10 Ante Rukavina

5/20/2018 10 Ante Rukavina

1/22

A. Rukavina:Planinarsko djelovanje dr. Ivana Krajaa Senj, zb. 20, str. 173.-194. (1993.)

ANTE RUKAVINA

PLANINARSKO DJELOVANJE DR. IVANA KRAJAA

Ante Rukavina UDK:796:5(497.13):929 Kraja)Budaka26 Pregledni lanakHR 48000 Gospi Ur.: 1993-02-25

Ovaj se prikaz osvre na planinarsko djelovanje dra Ivana Krajaa, javnog radnika, politiara i dugogodinjeg poznatog planinara, tovie planinarskog ideologa i vizionara. Zaljubljen u svoj rodni Senj, u Velebit i svoju domovinu svojim djelovanjem eli uinitiVelebit u potpunosti hrvatskim rajem u planinarskom i turistikom smislu. O svojim zamislima ostavio je brojne pisane priloge, na koje se osvre i ovaj prikaz. I ostavlja nam dilemu o tome kad e se ostvariti njegove zamisli i opet postavlja pitanje: gdje je Kraja

zavrio svoj ivot?

Rijetko je koji hrvatski grad iznjedrio toliko poznatih, dapae uvenih i znaajnih ljudi,kao to jeSenj.uven po svojoj ve poslovinoj buri, po krtom kamenjaru s kojega ta ista bura u svojim strahovitim naletima odnese skoro svaki trun zemlje, ali uven iu svom dugostoljetnom postojanju i znaajnom udjelu u hrvatskom gospodarskom, kulturnom, napose knjievnom ivotu, ali i po svom zemljopisnom poloaju, predstavljao

je u doba turske opasnosti stalnu i sigurnu branu za ouvanje zapadnih dijelova hrvatskezemlje.

Za tren se moemo podsjetiti samo druge polovice 19. stoljea i u njoj nabrojitibrojne Senjane, one roene u tih nekoliko desetljea, koji su ostavili znaajan trag u naojpovijesti i kulturi. Izmeu velikog broja imena istaknut emo samo neke koji su svojimdjelima iroko nadmaili okrilje svojega zaviaja: Vjenceslav Novak (1859.), SilvijeStrahimir Kranjevi (1865.), Vinko Krikovi (1861.), Milan Ogrizovi (1877.), Milutin Cihlar-Nehajev (1880.) te dr. Ivan Kraaja (1877.).

Treba naglasiti da je posve nespornotoje meu gore navedene Senjane uvrten dr.Ivan Kraja, odvjetnik ijavni biljenik, te istaknuti planinar i politiar za kojega njegovplaninarski prijatelj i esti pratilacprof.Josip Pasari kae:

U Senju kamenome, gradu silovite bure i uvene uskoke ruke, u tom gnijezduKrste Frankopana, Pavla Rittera Vitezovica, Silvija Kranjevia, Vjenceslava Novaka itolikog broja drugih umova, kolikim nijedan drugi hrvatski grad nije obdario knjievnosthrvatsku, - ugledao je svijetlo svijeta 15. 11. 1877. Ivan Kraja, koji se svojim rijetkim

173


2/22

A. Rukavina:Planinarsko djelovanje dr. Ivana Krojaa Senj, zb. 20, str. 173.-194. (1993.)

duevnim sposobnostima, svestranom naobrazbom i intenzivnim kulturnim radom vinuou prve redove naih javnih radnika i prosvjetnih luonoa, te je napose na planinarskoj

njivi usjekao duboku brazdu, tako, da se s pravom smatra ideologom i reformatoromhrvatskoga planinarstva. Odnjihan i uzrastao na poloaju burnoga Vratnika i vrletnog Orlova gnijezda, na pogledu plavoga Jadrana, klisurastog Krka, koji je u cik rujne zore divniji od Caprija i Amalfija, pa suroga gorostasa Velebita, zavolio je ve u ranoj mladostiprirodne krasote svoga rodnoga kraja i ostao toj ljubavi nepokolebivo vjeran.. .1

Prema S. Paviiu2ini se da Krajai potjeu iz Like. U ratnikom naselju u Otocunalazi ih pri popisu iz godine 1540. i1551.,pa se moglo dogoditi da se neki njihov predak preselio uSenj,bilo slubom, iz sigurnosnih razloga ili nekim drugim nainom.Inae meu senjskim iteljima toga doba Pavii ne navodi prezime Kraja. Vjerojatno jeda se obitelj toga prezimena dobrano uzdigla na senjskoj drutvenoj ljestvici. Vepoetkom 19. stoljea jedan od Krajaa, Ivan (1812.-1881.) s bratom Rafaelom (1817.-

1885.) i senjskim trgovcima Olivierijem, Bontiem i Cikotom osniva Senjsko brodarsko drutvo, koje je imalo 6 jedrenjaka i 2 parobroda male obalne plovidbe. Nakonlikvidacije drutva osniva konzorcij parobroda Hrvat", koji se 1879. pretvara uParobrodarstvo Ivan Kraja i dr." Jedan od njih, inae stric Ivana Krajaa, Ladislav Kra

ja (1857.-1928.), bio je osniva Prvoga hrvatskog parobrodarskog drutva" u Senju,zastupnik u Hrvatskom saboru, konzul grki i talijanski, gradonaelnik senjski i predsjednik ,Jadranske plovidbe".3

Jedan od Krajaa, Vuk (1894.-1962.), istaknuti je publicist, slubuje u Trgovakojkomori u Zagrebu, u njezinu uredu u Suaku, u Ministarstvu trgovine i industrije u Beogradu i Ministarstvu prometauBeogradu. Nakon 2. svjetskog rata puno se angaira u izgradnji Senja te usput radi na osnivanju Gradskog muzeja u Senju.

Inae Krajaev otac Franjo bio je ugledan senjski trgovac i posjednik, a umro je g.1922. Po svojoj majci roenoj Vranycany-Dobrinovic bio je u srodstvu s mnogimhrvatskim poznatim obiteljima.

Nakon zavrene nie gimnazije uenik Kraja odlazi u Zagreb, gdje zavrava viegimnazijske razrede i dvije godine pravnog fakulteta, a sljedee dvije u Beu. Zatim je uZagrebu promoviran na ast doktora pravnih znanosti i zapoinje praksuuZagrebu, koju

je puno kasnije zavrio u Karlovcu. No kako je godine 1907. postao u Jastrebarskom(onda se govorilo i pisalo Jaska) odvjetnik i javni biljenik, a tu se bavio i politikomdjelatnou i Jaskancigadre svojim sugraaninom i dijelom povijesti svoga grada.

Ne odoljevi zovu planine u senjskom zaleu, krnom Velebitu, to Senj uvede i unarodnu uzreicu

Teko Senjutoje na kamenui kamenu jer je Senj na njemu!

ve kao gimnazijalac odlazi u velebitske predjele, ak i u zimskom razdoblju, to jetada, a donekle i danas, dosta neuobiajeno. Nakon mature uspinje se na Vezuv, a za vri

jeme studija planinari po Medvednici i jastrebarsko-samoborskom gorju. Za boravka uBeu obilazi planine okolice Bea, izmeu ostaloga i Hochschneeberg kod Puchberga.

Uz sve to svladava njemaki, talijanski, francuski i engleski jezik, a sporazumijevase i na ruskom. elei upotpuniti svoje znanje, obilazi velik dio zapadne Europe boravei u vicarskoj ak 9 mjeseci, a proputovao je i Balkan do Makedonije. Naravno da

174


3/22


Dr. IvanKraja, advokat ijavni biljenik u Jastrebar-skom, izvanredni strunjak

za financijsko-ekonomskeodnose Hrvatske i draveSHS-a. Vizionarski predlagao programe razvojahrvatskog turizma, prometa i planinarstva, te ekonomskog razvitka Senja,Podgorja i Like. Snimak izvremena oko g. 1930.

je pritom osobitim arom prokrstario mnoge planine junoslavenskih naroda ostavivi o

tome brojne zapise, sjecanja i prijedloge za unapreivanje planinarstva na svakoj planinina kojoj je bio.

Proavi tako mnogo vicarske planine, talijanske Dolomite i balkanske od slovenskih do Kajmakalana, ipak je najradije odlazio na Velebit, osobito sjeverni, istraujuiga u detalje. Pritom najee odlaziuRoanske kukove i postaje njihov pravi otkriva, aponajvie je zasluan za njihovu kasniju planinarsku valorizaciju.

U poetku svojega planinarskog djelovanja opaa da, iako imamo planinarsku organizaciju, nema irine u njezinu djelovanju pa pie:

U to doba razvitka, koje sam pregleda radi okrstio prvim stepenom, pada planinarenje po Sljemenu, zatim Jastrebarskoj Pljeivici, a samo sporadino bivaju posjeti dru-

175


4/22


gih udaljenijih glavnih naih planina, premda su se i ti izleti veinom izvodili vie izbotanikih ili drugih prirodoslovnih interesa, nego li iz istih planinarskih i estetskih

pobuda. U to doba pada injenica, da hrv. planinarstvo nije u domovini imalo ni jednevlastite kolibe i jedva par markiranih putova."Dalje navodi Kraja u istom lanku to je posljedica toga:Nijemci nam bez svake borbe otimlju i prekrtuju jedno od najljepih naih razgle-

dita: Uku.Rijeki talijanski klubovi na roenom naem teritoriju sa talijanskim napisima mar

kiraju putove, npr. od Medveaka kod Lica prema Crikvenici, na Rinjaku itd. Glavnunajljepu, najraznoliniju i najveu nau planinu Velebit posjeuju neprekidno gotovoiskljuivo Maari, Nijemci i Talijani, a mi najrjee i to samo sporadiki."

I nakon tih rijei kategoriki zakljuuje:Cijeli Velebit moramo u najkrae vrijeme uiniti definitivno hrvatskim."4I to kas

nije puno puta ponavlja.Iste godine, 1914., napominje da bi trebalo uzidati kolibu na sjevernom Velebitutamo ispod Zavianske kose, gornjeg Zaviana ili Zavianskog Pivevca", a drugu naDocima, neto podalje od pastirskih stanova i torova, blizu izdanog vrela Marasova". Iproroki dodaje:

S vremenom e se morati podii jote jedna koliba u srednjem Velebitu, a zatim sveove kolibe tako spojiti markiranim putovima, da se planinar moe uspeti iz Senja, a siisa Velebita tek kod Obrovca."5

Trebalo je proi punih 55 godina da se ta Krajaeva ideja ostvari godine 1969. premazamisli dra eljka Poljaka, a pod nazivom Velebitski planinarski put - ideja kojoj jeKraja pretea.

No,ne misli Kraja samo na Velebit. On ve tada upozorava na potrebu planinarskihkua u blizini kapelskih Bijelih Stijena i Bjelolasice, nadalje na Rinjaku, Kleku,Ivanici, ali vanost tih uredaba prema goruem pitanju Velebita ide tek u drugi red."

Zatim opet poziva da u opoj strukturi kulture nalazimo i vlastito mjesto, samo gamoramo htjeti i znati ispuniti. Tako neemo postati zrno bez zemlje, koje ima postatiplijenom prvoj grabilici koja ga uvreba."

Vjeno nemiran u istraivanju svih mogunosti to ih treba svakom naem ovjekupruati planinarstvo i nae planine, nije zadovoljan do tada postignutim u planinarstvu.On hvali injenicu da su Hrvati ve g. 1874. relativno rano prionuli uz organiziranoplaninarstvo i nae planine, ali napredak hrvatskog planinarstva vidi u odgoju planinarskog podmlatka od kojega e se razviti inteligencija, a to e pospjeiti razvoj cjelokupnog planinarstva. On dri da u nau inteligenciju treba prodrijeti spoznaja o velikoj odgojnoj ulozi planinarstva i njegovoj vanosti za narodno zdravlje, kulturu i narodni ivotuope. Daje mu strogo kulturno obiljeje i intelektualistiki pristup elei da nae planinarstvo uzdigne na viu kulturnu razinu i da se i na taj nain ukljuimo u kulture ostalihzapadnoeuropskih naroda.

Tome cilju tei cijelo njegovo djelovanje, temeljeno na neiscrpnom planinarskom istraivanju, pogotovo Velebita, obiljeeno nevjerojatnom energijom, znanstvenom preciznou i sposobnou zapaanja, te na temelju toga napisanim zapisima, koji se u mnogim detaljima mogu ubrojiti u temelje naeg planinarstva.

176


5/22


Velika je zamanost i irina Krajaevih zamisli.Uprvom redu on eli dati planinarstvu openarodnu crtu, predvia ga kao dragovoljni pokret iz kojega e se izlei brojne koristi, a s kojim emo u okviru ostalog kulturnog razvitka stupiti na europsku razinu.Takve do tada nezamislive Krajaeve ideje sve su do danas skoro neostvarene stjecajemnaih nesreenih politikih prilika.

U svojim brojnim predavanjima i tekstovima Kraja podsjea na znamenitu kulturno-povijesnu injenicu da u Hrvata poetak planinarstva see u 16. stoljee, emu je klasian svjedok na prvi roman Zoranieve Planine", upravo u isto vrijeme kada se poelopojavljivati svjesno planinarstvo u zapadnoj Europi. Taj se kontinuitet nastavlja u drugoj polovici 19. stoljea, djelovanjem Vukotinovia i Torbara, slavnih osnivaa i bivihpredsjednika Hrvatskoga planinarskog drutva, osnovanog u Zagrebu godine 1871.

177


6/22

A. Rukavina: Planinarsko djelovanje dr. Ivana Krajaa Senj, zb. 20, str. 173.-194. (1993.)

A to planinarstvo treba ljude, treba podlogu koja e ga nositi, koja e ga staviti uzbok ostalim europskim narodima te na taj nain iznijeti pred svijet sve ono to im

moemo pokazati, da bi se tako ostvarila korist za na budui razvoj. Kraja je u prvomredu za povezivanje planinarske djelatnosti s turistikom privredom. On osjeada jeVelebit sa svojim ljepotama i raznolikostima prava turistika meka koju trebaju ljudi vidjeti, veseliti joj se, uivati u njoj i opet joj se vraati. Ali u njegovu bogom danupoloaju vidi atraktivno i prijeko potrebno povezivanje Velebita s privrednim razvojemmora i velebitskog zalea.Zatoje za snaan razvoj jadranskog turizma i preko Velebitanjegove povezanosti s unutranjosti u kojoj mu je glavna okosnica na biser prirodePlitvika jezera. Ti ga turistiki problemi toliko zaokupljuju da o njima pie nekolikovelikih radova u Hrvatskom planinaru" i drugdje naglaavajui da je to najvei problemtoga prostora.

Pritom naglaava da se ne promie samo ljetni turizam, on eli da se turistiki pro

met u naim krajevima odvija cijele godine pa propagira i predvia i razvoj ski-turizmakojem nee manjkati prikladnih terena diljem naih planina,uprvom redu Velebita. A tuonda uklapa i alpinistiku djelatnost kao jedan od oblika planinarstva koji upotpunjujeplaninarsku djelatnost i svojom atraktivnou privlai mnoge turiste. Sve to ima za ciljda se mladi ljudi odgojeupravom portskom duhu, da se izdignu iznad obine svakodne-vice na osobnu korist i na korist cijele zajednice.

Ali, Kraja za takve svoje snove i planove predvia i brojna praktina rjeenja koja ebiti na trajnu korist cijelom narodu, otvoriti mu vrata cijeloga svijeta i uklopiti ga u razinu njegove civilizacije. On je za otvaranje brojnih cesta preko Velebita i uz njega.Oduevljen je time to se gradi cesta preko Dabara u tirovau, ali je zadovoljan i malimpomacima u tom smjeru. Tako na primjer divi se i veseli kada seljaci velebitskog Pod-

gorja iz okolice Tribnja uz pomo opine iz Novigrada s batovima u rukama i ponegdjeminiranjem prave putove iz Kruice u Ljuboti, Bristovac, Reljinovac i dalje u velebitske visine.

Onje za izgradnju autoceste po velebitskim obroncima iznad mora, za izgradnju cesteiz Metka do Struga duge oko 13 km da bi se taj dio Velebita i njima blii paklenikipredjeli pribliili i turistima i obinim ljudima, za ureenje i izgradnju i drugih cesta, nadim bi se dananji ekolozi zgrozili. Ali je Kraja u isti mah i zagovarateljpoumljavanja, i to planskog poumljavanja golih velebitskih predjela, jer dri da su velike i bogate ume vaan inilac klimatskih odnosa cijeloga dinarskog gorskog sklopa,napose Velebita.

Sa alou Kraja konstatiradajetojedinstveno lijepo podruje veim dijelom teko

pristupano veem broju ljudi, pa napominje da od Tribnja (tako se skupnim nazivomnazivaju predjeli Kruice, ibuljine i Mandaline ispod junog Velebita) do Mandarinepostoji samo goli pjeaki put, a od Mandaline do Karlobaga jo godine 1930. nema niobinog obalnog ni iznadobalnog puta, a kamoli ceste, to nam se danas ini nepojmljivo,ali nije udno s obzirom na reime koji su vladali tim krajem.

Zato se time bavi i Glavna skuptina HPD godine 1932. i u zapisniku njezinu kaese:

Na prijedlog dra Krajaa uputilo je nae drutvo ministarstvu graevina temeljitoobrazloenu predstavku za izgradnju ceste uz more od Karlobaga do Tribnja, koja bi cestabila ne samo vana za razvitak turizmauVelebitu i du hrvatske obale, nego i kaospoj-

178


7/22


nice Hrvatske i Dalmacije preko Obrovca. Time je u toj stvari uinjen prvi korak, auinilo gaje nae drutvo."6

I taje cesta konano izgraena od godine 193.6-38., a tridesetak godina kasnije i asfaltirana ali je naalost godine 1991. promet njom bio posve prekinut u okolnostimakoje Kraja nije mogao ni u snu predvidjeti.

No zato on predvia turistiko povezivanje otoka Raba tijekom ljeta, a pogotovo tijekom zimskim mjeseci punih snijega, s velebitskim alanskim predjelima gdje se na Lu-benovakim i okolnim poljanama snijeg zadrava sve do svibnja i gdje se, tako kaudomai itelji, vjetar i ne osjea. Zato je od Raba do tih velebitskih dijelova potrebnosamo oko jedan i pol sata vonje dijelom morem, dijelom cestom od Jablanca premaAlanu, uz uvjet da se cesta uvijek odrava prohodnom od snjenih nanosa.

U svojoj viziji turistikoga velebitskog razvoja on unaprijed dijeli Velebit nasjeverno glavno i juno glavno turistiko podruje, a svako od njih na jo manje pred

jele,odnosno podruja, iznosei za svako najvanije znaajke, to mu kao odlinom poznavatelju Velebita odlino uspijeva. I pritom ne moe a da ne spomene veliajne vidike svelebitskih vrhova koji su kruna svakoga izleta i predah u visinama koji odnosi umor ivraa snagu. Pri tom mu je uvijek u mislima na ovjek i njegova stoljetna sudbinskapovezanost s planinama koja ga je odgojila stalnou i tvrdoom usprkos svemu, tekae:

Historijski je domaa planina dala, ini se, a svakako razvila podlogu: otvorenosti,radinosti, potenju i strpljivosti hrvatskog narodnog karaktera; ali je ona iz hrvata odgo

jila, kako je historija do danas pokazala, jednog od prvih vojnika svijeta i po junatvu ipo izdrljivosti i po samostalnosti, pogotovouobrani roenegrude,kako svjedoe borbes Avarima, Mongolima, Francima, Maarima, Mleanima, te stoljetna borba s Turcima

ukojima se tadanje sredite Hrvata odrvalo (...)Tako jei historijski ivot Hrvata vezan oplaninu. U ravnicama su Hrvati tijekom svog historijskog ivota esto stradali od tuezavojevake ili mirne invazije. U gorama je ostalo njihovo narodno bie, fiziki i moralno,sauvano. Tako su planine postale i u historijskom ivotu Hrvatima njihovo narodno sjemenite. U naim gorama, napose u Hercegovini, do dana je dananjeg na najljepi i najjai, najustrajniji i najmoralniji ljudski tip. Tamo je iz akavske ikavtineizraen na najljepi i najdiferenciraniji tokavski ijekavski narodni govor, koji je predvie od tri i pol stoljea ve prihvatila hrvatska knjievnost u dalmatinskim gradovimakao knjievni jezik."7

Na temelju svih tih injenica to ih godinama iznalazi, rasporeuje, valorizira i iznosiza nae planine, posebice za Velebit, Kraja naglaava da je to gorski sustav koji mi

sami moramo znanstveno, alpinistiki i turistiki otvoriti posjetiteljima". I on to neumorno radi, odlazi u Velebit, sam ili s drugima, u svako doba godine, u svako doba dana, sa skijama ili bez njih i sa svim pomagalima koja mu omoguuju da na svakommjestu zabiljei to vie podataka, da ih zapie i to objavi za one koji dolaze nakon njega.

Do njegovih dolazaka, koje s pravom moemo nazvati pravim istraivanjima, sve seono mnotvo kukova izmeu Zaviana i Rajinaca s jedne strane te Lubenovca iRoanskih livada s druge strane nazivalo Kukovi. Tek Krajaevim obilascima uneseno jeu taj predjel vie svjetla, on otkri do tada nepoznate ljepote, otvori ih za osobno i svakodrugo istraivanje i opisa precizno u vie navrata,kakoje to samo Kraja mogao. I ras-

179


8/22


poredi ih u dvije srodne skupine. Onu sjeveroistonu iznad Lomske doline, a koju od ostaloga dijela odvajaju Lubenska vrata, i od tada joj se u literaturi ustali naziv Hajduki

kukovi, i onu drugu zapadno od Lubenskih vrata s nazivom Roanski kukovi.Tu posljednju skupinu veliajnih kukova, koja se prostire upravo na smjeruZavian-Alan i koja je u to doba bila jako teko prohodna, Kraja je podijelio u dvijepodskupine. Onaj njezin dio od epuraa do Gromovae nazvao je Gornji Roanski kukovi, a onaj poevi s Pasarievim Kukom pa do Crikvene zapadno i istone nazvao jeDonji Roanski kukovi. Ta podjela u dananje doba nije toliko aktualna, jer sadanjibrzonogi planinari po dobroj Premuievoj stazi prou sve te Kukove a da ne osjeaju nikakvu razliku meu njima. Meutim, Kraja je u njima opazio geomorfoloke razlikekao i smjerove kojima se ti kukovi prostiru i zato ih je svrstao u dvije skupine.

A imao je to i dijeliti. Kako pie Pasari8: Na prostoru od kojih 18 kvadratnih kilometara stvorila je priroda jednu pojavu u carstvu kra, koja se rijetko gdje nalazi u tak

vom razvoju i u takvoj veliajnosti. Silni gorski grebeni rastrganih i nazubljenih glavica, bezbroj strmoglavica niz koje ne moe oko zapeti o kakvi grmi jer su gole iokomitih litica, duboke i vanredno iroke ponikve ili vrtae gotovo okomitih strana,otra i razlomljena sedla, tornjevi, samogradi, iljci i kamini glavna su karakteristikaDonjih ili Roanskih kukova."

U Roanskim je kukovima Kraja obiao i pronaao desetke vrhova i vrtaa izmeunjih, od kojih su samo neki imali nazive. Istraujui i ispitujui brojne svoje pratioce izovih krajeva nikako nije uspio saznati iskonske im nazive, osim za nekoliko vrhova:Vratarski (koji u prvi mah naziva Vrataki), pa zatim Crikvena, Lubenski ili Lubenovaki kuk, te Varnjaa, Hajduka peina itd., pa od poetka dvadesetih godina poinjeimenovanje neimenovanih Roanskih vrhova po poznatim planinarima. Tako se rodie

nazivi Hirev, Novotnijev, Poljakov i Rossijev kuk, a pritom se nitko nije sjetio daneki od tih vrhova nazove po dr. Krajau. No, kako je Kraja puno istraivao jedanosamljeni vrh, koji je pomalo po strani Roanskih vrhova, prvi se od poznatih planinarana njega popeo i na neki ga nain drao svojim", pa se od 28. lipnja 1928. po njemu izove. To mu priznaje i dr. Josip Poljak iste godine kada opisujui junu skupinuRoanskih kukova kae: Sa najviim bezimenim vrhom oko 1690 m. I. po dru Krajauodreenom."9Eto, od dana prvog Krajaeva uspona na bezimeni vrh on se po njemu izove i kao takav ve ga spominje Poljak u prvom Velebitskom vodiu iz godine 1929.

A Kraja je na svaki vrh za koji je mislio da ga s obzirom na nedostatak bilo kakvogobiljeja nitko jo nije osvojio, postavio kamenik, kako on prevodi njemaki izrazSteinmann, tj. kamenu piramidu kao znak neijeg boravka. Drugdje na Velebitu takav se

znak naziva humak ili humka jer se negdje pravio i od otkopanog busenja.U vezi s Krajaevim kukom postoji i danas dilema treba li taj i onaj susjedni mu kuk

zvati Krajaevi kukovi. No kako i sam Kraja taj drugi kuk koji se naginje nad Lubeno-vac naziva Lubenski ili Lubenovaki, potujmo onda to Krajaevo miljenje. Ipak seplaninarima i odgovarajuim strunjacima moe i danas postaviti pitanje: zato jo uvi

jek nije izmjerena prava visina Krajaeva kuka, jer je po Krajaevu miljenju on trebaobiti drugi po visini u sjevernom Velebitu, odmah iza Malog Raj ina.

Kako su imenovana dva bezimena vrha u obliku tornjeva, opisuje nam oduevljeno ikratko ing. A. Premui o svom pohodu na Crikvine dana 25. travnja 1930. zajedno sKrajaem, kada su vezani uzetom istraivali hrbat zapadne Crikvene i nadljudskim napo-

180


9/22


rima prelazili s kuka na kuk nalazei se stalno u smrtnoj opasnosti elei dosei krajnjizapadni rub Crikvene:

Meutim je sunce sijalo i pozlaivalo tornjeve i kupole Crikvin. Na Varnjai sebjelilo stijenja takmilo s ljeskanjem snijega, a sa pogledala nad Puevom Dolinomnaliio je Novotnijev kuk sijedom, ali plemenitom i krasnom starcu, umiljata i inteligentna pogleda; mramorna ela, barunasta tena, nasmjeljiva i prijazna lica.

- Odaberite si vrh! - ... predloi mi dr. Kraja. Pomislim na na dananji zadatak, ida odbijem svaku pomisao, da moda drim, da poradi teka napredovanja po snijeguneemo izvriti nakanu do kraja, uperim prstom u najdeblji i najzapadniji vrh grebenaCrikven...

- Dobro, od danas neka se zove PremuievToranj!- protumai dr. Kraja - A sadapotraimo drugi za dra Poljaka, pisca velebitskog Vodia"!...

S istog pogledala nad Puevom Dolinom padne nam pogled na bezimeni impozantni

unj povrh jezovitog drijela jame Varnjae izmeu prve Varnjae glavice i tvravinihvrataugrebenu do nje.- Poljakov Toranj! - okrsti dr. Kraja, a ja i Toma kliknusmo skinuvi kape triput

zaslunom i neumornom istraivau Velebita!"Danas kada je ve sigurno da se nekim velebitskim vrhovima ili manje poznatim

predjelima nee nikad saznati pravi nazivi, vidimo da su se poznata planinarska imenapotrudila da ne budu bezimeni. Osobito Kraja, jer je on u Roanskim kukovima proveonebrojeno uspona i silazaka na dna brojnih vrtaa, osobito Varnjae, pronalazei unutarnjih do tada nepoznate peine, jame, vjeni led i ostale zanimljivosti izbjegavajui nebro

jene opasnosti daje to graniilo s fanatizmom.No, nije se Kraja zadovoljavao samo golim istraivanjem. U svojim lancima on

nairoko obrazlae i postanak zateenih naziva, osobito Varnjae, povezujui ih s najstarijim razdobljima povijesti ovih krajeva, dolaska Hrvata, oivljujui u nazivimatisuljetni boravak Hrvata u ovim predjelima. Pritom svoja razmatranja temelji na svomvienju Zaratustre, osnivaa staroperzijske dualistike vjere, mazdaizma, po kojoj se usvijetu stalno odvija borba izmeu boga svjetlosti i boga zla. To isto vidi i u ivotu i uplaninama, gdje u svjetlosti vrhova vidi sunce i pobjede, a u tami dubokih provalija,peina, vrtaa i duliba stanite tame i zla. Moglo bi se posmisliti da je Kraja, esto spominjui Zaratustru, bio ve onda pristaa teorije o iranskom podrijetlu hrvatskog naroda.

U istraivanju Roanskih kukova, a tu se odvijao veliki dio Krajaeve planinarskedjelatnosti, o emu svjedoe i brojni lanci o tim predjelima, najee ga je pratio ing.Premui i lugar Marko Vukeli, ali i njegova ena ga Hela, inae izvrsna planinarka. S

nevjerojatnom je upornou slijedila korake svoga mua i u dubinu Varnjae i na drugaopasna mjesta izlaui se golemim opasnostima kojima se ni danas ne bi htio izvrgnutinajvei broj planinara.

Ali, potrebno je spomenuti da su ga esto pratili i drugi suputnici iako je on esto isam obavljao svoja istraivanja i na najteim roanskim i ostalim stijenama. Red je danavedemo njihova imena, iako moda ni sam Kraja nije svakoga spomenuo u svojimlancima: Tomo Vukeli, Sreko i ime Samarija, Ivan i Josip Grani, Joso Sui, I.Modri, Kirin, Petar i Vinko uljat, Macan egota, Kuzman Zupi, Mile Sjau i Bogdan Grbi.

181


10/22

A. Rukavina: Planinarsko djelovanje dr. Ivana Krojaa Senj, zb. 20, str. 173.-194. (1993.)

Njegovi su ga prijatelji opravdano zvali Velebitski Columbo, jer mu je Velebit bioivotna planinarska preokupacija. Osobito je pomno s ing. Premuiem izviao buduu

trasu visinskog uzdunog turistikog puta kroz sjeverni i srednji Velebit, kasnije nazvanu Premuieva staza. esto je s njim na Velebitu bio Josip Pasari, dugogodinji predsjednik HPD-a. S ostalim velikanima meuratnog planinarstva nije puno planinario, tomoemo tumaiti na taj nain da su oni dolazili na Velebit najee u ljetnim mjesecima, a Kraja je kao roeni Senjanin esto dolazio u svoj rodni grad i onda usput posjeivao Velebit. Kako je Premuiu Velebit zapravo bio radno mjesto, to su se eesusretali u predjelima koje su oba voljeli, a Pasari je kao umirovljeni prosvjetni radnikkoji put bio Krajaev suputnik.

Zanimljivo je da stari Gospiani spominju nepisani dogovor Krajaa i njihova IvanaGojtana o djelotvornostima na Velebitu. Kau da su se oni sporazumjeli da Kraja djelujena sjevernom Velebitu, a Gojtan na junom. Ta tvrdnja i nije bez osnova s obzirom na

ostvarenu gradnju velebitskih planinarskih objekata.Jedinoje razlika u tomedaje Krajasvoje pohode temeljito opisivao, a Gojtan nije.Krajaevo druenje s poznatim velebitaima onoga doba Miroslavom Hircom,prof.

Josipom Poljakom i dr. Radivojem Simonoviem nije bilo esto, jer su ovi planinariliveinom ljeti i po nekoliko tjedana ostajali na Velebitu. To si Kraja nije mogaopriutiti uslijed svojih radnih i politikih obveza. Sa Simonoviem se godinama dopisivao,a Simonovi mu je pred drugi svjetski rat poklonio kolekciju originalnih snimakavelebitskih motiva. Poljaku je Kraja predloio da napie vodi po Velebitu, a dok je bioministar, doznaena je HPD u Zagrebu pomo od 25.000 d za tiskanje toga vodia. NaPoljakovu elju Kraja je pregledao gotovi tekst, poneto i popravio, za to mu Poljakizrie zasebnu hvalu".

Obilazei mnoge planine, Kraja je uvidio da se bez planinarskih kua, sklonita ilikoliba ne moe temeljito istraivati nijedna planina, ali se ni ostali planinari ne mogudugo zadrati u planinama ako nemaju barem donekle pristojan smjetaj. On esto pie otoj temi navodei da su nae planine veinom golemi planinski lanci na koje se uspinje sdosta napora, da je hod po njima naporan i dugotrajan i da su na naim planinama specifine klimatske prilike i da to sve ukazuje na veliku potrebu izgradnje planinarskih kua.

Pritom posebno napominje da se pri gradnji uzme u obzir i estetsko stajalite i da sekue prave na zgodnim mjestima, gdje e posjetilac uivati u irokim vidicima, ali da iztih kua moe obii vie vrhova. No te e kue koji put posluiti i za spas ivota prolaznika ili planinara, za laki i bezbriniji posjet planine i za to vei radijus obilaenja po

jedinog predjela.Na temelju takvih razmiljanja veje g.1911.podignuta prva skromna kua na Vele

bitu, koju podigoe braa Ivan, Delimir i Franjo Kraja te Konrad Nabrnig, svi iz Senja. O tome dogaaju godine 1912. Vienac" pie ovako:

PLANINARSKA KOLIBA U SENJSKOJ DULIBI. Gg. dr Ivan Kraja, kr. javnibiljenik u Jaski i lan H.P.D., i Konrad Nabrnig iz Senja, sagradie na privatnom u tusvrhu kupljenom zemljitu planinarsku kolibu na sjevero-zapadnoj strani Velebita, u t.zv. Senjskoj dulibi", na podnoju Jadieve planine, nedaleko seocaukalj,i to na visiniod po prilici 1100 m. Koliba je est metara duga, 4 m iroka i 2 m visoka. Izvana jeposve gotova, a krov i iznutra e se sada urediti,kad jeizdana definitivna graevna dozvola. Udaljena je od Vratnikog sedla po prilici 3 sata hoda svrhom Velebita ili 3 i pol sata

182


11/22


od Senjske Drage. Iz kolibe je lagan uspon na sve vrhove sjevernog Velebita. Vlasnikkolibe dr I. Kraja namjerava markirati sve glavnije putove sjevernog Velebita, koji vode

do te kolibe. Time e sjeverni Velebit biti otvoren za hrvatsku turistiku, to je vekrajnje vrijeme, napose vrlo zanimljiv prolaz od Vratnika do Krasna. Koliba imat e ovajnamjetaj: tednjak, stol, klupe, leaj za tri osobe. Ukoliko vlasnici ne budu sami upotrebljavali kolibu rado e dozvoliti uporabu lanovima H.P.D. U dananjem broju donosimo dvije snimke ove kolibe, koja je sada jedino planinarsko sklonite na sjevernomVelebitu.10

Za ovu kolibu kae A. Vlahovi11daje izgraena na Rujicama", daje uzidana odkamena trokom brae Kraja i Konrada Nabrniga, poznatih planinarailovaca, te da nijeravna kuama u Alpama, alidaje za nae potrebe i prilike posvema dovoljna i stoga hvalevrijedno djelo. Puno kasnije, g. 1980. A. Rukavina donosi podatak daje gradnja te kolibe stajala 2000 kruna i da se za njezine potrebe upotrebljava voda iz zaselka Jakovlje-

vii, najvieg zaselka na Velebitu.

12

Nakon prvoga svjetskog rata Kraja ve istrauje mjesto za planinarsku kuu uzavianskim predjelima, tj. drugu na sjevernom Velebitu. Ve g. 1922.13spominje dajeHPD zatrailo dozvolu od ministarstva uma i ruda da muukru dozvoli gradnju planinarske kolibe, gdje se otvara prema zapadu i sjeverozapadu vrlo opiran pogled na more.Vidi se hrvatska obala od Senja do Rijeke, istarska obala sa Ukom i svi otoci do predZadar". Atoje upravo mjesto u blizini Zavianske kose, neto ispod 1600 m n/m.

Ubrzo Kraja proiruje svoju zamisao i pie:Da se potpuno otvori Sjeverni Velebit potrebna e bitiijedna i druga koliba, ali za

poetak i radi blizine mora i radi visine i radi pogleda i radi pristupanosti i radi laganihzimskih uspona kada je pogled najii i najdalji, potrebno je da se prva gradi zavianska

koliba. Kao druga moe se graditi rajinaka koliba vjerojatno na mjestu i u blizini gdjeje nekada ve stajala planinarska koliba za dobe apsolutizma, dakle poetkom druge poleprolog stoljea, kada ju je tamo sagradila centralna beka vlada ispod najvieg vrha Sjevernog Velebita, a radi putnika-turista i umara, javne sigurnosti i borbe protiv kri-omarenja. Tek kad budu izgraene obje, a zatim dva mala sklonita u peini za nudu,

jedno u Roanskim, a drugo u Hajdukim Kukovima a oslonom na Mirovaku kolibu iprenoite u Strugama otvorit e Sjeverni Velebit svoje ljepote irokoj struji domaih istranih planinara."14

U gornjem tekstu imamo zgodan povijesni podatak o rajinakoj kolibi iz 19. stoljea, a zaudo nigdje se ne spominje toliko poznata Crikvina, i danas dobro vidljivi zidovi srednjovjekovne crkvice na Jezerima ispod Malog Rajinca to ju je, jedini od svih

ondanjih planinara, samo Ljudevit Rossi spomenuo i narisao u svom neobjavljenomdjelu Velebitom du i poprijeko".15A da se vijest o gradnji planinarske kue nakon g.1922. razglasila, svjedoi i dr. M. Hire, biljeei rijei lugara Petra uljata iz Jablanca opredvienoj lokaciji na Zavianskoj kosi.16

Konana odluka o lokaciji zavianske kue padanaNovu godinu 1927., dakle na dankada se nitko iv ne usuuje dolaziti u te krajeve, a i ne pamti se da je itko iao usredzime. Ipak su doli Ivan i Franjo Kraja, Konrad Nabrnig, g. B.S. (Josip Brki) iz Jas-trebarskog, te poduzetnik gradnje budue kue Marko Vukeli i na vedrom danu na podnoju Vujaka spoznali da su odatle najljepi vidici i da tu treba izgraditi kuu. Kraja toopisuje ovako:17

183


12/22

A. Rukavina: Planinarsko djelovanje dr. hana Krajaa Senj, zb. 20, str. 173.-194. (1993.)

Od sedla smo nastavili popinjati se vrhom u pravcu Vujaka, koji se die istononad sedlom. Tu smo stali i razmotrili situaciju u pogledu kolibe. Suglasno smo konsta-tovali da je odavle daleko najbolji i najopirniji pogled, jer se - stojei leima prema sti

jeni - na desnu ruku vidi more sa svim otocima, a na lijevu ruku Sjeverni Velebit napose susjedni Zavianski vrhovi meu njima Pivevac i Gornji Zavian, zatim LubenskaVrata sa dijelom Hajdukih Kukova te Gromovaa. Po gotovo su gole stijene Kukovaprekrite snijegom i ledom pravile utisak veliajnog alpinskog gorja."

Kako se za tu kuu Kraja puno trudio i u doba kad je bio ministar (1925.-1927.)odobrio jedan dio sredstava iz dravnog prorauna, kua je iste godine bila napravljena isveano otvorena 15. kolovoza 1927. uz nazonost brojnih planinara iz cijele drave kaoi oko 200 itelja podgorskih krajeva na elu sa upnikom Franjom Ljubiiem iz Stari-grada Jablanikog koji je tom prilikom sluio misu starohrvatskim jezikom i odraodirljiv govor.

Zgotovljena zgrada odmah je prozvana Krajaeva kua" u znak priznanja za dotadanji Krajaev rad na popularizaciji Velebita i ostalih naih planina.18

Bila je to zidanica 8x6 m koja se sastojala od kuhinje sa tednjakom i sobe 5x5 m tetavanom i u nudi je mogla primiti i do 50 ljudi na konak. Imala je cisternu od 2000 1vode. Trokovi su izgradnje iznosili 70.000 d, a pretpostavljalo se da e do konanogureenja stajati ukupno oko 90.000 d. Godine 1938. uz pomo banske uprave od 5000 dkua je proirena za jednu sobu, a zaslugom ing. Plee izgraena i veranda ispred kue.Meutim, sve je uniteno u drugom svjetskom ratu.

Nakon rata podie se i otvara 27. srpnja 1953. nova kua. Ali je tada kua nazvana pogeneralu i narodnom heroju Milanu eelju roenom u okolici Donjeg Lapca, koji jeprije rata bio andar u Sv. Jurju. Kako je eelj tijekom rata dizao ustanak u svom

zaviaju, postao lan KPJ, general, narodni heroj i pobonik predsjednika Tita, to suovdanji ulizice, a s ime se sloio i Planinarski savez Hrvatske, odluili da kuu prozovu po njemu to je uneseno i u zemljopisne karte onoga doba.19

Meutim, taj se naziv nije dugo zadrao i kua je kasnije biljeena kao Dom naZavianu", ili tonije Dom pod Vujakom". Danas je dolo vrijeme da se proirenoj jednokatnoj zgradi, u kojoj je i Meteoroloka postaja, vrati staro Krajaevo ime i da se onozadri jer e se u dogledno vrijeme graditi uz postojei i novi planinarski dom, to je vedavna potreba, pa e se tako na dostojan nain ovjekovjeiti Krajaevo ime.

Boravei esto u Roanskim kukovima te sudjelujui u trasiranju Premuieve staze,uvidio je Kraja da je prijeko potrebno izgraditi sklonite u sreditu Roanskih kukova.To je i ostvareno, pa je 16. kolovoza 1930. otvoreno sklonite te odmah nazvano po

poznatom i zaslunom istraivau Velebita Ljudevitu Rossiju. Dan ranije odrana je (15.8.) skromna sveanost u Krajaevoj kui", kojom je proslavljena njezina trogo-dinjica.20

U daljnjem nastojanju da HPD ima to vie planinarskih kua, odnosno sklonita,Kraja je kao predsjesnik za HPD iznajmio kolibu u Prekriju pod Pljeivicom, zatimkolibu na Mirovu na Velikom Alanu i pribavio doputenje za uporabu kuice na Struga-ma iznad Jablanca.

U svojoj viziji niza velebitskih kua on dri da treba izgraditi sklonita u bliziniatorine i Dabrima, a zatim veliku pozornost posveuje izgradnji planinarskog doma naVisoici, koji je nakon otvorenja 29. lipnja 1929. nazvan Gojtanov dom" po poznatom

184


13/22


planinaru iz Gospia koji je uloio velik trud da se taj dom podigne. Samoj proslavi prisustvuje i Kraja, to se vidi na snimci s te proslave. Vjerojatno se te proslave sjeao sneto gorine jer mu se tom prilikom dogodila mala neprilika. O toj zgodi u tom istomdomu priao je gospikim planinarima godine 1967. sada ve bivi politiar JakovBlaevi. Otvaranje domabioje za graane Gospia iLike,a i ire, izniman dogaaj. Naravno da je sredinja osoba cijele proslave bio Ivan Gojtan, odvjetnik i javni biljenik,predsjednik Podrunice HPD u Gospiu i nosilac izgradnje. Na jednom od snimakanazonih vide se Gojtan, Kraja i Andrija Artukovi, tada odvjetnik u Gospiu.

Slijedei svoju zamisao o planinarskim kuama, Kraja se upuuje i na juni Velebit,i tako 1. rujna 1930. trai pogodno mjesto za kolibu na Strugama iznad Metka. Zajednos planinarima iz Gospia odlazi premaDocima,jer je ve prije zamislio izgradnju kolibeuz stazu to od Buljme, a u sklopu Vierujne, oduevljava se vidicima s nje i odmah odabire mjesto za izgradnju sklonita na Tadinoj glavici. O tom pie i crta skicu21 i ve usvojoj viziji vidi zgodne prilaze toj kui, ak cestu s like strane, koja bi se na Dce popela iz Metka, a nedaleko od kue i pogodno mjesto za budue garae. Ta je Krajaevaideja ostala neostvarena.

Kraja obilazi najvie velebitske vrhove i dri da bi u njihovoj blizini trebala biti izgraena kakva planinarska kua. Predlae da to bude u blizini vrha visine 1710, koji jepuno godina kasnije nazvan Liburnijom" po planinarima iz Zadra.22Budui da je imaosklonosti prema irokim vidicima, nije ga zadovoljavala lokacija na poznatom

junovelebitskom panjaku Bunovcu s odlinom izvorskom vodom gdje je poetkom 20.stoljea postojala drvena kuica (zapravo stoarski stan) lugara Deanovica. Utojje kuicitih godina noivao Ljudevit Rossi, kako je on to izjavio u svom govoru pri otvorenjusklonita u Roanskim kukovima g. 1930.

Iako ova Krajaeva ideja nikad nije ostvarena, ipak je ovaj kraj dobio svoju kuu. Izgradio ju je Gojtan godine 1937. ispod Solila nedaleko Bunovca kao polaznu toku zauspone na Sv. brdo i ostale najvie velebitske vrhove.

Za predjele juno od Sv. brda Kraja nije imao prijedloga, jer je tamo Gojtan g.1925.otkupio od eljeznikog poduzea dvije kue i poklonio ih HPD-u, a PodrunicaHPD-a iz Gospia g. 1927. izgradila pod Sv. brdom na Duicama zidanu prizemnicu zaplaninare i skijae.

Ipak se Kraja sloio s jednom iznimkom, naime da se planinarska kua postavi i udolini, zapravo na mjestu bez ikakvih vidika, a to bi bio planinarski dom u Velikoj Pak-lenici zbog njezinih specifinih okolnosti.

Usporedo sa zamiljenim planinarskim kuama Kraja naveliko potie ureenje planinarskih staza koje bi povezivale planinske predjele i olakavale obilaenje planina i njihovih vrhova, to je osobito naglaavao za Velebit. Samo se moe zamisliti koliko jenapora, zajedno s ing. Premuiem, uloio trasirajui stazu od Oltara do Bakih Otarija(oko 60 km) s odvojcima do atorine, tirovae i Kugine kue u ukupnoj duini od 80km, osobito onoga dijela izmeu epuraa i Gromovae. Taj posljednji oko 1,5 km dugiskoro neprohodni dio trebalo je izgraditi u ivoj stijeni, to je konano ostvareno 26.lipnja 1933.,o emu Direkcija uma u Suaku izvjeuje Kr. bansku upravu u Zagrebukoja je s 30.000 d pomogla dovrenje planinarskoga puta po Velebitu.23

Krajaeva zamisao o vanosti planinarskih objekata ostvarivala se za njegova predsjednikovanja u HPD-u od g.1921.do1925.,kad je morao napustiti tu dunost jer je bio

185


14/22


imenovan ministrom trgovine i industrije, no broj je kua i dalje rastao. Godine 1920.HPD je imao svega 2 objekta, godine 1923. ve 7, godine 1931. bilo je 26 kua, a g.

1932.ukupno 30, od toga 19 vlastitih i 11 unajmljenih. Za mnoge od njih Kraja jepriskrbio sredstva iz dravnih, ali i iz banovinskih i oblasnih izvora.esto se Kraja sputao i u podzemlje, ne samo velebitsko. Ve je spomenuto njego

vo istraivanje vrtae Varnjae, ali se mora navesti i prvi opis jame Vrtline (tonije jamauz Vrtlinu)ujunom Velebitu iznad Mandaline, gdje je s pravom znanstvenom preciznou utvrdio mnoge njezine osobine, to je - uz precizan opis njezina poloaja, nadmorske visine, duine itd. - korisno njezinim kasnijim istraivaima. Istrauje Baraevepilje kod Rakovice, pilje na Plitvikim jezerima, onu na Labudovcu, Kostelevu,Supljaru, Golubnjau, pilju Vile Jezerkine, pilju u Vukui Dragi kod Donje Klade iZelenu na Golom otoku, te oduevljen pie o njima:

Priroda je dala velike vjene svoje zakone, koji bez obzira na vrijeme kroz milijune

godina trajno djeluju. Po njima su se kapljice stvarateljice kretale podzemljem stotinamatisua godina. Svaka nosi u sebi svoj materijalni dio: malo vapna, koje je umirui kaokaplja ostavila na svom podzemnom putuukru. I iz ove suradnje nastadoe gotove um

jetnine, koje su i u kamenu oblikovale forme, to ih je priroda zamislila i koje evolucijom u svom ivotu ostvaruje. I nehotice spilja postaje hramom i ovjeja misao iosjeanje iz kamenog, iz zemaljskog die se u visine."24

Oduevljava ga draga Zavratnica kodJablanca.Predvia da bi u budunosti, i to sko-roj,trebala imati ureene staze s odmoritima i vidikovcima, zatim hotel za koji dri dane bi bio konkurencija onima u Jablancu, te da bi tako ureena imala vei turistikihpromet nego do tada.

Kraja je bio poznat predava o temama iz planinarstva i turizma. Neka su njegova

predavanja prenesena u nekoliko novina ili asopisa istodobno. A u njih je unosio svesvoje zamisli, povezujui planinarstvo s alpinizmom, a zatim to sve skupa s turizmom,koji moe naem ovjeku donositi lijepu korist u budunosti.

Ali se osvre i na predavanja drugih, posebno na predavanje ge Mire Marko-Debelakove i na alpinistiku djelovanjedr.Henrika Tume, pa i na svoje brojne uspone unaim i europskim planinama.

Svoja alpinistika iskustva saima u pravilo koje se ne smije prekriti:U stijenu se ne smije ii bez sigurnosti i potpunog poznavanja tehnike penjanja i

osiguranja ne samo u teoriji nego ve prethodno i u praksi. Uope nita i ni u jednomasu nita ne smije zavisiti od sluaja i samo od instinkta; sve mora biti predvieno."25

Prolazei planinama, osobito Velebitom, Kraja opaa brojne neistraene zanimlji

vosti. Uvijek nastoji intelektualistikom istananou iznijeti o njima svoje miljenje ipronai praktina rjeenja. Uputa se u rasprave o najviem velebitskom vrhu i iznosikakoje ve prije tih rasprava opazio da visina Babina vrha nije dobro izmjerena, tj. da biprema toj visini od 1798 m on bio vii od Vaganskog vrha. Njegova sumnja, ali i drugih zainteresiranih, vjerojatno je bila razlogdaje Babinu vrhu visina smanjena za 57 m ionda vie nije bilo spora o najviem velebitskom visu. Usput se moe napomenuti da jegospiki planinar Ivan Gojtan do kraja ivota alio to je tako smanjena velebitska visina. No i on i Kraja od tada dre Vaganski vrh najviim velebitskim vrhom, a rasprava otrolistu susjednih vrhova dokrajenajegodine 1972. imenovanjem oblinjega treeg vrhabez imena visine 1712mpo Petru Zoraniu.26

186


15/22


Krajaa zanima postanak Velebita, zatim postanak naziva Sv. brdo, a ta tajna ni dodanas nije odgonetnuta. Osvre se i namirila,jedinstvenu pojavu obiljeavanja mjesta nakoje Podgorci pri snaanju umrlih u planini postavljaju mrtvace dok se nosai odmaraju,a pod njih podmetnute kamene ploe onda zovu mirila.27Ne moe Kraja a da ne spomene Petra Zorania i njegovo djelo Planine" kao preteu naega planinarstva te borcaza narodni jezik i samobitnost, te pie:

Karakteristino je, da prvi hrvatski poznati, ini se, praktini planinar, a svakakooduevljeni ljubitelj planin, ve godine 1536., dakle gotovo pred etiristotine godinatrai u planinama duevnu ravnoteu, koju mu je ivot u ravnici poremetio, i tamo navisini u osami, svojoj dui, suncu i bogu blie, u planinama od narodnih vila prima nadahnue i - jote nakon stoljea ispravnu - vidovitost suda za ocjenu narodne ispravnostisvojih sunarodnjaka."28

Boravei u Beogradu od g. 1925.-1927. u svojstvu ministra trgovine i industrije, Kraja je u svojem resoru imao zamane planoveurazvoju naeg turizma, jer je u njemu vidiojedan od izvora narodnog blagostanja. Pritom je predlagao proraune u veim iznosima, no vlada mu ih je odobravala u minimalnim svotama i od njegovih se planova malotog ostvarivalo.

No koliko je god mogao, potpomagao je dravnim sredstvima one djelatnosti za kojeje bio ivo zainteresiran. Uz njegovo zalaganje nicali su pojedini planinarski objekti uokviru HPD-a, a njegova je zamisao da se treba obraati obalnim i banovinskim strukturama, to je ponekad i uspijevalo. Osobno je kao ministar g. 1926. isposlovao 25.000 dza tiskanje Planinarskog vodia po Velebitu koji je napisao dr. Josip Poljak.

Svoj jednoipol godinji boravak u Beogradu iskoristio je za obilazak nekih srbijanskih i makedonskih planina pa je obiao Rtanj, Midor, Kajmakalan, ar planinu imakedonska jezera i sve to, po obiaju, opirno opisao u HP dajui kao i uvijek svojeprijedloge za unapreivanje tih krajeva. Iz tih se zapisa vidi da je pri svojim obilascimaimao na terenu sitnu potporu organa dravne uprave, stoje i red kad se radi o ministru.

Moe se pretpostavitidaje Kraja imao udjela i u snimanju prvog i do sada najcjelovitijeg filma o Velebitu. Bilo je to g. 1932., kad je kola narodnog zdravlja iz Zagrebaposlala svoje strunjake da u Lici i Hrvatskom primorju snime filmove o opskrbi vodomu krkim krajevima i o suzbijanju malarije u tim predjelima. Vjerojatno nagovoren odKrajaa, jedan se dio lanova filmske ekspedicije odvojio da snimi turistike i etnografske zanimljivosti, a i karakteristine krke pojave vezane uz spomenuti struni higijens-ko-prosvjetni film. A kad su zali u velebitske ljepote, nisu se mogli odvojiti od njih iza 14 dana rada snimili su film o Velebitu. Kako je film snimio ing. Gerasimov, u to

doba filmski snimatelj kole narodnog zdravlja iz Zagreba, dri se i danas da je njegovodjelo.A tkoimje u Roanskim kukovima bio vodi, nego osobno sam Kraja!Moe se pretpostaviti da se uz snimanje filma rodila i zamisao o gradnji domova na

Ograenici i na Bai kosi, koji su zbilja i izgraeni sredstvima kole narodnog zdravljaiz Zagreba i otvoreni g. 1935. za boravak i oporavak hrvatske djece na svjeem zraku. Sobzirom na Krajaevu sklonost izgradnji planinarskih kua, moemo mu slobodno pripisati i zamisao o gradnji ovih domova izreenu u povodu snimanja filma, a to je veprije bila njegova elja upravo za ove dvije lokacije.29

Piui svoje brojne lanke, Kraja je upotrebljavao razliitu literaturu i tu susretaonazivlje koje se nije slagalo s njegovim miljenjima. Napose je bio kritian prema na-

187


16/22


ivlju kojim se sluio srbijanski geograf Jovan Cviji, koji je izmeu ostaloga rabio izraz karst za na kr. Kraja je opazio da se Cviji sluio njemakom literaturom i takonametao naoj javnosti strane izraze. Kraja je bio odluno protiv toga i gdje je god mogao nastojao je pronai nae narodne izraze, iskoriujui golemu irinu naega narodnog

jezinog izraza.Zanimljvo je da Kraja rijetko u svojim lancima spominje velebitsku cvjetanu i

ivotinjski svijet; takoer ni na drugim planinama. Kao da je ostavio to podruje drugima. On je bio oaran bjelinom i nebotinou planinskih vrhova i opinjen tajnama toih skrivaju planinske vrtae i pilje. Tu je bila skrivena njegova vjera u planine, u njihovu arobnu mo; osobito u Roanskim kukovima;

Tu je ivi triumf visokih kamenih glavica najraznovrsnijih oblika Hrvatskog Krana Velebitu sloen kao u kakvom prirodnom muzeju.

Izmjenjuju se u vjenoj antitezi: karakteristini kameni kukovi s dubokim kamenim

vrtaama, glatke stijene s provalijama, tornjevi s ponorima, grebeni sa snijenicama, kameni tulci sa spiljama, stijene lomivrate sa sitnim pitomim zelenim dolcima. Ispruganoi izrezano kamenje, u koje je Priroda kroz milijune godina rezala svoje vjene ornamentei reliefe, izmjenuje se ivom zelenom vitom jelom i smrem, a plazava klekovina penjese strmim liticama do tjemena tvrde stijene, koju sunce ljubi, a gromovi oru. (...)

Nepristupani, nepoznati, osamljeni, neosjetljivi, gordi vjeni posrednici izmeu zapadnog mora i istone zemlje, izmeu dubina i sunca, opei sa vijorima, sa urnebesomgromova, sa divljim bijesom elemenata i sve oivljujucom mou jarkog sunca - stojenepomini milijunima godina vjenog stvaranja.

Sada se probijaju do njih ljudi, koji ih zovu svojom domajom, po njihovim hrptovi-ma vijugaju se gorske staze, a kada se bude po njihovu golom kamenom elu toilo sre

bro mjeseca, sjedit e na njem gdjekad ovjek uivajui u harmoniji puine, svemira izemlje."30

Ipak se jednom usputno upustio i u traenje runolista. I nali su ga dr. Hild i Kraja9. kolovoza 1922. na zapadnoj strani Zavianske kose. Po Krajaevu miljenju to bi bioprvi zapisani nalaz runolista na sjevernom Velebitu, iako su Senjani i botaniari tvrdilida su ga ve prije nali i spominju dr. N. Veljaia iz Crikvenice kao njegova nalaznika.Svoje obilaske planina, i stranih i naih, Kraja je redovito opisivao i tako nam kao zanimljivo tivo ostavio opise mnogih planina. Bogatim rijenikom, irokom opom kulturom, odlinim zapaanjem usputnih detalja i tenim stilom on nam je iznio sve to semoe izrei o planinama kojima je prolazio. Iznosio je usput i vlastite nazore i pogledena planinarstvo i njegov eventualni budui razvoj, ali i obilje elja za njegovo promi

canje. Njegovi su opisi i odlina podloga za istraivae koji e prolaziti njegovim stopama. Jer bio je uistinu pravi planinarski ideolog i vizionar.Njegov planinarski prvijenac Ojstrica" objavljen je u ilustriranom Viencu" g.

1913. br. 12, u njegovu dodatnom dijelu zvanom Planinarski Vjesnik", koji je od g.1910. do 1913. bio zamjena za Hrvatski planinar". Zatim slijede brojni lanci uHrvatskom planinaru", Svijetu", Obzoru", Hrvatu", Jutarnjem listu", Zborniku zanarodni ivot i obiaje junih Slavena", Likom kalendaru", Naoj slozi",Novostima", a za vrijeme drugog svjetskog rata pie u Spremnosti", ali to ve nijeplaninarska tematika.

188


17/22


Kao istaknuti planinar Kraja je izabran za predsjednika HPD-a i tu dunost obavljaod g. 1921. do 1925., a tada je naputa jer je imenovan ministrom. Zaasnim lanomHPD-a proglaenje25.studenoga 1927.

Na planinarstvo je gledao kao na pokret koji je nikao na vlastitom narodnom tlu ikoji treba u prvom redu podravati inteligencija da bi se i na taj nain cijeli narod tovie vezao uz rodnu grudu i njezine prirodne ljepote. Kao i u drugih europskih naroda, ina je planinarski pokret nikao, osnovan i razvija se iz kulturne potrebe i vlastite soci

jalne snage te privatne inicijative.31Uvjeren je i vrsto brani stajalite da planinarskaorganizacija mora u drutvu imati neovisan poloaj i samostalno se razvijati, a da je sredinje dravne vlasti iz ministarstva trgovine, uma i ruda, prometa, graevina, socijalnepolitike i narodnog zdravlje, unutranjih poslova, novarstva, gospodarstva i vojske moraju potpomagati stvarajui sredstva i razvijajui svepreduvjetezaprocvat planinarstva, atime i turizma.

I pritom ne zaboravlja Zoranieve misli, tri velike istine koje izviru iz njegova djelaPlanine", a kojima se Kraja rukovodi cijeloga ivota.Prva je, koja iz itavog djela prosijava, a to jest: da samo kulturno hodanje po pla

ninama vodi cilju, t.j.ono, gdje ne rade samo noge, nego um i srce i duh, koji se narodno,estetski i etiki podiu i jaaju. Druga sadri stvarni program hrvatskoga planinarstva, a taj jest: konkretni pravac predobivanja naeg tla planinarstvu lei za nas u pravcuVelebita i preko njega u pravcu Dinare. Trea je istina Zoranievo kulturno naziranjeuope i o poloaju nae civilizacije. On nau kulturu vue od starih sredozemnih kultura,te svijesno nadovezuje na njih, ali je proet duhom potpune samostalnosti u vlastitomnarodnom jeziku."32Na temelju Zoranievih, a i svojih ivotnih opredjeljenja Kraja iopet ponavlja svoju davno izreenu misao: Cijeli Velebit moramo uiniti definitivno u

kulturnom pravcu hrvatskim." Toga se naela drao i ivio za njega sve do smrti.Kad je Kraja prestao biti ministar g. 1927., kao iskusnom strunjaku povjereno muje vodstvo odsjeka za turizam jadranskoga podruja pri zagrebakoj oblasti. On teoretskirazrauje svoju novu djelatnost s glavnim smjernicama kojima povezuje jadransko podruje s njegovim zaleem, s osobitim osvrtom na prometne veze cjelokupnoga togaprostora, preporuujui brojne brodarske, autobusne i eljeznike veze mora s naom unutranjosti.

Na osnovu svojih spoznaja o potrebi uvanja naih djevianskih predjela on kao narodni zastupnik predlae da se financijskim zakonom za godinu 1928/29. donese odredbao naim nacionalnim parkovima i svrstava ih ovim redom: Plitvika jezera, tirovaa,Velika Paklenica i Bijele Stijene. Taj je prijedlog prihvaen i ozakonjen u ondanjoj

Skuptini.33U nastojanju da turiste s obala sjevernog Jadrana privue i u nepoznatu im ali lijepuunutranjost pie vodi Planinarski putovi", koji mu g. 1920. tiska HPD, a u kojem suopisi Senjske Drage, Senjskog bila i sjevernog Velebita. Oduevljen izdanim Poljako-vim Planinarskim vodiem po Velebitu" g. 1929., on sprema Vodi po HrvatskomPrimorju i susjednim planinama Gorskog Kotara i Velike Kapele". Meutim, nije poznatoda jetaj Vodi tiskan.34

Za sve vrijeme svojega planinarskog djelovanja Kraja je ustrajno isticao samostalnost naeg planinarskog pokreta, kao i svakog drugog nacionalnog pokreta u svrhu njihova to uspjenijeg djelovanja. Na temelju slinih takvih elja predstavnika ostalih

189


18/22


planinarskih drutava ondanje dravne zajednice sastali su se u lipnju g. 1925. njihovidelegati pa je tom prilikom zakljueno da seurujnu svake godine odri planinarski dan.

U prigodi takvog dana na Plitvikim jezerima osnovan je 6. rujna 1925. Savez planinarskih drutava u kraljevini SHS. Zbog sprijeenosti Kraja nije sudjelovao u radu, anepotpisani izvjestilac u HP dosta turo pie o tome kao da je slutio da od toga Savezanee biti nikakve koristi za nae planinarstvo.35

Uskoro zatim od12.do 14. rujna iste godine osnovan je Savez slavenskih turistikihdrutava, iji je takoer Kraja bio pobornik, ali bez kasnijeg utjecaja na nae planinarstvo.36

Ve je spomenuto da je Kraja napustio dunost predsjednika HPD g. 1925., ali je idalje ostao lan najueg hrvatskog planinarskog rukovodstva. I sve to vrijeme ustrajno jeplaninario i pisao. Ali je onda dola prijelomna godina 1933. i godinja skuptina HPD-a. Vei dio lanova skuptine na elu s dr. Prebegom opredijelio se za mlae, kako se to

inae esto dogaa, iznosei ozbiljne primjedbe na dosadanji rad planinarske organizacije. I na temelju glasovanja preuzeli su vodstvo HPD-a mladi, abiloje meu njima dosta onih s desniarskim politikim stremljenjima.

Umjesto Pasaria predsjednik postaje dr. Ante Cividini, poznati prosvjetni radnik,koji je bio samo 4 godine mlai od Krajaa, ali21godinu od Pasaria. Perovoa glavneskuptine Stjepan Urban pie u zapisniku: Prvi je dio tekao u ivom i otrom raspravljanju, stoga je i bio pun napetosti i izvjesnog iekivanja (izjvetaj tajnika o poslovanju), dok je drugi dio tekao u pravom zanosu, odahnuu i smirenju (biranje novogupravnog odbora).37

Kraja ispada iz uprave HPD-a i vie senejavlja u HP. Jedino g. 1937. dri Pasariuposmrtni govor i posveuje se svom zvanju, novarskoj i trgovinskoj politici, narodnom

pomorstvu, etnografiji, starohrvatskoj prosvjeti itd.Ipak ne moe zaboraviti svojSenj.esto je u njemu, odrava svoju kuu punu vrijednih uspomena. I pie godine 1940. lanak od oko 5500 rijei (oko 20 kartica) podnaslovomSenj,zalee i otoje", a podnaslov je lanka Definitivna organizacija: Mod-ru-Lika-Primorje po zakonima tla, geografskoj pripadnosti i prirodnoj prometnoj gravitaciji". Uz lanak je i skica senjskih i irih predjela, a sve je skupa pokuaj da se Senjubarem teoretski vrati ona uloga koju je imao prije otvaranja rijeke eljeznike pruge snastojanjem da se s ostalim naim krajevima povee dobrim cestama, dobrom obalnomplovidbom ali i eljeznikom prugom (to je planirao i Josip Kajetan Knei 100 godinaprije) i na taj nain vrati Senju nekadanju ulogu i starisjaj.38

Istu tematiku obrauje u lanku Vanost Senja kao privrednog sredita Hrvatskog

primorja i zalea" i tiska je u vlastitoj nakladi i to u posebnoj brouri godine 1943.Za vrijeme drugoga svjetskog rata Krajasejavlja, koliko je poznato, s 10 lanaka uSpremnosti" g. 1944. kojima nastoji Hrvatsku to vie pribliiti Europi i ponajvieNjemakoj,jer opaa da je u stalnoj opasnosti s Apeninskog poluotoka i iz dubine Balkanskog. Kao da je predvidio dananje nae vrijeme.

Kraja je bio politiar, i to istaknuti pristaa Hrvatske seljake stranke na elu saStjepanom Radiem i kasnije dr. Vlatkom Maekom. Kad je Radi g. 1925. postigaosporazum s Nikolom Paiem, predsjednikom tadanje jugoslavenske vlade i prvimovjekom veoma utjecajne Radikalne stranke, Kraja je kao istaknuti pravnik, ali i gospodarski strunjak i promicatelj naih prirodnih bogatstva i turistikog razvoja, postao

190


19/22

A. Rukavina:Planinarsko djelovanje dr, Ivana Krojaa Senj, zb. 20, str. 173.-194. (1993.)

18. srpnja 1925. ministar trgovine i industrije u Paievoj vladi i jo dva puta u vladiNikole Uzunovia, jer su se tih godina vlade mijenjale esto. Iz toga doba potjee i Kra-

jaeva karikatura, njegova karakteristina izgleda, na kojojsujo predsjednik vlade Uzu-novi i ministri uperina, Trifunovi i Nini.39

Kako je ve spomenuto, njegovi zamani planovi i predvieni prorauni njegovaministarstva nisu usvajani nego tek u minimalnim iznosima. Nakon pada druge Uzuno-vieve vlade Kraja od 1. veljae 1927. vie nije ministar.

Jo je i danas tajna gdje je Kraja zavrio ivot. Zna se da je uoi dolaska Jugoslavenske komunistike armije otiao iz Zagreba i od tada mu se gubi svaki trag. Tako jebilo i s tisuama drugih naih ljudi. Kraja je tada imao 68 godina i vjerojatno je sobomponio neto od svojih dragocjenosti. Moda je zbog njih izgubio glavu.

Meutim, novoustoliena vlast misli da se on negdje krije. I on i mnogi drugi. U Zagrebu se osniva Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa. Ta Komisija putem svoje Anketne komisije za utvrivanje zloina kulturnom suradnjom s neprijateljem izrauje dosjee hrvatskih intelektualaca, ime zapravo poinjenjihova najvee drama u hrvatskoj povijesti, najvea zato jer su mnogi likvidirani nekakvim presudama vojnih ili slinih sudova, a mnogi nestali bez traga.

U tim dosjeima Kraja zauzima istaknuto mjesto, jer je on bio ak bivi ministarstare Jugoslavije te dravni vijenik u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Anketna komisijakojoj je na elu bio lan ZAVNOH-a dr. Ferdo ulinovi, a kao referenti dr. JosipKrmpoti i dr. Marijan Hlaa, podnosi Izvjee o radu komisije Predsjednitu Zemaljskekomisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa br. 18/45 od 16. lipnja1945.u kojem kae da je cilj Komisije: pronai i utvrditi kao zloince one, koji susvoje umne sposobnosti dali u slubu neprijatelju i time su najbolje posluili u poro

bljavanju, razjedinjavanju naega naroda; koji su intelektualni zaetnici zloina, koji sudrugi kasnije provodili".U tom je Izvjeu pod brojem 1. dr. Ivan Kraja, bivi dravni vijenik i publicist,

pod brojem 8. dr. Dragutin afar, bivi povjerenik Odvjetnike komore u Zagrebu, (graditelj hotela Velebno" g. 1940.) a pod br. 9. dr. Vinko Krikovi, sveuilini profesor(rodom iz Senja).40

Za Krajaa se tvrdi da je svojim lancima u Spremnosti" g. 1944. (ukupno 10lanaka) stvarao nepremostivi jaz izmeu Hrvata i Srba",daje radi prividne serioznostii uvjerljivosti svojih tvrdnji svjesno izopaio geografske, geopolitike i rasno-nacionalneteorie: te da je tvrdio da je Sandak hrvatski" itd. Sve je to protiv Krajaa napisano 9.lipnja 1945., a na daljnji posupak proslijeeno Ozni, tuilatvu i vojnom sudu 14. lipnja

1945:vjerojatno je tada Kraja ve bio mrtav.Moe se slutiti da tajnu o njegovoj smrti uva njegova ena ga Hela. Iako je vedavno premaila devedesetu godinu ivota, ona uva svoje zapise i za ivota ih ne elipovjeriti nikome! Ogorena na reim koji joj je presjekao redoviti tijek ivota i usputunitio kuu u Senju punu razliitih vrijednih predmeta, nepovjerljiva je prema svakomei vrsto ustraje u svom stavu.

Okvalificiran kao ratni zloinac, Kraja se nakon rata u planinarskim redovimaslubeno vrlo rijetko spominjao. Tako se dogodilo da nije uvrten ni u Pregled sadraja1898.-1958. Hrvatskog planinara" i Naih planina" objavljen u Naim planinama", ubroju 1-2, godine 1959. Naime, redakcijski je odbor Naih planina" donio odluku da se

191


20/22


iz ovog pregleda izostave ratni brojevi Hrvatskog planinara" (1941.-1944.) koji sadre90 lanaka. Osim toga iz predratnih je godita eliminirano 12 autora (s 18 lanaka), koji

su se kompromitirali ili bili osueni od Narodnih sudova". Naravno da je Kraja biomeu prvima koji su se kompromitirali", a za stanje duha u toj godini zgodno je napomenuti da je uredniku NP dru eljku Polaku prigovoreno to je uope donio biljekuo toj odluci Redakcijskog odbora.41

Ipak u knjizi Hrvatsko planinarstvo", koju su napisali g. 1975. eljko Poljak iVladimir Blakovi zajedno sa suradnicima, Blakovi pie o Krajau sljedei odlomak:Godine 1921. ulazu u odbor (misli se na HPD, opaska pisca) mladi oduevljeni planinari i udaraju temelje za preporod drutva u duhu modernoga alpinizma. Na elo drutva dolazi kao predsjednik iskusni planinar i vjet pisac dr. ivan Kraja, koji je svoju planinarsku ideologiju razvio u sjajnom predavanju o alpinizmu" na planinarskoj izlobi god.1922.Njegova je desna ruka agilni tajnik dr. Z. Prebeg, vrstan organizator i pokreta no

vih osnova i pothvata. Prvi se uspjeh novog odbora vidio na planinarskoj izlobi upoetku g. 1922., koja je bila cijelo vrijeme dobro posjeivana i stekla malone jednoduno priznanje i hvalu publike i kritike".

Takoer u istu knjigu, u poglavlje Biografski leksikon hrvatskih planinara, uvrtenjei Kraja, ali ipak s jednom tehnikom ili taktikom grekom. Naime, kao godina smrtipie: 1943? Vjerojatno su pisci mislili daje godinu 1945. nezgodno spominjati. Moda

je pisce zaveo i nedokazani podatak daje Kraja godine 1943.jednostavno nestao iz Zagreba i otiao u vicarsku i da se od tada ne zna nita o njemu. To tek treba ispitati idokazati, kao i cjelokupni misterij oko njegove smrti.

Sagledavajui u cjelini Krajaevo planinarsko djelovanje te njegov politiki idrutveni rad za nae sveope dobro, treba mladi narataj podsjetiti na njegovo djelo. GradSenj to poinje ovim opisom njegova planinarskog djelovanja, a trebalo bi se i u Senjuznati gdje se rodio. S druge strane dunost je hrvatskih planinara da se Krajau odue snekoliko obiljeja: 1. postavljanjem spomen ploe na kui u Rujicama s koje e se moiproitati tko je, kada i zato gradio tu kuu; 2. da se trajno obiljei i premjeri Krajaevkuk; 3. da se kua pod Vujakom u zavianskim predjelima opet nazove Planinarski domdra Ivana Krajaa; 4. da se ustanovi planinarska prohodnica (planinarski put) s nazivomPut ili prohodnica hrvatskih planinarskih velikana koja bi oznaenim stazama du cijelogVelebita povezala vrhove i druge lokalitete ve nazvane po poznatim planinarskim imenima; 5. da se barem godine 1998. ili moda prije, u povodu 100 godina izlaenjaHrvatskog planinara", tiska knjiga Krajaevih lanaka s planinarskim sadrajem i prijedlozima.

Jer Kraja nije bio samo planinarski velikan, on pripada u plejadu hrvatskih velikanauope. A kako mu je cijeli ivot, u cijelom njegovu djelovanju, uvijek bila na prvommjestu domovina Hrvatska te Velebit iSenj, Kraja to i zasluuje.

192


21/22


DIE ALPINISTISCHE TTIGKEIT VON Dr. IVAN KRAJA

Zusammenfassung

In diesem Artikel wird die alpinistische Ttigkeit von Dr. Ivan Kraja, dem Politikerund Alpinisten, alpinistischen Ideologen und Visionr, dargestellt.

Als geborener Senjer und Nachkomme der bekannten Familie, wchstDr.Ivan Krajaam Fue des riesigen Velebits. Schon in jungen Tagen saugt er seine Schnheiten ein,sowie auch alle Herausforderungen, die ihm dieses heimnivolle Gebirge geboten hat.

Bald nach der Vollendung der Studien wendet er sich der ffentlichen Ttgkeit, undbefat sich besonders mit wirtschaftlichen Problemen, um auf diese Weise unserem Volkviele ungeahnten Quellen des Einkommens zugnglich zu machen. Er wiinscht turistis-

che Ttigkeit zu entwickeln, und betrachtet sie als Verbindung der Meer-, See- und Berg-touristik. Zu diesem Zweck verffentlicht er viele Artikel (vorziiglich alpinistischerKennzeichnung) und wird zum Idelogen unseres Alpinismus.

Er sieht ein, da ein echter Alpinismus Bergwege und Bergobjekte verlangt, deswegenbaut er mit seinen Brtidern und mit Konrad Nabrsnig alpinistische Heime im Velebit, imGebiet Rujice und oberhalb Senjs. Dieser bescheidene Anfang solite ein Wegweiser zurEntwicklung von unserem Alpinismus sein.

Mit seiner gelehrten Bildung und seinem groen Wiessen fat er die ganze Vergan-genheit unserer Gebiete mit dem Geist unserer Leute zusammen, mit jenem Geist also,der ihnen so oft geholfen hat diese Gebiete zu verteidigen.

Fr Ivan Kraja ist das Bergsteigen nicht nur bloes Wandeln durch die Gebirge, son-

dern auch eine kulturelle Handlung, in der neben den Fen auch der Geist mitwirkt. Deswegen ist sein Losungswort: Das ganze Velebit mu in kulturellem Sinn definitiv kroa-tisch werden. Das men wir verwirklichen.

Dr. Ivan Kraja hat viele europischen Gebirge umgewandelt, aber seine Gedankenber die zukiinftige Entwicklung der Touristik bekommen gerade beziiglich des Velebitsgrte Dimensionen.

Deswegen sollen wir uns dankbar erweisen,z.B.das alpinistiche Heim Zavians soilwieder sein Name tragen, wie zur Zeit als er den Bau dieses Heims angeregt hat.

Vrela:1 Hrvatski planinar. 1929., 1, str. 1 Zagreb

2 Pavii, S., Seobe i naselja u Lici, Zagreb, 1962.3 Tijan, P., Vodi Senj, Zagreb, 1931.4 Hrvatski planinar, 1914., 1, str. 1 Zagreb5 Isto, 4, 1914., 1 str., Zagreb6 Isto, 1932., 8, str. 4., 239., Zagreb7 Isto, 1929., 4, str. 85. i 86., Zagreb8 Isto, 1928., 10, str. 234., Zagreb9 Isto, 1928., 10. str. 236., Zagreb

10 Vienac III, 1912., 4, str. 127., Zagreb 1912.11 Hrvatski planinar, 1922., 2, str. 28., Zagreb12 Senjski zbornik VIII, str. 403., Senj 1980.13 Hrvatski planinar, 1922., 6-7, str. 82., Zagreb

193


22/22


14 Isto, 1926., 8, str. 135., Zagreb15 Isto, 1932., 8. str. 29., Zagreb16 Isto, 1923., 10, str. 153., Zagreb

17 Isto, 1927., 2-3, str. 40, Zagreb18 Isto, 1927., 7, str. 107., Zagreb19 Nae planine 1953., 8-9, str. 291., Zagreb20 Hrvatski planinar, 1930., 9, str. 295., Zagreb21 Isto, 1930., 11, str. 344., Zagreb22 Nae planine 1979., 11-12, str. 268., Zagreb23 Hrvatski planinar, 1933., 8, str. 247., Zagreb24 Isto. 1933., 6, str. 168., Zagreb25 Isto, 1933., 4, str. 98., Zagreb26 Rukavina, A., Velebitskim stazama, str. 62., Zagreb 1979.27 Kraja, I.: Mirila, Zbornik za nar. ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, XXIX, sv. 2, Zagreb 1934.28 Hrvatski planinar, 1924., 8, 9 i 10, str. 183., Zagreb29 Isto, 1930., 10, str. 313., Zagreb

30 Isto, 1930., 8, str. 243., Zagreb31 Isto, 1925., 7, str. 118., Zagreb32 Isto, 1929., 2, str. 30., Zagreb33 Isto, 1929., 3, str. 67., Zagreb34 Isto, 1929., 3, str. 68., Zagreb35 Isto, 1925., 8, str. 146., Zagreb36 Isto, 1925., 8, str. 152., Zagreb37 Isto, 1933., 7, str. 193., Zagreb38 Liki kalendar, str. 12., Zagreb 1940.39 Horvat, J., Politika povijest Hrvatske (1918.-1929.), Zagreb, 1938.40 Grbelja, J., Opasni dosjei, Veernji list 4-31. 8. 1991., Zagreb41 Nae planine, 1959., 1-2, str. 1., Zagreb42 Poljak-Blakovi, Hrvatsko planinarstvo, str. 104. i 290., Zagreb 1975.

Sveanost otvorenja Krajaeve kue" - planinarskog doma na Zavianu, snimljeno oko 15. kolovoza 1927.

194

10 Ante Rukavina

Documents

Transcript of 10 Ante Rukavina