo koje doba dana i noći mogu menazvati i ne smiju biti tužni i osamljeni. Eto, jako sam mudra i uravnotežena, skoro kao časna majka iz filma Mojepjesme, moji snovi. Zapravo, lako se mogu zamisliti kako pjevam »Climb Everv Mountain« na zidu usred 192 dokJude pobožno kleči iza mene.16.00. Zazvonio je telefon. Shazzer na rubu suza, ali se pravila da nije. Simon ju je baš nazvao i rekao joj cijelu priču oGeorgie (jako sam ljuta jer moja uloga časne majke nije bila dovoljna za, kao što tek sad vidim, emocionalnopohlepnog Simona).»Ali ja sam mislila da ste 'samo dobri prijatelji'«, rekla sam.»I ja«, rekla je. »Ali sad vidim da sam potajno sanjala da smo na višem stupnju ljubavi. Tako je strašno biti samac«,prasnula je. »Nema te tko zagrliti u predvečerje, nema ti tko pomoći popraviti bojler. A cijeli je vikend ispred mene! Ija ću biti sama! Potpuno sama!«16.30. Hura! Svi dolaze: Shaz, Jude i Tom (ali ne i Simon jer je u nemilosti zbog pobrkanih poruka) pa ćemo naručitiindijsku klopu za van i gledati Hitnu službu na videu. Obožavam biti sama i zabavljati se s različitim ljudima. Život jetako pun slobode i različitih mogućnosti.18.00. Nešto strašno se dogodilo. Nazvala je Magda.»Vrati to u kahlicu. Vrati to! Čuj, ne znam da li da ti to velim, Bridge, ali vrati to. Vrati kaku NATRAG!«

»Magda...« rekla sam oštro.»Oprosti, dušo. Čuj, samo sam te nazvala da ti velim da Rebecca... ma čuj ti, to je stvarno zločesto. Fuj! Fuj! Fuj!«»MOLIM?«Helen Fielding»Mark se vraća sljedeći tjedan. Pozvala nas je na postizbornu večeru u čast njegovog povratka i... NEEEEE! Dobro,daj meni u ruku.«Omamljeno sam se stropoštala na kuhinjski stol, tapkajući za cigaretama.»Dobro. Daj tati u ruku. Gle, Bridge, hoćeš da prihvatimo poziv ili ti prireðuješ nešto drugo? Pa onda u kahlicu. Ukahlicu!«»O, Bože«, rekla sam. »O, Bože.« 18.30. Idem van po pljuge.19.00. Cijeli je London pun parova koji se u proljeće drže za ruke, ševe do besvijesti, ševe, ševe, ševe i planirajuslatke male vikende. A ja ću ostatak života biti sama. Sama!20.00. Sve je ispalo fantastično. Jude i Tom došli su prvi s vinom i časopisima i pilili me u zdrav mozak jer ne znamšto je pashmina. Jude je zaključila da Stacev ima veliku guzu i pričala kako je stalno spuštao svoju ruku na njezinugovoreći: »Sretna?«, što nam nije prije otkrila i što je značilo da ga je definitivno otpisala.A svi su se složili s tim da Magda mora ići na večeru kod odvratne Rebecce kao špijunka i da je Mark, ako stvarnohoda s Rebeccom, sigurno peder, što je dobro — posebno za Toma kojega je to stvarno razveselilo. A i Jude ćenapraviti postizborni tulum na koji neće pozvati Rebeccu. HA!AHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA HAH AH AHAH AH AH AH AH AHAHAHAHAHHAHAHAHA!Onda se Shaz rasplakala, što je na svoj način stvarno bilo lijepo jer ona obično ne pokazuje da joj je do bilo čega stalo.»Seronjeseronje«, rekla je napokon. »Cijelu godinu imam posla s emocionalno sjebanima i tako sam zbunjena.«Svi su pojurili u pomoć, s Vogueom, šampanjcem, cigaretama i si., a Tom je izjavio da platonsko prijateljstvo nepostoji.»Nma njasno da mpostoji«, mumljala je Jude. »Nti si ntako ops jednut s s sekss seksom.«

»Nisam, nisam«, rekao je Tom. »To je samo fin-de-milenij-ski način suočavanja s noćnom morom odnosa. Svaprijateljstva izmeðu muškaraca i žena temelje se na seksualnoj dinamici. Ljudi griješe jer to zanemaruju, a onda serazbjesne kad ih prijatelj ne poseksa.«»Nisam bijesna«, mrmljala je Shazzer.»A što je s prijateljima koji se jedno drugome ne sviðaju«, pitala je Jude.»Toga nema. Seks sve pokreće. 'Prijatelji' su kriva definicija.«»Pashmina«, mrmljala sam srčući chardonnav.»Točno!« rekao je Tom uzbuðeno. »To je fin-de-milenijski pashminizam. Shazzer je Simonova 'pashmina' jer se onahoće poseksati s njim više nego on s njom pa je on ponižava i Simon je njezin 'pashgospodar'.«

Na to je Sharon briznula u plač, koji smo smirivali dvadeset minuta još jednom flašom chardonnava i kutijom cigaretasve dok nismo smislili cijeli popis novih definicija:Pashmlinac. Prijatelj koji ti se stvarno sviða, ali je zapravo homić. (»Ja, ja, ja«, rekao je Tom.)Pashmuž. Prijatelj s kojim si izlazila, ali se sad oženio i ima djecu i voli te zadržati u blizini kao uspomenu na bivšiživot, ali se uz njega osjećaš kao luda neplodna trbušina koja zamišlja da se vikar u nju zaljubio.Expashpric. Bivši partner koji ti se želi vratiti, ali se pravi da samo hoće biti prijatelj, a onda ti se dalje upucava i varate.»A 'pashbol'?« rekla je Shaz nadureno. »Prijatelji koji tvoju privatnu emocionalnu katastrofu pretvaraju u sociološkustudiju na račun tvojih osjećaja.«Zaključila sam kako je najbolje da odem po cigarete. Stajala sam u prljavom pubu na uglu i čekala sitniš za automatkad sam skoro iskočila iz kože. S druge strane šanka stajao je čovjek koji je bio isti Geoffrev Alconburv, ali je umjestožute veste na velike rombove i hlača za golf na sebi imao blijede traperice ispeglane na crtu i kožnu jaknu preko crnognajlonskog prsluka. Pokušala sam se sabrati bijesno zureći u bocu Malibua. NeHelen Fieldingmože biti stric Geoffrev. Pogledala sam i shvatila da razgovara s dečkom od kojih sedamnaest godina. Bio je stricGeoffrev. Sigurno je bio on!Oklijevala sam, nisam znala što bih. Na trenutak sam pomislila odustati od cigareta i otići da ne povrijedimGeoffrevja. Ali me unutarnji bijes, baš kao Gazzin, podsjetio na sva ona Geof-frevjeva poniženja kad je na svomterenu urlao na sav glas. Ha! Ahahahahaha! Stric Geoffrev je sad bio na mom terenu.

Baš sam htjela otići do njega i na sav glas dreknuti: »I tko nam je sad ovo? Ha! Našao si malog balavca!« kad samosjetila kako me netko lupka po ramenu, okrenula sam se, ali nije bilo nikoga, a onda sam osjetila lupkanje na drugomramenu. Omiljeni štos strica Geoffrevja.»Ahahahahah, što moja mala Bridget radi ovdje, tražimo dečka«, urlao je.Nisam mogla vjerovati. Obukao je preko prsluka žutu vestu s kuguarom, dečka nije bilo na vidiku, a on se pokušavaoopravdati.»Ovdje ga nećeš naći, Bridget, ovi svi mi izgledaju kao Julian Clarvs. Zgužvani kao novčanica od 10 funti!Ahahahaha. Samo sam došao po kutiju tankih cigara.«U tom se trenutku pojavio dečko s kožnom jaknom u ruci, sav u grču i uznemiren.»Bridget«, rekao je Geoffrev kao da je iza njega cijeli Rotarv iz Ketteringa, a onda mu je nestalo daha pa se okrenuobarme-nu. »Hajde, mladiću! Jeste li mi donijeli one tanke cigare koje sam tražio? Čekam već dvadeset minuta.«»Sto radiš u Londonu«, pitala sam sumnjičavo.»U Londonu? Bio sam u AGM-u zbog rotarijanaca. Pa nije London samo tvoj.«»Bok, ja sam Bridget«, rekla sam naglašeno dečku.

»O da. To je, ovaj, Steven. Hoće se kandidirati za blagajnika, jelda Steven. Samo sam mu davao pokoji savjet. Dobro.Idemo mi. Budi dobra! A ako ne možeš biti dobra, budi oprezna! Ahahahaha.« I izjurio je iz puba, u pratnji dječakakoji se ljutito okrenuo prema meni.

Kad sam se vratila doma, Jude i Shazzer nisu mogle vjerovati da sam propustila takvu priliku za osvetu.»Pomisli samo što si sve mogla reći«, rekla je Shaz, kolutajući očima kao da ne može povjerovati.Ponedjeljak, 28. travnjakg — 58, cuge — 0, cigareta — 0, dečki — 0, poziva od Garyja zidara — 0, mogućnosti za novi posao — 0(obećavajuće), odlazaka na fitness — 0, odlazaka na fitness ove godine — 1, godišnja članarina za fitness — L370,jedan odlazak na fitness L123 (jako loša ekonomija)Dobro. Danas sigurno počinjem vježbati tako da mogu okolo mudro pričati: »Da, boli. Da, uspjelo je.« PoputKonzervativne stranke, ali će meni — za razliku od nje — svi vjerovati i misliti kako sam sjajna. O, Bože, već je 9.Otići ću na fitness na večer. Gdje je sad taj Garv?Poslije. U uredu. Haha! Aaaahahahahahaha! Danas je bilo sjajno raditi.»Onda«, rekao je Richard Finch kad smo se svi okupili oko okrugloga stola. »Bridget. Tonv Blair. Ženski odbori. Novapolitika koja na umu ima i žene, ima kakvih prijedloga? I bez upletanja Colina Firtha, ako je ikako moguće.«Blaženo sam se smiješila, bacajući pogled na bilješke, a onda sam pogledala prema gore uravnoteženo i samouvjereno.»Tonv Blair morao bi najaviti zakon za samce o izlaženju«, rekla sam na kraju.Drugi istraživači oko stola ljubomorno su šutjeli.»I to je to«, pitao je Richard Finch.»Aha«, rekla sam samouvjereno.»Ne misliš li«, rekao je, »da bi naš potencijalni novi premijer mogao imati pametnijeg posla?«Helen Fielding»Pomislite samo koliko se radnih sati gubi zbog rastreseno-sti, durenja, rasprava u kojima se objašnjavaju situacije ičekanja ispred telefona koji nikako da zazvoni«, rekla sam. »To je sigurno kao križobolja. A i sve druge kulture imajuspecifična pravila hodanja, ali mi se krećemo u loše definiranom moru u kojemu se muškarci i žene sve više udaljavajujedni od drugih.«Na to je Harold Strašni podrugljivo frknuo.»O, Bože«, rastezala je Patchouli, lijeno se vukući oko stola u bickama od likre. »Ne možeš ljudima propisatiemocionalno ponašanje. To je fašizam.«»Ne, ne, Patchouli, nisi slušala«, rekla sam strogo. »To bi bile samo upute za pristojno seksualno ponašanje. A budućida četvrtinu kućanstava čine samci, to bi znatno pridonijelo mentalnom zdravlju nacije.«»Stvarno mislim da uoči izbora...«, počeo je podrugljivo Harold Strašni.»Ne. Čekaj«, rekao je Richard Finch žvačući, mašući nogom gore-dolje i čudno nas gledajući. »Koliko vas je ovdje ubraku?« Svi su šašavo zurili oko stola.

»Znači samo ja«, rekao je. »Samo ja na okupu držim izlizane niti tkanine od koje je skrojeno britansko društvo?«Svi su se trudili da ne gledaju u Saskiju, istraživačicu koju je Richard ševio cijelo ljeto sve dok nije iznenada izgubiozanimanje i počeo s curom koja prodaje sendviče.»Gle, nisam iznenaðen«, nastavio je. »Tko bi uopće htio brak s bilo kime od vas. Niste sposobni obvezati se da ćetenekome donositi cappuccino, a kamoli vezati se s nekim za cijeli život.« Na to je Saskia ispustila čudan zvuk i izjurila

iz ureda.Cijelo sam jutro istraživala, telefonirala i razgovarala s ljudima. Zapravo je bilo prilično zanimljivo pa su čak i oniistraživači koji su s prezirom odbacivali cijelu stvar počeli dolaziti s prijedlozima.»O. K., Bridget«, rekao je Richard Finch nešto prije objeda. »Da čujemo to tvoje revolucionarno remek-djelo.«

Objasnila sam da Rim nije nastao u jednom danu pa tako ni ja još nisam završila svoj rad, ali ove sam retke samanapisala. Pročistila sam grlo i počela:Zakon o praksi izlaienja1) Ako graðani znaju da ne žele izlaziti s nekim, nipošto ga ne smiju hrabriti.2) Kad muškarac i žena zaključe da bi rado spavali zajedno, ako bilo koja strana zna da će to biti samo »za jednunoć«, mora to jasno unaprijed istaknuti.3) Ako graðani zavode ili se seksaju s drugim graðanima, ne smijuse pretvarati da se ništa ne dogaða.4) Graðani ne smiju izlaziti s drugim graðanima godinama i stalno ponavljati kako ne žele da to bude ozbiljna veza.5) Poslije spolnog odnosa nije pristojno odmah otići i ne prenoćiti.»Ali što ako...«, prekinula je Patchouli grubo.»Mogu li završiti«, pitala sam ljupko i autoritarno kao da sam ja Michael Heseltine*, a Patchouli Jeremv Paxman.Zatim sam preletjela ostatak i dodala: »A kane li vlade nastaviti pričati o obiteljskim vrijednostima, moraju prestatitlačiti samce i učiniti za njih nešto pozitivnije.« Zastala sam i zadovoljno pre-složila papire. »Evo mojih prijedloga:Prijedlozi za promicanje braka1) Obraðivati Muškarci su s Marsa, a žene s Venere u školama takoda se obje zaraćene vojske meðusobno razumiju.2) Naučiti sve dječake da dijeljenje kućanskih poslova ne znači isplahnuti jednu vilicu pod pipom.3) Osnovati golemu Vladinu agenciju za povezivanje parova koja biimala strog Zakonik o izlaženju i odredila Naknadu za osobe u potrazi za partnerom koja bi pokrivala troškove zapiće, telefon, kozmetiku i si., zatim kazne za emocionalno sjebane i pravilo da moraš izići na najmanje 12 sastanakakoje ti organizira vlada prije nego što se možeš proglasiti samcem, i to samo ako imaš razumljive razloge da odbiješsvih 12.

* Michael Heseltine (1933.) — osamdesetih ministar iz Konzervativne stranke koji je vladu napustio zbog afereWestland. G. 1990. natjecao se s M. Thatcher i Johnom Majorom za vodstvo u stranci i postao ministar u Majorovojvladi.Helen FieldingUtorak, 29. travnjaNe mogu vjerovati da je moguće nešto poput zidara Garvja. Ostavljala sam mu poruku svaki dan ovaj tjedan i ništa.Nema odgovora. Možda je bolestan ili nešto slično. A i sa stubišta mi dopire nekakav strašan smrad.Srijeda, 30. travnjaHmmmm. Baš sam se vratila s posla, a rupa je bila prekrivena velikom poliuretanskom plahtom, ali bez ikakveobavijesti, poruke, bez ičega što bi mi vratilo 3.500 funta. Ništa. Da bar nazove Mark.1AA4) Ako se razlozi procijene nerazumnima, moraš se proglasiti emocionalno sjebanim.»O, Bože«, rekao je Harold Strašni. »Ja doista mislim da je glavno pitanje euro.«»Ne, ovo je dobro, ovo je jako dobro«, rekao je Richard, uporno zureći u mene na što je Harold izgledao kao da jepojeo goluba. »Razmišljam o raspravi u studiju u živo. Razmišljam o Harriet Harman, razmišljam o Robinu Cooku.Možda čak i o Blairu. Dobro, Bridget. Kreni. Organiziraj. Nazovi Harmaničin ured i dovedi je sutra, a onda pokušajBlaira.«Hura. Ja sam glavni istraživač za glavni prilog. Sve će se promijeniti za mene i naciju!19.00. Hm. Harriet Harman nije uzvratila poziv, a nije ni Tonv Blair. Prilog je otkazan.Četvrtak, 1. svibnjakg — 58, cuge — 5 (ali zbog proslave pobjede Novih laburista), doprinos pobjedi Novih laburista — osim cuge — 018.30. Hura! Danas je stvarno sjajna atmosfera: izborni dani su jedna od rijetkih prilika kad čovjek shvati da glavnuriječ vodimo mi, narod, a da su članovi vlade samo napuhani, arogantni pijuni te da je došlo vrijeme da ustanemozajedno i pokažemo moć.19.30. Baš sam se vratila iz trgovine. Vani je sjajno. Svi izlaze iz pubova potpuno pijani. Stvarno se osjećam dijelomnečega. Ljudi jednostavno žele promjenu. Ne. Ovo je velik ustanak nas, nacije, protiv pohlepe, nedostatka načela i

poštovanja stvarnih ljudi i njihovih problema i... O, supač, telefon.19.45. Hm. Bio je Tom. »Jesi li već glasovala?« »Baš sam sad krenula«, rekla sam. »Aha. A na koje biračko mjesto?«»Ono iza ugla.«Mrzim kad Tom postane ovakav. Samo zato što je bio u Red VVedgeu i što je okolo morbidnim glasom pjevao»Pjevaj ako si sretan što si peder«, ne mora se ponašati kao španjolska inkvizicija.»A za kojeg ćeš kandidata glasovati?«1AOHelen Fielding

»Hm«, rekla sam, mahnito gledajući kroz prozor i tražeći crvene znakove na svjetiljkama. »Za Bucka!«»Odi onda«, rekao je. »Sjeti se gospode Pankhurst .«Pa što si on to umišlja! Još će mi dati stranački naputak za koga moram glasovati. Pa idem glasovati. Ali bih se ipakmorala presvući. U ovome se baš ne osjećam Ijevičarski.20.45. Maloprije sam se vratila s biračkog mjesta. »Imate li glasačku karticu«, pitao je neki balavac zapovjednimtonom. Kakvu glasačku karticu? Baš me zanima kakva je to kartica. Na kraju je ispalo da nisam ni na jednomnjihovom biračkom popisu, makar godinama plaćam sve proklete pristojbe pa moram ići na drugo biračko mjesto.Samo sam se vratila po plan grada.21.30. Hm. Ni tamo nisam upisana. Moram ići u neku knjižnicu kilometrima daleko. Zamisli kako je krasno večerasbiti na ulici. Svi mi, cijeli narod, zajedno za promjene. Yesssss! Da bar nisam obula te cipele s debelim potplatima. Ikad me bar ne bi zapuhnuo smrad sa stuba svaki put kad idem van.22.30. Ne mogu vjerovati što se dogodilo. Iznevjerila sam Tonv-ja Blaira i domovinu tuðom krivnjom. Ispalo je danisam registrirana kao birač, makar mi je stan na popisu, iako sam donijela potvrde da sam plaćala poreze i prireze. Pazašto su digli svu tu buku oko toga da ne možeš glasovati ako ne plaćaš prirez kad ti ne daju glasovati čak ni ako gaplaćaš?»Jeste li ispunili obrazac u listopadu?« pitala me napuhana bezobraznica u bluzi s nabranim porubom oko vrata i sbrošem, uživajući opijena slavom samo zato što su je zadužili da sjedi za stolom na biračkom mjestu.»Jesam!« lagala sam. Pa ne očekuju valjda od ljudi koji žive u stanovima da će otvoriti svaku glupu smeðu omotnicunaslovljenu na »Stanara« koja se pojavi ispod vrata? A ako Buck izgubi za jedan glas pa onda stranka izgubi cijeleizbore za jedno mjesto u parlamentu? Ja ću biti kriva. Ja. Put do Shazzer od bi-Emmeline Pankhurst (1858. -1928.) — članica britanskih sufražetkinja koje su se borile za ženska prava, posebno zapravo glasa.7 7/1

račkog mjesta bio je strašan put srama. A sad ne mogu ni nositi cipele s debelim poplatom jer su mi noge slomljene paću izgledati nisko.2.30. Nntulu mje mbio m m mutan. DaviMellor. Van! Van! Van! Ups.Petak, 2. svibnjakg — 58,5 (hura! deblja za pola novolaburističke kile — prve u novo doba)8.00. Hura! Kako me samo veseli takva većina. Šaka u oko za osramoćenu majku, članicu Konzervativne stranke, ibivšeg dečka. Kako ću se samo naslaðivati. Cherie Blair je fantastična. Vidiš, ni ona vjerojatno ne bi stala uminimalne bikinije u zajedničkim garderobama. Ni njezina guza baš nije biljarska loptica, a ipak nekako nabavlja

odjeću koja je uspijeva obuhvatiti i izgledati uzorno. Možda Cherie sad iskoristi svoj utjecaj na premijera, koji ćeonda svim trgovinama zapovjediti da počnu nabavljati odjeću što će lijepo stajati na svačijoj pozadini.Samo se bojim da bi i priča s novim laburistima mogla biti ista kao i ona o zaljubljenosti: i kad napokon počnešizlaziti s odreðenom osobom, prva svaða pretvori se u pravu kataklizmu. Ali ipak, Tonv Blair prvi je premijer s kojimbih dobrovoljno pristala na seks. Shaz je sinoć rekla da se on i Cherie nisu stalno dodirivali zbog dobrih vijesti, negozato što se Cherie sve više i više uzbuðivala kako je pobjeda s velikom većinom postajala sve očitija — vlast kaoafrodizijak ili... uh, telefon.»O, jutro, zlato, pogodi što je novo.« Mama.»Što«, pitala sam samozadovoljno, pripremajući se na naslaðivanje.»Pobijedili smo, zlato. Zar to nije sjajno! Potopili smo ih! Zamisli!«777Helen FieldingOdjednom su mi cijelim tijelom prošli hladni trnci. Kad smo išli spavati, Peter Snow govorio je sjajno, alinerazumljivo i činilo se prilično očitim da je kazaljka na laburističkoj strani, ali... Oh, oh. Možda smo krivo razumjeli.

Bili smo malo pod gasom i ništa baš nije imalo posebnoga smisla, osim to da su sve plave torijevske kuće na kartiBritanije počele gorjeti. Ili se možda preko noći nešto dogodilo pa je prevagnulo na torijevsku stranu.»I pogodi što.«Za sve sam ja kriva. Laburisti su izgubili i za sve sam ja kriva. Ja i ljudi poput mene koji su, kako je Tonv Blairupozorio, zadovoljni samim sobom. Nisam dostojna imena »britanski graðanin« ili graðanka. Prokletstvo.»Bridget, slušaš me?«»Da«, poniženo sam šaptala.»U Rotarvju ženski klub prireðuje Tonvjevu i Gordonovu večer! Jedni ćemo drugima govoriti ti i nositi dnevnuumjesto večernje odjeće. Merle Robertshaw pokušava to minirati jer da nitko osim vikara neće obući obične hlače, aliUna misli da je to samo zato što je Percival bijesan zbog pištolja. A onda će VVellington održati govor. Crnac govoriu Rotarvju! Zamisli! Ali to ti je pravi smisao laburizma, zlato. Boje i etika — kao Nelson Mandela. Geoffrev ide sVVelingtonom malo van i pokazuje mu pubove u Ketteringu. Neki dan su zapeli iza kamiona Nelsona Mversa punogdasaka za skele pa smo mislili da su imali nesreću!«Trudila sam se ne razmišljati o tome što se krije iza »malih izlazaka« strica Geoffrevja s VVellingtonom pa sam rekla:»Mislila sam da ste imali izborni domjenak s VVellingtonom«.»Na kraju nismo. VVellington je zaključio da to ipak ne želi. Rekao je da ne želi zagaðivati našu kulturu i siliti Unu i

mene da skačemo preko vatre na domjenku umjesto da dijelimo vol-au-vente.« Prasnula sam u smijeh. »Ali ipak želiodržati govor i skupiti novac za jet-ski.«»Molim?«»Za jet-ski, znaš, zlato. Hoće pokrenuti mali business na plaži umjesto da prodaje školjke. Kaže da Rotarv morapristati

jer podupiru male obrte. A sad jurim! Una i ja vodimo ga na odreðivanje boja.«Samouvjerena sam, otvorena, odgovorna, samodostatna žena koja ne preuzima odgovornost za tuðe ponašanje. Samoza svoje. Tako je.Subota, 3. svibnjakg — 58, cuge — 2 (standardno medicinsko pitanje izbjegavanja srčane kapi), cigareta — 5 (jako dobro), kalorija 1.800(jako dobro), pozitivnih misli — 4 (odlično)20.00. Obuzelo me totalno novo pozitivno raspoloženje. Sigurno su svi uljudniji i velikodušniji pod Blairovimrežimom. Sigurno će metlom pomesti sva zla konzervativne vlasti. Čak i o Marku i Rebecci razmišljam na drukčijinačin. Samo zato što je pozvala ljude na večeru ne znači da hodaju. Ona samo pokušava njime manipulirati. Prekrasnoje kad čovjek osjeća da je dosegao vrhunac i da se sve čini prekrasnim. Sve što sam prije mislila o tome da čovjek nijeprivlačan kad prijeðe odreðenu dobnu granicu nije točno. Pogledaj samo Helen Mirren i Francescu Annis.20.30. Hm. Nije baš lijepa pomisao na to da je danas večera. Mislim da ću malo čitati Budizam: drama imućnogmonaha. Dobro je smiriti se. Ne mogu očekivati da će u životu sve ispasti dobro i da svi moraju hraniti svoju dušu.20.45. To! Vidiš, problem je u tome što živim u svijetu fantazija, stalno se pokušavam okrenuti prošlosti ili budućnostiumjesto da uživam u sadašnjem trenutku. Samo ću sjediti ovdje i uživati u sadašnjem trenutku.21.00. Uopće ne uživam u sadašnjem trenutku. Imam rupu u zidu, smrad na stubama, sve veći minus u banci, a Markje na večeri kod Rebecce. Možda otvorim vino i pogledam Hitnu službu.Helen Flelding22.00. Pitam se je li se Magda već vratila. Obećala je da će me nazvati čim se vrati i dati mi iscrpno izvješće.Sigurno će reći da Mark ne hoda s Rebeccom i da je pitao za mene.23.30. Nazvala sam Magdinu babvsittericu. Još se nisu vratili. Ostavila sam joj poruku da se sjeti nazvati.23.35. Još ne zove. Možda je Rebeccina večera fantastično uspjela pa su još tamo, svi raskalašeni, a Mark Darcy stojina stolu i objavljuje zaruke s Rebeccom... O, telefon.»Bok, Bridge. Magda.«»I kako je bilo«, pitala sam prebrzo.»O, zapravo je bilo prilično lijepo.«Ustuknula sam. Rekla je potpuno pogrešnu stvar. Potpuno pogrešnu.»Pripremila je crottin na grilu sa zelenom salatom, a onda penne carbonara, ali je umjesto pancete stavila šparoge. To

je bilo jako fino. I onda breskve zapečene u maršali s mascarpone-om.«Strašno.»Očito Delia Smith*, ali je rekla da nije.«»Ma daj«, rekla sam hitro. Bar nešto dobro. On ne voli pretenciozne ljude. »A kakav je bio Mark?«

»Dobar. Baš je drag. Strašno je zgodan, jelda.« Magda nema pojma. Nema pojma o pojmu. Pa ne možeš hvaliti bivšegaženi koju je nogirao. »Aha. I onda je servirala narančinu koru prelivenu čokoladom.«»Dobro«, rekla sam strpljivo. Ma molim te, Jude ili Shazzer na njezinom bi mjestu istaknule svaku nijansu, analiziranudo najsitnijih detalja. »I misliš da izlazi s Rebeccom?«»Hmmmm, nisam sigurna. Jako se motala oko njega.«Pokušala sam se prisjetiti budizma i toga da čovjek bar ima svoj duh.»Je li on već bio ondje kad ste došli«, pitala sam polako i razgovijetno kao da razgovaram sa zbunjenimdvogodišnjakom.* Delia Smith — autorica uspješnih kuharica i TV emisija.

»Je.«»I je li otišao kad i svi ostali?«»Jeremv«, iznenada je dreknula iz sveg glasa. »Je li Mark Darcy ostao kad smo mi otišli.« O, Bože.»Što je s Markom Darcyjem«, čula sam Jeremvja kako urla i dodaje još nešto.»U krevet?« vikala je Magda. »Piškio ili kakao? JE LI PIŠKIO ILI KAKAO? Oprosti, Bridge, moram ići.«»Samo još nešto«, nejasno sam promrmljala. »Je li me spomenuo?«»Izvadi to iz kreveta — pa rukom! A operi ih poslije! O, Bože, daj odrasti. Oprosti, Bridge, što si rekla?« »Je li mespomenuo?« »Mm. Mm. Daj odjebi, Jeremv.« »Onda?«»Iskreno, Bridge, mislim da nije.«Nedjelja, 4. svibnjakg — 58, cuge — 5, cigareta — 9 (ne smijem skliznuti do kraja u dekadenciju), mržnjom prožetih planova o trovanjuRebecce — 14, budističke sramote zbog ubojitih misli — previše, katoličke grižnje savjesti (makar nisam katolkinja):sve višeDoma. Jako loš dan. Bila sam kod Jude u zomboidnom stanju. Ona i Shaz stalno su ponavljale da opet moram uzjahatinekog konja i početi — kakva uvreda — prelistavati Usamljena srca u Time Outu.»Ne želim čitati Usamljena srca«, zgrozila sam se. »Pa nije tako loše.«»Ovaj, Bridget«, rekla je hladno Sharon. »Nisi li ti htjela da Tonv Blair osnuje agencije za organiziranje sudarasamcima? Mislila sam da smo prihvatili da je politički integritet bitan.«Helen Flelding»O, Bože, pa to je strašno«, fude je glasno čitala, gurajući goleme komade ostataka hrskava čokoladnog uskrsnogjajeta u 'Iskren, visok, privlačan muškarac, 57, SSZH, ZU kulturnu, udatu bujnu damu 20-25 radi diskretnog,nesputanog, neobaveznog odnosa.' Pa što si zamišljaju ti gnusovi?«»A što je SSZH i ZU«, pitala sam.

»Skromnih sposobnosti, zakinut, hipokrit, želi upropastiti«, sugerirala je Sharon.»Sjajan seks za hrabre, žustro ubadanje«, pitala sam se.»To znači: sa smislom za humor, želi upoznati«, rekla je fude, dajući naslutiti da je to već radila.»Pretpostavljam da moraš imati smisla za humor i biti dovoljno škrt da ne pljuneš lovu kako bi to rekao vlastitimriječima«, hihotala se Sharon.Srcofon je ispao jako zabavan. Možeš nazvati i čuti ljude koji se predstavljaju kao natjecatelji u Sastanku naslijepo.»Pa, zovem se Barret i ako hoćeš biti moj kolačić, ja ću tebi donijeti šampanjčić.«Nije baš cool ostaviti poruku koja počinje s »pa« jer to izaziva dojam da si se i te kako morao hrabriti da strašnuporuku ostaviš, iako je to očito grozno.»Moj je posao ozbiljan, ispunjavajući i koristan. Zanimaju me sve uobičajene stvari: magija, okultizam, paganizam.«»Zgodan sam i strastven. Pisac. Tražim posebnu, dominatnu damu. Ona će uživati u dobrom tijelu, a ja ću bitinajmanje deset godina stariji od nje i njoj će se to svidjeti.«»Fuj!« rekla je Shazzer. Nazvat ću jednu od tih seksističkih svinja.«Shazzer je bila u sedmom nebu kad ih je sve pustila na razglas, a onda počela mrmljati seksi glasom: »fe li tamo 'Prviput oglašavam'? Brzo spusti slušalicu da te ne pregazi vlak.« To je bilo prilično nezrelo, ali se činilo zabavnim uz savonaj char-donnav koji smo popile.»Bok, ja sam Divlji Dečko. Visok sam, Španjolac duge crne kose, crnih očiju, dugih crnih trepavica i vitak, divljegtijela...« Čitala sam glupim glasom.»Ooooo!« rekla je fude veselo. »Zvuči prilično dobro.«

»Pa zašto ga onda ne nazoveš«, pitala sam. »Neću«, rekla je Jude.

»Zašto onda mene pokušavaš nagovoriti da nekoga nazovem?«Jude se usplahirila. Ispalo je da ju je cijela samačka depresija koju je izazvao Stacev prošlog vikenda potaknula daodgovori na jedan od poziva Podlog Richarda.»O, Bože«, rekle smo Shazzer i ja istodobno.»Neću mu se vratiti niti bilo što slično. Jednostavno je... zgodno«, završila je neuvjerljivo, pokušavajući izbjeći moj iShazzerin optužujući pogled.Kad sam se vratila, čula sam škljocanje sekretarice. »Bok, Bridget«, rekao je dubok, seksi, strani, mladi glas. »OvdjeDivlji Dečko...«Sigurno su mu vražje cure dale moj broj. Zgrozila sam se od pomisli na opasnost koja mi prijeti od potpunoga strancakoji ima moj broj telefona. Nisam podigla slušalicu, samo sam slušala kako Divlji Dečko objašnja da će sutra na večerbiti u 192 s crvenom ružom u ruci.Odmah sam nazvala Shazzer i poslala je k vragu.»Ma daj«, rekla je Shaz. »Idemo svi. Bit će zabavno.«Znači, to je plan, sutra na večer idemo svi. Ha, hm. A što ću s rupom u zidu i smradom na stubama? Prokleti Garv!Ima mojih 3.500 funta. Dobro. I bome ću ga nazvati.

Ponedjeljak, 5. svibnjakg — 57,5 (hura), napredak u pogledu rupe na zidu koju je napravio Gary: nikakav, napredak u prebolijevanju MarkaDarcyja uz pomoć fantazija o Divljem Dečku — osrednji (zbunjuju me trepavice)Opet sam preslušala Garvjevu poruku. Kaže da je zapeo na drugom poslu, a kako sam se ja predomišljala, mislio je danema žurbe. Tvrdi da će sve riješti i doći sutra na večer. Eto,Helen Fieldingnepotrebno sam se uzrujavala. Mmmm. Divlji Dečko. Možda Jude i Shazzer imaju pravo. Jednostavno moram dalje ine smijem više zamišljati Marka i Rebeccu u različitim ljubavnim pozama. Muče me te trepavice. Koliko su stvarnodugačke? Maštanja o vitkom, divljem, vražjem tijelu Divljeg Dečka malo je pokvarila pomisao na to kako trepće podtežinom dugih trepavica kao Disnevev Bambi.21.00. Došla sam u 192 u osam i pet, pod okriljem Jude i Shazzer koje su sjele za drugi stol i pazile na mene. Ni tragaod Divljeg Dečka. Jedini muškarac bez društva bio je grozni stari kripl u traper košulji, s repom i sunčanim naočalamakoji je stalno zurio u mene. Gdje je Divlji Dečko? Ružno sam pogledala kripla. Toliko je zurio u mene da sam seodlučila maknuti. Ustala sam i skoro iskočila iz vlastite kože. Kripl je držao crvenu ružu. S gaðenjem sam gapogledala, kad je cerekajući se maknuo glupe sunčane naočale i otkrio umjetne trepavice Barbare Cartland. Kripl jeDivlji Dečko. Prestravljeno sam izjurila, a Jude i Shazzer slijedile su me valjajući se od smijeha.Utorak, 6. svibnjakg — 58 (pola kile od fantomskog bebačal), pomisli na Marka: popravljam se, Garvjev napredak s rupom na zidu:statičan, odnosno nikakav.19.00. Totalna koma. Ostavila sam poruku Tomu i pitala ga je li i on lud. Jasno mi je da moram naučiti voljeti samusebe i živjeti u sadašnjosti, riješiti se opsesivnih misli i razmišljati o drugima, osjećati se potpuna, ali ja se jednostavnoosjećam odvratno. A Mark mi tako nedostaje. Ne mogu vjerovati da hoda s Rebeccom. Sto sam učinila? Sa mnomočito nešto nije u redu. Sve sam starija i starija i jasno je da nikad ništa neće biti kako treba pa mirno mogu prihvatitičinjenicu da ću ostati sama i da

nikad neću imati djecu. Ma daj, moram se pribrati. Garv će uskoro doći.19.30. Gary kasni.19.45. Od Garvja ni traga.20.00. Garvja još nema.20.15. Prokleti Garv. Još se nije pojavio. O, telefon, to je sigurno on.20.30. Bio je Tom. Rekao je da je totalno lud, baš kao i mačka koja je počela kakati na tepih. Onda je rekao neštoprilično čudno.»Bridge«, rekao je. »Hoćeš li imati dijete sa mnom?«»Molim?«»Dijete.«

»Zašto«, pitala sam, odjednom se uznemirivši pri pomisli na seks s Tomom.»Pa...«, zastao je na trenutak. »Rado bih imao dijete i nasljednika, ali sam previše sebičan da bih se za njega brinuo, adrugo: ja sam homić. Ali ti bi se mogla dobro brinuti za njega, ako ga ne bi ostavila u dućanu.«Volim Toma. Kao da je osjetio kako se osjećam. Rekao je da razmislim. To je samo ideja.

20.45. Pa zašto ne? Mogla bih ga čuvati doma u maloj košarici. To! Pomisli samo da se budiš ujutro, a uz tebe —predivno malo biće koje možeš maziti i voljeti. I toliko toga bismo zajedno radili: išli na ljuljačke pa u Woolworthgledati opremu za barbike, a dom bi postao predivno, mirno mjesto koje miriše na dječji puder. A ako se Garv pojavi,beba bi mogla spavati u svojoj sobi. A kad bi i Jude i Shazzer imale dijete, mogle bismo živjeti u komuni i... Sranje.Zapalila sam kantu za smeće opuškom.Helen FieldingSubota, 10. svibnja58,5 (fantomska beba već je pravi mali div, s obzirom na dob), cigareta — 7 (pa ne moram valjda prestati zbogfantomske trudnoće1), kalorija — 3.255 (jedem za sebe i majušnog fantom-čića), pozitivnih mish — 4, napredak sGarvjevom rupom: nikakav.11.00. Skočila sam van po pljuge. Odjednom je zastrašujuće, stvarno, stvarno vruće. Sjajno! Neki muškarci doistalutaju ulicama u kupaćim gaćama!11.15. Samo zato što je ljeto ne mora život izmaknuti kontroli, ne mora se stan pretvoriti u kaos, posao zaostati, smradposvuda širiti. (Uh. Na stubama je stvarno grozno.) Sve ću to danas promijeniti, počistiti stan i nadoknaditi svezaostatke u poslu. Moram srediti stvari kako bih mogla dočekati novo biće.11.30. Evo. Počet ću s preslagivanjem svih novina na jednu hrpu.11.40. Uh, pa to je teško.12.15. A da najprije obavim sav zaostali posao?12.20. Ne mogu ako se prikladno ne obučem.12.25. Baš mi se i ne sviða kako izgledam u kratkim hlačicama. Nekako sam previše sportski obučena. Trebam udobnuhaljinu.12.35. Pa gdje je samo?12.40. Moram je samo oprati i objesiti da se osuši. Onda mogu nastaviti.12.55. Hura! Idem na kupanje na jezero Hampstead s Jude i Shazzer! Nisam izdepilirala noge, ali Jude veli da onamodolaze

samo žene i da sve vrvi od lezbijki koje misle da je majmunska dlakavost homoseksualni ponos. Hura!Ponoć. Na jezeru je bilo fantastično, kao slika nimfa iz šesnaestog stoljeća, samo što ih je u badićima DorothvPerkins* bilo više nego što bi čovjek očekivao. Sve je bilo jako staromodno, s drvenim sunčalištem i spasilačkomslužbom. Plivanje u prirodnom okružju s blatom na dnu — potpuno nov osjećaj.Rekla sam im što je rekao Tom za dijete.

»Bože!« rekla je Shaz. »Ja mislim da je to dobra ideja. Samo što ćeš umjesto na pitanje 'Zašto se još nisi udala' moratiodgovarati na pitanje 'Tko je otac?'«»Mogu reći da je bilo bezgrešno začeće«, predložila sam.»Mislim da bi sve to bilo jako sebično«, rekla je Jude hladno.Osupnuto smo zastale. Zagledale smo se u nju, pokušavajući odgonetnuti što se dogaða.»Zašto?« ipak je pitala Shaz.»Jer dijete treba oba roditelja. To bi napravila samo zato da sebi udovoljiš, a zapravo si presebična za čvrstu vezu.«Ideš. Već sam vidjela Shaz kako vadi podvodnu strojnicu i puca u nju. Onda je Shaz navalila na nju, bjesnila onesputanim sferama eklektičnih kulturoloških referenci.»Pogledaj Karibe«, galamila je dok su druge cure prestrašeno gledale uokolo, a ja pomislila: mmmmm. Karibi. Krasanluksuzan hotel i bijeli pijesak.»Žene odgajaju djecu u ograðenom selu«, rekla je Shaz. »A muškarci se ponekad pojave i poševe ih. Danas žene stječuekonomsku neovisnost i pojavljuju se pamfleti na kojima piše 'Ugroženi muškarci' jer i ondje oni gube svoju ulogu baškao i U CIJELOM JEBENOM SVIJETU.«Ponekad se pitam je li Sharon stvarno takav autoritet baš u svemu kao što se pretvara.»Dijete treba oba roditelja«, rekla je Jude nepopustljivo.Dorothv Perkins — jedan od lanaca trgovina u Velikoj Britaniji koje prodaju žensku odjeću po prilično niskimcijenama.Helen Fie|ding»O, za Boga miloga, to je tako usko, patrijarhalno, nerealno gledište vjenčanih roditelja iz srednje klase«, siktala jeShaz. »Svi znaju da svaki treći brak završava rastavom.«»Da!« rekla sam. »Biti s majkom koja te voli sigurno je bolje nego biti proizvod gorke rastave. Djeci su potrebne vezei život i ljudi oko njih, ali ne moraju imati majčinog muža.« A onda sam odjednom rekla, sjetivši se kako moja —

Bože, koja ironija — mama uvijek ponavlja: »Ljubavlju ne možeš razmaziti dijete.«»Pa ne morate me tako združeno napadati«, rekla je Jude nakostriješeno. »Samo sam rekla što mislim. Uostalom,moram vam nešto reći.«»A jel? Što?« pitala je Shaz. »Da vjeruješ u ropstvo?«»Udajem se za Podlog Richarda.«Shazzer i ja zinule smo od jeze dok je Jude spustila pogled i pobjednički pocrvenjela.»To je prekrasno, jelda. Mislim da mu je, kad sam mu zadnji put dala nogu, postalo jasno da ne znaš što imaš dok tone izgubiš — pa ga je to napokon natjeralo da se može vezati za stalno!«»Prije bih rekla da ga je napokon natjeralo da shvati kako se mora zaposliti ako više ne može živjeti na tvoj račun«,mrmljala je Shaz.»Em, Jude«, rekla sam, »ti si stvarno maloprije rekla da se udaješ za Podlog Richarda?«»Jesam«, rekla je Jude. »I pitam se — hoćete mi biti djeve-ruše?«

Nedjelja, 11. svibnja

kg — 58 (fantomska beba nestala iz straha od skorog vjenčanja), cuge — 3, cigareta — 15 (sad slobodno mogu pušiti ipiti), maštanja o Marku — samo 2 (odlično).Maloprije me nazvala Shaz i složile smo se da je sve to zla kob. Zla kob. I Jude se ne smije udati za Podlog Richardajer je:a) ludb) podlac: po imenu i prirodic) nepodnošljivo odjenuti se kao ružičasta kuglica vate i hodati prema oltaru dok svi zure u tebe.Nazvat ću Magdu i reći joj.»I što ti misliš o tome«, pitala sam.»Hmmm. Ne zvuči obećavajuće. Ali znaš, ljudske su veze prilično misteriozne«, rekla je zagonetno. »Nitko izvananikad ne razumije kako uspijevaju.«Razgovor je tad prešao na temu majčinstva, na što se Magda neuračunljivo razveselila.»Znaš što, Bridge? Mislim da bi najprije morala probati. Ozbiljno.«»Kako to misliš?«»Zašto ne pričuvaš Constance i Harrvja jedno popodne da vidiš kako ti ide. Cesto sam mislila da je time-shareodgovor na suvremeni ženski svijet.«Frigaj ga. Obećala sam da ću čuvati Harrvja, Constance i malog sljedeću subotu dok ona ne obavi svoje. A osimtoga, ona i Jeremv pripremaju vrtnu proslavu Constanceinog roðendana za šest tjedana pa me pitala hoću li da pozoveMarka. Rekla sam da hoću. Znaš, nije me vidio od veljače i baš će mu biti drago kad vidi koliko sam se promijenila ikako sam mirna, staložena i puna unutarnje snage.Helen FieldingPonedjeljak, 12. svibnjaDošla sam na posao i zatekla Richarda Fincha u potpuno hiper-aktivnom raspoloženju: skakao je po sobi, žvakao ivikao na svakoga. (Seksi Matt, koji je jutros izgledao baš kao DKNY model, rekao je Haroldu Strašnom kako misli daje Richard Finch na kokainu.)Ispalo je da je kontrolor odbio Richardovu ideju da jutarnje vijesti zamijeni živim »neušminkanim« prijenosomjutarnjeg sastanka ekipe »Uspravi se, Britanijo«. Kad se sjetim da je na zadnjem sastanku »Uspravi se, Britanijo«glavna tema prepirke bila koji će prezenter dobiti glavnu priču, a glavna priča bila je o prezenterima koji ćeprezentirati BBC i ITV vijesti, mislim da emisija baš i ne bi bila zanimljiva, ali Richard je već bio bijesan zbog toga.»Znate li u čemu je problem s vijestima«, pitao je vadeći žvaku iz usta i bacajući je prema košu. »Dosadne su.Dosadne, dosadne, prokleto dosadne.«»Dosadne«, pitala sam. »Ali danas smo svjedoci ustoličenja prve laburističke vlade nakon... nakon nekoliko godina!«»Bože«, rekao je brišući svoje naočale Chris Evans. »Imamo li novu laburističku vladu? Stvarno je imamo? Sve vaspitam! Sve. Bridget ima senzacionalnu vijest!«»A što je s bosanskim Srbima?«

»Ma daj se probudi i pomiriši dekaf cappuccino«, cvilila je Patchouli. »I dalje pucaju jedni na druge iz grmlja. Pa što?Isto su radili i prije pet minuta.«»Da, da, da«, rekao je Richard sve uzrujanijim glasom. »Ljude ne zanimaju mrtvi Albanci sa šalovima oko glave,zanimaju ih ljudi. Mislim na naciju. Mislim na Franka Bougha, mislim na patke na skateboardu.«Znači, sad moramo izmišljati zanimljive ljude i pronalaziti pijane puževe ili starce koji idu na bungee jumping. Pa

kako ću organizirati gerijatrijski bungee... Ha, telefon. Sigurno je Udruga muzgavaca i malih vodozemaca.»O, jutro, zlato, pogodi što ima novo.«»Mama«, rekla sam strogo. »Rekla sam ti...«ma

»Znam, zlato. Nazvala sam te samo da ti kažem tužnu vijest.«»Koju«, rekla sam pokunjeno.»VVellington se vraća. Njegov govor u Rotarvju bio je fantastičan. Apsolutno fantastičan. Znaš, kad je govorio ouvjetima u kojima žive djeca u njegovom selu, Merle Robertshaw se rasplakala! Rasplakala!«»Ali mislila sam da skuplja novac za jet-ski.«»I skuplja. Ali je smislio sjajan plan koji odgovara Rotarvju. Rekao je da će, ako dobije donaciju, podružnici uKetteringu dati deset posto dobiti, ali ako pola toga daju za školu u njegovom selu, on će dodati još pet posto. Dobradjela i mali obrt — kako je to pametno. I tako, skupili su 400 funti i on se vraća u Keniju! Izgradit će novu školu!Zamisli! Sve to zahvaljujući nama! Pripremio je lijep show s dijapozitivima, uz pratnju »Nature Boy« Nat King Colea.I na kraju je rekao »Halama Mata-ta!« i mi smo to prihvatili kao svoj moto.«»To je sjajno«, rekla sam i onda ugledala kako Richard Finch zuri u mene.»I tako, zlato, mislili smo da bi ti...«»Mama«, prekinula sam je, »znaš li nekog starca koji radi zanimljive stvari.«»Pa kakvo je to glupo pitanje. Svi starci rade zanimljive stvari. Pogledaj samo Archiea Garsidea — znaš Archiea —koji je bio zamjenik predsjednikovog glasnogovornika. On skače s padobranom. Zapravo, mislim da sutra za Rotaryskače neke sponzorske skokove, a ima 92 godine. Devedesetdvogodišnjak skače s padobranom! Zamisli!«Pola sata poslije krenula sam prema stolu Richarda Fincha samozadovoljno se smijuljeći.18.00. Hura! Sve je prekrasno! Opet sam u milosti Richarda Fincha i idem snimati padobranski skok u Kettering. I nesamo to nego ću sve režirati i to će biti glavni prilog.1RKHelen FieldingSubota, 17. svibnjakg — 58,5, cuge — 1, cigareta — 0, razbijenih fantazija o djeci — 1, razbijenih fantazija o Marku Darcyju, o tome daga opet vidim i da shvati kako sam se promijenila, kako sam samouvjerena, odnosno mršava, dobro obučena itd, i opetzaljubljena u sebe — 472.

Radni tjedan me potpuno iscrpio. Previše sam iscijeðena da bih ustala iz kreveta. Da bar imam koga poslati dolje ponovine, čokoladni croissant i cappuccino. Mislim da ću ostati u krevetu, čitati Marie Claire i urediti nokte, a onda ćumožda pitati Jude i Shazzer da li im se ide u Jigsaw. Rado bih nabavila nešto novo za susret s Markom sljedeći tjedan,samo da naglasim koliko sam se promijenila... Fuuuuj! Zvono. Tko bi normalan nekome zvonio na vrata u subotu u 10ujutro? Jesu li oni totalno poludjeli?Poslije. Oteturala sam do interfona. Magda je veselo vikala: »Recite bok teti Bridget!«Posrnula sam od jeze, kroz maglu se prisjećajući kako sam ponudila Magdi da ću joj u subotu voditi djecu u park dokće186Utorak, 13. svibnjaViše ne želim karijeru na glupoj televiziji. To je bezdušna profesija. Kad sam dopustila slobodno kretanje televizijskeekipe meðu publikom koja pojma nema o medijima, zaboravila sam kakva je to koma. Nisam smjela režirati prilog jersu procijenili da je presložen pa sam ostavljena na zemlji dok je karijerom zaluðeni Greg poslan u zrakoplov. Na krajuArchie nije htio skakati jer nije vidio dobro mjesto za slijetanje. Ali Greg je stalno ponavljao: »Hajde, prijatelju, nestajenam svjetla« i na kraju ga prisilio da skoči na meko izorano polje. Na žalost, meko izorano polje bili su radovi nakanalizaciji.

ona provoditi dan kod frizera i na ručku s Jude i Shazzer kao slobodna djevojka.U panici sam pritisnula zvono za otvaranje vrata, nabacila jedinu kućnu haljinu koju sam uspjela pronaći —neprikladnu, vrlo kratku i prozirnu — i počela trčati po stanu kako bih maknula pepeljare, šalice od votke, razbijenečaše i slično.»Uf. Evo nas! Na žalost, Harrvju je malo začepljen nos«, pjevušećim glasom rekla je Magda, zvekećući uza stube,okićena kolicima i torbama kao beskućnica. »Uf. Kakav je to smrad?«Constance, moje kumče, kojoj će sljedeći tjedan biti tri godine, kaže da mi je donijela dar. Činilo se da je jako

zadovoljna izborom i sigurna da će mi se svidjeti. Katalog kamina i peći.»Valjda je mislila da je časopis«, šapnula je Magda.Pokazala sam veliko oduševljenje. Constance je sjala od zadovoljstva i poljubila me, što mi se dopalo, a onda je veselosjela pred video i gledala Pingua.»Oprosti, samo ću ih ostaviti i jurim. Već kasnim u bolji život«, rekla je Magda. »Sve što ti treba u torbi je ispodkolica. Pazi da ne padnu kroz rupu u zidu.«Sve se činilo super. Mali je spavao, Harrv, kojemu će uskoro biti godina, sjedio je u dvostrukim kolicima kraj njega sofuca-nim zecom u ruci i izgledao kao da će zaspati. Ali čim su se vrata u prizemlju zatvorila, Harrv i mali počeli su

vrištati kao da ih netko kolje, grčevito se svijajući i udarajući me poput nasilnih prognanika dok sam ih pokušavalapodići.Na kraju sam sve pokušala (jedino im nisam usta začepila selotejpom) samo da prestanu: plesala sam, mahala ipretvarala se da pušem u nevidljivu trubu, ali sve je bilo uzalud.Constance je svečano odvratila pogled od videa i izvadila bočicu iz usta. »Možda su žedni«, rekla je. »Prozirna ti jespa-vaćica.«Ponižena, jer se trogodišnjakinja pokazala boljom majkom od mene, potražila sam bočice u torbi, dala im ih, pa suobojica prestali plakati i sad su dudlali gledajući me zaposleno ispod spuštenih obrva kao da sam neko zločesto bićeiz ministarstva unutarnjih.Helen FieldingPokušala sam se iskrasti kroz vrata i obući, na što su izvadili bočice i opet počeli vrištati. Na kraju sam se oblačila udnevnoj sobi, dok su oni pozorno pratili kao da sam nastrana striptizeta.Nakon četrdeset pet minuta zaljevske operacije iznošenja njih, kolica i torbi niza stube, našli smo se na ulici. Bilo jejako lijepo kad smo došli do ljuljački. Harrv, kako Magda kaže, još nije svladao ljudski govor, ali mi se Constanceobratila slatkim, povjerljivim tonom kao da hoće reći »nek to ostane meðu nama odraslima« i objasnila mi: »Mislimda se hoće ljuljati«, a onda je on počeo nerazumljivo govoriti. Kad sam kupila paketić Min-strela uzvišenim je tonomrekla: »Mislim da je bolje da nikome ne govorimo o ovom.«Na nesreću, zbog nekog je razloga, kad smo došli do ulaznih vrata, Harrv počeo kihati pa je golem zeleni šmrkaljodletio u zrak i zalijepio mu se za lice, poput nečega iz Dr. VVhoa. Constance se to zgadilo pa mi je povratila po kosi,a mali je počeo vrištati što je pokrenulo i drugo dvoje. Očajnički pokušavajući smiriti situaciju, sagnula sam se,obrisala šmrkalj s Harrvjeva lica i vratila mu dudu u usta počinjući pjevati smirujuću verziju pjesme »I Will AhvavsLove You«.Čudesno, jednu sekundu bila je tišina. Oduševljena svojom prirodnom nadarenošću za ulogu majke, počela sam idrugu kiticu, smiješeći se Harrvju u lice, na što je on iznenada izvukao dudu i gurnuo mi je u usta.»Bok«, rekao je muški glas kad je Harrv opet počeo urlati. Okrenula sam se, s dudom u ustima i bljuvotinom u kosi, iugledala vrlo zbunjenog Marka Darcyja.»Magdini su«, rekla sam ipak.»Ah, i mislio sam da bi to bilo malo prebrzo. Ili možda dobro čuvana tajna.«»Tko je to«, Constance me uhvatila za ruku gledajući ga sumnjičavo.»Ja sam Mark«, rekao je. »Bridgetin prijatelj.« »O«, rekla je još sumnjičava.»Ima isti izraz lica kao ti«, rekao je, gledajući me na način koji nisam mogla odgonetnuti. »Mogu ti pomoći?«1RR

Na kraju sam ja nosila malog i držala Constance za ruku, a Mark je nosio kolica i držao Harrvja za ruku. Iz nekograzloga ni jedno od nas nije moglo govoriti, osim s djecom. A onda sam začula glasove na stubištu. Iza ugla su stajaladvojica policajaca i praznila ormar u hodniku. Susjedi su se žalili na smrad.»Ti odvedi djecu gore, a ja ću ovo srediti«, rekao je Mark tiho. Osjećala sam se kao Maria iz Moje pjesme moji snovikad su pjevali na koncertu i kad ona odvodi djecu u auto dok se kapetan Von Trapp suočava s Gestapom.Veselim, smirujućim šaptom vratila sam Pingua u video, natočila im u bočice sok od borovnice bez šećera i sjela napod izmeðu njih, čim su bili više nego zadovoljni.Onda se pojavio policajac stišćući putnu torbu koju sam prepoznala kao svoju. Rukavicama je iz džepa s patentnimzatvaračem izvukao plastičnu vrećicu iz koje se širio smrad krvava meso i rekao: »Je li ovo vaše, gospoðice? Bilo je uormaru u hodniku. Možemo li vam postaviti nekoliko pitanja?«Ustala sam, ostavljajući djecu da napeto zure u Pingua, kad se Mark pojavio na vratima.»Kao što sam rekao, ja sam odvjetnik«, rekao je ljubazno mladom policajcu dajući tek neznatno tonom glasa naslutiti»pa onda pazi što radiš«.

U tom je trenutku zazvonio telefon.»Da se ja javim, gospoðice«, pitao je jedan od policajaca sumnjičavo kao da sam trgovac ljudskim mesom. Nije mi bilojasno kako je krvavo meso dospjelo u moju torbu. Policajac je naslonio telefon na uho i na trenutak mu se na licuvidjelo kako ga je prošla jeza, a onda mi je dobacio telefon.»O, bok, zlato, tko je to? Imaš muškarca u kući?«I tad mi se upalila lampica. Tu sam torbu imala zadnji put kad sam išla mami i tati na objed.»Mama«, rekla sam, »jesi li mi nešto stavila u torbu kad sam zadnji put bila na objedu?«»Jesam, da, sad kad si spomenula. Dva filea. I nikad mi nisi rekla hvala. Stavila sam ih u džep sa zatvaračem. I reklasam Uni pa nisu baš tako jeftini ti filei.«»Zašto mi nisi rekla«, siktala sam.Helen FieldingNapokon sam uspjela prisiliti mamu, koja nije pokazala ni trunke kajanja, da sve prizna policajcu. Čak i tad su rekli dažele odnijeti file na analizu i da će me možda zadržati na ispitivanju, na što je Constance počela plakati pa sam jepodigla, a ona me zagrlila držeći mi se za vestu kao da će me sad otrgnuti od nje i baciti u medvjedu jamu.Mark se samo smijao, spustio ruku na policajčevo rame i rekao: »Ma dajte, dečki. To su samo dva filea koje joj je dalamajka. Siguran sam da imate pametnijeg posla.«Policajci su se pogledali i kimnuli, zatvorili blokove i stavili kacige na glavu. Onda je glavni rekao: »Dobro, gospoðiceJones, ubuduće pazite što vam mama stavlja u torbu. Hvala na pomoći, gospodine. Ugodno popodne. Doviðenja,gospoðice.«

Nastupila je stanka, a onda se Mark zagledao u rupu na zidu, kao da ne zna što bi i iznenada rekao: »Uživajte uPinguu« i odjurio niza stube za policajcima.Srijeda, 21. svibnjakg — 57,5, cuge — 3 (jako dobro), cigareta — 12 (odlično), kalorija 3.425 (od hrane), Garvjevih koraka naprijed urješavanju rupe u zidu — 0, pozitivnih mish o nabavci tkanine za namještaj za posebne prilike — 0.Jude je totalno pošašavila. Otišla sam k njoj i zatekla cijeli stan zasut časopisima za mladenke, uzorcima čipke,brošurama o pozlaćenim malinama, terinama i noževima za grapefruit, loncima od terakote obavijenih korovom islamom.»Hoću gurtu«, rekla je. »Ili se kaže jurta? Umjesto velikog šatora. To je kao oni šatori koje imaju nomadi uAfganistanu, s tepisima na podu, i hoću patinirane svjetiljke za eterična ulja.«»Sto ćeš obući?« pitala sam listajući slike tanušnih modela u izvezenim haljinama, s cvjetnim aranžmanima na glavi,razmišljajući bih li pozvala hitnu.

»Dala sam si šivati. Kod Abe Hamilton! Čipka, s velikim dekolteom.«»S kakvim dekolteom«, mrmljala je Shaz kao da će je ubiti. »Vidiš, to je debeli časopis.«»Molim«, pitala je Jude hladno. »S kakvim dekolteom«, objasnila sam. »Kao da pita s kakvim autom.«»Nije s kakvim autom nego kojim autom«, rekla je Shaz.»Cure«, rekla je Jude preljubaznim glasom, poput gimnastičke trenerice koja će nas prisiliti da u dresu stojimo uhodniku, »možemo li nastaviti?«Zanimljivo kako se to »mi« uvuklo. Odjednom to više nije bilo Judino vjenčanje nego naše vjenčanje i mi smo moraleobaviti sve one sulude poslove kao što je vezanje slame oko 150 patiniranih svjetiljaka za ulje, otići u toplice iprirediti joj djevojačku večer.»Mogu samo nešto reći«, pitala je Shaz.»Možeš«, odgovorila je Jude.»NE UDAJ SE ZA PODLOG RICHARDA. On je nepouzdan, sebičan, lijen, nevjeran jebivjetar koji je stigao ravno izpakla. Ako se udaš za njega, otet će ti pola novca i pobjeći s prvom fificom. Znam da postoje predbračni ugovori, aliipak...«Jude je potpuno utihnula. Odjednom mi je sinulo — kad sam osjetila cipelu na potkoljenici — ja sam trebala pomoćiShazzie.»Čujte ovo«, rekla sam glasom punim nade, čitajući iz Mladenkina vodiča za vjenčanje. »'Kum: mladoženja bi uidealnom slučaju morao izabrati uravnoteženu, odgovornu osobu...'«Pogledala sam oko sebe samozadovoljno, kao da potvrðujem Shazine riječi, ali je reakcija bila hladna. »Osim toga«,rekla je Shaz, »zar ne misliš da je vjenčanje prevelik pritisak na vezu? Nije baš bilo teško?«Jude je disala duboko kroz nos dok smo mi bile kao na žeravici.»A sad«, rekla je na kraju, hrabro se osmjehnuvši. »Zadaće djeveruša!«

Shaz je zapalila Silk Cut. »Što ćemo imati na sebi?«Helen Fielding»Da«, rekla je Jude pretjerano ushićeno. »Mislim da bi ih morali dati sašiti. I pogledajte ovo!« Bio je to članak podnaslovom »50 načina za štednju na Veliki dan«. »Za djeveruše može izvrsno poslužiti tkanina za namještaj!«Tkanina za namještaj?»Gle«, nastavila je Jude, »za popis gostiju kaže: ne morate pozivati nove partnere svojih gostiju. Ali čim sam ja tospomenula, ona je rekla: 'Ali mi ćemo tako rado doći.'«»Tko?« pitala sam.»Rebecca.«Pogledala sam Jude, zapanjena. Nije valjda. Nije valjda očekivala da ću koračati prema oltaru tapecirana poput kaučadok Mark Darcy sjedi s Rebeccom. Ili možda je?»Pa pozvali su me na vikend. Ne bih ja išla, naravno, ali mislim da je Rebecci bilo malo krivo što joj nisam prijerekla.«»Molim«, eksplodirala je Shazzer. »Pa ti pojma nemaš što znači riječ 'prijateljica'?! Bridget ti je, uz mene, najboljaprijateljica kojoj je Rebecca besramno otela Marka i umjesto da pokaže malo takta, ona sve pokušava usisati u svojuodvratnu društvenu mrežu kako bi ga tako splela da ne može nikad otići. A ti nisi izabrala stranu. To je glavniproblem u današnjem svijetu — sve se može oprostiti. Zlo mi je, Jude. Ako si takva prijateljica, nek te u Ikeinimzastorima do oltara prati Rebecca, a ne mi. Pa da vidimo kako će ti se to svidjeti. I možeš si ugurati tu svoju jurdu,gurdu, furdu znaš kamo!«I tako sad Sharon i ja ne razgovaramo s Jude. O, Bože. O, Bože.•»noDruštveni pakaoNedjelja, 22. lipnjakg — 58,5, cuge — 6 (mislim da to dugujem Constance), cigareta — 5 (jako dobro), kalorija — 2.455 (ali uglavnomprehrambenih proizvoda prekrivenih glazurom od naranče), odbjeglih domaćih životinja — 1, dječjih napada — 2Jučer je Constance slavila roðendan. Zakasnila sam jedan sat. Kroz Magdinu kuću probijala sam se prateći ciku kojaje dopirala iz vrta u kojemu se odigravao strašan, divlji pokolj: odrasli su lovili djecu, djeca zečeve, a iza ogradice ukutu bila su dva zeca, gerbil, ovca koja je izgledala bolesno i debela svinja.Zastala sam kod francuskih prozora, nervozno se ogledajući. Srce mi je poskočilo kad sam ga otkrila: stajao je sam utradicionalnoj »Mark Darcy« pozi za tulume, odsutan i dalek. Pogledao je prema vratima na kojima sam stajala, natrenutak smo jedno drugo zarobili pogledom, a onda mi je zbunjeno kimnuo i okrenuo pogled. Ugledala sam Rebeccukako čuči uz njega s Constance.

»Constance! Constance! Constance!«, gugutala je Rebecca mašući japanskom lepezom pred Constancinim licem našto se djevojčica namrštila i počela ljutito žmirkati.»Gle tko je došao«, rekla je Magda, saginjući se do Constance i pokazujući prema meni.Tajni osmijeh šuljao se Constancinim licem; i ona je odlučno krenula prema meni, doduše pomalo teturajući, i ostavilaRebeccu koja je glupo izgledala s lepezom. Sagnula sam se kadHelen Fieldingmi se približila, a ona me zagrlila i stisnula svoje malo vrelo lice uz moje.»Donijela si mi dar«, šapnula je.S olakšanjem sam primijetila da taj očit izraz ljubavi iz računa nije čuo nitko osim mene pa sam joj šapnula: »Možda.«»Gdje je?« »U mojoj torbi.« »Idemo po njega?«»Zar to nije slatko«, čula sam Rebeccu kako guguće pa sam podigla pogled i vidjela kako ona i Mark gledaju gdje meConstance vodi za ruku u hladovinu kuće.Bila sam prilično zadovoljna darom koji sam izabrala za Constance: paketić Minstrela i barbi-ružičastu baletnuhaljinicu sa širokom suknjicom od zlatne i ružičaste mreže koju sam pronašla nakon obilaska dviju Woolworthovihrobnih kuća. Jako joj se svidjela pa ju je — kao što bi i svaka druga žena — poželjela odmah obući.»Constance«, pitala sam je dok smo se zajedno divile haljinici, promatrajući je sa svih strana, »jesi li se razveselilameni ili daru?«Pogledala me ispod spuštenih obrva. »Daru.«»Dobro«, rekla sam.»Bridget?«»Da?«»Znaš, kod tebe doma.« »Da.«

»Zašto ti nemaš igračke?« »Jer se ja ne igram s takvim igračkama.« »Oh. A zašto nemaš sobu za igranje?« »Jer se jane igram na taj način.« »Zašto nemaš dečka?«Nisam mogla vjerovati. Tek sam se pojavila na roðendanu, a već mi drže predavanje o sretnim brakovima — i to netkotko je tek navršio tri godine.Uslijedio je dugačak, ozbiljan razgovor. Sjedile smo na stubama i razgovarale o tome kako smo svi mi različiti i kakosu neki1 r>z

ljudi samci, a onda sam začula neki zvuk, podigla pogled i ugledala Marka Darcyja kako nas gleda.»Ovaj, em, WC je, pretpostavljam, gore«, rekao je nezainteresirano. »Bok, Constance. Kako je Pingu?«»On nije pravi«, rekla je zureći u njega.»Točno, točno«, rekao je. »Oprosti. Baš sam glup i«, pogledao me ravno u oči, »lakovjeran. Sretan roðendan.« Onda jeprošao kraj nas i nije me ni poljubio u znak pozdrava niti bilo što drugo. »Lakovjeran«. Ne misli valjda da ga varam sa

zidarom Garvjem i tipom iz čistionice? Uostalom, mislila sam, baš me briga. Nije bitno. Sve je dobro, a ja sam gapotpuno prebo-ljela.»Izgledaš žalosno«, rekla je Constance. Na trenutak se zamislila, a onda uzela napola pocuclani Minstrel i gurnula miga u usta. Odlučile smo se vratiti u vrt i pohvaliti se baletnom haljinicom, ali je Constance odmah otela manijakalnaRebecca.»O gle, vila. Ti si vila? Kakva si ti vila? I gdje ti je štapić«, mljela je.»Krasan dar, Bridge«, rekla je Magda. »Što ćeš popiti? Poznaš Cosma, jelda?«»Da«, rekla sam, a srce mi je zastalo dok sam gledala treperavi podbradak golema bankara.»Onda, Bridget! Baš mi je drago da smo se sreli«, urlao je Cosmo odmjeravajući me podmuklo od glave do pete.»Kako posao?«»Sjajno«, lagala sam, s olakšanjem primijetivši da se nije odmah bacio na moj ljubavni život. Kako su se stvari samopromijenile! »Sad radim na televiziji.«»Na televiziji? Prekrasno! Baš prekrasno! Pred kamerom?«»Samo povremeno«, rekla sam nekako skromnim tonom koji je govorio da sam gotovo Cilla Black*, samo ne želim dato itko zna.»O! Slavni smo, ha? A«, zabrinuto se nagnuo naprijed, »jesi li riješila ostatak života?«Cilla Black (1943.) — popularna engleska pjevačica i zabavljačica iz Liver-poola, danas najpoznatija kao prezentericau emisiji »Sastanak naslijepo«.Helen FieldingNa nesreću, u tom je trenutku slučajno naišla Sharon. Zagledala se u Cosma kao Clint Eastvrood kad misli da ganetko pokušava prevariti.»Kakvo je to pitanje«, režala je.»Koje?« pitao je Cosmo, blijedo je gledajući, prestrašeno. »Jesi li riješila ostatak života? Što to točno znači?« »Pa,znaš... kad će se... znaš...«»Udati? Znači samo zato što njezin život nije isti kao tvoj, ti misliš da nije sreðen? A jesi li ti sredio ostatak svogživota, Cosmo? Kako ste ti i Woney?«»Pa... ja... ovaj«, uvrijedio se Cosmo i pocrvenio u licu.»O, oprosti. Očito smo na bolnom terenu. Hajde, Bridget, idemo prije nego što opet tako strašno pogriješim!«»Shazzer«, rekla sam kad smo se našle na sigurnoj udaljenosti.»Ma daj, molim te«, rekla je. »Sad je dosta. Ne može netko samo tako doći, držati ljudima predavanje i vrijeðatinjihov na-• čin života. Cosmo vjerojatno želi da Woney skine 25 kila i prestane se cijeli dan piskutavo cerekati, ali mito nismo znale kad smo ga upoznale i zaključile da nam je glavna dužnost meta ti mu soli na ranu«. U njezinim seočima pojavio zlokoban sjaj. »Ili bi možda morale«, rekla je, zgrabila me za ruku, promijenila smjer i krenula premaCosmu, ali smo se opet našli oči u oči s Markom, Rebeccom i Constance. O, Bože.»Što misliš tko je stariji — ja ili Mark?« pitala je Rebecca.»Mark«, rekla je Constance bezvoljno, gledajući s jedne strane na drugu kao da želi pobjeći.

»Što misliš tko je stariji — ja ili mama?« nastavila je Rebecca zaigrano.»Mama«, rekla je Constance nelojalno na što se Rebecca zvonko nasmijala.»Što misliš tko je stariji — ja ili Bridget?« pitala je Rebecca namignuvši mi.Constance me pogledala sumnjičavo dok joj se Rebecca unosila u lice. Brzo sam kimnula prema Rebecci.»Ti«, rekla je Constance.

Mark Darcy prasnuo je u smijeh.19R

»A da se igramo vile«, cvrkutala je Rebecca mijenjajući temu i pokušavajući uhvatiti Constance za ruku. »Ti živiš uvilinom dvorcu? A i Harrv je vila? Gdje su tvoje male prijateljice vile?«»Bridget«, rekla je Constance mirno me gledajući, »mislim da moraš ovoj gospoði reći da ja zapravo nisam vila.«Kad sam poslije to prepričavala Shaz, samo je tmurno rekla: »O, Bože, gle tko je ovdje.«Na drugoj strani vrta stajala je Jude, zračila u tirkiznoj haljini i razgovarala s Magdom, ali nije bilo Podlog Richarda.»Cure su tu«, rekla je Magda veselo. »Gle! Tamo su!«Shaz i ja mudro smo zurile u čaše kao da nismo ništa primijetile. Kad smo podigle pogled, Rebecca je jedrila premaJude i Magdi i mijaukala poput žene književnika u usponu koja je baš opazila Martina Amisa kako razgovara sGoreom Vidalom.»O, Jude, tako sam sretna zbog tebe. To je prekrasno«, mljela je.»Ne znam na čemu je, ali i ja bih malo«, mrmljala je Sharon.»O, ti i Jeremv morate doći. Ne, morate. Apsolutno morate«, nastavljala je Rebecca. »Pa dovedite ih! Ja obožavamdjecu! Drugi vikend u srpnju. Kod mojih roditelja u Gloucestershireu. Uživat će u bazenu. Dolazi hrpa divnih, divnihljudi! Louise Bar-ton-Foster, Woney i Cosmo...«, Snjeguljičina maćeha, Fred i Rosemary VVest i Kaligula — mislilasam da će i njih ubaciti.»... Jude i Richard, a i Mark će biti tamo, naravno, Giles i Nigel iz Markovog ureda...«Primijetila sam kako je Jude bacila pogled prema nama. »A Bridget i Sharon«, pitala je.»Molim«, pitala je Rebecca.»Pozvala si Bridget i Sharon?«»Oh«, činilo se da se Rebecca uzrujala. »Pa, nemam dovoljno soba, naravno, ali mislim da bismo mogli ureditikolibu«. Svi su zurili u nju. »Da, jesam!« Okretala se oko sebe kao luda. »O, tu ste vas dvije! Dolazite dvanaestog,jelda?«»Kamo?« pitala je Sharon.»U Gloucestershire.«»Nismo znale ništa o tome«, rekla je Sharon glasno.7 00Helen Fielding»Pa sad znate! Drugi vikend u srpnju. Imanje je odmah iza VVoodstocka. Ti si ondje već bila, Bridget?«»Jesam«, rekla sam i pocrvenjela prisjećajući se odvratnog vikenda.»Znači tako! Pa to je sjajno! I vi dolazite, pa Magda, pa...« »Em...«, počela sam.

»Rado ćemo doći«, rekla je Sharon odlučno, stajući mi na nogu.»Molim? Molim?« pitala sam kad je Rebecca odnjištala dalje.»Pa ići ćemo, naravno«, rekla je. »Nećeš joj samo tako dopustiti da ti otme sve prijatelje. Ona sve pokušava toljagomutjerati u nekakav smiješan krug odjednom nezaobilaznih Markovih polu-prijatelja koji spremno čekaju da njih dvojeupadnu meðu njih kao pčelinji kralj i kraljica.«»Bridget«, oglasio se snobovski glas. Okrenula sam se i ugledala prilično niskog muškarca žute kose, s naočalama.»Giles. Giles Bemvick. Radim s Markom. Sjećaš se? Puno si mi pomogla na telefonu one noći kad mi je žena reklada me ostavlja.«»O, da. Giles. Kako si«, pitala sam. »Kakva je situacija?«»Pa nije baš najbolja«, rekao je Giles. Sharon se povukla, a Giles se bacio na dugačak, detaljan i iscrpan opis raspadabraka.»Tako mi je dobro došao tvoj savjet«, rekao je gledajući me iskreno. »I kupio sam Muškarci su s Marsa, žene sVenere. Mislim da je jako, jako, jako dobra, makar nije, kako se čini, promijenila Veronikino mišljenje.«»Pa, više se bavi vezom nego rastavom«, rekla sam vjerna konceptu Marsa i Venere.»Jako točno, jako točno«, zaključio je Giles. »Reci, čitala si Možeš izliječiti život Louise Hay?«»Jesam«, odgovorila sam oduševljeno. Giles Benvvick doista je odlično poznavao svijet samopomoćnica, a ja sam bilatako sretna što sam mogla s njim raspraviti o nekim djelima, iako se malo oduljilo. Na kraju je došla Magda sConstance.»Giles, moraš doći i upoznati se s mojim prijateljem Co-smom«, rekla je, diskretno okrećući pogled prema meni.»Bridge, molim te, pričuvaj Constance na sekundu.«200

Kleknula sam kako bih mogla razgovarati s Constance koja je, kako se čini, bila zabrinuta zbog estetskog učinkačokoladnih mrlja na baletnoj haljinici. I kad smo se obje čvrsto uvjerile da su čokoladne mrlje na ružičastom jakolijep, neobičan i dobar dizajnerski potez, vratila se Magda: »Mislim da se dobri stari Giles malo zatreskao u tebe«,rekla je iskosa i odvela Constance kakati. Prije nego što sam stigla ustati, netko me udario po stražnjici.Okrenula sam se — misleći, priznajem, da je možda Mark Darcy — i ugledala Woneyna sina VVilliama i njegovaprijatelja kako se zlobno smiju.»Daj opet«, rekao je VVilliam, a njegov mali prijatelj ponovno je počeo udarati. Pokušala sam ustati, ali mi seVVilliam — kojemu je oko šest godina, no za svoju je dob velik — bacio na leða i obuhvatio me rukama oko vrata.»Prestani, VVilliam«, rekla sam pokušavajući biti stroga, ali je u tom trenutku nastala gužva na drugom kraju vrta.

Debela je svinja pobjegla, jurila gore-dolje i skvičala. Nastao je pravi metež dok su roditelji jurili za svojimpotomcima, ali VVilliam se još čvrsto držao za moja leða, a drugi me dječak i dalje udarao po stražnjici, smijući sekao da je iz Exorcista. Pokušala sam zbaciti VVilliama, ali je mali bio iznenaðujuće jak pa se uspio održati. Leða sume stvarno boljela.Onda je iznenada popustio stisak VVilliamovih ruku oko mojega vrata. Osjetila sam kako ga je nešto podiglo, a ondaje prestalo i udaranje. Na trenutak sam spustila glavu, pokušavajući udahnuti i doći k sebi. Kad sam se okrenula,ugledala sam Marka Darcyja kako se udaljava noseći ispod svake ruke jednog šestgodišnjaka koji se previjao.Na trenutak se cijela roðendanska proslava svela na lov na svinju, a Jeremv je naprašio čuvara zoološkog vrta. Markje, kad sam ga sljedeći put ugledala, bio u sakou i pozdravljao se s Magdom, na što je Rebecca jurnula pa se i onapočela pozdravljati. Brzo sam okrenula pogled na drugu stranu i trudila se ne razmišljati o tome. Onda mi je Markiznenada prišao.901Helen Fielding»Ovaj, idem ja sad, Bridget«, rekao je. Kunem se da sam primijetila kako mi je pogledao prema cicama. »Ne ostavljajkomade mesa u torbi, dobro?«»Neću«, rekla sam. Trenutak smo se samo gledali. »O, hvala ti, hvala ti za...«, kimnula sam prema mjestu na kojem sedogodio incident.»Nema na čemu«, rekao je nježno, »kad god poželiš da ti skinem dečka s vrata — zovi.« I kao na znak, pojavio seprokleti Giles Benvvick s dva pića u ruci.»O, ideš ti, stari«, pitao je. »Baš sam htio izvući iz Bridget još koji dobar savjet.«Mark nas je brzo pogledao, jedno pa drugo.»Siguran sam da ćeš biti u dobrim rukama«, rekao je naglo. »Vidimo se u ponedjeljak na poslu.«Jebi ga, jebi ga, jebi ga. Kako to da mi se svi upucavaju samo kad je Mark u blizini?»Na starom mučilištu, ha«, rekao je Giles, lupnuvši ga po leðima. »Hajde, hajde. Idi ti samo.«U glavi mi je brujalo dok je Giles bez prestanka ponavljao kako će mi poslati primjerak knjige Osjeti strah i ipak tonapravi. Jako ga je zanimalo hoćemo li Sharon i ja ići u Gloucester-shire dvanaestog. A činilo se da sunce zalazi; biloje mnogo plača i ponavljanja »dobit ćeš po guzi« na sve strane i činilo se da svi odlaze.»Bridget.« Jude. »Hoćeš doći u 192 na...«»Ne, nećemo«, odbrusila je Sharon. »Idemo na karmine.« To je bila laž jer je Sharon imala sudar sa Simonom. O,Bože. Prokleta Rebecca sve je uništila. Iako ne smijem zaboraviti da ne mogu optuživati druge, nego moram samapreuzeti odgovornost za sve što mi se dogaða.202

Utorak, 1. srpnjakg — 57,5 (djeluje!), Gav/jev napredak s rupom u zidu — 0

Mislim da sad to moram prihvatiti. Mark i Rebecca hodaju. I ja tu ništa ne mogu. Opet sam malo čitala Put kojimnitko ne putuje i shvatila da u životu ne možeš imati sve što poželiš. Nešto od onoga što želiš, ali ne sve. Ne računa seono što ti se dogaða u životu, nego kako ćeš odigrati karte koje si dobila. Neću razmišljati o prošlosti i nizu katastrofas muškarcima. Razmišljat ću o budućnosti. O, supač, telefon! Hura! Vidiš!Tom me nazvao da mi se izjada. Sto se činilo lijepim. Sve dok nije rekao: »O, kad smo već kod toga, večeras sam sreoDaniela Cleavera.«»Ma daj, gdje«, cvrkutala sam veselim glasom, ali s knedlom u grlu. Onda mi je sinulo da sam se promijenila i da seneugodnosti koje sam u prošlosti imala s dečkima — evo, nasumce ću navesti primjer: prošlo ljeto kad sam naDanielovom krovu našla golu ženu u vrijeme dok je navodno hodao sa mnom — nikad ne bi dogodile novoj meni. Pa

ipak nisam htjela da duh poniženja iz veze s Danielom uznemirujuće uzleti poput čudovišta iz Loch Nessa ili —erekcije.»U Groucho klubu«, rekao je Tom.»Razgovarao si s njim?«»Jesam.«»Što si mu rekao?« pitala sam oštro. Smisao je bivših u tome da ih tvoji prijatelji kažnjavaju i ignoriraju, a ne dapokušavaju biti dobri i s tobom i s njima, poput Tonvja i Cherie s Charle-som i Dianom.»Uf. Pa ne sjećam se više točno. Rekao sam, mm: 'Zašto si tako odvratan prema Bridget, a ona je tako dobra?'«Nešto u njegovom glasu podsjećalo je na papagaja i govorilo mi da možda baš i ne citira samoga sebe od riječi doriječi.»Dobro«, rekla sam. »Jako dobro.« Zastala sam, čvrsto odlučivši tu stati i promijeniti temu. Baš me briga što je Danielrekao.»I što je rekao?« prosiktala sam.Helen Fielding90d»Rekao je«, rekao je Tom i počeo se smijati. »Rekao je...«»Što?«»Rekao je...«, sad je već plakao od smijeha. »Što? Što? ŠTOOOOO?«»'Kako možeš hodati s nekim tko ne zna gdje je Njemačka?'« Nasmijala sam se kao hijena, kao kad čovjek čuje da muje umrla baka i misli da ga netko zafrkava. Onda me pogodila stvarnost. Zgrabila sam rub kuhinjskoga stola, dok mi jemozak ubrzano radio.»Bridge«, pitao je Tom. »Dobro si? Smijao sam se jer je to tako... tako glupo. Pa ti, naravno, znaš gdje je Njemačka...Bridge? Znaš?«»Znam«, slabašno sam prošaptala.Nastala je duga, mučna pauza dok sam pokušavala otkriti što se dogodilo, odnosno da me Daniel nogirao jer je mislio

da sam glupa.»I onda«, rekao je Tom veselo. »Gdje je... Njemačka?«»U Europi.«»Da, ali gdje u Europi.«Ma daj, ozbiljno. U današnje vrijeme ne moraš znati gdje je koja država jer je dosta kupiti avionsku kartu do tamo. Pane pitaju te u putničkoj agenciji iznad kojih zemalja želiš letjeti prije nego što ti izdaju kartu, jelda?»Reci otprilike.«»Paaa«, otezala sam pognute glave, leteći pogledom kroz sobu u potrazi za nekim atlasom koji bi bio pri ruci. »Kojesu države blizu Njemačke?« navaljivao je. Pažljivo sam razmislila. »Francuska.«»Francuska. Mhm. Znači Njemačka je 'blizu Francuske', jeli?«Nešto mi je u načinu na koji je Tom to rekao govorilo da sam napravila katastrofalnu pogrešku. Onda mi je sinulo daje Njemačka, naravno, povezana s istočnom Njemačkom i zato je vjerojatno mnogo bliže Maðarskoj, Rusiji ili Pragu.»Prag«, rekla sam. Na to je Tom prasnuo u smijeh.

»Uostalom, više nema opće kulture«, rekla sam ogorčeno. »Članci su dokazali da su mediji stvorili takvo more znanjada ne možemo imati isti odabir.«»Nema veze, Bridget«, rekao je Tom. »Bez brige. Hoćeš ići sutra u kino?«23.00. Da, sad ću jednostavno otići u kino i čitati knjige. Što je Daniel rekao ili što nije rekao, meni je potpunosvejedno.23.15. Kako se Daniel samo usudi ogovarati me uokolo! Kako je znao da ne znam gdje je Njemačka? Pa nikad joj senismo ni približili. Najdalje smo išli do Rutland Watera. Ha.23.20. Uostalom, ja sam baš dobra. Molim fino.23.30. Strašna sam. Glupa. Počet ću proučavati The Economist, ići na večernje tečajeve i čitati Novac Martina Amisa.23.35. Hahaha. Našla sam atlas.23.40. Ha! Evo ga. Sad ću nazvati gada.23.45. Baš sam okrenula Danielov broj.»Bridget?« pitao je prije nego što sam stigla bilo što reći. »Kako si znao da sam ja?«»Natprirodno šesto čulo«, otezao je zabavljajući se. »Čekaj.« Čula sam kako pali cigaretu. »Nastavi.« Duboko je

udahnuo. »Što«, mrmljala sam. »Reci mi gdje je Njemačka.«»Blizu Francuske«, rekla sam. »I blizu Nizozemske, Belgije, Poljske, Češkoslovačke, Švicarske, Austrije i Danske. Iima more.«»Koje more?«»Sjeverno.«»I?«Bijesno sam zurila u atlas. Nije pisalo niti jedno drugo more.»O. K«, rekao je. »Jedno more od dva — nije loše. I hoćeš doći do mene?«»Neću!« rekla sam. Ma molim te. Daniel je prešao sve granice. Neću se opet u sve to plesti.Helen Fielding

Of)ASubota, 12. srpnjakg — 130 (tako se osjećam u usporedbi s Rebeccom), br. bolova u leðima od divljeg spužvastog madraca — 9, br.misli koje obuhvaćaju Rebeccu i prirodne katastrofe, požare, poplave i profesionalne ubojice — mnogo, ahproporcionalnoRebeccina kuća, Gloucestershire. U odvratnoj kućici za goste. Zašto sam došla? Zašto? Zašto? Sharon i ja krenulesmo prilično kasno pa smo došle deset minuta prije večere. To baš nije dobro prošlo kod Rebecce koja je cvrkutala:»O, već smo se bojali da ste se izgubile!« Kao da slušam mamu ili Unu Alcon-burv.Odsjele smo u kućici za sluge, za koju sam mislila da je dobra jer nema opasnosti da ću na hodniku naletjeti naMarka, sve dok nismo došle do nje: obojena u zeleno, s krevetima od spužvastih madraca s uzglavljima iz Formike,oštro je odudarala od lijepe sobe slične hotelskoj s vlastitom kupaonicom, u kojoj sam bila prošli put.»Tipično za Rebeccu«, grmila je Sharon. »Samci su graðani drugog reda. Meći sol na ranu.«Na večeru smo se dovukle prekasno i osjećale se poput para nametljivih rastavljenih žena, jer smo se morale jako brzonašminkati. Od pogleda na grandioznu blagovaonicu zastao mi je, kao i uvijek, dah: golem kamin u dnu i dvadesetosoba oko starog hrastovog stola osvijetljenog srebrnim svijećnjacima i okićenog cvjetnim aranžmanima.Mark je sjedio na čelu stola, izmeðu Rebecce i Louise Bar-ton-Foster, duboko koncentriran na razgovor.Rebecca se pravila da ne vidi da smo ušle. Nemoćno smo zurile u stol dok Giles Benwick nije povikao: »Bridget!Ovamo!«Smještena sam izmeðu Gilesa i Magdina Teremvja koji je, kako se činilo, zaboravio da sam ikad izlazila s MarkomDarcy-jem pa je govorio: »I onda, čini se da se Darcy grebe oko tvoje prijateljice Rebecce. Smiješno, zato što je došlodo nekakve zbrke jer je neka Heather, prijateljica Barkv Thompson, bacila oko na jadnika.«

Jeremv očito nije bio svjestan činjenice da su Mark i Rebecca mogli sve čuti, ali ja sam bila. Pokušala sam seusredotočiti na razgovor i ne slušati njihov, jer su počeli o ljetovanju koje Rebecca u kolovozu organizira s Markom uvili u Toskani — kako se čini — na koje svi jednostavno moraju doći, osim naravno mene i Shaz.»Što je to, Rebecca«, zaurlao je neki grozni bukač kojega se jedva sjećam sa skijanja. Svi su pogledali prema kaminugdje je u obnovljeni obiteljski grb bio ugraviran moto Per Determinam ad Victoriam. Bilo je neobično što je grb ondjejer Rebeccina obitelj ne pripada aristokraciji, nego je nešto u tvrtki za nekretnine Knight, Frank i Rutlev.»Per Determinam ad Victoriam«, grmio je bukač. »Nemilo-srdnošću do pobjede. To vam je naša Rebecca.«Prolomio se grohot, a Shazzer i ja veselo smo se pogledale.

»To zapravo znači odlučnošću do pobjede«, rekla je Rebecca ledenim glasom. Bacila sam pogled na Marka, tračakosmijeha jednostavno je nestao iza njegove ruke.Nekako sam preživjela večeru, slušajući Gilesa kako vrlo sporo i analitički govori o svojoj ženi i pokušava miodvratiti misli od Markova dijela stola razmjenjujući sa mnom znanje iz savjetodavnih knjiga.Očajnički sam željela leći u krevet i pobjeći od cijele bolne noćne more, ali smo svi morali prijeći u veliku sobu naples.Počela sam pregledavati zbirku CD-a da ne gledam Rebeccu kako sporo vrti Marka po podiju, ovijajući mu ruke okovrata i gaðajući pogledom po sobi. Bilo mi je zlo, ali to nisam htjela pokazati.»Za Boga miloga, Bridget. Budi razumna«, rekla je Sharon uletjevši meðu CD-ove, maknuvši 'Jesus to a Child' istavljajući umjesto toga neki frenetičan garage acid miks. U jednom je koraku prešla podij, odvukla Marka od Rebeccei počela plesati s njim. Mark je zapravo bio jako zabavan, smijao se Shazzeri-nim pokušajima da ga ufura u trend.Rebecca je izgledala kao da je pojela tiramisu i izračunala kalorije.Odjednom me zgrabio Giles Bemvick i počeo me bacati tako divljački da sam uskoro letjela po cijeloj sobi, ukočenaosmijeha

Helen Fieldingna licu, dok mi je glava poskakivala gore-dolje kao lutki na napuhavanje koju netko ševi.Poslije toga doslovce ga više nisam mogla podnijeti.»Moram ići«, šapnula sam Gilesu.»Znam«, rekao je konspirativno. »Da te otpratim do kućice?«Uspjela sam ga zaustaviti i na kraju sam teturala po šljunku u salonkama Pied a Terre i sa zahvalnošću utonula čak i uovaj nemoguće neudoban krevet. Mark vjerojatno baš sad ide u krevet s Rebeccom. Da sam bar negdje drugdje. Bilogdje: na ljetnoj zabavi Rotarvja u Ketteringu, na jutarnjem sastanku »Uspravi se, Britanijo«, na fitnessu. Ali sve jemoja pogreška. Ja sam odlučila doći.Nedjelja, 13. srpnjakg — 140, cuge — 0, cigareta — 12 (sve potajno), ljudi spašenih iz vode — 1, ljudi koji nisu trebali biti spašeni izspomenute vode, nego ostavljeni u vodi da se naboraju — 1Čudan dan — za razmišljanje.Poslije doručka odlučila sam pobjeći i lutati oko ribnjaka koji je bio prilično lijep, s plitkim potočićima izmeðutravnatih obala i pod malim kamenim mostićima, okružen živicom i s poljima u pozadini. Sjela sam na kameni most igledala u potok razmišljajući kako je sve nebitno jer će uvijek postojati priroda, ali tad sam začula kako mi se izaživice približavaju glasovi.»... Najgori vozač na svijetu... mama ga stalno... ispravlja, ali... on nema pojma o vožnji. Izgubio je bonus prije 45godina i nikad ga nije vratio.« Mark. »Da sam ja na maminom mjestu, ja bih odbio sjesti s njim u auto, ali oni se ne

žele razdvajati. To je tako slatko.«»O! Ja to obožavam!« Rebecca. »Da sam ja udata za nekog koga stvarno volim, i ja bih htjela biti stalno s njim.«»Stvarno«, rekao je znatiželjno. I nastavio: »Mislim da kako si sve stariji... postaje opasno ako si dulje samac. To jeposebno

točno za žene: toliko se upletu u mrežu prijatelja da za muškarca u njihovom životu ima vrlo malo mjesta, emocionalnobaš koliko i u svemu drugome, jer su njihovi prijatelji i njihovo mišljenje glavna referenca.«»Slažem se. Ja, naravno, volim prijatelje, ali nisu na vrhu moje liste prioriteta.«Ma daj, nemoj, pomislila sam. Trenutak šutnje, a onda je Mark opet progovorio.»I ove gluposti s knjigama korisnih savjeta... sva ta mitska pravila ponašanja koja bi navodno ona morala slijediti. A tiznaš da svaki tvoj korak secira odbor prijateljica u skladu s nekim zapanjujućim arbitražnim zakonom koji su izmisliliBudizam danas, Venera i Budha su se poseksali i Kuran. Na kraju se osjećaš kao laboratorijski miš s uhom naleðima!«Uhvatila sam se za knjigu, a srce mi je lupalo. Pa nije valjda mislio da mu se to dogodilo sa mnom?Ali Rebecca je opet govorila. »Slažem se s tobom«, ushićeno je pretjerivala. »Ja za sve to nemam vremena. Akozaključim da nekoga volim, ništa mi ne može stati na put. Ništa. Ni prijatelji ni teorije. Jednostavno slijedim svojinstinkt i svoje srce«, rekla je, s novim budalastim osmijehom, kao mala cvjećarica, dijete prirode.»Zbog toga te poštujem«, rekao je Mark tiho. »Žena mora znati u što vjeruje jer kako inače može vjerovati u samusebe?«»A iznad svega mora vjerovati svojem muškarcu«, rekla je Rebecca opet drukčijim glasom, zvonkim i kontroliranim,poput umišljene glumice dok glumi Shakespearea.Onda je nastupila mučna tišina. Umirala sam, umirala zaleðena na mjestu, pretpostavljajući da se ljube.»Sve sam to, naravno, rekla Jude«, opet je počela Rebecca. »Bila je tako zabrinuta zbog onoga što su joj Bridget iSharon rekle zašto da se ne uda za Richarda — on je tako divan dečko — a ja sam jednostavno rekla: 'Jude, slušajsvoje srce.'«Zinula sam, tražeći smirenje u pčeli koja je zujala kraj mene. Mark sigurno nije slijepo vjerovao u ovo?»Daaa«, rekao je pun sumnje. »Pa nisam baš siguran...«Helen Fielding»Čini se da se Gilesu jako sviða Bridget«, ispalila je Rebecca, očito osjećajući da skreću s teme.Stanka. A onda je Mark rekao neobično visokim glasom. »Stvarno. I je li... je li uzajamno?«»O, pa znaš kakva je Bridget«, rekla je Rebecca živahno. »Pa Jude veli da je toliki dečki progone« — dobra stara Jude,počela sam razmišljati — »ali ona je tako sjebana da neće, kao što si ti rekao, da neće biti ni s jednim od njih.«»Stvarno«, uskočio je Mark. »Znači bilo je...«

»Mislim da je, znaš, ali ona je tako zarobljena svojim pravilima za ostvarivanje uspješne veze ili što god to bilo da jojnitko nije dovoljno dobar.«

Nije mi bilo jasno što se dogaða. Možda ga Rebecca pokušava uvjeriti da prestane osjećati grižnju savjesti zbog mene.»Stvarno?« opet je pitao Mark. »Znači nije...«»Gle, patkica! Gle, cijelo jato patkica! A tamo su mama i tata. O, kako savršen, savršen trenutak! Idemo pogledati!«I tako su otišli, a ja sam ostala bez daha, dok mi je mozak ubrzano radio.Poslije objeda bilo je kao u kotlu i svi su se utaborili pod drvetom na rubu jezera. Bila je to idilična, pastoralna scena:stari kameni most nad vodom, vrbe nadvijene nad travnate obale. Rebecca pobjednica. »O, kako je zabavno! Jelda?Jelda je zabavno?«Debeli Nigel iz Markovog ureda ludovao je želeći napucati loptu jednom od bukača dok mu je golem trbuh drhturio nažarkom suncu. Zaletio se, promašio i zaronio glavom u vodu, a iza njega je pljusnuo velik val.»To!« rekao je Mark smijući se. »Zapanjujuća nesposobnost.«»Prekrasno je, jelda«, rekla sam neodreðeno Shaz. »Čovjek bi očekivao da će lavovi leći s janjadi.«»Lavovi, Bridget?« pitao je Mark. Trgnula sam se. Sjedio je na suprotnoj strani i gledao me kroz prored meðu ljudima,podignuvši obrvu.»Kao u onom psalmu«, objasnila sam.om

»Točno«, rekao je. Primijetila sam poznati zafrkantski pogled. »A možda misliš na lavove u safari-parku?«Rebecca je odjednom skočila na noge. »Skočit ću s mostci!«Gledala je oko sebe puna očekivanja. Svi ostali bili su u kratkim hlačicama ili haljinicama, ali ona je bila gotovo gola— pokrivala ju je samo minimalistička smeða najlonska krpica s potpisom Calvina Kleina.»Zašto?« pitao je Mark.»Jer pet minuta nije bila u središtu svijeta«, uzdahnula je Sharon.»To smo radili dok smo bili mali! Božanstveno je!« »Ali voda je jako plitka«, rekao je Mark. To je bilo točno, iznadruba vode bilo je pola metra osušene zemlje.»Nije, nije. Ja sam jako dobra u tome, jako sam hrabra.«»Mislim da ne bi smjela to napraviti, Rebecca«, rekla je Jude.»Odlučila sam. Ja sam odlučna«, vragoljasto je treperila, navukla Pradine papuče u kojima se otklizala do mosta. Nasreću, na pozadinu joj se zalijepio komad blata i trave, što je popravilo dojam. Dok smo je gledali, skinula je papuče idržeći ih u ruci popela se na rub zidića.Mark je ustao, gledajući zabrinuto u vodu i most.»Rebecca«, rekao je. »Mislim da...«»Sve je u redu. Vjerujem u svoju procjenu«, rekla je vrckavo, zabacivši kosu. Zatim je pogledala gore, podignula ruke,napravila dramatsku pauzu i skočila.

Svi su zurili kad je pljusnula u vodu. Došao je trenutak kad se već morala pojaviti. Nije se pojavila. Mark je krenuoprema jezeru baš kad je vrišteći izronila.Probijao se prema njoj s još dva dečka. Potražila sam mobitel u torbi.Izvukli su je u plićak i na kraju je, nakon puno svijanja i cviljenja, Rebecca došepala na obalu, dok su je Mark i Nigelpodupirali. Bilo je očito da se nije dogodilo ništa strašno.Ustala sam i dodala joj svoj ručnik. »Da pozovem hitnu?« pitala sam u šali.»Da... da.«Helen FieldingSvi su se okupili zureći u ozlijeðenu nogu svoje domaćice. Mogla je pomicati prste, pomno i profesionalno nalakiraneRou-ge Noirom, tako da je to bila prava sreća.Na kraju sam dobila broj njezinog liječnika, zapisala broj sa sekretarice koji se može zvati kad nije dežuran, nazvala gai predala telefon Rebecci.Govorila je sporo i pomicala nogu prema njegovim uputama uz širok raspon vriskova, ali su na kraju zaključili da ništanije slomljeno pa ni iščašeno, samo malo natučeno.»Gdje je Benwick?« pitao je Nigel dok se brisao i velikim gutljajima ispijao ohlaðeno bijelo vino.»Da, gdje je Giles?« pitala je Louise Barton-Foster. »Nisam ga vidjela cijelo jutro.«»Idem ga potražiti«, rekla sam zahvalna što se mogu odmaknuti od mučnog pogleda na Marka koji je masirao nježanRebec-cin zglobić.Bilo je ugodno ući u hladno predvorje s prostranim stubama. Na mramornim podnožjima bio je niz kipova, podpopločen pješčanikom bio je prekriven orijentalnim tepisima, a iznad vrata bio je još jedan od golemih napadnihgrbova. Zastala sam na trenutak uživajući u miru. »Giles«, dozivala sam dok mi je glas odjekivao. »Giles?«

Nije bilo odgovora. Nisam imala pojma koja je njegova soba pa sam krenula veličanstvenim stubištem.»Giles!«Zavirila sam u jednu sobu i ugledala divovski krevet od izrezbarene orahovine. Cijela je soba bila crvena i s pogledomna prizor na jezeru. Crvena haljina koju je Rebecca nosila na večeri visila je preko zrcala. Pogledala sam krevet iosjetila težak udarac u želudac. Bokserice Newcastle Uniteda koje sam poklonila Marku za Valentinovo stajale suuredno složene na prekrivaču za krevet.Izjurila sam iz sobe i stala leðima naslonjena na vrata, nemirno dišući. Onda sam začula stenjanje. »Giles?« Ništa.»Giles? Ja sam, Bridget.« Opet se začulo stenjanje. Hodala sam duž hodnika. »Gdje si?«010

»Ovdje.«Gurnula sam vrata. Ova je soba bila kričavo zelena i odvratna, s golemim kvrgama od tamnog drvenog namještaja.Giles je ležao na leðima, glave okrenute na jednu stranu i tiho stenjao, a uz njega je stajao telefon podignute slušalice.

Sjela sam na krevet, a on je nakratko otvorio oči i onda ih opet zatvorio. Naočale su mu koso ležale na licu. Skinulasam ih.»Bridget.« Držao je bočicu s tabletama.Uzela sam mu ih. Temazepam.»Koliko si popio?« pitala sam uzevši ga za ruku.»Šest... ili četiri?«»Kad?«»Nedavno... oko... nedavno.«»Prisili se na povraćanje«, rekla sam razmišljajući kako pre-doziranima uvijek ispumpavaju želudac.Zajedno smo otišli do kupaonice. Iskreno, nije baš bilo privlačno, ali onda sam mu dala puno vode, a on se opet baciona krevet i počeo tiho jecati, držeći me za ruku. Nazvao je Veroniku, svoju ženu, govorio mi je to i stenjao dok sam gaja gladila po glavi. Potpuno se izgubio i izgubio je sve samopoštovanje moleći je da se vrati i tako uništio sav uzvišentrud protekla dva mjeseca. Na to je ona izjavila da definitivno želi rastavu, a on je bio očajan, u što sam se ja moglapotpuno uživjeti. Kao što sam mu i rekla, to je bilo dovoljno da bilo koga prisili na temazepam.Iz hodnika su se začuli koraci, zatim kucanje, a onda se Mark pojavio na vratima.»Možeš opet nazvati doktora?« pitala sam. »Što je popio?«»Temazepam, oko šest. Povraćao je.«Izišao je na hodnik. Čulo se još glasova. Čula sam Rebeccu kako govori: »O, za Boga miloga!« I Marka kako jepokušava smiriti, a zatim se nastavilo tiho mumljanje.»Jednostavno želim da sve prestane. Ne želim se ovako osjećati. Jednostavno želim da sve prestane«, stenjao je Giles.Helen Fielding»Ne, ne«, rekla sam. »Moraš imati nade i vjerovati da će sve ispasti dobro — pa onda i hoće.«Čulo se još koraka i glasova u kući. Zatim se pojavio Mark.Slabašno se nasmiješio. »Oprosti za ovo.« Onda se opet uozbiljio. »Bit će ti dobro, Giles. Ovdje si u dobrim rukama.Doktor stiže za petnaest minuta, ali je rekao da se ne moraš brinuti.«»Ti si dobro?« pitao me.Kimnula sam.»Bila si sjajna«, rekao je. »Mnogo privlačnija verzija Georgea Clooneva. Možeš ostati s njim dok liječnik ne doðe?«Kad je doktor napokon završio sa Gilesom, činilo se da je pola ljudi otišlo. Rebecca je u suzama sjedila uveličanstvenom holu držeći nogu na povišenom i razgovarala s Markom, dok je Shaz stajala na ulaznim vratima ipušila, a kraj nje su stajale spakirane obje naše torbe.»To je tako bezobzirno«, govorila je Rebecca. »Pokvarilo je cijeli vikend! Ljudi bi morali biti čvrsti i odlučni, to jetako... sebično, kao da samo on postoji. Nemoj samo šutiti. Ti ne misliš da sam u pravu?«»Mislim da bi o tome... morali razgovarati poslije«, rekao je Mark.Kad smo se Shaz i ja pozdravile i stavile torbe u auto, Mark je došao do nas.»Sjajno«, dreknuo je. »Oprosti. Bože, počinjem zvučati kao general. Ova je okolina počela djelovati na mene. Bila sisjajna tamo s... s... no s oboje.«

»Mark«, vikala je Rebecca. »Pao mi je štap.«»Aport«, rekla je Sharon.Na trenutak je preko Markova lica preletio tračak čistoga stida, a onda je došao k sebi i rekao: »Baš mi je drago štosam vas vidio, cure. Pazite kako vozite.«

Dok smo se vozile, Shaz se veselo cerekala pri pomisli da će Mark ostatak života morati trčkarati za Rebeccom,ispunjavati njezine naredbe i donositi joj štap poput šteneta, ali moje su se misli neprestano vrtjele oko razgovora kojisam načula iza živice.10.Mars i Venera u košu za smećePonedjeljak, 14. srpnjakg — 59, cuge — 4, cigareta — 12 (više nisu prioritet), kalorija 3.752 (uoči dijete), samopomoćnica odreðenih zabacanje u smeće — 478.00. U metežu. Nije valjda proučavanje samopomoćnica radi poboljšavanja veze uništilo cijelu vezu? Osjećam sekao da sam potpuno promašila svoju životnu zadaću. Ali ako sam išta naučila iz savjetodavnih knjiga, onda je to kakookrenuti leða prošlosti i krenuti dalje.Izbacit ću:Što žele muškarciKako muškarci razmišljaju i što osjećajuZašto muškarci misle da žele ono što misle da želePravilaZanemarivanje pravilaNe sad, ljubavi, gledam utakmicuKako potražiti i pronaći ljubav koju želiteKako bez traženja pronaći ljubav koju želiteKako otkriti da želite ljubav koju niste tražiliSretni samciKako prestati biti samacDa je Budha imao curuDa je Muhamed imao curuDa je Isus hodao s AfroditomIzgladnjeli put Bena Okrija(nije baš strogo priručnik za samopomoć, koliko znam, ali to sranje ionako neću pročitati).Helen FieldingDobro. Sve ide u smeće, plus još 32. O, Bože. Ne mogu baciti Najskrovitiji put i Kako izliječiti život. Gdje potražitiduhovno vodstvo u rješavanju problema suvremenog doba, ako ne u sa-mopomoćnicama? A da ih dam Oxfamu? Ne.Ne smijem drugim ljudima pokvariti odnose, a to se posebno odnosi na Treći svijet. Bilo bi gore od ponašanjaduhanskih divova.ProblemiRupa u zidu u stanu.Financije u minusu zbog druge hipoteke za rupu u zidu stana. Dečko izlazi s drugom curom.Ne razgovaram s najboljom prijateljicom jer ide na ljetovanje s

mojim dečkom i njegovom drugom curom. Radim u fušu, ali moram, jer moram otplatiti drugu hipoteku zarupu u zidu.Očajnički trebam dopust zbog dečka/prijatelja/rupe u zidu ili stanu i financijske krize, ali nemam s kim ići naljetovanje. Tom opet ide u San Francisco. Magda i Jeremv idu u Toskanu s Markom i jebenom Rebeccom, a kolikoznam, idu i Jude i Podli Richard. Shazzer izbjegava pitanje jer vjerojatno čeka hoće li Simon pristati na ljetovanje snjom u bračnom krevetu (koji nije kraći od 160), nadajući se da će se uvući u njezin.A nemam ni novca za ljetovanje zbog financijske krize i rupe u zidu.Ne. Neću popustiti. Previše sam se kolebala, i to zbog tuðih ideja. One sad odlaze. U koš. Za. Smeće. A ja ću. Stati.Na obje. Svoje. Noge.8.30. Stan je očišćen od knjiga za samopomoć. Osjećam se prazno i na duhovnoj pučini. Pa neka će mi informacijavaljda ostati u glavi?Duhovna načela koja sam skupila iz priručnika za samopomoć (neutemeljena na hodanju):1. važnost pozitivne misli: Emocionalna inteligencija, Emocionalno povjerenje, Najskrovitiji put, Kako se riješiticeluhta na bedrima za 30 dana, Evanðelje po Luki, 132. važnost opraštanja

3. važnost prepuštanja struji i instinktu, umjesto da se trudiš sve ugurati u kalup i organizirati

4. važnost povjerenja u sebe5. važnost iskrenosti6. važnost uživanja u sadašnjem trenutku, a ne u fantazijama ili tugovanju za nečim7. važnost neopsjednutosti samopomoćnicama.Rješenje je:1. misliti kako se super zabavljam sastavljanjem popisa problema i duhovnih rješenja, umjesto da unaprijed planirami...Fuuuj! Fuuuuj! Sad je 8.45! Propustit ću jutarnji sastanak i neću imati vremena za cappuccino.10.00. Na poslu. Hvala Bogu, uspjela sam popiti cappuccino koji će mi pomoći da se oporavim od pakla kupovanjacappucci-na dok kasnim. Čudno je kako čekanje u redu za cappuccino cijele londonske četvrti pretvara u ratom ilikomunizmom razorene gradove, u kojima ljudi satima strpljivo stoje u dugim redovima kao da čekaju kruh u Sarajevudok se drugi znoje, peku i ljute, lupajući metalnim lončićima punim splačina, a para šišti. To je čudno, jer ljudipokazuju sve manje i manje volje za čekanje bilo čega što bi već moralo biti pripremljeno, a onda na to pristaju zbogjedne stvari: kao da je okrutni suvremeni svijet jedino čemu možemo vjerovati i na što se možemo osloniti... Fuuuuj!10.30. Zahod. Na poslu. Richard Finch urlao je na mene: »Hajde, Bridget, ne srami se«, urlala su golema usta ispredsvih, žmirkajući i žvačući u već očitom postkokainskom ludilu. »Kad idete?«»E...«, rekla sam, nadajući se da ću poslije moći pitati Patchouli.

»Nemaš pojma o čemu govorim, je li? Doslovce nevjerojatno. Kad ideš na dopust? Ako to sad ne upišeš u tabelu,nećeš ići.«»O, mm, ja«, rekla sam živahno. »No charto, no departo.«Helen Fielding»Da, da, samo moram provjeriti datume«, rekla sam stišćući zube. Čim je sastanak završio, zatvorila sam se u zahodpopušiti cigaretu ohrabrenja. Nije bitno što sam jedina osoba u uredu koja ne ide na godišnji. Nije bitno. To ne značida me društvo odbacilo. Sigurno. U mojem svijetu sve je dobro. Čak i ako budem opet morala snimati prilog osurogatima.18.00. Dan mi se pretvorio u moru dok sam pokušavala nagovoriti žene da progovore o osjetljivim razmjenama ipresaðivanju jajašaca. Ne mogu se pomiriti s mišlju da se vratim ravno u zgradu. Večer je prekrasna, obasjana blagimsuncem. Možda odem u šetnju na Hampstead Heath.21.00. Nevjerojatno. Nevjerojatno. Evo, čim se prestaneš svim silama truditi da sve bude kako treba i čim se prepustišstruji na zenovski pozitivan način — rješenja se pojavljuju sama od sebe.Mirno sam šetala stazom prema vrhu Hampstead Heatha i razmišljala kako je London fantastičan u ljeto kad ljudimapopuste kočnice poslije posla i kad se razmile na suncu, kad mi je pogled pao na sretan par: ona leži na leðima, glavenaslonjene na njegov trbuh, a on se smiješi i gladi joj kosu dok razgovaraju. Učinili su mi se poznatima. Kad sam sepribližila, vidjela sam da su to Jude i Podli Richard.Sinulo mi je da ih još nikad nisam vidjela same — vjerojatno zato što oni i nisu sami kad sam ja ondje. Odjednom jeJude prasnula u smijeh zbog nečega što joj je Podli Richard rekao. Izgledala je stvarno sretno. Oklijevala sam, pitajućise da li da samo proðem ili da se vratim, a onda je Podli Richard rekao: »Bridget?«Zastala sam, smrznuta, a Jude je podigla glavu i ružno me pogledala.Podli Richard ustao je i obrisao travu s cipela.»Hej, Bridget, baš mi je drago što te vidim«, rekao je s osmijehom. Palo mi je na pamet da sam ga dosad uvijekpromatrala u situacijama u kojima se sve okretalo oko Jude i kad su sa mnom bili Shazzer i Tom, a on je biorazdražljiv i ljut.

»Idem skočiti po vino, a ti sjedni tu s Jude. Ma daj, pa neće te pojesti. Ne podnosi sir.«Kad je otišao, Jude se plaho nasmijala. »Nemoj misliti da mi je drago što te vidim.«»Ni meni baš nije drago«, rekla sam mrzovoljno.»I onda, hoćeš sjesti?«»Pa dobro«, rekla sam i kleknula na deku na što me ona snažno udarila u rame i skoro srušila. »Nedostajala si mi«,rekla je.»Šuuuu-ti«, rekla sam kutkom usana. Na trenutak sam pomislila da ću zaplakati.Jude mi se ispričala jer je bila tako nepažljiva u odnosu na problem s Rebeccom. Rekla je da ju je jednostavno ponijela

pomisao da je nekome drago što se udaje za Podlog Richarda. Na kraju ona i Podli Richard ne idu u Toskanu sMarkom i Rebeccom, makar su pozvani, jer je Podli Richard rekao kako ne želi da mu gospodari poremećenaspletkarica i kako bi mu bilo draže da nekamo odu sami. Osjetila sam neočekivanu simpatiju prema Podlom Richardu.

Ja sam rekla da mi je žao jer sam izgubila kompas zbog nečeg tako glupog kao što je cijela ta zbrka s Rebeccom.»Nije bilo glupo. Stvarno si bila povrijeðena«, rekla je Jude. A onda je rekla da odgaðaju vjenčanje jer se svezakompliciralo, ali ona ipak želi da joj ja i Shaz budemo djeveruše. »Ako hoćete«, rekla je sramežljivo. »Ali znam daga vi ne volite.«»Ti ga stvarno voliš?«»Da«, rekla je sretno. A onda se zabrinula. »Ali nisam sigurna da neću pogriješiti. Najskrovitiji put kaže da ljubav nijeosjećaj nego odluka. A Kako dobiti ljubav kakvu želiš kaže da nikad neće uspjeti veza s nekim tko sam ne zaraðujeza život, nego prihvaća pomoć roditelja, što znači da još nije prerezao pupčanu vrpcu.«Kroz glavu mi je prostrujila pjesma Nat King Colea koju je tata slušao u šupi. »The greatest thing... you'll ever learn...«»A mislim i da je ovisnik jer puši travu, a ovisnici se ne mogu vezati. Psihić mi veli...«»... is how to love and be loved in return.«Helen Fielding»... da se ne smijem vezati bar godinu dana jer sam ovisnica o hodanju«, pričala je Jude. »A ti i Shaz mislite da jesjeban. Bridge? Slušaš me?«»Da. Da. Oprosti. Ako ti je dobro, onda mislim da ne smiješ odustati.«»Točno«, rekao je Podli Richard, nadvijajući se nad nama poput Bakha s bocom chardonnava i dvije kutije Silk Cuta.Bilo mi je super s Jude i Podlim Richardom, a kad smo išli natrag, svi smo se ugurali u taksi. Čim sam došla doma,nazvala sam Shazzer i ispričala joj novosti.»O«, rekla je kad sam joj objasnila čudesno zenovsko djelovanje Struje. »M, Bridge?«»Molim?«»Hoćeš ići na ljetovanje?«»Mislila sam da nećeš ići sa mnom.«»Pa mislila sam da bih mogla pričekati dok...«»Dok?«»Ma nema veze. Ali ipak...« »Shaz«, bockala sam je.»Simon ide u Madrid u posjet curi koju je upoznao preko Interneta.«Bila sam rastrgana izmeðu sućuti prema Sharon, veselja jer imam s kim ići na ljetovanje i osjećaja neprikladnosti jernisam 1,95 visoki arhitekt, nego nešto što mu nije ni izbliza slično.»Fuuuuj. Čisti pashminizam. Na kraju će ispasti da je frajer«, rekla sam Shazzie da joj bude lakše.»Čuj«, rekla je bezbrižno, nakon stanke u kojoj su kroz telefonsku slušalicu dopirale bolne vibracije, »našla samfantastičnu ponudu za letove do Tajlanda za samo 249 funti pa možemo otići na Koh Samui i živjeti kao hipiji, za što

nećemo skoro ništa potrošiti!«»Hura«, viknula sam. »Tajland! I možemo proučavati budizam i doživjeti duhovno pročišćenje.«»Da«, rekla je Sharon. »Da! I nećemo imati nikakve veze s PROKLETIM MUŠKARCIMA.«Eto, vidiš... O, telefon. Možda je Mark Darcy!ooo

Ponoć. Nazvao je Daniel i zvučao drukčije nego inače, iako je, očito, opet bio pijan. Veli da je stvarno u komi jer je naposlu sve krenulo nizbrdo i da mu je žao zbog Njemačke. Prihvaća činjenicu da mi zemljopis zapravo dobro ide i pitahoću li s njim na večeru u petak. Hoće samo razgovarati. Pa sam pristala. Baš dobro. Zašto ne bih bila Danielovaprijateljica u trenutku kad su mu potrebni prijatelji? Ne smijemo biti uvrijeðeni, jer nas to samo sputava, moramoopraštati.Eto, tako je i s fude i Podlim Richardom — ljudi se mogu promijeniti, a ja sam nekad stvarno bila luda za njim.I sad sam tako sama.I u pitanju je samo večera.Ali mi ne pada na pamet spavati s njim.Petak, 18. srpnjakg — 57,5 (sjajan znak), pokušaja kupovine kondoma — 84, kupljenih kondoma — 36, kupljenih upotrebljivihkondoma — 12 (to bi moralo biti i više nego dosta, mislim. Posebno zato što ih ne namjeravam upotrijebiti.)14.00. Izići ću u vrijeme pauze kupiti kondome. Neću spavati s Danielom. Samo se hoću osigurati.15.00. Lov na kondome ispao je totalna katastrofa. Najprije sam uživala u iznenadnom osjećaju da sam potrošačkondoma. Kad mi je seksualni život na nuli, uvijek se ražalostim čim proðem pokraj polica s kondomima, jer mi jeuskraćena cijela jedna strana života. A kad sam došla do pulta, našla sam se pred zbunjujućim izborom različitihvrsta: Ultra Safe »za posebnu osjetljivost«, Varietv Pack »za dodatni izbor« (primamljiva reklama a la Kellogg), Ultra

Fine »premazano spermicidom«, Gossamer »premazano blagim ovlaživačem bez« (i sad dolazi odurno odbojna riječ)»spermicida«, Natural »za poseban osjećaj udobnosti« (znači li to veći — a što ako ispadne prevelik?).Helen FieldingBijesno sam zurila gledajući ispod trepavica u široku lepezu kondoma. Svi mi hoćemo posebnu osjetljivost i posebanosjećaj udobnosti i ultra fino pa zašto onda moramo birati izmeðu toga?»Izvolite«, rekao je znatiželjni apotekar stručno se smijuljeći. Pa nisam valjda mogla reći da trebam kondome. To bibilo kao da najavim »danas ću se seksati« ili kao da trudnice s velikim trbuhom hodaju okolo i govore »pogledajte, jasam to radila«. Nevjerojatno mi je da industrija kondoma ovisi o tome hoće li ljudi priznati da to neprestano rade (svi

osim mene) ili će se i dalje pretvarati da nemaju nikakve veze s tim, što je u našoj zemlji sigurno normalnije.Ma. Kupila sam samo asepsol.18.10. Živčana, jer sam se zadržala na poslu do šest i sad je apoteka zatvorena, a ja nemam kondome. Znam: idem uTesco Metro. Sigurno ih imaju jer je to trgovina smišljena za impulzivne samce.Šuljala sam se gore-dolje uz police s pastama za zube. I ništa. Na kraju sam, u očaju, stala kraj žene koja je izgledalakao nadzornica i šapnula, trudeći se da zvuči kao da smo stari kompići, i uz to se još vragoljasto nacerila podignvšiobrvu: »Gdje su vam kondomi?«»Naručili smo ih«, rekla je obzirno. »Možda doðu za koji tjedan.«»I baš ja od toga imam koristi!« htjela sam povikati. »A što večeras?« Iako sigurno neću s njim spavati.Ha. I to ti je moderna, urbana trgovina smišljena za samce. Hmf.19.00. Jednostavno sam otišla u smrdljivi, skupi dućan iza ugla. Kondomi su stajali iza pulta uz cigarete i seksi čarape,ali sam odustala jer mi je sve to bilo previše otrcano. Želim kupiti kondom u ugodnoj, čistoj okolini, kakva je, recimo,u Bootsu. I oni imaju neobičan izbor. Samo Premium Quality sa spremnikom.

19.15. Sinulo mi je. Idem na benzinsku, stat ću u red i potajno gledati kondome, a onda... Pa neću valjda popustitizastarjelom muškom stereotipu i osjećati se napasnom ili kurvinski jer nosim kondome. Sve čiste djevojke imajukondome. To je pitanje higijene.19.30. Lalala. Jesam. Bilo je lako. Na kraju sam uspjela zgrabiti dva paketa: jedan Varietv Pack (začin života) i jedanpoboljšani Ultra Light od lateksa s nabranim završetkom za još bolji osjećaj. Prodavač se iznenadio izborom ikoličinom kondoma, ali me ipak gledao s neobičnim poštovanjem: valjda je mislio da predajem biologiju ili neštoslično pa kupujem kondome za po-duku školske djece u razvoju.19.40. Zapanjili su me otvoreni crteži na uputama. Uznemirilo me jer me nisu podsjetili na Daniela, nego na MarkaDarcyja. Hmmm. Hmmmm.19.50. Kladim se da im je teško odlučiti koju će veličinu prikazati na crtežima, da se netko ne bi pokunjio a netkodrugi postao prearogantan. Varietv Pack je čista ludnica. »Obojeni kondomi u živim bojama za dodatnu zabavu.«Dodatna zabava? Odjednom mi je pala na pamet slika parova sa živo obojenim krutim dijelovima tijela i papirnatimšeširićima kako se smiju grlenim, seksi smijehom i gaðaju balonima. Mislim da ću ludi Varietv Pack baciti u smeće.Idem se sad spremati. O, Bože, telefon.20.15. K vragu. Tom je cvilio da je izgubio mobitel pa misli da ga je ostavio kod mene. Morala sam ga tražitiposvuda, makar je već bilo jako kasno, ali ga nisam mogla naći pa sam posumnjala da sam ga možda bacila sknjigama za samopomoć i novinama.

»Možeš potražiti?« pitao je strogo. »Jako kasnim. Mogu to napraviti sutra?« »A što ako isprazne kante? Kad dolaze?«Helen Fielding»Sutra ujutro«, rekla sam pokunjeno i ogorčeno. »Ali to su ti oni veliki kontejneri za smeće, a ja ne znam u koji supali.«Na kraju sam navukla dugu kožnu jaknu na grudnjak i gaćice i izišla van čekati dok Tom ne nazove pa da vidim ukojoj je kanti. Stajala sam na zidiću i gledala u kante kad je poznati glas rekao: »Bok.«Okrenula sam se — Mark Darcy.Pogledao me i primijetio da stojim u — na sreću skladno odabranom — donjem rublju. »Sto radiš?« pitao je.»Čekam da mi zazvoni kanta za smeće«, odgovorila sam ponosno, navlačeći jaknu.»Aha«, zastao je. »A već dugo... čekaš?«»Ne«, rekla sam puna obzira. »Normalno.«Baš tad je počelo zvoniti iz jednog kontejnera. »A, to je za mene«, rekla sam i pokušala dohvatiti.»Molim, dozvoli«, rekao je Mark, spustio aktovku, skočio na zid, prilično spretno, posegnuo u kontejner i izvukaotelefon.»Telefon Bridget Jones«, javio se. »Da, naravno, odmah ću vam je dati.«

Pružio mi je telefon. »Za tebe.«»Tko je to«, siktao je Tom, histerično i uzbuðeno. »Tako seksi glas... tko je to?«Spustila sam ruku na mikrofon. »Hvala«, rekla sam Marku Darcyju koji je podignuo nekoliko samopomoćnica izkontejnera i začuðeno ih gledao.»Nema na čemu«, rekao je vraćajući knjige. »Em...«, zastao je gledajući moju kožnu jaknu.»Molim«, rekla sam dok mi je srce užurbano lupalo.»O, ništa, em, samo sam, m, ovaj, baš te lijepo vidjeti«. Oklijevao je. »Pa... drago mi je da smo se opet sreli.« Onda sepokušao nasmiješiti, okrenuo se i krenuo dalje.»Tom, nazvat ću te poslije«, rekla sam mobitelu iz kojega je dopirao buran prosvjed. Srce mi je divlje lupalo. Po svimpravilima ponašanja u vezi morala bih ga pustiti, ali razmišljala sam o razgovoru koji sam načula iza živice. »Mark?«OOA

Okrenuo se pun emocija. Na trenutak smo samo zurili jedno u drugo.»Hej! Bridge! I ti misliš na večeru ići bez suknje?« Daniel je došao prerano i prilazio mi se leða. Vidjela sam Markakako ga gleda. Dugo i bolno me pogledao, okrenuo se na peti i otišao.23.00. Daniel nije primijetio Marka — na sreću i na nesreću, jer s jedne strane nisam morala objašnjavati što on ovdjeradi, ali s druge nisam mogla objasniti zašto su mi se osjećaji tako uzburkali. Čim smo ušli u stan, Daniel me pokušaopoljubiti. Bilo mi je jako čudno što to nisam htjela, a prošle sam godine to tako očajnički željela i stalno sam se pitalazašto me ne ljubi.»Dobro, dobro«, rekao je, pružajući ruke i dlanove prema meni. »Nema problema.« Natočio nam je čašu vina i sjeo na

kauč, ispružio noge — jako seksi u trapericama. »Čuj, znam da sam te povrijedio, oprosti. Znam da sad osjećašodbojnost, ali ja sam se promijenio. Stvarno jesam. Doði, sjedni.«»Idem se obući.«»Ne, nemoj. Doði«, rekao je, lupkajući po kauču. »Doði, Bridge. Neću te ni prstom dodirnuti, obećajem.«Sjela sam oprezno, ogrnuvši se jaknom i ukočeno sklopivši ruke na koljenu.»Ma daj«, rekao je. »Evo, popij malo i opusti se.«Nježno me zagrlio.»Stalno me progoni kako sam se prema tebi ponašao. Neoprostivo.« Bilo je tako lijepo osjećati nečiji zagrljaj.»Jonesica«, nježno je šaptao. »Moja mala Jonesica.«Privukao me k sebi pa sam mu naslonila glavu na grudi. »Nisi to zaslužila.« Zapljusnuo me stari poznati miris. »Evo.Samo ćemo se malo maziti. Sad si dobro.«Gladio me po kosi, vratu, leðima, počeo mi skidati jaknu s ramena, rukom je posegnuo dolje i jednim potezomotkopčao grudnjak.»Prestani«, viknula sam pokušavajući se opet ogrnuti. »Molim te, Daniel.« Gotovo sam prasnula u smijeh. Odjednomsam mu ugledala lice. Nije se smijao.Helen Fielding»Zašto«, rekao je, opet mi grubo povukavši jaknu s ramena. »Zašto ne? Daj.«»Ne«, rekla sam. »Daniel, idemo samo na večeru. Neću se ljubiti s tobom.«Pognuo je glavu, nemirno dišući, a onda se uspravio, nagnuo glavu natrag i zažmirio.Ustala sam, ogrnula se i otišla do stola. Kad sam se okrenula, Daniel je pridržavao glavu rukama. Shvatila sam da jeca.»Oprosti, Bridge. Degradiran sam. Perpetua je dobila moj posao. Osjećam se suvišnim, a sad me ni ti nećeš. Niti jedname cura neće htjeti. Nitko ne želi muškarca moje dobi bez karijere.«Zapanjeno sam zurila u njega. »A kako sam se ja osjećala prošle godine? Kad sam bila na dnu u onom uredu i kad sime ti zafrkavao i prisilio me da se osjećam polovno?«»Polovno, Bridge?«Htjela sam mu objasniti cijelu polovnu teoriju, ali zbog nečega sam zaključila da se jednostavno ne isplati.»Mislim da bi sad najbolje bilo da odeš«, rekla sam. »Ma daj, Bridge.« »Jednostavno otiði«, rekla sam.Hmm. Ma nema veze. Jednostavno ću se od svega distancirati. Drago mi je da putujem. U Tajlandu ću moćiosloboditi glavu od svih muških pitanja i posvetiti se sebi.228

Subota, 19. srpnjakg — 58,5, (Zaštol Baš danas kad idem kupovati bikini, zašto1), zbrkanih misli o Danielu: previše, bikini-gaćica ukoje sam stala — 1, bikini-grudnjaka u koje stanem — pola, zločestih misli o princu VVilliamu — 22, rečenica »Princ

VVilham i njegova ljupka pratilja gospoðica Bridget Jones na Ascotu« ispisanih na časopisu Hello! — 7

18.30. Sranje, sranje, sranje. Cijeli sam dan provela u garderobama na Oxford Streetu pokušavajući ugurati grudi ugrudnjake krojene za žene kojima stoje u sredini jedna preko druge ili ispod ruke, pod jakim svjetlom garderobe ispodkojega sam izgledala kao frittata u River Cafeu. Očito rješenje je u jednodjel-nom, ali onda ću se vratiti mekana trbuhakoji će svojom bjelinom upadati u oko u usporedbi s ostatkom mojega tijela.Program hitne bikini-dijete: 1 tjedanNedjelja, 20. srpnja 58,5Ponedjeljak, 21. srpnja 58Utorak, 22. srpnja 57,5Srijeda, 23. srpnja 57Četvrtak, 24. srpnja 56,5Petak, 25. srpnja 56Subota, 26. srpnja 55,5Hura! Za tjedan dana dostići ću skoro željenu težinu, a onda ću, uz tako pripremljenu tjelesnu masu, samo moratipromijeniti sastav tkiva i rasporediti mast vježbom.Jebi ga. Nikad mi neće uspjeti. Sobu, a vjerojatno i krevet, dijelim sa Shaz. Umjesto toga usredotočit ću se naduhovnost. Uostalom, Jude i Shaz uskoro dolaze. Hura!Ponoć. Krasna večer. Baš je lijepo opet se družiti s curama, makar se Shaz ufurala u takvu groznicu zgražanja nadDanie-lom da sam je zaustaviti mogla jedino da pozovem policiju i dam ga uhititi zbog silovanja.Helen Fielding»Suvišnim? Vidiš«, mljela je. »Daniel je apsolutni arhetip fin-de-millenium muškarca. Postaje mu jasno da su ženeviša rasa. Jasno mu je da nema nikakvu ulogu niti funkciju i što mu preostaje? Okreće se nasilju.«»Pa samo ju je pokušao poljubiti«, rekla je Jude blago, prelistavajući stranice časopisa Koji markizet odabrati.»Pa to je ono najhitnije. Ima prokletu sreću da joj nije uletio u banku u kostimu Urbanog ratnika i pobio 17 ljudistrojnicom.«Baš tad je zazvonio telefon. Tom. Nije, začudo, nazvao da mi se zahvali što sam mu poslala mobić poslije svih onihnevolja koje je odurna sprava izazvala, nego je trebao mamin broj telefona. Tom se, čini se, jako sprijateljio s mamom,doživljava je, pretpostavljam, kao kič u stilu Judy Garland/Ivana Trump (što je čudno jer mi je mama još prošle godinedržala predavanja o tome kako je homoseksualizam »obična lijenost, zlato, oni se jednostavno ne žele zamaratiodnosima sa suprotnim spolom« — ali to je bilo prošle godine). Odjednom sam se prepala da će Tom zamoliti mamuneka mu otpjeva »Non, je ne regrette rien« u haljini sa šljokicama u klubu koji se zove Pumpa što bi ona — naivno, aliegomanijački — prihvatila misleći da to ima neke veze sa starim mlinovima u Cotsvroldu.»Sto će ti«, pitala sam sumnjičavo.»Zar ona nije učlanjena u klub ljubitelja knjige?«»Ne znam. Sve je moguće. Zašto?«»Jerome osjeća da su njegove pjesme gotove pa mu tražim mogućnosti za nastup u klubovima ljubitelja knjige. Prošli

tjedan je nastupio u Stoke Newingtonu i bilo je guba.«»Guba?« rekla sam pokazujući Jude i Sharon grimasu kao da ću povratiti. Na kraju sam Tomu dala broj unatočsumnjama, a mislim da će i mami trebati druga zabava sad kad je VVellington otišao.»Kakvi su to klubovi ljubitelja knjige?« pitala sam kad sam spustila slušalicu. »Da li se to meni čini ili su stvarnoizronili niotkuda? Moramo se učlaniti u neki ili za to moraš biti u sretnom braku?«

»Moraš biti u sretnom braku«, zaključila je Sharon. »Zato što se boje da bi im se mozgovi osušili od patrijarhatskihzahtjeva... O, Bože, gle princa VVilliama.«»Daj da vidim«, prekinula ju je Jude, otimajući joj Hello! s fotografijom kraljevskog balavca. Trudila sam se da ga i jane otmem. Iako bih se, očito, željela diviti što većem broju slika princa VVilliama, po mogućnosti u raznolikojodjeći, shvaćam da je to nametljivo i pogrešno. Ne mogu, ipak, zanemariti dojam da se u mladoj kraljevskoj glavibude velike misli i osjećam da će se, kad sazri, izdignuti poput drevnog viteza Okruglog stola, zamahnuti mačem istvoriti novi poredak u kojemu će predsjednik Clinton i Tonv Blair izgledati kao staromodna stara gospoda.»Sto misliš koliko mlado je premlado?« pitala je Jude zaneseno.»Premlado da ti bude zakoniti sin«, rekla je Shaz kao da je to već dio zakona, koji, kad bolje razmislim, ovisi o tomekoliko imaš godina. A onda je opet zazvonio telefon.»O, bok, zlato, pogodi što je novo?« Mama. »Tvoj prijatelj Tom — znaš onaj homić — e, on dovodi pjesnika koji ćenam čitati u klubu ljubitelja knjige Lifeboat! Čitat će nam ljubavne pjesme. Poput lorda Bvrona! Baš zabavno, jelda?«

»M... da?« koprcala sam se.»To zapravo nije ništa posebno«, frknula je živahno. »Često imamo goste.«»Ozbiljno? Tko je bio?«»O, puno njih, zlato. Pennv je jako dobra sa Salmanom Ru-shdiem. Uostalom, i ti ćeš doći, može?« »Kad je to?«»Drugi petak. Una i ja pripremamo tople vol-au-vente s usitnjenom piletinom.«Odjednom me obuzeo strah. »Dolaze i admiral i Elaine Darcy?«»Bože! Dečkima ulaz zabranjen, ludice. Elaine dolazi, ali dečki će doći poslije.«»Sigurna si da će Jeromeove pjesme biti...«231Helen Fielding»Bridget. Ne znam što želiš reći. Nismo se mi jučer rodili, znaš. A smisao je književnosti u slobodnom izražavanju. O,a mislim da će i Mark doći poslije. Sastavlja Malcolmovu oporuku... nikad se ne zna!«Petak, 1. kolovozakg — 58,5 (totalna propast bikini-dijete), cigareta — 19 (pomoć u dijeti), kalorija — 625 (nije prekasno, sigurno)18.30. Grr. Grrr. Sutra putujem u Tajland, ništa još nije spakirano, a nisam ni shvatila da je »drugi petak« u klubuljubitelja knjige — danas. Stvarno mi se ne vozi do Grafton Undervraoda. Pakleno vruća večer, a Jude i Shaz idu na

super tulum u River Cafe. Iako je, očito, jako bitno poduprijeti mamu, Tomov ljubavni život, umjetnost i si. Poštujemsebe poštujući druge. A nije ni bitno što ću sutra u avionu biti umorna, jer idem na ljetovanje. Sigurno pripreme zaput neće trajati tako dugo jer mi treba samo ljetna garderoba (samo nekoliko bodija i sarong), a pakiranje se uvijekrastegne da se ispuni preostalo vrijeme pa je najbolje vrijeme iskoristiti tako da bude što manje preostalog vremena.Da! Eto vidiš! Zato ću napraviti sve!Ponoć. Maloprije sam se vratila. Došla sam jako kasno zbog poznatog debakla kod putokaza (da danas izbije rat,sigurno bi bilo najbolje zbuniti Nijemce tako da se ostave putokazi). Mama me pozdravila u čudnom smeðembaršunastom kaftanu za koji je, sigurna sam, mislila da odgovara književnosti.»A Salman je još vani?« pitala sam, dok se ona zgražala jer sam zakasnila.»Vol-au-venti su s piletinom«, rekla je vodeći me kroz francuska vrata s valovitim staklom u salon u kojemu samiznad lažnoga kamina najprije primijetila upadljiv novi »obiteljski grb« na kojemu je pisalo Hakuna Matata.»Psst«, rekla je Una, oduševljeno podižući prst.232

Napuhani Jerome, s naušnicom u bradavici koja se jasno vidjela kroz crni prsluk, stajao je pred kristalnom zbirkomratoborno urličući: »Gledam u njegov čvrsti, tvrdi, kruti ud. Gledam ga, želim, grabim«, u polukrugu zgroženih damaiz kluba ljubitelja knjige Lifeboat koje su, odjevene u klasične kostimiće, sjedile na replikama regencv stolaca. Nadrugoj strani sobe ugledala sam Markovu mamu, Elaine, čiji je izraz lica pokazivao da se potajno zabavlja.»Želim«, nastavio je urlati Jerome. »Grabim njegov tvrdi, dlakavi, kruti. Moram ga imati. Moram ga. Imati. Gutati...«»Eto! Mislim da je to bilo apsolutno očaravajuće«, rekla je mama skočivši na noge. »Je li netko za vol-au-vent?«Divan je način na koji svijet dama iz srednje klase uspijeva sve izgladiti i prilagoditi sebi, pretvoriti sve zbrke ikomplikacije ovoga svijeta u prekrasnu, sigurnu maminu oazu, baš kao što sredstvo za čišćenje zahoda sve pretvara uružičastu masu.»O, obožavam izgovorenu i pisanu riječ! Osjećam se tako slobodnom«, u zanosu je govorila Una obraćajući seElaine, dok su Pennv Husbands-Bosworth i Mavis Enderburv o napuhanom Jeromeu govorile kao da je T. S. Eliot.»Ali nisam završio«, cvilio je Jerome. »Još sam htio govoriti Jaka promatranja i Šuplje rupe.«A onda se začula grmljavina.»Ako uščuvaš glavu dok je drugi gube i misle čak da ti si za to kriv.« Tata i admiral Darcy. Drveni. O, Bože. Kad godvidim tatu ovih dana, čini mi se da je totalno nacvrcan i da smo u čudnoj situaciji zamijenjenih uloga.»Ako vjeruješ u se, dok druge sumnje dube", mukao je admiral Darcy, gotovo u suzama i bacio se na stolac,

ostavljajući bez daha okupljene dame.»a ti ih shvaćaš«, dodao je tata, gotovo u suzama, oslanjajući se na admirala.Pijani duet nastavio je recitirati cijeli »Ako« Rudvarda Ki-plinga u maniri sir Laurencea Oliviera i Johna Gielguda, doksu mama i napuhani Jerome bjesnjeli i siktali.Helen Fietdlng»Tipično, tipično, tipično«, siktala je mama dok se admiral Darcy na koljenima udarao u grudi recitirao: »A kad ti lažu,da ne vraćaš laž za laž.«»To je zastarjeli, kolonijalistički nepravilan stih«, siktao je Jerome.

»Ako možeš srce, živce, mišićje i žile.«»Pa čak ima i jebenu rimu«, opet je prosiktao Jerome.»Jerome, tu riječ neću ni čuti pod svojim krovom«, opet je prosiktala mama.»Napreci da ti služe, kad ih nema već«, rekao je tata, a onda se bacio na zgužvani tepih pretvarajući se da je mrtav.»Pa zašto ste me onda pozvali«, siktao je Jerome doista bijesno.»Napreci da ti služe, kad ih nema već«, grmio je admiral.»A žive«, režao je tata s tepiha. »Jer im tvoja volja daje sile« — skočio je na koljena i podignuo ruke: »izdržite!«Dame su počele kliktati i pljeskati, dok je Jerome odjurio zalupivši vratima, a Tom otrčao za njim. U očaju sampogledala natrag prema sobi i zagledala se ravno u oči Marka Darcyja.»O, to je bilo zanimljivo«, rekla je Elaine Darcy došavši do mene kad sam spustila pogled, pokušavajući se pribrati.»Pjesništvo ujedinjuje mlade i stare.«»Pijane i trijezne«, dodala sam.Na to je doteturao admiral Darcy, stišćući svoju pjesmu.»Draga moja, draga moja, ljubavi moja«, govorio je bacajući se na Elaine. »O, gle, tu je i ona, kako se ono zove«,rekao je gledajući u mene. »Krasno! Došao je Mark, tako treba! Došao je po nas, trijezan kao sudac. Sam. Stvarno«,rekao je.Oboje su se okrenuli i pogledali Marka koji je sjedio za Uni-nim jeftinim stolićem, nešto črčkao pod nadzorom dupinaod modroga stakla.»Piše mi oporuku na zabavi! Stvarno. Radi, radi, samo radi«, grmio je admiral. »Doveo si onu svoju fificu, kako se onozove, Rachel, jelda Betty?«»Rebecca«, rekla je oštro Elaine.»I nema je nigdje. Pitaj ga što je s njom i nešto će ti pro-mrmljati! Ne podnosim kad mi mrmljaju! Nikad nisam.«234

»Pa ne mislim da je ona bila...«, promrmljala je Elaine.»Zašto ne! Zašto ne! Savršeno! Ja nemam pojma! Te ne valja ovo, te ne valja ono! Nadam se da vi mlade dame nelepršate kao što se čini da to rade mladići!«»Ne«, rekla sam pokajnički. »Mi, zapravo, ako nekog volimo, onda ga teško izbacimo iz sistema kad otprhnu.«

Čula sam kako mi se nešto razbija iza leða. Mark Darcy srušio je modrog dupina koji je prevrnuo vazu s krizantemamai uokvirenu fotografiju, stvarajući tako mješavinu razbijenoga stakla, cvijeća i komadića papira, dok je sam odvratnidupin čudom ostao netaknut.Nastalo je komešanje: dok su mama, Elaine i admiral Darcy pojurili na mjesto dogaðaja, admiral ga je obilazio i urlao,a tata isprobavao odskače li dupin od poda i govorio »riješite se te proklete stvari«, a Mark skupljao papire i obećavaoda će sve platiti.»Možemo ići, tata«, mrmljao je Mark kao da mu je jako neugodno.»Ne, ne, polako, baš sam u lijepom društvu s Brendom. Donesi mi još jedan porto, sine.«Nastala je neugodna stanka, dok smo se Mark i ja gledali.»Bok, Bridget«, rekao je Mark odjednom. »Doði, tata, mislim da stvarno moramo ići.«»Da, doði, Malcolm«, rekla je Elaine i s ljubavlju ga primila za ruku. »Inače ćeš se srušiti na tepih.«»O, srušiti, srušiti, srušiti. Možda.«Svi su se troje pozdravili s ostalima, a Mark i Elaine pomogli su admiralu da proðe kroz vrata. Gledala sam ih,osjećajući se prazna, kad se odjednom pojavio Mark i krenuo prema meni.»Zaboravio sam nalivpero«, rekao je, podižući Mont Blanc sa stolića. »Kad ideš u Tajland?«»Sutra ujutro.« Mogla bih se zakleti da sam na trenutak primijetila razočaranje u njegovu pogledu.»Kako si znao da idem u Tajland?«»Grafton Undervvood ne govori ni o čemu drugom. Jesi sve spakirala?« »Sto misliš?«Helen Fielding»Ni gaćice«, rekao je vragoljasto.»Mark«, vikao je njegov otac. »Dodi, sine, mislio sam da ti želiš otići.«»Idem«, rekao je Mark gledajući preko ramena. »Ovo je za tebe.« Pružio mi je zgužvani komad papira, pogledao me...m... prodornim pogledom i otišao.Čekala sam dok me više nitko nije gledao i odmotala papir drhtavim rukama. Bila je to samo tatina i admiralovapjesma. Zašto mi je to dao?Subota, 2. kolovoza

kg — 58 (ha, totalni dijetni neuspjeh), cuge — 5, cigareta — 42, kalorija 4.457 (totalni očaj), zapakiranih stvari — 0,ideja o tome gdje bi mogla biti putovnica — 6, ideja gdje bi mogla biti putovnica koje imaju imalo smisla — 05.00. Zašto, o zašto idem na ljetovanje? Provest ću cijelo vrijeme želeći da je Sharon Mark Darcy, a ona da sam jaSimon. Sad je pet ujutro. Cijela soba mi je prekrivena mokrim rubljem, kemijskim olovkama i plastičnim vrećicama.Ne znam koliko grudnjaka ponijeti, ne mogu pronaći crnu haljinicu Jigsaw bez koje ne mogu ići, ni moje ružičastegumene papuče, nemam putničke čekove i mislim da mi kreditna kartica ne vrijedi. Još mi je samo sat i pol ostalo dotrenutka kad moram izići iz kuće, a neće mi sve stati u kovčeg. Možda ću popušiti cigaretu i par minuta listatibrošuru da se smirim.

Mmmm. Bit će prekrasno ležati i sunčati se i pocrniti na plaži. Sunce, kupanje... Oooh. Sekretarica bljeska. Kako toda nisam primijetila?5.10. Stisnula sam ANSWER PLAY.»O, Bridget, Mark. Samo sam te htio pitati. Znaš da je sad u Tajlandu sezona kiša? Možda bi morala spakiratikišobran.«11Tajlandski specijaliteti za vanNedjelja, 3. kolovozabestežinska (u zraku), cuge — 8 (ah za vrijeme leta pa Hi visina poništava), cigareta — 0 (očajna: nepušačko mjesto),kalorija — milijun (uglavom u jelima koja ni u snu ne bih stavila u usta da nisu poslužena u avionu), suputničkihprdeža — 38 (zasad), varijacija u mirisu prdeža — 016.00. Po engleskom vremenu. U zrakoplovu na nebu. S wal-kmanom na ušima moram se praviti da sam jakozaposlena pisanjem dok odvratan čovjek kraj mene u svijetlosmeðem sintetičkom odijelu pokušava razgovarati samnom izmeðu dva tiha, ali smrtonosna prdeža. Pokušala sam se pretvarati da sam zaspala, držeći nos začepljen, aliposlije nekoliko minuta odvratni me tip lupnuo po ramenu i pitao: »Imate li hobi?«»Imam. Spavanje«, odgovorila sam, ali čak ni time ga nisam zastrašila, a za nekoliko sekundi uronila sam u mračansvijet ranoetruščanskih kovanica.Sharon i ja razdvojene smo jer smo toliko zakasnile na avion da su ostala samo odvojena mjesta, a Shazzer se duri namene. Čini se da je ona to već neobjašnjivo preboljela, što nema nikakve veze s činjenicom da sjedi kraj strancasličnog Harrisonu Fordu u trapericama i zgužvanoj kaki košulji i umire od smijeha (čudan izraz) na sve što bi on rekao.I sve to unatoč činjenici da Shaz mrzi sve muškarce, jer gube ulogu i okreću se pashminiz-mu i suludom nasilju. A jasam u meðuvremenu naletjela na prdilicu od sintetičkih vlakana i ne smijem zapaliti 12 sati. Hvala Bogu, imamNicorette.Helen FieldingPočetak baš i nije najbolji, ali sam jako uzbuðena zbog puta u Tajland. Sharon i ja nećemo biti turisti, nego putnici inećemo odsjedati u hermetički zatvorenim turističkim enklavama, nego ćemo stvarno okusiti vjeru i kulturu.Ciljevi koje ću ostvariti na ljetovanju:1. biti hipiputnica2. smršaviti uz pomoć blage, idealne, po život bezopasne dizente-rije3. dobiti umjerenu biskvitnu boju — ne jarko narančastu poput Sheryl Gascoigne niti onu koja može uzrokovatimelanom i bore4. dobro se provesti5. naći sebe, i sunčane naočale (nadam se da su u koferu)6. plivati i sunčati se (kiša sigurno pada u kratkim tropskim pljuskovima)7. posjetiti hramove (ne previše, nadam se)

8. doživjeti duhovno pročišćenje.Ponedjeljak, 4. kolovozakg — 53 (vaganje više nije moguće pa mogu birati težinu prema raspoloženju: fantastična prednost putovanja),kalorija — 0, minuta koje nisam provela na zahodu — 12 (čini mi se)2.00. Po lokalnom vremenu. Bangkok. Shazzer i ja pokušavamo zaspati na najgorem mjestu na kojem sam ikad bila.Mislim da ću se ugušiti i prestati disati. Kad smo letjele iznad Bangko-ka, nadvio se debeli sivi oblak i lijevalo je kaoiz kabla. U svratištu Sin Sane (Sin Sae) nema zahoda, samo odvratne smrdljive rupe u podu u kabinama. Otvorišprozor i nema nikakve razlike, jer je zrak poput vruće vode koja to zapravo nije. Ispod (hotela, ne zahoda) je disko, au pauzama možeš čuti cijelu ulicu kako stenje i ne može spavati. Osjećam se kao golema bijela bova. Kosa mi senajprije pretvorila u perje, a onda slijepila uz lice. Što je najgore, Sharon non-stop melje o strancu iz aviona sličnomHarrisonu Fordu.

o/in

»... toliko je putovao... sa Sudan Airwaysom kad su se pilot i kopilot odlučili rukovati sa svim putnicima, a vratapilotske kabine zatvorila se za njima! Morali su ih razbiti sjekirom. Tako duhovito. On je u hotelu Oriental — kaže damu se pridružimo.«»Mislila sam da ne želimo imati posla s muškarcima«, rekla sam mrzovoljno.»Ne, ne, samo sam mislila da je, kad si na nepoznatom mjestu, korisno razgovarati s nekim tko se u životu naputovao.«6.00. Napokon sam zaspala u pola pet da bi me u 15 do šest probudila Sharon koja je skakala po krevetu i ponavljalada moramo ići do hrama i gledati izlazak sunca (kroz 100 m debeli oblak?). Ne mogu više. Fuuj. Nešto grozno mi sedogaða u želucu. Podriguje mi se na pokvarena jaja.11.00. Sharon i ja budne smo pet sati, od čega smo četiri i pol provele naizmjence na »zahodu«. Sharon kaže da supatnja i skroman život dio duhovnoga pročišćenja. Fizička udobnost nije samo nepotrebna nego i priječi duhovnost.Meditirat ćemo.Podne. Hura! Odsjele smo u hotelu Oriental! Koštat će više nego tjedan dana na Krfu, ali slučaj je hitan i, uostalom,čemu služe kreditne kartice? (Shazzer još radi i kaže da joj mogu vratiti. Pitam se možeš li doživjeti duhovnopročišćenje na račun tuðe kreditne kartice?)Složile smo se da je hotel sjajan i odmah smo se presvukle u blijedoplave ogrtače, igrale pjenom za kupanje i si. AShazzer veli da ne mora sve biti teško ako si putnik, jer duhovno se pročišćenje sastoji od suprotnosti meðusvjetovima i načinima života. Potpuno se slažem. Najviše, recimo, cijenim stalnu prisutnost zahoda i bidea zbogtrenutačnog raspleta želučanih tegoba.

20.00. Shazzer je spavala (ili umrla od dizenterije) pa sam odlučila prošetati terasom hotela. Bilo je prekrasno. Stajalasam u mraku boje tinte, a topli mi je povjetarac podizao slijepljenoHelen Fieldingperje s lica, gledala sam preko ograde prema rijeci Chao Phrava— i svim svjetlima i istočnjačkim čamcima koji su provirivali iz mraka. Let je sjajna stvar — prije samo 24 sata sjedilasam doma na krevetu okružena mokrim rubljem — sad je sve nevjerojatno egzotično i romantično. Baš sam htjelazapaliti cigaretu kad mi se pred nosom iznenada pojavio otmjeni zlatni upaljač. Pogledala sam lice obasjano upaljačemi ispustila čudan zvuk. Bio je to Harrison Ford iz aviona! Konobar je donio džin i tonik koji se činio prilično jakim.Harrison Ford, odnosno »fed«, objasnio je da se u tropskim krajevima mora uzimati kinin. Bilo mi je jasno zašto jeShaz poludjela za njim. Pitao je kakvi su nam planovi. Rekla sam mu da smo odlučile otići na hipi otok Koh Samui,odsjesti u kolibi i doživjeti duhovno pročišćenje. Rekao je da možda i on dode. Rekla sam da bi Sharon to baš bilodrago (jer je on očito bio njezin, makar to nisam rekla Harrisonu Fordu), a možda bih je morala probuditi. U tom mi setrenutku već maglilo od silnoga kinina, a onda sam se uspa-ničarila kad mi je nježno prošao prstom preko lica inagnuo se prema meni.»Bridget«, netko je prosiktao. »I ti si mi neka jebena prijateljica.«O ne, o ne. Shazzer.Četvrtak, 7. kolovozakg — 52,5 ili možda 5U, cigareta — 10, sunca — 0Reci zbogom Bangkoku, pozdrav Koh Samui otoku. (Hm, ovo zvuči skoro kao rap ili nešto slično.) Stigle smo na jakoidiličnu— osim obilne kiše — hipi plažu: predivan pješčani polumjesec, kolibice na potpornim stupovima i restorani dužplaže. Kolibe su od bambusa, s balkonima koji gledaju prema moru. Izmeðu mene i Shaz još je led, a ona je razvilairacionalnu averziju prema »dečkima u kolibi blizu moje« što je rezultiralo time da smo se u samo 18 sati morale triputa seliti po kiši. Prvi put još

je i postojao razlog, jer su već nakon tri minute navalili dečki i pokušali nam uvaliti heroin, opium, hašiš ili što god jeto bilo. Onda smo se preselile u drugo hotelsko naselje gdje su dečki iz susjedne kolibe bili čisti kao biokemičari ilislično. Na žalost, biokemičari su došli do nas i rekli da se u našoj kolibi prije tri dana netko objesio, na što je Shazzerinzistirala da odemo. U tom je trenutku već bio mrkli mrak. Biokemičari su nam ponudili pomoć, ali Shaz nijepristala pa smo stoljećima same vukle ruksake po plaži. Na kraju smo, prevalivši put od 32.000 km da bismo se budilekraj mora, završile u kolibi s pogledom na stražnji izlaz restorana i jarak. Pa sad moramo hodati plažom gore-dolje dok

ne naðemo drugu kolibu uz more koja još k tome nema pogrešne dečke u susjedstvu ili obješenjačku karmu. ProkletaShazzer.23.30. Movaj mbi lo je nsu paču nrestaču. Shazz je f f fan fantastična. Nm mmoja nnajbolja prijateljica.

Petak, 8. kolovozakg — 50 (sjajan nusproizvod želučane eksplozije), cuge — 0, cigareta — 0 (jako dobro), čarobnih gljiva — 12(mmmmmm fiiiiju)11.30. Kad sam se probudila, a to je, priznajem, bilo prilično kasno, otkrila sam da sam sama. Shaz nije bila u kolibi pasam izišla na balkon i pogledala oko sebe. Zabrinulo me što su »dečka u kolibi blizu moje« zamijenile zastrašujućeŠveðanke, ali to nipošto nije mogla biti moja pogreška jer putnici neprestano dolaze i odlaze. Stavila sam sunčanenaočale s dioptrijom jer još nemam leće i bolje pogledala: »novi dečko u kolibi do moje« bio je »Harrisonu Fordusličan tip iz aviona koji me zažvalio u hotelu Oriental«. Dok sam ga gledala, okrenuo se i nasmiješio nekome tko jedolazio iz njegove kolibe. Bila je to Shazzer koja je otkrila da mudrost »čuvaj se na putu« i »izbjegavaj dečke uHelen Fieldingkolibi blizu tvoje« podrazumijeva i dodatak: »ako nisu stvarno zgodni«.13.00. Jed nas obje vodi u kafić na omlet od čarobnih gljiva! Najprije smo se dvoumile jer srno strogo protivzabranjenih supstanci, ali Jed je objasnio da čarobne gljive nisu droga, nego su prirodne i otvaraju vrata u duhovnopročišćenje. Jako sam uzbuðena.14.00. Prekrasna sam na razoran, egzotičan način, predivna i dio svih boja i života sa svim njegovim zakonima. Dokležim na pijesku i gledam nebo, kroz rupice na vojničkom šeširu dopiru zrake svjetlosti i to je najljepša, najljepša slikau sjećanju. Shazzer je predivna. Uzet ću šešir u vodu tako da se ljepota mora spoji sa zrakama svjetlosti koje dopirukroz rupice i stvori svjetlo poput dragulja.17.00. Sama u ganja restoranu. Shazzer ne razgovara sa mnom. Poslije omleta od čarobnih gljiva ništa se nije dogodilo,ali na putu do kolibe odjednom mi se sve počelo činiti smiješnim pa sam se, na nesreću, počela nekontroliranocerekati. Shaz se, kako se činilo, nije bila spremna pridružiti. Kad smo došle u svoju najnoviju kolibu, odlučila samobjesiti svoju mrežu vani, uz pomoć tanke špage koja je pukla pa sam aterirala na pijesak. To mi je bilo tako smiješnoda sam odmah htjela ponoviti pa sam, tvrdi Shazzer, četrdeset pet minuta ponavljala pad iz mreže, koji mi ni nakontolikog ponavljanja nije bio ništa manje smiješan. Jed je bio sa Shaz u kolibi, ali je otišao plivati pa sam odlučila ući ipotražiti je. Ležala je na krevetu i stenjala: »Ja sam ružna, ružna, ružna, ružna«. Uznemirena Shazzerinim

samosažaljenjem, koje je bilo toliko suprotno mojem trenutačnom raspoloženju, požurila sam do nje da je razveselim.Na putu sam se, meðutim, ugledala u zrcalu: nikad nisam vidjela ljepše i zanosnije biće u cijelom životu.Shaz tvrdi da sam je sljedećih četrdeset pet minuta pokušavala oraspoložiti, ali me stalno od toga odvraćao odrazvlastitoga lika pa sam pozirala pred zrcalom i preklinjala Shaz da mi

se divi. Ona je, istodobno, bila u totalnoj komi jer je mislila da su joj cijelo tijelo i lice jezivo deformirani. Otišla sampo hranu i kad sam se vratila s bananama i Bloodv Mary, cerekala sam se i rekla joj da konobarica u restoranu imaluster na glavi, a onda sam se kao opijena vratila pred zrcalo. Poslije toga sam, tvrdi Shaz, dva i pol sata ležala naplaži i zurila u vojnički šešir blago mašući rukama kroz zrak dok je ona razmišljala o samoubojstvu.Jedino se sjećam da mi je to bilo najsretnije razdoblje u životu, sigurna sam da sam razumjela duboke, stalne zakoneživota i da sam samo morala uroniti u Struju — kao što je opisano u Emocionalnoj inteligenciji — i tako prihvatitizakone zena, a onda kao da me iznenada netko isključio. Vratila sam se u kolibu i umjesto blistave inkarnacije Budhe ižene tipa Ya-smin Le Bon u zrcalu sam bila samo ja, jarko crvena i znojna u licu, kosa mi je s jedne strane bilaslijepljena uz obraz, a s druge je stršila u rogovima, dok je Shaz ležala na krevetu i gledala me izrazom ubojice kojižrtve komada sjekirom. Jako sam žalosna i sramim se svog ponašanja, ali to nisam bila ja, nego gljive.Možda neće biti tako mrzovoljna ako se vratim u kolibu i razgovaram s njom o duhovnom pročišćenju.Petak, 15. kolovozakg — 50,5 (danas sam nešto okruglija), cuge — 5, cigareta — 25, duhovnih pročišćenja — 0, katastrofa — 19.00. Ljetovanje je bilo fantastično, makar nismo doživjele duhovno pročišćenje. Osjećala sam se pomalo napuštenojer je Shaz često bila s Jedom, ali se sunce nekoliko puta pojavilo pa sam se sunčala i kupala dok su se oni ševili, a navečer smo nas troje odlazili na večeru. Shaz je napuklo srce jer je Jed sinoć otišao na neki drugi otok. Ići ćemo nadoručak za bolje raspoloženje (iako bez čarobnih gljiva) i onda ćemo opet biti nas dvije same i dobro se zabavljati.Hura!245Helen Fielding11.30. K vragu. Jebi ga. Sharon i ja maloprije smo se vratile u kolibu i našle otvoren lokot, a naših ruksaka više nijebilo. Sigurno smo zaključale, ali su vjerojatno provalili. Na sreću, imale smo putovnice i nije sve bilo u torbama,jedino se čini da više nema karata ni putničkih čekova. Shazzerina kartica više ne vrijedi poslije šopinga u Bangkoku.

Zajedno imamo samo 38 dolara, a let za London iz Bangkoka je u utorak, a mi smo kilometrima daleko na nekom

otoku. Sharon plače, a ja je pokušavam bezuspješno razveseliti.Cijela situacija podsjeća na Thelmu i Louise kad Thelma spava s Bradom Pittom koji im ukrade sav novac, a GeenaDaviš kaže da nema veze, a Sušan Sarandon plače i govori: »Nije u redu. Thelma, nije u redu.«Čak i da odletimo do Bangkoka i stignemo na vrijeme za let u London, to bi nas došlo 100 dolara svaku, a tko zna bi linam na uzletištu vjerovali da su nam karte ukradene i bismo li mogle... O, Bože. Moram biti bistre glave i ne smijemklonuti duhom. Predložila sam Shazzer da se vratimo u ganja restoran na Bloodv Marv i prespavamo, ali je ona totalnopoludjela.Problem je u tome što sam dijelom pomahnitala, a dijelom mislim da je sjajno pasti u krizu i doživjeti avanturu. To jetakva promjena u odnosu na razmišljanje o obujmu svojih bedara. Mislim da ću se iskrasti i donijeti Bloodv Marv.Možda nas oraspoloži. Do ponedjeljka ionako ništa ne možemo jer je sve zatvoreno: možemo samo otići u bar izaraditi novac egzotičnim plesom s ping-pong lopticama koje ispadaju iz nas, ali mislim da nismo doraslekonkurenciji.13.00. Hura! NShazzi ja nćemo ž živ jetina KohSamu kao hipiji i je je stiba nanei pro prodavati nšnškoljke nnnapplaži. Njako nduh ovno proč pro čišćenje. Nsumpač. Imamo samo n njedna drugu. Nduhonvno.17.00. Hmm. Shaz još spava i to mi je drago jer mi se čini da je ona sve ovo jako teško primila. To je prilika zatestiranje našeg meðusobnog odnosa. Znam. Idem do velikog hotela pa ću se raspitati na recepciji što se može učiniti uslučaju krize. Mogla246

bih, recimo, nazvati kompaniju koja izdaje putničke čekove. Ali ionako nećemo dobiti povrat na vrijeme. Ne, ne.Moram biti optimistična.19.00. Eto vidiš. Dok god ne kloneš duhom, uvijek nešto naleti i izvuče te iz rupe. I na koga sam naletjela u foajeuhotela — na Jeda! Rekao je da je izlet na drugi otok odgoðen zbog kiše pa se još večeras vraća u Bangkok i baš namse htio javiti prije nego što ode. (Mislim da bi se Shaz mogla uzrujati jer je nije odmah potražio, ali ipak. Možda jemislio da smo već otišle... Gle, neću sad valjda početi fantazirati u Sharonino ime.)Uostalom, Jed je pokazao suosjećanje, iako je rekao da nismo smjele ostaviti ništa vrijedno u kolibi, makar je bila podlokotom. Održao mi je kratko predavanje (prokleto seksi, kao lik oca/svećenika), a onda je rekao da možemo stići uBangkok do utorka, makar su letovi danas i sutra puni, ali on će nam pokušati nabaviti karte za sutrašnji noćni vlakkoji bi morao stići na vrijeme za let. Ponudio nam je i novac za taksije i hotel ovdje. Mislio je da bi putnička agencija

iz Londona, ako ih nazovemo odmah u ponedjeljak, sigurno mogla izdati nove karte koje ćemo podići na uzletištu.»Vratit ćemo ti«, rekla sam zahvalno.»Ma bez brige«, rekao je. »Nije to puno.«»Ne, stvarno ćemo vratiti«, nisam popuštala.»Kad budete mogle«, smijao se.On je velikodušan, bogat bog iz snova, iako novac, naravno, nije bitan. Osim kad ga nema.Ponedjeljak, 18. kolovozaU vlaku Surat Thani Koh Samui — Bangkok. U vlaku je baš lijepo, gledamo kako kraj nas prolaze rižina polja i ljudi strokutastim šeširima na glavi. Kad god stane, prozorima prilaze ljudi i nude izvrstan pileći sate. Ne mogu prestatirazmišljati o Jedu. Bio je tako ljubazan i pomogao nam je pa me podsjetio na mene247Helen FieldingUtorak, 19. kolovoza11.00. Bangkok, uzletište. Kao da proživljavam strašnu noćnu moru. Krv mi udara u glavu i gotovo ništa ne vidim.Shaz je otišla prije mene zadržati avion, a ja sam nosila prtljagu. Morala sam proći kraj policajca sa psom na uzici kojije trzao prema mojoj torbi i lajao. Policajci su nešto nerazumljivo govorili, a onda me žena u vojnoj uniformi odvuklazajedno s torbom u drugu prostoriju. Ispraznili su torbu i nožem razrezali podstavu, a u njoj je bila plastična vrećicapuna bijeloga praha. I onda... O, Bože. O, Bože. Neka mi netko pomogne.Srijeda, 20. kolovozakg — 38, cuge — 0, cigareta — 0, kalorija — 0, mogućnosti da ikad opet pojedem thai za van — 011.00. Na policiji. Bangkok. Smiri se. Smiri se. Smiri se. Smiri se.11.01. Smiri se.11.02. Imam okove na nogama. Imam OKOVE NA NOGAMA. U smrdljivom sam trećesvjetskom zatvoru, s osamtajlandskih248

i Marka Darcyja dok nije otišao s Rebeccom. Čak nam je dao jednu svoju torbu u koju smo mogle staviti stvari kojenam nisu ukrali te šampončiće i sapunčiće iz njegovih brojnih hotela. Shaz je sretna jer smo razmijenili telefonskebrojeve i adrese pa ćemo se vidjeti čim se ona vrati. Zapravo, da budem iskrena, Shazzer je nepodnošljivosamozadovoljna. To je dobro jer joj je sa Simonom bilo grozno. Uvijek sam mislila da ne mrzi sve muškarce, samoseronje. O, Bože. Nadam se da ćemo na vrijeme stići na avion.

prostitutki i kahlicom u kutu. Mislim da ću se onesvijestiti od vrućine. Ovo nije istina.11.05. O, Bože. Sve se poklapa. Ne mogu vjerovati da netko može biti tako bešćutan i spavati s curom, a onda jojpokrasti sve stvari i još na kraju nasamariti njezinu prijateljicu i pretvoriti je u mazgu. Nevjerojatno. Uostalom, uskoroočekujem britanskog veleposlanika koji će sve razjasniti i pustiti me.

Podne. Pomalo me brine gdje je taj britanski veleposlanik.13.00. Sigurna sam da će britanski veleposlanik doći nakon stanke za objed.14.00. Možda se britanski veleposlanik zadržao, možda ima hitniji slučaj ozbiljnijeg švercera droge u odnosu nanedužnu nasamarenu ženu.15.00. Sranje. Sranje. Nadam se da su obavijestili britanskoga veleposlanika. Sigurno je Shazzer dignula uzbunu. Amožda su ulovili i Shazzer. Ali gdje je ona?15.30. Čuj, moraš, moraš ostati pribrana. Sad imam samo sebe. Jebeni Jed. Ne smijem se prepustiti mržnji... O, Bože,tako sam gladna.16.00. Maloprije je stražar donio odurnu rižu i neke osobne stvari koje smijem zadržati: par gaćica, fotografiju MarkaDarcyja i drugu na kojoj Jude pokazuje Shazzer kako doživjeti orgazam i zgužvani komadić papira koji je bio u džeputraperica. Pokušala sam pitati čuvara za britanskoga veleposlanika, ali on je samo kimnuo i rekao nešto što nisamrazumjela.16.30. Vidiš. Čak i kad se čini da je sve loše, još ima svijetlih trenutaka. Zgužvani papir bila je tatina pjesma iz klubaljubitelja knjige koju mi je dao Mark. Književnost. Pročitat ću je i razmišljati o lijepim stvarima.249Helen FieldingUtorak, 21. kolovozakg — 31 (ali jako imaginarno), cuge — 14 (takoðer imaginarne), cigareta — 0, kalorija — 12 (riža), br. želja da samumjesto na Tajland otputovala u Cleethorpes' — 555.00. Strašna noć. Šćućurena na staroj vreći punjenoj soknama koja je glumila madrac. Smiješno kako se čovjek brzonavikne na prljavštinu i neudobnost. Najgori je smrad. Uspjela sam odspavati nekoliko sati, što je bilo sjajno, osimtrenutka kad sam se probudila i sjetila što se dogodilo. Od britanskoga veleposlanika još ni traga. Sigurna sam da jepogreška i da će sve biti O. K. Ne smijem klonuti duhom.10.00. Maloprije su se na vratima pojavili čuvar i mladi konzer-vativac u ružičastoj košulji.»Vi ste britanski veleposlanik«, viknula sam, praktično se bacajući na njega.»A, ne. Ja sam konzulov pomoćnik. Charlie Palmer-Thom-pson. Baš mi je drago da smo se upoznali.« Način na kojimi je pružio ruku bio bi nedvojbeno britanski da je nije poslije nesvjesno obrisao o hlače.Pitao me što se dogodilo i zapisivao pojedinosti u Mulberrv bilježnicu uvezanu u kožu, govoreći nešto kao: »Nda.Nda. O, Bože, pa to je strašno«, kao da mu pričam anegdotu s posla. Počela sam paničariti jer mi se a) nije činilo da jerazumio ozbiljnost situacije, b) nije činilo da je — nisam snob — najveći mozak Britanije i c) nije činilo da je barpribližno siguran kao što sam to ja da je riječ o pogreški i da ću biti odmah puštena.* Cleethorpes — priobalni grad u Humbersideu, Engleska250»Ako«, Rudyard KiplingAko uščuvaš glavu, dok je dragi gube...O, Bože. O, BOŽE. Zar u Tajlandu još odrubljuju glave?

»Ali zašto?« pitala sam kad sam mu ponovila cijelu priču. Objasnila sam kako je Jed sigurno sam provalio i sveisplanirao.»Gledajte, problem je« — Charlie se povjerljivo nagnuo prema meni — »što svi koji doðu ovamo imaju svoju priču,obično vrlo sličnu vašoj. Pa ako taj prokleti Jed sve ne prizna, onda smo malo u sosu.«»Hoću li dobiti smrtnu kaznu?«»O, zaboga, ne. Prokletstvo. Mislim da ne. U najgorem slučaju oko deset godina.«»DESET GODINA? Ali ja nisam ništa napravila.«

»Nda. Nda, to je nevolja, znam«, rekao je ozbiljno kimajući.»Ali ja nisam znala da je to tamo!«»Sigurno, sigurno«, rekao je, gledajući me kao da sam došla u mrvicu neugodnu situaciju na nekoj zabavi.»Hoćete li poduzeti sve što možete?«»Apsolutno«, rekao je ustajući. »Nda.«Rekao je da će mi donijeti popis odvjetnika koje mogu izabrati i da će iskoristiti dva telefonska poziva u moje ime,tek toliko da prenese što se dogodilo. Najbolja osoba, praktično gledano, bio bi Mark Darcy, ali mi se stvarno nijesviðala ideja da mu priznam kako sam opet u gužvi, posebno zato što je lani rješavao situaciju u koju je upala mama sJulijem. Na kraju sam se odlučila za Shazzer i Jude.Imam osjećaj da mi je sudbina sad u rukama nekog šmin-kerčića koji je tek završio fakultet. Bože, kako je ovdjeodvratno. Tako je vruće i smrdljivo i čudno. Sve mi se čini nestvarnim.16.00. Sve je crno. Cijeli sam život imala osjećaj da će mi se dogoditi nešto strašno i sad se dogodilo.17.00. Ne smijem klonuti. Moram misliti na nešto drugo. Možda pročitam pjesmu i pokušam zanemariti prva dvastiha:»Ako«, Rudyarð KiplingAko uščuvaš glavu, dok je drugi gubeI misle čak da ti si za to kriv Ako vjeruješ u se, dok druge sumnje dubeA ti ih shvaćaš, sretan što si živ:251Helen FieldingAko znaš čekati, ili se bar trsišA kad ti lažu, da ne vraćaš laž za laž, A kad te mrze, da ti njih ne mrziš,da nisi gizdav, niti ne brbljaš sve što znaš.Ako znaš sanjati, a nisi sužanj snovaAko znaš misliti — a nisi umu rob: Ako su Pobjeda i Poraz za te ista kovaI znaš im varke, ishod, put i kob; Ako podnosiš istinu, kojoj učiš druge,A koju kvarni rabe ko zamku i vab, i gledaš smrt svog sna bez trpke tuge,već hvataš oruðe i gradiš, čak i slab.Ako Si jak sve pobjede na hrpu zbratiI staviti na jednu kocku ulog taj, Pa sve izgubiti i na početak statiNe spominjuć gubitak, ne misleć da je kraj; Ako možeš srce, živce, mišićje i žile,Napreci da ti služe, kad ih nema već, A žive, jer im tvoja volja daje sile,Uz riječ »Izdržite!«, tu kratku bodru riječ.

Ako i s mnoštvom općiš, a spasiš sve što jesi,Ako uz kralja hodaš, a shvaćaš priprost puk, Ako te drug ni nedrug odviše ne žesti,Ako sve svima daš, no spasiš bar svoj muk, I ako nezaboravnu ti minutu možeOživjeti šezdeset sekunda dalek roj — sav svijet je tvoj, kad sve se stvari slože,i što je bitno, bit ćeš Muškarac, sine moj!Pjesma je dobra. Jako dobra, gotovo kao knjiga korisnih savjeta. Možda mi ju je Mark Darcy zato dao! Možda jeosjetio da bih se mogla naći u opasnosti! Ili mi je možda samo pokušao reći nešto o mom ponašanju. Prokletibezobraznik. Nisam sigurna u odmak od šezdeset sekundi, a ni u to da želim biti muškarac. A malo je teško ovukatastrofu doživjeti kao pobjedu jer još nisam ostvarila ni jednu, ali ipak. Prisilit ću srce i živce i mišiće da mi služe,poput vojnika u Prvom svjetskom ratu ili u džungli ili gdje god da je Rudvard Kipling bio i — izdržati. Bar nisu pucali252

na mene niti sam morala prelaziti preko brda. Osim toga, u zatvoru ne trošim novac, što će zapravo popraviti mojufinancijsku situaciju. Tako je, sve moram gledati s pozitivne strane.Dobro je što sam u zatvoru jer:1. ne trošim novac2. sve pada s mene i vjerojatno sam bez truda skinula bar tri kile3. nepranje koristi kosi, što si prije nisam mogla priuštiti.Znači, kad se vratim, bit ću mršava, sjajne kose i bogatija. Ali kad ću se vratiti? Kad? Bit ću stara. Bit ću mrtva.Ako ostanem ovdje deset godina, nikad neću moći imati djecu. Osim ako ne počnem uzimati lijekove za plodnost kadme puste pa odmah dobijem osmero. Bit ću sama, slomljena starica koja maše šakom za balavcima koji guraju govna

u poštanske sandučiće. Ali možda mogu roditi dijete dok sam u zatvoru? Nekako bih mogla prisiliti pomoćnikabritanskog konzula da mi napravi dijete. Ali kako ću u zatvoru nabaviti folnu kiselinu? Dijete bi se nepravilnorazvijalo. Moram prestati. Prestati. Prestati. Sad već postajem katastrofična.Ali ovo je katastrofa.Opet ću pročitati pjesmu.Petak, 22. kolovoza.kalorija — 22, neoprostivih minuta ispunjenih odmakom — 08.00. Ženska kazneno-popravna ustanova, Bangkok. Jutros su došli i premjestili me iz policije u pravi zatvor. Očajnasam. Osjećam se kao da su odustali od mene i prihvatili da sam gotova. Ćelija je velika prljava soba u kojoj se tiskanajmanje šezdeset žena. Čini se da sva snaga ili individualnost neumoljivo nestaje dok postaješ sve prljavija i prljavijai iscrpljenija. Danas sam plakala prvi put u četiri dana. Čini mi se kao da propadam kroz mrežu. Čini mi se kao da ćeme zaboraviti i jaHelen Fieldingću ovdje čamiti do kraja upropaštenog života. Pokušat ću zaspati. Tako bi bilo lijepo spavati.

23.00. Aah. Tek sam zaspala kad me probudilo nešto što mi je sisalo vrat. Dočepao me se lezbijski krug. Sve su mepočele ljubiti i pipkati. Nisam ih mogla podmititi da prestanu jer sam već dala VVonderbra, a bez gaća nisam htjelabiti ni slučajno. Nisam mogla dozvati čuvara jer je to ovdje najgore što možeš učiniti. Pa sam zamijenila traperice zaprljavi sarong. Iako sam se osjećala silovanom, dio mene morao je priznati da je bilo ugodno osjetiti dodir. Fuuuj!Možda sam lezba? Nisam. Mislim da nisam. ¦*Nedjelja, 24. kolovozaminuta provedenih plačući — 0 (hura!)Puno sam veselija otkako sam se naspavala. Mislim da ću potražiti Phrao. Phrao je moja prijateljica, jer smopremještene isti dan i njoj sam posudila VVonderbra. Makar nema grudi koje bi pospremila u njega, izgleda da joj sesviða — hoda okolo i ponavlja: »Madonna«. Sve mi to izgleda kao ljubav iz računa, ali tko prosi, ne bira i lijepo jeimati prijateljicu. A ne želim ni da mi se dogodi isto što i beirutskim taocima na kojima se, kad su osloboðeni, jasnovidjelo da ni jedan ne voli Terrvja VVaitea*.Eto, čovjek se na sve može naviknuti, ako pokuša. Neću se prepustiti potištenosti. Moji sigurno nešto poduzimaju.Shazzer i Jude sigurno organiziraju novinske kampanje kao za Johna McCarthvja i stoje ispred House of Commons stransparentima na kojima je moja glava i drže baklje.Nešto sigurno mogu učiniti. Čini mi se da bi se, ako moje oslobaðanje ovisi o hvatanju Jeda i izvlačenju priznanja,netko morao malo bolje potruditi da ga uhvati i izvuče priznanje.Terry Waite — britanski savjetnik canterburvjskog nadbiskupa koji je na Srednjem istoku pokušao izboriti slobodu zazapadne taoce. I sam je zarobljen i kao talac zadržan četiri godine sve dok nije pušten 1991.

14.00. Hura! Odjednom sam najpopularnija cura u zatvoru. Potajno sam Phrao učila tekstove Madonninih pjesama, jerje opsjednuta njom, kad se oko nas počela stvarati mala skupina. Počeli su me gledati kao božicu jer znam sve riječi sImmacula-te Collection. Na kraju sam popustila pred zahtjevom narodnih masa i izvela 'Like a Virgin' na gomilimadraca u VVonderbrau i sarongu, s Tampaxom umjesto mikrofona, na što je čuvar počeo vrištati. Podignula sampogled i ugledala predstavnika britanskog konzula kojega su baš pustili unutra.»O, Charlie«, rekla sam ljupko silazeći s madraca i jurnuvši prema njemu, pokušavajući istodobno podignuti sarongpreko grudnjaka i sačuvati dostojanstvo. »Tako mi je drago što ste došli! Toliko toga vam moram ispričati!«Činilo se da Charlie ne zna kamo bi gledao, ali kao da mu je pogled padao prema VVonderbrau. Donio mi je paket izBritanskoga veleposlanstva, u kojemu su bili voda, keksi, sendviči, sredstvo protiv insekata, još olovaka i papira i,najbolje od svega, sapun.Bila sam potpuno svladana. To mi je bio najbolji poklon u životu.

»Hvala, hvala, ne znam kako bih vam se zahvalila«, rekla sam preplavljena emocijama dok sam ga gotovo zagrlila igrubo stisnula uz rešetke.»Nema problema, to je zapravo standardna procedura. Već bih vam prije donio, ali su prokleti budale u uredu stalnozadržavale sendviče.«»Aha«, rekla sam. »A sad, Charlie, vratimo se Jedu.«Blijedo me gledao.»Sjećate se Jeda«, pitala sam glasom kao da govorim »slušaj mamu«. »Onog tipa koji mi je dao torbu? Moramo gauloviti. Htjela bih da zabilježite još pojedinosti o njemu i onda mi pošaljete nekoga iz odjela za narkotike tko ćepovesti istragu.«

»Dobro«, rekao je Charlie ozbiljno, ali ipak jednako neuvjerljivo. »Dobro.«»Doðite«, rekla sam, pretvarajući se u Peggy Ashcroft u zadnjim danima britanske vladavine u Indiji, koja će gatresnuti kišobranom po glavi. »Ako tajlandske vlasti toliko žele na prim-Helen Fieldingjeru pokazati što misle o drogi da bez suðenja zatvaraju nedužne zapadnjake, onda moraju bar pokazati interes zahvatanje preprodavača droge.«Charlie je tupo zurio u mene. »Nda, sigurno, sigurno«, govorio je mršteći se i zdušno kimajući, ali se u njegovupogledu nije pojavio ni tračak prosvjetljenja.Kad sam mu sve još nekoliko puta objasnila, Charlieu je odjednom sinulo.»Nda, nda. Sad mi je jasno. Nda. Moraju uloviti tog tipa koji vas je ovamo strpao jer se inače čini da se ne trude.«»Točno«, rekla sam blistajući zadovoljna svojim djelom.»Sigurno, sigurno«, rekao je Charlie ustajući i gledajući svojim tako naivnim pogledom. »Odmah ih idem pokrenuti.«Gledala sam ga kako odlazi, diveći se što se takva kreatura uspjela izdići iz redova britanske diplomatske službe.Odjednom mi je sinulo.»Charlie«, pozvala sam ga.»Nda«, rekao je, provjeravajući je li mu otkopčan šlic. »Gdje radi vaš otac?«»Tata?« Charlievo se lice ozarilo. »O, on radi u Ministarstvu vanjskih poslova. Stari lisac.« »Političar?«»Ne, zapravo je dužnosnik. Nekad je bio desna ruka Dougla-sa Hurda.«Brzo provjerivši da čuvari ne gledaju, nagnula sam se naprijed.»Kako vam napreduje karijera?«»Pomalo stagnira, da budem iskren«, rekao je veselo. »Crna rupčaga, ako ne svratiš malo do otoka. Oh, oprostite.«»Baš bi bilo dobro kad biste mogli zadati diplomatski udarac«, počela sam ga mamiti. »Zašto ne zvrcnete malo tatu...«

Ponedjeljak, 25. kolovozakg — 45 (mršavost koja traži pažnju), br. — a jebi ga, mozak mi se rastočio. Što je sigurno dobro za mršavljenje.Podne. Loš, sumoran dan. Sigurno sam bila luda kad sam pomislila da ja na nešto mogu utjecati. Ubijaju me komarči i

muhe. Mučno mi je i oslabio me stalni proljev, što je strašno s obzirom na sranje s kahlicom. To je, s jedne stranedobro, jer omamljenost sve čini nerealnim: mnogo bolje od realnosti. Da bar mogu spavati. Tako je vruće. Moždaimam malariju.14.00. Prokleti Jed. Pa kako netko može biti tako...? Ne smijem dopustiti da me obuzme mržnja, to mi samo možeštetiti. Odmak. Ne želim mu zlo, ne želim mu dobro. Odmičem se.14.01. Prokleta jebena svinja, da mu pas mater smradu odurnom. Da mu bar netko nabije dikobraza u nos.18.00. Rezultati! Rezultati! Prije jedan sat došao je čuvar i odveo me iz ćelije. Bilo je fantastično pobjeći od smrada.Odveli su me u malu sobicu za ispitivanje sa stolom od plastike koja imitira drvo, sivim metalnim ormarićem zadokumentaciju i primjerkom japanskog časopisa za homiće, koji je čuvar na brzinu maknuo kad je ušao niski, otmjeniTajlanðanin koji se predstavio kao Dudwani.On je bio iz odjela za narkotike i tvrd orah. Dobri stari Charlie.Počela sam prepričavati detalje, rekla sam mu kojim je letom Jed došao i kojim je vjerojatno otišao, sve o torbi, opisalasam Jeda.»I sigurno ga na temelju ovoga možete uloviti«, pitala sam. »Na torbi moraju biti otisci.«»O, znamo mi tko je on«, rekao je kao da to nije bitno. »I nema otiske«. A joj. Nema otiske. To je kao da nemabradavice.»Pa zašto ga onda niste uhvatili?«»Otišao je u Dubai«, rekao je razočarano.Helen Fieldingjeru pokazati što misle o drogi da bez suðenja zatvaraju nedužne zapadnjake, onda moraju bar pokazati interes zahvatanje preprodavača droge.«Charlie je tupo zurio u mene. »Nda, sigurno, sigurno«, govorio je mršteći se i zdušno kimajući, ali se u njegovupogledu nije pojavio ni tračak prosvjetljenja.Kad sam mu sve još nekoliko puta objasnila, Charlieu je odjednom sinulo.»Nda, nda. Sad mi je jasno. Nda. Moraju uloviti tog tipa koji vas je ovamo strpao jer se inače čini da se ne trude.«»Točno«, rekla sam blistajući zadovoljna svojim djelom.»Sigurno, sigurno«, rekao je Charlie ustajući i gledajući svojim tako naivnim pogledom. »Odmah ih idem pokrenuti.«Gledala sam ga kako odlazi, diveći se što se takva kreatura uspjela izdići iz redova britanske diplomatske službe.

Odjednom mi je sinulo.»Charlie«, pozvala sam ga.»Nda«, rekao je, provjeravajući je li mu otkopčan šlic. »Gdje radi vaš otac?«»Tata?« Charlievo se lice ozarilo. »O, on radi u Ministarstvu vanjskih poslova. Stari lisac.« »Političar?«»Ne, zapravo je dužnosnik. Nekad je bio desna ruka Dougla-sa Hurda.«Brzo provjerivši da čuvari ne gledaju, nagnula sam se naprijed.»Kako vam napreduje karijera?«

»Pomalo stagnira, da budem iskren«, rekao je veselo. »Crna rupčaga, ako ne svratiš malo do otoka. Oh, oprostite.«»Baš bi bilo dobro kad biste mogli zadati diplomatski udarac«, počela sam ga mamiti. »Zašto ne zvrcnete malo tatu...«

Ponedjeljak, 25. kolovozakg — 45 (mršavost koja traži pažnju), br. — a jebi ga, mozak mi se rastočio. Sto je sigurno dobro za mršavljenje.Podne. Loš, sumoran dan. Sigurno sam bila luda kad sam pomislila da ja na nešto mogu utjecati. Ubijaju me komarči imuhe. Mučno mi je i oslabio me stalni proljev, što je strašno s obzirom na sranje s kahlicom. To je, s jedne stranedobro, jer omamljenost sve čini nerealnim: mnogo bolje od realnosti. Da bar mogu spavati. Tako je vruće. Moždaimam malariju.14.00. Prokleti Jed. Pa kako netko može biti tako...? Ne smijem dopustiti da me obuzme mržnja, to mi samo možeštetiti. Odmak. Ne želim mu zlo, ne želim mu dobro. Odmičem se.14.01. Prokleta jebena svinja, da mu pas mater smradu odurnom. Da mu bar netko nabije dikobraza u nos.18.00. Rezultati! Rezultati! Prije jedan sat došao je čuvar i odveo me iz ćelije. Bilo je fantastično pobjeći od smrada.Odveli su me u malu sobicu za ispitivanje sa stolom od plastike koja imitira drvo, sivim metalnim ormarićem zadokumentaciju i primjerkom japanskog časopisa za homiće, koji je čuvar na brzinu maknuo kad je ušao niski, otmjeniTajlanðanin koji se predstavio kao Dudwani.On je bio iz odjela za narkotike i tvrd orah. Dobri stari Charlie.Počela sam prepričavati detalje, rekla sam mu kojim je letom Jed došao i kojim je vjerojatno otišao, sve o torbi, opisalasam Jeda.»I sigurno ga na temelju ovoga možete uloviti«, pitala sam. »Na torbi moraju biti otisci.«»O, znamo mi tko je on«, rekao je kao da to nije bitno. »I nema otiske«. A joj. Nema otiske. To je kao da nemabradavice.»Pa zašto ga onda niste uhvatili?«»Otišao je u Dubai«, rekao je razočarano.Helen FieldingOdjednom sam osjetila bijes.»O, otišao je u Dubai, jel?« rekla sam. »A vi znate sve o njemu. I znate da je on to učinio. I znate da ja nisam, a da jeon napravio kao da jesam, a nisam. I onda na večer odlazite doma svojim finim ražnjićima i ženici i obitelji dok ću jačamiti ovdje ostatak svog plodnog života zbog nečega što nisam napravila samo zato jer se vama ne da nekoga prisilitida vam prizna nešto što ja nisam napravila.«Gledao me konsternirano.»Zašto ga ne prisilite da prizna«, pitala sam.»Otišao je u Dubai.«»Pa prisilite onda nekog drugog da prizna.« »Gospoðice Jones, mi u Tajlandu...«

»Netko ga je sigurno vidio kako provaljuje u kolibu ili je netko provalio za njega. Netko je morao ušiti drogu upodstavu. To je napravljeno šivaćom mašinom. Ispitajte to kako treba.«»Poduzimamo sve što možemo«, rekao je hladno. »Naša vlada vrlo ozbiljno uzima svako kršenje zakona o drogi.«»A moja vlada vrlo ozbiljno uzima zaštitu svojih državljana«, rekla sam zamišljajući na trenutak Tonyja Blaira kakoulijeće u sobu i udara tajlandskog policajca u glavu.Tajlanðanin je pročistio grlo i počeo govoriti: »Mi...«»A ja sam novinarka«, prekinula sam ga. »U jednoj od najpopularnijih britanskih televizijskih emisija koja izvješćuje onajnovijim dogaðajima«, rekla sam pokušavajući se oduprijeti pomisli na Pvicharda Fincha kako govori: »ZamisliHarriet Har-man, zamisli crno donje rublje, zamisli...«»Oni planiraju oštru kampanju u moje ime.«Duhovno prebacivanje na Richarda Fincha: »O, Bridget-vi-seći-bikini još se nije vratila s ljetovanja? Ljenčari nasuncu pa se zaboravila ukrcati u avion.«»Imam veze na najvišim mjestima u vladi i mislim, s obzirom na sadašnju klimu«, zastala sam i znakovito ga

pogledala jer sadašnja klima uvijek nešto znači, »u našim bi medijima doista ostala loša slika kad bih ja bila zatvorenau ovako strašnim uvjetima, optužena za zločin koji jednostavno, i po vašem priznanju, nisam počinila, dok policijaovdje ne uspijeva namet-

nuti vlastite zakone vlastitom narodu i istražiti zločin kako treba.«Vrlo dostojanstveno sam se zamotala u sarong, sjela i hladno ga pogledala.Policajac se gnijezdio na stolcu, pogledao je papire, a onda mene i podignuo nalivpero.»Gospoðice Jones, možemo li se vratiti na trenutak kad ste primijetili da vam je netko provalio u kolibu?«Ha!Srijeda, 27. kolovozakg — 50, cigareta — 2 (ali uz odvratnu cijenu), fantazija u kojima su Mark Darcy/Colin Firth/princ William upali irekli: »U ime Boga i Engleske, oslobodite moju buduću ženu!« — neprestanoDva sam se dana uzalud brinula. Ni riječi, ni posjeta, samo stalni zahtjevi da pjevam Madonnine pjesme. Stalno čitanje»Ako« jedini je način da sačuvam živce. Onda se jutros pojavio Charlie — u novom raspoloženju! Strašno iskren, kaoda mi povjerava državne tajne, s još jednim paketom u kojem su bili sendviči od topljenog sira koje — s obzirom naprijašnje fantazije o zatvorskoj trudnoći — zapravo i nisam htjela pojesti.»Nda. Stvari se pokreću«, rekao je Charlie ozbiljna izraza lica poput vladinog agenta opterećenog eksplozivnimtajnama MI5. »Zapravo idu prokleto dobro. Ministarstvo vanjskih poslova povuklo je neke poteze.«Pokušavajući ne razmišljati o sićušnim drekićima najviše razine u kutijama, rekla sam: »Razgovarali ste s tatom?«»Nda. Nda«, rekao je. »Sve znaju.«

»Je li bilo u novinama«, rekla sam uzbuðeno.»Ne, ne. Sve se zataškalo. Ne želimo zaljuljati brod. Ali evo, stigla je pošta za vas. Vaše su prijateljice to donijele tati.Jako su zgodne, veli tata.«Helen FieldingOtvorila sam veliku smeðu kovertu Ministarstva vanjskih poslova, dok su mi se ruke tresle. Prvo je bilo pismo od Judei Shaz, prilično oprezno napisano, gotovo šifrirano, kao da su mislile da bi ga mogli pročitati špijuni.Bridge,bez brige, volimo te. Izvući ćemo te odavde. Jed otkriven. Maik Darcy pomaže (!).Srce mi je poskočilo. To je bila najbolja moguća vijest (osim, naravno, ukidanja kazne od deset godina zatvora).Sjeti se unutarnje ravnoteže i mogućnosti koje ti zatvor pruža u pogledu dijete. Uskoro u 192. Ponavljamo, ne brini se.Sve za jednu.Volimo te,Jude i Shaz.Pogledala sam pismo, žmirkajući shrvana emocijama, a onda željno rastrgnula drugu kuvertu. Možda je od Marka?Na poleðini druge razglednice sa sličicama jezera VVinderme-re pisalo je:U posjetu baki u St. Anne i obilasku jezera. Vrijeme je promjenjivo, ah su tvornički dućani super. Tata je kupio prslukod ovčje kože! Možeš nazvati Unu i provjeriti je h uključila timer! Voh te mama.Subota, 30. kolovozakg — 50 (nadam se), cuge — 6 (hura!), cigareta — 0, kalorija 8.755 (hura!), provjera torbe da opet ne bi bilo droge —246.00. U avionu. Idem doma! Slobodna! Mršava! Čista! Sjajne kose! U svojoj odjeći! Hura! Imam tabloide, MarieClaire i Hel-lo! Sve je predivno.

6.30. Neuračunljivi visak. Gubim orijentaciju ovako stisnuta u avionu, u mraku, dok svi drugi spavaju. Osjećam strašanpritisak da moram biti euforična, ali sam zapravo jako prestrašena. Sinoć su došli čuvari i pozvali me. Odveli su me usobu i vratili odjeću, ondje me čekao drugi dužnosnik Veleposlanstva koji se zvao Brian i nosio čudnu najlonskukošulju kratkih rukava i naočale s metalnim okvirima. Rekao je da je došlo do »razvoja dogaðaja« u Dubaiju i dopritiska s najviše razine u Ministarstvu vanjskih poslova pa me moraju što prije izvući iz zemlje prije nego što sepromijeni klima.U Veleposlanstvu je sve bilo čudno. Nije bilo nikoga osim Briana koji mi je pokazao vrlo staromodnu, gotovo praznukupaonicu u kojoj su sve moje stvari bile složene na malu hrpu pa mi je rekao da se moram istuširati i presvući, ali dabudem jako brza.Nisam mogla vjerovati koliko sam smršavila, ali nigdje nije bilo fena pa mi je kosa još šašava. To očito nije bitno, ali bi

bilo lijepo dobro izgledati na povratku. Počela sam se šminkati kad je Brian pokucao na vrata i rekao da sad stvarno

moramo ići.Sve je bilo mutno, izjurili smo u maglovitu noć u automobilu, jurili ulicama punim koza i tuk-tuka i truba i cijelihobitelji na jednom biciklu.Ne mogu vjerovati koliko je aerodrom čist. Nisam morala ići normalnim putem nego nekim posebnim diplomatskimprolazima na kojima je sve bilo obilježeno i raščišćeno. Kad sam došla do izlaza, cijeli je prostor bio prazan, avionspreman za polijetanje, a nas je čekao samo jedan čovjek u svijetlećoj žutoj jakni.»Hvala«, rekla sam Brianu. »Zahvalite Charlieu u moje ime.«»Hoću«, rekao je nakosivši usnice. »Ili njegovom tati.« Onda mi je dao putovnicu i rukovao se sa mnom s tolikopoštovanja koliko mi nitko nije pokazao čak ni prije zatvora.»Sjajno ste se držali«, rekao je. »Bili ste jako dobri, gospoðice fones.«Helen Fielding10.00. Maloprije sam se probudila. Stvarno sam uzbuðena zbog povratka. Doista sam doživjela duhovno pročišćenje.Sad će sve biti drukčije.Nove odluke poslije duhovnoga pročišćenja:1. Neću opet početi pušiti ni piti jer nisam pila jedanaest dana i popušila sam samo dvije cigarete (ne želim opet proćiono što sam prošla da ih dobijem). A možda ću ipak popiti malu bocu. Jer očito moram slaviti. Da.2. Neću se oslanjati na muškarce, nego na sebe. (Osim ako mi se Mark Darcy ne želi vratiti. O, Bože, nadam se.Nadam se da mu je jasno da ga još volim. Nadam se da me on spasio. Nadam se da me čeka na aerodromu.)3. Neću se zamarati glupostima, recimo težinom, strašnom frizurom, time koga je Jude pozvala na vjenčanje.4. Neću odbacivati savjete iz priručnika za samopomoć, pjesama islično, nego ću ih ograničiti na glavno, recimo optimizam, smirenost, opraštanje (iako možda ne Jebenom Jedu kakoću ga odsad zvati).5. Biti opreznija u pogledu muškaraca jer su očito — kao što pokazujeprimjer Jebenog Jeda, da ne spominjem Daniela — opasni.6. Neću dopuštati da mi drugi seru, recimo Richard Finch, nego ćuse oslanjati na samu sebe.7. Bit ću duhovnija i držat ću se duhovnih načela.Supač, sad mogu prelistati Hello! i tabloide.11.00. Mmmm. Fantastične slike opet zaokružene Diane i dlakavog Dodija. Hmf. Baš kad ja smršavim, ona pokrenemodu nove zaokruženosti. Sjajno. Drago mi je da je sretna, ali nisam sigurna da je on pravi čovjek za nju. Nadam seda ne hoda s njim samo zato što nije sjeban. Ali razumijem ako joj je to glavni razlog.11.15. Čini mi se da u novinama nema ništa o meni — makar je Charlie rekao da je vlada sve zataškala i pomela podtepih kako to ne bi poremetilo odnose s Tajlandom, uvozom kikiriki umaka i slično.11.30. Smeða je in! Bacila sam pogled na Mane Claire.

11.40. Prava katastrofa, jer je br. smeðih odjevnih predmeta u mom ormaru — 0, iako možda neočekivano dobijemnešto novca.11.45. Mmm. Vino je ukusno poslije toliko vremena. Stvarno udara u glavu.12.30. Bljak. Malo mi je mučno poslije gutanja tabloida. Zaboravila sam depresivan, sramotan osjećaj koji se javljaposlije mamurnosti — i osjećaj da se svijet stalno pretvara u istu strašnu priču u kojoj se ljudi najprije pojavljuju kaopozitivci, a onda se pokaže da su podli i loši.Zatim sam posebno uživala u pričama o svećenicima koji se pretvaraju u pohotljivce. Svi mi uživamo kad se drugiloše ponašaju. Čini mi se, meðutim, da su utemeljitelji skupine za potporu žrtvama pohotnog svećenika (jer se »ženekoje imaju odnose sa svećenicima često nemaju kome obratiti«) prilično pristrani. A što je s drugima koji se nemajukome obratiti? Morale bi postojati i skupine za žene koje su bile žrtve pohotnih konzervativnih ministara, članovabritanskih državnih sportskih reprezentacija koji su spavali s članovima kraljevske obitelji, rimokatoličkih svećenikakoji su prodali priču nedjeljnim novinama. Možda i ja prodam priču nedjeljnim novinama i tako dobijem novac. Ne, toje pogrešno, evo, duhovnost je već zagaðena mentalitetom tabloida.Možda ipak napišem knjigu. Možda opišem junakov povratak u Englesku poput fohna McCarthvja i napišem knjigukoju ću nazvati Neki drugi oblaci ili po nekom drugom meteorološkom fenomenu. Možda mi prirede doček na kojemće me pozdraviti Mark, Jude, Shazzer, Tom, roditelji, gomila fotografa i Richard Finch koji puže i moli za ekskluzivniintervju. Ne smijem se previše nacvrcati. Nadam se da neću poludjeti. Možda ću morati razgovarati s policijom iliodvjetnicima ili s nekim drugim, pa me odvedu u tajnu bazu na ispiranje. Mislim da ću malo odrijemati.Helen Fielding

21.00. Po britanskom vremenu. Došla sam na Heathrow mamurna od leta, pokušavajući očistiti odjeću od ostatakakruha i ružičaste paste za zube koju su ponudili kao desert, uvježbavajući odgovore i pripremajući se za čekanjenovinarske falange — »Bila je to noćna mora. Prava noćna mora. Grom iz vedra neba. Ne osjećam mržnju (gorčinu?)jer ako to može poslužiti kao upozorenje drugima na opasnosti koje vrebaju iz prijateljičina spavanja sa strancem, ondamoj boravak u zatvoru nije bio uzaludan (besmislen?).« Cijelo vrijeme, meðutim, nisam mislila da će falanga stvarnobiti tamo. Prošla sam kroz carinu bez problema i s uzbuðenjem pogledala oko sebe nadajući se da ću ugledati poznatalica, a kad tamo, okružila me — pa novinarska falanga. Gomila fotografa i novinara s bljeskalicama. Mozak mi jetotalno stao i nisam mogla smisliti što bih rekla osim što sam kao papiga ponavljala »nemam komentara«, onako kako

to rade vladini ministri koje ulove s prostitutkom, pa sam nastavila hodati gurajući kolica i misleći da će me nogeizdati. Onda mi je netko iznenada oteo kolica i zagrlio me govoreći: »Dobro je, Bridge, tu smo, vratili smo te, dobroje.« Jude i Shazzer.Nedjelja, 31. kolovozakg — 51 (Yesss! Yesss! Trijumfalna kulminacija osamnaestogodišnje dijete, iako možda uz neopravdanu cijenu), cuge— 4, kalorija 8.995 (sigurno zasluženih), Garyjev napredak s rupom — 002.00. Doma. Tako je lijepo biti doma. Tako je lijepo opet vidjeti Jude i Shazzer. Na aerodromu nas je policajacproveo kroz gužvu do sobe za razgovore gdje su bili ljudi iz odjela za narkotike i čovjek iz Ministarstva vanjskihposlova koji je počeo postavljati mnogo pitanja.»Čujte, ne može to čekati?« prasnula je Shaz ljutito poslije jedne minute. »Ne vidite u kakvom je stanju?«

Ljudi su, kako se činilo, mislili da moraju nastaviti, ali su se na kraju toliko prepali Shazzerinih urlika »zar su svimuškarci čudovišta« i prijetnja da će ih prijaviti Amnestv Internationalu da su nam dali policajca koji će nas odvestinatrag u London.»Samo pazite s kim ćete se družiti slijedeći put, moje dame«, rekao je čovjek iz Ministarstva vanjskih poslova.»Ma dajte, molim vas«, rekla je Shaz, dok je Jude izgovarala »O, bez brige, gospodine« i počela govor zahvaleposlovne žene.Kod mene je frižider bio pun, pizze su čekale da ih se metne u pećnicu, a bilo je tu i Milk Trava i čokoladnihbombona, kolutića od dimljenog lososa, paketića Minstrela i boca char-donnava. Na plastičnoj rupi u zidu bio je veliknatpis: »Dobro došla, Bridget«. I Tomov faks (Tom sad živi s carinikom iz San Francisca) na kojemu je pisalo:SRCE, DROGA JE SOTONIN PRAH. SAMO RECI NE! PRETPOSTAVLJAM DA SI MRŠAVIJA NEGO IKAD.ODMAH ODUSTA-NI OD MUŠKARACA I POSTANI LEZBA. DOSELI SE K NAMA U KALIFORNIJSKIHOMOSEKSI SENDVIČ. SLOMIO SAM JE-ROMEU SRCE! HAHAHAHA. NAZOVI ME. VOLIM TE. DOBRODOŠLA.Jude i Shaz počistile su sav nered koji je poslije pakiranja ostao na podu u spavaćoj sobi, prostrle čistu posteljinu nakrevet i ostavile cvijeće i Silk Cut na noćnom ormariću. Volim cure. I dragog, sobom opsjednutog, Toma.Natočile su mi vodu u kadu i donijele čašu šampanjca, a ja sam im pokazala gdje su me izgrizle buhe. Onda samobukla pidžamu pa smo sve sjele na krevet, s cigaretama, šampanjcem i Cadburvjevim Milk Travom, i počeleprepričavati sve što se dogodilo, ali mislim da sam zaspala jer je sad mrak, Jude i Shaz nisu ovdje, ali su na jastuku

ostavile poruku na kojoj piše da ih nazovem kad se probudim. Obje su kod Shazzer jer se Judin stan preureðuje kakobi ona i Podli Richard mogli poslije vjenčanja skupa živjeti. Nadam se da je našla boljeg zidara nego ja. Rupa u ziduuopće se nije promijenila.10.00. Fuuj! Gdje sam? Gdje sam?Helen Fielding10.01. Čudno je biti u krevetu na kojem su plahte. Lijepo, ali nestvarno. O, baš sam se sjetila da ću biti u novinama.Idem ih kupiti. Sve ću izrezati, čuvati u albumu i pokazivati unucima (ako ih ikad budem imala). Hura!10.30. Nevjerojatna sam. Sve je kao san ili kao bolesna novinarska prvotravnjska šala. Nevjerojatno. Diana je umrla.To joj baš i nije običaj.11.10. Uključit ću televizor pa će reći da je sve bila pogreška i da se vratila pa ćemo je uskoro vidjeti kako izlazi izHarbour Cluba s fotografima koji je ispituju kako je bilo.11.30. Ne mogu vjerovati. Zastrašujuće je kad vidiš da nitko iz vlasti ne zna što bi učinio.Podne. Bar Tony Blair ima kontrolu u rukama. Kao da je rekao ono što su svi mislili, umjesto da neprestano kaopapagaj ponavlja »osjećamo bol i šok«.13.15. Kao da je svijet poludio. Nema ničeg normalnog čemu bi se čovjek mogao vratiti.13.21. Zašto lude i Shaz ne zovu?13.22. Možda misle da spavam. Nazvat ću ja njih.

13.45. Jude, ja i Shazzer složile smo se da je ona bila naše nacionalno blago i da nam je jako teško što su svi o njojgovorili tako škrto i što ona nije voljela biti u Engleskoj. Kao da se golema ruka spustila s neba i rekla: »Ako semislite prepirati o njoj, nitko je neće imati.«14.00. A baš se to moralo dogoditi kad sam ja trebala biti u novinama. I ništa o meni, ništa.18.00. Ne mogu vjerovati da je mrtva. Stalno gledam naslove u novinama i ne mogu povjerovati. Stvarno, princezaDiana bilao/C/;

je svetica zaštitnica svih neudanih žena jer je njezin život počeo kao arhetipska bajka. Ona je napravila ono što bismosve mi morale: udala se za lijepog princa i bila je dovoljno iskrena da prizna kako život nije takav. A ako tako lijepu iprekrasnu osobu glupi muškarci mogu tretirati kao smeće i ako se ona osjeća nevoljenom i osamljenom, ondapomisliš da se tebi to ne dogaða zato što si nitko i ništa. Usto, ona se stalno usavršavala i rješavala svoje probleme.Uvijek se jako trudila biti moderna žena.18.10. Hmm. Pitam se što bi ljudi rekli o meni da sam ja umrla.18.11. Ništa.18.12. Posebno ako bih bila poznata po onome što su govorili o meni dok sam bila u tajlandskom zatvoru.18.20. Sinulo mi je nešto strašno. Gledala sam televiziju ugašenog tona i prikazana je naslovnica tabloida na kojoj su,

tako je izgledalo, bile fotografije snimljene tik poslije nesreće. Shvatila sam da jedan strašni dio mene doista želividjeti te slike. Sigurno neću kupiti te novine čak i ako budem mogla. Fuj! Sto to govori o meni. O, Bože. Groznasam.18.30. Samo zurim u prazno. Jednostavno nisam znala koliko je princeza Diana bila dio moje svijesti. Kao da su Jude iShazzer bile ondje, pune života i šala i smijuljenja i sjajila za usne, a onda se dogodi nešto tako odraslo i ispunjenostravom i tako strano poput smrti.18.45. Maloprije sam na televiziji vidjela ženu koja je bila u vrtlariji, kupila stablo i posadila ga za princezu Dianu.Možda bih i ja mogla posaditi nešto u sandučiću na prozoru kao, recimo, bosiljak? Mogu ga nabaviti u »Cullensu«.19.00. Bosiljak mi se nekako ne čini pravim izborom.Helen Fielding19.05. Svi idu u Buckinghamsku palaču i nose cvijeće kao da je to dugogodišnja tradicija. Jesu li ljudi to uvijek radili?Je li to nešto što rade priprosti ljudi kako bi se pojavili na televiziji, kao kad cijelu noć kampiraju pred trgovinom ukojoj je rasprodaja, ili je to nešto dobro i iskreno? Hmm. A ja ipak želim otići.19.10. Mislim da bi, ako odem tamo s cvijećem, to moglo biti malo jezivo... ali ona mi je stvarno bila draga. Kao da usamom srcu vlasti imaš nekoga tko je isti kao ti. A i svi uobraženci su je kritizirali zbog mina i si., ali ako mene pitaš,to je bilo jako pametno korištenje publiciteta. Bolje nego da se samo napuhavala doma.19.15. Koji je smisao života u glavnome gradu, ako se ne možeš pridružiti općem izražavanju osjećaja? To mi se nečini jako engleskim, ali možda se sve mijenja s promjenjivim vremenom, Europom, Tonvjem Blairom i možda jedobro pokazati osjećaje. Možda je ona promijenila englesku ukočenost.19.25. O. K. Definitivno sam odlučila otići u Kensingtonsku palaču. Ali nemam cvijeće. Kupit ću na benzinskoj.19.40. Na benzinskoj su sve rasprodali. Ostale su samo naranče prelivene čokoladom, krema od vanilije i slično. Fino,ali neprikladno.19.45. Kladim se da bi joj se sviðalo.19.50. Izabrala sam Vogue, Milk Trav, instant lutriju i kutiju Silk Cuta. Nije savršeno, ali svi će kupiti cvijeće, aznam da je voljela Vogue.21.30. Jako mi je drago da sam otišla. Malo me bilo sram hodati kroz Kensington jer ljudi znaju kamo idem, a samasam, ali kad bolje razmislim, i princeza Diana često je bila sama.U parku je bilo mračno i tiho, a svi su mirno hodali u jednom smjeru. Nije bilo teatralnosti kao na televiziji. Dno zida

bilo je prekriveno cvijećem i svijećama, u mraku, a ljudi su ponovno palili ugašene svijeće i čitali poruke.Nadam se da zna što svi misle o njoj, a toliko se puta bojala da nije dovoljno dobra. Sve bi ovo morala biti poruka

ženama koje su zabrinute zbog svog izgleda, misle da ne vrijede i previše očekuju od sebe — da se jednostavno nemoraju toliko brinuti. Bilo mi je malo neugodno zbog Voguea i čokolade i instantice pa sam ih sakrila ispod cvijeća ipogledala poruke koje su ostavljale dojam da ne moraš biti nečiji glasnogovornik da bi smio govoriti. Najbolja je,mislim, prepisana iz Biblije i napisana drhtavom rukom stare žene: »Kad sam bila u nevolji, ti si skrbila za mene, kadsam bila u opasnosti, ti si je pokušala spriječiti, kad sam bila bolesna, ti si me posjetila, kad su ljudi pobjegli, ti si medržala za ruku. Što god si učinila za najsiromašnije i najmanje, osjećala sam kao da si to učinila za mene.«

12Čudna vremenaPonedjeljak, 1. rujnakg — 51 (moram paziti da se odmah ne udebljam), kalorija — 6. 452»Znala sam da nešto ne valja čim sam stigla do izlaza«, rekla je Shaz kad su ona i Jude sinoć došle k meni. »Ali ljudiiz avio-kompanije nisu mi htjeli reći što se dogodilo i navaljivali su da uðem u avion, onda me nisu pustili van i većsmo jurili pistom.«»I kad si doznala?« pitala sam i iskapila chardonnav, na što mi je Jude odmah natočila još jednu čašu. Bilo jefantastično, fantastično.»Tek kad smo sletili«, rekla je Shaz. »To je bio najstrašniji let. Nadala sam se da si samo zakasnila, ali su svi bili jakočudni i sumnjičavi prema meni. A čim sam izišla iz aviona...«»Odmah su je uhitili«, rekla je Jude veselo. »Bila je bijesna ko pas.«»Ma daj«, rekla sam. »I nadala si se da će Jed biti tamo.« »Svinja odurna«, rekla je Shaz, mijenjajući boju. Nekako mise učinilo kako bi bilo bolje da više ne spominjem Jeda.»Nekoga je poslao da stane iza tebe u red u Bangkoku«, objasnila je Jude. »On je očito čekao poziv na Heathrowu iodmah se ukrcao na avion za Dubai.«Shaz je nazvala Jude iz policije pa su se brzo javile Ministarstvu vanjskih.Helen Fielding»I ništa se nije dogaðalo«, rekla je Jude. »Počeli su govoriti o tome kako si osuðena na deset godina.« »Sjećam se«,stresla sam se.»U srijedu smo nazvale Marka i on je odmah povukao svoje veze u Amnestvju i Interpolu. Pokušale smo ti doći domame, ali je na sekretarici bila poruka da je na Jezerima. Htjele smo nazvati Unu i Geoffrevja, ali smo zaključile da bisvi samo histerizirali, od čega ne bi bilo nikakve pomoći.«»Pametno«, rekla sam.»Odmah u petak, čim smo čuli da si premještena u pravi zatvor...«, rekla je Shaz.»Mark se ukrcao u avion za Dubai.« »Išao je u Dubai? Zbog mene?« »Bio je fantastičan«, rekla je Shaz.»I gdje je sad? Ostavila sam mu poruku, ali me nije nazvao.«

»Još je tamo«, rekla je Jude. »Onda su nas u ponedjeljak nazvali iz Ministarstva vanjskih i sve se odjednompromijenilo.«»To je sigurno bilo onda kad je Charlie nazvao tatu«, rekla sam uzbuðeno.»Dopustili su nam da ti pošaljemo poštu...«»A onda smo u utorak čule da su ulovili Jeda...«»A Mark je nazvao u petak i rekao da je dobio priznanje...«»Onda su nas iznenada nazvali u subotu i rekli da si u avionu!«»Hura!« povikale smo sve tri, kucajući se čašama. Očajnički sam se željela vratiti na priču o Marku, ali nisam htjelaispasti površna i nezahvalna za sve što su cure napravile.»I još hoda s Rebeccom«, izvalila sam.»Ne«, rekla je Jude. »Ne hoda s njom! Ne!«»Pa što se dogodilo?«»Zapravo ne znamo«, rekla je Jude. »Oni su kao hodali, a onda je Mark rekao da ne ide u Toskanu...«»Nikad nećeš pogoditi s kim je sad Rebecca«, prekinula ju je Shaz.»S kim?«»Znaš ga.«

»Ne valjda s Danielom?« pitala sam osjetivši čudnu mješavinu osjećaja. »Nije.«»S Colinom Firthom?« »Ne.«»Pfff. S Tomom?«»Ne. S nekim drugim koga dobro poznaš. Oženjen je.« »S mojim tatom? Magdinim Jeremvjem?« »Sad si već blizu.«»Molim? Ne valjda s Geoffrevjem Alconburvjem?« »Ne«, smijuljila se Shaz. »On je oženjen s Unom, a osim toga jepeder.«»S Gilesom Bemvickom«, rekla je Jude iznenada. »S kim?« promrmljala sam.»S Gilesom Bemvickom«, potvrdila je Shaz. »Pa znaš Gilesa, za Boga miloga, onoga koji radi s Markom, kojega sikod Rebec-ce spasila od samoubojstva.«»Bio je lud za tobom.«

»On i Rebecca zapeli su u Gloucestershireu poslije onih nesreća i čitali knjige korisnih savjeta — i sad su skupa.«»Kao jedno biće«, dodala je Jude.»Spojeni u činu ljubavi«, nastavila je Shaz.Zastale smo i pogledale se, zapanjene ovim čudnim nebeskim činom.»Svijet je poludio«, ispalila sam s divljenjem i strahom. »Gi-les Bemvick nije zgodan, nije bogat.« »Zapravo je«,promrmljala je Jude.»Ali nije ničiji dečko. Nije statusni simbol na uobičajen rebe-kijanski način.«»Osim što je jako bogat«, rekla je Jude. »A Rebecca ga je ipak izabrala.«»Točno, to je točno«, rekla je Shaz uzbuðeno. »Čudna vremena! Stvarno čudna vremena!«»Uskoro će me princ Philip pitati da li mu hoću biti cura, a Tom će izlaziti s kraljicom«, zavapila sam.»Ne s napuhanim Jeromeom, nego s našom dragom kraljicom«, objasnila je Shaz.Helen Fielding»Šišmiši će nagrizati sunce«, dodala sam. »Konji će se raðati s repom na glavi, a na terase padat će nam kocke

zaleðenog urina i nuditi nam cigaretu.«»A sad je i princeza Diana umrla«, rekla je Shazzer svečano.Raspoloženje se odjednom promijenilo. Sve smo šutjele, pokušavajući prihvatiti tu nasilnu, šokantnu i nezamislivupomisao.»Čudna vremena«, naglasila je Shaz tresući glavom vrlo dostojanstveno. »Baš čudna vremena.«Utorak, 2. rujnakg — 52 (sad definitivno moram prestati žderati), cuge — 6 (ne smijem početi previše piti), cigareta — 27 (ne smijempočeti previše pušiti), kalorija 6.285 (ne smijem početi previše jesti)8.00. Zbog Dianine smrti Richard Finch otkazao je sva snimanja o tajlandskoj narkomanki (to sam ja) i dao mi dvadana da doðem k sebi. Ne mogu se pomiriti sa smrću niti s bilo čim drugim, kad bolje razmislim. Možda se sad pojavinacionalna depresija. Ovo je kraj jednoga doba, to je sigurno, ali je i početak novoga u jesenskom smislu. Vrijeme jeza novi početak.Čvrsto sam odlučila da se neću vratiti starim navikama i cijeli život provjeravati sekretaricu i čekati Marka da nazove.Bit ću mirna i pribrana.8.05. Ali zašto je Mark prekinuo s Rebeccom? Zašto ona hoda sa sumnjivim Gilesom Bemvickom? ZAŠTO?ZAŠTO? Je li otputovao u Dubai zato što me voli? Pa zašto me onda nije nazvao? Zašto? Zašto?Uostalom, sve mi to više nije važno. Radim na sebi. Danas idem na depilaciju.10.30. Vratila sam se doma. Zakasnila sam na depilaciju (8. 30) i otkrila da kozmetičarka neće doći »zbog princezeDiane«.07 A

Recepcionar je bio gotovo sarkastičan, ali, naglasila sam, tko smo mi da procjenjujemo što koji pojedinac proživljava.Ako nas je sve ovo nečemu naučilo, onda nas je naučilo da ne sudimo drugima.Ipak, raspoloženje na putu do doma bilo je prilično nepodnošljivo, pogotovo kad sam zapela u prometnoj gužvi uKensin-gton High Streetu koja je normalan desetominutni put do kuće pretvorila u četiri puta dulje putovanje. Kadsam došla do uzroka zastoja, ispalo je da su u pitanju prilično neaktivni radovi na cesti. Radnici su jednostavno ostavilinatpis: »Radnici koji rade na ovoj cesti odlučili su prekinuti rad na četiri dana u znak počasti prema princezi Diani.«O, gle, svijetli sekretarica.Mark! Jako se slabo čulo i veza je bila isprekidana. »Bridget... baš sam čuo vijesti. Jako mi je drago što si slobodna.Jako mi je drago. Vraćam se...« Zatim se začulo glasno pištanje i prekid veze.Deset minuta poslije zazvonio je telefon. »O, bok, zlato, pogodi što ima novo.« Mama. Moja mama! Osjetila sam kakome preplavio osjećaj ljubavi.»Molim?« pitala sam, dok su mi suze navirale na oči. »'Koračaj tiho kroz buku i žurbu i sjeti se koliko je mira utišini.'«Duga stanka.

»Mama?« rekla sam na kraju.»Psst, zlato, tišina.« (Opet stanka.) »Sjeti se koliko je mira u tišini.«Duboko sam udahnula, prihvatila telefon bradom i nastavila pripremati kavu. Evo što sam naučila: moramo se odvojitiod ludosti drugih ljudi jer imamo dovoljno briga, kako bismo sami ostali normalni. A onda je zazvonio mobitel.Pokušala sam zanemariti obični telefon, koji je počeo vibrira-ti i iz kojeg se čula dreka: »Bridget, nikad nećeš naćiravnotežu ako ne naučiš raditi u tišini.« Pritisnula sam O. K. na mobiću. Tata.

P77Helen Fielding»A, Bridget", rekao je ukočenim, vojničkim glasom. »Hoćeš li razgovarati s mamom na zemaljskoj liniji? Čini se daje upala u neko čudno duševno stanje.«Mama je upala u čudno duševno stanje? Zar im uopće nije stalo do mene? Do roðenog djeteta?Začuli su se jecaji, vriskovi i neobjašnjivi udarci na »zemaljskoj liniji«. »Dobro, tata, bok«, rekla sam i opet podiglapravi telefon.»Zlato«, jadala se mama promuklim, samosažalnim šaptom. »Moram ti nešto reći. Više to ne mogu skrivati od obiteljii voljenih osoba.«Ne želeći razmišljati o tome koja je razlika izmeðu »obitelji« i »voljenih osoba«, veselo sam rekla: »Nemoj misliti dami moraš reći ako ne želiš.«»Sto da napravim«, histerično je vikala. »Da živim u laži? fa sam ovisnica, zlato, ovisnica!«Napregnula sam mozak pokušavajući odgonetnuti o čemu bi ona mogla biti ovisna. Mama nikad nije popila više odčaše trešnjevače otkako se Mavis Enderburv 1952. napila za dvadeset prvi roðendan, pa su je morali voziti doma naštangi od bicikla koji je pripadao osobi koju su zvali »Peewee«. Uzimanje droge u njezinom je slučaju ograničeno najedan Fisherman's Friend ako dobije napaj kašlja nakon nastupa na bijenalu amaterskih dramskih družina u Ketteringu.»Ja sam ovisnica«, ponovila je i napravila dramsku stanku.»Dobro«, rekla sam. »Ovisna si. A o čemu si ti to ovisna?«»O vezama«, rekla je. »Ja sam ovisna o vezama, zlato. Ja sam meðuovisnica.«Tresnula sam glavom o stol koji je stajao ispred mene.»Trideset šest godina s tatom«, rekla je. »I nikad nisam shvatila.«»Ali mama, pa biti u braku s nekim ne znači...«»A ne, nisam ja meðuovisna s tatom«, rekla je. »Ja sam ovisnik o zabavi. Rekla sam tati da... O, jurim. Vrijeme zaafirmaciju.«278

Sjedila sam i zurila u aparat za kavu, dok mi je mozak bjesomučno radio. Zar oni ne znaju što mi se dogodilo? Je linapokon skrenula?Telefon je opet zazvonio. Tata.»Oprosti.«»Što se dogaða? Ti i mama sad ste zajedno?«

»Pa, na neki način... Otišla je na neko predavanje.«»Gdje ste?«»Mi smo u... pa to je neki... no... zove se 'Duge'.« Moonovci? Mislila sam. Scijentolozi? Est? »To je, mm,rehabilitacijski centar.«O, Bože. Pa nisam se samo ja zabrinula jer je tata počeo sve više piti. Mama je rekla da je jedne večeri, kad su bili uposjetu baki u St. Anne otišao u Blackpool i pojavio se u staračkom domu pijan ko deva, s bocom »Famous Grousea«,plastičnom lutkom Scary Špice pričvršćenom za grudi i lažnim zubalom. Pozvani su liječnici, a prošli su ga tjedanodveli ravno od bake u ovaj rehabilitacijski centar gdje je mama, kao i uvijek, čvrsto odlučila da nitko ne može bitivažniji od nje.»Čini se kako ne misle da je najveći problem viski. Rekli su da sam prikrivao bol ili nešto slično zbog svih tih Julij a iWel-lingtona. Prema planu, mi bismo sad morali zajedno uživati u njezinoj ovisnosti o 'zabavi'.«O, Bože.Mislim da je najbolje da mami i tati zasad ne kažem ništa o Tajlandu.22.00. Još sam doma. Evo vidiš. Hura! Cijeli sam dan čistila i spremala i sve je pod kontrolom. Riješila sam poštu (no,dobro, složila sam je na kup). I Jude je u pravu. Glupo je imati prokletu rupetinu u zidu četiri mjeseca i pravo je čudoda se još nitko nije popeo i provalio. Neću se više zamarati besmislenim isprikama zidara Garvja. Judin prijateljpravnik napisao mu je pismo. Eto što sve možeš kad postaneš nova osoba. Predivno je...Gospodine,obraćamo vam se u ime gðe. Bridget Jones.Doznali smo da je naša klijentica sklopila usmeni sporazum s Vama na dan 5. ožujka 1997. nakon čega ste pristaliizgraditi279Helen Fielding

proširenje klijentičina stana (koje se sastojalo od gradnje dodatne radne/spavaće sobe i krovne terase) za svotu odL7.000. Naša kli-jentica isplatila vam je na ime početka radova predujam od L3.500 dana 21. travnja 1997. Izričit uvjetsporazuma bio je da posao bude dovršen u roku od šest tjedana od prve isplate.Radovi su započeli 25. travnja 1997. probijanjem rupe veličine l,5m x 2,5m u vanjskom zidu stana naše klijentice.Nakon toga nekoliko tjedana niste nastavljali posao. Naša klijentica pokušala je kontaktirati s vama telefonom te jenekoliko puta ostavljala poruku na koju niste odgovorili. Na kraju ste se vratili u stan naše klijentice dana 30. travnja1997. dok je ona bila na poslu. Meðutim, umjesto da nastavite posao koji ste prihvatili, jednostavno ste prekrili rupukoju ste probili u vanjskom zidu njezina stana debelim najlonom. Otad se više niste vraćali završiti posao, a niste niodgovorili niti na jednu od brojnih telefonskih poruka naše klijentice kojima vas je molila da to svakako učinite.

Zbog rupe koju ste ostavili u vanjskom zidu stan naše klijentice hladan je, nezaštićen i neosiguran od provale. Kakoniste do kraja izveli posao na koji ste se obvezali, time ste prekršili sporazum s našom klijenticom. Stoga ste prekršiliugovor koji se tako smatra raskinutim...Bla, bla, raskinutim, skinutim, brblj, brblj... ima pravo na povrat novca... izravno odgovorni za gubitke... ako se nejavite u roku od sedam dana od primitka ovog pisma, morat ćete našoj klijentici nadoknaditi gubitak... te smo zatoovlašteni za pokretanje postupka raskidanja ugovora bez novog upozorenja.Ha. Ahahahaha! Ovu lekciju nikad neće zaboraviti. Pismo je poslano, što znači da će ga dobiti sutra. To će mupokazati da sam ozbiljna i da me nitko više neće šikanirati i omalovažavati.Eto. Sad imam pola sata vremena da smislim nešto za sutrašnji sastanak.22.15. Hmmm. Možda moram kupiti novine iz kojih ću crpsti ideje. Ali sad je malo prekasno.22.30. Zapravo se neću zamarati Markom Darcyjem. Kome treba muškarac. Dosad se sve vrtilo oko toga da sumuškarci i žene zajedno jer žene bez njih ne bi preživjele, ali danas — ha! Imam svoj stan (pa makar s rupom),prijatelje, prihode i posao (bar do sutra) pa zato — ha! Hahahahahaha!280

22.40. Aha. Ideje.22.41. O, Bože. A tako sam željna seksa. Nisam to radila stoljećima.22.45. Možda nešto o novim laburistima i novoj Britaniji? To je kao poslije medenog mjeseca, kad si s nekim izlaziošest mjeseci pa ti je počeo ići na živce jer ne pere posude. Već ukidaju studentske povlastice? Hmm. Tako se bilolako ševiti i izlaziti dok smo bili studenti. Možda im i ne trebaju povlastice kad se stalno samo seksaju.Br. mjeseci od zadnjeg seksa: 6 Br. sekundi od zadnjeg seksa: (Koliko sekunda ima u jednom danu!) 60 x 60 = 3.600 x24 = (A da uzmem kalkulator) 86.400 x 28 = 2.419.200 x 6 mjeseci: 14.515.200Četrnaest milijuna pet stotina petnaest tisuća i dvije stotine sekunda prošlo je od zadnjeg seksa.23.00. Možda jednostavno više NIKAD NEĆU UŽIVATI U SEKSU.23.05. Pitam se što se dogaða ako nemaš spolni život? Je li to dobro ili loše?23.06. Možda se jednostavno začepiš.23.07. Ali gle, ja uopće ne bih trebala razmišljati o seksu. Ja sam produhovljena.23.08. A razmnožavanje je sigurno dobro za čovjeka. 23.10. Germaine Greer" nije imala djece. Ali što to dokazuje?* Germaine Greer (1939.) — australska književnica koja je imala velik utjecaj na ženski pokret, posebno zahvaljujućiknjizi »Ženski eunuh«.281Helen Fielding23.15. No dobro. Novi laburisti, novi... O, Bože. Živim u celibatu.Celibat! Novi celibat! Ako se to meni dogaða, ima izgleda da se to dogaða još mnogim ljudima. Nije li u tome bitzeitgeista?»Odjednom ima sve manje seksa«. To mrzim u popularnom izvješćivanju. Podsjeća me na ono vrijeme kad se u

Timesu pojavio članak koji je počinjao: »Odjednom je sve više blagovaonica«, istoga dana kad je Telegraph napisao:»A kamo su nestale blagovaonice?«Sad moram ići spavati. Odlučila sam doći jako rano prvoga dana nove mene na poslu.Srijeda, 3. rujnakg — 53,5 (fuuj, fuuj), kalorija 4.955, sekunda prošlih od zadnjeg seksa: 14.601.600 (jučerašnji podaci + 86.400 —jedan dan)19.00. Došla sam rano u ured, prvi dan poslije Tajlanda, očekujući novu zabrinutost i poštovanje, ali sam zateklaRicharda Fincha u tradicionalno odurnom raspoloženju: bio je bezobrazan, pušio je jednu za drugom i žvakao sasuludim pogledom u očima.

»Ho!« viknuo je kad sam ušla. »Ho! Ahahahahaha! Onda, što je u torbi? Opijum? Mara? Možda imamo crack upodstavi? Ili smo donijeli malo amfetamina? Malo exa za razred? Ili malo speeda? Haššišššššš? Rokekoke koke?OHHHH okeecokeycoke-ee«, počeo je manijački pjevati. »Ooooh okeecokeycokeeeee. Ooooh! okeecokeycokeeee!« Sidiotskim sjajem u očima zgrabio je dva istraživača koji su stajali kraj njega i pojurio naprijed vičući: »Svini koljena,pruži ruke, sve što trebaš nosi ti Bridget, ra-ra!«Shvativši da se naš izvršni producent oporavlja od drogom izazvanog ludila, blaženo sam se nasmijala i ignorirala ga.282

»O, danas smo digli nos! Uuuh! Doðite, doðite. Evo je — Bridget-nosom-nebo-param tek pristigla iz zatvora. Idemo.Iiiiiideeeemo.«Ja to uopće nisam tako zamislila. Svi su se počeli primicati stolu, ljutito skrećući pogled sa sata na mene. Pa tek jebilo devet i dvadeset, a sastanak je trebao početi u pola deset. Samo zato što sam ja počela dolaziti ranije ne znači da isastanak mora početi ranije.»Dobro onda, Bridget! Idemo, ideje. Kakve ideje danas imamo da ostavimo naciju bez daha? Deset savjeta zašvercanje dobro upućene dame? Najbolji britanski grudnjaci za skrivanje Charlieja u potporne jastučiće?«Kako možeš biti sigurna u sebe kad svi muškarci sumnjaju u tebe, pomislila sam. A jebi ga, jednostavno ću ga opalitipo gubici.Pogledao me žvačući i cerio se očekujući nešto. Čudno, ali izostalo je uobičajeno smijuljenje oko stola. Zapravo mi jecijeli taj tajlandski interludij donio novo poštovanje kolega koje me, naravno, oduševilo.»A što je s novim laburistima — poslije medenog mjeseca?«Richard Finch je udario glavom o stol i počeo hrkati.»Zapravo imam bolju ideju«, rekla sam poslije nehajne stanke. »O seksu«, dodala sam, na što je Richardu interesskočio. (Samo u glavi. Gornjoj. Bar se nadam.)»Da? Hoćeš li je podijeliti s nama — ili ćeš je čuvati za svoje kompiće u odjelu za narkotike?«

»Celibat«, rekla sam.Svi su impresionirano šutjeli.Richard Finch zurio je u mene izbuljenih očiju kao da ne može vjerovati. »Celibat?«»Celibat.« Kimnula sam samozadovoljno. »Novi celibat.« »Misliš na redovnike i opatice?« pitao je Richard Finch.»Ne, mislim na celibat.«»Na obične ljude koji se ne seksaju«, upala je Patchouli drsko ga gledajući.283Helen Fielding284Atmosfera oko stola doista se promijenila. Možda je Richard toliko prešao granice da mu se više nitko ne uvlači.»Zašto, zbog nekih tantričkih budističkih štoseva?« pitao je Richard cinički se smijuljeći dok je grčevito tresaojednom nogom i žvakao.»Ne«, rekao je seksi Matt, pozorno gledajući u notes. »Misli na obične ljude poput nas koji dugo nisu imali odnose.«Pogledala sam Matta baš u trenutku kad je on pogledao mene.»Molim? Svi vi«, govorio je Richard i gledao kao da ne može povjerovati. »Svi ste vi u cvijetu mladosti — osimBridget.« »Hvala«, promrmljala sam.»Pa vi svi to svake noći radite kao zečevi! Ne? In, out, in, out and shake it ali about/«, pjevao je. »You do Okeekokeeand you turn her round, and do to her from — be-hind! Ne?«Oko stola se osjetilo odreðeno komešanje.»Ne?«Opet stanka.»Tko se od ovdje prisutnih nije seksao prošli tjedan?« Svi su nepomična pogleda zurili u notese. »O. K. Tko se seksaoprošli tjedan?« Nitko nije podignuo ruku.»Ne mogu vjerovati. No dobro. Tko se od vas seksao u zadnjih mjesec dana.«Patchouli je digla ruku. I Harold koji nam se mudro smiješio kroz naočale. Vjerojatno laže. Ili je to bilo samo pipkanje.»Znači, svi vi ostali... Isuse. Pa vi ste hrpa čudaka. Nije istina da previše radite. Celibat. Fuj! Samo sjedite i ništa neradite. Skinuti smo s programa zbog Diane i bilo bi vam bolje da smislite nešto bolje od ovoga za ostatak sezone. Bezovih osakaćenih aseksualnih gluposti. Sljedeći tjedan vraćamo se s eksplozijom.«

Četvrtak, 4. rujna

kg — 54 (ovo mom prestati, inače je zatvor bio uzaludan), br. načina zamišljenog ubojstva Richarda Fincha —¦ 32 (i tomora prestati jer se inače poništava smisao zatvorske kazne), br. crnih jakni koje bih mogla kupiti — 23, br. sekundaod zadnjeg seksa 14.688.00018.00. Jako me veseli jesenska atmosfera povratka u školu. Na povratku s posla idem u kasni šoping: neću ništa kupitijer sam u financijskoj krizi, samo ću probati novu smeðu »in« jesensku garderobu. Baš sam uzbuðena i čvrsto sam

odlučila da ću ove godine biti bolja u kupovini. Neću, recimo, a) paničariti i otkriti da jedino mogu kupiti crnu jaknu,jer je normalnoj curi, dosta jedna crna jakna i b) nekako nabaviti novac. Možda od Budhe?20.00. Angus Steak House, Oxford Street. Napad nekontrolirane panike. Trgovine imaju tek neznatno različitu verzijusvake stvari. To mi je zamaglilo misli, a mozak mi se nije smirio sve dok nije obuhvato i katalogizirao sve, recimo,raspoložive jakne od crnog najlona: French Connection po 129 funti ili vrhunska Michael Kors (s malim proštepanimkvadratićima) po 400. Jakne od crnog najlona u Hennesu koštaju samo 39.99. Mogu, recimo, kupiti deset Hennesovihjakni od crnog najlona po cijeni jedne kod Michaela Korsa, ali onda bi mi u ormaru bilo više crnih jakni nego ikad, aionako ne mogu kupiti ni jednu.Možda je cijela slika pogrešna. Možda bih morala početi nositi pantomimičarsku odjeću jarkih boja poput ZandreRho-des* ili Su Pollard. Ili imati minimalnu garderobu i kupiti samo tri vrhunske stvari i stalno ih nositi. (A što ako ponjima nešto prolijem ili povratim?)No da. Smiri se, smiri se. Evo što moram kupiti:crnu najlonsku jaku (samo jednu)ogrlicu — onu usku uz vrat koja izgleda kao pasja ogrlica* Zandra Rhodes (1940.) — engleska modna kreatorica poznata po skupim i neobičnim haljinama.Helen Fieldingsmeðe »krijumčarske« hlače (što god to značilo)smeðe odijelo za posao (ili slično)cipele.Noćna mora u trgovini cipela. Samo sam probala jedne smeðe, četvrtaste na prstima, s visokom petom u stilusedamdesetih i već sam osjetila deja vu — sve one jesenske kupovine cipela za školu i svaða s mamom o tome kakosmiju izgledati. Onda mi je odjednom sinulo nešto strašno: i nije bio zastrašujući osjećaj dejd vua — to su bile isteone cipele koje sam u šestom razredu kupila u Freeman Hardv VVillisu.Iznenada sam se počela osjećati prevareno ih kao marioneta modnih kreatora kojima se ne da zamarati izmišljanjemnovih stvari. Još gore je to što sam sad tako stara da se mlada generacija potrošača više ne sjeća onoga što sam janosila kao tinejdžerica. Napokon mi je jasno zašto starije dame počinju kupovati Jaegerove kostime — jer više ne želeda ih moda iz trgovina u glavnoj ulici podsjeća na izgubljenu mladost. Sad sam i ja došla do te tužne točke. Napustitću Kooka'i, Agnes B, Whi-stles i si. u korist Countrv Casualsa. A i jeftinije mi je. Idem doma.21.00. Doma. Osjećam se jako čudno i prazno. Krasno je misliti da će sve biti drukčije kad se vratiš, a onda je sve postarom. Pretpostavljam da bih ja morala nešto promijeniti. Ali što da napravim od svoga života? Znam. Pojest ću malosira.Problem je u tome što, kao što kaže Budizam: drama bogatog redovnika, atmosferu i dogaðaje oko tebe stvara

atmosfera u tebi. Pa onda nije čudo da se dogodilo nešto loše: Tajland, Da-niel, Rebecca i si. Moram bitiuravnoteženija iznutra i duhovno čišća, onda ću početi privlačiti mirne stvari i dobre, uravnotežene ljude pune ljubavi.Kao Marka Darcyja.Mark Darcy će, kad se vrati, vidjeti novu mene, smirenu i uravnoteženu, koja privlači mir i red oko sebe.

Petak, 5. rujnakg — 54, cigareta — 0 (pobjeda), br. sekunda od zadnjeg seksa: 14.774.400 (poraz) (Oba prevaranta moram tretirati naisti način.)8.15. Eto. Ustala sam rano. Sva vesela. Eto, to je bitno: krenuti u pohod na dan!8.20. O, došao mi je paket. Možda je dar!8.30. Mmm. U kutiji za poklone na koju su pričvršćene ruže. Možda od Marka Darcyja! Možda se vratio.8.40. Krasna mala zlatna kemijska s mojim imenom. Možda od Tiffanvja! S crvenim vrhom. Možda je ruž.8.45. Čudno. Nema kartice. Možda je promotivni lipstik neke reklamne kompanije.8.50. Nije ruž jer je tvrdo. Možda je kemijska. S mojim imenom! Možda poziv na tulum neke tvrtke za odnose sjavnošću — možda pokreću novi časopis koji se zove Lipstick!, možda novi proizvod Tine Brown — a poziv nablještavi tulum dolazi poslije.Eto vidiš. Mislim da ću otići do Coinsa na cappuccino. Ali neću, naravno, pojesti čokoladni croissant.

9.00 U kafiću. Hm. Oduševljena sam malim poklonom, ali više nisam sigurna da je kemijska. Odnosno, ako je, onda jevrlo čudna.Malo poslije. O, Bože. Baš sam sjela, s cappuccinom i čokoladnim croissantom, kad je ušao Mark Darcy, samo tako,kao da nikad i nije bio odsutan: u odijelu za posao, tek obrijan, s malom ogrebotinom na licu na koju je prilijepiokomadić toaletnog papira, jutarnja klasika. Otišao je do šanka i spustio aktov-Helen Fieldingku, gledajući oko sebe kao da nešto ili nekoga traži. Ugledao me. Pogled mu je postao blaži (iako se nije, naravno,rastopio). Okrenuo se cappuccinu. Brzo sam se još više smirila i uravnotežila. Onda je krenuo prema mom stolu —izgledao je još poslovnije. Poželjela sam se baciti na njega.»Bok«, rekao je naglo. »Što ti je to?« kimnuo je prema daru.Od silne ljubavi i sreće jedva sam mogla govoriti pa sam mu pružila kutijicu.»Ne znam što je, mislim da bi mogla biti kemijska.«Uzeo je malu kemijsku iz kutijice, okrenuo je i vratio je jednim, pa recimo, hicem i rekao: »Bridget, ovo nije reklamnaolovka. Ovo je jebeni metak.«Još kasnije. O, Isuse Bože. Nije bilo vremena za razgovor o Tajlandu, Rebecci, ljubavi, ni o čemu.Mark je zgrabio ubrus, uhvatio poklopac kutije i ponovno je vratio.»Ako možeš zadržati glavu kad je svi oko tebe...«, šaptala sam samoj sebi. »Molim?« »Ništa.«

»Ostani tu. Ne diraj ga. To je pravi metak«, rekao je Mark. Odjurio je na ulicu i bacio pogled gore-dolje poput pravogtelevizijskog detektiva. Zanimljivo je kako sve u stvarnoj policijskoj drami podsjeća na televizijsku, kao što prizori sljetovanja podsjećaju na razglednice ili...Vratio se. »Bridget? Platila si? Što radiš? Idemo.«»Kamo?«»Na policiju.«U autu sam počela blebetati, zahvaljujući mu za sve što je učinio i govoreći koliko mi je pjesma pomogla u zatvoru.»Pjesma, koja pjesma?« pitao je skrećući u Kensington Park Road.»Ako — znaš — ako možeš srce i živce i... (...) O, Bože, stvarno mi je žao što si morao ići čak u Dubai, toliko samzahvalna i...«Zastao je na semaforu i okrenuo se.

»Nije bilo teško«, rekao je blago. »Sad prestani mljeti. Doživjela si velik šok. Moraš se smiriti.«Hmf. Cijela je zamisao bila da primijeti kako sam mirna i usredotočena, a ne da mi govori da se smirim. Pokušala samse smiriti, ali to je prilično teško jer sam jedino mogla misliti: netko me želi ubiti.Kad smo došli do policijske stanice, više nije sve bilo toliko slično TV drami, jer je sve bilo prljavo i nitko nije ninajmanje bio zainteresiran za nas. Policajac na šalteru pokušavao nas je prisiliti da čekamo u čekaonici, ali je Markustrajao na tome da nas odvedu gore. Na kraju smo sjedili u golemom prljavom uredu u kojem nije bilo nikoga.Mark me prisilio da mu kažem sve što se dogodilo u Tajlandu i pitao me je li Jed spominjao da bilo koga poznaje uBritaniji, je li paket došao normalnom poštom i jesam li primijetila ikoga tko se čudno ponaša otkako sam se vratila.Osjećala sam se pomalo glupo govoreći mu o tome koliko smo povjerenja imale u Jeda dok smo bile s njim,razmišljajući pritom o tome kako će me ukoriti, ali bio je stvarno sladak.»Najgore za što bi tebe i Shaz mogli optužiti je zapanjujuća glupost«, rekao je. »Čuo sam da si se jako dobro držala uzatvoru.«Bio je jako sladak, bio je... i sve se činilo jako poslovnim, nije bilo znakova da mi se želi vratiti ili razgovarati o bilokakvim osjećajima.»Misliš da bi se morala javiti na posao?« pitao je gledajući na sat.Ruka mi je odletjela do usta. Pokušala sam samu sebe uvjeriti da i nije bitno imam li još posao ili ne, da sam mrtva, alisad je bilo deset i dvadeset!»Ne gledaj kao da si slučajno pojela malo dijete«, rekao je Mark smijući se. »Jednom imaš pristojan razlog za svojepatološko kašnjenje.«Podigla sam slušalicu i izravno nazvala Richarda Fincha. Odmah se javio.»O, to je Bridget, je li? Mala Miss celibata? Tek je dva dana tu i već markira. Pa gdje si ti? U šopingu, možda?«Helen FieldingAko možeš vjerovati sebi kad svi u tebe sumnjaju, pomislila sam. Ako možeš...

»Igramo se svijećom? Izvadimo svijeće, djevojčice!« proizveo je prodoran zvuk.Prestravljeno sam zurila u telefon. Nije mi bilo jasno je li Richard Finch oduvijek takav, samo sam se ja promijenila, ili

se naglo srozao pod utjecajem neke strašne droge.»Daj mi«, rekao je Mark.»Ne«, rekla sam i opet zgrabila telefon, sikćući: »Ja sam odrasla osoba sa svim pravima.«»Naravno da jesi, ljubavi, samo ti sad baš nisu svi na broju«, mrmljao je Mark.Ljubavi! Rekao mi je ljubavi!»Bridget? Opet smo zaspali, je li? Gdje si?« hihotao se Richard Finch. »Na policiji.«»O, opet smo se vratili na rokekoke koke? Baš krasno. Imaš malo za mene?« smijuljio se. »Prijete mi smrću.«»Oooo! Ta ti je dobra. I ja ću ti za minutu zaprijetiti smrću. Hahaha. Policija, ha? To volim. Fine, stabilne, ugledne,nena-fiksane ljude u ekipi.«Dosta. Sad mi je bilo dosta. Duboko sam udahnula.»Richard«, rekla sam svečano. »Rugala se sova sjenici da ima velike oči. Samo što ja nemam velike oči jer se ja nefiksam. Ne kao ti. Uostalom, neću se ni vratiti. Bok.« I spustila sam slušalicu. Ha! Hahahahahaha! Kratko samrazmišljala, a onda sam se sjetila prekoračenja u banci. I čarobnih gljiva. Samo što to baš i nije droga jer su to prirodnouzgojene gljive.Baš tada se pojavio policajac, žureći se i ignorirajući nas. »Slušajte«, rekao je Mark udarivši šakom po stolu. »Ovdjeje djevojka koja je dobila metak sa svojim imenom. Možemo li vidjeti malo aktivnosti?«Policajac je zastao i pogledao. »Sutra je sprovod«, rekao je uvrijeðeno. »A u Kensal Riseu izboli su se nožem. Pa imaljudi koji su već ubijeni.« Zabacio je glavu i stropoštao se.oan

Deset minuta poslije, detektiv koji se trebao baviti nama, došao je s kompjutorskim ispisom.»Dan. Ja sam inspektor Kirby«, rekao je ne gledajući nas. Trenutak je zurio u ispis, a onda u mene, podižući obrve.»To je tajlandski dosje« pitao je Mark gledajući preko ramena. »O, sad mi je jasno... taj incident u...«»Pa da«, rekao je detektiv.»Ne, ne, to je bio samo komadić filea«, rekao je Mark.Policajac je gledao Marka čudnim pogledom.»Mama mi ga je ostavila u torbi za kupovinu«, objasnila sam. »I počeo se raspadati.«»Vidiš? Tamo? A to je tajlandsko izvješće«, rekao je Mark naginjući se nad obrazac.Detektiv je rukom zaklonio obrazac kao da Mark pokušava prepisati njegovu domaću zadaću. Baš je tada zazvoniotelefon. Inspektor Kirby se javio.»Da. Ja hoću biti u autu na Kensington High Streetu. Pa negdje u blizini Albert Halla! Kad krene pogrebna povorka. Ija hoću odati počast«, rekao je ljutito. »Pa što inspektor Rogers radi ondje? Dobro, onda kod Buckinghamske palače.Molim?«»Što u izvješću piše o Jedu«, šapnula sam.»Jed, tako je rekao da se zove, je li?« rugao se Mark. »Roger Dvvight, zapravo.«

»No dobro. Hyde Park Corner. Ali hoću biti na početku. Oprostite«, rekao je Kirby spuštajući slušalicu i namještajućiizraz lica tako da ostavi dojam kao da je silno zaposlen, što me podsjetilo na mene kad kasnim na posao. »RogerDvvight«, rekao je detektiv. »Nekako ide u tom smjeru, je li?«»Bio bih jako iznenaðen kad bi on nešto uspio sam organizirati«, rekao je Mark. »To je nemoguće iz arapskogzatvora.«»Pa uvijek postoje način i sredstva.«Razbjesnilo me kako Mark razgovara s policajcem preko moje glave. Kao da sam neka fifica ili poluidiot.»Oprostite«, rekla sam nakostriješeno. »Mogu li možda i ja sudjelovati u tom razgovoru?«»Naravno«, rekao je Mark, »dok god ne spominješ sove i sjenice.«Helen FieldingVidjela sam kako nas detektiv u čudu gleda, jedno pa drugo. »Mogao bi, pretpostavljam, organizirati nekog drugog iposlati ga«, rekao je Mark okrećući se detektivu, »ali mi se to čini nekako nevjerojatnim, čak nemogućim, s obziromna...«»Pa da, u takvim slučajevima. Oprostite.« Inspektor Kirby podignuo je slušalicu. »Dobro. Recite onima na HarrowRoadu da već imaju dva auta na putu!« rekao je razdražljivo. »Ne. Ja želim vidjeti lijes prije mise. Da. Pa reciteinspektoru Rimmin-gtonu nek odjebe. Oprostite, gospodine.« Spustio je slušalicu i zapovjednički se nasmiješio.»U ovakvim slučajevima...?« pitala sam.»Da, nevjerojatno je da bi osoba ozbiljnih namjera najavila...«»Mislite da bi je on jednostavno ubio, zar ne«, rekao je Mark. O, Bože.

Sat poslije toga paket je otišao na ispitivanje otisaka i DNK, a ja sam zadržana na ispitivanju.»Postoji li bilo tko izvan tajlandske veze tko ima nešto protiv vas, mlada damo?« pitao je inspektor Kirby. »Bivšiljubavnik, možda, odbijeni prosac?«Oduševilo me kad me nazvao »mlada damo«. Možda i nisam u prvom cvijetu mladosti, ali...»Bridget!« rekao je Mark. »Koncentriraj se! Postoji li itko tko ti želi zlo?«»Mnogo mi je ljudi nanijelo zlo«, rekla sam gledajući Marka i očajnički se pokušavajući prisjetiti. »Richard Finch.Daniel — ali ne mislim da bi bilo tko od njih to učinio«, rekla sam nesigurno.Zar je Daniel mislio da sam okolo prepričavala onu večer kad smo trebali izići na večeru? Pa nije se valjda tolikouzrujao jer je odbijen? To bi sigurno bilo malo pretjerano? Ali možda je Sharon u pravu za fin-de-millenium muškarcekoji gube svoju ulogu.»Bridget«, pitao je Mark nježno. »Što god misliš, mislim da bi morala reći inspektoru Kirbvju.«Bilo je tako neugodno. Na kra^u sam ispričala cijelu zgodu s rubljem i jaknom, a inspektor Kirby je zapisivaopojedinosti s

pokeraškim izrazom lica. Mark nije ništa rekao dok sam govorila, ali je izgledao stvarno ljut. Primijetila sam da ga jedetektiv oštro gledao.

»Jeste li ikad imali ikakvu vezu s propalitetima?« pitao je inspektor Kirby.Jedina osoba koja mi je pala na pamet bio je mogući dećko za iznajmljivanje strica Geoffrevja, ali to je glupo jerdečko za iznajmljivanje nije imao pojma tko sam.»Morat ćete iseliti iz stana. Imate li kamo?«»Možeš doći k meni«, rekao je Mark iznenada. Srce mi je poskočilo. »Dat ću ti jednu sobu za goste«, brzo je dodao.»Ostavite nas malo nasamo, gospodine«, rekao je inspektor. Mark je izgledao zatečeno, a onda je rekao: »Naravno«. Ibrzo napustio sobu.»Nisam siguran da bi odlazak g. Darcyju bio mudar potez, gospoðice«, rekao je detektiv pogledavajući prema vratima.»Da, možda imate pravo«, rekla sam, razmišljajući kako se očinski zainteresirao pa mi sugerira, kao muškarac, daostanem tajnovita i nedostupna i dopustim Marku da i dalje bude lovac, ali onda sam se sjetila da tako više ne bihtrebala razmišljati.»Kakvi su točno vaši prošli odnosi s gospodinom Darcyjem?«»Pa«, rekla sam i počela priču.Inspektor Kirby bio je neobično sumnjičav prema svemu. Vrata su se opet otvorila u trenutku kad je govorio: »Znači,gospodin Darcy slučajno se našao u kafiću, je li? Istog jutra kad ste dobili metak?«Mark je ušao i stao ispred nas.»Dobro«, rekao je umorno, gledajući me kao da govori: 'Ti si izvor svega što je suprotno bezbrižnosti.' »Uzmite miotiske, analizirajte mi DNK, riješimo to.«»O, pa nisam rekao da ste to vi, gospodine«, rekao je detektiv žurno. »Jednostavno moram eliminirati...«»Dobro, dobro«, rekao je Mark. »Završimo s tim.«ona13. Aaaaaah!Još je petak, 5. rujnakg — 54,5, sekundi od zadnjeg seksa — baš me briga, minuta na životu nakon prijetnje smrću — 34.800 (jako dobro)18.00. Kod Shazzer. Gledam kroz prozor. Ne može biti Mark Darcy. To je smiješno. Ne može. Sigurno ima neke vezes ledom. On vjerojatno ima cijeli krug kontakata ovdje, ljudi koji očajnički žele drogu, a ja sam im oduzela ono što ihdrži na životu. Ili Daniel? On sigurno ne bi napravio tako nešto. Možda je to neki luðak. Ali koji luðak zna moje ime iadresu? Netko me želi ubiti. Netko se potrudio uzeti metak i ugravirati moje ime.Moram ostati mirna. Mirna, mirna. Da. Moraš sačuvati glavu, kad je svi oko tebe... Pitam se da li Kooka'i imapancirke?Da se bar Shaz vrati. Izgubljena sam. Shazzerin je stan mini-jaturan i uglavnom neuredan, posebno zato jer je sveotvoreno, ali sad kad su njih dvije ovdje, čini se da je svaka površina prekrivena grudnjacima Agent Provocateur,gležnjačama od leopardove kože, Guccijevim torbama, lažnim Pradinim torbicama, minimalnim Vovageovim

puloverićima i čudnim cipelama s re-menčićima. Jako sam zbunjena. Možda naðem negdje mjesta i legnem.Kad su odveli Marka, inspektor Kirby ponovio je da ne smijem ostati u svom stanu pa me odveo tamo po neke stvari,ali problem je bio u tome što nisam imala kamo otići. Mama i tata još su na rehabilitaciji. Tomov bi stan bio idealan,ali nisam007

Helen Fieldingmogla naći njegov broj u San Franciscu. Pokušala sam dobiti Jude i Shaz na poslu, ali su bile na pauzi.Baš je bilo strašno. Ostavljala sam posvuda poruke, dok su mi policajci gazili po stanu, uzimali otiske i tražili tragove.»A kakva je to rupa u zidu, gospoðice«, pitao je policajac dok su tako lutali okolo i oprašivali stvari.»O, m, pa to je ostalo«, rekla sam nejasno. U tom je trenutku zazvonio telefon. Shaz je rekla da mogu ostati kod nje iobjasnila mi gdje je skriven rezervni ključ.Mislim da ću malo odspavati.23.45. Da se bar ne budim noću, makar je jako utješno to što Jude i Shaz spavaju sa mnom u sobi kao bebice. Bilo jelijepo kad su se vratile s posla. Pojele smo pizzu, a ja sam rano otišla spavati. Niti riječi od Marka Darcyja niti onjemu. Bar imam spravu za alarm. Zgodna je. Daljinski kojim se upravlja iz malog kovčežića. Kad samo pomislim daće, ako pozvonim, dojuriti mladi policajac u uniformi i spasiti me!! !! !! Mmm. Sline mi cure od pomisli... tako sampospana...Subota, 6. rujnakg — 55, cigareta — 10, cuge — 3, kalorija — 4. 255 (da bar uživam u životu dok sam još toliko sretna da ga imam),sekunda od zadnjeg seksa 16.005.124,00 (moram nešto poduzeti)18.00. Ja, Jude i Shazzer cijeli dan smo gledale sprovod princeze Diane. Složile smo se da je sve kao sprovod nekognašeg poznanika, samo nešto veličanstveniji, tako da se poslije osjećaš kao da su te stavili u centrifugu, ali i kao da jenešto izišlo iz tebe. Baš mi je drago da su uspjeli sve dobro napraviti. Sve je bilo dobro. Prekrasno i bez pogreške, kaoda je establishment napokon razumio, a naša zemlja opet može sve raditi kako treba.Sve je nalikovalo na šekspirijansku tragediju ili drevnu legendu, pogotovo zbog sukoba dviju plemenitaških kuća —Spencer29«

i Windsor. Stvarno me sram što radim u glupom dnevnom programu u kojem smo često cijela popodneva posvećivaliDia-ninoj frizuri. Promijenit ću život. Ako establishment može, mogu i ja.Osjećam se malo osamljeno. Jude i Shaz su vani jer su počele osjećati garderobnu groznicu. Pokušale smo nazvati

policiju, jer ne smijem van bez policajca, ali na kraju smo, nakon 45 minuta, dobili ženu na centrali koja je rekla danitko nema vremena. Rekla sam Jude i Shaz da mi sigurno neće smetati da odu same, ako mi donesu pizzu. A.Telefon.»O, bok, zlato, mamica.«Mamica! Čovjek bi pomislio da ću joj se sad pokakati u ruku.»Gdje si, mama?« pitala sam. »O, slobodna sam, zlato.«Na trenutak sam pomislila da mi govori da je lezbijka i da će sa stricom Geoffrevjem osnovati dom uhomoseksualnom, be-seksualnom braku iz računa.»Vratili smo se. Sve je sreðeno i tata će biti dobro. Ne znam! Cijelo je vrijeme pio u šupi, a ja sam mislila da sadiparadajze. Znaš, i Gordon Gomersall imao je isto, znaš, a Joy nije imala pojma. Sad vele da je to bolest. Kako ti sesvidio sprovod?«»Bio je jako lijep«, rekla sam. »I što se sad dogaða?«»Čuj, zlato...«, počela je, a onda se začula buka i tata je uzeo slušalicu.»Sve je dobro, zlato. Samo ne smijem ni blizu cugi«, rekao je. »A i Pam su se pokušavali riješiti od prvoga dana.«»Zašto«, rekla sam, dok mi je pred očima prošla sablasna slika moje mame kako zavodi procesiju osamnaestogodišnjihnarkića.Zadovoljno se nasmijao. »Rekli su da je prenormalna. Evo ti je opet.«»Ma daj, molim te, zlato. To je bila bedastoća za kakvu slavni plaćaju gomilu novca da im vele ono što svi većznaju!« »Što?«»Uh, pričekaj, samo da okrenem pile.«299Helen FieldlngOdmaknula sam slušalicu od uha pokušavajući ne razmišljati o tome za kakvo se to čudno jelo pile mora okretatinaopako.»Uf. Evo me.« »Što su ti rekli?«»Pa ujutro smo svi morali sjesti u krug i govoriti svakakve bedastoće.« »Kao...?«»O pa znaš. Ono: zovem se Pam i ja sam takva i takva!«Kakva? Pitala sam se i... takva? Suludo presamouvjerena noćna mora? Žena bez kvržice, opsjednuta umakom?

Mučite-ljica djevojčica?»Pa što su sve oni tamo govorili! 'Danas ću vjerovati u sebe i neću se brinuti zbog onoga što drugi misle o meni.' Itako dalje i tako dalje. Ma daj, molim te, zlato. Ako ne vjeruješ u sebe, nećeš nikamo dospjeti«, rekla je urlajući odsmijeha. »Ma daj! Da ne vjeruješ u sebe! Ne znam. Zašto bi ikoga zabrinjavalo što drugi misle o njemu?«Zabrinuto sam gledala s jedne strane na drugu. »I što si onda ti govorila?«»O ja nisam smjela ništa reći. Ali su mi na kraju odredili, zlato.«»Što? Što si morala reći?«Čula sam tatu kako se smije u pozadini. Zvučao je dobro. »Reci joj, Pam.«

»Uff. Pa morala sam reći: 'Neću dopustiti da mi moja velika samouvjerenost zaslijepi osjećaj za stvarnost' i 'danas ćupriznati svoje pogreške kao i svoje vrijednosti'. To je bilo tako glupo, zlato. A sad moram juriti, zvoni mi. Vidimo se uponedjeljak.«»Ha?«»Ne govori se 'ha', zlato, nego 'molim'. Zakazala sam ti odreðivanje boja u Debenhamsu. Rekla sam ti! U četiri.«»Ali...« Pa nije valjda. Kad mi je to rekla? U siječnju? »Moram ići, zlato. Enderburvjevi su mi mi vr<itirn.ci.<(

omNedjelja, 7. rujnakg — 55,5, m2 prostora na podu neprekrivenom grudnjacima, cipelama, hranom, bocama ih ruževima — 010.00. Hura! Novi dan, a ja još nisam mrtva. Noć je bila strašna. Osjećala sam se jako umorno poslije razgovora smamom pa sam provjerila jesu li sva vrata zaključana, probila se kroz zbrku Sharoninih gaća, čipkastih grudnjaka itangi od leopardove kože i otišla spavati. Nisam ih čula kad su se vratile, a onda sam se probudila u ponoć i zatekla ihkako spavaju. Ovdje je stvarno počelo smrditi. A problem je i to što, ako se probudim noću, jedino mogu ležati i tihozuriti u strop da ih ne probudim rušenjem stvari oko sebe.Uh. Telefon. Bolje bi bilo da se javim da ih ne probudi.»I konačno im je postalo jasno da nisam bivši ljubavnik s ubojitim namjerama.«Hura! Mark Darcy.»Kako si«, pitao je brižno, s obzirom na to da je, zahvaljujući meni, bio sedam sati na policiji. »Nazvao bih te, ali minisu htjeli reći gdje si dok me nisu oslobodili sumnje.«Pokušala sam biti vesela, ali sam mu na kraju šapćući rekla da je kod Shazzer mala gužva.»Pa moja ponuda još vrijedi i možeš doći k meni«, rekao je kao da mu je svejedno. »Imam soba koliko hoćeš.«Da mi bar stalno ne nabija na nos kako neće spavati sa mnom. Čini mi se da se sve pretvara u pashminizam, a odShazzer i Simona znam koliko je nemoguće izvući se kad to počne, jer i na najmanji spomen seksa svi počnupaničariti da se »ne pokvari prijateljstvo«.Baš tad je Jude zijevnula i okrenula se, srušivši nogom na pod hrpu kutija za cipele iz kojih su poispadale ogrlice,naušnice, šminka i šalica kave ravno u moju torbu. Duboko sam udahnula.»Hvala«, prošaptala sam u telefon. »Rado ću doći.«Helen Fielding23.45. Kod Marka Darcyja. O, Bože. Nije baš najbolje. Samo ležim sama u nepoznatoj bijeloj sobi u kojoj nema ničegosim bijelog kreveta, bijelih roleta i zastrašujućeg bijelog stolca dvaput većeg nego što bi trebao biti. Ovdje je jezivo:golema prazna palača u kojoj nema čak ni hrane. Ništa ne mogu pronaći bez nadljudskih mentalnih napora, jer je svakiprekidač za struju, poluga za spuštanje vode u zahodu i si. prerušeno u nešto drugo. A i zima je kao u frižideru.

Čudan, sumoran dan, čas tonem u san, čas se budim. Stalno mi se sve čini normalno, a onda mi glava klone, kao kadavion propadne 150 metara. Ne mogu odrediti je li to još vremenska razlika ili samo pokušavam od svega pobjeći.Mark je danas morao ići na posao, makar je nedjelja, jer je u petak izostao cijeli dan. Shaz i Jude došle su oko četiri sPonosom i predrasudama, ali se nisam mogla suočiti s gledanjem prizora na jezeru nakon debakla s Colinom Firthompa smo samo razgovarale i čitale časopise. Onda su Jude i Shaz počele razgledavati kuću i hihotati se. Ja sam zaspala,a kad sam se probudila, nije ih više bilo.Mark je došao oko devet s večerom za oboje. Nadala sam se romantičnom pomirenju, ali sam se tako usredotočila nato da ne ostavim dojam kako hoću s njim spavati, odnosno da ne pomisli kako je moj boravak u njegovoj kući ištaosim policijskoga aranžmana, da smo na kraju bili tako ukočeni i formalni kao liječnik i pacijent, stanari iz kuće uBlue Peteru.Da bar sad doðe u sobu. Frustrirajuće je biti tako blizu njega i tako željeti njegov dodir. Možda bih ja morala neštoreći. Ali čini mi se previše zastrašujućim, jer ako mu kažem što osjećam, a on mi se ne želi vratiti, bit će to odvratnoponižavajuće, s obzirom na činjenicu da živimo zajedno. A i noć je.

O, Bože. A možda je ipak Mark. Možda uðe u sobu i samo tako me ubije, a krv će natopiti djevičanski bijelu sobu,samo što ja nisam djevica. Samo živim u jebenom celibatu.Ne smijem tako razmišljati. Nije on, naravno. Bar imam prekidač za slučaj panike. Tako je strašno što ne moguspavati, a Mark je dolje, vjerojatno gol. Mmmm. Mmmm. Da bar mogu

otići dolje i, recimo, silovati ga. Od zadnjeg seksa prošlo je... to je jako teško izračunati.Možda doðe gore! Čut ću korake na stubama i vrata će se polako otvoriti, a on će ući i sjesti na krevet — gol! — i...o, Bože, tako sam isfrustrirana.Da bar mogu biti kao mama, samouvjerena i ne brinuti se što bilo tko drugi misli, ali to je jako teško kad znaš danetko drugi stvarno razmišlja o tebi. I o tome kako te ubiti.Ponedjeljak, 8. rujnakg — 56 (sad je to već ozbiljna kriza), br. uhićenih osoba koje mi prijete smrću — 0 (nije baš dobro), br. sekundi odzadnjeg seksa 15.033.600 (katastrofalna kriza)13.30. Kuhinja Marka Darcyja. Baš sam bez razloga pojela hrgu sira. Provjerit ću kalorije.A jebi ga. Trideset grama, sto kalorija. Znači ovako, paketić ima 220 g, a već sam prije pojela malo — možda 60 g —i još je malo ostalo, znači da sam pojela 500 kalorija za trideset sekundi. Nevjerojatno. Možda bih se morala prisiliti napovraćanje u počast princezi Diani. Fuuj! Zašto mi je mozak došao na tako neukusnu pomisao? A ništa onda, sadmogu pojesti i ostatak i tako podvući crtu ispod cijele žalosne epizode.

Mislim da ću možda morati prihvatiti tvrdnje onih liječnika koji govore da dijete ne uspijevaju jer tijelo jednostavnomisli da će umrijeti od gladi pa proždire hranu čim je vidi, poput Fergie. Svakoga jutra kad se probudim pronalazimsalo na čudnim i zastrašujućim novim mjestima. Uopće se ne bih začudila kad bih otkrila komad sala koje izgleda kaotijesto za pizzu kako mi visi izmeðu uha i ramena ili s jedne strane koljena, podrhtavajući blago na vjetru kao slonovouho.Još je čudno i neriješeno pitanje o Marku. Kad sam jutros sišla, on je već otišao na posao (što ne čudi jer je bilopodne), ali je ostavio poruku u kojoj je napisao da se »osjećam kao doma«Helen Fieldingi pozovem koga god hoću. A koga, molim te? Svi rade. Tu je tako tiho. Bojim se.13.45. Čuj, dobro je. Sigurno. Sinulo mi je da sam bez posla, novca, dečka, ali zato imam stan s rupom u koji ne moguotići i živim s muškarcem kojega volim na čudan, platonski način, kao sluškinja, živim u golemom frižideru i netkome želi ubiti, ali to je, sigurna sam, samo privremeno.14.00. Hoću svoju mamu.14.15. Nazvala sam policiju i rekla im da me odvedu u Deben-hams.Poslije. Mama je bila fantastična. Na svoj način.Pojavila se nakon deset minuta zakašnjenja, od glave do pete u boji trešnje, dok joj je kosa poskakivala, s petnaestaktorbi John Lewis.»Nikad nećeš pogoditi što je novo, zlato«, rekla je čim je sjela, obeshrabrujući ostale kupce svojom izložbom torbi.»Što«, rekla sam potreseno, držeći šalicu kave s obje ruke.»Geoffrev je rekao Uni da je homić, ali zapravo nije, zlato, on je bi, inače nikad ne bi imali Guva i Alison. Una kažeda ju to ni najmanje ne zabrinjava sad kad je otvoreno priznao. Gil-lian Robertson iz Saffron VValdhursta bila jegodinama udana za jednog takvog i imali su jako dobar brak. Zamisli, na kraju je morao prestati jer je stalno visio ublizini onih autobusa iz kojih prodaju hamburgere, a umrla je žena Normana Middeltona — znaš onoga koji je bioravnatelj škole za dječake? I tako je na kraju Gillian... O, Bridget, Bridget. Što je?«Kad je primijetila koliko sam uznemirena, postala je zastrašujuće ljubazna, odvela me iz kavane, ostavila torbekonobaru, izvadila svu silu rupčića iz torbice, izvela me na stražnje stube, posjela i rekla mi da joj sve ispričam.Prvi put u životu stvarno je slušala. Kad sam završila, zagrlila me kao mama i čvrsto stisnula, obavijajući me oblakomneo-3/1/J

bično umirujućeg Givenchvja III. »Bila si tako hrabra, zlato«, šaptala je. »Ponosna sam na tebe.«Osjećala sam se tako dobro. Na kraju se uspravila i obrisala ruke.»Doði. Moramo smisliti što ćemo dalje. Razgovarat ću s tim malim detektivom i srediti ga. Smiješno je da je ta osoba

na slobodi od petka. Imali su dovoljno vremena da ga uhvate. Što su radili? Motali se? O, bez brige. Znam ja spolicijom. Možeš ostati kod nas, ako hoćeš. Ali mislim da bi morala ostati s Markom.«»Ali ja nemam sreće s muškarcima.«

»Gluposti, zlato. Pa nije čudo da vi cure nemate dečke kad se pravite da ste supergenijalke kojima ne treba nitko tkone bi bio isti James Bond, a onda sjedite doma i meljete kako nemate sreće s muškarcima. Ma pogledaj koliko je sati.Idemo, kasnimo na tvoje boje!«Deset minuta poslije sjedila sam u bijeloj sobi sličnoj Darcy-jevim, u bijeloj halji, s bijelim ručnikom na glavi, a okomene su bile mama, omot obojenih uzoraka i neka Mary.»Ne znam«, tutorizirala je mama. »Lutaš okolo sama i brineš se zbog svih tih teorija. Pokušaj sa Smrvljenom trešnjom,Mary.«»Nisam ja kriva, takvi su društveni trendovi«, rekla sam srdito. »Žene se ne udaju jer ne podnose same sebe i želeuspjeti u poslu, a kad su malo starije, svi muškarci misle da su očajne polovnjače s rokom prodaje i jednostavno želemladu.«»Ma daj, molim te, zlato. Rok prodaje! Čovjek bi pomislio da si pakirani svježi sir u ASDA'! Sve su to bedastoće izfilmova, zlato.«»Nisu.«»Glupost! Rok prodaje. Oni se možda prave da žele neku curicu, ali to nije istina. Oni žele dobru prijateljicu. Evo,recimo, onaj Roger, kako mu je ono prezime, koji je ostavio Audrey* ASDA — lanac trgovina koje prodaju hranu i odjeću, obično po niskim cijenama.rtncHelen Fieldingzbog sekretarice? Ona je, naravno, bila glupa. Šest mjeseci poslije molio je Audrev da ga primi natrag!« »Ali...«»Zvala se Samantha. Glupa ko noć. A Jean Dawson koja je bila udana za Billa — znaš Dawsona, mesara — udala sekad je on umro za napola mlaðeg dečka i on joj je odan, apsolutno odan, a Bili nije mnogo ostavio, znaš, jer na mesune možeš puno zaraditi.«»Ali ako si feministkinja, ne bi smjela...«»I to je najgluplje u feminizmu, zlato. Svatko s imalo razuma zna da smo mi nadmoćnija rasa i jedina je crnanevolja...«»Mama!«»... kad pomisle da mogu samo sjediti kad odu u mirovinu i da ne moraju obavljati nikakve kućanske poslove. Apogledaj \pvo, Mary.«»Više mi se sviða koraljna boja«, rekla je Mary uvrijeðeno.»Da, točno«, rekla sam kroz golemi kvadrat akvamarina. »Ni ti ne želiš ići raditi i onda obavljati svu kupovinu, akooni ne žele.«

»Ne znam! Sve vi imate, kako se čini, neku ludu ideju o tome da ćete Indianu fonesa u svojoj kući prisiliti da punistroj za pranje posuða. Najprije ih morate istrenirati. Kad sam se ja upoznala s tvojim tatom, on je svaku večer išao ubridž klub! Svaku večer! I pušio je.«Bože dragi. Siroti tata, pomislila sam, dok je Mary držala blijedo ružičastu krpicu uz moje lice, a mama bacalaljubičastu pred nju.»Muškarci ne vole da im se gospodari«, rekla sam. »Oni žele da budeš otvorena kako bi te mogli progoniti i...«Mama je duboko uzdahnula. »Kakvog je smisla imalo to što smo te tata i ja svaku nedjelju vodili na vjeronauk, ako neznaš što bi o nečemu mislila. Samo se ti drži onoga što ti misliš da je dobro i vrati se Marku...«»Neće uspjeti, Pam. Ona je zima.«»Ona je proljeće ili sam ja kompot u konzervi. Kad ti velim. Sad se vrati Marku...«ort/L

»Ali tamo je strašno. Tako smo ljubazni i službeni, a ja izgledam kao stara krpa...«»Pa riješit ćemo to, zlato, zar ne, s novim bojama. Ali zapravo nije bitno kako izgledaš, je li Marv. Samo moraš bitistvarna.«»Točno«, zasjala je Mary koja je bila velika kao božikovina. »Stvarna?« pitala sam.»O, znaš, zlato, kao plišani zeko. Sjeti se! Tvoja najmilija priča, koju ti je Una čitala kad smo tata i ja imali nevolja saseptičkom jamom, bila je o plišanom zeki. Evo, pogledaj sad.«»Znaš, mislim da si u pravu, Pam«, rekla je Mary, koja se odmaknula od oduševljenja. »Ona je proljeće.«»Nisam ti rekla?«»Pa jesi, Pam, a ja sam navaljivala da je zima! A tako je očito, jelda?«Utorak, 9. rujna2.00. U krevetu, sama, još u kući Marka Darcyja. Kao da cijeli život provodim u potpuno bijelim sobama. Izgubila

sam policajca na povratku iz Debenhamsa. Bilo je smiješno. Kao što sam rekla policajcu, kad sam bila mala, uvijek sumi govorili da, ako se izgubim, zovem policajca, ali nikad nisam shvaćala smiješnu stranu te situacije. Kad sam senapokon vratila, opet me uhvatila pospanost; probudila sam se u ponoć, kuća je bila u mraku, a vrata Markove sobezatvorena.Možda siðem, napravim čaj i pogledam TV u kuhinji. Ali što ako se Mark nije vratio ili je izišao s nekim pa će jedovesti na čaj, a ja tu kao luda teta ili gða Rochester već pijuckam čaj.Stalno razmišljam o onom što mi je mama rekla o tome da budem stvarna i kao plišani zeko (iako sam u ovoj kućiveć imala dovoljno nevolja sa zečićima). Moja omiljena priča — koje se ja uopće ne sjećam — bila je o tome kakomala djeca dobiju igračku koju vole više od svih ostalih pa kad se ona većomHelen Fielding

sva i olinja, postane stara i nedostaju joj dijelovi, dijete još misli da je to najljepša igračka i ne može se od nje odvojiti.»Tako to ide kad se ljudi doista vole«, šapnula je mama dok smo se u Debenhamsu vraćale u lift, kao da mi povjeravaneku strašnu i sramotnu tajnu. »Ali problem je u tome, zlato, što se ne dogaða onima koji su oštri ili onima koji seslome od najmanjeg udarca ili onima koji nisu napravljeni od trajnoga materijala. Moraš biti hrabra i pokazati drugojosobi tko si i što osjećaš.« Lift je stao na odjelu opreme za kupaonice. »Uf! To je bilo zabavno«, cvrkutala je iznenadapromijenjena tona dok su tri dame u sakoima jarkih boja gurale sebe i svoje goleme torbe kraj nas. »Eto, znala sam dasi proljeće.«Lako je njoj govoriti. Kad bih ja muškarcu rekla što doista osjećam, on bi pobjegao kilometrima daleko. Evo što —samo ću nasumce izabrati primjer — osjećam u ovom trenutku:1) usamljena, umorna, prestrašena, tužna, zbunjena i jako, jako seksualno frustrirana2) ružna, jer mi kosa strši u vrlo maštovitim oblicima, a lice mi je otečeno od umora3) zbunjena i tužna, jer nemam pojma da li se još sviðam Marku ili ne, a previše se bojim pitati4) jako zaljubljena u Marka5) umorna od odlazaka u krevet sama i pokušaja da sve sama riješim6) uznemirena zbog strašne pomisli da je od zadnjeg seksa prošlo 15.120.000 sekundi.Eto. Da zbrojim: ja sam osamljeno, ružno i tužno biće koje žudi za seksom. Mmm: atraktivnim, inventivnim. O, neznam što bih. Sad bih tako rado popila čašu vina. Mislim da ću sići. Vjerojatno neću popiti vino, nego čaj. Osim akoneko nije otvoreno. Možda mi pomogne da zaspim.8.00. Otpuzala sam do kuhinje. Nisam mogla upaliti svjetlo jer nisam mogla pronaći dizajnerske prekidače. Pomalosam se nadala da će se Mark probuditi dok budem prolazila kraj njegovih vrata, ali se nije. Nastavila sam puzati premakuhinji niza stube, a onda sam zastala kao ukopana. Ispred mene je stajalaona

velika muška sjena. Sjena je krenula prema meni. Shvatila sam da je muškarac — golem muškarac — i počela vrištati.Dok sam shvatila da je muškarac Mark — gol! — shvatila sam da i on vrišti. Ali jače od mene. Vrištao je kao daosjeća snažan strah, strah od napuštenosti. Vrištao je — u polubunovnom stanju — kao da je naletio na najstrašnijiprizor u životu.Sjajno, pomislila sam: »Stvarno!« Eto, to se dogodi kad me vidi nepočešljanu i bez šminke.»Ja sam«, rekla sam. »Bridget.«Na trenutak sam pomislila da će još jače zavrištati, ali onda je klonuo na stube i počeo se nekontrolirano tresti. »Oh«,rekao je, pokušavajući duboko disati. »Oh, oh!«Izgledao je tako ranjivo i mazno dok je ondje sjedio da nisam mogla odoljeti pa sam sjela kraj njega, zagrlila ga iprivukla bliže sebi.»O, Bože«, rekao je, gužvajući moju pidžamu. »Osjećam se kao totalni kreten.«

Iznenada sam se sjetila nečega doista smiješnog — stvarno je smiješno kad te totalno izbezumi bivša cura. I on sepočeo smijati.»Isuse«, rekao je. »Nije baš jako muževno prestrašiti se usred noći. Ali mislio sam da si ubojica.«Pogladila sam mu kosu i poljubila ćelavi dio gdje su ga obrijali. A onda sam mu rekla što osjećam, što doistaosjećam. I dogodilo se čudo: kad sam završila, rekao je da i on osjeća isto.Držeći se za ruke kao Bisto Kids, krenuli smo prema kuhinji i, s velikim poteškoćama, pronašli Horlicks i mlijeko izazbu-njujućih zidova od nehrðajućeg čelika.»Vidiš«, rekao je Mark dok smo se grlili u blizini pećnice i gurali u njih šalice da bude toplo, »kad mi zapravo nisiodgovorila na poruku, mislio sam da je gotovo i nisam želio da osjećaš kao da si pod pritiskom.«

»Čekaj, čekaj«, rekla sam. »Koju poruku?«»Papirić koji sam ti dao na večeri poezije, neposredno prije nego što si otišla.»Ali to je bila samo tatina pjesma.«<t r\r*\Helen FieldingNevjerojatno, ispalo je da Mark, kad je srušio dupina, nije pisao oporuku, nego poruku meni.»Mama je rekla da jedino moram biti pošten u svojim osjećajima«, rekao je.Plemenski starci — hura! U poruci je pisalo da me voli i da nije s Rebeccom i da mu se javim te večeri, ako osjećamisto, i da me, u protivnom, neće više gnjaviti, nego će samo biti moj prijatelj.»Pa zašto si me onda ostavio i otišao s njom«, pitala sam.»Nisam! Ti si ostavila mene! A ja nisam ni znao da hodam s Rebeccom sve dok nisam došao na njezinu ladanjskuzabavu i našao se u istoj sobi s njom.«»Ali... ti nisi nikad spavao s njom?«Bilo je veliko olakšanje doznati da nije bio toliko bešćutan da obuče moje Newcastle United gaće za unaprijedplaniranu ševu s Rebeccom.»Jesam.« Spustio je pogled i osmjehnuo se. »Te noći.« »Molim«, eksplodirala sam.»Pa to je ljudski. Ja sam bio gost. Činilo se pristojnim.« Pokušala sam ga udariti u glavu.»Kao što kaže Shazzer, muškarce te želje neprestano izjedaju«, sagnuo se da izbjegne udarac. »Ona me stalno na neštopozivala: na večere, tulume, dječje roðendane sa životinjama u dvorištu, ljetovanje...«»Aha. A ona ti se nije nimalo sviðala!«»Pa ona je jako privlačna cura, bilo bi čudno kad...« Prestao se smijati, uhvatio me za ruke i privukao.»Svaki put«, šaptao je užurbano, »svaki put sam se nadao da ćeš i ti biti tamo. A one noći u Gloucestershireu, doksam znao da si samo sto metara dalje...«»Dvjesto metara u kućici za služinčad.«»Točno tamo gdje spadaš i gdje te namjeravam držati do kraja života.«Na sreću još me čvrsto držao pa ga više nisam mogla udariti. Onda je rekao da je kuća velika, hladna i pusta bezmene. I da je njemu stvarno najljepše u mom stanu gdje je tako udobno. I rekao je da me voli, da ne zna baš točnozašto, ali bez mene0.1D

ništa nije zabavno... A onda... Bože, kako je hladan bio taj kameni pod.Kad smo ustali i otišli u njegovu sobu, primijetila sam hrpicu knjiga uz krevet. »Kakve su to knjige«, rekla sam nevjerujući očima. »Kako voljeti i izgubiti, ali sačuvati dostojanstvo? Kako vratiti ženu koju voliš! Kakvu ženu voliš?Mars i Venera izlaze?«»Oh«, rekao je sramežljivo.»Gade!« rekla sam. »A ja sam sve svoje bacila.« Izbila je borba šakama, a onda je jedno dovelo do drugog i samo smose ševili, cijelu noć!!!8.30. Mmm. Volim ga gledati dok spava. 8.45. Da se bar sad probudi.9.00. Mark se iznenada uspravio i pogledao me. Pomislila sam da će me početi grditi na samom početku. Ali sepospano nasmijao, utonuo natrag i privukao me grubo k sebi.»Oprosti. Žao mi je«, rekla sam poslije.»Da, i trebalo bi ti biti, ti prljava mala svinjo«, mrmljao je pohotljivo. »Za što?«»Jer sam te probudila zurenjem.«»Znaš što?« pitao je. »Nekako mi je sve nedostajalo.«Na kraju smo ostali u krevetu prilično dugo nakon toga, što je bilo super jer Mark nije imao nikakve sastanke koji nemogu čekati, a ni ja neću imati nikakve sastanke više nikad u životu. Baš u kritičnom trenutku zazvonio je telefon.»Pusti«, dahtao je Mark, nastavljajući. Sekretarica je zatut-njala.»Bridget, Richard Finch. Snimamo prilog o novom celibatu. Pokušavamo naći privlačnu mladu ženu koja se nijeseksala šest mjeseci. Nije me veselilo. Pa smo pomislili da će dobra biti i starija žena koja ne može naći nikog tko bije poševio pa smo se sjetili tebe. Bridget? Digni slušalicu. Znam da si tamo, rekla mi je tvoja zafrknuta prijateljicaShazzer. Bridget. Bridgeeeeeeet. BRIDGEEEEEEEEEEEEEEEET!«311Helen FieidingMark je prekinuo aktivnosti, podigao obrvu kao Roger Moo-re, podignuo slušalicu, promrmljao: »Stiže, gospodine« i

bacio telefon u čašu s vodom.Petak, 12. rujnaMinuta otkako se nisam seksala — 0 (hura!)Pospan dan u kojemu je glavni doživljaj bio odlazak s Markom Darcyjem u Tesco Metro. Nisam ga mogla zaustaviti ustavljanju stvari u kolica: malina, kutija pralina i Hagen-Daaza, piletine na kojoj je pisalo: »vrlo debela bedra«.Kad smo došli do blagajne, račun je iznosio 98.70.»Nemoguće«, rekao je, pokušavajući izvući kreditnu karticu i dok je kimao ne vjerujući.»Znam«, rekla sam pokajnički. »Hoćeš da se i ja pridružim.«»Ne, zaboga. Ovo je zabavno. Koliko dugo će trajati ova hrana?«Gledala sam ga ne vjerujući. »Oko tjedan dana?« »Ali to je nevjerojatno. To je prekrasno.« »Što?«»Pa košta manje od sto funti. To je manje od večere u Le Pont de la Touru!«Pripremili smo pile zajedno, a Mark se doista zanio, hodajući sobom izmeðu dva rezanja.

»Ovo je bio tako sjajan tjedan. To ljudi sigurno stalno rade! Idu na posao, a onda dolaze doma i ondje je još netko, paonda malo pričaju i gledaju televiziju i kuhaju. To je zabavno.«»Da«, rekla sam, gledajući ga sa svih strana i pokušavajući otkriti je li stvarno lud.«»Hoću reći, pa nisam jednom pojurio prema sekretarici da vidim je li itko svjestan mojega postojanja u svijetu!«,rekao je. »Ne moram s knjigom u ruci sjediti u restoranu iz straha da bih mogao uskoro umrijeti sam... »3 7 9

»... i biti pronaðen tri tjedna poslije jer te napola pojeo njemački ovčar«, završila sam umjesto njega.»Točno, točno«, rekao je gledajući me kao da smo baš sad otkrili električnu struju.»Ispričaj me na trenutak«, rekla sam.»Naravno. A zašto?«»Neću dugo.«Samo sam odjurila gore pozvati Shazzer i prenijeti joj vijest da strateški protivnici možda nisu nedostižni, nego su baškao mi, kad je dolje zazvonio telefon.Čula sam Marka kako razgovara. Činilo se da traje sto godina tako da nisam mogla nazvati Shazzer pa sam na krajupomislila: »Kako bezobzirno« i sišla u kuhinju.»Za tebe«, rekao je i pružio slušalicu. »Uhvatili su ga.«Kao da me netko pogodio u želudac. Mark me držao za ruku dok sam uzimala slušalicu, tresući se.»Dan, Bridget, ovdje inspektor Kirbv. Zatvorili smo osumnjičenog za metak. Njegova DNK poklapa se s DNK nažigovima i šalicama.«»Tko je to?« šapnula sam.»Znači li vam išta ime Gary Wilshaw?«Gary! O, Bože. »On je moj zidar.«Ispalo je da Garyja traže zbog niza sitnih kraða iz kuća koje je preureðivao pa je jutros uhićen i uzeti su mu otisci.»Zatvorili smo ga«, rekao je inspektor Kirbv. »Još nije priznao, ali sad možemo dalje ispitivati vezu. U to čvrstovjerujem. Obavijestit ćemo vas, a onda ćete biti slobodni i moći ćete se vratiti u stan.«Ponoć. Doma. O sranje. Inspektor Kirbv nazvao je pola sata poslije i rekao da je Garv u suzama sve priznao pa semožemo vratiti u stan i ne moramo se ni za što brinuti i neka se sjetimo da imamo napravu za slučaj panike uspavaćoj sobi.Pojeli smo pile i onda otišli k meni, zapalili vatru u kaminu, gledali »Prijatelje«, a onda se Mark odlučio okupati.Netko je zazvonio na vratima dok njega nije bilo.»Bok?«Helen Fielding»Bridget, Daniel.« »M.«»Možeš me pustiti? Bitno je.«»Čekaj, sići ću«, rekla sam pogledavajući prema kupaonici. Mislila sam kako bi bilo bolje da riješim sve probleme s

Danie-lom, ali nisam željela raspaliti Marka. Čim sam otvorila vrata, znala sam da sam pogriješila. Daniel je bio pijan.»Znači, natovarila si mi policiju«, pleo mu se jezik.Počela sam se povlačiti, zadržavajući pogled na njegovim očima, kao da je čegrtuša.»Bila si gola ispod kaputa. Ti...«Iznenada se na stubama začula lupa koraka. Daniel je pogledao gore i — bom — Mark Darcy ga je odalamio posredusta, on je pao na ulazna vrata, a iz nosa mu je potekla krv.

Mark je izgledao prilično začuðeno. »Oprosti«, rekao je. »M...« Daniel je pokušao ustati, a Mark je požurio i pomogaomu. »Oprosti«, opet je ljubazno ponovio. »Jesi li dobro? Da pozovem... m...!«Daniel je samo protrljao nos i izgledao ošamućeno.»Idem ja«, mrmljao je bijesno.»Da«, rekao je Mark. »Mislim da je tako najbolje. I ne diraj je više. Ili ću, m, ovaj, to morati ponoviti.«»Nda. Sigurno«, rekao je Daniel poslušno.Kad smo se vratili u stan i zatvorili vrata, na bojišnici u spavaćoj sobi postalo je prilično divlje. Nisam mogla vjerovatida je zvono opet zazvonilo.»Idem ja«, rekao je Mark ozbiljna izraza lica koji je pokazivao mušku odgovornost, i zamotao ručnik oko sebe. »To jeopet Cleaver. Ti ostani tu.«Tri minute poslije začuli su se teški koraci, a vrata su se spavaće sobe otvorila. Gotovo sam zavrištala kad je provirioinspektor Kirbv. Podignula sam deke do brade i pratila njegov pogled, crven od nelagode, duž odjeće i posteljine.Zatvorio je vrata za sobom.»Imate pravo«, rekao je mirno inspektor Kirbv, kao da sam htjela skočiti s visoke zgrade. »Možete mi reći, priličnosmo sigurni, moji ljudi ga vani drže.«3/4

»Koga — Daniela?« »Ne, Marka Darcyja.« »Zašto?« pitala sam potpuno zbunjena. Pogledao je natrag prema vratima:»Gospoðice Jones, pritisnuli ste gumb za paniku.« »Kad?«»Prije pet minuta. Dobili smo nekoliko, sve mahnitijih, signala.«Pogledala sam prema mjestu na koje sam objesila alarm. Nije bio tamo. Plaho sam pipkala ispod plahti i pronašlanarančasti predmet.Inspektor Kirbv pogledao je alarm, mene, odjeću na podu, a onda se nacerio.»Dobro. Dobro. Vidim.« Otvorio je vrata. »Možete se vratiti, g. Darcy, ako još imate, ovaj, energije.«Policajci su se cerekali dok su eufemistički objašnjavali situaciju.»O. K. Idemo mi. Uživajte«, rekao je inspektor Kirby dok se policajac kotrljao niza stube. »Još samo nešto. Prviosumnjičeni, g. Cleaver.«»Nisam znala da je Daniel glavni osumnjičeni!« rekla sam.»Pokušali smo ga nekoliko puta ispitati i činio se vrlo odbojnim. Bilo bi dobro da nazovete, kako bi se sve izgladilo.«

»O, hvala«, rekao je Mark sarkastično, pokušavajući biti dostojanstven unatoč činjenici da mu je ručnik klizio. »Hvalašto ste nam sad rekli.«Ispratio je inspektora Kirbvja i moglo se čuti kako mu objašnjava sve o udarcu i kako mu inspektor Kirby govori nekaga obavještava o svim problemima i o tome hoću li odlučiti podići optužnicu protiv Garvja.Kad se Mark vratio, ja sam jecala. Iznenada sam počela, a kad počnem zbog nekog razloga, ne mogu prestati.»Dobro je«, rekao je Mark, čvrsto me držeći i gladeći mi glavu. »Gotovo je. Dobro je. Sve će biti dobro.«14.U dobru i zlu?Subota, 6. prosinca11.15. Claridge's hotel. Fuuj! Fuuj! FUUUUJ! Vjenčanje počinje za četrdeset pet minuta, a ja na haljini imam velikumrlju laka Rouge Noir.Što da radim? Vjenčanja su suludo mučenje. Gosti, žrtve mučenja (makar, očito, ne u istoj mjeri kao klijenti AmnestvInternationala), pretjeruju u dotjerivanju i odijevaju čudne predmete koje nikad ne bi nosili u normalnim prilikama,kao, recimo, bijele tajice. Onda moraš ustati iz kreveta praktično usred noći u subotu pa juriš po kući i vičeš: »Jebiga! Jebi ga! Jebi ga!« pokušavajući pronaći stare komade papira za zamatanje darova sa srebrnim ukrasima, a zatimumataš bizarne suvišne darove, kao što su, recimo, naprave za sladoled ili miješenje kruha (kojima je sudbina vječnorecikliranje meðu sretno oženjenima — pa tko normalan želi juriti na večer doma i jedan sat cijediti sastojke udivovsku plastičnu mašinu tako da, čim se probudi, može pojesti cijelu golemu štrucu kruha na putu do posla umjestoda uz put kupi cappucino i čokoladni croissant), i onda se još voziš 640 km, jedeš vinske gumene bombone nabenzinskoj, povraćaš u autu i uzalud tražiš crkvu. Pogledajte me! Zašto ja, Bože? Zašto? Izgledam kao da sam dobilamenstruaciju pa mi je procurilo na čudnom, nemogućem mjestu na haljini.11.20. Hvala Bogu. Shazzer se baš vratila u sobu pa smo zaključile da je najbolje izrezati dio na koji se prolio lak zanokte, jer je materijal haljine ionako krut i sjajan pa lak nije prošao do podstave, koja je iste boje, a mogu i držati buketispred.0.10

Helen FieldingDa, sigurno će biti dobro. Nitko neće primijetiti. Možda će čak misliti da je to takav model. Kao da je cijela haljinadio ekstremno velikog komada čipke.Bože. Mirna sam i uravnotežena. Unutarnja ravnoteža. Rupa u haljini nije bitna za ovu prigodu, važnije su druge stvari.Srećom. Sigurna sam da će biti mirno i lijepo. Shaz je već sinoć pretjerala. Nadam se da će danas izdržati.

Poslije. Sranje! Došla sam u crkvu samo dvadeset minuta kasnije i odmah sam pogledom potražila Marka. Već pogledna njegov potiljak govorio mi je da je napet. Onda su zasvirale orgulje, on se okrenuo i ugledao me — na nesreću,gledao me kao da će prasnuti u smijeh. Nije on kriv što nismo odjevene kao sofe nego kao divovski puf.Krenuli smo u dostojanstvenoj povorci prema oltaru. Bože, Sharon strašno izgleda. Kao da se neprestano mora dubokokoncentrirati da nitko ne primijeti kako je mamurna. Hodali smo cijelu vječnost uz zvuke melodije:Evo stiže mladenka Dva je metra široka.Zašto, o zašto?»Bridget. Noga«, prosiktala je Shaz.Pogledala sam dolje. Shazzerin grudnjak Agent Provocateur boje jorgovana s krznom zapeo je za potpeticu mojesatenske salonke. Pomislila sam da bih ga mogla otresti, ali onda bi grudnjak cijelu ceremoniju izdajnički ležao na putuprema oltaru. Umjesto toga neuspješno sam ga pokušala ugurati pod haljinu, što je izazvalo kratak prekid u mučnomposkakujućem koraku, ali rezultata nije bilo. Odahnula sam kad smo došli naprijed i kad sam grudnjak mogla podićite ga ugurati iza buketa dok su ostali pjevali. Podli Richard izgledao je sjajno i doista samouvjereno. Na sebi je imaoobično odijelo, što je bilo lijepo — nije bio svečano odjeven u neko suludo odijelo slično smokingu poput nekog odsporednih glumaca iz filma Oliver koji pjevaju »Who Will Buy This VVonderful Morning?«, plešu u zboru i izvodekabriolete.320

Na nesreću, Jude je — to se već počelo primjećivati — napravila ključnu pogrešku kad nije iz poziva na vjenčanjeisključila malu djecu. Čim je počeo pravi obred, u dnu crkve počelo je plakati dijete. Bio je to plač na najvišoj razini,od onih koji počnu, zatim nastupi stanka za uzimanje daha slična čekanju groma poslije munje, a onda uslijedi jakiiskonski urlik. Ne mogu vjerovati kakve su te moderne majke iz srednje klase. Okrenula sam se i ugledala ženu kakodrmusa dijete gore-dolje, samozadovoljno kolutajući očima kao da govori »k vragu«. Čini se da joj nije palo na pametkako bi bilo pristojno odnijeti dijete van da bi publika mogla čuti Jude i Podlog Richarda kako obećavaju jednodrugome da će do kraja života biti jedna duša. Slap duge sjajne kose u dnu crkve upao mi je u oko: Rebecca. Na sebije imala besprijekoran nježno sivi kostim, a vrat joj se, poput krana dizalice, okretao prema Marku. Uz nju je stajaomrzovoljan Giles Benvvick koji je u ruci držao poklon s vrpcom na vrhu.»Richard VVilfred Albert Paul...«, govorio je vikar glasom koji je odzvanjao. Nisam imala pojma da Podli Richard imatoliko podlih imena. Jesu li njegovi roditelji uopće razmišljali?»... hoćeš li je ljubiti i poštovati...«

Mmmm. Obožavam vjenčanja. Odmah mi je toplo oko srca. »... pružiti joj utjehu i zaštitu...«Hmf. Do Judine haljine dokotrljala se nogometna lopta. »... u dobru i zlu...«Dva dječačića u, kunem se, cipelama za step, iskobeljala su se iz klupa i pojurila za loptom. »... u sve dane životasvoga?«Začula se prigušena buka, a onda su dječaci počeli glasno nerazumljivo šaptati, a beba je opet zaplakala.Kroz galamu jedva sam čula kako je Podli Richard rekao »da«, iako je mogao reći i »ne«, a o tome je svjedočila samočinjenica da su on i Jude zaljubljeno gledali jedno u drugo.»Judith Caroline Jonquil...«A zašto ja imam samo dva imena? Pa zar svi osim mene imaju dugačak popis gluposti iza svog imena?»... uzimaš li Richarda VVilfreda Alberta Paula...«3? 7Helen FieldingNejasno sam kutkom lijevog oka vidjela kako Sharonin molitvenik počinje kliziti. »... Hapaga...«Shazzerin molitvenik posve je sigurno klizio. Uspaničeno sam se okrenula i baš u tom trenutku ugledala Simona usmokingu kako juri naprijed. Shazzerine noge počele su klecati kao na usporenom filmu, a onda se u trenu srušilaravno u Simono-vo naručje.»... hoćeš li ga ljubiti i poštovati...«Simon je spretno vukao Shazzer prema sakristiji, a noge su joj virile ispod pufa boje jorgovana i vukle se po podu kaoda je mrtvac.

»... cijeniti i slušati...«Slušati Podlog Richarda? Nakratko sam razmišljala o tome da odem za Shazzer u sakristiju i provjerim je li dobro, ališto bi Jude pomislila ako bi se okrenula sad kad joj trebamo najviše u životu i otkrila da smo Shazzer i ja zbrisale?»... u sve dane života svoga?«Začulo se nekoliko tupih udaraca dok je Simon grubo vukao Shazzer prema sakristiji. »Da.«Vrata sakristije zalupila su se za njima. »I proglašavam vas...«Dva dječaka vratila su se s prostora gdje je bila krstionica i pojurila prema izlazu. Bože, dijete je sad stvarno počelourlati.Vikar je zastao i pročistio grlo. Okrenuo se i pogledao dječake koji su udarali nogometnu loptu u klupe. Uhvatila samMarkov pogled. Iznenada je spustio molitvenik, izišao iz klupe, pokupio svakog dječaka pod jednu ruku i iznio ih izcrkve.»Proglašavam vas mužem i ženom.«Cijela je crkva zapljeskala, a Jude i Richard sjali su od sreće.Kad smo potpisali knjige, atmosfera meðu mlaðima od pet godina bila je vrlo vesela. Ispred oltara bilo je pravo dječjeslavlje, a mi smo išli prema izlazu iza bijesne Magde koja je iznosila Constance i ponavljala: »Dobit ćeš po guzi, dobitćeš po guzi«, dok je Constance vrištala.322

Kad smo izišli na ledenu kišu i jak vjetar, načula sam majku malih nogometaša kako govori zbunjenom Marku:»Prekrasno je kad su djeca spontana na vjenčanjima. Pa to je na vjenčanju i najhitnije, zar ne?«»Nemam pojma«, rekao je Mark veselo, »nisam čuo ni riječi.«Vratili smo se u Claridges i otkrili da su se Judini roditelji neobuzdano razmahali: plesna dvorana bila je okićenabrončanim vrpcama ukrašenim listićima i voćem te bakrenim piramidama punim voća i kerubinima veličine magarca.Kad smo ušli, čulo se jedino:»Dvjesto pedeset tisuća.«»Ma daj. Sigurno je bilo najmanje 300.000.«»Šališ se. U Claridgesu? Najmanje pola milijuna.«Pogledom sam uhvatila Rebeccu koja je mahnito gledala po sobi ukočena osmijeha poput lutke s glavom na štapu.Giles ju je nervozno slijedio, dok mu je ruka lebdjela oko njezinog struka.Judin otac, sir Ralph Russell, koji je jasno pokazivao »bez brige, ljudi, ja sam nevjerojatno bogat i uspješanbusinessman«, rukovao se sa Sharon.»Ah, Šarah«, režao je. »Jeste li bolje?«»Sharon«, ispravila ga je Jude puna energije.»O, da, hvala«, rekla je Shaz, dok je rukom blago dodirivala grlo. »To je bilo od vrućine...«Gotovo sam prasnula u smijeh s obzirom na to da je bilo kao u frižideru i da su svi imali termorublje.»Sigurna si da nije prevagnuo chardonnav, Shaz«, pitao je Mark, na što mu je ona, s osmijehom, pokazala prst.Judina se majka hladno nasmiješila. Bila je mršava kao štap, u nekakvoj Escadinoj noćnoj mori s inkrustacijama ineobjašnjivim perjem koje je stršalo oko bokova, valjda da dočara da ih ima. (Tako je to kad ti trebaju vesele varke!)»Giles, ne stavljaj novčanik u džep od hlača, zlato, bedra ti izgledaju debelo«, odrezala je Rebecca.Helen Fielding»Sad se već ponašaš ovisnički, zlato«, rekao je Giles, stavljajući joj ruku oko struka.»Nije istina«, rekla je Rebecca ljutito odmičući njegovu ruku i ponovno navlačeći osmijeh. »Mark«, zavapila je.Gledala ga je kao da misli da više nikoga nema, da je vrijeme stalo i da će band Glena Millera svakoga časa zasvirati»It Had to be You«.»O bok«, rekao je Mark nehajno. »Giles, stari moj! Nisam mislio da ću te ikad vidjeti u prsluku!«»Bok, Bridget«, rekao je Giles cmoknuvši me u obraz. »Krasna haljina.«»Osim rupe«, rekla je Rebecca.Očajnički sam pogledala u stranu i primijetila Magdu na kraju sobe kako u muci gleda, opsesivno odmičućinepostojeći pramen s lica.»A, to je dio kreacije«, rekao je Mark ponosno se osmjehujući. »To je jurdijski simbol plodnosti.«»Oprostite«, rekla sam. A onda sam stala na prste i šapnula Marku na uho: »Nešto se dogaða s Magdom.«Magda je bila toliko uznemirena da je jedva govorila. »Prestani, zlato, prestani«, govorila je u prazno dok je Constancepokušavala ugurati čokoladnu lizalicu u džep njezina kostima boje pistacije.

»Što se dogodilo?«

»Ona... ona... vještica s kojom se Jeremv spetljao prošle godine. Tu je! Ako se usudi s njom progovoriti i jednu jebenuriječ...«»Hej, Constance! Kako ti se svidjelo vjenčanje«, Mark je pružao Magdi čašu šampanjca.»Molim«, pitala je Constance gledajući Marka okruglim očima.»Vjenčanje. U crkvi.« »Tudum?«»Da«, rekao je smijući se, »tulum u crkvi.« »Pa mama me odvela van«, rekla je gledajući ga kao da je kreten.»Kurva odvratna«, vikala je Magda.»To je trebao biti tudum«, rekla je Constance mračno.

»Možeš je odvesti?« šapnula sam Marku. »Doði, Constance, idemo potražiti loptu.« Na moje iznenaðenje Constance gaje uhvatila za ruku i veselo odlepršala s njim.»Jebena kurva. Ubit ću je, ubit ću...«Pratila sam Magdin pogled do mjesta na kojem je djevojka u ružičastom živo razgovarala s Jude. Bila je to istadjevojka koju sam prošle godine vidjela s Jeremvjem u restoranu u Portobellu i, opet iste večeri, kako ulazi u taksipred Ivyjem.»Zašto ju je Jude pozvala?« pitala je Magda bijesno.»Pa kako je Jude mogla znati da je to ona?« upitala sam gledajući ih. »Možda rade zajedno ili nešto slično.«»Vjenčanja! Samo te rastuže! O, Bože, Bridge.« Magda je počela plakati i pokušavala pronaći rupčić. »Oprosti.«Vidjela sam kako je Shaz primijetila kriznu situaciju i pojurila prema nama.»Idemo, cure, idemo!« Jude, zaboravljiva, okružena oduševljenim prijateljima svojih roditelja, baš je htjela bacitibuket. Počela se s pratnjom probijati prema nama. »Idemo. Spremi se, Bridget.«Kao u usporenom filmu vidjela sam kako buket leti kroz zrak prema meni, skoro sam ga uhvatila, a onda mi je pogledpao na Magdino suzama umrljano lice pa sam buket dobacila Sharon kojoj je pao na pod.»Dame i gospodo.« Smiješni butler u pumpericama udarao je čekićem u obliku kerubina o brončani psaltir prekrivencvijećem. »Molim vas za trenutak tišine jer se svadbeno slavlje seli za glavni stol.«Sranje! Glavni stol! A gdje mi je buket? Sagnula sam se, uzela Judin koji je bio pod Shazzerinim nogama i, s veselimukočenim osmijehom, držala ga ispred rupe na haljini.»A kad smo se preselili u Great Missenden, došla je do izražaja Judithina nadarenost za slobodan stil i delfin...«U pet sati sir Ralph je govorio već dvadeset pet minuta. »... Postalo je i te kako očito ne samo nama, po vlastitompriznanju, pristranim«, pogledao je kako bi izmamio obvezan\Helen Fieldingblagi žamor hinjenoga smijeha, »roditeljima nego i cijelom području južnog Buckinghamshirea. Bila je to godina kadje Judith osvojila prvo mjesto u delfinu i slobodnom na tri uzastopna natjecanja u južnom Buckinghamshireu u

kategoriji mlaðih od dvaneaest godina te Zlatnu medalju za preživljavanje samo tri tjedna prije prvih ispita! ...«»Što se dogaða s tobom i Simonom«, šapnula sam Shaz.»Ništa«, odgovorila je šaptom, zureći ravno u publiku.»... Te iste, vrlo naporne, godine Judith je pohvaljena na ispitima katedre za klarinet, 2. stupanj — što je bio ranipokazatelj 'svjetske slave' koju će steći...«»Ali sigurno te gledao u crkvi, inače ne bi pojurio i na vrijeme te ulovio.«»Znam, ali sam mu povratila po rukama u sakristiji.«»... Sposobna i uspješna plivačica, zamjenica predsjednice — a to je, kao što mi je ravnateljica priznala u četiri oka,bilo zbog pogrešne procjene jer Karen Jenkins, kao predsjednica nije... no dobro. Danas slavimo, a ne žalimo, a jaznam da je otac Karen Jenkins danas s nama...«Uhvatila sam Markov pogled i mislila da ću eksplodirati. Jude je bila uzor nezainteresiranosti, smijala se svima,udarala Podlog Richarda po koljenu i javno mu slala male poljupce, kao da se stravična kakofonija ne dogaða i kao dase nije, u toliko prilika, pijano strovalila na pod govoreći »vezofobni gad, podlac po imenu, podlac po prirodi, m, ovaj,nemamo više vina?«»... drugi klarinet u školskom orkestru, spretna trapezistica, Judith je nagrada vrjednija od rubina...«Bilo mi je jasno kamo sve to vodi. Na žalost, još smo se četrdeset pet minuta vukli kroz Judinu prijelomnu godinu,trijumf na Cambridgeu, meteorski uspon koridorima financijskoga svijeta pa sve do danas.»... I na kraju, ostaje mi samo nada da će, m, ovaj...«Svi su zadržali dah kad je sir Ralph pogledao u bilješke koje su bile besmisleno, nerazumno, izvan svih granicapristojnosti i engleskih običaja, preduge.

»Richard!« rekao je napokon, »mora biti zahvalan za ovaj dar koji nema cijenu, ovaj dragulj koji mu je danas takovelikodušno darovan.«Richard je, prilično duhovito, zakolutao očima, a cijela je soba s olakšanjem zapljeskala. Činilo se da sir Ralph želinastaviti s još četrdeset stranica, ali srećom je odustao jer pljesak nije prestajao.Zatim je Podli Richard održao kratak, prilično ljubak govor i naglas pročitao neke telegrame koji su bili dosadni, osimonoga koji je poslao Tom iz San Francisca i u kojemu je, na nesreću, pisalo: »ČESTITAM: NEK BUDE PRVO UNIZU.«Zatim je ustala Jude. Rekla je nekoliko lijepih riječi zahvale, a onda je — hura! — počela čitati govor koji smo sinoć snjom sastavile Shaz i ja. Evo što je rekla. Slijedi u nastavku. Hura.»Danas se opraštam od samačkog života. I makar sam sad udana, obećavam da neću biti samodopadna. Obećavam danikad neću niti jednoga samca maltretirati pitanjem zašto se još nije oženio niti ću ikad pitati 'kako tvoj ljubavni život'.

Umjesto toga ću uvijek to poštovati kao intimno pitanje baš kao što je to i pitanje da li još vodim ljubav s mužem.«»Obećavam da će voditi ljubav s mužem«, rekao je Podli Richard, na što su se svi nasmijali.»Obećavam da nikad neću reći da je život samaca pogreška niti da nešto ne valja s osobom koja živi sama. Jer, kaošto svi znamo, samci su normalna pojava u suvremenom svijetu, svi smo mi samci u neko doba svoga života, a to jejednako vrijedno poštovanja kao i bračna veza.«Začulo se odobravanje. (Bar mislim da je to bilo to.)»Obećavam i da ću ostati u stalnom kontaktu s najboljim prijateljicama Bridget i Sharon, koje su živi dokaz da suurbani samci jednako snažni i spremni da vam pomognu kao i bilo čija cijela obitelj.«Plaho sam se nasmijala, dok je Sharon pod stolom utisnula palac u moj. Jude se okrenula prema nama i podigla čašu.»A sad bih željela nazdraviti Bridget i Shazzer: najboljim prijateljicama na svijetu.«(To sam ja napisala.)007Helen Fielding »Dame i gospodo — djeveruše.«Prolomio se gromoglasan pljesak. Volim Jude, volim Shaz, mislila sam kad su svi ustali.»Za djeveruše«, svi su rekli. Bilo je prekrasno kad su svi usmjerili pozornost na nas. Vidjela sam kako se Simonsmiješi od zadovoljstva Shaz, a zatim sam pogledala prema Marku koji se tako smiješio meni.*Poslije toga sve mi je pomalo mutno, ali se sjećam da sam vidjela Magdu i Jeremvja kako se zajedno smiju u kutu i dasam je poslije uhvatila. »Što se dogaða?«Ispalo je da kurva radi s Jude. Jude je rekla Magdi da je jedino znala da je djevojka bila ljubavnica tipu koji još volisvoju ženu. Gotovo je umrla kad joj je Magda rekla da je to Jeremv, ali smo se svi složili da ne smijemo biti strogiprema djevojci jer je zapravo gad bio Jeremv.»Prokleti seronja. Uostalom, sad je dobio pouku. Nitko nije savršen, a ja ga stvarno volim.«»Pa gledaj Jackie Onassis«, rekla sam ohrabrujući je.»Pa da«, rekla je Magda.»Ili Hilarv Clinton.«Nesigurno smo pogledale jedna drugu i prasnule u smijeh.Najbolje je bilo kad sam otišla na zahod. Simon je pipkao Shazzer gurajući joj ruku ispod djeverušine haljine!Nekad ima veza za koje jednostavno odmah znaš, čim ih vidiš: to je to, to je savršeno, uspjet će, oni idu na duge staze— obično takve veze počinju izmeðu tvog bivšeg, za kojeg si se nadala da će ti se vratiti, i neke druge.Vratila sam se na prijem prije nego što su me Sharon i Simon primijetili i veselo se smijala. Dobra stara Shaz.Zaslužila je, pomislila sam i naglo zastala. Rebecca je stiskala Markov rever, razgovarajući strastveno s njim. Naglosam skočila iza stupa i slušala.328

»Ti ne misliš«, govorila je. »Ti ne misliš da je savršeno moguće da dvoje ljudi koji bi morali biti zajedno, koji su

svakako savršen par — po intelektu, fizičkom izgledu, školskoj naobrazbi, položaju — ostanu razdvojeni zbognesporazuma, zbog povučenosti, ponosa, zbog...« Zastala je, a onda zlokobno za-kreštala: »Zbog upletanja drugih,tako da na kraju završe s pogrešnim partnerima. Slažeš se?«»Pa, da«, promrmljao je Mark. »Iako nisam baš siguran u tvoj popis...«»Slažeš se? Slažeš se?« zvučala je pijano.»To se skoro dogodilo Bridget i meni.«

»Znam! Znam. Ona nije za tebe, dušo, kao što ni Giles nije za mene... Oh, Mark. Ja sam s Gilesom samo zato da bi tishvatio što osjećaš za mene. Možda je to bilo pogrešno, ali... oni nam nisu par!«»Mm...«, rekao je Mark.»Znam, znam. Slutim koliko se osjećaš zarobljenim. Ali to je tvoj život! Ne možeš ga proživjeti s nekim tko misli daje Sylve-ster Stallone glumio Rimbauda, ti trebaš poticaj, ti trebaš...«»Rebecca«, rekao je Mark tiho. »Ja trebam Bridget.«Na to je Rebecca ispustila zvuk pun strave, nešto izmeðu ljutog bola i bijesnog urlika.Obzirno odlučivši da si neću dopustiti plitke osjećaje pobjede ili naslaðivanja, neduhovne radosti, jer je dvolična,kukconoga, uobražena krava iz Odjebilanda dobila što je zaslužila, odlepr-šala sam, samozadovoljno se smiješeći.Na kraju sam se naslonila na stup uz plesni podij i gledala Magdu i Jeremvja čvrsto zagrljene dok su im se tijelaskladno micala odajući desetogodišnju praksu zajedničkoga plesa. Magda je naslonila glavu na Jeremvjevo rame ismireno zatvorila oči, dok je Jeremvjeva ruka lijeno švrljala po njezinoj pozadini. Nešto joj je šaptao, a ona se smijalane otvarajući oči.Osjetila sam kako mi nečija ruka klizi oko struka. I Mark je gledao Magdu i Jeremvja. »Jesi li za ples?« pitao je.15Previše predbožićnog raspoloženjaPonedjeljak, 15. prosincakg — 58,5 (čini se da je, na žalost, točno da težina sama pronalazi svoju ravnotežu), poslanih čestitki — 0, kupljenihdarova — 0, poboljšanja u vezi s rupom otkako je napravljena: jedinstven božični ukras18.30. Sve je prekrasno. Obično sam tjedan prije Božića mamurna i histerična, bijesna na sebe jer nisam pobjegla umalenu drvosječinu kolibu duboko u šumi gdje bih mogla mirno sjediti kraj vatre, umjesto da se budim u golemu,pulsirajućem, sve histeričnijem gradu čiji stanovnici ne grizu samo nokte nego i šake pri pomisli na rokove na poslu,rokove pisanja čestitki i kupovanja darova, sputani poput pilića, pa urlaju kao medvjedi na tek nedavno zaposlenogtaksista koji pokušava pronaći Soho Square uz pomoć karte središta Addis Abebe, a onda stižu na tulume na kojimaih pozdravljaju isti ljudi s kojima se susreću već treću noć za redom, samo triput pijaniji i mamurniji, i koji bi takorado viknuli: »MA ODJEBITE SVI SKUPA« i pokupili se doma.

Takvo je ponašanje negativno i pogrešno. Napokon sam našla način za proživljavanje mirnoga, čistog i dobrog života,gotovo ne pušim i samo sam se jednom malo naljutila na Judinom vjenčanju. Čak ni pijanac na tulumu u petak nije miuspio poremetiti ravnotežu kad je mene i Sharon nazvao »lajavim medijskim kurvama«.Danas sam dobila i sjajnu poštu u kojoj je bila mamina i tatina razglednica iz Kenije, na kojoj su napisali kako se tata333Helen Fieldingsjajno zabavljao s VVellingtonovim jet-skijem i plesao limbo s Masai-djevojkom na koktelu i da se nadaju da Mark ija nećemo biti previše osamljeni bez njih na Božić. Tata je dodao i PS: »Nemamo dva, veći je od 1,80 i više negozadovoljavajući u odbijanju! Hakuna Matata.«Hura! Svi su sretni i mirni. Večeras ću, recimo, napisati božične čestitke, i to bez oklijevanja i s veseljem! — jer kaošto piše u Budizmu: drama imućnog monaha, tajna duhovne sreće nije u tome da se pere da bi se pralo, nego u tomeda se pere da bi se opralo. Isto je i s božičnim čestitkama.18.40. To je pomalo dosadno: samo sjediti cijelu večer i pisati čestitke za Božić.18.45. A da pojedem jedan čokoladni ukras?18.46. A kako bi bilo da Božić proslavim blagdanskom čašicomvina?18.50. Mmmm. Vino je super. A kako bi bilo da zapalim i cigaretu? Samo jednu.18.51. Mmmm. Cigareta je prava. Pa nije sve u samodisciplini.Pogledajte Pola Pota.18.55. Odmah ću početi pisati čestitke. Čim popijem vino. A daopet pročitam pismo?Iz ureda Granta D. Pikea, izvršnog direktora Draga Bridget,kao što ste možda već primijetili, prije godinu dana uveden je program praćenja osoblja radi ocjenjivanja rada iprotoka ideja kroz Cinnamon Productions.Sigurno ćete se oduševiti kad čujete da je 68 posto zabavnih i završnih priloga u programu Uspravi se, Britanijo,napravljeno na temelju vaše ideje. Čestitamo!Cinnamon Productions Uspravi se, Britanijo. U pet u živo. Tapkanje334

Obaviješteni smo da ste u rujnu dali otkaz zbog nesporazuma s izvršnim producentom programa Uspravi se, Britanijo,Richardom Finchom. Richard je, kao što ste sigurno čuli, suspendiran u listopadu zbog 'osobnih teškoća'.Trenutačno reorganiziramo osoblje u programu i rado bismo vas pozvali da se ponovno pridružite ekipi ili kaopomoćnik producenta ili kao honorarni konzultant, što bi značilo suradnju u osmišljavanju priloga. Razdoblje od vašegotkaza računat ćemo kao plaćeni dopust.Vjerujemo da — ojačan novom pozitivnom energijom i pokretačkom snagom — program Uspravi se, kao glavna

emisija Cinnamon Productions, ima veliku budućnost u 21. stoljeću. Nadamo se da ćete biti jaka kreativna snaga unašoj ojačanoj ekipi. Molim, javite se mojoj tajnici radi dogovaranja sastanka. S veseljem ću saslušati vaše noveuvjete.S poštovanjem, Grant D. Pikeizvršni direktor, Cinnamon ProductionsVidiš! Vidiš! I Michael iz Independenta kaže da mogu pokušati napraviti još jedan intervju sa slavnom osobom jer sudobili nekoliko pisama nakon intervjua s g. Darcyjem. Kao što je rekao, sve o čemu pristižu pisma dobro je, bez obzirakoliko bilo loše. Znači mogu biti slobodnjak. Hura! I onda više neću morati kasniti. Mislim da ću malo proslaviti. O,supač, netko mi zvoni na vratima!Super, super. Stigao je bor. Vidiš! Stvarno je sve u mojim rukama za ovaj Božić. Sutra dolazi Mark i zateći će pravubožičnu kazbu!20.00. Kad su se ljudi s borom počeli uspinjati stubama, gunðajući i sopčući, prestrašila sam se da sam podcijenilaveličinu stabla, posebno kad su zastrašujuće ispunili cijela vrata, prolet-jeli kroz njih, a pritom su grane mlatarale kaou invaziji Mac-dugga u šumi Dunsinane. Grumenje zemlje i dva mladića uletjeli su za njim: »Taj je baš velik, gdje daga ostavimo?«»Uz kamin«, rekla sam. Na nesreću, bor nije stao: neke su se grane pružale prema vatri, druge su nasilno stajaleuspravnoHelen Fieldingzbog kauča, a ostale su stršale usred sobe, dok se vrh svijao pod čudnim kutom u odnosu na strop.»Možete li probati tamo?« pitala sam. »A kakav je to smrad?«Tvrdeći da je to neki finski izum koji sprječava opadanje iglica, umjesto da priznaju da je stablo staro, dečki su setrudili smjestiti bor izmeðu vrata sobe i kupaonice, ali i ondje su se grane širile zatvarajući obje prostorije.»Pokušajte u sredini sobe«, rekla sam nevjerojatno ponosno.Dečki su se smijuljili i odvukli monstruma u sredinu sobe. U tom trenutku više nisam vidjela nikoga od njih. »Tako jedobro, hvala«, rekla sam visokim, zatomljenim glasom, a oni su cerekajući se sišli niza stube.20.00 Hmm.20.10. Pa to i nije problem. Jednostavno ću zanemariti pitanje bora i posvetiti se čestitkama.20.20. Mmmm. Baš je vino super. Pitanje je, je li bitno ako ne pošalješ čestitke? Sigurno ima ljudi od kojih nikad uživotu nisam dobila čestitku za Božić. Je li to nepristojno? Uvijek se čini glupim slati čestitke Jude ili Shazzer kad ihvidim svaki drugi dan. Ali kako onda očekivati da će ti netko poslati čestitku? Usto, naravno, slanje čestitki plodovedonosi tek sljedeće godine, osim ako ih ne pošalješ u prvom tjednu prosinca, ali to bi bilo nezamislivo ponašanje,svojstveno dosadnim brakovima. Hmm. Možda bih morala napisati koji su razlozi za, a koji protiv pisanja čestitki.20.25. Mislim da ću najprije malo prelistati božični Vogue.

20.40. Vbgueov me božični svijet privukao, ali i pokolebao. Doznala sam da su moja odjeća i ideje za pokloneokrutno zastarjeli i da bih morala voziti bicikl, nositi sklisku podsuknju Dosa s paperjem na vrhu i psićem na ramenu,pozirati na tulumima s kćerima-manekenkama u pretpubertetu, kupiti prijateljima11A

navlake za termofore od pashmine, mirisna sredstva koja će stavljati u rublje umjesto uobičajene štirke, srebrnebaterijske svjetiljke iz Aspreva — dok mi se svjetlo božičnih lampica odbija od sjajnih zuba.Neću se obazirati. To je tako neduhovno. Zamisli da doðe do erupcije nekog vulkana, poput onoga koji je zatrpaoPompeje, južno od Slougha pa svi ostanu okamenjeni na biciklima, sa psićima, paperjem i kćerima — buduće bigeneracije dolazile i smijale se duhovnoj praznini. Odbacujem i sulude luksuzne darove koji više govore o napuhanostidarovatelja nego o njegovoj pažljivosti prema primatelju.21.00. I ja bih rado dobila termofor od pashmine.21.15. Popis božičnih darova:mama — navlaka za termofor od pashmine tata — navlaka za termofor od pashmine

O, Bože. Ne mogu više ignorirati improvizirani bor: miris je prodoran i podsjeća na uložak za cipele s mirisom bora,koji je netko nosio nekoliko mjeseci, a uvlači se u zidove i vrata od punog drva. Prokleto stablo. Sobu mogu prijećijedino ako se poput divlje svinje provučem ispod njega. Mislim da ću opet pročitati Garvjevu čestitku. Bila je sjajna.Umotana u oblik metka, na njoj je pisalo »Oprosti«. Unutra je pisalo:Draga Bridget,oprosti za metak. Ne znam što mi je bilo, ali bio sam u stisci s novcem, a dogodio mi se i ribički incident. Bridget, našje odnos bio poseban. Stvarno mi je nešto značio. Kad je stigao novac, htio sam završiti proširenje. Advokatovo jepismo bilo toliko nadrkano da sam poludio i totalno se izgubio.U prilogu je bio i primjerak Angler's Maila otvoren na 10. stranici. Na jednoj je strani bio naslov »Svijet šarana« ičlanak »Izbor mamaca«, a na drugoj šest fotografija ribiča koji su držali ljigave sive ribe. Preko Garvjeve slike bilo jeotisnuto »diskvalificiran«, a ispod je bio članak s naslovom:Helen FieldingLUD OD BIJESATri puta pobjednik East Hendona, Garv Wilshaw, suspendiran je iz Amaterskog ribolovnog društva East Hendonanakon zamjene ribe. Wilshaw, 37, iz West Elm Drivea, zauzeo je prvo mjesto s običnim šaranom od 14,5 kg, koji jeulovljen na udicu vel. 4, ispred šarana od 9 kg.Poslije se pokazalo, na temelju dojave, da je bila riječ o uzgojenoj ribi iz East Sheena, koja je vjerojatno preko noćipostavljena na udicu vel. 4.Predstavnik Amaterskog ribolovnog društva East Hendona rekao je: »Ova praksa nanosi sramotu ukupnom sportskom

ribolovu u umjetnim jezerima te je Amatersko ribolovno društvo East Hen-don ne može tolerirati.«21.25. Vidiš, osjećao se nemoćno kao i Daniel. Siroti Garv i njegova riba. Poniženi. On voli ribe. Siroti Daniel.Ugroženi muškarci.21.30. Mmm. Vino je izvrsno. Imam svoju blagdansku zabavu. Razmišljam o svim divnim ljudima koji su mi ovegodine prošli kroz život, čak i o onima koji su mi činili zlo. Osjećam samo ljubav i oprost. Nmm mismislim da jemmrnžnja samo nla lakši put.21.45. Ns nsad n nćuna pisati čest'ke. Nodmah nsad.23.20. Nje njesam. I idem nsad ndo kask aslića.23.30. Ndomma. Npro kleto ndrvo. Znam. Indem ponška re.Ponoć. Nda. Nsad je bo bolje. Uf. Ponspanasam. Ups. Npopik-nu lasamse.33«

Utorak, 16. prosincakg — 62,5, cuge — 6, cigareta — 45, kalorija 5.732, čokoladnih ukrasa — 132, poslanih čestitki — O, Bože, u pakao,Belzebubu i svim njegovim subpoltergeistima8.30. Malo sam zbunjena. Trebalo mi je samo sat i sedam minuta da se obučem, a ipak još nisam obučena jer samprimijetila mrlju na prednjoj strani suknje.8.45. Skinula sam suknju. Obući ću sivu, ali gdje je, do vraga? Uf. Boli me glava. Dobro, neću više piti do... A moždaje suknja u dnevnoj sobi.9.00. Sad sam u dnevnoj sobi, ali sve je u takvom neredu. Mislim da ću pojesti toast. Cigarete su zlokoban otrov.9.15. Fuuj! Baš sam ugledala bor.9.30. Fuuj! Fuuj! Našla sam čestitku koja mi je nedostajala. Na njoj piše:Sretan Božić mom dragom, dragom Kenu. Cijele sam godine tako cijenila tvoju ljubaznost. Ti si predivna, predivnaosoba, tako jaka i s jasnim pogledima na svijet i tako se dobro snalaziš s brojkama. Iako smo imali dobrih i lošihtrenutaka, sad moramo suzbiti ljutnju, žehmo h se razvijati. Sad ti se osjećam tako bliskom i profesionalno i privatno.S puno ljubavi, BridgetA tko je Ken? Fuuuj! Ken je računovoða. Sreli smo se samo jednom i onda smo se posvaðali zbog zakasnjele prijaveporeza. O, Bože. Moram pronaći popis.Fuuuj! Osim Jude, Shazzer, Magde, Roma i si. na popisu su:pomoćnik britanskoga konzula u Bangkoku britanski veleposlanik u Tajlandu njegova eskcelencija sir Hugo Bovntonadmiral Darcy inspektor Kirbv330Helen FieldingColin FirthRichard Finch

ministar vanjskih poslovaJed

Michael iz Independenta Grant D. Pike Tonv BlairČestitke su razaslane širom svijeta, a ja ne znam što sam napisala.Srijeda, 17. prosincaNema odgovora na čestitke. Možda su druge bile normalne, a ona za Kena zaostala je nakaza.Četvrtak, 18. prosinca9.30. Baš sam bila na odlasku kad je zazvonio telefon. »Bridget, Garv!«»O, bok!« cvrkutala sam histerično. »Gdje si?« »Pa iza brave, sjećaš se? Hvala za čestitku. To je bilo slatko. Slatko.Stvarno si mi uljepšala život.«»O, hahahahaha«, nervozno sam se smijala.»Dolaziš mi u posjet danas?«»Molim?«»Pa znaš... čestitka.«»Eeeem?« rekla sam visokim prigušenim glasom. »Baš se i ne sjećam što sam napisala. Imaš li...?«»Pročitat ću ti je«, rekao je stidljivo. Onda je počeo čitati zapinjući na riječima.Najdraži Garv,znam da je tvoj posao zidara vrlo različit od moga. Ali ja to poštujem jer je to pravi obrt. Ti izraðuješ stvari svojimrukama i ustaješ vrlo rano ujutro i zajedno smo — makar proširenje još nije340

gotovo — izgradili nešto veliko i lijepo, kao ekipa. Dvoje vrlo različitih ljudi pa makar je rupa u zidu još tamo —poshje gotovo osam mjeseci! — kroz nju vidim kako raste projekt. I to je predivna. Znam da si u zatvoru, daodslužuješ kaznu, ah uskoro će ona isteći. Hvala za pismo o metku i pecanju i ja ti doista opraštam.U ovom se trenutku osjećam vrlo bhskom tebi, kao obrtniku i kao muškarcu. A ako itko zaslužuje radost i stvarankreativan naboj u sljedećoj godini — čak i u zatvoru — onda si to ti.S ljubavlju, Bridget»Kreativan naboj«, rekao je promuklim glasom. Uspjela sam pobjeći objašnjavajući kako kasnim na posao, ali... O,Bože. Kome sam sve to poslala?19.00. Doma. Otišla sam na prve konzultacije u ured i sve je prošlo prilično dobro — posebno zato što je HaroldStrašni degradiran u osobu za provjeravanje činjenica jer je dosadan — sve dok Patchouli nije povikala da ima pozivod Richarda Fincha iz samostana pa ga je pustila na razglas kako bismo svi mogli čuti.»Bok svima!«, rekao je. »Samo sam vas nazvao da vam prenesem malo blagdanskoga raspoloženja, kad već ne moguposegnuti za drugom vrstom. Nešto bih vam pročitao.« Pročistio je grlo. »'Sretan ti, sretan, Božić, najdraži Richard.'Zar to nije krasno?« Prasnuo je u smijeh. »'Znam da su naši odnosi imali uspona i padova. Ali sad kad je Božić,shvaćam da su bili čvrsti — izazovni, oštri, pošteni i iskreni. Ti si fascinantan, fascinantan muškarac, pun energije ikontradikcija. U ove božične dane osjećam da si mi vrlo blizak — kao producent i kao muškarac. S ljubavlju,Bridget.'«

Oh, to je bilo... Fuuuj! Vrata.23.00. Mark. S malo čudnim izrazom lica. Ušao je u stan i zbunjeno gledao. »Kakav je to čudan miris? Što je to, zaBoga miloga?«Pratila sam njegov pogled. Bor zapravo više nije izgledao onako dobro kakav mi je ostao u sjećanju. Otpilila sam muvrh341Helen Fieldingi pokušala skresati ostatak u tradicionalan trokutast oblik, ali sad je usred sobe stajalo visoko tanko očerupano čudogrubih rubova nalik na vrlo loš jeftin umjetni bor iz diskonta.»Bio je malo...«, počela sam objašnjavati.»Malo kakav«, činilo se da se istodobno i zabavlja i da ne može vjerovati.»Velik«, rekla sam neuvjerljivo.»Velik, hm? Aha. Ali to sad nije važno. Mogu ti nešto pročitati?« pitao je vadeći čestitku iz džepa.»O. K.«, rekla sam pomirljivo, potonuvši u kauč. Mark je pročistio grlo.»'Dragi moj NigeP«, počeo je. »Sjećaš se mojeg kolege Nigela, Bridget? Jednoga od partnera u tvrtki. Onog debelogkoji nije Giles?« Opet je pročistio grlo. »'Dragi moj Nigel. Znam da smo se sreli samo jednom kod Rebecce kad si je

izvukao iz jezera. Ali danas, u doba Božića, shvaćam da si, jer si Markov najbliži kolega, na neki čudan način cijeluovu godinu bio blizak i meni. Osjećam ti se'«, Mark je zastao i pogledao me, »'vrlo bliskom. Ti si divan čovjek: uformi, zgodan' — riječ je, podsjećam te, o debelom Nigelu — 'živahan'«, zastao je i podigao obrve, »'sjajan kreativac,jer posao odvjetnika vrlo je kreativan, i ja ću te se uvijek rado sjećati kako se hrabro svjetlucaš'«, sad se smijao,»'svjetlucaš na suncu i vodi. Sretan Božić, dragi, dragi Nigel. Bridget.'«Srušila sam se na kauč.»Doði«, cerio se Mark. »Svi će znati da si se nacvrcala. Smiješno je.«»Morat ću otputovati«, rekla sam žalosno. »Morat ću napustiti zemlju.«»Pa, zapravo«, rekao je kleknuvši pred mene i uzimajući me za ruke, »vrlo je zanimljivo da si to spomenula. Zamolilisu me da odem u L. A. na pet mjeseci. Morat ću raditi na meksičkom slučaju Calabreras.«»Molim«, postajalo je sve gore i gore.»Ne gledaj me tako traumatizirano. Htio sam te pitati... Hoćeš li doći sa mnom?«Razmišljala sam. Razmišljala o Jude i Shazzer, i Agnes B na VVestbourne Groveu, i cappuccinu u Coinsu, i o OxfordStreetu.342

»Bridget?« rekao je nježno. »Tamo je jako toplo i sunčano i imaju bazene.«»O«, rekla sam sa zanimanjem bacajući pogled s jedne na drugu stranu.»Ja ću prati posuðe«, obećao je.Razmišljala sam o mecima i ribama, i krijumčarima droge, i Richardu Finchu, i mami, i rupi u zidu i božičnimčestitkama. »Smiješ pušiti u kući.«

Pogledala sam ga, bio je tako iskren, svečan i sladak, pa sam pomislila da, gdje god on bio, ja ne želim biti bez njega.»Da«, rekla sam veselo, »rado ću ići s tobom.«11.00. Hura! Idem u Ameriku početi iznova, kao prvi pioniri. U zemlju slobodnih ljudi. Sinoć smo se stvarno dobrozabavljali. Mark i ja smo opet izvadili škare i pretvorili blagdanski dekorativno obrezan bor u mali božični vatromet. Anapravili smo i popis pa sutra idemo u šoping. Volim Božić. Proslavu dobrog zabavnog života, a sigurno nesavršenstva. Hura! U Kaliforniji će biti fantastično: sunce i milijuni knjiga za samopomoć — iako ću izbjegavati oneo sretnim vezama — i zen, i sushi, i sve zdravo i zeleno... O, supač, telefon!»M, Bridget. Mark.« Glas mu nije zvučao dobro. »Plan je malo promijenjen. Slučaj Calabreras odgoðen je do lipnja.Ali pojavio se drugi posao koji bih rado prihvatio pa sam se, ovaj, pitao...«»Da?« rekla sam sumnjičavo.»Što misliš o...«»O?«»Tajlandu?«Mislim da ću popiti čašicu vina i zapaliti cigaretu.Petak, 19. prosincaKRAJ343Bilješka o piscuHELEN FlELDING roðena je u Yorkshireu, studirala na St. An-ne's Collegeu u Cocfordu. Nekoliko godina radi kaoproducentica za BBC i kao novinarka za različite britanske novine. Tako je iz kolumne u Independentu nastao DnevnikBridget Jones (1996.). Ujedno je autorica scenarija za istoimeni film, koji se upravo snima. Živi u Londonu (NottingHill) i Los An-gelesu.3/KSadržaj... I sretno su živjeli do kraja života 9Meduza na slobodi 29Prokletstvo! 59Nagovaranje 95G. Darcy, g. Darcy 117Talijanska posla 137Samci promjenjiva raspoloženja 1510,bebač 167Društveni pakao 193

Mars i Venera u smeću 215Tajlandski specijaliteti za van 237Čudna vremena 271Aaaaaah! 295U dobru i zlu? 317Previše predbožićnog raspoloženja 331347DESIGN I PRIPREMA NASLOVNE STRANICE Palete Design, Zagreb

KOREKTURA Anja BastašićOBRADA I PRIJELOM Durieux, ZagrebTISAK Grafomark, ZagrebNAKLADA 2000 primjerakaCIP — Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, ZagrebUDK 821.111-31-163.42FIELDING, Helen / Helen Fielding ; s engleskog prevela Duška Gerić Koren. - Zagreb : Fidas, 2000Prijevod djela: Bridget Jones: Tht Edge of reason.ISBN 953-6561-14-X401030098Knjižnica Zelina»milili540001829P\B.........................h...........Ai{ »Narodne novine«, Zagreb - (118) fifi „a„,H*h,,- UT-XI/11-8