Naslov izvornika: Something From Tiffany's

Melissa Hill

Nešto iz Tiffanyja

Prevoditelj Mirjana Čanić

Znanje 2012.

2

1. POGLAVLJE

Ethan Greene bio je svjestan važnosti onoga što je namjeravao učiniti. Bio je to velik trenutak u njegovu životu; bio bi svakome, pretpostavio je.

Ipak, probijajući se kroz bujicu ljudi na Manhattanu, i to na onaj dan u godini kad vjerojatno baš svatko hrli u šoping, poželi da je odabrao bolje vrijeme.

Badnjak na Petoj aveniji? Zacijelo je prolupao. Duboko udahnuvši hladan zrak, osvježavajući i ne onako vlažan kakav je

obično u Londonu, pomisli kako se malo toga promijenilo otkako je posljednji put bio u ovom gradu, no ipak je sve bilo nekako drugačije.

Stigavši u New York prije svega dva dana, iznenadio je samog sebe koliko se dobro sjeća ulica i kako se s lakoćom snalazi po gradu. Veselilo ga je tiskanje u podzemnoj željeznici od Midtowna do centra i natrag, vonj istrošenih vinilnih sjedala taksija i beskrajna buka milijuna zvukova. Jedinstveni kaos toga mjesta na izvjestan mu je način pružao novi poticaj, nešto što već godinama nije osjetio.

No, Ethan je sada bio u žurbi i svjestan kako minute prolaze, a gužva se činila sve većom. Vremena je bilo sve manje.

Koračajući uz njega, Daisy mu nakratko stisne ruku, kao da osjeća o čemu razmišlja, pa ipak, ni na koji način nije mogla znati što je naumio. Samo joj je kazao da mora još nekamo svratiti prije negoli se vrate u toplinu hotela. Svjesna koliko ne podnosi gužve (a ni šoping, usput budi rečeno) vjerojatno ga je samo htjela umiriti.

Kako će reagirati? Sama ideja već je neko vrijeme visjela u zraku, a nekoliko se puta dosad čak i spominjala, pa stoga danas ono što je naumio ne bi trebalo biti veliko iznenađenje. Premda se Daisy doimala oduševljenom, Ethan je upravo shvatio da je zapravo trebao s njom porazgovarati o tome. Nije mu bilo nalik da o takvim stvarima ne razgovara s njom, ali prava je istina bila da je bio nervozan. Što ako njezina reakcija ne bude pozitivna kao što je pretpostavljao? Grlo mu se stisne od tjeskobe. Kako bilo, ubrzo će, kad stignu na odredište, otkriti što misli o svemu.

Danas se činila osobito dražesnom, pomislio je, onako umotana u više slojeva ne bi li se zagrijala na ovoj hladnoći. Plave su joj kovrče nestašno bježale iz tamne vunene kape, a crveni joj je nosić virio nad crnim pletenim šalom. Unatoč hladnoći, obožavala je New "York, baš kao što je pretpostavio, a svatko

3

zna kako ne postoji bolje vrijeme od Božića za posjet gradu koji nikad ne spava. Da, bila je to dobra ideja, Ethan se tješio. Sve će na koncu biti kako treba.

Probivši se kroz masu kupaca, dospjeli su do ugla Pete avenije i Pedeset i sedme ulice. Pogledao je Daisy, čije se oči rašire od iznenađenja kad ju je primio za ruku i poveo prema ulazu.

"Što se događa?" ciknula je ugledavši poznati natpis na uglačanom granitu pokraj ulaza, ukrašen raskošnim borovim grančicama. "Što mi ovdje radimo?"

"Rekao sam ti, moram nešto pokupiti", odgovori Ethan vodeći je i namignuvši joj dok su kroz kružna staklena vrata ulazili u "svetište" poznato kao Tiffany & Co.

Daisy je zadivljeno zurila u duge redove ostakljenih vitrina čiji je dragocjeni sadržaj primamljivo svjetlucao pod svjetlima u golemoj dvorani s visokim stropovima i stupovima.

"Ajme, sve je tako prelijepo", prošapće sa strahopoštovanjem stojeći nasred prolaza dok je gomila podjednako očaranih kupaca i turista miljela oko nje. Draguljarnica je bila jedna rijetkih na Manhattanu neokićena raskošnim blagdanskim dekoracijama; blistave je dragulje nepotrebno ukrašavati, a združeni s jedinstvenim romantičnim šarmom Tiffanyja bili su više nego dovoljni za stvaranje čarobnog božićnog ozračja.

"Doista jest", složio se Ethan, a nervoza mu je malo splasnula. Primi je za ruku i povede prema dizalima u stražnjem dijelu dvorane osjećajući kako mu mekani sag na podu godi umornim stopalima.

"Kamo idemo?" pitala je nevoljko koračajući. "Uspori malo! Zar ne možemo malo pogledati uokolo? Nikad prije nisam bila ovdje i... Kamo idemo?" ponovi zbunjeno dok su se vrata dizala otvarala.

"Drugi kat, molim vas", zamoli Ethan. "Svakako, gospodine", odvrati uniformirani liftboj, graciozno se naklonivši.

Nasmiješi se Daisy. "Mlada damo..." "Ali... zašto idemo tamo?" upitala je tišim glasom, te Ethan zaključi kako je

sa zaslona pročitala što se nalazi na drugom katu. Ovo ju je mjesto zasigurno obuzelo, ali koliko god bila očarana onim što je dolje vidjela, znao je kako će drugi kat nadmašiti sva njezina očekivanja.

Kako su se vrata dizala zatvarala, Ethanu je srce brže kucalo. Hoće li joj ovo biti O.K.? Možda ju je trebao otvoreno pitati, no mislio je kako će uživati u iznenađenju te da je važno da se i ona osjeti dijelom svega toga.

Glas mu je bio vedar: "Kao što rekoh, moram nešto pokupiti." Sad se Daisy zapiljila u njega otvorenih usta. "Nećeš valjda..." izustila je,

učas shvativši, ali iz izraza njezina lica Ethan još uvijek nije mogao procijeniti

4

reakciju, pa je pretpostavio kako ne želi postavljati dodatna pitanja u prisutnosti liftboja.

Za nekoliko sekundi, vrata dizala ponovno se otvore pa on i Daisy stupe u drvom obloženu prostoriju Tiffanyjeva slavnog "dijamantnog kata".

"Ne mogu vjerovati!" govorila je dok su prilazili vitrini od drva i stakla u obliku šesterokuta, okrećući glavom lijevo-desno i gledajući u sretne parove sa šampanjcem u rukama dok obavljaju nedvojbeno najvažniju kupnju u svojim životima. "Stvarno ne mogu vjerovati! Zbog ovoga smo došli?"

Ethan se nervozno nasmiješi: "Znam da sam ti trebao nešto red, ali..." "Tu ste, gospodine Greene", stariji, otmjeni prodavač obrati se Ethanu prije

negoli je dovršio rečenicu. "Zadovoljstvo mi je vidjeti vas ponovno. Sve je spremno i u najboljem redu. Nismo bili sasvim sigurni, a zaboravio sam vas pitati u telefonskom razgovoru želite li da vaš dar bude omotan ili biste ga radije prije pokazali dami..." Uputi osmijeh Daisy, koja je razrogačenih očiju zurila u njega.

"O da, dajte da vidim, molim vas!" uskliknula je, a zatim s izrazom krivnje prekrila usta rukom, svjesna kako bi ipak morala pokazati malo više pristojnosti, osobito na mjestu poput ovoga.

Ethan prikrije smiješak. "Dakle, evo ga", reče stariji muškarac, glasa stišana i raznježena, pokazujući

im čuvenu plavu kutijicu. Svečano je spustivši na staklenu plohu ispred Daisy, povuče poklopac kako bi otkrio marquise solitaire od platine koji je Ethan odabrao nekoliko dana ranije.

Prsten je valjalo prilagoditi točnoj veličini, zato ga je i uzimao tek danas, i sad kad ga je promotrio s odmakom, bio je prilično uvjeren da je dobro odabrao. Bio je to klasičan Tiffanyjev dizajn: dijamant blago odignut od prstena, uglavljen pomoću šest zubaca od platine.

"Onda, kako ti se čini?" pitao je Daisy, no bilo je očito da je očarana prstenom, premda to zapravo i nije bila bit pitanja koje je Ethan postavio.

No, kad se okrenula i pogledala ga, izraz ushićenja na njezinu licu rekao mu je sve što je želio znati.

"Savršen odabir, tata", uvjeravala ga je njegova osmogodišnja kći, "a Vanessa će ga apsolutno obožavati!"

Hvala nebesima na njezinoj pozitivnoj reakciji. Zadnjih mjesec dana Ethan je strahovao kako će Daisy to primiti, osobito

zato što je ovo putovanje u New York imalo posebno značenje za njih oboje. Ranije toga dana, uz šalicu vruće čokolade u jednom od kafića u centru,

promatrao je svoju kćer kako bira kolačić od limuna, i znao je da joj se nešto

5

vrzma po glavi. Baš poput svoje majke, kad bi se duboko zamislila, Daisy bi zaškiljila i blago isturila bradu.

"Je li ti se svidio Times Square?" upitao ju je ispipavajući. "S onim svjetlima i svime skupa?"

"Sve je jednostavno toliko prekrasno", odvratila je, a zatim zastala gledajući kroz prozor uličnu vrevu. "Mama je govorila kako je Manhattan u ovo doba godine kao jedno veliko božićno drvce. Bila je u pravu."

"Zbilja se sjećaš koliko je tvoja majka govorila o ovom gradu?" upita je. Ona se slabašno osmjehne. "Znam da sam bila jako mala, ali sam voljela

slušati te priče." Ethan kimne. "Dakako, bila je pravu da je poput velikog božićnog drvca.

Tvoja je mama bila u pravu u mnogo čemu." Najednom, značaj sjedenja na tom mjestu sa svojom kćeri, u gradu koji je

njezina majka toliko obožavala, preplavi Ethana i on umalo ostane bez daha. Teško gutajući, pokuša sabrati misli.

"A znaš li u čemu je još bila u pravu?" dometne Ethan, a Daisy ga usredotočeno pogleda, baš kao i uvijek kad je u pitanju bilo nešto vezano uz njezinu majku. A i inače bi njegova kći bila vrlo usredotočena i pronicljiva kad bi joj ponudio neki komadić slagalice čiji se dijelovi vjerojatno čine prilično razasuti. Ona mu je bila poput kakvog arhivara koji skuplja i slaže komadiće velikog naslijeđa stavljajući ih na svoje mjesto.

Ethan uz osmijeh nastavi: "Bila je u pravu da ćeš izrasti u pametnu i prelijepu djevojčicu."

Daisy se nasmiješi pa se ponovno okrene prema prozoru kako bi promatrala što se sve na Badnju večer događa na prepunoj Petoj aveniji.

Prošlo je devet godina otkako su Ethan i Jane posljednji, i jedini, put zajedno bili ovdje. Jane, Daisyna majka, rođena je i odrasla u New Yorku i naprosto nije mogla podnijeti pomisao da provede još jedno proljeće bez "lunjanja po Central Parku dok lišće mijenja boje". Znala bi tu i tamo izgovoriti slične dramatične stvari, na što bi Ethan obično odgovorio pitanjem je li zapravo ona, a ne on, profesor engleskoga. "Ne, profesore", kazala bi namignuvši. "Ti si ovdje pametnjaković i kreativac, dok sam ja tek rođeni romantik."

Janeini su se roditelji u međuvremenu preselili na Floridu pa nije stigla posjećivati rodni grad onoliko često koliko je priželjkivala.

Daisy je bila začeta u Velikoj Jabuci u vrijeme tog zadnjeg posjeta. Interna šala između Jane i Ethana — koju je, doduše, bez ustezanja dijelila s obitelji i prijateljima — bila je kako Daisyno postojanje imaju zahvaliti činjenici što su shvatili doslovce izreku kako je to grad koji nikad ne spava.

6

Kao osobna instruktorica fitnessa i nutricionistica, Jane se svim silama trudila održati Ethana u dobroj formi, što je bilo prilično ironično kad je doznala za tumor na jajniku te kako joj, osim ako kemoterapija ne učini čudo, preostaje još samo nekoliko mjeseci života.

Daisy je tada imala pet godina. Jane i Ethan su bili vrlo zaljubljeni, ali se nikad nisu vjenčali, i on je to htio promijeniti, osobito kad je čuo vijest.

"Ne budi blesav, dušo. Dosad smo bili sretni. Zašto to mijenjati?" ustrajala je Jane. "Uostalom", dometnula je šaljivo, "ubrzo neću imati dovoljno kose za veo!"

U to je vrijeme Ethan bio spreman ispuniti joj sve što poželi, a Jane je imala nekoliko posljednjih želja.

Jedna od njih bila je da odvede njihovu kćer u New Yorku u vrijeme Božića, i to kad bude dovoljno odrasla da može cijeniti i uživati u tom posjetu. Sate i sate provela je pripovijedajući Daisy priče o čarolijama Manhattana i o njezinu vlastitu božićnom drvcu.

Kad je prije nekoliko mjeseci sama Daisy počela spominjati putovanje, Ethan je znao da je sad pravo vrijeme.

Jedne je večeri, tijekom objeda, pripomenuo to svojoj djevojci Vanessi nadajući se da će im se pridružiti. Premda je znao kako će putovanje u New York imati posebno značenje za njega i Daisy zbog povezanosti s Jane, također je osjećao kako je bilo važno uključiti i Vanessu. Njihov je odnos u proteklih šest mjeseci postao prilično ozbiljan, i možda je bilo suđeno da njih troje provedu neko vrijeme zajedno u New Yorku.

Možda bi ovo putovanje moglo biti neka vrsta obrednog prelaska u novu fazu njegova i Daisyna života? Prošle su tri godine od Janeine smrti i Ethan je bio prilično uvjeren kako imaju njezin blagoslov da nastave dalje sa svojim životima. Jedna od njezinih posljednjih želja bila je da nipošto ne ostane sam.

"Pronađi sebi ženu koja će ti peći kruh", smijala se, a Ethan je znao da se to odnosi na prastaru šalu o njihovim prehrambenim navikama. Zbog Janeine opsjednutosti pravilnom prehranom, rijetko kad su jeli prerađenu i tešku hranu poput kruha ili krumpira, s čime se obožavatelj ugljikohidrata poput Ethana teško nosio. A na koncu se pokazalo da nije bilo važno što je tko od njih dvoje jeo; rak ju je ionako odnio.

Neko vrijeme nije mogao podnijeti pomisao da živi s drugom, no kako su godine prolazile, taj je osjećaj polagano blijedio. Žena koja bi mu pekla kruh? Ethan nije bio sasvim siguran opisuje li to točno Vanessu, ali je znao da je voli i osjećao je kako bi bila savršen ženski uzor njegovoj kćeri koja je nevjerojatno brzo sazrijevala.

7

A kad je Ethan predložio da njih troje zajedno provedu božićne blagdane u New Yorku, Vanessa je to objeručke prihvatila. Dobro je poznavala grad jer je često odlazila tamo na poslovna putovanja ili u posjete prijateljima.

"Misliš li da bi se mama ponosila mnome?" Daisy ga upita vrativši ga u sadašnjost. Pogleda je znatiželjno naherivši glavu. "Uvijek bi govorila kako će se ponositi mnome svaki put kad budem vjerovala u sebe i pokušala nešto novo", nastavi njegova kći. "I evo me u njezinu omiljenom gradu, pokušavajući nešto novo."

"Mogu ti to zajamčiti, cvjetiću", nježno će Ethan dok su mu se plave oči ovlažile.

Potom, pogledavši na sat, shvati koliko je kasno odmaklo popodne. Pomisli na Vanessu, sjetivši se kako bi se ubrzo trebala vratiti iz posjeta prijateljima, a i mora obaviti još jednu bitnu kupnju.

Prava ludnica, pomisli. Sve u posljednji čas. Daisy je već bila umorna, u mislima sa svojom majkom, no u trgovini su ga očekivali.

Ethan se pitao treba li dovršiti što je naumio ili se povući u udobnost sobe u hotelu Plaža. Onaj neodređeni osjećaj poleta što ga je pratio posljednjih nekoliko dana, počeo je blijedjeti i sad je bio nervozan. Saberi se, reče sebi.

"Znaš li tko se još ponosi tobom?" upita on Daisy. "Znam", odvrati ona bez oklijevanja prije nego će do kraja iskapiti svoju

vruću čokoladu. "Ti, a i Vanessa. Rekla mi je to u avionu." Ethan se nasmiješi. To je bilo sve što je trebao čuti. Sada, dok su on i Daisy čekali da trgovac iz Tiffanyja umota njegov dar,

osjeti olakšanje jer mu se učini kako sve na koncu ide prema planu. Jasno, postojala je još ta sitnica oko Vanessine reakcije na sve skupa, ali bio je prilično uvjeren u konačan ishod.

Barem zbog prstena, ako ni zbog čega drugog. Još ga je Jane naučila, ona koja je spjevala epove o Tiffanyju, kako je slavna

plava kutijica sama bit istinske njujorške romanse iz bajke. Prema njezinim riječima, nema te žene na svijetu koja bi joj mogla odoljeti, a sama draguljarnica, sa svim svojim draguljima, bila je u snovima milijuna žena.

Nešto iz Tiffanyja uvijek bi natjeralo Jane da joj zaklecaju koljena, a Ethan je strahovito žalio što nikad nije imao priliku darovati joj jedan od njihovih opjevanih dijamantnih prstena.

Nadao se samo da će Vanessa biti barem podjednako oduševljena, i bio je prilično uvjeren u to s obzirom na njezin istančan ukus. Svojom je posvećenom radnom etikom osigurala sebi da si može priuštiti samo najbolje, a Ethan je smatrao kako ništa manje ni ne zaslužuje.

8

Sjetivši se cijene prstena, proguta knedlu i još jednom zahvali na onim dionicama što su skočile prije nekoliko mjeseci. Dionice su bile dar od oca i samo je zbog one lijepe isplaćene svotice Ethan bio u mogućnosti potrošiti toliko na dijamantni prsten, da ne spominjemo apartman u Plazi.

"Želite li radije našu klasičnu bijelu vrpcu na kutijici ili možda nešto svečanije s obzirom na blagdansko raspoloženje?" upita ga trgovac. "Crvena, možda?"

"Daisy?" ohrabri je Ethan prepuštajući njoj odluku. Ona se načas zamisli. "Definitivno bijela." "Aha, klasičan Tiffanyjev stil", složi se trgovac uz osmijeh. "Dobar instinkt,

mlada damo." Daisy se ponovno osmjehne i odvrati pogled s trgovca na oca. "Mama mi je

govorila o ovom mjestu", reče ona stidljivo. "Kazala mi je kako je Tiffany posebno mjesto, prepuno čarolije i romantike."

Trgovac pogleda Ethana, a ovaj se nasmiješi nijemo priznavši kako je Daisy u onoj dobi kad su ovakve pretjerane riječi vrlo bitne.

"Daisyna majka nije više s nama, ali je bila iznimno odana Tiffanyju", reče mu. Ethan nije ni najmanje sumnjao u to da je Jane bila puna hvalospjeva o draguljarnici u svojim brojnim pričama o New Yorku. Ljubav njegova života bila je stara romantična duša, ona vrsta žena koje vjeruju u ćudljive stvari poput sudbine i misterija svemira.

I sve je to bilo sjajno, mislio je, ali u posljednje mu se vrijeme čini kako nešto od toga vidi i u Daisy. Opet, ona je bila osmogodišnja djevojčica čija je soba bila puna plakata princeza i jednoroga, pa je pretpostavio kako je to normalno.

Kako bilo, Ethanu je laknulo kad je otkrio tu maštovitu crtu kod svoje kćeri, jer zbog majčine prerane smrti znala bi katkad biti odviše ozbiljna, osjetljiva djevojčica sklona brinuti se zbog beznačajnih stvari.

"A tako", čovjek kimne s razumijevanjem. Sagne se do Daisyne visine. "Pa, ovo zbilja jest posebno mjesto i, kao što možeš vidjeti, upravo je sada ovdje doista sve prepuno romantike." Pokaže prema drugim kupcima, svaki u svom mjehuriću od sapunice. "A valja mi priznati da sam i sam doživio nekoliko čarobnih trenutaka ovdje. Kao, primjerice, danas kad sam upoznao vas, mlada damo", dometne namignuvši, a Daisy porumeni od zadovoljstva.

Ethan je pogleda i srce mu poskoči vidjevši kako se njegova djevojčica smiješi.

Potom, kad je taj super-važni paketić bio sigurno smješten u malu plavu vrećicu, i kad ju je trgovac predao Ethanu, Daisy ga pretekne i dograbi mekane

9

ručke vrećice. "Smijem li je ja nositi?" upita gledajući u vrećicu kao da je u njoj nešto vrlo rijetko i dragocjeno.

A doista je i bilo. "Jasno da možeš." Ethan je sjajio od zadovoljstva, nije mogao poželjeti bolju

reakciju, i osjeti više no ikad dosad kako je njihov zajednički boravak u New Yorku doista tek prvi korak na prekrasnom putovanju koje je pred njima.

Tada, primivši svoju kćer za ruku, poželi sretan Božić ljubaznom trgovcu iz Tiffanyja, pa se on i Daisy upute vani kako bi se pridružili gomili na Petoj aveniji.

10

2. POGLAVLJE

Hej, ljepotice, što ima novo?" reče Gary Knowles javljajući se na .. svoj mobitel u kabini za presvlačenje u muškom odjelu Bergdorf Goodmana. Namjestio je slušalicu između obraza i ramena kako bi oslobodio ruke, te ispravio ramena ne bi li se promotrio u novoj Ralph Lauren košulji koju je isprobavao, pa se nasmiješi vlastitu odrazu u zrcalu. "Aha... drago mi je da se zabavljaš", nastavi odsutno okrećući glavu ne bi li bolje vidio leđa, a k tome i kako mu kruta košulja pristaje. "Hm? Ma da, baš sam pri kraju."

Kimajući s odobravanjem svom odrazu, Gary zagladi nekoliko pramenova kose svijetle poput pijeska pa zaključi kako je ova košulja definitivan odabir. "Ne bih trebao još dugo. Zašto ne pođeš i spremiš se za večeras", predloži, "pa ćemo se poslije naći u hotelu? Nisam sasvim siguran... oko sedam, možda? Moram obaviti još nekoliko stvarčica." Izvine obrvu. "Što, ti si svoje sve obavila? Nije loše, naročito za djevojku!" Nasmijavši se vlastitoj šali, izvuče se iz košulje pa stane promatrati svoja ogoljena prsa. Trbušni mišići doimali su se osobito impresivno na ovom svjetlu, pomisli. Šteta da ih nitko drugi ne može vidjeti. "Super. Onda, vidimo se tamo? Aha... i ja tebe."

Gary završi razgovor i vrati mobitel u džep. Zatim navuče svoju odjeću, dograbi hrpu vrećica s poda i uputi se prema blagajni.

Upijao je svaki trenutak u Velikoj Jabuci. Bio je to izlet na koji )c godinama želio otići, ali se zbog nekog razloga nikad nije pružila prilika. A osobito sad kad je posao krenuo tako loše, nije mogao opravdati novac koji je izdvojio za putovanje.

Nekoć, u boljim danima za irsko građevinarstvo, Garyjeva mala tvrtka naplaćivala je goleme svote za nadogradnju kućica veličine telefonske govornice, ali, na žalost, ti su dani pripadali prošlosti.

Imao je još nešto sa strane, dakako, i nije još sve bio potrošio, ali putovanje u New York nije baš bilo na listi prioriteta, pogotovo kad imaš četiri kuće za iznajmiti, od kojih dvije još uvijek nemaju pouzdane zakupce, a uz to još i skupi motociklistički hobi.

Na sreću, usput je naišla Rachel, koja mu je, nakon devet mjeseci veze, darovala put u New York za trideset i peti rođendan. Odlučili su malo pričekati s putovanjem jer je njegova djevojka bila već nekoliko puta u New Yorku, pa ga

11

je uvjerila kako je Božić u tom gradu nešto uistinu posebno i kako je to najbolje vrijeme za putovanje.

Glave visoko uzdignute, Gary se probijao kroz gomilu ljudi prema jednoj od blagajni. Pogled mu, međutim, zapne za reklamu satova TAG Heuer i prije negoli se snašao, mali znak za božićno sniženje nakratko ga dovede u nedoumicu. Na koncu, shvativši kako već ima sat te da je jedan vjerojatno i dovoljan, krene do vitrine s nakitom kako bi vidio kakva mu se još povoljna sniženja nude.

E pa sad, nisu bila na sniženju, ali dugmad za manžete od Paula Smitha zasigurno bi dobro izgledala, naročito na sastanku u banci. Ovakve su stvari uvijek prednost, reče sebi. U njegovoj vrsti posla, a osobito u ovim teškim vremenima, momak mora uvijek dobro izgledati. Dugmad je bila malo preskupa, ali ne bi li to bilo svojevrsno ulaganje u budućnost?

Na Garyjev zahtjev, prodavač mu izvadi kutiju iz vitrine kako bi ih mogao pobliže pogledati.

"Možda nešto za vašu gospođu, također?" predloži, a Gary ostane još jednom zadivljen vještinom trgovanja ovih ljudi. Znaju katkad biti malo previše nasrtljivi, doduše, ali da je više ovakvih kod kuće, u Irskoj, država bi i dalje napredovala. "Imamo nekoliko prekrasnih posebnih ponuda na odjelu za parfeme..."

No, to je bilo sve što je Gary čuo jer ga je prodavačev prijedlog na nešto podsjetio.

Rachel. Gledao je nekakvo lijepo donje rublje ranije, doduše, ali Garyju upravo sine

kako još ništa nije zapravo kupio svojoj djevojci. "Joj, ne... ne. Samo dugmad, hvala", izgovori grozničavo razmišljajući. Ne može joj ponovno kupiti parfem kad joj je već jedan kupio za rođendan,

ali što mu preostaje sad, u ovaj sat, na Badnju večer? Bilo je već gotovo šest popodne, a rekao je Rachel da bude gotova oko sedam? Oboje su znali da on uvijek kasni, tako da mu zapravo ostaje sat i pol, ali istodobno počeo je osjećati glad, a i trgovine će se ubrzo zatvoriti.

Plativši košulju i dugmad, odluči krenuti natrag Petom avenijom i pokušati na prvom idućem mjestu koje mu zapne za oko. Napokon, reče sebi, Rachel se ionako sjajno provodila i bila je sasvim sretna samom činjenicom što je u New Yorku s njim. Bit će dovoljan bilo kakav dar kao uspomena s putovanja, zar ne?

Kad ispred sebe spazi Tiffany & Co., Gary odahne od olakšanja. Neka poznata draguljarnica, ili takvo što, zar ne? Savršeno. Netko ga negdje

gore očito čuva i ovo bi mogla biti manja gnjavaža nego što je mislio. Gurne još

12

jedna od onih prokletih kružnih vrata — čini se da su posvuda po Manhattanu, a Garyju su izazivala vrtoglavicu — pa stupi unutra.

Smjesta opazi staklenu vitrinu s desne strane, ne toliko zbog onoga što je bilo u njoj, nego više zbog onoga što je bilo iza nje. Prelijepa i krasno zaobljena plavuša smiješila se u njegovu smjeru i privukla ga k sebi.

"Sretan Božić", pozdravi ga dok se približavao. "Bok, također." Gary letimice preleti pogledom preko blještavih ogrlica, i

najednom ga oblije hladan znoj. Isuse Kriste, ma pogledaj samo te cijene! "Dobrodošli u Tiffany. Kako vam mogu pomoći? Tražite li nešto određeno?" "Pa, ne, ne sasvim", promucao je Gary. "Samo nešto lijepo za... tražim nešto

za sestru." Da je kazao kako je u pitanju zapravo djevojka, ta žena bi pomislila kako je pravi škrtac ako se ne isprsi. "Lijepo, ali ne previše... pa, znate kakve ste vi žene." Osjećao se poput kompletnog idiota zbog same pomisli da bi na ovakvom mjestu mogao nešto slučajno povoljno pronaći.

"Aha, mislim da imam nešto upravo za vas. Pođite za mnom", reče ona i uputi se prema idućoj vitrini. "Evo, ove ljupke narukvice su uvijek popularan izbor, naročito za blagdane", reče ona pokazujući na niz srebrnih narukvica. "Ljudi ih naprosto obožavaju. Savršen dar za sestru, rekla bih: pažljivo, ali ipak ne suviše intimno."

"Ovaj... smijem li pogledati?" upita on nervozno. "Naravno." Proučavajući narukvicu, Gary kriomice pogleda etiketu s cijenom i odahne s

olakšanjem. Aha, ovo će biti fino. Pažljivo, ne previše intimno i, važnije od svega, ne suviše skupo. "Onda, u redu. Ovo će biti savršeno. Amanda", doda pročitavši njezino ime na bedžu.

"Uzimate je?" iznenadi se ona, plavih očiju raširenih od iznenađenja. "Moram priznati, brzi ste."

"Aha", namigne Gary. "Ja ne odugovlačim." "Znate, baš mi se sviđa vaš naglasak", reče ona gledajući u njega. "Jeste li

Englez?" "Kriste, nemojte me vrijeđati!" uzvrati on hineći užas, a zatim, spazivši

njezin uplašen izraz lica, odmahne glavom. "Ma ne brinite se. To je jedna stara šala. Irac sam, iz Dublina. Bili ste tamo?"

"Bojim se da nisam. Možda jednog dana..." reče Amanda stavljajući narukvicu u mekanu vrećicu prije nego što će je staviti u kockastu plavu kutijicu. Zatim cijeli paketić omota bijelom satenskom vrpcom. "Evo izvolite. Znam da će vaša sestra naprosto biti oduševljena ovom plavom kutijicom — svaka žena bi bila!"

13

"Da, da, siguran sam da hoće. Bit ću joj najdraži brat ove godine", promuca Gary vadeći svoju Visa karticu. Nakon što je provukla karticu, Amanda mu je vrati zajedno s malom Tiffanyjevom vrećicom, a Gary je morao priznati kako se osjetio pomalo ponosnim dok ju je preuzimao.

Ni manje ni više nego Tiffany! Rachel će biti oduševljena. "Hvala vam, gospodine", reče prodavačica uz osmijeh. "Uživajte u posjetu

New Yorku i nadam se da ćete se fantastično provesti ovdje." "To sigurno. A vi, ljepotice, lijepo se provedite na Božić", on će na to

namignuvši joj. "O, hvala. Sigurna sam da hoću!" Amanda se zahihoće, a Gary je posljednji

put pogleda s divljenjem prije nego uzme ostale vrećice i uputi se natrag na ulicu.

Zadatak uspješno obavljen, pomisli sa širokim osmijehom na licu. Ovako nakrcan vrećicama, osjetio se slavodobitno, gotovo poput lovca koji se vraća kući iz uspješnog lova.

Upravo tada mu ponovno zazvoni mobitel i prebacujući vrećice iz jedne ruke u drugu, Gary se maši za džep i pogleda zaslon. Okrene mu se u želucu. Pomislio je kako bi to mogla biti Rachel, ali ne, bila je to u stvari posljednja osoba s kojom je želio razgovarati.

Naročito danas, a možda još i više s obzirom na to gdje se nalazio. Da ga može vidjeti, zacijelo bi ga ubila. No, brinut ću o tome neki drugi put, pomisli Gary odlučan ne obazirati se na poziv, premda mu je teže bilo ne obazirati se na onaj već poznati osjećaj nelagode u prsima. Kriste, nije bio nimalo vješt u ovim stvarima!

Zvonjava prestane i Gary odahne od olakšanja. A sad mu se valja čim prije vratiti u hotel u Sohou. Gdje je njegov motocikl sad kad mu zbilja treba? Zastenje, u istoj mjeri

uzbuđen i frustriran. Da mu je samo sad njegov Ducati, bilo bi mu lakše, pa čak i uza sve ove vrećice, negoli dozvati taksi među ovom gomilom ljudi oko njega koji pokušavaju upravo isto.

No što je, tu je, zaključi Gary. Podigne ruku i iskorači na ulicu kako to uvijek čine u filmovima. Kad si u Rimu...

Ethan i Daisy su također izlazili iz Tiffanyja. "Onda, cvjetiću? Želiš li sad da krenemo prema Disneyjevu dućanu?"

predloži Ethan usrdno se nadajući kako je Daisy podjednako umorna kao i on. Bio je to naporan dan i nije bio sasvim siguran koliko bi dugo mogao još izdržati među svom tom svjetinom.

Ona namršti nosić. "Ma ne, mislim da bismo sad već trebali poći natrag."

14

"Mislim da si u pravu." Ethan je primi za ruku i upravo krene još nešto izustiti kad ga prekine glasna vika.

"Hvala ni na čemu, seronjo!" začuje povik s lijeve strane koji je nadglasao uličnu kakofoniju. Ethan je prepoznao taj irski naglasak, s obzirom da je Vanessa rođena u Irskoj.

Oboje se okrenu ne bi li pogledali muškarca nedaleko od njih. "Ne brini se, dušo. To samo neki tip pokušava dozvati taksi, i neka mu je sretno u ovoj gužvi. Dakle, što misliš..."

Ponovno, zvuk ih prekine, ali ovaj put to je bilo glasno trubljenje nakon čega je uslijedila zaglušujuća škripa kočnica. Ethan se okrene i ugleda istog onog muškarca kako sad leži nasred ulice s vrećicama razbacanim posvuda oko njega.

"Prokleti idiote!" urlao je vozač taksija kroz prozor. O Bože... Držeći kćer čvrsto za ruku, Ethan se stane probijati kroz gomilu

ljudi koja se učas okupila. Kao sveučilišni profesor, imao je položen tečaj prve pomoći pa se osjećao obaveznim intervenirati u ovakvim prilikama.

"Neka netko pozove Hitnu pomoć — brzo!" naredio je kad se probio do ceste.

Kleknuvši pokraj ozlijeđenog muškarca, Ethan je odmah uvidio da još uvijek diše i s olakšanjem se prihvati oslobađanja prostora oko njega.

"Je li on dobro?" pitao je vozač taksija, vidno šokiran. "Čovječe, samo se pojavio. Nisam ga mogao izbjeći, ozbiljno."

"Ne mogu sa sigurnošću reći." Ethan je nježno brisao krv s obrve ozlijeđenoga muškarca, te se pobrinuo da ga nitko drugi ne pokuša pomaknuti dok čekaju pomoć.

"Tako mi Boga, samo je izletio. Moji će putnici u taksiju to potvrditi i — o, čovječe...!" Ethan pogleda zajedno s vozačem prema taksiju, u kojem sad nije bilo nikoga. Tipični Njujorčani, gorko pomisli, uvijek u toliko silnoj žurbi da ne mogu ni pričekati kako bi vidjeli je li čovjek kojeg je njihov taksi udario, živ ili mrtav.

"Nemojte se brinuti. Siguran sam da će biti dobro", Ethan je umirivao vozača, koji se sad, ostavši bez svjedoka, doimao još izbezumljenijim.

Okupio se već priličan broj ljudi i premda je Ethanu na umu bilo ponajprije muškarčevo stanje, zabrinuo se i zbog njegovih stvari. Ovom je momku još samo trebalo da mu kakav dugoprstić ukrade njegove darove, i to na Badnju večer.

"Možeš li pokupiti sve njegove stvari?" upita Daisy, koja je stajala tamo djelujući uistinu zabrinuto. "U redu je, lutkice, bit će on dobro", brzo dometne,

15

umalo požalivši što su se umiješali u nešto što bi za nju moglo biti traumatično. "Samo se moramo pobrinuti da mu nitko ne pokrade darove." Daisy se to učini dovoljno smislenim pa se, na Ethanovo olakšanje, odmah uhvati posla.

Napokon se u daljini začuju sirene, iako se činilo kako se užasno sporo probijaju kroz bujicu prometa na Petoj aveniji.

Kad su liječnici preuzeli stvari u svoje ruke, Ethan je samo želio povesti svoju djevojčicu natrag u toplinu i sigurnost hotela.

Nakon što je liječnicima ispričao ono malo što je znao o nezgodi, mogao je slobodno otići jer su oni počeli unositi još uvijek onesviještenog muškarca — i njegove vrećice — u vozilo Hitne pomoći.

"Hej, gospon", grub glas zazove Ethana. Bio je to drugi vozač taksija, koji je zacijelo promatrao čitavu strku. "To je baš bilo lijepo od vas. Hoćete da povezem vas i vašu curicu? Ja častim."

"Hvala, zbilja ste ljubazni", odvrati Ethan pomislivši kako Njujorčani nisu ni blizu toliko otuđeni kao što ih ljudi prikazuju. "Ali mi smo tu na kraju bloka. Mislim da bismo trebali malo šetnjom razbistriti glavu. Svejedno, najljepša vam hvala. I sretan Božić... Mislim, ugodni blagdani."

"Nema problema. I vama također." Vozač dotakne rub svoje bejzbolske kape, a Ethan i Daisy nastave prema Plazi, od koje ih je, na sreću, dijelila tek kratka šetnja.

U hotelskoj sobi, Ethan je pomogao Daisy da otkopča svoju zimsku jaknu i ugrije ruke. Vanessa je još bila vani, a i njemu je bilo drago da nakon svega što se dogodilo može još malo biti nasamo sa svojom kćeri. Otkako je izgubila majku, brinula se za svaku sitnicu, a osobito se (što je možda i razumljivo) brinula da ne izgubi Ethana.

Zapravo, katkad je bila umanjena verzija Jane, koreći ga zbog prehrane i govoreći mu kako ne bi smio previše jesti. Ethan je također krivio i TV oglase, one koji neprestano reklamiraju lijekove protiv srčanih bolesti i dijabetesa, jer su plašili njegovu osmogodišnju kćer koja u toj nježnoj dobi, umjesto da bude zabrinuta tričarijama poput završetka bajki koje čita, brine o zdravstvenim pitanjima.

Nakon nesreće, činilo se kako su joj se stare brige vratile i morao je nekako povratiti njezino samopouzdanje.

"Jesi li dobro?" pitao ju je, a ona nesigurno kimne. "Bila si od velike pomoći tamo. Tužno je, ali uistinu postoje osobe koje bi onom čovjeku ukrale sve ono što je kupio. Znaš, pomogla si mu podjednako kao i ja. Bili smo baš sjajan tim, ti i ja." Na to se Daisy ponosno nasmiješi, a njegovo srce poskoči. "A da naručimo

16

poslugu u sobu dok čekamo Vanessu, pa joj poslije sve možemo ispričati? Bi li htjela još jednu vruću čokoladu?"

"Ne znam", ona će oklijevajući. "Danas smo već popili jednu zbilja veliku šalicu..."

"Pa, kako bi tvoja mama znala reći, nikad dosta vruće čokolade za Božić u New Yorku."

Daisy se nasmiješi. "Zbilja? E pa, onda dobro." "Sjajno. Smjesta ću naručiti, a dok čekamo, zašto se ne bi otišla oprati,

presvući u pidžamu i vidimo se ovdje kad se spremiš." "O.K." Petnaest minuta kasnije, Daisy se odmarala u ležaljci sa šalicom vruće

čokolade prekrivene komadićima sljeza, baš kako voli. Dok se Ethan udobno smjestio u naslonjaču sučelice njoj. Bio je to jedan

sasvim neobičan dan, pomislio je i osjetio kako i ona tako misli. No, mnogo se toga danas dogodilo.

"Vrlo si tiha", reče on prišavši joj i sjedajući na rub ležaljke. "Nadam se da si svjesna da će liječnici učiniti sve kako bi pomogli onom čovjeku."

"Znam. Vidjela sam slične stvari na televiziji, tata." "Dobro, onda znaš da je u dobrim rukama." Znači, nije samo nesreća to što joj je zaokupilo misli. Ethan nije bio sasvim

siguran je li to dobro ili nije. "Što misliš o zaručničkom prstenu? O tome što ću Vanessu pitati da... hoću

reći, da bude tvoja pomajka?" rekao je uzimajući je za ruku. "Vanessa je već neko vrijeme prisutna u našim životima i znaš da te iskreno voli, voli čitati s tobom i voditi te na satove plesa, i ostalo. Bilo bi lijepo da ponovno budemo obitelj, ne misliš li tako?"

Daisy otpije obilan gutljaj čokolade i prstom promiješa sljez. "Aha. Bilo bi to fino."

"Jasno, ti i ja smo oduvijek bili obitelj", reče Ethan i, iznenada obuzet osjećajima, stane prije nego što uspije nastaviti. "Sjećam se", nastavi okrenuvši njezinu ruku u svojoj i rastvorivši joj dlan, "kako bih držao tvoju malenu ručicu u svojoj i čudio se koliko su iste, a opet toliko različite linije na našim dlanovima." Prelazio je kažiprstom preko linija, dok je Daisy pozorno slušala. Znao je koliko voli slušati priče o tome kakva je bila kao beba. Sva djeca to vole, pretpostavio je, ali Daisy možda još i više jer te su priče bile satkane prizorima obaju njezinih roditelja. "Ti i ja dijelimo toliko toga, izvana i iznutra. Uvijek ćeš biti moja beba, ali vidim kako odrastaš i mijenjaš se svakim danom. Kako sve više i više postaješ osoba. To je tako predivno, a opet... No, katkad je teško bez tvoje mame", reče dok mu je glas lagano podrhtavao. "Ali volim biti uz tebe,

17

cvjetiću, i želim da to znaš. Samo... Čuj, vjerojatno ovo zvuči besmisleno." Prođe rukom kroz tamnu kosu pitajući se zašto se sve ovo sad doima tako nadrealnim, a tamo u Tiffanyju činilo mu se tako ispravnim. Prekrivši svojom velikom šakom njezinu malu, on nastavi: "Samo moraš znati koliko te volim. Ti ćeš uvijek biti moja najvažnija djevojka. Ali možda sada, baš kao što je govorila tvoja majka, oboje trebamo vjerovati u sebe i iskušati nešto novo?"

Prvi put otkako su napustili mjesto nesreće, Daisy se nasmiješila. "Mama bi bila ponosna na nas", reče, te odloži svoju šalicu i zagrli svog oca snažnije nego inače.

18

3. POGLAVLJE

Rachel Conti je obožavala New York u vrijeme Božića. Premda je posjet gradu uvijek bio prava poslastica, u ovo doba godine Manhattan je doista bio u svom najboljem izdanju, prepun blještavila i blagdanskog veselja.

Dok je sjedila ispijajući kuhano vino i gledajući kroz izlog na svjetla nebodera preko puta njezina hotela u Sohou, bijaše joj pomalo žao što se nije do kraja raspojasala i uzela sobu u Plazi, ili barem nekom od hotela s pogledom na Central Park. Bilo bi to puno romantičnije, naročito jer su za sutra najavili snijeg, ali Midtown je sve što si je Rachel mogla priuštiti u trenutku kad je rezervirala smještaj. Ona i Gary bili su tek dvoje u hordi posjetitelja u ovo božićno vrijeme, i većina boljih hotela je bila ili zauzeta ili preskupa.

Poželi da joj dečko čim prije završi s kupnjom i da se brzo vrati. Danas je proveo prilično vremena po trgovinama, pomisli Rachel, čak i dulje od nje same. No, budući da su ovdje samo nekoliko dana, teško da mu je to mogla zamjeriti.

Pitala se što li joj je ovaj put odabrao za dar. Kako su u vrijeme Valentinova bili tek nekoliko mjeseci zajedno, nije mu mogla zamjeriti kad joj je darovao jednu od onih čokoladnih ruža omotanih šarenom folijom. Zatim, na njezin rođendan, nekoliko mjeseci kasnije, ponovno ostade razočarana kad joj je darovao bočicu parfema i kupon za rasprodaju u poznatom trgovačkom lancu. Korisno, svakako, ali teško da bi se dalo nazvati pažnjom, pa je tada pomislila kako Gary naprosto nije tip za velike geste ni pretjerano pokazivanje osjećaja.

Ipak, možda se ovaj put uistinu iskaže. Najzad, ona mu je darovala ovaj fantastičan put za njegov rođendan, pa će se sad zacijelo potruditi uzvratiti u istom stilu. Nije da je ona pritom imala neke skrivene motive — daleko od toga, unatoč tomu što je Justin, glavni kuhar u Stromboliju, bistrou u Dublinu kojem je Rachel bila suvlasnica zajedno sa svojom prijateljicom, mislio drukčije.

"Opa, to je bome investicija", zadirkivao ju je. "Onda, nadaš se da će ti višestruko nadoknaditi?"

Iako je bio zaposlenik, Justin je bio i prijatelj i premda je Rachel bila naviknuta na njegove izravne i zajedljive primjedbe, ovo ju je ipak zateklo nespremnu.

19

"Ne obaziri se na njega", tješila ju je Terri, njezina najbolja prijateljica i poslovna partnerica. "Ako je sam sklon skrivenim motivima kad učini nešto lijepo, ne znači da su i svi ostali takvi."

Kako bilo, osjetila je da su i njezini prijatelji bili pomalo iznenađeni njezinom velikodušnošću, naročito jer ona i Gary nisu toliko dugo bili zajedno. No, unatoč tomu što se Gary svim silama trudio to prikriti, Rachel je znala da prolazi kroz teško razdoblje na poslu, a budući da je njezin istodobno cvjetao, željela je nešto učiniti ne bi li ga malo razveselila. Ništa više od toga.

Dosad im je u New Yorku bilo fantastično. Prošle su noći pogledali "Kralja lavova" na Broadwayu (i Gary je, na njezino veliko iznenađenje, doista uživao), a večeras su namjeravali otići do obližnjeg steakhousea te provesti ugodnu i opuštenu Badnju večer, uživajući u jelu i pokojem piću prije negoli se vrate u hotel i... Rachel se nasmiješi. Bilo bi joj pametnije da se počne spremati. Gary je rekao da će se vratiti oko sedam, no s obzirom na njegovu naviku kašnjenja, ima najmanje pola sata viška na raspolaganju.

Nakon brzog tuširanja uskoči u prigodnu svečanu crvenu haljinu, pa se stane odmjeravati u velikom zrcalu.

Kao i uvijek, bila je zadovoljna što je održavala svoju tamnu kosu relativno kratkom. Bila je laka za održavanje i, dakako, u skladu s higijenskim propisima za kuhanje, a sviđao joj se i taj pomalo nemaran stil frizure; djelovao je veselo i zavodljivo.

Odmahne glavom prisjetivši se kako je kao klinka mrzila svoju sitnu građu i što nije visoka poput supermodela, ali sad je voljela način na koji su njezini obli bokovi isticali uski struk i raskošne grudi, kako im je Gary tepao. Imala je to zahvaliti svome sicilijanskom naslijeđu, baš kao i neuobičajenu kombinaciju plavih očiju i maslinaste puti.

Nasmiješila se. Da, njezin joj je dečko sasvim sigurno pripremio nešto predivno; Rachel je to mogla osjetiti. Nije htjela ništa veliko ni skupo, samo da je odabrano s posebnom pažnjom.

Pričvrsti remenčiće na svojim srebrnim sandalama s potpeticom od devet centimetara, nagne se naprijed da provjeri jesu li joj grudi sigurno smještene unutar dekoltea haljine, pa odluči odložiti darove za Garyja na njegovu jastuku kako bi ih tamo pronašao nakon povratka s večere.

Sat kasnije, Rachel je već nekoliko puta smjestila i razmjestila darove, naručila još kuhanog vina u sobu, pojela tri kolačića iz hotelskoga mini bara, te nekoliko puta nanijela nove slojeve sjajila

na usnice.

20

No, dakako, bio je to tipični Gary; kronično kasni i uvijek pomiče granice njezina strpljenja. I dok bi joj to uglavnom bilo simpatično, ovaj put je bilo prilično iritantno s obzirom da je bio Badnjak. Posegnuvši za posljednjim kolačićem, Rachel bude zatečena, ali joj i lakne kad je zazvonio telefon u sobi. Premda, čudno da je ne zove na mobitel.

"Dobra večer, pri telefonu Nancy Moore, zovem iz bolnice Mount Sinai", izgovori nepoznat glas, a Rachel u trenutku problijedi. Bolnica? "Poznajete li Garyja Knowlesa?"

"Da... naravno", odvratila je, dok joj je srce snažno tuklo. "Zašto?" "Ispričavam se, ali bojim se da se dogodila nesreća", nastavila je žena

monotonim glasom. "Stanje gospodina Knowlesa je stabilno, ali još uvijek nije pri svijesti. Pronašli smo njegov ključ od hotelske sobe pa smo nazvali hotel u nadi da ćemo pronaći najbliže srodnike."

Najbliže srodnike? O, ne, to može značiti samo jedno... "O, Bože", Rachel jedva uspije prozboriti. "Je li on dobro? Ja sam mu djevojka..."

"Na njega je naletio taksi, ali njegove ozljede za sada nisu ozbiljne", potvrdi žena, a Rachel brzo ispusti dah koji je cijelo vrijeme zadržavala. "Očekujemo kako će brzo doći k svijesti, ali možete ga doći vidjeti kad god poželite. Vaše ime, lijepo molim?"

"Rachel, Rachel Conti. Da, da, svakako, dolazim smjesta..." Promijenivši tek sandale (navukla je cipele s ravnom petom kako bi mogla

što brže hodati), te omotavši se toplim kaputom, Rachel uspije stići do bolnice za manje od četrdeset i pet minuta, što i nije loše za vožnju taksijem na Badnju večer. Nije joj trebalo dugo da otkrije gdje je Garyjeva soba, pa ubrzo presretne neku bolničarku kako bi doznala sve pojedinosti.

"Zadobio je nekoliko masnica na rebrima od udarca, ranu na glavi, te potres mozga od pada", izvijestila je žena čitajući iz kartona. "I uganuće članka, također. Čini se kako je neki dobri Samaritanac prišao i razmakao ljude oko njega, malo ga očistio i spriječio gladne vukove da odnesu njegove darove. Stvari su tamo", reče pokazujući na hrpu šarenih vrećica na stolici pokraj Garyjeva kreveta.

"Hoće li biti dobro?" nervozno je upitala Rachel. "Bit će on dobro, ali nemojte očekivati da se oporavi do sutra ujutro.

Probudio se otprilike pola sata prije vašeg dolaska, ali smo mu dali sedative kako bi se smirio i odmorio. Slobodno ostanite neko vrijeme, ali bilo bi vam pametnije da odnesete stvari i vratite se u hotel kako biste se i sami malo odmorili. On neće nikamo još barem dva dana, možda i tri. Oh, i sretni vam blagdani", dovrši.

21

Rachel jedva uspije podići ruku na pozdrav dok se naginjala nad Garyjem kako bi mu nježno poljubila čelo i pomilovala ruku.

"Vražji seronja", jedva čujno je promrmljao. Sestra upitno pogleda Rachel. "Cijelu večer mrmlja nešto slično. Imate li

neku ideju što bi to moglo značiti?" Rachel osjeti kako joj je na licu zaigrao osmijeh. "To je jedan irski izraz." "Aha, shvaćam", reče žena brzo kimnuvši, kao da to sve objašnjava. "Ne

mogu ga kriviti, jadničak. Ugodan ostatak večeri." "Hvala, i vama također." Tada se Rachel ponovno okrene prema Garyju.

Uzme mu ruku i zadrži je u svojoj. "Siroti moj mali, pogledaj se samo... uvijek nekamo srljaš", prošapće jedva susprežući suze dok mu je milovala čelo. "Nadam se da se ovo nije dogodilo jer si žurio natrag k meni."

Rachel je ostala sjediti uz njega još otprilike sat vremena trudeći se utvrditi ozbiljnost njegovih ozljeda i pitajući se postoji li nešto što joj je bolničarka zatajila.

Osim masnica i ozljede na glavi, činio se u redu, iako bi ona radije da je bio budan i da je bio u stanju razgovarati s njom.

Na koncu, nakon što nije bilo daljnjih znakova komešanja, Rachel odluči poslušati savjet i uputi se prema hotelu. Bilo je kasno, vrijeme posjeta je već odavno prošlo i ovdje nije mogla ništa više učiniti, naročito jer je bio pod sredstvima za smirenje. Skupila je njegove vrećice pomislivši kako je vjerojatno sigurnije da ih odnese u hotel nego da ih ostavi ovdje.

Na izlasku, dežurna joj sestra preda još jednu vrećicu s Garyjevom odjećom i osobnim stvarima.

Tako nakrcana, Rachel se okrene kako bi još jednom pogledala svog ozlijeđenog dečka. "Volim te, Gary. Sretan Božić", prošapće zastavši na trenutak prije nego će napustiti bolnicu, samo nekoliko minuta prije nego će Badnjak prijeći u Božić.

"Malo je kasno za božićnu kupnju, nije li, gospođo?" našalio se vozač taksija dok se Rachel ukrcavala sa svim onim Garyjevim vrećicama i kutijama.

"Da barem", odvrati ona odrješito prije nego će izgovoriti adresu hotela. "Molim vas", doda ponešto nježnije. Napokon, nije ovaj vozač taksija kriv što je sirotom Garyju uništen Božić.

Natrag u hotelu, sručila se na kauč pustivši vrećice da slobodno padnu. Osjećala se umornom i poraženom i, premda je bila sigurna kako je Gary u dobrim rukama, nije mogla a da se ne brine.

22

Uz to, treperava blagdanska svjetla što su kroz prozore dopirala s ulice kao da su joj se rugala, a Rachel je jedino mogla misliti o onom nesretniku kako leži tamo u bolnici.

Da nazove njegovu majku? Nije uopće poznavala gospodu Knowles, nikad se nisu srele, ali njezin će broj zacijelo biti u Garyjevu mobitelu. Ugrize se za usnicu. Možda bi bilo bolje pričekati jutro kad će od liječnika doznati nešto više. Kad bi sad ovako iznenada nazvala gospodu Knowles, i njoj bi Božić bio upropašten zbog brige, što nipošto nije željela.

Činilo joj se puno boljom idejom natočiti sebi čašu vina, stoga upravo to i učini. Odbacila je svoju crvenu haljinu na krevet i uvukla se u mekani hotelski ogrtač, umjesto u seksi majušni negliže uredno položen na Garyjevu jastuku. Sjeti se Garyjevih vrećica pa pomisli kako bi trebala provjeriti je li sve na mjestu.

Nije joj se sviđalo kako je sve bilo nabacano u onoj bolničkoj vrećici na podu; gotovo da je izgledao kao da je mrtav ili takvo što. Ne, bilo bi bolje da sve lijepo pospremi i pošalje njegovu odjeću na pranje kako bi bila spremna kad se vrati.

Vadeći stvari, položi Garyjev novčanik na obližnji stolić. Jakna mu bijaše prljava i umrljana krvlju od ozljede glave, baš kao i traperice, stoga ih je valjalo odnijeti u praonicu. Rachel provjeri sve džepove ne bi li pronašla nešto što bi se moglo uništiti u pranju. Iz džepa traperica izvuče popis, koji je, sudeći prema onome što je bilo načrčkano na njemu, zacijelo bio Garyjev popis božićnih darova.

Ovo je toliko nalik Garyju, pomislila je Rachel dok je uz osmijeh čitala. Bio je tamo jedan stupac s imenima i jedan s pripadajućim trgovinama, vjerojatno onima u kojima je kupio, ili kanio kupiti darove. Hmm... gdje je planirao kupiti dar za nju, nije mogla a da se ne upita. Gary je bio pomalo tajnovit kad je bila riječ o njegovoj obitelji, pa ona sa zanimanjem pokuša shvatiti njegov odnos s raznim članovima obitelji prema darovima koje im je kupio. Tada, postavši svjesna kako zabada nos u privatne stvari, odloži popis na noćni ormarić pokraj uzglavlja. Uključi televizor, ugasi lampu i posegne za čašom vina, ovaj put iskapivši je do kraja.

Ponovno baci pogled na popis, potaknuta znatiželjom što joj je Gary kupio. Oh, ma kvragu, zaključila je uzimajući popis, bio je to samo popis dućana a ne darovi. Dakle, što može škoditi?

Prije negoli se Rachel snašla, popis joj se ponovno nađe u rukama i ona upali svjetiljku kako bi bolje vidjela. Na prvi pogled nije mogla uočiti svoje ime. Na drugi, pažljiviji pogled, i dalje ga nije vidjela. Namršti se pa odloži popis.

23

Nato joj sine. Pa što je mislila? Jasno da njezina imena nema na popisu. Gary nije ni najmanje dvojio što joj želi darovati za Božić, pa zašto bi je onda uopće stavljao na popis?

S tom mišlju, Rachel natoči drugu čašu vina i ovaj joj put to nešto više pomogne. Bilo joj je to prijeko potrebno, zapravo. Najzad, bila je sama i zabrinuta u njujorškom hotelu na Badnju večer.

Vratila se u krevet, a onda nježno, jedan po jedan, odloži darove koje je kupila Garyju na pod uz krevet. Najprije negliže, pa tešku kutiju s kožnatim motociklističkim hlačama, a zatim ručno izrađeni novčanik s ugraviranim inicijalima. A onda, otplove i njezine misli, još uvijek se pitajući što joj je Gary kupio.

Pogled joj padne na hrpu vrećica ni pola metra udaljenu on nje. U jednoj od njih nalazio se dar za nju.

Rachel je znala da ga je kupio danas jer je već bila pretražila sobu i njegov prazan kovčeg sve se nadajući kako će pronaći kakav trag. Bilo je to glupo i mrzila je samu sebe, ali jednostavno, nije si mogla pomoći.

"Ne, neću ništa tražiti", izgovori naglas, pa dograbi daljinski upravljač i stane vrtjeti programe. Cinemax, MoreMAX, Pay-PerView... neki od naslova emisija doimali su se u najmanju ruku zanimljivima. "Fuj, pa tko gleda erotske filmove na Badnjak?" upita retorički, pa nastavi vrtjeti programe sve dok ne nabasa na film "Divan život".

Upravo savršeno. Do trenutka kad je George začuo zvona i počeo vjerovati, Rachel je držala

praznu bocu vina u jednoj, a Garyjev popis u drugoj ruci. Dok su joj se suze slijevale niz lice, baš kao i uvijek kad bi gledala ovaj film, bez oklijevanja krene prema kauču pa žurno počne sparivati vrećice s imenima na popisu.

Nakon što bi pronašla pojedini par, stavila bi vrećice na jednu hrpu. Na kraju, ostane jedna vrećica iz Bergdorf Goodmana, s muškom odjećom i nekakvom naizgled skupom dugmadi za manžete (možda za Garyjeva brata?), i upadljiva mala, no toliko poznata, plava darovna vrećica,

"Ajme, Gospode... Tiffany!" krikne glasno. Srce joj počne snažno udarati, ponovno provjeri popis prevrćući ga u rukama. Ništa.

Je li ovo za nju? Zar joj je Gary doista kupio nešto kod Tiffanyja? Mora da jest! Racheline oči zasjaju blistavije nego blagdanska svjetla na ulici. Provjerivši

na sat, proguta knedlu. Pa, sad je već i službeno Božić, zar ne? Zadržavši dah, zaviri u vrećicu. I ugleda, diljem svijeta poznatu, plavu kutijicu.

24

4. POGLAVLJE

Ethan ustane u zoru i stane kroz prozor promatrati sunce kako se uzdiže nad Central Parkom i obližnjim neboderima. Zapravo, ovo je prvi put da se probudio prije Daisy na božićno jutro, još otkako je bila dovoljno odrasla da bude uzbuđena zbog Božića. Snijeg je lagano padao, a on je, zahvaljujući dobroj usluzi u Plazi, natočio svježe skuhanu kavu. Bio je to savršen prizor božićnog jutra u New Yorku, iako je zijevao nakon nemirne noći.

Ethan ponovno pomisli na Daisynu majku i blago se osmjehne dok ga je miris kave vraćao u sadašnjost. Jane nije bila oduševljena njegovom navikom pa ga je ustrajno korila da, ako već mora piti kavu, neka onda to bude ili ona organska, ili nikakva. Nasuprot tomu, sva je Daisyna dječja hrana bila domaća i, dakako, organska. Jane je bila divna majka, pomisli on, i upravo zahvaljujući njoj ima zdravu i sretnu kćer.

Sretnu? Bujica njegovih misli zaustavi se na toj riječi. Zasigurno je Daisy, općenito govoreći, bila sretno dijete, ali njemu se i dalje činilo kako joj toliko toga nedostaje, kako joj on toliko toga nije kadar pružiti. Ethan prođe rukom kroz svoju gustu smeđu kosu i osjeti kako mu se oči sklapaju dok se prisjećao onih godina koje je proveo sam. Koliko je samo noći proveo sjedeći uz Daisy i uspavljujući je, a ona bi svaki put utonula u san s riječima kako joj nedostaje mama. Kako su mjeseci prolazili, to se prorijedilo, no Ethan je i dalje više od svega želio ponovno imati obitelj.

Bilo bi to najbolje za Daisy, a Vanessu je uistinu volio. Ruku na srce, u prvo je vrijeme pomalo oklijevao, ali protekle godine oni su se posebno zbližili i sad je bio uvjeren kako je ona prava osoba koja će njihovu malu zajednicu pretvoriti u pravu obitelj.

Upoznao ju je, od svih mjesta na svijetu, na sajmu knjiga. Njegov dobar prijatelj Brian, bivši kolega sa sveučilišta na kojem je Ethan predavao, bio je uspješan i priznat romanopisac. Nepunih godinu dana ranije, nakon podosta uvjeravanja i nagovaranja, Brian je konačno uspio uvjeriti Ethana da, ostavi li Daisy tri dana s bakom i djedom dok su oni u Frankfurtu, ne znači nužno da je loš roditelj.

"Uostalom, stari moj, to ti je zapravo poslovni put", tješio ga je Brian. "Ovaj ćemo put govoriti o mojoj knjizi, ali iduće godine je tvoja na redu. Možda te to nadahne da pomakneš dupe s mrtve točke i napokon počneš pisati taj veliki

25

britanski roman", zadirkivao ga je misleći pritom na Ethanove skrivene ambicije. "Ne tako sjajan kao moj, doduše, ali uvjeren sam da ima mjesta za obojicu na popisu za Bookerovu nagradu."

Ethan se tome nije mogao suprotstaviti (razlogu za putovanje, zapravo, jer nije gajio iluzije da će dospjeti na bilo kakav popis, Bookerov ili kakav drugi), pa je na koncu odlučio poći.

A onda je, drugog dana sajma, spazio nju: besprijekorno njegovana plavuša, neobične ljepote i visoko uzdignute glave, dolazila je prema njima.

Ethan joj je nekoliko puta susreo pogled dok su on i Brian lunjali među štandovima, i bio je zadivljen njezinom smirenom samouvjerenošću. Kad im je prvi put prišla, Ethan je pomislio da je riječ o jednoj od Brianovih obožavateljica, no iz ljubaznog, ali i bliskog razgovora, ubrzo je shvatio kako su se ona i Brian i prije susretali na književnim događanjima. Ispostavilo se kako je i sama radila u izdavaštvu, te bila urednica kod jednog od većih londonskih nakladnika. Ethan se nije ni snašao, a njih su troje već zajedno ručali, pa je otkrio kako Vanessa živi u blizini Teddingtona, nedaleko od njegove kuće u Richmondu. Nedugo nakon toga, njih su dvoje sami zajedno večerali, najprije tamo u Frankfurtu, a onda i u Londonu. Uživao je u njezinu društvu i živahnom razgovoru; zajedno su dijelili ljubav prema dobroj književnosti i umjetnosti.

A on se divio odlučnosti kojom je vodila svoj profesionalni život izborivši se za mjesto u iznimno konkurentnom okruženju. I tu nije bio kraj njezinim ambicijama. Vanessa je na svom popisu željela samo najbolje i najpriznatije autore, pa je uz smijeh izvijestila Ethana kako je, prišavši im onomad na sajmu, imala namjeru preoteti Briana njegovu tadašnjem nakladniku.

Bila je toliko drukčija od Jane — usredotočena i aktivna, za razliku od Janeina opuštenog životnog stava — da se Ethan isprva iznenadio što ga je uopće zainteresirala, a poslije što se i zaljubio u nju. Katkad bi mu se zavrtjelo u glavi od njezina opširnog i složenog znanja o putovanjima, hrani i vinu, podjednako kao i od naizgled ležernog samopouzdanja kojim je pristupala ama baš svemu. Upravo je ta samouvjerenost bila jedna od prvih stvari koja ga je privukla, ali imala je i određenu zagonetnu crtu zbog koje joj se želio još više približiti.

Ipak, prošlo je gotovo šest mjeseci prije nego ju je upoznao s Daisy. Samo zato što je on nastavio sa svojim životom, mislio je, nije bilo razloga da na isto prisiljava i svoju kćer.

Kad je najzad upriličio veliki susret, Ethan je dogovorio s Vanessom da se nadu u subotu, nakon Daisyna sata plesa. Svojski se potrudio da sve skupa djeluje veselo i neobavezno, te da Daisy bude u središtu pažnje, ali ipak nije

26

uspio zavarati svoju mudru kćer. Dok su se njih troje šetali uz Temzu uživajući u sladoledu, Daisy je pogledavala svog oca onim istim pogledom kojim je to običavala njezina majka. Ethan je taj pogled nazivao poprijekim škiljenjem, koje se tako često pojavljivalo na licu njegove kćeri, kad bi ga, primjerice, nastojala podmititi da izbjegnu pisanje domaće zadaće ili rani odlazak na spavanje.

Daisy se s vremenom oslobodila. Voljela je kad bi joj Vanessa čitala priču za laku noć. Osobito joj se sviđao Vanessin naglasak koji je bio spoj desetljeća provedenog u londonskim kulturnim krugovima i vedrine što je poticala iz njezinih irskih korijena. I samom je Ethanu to u početku bilo vrlo privlačno, premda je Vanessa voljela isticati kako je, tijekom petnaest godina života u Engleskoj, uspjela iskorijeniti svoj provincijski naglasak.

želio je, međutim, da Vanessa njegovoj kćeri pročita više od jedne priče za laku noć, ali bi se istom podsjetio kako je to drukčije ljudima koji nemaju vlastitu djecu, i nedvojbeno je kako će postupno steći osjećaj za takve stvari.

Trebao je znati; nikad se nije smatrao tipom sitničavog oca, ali bio se apsolutno zaljubio u svoju kćerkicu još kad je, na izlasku iz rodilišta, omotala svoju ručicu oko njegova kažiprsta. A kad je jednom osjetio njezino krhko tjelešce na svojim golim prsima, dodir kože o kožu, Ethan joj je dao svoje srce.

Nakon nekog vremena i Vanessa će osjećati isto, mislio je; Vanessa i Daisy podijelit će trenutak koji će zauvijek učvrstiti njihov odnos. Takvo se što ne može požurivati. Vjerojatno će se dogoditi jednom kad svi budu zajedno živjeli, kad budu provodili vrijeme kao prava obitelj. Nažalost, zbog Vanessine nemogućnosti da zanese (što je iskreno otkrila Ethanu još u prvim danima veze), u ovoj obitelji neće biti prinova, no njemu je to bilo sasvim u redu.

Dok se dan postupno budio nad parkom, Ethan je podigao glavu pitajući se koliko je vremena proveo sanjareći. Sunce je provirivalo kroz oblake i, unatoč kratkim naletima snijega, u daljini se moglo vidjeti čisto, vedro nebo. Ethan pomisli kako je to dobar znak jer je još od njihova dolaska nebo bilo oblačno i sivo. Danas je s razlogom bilo drukčije, shvatio je, više su sile blagonaklono gledale na njega i njegove namjere...

"Sretan ti Božić, dušo." Ethan poskoči, a kava se razlije po njegovim golim prsima kroz prorez na

ogrtaču. "Upsss!" Vanessa se nasmije prolazeći mimo njega, "Oprosti, nisam te

namjeravala prepasti..." Glas joj se udaljavao dok je jurila u kupaonicu, pa se za tren oka vratila s mokrim ručnikom i novim ogrtačem.

"Ja sam kriv. Bio sam kilometrima daleko", odvratio je nasmiješivši joj se. "Kako bilo, kava se dosad već ohladila."

27

"Zašto si tako nervozan? Još uvijek misliš na jučerašnju nesreću? Sigurna sam da je s onim momkom sve u redu."

Držeći ručnik na prsima, stajao je tamo u boksericama uvjeravajući je kako ga je samo prekinula u snatrenju. "Ne, ne, sve je u redu, zbilja. Samo nisam očekivao da će se bilo tko tako rano probuditi." Ethan joj pruži ručnik pa navuče suhi ogrtač. "Hoćeš li i ti kavu?"

Ona se nasmiješi: "Rado bih." Ethan ode do vrča sa svježom kavom i natoči šalicu ženi koju je kanio

zaprositi. S vrčem u ruci, primijeti kako nije sasvim nervozan, ali nije ni uobičajeno smiren.

Sigurno je to zamijetila i Vanessa. Uzimajući šalicu s kavom, ona drugom rukom obuhvati njegovu prije nego što ju je imao priliku ispustiti. Ethan je pogleda i opazi u njezinim očima pogled razumijevanja, kao da je mogla točno pogoditi što je mislio. Ta ga misao uzdrma. Odmaknuvši se korak unatrag, znao je da zacijelo opet izgleda zatečeno jer mu se učinilo kako se blago nasmiješila dok se okretala.

Gospode, ona zna! Pitao se kako je to moguće. Možda je primijetila da joj nedostaje prsten? Nema tome dugo, kriomice je uzeo jedan od njezinih prstena iz kutije s nakitom kako bi mogao odrediti točnu veličinu.

"Onda, kako rekoh, sretan Božić", ponovi Vanessa nagnuvši se naprijed da ga poljubi. "Divno je biti ovdje, u New Yorku, na božićno jutro s tobom i Daisy. To mi puno znači, osobito kad znam koliko znači vama dvoma, zbog Jane, hoću reći."

Bila je uvijek tako velikodušna i puna razumijevanja za sjećanje na Jane da je Ethan osjećao kako se svaki put ponovno zaljubljuje u nju. Živjeti u sjeni druge žene nekome bi bio golemi izazov, ali, na sreću, to izgleda nije bio slučaj s Vanessom. Pa, Ethan zaključi, čak i ako je imala određene sumnje — skrivene ili ne — sve će zasigurno biti izbrisano čim joj pokaže onu plavu kutijicu.

"Hvala ti što si me zamolio da pođem s vama", nastavi ona, pomalo promuklim glasom. "Bio si u pravu; New York je doista poseban u vrijeme Božića."

Aha, to je u pitanju, Ethan shvati s olakšanjem. Vanessa u stvari nije imala pojma što se sprema. Bilo je to samo božićno raspoloženje, zato je bila preplavljena osjećajima.

"I meni je neizmjerno drago što si ovdje. Ovo su nam zbilja posebni trenuci, svima nama." Učini stanku. Svjetlost što je dopirala s prozora ljeskala se u njezinim očima, i on na trenutak ostane bez daha zbog težine onoga što je kanio

28

učiniti. "I ja tebe volim, Vanessa. Uistinu. Mislim, ja..." mucao je. "Hoću reći, volim te."

Ona se nasmiješi i nježno prisloni dlan na njegovo lice. "Sretan Božić!" Daisy cijukne stojeći na pragu vrata što su dijelila njihove

sobe, kao da se sprema na veliki ulazak. Pohita k njima poskočivši i radosno se spustivši na veliki bračni krevet "Ajmo otvoriti naše darove!"

"Što misliš, da nam najprije poželiš dobro jutro, a potom nešto doručkuješ?" odvrati Ethan blago je koreći.

"Da, trebat će ti snage da otvoriš sve te darove", ubaci se Vanessa. "Pa, i vama isto", odgovori djevojčica stidljivo se smiješeći, a Ethan joj uputi

upozoravajući pogled, zbog čega se ona stane hihotati. "O.K., pozvat ću poslugu u sobu", rekao je zaronivši u jelovnik ne bi li čim

prije promijenio temu. "Vruća čokolada. Pretpostavljam da nam je to najvažnije?" Vanessa je

zadirkivala Daisy sjedajući pokraj nje. "To nije baš zdravo, znaš Vanessa", odvrati ona značajno, a Ethan i Vanessa

razmijene osmijeh. Njegova je djevojka bila potpuno svjesna Daisynih učestalih naleta tjeskobe i Ethan se nadao kako će se, jednom kad budu obitelj, ona osjećati sigurnije, a time će i ovakve sklonosti iščeznuti.

"Ali, božićno je jutro!" Vanessa nastavi uz osmijeh. "Uvjerena sam da nas jedan dan uživanja neće ubiti." Ethan se trgne na njezin nesretan odabir riječi, ali, na sreću, činilo se kako Daisy nije ništa primijetila.

"U pravu si. Tata, mogu li ja dobiti i kolač s cimetom? Obožavam kolač s cimetom."

"Možeš dobiti što god poželiš, lutkice. Imaš li ti posebnih želja, Vanessa?" Ona odmahne glavom. "Dobro mi zvuči to što je Daisy naručila." "Dakle, vruća čokolada i kolači s cimetom za sve", reče Ethan uzimajući

telefon kako bi naručio. Pola sata kasnije njih troje su ispijali topli napitak i sjedili oko malog drvca

koje su nabavili i ukrasili posebno za ovu priliku. Daisy je podvila noge sjedeći na podu i lizala ostatke kolača s prstiju.

"U redu, dakle, pa da vidimo što sve tu imamo", počne Ethan pružajući Daisy sjajno omotan paket.

"Ne, najprije Vanessa", navaljivala je ona, uz vragolast osmijeh. "Danas si baš preuzbuđena, čak i za božićno jutro", reče Ethan uputivši

svojoj kćeri vlastitu varijantu poprijekog škiljećeg pogleda. "Hajde, najprije ti otvori svoj, O.K.?"

Ona duboko i pretjerano uzdahne; "O.K., tata."

29

"Da, molim te", Vanessa se nasmije. "Mislim da će ti se svidjeti, barem se nadam tomu. To je od mene."

"Super." Daisy je sjedila prekriženih nogu dok je otvarala omot. Kolekcija meko uvezanih knjiga klizne joj na koljena. "Basne?" reče gledajući korice kolekcije pripovjedaka Thorntona Burgessa.

"Da, i ja sam ih imala kad sam bila djevojčica. Upravo su namijenjene za tvoju dob, tako da ih sama možeš čitati prije spavanja."

"Oh..." Daisy će ravnodušno motajući kovrču kose oko kažiprsta. "Hvala." "Ali, možemo ti je i mi čitati također, zlato", brzo dometne Ethan opazivši

njezino razočaranje. "Sad je red na Vanessu", reče Daisy bezbrižno, kao da joj je posljednja

primjedba na jedno uho ušla, a na drugo izišla. Tipično. Ethan pogleda svoju kćer i nasmiješi se. Barem je još uvijek bila dovoljno

uzbuđena zbog prosidbe, i to više nego se tomu mogao nadati. Kriomice joj namigne i reče: "Rekao bih da si u pravu", a Daisy se sretno zahihoće i pljesne rukama.

Vanessa upitno izvije obrvu. "Daisy, dakle sad si me zainteresirala. To mora biti nekakav prilično dobar dar", reče.

"Pa, zbilja se nadam tomu." Ethan joj preda darovnu vrećicu iz Tiffanyja. Poznata plava kutijica u kombinaciji s bijelom vrpcom bila je toliko elegantna da ju je bila šteta odmotati. "Ovo je od mene, ali mi je Daisy pomogla u odabiru. Ima divan ukus", dodao je osmjehnuvši se svojoj kćeri, na što mu ona nesigurno uzvrati.

Vanessa je bila zabezeknuta. "Ajme... nešto iz Tiffanyja?" Lice joj se ozarilo baš kao što se Ethan nadao.

Jane je bila u pravu; doista je bilo nešto posebno u toj kutijici zbog koje bi se i najsuzdržanija žena rastopila.

Držeći na trenutak kutijicu na dlanu, Vanessa počne razvezivati vrpcu, no uto zastane i podigne pogled. "Daisy, ovo sam već rekla tvom ocu, no htjela bih da i ti znaš koliko sam sretna što sam ovdje i što dijelim Božić s vama dvoma. To mi mnogo znači, ljubice." Ispruži ruku kako bi pogladila Daisynu, a zauzvrat dobije široki osmijeh.

"Hajde, otvori je!" navaljivala je djevojčica, a Ethan se smiješio uživajući u trenutku.

Približio se Vanessi, te posegnuo za Daisynom rukom. Smiješeći se Ethanu, Vanessa povuče mekanu satensku vrpcu, polako kao da

želi zapamtiti svaki trenutak. Kad je najzad odveže i ona klizne u njezino krilo, duboko uzdahne prije no što će napokon podići poklopac kutijice.

30

"No, što mi to imamo ovdje?" sretno je mrmljala rastvarajući vrećicu "Narukvica s privjescima... Baš krasno!"

Koji vrag...? Ethan je piljio u kutijicu ne mogavši povjerovati u ono što je čuo. Letimice pogleda Daisy, čije su oči bile podjednako raširene. Da nije bolje

poznavao Vanessu, dao bi se zakleti da se šali, ali ovo sasvim sigurno nije bila situacija primjerena zbijanju šala. Primaknuo se bliže ne bi li bolje pogledao, poviri na ono što je držala u ruci. Točno, nije bilo mjesta dvojbi — bila je to zaista narukvica s privjescima.

Slatko, zbilja, ali bez dijamantnog prstena. Kvragu, što se događa? "Da... mi smo, ovaj... zajedno smo je odabrali, zar ne?" reče on tražeći Daisyn

pogled. Sjedila je tamo doimljući se podjednako šokiranom. "Učinilo nam se kao zgodan suvenir s putovanja, kao uspomena na ove trenutke u New Yorku koje smo nas troje ovdje proveli." Ethan je grozničavo razmišljao. Predavanje na sveučilištu imalo je svoje prednosti, naime, izvještio se u brzom razmišljanju.

"Da, kupili smo je kod Tiffanyja", reče Daisy, prilično nepotrebno. Pogleda Ethana kao da pokušava procijeniti što im valja reći ili učiniti.

"Prelijepa je. Hvala vam", reče Vanessa, ali Ethan jedva da ju je čuo. Na trenutak nije bio siguran kako reagirati, ali je duboko u sebi znao da

mora pokušati spasiti situaciju prije nego Vanessa primijeti kako nešto nije u redu. Naposljetku je primi za ruku. "Dopusti meni. Želim vidjeti kako ti stoji", reče podignuvši narukvicu s Vanessina dlana i pričvrstivši je oko njezina zgloba. "Prekrasno... baš kao i žena koja je nosi, naravno." Široko se osmjehne, uvjeren kako je znala koliko je proziran. Oduvijek je bio užasan u pretvaranju.

"Hvala vam, oboma." Vanessa je okretala narukvicu oko zapešća. "Zbilja je... divna, i savršena uspomena na ovo putovanje." Uspravila je leđa, duboko uzdahnula i zavjerenički se nasmiješila Daisy. "Pa, Daisy, mislim da je sad red na tvoga tatu."

"O, ne, ne.... trebali bismo najprije pustiti Daisy da otvori do kraja svoje darove", brzo se umiješa Ethan prolazeći rukom kroz kosu i dramatično okrećući glavom. Tražio je pogledom svoju šalicu s kavom, bilo što, samo da se izvuče iz ove neugodne i doista misteriozne situacije.

"Ne, inzistiram. Zbilja. Trebali bismo ih otvarati redom." Daisy ga pogleda. "Aha, tata. Sad je tvoj red. Tako je najpoštenije." "Dobro, povinovat ću se željama dama", uzvratio je uz komičan naklon

pokušavajući razbiti napetost i povratiti barem malo božićnog raspoloženja. No, imajući na umu što se netom zbilo, Daisy je bila napeta, a, premda je to mogao i

31

umišljati, po Vanessinu izrazu lica bio je gotovo siguran da nije sve kako valja. Sjedne natrag na pod i nasloni se na naslonjač.

"Evo, izvoli", reče njegova djevojka posegnuvši ispod drvca, i Ethan osjeti nagovještaj prenemaganja u njezinu glasu dok je uzimao dugačku pravokutnu kutiju iz ruku. Možda nije bilo namjerno, ali se nedvojbeno moglo osjetiti pod površinom njezina tona i namještenog osmijeha. Uzela je šalicu sad već hladne čokolade sa stolića i odvratila pogled otpijajući gutljaj.

Ethan osjeti nagon da ponovno kaže nešto važno, nešto poput kako im je poseban ovaj Božić, ali čim je zaustio, shvatio je da bi to bilo besmisleno.

"Htio si nešto reći?" upita Vanessa. "Ma ne..." odgovorio je dok je skidao komadiće ljepljive trake s njemu

nesvojstvenom pažnjom. "Požuri, tata", navaljivala je Daisy. Otvorio je kutiju, te osmijeh olakšanja (ovaj put od srca) obasja njegovo lice.

"Dakle, vidi ti to! Savršeno! Vidite — veliki umovi doista slično razmišljaju." S izvjesnom dozom olakšanja, podigne srebrnu narukvicu. Doimala se antiknom i vrlo muževnom, sastavljena od niza pravokutnih pločica. Kakva slučajnost!

"Nešto je ugravirano", Vanessa uzbuđeno pokaže. "Oh." Ethanu smjesta padne na um nije li i na narukvici koju je greškom

dobila također nešto ugravirano. Ako jest, možda bi mu to pružilo kakav znak odakle li je samo tu dospjela. Pročita gravuru na narukvici, riječi precizno utisnute, pa osjeti kako mu srce potone duboko u želudac.

Voljela ga je uz suviše jasnu viziju da bi strepila od njegovih sjenki. "Vanessa..." Nije joj mogao pogledati u oči. "Ne znam što bih rekao. Hvala

ti." Nagne se preko i utisne joj nježan poljubac u ugao usana, ostavši načas tako. Citat je to iz romana Howard's End, priče za koju je znala da mu je omiljena.

Za jedne od njihovih rasprava, još u prvim danima veze, bila mu je rekla kako je ta rečenica uvijek podsjeti na njega, jer se u njezinoj blizini uvijek doimao kao da lebdi u kakvoj omaglici. Otada je to postala svojevrsna interna šala — jedna od onih jetkih aluzija između dvoje ljudi koja ih podsjeća na to koliko su daleko odmakli u svom odnosu. Oboje bi je tu i tamo citirali, nad večerom i vinom, ili tijekom razgovora o budućnosti. Unatoč svemu, aluzija bi uvijek bila razmijenjena s ljubavlju i intimnošću, ali ovog se jutra doimala poput nenamjernog udarca u zube. Sirota Vanessa, kad bi samo znala kako je danas trebao biti dan kad bi njegove "sjenke" napokon trebale nestati.

"Tata, što piše?" upitala je Daisy.

32

"Hmm, piše kako je sad trenutak da otvorim dar svoje prelijepe kćeri!" Zadirkivao ju je i počeo je škakljati po bosom stopalu. Ona se glasno nasmije i povuče nogu.

"Onda, izvoli", reče ona ispruživši ponosno ruku. "Sama sam ga omotala u školi."

"U školi?" upita Vanessa. "Aha, kupila sam ga na školskoj božićnoj rasprodaji. Ljudi svašta doniraju

kako bismo mogli kupiti darove za roditelje bez njihovog znanja." Vanessa pomiluje Daisynu ruku. "Pa ja bih te bila odvela u kupnju, ljubice." Djevojčica odmahne glavom. "Sve je u redu. Ja sam željela ovako." "Ipak, hvala ti Vanessa", reče Ethan podsjećajući kćer na pristojnost. "Da, hvala ti Vanessa", veselo ponovi Daisy. Ethan odmota njezin dar sa zamjetno većom brzinom i iščekivanjem negoli

onaj prethodni. "To je knjiga u kojoj ništa ne piše!" objavila je nakon što je odmotao dar. "Da, vidim", reče on, blago zatečen. "Zato da je ti sam možeš ispuniti, blesane — da možeš sam napisati knjigu.

Znaš ono, kao što sam govoriš", pojasnila je. "Kako ti imaš pametnu kćer, Ethane", reče Vanessa odmahujući glavom uz

osmijeh, ali Ethanu ne promakne značenje njezinih riječi. Prema Vanessi, još jedan element "omaglice" bilo je njegovo "pusto

naklapanje bez djelovanja" kad je riječ o pisanju vlastite knjige. Oduvijek ga je ohrabrivala da otpočne s pisanjem.

"Toliko si darovit", bio je njezin argument, "i samo želim da i ostatak svijeta to spozna."

Bio je otpočeo, pa čak i skicirao određeni koncept priče, ali teško je pronalazio slobodnog vremena za pisanje u kombinaciji sa samohranim očinstvom.

"Hvala ti, srce. Obećavam kako ću je posvuda nositi sa sobom i zapisati u nju nešto svaki put kad me posjeti moja muza."

"Jupi!" "Nazdravimo tomu", reče Vanessa podignuvši svoju šalicu i ispivši

posljednje ostatke vruće čokolade. Najzad, kad je Vanessa napustila prostoriju kako bi se otišla otuširati i

odjenuti, Ethan uhvati toliko iščekivani trenutak nasamo sa svojom kćeri. "Možeš li ti to povjerovati?" kazao je prolazeći rukom kroz kosu. "Što se,

zaboga, dogodilo s onim krasnim prstenom?" Da ne spominje — vraški skupim

33

prstenom, ali je pretpostavio kako Daisy neće sasvim razumjeti taj aspekt zabrinutosti.

Ona spusti svoja bosa stopala pokraj njegovih na stolić i namršti se. "Znam... baš čudno, zar ne? Jednostavno ne razumijem. Mada, sjećam se da

mi se to jednom dogodilo u školi. Pošla sam pojesti svoju užinu, a uzela sam nečiju kutiju za ručak u kojoj je bila samo šunka i nekakav odvratni plastični sir na bijelom kruhu, bez jogurta. Baš sam se uzrujala!"

Ethan se zahihoće na njezine riječi. "Ovaj... da, pretpostavljam da se i sam pomalo tako osjećam."

"Pa, znam da je ovo drukčije, ali znaš na što mislim." Ona zastane i spusti pogled. "Ali, što misliš da se dogodilo, tata, i što ćeš sad učiniti?"

"Pa, sad se više ne može ništa učiniti, zar ne? Hoću reći, danas. Iako mislim da je Vanessa bila razočarana. Mislim da je nekako znala ili možda očekivala... Joj, stvarno ne znam." Uspravi se. "Sutra ujutro ti i ja idemo ravno natrag u Tiffany kako bismo ovo razjasnili. Zacijelo je došlo do neke greške dok su omatali dar ili takvo što. Sjećaš se onog ljubaznog čovjeka kako je otišao dok smo mi čekali?"

Daisy kimne. "Aha, mora biti to. Ovaj, tata...?" "Da?" odvrati on očekujući kakav bistar prijedlog. "Hoću li i ja imati dlake na prstima kao i ti?" Ethan se gromko nasmije. "Definitivno." Primakne se bliže tako da mu je rub

desnog stopala dodirivao rub njezina lijevog. "Za otprilike pet godina, tvoja će stopala izgledati baš poput mojih. A čuo sam da se proces ubrzava kad se dodirujemo stopalima."

Daisy krikne i otrči prema svojoj sobi. "Dalje od mene, onda!" poviče, i premda bi Ethan najčešće zagrizao mamac i krenuo za njom nastavljajući je škakljati, ovaj put samo dovikne: "Neka bude po tvom", pa ponovno ode do velikog prozora.

Provjeri na sat. Nije još bilo ni blizu podneva. Ovo će biti najdulji Božić. Gdje je, pobogu, bio taj prsten?

Iskreno se nadao kako će sutra u Tiffanyju rasvijetliti što se dogodilo, ali što ako ne budu mogli? Bi li trebao reći Vanessi? Nipošto, bila bi previše razočarana. Ali, što dalje?

Važnije od svega, mislio je Ethan gledajući sumaglicu nad parkom, što ako je Vanessa bila u pravu? Sto ako se nad njegovim limom doista nadvila sjena? I što ako — unatoč najboljim namjerama — naprosto nije mogao pronaći put iz magle?

34

5. POGLAVLJE

Rachel se otkotrljala u krevetu, automatski prelazeći rukom kroz kosu. Jedna od stvari koju je voljela u hotelima bile su njihove gusto tkane zavjese,

toliko guste da biste jedva, ako ih dovoljno dobro navučete, mogli reći kako je svanuo dan.

Najprije kao šefici kuhinje, a sad i kao vlasnici restorana, jutarnja izležavanja su joj oduvijek bila luksuz. Uživala bi kad bi imala priliku spavati dokasna. Nekome kome je uobičajeno ustati kako bi bio na poslu u kuhinji u šest ujutro, ostajanje u krevetu do osam bila je prava poslastica.

Iako se i tog jutra probudila u šest, s mislima o Garyju i odlasku u bolnicu, shvatila je kako je suviše rano za bilo kakve posjete, čak na Božić. Stoga se idućih nekoliko sati grlila s Garyjevim jastukom i sanjarila o njima dvoma i njihovim skorašnjim zarukama.

Potom, uživajući u viziji sebe u bijelom, Rachel otvori oči. Protegnuvši ruke, zagleda se u desnu ruku i zamisli onaj nevjerojatni prsten na svom prstenjaku. Doista je željela poći na počinak noseći ga na prstu, ali je osjećala golemu krivnju što ga je uopće pronašla, pa ga je na kraju samo vratila u plavu kutijicu.

Zaista nije smjela onako prekapati po darovima, a pogotovo nije smjela otvoriti kutijicu iz Tiffanyja. Ipak, na samu pomisao da nije....

Ne, shvati, grickajući usnicu i gledajući se u zrcalo sa zaigranim osmijehom na licu, ne bi se trebala osjećati krivom i, uostalom, opet bi to ponovila. Bilo je to prekrasno iznenađenje, naročito nakon šoka i brige zbog Garyjeve nesreće. Bilo je to i tako silno romantično, zamislite samo: zateći se posve sama na Badnjak i sasvim slučajno otkriti kako je Gary namjerava zaprositi! Bilo je to poput kakve bajke i zasigurno više nego što je mogla i sanjati.

No vjerojatno najveće iznenađenje od svih bila je spoznaja što ju je Gary volio čak i više nego što je mislila. Istina, dobro su se zabavljali zajedno i ona je njega voljela, ali nije bila sigurna koliko je on njihovu vezu smatrao ozbiljnom, to više što još uvijek nije bila upoznala njegovu obitelj. Obitelj je bila važna za Rachel; bila je jedinica koja je već ostala bez roditelja i, ma koliko željela upoznati Garyjeve, smatrala je da on samo kupuje vrijeme prije nego osjeti kako je došao trenutak za takvo što. Zaruke su bile posljednje što je od njega očekivala, a kamoli još onakav prsten! Prelijepo oblikovan dijamant bio je

35

dovoljno velik da bude uočljiv, a budući da je bio iz Tiffanyja, sigurno ga je koštao puno novca. Tko bi to samo pomislio?

Sve se događa s razlogom, rekla je sebi Rachel, stoga je pronalazak kutijice bilo upravo ono što joj je trebalo kako bi odbacila sve one sumnje što su je proganjale o njihovu odnosu.

Letimice pogleda vrećice s darovima u kutu sobe, pomislivši kako mora samo još jednom pogledati taj prsten.

Bože, kad samo pomisli da će joj biti na ruci ostatak života! Rachel osjeti blagu vrtoglavicu. Ponovno je otvorila kutijicu i još jednom

ostala očarana onim što je vidjela. Oblik i izgled bili su naprosto čudesni, a dijamant se, na danjem svjetlu i bez vinskog filtra, doimao još većim.

I ponovno bude blago šokirana jer je Gary potrošio tisuće dolara na ovaj fantastični prsten a nikad joj nije dao ni najmanji nagovještaj o braku. Čudila se jer se i tijekom leta ovamo žalio koliko novca mora izdvojiti za popravak motocikla. I premda se Gary nikad nije mogao nazvati velikodušnim, zamijetila je kako je posljednjih mjeseci bio vrlo oprezan s novcem, a sad je shvatila i razlog tomu.

Rachel se nasmiješi. Očito je ta stvar s motociklom bila tek smicalica kojom se poslužio kako bi joj dokazao koliko je uistinu voli. Prsten za nju bio je važniji od njegova Ducatija! Raznježena, odmahne glavom. Jedna od stvari koju možete reći za Garyja jest kako je uistinu pun iznenađenja. Ali ovo je bilo najveće, najbolje iznenađenje od svih...

Rachel uto sine kako bi morala ponovno umotati kutijicu kako Gary ne bi ništa primijetio kad se vrati, ali tada odluči da to još malo može pričekati.

Važnije je bilo otići u bolnicu i provesti ostatak božićnog jutra sa svojim budućim suprugom. Otušira se, nabaci malo šminke, traperice i pulover, prije nego će se toplo omotati i krenuti prema taksiju. Već će nešto pregristi za doručak tamo u bolnici.

Tijekom vožnje taksijem bijaše odveć sretna da bi zanovijetala vozaču, brbljavom Grku čije je suvozačevo mjesto bilo zatrpano omotima od gyrosa, i ona se iznova začudi kakav je samo uzavreli kotao ovaj grad. Većini njegovih građana božićni se dan nije nimalo razlikovao od ostalih u godini.

"Bok! Sretan vam Božić", veselo pozdravi dežurnu bolničarku. "Došla sam vidjeti Garyja Knowlesa iz sobe 303. Kako je on?"

"Sretan Božić i vama! Samo izvolite. On je dobro i odmara se", reče bolničarka s jakim naglaskom, onim iz New Yerseyja. "Al' je nemiran, bome. Pretpostavljam da je to zbog lijekova, no cijelo je vrijeme govorio u snu. Spominjao je nekakav Ducati?"

36

Rachel se nasmiješi ispričavajući se. "Da, on vam je zaljubljenik u motocikle. Oprostite zbog toga. Uvjerena sam da imate pametnijeg posla na božićno jutro doli slušati slična mumljanja."

"Ma, ne brinite se", bolničarka se zahihoće odmahujući rukom. "Bilo mi je čak zabavno — i moj muž ima Ducatija, i da nisam znala što se dogodilo, pomislila bih da je stradao u vožnji. Al', moj muž se pokliznuo na ledu prije dva tjedna i imao je problem s rebrima, slično kao i vaš suprug."

"Oh, on mi nije..." Rachel se zaustavi prije nego što će izgovoriti riječ "suprug". Sama pomisao na tu riječ pokrene joj leptiriće u trbuhu. "Hoću reći, zaručeni smo, ali ne, stradao je u prometnoj nezgodi, zapravo. Prvi put je u New Yorku i na njega je naletio taksi", dodala je uz ironičan smiješak. "Žao mi je zbog vašeg supruga."

"O, ne, dobro je on. Nema te sile kojom bih ga mogla odgovoriti od tog motora. Iskreno, mislim da kad bi morao birati između mene i te vražje stvari... dosad bih već vjerojatno bila sama!" Bolničarka se dobrodušno nasmije. "No neću vas više zadržavati. Ugodan dan."

"Hvala... Kim", Rachel reče pročitavši joj ime na bedžu. "Ja sam Rachel i sigurno ćemo se još vidjeti."

"Dakako." Provirivši iza vrata Garyjeve sobe, međutim, splasnula je Rachelina radost.

Njezin je dečko izgledao gore nego noć prije. Jedna strana lica bila mu je otečena, prošarana plavim i crnim ogrebotinama i bio je priključen na infuziju. Djelovao je toliko mirno i jadno da je osjetila kako joj se zgrčio želudac.

Razdirana krivnjom, stane se koriti što je bila toliko neobazriva i sretna dok je njezin siroti zaručnik ležao ovdje u agoniji. Tada, rekavši sebi kako je vjerojatno izgledao gore nego što se osjećao i podsjetivši se da ozljede nisu toliko opasne, nagne se naprijed i utisne mu nježan poljubac u čelo.

Promeškoljio se i polako otvorio oči, a njoj se pogled pomalo zamuti kroz suze. Sve je ovo tako čudno, pomisli. Zar je ovaj muškarac, koji je gotovo svaki svoj vikend provodio u motociklističkom klubu i koji se spremao na trotjednu turneju po Europi sljedećeg proljeća, uistinu želio nju oženiti? I što da su njegove ozljede bile posljedica vožnje motocikla — kako bi se onda osjećala? Ili, što ako...

Zaustavi se i prekori zbog negativnih misli, osobito jer je inače uglavnom bila pozitivna. Možda je bila naprosto toliko zatečena Garyjevim namjerama da je bila sasvim smetena. Čovjek joj je kupio šokantno skup dijamantni prsten, za Boga miloga, i sad je bio spreman pokazati joj svoju osjećajnu stranu. Da, to je bilo to, Rachel pomisli.

37

"Dobro jutro, ljubavi moja", reče ona kad je Gary ponovno zastenjao. "Sretan Božić."

Trebalo je dobrih devedeset sekundi da on polako okrene glavu i počne odgovarati. "Hej... bila je prokleta nesreća..." mumljao je. "Neka me je budala udarila."

"Znam, znam, taksi. Ali, sve je u redu. Mislim, nije ništa ozbiljno i... o Bože, Gary, tako mi je žao. Ovo je trebalo biti tvoje najbolje putovanje u životu. Ne mogu vjerovati što se dogodilo. Da nazovem nekoga od tvoje obitelji? Nisam bila sigurna..."

"Glupi seronja..." reče on jedva čujno, prije nego mu se oči ponovno sklope. Nadajući se da misli na vozača taksija, a ne na nju, Rachel se nasmiješi. Bio je očito pod snažnim utjecajem lijekova.

"Hej, žao mi je što zabadam nos", iznenada prošapće Kim s dovratka, "ali što to znači? Čitavo jutro i to govori."

Rachel se nasmiješi. "To je jedna irska psovka." "A, kužim. Pa, nemoj mi zamjeriti, ali držim da mu je naglasak baš seksi",

zahihoće se Kim prilazeći njegovu uzglavlju i petljajući nešto s dripom. "Čak i pored ovih ogrebotina, jasno mi je zašto si pala na ovog momka."

Rachel se ponosno nasmiješi. "Da, zbilja sam pala na njega... brzo i potpuno", odvrati ona. "Samo bih voljela da mu mogu dati do znanja da..." glas joj popusti, i kad je Kim upitno pogleda, ona odmahne glavom. "Ja i moja brbljavost", dometne pomalo s krivnjom.

Nije znala je li u pitanju osjećaj osamljenosti u nepoznatom gradu za Božić, ili tek uzbuđenje zbog otkrića velike tajne, ali zbog nekog je razloga osjećala priličnu opuštenost pred ovom bolničarkom. Ili je možda to bilo zbog činjenice što je i Kim iskusila život sa zaljubljenikom u motocikle?

"Božić", Gary iznenada promrmlja. "Svidjet će ti se što sam ti kupio... pričekaj samo kad vidiš." Čini se kako je govorio za sebe i Rachel se upita je li uopće svjestan njezine prisutnosti. "A kad vidiš moju novu dugmad za manžete..." Bilo je to posljednje što je uspio prozboriti prije nego su ga ponovno svladali sedativi.

"Dakle, sad sam već zainteresirana!" reče Kim smiješeći se Rachel. "Pitam se što li je to kupio što bi trebalo biti toliko sjajno?"

"Zapravo, već u neku ruku znam", prizna ona ne mogavši se više suzdržati. Zadrhti, nadajući se da možda neće osjećati toliku krivnju ako s nekim to podijeli. "Već sam otvorila dar."

Kim je razrogačila oči. "Šališ se! I, što si dobila?"

38

Nakon što Rachel nije odgovorila, nego je s izrazom krivnje na licu gledala Garyja, Kim izvije obrvu. "Dušo, nešto mi govori kako bi ti sad dobro došla šalica kave i razgovor", reče smiješeći se. "Uskoro bih trebala na stanku. Hoćeš li mi se pridružiti? Vjeruj mi, on neće imati pojma da si otišla."

Rachel je prelazila pogledom s Garyja na Kim. On sigurno neće nikamo. "Hvala, voljela bih to", reče iskreno.

"Ne bih se smjela previše udaljavati, ali daj da nam donesem kavu iz aparata pa ćemo se naći u salonu", bolničarka će već krenuvši prema izlazu.

"Hvala, to je baš lijepo od tebe." Rachel je bila oduševljena što se najzad ima kome povjeriti. Ionako nikad ništa nije mogla držati za sebe.

"Onda, pretpostavljam da ste imali velike planove za Božić?" upita je Kim dok su uzimale kavu sa šlagom, vrećicama šećera i žličicama. "Let iz Irske nije baš običan izlet."

"Pa, netko je očito imao velike planove..." Rachel zastane dok je miješala šećer, "ali ja o njima nisam znala ništa."

Kim pokaže glavom u smjeru Garyjeve sobe. "Misliš, onaj tamo zgodni Irac." "Točno. Problem je što je to trebalo biti iznenađenje. Veliko iznenađenje.

Znaš..." Rachel stane objašnjavati, ali Kim je prekine s upitnim izrazom u očima. "Samo trenutak. Prije si rekla da ste zaručeni, ali upravo primijetih da nemaš

prsten na ruci." Najednom joj se oči rašire. "Ajme, kužim! Jučer je stradao, na sam Badnjak. Danas te je namjeravao zaprositi, a ti si pronašla prsten u džepu, ili takvo što, zar ne?"

"Ne sasvim... odnosno, ne u njegovu džepu." Rachel odvrati pogled, ali se široko nasmiješi.

"Ali, pronašla si ga? I sad si uzbuđena, no i frustrirana jer ne možeš nikome reći, istodobno osjećajući krivnju?"

"Tako je." Rachel se nasmije osjetivši olakšanje što nije morala sama sve to izgovoriti. Ispriča Kim sve o vrećici iz Tiffanyja koja je bila među Garyjevim darovima. "Kladim se da si sjajna bolničarka, ali mislim da bi bila još bolja kao detektivka!"

"Pa, nemoj biti sasvim sigurna. I nemoj se osjećati krivom. Vidiš, on je tipični muškarac. Nije na vrijeme obavio kupnju i umotao sve darove do Badnjaka, i onda kad je jurio natrag kako bi nadoknadio propušteno, na njega je naletio taksi." Odmahivala je glavom hineći ogorčenje. "Da se mene pita, sam si je kriv što si pronašla taj vražji prsten... i vjerojatno je sam kriv što je nagrabusio u prometu."

Rachel se gromko nasmije. "Joj, zbilja se ne bih smjela smijati, ali hvala ti. Toliko mi je lakše što sam se nekome povjerila."

39

Petnaest minuta nakon početka Kimine "desetominutne stanke" njih su dvije i dalje čavrljale. "Baš smiješno", govorila je Rachel, "pretpostavljam kako nikad ne možeš znati s kim ćeš završiti. Ne znam... jednostavno, Gary je nekako poseban. Ovo je toliko nalik njemu: kao grom iz vedra neba, uhvatio me je potpuno nespremnu. Uzbudljivo je to. On je uzbudljiv."

"Uzbuđenje je dobra stvar. Ma kvragu, uzbudljiv je veliki dijamant na tvom prstu. Doduše, ja o tome ne znam ništa", ironično dometne Kim promatrajući svoje ruke. "Ali budi uvjerena kako ćete imati jedno dugotrajno prijateljstvo također. To je ono što Al i ja imamo. Samo sam se šalila kad sam maločas spominjala izbor između mene i Ducatija — barem se nadam da je tako", reče smiješeći se vlastitoj šali. "Mi smo zapravo prilično ludi jedno za drugim, znaš. Mladi smo se vjenčali i već smo dugo vremena zajedno."

"I ja bih to voljela", Rachel je snatrila. "Gary vjeruje u mene i to mi puno znači. On je građevinar, znaš, i lani je pomogao meni i mojoj prijateljici da ostvarimo svoj san i otvorimo restoran. Dao nam je najpovoljniju ponudu, a poslije je priznao da je to učinio samo kako bi me mogao pozvati na spoj", reče s nježnošću. "Radio je danomice kako bi na vrijeme dovršio, a onda je dan prije otvorenja banuo u restoran." Smiješila se prisjećajući se. "Upravo smo dovlačili opremu, sva sam bila prekrivena prašinom i bojom. Bila sam iscrpljena i grozno sam izgledala, i odjednom sam čula kako netko turira motorom. Bio je to Gary. Navaljivao je da nam pomogne." Odmahnula je glavom. "Čini se kako me je po drugi put iznenadio, i opet je upalilo."

"Gotovo da je upalilo", ustvrdi Kim. "Samo se ti pobrini da te zaprosi kako valja, ni na trenutak nemoj odati da znaš za taj prsten."

"Ma jasno. Ipak, umirem od želje da ga nataknem na prst. Jao, Kim, da samo vidiš kakav je", usklikne uzbuđeno. "Da ostaneš bez daha. Zacijelo vrijedi čitavo bogatstvo."

Kim se nasmiješi i Rachel zamijeti kako okreće svoj vjenčani prsten. Bio je to jednostavan zlatni obruč. "Reći ću ti nešto, i nemoj me pogrešno shvatiti, ovo je samo uobičajeni savjet koji dajem svim prijateljicama kad se zaruče, uglavnom jer je brak veliki korak."

"Što?" Rachel se nagne naprijed, suviše sretna da bi izvukla pouku iz iskustva ove simpatične žene.

"Dakle, samo budi sigurna kako on misli da si vrednija od tog prstena. Eto. I ne mislim samo na tvoj izgled s tim tijelom, i tom kosom, i tim krupnim plavim očima... uh, možeš me slobodno zaustaviti..." Zastane smijući se. "No ozbiljno. Znaš na što mislim. Budi sigurna da te uistinu, znaš ono, poznaje, voli, da mu je stalo da te učini sretnom."

40

Rachel ne odgovori nekoliko sekundi. Otpije veliki gutljaj kave. Kim ju je, na izvjestan način, podsjetila na Terri. Njezina je prijateljica bila

pravi glas razuma, s prirođenim oprezom i, za razliku od Rachel, nesklona budalastim ispadima neopreznog oduševljenja. Baš kao što je bila i ona racionalna strana u njihovu poslovanju, iako je, dakako, bila i nevjerojatna kuharica. "Nepromišljenost ti može samo stvoriti neprilike", često ju je znala zadirkivati njezina prijateljica. No, Rachel je pretpostavljala kako je naglu narav imala zahvaliti svojim korijenima. Njezin je otac, naime, bio druga generacija irskih Sicilijanaca. Sad je već bio mrtav više od deset godina i Rachel se gotovo naviknula biti sama budući da joj je majka preminula još ranije. Nasmiješi se shvativši da će sada, nakon godina samoće, imati obitelj s Garyjem.

"Znam točno o čemu govoriš i u potpunosti se slažem", reče ustajući. "Mislim da bih trebala poći vidjeti je li se Gary probudio."

"A ja bih..." reče Kim pogledavši na sat, "trebala na prijamni pult, i to s pola sata zakašnjenja. Ma, Božić je, ubijte me."

"Hvala na ovome, zbilja sam uživala. Hoćemo li se vidjeti kasnije? Ili, hoćeš li biti na dužnosti idućih dana? Možda bismo mogle ovo ponoviti."

"Naravno. Ne idem ja nikamo, i baš bih to voljela. Vjeruj mi, ne mogu dočekati rasplet ove ljubavne priče!"

"Ni ja", Rachel se nasmiješi i mahne svojoj novoj prijateljici.

41

6. POGLAVLJE

Bilo je to idućeg dana, i Peta je avenija ponovno bila preplavljena mnoštvom kupaca. Premda Ethan nije dvojio da će biti gužva, ovog mu je jutra buka i vreva samo produbila brige i smetenost. Mogao je misliti jedino na Vanessu. Na sreću, ona je poželjela iskoristiti prednosti božićnih rasprodaja pa je odlučila veći dio dana provesti sama. To je Ethanu pružilo priliku da pokuša nešto poduzeti u vezi s nestalim prstenom, umjesto da samo razbija glavu nad situacijom.

Pa ipak, znao je da Vanessa nije bila odveć zainteresirana za kupnju, najčešće nije marila za rasprodaje, i nijednom nije spomenula odlazak u šoping. Sve do jednog osobito neobičnog trenutka koji se zbio večer prije.

Božićni je dan od početka do kraja bio potpuna katastrofa, a Ethanu se učinilo da je njezina novonastala želja za šopingom bila prilika za odmorom od neprekidne tenzije koja se uvukla medu njih u protekla dvadeset i četiri sata.

Upravo tada, žena dvostruko krupnija od njega neoprezno mu stane na nogu, i on, zatomivši psovku, uzme Daisy za ruku i odvuče je iz gomile u obližnji kafić. "Mislim da je vrijeme za vruću čokoladu", mračno je promrmljao.

"Tata, mislim stvarno", odvrati ona, pogledavši ga s neodobravanjem. "U posljednje vrijeme smo pretjerali s tim. Mislim da hi trebao malo stati."

"E pa, žao mi je, ali sad mi je to apsolutno potrebno", reče Ethan dok su uzimali stolce pokraj šanka. "Vruću čokoladu i kavu, lijepo molim", reče barmenu i namigne Daisy. "Kava je za mene, je li to štima?"

Ona popustljivo kimne. Miješajući šećer u šalici, Ethan pokuša na trenutak predahnuti i sabrati misli.

Prošle noći, nakon što je Daisy otišla na počinak, nadao se romantičnoj večeri s Vanessom pa je naručio bocu finog vina, Bordeauxa, i zatražio da ga donesu zajedno s jednom crvenom ružom.

Kad je donio vino i ružu u spavaću sobu gdje je Vanessa već bila udobno smještena u postelji, podignula je pogled prema njemu i uputila mu takav bljedunjavi smiješak da se osjetio pomalo blesavo, kao da je znala kako se sad previše trudi.

Natočio im je oboma čašu vina i sjeo sučelice njoj na krevet. "Za nas", nazdravio je gledajući je u oči. Ona kimne i uzvrati mu pomalo

ispitivačkim pogledom, a onda podigne čašu kako bi se kucnula s njim.

42

Pomislio je kako večeras izgleda osobito lijepo. Oduvijek mu se sviđalo kad nije imala nimalo šminke, nego bi bila jednostavno prirodna i svježa. Ipak, crvenom vinu unatoč, kao i svoj opuštenosti koja je išla uz njega, razgovor medu njima bio je ukočen. Tada je spomenula nešto kako će idući dan provesti u šopingu.

"Pa, naravno, kako god želiš", rekao je, iznenađen, ali želeći je podržati do kraja. "Napokon, u New Yorku si i zaslužuješ se počastiti." To se učinilo kao zgodna prilika da odloži čašu vina, a zatim se polako okrene kako bi je poljubio u vrat. Kad je uzvratila, on zastane kako bi pokrenuo iPod koji je bio smješten na noćnom ormariću. Zvuci Vanessine omiljene pjesme "The First Time", Roberte Flack, ispune sobu.

Očekivao je, dakako, da će se raspoloženje među njima te večeri promijeniti, i nadao se kako će se svojim trudom iskupiti za sve što se dogodilo (odnosno, što se nije dogodilo) tijekom dana. Čak i uz vino i glazbu, međutim, sve se skupa doimalo nekako napetim, a njihovi pokreti mehaničkim.

Danas mu se, pak, čitav prizor ponovno vrtio u glavi, ujedno mu stvorivši osjećaj krivnje što je toliko opterećen u Daisynu društvu. "U redu", reče nastojeći se otarasiti ovih rubnih misli pa ponovno usmjeri svu pozornost na pronalazak prstena, "idemo u potragu za blagom."

"Što? Ali tata, nisi popio ni gutljaj kave, a ja sam već dovršila čokoladu." Daisy je bila promućurna kao i uvijek.

"Da, ali mislim da ne bismo smjeli previše odugovlačiti — za svaki slučaj." Ethan spusti nekoliko kovanica na šank za napojnicu i njih se dvoje upute natrag na ulicu u smjeru Pete avenije br. 727.

"O, gospodine Greene, dobar dan." Isti stariji prodavač iz Tiffanyja koji im je ranije prodao prsten srdačno pozdravi Ethana i Daisy kad su ušli. Dobroćudno se smiješio. "Onda, kako se sretnoj dami svidjelo božićno iznenađenje?"

"Pa, možda postoji negdje neka sretna dama koja sad u njemu itekako uživa", odvrati Ethan nervoznije nego što je namjeravao, a čovjek upitno podigne obrvu. Potom uzdahne. "Čujte, žao mi je, ali čini se kako je došlo do zabune."

"Zabune? Molim vas, sjednite", zamolio je trgovac doimljući se iskreno zabrinutim dok ih je odvodio sa strane.

Ethan i Daisy sjednu ispred jedne od osmerokutnih vitrina. Potrudio se objasniti najbolje što je umio. "Jednostavno ne znam kako se to moglo dogoditi. Sjećam se da sam vidio prsten koji sam uzeo iz kutijice prije nego što ste je omotali. Ali, kad je moja zaručnica — ili bih trebao reći, moja buduća zaručnica — jučer otvorila omot, tamo je bila samo... samo narukvica s privjescima."

43

Dlanovi mu se oznoje na samu pomisao, i on ih obriše o traperice. "Nema prstena, nema dijamanta, samo srebrna narukvica s privjescima."

"Narukvica s privjescima?" prodavač ponovi u nevjerici. "Točno. Pomislio sam da nije došlo do kakve pogreške prigodom omatanja

darova, ili takvo što, ili da mi niste slučajno predali pogrešnu vrećicu." To je bio najvjerojatniji scenarij, pa ipak Ethan se potajice nadao da ipak nije to u pitanju, jer bi značilo da je njegov dar u posjedu neke vrlo sretne neznanke.

"Ali ne mogu se dosjetiti što bi... Ma, ovo je nečuveno", muškarac prasne. "Ali mi na ovom katu prodajemo samo dijamante. Prigodni darovi su na prizemlju ili na trećem, "srebrnom katu"." Zamisli se. "Samo trenutak. Pozvat ću šefa."

Ethanova se čeljust počne stiskati. Kvragu, ovo ne sluti na dobro. "Naravno. Hvala vam."

Dok je prodavač obavljao telefonski razgovor, Daisy je odmarala ruku na očevu koljenu. "Tata, sve je O.K. Sigurno će sve biti u redu", zvučala je napeto. Ethan je pogleda i smjesta osjeti krivnju što ju je uvukao u svu ovu gnjavažu.

"Znam, žao mi je zbog ove čitave zbrke. Samo... hvala ti što mi pomažeš." Nije se ni snašao, a njega i Daisy je već iznimno ljubazno pozdravljao

Tiffanyjev voditelj odjela, te ih je zajedno s još dvojicom djelatnika poveo da pogledaju snimku snimljenu na Badnjak.

Ethanu se činilo, sjedeći tamo u zatamnjenoj prostoriji, da sigurnosnih kamera ima barem jednako koliko i dijamanata. Na sreću, to je značilo da su sad mogli gledati njegov i Daisyn posjet trgovini i sve što su radili na "dijamantnom katu", i to iz raznih kutova, no, na žalost, ništa nije izgledalo neobično. Sasvim sigurno nije došlo do zamjene vrećica, i iz onoga što je mogao vidjeti, nije bilo ni zamjene nakita.

Zaključio je kako su i ovi momci vjerojatno podjednako sumnjičavi — ako ne i više od njega — kao što je i sam bio, jer po svoj prilici ovo nije bilo prvi put da je netko pokušao prijaviti nestali komad nakita. Ipak, najvažnije od svega jest kako ama baš ništa nisu uspjeli otkriti iz snimke. Čini se da su on i Daisy definitivno napustili Tiffany s dijamantom.

Kraj priče. Ethan je zahvalio voditelju i sigurnosnom timu na njihovoj pomoći, a oni su

mu zauzvrat ponudili svu moguću potporu, te ga zamolili da ih svakako izvijesti ako što otkrije. "Hvala, i vi mene također", reče dok su se rukovali.

Natrag na ulici, Ethan nije mogao biti više razočaran. "Što ćemo sad, tata?" upita Daisy.

44

"Zbilja nemam pojma, lutkice", odvrati, upregnuvši mozak ne bi li se dosjetio sljedećem koraku. Ako nije došlo do zamjene darova, ni propusta u Tiffanyju, pa što se, zaboga, moglo dogoditi? Otišli su pravo natrag u hotel nakon Tiffanyja, nisu li ? Ili su se ipak negdje zaustavili...?

"Misliš li da bismo sad mogli nešto pojesti? Oprosti, ali stvarno sam gladna." Ethan pogleda na sat; bilo je gotovo vrijeme ručka i bili su u draguljarnici

duže nego što je bio predvidio. "Valjda bismo mogli..." Iznenadna škripa guma, negdje u daljini, prekine ga

u pola rečenice. "Pa jasno", usklikne gledajući u smjeru odakle je dopirala buka. Nesreća! To je bilo to! To je moralo biti to! Okrene se Daisy razrogačenih očiju. "Sjećaš se onoga čovjeka, onoga što je naletio na taksi, onoga što smo mu pomogli na Badnju večer? Imao je sa sobom sve one pakete, sjećaš se?"

"Da", Daisy kimne, nesigurna na što cilja. "Zar se ne sjećaš? Kad sam te zamolio da skupiš sve njegove stvari i da ih

pripaziš... Postoji li šansa da je došlo do nekakve zabune, da su se njegove stvari pomiješale s našima?"

Njezino lice odjednom poprimi preplašen izraz. "Ne, ne, tata. Stvarno ne mislim..." Grizla je usnicu; sama pomisao da je mogla biti uzrok svega ovoga očito ju je prestravila.

"Srce, u redu je, zbilja, u redu je ako je tako, i to nije tvoja krivnja", brzo je stane razuvjeravati. "Ali čini se savršeno smislenim, zar ne? Pa da, to mora da je to. Dobro", Ethan objavi, odjednom osjetivši da mu je pao težak teret s pleća, "idemo sad potražiti kakav restoran. Mogli bismo i kušati tu njujoršku pizzu kad smo već ovdje, a? Možeš pojesti koliko god poželiš. A ja, ja moram obaviti nekoliko telefonskih razgovora."

45

7. POGLAVLJE

Gledajte, gospodine, tako je kako sam vam rekla. Žao mi je, ali jednostavno ne smijemo odavati takve informacije. To se protivi pravilniku bolnice. Voljela bih, međutim, kad bih vam mogla nekako pomoći. Zbilja."

"Ne razumijete", Ethan će na to primaknuvši se bliže bolničarki za pultom i postajući sve nestrpljiviji. Nije bio od onih koji bi igrali na kartu šarma (barem ne još od studentskih dana na Cambridgeu), ali bilo je očito da bi ova mlada bolničarka, Molly, mogla biti malčice popustljivija s njim i njegovom dražesnom kćerkicom. A neće škoditi ni njegov naglasak, zaključio je Ethan.

Nakon sati i sati igre gluhih telefona i niza neuspjelih bolničkih akcija, napokon je ušao u trag čovjeku kojeg je udario taksi na Badnjak, i sad nije bio ni najmanje spreman na odbijanja. Nije mu bilo lako pribjegavati raznim smicalicama ne bi li zavarao Vanessu, istodobno nastojeći biti što manje sumnjiv, ali kad je već ovako daleko dogurao, nije namjeravao odustati.

Bio je čovjek sa zadatkom, spreman poslužiti se svim sredstvima koje je imao na raspolaganju. Primaknuo se, stoga, pultu, isturio glavu i obasjao Molly svojim najljepšim osmijehom.

"Gospodine..." druga bolničarka, očito na višem položaju, uđe i ispriječi svoje krupno tijelo između njega i pulta, "suosjećam s vama, ali možete slobodno prošetati, vi i te vaše plave oči. A vi, sestro", reče okrenuvši se mlađoj ženi, "možete se vratiti poslu."

"Ali..." Ona presiječe Ethana svojim prijekornim pogledom. "Da, slučajno sam

načula većinu razgovora, i dopustite mi da vam kažem kako nemate razloga uznemiravati tog pacijenta, a naročito jer niste sigurni u njegov identitet. Za Boga miloga, pa ne znate ni kako se zove. Dakle, ne zanima me odakle ste, kakav vam je raspored, ni kad morate letjeti natrag kući. I ne znam što želite od toga sirotog čovjeka, ali pretpostavljam da je, ma tko on bio, već dosta pretrpio. Jednostavno ga ne možete vidjeti. Točka."

Na to Ethan osjeti probadanje u stražnjem dijelu vrata. Znao je da ga ljudi općenito smatraju pasivnim, što ga je, doduše, beskrajno živciralo, jer bio je daleko od toga; zapravo, samo je iznimno pažljivo birao situacije u kojima će isprazniti svoju energiju. Kako bilo, kad bi se uistinu posvetio nečemu, bilo da je riječ o kakvom cilju ili osobi, bio bi neumoljiv. U ovom je slučaju bio na kocki

46

jedan iznimno skupi dijamant, a da ne spominjemo čitav jedan odnos. Ethan nije uzmicao.

Duboko udahnuvši, krene u napad. "Dakle, s obzirom kako branite privatnost tog čovjeka, a čini se da znate točno o kome govorim, jedino što mi preostaje jest zaključiti kako on zacijelo leži u ovoj bolnici."

"Ništa takvo nisam rekla", mračno je prosvjedovala. "Uostalom, ako vam nije član obitelji, kao što kažete, zašto vam toliko znači da pronađete tog čovjeka?"

S obzirom na telefonski poziv upućen u prvu bolnicu, tijekom kojeg je istresao sve pojedinosti, Ethan je vrlo brzo ustvrdio da je njegova priča prilično nevjerojatna, te da sam zvuči poput kakvog luđaka, pa je u sljedećim potragama odlučio izostaviti dio o izgubljenom prstenu.

"Gledajte", govorio je sad sestri nadajući se doprijeti do njezine mekše strane, "izgubio sam nešto u cijeloj toj strci, nešto važno. Uostalom, čini mi se da ovdje svi nešto zaboravljamo, a to je činjenica da čovjek možda ne bi ni preživio da nije bilo mene i moje kćeri. Najvjerojatnije smo mu spasili život."

"Spasili život?" "Da, pružio sam mu prvu pomoć dok smo čekali vozilo Hitne pomoći, a

moja se kći pobrinula da mu sačuva stvari." Uzrujano prođe rukom kroz kosu. "A vi ste taj koji mu je pomogao?" Mlađa bolničarka cijukne. "Liječnici iz

Hitne su govorili o vama." "Da." Ethan prekriži ruke i malo razmakne stopala ne bi li učvrstio položaj,

te nastavi piljiti u stariju bolničarku koja je i dalje djelovala sumnjičavo. "Dobar pokušaj. Zaposlenik mjeseca", reče zakolutavši očima prema svojoj

kolegici. Ponovno se okrene Ethanu. "No dobro, možda ovo malčice mijenja na stvari. Želim reći, takvo što nitko ne bi učinio na Manhattanu", reče s nevjericom odmahujući glavom, a Ethanova se ramena blago opuste kad ona učini stanku, naizgled zadubljena u misli. "No, s obzirom da ste se iskazali i pomogli tom čovjeku, to nam ostavlja mjesta za svojevrsnu sivu zonu, pa bismo vam valjda mogli dopustiti da ga vidite — sve dok ste pod nadzorom, razumije se."

Ethan je bio oduševljen, ali se suzdrži. "Zaista sam vam zahvalan." "I ne, sestro Starks, ne tražim volontera", reče oštro mlađoj kolegici koja se s

nadom pridigla sa stolca. "Štoviše, mogli biste pripaziti ovu mladu damu ovdje dok ja ne nađem nekoga tko će otpratiti gospodina Greenea do sobe."

"Dakako", odgovori mlađa sestra. "Je li u redu da joj donesem vodu i grickalice?" upita ona Ethana.

"Da, što god želi", reče on. "Slažeš li se, cvjetiću?"

47

Daisy kimne, i ubrzo potom Ethana je vodio bolničar prema sobi za koju se nadao da će u njoj biti njihov momak.

Provirivši iza vrata, preplavi ga olakšanje vidjevši da je pacijent u krevetu doista muškarac kojemu je pomogao dva dana ranije.

Napokon! "Mogu li razgovarati s njim?" upita bolničara. "Bojim se da ne možete. Otkako je primljen, stalno je na rubu svijesti.

Uglavnom zbog lijekova, ali i prilično je zdrman." Kvragu! Ethan takvo što nije predvidio. Ipak, barem je bio pravi momak, što

znači da Tiffanyjeva vrećica mora biti među njegovim stvarima, a budući da nije bio pri svijesti, po svoj prilici nije imao blage veze o zamjeni darova.

Stoga, Ethanu ne preostane ništa drugo doli pričekati da se probudi. Razgovarat će, razriješiti situaciju i, dok si rekao keks, Ethan će sa svojim djevojkama biti na letu za London. No, najprije će se pobrinuti da se još jedanput okupe oko božićnog drvca u hotelskoj sobi, a Ethan će kleknuti na koljeno i zaprositi Vanessu baš kao što je i naumio. Bit će to divno.

Zatim, tijekom posljednje večere u New Yorku, njih će se troje smijati proteklim događajima i brbljati o novom životu koji će zajedno izgraditi kad se vrate kući. Ethan je sve lijepo smislio u svojoj glavi i gotovo da se morao suzdržati a da ne počne gurkati ozlijeđena čovjeka kako bi se ovaj probudio.

No, deset minuta kasnije on i dalje nije bio pri svijesti, a Vanessa je zvala Ethana na mobitel. Završila je s kupnjom i pitala se gdje su on i Daisy.

Čekajući u hodniku pred muškarčevom sobom — dotad je već doznao da mu je ime Gary Knowles — Ethan je ugledao njezin broj na zaslonu, ali je pustio da se uključi govorna pošta dok je sam nastojao smisliti razumnu priču. "Bok, dušo", rekao je trudeći se zvučati opušteno.

"Bok, gdje ste vas dvoje?" "O, dolje kod parka Battery", slagao je. "Odveo sam Daisy na trajekt za otok

Staten kako bismo gledali nebodere." Lecne se, zgrožen vlastitim bezočnim lažima. No, zar je imao izbora? "Ali brzo smo gotovi i trebali bismo se vratiti za otprilike sat vremena, ovisno o prometu."

"Sjajno. Onda, vidimo se u hotelu?" Zvučala je napeto i nije je mogao kriviti. Bio je toliko smušen i zagonetan proteklih dan* -dva da joj to nije moglo promaknuti. Zaključio je kako bi mu bilo pametnije da se čim prije vrate u hotel. Ako Knowles ostane i dalje bez svijesti, nije bilo smisla za daljnjim boravkom tamo, a i Daisy će postati nestrpljiva.

Odlučio je iskušati sreću još malo i zatražiti na pultu još neke pojedinosti o misterioznom gospodinu Knowlesu. Uputi se natrag prema pultu i odmah

48

spazi Daisy, koja je skočila na noge kako bi mu poletjela u susret. "Je li to on, tata?" gorljivo je upitala.

"Da, on je", naceri se Ethan. "Jupi! Je li kod njega..." Spazivši Ethanov oštar pogled, ona se taman na

vrijeme zaustavi. "Je li kod njega naša vrećica s darom?" Ethan baci pogled prema mladoj bolničarki Molly koja je sa zanimanjem

promatrala prizor. On duboko i razočarano uzdahne. "Siguran sam da jest, ali, na žalost, ne mogu ga pitati jer nije pri svijesti."

"Jao, ne!" Daisyno se lice objesi. "Oprostite?" obrati mu se Molly, koja je, baš kako je Ethan i namjeravao,

načula razgovor i zagrizla mamac. "Jeste li spomenuli vrećicu s darom?" "Jesam, zašto?" "Pa..." pogledavala je napeto oko sebe, u strahu da je ne čuje šefica, "bila sam

ovdje kad su ga doveli i imao je gomilu vrećica sa sobom. Neke stvarno fine stvari", pridodala je.

"Da, Daisy je pazila na njih sve dok nije došla Hitna pomoć. Znate kakvi ljudi znaju biti", nastavio je naglašavajući time kako su čitavo vrijeme brinuli o interesima gospodina Knowlesa. "Pitam se samo... vrećica koju smo izgubili uistinu nam je silno važna i..."

"Znači, vi ste taj koji pomogao blesanu iz sobe 303?" Ethan pogleda u stranu i spazi još jednu bolničarku kako im prilazi.

Kvragu! Ethan opsuje zbog upadice, uvjeren da je bio na rubu saznanja gdje su trenutno pohranjene Knowlesove stvari. "Tako je", reče, uz usiljen osmijeh.

"Vrlo lijepo od vas što ste pomogli nepoznatom čovjeku nasred ulice", nastavi ona.

"Valjda jest." Ethan je postajao umoran od pustih pohvala na svoj račun, a i dalje se nije pomaknuo s mrtve točke. "Ali, uvjeren sam da bi svatko tako postupio na mom mjestu."

"U ovom gradu? Ne bih rekla, srce. Kako se čini, ozljede od udarca bile bi mačji kašalj u usporedbi sa stampedom koji bi nahrupio na njegove stvari." Nasmiješi se prema Daisy i namigne.

"Da, pa znate, imam položen tečaj prve pomoći, tako da je moja reakcija bila prirodna. Usput, ja sam Ethan Greene, a ovo je moja kći Daisy." Pomislio je kako bi bilo dobro pokušati pridobiti što više ljudi na svoju stranu.

"Drago mi je", reče ona rukujući se s oboje. "Ja sam Kim, a gospodin Knowles je jedan od mojih pacijenata. Moram reći, lijepo je kad vidiš da je takav duh živ, naročito na Badnjak." Nasmije se. "Znate, djevojka gospodina Knowlesa, Rachel,

49

brzo će stići ovamo. Sigurno će vas htjeti upoznati i razgovarati s vama u četiri oka. Stoga, ako želite još malo ostati..."

Djevojka? Ovo je nešto što Ethan nipošto nije mogao pretpostaviti. Po svoj prilici, ona je ta koja sad ima njegove stvari. Nije bio siguran je li to dobro ili loše. U jednu bi ruku moglo biti dobro jer ne bi morao čekati da se Knowles probudi, ali u drugu, što ako djevojka ne povjeruje u njegovu priču?

No, zacijelo će razumjeti ako joj ispriča što se sve odvijalo te Badnje večeri? Bila je ovo očajnička situacija, to je sigurno, ali i Ethan je sve više postajao očajan čovjek.

Ipak, sad kad je bio gotovo siguran da vrećice nisu ovdje u bolnici, shvati kako više nema smisla biti slatkorječiv. Umjesto toga, morao je vidjeti tu djevojku.

"Ona dolazi? Danas?" "Naravno. Bila je ovdje ranije, ali je skoknula nešto obaviti. Sigurna sam da

će se brzo vratiti." "Shvaćam." Ethan je brzo razmišljao. "Pa, zašto ne bismo na brzaka popili

jednu kavu u kantini, dok čekamo?" rekao je Daisy, koja je odmah kimnula. Sirotica, bila je silno izbezumljena zbog vlastita udjela u svemu ovome, što je bio još jedan dobar razlog, pomislio je Ethan, da se sve razriješi što prije.

Na putu do kantine, osjetivši se bijedno jer joj je ponovno lagao, on nazove Vanessu i kaže joj da su zapeli u prometu te da će se možda malo kasnije vratiti u hotel. No, vrijeme mu je bilo ograničeno i ovo je valjalo razriješiti — čim prije.

Sada, sjedeći nad dvjema zdjelama s pilećom juhom s knedlama, Daisy je bila tiha, a Ethan nemiran.

"Misliš li da ćemo stvarno vratiti prsten, tata?" "Naravno", odvrati on. "Sad kad smo napokon pronašli čovjeka. A kad mu

stigne djevojka i kad joj sve objasnimo, siguran sam da neće biti nikakvih problema." Samo što kod sebe nije imao Knowlesov dar, jer nije mogao tek tako uzeti narukvicu od Vanesse, zar ne? Ipak, mogao bi to Iako objasniti njegovoj djevojci i dati joj do znanja da će čim prije organizirati razmjenu. Što je podrazumijevalo, jasno, da mu valja još jednom odriješiti kesu kod Tiffanyja, ali ako je to značilo da će vratiti prsten, nije odveć mario.

Shvati kako Daisy dokono nabada knedlice i potom ih vraća u zdjelu. "Nisi gladna?"

"Ne baš." "Zašto? Nisi puno pojela ni za doručak. Je li sve u redu?" Oklijevala je na trenutak, kao da namjerava nešto reći, ali samo odmahne

glavom. "Samo sam zabrinuta zbog prstena, to je sve."

50

"Pokušaj ne brinuti se", reče on osjetivši dvostruku dozu krivnje jer ju je upleo u sve ovo, pružajući joj razloga za strepnju. "I upamti dobro, ti nisi ništa kriva", ponovno je stane tješiti. "Samo je došlo do zamjene stvari, to je sve. Siguran sam da ćemo ga dobiti natrag. Dovršimo jelo pa pođimo vidjeti možemo li ovo riješiti jednom za svagda. O.K.?"

"O.K., tata", na to će ona, ali bilo mu je jasno koliko je sve ovo uistinu pogađa.

Vratili su se do pulta kako bi pronašli bolničarke s kojima su prije razgovarali.

"Je li stigla djevojka gospodina Knowlesa?" Ethan upita onu stariju, Kim. "Žao mi je, ali nije, a on i dalje spava." Njegovo se lice snuždi. "Baš šteta, zbilja smo se nadali da ćemo uspjeti još

danas porazgovarati s njom. Vjerojatno možete pretpostaviti da brzo letimo natrag za London."

"Voljela bih da vam mogu kako pomoći", reče Kim gledajući u karton u svojoj ruci. "Kako rekoh, već se dosad trebala vratiti."

"Vjerojatno već kupuje vjenčanicu, ili takvo što", Molly se zavjerenički zahihoće.

Ethan je imao osjećaj kao da ga je netko netom udario u trbuh. "Oprostite, što ste to rekli?"

"Nemojte se obazirati na nju", reče Kim prijekorno gledajući Molly. Ethan je grozničavo razmišljao. Ne, ovo se ne događa — djevojka... nije

valjda pronašla... Naravno da nije, prosudio je, prekorivši se što je dopustio mašti da podivlja.

Par je najvjerojatnije već odavno zaručen. Kako bilo, momak je bez svijesti, pa kako bi je onda, zaboga, mogao zaprositi ? Osobito kad nije ni znao da je u posjedu prstena.

Ethan je sam sebe uvjeravao da će sve, naposljetku, ispasti dobro. "Gospodine Greene? Jeste li dobro?" upita ga Kim. Izraz njegova lica zacijelo

je odavao brigu. "Tata, možda bismo im trebali priznati", reče Daisy vukući ga za rukav, a

sestre razmijene poglede. "Priznati nam što?" "Ma ništa", brzo će Ethan. Posljednje što mu je trebalo jest upletanje ova dva

zabadala. Ipak, čini se da su ponešto znale o Knowlesovu privatnom životu. "Vjenčanica... Dakle, nije li to lijepo?" reče trudeći se sabrati. Pogledao je

Daisy, te se ponovno okrenuo bolničarkama ne znajući što bi dalje. Vanessa ih je već čekala i ne može se ovdje motati čitav dan. "Znate što, kad djevojka

51

gospodina Knowlesa stigne ovamo, možete li joj, molim vas, dati moj broj i zamoliti je da me nazove? Doista bih volio porazgovarati s njom. I, jasno, želio bih biti informiran o stanju gospodina Knowlesa, doznati kako se oporavlja."

"Nema problema." Ethan uredno ispiše svoje ime i broj na komadiću papira što mu ga je

predala Kim. "Pa, hvala još jednom na svoj pomoći — objema", dometne nespretno.

"Bilo nam je zadovoljstvo", odvrati Kim, a Molly se nasmiješi. "Pobrinut ću se da Rachel dobije poruku i bilo mi je drago što sam vas upoznala. I tebe, Daisy."

"Aha, hvala na pomoći", odgovori njegova kći uz osmijeh. Na putu natrag, Ethan je nastavio razmišljati o svemu. Nadao se da će ga ta Rachel uskoro nazvati i pružiti mu odgovore, zapravo,

treba li se uopće više brinuti zbog tog prstena. Sve te priče o njihovim zarukama su ga itekako brinule. Nije postojala mogućnost da njegov prsten ima bilo kakvu ulogu u svemu, zar ne? Pogotovo što momak nije mogao pošteno ni otvoriti oči, a kamoli prikupiti snage za prosidbu. A djevojka nije nikako mogla znati što je medu njegovim stvarima, osim ako se nisu planirali zaručiti na Badnjak. U tom slučaju, njegov prsten nije mogao imati nikakve veze s tim.

"Tata, jesi li dobro?" Daisy ga upita i on se svim silama potrudi izbiti prsten iz glave. Ipak, imajući na umu njegovu važnost i vrijednost, to jednostavno nije bilo moguće!

"Dobro sam, cvjetiću, samo razmišljam o povratku kući. Pitam se bismo li možda trebali produljiti boravak ovdje, za slučaj da nam bude potrebno više vremena da ovo sve riješimo."

Njezino se lice razvedri. "Mogli bismo?" "Jasno." Realno, nije mogao napustiti grad a da ne riješi situaciju, i premda

će produljeni boravak koštati koju kintu više, neće biti kraj svijeta, kad se sve zbroji i oduzme. "Dan-dva više nas neće ubiti, sve dok uspijemo stići na vrijeme na Novu godinu..."

"Jupi! Možemo li opet otići do onog dućana s igračkama na Times Squareu? Nismo baš uspjeli puno toga vidjeti posljednji put."

"Naravno, dušo, što god poželiš", Ethan odsutno odvrati. Pitao se što će Vanessa misliti o ostanku, kako će joj objasniti ovu iznenadnu

odluku da provedu još neko vrijeme u Velikoj Jabuci. Valjat će mu smisliti nešto pametno, možda kakav primamljiv popust na ulaznice za predstavu na Broadwayu koju je oduvijek želio pogledati? "Vidjet ću što možemo učiniti. A sad pođimo natrag u hotel i provedimo ugodno popodne s Vanessom. Pričekat

52

ću tu Rachel da me nazove; ali kad me nazove, možda ću morati izmisliti nekakav... ovaj, razlog da ponovno šmugnem. Pratiš me?"

Daisy kimne. "Naravno. Još uvijek ne smijemo dopustiti da Vanessa bilo što nasluti, niti joj priznati što se dogodilo s prstenom."

"Pametna moja curica", reče on podignuvši dlan da joj da peticu, istodobno svladan grizodušjem jer je upleo svoju osmogodišnju kćer u ovakvu podvalu. Ona podigne ruku i udari dlanom o njegov.

"Ali, daj navuci rukavice, tata, ruke su ti kao led!" "No, no... kakvi tebi krasni frajeri ispadaju iz ormara?" Kim objavi kad je, ni

dvije minute nakon što je Ethan otišao, Rachel stigla u bolnicu. "Što?" "Pa, imaš onog svog zgodnog plavušana tamo u sobi i ljepotana sanjiva

pogleda koji ti je upravo ostavio svoj broj mobitela. I, da se mene pita, bome bih ga nazvala."

"O čemu ti govoriš?" reče Rachel, smetena. Kim prasne u smijeh. "Oprosti. Nisam mogla odoljeti. Ozbiljno, nećeš

povjerovati, ali momak koji je pomogao Garyju bio je danas ovdje sa svojom kćerkicom. To je taj koji je čekao uz njega dok nije došla Hitna pomoć."

"Zbilja?" Rachel je čula za tog dobrog Samaritanca, pa ostane dvostruko zadivljena što se povrh svega zanimao i za njegovo stanje. "Pitam se samo kako li nas je pronašao?"

"Nemam pojma. Sve što znam jest da je predivan, a i mala mu je slatka kao med."

Rachel se namršti. "I ostavio je svoj broj? Zašto? Sigurno si mu već rekla da će s Garyjem sve biti u redu."

"Jasno, ali navodno je izgubio nešto kad se sve dogodilo, i želio bi doznati znaš li što o tome. Uz to što je htio provjeriti kako je Gary, dakako. Ruku na srce, trebala bi ga nazvati."

Rachel je bila zbunjena. "Dobro, pretpostavljam da bi ga onda bilo pametno nazvati i svejedno mu zahvaliti. Ali, ako je nešto izgubio, ne vidim kako bih mu ja mogla pomoći."

"No, pa", Kim slegne ramenima. "Ovakvo što je valjda moguće samo u New Yorku."

53

8. POGLAVLJE

Kasnije te večeri Ethan, Vanessa i Daisy obilazili su Times Square, kad je stigao poziv. Izvadivši mobitel iz džepa, koji je bio namješten na vibraciju, Ethan ne prepozna broj na zaslonu pa zaključi kako je to sigurno Rachel. Divno.

Iziđe iz trgovine M&M, sretan što je dobio priliku izbjeći to mjesto i ostaviti djevojke u tom mahnitom šarenom svijetu slatkiša.

"Halo", odgovori nastojeći ne zvučati odveć revno, ali ruke su mu svejedno drhtale.

"Bok, je li to Ethan Greene ?" upita ženski glas s irskim naglaskom. "Ja sam Rachel, bolničarka iz bolnice Monut Sinai dala mi je vaš broj."

"Bok, da, najljepša vam hvala što ste me nazvali", odvrati on odahnuvši od olakšanja. Podigne pogled i opazi Vanessu kako ga promatra kroz izlog, pa joj nervozno odmahne dok su ona i Daisy čekale u redu za blagajnu. Ubrzo će izići, pa zaključi da ima otprilike trideset sekundi privatnosti prije negoli mu se pridruže. "Da, želio sam pitati za vašeg... ovaj, gospodina Knowlesa, ali..."

"Gary je dobro. Hvala vam što ste mu pomogli", dometne ona toplo. "To je sjajna vijest. Je li sad pri svijesti?" "Još uvijek nije, bojim se. No budući da ste bili tamo, bilo bi sjajno kad bih

doznala što se zapravo dogodilo. Možete vjerojatno zamisliti da mi je to bio popriličan šok, jer nisam bila s njim."

Ethan odahne s olakšanjem, sretan što mu je pružila priliku. "Naravno, bit će mi zadovoljstvo da vam sve ispričam. Imate li vremena za

kavu? Sutra ujutro, možda, jer popodne letim za London? Nadam se da ćemo moći o još nečemu porazgovarati, doduše."

"Pa, da, sestra mi je nešto spomenula." "Čini se kako je došlo do zamjene stvari tamo i... no, duga je to priča i

prilično... osjetljiva." Ethan je pokušavao pronaći prave riječi jer su se Vanessa i Daisy sad već pojavile iza ugla i prilazile mu. "Ali, sutra ujutro imam nešto slobodnog vremena, i bilo bi lijepo kad bismo mogli razgovarati u četiri oka. Onda, bi li vam to odgovaralo?"

Nasmiješi se Vanessi koja ga je pomno promatrala. Rachel je zvučala kao da oklijeva. "Pa, uglavnom sam u bolnici, ali..."

54

"Zašto se ne bismo tamo našli? Recimo, u jedanaest?" reče on nadajući se kako je neće preplašiti ovako navaljujući, no nije imao izbora. A ako bude sve uspio riješiti bez da u međuvremenu mora mijenjati let, to bolje.

"Da, pretpostavljam da je to O.K." "Fantastično. Dakle, do sutra." "O čemu je riječ?" Vanessa ga upita kad je prekinuo vezu. "Nalaziš se s

nekim ujutro?" Djelovala je zbunjeno. "Ali sutra nam je zadnji dan." Na sreću, Ethan je već imao pripremljenu priču za pokriće. "Vjerovala ili ne,

to je agentica kojoj sam prije nekog vremena poslao zamolbu za suradnju", rekao je hineći oduševljenje. "Poslao sam joj e-mail prije Božića i obavijestio je da ću biti u New Yorku u to vrijeme i, gle čuda, želi se naći sa mnom!"

Znao je da će Vanessa biti presretna a da bi mu nešto zamjerila. Na kraju krajeva, i sama ga je neprestano poticala da posveti više vremena i energije pisanju. Nasmiješio se, kao da ne može povjerovati svojoj sreći. "Ovakvu priliku ne smijem propustiti, zar ne?"

"To je divna vijest!" ushićeno je uzviknula, očito ne promislivši koliko je takvo što prilično nevjerojatno. Očito je njegove ideje smatrala boljim nego što je to mislio. "Naravno da moraš poći. Iz koje je agencije? Možda je poznajem." Prije negoli je Ethan imao priliku odgovoriti, ona se nasmiješi Daisy. "Opa, čini se da nas sutra očekuje djevojački dan!"

"Ali ja želim poći s tobom, tata", prosvjedovala je njegova kći doimljući se povrijeđenom. "Molim te."

Ethan prođe rukom kroz kosu ne znajući sasvim kako će ovo riješiti. Iako je razumio Daisynu brigu i želju da bude uz njega u trenutku kad dobije prsten, ona bi zacijelo morala razumjeti kako mu valja biti iznimno oprezan. No, s druge strane, suptilnost nije svojstvena osmogodišnjacima, zar ne?

"Pa, pretpostavljam da bi to bilo u redu. Tako možeš imati vremena samo za sebe, ljubavi", reče on okrenuvši se ponovno Vanessi.

"Što? Ali imala sam sasvim dovoljno vremena za sebe. Uostalom, Ethane, zar doista želiš povesti dijete na poslovni sastanak?" sumnjičavo je pitala.

"Ma ne, bit će to samo neobavezno druženje. Uostalom, ja... spomenuo sam joj kako mi je kći nepresušan izvor inspiracije, pa sam uvjeren da će joj biti drago upoznati je", bio je uporan Ethan, no znao je da zvuči krajnje neuvjerljivo.

"Zbilja?" Vanessa je gledala u njega, pa u Daisy, i nešto se promijeni na njezinu licu, kao da je shvatila kako je taj navodni sastanak neka vrsta pokrića — ali za što, nije znala. "Onda, u redu. Valjda ću pronaći nešto čime bih se mogla zabaviti, možda ću ponovno posjetiti Guggenheim ili takvo što, pa ćemo se naći kasnije."

55

"Sjajna ideja", oduševio se Ethan nastojeći prebroditi ovu nevjerojatno nezgodnu situaciju.

Vanessa je sad možda sumnjičava, ali jednom kad se sve ovo riješi, sve će razumjeti i njih će se dvoje, u bliskoj budućnosti, tomu slatko smijati. Upravo se zbog te budućnosti i upleo u ovu situaciju, pa stoga neće naškoditi male nedužne laži?

Da, do sutra u ovo vrijeme, sve bi trebalo biti u redu, bio je uvjeren Ethan. Stigavši u bolnicu idućeg jutra, Ethan je pomislio da nema pojma kako

Rachel izgleda, pa pretpostavi kako će morati pitati bolničarke, uz pretpostavku da će mu htjeti reći, dakako.

Dok su se penjali dizalom, Daisy ga je čvrsto držala za ruku. Pogleda je i nasmiješi se. "Hajde, lutkice, idemo napokon uzeti naš prsten."

Stigavši do pulta za bolničarke, svega nekoliko trenutaka prije jedanaest, on smjesta opazi zgodnu, dobro odjevenu ženu s kratkom tamnom kosom kako stoji pred njima. Ovo nije mogla biti ona, zasigurno; nije očekivao da bi netko tako staložen i... elegantan bio u vezi s momkom poput Knowlesa. Premda bi Ethan drage volje pomogao bilo kome u nevolji, njegov je opći dojam o tom momku, sudeći po dreki i psovkama koje je čuo netom prije nesreće, bio da je tip prilično odbojan.

Prošao je pokraj žene oklijevajući. Ona se smjesta okrene i pogleda ga. "Ti si Ethan?"

On kimne. "Rachel ?" "Da. Zaključila sam da si to sigurno ti", nastavila je smiješeći se Daisy.

"Sestre su mi rekle da imaš vrlo slatku djevojčicu. Bok, dušo." "Tako je", reče on, kriomice pogledavajući njezinu lijevu ruku na kojoj, pak,

nije bilo prstena. "Hvala ti što si pronašla vremena za nas. Ja sam Ethan, a ovo je Daisy."

"Drago mi je", reče ona najprije se rukujući s njim, a onda se sagne kako bi se pozdravila s Daisy. "Hvala vama što ste došli, ali moram vas upozoriti da zbilja nemam previše vremena. Liječnik će ubrzo doći u vizitu i morat ću biti tamo."

"Naravno, nećemo te zadržavati." Kvragu, pomislio je Ethan. Ovo baš nije bila stvar u kojoj se mogao žuriti. "Ali, imaš vremena za jednu kavu na brzinu, nadam se?"

"Pa..." Doimala se neodlučnom. "Valjda imam." Otišli su do bolničke kantine, a Rachel je prije toga zamolila sestru da joj javi

kad stigne liječnik. Zauzevši mjesto preko puta nje, Ethan spusti tanjur s kolačima i svježu kavu

koje je uzeo za šankom.

56

"Dakle, čuj, ne mogu ti dovoljno zahvaliti što si pomogao Garyju te večeri. Oboma", reče okrenuvši se prema Daisy, koja se stidljivo nasmiješi. " Čula sam da si bila prava mala heroina. Gary nikad prije nije bio u New Yorku, znaš, i ne pada mi na pamet zašto je mislio da može tek tako srljati kroz sav taj promet." Nježno se nasmiješi. "Pretpostavljam da je to pokušavao?"

"Pa, nisam vidio kako se to dogodilo, ali shvatio sam da je pokušavao dozvati taksi."

Kimnula je kao da je to sve objasnilo. "Baš kao što sam i mislila. No, zaista je lijepo od vas što ste mu pomogli. Hvala. On katkad zna biti baš poput djeteta." Odmahnula je glavom popustljivo.

"Nema problema." Ethan je jedva čekao prijeći na stvar. "No, zapravo..." "Kako si ga pronašao?" nastavi Rachel. "Ovdje u bolnici, mislim." "Ah, nije mi trebalo dugo, tek nekoliko telefonskih poziva", on će brzo. "Pa, svejedno, vječno sam ti zahvalna. Došli smo ovamo samo nekoliko dana

za Božić. Nismo odavde, kao što vjerojatno možeš pretpostaviti." Vedro se nasmije. "I, premda putovanje nije ispalo sasvim prema planu, čini se da ipak postoji svojevrstan začin svemu skupa", reče uz nagovještaj smiješka na licu.

"Začin?" Ethan upita sumnjičavo, pa osjeti kako ga je Daisy lagano udarila u nogu.

"Pa, znaš, shvatila sam kako na svijetu postoje iskreno pažljivi ljudi, poput tebe i tvoje krasne kćerkice. Kako samo divnu haljinu imaš", obrati se ona Daisy.

"Hvala, i meni se sviđa vaša", odvrati ona, očito oduševljena, a Ethan se uspravi na stolcu jedva čekajući da s uzajamnih komplimenata prijeđu na pravi razlog njihova susreta.

"Da, i mi smo ovdje samo nekoliko dana", reče on. "Štoviše, večeras letimo natrag za London."

"I mi smo trebali letjeti večeras, da se sve ovo nije dogodilo. No u zrakoplovnoj tvrtki su bili iznimno susretljivi za promjenu leta, s

obzirom na okolnosti." "Naravno. Znači..." "Vi živite u Londonu? To mi je jedan od omiljenih gradova, obožavam

odlaziti tamo. Doduše, nisam bila već neko vrijeme, s obzirom na restoran i sve skupa", nastavi ona. "Moja prijateljica i ja vodimo restorančić i pekarnicu u Dublinu. Radimo i catering, povremeno."

"Ooo, pečete li kolače?" upita Daisy sa zanimanjem. Ethan se nježno osmjehne svojoj kćeri. "Daisy je na ovom putovanju postala

prilično dobra poznavateljica kolača."

57

"Da, iako ih, naravno, ne jedem prečesto zbog previše zasićenih masnoća", objavi njegova kći svečano, a Rachel se nasmiješi nakratko se susrevši s Ethanovim pogledom.

"Pa, pečem kolačiće, zapravo — puno bolje od ovih, rekla bih", našalila se zavjerenički. "I upotrebljavamo jedino svježe sastojke", dometne, a Daisy se nasmiješi. "Aha, kolačiće i slastice i kruh i sve vrste slasnih stvari — svidjele bi ti se! Zapravo, znaš što, zašto mi ne bi dala svoju adresu u Londonu, pa kad se vratim kući, poslat ću ti kutiju slastica zato što si toliko pomogla Garyju? Ne moraš ih sve odjednom pojesti. Što misliš?" Predloži ona, a Daisy je bila oduševljena.

"Da, pa, hvala vam, ali još nešto", Ethan reče ponovno pokušavši prijeći na stvar, "nisam siguran je li vam sestra to spominjala, ali zapravo čini se kako je došlo do zamjene darova one večeri, i u čitavoj strci..."

"Uh, to je moj mobitel. Oprostite", Rachel ga prekine vadeći mobitel iz torbe. "To je sigurno bolničarka. Halo? Je li liječnik stigao? Evo me... Molim?" Ethan je opazio kako se njezino lice smračilo. "O, moj Bože! Je li on dobro? Ali što ako... Dobro, dobro, dolazim smjesta." Skupljenih obrva, Rachel prekine vezu. "Silno mi je žao, ali moram poći", reče skočivši na noge. "Promijenili su Garyjeve lijekove protiv bolova jer su se bojali da malo previše spava, ali sad izgleda ima nekakvu reakciju na njih. Nisam sasvim sigurna što se događa. Tako mi je žao, ali zaista moram poći."

"Da, naravno. Da se vratimo natrag s tobom?" upita Ethan potpuno razumjevši njezinu paniku, ali isto tako ne želeći da mu prsten isklizne iz ruku.

"Ne, ali svejedno hvala. Tako si ljubazan. Ovaj... imaš moj broj, zar ne?" pridoda, sva izbezumljena. "Pošalji mi SMS s adresom i poslat ću vam te kolače čim se vratim kući, obećavam."

Također ustavši, Ethan prođe rukom kroz kosu. "Da, dobro. Pa, sretno sa svime. Nadam se da je on dobro", promrmlja osjećajući se blesavo, istodobno nemajući pojma što učiniti. Sad nije bio trenutak da bilo što kaže, zar ne? Ne, kad je sirota djevojka bila u ovakvom stanju. Glupavo, on pruži ruku da se rukuje s njom.

"I ja se nadam", odvrati ona, najednom ga obgrlivši rukama i privukavši ga u zagrljaj, što ga uhvati potpuno nespremnog.

"Još jednom hvala za sve što ste učinili, to je zaista divno od vas. Bok, Daisy!" dometne mašući im i za tren oka nestane.

Neko je vrijeme Ethan zurio za njom, nesiguran što bi mislio.

58

"Zbilja mi se sviđa ona, tata", reče Daisy, ni najmanje uznemirena činjenicom da, nakon svega ovoga, zapravo nisu nikamo dospjeli. "Peče kolačiće. I fino miriše."

Ethan se zbunjeno nasmiješi. "Da, da, divna je." Što će, zaboga, sad učiniti? Najednom se osjeti potpuno izmožden događajima proteklih dana. Iscrpio je

sve ideje. Bilo je već prekasno odgoditi večerašnji let, a čak i da su u zrakoplovnoj tvrtki bili voljni izići mu u susret, sigurno bi mu naplatili čitavo bogatstvo kad bi to učinio ovako kasno. U svakom slučaju, čak i da ostanu duže, nije se mogao ulogoriti ovdje ispred bolnice sve dok se Knowles ne probudi. Vanessa je ionako već bila dovoljno sumnjičava.

Podigne svoju šalicu s kavom i otpije gutljaj, iako je, da se njega pita, mogao piti i sredstvo za pranje posuđa. Zapravo, padne mu na pamet kako još ništa nije okusio, odnosno nije pošteno jeo još od božićnog jutra, kad je sve ovo počelo.

"Što ćemo sad, tata?" upita Daisy. "A da jednostavno odemo do Tiffanyja i uzmemo Vanessi novi prsten?"

O, nevinosti dječje! Kao da je Ethan negdje imao skrivene zalihe... Uzme kolačić koji je ona jela nadajući se da će mu navala šećera pomoći

smanjiti osjećaj vrtoglavice. "Daj mi griz toga." "Ali, tata, ne bi smio previše jesti!" "Tko kaže?" izazivao ju je. "Kolačića nikad dosta." Strpa punu šaku kolačića

u usta nevješto oponašajući Keksomlata iz Ulice Sezam. Ona se stane hihotati; bio je to zvuk zbog kojeg bi mu uvijek zaigralo srce.

"Tata, baš si blesav." "Nisam, ti si." "Nisam, ti si." I dok se Ethan tako nastavio šaliti sa svojom obožavanom kćeri, sjetio se da,

bez obzira na sve, uvijek postoji barem jedna žena u njegovu životu zbog koje se sve činilo ljepšim.

59

9. POGLAVLJE

Znam, predivno, zar ne?" kasnije tog dana Rachel je izgovarala u I telefonsku slušalicu. Iako su ona i Terri razmjenjivale poruke u proteklih dan-dva, ovo je bilo prvi put da su se zapravo čule.

Unatoč zastrašujućem preokretu kojem je bio izložen danas ranije u bolnici, Gary je ponovno bio u stabilnom stanju, no i dalje jedva pri svijesti, što je značilo da je Rachel još uvijek čekala veliko pitanje. Kako nije bilo smisla da se mota oko bolničke sobe, Kim joj je savjetovala da se vrati u hotel i malo odmori obećavši joj da će je nazvati ako mu se stanje promijeni.

Dotle je Rachel ugrabila priliku da nazove svoju najbolju prijateljicu i priopći joj veliku vijest.

"Mogu ti samo reći, kad ti stvarno postavi pitanje, bolje mu je da klekne na koljena, ili će idući put kad se pojavi ovdje biti poslužen pivom koje ću mu izliti po glavi. I nemoj ni na trenutak pomisliti da se šalim!"

Rachel se smijala. Ona i Terri su oduvijek dijelile ovakve dobronamjerne šale o Garyju, no ispod svega strujala je uzajamna ljubav i potpora.

Upoznale su se na koledžu za catering prije mnogo godina, i od prvog trenutka kad su bile partnerice na satovima prakse iz pekarstva, njihova se povezanost uspostavila brzo i žestoko.

Tog prvog dana, dok su mijesile tijesto, Rachel je odlomila komadić, približila ga nosu i udahnula njegov miris i toplinu. "Bože, što to ima u mirisu svježeg tijesta?" upitala je i, sklopljenih očiju, nježno zastenjala.

"Ne bih znala, ali prije nego doživiš orgazam tu preda mnom, sačuvaj se za moje glasovito kiselo tijesto", rekla je Terri. "Zbog njega će ti curiti sline, a koljena klecati. Zapravo, upravo se to ispriječilo između mene i mog posljednjeg dečka. Bio je ljubomoran, nije se mogao nositi s time."

Rachel je prasnula u smijeh. "Ma kakvi, samo čekaj da ti se moj topli sicilijanski kruh s maslinama počne topiti na jeziku, tada će ti sve biti jasno."

"Samo daj", izazvala ju je Terri. I tako je počelo. U to je vrijeme Rachel bila djevojka iz provincije, tek došla u

Dublin, i bez prijatelja, dok je Terri tu rođena odrasla. Nakon predavanja idućeg dana, njih su dvije otišle u nekakav obližnji jeftini restorančić na večeru, i otada bijahu nerazdvojne

60

Vikende su provodile u parku St. Stephens Green, čavrljajući nad košarama sa svježe ispečenim kruhom, sirom i voćem, i obilno ih zalijevajući vinom. Tijekom idućih nekoliko mjeseci povezali su ih recepti — mješavine okusa, tekstura i aroma — i slični životni snovi.

Zajednička ljubav prema hrani i kuhanju, naročito pekarstvu, učinila je da se njihovo prijateljstvo činilo sudbinskim. Iz njega su se iznjedrili planovi za turneju u potrazi za svjetskim kuhinjama, s posebnim naglaskom na onu mediteransku, pa su nakon diplome provele nezaboravno ljeto putujući Europom.

Nakon toga su obje provele nekoliko godina obavijajući različite kulinarske poslove, no njihovo je prijateljstvo ostalo netaknuto i snažno.

A zatim, prije godinu dana, Terrin se otac, koji je vodio mali kafić u središtu Dublina, razbolio, i dvije žene odluče otkupiti i preurediti kafić i pretvoriti ga u bistro mediteranskog stila, koji su nazvali Stromboli.

Kad je riječ o podjeli posla, Terrin smisao za poduzetništvo i Rachelina kreativnost sjajno su funkcionirali. Premda su njihove prepirke katkad bile itekako žestoke, najčešće je prevladavao smijeh. Rachel je voljela Terrin pragmatizam i domišljatost, dok je Terri obožavala Rachelinu strastvenost i impulzivnost.

"Ja imam izgled, a ti pamet", Terri bi je običavala zadirkivati svaki put kad bi zamijenile uloge.

Tako se podrazumijevalo da Terri organizira renoviranje, no kad se jednog dana stanje njezina oca pogoršalo, Rachel je pristala umjesto nje otići na sastanak s Garyjem Knowlesom.

Sada, sjedeći s nogama podignutima na dasku hotelskoga prozora, Rachel nije mogla vjerovati neobičnom preokretu sudbine koji je tog dana odredio da upozna čovjeka za kojeg će se udati. Mogla je jednako tako sad Terri biti ovdje u New Yorku, no istodobno takvo što nije mogla zamisliti. Dvije osobe koje je Rachel voljela najviše na svijetu nisu se baš uvijek razumjele (bolje rečeno, nikad) i zbog toga nije mogla zamisliti Terri i Garyja kako planiraju provesti ostatak života zajedno.

Doduše, nije da su Gary i ona sama još išta planirali... "Ma, ne marim za klečanje na koljenima", rekla je ona. "Nije me briga ni da

se postavi na glavu! Bitno je samo da ponovno otvorim onu plavu kutijicu." "Tiffany! Tko bi to pomislio?" zamislila se njezina prijateljica. "Nije da to ne

zaslužuješ, jasno, ali moram priznati kako nisam mislila da Gary ima takav ukus."

61

"Ma zbilja, a kakav si mislila da ima ukus?" Rachel je pokušala zvučati mrzovoljno, no u njezinu se glasu osjetio osmijeh. Zapravo, točno je znala na što njezina prijateljica misli; čak joj je samoj isto prošlo kroz glavu.

"Ah, nemoj mi se praviti nevješta, znaš točno na što mislim." Rachel ubaci komadić sira u usta. "Pa valjda jest pomalo neočekivano",

odvrati punih usta. "Ali čekaj samo da vidiš prsten — ne da se opisati — i..." "Što to jedeš?" "Malo feta sira što sam ga danas kupila." "Aha, osjećamo blagu nostalgiju za domom, je li?" "Ako ciljaš na to da mi nedostaješ, varaš se. Ja bih rekla, nikad dosta sira.

Danas sam prošla pokraj ljupkog grčkog dućana na putu do bolnice i kupila komad sira. Nije tako dobar kao naš, doduše, ali poslužit će." K tome, Rachel nije pošteno jela već nekoliko dana. Zapravo, jedino što je dosad uspjela pojesti bio je kolač s onim momkom Ethanom i njegovom kćeri ranije tog jutra.

Upravo tada Rachel čuje kako ima još jedan poziv na čekanju. "Sranje, zovu iz bolnice", kaže. "Moram prekinuti."

"Nema problema. Obavijesti me kad tvoj frajer stane na svoje noge, i ne brini ništa — Justin i ja ćemo se snaći dok se ne vratiš."

"Hvala, obećavam da ću ti ovo nadoknaditi. Pozdravi mi Justina. Čujemo se uskoro." Prekine vezu pa odgovori na drugi poziv. "Halo?"

Bila je to Kim. "Jesi li se uspjela malo odmoriti?" upita je bolničarka. "Jer, po svoj prilici, odsad pa nadalje nećeš imati vremena za odmor."

"Kako to misliš?" "Dakle, vrlo sam sretna što ti mogu priopćiti kako je tvoj muškarac bolje." Rachelino srce poskoči. "Budan je?" "Aha", potvrdi Kim uz osmijeh. "Čini se kako ćeš najzad dobiti priliku staviti

onaj golemi kamen na svoj prst, jednom za svagda." Stigavši u bolnicu i uspinjući se dizalom, Rachel osjeti kako joj uzbuđenje

raste. Jedva se mogla suzdržati pa je malo ubrzala zalazeći za ugao prema hodniku koji je vodio do Garyjeve sobe.

Najradije bi banula na vrata, no umjesto toga ih polako otvori i proviri. Gary je sjedio u krevetu s daljinskim upravljačem u ruci mijenjajući televizijske programe.

Vidjevši da on izgleda tako normalno i dobro, iz nje provali bujica emocija. "Ne mogu vjerovati da si uistinu budan!" usklikne pohitavši prema njemu i

stisnuvši ga u zagrljaj. "Jao, pazi! Još sam ozlijeđen, mala", odvrati on podignuvši ruku da je zadrži.

62

"Ajme, oprosti." Rachel ga pomiluje po čelu i obrazu obraslom gotovo trodnevnom bradom. "Onda, reci mi kako se osjećaš? Sjećaš li se što se dogodilo?"

Gary iskrivi lice u grimasu. "Pa, valjda ću preživjeti. Vražji taksist, kako me je samo pomeo nasred ulice." S gnušanjem odmahne glavom. "Nadam se samo da ga je murja kasnije dograbila, glupi seronja."

"Jadničak moj. Mora da je bilo užasno." "Hej, je li sve u redu s mojim stvarima?" upita on. "Ovdje su mi rekli da si ih

uzela. Nadam se da ništa nije ukradeno, ni izgubljeno — neki bi ti ljudi izvadili oči iz glave samo da mogu", dometne prostenjavši malo dok se uspravljao.

Rachel se u sebi nasmiješi. Kako smiješno, Gary tek što je došao svijesti, a već je imao na umu zaručnički prsten. "Ne, ništa ne nedostaje, barem koliko ja znam, i to zahvaljujući jednom doista finom čovjeku i njegovoj kćeri. Priskočili su ti u pomoć, čekali s tobom i pričuvali ti stvari sve dok nije došla Hitna pomoć. Kako bilo, poslije ću ti sve ispričati. Sad sam samo sretna što si dobro. Nisam bila sigurna hoću li nazvati tvoju mamu", reče pomalo oklijevajući.

"Nisi valjda?" Gary je oštro pogleda, a ona nije bila sigurna umišlja li ili mu je preko lica doista prošla sjena.

"Nisam, pomislila sam da je pametnije pričekati i pitati tebe, s obzirom da je ni ne poznajem..."

"Odlično. Ne bih želio da se itko nepotrebno brine." "Da, to sam na koncu i sama zaključila. Dakako, već bih je uvjerila da si u

redu i da se nema potrebe brinuti." On se nakostriješi. "Nisam baš u redu. Rebra me i dalje vraški bole, znaš." "Znam, znam", tješila ga je Rachel. "Kako bilo, vjerojatno je bolje da ništa ne

zna, s obzirom da smo tako daleko i da je Božić, i sve skupa." Odlučila je promijeniti temu. "Žao mi je što si propustio Božić, ali možemo proslaviti kako valja čim iziđeš odavde. I razmijeniti darove."

"Aha, valjda", Gary ležerno odvrati. "Ipak, ne mogu vjerovati da toliko dugo nisam bio pri svijesti. Morat ćemo se brzo vratiti kući; moram početi jedan posao već u srijedu. Koji je danas datum? Dvadeset i sedmi, je li? Mislim da mi je tako rekao liječnik danas."

Rachel se snuždi. "Ali promijenila sam karte za let jer nisam znala koliko ćeš dugo ostati ovdje. Gary, ne možeš početi raditi čim iziđeš iz bolnice. I sam si rekao da se ne osjećaš dobro. Zato moraš malo usporiti, barem neko vrijeme."

Izgledao je kao da razmišlja o tome. "Pa valjda bih i mogao nazvati čovjeka i reći mu da počinjem odmah nakon Nove godine..."

63

"Tako je već bolje. Uostalom, mislila sam da bismo, nakon što iziđeš, možda mogli ovdje dočekati Novu godinu?" Rachel je zaključila kako bi mu se ova zamisao mogla svidjeti s obzirom na okolnosti, osobito jer su mu se pomutili planovi za zaruke. Nova godina u New Yorku bila bi zasigurno nešto posebno. Mogli bi otići na Times Square i uživati u ozračju čekajući da kucne ponoć; tako bi mogli nadoknaditi sve propušteno za Božić.

Gary je pogleda kao da je skrenula pameću. "Nema šanse! Morat ćeš ih ponovno promijeniti, mala. I neka let bude što je ranije moguće. Iskreno govoreći, nakon svega što sam ovdje prošao, jedva se čekam pozdraviti s ovim mjestom."

"Oh." "I moram se vratiti i početi tražiti nove poslove. Novac ne pada s neba,

znaš." "Oh, shvaćam." Rachel nije očekivala da će biti toliko negativan. "Nemoj me pogrešno shvatiti, cijenim ovo putovanje i sve skupa. I sjajno

sam se provodio prvih dana. Nego samo, znaš ono, posao i velika novogodišnja motorijada, na koju itekako namjeravam ići, unatoč ovim vražjim rebrima, kunem se."

"Da... razumijem", reče ona nasmiješivši se. Napokon, bio je u pravu. Novac doista nije padao s neba, i ona se podsjeti kako je već potrošio lijepu svoticu za prsten. Po svoj je prilici već planirao unaprijed i mislio na njihovo vjenčanje i još medeni mjesec također, pa kad se sve zbroji i oduzme, nekoliko dodatnih dana u New Yorku doista bi značilo rasipnost. Da ne spominjemo kako je i Rachel imala vlastite obaveze u restoranu.

Da, na kraju je vjerojatno ovako najbolje, zaključila je. Gary je o svemu već dobro promislio i zaključio da je najbolje odgoditi zaruke dok se ne vrate kući.

No dobro, Rachel pomisli, čini se da će jednostavno morati još malo pričekati prije nego stavi taj prsten.

"To je moja cura. Dođi ovamo", reče on pozvavši je rukom u zagrljaj. Ona se poslušno nagne i nježno ga poljubi. "A sad pozovimo liječnika neka mi napiše recept, tako da mogu što prije zbrisati odavde."

Činilo se da mu se neobično žuri napustiti bolnicu. Možda na koncu i nije čekao da stignu kući kako bi je zaprosio, nego je htio to učiniti što prije, možda čak i prije leta?

To bi ionako bilo bolje za Rachel, zaruke u New Yorku — bilo na Božić ili neki drugi dan — zvučale su mnogo romantičnije.

"Bok, ljudi", začuju glas s vrata i oboje okrenu glavu.

64

"Kim, bok!" Rachel je toplo pozdravi. "Oh, baš mi je drago što si ovdje. Ja — mi smo ti željeli zahvaliti i pozdraviti te. Bila si tako ljubazna i uživala sam u razgovorima s tobom."

"Ne bih to propustila. Mislim da će ga sutra otpustiti, ali za slučaj da ne budem ovdje kad budete odlazili, htjela sam navratiti i pozdraviti se s vama. Bok, Irče", reče ona skrenuvši pogled na Garyja. "Kakav je osjećaj vratiti se među žive?"

"Bilo bi mi bolje da imam kakve sedative, kvragu", odvratio je grubo, a Rachel ga pogleda, zgrožena. "I zašto ne mogu danas vani?"

"Gary, budi pristojan", prekori ga Rachel. "Kim se brinula za tebe, a i prema meni je bila divna."

"Pa, netko je morao praviti društvo tvojoj krasnoj djevojci", odvrati Kim, očito ni najmanje uznemirena. "Drago mi je da ćeš ubrzo stati na noge. Kakvu samo djevojku imaš. Pazila je na tebe poput anđela čuvara", reče mu stavivši ruku na Rachelino rame. "Kako bilo, ostavit ću vas da razgovarate. Samo sam vam htjela poželjeti sve najbolje u slučaju da vas više ne vidim. Vidjet ću s liječnikom kad bi bilo najbolje da vas pusti, pa ću se vratiti i reći vam."

"Hvala, Kim, doista." "Nema problema." Bolničarka se okrene, ali na to zastane i pogleda preko

ramena. "A ti, srce, zapamti što sam ti prije rekla." Rachel pocrveni, i pogledom potraži Garyja kako bi vidjela njegovu reakciju.

On, jasno, nije imao pojma na što se primjedba odnosi, ali ona je svejedno bila zatečena. Nije prije ni zamijetila zidni sat, ali najednom je mogla čuti kako glasno otkucava. "Naravno, naravno da hoću", odvrati ona brzo. "I još jednom, hvala."

"O čemu je riječ?" Gary upita kad je Kim zatvorila vrata za sobom. "Oh, ma ništa... samo neke bolničke tajne koje će ti pomoći da se brže

oporaviš", reče ona milujući mu ruku i trudeći se zvučati bezbrižno. "U svakom slučaju, ne mogu dočekati da iziđeš odavde. Moramo proslaviti Božić sa zakašnjenjem."

"Aha, nadam se samo da si mi kupila nešto lijepo, nakon svega što sam prošao, mislim da sam zaslužio", reče on, a Rachel se morala nasmiješiti njegovu ironičnom smislu za humor.

Pametan si ti, dragi moj, pomislila je sretno.

65

10. POGLAVLJE

Dok se pripremala zatvoriti Stromboli, Terri Blake je i dalje razmišljala o pozivu iz New Yorka i vijestima o zarukama svoje najbolje prijateljice. Iako je bila oduševljena zbog nje, bila je to posljednja stvar koju je očekivala, ponajmanje od Garyja.

Terri je bila iznenađena prošle godine kad se, ubrzo nakon otvaranja restorana, Rachel upustila u vezu s građevinarom koji se bavio renovacijama. Zapamtila je kako se dodatno trudio da posao bude dovršen na vrijeme, no bilo je očito (barem njoj) da je razlog tomu bio jedino da zadivi Rachel. I upalilo je.

Ipak, nikad nije istinski smatrala da je Gary Knowles pravi momak za njezinu prijateljicu, barem ne na duge staze.

Bio je privlačan, dakako, na onaj svoj grub i nemaran način, ali, po njezinu mišljenju, suviše nezreo i sebičan. Upravo zato Terri nikad nije previše doživljavala tog momka, i nikad nije mogla do kraja razumjeti što je to Rachel vidjela u njemu.

Nije joj se sviđala ni činjenica da nije upoznao Rachel sa svojom obitelji, te da je ona vrlo malo znala o njima unatoč tomu što su već gotovo godinu dana bili zajedno. Za Terri je to bio znak za uzbunu, bez obzira na Rachelina uvjeravanja kako on samo ne želi požurivati stvari.

Ljutilo ju je i to što je Gary redovito iskorištavao Rachelinu velikodušnost. Očekivao je da besplatno jede i pije u restoranu, i svako malo bi prespavao u njezinu stanu. Doduše, njegov je stan bio izvan grada pa je to imalo smisla, no svejedno, kako je Terri vidjela stvari, odnos davanja i primanja u njihovoj vezi bio je prilično jednosmjeran. U Garyjevu korist, dakako.

Rachel je bila svjesna njezinih sumnji i Terri je znala da se njezina prijateljica ne zamara odveć njihovim međusobnim podbadanjima. Na sreću, čini se kako nije zamjećivala Terrinu istinsku zaprepaštenost Rachelinim zanimanjem za Garyja.

A sad joj je Gary kupio dijamantni prsten, i to ni manje ni više nego kod Tiffanyja.

Terri je čula da je prsten iz svjetski poznate draguljarnice sama suština romantične ljubavi. Ona to, doduše, ne bi mogla znati. No znala je što znači kad ljubav tvoga života pobjegne s tvojom navodnom najboljom prijateljicom, a upravo se to dogodilo Terri u prošloj vezi.

66

Bilo je to prije gotovo osam godina, pomislila je s dozom nevjerice, i znala je da ne bi uspjela preživjeti onaj očaj da nije bilo Rachel, koju je nedugo nakon toga upoznala.

Bujica sjećanja na ono što su dijelile u proteklih osam godina nadirala je sa svih strana.

Studentski dani provedeni u lješkarenju u Rachelinu stanu, s nogama na stolu, u ispijanju vina i beskonačnim pričama o prošlim i sadašnjim ljubavima; odlasci u šoping i razmjena savjeta o odijevanju, razglabanje o snovima o budućnosti do sitnih noćnih sati...

Zatim, dakako, silno uzbuđenje nakon što su odlučile pokrenuti zajednički posao, pa poslije prepirke zbog uređaja i pećnica potrebnih za restoran i, napokon, dan otvorenja Strombolija, ključan trenutak njihova prijateljstva.

Nasmiješila se prisjetivši se urnebesa koji je vladao ne samo na dan otvorenja restorana, nego i kad su smišljale kako ga nazvati.

Premda su se lako dogovorile oko jelovnika koji će imati u ponudi, ona i Rachel naprosto nisu mogle smisliti ime koje bi bilo kreativno, ali ne i pretenciozno.

Na koncu su odabrale nešto što je podjednako odražavalo Rachelino sicilijansko podrijetlo i njihovu žestoku kuhinju: Stromboli, ime vulkanskog otoka pokraj Sicilije. Jedno se zasigurno moglo reći: takvo što u Dublinu nije postojalo.

Zbog svoje mješavine umjetnosti i mediteranske hrane, Stromboli je privlačio goste i iz dalekih krajeva. Zbog njihovih je peciva postao nezaobilazna turistička destinacija, i to zahvaljujući kritikama, najprije u lokalnim novinama, a poslije i u Irish Timesu, te na koncu i u Dublin Food Guideu. Samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja, valjalo im je na izlog objesiti natpis: "Rezervacije preporučene."

Njihova usredotočenost na stvaranje autentičnih okusa pojedinih jela, te kombiniranje aroma i tekstura iz raznih zemalja, isplatila se više no što je ijedna od njih mogla sanjati. Iako su se ispočetka namjeravale baviti cateringom za manja i intimnija okupljanja, potražnja za njihovim uslugama neprestano se povećavala.

Mediteranska jela, bogata povrćem, jajima, mesom i sirom, bila su najpopularnija na jelovniku, kako u restoranu, tako za catering.

Tradicionalniji način spravljanja irskih jela, poput pite od voća, raznih pečenja i škrobnog povrća, mamio je turiste, a Strombolijeva lokacija nadomak mosta Ha'penny samo je pridonijela navali gostiju. Njihova paella od morskih plodova, uz koju su služile svježi kruh od kiselog tijesta (spravljen po Terrinu

67

fantastičnom receptu), nedvojbeno je postala specijalitet kuće i razlog zašto su im se stalni gosti uvijek iznova vraćali.

K tome, lista pića, s daškom osobnosti, bila je detaljno osmišljena. Terri je većinom sama odabrala vina, na što je bila neizmjerno ponosna. Na listi je bio čitav niz popularnih europskih vina, zajedno s raznoraznim španjolskim i portugalskim pivom, te dakako, onim najpopularnijim irskim. Kako bi još dodatno začinile listu, nabavile su čak i rijetka američka piva. Terrino omiljeno bilo je Arrogant Bastard Ale koje je, šalila se Rachel, Terri naručila nedugo nakon što se upoznala s Garyjem. Otad je to pivo bilo pivo broj jedan u restoranu i, čudno, ali jedno od Garyju najdražih; čak je sve počastio rundom tog piva na proslavi svog rođendana.

Sve vezano uz restoran za Terri je bio nepresušan izvor nadahnuća. Iako je Stromboli bio u zajedničkom vlasništvu s Rachel, ipak je i dalje prevladavao osjećaj da Terri nastavlja s očevim naslijeđem.

Tom Blake je vodio tradicionalan stari dablinski bar na istoj lokaciji još od Terrina djetinjstva, i premda je bio pomalo sumnjičav kad su počele s preuređenjem, znala je da je presretan što je ugostiteljski posao ostao u obitelji.

Otkako se Terri mogla sjetiti, kuhanje i hrana bili su joj u krvi, sastavni dio njezina života.

I zaista, jedino u kuhinji — s rukama u ljepljivom tijestu — ona je osjećala sigurnost i samopouzdanje. Kuhanje je bilo poveznica ne samo s njezinom prošlošću, nego i s trenutačnom strašću i njezinim identitetom u budućnosti.

Na zidu kuhinje bila je obješena ploča s natpisom:

Kad u svijetu više ne bude dobre kuhinje, Neće više biti ni književnosti, ni britke inteligencije,

Ni okupljanja prijatelja, ni društvena sklada.

Otac joj je darovao tu ploču na otvorenju Strombolija, a poslije je doznala da je riječ o citatu slavnog francuskog kuhara Marie-Antoinea Caremea. Terri je tada znala da čini nešto doista vrijedno, nešto što pruža osjećaj kontinuiteta njezinu životu, ali i životu drugih.

Nije se mogla dosjetiti o kojoj je točno knjizi riječ, ali postoji jedna pripovijetka Tonija Morrisona u kojoj je glavna junakinja uvijek iznova pravila kruh uzdržavajući time obitelj i zabavljajući prijatelje. Dio priče koji je Terri najviše voljela opisuje kako žena mijesi kruh svojim toplim rukama, a njezin joj ljubavnik, stojeći iza nje, nježno masira tijelo.

68

Odande strast za pečenjem kruha. Za kruh je — kao i za istinsku ljubav — potrebno vrijeme, briga, snažne ruke pune ljubavi i strpljenje. On živi, uzdiže se i buja samo u savršenim uvjetima. Ako je voda previše topla, uništit će kvasac; ako je pak prehladna, kvasac neće rasti. Bez dovoljno šećera, kvasac će odumrijeti, a tijesto neće biti izdašno i rahlo; ako u zraku nema dovoljno vlage, kvasac neće potaknuti kruh da dosegne svoj puni potencijal.

Mnogo je bilo kasnih noći i ranih jutara koje je Terri provodila u kuhinji iskušavajući nove recepte i mijeseći tijesto različitih tekstura — s biljkama, začinima, kobasicama i sirom — sve dok ne bi postalo savršeno glatko pod njezinim rukama.

Na žalost, pomisli gorko Terri, kao što joj je majka običavala govoriti, vrijeme i trud koje je ulagala u kuhanje možda je bilo pametnije preusmjeriti na ljubavni život. Premda je, tijekom godina, imala nekoliko izleta, nije bila u pravoj vezi još od Roba, niti joj je do toga bilo osobito stalo.

Ponuda nije nedostajalo, i premda je Terri znala da je daleko od Racheline ljepote, znala je da i sama dobro izgleda.

Kosa je vjerojatno bila ono najljepše na njoj, i gosti su uvijek komentirali njezine crvene kovrče, toliko guste da ih je jedva uspijevala obuzdati pod kuharskom kapom. I, iako je možda bila malčice debeljuškasta, nije joj padalo na pamet odreći se vlastitih i Rachelinih delicija samo zato da bi "pronašla muškarca".

Uostalom, Terri je tek trebala pronaći muškarca koji bi bio vrijedan vremena i truda potrebnog za vezu. Većina onih koje je upoznavala bili su serijski zavodnici bez pravog zanimanja za stabilnu vezu, ili pak novopečeni samci tek izišli iz dugotrajnih veza ili brakova sa svom onom popratnom "prtljagom".

Rachel i njihov glavni kuhar, Justin, uvijek su je zadirkivali da je previše cinična te da ima nerealna očekivanja, ali što je bilo nerealno u želji da dijeli svoj život s nekom opuštenom i pouzdanom osobom? Terri nije bila zainteresirana za nezrele igrice među ljudima koji su već trebali prerasti svoje tinejdžerske godine. Jednostavno je željela nekoga s kim bi dijelila svakodnevicu, nekoga kome bi se vratila navečer i s kim bi se smijala i čavrljala, nekoga tko bi imao razumijevanja za njezine nade i snove i tko bi bio uz nju kad god bi joj to bilo potrebno. Zar je doista tražila previše?

"Nemam ja nikakve visoke standarde, ali određene standarde imam, i točka", redovito se prepirala s Justinom, no istina je bila da je s trideset i dvije godine, i nakon gotovo osam godina što ih je provela sama, Terri jednostavno odustala od ideje da će s nekim poživjeti sretno do kraja života.

69

I premda je to bilo iznenađenje (barem njoj), bilo joj je drago što je Rachel pronašla svoju sreću.

70

11. POGLAVLJE

Na veliku Garyjevu muku, liječnici su ga odbili otpustiti iz bolnice do sljedećeg popodneva.

Dotad je Rachel još jednom kontaktirala zrakoplovnu tvrtku te dogovorila, uz značajan trošak, novi let za njihov povratak u Irsku, i to dvadeset i devetoga, što je značilo da će im, kad Gary iziđe, to biti posljednja noć u New Yorku.

Vrativši se u hotel, odustala je od zamisli da se pobrine da im ta posljednja noć u gradu bude posebna. Uostalom, bila je sigurna da je Gary dobro razradio svoj plan za zaruke, koji se, zbog nesreće, izjalovio. Pa, najmanje što je mogla učiniti jest pokušati mu olakšati situaciju.

Zato, kad je u šest sati popodne začula oštro kucanje na vratima hotelske sobe, Rachel je poskočila s kauča kako bi ih otvorila.

Davši napojnicu konobaru, dogura kolica s jelom, dvjema upaljenim svijećama i rashlađenom bocom šampanjca.

"Opa, na sve si mislila, dušo", Gary se nasmiješi, a ona ga obuhvati rukom i pomogne mu doći do stola.

Prilično se dobro snalazio s uganutim člankom, no i dalje je djelovao pomalo ćudljivo, unatoč sedativima.

"Pa, propustili smo Božić", reče ona namignuvši mu i ugrizavši se za unutarnju stranu obraza, nastojeći suspregnuti vragolast osmijeh. Ranije je opet bio spomenuo božićne darove tako da, po svemu sudeći, neće morati puno čekati.

Za večerom je jedva nekako uspijevala postići da joj se ne tresu ruke. Nasuprot tomu, Gary je bio nevjerojatno opušten, i na tomu mu je Rachel bila zahvalna. Pomalo je strahovala da bi mogao posumnjati kako je otkrila njegove planove za zaruke.

"Ajme, jedva se mogu pomaknuti nakon ovoga", reče ona stružući nožem i vilicom po tanjuru. "Toliko sam čekala ovu lijepu večeru s tobom da mislim kako sam sad pretjerala. Još šampanjca?"

"Naravno", reče Gary. "Ja bih si sam natočio da mogu, ali mislim da moja rebra neće podnijeti taj napor."

"Ne brini se, ja ću", Rachel će na to. Letimice pogleda bocu koja je, nesrećom, bila gotovo prazna. Morat će naručiti još jednu kako bi mogli nazdraviti zarukama, odnosno ako Gary bude u stanju za takvo što! Katkad je znao biti

71

toliko opušten da je to bilo smiješno, ali ne i ovaj put. "Dakle", nastavi ona trudeći se zvučati ležerno, "pretpostavljam da je sad vrijeme da otvorimo darove. Ja ću donijeti tvoje, pa ćemo ih zajedno otvoriti, O.K.?"

"Sjajno. Baš mi je potrebno nešto da me razveseli. Kad već ideš tamo, hoćeš li donijeti dar što sam ti kupio? Tamo je među mojim stvarima."

Rachelino srce poskoči. To je to! "Hoću, ali kako ću znati koji je za mene?" pitala je, zahvalna što joj je kuhanje najjača strana, pa se nije morala truditi oko glumačke karijere.

"Pa", odvrati Gary, zaigrano uzdigavši obrve. "To je onaj u maloj plavoj vrećici." Zvučao je neuobičajeno samozadovoljno.

"Zvuči lijepo", reče ona. Nekoliko trenutaka kasnije, vratila se k stolu s Tiffanyjevom vrećicom i

nekoliko omotanih darova namijenjenih njemu. "Čuj, a zašto se ne bismo najprije premjestili na kauč? Bit će ti udobnije",

rekla je. Tako će smanjiti rizik da se Gary ozlijedi kad bude kleknuo na koljeno. "U redu, pomozi mi, hoćeš?" Ustane, a Rachel ga nježno povede nekoliko

koraka kroz sobu. "Super, i ne zaboravi pićence", dometne on misleći na šampanjac.

"Čekaj, donijet ću i svoju čašu." Kad su sjeli jedno pokraj drugoga na kauč, Rachel preda Garyju pažljivo

omotane darove. "Prvo ti", rekao je on. "Ne, hajde ti", bila je uporna. Cijenila je njegovu pristojnost, no smatrala je

da zaručnički prsten ipak zaslužuje veliko finale. Nije se ni najmanje činio nervoznim, no, s druge strane, zaključila je kako je imao sreću; većina muškaraca, naime, nije bila pod utjecajem sedativa koji bi im pomogao prigodom prosidbe.

Gary je udovoljio njezinoj molbi i nekoliko minuta poslije njegove su motociklističke hlače, kožnati novčanik i lijepa Hugo Boss košulja ležali pokraj njega na kauču. Rachel je u međuvremenu nabavila i košulju jer je zaključila da su darovi koje mu je bila kupila djelovali jadno u usporedbi s gomilom novca koje je potrošio na nju. "Hvala ti, mala. Ne mogu vjerovati kako si me razmazila! Tako sam sretan što te imam. Sad je na tebe red."

Rachel ga nervozno pogleda očekujući nekakav svečani znak, a onda, sjetivši se njegova trenutačnog stanja, shvati kako bi jednostavno trebala biti sretna što će uskoro nositi njegov prsten, pa posegne za vrećicom.

"Opa, Tiffany!" usklikne savršeno odigravši svoju ulogu. Gary se iskesi. "Aha, ništa jeftino za moju curu."

72

Vadeći kutijicu, ona mu se nasmiješi, nadajući se kako je dobro privezala vrpcu te da on neće zamijetiti da je već bila otvarana.

No činilo se da on nije uočio ništa neobično. "Jedva čekam vidjeti kako ti stoji", reče on, a Rachel proguta knedlu.

Dakle, tu smo... Ona povuče finu bijelu vrpcu i nježno podigne poklopac. "O, moj Bože",

dahnula je razrogačenih očiju, polako otvarajući baršunastu kutijicu s prstenom. Sad već, međutim, Rachel više nije glumila; besprijekorna ljepota prstena bila je više no dovoljna da je opet iznova omami. "Gary..."

"Znao sam da će ti se svidjeti. Čim sam vidio, pomislio sam, aha, savršeno za Rachel. Pristajat će joj uz sve."

Njegov smisao za humor održao ju je na nogama, sasvim sigurno. Ovo uistinu nije bio trenutak za zbijanje šala, iako, Gary je bio pravi vrag, pa se od njega moglo očekivati da je drži na iglama, tek zabave radi.

Unatoč njegovim najboljim namjerama da sve bude opušteno, Rachel ipak nije mogla a da ne bude svladana emocijama. Smiješila se, a u oči joj navru suze. "Pa, da, naravno. Nikad ga neću skinuti."

Pogleda ga, još uvijek čekajući da napravi bilo kakvu romantičnu gestu, čak i ako još uvijek nije bio u stanju kleknuti na koljena.

"No, da vidimo onda kako ti stoji", reče on. "Pa..." ona okrene kutijicu prema njemu, "nadala sam se da ćeš mi ti pomoći

s tim." Najednom, Garyjeve se oči rašire još više od njezinih i činilo se kako se dugo

nije mogao susresti s njezinim pogledom. Tišina je počela postajati neugodna, kadli on najzad prozbori: "Onda, ti... ovaj, sviđa ti se, onda?"

Racheline su oči sjajile i njoj najednom postane sve jasno. Bio je nervozan, unatoč svim onim šalama, jadničak je zapravo bio prestravljen. "Gary, obožavam ga! I, obožavam tebe. Nosit ću ga s ponosom."

"Ja... aha... i ja isto... hoću reći, bit ću ponosan da ga nosiš", petljao je pokušavajući se uspraviti. Ona mu ohrabrujući kimne glavom i dalje držeći kutijicu.

"No... dobro", reče on posegnuvši za prstenom. Ona spusti kutijicu i ispruži lijevu ruku. "Dakle, ovaj, želiš li... hoćeš li se udati za mene?" upita Gary dok mu je

čeljust blago drhtala. "Da, da, hoću, Gary. Naravno da hoću!" Rachel odgovori, a jedna joj se suza

otkotrlja niz lice. Nagne se naprijed kako bi ga zagrlila, a zatim se zavali natrag i spazi da su mu oči još uvijek širom otvorene. "Jadničak moj! Ne mogu vjerovati

73

da si ovo sve izveo u tom stanju. Mogli smo pričekati dok ti ne bude bolje." Zatim zastane. "Oh, ma koga ja to zavaravam?" nastavi smijući se i brišući još jednu suzu s lica. "Tako mi je drago. Predivan je, naprosto ga obožavam. I tebe obožavam!" sretno je gugutala držeći prsten u zraku tako da je dijamant veličanstveno svjetlucao na svjetlu.

"Aha, i ja isto. Oh, a da sad popijemo još malo onog šampanjca?" reče on zvučeći onemoćalo — zbog emocionalne iscrpljenosti, dakako, u što nije bilo dvojbe.

"Da, naravno. Zdravica!" Srce joj je pjevalo, i Rachel natoči u čaše ono malo šampanjca što je ostalo i podigne ih. Doda mu čašu čekajući da izjavi nešto značajno, no prije nego se snašla, on je iskapi naizust.

"Za nas", reče ona, blago razočarana što nije pričekao, ali, na koncu, zar je to važno?

Otpivši gutljaj šampanjca, ona iznova osjeti užitak mjehurića na jeziku. Evo je u New Yorku, zaručena! I ne samo to — sad je bila ponosna vlasnica najčudesnijeg, najdivnijeg Tiffanyjeva prstena.

Bilo je to ostvarenje sna svake djevojke na svijetu. Progutavši posljednju kapljicu šampanjca, okrene se Garyju s vragolastim

osmijehom na licu. "Dakle, znam da nisi sasvim u najboljem stanju za kakvu... tjelesnu aktivnost, ali to ne znači da ne možeš uživati."

Spusti čašu i primakne mu se bliže. "Pa, O.K.", bilo je sve što je Gary bio kadar izustiti, a ona osjeti kako se

konačno počeo opuštati dok je spuštala lagane poljupce na njegova usta, vrat, prije nego će polagano krenuti niz njegov torzo.

Podignuvši pogled prema njegovu licu, ona se zaigrano nasmiješi. "Ovo je tek nagovještaj onoga što ćeš dobivati do kraja života..."

"Zvuči sjajno." Gary se nasmiješi sklopivši oči i naslonivši glavu na naslon kauča.

Kasnije te večeri, dok je Rachel već duboko spavala, Gary je ležao budan u krevetu pokraj nje.

Koji vrag? Bilo je to pitanje koje si je postavljao već neko vrijeme, dok je svjetlo

digitalnog sata na noćnom ormariću osvjetljavalo njegovo lice. Iako je popio još jednu tabletu za spavanje prije sat vremena, jednostavno nije mogao smiriti misli i zaspati.

Vrtio je scenarij u glavi, opet i iznova: kako kupuje narukvicu... kako gleda prodavačicu da uzima i stavlja narukvicu u vrećicu... kako izlazi iz

74

draguljarnice i doziva taksi... pa potom buđenje u bolnici... i onda večeras, ozarena Rachel, a on joj stavlja taj golemi dijamantni prsten na prst.

Naposljetku je uspio zadrijemati, no u snovima je bio ponovno kod Tiffanyja i prepirao se s plavušom zbog iznosa kojim su mu teretili karticu. Je li u pitanju bila nekakva ženska zavjera, ili takvo što?

Nekoliko minuta kasnije, bio je ponovno budan. Iskrao se na prstima iz sobe, odšuljao do dnevnog boravka i uključio svoj laptop ne bi li provjerio bankovni izvod.

Gary zadrži dah. Evo ga, crno na bijelo, uistinu mu je naplaćeno svega stotinu i pedeset dolara za narukvicu.

Dakle, dobro. Nije se planirao oženiti, doduše, ali nije bilo dvojbe da je u ovom "poslu"

profitirao. I sad je, ni kriv ni dužan, bio zaručen muškarac. Garyju se stisne želudac.

Nije baš najzgodniji trenutak, sasvim sigurno, s obzirom na nekoliko... repova iz prošlosti. Valjat će ih riješiti — čim prije.

Pretpostavio je da će je uskoro morati upoznati s majkom. I to bi moglo biti opasno. Nadao se da će mu mati držati jezik za zubima. Jasno, morat će je unaprijed upozoriti kako se ne bi izlanula o... drugoj situaciji.

Naslonio se na naslon kauča razmišljajući o Rachel. Je li je želio oženiti? Mogao je i gore proći, razmišljao je, sjetivši se nekih od

djevojaka s kojima je bio proteklih godina. Bila je silno zabavna, uglavnom opuštena, katkad je znala biti suviše osjetljiva, ali nisu li sve žene pomalo takve?

Da, kad malo bolje promisli, Rachel je bila sjajna prilika: vodila je vlastiti posao, bila je strastvena među plahtama i, najvažnije od svega, nije mu neprestano zvocala zbog učestalih druženja s dečkima na motociklima.

Uostalom, ovo su samo zaruke. Prsten ne znači nužno da se moraju već ujutro vjenčati, zar ne? Rachel je zasigurno djelovala dovoljno sretno i samo s prstenom na ruci, a ako je ona sretna, možda bi i sam trebao biti sretan. Jedno je bilo sigurno: trebao bi što više iskoristiti ovu situaciju, jer ako ona ikad dozna za ono...

Kad se sve zbroji i oduzme, možda ne bi trebao gledati poklonjenom konju u zube. Isključivši računalo, Gary slegne ramenima.

Kako kažu, katkad jednostavno moraš odigrati s kartama koje ti je život dodijelio.

75

12. POGLAVLJE

Ethan osjeti Vanessinu ruku u svojoj, pa zaključi kako je dobro ponovno biti u Londonu. Daisy je danas nadoknađivala propušteno vrijeme s djedom i bakom, i on se radovao što će provesti neko vrijeme nasamo s Vanessom.

Njegovi su mu roditelji bili velika potpora nakon Janeine smrti, razmišljao je Ethan. Bili su u braku sad već gotovo pedeset godina i bili su mu više od oslonca, utjecali su na njegov pozitivan pogled na život. Bio je itekako svjestan toga, a to ga je tješilo i pružalo mu osjećaj sigurnosti proteklih nekoliko godina.

No, otkako su jučer on i Vanessa ostavili Daisy kod njih, nešto je bilo drukčije.

Znao je da sam taj osjećaj nema zapravo nikakve veze s njegovim roditeljima, ali nije se mogao riješiti nervoze zbog majčinih gugutanja i zadržavanja. Njihov crni labrador Bailey utrčao je unutra dok su se pozdravljali s Daisy, i kad je pas stresao sa sebe rosu, Ethan mu je gotovo zavidio.

Poželio je da i sam može sa sebe stresti brige, odbaciti ono što ga muči, a zatim se veselo igrati ili bezbrižno lješkariti pred kaminom.

Što god da bilo, podsjetilo ga je na osjećaj što ga je pratio dok je kupovao na Badnjak, samo ovaj put bez onog poleta i osjećaja da si korak ispred svega. Upravo suprotno.

Sada, nesvjestan vlastitih koraka, sve dok nije čuo kako mu snijeg u pravilnim razmacima škripi pod nogama, on povuče Vanessu za ruku i reče joj da što budu brže hodali, to će brže stati nekamo na ručak.

"Ali Ethane, nije mi toliko hladno. Zapravo uživam u šetnji. Dan je prekrasan, iskoristimo ga do kraja."

Bila je u pravu, pomislio je. Otkako su se vratili kući, bio je previše udubljen u vlastite misli razmišljajući jedino o gubitku tog prstena. Trebao bi se opustiti.

"Zao mi je, dušo. Samo sam pod stresom zbog povratka u stvarnost nakon odmora, rekao bih." Stisne joj ruku i uputi osmijeh. "Da, uživajmo. Zapravo, pružimo priliku onom tamo restoranu za današnji ručak. Sto misliš?"

"Snug?" Reče Vanessa zaustavivši se. "Zašto bi, zaboga, želio ručati u irskom pubu?"

Iako je podrijetlom Irkinja, činilo mu se da on i Vanessa još nikad nisu bili zajedno u nekom irskom pubu u Londonu. Ona ih je zapravo izbjegavala i bila

76

je sklonija engleskim tradicionalnijim mjestima; pretpostavljao je da je razlog tomu što nisu bili ni blizu onim izvornima. Ipak, njemu se ovaj oduvijek sviđao.

"Ne znam. Valjda samo želim jesti na nekom drugom mjestu, za promjenu." "Zbilja? U avionu si govorio kako jedva čekaš vratiti se u našu

svakodnevicu. Čak si spominjao i naš bistro." Pod "našim bistroom" mislila je na onaj u kojem su običavali ručati

vikendima. "Dobro, i vratio sam se, odnosno, vratili smo se. Ali zašto ne bismo sad malo začinili našu svakodnevicu? Nisam godinama bio u Snugu. Osim toga, nedavno je dobio četiri od mogućih pet zvjezdica u The Timesu, pa možda tamo vidimo i kojeg političara", dometne šaljivo misleći kako će je to privući.

Ona se nasmije, začuđena. "Što, istraživao si to mjesto?" "Pa, ne mogu reći da sam se sasvim posvetio istraživanju, ali sam nabasao

na kritike — baš jučer, zapravo", reče on petljajući. "Nemoj da te zavara vanjština; znam da djeluje pomalo otrcano, ali jelovnik je zaista impresivan." Izraz Vanessina lica nije mnogo odavao, pa Ethan nije bio siguran je li bila zadivljena njegovim poduzetnim razmišljanjem, ili pak samo sumnjičava.

"Nikad mi nisi djelovao kao tip koji zalazi u irske pubove". najzad reče. On ostane zatečen ovakvom primjedbom. Za kakvog ga je tipa

smatrala? Štoviše, kakvim se tipom sam smatrao? Dok su stajali tako na cesti preko puta puba, hladni povjetarac najednom postane vjetar.

"Moram priznati da si me pomalo zainteresirao", prizna ona. "Ako me nećeš tjerati da ločem Guinness i pjevam pobunjeničke pjesme, pretpostavljam da bismo mogli pokušati." Nasmijala se i stresla snijeg sa svoje svijetle kose.

Ethan zabaci glavi hvatajući jezikom pahulje. "Sjajno. Svidjet će ti se." "Činiš se prilično samouvjerenim." Zar doista? Shvatio je da mu to još nikad prije nije rekla. Istinu govoreći,

prilično mu se svidjelo kako to zvuči jer je, još od Janeine smrti, mislio da više ni u što ne može biti siguran. Zgrabi je za ruku i povede preko ulice u Snug.

Smjestivši se unutra za stolom prekrivenim bijelim stolnjakom, Vanessa izrazi zadovoljstvo. "Moram priznati da nije baš onako kako sam očekivala. Nema neonskih djetelina na vidiku. Zapravo, sasvim je lijepo ovdje."

"Izvrsno." Ethan se smiješio osjećajući se kao da je pobijedio u ratu volje. "Dakle, čini se da sam bio u pravu."

Ručak je prošao ugodno. Vanessa je uživala u crnom kruhu, domaćem krumpiru i juhi od poriluka, dok se Ethan davio u plati svježih kamenica. U pola ručka, on zaključi da bi Guinness savršeno prijao uz jelo, no kako mu je čaša bila tek napola prazna dok je počistio svoj tanjur, on zaključi da mu treba nešto drugo čime će začiniti jelo. Pita od jabuka s kremom bila je dobar izbor.

77

"Za ime Boga, Ethane. Jesi li taj apetiti ponio sa sobom iz New Yorka?" Vanessa se smijala. "Jer, ako jesi, predlažem da se čim prije tamo vratiš. Mislim da te još nikad nisam vidjela da ovako jedeš."

On se zahihoće. "Znam. Baš dobro, zar ne?" No spomen onoga što je možda ponio sa sobom iz New Yorka, podsjeti ga na ono što nije ponio — prsten.

Neko vrijeme ostane tiho, a ni Vanessa nije ništa govorila. Kao da je spomen na New York stvorio mjehur prepun neizgovorenih pitanja. Otkako su se vratili, nisu previše razgovarali o putovanju. Premda je Vanessa uporno govorila da je uživala, znao je da je osjećala, ma koliko to možda bilo neodređeno, kako se tamo nešto promijenilo u njihovu odnosu. Mogao je samo zamisliti kako je na nju djelovala njegova naizgled iznenadna rastresenost i vrdanje.

Bila je priupitala kako je protekao sastanak s "agenticom", a Ethan je bio namjerno dvosmislen, rekavši joj da to zapravo i nije bio sastanak, prije kratak razgovor uz kavu, te kako je ubrzo morala otići zbog nekakvog iznenadnog neodgodivog posla.

"Onda, što je rekla za zamolbu koju si joj poslao? Hoće li je razmotriti?" "Nisam siguran. Morat će pročitati nekoliko poglavlja prije nego odluči." "Pa, onda ti se valja čim prije baciti na pisanje, je li tako?" zadirkivala ga je, a

Ethan je nastojao skrenuti s teme pokazavši joj još jedan dar: mali srebrni privjesak za njezinu narukvicu u obliku jabuke.

Kupio ga je kod Tiffanyja svrativši tamo nakon susreta s Rachel Conti u bolnici, nadajući se da će poslužiti kao svojevrsna gesta pomirbe, te uspomena na zajedničke trenutke u gradu.

Ili radije, Ethan je morao sam sebi priznati, kao slabašan pokušaj da umiri vlastitu savjest jer joj je lagao.

Sada, dva dana nakon povratka u London, i dalje je želio pošto-poto vratiti zaručnički prsten, samo nije bio siguran što mu valja činiti. Otkako su se vratili, još je jednom nazvao Rachel pod krinkom zanimanja za stanje Garyja Knowlesa, no javila mu se samo govorna pošta, kojoj je potom ostavio svoj kontakt.

Jedan se dio njega nadao da će se situacija automatski razriješiti jednom kad se momak oporavi od ozljeda i pregleda svoje stvari, te postane svjestan kako je došlo do zamjene darova. Tada, uz malo sreće, on i Rachel će zbrojiti dva i dva i Ethanu će učas vratiti prsten. Barem se nadao u takav razvoj situacije, jer trenutno nije imao pametniju ideju. Znao je da se nešto mora poduzeti, sasvim sigurno, jer nije bilo moguće ostaviti situaciju ovako nedorečenu. No, sve dok ne stupi u kontakt s Garyjem Knowlesom, nije ništa mogao učiniti.

"Hoćemo li?" upitao je posegnuvši za računom.

78

"Svakako. Skoro će vrijeme da pokupiš Daisy, a i ja moram večeras otići do doma jer se još nisam raspakirala. Ali, mogu je odvesti na sat baleta sutra popodne, ako želiš. A onda, večera?"

"Zvuči dobro", reče on nagnuvši se u stranu kako bi izvukao novčanik iz stražnjeg džepa hlača.

Kasnije te večeri, Ethan je ušao s balkona u dnevni boravak gradske dvokatnice u Richmondu, u kojoj je živio s Daisy.

Sjedne u kožni naslonjač nasuprot treperavoj vatri iz kamina pa, s laktima oslonjenim na koljena, nagne se naprijed i stane lagano grickati nokat palca svoje lijeve ruke.

Zastane i nasmiješi se nepozvanoj uspomeni koja se tada pojavila. Jane je uvijek voljela kriomice promatrati kako, zadubljen u misli, gricka taj

nokat. Govorila bi da joj je baš seksi kako mu pritom kosa djelomice padne preko desnog oka. Voljela je njegove plave oči, no držala ih je neodoljivima upravo kad bi "odavale tajnovite misli". Ono što je voljela još više, međutim, bile su njegove ruke. Znala bi reći da su snažne i muževne, pa ipak nježne i umjetničke. Voljela je način kojim bi obuhvatio šalicu kave, a naročito kako su izgledale na njezinoj goloj koži.

Čuvši Daisy u drugoj sobi, Ethan odbaci sjećanja i, naslonivši se, uzdahne. Prijeđe rukom preko trbuha, pa se nasmiješi sjetivši se ručka u kojem je uživao ranije i, prije nego se snašao, u mislima mu se ponovno počne vrtjeti prizor kako jede one čokoladne kolačiće onog dana kad su se on i Daisy našli s Rachel.

Pitao se gdje je ona sada, žena s prstenom. Je li još u New Yorku, uza svog ozlijeđenog dečka, ili se vratila u Irsku? Za dva dana je bila Nova godina, a spomenula je kako vodi nekakav restoran, pa se zacijelo morala vratiti za blagdane?

Ethan provjeri svoj sat. Bilo je kasno, ali ne ako je bila u New Yorku. Bi li je trebao ponovno nazvati i ovaj put jednostavno, jednom zauvijek, sve objasniti? No opet, nije mogao zamisliti da je na takav način uzrujava, pogotovo kad je već doživjela onakav stres. Doimala se neobično simpatičnom osobom: ljubazna, topla, sa zaraznim smijehom.

On smjesta odbaci te misli. Bilo je vrijeme da Daisy pođe na spavanje tako da i nije imao vremena za telefonski poziv, ni objašnjavanja.

"Jesi li spremna za spavanje?" upitao je Daisy stojeći pred vratima njezine sobe. Ako je nešto naučio odgajajući osmogodišnju djevojčicu, to je da baš nikad ne ulazi bez prethodne najave ili traženja dopuštenja.

"Uđi, tata. Samo crtam", rekla je sjedeći na krevetu u spavaćici. "Što to crtaš?" pitao je.

79

"Ma, samo najdraže uspomene s putovanja", odvratila je ne dižući pogleda. Tamo na krevetu, posvuda oko nje, bile su stranice i stranice s prizorima

njihova boravka u New Yorku. "Želim ih pokazati prijateljima kad se idući tjedan vratim u školu."

Ethan oprezno sjedne na rub kreveta, kao da ne želi ometati svoju malu umjetnicu u radu. Pregledavao je crteže trenutaka koji su joj navodno bili posebni. Na jednom ona sjedi u avionu pokraj njega, jedan je s Kipom slobode, jedan na kojem njih dvoje hodaju po, kako se činilo, Petoj aveniji, zatim pogled iz hotelske sobe na Central Park, te najzad, božićna svjetla na Park aveniji. A zatim, neobično, jedan na kojem on pomaže Knowlesu nakon nesreće.

"I ovo si odabrala kao lijepu uspomenu?" upita je podižući sliku. Ona kimne. "Jesam, tata, jer su svi rekli da smo ja i ti bili junaci tog dana." Ethan se slabašno osmjehne. "Pa, valjda jesmo." Zatim spazi još jedan crtež

na kojem troje ljudi za stolom jedu čokoladne kolačiće i smiješe se. Najprije je pomislio da prikazuje njih dvoje i Vanessu, no smjesta mu sine da je boja kose pogrešna.

Upitno izvije obrvu. "Što?" Daisy upita podigavši pogled. "Zar ti se ne sviđaju?" "Divni su. Je li na kojem Vanessa?" "Da, evo na ovom ovdje", reče ona pokazujući na crtež na kojem je troje ljudi

okupljenih oko božićnog drvca. Sasvim sigurno, to je bila Vanessa, ali nekako smještena sa strane, iza Ethana.

"Ah, da. Sad je vidim", reče on. Nije mu promaknulo kako je Rachel bila prikazana kao ozarena i nasmiješena, nacrtana en face i smještena u središtu crteža, dok je Vanessa bila nekako pomaknuta u pozadinu. "Jesi li se tamo lijepo provela, lutkice?"

"Jesam, jako lijepo." Ona uzdahne i odmahne glavom. "To si me već toliko puta pitao, tata."

"Znam. Samo, nije sve bilo sasvim prema očekivanjima, zar ne? Još uvijek moram vratiti prsten i pitati Vanessu da se uda za mene. Misliš li još uvijek da je to dobra ideja?"

Ona kimne. "Naravno. Ipak, mislim da se ona nije baš dobro provela u New Yorku, ali pretpostavljam da se to može promijeniti."

Ethan iskrivi lice u grimasu. Napola se nadao da je Vanessino suzdržano ponašanje bilo tek plod njegove mašte, ali čini se kako ipak to nije u pitanju. "Neke su stvari tamo pomalo pošle naopako, zar ne?"

"Da." Daisy napravi stanku i pogleda ga. "Tata, jesi li se ti lijepo proveo? Mislim, da moraš nacrtati crtež s najdražim prizorom, što bi to bilo?"

80

"Pa..." Ethan je bio zbunjen. Nije se odmah mogao sjetiti. "Mislim da bi to bilo kad sam te ono tjerao da jedeš bombone M&M, naše zadnje večeri. Hajde, daj mi komad papira i jednu od tih olovaka."

Daisy se oduševljenjem hihotala. Kad je Ethan dovršio crtež njihove čokoladne gozbe, ona odjuri u kuhinju kako bi ga istaknula na vratima hladnjaka s ostalim crtežima, a Ethan ih je imao namjeru ostaviti tamo sve dok im rubovi ne požute i ne pokidaju se.

81

13. POGLAVLJE

Kažem ti, nemam pojma kako se to dogodilo", rekao je Gary sagnuvši se kako bi pričvrstio posljednji vijak na novoj cijevi za gorivo koju je netom postavio na svom motociklu.

Bilo mu je drago biti ponovno kod kuće, s francuskim ključem u ruci i pivom na betonskom podu garaže. Let preko Atlantika bio je mukotrpan s obzirom na njegova ozlijeđena rebra, ali barem ne onoliko dugotrajan koliko boravak u onoj prokletoj bolnici. Slegnuo je ramenima i pogledao svoga najboljeg prijatelja Seana. "Ponekad, kad vidiš koje si karte dobio, moraš jednostavno blefirati i nabaciti pokeraško lice."

"Pa, umalo sam pao sa stolice kad si mi rekao da se ženiš, no kako je sve na kraju ispalo, valjda nisi imao previše izbora", Sean se grohotom smijao. "Kako bilo, mogao si proći puno gore nego s Rachel, znaš. Nikad nećeš biti gladan, a još ćeš imati one fenomenalne obline svaku noć u krevetu." Nacerio se i primaknuo usnama limenku piva. "Valjda se jedan od nas morao utopiti, prije ili kasnije. Nerado to priznajem, ali gade jedan, ovdje si na dobitku."

Gary i Sean su bili bliski prijatelji već više od trideset godina. Zajedno su odrasli u istoj četvrti Dublina i oduvijek dijelili zaluđenost svime što je bilo brzo, od ručno izrađenih karting bolida do BMX bicikla, a naposljetku i motocikla. Negdje usput projurile bi i djevojke, a kasnije i žene.

Iako Rachel nije sasvim spadala u kategoriju "brzog", svejedno je bila strastvena i dovoljno spontana da zapne Garyju za oko i, još važnije, da naiđe na odobravanje kod njegovih ortaka.

On ustane, otare ruke o masnu krpu i odbaci je na klupu. "Dobaci još jedno pivo", reče Seanu, koji posegne u polupraznu gajbu s Heinekenom i učini što je tražio. "Pa", reče otvarajući limenku, "brak zapravo nikad nije dobitna kombinacija, ali ako već moram riskirati, čini se da su šanse na mojoj strani."

"Aha, pa da, samo da te ne pokušava promijeniti", popustljivo će Sean. "Iako, Rachel nikad nije pokušala stati između tebe i tvojih prijatelja. Kvragu, čak nas svaki vikend nakon utrka časti pivom. Koliko bi nas cura tako podržavalo?"

"Živio", reče Gary, ne sasvim zadovoljan tijekom razgovora - o braku i promjenama i svemu skupa. Samo je želio čuti Seanovo mišljenje o tome što bi trebao učiniti s prstenom ako stvari s Rachel pođu naopako. "Još nešto — ne

82

smiješ nikome ni pisnuti o ovome. Što se tiče ostale ekipe, kupio sam prsten i zaprosio Rachel. Sve je pod kontrolom. O.K.?"

"Ne moraš mi više govoriti. Imaš moju riječ", obeća Sean svečano. Gary se nasmije." I bolje ti je! U redu, bacimo se sad na tvoj motor. Moj je

spreman." Bio je to gotovo pa neizgovoreni sporazum među njima dvojicom da se nedjeljom nalaze kod Seana, nakon subotnjih utrka, kako bi održavali svoje motocikle u vrhunskom stanju. Zbog ozljeda Gary još uvijek nije bio spreman za vožnju, ali danas je imao dobar izgovor da se nađe sa svojim prijateljem.

"A kad smo već kod dobitaka, pretpostavljam da ćeš ubrzo doći do velike love — od taksi kompanije, mislim," reče Sean.

Gary se namršti. Na to nije mislio. Sean spazi oklijevanje na njegovu licu i nasmije se. "Znaš da možeš tražiti naknadu štete od tih ljudi, zar ne? Slušaj me, Gary, bio bi budala da to ne učiniš. Oni takvo što i očekuju. Pa nisu li upravo Ameri oni koji za svaku glupost tuže jedni druge?"

Gary se zamisli. Sean je imao pravo. Taksi služba je vjerojatno očekivala tužbu, a on ovdje sjedi poput kakvog dripca i ne poduzima ništa.

"Znaš, mogao bi biti u pravu." Sean slegne ramenima. "Bio bi lud da to pustiš. Sudeći po onome što si mi

kazao, sve je čisto k'o suza." To je bila istina, Gary se složio. Bio je tamo nasred Manhattana, gledajući

svoja posla, kad je niotkuda naletio taj seronja i pomeo ga. Jasno da bi trebao dobiti odštetu. I nadoknaditi mu sve one troškove za bolnicu, iako, pošteno govoreći, zdravstveno mu je osiguranje podmirilo većinu troškova. No, kad malo bolje promisli, pa zar i taksi službe nemaju osiguranje za takve slučajeve? Stoga bi, zapravo, bio doista glup ako se barem ne raspita o svemu.

"U pravu si." Nazvat će odvjetnika još prvog radnog dana u novoj godini. U ovim teškim ekonomskim vremenima, treba iskoristiti svaku priliku koja mu se pruži. I nije li, nakon svega, imao potpuno pravo na to? I dalje je trpio posljedice, a da ga dečki nisu bili voljni čekati, bio bi propustio novogodišnju utrku. Štoviše, bio je prisiljen odgoditi jedan posao zbog ležanja u bolnici, a tko zna koliko će ih još morati propustiti zbog ozljeda.

Da ne spominje kako bi mu sad dobro došla koja kinta. Zapravo, upravo bi to mogao biti odgovor na nekolicinu tekućih problema. Sean nije znao ni pola toga.

"Slušaj, još jednom hvala što ste odgodili utrku dok ne budem spreman", rekao je Seanu. "Ova vražja rebra će me još neko vrijeme boljeti."

"Nema problema. Jasno, držimo se kao ekipa, kao i uvijek", uvjeravao ga je Sean. "I ostalima je to O.K. Svi jedva čekaju veliki tulum."

83

"Tulum... aha", odvrati Gary dograbivši čisti ručnik dok je Sean nanosio sredstvo za čišćenje motora. Tijekom leta iz New Yorka, Rachel je pala na um sjajna ideja za veliku zabavu u povodu njihovih zaruka.

"Mogli bismo je prirediti u restoranu na novogodišnju noć — kad sve već ionako bude spremno", gugutala je, dok su joj mislima već jurile raznorazne mogućnosti, a Garyju ne preostade ništa doli složiti se.

"Ako sam nešto naučio iz ovih zaruka", nacerio se, "to je da je put do velikog događaja popločan gomilom tuluma i zaliven litrama cuge. Na što se ne mogu žaliti, pretpostavljam."

"Bome, imaš pravo", Sean prihvati, iskapi pivo do kraja pa baci praznu limenku na drugi kraj garaže, ravno u koš za smeće. "Pobrinut ču se da imaš momačku večer koja će biti nešto neviđeno. Rachel nije gubila vrijeme, zar ne? Novogodišnji tulum povodom zaruka." Povukao je ručnik i lupio njime Garyja po ramenu. "Vrlo otmjeno."

"Majmune, požalit ćeš čim se vratim u borilačku formu", reče Gary te dograbi još jedno pivo iz gajbe i dobaci ga Seanu.

"Pa jasno, zar si ikad izvan forme?" odvrati mu prijatelj namignuvši. "Samo trenutak", reče Brian zastavši kako bi otpio gutljaj vina i potom

odložio čašu na šank. S nevjericom je gledao Ethana. "Kupio si Vanessi dvokaratni kamen?"

Ethan pogleda svog prijatelja pitajući se zašto je ovaj zvučao toliko iznenađen. "Da, to je već neko vrijeme u planu. Mislio sam da znaš."

"Pa, da, znao sam da ste se zbližili, ali nisam mislio da je toliko ozbiljno, zapravo... No, stvarno si izgubio tu vražju stvar?"

"Točno, i hvala ti što si to izrekao na način da izgledam poput apsolutnog bedaka. Znao sam da uvijek mogu računati na tebe", dometne podižući čašu kako bi nazdravio, što Brian drage volje prihvati.

Dvojica su se muškaraca upoznala godinama ranije, na sveučilištu na kojem su obojica predavala, i puno prije nego je Brian postao uspješan romanopisac kakvim se i Ethan nadao da će jednog dana postati.

"Drago mi je da ti barem ja mogu pružiti kakvu-takvu dosljednost u životu", odvrati Brian iskapivši do kraja svoj Montrachet. Domahne barmenu: "Još jednu rundu, molim."

Ethan odmahne glavom. "Mislio sam da smo se dogovorili za jednu čašicu razgovora, a ne tri."

"Ne postoji takvo što kao jedna čaša — u čemu je smisao?" Brian se usprotivi. "Uostalom, nisi mi ispričao kako je Vanessa reagirala kad si još objasnio što se dogodilo."

84

"Nisam joj ništa objasnio. Kako bih i mogao?" Ethan odvrati pogled i otpije do kraja svoje vino. Nehotice primakne ruku ustima i stane grickati nokat.

"Znači, još uvijek je nisi zaprosio?" upita Brian. "Nisam. Kako rekoh, kako sam i mogao? Koja bi to žena željela biti

zaprošena a da joj pritom muškarac prizna da je izgubio prsten?" Brian je neko vrijeme šutio, prije negoli je ponovno progovorio:

"Jednostavno da ne povjeruješ." Odmahivao je glavom. "Znam da ja ni na trenutak ne bih ispuštao tu vrećicu iz vidokruga, a kamoli da je ostavim na ulici dok pomažem nekom neznancu. Ponekad si doista i suviše dobar na vlastitu štetu, stari moj."

"Pa, u tome i jest stvar", Ethan odvrati, pojasnivši mu kako je vrećica zapravo bila povjerena Daisy na čuvanje. "Ona sad svaljuje krivnju na sebe, dakako. Ali pokušao sam je razuvjeriti. Nije da je namjerno zamijenila vrećice."

Brian ga poprijeko pogleda. "Pretpostavljam da je onda znala za planirane božićne zaruke. Kako je to podnijela?"

"Fantastično, zapravo. Nije znala što se događa sve dok nisam pokupio taj prsten u New Yorku, ali bila je istinski oduševljena."

"Sjajno, Ethane. Drago mi je da Daisy nema ništa protiv. Takvo što može biti pravi kamen smutnje, naročito kad je toliko vezana uz tebe."

A zašto i ne bi bila? Bili su tako dugo sami, njih dvoje, pomislio je Ethan. "Je li još uvijek osjetljiva na zdravstvena pitanja?" On se tužno nasmiješi. "Bojim se da jest. Prije nekoliko dana donijela je kući

nekakav letak o zdravoj hrani koji je negdje pokupila." Ethanu se slomilo srce kad je vidio kako je većina namirnica na letku bila istaknuta zbog svojstava uspješnih u borbi protiv raka. "I trudi se svim silama nagovoriti me da počnem s trčanjem, da mi to bude jedna od novogodišnjih odluka", reče on Brianu. "Kaže da ću tako smanjiti razinu stresa."

"Ona je sjajno dijete. A ti si sjajan otac, Ethane, bolji nego što bih ja bio. Nije da takvo što imam u planu", doda Brian zajedljivo. "Ja o tome nemam pojma, niti želim."

"Hvala ti", Ethan se nasmiješi pomislivši kako je Brianova reputacija takva da je vrlo vjerojatno kako bi doista mogao imati potomke za koje, međutim, uopće ne zna. Iako, Ethan nije bio siguran u tvrdnje svog prijatelja da je dobar otac. Dosad se nekako snalazio, ali bilo je toliko toga što nije znao o odgoju jedne djevojčice u današnjem svijetu. Zato je i bio sretan jer je pronašao Vanessu. Nitko nije mogao zamijeniti Daisynu majku, jasno, ali bilo je očito kako njegovoj voljenoj kćeri uistinu nedostaje snažan ženski utjecaj.

85

"Onda, kako planiraš vratiti taj prsten?" upita ga Brian. "Pretpostavljam da nisi odustao od te velike prosidbe."

Ethan ga pogleda. "Naravno, zašto bih odustao? Svejedno, čini se da ću morati ubrzo potegnuti do Dublina." Objasni mu potom koliko je poruka ostavio Rachel, koje su za sada ostale bez odgovora.

Brian se doimao zapanjenim. "A kako točno planiraš krenuti na to misteriozno putovanje bez da izvijestiš svoju ljupku buduću ženicu o tome što se događa? Kvragu, Ethane..." zastane odmahujući glavom, "nazovi me staromodnim, ali, kaniš li oženiti tu ženu, zar ne bi trebao o svemu razgovarati s njom?"

Ethan odgurne u stranu svoju praznu čašu i nasloni laktove na šank. "To je neobično čuti iz usta nekoga tko nije ostao sa ženom dulje od šest mjeseci."

"Ima smisla", Brian se naceri ne mogavši poreći vlastitu reputaciju zavodnika, čemu je svakako pridonijela i njegova profesija.

"No, kako se ispostavilo, stvari nisu tako jednostavne. Žena koja ima prsten.... Upoznao sam je u New Yorku... Djevojka Garyja Knowlesa", nastavio je, pomalo zamuckujući. "Popili smo kavu i razmijenili telefonske brojeve. Stoga, valjda samo moram pokušati..."

"Čekaj, stani! Koja žena? Nisi spomenuo nikakvu ženu. Mislio sam da neki tip ima prsten."

"Imao je. Barem mislim da jest, ali on nije... ne zna za to." Ethan osjeti svu težinu prijateljeva zbunjenog pogleda, nešto čemu je posljednji put svjedočio kad je Brianu pukla guma na autu pa je priznao da je ne zna promijeniti.

Prođe nekoliko dugih minuta tijekom kojih je Ethan postao svjestan glazbe iz džuboksa, ali i žamora gostiju u kafiću. Bio je to happy hour i ljudi su se počeli sve više okupljati. Osjetio je slabost, kao da je sve velike planove koje je imao u glavi odjednom skupio u ruci, bacio ih na pod i zgazio nogama.

"Čuj, ne pokušavam reći da je to što činiš pogrešno", počne Brian, najednom ozbiljna glasa. "Samo mislim da moraš razmisliti što zapravo činiš, i zašto. Uostalom, što se ovdje dogodilo? Obično si ti taj koji dijeli savjete, a sad si me natjerao da ja budem tankoćutni mislilac. Ja to ne radim; čuvam takve stvari za pisanje. Stoga, idemo to razriješiti kako bismo se čim prije vratili svojim uobičajenim ulogama, može?"

Ethan se nasmiješi. "U pravu si. Jednostavno bih trebao otići tamo i vratiti prsten, i dati ga Vanessi kao što je bilo u planu."

Brian ne reče ništa nego podigne čašu i uputi Ethanu pogled što je odavao sumnju. Sjedili su tako u tišini još nekoliko minuta prije nego je njegov prijatelj ponovno progovorio: "Zapravo, nisam čak ni rekao da je to ispravno. Vratiti

86

prsten, da — kvragu, da sam ja potrošio toliko na komad nakita, plivao bih do Dublina da ga vratim, vjeruj mi na riječ. Ali, kad je riječ o zarukama s Vanessom... samo budi siguran da je to ono što istinski želiš. Znam da si zabrinut zbog Daisy, ali nemoj se podcjenjivati kao roditelj. Nemoj se zavaravati da si na nekakvoj vremenskoj traci — u ovakvim stvarima ne bi trebalo srljati." Na trenutak zastane. "Nemoj se bojati, uzmi vremena, budi siguran da je to ono što oboje želite, i to zbog pravih razloga."

"Hvala na savjetu, ali kad smo već kod vremena..." Ethan ispije otprilike pola čaše vina pa je odlučno odloži na šank, "trebao bih poći. Vanessa dolazi večeras do mene. Pokupit će Daisy nakon baleta i onda ćemo večerati." Provjeri sat, bilo je prošlo šest i trideset. "Vjerojatno su već stigle."

Brian također odloži čašu na uglačani drveni šank i kimne barmenu za račun.

"Kopita ili taksi?" upita ga njegov prijatelj kad iziđoše vani. "Zapravo ću prošetati." Dvojica su muškaraca stajala nekoliko trenutaka na

cesti, obasjana crvenim i zelenim neonskim svjetlima. "Hvala", reče Ethan. "I sretna ti Nova godina."

"I tebi također. Neka ti bude dobra. A ako ti bude potrebna pomoć pri rješavanju one druge stvari", reče, misleći na, kako je Ethan pretpostavio, prsten, "nazovi me."

"Svakako." Okrenuvši se kako bi otišao, Ethan osjeti nešto u primozgu. Ponovno taj

osjećaj, ali sad je bio potaknut Brianovom primjedbom o vremenu. Vrijeme je upravo ono što nije imao na raspolaganju. Kad bi samo mogao donijeti odluku, bilo kakvu, i ponašati se u skladu s njom...

Da, to je ono što mu je bilo potrebno. I Daisy, također. Akcija. Navukavši rukavice, Ethan na svom zapešću spazi narukvicu koju

mu je Vanessa darovala. Prisjeti se citata i promrmlja za sebe: Voljela ga je uz suviše jasnu viziju da bi strepila od njegovih sjenki.

"Ne, nemam zašto strepiti", rekao je teško koračajući po otopljenom snijegu, obavijen toplim velom od alkohola. Išao je kući pripraviti večeru svojim djevojkama. Lijepo će objedovati, možda se poslije udobno smjestiti ispred kamina i gledati televiziju.

Vanessa će ostati prespavati i Ethan će se pobrinuti da ona ni najmanje ne posumnja u njegove osjećaje. Možda će čak spomenuti i zajedničku budućnost. I dalje je želio da prsten bude iznenađenje, ali ako pokrenu temu o zajedničkoj budućnosti, tenzije koje su još od Božića postojale među njima zacijelo će nestati.

87

Nekoliko minuta kasnije stigao je pred kuću i, otvarajući vrata, odmah osjetio vonj češnjaka. Kuća je bila neobično tiha s obzirom da su obje bile tamo; barem je tako Ethan pretpostavio jer je Vanessin volvo bio parkiran pred kućom. "Gdje su moje divne dame?" zazvao je.

"Bok, tata", doviknula je Daisy pojavivši se iz svoje sobe. Bila je još odjevena u svoju ružičastu baletnu opravu s leopardovim uzorkom i izgledala je neopisivo dražesno.

"Bok, cvjetiću. Kako je bilo na baletu?" "Dobro. Vanessa je malo kasnila, pa sam vježbala nekoliko minuta dulje.

Dođi, ona je u kuhinji. Gledale smo moje crteže — i tvoje također", nastavila je cvrkutati vodeći ga k Vanessi, koja je sjedila na jednoj od tri barske stolice pred malenim kuhinjskim otokom.

"Bok, draga", rekao je ljubeći je u obraz. Na to zamijeti kako ona upravo dovršava piletinu na milanski. "Oh, vi ste već objedovale ?"

"Da, nismo mogle čekati. Večera je bila gotova u šest, kao što smo se dogovorili."

"Oh." Ethan smjesta osjeti nelagodu. "Zvala sam te na mobitel da vidim kad ćeš doći, ali nisi odgovarao." Na zaslonu Ethanova mobitela, dakako, bila je obavijest o propuštenom

pozivu. "Zacijelo ga nisam čuo kako vibrira dok sam hodao. Išao sam s Brianom na jedno piće."

"Jedno? Miriše mi na malo više od jednog", odvratila je uz osmijeh za koji je Ethan znao da prikriva ljutnju.

"Stvarno mi je žao. Bio sam siguran da sam rekao u sedam..." "U redu je, tata. Sačuvale smo ti malo." Ali Ethan nije čuo što Daisy govori.

Umjesto toga, promatrao je njezine crteže na kuhinjskom otoku. Baš kao što je i rekla, ona i Vanessa su ih gledale. "Pokazala sam Vanessi crtež na kojem je ona", nastavi njegova kći.

"Da, lijepo je vidjeti da sam barem na jednom", Vanessa se nasmijala, ali ne promakne mu oštrina u njezinu glasu. Isprala je tanjur i stavila ga u perilicu posuđa. "Sve tvoje najljepše uspomene s putovanja — trebala bi ih staviti u spomenar, Daisy. I tvoje, Ethane, također." Glas joj je bio dovoljno iskren da može zavarati Daisy, ali Ethan je dobro znao da nije sretna. "Taj na kojem ti i Daisy jedete kolačiće je divan", reče ležerno podigavši crtež koji je prikazivao njihov susret s Rachel. "A ovo je zacijelo agentica s kojom ste se našli?"

"Da", Ethan kimne. "Bilo je to najbolje putovanje ikad, zar ne?" reče Daisy smiješeći se, a on

ugrabi priliku pa promijeni temu.

88

"Definitivno. Naročito zato što je to bilo tvoje prvo pravo putovanje, srce, ali bit će ih još. Nas ćemo troje ići na još mnogo zajedničkih putovanja", rekao je značajno. "Možda bi idući put Vanessa trebala odabrati odredište." Zastane, čekajući da ona prihvati.

"Možda", odvrati ona. "Jesi li gotova s tim, Daisy? Nisi puno pojela." "Ne, sad ću pojesti još malo. Samo sam htjela pričekati tatu." Ethan joj pomogne sjesti na stolac i nezgrapno slegne ramenima prema

Vanessi. Uzme tanjur i stavi ga u mikrovalnu pećnicu kako bi ga ugrijao. Zatim zagrije svoj i sjedne, dok se Vanessa motala uokolo čisteći pult i stavljajući posuđe u perilicu.

"Pusti to, ja ću ih poslije pospremiti", rekao joj je. "Dođi, sjedni s nama." Pruži ruku i nježno pomiluje njezinu. "Ima sladoleda od čokolade u hladnjaku kad večeramo. Tako mi je žao što sam zakasnio."

Ona se najzad okrene. "Ne, vas dvoje nastavite. Mislim da ću poći doma, zapravo. Sutra se moram ranije ustati, imam toliko zaostaloga posla."

"Ne, ne, molim te ostani. Zaista sam se radovao tomu da ćemo zajedno provesti večer, samo nas troje", reče Ethan spustivši vilicu i uzevši joj obje ruke u svoje.

"Ethane..." Vanessa je gledala ravno u njegove oči jer je on, sjedeći na barskoj stolici, bio točno u njezinoj visini. "Ne ovaj put, žao mi je." Povukla se i dograbila torbu s radne plohe. "Laku noć, Daisy", reče pogladivši djevojčicu po glavi i spustivši poljubac na njezine kovrče.

"Noć", odgovori Daisy, usredotočena na hranu pred sobom. Ethan poskoči kako bi ispratio Vanessu. Koračala je ispred njega, uzela

usput kaput s vješalice i produžila u hodnik bez osvrtanja. Tek kod vrata, on se uspije ugurati ispred nje. Obuhvati joj lice rukama i prodorno joj se zagleda u oči. "Žao mi je. Znam da te živciram i također znam da sam bio pomalo... odsutan u posljednje vrijeme. Ali, nije problem u tebi, vjeruj mi. Ti si prekrasna. Volim te i Daisy te voli. Mi smo ekipa, nas troje, nismo li?"

"Tata, uskoro je U potrazi za Nemom! Možemo li ga gledati?" Daisy dovikne iz kuhinje.

Vanessa sklopi oči na nekoliko sekundi i stisne usnice. "Samo trenutak, dušo", odvrati joj Ethan nestrpljivo. Okrene se Vanessi. "

Čuj, nazvat ču te ujutro. Daisy ide kod Tanyje pa bismo mogli zajedno ručati, samo nas dvoje. To jest, ako budeš imala vremena."

Vanessa je malo oklijevala, a zatim kimne. "Dobro, to bi bilo lijepo." Okrene se i ode, a Ethan je slušao njezine korake kako se udaljavaju niz

stazu, upravo kad su se Daisyni približavali iz kuhinje.

89

14. POGLAVLJE

U sedam popodne na Staru godinu, Terri je jurila uokolo po restoranu dovršavajući posljednje pripreme prije nego gosti počnu dolaziti na Rachelinu i Garyjevu zabavu u povodu zaruka. Danas su zatvorili restoran nakon ručka, kako je i planirano nakon što je Rachel predložila da bi trebale iskoristiti slobodnu noć da proslave veliki događaj.

Zbog nekog je razloga Terri osjećala kako će se večeras dogoditi golema promjena u njihovim životima, svojevrsno razilaženje putova. Bilo je to neizbježno, dakako, i duboko u sebi Terri je oduvijek znala da će Rachel biti prva koja će se skrasiti, no zaruke su bile toliko iznenadne da se osjetila prilično... uskraćenom.

S naletom grizodušja, ona pokuša odbaciti te negativne (ili, možda čak zavidne?) misli iz glave. Rachel je obožavala Garyja i, s obzirom na zaruke, osjećaj je zacijelo bio uzajaman, stoga je zapravo trebala biti sretna zbog njih.

I morala mu je odati priznanje što je tako iznenadio Rachel u New Yorku i potrošio toliko novca za to čudo od prstena. Bilo joj je čak pomalo i krivo što je očito pogrešno procijenila Garyja Knowlesa, kojeg je dotad smatrala priličnom tvrdicom. Teško da bi joj se to moglo zamjeriti, s obzirom da ih je momak iskorištavao redovito se hraneći (i pijući) u Stromboliju, a još se nijednom nije mašio za novčanik.

Pripremajući se za večerašnju zabavu, Terri je provela jutro u kutu kuhinje (na Justinovu veliku žalost) pekući različite vrste kruha i kolača koji će biti posluženi uz Racheline ukusne prigodne kanapee.

Upravo tada glavni je kuhar ušao kroz krilna kuhinjska vrata, a za njim i očigledno uzbuđena Rachel.

"Još si ovdje?" zadirkivao ju je. "Sve je već organizirano i spremno, zato se vi, djevojke, pođite srediti i, važnije od svega, bjež'te mi s očiju."

Justin je bio s Terri i Rachel još od samoga početka, sad je već bio praktično dio namještaja u Stromboliju. Osim iznimne darovitosti u kuhinji, one su ga voljele zbog britkog humora i dovitljivosti, jer je bio kadar postići da ostatak osoblja bude nasmiješen čak i vikendima, kad je restoran vrvio gostima.

"Terri!" Rachel joj se obratila, a ova je mogla uvidjeti kako joj je prijateljica već izvan sebe od uzbuđenja. "Zašto si još uvijek u kuhinji?"

90

"Znam, znam, dobro, idem sad", ona otare ruke i stavi svježe tijesto za pogačice u hladnjak. "Samo sam htjela biti sigurna da imamo dovoljno svega za večeras."

Rachel na to zastane i, sudeći prema izrazu njezina lica, Terri je posumnjala da bi se sad mogla rasplakati, čemu je inače bila sklona.

"Slušajte, za slučaj da ne uspijem to večeras izgovoriti", počne Rachel suznih očiju, a Terri se nasmiješi, "hvala vam što ste mi pomogli ovako brzo organizirati ovaj tulum. Znam da sam tražila previše jer vam je ovo trebala biti slobodna noć, i željela bih da znate koliko to cijenim, ne samo vaš trud, nego i vas dvoje kao prijatelje, i..." Zastane mašući rukom po zraku kao da će je to nekako spriječiti da se ne rasplače. "Ovo je toliko važan i neočekivan korak u mom životu i hvala vam što mi pomažete da ga proslavim."

Iskrenost u njezinu glasu natjera Terri da se osjeti još gore što je prije imala loše mišljenje o Garyju.

"Jesi li opet pila vino?" našalila se, dosad već naviknuta na Racheline emocionalne izljeve. Njezina je prijateljica bila nevjerojatno osjećajna i imala je tu nepopravljivu sposobnost da bude pozitivna i da u svemu vidi dobro, na čemu joj je Terri iskreno zavidjela. "Blesava gusko, pa naravno da ćemo ti pomoći da proslaviš! Nije da su nam za takvo što potrebne izlike, a ionako smo i sami oduševljeni zbog tebe. Nismo li, Justine ?"

"Zaslužuješ svu sreću na svijetu, Rachel, a ovo će biti sjajna zabava." Rachel je sjala od zadovoljstva. "Hvala, ljudi. I u pravu ste, pametnije mi je

da se pokrenem, inače ću na svim fotografijama biti u pregači. Vidimo se u deset?"

Kad je izišla iz kuhinje, Terrin se pogled susretne s Justinovim. "Fino si to izveo", reče mu zajedljivo.

On slegne ramenima. "Za razliku od nekih, ja ne želim lagati i reći da sam sretan zbog toga."

"Sto želiš reći? Ona mi je prijateljica, naravno da sam sretna zbog nje." Premda je velikim dijelom dijelio njezino mišljenje o Garyju, Terri je bila prestravljena pomišlju da bi Justin mogao proniknuti njezinu sumnjičavost zbog zaruka. Ili još gore, sama Rachel.

"Sretna si što se udaje za neandertalca? I ti si mi neka najbolja prijateljica." Između Justina i Garyja nikad nije vladala prevelika ljubav i najčešće su

izbjegavali jedan drugoga poput kuge. Garyjeva silna nelagoda zbog spolne orijentacije glavnog kuhara bila je toliko očita, a Justin, vrag kakav je već bio, to bi još više potencirao u Garyjevoj blizini.

91

Ona slegne ramenima i nasloni se na radnu plohu. "Što želiš da kažem? Ako je ona sretna, onda je samo to važno, zar ne?"

"Hmm, vidjet ćemo", odvrati chef. . "No, kako se meni čini, iznad ovih navodnih zaruka iz bajke stoji natpis — strava i užas."

U malom stražnjem uredu restorana, gdje je ostavila odjeću za kasnije, Rachel je uzela svoju torbicu i preturala po njoj u potrazi za božanstvenim, blještavim dijamantom, još uvijek ne mogavši povjerovati da pripada njoj.

Otkako ga je Gary stavio na njezin prst, još tamo u New Yorku, nije ga se mogla nagledati i mrzila je činjenicu da ga ne može stalno nositi. Iako — nije da se žalila, i Bože sačuvaj da bi nešto spomenula Garyju — ali, bio je zapravo pomalo velik i neobičan izbor za nekoga tko toliko radi s rukama. To joj nije ni padalo na pamet sve dok se nije ponovno vratila u kuhinju kad joj se uhvatio u svježem tijestu za kolačiće.

Ipak, bila je to beznačajna smetnja koju je Rachel s veseljem zanemarivala. Najednom se lupi dlanom po čelu. Tijesto za kolačiće! Kad je već kod toga, potpuno je zaboravila na onog čovjeka, Ethana Greenea, i svoje obećanje kako će njegovoj djevojčici poslati kolače u London.

Vidjela je njegov propušten poziv onog dana kada je Gary bio otpušten iz bolnice, ali zbog vremenske razlike i organiziranja zabave, potpuno je zaboravila uzvratiti poziv. Svakako mora podsjetiti Garyja da ga čim prije nazove; njezin će mu zaručnik zacijelo poželjeti zahvaliti, a mogli bi se dogovoriti i za pošiljku kolačića.

Rachel se izvuče iz svoje pregače, traperica i majice i uskoči u crvenu haljinu, istu onu koju je nosila na Badnjak. Napokon, Gary je nije vidio te noći pa joj se činilo prikladnim da je odjene večeras.

Navuče samostojeće čarape i potraži omiljene viseće antikne naušnice u novčaniku pokraj torbice. Zatim, nanijevši taman toliko šminke da naglasi svoje bademaste oči i zacrveni pune usnice, nasmiješi se svom odrazu u zrcalu male pomoćne kupaonice. Osvjetljenje nije bilo najsjajnije, ali znala je da izgleda fantastično. Ta, kako i ne bi? Još nikad nije bila ovako sretna.

"Kuc, kuc..." čula je Terri pred vratima ureda. "Uđi! Skoro sam gotova." "Ne znam zašto jednostavno nisi otišla gore do mog stana i presvukla se i..."

Vidjevši je potpuno spremnu, Terri zanijemi. Obuhvati vlastito lice rukama. "Opa, izgledaš prekrasno! Sviđa mi se ta haljina." Zatim zastane i odmahne glavom. "Pogledaj samo nas dvije, kamo smo dospjele nakon onog studentskog vucaranja, kad smo jedva spajale kraj s krajem. Jedva da smo si mogle priuštiti

92

autobusnu kartu, dok sad..." Odmahivala je glavom. "S ovim poslom i tvojim vjenčanjem — najednom se osjećam tako odraslom."

Rachel je bila zatečena. Za razliku od nje same, koja bi cmizdrila na svaku sitnicu, njezina cinična prijateljica rijetko je otkrivala svoju mekšu stranu. Zagrlila je Terri, opet suznih očiju. "Oh, prestani s tim gluparijama, upropastit ćeš mi šminku!"

"Besmislica! Tragovi maskare na dekolteu danas se smatraju poželjnim", nasmijala se Terri uzmaknuvši.

"Jesi li ti dobro?" upita je nježno Rachel. "Jesam, dobro sam. Zapravo, ni sama ne znam odakle je ovo od maločas

došlo", odvratila je ponovno zvučeći kao Terri. "Obje znamo da si ti osjećajna dušica. I ne samo to, nego si ti ta koja bi trebala biti cmizdrava, znaš ono — buduća mladenka i sve skupa..."

Rachel se smiješila. "Joj, ne znam", Terri nastavi. "Mislim da su me te zaruke toliko iznenadile da

sam sasvim izgubila glavu." "Znam točno na što misliš." Rachel je, također, osjećala kao da joj se mozak

još uvijek pokušava uskladiti sa srcem, i obratno. "Jesi li sretna što ćeš mi biti kuma?"

Terrine se oči rašire. "Šališ se? Ne bi me spriječilo ni krdo divljih konja, iako, ne zavidim ti što ćeš morati pronaći haljinu koja će pristajati ovoj grivi", dometne misleći na svoju neukrotivu crvenu kosu. Zbog Terrine blijede irske puti, nasuprot Rachelinoj maslinastoj, dvije žene su se silno razlikovale izgledom. "Onda, što je rekla Garyjeva mama? Je li bila oduševljena?"

Rachel slegne ramenima. "Pa, nisam bila prisutna kad joj je rekao, ali mislim da je reagirala kao i svi ostali, da budem iskrena: bila je pomalo zatečena. Iako Gary tvrdi da je oduševljena, dakako, a sjajno je to što i ona dolazi večeras!" Zbog toga je bila naročito uzbuđena, jedva je čekala upoznati svoju buduću svekrvu. Njezina svekrva, zamislite to!

"Krasno", rekla je Terri. "Pa, pretpostavljam da je pametnije da sad pođem doma i preodjenem se." Nije morala daleko, "dom" je bio stančić iznad restorana. "Uglavnom, sve je spremno, stoga se ne moraš žuriti i..."

Rachel podigne pogled. "Što?" Terri odmahne glavom. "Ma ništa. Samo sam pomislila kako je ovo

fenomenalan kraj jedne godine. A iduća će biti još bolja, zbog velikog događaja, zar ne?"

Rachel je malo oklijevala. Ona i Gary zapravo još uvijek nisu odredili datum; iskreno govoreći, nisu ni imali priliku razgovarati o tome nakon povratka iz

93

New Yorka. Ali da, baš poput Terri, i sama je pretpostavljala da će vjenčanje biti u nadolazećoj godini. Osobno nije podnosila vječne zaruke — u čemu bi bio smisao toga? A s obzirom da su zaruke više-manje bile iznenadne, bila je sigurna da Gary dijeli njezino mišljenje.

"Trebalo bi biti, ali moramo još dosta toga riješiti." "I gomilu tuluma, također!" reče njezina prijateljica namignuvši prije nego će

napustiti restoran. "To sigurno!" Rachel se široko nasmiješi zagladivši haljinu preko bedara.

94

15. POGLAVLJE

Ethan je sjedio u svojoj kuhinji, uz čašu vina, čekajući da stigne Vanessa. Bila je Stara godina i dogovorio je da Daisy prespava kod svoje prijateljice Tanyje, osjećajući kako mora provesti neko vrijeme nasamo s Vanessom.

Bio je odlučan da večeras stvori posebno ozračje. Stavio je šampanjac u led i čitav dan proveo spravljajući ukusna jela, nadajući se kako će se lijepo provesti i kako će ona shvatiti koliko joj je odan.

No, nije mogao a da ne poželi da su se stvari odvijale drukčije, i umjesto što sad potajno strahuje o tome kako će vratiti prsten, večeras su mogli planirati predstojeću svadbu. Pomišljao je o tome da sve prizna, nadajući se kako će to razbiti napetost nastalu među njima dvoma, ali jednostavno nije mogao.

To je bilo toliko daleko od onoga što je namjeravao i onoga što je zamišljao. Želio je da prosidba bude posebna, romantična, nešto što bi pamtila čitav život, a ne zbunjujuća saga o nekakvoj glupavoj zamjeni darova.

Dugo je razmišljao o načinu kojim bi joj barem mogao pokazati koliko mu je stalo do nje, dokazati joj da mu njihova veza znači puno više od jednostavne srebrne narukvice, da mu ona sama znači puno više.

Tada mu sine jedna misao što mu ubrza puls. Pa jasno! Ali Ethan nije imao vremena za daljnje mozganje jer se upravo u tom času

oglasilo zvonce na vratima i on je ustao da ih otvori. Vanessa je stajala tamo i izgledala fantastično. Uvijek je krasno izgledala, ali

večeras je bila u divno skrojenoj crnoj koktel haljini koja je savršeno pristajala njezinoj vitkoj liniji. Plavu je kosu splela u elegantnu visoku punđu, a jednostavan kruškoliki dijamant ukrašavao joj je vrat. Njegova buduća žena, pomislio je. Kad bi samo znala.

"Bok, draga. Izgledaš prelijepo." Ethan se pitao zašto odjednom zvuči toliko ukočeno, drveno. Čemu tolika neugodna formalnost?

Ona se nasmiješi i stupi u hodnik. "Hvala." Lagano ga poljubi u obraz dok je prolazila, pa krene u dnevnu sobu usput skidajući kaput.

"Zašto si zvonila? Zar si zaboravila ključ?" pitao je nastojeći smanjiti napetost.

Ona blago pocrveni. "Zaista ne znam." Opet formalnost. Prijeđe pogledom po sobi. "Gdje je Daisy?"

95

"Prespavat će kod prijateljice. Mislio sam da bi bilo dobro da večeras budemo sami."

"Oh, baš lijepo." Vanessa se ponovno nasmiješi, ali osmijeh joj nije bio u očima i Ethan osjeti kako mu srce tone. Ovo je toliko čudno, pomislio je. Kao da je cijela njihova zajednička prošlost najednom izbrisana i oni počinju ispočetka.

"Jesi li za čašu vina?" upita je Ethan. "Da, ako ćeš i ti." On ode u kuhinju i odabere bocu crnog vina koju je već bio otvorio. Kad se

okrenuo, zamijetio je napetost na njezinu licu. To ga je sasvim zbunilo. Morao je promijeniti raspoloženje, i to čim prije.

"Izvoli." Pruži joj čašu i podigne svoju za zdravicu. Ali, ona ne pričeka, nego primakne čašu ustima i otpije veliki gutljaj. "Ovaj, uzdravlje", reče on klonulo.

"Ajme! Oprosti." Slabašno se nasmijavši, ona kucne svojom čašom o njegovu. Ethan približi jedan od visokih stolaca s ruba kuhinjskoga otoka. "Znaš, čuo

sam da kraj godine uvijek valja dočekati onako kako si je i započeo." "Doista?" "Da. A lani u ovo doba, nas smo dvoje bili sretni, sjećaš se?" "Ethane..." zausti Vanessa, i u glasu joj se mogao osjetiti dašak molećivosti. "Ne, dopusti da dovršim, molim te. Znam da je medu nama u posljednje

vrijeme bilo određene napetosti, naročito nakon New Yorka, no... koje prije nije bilo. Volim te, Vanessa. Daisy te voli. Želim te u svom životu i želim da budeš sretna."

Vanessa spusti pogled. Je li to bilo zbog emocije trenutka ili napetosti, Ethan nije znao.

"Ethane, sretna sam. Samo... U pravu si, postoji određena napetost, i mislila sam..." ne dovrši, odmahujući glavom.

On ustane sa stolca i odloži čašu vina, pa uzme njezine ruke u svoje. "Svejedno, ništa od toga sad nije važno. Odnosno, jest, ali..." Odmahne glavom, svjestan da pomalo petlja jezikom. "Želio sam s tobom o nečemu razgovarati, nečem ozbiljnom."

Ona podigne pogled i sretne se s njegovim. "Ozbiljnom?" "Da", reče on progutavši knedlu. Nadao se da će se njegova zamisao

pokazati dobrom; bila je riječ o privremenoj mjeri, barem dok ne vrati prsten. "O čemu je riječ, Ethane?" Napeti osmijeh zaigra joj u kutovima usana, a on

se upita što li ona sad misli, što očekuje da će joj reći. Pročisti grlo. "Pa, mislio sam da bismo možda mogli podići naš odnos na

višu razinu. Da se počnemo ponašati više kao obitelj." Ona se s nadom nasmiješi i on osjeti kako mu se srce počinje rastapati. "Vanessa, mislio sam da bismo

96

možda mogli razmisliti o zajedničkom životu. Mislim, da se ti... doseliš k nama..."

Na trenutak nastupi tišina i njegove se ruke počnu znojiti. Nije mogao vjerovati da je bio toliko nervozan; napokon, da je sve išlo prema planu, oni bi već bili zaručeni. Iskreno govoreći, osjetio se čak pomalo blesavim što se brinuo zbog odgovora na ovo pitanje. Ali, što ako ona kaže "ne"?

Napokon, Vanessa progovori. "Da se doselim ovamo, k tebi i Daisy?" upita ga, a lice joj se razvedri.

Ethan se nasmiješi i kimne. "Da", odgovori i smjesta spazi kako su joj se oči ovlažile. "Oboje te volimo, moraš to znati."

Niz njezino se lice otkotrlja suza, i ona mu se baci oko vrata. "Oh, Ethane, osjećam se tako blesavo. Nemaš pojma što sam sve pomišljala onaj prošli tjedan! Mislila sam da je to što sam bila s vama u New Yorku bila greška, da vam je to vratilo toliko bolnih sjećanja na..." Ona odmahne glavom. "Naravno, naravno da ću se doseliti k vama. Voljela bih to."

Ethan odahne s olakšanjem. Osjećao se sjajno. Nije bio siguran odakle mu ta zamisao, ali očito je bila sjajna!

Sad kad se sve vratilo na kolosijek, i premda ona nije do kraja priznala, Ethan je točno znao što je sve pomišljala od povratka iz New Yorka. Očito se brinula da njegovo iznenadno povlačenje ima zahvaliti činjenici što još uvijek pati zbog Jane. I sve zbog te glupe zamjene darova.

Ovo je bilo savršeno rješenje, savršen način da joj pokaže koliko mu je stalo, i nije mu bilo jasno zašto se toga prije nije dosjetio.

Prisjeti se Brianove primjedbe da uzme dovoljno vremena i da ne požuruje stvari. Pa, ako ništa drugo, ovo mu je barem pružilo mogućnost da kupi malo vremena, zar ne?

Dovoljno vremena da vrati taj prsten od Knowlesa, tako da može nastaviti sa svojim životom i učiniti da sve bude apsolutno savršeno.

Rachel je razgovarala na mobitel i smiješila se. Po njezinu je zaigranom pogledu bilo očito da razgovara s Garyjem. Oči bi joj uvijek poprimile taj izraz, pomislila je Terri, kad bi s njim razgovarala.

Upravo tada, Rachel dovrši razgovor i gotovo dopleše do nje. Ispružila je ruke i naglo privukla Terri u zagrljaj. "Ah, život je divan kad si zaljubljen", gugutala je sretno.

"I trebao bi biti." Unatoč sebi, Terrin glas pukne, a Rachel se odmakne kako bi je pogledala.

"Što nije u redu? Zvučiš... čudno."

97

"Ah, ma znaš mene. Jednostavno, moje srce ne može podnijeti tu pustu sreću i veselje", reče ležerno Terri, nastojeći poprimiti onaj svoj uobičajen zajedljivi prizvuk, ali nije mogla a da ne pomisli na Justinove riječi. Je li Gary uistinu bio pravi muškarac za Rachel? Svakako, zaruke su bile pomalo neočekivane, ali ipak su to bile zaruke. A svaka je budala mogla vidjeti koliko je Rachel bila blaženo sretna, pa se i to moralo računati.

"Oh, daj prestani", Rachel se hihotala. "Obje znamo da si duboko u sebi prava mimoza."

"Aha, takva sam ti ja." Terri pogleda na svoj sat. "Dovraga, već je skoro osam. Ljudi će uskoro nahrupiti. Nego, reci mi, a gdje je tvoj vitez u sjajnom oklopu?"

"Maločas smo razgovarali. Bio je na motociklu pa sam ga jedva uspjela čuti, no govorio je kako se mora pobrinuti da bude dovoljno piva." Zakolutala je očima. "Znaš da ti momci ni mrtvi ne bi htjeli biti viđeni s čašom vina u ruci."

Terri je to itekako znala. Garyjeva je ekipa bila krajnje djetinjasta i što se nje tiče, trebali bi biti zahvalni što će ih se večeras nahraniti kruhom i napojiti vodom, a ne još zanovijetati oko zaliha pića. No, čini se kako se Rachel time nije zamarala, pa onda valjda i sama ne bi trebala time razbijati glavu.

Na to se, kao naručeni, niz ulicu sjuri pet motora i parkira pred restoranom. Rachel malo poskoči i zaplješće rukama. "Idemo, vrijeme je za tulum! Idem se malo osvježiti", reče i odskakuće prema toaletu.

Terri, pak, krene prema Justinu koji je već dodavao kanapee prvim gostima. "Gospodin Divni je upravo stigao sa svojom svitom", glavni kuhar zajedljivo

promrmlja. "Da, vidjela sam karavanu", reče ona. Ubrzo nakon toga, Gary i njegovi motociklisti u kožnatim odijelima banuše

na vrata, upravo kad je Rachel izlazila iz toaleta. On odbaci kacigu na obližnji naslonjač i zgrabi Rachel za zapešće okrećući je oko sebe. Nekolicina prisutnih zaplješće, a Gary se iskesi dok mu se Rachel zaljubljeno smiješila. Tada ona stane jednom po jednom dodavati pivo, prije nego će sebi natočiti čašu šampanjca.

Terri opazi kako Justin sumnjičavo promatra prizor. "Kako to da se njegova visost tek sad udostojila pojaviti? Zar mu nije palo na pamet doći malo ranije i pripomoći?"

"Ostavi ga na miru, Justine; ovo je naš fah, ne njegov. Osim ako ne želiš da malo proširimo kuhinju, ili takvo što."

Sad kad je bio Rachelin zaručnik, Terri se donekle osjećala obveznom braniti Garyja.

98

"O, Gospode!" Kuhar je stajao tamo razjapljenih usta pokazujući u smjeru sretnog para. "Nisam li to upravo čuo kako ga ona pita sviđa li mu se haljina? Morala ga je pitati sviđa li mu se? Mislim da trebam piće", dramatično uzdahne, a Terri se morala nasmiješiti.

Sat vremena kasnije, tridesetak je ljudi doslovce paslo platu za platom, prepune qichea, sireva, pogačica i mnoštva drugih delicija pripravljenih za ovu posebnu prigodu. DJ je konačno stigao; bio je to Justinov prijatelj, koji je obećao puštati samo najbolju glazbu za tulume.

Neki su ljudi plesali, a Terri je upravo točila drugu čašu šampanjca kad je, podigavši pogled, spazila ženu kako stoji na vratima. Bilo je nešto neodređeno poznato u njoj, a kad je netko drugi ušao iza nje, pa je nalet vjetra razmaknuo plavu kosu i otkrio joj lice, Terri je smjesta znala o kome je riječ.

"Bok", rekla je toplo pozdravivši ženu. "Vi ste sigurno Garyjeva majka." "Da," odvrati sićušna žena djelujući zadovoljno jer ju je netko primijetio.

"Mary Knowles. Grozno mi je što ovoliko kasnim, ali ja sam bolničarka i... no, pa malo sam se zadržala."

"Ma sve je u redu, ionako je tek počelo. Uđite unutra i štogod pojedite. Mogu li vam donijeti nešto za piće? Čašu šampanjca, možda?"

Žena je oklijevala. Zbog sitne građe na prvi se pogled doimala premladom da bi bila Garyjeva majka, ali, na drugi pogled, Terri je zamijetila bore na njezinu licu.

"Oh, oprostite, nisam se ni predstavila. Ja sam Terri, Rachelina prijateljica i suvlasnica restorana. Nije li to sjajna vijest o zarukama? Zacijelo ste silno ponosni na sina."

Mary duboko uzdahne i nagne glavu ustranu, kao da nastoji dobiti na vremenu dok ne smisli odgovor. "Silno sam ponosna, da. I pomalo iznenađena, moram priznati", odvrati otpivši gutljaj šampanjca. "Taj je moj sin toliko dugo zaljubljen u motocikle da sam mislila kako nema te žene koja bi mu zadržala pozornost."

"Mama", Gary je dozove prilazeći im s nasmiješenom Rachel uza se. "Mislio sam da nećeš doći."

"Zašto ne bih došla?" pogleda Rachel i pruži ruku na pozdrav. "Ti si zacijelo ta sretnica?"

"Ja sam Rachel, da. O, divno je što sam vas napokon upoznala!" Terri se morala nasmiješiti na Rachelin tipični entuzijazam kad se ova nagnula naprijed i privukla ženu u topli zagrljaj.

99

Očito smetena ovim neočekivanim izljevom emocija, Mary blago pocrveni i uzmakne korak unatrag. Prelazila je pogledom s Rachel na svog sina. "Ovaj... da, pa čestitam vam oboma."

"Hvala vam. A ovo je prsten, nije li naprosto predivan?" Rachel je blistala od sreće ispruživši ruku, dok je Terri sa zanimanjem promatrala kako Garyjeva majka s očitom nevjericom gleda prsten.

"Divan je, zar ne?" rekla je Terri, a Mary je samo kimnula. Znatiželjno je pogledala Garyja, kao da pokušava shvatiti kad je to točno

njezin sin postao toliko velikodušan. "Rekla bih da si se prilično istrošio na ovo." Gary je izbjegavao majčin pogled, a Terri osjeti kako medu njima postoji

nešto neizgovoreno. "Ah, pa, znaš mene..." Mary se nasmiješi Rachel. "Prekrasan je." "Hvala. Moram priznati da je to bilo veliko iznenađenje, ali prelijepo. Vaš je

sin doista nepopravljivi romantičar u srcu", dometnula je s ljubavlju gledajući Garyja. Zatim pljesne rukama. "Dakle, sad kad su svi stigli..."

Terri je promatrala kako hita prema DJ-u, i trenutak kasnije glazba utihne. Rachel je stajala pokraj stolova s hranom i zamolila za pažnju. "Hvala", nasmiješila se, dok su se gosti pomalo utišavali. "Kao prvo, Gary i ja

vam želimo zahvaliti što ste uz nas na ovu novogodišnju noć i na našoj zaručničkoj zabavi." Pogledala je Garyja koji je samo slegnuo ramenima.

Izvan vidokruga gospođe Knowles, Justin je zakolutao očima na Garyjevu neprimjerenu reakciju, a Terri se ugrizla za usnicu i usiljeno nasmiješila.

"Drugo", Rachel nastavi, a glas joj blago zadrhti, "kao što znate, moja je obitelj dijelom sa Sicilije i voljela bih nastaviti našu tradiciju, u čast mojih roditelja, koji bi, sigurna sam, bili silno ponosni da su ovdje. Ovo je također i u čast svih vas koji ste mi i sami postali gotovo obitelj." Blistava pogleda, ona se sagne i ispod stola uzme košaru s kruhom. "Mnogi su od vas već dosad kušali moj sicilijanski kruh s maslinama, ili neku od njegovih varijanti. E pa, ovo je", reče zanjihavši bokovima i dramatično zamahnuvši rukom, "autentičan recept. Za one koji to ne znaju, potiče od moje praprabake. Prema sicilijanskoj tradiciji, ovaj se recept koristi samo u posebnim prigodama i simbolizira davanje od srca. Stoga, zamolila bih svoga budućeg supruga da mi se pridruži i uzme komadić..." reče s osmijehom pozvavši Garyja. "A potom ćemo svakome podijeliti po dio."

Svi su pljeskali dok je Gary bauljao prema Rachel. Ona odlomi jedan komad kruha za sebe, a drugi pruži Garyju, pa isprepletu ruke u tradicionalnoj obrednoj pozi u znak zdravice. Odgrize veliki komad pa nastavi gristi ostatak kriške neprestano se smiješeći.

100

Gary, pak, pojede tek komadić svoga kruha prije nego će ga odložiti natrag na stol. "Jedna od loših strana ženidbe s kuharicom jest što to škodi liniji", našalio se smijući se i gladeći se po trbuhu. Njegova škvadra stane bučno odobravati podižući čaše i dovikujući.

"Ajme... blagi... Bože", reče Justin prilazeći Terri. "A ja sam mislio da su homići plitki."

"Ipak, postoji nešto što bih volio učiniti", nastavi Gary, a Rachelino se lice razvedri.

"Kako ste vjerojatno čuli, nedavno sam doživio vrlo nezgodnu nesreću i, vjerujte mi, ako ima pravde na svijetu, taj će seronja dobiti što je zaslužio", reče stisnute čeljusti. "Svejedno, bio sam prilično polomljen kad sam izišao iz bolnice, no to me nije spriječilo da dovršim ono što sam naumio." Namigne svojoj zaručnici. "Ako ništa, iznenađenje je tim bilo veće. Sirota Rachel se zacijelo osjećala kao ja kad me je udario taksi, iako, naravno, nije morala trpjeti bol u rebrima." Svi se nasmijaše kad je učinio stanku i napravio predstavu trljajući svoj torzo. "Dakle", reče okrenuvši se k njoj, "budući da prvi put nisam imao priliku učiniti to kako spada..." On isturi glavu prema Rachel, a ona učas shvati što smjera i skine prsten dodavši ga njemu. Uvjerivši se da su svi prisutni uspjeli dobro pogledati prsten, Gary klekne na jedno koljeno.

"Rachel Conti, hoćeš li se udati za mene?" upita je, a gosti stanu klicati. "Naravno da hoću." U Rachelinu se oku pojave suze dok je Gary stavljao

prsten natrag na svoje mjesto. Justin uzdahne i odmahne glavom. "Kralj drame", mračno promrmlja. Terri je bila oprezna. "Ne znam. Čuj, uvijek smo mislili da je Gary derište

najviše klase, ali možda bismo mu mogli dati priliku? Čini se da je stvarno ozbiljan s ovim."

Kuhar uzdahne. "Pa, misli što hoćeš, ali ako se mene pita, nešto je trulo ovdje. Tip ima emocionalnu zrelost morskog ježa i jednostavno ne mogu vjerovati da je ovo imao u planu prije nego su otišli, a kamoli da će se isprsiti s kamenom te veličine."

Terrin se pogled vrati na Rachel i Garyja. Još uvijek su bili zagrljeni i izgledali poput svakog normalnog, sretnog i zaručenog para. Pogleda poprijeko Justina. "Nisi valjda ljubomoran, je li?" Zadirkivala ga je gurkajući ga laktom. "Jer će Rachel imati veliko bijelo vjenčanje?"

On frkne. "Oh, ma daj!" Odmahne glavom. "Nisam uopće, samo ne mogu vjerovati da će se naša Rachel uistinu udati za tu amebu. Zašto? Kojeg vraga uopće vidi u njemu? Znam da kaže kako je on nasmijava, no je li to možda sa skrivenom namjerom?"

101

Terri slegne ramenima. "Njihova stvar, pretpostavljam. Samo zato što smo nas dvoje beznadni slučajevi kad je riječ o vezama, ne znači da moramo biti cinični kad su drugi u pitanju."

"Govori u svoje ime, srce. Znam da se Bernard i ja svađamo poput mačke i miša, ali trenutačno prolazimo kroz zbilja dobro razdoblje."

"Znajući vas dvojicu, to će potrajati čitav tjedan." "Zapravo, primi na znanje kako on planira nešto uistinu posebno za sutra i...

oh, kad smo već kod toga..." Justin posegne rukom u džep, "ove su dvije poruke stigle dok ste se ti i Rachel spremale. Jedna je od računovođe — petljao je nešto o povratu poreza?" Odmahne glavom. "Ne pitaj, znaš i sama da nemam blage veze o tome. A druga je od momka po imenu Ethan Greene, koju sam zaboravio prenijeti Rachel." Preda joj dva komadića papira. "Zvao je iz Londona — jako seksi naglasak — no zvučao mi je pomalo sumanuto, da budem iskren... nešto vezano uz nekakvu zamjenu u New Yorku s Garyjem." Iskrivi lice u grimasu i zakoluta očima. "Bog zna što. Svejedno, rekao je da je već zvao Rachel na mobitel, pa je preko govorne pošte dobio ovaj broj. Možeš li joj to prenijeti sutra?"

"Naravno." Terri pogleda komadić papira mršteći se. Zamjena s Garyjem? Što bi to moglo biti?

Pogleda prijeko prema Rachelinu zaručniku koji je, odigravši svoju ulogu pokornog zaručnika, sad ponovno bio u krugu svojih kompanjona, dodajući im pivo sve u šesnaest, kao da će ga sutra nestati, dok je Rachel bila pristojna i kružila među gostima.

"Što?" Justin upita, pronicljiv kao i uvijek. "Mislim da poznajem taj pogled." Ona odmahne glavom. "Ma ništa." No, iz nekog je neodređenog razloga Terri imala osjećaj kako je taj poziv bio

značajan. Kakva bi se to "zamjena" mogla dogoditi u New Yorku? Nešto povezano s nesrećom, možda? Zašto bi inače nekakav Englez mahnito zivkao i tražio Garyja?

Ugrize se za usnicu. Možda je Justin bio u pravu, možda je ovdje doista bilo nešto trulo.

Što li je to Gary učinio u New Yorku?

102

16. POGLAVLJE

Tata, trebao bi ponovno nazvati taj restoran", Daisy je nagovarala Ethana zvučeći zrelije od svojih osam godina. On se nasmiješi na njezin savjet. Bio je danas drugi siječnja i, unatoč prethodnim pokušajima da stupi u kontakt s Rachel tijekom blagdana, ona mu još uvijek nije uzvratila poziv.

Gnušao se toga da bude nasrtljiv, naročito jer je ona bila tako ljubazna, ali, ljubazna ili ne, morao je vratiti svoj prsten.

"Znam, Daisy, znam." On podigne telefonsku slušalicu. "Znači, stvarno ti je O.K. da se Vanessa doseli k nama?"

Ona teško uzdahne. "Tata, da si je pitao da se uda za tebe, na kraju bi se svejedno doselila, zar ne? Dakle, kad mi je to bilo O.K..."

"Dobro, dobro." To nije bilo sasvim ono što je htio čuti, ali Daisy je bila u pravu. Doista nije imalo smisla gnjaviti je nepotrebnim pitanjima. "Dobro, idemo ovo riješiti jednom za svagda."

Ovaj put zaista neće biti više okolišanja. Objasnit će Rachel situaciju i do kraja ispričati što se dogodilo. Kako bilo, postoji mogućnost da su ona i Gary Knowles dosad već sve raščistili, pa on neće morati ništa objašnjavati.

"Pa zašto te onda već dosad nije kontaktirala?" upita ga njegov sumnjičavi um, no Ethan odluči ne obazirati se na njega.

Odbiravši Rachelin broj, on pričeka dok se ne uspostavi veza s Irskom. Usrdno se nadao da će ovaj put odgovoriti, te da neće morati ponovno sve objašnjavati nekom djelatniku u restoranu, koji se očito nije udostojio prenijeti njegovu potonju poruku. Najzad, nakon četvrtog puta što je telefon zazvonio, netko podigne slušalicu.

"Halo?" "Rachel? Ovdje Ethan Greene." Kad ona nije odmah odgovorila, on pridoda:

"Upoznali smo se u New Yorku nedavno." "Ethane, pa naravno!" usklikne ona. "O Bože, tako mi je žao. Nemoj mi

zamjeriti, toliko sam rastresena ovih dana, na sto sam strana. Da, dobila sam tvoju poruku i prenijela je Garyju. Zar te nije nazvao?"

"Ah, nije." Nastupi kratka tišina. "Zbilja? Bila sam sigurna da je to obavio... Čuj, primi

moje isprike u njegovo ime. Znam da je bio u ludnici otkako smo se vratili,

103

toliko se toga dogodilo... Ali znam da on uistinu želi razgovarati s tobom i zahvaliti ti, naravno, na svemu što si učinio za njega."

"Kad smo već kod toga..." "A upravo smo se zaručili, pa mislim da je to razlog zašto jednostavno nije

imao vremena da te dosad kontaktira", nastavi ona veselo, a Ethan smjesta problijedi. "Bili smo toliko zauzeti otkako smo se vratili. Imali smo veliku zabavu u povodu zaruka i sve skupa..."

Ethan nije bio siguran što da misli. Nije valjda da... ne, sigurno ne! Gary Knowles ne bi bio toliko glup da taj prsten iskoristi za zaruke sa

svojom djevojkom, zar ne? Kako bi itko priseban to učinio? Tada mu sine: a što ako momak zapravo i nije bio pri sebi? Možda mu je mozak pretrpio kakvo oštećenje u nesreći pa onda ima amneziju ili takvo što, što znači da nije ništa znao o zamjeni i mogao je iskreno vjerovati da je prsten njegov.

Ethan je grozničavo razmišljao, i on opazi kako ga Daisy znatiželjno promatra.

"Upravo ste se zaručili?" promrmljao je. "Kada?" Rachel se nasmije. "Gary me je zaprosio čim je izišao iz bolnice. Nisam

mogla vjerovati. Čini se da je planirao sve za Badnjak, upravo je bio kupio prsten kod Tiffanyja, ali onda je, naravno, nesreća sve skupa odgodila."

Ethanu se šake automatski stisnu. "A kako je on — nakon nesreće, mislim?" procijedi kroz zube. "Ima li kakve

posljedice?" "Ništa ozbiljno, hvala nebesima", potvrdi ona. "Zbilja, divno je što si toliko

zabrinut, ali, na sreću, sve je završilo kako valja." "Nema ozljeda glave?" Ethan je bio uporan. "Poteškoće s pamćenjem? Nešto

slično?" "Ne, ništa takvo." Sad je Rachel zvučala pomalo zatečenom. "Prema

liječnicima, sve je u najboljem redu. Zašto pitaš?" "Samo nisam bio siguran. Mislio sam da sam uočio nekakvu kvrgu na glavi

kad sam došao do njega, ali možda se varam", reče Ethan brzo razmišljajući. Prokletstvo, što se to ovdje zbiva? Zar je taj tip bio toliko nemoralna varalica

da se uistinu pokušao provući s Ethanovim prstenom kao svojim? Bilo je sasvim očito kako prije nesreće nije imao ništa slično na umu jer je u Tiffanyju kupio jednostavnu narukvicu s privjescima.

Ethanovo je srce snažno tuklo. Što sad, za Boga miloga? Ili, još važnije, što reći? Štoviše, kako bi mogao raspršiti mjehur sreće ovoj sirotoj djevojci time što će

joj sad reći istinu? Rachel se doimala previše dobrom a da bi se udala za nekoga

104

tako očito nepromišljenog i pokvarenog. Tko bi mogao i pomisliti da će tip biti toliko bestidan...

A tada ga preplavi iznenadan nalet bijesa. Dovraga, gotovo je s pustim pričama. Ovo je bilo definitivno nešto što je valjalo riješiti osobno, odlučio je Ethan. Otići će ravno u Dublin, u posjet tom Garyju Knowlesu. Riješit će ovu situaciju oči u oči, kao muškarac s muškarcem.

Shvativši da je razgovor zamuknuo, smjesta se vrati u stvarnost. "Pa, čestitam." S obzirom na ono što mu je Rachel netom priopćila, bio je to jedini logičan odgovor, premda su riječi zvučale prilično žučno izgovorene jer ih je jedva uspio procijediti.

"Hvala ti. Sve se dogodilo tako brzo, a, naravno, imamo još toliko toga obaviti i planirati i... oh, ma poslušaj me samo! Već sam prava mladenka! Ovo ne želiš slušati."

Ne reci mi dvaput, pomisli Ethan. "Zapravo, sad kad smo se napokon čuli", nastavi ona razdragano, "možeš li

mi dati svoju adresu kako bih poslala kolače koje sam obećala tvojoj ljupkoj kćerkici? Već bih to dosad bila obavila, ali, kako rekoh, ovdje je od Božića bila prava ludnica. Ispeći ću svježe i još ih danas poslati."

Na to, Ethan osjeti kako ga preplavljuje iznenadan nalet nadahnuća. "Ne, nemoj. U stvari, ja ću ih doći pokupiti."

"Pokupiti ih?" "Da. Ti si u Dublinu, zar ne? Pa, zapravo imam tamo nekog posla idući

vikend, a ti si spomenula nešto da imaš kafić? Reci mi gdje je, pa mogu navratiti i pokupiti kolače. Možda se uspijem i sresti s tvojim zaručnikom kad sam već tamo."

Znao je da je priča pomalo prozirna, ali, iskreno govoreći, nije ni mario. Kakvog bi posla on — profesor engleskog jezika — imao u Dublinu? Zadrži dah, gotovo kao da očekuje da će ga Rachel nazvati bleferom ili će, u najmanju ruku, dovesti u pitanje njegove motive. Bilo kako bilo, ako joj je nešto i djelovalo neobično, pretvarala se da to ne zamjećuje.

"Oh. Pa, to je zapravo bistro, a ne kafić, i zove se Stromboli. Na samom smo pristaništu, nedaleko od mosta Ha'penny. Znaš li za taj most? Zgrada je tamnoljubičaste boje, a naš znak je svijetlonarančaste, tako da bi nas trebao bez poteškoća pronaći. Ne možeš nas promašiti", nasmijala se. "Da, bilo bi divno vidjeti te i reći ću Garyju da ćeš biti u gradu."

"Zapravo, možda bi bilo bolje da ništa konkretno ne dogovaraš, za slučaj da budem u stisci s vremenom." Ethan nije želio da zaručnik unaprijed zna za njegov dolazak i time mu dati prednost, za slučaj da tip pokuša zbrisati. S

105

takvim se čovjekom nikad ne zna. "Uspijem li uhvatiti malo slobodnog vremena, skoknut ću na ručak ili slično. Hoće li to biti u redu?" Svim se srcem nadao da će uspjeti rezervirati sobu u Westburyju, jedinom hotelu u Dublinu za koji je znao da je u centru grada.

"Da, svakako. Ali, jesi li siguran da ne želiš da pošaljem te kolače, za svaki slučaj? Doista sam željela na neki način zahvaliti, koliko god to bilo simbolično. A ne moram ti ni naglašavati da je, ako budeš imao vremena za posjet dok si u Dublinu, ručak na račun kuće!"

"Hvala ti, ali zaista mi ne moraš zahvaljivati. Uz malo sreće, valjda, vidimo se za vikend."

"Veselim se tomu. Oh, i pozdravi Daisy, hoćeš li?" "Svakako. Zbogom, Rachel." U mozgu mu je bubnjalo. Ethan spusti slušalicu i snažno izdahne. Daisy ga je motrila svojim poznatim poprijekim pogledom. "Zašto joj nisi

rekao za zamjenu darova, tata?" upitala je. Ethan je osjetio kako su mu se osušila usta. Doista, zašto nije? Najzad, tu

ženu nije ni poznavao, i nije bilo na njemu da brine o njezinim osjećajima; zbilja je trebao nešto reći. Pogleda svoju kćer. "Čini se

da je njezin dečko iskoristio naš prsten kako bi je zaprosio", reče on, a Daisy razrogači oči.

"Što? Jao, ne!" "Stoga sam pomislio kako je pametnije da zasad ništa ne govorim kako je ne

bih povrijedio." "To je tako lijepo od tebe, tata", reče njegova kći potapšavši ga po ruci.

"Znači, zato ideš u Dublin?" upita ona. "Kako bi sve raščistio s tim čovjekom?" Ethan umorno kimne glavom. "Točno." Da, bilo je ovo toliko nalik njemu, pomisli uzrujano: uvijek previše vražje

dobar na vlastitu štetu. Da je imao priliku ovome svjedočiti, Brianu bi sve skupa bilo urnebesno smiješno. Ethan je znao da bi njegov prijatelj bez imalo grižnje savjesti sve rekao preko telefona, naročito s obzirom na okolnosti. Ali, Rachel se doimala tako ljupkom i zvučala je kao u deliriju od sreće zbog svojih zaruka iz bajki da se on naprosto nije mogao prisiliti i jadnoj djevojci slomiti srce.

No, brzo će sljedeći vikend, zaključi mračno Ethan, pa će se vidjeti koliko će dobar ostati kad se nade licem u lice s tom ništarijom Garyjem Knowlesom.

106

17. POGLAVLJE

Tko je to bio?" upitala je Terri kad je Rachel spustila slušalicu. Bile su u kuhinji pripremajući se za večeru u restoranu, i ona je bila do lakta

u sjeckanim papričicama i crvenom luku. "Jesam li to čula kako spominješ pečenje kolača? Provjerila sam, imamo ih još dosta."

Rachel je pripravljala svježu tjesteninu. "Ne, sve je u redu. Mislila sam ih poslati Ethanu, ali nema potrebe."

"Kome?" upita Terri. Ime joj je zazvučalo poznato, ali nije znala zašto. "Ethanu Greeneu. Onom ljubaznom Englezu koji je pomogao Garyju nakon

nesreće u New Yorku. Sjećaš se da sam ti ga već spominjala?" "Naravno." Bila je zaboravila na toga takozvanoga dobrog Samaritanca sve

dok joj Rachel nije ponovno pojasnila tko je on, kad joj je prenijela njegovu poruku na Staru godinu. "Zar mu Gary nije uzvratio poziv?"

Njezina prijateljica blago porumeni. "Čini se da nije. Bilo mi je pomalo neugodno, zapravo. Mislila sam da će ga Gary u međuvremenu nazvati, s obzirom na... Ipak, vjerujem da je prezaposlen..."

Nekakav neznanac spasi mu život, a Gary nema ni toliko pristojnosti da podigne telefonsku slušalicu i zahvali mu? Štoviše, čovjek koji mu je pomogao očito se brinuo za njegovo stanje i želio je čuti je li on dobro. I ne samo to, nego je još i jadna Rachel morala biti opterećena time. Na stranu romantične zaruke, ovo je uvelike zvučalo kao stari Gary, pomisli Terri nemilosrdno.

"Ne bi se trebala brinuti. Nisi ti kriva što se Gary nije udostojio nazvati ga." "Oh ne, nije u tome stvar. Sigurna sam da je zaboravio. Kako bilo, čini se da

će doći ovamo za vikend radi nekog posla, pa se nadam kako će njih dvojica konačno imati priliku razgovarati."

"Tko bi mogao doći ovamo za vikend?" "Zar me nisi čula kad sam maločas razgovarala na telefon? Ethan Greene,

naravno." Terri se namršti. Nije li Rachel bila rekla da je taj momak nekakav profesor

ili takvo što? "Kakvog to posla ima profesor u Dublinu?" upita sumnjičavo. Rachel slegne ramenima ne odajući, za razliku od Terri, ni najmanju

znatiželju. "Predaje na fakultetu, i nemam pojma, zapravo. Možda organizira nekakav seminar ili nešto slično."

107

"Ne sjećam se nikakvih seminara u stranim zemljama dok smo mi studirale, naročito vikendima, a ti?"

"Tko bi ga znao? Uostalom, zar je bitno? Da nije bilo njega, Gary je mogao poginuti ili je mogao biti opljačkan, ili se moglo dogoditi nešto još gore. Bit ću više nego sretna ako budem u prilici ponovno mu osobno zahvaliti."

"I rekao je da dolazi ovamo u restoran — vidjeti Garyja?" Za Terri je to bilo vrlo čudno, ili barem ne sasvim slučajno, da taj Ethan

Greene, kojeg je Gary sreo u New Yorku, ali živi u Londonu i k tome je sveučilišni profesor, najednom dolazi ovamo u Dublin.

"Da, ako bude imao vremena." Rachel zastane i pogleda je. "Čemu to propitkivanje?"

Terri prestane raditi ono što je već radila i stavi ruku na bok. "Pa, samo mi se sve to čini pomalo neobičnim, nije li? Za nekoga tko ga uopće ne poznaje, ovaj se momak čini vrlo zainteresiranim za Garyjevo stanje. I sama si rekla da je zvao u bolnicu u New Yorku, i da je zvao ovamo također."

Rachel se veselo nasmije. "Kako si samo sumnjičava, kao i obično! Ne vidim kako bi nečije zanimanje za Garyjevo zdravlje bilo nešto osobito čudno. Nisi bila tamo, Terri, nisi vidjela kako je izgledao."

"Znam, ali taj tip Greene je potpuni stranac, zašto bi ga bilo briga?" "Naravno da je stranac. Što bi drugo mogao biti? On je uistinu divan

momak; trebala si samo vidjeti kako su sve bolničarke slinile nad njim", rekla je Rachel.

Terri izvije obrvu sa zanimanjem. "A znači, uza sve, još je i zgodan?" "Da." Rachel je poprijeko pogleda. "Zapravo, ako se pojavi ovaj vikend,

mogla bih vas upoznati", reče uz značajan osmijeh. "Doduše, ima kćerkicu, ali iz nekog sam razloga stekla dojam da je samac."

Terri se ukoči. "Sranje, ako si ti buduća gospođa, nemoj mi pokušavati nabaciti svakog muškog primjerka koji je na vidiku. Dobro mi je ovako kako mi je, hvala na pitanju."

Ipak, ako su sve te bolničarke slinile nad tim Greeneom, možda vrijedi baciti pogled na njega?

"Dobro, u pravu si, oprosti." Smijala se Rachel, jer je Terrin ljubavni život (kojeg, bolje rečeno, uopće nije ni bilo) bio već otrcani predmet njihovih međusobnih prepirki. "Ali zbilja, divan je: pravi Englez, pristojan. Čak mi je maloprije i čestitao na zarukama, što je vrlo lijepo od njega."

Terri ponovno pogleda svoju prijateljicu koja je nastavila smireno mijesiti tijesto za tjesteninu i nije mogla vjerovati kako Rachel ne pokazuje ni najmanju dozu znatiželje zbog ovog posjeta. No, Rachel je bila takva, nije li? Sretna što na

108

sve gleda pozitivno, bez obzira na okolnosti. Terri odmahne glavom. Možda je njezina prijateljica bila u pravu; možda je ona sama bila previše sumnjičava, na vlastitu štetu.

Ali zbog Justinove primjedbe kako ima nešto trulo u tim zarukama — uz njihovo dugotrajno zajedničko neodobravanje Garyja kao takvoga — jednostavno si nije mogla pomoći.

Njih se dvije vrate poslu uz neobvezno čavrljanje o svemu i svačemu, kadli se najednom treskom otvore vrata što vode u glavnu kuhinju i kroz njih, glavom i bradom, bane Gary.

Bio je odjeven u svoje motociklističko odijelo, i Terri namršti nos na vonj kože i ispušnih plinova. Nadala se da će ga Rachel čim prije otpraviti jer nije voljela da se tako odjeven mota oko hrane.

No to se nije dogodilo, jer čim se Gary pojavio, Rachelino se lice razvuklo u široki osmijeh. "Hej, ti! Što ćeš ti ovdje? Zar ne bi trebao biti na poslu?"

On lijeno slegne ramenima. "Nemam puno obaveza, da budem iskren, morao sam samo procijeniti nekoliko poslića, što sam već obavio, tako da ću se ostatak dana odmarati." On uzmakne korak unatrag kad je Rachel krenula prema njemu kako bi ga zagrlila. "Hej, mala, pazi na to brašno na mojoj jakni", zagunđao je.

"Oh, naravno", rekla je Rachel uzmičući. "Oprosti, nisam razmišljala." Dograbi ručnik i stane brisati brašno koje je ostalo na Garyjevoj skupocjenoj kožnatoj jakni.

Terri u sebi uzdahne. Aha, dražesni Romeo s novogodišnje noći sad je već sasvim nestao i ponovno se pretvorio u onog Garyja kojeg su svi poznavali i kojeg... nisu voljeli. Što li je, pobogu, Rachel vidjela u njemu?

Promatrala je kako Gary stoji tamo i dopušta da se Rachel sva ustrči oko njega. Tada joj padne na pamet jedna pomisao. Ugrize se za usnicu i zaključi kako bi bilo zgodno vidjeti hoće li ga ovo uznemiriti.

"Gary, sigurno će te zanimati — Rachel je upravo primila poziv od Ethana Greenea", reče ona pozorno ga promatrajući.

"Tko je Ethan Greene ?" upita Gary bezizražajno, a Terri je gotovo mogla zamisliti kako mu se kotačići polako okreću u glavi.

"Čovjek koji ti je pomogao, blesane, nakon nesreće?" Rachel ga podsjeti. "On i njegova kćerkica su se pobrinuli da sigurno stigneš do bolnice."

Čudna sjenka preleti Garyjevim licem, a Terri instinktivno osjeti kako su joj se nakostriješile dlačice na vratu. Nešto se još

ovdje događalo, bila je sigurna u to. Samo, problem je što nije mogla otkriti što točno.

109

"Zvao je ovamo?" upitao je neznatno naglasivši riječ "ovamo". Terri kimne. "Da, prije nekoliko minuta." Oči su joj bile zalijepljene za

Garyjevo lice; u ovakvim je situacijama bio poput otvorene knjige. Vjerojatno jer nije bio dovoljno bistar da prikrije nešto što bi ga moglo odati.

"Što je htio?" upita on gledajući u Rachel. Ona ležerno slegne ramenima. "Samo je htio provjeriti jesi li dobro. Bilo je

pomalo neugodno, ljubavi. Mislila sam da si ga dosad već nazvao." "Da, mislio sam, ali — izgubio sam broj." Aha, a ja sam Goli kuhar, pomisli Terri zajedljivo. Hmmm, ovdje se

definitivno nešto kuha. Ali što? "Da, i pomislila sam da je takvo što u pitanju", odvrati Rachel. "Naravno,

rekla sam mu da si dobro. Zbilja je ljubazan, ali, iskreno govoreći, mislim da je zabrinut više nego što je potrebno." Ona se veselo nasmije. "Opet, nisam ja ta koja te je pokupila s ulice, zar ne? No, kad malo bolje promislim, doista je divno to što je učinio za tebe, Gary, za jednog neznanca. Trebali bismo mu biti silno zahvalni."

"Točno", progunđao je Gary, ni najmanje ne odajući zahvalnost, što Terri nije promaknulo.

"Da, to je bilo baš lijepo od njega", reče ona kimajući glavom u znak slaganja. "Naravno, nije važno što si mu izgubio broj jer ćeš ionako možda uskoro imati priliku osobno se s njim sresti."

"Što?" On munjevito podigne pogled. "Oh da, umalo sam zaboravila", reče Rachel. "Ethan je kazao da će možda

doći ovamo za vikend, pa je mislio navratiti do nas." "Ovamo? U Dublin?" Je li to bilo samo u Terrinoj mašti, ili je Garyjevo lice uistinu poprimilo sivu

boju? "Da. Nije li to neobično? Ipak, drago mi je; znači da ćemo se moći barem

malo odužiti i počastiti ga ručkom, možda čak i večerom, ovisno koliko bude imao vremena."

"Misliš, doći će ovamo — u restoran?" ispalio je Gary, a Terri zamijeti kako zvjera očima s jedne strane na drugu.

Sad i Rachel podigne pogled, napokon zamijetivši oštrinu u njegovu glasu. "Ako bude imao vremena, hoće. Zašto? Zar mu ne želiš osobno zahvaliti?"

"Pa, naravno da želim, ali... Je li rekao da će sigurno doći?" "Ne sasvim. Rekao je samo da će možda biti u Dublinu, te da će nas, ako

bude imao vremena, nazvati i provjeriti jesmo li slobodni da se nađemo s njim. Bio je to vrlo neobavezan dogovor, zapravo, zato se ne moraš brinuti; nije da on

110

očekuje nekakve velike dočeke ili takvo što. Uostalom, zašto si toliko nervozan?"

"Nisam nervozan", reče Gary zvučeći upravo nervozno. "Samo sam... iznenađen, to je sve."

"E pa, nemoj biti. Kako rekoh, možda se vidimo s njim, a možda i ne. Svejedno, bilo bi lijepo kad bi ga barem nazvao. Ja sam ta koju na kraju uvijek dobije, a dojadilo mi je više smišljati opravdanja i isprike."

"Dobro, dobro, prestani me gnjaviti, Rachel." Terri se glasno nakašlje. Gnjaviti ga? Kakav obraz! No, Rachel se nije doimala ni najmanje uznemirenom. "Onda, reci nam, što

te dovodi k nama? Već ti nedostaje tvoja zaručnica?" zadirkivala ga je. "Aha, baš sam mislio pitati jesi li za nešto pregristi? Nisam ručao pa..." "Zvuči divno. Kamo bi volio poći? "Oh. Pa, mislio sam da bismo mogli ostati ovdje", odvrati on tromo. Ponovno Terri poželi da ga može zadaviti. Dakako, namjeravao je ostati

ovdje tako da može besplatno jesti, pomisli ona škrgućući zubima. "Pa, valjda to ima smisla", Rachel će na to. Okrene se k Terri. "Je li O.K. da

sad odem nešto pojesti?" "Nema problema", odvrati ona. "Justin će stići do dva, pa ću onda ručati." "Sjajno! Idem samo oprati ruke, pa ću ti se pridružiti", reče ona Garyju. "Hej, gdje je prsten?" upita on namrštivši se i gledajući joj ruku. "Oh, obično ga moram skinuti kad radim", objasni Rachel, pomalo s

osjećajem krivnje. "Toliko je velik da se u sve uhvati, a ne bih ga htjela oštetiti, znaš."

On kimne, naizgled zadovoljan objašnjenjem. Terri ih je promatrala kako odlaze, ponovno se pitajući zašto njezina

prijateljica trpi takvo sebično ponašanje. I kako ju je samo pitao za prsten — poput kakvog previše zaštitnički nastrojenog oca, ili takvo što! Doduše, bilo je očito da je potrošio čitavo bogatstvo pa je možda imao pravo biti zabrinut, ali, na kraju krajeva, prsten je sad pripadao Rachel, zar ne ?

Nešto je vuklo Terrin stražnji dio mozga, povlačilo ga za rubove i govorilo joj da obrati pažnju na nekakav bitan detalj, ali ona jednostavno ni u što nije mogla uprijeti prstom.

Odmaknuvši u stranu pladanj s povrćem, smjesti se kako bi pripravila lisnato tijesto i još malo promislila o Garyjevoj reakciji na spomen Ethana Greenea. Doimao se prilično pogođenim zbog njegova posjeta Dublinu, to je bilo nedvojbeno, no istodobno zadovoljnim kad je Rachel priznala da sastanak nije čvrsto dogovoren.

111

Kad je riječ o samoj Terri, ona je svakako bila zainteresirana da otkrije hoće li se taj takozvani junak pojaviti ovaj vikend, jer, po svoj prilici, ovdje nije bila riječ samo o obzirnoj gesti.

Uostalom, Greene je vidio Garyja samo dok je ovaj bio u nesvijesti, stoga momak očito nema pojma s kim ima posla. Jer da zna, Terri je bila sigurna da Ethan Greene ne bi bio toliko zabrinut za Garyja Knowlesa.

Štoviše, bilo bi upravo suprotno.

112

18. POGLAVLJE

Onda, koliko ćeš ono točno biti u Dublinu?" Vanessa je sjedeći na krevetu promatrala Ethana dok se pakirao. On joj se ležerno nasmiješi. "Samo jednu noć, možda dvije, ovisi koliko ću

imati vremena." Bilo je rano subotnje jutro i njegova djevojka nije odustajala od ispitivanja još

otkako je Ethan spomenuo, ranije toga tjedna, kako planira otputovati u Dublin. Također ju je pitao bi li imala što protiv da pričuva Daisy dok je on na putu.

Nakon njihova razgovora na Staru godinu o njezinu preseljenju, Vanessa je djelovala mnogo sretnije i otada je već prespavala kod njega nekoliko puta. No, bit će potrebno još neko vrijeme prije nego spakira sve svoje stvari i trajno se doseli k njima.

"A podsjeti me ponovno, zašto ideš? Sve je ovo došlo iznenada." "Pa, ne sasvim", odvrati on trudeći se zvučati opušteno. "Znaš koliko sam

bio uzbuđen zbog sastanka s agenticom u New Yorku. Dakle, sad sam jednostavno odlučio napokon se posvetiti toj knjizi."

"Razumijem." Vanessine se oči blago rašire, kao da zapravo uopće ne razumije. "A odlazak u Irsku će pomoći... kako točno?

Blagi Bože, baš je bila uporna! "Pa za istraživanje, dakako." "Oh. Znači sad će u romanu biti nešto o Irskoj?" On se škrto nasmiješi, s očitom nelagodom zbog ovakvog upornog

ispitivanja. "Uvijek je i bilo, iskreno govoreći. Samo štodosad još nisam ništa istraživao jer, kao što znaš, nisam bio sasvim odlučan

u vezi sa svim tim. Ali sad, s početkom nove godine i Daisyne ne sasvim suptilne aluzije", dometne pokazujući božićni dar svoje kćeri, "zaključio sam kako je sad pravi trenutak da se ponovno bacim na to. Novogodišnja odluka i tako to."

"Pa, drago mi je to čuti, zaista", reče Vanessa smiješeći se, a Ethan odahne shvativši kako ova paravan-priča počinje pokazivati svoja spasiteljska obilježja. "I kritičari, uostalom, obožavaju irski element u romanima — taj stari, pouzdani, katolički prizvuk", veselo se šalila. "Dakle, ona agentica iz New Yorka je očito imala pozitivno mišljenje o tvom dosadašnjem radu. Kako se ono zove?"

113

"Ovaj, Rachel Knowles. Bila je u jednoj od većih agencija, ali upravo je krenula s vlastitom", reče on brzo razmišljajući. Kvragu, mrzio je ovo bezočno laganje, ali s obzirom na okolnosti, nije li to bilo upravo nužno? "Najvjerojatnije nisi ni čula za nju", nastavio je nervozno se smiješeći, a baš u tom trenutku u sobu bane Daisy. Ethan ju poželi zagrliti. Spas u zadnji čas!

"Bok, ljubice", pozdravi je Vanessa dok je sjedala na krevet pokraj nje. "Samo pokušavam dobiti odgovor od tvog oca zašto iznenada mora odletjeti za Dublin i ostaviti nas same za vikend."

Daisy mu uputi zavjerenički osmijeh. "Zbog knjige, budalice." "Znam, ali..." Vanessa je prelazila pogledom s Ethana na Daisy. "Hm, imam prijedlog", iznenada predloži. "Zašto ne bismo pošli svi troje,

zajedno?" Ethan naglo podigne glavu. "U Dublin?" Teško proguta. Posljednje što mu je

trebalo jest ponovljeni scenarij iz New Yorka gdje je morao neprestano izmišljati opravdanja ne bi li se iskrao.

"Da, zašto ne?" reče ona smiješeći se. "Možemo lako uzeti karte za Daisy i mene na aerodromu. Bila bi mi to dobra izlika, zapravo. Nisam već dulje vrijeme bila kod kuće, ni posjetila majku i oca, a, dakako, nisam ih uspjela vidjeti ni na Božić jer sam bila u New Yorku." Vanessini su roditelji živjeli u jednom od predgrađa Dublina, no njezini su posjeti njima bili neredoviti, a Ethan je samo jednom prigodom bio tamo i upoznao ih.

"Ali, što ćemo s mojim satovima klavira?" Daisy dramatično zacvili, a Ethan je zahvalno pogleda. Njegova je djevojčica točno znala što se događa i bila je potpuno upoznata s njegovom pričom tijekom nekoliko posljednjih dana. "Ne smijem još jedan sat propustiti; već sam u zaostatku zbog New Yorka." Uputi Ethanu onaj svoj mrzovoljni pogled. "Tata, ne želim nikamo ići."

On se susretne s Vanessinim pogledom i bespomoćno slegne ramenima. "To je sjajna ideja, ali Daisy je u pravu. Upravo smo se, takoreći, vratili s putovanja, pa je možda prerano da ponovno nekamo idemo. Da ne spominjem kako ću ja ionako uglavnom raditi, naravno." Okrene se i stane se ponovno pakirati. "Vjerojatno je najbolje pričekati neki bolji trenutak — polugodište, možda? Možemo to spojiti s posjetom tvojim roditeljima i provesti neko vrijeme s njima, radije nego da samo na brzinu prohujamo."

"Možda si u pravu." Vanessa je, čini se, malo promislila, a Ethan je znao da ipak nije sasvim uvjerena u njegov navodni istraživački posao.

On uzdahne. Pa, sad više nije mogao ništa učiniti. Čitava je ova šarada ionako bila jedino za njezino dobro, tako da bi se uistinu već trebao prestati

114

osjećati krivim. Isuse, sve ove izmišljotine i propitkivanja počela su mu ozbiljno škoditi. Očito nikad ne bi mogao biti unovačen u kakvu tajnu službu.

"Bit ćemo silno ponosni na tebe kad ti se objavi ta knjiga, tata", reče Daisy smiješeći se.

"Pa, dat ću sve od sebe, ali, naravno, ne mogu ništa jamčiti", promrmlja on, ne želeći sebi stvarati dodatan pritisak, pa da na kraju svega još bude i morao objaviti knjigu.

Vanessa ustane s kreveta. "Da, to je istina, i ne sumnjam da će ti ovo putovanje biti korisno. Pođi i provedi svoje istraživanje, dragi, i uživaj u svakoj minuti. Daisy i ja ćemo se sigurno zabaviti dok si tamo. Idem pripraviti čaj. Želi li još netko?"

Ethan kimne jedva čekajući da ona napusti sobu kako bi mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo sa svojom kćeri. "To bi bilo krasno, hvala."

"Daisy, sok od naranče, možda?" "Da, molim te." Vanessa ode pripraviti čaj, i čim iziđe iz sobe, Ethan se okrene k Daisy.

"Dobro razmišljaš, cvjetiću. Na trenutak sam se zaista prepao da ćemo svi morati poći."

"Sve je u redu, tata. Znam da nas ne bi htio vući sa sobom." "Pa, nije stvar u tome, nego trebat će mi što više slobodnog vremena kako

bih vratio prsten od Rachel." Daisy odmahne glavom. "Jednostavno ne mogu vjerovati da ona nosi tvoj

prsten." Podigne pogled, zamišljena izraza lica. "Baš se pitam pristaje li joj?" "Oprosti? Što si rekla?" "Prsten — pristaje li Rachel, je li ga morala suziti ili proširiti, što bilo?" "Nemam pojma, dušo. Bio sam toliko zapanjen kad sam čuo da ga ona nosi

da mi takvo što zaista nije palo na pamet." Daisy kimne doimljući se kao da razmišlja. "Pa, trebao bi to provjeriti." "Da, da, hoću", odvrati odsutno Ethan, iako, iskreno govoreći, nije ga ni

najmanje bilo briga pristaje li prsten Rachel, ili sviđa li joj se, ili bilo kakva slična besmislica. Ono što je bilo važno jest da je taj prsten njegov — a sad bi po svemu trebao biti Vanessin — i zbog njegove veze (ali i zdravog razuma) jednostavno ga je morao vratiti natrag.

Gore u planinama Wicklow, Gary je bio u svom elementu. On i Sean jurili su po grubom terenu na svojim motociklima, odbijajući se kotačima od granitne staze i slijećući na okolne bare. Naporno za stara natučena rebra, no Gary nije mario. Bilo mu je dojadilo izležavanje tijekom posljednja dva tjedna i nije mogao dočekati da bude ponovno u sedlu.

115

Dovoljno je bilo loše to što je morao odgoditi tradicionalnu novogodišnju utrku sve dok ne bude sto posto oporavljen, i malo jurnjave mu može samo goditi. Uostalom, dio njega želio je pobjeći i neko vrijeme biti sam sa sobom, na otvorenome. Još od zaruka, naime, Rachel je neprestano brbljala o vjenčanju, što mu je izazivalo nelagodu.

Gary doista nije mogao razumjeti zašto je bitno koliko će različitih katova imati svadbena torta, a kamoli koje će boje biti oprava njezine kume. Iako je izvana sve ovo oko zaruka zvučalo lijepo, već je imao dojam kako mu je svega preko glave.

Upravo tada, Sean se zaustavi pokraj njega. "Prokleto dobro, ali žedan sam, stari", reče njegov prijatelj. "Jesi za pivkana?"

U pravilu, Gary nije volio piti dok vozi motocikl, ali jedno im pivce ne bi škodilo jer je ionako bilo dopušteno. I, iako nije želio priznati Seanu bilo kakvu slabost, dobro bi mu došlo da malo predahne. Slijedio je svoga prijatelja stazom i kroz polja, na glavnu cestu koja je vodila do omanjeg sela nedaleko od pitoresknoga Glendalougha. Bilo je to tipično turističko odredište, ali pivo je bilo dobro, a u salonu je hučala vatra u kaminu.

"Onda, kako tvoja gospoja ovih dana?" upita Sean Garyja kad su se obojica naslonila na šank. "I dalje ti ispija mozak pričama o vjenčanju?"

Gary iskrivi lice u grimasu. "Ah, znaš i sam." Osjeti se, doduše, pomalo krivim jer negoduje Seanu zbog toga, pa zaključi kako bi morao biti lojalniji prema Rachel jer, kako sad stvari stoje, trebali bi provesti ostatak života zajedno. "Valjda je samo uzbuđena."

"Ah, sve su one takve", odvrati Sean s razumijevanjem, a Gary nije bio siguran odakle to razumijevanje budući da njegov prijatelj nije bio ni s jednom ženom dulje od nekoliko tjedana. "Je li bjesnila što si danas pošao voziti motor?"

"Ne previše." Zapravo, Rachel je bila sasvim u redu u vezi s tim. Gary je očekivao da će ga gnjaviti zbog ozljeda, ali, umjesto toga, samo ga je savjetovala da ne brza.

"To je za tvoje dobro", rekla je. "Ne želiš propustiti veliku utrku kad dođe vrijeme za nju, zar ne?" Što je, iskreno govoreći, imalo smisla.

"Onda, jesi li promislio o tužbi onog glupana koji te je srušio u New Yorku?" upita ga Sean misleći na vozača taksija.

Gary je zapravo i više nego promislio. Prvog radnog dana u novoj godini, nazvao je svog odvjetnika kako bi se raspitao o svemu i, poput Seana, Frank Donelly je bio uvjeren da ima riješen slučaj. "Aha, sve je pod kontrolom. Moj je odvjetnik pokrenuo parnicu."

"Dobro si to učinio. Rekao bih da se možeš nadati finoj svotici."

116

"Nadam se da neće biti samo svotica", našalio se Gary. "Bilo bi dobro kad bih barem od toga uspio kupiti nove gume."

"Uz pretpostavku da se gospoja neće prva mašiti za lovu, naravno! Znaš kako one znaju pomahnitati s tim vjenčanjem." Sean se nasmije. "Sjajan tulum prošli tjedan. Rachel zna kako napraviti poštenu gozbu."

Gary kimne i otpije gutljaj Guinnessa. "Aha, kad se sve zbroji i oduzme, dobra je ona prilika, zar ne?"

Sean ga sumnjičavo pogleda. "Zvučiš kao da se još premišljaš. Sad je malo kasno za to, nije li?"

"Ma kakvi. Samo sam tako rekao, to je sve." Iako mu je odluka bila manje-više nametnuta, Gary je na vlastito

iznenađenje ustvrdio kako mu je sve prihvatljivija ideja da se skrasi s Rachel. K tome, laknulo mu je što se konačno upoznala s njegovom majkom. Dobro je ispalo što mu je majka onako došla na zabavu. Značilo je to da je svaki razgovor koji su ona i Rachel vodili morao biti kratak i ljubazan, što se Garyju i sviđalo.

Ono što ga je sad mučilo, međutim, bio je poziv što ga je primila od tog Engleza, Greenea, onoga koji mu je pomogao u New Yorku. Spoznaja da se momak raspituje za njegovo zdravlje, iz nekog mu razloga nije sasvim sjela, a činjenica da je navodno već nekoliko puta zvao, Garyju se činila pomalo suludom.

Pogleda Seana pitajući se bi li mu trebao štogod pripomenuti i čuti njegovo mišljenje o tomu.

"Sjećaš se da sam ti spominjao onoga dobročinitelja iz New Yorka?" Sean ga pogleda. "Lika koji je nazvao Hitnu pomoć?" "Aha." " Što s njim?" "Pa, malo je čudno, ali poslije me je pronašao u bolnici i sve otada nešto

njuška uokolo." "Kako to misliš — nešto njuška?" "Ne znam... I sam se pitam. Upoznao je Rachel u bolnici dok sam ležao bez

svijesti, pa ne znam je li mu se možda svidjela, što li..." "Zašto to misliš?" "Samo mi je palo na pamet. Zvao ju je nekoliko puta otkako smo se vratili, a

neki je dan čak spomenuo da bi mogao navratiti u restoran kad dođe u Dublin." Sean podigne obrvu. "Shvaćam te. Pitaš se zašto zivka tvoju gospoju, a ne

tebe?" "Pa, za početak, nema moj broj, i nismo se nikad zapravo upoznali. Rachel

stalno navaljuje da ga nazovem i zahvalim, i slična sranja, ali ja se jednostavno

117

ne mogu prisiliti." Gary otpije još jedan gutljaj. "Kako ja na to gledam, svaka je budala mogla nazvati Hitnu."

"Pravo govoriš. Ali kužim na što misliš, zaista mi se čini pomalo sumnjivim." Sean se doimao zamišljenim. "A ne možemo poreći da je Rachel vraški zgodna, pa tko bi ga mogao kriviti?"

Gary kimne, a njime prostruji neobičan spoj ponosa i posesivnosti. Znači, nije ništa umišljao. Očito je i Sean smatrao da nešto ima u svemu tome.

"Možda bi svejedno trebao nazvati momka, prokljuviti što točno smjera", nastavi Sean.

Gary pogleda u vatru. "Možda i hoću."

118

19. POGLAVLJE

Ethanov je zrakoplov sletio u Dublin točno prema rasporedu i sad je stajao u redu za taksi čekajući da se pojavi prvo slobodno vozilo. Pogledao je — činilo mu se već stoti put — papir u ruci i iščitao upute do restorana. Ušavši u taksi, objasni vozaču kamo ide, a čovjek promrmlja nešto u znak potvrde i krene.

Unatoč sebi, bio je napet. Zašto je bio toliko nervozan, nije znao, jer najzad, u ovoj je situaciji bio u pravu i prsten je bio njegovo vlasništvo. Samo se nadao da će biti kadar nositi se sa svime, uz minimalne neugodnosti.

Pomislivši na Garyja Knowlesa, ponovno osjeti nalet bijesa. Kakav bi to čovjek učinio takvo što? Uzeti komad nakita, iznimno skup komad nakita, i bez po muke darovati nekome? Još gore, kakav bi to čovjek dao ukradeni prsten ženi koju navodno voli?

Lopov, eto tko, pomislio je Ethan. Kakav gadan tip je taj Gary Knowles. Ponovno pomisli na Rachel i na njihov susret u New Yorku. Doimala se nevjerojatno iskrenom i ljubaznom ženom, pa kako je onda može privući tako očito pokvaren tip?

Tada uzdahne. Možda ne bi ni o njoj trebao donositi preuranjene zaključke. Koliko je znao, mogla je i sama biti umiješana u čitavu stvar, i ono pečenje kolača za Daisy moglo je biti tek bacanje pijeska u oči.

Ali ne, zaključi potom, Rachel je uistinu bila dobra; bila je apsolutno iskrena osoba, znao je to. Zašto bi inače tako otvoreno govorila o zarukama, i još onako navaljivala da dođe u restoran?

Bio je siguran da je već dosad spomenula zaručniku kako će on biti u gradu, i pitao se kako je Knowles reagirao.

Možda tip jednostavno nije mario, sam Bog je svjedok koliku je drskost već dosad pokazao. Bez obzira na prsten, nije imao ni toliko pristojnosti da podigne slušalicu i nazove kako bi mu zahvalio za pomoć, pa kako onda očekivati da će biti posramljen jer mu je uzeo prsten?

Jer, Gary Knowles je morao dosad shvatiti kako je upravo to ono što se dogodilo.

Rachel je, čini se, bila uvjerena kako mu mozak nije pretrpio nikakva oštećenja, niti bilo što zbog čega bi mogao misliti da je uistinu potrošio golemu svotu na taj prsten.

119

Ethan si nije mogao pomoći a da se i to ne pita. Ako je Gary imao namjeru zaprositi Rachel, tada je zacijelo Ethan (a time i Vanessa) trebao završiti s prstenom, možda nešto drukčijim doduše, umjesto sa srebrnom narukvicom. Pa, kakvu je to, zaboga, čovjek igru igrao?

Pogleda kroz prozor dok se taksi približavao središtu Dublina. Prošlo je gotovo godinu dana otkako je posljednji put posjetio ovaj grad, i

bio je zaboravio koliko mu se zapravo sviđa. Možda bi, na kraju krajeva, i mogao poslužiti kao dobra lokacija za njegov roman. Ethan osjeti težinu u želucu sjetivši se laži koje je izgovorio Vanessi, pa ponovno gorko požali što je i Daisy u sve ovo upleo.

No, dakako, sve će se to na kraju isplatiti, a kad je riječ o romanu, Ethan se uvijek može pretvarati da se predomislio i da se Dublin ne uklapa u priču.

Ili, da se ta "agentica iz New Yorka" još uvijek premišlja bi li ga zastupala kao autora. Takve se stvari stalno događaju.

Na kraju krajeva, Ethan je došao ovamo kako bi vratio prsten, ništa više. Ovo nije bilo ni istraživanje, ni izlet, daleko od toga. Moglo bi se reći, zaključivanje poslovne transakcije. Morao je dobiti natrag taj prsten i vratiti se u London, gdje će zaprositi Vanessu i nastaviti sa svojim životom.

Nekoliko minuta kasnije, taksi se zaustavi uz pločnik u blizini mosta Ha'penny, a Ethan mu zahvali i žurno plati.

Izvadi svoj kovčeg iz automobila, potraži pogledom ljubičastu zgradu koju je spominjala Rachel, pa je smjesta spazi malo niže niz rijeku. Stigavši tamo, pažljivo promotri zdanje pred sobom.

Desno od ulaza, iza golemih staklenih prozora, nalazila se pletena košara sa svim mogućim vrstama svježe ispečenog kruha, pokraj širokog izbora slastica, baš kao i kolačića koje je Rachel spominjala. Tik do vrata, jelovnik za ručak najavljivao je neodoljiva mediteranska jela, a drvom obložen interijer, kožnata sjedala u boji i blago osvjetljenje doimali su se ugodnima i primamljivima, sušta suprotnost strogom jednobojnom uređenju u većini današnjih pomodnih restorana.

Neobično, ali Stromboli je bio gotovo upravo onakav kakvim ga je Ethan zamišljao. Topao i ugodan.

Pomalo poput Rachel, došulja mu se misao, nepozvana. Prestani, reče sam sebi, u mislima se lupivši po čelu. Morao je prestati

razmišljati o toj ženi kao o prijateljici i umjesto toga gledati na nju i njezina dečka kao na neprijatelje, što su i bili, barem kad je riječ o prstenu.

120

Duboko uzdahnuvši, Ethan uđe unutra nadajući se da će ona biti tamo. Premda je kazao kako će se prethodno najaviti, nije želio dati preveliku prednost Rachel ni njezinu zaručniku, za slučaj da odluče umaknuti.

Zvonce iznad ulaznih vrata oglasilo se kad je ulazio i on smjesta uoči da je, iako je prošlo vrijeme ručka, restoran pun gostiju. Bio je zadivljen. Rachel je ovdje očito vodila uspješan posao. Dojam ovoga mjesta, uz mirise svježih peciva što su dopirali iz pekarnice, bio je očaravajući; bio je ovo prilično staromodan, ali šarmantan restoran. Ethanu se ozračje učinilo gotovo poput spoja ugodno provedenih večeri uz kamin i doručka u krevetu, i on osjeti kako bi mogao čitav dan ostati ovdje na ulazu i samo udisati ove zamamne mirise.

"Dobar dan, mogu li vam pomoći?" upita lijepa crvenokosa žena, a on se smjesta prene iz svog snatrenja i usredotoči se na nju.

Bila je odjevena u traperice, s kuharskim prslukom preko majice, i uistinu je djelovala prilično zapanjujuće. Bilo je to zbog njezinih očiju, shvatio je. Imala je najveće, najkrupnije zelene oči koje je ikad vidio.

"Bok, da. Došao sam vidjeti Rachel. Je li ona tu?" Zvučao je nervozno, shvatio je, pa se još jednom u sebi prekori zbog vlastite neodlučnosti.

"Ne bi se trebala vratiti do večeras, zapravo. Mogu li vam ja kako pomoći?" upita ona ljubazno. "Ja sam suvlasnica restorana."

On opazi da na pločici s imenom piše "Terri". "Oh." Kvragu. "Pa, zapravo, valjda sam se trebao najaviti. Kažete da će doći kasnije?" "Da. Upravo dostavlja hranu za jedan prijem." Žena ga je znatiželjno

promatrala. "Mogu li joj prenijeti poruku, možda da vas nazove kad se vrati?" "Nema potrebe, hvala vam. Možda ću navratiti nešto kasnije." Ponovno,

Ethan je ulagao u kartu iznenađenja. "Pa, ne bi se trebala zadržati više od sat vremena, otprilike." Ženin se pogled

spusti na putnu torbu koju je Ethan držao, pa mu dobaci značajan pogled. "Čini se kako ste upravo doputovali. Želite li nešto pojesti dok čekate?"

predloži. Ethan kratko promisli. Propustio je ručak, nije objedovao još od doručka, a

hrana je ovdje mirisala tako nevjerojatno zavodljivo... "Ako imate slobodan stol, da, volio bih. Hvala vam." "Nema problema. Pođite za mnom." Terri ga povede do jednog od stolova u

pozadini dvorane. "Morat ćete mi oprostiti, ali ovo je jedini slobodan stol; trenutno imamo toliko posla. Poslije ručka je najčešće zatišje, ali danas je osobita gužva", reče ona pokazujući na prostoriju prepunu ljudi.

121

"Pa, ako je hrana ukusna ovako kako miriše, tada mi je ovo sasvim razumljivo", odvrati on, a Terri se nasmiješi dok mu je pružala jelovnik.

"Hvala. No, jeste li sigurni da vam ja ne mogu nekako pomoći. Ja sam Terri i, kako rekoh, Rachelina sam poslovna partnerica." Ona ispruži ruku, a Ethan stekne dojam kako je ovo bio uvod u upoznavanje. Pa, ako će već pričekati, valjda je i to u redu.

"Drago mi je, Terri. Ja sam Ethan Greene." On smjesta uoči blagi trzaj prepoznavanja na njezinu licu. "Oh", reče ona. "Da, Rachel vas je očekivala."

Bio je pomalo iznenađen. "Zbilja? Jer nisam bio sasvim siguran hoću li imati vremena..."

"Čula sam sve o vama." Ona se široko osmjehne. "Mislim da je divno to što ste učinili za Garyja."

"Oprostite?" Ethan podigne pogled, pomalo prestravljen. "Pa, to što ste mu pomogli u New Yorku, dakako." "Oh, da, svakako." "I vrlo je lijepo što ste navratili vidjeti kako je on." "Da. Hoće li on biti ovdje slučajno?" Terri se zahihoće. "Ne, ne, Gary ne radi ovdje. Zapravo, on uopće ne provodi

previše vremena tu, osim ako se nije došao napiti i nahraniti", dometne oštra tona postavljajući stol. "Ali sigurna sam kako će mu biti drago da vas vidi, pa da vam može opet zahvaliti i da možete porazgovarati o svemu. Napokon, da nije bilo vas, možda više ne bi bio s nama."

Ethan zamijeti nešto u Terrinu glasu, nešto što je zazvučalo kao ironija, ali nije bio siguran je li se to odnosilo na njega ili na Garyja.

S nelagodom se promeškolji na stolici. "Pa, zapravo još uvijek nisam imao priliku upoznati gospodina Knowlesa."

"Niste?" ponovi ona naglo zastavši. "Pa, službeno nisam. Bio je u nesvijesti kad sam došao do njega tamo na

ulici, a nisam uspio s njim porazgovarati ni u bolnici." "Još uvijek niste s njim razgovarali?" Terri blago suzi one svoje izražajne oči

i, zbog nekog neobjašnjivog razloga, Ethan se osjeti kao da je pod mikroskopom.

"Pa, ne. Kako rekoh, bio je bez svijesti." Nije mogao odrediti kamo sve ovo vodi, pa nije htio ovoj ženi puno toga ni

govoriti, za slučaj da je i ona upletena u Garyjevu prijevaru. "Pokušao sam, naravno... jer moja je kći htjela biti sigurna da je on dobro nakon svega. Ima tek osam godina, znate, i malo ju je to sve potreslo."

122

"Shvaćam." Terri se nasmiješi, a Ethan bude siguran da nešto ima u pozadini svega. Osjećao se neugodno. Razgovor je bio prilično čudan, i sasvim je sigurno kako Terri pokušava nešto ispipati. Je li moguće da je znala za zamjenu darova, pa ga je sad zavaravala? Poželi je izravno upitati je li znala za prsten, ali shvati da nije realno očekivati kako će dobiti tu informaciju, barem ne u ovom trenutku, a naročito ne ni od koga dugoga doli od Rachel i Garyja.

"Dakle, budući da sam ovdje poslom preko vikenda, mislio sam nazvati i..." "Oh, umalo da zaboravim, donijet ću našu vinsku kartu", prekine ga Terri. Iznenada, ona odjuri, a Ethan je gledao za njom. Pokraj ulaza u kuhinju,

opazi kako je potapšala po ramenu starijeg muškarca, koji je izgledao kao chef. Nešto mu je došapnula na uho, a zatim se oboje okrenu i pogledaju Ethana.

On odmah osjeti kako je pocrvenio pa okrene glavu. Nije imao pojma što se to ovdje događa, ali se nadao kako će se Rachel uskoro pojaviti, tako da može dovršiti posao i otići odavde.

Nekoliko sekundi kasnije, Terri se vratila s vinskom kartom i, zbog nekog razloga, s čovjekom s kojim se maločas došaptavala. "Ovo je Justin, naš chef. Justine, ovo je Ethan Greene, čovjek koji je spasio Garyjev život na Badnjak." Ovaj put nije bilo mjesta zabuni za ironiju u njezinu glasu, dapače, sad je bio siguran u to.

Justin kimne i nasmiješi se Ethanu. "Ah, naš slavni njujorški junak. Tako mi je drago što sam vas upoznao."

Ethan više nije bio siguran tko je ovdje predmet poruge, ali se usrdno nadao da ipak nije riječ o njemu. Kratko kimne kuharu, "Da, i meni je drago."

"Ethan mi je upravo ispričao kako su se on i njegova kći pobrinuli za Garyja nakon nesreće. Zar to nije divno?"

"Zaista divno", Justin se svečano složi s njom. Ethan podigne pogled. Ovdje se nešto događalo, ovo dvoje su nešto znali.

Ali, što učiniti, što reći? Treba li priznati ovim neznancima pravi razlog svog dolaska ili jednostavno pričekati Rachel i s njom razgovarati? Problem je bio što Ethan nije znao tko će od njih, ako itko, biti na njegovoj strani.

"Oprostite, ali postoji li mogućnost da naručim neko jelo?" upita on zajedljivo. "Zbilja sam ogladnio."

"Naravno, naravno", reče Terri. Kuhar se na to poslušno uputi prema kuhinji, a Ethan trenutačno odahne od olakšanja.

"Dakle, što vam mogu donijeti, gospodine Greene ?" upita ona, sad ljupka i vedra glasa. Toliko ljupka zapravo da se Ethan pitao nije li možda umislio da su ga ona i njezin kolega ispipavali.

123

Osjećajući se prilično zbunjeno i više nego bedasto, on stane proučavati jelovnik.

Očito mu je sve ovo bilo previše zbunjujuće, i previše ga je izluđivalo.

124

20. POGLAVLJE

Daisy je bila zabrinuta iako se pokušavala uvjeriti kako za takvo što nema razloga. Prema riječima njezine najbolje prijateljice Tanyje, njezin je otac imao veću šansu biti pregažen krdom magaraca negoli poginuti u avionskoj nesreći. Njoj se, međutim, ni dalje nije sviđala pomisao na to kako je on sad tisućama kilometara iznad zemlje, a naročito kad je bez nje.

Nakon što joj je otac otišao na aerodrom, Vanessa je predložila da bi se, nakon ručka i sata klavira, mogle nakrcati kokicama i ostalom nezdravom hranom, te se zavaliti u kauč i čitavo popodne gledati filmove. Daisy je držala kako je to sjajna ideja; inače, svim se silama trudila jesti što više zdrave hrane kako bi bila dobar primjer svome ocu. Bilo bi divno kad bi mogla uživati u sladoledu i grickalicama a da je pritom ne more brige pruža li nekome loš primjer. Koliko je znala, osmogodišnje djevojčice nisu morale brinuti o kolesterolu ili srčanim problemima, barem još neko vrijeme.

Otprilike na pola filma "Pirati s Kariba 2", Vanessa rastegne ruke i zijevne. "Pitam se kako će se tvoj tata snaći u Dublinu?" reče neobveznim tonom.

Daisy slegne ramenima i izvadi žlicom malo sladoleda. "Ma dobro, samo da uspije dobiti prsten od Rach..." Prekasno, zastane, smjesta shvativši da se zaboravila i izlanula.

Vanessa se uspravi kao napeta puška i zapilji se u nju. "Što si to rekla?" Daisy strahovito porumeni i zapilji se u dno zdjelice iz koje je jela. "Mislim,

samo da uspije dobiti informacije koje istražuje za Rachel." "To nije ono što si rekla, Daisy." Vanessin glas poprimi oštrinu koja se Daisy

nije svidjela. "Što se to ovdje događa? Mislila sam da je Rachel agentica iz New Yorka. Zašto bi se s njom vidio u Dublinu?" Nakratko zastane. "I o kakvom je to prstenu riječ?"

Daisy je izbjegavala njezin pogled. "Ništa. Nisam tako mislila. Mislila sam samo kako tata mora provesti gomilu istraživanja za svoju knjigu... tako da... tako da ih može predstaviti Rachel", petljala je, dok je u sebi bila luda od panike.

Jao ne, tata će je ubiti! Vanessa je na trenutak bila tiha, a onda ponovno progovori. "Daisy, ovdje se

događa nešto o čemu ja nemam pojma, zar ne?"

125

Daisyne oči su bile zalijepljene za televiziju gdje je Johnny Depp upravo radio nešto blesavo. "Ne."

"Ma daj, meni možeš reći, stvarno. Mislim da tvoj tata nije otišao u Irsku radi istraživanja kao što je rekao. Obje to znamo, zar ne?"

"Ali jest, uistinu." Daisyna se usnica tresla. " Čuj, ne znam zašto sam to rekla... o Rachel, mislim. Samo sam se zbunila jer smo razgovarale o tatinoj knjizi, a ona je govorila o tome kad smo je vidjeli u New Yorku..." Poželjela je da je Vanessa prestane ispitivati o tomu. Zašto je morala biti toliko sumnjičava o onome što je radio njezin otac? Nije da su bili u braku ili takvo što.

Još uvijek. "Znači, ta Rachel je agentica iz New Yorka?" "Da." "Ona koju si nacrtala? Ona lijepa žena?" Vanessa je upita, a Daisy je pogleda.

Zašto je morala nacrtati Rachel? Sad se činilo da je Vanessa i zbog toga sumnjičava.

Ona energično kimne nastojeći da to bude što normalnije i nevinije, u nadi kako će Vanessa konačno prestati govoriti i nastaviti gledati film. Upravo se odvijala ona velika scena borbe između Johnnyja i Orlanda Blooma, i ona se svim silama potrudi usredotočiti se na nju.

"Znači, ona je sigurno agentica iz New Yorka, a ne iz Irske?" "Mislim da jest." Daisy se namjerno pravila nezainteresiranom, dok su joj se

misli grozničavo rojile pokušavajući se prisjetiti što je tata govorio Vanessi o Rachel.

Oh, za sve je bio kriv tata jer nije ništa rekao Rachel u bolnici onog dana. Bila je tako ljubazna i zasigurno bi sve razumjela. Daisy je bila uvjerena u to. I možda je onda Vanessa ne bi sad cijepila sa svim ovim pitanjima.

"Srce, što ste ti i tata zapravo radili u New Yorku?" upita je Vanessa. "Što?" promrmlja Daisy, sad već ozbiljno stjerana u kut. "Svaki put kad biste onako iznenada nestali, kamo ste zapravo išli?" "Ovaj..." Sad je ponovno uporno zurila u dno kutije sladoleda prisiljavajući

se da više ne izusti ni jednu riječ. "Daisy, možeš mi reći. Kunem se, sve je u redu." "Ne, moj tata je rekao..." Vanessa se iznenada sasvim umiri. "Tvoj tata je rekao što?" Srce joj je snažno tuklo u prsima. "Tata mi je rekao da ništa ne govorim",

odvrati jedva čujno. O Bože, sad će je tata sigurno ubiti!

126

"Da mi ne kažeš što?" Vanessin je glas bio strog, poput Daisyne učiteljice klavira kad bi nešto pogrešno odsvirala. "Daisy, pogledaj me. Nešto sam te pitala."

Oči joj se ispune suzama. "Ne mogu!" povikne. "Stvarno ne mogu! To je trebalo biti iznenađenje!"

Tada se Vanessino lice promijeni, kao i njezin glas. "Iznenađenje ?" ponovi ona zvučeći poput stare Vanesse. "Kakvo iznenađenje, ljubice? Za tebe, za tvog tatu... ili, za mene možda? I tko je u stvari Rachel... kako se ona u sve ovo uklapa? Daisy, moraš mi reći. Molim te."

Ali dotad je Daisy već bila sita ispitivanja. Odgurne kutiju sladoleda u stranu i ustane sa suzama u očima. "Ne želim više gledati film." Krene prema svojoj sobi, ali Vanessa je zaustavi.

"Oprosti mi, ljubice. Nisam te htjela uzrujati... samo sam..." "Ostavi me na miru", reče ona izmaknuvši se. "Više mi se ne da govoriti." "Naravno, naravno, kako god želiš." Vanessa prijeđe rukom kroz svoju dugu

kosu, dok je Daisy ljutito promarširala pokraj nje. U sigurnosti svoje sobe, Daisy je sa strahom razmišljala o onome što se

netom dogodilo. Sve je upropastila, nije li? Izgovorila je nešto vrlo glupo, i premda se trudila izvući s pričom o prstenu, znala je da će Vanessa sad biti još više sumnjičava i vjerojatno će pogoditi o čemu je riječ.

Stane pokraj prozora i pogleda na park pred njihovom kućom. Zašto, o zašto je tog glupaka morao udariti auto u New Yorku? I zašto mu je njezin otac morao pomoći? Da nisu to učinili, on bi Vanessi dao prsten toga božićnog jutra i sve bi se dogodilo onako kako je i trebalo biti.

Umjesto toga, morao je otići i pokušati vratiti prsten od te žene koju su upoznali u bolnici i koja se činila zbilja finom.

Naravno, da je i sama bolje brinula o Tiffanyjevoj vrećici... Tada se Daisy nečega dosjeti. Zamisli kako joj majka pokazuje različite

ogrlice i narukvice koje je skupila tijekom godina, i sjeti se kako je običavala govoriti koliko je Tiffany posebno, čarobno mjesto.

Daisy je oduvijek bila fascinirana majčinom kolekcijom nakita, podjednako kao i njezinom odjećom i cipelama, u magli se sjećajući kako bi se s njima igrala dok je bila još mala i dok joj je majka bila tu. Znala je da joj otac čuva neke od stvari kad bude dovoljno odrasla da ih može nositi, i nije mogla dočekati taj trenutak. Njezina je mama uistinu imala najljepše stvari.

Ali, ponovno pomisli na majčine riječi. "Malo čarolije iz Tiffanyja sve obasipa srećom, Daisy", bila je rekla, a čovjek s

kojim su ona i njezin otac razgovarali u trgovini složio se s njima.

127

što je značilo da su i stvari iz Tiffanyja možda bile čarobne — začarane... nešto poput začarane šume i uspavane ljepotice.

Pa možda se sve ono što se dogodilo u New Yorku, dogodilo s razlogom, baš kao i u bajkama. Možda ona uopće nije ni bila kriva što je zamijenila vrećice? Možda se to dogodilo čarolijom, tako da je zapravo upravo Rachel bila ta koja je trebala dobiti prsten, a ne Vanessa?

Najzad, ako je prsten pristajao Rachelinu prstu, tada je možda ona ta koju je njezin otac trebao oženiti, kao i u "Pepeljugi", kad je staklena cipelica pristajala samo pravoj djevojci za princa?

Daisyno srce zaigra od uzbuđenja. Nagovorit će oca da dozna pristaje li prsten Rachel, i ako pristaje, tada...

Najednom sama sebi kaže kako je zapravo blesava i odmahne glavom pokušavajući otjerati glupave misli. Po svoj prilici, prsten uopće nije ni pristajao Rachel. Daisy je možda imala samo osam godina, ali zacijelo je bila dovoljno odrasla da shvati kako život nije bajka.

Umjesto toga, njezin će tata u Dublinu raščistiti situaciju s Rachel i vratiti se s prstenom. Onda će pitati Vanessu da se uda za njega, ova će prihvatiti i svi će zajedno biti obitelj, baš kao što je njezin otac oduvijek i želio. Tako će se stvari odvijati, reče sama sebi.

To je bio pravi život. "Ethane, bok!" usklikne glas iza njegovih leđa, i Ethan okrene glavu pa vidi

Rachel kako stoji na dovratku kuhinje i smiješi mu se. "Terri i Justin su mi rekli da si došao. Oduševljena sam što si pronašao vremena da naš posjetiš."

"Nadam se da ti ne smeta što sam došao nenajavljen. Moj je sastanak završio ranije nego što sam očekivao, znaš, i..." Prestane ne želeći previše ulaziti u pojedinosti.

"Ma ni najmanje, tako je divno što se ponovno vidimo. I nadam se da su se Terri i Justin dobro pobrinuli za tebe?"

Ethan spusti pogled na svoj napola prazan tanjur. Paella koju je odabrao bila je jedna od najukusnijih koje je ikad kušao, a kruh od kiselog tijesta naprosto nije bio s ovoga svijeta. "Da, bili su sjajni. Ovo je veličanstveno."

Nije kanio spominjati igru pitanja i odgovora s njezinim kolegama. Ustane i pruži joj ruku. "Drago mi je što se ponovno vidimo." Rachel se opušteno nasmiješi i sjedne njemu sučelice. "Oh, molim te, sjedni i

dovrši jelo. Pa, kako si? Sretna ti Nova godina, usput." "I tebi, također. Je li Gary tu?" Ona snažno porumeni. "Bojim se da nije. Morao je obaviti nešto važno danas

popodne, a kako nismo bili sasvim sigurni hoćeš li navraćati..."

128

Ethan se osjeti kao da su mu potonule sve lađe. Kvragu! Ipak, možda je trebao biti precizniji umjesto da ih pokuša iznenaditi. "Naravno, razumijem."

"Poludjet će, jer znam da te je doista htio upoznati i zahvaliti ti." "Oh, pa, ne brini." Zaboravi Garyja; Ethan se nadao da će uspjeti izuzeti

Rachel iz svega ovoga, ali sad se činilo kako će je ipak morati uplesti, bez obzira na sve. Duboko uzdahne. "Pitam se..." letimice pogleda po sali, koja je sada postala mnogo tiša, "znam da sad radiš, ali hoćeš li imati vremena za jednu brzu kavicu? Moram o nečemu s tobom razgovarati."

Rachelin je pogled bio pun isprike, dok se on osjećao poput ništarije. "Oh, silno bih to voljela, Ethane, ali sada moram zamijeniti Terri dok je na stanci za ručak, a onda nam se valja pripremati za večeru..."

Upravo u tom trenu, kao naručena, Terri se pojavi kod stola. "Je li hrana bila u redu?" upita ga. "Mogu li donijeti kavu ili nešto za desert,

možda?" "Bilo je nevjerojatno ukusno. Zbilja nisam mogao više pojesti", našalio se

dodajući Terri tanjur koji ne bi bio čišći ni da ga je polizao. A bio je u iskušenju da to učini.

Ona se nasmije. "Da, to mogu vidjeti." "Ali kava bi mi dobro došla, hvala." Nadao se da bi, s obzirom na okolnosti,

Terri mogla nagovoriti Rachel da mu se pridruži. "Baš šteta što Gary nije tu, zar ne, Rachel?" reče Terri. "Oh, i jesi li rekla

gospodinu Greeneu za zaruke?" dometne pokazujući na prijateljičinu lijevu ruku. Ona se nasmiješi Ethanu. "Napokon, vi ste odigrali tako značajnu ulogu u čitavoj stvari jer ste spasili Garyja. Da se niste pojavili u pravom trenutku, tko zna što se sve moglo dogoditi?"

Ali Ethan jedva da ju je čuo. Umjesto toga, samo je zurio u Rachelinu ruku. Bio je tu. Njegov prsten, sjajan i blistav baš kao što ga se i sjećao, samo na

prstu druge žene. Istog se trena sjeti onoga što je bila rekla Daisy i uoči kako doista savršeno odgovara Rachel.

Brzo se povrati iz obamrlosti shvativši kako mu je Terri, ni ne znajući, pružila savršenu priliku da pokrene temu. Trebao je samo objasniti situaciju i mogao je krenuti dalje.

No, zbog nekog razloga, mahom zbog Racheline ozarenosti, jednostavno se nije mogao prisiliti izgovoriti te riječi. "Predivan je. Čestitam", samo je promrmljao.

Zamijetivši kako ga je Terri sumnjičavo pogledala, on se promeškolji od nelagode, zabrinut da se kojim slučajem nije odao.

129

"Hvala. Silno smo uzbuđeni." Rachel pogleda Terri i ustane. "O.K., evo me odlazim", reče smijući se. "Ethane, još jednom, oprosti. Zbilja bih voljela da smo imali više vremena za razgovor, ali..." tada nakratko zastane promislivši. "Zapravo, što radiš večeras? Ja sam ovdje gotova do sedam, a i Gary bi se dotad trebao vratiti, pa ako si slobodan, možda bismo nas troje mogli nekamo na večeru. Odnosno, ako se ne žuriš natrag u London?"

Ethanovo srce poskoči. Pun pogodak! "Ne, odlazim tek sutra popodne i nemam nikakve posebne planove za večeras, zapravo."

"Fantastično! Gdje si odsjeo? Nazvat ću Garyja i dogovoriti se s njim da nam rezervira mjesto negdje u blizini tvoga hotela.

Tako ćete imati vremena ispričati se do mile volje, a on će napokon imati priliku da ti zahvali kako valja. Kako ti to zvuči?"

"Zvuči divno." Nakon što joj je na brzinu objasnio gdje je odsjeo i kakvu bi vrstu kuhinje volio kušati, Ethan se nasloni i malo opusti.

Osjećao se mnogo mirnije sad kad je znao da će se vidjeti s Garyjem, i definitivno mnogo bolje jer se nije morao razotkriti pred Rachel.

Jer večeras, kad se istina o zamjeni darova napokon razotkrije, zar neće biti jedino ispravno da Gary Knowles — a ne on — bude taj kojeg more brige?

130

21. POGLAVLJE

Tamo u kuhinji, dok je Rachel dogovarala večernji izlazak s Ethanom, Terri je snažno lupila Justina po ramenu. "Jesi li vidio ono?"

On uzmakne korak unatrag. "Hej, prestani me zlostavljati; znaš da mi lako ostaju masnice."

Ona spusti ruke na pult i stane nervozno bubnjati prstima. "No, jesi li?" "Bome, jesam. Sladak je, zar ne?" "Ne govorim ti o tome", odvrati ona razdražljivo, iako da, nije bilo sumnje

kako je Ethan Greeene bio iznimno sladak, na onaj otvoreni, iskreni način. S onim blagim plavim očima i izraženom muževnom čeljusti, nimalo nije bio nalik profesorima kakve je Terri dosad susretala. "Znala sam", reče ona.

"No, kažu da uvijek znaš kad pronađeš onog pravog", našalio se Justin pjevušeći.

Terri se stane hihotati. "Možeš li barem na trenutak biti malo ozbiljan? Zaboravi na njegov izgled. Oboje znamo da ima nešto čudno u njegovu posjetu. I budala bi mogla vidjeti da nije došao ovamo raspitivati se za Garyjevo stanje. Dovraga, nije ni sjeo za stol, a već se počeo raspitivati o njemu."

Bilo je, uostalom, prilično očito da se tu još nešto događa i zbog Greeneove nervoze kad je pitao za Garyja. Samo, Terri ni u što nije mogla uprijeti prstom. Barem za sada.

Justin kratko promisli o njezinoj izjavi. "No, da, slažem se da ima nešto sumnjivo u njegovu iznenadnom posjetu."

"A trebao si samo vidjeti kako je Gary reagirao onaj dan kad sam mu rekla da je zvao njegov spasitelj i tražio ga. Nije bio ni najmanje sretan, iako mu je taj momak učinio uslugu."

"Onda, Sherlock, što misliš? Da u ovoj čitavoj priči postoji mnogo više od onoga što nam je rečeno?" pitao se kuhar.

"Ili, mnogo više nego što je Rachel bilo rečeno..." Justin skupi oči. "Pa, takvo me što ne bi ni najmanje iznenadilo poznavajući

Garyjevu sposobnost... ah, sklapanja prijateljstava i utjecaja na ljude", promrmlja zajedljivo. "Ali, što se zapravo moglo dogoditi? Ima li taj momak Greene nekog nedovršenog posla s Garyjem, možda?"

131

Terri slegne ramenima. "Ne bi mu bilo prvi put, zar ne? Svima je poznata Garyjeva navika da živcira ljude."

"Ali, nije li rekao da zapravo još nije upoznao Garyja?" "U pravu si." Napeto je razmišljala. "No, bez obzira na sve, nešto se tu kuha.

Ethan Greene je ovamo došao zbog nekog drugog razloga, a ne da se raspituje za Garyja. Toliko je barem očito. Samo moramo prokljuviti što..."

U tom času Rachel uleti u kuhinju. "Terri, tako mi je žao", počne ona, uzbuđena. "Samo daj, pođi na stanku za ručak, a ja ću početi s poslom." Iskrivi lice u grimasu isprike. "Nisam mislila da će se ovako pojaviti nenajavljen, a s obzirom da Gary nije ovdje da se s njim pozabavi..."

"Nije nikakav problem", uvjeravala ju je Terri. "Uostalom, ne bih ti zamjerila ni da si poželjela još malo s njim čavrljati. Zbilja je divan."

Rachel kimne. "Nije li? I toliko je ljubazan. Silno mi je drago što ćemo nas troje napokon imati priliku zajedno porazgovarati, naročito nakon onoga što se dogodilo u New Yorku." Pogleda Justina. "Da počnem s tijestom za pitu od patlidžana?"

"Dobra ideja." "Što se zapravo dogodilo?" upita Terri ispipavajući. "Znam da si rekla kako

je Greene pomogao Garyju na licu mjesta, ali za jednog potpunog neznanca, čini se da je malo previše zainteresiran za Garyjevo stanje, zar ne? Mislim, prijeći sav taj put iz Londona samo da bi ga vidio..."

Rachel otvori novu vreću s brašnom. "Pa, nije došao samo vidjeti Garyja; ionako je imao planiran put ovamo i... Oh, dovraga!" uzvikne pokazujući na dijamantni prsten na svojoj ruci. "Stalno ga zaboravljam skinuti kad sam ovdje."

"Znam. >Bokser< zna biti takva gnjavaža!" Justin uzdahne dramatično, a njih dvije se nasmiju.

Na izlasku, Terri baci pogled prema mjestu gdje je sjedio Ethan, koje je sad, pak, bilo prazno. Šteta. Voljela bi kad bi imala priliku još ga malo ispipati. Sve ju je ovo zaintrigiralo i nije se kanila smiriti sve dok ne iskopa sve pojedinosti.

"Onda, kako je tamo?" Vanessa je pitala kad ju je, kasnije te večeri, Ethan nazvao iz svoje hotelske sobe.

Da je bio iskren, morao bi priznati kako je još uvijek donekle potresen što je vidio Rachel s njegovim prstenom na njezinu prstu, pa se nadao kako će ga telefonski poziv kući malo spustiti na zemlju i vratiti u stvarnost.

Nasmiješio se hineći oduševljenje. Istinski se nadao da Vanessa neće zamijetiti napetost u njegovu glasu. "Dobro je. Zaboravio sam koliko je Dublin zapravo šarmantan. Zaista bismo trebali češće dolaziti u posjet tvojim roditeljima."

132

"Sigurna sam da hoćemo", reče ona zvučeći neobično ushićeno, znajući da je inače bila prilično ravnodušna u vezi s time. "Pa kako je... ovaj, kako napreduje istraživanje? Znam da nisi dugo tamo, ali je li te već posjetila muza?"

Bilo je nešto u načinu na koji je to rekla što je Ethana uznemirilo. Kako je naglasila riječ "istraživanje", kao da je znala kako je njegov navodni razlog za ovo putovanje bio zapravo besmislica.

Tada Ethan shvati da je najvjerojatnije samo paranoičan, sam Bog zna da je danas bio takav dan. "Pa, kako si rekla, tek sam stigao, ali svejedno već imam gomilu ideja", brzo promrmlja. "Kako je Daisy?"

"Izvrsno. Trenutačno čita u svojoj sobi." Uzdahne. "Ranije se svim silama trudila pretvarati da nije zabrinuta zbog tvoga leta, ali znam da se nije mogla opustiti sve dok joj nisi poslao poruku."

Ethan je takvo što i predvidio, pa je zato i poslao poruku čim je avion sletio, utješnu poruku za njegovu malu pretjerano brižnu kćer.

"Kako već rekoh, nisam sigurna da bi trebao podržavati takvo ponašanje", nastavila je, a Ethan je znao da Vanessa misli kako pretjerano pridavanje važnosti Daisynim strahovima može samo dodatno pogoršati situaciju.

Istina je, međutim, da nije znao koji bi bio najbolji pristup ovoj dugotrajnoj neurozi, ali što je drugo mogao nego truditi se najbolje što je znao da umiri svoju kćer?

Ipak, bilo je olakšanje što ima s kime razgovarati i donositi odluke o Daisynoj dobrobiti. Kako bude starija, stvari će biti sve zamršenije i osjetljivije, i njegovoj je kćeri snažan ženski utjecaj mogao donijeti samo dobro. A Vanessa je zasigurno to bila. Uz odlučan stav koji ne trpi besmislice, a naročito imajući na umu vrtoglavi uzlet u londonskom nakladničkom svijetu, na nju se svakako moglo računati, a tu je istu samouvjerenost uočio u nekoliko različitih situacija u njihovu odnosu.

"Znam, ali ne volim kad je zabrinuta." "Ne moraš se brinuti. Ona je stvarno dobro. Ovo smo popodne imale baš

finu žensku zabavu, gledali smo filmove i jeli smeće." Ethan se morao nasmiješiti. Daisy da jede smeće? "Sjajno, Vanessa. Hvala ti

što si ostala s njom. Zbilja to cijenim." "Ne budi blesav, to mi je zadovoljstvo. Znaš da na nju gledam kao da mi je

vlastita kći. Ona je ionako najbliže tomu što ću ikad imati", našalila se na vlastiti račun. Ethan se po tko zna koji put morao zadiviti načinu kojim se nosila s tom činjenicom, znajući koliko je to mnogima teško podnijeti. Navodno je razlog bio ginekološki problem koji je imala još kao mlada djevojka, i možda je to bilo čudno, ali zbog toga je samo još više želio da ona bude dio njihove obitelji. I

133

blesavo, također, osobito što je Vanessa bila opuštena zbog toga, ali Ethan je imao osjećaj kao da jedno drugom mogu nadomjestiti ono što im je nedostajalo.

"Pa, drago mi je da ste lijepo provele dan." "Onda, kad smo kod knjige", reče Vanessa vrativši se na temu, na njegovu

žalost. "Ima li kakvih vijesti od Rachel?" Ethanovo srce brže zakuca. "Rachel...?" "Da, one agentice s kojom si se sreo u New Yorku. Zaključila sam da bi ona

mogla biti ta koja ti je predložila taj irski štih? Mislim, o rukopisu..." Iako joj je ton glasa bio krajnje ležeran, Ethan je mogao nazrijeti dvosmisleno značenje, značenje kojeg su oboje bili potpuno svjesni, no nijedno to nije moglo priznati.

Ethan se ugrize za usnicu ne znajući što da misli. Nešto se dogodilo od njihova posljednjega razgovora, bio je siguran u to. Je li Daisy možda nešto rekla?

Ne, pomislio je odmahnuvši glavom. Ona nikad ne bi otkrila Vanessi što se događa, osim ako nije nešto slučajno izlanula...

Takvo što jednostavno nije bilo moguće. Vanessa je po svoj prilici pitala ponovno za rukopis jer je bila u nakladničkoj branši, pored toga što je poticala njegove spisateljske ambicije.

"Ništa novo, ali kao što rekoh, još uvijek se moram prilično potruditi da je uvjerim. Zato sam se i odlučio na ovaj posjet Dublinu", nastavi on.

"Sjajno. Pa, sretno sa svime. Jedva čekam čuti kako je prošlo", Vanessa će živahno. "Što ćeš večeras?"

"Ništa osobito. Planiram obilazak još nekih lokacija. U blizini ima uistinu predivnih seoskih imanja, pa sam mislio možda unajmiti automobil i obići ih."

Ovo mu je palo na pamet gledajući u turistički vodič koji je bio pred njim u hotelskoj sobi, ali pomisli kako bi trebao pokušati da barem njegovo istraživanje zvuči autentično.

Uslijedi kratka stanka. "Zvuči sjajno. Bila sam na vjenčanju na jednom od tih imanja prije nekoliko godina, iako je to bio više dvorac nego seosko imanje. Ta mjesta su, zapravo, savršena za vjenčanja."

Sad je zvučala više nalik sebi, pa se Ethan osjetio blesavo što je uopće pomislio da nešto sumnja. Očito je vjerovala u ovo istraživanje.

"Da, siguran sam u to." "Znači, misliš da bi staro seosko imanje moglo biti dobra scenografija za

priču? Mislim da si u pravu, bilo bi to apsolutno predivno." "Pa, imam nekoliko stvari na umu, ali svakako ih vrijedi provjeriti, za svaki

slučaj", reče Ethan ne želeći se do kraja posvetiti ovoj ideji. Inače će morati

134

doista posjetiti nekoliko irskih seoskih imanja, te ponijeti kući brošure i bilješke, sve kako bi dokazao Vanessi da je uistinu provodio istraživanja.

Duboko uzdahne shvativši da mu sve ovo postaje malo prenaporno. Nije mogao dočekati trenutak da sjedne u avion za London, dakako, s prstenom u džepu. Ovo mučenje je već predugo trajalo.

"Zvučiš umorno, dragi. Nemoj previše raditi. Uostalom, nisi sve trebao preuzeti na sebe. Znaš da bih ti rado pomogla, samo da mi dopustiš. Ipak je to nešto u čemu sam doma."

"Znam to. Pa, kako bilo, samo sam poželio čuti kako ste ti i Daisy. Ubrzo idem ponovno vani i mogao bih se kasno vratiti pa..."

"Nema problema. Sigurna sam da imaš još puno toga obaviti i isplanirati. Ethane, moram priznati da jednostavno ne mogu dočekati da pročitam tu knjigu", reče ona sretno. "Jasno mi je da pripreme zahtijevaju dosta planiranja, ali, vjeruj mi, kad sve bude gotovo, znam da ćemo nas dvoje uživati... zajedno je čitajući."

Ethan se namršti. Ovaj je razgovor definitivno bio na granici čudnog. "Pa, još je sve prilično daleko od realizacije, dakako, i ne želim ništa uzimati

zdravo za gotovo", rekao je prilično nervozno. "Ovaj vikend je samo kovanje ideje, neka se lopta zakotrlja i tako dalje... znaš već kako to ide."

"Naravno, ali imaj na umu da ću biti zadovoljna ma kakvu ideju iznjedrio. Kako bilo, trebala bih prekinuti. Uskoro je vrijeme da Daisy pođe na spavanje. Lijepo se provedi i vidimo se sutra navečer."

"Poljubi je i za mene, hoćeš li?" "Naravno." Pozdrave se i Ethan spusti slušalicu, potpuno zbunjen razgovorom koji su

netom vodili. Pa, ako ništa drugo, barem mu je nakratko skrenuo misli s večerašnjeg sučeljavanja s Garyjem Knowlesom.

Iskreno govoreći, bio je do kraja prestravljen zbog predstojeće večere s njim i Rachel. Prezirao je konflikte svake vrste, a nije bilo dvojbe kako će taj razgovor biti kompliciran. Samo se nadao da će momak biti dovoljno muškarac da prizna zamjenu darova, te, na koncu, uvjeri svoju zaručnicu kako njihove zaruke nisu bile potaknute tek pukim slučajem. Ethanu je to, zapravo, upravo tako izgledalo i, premda nije još dobro upoznao Rachel, ona to nije zaslužila. Dovraga, a koja žena jest?

Izvadi košulju i par chino hlača iz torbe, položi ih na krevet, pa se krene tuširati i pripremati za večerašnji boj.

135

22. POGLAVLJE

Gary, ne... ne mogu vjerovati da mi možeš to učiniti." Rachel poželi vrištati. Naime, nakon što je napokon uspjela dobiti Garyja na

mobitel (u planinama oko Dublina signal zna biti loš) kako bi ga obavijestila o večeri s Ethanom, otkrila je da su on i Sean proveli većinu popodneva truseći pivo s nekakvim starim prijateljem na kojeg su nabasali u pubu!

"Oprosti, mala, ali sad više ne mogu ništa", rekao je skrušeno. "Nema šanse da ovakav mogu sjesti na motor i vratiti se u Dublin. Bio bih neodgovoran."

Iako je bila ozlovoljena, morala je priznati da je imao pravo. "Znači, želiš mi reći da ćete ti i Sean provesti noć s tim... vašim prijateljem?"

"Aha. Liam je rekao da možemo ostaviti motore ovdje na parkiralištu, pa ćemo poslije uzeti taksi do njegova stana. Onda će nas on ili njegova žena ujutro odbaciti da pokupimo motore."

"A gdje živi taj Liam?" "Nije daleko. Svega nekoliko kilometara odavde, pa je ovo najlogičnije

rješenje." Doista jest zvučalo razumno i logično, pa se Rachel nije mogla usprotiviti. Doduše, nije ni mogao znati da je dogovorila večeru s Ethanom Greeneom,

ali je mogao barem nazvati i reći da je planirao bančiti cijelu noć. No, bilo je to tipično za Garyja, nije li? Impulzivan do kraja. Prisjeti se kako je njegova nepredvidljivost jedna od stvari zbog kojih se i zaljubila u njega; zapravo, vjerojatno je upravo ta njegova karakterna crta i dovela do toga da je sad njegova zaručnica.

"Molim te, ne ljuti se na mene, mala. Nisam ovo planirao, a prošle su godine otkako sam posljednji put vidio Liama. Sean i ja smo taman sjeli nešto pregristi i nismo mogli povjerovati kad je on ušao u pub. A onda, jedno pivo pa drugo, ma znaš i sama..."

"Mogu samo zamisliti." Rachel je točno znala kako je to izgledalo. Što su više piva popili, to je više uspomena naviralo, a bilo je i sočnih tračeva, nedvojbeno. Toga nikad nije manjkalo kad je riječ o Garyju i njegovim dečkima.

Ipak, nije mogla biti odviše ljutita; nakon nesreće i onih ozljeda, pretrpio je teške trenutke, pa je subotnja večer s dečkima vjerojatno bila upravo ono što mu je trebalo. Samo, voljela bi da je nije ostavio u tako nezgodnoj situaciji.

136

"Ionako nismo planirali ništa posebno večeras, zar ne?" upita on, a Rachel zaključi da sada možda ne bi bilo najpametnije priznati kako zapravo jest nešto planirala bez prethodnog dogovora s njim. Time bi bila neodgovorna poput njega, ako ne i više.

Bolje ne spominjati večeru s Ethanom Greeneom, a Rachel će ga nazvati i otkazati, izmislit će kako je nešto iskrsnulo. Iako, dosad joj je već bilo preko glave izmišljati opravdanja tom sirotom čovjeku.

"Pa i nismo, samo... oh, ma nije važno. U pravu si: ne bih željela da voziš kad si pio. Samo, lakše malo s tim pivom, O.K.? Još uvijek si na tabletama protiv bolova, upamti."

"Dobro, mamice", Gary se zahihoće, što je Rachel zasmetalo. Nije podnosila način kojim ju je katkad zadirkivao pred svojim prijateljima. Znala je da je riječ o tipičnom irskom muškom junačenju, dakako, najčešće bezopasnom, i tek malom dijelu njegove osobnosti, jer Gary je uglavnom bio divan, ali katkad beznadno djetinjast.

"Hej, obećavam da ću ti se iskupiti. Sutra kad se vratim, radit ćemo nešto fino." No, potonja se primjedba jedva mogla čuti zbog gromkog smijeha u pozadini, pa Rachel zaključi kako nema previše smisla nastaviti s razgovorom.

"Dobro onda, želim ti dobar provod i vidimo se sutra. Pozdravi Seana." Spustivši slušalicu, Rachel se vrati u kuhinju gdje se Terri užurbano

pripremala za subotnju večeru u restoranu. "Što je s tobom?" upita je prijateljica, očito zamijetivši njezin kiseli izraz lica. Rachel zastenje. "Ma, samo Gary. Opet." "Oh? Sluti na zlo." "Ah, ma ništa ozbiljno." Rachel nastavi prepričavati njegove popodnevne

alkoholne pothvate. Odmahivala je glavom. "Sama sam kriva što sam dogovarala večeru bez da njega pitam. Problem je što ga nisam mogla dobiti na mobitel sve do sada. Znaš kako je loš signal tamo gore."

Terri je pažljivo pogleda. "Znači, večeras ste sami, ti i gospodin Plavooki?" "Teško. Sad ču ga nazvati i otkazati dogovor. Nema smisla da se ponovno

nalazimo kad zapravo želi vidjeti Garyja. Dala bih se okladiti kako mu je puna kapa razgovora sa mnom i slušanja isprika u Garyjevo ime." Odmahne glavom. "Bože, čovjek bi pomislio kako se netko svim silama trudi da se ne sretnu."

Terri je neko vrijeme šutjela. "On mi djeluje kao doista krasan momak, a rekla bih i da je slobodan večeras. Možda bi svejedno trebala otići s njim na tu večeru?"

Rachel se namršti. "Zar to ne bi bilo pomalo... čudno? Bez Garyja, mislim?"

137

"Ne nužno. Ti si ona koju poznaje, barem je s tobom već razgovarao. Spomenuo je kako još nije imao priliku porazgovarati s Garyjem. Jedino ako nije uspio prije nesreće?"

"Koliko mi je poznato, nije. Gary je bio bez svijesti nekoliko dana, a kad se probudio, Ethan je već bio u Londonu."

"Pa, ako ti što znači, mislim da bi trebala poći", Terri je navaljivala. "I sama si rekla da si mu zahvalna, pa stoga, zašto ne? Uostalom, nije da nije oku ugodan."

Rachel je bila šokirana. "Terri!" "Što?" "Zašto to govoriš? Ja sam sad zaručena žena." "Oh, daj prestani. I dalje si ljudsko biće, zar ne? Ethan Greene je komad i pol,

i da ja imam priliku otići na večeru s takvim frajerom..." "Pa zašto onda ne odeš?" "Zato što to nema veze sa mnom. K tome, imam osjećaj da je zauzet." "Zbilja? Zašto to misliš?" "Nisam sigurna, tek predosjećaj. Kako bilo, sad je prošlo šest i otkazivanje bi

bilo zaista u posljednji trenutak, a uza sve još i nepristojno, kako prema Ethanu, tako i prema restoranu u koji idete. Gdje

si rezervirala?" "U Venuu. Blizu je hotela, a on je rekao da voli morsku hranu, pa..." "Oh, samo pođi. Subota je i, za razliku od mene, imaš slobodnu večer. On mi

djeluje kao fin momak, a ti ćeš obaviti svoju dužnost nakon što ga odvedeš na večeru u Garyjevo ime. Što je loše u tome?"

Rachel promisli. Možda je Terri bila u pravu. Ethan je doista bio fin momak, a ona je doista osjećala kako mu duguje. Da, što je loše u tome?

Ethan duboko uzdahne dok je otvarao vrata restorana. Nije mogao shvatiti zašto je bio toliko nervozan. Ovi su ljudi imali nešto što je pripadalo njemu, nešto važno i intimno, da ne kažemo skupo.

K tome, što je bilo kao dodavanje soli na ranu, ne bi se ni našao u ovoj situaciji da nije pomogao potpunom neznancu. Kakav peh!

Pretpostavljao je da je samo nervozan zbog susreta s Garyjem jer je upravo on bio negativac u svemu ovome, dok se Rachel doimala razumnom, normalnom osobom i bila bi, Ethan je zaključio, prestravljena kad bi otkrila istinu.

Stoga mu je valjalo otići do njih i pristojno objasniti kako stoje stvari i odbiti otići sve dok se situacija ne riješi u njegovu korist.

Duboko udahne i pripremi živce. Može on to! Ipak, dio je njega požalio što nije poveo Briana sa sobom. Koliko se mogao sjetiti Garyja, bio je prilično

138

snažno građen, pa bi Ethanu dobro došla pomoć sa strane ako se stvari zakompliciraju.

Oh, no, sad je kasno... Kad je ušao u prigušeno osvijetljenu prostoriju, osvrne se oko sebe. Rachel je

spominjala kako bi se mogli naći pokraj koktel bara prije večere, ali on tamo ne vidje nijedno od njih dvoje. Možda su već sjedili za stolom?

Dok je čekao da ga se upita za rezervaciju, iza leda začuje glas. "Ethane, tu si!" Pogledavši u smjeru glasa, on teško proguta. Bila je to

Rachel, koja je upravo ostavljala kaput na garderobi, u crvenoj haljini koja bi izazvala zastoj u prometu.

Njezino nasmiješeno lice poprimi ponešto zbunjen izraz, a Ethan shvati kako stoji i rastvorenih usta zuri u nju. Brzo se pribere i pročisti grlo. "Oprosti, malo sam uranio." Misli su mu polako protjecale dok je upijao svaku pojedinost njezine pojave. Blistav bljesak dijamanta na njezinoj ruci dok je zaglađivala kosu iznenada ga podsjeti na pravi razlog ove večere. Bio je ovdje zbog prstena... Vanessina prstena.

Tada nešto zamijeti. "Tvoj zaručnik kasni?" upita. Rachel porumeni izbjegavajući se susresti s njegovim pogledom. "Silno mi je

žao, ali Gary na kraju nije mogao doći. Duga priča." Iskrivi lice u grimasu, a Ethanova se čeljust stisne. Sto se to ovdje događa? Tip ga namjerno izbjegava, zar ne? Zašto bi inače odbijao uzvratiti na njegove pozive, a potom se ne pojaviti na ovoj navodnoj večeri zahvalnosti?

No, ono što je Ethan zapravo želio otkriti jest zna li Rachel što se događa. Je li i sama bila dijelom plana da ga se pokuša spriječiti da se domogne prstena?

Eh, malo sutra! Koliko god bila divna, nije namjeravao dopustiti da se i dalje njime poigrava.

Ipak, sudeći po izrazu njezina lica, mogao je uvidjeti kako je Rachel doista neugodno jer ponovno mora smišljati izlike.

"Oh, shvaćam." "Uistinu mi je žao. Zapravo, sama sam kriva jer sam nešto planirala bez da

sam se s njim dogovorila." Nastavi objašnjavati kako je Gary zapeo u nekoj birtiji usred nekakve zabiti, i premda je priča bila pomalo klimava, Ethan joj je zbog nekog razloga vjerovao. Bila je toliko skrušena i doimala se istinski posramljenom da zaista nije mogao posumnjati. "Bilo je već kasno kad sam doznala, a znala sam da bi bilo nepristojno otkazati večeru pa, ako nemaš ništa protiv, sad si zaglavio sa mnom." Ona se lagano nasmije, a Ethan shvati kako mu to i nije sasvim mrsko.

139

"Naravno da nemam ništa protiv, ali zaista nisi trebala brinuti o pristojnosti. Ako nije bio zgodan trenutak, naravno da smo mogli otkazati."

"Oh, ne. Zaista je sve u redu. Sad smo ovdje, a, iskreno govoreći, uvijek mi je drago iskoristiti priliku i provjeriti konkurenciju", doda šaljivo, a Ethan se nasmiješi.

"Pa, sudeći po onome što sam danas jeo, ovdje im se valja vraški potruditi." "Vrlo si ljubazan, hvala. Nisi imao poteškoća pronaći restoran?" Rachel upita

dok su ih vodili prema stolu. "Mislila sam da bi bilo najbolje negdje u blizini hotela, tako da ne moraš brinuti o taksiju i slično."

"Nisam uopće." Kad su sjeli, na trenutak ostadoše tiho i Ethan se osvrne po restoranu.

Bilo je to lijepo mjesto. Ne onako ugodno i intimno kao Stromboli, ali jelovnik se činio dobrim. Podsjetivši se kako pravi razlog ovoj večeri nije uživanje, nego jedino posao, pokuša se usredotočiti na situaciju.

Kad je konobar uzeo narudžbe za piće, on odluči kako mu valja smjesta prijeći na stvar. Samo, nije znao kako bi počeo.

"Onda, dolazite li ti i tvoj zaručnik često ovamo?" upita je. Odmahnula je glavom. "Ne baš. Gary nije osobiti ljubitelj restorana, osim

našega, dakako." Stidljivo se nasmiješila. "On je više tip za birtije." "Shvaćam. A vas ste dvoje dugo zajedno?" Zaključio je kako bi mu za dobar

uvod u temu moglo poslužiti i upoznavanje ovo dvoje ljudi. Tako bi mu, ako otkrije da Rachel uistinu ne zna ništa o zamjeni darova, bilo lakše iznijeti neugodnu istinu na vidjelo.

"Ne, to je jedna zapravo vrlo munjevita romansa", odvrati ona dodavši kako su zajedno nešto manje od godinu dana. "New York je zapravo bio naše prvo zajedničko putovanje."

"Jeste li spominjali vjenčanje prije nego što te je zaprosio?" Ethan je bio uporan nastojeći svim silama potisnuti zajedljivost u glasu.

Rachel se nasmiješi. "Nipošto. Bilo je to potpuno iznenađenje, bolje rečeno, vjerojatno posljednje što sam očekivala."

"Zbilja? Zašto?" Tada, pomislivši kako bi mogao zvučati suviše nasrtljivo, dometne: "I sam sam u sličnoj situaciji, i nadam se da ću uskoro zaprositi svoju djevojku."

"Oh, divno. Čestitam." "Pa, još nisam to učinio, ali nadam se da hoću vrlo brzo." Rachel se nasmiješi. "Pa, ako ti što znači, to je silno uzbudljivo i sigurna sam

da će ona biti oduševljena. Koliko ste vas dvoje zajedno?"

140

"Nešto više od godinu dana." Bila je toliko pristupačna da je Ethan ubrzo ustvrdio kako joj govori sve o Janeinoj smrti i koliko ga je sve to pogodilo. I prije nego se snašao, već su bili pojeli predjelo i dovršavali glavno jelo kad je on dovršio svoju priču.

Racheline su oči bile ispunjene suzama. "Čini mi se da je bila divna žena. Strašno mi je žao zbog tvoga gubitka. A sirota Daisy, izgubiti mamu tako mlada..."

"Da, ipak, iznimno smo sretni što smo pronašli Vanessu." Shvativši kako je čitavo ovo vrijeme, govoreći o Jane, jedva spomenuo Vanessino ime, osjeti se krivim. "Ona će biti sjajna mama."

Rachel nagne glavu u stranu. "Oprosti, i nemoj me pogrešno shvatiti, ali stalno ponavljaš kako će ona biti sjajna mama. Zar to nije pomalo nepravedno?"

Ethan odloži vilicu. "Kako to misliš?" "Dakle — i ponovno oprosti što se miješam — ali zvuči kao da je glavni

razlog ženidbe s Vanessom taj da ti i Daisy opet budete obitelj. Mogu sasvim razumjeti što to želiš zbog Daisy, ali zacijelo Vanessu voliš kao što si volio Jane?"

Ethan je pogleda shvativši kako je ova žena, koja mu je maltene bila potpuni neznanac, prilično pogodila u samu srž stvari. Ipak ne, shvati potom, nije ovdje bila riječ o ponovnom okupljanju obitelji. Naravno da je volio Vanessu zbog nje same, doduše, možda ne onoliko koliko Jane, ali je od srca vjerovao kako to nije ni moguće.

"Oprosti mi", dometne ona. "Jedva da se poznajemo, a ja tu zabadam nos. Zaboravi da sam bilo što rekla."

"Ne, u redu je", odvratio je ležerno. "Sam sam kriv što je tako zazvučalo. Volim Vanessu, silno, i ne mogu dočekati da se vjenčamo." Zaključi kako je ovo izvrsna prilika da prijeđe na stvar. "Samo, problem je..."

"Naravno, i opet ti kažem — ne obaziri se na mene, valjda samo projiciram vlastitu situaciju."

Ethan je sa zanimanjem pogleda. "Kako to?" "Pa, i ja gajim slične nade za sebe i Garyja, o tome da budemo obitelj, hoću

reći. Izgubila sam oboje roditelja već poodavno, i otada se osjećam pomalo usamljeno... donekle napušteno, pretpostavljam." Nastavi mu kazivati kako su joj Terri i ostalo osoblje iz restorana najbliža obitelj koju ima. "Stoga, sad kad me je Gary zaprosio, napokon ću imati priliku biti dijelom prave obitelji, moći ću izgraditi svoju vlastitu — odnosno, ako budemo imali sreću da imamo djecu."

"Shvaćam." Glas joj je bio toliko ispunjen čežnjom da je Ethan suosjećao s njom.

141

"A ovo", reče ona s nježnošću dodirnuvši prsten, "ovo označava početak svega toga, početak svega što sam oduvijek željela.

Toliko mi je dragocjen i toliko nevjerojatno prekrasan da jedva mogu povjerovati da je moj."

"Zapravo..." "Mogu se zamisliti kako ga predajem svojoj djeci, a možda i oni svojoj, da to

postane tradicija. Sicilijanci prilično drže do tradicije, a budući da nikad nisam mogla biti dijelom toga, čini mi se bitnim, gotovo suštinskim, da počnem svoju vlastitu, znaš?" Zatim se nasmije, posramljena, pa odmahne glavom. "Oprosti, ne znam zašto ti sve ovo govorim, zacijelo misliš da sam kompletno prolupala."

I upravo tada, Ethan spozna kako nema šanse da uništi snove ovoj divnoj ženi priznajući joj istinu. Jednostavno to nije mogao učiniti i, u svakom slučaju, nije bilo na njemu da to učini. Gary je bio taj koji je trebao slušati Rachel kako otvara svoje srce i govori koliko joj prsten znači. Unatoč vlastitim manama, Ethan je barem znao da su njegove namjere prema Vanessi časne, dok toj kukavici za kojeg se Rachel udaje...

"Ne zvuči mi nimalo ludo, i siguran sam da se Gary svemu tome raduje podjednako kao i ti."

"Pa, iskreno govoreći, mislim da ne razumije sasvim te bubice, kako ih naziva." Dobroćudno se nasmijala. "Garyja se ne bi moglo opisati kao momka koji je u dodiru s vlastitim osjećajima. Prije kao tipičnog irskog mačo muškarca, valjda."

Ponovno Ethan osjeti bijes što će Rachel završiti s tipom koji zvuči poput kakvog tupavog idiota.

"Svejedno bi mu trebala reći. Barem mu dati do znanja koliko ti sve ovo znači."

"Pa, najprije ga moram nagovoriti da odredi datum vjenčanja!" reče šaljivo i odgurne tanjur u stranu. "Bože, Ethane, ne mogu se sjetiti kad sam se posljednji put nekome ovako otvorila. A ti si kao profesor engleskog? Da nisi kojim slučajem prerušeni psiholog?"

Ethan se stidljivo nasmiješi. "Nisam, definitivno samo stari dosadni profesor. Ali zbilja, ma što mislila, doista bi trebala ovo podijeliti i s Garyjem. Najzad, on je muškarac za kojeg ćeš se udati."

Možda će tada momka početi gristi savjest pa će joj priznati da su zaruke lakrdija. Ethan bi ga svakako na to natjerao.

Uzdahne. Pretpostavljao je kako bi sad najbolje bilo prestati s okolišanjem i jednostavno pribaviti od Rachel njegov broj. Tako će moći s njim izravno porazgovarati i optužiti ga za uzimanje i svojatanje njegova prstena. Volio bi

142

mu i dobro oprati uši što je tako podlo iskoristio ovu divnu ženu, ali znao je da se u to ne može miješati.

Rachel je pocrvenjela. "Znam, i on je uistinu poseban, iako sam svjesna da mnogi ne vide ono što ja vidim." Ethan nije znao što bi odgovorio, pa ne reče ništa. "Bilo bi lijepo kad bi ga mogao upoznati."

"I ja bih ga želio upoznati", odvrati kiselo. "Znači, vas dvoje još niste ništa planirali za vjenčanje?" upita, donekle s olakšanjem jer još uvijek nisu odredili datum, budući da bi se sve moglo okončati s otkazivanjem.

"Još nismo. Počela sam pomalo gledati aranžmane, a Terri i ja ćemo uskoro krenuti u kupnju haljina, ali Gary misli da je to sve pomalo djetinjasto."

Naravno da misli, zagunđa u sebi Ethan. Sve mu se više činilo kako ovdje uopće ne bi ni bilo zaruka da nije bilo

prstena. Odluči pokušati i ispipati pojedinosti same prosidbe. Tako će doznati jesu li zaruke bile u planu ili su bile tek posljedica zamjene darova.

"Onda, kako si reagirala kad te je zaprosio u New Yorku?" upita je. "Prije si spomenula da si bila pomalo iznenađena."

Ona se široko osmjehne. "Iskreno, Ethane, nisam mogla vjerovati. Kad sam vidjela kutiju iz Tiffanyja, skoro sam se srušila."

"Mogu zamisliti." Ethanove se šake nesvjesno stisnu. "Znači, zamolio te je da se udaš za njega i onda ti dao kutijicu?"

"Ne, ne. Zapravo..." Spustila je pogled, pomalo oklijevajući, kao da je kanila nešto reći, a onda se predomislila. "Ne, nakon što su ga otpustili iz bolnice, razmjenjivali smo božićne darove i on mi je samo pružio tu nevjerojatnu plavu kutijicu i... no, kad sam vidjela što je u njoj, sasvim sam se pogubila."

"Točno znam na što misliš", Ethan procijedi kroz zube. "Hoću reći, mogu samo zamisliti", žurno se ispravi, ali čini se kako ona nije zamijetila ništa neobično.

Rachel se i dalje smiješila na uspomene. "Iako je bilo nenadano, bilo je i smiješno, jer još nikad nisam vidjela Garyja tako nervoznog — ipak, na kraju je postavio pitanje, a ostalo je povijest."

Sudeći prema slijedu događaja, Ethan je sad bio sasvim siguran da zaruke nikada nisu bile u planu, a koliko je mogao vidjeti, taj je momak napravio ovu jadnu ženu potpunom budalom. A zaslužila je toliko bolje od njega i Ethan gorko požali što nema hrabrosti sve joj priznati. Ali, doista nije mogao.

"Ethane? Jesi li dobro?" čuo je kako ga pita i smjesta se prene. "Da, naravno. Oprosti, odlutao sam. Samo sam nešto razmišljao, zapravo." "O čemu?" Rachel otpije još jedan gutljaj vina, a prsten na njezinoj ruci

zabljesne pod svjetlošću svijeće.

143

On proguta knedlu. "Prsten je zbilja predivan", reče on poželjevši da ga može nekako dograbiti a

da ona ne primijeti. "Da, zbilja jest", reče ona podigavši ruku. "Toliko je nevjerojatno elegantan i,

zapravo, nikad ovakvo što ne bih očekivala od Garyja." Nasmiješila se. "On znade biti pomalo... kako bih rekla?"

"Kičast?" predloži Ethan stisnuvši usnice. Ona se nasmije. "Pa, ne sasvim, htjela sam reći oprezan — s novcem, mislim.

A prilično sam sigurna da je ovaj prsten koštao pravo bogatstvo." Ethan je suviše dobro znao koliko je koštao, sve do zadnje lipe. "Toliko je klasičan i prelijepog dizajna, i to još iz Tiffanyja od svih mjesta..."

Sanjivo je zurila u svoj prst. "Zbilja nisam imala pojma da bi momak poput Garyja uopće znao za ovakvo što — znaš, kako je Tiffanyjev prsten zaista pojam za romantiku."

"Tako sam i ja čuo", promrmljao je Ethan. "No, kako bilo..." ona odmahne glavom, "osim što si se naslušao jedne

čudakinje kako blebeće o svom osobnom životu, kako ti je inače protekao posjet? Nadam se da ti je sastanak bio uspješan. Nešto vezano uz posao?"

"Da." Pitanje je zateklo Ethana nespremnog. "Bilo je u redu, ali... pa, zapravo sam došao obaviti istraživanje za knjigu." Sad kad je već odlučio pričekati dok ne bude u prilici pokrenuti temu s Garyjem, pomisli kako bi mogao iskoristiti već prokušanu priču, umjesto da nanovo smišlja objašnjenja za svoj posjet.

Njezine se oči rašire. "Pišeš knjigu? Pa to je fantastično! O čemu?" Upravo u tom trenutku pokraj njihova stola prođe konobar noseći košaru s

kruhom i Ethanov se pogled susretne s njegovim. "O... kruhu", odvrati on namah grozničavo razmišljajući. Zašto se, dovraga, nije držao onog istog objašnjenja koje je dao Vanessi? "Ovaj... neka vrsta istraživanja o kruhu u različitim kulturama diljem svijeta. Sad istražujem Irsku."

"Divno." Rachel se uljudno smiješila, a on zaključi kako je ovako nezanimljiva tema zapravo sjajna ideja. Ima li što dosadnije od knjige o kruhu?

Jer, posljednje što mu je trebalo jest da ona počne postavljati previše pitanja; dovoljno mu je bilo teško nositi se s lažima kojima je o "istraživanju" obasipao Vanessu.

"Pa, s obzirom na posao kojim se bavim, znam ponešto o tome, stoga me možeš pitati što god poželiš", ljubazno dometne i, niotkuda, Janeine posljednje riječi pogode Ethana snagom tisuću udaraca.

Pronađi ženu koja će ti peči kruh.

144

Još jednom kriomice pogleda ljupku, ljubaznu ženu što mu sjedi sučelice, ženu čije je nježno srce Ethanu bilo tako nemoguće slomiti. Tada Rachel ponovno pomakne ruku, a Tiffanyjev prsten bljesne tako jako da ga je umalo zaslijepio.

Žena koja će ti peći kruh. Ista žena koja trenutačno nosi njegov zaručnički prsten...?

145

23. POGLAVLJE

Dovršivši posao nakon subotnje večere, Terri se pozdravi s Justinom i konobaricama, i tek što je krenula zaključati i popeti se u stan, kadli se na vratima restorana pojavi nitko drugi doli Gary.

Ona se namršti pitajući se što li sad hoće. I, otkud on uopće ovdje? Nije li Rachel rekla kako večeras ne može voziti kući jer je pio? Terri

sumnjičavo skupi usnice. Prišavši vratima, mogla je vidjeti kako doista izgleda kao da je malo pod

gasom. "Kakvo iznenađenje", reče ona pustivši ga unutra. "Mislila sam da je Rachel rekla kako ćeš ostati negdje u Wicklowu?"

On se glupavo naceri. "Trebao sam, ali onda mi je bilo krivo što sam iznevjerio svoju malu. Je li ona još ovdje?"

"Nije, večeras je uzela slobodno. Mislila sam da znaš." "Oh." Doimao se zbunjenim. "Mislio sam da će ostati raditi kad zna da neću

biti tu." Terri se po tko zna koji put zapita kako je onako pametna žena poput Rachel

mogla završiti s ovako egocentričnim moronom. Nije mogla biti sasvim sigurna, ali bila je prilično uvjerena da njezina prijateljica nije patila ni od nedostatka samopouzdanja, ni nesigurnosti. Napokon, za takvo što nije imala razloga. Rachel je bila prelijepa, vodila je uspješan posao, imala je divnu osobnost i svi su je voljeli. Pa, što li je samo vidjela u ovom momku a što nitko drugi nije? Njezina bi prijateljica tu i tamo nagovijestila kako

im je seksualni život prilično žestok, ali to ne može biti dovoljno da veza potraje. Iako, sama o tome ne bih mnogo znala, pomislila je Terri tužno.

"Ne, definitivno nije ovdje." Zbog nekog mu je razloga Terri željela što više otežati, pa odluči kako neće odmah otkriti da je Rachel na večeri s Ethanom Greeneom.

Ponešto snužden, Gary pogleda na sat. "Sranje. Subota je i stvarno nemam volje sjediti sam i buljiti u telku."

"Pa, pretpostavljam da si se onda trebao malo bolje organizirati", reče Terri zajedljivo.

"Ah, nemoj mi sad i ti pametovati. Dosta mi je bilo što mi je Rachel oprala uši. Na kraju krajeva, ipak sam došao, zar ne?"

146

"Da, a kako si se vratio? Iskreno se nadam da nisi vozio." Gary odmahne glavom. "Ma kakvi. Ispostavilo se da Liamova draga nije bila

najsretnija s idejom da prespavamo kod njih kao što je mislio, zbog bebe i tako to. Pa smo ja i Sean uzeli taksi. Koštalo nas je čitavo bogatstvo, a još se moramo vratiti sutra ujutro da pokupimo motore."

"Zbilja." Terri nije bila osobito zainteresirana slušati o njegovim dogodovštinama. "Onda, gdje ti je kompanjon, jer vidim da si ostao sam?"

"Ah, nije mu baš bilo najbolje, pa je otišao doma. Loše mu je sjela cuga, rekao bih."

"Dobro." Terri Je namjerno zveckala ključevima. "Pa, Gary, koliko god bih rado s tobom čavrljala, imam još štošta obaviti i..."

"Hej, ima li šanse za jedno kasno piće?" upadne joj u riječ, a Terri osjeti kako bi ga najradije zadavila. Kao da nema pametnijeg posla nego se motati ovdje jer se zaručniku njezine prijateljice besplatno cuga!

No, s druge strane... Terri malo promisli. Čitav je tjedan mozgala o bizarnoj situaciji između

Rachel, Garyja i Ethana Greenea. Znala je da se tu nešto kuha i očajnički je željela otkriti što. Sad je možda, a naročito kad je Garyjeva pozornost bila na minimumu, ovo bila savršena prilika da malo pročačka.

"Oh, hajde", reče ona izmaknuvši se u stranu kako bi ga propustila unutra. "Moram još nešto počistiti, pa sve dok mi ne budeš smetao..."

On se naceri. "Prava si, Terri. Jesam li ti to ikad rekao?" "Jesi, da, puno puta." Otišavši iza šanka, ona uzme bocu piva iz hladnjaka,

dograbi otvarač i otvori je. Neka predstava počne. "Čašu?" "Ne, u redu je." Terri mu gurne bocu preko granitnog šanka, a Gary je primakne usnama

nagnuvši iz nje kao da je eliksir života. "Dobra si ti žena." Još uvijek na nogama, on praktično iskapi cijelu bocu u

jednom gutljaju, a zatim glasno dometne: "Nakon ovakvog dana, ovo mi je baš trebalo."

"Mogu zamisliti." Terri se morala ugristi za jezik te nastavi prati pod. "Onda, kako život ovih dana? Pretpostavljam da si totalno uzbuđen zbog vjenčanja?"

On odloži bocu na šank. "Ah, ma znaš i sama. Hej, ima li šanse da dobijem još jedno? Mogu ga sam uzeti."

Naravno da možeš, pomisli Terri. "Jasno, samo daj." "Hvala. Dan mi je baš bio naporan. Uostalom, nema ništa bolje od piva kad

kuća časti."

147

Terri odmahne glavom. I ponovno nije mogla dokučiti kako netko poput Garyja može potrošiti tisuće i tisuće na prsten, a toliko je škrt da ne može odoljeti prilici da popije na tuđi račun. Točnije, na njezin i Rachelin, pomisli gorko Terri. Ipak, što se mora...

"Pa, valja priznati da si nas sve iznenadio", nastavi ona, odlučna držati se teme o zarukama. "Tko bi rekao da tako dobro znaš čuvati tajnu?"

"Ma, nemaš ti pojma", progunđa Gary, a Terri ga sa zanimanjem pogleda pitajući se što mu sad to znači. "Oh, misliš na zaruke", dometne on brzo uspravivši se na stolcu. "Pa, čini se da ipak znam čuvati tajne i želio sam osigurati da to bude pravo iznenađenje."

"Smatraj zadatak uspješno obavljenim." "No, kad je riječ o vjenčanju, to prepuštam Rachel. Uostalom, morat će se

dobro isprsiti i dati svoj udio u svemu tomu. Ja sam svoje odradio." Terri se teškom mukom prisili održati osmijeh na licu. Kakav Romeo. "Znam da jesi. Mislim, onakav je prsten sigurno dobrano koštao, i to još iz

Tiffanyja." "Aha, zbilja sam se isprsio. Sigurno se osjeća prilično sretnom što nosi prsten

koji vrijedi barem... ovaj, tisućicu ili malo više." Samo ti, Gary, trabunjaj o trošku, pomisli Terri, grozeći se njegovih

neukusnih primjedbi; no, istodobno, ostane zaprepaštena iznosom koji je spomenuo. Tisućica, mo'š si mislit! Nipošto za dijamantni prsten one veličine, a kamoli za prsten iz Tiffanyja! Taj je prsten morao koštati najmanje dvadeset...

Tada zastane pomislivši da ako Gary zna točnu cijenu, ne bi li se tada hvalio na sva usta, umjesto da ovdje glumi skromnost?

Smjesta joj sine kako tu nešto ne štima. Gary je nešto tajio, a ona nije bila sigurna je li riječ o zarukama ili nečemu drugome, nečemu još važnijem. Ma što bilo, bila je odlučna doznati, po svaku cijenu.

"Dobro." Prestane brisati pod i osloni se na medu. "Znaš što, i sama sam imala naporan dan, pa mislim da bih ti se mogla pridružiti. Jesi za nešto kratko i žešće?"

Gary izvije obrve. "Naravno." Odloživši medu sa strane, Terri uzme bocu viskija s police i dograbi dvije

čašice natočivši oboma po jednu. "Do kraja", nasmiješi se nagnuvši i trudeći se ne iskriviti lice zbog okusa. Nije podnosila viski, ali imala je taktiku za ovaj kaos.

Gary također nagne, a ona mu odmah natoči drugu zamijetivši kako je lagano zateturao.

148

"Sjedni ovamo za stol i opusti se", pozvala je. "Osim ako se ne žuriš?" "Naravno da ne", Gary se ozari. "Kako bilo, ne bih ni u snu pomislio ostaviti

damu da sama pije u subotu navečer." Isuse, zar je to očijukao s njom? Terrin se želudac zgrči, no ovaj put razlog

nije bio viski. "Da, moram ti čestitati što si zaprosio Rachel. Nisam znala da si čovjek koji

bi se dao skrasiti", gugutala je odlučivši odigrati igru do kraja. "Ti i Rachel ste tako dobar par da moram priznati kako sam pomalo ljubomorna. Voljela bih muškarca poput tebe."

On je pogleda neuspješno se pokušavajući usredotočiti na njezino lice, a Terri se upinjala održati osmijeh na licu i odagnati osjećaj mučnine. Sad se on pitao očijuka li ona s njime. Kad je već pomislila da će prasnuti u smijeh, natoči mu još jednu čašicu, koju on ponovno naiskap isprazni.

"Fino." Gary je sad imao izraz lica koji je odavao mješavinu ulagivanja i omamljenosti viskijem što mu je udario ravno u glavu, kako se činilo.

Ona mu ponovno natoči i još mu doda jedno pivo ne bi li ga do kraja omamila.

Gary se nestabilno nagne naprijed. "Znaš, sviđa mi se ova tvoja strana, Terri, kad ti kažem. Obično si tako...Ne znam, ponekad si suviše ozbiljna."

"Pa valjda se tu i tamo svatko mora malo opustiti." On štucne pomalo frfljajući. "Dobra žena." Ona mu opet natoči, a on je pogleda značajno, kao da želi nešto reći. "Što nije u redu?" upitala je. "Ma, samo se pitam..." Gary iskapi viski, no činilo se kako je izgubio nit. "Da?" požurivala ga je. "Ah, ma ništa ustvari." "Ne, hajde, slobodno reci..." "No, taj tip, Ethan, što stalno naziva Rachel... počeo mi je ići na živce." Terri zastane. Napokon, pomakli su se s mrtve točke. "Zbilja? Zašto? Jesi li ljubomoran?" "Ma kakvi!" glasno je negodovao. "Zašto bih bio ljubomoran? Rachel je luda

za mnom." "Naravno da jest. Međutim, i sama sam se isto pitala. Zašto je stalno zove?" "Nemam blage veze. Rekao bih da mu se svidjela tamo u bolnici, dok sam

bio u nesvijesti." "Ah, tako." Terri je bila razočarana. Nadala se nekakvom velikom otkriću o

Greeneu, kakvom objašnjenju zašto toliko uporno želi stupiti s njim u kontakt.

149

Je li moguće da se Ethan Greene zagrijao za Rachel još prigodom susreta u New Yorku? Zasigurno nije tako izgledalo danas, iako, kad malo bolje promisli, doimao se prilično nervoznim u njezinoj blizini, kao i previše zabrinutim gdje je Gary. Je li to zato što je želio vidjeti Garyja, ili se zapravo bojao susreta s njime?

Ne, bilo je nešto sasvim drugo u pozadini svega ovoga, Terri je bila uvjerena u to.

Ponovno, ona odluči kupiti malo vremena sve dok ne nastupi pravi trenutak kad će otkriti Garyju kako je Rachel upravo na večeri s Ethanom Greeneom.

"Znači, brine te kako bi ti Greene mogao preoteti Rachel, je li to?" Gary se grohotom nasmije. "Šališ se! Ma kakvi, samo mi se ne sviđa način

kako njuška oko nje, to je sve." "To mogu zamisliti. Ipak, nije li smiješno kako se neke stvari katkad

odvijaju. Da Greene nije naišao u onom trenutku, tko zna što se sve moglo dogoditi? Kad si doživio nesreću, mislim."

"Aha, tko zna?" Gary frkne i zamljacka. "Pa, što se tiče Rachel, njoj je sve ispalo da bolje ne može, to sigurno."

Terri skupi oči. Na putu je da dozna što se događalo, znala je to. "Kako to misliš? Naravno da je dobro ispalo, za oboje?" Pretvarala se da je šokirana navlačeći ga.

On se nasmije. "Pa, iskreno govoreći, ne sjećam se svega, ali jedno znam — da se nije dogodila nesreća, vjerojatno sad ne bismo bili zaručeni."

"Kako to misliš?" Terri zadrži dah, ali činilo se kako on to ne zamjećuje. On se nasmiješi i da joj znak rukom da mu se približi. "Smijem li ti odati

tajnu?" "Naravno. Usta su mi zapečaćena." Počešao se po glavi, što Terri podsjeti na gorilu kojeg je vidjela za

nedavnoga posjeta dablinskom zoološkom vrtu s jednim od svojih nećaka. "Nemam blage veze odakle se pojavio taj vražji prsten."

"Što? Kako to misliš?" Pogled mu se caklio. "Kako rekoh, ne znam odakle se pojavio. Samo se

našao među mojim stvarima nakon nesreće." Terri zatrepće, zbunjena. "Želiš reći kako se ne sjećaš da si ga kupio kod

Tiffanyja?" "Ma kakvi. Nešto jesam kupio tamo, to sigurno, ali nije bio dijamant." Misli su joj munjevito navirale. "Stani trenutak. Kažeš mi da si kupio nešto

kod Tiffanyja, ali kad si se vratio iz bolnice, toga nije bilo među darovima?" "Pun pogodak. Mislim da je zasigurno moralo doći do nekakve zbrke u

trgovini." On podigne čašu. "Što je meni sasvim dobro došlo."

150

"Čekaj malo. Želiš reći da si nekako završio s prstenom koji sad nosi Rachel?"

"Aha." "Ali, Gary, sigurno si onda vratio prsten u draguljarnicu i rekao im za

pogrešku?" Terri je bila zgranuta. "Ili, barem, objasnio Rachel?" "Kako sam, dovraga, mogao kad je ona bila luda od sreće?" On se

samozadovoljno iskesi. "Svejedno, ja na to gledam — tko nađe, njegovo je." "Ali..." Terri je shvatila kako se teško nosi s ovim. Ovakvo što nije ni u snu

očekivala, ali ipak imalo je smisla. "A što si joj zapravo kupio?" On slegne ramenima. "Samo nekakvu narukvicu za koju sam pomislio da bi

joj se mogla svidjeti. Nije me puno koštala, a pogledaj s čim sam završio!" Ponovno se iskesi. "Ne znam... bilo je kasno, i žurio sam natrag u hotel... a onda, posljednje čega se sjećam jest kako ležim u bolničkom krevetu."

Terri je bila tiha nekoliko trenutaka pokušavajući o svemu promisliti. "Znači, čim si izišao iz Tiffanyja, udario te je auto?" Prije nije znala

pojedinosti, ali sad kad jest, sve je ovo počelo dobivati smisao. Sve je sjelo na svoje mjesto. Prsten — nije bio namijenjen Rachel, nikad nije ni bio. Što je moralo značiti da...

Najednom se Terri prisjeti zapanjenog pogleda Ethana Greenea kad mu je Rachel pokazala svoj veličanstveni dijamant.

Oh, kvragu... Pokušala je zamisliti prizor u glavi. Dvojica muškaraca kupuju darove na

Badnjak, obojica natovarena paketima. Na jednog naleti taksi, a drugi mu pokušava pomoći, i nekako zamijene darovne vrećice.

Terri nije mogla vjerovati. Siroti Ethan Greene. Zacijelo je umalo umro kad je shvatio kako je njegov užasno skupi dijamantni prsten nestao i, još gore, kako je na koncu završio s jednostavnom narukvicom.

I sirota Rachel. Kakva sol na ranu. Gary je imao toliko nisko mišljenje o njoj da je bio voljan podvaliti tuđi prsten i sasvim se slučajno zaručiti!

"Ne razumijem. Prsten nije tvoj, pa kako si onda mogao njime zaprositi Rachel?"

"A što sam mogao učiniti, Terri? Vjeruj mi, bio sam podjednako šokiran kad sam vidio što je tamo, ali teško da sam išta mogao reći Rachel kad je slinila nad njim, zar ne? Uostalom, sve je ispalo dobro. Rachel je sretna, i da, dobro, možda nisam to još imao u planu, ali što se može?"

Terri je bila toliko zgrožena da je mislila kako će se ugušiti. Kad samo pomisli kako je bezbrižno živio s nečim toliko užasnim...

151

"Gary", počne ona odlučivši sama nabaciti ideju jer očito on nije imao dovoljno mozga da zbroji dva i dva. "Je li ti ikad palo na pamet da te Ethan Greene možda progoni, kako sam kažeš, ne zato što mu se sviđa Rachel, nego zato što je prsten njegov?"

On je pogleda potpuno zbunjeno i ona shvati kako mu takvo što nikad nije palo na pamet. "Ha? Ali kako bi to bilo moguće? Bila je to moja vrećica." No, mogla je vidjeti kako mu pogled postaje sve zabrinutiji, sad kad se otvorilo pitanje.

"Pa možda je i on nosio vrećicu iz Tiffanyja, pa su se zamijenile u čitavoj onoj strci?"

Gary slegne ramenima. "Ma ne, ne vjerujem. U svakom slučaju, nisam ja kriv što tip ne zna čuvati svoje stvari." Sad je već ozbiljno frfljao i Terri zaključi kako nema smisla pokušavati ga prizvati zdravom razumu u ovakvom stanju. Pitala se hoće li se sutra uopće sjećati ovog razgovora.

No, koliko god mu namjere prema Ethanu Greeneu bile nečasne, Terri je sad morala znati prave namjere prema njezinoj prijateljici.

"Znači, zaruke su bile samo zato što se prsten pojavio niotkuda? Nisi to uopće planirao?"

"Ma kakvi. Mislim, nemam ništa protiv, zapravo. Rachel je sjajna, oku ugodna, zabavna, vatrena u krevetu", dometne on, a Terri se svim silama morala suspregnuti da ga na licu mjesta ne zadavi. Očito je zaboravio s kime razgovara, i vjerojatno ovako govori o Rachel svojim dečkima.

Terri je bila toliko uzrujana da nije mogla jasno razmišljati. Nije bila sigurna što reći. Gary je bio čak i veći tupan nego što je mislila.

Tada on položi glavu na stol i sklopi oči mrmljajući nešto što je zvučalo poput: "Mogao bih se naviknuti na ove besplatne stvari — pivo, dijamanti...", a potom stane hrkati.

Premda je cijelo vrijeme sumnjala da nešto nije u redu, ovakvo što nije očekivala. Treba li reći Rachel? Objaviti svojoj prijateljici kako su njezine navodne zaruke iz bajke bila kompletna pretvara, te kako su se dogodile samo zato što je Gary izvukao bolji kraj iz jedne pogreške? Morala je to učiniti, zar ne? Iako, kad malo bolje promisli, zasigurno je Ethan Greene upravo sada to činio.

Pokušavajući zamisliti tijek razgovora, Terri se sažali na sirotog momka. Zašto je morao trpjeti posljedice svega ovoga kad je za sve bio kriv tupan Gary?

Terri se ponovno osvrne na ljubav Rachelina života, koji je pak mrtav pijan hrkao sve u šesnaest. Nadala se da će ga sutra smlaviti mamurluk, te da će biti na najtežim mukama od stida i grizodušja zbog onoga što joj je netom priznao. Ili, hoće li se uopće sjećati ?

152

Terri odmahne glavom. Jadna Rachel, sa svojim snovima o tradiciji; s klipanom kao što je Gary, kakvoj se sad tradiciji može veseliti?

153

24. POGLAVLJE

Gary je čuo kao ga netko doziva imenom. Bio je na nekom mračnom mjestu; nešto hladno i teško pritiskalo mu je lice i nikako nije mogao shvatiti o čemu je riječ.

"Ah, mama, ostavi me na miru..." "Gary, probudi se." Evo, ponovno je to čuo. Zašto nije mogao otvoriti oči? Činilo se kao da su

zalijepljene. Polako je dolazio k svijesti i prvo što je zamijetio bila je snažna propadajuća bol u lubanji; kao da mu je stisnuta u škripcu. Zašto ga je glava toliko boljela? I opet, gdje se to, dovraga, nalazio?

"Gary, daj, budi se!" Netko ga je uporno lupkao po ramenu i, u magli, glas mu se učinio poznatim.

Napokon, uspije otvoriti jedno oko, a zatim i drugo. Tamo, pred njim, stajala je Rachel. Njegova zaručnica, sjetio se. Nije se doimala sretnom, međutim. Pitao se zašto.

"Gary." Protresla mu je rame. "Što ćeš ti ovdje?" Bila je to više kritika negoli pitanje. Još uvijek nije prozborio ni riječi, ali se nastojao usredotočiti na okruženje. Pred njim je stajala boca viskija i dvije čašice. Učinilo mu se kako mu je glava naslonjena na tamno drvo stola te da sjedi na stolici. Zamijetio je i to da ne samo da ga boli glava, nego i svaki dio tijela. Mogao je samo zamisliti kako to ima zahvaliti činjenici što je čitavu noć praktično spavao u sjedećem položaju.

"Hej, mala", Gary je promrmljao istodobno pokušavajući polako podići glavu sa stola.

Racheline su se nosnice proširile, a oči skupile. Pokušao se sjetiti kad ju je posljednji put vidio bijesnu, i shvati kako se to dosad još nije dogodilo. Dakako, bilo je trenutaka kada bi bila uzrujana zbog ovoga i onoga s restoranom, ali njezin bijes još nikad nije bio usmjeren na njega.

"Kojeg vraga radiš ovdje?" ponovno je upitala. Dobro pitanje, pomislio je u sebi, što je zapravo radio ovdje? Pokušao se

prisjetiti prošle večeri. Sjetio se kako je sa Seanom uzeo taksi iz Wicklowa, te potom došao u restoran tražiti Rachel, koja pak nije bila tamo. Terri je, međutim, bila i davala mu je da pije. Štoviše, Terri je bila vrlo ljubazna prema

154

njemu; pozvala ga je na pivo, a, dakako, koji bi to muškarac odbio čašćenje pivom?

Bilo je to neobično, doduše, jer Terri nikad nije zapravo razgovarala s njime i on je uvijek mislio da joj se ne sviđa osobito, ali prošle noći... nije li možda očijukala s njim? Gary se očajnički pokušavao prisjetiti. Da, moglo bi biti takvo što. Pokuša se svim silama prisjetiti ostatka. Ali nešto mu je nedostajalo, bilo je još nešto važno čega se nije mogao sjetiti. Počeli su ispijati viski, sjetio se kako se iznenadio kad je iznijela bocu pred njega. Popili su nekoliko tura — ne, bilo je puno više od nekoliko tura. Terri nije prestajala nadolijevati u njegovu čašicu.

I nije prestajala s ispitivanjem. Tada ni o čemu nije razmišljao. Najzad, zvučalo je kao da je ljubomorna jer

se Rachel udaje, i nije mu to prije palo na pamet, ali možda joj se sviđao. Tada kroz Garyjevu kožu probije hladan znoj jer mu je ono najvažnije ipak

počelo navirati u sjećanje. Ispričao je Terri kako je kupio narukvicu, a zatim završio s prstenom. Ispričao joj je čitavu vražju priču. I, je li to samo umišljao ili je Terri imala nekakvu teoriju o tome kako se sve zapravo dogodilo, nešto povezano s onim momkom Greeneom.

Kriste... Pitao se je li Terri već rekla Rachel za zamjenu. Ako jest, to bi zasigurno

pojasnilo njezin bijes. I samo se nadao da nije razvezao jezik o još koječemu. "Onda? Planiraš li mi odgovoriti?" Garry se smjesta vrati u sadašnjost shvativši kako još ništa nije odgovorio

Rachel. Lupkala je stopalom po podu. Podigne pogled pitajući se ima li toliko prisebnosti da se nekako izvuče iz svega ovoga.

"Ah, pa..." Nije bio siguran što bi zapravo trebao objasniti: zašto je ovdje, ili zašto ju je zaprosio tuđim prstenom.

"Zašto spavaš za jednim od mojih stolova?" Rachel ga je korila, a on uzdahne s olakšanjem.

"Koliko je sati?" upita mamurno. Vani se počelo razdanjivati. Zar je proveo ovdje čitavu noć?

"Sedam ujutro. I još uvijek mi nisi odgovorio na pitanje." "Došao sam ovamo sinoć, tražio sam tebe." Nešto načas prijeđe Rachelinim licem. Gary to opazi i zainteresira ga. Je li to

bila krivnja? Ako jest, pitao se može li navesti vodu na svoj mlin. "Ali, nije te bilo pa sam odlučio malo pričekati, i popio sam piće s Terri."

Pomislio je da ako iskoristi ovaj adut, mogao bi je omesti, možda je čak natjerati na ljubomoru? "Popili smo nekoliko pića i..."

"Čini mi se da je tu bilo puno više od nekoliko pića", ona će sumnjičavo.

155

Gary je treptao. Sad više nije bio siguran je li ljuta što je pio s Terri ili što je spavao u restoranu. Odluči se na improvizaciju.

"Ma daj, srce, ne moraš biti ljubomorna ili takvo što." "Ah, molim te. Nisam ljubomorna na Terri, samo se pitam kako si zaspao u

mom restoranu." "Pa, nisam ja kriv. Terri me napila i onda me ostavila ovdje mrtvog pijanog,

tako da slobodno možeš nju okriviti." Ako prebaci većinu krivnje na Terri, onda Rachel može na njoj iskaliti bijes.

Umjesto toga, Rachel zakoluta očima i uzdahne. "Gary, daj molim te. Posljednji put kad sam provjeravala, bio si zrela odrasla osoba. Teško da je Terri kriva što si se napio. Zar mi nisi sam rekao da si čitav dan pio jučer? Uostalom, kako bi te ona uopće mogla pomaknuti? I ne mogu zamisliti da te je uopće željela poslati gore?" Podboči se. "Problem je što moram brzo otvoriti i ne možeš mi biti ovdje takav, sav nikakav i smrdljiv. To bi bilo loše za posao, stoga — crta."

Zar ga je uistinu izbacivala? Nije li ga barem mogla ponuditi kavom da najprije malo dođe k sebi? Ili, da nešto pregrize, kad je već ona tu? Što li ju je samo spopalo?

Zausti da postavi pitanje, no ona podigne ruku. "Gary, molim te, samo se pokreni. Sad nemam vremena za besmislice. Prošlo je sedam i imam hrpu posla. Iziđi na stražnji izlaz."

Znači, sad ga je još slala na stražnji izlaz, kao da ga se srami ili slično? Koji vrag?

Uzrujano odmahujući glavom, Rachel stane pospremati oko njega, odnese čašice i vrati bocu viskija na policu. Gary je sjedio tamo, zbunjen i nesiguran. Još se nikad prije nije ovako ponašala prema njemu.

Počeo je paničariti pitajući se nije li joj Terri u međuvremenu odala istinu o zarukama; ali nije ništa spominjala, očekujući valjda da će on tek tako pogoditi zašto je bila tako hladna, kao što to žene inače imaju običaj. On letimice pogleda njezinu lijevu ruku i, na sreću, opazi kako je dijamant još tamo. Odahne. O.K., to očito nije bio problem. Fino. Barem se sad ne mora s time suočiti.

Rachel se vrati i počne ga gestama tjerati. "Daj, daj, što još čekaš?" Izgura ga kroz vrata koja su vodila u kuhinju pa potom do stražnjeg ulaza

za osoblje. Kad je došao tamo, okrene se i pokuša nabaciti svoj najšarmantniji osmijeh. "Zar neću dobiti pusu za pozdrav?"

Rachel iskrivi lice u grimasu. "Gary, smrdiš. Samo pođi i možda ću s tobom poslije razgovarati."

156

Našavši se sam u sporednoj uličici, Gary ponjuši svoju košulju. Bila je u pravu: zaista je strahovito vonjao. Osjeti rastuću navalu nelagode u dubini želuca. Zbilja je želio da se mogao sjetiti više pojedinosti od protekle noći, što je sve rekao Terri, ili, važnije, što joj sve nije rekao. Držao je kako nije bio toliko pijan da sve izblebeće, ili da odreže granu na kojoj sjedi, ne u ovoj fazi. Ipak, tko zna? Jedno je bilo sigurno, ovo mu se nije nimalo sviđalo, odnosno to što Rachel bjesni na njega. Obično bi bila oduševljena kad bi ga vidjela i tako sretna u njegovoj blizini. Da se pokuša nekako iskupiti? Kupiti joj cvijeće ili takvo što?

Motajući se pred zgradom, zaviri kroz izlog u restoran, gdje je Rachel hitala medu stolovima spremajući se za otvaranje. Pričekao je da pogleda u njegovu smjeru, ali nije. Kao da ga je namjerno ignorirala.

Stupi na cestu tražeći taksi. Samo se nadao da će izdržati vožnju a da se ne izbljuva.

Kad se taksi zaustavio, on ude i pokuša otjerati zabrinutost koja se sad već opasno uvukla u njega. Nije bilo toliko zbog Rachelina bijesa; mnoge su dosad tijekom godina već bile bijesne na njega.

No, ako je bila ovoliko ljuta jer ga je zatekla onesviještenog nad stolom, što bi tek bilo kad bi joj Terri rekla za prsten.

157

25. POGLAVLJE

Rachel je gotovo mogla osjetiti Garyjev pogled s druge strane prozora. Znala je da gleda unutra, ali već je bila odlučila kako nema šanse da mu to

da do znanje. Osjetila je kako zadržava dah u želji da on ode. Još se nikad nije ovako ponašala prema njemu, nikad mu nije prigovarala ni bila ljuta na njega. Bio je to potpuno nepoznat osjećaj.

Osjećala se malo izvan sebe danas i pokušala se uvjeriti kako je razlog tomu jedino to što je pronašla svoga zaručnika onesviještenog nakon pijane noći.

No, bez obzira koliko se pokušavala uvjeriti u to, danas je imala drukčije osjećaje prema Garyju, a strepila je da to može biti povezano sa sinoćnjom večerom s Ethanom.

Bio je toliko drukčiji od Garyja, tako topao i otvoren. Prošle su noći ostali još dugo nakon večere i razgovarali uz kavu. I dalje nije mogla vjerovati da mu se toliko otvorila i priznala svoje snove o stvaranju obitelji. Bila je sigurna kako će misliti da je kakva blesača, ali ne, činilo se da je zapravo savršeno razumije. Najzad, nadao se kako će i sam postići to isto sa svojom budućom zaručnicom.

Rachel nije mogla a da se ne zapita kakva je ta žena. Nedvojbeno je inteligentna, elegantna i definitivno iznimno lijepa, budući da je sam Ethan bio nevjerojatno naočit muškarac. Bio je k tome ljubazan i pristojan, besprijekornih manira, pa je tako inzistirao da nakon večere otprati Rachel do taksija.

Uzevši mokru krpu, ona stane brisati stol nad kojim je Gary slinio čitavu noć. Kakva sušta suprotnost...

Krene kroz kuhinju kako bi počela praviti kruh i slastice za doručak, što je, dakako, smjesta podsjeti na temu Ethanove knjige. Kvragu, ma što radila jutros, njezine su se misli uporno vraćale na njega. Sto nije bilo u redu s njom?

Zbog nekog se razloga osjeti nemirnom. Ne zbog večere s Ethanom — daleko od toga. Zapravo, bilo je to prvi put nakon mnogo vremena da je muškarac sjedio i pokazao pravo zanimanje za nju i njezin život. Ethan je postavljao pitanja i strpljivo slušao odgovore. Želio je znati sve o njezinu životu i poslu — čak i njezinim snovima — i ona je prvi put opušteno o tome govorila.

Nije da nije dijelila snove i s Garyjem, no ovo je jednostavno bilo drukčije. Njihov je odnos bio prepun krajnosti i uzbuđenja. Nasmijavao ju je, čak i kad je bio krajnje blesav, i inače joj se sviđala činjenica što nikad nije mogla znati što će

158

iduće učiniti ili reći. No, ponovno se sjeti onoga što joj je Ethan kazao o dijeljenju nada i snova s Garyjem, i ona shvati kako to zapravo nikad nije učinila. Naravno, to je mahom bilo stoga što je njezin zaručnik bio muškarčina kojeg nikad nije zanimala takva vrsta "blebetanja". I Rachel se to uglavnom sviđalo.

Ipak, kad se sad sjeti nekih kompromisa i ustupaka koje je morala učiniti, njezine se misli najednom počnu vraćati na sve one sitnice koje je bila smetnula s uma: Garyjevo odbijanje da objeduju u nekom od njoj najdražih restorana jer su "previše šminkerski, i nikad se ne možeš pošteno najesti"; činjenica kako joj je rijetko davao komplimente, potom kako nikad nije primjećivao ono što je ona učinila za njega; pa kako je trebalo proći podosta vremena prije nego ju je upoznao s majkom...

Rachel se umalo iznenadi vlastitom spoznajom. Je li Gary možda bio bezobziran?

Ipak, ako i jest bilo tako, to sigurno nije bilo namjerno; njegovo bi se ponašanje prije moglo nazvati nepromišljenim.

Uzdahnula je. Možda problem uopće nije bio u Garyju, nego u njoj. Zar je zbilja bila toliko plitka da iskopava mane svoga partnera čim ju je drugi muškarac obasuo pažnjom?

Ipak ne, to uopće nije bio slučaj, reče sebi. Na stranu činjenica da je bio zauzet, Ethan uopće nije bio njezin tip muškarca.

Štoviše, sasvim se razlikovao od svih muškaraca s kojim je dosad bila. Obično bi je zanimali snažni, muževni i uglavnom nepredvidljivi tipovi, a ne smireni i pristupačni kakvim se činio Ethan. Vrsta muškarca za koju je Terri uporno govorila da je izumrla.

Sjećajući se protekle noći, osjeti pomalo grižnju savjesti jer nakon rastanka s Ethanom nije ni jednom pomislila na Garyja, sve dok se nije uvukla u krevet. Tek se tada sjetila kako se nisu čuli cijelu večer.

Rachel se namršti. Nije, međutim, imala pojma da je njezin dragi mrtav pijan spavao u restoranu. Što je radio ovdje i zašto je nije nazvao? Naravno, posramljeno se prisjeti, nije ni ona nazvala njega i zapravo je zanemarila činjenicu da mu nije rekla kako je bila na večeri s drugim muškarcem. Kvragu, teško da je mogla stavljati primjedbu za nečije bezobzirno ponašanje...

U tom trenu začuje zveckanje ključeva, što je značilo da Terri silazi iz stana. "Pa, dobro jutro!" pozdravi je Rachel uz osmijeh. "Kako se ti danas osjećaš?"

S obzirom na stanje u kojem je zatekla Garyja, očekivala je da će i Terri biti barem podjednako mamurna, međutim, njezina je prijateljica djelovala sasvim budnom i svježom. Zapravo, Terri se doimala pomalo čudnom.

159

Nasmiješila se. "Dobro sam. Zašto pitaš?" Rachel izvije obrvu. "Pa, s obzirom da ste ti i moj ljubljeni zaručnik zaglibili

do kasno u noć, mislila sam da ćeš biti koma." Terri odmahne glavom. "Ma kakvi. Ja se znam kontrolirati. Pretpostavljam

da je njegova visost još bila ovdje jutros kad si stigla?" Rachel kimne i zakoluta očima. "Pretpostavljam da si bila prisiljena biti

dadilja sinoć. Oprosti zbog toga." "Nema problema." Terri skine svoju vunenu vestu i navuče kuharsku

pregaču. Tada pozorno promotri Rachel. "A ti? Jesi li se lijepo provela sinoć?" "Jesam, bilo je krasno, zapravo. Ethan je tako divan momak i sjajno smo se

proveli." "Shvaćam." Terri ju je nastavila čudno promatrati i na tren se Rachel zabrine

kako joj se nedavne misli mogu iščitati na licu. "Mislim, šteta što Gary nije mogao biti s nama, ali...Otkud on ovdje,

uostalom? Iskreno se nadam da ipak na kraju nije došao motociklom iz Wicklowa?"

"Aha... hoću reći — ne, on i Sean su uzeli taksi." Doima se neobično rastresenom, pomisli Rachel. "Imam dojam da je previše

iskoristio dobrodošlicu sinoć, oprosti zbog toga." Terri slegne ramenima. "Pa, kad je stigao, bio je malo naporan, ali onda je

nakon nekoliko pića zaspao pa mi je bio pretežak da ga pomaknem." Ponovno se Rachel zgrozi nad ponašanjem svoga zaručnika. "Još jednom —

žao mi je. Sigurno ti je nakon sinoćnje ludnice još samo Gary trebao." "Ma, bilo je u redu. Zapravo, imali smo priliku malo porazgovarati." "O čemu?" upita Rachel, potpuno zbunjena. Gary i Terri rijetko su

razgovarali. Neobična sjenka ponovno prijeđe licem njezine prijateljice, ali Rachel nije

bila sigurna što bi mogla iz toga zaključiti. "Ništa osobito, o svemu i svačemu. Nego, pričaj mi o svojoj večeri, O čemu ste ti i Ethan Greene razgovarali?"

"Uobičajene teme. Govorio mi je o knjizi za koju istražuje, o kruhu. Možeš li vjerovati?" Nasmiješi se. "I sve o Daisy, njegovoj kćeri, i, dakako, o svojoj zaručnici?"

Terri zastane na pola puta do hladnjaka. "Zaručnica? Hoćeš reći, i on je zaručen?"

"Još uvijek nije, ali navodno se planira uskoro zaručiti. Čini se da si bila u pravu kad si rekla da je zauzet."

"Dobro." Terri je djelovala kao da duboko razmišlja o nečemu."A je ona bila s njim u New Yorku?"

160

"Djevojka? Nisam sigurna. Mislim da jest. Njegova kći je bila. Zapravo, sad kad razmišljam o tomu, podsjeti me da sačuvam otprilike tucet današnjih kolačića, hoćeš li? Po mogućnosti one s čokoladom. Obećala sam Daisy da ću joj ispeći kolačiće jer se brinula o Garyjevim stvarima, a Ethan će nazvati prije nego što otputuje danas popodne."

Terri zastane. "Kći je imala njegove stvari?" "Tako je Ethan rekao. Kako bilo, pogledaj koliko je sati; uskoro će osam.

Bolje da prestanemo blebetati i prihvatimo se pripreme doručka." "Aha", složi se prijateljica. "Vrijeme prolazi kad se dobro zabavljaš. Ne znam

za tebe, ali, zahvaljujući onom tvom zaručniku, sinoć sam imala dugu noć." "Onda smo obje imale." "Molim? I ti si kasno došla kući?" "Da, bilo je gotovo jedan poslije ponoći kad smo se rastali." Terrine se oči rašire. "Opa, onda je provod zacijelo bio dobar." "I jest. On je divan momak, tako je lako s njime razgovarati i jednostavno

nismo primijetili kako vrijeme prolazi." "Jer ste bili zauzeti razgovorom." Unatoč sebi, Rachel porumeni, što Terri ne promakne. "O moj Bože!

Pocrvenjela si!" "Nisam." "Jesi! Koji se to vrag sinoć dogodio? Što ti je Ethan Greene rekao?" "O čemu ti govoriš?" Rachel odmahne glavom, uvrijeđena. "Ništa se nije

dogodilo. Samo smo proveli ugodnu večer. Isuse, Terri, jedva da ga i poznajem. Uostalom, u slučaju da si zaboravila, ja sam zaručena."

"Hmmm. A čini se da Gary nije znao kako si s drugim muškarcem na večeri."

"Kunem se, nije bila ništa takvo", Rachel je bila uporna, no nije mogla izbjeći Terrinu prodornom pogledu.

"Čuj, Rachel, sve je u redu. Ne napadam te i ne budi stroga prema sebi. Ethan djeluje kao uistinu dobar momak i drago mi je da si se lijepo provela. I, ako ti što znači, nisam ništa o tome rekla Garyju", doda značajno, a Rachel joj dobaci pogled.

Zašto je zvučala toliko zavjerenički, kao da nešto skriva? Jer, nije bilo potrebe za skrivanjem. Ethan je bio sjajan momak, ali bio je zauzet, kao i ona sama uostalom. Jednostavno su se slučajno spojili, i ona mu je dugovala zahvalnost jer je spasio Garyjev život u New Yorku.

Prošle noći, oni su se smijali, razgovarali i uživali u zajedničkom druženju, i to je bilo sve. Kraj priče.

161

26. POGLAVLJE

Terri se osjećala kao mačka na vrućem limenom krovu. Nije mogla vjerovati da je to jutro, umjesto da kuka nad kavom o Garyjevoj obmani, Rachel zapravo bila vesela jer je provela sjajnu večer s Ethanom Greeneom.

Ironija situacije natjera je na osmijeh i premda je, dakako, mrzila ideju da joj je prijateljica bila ponižena ili posramljena, ipak je uživala u činjenici da je nakon lijepe večeri s Ethanom, Rachel pronašla svoga zabludjelog zaručnika onesviještenog idućeg jutra.

Nakon Garyjeva sinoćnjeg priznanja, više nije bilo dvojbe kako je Rachel bila obmanuta, no čak ni Terri nije mogla zamisliti na koji će ga način dostići zaslužena kazna. Ponovno promisli o onome što je Gary rekao, kako je svjesno zaprosio Rachel s prstenom namijenjenim nekome drugome. Terri pomisli na iznos novca koji je Ethan zacijelo potrošio na taj prsten, što je uskovitlalo čitav vihor pitanja.

Kakvu je to Ethan igru igrao? Očito sinoć nije spomenuo Rachel ništa o zamjeni jer je ona jutros i dalje imala prsten na ruci i nije imala pojma ni o čemu.

Terri se pitala što li samo čeka; najzad, vjerojatno je vrlo brzo otkrio pogrešku. Ponovno se sjeti njegovih mahnitih poziva i iznenadnog pojavljivanja u bistrou.

Očito je došao ovamo kako bi vratio prsten, pa zašto onda nije ništa rekao? Naročito što ga je sama zamjena darova koštala na toliko puno načina. Prema Rachelinim riječima, namjeravao je zaprositi svoju djevojku, no taj se plan očito izjalovio kad je otkrio da je završio s narukvicom. Kakav peh! Kad samo pomisli kako je siroti momak dao sve od sebe ne bi li pomogao Garyju, a onda doživio ovako užasnu prevaru.

Još uvijek nije mogla vjerovati da Gary ne shvaća pravi uzrok zabune umjesto što misli kako je nekakvom srećom završio s dijamantnim prstenom koji košta čitavo bogatstvo. Štoviše, na koncu je zaprosio Rachel bez da je to prethodno planirao.

No opet, zašto Ethan nije ništa priznao Rachel? Terri je mogla samo zamisliti koliko je žarko želio vratiti prsten, pa zašto je onda odugovlačio?

162

Pomisli na izraz tihog zadovoljstva na Rachelinu licu jutros. Je li moguće da je medu njima zaiskrilo sinoć za večerom, pa je Ethan strahovao kako će povrijediti Rachel?

Doduše, bilo je to malo vjerojatno, no svatko tko bi proveo dovoljno vremena u Rachelinu društvu, shvatio bi koliko je ona romantična duša koja ni u kom slučaju ne zaslužuje biti povrijeđena.

To mora da je to. Ethan se očito nije mogao natjerati da joj prizna istinu i Terri je morala priznati da je poznavala taj osjećaj. I sama je oklijevala pokrenuti temu, naročito kad je za sve bio kriv Gary koji nije smio dopustiti da se situacija razvije u ovome smjeru.

Pitala se bi li trebala kontaktirati Ethana na neki način, nagovijestiti mu da zna što se dogodilo i reći mu kako će mu pomoći da razriješi nesporazum.

Bila je to škakljiva situacija, međutim, jer momka je jedva poznavala i nije znala ništa o njegovim razlozima za šutnju.

Terri je nastavila sa svojim uobičajenim poslom, no misli su joj lutale. Kao da se preko noći pretvorila u Kupida, očajnički pokušavajući orkestrirati ovim krajnje neobičnim i intrigantnim ljubavnim trokutom... ili, ljubavnim četverokutom, pomisli, sjetivši se kako je na izvjestan način također umiješana i Ethanova djevojka.

No, ma što bilo, u sve je bio upleten jedan jako veliki, jako skupi dijamantni prsten, dostojan i same gospođice Audrey Hepburn.

"Jesi li se čula s tatom danas? Kad se vraća kući?" upitala je Daisy. Vanessine se obrve automatski skupe, no odmah zatim smekša izraz lica.

Nakon jučerašnje prepirke, nije htjela pokazati nestrpljivost, no morala je priznati kako je zapravo bila nevjerojatno nestrpljiva i uznemirena.

Bilo je gotovo podne, a Ethan nije nazvao od jučer. Očekivala je da će je nazvati, ako ne sinoć, onda barem najranije ujutro, kako

bi je informirao o svom navodnom istraživanju. Pokušala ga je sama nazvati, ali se odmah uključila govorna pošta. Znala je

da mu mobitel funkcionira u Irskoj, pa zašto onda nije odgovorio ni uzvratio na njezine pozive?

"Nisam sigurna, dušo. Još me nije nazvao." Daisy se slabašno nasmiješila, a Vanessa je znala kako je još uvijek

prestravljena pomišlju da se izlanula. Bila je mirna i tiha ostatak dana nakon svega i povukla se u svoju sobu jedva progovorivši riječ s Vanessom, osim nakratko tijekom večere te jutros za doručkom.

"Hoćeš li mu odati da sam ti rekla za iznenađenje?"

163

"Jasno da neću, dušo", Vanessa ju je brzo stala uvjeravati. "Najzad, nisi mi zapravo ništa odala, zar ne?"

Vanessu je to, uostalom, najviše i frustriralo. Kad je Daisy nehotice otkrila nešto o prstenu, Vanessu je toliko razdirala znatiželja da bi je najradije bila protresla i istresla informacije iz nje!

Mašta joj je divljala, i očajnički je željela znati što je Ethan naumio. Sudeći po onome što je Daisy rekla, međutim, Vanessa je bila gotovo sigurna da je njegovo takozvano istraživanje bilo paravan za nešto drugo: zapravo, nekakav intrigantan plan za prosidbu. Ako je u sve bio upleten prsten, pomislila je uzbuđeno, to je moralo biti to, zar ne?

Nije bila sasvim sigurna gdje se tu uklapala ta Rachel (možda je bila kakva organizatorica vjenčanja?), no poznavajući Ethana, postojala je i sasvim realna mogućnost da je Ethan otišao u Irsku posjetiti njezine roditelje i službeno ih zamoliti za njezinu ruku.

Bio je takav tradicionalist da bi mu takvo što upravo bilo nalik, i valjalo joj se upeti svim silama da u međuvremenu ne nazove majku i dozna je li ih kontaktirao. No, nije mogla riskirati da Ethan dozna kako ga je razotkrila, ili još gore — da se dočeka ravno na glavu ako se pokaže kako njezine pretpostavke nisu bile točne.

No, s druge strane, tijekom jučerašnjeg telefonskog razgovora, kad je Ethan počeo govoriti o posjetu irskim seoskim imanjima, bila je sigurna da zapravo istražuje mjesto za ceremoniju, iako bi najradije da i sama može biti uključena.

Ipak, ako je sva ova tajnovitost značila kako je vjenčanje neizbježno, tada je Vanessa zasigurno mogla toliko podnijeti. Željela se vjenčati s Ethanom. Od samog je početka znala da je savršen "materijal" za brak: dovoljno zreo, cijenjen i nadaren. I vjerojatno najbolje od svega, uz Daisy su već bili kompletna obitelj.

Uto, kao naručen, zazvoni telefon i ona poskoči. "Evo, ovo je sigurno on", reče ona Daisy. Uz malo sreće, vrlo brzo će otkriti

sve što je zanima. Vanessa hitro otvori svoj mobitel i primakne ga uhu. "Bok, ljubavi. Kako si?" "Hej", Ethan izgovori u slušalicu, i je li to umišljala ili je zvučao pomalo...

odsutno? "Provodiš li se lijepo? I kako napreduje istraživanje?" "Da, pa... Činim koliko mogu u ovako malo vremena." "Mogu misliti. Zbilja jedva čekam čuti sve o tome. Zvuči kao jako zanimljiv

projekt." "Pa, naravno, sve je još u ranoj fazi", odvrati on.

164

Vanessa ne odgovori, donekle razočarana, Kvragu, što je sad ovo značilo? Mislila je kako neće više moći čekati; neizvjesnost ju je ubijala.

"Zapravo", nastavio je Ethan, "čini se kako bih sad morao ponovno promisliti o svemu."

"Zašto bi to trebao?" upita ona. "Naročito kad si se toliko potrudio... znaš, otputovao si čak u Dublin."

"Recimo samo kako početna ideja nije išla sasvim prema planu, pa se sad moram dosjetiti nečemu drugome."

Početna ideja? Možda nije najavio posjet njezinim roditeljima pa su se mimoišli kad je ih je nazvao...

"Zbilja? A zašto početna ideja nije uspjela?" zanimala se. "Pa, pomalo sam zabrinut da bi se neki ljudi mogli uzrujati razvojem

situacije." Namrštila se. Kojeg je vraga sad to značilo? "Kakvim razvojem situacije?" "U priči, naravno. Pretpostavljam da ne bih htio uzrujati čitatelje." Vanessa odmahne glavom. Ovaj je razgovor bio uistinu bizaran. "Ne želiš

uzrujati čitatelje?" "Točno." Ako je kojim slučajem njezin otac učinio, ili rekao, nešto glupo, ubit će ga! "Pa uvijek će biti kritika, Ethane. Ne možeš svima udovoljiti." "Znam." "Stoga bi se možda trebao prestati brinuti hoće li se čitateljima svidjeti kraj, i

koncentriraj se na to da ti i ja budemo sretni razvojem situacije?" "Kako rekoh, još je rano i nisam siguran jesam li spreman da to pročitaš." Kvragu. Sad su Vanessine misli bile sasvim zbrkane. Što je, dovraga, htio

poručiti? "Shvaćam, pa gdje smo onda mi u međuvremenu?" upita ona, na trenutak

zaboravivši kako razgovaraju u šiframa. Iako to Ethan nije mogao znati, naravno.

"Kako to misliš?" upita on, i ona osjeti paniku u njegovu glasu. Ona namjerno razvedri glas. "Pa, nadala sam se da ćeš mi je dati na čitanje?" "Jasno da hoću. Samo, još uvijek je pomalo zbrkana, to je sve." "Shvaćam." Vanessino srce potone. Činilo se kako se nema čemu nadati u

bliskoj budućnosti kad je riječ o prstenu ili zarukama, ili što god je, dovraga, sve ovo trebalo značiti. Nije li Daisy možda pogrešno protumačila situaciju? Ili ju je ona sama u potpunosti pogrešno protumačila?

Okrene se kako bi pogledala Ethanovu kćer koja je mirno sjedila nad doručkom.

165

"Pa, drago nam je što ćemo te uskoro vidjeti. Kad bi se trebao vratiti?" "Rezervirao sam let večeras u sedam. Zabavljate li se ti i Daisy?" "Divno nam je", reče ona uhvativši Daisyn pogled i značajno joj namignuvši.

"Želiš li je čuti?" Vanessa se zapravo nadala kako će Ethan priznati Daisy što se tamo događa, a onda će joj ona možda nešto otkriti.

"Da, ako je tu." "Pričekaj." Doda slušalicu Daisy koja je nestrpljivo dograbi. "Bok, tata. Da, sjajno se zabavljamo. Ne... ne baš." Na to, Vanessa opazi sjenku krivnje koja joj preleti licem, i shvati kako ju je

Ethan vjerojatno pitao nešto u vezi s njihovom tajnom. Stisne šake. Što se događa? I kako bi to mogla izvući iz Daisy? "Aha, i ti meni nedostaješ. Vidimo se uskoro, tata."

Na to preda telefon Vanessi. "Kad ti je točno let, Ethane? Mogle bismo doći po tebe na Heathrow, ako

želiš." "Ne, u redu je. Nema potrebe da se mučite. Mogu uzeti taksi." "Pa, ako tako želiš." "Da. Čuj, moram poći. Imam još dosta toga obaviti danas, istražiti još

nekakve mogućnosti, siguran sam da možeš i sama zamisliti." Ali ne mogu, frustrirano pomisli Vanessa, to je dijelom i bio problem. "Naravno. E pa, uživaj dok si još tu i ako ti mogu nekako pomoći — nešto

što bih mogla istražiti s moje strane — samo reci." "Ah, hvala ti, ali nakon današnjeg dana trebao bih sve već imati pod

kontrolom", reče on s nelagodom. "To je lijepo znati. Vidimo se uskoro, dragi." No dok je Vanessa prekidala vezu, pitala se koliko će još dugo moći izdržati

neizvjesnost.

166

27. POGLAVLJE

Ethan je bio svjestan kako je sinoć trebao stisnuti zube i uzeti prsten od Rachel, ali nije mogao.

Bio je naprosto previše mekan — ili, bolje rečeno, previše glup. Po svemu, sad je trebao biti na letu za London; umjesto toga bio je na putu za Stromboli u još jednom — posljednjem — pokušaju da obavi posao. No, ako je to značilo da će se vratiti kući s Vanessinim prstenom u ruci, vrijedit će svih muka.

"Ethane, bok!" Prije negoli je uspio dalje promozgati o vlastitim predviđanjima, dočeka ga Rachelin ozareni osmijeh. Nije mogla leći u postelju prije dva ujutro, pa opet je izgledala tako prelijepo. Sve misli o vraćanju prstena najednom iščeznu iz njegove glave i on ostane tako, blesavo zureći u nju. Osjeti grč u želucu, nije mogao reći točno zašto, ali znao je da to više nema veze s prstenom.

Istina je bila kako je još uvijek bio silno zaokupljen sjećanjem na Janeine riječi i njihovim značenjem u ovoj situaciji. Jane bi se zasigurno smijala da zna što mu se sad mota po glavi. Ona je bila ta koja je oduvijek vjerovala u sudbinu i univerzalni poredak, i slične besmislice. No, nije li bilo čudno što ga je sudbina uistinu dovela pred vrata ove neobične žene? Žene koja je pukim slučajem završila sa zaručničkim prstenom koji je pripadao njemu, i koja je samo slučajno bila pekarica.

Žena koja će mu peći kruh... A još je čudnije kako ga je slučajan odabir teme za knjigu naveo da se sjeti

riječi njegove ljubljene žene. Kako je osjećaj rastao u njemu, obuzme ga navala panike i zbunjenosti. Ovo

je besmisleno, pomislio je. Što nije u redu s njim? "Jesi li dobro spavao sinoć?" upita Rachel, a Ethan se prisili odgovoriti. "Da,

jako dobro, hvala." "Dakle, što kaniš danas?" upita ona dalje. "Vjerojatno još malo istraživati za

knjigu." On s nelagodom kimne na spomen njegove patetične paravan-priče. "Da, pa,

koliko budem u mogućnosti, zapravo." Ranije toga jutra, u hotelu, Ethan je proveo neko vrijeme pretražujući

internet u potrazi za praktičnim znanjima koja bi trebao imati piše li knjigu o

167

povijesti kruha u drugim kulturama. Sad je mogao ne samo nabrojiti stotine različitih vrsta kruha diljem svijeta, nego je stekao znanja i o simbolici, ritualima i sastojcima. Tek za slučaj da ga netko stane ispitivati.

"Pa, kako rekoh sinoć, ako ti je potrebna moja pomoć, slobodno me pitaj." On se nasmiješi. "Hvala, vrlo ljubazno od tebe i sigurno ću to imati na umu." Uslijedi ponešto neugodna stanka dok su njih dvoje stajali tamo nasred

bistroa i zurili jedno u drugo. "Oh!" usklikne Rachel, kao da se nečeg dosjetila. "Jesi li došao nešto pojesti?

Sigurno si gladan. Dođi, pronaći ću ti slobodan stol." "Hvala, ali ne, obilno sam doručkovao u hotelu." Djelovao je kao da oklijeva.

"Ovaj, samo sam htio navratiti i zahvaliti ti za divnu večer. Zbilja je bilo ljubazno od tebe što si subotnju večer provela praveći mi društvo."

"Nije uopće tako. Divno sam se provela." "I ja. Ali, samo sam se pitao... Mogu li dobiti broj tvog zaručnika? Zbilja bih

volio s njime porazgovarati danas ako je moguće." Je li umišljao ili je sjenka prošla njezinim licem kad ga je spomenuo? "Ethane, ponovno se moram ispričati u njegovo ime. Ne znam što ga je

spopalo u posljednje vrijeme i jednostavno nije u redu da ga moraš juriti. Kada se vraćaš u London? Pobrinut ću se da te svakako danas nazove. Ako ne danas, onda definitivno večeras." Ona napući usnice. "Recimo da Garyja trenutno pomalo... muči mamurluk."

"Shvaćam. No, svejedno bih volio s njime stupiti u kontakt, za slučaj da ponovno smetne s uma."

Kvragu, zar mu nije jednostavno mogla dati njegov vražji broj? Već mu je pomalo postala zamorna njezina uloga posrednika; bez obzira koliko uživao u razgovoru s njom, to ipak u konačnici nije vodilo nikamo.

"Vjeruj mi, pobrinut ću se da se to ne dogodi, ali ipak evo..." Rachel pode do šanka i dograbi notes, "... ovo je njegov broj mobitela." Zapiše niz brojki, a Ethan poželi poskočiti od veselja.

Konačno će moći razgovarati s Garyjem Knowlesom sam, kao muškarac s muškarcem.

"Hvala ti." On ga pažljivo spremi u novčanik, kao da je od zlata. "I još jednom, želim vam oboma svu sreću — s planiranjem vjenčanja."

Rachelin se pogled susretne s njegovim. "I tebi također. I nemoj previše čekati s tim, znaš. Ne želiš valjda da ti se djevojka umori od čekanja", dometne ona smijući se.

168

"Vjeruj mi, neću." On krene pružiti joj ruku, no ona opet korakne naprijed i privuče ga u topli zagrljaj. Ethanu se umalo zavrti u glavi udišući miris njezine kose i kože.

"Pa, bilo mi je drago što smo se vidjeli, Ethane. I molim te, ostanimo u vezi. Imaš moj broj i, kako rekoh, ako ti bilo što zatreba o kruhu..."

On se nasmiješi. "Znam točno koga ću pitati." Pogleda na sat, najednom nevoljan otići. "Mislim da bih sad trebao poći. Imam dosta posla danas."

"Znam na što misliš. Vikendi ovdje znaju biti prava ludnica." Nasmiješila se i prošla rukom kroz kosu, a Ethan opet opazi bljesak dijamanta na svjetlu.

"Zbogom, Rachel", reče, no, okrenuvši se za odlazak, pomisli kako prsten savršeno pristaje Rachel, i bude mu teško zamisliti ga na Vanessi.

Dok se kretala među stolovima služeći goste, Terri je sa zanimanjem promatrala susret Rachel i Ethana. Nije da je namjerno prisluškivala, nipošto, bilo je to više kao da je "slučajno načula".

I kakve god da riječi bile izgovorene, sudeći prema Ethanovu zanesenom izrazu lica te Rachelinu koketnom smijuljenju, nije bilo dvojbe kako je sinoćnja večera ostavila priličan dojam na oboje.

Što je, dakako, donekle objašnjavalo zašto Ethan nije ništa rekao Rachel o zamjeni.

Ako se Ethan ovako ponaša svaki put kad ga Rachel obasja osmijehom, kako će ikad moći priznati istinu o prstenu? I kako će Rachel ikad vidjeti Garyja u pravome svjetlu?

Terri se ugrize za usnicu. Nije se htjela miješati u prijateljičine stvari, ali istodobno, ovo je bilo delikatno. Poznajući Rachel, ona će nastaviti s planiranjem te farse od vjenčanja, dok će njezin tupan od zaručnika u pozadini samo nastaviti glumatati.

Uskoro su trebale poći u kupnju haljina, ali nije bilo šanse da Terri dopusti svojoj prijateljici da potroši ni novčić na vjenčanje, koje se, po svemu sudeći, ne bi trebalo dogoditi.

A povrh svega, Ethan se uistinu trebao trgnuti i već jednom reći Rachel za čitav ovaj fijasko. Znao je vrlo dobro što se događa, a opet je odugovlačio. I kakva je to besmislica koju je prosuo Rachel da je došao u Dublin kako bi istraživao za knjigu? Zar je uistinu očekivao da će mu itko povjerovati kako je sve ovo zbog kruha?

Terri odmahne glavom. Sama je bila pekarica i opet je nimalo nije zanimalo pročitati takvo što, pa gdje je onda tržište za to? Kakva bijedna priča.

Skine svoju kuharsku kapu i rastrese kosu. Očito će ovdje biti potrebna izvjesna intervencija, zaključi ona uputivši se prema vratima, a čini se da je ona

169

jedina osoba kvalificirana da sve skupa malo pogura. Uostalom, ako stvari prepusti Ethanu, teško da će se situacija razriješiti u ovome stoljeću.

Ethan je dobrano odmakao niz ulicu kad ga je sustigla. "Hej", zazove ga ona veselo, a on se okrene i pogleda je, iznenađen. Tek je

tada zamijetila da mu je mobitel prislonjen na uho, a u ruci komadić papira. "Da?" odvrati on brzo tutnuvši papirić u džep. "Bok! Sjećaš li me se od jučer?" "Pa, naravno, da. Terri, zar ne? Moram priznati da te umalo nisam

prepoznao jer ti je kosa skrivena pod kapom. Nevjerojatna je", reče on, gotovo bez daha.

"Oprosti što te prekidam, nisam znala da telefoniraš." "Ne moraš se ispričavati. Baš sam krenuo nazvati nekoga... u Londonu",

dometne promrmljavši. Vjerojatno svoju djevojku, pomisli Terri, pitajući se zna li ona uopće za

problem s prstenom. Malo vjerojatno, jer bi žena inače došla ovamo osobno i sama ga uzela natrag, i ne samo prsten, nego i Rachelinu ruku! Terri bi zasigurno tako postupila. Još uvijek nije mogla vjerovati kako je ovaj tip toliko mekan da još nije uspio ovo riješiti. Ali Englezi znadu biti takvi, zar ne? Beskrajno pristojni, neskloni uznemirivati druge. Vrijedno divljenja, svakako, ali možda ipak i nije kad je na kocki dijamantni prsten one veličine.

Kako bilo, Terri je bila uvjerena da je sad mnogo više u pitanju od puke pristojnosti kad je riječ o Ethanu. Između njega i Rachel je zaiskrilo i sasvim je očito kako je nije želio povrijediti. Jasno se moglo vidjeti kako dvoji između onoga što je trebao učiniti i onoga što je želio. Terri je bila zadivljena; iz vlastita je iskustva znala kako je rijetkost među muškarcima to da zapravo imaju obzira prema tuđim osjećajima, umjesto da po svaku cijenu dobiju ono što žele. Uostalom, upravo je Ethanova briga za pripadnika svoje vrste i dovela do svega ovoga, zar ne ?

Dakle, koji će biti njegov idući potez? "Shvaćam", reče Terri. E pa, za razliku od Ethana, ona je čvrsto vjerovala u

otvoren pristup, stoga odluči biti izravna i nešto reći; jer ako to ne učini, ništa se neće razriješiti.

"Imaš li što protiv da nakratko porazgovaramo?" reče ona, a on stane nervozno zvjerati očima s jedne strane na drugu.

"Nas dvoje?" Doimao se zbunjenim, očito se pitajući što bi mogla željeti od njega.

"Da. Naime, znam zašto si došao." Ethanovo lice poprimi zabrinut izraz. "Kako to misliš?"

170

"Znam da tvoj posjet nema nikakve veze s istraživanjem za knjigu." On je zurio u nju razrogačenih očiju. "Zbilja nemam pojma o čemu govoriš?" Terri se nasmiješi i odmahne glavom. "Slatko, ali taj nevini pogled tvojih

krupnih plavih očiju neće me zavarati. Sve znam. Znam za nesreću u New Yorku i znam za zbrku oko zaručničkog prstena. Znam da si kupio skupi dijamantni prsten kod Tiffanyja i da je tvoja djevojka na kraju završila sa srebrnom narukvicom s privjescima."

Problijedio je. "Kako je moguće da..." "A također znam da si pokušavao priznati istinu Rachel, ali si zbog nekog

razloga izmislio tu priču o istraživanju za knjigu." Načas se učinilo kao da će joj proturječiti, no kao da nije mogao pronaći

prave riječi. Ona zakoluta očima. "Knjiga o povijesti kruha? Zvuči fenomenalno!" Bila je

zadovoljna kad je zamijetila kako nagovještaj osmijeha probija fasadu. "Kako bilo, sve ovo znam jer sam sinoć napila Garyja i, kako kažu u filmovima, ptičica je propjevala."

Ethan naglo podigne glavu. "Priznao je da je ukrao prsten?" "Ne sasvim. Čuj, vjeruj mi na riječ; Gary Knowles nije baš najbistriji lik na

svijetu. Štoviše, toliko je glup da mu pomisao kako prsten pripada nekome drugome nikad nije pala na pamet."

Ethan raširi oči. "Nije znao? Stvarno? Pa, moram priznati da mi je sad malo lakše. Mislio sam da me namjerno izbjegava."

"Ne, toliko mu valja priznati; on najiskrenije nije imao pojma." "Pa zašto ga je onda dao Rachel?" pitao je Ethan, a one su plave oči sad

sijevale od bijesa. "I zašto ju je pitao da se uda za njega kad je sasvim očito, barem meni, da nije imao namjeru to učiniti?"

"Kako rekoh, tip je idiot. K tome, Gary nikad neće poklonjenom konju gledati u zube."

"Ipak, užasno je učiniti takvo što." "Zbog čega, pretpostavljam, još uvijek nisi ništa priznao Rachel?" ona blago

upita. "To je pravi razlog tvome posjetu, nije li? Ili je barem bio." On kimne, a ona glasno odahne. "Vjeruj mi, pokušao sam joj već bezbroj

puta reći. Ali zbog nekog se razloga jednostavno nisam mogao prisiliti na to. Bilo bi joj uistinu užasno otkriti da su zaruke zapravo jedna velika zabluda, a, kako mi se čini, one doista jesu zabluda, zar ne? On je nikad nije namjeravao zaprositi?"

"Na žalost za Rachel, ali nije." Terri je još jednom bila ganuta očitom brigom ovoga momka za nekoga koga uopće nije poznavao. Ovakvo se što danas rijetko

171

sreće. I upravo zato, vjerojatno više nego zbog bilo čega drugoga, ona shvati kako još više želi pomoći Ethanu Greeneu.

"Svejedno, držim da nije pošteno sve svaliti na Rachel kad je Gary Knowles taj koji je uzrokovao problem." Ethan pokaže na svoj mobitel. "Upravo sam ga namjeravao nazvati, ali, iskreno govoreći, nisam znao što mogu očekivati. Zaista ne mogu vjerovati da nije znao što se dogodilo." Pogleda Terri. "Što je, zaboga, mislio, odakle se samo stvorio?"

Ona ponovno zakoluta očima. "Tko bi ga znao? Od kakve prsten-vile s nebesa?" Ona se iskesi. "Ali činjenica jest da sad zna, baš kao i ja. Stoga, što ćemo poduzeti?"

Ethan se doimao iznenađenim. "Mi?" "Da. Istina mora izići na vidjelo. Gary je lažljivac i u konačnici lopov, kad

bismo bili do kraja iskreni. K tome, čini se kako misli da može manipulirati Rachel kako poželi, a ja ne mogu podnijeti da samo mirno stojim po strani i to promatram."

"Pa, to svakako nije moja stvar." "Ethane, molim te. Također mislim da još ništa nisi rekao Rachel zbog

jednog drugog, ponešto osobnog razloga", ona oprezno sugerira, a Ethanovi se obrazi snažno zarumene.

On ponikne pogledom. "Nemam pojma..." "Nemoj se stidjeti; takvo što me ni najmanje ne iznenađuje. Rachel je

predivna osoba i mislim da je krasno što se vas dvoje tako dobro slažete." Ipak, čudno, ali Terri osjeti žalac ljubomore jer je ovaj divan muškarac, kako se čini, do kraja pao na njezinu prijateljicu. Doduše, nitko tko ju je poznavao i nije mogao drukčije...

Tada on pročisti grlo. "Ovo je tako nestvarno. Jedino zbog čega sam došao jest vratiti ono što mi pripada, ali..."

Terri se prijazno nasmiješi. "Ali, zatekao si nešto više od onoga što si očekivao?"

Ethan ponovno utihne, očito zadubljen u mislima, a Terri je samo mogla zamisliti kakva se borba u njemu odvijala. Možda je bio dokraja siguran u namjeri da zaprosi svoju djevojku, ali nije mogao poreći kako mu je Rachel zaokupila misli.

"Čuj, jednostavno nisam očekivao da ču se naći u ovakvoj poziciji", priznao je zvučeći zbunjeno.

"Uvjerena sam da nisi i nije to tvoja krivnja. Bio si samo dobar, pomogao si Garyju, on je taj koji je trebao biti iskren s Rachel u vezi s prstenom, no on je najobičnije derište."

172

"Zar ti je zbilja sve priznao?" "Tim riječima. No, bio je strašno pijan i nisam čak sigurna sjeća li se da mi je

sve izbrbljao." Vragolasto se nasmiješila. "Pustila sam da se onesvijesti u restoranu. Rachel nije bila najsretnija kad ga je jutros tamo zatekla, vjeruj mi."

Ethan je u nevjerici odmahivao glavom. "I dalje ne mogu povjerovati da je pristala udati se za toga tipa."

"Kao ni ja. Nikad mi nije bio najomiljeniji lik, ali moram priznati da me je pomalo kupio tim zarukama. Ne znam što je Gary učinio da joj navuče veo preko očiju, ali, vjeruj mi, svi ga ostali čitaju kao otvorenu knjigu. Ona obično sjajno procjenjuje karaktere. Možda je, međutim, i sama počela uviđati kako je pogriješila", dometne značajno.

Ethan slegne ramenima. "Pa, moram priznati da zaista ne znam što mi je činiti. Na skliskom sam terenu. Još se nikad nisam zatekao u sličnoj situaciji. Mislim, doma imam Vanessu koju volim i želim oženiti, ali..." Ponovno spusti pogled. "U pravu si: postoji nešto u vezi s Rachel, ali ni u što ne mogu uprijeti prstom. Samo imam osjećaj da bi je slomilo kad bih joj priznao za prsten, a ona je bila tako divna." Odmahnuo je glavom. "Onda još i taj fijasko s knjigom..."

"Ah, da, knjiga koja će bez sumnje biti broj jedan na svim ljestvicama." Terri se nasmije. "Povlačim riječ. Možda je Rachel zaista naivna kad može povjerovati da bi ikoga zanimala povijest kruha."

On se stidljivo nasmiješi, a Terri shvati da, ako se Rachel doista premišlja u vezi s Garyjem nakon sinoćnje večere, tada je u potpunosti može razumjeti. Bilo je nešto neodoljivo privlačno u Ethanu Greeneu; imao je taj savršen spoj osjećajnosti i muževnosti. "Bio sam zatečen, a to je bilo jedino čega sam se uspio dosjetiti."

"Pa, onda mislim da moramo poraditi na tvom umijeću pripovijedanja." "Vjeruj mi, Terri, inače ne moram ni o čemu lagati." "U tome nema ništa loše", blago će ona. "Hvala ti." "Dakle, Ethane, mislim da će ti upravo zato biti potrebna moja pomoć, jer

sam ja, za razliku od tebe, prilično vješta u smišljanju izmišljotina." "Ne znam na što misliš. Očito je, sad kad je Knowles svjestan problema, na

njemu da prizna istinu Rachel i..." "Ali ti ne poznaješ Garyja. Vrlo je vjerojatno da će zabiti glavu u pijesak." "Da, jest. No opet, možda sve ne ovisi o našem Garyju?" S obzirom na ono

što je sad znala o njemu, Terri ga nije kanila pustiti da se provuče.

173

"Pa, nisam siguran kako to uključuje mene — osim prstena, naravno." Terri ga pogleda. "Jesi li sasvim siguran?" Ponovno je izbjegavao njezin pogled. "Zadovoljava te držati se po strani i dopustiti da Rachel bude povrijeđena?"

"Terri, to nipošto nije moja stvar." Pogledao je na sat. "Čuj, hvala ti što si mi sve ovo ispričala, lijepo je znati da još s nekim dijelim loše mišljenje o Garyju Knowlesu, ali, zaista, to je sve. I sad kad zna pravu pozadinu problema, siguran sam da će mi uskoro vratiti prsten. Sve što se dogodi kasnije, nema više nikakve veze sa mnom."

"Ali..." "Kako rekoh, silno mi je žao što se Rachel našla usred svega ovoga, ali

siguran sam da će se sve razriješiti." No, premda je izrekao te riječi, Terri je pretpostavljala da nije bio sasvim

iskren. Znala je da mu je stalo do Rachelinih osjećaja, gotovo podjednako kao i njoj samoj.

174

28. POGLAVLJE

Na povratku iz Wicklowa, gdje je pokupio svoj motocikl, Gary je osjetio kako mu mobitel vibrira u džepu motociklističke jakne. Nasmiješio se sam sebi, zadovoljan jer je bio toliki stručnjak za motocikle da je mogao lako prepoznati razliku između vibriranja motora i mobitela. Zapravo, bio je sretan što mu mozak može išta razlikovati ovog popodneva, s obzirom na strahoviti mamurluk koji ga je mučio.

Ovo vjerojatno zove Sean kako bi se dogovorili gdje će se naći na "terapiji". Gary je smatrao kako bi jedino pivo moglo pomoći da popusti bol u kostima i ono uporno stezanje u rebrima. Sinoćnje spavanje nad stolom, onako zgrčen, samo je odmoglo. Premda se, ranije doma, svojski potrudio naspavati, smatrao je kako mu sad jedino može pomoći jedan krug motociklom, a zatim popodne provedeno u pubu.

Rachel je ionako bjesnila na njega — svejedno mu se loše pisalo. I to nakon što se onako potrudio doći iz Wicklowa samo da je vidi! Nekad jednostavno ne možeš a da ne izvučeš deblji kraj, naročito kad su žene u pitanju.

Doduše, Terri je bila prilično prijazna prema njemu sinoć, s onim besplatnim cugama i dobrim društvom. Katkad je bila grom i pakao, ta Terri, ali u dubini duše bila je u redu. Gary se nasmiješi zaključivši kako je zasigurno oduvijek bila pomalo zagrijana za njega, ali, kako je bio s Rachel, nije to zamjećivao.

Zaustavi motocikl, pri čemu je šljunak prštao na sve strane. Još uvijek u sjedalu, on posegne u džep i izvuče mobitel. Potom zastane, najednom zabrinut da bi to ponovno mogla biti ona... ali ne, ovo je izgledalo kao međunarodni poziv. Pozivi su se redali jedan za drugim nakon Nove godine i premda ih je uspijevao uglavnom izbjeći, znao je da to neće moći zauvijek. Ovaj broj nije poznavao, no svlada ga znatiželja pa odluči odgovoriti. Uvijek naknadno može tvrditi da je pogrešan broj.

"Halo." "Je li to Gary Knowles?" Glas je pripadao muškarcu s engleskim naglaskom,

koji je zvučao otmjeno. Sranje, pomisli Gary, smjesta shvativši da je to zacijelo onaj Ethan Greene.

"Pri telefonu", odvrati on. "Pa, drago mi je da se konačno čujemo. Ovdje Ethan Greene."

175

"Dobro. Ovaj, bok." Gary se trudio zvučati ležerno, ali istina je bila da su mu živci bili napeti poput struna. Zar je doista postojala mogućnost da je, kako mu je Terri sinoć pokušavala ukazati, komadić sreće koji mu je pao s neba pa u rebra (odnosno, barem u onu Tiffanyjevu vrećicu) zapravo bilo nešto sasvim suprotno? Nije uopće htio previše razbijati glavu time.

Ako je nešto krenulo po zlu, bila je to nedužna pogreška, a Gary s time nije imao ništa; bio je u nesvijesti, zaboga.

"Nisam siguran sjećate li se, ali naši su se putevi ukrižali u New Yorku", Greene nastavi ne zvučeći naročito ljubazno. "Otada sam pokušavao već bezbroj puta stupiti u kontakt s vama, ali čini se da je do vas vrlo teško doći."

"U redu, da. Mislim da mi je Rachel nešto spominjala." "Gospodine Knowles, nemojmo više okolišati. Želim da mi vratite ono što

mi pripada." Garyjeve se oči obrambeno skupe. Nije mu se sviđao ton glasa ovog tipa. Što si on misi tko je, nazvati ga ovako iznebuha i postavljati zahtjeve? "Ne znam o čemu govorite."

"Oh, mislim da itekako dobro znate o čemu govorim. Dijamantni prsten koji je trenutačno u posjedu vaše djevojke, Rachel? I vi i ja dobro znamo da ga niste vi kupili."

"Kako rekoh, nemam pojma o čemu..." "Gospodine Knowles, možemo ovo riješiti na lakši ili na teži način. Prsten je

moj i želim ga natrag. Također, bit će mi više nego zadovoljstvo da vam vratim vaš dar iz Tiffanyja — srebrnu narukvicu s privjescima, ako se ne varam?"

"Zbilja ne znam o čemu vi to." Gary nije bio blesav pa da unaprijed prizna. "Hvala vam što ste mi pomogli nakon nesreće i sve skupa, ali kad je riječ o ovome, sve mi je to novost. Sam sam kupio taj prsten."

"Ma zbilja? A zašto ste onda priznali svojoj prijateljici Terri da nemate pojma odakle se stvorio?"

Sranje! Nije mogao vjerovati da je bio toliko glup i neoprezan. Više nije dolazilo u obzir da traži natrag prsten od Rachel, ne kad je mislila da mu sunce sja iz dupeta nakon što joj ga je dao. Ne, što je učinjeno, učinjeno je, i kako je uopće mogao znati da glupi prsten pripada nekome drugome? Ovaj tip je sam bio kriv jer nije dovoljno pazio na svoje stvari, nije li? Gary je bio uzrujan. Kao da mu nije bilo dovoljno što se, zbog toga vražjeg prstena, ni kriv ni dužan zatekao u nezgodnom položaju da mora zaprositi Rachel — potpuno nespreman — nego se sad još i ovaj ovdje pojavio očekujući da mu ga, nakon svega, preda natrag. Što je previše, previše je!

Što se tiče Garyja, bilo tko je mogao nazvati i tvrditi da je prsten njegov, no gdje je dokaz?

176

"Slušajte, nemam vremena za sve ovo", reče on pokušavajući se riješiti ovog tipa. "Ne znam o čemu baljezgate, iskreno govoreći."

"U redu, onda mi ne ostavljate previše izbora nego da odem ravno na policiju."

"Izvrsno. Činite što vam drago." Gary nije znao što bi drugo rekao. Uostalom, što može policija? Nije počinio nikakav zločin, a valja biti do kraja pošten pa reći kako je ovdje i sam bio žrtva imajući na umu da ga je taj prsten natjerao na zaruke bez da je imao priliku propisno o svemu razmisliti. Posljednje što je želio jest istresti čitavo bogatstvo za još jedan dijamantni prsten samo zato što je nekome, tko ga je izgubio, palo na pamet svaliti krivnju na njega. Naročito kad se uzme u obzir da je jedva mogao priuštiti sebi i neki manji, a kamoli nešto što bi veličinom odgovaralo tom kamenu.

Bilo je najvažnije da Rachel i dalje ima dobro mišljenje o njemu. Gary nije znao kako bi reagirala kad bi doznala da je njegov građevinski posao u ozbiljnim problemima i da se dugovi samo gomilaju, osobito kad je njezin restoran bio tako uspješan. Žene poput Rachel ne bi dvaput pogledale muškarca koji ih ne može pratiti; Gary je toliko znao.

"Ozbiljno odbijate vratiti ga?" reče Greene, a Gary shvati kako je blefirao za policiju. Očito nije imao dokaze i nije se imao za što uhvatiti.

" Čuj. stari, žao mi je zbog tvojih problema, ali stvarno nemam blage veze što želiš od mene. Nismo mi zajedno ovce čuvali pa da me možeš tek tako nazvati i optuživati za svašta..."

"Ukrali ste mi zaručnički prsten, za Boga miloga!" "E sad, čekaj malo", reče Gary razbjesnivši se. Sad mu je već prekipjelo.

"Ništa ja nisam ukrao. Ako si nešto izgubio, onda mi je žao, ali, kako rekoh, to nema veze sa mnom."

"Upravo sam vidio prsten na prstu vaše djevojke. Nema dvojbe da je riječ o mom prstenu!"

Gary se namršti. Koji vrag? Kako ga je Greene mogao vidjeti na Rachelinu prstu?

"I, da budem do kraja iskren, ne mogu shvatiti što tako divna žena radi s nekim poput vas. Sinoć smo bili na večeri i ispričala mi je sve o vašoj navodnoj prosidbi i kako ste sve isplanirali. Isplanirali ste vraga!"

Gary je bio u nevjerici. Dobro. Sad je bilo dosta. Najprije ga tip optužuje da je ukrao nekakav prsten, a sad još ima dovoljno drskosti da se mota oko njegove zaručnice? Rachel nije ni riječju spomenula da je sinoć s nekim bila na večeri, a kamoli s ovim tipom.

177

Što je bila istina u pozadini svega? Je li ova priča s prstenom bila samo paravan da se uvuče u Racheline gaćice? Gary to neće trpjeti.

"O.K., Greene", reče on čeličnoga glasa. "Reći ću ti nešto: ne sviđa mi se kad se nepoznati muškarci motaju oko moje cure. Zato, ako si imalo pametan, kloni je se."

"Za Boga miloga, samo sam želio vratiti svoj prsten", reče Ethan smjesta ustuknuvši, na Garyjevo zadovoljstvo.

"E pa, sretno ti s time", reče on i prekine vezu. Glupi krelac očito nije imao pojma s kim se petlja, i ako je mislio da se može

tek tako pojaviti u Dublinu i poslužiti se nekom glupom pričom kako bi mu oteo ženu, e tada je morao dvaput promisliti.

Gary spremi mobitel u džep i zajaše motocikl. Morao je o ovome porazgovarati sa Seanom, vidjeti što on misli. Sve je ovo

bilo previše za njega. Doduše, prsten se pojavio niotkuda, ali to svejedno nije ništa značilo. Samo se kajao što je to priznao Terri, i nadao se da neće ništa izblebetati Rachel. Na kraju krajeva, prsten jest pripadao njemu; odnosno, otkako se našao u njegovoj vrećici. A premda prosidba nije bila u planu kao što su svi mislili, ipak je pitao Rachel da se uda za njega — i to ispred pola države na Silvestrovo! Uostalom, sad se već bio navikao na ideju i bio je dovoljno sretan što će se skrasiti s njom.

Stoga, ona se zasigurno ne bi trebala suviše uzrujavati oko tehničkih pojedinosti?

Uz malo sreće, Terri neće zucnuti ni riječi, i nije se imao oko čega brinuti. I sama je bila prilično pripita sinoć pa se možda ničega ni ne sjeća. No dotle, ako ipak nešto izbrblja, valjat će mu smisliti neku svoju verziju priče.

I ne bi trebao gubiti vrijeme i razbijati glavu oko tog idiota Ethana Greenea. Rachel će prije povjerovati njemu nego kakvom londonskom fićfiriću; toliko je znao.

Gary se sjurio niz cestu u smjeru Seanove kuće.

178

29. POGLAVLJE

Što bih sad, dovraga, trebala učiniti?" reče Terri Justinu. Na brzinu ga je izvijestila o svemu što se dogodilo u protekla dvadeset i četiri sata, kako je napila Garyja i izvukla istinu iz njega, te sve o zamjeni darova i prstena. Tada je žurno nastavila izvještavati o razgovoru s Ethanom. Justinove su oči samo rasle, a, kad je završila, ispustio je dugačak zvižduk.

"Dakle, moram priznati da je to potpuno izvan svake pameti, čak i za Garyja. No, dakako, cijelo smo vrijeme znali da je nešto trulo u tim zarukama."

"Da, ali osim toga trebao si samo vidjeti izraz Ethanova lica. On misli kako je Rachel nešto najbolje još od... ovaj, kriške kruha."

Justin je bio skeptičan. "Ali, zar on već nema djevojku? Koja bi mu dosad već bila zaručnica da naš Gary nije sve zabrljao?"

"Znam." Terri se ugrize za usnicu. "Sretnica, tko god da je. Zbilja je krasan i za Rachel bi bilo bolje da je s nekim poput njega, umjesto s Garyjem."

"Ma daj, Terri, Rachel jedva da ga poznaje. Kao i ti, uostalom." Ali Terri je smatrala kako nekad ne moraš poznavati osobu da bi imao dobar predosjećaj u vezi s njom. Ona stavi ruke na bokove. "I čudnije su se stvari dogodile, Justine. Nisi vidio Rachel jutros. Nešto se dogodilo sinoć među njima, sigurna sam." Kad su se Justinove oči ponovno raširile, ona brzo pojasni: "Oh, ma ne takve stvari. Mislim na iskrice, povezanost, kako god to želiš nazvati."

Njegove se oči sad sumnjičavo skupe. "Kada si se ti pretvorila u takvu romantičnu dušicu?"

"Otkako sam shvatila da mi je najbolja prijateljica postala zaručnica najvećeg govnara na svijetu." Protrljala je čelo. "Ja sam joj kuma i uskoro bismo trebale ići u šoping, tražiti haljine. Kako ću joj sad reći da je Gary uopće nije imao namjeru zaprositi, te da nosi — doslovce — ukradeni prsten? Kakva zbrka."

"Onda, hoćeš li joj reći? Kako je Gary došao do prstena, mislim?" Terri iskrivi lice u grimasu. "Možeš li zamisliti taj razgovor? Ne bih je željela

uzrujati, ali, naravno, ne želim ni da bude povrijeđena. Znaš kakva je Rachel; to bi je slomilo. Uostalom, nije na meni da joj kažem, zar ne?"

"Pa, sigurno će Gary nešto reći sad kad zna da je igra gotova." Terri namršti nos. "Ne bih se okladila."

179

Justin nastavi spravljati svježu salatu. "Nešto ću ti reći: sasvim je očito da joj Ethan Greene nije ništa rekao. Da sam ja u pitanju, a naročito imajući na umu veličinu tog prstena, do sad bih je već pritisnuo i silom joj ga skinuo s prsta."

"Točno. Što mora značiti da osjeća prema njoj nešto, ili barem dovoljno da brine o njezinim osjećajima. Toliko mi je barem priznao danas na ulici."

"Što kaniš učiniti?" "Što mogu učiniti, Justine? Rachel je uvjerena da je Gary muškarac njezinih

snova, dok je u stvarnosti prava noćna mora za većinu žena. Ethan je, međutim..." Ona se nasmiješi zamišljajući njegovo ozbiljno lice, one duboke plave oči. "To bi mogla biti sudbina."

Justin podigne obrvu. "Pa, ako ti što znači, mislim da bi trebala malo pričekati, vidjeti kako će se stvari odvijati. Ja još ne bih otrčao i sve ispričao Rachel; već si dovoljno učinila kad si navela Garyja da ti prizna istinu, i možda time bude dovoljno posramljen da joj ipak sve kaže. Ako to učini, onda ćeš joj biti pri ruci da je utješiš."

Terri ga pogleda. "A kad si ti postao tako tankoćutan?" "oduvijek sam bio tankoćutan. Ti si ta koja se zanosi svim tim sudbinskim

besmislicama, što ti doista ne nalikuje." On uzme nož za rezanje. "Ali, ako istinski vjeruješ u to, onda isto tako moraš pustiti sudbini da učini svoje. Problem je što, po mom iskustvu, sudbina katkad ima čudan smisao za humor."

Terri uzdahne, no u dubini duše znala je da je Justin u pravu. Tijekom razgovora s Ethanom Greeneom, već se svojski bila potrudila

pripomoći sudbini. Što god da momak iduće poduzme, u potpunosti ovisi o njemu. Terri je bila iznenađena vidjevši Garyja kasnije te večeri u restoranu, te još

više iznenađena kad je, nakon kratkog razgovora s Rachel, on došao u kuhinju i pitao je mogu li nasamo razgovarati.

"Što ima?" upita ga ona brišući brašnjave ruke o ručnik. Doimao se zabrinutim, kao da mu je neugodno, što je bila zamjetna promjena od njegova uobičajenog šepirenja.

"Ja, ah, samo sam htio razgovarati s tobom o onom sinoć", počne on opreznim tonom.

"Sinoć? Što s tim?" "Pa, pa prilično sam popio i možda sam rekao neke stvari..." "Nisam sigurna na što misliš", reče ona hineći naivnost. Je li se brinuo da je

mogla reći Rachel za njihovo navodno očijukanje? Ili je briga poticala iz drugog izvora, zapravo — bijedne istine o prstenu?

180

"No, kako rekoh, sinoć sam bio malo pripit, ali znaš kad smo ono razgovarali o zaručničkom prstenu i kad sam ti kazao kako se sve dogodilo pomalo brzo?"

Aha! Znači, bio je zabrinut zbog toga, shvati ona sa zadovoljstvom. Očito je danas o svemu dobro promislio i napokon se suočio s istinom. Možda ga je pogrešno procijenila, možda se naposljetku ipak pokaže poštenim.

"Da, možda si spomenuo kako je to bilo pomalo iznenađujuće za oboje." "Aha. Samo što..." Tada je pogleda, kao da pokušava nešto odgonetnuti.

"Zapravo, je li ti Rachel spominjala gdje je bila sinoć?" "Nakon posla, misliš? Koliko mi je poznato, bila je na večeri." "Znaš li možda s kime?" Terri je sva bila nedužna. "Pa, kad već pitaš, mislim da je bila s onim

momkom koji ti je pomogao, Ethanom Greeneom." Njegovim licem preleti čudna sjenka. "Ne vjeruj svemu što čuješ, Terri. Taj

me momak nije spasio." "Naravno da jest. Znaš to." Gary iskrivi lice u grimasu. "Ne znam. Mislim da je on glumac, taj lik, da

izmišlja priče o tome kako je izgubio nekakav prsten, sve ne bi li se uvukao u Racheline gaćice."

Ona odmahne glavom, zapanjena njegovim razmišljanjem. "Gary, zaista ne mislim tako. I sam si priznao da ne znaš odakle se stvorio taj prsten."

"Svejedno, ne postoji dokaz da je prsten njegov, zar ne?" Teri nije mogla povjerovati u ono što čuje. Zar Gary ozbiljno pokušava

opravdati zadržavanje prstena iako je znao da pripada Ethanu Greeneu? Štoviše, pokušava li sad optužiti Ethana da se nabacuje Rachel? Ruku na srce, poslije bi i moglo biti nešto od toga, no samo zbog okolnosti, nipošto s namjerom.

"Gary, nisam sigurna što me zapravo pitaš?" "Ako je taj tip Greene toliko htio razgovarati sa mnom, zašto je onda, meni

iza leđa, otišao s njom na večeru?" "Zato što tebe nije bilo, a Rachel je mislila da ćeš prespavati u Wicklowu.

Kako bilo, nije on nju pozvao, nego ona njega, kako bi mu zahvalila što ti je pomogao."

On protrlja rukom svoju kratku bradu. "Ne znam, Terri, taj mi se tip čini mrvicu presladak za moj pojam. I ako misli da ću pasti na tu priču koju mi je ranije..."

"Znači, razgovarali ste?" Terri osjeti olakšanje što su dvojica muškaraca barem stupila u kontakt. To znači da Gary neće imati izbora doli se suočiti s

181

onim što se dogodilo. Doduše, Rachel će biti povrijeđena i osjećat će se strahovito prevarenom, ali istina je morala izići na vidjelo, i to što prije. "Drago mi je. Što prije Rachel dozna za ovo, to..."

Gary je pogleda. "Rachel ne mora ništa doznati jer se tu nema što doznati." "Ali... ali oboje znamo da prsten nije tvoj!" odvrati ona, razrogačenih očiju.

"Moraš ga vratiti Ethanu." "Zaboravi, Terri. Nema dokaza da je njegov. Sad pripada Rachel, a nijedno

od nas je ne želimo povrijediti, zar ne?" On je prodorno pogleda, a Terri shvati da iza te fasade neandertalca stoji

iznimno proračunat um. Ovo je još više zabrine. Još gore, tražio je da i sama sudjeluje u obmani, izazivajući je da ne prizna

Rachel istinu jer je bio siguran da nema čime to potkrijepiti. I, na izvjestan način, bio je u pravu: vjerojatno nije bilo čvrstog dokaza da prsten pripada Ethanu. A, po svemu sudeći, Gary je kanio sugerirati kako je Ethan sve ovo iskoristio ne bi li se približio Rachel. Možda je doista i bio uvjeren u to.

Kako bilo, činilo se kako se Ethan neće u skorije vrijeme domoći svoga prstena.

Upravo tada u kuhinju uđe Rachel. "Bok, što to radite ovdje skrivajući se?" reče ona prilazeći Garyju.

"Samo zahvaljujem Terri što mi je sinoć pravila društvo", reče on obgrlivši je rukom, a Terri ostade zapanjena lakoćom kojom se pretvarao. "Ionako bih trebao poći, vi dame imate posla."

"Jesi li siguran da nećeš nabaciti pregaču i malo nam pripomoći? Valja napraviti svježu tjesteninu", zadirkivala ga je Rachel krenuvši prema ostavi.

"Ma kakvi, bolje da to prepustim stručnjacima", našalio se on. Utisne Rachel poljubac u obraz i letimice pogleda Terri, kao da je izaziva.

Terri, pak, teška srca shvati da, realno gledajući, čak i kad bi htjela reći Rachel istinu, nije imala čvrsto uporište. Priča bi zvučala toliko nevjerojatnom i ludom da je postojala šansa kako bi Terri na koncu ispala jednostavno ljubomorna i pakosna.

Situaciju je otežavalo i to što je Gary bio voljan, a, čini se, i sposoban prikriti tragove pa je, nakon razgovora s Justinom, Terri znala da se, kaže li Rachel, izlaže riziku da uništi ne samo njihovo prijateljstvo, nego i poslovni odnos.

Što joj je onda činiti? Rachel se vrati iz smočnice. "Već mijesiš kruh od kiselog tijesta?" reče

opazivši kako Terri mijesi svježe tijesto. "Kvragu, danas će sigurno nestati za čas."

182

Ona i Terri su imale neslužbeno natjecanje u prodaji nekih od njihovih vrsta kruha u pekarnici. Danas je Rachelin kruh s maslinama dobrano zaostajao.

"Zar nije uvijek tako?" odvrati Terri šaljivo, s nadom da joj se u glasu ne zamjećuje potištenost.

"Još uvijek ima dovoljno kolačića i — oh, kvragu!" dometne Rachel snuždena lica. Otare ruke i posegne u džepove tražeći mobitel.

"Što nije u redu?" "Ne znam koliko sam puta obećala Ethanu da ću mu ispeći kolačiće za

njegovu kćerkicu. Trebala sam mu ih dati kad je bio ovdje ranije, ali sam potpuno zaboravila. Možda bude mogao navratiti kasnije i pokupiti ih." Terri je promatrala Rachel dok je ova čekala da joj se odgovori na poziv.

Rachel je zakolutala očima. "Ne javlja se. Ostavit ću mu poruku i nadati se da će je dobiti prije polaska na aerodrom." Terri se pitala zašto Ethan nije uzvratio poziv. Iako, s obzirom na Garyjevu reakciju, možda je dolje u policijskoj stanici i podnosi prijavu, ili je, pomislila je žalosno se osmjehnuvši, tamo kod rijeke Liffey pokušavajući odlučiti hoće li se u nju baciti.

"Kad bi trebao letjeti natrag?" upita Terri. "Čini se da nije imao previše vremena za istraživanje."

"Nisam sigurna. Mislim večeras. A znam", Rachel se zahihoće, "kako mu naprosto nisam imala srca reći da knjiga o kruhu zvuči uzbudljivo poput sušenja boja na slici. No, rekla sam mu da mu možemo pomoći, ako želi — s obzirom na naše vrhunsko poznavanje teme!"

"Sjajna ideja." Možda će Ethan ovo iskoristiti kao opravdanje da ostanu u kontaktu. Ako je tako, momak će biti dobrano zapleten u svoju labavu priču. "Ali, obje dobro znamo da sam ovdje ja prava pekarica", našalila se. "svjedočimo, naime, kako se moj dobri stari kruh od kiselog tijesta razgrabio za razliku od tvoga kruha od maslina. Opet!"

"Pa, onda navali i napravi ga još više, umjesto što mi to nabijaš na nos!" odvrati joj Rachel. "Svejedno, poslala sam Ethanu poruku da može svratiti po kolačiće kad god bude mogao, stoga, ako nazove kasnije kad ja budem gotova, hoćeš li se pobrinuti da ih uzme?"

"Naravno." Terri se sad pitala hoće li se Ethan vratiti s policijom s obzirom na nedavnu Garyjevu reakciju. Ipak, znala je da neće praviti scene, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog Rachel. Kako bilo da bilo, nije joj bila mrska pomisao na još jedan susret s Ethanom Greeneom. Značilo je to da bi mogla otkriti sve pojedinosti razgovora s Garyjem.

Rachel se služila prstima kako bi odlomila komadiće masti za lisnato tijesto. "Kvragu, stalno ga zaboravljam skinuti", reče ona uhvativši prsten prije negoli je

183

skliznuo s prsta. Veselo se nasmije. "Ako ne budem pažljivija, uskoro bi mogao završiti u nečijoj večeri!"

Terri podigne pogled i pogleda kako Rachel odlaže prsten na obližnju policu prije nego će se vratiti poslu.

"Da, to nipošto ne bismo htjeli, zar ne?" odvrati ona rastreseno vrativši se ponovno svome tijestu.

184

30. POGLAVLJE

Ethan je bio toliko bijesan da je mislio kako će eksplodirati. Kakva drskost, onako poricati da prsten pripada njemu kad Knowles vrlo dobro zna da je završio kod njega pod nevjerojatnim okolnostima!

Što je previše, previše je! Nije imao drugog izbora doli sve prijaviti policiji. No, postojao je jedan problem: kojoj policiji? Incident se dogodio u New Yorku pa zašto bi irska policija, ili čak i britanska, bila zainteresirana?

Pitao se bi li mogao dokazati gubitak na temelju osiguranja kreditne kartice. Bio bi tu vizualni dokaz (kao i svjedoci) da je kupio prsten u dućanu, a mogao bi nazvati u Tiffany i zamoliti ih da mu pošalju kopije sigurnosnih snimki Garyja Knowlesa dok kupuje srebrnu narukvicu. Da, to bi valjda moglo upaliti. Ethan je bio toliko uzrujan da se toga ranije nije ni sjetio, no, naivno od njega doduše, ali mislio je da ima posla s razumnim čovjekom, a ne s nemoralnim nitkovom koji je samo mislio kako ukrasti tako vrijednu stvar.

Kad je preslušao Rachelinu poruku o kolačima za Daisy, bio je oduševljen što mu se pružila prilika da još jednom ode u restoran.

Dakle, danas popodne će otići i posljednji put vidjeti Rachel i pritom joj jasno i glasno reći kakav je uistinu muškarac taj njezin zaručnik.

I ovaj ga put ništa u tome neće spriječiti. "Ona nije ovdje", izvijesti Terri Ethana nakon dolaska u restoran. Let mu je

bio u sedam, pa je zaključio kako ima dovoljno vremena skoknuti do bistroa i sve objasniti Rachel prije negoli se uputi u zračnu luku. "Večeras ponovno priprema dostavu za jednu zabavu."

On prođe rukom kroz kosu. "Ovo je za ne povjerovati." Terri ga pogleda. "Kako čujem, stvari nisu najbolje prošle s našim princom iz

bajke?" "Moglo bi se tako reći." Iskosa je pogleda. "On neumoljivo poriče da je prsten

moj!" "Silno mi je žao, Ethane. Pokušala sam ga urazumiti svim silama. No, Gary

zna biti tvrdoglav, da ne kažem glup!" "Pa, vidjet ćemo koliko će biti tvrdoglav kad mu Scotland Yard sjedne za

vrat", reče Ethan otresito, iako je to bilo malo vjerojatno, i oboje su toga bili

185

svjesni. Pogleda Terri. "Svejedno, cijenim tvoju pomoć. Čini se da si ti jedina koja mi vjeruje."

"Jasno da ti vjerujem. Voljela bih da je sve završilo drukčije. Kako bilo," reče ona uzimajući bijelu kartonsku kutiju ispod šanka. "Rachel me je zamolila da ti predam ovo. To su kolačići za tvoju kćer, rekla je."

"Hvala." Ethan je odsutno smjesti pod mišku. "A ovo je za tebe", dometne ona pruživši mu zamotuljak omotan grimiznim

papirom s narančastim logotipom Strombolija. "To je onaj kruh od kiseloga tijesta koji ti si onako svidio jučer za ručkom. Mislim da će ti ovaj biti još ukusniji."

"Hvala, ali to zaista nije bilo potrebno", reče on neodlučno. Iskreno govoreći, Ethan nije želio ništa što bi ga podsjećalo na ovo mjesto.

"Znam da bi Rachel uistinu željela da ga uzmeš", nastavi Terri gurajući mu zamotuljak u ruke. Bilo je nešto u njezinu glasu što ga je natjeralo da je pažljivije pogleda, ali onda pomisli kako možda umišlja. Sam Bog mu je svjedok kako su mu misli bile na sve strane ovoga vikenda. Njezine zelene oči zarone u njegove. "Molim te, inzistiram. I pojedi ga čim prije, hoćeš li ? Neće dugo ostati svjež. Uzmi malo čak i na letu doma?"

"Hvala, vrlo si ljubazna." Ethan uzme zamotuljak, više zbog nje nego zbog bilo čega drugoga. Terri mu se zapravo prilično sviđala; s njom je znao točno na čemu je i, u konačnici, bila je, osim Daisy, jedina osoba s kojom je mogao podijeliti vlastite frustracije.

No, sad je samo želio čim prije pobjeći s ovoga vražjeg mjesta i vratiti se u London, gdje će odmah ujutro razgovarati s kartičnom kompanijom i sa svojim odvjetnikom kako bi vidio koje još mogućnosti može istražiti.

"I još jednom, žao mi je zbog svega što se dogodilo. Znam da bi Rachel bila užasnuta da zna i..."

"Znam." U ovom trenutku, gotovo da mu je bilo svejedno što bi Rachel mogla misliti, no cijenio je Terrinu ljubaznost. "Zahvaljujem na kruhu i na pomoći. To mi je mnogo značilo. Ne znam što ću dalje, ali..."

Ona se nasmiješi i potapša ga po ruci. "Pokušaj se ne brinuti, Ethane. Sve se na koncu nekako riješi samo od sebe."

"Dobro došao natrag!" Kasnije te večeri, Vanessa je toplo zagrlila Ethana. Bio je toliko iscrpljen događajima od protekloga vikenda da mu je laknulo što se vratio, unatoč tomu što nije uspio u svom naumu.

Daisy je stajala u pozadini smiješeći se i očito čekajući trenutak nasamo da dozna kako je sve prošlo. Ethan je podigne u naručje i snažno stisne sve dok ona ne počne jaukati. "Nedostajala si mi, cvjetiću", rekao je, prije nego će joj šapnuti

186

u uho kako će joj poslije sve ispričati. "I ti također, draga", reče lagano poljubivši Vanessu. Je li umišljao ili mu se doimala pomalo... smušenom?

"Nisam bila sigurna hoćeš li jesti u avionu pa sam pripravila laganu večeru", reče ona.

Ethan je, zapravo, umirao od gladi. Nije mu se sviđalo ništa što se nudilo u avionu, a (glupo od njega) kolačiće i kruh spremio je u prtljagu. Potom, budući da su kolačići bili za Daisy, on otvori torbu i izvadi kutiju.

"Ovo je posebno za tebe", rekao je namignuvši joj. Tada, prisjetivši se kako ne smije spomenuti Rachel, on promrmlja nešto kako ih je nabavio u zračnoj luci.

"Jupi, tata, hvala." No, smjesta shvativši kako je sad izgledalo da ništa slično nije donio Vanessi, on smjerno izvadi kruh. "A ovo je za tebe. Odnosno, za nas. Bio sam tamo u jednom divnom restorančiću. Blizu hotela, gdje peku svoj kruh, i pomislio sam da bi ti se mogao svidjeti."

"Kruh?" Vanessa, razumljivo, nije bila bogzna kako oduševljena. "Da, od kiselog tijesta. Tako je divno mirisao da nisam mogao odoljeti..."

Slegnuo je ramenima pomislivši kako su mu patetična i budalasta opravdanja postala dio svakodnevice.

"Krasno. Pa, pretpostavljam da će fino odgovarati uz večeru. Hoćemo li jesti?"

Ethan kimne i pođe za njom u kuhinju. Pokušavao je izbjeći Daisyn prodoran pogled, suviše iscrpljen da bi uopće pokušao prenijeti poruku kako se njegov posjet Dublinu pokazao kao potpuni gubitak vremena.

Vanessa je iznijela pladanj s maslinama, sirom i šunkom, pa je Ethan pohlepno navalio izvlačeći se na glad sve kako ne bi morao razgovarati o putovanju. Posljednje što je trebao bile su daljnje izmišljotine s obzirom da je sve skupa bilo promašaj.

Izvadivši kruh iz omota, Vanessa ga s odobravanjem pomiriše. "U pravu si: zaista divno miriše." Otkine veliki komad s jedne strane. "Daisy, hoćeš li i ti malo?"

"Ne, hvala." Daisy je, čini se, shvatila da je otac drži u neizvjesnosti, no Ethan jednostavno nije imao snage za objašnjavanja. Nije imao snage ni za što, doduše. Zapravo, sve što je trebao bio je dobar san i prilika da napuni baterije.

"Jao!" Vanessa najednom uzvikne i on opazi kako stavlja ruku u usta. "Koji vrag? Umalo sam slomila zub..."

Zatim je Ethan bez riječi promatrao kako izvlači nešto tvrdo iz usta. "Bože, mogla sam se ugušiti nečim ovako velikim", reče zgrožena.

187

"Što je to?" upita Daisy, a, pažljivije pogledavši, Ethan vidje kako Vanessa drži nešto maleno, omotano folijom.

"O moj Bože, Ethane..." Srce mu tada preskoči jedan otkucaj dok je, odmatajući foliju razrogačenih

čiju, Vanessa podigla dijamantni prsten. Onaj dijamantni prsten. Ethanova se čeljust razjapi, i on se odjednom prisjeti Terrina navaljivanja da

uzme kruh te njezine šifrirane tvrdnje kako će sve na koncu završiti dobro. "Kako si...? Je li ovo...?" Vanessa je iskolačila oči i razvukla osmijeh od uha

do uha, dok se Daisy doimala zapanjenom. "Ne mogu vjerovati!" Iako je bio kao nokautiran, Ethan smjesta osjeti golemo olakšanje, kao da mu

je teret pao s leđa. Kako je Terri uspjela u ovome? I zašto? Zacijelo je nekako uzela prsten od Rachel, vjerojatno znajući kako on

nije ništa uspio riješiti s Garyjem.... Vanessa je i dalje zurila u prsten, s izrazom posvemašnjeg i krajnjeg

oduševljenja na licu. "Ethane, je li ovo ono što mislim?" reče ona, sva ozarena. "Oprosti mi, ali ovo nije... šala ili takvo što?"

On se prisili sabrati. "Nije, draga. To je upravo ono što misliš", uvjerio ju je, nesiguran zašto mu je glas tako beživotan kad je upravo ovo čitavo vrijeme priželjkivao. Možda zato što je bilo tako neočekivano.

"Oh, ajme... ne znam što bih rekla. Kakvo apsolutno nevjerojatno iznenađenje!"

Mogao je vidjeti kako ga Daisy pažljivo promatra, kao da je osjećala da je i sam iznenađen podjednako kao i Vanessa. Činilo se kao da se ponavlja onaj scenarij božićnog jutra u New Yorku.

"Dakle", reče on pročistivši grlo. "Nisam postavio najvažnije pitanje. Vanessa, hoćeš li se udati za mene?"

Ona je zurila u prsten, a u očima joj zablistaše suze "Jasno da hoću!" usklikne poskočivši sa stolice kako bi ga zagrlila. "Oh Ethane, ovo je najljepše iznenađenje od svih!"

I dok ju je držao u zagrljaju, Ethan se pitao zašto mu je trenutak djelovao tako nerealno i gotovo pa... razočaravajuće.

Zatim, uzevši prsten, on ga natakne na prstenjak njezine lijeve ruke, gdje je od samog početka i trebao biti.

"Oh", Vanessa se hihotala kad prsten nije odmah glatko sjeo na mjesto. "Čini se da je malo uzak." Pokušala ga je čvršće nataknuti, no on je i dalje bio zaglavljen iznad članka prsta. "Nema veze, mogu ga odnijeti da mi ga prilagode", ona ga veselo utješi, no Ethan je bio prilično zbunjen.

188

U mislima se sjeti prizora prstena na Rachelinu prstu, gdje je pristajao kao saliven. Prilično neobično s obzirom da su ga kod Tiffanyja prilagodili posebno za Vanessu.

Još jedanput njegov pogled susretne Daisyn; onaj poprijeki škiljeći pogled u svojoj punoj snazi dok je znatiželjno promatrala prizor pred sobom. Pretpostavljao je da misli isto što i on sam.

Nije li bilo čudno da prsten ne pristaje Vanessi dok je, s druge strane, savršeno pristajao Rachel?

189

31. POGLAVLJE

Rachel je bila izvan sebe. Kako je mogla izgubiti svoj predivni prsten? I gdje? Virio se dobro sjećala kako ga je skinula jučer ujutro prije nego je krenula na posao... ili ga je ipak skinula na poslu?

Možda ga je skinula nakon što se vratila s večere s Ethanom Greeneom u subotu navečer. Možda jest bila malo pripita, ali zacijelo ne toliko da se ne bi sjećala da ga je skinula. A ako i jest, kamo bi ga drugo stavila nego na noćni ormarić?

Nije mogla biti do kraja sigurna, priznala je sebi u panici, dok je provjeravala pored kreveta i ispod njega pokušavajući ga pronaći. Nakon toga, pode u dnevni boravak i stane premetati sve jastuke na kauču, ali avaj!

Još je sinoć, na zabavi za koju je radila dostavu, zamijetila da joj nije na prstu. Sretni je par bio u braku četrdeset godina, a Rachel je tijekom govora instinktivno zamislila njezine i Garyjeve godišnjice braka, te pogledala na svoj prstenjak. Prstena na njemu nije bilo. Nije se mogla opustiti sve dok nije otišla kući kako bi ga potražila.

No, kako od njega nije bilo ni traga, ona sad zaključi da ga je zacijelo ostavila u restoranu i vjerojatno je bio u kuhinji. Možda su ga Justin ili Terri spazili negdje, skrivenog pod kakvom krpom ili vrećicom brašna, ili takvo što, pa su ga spremili na sigurno.

Rachel duboko uzdahne i pokuša se smiriti — to mora biti to, pomislila je osjećajući se malo bolje. Sam Bog zna što bi se dogodilo da mora priznati Garyju kako ga je negdje zametnula. Podivljao bi!

Provjerit će s ostalima u restoranu, ali najprije mora dogovoriti termin u trgovini s vjenčanicama i pobrinuti se da ga uskladi sa slobodnim danom idućeg tjedna.

Nije mogla dočekati taj dan, i još uvijek nije mogla sasvim vjerovati da se sve ovo događa — zaruke u New Yorku, pa golemi Tiffanyjev prsten. Bilo je kao u bajci. Lani u ovo doba nije ni poznavala Garyja, a pogledajte je sad, vodi uspješan posao i planira vjenčanje godine. Bilo je to sve što je oduvijek željela — ili, barem će biti, pomislila je zabrinuto gladeći prstenjak, jednom kad pronađe svoj prsten.

190

Gledajući uokolo po svojoj kućici, zapita se kako će ona i Gray riješiti stambeno pitanje.

Uselit će se nekamo zajedno, dakako, ali kamo? Još uvijek nisu razgovarali o praktičnim stvarima. Nema sumnje da će u bliskoj budućnosti početi tražiti kuću, ali što dođe? Garyjev stan bio je predaleko od centra — već mjesecima nije ostala prespavati kod njega, pomisli s dozom krivnje — a njezina kućica ne bi bila dovoljna za njih dvoje.

A tek Garyjev ljubljeni motocikl! Čak je spomenuo kako bi kupio još jedan, jednom kad mu sjedne novac od

osiguranja, a ona je u sebi zastenjala zbog vizija vlastita doma zatrpanog dijelovima motora.

Rachel se dvoumila i u vezi s tužbom; s obzirom da je Garyjevo zdravstveno stanje bilo dobro, držala je kako neće ništa dobiti ako tuži taksi kompaniju. Opet, nije ona bila ta koja je završila s naručenim rebrima i potresom mozga. Hvala nebesima što je imao zdravstveno osiguranje, međutim, tko zna što bi se dogodilo da su morali platiti čitavo bogatstvo za bolničke troškove? Njezin bi se dragocjeni prsten možda morao vratiti ravno u Tiffany prije nego što bi uopće imala priliku vidjeti ga, pomislila je uz osmijeh.

No jednom kad je zamisao o poduzimanju pravnih koraka zaokupila njegove misli, Garyja se nije dalo razuvjeriti, a navodno je njegov odvjetnik spremno preuzeo slučaj.

Rachel nije mogla a da ne osjeti sažaljenje prema sirotom njujorškom vozaču taksija, i samo se nadala da mu tužba neće stvoriti

poteškoće s nadređenima ili, još gore, da će zbog toga izgubiti posao. Ethan je spomenuo kako je čovjek bio strahovito potresen, a Rachel doista nije vidjela smisao u njegovu daljnjem kažnjavanju; no, to nije ovisilo o njoj, a Gary je bio neumoljiv.

"Jesi li ti luda?" prepirao se kad mu je predložila kako bi možda bilo bolje jednostavno krenuti dalje i sve zaboraviti. "Kreten me je zamalo ubio! Uostalom, ti ljudi imaju osiguranje za ovakve slučajeve."

Također je i poželjela da Gary troši manje vremena i energije na tuženje onoga tko ga je ozlijedio, te da, umjesto toga, pokaže veću zahvalnost prema onome tko mu je pomogao. S tim se mislima ponovno sjeti Ethana Greenea.

Kako se danas još nije uspjela čuti s Garyjem, nije znala jesu li dvojica muškaraca stupila u kontakt tijekom vikenda. Bilo joj je toliko neugodno izmišljati izlike u Garyjevo ime, naročito kad se Ethan toliko potrudio i raspitivao se za njegovo stanje. Terri je bila u pravu: bio je izniman kavalir i

191

pomalo staromodno pažljiv. Rachel je bila zadivljena njegovom obzirnošću, to više imajući na umu sve što je proživio.

Nije mogla zamisliti silinu žalosti kad izgubiš osobu za koju znaš da je ona prava. I, premda nije poznavala Ethanovu sadašnju djevojku, uskoro zaručnicu, nije mogla a da je pomalo ne žali. Zacijelo je teško živjeti u sjenci bivše ljubavi, ljubavi koja je očito i dalje bila duboko utisnuta u Ethanovim mislima. Čak je i Rachel, koja ga nije dugo poznavala, mogla to vidjeti i samo se nadala da ta djevojka ima dovoljno snage nositi se s time.

Odmahnula je glavom. Ma, pogledaj je samo, brine o nekakvim potpunim strancima i pokušava zamisliti njihove osjećaje. Kako je tako blesava? Naročito kad najvjerojatnije više nikad neće sresti Ethana Greenea, a kamoli njegovu djevojku.

"To si bila ti, zar ne?" izgovori bez uvoda glas s druge strane žice kad se u ponedjeljak ujutro Terri javila na telefon u Stromboliju.

"Ethane, bok." "Zašto? Iznimno sam ti zahvalan, jasno, ali zašto si mi pomogla?" Terri uzdahne. Ni sama nije bila sigurna u odgovor na to pitanje. Već se premišljala zbog vlastite intervencije, a osjećala se još gore sad kad je

Rachel shvatila kako nema prstena te je bila sva luda zbog toga. Što li je samo mislila onako ga ukravši? Bilo je to krajnje ludo i nerazumno, a

povrh svega i potpuno glupo, naročito kad je se to nije uopće ticalo. Ipak, Terri nije mogla samo stajati po strani i gledati kako joj prijateljicu

netko pravi budalom. A kako nije bilo dvojbe da je prsten bio Ethanov, koji je, pak, bio previše dobar da išta kaže, nešto je valjalo učiniti.

Tako je u nedjelju popodne u restoranu, kad je Rachel prsten umalo ispao pa ga je skinula i ostavila na obližnju policu, Terri ugrabila priliku. Rachel je otišla napuniti vitrinu s pecivom i, prije nego se Terri snašla, već je bila utisnula prsten u tijesto koje je mijesila.

Terri je sad shvaćala kako nije uopće promislila; jer da jest, uzela bi u obzir Racheline osjećaje i uzrujanost jednom kad shvati da nema prstena.

"Zato što ti ga Gary nikad ne bi vratio", reče ona sad Ethanu. "A zasigurno ga ne bi oduzeo ni Rachel."

"Svejedno, bilo je iznimno ljubazno od tebe, naročito jer me zapravo ni ne poznaješ."

Poznavala ga je dovoljno da zna kako je bio dobra osoba. Dokazao je to svojom obzirnošću prema Rachelinim osjećajima. Kad mu je Terri tako i rekla, on se iskreno nasmijao. "Hoćeš reći, preveliki mekušac."

192

"Nije važno. Tvoje su namjere bile dobre i otkako sam doznala istinu od Garyja, znala sam da ga neću moći pustiti da se izvuče."

"Ali, što se sad događa? S Rachel i Garyjem, mislim. Valjda je Gary sad sve priznao?"

"Koliko mi je poznato, Gary još uvijek ne zna da je prsten nestao." Ali uskoro će doznati, shvati Terri ugrizavši se za usnicu.

"Sirota Rachel. Bit će prikovana uza zid." "Znam." Ali tako je bilo najbolje; Terri je u to bila sigurna. "Više o tome ne

moraš brinuti." "Još jednom ti zahvaljujem, od srca. Iako, moram priznati da bih radije da si

mi rekla kako si ga stavila u kruh", reče on, s blagim nagovještajem kajanja u glasu.

Ona se namršti. "Pa, nisam ti mogla otvoreno reći. Sjećaš se kad sam ti kazala da ga pojedeš u avionu?" Ona se zahihoće. "Samo sam se nadala da nećeš slomiti zub ili takvo što."

"Zapravo, nije bilo tako." Ethan joj nastavi kazivati kako je Vanessa bila ta koja ga je pronašla. "Oboje smo bili prilično iznenađeni."

"Ajme. Taj prsten, čini se, od početka radi po svome. Znači, za vas je sve dobro završilo? Pretpostavljam da bih sad trebala čestitati."

"Da, da, apsolutno", složi se on. Zbog nekog je razloga ovo zazvučalo usiljeno. Isuse, zar se stvarno zaljubio

u Rachel dok je bio ovdje? Valjalo joj je, međutim, priznati da bi Ethan i Rachel bili prilično dobar par.

Oboje sanjari, romantici koji u drugima uvijek vide samo ono najbolje. Drugim riječima, potpuno izvan doticaja sa stvarnošću. Ona duboko uzdahne. "Čuj, znam da moja intervencija možda nije bila

najbolja strategija, ali istina je da nisam bila pri sebi. Krv mi je uzavrela na samu pomisao kako Gary zavlači Rachel i sve nas s tim prstenom, a kad si se pojavio, nije se udostojio ni priznati što se dogodilo."

Problem je bio što Terri nije dovoljno promislila kako će se Rachel osjećati jednom kad shvati da je prsten nestao. Ipak, kad Gary to shvati, riješit će je nedoumice. Bit će na to prisiljen.

"Znam. Moram priznati da sam na putu do zračne luke bio potpuno izgubljen, nisam znao kako dalje. Bio sam toliko uvjeren da će Gary priznati kako je sve bila jedna velika zabuna i... no, valjda nisam bio pripremljen za osjećaj sažaljenja prema Rachel."

Hmm. Ovdje se nedvojbeno nešto događa, pomislila je Terri. I sad se pitala bi li trebala pokušati djelovati u skladu s time. Ne, ne, već se bila dovoljno

193

uplela. Ako je Ethana zanimala Rachel, tada je na njemu idući potez. Uostalom, nije li se momak upravo zaručio? Isuse, zar su svi muškarci — pa čak i oni dobri — toliko prokleto nepouzdani.

"Istina o zarukama će morati isplivati, prije ili poslije", reče ona. "Rachel će ionako biti uzrujana. Ali, barem si ti uspio vratiti svoj prsten — napokon."

Nasmiješila se. "Sigurna sam da je tvojoj djevojci to bilo divno iznenađenje. Ne događa se svaki dan da u struci kruha pronađeš prsten iz Tiffanyja."

"Da, bila je neizmjerno iznenađena. I ja sam, doduše." "Pa, želim vam svu sreću, oboma. Kada je vjenčanje?" "Oh. Neće biti prije iduće godine, pretpostavljam. Ima još dosta vremena do

toga." I ponovno je Ethan zvučao kilometrima daleko od friškog i zaljubljenog

mladoženje. "Svejedno, zacijelo ti je bilo drago kad si napokon vidio prsten na prstu

prave žene." "Pa, smiješno je to, ali Vanessi ne odgovara veličinom, što je čudno s

obzirom da je izrađen baš prema njezinoj mjeri." "Shvaćam." Upravo tada, Terri prekine Rachel koja se pojavila u kuhinji i

ona shvati kako je pametnije prekinuti ovaj razgovor. "Pa, bilo mi je drago što smo se ponovno čuli, ali moram poći. Imam gomilu posla."

"Naravno. Još jednom zahvaljujem. I pozdravi Rachel, hoćeš li? Iako, ne, možda joj to neće biti drago. Siguran sam da sirotica više nikad neće htjeti čuti za mene jednom kad istina iziđe na vidjelo."

Ma kada to bilo, pomislila je Terri, iskrivivši lice zbog osjećaja krivnje.

194

32. POGLAVLJE

Ethanu je sljedeći tjedan protekao kao u kakvoj sumaglici. I dalje nije mogao vjerovati da mu se prsten, nakon svih briga, čitave strke oko odlaska u Dublin i pokušaja da ga dobije natrag, sada tek tako vratio.

I premda je bio neizmjerno zahvalan Terri, zapravo bi radije da mu je izravno kazala što je učinila; tako bi mogao sam pronaći prsten u kruhu i odlučiti što s njim.

Ipak, što se tu imalo odlučiti? Prsten je bio namijenjen Vanessi; kupljen je s mislima na nju i s namjerom da je zaprosi. No sada, s obzirom na sve što se u međuvremenu dogodilo, čitava mu ideja jednostavno nije sjedala na svoje mjesto.

Što li Rachel sada misli? Zacijelo je izvan sebe pitajući se gdje je prsten i kako ga je mogla izgubiti. Pogotovo što se već toliko vezala uz njega. Iako je Ethan znao da se Rachelini osjećaji njega ne tiču, i dalje nije mogao a da se ne osjeća djelomice odgovornim.

Znači li sve ovo da će Gary napokon biti prisiljen priznati istinu? Sudeći po razgovoru koji su vodili tamo u Dublinu, Ethan to nije mogao zamisliti. Bio je uvjeren kako je riječ o tipu koji bi se po svaku cijenu pokušao izvući iz bilo koje neugodne situacije.

Ponovno se sjeti Vanessina oduševljenja zbog "iznenadnih zaruka". "Dakle, znala sam da si maštovit, no čak sam i ja bila zapanjena ovakvom

razinom kreativnosti!" zadirkivala ga je nakon onog ponešto nelagodnog trenutka kad joj prsten nije mogao stati na prst. "Znači, sve one priče o odlasku u Dublin radi istraživanja bile su samo smicalica da me se navede na pogrešan trag?"

"Da, naravno", složio se Ethan, još se uvijek pokušavajući povratiti od šoka. Ona se veselo nasmijala. "Pa, što su mama i tata rekli?" "Oprosti?" "Mama i tata. Sto su rekli kad si im kazao za svoje planove? To je pravi

razlog tvoga odlaska u Dublin, zar ne? Da službeno zamoliš tatu za moju ruku?" Kad mu izraz lica otkrije njegovo iznenađenje, ona podigne obrvu. "Oh, ja sam zbilja mislila... Pa zašto si onda otišao u Irsku?"

195

"Zbog prstena, naravno!" Daisy uskoči, a Ethan je zabrinuto pogleda. "Pokušali smo ga kupiti kod Tiffanyja u New Yorku, ali tamo nisu imali taj posebni koji je on želio za tebe, zar ne, tata?"

Ethan se složi, sad već pustivši da ga voda nosi. Bilo je toliko drame i priče oko svega ovoga da je osjećao kako je na rubu izdržljivosti.

"Shvaćam. Znači, zato ste se vas dvoje stalno negdje gubili!" Vanessa se doimala oduševljenom jer su joj se sumnje potvrdile. "Pa, sada sam samo još više zadivljena. Nisam imala pojma da imaš tako istančan ukus. Ethane. Ali, nisi li ga mogao pronaći kod Tiffanyja u Old Bond Streetu?"

"Nisam, ne baš takav. No, žao mi je jer sam, naravno, trebao najprije pitati tvoje roditelje."

"Ne budi blesav! Sve je u redu. Bio je to jedini razlog kojem sam se mogla dosjetiti za onako iznenadan put u Dublin. Uostalom, ionako si se već dovoljno potrudio oko svega ovoga!" Ona pokaže na kruh, a zatim posegne preko šanka i uzme papir. "Stromboli", naglas iščita ime s naljepnice. "Rade li ovakve stvari na zahtjev?" dometne ponovno podignuvši prsten. "Jesu li specijalizirani za zaruke, mislim. Kako si čuo za njih?"

"Pročitao sam nedavno na internetu", promrmljao je ne želeći ulaziti u pojedinosti.

"Ideja je bila fantastična, tata", Daisy se ubaci. Susretne se s Ethanovim pogledom pa razmijene osmijeh razumijevanja. "Vidiš, kazala sam ti kako je silno maštovit", reče ona Vanessi.

Tjednima Ethan nije bolje spavao negoli te noći. Prsten je vraćen, on i Vanessa su bili ponovno kao prije, i sve je opet bilo u redu.

Sve dok njegova friška zaručnica idućega jutra nije ponovno zakomplicirala. "Nemoj me pogrešno shvatiti, prosidba je bila silno romantična i zbilja

originalna", reče Vanessa za doručkom. "Ali, oprostit ćeš mi kad ti priznam da sam prilično tradicionalna. Sto je, naime, s plavom kutijicom? Bilo bi lijepo imati je, tako da mogu u nju spremiti prsten dok ga ne nosim i, možda je blesavo, ali zapravo bih voljela imati kompletiran paketić."

"Siguran sam da mi je negdje u prtljazi..." Ethan je izmislio otpivši do kraja svoju ranojutarnju kavu.

Prokleti Tiffany i njegove male plave kutijice! Naravno da Terri nikako nije mogla vratiti i prsten i kutijicu. Kako stvari stoje, bio je dovoljno sretan što je uopće išta dobio natrag. No Ethanu se stisne želudac pri pomisli da mu slijedi još jedan posjet toj draguljarnici. Sad mu se već činilo da bi trebao kupovati njihove dionice.

196

Uputio se prema Old Bond Streetu nakon zadnjeg predavanja tog dana, kamo će pokušati nabaviti nešto malo i jeftino, možda kakav srebrni prstenčić za Daisy? Tada bi mogao dati kutiju Vanessi tako da može imati svoj dragocjeni komplet. Katkad doista uopće nije razumio žene.

"Ne brini sad o tome. Samo sam mislila pripomenuti, u slučaju da je odlučiš baciti ili nešto slično."

Sad se Ethan poželi udariti požalivši što nije rekao upravo to. Svaki muškarac koji drži do sebe bi to učinio. Ili, barem onaj koji ne mari za sve one tričarije što toliko znače ženama.

Kako sada stvari stoje, Ethan bi bio najsretniji kad više nikad u životu ne bi vidio plavu kutijicu.

Gary je bio usred posla kad je primio poziv svog odvjetnika. "Frank, što ima?" rekao je stavivši alatku pod bradu. Nadao se da je imao vijesti o tužbi protiv njujorške taksi kompanije. Frank

Donelly imao je reputaciju zmije otrovnice i Gary je pretpostavljao kako će dati sve od sebe ne bi li izvukao golemu svotu za svoga klijenta.

Bilo bi to najmanje što je zaslužio. Propustio je gotovo dva tjedna posla i još je morao iskeširati za dvije dodatne noći u njujorškom hotelu, baš kao i za promjenu leta natrag.

Dobro, zapravo se Rachel pobrinula za sve to, no budući da su sad zaručeni, bila je to praktično ista stvar. Ona je bila ta koja je potegnula temu otvaranja zajedničkog računa kako bi mogli pratiti troškove vjenčanja. Gary je, međutim, bio prestravljen mišlju da bi ona mogla zbrojiti dva i dva i otkriti što se zapravo događa.

Nije nikako mogao razumjeti zašto nije odobravala njegovu tužbu protiv taksi kompanije, nazivajući to lošom karmom i svim tim glupostima. Zar nije bila loša karma upravo to što ga je udario auto?

"Tek nekoliko novosti s taksi slučajem", odvrati Frank, a Gary se uspravi u očekivanju.

"Oh?" "Pa, imam dobru i lošu vijest. S našeg stajališta, snimke nadzornih kamera

izgledaju dobro." Gary se prisjeti kako je njegov odvjetnik od ovlaštenih službi tražio snimke nadzornih kamera postavljenih duž Pete avenije, u nadi kako će se na njima vidjeti incident. "Snimljeno je s prednje strane i lako se može vidjeti kako izlaziš na ulicu i dozivaš taksi. Tada, odjedanput — bum, i ti si na tlu."

Aha, upravo se tako i dogodilo. Barem koliko se može sjetiti. "Onda, koja je loša vijest?" upita.

197

"Pa, izgleda da taksi kompanija ima svjedoke. Putnika iz taksija. Čini se da je tip zaključio da si ti kriv."

"Koji vrag?" Gary se zapjeni. "Kako ja mogu biti kriv? Samo sam koračao ulicom i gledao svoja vražja posla!"

"Njihov svjedok kaže da si bio rastresen kad si stupio na kolnik. Kako je on to vidio, vozač te nije mogao izbjeći."

Gary se sjeti kako tog dana zaista jest bio rastresen te pomalo uznemiren pozivom koji je bio primio na mobitel. "Frank, sve se dogodilo toliko brzo da se teško mogu sjetiti točno kako je bilo", reče on žurno odvjetniku.

"Jasno. Naročito nakon potresa mozga i svega. To sam i rekao njujorškom odvjetništvu. Dakako, kako bi i mogao znati što se dogodilo? Jedino čega se sjećaš jest buđenje u bolnici."

"Točno tako." Gary je bio zadovoljan što je Frank naizgled razumio. "No dobro. Zatražio sam presliku izvještaja toga navodnog svjedoka i kada

je dobijem, svrati do mene u ured pa ćemo porazgovarati. Onda ćemo vidjeti kako dalje."

"Zvuči dobro. Živio, Frank." "A čak i ako bude izgledalo da si bio rastresen, trebali bismo ga moći

pritisnuti zbog brzine, nemarne vožnje, ili takvo što." "Savršeno." Sa svjedokom ili bez njega, Gary je bio uvjeren kako će Frank

prikazati situaciju tako da je preokrene u njegovu korist. Iako, ako predmet krivnje ne bude sasvim jasno određen kao što se tome nadao, postoji mogućnost da isplata ne bude toliko unosna.

No, bilo kako bilo, bolje i to nego da ga ispraše, a bio je siguran da će uspjeti iskamčiti dovoljno barem za novi motocikl.

Gary se iskesi. Jedina dobra stvar u Rachelinu protivljenju svemu ovome jest da neće tražiti novac od ovoga, koji bi potrošila na vjenčanje. Bilo mu je već preko glave priče o hotelu i cvijeću, a uskoro će kupiti i haljinu koja će nedvojbeno koštati čitavo bogatstvo.

To je i bio problem s prokleto skupim zaručničkim prstenom, mislio je Gary ponovno se lativši posla, jer je postavio letvicu visoko do neba za sav ostali cirkus.

198

33. POGLAVLJE

Sjedeći u salonu za mladenke i gledajući oduševljenje na Rachelinu licu dok je isprobavala vjenčanice, Terri gorko požali što nije gledala svoja posla.

Ovo su trebali biti najsretniji trenuci u životu njezine najbolje prijateljice, i ako o svemu propisno razmisli, Terri bi trebala znati da je i sama krila istinu od Rachel, podjednako kao i Gary.

U ponedjeljak ujutro u bistrou, sirotica je bila izbezumljena kad je priznala Terri i Justinu kako je njezin obožavani prsten nestao.

"Ne mogu se sjetiti jesam li ga skinula ovdje ili kod kuće. Znate kako mi je uvijek smetao dok sam kuhala?"

Terri je i sada osjećala mučninu pri pomisli kako je mrtva hladna slagala svojoj prijateljici: "Ne mogu se sjetiti kad sam posljednji put vidjela da ga nosiš. Jesi li sigurna da ga nisi ostavila kod kuće?"

Rachel je odmahnula glavom pa je s očitom tjeskobom priznala kako se ni sama ne može sjetiti kad ga je posljednji put nosila. "Gary će me ubiti. Kako ću mu reći da ga ne mogu pronaći?"

"Sigurna sam da će razumjeti", tješila ju je Terri nadajući se kako će Gary, kad uvidi Rachelin očaj zbog gubitka prstena, napokon propjevati. Morat će priznati sve jednom kad shvati koliko je očajna.

No sad je već prošlo gotovo tjedan dana a ništa se nije promijenilo. Kako bilo da bilo, Terri je mrzila što mora nastaviti s ovom šaradom od

vjenčanja, to više zbog vlastita udjela u obmani. Kako bi uopće mogla reći svojoj prijateljici da su njezine zaruke iz snova ništa doli obična laž? I da je vjenčanje zbog kojeg je bila tako uzbuđena kompletna prijevara? Toliko o lojalnosti jedne kume...

Njezina je prijateljica upravo stajala u uskoj vjenčanici sirena kroja koja je izgledala kao da je doslovce sašivena za njezine obline. Kosu je podigla rukama i promatrala se u zrcalu. "Kako ti se ova čini?" pitala je.

Dok bi u normalnim okolnostima Terri predložila da je odmah kupi, sada je iskrivila lice u grimasu i odmahnula glavom. "Nisam sigurna. Misliš li da bi ti bilo možda naporno hodati u njoj cijeli dan?"

Rachel učini nekoliko koraka i zatim se okrene. "Ne, zapravo je sasvim u redu."

199

Terri namršti nos. "Ne znam. Nisam sigurna da odgovara tvojoj osobnosti." "To si izjavila za svaku koju sam danas probala!" reče nestrpljivo njezina

prijateljica, a Terri ponovno ubode žalac grizodušja. "Možda, ali znaš da želim samo najbolje za tebe", reče ona, iako Rachel nije bilo ni u primisli da se iza tih riječi skrivalo dublje značenje. No, primjedba je, čini se, iživcirala i trgovkinju pa je ozračje u salonu za mladenke postalo donekle napeto.

Rachel se okrenula kako bi dopustila ženi da je otkopča, pa su ona i Terri u tišini čekale dok je ova odlagala haljinu na vješalicu te vadila sljedeću.

Ova je, pak, bila bez naramenica, princeza kroja, od svile u boji slonovače. S vrlo malo ukrasa, tek metri i metri prelijepe tkanine. Rachel uđe u haljinu, a prodavačica je navuče preko njezinih grudi. Kad je bila zakopčana, ona stane na mali podest kako bi se pogledala u trostrukom zrcalu.

" O Bože, ova je predivna!" usklikne zureći u vlastiti odraz. Terri razjapi usta. Morala je priznati da uistinu jest. Nema te osobe koja bi

pronašla zamjerku ovoj haljini. "Ah, umalo zaboravih detalj za kraj." Prodavačica se hitro približi noseći veo

iste boje, diskretno obrubljen čipkom. Ishod je bio spektakularan. "Ovo je ta... znam to", prošapće Rachel. Terri teško proguta. "Lijepa je", reče oklijevajući. Rachel je i dalje zurila u

svoj odraz. "Znam da zvuči otrcano, ali ovo je vrsta haljine u kojoj sam se oduvijek zamišljala. Nije ni previše kičasta, ni previše moderna — više je nekako... bezvremenska, nije li? Ona vrsta haljine koja bi se mogla prenositi s koljena na koljeno."

Prokletstvo! Terri je znala koliko su te sentimentalne tričarije značile Rachel, no znala je i to da je, želi li tradiciju, Gary Knowles posljednja osoba za koju bi se trebala udati. Njegov je pojam tradicije podrazumijevao ispijanje piva u nekom pubu svake subote navečer. Ona skupi usnice, nesigurna što bi mogla odgovoriti.

Sva ozarena, Rachel se okrene i nasmiješi. "Nije li čudesna?" navaljivala je. "Misliš li da će se svidjeti Garyju?"

Terri pričeka trenutak, a zatim odluči postaviti pitanje: "Rachel, jesi li do kraja sigurna s ovim?" Pogleda značajno prodavačicu, koja je uhvatila njezin pogled i pravilno reagirala.

"Ostavit ću vas na trenutak nasamo", rekla je i otišla. Rachel je zurila u nju. "Sigurna s čime?" "S udajom za Garyja?" Njezina prijateljica porumeni. "Zašto ne bih bila?"

200

"Pa, samo mi se čini da se ovo sve dogodilo prilično brzo, nije li? Mislim, vas dvoje niste toliko dugo zajedno, i onda te on onako iznebuha zaprosi u New Yorku?"

Rachel pomalo ustukne i lice joj poprimi čudan izraz. Je li to bila povrijeđenost, ili bi mogla biti i dvojba? Rachel se okrene prema zrcalu i ispravi ramena. "Čuj, znam da ti se Gary baš ne sviđa; o tome si se jasno izjasnila. I to je u redu, ne mora ti se sviđati, ali činjenica jest da sam ja vjerna samoj ideji."

Terri se uspravi. "Vjerna ideji? Kojeg ti vraga to znači?" "To znači... znači da — svakako, naravno da ga volim. O.K., možda katkad

znade biti sirov, ali u dubini duše on je dobar čovjek. I znam da me voli. Ne bi me pitao da se udam za njega, ne bi kupio onaj nevjerojatan prsten da nije želio da mu budem žena."

Terri duboko udahne očajnički želeći izbrbljati čitavu istinu. No, gledajući u Rachelino lice, ona ponovno spozna da jednostavno ne može to učiniti.

"Rachel, oprosti. Možda bi trebala uzeti tu haljinu", reče najzad. "Zbilja tako misliš?" "Da, divna je; kao da je za tebe šivana. Samo tu pričekaj, a ja ću pozvati onu

prodavačicu." Kad je Terri pronašla ženu, ispriča joj se. "Oprostite zbog onoga", reče

smiješeći se. "Moja prijateljica i ja samo smo trebale minutu razgovora, ali mislim da smo sad spremne."

"Fantastično." Prodavačica krene prema garderobi kako bi uzela Racheline mjere. "Je li vaša prijateljica odlučila što želi?"

Terri stisne usnice. "Pa, čini se da ona tako misli, a valjda je to jedino važno."

201

34. POGLAVLJE

Rachel je uistinu šizila. Prošlo je gotovo dva tjedna otkako je izgubila zaručnički prsten, a ona je već odavno pretražila svako moguće mjesto.

Kad je prvi put zamijetila da ga nema, preokrenula je naglavačke svaku prostoriju u kući, provjeravala je džepove na svoj odjeći, pregledala svaki kutak i pukotinu u restoranu. Jedino logično objašnjenje kojemu se trenutno mogla dosjetiti jest da je upao u sifon dok je prala ruke, ili je skliznuo u koš za smeće na poslu. U ovoj fazi, međutim, ono što se dogodilo s njime nije bilo ni blizu toliko važno koliko ono što ona kani poduzeti s time.

Gary, kako se činilo, još uvijek nije zamijetio ništa neobično, iako je komentirao kako ga ne nosi kad je bio u restoranu zadnji put. Ona ga je brzo podsjetila da ga ne nosi dok je na poslu kako ga ne bi kojim slučajem oštetila, što je u neku ruku bilo i istina.

No, budući da ga sad već neko vrijeme nije bilo, a ona ga više nije imala gdje tražiti, Rachel je znala da će uskoro morati pokrenuti temu.

"Jednostavno ne znam kako ću mu reći", sad je priznala Terri. Bile su u kuhinji i pripremale se za ručak u Stromboliju.

Njezina prijateljica slegne ramenima. "Nisi ga namjerno izgubila. Takve se stvari događaju. Sigurna sam da će Gary razumjeti."

Rachel je pogleda. Dok je Terri u početku bila puna suosjećanja, Rachel je stekla dojam da sada ne shvaća dovoljno ozbiljno nestanak prstena. Zar nije znala koliko joj je značio, ili, još važnije, koliko je Gary potrošio na njega?

"Zaista ne mislim da će imati razumijevanja", odvratila je, ponešto zajedljivije nego što je namjeravala. "Kad samo pomislim koliko ga je morao platiti, smuči mi se u želucu."

"Pa, ne želim ti pametovati, ali možda nije koštao koliko misliš?" pokuša Terri. "Kako bilo, prsten, pa čak ni cijena, nisu ono što je bitno; bitna je nakana, zar ne? Sigurna sam da Gary to razumije."

No, primjedba natjera Rachel na razmišljanje. Možda je Terri u pravu i možda se zaista uzalud brine. Prsten je izgledao skupo s velikim dijamantom, nedvojbeno, ali možda nije toliko skup a da ga ne bi mogla zamijeniti bez da Gary primijeti?

202

To će učiniti, odluči Rachel. Umjesto da prizna Garyju da je zagubila prsten, najprije će vidjeti može li ga kako zamijeniti. Tako on neće ništa znati. Dobro, bit će to neočekivan trošak povrh svih koji ih očekuju ove godine, ali nije li sama kriva što se nije dovoljno brinula za njega?

U Brown Thomasu je bila mala Tiffanyjeva draguljarnica i mogla bi skoknuti do nje tijekom stanke za ručak i vidjeti može li pronaći barem nešto slično. I nije da je to bilo važno, ali bila je i pomalo znatiželjna koliko je doista Gary potrošio na prsten.

"Mogu li vam kako pomoći?" upitala je nasmiješena prodavačica kad je Rachel, kasnije tog popodneva, pomno proučavala sadržaj vitrine kod Tiffanyja. Pogledom je revno prelazila po zapanjujućem nakitu koji je tamo bio izložen prstenje, narukvice i naušnice koji su bili sastavni dio snova žena diljem svijeta, dragulji toliko prelijepi da su uistinu bili tek pusta mašta većini, gotovo lišeni mogućnosti da postanu stvarnost. Pa, kakva je samo bila sretnica što je dobila taj prsten, i kakva je samo bila glupača jer ga je izgubila.

Srce joj ponovno potone. "Tražim zaručnički prsten", rekla je prodavačici. "Riječ je o dizajnu jednog od

prstena iz vašeg dućana na Petoj aveniji, ali ne vidim ga ovdje." "S obzirom na veličinu našeg dućana, imamo samo određen asortiman, ali

sav se nakit može naručiti. Možda ga možete prepoznati u našem katalogu?" Žena posegne ispod pulta i izvadi primjerak Tiffanyjeve čuvene "plave knjige". Rachel smjesta prođe drhtaj zadovoljstva prepoznavši elegantnu naslovnicu kataloga u plavoj boji. "Je li riječ o onome s tri kamena ili solitaireu? Ili je možda u cijelosti optočen dijamantima?"

"Solitaire", reče Rachel i zadrži dah gledajući prelijepe fotografije dijamantnog prstenja svih veličina, oblika i dizajna. Fotografije su bile toliko živopisne, a dijamanti su se doimali toliko stvarnima, da je takoreći očekivala kako će blistati na papiru podjednako kao što blistaju u stvarnosti.

Žena okrene na stranicu sa solitaireima, a Rachel gotovo u tren prepozna svoj marquise dizajn od platine. "To je taj", reče pokazujući na sliku.

"Klasični marquise", potvrdi prodavačica kimanjem glave. "Da, ovaj je silno popularan. Predivan je."

Gledajući fotografiju, Rachel ponovno osjeti mučninu u želucu na samu pomisao da je izgubila tako zapanjujuće predivnu stvar. No, možda uz malo sreće (i, doduše za sada, nepoznat iznos novca) bude u mogućnosti popraviti situaciju.

"A sigurno nemate ovaj trenutno na zalihama?" pitala je.

203

Prodavačica je pokajnički pogleda. "Bojim se da nemamo. Ali, rado ćemo ga naručiti i bit će spreman do konca tjedna. Premda, zahtijevamo depozit za posebne narudžbe. Ovaj je dvije tisuće."

"Dvije tisuće?" Najednom Rachelino srce poskoči, a licem joj se razvuče u širok osmijeh.

Nije da je imala toliko novca spremljenog sa strane, ali prsten nije bio ni blizu toliko skup koliko je zamišljala. Da, kupnja će značiti žrtvovanje većine dobiti od Strombolija tijekom idućih nekoliko mjeseci, ali vrijedit će. Odmahnula je glavom. Valjalo joj je priznati kako ju je Gary ponovno iznenadio jer je uspio odabrati nevjerojatno predivan prsten, koji je izgledao kao da košta čitavo bogatstvo, dok mu je cijena zapravo bila prilično razumna.

"Za depozit, da", nastavi prodavačica uzimajući knjigu narudžbi. "Mogu odmah primiti narudžbu, ako želite, ili biste radije pričekali zaručnika i pustili njega da ispegla svoju karticu", opušteno se našalila.

Sad je Rachel osjetila vrtoglavicu. "Dvije tisuće? Za depozit?" ponovila je šaptom, a sve misli o nadomještanju prstena najednom odletješe ravno kroz prozor. Lice joj problijedi.

"Da, deset posto od ukupne cijene je standardan iznos depozita." Rachelina glava kao da je postala lakša i počnu joj se ukazivati zvijezde pred

očima. Nije trebalo biti genij kako bi shvatila da, ako je dvije tisuće deset posto od ukupne cijene, tada je Gary potrošio dvadeset tisuća — dvadeset tisuća — na prsten.

I tada potpuno izgubi glavu. O Isuse... O Isuse... U glavi joj se zavrtjelo pa se morala pridržan za staklenu

vitrinu. Bilo joj je toliko loše da je bila sigurna kako će je izdati noge. "Jeste li dobro?" pitala je žena, naizgled nesvjesna kako je umalo izazvala

nesvjesticu kod svoje mušterije. "U redu sam", uspije nekako procijediti Rachel. Svim se silama pokušala

sabrati. "I... zapravo, mislim da ste u pravu; vjerojatno je najbolje pričekati mog zaručnika."

Žena se zahihoće. "Mudra odluka. Navratite kad god želite, oboje. Vrlo rado ćemo se pobrinuti za vas, a, dakako, svaki sretan par počastimo i čašom pjenušca. Bila bi šteta to propustiti!" dometne namignuvši.

"Da. Prava šteta." Očajnički želeći izići odavde prije negoli počini kakvu glupost, poput toga da se sruši tu pred njom, Rachel brzo pozdravi prodavačicu iz Tiffanyja. Teturajući prema izlazu iz dućana, napokon iziđe na ulicu Grafton koračajući brzo koliko su je klecave noge mogle nositi.

204

Kako sad stvari stoje, bila bi umrla da je znala kako hoda uokolo s nečim toliko vrijednim na sebi. I kad samo pomisli da ga je nosila dok je mijesila tijesto i kako bi ga umrljala brašnom i jajima i svime.

Bio je to pregolem iznos za nju. Bio je to pregolem iznos za potrošiti na bilo koga, zapravo, na bilo što što nema barem četiri kotača ili krov!

Nije bilo šanse da mu kaže da ga je izgubila, Rachel je sad bila sigurna u to. Naročito kad je znala koliko su teška vremena bila za građevinarstvo, a već je neko vrijeme sumnjala kako Gary tek održava posao na životu. Bio je suviše ponosan da bi to priznao, jasno, ali Rachel nije bila glupa i, čitajući između redaka, shvatila je da stvari nisu najsjajnije kad se onako očajnički želio čim prije vratiti iz New Yorka kako bi se vratio na posao. Uzdahnula je, sve joj je odjednom postalo itekako jasnije. Ne čudi što nije dijelio njezino oduševljenje oko priprema za vjenčanja; nema dvojbe kako je mislio samo na to kako će se još i za to morati isprsiti.

No, što li ga je samo spopalo pa je toliko potrošio na prsten? Znao je da nije jedna od onih koje očekuju samo najskuplje stvari. Ovo je, naime, bio golemi skok od čokoladne ruže koju joj je darovao za Valentinovo.

A kad pomisli da joj nije rekao ni riječi, da nikad nije dao ni naslutiti koliko je potrošio. Bilo je to prilično neobično za njega, zapravo. Ma koliko ga voljela, znala je da je Gary bio sklon hvalisati se tim stvarima.

Trepčući je gledala oko sebe užurbane ljude pokušavajući shvatiti što učiniti. Možda bi mogla pokušati nadomjestiti prsten kakvom jeftinijom verzijom a da Gary ne zamijeti razliku? Ali, ovdje je bila riječ o Tiffanyjevu prstenu i naravno da će primijetiti.

Rachel se vrtjelo u glavi ne znajući kako dalje. Je li postojala mogućnost da je sve pogrešno shvatila i da je pokazala na prsten za koji je samo mislila da izgleda poput njezina? Ali, morala je to priznati — nije pogriješila; Rachel je duboko u sebi znala da je solitaire, za koji je upravo doznala da košta dvadeset tisuća, upravo onaj koji je nosila na prstu prije dva tjedna. Bilo je toliko teško povjerovati ili čak i zamisliti da bi Gary potrošio toliko novca na jednu stvar.

"Nisam imala pojma da možeš toliko novca potrošiti na jednu transakciju kreditnom karticom", rekla je poslije Terri i Justinu, koji su bili šokirani podjednako kao i ona nakon što je doznala vrijednost svoga zaručničkog prstena. Barem je pretpostavljala da ga je Gary platio karticom; nije, naime, mogao ponijeti toliko gotovine sa sobom na njihovo putovanje.

"Jesi li sigurna?" upitala je Terri, naizgled krajnje šokirana, a Rachel je donekle bila zahvalna što Terri barem sada može razumjeti zašto je bila toliko izvan sebe jer ga je izgubila. "Isuse, to je gomila novca za jedan kamen."

205

"Znam. Sto da radim? Nema šanse da si ga mogu priuštiti, a Gary će podivljati kad mu kažem da sam ga izgubila — možda čak i otkaže vjenčanje." Grickala je usnicu trudeći se suspregnuti suze.

Terri je utješno dodirne po ramenu. "Ah, ne. Sigurna sam da neće to učiniti." "A što je s osiguranjem?" Justin predloži izgledajući zabrinut. "Ništa. Nisam ga imala priliku osigurati prije nego sam ga izgubila", mračno

odvrati Rachel. "A što je Garyjevim osiguranjem kreditne kartice? Znam da moja Visa ima

mogućnost nekakvog osiguranja prigodom kupnje; možda ima i njegova." "Da, to zvuči... zanimljivo", reče Terri tiho. "Zbilja", Rachel reče, ohrabrena. "Kako ću to doznati, Justine?" "Morat ćeš se dočepati Garyjeva bankovnog izvješća", reče joj. "Naplaćuju

mjesečnu proviziju na kartici, pa ako je navedena u izvješću, a kupio je prsten tom karticom, postoji velika šansa da je transakcija pokrivena osiguranjem." Obgrli joj ramena. "Zato, možda se uzalud brineš, dušo."

Rachel ga poželi zagrliti. Justin je bio u pravu; ako je prsten bio automatski pokriven osiguranjem Garyjeve kreditne kartice, tada postoji šansa da se neće previše uzrujati zbog gubitka prstena, jer se može nadoknaditi šteta.

"Da, sigurna sam da se uzalud brineš", ponovi Terri, a Rachel se smjesta oraspoloži.

"Naravno, sad moraš pronaći način kako da dođeš do izvješća bez Garyjeva znanja", naglasi Justin. "I ne znam za tebe, ali mene bi Bernard ostavio u hipu kad bi doznao koliko peglam svoju karticu! Ili kad malo bolje promislim", naceri se, "možda bi bio ponosan, tko bi ga znao?"

"Pa, ubrzo ćemo morati dijeliti takve informacije", odvrati mu Rachel, već mozgajući o tome kako bi se mogla domoći izvješća bez da Gary dozna.

A osim osiguranja, postojala je još jedna prednost u svemu tome. Ako se kojim slučajem danas i zabunila tamo u draguljarnici, u izvješću bi mogla provjeriti transakciju iz Tiffanyja. Tako će sa sigurnošću znati je li njezin budući suprug na taj prsten uistinu potrošio polovinu svoje godišnje zarade.

Da, uspije li zaviriti u izvješće Garyjeve kreditne kartice, trebalo bi to podvući crtu pod ovu priču, na ovaj ili na onaj način.

Sad je Rachel samo valjalo smisliti najbolji način kako ga se dočepati.

206

35. POGLAVLJE

Vanessa je još uvijek bila u oblacima. Toliko je toga valjalo učiniti, toliko toga pripremiti, a ona je već nestrpljivo željela početi s planiranjem.

Njezini su majka i otac bili izvan sebe od sreće zbog zaruka, a ona je jedva čekala prvom prigodom otići kući i pokazati svoj veličanstveni Tiffanyjev dijamant.

Letimice pogleda svoj nanovo prilagođen prsten, još uvijek ne mogavši povjerovati da ju je Ethan doista zaprosio. Bila je oduševljena jer je pogodila Ethanovu i Daisynu malu tajnu, a uza sve joj je i laknulo što je dobila smisleno objašnjenje za njihovo čudno ponašanje u New Yorku.

Nakon posjeta New Yorku, iskreno je vjerovala da nešto nije u redu, da je Ethan možda zapao u jedno od svojih stanja tugovanja zbog Jane. Istinu govoreći, unatoč najboljim pokušajima da to prikrije, Vanessa si nije mogla pomoći a da se ne osjeća ugroženom uspomenama na Jane. Zato nikad nije bila do kraja sigurna u Ethanove osjećaje ni u zajedničku budućnost. Vanessa je znala da nikad neće moći zamijeniti ljubav njegova života, ali sad kad je bila sigurna u Ethanovu privrženost, trudit će se najbolje što može biti dobra pomajka Daisy, a njemu dobra žena.

Budućnost barem nije podrazumijevala prinove u obitelji, i Vanessi je bilo drago što je to razriješeno u samom početku, jer je prava istina bila kako nije imala želju za rađanjem, niti ju je zanimala sva ona gnjavaža i neugodnosti koje idu ruku pod ruku s malom djecom. Gotova obitelj bit će sasvim dovoljna.

Da, Vanessa je bila uvjerena kako je Ethan apsolutno onaj pravi, savršena osoba za brak. A kad samo pomisli koliko se potrudio, najprije u New Yorku, a zatim i u Dublinu, samo radi jednog posebnog prstena!

Bio je to predivan prsten, u to nije bilo sumnje, ali istodobno nije mogla razumjeti zašto je morao biti baš taj, a ne kakav drugi. Ali dakako, Ethan je bio takav: vrlo pedantan i, unatoč svoj blagosti, iznimno odlučan kad bi nešto zacrtao.

Postojao je još jedan razlog Vanessinu veselju zbog posjeta Dublinu. Nije joj promaknula Ethanova primjedba o istraživanju starih irskih imanja, a ako se bude udavala u domovini, učinit će to sa stilom. Osobito zbog svih svojih

207

prijatelja iz svijeta nakladništva i kolega koji će biti tamo, a možda dođe i pokoji iz New Yorka.

Stoga, sad kad ju je Ethan zaprosio, bila je odlučna čim prije baciti se na planiranje vjenčanja. Nije imalo smisla odugovlačiti i nije podnosila one blesave tipove koji bi se zaručili samo radi zaruka, a nisu se dali gnjaviti zakazivanjem datuma. Jer, vjenčanje jest krajnji cilj zaruka, zar ne?

Valjat će joj provjeriti s Ethanom, ali već je imala na umu mjesec kolovoz. Bilo je to inače prilično mirno razdoblje na poslu, a on će, dakako, biti na praznicima, baš kao i Daisy.

Posjet Dublinu kasnije tog mjeseca bit će savršena prilika za obilazak lokacija za prijam, kao i pronalaženje prikladnih cvjećara, cateringa i tomu slično. No, nema ništa loše da dotad počne s planiranjem.

Podigavši telefonsku slušalicu, Vanessa izvadi komadić papira koji je ponijela sa sobom na posao toga jutra, pa stane birati broj.

Ugodan muški glas izgovori. "Bistro Stromboli. Justin pri telefonu, kako vam mogu pomoći?"

"Oh, zdravo. Čula sam da pružate usluge cateringa?" "Točno." "Uz sudjelovanje u duhovitim zarukama, navodno", dometne ona veselo se

nasmijavši. "Oprostite?" Vanessa stane objašnjavati o prstenu skrivenom u kruhu koji je ispečen u

Strombolijevoj pekarnici. "Bila je to tako divna zamisao, iako pomalo riskantna, moram priznati. Umalo nisam slomila zub."

"Shvaćam." Muškarac je zvučao zbunjeno kao da nije bio siguran o čemu ona to govori, no to jedva da je bilo važno.

"Moj zaručnik je lud za vašom hranom i, na stranu iznenađenja, moram priznati kako je vaš kruh od kiselog tijesta bio nevjerojatno ukusan", nastavila je. "A budući da je vaš restoran već odigrao tako bitnu ulogu u svemu ovome, voljela bih dobiti primjerak jelovnika i ponudu za catering za naše vjenčanje. Još uvijek nismo odredili datum, ali trebalo bi biti nešto kasnije ove godine, možda u kolovozu."

S druge strane linije uslijedi kratka stanka. "Naravno. Sa zadovoljstvom ćemo vam napraviti ponudu, a primjerak jelovnika također neće biti problem. Terri, naša voditeljica cateringa, trenutno nije ovdje, ali ako nam ostavite kontakt broj, prenijet ću joj da vas nazove."

"Hvala vam. To bi bilo sjajno." Vanessa je već bila zadivljena ovom razinom profesionalnosti. S obzirom na dugogodišnji život u Londonu, očekivala je da će

208

biti teško odavde organizirati vjenčanje u Dublinu. Dobre preporuke su značile sve, a ima li bolje preporuke od one za restoran koji je već bio izravno upleten u prosidbu? "Uskoro ću nakratko doći u Dublin pa bismo moj zaručnik i ja mogli navratiti da se dogovorimo?"

"Bit će nam iznimno drago. Mogu li znati vaše ime?" "Oh, da svakako. Ja sam Vanessa Ryan, a moj zaručnik se zove Ethan

Greene", dodala je prije nego će izdiktirati telefonski broj. Nije si mogla pomoći; naprosto je obožavala upotrebljavati riječ "zaručnik" u svakoj mogućoj prilici.

Pozdravi muškarca iz bistroa i tek što je spustila slušalicu, zazvoni interna linija.

"Treba vas Brian Freeman", reče joj tajnica. "Na liniji tri." Vanessa je načas oklijevala držeći prst nad gumbom za liniju tri, "Reci mu da

sam na sastanku." "Netko je bio zločest", reče Justin Terri. "Ili bih trebao reći vrlo, vrlo glup?"

Bilo je kasno popodne i ona je upravo stigla u večernju smjenu. "O čemu govoriš?" upitala je namrštivši se dok je vezala pregaču oko struka.

"Danas sam primio zanimljiv poziv od izvjesne dame koja je, čini se, vrlo zadovoljna našom ulogom u svojim zarukama."

"Je li je dečko zaprosio za večerom ovdje ili takvo što?" odvrati ona ležerno. "Ne mogu reći da se sjećam nečeg sličnog u posljednje vrijeme, ali mogla bi možda Rachel."

Justin se podboči. "Baš čudno. Navodno je netko umetnuo Tiffanyjev dijamantni prsten u štrucu našeg kruha od kiselog tijesta."

Terri razjapi usta; nije mogla povjerovati u ono što čuje. "Njegova zaručnica je zvala ovamo?" Uto, shvativši kako se nenamjerno odala, snažno pocrveni. Najzad uspije susresti Justinov pogled. "Nešto se moralo poduzeti."

"O, moj Bože, Terri, gdje ti je bila pamet?" uzviknuo je s nevjericom. "Nisi imala pravo uzeti ili bih trebao reći ukrasti Rachelin prsten!"

"To nije njezin prsten", odvrati ona slabašno, no riječi su zvučale jalovo i dobro je to znala.

"Ipak, nisi se smjela upletati. Samo zato što si se zagrijala za tog Ethana, ne znači da je govorio istinu!"

"O čemu to pričaš?" Terri se trudila svim silama zanemariti prvi dio primjedbe. "I naravno da je govorio istinu, za što, kako oboje znamo, Gary nije sposoban." Prekrižila je ruke preko grudi. "Ne znam za tebe, ali nisam imala namjeru i dalje stajati sa strane i gledati je kako slini nad tim dijamantom."

"Pa si ga samo tako odlučila ukrasti i dati nekom neznancu s tužnom pričom?"

209

"To nije bila krađa, a Ethan nije neznanac." Terri je imala osjećaj kako se mora braniti. "Slušaj, Justine, momak je bio predobar da bi ga mogao uzeti natrag od Rachel, a budući da ga Gary nije imao namjeru vratiti... morala sam nešto učiniti."

"Ali, vidjela si koliko se Rachel izjeda zbog toga. Misli da je ona kriva za nestanak prstena i užasnuta je jer će to morati reći Garyju."

"Znam. Pa možda će ovo pomoći da istina napokon iziđe na vidjelo." "Pa, nešto će zasigurno uskoro izići na vidjelo", reče Justin mrgodno

uzdahnuvši. "Kako to misliš?" "Žena s kojom sam razgovarao, djevojka toga tvog Ethana, raspitivala se o

cateringu za vjenčanje. Rekao sam joj da ćeš je nazvati." "Što? Oh, Isuse." Odigravalo se toliko neugodnih scenarija da se Terri nije

mogla nositi sa svima. "Zašto bi, za Boga miloga, htjela da joj mi radimo catering za vjenčanje u Londonu?"

"Jer je buduća gđa Green navodno naše gore list, tako da će se vjenčanje održati ovdje."

"Ovdje u Dublinu? Mora da se šališ?" "Ma kakvi." "O Bože." Terri prekrije lice rukama, a kroz kožu joj probije hladan znoj. Nije

znala što bi mislila ili učinila. Ali, Ethan zasigurno neće htjeti da im oni rade catering? Posljednji put kad ga je vidjela doimao se kao da više nikad neće htjeti doći ni blizu ovoga mjesta, i tko bi mu uopće mogao zamjeriti?

Pogledala je Justina. "Čuj, u pravu si. Znam da sam pogriješila što sam se uplela u to s prstenom", priznala je posramljena izraza lica. "Ali učinjeno je što je učinjeno. Gary nikad ne bi popustio, a ja jednostavno nisam mogla gledati sa strane kako uvlači Rachel u svoje laži. On je najobičniji govnar, Justine, i oboje to znamo."

"Hmm, bio govnar ili ne, čini se da si nas sad uvalila u lijepu kašu", ozbiljno će Justin. "Jer, kad ta djevojka dođe ovamo s Rachelinim prstenom na ruci, ovdje će nastati pakao."

210

36. POGLAVLJE

Rachel je pregledavala izvješće Garyjeve kreditne kartice za mjesec prosinac. Već je neko vrijeme mozgala kako bi ga se domogla, no onda je shvatila kako joj savršen razlog stoji pred nosom.

Ona i Gary su, naime, bili u procesu otvaranja zajedničkog računa za troškove vjenčanja, i banka je od oboje tražila identifikacijske dokumente, kao i dokaz o prebivalištu.

"Bankovna izvješća, računi za režije, preslika putovnica, znaš već i sam", bila ga je podsjetila.

"Pa, mogu ti pribaviti bankovna izvješća, ali nisam siguran za uplatnice za režije", odvratio je nevoljko. "Ja, ah... mislim da sam bacio posljednji račun za struju."

U Rachelinoj glavi zasvijetli žarulja učas shvativši kako je ovo prilika koju je tako željno čekala.

"Što misliš o računu za kreditnu karticu, onda? Sigurna sam da će i to poslužiti kao dokaz o prebivalištu", rekla je trudeći se zvučati ležerno, no, na sreću, Gary nije zamijetio ništa neobično.

On joj je uredno dobacio potrebne dokumente u bistro ranije tog popodneva, i sad je, u privatnosti svojega dnevnog boravka, Rachel iskoristila priliku kako bi pregledala račun Visa kartice zbog naplate osiguranja koje je Justin spominjao.

Ako je bilo tu, tada će smjesta reći Garyju da je nekako izgubila prsten. A ako nije, no pa... tada Rachel nije znala što bi učinila.

Prelazila je pogledom kroz popis nedavnih transakcija trudeći se pronaći kupnje obavljene u New Yorku. Bila je tu čitava gomila

dućana s Pete avenije; jedna iz Sachsa, nekoliko iz Begford Goodmana, i... ah, evo je: Tiffany & Co.

Rachelin pogled prijeđe po papiru kako bi provjerila pripadajući iznos, pa trepne očima.

Stotinu i pedeset dolara? Kako je to moguće? Namršti se. Gary nipošto nije mogao kupiti dijamantni prsten za taj iznos. Još jednom pogleda brojku, zbunjena. Rachel je mislila da zapravo nije ni moguće potrošiti tako malen iznos

211

u toj draguljarnici, osim ako nije bila riječ o kakvom suveniru ili nečemu sličnome.

Tada, promislivši o nedavnom razgovoru s prodavačicom iz Tiffanyja o depozitu, iznenada joj sine. Naravno! Gary je vjerojatno naručio prsten unaprijed i već ga je odavna platio, tako da je svrha posjeta toga dana bilo samo preuzimanje dara. Možda je transakcija u koju je gledala bila tek razlika koju je valjalo podmiriti, ili trošak usluge umatanja?

Po svoj prilici, upravo je to ono u što je gledala, što joj, nažalost, nije bilo ni od kakve pomoći. Ako je Gary platio u ratama, bez računa, nije bilo načina da dozna koliko je prsten u konačnici koštao.

Nije čak bila sigurna zašto je to bilo važno; ionako je već znala koliko je potrošio na njega.

No, uz pretpostavku kako ga je otplaćivao u obrocima s kreditnom karticom, je li to i dalje značilo da bi ga osiguranje pokrilo?

Prelistavala je stranice izvješća dok nije došla do posljednje. Na njezino razočaranje, nije bilo ni traga osiguranju kupnje koje je spominjao Justin.

Rachel teško proguta i ponovno pogleda svoj prst bez prstena. Ima tome već tri tjedna otkako ga je posljednji put vidjela, i potraživši ga na ama baš svakome mjestu što ga se mogla dosjetiti (da ne spominje izbjegavanje Garyjevih pitanja), činilo se malo vjerojatnim kako bi se sad mogao pojaviti.

Uzdahnula je. Nije više imala izbora; morala je smoći hrabrosti i reći Garyju kako je prsten nestao.

Rachel se ugrize za usnicu. Hoće li to imati za posljedicu i nestanak njezina zaručnika? Daisy je bila u nedoumici. Morala je razgovarati s ocem o nečemu iznimno

važnome, ali mislila je da za to trenutno nije u stanju. Premda joj je bilo drago što je dobio natrag prsten, zapravo je bila krajnje

zabrinuta još otkako je onomad vidjela Vanessu kako ga bezuspješno pokušava staviti na prst.

Zašto joj nije odgovarao, a pogotovo zašto kad je bio izrađen po njezinoj mjeri?

"Siguran sam da su jednostavno pogrešno izmjerili u draguljarnici", bio joj je rekao otac kad su poslije o tome razgovarali, objasnivši joj potom kako mu je još jedna draga žena iz Dublina pomogla da ga dobije natrag. "Uostalom, zar je važno? Važno je samo to da smo ga dobili natrag i da smo obavili ono što smo naumili."

No, Daisy je itekako bilo važno jer je imala osjećaj da nešto nije kako valja.

212

Prema očevim riječima, prsten je odgovarao Rachel. Rekao je to Daisy kad ga je ponovno o tome pitala nakon povratka iz Dublina. I što se nje tiče, to je nešto značilo.

Ipak, budući da je njezin otac prošao tolike muke kako bi ga vratio natrag, te je izgledao zadovoljan što se sve vratilo u normalu, Daisy je pomislila kako bi bilo pametnije još malo pričekati prije nego s njim podijeli svoja razmišljanja.

Znala je kako je njezina majka duboko vjerovala u sudbinu, te kako se univerzum navodno uvijek pobrine da stvari ispadnu kako valja.

Pa, je li se onda univerzum pobrinuo da se ona i njezin tata zateknu na pravom mjestu kad je onog čovjeka udario taksi u New Yorku, tako da se vrećice zamijene i da prsten završi kod prave osobe?

Možda se njezina mama pobrinula da prsten nestane, tako da pronađe svoj put do osobe čijoj ruci uistinu pripada?

Sve do toga jutra, Daisy je vjerovala u to, no sad se pitala što je univerzum imao na umu kad ju je naveo da pronađe kutijicu skrivenu duboku u košu za smeće.

Vanessa se sad već sasvim preselila u njihovu kuću, ali i dalje nije shvaćala kako neke stvari tu kod njih funkcioniraju, primjerice kako postoji jedan koš za normalno smeće, a drugi za recikliranje.

Reciklaža kojom se pomaže spašavanju svijeta bila je vrlo bitna Daisy, podjednako kao i njezinoj mami.

Kako se već dovoljno pomučila natjerati vlastita oca da se pridržava pravila, to joj je teže padalo naučiti tomu novu članicu kućanstva, pa je Daisy bila frustrirana time što ponovno mora razdvajati otpad.

Toga jutra, dok je Vanessa bila pod tušem, a otac na jutarnjem trčanju, Daisy je pronašla još otpadaka u košu za običan otpad kojemu tamo nije bilo mjesto. Potrudila se izvaditi plastičnu vrećicu s ružičasto-bijelom kutijicom.

I tada je shvatila o kakvoj je kutijici riječ, čime otpočne njezina nedoumica. Test za trudnoću. Daisyno srce preskoči otkucaj. Je li to značilo da bi mogla dobiti maloga

bracu ili seku? Voljela bi ona takvo što, ali, s obzirom na okolnosti, znala je da je to nemoguće. Sve dosad.

Sad kad su njezin tata i Vanessa bili zaručeni, očito su odlučili odmah pokušati osnovati obitelj. Znala je koliko njezin otac to želi.

Ruku na srce, Daisy se razveselila. Biti jedino dijete katkad znači osamljenost, i morala je priznati da se osjećala još više osamljenom otkako je njezin otac počeo izlaziti s Vanessom. Nije joj više čitao kao nekoć i nisu više uspijevali provoditi sve ono vrijeme zajedno, samo njih dvoje.

213

Zato bi beba možda bila dobra stvar. No jedno je bilo sigurno: otkriće je riješilo nedoumicu. Sad kad je Daisy

doznala za ovo, nije nipošto smjela priznati ocu brige što su je morile zbog prstena, te da možda nije na ruci prave osobe.

Naročito ako će ona, tata i Vanessa postati prava obitelj, u punom smislu te riječi.

214

37. POGLAVLJE

Gary je pokrenuo svoj motocikl i uputio se prema RacheL Zamolila ga je da navrati do nje večeras i on je nerado pristao očekujući još jedno bombardiranje besmislicama o vjenčanju.

Jednostavno nije bio raspoložen za priče o vjenčanju, osobito nakon ovakvog dana. Ranije toga popodneva, bio je u uredu svog odvjetnika kako bi pregledao snimke sigurnosnih kamera i pročitao izvješće svjedoka, i stvari nisu izgledale najbolje.

Navodno je u taksiju bio jedan par, a momak koji je dao izjavu bio je ustrajan u tvrdnji kako vozač nije mogao izbjeći Garyja, te je do najsitnijih pojedinosti opisao kako se čitava situacija odvijala.

Prokleto zabadalo. Garyju nikako nije bilo jasno kako se nekakav neznanac može tako savršeno sjećati incidenta koji ga se nije ticao, kad se on sam jedva mogao prisjetiti što je objedovao za doručak. Zapravo, neposredno nakon nesreće, putnici iz taksija su se iskrali iz taksija i ostavili ga na cjedilu.

Snimka je također prikazivala i onoga Greenea i njegovu malu kako se probijaju kroz gomilu ne bi li mu pomogli. Gary je s nelagodom zamijetio kako su, po svemu sudeći, upravo bili izišli iz Tiffanyja s hrpom vrećica, što je, morao je priznati, značilo kako možda ipak ima istine u Greeneovoj tvrdnji da su se njihove vrećice s darovima zamijenile.

Ako je to zaista bio slučaj, Gary se sad osjetio pomalo glupo što je mislio da je prsten rezultat kakve sretne slučajnosti. Pretpostavio je da je tada vjerojatno morao malo bolje promisliti, no što mu je drugo preostalo kad je Rachel onako skakala od sreće?

Sad mu je donekle bilo i žao što je poručio Ethanu da mu sjaše s vrata, ali teško da bi ga sad mogao uzeti od Rachel zbog prilično nevjerojatne priče nekog stranca?

Kako bilo, Greene se na koncu povukao i, koliko mu je bilo poznato, nije se javljao otkako ga je nazvao bleferom koji se pokušava uvaliti Rachel.

Ali sad kad se situacija malo razjasnila, Gary zaključi kako bi mu bilo najpametnije držati jezik za zubima sve dok ne bude prisiljen na suprotno.

215

Samo je žalio što taj navodni svjedok nije jednako tako postupio. Njegovi su navodi o događajima koji su prethodili nesreći bili jasni, sažeti i, prema riječima Garyjeva odvjetnika, vrlo štetni za njihov slučaj.

Gary je pomodrio od muke. Toliko od njegova glanc novog motocikla! Ipak, barem je u nečemu profitirao, mislio je sad dok je Rachel otvarala vrata. Premda nije bio oduševljen čitavom strkom oko vjenčanja, znao je da nerado priznaje da vjenčanje nije nikad bilo u planu samo zato što nije želio da Rachel dozna istinu o njemu.

Bila bi razočarana u njega, nedvojbeno. A ne bi bila ni prva, ni zadnja, pomislio je otužno. Doduše, činilo se kako je barem Terri shvaćala koliko je važno da drži jezik

za zubima, jer su prošla tri tjedna otkako se izbrbljao i još se uvijek ništa nije dogodilo. Očito je Terri također zaključila da Rachel ne može ni povrijediti ono što ne zna.

No, kad je njegova zaručnica otvorila vrata s čudnim izrazom na licu, Gary je smjesta posumnjao. Rachel je izgledala kao da na ramenima nosi svu težinu svijeta.

Sranje, zar ga je Terri ipak odala? Ili je Rachel nekako doznala za snimke sigurnosnih kamera s mjesta nesreće, vidjela tamo Greenea s njegovim vrećicama i zbrojila dva i dva? Ili, još gore, je li možda razgovarala s njegovom majkom?

Njegove su brige donekle popustile kad ga je Rachel čvrsto zagrlila. "Hvala ti što si došao."

"Hej, nema problema. Što ima?" Nervozna je, zamijetio je Gary, i to joj toliko nije bilo nalik da je i sad i on

postao nervozan. Glas joj je bio blag. "Ne postoji jednostavan način da ovo kažem..."

Odmahnula je glavom, očiju ispunjenih suzama. Garyjevo srce potone u želudac. Sranje. Zar je prekidala s njim, otkazat će vjenčanje? Bio je zatečen koliko mu je sada takva pomisao izazivala otpor, naročito jer se slučajno našao u ovoj kaši.

Da, znala je ponekad pretjerivati s emocijama, ali nisu li sve žene takve? Ona je bila jedna od rijetkih zbog kojih se osjećao dobro u svojoj koži; sviđalo mu se imati je u svom životu i shvatio je kako će teško ikad naći ženu poput nje.

Rachel je vjerovala u njega, brinula se za nj, iskreno je mislila kako je divan, kad se sve oko njega urušavalo. Iako ona to nije znala, samo je zbog nje bio optimističan unatoč teškoćama koje su ga morile. I upravo tada, kad je izgledalo kako bi je mogao izgubiti, Gary nije želio ni zamisliti život bez nje.

216

"Nema jednostavnog načina da kažeš... što?" ponovio je pomalo zamuckujući.

Spustila je pogled na svoju lijevu ruku i Gary smjesta shvati da ne nosi zaručnički prsten.

"Izgubila sam ga." "Rachel, mogu objasniti..." počne Gary, no njih su dvoje progovorili točno u

isto vrijeme, a Gary je iskreno pomislio kako je pogrešno čuo što je netom rekla. "Što?"

Pogledala ga je kroz spuštene trepavice. "Nekako sam izgubila prsten. Užasno mi je žao. Nisam ti htjela reći da sam ga izgubila sve dok se nisam potpuno uvjerila, ali pretražila sam svaki kutak u posljednja tri tjedna i..."

"Čekaj malo", upadne joj Gary u riječ, zaprepašten, no također mu je pomalo i laknulo jer je ona ta koja se ispričava. Ipak, u glavi mu je zvonilo na uzbunu. "Nema ga već tri tjedna?"

To je upravo u ono vrijeme kad je Ethan Greene bio u Dublinu i pokušavao ga dobiti natrag. Nešto se ovdje kuhalo.

Rachel je kimnula. "Tako mi je žao. Znam da sam ti trebala prije reći, ali sam iskreno vjerovala da ću ga naći, mislila sam da sam ga možda skinula i ostavila negdje u bistrou, ali od njega ni traga. Vjeruj mi, preokrenula sam svaki kamen. Sve što mogu reći jest — kao da je u zemlju propao."

"U zemlju. Propao." Gary je toliko grozničavo razmišljao da nije bio kadar ništa doli automatski ponavljati izgovorene riječi.

Rachel krene prema njemu pogrešno protumačivši njegovu reakciju kao bijes ili srdžbu. On, doduše, doista jest bio uzrujan, ali razlog tomu nije bilo ono što je pretpostavljala. Ne, bio je očito bijesan jer je bio potpuno siguran da je ovdje nešto drugo bilo posrijedi. A podjednako je bio siguran kako je Ethan Greene, a najvjerojatnije i Terri, imao svoje prste u ovome. Pa nije ni čudno što se ovaj više nije javljao!

Rachel je sad otvoreno plakala. "Tako mi je žao. Bila sam luda od brige posljednjih nekoliko tjedana i nisam mogla spavati ni jesti, samo sam mislila na to koliko je koštao."

Gary je mogao zamisliti koliko se morala osjećati loše, i doista ju je želio nekako utješiti. No, sad je bio pomalo u nedoumici. Nije je mogao tek tako zagrliti i reći joj da je sve u redu ako je navodno potrošio nekoliko tisuća na dijamant, zar ne?

Ipak, istodobno, nije imao srca pretvarati se da je bijesan, naročito kad je ona bila ovoliko uzrujana i već neko vrijeme pod silnim stresom.

217

Umjesto toga, zurio je u pod poput nekoga tko pokušava probaviti ovakvu vijest. "Moram reći da je ovo posljednje što sam očekivao", reče istinu, a Rachel kimne.

"Znam, i mrzim samu sebe što nisam bolje pazila na njega. Trebala sam ga čuvati kao zjenicu oka, naročito znajući koliko si ga platio, i koliko si se samo morao žrtvovati da ga otplaćuješ, dio po dio i sve skupa."

Kriste, Gary se osjećao poput prave hulje sad kad je stala govoriti o troškovima.

"Čuj, ne brini za to; to je samo novac", rekao je, s nadom da će joj biti malo bolje.

"Samo novac?" nasmijala se kroz suze. "Oh, ti si uistinu najdivniji muškarac na svijetu. Hvala ti što me pokušavaš utješiti kad oboje znamo da je prsten koštao toliko da bi zbog njega većina ljudi bankrotirala."

"Ovaj... aha." Ugrizla se za usnicu. "Znam da bi ovo mogao biti uzaludan pokušaj, ali je li

kojim slučajem bio osiguran? Justin misli da ga možda pokriva osiguranje tvoje kreditne kartice, ali nije siguran."

"Samo malo. Justin zna za ovo?" upita Gary. Što je značilo da zna i Terri, u to je bio siguran.

Rachel je, čini se, shvatila kako se izlanula. "Morala sam im reći jer sam ih morala pitati nisu li ga slučajno vidjeli na poslu. Bila bih tebi najprije rekla, ali nisam se mogla prisiliti da ti priznam kako sam učinila takvu glupost." Ponovno brizne u plač, a Gary nije bio siguran što bi učinio.

"Ah, čuj, sve je O.K. Siguran sam da će se negdje pojaviti", rekao je obgrlivši je rukama i tapšući je nježno po leđima.

"Sad su za to male šanse", šmrcnula je. "Gary, samo mi je užasno krivo. Znam da sam morala biti opreznija. Zbilja, nisam ga uopće trebala nositi na posao, pogotovo što sam ga morala skidati jer mi je stalno zapinjao u tijestu i..."

"Kad si ga posljednji put vidjela?" "Zaista nisam sigurna. Kad sam zamijetila da ga nema, mogla sam se zakleti

da sam ga skinula na poslu ranije toga dana. Ali, kako rekoh, nisu ga vidjeli ni Justin ni Terri."

"Doista zvuči kako si ga izgubila na poslu", složi se Gary, a kockice su mu počele sjedati na svoje mjesto. Što se njega tiče, ovdje je bilo previše slučajnosti.

"Ne znam. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi. Gary, obećavam ti da ću ti ovo nadoknaditi. Mogu samo zamisliti koliko si se žrtvovao da mi kupiš taj prsten, i posljednje što sam željela jest da se ovo dogodi. Nadoknadit ću ti, kunem se.

218

Otišla sam vidjeti mogu li ga kako zamijeniti, ali..." lice joj se objesi, "jednostavno si ga nisam mogla priuštiti."

"Ne brini više o tome. Nisi ti kriva", odgovorio je on osjećajući se poput pravog varalice. Poželio je da prestane spominjati koliko je prsten koštao; zbog toga mu je samo bilo još gore. "Znam da nisi ti kriva."

Barem je ovaj put Gary govorio istinu. S obzirom na vrijeme i okolnosti, bio je prilično siguran da, koliko god prsten "iznenada" nestao, Rachel zasigurno nije bila kriva.

219

38. POGLAVLJE

Ethan je mogao prebrojiti na prste jedne ruke koliko je puta u životu posjetio Dublin, pa ipak, evo ga — spreman da to učini drugi put u razdoblju od dva mjeseca.

Još uvijek je bio pomalo zbunjen svime što se dogodilo u protekla četiri tjedna. Na njegovo iznenađenje, Vanessa je napredovala s planovima za vjenčanje, a dospjela je toliko daleko da je čak odredila datum.

Ove godine. Nije bio siguran zašto, ali zbog nekog mu je razloga ovo izazivalo nelagodu.

"Čemu žurba?" bio ju je pitao, premda nije znao zašto je očekivao bilo što drugo od svoje ažurne i iznimno organizirane zaručnice. U životu, kao i u poslu, Vanessa nije bila tip žene koja će besposleno sjediti i čekati.

"Nikad nisam vjerovala u dugotrajne zaruke, Ethane. U čemu je poanta? Ili ćemo se vjenčati ili nećemo. Ne brini se", dodala je uz zaigran smijeh, "ja ću se o svemu pobrinuti. Ti se samo moraš pojaviti toga dana."

A čini se kako će veliki dan biti ovog ljeta. U kolovozu, navodno. Ethanu je sve to bilo pomalo naglo, što je razumljivo, dakako, jer je zbog čitave one strke oko prstena, još od Božića, jedva imao priliku predahnuti.

On, Vanessa i Daisy bili su na putu prema domu Vanessinih roditelja. I sad, dok je sjedio na suvozačevu mjestu u automobilu koji je Vanessa unajmila, pitao se kako je na kraju sve završilo s Rachel i je li joj ona protuha od njezina dečka priznala istinu. Bio je bezbroj puta u iskušenju nazvati bistro i to doznati, ali onda je zaključio da je pametnije ne miješati se. Najzad, njega se to nije ni ticalo.

Okrene se i pogleda Daisy na stražnjem sjedalu. "Kako je tebi tu, cvjetiću? Kako ti se čini prvi posjet Dublinu?"

Bila je tiha tijekom leta, odnosno proteklih je tjedana zbog svega bila iznimno tiha.

Prsten je bio vraćen i na sigurnom, a već je dala svoj blagoslov njemu i Vanessi još u New Yorku. Pa zašto je onda ponovno imao osjećaj kako Daisy nekako nije sretna svime?

"Izgleda baš lijepo, iako ne onako lijepo kao New York", odvrati Daisy te blago pocrveni sjetivši se da je ovo ipak Vanessin rodni grad.

220

"U tome si u pravu!" nasmijala se Vanessa. "I moram te upozoriti, Daisy, da je kuća mojih roditelja malena; nemoj očekivati nekakvu veliku vilu ni tomu slično." Nasmiješila se Ethanu. "Znam da je tvoj tata bio zapanjen kako je sve sićušno kad smo posljednji put bili tamo."

"Ne budi blesava! Naravno da nisam", usprotivio se Ethan, ali se sjetio kako je njegovoj djevojci bilo neugodno, umalo mu se ispričavajući kad su prvi i posljednji put bili u Vanessinu domu tijekom kratkog putovanja, dok je Daisy boravila kod bake i djeda.

Shvatio je da je Vanessi pomalo neugodno zbog radničkih korijena njezine obitelji, a nije mogao shvatiti razlog tomu; sudeći po kratkom susretu s Patom i Gretom Ryan, znao je da su oni dvoje divni, topli i razumni ljudi.

No, Vanessa znade katkad biti smiješna, no možda je druženje s ljudima s posla te nekolicinom iznimno imućnih pripadnika višeg sloja potaknulo nesigurnosti zbog vlastita podrijetla. On to nije mogao sasvim razumjeti, doduše, jer mu njegovo podrijetlo iz srednje klase nije pružalo mogućnost da sagleda stvari iz njezina kuta.

Stigli su u kuću Ryanovih nešto poslije osam navečer u petak, a Greta ih je čekala na pragu male kuće s verandom, u tihoj ulici u predgrađu.

Niska žena, koja je imala istu svijetlu kosu kao i Vanessa (premda je njezina nijansa bila sivkasta u usporedbi s onom platinastom njezine kćeri), pozdravila ih je sa srdačnim osmijehom na licu i širom rastvorenih ruku.

"Uđite, uđite!" Nakon čitave strke oko Daisy, koju dosad nije vidjela, ona se ustremi na kćer.

"Pokaži mi taj kamen", uskliknula je, a oči joj se rašire kad joj je Vanessa ponosno ispružila lijevu ruku. "Isuse, Marijo i Josipe, mora da si se dobro naradio da ovo platiš", nasmijala se gledajući Ethana.

Kad biste samo znali, pomisli on gorko. "No, nije li to sretan par", zagrmi Vanessin otac Pat odbacivši novine kad oni

uđoše u dnevni boravak. "Čestitke, i svaka ti cast, šefe", dometne obrativši se Ethanu. "Moram priznati kako sam već mislio da je se nećemo uspjeti riješiti."

"Hvala, tata", reče Vanessa zlovoljno, a Ethan je pogleda, još je nikad dosad ne čuvši da govori tim tonom. Bilo je prilično očito, barem njemu, da je pretjerala jer čovjek nije mislio ništa loše.

"Ah, pa sigurno znaš na što sam mislio. Samo sam mislio da nikad nećeš naići na muškarca koji bi te bio dostojan", reče on namignuvši Ethanu, no činilo se kako je šteta već bila počinjena i Vanessi se mjehur uzbuđenja naprasno raspuknuo.

221

Unatoč svim nastojanjima Grete i Pata da za večerom čavrljaju o planovima i potencijalnim mjestima za ceremoniju, Vanessa se doimala pomalo rastresenom.

"Dakle, ostat ćete cijeli vikend?" s nadom upita njezina majka. "Da, i pokušat ćemo što više toga organizirati dok smo ovdje." Zbilja? Ethan je shvatio da ovo prvi put čuje. Mislio je kako je svrha posjeta

bila proslava zaruka i prilika da provedu neko vrijeme s njezinim roditeljima. No Vanessa, vjerna formi, nikad nije voljela besposleno čekati.

"Sutra ćemo provjeriti neke lokacije za prijam", nastavi njegova zaručnica. "Znam da je Ethan imao na umu neko irsko seosko imanje, nisi li, dragi?" Nasmiješila se, dok se Ethan pokušavao prisjetiti kad je takvo što spomenuo. "Mislila sam da bi možda Powerscourt bio idealan?"

"Oh, to bi bilo zbilja predivno", gorljivo se složila njezina majka, a Ethan je mogao jasno vidjeti koliko je očajnički željela sudjelovati u planiranju.

"A nakon toga sam nam rezervirala ručak u jednom restoranu u gradu. Riječ je o bistrou, ali rade i catering, pa sam htjela kušati kakva im je hrana." Namigne Ethanu. "Mislim da će ti mjesto biti poznato."

Dok je pokušavao shvatiti što je imala na umu, ona se nasmijala i nastavila prepričavati majci priču o nesvakidašnjim zarukama. "Tako da sam mislila da će im možda odgovarati angažman za naše vjenčanje. Dakako, najprije moram provjeriti kakav im je jelovnik, no ako mogu suditi po onom kruhu od kiselog tijesta..."

"Samo trenutak", reče Ethan, dok mu se želudac zgrčio od užasa. "O kojem ti to restoranu govoriš?"

"Pa, o Stromboliju. Mislila sam da bi oni bili savršen izbor, s obzirom na sve, zar ne?" reče njegova zaručnica smiješeći se. "Štoviše, jedva čekam vidjeti oko čega se toliko diže prašina."

222

39. POGLAVLJE

Baš mi je drago što ti Gary nije stvarao probleme", reče Terri u slušalicu. "Vidiš, rekla sam ti da će razumjeti... Da, zbilja je pravi." Zakolutala je očima prema Justinu na drugom kraju kuhinje. "Ali, svejedno, ne moraš danas dolaziti. Ne, inzistiram. Sad kad je sve izišlo na svjetlo dana, trebala bi se malo odmoriti i predahnuti."

Uvjerivši Rachel kako je nedjeljna gužva u restoranu posljednje što joj treba nakon svog stresa koji je preživjela pripremajući se priznati Garyju kako je izgubila prsten, Terri spusti slušalicu. "Navodno je to dobro podnio", reče ona zajedljivo Justinu. "Kakvo iznenađenje."

On odmahne glavom. "Zar nije bila ni malčice sumnjičava zbog toga? Izgubila je prsten koji navodno košta desetke tisuća, a škrtica Gary nije ni trepnuo?"

"Izgleda da nije. Kako bilo, složila se sa mnom da je posljednje što joj treba nakon takvog stresa ludnica za nedjeljni ručak u bistrou. Tako da je ostala pri odluci za slobodan dan. Rekla sam joj neka iskoristi priliku i provede vrijeme s njim, neka mu se iskupi." Riječi su imale gorak okus u njezinim ustima, no Terri je znala da se mora svim silama potruditi i danas je držati podalje od restorana.

Jer danas su novopečeni zaručnik Ethan Greene i njegova zaručnica najavili svoj dolazak na ručak.

Kad ju je Justin prvi put obavijestio o upitu da im priprave jela za vjenčanje, pomišljala je stupiti u kontakt s Ethanom i pitati ga kojeg to vraga izigrava — doći ovamo i pokazati prsten koji je ona, uz golemi rizik, pomogla vratiti.

No, onda je shvatila kako postoji mala vjerojatnost da bi Ethan sudjelovao u tome, a ionako nije imala njegov broj. Rachel jest. doduše, ali kakvom bi se razumnom opravdanju mogla dosjetiti da je pita za broj a da ne izazove sumnje?

Što se Rachel ticalo, Terri je samo nakratko susrela Ethana, i premda je imala na umu da bi mogla izmisliti nekakvu priču kako je nešto zaboravio, znala je da će biti neuvjerljiva.

Stoga, kad je uzvratila poziv Vanessi Ryan i dogovorila rezervaciju za ručak kako bi ona i Ethan mogli vidjeti uzorke jelovnika, idući joj je prioritet bio pobrinuti se da Rachel ne bude u blizini.

223

A sve zbog činjenice da bi bila vrlo neobična slučajnost da je Ethan odabrao Strombolijev catering za vjenčanje, kao i to da njegova zaručnica nosi prsten identičan onome koji je Rachel izgubila, i to upravo u ono vrijeme kad je on boravio u Dublinu.

A budući da upravo njoj ima zahvaliti takav razvoj scenarija, Terri je zaključila kako je najbolje sve odigrati u odsutnosti svoje prijateljice. Nije se radovala tomu, međutim, i mogla je samo zamisliti kako se Ethan osjeća zbog povratka ovamo; znala je koliko je bio zabrinut zbog Racheline reakcije na nestanak prstena.

I sad se, prvi put, pitala je li taj prsten, trenutno u vlasništvu Ethanove zaručnice, zbilja imao vlastitu volju.

Ethan je bio na rubu živaca na seoskom imanju koje su on, Daisy i Vanessa razmatrali kao moguće mjesto za održavanje ceremonije vjenčanja.

Ne zbog toga što si je Vanessa nekako utuvila u glavu da se želi udati na sličnom mjestu, nego zato što nije mogao vjerovati da joj je od svih restorana u Dublinu za oko morao zapeti baš Stromboli.

Pretpostavio je da je dijelom i sam kriv jer je on taj koji joj je prvi put spomenuo to mjesto.

Kvragu i taj glupi kruh, kvragu i Terri jer je stavila prsten u njega i pretvorila čitavu ovu zbrku u pravi cirkus. Iako, to nije bilo pošteno; znao je da je Terri imala samo najbolje namjere, i bio joj je od srca zahvalan što mu je pokušala pomoći.

Ipak, zahvalnost je bila posljednje što je Ethan sada osjećao, i pitao se što li će, zaboga, reći kad se on, Vanessa i Daisy pojave danas u restoranu, s Vanessom koja ponosito nosi Rachelin izgubljeni zaručnički prsten.

Ostalo mu je samo nadati se da Terri, ili Rachel, zna za njihov dolazak i ne vidi u tome problem; možda se zapravo bezrazložno brinuo.

Možda je istina o podrijetlu prstena u međuvremenu izišla na vidjelo, pa se Rachel, umjesto da je uznemirena, zapravo jedva čeka ispričati? Što vodi k drugom problemu o kojem dosad nije razmišljao. Očito je da Vanessa nije imala pojma o zamjeni i čitavoj predstavi, a Ethana nije veselila pomisao da joj prizna kako je ona prosidba "iznenađenja" i njemu samome, podjednako kao i njoj, bila iznenađenje.

Opet, uvijek postoji i ona zastrašujuća mogućnost kako ni Rachel ni Terri nemaju blage veze da je u pitanju njegovo vjenčanje. Upit je poslala Vanessa, vjerojatno u svoje ime, a kako Stromboli redovito pruža usluge cateringa, zašto bi itko tamo i trepnuo na njihovu rezervaciju?

224

Nakon što je Vanessa bubnula vijest sinoć u kući svojih roditelja, Ethan je pokušao na sve načine odgovoriti je od toga odbacujući Stromboli kao mali bistro koji nipošto neće odgovarati njezinim visokim standardima. "Više mi je djelovao kao restorančić koji radi dostavu za manja, intimna događanja, poput manjih zabava, ali teško da imaju iskustva u velikim vjenčanjima."

"Zapravo, ne bih se složila s tobom. Žena s kojom sam razgovarala na telefon zvučala je uglađeno i samouvjereno, a ako je suditi po njihovoj internetskoj stranici, iznimno su profesionalni", usprotivila se Vanessa, dok je Ethan pokušavao utvrditi je li razgovarala s Rachel ili Terri. "Da ne spominjem koliko bi bilo prikladno da sudjeluju u svemu s obzirom na njihov golem doprinos našim zarukama, zar ne?"

Tako Ethanu nije preostalo ništa doli pristati na današnji ručak i moliti se da mu se neće sve obiti o glavu.

"Što nije u redu, tata?" upitala je Daisy uzevši ga za ruku dok su koračali po imanju, a on brzo promijeni izraz lica nadajući se da ne izgleda toliko zabrinuto. Katkad je njegova kći znala biti

suviše pronicljiva. "Ništa, dušo. Samo imam toliko toga na umu zbog vjenčanja. Kako ti se čini

ovo mjesto?" upitao je pokazujući na savršeno uređene vrtove imanja. Ona slegne ramenima. "U redu je, valjda." "Samo u redu?" Daisy je naizgled oklijevala. "Nekako je... šminkerski, nije li?" prošaptala je, a

Ethan se morao nasmiješiti. Još je jednom Daisy pogodila u samu srž. "Veseliš li se velikom danu u kolovozu?" potom ju je upitao. Još uvijek,

naime, nije mogao izvući iz nje kako se osjeća jer će se vjenčanje dogoditi tako brzo. "Znam da se možda čini brzo, ali..."

"To je O.K., tata. Mislim da znam zašto", odgovorila je dvosmisleno, no Ethanu ne ostane vremena da to pomnije ispita jer im je Vanessa, koja je dotad razgovarala s upraviteljem imanja, žurno prilazila.

"Nije li savršeno?" gugutala je. "Jednostavno obožavam ove vrtove, a ako vrijeme bude lijepo, mogli bismo za dobrodošlicu upriličiti vrtnu zabavu, nešto poput verzije popodnevne čajanke. Mislim na nešto poput kolačića i šampanjca? Podsjeti me da im i to predložim za catering danas popodne, može?" Nasmiješila se Daisy. "Zvuči li ti to dobro?"

Djevojčica se doimala zamišljenom. "Mislim da će većina ljudi ostati gladna. Možda bi ipak bila najbolja večera", predložila je savršeno ozbiljnim tonom, a Ethan se morao nasmiješiti. Što li sve dijete neće izustiti...

225

"Ma naravno da ćemo imati i večeru, ludice!" Vanessa se našalila, a Ethan zamijeti kako je Daisy bila povrijeđena shvativši

Vanessine riječi kao porugu. Nasmiješi se svojoj kćeri i posegne za njezinom rukom.

Vanessa pogleda na sat. "Zapravo, upravo nam to valja sljedeće istražiti, a s obzirom da je već gotovo podne, zaista bismo trebali uskoro krenuti put Dublina. Nadam se da ste ogladnjeli jer sam zamolila da nam u restoranu priprave pomalo od svega. Iako, možda je bolje da ne jedemo previše jer bismo mogli eksplodirati!"

I dok su slijedili Vanessu prema glavnom objektu, Ethan se psihički pripremao za ono što je slijedilo. Pitao se hoće li se Strombolijevo eksplozivno ime danas pokazati proročanskim.

226

40. POGLAVLJE

Kada su on, Vanessa i Daisy stigli u bistro, Ethan je nervozno pogledavao oko sebe tražeći Rachel, no ne uspije ništa vidjeti jer je Terri dojurila sa širokim osmijehom na licu.

"Pozdrav svima! Vi se zacijelo gospođica Ryan", pozdravila je toplo. Ethan je zamijetio kako se svojski trudila izbjegavati njegov pogled pa se donekle opustio shvativši da je, s obzirom na njezino ponašanje, Terri zapravo očekivala njihov posjet. "A ti si sigurno Daisy? Bok!" Sagne se i nasmiješi, prije nego će se konačno obratiti Ethanu. "Gospodine Greene, lijepo vas je vidjeti ponovno. Tako mi je drago što je naše iznenađenje uspjelo." Potom mu krišom namigne, a Ethan u sebi odahne od olakšanja.

Bilo je sve u redu. Bez razloga je brinuo; Terri je sve držala pod nadzorom. "Drago mi je što sam ponovno ovdje. I da, hvala vam, bilo je uspješno." "Sjajno. Pripremila sam vam krasan stol tamo otraga", reče vodeći ih u

pozadinu restorana. Dok je Vanessa nastavila duhovito čavrljati o jelovniku i uzorcima, Ethan je i

dalje opreznim pogledom tražio Rachel. "Moram se ispričati jer smo danas malo kratki s osobljem", čuo je potom

kako Terri govori, kao da mu je čitala misli. "Moja kolegica i suvlasnica Rachel danas ima slobodan dan, pa ćete mi

unaprijed oprostiti ako budemo previše zauzeti." "Shvaćam." Vanessa je, čini se, bila pomalo nezadovoljna izrečenim, ali

Ethan je smjesta zaključio kako je ovaj podatak imao za svrhu njegovu dobrobit, ne bi li se opustio i prestao brinuti o potencijalnoj drami oko prstena. U sebi se podsjeti kako mora pokušati uhvatiti trenutak nasamo s Terri kako bi joj zahvalio što ga je ponovno izvukla iz gabule.

"No, u svakom slučaju", Terri se pobjedonosno osmjehne nastavivši šarmirati Vanessu, "sigurna sam da biste radije objedovali u miru, a možda bismo se mogli o svemu dogovoriti nakon što kušate sva jela?"

"To bi bilo divno, hvala vam", odvratio je on kad Vanessa nije ništa odgovorila.

"Sjajno. Najprije ću vas poslužiti pićem, a onda ću reći Justinu, našem chefu, da vam donese prvo jelo."

227

"Treba li vam pomoć?" upitao je, a Vanessa ga prostrijeli pogledom. Terrin se pogled sretne s njegovim i upravo tada on osjeti posvemašnju

zahvalnost za sve što je ona, potpuna neznanka, učinila za njega. Da nije bilo nje, možda nikad ne bi uspio vratiti prsten, a bez njezine današnje intervencije, mogao se naći u neobranom grožđu. Najednom je shvatio koliko i njoj sve ovo mora biti nezgodno i teško i koliko je zaista morala riskirati u svojim naporima da mu pomogne. Rachel joj je bila najbolja prijateljica i poslovna partnerica, pa ipak, sve je to stavila na kocku kako bi mu pomogla. Zašto?

"Hvala na ponudi, Ethane, ali zaista sve imam pod kontrolom", rekla je. "Sjajno. Ja... mislim, mi", ispravio se umalo se zaboravivši, "to cijenimo, zar

ne, Vanessa?" Njegova ga je zaručnica pogledala kao da je kompletno skrenuo s uma. "Pa,

zaista bi mi dobro došlo jedno piće, ako nije problem", rekla je s namještenim osmijehom.

"Naravno!" Terri poskoči. "Vraćam se odmah." "Je li stvar u meni ili je ona pomalo čudna?" reče Vanessa namrštivši nos. "Meni je baš draga", ubaci se Daisy. "Sviđaju mi se njezine oči."Ethan kimne u znak slaganja. Neobično, ali Terrine su oči prvo što je i sam

na joj primijetio. "Hmm. Čini mi se previše bliska za moj pojam", reče Vanessa okrenuvši se

kako bi pogledala Ethana. "Jesi li primijetio da te je maločas nazvala imenom? Pomalo previše za nekoga koga si sreo samo jedanput."

"Zapravo, Terri je bila ta koja je smislila ideju da prsten umetne u kruh", reče Ethan osjetivši obavezu stati u njezinu obranu. "Pa pretpostavljam da se pomalo osjeća dijelom svega. Kako bilo", reče znakovito, "zar nije upravo taj osobni štih razlog zašto si odabrala ovaj restoran za catering."

"Da, ali postoji razlika između toga i pretjerane bliskosti." Vanessa podigne primjerak jelovnika koji je bio pred njom. "Ipak, moram priznati da hrana ovdje zbilja djeluje slasno." Uspravi se na stolcu i pogleda uokolo. "Šteta zbog uređenja. Čak i za Dublin... pomalo je otrcano, nije li?"

Ponovno, Ethan se osjeti povrijeđenim zbog Rachel i Terri. Pretpostavio je kako su obje uložile golem trud i promišljanje u uređenje.

"Meni se baš sviđa, zapravo", reče on. "Toplo je i udobno i, važnije od svega, nemam osjećaj kao da objedujem u kakvom laboratoriju." Bila je to nevješto prikrivena aluzija na Vanessinu sklonost prema minimalistički uređenim londonskim restoranima, koji jesu bili moderni i otmjeni, ali za Ethana prilično sterilni.

228

"I ovdje divno miriše", složila se Daisy. "Tako sam gladna." "Pa, onda smo upravo prispjeli na vrijeme!" zahihotala se Terri ponovno se pojavivši kod stola i noseći pića; slijedio ju je Justin, koji je nosio golemi pladanj raznoraznih delicija. "Dakle, ovo je širi izbor predjela, pa ću vas ostaviti da navalite. Zatim, kada budete spremni, donijet ćemo glavna jela. Je li to u redu?"

Ethanu su već rasle zazubice, pa se zabrinuo da će, nastavi li Terri servirati ovu divnu hranu, Vanessa zaista poželjeti da im Stromboli radi catering. Sto je značilo, nadalje, kako je susret s Rachel neizbježan.

Dok su jeli, Vanessa je neumoljivo komentirala i ocjenjivala gotovo svaki zalogaj što ga je stavila u usta, a Ethan se isključio i ponovno pitao kako li je Rachel reagirala kad je shvatila da je njezin dragocjeni prsten nestao. Znao je da se neće moći propisno opustiti sve dok to ne dozna.

Nakon nekog vremena, spazio je Terri na drugom kraju prostorije kako čavrlja s gostima za jednim stolom blizu šanka. Koliko se mogao sjetiti, toaleti su bili smješteni u tom dijelu pa zaključi kako je ovo prilika koju je čekao.

"Odmah se vraćam." Ispričavši se. ustane i pokuša očajnički uhvatiti Terrin pogled dok se približavao. Na sreću, čini se da je to osjetila pa je vrlo brzo završila razgovor za stolom i uputila se prema malom prolazu pokraj ulaza u toalet. Ethan ju je slijedio, svjestan da je, iako im je mjesto omogućavalo privatnost, još uvijek postojala opasnost da ih Vanessa i Daisy vide.

"Terri, tako mi je žao", počne on. "Nisam imao pojma da će Vanessa to učiniti. Ali, hvala Bogu da je razgovarala s tobom na telefon, mače mogu samo zamisliti kako bi bilo da je Rachel..."

"Koliko bi ti to prouzrokovalo nevolja, hoćeš reći", prekinula ga je brzo. "Stvarno, Ethane, što si, dovraga, mislio kad si doveo svoju zaručnicu s tim prstenom ovamo? Zaista si mi otežao situaciju. Nisam znala trebam li namjerno upropastiti hranu samo da ne završimo na vašem vjenčanju!"

"Nisam mogao ništa. Sve je dogovoreno bez mojega znanja. Vjeruj mi, imao sam namjeru držati se što dalje od ovoga mjesta. Oprosti", brzo dometne zamijetivši njezin pomalo uvrijeđeni izraz, "znaš na što mislim. Nemoj me pogrešno shvatiti; neopisivo sam ti zahvalan što si sve ovako dobro izvela. A što je s Rachel?"

Terri ga fiksira onim svojim intenzivnim zelenim pogledom. "Što s njom?" "Pa, nije ovdje, i to u nedjelju kad je gužva. Držim da je i to tvoje maslo?" "Naravno. Nismo mogli riskirati da te ponovno vidi, za početak, a zatim i da

prepozna svoj prsten na ruci druge žene. Rachel katkad znade biti naivna, ali svaka bi budala zbrojila dva i dva." Ethan se namršti. "Knowles joj još uvijek nije rekao istinu, pretpostavljam."

229

"Dobro pretpostavljaš." Odmahnula je glavom. "Znam da sam ti učinila uslugu, ali stvarno, Ethane, da sam znala koliko će biti uzrujana, ne bih se ni za milijun godina na taj način umiješala."

"Za Boga miloga, kako se samo Knowles uspijeva izvući iz svega?" Ethan je skupio šake. a Terri ga je zamišljeno pogledala.

"Nisi li kazao da ovo nije tvoja stvar", rekla je, neizravno mu sugerirajući kako je njegova reakcija pomalo pretjerana za nekoga tko se izjasnio da ga nije briga.

"Pa i nije, ali jednostavno ne mogu podnijeti da je tip i dalje tako vuče za nos. Ona je predobra za njega."

"Znam, ali mislim da se u ovoj fazi naprosto moramo povući i pustiti da ga nastavi..."

"Terri!" Ethan se naglo trzne na zvuk glasa, i on i Terri se okrenu prema visokom,

plećatom muškarcu koji mu je odnekud bio poznat, kako ide prema njima s olujnim izrazom na licu. Shvati kako je subjekt njihova razgovora upravo kročio u restoran.

"Oh, sranje! Samo mi je to trebalo", prošapće Terri. A Ethan, na vlastiti užas, shvati kako su svi pokušaji da ovlada situacijom

odletjeli kroz prozor. Nije bilo sumnje da će Vanessa sve čuti; zapravo, većina gostiju u restoranu već je pogledavala u njihovom smjeru.

On duboko uzdahne. Dakle, idemo... "Što želiš, Gary?" upita Terri. "Ethane, poslije ćemo dovršiti razgovor", reče

ona otpravivši ga. "Ah, kakva slučajnost! Znači, ovo je slavni gospodin Greene", reče Gary

prijeteći gledajući Ethana. Dok je muškarac stajao pred njime, Ethan se pokušao još jednom podsjetiti

kako se nema zašto bojati — Gary Knowles je od samog početka kriv — no, kad je netko petnaestak kilograma teži od tebe, to zna biti pomalo teško.

"Znao sam. Znao sam da vas dvoje imate prste u ovome", Gary je grmio, a Terri je obojicu zgrabila za ruke (prilično silovito, pomislio je Ethan, s obzirom na njezinu sitnu građu) te ih povukla u obližnji prolaz, izvan dometa pogleda gostiju.

"Gary, kojeg vraga radiš ovdje?" siktala je. "Ovo je restoran, a ne neka tvoja rupčaga!"

"O tome si trebala razmišljati prije nego si pomogla ovom ovdje gospodinu Dobrici da ukrade Rachelin prsten", režao je.

230

Ethan je bio zabezeknut. Zar je ovaj momak bio toliko glup da je zapravo uvjerio sam sebe kako prsten doista pripada njemu?

"Rachelin prsten?" žučno je uzvratio. "Za Boga miloga, znaš dobro da prsten nikad nije bio Rachelin, odnosno tvoj!"

Gary mu se prijeteći približi. "Gdje je? Što si učinio s njime? Upozoravam te, Greene, bolje ti je da ga smjesta vratiš ili...?"

"Ethane? Što se ovdje događa?" upadne Vanessa, blijeda lica, s Daisy pokraj sebe. "Tko je ovaj čovjek?" Odjednom, Ethan vidje kako mu se njegov pažljivo posložen život urušava upravo tu pred vlastitim očima.

Gary je prekrižio ruke, s prezirom na licu, upravo shvativši kako je ovo trenutak višestruke neugode za Ethana.

"Ne brini, draga. Duga je to priča", odvratio je utješno je potapšavši po ruci. "Ti i Daisy se vratite natrag za stol, poslije ću ti objasniti", dometnuo je s kiselim osmijehom. Posljednje što je želio jest da se Daisy uzruja, pa se nadao kako će Vanessa shvatiti sugestiju.

"Ne, želim smjesta znati što se događa", žestoko je navaljivala. "Očito postoji nešto što mi nisi rekao i..."

"Hej, Daisy, bi li željela doći u kuhinju i pozdraviti Justina? Znam da bi bio oduševljen da te upozna", umiješala se Terri brzo uzimajući djevojčicu za ruku, te tako još jednom spasi Ethana.

"Sjajna ideja, cvjetiću", uvjerio je on Daisy, dok je ona nevoljko slijedila Terri prema kuhinji.

"Dakle?" Vanessa je prelazila pogledom s Ethana na Garyja. Tada se namrštila. "Oprostite, ali zašto tako buljite u mene?"

Ethan pogleda Garyja i otkrije kao ovaj doista bulji u Vanessu sa zapanjenim izrazom na licu.

"Hej, ja tebe znam", reče tada Knowles skupivši oči. "Što? O čemu vi to? Nisam vas nikad vidjela u životu. Ethane, hoćeš li mi

napokon reći koji se vrag ovdje događa?" nestrpljivo je ponovila. "Draga, stvarno mislim da nije ni vrijeme ni mjesto", promrmljao je. "Stani! Zbilja znam tko si." Nastavio je Knowles piljiti u Vanessu sa

zbunjenim prepoznavanjem. "Ne budite blesavi. Nismo se nikad sreli..." S omalovažavanjem je gledala

Garyja kao da je riječ o kakvoj osobito dosadnoj muhi koju bi željela otjerati, pa preusmjeri svoju pozornost na Ethana.

"Vanessa..." "Kvragu!" na koncu uzvikne Gary. "To si ti." "Oprostite?"

231

"To si stvarno ti. Ženska iz taksija — ona iz New Yorka." "Uistinu ne znam o čemu govorite", brzo odgovori Vanessa, no Ethan

zamijeti kako joj licem prijeđe sjenka jeze. "Ne, ne, u pravu sam! Znam da jesam. Dao bih se zakleti", navaljivao je

Gary. "Prepoznajem te sa snimke sigurnosnih kamera. Bila si s onim tipom u taksiju koji je naletio na mene."

Ethan je sad bio ozbiljno zaprepašten. "Knowlese, o čemu ti to, zaboga, govoriš? Kako bi Vanessa mogla biti...?" No ostatak pitanja ostane visjeti u zraku kad je primijetio Vanessinu trenutačnu obeshrabrenost.

Koji vrag? "Besmislica. Očito ste me zamijenili s nekim drugim. No, nije važno, nego

hoće li mi itko reći o čemu je ovdje zapravo riječ? Zašto ste se prepirali?" pitala je stišana glasa tako da ne uznemiruje ostale goste u restoranu. "I, odakle poznaješ ovog čovjeka, Ethane?"

"Bila si s tim tipom... svjedokom — kako li se ono zvao?" Gary je bio apsolutno uvjeren da je Vanessa bila u taksiju. "Freeman, tako je", napokon se sjetio. "Brian Freeman."

Najednom se raspoloženje promijeni. Brian...? Zbunjen ovim, Ethan se okrene i pogleda Vanessu, kojoj je sad nedvojbeno

bilo neugodno. Očito je Garyjeva priča držala vodu. Ethan je grozničavo razmišljao dok se trudio shvatiti.

"Brian? On je bio u New Yorku kad i mi?" rekao je ignorirajući Garyja i obraćajući se Vanessi. "Što ste ti i Brian radili u taksiju? Nikad to nisi spominjala." Vrlo brzo Ethan utvrdi kako je

Njegov najbolji prijatelj propustio spomenuti da se susreo s Vanessom u New Yorku, kao i to da je uopće bio tamo u isto vrijeme kad i oni, a kamoli još da je bio na licu mjesta nesreće koja je prouzročila sve Ethanove naknadne probleme s prstenom.

Odjednom se osjetio potpuno nepripremljenim. Kako se sve ovo dogodilo? Kako se situacija tako preokrenula? Umjesto da zahtijeva objašnjenje, Vanessa je sad bila pod sumnjom.

Zar je doista bilo moguće da su ona i Brian bili u taksiju koji je naletio na Garyja? A ako su bili, zašto su to skrivali?

"Aha, pa, siguran sam da vas dvoje golupčića možete ovo razriješiti kasnije", umiješao se Gary, a, ako se Ethan prije i premišljao hoće li ga udariti, sad više u to nije bilo sumnje. "Pretpostavljam da ovo više neće trebati tvojoj gospoji?" Pokazao je na Vanessin prsten, a ona je spustila pogled, zbunjena.

232

"Oprostite, i dalje nemam pojma tko ste vi, ali znam da vas se ovo apsolutno ne tiče", procijedila je Vanessa kroz zube. "Niste li već izazvali dovoljno nevolja?"

"Želim objašnjenje", rekao je Ethan Vanessi ignorirajući Garyja. "Ako ste ti i Brian bili u taksiju toga dana, zašto mi to nisi spomenula? Znala si da sam bio umiješan u događaje s nesrećom — rekao sam ti to — zašto si to onda krila od mene?"

"Aha, i zašto niste ostali i pokušali pomoći, nego ste nestali brzinom svjetlosti?" upitao je Knowles. "Mogao sam umrijeti tamo, znaš. Policija je to nazvala bijegom s mjesta nesreće, pa pretpostavljam da je tvoj momak očito došao pameti kad je na kraju dao izjavu." Zagunđao je. "Doduše, nije mi baš pomoglo."

Ethan se trudio pretvarati da drugi muškarac nije tu. "Vanessa, nešto sam te pitao."

Ona je šmrcnula i odvratila pogled odbijajući se susresti s njegovim. "Nije onako kako ti se čini, Ethane", počela je molećivim glasom, a Ethanu je

želudac potonuo u cipele. "Dobar pokušaj, mala, ali taj te je momak Freeman već zaribao", rekao je

Gary, očito uživajući u nelagodi koju je izazvao. "Snimljeno je kako vas je taksi pokupio na nekom mjestu u centru."

Vanessa ga nije ni pogledala. "Bili smo na poslovnom sastanku", slabašno je objasnila, ali Ethan je dosad već postao stručnjak za labave izlike, s obzirom na sve one koje je donedavno morao izmišljati.

"Zbilja? Službeni sastanak na Badnjak? Nisam znao da je Brian postao jedan od tvojih autora, kao ni to da je uopće bio u New Yorku."

"Brian je bio na putu do centra grada, a ja sam morala obaviti nekakav šoping pa smo podijelili taksi s... našeg sastanka", nastavila je, dok su joj bademaste oči bile ispunjene suzama. "Kad smo stigli na Petu aveniju, spazila sam tebe i Daisy na izlasku iz Tiffanyja. Uspaničila sam se, glupavo zabrinuta da biste nas mogli vidjeti, iako je to naravno bilo gotovo nemoguće, ali..." Odmahnula je glavom. "Brian me je pokušao umiriti pa smo se počeli prepirati i onda..."

"Znao sam!" uskliknuo je Gary. "Znao sam da taj seronja od vozača nije bio oprezan! Ja da sam istrčao pred njega, mo'š si mislit! Zahvali se svome draganu. Njegove su me laži koštale tužbe!"

Ethan nije mogao vjerovati u ono što je čuo. "Znači, bila si zapravo tamo kad se dogodila nesreća? Ali što kasnije, kad si vidjela mene i Daisy kako pokušavamo pomoći? Zar si se samo... iskrala nadajući se da te nećemo vidjeti?"

233

Očito je da je ne bi ni vidio, međutim, pomislio je Ethan, jer je tada bio jedino usmjeren na pomoć Knowlesu. Sjetio se da je taksist spomenuo kako su ga putnici iz taksija napustili, ali Ethan ni u primisli nije očekivao da je u taksiju bio netko njemu poznat, a kamoli da je zapravo i izazvao nesreću koja je...

Tada ga preplavi osjećaj nelagode, i tek tako, on shvati. Jedan pogled na Vanessino posramljeno lice rekao mu je sve. "O moj Bože..." prošapće. "Ti — i Brian?"

Vanessa i Brian... ljubavnici? Isuse, gdje je bio kraj Vanessinoj ambiciji? Znao je vrlo dobro kako je

naumila pridobiti velikog Briana Freemana za svoju izdavačku kuću, ali zar je doista tako nisko pala?

A dobri stari Brian, dakako, koji je navikao da se žene tako bacaju na njega, teško je mogao odbiti. Najednom, Ethan se sjeti Brianove prilično čudne reakcije onomad kad mu je rekao za svoje planove o zarukama.

Samo budi siguran da je to ono što oboje želite, i to zbog pravih razloga... Sada su te riječi, gledajući unatrag, imale smisla. Nije mogao vjerovati da je bio izdan na ovakav način, i to od dvoje ljudi

kojima je vjerovao i do kojih mu je bilo stalo. Očito da ljubav i povjerenje nisu bili obostrani.

"Možda je to što se događalo na tom sastanku bio tvoj jedinstveni način da ga obrlatiš?" pitao je Ethan s omalovažavanjem.

"To nije pošteno. Ethane, nismo... Brian nije... Čuj. stvari su sada drukčije. Nas dvoje smo zaručeni, dok ranije ja... nisam nikad bila sigurna kako ti... je li zaista..." Pogled joj se spusti prema podu. "Naravno da to nije imalo veze s time. Brian i ja, no, znamo se dulje vrijeme i u neku ruku smo imali nešto i prije negoli smo se ti i ja upoznali. Često bismo nabasali jedno na drugo na raznim događanjima i pomalo je to postala... ne znam ni sama, neka vrsta navike." Odmahivala je glavom, nesposobna objasniti do kraja, a Ethan nije mogao vjerovati kako su ga pravili budalom. "Zaista, Ethane, nije mi to ništa značilo, i sad je gotovo među nama. Čim si me zaprosio, rekla sam mu da je kraj."

Ethanu se smučilo. Kad se samo sjeti koliko je vjerovao Brianu, kako mu je povjeravao sve svoje sumnje i zabrinutost o Vanessi,

o njihovu braku i, na kraju krajeva, o samom prstenu, a čitavo je to vrijeme njegov takozvani prijatelj spavao s njom njemu iza leđa! Bože, kakav je samo bio idiot!

I upravo se tada on zapita nije li, na sam Badnjak, njegova ljubljena Jane ipak nešto došapnula univerzumu.

"Dakle", reče Gary prekidajući muk, "što se tiče prstena..."

234

41. POGLAVLJE

U tom trenutku Terri se ponovno pojavi s još uvijek zbunjenom Daisy "Čujte, možda vam savršeno odgovara stajati ovdje čitav dan i čavrljati, ali moram li vas podsjetiti kako je ovo restoran te da moram posluživati goste?" Glas joj je bio oštar. "Želite li nastaviti s ovim, onda vas molim da to učinite za stolom umjesto da ovdje smetate."

Daisy je zurila u Vanessino lice. "Što nije u redu, Vanessa?" upitala je, a Ethan je mogao vidjeti po njezinu izrazu kako ju je preplavljivala tjeskoba.

"Sve je u redu, dušo", tješio ju je sagnuvši se ne bi li je zagrlio. "Zašto ne bismo poslušali Terri i vratili se za stol i dovršili jelo? Jesi li se zabavila s kuharom?" Ethan se očajnički trudio održavati vedrinu u glasu, dok je s druge strane želio udarati šakama po zidu.

"Ethane, ja..." počela je Vanessa, ali on podigne ruku. "Pusti. Sad nije vrijeme." Zacijelo je bilo dovoljno odlučnosti u njegovu glasu da je upozori da ne

navaljuje, jer umjesto da se nastavi prepirati, ona se tiho povuče. "Oprosti", zajecala je okrenuvši se na peti i uputivši se u ženski toalet.

Terri upitno pogleda Ethana, a on polako odmahne glavom Kao da želi reći: "Ne pitaj!"

On se zajedno s Daisy uputi natrag prema stolu na drugom kraju restorana osjećajući slabost u nogama kao da su od želea Nije bio ni svjestan kako ih Gary prati.

"Tata? Što se događa? Zašto Vanessa plače?" Daisy je očito bila uznemirena i pogledom je tražila utjehu.

"U redu je, srce", reče joj Terri ponovno je uzevši za ruku, nekako shvaćajući kako se Ethan jedva uspijeva pribrati.

"Je li to zbog bebe?" upita Daisy, i u tom času Ethanu bijaše drago što je upravo sjedao jer je pomislio kako mu noge neće izdržati.

Pogleda u svoju kćer. "Molim?" Terri podigne obrvu. "Mislim da je bolje da pođem. Gary, kad si već ovdje,

mogao bi biti i od nekakve koristi", navaljivala je gurkajući mu ruku. "Moram počistiti neke stolove."

235

"Kvragu s tim, upravo nešto rješavam." No Terrin je ton glasa očito zaustavio Garyja jer je, na tren oklijevajući, nevoljko krenuo za njom ostavivši Ethana i Daisy nasamo.

Ethan pogleda svoju kćer. "Dušo, o čemu to govoriš? Kakva beba?" Daisy je oklijevajući gledala uokolo, kao da pokušava locirati Vanessu. "Malo smo se posvađali oko nečega", objasnio je. "Mislim da je neće biti neko

vrijeme." Daisy uzdahne i spusti pogled na stol, na kojem se pladanj s uzorcima jela

za vjenčanje već odavno ohladio. "Molim te nemoj se ljutiti, tata", rekla je s krivnjom gledajući ga kroz trepavice.

"Što? Zašto bih se ljutio na tebe?" U tom trenutku, Ethan nije imao pojma što bi mogao sljedeće očekivati. I kakva je sad to priča o bebi?

"O.K.", Daisy ponovno uzdahne. "Pa, mislim da je onda bolje da ti sve ispričam."

Odguravši Garyja podalje od Ethana i koje god drame da se odvijala između njega i Vanesse, Terri ga je natjerala da joj pomogne čistiti stolove obećavši mu kako će mu reći sve što zna o nestanku prstena.

Ma što ona i Justin mislili o njemu, shvatila je da nije potpuno glup i jednom kad mu je Rachel otkrila da je prsten nestao, zacijelo je zbrojio

dva i dva. Bio je nevjerojatan peh što se Ethan zatekao ovdje kad je Gary došao do

očitog zaključka. Ili, možda nije? Očito je Garyjevo pojavljivanje izazvalo određene kontroverze između Ethana i njegove zaručnice, i po onome što je uspjela načuti prolazeći na putu do kuhinje, u pitanju nije bio samo prsten.

Siroti Ethan, čini se kako mu je putovanje u New York uzrokovalo više od jednog problema. Suosjećala je i s Daisy. Činila se kao nervoznom dušicom i bila je iznimno uznemirena zbog incidenta. A i ona Vanessa, nije smjela onako dopustiti da dijete prisustvuje Ethanovoj i Garyjevoj prepirci, bez obzira koliko je možda bila znatiželjna. Kako bilo, Justin je pokušao razveseliti Daisy i odvratiti joj misli od brige za Ethanom zamolivši je da mu pomogne mijesiti tijesto za kolače.

Sad kad je vrijeme gužve za ručak prošlo, i u restoranu je ostalo svega nekoliko zauzetih stolova, Terri se u kuhinji okrenula Garyju. "Zašto si došao?" ponovno ga je upitala. "Rachel ima slobodan dan. Nisi li trebao s njom provesti vrijeme?"

"Rekao sam joj da imam nešto drugo obaviti", odvratio je "Nešto važno primjerice, doznati kako je prsten, zbog kojeg je toliko uznemirena, najednom nestao."Zurio je u nju sumnjičavo skupivši skupivši oči.

236

Terry odvrati pogled i nastavi slagati prljave tanjure. "Nemam pojma o čemu govoriš."

Terry, mene ne možeš zavarati. Vidio sam prsten na ruci Ethanove ženske. Nije li pomalo prevelika slučajnost da je tek tako nestao bas u vrijeme kad je on bio ovdje? I to upravo onda kad ste mi oboje kukali s nekom prozirnom pričom o prstenu? I što će on uostalom, opet ovdje? Pokušava trljati Rachelin nos njime, ili.,.?"'

Terri se podboči. "Gary, koliko puta moram ponoviti prije nego ti uđe u tu tvoju tvrdu lubanju? Prsten nije tvoj; nikad to nije ni bio, I sam si mi to priznao one noći kad si se napio."

upravo tada, Justin užurbano uđe u kuhinju. "Vas dvoje, možda bi bilo dobro da sad promijenite temu."

Nijedno se ne obazre na njega. "Čuj, što se mene tiče, on pripada Rachel; i bez obzira na način kako smo do

njega došli, ona ga je obožavala", prepirao se Gary. "No, pitam se što li će misliti kad joj kažem kako je njezina navodno najbolja prijateljica sudjelovala u zavjeri otimanja njezina zaručničkog prstena. Jer, ti si ta koja ga je uzela, nisi li ? Ti i onaj Ethan Greene zajedno ste u tome imali prste. Pitam se samo kako će se Rachel osjećati kad shvati da ne može vjerovati svojoj prijateljici. Što misliš o tome? Kako će se Rachel osjećati?"

U tom trenu, otvore se vrata što su dijelila dvoranu za goste i kuhinju. "Kako će se Rachel osjećati zbog čega?" upita glas. Terri, Justin i Gary okrenu se prema vratima gdje je stajala Rachel, zbunjena

izraza lica.

237

42. POGLAVLJE

Što ima?" upita Rachel veselo se smijući. "Najednom ste utihnuli." Zamijetila je kako su zamukli na njezin ulazak pa stane pažljivije promatrati

prizor pred sobom. Otkud Gary ovdje? Nije li trebao biti kod Seana popravljajući nekakav kvar

na motociklu? Doimao se uznemirenim zbog nečega; prepoznala je taj srditi izraz. A činilo se i kako on i Terri vode bjesomučnu prepirku. K tome, Justin se ostavio onoga što je radio u sali i odjurio u kuhinju ispred nje.

"Dakle? Kako ću se osjećati zbog čega?" ponovila je. Pogledala je Garyja, zatim Terri, a drhtaj nelagode prođe joj kralježnicom. Svi su izbjegavali njezin pogled.

Proučavala im je lica. "Što se događa? I pričinja li mi se, ili je ono doista Ethan Greene tamo? Učinilo mi se da sam ga vidjela dok sam ulazila?"

Terri se nasmiješi, no Rachel je vidjela da je osmijeh bio usiljen. "Da, Ethan je ovdje sa zaručnicom. Mislili su nas angažirati da im radimo catering za vjenčanje, pa kušaju neka od jela."

"Oh, znači ipak je postavio pitanje?" Rachel se nasmiješi. "Baš fino. Moram otići tamo i pozdraviti ih."

No riječi je izgovorila automatski, duboko u sebi znajući kako nešto nije sasvim u redu s Ethanovom nazočnošću, te da je i sama zamisao o cateringu zvučala prilično čudno. On je navodno bio iz Londona, pa zašto bi, zaboga, htio da im oni rade dostavu?

Gary tada progovori. "Smiješno što si ga spomenula", reče s prijezirom, a Terri ga prostrijeli pogledom.

"Pa, ovaj put zasigurno nemaš opravdanje da se ne susretneš s njime, Gary." Rachel je nastojala održati vedrinu u glasu, no svaka ju je kost u tijelu upozoravala kako se ovdje nešto vrlo čudno događa.

"Oh, sreli smo se mi itekako", odvrati njezin zaručnik, a njoj se ne svidje zlokoban ton kojim je to rekao.

"Onda, o čemu ste to razgovarali?" ponovno upita. "Učinilo mi se da je spomenuto moje ime."

"Ma ništa, zaista", reče Terri. "Samo smo brbljali o vjenčanju. "

238

"Oh." Pa jasno, pomisli Rachel malo se opustivši. Terri je uostalom bila njezina kuma, pa su možda planirali kakvo iznenađenje za koje je trebala Garyjevo odobrenje? A onda je ona ušla, upravo usred diskusije. Što god bilo, Rachel je bila sigurna da će doznati na vrijeme. Ruku na srce, još uvijek je bila sretna što Gary nije pobjesnio zbog izgubljenog prstena, pa će s veseljem prepustiti njemu i Terri da organiziraju što im drago.

"Uostalom, otkud ti ovdje, Gary?" upita. "Nisi li kazao da imaš neke planove sa Seanom?"

Ovo nije bilo ništa neobično, no Rachel je znala koliko Terri živcira Garyjeva pretpostavka da ovdje može besplatno objedovati samo zato što su njih dvoje u vezi. Možda su se upravo zbog toga prepirali.

"Kako to da si ti došla, šefice?" upita Justin. "Mislio sam da si uzela slobodan dan."

"I ja sam to mislila, ali bilo mi je dosadno." Nasmijala se. "Ne mogu se maknuti odavde! Svejedno, kad sam već došla, mogla bih malo pripomoći oko čišćenja", reče gledajući u hrpu prljavih tanjura složenih na obližnjem pultu. "Ali najprije bih mogla otići do Ethana i pozdraviti ga."

"Ah, bolje da to sad preskočiš." Terri učini grimasu. "Posljednje što sam čula jest da on i njegova djevojka vode mali razgovor", reče ona ne ostavljajući priliku Rachel da dvoji o prirodi razgovora.

"Oh?" "Aha. Čini se da je ženska malo švrljala sa strane, o čemu gospodin učitelj

nije imao pojma", dometne Gary zlobno, a Rachel se upita kako je moguće da on zna takvo što.

"Dobro. Znači, ti i Ethan ste najzad imali priliku porazgovarati", reče ona. "Baš. I, što se mene tiče, još nam je ostalo toliko toga za razgovor." Rachel nije mogla sasvim shvatiti ton glasa svojega zaručnika, ali je znala da

nije bio kako valja. "Dobro. Pa, idem se presvući, možda ih uspijem pozdraviti prije odlaska." "A ja idem natrag u salu provjeriti stolove..." počne Terri, no zastane kad

začuje blagi udarac vrata. Svi se okrenuše i ugledaše djevojčicu kako proviruje. "Daisy, bok!" nasmiješi se Rachel smjesta prepoznavši Ethanovu kćer. Ona uzvrati smiješkom. "Bok, Rachel." "Sve je u redu, ja ću provjeriti stolove", reče Justin u prolazu lagano

potapšavši Daisy po glavi. "Je li sve u redu, dušo?" upita je Terri prilazeći joj. Klekne pred Daisy i uzme

joj ruku.

239

Djevojčica odmahne glavom, dok joj je donja usnica drhtala. "Vanessa se vratila iz toaleta i sad se ona i tata svađaju. Mislim da sam sad stvarno sve zabrljala."

"Jao, dušo, sigurna sam da je u pitanju samo blesava prepirka. Odrasli katkad čine takvo što. Molim te nemoj misliti da si ti kriva."

Rachel se nasmiješi kad joj Terri nježno zatakne kovrču plave kose za uho. Zbilja je znala s djecom.

Gary je samo stajao tamo doimajući se kao da mu je neugodno. "Ne, kriva sam. Rekla sam tati." Daisy stane petljati s rubom svoje haljinice.

"Rekla sam mu što mislim za prsten." Na spomen prstena, dlake na Rachelinu vratu neumoljivo se nakostriješe. I

je li to umišljala, ili ju je Terri nervozno pogledala kad je Daisy ovo rekla? "Kakav prsten, Daisy?" upita je Rachel primaknuvši joj se. Opet, shvati da je možda jednostavno bila suviše osjetljiva na prstenje s

obzirom na ono što se dogodilo s njezinim. Oči djevojčice bile su pune suza. "Vanessin prsten." Glasno štucne.

"Tiffanyjev prsten je trebao pristajati Vanessi, ali nije. Mama je uvijek govorila da su ona i tata pravi spoj, i da kad pronađeš nekoga koga istinski voliš, tada sve mora odgovarati. Ali prsten nije odgovarao."

Terri je povuče u zagrljaj. "Jasno mi je zašto tako misliš, dušo, ali pretpostavljam da je tvoja mama mislila na nešto drugo, a ne na nakit."

Rachel izvije obrvu. I Vanessa je imala prsten iz Tiffanyja? "Moja mama je također rekla da je Tiffany čarobno mjesto, pa možda prsten

koji je moj tata kupio nije pristajao Vanessi jer ona nije prava osoba." Pogleda u Terri, crvenih očiju. "Znam da je tajila nešto mom tati. Zato se sad i svađaju."

Rachel je pokušavala povezati njezine riječi. "Kao što je Terri rekla, odrasli se često svađaju, čak i kada se vole", tješila ju je, pitajući se što li se to događa između Ethana i njegove djevojke. I što je to s tim prstenom iz Tiffanyja koji je trebao pristajati, ali navodno nije?

"Ali pristajao je tebi", reče Daisy oslobodivši se Terrina zagrljaja i gledajući netremice u Rachel.

Ona se namršti. "Molim?" "Prsten. Tatin prsten. Onaj koji si greškom dobila. Tata je rekao da tebi

pristaje." Rachel nije bila sigurna što se događa, ali Daisy joj se učinila kao jedna vrlo

zbunjena djevojčica. "Daisy, zašto tako misliš? Kako bih ja..." Gary stupi naprijed. "Ah, Rachel..." "Kako to misliš?" prošapće ona prilazeći Daisy.

240

Terri ustane i obgrli Daisyna ramena. "Rachel, mislim da ti i Gary morate porazgovarati. Gary?" pozove ga, a Rachelin zaručnik priđe bliže.

"Terri je u pravu. Moramo razgovarati", reče mrgodno. "Nešto se dogodilo u New Yorku, nešto zbilja čudno. Kanio sam ti reći, ali..."

Nelagoda počne rasti u Rachelinu želucu. Bilo je nešto iznimno čudno u Daisynim riječima, u čitavoj ovoj situaciji, zapravo. I još jednom shvati kako je ona jedina osoba u prostoriji koja nema pojma o čemu je riječ.

"Razgovarati o čemu, Gary? Što si mi to namjeravao reći", pitala je grozničavo razmišljajući. Tek što je počela polako sklapati komadiće slagalice, kroz vrata uleti Ethan Greene.

"Daisy!" poviče prišavši kćeri i obgrlivši je rukama. "Na što si mislila kad si se onako izmigoljila i nestala bez da me obavijestiš? Uplašio sam se da... Oh, Rachel, bok." Ugledavši je, on načas zastane, a ona najednom postane svjesna da njegovi učestali dolasci u bistro nemaju nikakve veze sa zabrinutošću za Garyjevo stanje nakon nesreće. Ni najmanje.

"Gdje je Vanessa?" upita Daisy. "Otišla je natrag svojim roditeljima, cvjetiću." Izgledao je kao da mu je

neugodno. "Poslije ću ti sve ispričati." "Rekla sam Rachel za prsten", reče njegova kći, a Rachel vidje kako Ethan

zabrinuto pogledava Garyja, koji je, pak, nijemo stajao sa strane. Dok je napetost u prostoriji između Garyja, Rachel i Ethana narasla toliko da

se moglo osjetiti kako među njima vibrira zrak, Terri je zamijetila da je Daisy ponovno na rubu plača.

"Daisy, ja sad idem na stanku. Jesi li za to da podijelimo veliku čokoladu — sa sljezom?" vedro predloži Terri, a Daisy pogledom zatraži očevo dopuštenje.

"U redu je, dušo, pođi s Terri. Ja ću samo malo porazgovarati s Rachel." Daisy se ozari. "To je sjajno, tata! Ne zaboravi što sam ti rekla", reče ona

uputivši zavjerenički pogled prema Rachel. Problem je bio samo što Rachel jedina nije bila dijelom zavjere. Terri, Ethan i

Gary su očito znali ono što ona nije, a što god da to bilo, svakom sekundom postajalo joj je sve jasnije.

Terri uzme Daisy za ruku ostavljajući Rachel s dvojicom muškaraca. Uslijedi kratka tišina tijekom koje je prelazila pogledom s jednog muškarca na drugog, nesigurna što bi mislila.

"Što se to događa a o čemu ja ne znam?" reče najzad.

241

43. POGLAVLJE

Prilično toga, mala", počne Gary. Prezirno je pogledao Ethana. "Žao mi je što ti moram reći, Rachel, ali ovaj čovjek ovdje i tvoja navodno

najbolja prijateljica su ti lagali", reče odrješito. Rachel je gledala u Ethana. "O čemu on to govori?" upitala je, i prvi put

zamijetila kako se Ethan doima umornim i poraženim. One inače tako plave oči bila su prazne i mutne.

"Ti si prava osoba koja bi trebala govoriti o lažima", reče Ethan Garyju. "Oh, zbilja? Kaži nam nešto o tvojoj knjizi, Greene", Gary odvrati s

podsmijehom. "Knjizi o kojoj si govorio Rachel tijekom vaše večerice." Rachel pogleda zbunjeno Garyja ne mogavši shvatiti zašto bi to sad bilo

važno. Gary je znao sve o njihovu razgovoru za večerom, ali nije mogla razumjeti zašto to sada spominje. Ljubomora? Do sada se nije takvim pokazao. "Kakve veze Ethanova knjiga ima s bilo čime?" upitala je.

"Ne postoji nikakva knjiga, Rachel. Ne postoji nikakva vražja knjiga. Bila je to tek velika priča, izlika da ti se uvuče u gaćice."

"Oh, za Boga miloga!" Ethan je bijesno gledao u drugoga muškarca. "Zašto joj ne kažeš zašto sam uopće morao izmišljati tu priču?"

Gary slegne ramenima. "Vrag bi ga znao. Jer si pokušavao manipulirati njome? I, uostalom, ako si bio toliko siguran, zašto joj na samom početku nisi rekao pravi razlog svoga dolaska?"

"Zato što je nisam želio povrijediti, eto zašto! Iako se čini da ti s time nemaš problema, a navodno si njezin zaručnik."

Rachel se vrtjelo u glavi od zbunjenosti. "Ne postoji knjiga?" reče ona Ethanu, koji mrko kimne. "Pa čemu onda priča kako si došao ovamo radi istraživanja? A ako nisi došao radi toga, zbog čega onda? Očito to ima veze s Garyjevom nesrećom. Iako, Terri je u pravu — gledajući unatrag, tvoja briga jest bila pomalo pretjerana." Očito je bilo nešto više u tome nego što bi se reklo na prvi pogled, a Rachel napokon shvati kako je sumnjičavost njezine prijateljice ipak bila utemeljena.

"Imao sam sasvim legitiman razlog za dolazak. Ali, kad je to došlo na red, jednostavno ti nisam mogao reći. Glupo je to... ne mogu objasniti."

"Što mi nisi mogao reći, za Boga miloga?"

242

"Za prsten." Terri se nečujno bila vratila u prostoriju. "Justin se brine o Daisy, i ona je u redu", reče ona Ethanu. Njihovi se pogledi sretnu i Rachel zamijeti neku vrstu uzajamnog razumijevanja. O čemu je bila riječ? "Pomislila sam da bi Gary nekako mogao zaobići istinu", nastavi Terri. "Izgleda da sam bila u pravu."

Rachel je sad već bila krajnje zbunjena. "Moj prsten? Onaj koji sam izgubila?" Pogleda Garyja. "Zaobići što...? Može li mi netko, molim vas, konačno reći što se događa jer sam sad već sasvim pogubljena", zatražila je najednom iživcirana.

"Gary nije kupio taj prsten", nastavi Terri, prije nego Gary stigne uzvratiti. "Ethan ga je kupio."

"Za takvo što nema dokaza..." počne Gary, no Rachel ga prekine. "Ali zašto bi mi Ethan kupio prsten?" Rachel će smeteno. "Nije me ni

poznavao." "Kupio sam ga Vanessi", reče Ethan blago, kao da se obraća malom djetetu

koje ne razumije. I nije bio u krivu: Rachel uistinu nije razumjela. "Ali kako bi prsten koji si kupio svojoj djevojci završio kod..." Tada se Rachel iznenada sjeti razgovora s Ethanom tamo u bolnici, kad je

spomenuo da je izgubio nešto na poprištu nezgode... zatim i Garyjeva oklijevanja i, kad sad o tome promisli, prilično neodlučne prosidbe prigodom razmjenjivanja božićnih darova...

I tek tako, uz pomoć Daisyna komentara o Vanessinu prstenu koji je također iz Tiffanyja, i posljednji komadić slagalice napokon sjedne na svoje mjesto.

"O moj Bože", uzdahnula je okrenuvši se Garyju, osjećajući mučninu. "Nije bila tvoja. Vrećica, vrećica iz Tiffanyja — nije uopće bila tvoja, zar ne?"

"Nema nikakvog dokaza da je pripadala ni njemu..." počne Gary, no Rachel podigne ruku kako bi ga zaustavila.

"Žao mi je, Rachel, ali prsten jest moj", brzo reče Ethan. "Očito je došlo do zamjene kad smo mu Daisy i ja pomagali nakon nesreće, ali otkrio sam tek idućeg dana kad je Vanessa otvorila svoj dar i dobila onaj namijenjen tebi."

Rachel je osjećala žuč u ustima. "Ne mogu vjerovati da si mi dao prsten koji nisi kupio", rekla je Garyju dok su joj se oči napunile suzama. "Ukrao si prsten koji je bio namijenjen nekome drugome? Kakva bi osoba učinila takvo..."

"Čekaj malo! Nisam ja ništa ukrao." "Kako ti nazivaš tvrdnje da je tvoje nešto što ti ne pripada?" umiješa se

gorljivo Ethan, i dva se muškarca zapilje jedan u drugoga. "Što je bio dar za mene?" upita tada Rachel robotiziranog tona. Uslijedi muk, a Gary je zurio u svoja stopala.

243

"Rekao si da si otkrio pogrešku kad je tvoja djevojka otvorila dar", reče ona Ethanu prije no što će se ponovno okrenuti prema Garyju. "Što sam ja trebala dobiti?" ponovila je bjesomučno, duboko u sebi znajući da, premda jest bilo nešto iz Tiffanyja, očito nije bila riječ o dijamantnom prstenu.

Uslijedila je duga, napeta tišina sve dok najzad nije progovorila Terri. "Kupio ti je narukvicu s privjescima", reče njezina prijateljica očito je želeći prištedjeti daljnjeg mučenja.

Narukvica s privjescima. Rachelino srce propadne. Poželi umrijeti. Znači, Gary je bio iznenađen podjednako kao i ona vidjevši dijamantni

prsten. Što je moglo značiti samo jedno: nikad je nije ni namjeravao zaprositi. I ne samo to, shvatila je sad, zgrožena. Svi su znali. Ethan, Gary, Terri,

moguće čak i Justin, redom su znali što se dogodilo, možda su znali čitavo vrijeme. Vidjeli su je kako pleše uokolo poput kakve sretne blesače zbog svojih navodnih zaruka iz bajke, pa ipak, nitko od njih nije našao za shodno prosvijetliti je. Sto je, vjerojatno više od svega, najviše boljelo.

"Narukvica s privjescima", rekla je skamenjena, i u jednom se bljesku razuma dosjeti transakcije iz Tiffanyja na izvješću Garyjeve kreditne kartice, što je sad, gledajući unatrag, savršeno imalo smisla.

Ethan i Terri su govorili istinu; ovo nije bio loš san, noćna mora iz koje će se probuditi i osjećati blesavo.

S prijezirom pogleda svoga zaručnika. "Zaprosio me s prstenom koji pripada nekome drugome?" rekla je jedva čujnim šaptom. "Kako si mogao? Zar itko može pasti tako nisko?"

Gary je izbjegavao njezin pogled. "Što sam trebao, Rachel? Reći ti kako je sve velika pogreška? Bila si na sedmome nebu zbog prstena i zaruka, i znao sam, da sam rekao nešto, ti bi..."

"Naravno da si trebao nešto reći! Umjesto toga si odlučio od mene praviti potpunu budalu nastavljajući s tom strašnom... šaradom!" Poželi umrijeti zbog neugode prisjetivši se svoga nedavnog ponašanja, svih onih njezinih planova, ne samo za vjenčanje, nego i za ostatak života. Kakva je samo bila glupača!

"Nisam znao što bih. I sam sam bio iznenađen", rekao je tiho, naizgled nesposoban ponuditi suvislo objašnjenje.

Tada Rachel pogleda Terri ne mogavši povjerovati da bi joj najbolja prijateljica mogla zatajiti takvo što. Naročito kad je Terri vrlo dobro poznavala osjećaj izdaje, s obzirom na to kako je završila njezina posljednja veza. "Dakle, i ti si znala za ovo?" rekla je promuklim glasom.

244

Terri je djelovala izbezumljeno. "Nisam, sve dok Ethan nije prvi put došao ovamo. Imala sam predosjećaj kako nešto nije u redu i onda..." pogleda poprijeko Garyja, "njemu je izletjelo one noći kad se vratio iz Wicklowa, kad si bila na večeri s Ethanom. Popio je malo više i... Čuj, nitko te od nas nije želio povrijediti, Rachel", tužno dovrši. "Samo smo pokušavali pronaći najbolji način da..."

"A ti, ti si kanio zaprositi svoju djevojku s tim prstenom?" Rachel preusmjeri pozornost na Ethana. "Znao si cijelo vrijeme, i bestidno si lagao od samoga početka. Sve one besmislice o zabrinutosti za Garyja, pa dolazak u Dublin kako bi istraživao za knjigu. Kriste, zacijelo me svi držite idiotom."

"Rachel, ne, naravno da ne", Ethan odgovori ozbiljno. "Samo te nisam želio uzrujavati. Nitko od nas. I, iskreno govoreći, nije bilo na meni da ti govorim. Gary je trebao biti taj koji će ti reći." Ponovno pogleda Garyja optužujućim pogledom.

"Rachel, Ethan govori istinu", reče Terri. "Samo je bio obziran prema tvojim osjećajima."

"Zašto bi itko od vas mislio da ova... ova farsa znači obzirnost prema mojim osjećajima?" eksplodirala je. "Kakvim me to imbecilom smatrate?" Na svoju veliku muku, počne jecati, a Terri se približi kako bi je utješila. "Ne", uzviknula je ustuknuvši. Suze su joj umrljale obraze. "Ne diraj me. Ne približavajte mi se, nijedno od vas."

Tada se sjeti još nečega. "Gdje je sada prsten?" upitala je shvativši kako njegov iznenadan nestanak više nije toliko neobjašnjiv. "Oh", reče potom, odgovorivši na vlastito pitanje, "pa jasno, pretpostavljam da je tamo gdje i pripada?" Sjeti se primjedbe malene Daisy kako prsten ne odgovara veličinom Ethanovoj djevojci.

Pa, kako je, dovraga, to moguće? "Onda, što se dogodilo? Jesi li imao grižnju savjesti ili slično?" upita ona

Garyja. Ali opet, zašto je bio onako iznenađen kad mu je jučer priznala da ga je izgubila? Isuse, je li i u čemu bio iskren s njom?

"što se mene tiče, taj prsten je pripadao tebi, i nije bilo šanse da ću ga predati tek tako samo zato što je nekakav..."

"Ja sam kriva", upadne im u riječ Terri. Pogleda Ethana. "Ja sam pomogla Ethanu da ga dobije natrag onomad kad je bio ovdje. Znala sam da Gary nije spreman priznati i nisam mogla dopustiti da ti..."

Gary stupi jedan korak naprijed. "Slušaj, ne postoji dokaz da je prsten Greeneov."

245

"Poštedi me, Gary", Rachel prošapće. Ovo je svakom sekundom postajalo sve bolnije i strasnije. Kad samo pomisli da su ljudi do kojih joj je najviše bilo stalo čitavo ovo vrijeme kovali zavjeru njoj iza leda, odnoseći se prema njoj kao prema djetetu... "Ne želim čuti više ni riječi od tebe, niti od bilo koga od vas. Prestanite smišljati opravdanja za svoja djela; svi ste lažljivci. Redom — baš svi."

Terri je reagirala kao da je dobila pljusku. "Molim te, Rachel..." počela je. "Ne, ni riječi", rekla je tupo. Gary krene prema njoj, a ona podigne ruku i zaustavi ga. "Ethane, drago mi je da si dobio natrag svoj prsten, i da je on sad na prstu

prave žene", rekla mu je. Tada uvelim pogledom pogleda dvoje ljudi koje je najviše voljela, i kojima bi

do ovog trena bila povjerila vlastiti život. "A vas dvoje, što se mene tiče, niste ništa učinili osim što ste mi lagali, i ne želim imati ništa više s vama."

S tim riječima, Rachel iziđe kroz kuhinjska vrata ne osvrćući se.

246

44. POGLAVLJE

Kad je otišla, Gary je sijevajućim pogledom piljio u Terri. "Jesi li k-sad zadovoljna?" rekao je. "Vidiš li što si učinila?"

Terri je bila zaprepaštena. "Što sam ja učinila?" "Aha. Ti si ta koja je otela prsten kako bi ga vratila ovom svom frajeru."

Prezirno je gledao u Ethana. "Vas ste dvoje, čini se, bili u pravoj uroti." "Kako se usuđuješ?" odgovori Ethan stupivši korak naprijed, stisnute

čeljusti. "Kako se usuđuješ nas optuživati kad si za sve ovo ti kriv! Jedini razlog zašto nisam ništa govorio od početka jest briga za Racheline osjećaje."

"Sereš. Želio si joj se uvući u gaćice. A kad ti to nije uspjelo, pomislio si da bi mogao pokušati s Terri."

Terri je ostala skamenjena u mjestu ne mogavši povjerovati u ono što čuje. Ethan je koraknuo još jedan korak naprijed i, dok si rekao keks, uhvatio

drugog muškarca nespremnog — smjestivši mu precizan udarac ravno u njegovo desno oko.

Gary se zateturao, pao na obližnji radni stol i snažno tresnuo na pod. "O, moj Bože!" Terri je stavila ruku na usta. Pogledala je Ethana. "Ne mogu

vjerovati što si učinio." Ethan se zgrči i oprezno podigne desnu ruku, već se doimajući kao da je

strahovito požalio. "Pa nakon svega što se dogodilo, mislim da je ovo zaslužio, zar ne?" reče.

"No, kad je pokazao onakvo nepoštovanje prema tebi, bila je to kap koja je prelila čašu." Susreo je Terrin pogled, i je li ona umišljala ili je u zraku postojala tenzija koje prije nije bilo?

Bilo je to posljednje što je očekivala od momka koji je djelovao tako uglađen da ne bi ni mrava pregazio. A, k tome, pomisao da je ovo učinio kako bi obranio njezinu cast...

"Naročito kad si toliko učinila da mi pomogneš", Ethan nastavi, i tek tako, čarolija trenutka nestane.

"Koji vrag...?" Gary se pokušavao ustati, no i dalje je djelovao omamljen udarcem. I bez obzira na faktor iznenađenja, Terri je zaključila kako je njegov muški ponos ozbiljno povrijeđen jer ga je nokautirao, ni manje ni više nego jedan običan učitelj. Nasmiješila se.

247

"Zaslužio si to, i svjestan si toga", reče Ethan, zapanjivši Terri još više nakon što je krenuo i pomogao Garyju da se podigne s poda.

Nervozno je očekivala uzvratni udarac, ali ne, njih su dvojica samo stajala tamo, jedan dugi trenutak zureći jedan u drugoga.

Tada, na njezino golemo iznenađenje, Gary ispruži ruku. "U pravu si, Greene. Možda stvarno jesam to zaslužio." Nakon trenutka oklijevanja, Ethan mu pruži ruku i lagano je prodrma. "No, što god mislio, nisam ukrao taj prsten od tebe. Nikad mi nije palo na

pamet da pripada nekome drugome. Iskreno sam mislio da mi se jednostavno posrećilo. I kad me je Terri upozorila da to možda nije tako, pretpostavljam da sam samo zakopao glavu u pijesak."

"Pošteno. I premda se ne slažem s načinom na koji si sve ovo odigrao, niti kako se odnosiš prema Rachel, pretpostavljam da ni u kom slučaju nije na meni da se miješam."

Terri se pitala pričinja li joj se. Zar su Ethan i Gary ozbiljno bili u procesu pomirenja? Isuse, ovu je dvojicu davnih dana trebala spojiti! Unatoč svojim najtežim naporima da Garyja privede razumu, ovo je očito bio jedini jezik koji je razumio.

"Aha. Prilično sam zabrljao." Gary stavi obje ruke u džepove i zapilji se u cipele. "I čuj, žao mi je zbog svega s tvojom ženskom. Ne bih bio ništa rekao da... no, znaš već."

Ethan ukočeno kimne. "Možda smo obojica zabrljali." "Onda, nema ljutnje?" kazao je Gary Ethanu, a Terri ga poželi prodrmati —

obojicu, zapravo. Nema ljutnje? Nakon svega što se netom dogodilo? "Nisam sigurna da će Rachel tako gledati na stvari", rekla je podsjetivši

Garyja na činjenicu kako mu je zaručnica upravo otrčala odavde sva u suzama. Valjalo mu je priznati, međutim, da je djelovao posramljeno. "Kunem se

Bogom, Terri, jednostavno nisam znao što bih učinio. Da sam joj priznao istinu, ostavila bi me. Znam da bi."

"Zacijelo poznaješ Rachel dovoljno da znaš kako ona nije s tobom zbog dijamantnog prstena", rekla je, zapanjena.

"Prilično bi se šokirala i da jest", reče on s kajanjem, i u tom trenu Terri uvidje Garyjevu stranu koju nikad prije nije primijetila. Kao da je maska muškarčine napokon pala, a iza nje se ukazalo lice nezrelog školarca uhvaćenog u laži. "Stvari mi nisu baš najsjajnije u posljednje vrijeme što se tiče posla", nastavio je stidljivo. "Rachel to nije znala. A nisam joj htio ništa govoriti kad je ovo ovdje ovako luđački radilo. Nijedna žena ne želi muškarca koji zarađuje manje od nje."

248

Terri je zakolutala očima, dvostruko frustrirana, uvidjevši kako se sve ovo imalo zahvaliti najobičnijem muškom ponosu. "Ma daj, Gary. Rachel ni najmanje nije briga za takve stvari. Stalo joj je do tebe, a ne do toga koliko zarađuješ. Zato i jest toliko povrijeđena zbog svega. Što se nje tiče, vaše su zaruke — možda i čitav vaš odnos — jedna velika laž, naročito ako joj nisi mogao reći istinu."

"Ipak, nije još sasvim kasno", uplete se Ethan. "Dobro, možda je sad uzrujana, ali ako joj možda kažeš sve ovo što si kazao nama..."

Gary je prelazio pogledom s jednoga na drugo, nesiguran. "Pođi za njom, za Boga miloga", navaljivala je Terri ne mogavši povjerovati

sama sebi što je netom predložila. No, gledajući sad s Garyjeva stajališta, mogla je vidjeti da nije imao zle namjere; zbog pogreške koju zapravo nije inicirao, jednostavno se našao u situaciji iz koje nije mogao pobjeći.

Gary kimne i protrlja obraz. "Hej, ima li štete na staroj tikvi?" upitao je brzo se vrativši u formu, a Terri se morala nasmiješiti.

"Ne moraš se brinuti, i dalje si predivan", odvratila je zajedljivo, a Ethan ih je sa zanimanjem promatrao. "Sad pođi i popravi stvari."

Kad je Gary otišao, Terri i Ethan ostadoše sami, jedno sučelice drugome. "Mislila sam da bi zapravo ti mogao biti taj koji će poći za njom", oprezno je

ispipavala pokušavajući isprovocirati njegove osjećaje prema Rachel. On se kratko nasmije. "Ja? Teško. Nemoj me pogrešno shvatiti; mislim,

posljednji put kad sam bio ovdje bila si u pravu primijetivši kako sam možda pomalo... zbunjen kad je u pitanju Rachel. Rastresen, točnije." Uzdahnuo je. "Glupo je to, ali..." Ethanove riječi utihnu dok je pokušavao objasniti. "Dakle, moram priznati da sam se pomalo kolebao otkrivši da je ona pekarica. Nisam o tome previše razmišljao prije, ali Daisyna majka, Jane, i ja znali smo se šaliti na taj račun." Nastavi joj kazivati kako mu je Jane savjetovala da si nađe nekoga tko će mu peći kruh. "Pretpostavljam da bi me se moglo optužiti kako sam neko vrijeme to doslovno shvaćao", reče odmahujući glavom. "Besmislica, ustvari."

"Zapravo, mislim da je to baš slatko", reče Terri iskreno shvativši kako je zacijelo neizmjerno volio Daisynu majku. "Žao mi je zbog svega ovoga", rekla je potom, sad osjećajući neobičnu nelagodu u njegovoj prisutnosti. "Mogu zamisliti kako nakon svega jedva čekaš okrenuti leđa ovome mjestu."

Ethan uzdahne, a ona ne uspije odgonetnuti izraz njegova lica. "Nisam sasvim siguran što osjećam u ovom trenutku. Sve je ovo toliko zbrkano, sigurno, i... oh, blagi Bože — Daisy!" Najednom se sjetio da je i ona ovdje. "Samo nebo zna što li je ona shvatila iz svega ovoga."

249

"Ona je u redu. Znam da je Justin zabavlja tamo vani. Pobrinula sam se da ne prisustvuje većini onoga što se zbivalo, a svakako ne onda kad je bilo najgušće."

"Primijetio sam to. Hvala ti." Pogleda je u oči i Terri se upita zašto joj je ovaj razgovor najednom postao tako čudan. "Ona se zna previše brinuti."

Terri je to i pretpostavljala, što je i bio razlog da drži djevojčicu podalje od čitave strke.

"Ne brini se, sigurna sam da će to proći. Jadna mala, pretpostavljam da ima dobar razlog biti preplašena, jer je izgubila majku, mislim."

On kimne, očito duboko zabrinut zbog toga. "Ja jednostavno nisam nikad bio siguran odnosim li se pravilno prema tome. Vanessa kaže da joj ne bih trebao povlađivati, da to samo pogoršava stvari, ali..."

"Meni zvuči kako Vanessa ne bi bila najbolji uzor kad je riječ o roditeljstvu", brzo odvrati Terri, a onda, sjetivši se, stavi ruku na usta. "Oh, Ethane, oprosti. Nisam to smjela reći; bilo je to krajnje neprimjereno."

"Ne, u pravu si. Mislim da bi to dijelom i moglo biti problem. Silno sam se zaljubio u Vanessu, i dok sam istodobno uporno pokušavao pružiti Daisy sve što sam mislio da joj je potrebno - snažan uzor i neku vrstu zamjene za majku — nisam uspijevao dovoljno dobro procijeniti je li Vanessa dorasla tome", priznao je. "To nije bilo fer ni prema Daisy ni prema Vanessi", dometnuo je i Terri shvati da je, unatoč onom malom "kliku" s Rachel, uistinu volio Vanessu.

"Pa, iskreno govoreći, to jest golema odgovornost." "A kako se čini, valja mi se i dalje sam nositi s time." Tužno se osmjehnuo.

"Ne želim reći da je to nešto grozno. Ta djevojčica je čitav moj svijet." "Ona je sretna što ima takvoga oca." Ethan se promeškolji. "Pa, nisam sasvim siguran. Naročito kad vjeruje u

takvu besmislicu da dijamantni prsten ima čarobne moći." "Misliš, kad je govorila da je Tiffany čarobno mjesto? Rekla mi je da je to

čula od majke." On tužno kimne. "Jane joj je napunila glavu priličnom količinom maštarija, a

ona je sad u godinama kad u sve to vjeruje, nažalost. Mislio sam da će dosad to prerasti, shvatiti kako je većina toga što joj je majka govorila uglavnom metafora, ali..."

"Pa, ako malo bolje promisliš, čini se da je taj prsten doista neko vrijeme bio čaroban i radio po svome." Terri se nasmije pokušavajući ga malo odobrovoljiti. "Kako bilo, ona je još uvijek jako mala. Da se mene pita, nastojala bih je podržavati u toj nevinosti koliko god je to moguće. Stvaran život je ponekad dovoljno težak."

250

"Možda si u pravu." Ethan joj uzvrati osmijehom, a Terri zadrhti. Koji se ovo vrag zbiva s njom? "Ali, osobno nisam nikad previše vjerovao u bajke", nastavio je on, glasa prepuna kajanja, a Terri nije bila sigurna misli li sada na Jane ili na Vanessu.

"Ni ja", odvratila je iskreno.

251

45. POGLAVLJE

Sljedećeg popodneva, Ethan je sletio na Heathrow, s težinom na duši. Prošao je kroz zračnu luku kao u transu, s Daisy pokraj sebe.

Ponovno je mislio na Vanessu i Briana i poželio je oderati kožu svome navodnom prijatelju. Kakva izdaja. No, dakako, to nije bila jedina tajna koju je Vanessa čuvala; bilo je toga još što mu je, na njegovo poniženje, otkrila Daisy.

Tijekom čitave one strke jučer u bistrou, kad je njegova kći spomenula bebu i pojasnila kako je pronašla kutijicu testa za trudnoću, Ethan jednostavno nije znao što bi mislio. Koliko je on znao, Vanessa nije mogla imati djecu, pa čemu onda test za trudnoću?

Zato, nakon što se Vanessa vratila za stol, znao je da je to prvo što je mora pitati, čak i prije rasprave o Brianu. Oči su joj još uvijek bile crvene od plača, a lice blijedo, no kad je to spomenuo, koža joj je toliko problijedjela da je postala takoreći prozirna.

"Kako to misliš?" pitala je, s istim izrazom lica kao i kad ju je Gary optužio da je bila u taksiju u New Yorku. Poput zeca uhvaćenog u zamku.

"Pitanje je jednostavno." Gas mu je bio strog. "Zašto je u našem košu za smeće bio test za trudnoću?"

"Što?" Nastavila ga je gledati nesigurnim pogledom. "Kako si..." "Trebao je ići u koš za reciklažu", upadne joj u riječ Daisy pokajničkim

tonom, no Ethan je potapša po ruci kako bi je umirio. "U redu je, cvjetiću, ne moraš objašnjavati." Okrenuvši se ponovno Vanessi,

on reče: "Postoji li nešto važno što bih trebao znati?" Ona odmahne glavom, oborena pogleda. "Ne. Mislila sam da bi moglo biti.

Zbog promjene vremenske zone, mislila sam da sam možda zaboravila uzeti pilulu, ali nisam."

"Pilulu? Kako neobično. Ja sam stekao dojam da ne možeš imati djecu." No, Ethan je sad shvaćao kako je i to bila bezočna laž, jednaka svim ostalim

lažima koje mu je govorila od samog početka njihove veze. Štoviše, kad se samo sjeti koliko je Vanessa bila neumoljiva kad je nešto

željela vezano uz posao (ili kako bi izbjegla nešto što ne želi), pitao se kako mu nikad nije palo na um da bi takva mogla biti i privatno.

252

"Pa, da, ali uvijek postoji šansa..." No riječi su joj zvučale neuvjerljivo i oboje su to znali. Poigravala se njime čitavo vrijeme, poigravala se njegovom naivnošću.

"Zašto, Vanessa? Zašto si se pristala udati za mene znajući da nam je veza izgrađena na lažima?"

"Zaista ne znam", odvratila je suznih očiju. "Htjela sam — i dalje želim — udati se za tebe. Ali nikad nisam željela prolaziti to iskustvo s rađanjem i valjda sam mislila da smo, s Daisy, već kompletna obitelj. Ne bih morala biti mama, nitko ne bi očekivao da zamijenim Jane. Nije da bih to mogla, i da sam htjela", doda s gorčinom u glasu. "Nitko ne bi mogao zamijeniti taj sinonim za krepost."

"Kako se samo usuđuješ!" reče Ethan tvrdo. Ovo ga je toliko razbjesnjelo da nije ni zamijetio kako se Daisy iskrala i uputila prema kuhinji.

Vanessa je ustala namjeravajući otići. "Ostat ću kod roditelja ako me zatrebaš", rekla je. "Vjeruj što ti drago, Ethane, ali nitko neće uspjeti popuniti mjesto tvoje dragocjene Jane." Navukla je kaput ponovno suznih očiju. "Žao mi je što se ovo dogodilo.

Ako ti što znači, uistinu volim tebe i Daisy. Ali ti nikad nisi imao namjeru istinski me pustiti k sebi."

Ethan je sad o tome razmišljao i pitao se ima li istine u tim riječima. Voljela ga je uz suviše jasnu viziju da bi strepila od njegovih sjenki. No, očito nedovoljno. I ma što mislio prije o kćerinoj budalastoj primjedbi kako je prsten, ako

savršeno pristaje, konačan dokaz ljubavi, možda je ipak donekle bila u pravu. Očekivano, njegova je kći i dalje bila zbunjena i uznemirena proteklim

događajima. Bila je toliko mlada i nije znala ništa o složenosti odnosa među odraslima. Premda Vanessa nije bila prava osoba kojoj će pristajati prsten, djevojčica ju je prihvatila kao dio njihova života i Ethan je znao da se raduje što će ponovno imati obitelj. Sad se to neće nikad dogoditi. Nisu imali obitelj i Vanessa neće biti zamjenska majka.

Nakon jučerašnjeg incidenta u bistrou, otišli su svatko svojim putem — Vanessa roditeljima, a on i Daisy u obližnji hotel. Današnji su dan proveli u razgledavanju i uživajući u uzajamnom druženju, prije leta za Heathrow, kako je bilo planirano.

Ethan je nastojao razbistriti glavu dok su sjedali u taksi, govoreći adresu. Možda su već neko vrijeme postojali znakovi koji su upozoravali da stvari nisu u redu, i sve mu je ovo u vezi s prstenom pomoglo da to shvati. Jane bi, da je sad ovdje, nedvojbeno rekla da se sve događa s razlogom.

253

Ostatak vožnje bio je zadubljen u misli o svemu što se dogodilo, da nije ni shvatio kad se taksi zaustavio pred njihovom kućom u Richmondu. Zurio je kroz prozor, ali nije opazio gdje se nalazi, niti je prepoznao okruženje.

"Drugar? Je li ovo adresa?" upitao je taksist. Daisy ga gurne. "Tata, stigli smo." Ethan se vrati u stvarnost, iznenađen. Kako je ovo mjesto moglo ovako

drukčije izgledati nakon svega nekoliko dana? Kako se toliko toga moglo promijeniti za tako kratko vrijeme?

"Oh, da. Oprostite. Pomalo sam umoran", brzo se ispričao da ne bi izgledao poput luđaka.

Platio je vozaču i zgrabio svoje i Daisyne torbe. Tada se tromo uspeo stubama i izvadio ključeve iz džepa. Stavivši ključ u bravu, okrenuo je kvaku. Ušavši u hodnik, on smjesta shvati kako nešto doista jest drukčije.

Otišavši pravo u spavaću sobu, shvatio je i što. Nakon svega, Vanessa je očito uzela prvi let iz Dublina umjesto da provede još jedan dan s roditeljima. Nije joj trebalo dugo da odnese onih nekoliko kutija koje je donijela sa sobom kad se uselila. Gledajući unatrag, njezina odluka da zadrži svoj stari stan i sav namještaj trebala je vjerojatno biti prvi pokazatelj da njihov brak ne bi dugo trajao.

"Otišla je", reče Daisy, nepotrebno. "Vanessa je otišla." "Znam, cvjetiću", reče Ethan dok mu je srce tonulo. "Izgleda da smo ostali

samo ti i ja." "Žao mi je, tata", rekla je snažno zajecavši. "Ja sam kriva za sve jer sam

izgubila prsten, zar ne?" Odjednom počne otvoreno plakati, a Ethan se sažali nad njom. Toliko je toga preuzela na sebe, a zapravo ništa od svega nije imalo veze s njom.

Privuče kćer bliže sebi i povede je prema kauču. "Ne, ne, naravno da nisi. Ništa od svega nije tvoja krivnja. Ovakvo se što ponekad događa a da nitko nije kriv."

Daisy uroni glavu u njegova ramena. "Žao mi je što se nisam bolje brinula o njemu", mrmljala je kroz suze.

"Srce, nije važno. Prsten nema veze s ovim." Ali, dakako, to nije bilo sasvim istinito, zar ne? Upravo se zbog dijamantnog prstena sve ovo i dogodilo.

"Ljutiš li se na mene?" "Ne, dušo. Ne ljutim se." "Ali, ti i Vanessa ćete se svejedno vjenčati, zar ne?" "Ne, nećemo. A onaj test koji si otkrila? Nema bebe. Bio je to samo test da se

vidi bi li je možda moglo biti."

254

Ona zamišljeno kimne. "Baš šteta. Mislim da bih voljela dobi ti bracu ili seku."

"Znam, lutkice." Ethan uzdahne. "I ja bih to volio." "Vanessa se nikad neće vratiti." Bila je to više tvrdnja nego pitanje. "Neće. Ali, sve je O.K., Daisy. Ti i ja smo tim, znaš to. I samo smo jedno

drugome potrebni, nismo li?" Daisy šmrcne. "Je li ti Vanessa vratila prsten?" "Jest." Skinula ga je i odložila na stol netom prije nego je napustila restoran. S

obzirom na sve što se dogodilo, Ethan je umalo oklijevao uzeti ga plašeći se da bi ga ta ukleta stvar mogla opeći.

"Smijem li ga vidjeti?" Ethan izvuče prsten iz džepa i stavi ga na Daisynu ruku. "Tata?" "Molim, dušo?" "Sviđa li ti se Rachel?" "Rachel iz restorana? Da, naravno." Žena koja će ti peći kruh... Ethan više nije znao što bi mislio o tome i još ga je uvijek progonila

Rachelina reakcija nakon što je doznala istinu. Nije to bilo ni zbog kakvih osobnih osjećaja prema njoj; sad je to znao, i pretpostavljao je da su ti umišljeni osjećaji bili tek posljedica njegovih očajničkih nastojanja da vrati prsten. Zaista, kad malo bolje promisli, nije bio ništa bolji od Daisy — i sam je pridavao značenje stvarima gdje nije trebao.

"Sviđaš li se ti njoj?" Ethan je znao kamo smjera; još uvijek je zaokupljena činjenicom da je prsten

pristajao Rachel. Pokušao se izvući. "Pa, nažalost, Rachel je trenutačno strahovito ljuta."

"Zašto?" Ethan joj objasni kako je Rachel mislila da je prsten bio kupljen njoj i kako je

prirodno što se uzrujala naknadno shvativši suprotno. Daisy je probavljala informacije. "Ali, nisi ti kriv za to." "Nisam, istina. Ali to je nije spriječilo da svejedno bude ljuta." "Trebao bi je nazvati i stalno joj govoriti da ti je žao. Sigurna sam da će ti

oprostiti." Ethan se nasmiješi. "Plašim se da to ne ide baš tako." "Da, ide! Nazovi je, tata. Nazovi je odmah i reci da ti je žao. Tada ćeš joj se

ponovno svidjeti i vas dvoje možete biti sretni do kraja života."

255

"Molim te, prestani, dušo. Sada moram Rachel ostaviti na miru. Bog zna da sam joj prouzročio dovoljno nevolja."

Daisyno se lice snuždi i ona se okrene prema njemu. "Ali, ona je prava, tata. Znam da jest."

"Daisy, samo zato što prsten slučajno pristaje Rachel, to ništa ne znači." "Ali..." "Daisy", Ethan je bio neumoljiv i najednom silno umoran. Umoran od

prstena, od Rachel, od svega. "Pusti to. Znam da imaš dobre namjere, ali moraš upamtiti da stvari ne funkcioniraju uvijek onako kao u tvojim pričama."

256

46. POGLAVLJE

Znaš, time što buljiš u njega, nećeš ga natjerati da zazvoni", rekao je Justin prolazeći pokraj Terri na putu u ostavu.

"Pričaj mi o tome", odvrati ona uz uzdah. On tužno odmahne glavom. "Još uvijek ni glasa od nje, pretpostavljam?" "Ne." Terri je bila izvan sebe. Prošla su dva dana od velike frke u restoranu i

još uvijek nisu čuli ništa o Rachel. Premda Terri nije očekivala da će se jučer pojaviti u svojoj smjeni, nadala se

barem telefonskom pozivu da im kaže kako je. Kad to nije uslijedilo, nazvala je Rachel kući, ali njezina prijateljica nije htjela podići slušalicu.

"Kad bi samo htjela porazgovarati sa mnom", uzdahnula je Terri. "U pravu je, znaš. I ja sam kriva za sve, podjednako kao i Gary. Nisam joj smjela tajiti istinu, a definitivno se nisam smjela onako umiješati."

"Samo si joj pokušala pomoći. Na kraju krajeva, imala si najbolje namjere." No, je li zaista bilo tako? Terri se sad pitala je li jednostavno bila zaslijepljena

svojim nepovjerenjem prema Garyju, kao i Ethanom Greeneom i njegovim neodoljivo šarmantnim pokušajima da riješi situaciju.

Nije znala. No, jedno je bilo sigurno; iako joj je bilo žao što je Ethan bio povrijeđen, bilo joj je drago što je Vanessa, kako se čini, otišla iz njegova života. Terri se još na prvi pogled nije svidjela ta žena, kao ni ono što je naknadno doznala o njoj, a što je samo potvrdilo njezino mišljenje.

"Kakav dan, ha?" reče Justin, poput jeke njezinih misli. "Kakva drama! Baš šteta što je malena morala svemu svjedočiti."

"Da, slatka je ona djevojčica." Terri je i dalje mislila na Daisyno dječje inzistiranje kako je prsten pronašao svoj put do prave osobe.

Je li u tome bilo istine? Morala je priznati kako je sudbina pogodila kad je riječ o Vanessi, nije li? Očito, s obzirom na njezine laži i nevjeru, nije bila prava osoba za Ethana i definitivno nije zaslužila prsten. No, je li to automatski značilo da Rachel jest? Terri je ranije sumnjala kako je među njima zaiskrilo, no s obzirom na Rachelin istinski očaj onog dana, te Garyjevo inzistiranje kako se stidio priznati istinu, čini se da je u njihovoj vezi postojao drugi element kojeg Terri nije bila svjesna.

257

Možda Gary ipak nije bio bezobzirno govedo koje je namjerno lagalo; možda se iskreno bojao da će je izgubiti?

Ruku na srce, i Terri je strahovala da će izgubiti Rachel. Toliko su toga prošle zajedno, bile su neizmjerno povezane, pa ipak je sad, zbog Terrinih postupaka, njihovo prijateljstvo (podjednako kao i posao) bilo ozbiljno ugroženo.

Samo je željela da Rachel razgovara s njom. "Pitam se je li Gary već s njom razgovarao?" upita Justin. "Ne znam. Nikad nisam mislila da ću ovo izgovoriti, ali zapravo mi ga je

bilo žao u nedjelju navečer. Mislim da ga nikad nisam vidjela toliko slomljenog."

"Zar je doista mislio da će je izgubiti ako joj prizna istinu?" Justin je odmahivao glavom.

Terri kimne. "Nije mi jasno zašto sa mnom nije mogao biti iskren od početka umjesto što je izigravao muškarčinu. Ne znam, ti prokleti Irci."

"Hej, nemoj nas sve trpati u isti koš, dušice. Znaš da sam ja, primjerice, totalno u skladu sa svojom ženskom stranom", reče on namignuvši, a Terri se nasmiješi.

"Ne znam, Justine. Sve je ovo tako zbrkano." I budući da Terri nije znala što bi drugo, ode do ormarića i izvadi nešto

brašna, s namjerom da pronađe utjehu u onome što bi uvijek činila u nesretnim trenucima — u miješenju tijesta.

Kasnije te večeri Terri je zakucala na Rachelina vrata moleći se u sebi da joj prijateljica otvori. Zadržala je dah ne bi li čula korake kako se približavaju, ali nije čula ništa.

Pokucala je ponovno, ovaj put snažnije. Napokon začuje lagane korake kako se približavaju s druge strane vrata.

"Tko je?" zazove Rachel. "Ja sam. Molim te razgovaraj sa mnom." Nastupi tišina, a Terri se činilo da će joj srce iskočiti iz grudi. Molim te,

otvori vrata, preklinjala je u sebi. "Ostavi me na miru. Ne želim razgovarati." "Dobro. Ali, možda bi željela nešto pojesti?" Nastojala je da joj glas bude

veseo, no živci su joj bili napeti poput struna. Ako Rachel ne reagira na ovo — njihovu internu šalu — tada je njihovo prijateljstvo doista i istinski gotovo. "Donijela sam ti malo svog neodoljivog kruha od kiselog tijesta."

258

Činilo se kako je prošlo nekoliko dugih minuta kad su se vrata najzad malo odškrinula. Koliko je Terri uspjela vidjeti, Rachelino je lice bilo iscrpljeno, a kosa joj je bila zategnutu unatrag.

"Pa, gladna jesam..." reče ona, a Terri uspije opaziti naznaku živosti iza fasade očaja.

"I mislila sam da je tako." Terri joj preda štrucu pa počne petljati svojim sad slobodnim rukama. Pogledala je svoju prijateljicu. "Zbilja moramo razgovarati. Molim te?"

"Onda govori", odvrati Rachel ukočeno. "Zar ne smijem ući?" "Ne." Terri duboko uzdahne i zagleda joj se u oči. Iako je oduvijek znala da će

čitava stvar loše završiti, nije mogla predvidjeti koliko će je moriti grizodušje i koliko će Rachel patiti. No s Rachelina stajališta,

ljudi koje je voljela, i koji su trebali voljeti nju, izdali su je. I Terri je shvatila da je to sve bilo zbog Ethana Greenea, čovjeka koji je

praktično bio stranac. Justin je bio u pravu, i ona se pitala kako je došlo do toga da je stavila svoje prijateljstvo i posao na kocku umiješavši u sve svoje prste.

Nije mogla vjerovati kako je sve tako brzo pošlo po zlu. "Rachel, žao mi je. Znam da sam ti trebala reći istinu o prstenu čim sam

doznala. Znam to. Ali istina je da nisam znala što mi je činiti. Bila si tako sretna zbog zaruka..."

"Točno. Bila sam tako sretna. A ti si znala da je sve laž. Zašto mi nisi rekla? Zašto si pustila da mislim da sam u nekakvoj bajci i da je Gary moj princ na bijelom konju? Kad samo pomislim da je praktično bio natjeran na prosidbu..." Njezina bol i poniženost su bili očiti. "Svi su znali istinu osim mene. Zamisli kako se osjećam. Manipuliranom, prevarenom. Sad tek vidim što to sve znači, shvaćam da mi nije dopušteno da sama donesem odluku. Sve ste odredili ti, Gary, pa čak i Ethan, koji se pretvarao za večerom kako ga iskreno zanimaju moje nade i snovi. Ništa od toga nije bilo stvarno."

Terri pogne glavu. "Znam. U pravu si i žao mi je. Čak ni sad nisam sigurna zašto ti nisam rekla, ali, molim te, vjeruj mi kad ti kažem kako te nitko od nas nije htio povrijediti."

"Ali zašto ste se odnosili prema meni kao prema djetetu, Terri? Zaista ne mogu podnijeti što se svi tako cijelo vrijeme ponašate. Imam trideset i dvije godine, nisam balavica koja treba zaštitu."

"Valjda... valjda sam oduvijek mislila kako ti uvijek vidiš samo ono najbolje u ljudima, dok sam ja..."

259

"Nepopravljivi cinik koji sumnja u svačije motive?" Terri spusti pogled na svoje cipele, posramljena. "I opet — u pravu si.

Možda doista na sve gledam negativno. Žao mi je." "Kako je na poslu?" upita Rachel, još uvijek ne odajući mnogo svojim

neutralnim tonom glasa. "Dobro. Justin trenutačno brani tvrđavu." Terri zastane shvativši kako je na

skliskom terenu. Što ako je Rachel odlučila povući se iz Strombolija, ako je zbog Terrine prijevare bila spremna odreći se posla koji su tako pažljivo gradile? Ili, još gore, ako je željela da Terri odustane? "Jedva čekamo da se vratiš", dometne oprezno. "Ono mjesto nije isto bez tebe."

"Hmm, sve dok se naši gosti ne zadave kakvim nepoznatim predmetima u hrani", odvratila je dosjetkom, a Terri u sebi odahne zbog jedva primjetne šaljivosti u njezinu glasu. Sve će biti u redu.

"Onda, hoćemo li ovo podijeliti, ili što?" reče Rachel pomaknuvši se u stranu i pokazujući joj da uđe.

"Voljela bih to." Terri prođe pokraj nje i njih dvije produže prema Rachelinoj dnevnoj sobi. Okrene se sučelice svojoj prijateljici.

"Čuj, ponavljam ti, žao mi je. Bilo je osobito glupo uzeti onako prsten od tebe. No, Gary je bio ustrajan u nakani da ga ne vrati, a meni je bilo tako žao Ethana."

"Da, baš je čudno što si se toliko potrudila za nekoga koga jedva poznaješ", reče Rachel podigavši obrvu. "Postoji li nešto što mi želiš reći?"

Terri pocrveni. "Što? Ne. Naravno da ne. Zapravo, iskreno govoreći, Ethan je bio toliko zabrinut da te ne povrijedi da sam se pitala jeste li se vas dvoje nekako povezali one večeri kad ste bili na večeri."

"Kako da ne." Rachel frkne. "On nije moj tip, Terri. Previše je ispravan za moj ukus. Ja više volim kad su komplicirani."

"Da, rekla bih da imaš poseban ukus, svakako", veselo će Terri. Rachel joj uputi slabašan osmijeh. "Ja sam Sicilijanka, ne zaboravi. Mi smo

genetski predodređene da nas privlače izazovni muškarci." "Onda, čuješ li se s Garyjem?" "Pokušavao je noćima, jutrima i večerima, ali ne želim ga čuti." Glas njezine prijateljice je bio strog, ali Terri je mogla osjetiti tugu u

pozadini. Bez obzira na sve mane koje je imao, Rachel je istinski i iskreno voljela tog momka.

"Jednostavno ne razumijem kakvu je to igru igrao, Rachel. Zasigurno je morao znati da će sve isplivati na površinu jednoga dana."

260

"On zna biti tako blesav katkad, i unatoč tome što misliš", dometne značajno, "iza one fasade, oduvijek je bio strahovito nesiguran."

"To sam u neku ruku pretpostavljala. Tko bi to pomislio?" "Pa, meni je bilo uvijek očito. Što misliš, odakle samo sve ono hvalisanje?

Ponaša se poput kakvog tajkuna, ali oboje znamo da je zapravo goljo", dodala je, a Terri se zahihotala shvativši kako Rachel možda i nije toliko naivna kako je mislila. "Ne znam, pretpostavljam da mi je to oduvijek bilo pomalo neodoljivo na neki način. I kad sad o tome razmišljam, nisam iznenađena što nije htio vratiti prsten. Kad sam otvorila onu kutijicu s prstenom, zacijelo je pomislio kako je to vrhunac svih njegovih Božića. Ne događa se svaki dan da ti takvo što sleti u krilo, zar ne?"

"Hoćeš li mu oprostiti?" upitala je ona Rachel. "Ne znam. Takvo što ne mogu odmah odlučiti. Volim ga, zbilja, ali nisam

sigurna da mogu to opravdati pukim mačo-hvalisanjem. Bilo je vrlo bolno otkriti kako me nije uopće imao namjeru zaprositi."

"No, ako ti što znači, vjerujem da zaista nije znao odakle se prsten pojavio i da se zaista brinuo da Ethan juri za tobom."

"Ne, Ethan je jurio za investicijom vrijednom dvadeset tisuća eura." Rachel se nasmiješi. "Žao mi je male Daisy, međutim; čini se da misli kako je sve skupa predodređeno sudbinom. Slatko."

Terri se složi. "Da." "Sjećam se kako je Ethan spomenuo da joj je majka bila pomalo

praznovjerna. A zatim, kad je sve krenulo nizbrdo, jadna mala Daisy je vjerojatno primila k srcu ono što joj je majka govorila o Tiffanyju. No, ironija je u tome što prsten ni meni nije pristajao".

prizna Rachel, a Terri je iznenađeno pogleda. "Bio mi je prevelik. Mislila sam da Gary nije o tome razmišljao, pa sam ga dala prilagoditi prije odlaska iz New Yorka."

Terri odmahne glavom. "Ne čudi onda što nije pristajao ni Vanessi. Jadna Daisy. Sve ovo nema nikakve veze s čarolijom iz Tiffanyja. "

"Znam. Ta jadna zaručnica je zbilja izvukla deblji kraj, nije li?" Rachel se ironično zahihoće. "A tek ja, ne samo da sam završila s njezinim zaručničkim prstenom, nego sam ga još dala prilagoditi tako da njezina buduća pastorka misli da sam ja nekakva Pepeljuga, a ona ružna sestra."

"Nisam sigurna da je Vanessa apsolutno nevina u čitavoj priči", reče Terri, ispričavši joj što je načula u restoranu.

"Jadni Ethan", reče Rachel. "Možda sam bila malo prestroga s njim onoga dana. I sam je izvukao deblji kraj, zar ne?"

261

Terri tužno kimne. "Pa, ako ništa drugo, još uvijek ima staklenu cipelicu."

262

47. POGLAVLJE

Daisy je ležala na podu dnevnoga boravka crtajući. Bilo je lijepo, dokono nedjeljno popodne. Tata je bio pod tušem nakon trčanja, a ona je uživala u miru i tišini.

Morala je priznati, međutim, da su stvari bile pomalo čudne u posljednje vrijeme. Tata se trudio ponašati kao da se sve vratilo u normalu, i pretvarao se ovih dana kao da se čitava stvar s prstenom uopće nije dogodila.

On i Daisy su nastavili sa zajedničkim druženjima tijekom vikenda, poput najnormalnijih oca i kćeri. Nisu razgovarali o Rachel ni o Vanessi, ali, premda je Daisy pokušavala ponašati se kako joj je otac rekao i zaboraviti sve što se dogodilo u Dublinu, i dalje je bila uvjerena da je donio pogrešnu odluku ne želeći se pomiriti s Rachel, kad je bilo očito (barem za Daisy) da su predodređeni jedno za drugo.

Uhvatila bi ga ponekad kako sjedi u svojoj sobi gledajući prsten i znala je da je bio tužan, ali nije znala misli li na Vanessu ili na Rachel, ili čak možda na obje.

Nije najbolje shvaćala ponešto od onoga što se dogodilo, pa poželi da joj je majka ovdje da joj može objasniti. No opet, da je mama ovdje, ništa se od ovoga ne bi ni dogodilo, zar ne? Daisy uzdahne. Ljudi su joj oduvijek govorili da je pametna djevojčica, ali katkad je mislila da odrasli previše kompliciraju svoj život, naročito njezin otac.

U tom trenutku zazvoni telefon i Daisy ustane kako bi provjerila ispis na zaslonu. Nije prepoznala broj pa je pustila da se javi telefonska sekretarica. Bio je to ženski glas i zvučao je užurbano.

"Bok, Ethane, Rachel je", izgovori glas, a Daisy naćuli uši. "Jesi li tu?" Glas zastane na čas, čekajući. "O.K., vjerojatno si vani", Rachel nastavi. "Samo sam željela reći da mi je žao zbog svega što se dogodilo." Uslijedi nervozan smijeh. "Sigurna sam da možeš samo zamisliti koliko mi je sve skupa bilo neugodno, naročito jer sam sve doznala na onakav način. Ali kajem se što sam se onako iskalila na tebi, osobito jer si bio tako divan i mislio na moje osjećaje i... Kako bilo, nadam se da si dobro, kao i Daisy. Terri mi je rekla za Vanessu i... No, čuj, samo sam se željela ispričati."

263

Na zvuk Rachelina glasa, Daisy osjeti kako je prožima toplina. Ona je definitivno prava osoba za njezina oca; znala je to! Bez razmišljanja, ona podigne slušalicu i progovori. "Rachel, bok!"

"Daisy? Zdravo, dušo! Kako si?" "Dobro sam, hvala." "Je li ti tata tu? Nisam sigurna..." "Tušira se", reče joj Daisy. "Drago mi je što si nazvala. Znam da će biti vrlo

sretan da se čuje s tobom." "Oh. No, lijepo. Mislim da sam bila pomalo bezobrazna prema njemu kad

ste bili ovdje u Dublinu." "Znam. Bila si ljuta zbog prstena. I ja se ponekad naljutim zbog nečega. Kao

neki dan kad mi je moja grozna učiteljica klavira dala užasno težak komad da odsviram, a ja nisam mogla."

Rachel se nasmije. "Shvaćam. Pa, bilo mi je drago što smo porazgovarale, Daisy, i kaži ocu da sam ga tražila i da mi je žao zbog svega. Zaista mi je drago da je dobio natrag prsten. Oh, i..." Rachel napravi stanku, a Daisy se pitala što li će reći, "...sjećaš se kad si govorila kako će prsten pronaći put do prave osobe?"

"Da?" Daisy se nasmiješi shvativši kako će sve biti O.K. Rachel je shvaćala što je to značilo, i zapravo je zvala zato da se ona i njezin otac mogu spojiti.

"Pa, htjela sam ti reći da ja nisam prava osoba, Daisy. Prsten nije ni meni pristajao. Morala sam ga dati prilagoditi."

Daisyno se lice objesi. "Što? Ali kako je to moguće? Vanessa je pogrešna osoba. Moj tata to sad zna i..."

"Daisy, što to pobogu radiš? S kime to razgovaraš?" Shvatila je da je otac ušao u sobu i načuo što je govorila. Posegnuo je za slušalicom, iživcirana izraza lica.

"To je Rachel", reče mu ona slabašnim glasom grozničavo razmišljajući. "Rachel, bok. Žao mi je zbog ovoga..." Daisy se udalji, jedva uspijevajući čuti što otac govori u telefonsku slušalicu. Baci se na kauč. Ako je istina ovo što joj je Rachel netom kazala, onda što se

dogodilo? Zašto su se vrećice iz Tiffanyja pomiješale ako to nije trebalo spojiti njezina oca s Rachel? Daisy odbaci svoj crtež, prikaz lijepe plave kutijice povezane vrpcom. Zašto čarolija iz Tiffanyja nije djelovala?

Bilo je ovo pakleno vrijeme, pomislio je Ethan. Ali sad, dva tjedna kasnije, barem se život vratio u onaj uobičajeno ugodan ritam na koji je bio navikao. Bez iznenađenja, bez drame.

Zbog Daisy se trudio biti dobro. Tu i tamo bi je uhvatio kako zuri u njega s onim posebnim izrazom u očima. Čini se kako je bila vrlo svjesna svega što radi

264

i kakvo mu je raspoloženje. Pokušavao je ne misliti na Vanessu i na to kako ga je napravila budalom.

Sigurno je obavijestila Briana kako je otkrio njihovu aferu, a Ethan je protekla dva tjedna izbjegavao pozive svoga navodnog prijatelja. Nisu ga zanimala objašnjenja ni isprike, i premda je bio povrijeđen njihovom izdajom, ipak je bio iznenađen koliko ga je zapravo malo sve skupa morilo.

A da je uistinu volio Vanessu, da je duboko u svom srcu osjećao kako je ona prava osoba za njega, tada bi, po svemu sudeći, trebao biti neutješan. Ali, nije. Umjesto toga bio je samo tup zbog događaja od proteklih nekoliko mjeseci. Zamjena prstena, komplikacije pri pokušajima da ga vrati — sve je bilo toliko zbrkano i besmisleno.

Znao je, međutim, kako mora biti snažan zbog Daisy i ne može dovijeka kukati nad onim što je moglo biti.

Bio je sad kraj dugog tjedna i on se vratio svojim obvezama na sveučilištu. Napustio je kampus i uzeo taksi do kuće jedne od Daisynih prijateljica, Tanyje. Odlazila je tamo svakoga dana nakon škole dok Ethan ne bi završio s predavanjima.

Pokucao je na vrata koja je otvorila Janice, Tanyjina majka. "Oh, bok, Ethane. Uđi. Dovest ću Daisy. Djevojke se igraju gore."

Ethan uđe. Znao je rutinu. Nakon što djevojčice siđu i Daisy pokupi svoje stvari, Janice će inzistirati da ostanu na večeri. Iako to nikad nije bilo izrečeno, znao je da je Janice bila uvjerena kako je on neženja koji nikako nije razumio svoju kćer, a kamoli da bi joj mogao pripraviti propisan objed.

Čim su se djevojčice trkom sjurile u sobu, Janice pogleda Ethana i nasmiješi se. "Reci mi da ćete ti i Daisy ostati na večeri. Ima dovoljno za sve."

On odmahne glavom u znak isprike. "Još jednom ti zahvaljujem, ali Daisy i ja imamo neke obaveze večeras."

Ethan je večeras planirao prirediti malu zabavu. Skuhat će kćeri njezino omiljeno jelo, a zatim će joj dopustiti da jede nezdravu hranu i ostane budna do kasno i gleda filmove, koje god poželi.

Janice kimne. "Pa, možda onda neku drugu večer?" predložila je s nagovještajem nade u glasu, a Ethan se upita nema li žena možda kakvih primisli, sad kad je ponovno bio samac. Nadao se da nema. Dodatne nevolje sa ženama bile su posljednje što mu je sad trebalo.

"Spremna?" upita on Daisy, koja kimne i nasmiješi se u znak potvrde. Napustili su Janiceinu kuću i krenuli pješice doma. "Onda, kako si proveo

dan?" upita Daisy.

265

On pruži ruku kako bi primio njezinu. "Prilično dobro. Najbolje od svega je, međutim, što je petak i što ću provesti večer sa svojom omiljenom djevojkom."

"A tko je tvoja omiljena djevojka?" upita Daisy iskosa ga gledajući. "Pa, ne znam... daj da malo promislim", reče zaigrano znajući da ga izaziva.

Zatim pogleda dolje i vidje njezin ozbiljan izraz lica. "Dakle, pa ti si ta, budalice!" rekao je poškakljavši je. "Tko drugi?"

Ona uzdahne. "Kad bih barem znala." Ethan u tišini pogleda svoju kćer. Pitao se prolazi li ponovno jednu od svojih

faza. Još od incidenta u Dublinu, Daisy se doimala nezadovoljnom što su njih dvoje ostali sami. Nikad još nije bilo ovako. Nije mislio da joj nedostaje Vanessa ili takvo što; kao da je bila razočarana u njega zbog nečega.

"Onda, koji bi film voljela gledati večeras?" pitao ju je odlučivši promijeniti temu.

Daisy podigne pogled kao da nije ništa rekao. "Jesi li ljut zbog Vanesse?" iznenada upita.

Ethan je pogleda. "Naravno da sam bio, ispočetka", priznao je, shvativši da mu kći nije raspoložena za zabavu. "Ali, poslije sam shvatio da nismo bili jedno za drugo."

Daisy namršti obrve; duboko je promišljala o ovoj izjavi. "Onda, tko je prava osoba za tebe, tata?"

On se nasmiješi. "Ti, cvjetiću. Znaš to. Ti si jedina djevojka u mom životu i sretan sam što je tako."

"A što s onim što se dogodilo u New Yorku?" Daisy je bila uporna. "Što s čarolijom iz Tiffanyja o kojoj je mama govorila?"

"Dušo..." "I ako kažeš da si sretan samo zato što si moj tata, zašto si onda tužan cijelo

vrijeme?" Ethan je ostao pomalo zatečen kćerinom primjedbom. "Zašto misliš da sam

tužan?" Daisy zakoluta očima. "Tata, nisam idiot." On se blago nasmiješi; nema ništa bolje nego kad ti spusti osmogodišnje

dijete. No, bila je u pravu. U posljednje vrijeme Ethan je doista bio žalostan i

potišten zbog nečega, no nije bio siguran što je bio razlog tomu. Bol zbog Janeine smrti čini se da se vratila, ovaj put jača no ikad, i kako su dani prolazili, pitao se koliko dugo će vremena proći prije nego ti osjećaji izblijede i nestanu. Koliko će proći prije nego bude mogao ponovno biti istinski sretan?

266

Nije znao odgovor pa zaključi kako će po svoj prilici i dalje misliti na Jane, čak i kad mu bude devedeset, i kad bude sav star, izboran i sam.

A ako je — kako je Daisy uporno mislila — Jane doista intervenirala odozgo kako bi sredila situaciju, istinski se nadao da će uspjeti razumjeti što mu poručuje.

Žena koja će mu peći kruh? Kako da ne! Jer, kako stvari stoje, prema Rachel Conti nije osjećao ništa doli prijateljske simpatije.

Natrag u njihovoj kući, dok se Daisy tuširala, on stane pripravljati večeru. Izvadio je sve namirnice za njezino omiljeno jelo

i čili s mesom — no bila je riječ o laganom jelu i Ethan je znao da mu treba još nešto za prilog. Ili to, ili će poslije završiti daveći se u čokoladi i sladoledu, a znao je da to neće proći dobro kod Daisy.

Otvori zamrzivač i stane tražiti smrznuti kruh s češnjakom koji je čuvao upravo za ovakve situacije. Tada zastane uočivši grimizni omot s kojim je dosad već bio jako dobro upoznat. Pola štruce kruha iz Strombolija. On je nije tamo smjestio, pa je zaključio kako je vjerojatno Vanessa zamrznula ostatak. Za buduće naraštaje, možda?

Izvadivši kruh, Ethan nije mogao a da ne pomisli kako je to mjesto predodređeno da ga na određeni način proganja. Zagrijao ga je u pećnici. Nasmiješio se pomislivši kako bi Terri zasigurno udarila kap da ga sada može vidjeti kako stavlja u mikrovalnu pećnicu njezin dragocjeni kruh, naročito ovaj komad koji je ispekla posebno za njega kako bi mogao...

Najednom Ethan stane kao gromom pogođen. Zurio je u štrucu pitajući se kako to nije ranije zaključio.

Terri. Terri je bila ta koja će mu peći kruh, a ne Rachel. Ista ona Terri koja je bila na njegovoj strani i koja mu je pomogla u onoj

noćnoj mori, najprije mu vrativši prsten, a poslije ga pokrivajući u bistrou ispred Vanesse, i onda ponovno, štiteći Daisy od svađa koje su uslijedile...

žena koja će mu peći kruh. Ethan podigne oči prema nebu. Prvi put od smrti njegove ljubljene žene,

oblaci su se podigli i mogao je jasno vidjeti svoju budućnost. "Hvala ti, Jane", prošapće uz osmijeh. "Sad sam shvatio."

267

48. POGLAVLJE

Bila je luda gužva u vrijeme nedjeljnog ručka u Stromboliju i Terri poželi da nije onako spremno pristala zamijeniti smjenu s Rachel.

No nije imala puno izbora s obzirom da je dio pokore zbog laganja prijateljici bilo obećanje da će joj "robovati" idućih nekoliko mjeseci.

Terri nije bilo briga; bilo joj je samo važno što joj je Rachel oprostila i što se sve vratilo u normalu.

No, gotovo sve. Rachelino i Garyjevo vjenčanje bilo je definitivno otkazano, i premda su počeli razgovarati, Rachel nije imala namjeru oprostiti mu za ono što joj je učinio.

Naročito jer se ispostavilo kako to nije bila jedina tajna koju je Gary imao. Priznao joj je sve što joj je krio proteklih šest mjeseci: činjenicu da mu je posao takoreći propao, da ga progoni banka zbog dugova i — možda najsramotnije od svega za nekoga kao što je Gary — to da se već prije nekoliko mjeseci vratio živjeti s majkom.

Sto je, dakako, potpuno objasnilo šok koji je Mary Knowles doživjela, kao i njezinu prilično živčanu reakciju kad se suočila s Rachelinim superskupim zaručničkim prstenom one večeri na zabavi u povodu zaruka, prisjetila se Terri uz osmijeh. Da ne spominjemo Garyjevo oklijevanje da upozna Rachel s bilo kojim članom svoje obitelji. Bio je prestravljen pomišlju da će ga ismijati.

"Prema svemu sudeći, prsten mu je donio onoliko sreće koliko i meni samoj", bila joj je rekla Rachel.

"Kao i Ethanu", istaknula je Terri. "Toliko o Tiffanyjevoj čaroliji." Zbog nekog razloga, Terri je otkrila kako sve više i više razmišlja o Ethanu

Greeneu i onom kratkom trenutku koji su podijelili onoga dana kad je sve pošlo po zlu i kad je udario Garyja, dijelom kako bi obranio njezinu čast.

Znala je da je ideja glupa i da nema nikakvo uporište u stvarnosti, no Terri ovih dana nije mogla vjerovati vlastitim procjenama. Istina je bila da joj je gotovo nedostajala drama, nedostajala joj je tajna koju su znali samo ona i Ethan. Bila je to neka vrsta intimnosti i unatoč tomu što nije bila odviše duboka ni značajna (barem kad je riječ o Ethanu), bila je potpuno svjesna njezine odsutnosti.

268

Bila je k tome i sasvim nepripremljena na činjenicu kako joj se Vanessa nije svidjela već na prvi pogled, i kako je osjećala nagon da ga zaštiti doznavši za njezinu nevjeru.

Onda, bila je tu i Daisy, mala djevojčica koja je bila toliko ozbiljna i doslovna da je mogla razumjeti Ethana zašto joj toliko gorljivo želi osigurati stabilnost. Jadnica je bila prestravljena pomišlju da će izgubiti oca, što je bilo sasvim razumljivo imajući na umu da je izgubila i majku.

Ali sada, kada je sva drama bila gotova i stvari se vratile u kolotečinu, ona se osjećala nezadovoljnom i pomalo... napuštenom. Možda zato što Ethan više nije bio u njihovim životima?

Terri nije sasvim razumjela te osjećaje i nije čak htjela ni odrediti što bi mogli značiti. Bila je k tome bijesna na samu sebe jer im se prepustila, no činjenica je bila da su oni postojali, sviđalo se to njoj ili ne.

Rachel je spomenula da je nedavno razgovarala s Ethanom kako bi mu se ispričala zbog svega, a Terri se morala svojski potruditi i suzdržati se da sama ne podigne slušalicu. Naravno, ona i Ethan nisu više dijelili tajnu, pa nije bilo ni realnog razloga da budu u kontaktu.

Upravo tada Jen, jedna od konobarica, upadne u kuhinju s uznemirenim izrazom na licu.

"Terri, stvarno mi je žao jer znam da si zauzeta, ali jedan gost u pekari me užasno gnjavi."

Ona se namršti. "U čemu je problem?" "Pa, žali se na kruh koji je izložen, kaže da je pljesniv." Umorno je

odmahnula glavom. "Da budem iskrena, zaista ne znam što je njegov problem." "Pljesniv? Ali sve se radi sa svježim namirnicama svakoga jutra." "Znam, i rekla sam mu tako, ali mislim da je tip jednostavno govnar." Naceri

se. "Zgodan, doduše, ali teško da bih mu oprostila." Terrine se oči zasuze. Bio zgodan ili ne, nije bilo opravdanja za nepristojnost

prema osoblju. "Svejedno uporno tvrdi da ono što želi nije svježe i ne želi prihvatiti moja

uvjeravanja da je sve što prodajemo svježe ispečeno..." Stavila je ruku na čelo. "Iskreno govoreći, ne želi od mene prihvatiti objašnjenja i zahtijeva razgovor s voditeljicom? Imaš li što protiv?"

"Ajme meni!" Terri je mogla osjetiti početak ozbiljne glavobolje. Otare ruke o pregaču, namjesti nekoliko ispalih pramenova kose pod kapu i, sretna što djeluje samouvjereno i kao da vlada situacijom, pripremi se za suočavanje. "Kod pulta pekare, kažeš?"

Jen kimne uz ispriku. "Oprosti."

269

Nabacivši svoj najbolji osmijeh, Terri iziđe i uputi se prema pekari u prednjem dijelu restorana. Tada, vidjevši tko je tamo, zastane kao gromom pogođena.

"Ethane?" dahne, razrogačenih očiju. "Što ćeš ti ovdje? I Daisy. Drago mi je što vas vidim, ali što... Mislim da je u pitanju neka greška." Pogleda prema kuhinji, nesigurno. "Mislim, konobarica mi je rekla kako se nekakav gost žali."

Gledao je u nju, njegovo lijepo lice je bilo ozbiljno i bezizražajno. "Da. Kako sam joj objasnio, nisam sasvim zadovoljan ovim kruhom." Bila je zatečena njegovim ozbiljnim tonom glasa, ali zamijetila je kako je Daisy izbjegava pogledati i kao da se sili ne nasmiješiti se.

"Pa, žao mi je zbog toga", odvratila je automatski nastojeći shvatiti zašto je tako služben. "U čemu je problem?"

Ovo je sve bilo nekako nadrealno. Nakon svega što se dogodilo, zašto su se Ethan i Daisy uopće vratili u Dublin, a pogotovo zašto su se žalili na kruh iz Strombolija?

"Nije svjež", rekao je pokazujući na kruh od kiselog tijesta, njezin kruh. "Naravno da je svjež", odvratila je braneći se. A Terri bi to trebala znati jer je

ona sama provela većinu jutra pekući ga. Daisy se stala hihotati, a Terri se osjećala kao da je dijelom nekakve uvrnute

šale. "Pitaj je, tata!" provalila je, a onda brzo pogledala oca kao da je izgovorila

nešto neprimjereno. Terri je gledala djevojčicu pitajući se što je na stvari. Što da je pita? "Dakle", počne Ethan, a u glasu mu se osjećao smijeh, "pitao sam se postoji li

mogućnost da ispečeš jednu svježu štrucu." "Ne razumijem." "Možda... samo za mene?" doda značajno, a Terrino srce poskoči jer je

smjesta shvatila upravo ono na što je mislio. Žena koja će mu peći kruh. Ili još važnije, žena koja razumije što je pokušavao reći. Proguta knedlu. "Želiš... da ja... pečem za tebe?" upitala je dok je pokušavala utvrditi je li ovo

stvarnost ili joj se priviđa. "Da, kao i za Daisy. Ako to želiš, naravno." Ethanov glas je bio nježan i Terri

podigne pogled prema njemu. Njegove plave oči bile su blage i ispunjene nadom dok ju je gledao. "Znam da bi moj boravak u Londonu mogao biti problem, ali siguran sam da možemo pronaći načina da funkcioniramo."

270

Terri se iskreno osjećala kao da je dijelom kakvog uvrnutog sna. Ništa više nije imalo smisla. Znala je o čemu govori, znala je točno što je pita, pa ipak, bilo je to posljednje što je očekivala.

Ovakve se stvari ne događaju njoj; nije ni s kim dijelila svoj život već dugih osam godina.

Zurila je u Ethana, nesigurna odakle sad sve ovo, i kamo to vodi; no, ma što bilo da bilo, već je znala da joj se sviđa.

Smiješeći se muškarcu za kojeg je znala da je već pala na njega, Terri mu pruži odgovor, jedini koji je mogla smisliti. "Bit ću sretna peći vam oboma kruha koliko vam drago. Ali moram vas upozoriti", dometne veselo, "ovaj put neće biti iznenađenja. Kod mene je — što vidiš, to i imaš."

"A to je upravo ono što želimo", odvrati nježno Ethan posegnuvši za njezinom rukom.

271

EPILOG

Evo ga tu, natrag u New Yorku, ponovno za Badnjak. Bilo mu je čudno — zapravo, pomalo nadrealno — no istodobno se osjećao potpuno ispravno.

Bilo mu je teško povjerovati kako je prošla samo godina dana otkako je posljednji put bio ovdje. Činilo mu se kao čitav život. Sve se promijenilo; i možda važnije od svega, on se promijenio. Nije više besciljno jurcao uokolo bježeći od problema. Život je sad bio umnogome jednostavniji, opušteniji.

I to sve zahvaljujući njoj. Kako mu je trebalo toliko dugo da vidi ono što mu je bilo pred nosom? Da

ključ za sreću nije u svim onim stvarima za koje je prije mislio da su bitne, nego u pronalasku osobe koja ti, kako bi mala Daisy rekla, "pristaje".

Znao je kako je nevjerojatno sretan što ju je uopće pronašao; no, još je sretniji što je nije izgubio, nakon svih onih ludosti koje su se u međuvremenu dogodile.

Trebalo je proći neko vrijeme prije nego je vidio šumu od drveta, no jednom kad je u tome uspio, ništa ga više nije moglo zaustaviti.

Na tren je zastao i ustuknuo puštajući gomilu užurbanih prolaznika na ulici da ga zaobilaze.

Čuo je nekolicinu prigušenih uzdaha i ponešto ne toliko prigušenih negodovanja dok su ljudi manevrirali oko njega trudeći se brzo kretati na ledenoj hladnoći. Zrak je bio oštar, temperatura je već prelazila minuse, a s neba su lepršale pahulje.

Glasan smijeh u blizini prene ga iz snatrenja, i on ugleda par turista kako se fotografiraju. Žena je zategnula tamnu kosu u visoku punđu na vrhu glave i stavila velike tamne naočale. "Eto! Izgledam li kao Audrey?" hihotala se svome prijatelju.

Ovo mu pomogne da misli ponovno usredotoči na ono zbog čega je bio ovdje pa, duboko uzdahnuvši, uputi se k okretnim vratima.

"Dobar dan, gospodine, dobrodošli u Tiffany", pozdravi ga muškarac s cilindrom na glavi.

"Hvala", uzvratio je uz osmijeh i brzo pogledao oko sebe. Bilo je ludo vratiti se ovamo nakon svega što se dogodilo, osobito zbog peha

koji mu je posljednji posjet ovamo donio. No istodobno, kako je uopće mogao otići nekamo drugdje?

272

Ovaj put će biti drukčije, međutim. Ovaj put je točno znao što želi. Toliko je toga uložio u ovo, ovaj put, i kanio joj je kupiti nešto što joj pristaje,

nešto što može nositi na poslu ili bilo gdje drugdje. Samo se nadao da će ga htjeti nositi.

Pola sata kasnije, ponovno je bio na Petoj aveniji, čvrsto stišćući vrećicu iz Tiffanyja, kao da mu o njoj ovisi život. Snijeg je sada padao jače i on se blago nasmije dok je gledao more žutih taksija kako mile niz ulicu.

Ovaj put ne kani riskirati. Skrene desno i uputi se prema parku. Zacijelo je i njoj samoj bilo neobično

biti ovdje; trebalo ju je ponešto više nagovarati da pođu na ovo putovanje, i imao je razumijevanja za to. Ali ako stvari krenu kako valja, možda bi im posjeti New Yorku za Božić mogli postati neka vrsta tradicije? Odmahne glavom. Evo ga opet, trči pred rudo, pomisli pokajnički, umjesto da pričeka i vidi kako će sve proći.

Uputivši se prema Central Parku, polako je koračao uz jezero prema klizalištu Wollman, gdje su se dogovorili sastati. Sa svoga mjesta mogao je vidjeti da ga ona već čeka tamo stojeći malo sa strane.

Dok je prilazio, podigla je pogled i nasmiješila mu se. "Nije li ovo čudesno? Snijeg na Badnjak..." Tada joj riječi zamru kad joj je pogled pao na njegove ruke. "Gdje si to bio?" upitala ga je raširivši oči.

On se zahihoće lagano joj utisnuvši poljubac u obraz. "Samo sam malo kupovao u posljednji tren. Za tebe."

"Ne mogu vjerovati! Za mene?" Gledala ga je netremice. "Pa, sve dok je nešto uistinu maleno."

"Oh, bome jest maleno." Izvadi malu plavu kutijicu i, bez upozorenja, klekne na koljeno. "Znam koliko ti je stalo do tradicije, zato..."

"Što? Što to radiš?" dahnula je, s kompletno zbunjenim izrazom na licu. "Nemoj mi reći da... Ne možeš si priuštiti..."

"Prodao sam motocikl", rekao je, a njegove riječi promijene nešto u njezinu izrazu lica.

"Molim? Ne! Gary, ali obožavao si taj motocikl." "Aha, ali tebe volim više, pa sam mislio da će sve ovo — putovanje ovamo i

povratak na mjesto zločina — biti dobar način da te u to uvjerim." "Stvarno nisi trebao. Znaš da smo sve to prebrodili i..." Oči su joj sjajile dok

je uzbuđeno govorila. "Zbilja si prodao motocikl, samo zbog mene?" "Aha." Sean i dečki su mislili da je sišao s uma, ali Gary više nije toliko mario što

dečki misle. Rachel je bila najvažnija osoba u njegovu životu i želio se pobrinuti

273

da zna kako njezin oproštaj nije uzeo zdravo za gotovo. Trebalo joj je dugo vremena da ga ponovno pusti u svoj život nakon svega, i sad je želio da točno zna koliko mu znači. Štoviše, želio ju je zaprositi na način kojim to zaslužuje.

"Onda, što kažeš, Rachel?" upitao je. "Hoćeš li se udati za mene?" "Znaš, Daisy bi uživala u ovome", nasmijala se. "Samo čekaj da sve ispričam

njoj, Terri i Ethanu. Neće moći povjerovati..." "Rachel ?" Tlo je bilo vlažno, zglobovi su ga počeli zatezati od klečanja, a

ljudi su zurili, no Gary nije mario. U tom ga je času jedino zanimao njezin odgovor. "Ubijaš me. Da ili ne?"

Rachel pogleda u kutijicu s prstenom na Garyjevu dlanu prije nego zaustavi pogled na njegovu licu.

Odmahne glavom. "Gary Knowles", reče smiješeći se, "već si dosad, više od bilo koga drugoga, trebao naučiti da djevojka nikad neće odbiti nešto iz Tiffanyja."

KRAJ

274

O autorici

Melissa Hill suvremena je irska spisateljica, autorica brojnih bestselera, uključujući i "Oprosti mi, molim te" te romana "Istina o tebi". Prozvana "kraljicom velikih obrata", Melissa Hill u svojim romanima kombinira toplinu i humor moderne ženske proze s enigmatskim zapletima. Knjige su joj prevedene na desetak svjetskih jezika.

275