28229168 Karl May Piramida Boga Sunca

8/7/2019 28229168 Karl May Piramida Boga Sunca

1/195

Karl May ;

PIRAMIDA BOGA SUNCA

Naslov originala: DIE PVRAMIDE DES SONNENGOTTES

-Piramida boga i

1. STARI RODENSTEINAko na geografskoj karti povuete pravac od Mainza do Kreuznacha, ta e crtadodirnuti ime jednog malog sela, sjedita nadumarije smjetene u prostranoj zgradi

nalik na dvorac, a graenoj pred vie stoljea. Nekad nastanjena brojnim stanarima,taje zgrada godine 1848. bila gotovo opustjela, toliko se smanjio broj njenihstanara. Stari nadumar Rodenstein, koji je stanovao u tom sumornom dvorcu, bioje sve osamljeniji te je zamolio jednu svoju dalju roakinju da se sa svojom keripreseli k njemu. Ta njegova roakinja, izvjesna gospoa Sternau, imala je i sinadoktora. Odavna udovica, ona se rado odazva elji svog roaka, kojega su, po inuto gaje imao nekad u vojsci, nazivali obino "gospodin kapetan". Najednom malomsalau, u gospodarskoj zgradi koja je pripadala dvorcu, stanovala je mala porodicakormilara Ungera. Tu su porodicu sainjavala tri lana: esto odsutni otac, gospoaUnger i njihov osmogodinji sin, mali Kurt, iva vatra i ope priznati miljeniksvih stanara dvorca. Jednog ranogjutra sjedio je gospodin kapetan u svom uredu,gdje je raunao i unosio brojke u tabele. Od svih poslova taj je posao najmanjevolio, pa mu je zato elo bilo zastrto tekim oblacima, a iz oiju mu sijevale munje,

kao da trae koga e oinuti. Uto netko pokuca na vrata. -Naprrrrijed! - zapovjediRodenstein. Vrata se otvorie.U sobu stupi lugar Ludwig Straubenberger.Desna ruka,nadumarev oslonac, prvi njemu na udaru, znao je on i osjeao na sebi svijetle itamne strane svog pretpostavljenog. Jer je nekada sluio u eti gospodina kapetanai otada bio navikao na vojniku disciplinu, ostade stajati na vratima sastavljenihpeta propustivi pozdraviti.- Staje? - zareza nadumar.- Dobro jutro, gospodine kapetane.- Jutro. Prokletstvo!- Zar opet lopovska posla?- Kakva ti lopovska posla padaju na pamet, glupane! Tabele me mue!- Da, to je zaista pravo prokletstvo, mnogo gore i od samih lopova! Ba mi je dragoto nisam nadumar pa nemam posla s tim tabelama!- to ti sve ne pada na pamet! Ti i nadumar! - zareza bijesno Rodenstein. -1 bez

toga pravi stalno gluposti! to si doao?- Dolje eka jedan gospodin koji eli govoriti s vama, gospodine kapetane! Kaeda e samo vama, gospodine kapetane, rei svoje ime.- Glupost! Hajde, poalji ga k meni!- Razumijem, gospodine kapetane!Ludwig se udalji, a as zatim stupi u sobu visok, suhonjav ovjek, s velikimnaoarima na kukastu nosu. Ponaajui se kao da se nalazi u svojoj kui, upitaprijateljski:- Vi ste nadumar Rodenstein, zar ne?Rodensteinu se najzad prui zgoda da munje koje su mu sijevale iz oiju upravi utog ovjeka. On ustade, otvori vrata i mahnu rukom prema strancu:- Iziite! -Zato?- Zato? Zato to ja to elim.


2/195

- Ali j a ne vidim razloga...- Napolje! - prekide ga kapetan glasom od kojega stranac protrnu.- Pa, ako je to vaa elja...

Rekavi to, stranac izie iz sobe i zaustavi se pred vratima.

- Tako treba - ree nadumar. - A sad, molim vas, uite ponovo i pozdravite, kaoto prilii pristojnom ovjeku, pa bio domain s kojim hoe govoriti i najobinijinadniar. Tim rijeima potisnu ovjeka jo dalje u hodnik i zatvori vrata. Proejedna minuta, a onda se zau kucanje.- Naprijed! - viknu Rodenstein.Stranac otvori vrata i ue u sobu. Crta prezira oko njegovih usta pokaza jasno daon ponienje kojemu je bio izvrgnut smatra prolaznim.- Gospodine nadumaru - ree on - imam opravdanih razloga da pred vama poloimoruje. elim vam, dakle, dobro jutro.-Dobrojutro! to elite?- Smijem li vas zamoliti za jedan slubeni razgovor. Ja sam policijski komesar uslubi hesenskpg velikog vojvode.- Ja nemam mnogo vremena. Stedimo, dakle, rijei. Sjednite! to elite?

- Ovdje stanuje izvjesna gospoa Sternau, zar ne? -Da.- Sa svojom keri? -Da.- U kojem svojstvu?- Grom i pakao! U svojstvu ljudi koji su se kod mene nastanili, ukratko reeno.- Moram vas upozoriti da sam ovlaten zamoliti vas da mi uljudno odgovarate.-Pa j a vam tako i odgovaram, gospodine policij ski komesaru u slubi hesenskogvelikog vojvode.- Ima li tu, osim te keri, jo djece? -Djece nema, ali ima jedan sin. On je lijenik.-Gdje?- ujte, ja nemam ni vremena ni volje da se izlaem nekom presluavanju ija mije svrha nepoznata. to se desiloI: ,doktoru Sternau?- Za njim je izdana potjernica.- Po-tjer-ni-ca! - uzviknu kapetan. -

to hoete time rei?

- Ja govorim istinu. Goni ga panjolska policija zbog pokuaja umorstva, krae iotmice.Rodenstein se zagleda udnim pogledom u komesara iodgovori:-1 to je sve zbog ega ga gone? Samo zbog takvih trica?- Gospodine nadumaru, to su, dakle, za vas trice?- to da vam kaem? Sve mi se ini da me niste razumjeli, zato u vam rei svojemiljenje: doktor Sternau je vrijedan momak, boljega je teko uope i zamisliti.Prije bih mogao zamisliti vas kao ubojicu, otmiara ili tata, negoli njega. Vaaje tvrdnja bez svakog smisla, a besmislice me uope ne zanimaju. Uostalom, jesteli vi uistinu policijski komesar u slubi hesenskog velikog vojvode? Moete li mipokazati slubenu iskaznicu? Ja vas ne poznajem.- Gospodine, kako se usuujete to traiti od mene? - planu ovjek.

- Jer svakoj varalici moe pasti na pamet da se izda za policijskog komesara. Smjestada ste otili i da se niste vie vratili bez slubene iskaznice.- Jeste li vi svjesni znaenja svojih rijei?- Da, potpuno sam svjestan. Zato u vas izbaciti iz svoje kue, ukoliko sami neodete!- Dobro, ja u se vratiti, i to ne sam, a uz to u vas i tuiti zbog vaeg otporavlasti. S kojim pravom se ponaate kao da ste glavom dravni knez!Rodenstein se uto mai zvonca i odjednom se pojavi Ludwig.- Ludwig!- Zapovjedajte, gospodine kapetane!- Ovoga ovjeka treba izvesti napolje, i to to je bre mogue, a ukoliko bi seprotivio, izbacite ga! -Razumijem, gospodine kapetane! - ree lugar osmjehnuvi8


3/195

-Piramida boga suna-e pri tom, jer mu se zapovijed starjeine bila dopala. Uhvatio je neznanca za rame,gurnuo ga svom snagom u hodnik i na stubite te se ovaj u tren oka skotrljao nizstepenice. Udno stubita bilo se okupilo nekoliko dokonih lugarovih momaka. Kadvidjee da ima posla i za njih, prionue i oni, i komesar bi zaas izbaen iz dvorca.Naavi se napolju, stisnu ake i, sav bijesan, zakle se da e se nadumaru osvetiti.U blizini dvorca naao se u taj as dj eai u lij epo skroj enoj zelenoj lugarskojodjei. BiojetoKurtUnger, osmogodinji sin kormilara Ungera.- Ludwig - reedjeai - zato je taj ovjek izbaen iz dvorca? Sto je uinio?- On je uvrijedio gospodina kapetana - odgovori lugar. Malian se razgoropadi iuzviknu:- Onda ga treba oinuti munjom. Idem ja po svoju ostraguu pa u mu potpraiti pete.Tko vrijea gospodina kapetana, toga u ja ustrijeliti!Lugar se zadovoljno smjekao, uivajui u odvanosti svog malog miljenika.- Stani! - ree, vidjevi da se Kurt ve uputio po puku.- U ljude se ne smije tako olako pucati. Ali ja znam jednu zvjerku koju smijeustrijeliti.

- Koj a j e to zvj erka? -Lisica!- Lisica? - uzviknu malian i oi mu bljesnue. - A gdje da je naem?- Tu blizu, u hrau. Juer sam naiao na nju pa u danas s jazavarima za njomu potragu.Smijem li i ja poi s tobom? -Naravno, ukoliko ti mama dopusti.- Odmah u j e pitati!Malian otra brzo do salaa. Tamo nae majku koja je upravo hranila ivad. Skoimeu kokoi, rastjeravi ih na sve strane, i uzviknu veselo:- Mama, mama, jaje moramustrijeliti!- Koga e ti to ustrijeliti, mangupe moj? - upita ga majka smijeei se.- Lisicu. Ona nam krade kokoi. -A gdje e je nai?- U hrau. Ludwig je juer otkrio njen brlog pa e joj ui u trag. Smijem li ija sudjelovati u tom lovu?- Ako Ludvvig ide s tobom, smije.Malian saslua majku, a onda, napuivi usne, ree:- Oh, Ludwig mi zapravo ne treba. Lisicu u ja ve sam ustrijeliti.Potom ue u kuu i vrati se zaas s pukom o ramenu. Bila je to dvocijevka -ostragua, koju je nadumar naruio upravo za maliana kao poklon za njegovroendan. Kurt je za svoje godine, kao osmogodinji djeai, bio i tjelesno i umnoneobino razvijen, pa je kapetan uvelike uivao u samoj pomisli da e njegovroendanski poklon biti iznad svakog oekivanja odlino iskoriten, jer se djeakve mogaotakmiiti s najboljim strijelcima.- Ja idem, mama - ree djeak.Majka ga poljubi, a on krenu pun sebe, kao kakav knez koji je sa svojom sjajnompratnjom poao na konju u lov na divlje patke. Stie u pravi as, zatekavi vespremna Ludwiga koji je s nekoliko gonia samo jo njega ekao. Lovci su vodilina uzici nekoliko jazavara. Put ih je vodio kroz gustu umu. Pitanjima djeaka

nije bilo kraja, pa su momci imali muke da zadovolje njegovu radoznalost. Blago,vedro zimsko jutro osvanulo je pod okriljem sunca. Tople sunane zrake na poljimasu ve otopile snijeg, ali to je dublje ovjek zalazio u umu, to mu je dubljenoga gazila po snijenom pokrivau. Da ne bi zaostao za drugima, Kurt je morao vrstokoraati. Stigoe najzad do hraa i primijetie trag to gaje lisica ostavila zasobom na snijegu. Psi su trzali uzicu za koju su bili vezani, ali su morali ekatida lovci obiu brlog, kako bi se uvjerili da lisica nije10-Piramida boga inapustila svoje stanite. Po svoj prilici radilo se o lisici bez porodice, osamotnoj lisici koja je zimovala u naputenom brlogu. Budui da su sporedni rovovibili zatrpani, lovci satjerae pse u glavni ulaz, jedini koji je ostao slobodan,i psi nestadoe pod zemljom. Potom se postrojie pred brlogom, a Kurtu odredie


4/195

poasno mjesto pored izlaza., gdje je ponosno ekao zvjerku.- Pazi da ne ustrijeli kojeg psa- opomenu ga lugar Ludwig.- To bi bio jadan hitac, pazi!

On je naime imao obiaj da suvie esto upotrebljava rije "pazi", i to najeegdje joj nije bilo mjesta. Kurt se namrti i odgovori:- Preputam tebi da gaa pse!Da se ne bi umorio, djeak lee na zemlju, a puku poloi na jednu raljastu granukoju prostrije pred sobom. Malo zatim zau se pod zemljom lave pasa, stalno naistom mjestu; psi su, dakle, napali lisicu. Bijesno zavijanje bilo je znak da selisica hrabro brani. Bila je to postarija zvjerka, koja je psima zadavala dostamuke. Odjednom se pod zemljom zaori silna vriska koja se razlijee du rovova. Psisu sad primorali lisicu da napusti brlog.- Oprez, mali moj, sad e lisica naii! - opomenu Ludwig maliana i uperi pukuna glavni ulaz brloga.Kurt je jo uvijek leao na zemlji. Tono je uo iz kojeg smjera dopire vriska ibolno zavijanje jazavara kojega je lisica ujela. Malo zatim izletje iz rupe jednotamno tijelo i Ludwig viknu:

- Lisica!Zajedno s povikom prasnu njegova puka i zvjerka se prevrnu, smrtno ranjena. Aliu isti as skoio je i Kurt, uperivi cijev svoje puke u drugom smjeru. Njegovhitac grunu u isti tren kad i lugarov, tako da se uini kao da je samo jedan hitacprasnuo.- Sad j e imam! - uzviknu Ludwig i skoi prema ustrij elj enoj zvjerci. Ali vena drugom koraku zastade zapanjen i izbaci11ipsovku:- Grom i pakao, to se to dogodilo?- Waldina! - odgovori jedan od momaka.- Bog mi je svjedok, pazi, ja sam ustrijelio Waldinu. Nije to pasji hitac, ve upravoisti svinjski hitac. Takvo neto nije mi se jo nikad dogodilo, pazi! Ali kako

je mogao pas izii ispred lisice?

- Jer gaje lisica ujela! - objasni Kurt.- Jezik za zube, utokljune! - naljuti se na djeaka ovjek koji je ve sam nasebe bio ljut.- Zutokljunac? - viknu Kurt. - Gle, gle! to lei tamo iza bukve?Ljudi pogledae u oznaenom smjeru.- Lisica! Bog mi je svjedok, lisica! - viknu Ludwig.Bila je to zaista lisica, koju su druga dva jazavara vukla za krzno.- Dakako, ja sam Zutokljunac, zar ne? - uzviknu djeak.- Ti? Misli li da si je ti ustrijelio? Kojeta! Ustrijelili su je Franjo ili Ignac,pazi!Mjesto odgovora, djeak zabaci ponosno glavu i izvue fiek pa ga ubaci u praznupuanu cijev.- Ne, ja je nisam ustrijelio - ree Franjo. - Ja nisam pucao.

- Ni j a - izj avi Ignac.- Grom i pakao, ondaju je uistinu taj vraji djeak ustrijelio!- uzviknu Ludwig. - Ali, mome, kako si doao na pomisao da niani tamo prijeko!- Jer sam primijetio da se lisica tamo provlai, a i rekao sam ti da u tebiprepustiti pse.Lugara je sad bilo stid to se osramotio pred djeakom, jer je ne samo promaiolisicu, ve i ustrijelio pouzdanog lovakog psa.-Ali lisica zapravo nije mogla izii iz brloga-pokua lugar opravdati sebe. - Rupaje bila zatrpana.- Ali ne sasvim - ree Franjo. - Pogledaj. To suho granje12-Piramida boga stmca-nije je moglo sprijeiti da se provue.


5/195


6/195

slovo to e odrati gospodin kapetan. Bit e to, grom i pakao, govor nad govorima!Svezavi lisici sve etiri noge, prebaci je djeaku tako preko ramena da mu nijemogla biti suvie teka. A u sebi je smijeei se govorio:-Tako, mladiu, sad idi kui sa svojim lovorikama. To je prva tvojaustrijeljenalisica, ali i posljednja moj a promaena zvjerka. Pazi, bit e vremena za dalje

podvige i za mene i za tebe.S mrtvom kujom na ramenu, Ludwig krenu dalje sa svojim drugovima. Djeak je stajaojo neko vrijeme ondje gledaj ui za njima, dok ih ne izgubi iz vida, a zatim seokrenu i uputi se na drugu stranu. Poznavao je na tom putu gotovo svako stablo pase nij e plaio da e zalutali. Nj egovo j e raspoloen e bilo toliko uzdignutonad obinu svakodnevnost, da nije gotovo ni osjeao breme lisice na svom ramenu,iako mu znoj ubrzo obli elo i potee niz obraze. Odmicao je polako, ali je na polaputa morao otpoinuti. Kurt je imao jo najvie deset minuta pjeaiti. Samo tonije iziao iz jednog bukvika i udario irokom cestom, kad zau neije korake ias zatim nae se pred ovjekom koji mu je, obuzet svojim mislima, dolazio u susret.ovjek je bio stranac, neobino visoka stasa, zaogrnut dugakim putnim ogrtaem.Kurt zastade, odmjeri stranca i zapita ga strogo:

- Stani! to trai ovdje?To je pitanje on mnogo puta uo, krstarei umom s Ludvvigom, kad bi ovaj naiaona nekog stranca ili enu s bremenom drva. Toga dana, dodue, nije s njim bio Ludwig,1415ali taj je ovjek bio stranac, a Kurt je ustrijelio lisicu pa je, dakle, po njegovumiljenju, bio ravan Ludwigu. Stranac pogleda djeaka najprije s izrazom uenja,a onda mu se dobroudno nasmijei i odgovori:- Doavola, ba si me uplaio! Glas ti zvui kao da si glavom gospodin nadumar!Kurt namjesti puku, uspravi se i odgovori:- Zapravo nisi mnogo pogrijeio! -Oho!- Dav pitam te upravo kao da te sam gospodin nadumar pita. to trai ovdje?U stranevu smijeku bilo je sad vie uenja negoli dobrohotnosti. On odgovori:- Idem u Rheinswalden. Je li daleko dotamo?-Nije. Sasvim je blizu, odmah tamo iza onih hrastova. Ja ute provesti.

- Dobro. Da ti ponesem lisicu?- Sauvaj Boe! I sam je mogu ponijeti! - izjavi Kurt stresavi odluno glavom.-Sigurno je teka. -Meni nije.- Da, vidim da si jak. Koliko ti je godina? Deset?- Deset? Ne, daleko sam jo od desete. Osam!- Osam? - uzviknu stranac u udu, pogledavi paljivo djeaka. - Pa to izgleda gotovonemogue.- Zar misli da sam ti slagao? - upita ga Kurt otro. -Ne. Ali, kao to vidim, tiima puku!- Dakako! - odgovori djeak ponosno. I, pogledavi ga oholo, nadoda: - Hoe lije moda pogledati? Evo ti je. Samo pazi, puna je.Stranac uze puku i ree zaueno:- Gle, to je prava ostragua, upravo za tebe napravljena.

- Dakako! Ti si sigurno mislio da imam igraku za malu djecu. E, ba si glup! Sigrakom se ne moe ustrijeliti lisica.

------------------------Piramida boga sunca------------------------- Ta ne misli valjda rei da si ti ustrijelio tu lisicu.- Upravo to sam mislio rei. -Ti-zar ti?!- Dakako! Pa neu valjda vui sa sobom lisicu koju nisam sam ustrijelio.- Ti si onda pravi mali junak!Kurt kimnu prijazno glavom: straneve rijei mu se svidjee. ovjek je osvojiodjeakovo srce; zato mu djeak ree pokroviteljski.- Ti e se sigurno zadrati neko vrijeme u Rheinsvaldenu, zar ne? Onda moejedanput poi sa mnom u lov. Ja u ti pokazati kako se gaaju lisice.-Hvala ti, moj mali ovjee! - odgovori stranac.


7/195

- Uinit emi veliku uslugu. A ja u ti za uzvrat priati kako se gaaju medvjedi,bivoli, lavovi i slonovi.- Jesi li ti ikada ubio jednu takvu zvijer? Ja znani ovjeka koji ih je nekolikoubio.- Tko j e taj ovj ek?- Doktor Sternau. -A ti ga poznaje?- Ja ga jo nisam vidio, ali sam vidio krzna od lavova i medvjeda koje je onustrijelio, ta krzna sam vidio. Ona se nalaze u stanu gospoe Sternau. To je njegovamajka i ona mije mnogo priala o njemu. I ja elim postati lovac kakav je on.- Zaista? Da, izgleda da si za to i stvoren.- Samo da odrastem do tvoje visine. Ja ve znam jahati i gaati. S Ludwigom u nauitimaevati i ojaat u tijelo gimnastikom; kad otopli, uit u i plivati. Ali akoeli vidjeti gospou Sternau, ja ti mogu odmah rei gdje e je nai.-A kojim putem mogu stii do nje? - upita stranac i okrenu se odmah u pravcu kojimu pokaza djeakova ispruena ruka.- Vidi li onaj dvorac tamo i sve one prozore koji gledaju16

17u batu? To je zimska bata. - Vidi li u njoj one dvije gospoe? Jedna je gospoaSternau, a druga gospoica Helene Sternau. One prave kitu cvijea. Njom eobradovati, kao to to svaki dan ine, gospodina kapetana. Stranevo se lice zaariod radosti, pogled mu se zaustavi na onim dvjema enskim prilikama i on upita:- Nema li taj plot neka vrataca?- Ima. Ali ti si stranac, morao bi zapravo ui na glavna vrata.- Ali ja idem gospoi Sternau.- Onda se mora najaviti.- Ona me ve poznaj e.- Hm, to je neto drugo! Svia mi se, zato u ti pokazati vrataca.- A i ti se meni svia. Kako se zove? -Kurt.- Ah, Kurt Unger.- Tono. Ti, dakle, zna kako se zovem.- Da, znam dobro. Tvoj je otac kormilar, zar ne?- Tono. I to zna?- Pisala mi je to gospoa Sternau. Nego, hajd"mo brzo. Gdje su vrataca?- Odmah desno. Samo deset koraka odavde.Stranac pouri u oznaenom pravcu, otvori vrataca i ue u batu. Brzim koracimauputi se prema staklom pokrivenoj maloj zgradi koju je djeak nazvao zimskom batom.Vanjska vrata nisu bila zakljuana. On ih otvori i ue. Okruene s nekoliko visokihlisnatih biljki, palmi i zimzelenim raslinstvom, usred okota s blistavim zrelimzimskim groem i limuna, sjedile su dvije gospoe, oito majka i ki: bile suzaposlene savijanjem kite cvijea. Kad zaue da se vrata otvaraju, podigoe oii, primijetivi visoku, ponosnu stranevu priliku, ustadoe. Gospoa Sternau priemu korak blie i upita ga:- Gospodine, vi traite -18

-Piramida boga iKliknuvi radosno "Majko!", stranac prekide enu i u isti je as zagrli i poljubiu usta. Ona problijedje od radosne jeze, predade se gotovo onesvijetena njegovuzagrljaju, ali se odmah pribra i uzviknu:- Karl! Je li mogue? Moj sin! Oh, kakvog li iznenaenja! On je pritisnu desnomrukom na svoje srce, a lijevu prui prema sestri i pozva je:-Helene, sestro, doi!- Brate moj - kliknu veselo djevojka, a lice joj od radosti zasja. -Mi smo upravoo tebi govorile. Kolikaradost, kolika srea! Mi smo mislile da si daleko, negdjeu panjolskoj!- Da, ja vam nisam pisao. Htio sam vas iznenaditi, kao kakvim boinim darom.- I uspio si potpuno u tome, moj dragi, moj predragi sine -ree majka.Kurt je meutim poao dalje sa svojom lisicom i uao u dvorite dvorca. Ondje zatee


8/195

kmeta koji je nadumaru vodio gospodarstvo.- Ah, uhvatili ste je? - upita on djeaka ugledavi mrtvu lisicu.- Da, moja je! - glasio je ponosan, samosvjestan odgovor.- Tvoja? Da, to vidim. A tko ju je ustrijelio?- Stara baba! - odgovori Kurt i uputi se poput uvrijeenog lorda prema dvorcu,svjestan da se na kmeta valjano izderao i pogledom ga oinuo, a zatim se, uaviu zgradu, uspe stepenicama i pokuca na nadumarova vrata.- Naprijed! - zareza netko bijesno u sobi.Rodenstein se jo uvijek nalazio u raspoloenju u kakvom gaje ostavio policijskikomesaru slubi hesenskog velikog vojvode. Kurt ue, pozdravi vojniki i ree:- Momak je spreman izvriti vau zapovijed, gospodine kapetane!Lice se nadumaru odmah razvedri. On ustade, priedjeaku i uzviknu:-Ah, tu je stari momak! Stari, iskusan momak! Sigurno je19lisica zadala posla slugama!- Da, njima je zadala posla, potvrdi Kurt smijeei se - ali meni nije!- Tebi nije! Doavola, mome, ja ipak mislim da je bilo teko nositi je.

- Oh, gospodine kapetane, lako je bilo nositi je, a lako je bilo i ustrijeliti je.- Ti si je, dakle, ponio na sebi ak tamo iz ume, moj mali! Neka avo nosi takvelijenine. Objesiti mladiu takav teret na rame i onda pobjei! - ljutio seRodenstein. - Dat u im ja ve papra, ogluit e i obnevidjet e od njega!Tada Kurt prie korak blie i ree:- Ne, gospodine kapetane, ti im nee dati papra!- Ne? Ah! Tko e me u tome sprijeiti? -Ja!- Ti! E, ba si mi ti neka momina! A kako e ti to uiniti?- Eto, kako. uj me: ja sam ih prisilio da mi predaju lisicu, htio sam je osobnodonijeti.- Prisilio si ih? Da, ba tako i treba da ovjeka prisili na neto kepec poput tebe!- Oho, gospodine kapetane, ja nisam kepec. A i Ludvvig je rekao da sam u pravu totraim da lisicu sam ponesem kui.-U pravu? Samo bi

ovjek koji je lisicu ustrijelio mogao traiti da mu se to dopusti.- Pa ja sam taj koji ju je ustrijelio.- Ti - ? - zapita nadumar i ustuknu korak natrag. -Da, posred glave sam jeprostrijelio.- Doavola! Zar da vjerujem toj deliji. Pokai, da vidim! Onuze lisicu djeakuiz ruke i stade ogledati ranu zadanu metkom.- Tono, ti si je ustrijelio! - uzviknu nadumar. - Rupa je malena, od tvog je metka.I ba posred glave! Mome, pravi si objeenjak! Doi ovamo da te povuem za uii opalim20-Piramida boga simca-gromki poljubac.Obuzet radou, Rodenstein zagrli djeaka i svega ga izljubi. Kurt se sav predatom snanom milovanju, kao da je to njegovo sveto pravo, ali ipak iskoristi prvi

slobodan trenutak da zapita:- Zadovoljan si, dakle, sa mnom, gospodine kapetane? -Da, momino moja, sasvim!- E, onda mi daj onaj lijepi mali pitolj to si mi ga obeao. Pukom umijem vepucati; moram nauiti pucati i pitoljem.- Da, ljudino, dat u ti ga, i to odmah - ree kapetan i u isti as otvori jednuladicu na svom pisaem stolu.- Evo ti, uzmi! Dobar je to i fin pitolj, srebrom optoen. Evo ti i fieklija.Ludwig e ti pokazati kako se pitoljem rukuje.- Evo i tebi od mene zvuan poljubac, gospodine kapetane. Hvala ti!- Mladiu - uzviknuo ganuto nadumar - ti si vraje dijete. Jo ti neto moram dati!Zaeli neto!Kurt se nije dugo premiljao, ve odmah ree:- Dobro, ja sam ve smislio. A hoe li ti to i uiniti?


9/195

- Da, ako je to za tebe dobro, a drugome nije na tetu. -Daj mi asnu rije!- Grom i pakao, mora da se radi o vrlo ozbiljnoj stvari! Ti me iznuuje. Neeme valjda natjerati da poinim kakvu glupost ili ak kakvo zlodjelo.- Ne, mora samo nekome neto oprostiti.- Ah, tako. Znai, opet progovara tvoje dobro srce. A kome bih ja trebao netooprostiti?- To u ti rei tek kad dobijem od tebe asnu rije.- E, Kurte, ba si se zainatio! Hoe li biti tete od toga, ako ja nekome netooprostim? - zapita Rodenstein.- Nee.-Dobro. Akojetako, daj em ti asnu rije. Ali sada da ujem tu tvoju elju.21- uj me, gospodine kapetane, nemoj se rugati Ludwigu zato stoje tako svinjskipromaio pucajui u lisicu! Nadumar namrti elo. - Svinjski je promaio? To nevjerujem. On je odlian strijelac.- A ipak je istina. Ludvig je sam priznao da je svinjski promaio.- Hm! A koga j e pogodio? -Psa.

- Psa! - uzviknu nadumar. Sve u ti vjerovati, samo to ne!- Da, psa - ponovi djeak. - Kuju Waldinu.- Waldinu? Ah, da, sigurno umjesto lisice. Zar zbilja, zar je to mogue! Mome,nemoj podvaljivati!- Ja ne podvaljujem, gospodine kapetane. Ti mu se, dakle, nee rugati?Nadumar se ushoda ljutilo po sobi. Odjednom stade grditi izbacujui najsonijelovake psovke i uzreice, ali se malo pomalo umiri i produi:- Mladiu, ti si me zaskoio, ti si me prevario. Trebao bih ga izgrditi da sav pretrneod straha, ali ti si me nadmudrio, prosto si izvrio na mene prepad i sad ja moramodrati zadanu rije. Dobro, ja ga neu izgrditi, ali ti sad uzmi svoju lisicu ida si se odmah izgubio! Neu da te vie vidim, nikad vie. Tebi, djeae, imamzahvaliti to mi je na prevaru izmamljen pitolj. Doe mi da plaem kad pomislimkako si me nadmudrio. Odlazi! Napolje!

Iskalivi tako svoj bijes, pokaza podignutom rukom djeaku vrata. Kurt turi mirno

pitolj u dep, uprti na rame lisicu, uze puku i, uprijevi hrabro pogled unadumara, ree:- Ti misli, valjda, da si me uplaio, gospodine kapetane? Oh, ja te znam, ja teznam.- to, ti me zna? - zagrmi Rodenstein. - Dobro, sad zna sigurno i to da sam zauvijeksvrio s tobom.- To zvui kao da bih se trebao bojati tvojih rijei. Ali ja sebi zbog toga nerazbijam glavu, jer ja znam neto.-Piramida boga stmca-- Tako? A to ti zna? -Da me voli.- Objeenjae, ima pravo. Tornjaj se, inae e mi laskama jo neto izmamiti,za to ja neu moi odgovarati! Nadumar izgura djeaka napolje i primijeti pritom pred vratima Helenu Sternau koja se ba spremala pokucati.

- Vi ste to, gospoice Helene? - ree. - Uite. S kakvim mi vijestima dolazite?-Najprije da vam predam uobiajenu kitu cvijea, a onda da vas neto zamolim,gospodine kapetane. Hoete li dopustiti mojoj majci da vam predstavi moga brata.- Vaeg brata, gospodina doktora Sternau? - upita on iznenaeno. - On nije, dakle,vie u panjolskoj?-Ne. Upravo je stigao.- Doavola. Da, to se slae - ree on zamiljeno, oteui glasom.- Kako? - upita Helene. - Vi ve znate.- Ne znam ja nita, ba nita - odvrati brzo nadumar, da bi ispravio svoju greku.- Nego, ja vas molim, dovedite ga amo. elim ga upoznati.- Mama se sigurno ve uputila ovamo, ja sam je pretekla, da ih najavim. Ali, evoih, ve kucaju. Smijem li otvoriti, gospodine kapetane?Helene otvori vrata i Sternau ue sa svojom majkom. Kad ga ugleda, nadumar se oito


10/195

zaudi.- Kako? - upita nadumar. - Ovaj gospodin je doktor Sternau, va sin, gospooSternau?-Da, gospodine kapetane - odgovori umjesto majke doktor.- Stigao sam pred deset minuta pa sam pourio da vam se zahvalim na brojnim dokazimadobrote i prijateljstva koje ste pruili mojoj majci i mojoj sestri.Rodenstein se paljivo zagleda u doktora. Svladavi poneto svoje iznenaenje,odgovori branei se:- Kojeta! Ja dugujem zahvalnost gospoi Sternau. Ona se trudi da od mene, starogpustinjaka, napravi drutvena2223-----------------------KSIovjeka, a za to mi vi ne dugujete ni najmanju zahvalnost. Uostalom, mi smo roacipa meu nama ne moe uope biti govora o bilo kakvoj zahvalnosti. Izvolite sjestii oprostite mi to vas promatram s izrazom iznenaenja. Drukiji ste nego to samvas zamiljao.- Smijem li vas upitati, kakvim ste me zamiljali? - upita ga Sternau koji je sjeo

izmeu majke i sestre.- Zamiljao sam vas kao ovjeka vitka, niska stasa, s produhovljenim crtama licai s naoarima sa zlatnim okvirom na nosu, a sad ...Nadumar zastade, jer nije znao kako nastaviti. Sternau mu upade u rije s osmijehomna usnama:- A sad dolazi pred vas takav Golijat bez naoara i bez produhovljenih...- Stanite, stanite, nisam tako mislio! - branio se Rodenstein.- Radi se samo o stasu. Nisam mogao zamisliti da bi takav div mogao biti sin mojegospoe Sternau. Ali sad se radujem stoje i jedan div lan njene porodice. Vi sigurnoniste ovjek kojibi zbog bilo kakvih trica mogao pasti u nesvijest, zato u vamsasvim iskreno rei da ste mi ve ranije najavljeni. -Ah!- Da, upravo jutros. I to po slavnoj policiji.- Po policiji? - upita gospoa Sternau zabrinuto. - to trai policija od nas?- Doao

je ak jedan policijski komesar u slubi velikog vojvode pa me pitao stanujeli kod mene neki doktor Sternau.Sternau kininu glavom. - Slutio sam to.- Zaista? - upita Rodenstein. - Ima li, dakle, policija razloga da se o vamaraspituje?Obuzet osjeajem nadmoi, doktor se smijeio.- Smijem li vas upitati je li gospodin komesar naveo koji razlog za svoj postupak.- Da, ak nekoliko. Rekao je da je za vama izdana potjernica zbog pokuaja umorstva,krae i tako dalje.--------------------------Piramida boga sunca--------------------------- Boe, umrijet u od straha! - uzviknu sestra.- Pa to je nemogue! - ree majka. - Moe li ti to objasniti, sine!- Ja nisam jo dospio da s tobom i s Helenom o tome govorim. Dunost mi je da osvemu tome izvijestim gospodina kapetana, a sad je doao as da sve vas o svemu

izvijestim. Moete li nam posvetiti etvrt sata, gospodine kapetane?- I deset sati, gospodine doktore! Govorite slobodno i spokojno!-Zaista, imam vam ispriati cijeli roman. Sternau stade opirno opisivati svojedoivljaje, iznositi misli, objanjavati svoje smjele zakljuke; svojim jeprianjem toliko sve zainteresirao da je i sam kapetan propustio prekinuti ga svojimomiljenim grubim upadicama. Ali Rodenstein se ipak ne uspije do kraja svladati,njegov bijes prevri najzad svaku mjeru: on skoi, ushoda se po sobi i poe vikati:- Gospode, kakve su se to hulje i nitkovi okupili u drutvu! Da su mi sad ovdje,oh, da su mi sad ovdje! Sve bih ja njih skratio za glavu i za noge objesio. Najzadste ipak preli granicu!-Da. UParizu sam seodmahpredstavionaem veleposlaniku, sve mu ispriao i staviose pod njegovu zatitu. On mi je detaljno objasnio to trebam raditi u domovinida bih se obranio od uhoda i zatitio grofiinu batinu.


11/195

- A grofica? Gdje se ona nalazi? Da li je jo bolesna? Govorite, doktore!V- im sam preao njemaku granicu, poduzeo sam mjere koje mi je poslanik savjetovao.

Poslao sam u panjolsku izvjetaj o poinjenim zloinima. Zatim sam otputovao s

grofom i groficom i s njihovim vjernim pratiocima u Mainz, gdje sam ih ostavio uhotelu i potraio odmah majku i sestru.- Oni su, dakle, u Mainzu? - upita, sav oduevljen, kapetan.2425- Doavola, a zato u Mainzu? Zar ja nemam mjesta, ia i pia za takve ljude,j e li? Ako se odmah ne odvezete u Mainz i ne dovedete ih k meni u Rheinswalden,otii u ja smjesta onamo, ugrabit u vam pred nosom groficu s milijunima i oenitu se s njom, vjerujte mi! Imate li prtljage?-Da.- Mnogo? Moe li stati na jedna kola?- Moe, sasvim sigurno.Tada Rodenstein otvori irom prozor i viknu u dvorite:- Heinrich, spremi za put dvije koije i jedna seljaka kola! Za etvrt sata kremo

za Mainz!- Ali, gospodine kapetane - ree Sternau - ja moram iskreno...- Kojeta! - prekide ga nadumar. - U ovoj sam kui ja gospodar! Malo rijei: jesteli odluili gdje ete smjestiti gospodu?-Ne.- Moda ne smatrate moju nadumariju prikladnim mjestom?- Niti govora.. Ja mislim samo da bismo vam mogli smetati.-Pustite vi to vae smetanje. Neka oni douuRheinswalden, i to jo danas, i gotovastvar! Vi, grof, grofica i gospoda Sternau, vas etvero - u jednu koiju. Ja,gospoica Sternau, Alimpo i Elvira, nas etvero - u drugu koiju. Ima mjesta zasve nas pa emo zajedno na put. Ni rijei vie o tome! Gostinske sobe su spremljene.Ako ima jo to da se obavi, to se moe obaviti dokHeinrich upregne konje. A sad,draga moja gospoo Sternau, pobrinite se odmah da gospodin doktor bude posluenjelom. Hajdete slobodno, ja vas sada vie ne trebam. Ja imam jo na sebi svoj radnihaljetak pa se moram preobui. Vi vidite, roae, da ja ozbiljno mislim i neokoliam. Ako ste i vi stvar ozbiljno shvatili, kao to se nadam, mi emo se divnosloiti. Nakon kratkog vremena dvije koije prooe kroz kapiju,26-------------------------Piramida boga sunca-------------------------a za njima seljaka kola. Put ih je vodio u Mainz, gdje se ustavie pred hotelom"Engleski dvor". Putnici izioe iz kola i popee se u sobe koje je Sternau zauzeoza grofa i groficu. Naj prij e sretoe estitog upravitelj a i njegovu gospou.- Ah, to je monsieur Alimpo sa svojom dobrom Elvirom, zar ne? - upita kapetanugledavi brani par.Zauvi oba imena, upravitelj zakljui da je kapetan njih spomenuo. Stoga se dubokopokloni i odgovori: -Mira! Soy Juan Alimpo y esa es mi b uena Elvira. Da, ja samJuan Alimpo, a ovo je moja dobra Elvira!

- Ah, sapperment, ba je nezgodno to ne razumijem panjolski - ree kapetan. -Kako mi to nije palo na pamet!- Vi govorite moda ipak pomalo francuski? - upita ga Sternau.- Samo osnove.- Onda ete se ipak sporazumjeti. Gospoda govore prilino francuski. Nego, molimvas, uimo!Sternau otvori susjednu sobu. Pogled koji im se tu prui duboko ih uzbudi.Pred divanom, pred koji jeneka brina ruka postavila mekan jastuk, kleala jeRoseta. Djevojka je sklopila ruke i, miui neujno blijede usne, molila. Njenoupalo lice isticalo se nadzemaljskom ljepotom.- alosnog li prizora! - proapta kapetan. - Oh, trebalo bi te hulje na raanj nataii ive ispei. Ali oni e se osjeati kod mene kao u raju!- Oh, Boe - ree gospoa Sternau, a u oima joj pri tom zasjae dvije sjajne suze.


12/195

- Jadne li djevojke! Molimo Boga da joj pomogne u nevolji koja ju je snala!Helene ne ree nita. Ona pohita do divana, kleknu pored Rosete, zagrli je srdanoi brinu u pla. Poto prie i majka, obje ene podigoe bolesnicu i legoe je nadivan. Ali djevojka kliznu opet na jastuk i produi molitvu. Grof27Manuel sjedio je na stolcu pored nje. Iako nije bila vie tako mrava kao ranije,a i lice joj je bilo punije, jer je u Parizu bila podvrgnuta izvjesnoj njezi, ipakse pogled njenih nijemih, praznih oiju ovjeka duboko doimao.- A vi niste jo okuali djelovanje vaeg protuotrova? -zapita Rodenstein.-Ne - odgovori Sternau. -Na putu i u Parizu nedostajala je lijeenju pogodna okolinai potrebna njega.- A vi se nadate da e joj takva okolina i dobra njega pomoi?- Ja se nadam, iako se otrov ve rairio po njenom tijelu. Prihvatit u se odmahlijeenja. Nego, gospodine kapetane, da krenemo odmah.Prtljaga, tojuje Sternau sobom ponio, bi odmah natovarena na kola. Kapetan podmiriraune, pope se u kola i odveze. Vozili su se upravo jednom od glavnih ulica kadnadumar dade znak svom koijau da vozi pored koije u kojoj se nalazio Sternau.Tako je mogao razgovarati s njim.

- Roae - ree kapetan - pogledajte nalijevo. Vidite li tamo prijeko onoga ovjekau sivom ogrtau?- S kiobranom pod rukom? Tko je taj ovjek?- Policijski komesar u slubi hesenskog velikog vojvode. On e nas primijetiti ija bih se kladio da emo ga uskoro opet vidjeti u nadumariji, jer e on doi dozakljuka da ste vi taj oekivani doktor Sternau.I zaista, kad prooe mimo njega, komesar se zaustavi,namjesti naoare, okrenu se, nasmijei pakosno i pohitaprema sudskoj zgradi.Rodenstein i njegovi gosti provezoe se bez tragauznemirenosti pored komesara i stigoe ubrzo uRheinsvalden, gdje su ih ve u savrenom redu ekalesobe, jer je lijenikova majka zamolila gospou Unger daih spremi.Vee bi iskoriteno da se prijatelji srede i da okupljeni zaveerom pretresu panjolsku pustolovinu opirnije nego to28-------------------------Piramida boga sunca-------------------------su to uinili kad se prvi put naoe na okupu. Drutvo je ipak bilo nepotpuno jersu Alimpo i Elvira ostali u bolesni inom predsoblju, a s njima se nalazio maliKurt koji ih je ubrzo zavolio. On je kod uitelja u Rheinswaldenu neko vrijeme uiofrancuski pa je sad uivao to se za nudu moe sporazumijevati s Alimpom i njegovomenom. Drutvo je leglo kasno i zato sutradan ne ustade suvie rano. U dvoritudvorca prvi se pojavi kapetan. Odmah mu prie Ludwig, zauzet hranjenjem pasa.- Jedan, dva, etiri, est, sedam, osam pasa - brojio je nadumar. -Nedostaje jedanpas!- Gospodine kapetane, da -ja -ja!

Ludwig se bio toliko uplaio da mu rije zape u grlu. -No, stoje? - upita Rodensteinstrogo.- Ja -jedan -jedan nedostaje!- To sam ve vidio! A koji to?-Kuja Wal dina. Ona je, hm, ona je mrtva.- Mrtva? Doavola. Od ega je uginula? Ta bila je zdrava! -Ona se, ona se...- No, stoje? Da se nije moda prederala?- Da, tako jegospodine kapetane.- Doavola. to joj je to moglo nakoditi?- Jedan, jedan metak, gospodine kapetane - odgovori Ludwig.- Budalo! Pas ne dere valjda metke, zar ne?- Onda je poginula od trave u koju je zagrizla. Gospodine kapetane, magare sam ja!Jer metak je bio moj. Teko mi je rei, ali ipak moram rei: ja sam jue ubio Waldinu.


13/195

- Tisuu bombi survalo se na tebe! Zato? Da nije moda odjednom pobjesnila?i - Nije - zakuka Ludwig. - Ali ja sam pobjesnio, mene je 1; obuzeo bijes. Zatosam i pucao u kuju, umjesto da pucam ; u lisicu.- Da, stari lovac je ustrijelio psa, a malian lisicu.- Vi to, dakle, ve znate, gospodine kapetane. Da, bio je to29svinjski hitac. Bogami, nita drugo ne zasluujem nego da me otjerate iz slube.- To bih i uinio, lukavce, da nisam dao asnu rije Kurtu da te neu zbog togani izgrditi.- Kurtu? Doavola, to je zaista valjan djeak, pazi samo! To mu ja nikad neuzaboraviti.- Vjerujem. On je mogao zatraiti od mene kakvu drugu uslugu, ali on je mislio samona to kako e ti utedjeti amar koji si zasluio. Gdje je Waldina?- Zakopao sam je u vrtu, sa svim poastima, gospodine kapetane. Pazi, ona je toi zasluila.Rodenstein prekide razgovor jer u taj as uoe u dvorite kola kojima se dovezaopolicijski komesar s tri andara, koji su imali uza se puke, oito spremni da uhapseovjeka za kojim je bila izdana potjernica. On se stoga okrenu i uputi se, ne

obazirui se na njih, u svoju sobu. Malo zatim stupi u sobu Ludwig i najavi nadumarukomesara.- Neka ue - proguna nadumar. - A gdje su andari?- Oni su zauzeli izlaze, gospodine kapetane. -Lijepo, zaista! Ti ekaj napolju,pred vratima! Lugar izie i propusti komesara.-elim vam naj poniznij e dobrojutro, gospodine nadumaru!- pozdravi komesar utivo, ali uz to i podrugljivo.- Dobro jutro - odgovori Rodenstein uljudno. - Vidite to znai dobra pouka? Viste savreno nauili pozdravljati. Nastavite samo tako, mladi moj ovjee!- Moda u danas ja dati vama jednu pouku! Dopustite mi da vas najprije upitam hoeteli me i danas otjerati iz dvorca?- Ako mi ne pokaete slubenu iskaznicu, sasvim sigurno.- Ja sam se pobrinuo za punomo koja e vas, nadam se, zadovoljiti. Evo, izvolite

itati!

Komesar izvadi iz depa jedan papir i preda ga u omotu kapetanu.- Ah, ja nisam va sluga, mladi ovjee. Otvorite, molim30-----------------------Piramida boga sunca-----------------------vas, omot.Komesar otvori omot. Nadumar sad proita spis.- U redu - ree Rodenstein. - Spis je od dravnog tuitelja. Vlast me moli da vamdam potrebna obavjetenja i ukazem potrebnu pomo. to elite znati?- Nalazi li se tu doktor Sternau?- Da. Juer je stigao. Ta vi ste ga vidjeli!- Da li je doveo koga sobom?- Da, nekog Alimpa, neku Elviru, nekog Don Manuela i neku Rosu, Rosauru ili Rosetu;ne sjeam se tono njenog imena.

-Nije li gospoa neka grofica?- Grofica? Doavola, Elvira da bude grofica? Ne lii ba na groficu.- Vi to morate znati.- Da, morao bih zapravo znati. Da nije moda Alimpo grofica koju vi traite? Viste govorili o nekoj razbojnikoj bandi. Moda je u stvari Alimpo preruena groficakoja se eli udati za mene, a potom me estito opljakati. Grom i pakao, to bi bilostrano!- Gospodine nadumaru, ja se nadam da se ne namjeravate aliti sa mnom - ree komesarstrogo. - To vam ne bih mogao dopustiti.- Neka vas ne mui ta briga, mladi ovjee. Otkad znam tko ste vi, ozbiljno meuznemiruje misao na tu prokletu razbojniku bandu.- Jesu li imali mnogo prtljage?- Ta nisam ja njihova sobarica, da se brinem za njihove ropotarije. Uostalom, ovdje


14/195

pie da vam moram ukazati potrebnu pomo. Ali ne pie da me moete presluavati.Znam ja ve kako u se od toga obraniti. Ludwig!Na taj poziv ue lugar, bacivi neobino neprijazan pogled na komesara.-Poalji mi, molim te, gospodina doktora Sternaua. Reci mu daje ovdje jedanslubenik andarmerije koji eli govoriti31s njim. Pouri!Vrata se otvori se. U sobu ue Sternau i pozdravi kapetanasrdanim stiskom ruke, a komesara samo hladnimnaklonom.- Vi ste me zvali? - upita doktor.- Da, ovaj mladi ovjek eli govoriti s vama.- A tko j e taj ovj ek?Rodenstein je upravo htio odgovoriti, ali ga pretee policij ski slubenik rekavi:- Ja sam policijski komesar u slubi hesenskog velikog vojvode.- U redu, to hoete od mene?- Vi ste gospodin doktor Sternau, zar ne? -Da.- Vi ste doli iz panjolske, stanovali ste kod grofa Rodrigandea, okovali ste

izvjesnog Gasparina Cortejoa i pobjegli iz zatvora u Barceloni, zar ne?-Da.- To je priznanje sasvim dovoljno. Vi ste uhapeni, gospodine Sternau!- Ja se pokoravam!- to? - upita nadumar u udu. - Vi se pokoravate, roae?- Da - osmjehnu se lijenik.- Ja u najprije pretresti vau prtljagu - ree komesar.- Ja ne vjerujem da e gospodin kao vlasnik ove kue i moj domain to dopustiti.- Odnio me avo ako ja to dopustim! - uzviknu kapetan.- Ne mogu dopustiti da mi se itko protivi izvravati moju slubu! - opomenu komesarkapetana.- Aj a ne mogu dopustiti s vae strane bilo kakvo prekoraenj e danih vam ovlatenja- upade Sternau.- Ja imam utisak da postupate sa mnom s nar

oitim predrasudama, zato vas upozoravamda u vas zbog toga pozvati na odgovornost!32--------------------------Piramida boga sunca--------------------------Te rijei i ton kojim su bile izgovorene uinie izvjestan utisak na komesara. Onse nakloni utivo i ree:- Ja izvravam samo svoju dunost.- Ispitajmo mi savjesno tu dunost! - odvrati Sternau. - Vi ste jue ovdje saopiligospodinu kapetanu daje za mnom iz panjolske izdana potjernica. Hoete li bititoliko ljubazni i pokazati mi tu potjernicu?- Ja, ja je nemam kod sebe.- Jeste li tu potjernicu proitali?- Ja, ja se o tome ovdje ne moram izjanjavati.- U redu. Ja vidim kako stvar stoji. Vi niste gospodinu kapetanu rekli istinu.

Nikakva potjernica nije za mnom izdana. URodrigandi je poznato da sam ja rodom izMainza pa je izraena elja da se o meni dadu obavjetenja. Kako ste iz togazakljuili da moram biti uhapen i da se kua u kojoj boravim mora pretresti, jato nikako ne mogu shvatiti. Sto se mene tie, j a sam spreman staviti vam se naraspolaganj e, ali pod uvjetom da preuzmete odgovornost za svaki va postupak premameni. Od pretresa kue moram se ipak ograditi. U ovu su se kuu sklonila dva duevnabolesnika koje moram uvati od svakog uznemirenja i uzbuenja. Ja sam lijenik imogu obrazloiti svoju tvrdnju. Istragu ne moete voditi vi, za nju je nadleansamo dravni tuitelj, ukoliko je smatra potrebnom. Otpratit u vas do njega, svedrugo otklanjam od sebe.- A ja vas upozoravam - ree kapetan - da bez mog doputenja ne moe nitko ui ubilo koju od mojih soba, pa bio to i komesar ili andar.Komesar, vidjevi da su mu se usprotivila dva ovjeka s kojima se nije mogao aliti,


15/195

zakljui da mora popustiti pa upita:- Vi ste, dakle, spremni otpratiti me do gospodina dravnog tuitelja, zar ne? Molimvas, dakle, da me slijedite do mojih kola.-To neu nikako uiniti

- odvrati Sternau. - Ja nisamKamiieva 43 Gradska knjinica Rijekanikakav razbojnik pa ne mogu pristati da me vi pratite. Gospodin kapetan e misigurno staviti na raspolaganje jedna svoja kola. Vi me moete slijediti svojimkolima, da me ne biste izgubili iz vida.- Da, roae, odmah u narediti da se konji upregnu - izjavi nadumar. - I ja upoi s vama. Dravni tuitelj, koji je potpisao punomo, moj je dobar znanac. elimvidjeti hoe li nas pojesti.I tako bi. Upregnue konje i dvoja se kola otkotrljae put Mainza. Stali su predsudskom zgradom. Komesar se najavi kod dravnog tuitelja, izvijestivi ga da jestigao sa Sternauom. Kapetan ue nepozvan s ovom dvojicom. Pred tom trojicomslubenik ustade.- Doao sam sa Sternauom - ree komesar slubeno.- U redu - ree dravni tuitelj. - O, gospodine kapetane, emu imam zahvaliti to

i vas ovdje vidim?- Doao sam da vam predstavim svog roaka, gospodina doktora Sternaua, malodrukije nego to je sad predstavljen.Dravni tuitelj nije mogao sasvim prikriti smijeak zbunjenosti. On se naklonidoktoru i ree uljudno:- Priznajem iskreno, vie bih volio da sam vas upoznao negdje drugdje, ali se nadamda se radi o nesporazumu koji e se ubrzo razjasniti.- Ja sam u to uvj eren, gospodine dravni tuitelju - odgovori Sternau - pa vassamo molim da provjerite ove isprave. Rekavi to, izvadi svoju lisnicu i poloipred slubenika itav niz isprava. Slubenik zamoli gospodu da sjednu i potom poeprovjeravati isprave. Lice mu se iz trena u tren sve vie mrgodilo. Pokatkad bibacio ispitivaki pogled na Sternaua pa najposlije uzviknu:-To je stvarno neuveno. Gospodine doktore, vi raspolaete preporukama kojima se

mora pokoriti i va najljui neprijatelj. Pruam vam svoju ruku u znak prijateljstvai molim vas dozvolite mi da vam u toj udnovatoj stvari34-Piramida boga raaca-ukaem svoju pomo.Sternau prihvati pruenu ruku i odgovori: - Primamponueno prijateljstvo i nadam se da mi neete uskratiti vasavjet kad god se za to ukae potreba.Komesar se zabezeknu. Dravni mu tuitelj zatim reestrogo:- Gospodine, vi ste se jo jednom strahovito prevarili. Komesar iji podaci imajuizvor u carstvu suvie bujne fantazije ne moe uivati moje povjerenje.Kao da ga je netko polio vodom, komesar se okrenu i,pozdravivi, ode zbunjen.

Istoga jutra Kurt doe u dvorac. U dvoritu je zatekaolugara.- Dobro jutro, Ludwig. Da li je gospodin u svojoj sobi?- Ne - odgovori lugar kratko i ljutilo. -A gdje je?- Uhapen!- A tko ga j e uhapsio?- Jedan policijski komesar uhapsio je njega i gospodina doktora Sternaua.- A to su skrivili?- Otkuda ja to znam? Ima ljudi koji su godinama neduni bili zatvoreni.- A gdje se sad nalaze?- Kod dravnog tuitelja u Mainzu, u sudskoj zgradi, kako sam uo.- Ja u ih ve izvui iz nevolje!- Pazi, to je glupost! Dravni tuitelj e te svojski ismijati!


16/195

- opomenu ga lugar.- Proi e ga volja! Uzet u sobom puku!- Nee te pustiti k njemu! A ni mama te nee pustiti!- Tako! Ali ja ne mogu dopusttim da dre u zatvoru gospodina kapetana i gospodinadoktora! Ti misli, dakle, da ih nitko ne moe izvui iz te nevolje?- Nitko. Pazi, treba saekati mirno da se stvar rijei.Obeaj35mi da nee uiniti nikakve gluposti.- Evo ti moja ruka! Neu sigurno uiniti nikakve gluposti!- Lijepo, mladiu moj. Pazi, sad sam miran. Kurt ode. Na putu do salaa govorioje sam sebi:- Mogao sam dati asnu rije jer zaista ne mislim uiniti nikakvu glupost. Nareditu da mi osedlaju konjia pa u odjahati u Mainz. Poznajem dobro sudsku zgradu sreetkama.Najprije se uputi u svoj stan te se uvjeri da mu majka nee praviti potekoa. Onaje imala posla u kuhinji. Odloi svoj zeleni eiri i krenu u staju, gdje se nalaziokotski konji kojega mu je poklonio kapetan. Bio je to konji jedva neto veiod oveeg jarca, a trao je za njim poput psa. U staji zatee sluavku:

- uj me, Paulina - ree joj - osedlaj mi Hansa! Malo u izjahati!Sluavka osedla konjia i izvede ga pred kapiju. Kurt uzjaha, uze uzde u ruke iotkasa. Bila je milina vidjeti malog konjanika, pa su ljudi koji su ga na cestisretali nerijetko zastajali i gledali u udu za njim. U gradu je bilo vie prometa,pa i vie ljudi koji su mu se divili, i Kurt je bio ponosan to je u oima tolikogsvijeta postao predmetom udivljenja. Zaustavivi se pred sudskom zgradom, sjaha,zavee uzde svog konjia za zvekir na vratima i ue. U vei naie na ovjeka uuniformi. Bio je to jedan od vratara.- Gdje je dravni tuitelj? - upita ga Kurt ozbiljno.- to e ti on, dijete moje?- Moram mu neto rei.- E, onda se popni ovuda gore pa se u prijavnom uredu raspitaj!Kurt se pope uza stube i otvori jedna vrata. U prijavnom je uredu sjedila grupa

ljudi; ekali su na smjenu. Jedan ga narednik, iza reetaka, odmah primijeti.

- Koga trai? - upita djeaka.- Idem dravnom tuitelju. Moram mu neto rei.36

-------------------------Piramida boga Btmoa-------------------------Narednik pomisli da se radi o kakvoj obiteljskoj stvari pa poe najaviti djeaka.Ovaj se osjeti nevoljko u mranoj sobi, ali ga ohrabri misao da voli gospodinakapetana i gospodina doktora Sternaua pa e ih izvui iz nevolje. Uto se narednikvrati i ree:- Ui na ova vrata, dijete moje.Kurt ue u sobu dravnog tuitelja. Slubenik se upravo vratio iz susjedne sobe,a njegov pomonik je sjedio za pisaim stolom i pisao.- Po to si doao, sinko? - upita ljubazno dravni tuitelj malog Kurta.

Kad ga dravni tuitelj po navici otro i pronicavo pogleda, djeak naas izgubihrabrost, ali se ponovo ohrabri kad se sjeti svog odvanog nauma i odgovori:- Jeste li vi dravni tuitelj? -Da, jesam.- Onda vi niste nimalo dobar ovjek!Te rijei ohrabri se uvelike djeaka. Slubenik se u udu zapita:- Zato?- Jer drite ljude u zatvoru!- to se to tebe tie?- Mene se to i te kako tie, jer ste vi zatvorili dva ovjeka koje ja mnogo volim.Gospodina kapetana i dobrog iku Sternaua.- A, tako! - produi slubenik. - A tko si ti zapravo?- Ja sam Kurt Unger iz Rheinswaldena. Ja ne mogu dopustiti da moji prijatelji ameu zatvoru!


17/195

-A, tako! Ti bi se, dakle, ak i svaao sa mnom?- Da. Ali prije vas utivo molim da pustite iz zatvora oba gospodina. Vi niste jonita njima naao uinili, zar ne?- A ako ih ja ipak ne pustim iz zatvora?- O, na to u vas ja onda primorati. Ako ih smjesta ne oslobodite, ja u vasustrijeliti!- Ako me ustrijeli, zatvorit e i tebe!37- Svejedno. Vi ete dobiti to zasluujete, a mene e zadrati u vaem zatvoru.-A nee mi nita naao uiniti ako ih oslobodim?- Jasno da neu! ak u vam izraziti svoju zahvalnost.- To je lijepo od tebe, mome, a kad si ve tako hrabar, usliat u ti elju ioslobodit u ih.- Ali odmah! A mogu li se u vas uzdati?- Naravno.- Znao sam ja da e te se vi uplaiti. Sad neka mi Ludwig, taj magarac, kae dasam poinio glupost to sam poao u grad i zaprijetio dravnom tuitelju.- E, umalo to nije bio u pravu. Gospodin kapetan i ika Sternau bili su vrlo

zadovoljni svojim zatvorom. Sjajno su se u njemu proveli. Hoe li da ti pokaemgdje su bili i to su tamo radili?- Da, molim vas!- Doi onda sa mnom!Dravni tuitelj povede Kurta u svoju radnu sobu. Kapetan i lijenik se nemalozaudie kad ugledae Kurta, a i on se zabezeknuo kad ih vidje kako bezbrino puecigare.- Doavola, Kurt! to radi ovdje? - upita ga Rodenstein.- Doao sam vas osloboditi - odvrati Kurt kratko. - Ja sam primorao gospodinadravnog tuitelja da vas odmah pusti iz zatvora.- Mome, meni se upravo ini da si iza naih lea poinio strahovitu glupost.- Zar je glupost ubiti dravnog tuitelja ako on nee posluati?- Gospode, ti si sasvim poludio. Ta mi nismo uope bili u zatvoru. Morat u ja tebipritegnuti uzde!- Nemojte se na njega ljutiti, gospodine kapetane! - obrati se nadumaru dravnituitelj. - To to se ovdje dogodilo navodi nas na razmiljanje, ali - dodadesmijeei se - u pitanju je ovdje jedna na velika djela usmjerena ljudska dua,pa je stvar odgoja to e od nje biti, velik zloinac ili38-------------------------Piramida boga sunca-------------------------snana linost u najboljem smislu te rijei. Ako ne shvateolako tu svoju odgovornost, on e vas jednom uvelikeobradovati.Nadumar kimnu glavom u znak da se slae s dravnimtuiteljem.- Vi mi govorite iz due. Ja sam ee o tome razmiljao pa sam doao do istogzakljuka. Ja nemam djece pa u svim svojim silama nastojati da to plemenito stablo

poraste snagom kojom gaje priroda obdarila. Na je razgovor ovom malom upadicomna znaajan nain zavren. Moramo vas sada pozdraviti, jer ja itam na doktorovulicu da mu se uri; mora to hitnije zapoeti lijeenje.- Hoete li jo danas dati bolesnici lijek? - upita dravni tuitelj lijenika.-Da. Ne smijem dalje oklijevati. -Ah, tako bih elio biti prisutan. -Vi neete imatistrpljenja saekati djelovanje lijeka.- Ali ja u danas vidjeti bolesnike pa u kasnije po njihovu stanju moi stvoritizakljuak o djelovanju vaeg lijeenja.- Ako imate vremena da nas otpratite, bit e mi drago.- Da, gospodine dravni tuitelju, otpratite nas - zamoli ga i kapetan. - Vi znateda ste mi uvijek dobrodoao gost.- Dobro, evo me s vama! - ree dravni tuitelj. - Jednom bi vam mogao biti od koristiizvjetaj u kojemu bi vae teze bile i slubeno potvrene.


18/195

Dravni tuitelj dade svom zamjeniku potrebna uputstva kojih se trebao pridravatiza vrijeme njegove odsutnosti, a potom krenue svi zajedno na put. Odrasli se popeeu kola, a Kurt uzjaha svog konjia i vrati se kui zamiljen. Djeak je bio u

nedoumici da li je u itavoj toj stvari postupio mudro ili glupo. Nakon zrelograzmiljanja doe najposlije do zakljuka da je ipak postupio glupo, pa ga obuzestid. Kad se vratio kui i sjahao svog konjia, izie na kapiju njegova majka.- Kurt, doi ovamo! - naredi mu ona strogo.39- Gdje si bio?- Kod dravnog tuitelja u zatvoru. Zaprijetio sam mu da u ga ustrijeliti ako nepusti iz zatvora gospodina kapetana i iku Sternaua.Uasnuta, Kurtova majka pljesnu rukama i uzviknu:- Isuse i Marijo, to e se iz toga izlei! Ti e nas jo unesreiti, stranidjeae! A to ti je odgovorio dravni tuitelj? Pravo je udo to te nije odmahzatvorio!- O, nije se ni najmanje naljutio. Malo se nasmijao, a onda je rekao da e obazatvorenika osloboditi. Zatim me odveo u jednu sobu gdje su oni sjedili i zajednos njim puili cigare.

-Nisu, dakle, uope bili uhieni?- Nisu. Ah, mama, ja se strahovito stidim. Ponio sam se uasno glupo!Rijei su mu dolazile iz dubine srca i niz obraze su mu tekli potoci suza, takoda ga je majka najposlije morala umirivati.- Ta umiri se! - ree mu odluno. - Poi u do gospode i molit u ih da ti oproste.Evo ih, idu ovamo.- Mama, idem s tobom - ree dj eak odluno. - Ja ih moram moliti da mi oproste,ne ti. Propustio sam to uiniti.- Da, doi! Ali nee to vie nikada uiniti! -Nikada, mama, vjeruj mi!- Onda u te odmah uvelike obradovati! Dobila sam jedno pismo. Pogodi od koga!- Od tate!- Da. A pogodi to nam pie!- Sigurno pie da e doiza Boi! Jesam li pogodio, draga mama?-Da, mladiu moj, doi e nam za Boi

-uzviknu gospoa Unger, a dobro joj licepoprimi pri tom izraz blaenstva i sree.

- Ijuju, doi e nam otac, ijuju!Kliui tako, djeak stade skakati po dvoritu pa se umiri40-Piramida boga sunca-tek kad ga majka pozva da ide s njom odmah u dvorac da se ispria. Kad Kurt i njegovamajka stigoe u dvorac, morali su priekati jer su gospoda bila kod bolesnika paih nitko nije smio smetati. Bolesnici su bili smjeteni u dvije najvee i najljepesobe, koje su se nalazile jedna do druge. Osim bolesnika i njihova lijenika u timsobama bili su kapetan, dravni tuitelj, gospoa i gospoica Sternau i Alimpo sasvojom enom. Dravni tuitelj, koji je meu svojim spisima postao dostaneosjetljiv, sada se, pred bolesnim grofom i njegovom bolesnom keri, uzbudio.Sjedio je za stolom i sastavljao izvjetaj. Proitavi ga i potpisavi ga, preda

ga lijeniku, a ovaj uze jednu boicu i promotri dobro njen sadraj.- Da li je to protuotrov? - upita dravni tuitelj.- Da. Ja sam ga paljivo napravio po uputstvima dvojice kemiara i pri tom uzeou obzir sve mogunosti.- Gospodine doktore, elim vam od sveg srca da uspijete u vaem nastojanju.-1 ja! - ree nadumar. - Samo nemojte gledati u mene. Star sam momak, a iz oijumi teku suze kao kakvom balavom aetu. Ako grofica ne ozdravi, odjurit u upanjolsku i dii u zrak itavu tu avolsku Rodrigandu!- A sad hajd"mo na posao! - ree Sternau.Zacijelo se bio nadljudski savladao, jer mu ruke, kad je porculansku licu napuniovodom, nisu nimalo drhtale. Zatim doda vodi nekoliko kapi iz boice. Voda se nimalone izmijeni: ostade bezbojna i bez mirisa. -Najprije contesu! Drite je! -zamoli.Njegova majka i sestra klekoe, svaka s jedne strane bolesnice, i uspravie joj


19/195

glavu. Sternau primaknu licu Rosetinim ustima, ali je odmah povue i slobodnomrukom zastre sebi lice. Kratak jecaj potrese njegovo snano tijelo.- Gospode - zajeca - ne znam hou li izdrati! Snage mi daj, snage mi daj!Taj je

vapaj bio arka molitva kakvu jo nebo nije ulo,

41pa se Gospod, kako je izgledalo, smilovao, jer taj snaan ovjek skupi sve svojesnage i prie ponovo bolesnici. im se lica dotaknu usana bolesnice, ova otvorinesvjesno usta i srknu tekuinu do posljednje kapi. Sternau uzmaknu, dubok uzdahpodie mu grudi i on odloi licu na stol te sklopi ruke.- Kako e lijek sad djelovati? - upita dravni tuitelj.- Uskoro e se vidjeti da li lijek uope djeluje - odgovori Sternau. - Za desetminuta mora bolesnica zaspati. Spavat e vrlo dugo, moda etrdeset i osam sati,i za to e se vrijeme zbiti najvaniji proces. San joj se ne smije nikako prekinuti.Ako se prije vremena probudi, znai daje doza bila slaba pa moram dodati jo jednudozu. Ako bude uzbuena, uznemirena ili u groznici, znai daje doza bila prejaka,i bolesnica e umrijeti ako ne poduzmem odmah protumjere. Ne moe se uopepredvidjeti do kakvih sve komplikacija moe doi pa zato moram stalno bdjeti nadnjom. Zato vas moram zamoliti, gospodine kapetane, da danonono drite spremnim

osedlana konja, da bih svakog asa mogao poslati u grad kurira, ako sluajnozatrebam kakav nepredvieni lijek.- Vi samo naredite, roae.Prisutni saekae deset tjeskobnih minuta. Bolesnica je jo uvijek kleala preddivanom kao da moli. Odjednom obori lagano glavu, usne joj se sad nisu vie micaleneprekidno, nego s vremena na vrijeme, sa sve duim prekidima. Oi joj se najzadskl opie i, dok je prije kleala u uspravnom stavu, sad se nezadrivo srui.- Hvala Bogu! - odjeknu unaokolo.- Ve je napola spaena! - klikne Sternau. - Majko, legni je u krevet. Mi emopokuati sreu s Don Manuelom.Dok su se gospoe bavile groficom, okupie se Sternau, dravni tuitelj i kapetanu drugoj sobi oko grofa, kojega Alimpo svue i polegne u krevet.- Hoe li kod grofa lijek imati isto djelovanje kao i kod42-Piramida boga sunca-njegove keri? - upita dravni tuitelj. - Da, samo to e njegov san, ako se svebude dobro razvijalo, due potrajati, a to je zbog njegovih godina. Uspjeh to gajeimao s groficom podie znatno Sternauovo pouzdanje i on dade grofu kapi bez veeguzbuenja. Kad je i ovaj nakon deset minuta usnio dubokim, mirnim snom, izioegospoda iz sobe. Sternaua obuze neopisiv osjeaj, kao da mu je nagovjetaj skoresree proeo duu. Od toga asa proe pola dana. Za to j e vrij eme u Rheinswalduvladala grobna tiina. Ljudi su se neujno kretali, govorili meu sobom ispod glasapaje nadumar ak jednog momka, koji je glasno zazvao svog druga dolje u dvoritu,oamario i jedva su ga sklonili da ga ne otpusti iz slube. Svijet je bio stalnou oekivanju vijesti o zdravstvenom stanju bolesnika, koje su se svakog sataobjavljivale. Kao na sudu, kad se oekuje presuda koja ima pasti svaki as, sveje obuzeo strah.

432.BOI U DOMOVINISutradan, u isto doba, nalazio se Sternau uz grofiin krevet. U sobi se osim njeganalazila jo samo njegova majka. Roseta je jo uvijek mirno spavala. Izgledala jekao lijep mramorni kip; otkada ju je san svladao, nije ni naas trepnula okom. Gotovoda se nije ulo ni kako die.- Majko! - odjeknu tihi glas u tiini sobe.- Sine moj? - upita majka isto tako tiho. -Doi!Gospoa Sternau ustade i prie sinu. Njen tjeskobni pogled nazre u njegovu okutraak nade.- Takni ovu ruku - zamoli je on.Ona uze ruku bolesnice, bijelu kao mramor, i kininu radosno sinu.- Osjea li joj puls, majko? Pogledaj, usne joj se ve pomalo rumene, a samrtno


20/195

blijedilo ve nestaje s njenih obraza. Idi kapetanu i javi mu da e se grofica zajedan sat probuditi!- Uistinu, Karl? -Da.Ona pritisnu sinovljevu glavu na svoje grudi, pomilova je njeno, a potom ga upitatiho:- Hoe li to biti u dobar as?- To je u Bojim rukama. Majko, ja se molim usrdno, kako se jo nikad u svom ivotunisam molio.- Neka Gospod Bog uslii tvoju molitvu. Ti si zasluio tu sreu, dijete moje!44-Piramida boga sunca-Gospoa Sternau kliznu neujno na vrata, ali se brzo vrati i sjede opet na svojemjesto. Nije vie mogla raditi - sad je i ona molila od sveg srca, s materinskimosjeajem, da se Bog smiluje bolesnici i daje u posljednji as spasi. Nakon polasata bolesnica poe tiho disati. Potom joj rumenilo osu lice, ruka joj se pokrenu,a vjee trgnue. as zatim okrenu glavu na drugu stranu. Sternau je imao osjeajda e mu grudipui, ali se savlada, drei stalno bolesnicu za ruku, te ostade

prividno miran.Odjednom okrenu Roseta opet lice i njegovo otro oko primijeti da joj se vjee trzajukao kad se ovjek budi. Ne potraj a dugo i vjee se bolesnici lagano, sasvim laganopodigoe, a zatim joj se oi otvori se i ona upre ukoen pogled preda se.- Predobri Boe, pomozi mi! Sad je odluan as! - zau se tiha molitva lijenika.Rosetino oko poprimi onaj sanjiv izraaj svojstven ovjeku koji se budi i ona senajzad zagleda oima obasjanim potpunom svijeu u predmete koji su je okruivali.- Pobijedio sam! - klicao je u dui lijenik.A Rosetin je pogled klizio od predmeta do predmeta i u njenim se oima ogledaloduboko uenje. Odjednom osjeti daje netko dri za ruku. Uplai se, njen poglednaglo potrai onoga koji se bio usudio dotai je i, ugledavi i prepoznaviSternaua, die se i uzviknu: -Carlos!Tisito?- Da, ja sam to - odgovori on drhtavim glasom.- Gdje sam to ja? Kako sam dugo spavala?- Umiri se, ja sam uz tebe! - zamoli je on i pri tom zagrli.- Da, mirna sam, jer si ti uz mene - ree ona iskreno. - Ali ja sam sigurno dugospavala.- Vrlo dugo. Bila si bolesna.- Bolesna? - zapita ona sjetno. - Kako se to desilo? Ta ja sam juer otpratila svojuAmy u Pons, a onda - ah, onda si ti otiao. Poslije sam se osjeala vrlo slabo pasam htjela45-Piramida boga sunc

prilei, ali sam, dok sam se molila, zaspala. A gdje si ti bio, Carlose moj?- Ja sam bio u Barceloni - izjavi Sternau.- A mene nisi obavijestio o tom putu!Uto se zau tih, priguen jecaj iza prozorske zavjese.

- Tko to plae! Tko je tu? - upita Roseta. - Je li to moja dobra Elvira?- Ne, srce moje. To je jedna vrlo draga gospoa koja bi te eljela vidjeti.- Oh, neka strankinja! - uzviknu ona sva u strahu. - Tko je ta ena?-Moj a maj ka.Roseta ga u prvi mah pogleda kao da ga nije razumjela, aonda uzviknu radosno:- Tvoja majka? Oh, kako si me iznenadio! Pozovi je odmah ovamo! Odmah, odmah!- Ali, Roseta, ti mora govoriti s njom francuski, ona ne razumije panjolski.- Neka tvoja majka samo doe! Odmah!- Majko - obrati se Sternau majci - doi. Roseta te eli vidjeti!- Sine moj, ja nisam razumjela to ste govorili, ali sam razabrala da se njoj vratilasvijest, pa ste sad sretni. Je li tako?- Da. Bog nam je usliao molitvu.


21/195

Gospoa Sternau sad polagano prie. Roseta joj prui objeruke s izrazom radosti u sjajnim oima te ree:-Vi ste majka moga Carlosa! Od srca vas pozdravljam! Oh,sad imam i majku! Smijem li se nazvati vaom poslunomkeri?Gospoa Sternau poloi suznih oiju obje ruke na contesinuglavu i ree drhtavim glasom:- Dijete moje, ja zazivljem obilatu Boju pomo na vau glavu. Spremna sam posvetitisvoj ivot vaoj srei.Obje se ene zagrlie bez rijei, a zatim Roseta prui ruku46svom vjereniku:- Hvala ti, Carlose moj, to si mi dao majku. Oh, koliko je ve volim. Zar sam zaistabila bolesna?- Da, srce moje. Vrlo dugo.- Zar se nije jue desilo to to sam maloas ispriala? -Ne, desilo se to pred trimjeseca!

- Pred tri mjeseca? - apnu ona u udu. - Bila sam, dakle, sasvim izgubila svijest?A ti si me izlijeio? Ti?- Bog je dao pa sam naao pravi lijek.- A gdje su Alfonso, Cortejo, Alimpo i moja dobra Elvira?- Alimpo i Elvira su ovdje. Ostalo e kasnije saznati, duo moja. Ne smije zasadajo mnogo govoriti, mora tedjeti svoje snage!- Sluat u te. Samo mi kai gdje sam sad ja?- U kui jednog naeg zajednikog prijatelja.- Zar nisam u Rodrigandi? -Ne. Jo danas e sve saznati.- A moj otac? - upita ona zapinjui glasom. - Zar je istina da je ubijen?- Ne, on je iv. Ali sad uti, srce moje, da ti se stanje ne pogora!- Ah, Carlose moj, ja imam jednu molbu, ali ne mogu se odluiti da ti kaem o emuse radi.-Kai slobodno!- Obratit u se s tom molbom ne ljubljenom, negolijeniku- ree Roseta i pri tom se zbuni i pocrveni. - Ako sam tako dugo bila bolesna, sigurnosam malo - sasvim malo - zar ne, za to vrijeme jela?On kliknu radosno:-Ne, to moe rei i ljubljenom, jer ga time upravo usreuje. Kad trai jesti,uvjeren sam da e uskoro ozdraviti. Rei u majci da donese to odredim. Ili dadonese Elvira?- Da, Elviru bih vrlo rado vidjela. Ali neka s njom doe i majka.Sternau pribiljei nekoliko rijei na jednu cedulju koju47njegova majka ponese u kuhinju. Majku putem sretne nadumar. Uhvati je vrstoza ruku i upita:- Hoe li uistinu ozdraviti?- Da, hvala velikom Bogu!

- Divno! Hura! Ijuju! Viktorija! Aleluja! Smijem li k njoj? Smijem li je vidjeti?Ne? To je okrutno, upravo neovjeno! Ali neto moram uiniti! to da radim sadod radosti? Recite mi vi, draga moja gospoo Sternau?- E, gospodine kapetane, ja ne znam to da vam kaem. A nemam ni vremena, jer moramu kuhinju. Sin mi je tu napisao to treba jesti bolesnica.- Sto? Dajte amo tu cedulju. to? Laganu goveu juhu s peninom krupicom. Malopeenog voa. Je li taj vraji deko pri sebi? Zar je to za takvu bolesnicu? Donesitejoj komad srneeg buta, u pari peenih valjuaka, salate od kupusa, pruta, nekolikokrastavaca i jednu mariniranu haringu. To pogoduje teku i jaa mozak i ivce. Doktorse vraki razumije u medicinu, ali nema pojma o ljekovitosti dobrog krepkog jela.Ne proe mnogo vremena i lagana juha za Rosetu ve je bila gotova. Gospoa Elviraodnese je u njenu sobu. Uavi u sobu, ugleda groficu gdje sjedi uspravljena ukrevetu, a do nje Sternaua koji je primakao stolicu do kreveta.


22/195

- Dobro mi dola, Elvira! - ree Roseta. - Ve dugo nisam bila u stanju govoritis tobom.Dobroj upraviteljici potekoe bistre suze niz lice.- Oh, draga i predraga moja conteso! -

brinu ona u pla.

- Zahvaljujem presvetoj Bogorodici to ste me prepoznali. Vaa teka bolest sveje nas uvelike raalostila.- Raduj se, sad se opet osjeam dobro.Roseta se prihvati laganog jela. Obrazi joj se malo-pomaloponovo osue rumenilom i doktor Sternau se uvjeri dae joj moi priati o tunim zgodama koje su je dovele uNjemaku.Nakon jela zapade Roseta opet u lagan san, kojemu se48lijenik obradova jer je bio svjestan da e je san jo vie ojaati. Gospoa Sternauostade s Elvirom u sobi bolesnice, a Sternau ode obii grofa.Nakon vie od jednog sata on se vrati. Roseta, koja je opet sjedila uspravljenau svom krevetu, brinu u pla. Elvira je sjedila pored nje. I ona je plakala.

Doktorova majka sjedila je na svom mjestu pored prozora. im joj se sin vrati usobu, ona mu potra u susret. Vjerojatno se dogodilo neto neprijatno.- U dobar si as doao, Karl - ree sinu. - Ja ne razumijem panjolski, ali nasluujemda je Elvira neto izbrbljala. Dugo su zajedno govorile, a ja sam uzalud pokuavalada ih uutkani.Sternau se okrenu Roseti i pogleda je zabrinuto. Ali Roseta ga zamoli uzbuenimglasom:- Ne ljudi se na nas, dragi moj Carlos! Dobra Elvira priala mi je neto i ja senisam vie mogla savladati: kriva sam ja, jer sam htjela sve saznati.-Ali, Boe moj, to ti danas moe mnogo koditi! - uzviknu on.- Ne - odgovori ona. - Izvjesnost me ne mui toliko, briga koja me je do sadauznemiravala mnogo me je vie muila. Sada me je Elvira o svemu izvijestila, pasam mnogo mirnija. A sada se obraam tebi, dragi moj Carlose, s jednom molbom i

uvjerena sam da e mi je usliati, jer se danas osjeam ve dosta jaka. Kao kiduna sam obii svog bolesnog oca. Dopusti mi, molim te, da ga vidim. Sternau senajprije tome suprotstavi, ali zatim ipak popusti jer je vidio da se ona uistinuosjea ve dosta jakom pa e podnijeti susret s bolesnim ocem. On naredi da se poredgrofova kreveta na udoban naslonja smjesti mekan leaj i prenese na svojim jakimrukama bolesnicu u oevu sobu. Ugledavi oca, Roseta brinu u pla, jer je ve dugobila odvojena od njega. Kad je Sternau poloi na naslonja, uze ona oevu ruku iobasu je arkim poljupcima. Tek49.litada primijeti ona Alimpa, ije su oi s dirljivom radou promatrale svojugospodaricu. Ona obrisa suze i prui ruku vjernom upravitelju, a ovaj je prihvatii poloi na nju svoje usne.- Oh, draga moja, milostiva moja conteso! Koliko sam zahvalan svemoguem Bogu tovas je spasio!

-1 ja sam mu zahvalna, jer Njemu dugujem to sada mogu opet govoriti s vama.- To je upravo zasluga doktora Sternaua. Samo vas je on mogao izlijeiti.- Ja to znam. Ali znam i to si ti za mene uinio. Na svemu ti zahvaljujem, mojvjerni prijatelju!- Oh, to nije nita, upravo nita - stade je on uvjeravati.- Mi bismo za vas poli do nakraj svijeta. To kae i moja Elvira.- Ja u razmisliti kako da vam bar djelomice uzvratim tu vau portvovnost. Strpitese samo dok moj otac ozdravi! Trebalo j e doekati sutranj i dan da se vidi hoeli Sternauovo umijee imati uspjeha s grofom, kao to je imalo uspjeha s njegovomkeri. Roseta je sjedila uz krevet svoga oca, oiju uprtih u njega. Spavao je vegotovo tri dana. Svakog trenutka mogao se probuditi. Uto ue u sobu Sternau. Onstisnu Roseti ruku.- Roseta!


23/195

- Carlos! Hoe li moj otac ozdraviti?- Ja se nadam da hoe, i to uskoro!On pusti njenu ruku i prihvati bolesnikovu ruku, pridra je kratko vrijeme u svojoj,

a onda je odjednom pusti i prie uzglavlju. Grof se pokrenu, otvori oi, kliznulagano njima po sobi, poput ovjeka koji se budi iza sna. Pogled mu pade na Rosetu.Zagleda se u nju ispitivakim pogledom i reetiho:- Boe moj! Gdje sam to ja? to sam to sanjao? Roseta, drago moje dijete, jesi liti to! Gdje je senor Sternau, moj spasitelj?-------------------------Piramida boga sunca-------------------------Roseta problijedi. Sjedilaje na svom mjestu i sva se ukoila. Odjednom skoi iuzviknu:- Oe, dragi moj oe! Poznaje li me? Poznaje li me uistinu?Osmijeh blaenstva obasja grofu lice:- Da, poznajem te. Ti si Roseta, moja ki. Ne daj da mi prie Cortejo ni Clarissa,a ni Alfonso. Neka me Sternau uva od njih. Ja sam vrlo umoran, sad moram spavati.Doi, dijete moje, poljubi me, a sutra ujutro vrati mi se zarana! Roseta stisnu

vrsto zube, ali ne uspje potisnuti ono to se u njoj bunilo. Iz grudi joj se oteuzdah, a iz oiju joj provalie suze. Stalno je pritiskivala svoje usne na oeve,sve dok ne primijeti daje zaspao. Onda ustade. Pogled joj pade na Sternaua, onazajeca i pade mu na grudi.Proe etrnaest dana. Don Manuel je ve potpuno ozdravio. Radosna srca pristadeda mu se ki uda za Karla Sternaua. Jedino to ga je jo alostilo bila je neizvjesnasudbina njegova sina. Jo nisu znali kakve korake da poduzmu da bi ga spasili.iva djelatnost, puna radosti, zapoeudvorcuRheinswalden. Vrile su se pripremeza svadbu koja je trebala biti na sam Badnjak. Roseta je izrazila elju da sevjenanje obavi u najveoj tiini, a ta se elja poklapala sa Sternauovim naelima.Ujutro, uoi Badnjaka, stie, od svojoj obitelji eljno iekivan, kormilar Unger,obradovavi ih uvelike svojim dolaskom. Poslije ruka sjedio je sa svojom enomi svojim siniem za stolom. ena mu je priala o dogaajima koji su se bili zbili

za vrijeme njegove odsutnosti, ne tajei mu stvari koje su se za to vrijeme odigraleu dvorcu Rodriganda. Kormilar ju je sluao s najveom panjom. Nakon nekog vremenaprekide je: - Taj je doktor Sternau morao, dakle, pobjei izRodrigande. Aznalizato? Ta nije valjda zbog nekog ovjeka koji je nestao iz Rodrigande? -Ne. Ali- ali -Boe, zar ti zna neto otome? Iz Rodrigande5051je zaista jednom jedan ovjek nestao. Jedan husarski porunik. O tome je prialaneto gospoa Sternau.- Hm. A zna li se kud je otiao?-Ne. Nego, stani, sad se sjeam. Doktor Sternau misli da su ga odvukli na j edanbrod.- Doavola, stvar postaje sve vjerojatnija. Kako se zvao brod? Da nije moda"Pendola"? Nastoj se sjetiti!- Znam tono da gospoa Sternau nije nikakvo ime spomenula.

-1 nije nita vie rekla?Kormilarova ena razmisli malo, a potom ivo ree:- Da, sad se sjeam. Izgleda da je jedan advokat bio u tu stvar umijean. Nisammu upamtila ime. Bilo je to neko strano i teko izgovorljivo ime.- Da se nije zvao moda Gasparino Cortejo?- Uistinu, tako se zvao! Nego, ovjee, kako si to saznao?- Priat u ti jednom o svemu tome. A sad moram svakako govoriti s doktoromSternauom, moram mu neto vano priopiti.On stavi na glavu svoju mornarsku kapu koju je nosio i kad se nalazio u domovinii izie iz sobe. Prolazei salaem, sretne Sternaua koji je upravo namjeravaoproetati umom. Kormilar skide pred njim kapu u znak pozdrava. Sternau mu uzvratipozdrav i zaustavi se, jer je primijetio da kormilar eli s njim govoriti.- Oprostite! Jeste li vi gospodin doktor Sternau? - upita ga Unger.


24/195

- Da - odgovori Sternau.- Smijem li vas malo zadrati. Neto bih vam priopio.- Da. Vi ste sigurno kormilar Unger, otac naeg malog Kurta, zar ne?- Pogodili ste, gospodine doktore. Ja sam upravo danas stigao.- Dolazite li k meni kao lijeniku?- Ne. Dolazim u vezi s vaim boravkom u panjolskoj i s52-Piramida boga srmoa-vaim doivljaj ima u toj zemlji.-Ah! - zaudi se Sternau. - Vi ste bili u panjolskoj?- Ne, ali ja sam za vrijeme svog posljednjeg putovanja morem saznao neke stvarikoje bi vas mogle zanimati.- Ba sam radoznao to bi to moglo biti. Htio sam se malo proetati, ali tu smona svjeem zraku. Sjednimo, dakle, na ovu klupu!Oni sjedoe jedan pored drugoga i kormilar poe priati:- Pristali smo u luci Nantes u Francuskoj. Pored nas je pristao panjolski brod"La Pendola" pod zapovjednitvom kapetana Landole. Izdavao se za trgovaki brod,

ali j a otkrih varku: bio je to gusarski brod. U luci, u jednoj mornarskoj krmi,prislukivao sam sluajno razgovor dvojice mornara s tog broda. Jedan je od njihpriao kako su po nalogu nekog Gasparina Corteja uhvatili jednog ovjeka pa ga drena brodu.Kormilar je dalje priao. Sternauova je radoznalost sve vie rasla. Najzad skoii viknu sav uzbuen:- Gospodine, vi i ne slutite koliku vanost ima za mene to to ste mi priopili.Rekli ste da se kapetan tog broda zvao Henrico Landola?- Da. Njegov se brod zvao "La Pendola", to na naem jeziku znai "Pero". Bio sesigurno pod tim imenom prikrio. Kladim se daje "La Pendola" zapravo gusarski brod"Lion" koji gusari du afrike i istonoamerike obale.- Onda taj Henrico Landola nije u stvari nitko drugi nego kapetan Grandeprise.- Moda. Ali ja nisam svoju priu jo zavrio. Jedan od dvojice mornara htio je

znati to e kapetan uraditi s sunjem, a drugi mu onda odgovori da e ga vjerojatnouputiti istim putem kojim je ve uputio jednog ovjeka to gaje nekoliko mjeseciranije poveo sobom iz Meksika. Sternau gaje sluao u udu. - Iz Meksika? I nistenita vie uli o tom ovjeku?- Nita, samo to to je rekao taj mornar. Govorio je da je53zapravo teta tog ovjeka, koji mora daje neki grof ili neto slino.- A nije spomenuo njegovo ime?- Da! Za mornara je on bio "stari Fernando". Oni su zatim oplovili Rt dobre nadei jedrili uz obalu Istone Afrike sve do Seile, gdje su ga iskrcali i prodali uHarar. Ja sam vam tu priu ispriao jer su oba sluaj a jedan drugome zaudo slini.Oba puta bio je naime u stvar umijean jedan Cortejo. Lijenik odjednom shvati.Brzinom munje bijesnu mu u mozgu uspomena na ono to mu je kratko vrijeme pred svojusmrt ispriao Jacques Tardot, koji je zajedno s njim amio u suanjstvu u Barceloni.On mu je spomenuo ime "Fernando", pa je Sternau odmah pomislio da se radi o bratu

grofa Manuela, ovjeku za kojega je pretpostavljao daje umro u Meksiku. Sada, kadje doznao da su kapetan "Liona" i "Pendole" ista linost, nije vie ni najmanjesumnjao da grof Fernando nije mrtav, nego da ga je Landola oteo. Da j e i naj manje u to sumnj ao, svaku bi nj egovu sumnj u daje i u toj drugoj otmici imao ueajedan Cortejo bila rasprila kormilarova napomena. Nije se vjerojatno radilo oadvokatu Corteju, ali Sternau je znao da se upravitelj imanja meksikanskog grofazvao takoer Cortejo i bio brat panjolskog advokata, s kojim je on imao nekad posla.On potisnu misli koje su ga salijetale pa ponovo zapita:-1 nita vie ne znate o tom ovjeku? -Ne.- Vi ne znate u kojem je pravcu "Pendola" otplovila iz Nantesa?- Ja sam uo da se sprema za Capetown, ali kad su u pitanju gusari, navodi o pravcuplovidbe nisu pouzdani. Vama je sigurno poznato da ta vrsta brodova stalno mijenjapravac svoje plovidbe. Gusar plovi samo u pravcu plijena koji oekuje.


25/195

- Ne bi li bilo mogue odavle saznati gdje je "Pendola" pristala ili gdje je viena?54-Piramida boga auaoa-- O da, ali takve su informacije povezane sa znatnim trokovima. Pokuajte seraspitati kod veleposlanika u Berlinu. Izvijestit e vas, ali e proi dosta vremenaprije nego to primite izvjetaj.-Da pokuam zatraiti izvjetaj telegrafskim putem?- To e bre ii, ali e i stajati vie. Ali, pretpostavimo da doznate kojim moremplovi "Pendola", kakvu ete korist imati od toga?- Potrait u taj gusarski brod i oslobodit u sunja.- Je li vam toliko stalo do toga da ga oslobodite?- Silno mije stalo! Moda u vam jednom opirno ispriati taj sluaj. Nego recitemi: Imate li sada bilo kakvih obaveza?-Ne.- Biste li se primili zapovjednitva jednog broda? Jednog malog broda, jahte?- Da kad bih u stroj arnici imao pouzdana stroj ara. Diplomom kapetana duge plovidberaspolaem.

- Bi li se takva jahta mogla ogledati na otvorenom moru s "Pendolom"?- Dovraga, na to nije lako odgovoriti! Morala bi svakako biti vrste grae inaoruana s nekoliko dobrih topova, a uz to imati posadu sastavljenu od hrabrihmomaka.-Vi smatrate, dakle, to moguim.- Pod izvjesnim uvjetima, svakako.- Koliko bi mogla kotati jedna takva jahta?- Sto dvadeset tisua maraka bez opreme.- Ne bi li se mogla kupiti polovna?- Teko. Takvi se brodovi grade za privatnu upotrebu, za provod milijunaa, a takvibi bogatuni smatrali upravo sramotom prodati jahtu kojaje njihovo vlasnitvo.Uostalom, polovni brod ne bi sigurno ni odgovarao vaim potrebama. Vi biste moralidati graditi brod prema vaim uputama i s opremom kavu vi elite.- A gdje se najbolje grade takvi brodovi?55-Firunida boga ranci- Ja bih vam preporuio uveno brodogradili ste u Greenocku na Clydi.-U kotskoj, dakle?- Da. Vi biste morali osobno tamo otputovati.-Ali ja nisam strunjak za ta pitanja. Biste li bili ljubazni da mi se pridruite,u sluaju da se odluim za va savjet?- Od srca rado, gospodine doktore!- E, dobro! Razmislit u jo o svemu tome. Moja sestra, koja mnogo voli vau gospou,pitala me mogu li vam pomoi predujmom, koji bi vam omoguio da se na moruosamostalite. Ako naruim jahtu, vi neete biti dodue njen vlasnik, ali svakakonjen kapetan. Ako ostvarimo na cilj, ja u rado i dalje voditi brigu o vama. Sadidem malo u umu proetati. Ovome to ste mi rekli pridajem veliku vanost, pa semoram osamiti i o svemu potanko razmislii. Pruivi jedan drugome ruku, oni se

rastadoe.Poslije podne uoe u dvorite dvorca Rheinswalden jedna kola. Njima se dovezaodravni tuitelj. On svrati najprije na sala obitelji Unger i preda tamo boinipoklon za Kurta koji mu je bio, kako se inilo, uvelike omilio. Poto provede kodnjih etvrt sata, ode kod Sternaua koji ga srdano primi.- Donosite li kakve vijesti? - upita lijenik.- Da, i radujem se to vam ih donosim upravo sada, pred sam Boi.Poto obojica zapalie cigaru, slubenik produi:- Ja sam se o mnogo emu raspitao u vezi obitelj i Rodrigande. Grofica se propisnoprijavila. Obratit emo se panjolskom poslaniku. Od njenog dijela batine neejoj moi oduzeti ni pare. Osim toga, poslao sam u Barcelonu jednog od naihnajspretnijih detektiva.- Vrlo ste ljubazni i paljivi! Trokove u snositi naravno ja.


26/195

- O tome emo kasnije govoriti. Taj detektiv ima uz to nalog da budno nadzire dvoracRodrigande.- To je dobro i moe biti od velike koristi. Don Manuel e, naime, ostati zasad

u Njemakoj i tu saekati rezultat potrage za svojim sinom.

- Kako? Zar va budui tast nee odmah nastupiti protiv podmetnutog batinika?- Ne. On to ne bi mogao ni kad bi htio.- Objasnite mi to, molim vas.- To je u vezi s pravom vlasnitva koje je na snazi u Rodrigandi.- Ja vas ne shvaam. to bi Don Manuela moglo sprijeiti?- Vi ete me shvatiti kad vam budem rekao da dvorac i grofovija Rodrigande nepredstavljaju slobodno vlasnitvo, ve obiteljsko dobro, majorat, i prelaze uotpadajuem dijelu u vlasnitvo svakog narednog mukog potomka, im ovaj navridvadeset i jednu godinu. To znai da oba vlasnika mogu samo zajedniki s ostalimlanovima obitelji raspolagati imovinom, a tako i nastupati kao tuitelji. A sadmi kaite tko je naredni muki potomak s pravom na batinu?- Bez sumnje, stvarni Don Alfonso, kojega su gusari nazvali Mariano, a on se uRodrigandi morao izdavati za Alfreda de Lautrevillea. Ja predlaem da pravoga Don

Alfonsa zovemo zasad jo Mariano, jer ne znamo koje drugo ime dati varalici.-Vi mislite tako! A gdje vam je dokaz da se tako zove? Osim toga, Mariano trebatekbiti pronaen, kako bi mogao istupiti sa svojim zahtjevima. Potekoupredstavlja injenica to Alfonso pred zakonom vai kao zakoniti nasljednik ili,tonije reeno, kao sadanji suvlasnik obiteljskog dobra. Iz toga proizlazi pravnabesmislica: Don Manuel, da bi mogao tuiti Don Alfonsa, morao imati pristanak samogDon Alfonsa, zakonitog suvlasnika.- To je vraki zapletena pripovijest!- Svakako. U zakoniku porodice Rodrigande postoji jedna5657rupa. Nije se raunalo s mogunou da bi otac jednom mogao imati razloga istupitis tubom protiv vlastitog sina. Don Manuel bi imao puno pravo da i dalje - poredAlfonsa -

stanuje u Rodrigandi i da kao suvlasnik upravlja zajednikom obiteljskombatinom. Nego, biste li mogli da mu u sadanjim prilikama preporuite povrataku Rodrigandu gdje bi mu ivot bio u opasnosti? Shvaate li sada zato su grofu vezaneruke i zato mora priekati da Mariano bude pronaen?-Ne bi li se moda moglo na osnovu kaznenog prava postii neto u parnici protivAlfonsa?- Teko. Kakvi bi se dokazi mogli iznijeti protiv Alfonsa? On ima u svemu prednostpred nama, a bez Mariana ne moe se nita uiniti.- Ako stvar tako posmatrate, moram vam dati za pravo. Nego, kakve namjere imates Don Manuel om? Hoete li drati u tajnosti daje spaen i izlijeen?- To nee biti mogue, koliko god to bilo poeljno. Ja ne mogu ipak svog tastazatvoriti, da bih zatajio da je jo iv. Samo se po sebi razumije da emo postavitistrae oko dvorca i Alfonsa i njegove sukrivce po tajnim pouzdanicima nadzirati.Mi moramo ak pustiti neko vrijeme zloince da mirno uivaju u svom plijenu. Moemo

u najboljem sluaju ishoditi da Roseti isplate njen dio batine.- U vezi toga, moram vam rei da sam saznao neto novo. Moj pouzdanik javlja miiz Rodrigande da tamo ne misle osporiti daje dama, koja se ovdje nalazi, stvarnogrofica Roseta de Rodrigande.- Iz toga slijedi da ona ima pravo traiti nasljedstvo.- Svakako. Ja sam upravo i u tom pogledu izmijenio nekoliko pisama sa panjolskimposlanikom u Berlinu. On je voljan da sa svoje strane uini sve to bude u njegovojmoi.- Ja sam vam zaista mnogo zahvalan.- Upravo sam saznao od Ungera da ete poi uskoro s njim-------------------------Piramida boga sunca-------------------------na put. Rekao mi je da kanite kupiti jednu jahtu. -Istina je.- Ono to mi je kormilar priao o svemu to vas je zadesilo u posljednje vrijeme


27/195

dojmilo me se kao sasvim udna pria. Hoete li mi dopustiti, gospodine doktore,da vas za vrijeme vae odsutnosti i u toj stvari zastupam kao tuitelj?- Vrlo rado, ukoliko sama stvar nije izvan nadlenosti vae slube. Ja se u to,kao laik, ne razumijem.- Ne brinite. Vi ste zapadnjak i ujedno rtva spletaka. Ja raspolaem sredstvimakojima vi ne raspolaete. Poduzet u odmah potrebne korake da bih saznao kad jei gdje je "Pendola" posljednji put viena.Rekavi to, dravni tuitelj ustade. - A sad mi dopustite, gospodine doktore, davam izrazim svoje najsrdanije elje povodom vaeg sutranjeg vjenanja. Smijemli pozdraviti grofa i groficu? Ja sam ih vidio kad su bili bolesni pa bih im htioestitati na ozdravljenju i ujedno tim povodom nadopuniti svoj izvjetaj.- Idem odmah po njih.Kad se malo zatim vrati s grofom i Rosetom, dravni tuitelj bio je prosto zapanjenpromjenom koju na njima primijeti. Bio je ranije vidio Rosetu, kako u svojojmramornoj ljepoti klei na tlu, zadubljena u molitvu. Sad je vidje ozarenu duhovnimivotom. Iz nje je izbijala profinjena enstvenost. I grof je sada izgledao u svojojdostojanstvenosti i ozbiljnosti sasvim drukiji nego ranije, kad je svojim

djetinjim ponaanjem pobudio u njegovoj dui najdublje saaljenje. I on sam sebiree da e se svim svojim utjecajem zaloiti kako bi im pomogao ostvariti njihovaprava. U velikoj dvorani dvorca bile su meutim izvrene sve pripreme za sutranjidan. Udno dvorane bi podignut oltar, okruen gustom jelovom umom, a uz to jenadumar sam dovukao golem bor i smjestio ga usred dvorane. Sa svojim lugaromkapetan je marljivo prionuo za posao, kitei bor. Da bi se osigurao od smetnji,naredi da se vrata dvorane5859zakljuaju; htio je da svoje goste iznenadi i zato nije nitko, ma tko bio, smioui.Dobri Rodenstein bio je toga dana upravo Ijudoderski raspoloen. To njegovoraspoloenje nije bilo nikako u skladu s poslom kojemu su se obojica sa zanosomposvetili. Stavili su svjeice pa su se upravo latili pozlaivanja oraha. Na stoluje

lealo mnotvo oraha, a pored njih svei zlata u listiima i velik lonac ljepila.

- Ludwig, ti magare nad magarcima, ti nespretnjakoviu! Mora pozlatiti orahe,a ne svoje medvjee ape! -Nisam ja kriv, gospodine kapetane, to mi se poneki listizlata zalijepi kadto za prste.- Tako? Poneki listi? - naruga mu se nadumar. - ovjee, sa zlatom koje ti selijepi za prste, mogao bi pozlatiti orahe itavog vojvodstva.- Ta nije mogue, gospodine kapetane!- Umukni, da nisi pisnuo! - zagrmi nadumar kojega Ludwig nije mogao nikakouvjeriti. - Kako se usuuje protusloviti mi?- Ja se samo branim, gospodine kapetane, jer mi krivo inite; pazi samo, ta i viimate obje ruke pune zlata! Ukoren, kapetan najprije pogleda zaueno lugara, azatim svoje ruke za koje su se bile zalijepile itave krpe zlata, tako velike dase njima moglo pozlatiti deset oraha. Sad se tek pravo naljuti.- Jezik za zube! - izdera se na Ludwiga. - ije je zlato, je li? Jesi li ga ti kupio

ili ja? Imam li, dakle, pravo umrljati se koliko me god volja ili ne!-Dajte mi ve jednom mira, gospodine kapetane, ako neete da odem i ostavim vaeorahe da se sami pozlate. Nadumar zanijemi, a onda prasnu. - Sto mu strijela igromova, koji je avo u tebe uao, da se usuuje tako govoriti sa mnom? Jesam lite ovamo zvao zbog sebe ili zbog nae drage milostive gospoice za koju nema dovoljnozlata na ovome svijetu? Ako odmah ne...60-Piramida boga sunca-Rije mu zastade u grlu, jer se zau kucanje na vratima i odmah zatim glas malogKurta:- Gospodine kapetane, otvori mi, molim te!Te rijei usmjerie nadumarev gnjev u drugom smjeru.- Ostani napolju! - viknu nadumar. - Ne trebam te sada!


28/195

- Ali ja bih ti htio neto pokazati!- Nemam vremena! - viknu Rodenstein.- Ah, izii samo askom, samo na trenutak. -Ni govora! - zaurla on. - Gubi se!-Dobro, ja idem, kad ve moram, ali onda u ga sam ustrijeliti!

Nadumar se zaprepasti.- - Sam e ga ustrijeliti? A koga to? Koga e to ustrijeliti? -Tigra!- to - to - tooo? Mladiu, ti si poludio!- Gospodine kapetane, ja sad idem!- Stani, da se nisi makao! Evo me odmah!On baci kist, tek umoen u ljepilo, i napola pozlaen orah, to gaje upravo draou rukama, lugaru u glavu i izie u isti as na vrata. Pred vratima j e staj ao Kurtu lovakom odij elu. O lijevo je rame prebacio puku, a na desno zametnuo dug, teakpredmet, u kojemu, kad ga vidje izbliza, nadumar prepozna eljeznu motku, na kojojse, kao na ploama u koje niane lovci, mogao micati od eljeznog lima nainjentigar. Pred tom igrakom nadumaru se ote glasan usklik.- Ah, to je, dakle, tigar kojega e ubiti?- Da - nasmija se Kurt, a oi mu pri tom zasjae od radosti.

- Odakle ti ta zvijer?- Dobio sam je za Boi od dravnog tuitelja.- Zar zbilja? - upita ga u udu nadumar. - Kako mu je moglo pasti na um da ti takoneto pokloni?- Ne znam. Vjerojatno da mi se odui to ga onda nisam ustrijelio.- Hm! Moda si u pravu. A to e sad s tim?61- Okuat u to u umi. A ti, gospodine kapetane, mora sa mnom da mi pokae kakose to radi.- Hm. Ja nemam zapravo vremena.-Ondaidem sam. Nekakou ve izii na kraj s tim. Gospodin doktor Sternau priaomi je o lovu na velike zvijeri pa i ja elim postati dobar lovac kao on.- Za to e imati jo prilike. U umu moe poi i drugi put.- Ne, danas elim. Molim te, dragi gospodine kapetane, hajde, doi sa mnom!Nadumar se uzalud opirao. Trenutak kasnije uputie se zajedno, malo i velikodijete, gazei dubok snijeg, u umu. Dravni tuitelj nije mogao malianaobradovati vie nego to ga obradova tim svojim poklonom. On se ranije raspitaokod Sternaua to bi mogao pokloniti nadobudnom malianu za Boi, a ovaj ga uputida mu pokloni tu uistinu neobinu djeju igraku.Osvanu Badnjak i s njim lijep, sunan zimski dan, upravo kao da se u ast mladenacazaodjenuo sjajnim sveanim ruhom. Neto prije deset sati okupi se se svi ukuaniu dvorani starog dvorca gdje raskono okien bor pobudi udivljenje i priznanje svihuzvanika, pa je nadumar bio ushien hvalama kojima je sa svih strana bio obasipan.Malo poslij e deset stie upnik crkvene opine Rheinswalden i, nakon dirljivagovora, obavi vjenanje. Na ruku, koji je iza tog sveanog obreda prireen, okupiese lanovi obiju porodica i malobrojni uzvanici. Po izriitoj elji same nevjesteruak je bio skroman, to svi uzvanici odobrie. Uvee se ukuani ponovo naoena okupu u istoj dvorani, ali sad boino drvo, osvijetljeno bezbrojnim svjeicama,

zapanj i svoj om raskoi panj ol ske goste. Na takvo ne to ni su bili navikliu svojoj domovini. Mlada se grofica priljubila uz svog mua i svaki as uzvikivalazadivljena: "Ah, to je lijepo", dok je Elvira pljeskala rukama, da se sve orilo,i uvjeravala sve oko sebe: - E, ba je divno, takvo neto62------------------------Piramida boga sunca------------------------nismo nikada dosada vidjeli. Mi u panjolskoj toga nemao.I moj Alimpo to kae!U taj se as zaue odozdo iz dvorita zvui lovakog roga,a zatim odjeknu u etiri glasa u laganom tempu koral:"Sreom me svega ozari, ljudske due prijatelju,kad mirno pod okriljem ljubavi tvoje poinem.Iz duboke sjete ja tada se diem


29/195

i sretan u naruje tvoje ja hrlim.Pred tobom u tugu utonula bjei no,kad bezmjemom radou tvoja zrai grud.

Na zemlji ovoj nebo ve sebi naoh.

Tko u tebi radost trai i mir,zadovoljstvo e u tebi nai!"Nadumar je bi

28229168 Karl May Piramida Boga Sunca

Documents

Transcript of 28229168 Karl May Piramida Boga Sunca