8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
1/10
84
85
JUB V PREM ISTINI
TOM KVINSKI
I
NJEGOVO
DJELO
TOM KVINSKI I PROBLEM MET FIZIKE
Emerich Coreth
DI
Innsbruck
1. Uz
pro lem
Metafizike
Metafizika stalno budi zanimanje jer izvire iz covjekove biti koja nadila zi
i sebe i svijet. Ali metafizika je filozofski problem kojem se uvijek iznova
raspravlja. U nase doba rrietafizika se uglavnom ocjenjuje kao nesto sto je pre-
vladano, sto pripada proslosti. Govori se
0
smrti metafizike i navijesta
se
postmetafizicko doba . Takvo shvacanje ne proizlazi sarno iz pozitivist ickag
duha modeme znanosti, nego, naprotiv, i iz misljenja 0 bitku M. Heideggera,
koji
je
odbacio svekoliku metafiziku predaje jer on a navodno, misli sarno na
bice, a bitak je zaboravila . Stoga je ona sarna u osnovi nihilizarn jer s
bitkom nema nista zajednicko .l Na njezino mjesto treba stupiti novo misl jenje
o bitku koje se u isti mah suprotstavlja prigovoru daje Heideggerova filozo-
fija u konacnici nihilizarn u kojem bitak nestaje u nistavilu.
Heideggerovo naucavanje
0
nadvladavanju metafizike, cesto pogresna
shvaceno, naiSlo je na sirok odjek. Ako je
on
rekao da
je
metafizika u osnovi
nihiIizarn , njegovi radikalni nasljednici djelomice opet padaju u gotovo
ne-
modemu postmodemu , u pravi, oCiti nihilizarn. Mnogi pak koji govore a
svrsetku metafizike , takoder teolozi koji pod pritiskom duha vremena hvale
oslobodenje teologije od metafizike, ne znaju cemu govore, sto je to metafi-
zika i sto ona i u nase doba treba biti.
Pomutnja je jos veca zbog svega onoga sto se danas naziva metafizikom:
nova ezotericnost, pseudomistika, transcendentalna meditacija itd. Sve to iz-
laze metafiziku nesporazumima i dovodi je na zao glas, ali do same stroke
uopce ne dopire.
Cini se, ipak, kako se danas javlja misaoni povratak metafizici. Sve zna-
nosti nailaze'na osnovna pitanja na koja sarne vise nisu kadre odgovoriti. Takoder
se pojavljuje velika potreba za svjetonazorskom orijentacijom u pluralistic-
nom svijetu koji se, zbog napretka znanosti i tehnike, strmoglavo mijenja, ali
ne Ijesava probleme covjecanstva, nego ih, stovise, katkad i zaostrava. Stoga
se neizbjezno postavljaju metafizicka pitanja. Sto to
znaCi?
Razumijevarno li svaki uvid, koji nadilazi ono sto je neposredno dan a,
kao metafizicki, onda nece niti jedna znanstvena spoznaja
proCi
bez takvih
teoretskih implikacija iIi pretpostavki. 0 njirna treba filozofski reflektirati,
analizirati ih i obrazloziti. Cisti empirizarn iIi pozitivizam vise ne vrijede.
1Usp. M. HEIDEGGER, Nietzsches Wort
Gatt
ist toC,
u: Holzwege
Frankfurt, 1950.,
napose str. 244. '
8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
2/10
86
87
LJUB V PREM ISTINI
Nameeu se nova pitanja koja sezu dalje, ada pri tom ipak ne dosezu opsezan
metafizicki obzor, pa stoga nisu kadre analiticnim metodama adekvatno do
kuCiti i obrazloziti metafizicke spoznaje. .
Ako pak metafiziku razumijemo, blize njezinu klasicnom pojmu, kao zna
nost 0 ejelokupnoj stvarnosti, javit ee se teznja da je pod utjeeajem suvremene
znanosti i epistemologije razvijemo kao sintezu ili pregled svih pojedinacnih
gledista pod kojima, bilo u obicnom zivotu bilo u pojedinim znanostima, spo
znajemo i promat ramo stvamost,2 Medutim, niti njihov zbroj, koliko ga moze
mo dosegnuti (sto je prakticki'nemoguee), ipak neee nikad dohvatiti ejelinu.
Jos od Kanta ejelina sv'ijeta nije iskustvenadatost , nego
je
regulativna ideja.
Pa
se istom onda sveukupna stvarnost niposto ne moze dokuciti sintezom isku
stvenih stajaIista. Medutim, niti bi mnozina raznih stajalista, niti njihovo
medudjelovanje iIi sinteza bile moguee
kad
ne bismo pretpostavili neko
nadredeno jedinstvo koje obuhvaeasvekoliku rnnozinu. Metafizikaj e kao zna
nost 0 cjelovitosti moguca jedino ako je pojmimo kao osnovnu znanost koja ne
obuhvaea sveukupnost pod jednim empirijskim i kategorijalnim, nego u pr
yom redu pod transeedentnim, doslovee univerzalnim vidikom i nadvisuje sve
pojedinacne vidike.
Do takvog, pak, sveobuhvatnog vidika stvarnosti ne dopiremo tek nekom
filozofskom apstrakcijom, nego
je
vee unaprijed nazocno u nasoj misIi, govo
rn i djelovanju, i u njima se, doduse uglavnom netematski, kao spoznaja pro
vodi i ostvaruje. O va
je
Cinjenica jedan od prauvida filozofije. Stalno se bavi
mo onim sto jest , i 0 cemu znamo da jest . Vee Anaksimandar govori 0 bieu
to on) i pri tom misIi
na
sve sto jest . Parmenid zeli pojmiti i razumjeti ejelo
kupnos t bitka . Ovaj smjer djeluje dalje preko Platona na Aristote1a koji kao
predmet metafizike, svoje prve filozofije kao osnovne i ukupne znanosti, po
stavlja biCe, ukoliko je biee to on he
on:
Met. 4, 1 1003 a
21
i s1.). Aristotel
je time metafizici dao smjer kao filozofiji bitka. Takoder, vee
je
on znao da se
biCe kazuje na mnogo RaCina pollachos legetai: ibid., 33 i drugdje) i tako je
udario temelj analognom razurnijevanju bitka, ne same iskaza 0 bieu, nego i
realnih vrsta bivstvovanja svega onoga sto jest.
2 Metafizika kao filozofija bitka kod Tome Akvinskoga
2.1 O dAristot ela do Tome
Ipak nije Aristotel, nego tek Toma Akvinski, doduse na aristotelskim ko
rijenima, metafiziku doista razumio i utemeljio kao filozofiju bitka. Kod Ari
2
Talco npr. H. SCHMIDINGER, Metaphysik. Ein Grundkurs, Stuttgart; 2000., infor
rnativno vri jedan rad, ali, buduCi da izbjegava pojarn bitka, ne dosde
rnetafizicku spoznaju
nego istorn zeli, uz pornoc hipotetskih ekstrapolacija iIi postulata,
doCi
do izjava 0 cjelo
kupnoj stvarnosti.
TOM
KVINSKI
I
NJEGOVO DJELO
stotela se nalaze dva smjera misli koji ne dolaze do ejelov'itog jedirtstva.
N
a
jednoj je strani uvid 0 odnosu izmedu zbiljnosti energeia) i moguenosti y-
namis), uvid koji prozima Citavu njegovu filozofiju i primjenjuje se na sva
podrucja stvarnosti. Taj je uvid temelj za prevladavanje antinomije
izmedu
bitka i nastanka (Parmenid i Heraklit), i vainiji je nego, na primjer, dvojstvo
materije i forme, koja je poseban slucaj moguenostl i zbiljnosti. S pravom se
moze aristotelsku filozofiju nazvati metafizikom zbiljnosti i moguenosti.
Na
drugoj
je
strani
uvidu
biee, tocnije biee kao biee kao fonnalni
pred-
met obiectum formale) metafizike. Aristotel ze1i sve sto jest iIi sto nastaje
istraziti pod ovim vidikom: sto
je
njemu kao bieu vlastito pa stoga pripada
svim biCima, makar narnnogovrsne nacine pollachos). Ipak jos se onaj te -
meljni odnos zbiljnosti i moguenosti ne razumijeva kao zbiljski odnos, zbilj-
nost kao zbiljska stvarnost, moguenost kao zbiljska moguenost. Filozo fija zbi-
ljnosti i moguenostijos nije pravametafizika bitka.
, To se ne zbiva niti u vremenu koje slijedi niti u neoplatonizmu niti kad
Augustina ni u augustinskoj predajl ranoga srednjeg vijeka. To ee se zbiti tek
kod Tome Akvinskoga, kojiee prihvatiti aristotelsku misao, ali ee je razviti
korak dalje u metafiziku bitka.
2:2
Bitak
i
bit
, Toma preuzima Aristotelovu definieiju metafizike kao znanosti
0
bieu
,, ukoliko je biee ens inquantum est ens), ali je dosljednoprovodi do kraja. Za
, njega je biee id quod est In Met. 4, 1) iIi id quod habet esse In Met. 12, 1
i drugdje), nomen entisimponitur
ab
ipso aetu essendi Sent.
8,1,1
i drugdje).
Na taj je nacin biee vee, povrh Aristotelove misli, povezano s bitkom esse), a
bitak se razumijeva kao zbiljnost bivstvovanja actus essendi).
Toma slijedi Aristotelov nauk 0 zbiljnosti i moguenosti i n a razne ga naCi
ne primjenjuje: na odnose izmedu materi je i forme, sU)Jstaneije i akeidenta, na
sve nastajanje i djelovanje, prije svega - a to je ovdje novo i presudno - na
odnos izmedu bitka i biti esse t essentia).
Na
taj
naCin
Toma nadilazi
kod
Aristotelajos uvijek otvoreno dv'ojstvo izmedu nauka 0 zbiljnosti i mogueno
sti te filozofije bitka koju Toma shvaea i produbljuje tako sto zbiljnost i mo-
guenost nisu same prihvaeeni u filozofiju
0
bitku nego se ona na njima temelji
i shvaea.
Za
Tomu je sve sto postoji biee po bitku koji tom bieu pridolazi. Bitakpak
biea jest zbiljnost bivstvovanja actus essendi), tj. nutarnje poceloaktualne
stvarnosti, ne samo u smislu postojanja (egzistencije), nego i svih pozitivnih
sadrzaja iIi odredenja koje bieu po naravi pripadaju (bit) i mogu se
0
njemu
iskazati. Ako je bitak zbiljnost bivstvovanja actus essendi), onda su i sva poziti
vna odredenja, koje Toma naziva savrsenstvima perfectiones), upravo
savrsenstva bivstvovanja perfectiones esseruli), utemeljena u bitku i usposta
vljena Cinom bivstvovanja (usp. Summa theol.
I
q. 4,
a. 2).
8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
3/10
88
89
LJUB V
PREM ISTINI
Sve stvari naseg iskustva
su
konacne, ogranicene u bitku (entia finita).
Jedna stvar nije neka druga; postoje stupnjevi bivstvovanja. Ograniceno bice.
nije sam
Cisti
bitak, nego je odvojeno od njega svojom ogranicenom biti
(es-
sentiafinita). Bit je pocelo neke omedenosti kojomje bice postavljeno u svoju
vrstu postojanja. Bicu pridolazi bitak, ali prema mjeri njegove ogranicene biti.
Bit nema od sebe bitak. Bit je odredena i omedena mogucnost bivstvovanja
(potentia essendi)
nasuprot zbiljskom bivstvovanju
(actus essendi).
Bitak kao
takav ne pretpostavlja neko odredeno omedenje; ono je u ogranicenoj biti. Oboje
su
konstitutivna pocela realnog i konkretnog bica, te se stoga oboje s obzirom
na bitak (ontoloski) razumijevaju kao mogucnost i zbiljnost bitka.
2.3. Sam bitak (ipsum esse)
Iz toga sIijedi: Ako
je
bitak upravo on sam i ako nije omeden nikakvom
ogranicenom biti, onda je on apsolutno nuzna Prastvarnost (nemoguce je da
bitak ne bude), ali ujedno i neomedena punina svih pozitivnih sadrzaja i
savrsenstva bitka (bitak ne iskljucuje bitak). Sve sto je kao pozitivna odredenost
iIi svojstvo bica uopce moguce, tj. sto je s obzirom na bitak moguce, ponajprije
je nuino neomedena stvarnost: Bog je za Tomu sam bitak (ipsum esse).
Govorimo Ii 0
Boijoj
biti , misIimo na ono sto on jest. To pak ne
moie
biti neko ogranicavajuce pocelo u obliku omedene stvarnosti i ne moie se
razlikovati od
Boijega
bitka. Bitak i bit su u njemu, kako Toma istice, posve
istovjetni: Bog je svoja bit, a njegova bit je sam bitak kao takav (essentia sua
est suum esse: Summa theol. I q. 3 a. 4). Ako je u tom bitku samome sva
mogucnost bivovanja vjecna i neomedena stvarnost, onda u Bogu preegzisti
ra sve sto
je
u stvorenom svijetu moguce, i to ne samo (formalno) kao skup
zamisli 0 nekom mogucem svijetu, nego vec (realno i fundamentalno) ujedin
stvu i stvarnosti samoga bitka.
Ovoj definiciji Boije biti Toma cesto pridodaje rijec samostojan : ip
sum esse subsistens
(Summa theol.
I q. 4, a. 2 i drugdje). Tim pojmom se
izrice da Boiji bitak postoji sam u sebi, tj. opstoji na
naCin
supstancije u sebi ,
a ne u necemu drugome. Bog nije opcenit, svim biCima zajednicki bitak
(esse
commune),
koji je rasprsen u svijetu i i bi se u stvarima svijeta istom trebao
ostvariti. Tomaj asno odjeljuje Boiji bitak od neoplatonicarske emanacije i od
panteistickih misIi 0 nekom Boijem samoostvarenju u svijetu (kasnije sve do
Hegela). Ne, Bog postoji kao punina bitka u sebi samome, u apsolutnoj tran
scendentnosti povrh svih ogranicenih bica, kojajedino po njegovoj stvoriteljskoj
moCi
imaju svoju zbiljnost u obliku kontingentnog udionistva u Bozjem bitku.
Na
taj naCin Toma uvelike nadilaziAristotelov pojam Boga (Met. 12), koji
doduse dostiie Cistu zbiljnost nepokrenutog pokretnika , koji
je
kao misljenje
koje misIi 0 sebi iIi spoznaja koja poznaje samu sebe
(noesis noeseos)
umski
potpuno priseban - pri sebi, ali ne u nas i u svijetu. On poCiva u vjecno blaienoj
sreCi
duhovnog posjedovanja samoga sebe, aIi niti je stvorio svijet niti je u
TOM KVINSKI
NJEGOVO
DJELO
njemu i dalje na djelu. On je tek svrha svijeta koja, privlaceCi k sebi, sve
drzi
u
pokretu. Jos je veoma daleko od iivog, osobnog i slobodnog Boga Stvoritel ja
krscanske vjere.
Njega
je
na jasan naCin pojmio
sv.
Toma Akvinski i to
je
njegova
jedin-
stvena zasluga. Pojam ipsum esse , pravo shvacen, najvisi je, najdubokou m
niji i sadriajno najbogatiji pojam Boga koji je filozofska misao ikad izgradila .
Time je Toma preuzeo najbolju tradiciju od Platona i Aristotela preko Plotina i
Augustina (kod kojeg se vec nalaze rijeCi ipsum esse ), ali
ju
je shvatio i
objasnio na nov
naCin
unutar dosljednog sustava svoje misIi
0
bitku: kao Cistu
zbiljnost bitka koja, bez nekog ogranicenja mogucnoscu, nuino i beskonacno
jest.
Sam bitak kao takav je apstraktna formula koju cemo pravo razumjeti
istom onda kad upoznamo intelektualnu pozadinu i kadje ispunimo sadriajem
i zivotno razvijemo.
To
Cini vec i Toma, ali isto tako u apstraktnim napucima:
U Bogu su savrsenstva svih stvari; stoga se i naziva sveobuhvatno
(universa-
liter)
savrsenim
(Summa theol.
I
q.
4, a. 2). Svako savrsenstvo u uCinku [
.. .
]
virtualno pretpostoji u tvomom uzroku [ ... J BuduCi
daje
Bog prvi tvorni
uzrok
svih stvari, savrsenstva svih stvari trebaju u njemu pretpostojati na uzviseniji
naCin
(secundum eminentiorem modum) (ibid.).
SamBoiji bitak ukljucuje u
sebe zivot i mudrost jer njemu koji samostalno postoji ne moie nedostajati
nijedno od savrsenstva bivstvovanja
(ibid.,
ad 3). MogIi bismo iivotu i
mu-
drosti dodati i dobrotu i ljepotu, moc i slobodu, ljubav i milosrde - sve vredno
te osobnog i drustvenog zivota, koje se ontoloski pokazuju kao pravi stupnjevi
bitka
(perfectiones essendl).
Sve su one u Bogu, Bitku samome , nuino i na
naCin nadilazenja, vjecna i beskonacna stvarnost.
Dakle; to je cjelovit metafizicko-ontoloski pogled na stvarnost kod Tome
Akvinskoga. On metafiziku od pocetka razumije kao filozofiju bitka, koja sve
sto jest shvaca kao bice
(sub ratione entis)
, bice utemeljuje na bitku
(actus
essendi)
i povezuje ga s prvim temeljem bitka, samim bitkom kao takvim
(ip-
sum esse). Ne moramo vise sIijediti misao
daje to
Bog koji, teoloski gledano,
nije sarno Stvoritelj svijeta, nego se oCituje i kao Bog Objave, Otkupljenja u
Kristu, Posvecenja i Dovrsenja u Duhu Svetom, tj. kao r o j s t v ~ n Bog. Ostajemo
pri metafizickom.gledistu.
3 Gubitak misli bitku
3.1 Kasna skolastika
i
novijafilozofija
Ubrzo nakon Tome njegov uvid u bitak kao pocelo svekolike zbiljske stvar
nosti i savrsenosti u filozofiji vise nece biti shvacen. To ne vrijedi sarno za
skotizam (nakon Duns Skota) i za nominaIizam (medu sljedbenicima Vilima
Ockhama) koji su via modema kasnoga srednjeg vijeka i na pocetku novog
doba. To vrijedi i za sam tomizam koji je od XVI. do XVII. stoljeca izgraden u
8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
4/10
90
9
JUB V
PREM
ISTINI
skolski sustav. Veliki tumaCi
sv.
Tonie, pa ni Kajetan, ne dopiru vise do njego-
va razumijevanja bitka. Prevladava esencijalisticki i s obzirom na pojmove,
formalisticki naCin rnisljenja koji vise nije kadar prodrijeti do bitka kao pocela
svega postojeeega.
To vrijedi i za Francisca Suareza, Cije Disputationes metaphysicae (1597.)
saiimaju i
na
spekulativan naCin nastavljaju tradiciju skolasticke filozofije.
On
poznaje sarno pojmovnu razliku distinctio rationis) izmedu "essentia" i "exi-
stentia", a ne utemeljuje njihovo dvojstvo u bitku esse) kao nadredenom pocelu
jedinstva. Njegova metafizika, jos uvijek znatno bolja od mnogo toga sto je
dalje zivjeloka o "so.arezijanska" skblskafilozofija, imala je dalekosezan utjecaj
na rnisao ranoga novog vijeka.
Njoj je Tornino shvaeanje bitka bilo jedva poznato, a metafizicki pojam
bitka opeenito bio je uglavnom odbacen. Descartesov, Spinozin i Leibniiov
racioIializarn ne poznaje pojam bitka. Christian Wolff shvaea, doduse, metafi-
ziku na temelju kIasicne predaje kao znanost
0
bieu kao bieu, ali ne utemeljuje
je u stvarnom bitku, nego u mogueoj biti, a moguee je ono sto se racionalno
moze zarnisliti bez protuslovlja;
0
bitku ovdje nije rijec. Istom Lockeov iHu-
meov empirizarn doslovce ne poznaju nikakva pojma
0
bitku ni vrijednost onoga
sto jest s obzirom na bitak; bitak se rastace u svezanj osjetilnih dojmova. S
obzirom
na
bitak
"nema
tu nista". Ovdje je Heideggerov prigovor
0
zaboravu
bitka pun pogodak.
3.2 Kant i njegovo naslijede
Sve to djeluje i na Kanta koji reducira bitak na Cisto razumski pojarn
b
postojanju
Dasein, Existenz).
Kod njega pojarn, kao kategorija rnisljenja, za
uspostavljanje predmeta iskustva nema objektivnu, nego sarno subjektivnu
vrijednost. Treba
Ii
transcendentalni subjekt, Cisti "rnislim" kao takav, napravi-
ti sintezu misli i predodzbe, ondaje to transcendentalni uvjetmoguenosti spoz-
navanja. Ne mozemo vise pitati "je" Ii on ili "nije", jer on ne predstavlja pred-
met naSeg iskustva. Ako su ideje Cistoga uma "dusa, svijet i Bog" tek najvisa
p o c e l j ~ d i n s t v
istom se onda u pravom srnislu ne moze pitati "je su" Ii one
iIi
"nisu" jer se ne mogu zarnijetiti pomoeu predodzbe. Ako napoko n dodemo do
Boga
kao najviseg uvjeta svih uvjeta, onda je on "ens real issimum", ali u Cisto
esencijalist ickom smislu: kao ideja punine svih savrsenstva, te stoga kao "ide -
al Cistoga uma". Iz toga za Kanta ne slijedi da ona kao apsolutni bitak nuzno
postoji. To bi vee bilo "kategorijalno" rnisljenje koje bi Boga htjelo pretvoriti u
neku stvar naseg iskustva. Bitka u bezuvjetnom, te stoga "transcendentnom"
srnislu vise nema, niti kao bitka ogranicenog i kontigentnog biea ens ab alio)
niti kao sarnog apsolutnog bitka koji nuzno od sarna seb e
jest
ens a se). Bitak
je
umu umakao. Metafizika nije moguea jer bi joj se moglo pristupiti jedino
kao filozofiji
0
bitku.
TOM KVINSKII NJEGOVO
DclELO
Stoga za njemacki idealizarn prvo pocelo na kojem se sve temelji neee
biti
bitak, nego rnisljenje autonomnog uma koje sarno sebe postavlja ka o apsolut-
no, sve ostalo uspostavlja iz sebe i opet u sebi preuzima kako bi postalo "apso-
lutnim duhom" (Hegel). Brzo ee, doduse, ovaj zacarani krug uma, koji se
sam
imanentno razvija, biti probijen. Kasni Fichte (od 1801., dakle rnnogo prije
glavnih Hegelovih spisa) dolazi do spoznaje da svako znanje pretpostavlja bi -
tak, a znanje kao apsolutno znanje pretpostavlja apsolutni bitak. Govori ca lc
0
"metafizici i ontologiji". Schelling u kasnijem razdoblju (vee od 1827.,
napose
u filozofiji Objave) dolazi do slicnog uvida kako svekoliko rnisljenje zahtijeva
"bitak prije uma" i "izvan uma", pa stoga mora pretpostaviti apsolutan bitak ne
sarno kao prvo pocelo logicke dedukcije (u negativnoj filozofiji), ne go takoder
stvarnog i zivoga Boga kao "Gospodara bitka". Ovi su rnislioeiprevladali
stu umsku imanentnost i doprli su do zbiIjskoga bitka. Ipak njihova polazista
za filozofiju bitka (tek poslije objavljene) nisu mogle dobiti na vrijednosti pred
nadmoenim Hegel om koji bitak, dovodeCi ga do nistaviIa, dokida u apsolut-
nom znanju i zeli
ga
pojrniti kao razvojnu tocku "apsolutnog duha" koji dolazi
k sebi. S bitkom "tu nema nista".
Raznovrsne se posljedice javljaju, metafizika bitka vise ne postoji. Poziti-
vizam i materijalizarn ne morarno ni sporninjati, ali ni neokantizarn ni
neoide-
alizam uopee ne postavljaju pitanje 0 bitku. Husserl izriCito tumaCi svoju feno-
menologiju kao "eidetsku" znanost, tj. ka o Cistu filozofiju
0
bitima.
Ona
ne -
dvojbeno ima svoje zasluge u pailjivoj analizi fenomena, ali bitak iIi egzisten-
cija ostaju iskIjuceni; fenomenologija se ogranicava na opis i analizu esen-
cijalnih struktura fenomena.
4 Nova misao bitku
4.1 Heideggerovo pitanje
0
bitku
Jasno
je
zasto se M. Heidegger taka odlucnousprotivio filozofiji biti i
bkrenuo se rnisli
0
bitku, od Ciste esencije okrenuo se egzistenciji. On egzi-
stenciju razumijeva, slijedeCi Kierkegaarda, kao ljudsko postojanje, tocnije
ontoloski naCin·bitka kakav se u tom postojanju oCituje. Njegov ponavljani
prigovor
da je
metafizika podlegla "zaboravu bitka" donekIe
je
opravdan,
on
ga, medutim, prosiruje na Citavu povijest metafizike i time ga cini upitnim i s
obzirom
na
povijest filozofije.i s obzirom
na
sadrzaj.
Tocno je
da
se vee od Platona u zapadnoj filozofiji moze pronaCi skIonost
k promisljanju
0
bitima. No nju je vee nadisao Aristotel, a
jos
dosljednije Toma
. Akvinski. Tocno je takoder da u povijesti filozofije, vee u kasnom
srednjem
vijeku, a posebice u novom vijeku, prevladavajednostrani esencijalizarn
koji
ee u Husserlovoj fenomenologiji veoma doCi do izrazaja i protiv toga
ee
odluc-
no ustati Heidegger.
8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
5/10
92
93
LJUB V PREM ISTINI
Za nadvladavanje esencijalizma i dopiranje do bitka Heideggerovo je
polaziste
u
Sein un d Zeit), doduse, plodno: treba se vratiti razumijevanju bitka
covjekove egzistencije da bismo u temelju samosvijesti i onih
Cina
kojima se
covjek ostvaruje upravo kao covjek otkrili izvomi "smisao bitka". Heidegger
naznacuje pravac transcendentalnog utemeljenja metafizike upozoravanjem na
.apriorno znanje 0 bitku koje sadriava svaki duhovni, sebesvjesni Cin kao uvjet
svoje moguenosti.
~ e i e g g e r
medutim, ide drugim putom. On razumijevanje bitka utemeljuje
na pOJmu vremena: kao buduenost (kojoj dopustam da mi dode), kao ono sto
je
bilo (a sto nije sarno proSlo nego je postalo bieem) i kao sadasnjost (tocka
presjeka izmedu budueeg i onoga sto je bilo). Ovo troje, pak, pokazuju ni stavnost
covjekova postojanja: to je bitak usmjeren prema smrti
(Sein zum Tad),
on je
bacenost i propalost.
Tu
se nista ne odnosi na bitak. "Ljudska egzistencija
a-
sein)
znaCi prisutnost u nistavilu."3
Kako se, medutim, iz zamisli 0 "razdvojenosti" dimenzija vremena moze
objasniti "prisebnost" duha, svjetlo svijesti, te time izvorno razumijevanje bi
tka, ostaje (nakon teksta u
Sein und Zeit)
potpuno nejasno. Svijest u znanju 0
bitku ne moze se temeljiti na razliCitosti vremena, nego jedino na istovjetnosti
bitka i znanja u duhovnom
Cinu
uma. Nasuprot tome Heidegger postavlja
odlucujueu misao 0 razumijevanju bitka kao vremena, i ta ee misao imati teske
posljedice. Njegovo ce se razumijevanje kasnije tumaGiti kao povijest bitka
koja tvori zavrsni obzir razumijevanja. Bitak, kate on, u cjelokupnoj povijesti
metafizike nije bio promisljan u tom smislu te je ona podlegla zaboravu bitka.
Vrlo brzo
su
se predstavnici klasicne metafizike usprotivili (napose E.
Gilson,4 G. Siewe rth
5
i drugi), priznajuCi doduse daje prigovor djelomice opra
vdan, posebice s obzirom na novovjekovnu filozofiju, ali nije valjan prije sve
ga s obzirom n a Tomu Akvinskoga. On je znao za bitak, jasno je razlikovao
biee
(ens)
i bitak
(esse)
i razvio je dubokoumnu metafiziku bitka.
Koliko god ovo stoji, moramo upozoriti da Heidegger izrazom "bitak"
misli na nesto sasvim drugo negoli svekolika klasicna metafizika. Za nj
je
"smi
sao bitka" vrijeme, a povijest, povijest bitka kao sudbina bitka, zadnji je obzor
svega zbivanja i razumijevanja koji se ne moze vise istrazivati. Ovakav je nauk,
. doduse, stavio povijest u prvi plan i dao povijesnim promisljanjima i herme
neutickom razumijevanju vrijedne poticaje (npr. "hermeneuticki krug"), ali
niposto nije kadar nadomjestiti ili nadiCi metafizicko promisljanje bitka. Na
protiv, povijesnom mijenom on dokida svekoliku vainost bitka i vodi u histo
ristijski relativizam koji, jer je u bitku utemeljen, ne moze biti radikalniji.
3 M.
HEIDEGGER, Was ist Metaphysik?, Frankfurt, 71955., str. 35.
4 E. GILSON, L etre et [,essence, Paris, 1948.
5
G. SIEWERTH, Das Schicksal der Metaphysik von Thomas zu Heidegger, Einsie
deln. 1959.
ii: (rOMA
KVINSKII
NJEGOVO DJELO
;
Pitanje je, takoder, moze
i
se "smisao bitka" svesti na bilo koje drug o, no
~ i p k
kategorijarna ograniceno, odredenje, makar to takoder bilo vrijeme i
po -
.dvijest. pa i Heidegger kaze 0 bitku: Onje on sam"6, sto pak znaGi da ne prima
"odredenja od drugdje i ne moze se na nesto drugo reducirati. Medutim, upravo
lise to zbiva ako bitak tumaCimo kao vrijeme i povijest, ako ga na njima temelji-
;mo, a transcendentni bitak - koji nadilazi vrijeme i povijest - vee unaprijed
Jiskljucujemo. Tako je bitak kao bitak promasen. Heidegger u tome sam
po-
dlijeze zaboravu bitka. Zaboravlja
iIi
potiskuje ono
lito
"bitak" u metafizick om
"smislu doista znaGi. Za takvo misljenje 0 povijesti bitka, jos viSe negoli za
.svekoliku metafiziku, vrijedi da "tu s bitkom nema nista". Nihilizarn, premda
jos blago prikriven, medu Heideggerovim nasljednicima postat ee oW.
4.2 Novija metafizika
Heidegger
je
zasigumo dao vrijedne poticaje za razmisljanje koje
je
vodi-
10 dalje. Ali s obzirom na metafiziku njegovo je djelovanje dvojako. S jedne
je
strane njegova misao 0 nadvladavanju i svrsetku metafizike pronasla mnoge
sljedbenike. "Smrt metafizike" i "postmetafizicko doba" postale
su
gotovo
. krilatice posljednjih desetljeea sve do kOljenite destrukcije ili dekon struiranj a
1. Derrida) metafizike, koje zavrsavaju u nihilizmu. .
S druge strane Heideggerovo intenzivno pitanje 0 bitku djelovalo je kao
izazov i poticaj takoder u prostoru metafizickog promisljanja (napose
kod
krseanskih filozofa). Trebalo je, pa i u raspravi s Heideggerom, jos vise prorni
sliti
0
bitku da bismo ga nanovo otkrili kao temelj i srediste cijele metafizike.
Taj
je
zarnah iznova vodio k velikom misliocu 0 bitku, Tomi Akvinskom (vis e
negoli k uobicajenom skolskom tomizmu).
Bitakje
nanovo prepoznat kao ac-
tus essendi".
Nije se sarno pojavio Citav niz povijesno temeljitijih studija 0 Tominoj
filozofiji, nego se ovaj zamah uskoro povezao s novim nastojanjem oko tran
scendentalno-filozofijskoga utemeljenja metafizike, tj. ne sarno povratkom Tomi
nego i Kantu i kantovskoj filozofiji. Novi je put zacrtalo djelo Belgijanca J.
Marechala
7
koji se dao na to da, preuzimanjem transcendentalne metode, "Kanta
pomocu Kanta" nadvlada, a metafiziku u Tominu smislu) nanovo utemelji.
Taj
se pokusaj nasiroko odrazio, i u Belgiji i Francuskoj,8 a i na njem ackom
6
M. HEIDEGGER, mer den Hurnanisrnus,
u:
PiatonsLehre von der Wahrheit,
Bern,
1947., str. 76.
7
J.
MARECHAL,
Le point de depart de la meraphysique, 5 svezaka: 1.-3. sv. od
1922., 3Briissel-Paris, 1944; sv. 4, 1947.; sustavno najvainiji: sv. 5, Le Thomisme devant la
philosophie critique, 21949.
8
Usp. H. JACOBS,
Die
franzosischsprachige Marechal-Schule:
L.
Malevez, A. Gre
goire, J. Defever, G. Isaye, J. Javaux, E. Dirv en u. a., u:
Christliche Philosophie im katho-
lischenDenken des 19. un
20
lahrhunderts (izd. E. CORETH i dr.), sv. 2,
Graz
,1988., str.
470-484 (Literatura).
8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
6/10
94
95
JUBAV PREMA
ISTINI
govomom podrucju. Posebice
se
isticu
1. B.
Lotz
9
i K. Rahner
o
koji
a n ~ c h a -
loy postupak povezuju s Heideggerovim promisljanjem. bitka. Slican smjer
naznacuje u angloamerickom prostoru djelo Kanadanina B. Lonergana,
koji
se, relativno neovisno 0
a n ~ c h a l u
te isto tako slobodan od Heideggerova
utjecaja, dao na transcendentalrio utemeljivanje metafizicke misIi (prema sv.
Tomi). Njegovo djelo, u nas malo poznato, pokrenulo je, prije svega u Americi
(Kanada i SAD), Lonerganovu skolu koja ima znatan utjecaj te bi i u Europi
zasluzivala vise pozomosti.
Ovakvom nastojanju samse i ja, proucavajuCi Kanta, napose njemacki
idealizam, Heideggera i druge, jednoc prikljuCio i pokusao metafiziku meto
dicki nanovo utemeljiti u klasicnom smislu, u skladu s predajom, i u glavnim
je crtama sustavno razviti.
12
OsvrcuCi se na to, zelim kratko istaknuti one vi
dike koji mi se Cine najvaznijima.
1
Metafizika nije apstraktan sustav pojmova daleko od zivotai nego se
tice cjeIine covjekove egzistencije. Tumacenje bitka ujedno
je
covjekovo tu
macenje samoga sebe kao bica s umnom, duhovnom naravi. U metafizici
treba
9
J. B. LOTZ, posebice: Das Urteil und das Sein. Eine Grundlegung der Metaphysik,
Pullach
bei
Miinchen, 1957., i mnogi drugi spisi. Usp. ISTI, Joseph Marechal (1878-1944),
u:
Christliche Philosophie,
sv. 2 (vidi
biljdku
8), str. 453-469.
10 K. RAHNER,
Geist ill Welt ur
Metaphysik der endlichen Erkenntnis bei Thomas
von Aquin, Innsbruck. 1939., Miinchen, 21957.; jo§ vaznije: ISTI, Horer des Wortes. Zur
Grundlegung einer Religionsphilosophie, Miinchen, 1941.,21963.;
ISri,
Grundkurs des
Glaubens. Einfiihrung in den
Begriff
des Christentums, Freiburg, 1976. (i sljedeca izdanja).
Toliko 0 temeljnim filozofskim djelima koja ce biti objavljena u novom izdanju sabranih
djela, ne spominjuCi sada Rahnerove opsezne teolo§ke spise. Usp. E. CORETH, Philo
sophische Grundlagen
der
Theologie Karl Rahners, u: ISTI, Beitriige zur Christlichen Phi
losophie (izd. Chr. KANZIAN), Innsbruck, 1999., str. 373-384.
11 B. J. F.
LONERGAN,
posebice: Insight. A study of human understandig, London,
21958. (i iduca izdanja), i dr. 0 tome vidi: St. W ARNDT, Bernard J.
F.
Lonergan (1904
1984), u:. Christliche Philosophie, sv. 2 (vidi bilje§ku 8), str. 753-770. 0 prijateljskoj ra
spravi izmedu
Lonerganai mene
usp. B. LONERGAN, Metaphysics as
Horizon (0 mojem
djelu Metaphysik, 1961.), u: Gregorianum 44 (1963.), str. 307-318 (vise imta nanovo izda
no). K tome: E. CORETH, Unmittelbarkeit und Vermittlung des Seins. Versuch einer Ari
twort
an B. 1.
F.
Lonergan, u:
Zeitschrift fUr katholische Theologie
92
(1970.), str. 313
327., sada i u: Beitriige zur Christlichen Philosophie (izd. Chr.
KANZIAN),
Innsbruck,
1999;, str. 248-261.
12
E, CORETH, Metaphysik. Eine methodisch-systematische Grundlegung, Innsbruck,
1961.,31980.;
0 tome
poslije: GrundrifJ der Metaphysik, Innsbruck, 1994.; nedavno
i:
Bei
triigezur Christlichen Philosophie
(izd. Chr. KANZIAN), Innsbruck, 1999., i dr. 0 cjelo
Iaipnom razvoju od Marechala naovamo vidi napose: O. MUCK,
Die transzendentale Metho
de in der scholastischen Philosophie der Gegenwart, Innsbruck, 1964.; ISTI, Die deutsch
sprachige Marechal-Schule- Transzendentalphilosophie als Metaphysik: 1. B. Lotz, K.
Rahner, W Brugger, E Coreth u.a., u: Christliche Philosophiesv. 2 (bilj. 8), str. 590-622
(Literatura).
TOMA
AKVINSKI
I NclEGOVO
DclELO
pokazati da covjek zivi, razmislja i djeluje na temelju izvomog razumijevanja
bitka, tj. da su osnovni metafizicki uvidiimplici tno - bolje: netematski - sa
drzani ili pretpostavljeni u svim duhovnim Cinima kao livjet njihove mog ucno
.sti. ZeIimo Ii ih tematski spoznati, potrebno
nam je transcendentalno
promisljanje i objasnjavanje koje se ne moze postiCi samo pomocu analize
jezika iii pojmova jer nije rijec 0 logickim implikacijama, nego 0 izvrsenom
znanju iii ostvarenoj spoznaji koju treba istom pojmovno iskazati.
2)
Da
bi
to
postigIi Marechal, a tako i Lotz i Lonergan, kao polaziSte
uzi
maju umski sud koji, kao tvrdnja, zeli bezuvjetno vrijediti. Nasuprot tome
j a
sam kao polaziste uzeo pitanje - bolje: postavljanje pitanja, - i
to
iz jednostav
nog,
Cisto
metodickog razloga: u svakom slucaju moram pitati, u najmanju
ruku
morampostaviti pitanjekako eu zapoceti1
3
• A ipak
sei
s tog polazista,
kao
i kod suda, moze orisati bezuvjetan vrijednosni obzor, i taj obzor mozemo.
oznaCiti kao obzor bitka koji se iskazuje u logicki transcendentnom i analo
gnom pojmu bitka.
3) Uzmemo
Ii
kao osnovni pojam metafizike pojam ])itka ili biea(ens) kao
. necega sto jest , ne treba ga razumje tite k kao najprazniju apstrakciju,
nego
mu moramo pristupi ti operat ivno , tj. iz realnog Cinjenja:kao onome 0 cemu
postavljamo pitanje(sto
je
to?), sto spoznajemo (da jest i kako jest), 0 cemu·
tvrcJ.i.ino
da
je
istinito Uest
takO )14.
Biee ne
znaCi
kantovski
Ding an sich
stoje
predmetni nesporazum), nego ono
0
cemu mozemo postaviti pitanje i sto moze
mospoznat i (znati) i sto mozemo priznati (ustvrditi),
noeton
kod Aristotela,
intelligibile
kod Tome,
ito, buduCi
da postavljanje pitanja nema granica, u
sveobuhvatnom smislu: rasprostire se koliko i bitak.
4
Postavljanje pitanja kao polaziste pokazuje se valjanim i zbog toga sto
jasno oCituje i dinamicni element spoznavanja i teznje. Pitati mogu 0 svemu i
preko svih granica. Odatle Se otvarabezuvjetan i bezgranican obzor koji - pi
tajuCi
0 onome sto jest , i znajuCi za ono sto jest - mozemo oznaCiti
kao
obzor bitka u
kojem
se biee kaojedno, istinito, dobro moze istraziti u svojim
temeljima i osnovnim zakonitostima.
Pokazati obzorje bitka koje je otvoreno duhovriom, umskom bicu, bilo mi
je vaznije nego Ii uteme1jiti metafiziku pomoeu diferencirane spoznajne teo
rije (kao Marechal i Lonergan), jer
nasaje
spoznaja oduvijek duhovna, umska
spoznaja i vodi je provedeno znanje
0
bitku, nazocno u
Cinu
spoznavanja. Nema
neke izdvojene osjetilne spoznaje kojap.e bi bila u sluzbi uma; pa i svaka re
13 Izbor ovakva polazista
povezanje
s Heideggerovim pitanjem
0
bitku kao i s
djelom
K.
Rahnera Horer des Wortes
(bilj. 10). No, ja
sam
postavljanje pitanja podrobnije ispitao
s obzirom na uvjete njegove mogucnosti, da bih na taj naCin metodicki utemeljio metafi
ziku.
14 Operativni vidik posebice je istaknuo B. Lonergan; usp. O. MUCK, Die transzen
dentale Methode (biIj. 12).
8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
7/10
97
;
I
r
i
.
Ii
I
i '
>j l
Ii
I.
I
96
LJUBAV
PREMA
ISTINI
fleksija 0 spoznavanju je umski tin koji podlijeze uvjetima duhovne, umske
spoznaje, tj. nalazi se u obzoru bitka.
5 Povrh toga (za razliku od Marechala i Lonergana), zahvaljujuCi poti
caju koji mi dade M. Heidegger i cijela filozofija egzistencije, ponajvise K.
Rahner, meni je vazno da ovdje nije rijec tek 0 teoretskoj spoznaji, pa
ni
0 tome
da metafiziku potvrdimo kao znanost (kako god znanost razumjeli), nego da
je rijec 0 titavu i zivome covjeku, 0 njegovoj teznji, 0 njegoyu htijenju i djelo
vanju,
0
temelju i smislu njegove egzistencije, pa stoga i
0
transcendentnoj
dimenziji njegova bica koje moze pronaCi svoj svrhu i ispunjenje jedino u ap
solutnome bitku samome .
Ovakav vidik metafizike kao filozofije bitka pokazuje da ne moramo u
svemu biti vezani uz strogi tomizam (osobno to nisam) kako bismo Tomino
razumijevanje bitka unijeli u probleme i metode suvremene filozofije i kako
bismo ga u tom okviru plodonosno vrednovali.
Kao zakljucak kaiimo tek ovo: U nase vrijeme, dok p r l z ~ m o u novo
doba koje jos nema ime, vise se ne govori 0 svrsetku metafizike. Cini se da se
potreba za metafizickom spoznajom i orijentacijom nanovo probudila. Gotovo
bismo se mogli odvaziti govoriti
0
uskrsnueu metafizike , kako je to Peter
Wust vee 1920.
15
godine utinio, naznacujuCi viSe zelju, a ne njezino ispunjenje.
Medutim, uopce nije upitanju da u nase doba, koje opterecuju teskoce svjetskih
razmjera, pluralizam i gubitak orijentacije, potreba za metafizikom iznova oZi:
ljava. Ceznemo za metafizikom kao temeljnom i cjelokupnom znanoseu kOJa
se ne gubi u osjeeajima ili mitsko-mistickim predodzbama, nego je zasnovana
na takvim uvjerenjima
0
covjeku i njegovu svijetu u sveukupnosti bitka, koje
mozemo razumski shvatiti i odgovomo prihvatiti. Ova je sveukupnost spoznat
ljiva jedino kao stvamost bitka, ako bitak shvacamo kao bitak svega sto po
stoji, acovjeka poimamo kao bice koje, s duhovnom s ~ i j e s e u i s p o z ~ j o ~ u
slobodi i odgovomosti, zivi i treba se razviti na bezuvJetnom obzorJu
b l t k ~
usmjeren i upucen na apsolutan i neizmjeran sam bitak kao takav. Metafl
zika
je
moguca jedino kao fIlozofija bitka, jedino tako moze izvrsiti svoju za
dacu u sadasnjosti i u buduenosti.
s njemackog preveo
Niko We I
15
usp. Gesammelte Werke 10 svezaka, izd. W. VERNEKOHL i
dr.,
.Munster, 1963:
1969., sv.
1.
K tome: H. WESTHOFF, Peter Wust (1884-1940), u: hnstllche Phllosophle
(bilj. 8), sv 3, Graz, 1990., str. 112-128 (Literatura).
.TOMA AKVINSKI I NJEGOVO DJELO
Zusammenfassling
Thomas no das Problem der Metyphysik
1m
Artikel gibt der Autor einen geschichtlichen Uberblick der Sein sfra ge
im philosophischen Denken und zum AbschluB nennt er die wichtigstenAspekte
. aus seinem eigenem Versuch, die Metaphysik im Sinne ihrer klassichen Tradi-
tion methodisch neu zu begrtinden und in Grundztigen systemathisch zu
ent-
falten.
1m
Mittelpunkt des Aritkels steht die Seins-Philosophie von Thomas
von Aquin in derdas Sein als Seinsakt (actus essendi) und zwar als Sein alles
Seiennden und als das Sein selbst in Gott (ipsum esse) verstanden wird. Tho-
mas entscheidender Beitrag ist die Anwendug der Akt-Potenzlehre von
Aristo-
te1es auf
das Verhaltnis von Sein und Wesen. In der neueren Metaphysik
hat
besonders die Auseinandersetzung mit Heideggers Vorwurf, ganze Phi losophie
geschiehte sei der Seinsvergessenheit verfallen, von neuem zum Thomas ge-
ftihrt. 1. Marechal, 1. B. Lotz,
K
Rahner und B. Lonergan untemahmen eine
transzendentale Begrtindung metaphysischen Denkens nach Thomas. Einem
solchen Bemtihen schlieB sich auch E. Coreth selbst an, wobei er die
Frage,
bzw. das Fragen des Menschen zum Ansatz genommen hatte.
8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
8/10
8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
9/10
8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike
10/10
Top Related