MUDROST svjetskih religija
John Templeton
* Putevi do raja na zemlji
Sir John Templeton : Wisdom from World Religions
Pathways toward heaven on earth Copyright © by Templeton Foundation Press
~00~ U ovim poticajnim pričama i anegdotama autor oživljuje učenja vodećih svjetskih religija. U knjizi ćete naići na navode iz kršćanstva, budizma, hinduizma, islama, jinizma, judaizma, perzijskih, indijanskih, sikhskih vjerovanja, taoizma, zena i zoroastrizma. Mudrost svjetskih religija knjiga je čiji sadržaj možete čitati, razmatrati, proučavati, upijati, vježbati i provoditi u praksi, pritom šireći duhovne spoznaje. Cilj je ove knjige pomoći ljudima svih životnih dobi da nauče više o životnim istinama i primijene ih na vlastiti život, te na osobni i poslovni uspjeh.
~00~
John Templeton rodio se u Winchesters u saveznoj državi Tennessee. Studirao je na Yaleu, a potom, zahvaljujući Rhodesovoj stipendiji, i na Oxfordu. Poznat je kao vješt ulagač na Wall Streetu. Godine 1987. utemeljio je Zakladu John Templeton, a trenutačno financira Templetonovu nagradu za napredak na području religije.
~00~
>>>SADRŽAJ >>>
Uvod
TKO SAM? Što radim ovdje, na Zemlji? Što me očekuje u budućnosti? Kako se samostalno otisnuti u svijet koji katkada izgleda kao da ga ispunjavaju samo sukobi i nadmetanja? Kako se bolje slagati s ljudima koji me okružuju? Kako se nositi sa svakodnevnim pritiscima? Kako biti uspješan na poslu? Kako pronaći mir usred velikih previranja? Kako ostvariti koristan i sretan život?
Mnogi ljudi u današnje vrijeme postavljaju upravo takva pitanja. Želite li konstruktivno sudjelovati u izgradnji »raja na zemlji«? Nedvojbeno je da možemo pripomoći stvaranju smisleni-jeg, boljeg i plodonosnijeg svijeta — svojim mislima, osjećajima, sviješću i djelima. Usto možemo i odražavati onu unutarnju spoznaju neograničene ljubavi, suosjećanja, dobrote, iskrenosti, ka-rakternosti, snage i osjećaja za životni cilj i to prema svim osobama i situacijama unutar svojeg iskustvenog područja. Nasreću, postoje pozitivne reakcije, te definitivni i korisni putokazi koji mogu obogatiti život svakog pojedinca koji iskreno želi učiti. A mnogi ljudi raspolažu dubokom unutarnjom željom da žive tako da tijelo, um i duh dovedu u sklad sa svakodnevnim iskustvima.
Sve je više dokaza o tome da ono što znamo nije i jedina istina o smislu našeg zemaljskog postojanja. Vaša potraga za »nečim višim« može biti sveta pustolovina koja će vas dovesti do novih spoznaja, provokativnih mogućnosti, neočekivanih prekretnica i gorljive želje za ulaskom na područje nepoznatog. Svakodnevni život može postati sretniji, uspješniji i korisniji. Naše su duhovne lekcije vrlo često niz bezbrojnih životnih situacija na koje nailazimo, a osobito one koje u prvi mah možda i ne shvaćamo kao takve. Riječ je o trenucima kada poznavanje, razumijevanje i
provođenje životnih zakona može poslužiti kao važna pomoć koja će čovjeku omogućiti da bude sretan i da daje djelotvoran doprinos životu.
Riječ je jednostavno o »nizu pravila« prema kojima se ravnamo u svakodnevnome životu. A njih pronalazimo u širokoj lepezi izvora poput: vodećih svjetskih religija; raznoraznih filozofskih škola, kako starodrevnih tako i suvremenih; pripovjedača iz svih dijelova svijeta; znanstvenika i povjesničara, da navedemo tek neke od njih. Čini se da postoje doslovce stotine takvih zakona, a većina obitelji i religija najčešće prenosi zakone kojima je tradicija naučila i njih. Neki su zakoni toliko jasni da se većina ljudi slaže u vezi s njihovom istinitošću. Na primjer, iskrenost, poštenje i istinoljubivost visoko su na ljestvici vrijednosti u raznim kulturama i društvima širom svijeta.
Sljedbenici drevnog kineskog mudraca Lao Tsea u duhovnom zakonu vide Tao The Ching. Najjednostavnije tumačenje Ta-oa, ili duhovnoga zakona, glasi: »Način na koji sve funkcionira«. Zakon je moguće shvatiti i kao izraz odnosa između čovjekova uma, te njegovih misli i zamisli, emocija i načina njihova izražavanja, te fizičkih aktivnosti koje izražavaju te misli, osjećaje i ideje. Jer nedvojbeno postoji čvrst odnos između nevidljivih misli i osjećaja našega uma i srca te vidljivih postupaka na koje se odlučujemo upravo zbog njih.
Neki put nije lako pronaći djelotvorne riječi koje će prenijeti univerzalne duhovne istine. Kako uopće izraziti ono bezuvjetno, krajnje, onaj izvor, ono nepojmljivo unutar čega nastaje sve ostalo? Bog, Buddha, Allah, Brahma, Muhamed, Wakantanka, Božanstvo, Stvoritelj? Same riječi i njihovo shvaćanje mogu se razlikovati unutar različitih duhovnih tradicija i u pojedinim slučajevima ne mogu se samo tako zamijeniti srodnim izrazom. Ipak, nije li moguće da univerzalni jezik neograničene ljubavi spoznaje temeljnu dobrotu koja je u samoj biti svakog živog bića?
Svijet funkcionira na duhovnim načelima jednako kao što funkcionira prema zakonima fizike i gravitacije. Upravo je na nama kao pojedincima da naučimo te zakone ili načela te da svjesno počnemo prema njima i živjeti. Promotrimo malo pomnije shvaćanje takvih zamisli. Možda se pitate: »Što je to duhovni zakon?« Na to pitanje možemo odgovoriti da je riječ o vječnome zakonu ili načelu koje, budući da pripada duhovnome svijetu, nije vidljivo. Međutim, duhovni je zakon itekako stvaran. Duhovni zakon ne oblikuje i ne određuje ničije trenutačno mišljenje, nikakvi hirovi. Duhovni su zakoni objektivni i nepristrani, jednako se
odnose na sve, svugdje u svijetu. Djeluju bez predrasuda i sklonosti u svakom trenutku i na svim mjestima. Ti se zakoni provode sami od sebe, ne ovise o čovjekovu autoritetu i propisima.
Naš boravak na malenome planetu koji nazivamo Zemljom vrlo je kratkotrajan i zahvaljujući njemu pruža nam se izvrsna prilika da za sobom ostavimo svijet bolji od onog koji smo zatekli i to upravo zahvaljujući načinu na koji odlučimo živjeti. Jedan od načina ostvarivanja trajnih poboljšanja jest ovladavanje životnim zakonima.
Vlastitu stvarnost nerijetko oblikujemo izborom načina percipiranja i ostvarivanja interakcija s okolnim svijetom. Posve je izvjesno da mnoge odluke te vrste često donosimo nesvjesno, zahvaljujući uvjetovanim reakcijama. Ipak, mi jedini možemo odabrati drukčiji smjer. Kako se razvijati zahvaljujući raznoraznim novim spoznajama kako bismo postali mudri djelovanjem na najmudriji način? Kada počnemo djelovati na temelju životnih zakona u situaciji u kojoj se nalazimo, u situacijama u kojima se zatičemo, tražiti razumijevanje, kada nastojimo u mislima izražavati ljubav, jednako tako i riječima i postupcima, uvidjet ćemo da se naše razumijevanje povećava. Tada ćemo lakše proniknuti iza vanjskog izgleda određene situacije, doprijeti do same biti situacije, do srca druge osobe.
Dok smo još u školi, bilo osnovnoj, bilo srednjoj, bilo državnoj, bilo privatnoj, na fakultetu ili poslijediplomskome studiju, ili, pak, u životnoj školi, možemo se divno provoditi. Možemo uživati u učenju, u poboljšavanju umnih sposobnosti i pripremanju za korisnu budućnost. S druge strane, možemo biti nezadovoljni i žaliti se, sebi i drugima izazivati nelagodu. Sve ovisi o nama. Fizički svijet, s poslovima, obvezama, zakonima, prilikama, zadaćama, odnosima i odgovornostima prava je škola za naše duhovno biće. Riječ je o mjestu na koje dolazimo radi školovanja. Postavite si sljedeća pitanja: Kakav sam učenik? Učim li kako treba? Trudim li se dovoljno oko »zadaća« poput molitve i meditacije, izraza zahvalnosti? Radim li na tome da u odnosima s drugim ljudima čuvam sreću i sklad? Ispunjavam li sve svoje dužnosti djelotvorno i u duhu poniznosti? Koristim li prilike da budem odgovorna osoba?
Kada poričemo osobnu odgovornost i ograničenja koja si postavljamo i pripisujemo vanjskim uzrocima, otežavamo postupak učenja. Možda je jedan od najvećih izazova koji se postavljaju pred čovjeka upravo priznavanje pojedinačne odgovornosti za vlastiti život. Razvoj je često isto što i prihvaćanje odgovornosti
— možda malo-pomalo — kako stječemo sve veću sposobnost suočavanja s određenim situacijama. Svatko od nas može ozbiljno odgovarati za iskreno i pošteno djelovanje, za časnu karakte-rnost na razuman, trenutačan i savjestan način.
Jedan od meni najdražih pjesnika — s kojim sam se susreo još u srednjoj školi — zove se Henry Wadsworth Longfellow. Osobito mi se sviđa njegova pjesma »Psalam života«. Iz tih stihova doznajemo što je mladić autoru govorio dok je »razvijao vlastitu mudrost«.
Ne govori mi žalobno, Da život tek je isprazan san!
Jer duša je mrtva koja spava, I ništa nije onako kako izgleda.
Život je stvaran! Život je ozbiljan! A grob mu nije cilj:
Prah si bio i u prah ćeš se vratiti, no to se ne odnosi na dušu.
Ni radost ni tuga, Nisu nam suđeni;
Suđeno nam je raditi, Svaki dan za korak dalje biti.
Umijeće traje, a Vrijeme brzo promiče, A naša srca, premda izdržljiva i hrabra,
Poput prigušenih bubnjeva udaraju, Povorku vode do groba.
U širokim bojnim poljima svijeta, U logoru Života,
Ne budi poput tupe stoke koju vode! Budi junak usred pomutnje!
Ne vjeruj u Budućnost, kako god ugodna bila! Neka mrtva Prošlost pokopa mrtve!
Djeluj... radi u živoj Sadašnjosti! Sa Srcem iznutra i Bogom nad glavom!
Životi velikana podsjećaju, Da i naš život može biti uzvišen,
Pa na odlasku stoga, Ostavi tragove u pijesku vremena.
Tragove koje netko će drugi, Dok plovi neveselim životom,
Taj napušteni brat u brodolomu, Vidjeti, te osjetiti nadu i hrabrost.
Stojimo stoga uspravno i radimo, Spremni na svaku sudbinu;
I dalje stvaramo, i dalje tražimo, Učimo raditi i čekati.
Istinitost ove pjesme postaje očita ako bolje promotrimo živote slavnih pojedinaca i nekih neopjevanih junaka iz prošlosti i sadašnjosti. U tim krugovima pronaći ćemo mnogobrojne uzore za koristan i sretan život. Nadalje, kada proučimo njihove riječi i djela, često ćemo otkriti i načela koja su nadahnula i omogućila njihov doprinos vlastitom i budućim naraštajima. Čvrsto sam uvjeren da je temeljne zakone ili načela »uzvišenog života«, da parafraziramo Longfellowa, moguće proučiti i iskušati baš kao što znanost proučava i iskušava prirodne zakone našega svijeta.
Knjiga Mudrost svjetskih religija: Putevi do raja na zemlji ljudima svih dobnih skupina i svih nacionalnosti nudi priliku da nauče malo više o duhovnim zakonima, načelima i učenjima niza raznovrsnih i velikih duhovnih tradicija. Nadam se da će vam ova knjiga ponuditi biblijski stih, priču, parabolu ili navod koji će vam pokazati svijet u svjetlu korisnijem od dosadašnjega. Materijal predstavljen u ovoj knjizi može poslužiti kao prilika za učenje i »razvijanje mudrosti«.
U religijskim i filozofskim tekstovima postoje nedvosmisleni temelji za zagovaranje potrebe za propitivanjem i otvorenog razmišljanja o svemu. Primjerice, prema Lukinu evanđelju, Isus je rekao: »Tražite i naći ćete« (Luka 11:9-10). Može li vrijednost učenja sagledavanja drukčijeg svijeta ležati ne u zamjeni sadašnje slike, nego u osiguravanju temelja za mogućnost da se sve gleda iz drukčije, šire, perspektive? Mogu li vječna univerzalna načela života koja nadilaze današnje vrijeme ili određenu kulturu pomoći ljudima u svim dijelovima svijeta da žive sretnije i korisnije?
RAZVIJANJE MUDROSTI
Što je »mudrost«? Rječnici nam govore da je riječ o »odlici onih koji su mudri... sposobnosti prosuđivanja i suočavanja s osobama, situacijama itd. na ispravan način, na temelju širokog raspona znanja, iskustva i razumijevanja«. Drugim riječima, mudar je čovjek koji je u stanju potražiti dublje, skriveno značenje. Nedvojbeno je da postoji razlika između stjecanja znanja i informacija i posjedovanja mudrosti. Čovjek do znanja i informacija može doći i zahvaljujući studiju na sveučilištu, putovanjima, odnosima s drugim ljudima, knjigama koje čita i proučava, kao i zahvaljujući raznovrsnim aktivnostima u kojima sudjeluje. Ali stječe li time i mudrost?
Koliko ste trenutačno sretni? Kako koristite »alat« kojim u ovom trenutku raspolažete? Na primjer, kako doživljavate ljude i situacije koje vas okružuju? Gledate li na stvari oko sebe pozitivno? Jeste li otvoreni prema tuđim zamislima? Jeste li voljni ostvariti napredne promjene? Odvajate li vrijeme od svakodnevnih aktivnosti, čak i ako je riječ tek o nekoliko minuta, kako biste se posve smirili i poslušati vlastite misli i osjećaje? Tražite li aktivno nove, proširene spoznaje i mudrost?
Mudrost kao karakterna osobina može biti mentalna aktivnost koja iziskuje dubinu razumijevanja, poput percepcije — ili načina na koji »gledate« ili doživljavate ono što se događa oko vas. Mudrost može biti i odlika svakodnevnog ponašanja, poput ostvarivanja rezultata — ili načina na koji vodite svakodnevni život. Mogu li i emocije biti važna i konkretna sastavnica sposobnosti pokazivanja praktične mudrosti? Moguće, ako promislimo o tome da zahvaljujući emocijama dolazimo do onoga što nam je važno a drugima pokazujemo do čega nam je stalo u moralnome smislu.
Dosezanje mudrosti putovanje je koje može naglasiti učenje opažanja u vezi sa životom, učenje otvorenosti i pripremanja na situacije koje nas okružuju, postavljanju pitanja, strpljivosti, želje za učenjem i poniznosti i skromnosti. Na tom putovanju ukazuju nam se prilike da učimo pomoću proučavanja životnih zakona, svjetskih religija i lekcija koje nam nude.
Sve ukazuje na to da se duhovni razvoj sve više ubrzava. Tijekom dvije stotine tisuća godina koliko postojimo kao biološka vrsta, bilo je razdoblja postupnog razvoja, nakon kojih su dolazili periodi ubrzanog razvoja na fizičkome i intelektualnome planu. Sada se pred nama otvara nova vizija našeg mjesta i svrhe pos-
tojanja u svemiru. Moguće je da pripremamo pozornicu za divovski skok naprijed u duhovnome razumijevanju.
Mnoga od nedavnih otkrića na područjima poput fizike, kozmologije, neurologije i evolucije toliko su fantastična da su promijenila način na koji razmišljamo o sebi i svojem mjestu u svijetu koji nas okružuje. Nema sumnje da su zahvaljujući upravo tim otkrićima mnogi znanstvenici počeli s čuđenjem razmišljati o drugim stvarima, na drukčiji način, poniznije i s više pozornosti pridane temeljnim filozofskim i teološkim pitanjima.
Dvije stotine životnih zakona odabranih iz brojnih religija i uvrštenih u ovu knjigu mogu se pokazati važnima i korisnima, kao i provedivima, u vašem životu. Svaki zakon predstavljam u obliku malenog eseja, s načinima primjene, stavovima, pričama, primjerima, biblijskim stihovima i navodima koji trebaju poslužiti za propitivanje utemeljenosti zakona. Svaki navod u naslovu eseja ukazuje na točno određeni zakon koji vrijedi za većinu ljudi širom svijeta, uglavnom bez obzira na okolnosti. Svrha je tako uređenog materijala poticati i hrabriti, pomoći vam da na dubljoj razini razmotrite zakone po kojima živite; i da uživate u plodovima njihove primjene u praksi.
Tako predstavljeni zakoni mogu poslužiti kao djelotvorni, praktični i prikladni alati. Kada ih dosljedno koristite, stječete snagu da transformirate vlastiti život, da on preraste u dublje, sv-rsishodnije i radosnije iskustvo. Čak i ako vaš život funkcionira dobro, moguće je da će se još poboljšati kada u njega unesete novu mudrost iz velikih religija sadržanu na sljedećim stranicama. Da sam tijekom školovanja naišao na knjigu s dvije stotine temeljnih životnih zakona, već bih tada bio neusporedivo produktivniji, kao i tijekom godina koje su uslijedile.
Iako knjigu Mudrost svjetskih religija: Putevi do raja na zemlji možete čitati kao bilo koju poticajnu knjigu, organizacija poglavlja odgovara programu akademskog studija. Zakoni su raspoređeni u četrdeset tjedana uobičajene školske godine. Uz svaki esej naići ćete na navode koji se odnose na aktualnu temu. Na završetku svakog tjedna istaknuti su najvažniji dijelovi predstavljenog materijala, navedene vježbe za »praktičnu primjenu raznih duhovnih zakona«, te ostavljen prostor za bilježenje misli i primjera do kojih ste eventualno došli radeći na određenome zakonu. Po završetku preporučenog postupka učenja poznavat ćete dvije stotine životnih zakona izloženih u ovoj knjizi. Format knjige može poslužiti kao koristan vodič i svrsishodan program učenja, kako kod pojedinaca, tako i za obitelji, skupine, poslovne i stručne organizacije, škole i fakultete.
NAČINI KORIŠTENJA KNJIGE
Osvrnimo se na trenutak na nekoliko mogućih načina na koje se možete okoristiti ovim zakonima kada ih primijenite na raznovrsne aktivnosti u stvarnome životu.
• S prijateljima, članovima obitelji ili u školi, crkvi, nekoj drugoj skupini... možete oformiti neformalni kružok u sklopu kojeg ćete razgovarati o ovim temama. Često se događa da ljudi najviše koristi imaju upravo kada zajednički proučavaju korisne teme s područja zajedničkih interesa. Odlučite li se za takav pristup, možete odabrati samo jedan esej, pročitati ga naglas pred cijelom skupinom, a potom približno sat vremena razgovarati o ključnim zamislima i poukama. Takav oblik sudjelovanja često razvija povjerenje i članovima skupine omogućuje da prodube odnose s predstavljenim zamislima, kao i međusobne veze, razmjenom osobnih iskustava uz istodobnu primjenu načela u životu. Osim istraživanja raznovrsnih stavova u vezi s potvrdom, važnošću i značenjem životnih zakona, pojedinci u skupini vjerojatno će dobiti dodatnu potporu i poticaje kada neki od kolega počnu pokazivati znakove poboljšanja u životu i stavovima.
• U sklopu drukčijeg pristupa možete samostalno i daleko od drugih promišljati neke od duhovnih zakona. Odvojite termin u kojem vam vjerojatno nitko neće smetati. Kad se opustite i dopustite da se misli i osjećaji potpuno smire, koncentrirajte se na nešto što je u tom trenutku od najveće moguće važnosti u vašem životu. Možda će biti riječ o teškoj odluci koja je pred vama, određenoj situaciji ili sklopu okolnosti koji vas možda muče, možda će to biti tek vrijeme odvojeno za izražavanje zahvalnosti za sve što imate, ili ćete jednostavno otvoreno i budno tražiti savjete ili usmjeravanje. Odaberite temu i oblikujte pitanje. Pogledajte naslove eseja u sadržaju, pa će vam nešto već privući pozornost. Zatim otvorite esej koji vam je zapeo za oko, te, uz pojačanu unutarnju percepciju i molitvu, poslušajte poruku koja bi vam mogla pomoći da u život unes-te nove spoznaje.
• Pojedinačno ili u okviru skupine odaberite i proučite sve eseje koji se odnose na određenu temu. Na primjer, možda
ćete odabrati »poniznost« i »skromnost« i intenzivno se koncentrirati upravo na tu temu. Jednako tako možete odabrati »ljubav«, »mir«, »vrijednosti«, »zahvalnost«, »davanje« itd. Potom razgovarajte o različitim načinima praktičnog pokazivanja vrijednosti tog zakona.
• Ideja ima bezbroj, a jedna od njih jest i vođenje duhovnog dnevnika u kojem ćete bilježiti reakcije na ono što ste pročitali i ono što vam se događa u životu. Štoviše, pisanje dnevnika više je nego preporučljivo, jer vam se u rubrikama »Naglasak« i »Praktična primjena raznih duhovnih zakona« nude aktivnosti koje mogu poslužiti kao most koji će vas od učenja iz raznih eseja dovesti do pravih pustolovina u svakodnevnome životu. Pisanje vas potiče na koncentriranje misli i, još preciznije, točno određivanje osjećaja. A vaše misli i osjećaji presudno su važan dio vašeg života. Što je više jasnoće i razumijevanja na tim područjima, to će vaša iskustva biti bogatija.
• Sastavite popis pitanja koja vam padaju na pamet dok čitate eseje. Postavljanje pitanja može poslužiti kao iznimno koristan put do pronalaženja odgovora! Pribilježite »prve reakcije« koje vam se javljaju u mislima kada postavljate pitanja. Isplanirajte daljnje istraživanje teme na koju se odnose vaša pitanja i te podatke zabilježite u dnevniku.
Vjerojatno ćete pronaći i druge načine primjene ovih vječnih istina i mudrosti. Štoviše, bili bismo vam zahvalni kad biste nam poslali nove zamisli i potvrde zakona koji podupiru, ilustriraju ili opovrgavaju neki od dvije stotine životnih zakona iznijetih u ovoj knjizi. Možete li pomoći i u otkrivanju drugih duhovnih zakona u drugim zemljama, zakona koji nisu u suprotnosti sa Svetim pismom i prorocima? Najveću nagradu autoru ove knjige čini upravo radost primanja pisama čitatelja u vezi s time kako im je materijal pomogao da spoznaju sreću koja ih obavija kada počnu pomagati ubrzavanju božanske kreativnosti. Sva opažanja i poruke možete poslati na adresu:
John Templeton Foundation (WWR) 5 Radnor Corporate Center, Suite 100 100 Matsonford Road Radnor, PA 19087 Sjedinjene Američke Države
Prije nekoliko godina počeo sam potpomagati Natjecanje u pisanju o životnim zakonima u okrugu Franklin, u Tennesseeju, gdje sam odrastao kao malen dječak. Gospodin i gospođa Tem-pleton pomažu u vođenju organizacije. Nagrade za sastavke — u prosjeku od pola do pet kartica — dodjeljuju se dvaput godišnje. Prva je nagrada 2000 dolara, druga 800, a postoji i niz utješnih nagrada. Reakcije pružaju neopisivo zadovoljstvo. Broj sudionika i dalje raste. Bilo bi nam neobično drago kada bi i netko u vašoj sredini bio voljan pokrenuti program sličan manifestaciji koja se održava u okrugu Franklin. Zaklada John Templeton osigurat će vam informacije o raznim metodama provođenja natjecanja koja već donose koristi tinejdžerima u više od stotinu sredina u nekoliko zemalja.
Neograničeni potencijal mudrosti iz svjetskih religija zahvaljujući razmjeni iskustava i zajedništvu može dosegnuti neslućene razmjere i snagu. Uviđate li kako je riječ o potencijalno djelotvornome ulaganju u čovjekov duhovni razvoj? S ljubavlju se predajmo zajedničkome uživanju u sve većoj duhovnoj svijesti s drugima, jer dijeljenje onoga što nam je najvrjednije može biti i najviši oblik zapovijedi koja glasi »Voli bližnjega«. S radošću i velikim žarom proučavajmo veličanstvene bisere najvažnijih duhovnih učenja ovoga svijeta, te u duhu poniznosti spoznajmo da nitko nikada neće dokučiti sve Božje pojavne oblike. Dopustimo i potičimo sve proroke da na najbolji način predstave ono što im se otkriva. Sukoba nema sve dok se ne pojavi restriktivni pojam ekskluzivnosti.
Ovu knjigu možete čitati, o njoj razmišljati, upijati misli i provoditi savjete sve dok vam ne počne razjašnjavati i poboljšavati osobno tumačenje tih životnih zakona i mudrosti iz cijeloga svijeta. Njezina svrha nije donijeti zaradu, nego pomoći čovječanstvu. Američki izdavač naručiteljima stotinu i više knjiga stoga nudi primjerke po znatno sniženim cijenama. Osim toga, voljeli bismo i kada bi se izdavači na drugim jezicima oglasili sa svojim ponudama za izdavanje knjige. Podrobnije informacije možete dobiti na adresi [email protected].
Volio bih da ova knjiga barem neke među vama potakne da otpočnete, ili nastavite, istraživati dublji smisao odnosa Boga i svega što je stvorio tijekom dugotrajne povijesti ovoga svemira. Prema sebi budite obzirni i puni ljubavi, te dopustite da vas srce, um i duh vode kroz divno iskustvo potrage za širenjem istine.
Bog vas voli. Ja također. — John Marks Templeton
ZAHVALNOST
Ovu knjigu izdajemo uz veliko poštovanje i zahvalnost prema religijama ovoga svijeta koje čovjeku pročišćuju um i srce, podižu emocije na višu razinu i služe kao putokaz za duhovni život. Velik dio materijala ovdje se našao zahvaljujući čistome svjetlu proroka, učitelja i tradicija velikih svjetskih religija koje stoljećima i stoljećima čovječanstvu nude svete spoznaje i mudrost.
Moram izraziti zahvalnost i onom velikom načelu reda — kozmičkoj kreativnoj inteligenciji, pulsiranju evolucije unutar kozmosa — koja nam se ukazuje u obliku sinkroničnosti. Tijekom nebrojenih razgovora i čitanja, često mi se događalo da iste zamisli i spoznaje izražavaju drugi umovi širom planeta.
Jednako tako, bez pomoći brojnih pojedinaca, zaposlenika, kolega u poslovnim i dobrotvornim organizacijama, te članova obitelji koji su sa mnom podijelili svoje zamisli i mudrost, ne bi bilo moguće napisati ovu knjigu. Svima izražavam veliku zahvalnost.
Mudrost svjetskih religija
Prvi tjedan
Um je sve; postaješ ono što misliš.
— Buddha
Um čovjeka veže, um čovjeka oslo-
bađa... Onaj koji s punim uvjerenjem
tvrdi »Nisam vezan, slobodan sam« pos
taje slobodan. — Ramakrishna
1. ZAKON
Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom. — Bill Provost
JESTE LI SVJESNI Činjenice da u sebi trenutačno imate silnu energiju koju je moguće upregnuti i upotrijebiti tako da vas dovede do radosti zadovoljnijeg i uspješnijeg života? Uviđate li i da vam ista energija može pomoći da živite s bezbroj važnih doprinosa osobnome svijetu, obitelji i zajednici? Ta lako dostupna i iskoristiva energija često se naziva »snagom uma« ili »zakonom djelovanja uma«. I funkcionira kod oba spola, u svim područjima čovjekova života, te u svim narodima i zemljama širom svijeta.
Dio elemenata snage uma vjerojatno vam je već i poznat: želja, vizija, mašta, nakana, uvjerenost, vjera, pozitivno i negativno razmišljanje, da navedemo samo neke. Svi mi te elemente tijekom dana često koristimo. No mnogi možda ne uviđaju važne doprinose koje ti aspekti uma imaju pri određivanju karaktera i osobnosti pojedinca. Stoga nam shvaćanje riječi »Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom« može itekako pomoći da dubinski spoznamo pojedine načine na koje kao pojedinci funkcioniramo. Promotrimo sada kako točno djeluje to načelo.
U svojoj knjizi Otkrivanje svijeta Charles Fillmore čovjekov um opisuje ovako: »Um je sjedište percepcije svega što vidimo, čujemo i osjećamo. Upravo posredstvom uma vidimo svu ljepotu zemlje i neba, uživamo u glazbi, umjetnosti i, štoviše, svemu ostalome. Nijeme misli koje se prebacuju iz stanice u stanicu, zajedno s valovima koji se šire živcima čine skladnu cjelinu istka-nu od bezbrojnih raspoloženja, a upravo tu cjelinu nazivamo životom«.
Najveće otkriće mojega naraštaja glasi:
Čovjek može promijeniti život promje
nom stavova. — William James
U umu svakog pojedinca nalazi se ishodište njegovih misli, riječi, djela, čak i osjećaja. Sve što mislite o Stvoritelju svega na svijetu, o sebi, o obitelji, susjedima, poznanicima, kolegama s posla i drugim ljudima u vašem je svakodnevnom životu vrlo važno. Štoviše, način razmišljanja može utjecati doslovce na sve aspekte života! Kao što je jednom rekao Joseph Addison: »Snažnome je umu često najteže biti vlastitim gospodarom!«.
Tijekom jednoga dana čovjek može fluktuirati između samopouzdanja i nesigurnosti, odlučnosti i neodlučnosti, spokojne smirenosti i frustriranosti, sreće i tuge. Možete stjecati dojam da vašim životom upravljaju ljudi, događaji i okolnosti. Ali je li to opažanje ispravno? Uistinu je važno biti svjestan situacija i okolnosti koje vas okružuju. Važno je i korisno u životu raspolagati i određenim odlikama: iskrenošću namjera, predanošću idealima, ustrajnim poštenjem i časnim karakterom, te neprekidnom žudnjom za znanjem.
Sve što postoji potječe iz uma; temelji se na umu i um ga oblikuje. — Dhammapada
Na području promatranja slučaj je
naklonjen samo pripravnome umu. — Louis Pasteur
Istinsko uporište nećete pronaći u prolaznim stvarima, nego u onome što je vječno; nema ga u dijelovima izvanjskoga svijeta, nego u svetoj unutarnjoj spoznaji i istini o vlastitome postojanju. Spoznati tu istinu i čvrsto se ukorijeniti u toj spoznaji neki put možda i nije jednostavno, osobito danas, kada se svijet tako ubrzano širi i razvija. Ali moguće je biti usredotočen i koncentriran! Kako? Za to je važno ovladati vlastitim mislima.
Univerzalni zakon ili načelo koje nazivamo zakonom djelovanja uma ima značajnu ulogu u životu svakog čovjeka. Kako djeluje na pojedinca i njegov život? Jedan od odgovora nudi premisu prema kojoj je razmišljanje poveznica univerzalnog Božjeg uma i čovjeka. Svijest o tom zakonu i njegova primjena mogu vam pomoći da usmjerite misli i zajamčite da će biti pozitivne i produktivne. Razmišljanje je usto i kretanje misli i zamisli unutar vašeg uma, odnosno vaš intelekt na djelu. Iz tih zamisli, u vašem se umu stvaraju mentalne slike ili simboli, a sve na temelju stečenih spoznaja. Te je slike poslije moguće izraziti u obliku želja i djelovanja.
Misaoni je proces kreativna sila koja u čovječanstvu ne prestaje djelovati. Mentalnu atmosferu stvaraju misli koje se pojavljuju u vašem umu, a ta energija privlači misli i zamisli koje su
joj srodne po prirodi. Energija vaših misli širi se kroz vrijeme i prostor i dolazi do drugih, poput valova na jezeru djeluje na sve što dodirne.
Kad bolje spoznate da su »misli stvari« i da su misli jednako važne kao i postupci, možete načiniti divovski korak naprijed, u smjeru potpunog ovladavanja vlastitim umom. Drugim riječima, postajete svjesni vlastitog misaonog postupka i počinjete se koncentrirati na pozitivne i produktivne misli. Način na koji razmišljate utire put načinima na koje ćete reagirati na svakodnevne situacije, pa tako duboko i intenzivno utječe i na vaš svijet.
Kad shvatite univerzalni zakon uzroka i posljedica — kako siješ, tako ćeš i žeti, koliko daješ, toliko ćeš dobiti — primat ćete i razvijati pozitivne, praktične, afirmativne istine koje će vam služiti u svakodnevnome životu. Zakon uzroka i posljedica, koji nerijetko nazivamo i »svemirskom vagom«, usko je povezan sa zakonom mentalnog djelovanja. U određenome smislu može se reći da živimo u dva svijeta: svijetu uzroka (ono što je unutra) i svijetu posljedica (ono što je vani).
2. ZAKON
Kad objave nema, narod se razuzda — Izreke 29:18
nastavljam dalje sa svojom vizi jom.
— Walt Whitman
savršena je radost u viziji u o Bogu.
— Sv. Toma Akvinski
STARODREVNA IZREKA govori: »Kad objave nema, narod se razuzda«. I to je jedan od načina na koje možemo reći koliko je važno imati san, cilj, biti usmjeren na nešto posve određeno, ili imati viziju o želji kako bi se živjelo u svoj punini i plodonosno. Kad nemamo cilj, ili kada nam nešto muti viziju o cilju, nerijetko gubimo osjećaj za svrhovitost i usmjerenost. Čak i kada se dobro pripremimo i raspolažemo sposobnostima potrebnima za određenu aktivnost, nastojanja bez prave usmjerenosti mogu nam oduzeti energiju bez koje nema uspjeha. Postavljanje ciljeva, zajedno s određivanjem smjernica o tome kako ih ostvariti, pomaže nam da održimo usredotočenost, daje nam energiju i nerijetko pomaže da nam život bude zanimljiviji, korisniji i uspješniji.
S vremena na vrijeme pojavljuju se malene razlike između točke u kojoj se čovjek trenutačno nalazi i mjesta na kojem bi želio biti. A često se događa da nam se, čim onome čime trenutačno raspolažemo pridamo dodatnu svrhu i cilj, ukazuje prilika
Čovjek mora težiti tome da postane
nadmoćan. — Konfucije
da krenemo prema svojem cilju. Već i pojačanje energije ili predanosti od deset posto može donijeti veliku promjenu. Međutim, istinski uspjeh leži u činjenici da čovjek stječe nadahnuće da postaje još bolji i odbija prihvatiti samozadovoljstvo. Ne odredimo li konkretne ciljeve koji odgovaraju našoj životnoj svrsi i ne održimo li jasnu viziju u vezi s tim ciljevima, na koncu će nam se lako dogoditi da posustanemo i doživimo neuspjeh.
No najhrabriji su nedvojbeno oni koji najjasnije vide što je pred njima, bila to velika slava ili velika opasnost, pa ipak ne zastajkuju
nego tome idu u susret. — Tukidid
Istinski vidi onaj koji u svemu jednako vi
di živu, uzvišenu dušu, nešto vrhuna
ravno i neuništivo među onim što pro
pada. — Hinduizam
Ponekad pojedini konkretni aspekti života možda izgledaju rutinski, a određena mjera rutine može nam pomoći u održavanju zamaha. Međutim, nadahnuće se često pojavljuje kod onih koji rade na ostvarivanju točno određenoga cilja. Uvijek ima prostora za poboljšanja. Možete li točno zamisliti kako nadahnuće iskoristiti za djelovanje na temelju snage vlastitih misli? Vaš je intelekt ujedno i plod i stvaratelj kreativnosti. Ta je snaga već u vama, a potiče je želja za ostvarivanjem korisnih ciljeva.
Jedan od najbržih i najsveobuhvatnijih načina pojačavanja vizije i razvijanja duhovnosti sastoji se u tome da koliko je više moguće pomažemo drugima. »Dokon je život uludo utrošen život«. Kako se ta izreka odnosi na vas?
Postoji priča o nekom kršćanskom redovniku koji se usrdno molio da mu se ukaže vizija Isusa Krista. Nakon višesatne molitve začuo je glas koji mu je rekao da će mu se vizija ukazati sutradan u zoru. Prije nego što su se pojavile prve sunčeve zrake, redovnik je već bio na koljenima pred oltarom.
Nailazila je žestoka oluja, no redovnik se nije obazirao. Samo je gledao, molio i čekao viziju. Kada je oluja dosegnula vrhunac, na vratima se začulo tiho kucanje. Prekinut u molitvi, redovnik se okrenuo od oltara i već krenuo prema vratima. Znao je da neki siroti putnik traži zaklon od pobješnjela vremena. Kada se okrenuo prema vratima ugledao je viziju koju je prizivao.
Raspet između želje da ostane i doživi potpunu viziju — a imao je dojam da se neće održati duže od nekoliko trenutaka — i želje da pomogne bratu u nevolji, redovnik je brzo zaključio da je dužnost na prvome mjestu. Otvorivši vrata zagledao se u
Na papir zapišite svoj životni ci l j. Sada kada ga imamo crno
na bijelo možemo nešto i postići. Malo je onih koji su u sta
nju odrediti ci l j, a kamoli ga zapisati.
Sreću nećete pronaći dok vam cilj ne pos
tane jasan i uvijek pred očima.
— Ross Byron
blistavoplave oči malene djevojčice koja se, kako se činilo, izgubila. Bila je umorna, sva uzdrhtala od hladnoće, i gladna.
Redovnik je obzirno ispružio ruku i uveo djevojčicu u toplu sobu. Dao joj je zdjelicu mlijeka i svježeg kruha, te joj pokušao ugoditi na sve moguće načine. Najevši se u ugodnoj toplini, dijete je zaspalo u stolici.
On se zatim, teška srca, ponovno okrenuo prema oltaru, pribojavajući se da je vizija nestala. Na njegovu veliku radost i iznenađenje, nije bilo tako — vizija je bila jasna i blistava, zračila u punoj raskoši! Dok je redovnik ushićeno promatrao dragocjeno ukazanje, začuo je i neki blagi glas: »Da se nisi pobrinuo za moju malenu, ne bih se mogao zadržati«.
Kaže se da je cijeli život tek jedan dan. Možemo li tu izreku preokrenuti i uz pojačanu svijest potvrditi da je svaki dan život? Kada se svakodnevno budite, hoćete li čvrsto odlučiti da ćete dan koji je pred vama ispuniti vjernom svrhom, vizijom, služenjem s ljubavlju i obzirnim razvojem? A to je moguće! Zatim, kako dan odmiče, osvrnite se i utvrdite koliko se pridržavate jutrošnje odluke.
Sadašnji je trenutak trenutak djelovanja. Moguće je da ste sljedeću izjavu čuli nebrojeno puta: »Ne ostavljaj za sutra što možeš obaviti danas«. Neka vaše zanimanje i predmet koncentri-ranosti budu u sadašnjem trenutku, u trenutku djelovanja. A gdje ima zanimanja, može biti i aktivnosti, vizije i transformacije. Kako je to samo lijepo izrazio apostol Pavao kada je rekao: »Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!« (Rimljanima 12:2).
Hoćete li prihvatiti izazov i promijeniti se — transformirati se? Iskren je i gorljiv onaj koji se u krajnosti posvećuje odabranome cilju i svrsi. Kada se nečemu posvetimo, sva naša nastojanja postaju jednostavnima. Već u ovom trenutku, odmah sada, prihvatite samo viziju koja vas uzdiže, ali ne odbacujte ono što eventualno ne razumijete. U sklopu odlučne promjene stava prigrlite sve što je dio vas. A zatim oslobodite — oslobodite baš sve.
Umirite se i spoznajte. Znajte da red, božanski red, može biti uzvišena vizija koja se izražava kroz proširenu svijest o vama samima, vašemu svijetu i vašoj svrsi i mjestu u njemu.
3. ZAKON
Zašto ste stvoreni? — Andersen
Što je Bog više u svim stvarima, to je
više izvan njih. Što je više unutra, to je više
i vani. — Meister Eckhart
Upravo zbog neznanja identificiramo se
s t i jelom, s egom, s osjetilima, svime što
nije Atman. Mudar je onaj koji to neznanje nadilazi oda-
nošću Atmanu. — Shankara, Viveka-
Chudamani
NIJE LI NEKAKO POSVE LOGIČNO da kada nešto istinski znamo dalje
možemo ići uz neusporedivo više samopouzdanja, uz više sigurnosti i veću sposobnost ostvarivanja životnih ciljeva? Nismo li svi, u ovoj ili onoj životnoj fazi, ostali zatečeni i možda tražili rješenje određene situacije, postavljali pitanja poput ovih: »Što radim ovdje?... Koja je istinska svrha života?... Zašto sam stvoren baš kao to što jesam?«
Moguće je da ste već čuli kako se kaže da se čovječanstvo na svijetu pojavilo kako bi iskazalo sličnost Bogu, kako bi izrazilo njegovu pravu prirodu, kako bi ostvarilo njegov veličanstveni plan, ili kao idealna kreacija božanskog produktivnog bića. 0 tome svakako vrijedi promisliti. A Sveto pismo govori nam: »I kažem vam: 'Vi ste bogovi; i svi ste sinovi Višnjega!'« (Psalmi 82:6).
Kada živimo kao bića sa zemaljske razine, služimo se samo ljudskim sposobnostima, svijetu i jedni drugima predstavljamo ljudski lik: ljudske odlike i ljudsku svijest. To ljudsko pojavno biće može biti ograničeno, može se sastojati uglavnom od onoga što smo stekli školovanjem, osobnim iskustvima, iz okoline i drugih vanjskih utjecaja. Iza tog osobnog bića, međutim, skriva se stvarnost našeg pravog bića. Ne sastojimo se tek od fizičke i mentalne komponente. Imamo i duhovni identitet, a njime je obuhvaćen i fizički aspekt.
Je li moguće da smo u odnosu na Stvoritelja isto što i sunčeva zraka u odnosu na sunce? Nema toga što bi sunce moglo odvojiti od jedne od njegovih zraka. Svaka zraka sastoji se od sunčeve materije, s njim dijeli istu prirodu i ima posve osobitu zadaću, točno određeno mjesto na zemlji koje treba milovati toplinom i svjetlom. Poput sunčeve zrake, i mi imamo točno dodijeljeno mjesto. I osobitu zadaću. Tako smo i mi dio božanskoga plana i nužni smo za savršeno upotpunjavanje cjeline.
Promislite o tome. Možete li zamisliti nešto svrsishodnije ili nešto moćnije od spoznaje istinskog naslijeđa, a potom i njegova dosezanja? Što znači biti »Božjim djetetom«? I što smo točno naslijedili? Jedan od mogućih odgovora glasi da to što smo Božji nasljednici znači da svi mi, kao njegova djeca, dijelimo svu raskoš beskrajne svrhovitosti svojega Stvoritelja.
Očaranost čovječanstva duhovnom dimenzijom, skrivenim područjem moći, te temeljnim načelom organiziranja koje se skri-
va iza svakodnevnih događaja kao i iza velikih stvari, porasla je i poprimila novu važnost.
Znanost bez prestanka otkriva nove dijelove temeljne strukture tvari. Pa ipak, svako novo otkriće i objašnjenje mami nas i tjera na još dublja i šira istraživanja. Svako rješavanje zagonetke otvara još dublje situacije koje se postavljaju kao izazov našim intelektualnim sposobnostima. I dok istražujemo nove tajne, poput istraživača koji se uspinje strmim i neugodnim planinskim terenom, pred nama se otvaraju novi pogledi. Kad god dođemo do novog vrha, na obzoru se pojavljuje još jedan, još viši.
Naše je Rođenje tek san; i zaborav: Duša koja se penje s nama, naša životna zvijezda,
Zašla je negdje drugdje, i dolazi izdaleka: Ne u posvemašnjem zaboravu i ne u posvemašnjoj ogoljenosti,
Nego na oblacima vječite slave dolazimo Od Boga, koji naš je dom.
— William Wordsworth
Moje Ja to je Bog; jednako tako ne vi
dim nijedno drugo Ja doli samoga Boga.
— sv. Katarina Genovska
Što više znamo o svemiru i vlastitome mjestu u njemu, to više uviđamo koliko malo zapravo znamo. Tako se i u svojoj neprekidnoj potrazi često oslanjamo na duhovna učenja svjetskih religija kako bi nam pomogla da shvatimo više o tome tko smo, što smo i zašto smo ovdje.
Naše duše žude za Bogom — kako god nazivali Stvoritelja svega što postoji. Čeznemo za time da spoznamo Boga u veličanstvenim izrazima ljubavi, života, moći, mira, ljepote, suosjećanja, prijateljstva i još mnogo toga. Međutim, nebrojeno puta tu čežnju za Bogom možda tumačimo kao želju za stvarima, a same stvari nikada nam ne mogu donijeti zadovoljstvo. Do zadovoljstva dolazimo kada steknemo jasnu svijest o unutarnjoj nazočnosti Stvoritelja.
U Mateju 6:33 čitamo: »Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati«. Je li moguće da duša čezne za nečim što se skriva u njoj samoj? Jesmo li možda već obdareni božanskom moći za ostvarivanje ciljeva kojima težimo? Je li naš život pustolovina namijenjena ostvarivanju naše božanske prirode? Je li to razlog zbog kojeg smo stvoreni? Potječe li ta potreba za kreativnim životom od poticaja božanske imaginacije koja se kroz nas probija da bi se samoizrazila? Je li moguće da je istinska stvarnost svakoga od nas upravo duh koji je ono veličanstveno svjetlo našega bića i postojanja? Jesmo li utjelovljeni kako bismo otkrili i ispunili vlastitu sudbinu?
Svjesno ili nesvjesno živimo prema životnim zakonima. Ti zakoni ili duhovna načela odražavaju energiju Stvoritelja koja teče kroz svakog pojedinca, navodi nas na to da iz sebe izvlačimo ono najviše. Tako djelujemo onako kako i kada djeluje Bog.
Dok smo staloženi i uravnoteženi, dok iz dana u dan dajemo sve od sebe, možemo na čudesan način napredovati prema plemenitim ciljevima. Iskoristimo li svijest o tome da je u svim okolnostima važno i dobro pokazivati suosjećanje, ljubaznost, dobrotu, iskrenost, poštenje, ljubav i velikodušnost prema onima koje susrećemo na životnome putu, život postaje radosnim iskustvom punim užitaka. Nastavimo li davati sve od sebe i svakodnevno razmišljati na najpozitivniji mogući način, malo-pomalo riješit ćemo se zabrinutosti zbog određenih problema. Učimo kako se suočavati s novim situacijama, a ta nam svijest može pomoći da poduzimamo ispravne i korisne korake.
Možemo raspršiti oblake koji zaklanjaju svjetlo i put naprijed tako postaje posve vidljiv i jasan. Otvaraju se kanali za primanje veće koristi i pozitivnih ishoda. Božanska zamisao u vezi s našim životom čudesna je i neusporedivo veličanstvenija od svega što uopće možemo zamisliti. Božanski je naum toliko velik da tek s vremena na vrijeme uspijevamo ugledati maleni dio, i to na časak, no upravo su takve situacije svjetlo koje nas vodi kroz ono što nam u prvi mah izgleda kao tama.
Kada je veliki pjesnik Tagore radio među indijskim siromasima doživio je nešto za što mu se učinilo da je neobično snažna vizija Boga. Ta ga je vizija toliko duboko dirnula da je odmah odlučio napustiti grad i povući se visoko u Himalaju. Imao je dojam da mu je potrebno razdoblje samoće u kojem će razmišljati o toj viziji i pokušati je shvatiti na dubljoj razini. No kada je izlazio iz prenapučenoga grada i krenuo prema pustim planinama, pogledao je svoj narod i vizija ga je napustila. Tagore je tako ostao u gradu — sa svojim narodom. Često se događa da se prilika za služenje pojavljuje upravo na mjestu pojavljivanja vizije! Spoznaje nailaze brzo i lako kada smo predani djelovanju duha, kada se posvetimo buđenju duhovnih sposobnosti. Duhovni život ima temelje u spoznaji da »Ja i otac jedno smo« (Ivan 10:30). Uz takvu svijest možemo snažno stupati u smjeru razumijevanja sebe i razloga zbog kojih smo stvoreni.
*
4. ZAKON
Beskraj u svim smjerovima. — Freeman Dyson
Najljepša i najdublja emocija koju uopće
možemo doživjeti jest osjećaj mis-
tičnosti. Riječ je o sijaču svih oblika istin
ske znanosti. Svatko kome je ta emocija strana, koji se više
ne može čuditi i osjetiti zanos i straho
poštovanje, praktički je mrtav. Znati da
postoji i ono što nam je nedokučivo, da se pokazuje kao najuz-
višeniji oblik mudrosti i kao najblistavija
ljepota koju naše otupljene sposobnos
ti mogu pojmiti samo u najprimitivni-
em obliku — ta spoznaja, taj osjećaj, u samome je središtu
stinske religioznosti. — Albert Einstein
ČOVJEČANSTVO SI ČESTO dopušta razmišljanje u okvirima ograničenja i restrikcija. Ograde okružuju imanja, semafori i prometni znakovi uglavnom nas upozoravaju, crte na zemljovidima i različite kulture odvajaju države, a vjerski stavovi mogu izazivati nesporazume i sukobe među pojedincima. Međutim, i prepreke i ograničenja su relativni i moguće ih je nadići napretkom.
Na primjer, rub svijeta se pomicao da bi ga na koncu do-kinuli odvažni istraživači koji su se usudili stupiti u »nepoznato«. Astronomi su raspršili ranije vjerovanje o nebeskoj kupoli koja natkriva svijet i podarili nam spoznaje o galaksijama udaljenima milijune svjetlosnih godina. Današnji nas liječnici uvjeravaju da je moguć životni vijek dulji od stotinu godina. I doista, svakih deset godina udvostručuje se broj proslava stotog rođendana! Sportski rekordi nadmašuju se toliko brzo da se čovjek već pita je li ostala još koja granica!
Nama je teško i zamisliti maleni opseg znanja i ograničeni pojam o svemiru koji je prevladavao u vrijeme nastanka svetih spisa najvažnijih religija. A to nas dovodi do sljedećeg pitanja: Treba li naše čudesne svete knjige nadopuniti dodatnim informacijama o svemiru i čovječanstvu?
Teilhard de Chardin zaziva novu teologiju koja bi obuhvatila i suvremena znanstvena otrkića o »beskraju svemira, a što naš uobičajeni pogled na svijet prožima svojevrsnom univerzalnošću«, te progresivnom »trajanju vremena koje... uvodi... pojam mogućeg neogrnaičenog Napretka«. Upravo zbog univerzalnosti i fu-turizma de Chardin je bio uvjeren da sada raspolažemo višim i te-meljnijim razumijevanjem kozmosa, što bi moglo poslužiti kao osnova za nove duhovne informacije.
Ne trebamo ljestve do neba, trebamo samo... opažati strukturu i funkcije čovjekovih tjelesnih organa... i tako spoznati postojanje
Stvoritelja. Job je rekao: »Iz svog tijela vidjet ću Boga«. — Abba Mari ben Eligdor, francuski filozof iz 14. stoljeća
Život je svijest! Kada nam je svijest koncentrirana na izostanak ograničenja, tada nam se ti uvjeti češće pokazuju u životu. Veliki proroci i učitelji iz davnih vremena naučili su nas da tražimo nevidljive sile i aktivnost koji daleko nadilaze nas same.
Ne promatraj nebo s dna bunara.
— Kineska poslovica
U pozadini velike sumnje postoji veliki
satori, gdje postoji temeljito propitiva
nje pojavit će se i temeljito iskustvo
buđenja. — Izreka iz Zena
Većina ljudi fizički, intelektualno ili moralno živi u vrlo og
raničenome krugu svojeg potencijalnog
bića. Služe se vrlo malenim dijelom moguće svijesti i,
općenito, duhovnih potencijala, poput čovjeka koji se od
cijelog tjelesnog organizma naviknuo
služiti samo malim prstom. Velike krize
i nepredviđene situacije pokazuju
nam koliko su naše ključne mogućnosti neusporedivo veće
od onoga što smo mislili.
— William James
Mnogi će pomisliti da je njihova dobrobit u rukama nekoga, nekog sklopa okolnosti, nekog događaja ili neke radosti. Složit ćemo se da se hranimo onim što dobivamo od ljudi i okolnosti koje služe kao kanali za dobrotu i dobrobit. Ali možemo li se zagledati duboko u sebe i znati, bez tračka sumnje, da smo stvoreni bez ograničenja — bez obzira na vanjski izgled? Kada Boga shvatimo kao izvor, više nas neće hvatati panika ako se naš izvor promijeni. Umjesto toga, možemo tražiti prilike, tražiti usmjeravanje i potporu, te spremno prihvaćati nove mogućnosti za ostvarivanje dobrobiti.
To nam govori o istinitosti jednog drugog životnog zakona: »U svemiru nema ograničenja«. Štoviše, možemo reći da postoji zakon o nepostojanju ograničenja! Umjesto da se koncentriramo na nedostatke, ograničenja ili pomisli na ono čega nema, ne bi li bilo mudro koncentrirati se na misli o obilju?
Obratite pozornost na mnogobrojne stvari i predmete »izrađene čovjekovom rukom« — zgrade, mostove, automobile, brodove, računala, suvremene tehničke aparate, lasere i sl. A sada promotrite ono što se krije iza njih. Uviđate li nepregledne izvore iz kojih su nastali — i je li vam jasno da je najveće od tih čovjekovih dobara inteligentan um? Naš um ispunjavaju zamisli i misli koje nam pokazuju kako graditi ili stvarati ono što možemo zamisliti. Ako smo otvoreni prema novim spoznajama, novim poticajima i ubrzanju otkrića, trenutačno ne možemo ni zamisliti što je sve moguće otkriti i postići!
Živimo u svijetu promjena, a promjene su najdublje i najsveobuh-vatnije upravo na području znanosti. Udžbenici koji se nekoliko godina ne osuvremenjuju u pojedinim područjima postaju praktički beskorisni, dok laboratoriji s deset godina starom opremom
nalikuju na muzej. No većina znanstvenika odmah će naglasiti da su neke stvari u znanosti daleko sigurnije i stalnije — periodička
tablica, termodinamički zakoni, relativnost, genetski kod, biološka evolucija — te da ustrajno podižemo temelje nepromjenjive
površine na kojoj se pojavljuje potpunija slika fizičke stvarnosti... Očito je da o znanstvenim pojmovima, pa čak ni mehanizmima,
više ne možemo govoriti kao o doslovnim opisima objektivne stvarnosti.
— Andersen
*
5. ZAKON
Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima.
— Matej 7:12; Luka 6:31
TEMELJNI ZAKON povećanja glasi: »Kako daješ, tako ćeš i dobivati« ili »Kako siješ, tako ćeš i žeti«. Tim se riječima na različit način izražava ono što nazivamo Zlatnim pravilom: »Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci« (Matej 7:12).
U kršćanskim svetim spisima Isus je Zlatno pravilo opisao vlastitim riječima, a ta praktična mudrost izražava se u raznim oblicima u svim vodećim svjetskim religijama. Slične misli o ponašanju pronalazimo i u hinduizmu, budizmu, islamu, konfucija-nizmu, judaizmu, taoizmu, u perzijskoj literaturi i djelima Aristotela, Platona, Seneke, kao i ostalih velikih filozofa i učitelja. U židovskoj literaturi Zlatno pravilo glasi: »Što ti je mrsko, ne čini nikome.«
Zlatno pravilo nudi nam obrazac ili plan za život koji možemo čitati, shvatiti i koristiti kako bismo u život unijeli raznovrsne pozitivne pomake. Kada se prema drugima odnosimo onako kako bismo željeli da se drugi odnose prema nama, riječ je o planu koji funkcionira čudesno iz svih perspektiva i za sve sudionike. I on od nas nešto zahtijeva!
Mnogi poznaju priču o Aladinu i njegovoj čudesnoj svjetiljci. Onaj divni duh koji je čekao Aladinov poziv živio je upravo u toj svjetiljci. (Bismo li to mogli usporediti sa svjetlom koje nosimo u sebi?) Pa ipak, duh se u priči nije pojavljivao kad god je Aladin poželio. Aladin je morao nešto učiniti kako bi ga dozvao — morao je protrljati svjetiljku! Kada je Aladin poduzeo korake potrebne za sređivanje onoga što mu je povjereno, pojavljivala se njegova dobrota. Isto vrijedi i za nas. Kako?
Možemo početi od točke u kojoj se trenutačno nalazimo i upotrijebiti odlike i sposobnosti kojima već raspolažemo, bilo da je riječ o nekom daru, materijalnome dobru, mogućnosti ili prilici za služenje sebi i drugima. Očekuje nas nagrada tako velika da nadilazi svaki novčani iznos ili priznanje koje bismo inače dobili u vanjskome svijetu. Riječ je o svijesti o tome da smo obavili svoj posao i služili na najbolji mogući način. Riječ je o osjećaju sreće i zadovoljstva koji proistječe iz stvarnog davanja unutarnjeg ja. Koji je onda djelotvoran put, savjet za svakodnevni život? Dajte sve od sebe i činite sve što znate uz ono čime raspolažete.
ZLATNO PRAVILO U VODEĆIM SVJETSKIM RELIGIJAMA:
AMERIČKI INDIJANCI: Temelj je poštivanje prema svemu što je vo. — Veliki zakon mira
BEHAIZAM: Blažen je kojemu je brat draži od samoga sebe. — Baha'u'llah
BRAHMANIZAM: Ovako glasi dužnost: drugima ne čini ništa od onoga što bi te boljelo kada bi drugi to činili tebi.
BUDIZAM: Druge ne vrijeđaj onime što bi vrijeđalo tebe. — Udnaa-Varga
HINDUIZAM: Ovako glasi dužnost: drugima ne čini ništa od onoga što bi te boljelo kada bi drugi to činili tebi. — Mahabharata
ISLAM: Nitko nije pravi vjernik dok bratu ne poželi što želi i sebi. — Suna
JINIZAM: U sreći i patnji, u radosti i boli, prema svim stvorenjima moramo se odnositi kao prema sebi. — Mahavira, 24. Tirthanakra
JUDAIZAM: Što ti je mrsko, ne čini drugima. To je zakon, a ostalo su tumačenja. — Talmud
KONFUCIJANIZAM: Ne čini drugima što ne bi htio da drugi čine tebi. — Analekta
KRŠĆANSTVO: Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! — Matej 7:12
PERZIJA: Čini što želiš da drugi čine tebi.
SIKHIZAM: Ne sukobljuj se ni s kim, jer Bog je u svima. — Guru Arjan devji 259, guru granth Sahib
TAOIZAM: Susjedov dobitak smatraj svojim dobitkom, a susjedov gubitak svojim gubitkom.
ZOROASTRIZAM: Ta je narav dobra jedino kada drugome ne čini što nije dobro i za nju samu. — Dadistan-I-Dinnik
I nije važno tko ima koristi od našeg služenja, ali je važno kako služimo i kako dajemo. Napredujte korak po korak; počnite od prvog koraka koji je pred vama. Protrljajte svjetiljku! Netko je rekao: »Mi smo Božji dar nama samima; što radimo sa sobom i što od nas postaje, to je naš dar Bogu!« Sada je vrijeme da damo sve od sebe. Život na nas reagira ovisno o tome kako mu pristupamo. Ako se ponašamo tako da druge zlorabimo ili im nekako škodimo, isto to možda će se događati i nama. Život nam možda ne funkcionira kako treba i drugi nam možda ne vjeruju. Identificirajmo se s darovima svemira — poput obilja, dobrote, radosti, ljepote, ljubavi, vjere i mudrosti — a te će odlike posta-
ti energijom koju možemo dovesti u svoja iskustva. Ljudi će reagirati na naša nastojanja jer prepoznaju kada dajemo sve od sebe.
Dobrota, blagonaklonost, suosjećanje i obzirnost često se opisuju kao »Ljubav na djelu«. Nije li to sama bit Zlatnog pravila? Svaki dan nudi nam nove prilike zahvaljujući kojima svatko od nas može učiniti nešto dobro za drugoga, biti obziran i pun razumijevanja, pružati potporu. Na trenutak se zamislite nad vlastitim životom. Jurite li od stvari do stvari, možda sa sastanka na sastanak, pa i ne primjećujete kako se drugi osjećaju i kako reagiraju? Odvajate li dovoljno vremena da uočite što se događa u nečijem životu? Jeste li voljni izazvati pozitivnu promjenu prebacivanjem svijesti s osobnih želja na tuđe potrebe? I budite sigurni da osoba u čiji život uđete danas može upotrijebiti vaš dar dobrote. Budite uvjereni da će vašu iskrenu brižnost itekako cijeniti osoba iz vaše okoline na koju je usmjerena. A cijelome svijetu potrebni su naša brižnost i potpora.
Ponavljam, najveća je nagrada upravo unutarnja nagrada, sreća koja izvire iz dobro obavljene zadaće. Hoćemo li prepoznati priliku za davanje kada nas povuče za rukav?
Naglasci • •
1. Univerzalna načela ili životni zakoni duhovne su istine koje se same provode — mogu ih primjenjivati svi, svugdje i u svako vrijeme — a nude smjernice i savjete za koristan život ispunjen zadovoljstvom.
2. Životni zakoni djeluju tako da svima donose najvišu dobrobit.
3. Jedan od temeljnih zakona funkcioniranja glasi: »Kako izvana, tako i iznutra!«
4. Um je sjedište percepcije svega što vidimo, čujemo i osjećamo.
5. Mentalnu atmosferu stvaraju vaše dobronamjerne misli.
6. Utvrđivanje ciljeva i smjernica za njihovo ostvarivanje može vam pomoći da živite zanimljivije, korisnije i uspješnije.
7. Maleni, ustrajni napori mogu dovesti do velikih postignuća.
8. Život je svijest! U mogućnosti smo koristiti slobodnu volju za donošenje odluka.
9. Kako doživljavate sebe? Možete li istinski spoznati da je vaš fizički, identitet obuhvaćen vašim duhovnim identitetom?
10. Zlatno je pravilo obrazac ili plan koji možete čitati, proučavati i primijeniti u svakodnevnom životu radi izgradnje čvrste »kuće života«.
11. Dobrota, suosjećanje, obzirnost i brižnost često se opisuju kao »ljubav na djelu«.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona • •
Želite li u život unijeti promjene, jedan od najboljih načina sastoji se u provođenju svakodnevnih afirmativnih pomaka u načinu na koji razmišljate, osjećate, govorite i djelujete. Iskrena i gorljiva predanost kojoj je cilj izvući ono najbolje iz sebe i svijeta koji vas okružuje može donijeti spektakularne rezultate. U tome vam možda može pomoći i ovaj navod iz govora koji je Dalai Lama 1989. održao prilikom primanja Nobelove nagrade:
Budući da svi zajedno dijelimo ovaj mali planet, moramo naučiti živjeti u skladu i miru, kako jedni s drugima, tako i s prirodom. To nije tek san, nego nužnost. Jedni o drugima ovisimo u toliko toga da više ne možemo živjeti u odvojenim zajednicama i ne obazirati se na ono što se događa izvan njih. Jedni drugima moramo pomagati kada se nađemo u poteškoćama i moramo dijeliti sreću u kojoj uživamo. Obraćam vam se kao tek još jedno ljudsko biće, kao običan redovnik. Utvrdite li da su vam moje riječi korisne, nadam se da ćete ih pokušati provoditi u djelo.
*
Drugi tjedan
Ljudi se boje razmišljati, i l i, pak, ne
znaju razmišljati. Ne uviđaju da je um
moguće ojačati, iako se emocije ne mogu
potiskivati. Širom svijeta ljudi traže
duševni mir, no on je nemoguć bez sna
ge uma. — Eric B. Gutkind
1. ZAKON
Život ti se pretvara u ono što misliš. — Marko Aurelije
MISAO — ili čin razmišljanja — jedna je od najvećih sila kojima raspolažemo, a, kao i kod većine sličnih moći, moguće ju je koristiti i pozitivno i negativno, po želji. Mnogi ljudi nikada nisu naučili služiti se tom moći, ovladati snagom uma. A u današnjem svijetu jednako je važno naučiti ispravno razmišljati kao i ispravno govoriti i ispravno djelovati. Ernest Holmes, utemeljitelj Znanosti o umu, objašnjava svoje stavove o razlozima: »Život je zrcalo i čovjeku koji razmišlja odražava ono što mu svojim mislima pripisuje«.
Zahvaljujući suvremenoj tehnici u stanju smo vidjeti mozak, ali ipak ne vidimo kako on radi. Vidimo samo posljedice moždane aktivnosti. Um, koji je nevidljiv, upravlja misaonim procesom. Mozgu govori kako razvrstavati iskustva i činjenice, kako oblikovati nove zamisli, pridavati formu novim pojmovima. Neizravno djelovanje misli nije teško shvatiti, jer je očito da čovjek razmišlja prije nego što bilo što učini. Misao je motivator svakog djelovanja, jednako kao što električna struja služi kao sila rnoti-viranja osvjetljavanja doma. Bez obzira na to prevodimo li misli u stvarno djelovanje ili ne, sama je misao već proizvela određeni učinak.
Je li vam se kada u glavi pojavila originalna zamisao, pa ste se upitali odakle se pojavila? Kao da vam je um u mozak posijao zametak ideje. Na temelju ranijih iskustava i stečenog znanja, vaš ju je mozak razvio tako da je vi možete izraziti na suvisao i uvjerljiv način. Moguće je da se ideja i poboljšavala dok ste je iskušavali ili izražavali u raznoraznim okolnostima.
Čovjeku koji je njime ovladao, um je
najbolji prijatelj. Drugima je, pak,
najveći neprijatelj. — Bhagavadgita
Čovjeka na koncu čini ono čime se bavi
njegov um. — Upanišadi
Slično tome, um može mozgu odrediti što treba misliti. Može nam biti vrlo privlačno razmišljati o tome da nemamo nikakav nadzor nad onim što nam ulazi u glavu, no stvarnost je zapravo drukčija. Ako nam se u glavi pojavi pomisao koja nije u našem interesu, možemo, vrlo budno i umješno, početi razmišljati o nečem drugome, i tako istisnuti nepoželjne misli.
Zvuči vam teško? Pokušajte s ovakvim eksperimentom. Ako vam netko kaže: »Nemoj razmišljati o bananama« što će se dogoditi? Kod većine ljudi u glavi će se pojaviti slika banana, i to usred svijesti! Znači da i nema osobite koristi od toga kad sami sebi govorite da trebate prestati o nečemu razmišljati, zar ne? Nepoželjnu pomisao zamijenite poželjnom. Ako ne želite razmišljati o bananama, koncentrirajte se na nešto drugo — na primjer na jabuke, naranče ili kokose! Čim u prednji plan svijesti dovedete neku drugu sliku, slika banana nestaje. Kako? Jer se um istodobno ne može koncentrirati na veći broj različitih slika.
To se naziva »tehnikom istiskivanja«. Ispunite li cijeli um pozitivnim i produktivnim mislima, u njemu neće ostati mjesta za negativne misli. U biti oslobađate ili »istiskujete« nepoželjne misli i nastali vakuum ispunjavate poželjnim mislima. Odgovornost za aktiviranje zakona djelovanja uma leži na svakome od nas. Sami oblikujemo svoj osobni svijet. Stvaranje života koji želimo uvelike ovisi u upravljanju umom. Kao što se kaže: »Promijeni način razmišljanja; promijeni život«.
Nije dovoljno imati dobar um. Najvažnije je dobro ga koristiti. — Rene Descartes
Svi smo mi ono što mislimo. Sve što jes
mo uzdiže se s našim mislima. Svojim mislima stvaramo svijet.
— Buddha
Kada mijenjamo način razmišljanja, važno je nastaviti s povoljnim i korisnim misaonim procesima. Postići ćete vrlo malo ako se nakon nekoliko dana truda vratite starom načinu razmišljanja i nekadašnjim navikama.
Moguće je da kod promjene sadašnjeg načina razmišljanja prvo treba zastati i postaviti nekoliko relevantnih pitanja. Kako želim da se moj život razlikuje od sadašnjeg trenutka? Priželjkujem li veću energiju? Kada se osjećam usredotočenim/usredotočenom? O čemu razmišljam u takvim trenucima? Želim li u svojem svijetu ostvariti promjenu? Kako to postići? Kako mogu bitno služiti? Što želim postići?
Kada se pojave odgovori na ta pitanja, u sljedećem koraku čovjek treba postati stalnim pastirom vlastitih misli. Čuvajte
Sve zbog čega patimo poteklo je iz sa
mih temelja čovjekovih misli.
— Teilhard de Chardin
ulaz u svoj um kako biste zajamčili da razmišljate samo o onome, i izgovarate smo ono, što je u skladu s vašim ciljevima i željama.
Tako se često događa da mislimo kako moramo postati »stručniji« u nečemu prije nego što budemo u stanju ostvariti željeni cilj. Zbog takvog načina razmišljanja čitamo raznorazne knjige, pohađamo raznorazne seminare i sudjelujemo u svim mogućim radionicama, tražimo »stručne« savjete itd. I ima li kakve koristi od takvih novih mogućnosti? Apsolutno! Svako prošireno znanje djeluje na našu ukupnu svijest.
Može li metoda kojom se služi »početnik« neki put biti djelotvornija od načina na koji djeluje »stručnjak«? Promislite malo. Jedan od najboljih primjera »početničkog« uma jest maleno dijete koje uči hodati. Djeca ne čitaju knjige o hodu i ne pohađaju seminare! Lijepo se pridignu, zakorače, pa padnu. Pa sve ispočetka! Dijete će pri padu možda osjetiti frustriranost, ali se neće obeshrabriti. Dijete neće reći: »Pogledaj što mi se dogodilo! Pao sam! Nikada neću naučiti hodati!« Dijete jednostavno ustrajava sve do trenutka kada uspije načiniti onih prvih nekoliko dragocjenih koraka. »Vježbom se doseže savršenstvo«, pa tako i oni prvi nesigurni koraci s vremenom prerastaju u pravo hodanje. Upravo fantastično!
Možemo naučiti svjesno napredovati u životu ako naučimo prepustiti se energiji koja nas okružuje, ako naučimo kako se smiješiti uza sve veću svijest, kod kuće, na poslu, u igri i tijekom cijelog dana. Koncentrirana i brižna svijest može biti temelj sretnoga života. Zapamtite: Stvoriteljev duh u vama može vas dovesti do savršenog izraza kada otvorite um i srce. Svaki dan dočekujte sa samopouzdanjem, vjerom i životnom radošću.
*
2. ZAKON Čovjek prima ljubav kakvu daje. — Anonimna
NEKI MUŠKARAC PRIMICAO SE cvjećarnici iz koje je želio buket ruža poslati majci za rođendan. Već gotovo pred ulazom, uočio je malenog dječaka koji je sjedio na rubnjaku ispred prodavaonice i plakao. Kada ga je upitao što mu je, dječak je rekao da je došao
U ljubavi se vrata moje duše širom ot
varaju, Omogućuju mi da
udišem nov zrak slobode
I zaboravljam vlastitu sitničavost.
U ljubavi cijelo moje biće struji naprijed
Izlazi iz krutih okvira uskogrudnosti i sa
moživosti, Zbog kojih sam za
točenik vlastite neimaštine i ispraznosti.
— Scott Peck
Koji želi činiti dobro kuca na vrata; koji
voli vrata zatiče otvorenima. — Tagore
Moj je život nedjeljiva cjelina i sve moje aktivnosti stječu se u
jednu; uzdižu se u mojoj neutaživoj lju
bavi prema čovječanstvu.
— Mahatma Gandhi
kupiti ružu za majku. Međutim, imao je samo sedamdeset devet centi, dok je ruža stajala dolar. Čovjek ga je suosjećajno uveo u cvjećarnicu i kupio mu ružu. Zatim ga je upitao želi li da ga od-veze kući. Dječak je odgovorio: »Bio bih vam zahvalan, gospodine, kada biste me odveli k majci«. Dječak ga je tako odveo do groblja, gdje je ružu položio na majčino posljednje počivalište.
Nakon što je dječaka odveo kući, muškarac se vratio u cvjećarnicu i otkazao narudžbu za isporuku buketa. Umjesto toga kupio je cvijeće i s njim se odvezao tri stotine pedeset kilometara i posjetio majku! Tijekom puta razmišljao je o snazi ljubavi i nebrojenim dobrima koja proistječu iz »ruku« ljubavi.
Vrlo je lako govoriti o ljubavi. O ljubavi su napisane lijepe pjesme i velike knjige. Ali kako shvatiti, kako razumijeti ljubav? Jedan moj prijatelj, svećenik, rekao je: »Sva zaklinjanja ovoga svijeta u to da je Bog ljubav ne znače ništa dok se iskreno ne zagrlimo!« Kakva misao!
Na određeni način, ljubav je, kako se čini, ideal i san svakog čovjeka. Je li moguće da su naše duše začete u Stvoriteljevoj ljubavi? Čini se da smo zadovoljniji i ispunjeniji kada smo u stanju duhovne ljubavi, a nekako ispražnjeni kada smo usredotočeni na nešto drugo. Je li moguće da ljubav — neograničena ljubav — postaje svrhom našeg postojanja? Je li moguće da se ljubav smatra najvećim životnim blagom upravo stoga što je riječ o istinskoj prirodi naših duša?
Učeni ljudi kroz cijelu povijest ljubav određuju kao snagu koja spaja i veže svemir i sve što je u njemu; ljubav se često naziva i najvećim čovjeku poznatim načelom uvođenja sklada. Kako točno shvatiti te opise? Nitko nikada nije vidio ljubav, nije je čuo, dodirnuo, omirisao niti osjetio njezin okus! Kako fizički dodirnuti misao, pojam, ideju? Nedvojbeno je da vidimo plodove i djelovanje ljubavi, ali ne i božansku energiju koja do toga dovodi. Čujemo zvukove suosjećanja i brižnosti u nečijem glasu. Ali kako osjetiti slatki okus unutarnjeg mira i spontane radosti? Moguće je vidjeti ljubav u tuđim djelima i postupcima kada izražavaju tu prirođenu energiju iz dubine svojega bića. Miris ljubavi možemo osjetiti zahvaljujući večeri priređenoj s bezgraničnom ljubavlju osobe koja »voli kuhati«. 1 koja nas voli! Ljubav možemo dodirnuti u zagrljaju dragih osoba kada nam otvaraju srce i puštaju da njihova ljubav teče prema nama. Pet osjetila ljubav može spoznati samo iznutra, prema van. No kada izražavamo ljubav, ujedno je i prvi primamo. Kako? To što jesmo počinjemo prepoznavati u drugima.
Buddhin je duh duh velike ljubavi, dob
rote i suosjećanja. — Buddha
Najviši je oblik mudrosti dobrota ud
ružena s ljubavlju. — Talmud
Jedan od temelja psihologije glasi da čovjek ima veliku potrebu biti voljen. Na te riječi možemo kimnuti i složiti se. »Da, slažem se. Ako me nitko ne voli, život može izgledati prazno i besmisleno«. Trebamo li to promotriti i iz drukčije perspektive? Je li moguće da je najvažniji način na koji čovjek može biti voljen upravo davanje ljubavi? Sve dok ljubav tražimo izvan sebe, najčešće frustriramo ljubav koja je u nama!
Pružanje ljubavi ne odnosi se na lažnu sentimentalnost i laskanje. Čista je ljubav prirodan stav i držanje obilježeno dobro-namjernošću, dobrotom, suosjećanjem, brižnošću, podupiranjem i blagonaklonošću. Riječ je o spremnosti na to da učinite sve što možete kako bi bili od pomoći i kako bi nekome olakšali i poboljšali situaciju. Kada živimo u ljubavi, svjesno doživljavajući i izražavajući ljubav, sudjelujemo u najsnažnijoj aktivnoj sili.
Što bi se u našem svijetu dogodilo kada bismo odlučili »gledati očima ljubavi«? Bismo li u svakoj osobi na koju naiđemo ugledali ljepotu i istinu? Bismo li bili otvoreniji prema tuđim mislima i osjećajima? Bismo li pljeskali i radosno podupirali tuđe »božanske zamisli«? Bismo li opraštali i suosjećali u odnosima s drugima? Kada »gledamo očima ljubavi« događaju se zanimljive stvari.
Počinjemo opažati iskru u sugovornikovu oku. Situacija se mijenja kada učimo davati neograničenu ljubav i kada se prestanemo opirati. Neki od plodova pružanja ljubavi:
• Čovjek postaje neustrašiv jer »savršena ljubav istiskuje strah«.
• Čovjek postaje sretan, jer se nesklad ne može uvući onamo gdje vlada ljubav.
• Čovjek više nikada nije sam, jer ljubav njegov svijet ispunjava osobama punima ljubavi.
• Čovjek nije tužan, jer ljubav donosi najveću sreću.
• Čovjek postaje uspješniji, jer »ljubav nikada ne može doživjeti neuspjeh«.
• Čovjek postaje omiljen i voljen, jer se sličnosti privlače, a ljubav ima neizrecivu moć privlačenja.
• Čovjek postaje živahan, budan i sve svjesniji, jer ljubav izoštruje sve sposobnosti.
Um i srce ispunite ljubavlju i život će vas preplaviti najraskošnijim blagoslovima. Zahvaljujući tome, kada počnete druge darivati ljubavlju, i sami ćete biti okruženi ljubavlju. Zahvaljujući neograničenoj ljubavi, dolazite do istinskog kraljevstva nebeskog na zemlji i vašem se životu pridaje uzvišenije dobro.
Koji ne može oprostiti drugima ruši most
koji i sam mora prijeći; jer svatko
osjeća potrebu da mu oproste.
— Lord Herbert
3. ZAKON
Da bi mu oprostili, čovjek najprije mora oprostiti.
— Anonimna
U SVOJOJ KNJIZI Vidjet ćeš kada počneš vjerovati, dr. Wayne Dyer govori o silno dirljivim slučajevima opraštanja koja je doživio: »Prije nekoliko godina na kioscima se pojavila jedna od najdirljivijih i najdojmljivijih naslovnica nekog američkog časopisa. Na fotografiji papa Ivan Pavao II. sjedi u tamnici s čovjekom koji ga je pokušao ubiti. Taj prikaz opraštanja na mene je imao trajan učinak. Ljudi koje smatramo... uzorima dobrote u svakoj situaciji mogu oprostiti bez uvjeta i sumnje. Svoju svijest ne zamagljuju pomislima na bijes, mržnju i osvetu prema onima koji su im htjeli naškoditi ili im nanijeti nepravdu. Umjesto toga, služe nam kao primjer opraštanja kojim se možemo poslužiti u svakodnevnom životu«.
U trenutku napada u kojem je ubijen, Mahatma Gandhi instinktivno je podignuo ruke, tom hinduističkom gestom pokazujući opraštanje. Gandhi je odlično shvaćao pravu bit istine, jer inače nikada ne bi rekao: »Slabi nikada ne mogu oprostiti. Opraštanje je odlika snažnih«. Jedan drugi važan životni zakon govori kako moramo oprostiti sebi i drugima ako želimo nadvladati određene poteškoće i ostvariti istinski duhovni napredak. Važnost opraštanja u prvi mah možda i nije očita, no nedvojbeno je jedno: nije slučajno što svi veliki duhovni učitelji ustrajavaju upravo na toj odlici.
Razvijanje sposobnosti opraštanja može biti presudno za naše zdravlje, kao i za kvalitetu naših odnosa s drugim ljudima. Gomilanje ljutnje i kivnosti i pojačavanje nagona za osvetom među najdestruktivnijim su sklonostima koje se uopće pojavljuju
*
Koji oprašta, okončava sukob. - Afrička poslovica
u čovjekovu umu. Stoga možemo razviti duhovnu naviku pročišćavanja bića od tih emocionalnih otrova čim ih osjetimo. Zadržavamo li sjećanje na neku nepravdu ili povredu, stvarnu ili zamišljenu, vrijeme je da je se oslobodimo! Jednostavno je pustite!
O puštanju i oslobađanju možemo govoriti s dvaju gledišta. Jedno preporučuje da bez odlaganja oslobodimo sve osjećaje koji nas trenutačno uzrujavaju. Ponekad se događa da druge osuđujemo i stavljamo u zatvor unutar vlastitog uma. Osvrnemo li se na vlastiti život, uvidjet ćemo da smo i mi sami u prošlosti možda činili slične stvari. A budući da se život neprekidno mijenja, nema potrebe slijepo se držati nečega. Na primjer, pokušaj očajničkog hvatanja za sreću ne donosi sreću, nego može biti siguran put do jada i tuge.
Ako ljudi oko nas griješe, možemo im bez poteškoća ponuditi suosjećanje, budući da Bog nas bez prestanka obasipa svojim
suosjećanjem. — Sir Chinmoy
Opraštanje je najviši i najljepši oblik Iju-
bavi. Za uzvrat dobivate neizreciv mir i
sreću. — Robert Muller
Druga je mogućnost osloboditi se ili odustati od vezanosti za ego. Iz perspektive univerzalnog jedinstva, ego se bori kako bi održao iluziju zasebnog postojanja. U stvarnosti bi oslobađanje stega ega i odustajanje od osjećaja borbe mogli biti identični. Kada odustanemo od borbe da dokažemo da smo dostojni ljubavi ili odobravanja, životnoj energiji omogućujemo da u nama teče čista i bez prepreka. Kada se oslobodimo borbe za opravdavanjem vlastitog postojanja, često pronalazimo korisne načine služenja koji nam donose zadovoljstvo. Kada se prestanemo grčevito držati ograničenih stavova i pojmova o tome kako bi što »trebalo biti«, oslobađamo se i samima sebi omogućujemo da u životu uživamo u svim mnogobrojnim manifestacijama. Duhovna moć opraštanja može nadvladati svaku sklonost ljutnji i kivnosti zbog nepravde. Kivnost je egoistična i ukorijenjena u povrijeđenosti.
Predivan uzor opraštanja nudi nam se kada se osvrnemo na to koliko često i koliko potpuno Stvoritelj oprašta nama. Isusa su pitali »Koliko često trebamo opraštati?« Odgovorio je ovako: »Sedamdeset sedam puta« (Matej 18:22). Drugim riječima, opraštanju nema ograničenja. Ono treba biti stalno!
U jednom drugom evanđelju Isus kaže: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine« (Luka 23:34). Možete li uvidjeti da ljudi
koji drugima čine zlo možda doista i istinski ne znaju što čine? To što eventualno usmjeruju prema drugima ne govori baš ništa o tim drugim ljudima. No njihovi postupci itekako govore o njihovu gnjevu, mržnji, okrivljavanju ili želji za osvetom. Iz tog primjera učimo važnu lekciju o opraštanju. Ljudi koji su se prema nama ponijeli ružno, neugodno ili uvredljivo možda ne uviđaju da su svi ljudi povezani. Kada jednom duboko u srcu spoznamo da smo povezani sa svim ostalim ljudima, pa tako i onima koji se ponašaju nedolično, u rukama će nam se naći ključ moći opraštanja. A ta spoznaja može potaknuti povećanu sposobnost opraštanja.
Opraštanje se opisuje kao postupak sličan čišćenju luka — odvija se u slojevima! Kada naiđemo na novi sloj ili aspekt vlastitoga bića u kojem se pojavljuje određeni oblik kivnosti, očekuje nas još rada. To ne znači da sve što smo dotada radili na opraštanju nije bilo djelotvorno. Svaki je trud koristan i plodonosan. Samo trebamo nastaviti proces opraštanja.
Želimo li unutarnju ravnotežu, mir i sklad koje nije moguće poremetiti, blagost koju nije moguće povrijediti, duboku i trajnu ugodu, a sve ostalo toliko savršeno da nikada ne može biti poremećeno? Opraštanje, odbacivanje lažnoga u korist istinitoga, nudi zadovoljavanje tih želja, pa i više od toga!
4. ZAKON Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost — Anonimna
Velik je onaj koji nije ostao bez djetinjeg
srca. — Mencius
DANAS ZAPJEVAJMO pjesmu slave i hvale za nebrojene razloge za sreću kojima smo obdareni! Može li tajna zahvalnoga srca biti stav zahvalnosti koji nas pridiže prema stalnoj povišenoj svijesti u sklopu koje znamo da je život dobar i da sreće ima u izobilju? Životni zakon govori nam da se sreća povećava kada razvijemo i držimo se načela iskazivanja zahvalnosti. Kako? Vrlina zahvalnosti može izravno dotaknuti same temelje čovjekova postojanja i razlozi za zahvalnost mogu se početi množiti.
Što je točno stav »iskazivanja zahvalnosti«? I kako ga razviti? Riječ je o svjesnoj odluci da tražimo dobro, blagoslov i sreću
*
Zahvaljivati je dobro, kao i opraštati.
— Charles Swinburne
u svakome na koga naiđemo i u svakoj situaciji koju doživljavamo. A to je prirodna posljedica naše vjere u moguće postojanje davatelja dobrote i vlastitu spremnost da iskusimo dobrotu. Bilo da tog davatelja nazivamo Bogom, Alahom, Duhom ili nekim drugim imenom, možemo ostvariti stav u kojem se pripremamo za davanje i primanje sve raskošne dobrote u kojoj obitavamo.
Čemu god poklonimo pozornost i vjeru, to postaje našim iskustvom. Stoga je, kako bismo razvili stav izražavanja zahvalnosti, logično da pozornost usmjerimo na ono što nam u životu trenutačno služi kao izvor sreće i zadovoljstva. Možemo početi od zahvalnosti za obitelj i voljene osobe, dom i zajednicu u kojoj živimo. Zahvalnost možemo proširiti i tako da obuhvati zahvalnost za sposobnosti i sve čime smo obdareni i to tako da to prihvaćamo kao prilike koje je moguće uložiti za opće dobro. Možemo cijeniti i biti zahvalni na prilikama tako što ćemo ih prihvatiti kao izazove za postignuća. A zahvalnost može otvoriti vrata kreativnim zamislima koje obogaćuju život i pomažu nam da pridonesemo napretku čovječanstva.
Jedna jedina moćna riječ — »Hvala!« — izgovorena iskreno ili ostvarena bez izgovaranja, može otvoriti vrata sve većem svijetu dobrobiti. Zahvalnost znači priznanje. Riječ je o priznanju i potvrdi činjenice da se dogodilo nešto pozitivno i značajno. A ne osjećamo li svi veliko zadovoljstvo kada čujemo iskrene pohvale i odobravanje? Posredstvom tona ili izraza lica, odnosno odabira riječi, možemo drugoj osobi prenijeti zahvalnost i činjenicu da cijenimo njezin doprinos. Nema sumnje da priznavanje dobra može sadržavati jednako toliko veličine kao i dobro djelo!
Kada se naša duša razvije i počne pokazivati više suosjećanja i brižnosti, sve više i više zanimaju nas druga ljudska bića koja u svakodnevnome životu na ovome svijetu proživljavaju radost i tugu, uspjehe i izazove. Tako možemo suosjećati sa suputnicima i nastojati razvedriti i poticati one na koje nailazimo na životnome putu. Nismo odvojeni i izolirani. U duhu smo jedno. Ono što utječe na jednoga, utječe na sve. Svaki čvrsti stisak ruke koji ponudimo kao pomoć unosi veću poniznost u radost istinskog i nesebičnog služenja. Žudimo za većim i dubljim prosvje-tljenjem i mudrošću.
Počinjemo uviđati da je jedno od najboljih sredstava za suzbijanje nečega što nam izgleda kao nedostatak, ograničenje ili negativno iskustvo upravo svakodnevna zahvalnost za sve što imamo. Svatko može biti svjestan obilja prisutnog u životu i istodobno se osjećati uskraćeno. Bez obzira na trenutačnu situaciju,
Zahvalnost je simbol plemenite duše.
— Američka izreka
Zahvalnost otvara našu svijest tako da
možemo još više primati.
— Elizabeth Sand Turner
Životni čimbenik — božanski život koji prožima sve — dovoljan je razlog za zahvalnost i radost.
Zahvalnost nam pomaže da se oslobodimo samonametnu-tih ograničenja. Počinjemo uviđati sastojke nužne za radostan život i znamo da nakon svake noći dolazi novi dan. Počinjemo shvaćati da je nešto nemoguće samo na izgled, ne i u stvarnosti. Naši pozitivni stavovi daju nam unutarnju sigurnost i snagu koja može nadići sve situacije.
Put do veće zahvalnosti može biti jednostavan i snažan upravo kao priča koja slijedi. Skupina djece iz susjedstva često se okupljala i razgovarala o novostima u životu. Bilo je lijepo promatrati to prijateljstvo među djecom, a iz tih mladih umova izviralo je neočekivano znanje. Jedna majka povremeno je sudjelovala na njihovim sastancima i pričala im priče. Kada je spomenula svoju »kutiju s nakitom«, najdragocjeniju stvar kojom raspolaže, dječju maštu dovela je do neslućenih visina. Naglašavala je da je njezina kutija toliko sigurna da njezin sadržaj ne može ukrasti baš nitko! Dakako, u dječjim su se glavama pojavile blistave slike zasljepljujući dijamanata, smaragda, rubina, bisera i sličnih neprocjenjivo vrijednih ukrasa. U njihovim sanjarijama, ona je bila nasljednica iz bogate obitelji, iako njezin svakodnevni život nikako nije ukazivao na veliko materijalno bogatstvo.
O, Veliki duše, još jednom budim se sa suncem, Zahvalna za darove, koji dolaze jedan po jedan.
Zahvalna za najveći dar, taj dragocjeni dah života. Zahvalna za sposobnosti koje me vode i danju i noću.
Dok prolazim odabranim putem svega što još trebam naučiti, Učim duhovni mir i sreću, nagrade u životu.
Hvala ti za duhovnu snagu, misli i molitve; Hvala ti na bezgraničnoj ljubavi koja me usmjerava cijeli dan.
— Twylah Nitsch
Jednog su je dana djeca upitala što se nalazi u kutiji. Dok su gorljivo iščekivala odgovor, ona se smiješila svima redom. A zatim ih je pozvala da se okupe oko nje i sjednu na travu. »Sada ću vam odati čudesnu tajnu«, prošaptala je. »To nije prava kutija!« Djeca su je gledala razrogačenih očiju, puna iščekivanja. Majka je nastavila: »Zapravo je riječ o riznici vašega srca. I svatko od nas ima takvo blago! Sadržaj kutije osjećaji su ljubavi, radosti, mira, zahvalnosti, te vjera u to da smo nasljednici Stvoriteljeva kraljevstva... a riječ je o istinski božanskome naslijeđu. Božja na-
zočnost u vašem srcu unutarnje je iskustvo, blago spoznaje, koje traje vječno.« Djeca su tog dana postavila nebrojena pitanja. Većina njih nikada nije zaboravila priču o kutiji s nakitom, a još više počeli su je cijeniti kada su poodrasli.
I vi možete biti snaga koja širi dobro, možda i više no što mislite. Možete pomagati, usrećivati, cijeniti i poticati osobe oko sebe. Zahvaljujući vlastitome stavu zahvalnosti, u srca svojih bližnjih i onih na koje nailazite možete unositi snagu, utjehu i mir. A moguće je i da, poput one majke u priči, možete poslužiti i kao nesvjestan utjecaj na osobe koje su oko vas.
Jedna drevna poslovica kaže: »Magarac koji nosi težak teret možda nikada neće spoznati koliko vrijedi to dragocjeno drvo na njegovim leđima: znat će samo koliko je teško«. Bez zahvalnosti osjećat ćemo teret okolnosti i iz vida izgubiti dragocjenu narav dara koji se nalazi pred nama.
5. ZAKON Čovjek se boji onoga što ne razumije. — Anonimna
Strašan je jedino strah.
— Francis Bacon
Uvjerena sam da svatko može nadvla
dati strah ako učini upravo ono čega se
boji. — Eleanor Roosevelt
EMOCIJE, U svojim nebrojenim pojavnim oblicima, mogu činiti bit načina na koji doživljavamo život. Koristimo li ih na valjan način, emocije nas mogu voditi do novih visina radosnoga življenja. Kada se na njih ne obaziremo ili kada su pogrešno usmjerene, svakodnevni život mogu lako pretvoriti u jad.
Moguće je da je jedna od najutjecajnijih i najdestruktivni-jih emocija upravo strah. Jedna stara maurska poslovica podsjeća nas na važnu istinu: »Tko se boji, taj izvoru straha predaje vlast nad sobom«. Odličan opis snage i moći straha! Bi li strah mogao biti izvor nebrojenih pogrešaka koje činimo? U stanju straha, koji se opisuje kao oblik emocionalne prirode koji se nastoji osloboditi određene prijetnje, čovjeku je najčešće teško na pozitivan se način koncentrirati na vlastite misli. Strah je bolna emocija, a prepoznajemo je po uzbunjenosti, užasnutosti, nemiru; prirodna mu je pratilja deprimiranost. Odlučimo li se zadržati u društvu straha, jedan oblik straha može dovesti do drugog oblika, pa ćemo tako uvijek imati razloga za prestrašenost.
*
Kako se samo zahvaljujući hrabrosti sve
prikazuje u novome svjetlu.
— Ralph Waldo Emerson
Strahove je moguće nadvladati ako se s
njima suočite na valjan način. Strah je
jedna od emocija. A emocije u cijelosti izviru iznutra i raspolažu tek snagom
koju im dopuštamo. Kao ljudska bića,
uživamo prednosti intelekta, a u životu se prvenstveno moramo rukovoditi up
ravo intelektom, a ne emocijama, ako ovdje želimo spoz
nati određenu sreću. Emocije su boja
života; bez njih bismo uistinu bili do
sadna i bezlična bića. Ali emocije
moramo nadzirati jer će u protivnom one
nadzirati nas. To osobito vrijedi za
strah, koji nas sve, ako mu dopustimo
da se nesmetano razmaše, pretvara
tek u uzdrhtale sjene, bića kojima
olakšanje može donijeti još samo smrt.
— John M. Wilson
Mnogi nam znanstvenici mogu reći da je valjano definiranje svakog problema najvažniji pojedinačni korak u njegovu rješavanju. Božanska priroda duše može biti suprotnost napetosti i strahu od bilo čega. Ona je kreativna. I pozitivna. I nudi određeno znanje, mudrost i poticaje za nadvladavanje misli povezanih sa strahom. Mnoge strahove stječemo »obrazovanjem«, pa ih je jednakim učenjem moguće i ukloniti! Kako nadvladati strah? Jedan je od načina i traženje većeg razumijevanja izvora straha. Kada bolje shvatimo sebe i druge, manje je izgleda da će se strah ukorijeniti.
Kaže se da i u najvećem škripcu možemo postupiti na jedan od tri načina. Možemo se prepustiti. Možemo stisnuti zube i pokušati pregrmjeti krizu. Ili možemo početi od samog početka, uočiti uzbudljiv, svjež početak novog puta. Na završetku oluje straha uvijek dolazi do smirenja. Na kraju svake svađe nastupa tišina. Na završetku dugotrajne noći nad obzorom se pojavljuje sunce.
Razumijevanje je temelj napretka, a introspekcija često donosi bolje razumijevanje sebe. Među češćim su strahovima još i strah od nepoznatoga, strah od tjelesnih ozljeda, strah od neuspjeha, strah od nevoljenosti i strah od ismijavanja. U određenoj životnoj fazi svi doživljavaju strahove raznih veličina i oblika. Važno je shvatiti o čemu je točno riječ i s time se izravno suočiti.
Što si danas učinio zahvaljujući hrabrosti? Strah od Boga (nepoznatoga) spoznaja je o tami do koje ne može
doprijeti nijedna od naših duhovnih sila i iz koje nam se pokazuje Bog.
Stoga se 'strah od Boga' ispravno naziva 'početkom mudrosti' (Psalmi 111:10). Riječ je o mračnim vratima kroz koja čovjek mo
ra proći ako želi ući u ljubav Božju. — Martin Buber
Sjećate li se ranijeg teksta o snazi uma u kojem smo govorili o načelu koje kaže: »Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom«? Kada shvatimo stvarnu prirodu misli i njihovu snagu u stvaranju i mijenjanju svijeta koji nas okružuje, dolazimo do nemjerljivo važne spoznaje: možemo usrećivati i možemo liječiti! A to se odnosi na naše strahove jednako kao i na druge aspekte života. Usrećivanje i liječenje pravo su — i obveza — svakog živog bića. I čim sami sebi počnemo priznavati da možemo služiti kao posrednici u pružanju ljekovite ljubavi Stvoritelja,
možemo se početi oslobađati straha i u životu i svijetu početi provoditi promjene kakve smo oduvijek priželjkivali!
Friedrich Nietzsche opisuje trodjelni postupak u dozrijevanju svijesti. Isto načelo može se primijeniti i na oslobađanje od straha. On kaže da smo u prvoj fazi poput deve koja se sagnuta kako bi joj na leđa stavili tovar društvene uvjetovanosti, navika i konvencija. U drugoj fazi nalik smo na lava koji se rikom buni protiv društva koje nameće ograničenja i zapovijedi. Tek nakon što dovršimo lavovski posao postajemo djetetom, a to znači pravim ljudskim bićem, sposobnim za spontanost, intuitivnost i pouzdanost u reagiranju na okolni svijet. Lavovska hrabrost potrebna nam je da pronađemo vlastiti životni put.
Jedna od definicija hrabrosti glasi i ovako: sposobnost na-dvladavanja straha. Količina hrabrosti kojom raspolažemo može se odražavati i u viziji koju smo odabrali za život i u tome koliko neustrašivo napredujemo u smjeru te vizije. Kad nadvladavamo strahove, jedan po jedan, znamo da naše svjetlo ne potječe od slabašne svijeće koja će se ugasiti već od vjetra uzbunjenosti ili razočaranja. Prije smo nalik na blistavi krijes koji i drugima pruža svjetlo i toplinu.
Naglasci ••
1. Misao — ili čin razmišljanja — jedna je od najvećih sila kojima raspolažemo, a, kao i kod većine sličnih moći, moguće ju je koristiti i pozitivno i negativno.
2. Pojavi li se u vama negativna misao, odmah je zamijenite pozitivnom.
3. Ljubav je »duhovno ljepilo« koje sve drži na okupu.
4. Zagledajte se u vlastito srce i u njemu ćete pronaći veliko blago ljubavi.
5. Želite li da vam oproste, prvo morate oprostiti!
6. Pogledajte oko sebe. Cijenite što vidite i prepoznajte ljepotu, sreću i radost, te ih pozovite da postanu stalnim gostima u vašoj kući.
7. Emocije opisuju kao samu bit čovjekovih poticaja i aktivnosti. Moguće je da je jedna od najutjecajnijih i najdestruktivni-jih emocija upravo strah.
Ne bojte se života. Vjerujte da ga vrijedi
živjeti, a takav stav pomoći će u ostvare
nju te činjenice. — William James
8. Jedna od definicija hrabrosti: sposobnost nadvladavanja straha.
9. »I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti« (Psalmi 50:15).
10. Šintoistička izreka: »I raj i pakao izviru iz čovjekova srca«.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Perzijska poezija godinama je glavni tumač perzijske misli, kako na Istoku, tako i na Zapadu. U svojem djelu Mathnawi pjesnik Ja-lalu'ddin Rumi svoje teme postavlja u okvir priča koje uvode i simboliziraju razna pitanja i često su isprepletena s objašnjenjima dubljeg značenja. Jedan od primjera jest i pjesma/priča »Nevidljivi slon«, koja pokazuje kako postoje brojne religije, ali samo jedan Bog. Kao pojedinci isti predmet ili temu možemo promatrati iz različitih perspektiva. Intelekt koji se muči i pipa u tami, ne može oblikovati istinski pojam o Stvoriteljevoj prirodi.
Nevidljivi slon
Slon se nalazio u zamračenoj kući: nekolicina Hindusa dovela ga je radi izlaganja.
Kako ga nije bilo moguće vidjeti, svi su dlanovima pipali u mraku.
Ruka jednog čovjeka našla se na surli, pa je stoga rekao: »Ovo je stvorenje nalik na cijev za vodu.«
Drugi je dotaknuo uho: njemu se činilo da je riječ o lepezi. Treći je naišao na nogu, pa je rekao: »Slon ima oblik stupa.« Četvrti je položio ruku na leđa i ustvrdio: »Ovaj slon najsličniji je
prijestolju.«
Da je svaki od njih u ruci imao svijeću, riječi im se ne bi razlikovale.
Promotrimo li pomnije mudrost u ovoj priči, možda naiđemo na usmjeravanje u vezi s onim područjima vlastitoga života koja još trebamo razvijati. Koliko smo otvoreni za nove zamisli? Jesmo li voljni stvari oko sebe promatrati s različitih stajališta? Možemo li u razmišljanju biti dovoljno fleksibilni te slušati i učiti iz tuđe perspektive? Možemo li si dopustiti da istražujemo brojne definicije i uloge u napredovanju prema sve širem poimanju beskrajnosti božanskoga?
T r e ć i t j e d a n
Ni za što ne gubite unutarnji mir, čak i
ako vam cijeli vaš svijet izgleda uz
nemireno. — Sv. Franjo
Saleški
Uvijek činite što vam je dužnost, ali bez
vezanosti. Čovjek tako dolazi do krajnje
istine: radeći bez straha u vezi s isho
dom. — Hinduistička
izreka
1. ZAKON
Mir samome sebi možeš donijeti samo ti. — Ralph Waldo Emerson
ŽIVOT NIJE BEZ CILJA; točno je usmjeren. Svaki dan nudi novu izazovnu dionicu puta. Kada svjesno odlučimo duhovnim nadahnućem uzdignuti uobičajene aktivnosti, možemo ući u posve drukčiji način života. I najkraća interakcija s drugom osobom može se pretvoriti u priliku za dijeljenje neograničene ljubavi.
Moguće je da je jedna od najsvrsishodnijih i najkorisnijih odlika u našem svakodnevnom životu unutarnja svijest o miru i spokoju. Kada dođe do napetosti i pritisaka, zbog čega se može pojaviti i unutarnja uzrujanost, potrebno je pribjeći sredstvima za oslobađanje od te napetosti. Čini se očitim da nas, ako nemamo nadzor nad vlastitom emocionalnom prirodom, ako nismo koncentrirani i uravnoteženi, u životu nadzire nešto drugo. I tada nerijetko dolazi do »eksplozija«. To nešto »izvan nadzora« moglo bi biti upravo ono što nam onemogućuje najviši oblik zadovoljenja, ispunjenja i samoizražavanja!
Mudri znaju usmjeravati misli, profinjene i neuhvatljive, kamo god žele: uvježban um donosi zdravlje i sreću.
— Dhammapada
...Čiji je značaj čvrst, koji čuva mir
jer se u te uzda. — /zaija 26:3
Važno je voditi računa o temeljnoj istini koja kaže: ono što nam se ustrajno zadržava u svijesti najčešće se manifestira i u našem životu. Ako nam je unutarnja svijest ispunjena skladom i mirom, isto to možemo unositi u sve situacije i svima koje susrećemo zahvaljujući riječima i djelima. Usredotočenost i uravno-
*
Istina je da je duh nemiran i da ga je
teško nadzirati. Ali moguće ga je pokorit i, Arjuna, redovi
tom vježbom i objektivnom odvoje-
nošću. — Bhagavadgita
teženost pomažu nam u izgradnji sklada i sreće kakve priželjkujemo.
Prvi korak prema unutarnjem miru može biti spoznaja da za bijes, uzrujanost ili uznemirenost koji se pojavljuju u nama nije kriv netko ili nešto drugo. Te osjećaje prije potiču naše vlastite neprikladne reakcije na druge ljude. Važno je uvidjeti da se promjena mora dogoditi u nama. U takvim situacijama negativne misli mogu blokirati razvijanje svega što je u našem životu dobro.
Kada odlučimo više ne okrivljavati i kada uvidimo da postoje i bolji načini suočavanja sa životnim situacijama, pripremit ćemo se za nadzor nad vlastitim mislima i lakše se moliti u izgradnji svijesti o savršenom Božjem miru.
Mirna reakcija sadrži nemjerljivu snagu i već danas je treba upotrijebiti u svakom iskustvu, sve dok nam mir ne prijeđe u naviku. Cjelokupna svijest o umu, tijelu i duhu postaje skladnija kada trenutačno počinjemo reagirati mirom na sve što se eventualno događa. Ako već sada možemo biti posve mirni, moći ćemo biti mirni i u svakom trenutku koji se otvara pred nama, sve dok ne dosegnemo prirodu mira.
Čovjek koji se opušteno smiješi raspolaže jednim od najvećih Božjih darova — unutarnjim mirom.
— George W. Cummins, st.
Korisno je koncem dana osvrnuti se na to kako reagiramo na život. Vlastite postupke i reakcije možemo sagledati u objektivnome svjetlu i osvrnuti se i koncentrirati na pozitivne ishode. Dođe li do sukoba, prvi korak na putu do mira sastoji se u promjeni stava. Način na koji percipiramo situaciju može biti važniji od samih okolnosti. Znamo da mijenjanjem sebe mijenjamo i svoj svijet. Kada djelujemo iz središta moći mira, stvaramo nova rješenja, nove mogućnosti. U miru naše cijelo biće postaje mjestom molitve, svetim hramom na uzvisini.
2. ZAKON
Slušaj kako bi učio — Društvo liječenih alkoholičara
Sluh je jedno od pet čula. No slušanje je
pravo umijeće. — Frank Tyger
Voliš li čuti, primat ćeš,
a ako slušaš, postat ćeš mudar.
— Ben Sira
Dajte uši, slušajte što se govori.
— Amen-em-opet
STARA IZREKA kaže kako nam je Bog podario dva uha i jedna usta kako bismo više slušali, a manje govorili. Koliko se dobro služimo ušima može izravno utjecati na određivanje onoga što ćemo naučiti na životnome putu. U mnogim se slučajevima događa da smo toliko zauzeti planiranjem reakcije da samima sebi ne dajemo priliku da prije odgovora prihvatimo ono što smo čuli. Neki ljudi povjeravanje pogrešno tumače kao traženje savjeta i misle da govornika moraju počastiti svojim mudrim mislima.
A to je pogrešno! Kada nam se povjeravaju, ljudi nam se povjeravaju. I ništa više! Ne moramo ništa reći, nego samo trebamo biti potpuno nazočni i slušati što nam govore. Slušanje je odličan način na koji održavamo otvorenost komunikacijskih linija. Dobar slušač može do neslućenih razmjera unaprijediti istinsku komunikaciju i radost onih koji ga okružuju. Djelotvorna komunikacija svakako je jedna od najvažnijih vještina uspješnog i korisnog života.
Učenje od drugih životni je zakon. Uspješan poslovni čovjek svoje je putovanje napretka i otkrivanja započeo još kao malo dijete. Promatrao je prijatelje u školi i odrasle osobe s kojima je dolazio u dodir. Slušao je seljake, prodavačice, poslovne ljude i istaknute osobe, kao i sve ostale, te od sviju učio što vodi do uspjeha, sreće i produktivnosti, a što ne. Doznao je što treba oponašati, kao i što treba izbjegavati. Uočavao kako zatvoren um najčešće postaje egocentričan i kako voli »propovijedati«, dok otvoreni um postaje plodnim tlom za napredak i otkrivanje. Što je najvažnije, naučio je upijati mudrost mnogobrojnih drugih života. Svatko od nas može postupiti na jednak način. Ako smo budni i održavamo otvorenost uma, učit ćemo od svakoga s kim dođemo u dodir.
Glavni razlog zbog kojeg se neki odnosi raspadaju možda je i u tome što jedna strana nije naučila slušati! Slušanje je sposobnost koja se stječe učenjem. Kada je razvijemo do krajnjih granica, povećavamo sposobnost učenja, širimo vlastite kreativne sposobnosti i povećavamo sposobnost održavanja zdravih odnosa. Istinski razgovor može poslužiti kao uzbudljiva prilika da naučimo nešto o nekome od tog nekoga!
Aktivno slušanje iziskuje koncentriranost na ono što sugovornik govori. Kod aktivnog se slušanja ušima služimo onako kao
Govor je u djelokrugu znanja, dok je
slušanje povlastica mudrosti.
— Oliver Wendell Holmes
što se fotograf služi aparatom. Da bi snimio najkvalitetnije fotografije, prilagođava položaj leće. Kao aktivni slušači, moramo prilagoditi žarišnu daljinu svoje pozornosti da bismo ostali svjesni onoga što nam netko govori. Što više slušamo i učimo, to smo više u stanju razvijati potencijal kojim raspolažemo. Tko u školi uči više: dijete koje pozorno sluša ili dijete koje najviše priča? Vrijedi li jednak zakon i u velikoj životnoj školi?
Mladi otac bio se smjestio u naslonjač želeći pročitati večernje novine. Njegov petogodišnji sin bio je uzbuđen što ga vidi i u beskraj ga je zasipavao pitanjima dok je ovaj pokušavao čitati novine. Na koncu, kada mu je sinulo kako bi se mogao dokopati malo mira, otac je iz novina izrezao snimku Zemlje, razrezao je na malene komadiće i njih raširio na podu, od djeteta tražeći da ih ponovno spoji, kao da je riječ o slagalici.
Dijete se željno dalo na posao. Na očevo veliko iznenađenje, obratilo mu se već nakon nekoliko trenutaka, s besprijekorno složenim dijelovima slike.
»Pogledaj, tata«, uskliknulo je dijete, »svijet je ponovno cijeli!«
Otac nije mogao vjerovati da je njegov sin tako brzo dovršio posao. »Kako si je uspio tako brzo složiti?« upitao je.
Dječak se nasmiješio. »Bilo je lako, tata. Nisam uspijevao složiti dijelove Zemlje, no onda sam pogledao na drugu stranu i vidio slike dijelova tijela. Čovjeka nije bilo teško sastaviti, pa sam sliku složio s te strane. A kada sam spojio čovjeka, spojio se i svijet!«
Je li moguće da je svrha vremena koje provodimo na Zemlji barem dijelom aktiviranje našeg sve većeg razumijevanja mjesta koje zauzimamo u kozmosu, te načina na koji se svi zajedno »sklapamo« kako bismo stvorili dovršenu sliku? Je li moguće da je svrha dijelom i život u skladu i jedinstvu sa svim ljudima — obitelji, prijateljima, kolegama, susjedima, vladom i državama svijeta? Važno je iskoristiti svaku priliku, bez obzira na razmjere, potvrđivati zajedništvo, obitelj i društvo. Kada istinski shvaćamo to jedinstvo obitelji koju čini cijelo čovječanstvo, prihvaćamo radosti i patnje čovječanstva kao da su naše vlastite. Bi li slušanje radi učenja moglo biti ključan čimbenik u čovjekovu napretku?
*
3. ZAKON
Ne umišljaj da si mudar. — Izreke 3:7
Temeljito naučena mudrost ne zaborav
lja se nikada. — Pitagora
Zamislite se još malo i spoznajte da unu
tarnjim i vanjskim okom možete opaziti
profinjene nijanse Božanske mudrosti, te otkriti bisere ne
beskoga znanja. — Baha'u'llah
Ako ste se tako čvrsto odlučili za mud
rost, neće vam nedostajati svjetla, a ni vodič vas neće izne
vjeriti, ni izvor presušiti.
— Anonimna
U DAVNA VREMENA učeni i mudri ljudi šetali su obalama Sredozemlja i zamišljali se nad životnim zagonetkama zagledani u nebo prepuno zvijezda. Danas se ljudi okupljaju u crkvama, učionicama, odmaralištima, radionicama i skupinama i pokušavaju odgovoriti na ista vječita pitanja. Kako najbolje živjeti? Koliko je Bog velik? Koliko su konačna bića povezana s beskonačnošću? Što je Bog htio postići stvaranjem svemira? Kako možemo pomoći? Ta besmrtna pitanja ljude danas inspiriraju jednako kao kroz cjelokupnu povijest, čovjekovu dušu povezujući s filozofijom i ljubavlju prema mudrosti.
Neki težnju za većom mudrošću povezuju s drevnom unutarnjom potrebom, sličnom želji za time da se izgubljeni vrate kući. Ili želji nezadovoljnih i neispunjenih za duhovnom snagom. Genijalnost svemira stvorila nas je tako da je u svakoga od nas usadila i djelić te velike mudrosti. Kada se usudimo posegnuti izvan životne zone ugode i objaviti da se kroz nas provodi velika drama, pomažemo li sa zadovoljstvom ubrzanju božanske kreativnosti? 1 jesmo li dovoljno mudri da toj genijalnosti pomognemo na sve moguće načine? Život središte koncentriranosti gradi oko ritmova, promjena, razdoblja odmora, razdoblja aktivnosti, razvoja, slušanja, traženja i stvaranja.
Kao inteligentna bića obdareni smo sposobnošću slušanja, uočavanja onoga što se događa oko nas, te usklađenošću s ritmom i tokom našega života. Neprestano se razvijamo. Događaju nam se razne stvari. Život se mijenja. Tako se možemo pitati: »Što sada? Koji je sljedeći korak?« Važno je sjetiti se da nikada nismo dovoljno mudri. Uvijek možemo nešto naučiti.
Jedan poslovni čovjek pred sebe je postavio cilj prema kojem svaki dan treba naučiti nešto novo. Činilo mu se važnim ne dopustiti da dan prođe, a da ne nauči značenje neke nepoznate riječi, da ne stekne neku novu spoznaju, ne okusi nešto novo, ne doživi neku novu misao ili osjećaj. Činilo mu se da su među onima koji postižu uspjehe i ljudi koji vrijeme mudro koriste za rad na sebi, veću produktivnost i trajno učenje. Imao je dojam i da uspješni ljudi informacije i savjete češće traže nego što ih daju!
Možete li zamisliti kako bi to bilo poboljšati se na svim razinama bića i u svim aspektima života? Kako bi bilo znati da svojem svijetu dajete istinski doprinos? Biste li osjećali uzdignutost kad biste znali da je nekoga zbog vas i vašega djelovanja snašla
sreća? Ili da je cijeli svemir pozitivno nabijen i pojačan jer ste i vi njegov dio? A to nisu nerealna pitanja.
Talmud pita: »Tko je mudar čovjek?« i odgovara: »Onaj koji uči od sviju«. Za povećanje mudrosti moramo biti voljni odbaciti osobne stavove o nečemu, osloboditi se predrasuda i razmišljati potpuno otvoreno. Važno je širiti parametre svijesti i učiti na mnogim različitim područjima, iz raznoraznih izvora, čak i uz opasnost da ispadnete glupi ili se osramotite. Jesmo li spremni priznati da možda ne znamo odgovore na sva pitanja i pokazati želju za učenjem? Učenje je poželjan proces koji možda obuhvaća i pogreške na putu do povećanog znanja. No ukupan učinak može promijeniti život! Istinska mudrost priznaje da, što više doznaje-mo o određenoj temi, to nam ona postaje zanimljivijom, pa možemo još više učiti!
Naučite biti mudri! Izoštrite osjetila; budite zadovoljni. — Dhammapada
Vjerojatno ste već čuli kako netko govori: »To mi je bila lekcija! Više nikada neću tako pogriješiti!« Ali koliko često čujemo: »To je bila divna lekcija. I premda mi je tada bilo nelagodno, mnogo sam naučio. Uz te nove spoznaje, mogu odabrati nešto drugo, pa neću pogriješiti na isti način«. Iskrena spremnost na osvrt na iskustva koja su možda izgledala kao pogreške može biti prvi, možda i najvažniji korak na putu zahvaljujući kojem će naša buduća iskustva postati korisnija. Uspješnost našeg svakodnevnog života, osobito u svijetu koji se ubrzano mijenja, u velikoj mjeri ovisi o mudrim odlukama. Veća je mudrost nužna svakome tko se, prije svega, smatra pomagačem ljudskoj zajednici i koji stvari želi sagledati u široj perspektivi.
Norman Cousins jednom je rekao: »Nasreću ili ne, živimo u vrijeme kada prosječan čovjek, želi li biti informiran, mora znati i nekoliko puta više nego prije samo trideset-četrdeset godina. Želi li danas biti 'obrazovan', nije mu dovoljno da tek površno poznaje umjetnost i znanost, nego mora raspolagati i osjećajem za međusobnu povezanost koji se uči tek u malome broju škola. Naposljetku, današnja 'obrazovanost', u smislu viših potreba, znači i pripremljenost na državljanstvo u svjetskoj zajednici; ukratko, riječ je o školovanju za preživljavanje«.
*
4. ZAKON
Prema drugima se ne odnosi s prijezi
rom i ne koračaj ponosno uzdignute gla
ve. Bog ne voli aroganciju i razmetlji-
vost. Hodaj skromno i govori t iho... Ne
hodaj ponosito ovom zemljom.
Zemlju ne možeš rastvoriti niti se mjeriti
s planinom. — Kuran
Poniznost dovodi do molitve, kao i do napretka, i usklađuje vas s beskonačnim — John M. Templeton
KADA SE VIZIJAMA i radom primičemo smislenijem i plodonosnijem načinu života, može nam zatrebati način na koji ćemo provjeriti kako napredujemo, a i kako bismo utvrdili dvije stvari: kako se služimo životnim zakonima koje poznajemo, te poboljšavamo li se ili ne. U tu je svrhu korisno mentalno stati u stranu i promatrati samog sebe! Drugim riječima, zastati i osvrnuti se na sve ono što ste govorili, radili i razmišljali. Kakav je bio vaš posljednji kontakt s nekom osobom? Imate li osjećaj da ste s tom osobom »usklađeni«? Što ste osjećali u vezi s time što ste rekli ili učinili? Jeste li bili pošteni i iskreni, ili se u odnos umiješao vaš ego/karak-ter? Biste li ponovno postupili jednako kada bi vam se pružila prilika? Takva analiza vlastitih postupaka nudi vam korisnu procjenu za uvođenje promjena i poboljšanja. A sposobnost učenja jedna je od najvećih čovjekovih prednosti.
Poniznost je čudesan ključ napretka. Poniznost nam pomaže da na druge obraćamo više pozornosti i otvara čudesna vrata novim područjima duha i istraživanju i napretku na svim područjima. Poniznost je put kojim čovjek stječe dublje razumijevanje i znanje. Bez vrline poniznosti možemo postati odviše samozadovoljni prošlim uspjesima da bismo se odvažno pozabavili novim izazovima. Bez poniznosti možda nećemo imati dovoljno gorljivosti da otkrijemo nova područja istraživanja. Ako nismo ponizni, možda nećemo moći priznati pogreške, tražiti savjete ili izbjegavati ponos, netolerantnost i vjerske sukobe.
Bez poniznosti nema svetosti. — Thomas Fuller
U poniznom pristupu svi oni koji nisu zadovoljni životu jednostavno omogućuju da teče svojim tijekom. U poniznom pristupu svi koji žele, usmjerit će onaj unutarnji kreativni nemir prema izgradnji raja na zemlji. Riječ »poniznost« pritom se koristi u smislu shvaćanja da Stvoritelj beskrajno nadilazi sve što je itko ikada pomislio ili rekao o božanstvu. Nadilazi li taj kreativni izvor svega beskrajno čovjekove mogućnosti shvaćanja i poimanja?
Kojeg volim i koji nije sposoban za zlo, koji je uvijek naklonjen i suosjećajan. Živjeti izvan domašaja »ja« i »moje« i užitka i boli,
strpljivo, zadovoljno, pod nadzorom, u čvrstoj vjeri, svim srcem i umom posvećenima meni — eto u to sam zamljubljen.
— Bhagavadgita
Poniznost nečim us-hićuje srce.
— Sv. Augustin
Tko u srcu ima makar i rižino zrno ponosa neće ući u raj.
— Muhamed
Kada to uvidimo i postanemo poniznijima, hoćemo li smanjiti broj prepreka koje pred nas postavlja vlastiti zastranjeli ego?
Budući da je tako samoživ i neproduktivan, egoizam je velik izvor pogrešnih predožbi i postupaka. Pogled nam se nemjerljivo širi kada životu pristupamo na temelju svijesti o tome koliko malo znamo. Poniznost nas dovodi do radosti i užitka marljivog i nepopustljivog traženja ubrzanog napretka i korisnosti. A napredak može ubrzavati bez vremenskog ograničenja. Riješene zagonetke dovode do novih tajni. Sile o kojima još i ne sanjamo vjerojatno djeluju u nama i oko nas. Sto više učimo o svojem svijetu, to možemo biti ponizniji, uviđajući koliko smo u prošlosti bili neuki i koliko toga još treba otkriti.
Od lekcija još svakako valja naučiti da izgradnja raja ovisi o svakome od nas. Emanuel Swedenborg napisao je: »U raju nećemo biti dok raj ne bude u nama«. Kako onda početi graditi raj iznutra? Istinska poniznost može nas voditi do stava molitve, dok zahvaljujući molitvi lakše dolazimo u sklad s beskrajnim. Molitva posjeduje stvarnu mističnu moć koja daje željene rezultate! Kroz molitve i svjesno usklađivanje s duhovnom energijom pojačavamo vlastito duhovno svjetlo. Svakodnevni osvrt na vlastiti život može ukazati na razvoj izražavanja života u svim aspektima. Privlačimo energiju i prednosti onoga što izgrađujemo! Dolazimo li u dodir s nekom višom i većom silom? Gradimo li produktivniji i plodonosniji život?
Na trenutak promislite o jednoj usporedbi. Kao što se u peći pročišćava zlato, tako i život može pročišćavati duše. Kada se netko rodi, možemo ga usporediti s komadom grafita. Grafit je mekan i amorfan, pa se sunčeve zrake s njega ne odražavaju. S vremenom se u životnoj peći izlaže takvoj intenzivnoj toplini i pritisku da se pretvara u »grubi dijamant«. Tako se određuje i obilježava unutarnji prirodni oblik kamena. Dijamant se potom pomno reže i brusi, dobiva mnogobrojne plohe i pretvara u blistavi i skupi dragi kamen. Sunce se u njemu odražava u duginim bojama, stvarajući veličanstvenu simfoniju ljepote i blještavila.
Tako je i sa svakom osobom koja dolazi u materijalni svijet. Često imamo osjećaj da nas životna iskustva i odluke »pritis-
kaju i obrađuju«. Zahvaljujući tome, međutim, dolazimo do više razine razumijevanja: poniznost koju je postigla naša duša počinje odražavati božansko svjetlo. Možda je upravo i zbog toga, među ostalim razlozima, Bog Neograničene Ljubavi stvorio peć za taljenje koju nazivamo Zemljom!
Graditi ne možemo prije nego što po
ložimo temelje. — Charles B.
Newcomb
Čini mi se da se povećava potreba za
spremnošću. Pripremite se.
— Abraham Lincoln
5. ZAKON Ne planirati znači planirati neuspjeh. — Benjamin Franklin
JEDAN JE POSLOVNI čovjek godinama planirao i radio na izgradnji uspješne tvrtke za proizvodnju kućnog namještaja. Bio je to čovjek s vizijom obdaren i sposobnošću da viziju pretvori u stvarnost. Tvrtka je cvjetala, a on sam bio je velik dobitak za zajednicu u kojoj je živio. Nakon jedne osobito naporne sezone odlučio je odvesti obitelj na odmor. Međutim, po povratku ga je dočekalo iznenađenje: izgorjeli su i tvrtka i kuća.
Dok je pognute glave stajao pred izgorjelom imovinom, glavom su mu se vrzmale raznorazne pomisli. Sto može učiniti? Tužiti se? Kome? Kriviti Boga kojeg se svakodnevno sjeća u molitvama? Okriviti spore vatrogasce? Plakati?
Na koncu je duboko udahnuo, uspravio ramena, polagano podigao glavu i tiho prošaptao: »Bože moj, što bi ti da sada učinim?«
I nakon toga čekao je odgovor. Ubrzo mu se na licu pojavio blag osmijeh. Već sutradan je ispred ruševina nekoć uspješne tvrtke postavio natpis:
IZGORJELA FIRMA! IZGORJELA KUĆA! IZGORJELA ROBA!
VJERA I DALJE NETAKNUTA! POKRETANJE TVRTKE U PLANU!
Na svijetu se do veličine dolazi is-
ključivo koncentrira-nošću.
*
Taj je čovjek naučio sa životnim se izazovima suočavati pozitivno i produktivno! Iste one metode planiranja koje su se pokazale korisnima u radu »izgorjele« tvrtke položile su temelje i za nov uspješan posao. Znao je da može »početi ispočetka«, a planiranje uz molitvu izvrsno je ishodište. — Upanišadi
Život mogu povlačiti ciljevi jednako kao
što ga mogu pokretati motivi.
— Viktor Frankl
Odlučimo li nekamo otići, prvo ćemo vjerojatno proučiti zemljovid i isplanirati smjer kretanja. Vjerojatno nam se nudi nekoliko mogućih smjerova. Ako nam se žuri, možda ćemo odabrati »najkraću udaljenost između dviju točaka«. Ako imamo vremena u izobilju, možda ćemo odabrati opušteniji smjer, izlet koji će trajati duže, ali će biti ljepši i ugodniji.
Sve što vrijedi za putovanje ili obnavljanje tvrtke vrijedi i za ostvarivanje svakog cilja. Bez plana nam misli mogu besciljno lutati, biti nedjelotvorne i neproduktivne. Za oblikovanje plana i postizanje željenih ciljeva dobro je na znanstvenički način sustavno proučiti razne alternative. Kada se tako posvetimo ciljevima, na uspjeh ćemo nailaziti neusporedivo češće nego na neuspjeh.
Kao ljudi nastali smo od mnogih elemenata. A u svakodnevnome životu među najdjelotvornijima su upravo misli i osjećaji. Svaka, ali baš svaka misao ili osjećaj mogu pridonijeti približavanju našim iskrenim ciljevima, ili pred nas mogu postaviti prepreku. Uviđate li zašto svijest i planiranje u našem životu igraju tako važnu ulogu? Promišljeni planovi putokazi su na cesti koja vodi do svrsishodnog života. U svojoj knjizi Kako uspjeti Brian Adams piše: »Loše zamišljeni planovi nikada neće dovesti do velikog uspjeha. Postignuća nikako ne mogu nadmašiti trud. Ako su vam planovi manjkavi, a ciljevi nisko postavljeni, nikada nećete postići velik uspjeh«.
Veličanstvene stvari postižu jedino oni koji su se usudili vjerovati da je nešto u njima veće od okolnosti.
— John Barton
Možda je korisno o stavovima u raznim situacijama razmišljati kao o predanosti dugoročnim životnim ulaganjima! Trud nam donosi veće nagrade ako smo maksimalno konstantni. Ako se uspijevamo smiriti i ostajemo opušteni dok radimo na ostvarivanju životnih ciljeva, uvidjet ćemo da su nam dostupniji. Hoćemo li svoje sposobnosti uložiti mudro, uz pomno planiranje i promišljanje, u radu, u vezama i u duhovnome životu?
Na svijetu se do veličine dolazi isključivo koncentriranošću. — Upanišadi
Čovjekov um obiluje nevidljivim sposobnostima. Kada u načinu na koji živimo i ostvarujemo ciljeve ima nakane, želje, mo-
tivacije, poticaja i svrsishodnosti, u svakoj prilici očekuju nas nagrade. Veći dio nadvladavanja prepreka, oporavka od navodnog neuspjeha ili kvalitetnog početka postiže se korak po korak. Održavanje stalnosti, na temelju mudrosti i planiranja, uz nastojanja na ostvarivanju životnih ciljeva, donosi duhovni mir i, u ko-načnici, nagrade.
Naglasci ••
1. Svakodnevno živimo i ostvarujemo interakcije s raznoraznim događajima koji mogu izazivati stres. Plodonosnost naših života može odrediti upravo način na koji reagiramo u takvim situacijama.
2. Život mora imati svrhu, ne smije biti bez cilja.
3. Vodite računa o temeljnoj istini koja kaže da se ono što nam ustrajno zaokuplja svijest najčešće ostvaruje u životu.
4. Komunikacija, povjeravanje i dijeljenje nezaobilazni su dijelovi svakog odnosa.
5. S radošću slušajte i učite! Otvoreni um spreman je za napredak.
6. Budite spremni na sebe se svakodnevno osvrtati iskreno i od-važno.
7. »Mudrost se ne stječe iz udžbenika, nego se na plamenu života mora iskovati iz čovjekova iskustva« (Morris Raphael Cohen).
8. Univerzalni zakon odabira potvrđuje da moramo promijeniti odluke želimo li promijeniti život.
9. Poniznost je čudesan ključ napretka. Otvara vrata duhovnim područjima, istraživanju i napretku na svim područjima.
10. Plemeniti ciljevi stvaraju plodonosan i sretan život.
*
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Veliki učitelji oduvijek znaju kako i malena priča može potaknuti dušu. Promislite sada o mudrosti sadržanoj u sljedećoj priči iz knjige Svako vam se dobro vraća, istaknutog indijskog duhovnog učitelja J. P. Vaswanija.
UČI OD MENE!
Neki trgovac, starac i njegova malena kći našli su se kod izvora čiste, iskričave vode. Uz izvor je stajao natpis: »Uči od mene!«.
Trgovac je rekao kako je od izvora naučio veliku lekciju. Taj maleni mlaz probija se prema moru, a na putu mu se pridružuju potočići, potoci i rječice, tako da na koncu prerasta u veliku, zaglušujuću rijeku. I mi trebamo tako raditi, početi od maloga, pa postupno razvijati i širiti posao.
Starac je rekao kako ga je izvor naučio da treba služiti bez riječi, kako prijateljima, tako i neznancima.
Djevojčica je rekla kako je naučila da je voda beskorisna ako nije čista. Stoga trebamo živjeti čisto i čestito.
Učitelj je jedan. A svi uče ovisno o vlastitim sposobnostima, sklonostima i mogućnostima. U ovoj životnoj školi dan u kojem nismo ništa naučili uistinu je izgubljen.
*
Č e t v r t i t j e d a n
Svake godine sve sam uvjereniji da je najmudrije i najbo
lje usredotočiti se na ono što je lijepo
i dobro, a što manje se baviti zl im, pok
varenim i lažnim. — Richard Cecil
1. ZAKON
Lijepe misli izgrađuju lijepu dušu — Anonimna
DA VAS NETKO UPITA: »Kako biste opisali lijepu misao?« što bi vam se prvo ukazalo u mislima? Možda ćete reći »Kakav prelijep dan«, time želeći reći kako je vani sunčano, toplo i ugodno. Ili ćete možda odgovoriti: »Ovo je fenomenalan dan!« jer su u njemu u vaš život ušli ljubav, nove prilike, kreativnost, gorljivost, humor i ljepota.
Koliko je u vašem životu ljepote? Kada koristimo riječ »ljepota«, mislimo li više na vanjski, površinski izgled? Značenje ljubavi o kojoj je ovdje riječ odnosi se na blistave unutarnje odlike poštenja, iskrenosti, poniznosti, zahvalnosti, ljubavi, kreativnosti, te duhovnog bogatstva koji zrače iz dubina čovjekove duše.
Trebamo li širiti percepciju ljepote? Jeste li kada razmišljali o mogućnosti da bi potreba za ljepotom mogla nadići čovjekove više potrebe jer obuhvaća i druge? Je li ljepota, kao aspekt univerzalne kreativne energije, prirođena duši svakog čovjeka i može li postati očitijom u svim životnim područjima? Presudno je važno disciplinirati misli da se koncentriraju jasnije i preciznije. Na primjer, promotrite način na koji lijepa okolina djeluje na pojedinca. Po-zitivnije gledanje na svijet koji nas okružuje može nam pomoći da upijamo više ljepote. Individualnost je lijepa. Suosjećanje, dobrotvorni rad, znanstvena istraživanja, plemeniti ciljevi, služenje, te, da, fizička ljepota, pomažu nam da u tuđe živote unesemo ljepotu.
U romanu La Reponse du Seigneur Alphonse de Chateu-briant čovjekov um uspoređuje s leptirima koji poprimaju boju lista na koji su sletjeli. »Pretvaramo se u ono o čemu razmišljamo«, piše on. Ako nam misli zaokupljaju brige, nesigurnost, ogovaranja, kivnost ili slične neproduktivne misli, i sam će um pop-
U životu svakoga dana prati ga ljepota.
— William Shakespeare
Svemir je promjena; naš je život ono što oblikuju naše misli.
— Marko Aurelije
Čovjek rađa ono na što usredotoči um.
— Antoine de Saint-Exupery
rimiti njihovu nijansu. Ako održavamo fokus na pozitivnim mislima, i um će reagirati općom obojenošću. Marko Aurelije davno je primijetio isto kada je rekao: »Kakve su ti najčešće misli, takav će biti i karakter tvoje duše — jer dušu boje upravo misli«.
Naše misli nemaju samo svrhu bojenja uma! Ovdje je na djelu jedno univerzalno temeljno načelo: naše misli određuju naš svijet. Naše misli, koje su daleko od eteričnosti i odvojenosti od života, na naš svijet djeluju opipljivo i dalekosežno. Čovjek se može roditi u izvanjskome siromaštvu i neprosvijetijenosti, no usmjeravanjem pozitivnog držanja može nadići ono što naoko izgleda kao ograničenje. Na završetku zemaljskoga života može na drugi svijet prijeći kao ljepša duša. Nije li ta mogućnost dostojna truda koji iziskuju »lijepe misli«?
Zahvaljujući vježbi, možemo li stvarati, vizualizirati i jačati određenu zamisao kada se na nju usredotočimo? Dok razmatramo mogućnosti, dimenzije i moguće primjene neke zamisli, može li se ona u našim mislima jasnije ocrtati? Tako razmišljanjem o ljubavi, snazi, poniznosti ili radosti možemo u sebi stvarati ljubavnu snagu, poniznost i radost. Služenje umom za više ciljeve plodonosno je iskustvo. Razvoj takvih pozitivnih mentalnih odlika može i potrajati. Međutim, stalni refleksivni fokus i pozornost mogu biti jednostavan i djelotvoran ključ za lijepe misli i izgradnju lijepe duše!
Ljudi trebaju biti lijepi na sve moguće načine — u licu, u odijevanju, u mislima i u najdubljim zakutcima vlastitoga bića.
— Anton Čehov
Plemeniti ciljevi i koncentrirano razmišljanje na djelu su kod kreativnih osoba svih vrsta — umjetnika, izumitelja, znanstvenika, poslovnih ljudi, vjerskih vođa, političkih vođa i tako dalje. Jedan od lijepih opisa razvijanja uma za više ciljeve pronalazimo u knjizi Evely Underhill Misticizam. Riječi sv. Tereze Avi-lske navode se u obliku upute: »Čim se posvetite razmišljanju, osjetit ćete da se osjetila okupljaju; nalik su na pčele koje se vraćaju u košnicu i ondje se zatvaraju radi proizvodnje meda«.
Je li vaš život lijep? Živite li u okruženju, i mentalno i tjelesno, koje ste uljepšali vlastitom ljubavlju i kreativnim idejama? Uvijek možete pronaći nešto lijepo, i tu gdje jeste, samo ako to nešto potražite.
2. ZAKON
Genijalnost se sastoji u beskonačnom
strpljenju.
— Michelangelo
Osobito moramo njegovati marljivost,
a nju treba i neprestano iskazivati; zah
valjujući njoj moguće je postići prak
tički sve na svijetu. — Ciceron
Stalnošću cilja postiže se i nemoguće.
— Kineska poslovica
Napredak ovisi o marljivosti i ustrajnosti. — Andersen
AKO NAŠA SVAKODNEVNA iskustva ne donose željeni napredak i rezultate, trebamo li tada ozbiljno razmotriti kako gledamo na život? Kakvo je naše temeljno gledište? Koliko smo marljivi u pokušajima ostvarivanja cilja? Koji su naši ciljevi? Koje darove možemo razviti kako bismo lakše postigli ciljeve? Ubrzava li se naša kreativnost? Kako poboljšati produktivnost? Možemo li se mentalno koncentrirati na zadaće koje su pred nama i zapriječiti put izvanjskim utjecajima koji bi nam mogli odvući pozornost od viših ciljeva?
Gotovo svi traže uspjeh, bilo na profesionalnome, bilo na osobnome planu. Ipak, s vremena na vrijeme pojavljuju se i prepreke, pa nam se ponekad čini da se između nas i ciljeva uzdižu nepovoljne okolnosti. Kada se suočimo s poteškoćama, na što trebamo usmjeriti koncentraciju? Trebamo li kriviti druge ili trebamo potražiti nove prilike? Trebamo li tražiti dokaze o nečem novom i dobrom što će se pojaviti? Procijenimo li situaciju posve realno, možda ćemo uvidjeti da nam ide bolje nego što smo mislili. Život je kreativan poduhvat. U svakom trenutku postoji sjeme većeg širenja, prilika i djelotvornosti. Naš napredak može ovisiti o marljivosti, dovitljivosti i ustrajnosti na putu do cilja.
Drevni kineski mudrac Lao Tse utvrdio je zakone djelotvornog življenja do kojih je došao nakon godina i godina meditiranja i pomnog promatranja raznolikih oblika života oko sebe. Ta neprocjenjivo vrijedna učenja nazvao je Tao Te Ching ili Kako što funkcionira. Mnoga njegova učenja odražavaju djelovanje marljivosti i ustrajnosti. Jedan od važnih primjera opisuje se u »Širenju valova«: Želiš li pozitivno utjecati na svijet? Prvo sredi vlastiti život. Čvrsto se ukorijeni u univerzalnome načelu, tako da tvoje ponašanje postane pozitivno i djelotvorno. Tako ćeš steći poštovanje i prerasti u izvor snažnog utjecaja.
Tvoje ponašanje na druge utječe poput širenja valova na vodi, budući da svatko utječe na sve ostale. Moćni su ljudi moćan utjecaj. Ako tvoj život funkcionira kako valja, utječeš na svoju obitelj. Ako obitelj funkcionira kako valja, ona utječe na širu zajednicu. Ako zajednica funkcionira dobro, utječe na cijelu zemlju. Zemlja koja dobro funkcionira utječe na cijeli svijet. A svijet takav utjecaj širi cijelim kozmosom. Zapamti da tvoj utjecaj počinje
*
Čak i najviša kula počinje na zemlji.
— Kineska poslovica
od tebe i u valovima se širi prema van. Stoga dobro pazi da utjecaj bude i snažan i pozitivan. Kako znam da je tako? Svi oblici rasta i razvoja kreću iz plodne i moćne jezgre. A ti si jezgra.
Može li ta »šira perspektiva« poslužiti kao poticaj za veću marljivost i ustrajnost? Stara izreka kaže: »Ništa što vrijedi ne pada s neba«. Mogu li nam gorljivost i odlučnost, u kombinaciji s marljivošću i optimizmom, pomoći da dođemo do uspjeha? Na raspolaganju su nam mnoge mogućnosti želimo li razvijati mnogobrojne i jedinstvene oblike nadarenosti i sposobnosti. To može značiti predavanje samodisciplini i ustrajavanje do trenutka ispunjenja cilja.
Kamenolom se pretvara u neboder zahvaljujući ustrajnosti radnika. Slično tome, kanali povezuju mora. Kada bismo jedan udarac trnokopom ili jedan iskop lopatom usporedili s općim planom za željeni konačni ishod izgradnje zgrade ili prokopavanja kanala, možda bismo se posve obeshrabrili. Ipak, malenim i ustrajnim potezima moguće je nadvladati velike poteškoće i doći do željenog cilja.
S vremena na vrijeme naći ćemo se u iskušenju da dragocjeno vrijeme posvetimo interesima koji nam donose zabavu, istodobno zanemarujući dugoročne ciljeve. Da bi došlo do istinskog napretka čovjek mora postaviti mjerila kojih će se pridržavati, cilj kojem će težiti, sklop najviših vrijednosti koje će potvrđivati. Marljivost i ustrajno istraživanje čovjeka mogu dovesti u položaj da do krajnjih granica iskoristi moć rasuđivanja i ocjenjivanja. Je li moguće da su ljubav, suosjećanje i želja za istinskim služenjem ključne sastavnice našeg napredovanja, dok su marljivost i ustrajnost »šlag na torti«?
Kad god se pred nama pojavi prilika da iskažemo neki svoj dar, prigrlimo je objeručke! Nema sumnje u to da je svatko od nas sposoban za određene uspjehe. Glavni je uvjet da se predano posvetimo razvijanju dara, postupno, malo po malo i dan po dan. Ustrajnost je onaj dodatak koji nam pomaže da budemo sigurni u ostvarenje cilja. Među mnogobrojnim nagradama bit će ispunjeni ciljevi, viša razina samopoštovanja, sreća, te osjećaj sigurnosti, produktivnosti i kreativnosti.
Bog je uz one koji strpljivo ustraju.
— Kuran
3. ZAKON
Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe — Matej 19:19
Svjetlo koje blista u oku zapravo je svjet
lo srca. Svjetlo koje ispunjava srce Božje
je svjetlo. — Jalalu'ddin Rumi
Ljubav nije nešto što možemo posjedova
t i . Riječ je o toku Božje energije.
— Swami Chidvilasananda
KAŽE SE DA JE bezgranična ljubav energija koja ujedinjuje, unosi sklad i donosi kreativnost, energija zahvaljujući kojoj postoji, živi i kreće se i razvija cijeli svemir. Ta čista, neograničena ljubav mogla bi biti temeljna stvarnost iz koje se izvodi sve ostalo, a to su kratkotrajne percepcije prolaznih bića! I premda je »Ljubav« teško točno definirati, doživjeti je može svatko tko je voljan otvoriti um, srce i dušu i prepustiti se njezinoj moćnoj energiji. Mnogi od nas iz osobnog iskustva i promatranja znaju da ljubav ima sposobnost unijeti iskru u oko i novu energiju u život.
Neograničena ljubav oprašta nedostatke; ne bilježi uvrede, strpljiva je i blagonaklona. Neograničena ljubav nije ljubomorna, razmetljiva, razdražljiva ni kivna i ne uživa u onome što nije u redu. Užitak pronalazi u istini i ispunjava sve zakone. Dokida strah, krivnju, osude, nesreću, a transformira pojedinca ili situaciju kada joj dopuštaju da se izrazi. Stoga se, na temelju iskustva i dokaza, čini ključnim da se čovjek temeljito upozna s bezgraničnom ljubavlju.
Ljubav naglašava potpunost života. Je li to onaj sveprisutni potencijal kroz koji možemo pronaći djelovanja koja donose zadovoljstvo ili skladan stav? Možemo li zahvaljujući neograničenoj ljubavi ući u dimenziju duhovnog jedinstva, cjelovitosti i zrelosti? Zrela duhovna ljubav može nas bliskije sjediniti sa Stvoriteljem i osobama koje nas okružuju — vlastitim susjedima! Svemir nije odvojen od nas, kao ni mi od njega! Božanska ljubav izražava se kroz sve faze stvaranja.
Ljubav znači vidjeti što je dobro i lijepo u svemu. To znači učiti iz svega, u svemu vidjeti Božje darove i Božju velikodušnost. To
znači i biti zahvalan na svim običnim Božjim darovima. — Šeik Muzaffer
Kada očima srca omogućimo da budu otvorene u neograničenoj ljubavi, vidimo li veći dio stvarnosti koju inače skrivaju izvanjski oblici ovoga svijeta? Kada su otvorene uši srca, čujemo li riječi istine koje se eventualno skrivaju iza drugih riječi? Jedan je učitelj rekao: »Srce je hram u koji se može smjestiti Bog. Sva su srca hramovi, a otvoriti srce znači omogućiti božansku na-
Ljubav iskazuj svim stvorenjima i bit ćeš
sretan; jer kada voliš sve, voliš i Boga, jer On je sve u svemu.
— Tulsidas
zočnost... Sva je mudrost već u nama; sva je ljubav već u nama; sva radost. S druge strane, skriveni su sve dok ne otvorimo srce«.
Biblija često spominje značenje ljubavi. Isus nam u Propovijedi na gori savjetuje da »volimo neprijatelja«. Trebamo voljeti one koji nas mrze. Trebamo okrenuti i drugi obraz! I dok će neki samo prijezirno odmahnuti na takve savjete i nazvati ih nepraktičnima, čista i neograničena ljubav može biti najplodonosniji način koji dovodi do istinski uspješnog života! Tejabindu Upa-nišad nam govori: »Biti ujedinjen s Bogom Ljubavi znači osloboditi se svih uvjetovanosti. Riječ je o stanju samoostvarenja, koji daleko nadilazi riječi i misli«. A Lahiji, iz sufijskih učenja, govori: »Srce je riznica koja čuva Božje zagonetke. Tražite svrhu obaju svjetova upravo kroz srce, jer to je smisao svega«.
»Voljeti bližnjega svoga« znači nadići puku razinu dužnosti, teret obveze, uske granice uvjerenja, te kruta pravila poluživo-ta i s radošću stupiti u nov način života. Pripremiti se za ljubav prema bližnjemu znači iznova (i katkada bolno iskreno) promotriti Boga, sebe, svoje bližnje, svoj svijet i sve u njemu! A tko su nam ti bližnji? Nisu li to svi ljudi na ovome planetu?
Kada se u praksi pridržavamo pravila neograničene ljubavi, lakše nam je voljeti i »neprijatelja«, podnositi one koji nam možda dodijavaju i smetaju, te u svakome pronaći nešto što možemo cijeniti, neku osobu, mjesto, neko iskustvo. Veliki paradoks neograničene ljubavi možda se sastoji u tome što od nas traži da u cijelosti budemo svoji i da cijenimo svoju individualnu istinu, oslobađamo se egoističnosti i potom dajemo, a da pritom ne uskraćujemo baš ništa. Kao i druge duhovne vrline, ljubav nam u život ne pada kao mana s neba. Kao i kada je riječ o znatiželjnome umu, treba je kultivirati.
U svemu što činimo važan je element naš osobni stav prema tome što činimo. Nije li upravo ovo savršeno prikladan trenutak da prigrlimo stav radosti i iščekivanja u moguće i najvećoj zadaći koju pred nas postavlja život — ljubavi prema bližnjemu koja će biti jednaka ljubavi prema sebi?
*
4. ZAKON
Nanijeta nepravda ne znači ništa ako je ne pamtiš. — Konfucije
Zaboravimo i oprostimo sve povrede i
nepravde. — Miguel
de Cervantes
Život je moguće shvaćati unatrag; no moramo živjeti pre
ma naprijed. — Soren
Kierkegaard
FIRMIN ABAUTIZ bio je poznat kao miran i staložen čovjek. Nitko od njegovih sugrađana nije se mogao sjetiti da je ikada tijekom osamdeset sedam godina života izgubio živce. Neki čovjek, koji je sumnjao da itko može biti tako nedodirljiv, dogovorio se s kućnom pomoćnicom, nudeći joj novac ako iz njega uspije izmamiti bijes.
Domaćica je znala da Abautiz voli udoban i uredan krevet, pa mu ga jednom nije namjestila. Sutradan ujutro Abautiz ju je ljubazno podsjetio na zaboravljenu dužnost. I sljedeći dan navečer naišao je na nepospremljenu postelju, pa joj je iduće jutro ponovno skrenuo pozornost na to. Ona se opravdala kratko i neuvjerljivo, no on je i to prihvatio.
Trećeg dana ujutro Abautiz je rekao: »Još mi niste namjestili krevet; očito je da ste odlučili to više ne raditi. Pretpostavljam da vam je to teško i odbojno, ali i nije važno, jer sam se već počeo malo-pomalo navikavati«. Dirnuta takvom dobrotom, žena je otkazala dogovor i otada se silno trudila da svaki dan što bolje i udobnije namjesti krevet!
Naučiti oprostiti daleko je korisnije nego jednostavno uzeti kamen i baciti ga na predmet ljutnje, osobito kada je izazov osobito velik. Jer upravo u trenucima najveće uzrujanosti i potencijalnog sukoba pojavljuju se najveće mogućnosti za dobra djela, kako prema sebi,
tako i prema drugima. — Dalai Lama
Sve uvijek ne može biti upravo onako kako želimo, no kritike i grube riječi rijetko postižu trajnu i mirnu suradnju ili ispunjavanje naše želje. Strpljivost i dobrota, s druge strane, postižu upravo to.
S vremena na vrijeme dopustit ćemo da nečiji bijes ili kritike »načine rupu« u našoj dobrohotnosti i oduzmu nam inače vedro i blagonaklono raspoloženje. Stoga neki put moramo poraditi na tome da se izdignemo iznad takve situacije i onemogućimo da se ta »nepravda« trajno nastani u našoj svijesti.
Da, nanijeta nepravda boli, ali hoćemo li se izliječiti kada se izoliramo, ili u sebi ustrajno iznova proživljavamo nešto što se
Nije dovoljno samo poznavati vrline i
dobrotu, moramo pokušati steći ih i
koristiti, ili poduzimati druge korake
koji nam koriste. — Aristotel
dogodilo prije cijelog dana, tjedna, mjeseca ili čak prije više godina? Kada se i dalje bavimo emocionalnim ožiljcima, ne upuštamo li se zapravo u nepotrebnu i beskorisnu patnju umjesto da lijepo nastavimo živjeti?
Izazovi u našem životu neki put mogu postati izvorom novog svjetla i optimizma. Bez obzira na »nepravde« i dvojbe koje proživljavamo, možemo li krenuti naprijed zahvaljujući prijateljskoj pomoći, marljivome radu, ustrajnosti, ljubavi i služenju, molitvama i omogućavanjem neograničenoj ljubavi da postane glavnom energijom?
Kako bolno iskustvo pretvoriti u priliku za iskazivanje ljubavi? Što kažete na korištenje energije opraštanja kao moćnog agenta napretka? Postupak opraštanja može obuhvatiti produbljivanje dubine percepcije — želje za razumijevanjem utjecaja koji su oblikovali ponašanje osobe koja nam je nanijela bol. Nastojimo li shvatiti, i pritom dajemo sve od sebe, odakle je ta osoba potekla i promotrimo li probleme koji prevladavaju u njezinom životu, nije li riječ o našem iskrenom nastojanju da »neko vrijeme proživimo u njezinoj koži«?
Jesu li međuljudski odnosi nalik na živući laboratorij u kojem napredujemo u smjeru veće zrelosti i korisnosti? Zahvaljujući pozitivnim reakcijama na navodne nepravde, gradimo li korisnu osobnu pozornicu za razvoj mnogobrojnih poželjnih plemenitih odlika ili vrlina? Kada počnemo shvaćati dinamiku koja djeluje u pozadini »nepravde« ili zlostavljanja, možda ćemo lakše i brže oprostiti. Stara afrička poslovica kaže: »Svađu prekida onaj koji oprosti«. Jeste li voljni potaknuti tako pozitivnu promjenu?
Razumijevanje, opraštanje i zaboravljanje nepravde ne znači i opravdavanje i prihvaćanje tuđih riječi i postupaka. Međutim, mogu li nam ljubav i opraštanje pomoći da preoblikujemo iskustvo, oslobodimo se nastale boli i obnovimo čvrstu privrženost životu? Na jednoj dubljoj razini postupak oslobađanja boli od nepravde može biti znak oslobađanja privrženosti iluzijama ega o odvojenosti. Je li oslobađanje od ega i oslobađanje od uvrede i boli ista stvar?
Naš je svijet neprekidno u stanju fluidnih promjena. Neki put možda imamo vrlo malo vremena za pripreme i razmišljanje o događaju koji je u tijeku. U takvim se situacijama naša sposobnost pripremanja za izazove s kojima se suočavamo može povezivati i s našom duhovnom snagom. Je li sada idealan trenutak da na trenutak zastanemo i osvrnemo se na vlastitu duhovnu imovinu, bolje promotrimo i ojačamo te duhovne sposobnosti koje će
nam pomoći u prilagođavanju životnim promjenama? Proistječu li oprost i zaborav automatski iz čiste, neograničene ljubavi prema svim ljudima bez iznimke?
Zanos... je vrlo zarazan. — Emory Ward
Ovo je dan što ga čini Jahve. Kličimo i
radujmo mu se! — Psalmi 118:24
5. ZAKON Zanos olakšava postizanje uspjeha. — John Marks Templeton
ZNAČENJE RIJEČI »zanos«, »gorljivost«, »entuzijazam«... povezano je s grčkom riječi »entheos«, koja znači nadahnutost, radost, žar i ispunjenost duhom, »ispunjenost Bogom«. Ne izgleda li vam upravo to kao recept za sretan i koristan život? Dakako, većina ljudi priželjkuje točno određenu kvalitetu života, možda i kombinaciju posebnih interesa: istraživanja, postignuća, napretka i korisnosti. Osim toga, duboko u srcu svakog od nas postoji unutarnja žudnja za doživljavanjem ljepote, ljubavi i plemenite svrhovitosti. A što je s energijom i vitalnošću potrebnima za ispunjavanje svakodnevnih dužnosti uz višak krepkosti? Može li život biti radosna svakodnevna pustolovina?
Zanos i gorljivost smatraju se jednom od najvećih životnih odlika, no da bi prerasli u dominantan faktor u čovjekovu životu, nužno ih je redovito provoditi u praksi! Promotrimo li aktivnosti malenog djeteta, što će se izdvojiti kao karakteristika koja nam najčešće privlači pozornost? Nije li to upravo djetetov zanos? Njega sve opčinjuje. Zanima ga sve što se događa u njegovu svijetu. Postavlja pitanja! Silno želi učiti! Svijet smatra divnim i čudesnim i upravo ga obožava! Thomas Huxley rekao je da se tajna genijalnosti sastoji u prenošenju djetetova duha u starost, a to, dakako, znači da nikada ne smijemo ostati bez te gorljivosti. Kakvo moćno opažanje!
Imamo li dojam da bismo iz života željeli izvući više, ne bi li bilo dobro početi od propitivanja stanja vlastitog zanosa i gorljivosti? Kako možemo postati gorljiviji? Jedan od načina sastoji se i od djelotvorne primjene načela »kao da«. William James, koji je proučavao to načelo, kaže: »Ako želite neku odliku, ponašajte se kao da je već imate«. Shakespeare nam u III. Činu Hamle-ta kaže: »Prigrli vrlinu ako je već nemaš«. Želimo li se promije-
*
Od svega što pokazujete, najvažniji je
vaš izraz. — Janet Lane
Ako sinu ili kćeri možete dati samo
jedan dar, neka to bude gorljivost!
— Bruce Barton
niti, postati drukčijim tipom osobe, može li se prvi korak sastojati od konkretnog određivanja osobite odlike koju želimo steći? Sljedeći bi logičan korak bio ustrajno zadržavanje te predodžbe u svijesti. Nakon toga možemo je početi razvijati ponašajući se kao da njome već raspolažemo.
Možete li zamisliti da dan započinjete planom o većoj gorljivosti? Henry David Thoreau navodno je nakon buđenja još neko vrijeme ostajao u krevetu i samome sebi nabrajao sve pozitivne novosti kojih se uspijevao sjetiti. Ustajao je i svijet dočekivao u svijetu ispunjenom pozitivnim stvarima, čudesnim ljudima i velikim prilikama! Takav način duhovne motivacije koristio je na početku svakog dana kako bi cijelo svoje biće prožeo novim zanosom i gorljivošću.
Osim toga, korisno je razviti naviku izražavanja samo optimističnih, gorljivih misli. Možemo li svjesno i promišljeno odlučiti sagledati pozitivne strane svake situacije, iskustva i osobe? Ako gorljivost izražavamo slobodno i otvoreno, i to u svim prilikama, nije li logično da će naš život snažno početi naginjati većoj radosti i obilnijiim plodovima? Čovjek počinje prirodno očekivati dobro, pozitivno.
Kako gorljivost i zanos olakšavaju postizanje uspjeha? Jeste li čuli izreku: »Ako ti život pruži limun, pripremi limunadu«? Može li nam gorljivost pomoći da u svakoj situaciji uočimo pozitivnu stranu? Oslobađa li gorljiva osoba uvijek maksimalni potencijal zbog tako otvorenog stava koji prati zanos i gorljivost?
Kako zanos i gorljivost donose neporecivu razliku u rezultatima rada? Na primjer, ako nekoga obuzme apatija, on to spozna i poželi promijeniti stanje, te se počne ponašati gorljivije, hoće li se u njegovoj energiji pojaviti nova živost? Taj proces zahtijeva predanost, ustrajnost i samodisciplinu, ali čovjeku može pomoći i da stekne nov, pozitivan i produktivan stav.
Dječak koji nije znao što je jeka povikao je prema suprotnoj strani doline: »Tko je to?«
Jeka je uzvratila: »Tko je to?« Dijete nije vidjelo tko je izgovorio te riječi, pa je upitalo:
»Tko si ti?« Odgovor je glasio. »Tko si ti?« Dječak je pomislio da ga netko zadirkuje, pa je povikao:
»Molim te, prestani!« Jeka je ponovila: »Molim te, prestani!« I već kada više nije znao što bi pomislio ili učinio, majka
je djetetu objasnila da se nitko ne šali s njim, da je to tek jeka
njegova vlastita glasa. Dijete se na trenutak zamislilo, pa je po-vikalo: »Volim te!«
Sa suprotne strane začule su se riječi: »Volim te!« Dijete je zaneseno i gorljivo povikalo: »Tako si dobar!« Jeka mu je uzvratila kompliment i dijete je steklo sretniji i
gorljiviji pogled na život. Pouka priče glasi: što dajemo svijetu, to nam se i vraća. Izražavamo li stoga zanos, gorljivost, neograničenu ljubav, dobrotu, pružamo li pomoć, suosjećanje i služimo li drugima, prema duhovnim načelima, sve će nam se to i vraćati.
Riječi Normana Vincenta Pealea u Riznici radosti i gorljivosti nude izazovni recept za bolji život: »Oni koji dosljedno žive prema radosnom i gorljivom obrascu razmišljanja ostvaruju, kako se čini, zavidan stupanj ovladavanja nad okolnostima«.
Možete li čvrsto odlučiti udvostručiti količinu gorljivosti koju unosite u život? Ako možete i ako to doista odlučite, budite pripravni na zapanjujuće rezultate.
Naglasci ••
1. Na koje je načine, između ostalih, moguće razviti stav pun ljubavi koji pruža novu snagu?
2. Trebamo li širiti percepciju ljepote? Kako?
3. Kako biste opisali lijepe misli koje izgrađuju lijepu dušu?
4. Zašto su marljivost i ustrajnost važni sastojci napretka?
5. Kako gorljivost i odlučnost, u kombinaciji s marljivošću i us-trajnošću, pomažu u postizanju uspjeha do kojeg dolazimo zahvaljujući iskrenom trudu?
6. Kako neograničena ljubav naglašava potpunost života?
7. Tko je vaš bližnji? (»Ljubi bližnjega svoga...« Matej 19:19)
8. Opraštanje je postupak odustajanja od lažnoga u korist istinitoga, brisanja pogrešnih pojmova iz uma i tijela, te nastavljanje plodonosnog života. Kako to primijeniti na svakodnevni život?
9. Kako bolno iskustvo prebaciti u odgovarajuće i konstruktivno mjesto u vlastitome životu?
10. Zašto se zanos i gorljivost mogu smatrati jednom od najvećih životnih odlika?
11. Zašto je svakodnevno praktično provođenje zanosa i gorljivosti važno za svakodnevni život?
12. Zašto se istraživanje duhovnih načela smatra važnim pomagalom u poboljšavanju života? Kako biste krenuli u takvo istraživanje?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Theodore Gaster, profesor komparativne religije na Dropsie Col-legeu, u sljedećim riječima Yehude Halevija pronalazi izraz »središnje, jedinstvene i velike ideje... prema kojoj su Bog i ljudi partneri na ovome svijetu, te da Bog za ostvarenje svojega Plana... treba odanu i predanu skupinu muškaraca i žena«.
...Iskusiti Boga znači osjetiti dodir Božanskoga Duha na jedan od niza različitih načina. Iskustvo može obuhvaćati Duh koji potiče i hrabri; Duh koji hrani motivaciju i predanost; Duh koji širi ljubav i kojem je nagrada ljubav; Duh koji teži miru i pri-grljuje pomirenje; ili Duh koji poštovanjem prema prirodi seže prema Bogu.
Duhovno zadovoljstvo javlja se kad čovjek pronađe jedinstven način na koji osobno osjeća Boga.
Odgovor se krije u jednoj priči. U njoj muškarac koji sjedi u parku na klupi promatra dijete koje pušta zmaja. Zmaj se penje u visinu i u jednom trenutku nestaje u oblacima.
Čovjek prilazi djetetu i pita: »Što to radiš?« Ono odgovara: »Puštam zmaja.« »Ne vidim ga«, kaže muškarac. »Kako znaš da je gore?« »Znam da je gore jer osjećam kako me privlači.« Kako ta priča ilustrira djetetov, ili naš vlastiti, način »doži
vljavanja Boga«? Na koje još načine doživljavate povezanost sa Stvoriteljem?
*
Postoje dvije vrste zahvalnosti: iznenad
na zahvalnost koju osjećamo kada nešto uzimamo; i ona veća i šira zahvalnost koju osjećamo kada daje
mo. — Edwin
A. Robinson
P e t i t j e d a n
1. ZAKON
Davanjem se razvijate. — Anonimna
VELIKI ENGLESKI PJESNIK George Herbert išao je na koncert kada je naišao na prodavača čiji je konj pao pod, kako se činilo, velikim teretom. Herbert mu je pomogao da rastereti konja, pridigne ga i ponovno natovari. Pritom je umrljao odjeću blatom. Kada je došao na koncert, dio njegovih prijatelja šokirao se uvidjevši u kakvom mu je stanju odjeća. Kada im je objasnio što se dogodilo, upitali su ga: »Kako si se mogao toliko nisko spustiti i pristati na tako nešto?«
Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti... jer Bog ljubi vesela darivatelja.
— Korinćanima II 9:6-7
Herbert je odgovorio: »To što sam učinio u ponoć će zvučati kao najljepša glazba, a da sam samo prošao pokraj njih, u meni bi cijelo vrijeme odzvanjao neskladan zvuk.«
U današnjem svijetu duša koja je budna i otvorena davanju i primanju nailazi na nebrojene prilike. Koliko ih često koristimo? Što je uopće prilika? Bi li jedan od opisa mogao glasiti i ovako: nebeski poziv da ispunimo najviši oblik vlastite sudbine? Bi li prilika mogla biti i mogućnost da činimo i postanemo nešto čudesno?
Često se događa da situacija koja izgleda kao da je opterećena teškim elementima čovjekove potrebe prerasta u priliku za čudesne i beskrajne mogućnosti. Ne bi li bilo mudrije ne okreta-
Vlast kakvu ima nad sobom, čovjek nikako i nigdje ne može
nadmašiti ili nešto drugo nadzirati ispod
te razine. — Leonardo da Vinci
ti glavu od iskustava, kakvo god bilo, nego tražiti lekciju ili dar koje donosi iskustvo? U svakom trenutku tijekom života, možda i skriveni od čovjekovih očiju, univerzalni oblici energije oslobađaju se u područje u kojem se nalazimo sa svakodnevnim zadaćama. Je li moguće da ti oblici energije sadrže bit Stvoriteljeve ljubavi i jednostavno čekaju našu pozornost i kreativnost? Kako je načelo davanja i primanja povezano s našim životnim iskustvima?
Ne znam što vam donosi sudbina, no sigurno je jedno: među svima vama jedini će biti sretni oni koji su nastojali služiti i koji su
pronašli način da služe. — Albert Schweitzer
Sva su Božja stvorenja dio Njegove obitel j i ; a on je najljub-
Ijeniji Bog koji najveće dobro čini
Božjim stvorenjima. — Islamska izreka
Davanje je važnije od primanja, a oni koji daju nesputano doživjet će nagradu za velikodušnost. Kako možemo davati? Možemo li pružati pomoć u području u kojem naš »dodir« može ostvariti bitan utjecaj? Nudimo li poticaje i pomno oblikovane razumne savjete u odgovarajućim situacijama? Vraćamo li svijetu sposobnosti, dar, inteligenciju i materijalni uspjeh kojima smo obdareni na svrsishodan način koji pomaže čovječanstvu? Donosi li to što dar i sposobnosti ulažemo za dobrobit čovječanstva nagrade i u materijalnom i u duhovnome smislu? Je li i davanje važnim dobrotvornim organizacijama, korisnim istraživačkim projektima i organizacijama koje se bave vjerskim odgojem također važan doprinos napretku čovječanstva? Je li posvećivanje većeg dijela našeg vremena i energije vrijednim ciljevima ulaganje koje će se isplatiti na mnogim razinama?
Farmer se ne rješava cjelokupnog uroda nego dio žita zadržava i za sjeme. Kada određeni dio vremena i energije posvetimo i Božjem radu, smatramo li to doprinosom u obliku sjemena koje može dovesti do nove žetve? Ako ne sijemo ništa, kako ćemo žeti? I prihvaćamo li dobrotu koja u naš život ulazi sa zahvalnošću?
Davanje donosi osjećaj sreće i uspjeha. Davanje može dovesti do većeg davanja i prerasti u plodonosan način života. Riječ je o ciklusu koji se obnavlja na pozitivan način. I tijekom cijelog procesa, naš osjećaj zahvalnosti i gorljivosti također se može povećavati. Jesmo li istinski brižni čuvari onoga što primamo? Koristimo li na pozitivan način što smo primili, kao onaj čovjek u priči o talentima, možemo li i mi čuti divne unutarnje riječi: »Bio
Davanje, učenje toleranciji, priznanja i
odobravanje tuđih postupaka, fleksibil
nost koja omogućuje dozrijevanje i učenje
— donose sreću, sklad, zadovoljstvo i produktivnost. To su
odlike bogatog života.
— Jack C. Yewell
si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti« (Matej 25:21)?
Može li i davanje biti ispit zrelosti? Iz jedne perspektive, oni koji su istinski »odrasli« daju. Nezreli ne daju. Sveto nas pismo uči da svatko tko među nama želi biti prvi, prvo treba svima služiti. Ima li uopće većeg dara od pomaganja drugima? Kako shvatiti duboko značenje riječi »Nikada ne možemo davati više od boga«? Je li život bez davanja isprazan? Kako su tijesno povezani duhovni napredak i materijalni uspjeh?
Je li istinski uspjeh plod razvijene svijesti o svemu dobrome? Bi li jedan od najboljih načina razvoja te svijesti mogla biti spoznaja Stvoritelja kao izvora svega dobroga? Jedna od najvećih povlastica može se sastojati od preuzimanja inicijative u vezi s načinom na koji živimo. Razmislite o sagledavanju situacije koja vas okružuje iz perspektive određivanja prilika za izražavanje darova i sposobnosti. Pronađite načine na koje ćete davati i zatim počnite davati srcem punim ljubavi. Jedan od ključeva uspjeha sastoji se u spoznaji da istinski uspjeh nema veze s dobivanjem; on je plod davanja. Napredovati i ostvarivati uspjeh možemo kada nastojimo pružati veću kvalitetu i nuditi manju cijenu, umjesto da se koncentriramo samo na ono što ćemo sami dobiti.
2. ZAKON Sadrži li riječ »religija« i pojam autoriteta, dok riječ »duhovno«
ukazuje na napredak? — Andersen
U svojoj su vjeri tol iko neravnopravni da svatko svojim putelj-
kom dolazi do raja. — Daniel Defoe
U KNJIZI Dosezanje vrhunaca: Psihologija duhovnog života dr. Marvin Gawryn piše:
Religija je krajnje kontroverzna tema. Kritičari je opisuju kao glavni izvor ratova i mržnje među ljudima, psihološku štaku koja ljude potiče na slabost i nerealna očekivanja u vezi sa životom. .. pregaženi relikt, praznovjerni ostatak iz vremena prije pojave znanosti.
Zagovornici religije, s druge strane, tvrde da pojedincu može donijeti sreću, a narodima mir, da je riječ o zraci svjetla koja nas vodi na putovanju nestabilnim svijetom, da je život bez
*
Moja je zemlja cijeli svijet, a religija dob
ročinstvo. — Thomas Paine
nje prazan i da čovjekovo preživljavanje i napredak ovise o prihvaćanju vjerskih načela života.
Kako je moguće da ljudi tako različito gledaju na jedinstveni fenomen religije?
Jedna od zanimljivih spoznaja govori i da nas kultura, rasa i religija često najodlučnije svrstavaju u suprotstavljene tabore.
Bismo li jedan od mogućih odgovora mogli izvući iz spoznaje da »religija« i »duhovnost« nužno nisu jedno te isto? U pojedinim slučajevima riječ »religija može obuhvaćati i pojam autoriteta, dok riječ »duhovnost« može značiti napredak. Kako? Izrazi »religija«, »religijski« i »religiozno« često se odnose na društvene organizacije koje su stvorile skupine vjernika istomišljenika. Na primjer, neke vjerske organizacije zahtijevaju potpunu odanost prema instituciji i vođama. Predanost može prvenstveno biti usmjerena prema instituciji, a tek sekundarno prema Bogu.
Veliki su oni koji uviđaju da je duhovno jače od svake materijalne sile, da svijetom vladaju misli.
—- Ralph Waldo Emerson
Dio religije nikako ne može biti name
tanje religije. — Tertullian
Izraz »duhovno« može se odnositi na unutarnje osobno iskustvo pojedinca koji je doživio božansko. »Duhovnost« znači jedinstveno božansko iskustvo pojedinačnog vjernika. Potiče razmjenu važnih spoznaja među ljudima. Duhovnost može služiti kao prijenosnik viših potreba za izražavanjem korisnog služenja. »Duhovnost« je tako prvo posvećena božanstvu, a ne organizacijskim, individualnim ili materijalnim ciljevima.
Može li tako jedan primarni cilj religije, zajedno sa svim raskošnim ceremonijama i tradicijama, privući našu pozornost i pripomoći otvaranju našega uma i srca kako bi se u nama otkrio i prikazao Božji duh? Nude li korisna načela koja su razvile čovjekove religije dokaze o temeljnoj nevidljivoj stvarnosti i beskrajnoj mudrosti? Marcus Bach još je prije više desetljeća zapisao da svaka vjerska tradicija nudi drukčiji put do vrha planine, vrha na kojem dolazi do dubljeg i potpunijeg sjedinjenja s Bogom — duhovne svijesti koja nadilazi sve »religije« od kojih je netko počeo. Ne razlikuje li se vjersko naslijeđe našega svijeta upravo po tim drukčijim pristupima? Je li svaka religija izlog za još jedan put na kojem se čovjek može upoznati s raznim vidovima beskrajnog božanstva? Možemo li s takvog stanovišta prigrliti vjerske razno-
Duhovno savršenstvo čovjeka sastoji se u njegovu prerastanju u inteligentno
biće — biće koje zna sve što je u sta
nju naučiti. — Maimon
likosti među ljudima? U jednome smislu riječi, raznolikost naših vjerskih tradicija, kulturno bogatstvo naše duhovne povijesti, mogli bi biti povodom za slavlje, prilikom za učenje od drugih i stjecanje gorljivosti koja će nam omogućiti daljnja istraživanja.
Božanski Stvoritelj katkada se naziva »beskonačnom inteligencijom«. Može li se čovjekova svijest aktivirati zahvaljujući duhovnim postupcima kakva je i molitva? I može li ta aktivacija u čovjekovoj svijesti iznjedriti više oblike izražavanja duhovnosti? Bi li to moglo biti ono što neki ljudi opisuju kao »proživljavanje duhovnog života«, prije nego »religioznost«? Bi li se vjersko napredovanje moglo pojačati ako se dodatna istraživanja usmjere prema dokazima za raznolike manifestacije beskonačne inteligencije?
Čini se da se u suvremenome svijetu informacije o duhovnome ubrzano množe. Usred društvenog i kulturnog napretka, mogu li vjerska istraživanja poslužiti kao pozornica napretka duhovno motiviranih pojedinaca? Može li vjerska intuicija ponuditi širi put do napretka prilagođavanjem žarišta, njegovim premještanjem s obreda i doktrine na osobno iskustvo prednosti duhovnog života? Treba li »religija« odustati od borbe sa suparničkim doktrinama i tragati za prijelomnim istinama koje su u pozadini tradicija svih najvećih svjetskih religija? Kako zajednica pojedinaca s duhovnim ciljevima i vizijama može snažno podupirati potragu za životom prema višim kategorijama vrijednosti i plemenitim ciljevima?
Jedna od najčešćih zabluda u naše doba govori da su znanost i religija u sukobu, da su nekako suprotstavljene. Može li se zrela religija širiti i postati još korisnijom zahvaljujući znanosti i statističkim istraživanjima?
Hoće li uvijek postojati istine više kategorije koje će biti moguće otkrivati? Naši sadašnji vjerski stavovi, iako su svakako vrijedni i dostojni, vjerojatno nisu ni konačni ni potpuni. Razvoj duhovnosti znači stalno dodavanje novih spoznaja onome što već znamo.
*
3. ZAKON
Obitelj koja zajedno moli ostaje na okupu. — Izreka
A kako nam služi srce? Moli tvom.
— Židovska izreka
Najbolje moli koji najbolje voli.
Sve stvari, i velike i male;
Jer dragi Bog koji voli nas,
Sve je stvorio i sve voli.
— Samuel Taylor Coleridge
BI LI ČOVJEK hotimice tjedan-dva živio bez hrane? Vjerojatno ne bi! Redovito konzumiranje hrane važno je za zdravlje i funkcionalnost fizičkog bića. Bez nužnih hranjivih tvari koje nalazimo u hrani, gubili bismo energiju, um bi nam prestao normalno funkcionirati i tijelo bi nakon nekog vremena umrlo.
Jednako kao što je redovita fizička hrana nužna za održavanje tjelesne energije, nije li nam tako potrebna i redovita duhovna hrana kako bismo održali duhovnu snagu? Leži li jedan od temelja aktivnog, zdravog i svrhovitog života u razvijanju navike svijesti o našem mjestu unutar božanske beskonačnosti? Bi li naša osobnost bez trajnog duhovnog učenja ostala ispražnjena i neuhranjena? Bismo li se tada osjećali izoliranima, prestrašenima i nedostojnima? Mogu li se bez duhovne energije mijenjati naši stavovi, pa da tako postanemo emocionalno nestabilnima i netolerantnima? Kako duhovno nadahnuće i spoznaje služe kao faktor koji nam daje novu energiju? Krajnji je zaključak da je molitva nedvojbeno snažna.
Svakodnevno razdoblje prisne povezanosti s bezgraničnim, vječnim Stvoriteljem može nam davati sve veću duhovnu snagu i gorljivost za suočavanje s izazovima svakodnevnog života.
Molitva može postati velikom prednošću u svim aspektima svakodnevnoga života. Molitva zahvalnosti može nas uzdignuti do novih visina, rezultata i spoznaja. Molitva nam pomaže da uvidi-mo kako smo tek neznatan djelić svega što je Bog stvorio, ali nam istodobno pomaže i da dođemo do izraženijeg osjećaja jedinstva sa Stvoriteljem. Postanemo li poniznim pomagalom u Stvoriteljevim rukama i raščistimo li kanale za njegove ciljeve, moći ćemo postići više nego kada ne uviđamo to jedinstvo. Što se može dogoditi kada naša molitva preraste u ovakav oblik: »Neka riječi koje izgovaram i djela koja činim budu u skladu s Božjim ciljevima i na korist cjelokupnome čovječanstvu«? Ako je to naša iskrena molitva, hoće li naši rezultati biti uspješniji i trajniji? Je li molitva uzrok doživljavanja veće životne radosti? Uzdiže li ustrajna molitva karakter?
Poslovni čovjek često se tijekom dana moli: »Budi volja tvoja«. Ima dojam da mu takav pristup pomaže da um očisti od svih predrasuda, kako bi se potpunije predao percepciji božan-
Zagledaj se unutra i u trenu ćeš ovladati
Vidljivim i Prazninom.
— Seng-T'san
Jer Veliki je duh svugdje; čuje sve što je u našem umu i srcu, i ne treba mu se ob
raćati glasno. — Crni Jelen
Prestanite i znajte da sam ja Bog.
— Psalmi 46:11
skog usmjeravanja. Kada tako molimo, um nam više nije u sukobu ni s jednom osobom ili situacijom. Poboljšava li se neizmjerno naša sposobnost donošenja odluka kada um i srce nastojimo dovesti u prisniji dodir s božanskim i u jedinstvo s univerzalnim ciljevima? Može li molitva poslužiti kao kanal za pojačanu jasnoću uma i dubinu spoznaja koji mogu biti presudni faktori plodonosnog života?
Kako reagiramo kada pomno pripremljeni planovi doživljavaju neuspjeh? Kako reagiramo kada se netko s nama ne slaže? Kako reagiramo kada nas vrijeđaju teške riječi? Kada dolazi do neugodnih situacija, možemo li se prisjetiti da smo čak i usred stresa i napora svakodnevnog života prvenstveno i iznad svega duhovna bića? Možemo li shvatiti da živimo, krećemo se i postojimo unutar božanskog stvaranja, te djelovati sukladno tome?
Kada molimo s obitelji, bilo da tu »obitelj« čine roditelji, bake i djedovi, braća, sestre ili skupina bliskih prijatelja, želimo ući u mjesto tišine, mudrosti i mira. Takvo iskustvo može zaliječiti povrijeđenost, smiriti bijes, potaknuti ljubav i oprost, te nam pomoći da se sjetimo koliko smo jedni drugima važni.
Unutar obitelji do molitve može doći i kada općenite riječi više nisu djelotvorne. Ako ste se kući kada vratili povrijeđeni, raspršenih iluzija ili u strahu, a netko vas je bez riječi uhvatio za ruku i zatim vas iskreno utješio, s tom osobom zajednički ste ušli u područje obilježeno molitvom. Ako doživljavamo poteškoće u vezi s drugom osobom ili se borimo s teškom situacijom, molitva nam pomaže da poboljšamo odnos. Možemo se moliti za dobrobit drugih. Kada obitelj odluči moliti na svoj način, sukobi se počinju rješavati, a ljubav se pojačava. Tako se rješavaju i osjećaji odvojenosti.
Djeluje li molitva ponajprije na osobu koja moli? Kako nam molitva pomaže da postanemo osjetljiviji na duhovno vođenje? Kako molitva može ojačati naše duhovne vrijednosti i plemenite ciljeve? Kako molitva pokreće osjetljivost prema drugima i prema uzvišenim idealima? Po čemu je molitva ključan sastojak u duhovnome životu aktivnog karaktera koji se razvija? Zašto djelotvorna molitva mora biti izraz naših iskrenih duhovnih želja?
Kaže se da je molitva način života, a ne tek niz odvojenih činova. Riječ je o stavu duše koji se neki put izražava riječima, ali djeluje najbolje kada dopire nijemo, iznutra. Molitva se naziva i »kućnim životom duše«. Riječ je o radu i cilju duše koja obitava u božanskome. Njezina elokventnost može se izraziti djelima, a
dah u obliku težnji. Molitva može biti neprekidna poput disanja i, baš kao kod disanja, može biti riječ o udisanju čistog raja na zemlji!
Stvoritelj je neizmjeran izvor duhovne snage. Život u stavu molitve nalik je na putovanje s božanskim suputnikom koji nas prati kamo god krenemo, suputnikom s kojim o svemu možemo razgovarati kad god poželimo. Ta se spoznaja s vremenom može pretvoriti u naviku, a naši se dani tada ispunjavaju radosnom sviješću i interakcijama s božanskim.
4. ZAKON
Ne uspiješ li otprve, pokušavaj još, još, još. — William Edward Hickson
Što vam je dano zove se dar; a što s t im
učinite bit će vam nagrada.
— Gary Moore
Čovjek se slobodno
može ponašati kako hoće i sam gospodari
svojim odlukama. — Konfucije
KOLIKO SMO GORLJIVI U vezi s planiranjem ciljeva? Kako bismo opisali izreku koja kaže da je »uspjeh putovanje, a ne odredište«? Ako se povremeno susrećemo s frustracijama, odgađanjima, razočaranjima ili nečim što nalikuje na »neuspjeh«, kako se vratiti na pravi put i nastaviti dalje marljivo i svrsishodno? Kako optimizam opisati kao neizmjeran izvor energije u pozadini napretka i uspjeha?
Kada se čini da je napredovanje usporeno, ili da nije neposredno vidljivo, koliko je važno »nastavljati put«? Jesu li odgađanja u ostvarivanju životnog cilja prilika za osvrt na pojedinosti izvorne svrhe koja je kod zamišljanja služila kao takav poticaj? Bi li strpljivost i, možda, stručni savjeti pomogli u ostvarivanju sljedeće prekretnice? Pozitivno djelovanje i ustrajnost uistinu se dugoročno isplate. Mnogi uspješni ljudi mogu potvrditi postojanje mnoštva poteškoća nadvladanih na putu do ostvarenja cilja.
Jedan od aspekata čovjekove prirode koji nas odvaja od ostalih stvorenja naziva se i »imaginativnom mudrošću«. Raspolažemo sposobnošću percipiranja stvari kakve mogu biti! Potječe li naša sposobnost pretvaranja »slona u miša« od istine prema kojoj svatko od nas živi, kreće se i postoji u neograničenom, vječitom Stvoritelju? Što može bolje poticati motiviranost od uzbudljive vizije ili cilja, u priliku za njegovo provođenje u stvarno-
*
st? Postoji li osobita energija »privlačenja« kada je čovjek posvećen korisnim i plemenitim ciljevima? Je li to možda čudo kreativnosti? Postoje li granice u vezi s realističnim ciljevima kada su naš dar, energija i ciljevi usmjereni prema služenju s ljubavlju?
Činite dobro koliko god možete, svim raspoloživim sredstvima, na sve moguće načine, na svim mogućim mjestima i svima koji su
vam dostupni. — John Wesley
Sjećate li se trenutaka kada ste kao dijete, tinejdžer ili odrasla osoba imali prilike »pokušati ispočetka«? Ako ste željeli nešto postići, na primjer naučiti klizati, vjerojatno ste pri svakom novom izlasku na led bili malo bolji i spretniji. Štoviše, dok ste učili klizati, vaše je tijelo vjerojatno prvo utvrdilo kako pasti na led a da se ne ozlijedi! Učenje opuštanja, podmetanja nogu ili kotrljanja postali su važni kako ne biste glavom udarili o led. Vjerojatno ste se podizali sa smijehom i pripravni pokušati ponovno. Niste razmišljali o neuspjehu zbog uživanja u sportu i, moguće, instinktivne svijesti da ustrajnošću možete ostvariti zadani cilj!
Život od nas često traži fleksibilnost. Kako se svjesnom odlukom suočavati sa zahtjevima, mogućnostima i pozivima na koje svakodnevno nailazimo? Trebamo li slijediti uzbudljiv put prema doživljavanju višeg oblika osobnog i duhovnog razvoja i širenja granica? Jesu li ljudi koji češće uspijevaju u ostvarivanju ciljeva oni koji su prilagodljivi, kreativni, domišljati, marljivi i koji objeručke prihvaćaju raznolikost bogatih prilika koje nam život nudi?
U svojoj knjizi Prijatelji srca Alan Cohen opisuje postignuća dr. Georgea Washingtona Carvera:
Kada pogledamo kikiriki, većina nas vidi kikiriki. Kada se duboko zagledamo u kikiriki, dr. Carver... je vidio više od 300 načina primjene tog malenog ploda, a među njima su bili i deterdžent, pjena za brijanje, bjelilo, melem, papir, tinta, sintetička guma, mazivo, linoleum, šampon, kava itd. Usto je otkrio i 118 načina primjene krumpira. Ukratko, prihvaćao je dano, spozna-vao koliko je to nešto dragocjeno, i na temelju toga služio svijetu.
Je li dr. Carver bio nadahnuti genij ili osoba visokorazvijene vizije — ili i jedno i drugo? U čemu bi, ako je uopće ima, bila razlika?
Svaka je okolnost dobro ishodište za kreativnost. Onaj »smireni tihi glas unutra« uvijek se obraća nama. Jesmo li voljni slušati božansko nadahnuće i potom nešto poduzeti? Usudimo li se stupiti na nepoznato tlo i iskušati nova iskustva? Možemo li »revi-talizirati« neostvareni cilj i još jednom pokušati doći do uspjeha? Kakav god bio naš cilj, jesmo li se iskreno predali »davanju svega od sebe« i odvažnome nastavljanju puta? Budite svjesni činjenice da možemo postavljati nove ciljeve ili mijenjati smjer životnog putovanja a da ne doživljavamo neuspjeh! To što činimo ili koliko to nešto činimo dobro nemojmo miješati s vlastitom vrijednošću. Vrijednost svakoga od nas kao ljudskog bića potječe iznutra i dio je nas jednako kao i naše srce i naš mozak!
Iz nebrojenih stvari koje čuješ izvuci dobro i toga se pridržavaj; iz mnogih stvari koje vidiš izvuci dobro i zapamti ga. — Konfucije
Možemo li priznati pogrešku? Ako smo pogriješili u vezi s evidencijom čekova ili zaboravili nešto popraviti na autu, možemo li jednostavno reći »Zeznuo sam stvar« i pokušati ispraviti situaciju? »Ne uspiješ li otprve, pokušavaj još, još, još«. Riječ je o korisnoj misli o kojoj valja voditi računa kada nam je stalo do izvornoga cilja.
U knjizi savjetnika za ulaganja Garyja Moorea Duhovna ulaganja čitamo:
Kada smo usredotočeni i radimo na ostvarivanju ciljeva, sjetimo se moćnog duhovnog načela služenja drugima. Sav trud, misli, pripreme i nadarenost koje možete upotrijebiti možda neće dovesti do istinskog uspjeha ako dio plana nije i pomaganje drugima. U radu, odnosima i duhovnome životu, održavanje stava »Što mogu dati?« umjesto »Što mi možeš dati?« donijet će vam obilne koristi...
Sposobnosti i darovi koje ste dobili ne pripadaju vama. Samo ste ih dobili na posudbu — s povjerenjem — kako biste od njih stvorili što god možete za napredak čovječanstva. Uspjeh izravno proistječe iz svakog dobrog djela, svakog čina dobrote i velikodušnosti. Ako život na svim razinama vodite tako da činite dobro, bit ćete zadovoljniji ishodima.
*
5. ZAKON
U sebi vidite sve, a sebe u svima. — iz Upanišada
Oni koji u sebi vide sva stvorenja, a sebe
u svim stvorenjima ne poznaju strah.
Oni koji u sebi vide sva stvorenja i sebe u svim stvorenjima
ne poznaju tugu i bol. Kako raznolikost života može zavarati
onoga tko vidi njegovo jedinstvo? — Iša Upanišad
NA KAKVOM PLANETU želite živjeti? Koliko su veliki vaši snovi? Koje nas iluzije odvajaju od drugih? Kako globalnome društvu pomoći da potiče altruizam i plemenitost ciljeva? To je vjerojatno lakše reći nego učiniti, ali zagledajte se u svoje srce. Zameci zamisli za poboljšanja za kojima žudimo već bi mogli biti u nama, a to je divan početak. Želja za boljom budućnošću može napredovati zahvaljujući naporima svakog pojedinca. Služimo li kao korisna pomagala u rukama neograničene ljubavi?
Neki ljudi prirodno nas privlače više nego drugi. Njih obično biramo za prijatelje. Unutar šire perspektive možemo li spoznati da su ljudi širom svijeta naša braća i sestre, naši prijatelji? Jesmo li voljni u drugima vidjeti sebe, a u sebi druge? Za to je vjerojatno potrebno malo introspekcije i propitivanja duše. Na koje je načine moguće pripomoći da se ta vizija pretvori u stvarnost? Kako se razvijati promatranjem svakodnevnih situacija uz nov pristup i s višeg gledišta? Razvijamo li svijest kada postanemo svjesni važnosti dijeljenja ljubavi i brižnosti sa svim Stvorite-ljevim djelima? Kada postanemo svjesni sljedećeg šireg životnog konteksta, hoćemo li, već po samoj prirodi svojega bića, krenuti naprijed? Njegovanje sve budnije svijesti može biti ključno za uočavanje »šire slike« o sebi, kao i beskonačnih razmjera božanskoga.
Mi smo istraživači, a najintrigantnije novo područje u naše je doba čovjekova svijest. Naša potraga za otkrivanjem »nove priče« čov
ječanstva — priče koja toliko udružuje znanost i duhovnost da nas podsjeća na našu cjelovitost i povezanost, ne samo među sobom i
sa zemljom, nego još ponajviše s našim unutarnjim bićem. — Winston O. Franklin
Ne znam što vam donosi sudbina, no
sigurno je jedno: među svima vama
jedini će biti sretni oni koji su nastojali služiti i koji su pro
našli način da služe. — Albert Schweitzer
Einstein je jednom rekao: »Nema problema koji bi bilo moguće riješiti s iste razine svijesti na kojoj je nastao«. Bi li promjena okvira unutar kojeg sagledavamo svoj svijet i širimo pojedinačnu i kolektivnu svijest mogla poslužiti kao izvrsna početna točka? Da bismo bili dovoljno odvažni za izazove našega doba, trebamo li propitati najbliskije i najčvršće pretpostavke, stavove i vrijednosti i biti otvoreni prema napretku? Kako istraživanje, obrazovni programi, vrlo osobna i duboka unutarnja propitivanja i
Najbitnije životno pitanje glasi: Što činite za druge?
— Martin Luther King Jr.
kolektivno služenje služe kao zajednički rad koji nam pomaže da se ujedinimo za ostvarenje raja na zemlji?
Upravo je nevjerojatno kolika je neki put moć osobne filozofije. Razvijanje širih spoznaja može pomoći pretvaranju izazova u prilike i u konačnici nas dovesti do veće uspješnosti i koristi. Hoćemo li svoju svrhu otkriti u božanskoj Beskonačnoj inteligenciji?
Naglasci ••
Naučite na jednak način promatrati sva bića, u svemu vidjeti
ono jedno Ja. — Srimad
Bhagavatam
1. Kako je načelo »davanja i primanja« povezano sa životnim iskustvima?
2. Kako davanje dovodi do većeg davanja i izrasta u plodonosan način života?
3. Kako biste osobno opisali »religiju« i »Duhovnost«?
4. Svakodnevni termini posvećeni prisnom kontaktu, posredstvom molitve, s bezgraničnim i vječnim Stvoriteljem, može nam dati pojačanu duhovnu snagu i izdržljivost za suočavanje s izazovima svakodnevnog života.
5. Neka riječi koje izgovaram i djela koja činim budu u skladu s Božjim namjerama i na korist čovječanstvu.
6. Kako glasi vaša osobna definicija »uspjeha«?
7. Sve su okolnosti dobro ishodište za kreativnost.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona •
Koliko znamo na temelju istraživanja, religija je postojala u svim društvima, od najprimitivnijih do kulturno najnaprednijih. Tijekom povijesti ljudi uspostavljaju pravila ponašanja i umataju ih u prikladne sustave vjerovanja i obreda. Iako se među sobom razlikuju u praktičnome smislu, u teoriji su vrlo slični i nerijetko se razvijaju iz zajedničkog izvora — potrage za temeljnim smislom života. Sve vodeće religije svijeta poštuju određene postupke i proroke. Ova knjiga čitatelju nudi da se upozna s nekim od važnih pojmova iz raznih religija. Promotrimo sada Pet stupova islama, koje smo već spominjali:
1. Shahadah (Svjedočanstvo): Nema drugog boga osim Boga. Muhamed je njegov glasnik.
2. Zakat ili Alms-Levy: Obvezatno godišnje davanje dijela imovine onima kojima je potrebno. (Ta se godišnja obveza razlikuje od uobičajene milostinje [sadaqah], koju bi muslimani trebali davati velikodušno i često.)
3. Salat ili svakodnevna molitva: Očvršćuj strpljenjem i molitvom. To bi uistinu mogla biti zahtjevna disciplina, ali ne i pobožnima, koji znaju da će doći do Gospodina i da će mu se vratiti.
4. Sawm ili post tijekom Ramadana: U vrijeme Ramadana Kuran je sišao na zemlju kao skup savjeta čovječanstvu.
5. Hajj: hodočašće u Meku i Ka'bu: Za muslimane je najsvetije mjesto stvaranja kockasto zdanje, Ka'ba, u središtu Velike džamije u Meki. Islamska tradicija utemeljenje Ka'be pripisuje biblijskome Abrahamu i njegovu sinu Ismaelu. Vrhunac hodočašća u Meku jest obred obilaska Ka'be.
*
Š e s t i t j e d a n
1. ZAKON Bolje je voljeti nego biti voljen. — Sv. Franjo
Astrolab Božjih zagonetki jest ljubav.
— Jalalu'ddin Rumi
KAKO BISTE reagirali kada bi vam netko rekao: »Neograničena ljubav, koja djeluje kroz vas, može božanskome pomoći da se bolje prikaže svijetu?« Neki ljudi možda će ostati zapanjeni: »Molim, kroz mene?«, držeći da su maleni i beznačajni kada sebe i svoje služenje usporede sa Stvoriteljem i božanskim planom. Pa ipak, božanski se plan provodi upravo kroz svakog pojedinca i izraze njihova truda.
Ljubav ne iziskuje svrhu koja bi nadilazila nju samu i ne traži plodove; ona je sama svoj plod, vlastita radost. Volim jer volim; volim kako bih volio... Od svih pojavnih oblika duše, jedino zahvaljujući
ljubavi stvorenje, premda ne na ravnopravnoj razini, može općiti sa Stvoriteljem i vratiti nešto što nalikuje na ono što je dobilo.
— Sv. Bernard
Tijekom dana pojavljuju se mnoge prilike da učinimo nešto dobro za druge i pružamo ljubav! Bi li božanska, neograničena ljubav, izražena iskrenim i suosjećajnim služenjem ikada mogla ne pripomoći Stvoriteljevu cilju i svrsi? Poput glasnika koji dopire izravno iz srca Stvaranja, lete li naši darovi ljubavi pred nama poput poruka radosnih poticaja i sigurnosti, pa srcima onih koje dodiruje naša ljubav donose vedrinu i gorljivost? Kako pružanje ljubavi našem životu pridaje veće dostojanstvo i smisao?
Jedna priča govori o čovjeku koji je odlazak u mirovinu pretvorio u priliku za pronalaženje načina za korisno služenje drugima s ljubavlju. Budući da je živio u blizini autobusne stanice, ljude koji su čekali po kiši pozivao je da se sklone na njegov
Taj identitet iz Jednoga u Jedno i s Jednim izvor je blistave
ljubavi koja u valovima dopire do nas. — Meister Eckhart
Stoga kreni uvis, plemenita dušo! Navuci
cipele za skakanje, intelekt i ljubav, i preskoči štovanje
mentalnih sposobnosti, preskoči razumi
jevanje i skoči u Božje srce, u njegovu skrovitost u kojoj
si skrivena od svih bića.
— Meister Eckhart
zatvoreni trijem. Otisnuo je čak i maleni znak na kojem je stajalo: »Kada pada kiša, slobodno čekajte na trijemu«. Mnogi zahvalni ljudi prihvaćali su njegov poziv. Neki put vidio bi kako putnici izlaze iz autobusa po najvećem pljusku i dočekivao ih s kišobranom. »Izvolite«, govorio je, »možete posuditi kišobran i vratiti ga kada sljedeći put budete u prolasku«. Ljudi su vraćali posuđene kišobrane i zahvaljujući takvoj ljubavi i obzirnosti čovjek je stekao mnogo prijatelja. Što je bilo još važnije, otvarao je put unutarnjem sjaju koji se pojavljuje kada u životu pojedinca ljubav postane aktivna. Je li to jedno svojstvo ljubavi koja se razvija i širi, a kroz koju se razvijaju nebeska ljudska bića? Bi li sve izraženija svijest o takvom obliku ljubavi mogla biti božanska svrha našega svijeta?
Sunce našeg sunčevog sustava opisuje se kao samodostatna zvijezda čiji su izvor energije unutarnje termonuklearne reakcije. Znanstvenici nam govore da je energija koja se oslobađa u tim reakcijama toliko velika da sunce još milijunima godina može sjati praktički bez promjena u veličini i intenzitetu.
Uviđate li kako se snaga neograničene ljubavi može usporediti s alegorijom o suncu? Neograničena se ljubav sama održava. Čak i kada je zakriju oblaci čovjekovih emocija, neograničena je ljubav prisutna kao i sunce, iako se zbog oblaka ne vidi sa Zemlje. Naš se život hrani i razvija zahvaljujući ljubavi. Duboko u središtu našeg duhovnog bića, neograničena se ljubav samo-održava i stvara vlastitu energiju. Zašto je, na temelju te svijesti, bolje voljeti nego biti voljen? Možemo li svoj život smatrati izvorom »sunčeva svjetla« za čovječanstvo? Zašto je važno voljeti jednostavno stoga što imamo ljubav koju možemo pružiti?
Energija ljubavi opisuje se i kao »melem koji iscjeljuje«. Kako ljubav svoje djelovanje započinje prvo u onome tko je pruža? Kada ljubavi omogućimo da se izrazi kroz nas u obliku naše temeljne prirode, zrači li ona automatski prema svim aspektima naše okoline? Kao što je fotosinteza postupak zahvaljujući kojem sunce i biljke zajednički proizvode hranu, događa li se nešto slično i u nama kada energiji ljubavi dopustimo da transformira naš život? Prerasta li neograničena ljubav u značajan izvor nužne energije i za nas i za druge?
Na koje još načine možemo voljeti dovoljno da dođemo do zadovoljavajuće i istinske bliskosti s drugima koja zadovoljava želju našega srca da s njima dođe u dodir?
Ljubav znači sjećati se da svojem svjetlu trebamo omogućiti da sjaji. I za lijepog i za ružnog vremena, bezgranična Iju-
bav blista poput sunca. Kako svjetlo upotrijebiti da potiče i podupire razvijanje božanskog potencijala u nama i u drugima?
Ljubav znači sjećati se da njezina trajnost nema roka, da
njezinom povjerenju nema završetka i da ljubav nikada neće izne
vjeriti! Neograničena ljubav može dokinuti strah, ljutnju i krivnju. Ljubav nije zlopamtilo i ne zamjera. Kako nam ljubav može pomoći da otvorenije primamo ono što je u svemu najuzvišenije i najbolje?
Ljubav znači sjećati se da je »bog isto što i ljubav«. I premda trenutačno možda gledamo kroz tamnije staklo, naša vizija stvarnosti postaje jasnija kada »vidimo očima ljubavi«. Kako nam ljubav može pomoći da uočimo veću realnost u svim stvarima i svim ljudima?
Ljubav znači sjećati se da su i naši bližnji produžetak bes
konačne ljubavi, te da smo svi stvoreni kao sinovi i kćeri božan
skoga. Možemo li se prema svima odnositi na taj način, osobito usred svakodnevnih poteškoća, običnih i iznimnih okolnosti?
Na koje se još načine možemo prisjećati da smo svi produžetak beskonačne ljubavi?
2. ZAKON
Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost. — Anonimna
Zahvalnost za obilje koje si primio najbo-je je jamstvo da ćeš i dalje živjeti u obi l ju.
— Muhamed
KAD GOD UDAHNEMO i izdahnemo, upuštamo se u proces davanja i primanja ključan za prirodni i duhovni svijet. Svaki udah osigurava nam kisik i dušik bez kojih nema postojanja. Svaki izdah vraća ugljikov dioksid nužan za postojanje biljnoga svijeta. Prirodni protok duhovnog načela »davanja i primanja« može biti jednako važan za čovjekovu dobrobit kao i životno važno disanje!
Iskazivanje zahvalnosti stav je priznanja i poštovanja koji se koncentrira na ono za što smo zahvalni! Proistječe iz duboke reakcije pune svijesti srca o jedinstvu sa svime što postoji u svemiru. Zahvalan um nudi trajne i aktivne reakcije na životne uvjete. Velikodušno srce pjeva u slavu sveprisutne duhovne stvarnosti.
*
Zahvalnost koja se od čovjeka uzdiže prema Bogu vrhunski je oblik općenja zemlje i neba. — Albert Schweitzer
Dvije najbolje odlike izražavanja zahvalnosti sastoje se u tome što je riječ o nečemu praktičnome i ujedno instrumentu svakodnevnog života! Kada postanemo još svjesniji nebrojenih stvari kojima smo obdareni, kako ćemo početi oblikovati i mijenjati način na koji reagiramo na nove životne situacije? Kako stav izražavanja zahvalnosti može unijeti pravu revoluciju u naš život? Je li veća zahvalnost površinski znak promjene vrijednosti do kojih dolazi na neusporedivo dubljoj razini našeg karaktera?
Kako optimizam i zahvalnost djeluju zajednički? Možete li se svakog dana probuditi i smisliti pet novih stvari za koje ste beskrajno zahvalni? Pokušajte s tim eksperimentom, pa ćete primijetiti kako se vaš dan razvija bolje i uspješnije, kako se odnosi poboljšavaju i kako vaš život izgleda korisnije i uspješnije.
Izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju. Ako u našem životu postoji dan koji nije posvećen izražavanju zahvalnosti, tada jednostavno u potpunosti ne živimo. Osvrt na stvari za koje smo zahvalni privlači nove slične darove. Ako se svako jutro osvrnemo na razloge za zahvalnost, započinjemo dan prepun sreće i razloga za zahvalnost. Izražavanje zahvalnosti donosi nam bogatstvo Božjih darova. Iz zahvalnosti proistječe obilje — iz pritužbi neimaština. Zahvalnost otvara vrata sreći. Zahvalnost izaziva davanje. Zahvalnost naš um usklađuje s Beskonačnim. Kontinuirana zahvalnost raspršuje naše brige.
Izražavanje zahvalnosti može prigrliti svrhu stvaranja. Kako čovjek koji svim srcem izražava zahvalnost može doživjeti transformaciju? Na koji način izražavanje zahvalnosti obogaćuje čovjeka na svim razinama postojanja? Bi li upravo misli i osjećaji koji govore o »unutarnjoj neimaštini« mogli biti posljedica neiz-ražavanja zahvalnosti za nešto što smo dobili? Može li dubina naše unutarnje sreće ovisiti o stupnju naše zahvalnosti Stvorite-
Zahvalnošću izražavamo jedinstvo s
univerzalnom energijom koja djeluje u
suradnji s našim željama.
— Wayne Dyer
Kakva je veza između izražavanja zahvalnosti i davanja? »Stav zahvalnosti« otvara vrata pojačanom dotoku obilja u čovjekov život. Međutim, dublje tumačenje izražavanja zahvalnosti koncentrira se na razinu svijesti koja nam omogućuje da stvari opažamo iz jedne više perspektive. Kada razmišljamo o smislu života na materijalnoj razini, bi li jedno od važnih postignuća moglo biti i posvećivanje života služenju drugima?
lju? Kada dođemo do prvog razloga za izražavanje zahvalnosti, uslijedit će i drugi darovi; na koncu ćemo uvidjeti da smo bez prestanka zahvalni.
Koji su neki od plodova života u kojem cijenimo sve oko sebe i izražavamo zahvalnost? Je li dio tog iskustva i sve veći osjećaj radosti i optimizma? Kada uvidimo da nam Stvoritelj nudi bezgranično znanje i neograničenu ljubav, kako s drugima podijeliti tu radost i ljubav koje osjećamo? Trebamo li tražiti neistražene načine na koje ćemo uživati u zadovoljstvu života koji pršti od značenja i smisla? Dolazi li do obrazaca izraženije božanske prirode zahvaljujući našem duhovnom životu? Tražimo li neprekidno uzvišenije vrijednosti? Je li život ispunjen zahvalnošću način doživljavanja svijeta i našeg mjesta u njemu kroz neograničenu ljubav umjesto osuda? Je li zahvalnost dio duhovnog ubrzavanja životnog načela koje dopire do nas i protječe kroz naše »buđenje« prema planetu i svim njegovim stanovnicima? Aktivira li zahvalnost želju da doznamo više o znanstvenoj i filozofskoj istini, estetskoj ljepoti, duhovnoj dobroti? Kako naša zahvalnost potiče potpuniju zahvalnost i svijest o Stvoriteljevu beskonačnome svemiru? Radosni i puni iščekivanja stojimo na vratima nove pustolovine vremena i vječnosti.
U knjizi Osnove sufizma urednika Jamesa Fadimana i Roberta Fragera nalazimo prelijepe riječi posvećene zahvalnosti.
Zahvalnost nas mijenja. Otvara naša srca i dovodi nas bliže Bogu. Nažalost, većina nas nije svjesna mnogih darova koje primamo i rijetko osjeća zahvalnost. Čak i ako je osjećamo, često je vrlo kratkoga daha.
Zapanjio sam se dok sam promatrao kako stari derviši jedni drugima pomažu. Čak i kada daju čašu vode ili šalicu čaja, onaj koji poslužuje krajnje je pažljiv i zahvalan za priliku za služenje. Derviš koji prima sve prihvaća s iskrenom zahvalnošću i ništa ne uzima zdravo za gotovo. Sve to čini se vrlo tiho i mirno, bez velike pompe.
Još mjesecima nakon teške automobilske nesreće svako jutro budila me velika bol. Tada bih pogledao kroz prozor sobe i zaplakao — ali od zahvalnosti. Živ sam, a svijet ispunjava ljepota.
*
3. ZAKON
Korijeni sreće najdublji su u tlu služenja.
— E. C. McKenzie
Najveća nagrada za služenje drugima za
dovoljstvo je koje pronalazite u vlasti
tome srcu. — E. C. McKenzie
Isključivi je smisao života služiti čov
ječanstvu. — Lav Tolstoj
Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen. — Izreka
U JEDNOM PRIZORU u divnome filmu Izgubljeni obzori skupina putnika zapela je na Himalaji. Pravim čudom do njih je došao vodič koji im je dao toplu odjeću. Zatim ih je poveo na putovanje za koje je rekao da ih »neće odvesti osobito daleko, ali je iznimno teško«. Dok su se uspinjali strmim, zaleđenim stazama, svi su se pridržavali za dugačak konopac s čvorovima. Ako netko počne kliziti prema ponoru, ostali će ga zajedničkim snagama tako moći izvući.
Zastanemo li i osvrnemo li se na vlastiti život, možda ćemo se sjetiti i prilika kada smo imali osjećaj da smo »zapeli«, usamljeni ili izolirani — da stojimo daleko od drugih. Možda žudimo za društvom prijatelja, ili nekoga s kime bismo mogli razmijeniti misli. A cijelo to vrijeme, uslužne su nam ruke možda pružale ljubav, pozitivnu energiju, možda i na neočekivane načine, kako bi nam pomogle i ponudile društvo.
Riječi »Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen« izražavaju veliku istinu. Želimo ii služiti drugima i na koristan način pridonositi čovječanstvu, ne činimo li prvi korak kada odbacujemo sve oblike samosažaljenja, straha, sumnje i usamljenosti? Služenje s ljubavlju može proistjeći iz preusmjeravanja pozornosti sa sebe na druge. Jer kako inače pomoći drugima ako ne odbacimo vlastite osjećaje usamljenosti?
Nismo stvoreni kako bismo stajali sami, kao izolirano i neovisno stvorenje, nego kako bismo se stapali i ostvarivali interakcije sa svim pojavnim oblicima života. U nama struji prava rijeka dinamične energije, odgovorna za ključne procese, porive, impulse, misli, emocije, snove i vizije. Želimo li s tom energijom činiti dobro, nije li važno koristiti univerzalne zakone ili načela na najviši mogući način koji nam je trenutačno jasan? Kako to postići? Jedan od načina jest i primjena »plodova Duha« (Matej 7:16) u životu, djelovanjem na temelju ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, ljubaznosti, dobrote, vjernosti, blagosti i samonadzora.
Život je individualno iskustvo i iziskuje naš trud. Uviđate li kako nam stavovi mogu pomoći ili pak smetati našem sudjelovanju u životnim događajima? Naše pozitivne ili negativne karakteristike mogu odrediti hoćemo li biti simpatični ili antipatični i kome. Želimo li biti simpatičniji, u čemu moramo postati priv-
Kada ljudi služe, život više nije besmis
len. — John Gardner
lačniji? Iznutra? Kako primijeniti misli i postupke koji potpomažu pozitivne odlike koje priželjkujemo? Pozitivan mentalni stav može nas osloboditi negativnih misli koje nam onemogućavaju dostizanje najvišeg stupnja dobra. Nisu li razlike u karakteru plod čovjekova vlastitog djelovanja?
Vojvoda od Norfolka, jedan od najvećih Engleza u povijesti, živio je u velikome zamku. Bio je to jednostavan, skroman, dobar čovjek iznimno razvijenog osjećaja za suosjećanje. Jednog dana našao se na željezničkoj postaji kada je iz vlaka izišla malena Irkinja s teškom torbom. Doputovala je kako bi kao služavka počela raditi u zamku. Zamak se nalazio na oko kilometar i pol od postaje. Malena je Irkinja imala samo šiling, te ga je ponudila nosaču, moleći ga da tešku torbu odnese u zamak. Kada je nosač s prijezirom odbio posao, jednostavno odjeveni vojvoda prišao je djevojci i ponudio da će odnijeti torbu.
Uloga je čovječanstva ispuniti bogomdani smisao posredstvom iskrenog srca koje je u skladu sa svime što postoji i voli sve.
— Morihei Ueshiba
Prava je radost živjeti za druge.
— Paramahansa Yogananda
Po dolasku u zamak, vojvoda je zahvalno primio šiling. Ničim nije pokazivao tko je. Tek sutradan, kada se susrela s poslodavcem, djevojka je uvidjela da je čovjek kojeg je smatrala nosačem zapravo sam vojvoda od Norfolka. Život se ispunjava služenjem. Nisu li najveći upravo oni koji najviše služe?
Prilika ima bezbroj kada nastojimo zadovoljiti neku potrebu čovječanstva. Što god birali za sebe, možemo ponuditi i drugima. Želimo li biti uspješniji, kako da i drugima pomognemo da budu uspješniji? Želimo li iskusiti sreću i gorljivost, kako te emocije izraziti drugima na način koji će ih poticati? Želimo li povećati ljubav, kako davati, davati i davati neograničenu ljubav u takvim količinama da nam se vraća uvećana? Možemo li to činiti ne stoga što tražimo osobni probitak, nego jer iskreno želimo drugima pomoći da u životu iskuse radosti duha? Možemo li uvidjeti kako je obzirnost prema drugima čudesna odlika? Kako smjerno služenje drugima jamči da nikada nećemo ostati sami?
Razmislite o načelu zrcala: »U svijetu vidiš svoj odraz«. S obzirom na to da su univerzalni zakoni temelj poretka u svemiru, taj red možemo početi uočavati kada ta načela postanu dijelom našeg svakodnevnog života. Zatražimo li da nam se pokaže i postanemo li voljni prihvatiti više gledišta, možemo početi uviđati načela na djelu, i to u svemu što se događa u našem životu.
Razvoj svijesti dostupan je svakome od nas. Postanimo nalik stablu koje je posadila rijeka, koje svoje plodove donosi s puno energije, zdravo i radosno!
Ako istinski cijenite prijateljstvo, u odnos ulažite više nego što
iz njega izvlačite. — George W.
Cummings, Sr.
U svakom je odnosu najvažnije ne ono
što dobivate, nego ono što dajete.
— Eleanor Roosevelt
4. ZAKON
Tražen si ako odražavaš ljubav, radost, mir, strpljivost, ljubaznost, dobrotu, vjernost, blagost i nadzor nad sobom. — Izreka
ŠTO VIDITE kad se pogledate u zrcalo? Vidite li u očima svjetlo i radosnu iskru? Je li vam osmijeh srdačan i naklonjen, strpljiv i pun razumijevanja? Sviđa li vam se taj »netko« tko vas gleda? Svaki čovjek ima prirodnu i duboko usađenu želju za time da mu se dive i da ga cijene. Upravo zbog toga prodaju se milijuni proizvoda poput zubne paste, raznih krema i dezodoransa! Reklame nam obećaju prihvaćanje, ljepotu i popularnost. Nebrojene ankete pokazuju kako je najčešća osobna želja biti omiljen i prihvaćen.
Stoga iskustvo slaganja s drugim ljudima nikako nije sitnica. Riječ je o važnoj sposobnosti koju treba razvijati želimo li u vezama i odnosima biti djelotvorni i sretni. Imamo li nekakve umjetno stvorene predodžbe koje bi nam u tome mogle smetati? Ako je tako, stvaramo li podjele između sebe i drugih? Bismo li mi mogli biti oni kojima se Isus obraćao kada je rekao: »Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati?« (Matej 5: 46). Je li naša ljubav nesebična ili sebična?
Majka Tereza kaže da je ljubav središnja točka našeg postojanja. Tako piše: »Zbog toga smo i stvoreni: kako bismo voljeli i bili voljeni«. Kada je život usredotočen na gorljivost prema otkrivanju, marljivost u istraživanju i pojmove koji nam šire svijest o tome tko smo i što smo, postaju li naši životi posvećeniji davanju i služenju? Kad se koncentriramo na neograničenu ljubav, oslobađamo li se tuđih očekivanja? Kad se prema ljudima odnosimo iskreno i ljubazno, s puno vjere, blagosti i dobrote, šaljemo li poruku punu ljubavi koja govori koliko nam je do njih stalo? Kad smo strpljivi, ponizni i puni povjerenja, privlačimo li iskrenošću svojega bića druge ljude? Kad u životu nailazimo na okolnosti ko-
*
Prema autoru Ernestu Holmesu: »Život je zrcalo i čovjeku koji razmišlja odražava ono što mu svojim mislima pripisuje«. Što vidimo iz te perspektive? Kako izgledamo samima sebi? Jesmo li stvorili pozitivnu sliku punu ljubavi koja će privlačiti i druge? Svaki čin pomaganja samo je drugi način na koji životu govorimo »da«. A to je dubok i dalekosežan oblik uspješnog ponašanja. Kada nekoga upoznamo, pitamo li se: »Po čemu je ova osoba posebna?« Tražimo li sjaj njezine prirode? Očito je da svi imamo niz različitih osobnih navika. Tražimo li u drugome dobrotu i ispunjavamo li svoj um srećom? Koristimo li vrijeme korisno i izbjegavamo li uzaludno trošenje dragocjenih trenutaka? U odnosima s drugima, služimo li kao primjer brzine, točnosti, uljudnosti i obzirnosti? Ulažemo (i i dodatni napor? Jesmo li na glasu kao pouzdana osoba? Nastojimo li bez prestanka nadmašiti same sebe?
Gospodin ima hram u srcima sviju.
— Upanišad
Imaj čisto, dobrostivo i blistavo srce, kako bi stekao vrhovnu vlast drevnu, neuništivu i vječnu. — Baha'u'llah
je odražavaju kvalitetu naše dublje svijesti, dajemo li doprinos uzdizanju našeg planeta i njegovih stanovnika? Na koje još načine možemo zračiti pozitivne odlike i upućivati poruku koja govori da nam je stalo?
Odražava li se bezgranična inteligencija u stvaranju svemira? Inteligencija protječe kroz sve u svijetu i ima razne nazive. Tu nevidljivu inteligenciju možda ne vidimo i ne možemo je držati, ali jesmo li voljni slušati unutarnji glas koji nam šapuće da smo dio tog inteligentnog sustava i da smo ovdje zbog nekog božanskog razloga? Bi li dio te svrhe moglo biti i odražavanje, u najvećim i najboljim mogućim razmjerima, svetog načela i plemenitog cilja?
*
5. ZAKON
Osmijeh donosi osmijeh. — Ted Engstrom
Budeš li se smiješio, imat ćeš prijatelje; budeš li se mrštio,
imat ćeš bore. Čemu
živimo ako ne kako bismo jedni drugima
olakšavali život. — George Eliot
Osmijeh je besplatan, a pruža tako
mnogo. — Američka izreka
Nisi se posve odjenuo dok se ne
nasmiješiš. — Američka izreka
Daleko je bolje zaboraviti i nasmiješiti
se, nego pamtiti i biti tužan.
— Christina Georgina Rossetti
IZREKA »Smiješi se i svijet će se smiješiti s tobom; plači i plakat ćeš sam« izražava jednu vrlo djelotvornu istinu. Svi vole biti uz osobu koja se često i iskreno smiješi. Jeste li kada na ulici prošli uz neznanca a da su vam se susreli pogledi pa ste se oboje nasmiješili? Dakako da je to česta i obična pojava, no niste li osjetili kako vam se duh nakon toga uzdignuo? Je li razlog to što osmijeh dopire duboko u nas i na površinu izvlači razloge za životnu radost? Postoji li veza između spontanog djelovanja jedne osobe i neposredne mentalne reakcije druge osobe? Kako funkcionira ta nevidljiva veza?
Osmijeh je zarazan. Je li moguće da osmijeh pokreće »nešto« u nama što nam govori da smo primili dar? Kada odlučimo uzvratiti osmijeh, govorimo li »da« toj drugoj osobi, životu i sebi samima? Promislite o poznanicima koji imaju pozitivan stav, smisao za humor i vedru životnu perspektivu. Zatim se upitajte kako se vi uklapate u taj obrazac. Koliko ste se puta danas nasmiješili? I što je donijelo osmijeh u vaše srce i na vaše lice?
Osmijeh je dar koji lako možemo prenijeti svima koje susrećemo zahvaljujući iskrenome nastojanju s ciljem davanja. Riječ je o daru koji možemo ponuditi i sebi, a može ga potaknuti neka misao, ideja, ili sjećanje na sretne dane u prošlosti. Život s osmjehom uspoređuje se s dodavanjem kvasca u zdjelu s brašnom, zajedno s vodom, nakon čega čekamo da se tijesto digne i da is-pečemo kruh. Veličina se višestruko uvećava.
Većinu nas privlače oni koji na život reagiraju pozitivno. Je li nam draže društvo optimista od društva pesimista? Zašto je tako? Optimist vjeruje u život i životne prilike. Njegov osmijeh odražava tu vjeru i gorljivost za život. S druge strane, pesimist možda smatra da nema razloga smiješiti se, živi iz drukčije perspektive i često je sam. Je li pesimist, na nekoj nesvjesnoj razini, odlučio ne obazirati se na nebrojene darove koje nam nudi život?
Neki starac koji je živio sam nikada se nije smiješio i nije se previše udaljavao od svoje kuće. Jednog dana, dok je u dvorištu razgovarao sa susjedom, požalio se da mu slabi vid. Kad pogleda kroz prozor, više gotovo i ne vidi drveće u vrtu! Susjeda ga je posjetila u kući i uočila da su prozori prekriveni prašinom i prljavštinom. Želeći pomoći, oprala je prozore, a kada je dovršila posao, starac je pogledao kroz prozor i lice mu je ozario osmijeh. Oduševljeno je uvidio da vidi jednako dobro kao i ranije.
Susjeda se nasmiješila zbog tog uzbuđenja i rekla: »S očima je sve u redu; samo je trebalo oprati prozore!«
Bismo li trebali nastojati da se »prozori« naše duše ne zaprljaju i ne zakriju naš osmijeh? Iskren osmijeh iz srca može poticati malena svjetla ljubavi i služenja kamo god se uputimo.
Kada naučimo smiješiti se i unatoč životnim nedaćama, jesmo li tada bolje opremljeni za lakše nadvladavanje problema? Ella Wheeler Wilcox kaže:
Nije teško biti ljubazan Kad život teče poput pjesme;
No vrijedan je onaj tko se smiješi I kada sve pođe krivim putem.
Tri obične riječi mogu nam neizmjerno pomoći u razvijanju pozitivnog životnog stava. Osjećajte vrhunsku sreću! Kad se koncentriramo na osjećaj vrhunske sreće — bez obzira na vanjske pojavne oblike — um i tijelo doživljavaju veliku metamorfozu! Naše misli, emocije, izraz lica, zdravlje, stavovi — štoviše sve na nama — bitno se poboljšava. Ustrajemo li s tim osjećajem i izražavanjem zahvalnosti sve dok ne postane ključnim dijelom našega života, možemo li doživjeti veći sklad u svim životnim područjima? Omogućuje li nam život s osmijehom da doživljavamo životnu radost, bez obzira na situacije i iskustva?
Iako svakako ima situacija kada je neprikladno smijuljiti se ili se naglas smijati, iskren osmijeh nikada nije nedoličan. Padaju li vam na pamet trenuci ili okolnosti kada bi svijetu dobro došlo malo više vedrine i ljubavi? Osmijeh koji unosimo u teške životne situacije može izazov prožeti svjetlom razumijevanja i ljubavi koje privlači skladna rješenja. Ujedno može potaknuti ljude oko nas da reagiraju na sličan način. Naš osmijeh ima itekakvo značenje!
Naglasci ••
1. Više puta u toku dana pred nama se pojavljuju prigode da drugima izrazimo ljubav i suosjećanje.
2. Zašto je energiju neograničene ljubavi moguće opisati kao melem za čovjekov duh, dušu, tijelo i poslove?
3. Izražavanje zahvalnosti gesta je poštovanja koja se koncentrira na sve ono na čemu smo zahvalni!
4. Kako se optimizam i zahvalnost nadopunjuju?
5. Koji su neki od plodova života u zahvalnosti?
6. Uočite svu dobrotu i blagoslovite dobrotu koju vidite!
7. Što vam znači izjava »Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen«?
8. Usamljenost nije moguće nadvladati tako da čovjek nešto ste-
kne, dobije ili kupi; moramo je nadići davanjem.
9. Mogućnosti su beskonačne kada čovjek nastoji zadovoljiti neku potrebu čovječanstva. Koje su neke od vaših snaga, sposobnosti i mogućnosti, vanjskih i unutarnjih, koje možete podijeliti s drugima?
10. Osmijeh je zarazan!
11. Kada osjećate vrhunsku sreću, sve oko vas i u vezi s vama mijenja se nabolje!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
U knjizi Osnove sufizma urednici iznose zanimljive spoznaje o svijetu kao zrcalu božanskoga:
Praktički u svim tradicijama postoje dva pristupa svijetu.
Prema jednom, raj je odvojen od ovoga svijeta i do njega može
mo doći tek nakon smrti. Prema drugome, raj (i pakao), ovdje
su, kod nas.
Sufisti kažu da ovaj svijet može biti raj — kad se
međusobno volimo i jedni drugima pomažemo, služimo i djeluje
mo kao pomagala tuđeg unutarnjeg razvoja i spasa. Ovaj svijet
jednako tako može biti i pakao — u kojem doživljavamo bol, pri
jevare, razočaranja, gubitak ljubavi i nedostatak brižnosti.
Oba aspekta svijeta dio su božanskoga reda. Na ovome
svijetu možemo okusiti rajski nektar i osjetiti pakleni plamen...
Cjelokupna ljepota svijeta podsjeća nas na vrhovnog Umjetnika.
Ljubav koju uočavamo posvuda oko sebe — između roditelja i
djece, među ljubavnicima — znak je Ljubljenoga.
Nekog beduina jednom su upitali kako tako čvrsto vjeruje
u Boga kojeg ne vidi. Ovaj je odgovorio: »Ako u pustinji vidite
devin trag, zar je morate čekati i vidjeti da povjerujete u njezino
postojanje?«.
Ovaj je svijet naše zrcalo. Odražava naše mane i greške, kao i bozansko u svakome od nas. Kao što je rekao jedan šeik: »Svaka je ruža odraz osmijeha ili ljubazne riječi, a svaki trn posljedica neljubazne riječi ili postupka«.
Zadaća je sufista ulaštiti vlastito zrcalo, kako bi tijekom života uhvatilo nebeski odraz — nezamučen, neiskrivljen, u svoj njegovoj slavi.
Kako gledate na materijal izložen u ovome dijelu?
*
S e d m i t j e d a n
Čovjek urođenih vrlina nikada se ne odlučuje na grandiozne
stvari, a ipak je u stanju postići velike
stvari. — Lao Tse
Kada na prvo mjesto ne stavljaš vlastitu
važnost u svjetovnim stvarima, nećeš smetati prirodnome raz
voju svega. — Lao Tse
Što si veći, to više pokazuješ poniznost.
— Ben Sira
1. ZAKON
Veliki su junaci ponizni. — Anonimna
JE LI PONIZNOST U suvremenoj zapadnjačkoj kulturi bezgranično potcijenjena? Mnogi ponos i agresivnost smatraju vrlinama, a poniznost i skromnost manama. Je li razlog to što ne shvaćaju istinsko značenje »Poniznosti«? Je li moguće da neki ljudi, zbog nedostatka spoznaja i razumijevanja, »poniznost« izjednačuju s pa-sivnošću, patnjama i osjećajem manje vrijednosti?
Istinsko značenje poniznosti leži u spoznaji da je osobno »ja« samo posrednik u djelovanju jedne više sile. Isus je rekao: »Ja ne govorim sam od sebe riječi koje vam kažem: Otac koji boravi u meni čini svoja djela« (Ivan 14:10). I drugi su vjerski vođe spoznali da istinska mudrost u sebi sadrži dubok osjećaj osobne poniznosti. Veliki znanstvenik Albert Einstein imao je snažno izražen osjećaj poniznosti i bio je poznat po djetinjoj jednostavnosti. Walter Russell, jedan od svestranih genija, primijetio je: »Dok ne nauči kako se izgubiti, čovjek se ne može ni pronaći. Nužno je odbaciti osobni ego i zamijeniti ga univerzalnim«.
U čemu je razlika između univerzalnog i osobnog ega? Osobni ego mogao bi biti ono što mnogi odvažno nazivaju »svojim ja«. Identificira se s izgledom, postignućima, imovinom, od-vojenošću, samostalnošću i osobnim stavovima. Može biti vrlo natjecateljski raspoložen, sklon nadziranju i osjećati se povrijeđeno i Ijutito kada ne dobije što želi. Osobni ego često nastoji riješiti probleme posredstvom čovjekova napora bez traženja pomoći u duhovnoj mudrosti. Bi li kruta vjera također mogla biti oblik osobnog ega?
Univerzalni ego, duhovno »ja«, individualizirano je središte božanske svijesti. To više »ja« najčešće ne »vidimo« jer nas zas-
ljepljuje identifikacija sa samoživim egom. Kao da pokušavate vidjeti zvijezde pod blistavim podnevnim suncem. One svakako postoje u svemiru, ali ih zakriva sunčevo svjetlo. Tek sa zalaskom sunca vidimo njihov nebeski sjaj. Kad pokažemo više spremnosti za oslobađanje od sebičnoga ega, možemo li otvoriti vrata boljoj komunikaciji s univerzalnim egom ili Božanskim duhom?
Bi li poniznost mogla biti pravi temelj razvijanja duhovnog života? Poniznost se smatra vratima koja vode do višeg stupnja razumijevanja. Može li poniznost označiti početak procesa pomaganja čovjeku da postane produktivniji i otvoreniji? Bi li poniznost mogla razviti svijest o svetome jedinstvu sa svim ljudima? Kada steknemo osjećaj jedinstva s drugima, širimo li odmah svoju svijest, duhovnost i sreću?
U svojim učenjima u vezi s putevima discipline nužno potrebnima onima koji nastoje spoznati Boga, Jalalu'ddin Rumi priča priču o tri bisera. Kada je Bog stvorio čisto Adamovo tijelo, stvorio ga je od zemlje i udahnuo mu svoj sveti život, govoreći Gab-rijelu: »Iz mora Moje svemoći uzmi tri bisera, položi ih na pladanj svjetla i predoči Adamu, tako da odabere jedan«. Tri su bisera bila razum, vjera i poniznost.
Gabrijel ih je ponudio Adamu i prenio mu Božju želju. Prosvijetljen božanskim svjetlom, Adam je odabrao biser razuma. Gabrijel je htio pladanj s dva preostala bisera vratiti u more Svemoći, no zbog težine ih nije mogao podići. Biseri vjere i poniznosti tada mu rekoše: »Ne možemo se odvojiti od svetog društva svojeg prijatelja Razuma; bez njega se ne možemo čvrsto ostvariti, čak ni postojati. U drevno smo doba svi bili dragulji rudnika Božanske slave; biseri Mora svemoći jednostavno su nedjeljivi«.
Tada zagrmi Božji glas: »Gabrijele, ostavi bisere gdje jesu i vrati se!« Razum se tako smjestio na vrhunac čovjekova intelekta; vjera se smjestila u Adamovo čisto i osjetljivo srce; dok je poniznost vladala njegovim svetim licem.
Ta su tri bisera naslijede Adamove djece. Svako dijete poteklo od Adama, a koje ne ukrašavaju ta tri bisera i od njih ne blista, odvojeno je od Svjetla i uskraćena mu je izvorna spoznaja.
Želimo li se duhovno razvijati, koliko osobnog ega mora nadići božanski univerzalni ego? Postajemo li čišćim kanalima neograničene ljubavi i božanske mudrosti kada nismo zaokupljeni sobom? Može li ikako doći do »gubitka« kada prijeđemo na sljedeću razinu korisnosti i svijesti? Ili jednostavno dolazi do razvoja? Kako učenje poniznosti vodi do veličine u našem životu?
Onaj koji poznaje značenje poniznosti
ima istinski božansku prirodu... Poniznost
je svjetlost naše duše koja se širi na sve
strane. — Sri Chinmoy
Kad čovjek svijetu može nešto istinski ponuditi, postaje li tada ponizniji? Možemo li pojačavanjem svakodnevne svijesti otkriti da je poniznost sama sebi nagrada? Pokazuje li ponizno priznanje da znamo tek maleni dio Božje istine da smo agnostici? Ako liječnik otvoreno može priznati da još nitko nije shvatio sve bolesti, simptome i lijekove, možemo li ponizno i skromno priznati da trebamo stostruko više tražiti više duhovnih informacija? Zahvaljujući poniznosti, možemo početi stjecati dublju i točniju perspektivu u vezi s kreativnim procesom, našim mjestom u njemu i načinima na koje možemo pomoći.
* 2. ZAKON Ljubav koju pružamo uvećava se; ljubav koju gomilamo smanjuje
se
— Izreka
Svi su oblici služenja besmisleni ako se ne
pružaju s ljubavlju. — Sai Baba
BOGATO MNOŠTVO svjetskih religija stvara nevjerojatno lijepu tapiseriju — zalog duhovnoj prirodi čovjekova boravka na zemlji. Ipak, unutar te fantastične i ponekad zadivljujuće raznolikosti nailazimo i na jednako nevjerojatno jedinstvo. Bi li temelj tog jedinstva mogla biti ljubav, agape? Riječ je o nesebičnoj i nečulnoj ljubavi, osjećanju i izražavanju čiste i neograničene ljubavi prema svim ljudskim bićima, bez iznimke. Ta ljubav daje i za uzvrat ne očekuje ništa. Možete li zamisliti kako bi izgledao naš svijet kada bi razvijanje tako božanskog oblika ljubavi bio cilj svim ljudima na ovome svijetu? Je li takva ljubav najbliža opisu ljubavi kakvom Stvoritelj voli sve što je stvorio?
Među najvećim postignućima judaizma jest i koncentrira-nost na ispunjavanje obveza i dužnosti. U ovom slučaju, agape je više od srdačnog osjećaja: riječ je i o djelovanju. Obuhvaća i vjernost Bogu, pridržavanje Deset zapovijedi, ispunjavanje obveza prema obitelji i bližnjima, onako kako je propisano tim drevnim i vječnim načelima. Znači povratak dobroti, istini, milosrđu i dob-rotvorstvu koji će usmjeravati naše djelovanje. Agape potvrđuje etičan život u skladu s najvišim oblicima tradicije. Stvarnost ljubavi živi u svima nama i često se nalazi u onom »smirenom i tihom glasu« našeg svetog »ja«.
Što Jahve traži od tebe: samo činiti pra
vicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim
Bogom hoditi. — Mihej 6:8
Na putu do Delhija susreo sam stotinu
ljudi i svi su bili moja braća.
— Indijska poslovica
Agape u kršćanskome kontekstu znači i ljubav prema neprijatelju. U Propovijedi na gori Isus je rekao ljudima: »Čuli ste da je rečeno: 'Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone«. Kršćanska ljubav nije izdvojeno djelo; prije je riječ o načinu života, navici potrage za stalnim izražavanjem. Za agape nikada nije prerano. Za agape nema neprikladne situacije. Nema nedostojnog primatelja. Takva je priroda neograničene vječne ljubavi.
Čovjek ne mora dugo tražiti kako bi u islamskome kontekstu pronašao poziv na agape. Već u prvome dijelu Kurana, u dva od prvih triju stihova, govori se o Alahu kao o »milosrdnome i suosjećajnome«. I doista, milosrđe i suosjećanje glavne su Božje manifestacije, a od sljedbenika Boga traži se da prigrle upravo te odlike. Islam nas uči da ljubav prema Bogu potvrđujemo ljubavlju prema bližnjima, te da i oni koji čine zlo mogu voljeti Boga.
Hinduizam nudi temeljne razloge za prihvaćanje etike kakvu propisuje Zlatno pravilo, jer nas uči da je cjelokupna stvarnost jedinstvena u postojanju i funkciji. Budući da su sva ljudska bića u određenome smislu jedno, te da je sve što je stvoreno, zapravo, jedno, prema drugima se možemo ponašati jedino s poštovanjem, Ijubaznošću, dobrotom, pravednošću i suosjećanjem. Hinduistička duhovnost uviđa da iznad pojedinačnog »ja« postoji određeno značenje, jednako kao i iznad materijalnih stvari i zemaljskih užitaka. Taj naglasak ne ide na štetu agape, već služi kao nadopuna. U hinduističkome kontekstu, agape je nusproizvod joge bhakti, ostvarenje Boga posredstvom ljubavi.
U određenome smislu budizam je nastao iz agape, pripravnosti na žrtvovanje u ime ljudi ovoga svijeta koji pate. Budisti koji su u dodiru s vjerskim naslijeđem odražavaju moralne odlike suosjećajne brižnosti: prepuni su ljubavi i pripravni žrtvovati sebičnu želju na korist drugima. Ne bi li svima nama čudesno koristilo kada bismo naučili te duhovne vrijednosti?
Spoznavanje takve bezgranične ljubavi u taoizmu nalik je na pokušaj odvajanja vala od oceana. Teško je kada ih treba odvojiti od cjeline, kako agape, tako i val. Riječ je o izvoru, imenovanome i neimenovanome, prvome uzroku. Taoistički pojam o takvoj ljubavi počinje od nastojanja da se pozabavimo onim što je pogrešno. U taoizmu je ono što nije u redu prije pitanje djelotvornog rješavanja problema, nego pitanje srca.
Mnogim je ljudima širom svijeta ime Konfucije praktički sinonim za »mudrost«. Njegova je mudrost bila duboko ukorije-
3. ZAKON Pronalazi dobro u svemu. — Anonimna
Ako netko na svijet gleda vrlo usko, kako mu on samo izgleda usko! S druge strane, ako na svijet gledate široko, velikodušno i srdačno, naklonjeno prema svima, tada sve izgleda vedrije, zgodnije i pruža više zadovoljstva. Život optimistične osobe doima se naprednijim i korisnijim. Jeste li kada primijetili kako su neki lju-
*
njena u ljubavi i poštovanju prema drugima. Treba li svijetu još takve velike mudrosti? Neki se ljudi prema ljubavi odnose kao prema količini koju je moguće iscrpsti. Paze da je pretjerano ne koriste, možda i tako što ne vole druge, pribojavajući se da im ništa neće ostati za obitelj i prijatelje. Agape je, međutim, beskonačna. Nemoguće ju je »potrošiti«. Štoviše, Konfuciju je takva ljubav bila nešto posve suprotno — što više volimo, to smo više u stanju iskazivati ljubav.
Slušaj smireni, tihi glas. Govori nam da idemo putem svetosti.
I od nas traži da svoje dane posvetimo dobroti. Taj smireni, tihi glas nije u vjetru, potresu ili plamenu. Taj smireni, tihi glas čuje se u srcima onih koji slušaju.
— Esta Cassway, prilagođeno iz Prve knjige o Kraljevima, 19:11-12
Agape je promišljen izbor koji se kao mogućnost nalazi pred svima nama. Nalik je programu vježbanja. Kad se netko počne baviti na primjer trčanjem ili dizanjem utega, ustrajnost i izdržljivost nužni su da bi se uspješno prepoznale mnogobrojne prednosti. Isto vrijedi i za povećanje sposobnosti voljenja na neograničen način. Svaki dan »vježbamo« i pritom smo sve više u stanju razvijati naviku bezuvjetnog i neograničenog voljenja. Ljubav koju pružamo uvećava se; ljubav koju gomilamo smanjuje se!
Kakve bismo samo koristi imali kada bismo ubuduće umjesto »Dobar dan« ili »Kako si?« u ime pozdrava svima i uvijek govorili jednostavno: »Volim te«?
Život je poput vožnje bicikla.
Nećeš pasti ako ne prestaneš vrtjeti pe
dale. — Claude Pepper,
nekadašnji američki kongresnik
Tko želi pjevati, uvijek će pronaći pjes
mu. — Švedska poslovica
Život je ono što od njega stvorimo, tako je bilo oduvijek, tako će biti zauvijek.
— Baka Moses
di sretni unatoč svemu što se događa? Iz njihova duha izvire blistava energija, dok im se oči iskre! Čudesan sjaj zrači s njihovih lica, riječi odzvanjaju zamislima i gorljivošću, a čak i njihovi pokreti odražavaju sreću, sklad i uzbuđenje.
Drugi, pak, kako se čini, trajno žive u oblacima tuge, jada ili pesimizma i odražavaju stav mračnih, negativnih misli. Poslovni čovjek Reginald B. Mansell primijetio je: »Pesimist je onaj koji prilike pretvara u poteškoće; optimist je onaj koji poteškoće pretvara u prilike«. Jeste li već primijetili da većina velikih uspjeha na kormilu ima optimista? Je li razlog dijelom i to što se negativan život bavi problemima, dok optimističan život promiče rješenja?
Uspjeh u velikoj mjeri ovisi o optimističnome i gorljivome stavu. Na primjer, zamislite sebe kao slavinu za vodu. Ako je posve otvorena, voda istječe iz izvora i donosi blagoslov osobi koja pije ili vrtu kojem je voda potrebna. Ako slavinu zatvorite ili je samo malo otvorite, ne događa se ništa osobito. Na što smo usredotočeni? Čemu posvećujemo pozornost?
Neki učitelj vraćao se automobilom s posla kada je u parku ugledao djecu kako igraju baseball. Zaintrigiran njihovim radosnim povicima, zaustavio se i počeo ih gledati. Smjestivši se na klupu u blizini početne baze, neko je dijete upitao koliki je rezultat.
»Trenutačno gubimo šest nula«, glasio je gorljiv odgovor. »Doista?« rekao je učitelj. »Ne bi se reklo da vas je to obes
hrabrilo.« »Oh, nikako, gospodine«, odgovorio je maleni igrač. »Još
nismo udarali!« Uspješan i plodonosan život može ovisiti o tome koliko
mudro i svrsishodno koristimo dvadeset četiri sata kojima svakodnevno raspolažemo. Znate li načine na koje svaki dan može biti životna pustolovina? Uviđate li pozitivnost u potvrđivanju činjenice da svaki dan može biti seminar koji poboljšava život? Kada nam život postane produktivniji, bogatiji i zanimljiviji, postajemo zanimljiviji i drugima. Načiniti iskorak i pokušati nešto novo znači naglasiti pozitivno. Uviđate li kako uspješna osoba nastavlja posezati za novim zamislima i doživljavati ih, jednako kao što to čini i s novim ciljevima i novim stvarima? Kad imate cilj i počinjete ga ostvarivati, možete li zamisliti osjećaj uspješnosti i postignuća koji će vas obuzeti?
Ali što se događa ako naše misli u svakom trenutku napredovanja prema cilju nisu pozitivne i vedre? Prije svega, budite
Kad svijet gledate usko, kako se samo doima uskim! Kada
gledate zlobno, kako samo izgleda zloban!
Kada ga gledate sebično, kako je samo
sebičan! Ali kada svijet gledate širo
kim, velikodušnim i prijateljski naklonje
nim duhom, kakve ćete samo divne ljude u njemu pronaći.
— Horace Rutledge
bez brige! Napredujemo i usput iskazujemo vedrinu. Dobro pazimo na ono što je ispred nas i u tome pronalazimo nešto što možemo cijeniti! Životi većine ljudi kombinacija su pozitivnih i negativnih iskustava. Kada se koncentriramo na već postojeće dobro, osjećamo se bolje i zadovoljnije, a život se razvija s manje problema. U protivnom je suprotno! No u svakom slučaju, život ide dalje! Kako biste opisali način na koji koncentriranost, vjera i ustrajnost oblikuju naša iskustva?
Jeste li razmišljali o tome kako uviđanje dobrote u svemu i svima može poslužiti kao vrlo djelotvorno pomagalo koje članove obitelji i prijatelje dovodi u bliskiju vezu obilježenu većom ljubavlju i skladom? Kako izbjegavanje ogovaranja i pozitivno izražavanje o drugima pomaže da »uvidimo dobro u svemu i svima«? Promislite o tome da sastavite popis drugih životnih područja u kojima možete provoditi načelo prema kojem u svemu treba vidjeti pozitivne aspekte. Za početak se možete odlučiti za sljedeće: čitanje literature koja nadahnjuje, izbjegavanje usporedbi, radosno prihvaćanje promjena i prilika za iskušavanje novog puta, više putovanja, svakodnevno odvajanje vremena za molitvu i planiranje.
Kad u tami upalimo svijeću koja obasjava naš život i živote ljudi koji nas okružuju, upravo to svjetlo može nas dovesti do naših ciljeva.
4. ZAKON
Što može zamisliti, um može i postići. — Anonimna
Kažemo da su Bog i mašta jedno... Kako samo ta najviša svi
jeća obasjava tamu. — Wallace Stevens
NETKO JE MUDRO rekao da svatko od nas vlada najvećom »nacijom« na svijetu — vlastitom imaginacijom! U glavi nam se neprestano stvaraju slike u vezi s poslom, igrom, obitelji, prijateljima, kolegama, životom općenito. Možemo li birati način na koji ćemo se služiti tim prirođenim darom zatnišljanja? Dakako! Razlikuje li se maštanje i zamišljanje od pukih želja? Da, jer se često naziva i sposobnošću uma da stvara slike. Može li naša mašta oblikovati misli? Možemo li zahvaljujući korištenju mašte zamisli odjenuti ključnom mentalnom energijom potrebnom za njihovo ispunje-
*
jedan od najvećih pomagala smrtnome
dobru jest mašta. — Percy Bysshe
Shelley
Svaka istina pronalazi djelotvorno i neporecivo postojanje jedino u čovjekovoj
mašti. Mašta je, a ne inventivnost, vrhovni
vladar kako umjetnosti, tako i života.
— Joseph Conrad
nje? Psiholozi, filozofi, svećenici i drugi maštu često opisuju kao jednu od najsnažnijih mentalnih sposobnosti. A moguće je da ste čuli i izreku: »Što može zamisliti, um može i postići«.
Maštu nazivaju i »škarama uma« koje oblikuju naše želje — riječ je o sposobnosti zamišljanja. Možete li »zamisliti« fantastično djelovanje koje ta sposobnost zamišljanja u slikama donosi zamisli? Kako to funkcionira? Ako u mislima svakodnevno imate sliku cilja koji želite ostvariti, dajete li umu kreativnu priliku da bude produktivan?
U svojoj knjizi Vidjet ćeš kad počneš vjerovati, dr. Wayne Dyer opisuje kako su njegove misli oduvijek stvarale i oblikovale njegov svijet. Govori i o tome kako je gledao omiljenu televizijsku emisiju i zamišljao sebe kao gosta u njoj. Uvježbavao je razgovor s voditeljem i radio na malenim točkama koje bi mogao izvesti kao gost. Većina tih »gostovanja« koncentrirala se na njegovu uvjerenost da može sam birati sudbinu i da može nasmijati ljude! Dr. Dyer opisuje i kako je zamisli iznosio prijateljima, kako su mu oni ugađali, ali i ubrzo skretali razgovor na nešto »realističnije«. Međutim, njegove unutarnje slike nikada nisu nagrizali tuđi stavovi. Tako kaže: »Otkako znam za sebe, uspijevam ući u taj svijet 'čistih misli' koji je za mene jednako stvaran kao što je svima nama stvaran okolni svijet oblika«.
Nisam siguran ni u što osim svetosti sklonosti srca i istine mašte — ono što mašta vidi kao Ljepotu mora biti istina — bilo da je ranije
postojala ili ne. —John Keats
Možda se sjećate slika koje su pretpovijesni stanovnici Zemlje ostavili na zidovima raznih špilja. Moguće je da su oni vjerovali da će, budu li ih često gledali, zahvaljujući nekoj nevidljivoj sili lakše doći do hrane u obliku divljači, ribe ili peradi. I Egipćani su se služili tom snagom uma kako bi stvarali složene umjetničke ukrase u grobnicama svojih faraona. Kada bi se u kraljevskoj obitelji rodilo dijete, u mnogim slučajevima odmah su mu počeli raditi grobnicu. U njoj su slikama prikazivali brojna sretna i uspješna iskustva koja će dijete doživjeti tijekom života. I drevni su Grci buduće majke često okruživali skladnim kipovima, prelijepim slikama i raskošnim ukrasima, kako bi nerođeno dijete bilo zdravo i steklo ljepotu od majčinih zamišljanja!
Kako maštu usmjeriti tako da djeluje u našu korist? Francuska filozofkinja Simone Weil napisala je: »Mašta i fikcija čine
više od tri četvrtine našeg stvarnog života!« A američki boksač Muhammad Ali rekao je: »Čovjek bez mašte nema krila!« Koliko je važno jasno i precizno zamišljati? Ovo bi mogla biti izvrsna prilika da zastanete i samome sebi postavite nekoliko pitanja. Razmišljam li jasno, određeno i mudro? Napredujem li marljivo i korak po korak? Skrećem li s puta prema odabranome cilju? Stvaram li pozitivne ili negativne slike? Hoće li to što činim i meni i drugima donijeti više dobra?
Primarnu imaginaciju smatram živom snagom i glavnim sredstvom cjelokupne čovjekove percepcije, te ponavljanjem, u konačnome
umu, vječnoga čina stvaranja u beskonačnome »Jesam«. — Samuel Taylor Coleridge
Čovjekov je um fantastično kreativno pomagalo. Bi li sposobnost zamišljanja mogla poslužiti kao odskočna daska za čovjekove aktivnosti i glavni izvor čovjekova napredovanja i poboljšanja? Bi li mašta mogla biti ne posve shvaćena bit napretka? Je li naša mašta sjedište »božanskog nezadovoljstva« koje nam ne dopušta da budemo zadovoljni sadašnjim stanjem i prošlim uspjesima?
Uspješni ljudi često se služe sposobnošću zamišljanja kako bi lakše došli do željenih rezultata. Nebrojene su priče o ljudima iz svih mogućih životnih područja koji su kreativnim tehnikama vizualizacije olakšali postizanje ciljeva. Programi obuke koji promiču uspjeh na radnome mjestu često naglašavaju pozitivno zamišljanje kao glavnu tehniku koja donosi željene rezultate.
Snaga u primjeni mentalnih načela, ako u glavi nosimo sliku plemenitih ciljeva, može poslužiti kao plodonosan čin poniznosti. Važno je spoznati duhovno načelo najvećeg mogućeg dobra za sve strane. Drugim riječima: »Budi ne moja volja, nego Tvoja volja!«.
*
5. ZAKON Budi ustrajan u molitvi. — Kuran
Molitva je najmoćniji oblik energije koju pojedinac može pro
izvesti. — William L. Fischer
Molitva misli koncentrira na Boga kao
što je igla na kompasu uvijek okrenuta
prema sjeveru. — James Dillet
Freeman
Kada se molimo, povezujemo se s neis
crpnom snagom motiva.
— Alexis Carrel
NITKO ZAPRAVO ne zna kada, gdje, niti kako su se pojavile prve molitve. Prije gotovo dvije tisuće godina, grčki životopisac i povjesničar Plutarh opisao je koliko ga ta činjenica zadivljuje: »U putovanju svijetom moguće je naići na gradove bez zidina, bez pisma, bez bogatstva, bez novca, bez škola i kazališta; ali grad bez nekakvog hrama, grad u kojem se ne štuje božanstvo, nema molitve i sličnih obreda, još nije viđen«.
Je li temelj aktivnog i zdravog duhovnog života u razvijanju veće svijesti o božanskoj nazočnosti? I postoji li bolji način uviđanja te činjenice od započinjanja i održavanja »razgovora« s tom unutarnjom nazočnošću? Ima li boljeg načina postojanja od toga da postanemo svjesniji jedinstva s beskrajem božanstva?
Većina ljudi u svijetu uvjerena je da negdje postoji nekakva božanska sila, ali točno ne zna kakva. Jednako tako, ljudi ne znaju kako početi pomagati ubrzanju božanske, vječne i beskrajne kreativnosti. Neki imaju slične stavove i osjećaje u vezi s nijansama u molitvama. Postoje nebrojeni oblici molitve i mnogi načini na koje se molimo. Znanstvenici tek počinju istraživati razlike, uzorke i prednosti.
Molitva se određuje kao udruženo nastojanje fizičke svijesti da se uskladi sa sviješću Stvoritelja, bilo kolektivno, bilo pojedinačno. Neki molitvu nazivaju »spontanim razgovorom s Bogom«, »stavom srca«, dok je drugi smatraju »načinom usklađivanja sa Stvoriteljevim ciljevima«.
Molitva se od pamtivijeka, u ovakvom ili onakvom obliku, koristi u svim zabilježenim kulturama. Je li moguće da je razlog želja da se uskladimo s višom inteligencijom, želja koja je prirođeni sastavni dio čovjekove duše? U napredovanju iz djetinjstva u odraslu dob, dok nam život postaje sve složeniji, a brige i interesi sve širi i sveobuhvatniji, molitva nerijetko postaje izvorom snage. Možda i zaboravljamo da nam Sveto pismo govori: »Moli bez prestanka«. Kada se misli i osjećaji koncentriraju prvenstveno na vlastito »ja«, može nam se dogoditi da iz vida izgubimo svoj ideal i da iz toga nastaje nesklad. To je izvrstan trenutak da ne dopustimo da nas vanjski izgled zavodi na pogrešan smjer, te da se vratimo iskrenim molitvama koje će nas vratiti na željeni put.
Te tri riječi, »Budi volja Tvoja«, vjerojatno su najteži, a ipak i najvažniji dio svake molitve. U knjizi Pismo Malcolmu: Po-
Molitva je otvorena linija koja vodi prema Bogu, a on daje
sve darove. — Russell W. Lake
Molitva nema veze s dobivanjem. Stvar je
u koncentriranosti na trenutak i opaža
nju magičnoga u svakodnevnome.
— Larry Dossey
najviše o molitvi, C. S. Lewis primjećuje da riječi »Budi volja Tvoja« nužno ne znače da se moramo prepustiti neugodnim stvarima koje nam je Bog namijenio. Umjesto toga, treba ostvariti neusporedivo veći dio Stvoriteljevih ciljeva! Koncentrira li se, dakle, ta molba, i na doživljavanje i na izražavanje Stvoriteljevih ciljeva? Lewis govori i o čovjekovoj sklonosti previđanju neposredne dobrote koju nam je svemir ponudio jer smo očekivali nešto drugo!
Unutarnji duh bez prestanka nastoji s duhovnim darovima doprijeti do našeg uma. Molitva otvara i uvećava našu sposobnost da primamo i budemo produktivni. Bismo li tako mogli potvrditi da nam molitva omogućuje da lakše primamo upute duhovnog vodstva? 1 jesmo li zahvaljujući molitvi u stanju lakše primati duhovnu energiju? Postaje li molitva djelotvornijom kada smo predani djelovanju na temelju duhovnih spoznaja koje smo stekli tijekom molitve? Postaje li molitva tako najdjelotvornijom kada za posljedicu ima plemenite čovjekove odluke i razvoj?
U knjizi Moji najdraži citati Norman Vincent Peale ovako piše o molitvi: »Želite li upotrijebiti nemjerljivu snagu molitve, počnite moliti odmah i nastavljajte u svakoj prilici. Na temelju niza razgovora zaključio sam da prosječan čovjek molitvi posvećuje oko pet minuta na dan. A to je polovica od jedan posto vremena koje provede u budnome stanju... Želite li doživjeti omamljujuću energiju molitve, koristite je često«.
Molitva ne dokida mogućnost da nam se u životu pojave problemi. Međutim, daje nam moćno duhovno oruđe kojim nadilazimo teške situacije. Štoviše, čovjek koji ima naviku ustrajno moliti može se smireno i djelotvorno namjeriti na sve izazovne i nove situacije. Iz te perspektive, pojačava li molitva naš osjećaj odgovornosti za odvažno sagledavanje problema koji muče naš svijet? Jesu li čovjekova radišnost i domišljatost pozitivni nuspro-dukti svijesti ojačane molitvom? Kada iskreno i svim srcem »bez prestanka molimo« (I. Solunjanima 5:17), omogućujemo li molitvi da nam pomaže u povlastici preuzimanja veće odgovornosti u služenju Bogu i čovjeku? Srce koje se trudi i dodiruje Stvoritelja počinje crpsti energiju iz bezgraničnog rezervoara univerzalne duhovne materije koju je stvorio duh. Naše su molitve tako istinska »duhovna hrana«.
Naglasci ••
1. Bi li poniznost mogla biti pravi temelj za razvijanje duhovnog života?
2. Poniznost nudi dublju i vjerniju perspektivu u gledanju na proces stvaranja i naše mjesto u njemu.
3. Agape se odnosi na osjećanje i izražavanje čiste neograničene ljubavi prema svakom živom biću, bez iznimke.
4. Agape je promišljen izbor, nešto za što se može odlučiti svatko od nas.
5. Dobro pazite na ono što je pred vama i pronađite nešto što možete cijeniti i poštovati!
6. Kad u tami zapalimo svijeću koja osvjetljava naš život i živote osoba oko nas, upravo nas samo to svjetlo može dovesti do ciljeva.
7. Bi li sposobnost zamišljanja mogla poslužiti kao odskočna daska za čovjekove aktivnosti i glavni izvor čovjekovih poboljšanja?
8. Maštu nazivaju i »škarama uma«. Zašto?
9. Kako biste, vlastitim riječima, opisali molitvu?
10. Kako je riječi iz svetoga pisma »moli bez prestanka« moguće primijeniti u svakodnevnom životu?
11. Kako nam molitva snažno pomaže u teškim situacijama?
12. Kako riječi »Budi volja Tvoja« otvaraju vrata većoj svijesti i zahvalnosti u svim situacijama?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Sljedeća priča, »Iskreni pokajnik«, potječe iz Mathnawija Jala-lu'ddina Rumija, a preveo ju je Reynold A. Nicholson. Priče u tom djelu prvenstveno se bave problemima i spekulacijama koji se odnose na vođenje, korištenje i smisao života. Dok čitate priču, kako neke od zamisli iznijetih u ovotjednim esejima možete usporediti s likovima i pojmovima iznijetima u priči?
Neki čovjek odlučio je u petak nazočiti molitvi. Vidio je kako ljudi izlaze iz džamije i jednog od njih upitao zašto su završili tako rano.
Ovaj je odgovorio: »Prorok je molio s okupljenim vjernicima i dovršio štovanje. Kako ćeš ti ući, o praznoglavi stvore, nakon što je Prorok već udijelio blagoslov?«
»Ah!« uzvikne čovjek; iz tog uzdaha kao da je izišao i miris krvi njegova srca, nalik na dim.
Jedan od vjernika tada reče: »Daj mi taj uzdah i sve moje molitve postat će tvoje«.
Čovjek odgovori: »Dajem ti uzdah i prihvaćam tvoje molitve«. Drugi vjernik uzeo je uzdah toliko ispunjen žaljenjem i čežnjom.
Noću, dok je spavao, Glas mu reče: »Donio si Vodu života i spasenja«.
Zbog onoga što si odabrao, prihvaćene su molitve sviju vjernika.
*
O s m i t j e d a n
Zemlja je moja domovina, činiti dobro
moja je vjera. — J. P. Vaswani
Bog je moćniji od
svega. — Kuran
ti sam moraš uložiti t rud.
— Kuran
Dobro je ona inteligencija koja shvaća
što treba činit i, a što se ne smije činiti.
— Bhagavadgita
1. ZAKON Bogu je sve moguće. — Matej 19:26
MLADIĆU na štakama, koji je ostao paraliziran još u djetinjstvu, postavili su sljedeće pitanje: »Uz takvu nesreću, kako se sa svijetom uspijevate suočiti tako samopouzdano i gorljivo?« Bez razmišljanja je odgovorio: »Oh, vrlo lako! Bolest nije djelovala na moje srce! A Bogu je sve moguće!« Taj je mladić imao dovoljno vjere u sebe i u unutarnju snagu koja vodi. Mentalno je nadvladao tešku životnu situaciju i razvio duhovno samopouzdanje. A uz duhovno samopouzdanje, mladić nije živio u frustracijama, nego je radio na tome da razvija dar i sposobnosti, i to toliko da mu život počne donositi nagrade.
Možemo li se osvrnuti na to kako rezultati na osobnome planu mogu izražavati neku zamisao, stav ili pojam? Možemo li u tim elementima vidjeti izraze svoje svijesti? Kada se koncentriramo na duhovne ideale, odražavamo li snažnije, unutarnje samopouzdanje koje može utrti put plodonosnome životu? Ako se koncentriramo na vanjski izgled, uvjereni da materijalne stvari mogu odrediti naše zdravlje, bogatstvo i sreću, može li nam se tako raspršiti samopouzdanje, a način života postati neizvjesnim?
U knjizi Pozitivne misli za uspješan život pastor Jim Lewis piše: »Duhovni je razvoj postupak izvlačenja reda iz kaosa. Božanski red čine razmišljanje, osjećaji i djelovanje u skladu s Božjim planom i svrhom koju je namijenio našem životu. Treba raditi na temelju Njegovih zakona kako bismo ostvarili sve ono dobro što nam je namijenio. Za svaku nevolju u koju upadnemo postoji i plan izlaska. A upravo dobar plan donosi oslobađanje i slobodu«. Na koje sve načine možemo razmišljati, osjećati i djelovati kao
Što god od dobra zadesilo čovjeka, dolazi od Alaha; što god loše snašlo čovjeka,
pojavilo se njegovom vlastitom krivnjom.
— Kuran
duhovna bića uz prirođene kreativne sposobnosti? Kako, kao marljivi pojedinci, možemo upotrijebiti tu moć da bismo bili što želimo biti, kako bismo činili ono što želimo, i išli kamo želimo? U svakom trenutku možda i nemamo sve odgovore; međutim, možemo otkriti nov odnos sa životom i njegovom kreativnom moći.
Teži promišljenim mislima, riječima na mjestu i dobrim djelima. — Navod iz zoroastrizma
Povezivanje s božanskom energijom može se usporediti s pronalaženjem snažnog odašiljača na radioprijemniku. Postaja bez prestanka emitira jasan i precizan signal. Neki uređaji primaju taj signal i daju dobar i čist zvuk. Drugi ga možda ne primaju dobro, pa zvuk nije tako čist. Ako imamo problema s primanjem kvalitetnog »zvuka«, što trebamo učiniti? Možemo li poboljšati »prijam« točnijim podešavanjem svojeg »prijemnika« prema odašiljaču?
Svijet je prepun značajnih priča o čudesnim vezama između pojedinaca i božanskoga. Mnoge od tih priča imaju veliku trajnost. Njihova istinitost potiče ljude svih životnih dobi i djelotvorno se obraća srcu kao ništa drugo. Upravo stoga veliki učitelji poput Isusa, Buddhe, Alaha, Manua, Krišne, Mahatme Gan-dhija, Vaswanija, Rumija i drugih pričaju priče kako bi prosvijetlili sljedbenike. Priče velikih učitelja nadahnjuju. Njihova mudrost osvježuje, a njihova nas istinitost poziva da se povodimo za njima. Mnoge od njih bave se temom koju izražavaju i riječi: »Bogu je sve moguće«. Neka vam sljedeće tri priče posluže kao nadahnuće, za introspekciju, mudrost, smisao i ljubav.
TRGOVAC SVETAC
Radnik koji želi dobro obaviti posao, pr
vo mora pripremiti alat.
— Konfucije
Bahram je bio imućan trgovac. Svake godinje njegove su karavane u druge zemlje odnosile robu vrijednu milijune dolara. Jednoga dana u pljački je izgubio nekoliko milijuna. Jedan od prijatelja došao je izraziti suosjećanje zbog takvog gubitka. A kako je bilo vrijeme velike gladi, Bahram je posumnjao kako je prijatelj došao u nadi da će nešto pojesti. Bahram je od slugu zatražio da pripreme jelo. No prijatelj je rekao: »Ne treba mi hrana. Došao sam izraziti suosjećanje zbog tvojeg gubitka«.
Bahram je na to rekao: »Lijepo je od tebe što si došao. Ali ne brinem se zbog toga što se dogodilo. Zahvalan sam Bogu. Jer, iako su me lopovi opljačkali, ja nisam opljačkao nikoga! Iako su ukrali dio mojeg pokvarljivog bogatstva, nisu ni dirnuli Vječno bogatstvo, bogatstvo vjere u Alaha, Suosjećajnog boga. A to je istinsko životno bogatstvo!«
Velike nevolje iz čovjeka mogu izvući ono najbolje. Ne bježite od njih, nego ih dočekujte kao prijatelje. Neće vas ubos-ti. Od uspjeha će vas voditi do još većih uspjeha.
— J. P. Vaswani svojim učenicima u Indiji
UDARITE NA OVOME MJESTU
Egipćanin Dhun-Nun zorno je objasnio kako je došao do znanja skrivenih u faraonskim zapisima.
Na jednome kipu, s ispruženom rukom i kažiprstom, bile su urezane riječi: »Udarite na ovome mjestu i doći ćete do blaga«. Podrijetlo mu je bilo nepoznato, no generacije i generacije ljudi čekićem su udarale na mjestu na koje je pokazivao. A budući da je bio od najtvrđeg kamena, tragovi udaraca jedva su se vidjeli, pa je značenje natpisa i dalje bilo nepoznato.
Obuzet razmišljanjima o tom kipu, Dhun-Nun je jednog dana točno u podne uočio da sjena ispruženog prsta, na koju nitko godinama nije obraćao pozornost, slijedi liniju između kamenih ploča pod kipom.
Označivši mjesto, skupio je potreban alat i udarcima dlijeta pridignuo jednu kamenu ploču. Pokazalo se da je ona pokrivala ulaz u krovu jedne podzemne špilje pune neobičnih umjetnina, zahvaljujući kojima je utvrdio točan način na koji su izrađivane, odavno zaboravljenu metodu, te je tako došao i do blaga, kao i do formalnijih vrijednosti koje su predmeti donijeli kroz povijest.
— iz Priča derviša
NIJE BIO NIGDJE DRUGDJE
Križ i kršćane, jedne do drugih, proučavao sam. Nije bio na križu. Otišao sam u hinduski hram, u drevnu pagodu. Ni u jednoj od njih nije bilo znaka. Uspeo sam se na Heart, i došao do Kan-dahara. Gledao i tražio. Nije ga bilo u visočju, nije ga bilo u dolinama. Odlučno sam se uspeo na vrh čudesne planine Kaf. Jedi-
no je ondje živjela legendarna ptica Anqa. Otišao sam u Meku. Nije bio ni ondje. O njemu sam se raspitivao kod mudraca. Negdje je iza onog planinskog lanca... Tada sam se zagledao u vlastito srce. I ugledao ga ondje, na mjestu koje mu pripada. Nije bio nigdje drugdje.
— Jalalu'ddin Rumi
2. ZAKON
Čovjeka koji ustrajava na ostvarenju pra
vična cilja neće pokolebati mahnitost
onih koji su oko njega i koji traže ono
što je pogrešno, kao ni prijeteće držanje
tiranina. — Horacije
Glava je najmudrija kada je hladna, a sr
ce najjače kada otkucajima odgovara
na plemenite zamisli.
— Ralph J. Bunche
Koga prate plemenite misli, nikada neće
biti sam. — Philip Sidney
Nikome neću dopustiti da mi ponižava dušu tjerajući me da ga mrzim. — Booker T. Washington
KOGA MRŽNJA mijenja? Koja stanja mržnja poboljšava? Odgovori na ta pitanja možda će nas iznenaditi. Mržnja, kao i molitva, može promijeniti čovjeka koji sudjeluje u aktivnosti, dok onaj koji bi mogao biti meta mržnje može ostati potpuno nepromijenjen. Ako netko nogom udari zid koji je pred njim, ozlijedit će se on sam, a ne zid! Mržnja ne mijenja čovjeka prema kojem je ta energija usmjerena. U tom kontekstu može umanjiti veličinu čovjeka koji mrzi!
Na primjer, bi li energiju koja započinje kao mržnja bilo moguće usmjeriti u suprotnome smjeru, prema učenju radosti neograničene ljubavi? Je li zbog preusmjeravanja naših stavova primjenom mudrosti na prirodne impulse mržnja prije korisna nego opasna? U knjizi Vaše četiri velike emocije David Seabury piše: »Kod nastojanja da shvatimo mržnju i pretvorimo je u nešto korisno — a to nije neizvedivo — najvažnije načelo koje se odnosi na emocije trebalo bi postati poznato svima: činjenica da se mržnja najčešće izražava zbog straha... Ako ne znamo da uglavnom mrzimo zbog straha, možemo se bez prestanka ponašati nepravedno, a da toga nismo ni svjesni«.
Nema sumnje u to da kao pojedinci možemo nadzirati osobni pogled na život, kao i vlastite stavove. Stvoritelj nam je dao dar donošenja odluka, moć izbora. Moć biranja čovjekova je odlika koja donosi najveću radost i životnu energiju. Stoga bi svjesna odluka o početku istraživanja i učenja na području nad-
Školovanje za cilj ima formiranje ka
raktera. — Herbert Spencer
zora nad mislima mogla koristiti svakome pojedincu i pomoći nam da izgradimo siguran, duševno zdrav i plodonosniji život. Kako više istraživanja i marljivosti usmjerava naše emocije na pozitivan i produktivan način?
Američki pedagog afričkog podrijetla Booker T. Washington itekako je bio svjestan moći izbora kada je rekao: »Nikome neću dopustiti da mi ponižava dušu tjerajući me da ga mrzim«. U ranoj je mladosti bio toliko siromašan da se zaposlio već s devet godina. Za situaciju u kojoj se našao lako je mogao okriviti teške okolnosti u kojima se rodio, te sve to iskoristiti kao izliku za mržnju. Umjesto toga, uspio je obuzdati i upotrijebiti energiju, kanalizirati je tako da poboljša svoj i živote drugih.
Često mi je padalo na pamet kako bi za određivanje čovjekova karaktera najbolje bilo potražiti određen mentalni ili moralni stav u kojem bi se, kada bi ga zauzeo, osjećao najdublje i najintenziv
nije aktivnim i živim. U takvim trenucima, unutarnji mu glas govori: 'To sam pravi ja!'.
— William James
Booker T. Washington radio je kao podvornik kako bi se mogao školovati — bio je uvjeren da će time doći do poboljšanja na osobnome planu, ali i da će s vremenom moći poboljšati život čovječanstva. Umjesto da se smatra žrtvom teških okolnosti, preuzeo je nadzor nad vlastitim životom. Diplomiravši, prihvatio je mjesto ravnatelja nove škole za crnačku djecu u Tuskageeu, u Alabami. Izazovi koje je donio veliki novi projekt — nedostatak novca i opreme, neprimjereni objekti itd. — nisu obeshrabrili čovjeka s ciljem i odlučnošću da ostvari taj cilj.
Umjesto da dragocjenu energiju uludo troši na besciljna prepiranja ili ljutnju, nadahnuće i gorljivost usmjerio je tako da mnogima ostvari viziju o školovanju. Booker T. Washington nikome nije dopuštao da mu ponižava dušu jer je zadržao odgovornost za unutarnje »ja«. Znao je da jedino sam može nadzirati svoje unutarnje biće.
*
3. ZAKON
Ako svaku neumoljivu minutu svog živo
ta možeš ispuniti sa šezdeset sekundi
izdržljivosti, uvijek dajući sve od sebe,
tvoja je zemlja i svo njezino blago
i — štoviše — postat ćeš čovjekom, sine
moj! — Rudyard Kipling
Radi što ti je zadano! Rad po svemu nadilazi dokonost! — Bhagavadgita
OMILJENI učitelj jednom je rekao: »Što god vrijedi obaviti, vrijedi obaviti dobro«. Te riječi nedvojbeno su stvarne i praktične, a izražavaju i ključnu mudrost. Ako odvojimo dovoljno vremena i uložimo trud za obavljanje određene zadaće, ne bi li bilo logično vrijeme i energiju koristiti mudro i produktivno? Ne bi li posvećivanje nečega što ne odgovara našoj potpunoj pozornosti i maksimalnim mogućnostima bilo čisto gubljenje dragocjenih potencijala? Biti najbolji u samo jednome području često je korisnije nego biti drugi po redu u više različitih područja.
Kada bismo krenuli u potragu za dominantnim čimbenikom u sebi, faktorom koji nas može simbolizirati kao jedinstveno biće, do čega bismo došli? Koje odlike mogu individualizirati bit našeg pravog »ja«, i ojačati nas za život? Ako skupina prijatelja spomene vaše ime, kojim bi vas osobinama opisali? Možda biste čuli i ovakve opaske: »U svemu što radi od sebe daje 100 posto«. »Povjerite mu neki posao i možete biti sigurni da će ga obaviti temeljito i potpuno!« »Do krajnjih je granica predana i odana!« Ili: »Svojim se darom koristi mudro i djelotvorno, te krajnje gorljivo!« Takve riječi govore o životu koji se živi u cijelosti i korisno. Nema uzaludnog razbacivanja dragocjene energije.
O, Sine čovječji! Dopalo mi se što si stvorio, pa sam stvorio tebe. Stoga me voli da mogu izgovoriti tvoje ime i dušu ti ispuniti du
hom života. — Baha'u'llah
Kako položiti snažniji temelj na kojem ćemo razvijati i graditi dar i sposobnosti? I koje darove uopće možemo izgraditi? Stalno traženje načina za razvoj i težnja tome da se poboljšamo svakako je jedan »građevinski blok«. Razvijanje prirodnog talenta i sposobnosti ponudit će nam mogućnosti za nove pozive i može povećati i poboljšati naš sadašnji rad. Kao još jedan »alat« poslužit će nam i situacije u kojima se okružujemo kvalitetnim ljudima. Riječ je o marljivim, poštenim, poniznim, časnim i karakternim ljudima koji nam mogu pomoći u mentalnome razvoju jednako kao i u duhovnome. Sposobnosti poboljšavamo povezujući se
Poniznost je prvi korak u stjecanju
mudrosti. — Anonimna
Život je nalik na sviranje violine na jav
nome mjestu i usputno učenje
instrumenta. — Samuel Butler
Gorljivost je u osnovi svih oblika napretka. Zahvaljujući njoj
dolazi do uspjeha. Bez nje ostaju samo
izgovori. — Henry Ford
s ljudima čija djela i stavove poštujemo i kojima se divimo. Od takvih stručnjaka moguće je naučiti mnogo.
Jednako tako možemo donositi važne odluke koje se temelje na otvorenom i marljivom istraživanju, umjesto na popularnim trendovima. Učimo donositi plodonosnije odluke i stjecati poštovanje ljudi kada nam se pogled ne zadržava na površinskoj slici. Otvorenost prema sve većoj slavi i mudrosti svemira može potaknuti gorljivost i uzbuđenje prema životnim mogućnostima. Kada naučimo poštivati raznolikost svemira koja se iskazuje oko nas, kako bi se uopće moglo dogoditi da nas ne dirne poniznost?
Strah od pogrešaka u čovjeku može izazvati oklijevanje. Međutim, dopustimo li samima sebi da nas paraliziraju razmišljanja o tome što bi se sve moglo dogoditi, vjerojatno ćemo si oduzeti mnoge prilike za napredovanje, osmišljavanje, stvaranje ili iskušavanje novih stvari. Je li dragocjeno vrijeme moguće gubiti odugovlačenjem? Može li strah biti izgovor za odustajanje od pokušaja? Možemo li prihvatiti činjenicu da se uz razne pokušaje pojavljuju i pogreške? No ne bi li najveća pogreška bila ne pokušati i u cijelosti ne sudjelovati u životu? Možemo li proučiti pouke koje smo izvukli iz pogrešaka u prošlosti i upotrijebiti ih tako da nadahnjuju mudrost u našim budućim odlukama i postupcima? Bi li čovječanstvo ostvarilo sve do čega je došlo bez pokušaja i pogrešaka? Možemo li se sjetiti i situacija u kojima je netko tko je punu pozornost posvećivao istraživanjima i otkrivanju svojim nastojanjima donio stvarnu i veliku promjenu?
Na koje je sve načine moguće poboljšati produktivnost? Nismo li produktivniji kad djelujemo svrhovito, gorljivo i održavamo vlastiti osjećaj zadovoljstva? A kada činimo nešto što volimo, nešto u čemu uživamo, ne postaje li nam život zahvaljujući tome produktivniji?
Dokon je život uludo utrošen život. Život bez cilja i svrhe također je uludo utrošen život. Kako svrha povećava produktivnost? Gary Moore, autor nekoliko knjiga u kojima se integriraju duhovnost i upravljanje bogatstvom kaže: »Istražujte, planirajte i analizirajte. Kada naučite pogledati prije nego što skočite, nećete prestati uživati u životu, nego ćete samo lakše izbjegavati nepotrebne brige. Nema sumnje da spontanost u život donosi malo okusa, novih začina i uzbuđenja koja se povezuju s neočekivanim. Ali kod velikih odluka koje mijenjaju život, malo planiranja nije samo korisno, nego i presudno. Ne možete znati što vam donosi život, no možete se pripremiti za mnogobrojne situacije oboružate li se kvalitetnim informacijama.«
Ovladavanje razlučivanjem važan je korak zahvaljujući kojem ćete postati odgovornijom osobom. Zahvaljujući istraživanju, školovanju, opažanju i duhovnom vođenju, naučit ćemo procjenjivati ključne aspekte svih situacija. Za to je potrebno panoramski sagledati cjelokupnu situaciju, sve okolnosti, a ne samo dio s kojim ćemo se najlakše uhvatiti u koštac. Takvo otvoreno istraživanje i marljivost mogu nam pomoći da dođemo do najboljih mogućih odluka, bilo da je riječ o poslu, vezi ili duhovnome putu. Kada se jednom odlučimo za smjer, svaka minuta može postati važna ako nastojanjima posvetimo punu pozornost i uložimo cjelokupan trud! »Polovična pozornost dovodi do uzaludnog trošenja života!«
Gorljivost i oduševljenje vode nas do
veličanstvenih postignuća na svim pod
ručjima, te do ideala zamišljenih u umu. — Charles Fillmore
Najteži oblik bankrota upravo je duša
koja je ostala bez gorljivosti.
— Rebecca Clark
4. ZAKON
Gorljivost je zarazna. — Anonimna
GLASOVITI KIPAR i slikar Michelangelo za života je, koliko je poznato, izradio četrdeset četiri skulpture. Većina ljudi zna za neka od najpoznatijih dovršenih djela — David, Piet i Mojsije, da navedemo tek neke. Znate li, međutim, da je dovršio tek četrnaest skulptura? A onih trideset koje nije dovršio vrlo su zanimljive. Na primjer, na jednom mramornome djelu vidi se oblikovan lakat ili začetak ručnog zgloba. Preostali dio čovjekova lika i dalje je zatočen u kamenu. Na jednom drugom komadu vidi se noga s bedrom, koljeno, list, peta i stopalo isklesani u čvrstome kamenu, no sve ostalo zamrznuto je duboko pod kamenom.
Kada u nekom talijanskom muzeju pogleda ta nedovršena remek-djela, čovjek će možda pomisliti: »Kakva je tragedija što ih nije dovršio!« i nastaviti dalje. Ali pričekajte trenutak i razmislite malko bolje! Nismo li i vi, ja i ostali ljudi remek-djela u razvoju pod rukama vrhunskoga kipara? Na životnome putu zapravo smo u nastajanju. A što točno postajemo? Koje su to silne, neizrecive i neistražene mogućnosti još zatočene u nama?
Uvijek možemo više. Kad nas iskušenje mami da se zaustavimo uz životni put i divimo se pogledu, trebamo se zaustaviti! Nikada ne smijemo propustiti priliku da vidimo nešto lijepo. Ali
*
Bez gorljivosti nitko nikada nije postigao nešto veliko. — Ralph Waldo Emerson
U knjizi Posegnite za novim životom dr. Robert Schuller napisao je malenu priču u nastojanju da predoči značenje gorljivosti:
Gorljivost je ona zagonetna sila koja prosječnog čovjeka pretvara u iznimnog pojedinca. Pridiže nas iz premorenosti i ulijeva nam energiju. Izvlači nas iz prosječnosti i dovodi do iznim-nosti. U našem životu pali blistavo svjetlo, sve dok nam lice ne zasja, a oči se zaiskre. Riječ je o duhovnome magnetu koji k nama privlači sretne ljude. Riječ je o radosnome izvoru koji pršti od života i privlači ljude koji nam povjeravaju svoju radost. Iz toga izvora iskače samopouzdanje koje svijetu viče: »Mogu! Moguče je! Idemo!« Gorljivost je dugo traženi izvor mladosti... Pijte iz tog izvora, pa čete iskusiti čudo. Obeshrabrenost će se raspršiti poput jutarnje magle na podnevnome suncu. Odjednom ćete se početi smijati, zviždati, pjevati, znati da ste Božje dijete. Gorljivost — kada vam je netko ponudi, prihvatite je, osobito ako je ne želite.
Kakav život! Živjeti znači stvarati. I dok svjesno stvaramo, kako živjeti u skladu sa životom i gorljivo sudjelovati u božanskoj kreativnoj moći? Pojedinac koji se prihvaća neke korisne aktivno-sti kao pozitivne pustolovine može i u drugima nadahnjivati sličan stav. Na koje načine osoba koja uživa u poslu i traži nove načine iskazivanja gorljivosti može pomoći drugima da se povedu za njegovim primjerom? Prihvatimo li se svojih zadaća s gorljivošću, hoće li i ljudi koji nas okružuju krenuti našim putem? Što god čovjek činio, bilo to nešto dobro ili loše, sve može biti zarazno. Osmijeh može biti zarazan, kao i namrgođenost.
Kako onda iskusiti pravu sreću i gorljivost? Možda, između ostalog, iskrenom otvorenošću. Možda i dobronamjer-nošću? Ili, kada bismo još ojačali dobronamjernost dopuštajući
nemojte predugo stajati zagledani u ljepotu! Zahvalite se na tom daru i sreći, pa nastavite dalje, prema novim visinama. Svijet radosti, veselja i gorljivosti, ili zadivljenosti i ushita, širi se na sve strane. Kada oslobodimo maštu i gorljivost, tko zna što sve možemo postići?
Gorljivost daje energiju, a energija znači
život i snagu. — Charles Roth
joj da preraste u neograničenu ljubav prema svim ljudima? Mnogi žele živjeti dobro, u fizičkoj snazi i zdravlju, uz mentalno zanimanje, moralne i etičke vrijednosti i duhovni cilj. Temelji li se »dobar život« dijelom na točno određenome sustavu vrijednosti u kojem i radost i gorljivost služe i kao uzrok i kao posljedica?
Riječ gorljivost odgovara riječi »entuzijazam«, koja je potekla od grčkih i latinskih izraza za »ispunjenost duhom«.
Da bismo je valjano izrazili, stvar mora poteći iznutra, a mora je pokrenuti njezin vlastiti oblik.
— Meister Eckhart
Vidimo da su velike stvari načinjene od
malih, a male se smanjuju sve dok na
koncu iza njih ne ugledamo Boga.
— Robert Browning
I mala stvar može se uspoređivati s veli
kom, i pritom pokazati tragove znanja.
— Julije Cezar
5. ZAKON Ponavljanjem malih pokušaja dovršit ćemo svaki posao — Og Mandino
MLADA ŽENA pričala je o uspomenama iz djetinjstva. Otac slikar marljivo je radio za stalkom, miješao boje i oslikavao platna. Ona je često sjedila na podu, u blizini, jednako obuzeta svojim drvenim bojama i bojankom. Često se događalo da otac odloži kist i uzme je u krilo. Potom bi joj u ručicu stavio kist i pridržavao ga. Polagano i obzirno, beskrajno strpljivo, vodio je njezinu ruku i kist, uranjajući ga u paletu i miješajući raznorazne boje. Zatim na platnu pred njima ostavljao tragove mokrom i sjajnom bojom.
Djevojčica je zadivljeno gledala kako zajedničkim snagama slikaju predivne motive. Taj otac pun ljubavi vjerojatno se nadao da kćeri predaje vještine koje će joj u životu donijeti veliku radost i zadovoljstvo. I dan danas ta djevojčica, Joni Tada — kvadriple-gičarka od nesreće na bazenu koju je doživjela kao tinejdžerica — slika. Međutim, kist sada drži zubima! Veći dio zarade od prodaje slika usmjerava na pomoć drugima. Njezino je suosjećanje odraz onoga što ju je naučio nježni otac pun ljubavi.
Tko je uopće u stanju nabrojati sve malene pokušaje Joni i njezina oca koji su omogućili njezin umjetnički uspjeh?! Što više radimo na poboljšavanju nečega — dara, cilja, posla, odnosa, nije važno čega — to smo uspješniji u dosezanju cilja. Napredujemo korak po korak. Ako smo u stanju artikulirati vlastiti osjećaj
*
Promatranjem Prirode, rukotvorina koje
Priroda radi u sklopu svoje Umjetnosti, iz skromnih početaka
nastaju velike stvari. — John Dryden
za cilj, jesmo li u određenoj mjeri napredovali na putu transcen-diranja vlastitoga »ja« i pružili ruku cjelokupnome čovječanstvu?
Jednom davno popularna je bila pjesma »Male stvari puno znače«. Ta je tema važna i za život u današnjem svijetu. Bilo da nastojimo iz kaosa i previranja priječi u stanje mira, iz straha u ljubav, od učenja u kreativnost, od nastojanja do ispunjenja cilja, te usputne sitnice često nas tjeraju naprijed, iskustvo po iskustvo, prema cilju. Kako su neke od »sitnica« u vašem živoru utrle put većim postignućima?
Sposobnost kreativnog razmišljanja upotrijebit ću da ostvarim uspjeh u svim vrijednim nastojanjima koja započnem. Bog će mi po
moći pokušam li pomoći samome sebi. — Paramahansa Yogananda
Sjećate li se učenja tablice množenja u školi? Odakle ste počeli? Od prvog umnoška — jedan puta jedan jednako je jedan — i tako ste nastavili prema većim brojevima. Koliko ste puta ponovili prvi umnožak dok ste ga zapamtili? Zatim ste prešli na sljedeći umnožak i tako dalje. Riječ je o dobrome primjeru »ponavljanja malenih pokušaja kojima se dovršava velik pothvat!« Zahvaljujući vježbanju i ponavljanju, moguće je ostvarivati sve složenije zadaće.
Život često nazivamo učionicom duhovnog bogatstva. Bi li i ta »malena« životna iskustva mogla služiti kao poligon na kojem učimo kako trebamo biti budni i paziti na prilike koje nam kucaju na vrata? Pred nama se tek rijetko pojavljuju izazovi s kojima se ne možemo suočiti, prepreke koje ne možemo nadvladati ili nerješivi problemi. Nije li najbolje svakoj situaciji pristupiti s pozitivnim stavom i zatim napredovati korak po korak? Uviđate li vrijednost dosljedne svakodnevne primjene stavova i aktivnosti koji služe ispunjavanju naših ciljeva?
Od svega na svijetu najbolje je kada otac djeci u naslijeđe os
tavi pozitivan primjer.
— Anonimna
1. Nemoguće je samo ono što nije iskušano.
2. Kako možemo iskoristiti prirođenu moć kreativnosti?
2. Mudar čovjek izbjegava negativne emocije i destruktivne aktivnosti.
3. Kako nam primjena neograničene ljubavi pomaže da postanemo »budnijima«?
4. »Koga prate plemenite misli nikada neće biti sam« (sir Philip Sidney).
5. »Uspjeh je putovanje, a ne odredište, i pola užitka leži upravo u tom putu!« (Wayne Dyer).
6. Možemo li ostati čvrsto privrženi vlastitim vrijednostima, unatoč uvjerljivosti protivljenja?
7. Kakve su silne i neistražene mogućnosti zatočene u svakome od nas?
8. Prihvatimo li se posla gorljivo, hoće li taj duh prijeći i na ljude koji nas okružuju?
9. Kako iskusiti stvarnu radost i gorljivost?
10. Napredujemo korak po korak.
12. Kako nam životne »sitnice« pomažu da napredujemo do većih stvari? I kako bismo opisali te »veće stvari«?
Pozitivne mentalne odlike često nazivamo »graditeljima« našeg napredovanja na životnome putu. Nerijetko čujemo i riječi »naše misli određuju naš svijet«. I doista, naše razmišljanje snažno i duboko djeluje na naš život. Prikazi naprednog mentalnog razvoja često naglašavaju činjenicu da gotovo i nema ostvarenja punog potencijala bez uvježbana uma. Stvar nije samo u tome što razmišljamo, nego i kako razmišljamo: to, naime bitno utječe na naše životne obrasce. U knjizi Što sve možemo biti Piero Ferru-cci navodi nekoliko odlika uma koji dobro funkcionira. Svakome od nas vjerojatno mogu poslužiti za zanimljive usporedbe.
Najbolje se uči vježbom.
— Aristotel
Naglasci ••
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Dobar um: • Može se po želji koncentrirati i dubinski istražiti svaku zada
nu temu, čak i u situacijama u kojima postoje drugi elementi koji odvlače pozornost.
• Može organizirati misli i zamisli, sjećanja i slike tako da ti unutarnji arhivski sustavi uvijek budu dostupni.
• Može postati svjestan kolotečina unutar kojih funkcionira i svjesno iz njih izići.
• Uviđa sve aspekte određene situacije, a ne samo one koje su mu ugodne.
• U stanju je graditi čvrstu i prikladnu okolinu. • Lako se iz jednog mentalnog svijeta prebacuje u drugi i u svi
ma se osjeća kao kod kuće.
• U stanju je procijeniti i modificirati vlastiti način funkcioniranja.
• U stanju je proučiti pojedinosti a da se među njima ne izgubi, te spoznati opća načela a da ne zaboravi pojedinosti.
• Nikada ništa ne uzima zdravo za gotovo. • Svjestan je vlastitih ograničenja i u stanju je nadići ih.
• Vlastito funkcioniranje doživljava kao užitak bez napora.
*
D e v e t i t j e d a n
Uspjeh ima mnogo otaca, dok je neus
pjeh siroče. — Engleska
poslovica
Ne uspiješ li prvi put, pokušavaj još,
još i još. — Engleska izreka
1. ZAKON
Poraz nije gorak ako ga ne progutaš — Ted Engstrom
KOJE KORAKE poduzimamo kad se nađemo u naoko »nemogućoj« situaciji? Mnogi ljudi u nekoj životnoj fazi ili situaciji upoznaju »neuspjeh« ili poraz. Kako nadići takva iskustva? Kako doći do valjanog odgovora na pitanje: »Što ću sada?« Pomažu li nam izazovi da otvorimo um i naučimo biti snalažljiviji?
U redu. U onome što se smatra neuspjehom čovjek može prepoznati osjećaj krivnje. Sto je zakazalo? On sam? Ako je tako, zašto? Jer mu se učinilo da nije učinio što je »trebao« učiniti ili »mogao« učiniti? A zašto nije? Na takva pitanja možda nemamo spreman odgovor, pa ćemo reći: »Ne znam«. Ili ćemo navesti niz raznoraznih uzroka. Čovjek će možda reći da nije uspio jer nije bio dovoljno pametan ili nije dobro odlučivao ili nije bio djelotvoran. Da je postupio tako i tako, vjerojatno bi uspio itd. itd. Popravljaju li situaciju takva okrivljavanja ili krivnja usmjerena prema nama samima ili prema drugima, odnosno čuvanje takvih osjećaja koji su se pojavili nakon nekih pogrešaka iz prošlosti? Dakako da ne! Takve reakcije ne pomažu i nisu progresivne. Samima sebi možemo oprostiti na stvarima zbog kojih možda žalimo, prihvatiti naučenu lekciju i krenuti dalje.
Svatko od nas može pronaći prostor za poboljšanja, bez obzira na okolnosti, mjesto u životu i situaciju u kojoj se nalazi. Međutim, važno je da samima sebi, discipliniranošću misli, osjećaja i djelovanja, dokažemo da smo svi u stanju ostvariti takav napredak kakav zamislimo i za kakav se čvrsto odlučimo. Strah, oklijevanje i osjećaji nedoraslosti mogu paralizirati naše mentalno djelovanje i poticati pomisli o porazu ili neuspjehu.
Život je ili smiona pustolovina ili nije
ništa. — Helen Keller
Neuspjeh je izvor uspjeha.
— Japanska izreka
Što je poraz? Tek oblik školovanja; tek
prvi korak prema nečemu boljem.
— Wendell Phillips
Thomas Edison znao je osam stotina načina na koje nije moguće izraditi električnu žarulju! Jedan od »neuspjeha« Madam Curie bio je radij. Kristofor Kolumbo mislio je da je otkrio Indiju. Rodgers i Hammerstein doživjeli su prvim zajedničkim mjuziklom takav debakl da još godinama nisu ni pokušavali surađivati! Ali je li »neuspjeh« zaustavio napredovanje tih odvažnih duša? Cjelokupna povijest misli prepuna je ljudi koji su dolazili na »pogrešan« ili »drukčiji« cilj!
Koliko smo puta dosegnuli samo dno, a one ljubazne misli i riječi koje su nam uputili prijatelji poslužile su nam kao poticaj da počnemo iznova? Koliko smo puta ustrajali u nastojanjima jer je netko vjerovao u nas? Je li stvarna hrabrost potrebna za nadvladavanje nepovoljnih okolnosti zapravo duhovna ideja koja izvire iz Božjeg uma? Hrabrost da nastavimo, koju priželjkujemo svim srcem, u koju vjerujemo, i koju tražimo sve dok ne postane probuđenim dijelom naše prirode, može nam pomoći da riješimo i teške situacije. Razvijamo sposobnost da nastavimo s naporima.
Neki od najvećih izazova nerijetko donose i najveće prilike! Možemo li razmotriti mogućnost da se prilike ne pojavljuju tek tako, slučajno? Je li moguće da su one posljedica praktičnih vizija? Kada se nekome u životu dogodi nešto divno, objašnjenje često glasi da se čovjek u pravo vrijeme našao na pravome mjestu kada je naišla prilika. Je li moguće da je taj čovjek uspio iz unutarnje perspektive uočiti priliku, prepoznati je kada se pojavila, te s tim u vezi nešto i poduzeo?
Možemo li priznati da su situacije koje smo smatrali »neuspjesima« zapravo bili »školovanje« za viši oblik razvoja? Ako samima sebi dopustimo da progutamo poraz, nije li naša sposobnost djelotvornog funkcioniranja tada ozbiljno sputana? Gotovo svi veliki vođe, sportaši, istraživači, znanstvenici, mislioci, izumitelji i poslovni ljudi griješili su i na ovaj ili onaj način doživljavali neuspjehe. I ti ljudi nisu za to krivili ni sebe ni druge. Umjesto toga, u pogreškama su prepoznali utjecajne lekcije u vezi s načinom na koji se mogu popraviti i poboljšati način rada. Spoznali su da je neuspjeh tek prolazna pojava i da nužno ne znači poraz. Odbili su progutati gorčinu neuspjeha i bili voljni ustrajati na slatkoći uspjeha.
Samopouzdanje dovodi do sreće i uspjeha. Čovjek uz njega može postići praktički sve što si postavi kao cilj. A jedna od mogućnosti razvijanja većeg samopouzdanja mogla bi biti i u odgovoru na pitanje: »U što ću uložiti povjerenje? U vanjske perspektive ili u božansko koje je u meni?«
*
Školovanje ne znači puniti kantu nego
zapaliti plamen. — William Butler
Yeats
Sadašnjost je divna
uz budućnost. — Gottfried Leibnitz
Tao je blizu, a ljudi ga traže u daljinama.
— Mencius
2. ZAKON
Neistraženi život nije dostojan življenja — Sokrat
PREMA JEDNOJ priči, Sokrat je otputovao daleko izvan atenskih granica, posjetio daleke zemlje. Sa svih strana dolazili su mu iskreni ljudi koji su od tog Božjeg čovjeka koji se klonio slave i moći tražili darshanu. Jednog je dana izdaleka u Sokratovu kuću doputovao neki muškarac. Vrata mu je otvorio sam Sokrat. »Dobrodošao, prijatelju!«, rekao je posjetitelju.
»Prepješačio sam nebrojene planine i doline samo da bih došao do Sokratove darshane« rekao je neznanac. »Možeš li mi reći gdje ću ga pronaći?«
»Obratio si se pogrešnom čovjeku«, odgovori mu Sokrat. »Vjeruj mi, brate, ja već godinama tražim Sokrata i još ga nisam uspio pronaći.«
»Što? Tražiš ga već godinama i još ga nisi pronašao? Ne živiš ovdje?« upita ga čovjek.
»Ovdje sam se rodio«, odvrati Sokrat. »I ovdje živim cijeli život. I premda i danju i noću tražim Sokrata, on mi i dalje nekako izmiče.«
»Za mene dakle nema nade«, reče očajan čovjek. »Moram se vratiti u domovinu.«
Sokrat ga pogleda u oči i reče: »Svakako je najteže upoznati sebe, spoznati vlastito pravo Ja«.
Ne poznajem poticajniju činjenicu od neupitne čovjekove sposobnosti da svoj život uzdigne svjesnim naporom.
— Henry David Thoreau
Proučavanje čovjekova ponašanja zapravo vuče korijene još iz drevnoga doba. Riječi »čovječe, upoznaj samog sebe« pripisuju se grčkome filozofu Sokratu koji je živio u petome stoljeću prije Krista. Sokrat je bio utjecajan učitelj koji je svoje Atenjane poticao na plemenit život, na kritičko i logičko razmišljanje, te na njegovanje znatiželjnog uma koji propituje sve oko sebe. Jednako kao Platon i Aristotel, i on je bio uvjeren da zlo izrasta iz neznanja i neistraživanja razloga zbog kojih se ljudi ponašaju kako se ponašaju. On je navodno rekao i: »Neistraženi život nije dostojan življenja«. Što mislite, što je time želio reći? Ili, što je još važnije, što te riječi znače nama kao pojedincima?
Svijet je naša škola duhovnog otkrivanja.
— Paul Brunton
Većina ljudi iskreno želi živjeti plemenito i moralno. Stoga se čini logičnim da radi ostvarivanja takvih ciljeva nastojimo doznati i shvatiti više o tome tko smo i što smo. Tko smo i što smo kao pojedinci? Tko smo i što smo kao fizička/duhovna bića? Tko smo i što smo kao pripadnici ljudske zajednice? Dok pomno ne razmotrimo ta pitanja, koliko ćemo dobro poznavati same sebe? Imelda Shanklin, autorica knjige Što si ti? piše: »Pogreška u umu zbog koje pretpostavljate »tko« umjesto da spoznajete »što« izvor je svih nesporazuma u životu koji vas zbunjuju«.
Kako je dobar čovjekov život, puko postojanje! Kako je samo prikladno zauvijek u radosti koristiti svo srce, dušu i
osjetila! — Robert Browning
Pozabavimo se još malo tim riječima. Tko, ili osobni i vizualni dio svakoga od nas, opisuje se kao naše tijelo, naše ponašanje ili situacija u kojoj se nalazimo. Što, ili taj neosobni i nevidljivi dio svakoga od nas, može se opisati kao naš um i duhovna bit našega bića. Iskrena autoanaliza na objema razinama može nam neizrecivo pomoći. Kada spoznamo razloge zbog kojih činimo određene stvari, lakše izgrađujemo karakter. A kada našim bićem struji viši stupanj spoznaje, u životu nam se događaju određene objektivne promjene. Spoznaje rafiniraju i senzibiliziraju kod osobnog ponašanja. Spoznajemo što je za nas stvarno. I spoznajemo što nam je važno! Učimo kako biti vjerni vlastitoj duhovnoj prirodi i kako živjeti dostojanstveno i ponizno.
Što se sve može dogoditi kada odvojimo malo vremena da analiziramo vlastiti život? Jesmo li zadovoljni trenutačnom situacijom i okolnostima? Ako nismo, koji je tome razlog? Što mislimo o tome gdje smo bili dosada — i fizički, i mentalno i emocionalno i duhovno? Kako bismo formulirali sljedeći korak na svome putovanju? Djelujemo li korisno ovisno o okolnostima ili samo reagiramo na ljude i situacije?
Je li promišljenost primjer profinjenosti naše duše? Promišljenost se neki put opisuje kao jedna od životnih nijansa, nešto što se dodaje našem radu kojim naša duša postaje ljepša i plemenitija. Jedan od osam dijelova budističkoga puta do stvarnosti određuje se kao ispravna promišljenost. Je li moguće da je taj izraz bogatiji značenjem od izraza »Ispravno razmišljanje«? Može li uopće postojati prosvijetljeni život bez proučavanja razloga za život?
Nagradu za svo djelovanje pronaći
ćemo u prosvjetljenju.
— Bhagavadgita
Kako nam proučavanje života pomaže da se usredotočimo i koncentriramo na veću svijest o jedinstvu sa Stvoriteljem? Na koje sve načine možemo istražiti vlastito razmišljanje i ponašanje i osloboditi se stavova i navika nedostojnih voljenog Božjeg djeteta? Kako izraziti više suosjećanja prema drugima kroz veće razumijevanje sebe?
Mnogi savjeti i učenja koja iznose Platon, Pitagora, Sokrat, Aristotel i drugi veliki filozofi vrijede još i danas. Budistički redovnici u Kini, Tajlandu i Burmi, brahmanski svećenici u Indiji, te drugi učitelji ovoga svijeta i dalje žive prema tim drevnim zasadama. Njihov je cilj unutar čovječanstva ostvariti duhovne vrijednosti. Danas, dok u jednom drugom vremenu živimo uz nova društvena iskustva, kako bismo ta univerzalna načela mogli prilagoditi suvremenome životu? Može li nam marljiva introspekcija, uz naglasak na razvoju i napretku, pomoći da ostvarimo bogatiji i korisniji život?
3. ZAKON
Riječ poštena čovjeka vrijedi koliko i njegova obveznica. — Američka poslovica
Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su
jabuke u srebrnim posudama.
— Mudre izreke 25:11
Izostavi nepotrebne riječi.
— William Strunk, Jr.
NEKA MLADA žena došla je Anjaliju. Lice joj je bilo zajapureno, a cijelo joj je tijelo drhtalo.
»Prijateljici sam izgovorila riječi koje su bile i grube i neistinite«, rekla je. »A glas mi je bio užasan poput grmljavine. Recite mi kako ispraviti nepravdu koju sam počinila.«
Anjali je uzeo list crvenog papira. Rastrgao ga je na šezdeset četiri papirića i dao ih djevojci, govoreći: »Papiriće razbacaj po ulici.«
Djevojka ga je poslušala. Čim je razbacala papiriće, zapuhao je snažan vjetar i papirići su se razletjeti na sve moguće strane i ubrzo se izgubili iz vida.
Kada se djevojka vratila, Anjali joj reče: »Dijete moje! A sada mi donesi sve papiriće.«
Djevojka je izišla na ulicu u potrazi za papirićima. No što god činila i koliko god se trudila, nije pronašla nijedan papirić.
*
Moć riječi beskonačna je. Prikladna
odabrana riječ često je dovoljna da zaustavi vojsku u bijegu, da poraz pretvori u
pobjedu, te spasi carstvo.
— Emile DeCirardin
Nakon uzaludne potrage, vratila se Anjaliju. »Ne mogu naći ni jedan jedini komadić«, reče.
A Anjali je pouči: »Tako je i s tvojim riječima. Čim prijeđu preko tvojih usana, već se raspršuju i zauvijek gube. Što god činio, čovjek ih više ne može vratiti.
Stoga pazi na riječi. Prije nego što nešto kažeš, dobro pripazi da to što se spremaš izgovoriti bude bolje od tišine; u protivnom, šuti. Budeš li se pridržavala tog jednostavnog pravila, nećeš se morati kajati«.
Korištenje sposobnosti razmišljanja i mudrog govorenja ključ je za ovladavanje mnogim stvarima. Zahvaljujući moći konstruktivnog razmišljanja, čovječanstvo stvara nova i sve bolja pomagala, alate, strojeve, lijekove, kao i naprednije načine obavljanja poslova na nebrojenim područjima. Zahvaljujući sposobnosti razmišljanja i govorenja, uspijevamo surađivati, graditi velike gradove, uzgajati, pohranjivati i distribuirati hranu, te proizvoditi korisne stvari. Možemo udruživati sposobnosti radi unaprjeđivanja mnogih projekata. U stanju smo bilježiti misli, kako bi se očuvale zamisli i kako bi od njih imali koristi i oni koji će na svijet doći poslije nas. Zahvaljujući moći riječi, u stanju smo prenositi zamisli drugima, a često i uspostavljati suradnju među mnogim umovima.
Međutim, u razmišljanju i govorenju pronalazimo i dublje značenje i moć. Naše su misli i riječi kreativne. Obuhvaćaju nevidljivu univerzalnu materiju koja postoji svugdje i tkaju nevidljivu odjeću ili atmosferu koju obavijaju oko naših riječi. Naše su riječi sredstvo s pomoću kojeg se ostvaruju naše zamisli i odražavaju narav naših misli. Riječi koje izgovaramo imaju vrhunsko značenje, jer djeluju na svjestan um i na podsvijest. Određuju li često ti dojmovi i utjecaji i kvalitetu našeg razmišljanja i djelovanja?
Kada u čovjekovoj svijesti obitavaju duhovne riječi, riječ ili misao oblikovana u intelektualnome umu mora ustuknuti pred višim
načelima Postojanja. — Charles Fillmore
Kako s pomoću riječi oblikujemo vlastiti svijet? Na nebrojene načine! I koliko je važno održavati riječ? Neizmjerno važno! Ima li zamjene za održavanje riječi? Što se događa kad nam net-
Kada riječi dopustimo da nam se otme,
više je ne možemo opozvati.
— Horacije
ko obeća da će nazvati, pa ne nazove? Kako se osjećamo? Hoće li to pomalo uzdrmati našu vjeru u tu osobu? Što se događa našem ugledu, pouzdanosti i odgovornosti, kada ne održimo riječ? Kako nekoga možemo unesrećiti ili naškoditi sebi kada ne održimo riječ? Ako ne održimo obećanje, umanjujemo li vlastiti karakter?
Vaše su riječi sjeme, vaša je duša seljak, svijet je vaše polje: neka se seljak pobrine za sjetvu, kako bi tlo urodilo obiljem.
— Nasir-I-Khusraw
S druge strane, ako dosljedno činimo što smo i rekli i obećali, poboljšava li se naš karakter? Kako se možemo obučiti za to da mislimo i izgovaramo samo riječi koje potpomažu naš razvoj? Kako se pozitivne riječi pune ljubavi upućene nekoj drugoj osobi mogu opisati kao dar? Kako bi to mogao biti i dar nama samima? Zašto je važno nikada ne potcjenjivati moć izgovorene riječi?
Svjesna suradnja s
Bogom dovodi do davanja priloga.
- Stella Terrill Mann
4. ZAKON
Davanje desetine često donosi napredak i čast. — Anonimna
GOTOVO SVE civilizacije poznavale su ovakav ili onakav oblik filantropije. Mnoge drevne civilizacije ubirale su desetinu, ili porez, namijenjen siromasima. Egipćani i stari Grci davali su novac za uređenje knjižnica i sveučilišta. Poticanjem pripadnika na davanje priloga, srednjovjekovne su crkve podupirale bolnice i sirotišta. Prema Mojsijevu zakonu, desetinu svih prirasta u jatima, stadima, zemljištu i ukupnim proizvodima trebalo je davati u Božju riznicu. Međutim, još davno prije Mojsijeva vremena, Melhize-dek, kralj Salema, blagoslovio je Abrahama, a Abraham je njemu dao desetinu svega što je posjedovao.
Na što točno mislimo kada spominjemo »davanje desetine«? Desetinu na engleskome označuje riječ »tithe«, a ona pot-
Davanje je osnovno pravilo obilja, kao
opće dobrobit i . — Russell W. Lake
Kada nudimo, to je brahmanski;
to što nudimo također je brahmanski.
— Bhagavadgita
Daj sve što možeš; nebesa odbacuju
proračunatost. — Willam
Wordsworth
ječe od anglosaksonske riječi teotha, koja označuje deseti dio. Riječ je, dakle, o davanju desetine, ili više, od osobne zarade. Takav oblik velikodušnog davanja tumači se na raznorazne načine. Neki pritom misle na biblijsko načelo »što više daješ, više ćeš dobivati«. U Drugoj poslanici Korinćanima (9:6-7), između ostalih dijelova Svetog pisma, također nailazimo na potvrdu: »Tko škrto sije, škrto če i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti... jer Bog ljubi vesela darivatelja«.
Promotrimo li malo bolje davanje desetine, uvidjet ćemo da je riječ o svjesnoj, dosljednoj metodi davanja i služenja zbog svih životnih darova. Redovito davanje u umu stvara sve izraženiju svijest o dotoku, obilju i novom davanju. Kada počnemo davati u životu i samome životu, u sebi ćemo osjetiti božansku nazočnost: u ljubavi, potpori, suosjećanju i novim blagoslovima. Riječ je o jedinome ulaganju koje je prikladno za sve!
Kada prihvatimo naviku davanja, postajemo svjesnim sudionicima protoka života. Postajemo dijelom životnog pokreta i Stvoriteljeva kretanja. Davanje je u Božjoj prirodi, a mi se usklađujemo s tom silom, ona prolazi kroz nas i pojačava našu spremnost da sudjelujemo u svemirskome davanju. Kakvi su unutarnji odgovori kada se upitamo: »Na koji način sudjelujemo u protoku života? Kako sam ja izvor davanja u svijetu?«
Kako i zašto uspjeh prije dolazi onima koji su voljni darovati dio svojega bogatstva? Je li davanje metoda zahvaljujući kojoj se čovjek razvija i prerasta u istinski uspjeh? Kako to objasniti? Pozitivno se hrani pozitivnim. Davanje pokreće ciklus koji se kontinuirano na smislen i koristan način hrani vlastitim izvorima. Davanje vodi do novog davanja i prerasta u način života. A prirodan »sljedeći korak« sastoji se u tome što raste i naš osjećaj zahvalnosti i duhovnog postignuća!
U Sedam navika uspješnih ljudi Stephen Covey opisuje sedam dominantnih navika mnogih ljudi. Jednu od njih naziva »životom iznutra prema van«. Ako živimo na taj način, pripravnost na davanje može izazvati pozitivne događaje. Na primjer: »Prava je radost biti ljubazan prema ljudima, jer zbog toga osjećam veliko zadovoljstvo!« Ako živimo »izvana prema unutra«, čekamo da se »vani« nešto dogodi, pa da tek zatim poduzmemo neki korak. Na primjer: »Kada bi ti bio ljubazniji prema meni, ja bih bila ljubaznija prema tebi!«. Svatko od nas ima svoju paradigmu, način gledanja na svijet. Riječ je o osobnome prikazu načina na koji funkcionira svijet. Kako funkcionira vaš odio? Što bi se dogodilo kada bismo počeli drukčije gledati na stvari?
Malahija (3:10) kaže: »Donesite čitavu desetinu u riznicu«. Što znači »čitava desetina«? Osim novčane desetine, bi li to moglo obuhvaćati i davanje dijela našeg cjelokupnog bića? Je li točno da istinski dajemo tek kada dajemo od sebe? Bi li se te biblijske riječi mogle odnositi na predanost radu unutar božanskih zakona u svim vidovima života? Na primjer: disciplini pozitivnog razmišljanja, želji za prihvaćanjem protoka duha u svakoj misli i riječi radi usrećivanja i ljubavi prema ljudima, radi pohvala i poštovanja prema svima koji dotiču naš život.
Priča o onima koji svoju imovinu troše na Alahov način nalik je na priču o zrnu na kojem je izraslo sedam klasova s po stotinu zrna;
a Alah daje obilno. I zna. — Kuran
Je li davanje možda ispit zrelosti? Bi li nezrela osoba shvatila blagoslov do kojeg se dolazi praksom? Ima li osoba koja je predana davanju desetine ubrzo više za davati nego što je ikada očekivala? Kako davanje desetine raščišćava sve eventualne prepreke slobodnome protoku božanske energije i još veće sreće? Kako davanje desetine pomaže izgradnji individualnog odnosa sa Stvoriteljem? Kako je istinsko davanje desetine zapravo molitva zahvalnosti? Kako davanje desetine služi kao aktivan način liječenja?
Do znanja se ne dolazi slučajno; nužno ga je tražiti svim sr
cem i marljivo učiti.
— Abigail Adams
5. ZAKON
Mudrost nadilazi bogatstvo. — Anonimna
S OBZIROM na sve veći broj ljudi koji se upisuju u razne obrazovne ustanove, čini se da se zanimanje za školovanje širi. Jedno od područja kojem se posvećuje sve veća pažnja jesu vrijednosti i moralno obrazovanje, koji se neki put smatraju i svjesnim pokušajem pomaganja ljudima da steknu znanje, vještine, stavove i vrijednosti koje doprinose oblikovanju društveno konstruktivnijeg i korisnijeg života koji usto donosi i više osobnog zadovoljstva.
U knjizi 100 načina za unaprjeđenje vrijednosti i moralnosti u školama i okruženju u kojem se kreču mladi Howard Kirschenbaum opisuje vrijednosti i moralno obrazovanje kao jedinstveno nastojanje koje ima dva cilja. Prvi je pomoći ljudima — u ovom slučaju mladima — da žive uz više osobnog zadovoljstva, životom ispunjenim smislom, značenjem, usmjerenošću i radošću. Drugi je cilj ljudima pomoći da žive konstruktivnije i to doprinosima dobrobiti zajednice. Ljubav i suosjećanje prema svim ljudskim bićima igraju veliku ulogu.
Najvažnija je funkcija školovanja razvijanje pojedinčeva karaktera i značenje njegova života njemu samome i drugima.
— Grayson Kirk
Dio tema koje se obrađuju u tom obliku školovanja silno su korisne i čine građevinske blokove koji vode prema korisnom i sretnom životu. Na primjer: poznavanje sebe, samopoštovanje, sposobnost postavljanja ciljeva, vještine razmišljanja, vještine donošenja odluka, komunikacijske sposobnosti, društvene sposobnosti, transcendentalne spoznaje, akademsko i životno znanje, te školovanje karaktera tek su neka od područja važnog razvoja. Disciplina i samonadzor mogu biti dio iskustva učenja, ali život koji ima smisla, koji je prožet gorljivošću i kreativnošću svakako je dostojan svakog truda.
Načas se zamislite. Postoje li točno određeni talenti, sposobnosti ili aspekti vašeg bića u kojima biste željeli proširiti znanje? Služite li se vlastitim talentima i sposobnostima u najvećoj mogućoj mjeri? Što mislite o ljudima koji naoko postižu mnogo, a bez velikog truda? Je li moguće da su oni daleko od očiju javnosti uložili mnogo ustrajnosti i samonadzora kako bi došli do sadašnjeg statusa? Povijest nam govori da su primjeri »trenutačnog uspjeha« iznimno rijetki! A u utrci uvijek pobjeđuju ustrajnost i samonadzor!
Ljudi imaju snove i želje. Što je još pozitivno u vezi sa snovima i prilikama? Kada se posvetimo nekoj od svojih sposobnosti, bilo kojoj, možemo dosegnuti plodonosno postojanje. Možemo li dosegnuti i zadovoljstvo u aktivnome postupku učenja dok nastojimo ostvariti snove? Kada otkrijemo kako ispuniti osobne snove, hoćemo li prirodno biti nadahnuti da posegnemo za višim, većim, globalnim i univerzalnim snovima? Kako? Učenjem! Često se kaže »Život služi učenju«. A učenje može biti
Spreman sam primati sve svakim daškom
koji udahnem. — Nepoznat autor
itekako ispunjeno radošću i užitkom. Posotji li uopće faza kada možemo reći da smo »završili«, kada možemo reći da je formalno školovanje gotovo? Promocija na fakultetu nužno nije i jamac dovršenosti i potpunosti. Nije li to tek novi početak? Što više učimo, to možemo više postići. Sto više postižemo, to možemo više učiti!
Samo će znatiželjni naučiti, a samo odlučni nadvladati prepreke učenju. Kvocijent potrage oduvijek me uzbuđuje više od kvocijen
ta inteligencije. — Eugene S. Wilson
Kad ga je učenik upitao: »Zašto sve to moramo učiti?«, učitelj je umjesto odgovora ispričao priču o magičnim kamenčićima. Što iz nje možemo naučiti?
Jedne se noći skupina nomada spremala za noćenje kad ih je iznenada okružilo veliko svjetlo. Odmah su znali da ih je posjetilo nebesko biće. Napeto su iščekivali nebesku poruku neizmjerne važnosti za koju su znali da je namijenjena samo njima.
Glas je napokon progovorio: »Skupite koliko god možete kamenčića i spremite ih u bisage. Putujte još cijeli dan, a sutra navečer bit ćete sretni, ali i tužni.«
Nakon što se biće udaljilo, nomadi su jedan drugome povjeravali razočaranje i ljutnju. Očekivali su da će im se otkriti neka velika i univerzalna istina, zahvaljujući kojoj će svijetu donijeti bogatstvo, zdravlje i smisao. No umjesto toga zapao ih je manualni posao u kojem nisu vidjeli ni tračka smisla. Međutim, zbog sjećanja na ono blistavo svjetlo, svatko od njih uzeo je po nekoliko kamenčića i uz negodovanje ih spremio.
Nakon cjelodnevnog putovanja, navečer, kada su se spremali za noćenje, posegnuli su u bisage i otkrili da se svaki skupljeni kamenčić pretvorio u dijamant. Bili su sretni što imaju dijamante. Ali bili su i tužni što nisu skupili više kamenčića.
Naglasci ••
1. Svatko od nas može pronaći prostora za poboljšanja, bez obzira na situaciju i okolnosti.
2. Što znače riječi: »Neistražen život nije dostojan življenja«?
3. Što se događa kada odvojimo vremena za propitivanje vlastitog života?
4. Neki od najvećih izazova često donose najveće prilike!
5. Jesu li situacije koje neki put izgledaju kao »neuspjesi« zapravo priprema za nov razvoj?
6. Kako doslovce oblikujemo svoj svijet riječima koje izgovaramo?
7. Što se događa s našim ugledom, pouzdanošću i odgovornošću kada ne održimo riječ?
8. Zagledajte se duboko u sebe i zaključite što vama znači »davanje desetine«.
9. Zašto se i kako uspjeh češće pojavljuje kod onih koji rado daju dio svojeg bogatstva?
10. Zašto je učenje toliko važno?
1 1. Kojem biste se području učenja voljeli posvetiti?
12. Utrke se dobivaju zahvaljujući ustrajnosti i samonadzoru!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Baha'u'llah o školovanju
Onaj koji je Vječna Istina, od Prvog Dana Slave usmjeruje pogled prema narodu Bahe, i obraća im se ovim riječima: Posvetite se promicanju dobrobiti i mita čovječje djece. Um i volju posvetite školovanju ljudi i rođaka zemlje, da se sukobi koji ih dijele, snagom Najvećeg Imena, izbrišu s lica i da svi ljudi počnu podržavati jedan Poredak i postanu stanovnicima jednoga Grada. Osvijetlite i prosvijetlite svoja srca: ne dopustite da ih oskvrnju-je trnje mržnje i zlobe. Živite u jednome svijetu i stvoreni ste zahvaljujući djelovanju jedne Sile. Blagoslovljen je koji se druži sa svim ljudima u duhu krajnje dobrote i ljubavi.
Na čovjeka gledajte kao na rudnik bogat dragim kamenjem neprocjenjive vrijednosti. Školovanje već samo po sebi može omogućiti otkrivanje tog blaga i čovječanstvu od toga donijeti koristi.
D e s e t i t j e d a n
Zamislite se još malo i spoznajte da unu
tarnjim i vanjskim okom možete opaziti
profinjene nijanse Božanske mudrosti, te otkriti bisere ne
beskoga znanja. — Baha'u'llah
Budite slobodni, svi vi dostojni duhovi,
te se širite i dosežite veličinu i visinu.
— George Chapman
jedan Bog, jedan zakon, jedan element, i jedan daleki božanski događaj, prema
kojem se kreće sve što je stvoreno.
— lord Alfred Tennyson
1. ZAKON
Ako je Bog beskonačan, ništa ne može biti zasebno. —
SUVREMENA je znanost unijela pravu revoluciju u naše poimanje svijeta. To ne treba posebno objašnjavati. No kako su sve te novosti utjecale na naše poznavanje Boga? Kako vidimo čovjekovu ulogu u općem rasporedu? Znamo vrlo malo — vjerojatno i manje od jedan posto svega što je moguće otkriti — o Bogu i temeljnim duhovnim načelima. Posljednjih godina znanstvena istraživanja otkrivaju da je svemir fantastičan i po veličini i po složenosti, pa neki sada navode mogućnost da bi mu izvor mogao biti neusporedivo veći Bog od Boga kojeg smo dosada zamišljali. Ipak, mnogi ljudi, čak i školovani teolozi, imaju različite, ograničene poglede na opise Stvoritelja i njegovu ulogu u stvaranju ovog nevjerojatnog svijeta.
Teologija poniznosti potiče otvoreno razmišljanje i zaključke koji sadrže riječ »možda«. Važno je iznova promisliti o onome što je poznato i revidirati pretpostavke na kojima se temelji naše današnje znanje. To je jedan od načina na koje može doći do napretka i povećanja znanja. Moguće je da nam zahvaljujući daru slobodne volje Bog dopušta da sudjelujemo u tom trajnom kreativnom procesu. Možda se od nas traži da nadiđemo predrasude i strahove, osobne nade i težnje, i ugledamo veličanstveni plan i beskrajnu veličinu Stvoritelja. Možda bismo od sebe — bez obzira proučavamo li prirodni svijet ili duhovni svijet — trebali zatražiti da u vlastitome životu proučimo i doživimo krajnji oblik odnosa između fizičke i duhovne stvarosti.
U knjizi Odrastanje na Mliječnoj stazi Timothy Ferris govori o našem neznanju u vezi s veličinom svemira. »Ipak, što više
Ime te beskrajne i neiscrpne dubine i
tla po kojem hodaju sva bića glasi Bog.
— Paul Tillich
znamo o svemiru, to više uviđamo koliko malo znamo. Kada se držalo da je kozmos tek uredan vrt u kojem je nebo strop, a zemlja pod, dok mu se povijest poklapa s poviješću čovjekova roda, još smo mogli zamišljati da ćemo jednog dana spoznati i veliki plan i sve pojedinosti. Tom se iluzijom više ne možemo zabavljati.«
Nema boljeg načina na koji ćemo slaviti Gospodina i Stvoritelja svemira nego kada s krajnjim divljenjem u svim stvarima, koliko god izgledale maleno golome oku, ali su primile dar života i sve veće snage, uviđamo simbol njegove neograničene snage i savr
šenstva. — Antoine van Leeuweenhoek
Jedna od glavnih perspektiva koje se s vremena na vrijeme razmatraju glasi: Ako je Bog beskonačan, ništa ne može biti zasebno. Čini se više nego očitim da je stvarnost neusporedivo dublja i zagonetnija nego što se držalo. Možemo li spoznati nove vidove Stvoritelja proučavanjem dubljih aspekata prirode i iznošenjem novih pojmova koje treba potvrditi ili opovrgnuti? Neke od tema za takvo znanstveno proučavanje:
• Daljni dokazi o smislu i svrsi. • Objašnjenja za shvatljivost (barem djelomičnu) prirode. • Istraživanje značenja sljedećih znanstvenih opažanja i pretpo
stavki: 1. Da je proces stvaranja:
Uglavnom nevidljiv Neusporedivo veći nego što se smatralo. Bitno stariji nego što se smatralo Sve veći i još se ubrzava u raznolikosti Sve veći i još se ubrzava u kompleksnosti Podložan zakonima.
2. Da su ljudska bića: Iznimno kreativna Pod dominacijom smisla i svrhe Sve brže dolaze do novih spoznaja Duhovna bića koja iskazuju ljubav, molitvu, zahvalnost, opraštanje, žrtvovanje, poštenje, etičnost itd. Vjerojatno ne jedina svjesna i inteligentna bića u svemiru.
U tim mislima i pojmovima pronaći ćete pravi švedski stol »hrane za dušu« i materijala za razmišljanje. Nadam se da će ta pitanja u vezi s Božjom vezom s vidljivim svijetom promicati veće zanimanje učenika, studenata, znanstvenika i istraživača za naš istinski odnos s tim zadivljujućim i čudesnim Stvoriteljem svemira.
Milo mi je, Bože moj, vršit volju
tvoju; Zakon tvoj duboko
u srcu ja nosim. — Psalmi 40:8
Čovjek se prvo mora usmjeriti onamo kamo treba ići. Tek ta
da može poučavati druge.
— Buddha
2. ZAKON
Gdje ima volje, ima i načina! — Ezop
OD POČETKA svog boravka na zemlji, čovjek traži, propituje i stvara. Zamišlja se nad zagonetkom zvijezda koje su nad njim i svijeta koji ga okružuje. Dakako, za svakog je čovjeka važan dan kada počinje otkrivati sebe. Povijest je prepuna plodova onih koji su otkrili nešto u vezi s vlastitim mogućnostima. Međutim, povijest još nije zabilježila postojanje čovjeka koji je potpuno otkrio sve što je mogao postići. Emerson kaže: »Čovjek je ulaz, a može postati izlaz za sve što je u Bogu«. Još bismo mogli dodati: »Ako to želi!« Je li istinska tajna sposobnosti ostvarivanja promjena upravo naša volja?
Na naš život i poslove djeluje narav naših misli. Ona ih i oblikuje. Ne ograničavaju nas naslijeđe, okolina, sudbina, okolnosti, čak ni Božja volja! Jedan pisac navodi: »Budući da je Bog utjelovljenje slobodne volje, što je stvoreno na njegovu sliku mora također raspolagati slobodnom voljom. Imamo priliku birati između neograničenog izražavanja dobrote i ograničenog izražavanja dobrote. Zahvaljujući slobodnoj volji, čovjek ima priliku ovladati svojom sviješću dosezanjem više razine svijesti usklađivanjem uma s Umom Božjim«. Obdareni smo slobodom izbora — možemo slobodno promatrati svijet oko sebe i odlučivati kako ćemo ići dalje. Kao što Shakespeare govori kroz usta Julija Cezara: »Pogreška, dragi Brute, nije u zvijezdama, nego u nama... zato smo u podređenu položaju«.
Naš se um u određenome smislu može smatrati i našim svijetom. Naše su misli alat kojim klešemo životne priče, a kao materijal služi nam svemir. Kada vladamo svojim umom, vladamo
*
U dokonim željama budala pasivno leži; čim ima volje, mud
rost pronalazi put. — George Crabbe
i svojim svijetom. Kada biramo misli, biramo i ishode. Ako smo voljni trezveno razmišljati, život postaje jednostavniji i logičniji. Je li primjereno pitanje: Jesmo li voljni promijeniti način razmišljanja i promijeniti život? Jednako kao što turbina na slapu skuplja prirodnu energiju, može li i stav takve spremnosti hvatati duhovnu energiju? Kreativna nas energija okružuje. Kako možemo osigurati koristan kanal kroz koji će protjecati? Bi li jedan od zakona mudrosti mogao glasiti: Kada smo voljni tražiti savjete i usmjeravanje u sebi, hoćemo li ih i dobiti?
Promotrimo na trenutak svoju duhovnu sposobnost volje. Što pod tim podrazumijevamo? Naša se volja opisuje kao sposobnost promišljanja, odlučivanja i djelovanja. Omogućuje nam da djelujemo izravno u skladu s odlukom, da je osnažujemo i provodimo te izražavamo ono što smo odlučili! »Volja« se naziva i »izvršnom sposobnošću uma« jer omogućuje način na koji donosimo odluke, bilo da pozitivno ili negativno reagiramo na neku situaciju, osobu, mjesto ili stvar. Naše se misli mogu koristiti kao snažna pomagala za donošenje odluka, pomagala na koja se možemo osloniti i krenuti u smjeru odabranog cilja. Koliko je važan postupak donošenja odluka?
Tko je voljan oprostiti, malo-pomalo riješit će se kivnosti. — Konfucije
Ne kaže li se da će onaj koji traži pro
naći put? — Tao
Sjetite se samo priče o gladnome magarcu između dva stoga sijena. Od oba ga dijeli točno ista udaljenost. No magarac se na koncu nije mogao odlučiti kojem će stogu prići! Gledao je čas jedan, čas drugi. Lijevo-desno i nikako se nije uspijevao odlučiti; na koncu je usred tog obilja uginuo od gladi!
Što se događa ako se pretjerano koncentriramo na snagu volje? Možemo li tako postati tvrdoglavi i sebično zahtjevni? Posve je sigurno da nas takav stav neće dovesti daleko. Sto se događa ako se nedovoljno koncentriramo na volju? Jesu li plodovi toga neodređenost i neodlučnost? Gdje je točno ravnoteža i djelotvornost unutar takvog načina razmišljanja?
Ako životni događaji služe vježbanju duše, kako se u tu sliku uklapa naša snaga volje? Što je uopće slobodna volja? Bi li to moglo značiti da možemo slobodno preuzimati odgovornost u vlastite ruke? Može li značiti i da neki put rješavanje situacije možemo prepustiti Stvoritelju i pričekati ishod? Je li logično očekivati da sve uvijek ide prema našim osobnim željama? Kako
reagiramo na situacije koje se razlikuju od naših želja? Svaki pojedinac stvoren je božanski i čudesno. Bi li jedna od velikih životnih aktivnosti moglo biti svojevoljno putovanje s ciljem samoot-krivanja? Kako ćemo spoznati vlastite sposobnosti, potencijale i mogućnosti dok ne doznamo nešto više o sebi?
Kao ljudska bića možda i ne vidimo neograničene mogućnosti u onome što nazivamo svojom božanskom sudbinom, odnosno onome što trebamo ostvariti dok boravimo na ovome svijetu. Gdje ima volje (odnosno spremnosti na ispunjenje zadaće), ima i načina! Kada nam svemir otvori vrata, koliko smo spremni primati? Kako se kreću obrasci naših misli? Na što nam je koncentrirana pozornost?
Tko ne izražava zahvalnost ljudima nika
da neće moći biti zahvalan Bogu.
— Muhamed
Miruj i budi zahvalan.
— Anonimna
3. ZAKON
Budi zahvalan za to što imaš, pa ćeš u svemu izražavati zahvalnost. —
KOLIKO SE često tijekom dana događa da zastanemo i sa zahvalnošću pomislimo na svo blago kojim raspolažemo? Zahvalnost može služiti kao snažan magnet koji nam donosi sve veću sreću — ljubav, radost, prilike, zdravlje, prijatelje i materijalna dobra. Oni koji su zahvalni doživljavaju čudesnu ravnotežu u kojoj i daju i primaju. Jedan od zanimljivih aspekata zahvalnosti jest i činjenica da je osjećamo i kada netko čini nešto za nas / kada mi činimo nešto za druge. Edwin A. Robinson primjećuje: »Postoje dvije vrste zahvalnosti — ona iznenadna, koju osjetimo kada nešto dobijemo; i ona puno veća i šira koju osjećamo kada dajemo«. Zahvalnost u nama njeguje pozitivnu, radošću ispunjenu svijest i ujedinjuje nas s univerzalnim protokom životne energije. Na taj način naši osjećaji zahvalnosti mogu iznjedriti veliko unutarnje zadovoljstvo. Je li iskrena zahvalnost duhovna odlika koja se u duši poboljšava i širi svakodnevnom primjenom? Plodovi zahvalnosti raskošni su i donose veliku sreću.
Na koje sve načine možemo izražavati zahvalnost? Kako zahvalnost melankoliju pretvara u vedrinu? Koji su najsnažniji izrazi zahvalnosti? Smijeh? Radost? Dobrodušnost? Pohvale? Poštovanje? Bezgranična ljubav? Kako postajemo mentalno, fizički i
*
Divno je i ugodno biti zahvalan.
— Molitvenik iz 1662.
Zahvalnost nije tek najveća vrlina, nego
i majka svih ostalih vrlina.
— Ciceron
duhovno privlačniji kada izražavamo zahvalnost i njome ispunjavamo srce i um? Zašto nailazimo na sve više dobra čim u svemu počnemo tražiti dobro? Kako se uz zahvalnost budimo i stječemo sve veće spoznaje o većem životnom bogatstvu? Kako nam zahvalnost pomaže da život promatramo širom otvorenih očiju? Kako očekivati više od svemira ako ne cijenimo ono što već imamo? Kada smo zahvalni za sve što imamo, život će nam se otvoriti na nove i čudesne načine!
Što kažete na pisanje »dnevnika zahvalnosti«? I to bi mogao biti način »otvaranja unutarnjih očiju« i promišljenog sagledavanja života. Dnevnik možete započeti popisom životne imovine. Navedite svu sreću i dobra koja vam padaju na pamet. Zatim proširite perspektivu i počnite se zahvaljivati za sve više i više toga! Sunce koje je obasjalo vaš novi dan, miris jutarnje kave ili čaja, miomirisni jorgovan pred kućom, pečenu piletinu i nadjev za nedjeljni objed, za riječi »volim te«.
Može li svaki dan oživjeti od autentičnih trenutaka užitka i pustolovine koji su jedinstveno naši? Na primjer, što bi bilo kada bismo se svakog jutra probudili i radosno uskliknuli: »Hej! Ponovno sam živ! Vidim! Razmišljam! Kakve mi čudesne darove donosi ovaj dan?« Uz takav početak, dan će vam nedvojbeno protjecati bolje! Svake večeri, prije odlaska na počinak, podsjetite se na nekoliko stvari na kojima ste zahvalni, pa tako i na krovu nad glavom, poslu, zdravlju, prijateljima i udobnome krevetu u kojem će se odmoriti vaše tijelo.
Samo njegovanjem vrline cjelovitosti i uzvraćanjem dobrotom na uvrede moguće je postići istinski sklad. Stoga duboka vrlina uvijek
daje ne očekujući zahvalnost. — Lao Tse
Kada um ispunimo srećom i zahvalnošću, može doći do unutarnjeg pomaka u svijesti. Kada se koncentriramo na raskoš i obilje u životu, a ne na ono što nam nedostaje, počinje se pojavljivati čudesan prikaz budućnosti. Naša se svijest mijenja; kao i naše navike. Istinski je važno da u svojoj svijesti stvorimo prostor za poštivanje svega čime trenutačno raspolažemo, kako bismo radosnije živjeli u sadašnjosti. Jedna francuska poslovica podsjeća nas: »Zahvalnost je pamćenje srca«. A ono će pokrenuti jedan drevni duhovni zakon: što smo zahvalniji za ono što imamo, to ćemo više dobivati.
*
4. ZAKON
Umjetničko djelo nikad ne prosuđuj prema manama.
— Washington Allston
Muhu s prijateljeva čela nikad ne ukla
njaj sjekirom. — Kineska poslovica
Zadovolji se dobrim djelima, a drugima
prepusti da o tebi govore kako god
žele. — Pitagora
Svejedno je koga ćeš hvaliti, no dobro pa
zi koga ćeš okriviti. — Edmund Cossee
Više učimo kada objeručke prihvaćamo kritiku nego kada izražavamo kritičke prosudbe. — J. Jelinek
KAKO mi reagiramo kad netko izražava ljutnju ili kritike usmjerene prema nama? Čini se da nam se nude dvije osnovne mogućnosti: možemo se pokušati braniti, ili iz tog sukoba možemo nešto naučiti. Stav obilježen ljutnjom dopušta pojavu emocija bijesa, okrivljavanja i kritiziranja, što samo produbljuje sukob.
S druge strane, ako smo voljni naučiti ono što životna situacija već izražava, možemo li izdignuti svijest iznad osobnosti i čovjekovih ograničenja? Pada li vam na pamet dobar način da započnete postupak učenja? Što kažete na slušanje sugovornikova stava i davanje prilike da iznese svoje osjećaje? Mirno slušanje potiče smirenost i strpljivost čak i pod pritiskom. Emerson je rekao: »Svim je ljudima zajednički jedan um, a kada smjerno slušamo svakako ćemo čuti ispravnu riječ«. Bi li postavljanje odgovarajućih pitanja također moglo poslužiti kao pozitivan način na koji je moguće doznati nešto više u vezi sa situacijom? Postavljanje pitanja može pomoći nadvladavanju nesporazuma. Tako ćemo možda uvidjeti da zapravo nismo čuli što je naš prijatelj govorio! Jasna je komunikacija iznimno važna.
Prihvaćanje kritike nudi priliku za iskreno propitivanje vlastitih vrlina i mana! A takvi povremeni osvrti mogu biti važni i za naš duhovni razvoj. Kad pred sobom imamo pluseve i minuseve karaktera, nismo li lakše u stanju ujednačiti duhovni proračun? Je li nova svijest o vlastitim nedostacima jednostavno način otkrivanja programa poboljšanja? Nitko ni od koga ne očekuje da živi bez određenih mana i pogrešaka. Međutim, nije li najpoželjnije da učimo i stječemo korist od vlastitih pogrešaka? Kako stojimo s predrasudama? Pridonosi li našem stavu i neznanje? Jesmo li najuravnoteženiji kada su naši stavovi, ideali i mišljenja razvijeni u jednakijim omjerima?
Što nam se događa kada osuđujemo druge? Koja je razlika između osude i prosudbe? Netko je rekao da kada upremo prst u drugoga, barem tri prsta pokazuju prema nama! Što to znači? S jednog stajališta, »osuda« se može opisati kao mentalno ocjenjivanje posredstvom usporedbi i kontrastiranja. Ne bi li takav postupak mogao biti blagotvoran i u našem životu? Je li to taj »prosudbeni« dio osude? Vrijedi li to osobito kada se osude izriču kroz duhovno shvaćanje, a ne emocije?
Kada netko učini nešto dobro,
plješčite mu. Tako ćete usrećiti dvoje
l judi. — Samuel Coldwyn
To me podsjeća na priču o dvojici starih Nizozemaca koji su sjedili na klupi u parku. Primicala se noć i park je obasjavao mjesec. Nedaleko od klupe protjecala je rijeka. S obala je dopirao zvuk zbora cvrčaka. Prvi gospodin, Peter, osluškujući cvrčke, reče: »Cvrčci uistinu vole pjevati«.
Stekni naviku da ljude i stvari prosuđuješ u najpovoljnijem svjetlu, u svako doba i u svim okolnostima.
— St. Vincent de Paul
Još nisam upoznao čovjeka koji mi se ni
je dopao. — Will Rogers
John, koji je sjedio do njega, odgovori: »Da, doista znaju pjevati«. U tom trenutku John je začuo pjesmu zbora koja je dopirala iz obližnje crkve. Stoga reče: »Prelijepa glazba, zar ne?«
Pete osluhne pa reče: »Da. Kad samo pomisliš da sve to rade pukim trljanjem nogu!«
Svaki od njih čuo je drugu glazbu. Jedan je slušao cvrčke. Drugi crkveni zbor. Život je takav. Stvoritelj nam daje osjetila kojima opažamo svijet, a naš dojam o svakoj situaciji ipak ovisi o tome gdje se nalazimo na osobnome planu. Kako slušamo? Ovisi li to što čujemo o tome odakle dolazimo i kamo idemo?
Kad se nađemo usred sukoba ili nesporazuma, možda bismo mogli načas zastati i promisliti o kreativnoj energiji koja je stvorila i koja održava svemir i sve što u njemu živi, pa tako i nas. Kad se koncentriramo na širu i veću stvarnost, kako se uopće može naći mjesta ili želje za kritiziranjem ili strogim kritikama drugih ljudskih bića?
O sebi sudi iskreno, pa ćeš o drugima suditi milosrdno. — John Mitchell Mason
Bez prestanka oblikujemo karakter i sudbinu svojega života. Dio čovjekova postojanja sastoji se i od spoznaje da u svakoj situaciji možda i nismo besprijekorni. Neslaganje nije ujedno i napad na našu osobnu vrijednost. Je li moguće da jednostavno trebamo otvorenije promotriti sebe i svoje misli i osjećaje? Netko je lijepo rekao: »Više učimo kada objeručke prihvaćamo kritiku nego kada izražavamo kritičke prosudbe«.
*
5. ZAKON
Koje talente možemo razviti? — Andersen
Ne skrivajte nadarenost, jer je stvorena
za vas. Čemu služi sunčani sat u hladu? — Benjamin Franklin
Sviće samo onaj dan koji dočekujemo
budni. — Henry David
Thoreau
Odgovorni ste za darove koji su vam
povjereni. — Henry F Amiel
JESTE LI KADA stekli dojam o beskonačnosti? Možda ste ga osjetili kao sve veću svijest o tome da su ljudi spoznali tek sićušni dio nepregledne i čudesne stvarnosti svemira. Osjećaj bezgraničnos-ti može se pojaviti kad počnemo uviđati da se kreativnost ubrzava i da je naš potencijal za razvoj i otkrivanje neograničen. Zašto nam je Stvoritelj pružio takve prilike? Bi li ključ mogao ležati u spoznaji da nam je Bog namijenio vrhunski životni smisao? S obzirom na pravo da sami odlučujemo, što ćemo odabrati i učiniti sa sobom, svojim darovima i sposobnostima? Bi ii jedan od izazova u ovome životu mogao biti i otkrivanje i razvijanje naših darova i sposobnosti? Tolike mogućnosti i prilike mogu se naći unutar našeg domašaja. Koje talente možemo razviti? Zašto bismo uopće prihvaćali uobičajeno kad možemo iskusiti veličanstveno?
Valdas Adamkus dokazao je i sebi i svijetu da čovjek može postići ono što je zamislio. Vaidas se u Sjedinjene Države doselio iz Litve i nakon višegodišnjeg marljivog rada, došao do položaja cijenjenog, visoko pozicioniranog i odlikovanog državnog dužnosnika. Zamislio je i proveo velik program ekološkog čišćenja Velikih jezera i od predsjednika Ronalda Reagana dobio najviše priznanje koje se dodjeljuje vladinim dužnosnicima. Godine 1991. Litva je stekla neovisnost i Vaidas je shvatio da se želi vratiti i svojoj domovini pomoći onako kako je pomogao i Americi.
Godine 1998. u dobi od sedamdeset jedne godine, kad se mnogi povlače u mirovinu, Vaidas Adamkus postao je litvanskim predsjednikom. Kad su ga upitali zašto se u toj dobi kandidirao za tako zahtjevno mjesto, Vaidas je odgovorio: »Život ne poznaje granice«. Nadahnuće ga je nagnalo da pomogne čovječanstvu i stoga je pronašao način da to i ostvari!
Nadahnuće se smatra trenutkom u kojem se stječe pristup beskrajnoj božanskoj inteligenciji te zahvaljujući tome dolazi do novih spoznaja. Nerijetko nastaje kad nešto u našem svijetu, bilo unutarnjem bilo vanjskome, zapali unutarnju iskru iz koje se rađa zamisao. Je li stoga sljedeći korak u osiguravanju prostora za razvoj zamisli u našoj svijesti? Imamo dopuštenje za beskrajno učenje, beskrajnu ljubav, beskrajan razvoj i beskrajno izražavanje.
Odakle onda početi? Postignuća ne moraju biti junačka niti grandiozna da bi ilustrirala tu neograničenost. Što volite radi-
Poboljšanja iziskuju promjene; biti savršen znači često se mijenjati.
— Winston Churchill
Kad su nam namjere duboke, iskrene i pune ljubavi, božanska sila pružit će nam prilike da ostvarimo plan. Naša žudnja za istraživanjem, pustolovinama i invencijom ima svrhu. Ushit koji osjećamo zbog vrhunskih ostvarenja zahvaljujući pogodnom djelovanju može obilježiti naše putovanje kroz vječnost.
Naglasci • •
1. Kako naša volja oblikuje naš život i aktivnosti? 2. Kako biste opisali riječi: »Uskladiti vlastitu volju s onom što
nam želi Bog«? 3. Zašto je korisno osjećati zahvalnost za poteškoće kao i za do
bitke? 4. Prihvaćanje kritike može ponuditi priliku za iskreno i objekti
vno procjenjivanje vlastitih vrlina i mana! 5. Kako biste odredili pojmove »osude« i »prosudbe«? 6. Imate li neki dar ili sposobnost koja nije u potpunosti izraže
na? 7. Koji vaš dar ili sposobnost donosi osjećaj razvoja, koristi i za
dovoljstva?
Uložite sav napor kako biste se istak
nuli po nekoj nadarenosti.
— Seneka
ti? Raspolažete li talentom ili sposobnošću koja nije u cijelosti izražena? Biste li bili zadovoljniji i sretniji kada biste u tom području postigli više? Jeste li uvjereni da to možete? Što biste mogli učiniti kako biste dodatno razvili određeni dar? Sto možete odabrati kako biste poboljšali sposobnosti? Jeste li se pripremili za to što želite? Odnosite li se prema darovima i sposobnostima s poštovanjem i dostojanstveno? Osjećate li gorljivost u vezi s razvijanjem nečega u čemu ste dobri? Trebate li nekako promijeniti ponašanje? Jeste li samome sebi pružili sve prilike za uspjeh?
Koje nam sposobnosti i aktivnosti donose osjećaj korisnosti i pozitivnih ishoda? Donosi li nam napredovanje prema cilju lakoću srca i čudotvorno djeluje na našu dušu? Kako? Ako ne, zašto?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
PRIČA O BUDDHI
Princ koji se prerušio u prosjaka sedam je godina tumarao zemljom u potrazi za mudrošću. Obilazio je samostane i s redovnicima razgovarao o istini koju otkrivaju Vede. Međutim, nije uspijevao doći do odgovora na pitanja koja je postavljao tijekom potrage za prosvijetljenošću. U pojedinim trenucima obuzimala ga je obeshrabrenost. Ali je nastavljao potragu. Živio je asketski, nerijetko postio dok se ne bi onesvijestio. Postajao je sve slabiji i slabiji, no ne i mudriji. Na koncu je zaključio da takvo žrtvovanje ne vodi do mudrosti. Počeo je jesti i povratio je snagu. Um mu se razbistrio i tako je nastavio potragu.
Jednog je dana sjeo pod divlju smokvu radi meditiranja. Zarekao se da se s tog mjesta neće ni pomaknuti dok ne dođe do mudrosti koju traži. Tako je sat za satom sjedio pod stablom, koncentrirao se na sve što je doznao iz Veda. Usredotočio se na ono što prihvaća i ono što odbacuje. Lice mu se iznenada ozarilo od radosti i tako je uskliknuo: »Prvi životni zakon glasi: Iz dobra mora izići dobro, iz zla zlo. To je Ključ mudrosti«.
Princ je dobro znao da to nije nikakva novost. Riječ je o zakonu Karme kojem nas poučava hinduizam. Međutim, iz tih je pojmova izvukao nove zaključke. Još sedam dana sjedio je pod tom smokvom (danas se naziva stablom Bo, Stablom mudrosti), pripremajući se za odgovore na sva pitanja koja bi mu mogli postaviti u vezi sa zaključcima do kojih je došao. Zatim je otputovao u grad Benares, okupio nekolicinu redovnika i njima održao prvu propovijed — danas je poznata pod nazivom »Propovijed iz Be-naresa«.
Kad je dovršio govor, legenda kaže da ga je jedan od redovnika upitao:
»Jesi li ti bog?« »Nisam«, odgovorio je Gautama. »Onda si svetac?« »Nisam«, odgovorio je odmah ovaj. »Ako nisi ni bog ni svetac, što si onda?« »Samo sam budan«, odgovorio je princ Gautama. Od tog dana učenici i sljedbenici zovu ga Buddha, što
znači Probuđeni ili Prosvijetljeni. I to su korijeni jedne velike religije.
— iz knjige Kakva su vjerovanja u velikim religijama
Oči ne vide kad srce želi da budu
slijepe. — Seneka
Stav je kist uma. Svaku situaciju može obojit i sumorno i si
vo ili vedro i radosno.
— Mary C. Crawley
Ostani kod kuće u umu. Ne ponavljaj
tuđe stavove. — Ralph Waldo
Emerson
1. ZAKON
Čovjek uvijek pronađe ono što traži: dobro ili zlo, probleme ili
rješenja. —
JEDNOG SE jutra mlada žena vozila dobro poznatom ulicom kojom je gotovo svakodnevno odlazila na posao u ured koji se nalazio u središtu velikoga grada. Obično je bila nervozna i nestrpljiva zbog gustog prometa, željela je što prije doći na posao i dovršiti neku nedovršenu zadaću. No tog je jutra bila nekako opuštenija. Dok su kolone automobila gmizale autocestom, upijala je živopisne boje i raznolikost koji su joj se ukazali pod blistavim jutarnjim suncem.
Tako je s lijeve strane iznenada ugledala i troetažnu poslovnu zgradu profinjene arhitekture. Oko gornjeg ruba neokla-sičnog zdanja nalazio se prelijep friz od keramičkih pločica pas-telnih boja. Svojoj prijateljici i suputnici rekla je: »Pogledaj kako je lijepa ona zgrada! Kada su je izgradili?« Istog trenutka mladoj je ženi sinulo da je postavila glupo pitanje; bilo je očito da zgrada na istome mjestu postoji već duže vrijeme.
Prijateljica je samo promumljala: »Pa, ovaj, čini mi se da je tu već dugo.«
Mlada se žena stidljivo nasmiješila i objasnila: »Dosad je nisam primjećivala a tako je lijepa!«
Dvije su se prijateljice lijepo nasmijale, no vozačicu je zapravo rastužilo što se nije obazirala na nešto što joj je iz dana
Jedanaesti tjedan
Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo
svladaj dobrim! - Rimljanima 12:21
Kreni na putovanje od svojega ja do svo
jega Ja, prijatelju moj... Takvo putova
nje zemlju pretvara u zlatni rudnik.
— lalalu'ddin Rumi
Dobre će riječi pronaći kupce. Dobra
djela možemo darovati.
— Lao Tse
u dan moglo donositi radost i užitak. Toliko ju je zaokupljalo razmišljanje o tome kamo ide da nije uživala u putu do odredišta!
Svi mi živimo u drukčijim stvarnostima i iskustvima. Stvarnost koju vidimo nerijetko je pitanje osobne percepcije koliko i objektivnih činjenica. U biti pronalazimo ono što tražimo, dobro ili zlo, probleme ili rješenja. Ako ljudi u svijetu koji ih okružuje traže nešto što je ružno i zlo — bilo kod svojih vođa, susjeda ili u osobnim situacijama u kojima se nalaze — svakako će pronaći upravo to. A takav stav može imati razorne posljedice. Snovi ne počivaju na cinizmu; optimizam donosi uspjehe. Ako traže dobro, ljudi će ga i pronaći; na nebrojene načine, traženje dobra imat će konstruktivne posljedice. Gorljivost donosi trud i uspjeh.
Čemu posvećujemo pozornost? Gledamo li prema »zlu« ili se možemo marljivo koncentrirati na pojam »dobra u svemu«? Jesmo li zaokupljeni »problemima« ili nastojimo biti dijelom rješenja? Usredotočujemo li se na vanjski izgled ili odvajamo vrijeme kako bismo se dublje zagledali u bit situacije? Kad jednostavno primjećujemo vlastito ponašanje, približavamo se većoj svijesti. Kad vlastite postupke gledamo kao objektivni promatrači, možemo li si dopustiti da uvidimo obrasce koje eventualno ponavljamo. Uz svaki plan imamo priliku zagledati se unutra i upitati se: »Koja je moja plemenita svrha? Kako mogu poboljšati pogled na svijet radi ostvarivanja ciljeva?«
»Znam da stvari ne sagledavam u objektivnome svjetlu, nego kroz svoje naočale«, rekao je pjevač Laurel Lee. 1 doista, naše tumačenje pojedinih događaja o nama govori jednako kao i o onima koje opisujemo! Kako, dakle, vidimo sebe? Izražavamo li sretno i pozitivno prihvaćanje dobra kojim raspolažemo? Usredotočujemo li se na stvari koje nam donose radost, gorljivost, kreativnost i napredak? Kako naši stavovi utječu na svakodnevne događaje? Što tražimo kada upoznajemo nove ljude i kada se nađemo u situacijama koje donose drukčije iskustvo? Možemo li tražiti tračak svjetla i u najmračnijim situacijama jer smo predani načinu razmišljanja koje priziva razvoj? Kako u različitim situacijama izražavamo misli i osjećaje? Koji bi bili prikladni trenuci za oslobađanje od predrasuda i otvaranje prema novim zamislima? Odražava li neograničena ljubav ljepotu kroz naše biće? Je li utopijski zamišljati da možemo otvoreno i iskreno komunicirati s članovima obitelji, prijateljima, kolegama i širom društvenom zajednicom? Što tražimo? Kako samo žarište kojem posvećujemo pozornost može utjecati na naš život!
Dok napredujemo na duhovnome putovanju, možemo se usporediti s leptirom koji se nastoji osloboditi iz kukuljice. Raz-
norazni »slojevi« našeg identiteta čine čahuru oko našega »ja« koje stvaramo. Mnogobrojni koraci i poboljšanja na našem putovanju simboliziraju proces transformacije gusjenice u leptira, uspavane u probuđenu dušu. Jeste li vidjeli da se leptir pojavljuje iz čahure koja je po veličini tek trećina leptira? I zapamtite, gusjenica je sama stvorila čahuru, kao mjesto na kojem će se u sigurnosti pretvoriti u leptira! Što mislite, što sve leptir mora proživljavati dok raste u skučenoj kukuljici i nastoji se osloboditi?
Ako tražiš dobro, i pronaći ćeš ga! Na nebrojene načine, to može imati konstruktivne posljedice. Tražimo li dobro, bit će ga u obilju, kako bismo ga vidjeli i cijenili.
Dolaze nam dobra vremena, momci,
dobra vremena. — Charles Mackay
2. ZAKON
Ubrzava li se kreativnost? —
Ovo je u mnogočemu čudesno razdoblje! U smislu prehrane i zdravlja, životnog standarda i uvjeta rada, političkih i gospodarskih sloboda, obrazovnih i komunikacijskih mogućnosti, živimo u nevjerojatnom, naprednom i kreativnome dobu. Lakoća kojom se krećemo i uživamo u slobodnom vremenu upravo zapanjuje. Dok razmatramo širi pogled na čovječanstvo i njegovu budućnost, možda i najviše radosti i nade pruža naš napredak na području sposobnosti da se međusobno slažemo. S tim je povezan i sve veći razvoj našeg duhovnog bogatstva. Na dokaze o ubrzanju tog procesa nailazimo na svakom koraku. Mogli bismo se upitati je li upravo kreativnost glavni pokretač tog napretka.
Razvoj prirode obuhvaća promjene. »Svijet se mijenja i dok njime prolazimo«, napisao je nuklearni fizičar Robert Oppe-nheimer, »tako da godine čovjekova života ne mjere nekakav maleni razvoj ili preraspodjelu ili umjereni napredak u odnosu na ono što je naučio u djetinjstvu, nego velike, revolucionarne promjene«. Danas je riječ o ni manje ni više početku prave nove ere u priči o svijetu, budući da smo zahvaljujući skorim promjenama počeli nadilaziti donedavno krajnje granice prirode i same zemlje. Ranije su promjene bile rijetke i izolirane, te ograničene. Danas su sve prisutne i univerzalne.
U svojoj knjizi Ovladavanje promjenama Leon Martel opisuje kako sada imamo mogućnosti istodobnog komuniciranja sa
*
Budite dovoljno hrabri da živite
kreativno. — Alan Alda
Bog se izražava stvaranjem.
— Nepoznati autor
svim ljudima na planetu. U ljeto 1982. gotovo je polovica svjetskog stanovništva bila u mogućnosti gledati finale Svjetskog nogometnog prvenstva — u isto vrijeme. Netko je primijetio da je vijest o Kolumbovu putovanju do kraljice Izabele putovala pet mjeseci, da se u Europi za Lincolnovu smrt doznalo nakon dva tjedna, dok je Neil Armstrong za samo 1,3 sekunde izvijestio svijet da čovjek može hodati po mjesečevoj površini! Stara komunikacijska razdoblja završavaju, nova počinju.
Jesmo li mi plod nevjerojatno kreativnog procesa koji nas je zamislio? Jesmo li sputani u kreativnome razvoju zbog nespremnosti da u cijelosti istražimo čovjekov kreativni potencijal zahvaljujući empirijskim i statističkim istraživačkim metodama? Bi li bilo moguće u velikoj mjeri poboljšati funkcioniranje čovjekova mozga kada bismo došli do valjanih uvjeta za mobiliziranje preostalih živčanih veza? Podupiru li takvu teoriju i ograničeni podaci o takozvanim idiotskim učenjacima koji pokazuju neviđene sposobnosti na području matematike ili glazbe, iako su u svemu ostalome vrlo ograničeni? Znači li to da čovjekov mozak u određenim okolnostima može obavljati nevjerojatne funkcije? Kako doći do tih uvjeta? Bi li se i duhovne karakteristike mogle bitno poboljšati marljivim istraživanjem, pa tako dovesti i do ubrzanog duhovnog razvoja čovječanstva?
Navike se riješih u cijelosti i zauvijek, i ponovno pred Prirodu stadoh, kao što stojim i sada,
kao osjetljivo biće i kreativna duša. — William Wordsworth
Kreativnost donosi takvo zadovoljstvo,
tako je važna, ne jer nešto stvara, nego
jer je riječ o kozmo-loškome procesu.
— Matthew Fox
Podaci iz istraživačkih programa koje financira zaklada Templeton ukazuju na to da su velike mentalne sposobnosti dostupne kada pomno i znanstveno istražimo metode. Iskustva koja donose prodorne spoznaje, iznenadna pojava rješenja naoko nemogućih znanstvenih problema, nevjerojatna kreativnost često povezana s glazbenim ili matematičarskim nadahnućem, te osjećaj nazočnosti zastrašujuće snažne sile često se opisuju kao ključni duhovni »događaji«. Tako o njima barem sude ljudi kojima se događaju takva iskustva. Kako ta duhovna iskustva, od neprocjenjive vrijednosti pojedincima koji su ih doživjeli, proširiti i na daleko širi društveni spektar?
Je li naš um u stanju pripomoći kreativnoj aktivnosti svemira kao i razvoju čovjekove duše? Uz ponizan pristup istraživa-
nju, je li nam um maksimalno otvoren, jer nikada ne znamo kakve nas prilike očekuju? Bismo li trebali biti i mentalno čvrsto povezani sa svojom dušom, a naše duše povezane sa Stvoriteljem? Može li na taj način kreativni proces kojem se posvećujemo od Božjeg uma poteći kroz našu dušu do našeg uma, gdje kreativno razmišljanje može donijeti kreativne rezultate u fizičkome svijetu?
Više sile unutarnjeg života, uma i duha, stalni unutarnji potencijal,
stječu stvarnu vrijednost tek kada ih prepoznamo, spoznamo i upotrijebimo.
— Ralph Waldo Trine
Zahvaljujući kreativnom razmišljanju vidimo ono božansko koje izaziva promjene u vidljivoj kulturi koju mi ljudi stvaramo u svojim domovima, obiteljima, školama, crkvama, tvrtkama i vladama. Tako možemo biti svjesni i duhovne evolucije u vlastitoj ličnosti. Naš je um neizrecivo moćan. Um može izazvati fizičku bolest, ali i utjecati na brzinu oporavka! Ako naš um može tako djelovati u nama, možete li zamisliti što se sve svjesnim naporom može postići u svijetu koji nas okružuje?!
U pjesmi »Postignuće« Ella Wheeler Wilcox kaže: »Upotrijebi sve skrivene moći. Ne propusti smisao ovog života i ne čekaj da okolnosti oblikuju ili mijenjaju tvoju sudbinu!« U pjesmi »Nikad se ne zna« govori:
Nikad se ne zna što će ti donijeti misli: mržnju ili ljubav,
Jer misli su stvari; a njihova su krila Brža od golubljih. Pridržavaju se Svemirskog zakona, Sve mora stvarati nešto sebi slično, I jure da ti donesu što god ti je bilo u umu.
Da, odista postoji tijesna veza između onoga što osjećamo i što jesmo. Kreativni proces napreduje od misli do djela. Naše su riječi kristalizirane misli. Predmeti koje radimo i djela koja činimo proistječu iz naših misli i riječi. Još više zadivljuje činjenica da misli grade ne samo prema van, nego i prema unutra. Mis-
lima stvaramo ne samo imovinu, nego i karakter i dušu. Uz takvu svijest, kako misli usmjeriti tako da se naša osobna kreativnost ubrza? Koje dokaze o ubrzanju kreativnosti viđamo u svakodnevnom životu?
Kako nam to uspijeva? Što činimo kako bismo primijenili veliki zakon kreativnosti i izgradili koristan život? Što to može spojiti um, srce, duh i dušu tako da djeluju pozitivno i korisno, nadasve kreativno? Je li takvo što moguće postići primjenom drevnog i jednostavnog učenja: »Volite se među sobom«?
*
3. ZAKON
Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatelj. — Ralph Waldo Emerson
Taj je isti Duh u svim ljudima, a duh koji
je u vama duh je koji je u meni. Riječ je o jednom, samo jed
nom, istom Duhu. — Ernest Holmes
Iz mirnih domova i prvog početka,-
Do otkrivenih ciljeva,
Ništa nije vrjednije napora pobjede,
Od smijeha i prijateljske ljubavi.
— Hilaire Belloc
ŽIVOT NAM nudi niz raznoraznih predavanja o ljubavi. O ljubavi počinjemo učiti kao novorodenčad u roditeljskom naručju. Obiteljski odnosi nude nam poduku s područja prisnosti i samopošto-vanja. Prva prijateljstva i prva ljubav mogu nam otvoriti oči za mogućnosti novih saveza. Brak i roditeljstvo pružaju prilike za nastavak razvoja ljubavi unutar drukčijih obiteljskih okvira. Kad učimo od neograničene ljubavi, počinjemo osjećati prijateljsku naklonost prema svima. Ljubav ima moć. Ljubav daje. Ljubav nas vodi prema spoznaji da »prijatelja možemo imati jedino ako smo i mi sami prijatelji«.
Moć privlačnosti, djelovanje na temelju božanske namjere za naše najviše dobro, događaju se bez prestanka. Ljubav privlači ljubav. Život privlači život. Nitko nam ne priječi da se upoznajemo, družimo i stapamo s drugima, unutar sretnijih prijateljstava koja nam donose zadovoljstvo — osim nas samih. Vaša privlačna energija prijateljstva ima izvor unutar vašeg vlastitog djelovanja. Što čini prijatelj? Kako se ponaša? Što prijatelj traži od prijatelja? Od nas se često traži da unutar prijateljskog odnosa pružamo potporu. Na koje načine prijatelji jedni druge mogu podupirati? Je li točno da ne osuđujemo, da vjerujemo i da smo puni povjerenja i ljubavi? Unosimo li u svoje odnose radost i sreću? Ponašamo li se prema ljudima ne na temelju njihova izgleda, ne-
Gdje god bil i, vaš svijet čine vaši
prijatelji. — William James
go onako kako istinski zaslužuju na temelju vrijednosti najdubljeg bića? Bi li igranje uloge istinskog prijatelja moglo služiti kao katapult koji će i drugima pomoći da otkriju nove talente i razloge za sreću? Kada zdrav prijateljski odnos poseže spram van i obuhvaća i druge osobe, dolazi do čudesne razmjene energije.
Možemo pružati novac, vrijeme i pomoć; možemo ispisivati donatorske čekove i ulagati dobrovoljan rad — ali jesmo li pritom i iskreni prijatelji? U pozadini svih razlika koje eventualno uočavamo između sebe i drugih, prepoznajemo li jedinstvo i neograničenu ljubav koja sve ljude veže u jednu veliku cjelinu? Je li jedinstvo svih ljudi moguće potvrditi i znanstveno i duhovno? Kako?
Uvijek samo najbolji prijatelj i!
— Charles Dickens
Koji ima i tisuću prijatelja, nema prijatelja viška, a koji ima samo jednog neprijatelja, na njega će nailaziti posvuda.
— Ali ibn-Abi-Talib
Istinski je prijatelj pravi prijatelj, bilo da živi u susjednoj kući ili negdje daleko. Blizina i udaljenost riječi su čije doslovno značenje ima veze s fizičkom razinom života. Kada živimo u toj razini — mentalno, fizički i emocionalno — posve prirodno želimo biti blizu onih koje volimo i zovemo prijateljima. Međutim, kada zbog okolnosti na fizičkoj razini izgleda da je takvo što nemoguće, možemo živjeti iznad tog osjećaja odbojnosti koncentriranjem pozornosti na područje u kojem nema odvojenosti. Možemo posve ovladati svojim životom, postati pilotima vlastite duše.
PRIJATELJ ILI DVA
Svu radost i sav mir Naći ćeš u prijatelju, jednom ili dva; I sve nedaće nestat će Kada imaš prijatelja ili dva; U stisku uspavane ruke Na rodnoj grudi ili stranoj zemlji, No ovaj svijet čine — je li ti jasno — Prijatelj ili dva.
Lijepa pjesma, korica kruha koje dijeliš S prijateljem; jednim ili dva;
Osmijeh i bol, Sve to ide uz prijatelja ili dva; Cesta kojom hodaš, cilj do kojeg dolaziš, Ugodan kutak koji pruža utjehu, I najljepši sati koje znamo... sve to počinje Uz prijatelja ili dva.
Malo smijeha, možda koja suza Uz prijatelja ili dva; Dani, tjedni, mjeseci i godine Uz prijatelja ili dva; Dolina koju treba priječi, Planina na koju se treba uspeti, Ruganje starenju, povik usmjeren prema vremenu — Životna proza poprima ton pjesme, Uz prijatelja ili dva.
Srodna duša i blisko srce Ili prijatelj ili dva, Zbog toga udaljavamo se od mase, Uz prijatelja ili dva;
Jer u danima sretnim i u danima tužnim Ne brojimo sate osim onih koje su obasjali Sretni trenuci koje smo proveli S prijateljem; jednim ili dva.
Napunite stoga čašu i nazdravite sad Prijatelju, Jer zadovoljan je čovjek koji se uvijek pohvalit' može Prijateljem ili dva; No najljepši je prizor prijateljsko lice, Najljepši je put put s prijateljem, A i svemir će biti bolji Uz prijatelja ili dva.
— Wilbur D. Nesbit
*
4. ZAKON
Kamo gledate? — Rebecca Clark
Čovjekov je odgoj zrcalo u kojem pokazuje svoj portret.
— Goethe
Vaša je mašta nagovještaj pustolovina i
zanimljivosti koje vas očekuju u dalj
njem životu. — Albert Einstein
Način razmišljanja silno utječe na život. —
RAZMOTRITE način razmišljanja i analizirajte kako djeluje na vaš život i poslove. Svjesni smo činjenice da u svakoj osobi postoji sila koja nas može izdignuti iz neznanja i jada. Kako i dalje širiti pozitivan, trajan i progresivan mentalni stav? Jednu od mogućnosti možemo otkriti i usmjeravanjem misli na duhovne aspekte života, gdje se mogu baviti beskonačnim dobrom u nama i u drugima. Pruža nam se mogućnost da nadziremo vlastite misli i da na svoj život gledamo kako god hoćemo. Glavno je da pronađemo ono što tražimo!
Ako smo uvjereni da je unutar naše moći organizirati život na koristan i uređen način, što nam je činiti? Tražit ćemo područja u kojima možemo nešto poboljšati. Tražimo li bliskiji odnos sa Stvoriteljem našega svijeta, ne bismo li se trebali posvetiti aktivnostima poput molitve, zahvalnosti i služenja s ljubavlju? Svatko od nas u stanju je odabrati kamo će usmjeriti pozornost. Kada postavimo pitanje: »Što tražim?« — bez obzira na vrstu situacije, okolnosti ili iskustvo koje trenutačno proživljavamo — počinjemo biti kreativniji i na najbolji način koristiti sposobnosti razmišljanja i osjećanja. Tražimo li darove ili probleme? Usmjeravamo li pozornost prema brizi ili prema mogućim rješenjima? Koncentriramo li se unutar pozitivnog ili negativnog mentalnog okvira?
Horace Rutledge kaže: »Kada na svijet gledate u uskim okvirima, kako samo izgleda usko! Kada gledate sa zlobom, kako je zloban i pokvaren! Kada ga promatrate sebično, kako je samo sebičan! Ali kada ga promatrate otvoreno, velikodušno i naklonjeno, kakve divne ljude u njemu pronalazite!«. J. Kenfield Mor-ley ovako je izrazio svoje poglede na pozitivne i negativne stavove: »Mogu se tužiti jer ružin grm ima trnje, ili se radovati jer trnoviti grm daje ruže. Sve ovisi kako tko gleda na stvar«. Zašto se ne bismo iskreno potrudili i svoj svijet i ljude u njemu promotrili u najboljem i najpozitivnijem svjetlu?
Ništa vrijedno spomena ne postiže se bez želje. Čovjek koji ne želi prijeći na suprotnu stranu ponora u tome vjerojatno i neće uspjeti. U svakome čovjeku postoji želja, intenzivna ili umjerena, za bogatijim, energičnijim, raskošnijim životom duše. O svakome od nas ovisi hoćemo li raspiriti taj plamen želje i ojačati
ga. No sama želja nije dovoljna. Maratonac koji sudjeluje u utrci možda i ima želju za pobjedom, ali vjerojatno neće pobijediti ako se ne posveti iskustvu intenzivnog treniranja.
Potraga za duhom također je oblik treninga. Zahtijeva ustrajan trud. Zahtijeva naše djelovanje. Ako nam je cilj duhovni razvoj, možemo početi odmah i položiti čvrste temelje ako u sebi vidimo brižnu osobu punu ljubavi koja je ljubazna prema svakom muškarcu, ženi i djetetu na koje naiđe. U sebi možemo gledati strpljivu i obzirnu osobu. Koncentriranu i snažnu u svim okolnostima i situacijama — snažnu sa sposobnošću da pruži ruku punu ljubavi; snažnu sa sposobnošću da izgovori odgovarajuće riječi, da poduzme odgovarajuće korake i da postane uvijek pouzdanim osloncem snage, ljubavi i svjetla.
Neka svi ciljevi kojima težiš budu i ciljevi zemlje, cilljevi Božji i ciljevi Istine. Budi plemenit, a plemenitost koja je u drugima —
uspavana, ali ne i mrtva — veličanstveno će se uzdići i doseći tvoju plemenitost.
— Postaja Union, Washington
Svoj život proglasite seminarom života! To je moguće postići kada svaki dan učimo nešto novo, koliko god to nešto bilo maleno. Pomognite i drugima nikada ne propuštajući priliku za novo iskustvo koje će uvećati vaše znanje. Putujte koliko više možete, kako biste upoznali nova mjesta i nove ljude drukčijeg podrijetla. Čitajte literaturu koja vas nadahnjuje. Nadahnuće je temeljna odlika pozitivne ličnosti. Izbjegavajte usporedbe. Zbog njih pozitivno nerijetko postaje negativnim. Čašu vlastite sreće smatrajte punom, a ne napola praznom. Budite sretni. Sreća donosi uspjeh. A uspješni ljudi mogu slobodno voljeti.
Kao što je rekao William Makepeace Thackeray: »Svijet je zrcalo koje svakom čovjeku nudi odraz vlastitog lica. Namrštite mu se, a ono će vas pogledati odbojno i smrknuto; nasmijte mu se i bit će vam divan suputnik«.
*
5. ZAKON
Oni koji poznaju potrebe ljudi njima mogu i vladati. Oni koji se odgovorno odnose prema životnim sukobima istinski mogu voditi
svijet. — Tao
Kada učimo nešto novo, važno je imati strpljenja sa samim sobom. Učenje može biti poziv na napuštanje dobro poznatog područja i prijelazak praga, prolazak kroz vrata koja vode u nov i širi svijet. Kada iz poznatog stupimo u nepoznato, moguće je da ćemo naići i na određene oblike otpora. Međutim, nikada nas ne
Učenje je doživotna aktivnost.
Koji priznaju da ne znaju, postaju mud
ri. Koji skrivaju neznanje nikada
neće naučiti. — Tao
Jesmo U dio velikoga plana i napredujemo li u skladu s razvojem sve širih čovjekovih spoznaja i otkrića? U dvadeset prvome stoljeću, a zahvaljujući nevjerojatnome napretku na raznim područjima, svi mi možda ćemo morati više pozornosti posvetiti učenju. Ubrzava se pojava novih otkrića. Učenje je uzbudljiva doživotna aktivnost!
Je li učenje ključan dio čovjekove prirode? U životu nas potiče sposobnost razvijanja i otkrivanja novih mogućnosti, kako u nama, tako i u našem svijetu. Uspješni izumitelji, slikari, glazbenici, liječnici, znanstvenici i vođe, bez obzira na područje, nikada ne gube gorljivu želju za ovim otkrićima. Kada točno ne znaju što rade, prihvaćaju izazov, marljivo traže odgovore, svakim dijelom bića uviđaju da uče, te da je učenje smisao života! Je li najbolji način istraživanja novih područja napredovanje korak po korak i usputno učenje? Je li otvorenost prema procesu ključna za učenje?
Želimo li doznati više o tome u čemu se kriju određene sposobnosti, možemo se podvrgnuti ispitivanjima sposobnosti i tako doznati nešto više o sebi. Moguće je i razgovarati s učiteljima, članovima obitelji i prijateljima, od njih tražiti da procijene naše prednosti, mane i potencijal. Ljudi koji su predani neprekidnom učenju često su svestrani. U stanju su suočiti se s raznora-zim izazovima snagom karaktera i nepreglednim izvorima snage. Svjesni važnosti tog procesa, pomno istražuju situacije kako bi došli do najboljih rezultata. Neprestano uče, neprestano se razvijaju, otvoreno i domišljato.
Vođa i učenje ne mogu jedno bez
drugoga! — John F. Kennedy
Niste postigli ništa ako ste samo naučili dobro, ako pritom i
ne činite dobro. — Publilije Sirus
ograničava ono što je dio prošlosti. Astronaut Chuck Yeager poslije je pričao o tome kako su se zrakoplov i instrumenti počeli nekontrolirano tresti kada se približio zvučnome zidu. No kada je prošao kroz taj »zid«, sve se odjednom smirilo, zrak je postao gladak poput stakla!
Kako čovjek razmišlja, tako mu i jest. U vezi s time općenito se slažu sve religije. Sve veće znanje posredstvom potaknutog razmišljanja može ponuditi korisna iskustva učenja. Prednosti snage uma, ako se prenose mladim ljudima, mogle bi poslužiti kao temelj za to da buduće generacije postanu discipliniranije u nadzoru i upravljanju umom i životom. Kakva bi to samo mogla biti pomoć učenju!
U slobodnome svijetu, ako želimo da ostane slobodan, moramo održati...
mogućnosti da čovjek doznaje i uči što god poželi. — Robert Oppenheimer
Raspolažete li određenim znanjem,
neka i drugi na njemu zapale svijeće. — Margaret Fuller
Još više koristi moglo bi se pojaviti na području duha kada bi svatko sastavio osobni popis zakona koji upravljaju duhovnim pitanjima. Dakako, to bi bilo lakše kada bi svaki pojedinac prvo proučio knjige i tekstove filozofa, teologa i znanstvenika koji se bave istraživanjem moćnih zakona duha. Što bi moglo biti uzvišenije nego kada bi svatko u umu ili srcu, kao i na papiru, ispisao razne zakone prema kojima bi trebao živjeti? I bi li svatko mogao mjeriti svoj duhovni razvoj kada bi se svake godine osvrtao i prilagođavao taj osobni popis zakona? Koliko bi samo bilo koristi kada bi svaka škola, iz dana u dan, posvetila samo nekoliko minuta da svakom učeniku pomogne proučavati zakone duha onako kako ih otkrivaju i formuliraju veliki znanstvenici, kako bi svatko mogao poboljšati svoj popis? Dolazi li do vrhunskih trenutaka našega razvoja kada steknemo novu istinu koja nas nadahnjuje i prihvatimo je tako da obnavlja našu ličnost i postane dijelom našega života?
Samodisciplina je također jedno od središnjih iskustava poučavanja i učenja u mnogim religijama. Na primjer, približno pet milijuna sljedbenika islama u Sjedinjenim Državama uči da se treba suzdržavati od konzumiranja alkohola i duhana. Jedan istaknuti praktičar takvog učenja jest Rashaan Salaam, glasoviti ig-
rač Chicago Bearsa i dobitnik nagrade za studentskog igrača sezone. Rashaan, koji moli pet puta na dan, tvrdi da ga je, osim apstinenciji, »islam naučio i da bude strpljiv s ljudima i da živi s pozitivnim stavom«. Što činimo kako bismo povećali riznicu svojega znanja — u svojem zvanju, u osobnome životu i u zajednici? Što činimo kako bismo više učili i razvijali se na duhovnome području?
Drevna budistička legenda govori o uspješnome mladiću koji se obratio učitelju u potrazi za prosvjetljenjem. Mladić se predstavio, a učitelj je natočio čaj. Mladić je opširno pričao o svojem životu i postignućima. Učitelj je i dalje lijevao čaj. Dok je mladić pričao, čaj se počeo prelijevati preko ruba šalice.
»Prestanite«, usklikne mladić. »Zar ne vidite što radite?« Stari se učitelj nasmiješio i s iskrom u očima odgovorio:
»Punu šalicu ne možeš napuniti«. Mladić je bio pun sebe. Ako želi učiti ili primiti nešto no
vo, morat će isprazniti svoju šalicu. Jednako tako, kako bismo učili, možda ćemo se morati osloboditi predrasuda, prestati osuđivati i raščistiti nered u umu. Trebamo li usvojiti ključnu lekciju yohaku, a riječ je o japanskome izrazu koji označuje »bijeli prostor« ili pozadinu slike nastale tintom? Budući da yohaku dodaje ravnotežu cjelini, prazan je prostor jednako važan kao i sama slika.
Kada nastavljamo učiti, povećavamo bazu znanja, sposobnosti i otvorenost, kao i životnu radost. Kada se idući put nađemo u situaciji da pokušavamo učiniti nešto novo, možemo potvrditi: »Sada učim!« i u tome uživati!
Naglasci ••
1. Svako jutro nakon buđenja ukazuje nam se prilika da stavovima utječemo na ono što će nam se u toku tog dana događati.
2. Koliko smo budni i svjesni svega što nas okružuje? Čemu posvećujemo pozornost?
3. »Znam da stvari ne sagledavam u objektivnome svjetlu, nego kroz svoje naočale« (Laurel Lee).
4. Dobro ćemo svakako pronaći, samo ako ga budemo tražili! 5. Postoji li tijesna veza između onoga što mislimo i onoga što
jesmo?
6. Što možemo učiniti kako bismo primijenili velike zakone kreativnosti i stvorili plodonosan život?
7. Po čemu, između ostalog, možemo zaključiti da se kreativnost ubrzava?
8. Prijateljstvo ne obuhvaća samo nas; od nas i počinje. Kako? 9. Po čemu je učenje ključan element čovjekove prirode? 10. Zašto je učenje važno za našu dobrobit i životni napredak? 11. Zašto možemo reći da je učenje neki put pustolovina koja nas
vodi u »nepoznato«?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Konfucija su ubrajali u drukčiju vrstu mudraca. Ne smatra se prorokom koji je propovijedao u divljini... jednako tako, ne odgovara ni profilu klasičnog indijskog jogija. Konfucije je tako, bez imalo stida, pedagog. Učenik i učitelj, pojedinac u zajednici koji potiče ni manje ni više potpunu moralnu zrelost cjelokupnog naroda.
— Philip Novak: Mudrost svijeta
NAŠA SE IZVORNA SPOSOBNOST ZOVE DOBROTA
Učenik Kung-tu Tsu rekao je: »Kao Tsu (Menciusov filozofski suparnik) kaže da čovjekova priroda nije ni dobra ni zla. Neki kažu da je čovjekovu prirodu moguće oblikovati tako da bude dobra ili zla. Kada su na vlasti bili (kraljevi-mudraci) Wen i Wu, ljudi su tako obožavali vrline i krepost; kada su na vlasti bili (izopačeni kraljevi), ljudi su se odavati nasilju. Neki kažu da netko ima dobroćudnu, a netko zlu prirodu... Vi kažete da je čovjek po prirodi dobar. Jesu li onda svi ostali u krivu?«
Mencius je odgovorio: »Kada joj pustimo da se povodi za prirodnim osjećajima, čovjekova će duša činiti dobro. I stoga kažem da je dobra. Ako se izopači, stvar nije u našoj izvornoj sposobnosti. Osjećaj milosrđa pronaći ćemo u svim ljudima, kao i osjećaj stida; osjećaj poštovanja i osjećaj za pravdu i nepravdu. .. Stvar je samo u tome što se na te osjećaje ne obaziremo. Stoga se kaže: 'Traži, pa ćeš ih i pronaći, zanemari ih, pa ćeš ostati bez njih'. Neki tim vrlinama raspolažu u mnogo većoj mjeri nego drugi — imaju ih dva, pet puta više, neizmjerno puta više — a razlog je to što oni drugi svoju izvornu sposobnost nisu razvili do krajnjih granica«.
Budi PLEMENIT! A plemenitost koja
je u drugima, uspavana, ali nikad
mrtva, veličanstveno će se
uzdići i doseći tvoju plemenitost.
— James Russell Lowell
Čovječanstvo je obuzeto vječitom potra
gom za onim »nečim drugim« što će mu,
kako se nada, donijeti sreću, potpunu i
vječnu. Za one koji su tražili i pronašli
Boga, potraga je završila: On je to
»nešto drugo«. — Paramahansa
Yogananda
1. ZAKON
Plemeniti ciljevi donose plodonosan život.
Ptica kljucanjem izlazi iz jajeta. Pupoljak izrasta u ružu. Zvijezda nastaje kondenziranjem međuzvjezdanih plinova. Rastopljeni minerali hlađenjem se pretvaraju u predivne kristale.
Čini se da postoji određeni način na koji se neke stvari događaju, a koji je duboko i prirođeno ispravan; stvari postaju ono što im je namijenjeno svrhom. Aristotel je završetak tog procesa nazivao »entelehijom« — potpunim i savršenim ostvarenjem onoga što je dotada bilo potencijalno stanje. Bilo da se pojavljuje u obliku leptira koji izlazi iz kukuljice, zreloga ploda koji pada sa stabla ili u obliku izrastanja hrasta iz običnoga žira, taj proces nedvojbeno svjedoči o odlikama sklada i temeljne inteligencije.
— Piero Ferrucci: Što sve možemo postati
RAZVIJA LI SE i čovjekova priroda prema takvom unutarnjem planu? Je li razumno i korisno prihvatiti mogućnost da bi i čovjek mogao biti nalik na sve ostalo stvoreno u svemiru? Traži li se od nas da ostvarimo određeni životni obrazac? Kako otkriti vlastiti individualni obrazac i surađivati na njegovu ostvarenju? Koji su koraci potrebni na putu do korisnih i plodonosnih iskazivanja životnog obrasca? Je li nešto krajnje praktično i osobno u izražavanju naših najdubljih vrijednosti, vrlina i plemenitih ciljeva?
Dvanaesti tjedan
Djeci preporučite kr-epost i vrline; samo ih to može usrećiti,
a ne zlato. — Ludwig
van Beethoven
Budem li pazio na svoj karakter, moj će
se ugled sam pobrinuti za sebe.
— D. L. Moody
Zašto su izgradnja karaktera i moralni razvoj važni i za vaš život? Zašto su neki oblici ponašanja prikladniji od nekih drugih oblika? Otkrivaju li istraživanja vrijednosti, vrlina i dobrog karaktera univerzalna duhovna načela? Pokazuju li se vrijednosti i vrline u plemenitim čovjekovim odlikama poput poštenja, časnog karaktera, ljubaznosti, neograničene ljubavi, marljivosti, samodiscipline, mudrosti, pravde i poniznosti? Vrijedne odlike, poput maločas navedenih, pomažu nam da živimo u samopoštovanju i sreći, te da vodimo plodonosniji život. Jesu li to pozitivni čimbenici za cijelu ljudsku zajednicu, budući da nam pomažu da zajedno živimo skladnije i produktivnije? Philip Brooks kaže: »Nitko od najponiznijih ljudi ne može biti istinski snažan, ljubazan i dobar a da svijet zbog toga ne postane bolji, a da netko već i zbog samog postojanja takve dobrote ne primi pomoć ili utjehu«.
U knjizi Seana Coveyja Sedam navika uspješnih tinejdžera o prirodnim se zakonima govori kao o »načelima«, te se objašnjava kako ta načela vladaju:
Jer mir nije tek izostanak rata, nego vrlina koja niče iz snage
karaktera. — Benedict Spinoza
Svi mi dobro poznajemo djelovanje sile teže. Baci loptu uvis i ona če pasti na tlo. Riječ je o prirodnom zakonu ili načelu. A jednako kao što postoje načela koja vladaju fizičkim svijetom, tako postoje i načela koja upravljaju čovjekovim svijetom. Načela nisu vjerske naravi. Nisu ni američka ni kineska. Nisu ni moja ni tvoja. Nisu podložna raspravama. Odnose se jednako na sve, i na bogate i na siromašne, i na kralja i na seljaka, i na muškarce i na žene. Nije ih moguće ni kupovati ni prodavati. Živiš li prema njima, postizat ćeš iznimne rezultate. Ne budeš li ih poštivao, doži-vljavat ćeš neuspjehe. Stvar je upravo krajnje jednostavna.
Kada duši i umu u uzlaznome letu pridamo krila razumijevanja i Znanja, Svjetla i Sklada, nadilazimo indolenciju i neznanje.
— ta Violette
Poštovanje prema drugima primjer je prirodnog moralnog načela. Promislite na trenutak. Što se događa kada se prema nekome odnosimo bez poštovanja? Nije li vjerojatno da će se taj netko uzrujati i naljutiti na nas? Ako to zatim nekako ne ispravimo, hoćemo li naškoditi odnosu? Kolika je »unutarnja cijena« takvog postupka? Možemo li ostati bez samopoštovanja? Kako biste se vi osjećali kada bi netko grubo nagazio vas? Uviđate li
važnost poštovanja prema prirodnim moralnim zakonima ako želite da vam život bude plodonosan i skladan?
Kako se razvijanje karaktera smatra trajnim poslom? Na koje načine možemo spoznati što je istinito, prikladno i dobro? Kako školovati svijest i ponašanje prilagoditi tom visokom standardu? U knjizi Čovjekova vječita potraga Paramahansa Yoga-nanda piše: »Proučavanjem tuđeg karaktera čovjek počinje budno pratiti načine na koje može unaprijediti vlastitu prirodu... Proučavanje karaktera važno je primarno u tom smislu: čovjek bez prestanka treba pratiti vrline u drugima i pozitivne odlike usađivati u sebe«.
A kako stoje stvari sa shvaćanjem naših prednosti i mana, jakih strana i slabosti, prepoznavanjem sadašnjih obrazaca ponašanja, te iskrenim i poštenim odnosom prema sebi? Kakva je veza između samopoštovanja, te vrijednosti i moralnog obrazovanja? Kojim se pristupima i metodama mladi mogu poučavati tako da postanu upućeni u znanje, stavove, vještine, vjeru i oblike ponašanja kako bi se poboljšali kao ljudi?
Kultiviran je um čuvar Demokracije, i dok ga vode i nadziru vrline, najplemenitija je čovjekova odlika.
— Mirabeau Duonaparte Lamar
Kako opisujemo plemenite ciljeve? Znači li to raspolaganje i primjenu uzvišenih moralnih odlika i ideala, izražavanje veličine karaktera u svemu što činimo? Kako to postići? Jedan od primjera mogao bi se sastojati i u tome da zaboravimo vlastiti ego i velikodušno darujemo nadarenost i sposobnosti dok služimo potrebama ljudi koji nas okružuju. Otvorenost prema znanju iz svih mudrih izvora još je jedan od primjera. Uvijek možemo doznati još nešto o sebi, o našem Stvoritelju, o svijetu kojem pripadamo. Možemo spoznati i brojne načine na koje se svaka od tih vrlina odnosi prema ostalima. Koje korake možemo poduzeti kako bismo razvijali obrasce ponašanja pune ljubavi, obzirnosti i pravednosti, sve dok nam ne postanu prirodni i normalni? Kako razviti sposobnost nadziranja poriva, odricanja od trenutačnog zadovoljavanja i koncentriranja na ono što je dugoročno korisno? Možemo li kreativnu znatiželju upotrijebiti za disciplinirano istraživanje i istraživačko propitivanje? Kako naši postupci mogu
pomoći, naškoditi ili djelovati na druge? Što nam govori naša savjest? Prije nego što donesemo veliku odluku, bi li bilo korisno postaviti pitanje: »Bi li svijet postao bolji kada bi se svi poveli za mnom?«
Odluke koje donosimo vrlo su važne, kako za našu, tako i za budućnost drugih. Važno je da biramo plemenito i odgovorno, a zatim za svoj izbor preuzmemo odgovornost.
2. ZAKON
Svaka ptica svome jatu leti. — Robert Burton
Vaši su suputnici poput tipaka u dizalu. Vode vas ili gore ili
dolje. — Nepoznati autor
Prijateljstvo je dragocjeno, ne samo u
sjeni, nego i na suncu života.
— Thomas Jefferson
NA SATU FIZIKE, pregršt željeznih strugotina položen je na metalnu foliju. U njezinoj blizini odsviran je točno određeni ton. Kao nekim čudom, strugotine su se rasporedile u obliku snježne pahulje! Reagirale su na vibriranje zvučnog obrasca odsviranog tona. Nakon drukčijeg zvuka, ponovno su promijenile položaj. Ovaj put oblikovale su zvijezdu! Taj pokus ponovljen je nekoliko puta, a dobiveni rezultati bili su vrlo slični. Svaki zvuk ima vlastiti obrazac, a vidljive strugotine pokazuju nam nevidljivi obrazac zvuka.
Univerzalni zakon ili načelo privlačnosti jasno se pokazuju kada privlačimo energiju kompatibilnu s našim mislima. Ako bez prestanka mislimo i vidimo dobrotu i obilje, u život privlačimo upravo te elemente. Ako se bavimo negativnim stvarima i boli, u životu nailazimo upravo na njih. Što se više bavimo nekom mišlju, to su veći izgledi da će se ona odraziti i u našim iskustvima.
Druži se s mudrim i postat ćeš mudar; a tko se drži bezumnika, postaje opak.
— Izreke 13:20
Možda ćemo u određenoj situaciji sagledati okolnosti i us-kliknuti: »Pogledaj što sam stvorio!« To bismo mogli izraziti i ovim riječima: »Pogledaj što sam privukao!«. Okolnosti su svi uvjeti oko nas, s nama magnetski povezani zahvaljujući središnjim i
*
temeljnim vibracijama ili »zvukom« naših misli — poput kretanja željeznih strugotina postavljenih na metalnu foliju. Ta sposobnost privlačenja ljudi i uvjeta ima nesagledive praktične primjene.
Posve je prirodno uživati u društvu onih čije su misli, osjećaji i stavovi kompatibilni s našima. Izreke »Slično privlači slično« i »Svaka ptica svome jatu leti« odnose se na privlačnost do koje može doći među pojedincima, mjestima, stvarima i uvjetima. Naše misli i stavovi odnose se na, zahvaljujući privlačenju, ljude koji su dio našeg osobnog svijeta — prijatelje, neprijatelje, rođake, kolege i sve s kojima dolazimo u dodir. Kako poruku o zakonu privlačnosti upotrijebiti kako bi nam pomogla da kreativno napredujemo i živimo zadovoljnije i plodonosnije?
Nasljeđujemo rodbinu i crte našeg lica možda ih ne mogu izbjeći; no biramo vlastitu odjeću i prijatelje, pa stoga dobro pazimo da
nam odgovaraju. — Volney St. Reamer
Podupiru li nas naši poznanici? Koliko se često dogodilo da nas nečija ljubav i prijateljstvo potiču da zaliječimo svoje ograničene stavove i da u sebi ugledamo bića veće vrijednosti? Pomažu li nam oni kojima nas nešto privlači kada nastojimo pronaći ili ostvariti svoju životnu svrhu? Svatko ima svoj poseban dar i jedinstven način njegova izražavanja. Kako nam oni s kojima se povezujemo pomažu da poboljšamo i iskoristimo darove kojima raspolažemo? Način na koji se izražavamo često niče iz promatranja ljudi koji nas okružuju. Stoga je logično družiti se s ljudima čije odlike priželjkujemo.
Najveća soba u svemiru upravo je »soba za poboljšanja«. J. Sig Paulson rekao je: »Kad čovjek postane svjestan aktivnosti ljubavi u vlastitome biću, želja za poboljšanjima postaje predivno neodoljiva«. Potiču li nas oni koji čine naš krug prijatelja i oni koji su neodvojiv dio brojnih i raznovrsnih aspekata našeg života na nove i veće vizije i na plemenitije ciljeve? Želimo li zahvaljujući nadahnuću živjeti uz veću gorljivost i zadovoljstvo, živjeti korisnije? Kako nam osobe koje nas okružuju pomažu na putu sve većeg samoostvarenja? Služimo li mi na tom području drugima u recipročnoj mjeri? Kada dublje spoznamo univerzalni kreativni duh ljubavi, života, svjetla i smijeha, možemo li se radovati uz zdrav, dinamičan i kreativan stav prema životu? Pojačavaju li ljudi oko nas predanost naše duše strastvenome životu s unutarnjim
Vjeran je prijatelj l ijek života.
— Propovjednik 6:76
Kad biraš prijatelja uspni se za stubu.
— Talmud
duhom kao božanskim graditeljem? Što su i gdje naši najsnažniji korijeni i veze? »Život koji želimo nije tek ono što smo odabrali i stvorili«, govori nam pjesnik Wendell Barry. »To je život koji moramo birati i stvarati«. Svačiji je život fluidan i bez prestanka se razvija. Kao kod rijeke, možemo mu postaviti branu ili ga pustiti da slobodno teče. Možemo ga preusmjeriti. Ili zaplivati zajedno s njim.
Živite li sređenim životom? Svemirom, kako se čini, vlada uzvišeni red. Drevna izreka kaže da je »svatko kuća s četiri sobe: tjelesnom, mentalnom, emocionalnom i duhovnom sobom«. Važno je svaki dan ulaziti u sve sobe, čak i ako treba samo nešto popraviti ili ispraviti! Pridonose li naši kolege i suradnici tome da naše »sobe« budu djelotvornije i da život u njima bude ugodniji?
Veze s drugim ljudima počesto čine duhovnu mrežu našega života, pri čemu su ključne veze brak, obitelj, prijatelji i kolege. Naše najdublje vrijednosti mogu se iskazati kroz te ključne veze. Veze mogu služiti i kao poligon za vježbu. »Živjeti ljudski postignuće je slično sviranju instrumenta«, primijetio je esejist Michael Ignatieff. »Potrebno je vježbati«.
Beskoristan život znači ranu smrt.
— Goethe
3. ZAKON
Dokoni je mozak vražja radionica. — H. O. Bohn
IMATE li osjećaj neograničenosti u vezi sa sobom, svojim poslom, darom, sposobnostima, potencijalom i onim što možete dugoročno ostvariti? Neograničenost se opisuje kao dojam da nema ograničenja u vezi s time što možemo postati ili činiti. Neograničenost je svijest koja nam ispunjava um kada znamo da naš razvoj ne prestaje i da naš potencijal za razvoj doseže beskonačnost. Hoćemo li početi učiti lekciju neograničenosti kada počnemo nadilaziti granice koje eventualno postoje u našem umu, kada naš um gorljivo traži i istražuje i nikada nije dokon?
Bi li jedan od naših životnih izazova moglo biti i otkrivanje neizraženog i beskonačnog unutarnjeg potencijala? Kao što u svojoj knjizi Ako je život igra, ovo su njezina pravila kaže Cherie Carter-Scott. »Sve vam je unutar dosega. Spoznajte svoje grani-
Baš kao i ti jelo, um često upada u neugodno i loše stanje
zbog pukog viška komfora.
— Charles Dickens
Dobro je laštiti mozak trenjem uz dru
ge mozgove. — Michel
de Montaigne
Dokonost je tek utočište slabog uma.
— Grof od Chesterfielda
ce, ne kako biste ih priznavali, nego kako biste ih razbili na komadiće i dosegnuli veličanstvene visine!« Da! Kako uopće posegnuti za nečim toliko uzvišenim? Počinju li prvi koraci od aktivnog i istraživačkog uma, od uma koji je znatiželjan, marljiv i usredotočen na djelotvornost?
Izreka: »Dokoni je mozak vražja radionica« nudi nam ite-kakvu podlogu za razmišljanje. Na primjer, može li pretjerano zabavljanje umanjiti i nadvisiti naš život? Što se događa s našim misaonim procesima kada se zabavljamo? Može li šest sati svakodnevne posvećenosti gledanju televizije poslužiti kao otrovan narkotik? Ako vam um nije usmjeren na neko učenje ili mentalne izazove, može li se pretjerano opustiti, biti manje djelotvoran i produktivan? Može li čovjek kojem je mozak ispran televizijskim sapunicama postati podložan negativnim i neproduktivnim mislima koje mogu dovesti do bolnih životnih situacija? Straha? Bijesa? Zločina?
Za primjer promotrimo sportski kontekst. Svi znamo za obilje priča o značajnim postignućima mnogih sportaša koji sudjeluju u raznoraznim sportovima. No bi li pretjerano gledanje drugih kako se bave sportom moglo gledateljevu pozornost odvratiti od njegovih vlastitih sportskih aktivnosti i uspjeha? Bi li um bio aktivniji i budniji kod sudjelovanja nego što je to slučaj kod promatranja? To ne znači da treba isključiti mogućnost prikladne ravnoteže između opuštene dokonosti i aktivnosti.
A svrh svega čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.
— Izreke 4:23
Može li tjelesna i mentalna dobrobit krenuti nizbrdo kada se zdrava i produktivna osoba mora povući u mirovinu? U Sjedinjenim Državama neke tvrtke i vladini programi potiču ili čak zahtijevaju od produktivnog radnika da nakon šezdeset pete godine ide u mirovinu. S obzirom na sve izraženiju dugovječnost ljudi koja se pripisuje napretku na području tehnologije i medicine, može li čovjek čijih se usluga odriču kada je na vrhuncu moći i produktivnosti postati parazitom? Bi li ljudi duže zadržali mentalnu živost kada bi mogli nastaviti raditi? Koliko smo puta čuli da je netko otišao u mirovinu, a zatim, nakon samo nekoliko godina, umro ili se razbolio jer život više nema žarišnu točku i pravi smisao? Smisao donosi produktivnost, dok prerano umirovljenje može stvoriti nezdrave parazite.
Bi li važne koristi i prednosti bilo moguće ostvariti kada bismo omogućili da svi prihodi nakon šezdeset pete godine budu neoporezivi? Kakve je poticaje moguće ponuditi ljudima u dobi za umirovljenje kako bi na važan i djelotvoran način davali doprinos zajednici, zemlji i općenito čovječanstvu?
Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost.
— Izreke 12:2
Možda će se netko upitati: Kakve veze te misli imaju s našim duhovnim načelima i poukama iz svjetskih religija? Ako je božanstvo beskonačno, tada nam sve pomaže da spoznamo to božansko, osobito kada je riječ o životu ljudi. Bi li riječi iz Izreka (16:4), »Jahve je sve stvorio u svoju svrhu«, mogle ukazivati na važnost svih aspekata života? Bi li takva razmišljanja ljudima mogla pružiti prednosti i radosti produktivnijeg i plodonosnijeg života? Da se drevno Sveto pismo piše danas, bi li se autori koncentrirali na druge stvari, jer bi u Bogu vidjeli nešto neusporedivo veće i šire od slike koju je bilo moguće dokučiti prije više tisuća godina? Je li mudro tražiti mogućnosti većeg obogaćivanja sviju, bez obzira na dob? U Dhammapadi stoji: »Naiđeš li na mudraca koji te želi skrenuti s pogrešnog puta, kreni za njim kao za čovjekom koji ti može otkriti skriveno blago. Iz toga može izići samo dobro«.
Aktivan um u svim preprekama vidi lekcije, a ne znakove neuspjeha. Kada nešto izgleda kao prepreka, aktivan um može potražiti rješenja.
U filmu o svojem djetinjstvu, Albert Einstein opisuje kako je uzeo kompas i opčinjeno promatrao kako se igla pomiče kada se on okreće u raznim smjerovima. Tako ga je počela progoniti želja da shvati nevidljivu silu koja pokreće iglu kompasa. Gdje se nalazi ta sila? Tko nad njom ima nadzor? Zašto uvijek funkcionira? Od čega se sastoji? Postoje li mjesta na kojima ne djeluje? To su prirodna pitanja znatiželjnog genija, a ne dokonog uma.
*
4. ZAKON Moguće je postići i da suprotne sile djeluju u vašu korist. — Anonimna
Čovjek koji je pogriješio, a tu grešku ne
ispravlja, čini još jednu pogrešku.
— Konfucije
Kao što se perač služi blatom za pra
nje odjeće, tako se i mudar čovjek
pročišćava nečistoćom.
— Budistička parabola
Mudar će čovjek stvoriti više prilika
nego što ih je u stanju pronaći.
— Francis Bacon
ROBERT je bio izvrstan kuhar kojeg su iz tri različita restorana otpustili zbog neprimjerena ponašanja. U svakom slučaju on je tvrdio da je kriva uprava restorana. Naglašavao je da ga je uprava ili maltretirala ili da mu je otpuštanje »namjestio« šef, ili da nije dobivao jasne upute u vezi sa svojim položajem. Bez poteškoća je igrao ulogu žrtve. Posve je sigurno da u svim slučajevima nije mogao biti isključivi krivac. To se doista čini malo vjerojatnim; međutim, tri različita restorana mogla su s njim imati slične probleme. U tvrdnjama o njegovoj odgovornosti u vezi s onim što se dogodilo moralo je biti i nešto istine. Kako je Robert mogao tešku situaciju okrenuti u svoju korist?
Neki put osvrt na prošlost čovjeku pomaže da spozna kako i katastrofalno iskustvo može biti prava sreća, iako na prvi pogled tako ne izgleda. Budući da se radilo o tri radna mjesta, što se moglo postići da je Robert bio voljan potražiti obrasce neprimjerenog ponašanja i odlučiti promijeniti ih? Koje je korake mogao poduzeti da spozna svoju ulogu u pojavi nepovoljnih okolnosti? Da je priznao svoju odgovornost, što je mogao poduzeti kako bi na sljedećem radnom mjestu postigao uspjeh? Robertu se posve sigurno nudi mogućnost izbora u vezi s time kako će reagirati na život.
Kao izraz božanske inteligencije, nismo li u svakom trenutku veći od svih poteškoća, okolnosti, iskustva ili situacija? Uvijek se valja sjetiti temeljne i korisne istine koja kaže da dobro, u određenoj mjeri i na određenoj razini, postoji u svima i svemu. Važno je kako na te pustolovine reagiramo! Kršćanska nas Biblija uvjerava da »Bog čini sve da pridonosi dobru onih koji ga ljube« (Rimljanima 8:28). U Mudrosti Lao Tsea stoji: »Mogućnosti izrastaju iz nemogućnosti i obrnuto... s obzirom na to, istinski Mudrac odbacuje sve razlike i utočište pronalazi na Nebu... Stoga se kaže da se ništa ne može usporediti s uporabom Svjetla«. Svatko od nas u stanju je nadići prepreke koje nam se pojavljuju u životu ako smo odlučni, odvažni i voljni raditi u smjeru daljnjeg napretka.
Kao transcendentna bića, imamo moć uzdignuti se iznad prepreka. Možemo nadići gotovo sva ograničenja, samo ako pozornost usmjerimo na odgovarajući način. Kako to postići? Možemo li sebe i situaciju u kojoj se nalazimo sagledati iskreno i otvoreno, te se osvrnuti na okolnosti koje su nas eventualno dove-
Određena količina protivljenja čovjeku je od velike pomoći; to želi i mora imati da bi u nečemu bio dobar i uspješan. Poteškoće i
protivljenje prirodno su tlo za rast čovjekova karaktera i samopouzdanja.
— John Neal
Tko želi visoko skočiti, mora uzeti
velik zalet. — Danska poslovica
le u mutne vode? Snagu zahvaljujući kojoj ostajemo koncentrirani možemo razvijati i pojačavati. Umjesto da se koncentriramo na frustracije, razočaranja i sve što smatramo preprekama na putu, možemo se prisjetiti velike istine koja kaže da »nitko ne zna što sve može dok ne pokuša!«. Vrijeme možemo mudrije koristiti. Kada odlučimo uzeti život u ruke, možemo početi stvarati pozitivniji utjecaj u vanjskome svijetu u kojem će biti više ljubavi i potpore. Ljudi pozitivno reagiraju na pozitivnu energiju!
Možemo li nekako ispraviti situaciju koja nas muči? Na primjer, što bi se dogodilo da se Robert telefonom ispričao trojici bivših poslodavaca? Bi li njegova spremnost da se prvim korakom vrati u ljubav i sklad odigrala značajnu ulogu? Koliko bi plodonosna bila njegova predanost životu obilježenom poštenjem i čas-nošću, ako bi poslužila kao početna točka na putu prema većem služenju i korisnijem životu? Koji nam još motivi mogu pomoći da ostanemo koncentrirani i u čistoj svijesti? Iskrenost? Istinoljubivost? Poštenje? Marljivost? Poštovanje prema sebi i prema drugima?
Odgovorni smo i za stanje u kojem se nalazimo i za izlječenje. Kada se u cijelosti osvrnemo na neku tešku i neugodnu situaciju i postignemo sve što možemo kako bismo zaliječili iskustvo, možda dolazi trenutak da zatvorimo vrata koja nas vode od tog događaja i pođemo dalje. U nama je cijeli jedan svijet — jedinstveno polje svih mogućnosti — koji nam je dostupan. Znamo da kroz sve nas protječe božanska energija. Možemo spoznati i graditi na temeljima onoga što je najbolje u nama, a što se izražava kao beskonačna ljubav, dobrota, suosjećanje, marljivost i služenje. Kada ljubav i plemeniti ciljevi počinju nadvladavati čovjekov ego, dok u životu donosimo svakodnevne odluke, sigurno je da napredujemo na putu svete potrage u ime cijelog čovječanstva. Tada će sve što naoko izgleda kao protivljenje djelovati u našu korist.
Prvo sebi reci što želiš, a zatim učini
što moraš. — Epiktet
*
5. ZAKON Kaznu ne trpimo zbog svoje ljutnje; kažnjava nas upravo naša
ljutnja.
— Bhagavadgita
Kad se u vama budi bijes, sjetite se
posljedica. — Konfucije
OD SVIH osjećaja ljutnja i bijes mogu nanositi najviše štete, najviše nas uzrujati, biti najneproduktivniji i najneugodniji. Struje nam umom, srcem i tijelom poput stravičnog požara koji guta naš samonadzor i može nas navesti da izgovorimo stvari zbog kojih ćemo poslije žaliti.
Kad se netko razljuti, često reagira tako da se koncentrira na ono što smatra uzrokom ljutnje. Možda je netko rekao nešto grubo i nepristojno ili se tako nekako ponio, bio nepošten, neljubazan, možda čak i zloban. Takve riječi ili djela mogu biti stvarni, zamišljeni ili prenapuhani. Korijen problema počiva u emotivnoj reakciji samoga bijesa. A gdje ćemo potražiti izvor? U sebi! Kao da smo vatrogasci, važno je da vodom prvo zalijemo plamen i da dragocjeno vrijeme ne trošimo na traženje osobe koja je zapalila kuću!
Tako se često događa da bijes proistječe iz nedostatka razumijevanja prema nama samima ili prema drugima. Duboko ukorijenjena, kao i neposredna površinska iskustva mogu poslužiti kao izvori. Ljutnja i bijes mogu niknuti i iz straha, ponosa, egoizma, razdraženosti i sumnjičavosti. Nisu li upravo to elementi koji potječu iz našeg uma i srca? Drugi ljudi i naša okolina doimaju se sekundarnima.
Što se događa kada se čovjek razljuti? Ne reagira li često tako da prvo traži nekog ili nešto što će okriviti? Okrivljavanje se katkada koristi kao zgodan izgovor za to što naš život nije točno onakav kakav želimo. Možda ćemo svijet okriviti za bolest, burzu za financijsko stanje, ili obližnju pekarnicu za to što smo predebeli. Međutim, u svijetu misli, odgovorni smo za to kako smo se izgradili. Osim toga, proistječe li okrivljavanje ikada iz pozitivnog iskustva? Kada vjerujemo u svoj život i živimo u jedinstvu i neograničenoj ljubavi, okrivljavanje postaje doslovce nemoguće! Kako bismo se mogli na nekoga ljutiti ako smo istinski naučili voljeti sve? Ne bi li bilo pametnije životnu energiju usmjeriti u pronalaženje rješenja? Nije li važno preuzeti odgovornost za vlastitu ulogu u životnoj drami i to u svakom trenutku? Osim toga, okrivljavanje drugih ili okrivljavanje okoline posve je uzaludno, jer kamo god išli, ljutnju nosimo u sebi!
Želite li izliječiti ljutnju, ne hranite je.
— Epiktet
Ako odbijate sve osim onoga što je u
životu najbolje, to vrlo često i dobivate.
— Somerset Maugham
Ljutnja je trava; mržnja je stablo.
— Sv. Augustin
Bijes je temelj svih zala.
— Muhammad Husan Askari
Bijes bez temelja nikako se ne može op
ravdati, jer čovjeka teret bijesa povlači
prema dolje. — Ben Sira
Vaš je vlastiti um sveto područje u koje ne može ući ništa
štetno, osim ako vi date dopuštenje.
— Arnold Bennett
»Kaznu ne trpimo zbog svoje ljutnje; kažnjava nas upravo ta naša ljutnja«, glasi još jedna važna istina. Kako? Što se događa kad se netko naljuti? To djeluje na cijelo biće. Srce kuca brže, lice postaje crveno, oči sijevaju od bijesa i ogorčenosti! A koliko tijelu, umu i duhu treba da se oporavi od napadaja bijesa? Zašto bismo se uopće željeli tako kažnjavati dopuštajući bijesu da ovlada cijelim našim bićem? Kada mu omogućimo da se nastani u našoj svijesti, postajemo još jednom osobom koja u našem svijetu stvara dodatni nesklad — ne samo u našem osobnome svijetu, nego i u našem planetarnome domu!
Što nam je, dakle, činiti? Možda ne bi bilo loše preuzeti potpunu odgovornost za to što smo i tko smo u sadašnjoj životnoj fazi. Kada razorna energija ljutnje i bijesa podigne glavu, možemo postaviti pitanje: Što iz ove situacije trebam naučiti? Možemo iznova razmotriti mučne događaje koji su prethodili konkretnoj situaciji. Ako nam se netko obraća neljubazno ili se prema nama tako ponaša, možemo li ga pokušati bolje shvatiti? Možemo li uvidjeti da je osoba koja je izazvala naš gnjev možda i teška žrtva negativnih emocija? Drugi će ljudi biti točno onakvi kakvi jesu, neovisno o našem stavu o njima. Možemo li svakome dopustiti da bude kakav jest i priznati da je na vlastitom razvoj-nome putu? Svatko ima mogućnost iznjedriti nešto prelijepo.
Promislite malo bolje. Svijest može postojati na dvjema razinama: prvo u obliku zametka, a zatim i kao njegova manifestacija. Kad god zametak ima priliku pokazati se u stvarnosti, stvara i novo sjemenje iste prirode. Recimo da proživljavamo zametak ljutnje. U povoljnim okolnostima taj se zametak može manifestirati kao zona energije koja se naziva ljutnjom. Ako se ljutimo pet minuta, stvara se novo sjeme ljutnje i pada na tlo našega uma. Možete li zamisliti koliko je teško biti radostan i sretan kada se manifestira zametak ljutnje?
Što bi se dogodilo da kao reakciju na sve situacije umjesto ljutnje nudimo razumijevanje, suosjećanje i ljubav? Vodite računa o činjenici da kivnost i povrijeđenost često izazivaju pomutnju, dok istinska komunikacija može donijeti mir i sklad. Možemo li potražiti duhovna rješenja za sve takozvane probleme na koje nailazimo? Neograničena ljubav koju aktiviramo za sebe počinje zračiti i posvuda oko nas. Ubrzo se umjesto okrivljavanja i ljutnje može pojaviti ljubav. Mržnja nikada ne nadvladava mržnju, ali ljubav ubrzo nadjačava svaki oblik mržnje.
Mnogi duhovni vođe pozivaju nas da svoje biće ispunimo ljubavlju, čak i prema onima koji se predstavljaju kao naši neprijatelji. Ako uspijevamo upućivati ljubav onamo kamo smo nekoć
upućivali okrivljavanje, ljutnja i bijes više jednostavno ne postoje kao mogućnost.
Naglasci ••
1. Kako otkriti vlastite životne obrasce i darove koji ih podupiru, te surađivati s njihovim ostvarivanjem?
2. Zašto su za svakoga od nas važni izgradnja karaktera i moralni razvoj?
3. Kako se razvijanje našeg karaktera smatra trajnim poslom? 4. Kako biste vlastitim riječima opisali zakon ili načelo priv
lačenja? 5. Ako priželjkujemo uzor, zašto je važno družiti se s ljudima
koji iskazuju odlike koje želimo? 6. Zašto je najveća soba u svijetu »soba poboljšanja«? 7. Kako osjećaj neograničenosti predstavlja neizrecivo veliku
priliku za osobni razvoj? 8. Zašto je važno mozak »hraniti« smislenim aktivnostima i kon
centriranom svrhom? 9. Kako prerano umirovljenje može stvarati parazite? Kako bis
te odredili značenje pojma »parazit«? 10. Možemo nadići svaki problem, stanje, iskustvo ili situaciju. 11. Zašto smo odgovorni i za stanje u kojem se nalazimo i za
popravljanje situacije? 12. Kako nas »kažnjava« vlastiti bijes? 13. Što možemo naučiti iz ne osobito pozitivnih emocija?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Bože moj, ja sam tek sićušno sjeme koje si posijao u tlo Svoje Ljubavi i omogućio mu da skoči s ruke Tvojega obilja. To sjeme stoga u najvećoj dubini žudi za vodom Tvojega milosrđa i živome izvoru Tvoje milosti. Pošalji mu stoga, s nebesa svoje ljubavi i dobrote, ono što će mu omogućiti da uspijeva pod Tvojom sjenom i unutar Tvojih granica. Ti si taj koji zalijeva srca sviju koji su Te spoznali u toj rijeci obilja i izvoru Tvoje žive vode.
Slava tebi Bože, gospodaru svjetova.
— Baha'u'llah, molitva
T r i n a e s t i t j e d a n
Nije teško prebrajati broj sjemenaka u ja
buci. Ali tko od nas može ustvrditi koliko
je jabuka u jednoj sjemenci?
— Anonimna
Istodobno ste i srce koje kuca i jedan je
dini otkucaj u tijelu koje nazivamo čov
ječanstvom. — Wayne Dyer
Uronite u more misli i ondje pronađite bi
sere koji nemaju cijenu.
— Moses ibn Ezra
1. ZAKON
Život je prepun beskonačnih mogućnosti. —
KAO LJUDSKIM bićima, Stvoritelj nam je podario vrlo razvijen i iznimno prilagodljiv um. Jesmo li stvoreni s određenim ciljem, je li nam svrha, između ostaloga, možda i pripomoći ubrzanju kreativnosti? Podarena nam je mentalna sposobost da tražimo, učimo, procjenjujemo, rješavamo probleme, da poboljšavamo i sebe i društva ovoga svijeta. Možemo li pomoći budućem napretku?
Je li svakom čovjeku podaren um sposoban za kreativnu aktivnost u dozrijevanju svemira, kao i u dozrijevanju njegove duše? Skromnim pristupom prema životu, um nam je maksimalno otvoren i prijemčiv, jer nikada ne znamo kakve će se sve prilike naći pred nama. Važno je da naš um bude čvrsto povezan s našom dušom, a duša sa Stvoriteljem. Zašto? Na taj način kreativni proces u kojem sudjelujemo može od Božjeg uma kroz našu dušu protjecati prema našem umu, gdje kreativno razmišljanje može donijeti kreativne rezultate u onom sićušnome dijelu krajnje stvarnosti koju su ljudi u stanju opaziti.
Kreativni proces prelazi s misli na djela. Naše se riječi i misli kristaliziraju. Kako stvari koje radimo i pojmovi koje izražavamo proistječu iz naših misli i riječi? Potvrđuju li naše misli i riječi našu otvorenost prema beskonačnim mogućnostima? Dok koristimo te mogućnosti, podupiru li naša djela naše misli i riječi? Možda i najvažnije pitanje glasi: Jesmo li voljni priznati i prihvatiti mogućnosti? Bi li voljan stav mogao biti najvažniji čimbenik za našu gorljivost, marljivost, istraživanje, kreativnost i napredak? Je li voljnost uistinu jedno od stanja duha? Bi li to mogla bi-
Život nek' vam bude misija — a ne prekid
i stanka. — Arnold Glasgow
Zahvalnost ćemo najbolje pokazivati
korištenjem svega onoga što nam Bog
osigurava. — Anthony Trollope
ti unutarnja izjava koja kaže »Da!« životu? Potvrđuje li voljnost da ćemo poduzeti korake potrebne za formaliziranje mogućnosti i tako ih pretočiti u stvarnost? Ako smo pripravni prihvatiti čudesne mogućnosti koje nam nudi život, mogu li se u naše djelovanje umiješati prepreke i obeshrabrenja? Mogu li se dugo zadržati u našoj svijesti? Idu li voljnost i otvorenost ruku pod ruku, vodeći nas prema unutarnjem skladu koji donosi veću kreativnost? Nadalje, ne doziva li povećana kreativnost beskrajnije mogućnosti? Kako uopće možemo znati koji bi naoko beznačajni događaji mogli biti nabijeni mogućnostima za promjenu smjera našeg života nabolje?
Mogu li mnoge stvari običnoj čovjekovoj percepciji izgledati zagonetno i neobično? Je li moguće da često previđamo njihovu neobičnost i zagonetnost jer smo se na njih toliko naviknuli? Poznajemo li tek nejasno istinsku prirodu stvari? Osim toga, što su uopće te »stvari«? Je li to Božja ljubav izražena u različitim manifestacijama?
U knjizi Živite u ljubavi Ernesto Cardenal kaže: »Bog s nama komunicira i preko svih stvari. One su poruka ljubavi. Kada čitam knjigu, kroz nju mi se obraća Bog. Pogledom prelazim po krajoliku. I njega je stvorio Bog, omogućio mi da ga vidim. Sliku koju danas gledam, u slikaru je nadahnuo Bog, da bih je ja mogao vidjeti. Sve u čemu uživam s ljubavlju je podario Bog, a čak je i moja bol Božji dar uručen s ljubavlju«.
Ako je božansko beskonačno, nije li onda logično da od njega ništa ne može biti odvojeno? Možemo li tako materiju i energiju, prostor i vrijeme, smatrati aspektima božanskoga? Gledano iz te perspektive, može li svatko od nas, iz dana u dan, plivati u moru beskonačnih mogućnosti? Kakva snažna misao! Uz takve stalne podsjetnike, možemo li izbjeći najuobičajeniju zamku teologije: pokušaj ljudi da Stvoritelju nametnu ograničenja?
Jesu li optimizam prema beskonačnim mogućnostima i stav zahvalnosti srodni i bliski? Možete li zamisliti da je svaki čovjek jedna stanica u tijelu koje nazivamo čovječanstvom? Možemo li shvatiti da svaka pojedinačna stanica ili osoba, koja funkcionira na temelju unutarnjega sklada, može surađivati sa svim susjednim stanicama čovječanstva? Kada se jednom naviknemo cijeniti i poštivati sve i svakoga na koga naiđemo, naš život sve će više ispunjavati beskonačne mogućnosti. Osim toga, kada imamo osjećaj za svrhovitost i cilj, možemo izraženije osjećati i životni smisao, biti uvjereniji i u svrhovitost cjelokupnog života. Kakav je to osjećaj biti uzbuđen i gorljiv u vezi sa životom? Kako tu gorljivost
unijeti u sve što činimo? Koje si zadaće možemo zadati, na čemu možemo poraditi kako bismo poboljšali svoje sposobnosti radi uočavanja većih prilika u svemu što nas okružuje?
Vjerujte u sebe! Imajte povjerenja u vlastite sposobnosti! Bez skromnog, ali razboritog samopouzdanja, vjere u vlastitu moć, ne
možete biti ni uspješni ni sretni. — Norman Vincent Peale
Promislite o sljedećim riječima Patanjalija, autora Yoga Sutre: »Kada vas nadahnjuje velik cilj, izniman projekt, sve vaše misli ruše granice. Vaš um nadilazi ograničenja, vaša svijest širi se u svim smjerovima, a vi ćete se tako naći u novom, velikom i čudesno divnome svijetu. Sile, sposobnosti i talenti koji su dotada spavali odjednom se bude, a vi uviđate da ste daleko veća osoba nego što ste ikada zamišljali«.
2. ZAKON Misli su stvari. — Charles Fillmore
BUCKMINSTER FULLER jednom je rekao kako 99 posto našeg »ja« čini nevidljivo i nedodirljivo. Je li naša sposobnost razmišljanja i posezanja za svime što nadilazi ljudski lik snaga koja određuje kvalitetu našeg života? Misli su stvari. Misli stvaraju stvari. Misli oblikuju stvari. Misli, u krajnosti, postaju opipljivo stvarne!
Nevidljivi postupci koji se odvijaju u našem umu, a koje nazivamo »razmišljanjem« mogu stvoriti predmete stvarne poput tla po kojem hodamo ili hrane koju jedemo! Gotovo sve čime se služimo i s čime svakodnevno dolazimo u dodir počelo je postojati u mislima. Na primjer, papir na kojem je otisnuta ova knjiga i strojevi koji su proizveli taj papir, nekoć su bili tek misao, ideja, teorija ili nečiji san. Slično tome, automobil koji vozimo, motor, gume, kotači i mehanički dijelovi doslovno su »proizvod« nečijeg zamišljanja! Materijalne stvari koje uzimamo zdravo za gotovo, a koje olakšavaju život i pridaju mu ugodniju notu, poput radioprijemnika, televizora, telefona, škola, knjižnica, crkava,
*
Ništa nije ni dobro ni loše, sve je to samo plod naših misli.
— William Shakespeare
knjiga, novina, časopisa, medicinske opreme i još toliko toga, u začetku su bili misao, ideja.
I premda nam se možda čini da je um neuhvatljivi dio svakog ljudskog bića, riječ je o vezi između tijela i duše. Zahvaljujući umu, možemo razmišljati o prirodi svojega bića, o svojim životima, tijelima, drugim ljudima, te duhovnim perspektivama. Bi li to mogao biti faktor po kojem se čovjekove mentalne sposobnosti razlikuju od životinjskih? Jesu li životinje na nižem razvojnom stupnju upravo stoga što, kako se čini, nisu u stanju načiniti mentalni odmak i razmišljati o sebi? Životinje imaju instinkte, određeni stupanj primitivnog razmišljanja, čak i emocije. Mogu oblikovati okolinu i komunicirati među sobom, čak i s ljudima, barem u određenoj mjeri. No, koliko mi znamo, životinje ne mogu ni o čemu filozofirati.
Neka vam cilj uvijek bude potpuni sklad misli, riječi i djelovanja. Neka vam cilj uvijek bude pročistiti misli, pa će sve biti u redu. Nema ničeg moćnijeg od misli... Gdje je misao moćna i čista, i
plodovi su moćni i čisti. — Mahatma Gandhi
Biti svjestan činjenice da primjećujemo i razmišljamo znači biti svjestan vlastita
postojanja. — Aristotel
Budući da ljudi imaju dar svijesti o sebi, ne bi li bilo korisno s vremena na vrijeme preispitati vlastiti život i utvrditi kako se služimo umom i maštom? Koristimo li ta veličanstvena »pomagala« za izgradnju raja na zemlji posredstvom izražavanja neograničene ljubavi i nesebičnog služenja? Imamo li kreativan nadzor nad vlastitim mislima? Zašto je toliko važno paziti na svaku misao koja nam se javlja u umu? Ako se naše razmišljanje sastoji od misli punih ljubavi, bit ćemo u stanju kultivirati još jednakih misli. Ako nas misli uzrujavaju, imamo mogućnost transformirati ih. Naše misli mogu nas odvesti i u prostore bez ikakvih prepreka i ograničenja.
Kao vrtlari svojega uma, možemo kultivirati sve misli koje odaberemo i koje su nam poželjne. Ne bi li dobar vrtlar njegovao pozitivne, a plijevio negativne misli? Uz poman nadzor nad mislima, naš um može postati vrtom neopisive ljepote: »Jer on je onakav kako u sebi misli« (Izreke 23:7).
Vaše je tijelo nalik na kuću, kao i vaš um. Važno je da se dobro brinete za kuću u kojoj živite, s pomoću uma razvijajući dušu. Vlastito biće darovano nam je na privremenu skrb. Očito je da ćemo kod izgradnje kuće početi od misli, nakon njih doći će riječi, potom izražavanje kroz djela. Svako čovjekovo djelo nastaje upravo kroz takav proces. Djelotvornost kreativnih misli nudi
Promisli prije nego što nešto kažeš.
— Miguel de Cervantes
Onome kod koga prilagodljive i energične misli održavaju korak sa suncem, dan je vječito jutro.
— Henry David Thoreau
nam sposobnost da ostvarimo praktički kakvu god želimo vezu s mislima. Na taj način nastaju i nacije. Kao i znanost, religija i sve organizacije i institucije čovjekova društva. Kada budnije pazimo na te mogućnosti, »koincidencije« nas možda više neće toliko čuditi.
Još više zadivljuje činjenica da se misli šire i grade i prema unutra, a ne samo prema van. Zahvaljujući snazi misli, stvaramo ne samo što imamo, nego i osobnost i dušu. U nastojanjima da nadziremo misli, možemo li od sebe stvoriti ljude kakve želimo? Kako započeti taj postupak poboljšavanja? Mogu li stalne negativne misli i stavovi olakšati nastanak fizičkih bolesti? Utječu li negativno i na brzinu ozdravljenja tijela, kao i uma?
Misao je neusporedivo više od onoga što činite. Ona je zapravo ono što jeste, kao i svi mi ostali. Misao čini naše cjelokupno biće, osim onaj dio nas koji se odnosi na formu, na ambalažu koja nosi
naš um. — Wayne Dyer
Što mislite o tezi da naš slučajni svijet odražava ono u što istinski vjerujemo, duboko u sebi? Često se događa da spontano izražavaju ono na što su se naše misli koncentrirale tijekom du-ljih razdoblja, a nimalo im ne smetaju pomna promišljanja. Možemo li stoga reći da nepromišljene riječi mogu odražavati istinske izraze onoga što se zapravo događa u našem umu? Je li ono što neki nazivaju »lapsusima« zapravo plod uma koji je pogriješio u korištenju zamisli?
Ramakrishna je jednom rekao: »Čovjek je mudar ili neznalica, sputan ili slobodan, zahvaljujući umu. Čovjek je svet zahvaljujući umu, čovjek je izopačen zbog uma, čovjek je grješnik zbog uma, a krjepostan ponovno zahvaljujući umu. Stoga onaj čije su misli uvijek usmjerene prema bogu ne treba drugih postupaka, izraza štovanja i duhovnih vježbi«.
Kao pomagači u božanskoj kreativnosti, zašto trebamo nadzirati misli i usmjeravati ih prema kreativnosti, koristi i napretku? Ako naše misli ne teku u plodonosnome smjeru, jesmo li posvećeni vlastitoj ugodi i lijenosti?
Naše misli i riječi imaju silnu moć. Važno je mudro ih disciplinirati i njima upravljati. Naše misli, riječi i djela mogu nas odvojiti od ostalih Božjih djela, ili nas mogu tješnje povezati s drugima i sa Stvoriteljem.
*
3. ZAKON
Kako iznutra, tako i izvana. — Hermetičko načelo
Jahve je sve stvorio u svoju svrhu.
— Izreke 16:4
POSTOJI li ijedna zagonetka fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na neku višu misteriju? Jednu veliku zagonetku čini i činjenica da raspolažemo mentalnom sposobnošću da razmišljamo o Stvoritelju. Jesmo li i mi sami dio svijeta koji nastojimo istražiti? Naše je tijelo i mozak mozaik načinjen od istih elementarnih čestica koje čine oblake u međuzvjezdanom prostoru. Za usporedbu s time, može li netko potpuno definirati gravitacijsku silu? No znanstvenici je mogu izračunati na temelju djelovanja! Vrijeme, prostor i energija šire se, kako se čini, izvan granica čovjekova postojanja i izvan granica znanja kojim trenutačno raspolažemo. Naš Stvoritelj, dakako, nije vezan takvim ograničenjima.
Čovječanstvo čini valove na jednome moru, kapljice u jednoj rijeci, zvijezde na jednome nebu, zrake jednoga sunca, drveće jedno
ga voćnjaka, cvijeće jednoga vrta. — Baha'i, načela upravljanja
Osjećaj svrhovitosti može, i mora, biti iskustvo onih koji pri
padaju Bogu. — Daniel
H. Osmond
Sve misli, sve strasti, svi užici, što god uz
buđuje ovo smrtno tijelo, tek su poma
gači Ljubavi i potiču njezin sveti plam.
— Samuel Taylor Coleridge
Emanuel Swedenborg napisao je da ništa ne postoji odvojeno od Boga. Swedenborg je poučavao da čovjek ne može doći u raj dok raj ne dođe u čovjeka. Kako iznutra, tako i izvana! A to »unutra« općenito se prihvaća kao područje kojim dominiraju um i duh, dok je ono »izvana« vidljivi svijet, odnosno svijet oblika. Građani smo duhovnoga svijeta i od dana kada smo začeti postojimo kao duhovi. Ljubav, milosrđe, strpljivost, poštenje, odanost, suosjećanje i istina stvarniji su od opipljivih predmeta. Želi li Stvoritelj sada te duhovne realnosti usaditi u naš život i to preko veza i interakcija s drugima? Ako je sve što je stvorio dio Boga, bi li i naš duh tada trebao težiti krajnjem obliku izražavanja kroz naš smisao življenja? Doživljavamo li u svojem životu ljubav i vođenje Stvoritelja čiji Duh život prožima smislom, značenjem i nadom?
U knjizi Dokazi o smislu Daniel H. Osmond navodi: »Smisao je povezan s ciljevima, 'onim zbog čega nešto (netko) postoji'. Čovjek može razmatrati smisao i cilj postojanja svemira, ili svijeta, općenito živih bića, ili konkretno ljudi. A u vezi s ljudima, moguće je prepozati više razina svrhe, od najtemeljnijih zahtjeva za fizičko preživljavanje i zadovoljavanje potreba, do najuzvišeni-
jih i najdubljih intelektualnih i duhovnih pitanja povezanih sa životom. Prije ili kasnije, promišljeni će ljudi pitati: 'Zbog čega postojim?'«.
I ne sumnjam da smisao je vječan, a čovjekove se misli u vječnost šire.
— Lord Alfred Tennyson
Raspon smisla može se protezati od borbe za opstanak, pa sve do najviših razina intelektualnih i duhovnih težnji i postignuća. Može li se svrha našeg življenja mijenjati ovisno o okolnostima? Može li čovjek napredovati prema smislu u jednome smjeru, a onda doznati da treba nešto više i drukčije da bi ispunio životnu svrhu? Vrijedi li otkriti »istinski smisao« za cijeli naš život, ako takvo što uopće postoji? Zašto? Je li »smisao« predmet trajne potrage? Na primjer, je li naporan rad na otkrivanju punih razmjera naše svrhe koristan i u svakodnevnim okvirima? Je li smisao i glasnik i poruka više duhovne svijesti? »Svjetlo je došlo na svijet... sa svrhom« (Ivan 3:19).
Ovo je naša svrha: ovom životu koji nam je darovan pridati koliko je moguće više značenja; živjeti tako da se ponosimo sobom;
djelovati tako da dio nas nastavi živjeti. — Oswald Spengler
Što se događa kad istovremeno postanemo svjesni da imamo i fizičku nazočnost ili »ja« i esencijalnu duhovnu ili nevidljivu nazočnost? Mijenjaju li se naši prioriteti i postaje li nam nevidljivo jednako stvarno, ili još stvarnije, nego ono što je vidljivo? Postaje li nevidljiva moć svete svijesti iskustvenom stvarnošću? Je li put prema duhu integracije i cjelovitosti tijela i duše popločen načelom prioriteta? Možemo koliko god želimo pričati o svojim duhovnim vrijednostima i materijalističkim ciljevima; međutim, ako su naši prioriteti pogrešno poredani, možemo li napredovati kako želimo? Kako duhovno dozrijevamo, utječe li na nas još više unutarnje vođenje koje nudi Duh? Je li svakodnevni život duboka škola razvoja u kojoj cilj nije samo spoznati i shvatiti svrhu i smisao, te unutarnju svetost, nego i postati izrazom i jednog i drugog?
Jer sve što živi sveto je.
— William Blake
Kako bismo uspješno živjeli u vanjskome svijetu, važno je uspješno živjeti i u unutarnjem svijetu. Istina nas uči da unutarnje povezujemo s vanjskim, da duhovno ugrađujemo u fizičko, te da ujedinjujemo misli, osjećaje i djela tako da prerastu u skladno jedinstvo. »Kako iznutra, tako i izvana«. Vrata prema plodonosnome životu otvaraju se iznutra. Prijatelji, kolege, prilike, karijere i životna iskustva vanjskoga svijeta odraz su onoga što se događa u nama. Svatko od nas treba otkriti čudesne sposobnosti kojima je obdaren. Uz otkrivanje te »unutarnje« svijesti često dolazi i moć i energija kojima se možemo kretati u »vanjskome« napredovanju i iskoristiti prirođene darove.
Zahvalnost je mjerilo svake sreće.
— C. K. Chesterton
Tko god s voljom zahvaljuje Bogu, i
sam će se obogatiti. — Albert Schweitzer
4. ZAKON
Ljude k vama privlači izražavanje zahvalnosti, a ne pritužbe.
—
JEDAN OD ciljeva raznoraznih duhovnih aktivnosti koje su se razvijale kroz povijest bilo je i pomaganje pojedincu iskrenih namjera koji je u potrazi za istinom da pronađe Boga unutar vlastita srca i uma. Te su aktivnosti pojedinca usmjeravale da se zagleda unutra, a ne prema nekom dalekom plavom nebu i mitološkim izrazima. Upućenici iz različitih religija nastoje pomoći svojim učenicima, zajedno s drugim tražiteljima, da pronađu unutarnji kreativni izvor.
Proučavanjem povijesti, uočit ćemo da oni mudri proroci koji su svjedočili o Stvoriteljevu nadahnuću, uvijek izražavaju zahvalnost. Priznanje, zahvalnost i predano poštovanje iz srca iskrenog tražitelja izlaze kao duh zahvalnosti za mudrost, za stvari koje čine svakodnevne potrebe, te za sveprisutnu svijest o Stvoritelju do koje se dolazi proučavanjem svih stvari.
Trenutačno živimo u čudesnome razdoblju. Vrijeme je neviđenih otkrića i prilika, pravog procvata čovječanstva. Ujedno je riječ i o razdoblju dramatičnih poboljšanja — u političkom, gospodarskom, kulturnom i duhovnom smislu. Što nam donosi sljedećih dvadeset-trideset godina? Kakve će biti poslovne prilike? Kakvi će možda za nekoliko godina biti materijali i usluge, nešto što danas još možda i ne postoji, a tada će već biti uobičajeni?
*
Zahvalnost izražavajte velikodušno i iskreno; zahvalnost primajte ponizno i ljubazno; očekujte je rijetko ili nikad.
— E. C. McKenzie
Duhovni zakon mentalnog djelovanja: »Kako u umu, tako i u pojavnim oblicima« pojačava se kad god um hvali i poštuje. Izražavanje zahvalnosti kreativna je sila koja, ako se provodi kontinuirano, u život može unijeti čudesno dobro. Ne bi li život tako postao djelotvorniji i plodonosniji kada bismo pozornost posvetili načinu na koji bismo se voljeli razvijati? Ciceron je jednom rekao: »Nema te odlike kojom bih radije raspolagao... nego zahvalnošću. Nije riječ tek o najvećoj vrlini, nego i o ishodištu svih ostalih vrlina«. Odakle onda početi? Na čemu sve možemo biti zahvalni i kako zahvalnost provesti u djelo?
Jedan se čovjek našao na velikome banketu. Dok su konobari posluživali kavu, dvaput su ga zaobišli. Druge su posluživali, ali njega nisu. Na koncu je zaustavio jednog poslužitelja i zatražio kavu.
»Gospodine«, rekao mu je konobar, »molim vas, okrenite šalicu. Točimo samo onima koji su okrenuli šalicu!«
Neki ljudi kroz život prolaze uz šalicu zahvalnosti okrenutu nadolje i pitaju se zašto im život nije ispunjen! Krutost misli neke ljude može navesti na to da se rugaju i tuže. Nedostatak suosjećanja ili razumijevanja može izazvati stavove i opaske koji će druge odbijati. Promislimo samo na kako se raznolike načine Iju-
Omil jenim stavom treba postati
zahvalnost. — E. C. McKenzie
Hoće li se način života za dvadeset-trideset godina od današnjega razlikovati kao što se današnji život razlikuje od okolnosti u kojima se živjelo prije dvadeset-trideset godina? Kako će izgledati budućnost? Što nas očekuje u vjerskoj i duhovnoj budućnosti? Kako ćemo se, kao svjetska obitelj, u to uspješno uklopiti?
Možda se pozitivan, provediv način sastoji u prihvaćanju duhovnog načela izražavanja zahvalnosti — umjesto pritužbi — u svakodnevnoj uporabi! Takav stav mogao bi pripomoći pojedincima, obiteljima, poslovnim suradnicima, zemljama, vladama i, u konačnici, globalnoj zajednici. Duhovno načelo izražavanja zahvalnosti vrlo je jednostavno: »Ono čemu posvećujemo pozornost i gorljivost postaje našim iskustvom!« Zašto baš izražavanje zahvalnosti? Istinsko izražavanje zahvalnosti naziva se i načinom na koji duša priznaje svoju povezanost s Bogom, a sposobnosti naše duše nemaju granice.
5. ZAKON Ako je zemlja škola, tko su učitelji?
Koja je svrha našeg života na Zemlji? Filozofi, duhovni vođe i drugi zemlju nerijetko nazivaju školom za duše. Životni vijek proveden na ovom planetu može izgledati kao dugotrajan i usporen način oblikovanja duše. A milijarde godina tako su još dulje i us-porenije razdoblje izgradnje školske zgrade! No tko još zapravo mjeri vrijeme?! Možda bi trebalo pitati: Koliko naša duša može napredovati dok postoji u ljudskome obliku?
di tuže u vezi s vremenskim prilikama! Riječ je o vrhunskome primjeru prirodne pojave na koju ne možemo utjecati baš nikako! Bi li pozitivne ljude koji cijene darove privlačili oni koji pokazuju tako negativne stavove? Kakvu vrstu energije želimo pozvati u svakodnevni život? Oslobađamo li se predrasuda kada pojačamo svijest o tome da smo konačna i ograničena stvorenja u nepreglednome svemiru koji je beskrajno složen? Mogu li neograničena ljubav i izražavanje zahvalnosti stoga dodatno otvoriti naš um prema velikome planu kojeg smo svi dio?
Kada dosljedno živimo u svijesti o radosti i zahvalnosti, djelujemo li na svjesnu odluku o izražavanju i doživljavanju Boga upravo na te načine? Kada smo zahvalni za nebrojene razloge za sreću, sudjelujemo li u snažnoj sili koja već djeluje u našem životu i u svijetu? Temelji li se zakon zahvalnosti i izražavanja zahvalnosti na udruživanju očekivanja uma sa snagom srca radi povećavanja količine pozitivnih stvari i događaja? Drugim riječima, je li naša »šalica« okrenuta prema gore i spremna za primanje?
Zahvalnost i iskrenost svrhe i cilja poput blistavih potoka istječu iz samih temelja neograničene ljubavi, i svima donose veće jedinstvo. Izražavanje zahvalnosti duhovna je odlika koju je svakodnevnom vježbom i primjenom moguće ugraditi u srce. Nagrade su obilne i donose veliko zadovoljstvo. Ništa od vanjskih okolnosti, uvjeta ili oblika ne djeluje na srce pojedinca ili nacije koje se uzdiže u davanju zahvalnosti. Ptica nikada ne bi uspjela poletjeti s tla sklopljenih krila! Izražavanje zahvalnosti sila je koja može uzdignuti pojedinca ili zemlju, na raširenim krilima vjere i radosti, prema božanskome životu i svjetlu.
Nisi zahvalan zbog onoga što imaš u
džepu, nego zbog onoga što imaš
u srcu. — E. C. McKenzie
*
Lijepo je uspostaviti vlastitu religiju u svo
jem srcu... Život će vam, poslije, izgleda
ti ne kao nešto manje, nego kao nešto
veće. — D. H. Lawrence
Prigrli tu profinjenu unutarnju bit.
— Lao Tse
Potraga za Bogom obuhvaća i potragu za našom vlastitom
mjerom, ispitom našeg vlastitog du
hovnog potencijala. — Abraham Joshua
Raznorazne glavne religije zemlju također nazivaju školom. Budizam, koji uči kako život duha nadilazi čovjekov život na Zemlji, naglašava kako je život duha istinska stvarnost i kako je svrha zemaljskog postojanja duhovni razvoj kroz izražavanje slobodne volje, razuma, ljubavi, molitve i kreativnosti.
Bhagavadgita nudi ponešto za sve vrste duhovnih aspira-nata, bez obzira na temperament, bez obzira na odabrani put. Ondje se predstavljaju razne životne teme, a hindusko božanstvo, Krišna, jasno mijenja težište kada koristi tu riječ: yoge — četiri glavna smjera hinduskog misticizma. Na jednom se mjestu njegova učenja koncentriraju na transcendentalno znanje, na drugome na nesebično' djelovanje, na trećem na meditiranje i na četvrtom na ljubav.
Kršćanska vjera nudi zakone iz Starog zavjeta i parabole Novog zavjeta kao smjernice za duhovni razvoj. Isus je rekao: »Ako su vam um i srce neprestano usredotočeni na mene, upoznat ćete me«. Kada je rekao da njegovo kraljevstvo nije na ovome svijetu, je li moguće da je time želio reći kako se nebesko kraljevstvo može nalaziti u našem umu i duši, a ne u vanjskom materijalnom okruženju?
Teilhard de Chardin, koji je govorio na temelju godina i godina iskustva u ulogama znanstvenika, svećenika i pjesnika, rekao je: »Svemirski zakon govori nam da je u svemu sadržano i prijašnje postojanje. Prije svakog oblika postoji raniji, ali manje razvijeni oblik. Svatko od nas razvija se prema Bogu«. Bi li taj razvoj prema Bogu mogao biti glavna svrha našeg postojanja na Zemlji? Može li nas ta potraga za Bogom kroz vlastiti nesvjesni dio bića dovesti do kraljevstva nebeskog koje nam je na dohvat ruke? Je li nebesko kraljevstvo možda stanje plodonosnosti koje se nalazi u zametku u svakome od nas?
Kako duša može shvatiti božansku radost ili biti zahvalna na nebu ako ranije nije iskusila zemlju? Kako duša može shvatiti radost predaje Božjoj volji ako nikada nije svjedočila zemaljsko-me paklu koji je izazvala čovjekova samovolja? Što učimo na temelju čovjekovih zločina ili od bezdušnih vlada? Kako iskustva koja obuhvaćaju zločine, razočaranja i pogreške često služe kao izvrsne lekcije? Što možemo naučiti iz dubokih vjerskih iskustava, nade, ljubavi, opraštanja, suosjećanja i služenja drugima?
Je li moguće da je zemlja stvorena kao svijet u kojem ćemo se boriti s raznoraznim poteškoćama, ali i kao mjesto na kojem će se, upravo stoga, izgrađivati čovjekova duša? Biste li svoje dijete dali u školu u kojoj nema ispitivanja znanja? Je li svrha život-
Nuditi služenje bogovima, dobroti, mudrima i duhovnome učitelju; čistoća, poštenje, suzdržanost i nenasilje: to su tjelesne discip
line. Nuditi riječi utjehe, govoriti iskreno, ljubazno i sa željom da pomognete, te proučavati svete spise: to su discipline govora.
Staloženost, blagost, tišina, suzdržanost i čistoća: to su discipline uma.
— Bhagavadgita
Kako se, dakle, duša razvija u toj životnoj školi? I tko su u njoj učitelji? Može li se duhovni razvoj odvijati kroz čovjekov razum i božanska otkrića, sjedinjavanjem s prirodom i Bogom, te marljivim korištenjem talenata koji su nam podareni? Možemo li povećati znanje donošenjem promišljenih i mudrih odluka? Naš duhovni razvoj također se može, barem dijelom, ostvariti i posredstvom znanja — nadvladavanjem neukosti i samoživosti sve dok se posve ne uskladimo s božanskim. Jedan od zakona duha pokazuje, čini se, da poboljšanja uglavnom potječu iz služenja s ljubavlju i pomaganja drugima da prestanu uzimati i počnu davati.
Kada sebični ego uspije postati »poput malenog djeteta i ući u nebesko kraljevstvo«, možemo postati čisti poput obrisanog prozorskog stakla, dopustiti istini i Božjem svjetlu da dopre do našeg uma, srca, duha i duše. Velike duhovne istine, koje su i istine stvarnog, svakodnevnog života, iste su u svim razdobljima i
Gdje je Bog? U Srcu sviju koji ga traže.
— Abraham ben Samuel
Chasdai
nih iskustava poučavati duhovnu ljubav i radost, za razliku od tjelesnih mana, bolesti i poteškoća? Što znače riječi: »U svakom životu mora pasti barem malo kiše«? Očito je da se duša neki put počinje razvijati i postajati većom kada čovjek iskusi određene tragedije. Iz toga možemo zaključiti da je duša u cijelosti u stanju preživjeti takva intenzivna iskustva! Možemo li učiti i zahvaljujući snažnim iskazima prijateljstva, ljepote, suosjećanja, gorljivosti, marljivosti, kreativnosti i napretka? Možemo li ponizno priznati da Stvoritelj najbolje zna kako se izgrađuje duša? Da se duša rađa savršena, kako bi shvatila ili cijenila izostanak boli i tuge?
Sveti Pavao napisao je: »Ali ne samo to, nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan« (Rimljanima 5:3-5).
svim duhovnim nastojanjima. Mogu doći do svakoga tko im utre put do vlastitog života. Bog se obraća svakom uhu koje sluša, bilo da pripada Židovu, nežidovu, hindusu ili budistu, Amerikancu ili Indijcu, kršćaninu ili muslimanu.
Promislite malo o priči o biblijskome Izlasku, u kojoj se govori o četrdeset godina lutanja djece Izraela, tumaranja pustinjom sve do dolaska u Obećanu zemlju. Kakve su sličnosti s tom pričom koje doživljava svatko na putu od rođenja do trenutka kada u životu počinjemo spoznavati i aktivirati duhovne zakone i tako dolazimo do nebeskog raja? Netko je rekao: »Maloj životinji zaokupljenoj vlastitim postojanjem počesto treba četrdeset godina da se pretvori u malenog anđela zaokupljenog Bogom!«
Pomisao da raj može biti tek neko daleko mjesto s druge strane smrti ne znači ništa za svijest koja se budi. Je li pomisao da moramo biti u potpunosti u raju ili u potpunosti u paklu onemogućila napredovanje u vjeri i moguće utjecala na nju tako da napreduje sporije od razvoja poslovnoga svijeta i znanosti? Izvori vječnoga života bujaju u svakoj duši. Kako upotrijebiti tu živu vodu? Na svakom je pojedincu da se postavi u odgovarajuće mentalne okvire i da ih upotpuni neograničenom ljubavlju, vjerom i očekivanjima. Dovoljno vremena provedenog u učenju, štovanju i molitvi također nam omogućuje da jasno čujemo i ispravno tumačimo onaj smireni i tihi glas božanske mudrosti.
Naglasci ••
1. Svatko od nas raspolaže umom sposobnim za kreativnu aktivnost u dozrijevanju svemira, kao i u dozrijevanju duše.
2. Kako biste opisali kreativni proces — od misli do djela?
3. Na koje načine možemo doznati više o božanskome?
4. Kako biste opisali »misli kao stvari«?
5. Zašto je toliko važno dobro paziti na riječi koje izgovaramo?
6. Može li nešto postojati odvojeno od Boga? Kako? Kako ne?
7. Zašto primjena izražavanja zahvalnosti privlači energiju?
8. Tko su najsretniji ljudi koje ste ikada vidjeli? Kada biste zapisali imena petero ljudi koji neprestano pršte od sreće, koja bi bila glavna vrsta energije koja od njih dopire? Ljubav? Gorljivost? Duhovna radost? Predanost služenju drugima?
9. Kako biste opisali svrhu ili smisao vlastitog života na Zemlji?
10. Koji stavovi i nastojanja mogu dovesti do raja na zemlji?
11. Kako svoj život usmjerujete prema plodonosnom služenju i nebu na zemlji?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
U Knjizi molitava Gandhi iznosi način molitve koji obuhvaća sve, a ujedno je vrlo jednostavan. Svakog jutra i večeri ljudi se sastaju na otvorenome polju, sjedaju na travu ili čak na golu zemlju, i sudjeluju u istinski međuvjerskome iskustvu. Oni koji su došli pripadali su različitim vjerama, a neki i nijednoj. Bilo je tu muslimana, hindusa, kršćana, sikha, Zidova, agnostika, ateista i drugih, budući da su Gandhijeve molitve bile pokušaj traženja istine. I ovo je jedna od njegovih sveobuhvatnih molitava:
Sve dok je tajna duše nepoznata, sve su navike i postupci beskorisni; tvoj je život u ljudskome obličju prošao beskorisno, poput neočekivane kiše. 1 premda se svakodnevno kupaš i štuješ i marljivo služiš u hramovima, i premda daješ i milosrdno pružaš u svojoj kući, i premda puštaš dugu kosu, tijelo prekrivaš svetim pepelom. 1 premda si ošišao kosu, postio i obišao sveta mjesta, i premda uzimaš krunicu i zazivaš njegovo ime; i premda na čelo stavljaš sveti znak i čuvaš sveti list, i premda piješ vodu iz Gangesa; i premda naizust znaš i Vede, upućen si u gramatiku i pravilan izgovor, i premda poznaješ melodije i njihovo djelovanje, i premda poznaješ šest sustava, kao i permutacije i kombinacije slova... Sve su to načini pronalaženja sredstava za preživljavanje ako nisi upoznao dušu nad dušama. Narsaiyo kaže: Uludo potrošio si dragocjeno ljudsko naslijeđe ako nisi upoznao tajnu cijeloga svijeta.
Č e t r n a e s t i
t j e d a n
Nastoj postati ne uspješnim čovjekom,
nego čovjekom koji vrijedi.
— Albert Einstein
Bog je svakom normalnom čovjeku po
dario sposobnost postizanja ovakvog
ili onakvog cilja. Istina, neki su nadare-
niji od drugih, no Bog nikoga od nas
nije ostavio bez dara.
— Martin Luther King jr.
1. ZAKON
Tajnu produktivnog života moguće je i tražiti i pronaći. —
KADA SU GA upitali koji je ispravan put, put tuge ili put radosti, rabin Berditchev odgovorio je:
Postoje dvije vrste tuge i dvije vrste radosti. Kada se čovjek mračno zamišlja nad nesrećama koje su ga snašle, kada čuči u kutu i očajnički traži pomoć — to je nezdrava i štetna tuga, tuga za koju se kaže: »Božanska nazočnost ne prebiva u mjestu obilježenom potištenošću«. Druga je vrsta iskrena bol čovjeka koji zna što mu nedostaje. Isto vrijedi i za radost i sreću. Onaj koji nema unutarnje materije i koji je ne osjeća usred svojih ispraznih zadovoljstava, to ne osjeća, ne nastoji popuniti prazninu i stoga je obična budala. No onaj koji je istinski sretan nalik je na čovjeka kojem je izgorjela kuća, koji osjeća potrebu duboko u duši i počinje iznova graditi. Njegovo se srce raduje svakom novom položenom kamenu.
Živjeti cjelovito i plodonosno, voljeti u neograničenome izrazu, razvijati smisao i poniznost, te doći do mudrih i bezvremenih spoznaja — sve to može izniknuti iz naše sposobnosti da doživljavamo i spoznajemo sadašnjost. Pojavljuje li se samo srce duhovnoga života iz života u svijesti o smislu u stvarnosti sadašnjeg trenutka koja se neprestano mijenja? Je li moguće tražiti
Tajna uspjeha sastoji se u stalnosti cilja.
— Benjamin Disraeli
Uspjeh u neposrednoj zadaći koja je
pred nama najbolji je korak prema us
pjehu kakav priželjkujete.
— Bernard M. Baruch
i pronaći tajnu produktivnoga života? Natpis na jednom mjesnom natjecanju kaže: Morate biti nazočni da biste pobijedili! Hasidska priča pokazuje da je važna jedino jednostavnost naše usredotočenosti na sadašnjost.
Plodonosnost za kojom tragamo najčešće nećemo pronaći u novim pogledima, zvukovima, okusima i mislima. Ona se pronalazi u živoj stvarnosti svakog trenutka koji dotaknemo iskrenom nakanom kako bismo živjeli produktivno. Jedan od elemenata produktivnoga života može se opisati i kao »svjesno hodanje korak po korak, dan po dan«. Mogli bismo još dodati: »sa svrhom, marljivošću, časno i uz viziju!« U Skrivenim riječima Baha'u'llah govori: »Samo jedan korak dijeli te od veličanstvenih visina i od nebeskog stabla ljubavi«. Dodirnemo li prisnije iskustva svakodnevnoga života, hoće li se naša srca otvoriti prema jednoj dubljoj razini? Možemo li u svijesti kao prioritetnu misao držati da postoji mjesto na kojem »je sve moguće onima koji vole Boga«? Kada redovito odvajamo vrijeme za molitvu, možemo doći do tog mjesta; a naša kreativnost i produktivnost doživjeti će procvat.
Svaki je trenutak našega života jedinstven i stoga neprocjenjivo dragocjen. Može li se točno ponoviti današnji izlazak i zalazak sunca? Može li se osobito dijeljenje s drugima, ili radostan djetetov smijeh, osjetiti ili ponoviti baš na potpuno jednak način? Je li viziju sadašnjeg trenutka moguće ponovno dohvatiti, u doslovnome smislu, ako dopustimo da nam izmakne? Priželjkujemo li produktivniji život, ne bi li tako bilo najbolje početi od sadašnjosti? Promotrimo neke od mogućnosti.
Što kažete na jednostavnost, na jednostavan život? To ne znači da se trebamo povući iz svijeta i svrsishodnih zadaća koje trebamo obaviti samo da bismo otkrili istinsku jednostavnost srca. Jednako tako, nema potrebe ni za dramatičnim potezima. William Blake rekao je: »Želi li čovjek činiti dobro, dobro mora činiti u minijaturnim i konkretnim stvarima. Opće je dobro dio poziva licemjera, laskavaca i pokvarenjaka«. Produktivna jednostavnost o kojoj govorimo, oslobođena je svake pretencioznosti. Nalik je na vodu koja jednostavno teče niz padinu. U Ženu se to naziva »obnavljanjem vlastite istinske prirode«.
Svatko tko je ikada živio na ovome planetu razvija ljudsku priču. Ona počinje s našim začetkom, nastavlja se tijekom djetinjstva, obuhvaća sve naše osobne uspjehe i probleme, i dovodi nas do sadašnjeg životnog trenutka. Postoji i božanski šapat, usporedan s tom pričom, koji nas podsjeća da Zemlja nije i naš posljednji dom, naše krajnje odredište. Možda slutimo da pod
Koliko god se oko njih kovitlali raznorazni događaji, oni
ostaju usredotočeni i smireni.
— Tao
Hodam polako, ali nikad unatrag.
— Abraham Lincoln
površinom našeg bića teče i jedan vječni aspekt postojanja. U određenome smislu, možemo se usporediti s Micheiangelom i istinom koju je poznavao dok je oblikovao Davida. Michelangelo je znao da se Davidov kip već nalazi u mramornome bloku. Dio umjetničkog života proveo je uklanjajući višak materijala kako bi otkrio unutarnje djelo. Uviđate li sličnosti? Možete li na taj način zamisliti svoj unutarnji život?
Jedan je mistik rekao: »Čemu služi otvoreno oko ako je srce slijepo?« Mogu li mudrost i uravnoteženost simbolizirati dva »umijeća« potrebna za produktivan život — mudrost i nadahnuti intelekt udruženi s neograničenom ljubavlju otvorenoga srca? Istinska mudrost ne dokida bol i tugu ovoga svijeta. Umjesto toga, ne uči li nas da živimo časnije i strastvenije usred svih životnih iskustava? Mudrost otkriva kako s velikom ljubavlju i spokojem odgovoriti na izazove ovog sadašnjeg žvota. Kad mudrost i ravnoteža zajednički prožimaju sve aspekte našeg postojanja, više se ne opiremo eventualnim životnim izazovima, niti nas oni preplavljuju i obeshrabruju. Kada ostvarimo uravnotežen život, postajemo li već i prirodno produktivnijima?
Kako stvoriti i urediti život kao utjelovljenje mudrosti, mira, spokoja, suosjećanja, neograničene ljubavi, integriteta i produktivnosti? Koje nam odlike omogućuju da živimo i napredujemo u duhu slobode i učimo najveće lekcije? Kako bi današnji obrazovni procesi mogli pomoći u otkrivanju osobitog dara prirođenog svakom djetetu? Osim toga, kako obrazovni proces može pripomoći razvoju na tim područjima? Što znače znanje i postignuća ako ne razumijemo kako doprijeti do tuđeg srca ili ako ne osjećamo tuđi dodir? Otvara li produktivan život vrata raju na zemlji?
Možete li zamisliti kako bi bilo živjeti produktivno, a zatim prihvatiti taj stav? Kako bi bilo činiti ono u čemu ste toliko dobri tako da se cjelokupni život začudi talentu koji ste razvili?
*
2. ZAKON
Sreća je uvijek popratna pojava. — Andersen
Većina ljudi sretna je koliko odluči u umu.
— Abraham Lincoln
Sreća i vjera u to da možemo iskusiti vla
stitu sreću, kad god i gdje god, najveća je
moguća prednost koja proistječe iz
stava! — Barry Kaufman
VEĆINA NAS duboko u sebi zna kolika je vrijednost sreće, te nastojimo doživljavati taj životni aspekt. Mnogi ljudi nastoje do sreće doprijeti na najraznovrsnije načine, od kojih tek neki donose trajni rezultat. Zašto neki životi izgledaju kao da su prepuni previranja, napetosti i potištenosti, dok oni koji tako žive očajnički nastoje dohvatiti sreću? Neki ljudi sreću traže gomilanjem bogatstva. No donosi li bogatstvo trajnu sreću? Neki drže da će sreću otkriti u vezama, a važni i smisleni odnosi uistinu su čudesna pojava. Međutim, može li čovjek doživljavati vezu s drugom osobom ali i dalje živjeti bez krajnje sreće? Možda smo tužni jer još nismo dostigli stupanj uspjeha kakav priželjkujemo. Zašto mnogi od načina kojima se, kako su nas učili, »traži« sreća samo pojačavaju osjećaje i aktivnosti čiji su plod tuga i jad? Zašto sreću i dalje tražimo izvan sebe?
Mnogi ljudi godinama, čak i cijeli život, traže sreću. Netko je jednom upitao: »Ako smo mi ljudi tako pametni, zašto nismo sretni?« Je li razlog možda to što još nismo izgradili viziju, razumijevanje i smisao koji bi poduprli tako čudesnu stvarnost? Zašto nam se čini da toliki ljudi »traže« sreću i u tom nastojanju doživljavaju neuspjeh? Je li potraga za srećom neuspješna jer je sreća uvijek popratna pojava? Sto znači izraz »popratna pojava«?
U knjizi Što traži cijeli svijet iz 1896., Ralph Waldo Trine
kaže:
Djelovanje velikog načela o kojem je već bilo riječi moglo bi se opisati na sljedeći način: izravna potraga ne može dovesti do istinske sreće. Sreća se mora pojaviti, ako do nje upravo dolazi, neizravno, ili služenjem, ljubavlju ili srećom koju pružamo drugima. Dakle, izravnim traženjem ne dolazimo do veličanstvenih visina. Uvijek, bez ijedne iznimke, pojavljuje se neizravno, na taj isti način, i nije nimalo vjerojatno da će se taj veliki i vječiti zakon promijeniti kako bi više pogodovao nekom konkretnom slučaju ili slučajevima. To stoga spoznajte, pa s tim uskladite život i uberite plodove pridržavanja tih načela. U protivnom, bez te spoznaje, platit ćete primjerenu kaznu; jer sam se zakon neće mijenjati. Mogli bismo reći da život ne služi običnim prolaznim užicima, nego najvišem obliku razvoja koji je moguće dostići, najplemenitijem karakteru koji čovjek može razviti i najvećem služenju
Sretan treba biti upravo sada. A sretni
ćemo biti kada počnemo usrećivati
druge. — Robert Ingersoll
koje čovjek može ponuditi cijelom čovječanstvu. U tome ćemo, međutim, pronaći najveću radost i užitak, jer samo u tome leži istinska sreća.
Naše putovanje kroz život neki put možda izgleda kao velik izazov, osobito kada se nađemo pred neočekivanim poteškoćama. Bi li osjećaji jada i nesreće mogli proistjecati iz određenih stavova i prosudbi za koje smo se odlučili a koje možemo promijeniti? Što bi se dogodilo u našem životu da se odlučimo za svakodnevnu nakanu »sretnog života«? Bi li sretnije prihvaćanje vlastitoga bića, i sviju oko nas, uz više ljubavi, donijelo skladnije i radosnije plodove? Što bi se dogodilo kada bismo se riješili svih oblika osude drugih? Kako bi se to odrazilo na naš život kada više ne bismo izgovarali kritičke riječi? Što bi bilo kada bismo na ljude i događaje počeli gledati sve optimističnijim očima? Je li optimizam preteča sreće? Je li sretan stav pun ljubavi neizreciva transformacijska sila koja nam pomaže kada se suočavamo s velikim i malenim izazovima svakodnevnog života?
Sreću ne tražite odveć pohlepno i ne bojite se sreće. — Lao Tse
Samo radost može raspršiti stotine raz
loga za tugu. — Kineska izreka
Sreća nam dolazi kada nastojimo davati, a ne dobivati i stjecati. Sreća nikada nije u dovršenju — u dobivanju. Sreća potječe iz rada i truda, nastojanja i pokušaja ostvarivanja cilja, iz davanja! Stvaranje, a ne potrošnja, u samoj je biti sreće i uspjeha. Kako dolazi do toga? Kada druge nadahnjujemo na sreću, nadahnjujemo li i sebe? Kako svaka situacija u svakom danu može postati prilikom za izraženu sreću? Podiže li svaki naš korak u smjeru plodonosnijeg života mjeru naše sreće?
U knjizi Sreća je stvar odabira Barr Kaufman opisuje kako je jedan nizozemski znanstvenik otkrio nešto upravo nevjerojatno. Kada je dva sata s klatnom, različitih veličina i od različitih materijala, postavio na isti zid, jedan do drugoga, počeli su ma-lo-pomalo mijenjati ritam, sve dok nisu počeli kucati posve usklađeno. U skorije vrijeme znanstvenici su utvrdili da dvije srčane stanice iz dvaju različitih živih organizama, kada ih pod mikroskopom stavimo u blizinu, počinju raditi na sinkronizaciji djelovanja i kucaju zajedno, unatoč razmaku.
Ako se u sobi s uključenom glazbenom linijom nađe raznolika skupina ljudi, u kojoj je i novorođenče, mnogi članovi sku-
Čovjekova sreća u životu plod je njego
vih vlastitih nastojanja i nije Božji dar,
kao ni spontani plod prirode.
— Ch'en Tu-hsiu
Do sreće najlakše ne dolaze oni koji je iz
ravno traže. — Bertrand Russell
pine, čak i to dijete, počet će se kretati, kuckati nogom ili puckati prstima u skladu s ritmom. Neki će ljuljati torzo ili kimati glavom. Moglo bi se reći da se ti ljudi »usklađuju« s ritmom i pokretima koji ih okružuju.
Promislite o mogućim posljedicama po naciju na čijem se čelu nalazi sretan državnik pun ljubavi. Bi li se slično djelovanje moglo bilježiti i kod djece kada su roditelji sretni i puni ljubavi, na pacijente kada su liječnici i sestre sretni i puni ljubavi, na učenike kada su učitelji sretni i puni ljubavi, na veze kada su bračni drugovi sretni i puni ljubavi? Ako sreća znači da smo prema sebi popustljiviji, opušteniji, da nam je ugodnije sa samim sobom, da lakše prihvaćamo, osjećamo više poštovanja, da smo uzbuđeniji i da više cijenimo što činimo i s kim ostvarujemo interakcije, ne bismo li tada postali darom svima na koje nailazimo? Ne bismo li jednako tako bili trajno fantastičan dar i samima sebi?
Kaufman nadalje pita: »Svi životni oblici pulsiraju, ali zašto su skloni zajedničkome pulsiranju? Zašto oponašamo tempo glazbe čak i u vrijeme rođenja? Zašto odvojene srčane stanice ili satovi, kada se nalaze u blizini, usklađuju ritam? Zašto jedna sretna osoba puna ljubavi slično djeluje na osobu koja joj je blizu? Koja sila određuje takvu sklonost skladu? Koja zajednička energija sva živa bića tako snažno pokreće prema sinergičnim interakcijama? Neki je nazivaju inteligencijom; drugi u njoj prepoznaju Boga«.
3. ZAKON
Loš svijet popravit ćemo stvaranjem dobroga svijeta. — Ralph Waldo Emerson
Izbjegavajte sve što je zlo; činite dobro;
pročistite um — to je učenje Pro
buđenoga (Buddhe). — Anaksagora
»NEKA NA ZEMLJI bude mir i neka počne od mene«, glase uvodne riječi glasovite pjesme. No što te riječi zapravo znače? Kako ispunjenost mirom dovodi do mira na zemlji? Genijalni filozof Tei-lhard de Chardin govori o »besprijekornoj cjelovitosti svemira«. Što to konkretno znači nama? Znači da smo dio svemira; dio cjeline svega što je stvoreno. Životnim putem ne idemo sami. Cijeli
*
Kada daje sve od sebe uz tek umjerene sposobnosti, čovjek
će biti u prednosti pred nemarnom
nadmoćnošću. — Jane Austen
svemir napreduje s nama, a mi, kao čovječanstvo, dolazimo do sve izraženije spoznaje da smo u duhu svi »jedno«.
Možda je svatko od nas pomalo nalik na piksel. I kao što hologram čine nebrojeni pikseli — a svaki od njih sadrži sve podatke koji se nalaze i u ukupnoj slici — tako svatko od nas može biti i sićušni dio života koji sadrži sve podatke na koje nalazimo i u ukupnome zbroju postojanja.
Gautamu Buddhu, izvorno princa Siddharthu, mučila su pitanja čovjekova postojanja. Iako nisu zapisivali njegove riječi, učenici su zapamtili mnoga učenja i usmenom ih predajom prenijeli novim naraštajima. Buddhina glavna učenja nazivaju se četve-rima plemenitim istinama: prva kaže da je čovjekov život po prirodi nesretan; druga da je uzrok tog jada čovjekova sebičnost i pohlepa; treća da je pojedinačne primjere sebičnosti i pohlepe moguće dokinuti; te četvrta da se način bijega od sebičnosti sastoji od onoga što se naziva osmerostrukim putem. A on obuhvaća: ispravne stavove, ispravne misli, ispravan govor, ispravno djelovanje, ispravan život, ispravna nastojanja, ispravnu brižnost i ispravno meditiranje. Nema sumnje da takva svijest o »ispravnosti« i oslobađanju od osobnih negativnosti može silno pripomoći stvaranju brižnog i ljepšeg svijeta ispunjenog ljubavlju.
Nemate li prijatelja s kojima ćete dijeliti ili uživati u životnome uspjehu — ne možete li se obratiti onima koji vam duguju
zahvalnost; ili pogledati prema onima kojima biste trebali pružiti zaštitu — ipak imate jednaku dužnost da ustrajno nastavite putem dužnosti; jer vaš aktivni napor nije dug samo prema društvu, nego
i znak ponizne zahvalnosti Stvoritelju koji vas je u to društvo uveo, uz moć da služite i sebi i drugima.
— Walter Scott
Bolji svijet lakše ćemo stvoriti i ako svatko od nas postane boljim pojedincem. Određeni univerzalni životni zakoni, ako ih se pridržavamo, mogu uljepšati život, u njega unijeti više sklada, uspjeha, zdravlja i slobode. Kada odlučimo pridržavati se tih zakona, ubiremo sve plodove života usklađenog sa svemirom. Kada nije tako, izlažemo se opasnosti od bolesti, rata, gospodarske nesigurnosti i nezaposlenosti. Problemi koji stvaraju previranja, bol, jad i patnje u našem svijetu mogu se promijeniti kada svatko od nas svjesno odluči djelovati i razmišljati na dobrobit sviju. Osobni su motivi uvijek dobar i pouzdan vodič. Upitajte se:
»Zašto činim to što činim?« i dopustite da vam prirođena mudrost duha ukaže na istinit odgovor. Ako su vaši motivi čisti, tada će iz njih proisteći dobro. Pozitivne zamisli u koje danas vjerujemo mogu se neprestano širiti i razvijati u našoj svijesti. Za to bismo mogli reći da odgovara potpunoj usklađenosti sa životom. Piloti se u letu često služe radijskim snopom kao vodičem. Sve dok su usklađeni s tim snopom, nema opasnosti. Kada skrenu u nesklad izvan radio-snopa, ulaze u područje opasnosti.
Svaki čovjek također ima ugrađen radijski snop — samo što ga naziva sviješću. I dok smo usklađeni s time kako je sve zamišljeno, bit ćemo i sigurni. Kada nismo usklađeni, to će se kod nas pokazati u obliku pohlepe, straha, bolesti, ovisnosti i ljubomore.
Ako uvijek razmišljamo i djelujemo s dobrotom u srcu; kad postajemo odgovorni za sebe i kada, kao što kaže stara irska poslovica, spoznamo da je »kada ugledamo posao koji treba obaviti, to posao koji čeka nas«, možemo početi od pogrešnog svijeta stvarati ispravan svijet. Vrijeme je da prestanemo govoriti kako »oni« trebaju nešto mijenjati. Kada kažemo »ja trebam pomoći životu«, počinjemo koristiti životu. Kaže se da i »putovanje od tisuću kilometara počinje prvim korakom«. Neka svatko od nas poduzme upravo taj korak i neka on bude važan!
Plemenit budi, čovječe, uslužan
i dobar! Jer to je jedino što te
odvaja od svih ostalih stvorenja.
— Coethe
4. ZAKON
Kad ljubav koja je u tebi naiđe na ljubav
koja je u meni, zajedno stupamo nap
rijed u miru i skladu. — Sue Daniels
Bolje je hvaliti nego kritizirati.
SKUPINA izviđača krenula je na kampiranje i uvečer postavila šatore na praznome polju. Kada se logorska vatra ugasila uz pravu kišu iskrica i kada su zvijezde obasjale noćno nebo, dječaci su pošli na spavanje. Nekoliko sati poslije, usred noći, spavače je probudio bolan krik. Jednog dječaka ubo je škorpion i sada je osjećao neizdrživu bol. Što se može poduzeti? U blizini nije bilo ni liječnika ni bolničarke, ni bolnice, ni ambulante. Zapovjednik izviđača povikao je: »Oh, što ćemo sada?«
Jedva čujan glas odgovorio mu je: »Možemo moliti!« Cijela skupina zatvorila je oči i počela moliti: »Bože, poša
lji nam pomoć! I to hitno!«
Da vam netko pokloni predivan i skup novi šešir, ne biste li bili zahvalni na veli
kodušnome daru? No ne biste li trebali
biti još zahvalniji Onome koji vam je podario glavu koju
možete pokriti šeširom?
— Šeik Muzaffer
Ljudska bića život mogu mijenjati promjenama mentalnih
stavova. — William James
Gotovo i prije nego što su otvorili oči, začuli su škripu automobilskih guma. Vozilo se zaustavilo uz rub ceste, nasuprot logoru. Zapovjednik je pritrčao automobilu. Zamislite kako se samo iznenadio kada je doznao da je za upravljačem liječnik! Vraćao se sa stručnog skupa u obližnjem gradu kada mu se auto zaustavio zbog problema s motorom. Zapovjednik ga je uhvatio za ruku i poveo prema logoru. »Potrebna nam je pomoć«, rekao je.
Liječnik je pregledao dječaka, ali je odmah rekao kako ne može baš ništa bez odgovarajućih sredstava. Dječaci su ponovno osjetili nemoć.
I ponovno se javio onaj isti tihi glas: »Onaj koji nam je poslao doktora, može poslati i lijek!«
Ubrzo nakon toga cestom su prošla kola hitne pomoći, zaustavila se i vratila nekoliko desetaka metara unatrag. Liječnik i zapovjednik upoznali su vozača sa situacijom. On je u vozilu imao traženi lijek. Liječnik je dječaku dao injekciju i bol je istog trenutka popustila.
I tada se još jednom javio onaj isti glasić: »Slava i hvala Bogu, od kojeg dolaze svi darovi!«
Poštovanje i zahvalnost svakako su među najkorisnijim stavovima koji transformiraju život. Možemo ih primijeniti u svako doba dana i noći. A osobito su korisni kada imamo dojam da nam život ne napreduje onako kako bi mogao ili trebao! Izgovorena je riječ nalik na sjeme. Mora rasti! Kako, kada i gdje možemo prepustiti Bogu. Naša je zadaća gorljivo govoriti ono što je dobro, pomagati i darivati, svjesni toga da, kada izražavamo zahvalnost i poštovanje počinjemo primati obilje dobra.
Doživljavanje poštovanja i zahvalnosti nalik je na prelijevanje u višu razinu duhovnog buđenja. To donosi radost! To je uzbudljivo! Bismo li zapravo ikada mogli nečemu pridati veću svetost nego što je to nešto već posjeduje? Sve je već iovako u cijelosti sveto i blagoslovljeno! Mi, međutim, možemo uviđati i cijeniti Bogom prožetu sreću u svim ljudima i svim stvarima.
Kad izražavamo pohvale i zahvalnost nekome ili nečemu, ne upućujemo li im blagoslov na najmoćniji mogući način? Nije li to čudesan način na koji se priznaje njihovo božansko podrijetlo? U određenome smislu, zahvaljujemo se na Božjem daru. Jeste li o pohvalama i zahvalama ikada razmišljali kao o obliku molitve? Ako niste, samo počnite hvaliti sve što postoji u vašem životu, pa ćete vidjeti što će se događati! Kada se svjesno usredotočujemo na sve što je u našem životu dobro, ujedinjujemo li um sa snagom
božanske kreativnosti, tako da možemo primati više oblike dobrote koja postoji svugdje?
S druge strane, mogu li kritike, tužaljke ili natezanje sa životom blokirati kreativnu energiju i odvojiti nas od mogućnosti uživanja u obilju? Je li nezahvalnost siguran način »zatvaranja vrata« obilju plodova i napretku? Je li vam se kada dogodilo da u beskraj bjesnite zbog nekog problema, a da se bol tada samo pojačava? Što mislite, zašto dolazi do toga? Sve dok ne spoznamo lekciju koju nam određena situacija nudi, hoćemo li i dalje pojačavati vlastiti osjećaj odvojenosti od sreće? Je li nedostatak zahvalnosti jednostavno stvar ograničene vizije? Jesu li zahvalnost i poštovanje tek još jedan način na koji je moguće uvesti raj na zemlji? Jeste li već uvidjeli da pri podizanju djece pohvale služe kao konstruktivna, a kritika kao destruktivna sila?
Nove mogućnosti ukazuju nam se na najnevjerojatnije načine! Kako je samo fantastično zagledati se iza površinskih likova i otkriti blago unutarnje osobe ili iskustva. Na taj način iz pohvala izvlačimo neusporedivo više koristi nego iz kritika!
5. ZAKON
Smijeh je najbolji lijek. — Norman Cousins
Naš osmijeh potvrđuje našu svijest i
odlučnost da živimo u miru i radosti. Iz
vor istinskoga osmijeha jest probuđeni
um. — Thich Nhat Hanh
Raj je zaslužio onaj koji nasmijava ljude
koji ga okružuju. — Kuran
JESTE LI KADA obratili pozornost na to kako se osjećate dok se smijete? Mišići se opuštaju. Počinjete disati dublje i usporenije. U krvotoku se pojavljuje više kisika. Raspršuju se mračne misli, ili ih je barem manje! Izreka »Smijeh je najbolji lijek« doista je utemeljena na stvarnosti. Endorfini su prirodni tjelesni anestetici. Nedavno je utvrđeno da smijeh potiče lučenje endorfina. Stoga, kada se smijemo, u određenome smislu sami sebi dajemo injekciju analgetika!
Rezultati istraživanja objavljeni u jednom psihološkom časopisu tvrde da se prilikom smiješenja osjećamo sretno zbog više razloga. Jedan od njih naglašava da zatezanjem i opuštanjem mišića lica aktiviramo cijelu mrežu živaca koji šalju signale emocionalnim centrima u mozgu. Mrštenje uključuje centar za po-tištenost. Osmijeh uključuje centar za ushićenost. Osmijeh može
*
potaknuti osjećaje sreće i zbog temperature krvi u tijelu. Jeste li kad čuli kako se kaže da je nekome »uzavrela krv«? Već nam i jezik ukazuje na taj trag. Kada se mrštimo, neki se mišići zatežu i skreću veću količinu krvi u naš mozak, koji se tako zagrijava. Osmijeh zateže drugu skupinu mišića, smanjujući dotok krvi u mozak. To nije dovoljno da zasmeta funkcioniranju, ali je dovoljno da mu snizi temperaturu!
U jednom kazalu Starog zavjeta smijeh se spominje 57 puta, a radost, zadovoljstvo, veselje i sreća gotovo nebrojeno puta. U jednom kazalu Novog zavjeta, radost, zadovoljstvo, veselje, slavlje,
užitak, smijeh itd. spominju se 287 puta. — Cal Samra
Ako doista znamo kako živjeti, ima li boljeg načina nego da dan započnemo osmijehom? Osmijeh nam može pomoći da novome danu pristupimo s gorljivošću i razumijevanjem. Naš osmijeh može donijeti sreću i nama i onima koji nas okružuju. 1 taj dragocjeni dar od nas ne traži nikakva financijska sredstva!
Priča iz Thich Nhat Hanha pod naslovom »Cvijet spoznaje« govori upravo o tome:
Radost je najpouzdaniji znak svijesti o
božanskoj nazočnosti. — Teilhard de Chardin
Postoji priča o cvijetu koji je vrlo poznat u krugovima posvećenima Zenu. Jednoga dana Buddha je pokazao cvijet svojem slušateljstvu. Bila je riječ o 1250 redovnica i redovnika. Još dosta dugo nije ništa govorio. Među slušateljima je vladala potpuna tišina. Činilo se da su se svi neizrecivo zamislili, nastojati proniknuti u značenje tog Buddhina poteza. A onda se Buddha odjednom nasmiješio. Nasmiješio se jer se netko od slušatelja nasmiješio njemu i cvijetu. Taj se redovnik zvao Mahakashyapa. Nasmiješio se jedini od sviju nazočnih, a Buddha se također nasmiješio i rekao: »Imam dar spoznaje i prenio sam ga Maha-kashyapi«. 0 toj priči raspravljale su nebrojene generacije učenika Zena i ljudi i dalje traže njezino pravo značenje. A ono je vrlo jednostavno. Kada vam netko pokazuje cvijet, želi da ga vidite. Ako i nakon toga nastavite razmišljati, nećete vidjeti cvijet! Čovjek koji nije razmišljao, koji je ostao ono što jest, uspio je duboko spoznati cvijet i stoga se nasmiješio.
Nema toga što može odolijeti napadu
smijeha! — Mark Twain
Neki su skloni stavu da nakon ostvarenog uspjeha mogu biti radosni. U međuvremenu, škrguću zubima i namrgođeno nastavljaju prema cilju. No smijeh i radost odlike su koje je moguće
Humor je uvod u vjeru, dok je smijeh
početak molitve. — Reinhold Niebuhr
Iznenadna je veličajna slava strast koja
čini grimase koje nazivamo smijehom.
— Thomas Hobbes
njegovati usput kako bismo imali više plodova i uspjeha. Izgleda da je žudnja za srećom zajednički instinkt cjelokupnog čovječanstva. Ista veličanstvena energija koja pulsira našim srcem i mozgom, pokreće i naše ruke, noge i mišiće! Kada naučimo koristiti tu prirođenu energiju, stječemo jednu od najvećih prednosti u životu, osobito kada se smiješimo!
Jeste li kada gledali kako netko radi s blagim osmijehom na licu? Zaključujete li da je ta osoba sretna i zadovoljna poslom kojim se bavi? Glasoviti filozof i liječnik Albert Schweitzer rekao je: »Ne znam kakva će vam biti sudbina, ali jedno znam. Istinski sretni među vama biti će jedino oni koji će tražiti i pronaći način da služe«. Jeste li kada zastali i promislili koliku radost osjećate kada vam je život prepun smisla? Kakav je to osjećaj kad zaboravljate sebe i svojom energijom služite drugima? Kakav je osjećaj smijati se od čiste radosti jer ste živi?
Kad zelena šuma smije se glasom radosti, A potočić teče sred zvonkog glasanja smijeha; Kad zrak smiješi se uz naše raspoloženje, A zeleni brijeg odzvanja od smijeha;
Kad livade smiješe se u živahnome zelenilu,
A skakavac smije se usred te radosti,
Kad Mary, Susan i Emily u skladu
Tim dražesnim ustima zapjevaju »Ha, ha, he!«
Kad raskošna ptica smije se u hladu, Kad naš stol prepun je trešanja i drugog voća, Dođi, živi i budi sretan, pridruži se meni Da punim plućima zapjevamo »Ha, ha, he!« — William Butler Yeats, Pjesma smijeha
Naglasci ••
1. Na koje je načine moguće tražiti i pronaći produktivan život?
2. Kako u umu neprestano misliti kako postoji mjesto na kojem je »onima koji vole Boga sve moguće«?
3. Koje su prednosti jednostavnog života?
4. Zašto potraga za srećom često završava neuspjehom?
5. Kako biste sreću opisali kao unutarnju pojavu?
6. Kako biste sreću opisali kao popratnu pojavu?
7. Kako plemenit um bez pristranosti može promotriti pitanje sa svih strana?
8. Kako biste opisali »plemeniti um«?
9. Kako se razvija plemeniti um?
10. Zašto je bolje hvaliti nego kritizirati?
11. Zašto je kritika toliko bolna — onome koga kritiziraju / onome koji kritizira?
12. Kako biste objasnili izreku »Smijeh je najbolji lijek«?
13. Kako se smijeh može smatrati određenim oblikom molitve?
14. Kakve koristi osjećaju i oni koji drugima donose smijeh?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Ako nečiji put mogu obasjati već i jednom jedinom zrakom svjetla; ako nekoj duši mogu pomoći da jasnije sagleda život i dužnosti, i tako blagosloviti brata svojega; ako sa svakog obraza mogu otrti suzu, ovaj moj život neće biti uzaludan.
Ako čovjeka koji je zastranio mogu dovesti do istine, njegovo srce iznutra nadahnuti osjećajem dužnosti; ako u svoju dušu ružičaste mladosti mogu usaditi osjećaj za pravdu, ljubav prema istini i ljepoti; ako i jednog čovjeka mogu poučiti da su Bog i raj blizu, ovaj moj život neće biti uzaludan.
Ako iz misli istisnem sumnju i strah i ako mi život bude usklađen s ljubavlju i dobrotom; uspijem li širiti svjetlo, nadu i radost i pomognem li ukloniti prokletstvo mentalnog sljepila; budem li donosio novu radost, novu nadu, manje boli, ovaj moj život neće biti uzaludan.
Ako uz životni put posadim stablo u čijem će se hladu odmarati umorni putnici, i premda sam možda nikada neću uživati u njegovoj ljepoti, bit ću istinski sretan — iako mi nitko ne zna ime, niti mi ostavlja cvijeće na grobu, ovaj moj život neće biti uzaludan.
— Anonimna
Petnaesti tjedan
Ja sam obećanje. Ja sam mogućnost. Ja sam velika hrpa
potencijala. — Iz jedne dječje
pjesme
Samo oni koji se izlažu opasnosti da
odu predaleko mogu utvrditi gdje su točne
granice. — T. S. Elliot
1. ZAKON Poniznost, poput tame, otkriva nebesko svjetlo. — Henry David Thoreau
DOGAĐA li se često da je poniznost pogrešno shvaćena vrlina? Ona se može odnositi na služenje drugima, kao kada je Isus rekao: »Tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik, a tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga« (Matej 20:26, 27). Riječ »poniznost« može se odnositi i na svijest o tome da Bog beskrajno nadmašuje sve što je itko ikada rekao o njemu i daleko nadilazi sposobnost čovjekova shvaćanja.
Je li poniznost osobito korisna kad je u njezinoj biti poniznost u odnosu prema Bogu? Kad i samima sebi možemo priznati da nitko od ljudi nikada nije spoznao više od sićušnog dijela Božjega beskraja i vječnosti, hoćemo li biti spremni pokrenuti svoju želju da tražimo i učimo? Može li ponizan pristup osigurati gorljivost i marljivost u nizu raznoraznih oblika istraživanja nevidljivih stvarnosti koje se smatraju duhovnima?
Čini se da u našem svijetu postoji duboka i prirođena čovjekova potreba za duhovnim odlikama poput moralnih vrijednosti, karakternosti, suosjećanja, neograničene ljubavi i poniznosti. Razvoj znatiželjnog uma, suosjećajnog srca i osjećaja bliskosti s drugima nije namijenjen samo onima koji vjeruju i sudjeluju u vjerskim obredima. Nisu li te odlike važne za sve, bez obzira na podrijetlo, vjeru i političke sklonosti? Predstavljaju li te odlike poziv članovima čovjekove zajednice da stvari sagledaju u širim okvirima? Može li poniznost, dakle, ponuditi način istraživanja koji gleda naprijed, a ne unatrag, koji će se razvijati i učiti na vlastitim pogreškama? Snažna građevina mora počivati na stabilnim temeljima. Nije li to korisna usporedba i za duhovni razvoj i rast?
Poniznost uvijek mora djelovati po
put pčele koja u košnici proizvodi
med; bez poniznosti se gubi sve.
— Sv. Tereza Avilska
Želimo li se duhovno razvijati, koji su nam građevinski blokovi najkorisniji? Želja, poniznost, fleksibilnost i ljubav mogli bi biti izvrsni kameni-temeljci!
Želja, poput raketnog goriva, tjera nas naprijed. Da bi se kola kretala uzbrdo, treba im živahan i snažan konj! Kada nam prijateljstvo s Bogom postane dovoljno važno, hoćemo li povjerenu energiju i pozornost posvetiti duhovnome životu?
Iz duhovne perspektive poniznost je odraz snage. U knjizi Dosezanje visina: Psihologija duhovnog života Marvin Gawryn piše: »Istinska je poniznost ukorijenjena u samopoštovanju i vjeri. Duhovno ponizna osoba može iskreno promotriti svoje slabe točke jer vjeruje u svoju sposobnost da ih nadvlada. Poniznost ne znači pasivnost i povlačenje. Znači da sebe trebamo sagledati u jasnome svjetlu kako bismo mogli djelovati. Poniznost je odskočna daska za agresivan razvoj«.
Potrebne su nam čovjekove odlike poput moralnih skrupula, suosjećanja i poniznosti.
— Dalai Lama
Istinska poniznost nije bijedan, puzav
duh koji samog sebe prezire; to je gotovo posve točna procje
na o nama onakvima kakvima nas vidi
Bog. — Tyron Edwards
Bismo li ikako mogli napredovati bez, barem u jednoj fazi puta, oslobađanja od starih navika života i istraživanja novih i nepoznatih područja? Jeste li kada promatrali mlado stablo koje se povija na vjetru? Pod jakim vjetrom, stječete dojam da će se slomiti. Ali i nakon vjetra ono se uzdiže ravno i čvrsto. Korijeni i deblo jačaju i stablo nastavlja rasti. Ako se bojimo promjena, možemo li postati nefleksibilni i tako zaustaviti daljnji razvoj? Jedan od aspekata poniznosti jest otvoren um koji spremno prima. Naš žar u učenju iz životnih iskustava na koja nailazimo može prerasti u silnu snagu.
Dakako, glavna je odlika Božje prirode sveobuhvatna, neograničena ljubav! U mjeri u kojoj dajemo i primamo ljubav, možemo li iskoristiti središnju progresivnu aktivnost duhovnog života? Ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku silno se podupiru i potpomažu! Nije li iskustvo voljenja jednako ugodno i korisno kao i iskustvo situacije u kojoj nas vole — možda čak i više?
Može li nam ponizna svijest pomoći da umanjimo prepreke na putu koji nas vodi do »raja na zemlji«? Hoće li ljudi koji su umanjili želje vlastitoga ega lakše i vjerojatnije davati nego primati? Naš ego može nas navesti na pomisao da smo u središtu — a ne tek jedna mala i privremena vanjska manifestacija — di-
vovskoga svijeta bića koje postoji u vječnoj i beskrajnoj stvarnosti koju nazivamo Bogom. Ne bi li život tako bio dio Boga, a ne obrnuto? Jeste li već čuli da se netko služi riječima »područje duha«? Postoji li uopće neko drugo područje? Nije li sve od duha? Kako doživjeti i izraziti ponizniji pristup životu?
Iziđemo li van za vedre i mračne noći, te podignemo pogled prema nebu, ugledat ćemo tisuće zvijezda. Je li vam kada palo na pamet da mi na Zemlji i ne bismo znali za njih da nema svemirske tame? Bi li nebesko svjetlo u svakome od nas — naša božanska svrha i potencijal — moglo biti još osvjetljenije na nepreglednoj pozadini duše? Je li nevidljiva ljepota koja postoji u svakome od nas potencijal zahvaljujući kojem smo istinski živi?
Jedna pjesma skupine The Band ide ovako: »Kada se probudiš, sjetit ćeš se svega«. Počinje li se čovječanstvo buditi? Otkriva li jutarnje svjetlo da smo djeca božanstva i da nam je dostupan raj na zemlji? Zašto? Nije li ocu najveći užitak kad život dijeli s vlastitom djecom?
2. ZAKON Koji je oblik zabave koristan?
Ne bojte se sebe. U potpunosti proživlja
vajte individualnost — ali na dobrobit
drugima. -Dag
Hammarskjold
JE LI VAM se kad dogodilo da na televiziji gledate užasnu emisiju, ali vam je ipak teško isključiti prijemnik? Neugodni zvukovi, eksplozije i pucnji iz vatrenog oružja, kriještavi glasovi i, vrlo često, nasilje, mogu nas istinski uzrujati. Ipak, mnogi ne ustaju i ne gase prijemnik! Nije li jednako važno zatvoriti vrata negativnome kao kada zatvaramo vrata pred zimskom hladnoćom? Zašto smo u tome tako neodlučni?
Što se događa kad gledamo lošu televizijsku emisiju? Ako smo ono što osjećamo i percipiramo, djeluje li program koji gledamo na naš karakter? Ako smo ljutiti, može li se u nama pojaviti još veći bijes? Ako smo prestrašeni, možemo li se još više bojati? Ako osjećamo nelagodu ili uzrujanost, možemo li tada ostati i bez ono malo ostatka mira? Ako planiramo i djelujemo u smjeru ostvarivanja povoljnih i korisnih ciljeva, zašto um, srce i emocije otvaramo štetnim emisijama? Mnoge od njih plod su rada senzacionalistički nastrojenih producenata koji žele što više
*
Mjera dobrog izbora sastoji se u tome
hoće li čovjek voljeti i pronaći dobro u
onome što je odabrao.
— Charles Lamb
Svijet je moguće poboljšati uz manje televizije, a više vizije.
— E. C. McKenzie
zaraditi. Dok gledamo neke od najpopularnijih emisija, možda ćemo osjetiti uzbuđeno udaranje srca, možda ćemo stiskati šake i nakon toga biti iscrpljeni i ispražnjeni! U pojedinim slučajevima neumjerena zabava može postati i poput droge. Mogu li nas medijske drame toliko zaokupiti da nam gotovo i ne ostaje prostora za korisne i kreativne aktivnosti?
Još od samih početaka televizije, industrija zabave ispire mozak mnogim mladim ljudima, govoreći im kako im je glavni životni smisao usrećivati same sebe. No takve aktivnosti i težnje najčešće umanjuju sreću, i njima samima i svima koji su oko njih. Dakako, televizija nije jedini medij koji nudi neprincipijelnu zabavu. Na primjer, promislite o djelovanju nekih od proizvoda filmske industrije ili izdavačke djelatnosti ili određenih sportskih emisija. Bilo bi zanimljivo pribilježiti koliko puta na dan upadamo u pravi trans ili postajemo rastreseni samo zbog zabave koja nipošto nije korisna. Uzalud utrošeni dan nestaje zauvijek, pa bi stoga logično i korisno bilo na najbolji mogući način iskoristiti svaki sat svakoga dana.
Kada televizija poučava, a kada može biti štetna? Nema sumnje da su mnoge obrazovne emisije izvrsna prilika za učenje. Kako odrediti koji programi mogu štetiti našem živčanom sustavu, umu i srcu, a koji im mogu itekako koristiti?
Ako se ne trgnemo iz nezdrave letargije obilja i ne spoznamo da se televizija, uglavnom, koristi za odvraćanje pozornosti, za
vođenje, zabavljanje i izoliranje, tada će televizija i oni koji je financiraju, oni koji je gledaju i oni koji na tome rade, prekasno
ugledati posve drukčiju sliku. — Edward R. Murrow, 1958.
Poniznost dovodi do snage, a ne slabosti.
Priznanje pogrešaka i njihovo ispravljanje
najviši su oblik samopoštovanja.
— John. J. McCloy
Kako mladim ljudima pomoći da shvate da istinska sreća dolazi iznutra, a ne iz vanjskih programa? Bi li ta pogrešna potraga za srećom mogla biti jedan od razloga zbog kojih Amerika, kao središte industrije zabave, u zatvorima ima gotovo dvostruko veći udio stanovnika nego većina drugih zemalja? Zahtijeva li temeljna praktičnost života upoznavanje i razlučivanje značenja i vođenja života i ljudskoga razvoja u smjeru izvrsnosti u umu i vrlinama?
»Iskazivati moć« znači vjerovati u sebe i svoje mogućnosti. Može li podvrgavanje vanjskim utjecajima potkopati našu osobnu moć? Može li pasivna i pretjerana zabava umanjiti plodonosnost našeg života? Kada se prestanemo služiti svojim darom, je li mo-
Ne što imamo, nego što koristimo; ne što vidimo, nego što bi
ramo, to su stvari koje potkopavaju ili
unaprjeđuju ukupnost čovjekove sreće.
— Joseph Fort Newton
guće da se od ljudskih dobrotvora pretvaramo u parazite? Sve naše odluke i izbori čine građevinske blokove našeg života. Dobivamo priliku oblikovati svoj svijet upravo posredstvom svijesti. Način na koji percipiramo i reagiramo na svijet u kojem živimo proistječe iz naših odluka i izbora. Imamo moć slobodne volje kojom možemo odrediti što u životu želimo. Neke će odluke biti lagane; neke teške. Ali doista možemo birati!
Ako je očito da bez prestanka, u svakom trenutku tijekom svakoga dana, donosimo odluke, je li važno birati »ispravno«? Koje su mogućnosti najviši oblik dobra, kako za nas, tako i za druge? Koji su oblici zabave korisni? Koje su nam alternative? Produktivan život zahtijeva disciplinu i razlučivanje. Što god da nam se nudi, možemo odabrati ono što je korisno za naš napredak.
3. ZAKON Ako ne znaš što u životu želiš postići, vjerojatno nećeš postići ništa osobito! —
Sudbina nije pitanje slučaja, nego izbora;
sudbinu ne treba iščekivati, nego je
treba ostvariti. — William Jennings
Bryan
Voli naše načelo, uredi naš temelj,
radi na našem cil ju. — Auguste Comte
ČINI SE da je nekim ljudima posve jasno što u životu ne žele, no koliko ih je pripravno oblikovati potrebne vizije, odraditi planiranje i uložiti trud kako bi postigli ono što žele? Kada bi nas netko upitao kako se od točke A dolazi do točke B, vjerojatno bismo ga uputili na pravi smjer i objasnili mu gdje treba skrenuti, kako bi došao na željeno odredište. I život možemo voditi na identičnim načelima. Kada jednom utvrdimo što želimo, možemo se postaviti u položaj iz kojeg će biti moguće odrediti željene ciljeve i potom poraditi na njihovu ostvarenju.
Kada postavimo ciljeve u okviru onoga što u životu želimo, dajemo li samima sebi priliku da razvijemo veći potencijal? Na trenutak promislite o tome. Moramo li točno znati kamo idemo kako bismo onamo i došli? Nužno ne! Kao instrumenti Stvoritelja, nismo li uvijek u nazočnosti usmjeravanja punog ljubavi? Upravo nas takva vrsta svijesti potiče da radimo još malo više, da radimo djelotvornije i osjećamo više smisla u onome što činimo i kamo idemo. Bi li onda plan djelovanja s odredištem, zajedno s
*
Penji se visoko, penji se daleko.
Cilj ti je nebo, odredište zvijezda.
— Natpis na Williams Collegeu, u
Williamstownu u Massachusettsu
Nije dovoljno biti marljiv i zauzet... pi
tanje je: Što tako marljivo radimo?
— Henry David Thoreau
otvorenim umom i sviješću, i uz potporu snažnog temelja molitve, mogao poslužiti kao provediva formula kojom ćemo doći do većih plodova? Jedan moj prijatelj svećenik, kada planira i postavlja ciljeve, redovito dodaje: »To ili nešto još bolje, Bože moj!« A takva volja otvara vrata prijemčivosti za bolje zamisli od onih koje nam trenutačno nudi božanski izvor.
Život je prepun prijelaza i razvoja. Svaki korak na tom putu ujedno je jedinstveno iskustvo i dio cjeline života. Nema običnih trenutaka. Na primjer, trenutak u kojem živite baš sada ukupnost je, a ne nešto što je odvojeno od vašeg cijelog života. Vodite računa o staroj izreci: »Život je ono što vam se događa dok smišljate druge planove!« Svaki dio vašega dana jednako je važan. 1 baš kao što se usklađujemo s pozitivnim odlikama dok nam je um koncentriran na točno određene misli, jednako tako možemo se uskladiti i sa željenim ciljevima koji vode do stalnog napredovanja.
Donijeti odluku o tome što želimo postići može nalikovati na stavljanje zvala u konjska usta. One su vjerojatno najmanji dio konjske opreme, a ipak su najvažnije. Zahvaljujući njima nadzire-mo i usmjeravamo kretanje konja. Blagim potezanjem možemo navesti konja da se kreće u kojem god smjeru poželimo. Bez takvog usmjeravanja, konj bi mogao odšetati na livadu i pasti travu! Bez vizije ili cilja koji nas nadahnjuje i poziva na više oblike izražavanja, možda nećemo ostvariti koristan i napredan život kakav priželjkujemo!
Izvor cjelokupnog stvaranja čista je svijest... čisti potencijal koji traži način izražavanja iz nemanifestnog u manifestno. A kada uvi-
dimo da je naše istinsko Ja čisti potencijal, usklađujemo se sa silom koja manifestira sve u svijetu.
— Deepak Chopra
Jedna priča govori o čovjeku koji je sjedio pokraj prozora i gledao kako ranoproljetni vjetar po nebu raspršuje mračne oblake. Pridržavajući glavu dlanovima, zavapio je: »Kako je samo tužan i sumoran prizor koji vidim!« Dalje od toga nije dospio. U međuvremenu, nedaleko od njega, neki je drugi čovjek radio u polju. 1 on je uočio kako vjetar tjera oblake, te je duboko udahnuo taj živi dah koji je strujao posvuda oko njega. Dok je orao plodonosnu zemlju, osjećao je kako se posvuda uokolo budi život. Bio je na istoj valnoj duljini s pobjedonosnom snagom koju
Najvažnije je imati životni zakon, znati
kako živjeti. — Hans Selye
nije moguće obuzdati. Taj je čovjek razumio poruku koju donosi vjetar koji puše u ožujku i to stoga što je radio na plodnome polju! Znao je da se nov život možda i skriva, ali sjeme je već tu! Nije li lako shvatiti kako su radnici na plodnome tlu života svjesni beskrajnog duha prirode?
Bi li i iskrena samoanaliza mogla igrati važnu ulogu u postavljanju smislenih ciljeva? U knjizi čovjekova vječita potraga Pa-ramahansa Yogananda kaže: »Istinska je samoanaliza najveće umijeće napretka«. Bi li bilo korisno jedno vrijeme svakodnevno zapisivati vlastite misli i težnje? Bi li nam to omogućilo da doznamo više o tome što smo i kamo želimo usmjeriti život? Što bi se dogodilo kad bismo nadišli ograničenja ega i odlutali u nepregledna polja duhovnog napretka? Bi li naše želje i ciljevi bili drukčiji od sadašnjeg trenutka? Bismo li, oslobodivši se smeća i krhotina nekorisnih čovjekovih navika, počeli sijati sjeme uspjeha koji priželjkujemo? Imamo mogućnost mijenjati se i brzo mijenjati smjer našeg života, brzo i uz snažnu viziju i odlučnost. Jesmo li stoga graditelji vlastite sudbine?
Što želimo postići u životu? Postavimo li to pitanje mnogim ljudima, vjerojatno ćemo dobiti različite odgovore. Što bi bio vrhunac našeg duhovnog i ljudskog postignuća? Kako se okoristiti ukupnim univerzalnim načelima života iz raznih religija svijeta i života velikih ljudi kojima se divimo? Kamo idemo? Koji su nam motivi? Gdje želimo biti? Koji je najsigurniji i najbolji način dolaska na željeno odredište?
4. ZAKON
Molitvom se postiže više nego što ovaj svijet uopće sanja. — lord Alfred Tennyson
Svako stvorenje poznaje svoje molitve i
svoju hvalu. — Kuran
Neki je poslovni čovjek rješavao težak problem osobne prirode i činilo mu se da u tome osobito ne napreduje. Stoga je odlučio zatražiti stručnu psihološku pomoć. Tijekom seanse, u jednom je trenutku slegnuo ramenima i u očaju podignuo ruke, govoreći: »Iskušao sam sve što znam, pa je, izgleda, preostala još samo molitva!« Koliko smo puta čuli istu pritužbu, samo drugim riječima? Kada sve ostalo propadne... molite!
*
Sreća je već i postojati. Živjeti je sveto.
— Rabin Abraham Heschel
Molitva je, kao i radi j , blistavi oblik
energije koji se sam obnavlja.
— Alexis Carrel
Što bi se dogodilo kada bismo svjesno odlučili dan i sve što će se u njemu pojaviti započeti molitvom? Bi li poslovni sastanci protjecali skladnije i djelotvornije kada bi molitva bila prva točka na dnevnome redu? Pojavi li se neka neugodna situacija, bi li kratka molitva pripremila situaciju za više razumijevanja i suosjećanja? Kako svakodnevna molitva može utjecati na obiteljski život i način na koji ostvarujemo interakcije s drugima? Kad Bogu dopustimo da kroz nas djeluje mirno i staloženo, bez briga i napetosti, ne osjećamo li ljekovitost beskrajne nazočnosti? Kako molitva može poslužiti kao snažno pomagalo za »primjenu Božanske nazočnosti« u svim područjima života?
U knjizi Molitva je izvrstan lijek dr. Larry Dossey kaže: »U najjednostavnijem obliku, molitva je stav srca — pitanje postojanja, ne djelovanja. Molitva je želja za doticanjem Apsolutnoga, kako god ga zamišljali. Kada doživljavamo potrebu za ostvarivanjem te veze, molimo, bilo da se služimo riječima ili ne«. Molit-va je sjedinjavanje Boga i čovjeka. Riječ je o stavu duše koji se, u pojedinim trenucima, iskazuje riječima. U drugim situacijama, do izraza može doći u tišini. Možete li zamisliti koje bi koristi pojedinac imao kada bi molitva postala načinom života, umjesto da bude niz izoliranih slučajeva? Molitva raspolaže mističnom moći i daje rezultate! Kroz molitvu i to osobito usklađivanje s božanskim pojačavamo vlastito duhovno svjetlo. Izgrađujemo bolji način života u svakom pogledu i privlačimo ono što gradimo — više duhovnog svjetla!
Moliš u nevolji i potrebi; moli i u punoći radosti i danima obilja.
— Kahlil Cibran
Onaj kojem se moliš bliži ti je od devina
vrata. — Muhamed
Jedna ugledna i vrlo djelotvorna učiteljica ovako je govorila o molitvi: »Gdje god se nalazila, često radim na ideji 'otoka molitve' usred 'mora kaosa'. Zašto? Jer molitva našu pozornost uzdiže iznad kaosa! Na primjer, ulazim u ured, a u njemu zvoni telefon. Troje ljudi čeka me pred vratima, a svakome od njih stvar je hitna. Tajnica me čeka s više važnih poruka i popisom od desetak stvari kojima moram posvetiti pozornost. Odakle početi? Zatvaram vrata, sjedam za stol i, sljedećih nekoliko minuta, isključujem sve osim Boga i sebe! Gradim mentalni otok mira, tišine i postignuća, usklađujući se s Božjom nazočnošću u mislima, osjećajima i djelovanju. Uranjam u Božju nazočnost i sve su-
Dobro moli koji dobro ljubi, kako
čovjeka, tako i pticu i zvijer.
— Samuel Taylor Coleridge
Molitva je iskrena želja duše, izgovore
na ili neizražena; kretanje skrivene
vatre koja podrhtava u grudima.
— James Montgomery
raduje na postizanju dobra — za mene i za sve s kojima dolazim u dodir. ... i svi imaju koristi! A zatim se dajem na posao!«
Bi li dio ljepote molitve mogao ležati u činjenici da nije nužno točno znati kako funkcionira da bismo imali koristi od njezina čudotvornog djelovanja? Snaga duha nalazi se u svakome od nas; pitanje je samo kako je razviti. Koje se sve istine nalaze u pozadini izjave: »Molitvom se postiže više nego što ovaj svijet može i sanjati«?
Poziv na molitvu čuje se na svim jezicima. Ne traže li od nas najrazličitiji vjerski i duhovni običaji, kroz cijelu povijest, kao i u današnje vrijeme, da niti molitve ugradimo u tkaninu svojega života? S kojom svrhom? Bi li se na taj način u svakodnevni život mogao unijeti izraz »raja na zemlji«? Sve svjetske kulture, sve civilizacije — bez obzira na stupanj razvoja ili primitivnosti — imaju neku duhovnu aktivnost koju možemo nazvati »molitvom«. Molitva je prirodna funkcija koja je čovjeku prirođena. Omiljeni filozof Kahlil Oibran o toj temi kaže: »Jer što je molitva doli širenje vlastitoga ja u živući eter«.
Zašto je jednostavan oblik molitve koji govori »Budi volja tvoja« toliko moćan? Zazivamo li razinu mudrosti koja nadilazi naše sadašnje shvaćanje? Prepuštamo li možda svoju volju, svoje sklonosti i zahtjeve za određenim ishodom u korist onoga što je za sve strane najviše i najbolje? Čak i kad nam se možda čini da molimo za ono što je najbolje, je li naše ljudsko znanje možda ipak ograničeno u univerzalnim okvirima?
Na jednome od seminara Greggu Bradenu, autoru knjige Izaijin efekt, postavljeno je pitanje: »Čemu se moliti? Što nam molitva zapravo donosi?« Odgovorio je ovako:
Molitva je nama ono što je sjemenu biljke voda... Sjeme je potpuno i po sebi cjelovito. Pod odgovarajućim uvjetima [kao u slučaju sjemenja na koje nailazimo u drevnim grobnicama], može postojati i stotinama godina, tek kao obično sjeme, čvrsta ovojnica koja štiti daleko veće mogućnosti. Samo uz pojavu vode sjeme će ostvariti najviši oblik izražavanja života.
Svi smo mi takvo sjeme. Na svijet dolazimo potpuni i cjeloviti, noseći sjeme nečeg još većeg. Vrijeme koje provodimo jedni s drugima, uslijed životnih izazova, u nama budi najveće mogućnosti ljubavi i suosjećanja. Upravo u nazočnosti molitve razvijamo se i cvjetamo, ispunjavajući puni potencijal.
Na temelju pojedinih skorijih istraživanja u vezi s time, molitvu možemo smatrati »jezikom« kao i »filozofijom«, mostom
koji povezuje svijet znanosti i duha. I kao što je ostale filozofije moguće izraziti jedinstvenim riječima i vokabularom koji se odnosi točno na tu vrstu filozofije, i molitva tako može imati vlastiti rječnik u sklopu nijemog jezika osjećaja. Na primjer, ne bi li se filozofija mira mogla izraziti kroz jezike toliko različite kao što su jezici fizike, astronomije, teologije i politike, jednako kao i molitve?
Kako bismo promijenili uvjete u vanjskome svijetu, trebamo istinski postati manifestacijom svoje unutarnje želje. Je li molitva djelotvoran način za ostvarivanje tog cilja? Kada se koncentriramo u molitvi, ne volimo li time samo kreativno načelo života, svojeg Stvoritelja, i to svim srcem, umom, dušom i snagom? Bi li to mogao biti temeljni razlog zbog kojeg se molitvom postiže više nego što ovaj svijet može i zamisliti?
Istinom me svojom vodi i pouči me, jer
ti si Bog, moj Spasitelj.
— Psalmi 25:5
Razumno je učiti od onih koji mogu
poučavati. — Sofoklo
5. ZAKON Sve i svi oko tebe tvoji su učitelji. — Ken Keyes
*
KAKO BI bilo učiti s najvećim učiteljem na svijetu? Onim koji bi nas mogao naučiti ono što nam je u ovom trenutku najpotrebnije? Svatko može biti učenik najboljeg učitelja, i to neusporedivo lakše nego što mislimo! Kako? Pogledajte malo oko sebe. Naši su učitelji posvuda! Pogledajte ljude na koje nailazite u životu — članove obitelji, prijatelje, kolege na poslu, suradnike, neznance, čak i same sebe! Život je postavljen tako da nam donosi situacije i iskustva koji na najbolji način potpomažu naš razvoj. Kako dolazi do toga?
Jedna je mogućnost to što se vrlo često događa da ono što vidimo u drugima može biti odraz nečega što je u nama. Možda odlika kojoj se najviše divimo u nekom drugom može biti odlika koju imamo i sami, samo je ne prepoznajemo. Je li moguće i da ono što nam je najmrskije kod nekog drugog odražava neku crtu u nama samima koje nismo svjesni? Može li to osobito vrijediti kada doživljavamo snažne osjećaje, bilo pozitivne, bilo negativne, u vezi s drugom osobom?
Možemo li doznati nešto o energiji kojom zračimo na temelju načina na koji ljudi reagiraju na nas? Možemo li nešto više
Stupi u svjetlo stvari, neka ti Priroda bude
učiteljem. — William
Wordsworth
Učenje nikada ne smatrajte obvezom,
nego divnom pril ikom da spoznate os
lobađajući utjecaj ljepote u području
duha za vlastitu osobnu radost i korist zajednice kojoj pripada vaš kasniji
rad. — Albert Einstein
Razvoj je jed in i dokaz života.
— Kardinal John Henry Newman
Učenje je sama bit poniznosti. — j. Krishnamurti
Zahvaljujući učiteljevu autoritetu — a učitelj može biti svatko koga prihvaćamo kao učitelja — učimo velik dio onoga što »znamo«. To je prvi način primanja i širenja informacija u ljudskome društvu, te prenošenja s naraštaja na naraštaj. Međutim, istinski dokaz da su »četiri više četiri osam« ne leži u činjenici da je »tako rekao učitelj«. Ne leži li valjanost svega što govori učitelj ili netko drugi u stvarnosti koja je u pozadini tih riječi? Jesu li informacije koje daje učitelj, tko god on točno bio, istinite samo u mjeri u kojoj je učitelj u pravu i u kojoj vjerno prenosi činjenice?
o sebi doznati promatranjem karakteristika ljudi s kojima dolazimo u doticaj i s kojima se družimo? Kakve su njihove vrijednosti? Žive li časno i pošteno? Jesu li pošteni, odani, pouzdani? Što nam o nama samima govori način na koji uvodimo prioritete u korištenje vremena? Što možemo zaključiti na temelju aktivnosti kojima se bavimo? Kako provodimo slobodno vrijeme? Kako ulažemo i trošimo novac? Kakve nam misli najčešće ispunjavaju um? Negativne? Pozitivne? Molitve? Progresivne misli? Postavljanje ciljeva? Kakvi su naši najčešći osjećaji? Radost? Ljubav? Smijeh? Suosjećanje? Gorljivost? Želja za služenjem?
Koji bi bio smisao čovjekova života na zemlji kada nam ne bi nudio dovoljno prilika za učenje, razvoj, širenje potencijala i plodonosne aktivnosti? Kako ideali ljubavi prema Bogu i služenja čovječanstvu u našem životu mogu pronaći puninu izraza? Kako steći dragocjene pouke o višem razvoju od sviju i svega oko nas? Prema duhovnoj znanosti, mentalni je stav temelj svega što nam se događa u životu. Misli su poput rijeka koje teku iz jezera duha. Kako te struje životne energije usmjeriti u korisne svrhe?
U knjizi Razvoj religije kao znanosti Franklin Loehr iznosi zabavnu, ali i vrlo poučnu priču. Prije predavanja o novoj knjizi, dr. Loehr je večerao s jednim drugim svećenikom i njegovom suprugom, kada je u sobu uletjela njihova mlađa kći. Posve ju je obuzela uzbudljiva nova spoznaja: »Mama, četiri plus četiri je osam! Jesi li to znala?«
»Jesam«, odgovorila je majka. »Ali odakle ti znaš?« »Rekla nam je učiteljica!« odgovorilo je dijete.
Potječe li velik dio znanja koje se prenosi s učitelja na učenika ili s roditelja na dijete često iz tradicija točno određene kulture? Na primjer, pojam o Bogu kod afričkih se bušmana prenosi, zajedno s naslijeđenim lovačkim vještinama, s oca na sina. Briga za domaćinstvo i djecu prenosi se s majke na kćer.
Dok prikupljamo informacije iz mnogobrojnih izvora, kako odrediti što je istinito a što možda lažno? Kako odrediti koje informacije mogu biti važne i koje se mogu iskoristiti za plodonosan život, a koje je moguće samo prihvatiti, pa ih se odmah osloboditi? Ljudska bića krasi mogućnost individualiziranja i odlika svijesti o sebi, pa tako i sposobnost donošenja smislenih odluka i izbora. Usto imamo i um koji može zamišljati, nagađati i nesputano razmišljati, dolaziti do novih zamisli i istraživati mnogo toga. A to je divno i čudesno i može dovesti do pojačane kreativnosti i gorljivosti u vezi s raznoraznim životnim aspektima.
Veliki učitelji svojim učenicima govore neka budu marljivi, neka budno promatraju sve oko sebe, neka budu ponizni, koncentrirani i uravnoteženi. Važno je zadane dužnosti u ovome svijetu obavljati savjesno i s neograničenom ljubavlju. Važno je i spoznati božansku kvalitetu života i Stvoritelja svega što postoji. Da, svi i sve oko nas može nam služiti za učenje. Naš život i svijet u kojem živfmo cesto nude »udžbenike« i »učionice« za sve razine školovanja! U konačnici, ne bi li svatko od nas mogao postati vlastitim najvećim učiteljem?
Naglasci ••
1. Kako se poniznost počesto shvaća pogrešno?
2. Kako stav poniznosti može otkriti nebesko svjetlo duše?
3. Kako biste poniznost opisali kao znak snage?
4. Kako utvrditi koji je oblik zabave koristan?
5. Kad televizija služi u obrazovne svrhe, a kad može biti štetna?
6. Koje su neke od alternativa pretjeranoj zabavi?
7. Kako postavljanje ciljeva na životnome putu nudi prilike za razvoj većeg potencijala, što dovodi do većih i boljih plodova nastojanja?
8. Kako se postavljanje ciljeva izjednačuje s postignućima?
9. Što u životu želite postići?
Što više učim, to više uviđam koliko
ne znam. — Albert Einstein
10. Kako je moć izbora povezana s moći stvaranja?
11. Kako biste molitvu opisali kao sjedinjavanje Boga i čovjeka?
12. Kako biste molitvu opisali kao stav srca?
13. Do kojih koristi dolazi kada donesemo svjesnu odluku o tome da ćemo svaki dan i njegove aktivnosti započeti molitvom?
14. Kako nam sve i svi koji su oko nas mogu služiti kao učitelji?
15. Kako možemo sami sebi postati najvećim učiteljem?
16. Na koje sve načine možemo učiti od prirode?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
MOLITVA ZA DVADESET PRVO STOLJEĆE
Kreativno Božanstvo, beskrajno i vječno, izraženo u Isusu i drugim velikim učiteljima, beskonačno smo ti zahvalni na milijunima razloga za sreću i čuda kojima nas svakodnevno okružu-ješ.
Osobito smo zahvalni za uslišane molitve i za izazove koji nam nude priliku za razvoj. Osobito smo zahvalni za obilno zdra-vlje u umu, tijelu i duši. Zahvalni smo na tome što si u svemu oko nas, i još neusporedivo više toga, te što možemo biti Tvojim mi-nijaturnim dijelovima.
Pomogni nam da još više otvorimo um i budemo marljiviji u potrazi za prilikama kojima ćemo pripomoći ubrzanju božanske kreativnosti. Pomogni nam da razvijemo i nove sposobnosti percepcije, kako bi čovječanstvo samo u ovome stoljeću otkrilo preko stotinu puta više o beskraju božanskoga.
Pomogni nam da doznamo više o duhovnim stvarnostima i načelima, kako bi nam životi bili plodonosniji. Pomogni nam da razvijamo čistu i neograničenu ljubav prema svim ljudima, bez iznimaka. Pomogni nam da prema drugima zračimo neograniče-nom božanskom ljubavlju i mudrošću.
Uvijek u poniznosti, nastojimo služiti zagonetnim i božanskim ciljevima; amen.
1. ZAKON Smisao i hvala povećavaju produktivnost.
Nije važno što radiš. Važno je da to radiš
na najbolji mogući način. Ako meteš
ulicu, postani najboljim čistačem ulice u
povijesti. Radi ponosno i dosto
janstveno, pa ćeš tako raditi i ve
ličanstveno! — Martin Luther
King, Jr.
WOODROW WILSON rekao je: »Ovdje nisi tek da bi živio. Ovdje si da bi svijetu omogućio da živi u obilju, s većom vizijom, boljim duhom nade i uspjeha. Ovdje si da obogaćuješ svijet, a ako zaboraviš obaviti zadaću, osiromašuješ sebe«. Kada omogućite da te riječi potpuno dopru do vaše svijesti, možda ćete se upitati: Kako svojom nazočnošću obogatiti svijet? Kako moji napori svijetu mogu omogućiti da živi u većem obilju, ili uz veću viziju ili uz bolji duh nade i uspjeha?
Koristi na planu našeg dubljeg razumijevanja sebe i naše svrhe u kozmosu mogu biti nesagledive. Kada barem nakratko spoznamo ono što je, kako nam se čini, smisao našeg postojanja, kako ćemo postati produktivniji u poslu koji smo odabrali? Bi li točno određeni cilj i stav hvale mogao pridonijeti povećanoj produktivnosti, kako za nas, tako i za druge?
Kada spoznamo da su sva ljudska bića slična u želji za srećom i plodonosnim izražavanjem, moguće je da ćemo osjetiti suosjećanje, bliskost i želju za pružanjem pomoći. Korisno suosjećanje nije tek jedna od vrsta emocionalnih reakcija; riječ je o čvrstoj predanosti koja se temelji na razumu. Svrhovito pomaganje, koje motivira suosjećanje obogaćeno iskrenim pohvalama, u krajnosti može donijeti vrlo pozitivne rezultate. Kako?
Pada li vam na pamet osoba koja ne bi povoljno reagirala na iskrene pohvale? Kako se osjećate kad se netko pohvalno iz-
Šesnaesti tjedan
Pohvale utiru put prijateljstvu.
— Danska izreka
Stvaranje nije završilo u osvit ovog pla
neta, nego se nastavlja, a pred nama je
velik posao kako bismo stvorili još bolji
svijet. — George Cable
Price
ražava o tome što radite? Izdiže li se želja duboko iz vas, potičući vas na to da dajete više od sebe, da djelujete djelotvornije, kako biste postigli još više? Zašto dolazi do takvih reakcija? Tako se mogu pojaviti nove zamisli, pojmovi i stavovi o tome kako bolje i lakše povećati produktivnost. Sastoji li se put koji nas vodi do većeg zadovoljstva od ovladavnja zadaćom koja je pred nama? Ljudi stječu novu energiju kada u poslu raspolažu smislenom vizijom. Često se odriču sna, hrane i ugode, samo da unaprijede projekt kojem posvećuju ljubav.
Čini se da je svatko tko se posvećuje određenoj svrsi u ovoj ili onoj mjeri nekako svet. Je li to čudo stvaranja? Bi li nam energija tog čuda mogla omogućiti da nadiđemo okolnosti? Sve vrste okolnosti mogu poslužiti kao dobro ishodište za Boga! Je li moguće da svrha i pohvale povećavaju produktivnost i omogućuju nam da djelujemo u većem skladu s Božjim namjerama?
Za ostvarivanje napretka moramo utvrditi smjernice. Ciljevi i vrijednosni sustavi također su nužni sastojci. Sustav vrijednosti važan je za određivanje stanja: popravlja li se situacija ili ne. U protivnom, kretanje prema gore koje čini čovjekovu svrhu može postati nasumično, pretvoriti se u besmisleno kretanje. U toj fazi duhovni napredak često se udružuje s drugim oblicima napredovanja i pridonosi krajnjem smislu i usmjerenju. Kako se u to uklapaju pohvale?
Pomnim promatranjem kreativna i uspješna osoba može učiti od drugih. Koji nam putokazi pomažu da pratimo nastojanja i posljedice nečijeg djelovanja? Kako učiti iz tuđih pogrešaka i ne ponavljati ih? Kako uočavati tko je sretan i zašto je sretan? Inteligentno slušanje ključ je uspjeha jer nam pomaže da u drugima opažamo mudrost ili laži i da te dvije pojave počnemo razlikovati.
Put svrhovitog djelovanja donosi svostruke koristi: dar koji nudite svijetu dar je koji se vraća kako bi živio u vašem srcu. Moguće je da nam sreću donosi već i sama nakana da svoje djelovanje ispunimo svjetlom ljubavi, hvale i smisla. Obdareni smo srećom pozitivnih reakcija koje izaziva naše djelovanje. Posredstvom svih korisnih karijera pronalazimo put otkrivanja i izražavanja Boga. Vrsta djelovanja nije toliko važna koliko je važna naša želja da činimo dobro. U krajnjem slučaju, jesmo li svi mi na ovaj planet došli kako bismo naučili lekcije kojima nas on može naučiti i kako bismo ga blagoslovili razmjenom i dijeljenjem? Je li zvuk bubnja koji osjećamo u srcu naša veza sa svrhom postojanja naše duše?
2. ZAKON Cijena veličine zove se odgovornost. — Winston Churchill
Moramo prihvatiti posljedice svakog
djela, svake riječi i misli, t i jekom cijelog
života. — Elisabeth Kubler-Ross
KAO ŠTO nam pokazuju riječi Winstona Churchilla, uspon do visina, kao i vrijeme koje ondje provodimo, nerijetko zahtijeva prihvaćanje raznoraznih odgovornosti i ispunjavanje dužnosti na marljiv i stručan način. Osim toga, njegove se riječi mogu odnositi ne samo na buduću veličinu, nego se mogu primijeniti i na ono što možemo ostvariti u svakodnevnom životu. Sitnice mogu značiti mnogo na putovanju do većih postignuća.
Na primjer, ako netko ne djeluje na pozitivan način, u okviru odlika brižnosti, obzirnosti i odgovornosti, kako kod kuće, tako i među prijateljima, može li takav stav djelovati na ključne osobne i profesionalne odnose u kasnijim fazama života? Učenik koji ne piše zadaće možda neće razviti razinu znanja i sposobnosti potrebnih za uspjehe u odrasloj dobi. Knjigovođa koji u poslu nije savjestan može negativno djelovati na ukupan uspjeh svoje tvrtke.
Svaki veći uspjeh od vas traži preuzimanje odgovornosti... U ko-načnici, jedina odlika svih uspješnih ljudi... upravo je sposobnost
preuzimanja odgovornosti. — Michael Korda
Preuzmite odgovornost za rezultate koji
nadmašuju tuda očekivanja. Nikada
se ne izgovarajte. — Henry Ward
Beecher
Mogu li nam pozornost i spremnost za životna iskustva pomoći da više pazimo na to kako maleni koraci dovode do većih posljedica? Lako ćemo uočiti kako rutinsko održavanje automobila jamči pouzdanost i nesmetano funkcioniranje vozila. Jednako tako, redoviti odlasci zubaru, te ispravna prehrana, mogu igrati veliku ulogu u našem životu. Pojedinačno gledano, maleni koraci možda i ne izgledaju osobito važno. Međutim, njihovo kumulativno djelovanje neporecivo je važno. Njegovanje zdravih navika uspostavlja pozitivne cikluse koji imaju moć samoobnavljanja.
Kada postanemo svjesniji obrazaca u svijetu oko sebe, možemo početi bolje shvaćati odnos dijelova s cjelinom. Je li naša svijest najveći prirodni izvor svakog pojedinca? Kakvu ulogu naša svijest igra u prihvaćanju odgovornosti? Na koje sve načine možemo učiti na temelju iskustva, promatrati veće obrasce u neposrednoj okolini i otkrivati nova rješenja za raznorazne poteškoće? Kako zanemarivanje ključnih istraživanja i razvoja, te
Život treba iskoristiti tako da stvorite nešto što će ga
nadživjeti. — William James
Neka onaj koji želi pokrenuti svijet prvo
pokrene sebe. — Seneka
koncentriranje samo na kratkoročne koristi, bez obzira na situacije, najčešće dovodi do dugoročnih gubitaka? Kako se te zamisli odnose na izjavu »Cijena veličine zove se odgovornost«?
Na trenutak promislite o Japancima. Možemo li reći da su najveće prirodno bogatstvo njihove zemlje umne sposobnosti japanskog naroda? Japan je otok razmjerno malene površine, ograničenog poljodjelskog potencijala, s vrlo malo minerala. Osim toga, njegov razvoj u velikoj je mjeri usporilo bombardiranje tijekom II. svjetskog rata. Ipak, Japan se ponovno uzdignuo kao velika svjetska gospodarska sila unutar samo jedne generacije, zahvaljujući viziji i marljivosti. Je li do toga došlo jer su saveznički vođe shvatili načela cjelovitih sustava i kontinuiranog razvoja, te bili dovoljno pronicljivi da aktivno obnove gospodarstvo te zemlje?
Jesu li pronicljivost i sposobnost stjecanja važnih spoznaja odlika koju možemo njegovati? Kako ono što jest (određena situacija, sklop okolnosti ili kreativnosti) transformirati u ono što bi moglo biti primjenom odvažnosti i spoznaja? Koje su činjenice u skladu s kojom vrijednošću? Kako preuzimanje odgovornosti za naš život njeguje samopouzdanje? Kako glasi naša definicija »veličine«?
Hrabrost kojom je američki predsjednik Franklin D. Roosevelt reagirao na stravično djelovanje dječje paralize može poslužiti kao izvrstan primjer unutarnjeg djelovanja Churchillovih riječi. Roosevelt je svojim razgovorima uz kamin ljudima obnavljao duh. Njegova duhovitost i raspoloženje odlično su mu služili u nebrojenim kontekstima. Osoblje Bijele kuće i njegovi prijatelji prerasli su u proširenu obitelj s kojima je imao zajedničke obroke i anegdote. Humorom je odvraćao pozornost od svoje invalidnosti i nadvladavao kritike.
Odgovornost označuje autorstvo. Kada preuzmemo odgovornost za svoje misli, riječi i djela, priznajemo da za njih i odgovaramo. Priznajemo i vlastitu ulogu u svim eventualnim posljedicama svojega djelovanja. U tom smislu možemo graditi život u vezi s kojim ćemo osjećati gorljivost i svrhovitost. Odgovornost znači da ćemo učiniti sve što smo najavili i obećali. To nas ujedno tjera naprijed, prema višoj razini dobra.
*
3. ZAKON Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo. — George Herbert
Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su
jabuke u srebrnim posudama.
— Izreke 25:11
Ali budite izvršitelji riječi, a ne samo
slušatelji koji zavaravaju sami sebe.
— Jakovljeva poslanica 1:22
Prvo nauči značenje toga što govoriš, a
zatim govori. — Epiktet
SADRŽE li naše riječi veću energiju od onoga što uopće možemo zamisliti? Je li moguće da svoj svijet doslovce oblikujemo riječima, budući da riječi sadrže neizrecivu kreativnu moć? Daju li naše riječi često oblik sadašnjim i budućim iskustvima? Emerson je jednom rekao: »To što jesi govori toliko glasno da ne čujem što želiš reći!« Kada učestalo ponavljamo negativne riječi, osjetit ćemo posljedice po zdravlje, djelotvornost, sreću, kao i sve aspekte svojega života. Pozitivne i konstruktivne riječi mogu nam donijeti blagoslov i obogatiti naš život. Jeste li kada zastali i promislili o tome da vika u snijegom prekrivenom planinskom području može izazvati lavinu? To je prava moć!
U jednome danu vjerojatno izgovorimo dovoljno riječi za rukopis od pedeset i više kartica! Usto i čitamo nebrojeno mnoštvo riječi i mislimo mnogo toga što ne izražavamo verbalno. Sve te riječi sadrže ovakve ili onakve pojmove. Kako se osjećamo kada čujemo da netko kaže »Mučno mi je«, »Ne mogu« ili »Ne mogu podnijeti...«? Kako se osjećamo kada čujemo da netko kaže »To mogu!« ili »Osjećam se sjajno!« ili »Uistinu volim...«? I uistinu: »Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo«, i to s mnoštva različitih gledišta. Kakvim se riječima obilno služimo u razgovorima?
Možemo li odlučiti da ćemo sada, od ovog trenutka, s ovog mjesta, učiniti sve da bi »moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim, Jahve« (Psalmi 19:15)? Što to znači? Bi li jedno od značenja mogao biti i savjet da uvijek budno pazimo na riječi koje izgovaramo, da ih osluškujemo? Štoviše, kada bismo jedan dan morali istinski slušati sve što izgovaramo, bismo li uložili više truda u ovladavanje vlastitim mislima prije nego što bismo ih uobličili u riječi? Bismo li postali svjesniji tona i intonacije riječi koje izgovaramo?
Stara izreka o »pripremi crpke« može nam poslužiti kao prikladna usporedba. Neka žena pričala je kako je posjetila pra-tetu koja je živjela na selu. Budući da kuća nije bila priključena na vodovod, do vode se dolazilo s pomoću staromodne crpke. Kuhinja je imala nešto što je nalikovalo na uobičajeni sudoper, no umjesto slavina, imala je malenu crpku. Uz nju se uvijek nalazila i kanta s vodom. Uz kantu je ležala i velika kutlača. Da bi se došlo do vode, trebalo je upotrijebiti vodu. Bilo je nužno »pripremiti« crpku, da bi počela funkcionirati.
U ovome razdoblju elektronike mnogi se ljudi služe računalima opremljenima programima za obradu teksta. Tako je vrlo lako utipkati riječi i poslije ih pregledati na zaslonu računala, uvjeriti se da napisane riječi doista točno odgovaraju onome što želimo izraziti. Riječ je o finome prilagođavanju napisane riječi. Kako takvo »upravljanje riječima« ostvariti u svakodnevnome životu? Možemo li riječi nadzirati tako što ćemo biti voljni promijeniti stavove u vezi sa životom? Možemo li iz perspektive »osuđivanja« prijeći na razlučivanje i koncentrirati se na neizrecive životne mogućnosti? Možemo li promijeniti i način na koji govorimo tako što ćemo pokazivati više suosjećanja i spremnosti za opraštanje? A kako stoje stvari s višom razinom razumijevanja? Ili prerastanjem u osobu koja će pokazivati više ljubavi? Promijenimo li način razmišljanja, osjećanja i percipiranja svijeta oko sebe, nije li logično da i naše riječi odražavaju drukčiju svijest?
Što bi se dogodilo kada bismo svaki dan započeli određenom zamisli, riječju ili molitvom koja je po prirodi pozitivna,
Riječi žive duže nego djela.
— Pindar
Kada se služimo onim čime raspolažemo kako bismo primili nešto više, služimo se duhovnim načelom života. Pripremanje naše verbalne crpke može biti dvojako; postoje unutarnji i vanjski zahtjevi. Kada razmišljamo u okvirima onoga što želimo postići, misli možemo ispuniti radošću i obiljem i dopustiti da ta energija protječe kroz naše riječi. Kakve mentalne i emocionalne reakcije priželjkujemo od života? Koje mentalne i emocionalne energije odašiljemo svojim riječima? Svoj život možemo »pripremiti« korištenjem sadašnjih talenata i sposobnosti, osobito izgovorene riječi.
Manifestacije nisu magične. Riječ je o suradnji s prirodnim načelima i životima u cilju prevođenja energije s jedne razine stvarnosti na drugu. Na primjer, govornik u glavi ima određenu mentalnu sliku. Gorljivim obraćanjem publici možda će raspaliti njihove emocije tako da reagiraju na njegove zamisli. Ako je naumio govoriti o slobodi inicijative, tada će svoju mentalnu energiju prevesti u emocionalnu energiju usmjerenu prema slobodi inicijative.
Vaše su riječi sjeme, vaša je duša poljodjelac, dok je svijet vaše polje. Neka se poljodjelac pobrine za sjetvu, kako bi polje rodilo
obiljem. — Nasir-I-Khusraw
Kada ih jednom izgovoriš, ni najbrži
konji više ne mogu povući tvoje riječi.
— Kineska izreka
koja uzdiže i nadahnjuje? Kako bi to utjecalo na nas i na druge? Kada bismo izražavali samo ono što je pozitivno i produktivno, pozitivnim riječima tijekom cijeloga dana, bismo li u smiraj dana bili ispunjeni osjećajima plodonosnog uspjeha? Ne čini li vam se da je riječ o odličnom životnom ulaganju?
Živimo u čudesnom razdoblju u kojem se čovječanstvo, kako se čini, masovno budi i uviđa unutarnji duhovni sjaj. Usporedo s time, čovječanstvo dolazi i do velikih otkrića u svim područjima — znanosti, religiji, fizici, psihologiji i tako dalje. Naučimo li na sve situacije i iskustva reagirati konstruktivnim riječima i zamislima, hoćemo li dati dubok doprinos uzdizanju cijelog planeta i svih njegovih stanovnika? Riječi su simboli naših misli i osjećaja. Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo. Obveži-mo se na to da ćemo se svojom energijom služiti na konstruktivan način, izgovarajući pozitivne i korisne riječi, izražavajući optimistične misli, korisne izraze pune ljubavi.
4. ZAKON
Problem se ne može rješavati s razine na kojoj se nalazi. — Emmet Fox
Nema tog osobnog problema koji se ne može riješiti smire
nim, ustrajnim i duhovnim pristupom,
te primjerenim mudrim djelovanjem.
— Emmet Fox
EMET FOX, publicist iz dvadesetog stoljeća, napisao je da se problemi mogu rješavati isključivo »uzdizanjem svijesti iznad razine na kojoj ste se susreli s problemom«. Često se događa da su uspješni rješavači problema osobe koje stvaraju nov kontekst iz kojeg se promatraju problem ili situacija. U pojedinim slučajevima to se postiže usmjeravanjem žarišta pozornosti podalje od pojedinosti problema koje samo odvlače pozornost. Iz te objektivne perspektive situaciju možemo razmotriti u novom ili drukčijem svjetlu. A potom, nakon što istražimo sve dostupne informacije i niz različitih mogućnosti, možemo odabrati najbolji smjer djelovanja.
Polaganje prvog atlantskog kabela bilo je veliko postignuće zbog nebrojenih poteškoća koje je donio podvodni rad. Poslije su takvi pothvati postali uobičajena pojava. Nakon toga pojavila se mogućnost prenošenja radiosignala na suprotnu stranu oceana! I ponovno su se pojavili naoko nepremostivi problemi.
*
Je li korisno u problemima gledati izazove? Iz te perspektive, određena situacija više ne predstavlja negativnu prepreku napretku. Umjesto toga prerasta u priliku za napredovanje. Nije li mentalna zamisao prvi korak u svakom iskustvu koji nas može uzbuditi i potaknuti na plodonosno djelovanje? Je li čovjek vatru otkrio jer je pomisao na toplinu donijela reakciju na izazov hladnoće? Inteligentni umovi osmislili su niz raznoraznih pomagala za nadvladavanje praktičnih problema svakodnevnog života i pomogli u olakšavanju života. Je li »otkriće« glazbe reakcija na želju za višim oblikom emocionalnog izražavanja ritma i harmonije? Jesu li telefoni, automobili, zrakoplovi, svemirski laboratoriji, računala i svemirske postaje dijelom reakcija na rješavanje današnjih problema vremena i prostora?
Emmet Fox rekao je u vezi s problemima još nešto: »Problemi su putokazi na putu do Boga«. Kako je to moguće? Bilježimo nebrojene slučajeve u kojima su problematične situacije postale putevima za duhovno nadahnuto služenje drugima. Mnogima je dobro poznata priča o Florence Nightingale i njezinu prihvaćanju izazova poboljšanja bolničkih standarda, podizanja razine brige o pacijentu, higijenskih uvjeta i poticanja školovanja medicinskih sestara. Predani trud te Engleskinje bolnice je pretvorio u ustanove nade i ozdravljenja. Njezina vlastita bolest ograničila je njezino djelovanje u kasnijoj životnoj fazi. Međutim, svim silama dala se na nadvladavanje izazova brige prema onima koji su bili ozlijeđeni i bolesni. Srce su joj ispunjavali ljubav i suosjećanje prema drugim ljudima.
Nakon nevjerojatnih iskustava spašavanja života sa skupinom školovanih bolničarki, Florence Nightingale vratila se kući u Englesku. Iako je i sama bila bolesna i prikovana za postelju, ta
Uoči pri l iku. — Propovjednik 4:20
No, čovjek je nadvladao i te probleme. U svakom od tih slučajeva, tehničari, inženjeri i ostali radnici morali su se uzdići na višu razinu shvaćanja i inteligencije kako bi ostvarili željene ciljeve. Ti su poduzetni ljudi primijenili staru izreku: »Što god vidiš kao poteškoću, upotrijebi kako bi izvukao maksimalnu korist«. I da ponovimo, »Problem se ne može rješavati s razine na kojoj se nalazi«.
U vremenu nailazimo na prilike, dok u prilikama ne nailazimo na vrijeme.
— Hipokrat
Uspjeh valja mjeriti ne toliko položajem do kojeg je čovjek u životu došao, koliko preprekama koje je nadvladao u pokušaju da
uspije. — Booker T. Washington
Nije li naše iskustvo u svakom danom trenutku vanjski prikaz naše svijesti? Je li ono u što vjerujemo i razumijemo na unutarnjoj razini često i ono što doživljavamo u svakodnevnome životu? Svaki je dan novi život. U stvarnosti je i svaki trenutak novi život. Jesu li ono što nazivamo sjećanjima i uspomenama zapravo sadašnje misli o prošlim događajima? Jesu li i ono što nazivamo očekivanjima ili nadahnućem također sadašnje misli? Jesu li ono što nazivamo problemima također zapravo sadašnje misli? Kako onda rješavati problematične situacije? Možemo li u ovom trenutku uzdignuti misaoni proces i um otvoriti nadahnuću i mudrosti koja će nas voditi dalje? Možemo li uzdignuti svijest na višu razinu percepcije? S obzirom na našu želju i razvoj sposobnosti, trebamo li tražiti prilike? Ne otvaraju li se vrata prilika sama od sebe svima koji iskreno traže i srcem i umom?
Naš je život u svakom trenutku i iznad
svega svijest o tome što možemo.
— Jose Ortega y Gasset
je odvažna duša, u dobi od četrdeset godina, nekako uspjela u Londonu utemeljiti Školu i dom za bolničarke Nightingale. Iz kreveta je izazvala pravu medicinsku revoluciju i nastavila voditi i usmjeravati napore sve do smrti, u dobi od devedeset godina. Florence Nightingale možda i nije uživala u prednostima »normalnog« života, no svakako je izvojevala veliku pobjedu nad uzvišenim izazovom. Čini se očitim da je misli i nastojanja izdignula na razinu višu od situacije u svijetu koji ju je okruživao. Zahvaljujući snazi njezine vizije, njezini su napori mnogima ublažili bol. Svojim je pacijentima na zemlju prenijela barem malo raja.
Nije li čudesan um u svakom čovjeku glavna sila koja nas uzdiže iznad sadašnje razine svakog problema? I premda možda ne možemo nadzirati ljude i okolnosti koje nas okružuju, nismo li u stanju birati razinu svijesti na kojoj ćemo se s nekim nalaziti i odgovarati na sve situacije? Ima li ikada razloga za tjeskobu i strah? Štoviše, s gorljivošću možemo dočekivati te »putokaze« na životnome putu, integrirati duhovnu svrhu, usmjerenu reakciju i djelovanje, i to u svakoj situaciji.
5. ZAKON
Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori
vrata, ući ću k njemu i večerati s njim
i on sa mnom. — Otkrivenje 3:20
Udaljenost od neba do zemlje nije toliko
u visini koliko u stavu.
— E. C. McKenzie
Koji nas stavovi i nastojanja vode prema doživljavanju »raja na zemlji« kao načina života?
POJMOVI O tome da mi ljudi stvaramo vlastitu stvarnost i da smo odgovorni za vlastita iskustva vrlo su moćni i dalekosežni. Gdje je taj »raj na zemlji« koji toliki žele doživjeti? Sto je taj »raj na zemlji« i koji nas stavovi i nastojanja vode prema doživljavanju »raja na zemlji« kao načina života? Je li jedna od glavnih lekcija koje možemo naučiti za boravka na zemlji istina koja kaže da izgradnja našeg raja ovisi isključivo o nama?
Otvara li gorljiva želja za traženjem novih informacija i poboljšavanjem starijih pojmova i navika nove i lakše puteve prema raju na zemlji? Bi li duhovna istraživanja temeljnih nevidljivih stvarnosti poput ljubavi, svrhovitosti, smisla, kreativnosti, intelekta, zahvalnosti, molitve, poniznosti, hvale, suosjećanja, inventivnosti, istinoljubivosti, štovanja i davanja mogla koristiti znanju i razvoju? Mogu li molitva, štovanje i služenje drugima svakome od nas pripomoći da otkrijemo još više od raja na zemlji? Je li naša želja da budemo korisno kreativni jedan od načina na koje izražavamo štovanje i zahvalnost za sve dobro u životu? Nudi li čista i neograničena ljubav prema svim ljudima snažnu i plodonosnu temeljnu energiju za poticanje raja na zemlji?
Kada uvidite da su vaša duša, vaše srce, svaki tračak nadahnuća, svaka mrljica nepreglednog plavog neba i sjajni zvjezdani cvjetovi,
planine, zemlja, ptice i cvijeće povezani jedinstvenim ritmom, vrpcom sreće i jedinstva, trakom Duha, spoznat ćete da su sve to
tek valovi u Njegovu kozmičkome moru. — Paramahansa Yogananda
Raj na zemlji. — John Mllton
Jesu li oni koji postižu određenu mjeru raja na zemlji ujedno i oni koji najmarljivije nastoje sijati ljubav i sreću i koji na to potiču i druge? Jesu li ti postupci sami po sebi odraz beskrajno božanskih odlika? Tko bi još porekao stvarnost bezgranične ljubavi? Ili intelekta? Ili smisla? Ili kreativnosti? Ili kompleksnosti? Ili otkrivanja? Dovrše li se dodatna znanstvena istraživanja u vezi s nevidljivom stvarnošću, hoće li pojačati čovjekovu svijest o božanskome? Je li nevidljivo tek sićušna i privremena manifestacija stvarnosti? Koji dokazi ukazuju na to da nevidljivo može biti
Naglasci • •
1. Kako nam neograničena ljubav omogućuje da dosegnemo više razine svijesti i djelotvornosti?
2. Kako biste opisali ovaj navod iz Biblije: »Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima« (Matej 7:16)? Što vam govori?
3. Kako svakodnevno preuzimanje odgovornosti za sitnice često dovodi i do istodobnog postizanja većih životnih uspjeha?
4. Odgovornost ukazuje i na jedinstveno autorstvo. Priznajemo odgovornost za svoje misli, riječi i djela. Kako to djeluje na razvoj našeg karaktera?
Bog je beskonačan, kao i njegova Sjena.
— Meher Baba
Mudrost prosvjetlje-nja prirođena je sva
kome od nas. — Hui-Neng
i stotinu puta veće i raznolikije od vidljivoga? Kako izražavati ili posredovati božansko posredstvom neograničene ljubavi i kreativnosti? Poboljšava li to raj na zemlji u našem životu?
Mnogobrojni rodovi znanosti sve više pokazuju da bi vidljive ili opipljive tvari mogle biti tek oni aspekti beskonačne stvarnosti koju ljudi, ta intelektualna vrsta koja se tek nedavno pojavila na jednom malenom planetu, uspijevaju percipirati. Ljudi sve više pronalaze načine širenja sposobnosti percepcije. Pokazuje li sve veći broj otkrića da je stvarnost neusporedivo veća od svega što je opipljivo i vidljivo? Hoće li ubrzavanje otkrića i dalje otkrivati mnoštvo novih zagonetki? Koja je svrha i smisao čovjekova postojanja i čovjekova smisla? Pomaže li smisao doživljavanju raja na zemlji?
Na koje načine možemo proučavati dokaze o tome da je Bog kreativan i svrhovit, da na ovom malom planetu možda živimo kako bismo potpomagali napredak Božjih ciljeva i smisla? Čini se da na zagonetan način uspijevamo sudjelovati, pa čak i ubrzavati kreativnost. Je li moguće da su ljudi stvoreni kao posrednici upravo s tim ciljem? Što bi se dogodilo kada bismo razvili toliko ponizan duh da bismo željno učili jedni od drugih i koncentrirali se na ono što je zajedničko svim religijama, a ne na ono što ih dijeli? Kako bi istraživanje prednosti neograničene ljubavi, bezgraničnog izražavanja zahvalnosti i potpunog opraštanja donijelo plodonosne putokaze zahvaljujući kojima bismo iskusili još više »raja na zemlji«? Na vrijedne spoznaje i uvide u raj na zemlji nagazimo u mnogim religijama. Iako trenutačno nitko vjerojatno ne vidi cjelokupnu sliku, može li svatko osjetiti i spoznati dio potreban za cjelovit opis?
5. Kako izgovaranje pozitivnih riječi obogaćuje naš život srećom?
6. Kako izgovaranje negativnih riječi može stvarati probleme i pred nas postavljati životne izazove?
7. Što bi se dogodilo kada bismo svaki dan započeli idejom, riječju ili molitvom koja je pozitivna, koja uzdiže i potiče?
8. Zašto je važno uzdignuti svijest iznad razine na kojoj doživljavamo određeni problem? Kako to postići?
9. Pomaže li gledanje na probleme kao na izazove rješavanju niza raznoraznih situacija?
10. Što mislite o tome da smo možda odgovorni za više vlastitih iskustava nego što uviđamo? Jeste li voljni to istražiti još malo dublje?
11. Kako biste opisali »raj na zemlji«?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona • •
Taj prelijepi, mistični savjet, »Cilj je samo jedan«, potječe iz Ru-mijevih učenja. Kao dio »Poziva«, taj je tekst posvećen ljepoti, slavi, iskušenjima i zahtjevima puta Buđenja, te nužnoj predanosti molitvi i duhovnoj disciplini koja produbljuje svoju istinu u biću onoga tko traži.
CILJ JE SAMO JEDAN
Puteva je mnogo, no cilj je samo jedan. Ne uviđate li koliko puteva vodi do Kaabe? Nekima put počinje u Rimu, nekima u Siriji, u Perziji ili u Kini; neki dolaze morem iz Indije i Jemena. Razmatrate li različite puteve, raznolikost je nevjerojatna, a razlike beskonačne. Međutim, ako razmatrate cilj, svi su u skladu i jedinstveni. Srca sviju usredotočena su na Kaabu. Svako srce ima tek jednu glavnu privrženost — strastvenu ljubav prema Kaabi — i u tome nema prostora proturječjima.
Privrženost Kaabi ne može se nazvati ni »bezbožnošću« ni »vjerom«: ne miješa se s različitim putevima koje smo spomenuli. Kada putnik dođe do Kaabe, sva prepiranja i razmirice u vezi s različitim putevima — dok jedan drugome govore: »Griješiš! To je bogohuljenje!« i slični povici — jednostavno nestaju. Svi uviđaju da su se svađali tek oko puteva, a da je cilj bio samo jedan.
1. ZAKON Kad neograničeno dajemo, neograničeno i primamo. — Anonimna
STVORITELJEVO obilje univerzalno je načelo koje se često pogrešno tumači. Jedan od opisa tog načela glasi: »Blagostanje je svijest o Bogu kao o obilnome, sveprisutnome izvoru, izvoru koji ne presušuje nikome tko je spreman otvoriti mu se«. Nekima »obilje« i »blagostanje« mogu značiti raspolaganje materijalnim dobrima i težnju stjecanju još većeg materijalnog bogatstva. No čini li istinsko obilje spoznaja da su naš život, naše biće, naša vječnost i naš svijet ispunjeni beskonačnim prilikama za obilje? Bi li takva perspektiva mogla odražavati drukčiji način gledanja na sveprisutnost dobra?
Pričica o ribama na prelijep način predočava značenje takvog stava.
»Oprostite«, obrati se jedna morska riba drugoj, »stariji ste i iskusniji od mene, pa ćete mi vjerojatno moći pomoći. Recite mi, molim: gdje da pronađem to što nazivaju morem? Tražim posvuda, ali uzalud«.
»More je«, odgovori starija riba, »to u čemu upravo plivate.«
»Oh, ovo? Ali to je tek voda. Ja tražim more«, reče mlada riba, očito razočarana.
Koliko god ta mala riba plivala, nikad joj neće ponestati mora! I mi smo, poput nje, već uronjeni u more krajnjeg univer-
Kako mogu biti koristan, kako bih mo
gao služiti? U meni je nešto... što bi to
moglo biti? — Vincent van Gogh
Nauči nas, o dobri Bože, da Ti služi
mo... da dajemo i
ne pitamo za cijenu. — Sv. Ignacije Lojola
Sedamnaesti tjedan
Primamo upravo kada dajemo.
— Sv. Franjo Asiški
zalnog obilja. Nema potrebe i dalje ga tražiti. To nije nešto što je dostupno samo rijetkima i odabranima. Božje je obilje prisutno svugdje i samo čeka da se s njime uskladimo. Možda moramo otvoriti duhovne oči i samo ugledati ono što je pred nama! Razne stvari dolaze i nestaju, no duhovni pojam obilja traje i ne nestaje.
Želimo li u životu pokazati blagostanje i obilje, hoćemo li početi od zahvale za sve dokaze o mentalnim, fizičkim i emocionalnim poboljšanjima, kao i o financijskome napretku? Hoćemo li hvaliti i slaviti ljude i odnose koji čine naš život? Hoćemo li hvaliti i slaviti nebrojene prilike koje nam odabrani posao nudi kako bismo služili drugima?
Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! — Korinćanima II. 9:6
Način davanja vrijedi više od samoga
dara. — Pierre Corneille
Već smo navodili kako život i davanje uz pozitivan mentalni stav donose obilje. S druge strane, mogu li život i davanje uz strah od neimaštine i mentalitet oskudice dovoditi do toga da imamo manje? U sklopu takvog stava život procjenjujemo na temelju onoga što u njemu nedostaje. A istina je da svega uistinu ima dovoljno. Doista ima dovoljno svega da bi svi uspješno živjeli i napredovali. Doista postoji beskonačan svijet u kojem možemo djelovati i svi su doista dio tog beskonačnog svijeta. »Dajte, pa će vam se davati; dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera« (Luka 6:38). Preusmjerimo li pozornost s neke daleke točke u budućnosti na sadašnjost, hoćemo li lakše spoznati svo bogatstvo i darove kojima već raspolažemo?
Kada osjećamo obilje i bogatstvo životnih darova, koji nam je sljedeći prirodni instinkt? Bi li to mogla biti želja da dijelimo i dajemo? Dajemo li jednako lako, slobodno i neograničeno kao što i primamo? Obilje i blagostanje trebaju i ulaz i izlaz, baš kao i svaka voda ako želimo da ostane svježa, čista i da se kreće. Mrtvo je more izvrstan primjer stagnacije. Nema izlaza! Samo prima, pa voda postaje ustajala i u njemu gotovo uopće nema života! Zapamtite, sve na što usredotočimo misli širi se! Na što ste se vi usredotočili?
Hoćemo li energiju obilja zadržati dijeljenjem dijela onoga što smo dobili, davanjem drugima? I tada slijedi čudo nad čudima: što više dijelimo, to više imamo! Kada neograničeno dajemo, neograničeno i primamo. U tome leži radost puštanja energije svemira da kroz nas teče potpuno nesmetano.
Koračajmo uz dar ljubavi, davanja,
služenja i neka nam svjetlo beskrajnoga
svijeta obasjava put. — Rebekah
A. Dunlap
Je li jedan od naših najplodonosnijih darova prilika da druge naučimo kako davati? Kako to postići? Možda, između ostalog, i prisjećanjem i aktiviranjem jedne stare izreke: »Najbolje je poučavati primjerom«. Koji su neki od primjera?
Ako smo unutar neke organizacije na vodećem mjestu, stvaramo li prilike onim pojedincima koji rade s nama? Pomažemo li kolegama da steknu osjećaj pripadanja cjelini? Slušamo li pomno druge kada govore? Jesmo li voljni dobro pogledati svakoga tko uđe u naš život kao učitelj? Prihvaćamo li sve prilike da svim osobama, situacijama i iskustvima u životu upućujemo neograničenu ljubav? Ako u sebi imamo obilatu ljubav, nećemo li je trebati davati i širiti? Kada drugima upućujemo ljubav i sklad, bez obzira na njihovo držanje, živimo li više u istinskome jedinstvu duha? Jesmo li razvili osjećaj poštovanja prema svemu što je živo; pokazujemo li to kroz način na koji govorimo i djelujemo?
Čovjek ne može piti riječ »voda«. Brod ne može ploviti na formuli vode H 2 0. Riječ »kiša« ne može nam natopiti odjeću. Kada doživimo vodu ili kišu, počinjemo li točnije spoznavati pravo značenje te riječi? Kako bismo istinski doživjeli radost davanja i primanja, moramo sudjelovati u iskustvu davanja i primanja. Kad iskreno prihvatimo univerzalne zakone života ili duhovna načela i ugradimo ih u svakodnevni život, što se događa? Je li to način na koji možemo prijeći u transcendentnu dimenziju misli? Provodimo li »nesputano davanje i nesputano primanje« toliko da obilje dobro protječe kroz nas i struji prema drugima?
2. ZAKON
Istina će vas osloboditi. — Ivan 8:32
U DANAŠNJEM svijetu velik dio reklama u medijima tvrdi mnoštvo stvari koje izgledaju kao da nemaju osobite veze sa stvarnošću. Često gledamo domaće i međunarodne vijesti koje su možda iskrivljene ili su na njih utjecali ljudi koji nastoje izboriti političke prednosti. Svi nas potiču na to da vjerujemo kako nema dovoljno novca za pomaganje siromašnima, bolesnima i starima. Ipak, vlade često financiraju ratove u dalekim zemljama. Iskrivljenja i laži koje stvara čovjekov ego počesto se pojavljuju u obilju. Kako on-
*
Naše poštovanje prema Istini naše je
ulaganje u njezino razumijevanje, dok
je naša patnja cijena njezina poricanja.
— Alan Cohen
Jer istina je dragocjena i božanska. — Samuel Butler
Veličanstvene istine pokazuju nam se na
svakom koraku, u svim oblicima.
— Denise Levertov
da znati u što treba vjerovati? Što je istina? Koja je to »istina koja će nas osloboditi«?
Na ta pitanja možda i nema jednostavnog i jednoznačnog odgovora. Međutim, marljivo osobno propitivanje pitanja »istine« i »slobode«, pa potom i samodiscipliniranost u provođenju novih znanja, mogu nam ponuditi praktične i korisne spoznaje. Počinje li otklon od nestvarnog ili lažnog prema autentičnome od srca, uma i duše svakog pojedinca? Kao što kaže Thomas Merton: »Prvo moramo postati istiniti u sebi, a tek tada možemo spoznati istinu koja je izvan nas«. Kako postići tu »Unutarnju istinitost«? Kako prepoznati istinu? Riječi i opise možda ćemo pronaći u knjigama, no to nije cjelokupna istina. Je li zaštitni znak istine upravo njezina priroda koja obuhvaća sve — činjenica da iz nje ne može biti izostavljen nitko i ni pod kojim uvjetima? Za istinu se kaže da uvijek postoji, da je uvijek dostupna i na raspolaganju onima koji je iskreno vole i koji žude za užitkom u njezinom blistavom sjaju. Istina nije tajnovita; pronaći će nas gdje god se nalazimo. Kada u svim okolnostima tražimo vrijednost istine, otvaramo li joj vrata tako da se nastani i u našoj svijesti? Može li istina biti očita u ruži kao i u najstručnijoj enciklopediji?
Možemo li se bez obzira na životnu fazu početi oslobađati egoističnih stavova i pokušati razviti osobne duhovne istine koje vanjske sile jednostavno ne mogu nadvladati? Jedan je čovjek jednostavno objavio osobnu želju da u svim aspektima života provodi načela istine i poštenja, te da ne ovisi o povoljnome mišljenju drugih! I uspio je! Svi su u određenoj mjeri možda podložni tuđem utjecaju. Koliko naših stavova nastaje kao posljedica onoga što nam drugi govore ili što misle o nama? Hoćemo li samima sebi dopustiti da nas ti stavovi vežu ili ćemo objaviti postojanje neosvojivog duha istine i proglasiti slobodu? Praksa duhovnog poštenja možda će tražiti da se zagledamo duboko u sebe i da se upoznamo u još većoj mjeri — moralne su nagrade fantastične!
Indijski duhovni i politički vođa Mahatma Gandhi ovako je govorio o istini: »U rječniku tražitelja istine nema riječi 'neuspjeh'. On je, ili bi trebao biti, nepopravljivi optimist zbog nepokolebljive vjere u konačnu pobjedu Istine, a to je Bog«. Arapski filozof Rasa'il al-Kindi kaže: »Nikada se ne bismo smjeli stidjeti potvrđivanja ni stjecanja istine, bez obzira na izvor, čak i ako dolazi od stranih naroda i dalekih zemalja. Onome koji traži istinu ništa nije vrjednije. Jednako tako, istinu ne smijemo potcijeniti, niti umanjivati njezina eksponenta. Jer istina uistinu ne ponižava nikoga, a oplemenjuje sve«.
Ples nikada nije gotov, ni pjesma dop-jevana dok nas lju
bav prema Istini posve ne ujedini.
— David i Jami
Snažan poticaj za prihvaćanje »istine koja nas oslobađa« mogla bi biti i čvrsta unutarnja odluka da uspostavimo nov odnos s istinom. Možemo odlučiti situacije i ljude percipirati jasnije i iskrenije, jednostavno tako što ćemo prenositi okolnosti do kojih dolazi u svakoj situaciji — ni više ni manje od toga. Zahvaljujući tome, moguće je da ćemo utvrditi da se savjetujemo s jednim dubljim dijelom svoje svijesti, onim koji cvjeta i buja u istini, umjesto da popuštamo zahtjevima lažnoga ega.
Kako reagirati u situaciji kada nismo sigurni trebamo li reći istinu jer imamo dojam da bi istina mogla biti bolnija od šutnje i zadržavanja nepromijenjena stanja? Je li šutnja u tom slučaju duhovno prikladna? Kada osjećamo sigurnost u spoznaji o tome tko smo i što smo, postajemo li skloniji živjeti kao slobodne duše, dakle u obliku u kojem smo i stvoreni? Život nam nerijetko donosi nebrojene lekcije i prilike za učenje. Mogu li nam neke od njih biti korisne ako ih ne prepoznamo i ne ostanemo otvoreni prema njihovoj prirođenoj istinitosti i vrijednosti? Možemo li istinu u svojem životu povećati identificiranjem oblika ponašanja i objašnjenja koji nam možda onemogućuju da dosegnemo viši stupanj dobra? Je li prihvaćanje istine u biti način na koji spoznajemo veći dio Boga? Je li istinski »organ« istine srce, a ne mozak?
Vidio sam istinu. Nisam je izmislio u umu. Vidio sam je, VIDIO, a njezina živa slika zauvijek mi je ispunila dušu.
— Fjodor M. Dostojevski
Tvrdi se da je istina cjelina našeg postojanja. Neki kažu da i ne možemo postojati izvan istine, te da, jednako tako, istina ne može postojati izvan nas. Kada se čovjek uskladi s istinom, iz takve predanosti može izići samo dobro. Je li moguće da istinu slutimo i osjećamo više nego što o njoj mislimo? Je li moguće da je više znamo nego što je razumijemo? Kada pokušamo analizirati istinu, često nam se događa da se gubimo u labirintu uma. Međutim, kada istinu volimo, čini nam se da nam se otvara riznica univerzalne mudrosti.
Kako nas istina oslobađa? Možda se jedan od odgovora sastoji i u tome što smo, kada smo iskreni i pošteni prema sebi i prema drugima, u stanju napustiti okove svakodnevne svijesti. U tim smo okovima možda spoznavali samo ograničenja i prepreke. Izvan njih doznajemo da život nudi neograničene mogućnosti. Os-
Istina je jedna i zauvijek apsolutna, no
mišljenje je istina f i ltrirana raspoloženji
ma, krvlju i stavom promatrača.
— Wendell Phillips
lobađamo se bijesa, mržnje i ogorčenja. Možemo slobodno voljeti, dijeliti i još plodonosnije služiti. Počinjemo razmišljati iz ideala istine, umjesto da razmišljamo o idealu istine.
U knjizi Snaga svijesti Neville govori: »Koji biste veći dar mogli dobiti nego kad vam netko kaže Istinu koja će vas osloboditi? Istina koja vas oslobađa glasi da u mašti možete doživljavati sve što želite doživjeti u stvarnosti, a održavanjem tog iskustva u mašti, vaša želja prerasta u stvarnost«.
I na koncu, niče li autentična sloboda zapravo iz pouzdane svijesti o tome da se naš identitet ne nalazi isključivo u fizičko-me svijetu, nego i u vječnome i nepromjenjivome Božjem svijetu?
Nećeš žudjeti i nećeš čeznuti, no
tradicija odobrava sve oblike
nadmetanja. — Arthur Hugh
Clough
3. ZAKON
Je li napredak, zahvaljujući nadmetanju u služenju, temeljna nevidljiva stvarnost?
OVAJ NAVOD pred nas postavlja dva temeljna pitanja. Kao prvo, je
li napredak temeljna nevidljiva stvarnost? Kao drugo, je li napre
dak, zahvaljujući nadmetanju u služenju, temeljna nevidljiva stva
rnost?
U knjizi Stanje čovječanstva Julian J. Simon kaže: »Našoj je vrsti danas bolje praktički u svim mjerljivim materijalnim aspektima. I više je nego ikad razloga na temelju kojih možemo vjerovati da će se ti progresivni trendovi nastaviti i nakon 2000. godine, u beskonačnost«. Mnogo je više ljudi uhranjeno, bolje odjeveno, ima bolji smještaj i školovanje nego u bilo kojem drugom povijesnom razdoblju. Količina slobodnog vremena uvećava se zajedno s porastom plaća, što donosi nebrojene prednosti u kvaliteti života. U većem dijelu svijeta, ljudi uživaju u duljem, zdravijem i plodonosnijem životu. Doživljavaju velik napredak u životnome standardu, čemu pripomažu i sve veće političke i gospodarske slobode. Broj izdanih poticajnih knjiga u velikom je porastu. Dokaze o napretku viđamo na svakom koraku. Kako i zašto? Je li riječ o tome da nekakav »nevidljivi motivator« navodi ljude na to da rade na većem izražavanju dobra u svim životnim aspektima?
*
Kažu da to ne možeš, no sjeti se da
to uvijek ne funkcionira.
— Casey Stengel
Naš napredak na ovome planetu prepun je, kako se čini, inovacija i događa se u vrhunski odabranom trenutku, tako ras-pršujući svaku pomisao na slijepu sreću. Iznimno kompleksno podrijetlo života, iznenadna pojava višestaničnih organizama, i to u velikome broju, tijekom Kambrija, te širenje sisavaca nakon iznenadnog nestanka dinosaura prije šezdeset pet milijuna godina, sve to ukazuje na čudesnu kreativnost i povezanost.
Je li moguće da božanska sila, zbog nama neznanih razloga, napredak i nadmetanje koristi kao metode kojima nam pomaže da budemo kreativniji? Kako nadmetanjem dolazi do poboljšanja? Je li nadmetanje jedan od Božjih zakona jer se zahvaljujući njemu povećavaju djelotvornost i domišljatost? Božji zakon evolucije znači napredak. Ako nema slobodnog nadmetanja među zamislima, čak i među vjerskim idejama, stare i čvrsto ukorijenjene teorije možda se nikada neće poboljšati. Moguće je da će se održati i još dugo nakon što prođe rok u kojem su korisne.
Može li kemijska veza suradnje i kreativnosti postojati i kada ne surađujemo na temelju poštovanja? Bi li se to moglo nazvati »napredovanjem zahvaljujući nadmetanju u služenju«? Kako u nadmetanju vidjeti vrijednu priliku za napredovanje? Koje su prednosti učenja i poučavanja slobodnog nadmetanja kao načina na koji se obogaćuju siromašni i poučavaju etička načela?
Božja mudrost nadilazi granice čovjekova uma. Iz duhovne perspektive, na koji način slobodno nadmetanje raznolikih duhovnih ideja ubrzava napredak na području religije, zamisli i opće čovjekove dobrobiti? Koje je napredne talente moguće razvijati zahvaljujući nadmetanju u služenju? Koji su još korisni primjeri nadmetanja u služenju? Je li napredak, zahvaljujući nadmetanju u služenju, granica ili područje koje nudi raspon za istraživanje i razvoj? Budući da je stalna kreativnost, kako se čini, sve više karakter našeg svijeta, je li napredak temeljna nevidljiva stvarnost?
Kad vas nadahnjuje neki uzvišeni cilj, izniman projekt, sve vaše misli oslobađaju se okova. Vaš um nadilazi ograničenja, vaša se
svijest širi u svim mogućim smjerovima i tako ulazite u nov, velik, veličanstven svijet. Uspavane sile, sposobnosti i darovi odjednom oživljuju i tako uviđate da ste daleko veća i bolja osoba nego što
ste ikada i sanjali. — Patanjali
4. ZAKON
Odaberi najkorisniji oblik života, pa će zahvaljujući navici
biti i najugodniji. — Francis Bacon
Njegujte samo navike za koje biste že
ljeli da vam služe. — Ra
Navika je najbolji mogući sluga, ali i najgori mogući gospodar — J. Jelinek
JESTE LI kada upoznali osobu koja nema baš nikakvu naviku? Vrijeme i način na koji svatko od nas ujutro ustaje, način na koji vježbamo, kako se brinemo za higijenu, način na koji radimo i navečer spavamo — sve su to navike. Navika je stečeni obrazac ponašanja koji se s vremenom toliko automatizirao da ga je počesto vrlo teško promijeniti ili eliminirati.
Svi uživaju biti u društvu osobe koja je razvila naviku ljubaznosti i lijepog ophođenja. Uljudne navike poput pozdravljanja, korištenja riječi »molim«, »hvala«, »nema na čemu« i »ispričavam se« promiču sklad u našoj svakodnevnoj komunikaciji s drugima.
Neke od dosljedno korištenih navika čovjeku omogućuju da razvije dar ili vještinu u specijaliziranim područjima, poput sporta, glazbe, likovne umjetnosti ili književnosti. Vožnja biciklom postaje navikom kada se čovjek toliko navikne na nju da više bez prestanka ne mora razmišljati o »okretanju pedala« ili »ravnoteži«. Sviranje glazbenog instrumenta također može prerasti u naviku kada, nakon godina i godina marljivog vježbanja, čovjek neku skladbu zna toliko dobro da više ne treba ni note. Navika obavljanja određenih stvari na posve određen način neki put jamči i uspješno dovršenje posla.
Posij misao, pa ćeš požnjeti djelo; Posij djelo, pa ćeš požnjeti naviku;
Posij naviku, pa ćeš požnjeti karakter; Posij karakter, pa ćeš požnjeti sudbinu.
— Anonimna
Navika može biti vaš nabolji prijatelj ili
vaš najljući neprijatelj.
— Rebecca Clark
Sve navike, međutim, nisu korisne, a loše navike mogu se ispriječiti na putu našoj dobrobiti. Navika negativnog razmišljanja o sebi, drugima i životnim situacijama može rezultirati destruktivnim ponašanjem. Lijenost i odgađanje upropaštavaju nebrojene životne prilike, čak i cijele živote. Okrivljavanje drugih, ili okolnosti, za vlastite pogreške ili teške situacije može nas odvratiti od prihvaćanja odgovornosti. Ta navika posve izvjesno ne jamči skladne odnose i plodonosno ostvarivanje ciljeva.
Pozitivne navike, mudro izražene, nude čudesnu pomoć u ostvarivanju plodonosnog života. Negativne navike mogu smetati našem razvoju i djelotvornosti ako želimo biti uspješni pjedinci.
Navike prerastaju u prirođeno
ponašanje. — Jean Baptiste
Lamarck
Kada u životu uočimo stvari i događaje koji mogu imati temelje u negativnim navikama, na koje se načine možemo odvojiti od starih navika razmišljanja? Kako pročišćavanje misli dovodi do razvoja pozitivnih navika i viših razina svijesti? Na primjer, ako netko ima višak kilograma i ako je odlučio pola sata na dan pješačiti ili raditi u vrtu umjesto da sjedi i jede, a zatim tu odluku i provodi u djelo, time pročišćava razmišljanje i počinje provoditi korisnu naviku.
Naša sposobnost da kreativno živimo praktički u svim životnim okolnostima u velikoj mjeri može ovisiti o stavovima koje odaberemo. Svatko pred sobom uvijek ima mogućnost izbora. U svakoj situaciji možemo birati kako ćemo razmišljati i kako ćemo se osjećati, te kako ćemo u vezi s nečim postupiti. Gdje god se našli u životu, kakve god bile okolnosti, koje god navike utjecale na naše odluke, svaku situaciju možemo pretvoriti u iskustvo učenja i razvoja. Možemo odrediti kako vladati svojim navikama, kako bi nam korisno služile.
5. ZAKON Da bi otkrio nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz
vida izgubi obalu. — Anonimna
Kada sumnjaš, odluči se za hrabar korak!
— Jan Smuts
NEKI JE čovjek živio vrlo ugodno i lagodno i u jednom je trenutku osjetio kako ga obuzimaju nemir i nezadovoljstvo. Tražeći savjete, obratio se nekome mudracu koji je navodno raspolagao velikim znanjem i mudrošću. Čovjek mu objasni: »Veliki mudrače, nemam materijalnih problema; ipak, osjećam nemir i nezadovoljstvo. Godinama tražim sreću, želim pronaći odgovore na misli koje me zaokupljaju, te se nekako pomiriti sa svijetom. No nešto mi nedostaje. Imam dubok osjećaj da nisam otkrio nešto važno. Reci mi kako da se izliječim«.
Mudrac je još neko vrijeme razmišljao o tome, a zatim reče: »Prijatelju moj, što je nekima skriveno, drugima je očito. A što je očito nekima, drugima je skriveno. Imam rješenje za tvoju boljku, iako nije riječ o običnome lijeku. Moraš krenuti na veliko
*
Sreća je naklonjena odvažnima.
— Erazmo
Nitko ne zna što sve može dok ne
pokuša. — Publilije Sirus
putovanje. Biti budan i svjestan svega oko sebe, u svakom trenutku. Vodi dnevnik i svaki dan bilježi najfascinantnije otkriće. Nemoj preskočiti ni jedan jedini dan. Bez prestanka traži i otkrivaj. Kad dovršiš putovanje i vratiš se kući, dođi ponovno k meni, pa ću ti ispričati i završetak priče«.
Čovjek je otišao kući, pripremio se za dugotrajno putovanje i krenuo. Putovao je iz zemlje u zemlju, susretao se s fascinantnim ljudima, doživljavao uzbudljive pustolovine i nailazio na nebrojene neobičnosti. Smjerno i vjerno u dnevnik je svakodnevno bilježio što ga je tog dana najviše iznenadilo. Njegov je dnevnik počeo nalikovati na uzbudljiv roman. Bio je prepun uzbuđenja i ushita zbog mnogih neobičnih otkrića. Na koncu se čovjek vratio kući. Nekoliko dana kasnije posjetio je onog mudraca. Mudri se starac nasmiješio ugledavši svjetlo i iskru u čovjekovim očima, vedrinu na njegovu licu.
Do promjena i razvoja dolazi kada se čovjek izloži opasnosti i kada se usudi sudjelovati u eksperimentiranju vlastitim životom.
— Herbert Otto
»Znači, putovanje je bilo ugodno?« upita ga uz osmijeh. »Oh, da!« odgovori čovjek uzbuđeno i stane prepričavati
doživljaje. Mudrac ga je strpljivo slušao, a zatim upita: »I što si naučio na putovanju?«
Čovjek je još nekoliko minuta sjedio zamišljeno, bez riječi. A zatim, pogledavši mudraca u oči, uhvati ga za ruku, nasmije se i reče: »Da bi otkrio nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu!«
Kao ljudska bića, možda se osjećamo samozadovoljno kada sve naoko ide po planu. Međutim, kada nam život više ne nudi dovoljno kontinuiranih razvojnih iskustava, moguće je da nam je potrebna promjena koja će nas stimulirati. Unutarnji glas savjesti možda će tada šaputati: »Božansko nezadovoljstvo!« Je li to poziv duše koji potječe iz nas i potiče nas na to da krenemo u produktivne pothvate? S vremena na vrijeme neka neugodna okolnost ili iskustvo možda će nam pokazati da trebamo istražiti nova područja vlastitog potencijala. Možda ćemo osjetiti potrebu da iziđemo iz kruga dobro poznate svakodnevice i odvažimo se na ulazak u nepoznate vode. Kao što kaže stara izreka: »Vaš se brod ne može vratiti u luku ako ne isplovi!« Slično tome: »Da bi otkrio
Samo oni koji se izlažu opasnosti da
odu predaleko mogu utvrditi gdje su točne granice.
— T. S. Elliot
I jedan čovjek koji je hrabar čini
većinu. — Andrew Jackson
nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu«.
Poput onog čovjeka iz priče, tražimo li svakodnevno nova otkrića, moći ćemo uživati u novim izazovima. Znamo da svi imaju prirođenu sposobnost ne samo za preživljavanje, nego i da »plodonosno napreduju«. Nikada se ne moramo zadovoljiti nečim što je manje od onoga što smo u stanju doživjeti. Kako bismo prigrlili svoju ulogu učenika u životnoj školi, trebamo li njegovati sposobnost lakog prelaženja iz poznatoga u nepoznato? Drugim riječima, kada naučimo lekciju fleksibilnosti, hoćemo li lakše postići što nam nailazi sljedeće, umjesto da se samo čvrsto držimo sadašnjeg rasporeda stvari?
Veliko promaknuće na poslu može zahtijevati i napuštanje ugodnog položaja i prihvaćanje novih odgovornosti. Ulazak u novu vezu može donijeti prilike za povjerenje i kompromise. Dolazak prvog djeteta donosi lekcije s područja strpljivosti i discipline. Svaki od tih primjera od nas možda traži da napustimo »sigurnost i ugodu« i da »otkrivamo nova mora«.
Jeste li ikada sami sebi rekli: »Volio bih tako nešto, ali... nisam imao hrabrosti, vremena, novca...?« Promotrite poriv koji je duboko u vama, a koji vas možda tjera na korak dalje. Jeste li voljni poduzeti taj korak? Jeste li otvoreni prema novim mogućnostima? Jeste li pripravni i voljni učiti o povjerenju tako da naprijed zakoračite s pouzdanjem i vjerom, sigurni u to da vas unutarnje znanje vodi prema većem dobru?
Mlada žena po imenu Sharon sanjarila je o pokretanju tvrtke za izradu i prodaju specijaliziranih lutki. Sharon ih je izrađivala i prodavala gostima restorana u kojem je godinama radila. Posebne su lutke bile vrlo popularne i ljudi su ih često naručivali kao darove za nebrojene i raznovrsne prilike. Sharon je uzbuđeno razmišljala o tome da hobi pretvori u pravi posao, ali se pribojavala napustiti sigurnost sadašnjeg posla. Osim toga, trebalo je uložiti i nešto kapitala. Ona nije imala iskustva u poslovnome svijetu. Osim toga, nije bilo jamstva da će se lutke prodavati toliko da se firma održi.
Na koncu ju je jedna prijateljica upitala: »Zanemarimo li praktične probleme, kad bi bila u stanju učiniti bilo što, sve pod kapom nebeskom, za što bi se odlučila?« Ne oklijevajući ni trenutka, Sharon je odgovorila: »Pokrenula bih tvrtku za svoje lutke!« Tako su se otvorila vrata spoznaje i prilike. Sharon je odlučila upustiti se u pustolovinu. Pomoć i potporu pružili su joj prijatelji i članovi obitelji, kao i posve neočekivani izvori. Za ma-
nje od godinu dana Sharon je učvrstila malenu tvrtku koja se iz mjeseca u mjesec sve više razvijala. Sretno i ubudeno razmatrala je nekoliko novih mogućnosti za distribuciju svojeg proizvoda. I tako je krenula na dugo i uzbudljivo putovanje. No da bi krenula prema novim otkrićima, prvo je morala »iz vida izgubiti obalu«.
Naglasci ••
1. Kako nesputano davanje, bez očekivanja, pokreće zamašnjak neodoljive dobrote?
2. Kako biste opisali »Istinsko obilje«?
3. Odakle početi pokazivati životno blagostanje i obilje?
4. Kako biste napredak opisali kao »nevidljivu stvarnost«?
5. Kako do napretka doći zahvaljujući nadmetanju u služenju?
6. Koji su neki od korisnih primjera nadmetanja u služenju?
7. Koliko dobrih navika na čudesan način pomaže u plodonosnome životu?
8. Kako negativne navike smetaju našem razvoju i uspjehu?
9. Zašto je neki put važno »iz vida izgubiti obalu« kako bismo se upustili u novu pustolovinu?
10. Na koje se izvore možemo osloniti kako bismo stekli više hrabrosti za novu aktivnost?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
PRIČA O GLINENOJ SVJETILJCI
Jedan od Buddhinih najvećih štovatelja bio je magadhski kralj Bimbisara. Kada je doznao da Buddha dolazi u prijestolnicu, okitio je cijeli grad i uz glavnu ulicu postavio tisuće svjetiljaka u bogato ukrašenim držačima. Te svjetiljke zasjat će u čast Buddhina prolaska.
U Bimbisarinoj prijestolnici živjela je i neka starica koja je iz dubine duše voljela Buddhu. Žudjela je za time da uzme svoju glinenu svjetiljku i pridruži se masi koja će se okupiti na ulici i promatrati Buddhin prolazak. Svjetiljka je bila puknula još dav-
no, a ona nije imala novca za bolju, mjedenu svjetiljku. Načinila je stijenj od poruba svojega sarija, dok joj je jedan trgovac, znajući koliko je siromašna, u svjetiljku stavio malo ulja.
Kad je došla do glavne ulice, pojačao se vjetar, i starica je znala da ulje neće potrajati. Stijenj je zapalila tek kada se na ulazu u grad pojavio sjajan Buddhin lik.
Vjetar se još pojačao, a kralj Bimbisara vjerojatno je s užasom gledao kako se njegove svjetiljke pod snažnim naletom jedna po jedna gase. Kada je Buddha naišao, preostalo je još samo jedno jedino svjetlo: svjetlo iz oštećene glinene svjetiljke koje je starica čuvala među dlanovima.
Buddha se zaustavi pred njom. Kada je kleknula kako bi primila njegov blagoslov, on se obrati učenicima: »Dobro zapamtite ovu ženu! Sve dok se duhovne discipline provode uz ovakvu ljubav i predanost, svjetlo svijeta neće se ugasiti«.
— iz uvoda, Dhammapada
*
Do znanja se ne dolazi slučajno, potreb
no ga je gorljivo tražiti i na njega
marljivo paziti. — Abigail Adams
Što zna čovjeku je, u mladosti, gotovo ne
važno; dovoljno znaju oni koji znaju
kako učiti. — Henry Brooks
Adams
1. ZAKON
Školovanju nema kraja.
JESTE LI čuli izraz »Život služi učenju«? Ali što točno treba naučiti? Na raspolaganju je tako mnogo svega da istraživati možemo u nebrojenim kategorijama! Što više učimo, više možemo. A što više možemo činiti, to možemo više učiti! U ranim životnim fazama učili smo tjelesnu koordinaciju: kako hodati, pričati, jesti i ostvarivati interakcije s okolinom. Kada smo krenuli u školu, učili smo čitati, pisati, računati, učili povijest, prirodne znanosti, zemljopis, možda i glazbu, likovnu umjetnost, sportove. Iskustvo učenja možda se nastavilo i na fakultetu. Kada smo stupili u svijet odraslih, jesmo li nastavili učiti?
Jedan od najvećih genija našeg doba, Albert Einstein, jednom je prilikom rekao: »Dan bez učenja uludo je utrošen dan. Toliko toga treba naučiti, a vremena za to tako je malo«. Toga se pridržavao marljivo učeći sve do smrti. Kao korisno nadahnuće mogu nam poslužiti brojni drugi primjeri velikih ljudi koji su cijeli život učili.
Kozmički zakon kreativnosti i dalje nas tjera naprijed. Često pronalazimo nova područja učenja i izražavanja. Možda nam se čini da smo »poznato« nekako iscrpili znanjem i uživanjem u njemu; potom se usmjeravamo na istraživanje »nepoznatoga« i tražimo nova područja otkrića.
Izrazi »poznato« i »nepoznato« mogu biti vrlo relativni. Međutim, i jedan i drugi karike su u lancu životnog napretka.
Osamnaesti tjedan
Učenje je tek pomoćnik, dodatak
našem »ja«. — William
Shakespeare
Čitaj, označuj, uči i u sebi raščlanjuj i
spoznaj. — Molitvenik
Ono što je nepoznato dječaku možda će biti poznato muškarcu u kojeg će izrasti. Ono što je prosječnome čovjeku prije nekoliko stoljeća bilo nepoznato, današnjem prosječnom građaninu možda je obična, svakodnevna činjenica. U stanju smo sve više spozna-vati i znati jer nam se na svakome koraku širenja znanja ukazuju mnoštva novih misterija. Školovanju i učenju jednostavno nema kraja. I pritom nema iznimaka!
Učenje je doživotna aktivnost nemjerljive važnosti. Jedna priča govori o čovjeku koji se nakon mature zaposlio i više nikad nije ništa pročitao. U slobodno vrijeme gledao je televiziju, filmove i sport, ali se nije nimalo trudio da proširi mentalne obzore. U dobi od četrdeset godina bio je jednako upućen i educiran kao u dobi od osamnaest godina. To je izvrstan primjer uludo utrošenog života! Može li uludo utrošen život biti uspješan život? Kako nastavak učenja poboljšava smjer kojim se kreće naš život? Kako prikupljamo znanje potrebno za plodonosan i koristan život? Je li jedan od načina i učenje zahvaljujući otvorenome umu uz implicitnu svijest o tome da se tako možemo bolje uskladiti s protokom beskonačne mudrosti?
Jer slavim Boga u knjižnicama učenih i za sve knjižare ovoga svijeta.
— Christopher Smart
Kada se jednom posvetimo odabranome području nastojanja, kako knjige, predavanja i razni programi obrazovanja za odrasle stječu još veću važnost? Kako ta područja učenja ispitati u odnosu na našu sve veću mudrost i znanje? Kako je moguće različite aspekte stečenog znanja apsorbirati uz dublje i korisnije razumijevanje?
Kako će naš život, veze i odnosi, te odabrana profesija imati koristi ako postavimo cilj da svaki dan naučimo nešto novo? Što bi bilo kada bismo svaki dan naučili po jednu nepoznatu riječ? Stekli neku novu spoznaju? Doživjeli nov okus, misao ili osjećaj? Vrijeme koristili mudro, za samopoboljšanja, ili za njegovanje kreativnosti i produktivnosti? A kako bi bilo da postavljamo važna i relevantna pitanja? Koliko učimo ako samo pričamo i gotovo uopće ne slušamo druge? Traže li uspješni ljudi savjete češće nego što ih daju? Sto možemo doznati i naučiti od raznoraznih ljudi na koje nailazimo tijekom dana? Koliko smo iskreni u želji da se poboljšavamo?
Vjerojatno ću učiti do konca života.
— Trofimov
Učenje je blago koje vlasnika prati kamo
god krene. — Kineska izreka
Kako raste naša svijest o znanju, može se pojaviti potreba za time da se oslobodimo starih pojmova i navika koje više nisu dovoljno produktivne. Kada dođe do toga, često ćemo uviđati da život postaje uzbudljiviji i donosi više zadovoljstva zahvaljujući sve širem potencijalu i razvoju. Thomas Edison rekao je: »Ako nešto radite jednako kao i prije dvadeset godina, budite uvjereni da postoji i bolji način«. Jesmo li spremni usporediti se s rezultatima iz prošlosti, prigrliti unutarnji poduzetni duh i neprestano težiti tome da u svojem području postanemo najinformiraniji i najkreativniji?
Korisna iskustva često se pojavljuju zahvaljujući pokušajima i samodiscipliniranosti. Čovjek koji je spreman prihvatiti veće znanje i iskustvo može biti pojedinac koji se tako priprema za otkrivanje novih granica. Ljudi okrenuti uspjehu vjeruju u sebe i vjeruju u život, jer nove granice postoje u njima! Duhovna posvećenost i spoznaje također pridonose prihvaćanju izazova i novih iskustava. Zahvaljujući i ugodnim i neugodnim trenucima, znanje koje se širi pomaže nam da budućnost prigrlimo objeručke, otvorena uma i srca! Dana nam je mogućnost da na budućnost gledamo kao na uzbudljivo i još neistraženo područje, te da prema njemu krenemo marljivo i gorljivo.
2. ZAKON
Njegovanje pozitivnog stava donosi koristi na svim životnim pod
ručjima.
Sretni smo ili nesretni upravo zbog
načina na koji reagiramo na sve što nam
se događa u životu. — May Rowland
U SVAKOME od nas postoji moć koja svijet može uzdignuti iz neznanja i jada, samo ako je postanemo svjesni i ako je naučimo koristiti. Riječ je o vrlo jednostavnome aspektu života koji, međutim, neki put zahtijeva i malo truda da bi postao najdjelotvorniji. O čemu je, točno, riječ? O djelotvornom korištenju snage uma!
Odnosno, primjeni pozitivnih riječi i pozitivnih misli u svemu što govorimo i mislimo! Njegovanje pozitivnog stava donosi koristi na svim životnim područjima.
*
Uz prikladnu motiviranost, možemo
promijeniti svaku naviku.
— Russell W. Lake
Najveće je otkriće činjenica da čovjek sam može odrediti
vlastita iskustva ako nadzire vlastite misli.
— Donald C. Curtis
Što se događa kada u umu zasadimo savršeno sjeme: zametak pozitivne misli? Javlja li se u nama želja da manifestiramo samo najviše i najbolje oblike tog zametka — marljivost, svrhovitost, viziju, gorljivost, djelotvornost, korist, napredak, kreativnost, poniznost, neograničenu ljubav, te višu razinu svijesti i znanja? Kako naoko prazne prostore oko sebe ispuniti mislima služenja i beskonačnoga dobra? Možemo »naglašavati pozitivno i eliminirati negativno«, kao što nam u svojoj pjesmi savjetuje Johnny Mercer!
Uvjeti koji danas vladaju našim planetom silno se razlikuju od uvjeta koji su vladali prije samo dvadeset pet godina. Tako su i zahtjevi koji se postavljaju pred čovjekovu obitelj drukčiji od zahtjeva iz prošlosti. Živimo u razdoblju neopisivo velikih promjena. Razmišljamo i osjećamo unutar okvira sposobnosti koje se progresivno šire, razvijajući se od volovske zaprege, konja i kola, automobila, zrakoplova, nadzvučnih letjelica, prema dobu svemirskih putovanja. Od žutih lojanica došli smo do današnjih svjetiljaka, plina, struje i kvantnih skokova u digitalnome dobu. Današnja djeca žive s novim izumima, razumiju stvari o kojima pojma nisu imali ni najveći umovi prošlosti.
Kada razmišljamo na pozitivan način, život nam možda izgleda lakšim, stječemo dojam da lakše napredujemo, da nailazimo na manje napetosti i stresa. Počinjemo upravljati vlastitim mislima i osjećajima, umjesto da vanjskim okolnostima dopuštamo da prerastu u faktore nadzora. U svakom trenutku možemo promijeniti način razmišljanja i pozitivno reagirati na život.
Svaki čin i svaka misao ima posljedice koje i same imaju svoje posljedice; život je najsloženija moguća mreža međusobno pove
zanih elemenata. — Bhagavadgita
Promijenite misli, pa ćete promijeniti
i iskustvo. — Eric Butterworth
Jedna mlada žena služi se tehnikom, kako sama kaže, »biranja«. Kad god joj se u glavi pojavi negativna misao, istog trenutka »bira« neki pozitivan stav koji će je istisnuti. Izjava koju oblikuje u riječima ili mislima jednostavno glasi: »Zahvaljujem za svo obilje dobra u svojem životu«. Tom tehnikom ostvaruju se dvije moćne aktivnosti. Razmišljanje iz negativne sfere prelazi u pozitivnu i istog trenutka dolazi do dominacije stava zahvalnosti! Ta je mlada žena priznala da je ta tehnika biranja kod nje ubrzo prerasla u doživotnu naviku koja joj je u život unijela nebrojene razloge za sreću.
Jedna pozitivna misao može promijeniti
tisuću negacija. — Rebecca Clark
Misli imaju moć formiranja. Nalik su na sjeme koje daje sebi
sličan plod. — Myrtle Fillmore
Promotrimo na trenutak način na koji su naše misli sudjelovale u našim sadašnjim životnim iskustvima. Koliki se postotak naših misli može opisati kao pozitivan a koliki kao negativan? Mnogi ugledni učitelji slažu se da, kada nadziremo misli, nadzi-remo i život. Kolika je praktičnost te izjave? Koliko je važno prepoznati područja mentalne aktivnosti? Kako ugodniji i produktivniji dan može proisteći iz njegovanja pozitivnog stava? A potencijal i mogućnosti postoje uvijek!
Zapamtite: dana nam je mogućnost da biramo. Naš je um sposoban donositi odluke moćnije od svake nezdrave čežnje ili negativnog stava. Od svojega uma možemo tražiti da služi u najvišem interesu za sve, a ne da služi osobnome egu. Kada odlučimo njegovati pozitivan stav prema svim životnim oblicima, te svemu i svima u životu, možemo li istinski početi živjeti korisnije i uspješnije? Možemo izgraditi život davanja umjesto života obilježenog nečim što nedostaje.
Bi li raj na zemlji dijelom mogao biti i plod načina na koji se umom služimo unatoč svim mogućim okolnostima? Koliko je važno spoznati da nas nitko i ništa izvan nas samih ne može rastužiti i unesrećiti bez našeg pristanka? Ili u nama izazvati potište-nost, deprimiranost? Ili nas povrijediti?
Zapamtite, u svakom smo trenutku na samo jednu misao udaljeni od njegovanja pozitivnog stava. Što ćete odabrati?
3. ZAKON
Opraštanje uzdiže onoga tko oprašta.
JEDAN POSLOVNI čovjek pričao je kako mu je opraštanje promijenilo život. Njegov je otac napustio obitelj kada je mladić bio tek novorođenče i više se nije vraćao. Otac je mnogo pio, zlostavljao je suprugu i djecu, te na koncu više godina odležao u zatvoru. Umro je u dobi od pedeset dvije godine, od ciroze jetre, a pokopan je na groblju za siromahe.
Poslovni je čovjek teret mržnje i kivnosti nosio sve do četrdesetih godina života. U nebrojenim teškim situacijama proklinjao je oca zbog boli i patnji koje je donio obitelji. Prema njemu
*
Nema pogrešaka, nema ni podudarno
sti. Svi su događaji darovi koji nam
omogućuju da iz njih učimo.
— Elisabeth Kubler-Ross
I za čitavu vječnost, opraštam ja tebi, i ti
meni. — William Blake
je imao mračne i neprijateljske osjećaje, toliko intenzivne da su škodile njegovu zdravlju, odnosima, poslu, štoviše svim životnim područjima. Rekao je da mu je svaka nanijeta bol bila poput zmijskog ugriza. Od takve se rane rijetko umire, ali kada te zmija jednom ugrize, više ne možeš reći da te nikada nije ugrizla! Mentalna i emocionalna šteta proistekla od otrova koji je i dalje kolao njegovim sustavom postajala je nepodnošljivom.
Nasreću, mladić je spoznao da mu takav stav u konačnici može uništiti život i duševni mir. Jednog je dana, shrvan tim silnim teretom, mladi poslovni čovjek otišao na očev grob. Dok je tako stajao, zagledan u očevo ime na spomeniku, osjetio je kako ga odjednom obuzimaju neizreciva premorenost i neočekivano suosjećanje. Nije ni znao ni shvaćao zašto se njegov otac ponio kako se ponio, no već mu je bilo dosta nošenja tog tereta ljutnje i kivnosti. Srce mu se počelo otvarati i opraštati. Počeo se oslobađati teških negativnih misli i osjećaja. Dok su mu niz obraze klizile suze, napokon je stekao dojam da je duhovno dovoljno zreo da očevu duhu prošapće: »Opraštam ti i žao mi je zbog sve ljutnje i negativnosti koje sam usmjerio prema tebi«.
Dok je energija tih riječi lebdjela u zraku, čovjek je osjetio kako mu se s pleća diže neizreciva težina. Poslije je rekao i kako mu se bitno poboljšalo zdravstveno stanje. 1 u poslu je načinio nekoliko divovskih koraka. U njegovim odnosima više nije bilo neprijateljskih osjećaja, a umjesto njih pojavili su se izrazi suosjećanja, brižnosti i ljubavi. I, što je možda i najvažnije, žilama mu više nije kolao otrov. U tom konkretnom slučaju, opraštanje je uzdignuto onoga koji je oprostio! Kada naučimo oprostiti onima koji su nam učinili nešto nažao, možemo se uzdignuti iznad svih uvreda, bijesa, boli i kivnosti. Sam čin opraštanja odmah prekida sve razmirice! Opraštanje uzdiže onoga tko oprašta!
Griješiti je ljudski, opraštati božanski. — Alexander Pope
Samo hrabri znaju opraštati... Kukavica
nikada ne oprašta; to nije u njegovoj
prirodi. — Laurence Sterne
U svim područjima života u stanju smo doći do tako ugodnog oslobađanja koje potječe od ljekovitog opraštanja. Možemo razviti fleksibilnost koja će nam omogućiti da promjenimo način funkcioniranja uma i ponašanje, tako da naši izrazi postanu uz-višeniji. Možemo pronaći nove puteve do veće slobode. Istinsko opraštanje opisuje se kao odustajanje od svega što je lažno ili iluzorno i koncentriranje na istinu. A što je istina? Bi li se ona mogla svoditi na Zlatno pravilo: »Drugima čini [i druge promatraj]
Mrzit i znači postati instrumentom des
trukcije. Ali opraštati znači održati čvrst
nadzor nad životom. — William L. Fischer
Opraštanje nije pojam. To je
djelovanje. — Ernest C. Wilson
Vi mu, naprotiv, radije oprostite i ut
ješite ga. — Korinćanima II,
2:7
ono što [onako kako] bi htio da oni čine tebi [da oni promatraju tebe]«? Opraštanje se opisuje i kao umijeće brisanja emocionalnoga duga. Kada prijeđemo u stav opraštanja, srce nam se više otvara i svjesno se i promišljeno rješavamo kivnosti.
Poput onog poslovnog čovjeka iz priče, čim ispravimo pogrešku, usklađujemo se s istinom postojanja; zakon opraštanja briše sve naše prijestupe i pogreške. Opraštanje samome sebi također uzdiže, no može li opće opraštanje drugima uzdizati još više? Kada se počnu urušavati zidovi kivnosti, bijesa i straha, možemo li tada slobodno graditi zdrava zdanja namijenjena pozitivnom i korisnom životu? Kada nam je um slobodan, snažan, zdrav, kako svijet odražava našu snagu i cjelovitost?
Bi li neograničena ljubav mogla biti ključni sastojak stava opraštanja? U Propovijedi na gori, Isus nam govori kako trebamo »voljeti one koji nas mrze«. Ako možemo davati i ne očekivati ništa za uzvrat, ako naučimo voljeti neprijatelja, ako možemo biti milosrdni kao što je milosrdan naš Stvoritelj, provodimo li načela ljubavi i opraštanja? Ako drugima pristupamo sa stavom dobrote pune ljubavi, može li nam to biti plaćeno tračkom bratske čovječnosti? Je li opraštanje prednost poniznosti? Kao što izražavanje zahvalnosti otvori vrata duhovnome napretku, otvara li opraštanje vrata napretku na području znanja i razumijevanja? Kako duhovni postupci ljubavi, suosjećanja, ljubaznosti, dobrote i opraštanja služe kao ključna pomagala u održavanju zdravog tijela, uma i duha? Bi li se božanski pojam opraštanja mogao odnositi i na dovoljnu ljubav prema sebi, kako bismo bili iskreni, otvoreni i voljni napredovati u životu?
Opraštanje je ujedinjavanje duše s Bogom, nalik na more koje prihvaća kap kiše.
— Imelda Shanklin
Čovjekova očekivanja i nada u dobar život razmjerni su
spremnosti njegova srca da oprašta.
— Rebecca Clark
Životi do kojih dopiremo, na ovaj ili onaj način, mogu utjecati na druge živote. Životi se međusobno dodiruju i šire mrežu međusobnih doticaja. Tko zna kako dalekosežno može djelovati ono što razmišljamo, osjećamo, govorimo i činimo i na kojim se sve dalekim mjestima može osjećati naš dodir? Da bi nam oprostili, prvo moramo oprostiti. Oprost donosi oprost. Kada ne oprašta, čovjek sam sebe dovodi u osobni pakao. A onaj kojem nije oprostio toga možda neće biti ni svjestan!
4. ZAKON Svjetlo razumijevanja raspršuje prikaze straha — Ellie Harold
Dopustite mi stoga da naglasim kako
sam čvrsto uvjeren da se trebamo bojati jedino samog straha.
— Franklin D. Roosevelt
Um njegujte velikim mislima; vjerovanje
u junake stvara junake.
— Benjamin Disraeli
U istinskoj uzviše-nosti nema mjesta
strahu. — William
Shakespeare
POSTARIJI čovjek pozvao je svoje troje djece i rekao im: »Život mi se primiče završetku. Ostavljam vam tek malo materijalnoga dobra. Međutim, imam i četiri životna pravila koja su mi, uz vas, već godinama najveće blago. Prihvatite li ih i uvedete li ih u srce i um, bit ćete među najsretnijim ljudima na svijetu. A istinska sreća u životu će vas odvesti daleko«.
Mladi su ljudi u glas upitali: »Koje je to blago, oče?« On se nasmiješio svakome od njih i rekao: »Kao prvo, sr
ce ispunite bezgraničnom ljubavlju. Kada se srce ispuni ljubavlju, u njemu nema mjesta za manje vrijedne stvari. U ljubavi nema mjesta strahu. Savršena ljubav protjeruje strah. A strah sa sobom donosi bolne osude i tko god se boji nije savršeno stekao bezgraničnu ljubav. Volite neprijatelje i svima činite dobro, pa će vam ljubav donijeti nagrade. I što je najvažnije, nemojte tek ljubavlju zračiti prema svima na koje nailazite, nego drugima pomažite da ožive od ljubavi.
Kao drugo, um ispunite razumijevanjem. Kada vam je um koncentriran na traženje razumijevanja za sve dijelove onoga što je Bog stvorio, u njemu nema mjesta strahu. Svjetlo spoznaje raspršuje fantome straha, koji su tek duhovi u prostorima neaktivnoga uma. Naučite prepoznati iluzije koje okružuju strah. Sve uvijek nije onako kako izgleda, a vama nikada neće nedostajati mogućnosti za rješavanje svih situacija. Duh je uvijek nazočan.
Kao treće, um i srce ispunite zahvalnošću. Cijenite to što imate i budite zahvalni za mjesto na kojem se nalazite na putu duhovnog razvoja. Svatko od vas obdaren je mnogim darovima i zahvalnost će vam pomoći da vam srce ostane ispunjeno radosnim osjećajem zahvalnosti za sve što vam se pojavi na putu. Posvetite se i pomaganju onima koji su imali manje sreće. Bez obzira na to koliko je tko bogat ili siromašan, svatko može nešto dati drugome. Na taj način stječete novu perspektivu u brojnim životnim područjima. Ako u svijesti odmah sada stvorite prostor za zahvalnost, hvalu i izražavanje zahvalnosti, u njoj neće biti mjesta za strah, pa ćete radosnije živjeti u sadašnjem trenutku.
I na koncu, ponosite se time tko ste i što ste postigli, no to svakako uravnotežujte duhom duboke poniznosti. Zateknete li se s potajnim mislima koji ukazuju na aroganciju ili umišljenost, podsjetite se na lekciju poniznosti prije nego što vas na nju pod-
Spoznavajući sebe želim spoznati dru
ge. Želim postati sve što mogu.
— Katherine Mansfield
sjeti svemir! Poniznost su vrata koja vode do više razine razumijevanja. Stvoritelj nas sve voli jednako i bez prestanka. Njegov je duh nalik na rijeku, dok smo mi nebrojene fontane koje vodom opskrbljuje upravo ta njegova rijeka. Svatko je od nas jedna takva fontana i naša je zadaća paziti da taj dotok bude otvoren, kako bismo Bogu omogućili slobodan protok. Svatko od nas raspolaže slobodnom voljom i umom koji je, već i sam po sebi, kreativna sila. Međutim, ne smetnite s uma da su ljudi tek sićušni i prolazni dijelovi stvarnosti, dijelovi bezgraničnog i bezvremenog Stvoritelja kojeg neki nazivaju Bogom. Bog beskrajno nadilazi sve čovjekove pojmove i beskrajno nadilazi čovjekovu moć spoznaje i razumijevanja.
Djeco moja voljena, sag koji je Bog postavio za vaš život širok je i prostran, dok su sve boje koje vam je podario prelijepe. Smijte se koliko češće možete. Neka vas ispuni blistava energija božanske ljubavi. Neka vaše oči svjetlucaju od genijalnosti beskonačnoga uma. Svoj svijet zaspite mislima, osjećajima, riječima i djelima koja govore da iza njih stoji dijete ovoga svemira!«
I na te riječi starac je zagrlio djecu, a ljubav je izbrisala sve suze!
Kukavička duša nije moja, Ne drhturi pod olujama ovoga svijeta;
Gledam svjetlo nebeske slave, A vjera blista isto i štiti me od straha.
— Emily Bronte
Kad god zastanemo i pogledamo strah u oči, stječemo snagu i hrabrost, kao i novo samopouzdanje. Kako to? Bi li stav obilježen strahom mogao otvoriti vrata pobjedama i uspjehu, bez obzira na životnu fazu? Zašto to nije moguće? Kako nelagodne reakcije obilježene strahom transformirati tako da posluže kao pravi dar, i nama i drugima? Kako preuzimanje odgovornosti za određene životne situacije pomaže dokidanju misli i osjećaja povezanih sa strahom? Kako vedar i pozitivan stav istiskuje misli pune straha? Koju ulogu molitva igra u oslobađanju od straha? Kako suočavanje s najtežim situacijama uz smirenost, strpljenje i razumijevanje uklanjaju sumnju i strah?
5. ZAKON
Dio sam svega na što sam naišao; pa
ipak, svo je iskustvo luk kroz koji provi
ruje neistraženi svijet.
— lord Alfred Tennyson
Moramo dobro paziti da iz svakog iskus
tva izvučemo samo mudrost koju
donosi. — Mark Twain
Životni zakon ne sastoji se od logike;
sastoji se od iskustva.
— Oliver Wendell Holmes
Samo je jedno snažnije od učenja iz iskustva, a to je kad ne učimo iz iskustva!
-ŠTO SMO U životu naučili iz osobnih iskustava? Što smo naučili na temelju promatranja drugih? Kako te spoznaje izvučene iz iskustva utječu na naše trenutačne odluke? Kako iskustvo »pokušaja i pogrešaka« potpomaže naš osobni razvoj? Širi li se i poboljšava naša opća slika o životu upravo stoga što se razvijamo na temelju iskustava i stečenih spoznaja? Ako je tako, moguće je da ćemo biti na velikom dobitku, i to na više područja! Koju je ulogu u našim iskustvima igrala etika? Je li zahvaljujući našim iskustvima moguće uočiti i tragove duhovnog razvoja? Jesu li se naša moralna mjerila poboljšala i uzdignula zbog onoga što smo stekli kroz raznorazna iskustva? Jača li naša kreativnost zbog toga što je »glas iskustva« služio kao djelotvoran vodič u smjeru plodonosnih uspjeha?
U jednoj fazi razvoja možda ćemo imati osjećaj da nas određene situacije zbunjuju. Možda ćemo se ponašati poput malih bijelih miševa u laboratorijskome labirintu koji samo trče uokolo, sudaraju se sa zidovima i traže izlaz. Međutim, ako se odozgo zagledamo u taj labirint, kao što to čine znanstvenici, vrlo brzo uočit ćemo izlaz i put do njega. Kada smo otvoreni prema razvijanju veće svijesti, trčanje uokolo i sudaranje sa zidovima mogu poslužiti kao izvrsna prilika za suočavanje s pogreškama i učenje na temelju iskustva. Na primjer, ako je netko voljan poslušati tuđe stavove i priznati da postoje i drukčiji pristupi određenom pitanju, tada će doživjeti porast mudrosti. Rezervoar iskustava i znanja kod takvih će se osoba širiti.
Možemo li u svojim životnim iskustvima gledati kanale koji provode dobro? Što god se događalo, postoji i potencijal za koristan ishod iskustva. Ljudi danas budno paze na nova otkrića duhovnih i prirodnih pojava, te na način na koji se ona odnose na njihov unutarnji život, njihove obitelji i društvo. Bi li ta svijest dijelom mogla biti posljedica promatranja onoga što se događa oko njih i učenja na temelju iskustva?
Svatko od nas može svjesno odlučiti da će se prilagoditi — ne samo radi očuvanja ravnoteže, nego i radi pretvaranja nečega što izgleda kao »prepreka« u »odskočnu dasku«. Koji je najvažniji aspekt tog postupka? Bi li to mogla biti moć odabira?
Iskustvo je univerzalna majka svih
znanosti. — Miguel
de Cervantes
Možemo svjesno odlučiti učiti na temelju iskustva ili se možemo ne obazirati na prilike koje su pred nama i ne učiti iz iskustava.
Odavno se zna da su pozitivni i samouvjereni stavovi nužan faktor za postizanje pobjeda u svijetu sporta. Ako sudionik u nečemu želi pobijediti, važno je da vjeruje u svoje sposobnosti i da posjeduje želju za pobjedom. U poslovnome se svijetu općenito prihvaća da čovjek, da bi postigao uspjeh, mora biti uvjeren da može uspjeti. I u druga životna područja moguće je ugraditi vjeru u vlastiti dar i sposobnosti, želju za uspjehom, vizije uspjeha i spoznaje koje ste stekli iz dosadašnjih iskustava, te ih pretvoriti u plodonosan život.
Ne vjerujte nečemu samo zato što ste to pročitali u knjizi! Ne vjerujte nečemu samo zato što je netko rekao da je tako!
Sami pronađite istinu. — Vivekananda
Čovjeku je najbolje ravnati se po primje
rima i činjenicama koje je dokazalo
iskustvo. — Muhamed
Napredak i razvoj možda će nam izmicati ako sve nastavimo raditi onako kako to oduvijek radimo. Napredak znači kretati se naprijed. Može obuhvaćati i razvijanje višeg, boljeg i naprednijeg stanja svijesti. Kada sve i dalje radimo onako kako smo oduvijek radili, ostajemo na mjestu. Trčimo li u krug oko istog igrališta, rijetko ćemo kada otkriti nešto novo. Zašto se nevoljko odlučujemo na razvoj? Kada proživimo određeno iskustvo, možemo li sljedeće prigrliti s gorljivošću i uzbuđenjem jer smo stekli novu spoznaju? Taj viši i korisniji oblik života koji nas neprestano doziva naziva se razvojem!
Iz toga možemo zaključiti da neučenje iz iskustava i tvrdoglavo pridržavanje starih navika u nama stvaraju sukobe. Samo je jedno snažnije od učenja iz iskustva, a to je kada ne učimo iz iskustva! Možemo raširenih ruku dočekati prijatelja. Možemo li jednako tako otvoriti um i srce i prigrliti nove zamisli i iskustva koja nam donose divne koristi i zadovoljstvo napretka i razvoja?
Naglasci ••
1. »Dan bez učenja uludo je utrošen dan« (Albert Einstein).
2. Zašto je doživotno učenje toliko važno?
3. Kako nam postavljanje cilja prema kojem svaki dan učimo nešto novo poboljšava život, odnose, odabranu profesiju, štoviše, sva životna područja?
4. Dosljedno usmjerujte misli prema duhovnim aspektima života i bavite se beskrajnim dobrom u sebi i u drugima.
5. Prestanite uludo trošiti energiju na negativno razmišljanje. Kad se riješimo ljudske negativnosti, jačamo povezanost s duhovnom snagom.
6. »Naglašavajte pozitivno i eliminirajte negativno« (Johnny Mercer).
7. Kako naše misli pridonose našem sadašnjem životu?
8. Svatko od nas oslikava vlastito kozmičko platno života. Kako će se ta slika razvijati?
9. Život se sastoji od neprestanih promjena. Ne možemo ostati točno na mjestu na kojem se trenutačno nalazimo. U kojem se smjeru krećete?
10. Hrabrost potrebna za iskorak kojim se dolazi do željenog cilja za korak nas približava uspjehu.
11. Opraštanje se opisuje i kao umijeće brisanja emocionalnog otrova.
12. Bi li neograničena ljubav mogla biti ključni sastojak u stavu opraštanja?
13. Kako svjetlo spoznaje raspršuje fantome straha?
14. Koji su neki od vaših »fantoma straha«?
15. Što ste u životu naučili iz osobnih iskustava?
16. Kako osvrt na određeno iskustvo može poslužiti kao produktivno mjerilo za određivanje uspjeha u određenome iskustvu?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Knjižnica Nag Hammadi sadrži zbirku vjerskih tekstova koji su 1945. pronađeni u Gornjem Egiptu. I premda su prepisani početkom 4. stoljeća, obuhvaćaju širok raspon od Tominih evanđelja i homilija do poganskih izreka i izbora navoda iz Platonove Republike. »Sekstove sentencije« iz Nag Hammadija čini zbirka mudrih izreka i maksima snažnog etičkog i asketskog prizvuka. Kraći izbor:
Govori kada nije umjesno šutjeti, ali govori o onome što znaš i to samo kada je prikladno.
Nikada nikoga ne varaj.
Mudrost dušu vodi do Boga.
Mudar čovjek čini dobra djela po uzoru na Boga.
Gdje ti je misao, tu ti je i dobrota.
Koji ne škodi duši, ne škodi ni čovjeku.
Božansko srce gradi blagoslovljen život.
Razumijevanje nećeš steći ako prvo ne spoznaš da nemaš ništa.
Bolje je služiti drugima nego druge tjerati da služe tebi.
Ljubav prema čovjeku ishodište je božanskoga.
Ako svim srcem daješ kruh gladnima, riječ je o malenome daru, no i ta je volja u Božjim očima velika.
*
Fizička znanost ograničila je svoj raspon kako bi ostavila pozadinu koju slobodno možemo, ili čak
trebamo, ispuniti realnošću duhovne
provenijencije. — Sir Arthur Stanley
Eddington
1. ZAKON
Religija otvara nova vrata znanosti. — Franklin Loehr
SVAKO PODRUČJE istraživanja može poslužiti kao privlačan ulaz za znanost i može biti koristan otvor za marljiv i znatiželjan um. Toliko toga uvijek treba otkrivati i učiti! Među najuzbudljivijim i najzahvalnijim područjima znanstvenog istraživanja jesu i velika područja granica prostora i vremena, te sićušni i neobični nukleotidi u lancu DNA. Pred nama su nevjerojatne količine nepoznatih spoznaja o našem materijalnom svijetu, pri čemu nova istraživanja dovode do novih tema, nova otkrića do drugih otkrića. Ubrzano se širimo u istraživanju vlastitih potencijala. Napredujemo u smjeru otkrivanja temeljne prirode čovjekova života.
U knjizi Razvoj religije kao znanosti Franklin Loehr piše:
Religija nam nudi cijelo jedno novo područje koje treba znanstveno istražiti. Religija otvara vrata prema prostoru koji je potencijalno veći od svega što je do danas obuhvatila fizička znanost. .. Religija je područje duhovnoga, a duhovna dimenzija potencijalno nam nudi geometrijsko, eksponencijalno širenje znanja. Fizički svijet, koliko god bio velik i nepregledan, ipak je ograničen. »Materiju nije moguće ni stvoriti ni uništiti«. No čim uđemo u duhovnu dimenziju, u svijet nefizičkoga... tko zna što nas sve očekuje?
Devetnaesti tjedan
Metode znanstvenog istraživanja čist su iz
raz nužnog modusa djelovanja čovjekova
uma. — Thomas Huxley
Stojimo na duhovnoj granici, pripravno očekujemo trenutak kada će se na tim vratima koja se otvaraju pojaviti genijalni istraživači Znanosti koji će otkriti i istražiti druge dimenzije i područja stvarnosti. Mogućnosti, čak i prvi nagovještaji, onoga što ćemo tako otkriti, upravo zasljepljuju blistavilom, ta neprocjenjiva blaga novih spoznaja... Duhovna područja postojanja nadilaze cjelokupan fizički svijet i sada nam se otvaraju. Doba ČOVJEKA upravo nas počinje dozivati.
I iz najdrevnijeg predmeta ispitivanja izvući ćemo najnoviju
znanost. — Hermann
Ebbinghaus
Što nama kao pojedincima znači pojam »religije koja znanosti otvara nova vrata«? Šire li se neki naši pojmovi ili se mijenjaju, jednako kao što su se mijenjali nekadašnji stavovi o zdravlju, povijesti, zvijezdama, veličini i položaju Zemlje kako je znanost dolazila do novih spoznaja na tim područjima? Koje sve nepoznate dimenzije i koje nove istraživačke eksplozije očekuju nove projekte kada čovječanstvo postane još otvorenije i pripravni-je prema novim uvidima u smisao života? Kako se početi koristiti vrhunskim pomagalom znanja, zahvaljujući znanstvenim metodama, kako bismo otkrili neke od uzroka i razloga u pozadini procesa stvaranja?
Bi li nam znanstvena otkrića u duhovnim sferama pomogla da shvatimo kako materijalne stvari nužno ne donose sreću, te da ljudima gotovo i ne pomažu da postanu kreativniji i djelotvorniji? Vanjske su stvari važne samo u mjeri u kojoj na nas utječu na unutarnjem planu — preko tijela, uma i duše. Kako nam povećano duhovno znanje pomaže da promijenimo te razmjere? Kako čovjekov život može imati koristi od znanstveničkih nastojanja posvećenih proučavanju božanskoga i snage molitve? Kada se znanost i duhovnost zahvaljujući istraživanjima zbliže, hoće li svijet svjedočiti većem napretku unutar samo jedne generacije od svih čuda otkrivenih tijekom prethodnih deset naraštaja?
Isus je bio najveći znanstvenik koji je ikada hodao ovim planetom. Uranjao je pod materijalnu površinu stvari i pojava i pronalazio
duhovne uzorke. — Mary Baker Eddy
I premda se može reći da cjelokupna znanost nužno počiva isključivo na čovjekovoj percepciji, nije li istina da ljudi neprestano pronalaze nove puteve širenja percepcijskih sposobnosti? Proučava li znanost onda stvarnost ili samo čovjekovu percepciju
stvarnosti? Služi li najveći dio znanosti širenju čovjekove percepcije temeljne stvarnosti? Kako mi kao pojedinci doživljavamo koristan razvoj zahvaljujući širenju percepcije o svijetu koji nas okružuje? Utvrdimo li da raspolažemo nekim posebnim darom koji nam omogućuje da stvorimo nešto što može poslužiti svijetu, ne primamo li određenu nagradu, bez obzira na njezin oblik? Svatko tko odluči postati koristan i nužan ovome svijetu naći će se pred obiljem prilika. Bi li za to moglo biti zaslužno duhovno načelo davanja i primanja? Koje bi se znanstveno načelo moglo primijeniti u toj usporedbi? Uz neopisivu silu tehnologije koja ubrzano napreduje, postaje sve jasnije da su onima koji osjećaju unutarnju želju da služe u nebrojenim područjima na raspolaganju brojne prilike.
Trebamo li nove grane znanosti koje će istražiti nevidljiva duhovna načela? Bi li taj smjer znanstvenih istraživanja mogao donijeti koristi još veće nego što ih donose svi ostali oblici znanosti? Bi li nam znanstvena istraživanja mogla pokazati da su i zadivljujuće zagonetke magnetizma, sile teže, svjetla, kreativnosti, intelekta, pamćenja, ljubavi, izražavanja zahvalnosti i smisla aspekti božanskoga, te da božansko obuhvaća još i neizrecivo više od toga? Kako bi takve informacije nadahnule naš osobni život? Bismo li se takvim informacijama mogli poslužiti da možda prigrlimo životni moto veće poniznosti i svrhovitosti?
Religija je svijeća u raznobojnoj svjetiljci. Svatko gleda kroz neku boju, no svijeća je uvijek gdje jest, i nikad se ne mijenja.
— Mohammed Naguil, egipatski vojnik
Mogu li ljudi uvećati svoje poimanje božanskoga ako prvo priznaju da dokazi ukazuju na stvarnosti neusporedivo veće i šire od onoga što je dotada bilo dostupno čovjekovoj percepciji, te tako počnu gorljivo tražiti i stotinu puta veće i brojnije izraze božanskoga? Koji bi mogli biti neki od plodova u našem svakodnevnom životu kada bismo čak i za vrlo maleni postotak uvećali svoje spoznaje o božanskome? Bismo li imali više razumijevanja za potrebe drugih, pokazivali više brižnosti, suosjećanja i ljubavi? Bi li plodovi naših napora donosili više koristi čovječanstvu?
Prednosti duhovnih načela pokazuju se u uredima, tvrtkama, poslovnim karijerama i životima pojedinaca. Temeljna duhovna načela mogu jednako pomagati i u izumima i u svim oblicima znanosti kao što dokazano potpomažu unutarnji duhovni razvoj.
Sve kvalitetne zasade moralne filozofije
tek su sluga religije. — Francis Bacon
Što bi se dogodilo kad bismo jednu desetinu znanstvenih istraživanja posvetili dodatnim duhovnim ispitivanjima koja bi nadopunila čudesne drevne svete knjige? Bi li koristi od toga možda nadmašile prednosti koje nam donose sva ostala znanstvena istraživanja?
Bogatstvo nama nije tek sredstvo razme
tanja, nego prilika za postizanje uspjeha.
— Tukidid
Višak bogatstva sveta je zaklada koju vlasnik za svojega života
mora koristiti na dobrobit zajednice.
— Andrew Carnegie
2. ZAKON
Sreća potječe od duhovnog, a ne materijalnog bogatstva.
JEDNOM DAVNO olimpijski pobjednik Charley Paddock obraćao se mladićima u mjesnoj srednjoj školi. »Ako mislite da možete, znači da možete!« dobacio im je rukavicu izazova. »Ako u nešto dovoljno vjerujete, to vam se može i ostvariti!«
Poslije je neki mladić tanahnih nogu prišao gospodinu Paddocku: »Bože moj, gospodine, dao bih sve na svijetu samo kad bih mogao postati olimpijskim pobjednikom poput vas!« Bio je to trenutak nadahnuća za tog mladića. Život mu se tog trenutka promijenio! Godine 1936. taj se mladić natjecao na Olimpijskim igrama u njemačkoj prijestolnici Berlinu. Odande se Jesse
Owens kući vratio s četiri zlatna odličja! Po povratku u Sjedinjene Države, uz klicanje okupljene
mase, vozili su ga ulicama Clevelanda. U jednom trenutku automobil se zaustavio i Jesse Owens dao je autograme nekolicini obožavatelja. Uz automobil se natiskivao i neki mršavi dječak, koji je rekao: »Oh, gospodine, dao bih sve na svijetu samo kad bih mogao postati olimpijskim pobjednikom poput vas!« Jesseja Owensa to je dirnulo duboko u srcu. Sjetio se svog davnog iskustva. Ispružio je ruku i položio je na dječakovo rame, govoreći: »Znaš, mladiću moj, bio sam približno tvojih godina kada sam izgovorio iste te riječi. Budeš li marljivo radio, trenirao i vjerovao, postat ćeš olimpijskim pobjednikom!«
Godine 1948., na londonskome stadionu Wembley, taj isti dječak našao se kao zreo mladić. Čekao je start u finalnoj utrci na stotinu metara. Harrison »Kostur« Dillard pobijedio je i izjednačio olimpijski rekord Jesseja Owensa!
*
Mudrost vrijedi više od svakog bogatstva.
— Sofoklo
Duša je radost u samome činu.
— William Shakespeare
Možete li na trenutak zamisliti sreću i radost koje su osjetili pojedinci koje spominjemo u ovoj priči? Moguće je da je većinu nas nadahnulo nešto što smo vidjeli u tuđem primjeru. Riječ koju je izgovorio netko kome se divimo i koga poštujemo možda će zaokupiti našu pozornost i potaknuti plamen gorljivosti i ohrabrenja. U duljim vremenskim razdobljima, promatranje načina na koji netko živi i reagira na život može poslužiti kao nadahnuće za naše misli i djelovanje. Možda ćemo se diviti rezervoaru nečije duhovne snage i duhovnog bogatstva. A duhovno bogatstvo donosi nebrojene koristi. Produbljuje osjećaj neograničene ljubavi u našem srcu. Njeguje suosjećanje prema drugima. U nečijim očima možda ćemo uočiti svjetlo hvale i zahvalnosti, ili prelijepe izraze predanosti i ljubavi koji se odražavaju na njihovu licu. Duhovno bogatstvo poboljšava moć rasuđivanja i razlučivanja i širi krug mudrosti. Zahvaljujući usmjeravanju prema predanom služenju drugima može nas voditi do sve veće sreće. Niče li iz duhovnog razvoja i veća sreća?
Ako je sreća aktivnost usklađena s iznimnošću, logično je da bude i u skladu s najvišim mjerilima iznimnosti.
— Aristotel
Sreća tako, kao što nam pokazuje i Pri
roda, o izvanjskim stvarima ovisi manje
nego što se obično drži.
— William Cowper
Vjerojatno nije teško odrediti materijalno bogatstvo kojim raspolažemo, no kako odrediti duhovno bogatstvo? Kako bismo ga definirali? Je li izravno povezano s razmjerima naše sreće? Koliko smo kao pojedinci sretni? Možda mislimo da je sreća plod pozitivnih okolnosti. To može biti točno u određenoj mjeri. Međutim, bi li zreliji pogled na sreću pokazao da je riječ o nuspro-duktu služenja s ljubavlju i dijeljenja sreće i bogatstva s drugima? Kako se osjećamo kada se iskreno posvetimo kvalitetnome obavljanju posla, iskrenoj komunikaciji s drugima, kada posjetimo bolesnika ili se s prijateljem glasno smijemo od radosti?
Da, materijalne stvari donose utjehu, ali gotovo uopće ne pomažu na putu do sreće ili korisnog služenja. Kada razvijemo duhovno bogatstvo, stječemo unutarnju sigurnost koja nam služi. Naše duhovno bogatstvo može nam pomoći da se oporavimo od gubitaka. Dolaze li prednosti i darovi materijalnog bogatstva kroz mudru primjenu u služenju drugima i plemenitim ciljevima?
Bi li se duhovno bogatstvo moglo nalaziti u samome središtu čovjekovih nastojanja da pronađe red i organizaciju u krajnjim stvarnostima kozmosa, mjesta gdje živimo, krećemo se i postojimo?
3. ZAKON
Potreban nam je sustav religije kojem će
u samome središtu biti znanost.
— Margaret Mead
[Molitva] mi je spasila život.
— Mahatma Candhi
Religija koristi zdravlju. — Dale Matthews
JEDNA ŽIVAHNA i naporna dama često je dolazila u ordinaciju dr. Dalea Matthewsa. Uvijek je dolazila oboružana šarmantnim osmijehom, prodornom duhovitošću i uz neizlječive bolove uzrokovane artritisom. Svaki dolazak značio je i dugotrajne i zamorne litanije o neizlječivim boljkama. Liječnik je na njoj iskušao sve dostupne lijekove za suzbijanje boli, praktički bez uspjeha.
»Postoji li uopće nešto što vam može pomoći?« upitao ju je jednom dr. Matthews.
»Da. Vjera i molitva!« uskliknula je ona. »I pjevanje u crkvenom zboru!«
Vjera, molitva i... pjevanje? Navode li se takve stvari u medicinskim udžbenicima? Bi li ih trebalo navesti? Jesu li religija ili duhovnost, poput opijata, djelotvorno sredstvo za suzbijanje boli i drugih poremećaja? Koja je u tom slučaju primjerena doza? Ima li i nuspojava?
Naviknut na kontemplaciju o Ljubavi i Suosjećanju, zaboravio sam sve razlike između sebe i drugih.
— Milarepa
Čini mi se da je sposobnost pokazivanja brižnosti ono što ži
votu pridaje najdublje značenje
i smisao. — Pablo Casals
Medicinsko djelovanje duhovne vjere nije tek pitanje vjere, nego i znanosti. Medicina uma-tijela jedno je od najpropulzivni-jih područja medicinske znanosti, budući da se istraživači širom svijeta sve više bave djelovanjem mentalnog stresa, emocionalnih poremećaja i društvene izoliranosti na čovjekovo tijelo. Više od tri stotine znanstvenih istraživanja pokazuje medicinsku vrijednost duhovne predanosti. A među oblicima takve predanosti jesu i molitva, proučavanje svetih tekstova, sudjelovanje u raznim oblicima bogoslužja, te aktivno sudjelovanje u djelovanju duhovne zajednice. Prednosti takvog djelovanja olakšavale su prevenciju i liječenje mentalnih poremećaja (npr. depresije, sklonosti samoubojstvu te tjeskobe), medicinskih i kirurških poremećaja i anomalija (npr. bolesti srca, raka, spolno prenosivih bolesti) i ovisnosti; ublažavali bol i invalidnost; produljivali životni vijek. Osim toga, duhovno liječenje, na primjer molitvom i psihoterapijom utemeljenom na religiji, pospješuje oporavak.
Kohezivan, ugodan i utješan sklop duhovnih stavova i vrijednosti, te sudjelovanje u svetim obredima, pojedincima pridaju
Vjera u nepobjedivu i nepogrešivu snagu donosi nevjerojatnu
moć izlječenja. — Herbert Benson
izraženiji osjećaj smisla, svrhe i nade. Vjera često nudi »mir koji donosi spoznaju« i to u trenucima boli, tuge i nemoći. Zdrav način života koji obuhvaća tjelovježbu i zdravu prehranu češća je pojava među religioznim osobama. Ljudi koji su duhovno usredotočeni lakše se nose sa stresom, imaju snažnu društvenu potporu i uživaju u kvalitetnijem životu (npr. spokoju, samopoštovanju, zadovoljstvu poslom i brakom, altruizmu).
Aktivno sudjelovanje u religiji poboljšava i zdravlje djelovanjem na zdravstveno ponašanje.
— Harold Koenig
U knjizi Bog za 21. stoljeće Herbert Benson piše:
Duhovni stavovi umiruju um, dokidajući neproduktivno razmišljanje koje nam često obuzima misli. Tijelo je vrlo djelotvorno kada se treba samo zaliječiti, no prečesto se događa da tome smetaju negativne misli i sumnje. Briga i sumnja potiču borbene reakcije, a povezani simptomi koji su posljedica stresa i bolesti mogu otupjeti evolucijski prilagođenu sposobnost samoza-Iječenja... No kako vjera, kako se čini, nadilazi iskustvo, tako postiže vrhunske rezultate u oslobađanju od napetosti i stvaranju nade i očekivanja. Uz nadu i očekivanja dolazi i »zapamćeno blagostanje« — cerebralna poruka usmjerena na liječenje koja mobilizira tjelesne izvore i reakcije.
U zraku se osjeća nova spremnost za razmatranje alternativnih načina liječenja i sve veća suradnja između religije i medicine. Je li došlo vrijeme da se te dvije predugo razdvojene a tako bliske tradicije liječenja napokon pomire i udruže?
*
4. ZAKON
Napredak iziskuje promjene.
Što bilo je novo nije se održalo, nego sa
mo je dotaknulo vrata promjene.
— Osborne Henry Kwesi Brew
Napredak smatramo legitimnim tek kad
podupire, a ne potkopava, slobodu i
demokraciju. — Eduardo Frei
Montalva
KAMO GOD se osvrnemo, nailazimo na koristan napredak i to u nizu različitih područja, poput zdravlja i medicine, znanosti, gospodarstva, komunikacija, medija, prijevoza, religije, dobrotvornog rada, filantropije, filozofije, psihologije, umjetnosti, glazbe, školstva, obitelji i zaštite okoliša. Snažno je izražen osjećaj da se tempo napretka ubrzava. A to ubrzanje vjerojatno će se nastaviti i u nebrojenim područjima čovjekovih nastojanja.
Kad se i u našem životu pojave plimni valovi promjena, možda nije zgorega prisjetiti se da napredak iziskuje promjene. Ako baš i ne znamo kako prihvatiti promjene, možda ćemo usput naići i na teška i neugodna iskustva. S druge strane, ako smo otvoreni prema božanskoj nazočnosti u svakoj situaciji i u svim promjenama, tada ćemo s voljom i gorljivošću plivati na krijesti toga vala! Ako traže dobro u svima i u svemu, ljudi će pronaći upravo to; a to može imati konstruktivne posljedice, i to na nebrojene načine. Gorljivost prema životu, bez obzira na izgled ili okolnosti koje naoko vladaju, donosi trud i uspjeh.
Ovo je divno razdoblje za postojanje na našem planetu! Pogledajte što se sve samo dogodilo na području naše prehrane i zdravlja, životnog standarda i radnih uvjeta, političke i gospodarske slobode, obrazovnih mogućnosti i mogućnosti za komuniciranje, lakoće kretanja, kvalitete slobodnog vremena i, što je najvažnije, sposobnosti da se slažemo medu sobom i sa svojim Stvoriteljem. Nevjerojatan napredak!
Naše su zamisli tek intelektualna pomagala kojima dopiremo do pojava; kada odrade svoju zadaću, moramo ih mijenjati...
— Claude Bernard
Stalna je samo promjena.
— Heraklit
Ako smo predani i ako s radošću rastemo i razvijamo se fizički, mentalno i duhovno, hoćemo li lakše prigrliti promjene? Pripremamo li se redovito za neočekivane promjene zahvaljujući moći molitve? Ubrzavamo li jamstva da će nam naša sve veća otpornost i fleksibilnost pomoći da napredujemo odvažno i slavodobitno?
Imamo li vjere u sposobnosti kvalitete naše duše, svjesni toga da raspolažemo puninom božanske ljubavi, mudrosti i inte-
Vjeruj u život! Ljudska će bića uvijek živjeti i napredovati do većeg, višeg, šireg i punijeg života.
— William Edward Burghardt De Bois
Svijet je promjena; život nam se pretva
ra u ono što mislimo.
— Marko Aurelije
Kako svjesno pridonijeti napretku posredstvom promjena? Danas nam se, primjerice, nude neviđene prilike da čitamo, gledamo ili slušamo vijesti iz cijeloga svijeta. Bismo li se mogli koncentrirati na pozitivne aspekte vijesti, tražiti dugoročne prednosti, umjesto da se usredotočujemo na negativno? Na taj bismo način vjerojatnije poduzeli nešto pozitivno. Koristimo li životna iskustva koja nam često donose promjene kako bismo bolje ovladali svojim mislima, osjećajima i emocijama? Je li nam život zahvaljujući promjenama postao jednostavniji i iskreniji? Koji su neki od pozitivnih aspekata služenja i potpomaganja ubrzanja božanske kreativnosti?
Želite li doći visoko, upotrijebite noge!
Ne dopustite da vas drugi nose gore; ne
sjedite na tuđim leđima i glavi!
— Friedrich Nietzsche
5. ZAKON Do korisnih iskustava često dolazimo kroz pokušaje i samodisciplinu. — Nepoznati autor
FRIEDRICH NIETZSCHE ovako je opisao trofazni proces dozrijevanja svijesti: u prvoj smo fazi nalik na devu koja se sagnula kako bi joj na leđa stavili tovar društvene uvjetovanosti, navika i konvencija. U drugoj fazi nalik smo na lava koji se rikom buni protiv društva koje nameće ograničenja i zapovijedi. Tek nakon što dovršimo lavovski posao postajemo djetetom, a to znači pravim ljudskim bićem, sposobnim za spontanost, intuitivnost i pouzdanost u reagiranju na okolni svijet.
Životno učenje često iziskuje da promotrimo društvene konvencije, ideale i programe, kao i navike i rutinske postupke
Bog ne mijenja što je u ljudima sve dok
oni sami ne promijene što je u njima.
— Kuran
ligencije? Prepoznajemo li da i nepovoljne okolnosti mogu služiti kao raskošan i koristan dar, kao i prekretnica u osobnome razvoju? Jesmo li voljni u promjenama prepoznati priliku da postanemo produktivniji i korisniji?
*
Jedino je putovanje unutarnje putovanje.
— Rainer Maria Rilke
koje smo eventualno nesvjesno prihvatili i nakupili. Do korisnih iskustava često dolazimo kroz pokušaje i samodisciplinu. Metoda pokušaja i pogrešaka jedan je od načina stjecanja znanja. Međutim, mjera naše hrabrosti nerijetko se odražava u životnoj viziji koju smo odabrali, u znanju koje smo stekli, te u onome što je potrebno za nastavak putovanja. Možemo li nadići bol ili tugu svakog iskustva, na temelju nje nešto naučiti, te živjeti za dobrobit čovječanstva?
U svim čovjekovim poslovima pojavljuje se napor, kao i rezultati, a veličina napora mjera je
rezultata. — James Allen
Što čovjek mora tražiti u životu, ne
nalazi se ni na moru ni na kopnu. Riječ je
o dijelu njegova jedinstvenog potenci
jala za iskustvo, nečemu što nitko ni
kada nije iskusio i nije mogao iskusiti.
— Joseph Campbell
Disciplinu nazivaju i »prosvijetljenom ustrajnošću«. Samodisciplina se jednostavno sastoji od posvećivanja onome što je nužno bez nepotrebnog gubljenja vremena i energije na tužaljke ili na odgađanje. To možda zvuči podosta nesmiljeno, no svakako daje željene rezultate! Korist se sastoji u tome što otkrivamo da sloboda nije sposobnost da radimo ono što nam se u određenom trenutku eventualno radi, nego sposobnost da biramo što ćemo činiti i da to zatim provedemo do kraja! Koliko se često događa da uludo trošimo vitalnu energiju koju bismo inače mogli kanalizirati kreativnom discipliniranošću, a sve u nastojanju da zaštitimo ego? Kad bismo samo slušali, mudrost srca rekla bi nam što je važno, a što je nepotrebno.
Ustrajnost je velik i važan sastavni element uspjeha i može poslužiti kao snažan saveznik u proživljavanju teških iskustava. U knjizi Krila radosti Sri Chinmoy navodi zanimljivu priču o ustrajnosti i samodisciplini:
Dječak po imenu Bopdeb bio je najgori učenik. Roditelji i učitelji nemilosrdno su ga grdili, no ništa nije pomagalo. Na koncu su učitelji dignuli ruke i izbacili ga iz škole. Više ga, međutim, nisu željeli ni roditelji. Bopdeb je tako, razočaran i jadan, otišao od kuče i uputio se u susjedno selo.
Iz dana u dan Bopdeb je odlazio moliti i meditirati pod jedno stablo u blizini jezera. Odande je gledao kako žene iz sela s praznim vrčevima dolaze do jezera i pune ih vodom. Tako je uočio da ih pune, odlažu na kamene stube i zatim se kupaju. Nakon osvježenja, vračaju se kući s vodom.
Jednog dana, kada u blizini nije bilo nikoga, Bopdeb je primijetio da onaj dio stuba na koji žene odlažu vrčeve više nije u ravnini s okolnim dijelovima. Stoga je samome sebi rekao: »Budući da žene ovamo često odlažu vrčeve, kamen se istrošio. Ako se može istrošiti čak i kamen, što je onda s mojim mozgom?« Na temelju tog iskustva Bopdeb je shvatio strpljivost i ustrajnost.
Počeo je ozbiljnije moliti i meditirati, a nekoliko dana poslije počeo je ponovno čitati svoje knjige sa sanskrtskom gramatikom. Iako je bio najgori učenik, sada je uspijevao sjetiti se pročitanoga. Nastavio je učiti i, zahvaljujući ustrajnosti, postao najvećim stručnjakom za sanskrt u Indiji.
Dolaženje do cilja može zahtijevati i višekratne pokušaje. Svaki pokušaj možda nas vodi bliže postizanju cilja, a pritom možemo ostvariti i neke druge stvari. Korisna iskustva donose neopisivo unutarnje bogatstvo. Pogledamo li malo bolje oko sebe, uvidjet ćemo da se svijet posve sigurno razvija i napreduje. Vjerojatno ste već negdje pročitali ili čuli sljedeće riječi Johanna Wolfganga von Goethea. Poticaji za odvažno djelovanje potječu iz iskustava čovjeka koji je bio iznimno hrabar.
Čim se čovjek nečemu nedvosmisleno posveti, na scenu stupa i Providnost.
Događaju se raznorazne stvari od pomoći, stvari kojih inače nikako ne bi bilo.
Čitav niz događaja slijedi iz takve odluke, pojavljuju se u čovjekovu korist
raznovrsni neočekivani događaji, susreti i materijalna pomoć,
o kojima nitko nije mogao ni sanjati. Što god možete, ili o čemu sanjate,
to možete i započeti. Odvažnost u sebi nosi genijalnost, snagu i magiju.
Krenite odmah.
Kada vas nadahnjuje neki uzvišeni cilj, neki izniman projekt, sve vaše misli trgaju okove. Vaš um nadilazi ograničenja, vaša svijest širi se u svim mogućim smjerovima, a vi ćete se tako naći u no
vom, divnom i čudesnom svijetu. Sile koje su donedavno spavale, sposobnosti i talenti, sve to oživljuje, a vi otkrivate da ste kao oso
ba neusporedivo veći nego što ste uopće sanjali. — Patanjali
Naglasci ••
1. Možete li u duhovnosti vidjeti jedno posve novo područje koje valja znanstveno istražiti?
2. Što vam kao pojedincu znači pojam »religije koja znanosti otvara nova vrata«? Bi li te informacije mogle biti korisne i na osobnoj razini?
3. Bi li nova grana znanosti koja bi istraživala duhovna načela bila univerzalno korisna?
4. Materijalno se bogatstvo Iako određuje, no kako odrediti duhovno bogatstvo?
5. Kako se suosjećanje može smatrati kvalitetnim stavom u svakodnevnome životu?
6. Je li suosjećanje oblik izraza neograničene ljubavi? 7. Kako suosjećanje ne služi kao poziv na nedjelovanje ili samo
zadovoljstvo? 8. Koje je načelo u pozadini izraza »napredak iziskuje promje
ne«? 9. Kako promjene poboljšavaju naš život i povećavaju naš nap
redak? 10. Ukazuje li otpor prema promjenama na to da se trebamo ma
lo dublje zagledati u sebe? 11. Što vama znače riječi »Disciplinu nazivaju i 'prosvijetljenom
ustrajnošću'«? 12. Kako vam samodiscipliniranost pomaže u ostvarivanju cilje
va? 13. Zašto je najvažnije životno putovanje upravo unutarnje puto
vanje?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona
Koliko smo puta u životu doživjeli trenutke duboke tuge ili očaja, kako zbog sebe, tako i zbog neke bliske osobe? Uzrok je mogla biti neka teška bolest, nesreća, prekid veze, gubitak imovine, ili smrt prijatelja ili voljene osobe. Kako smo reagirali?
Mnogi ljudi često tonu u žalost; tada ili osjećaju potrebu da svima pričaju što im se događa ili se povlače u vlastiti jad. Tako tugujemo. Možda čitamo knjige koje nam nude informacije o tome kako se suočiti s takvim situacijama i osjećajima. Možda odlazimo na sastanke skupina za potporu, kako bismo lakše prežalili gubitak i ponovno stekli osjećaj stabilnosti. Tugovanje je prihvatljiva reakcija na gubitak ili tragičan događaj.
Ali što bi se dogodilo kada bismo istinski shvatili sljedeće riječi Rumija, mističnog perzijskog pjesnika:
Vidjeh kako žalost pije šalicu tuge pa povikah: »Kako je slatka, zar ne?« »Uhvatio si me«, odgovori žalost, »i upropastio mi posao. Kako ću sada prodavati tugu kada znaš da je to ugodan dar?«
Do kojih bi životnih promjena moglo doći kada bismo shvatili da su padovi, boli, tuge i razočaranja izvor energije koja nas može dovesti do viših razina svijesti? To ne znači da ne trebamo poštivati iskrene osjećaje. Ali promislite o ovome: Bi li istinitost Rumijevih opažanja mogla ponuditi nov način reagiranja na teške okolnosti? Nije nužno voljeti tragedije i teške situacije, no možemo li spoznati da se iz njih, čak i usred tuge i žalosti, može naučiti nešto korisno?
*
Dvadeseti tjedan
U drevnoj starosti nema veličanstvene
kozmičke mjere. — Owen Gingerich
1. ZAKON Jesu li vidljivo i opipljivo tek bezvremene manifestacije nepregledne bezvremene i neograničene stvarnosti?
JE LI točno da znamo vrlo malo, vjerojatno i manje od jedan posto svega što je moguće otkriti, o Bogu i temeljnim duhovnim načelima? Većina ljudi, čak i visokoškolovani teolozi, na razne, i ograničene, načine gledaju na identitet i ulogu Boga u stvaranju tog čudesnog svijeta čiji smo dio i mi. Skorija istraživanja na području fizike i kozmologije otkrivaju da je stvarnost neusporedivo veća i zagonetnija nego što smo mislili.
Kada postavimo pitanje »Koliko je velik Bog?« zapravo pitamo nadilazi li Bog sve naše pojmove i predodžbe. Isto pitanje možemo
postaviti i ovako: »Koliko su minijaturne čovjekove spoznaje? — Freeman J. Dyson
U koju nam je svrhu izvor našeg postojanja dao darove koje imamo? Kako ćemo
ih, dakle, upotrijebiti? — Howard
J. Van Till
Je li moguće da Stvoritelja nije moguće primjereno opisati čovjekovim jezikom i pojmovima, te da ga ne ograničava čovjekov razum? Promislite o mogućnosti da Boga ne ograničava naših pet čula, kao ni čovjekovo poimanje triju dimenzija u prostoru i jedne dimenzije u vremenu. Moguće je da nije bilo jednog i apsolutnog početka i da neće biti jednog i apsolutnog završetka, ne-
Više je nego očito da je stvarnost dale
ko dublja i dalekosežnija nego što smo
mislili. — Robert
L. Hermann
Bog je more beskonačne tvari.
— Sv. Ivan iz Damaska
go da samo postoje trajne promjene i raznolikost u neograničenim ciljevima, slobodi i Božjoj kreativnosti.
Možda Bog obuhvaća ukupnost vremena i prostora, te još i mnogo više od toga! Pojava čovjeka na ovom planetu navijestila je, moglo bi se reći, dolazak nove kvalitete koja je obavila ovaj planet, sfere intelekta. Budući da smo intelekt koristili za istraživanje ovog zagonetnog svemira, skupljali znanje sve bržim tempom, nastala je i sve veća svijest o tome da materijalno nije kakvo izgleda na prvi pogled. Moguće je da su misli stvarnije i trajnije od materije i energije.
Moguće je da je to nagovještaj nove kvalitete, sfere duha. Bog možda stvara ne samo beskrajno veliko nego i beskrajno maleno. Ne samo izvana, nego i iznutra; ne samo opipljivo, nego i neopipljivo. Misli, um, duša, mudrost, ljubav, originalnost, nadahnuće i gorljivost možda su tek maleni izrazi Stvoritelja koji je sveprisutan i beskonačan. Stvari koje vidimo, čujemo i dodirujemo možda su tek pojave. Možda su samo izraz skrivenih sila, pa tako i duhovnih sila koje uspijevaju ustrajati kroz sve prolaznosti fizičkog postojanja. Možda su duhovni svijet i blagonakloni Stvoritelj koje odražava zapravo jedina stvarnost.
To me podsjeća... na poniznost onih prvih teologa koji su znali da, u želji da govorimo o Bogu, to činimo samo na temelju malenih iskrica razumijevanja koje bljeskaju na nepreglednoj pozadini
nespoznate zagonetke, zagonetke koja u prirodi i u čovjekovu duhu ipak blista svjetlom koje nije moguće ugasiti.
— Robert J. Russell
Oh, da mi je samo bliskije koračati s
Bogom! — William Cowper
Možemo pretpostaviti da bi ta duhovna sfera mogla obavijati ne samo naš planet, nego i čitav svemir, tako da Bog obuhvaća cjelokupnu prirodu i nedjeljiv je od nje. Možda nas upravo vlastiti ego čovječanstva navodi na pomisao da smo u središtu divovskoga svemira postojanja koji postoji u vječnoj i beskrajnoj stvarnosti koju neki nazivaju Bogom. Možda je cijela nama vidljiva priroda tek prolazan val na površini mora svega što Bog predstavlja u vječnosti. Možda vrijeme, prostor i energija ničim ne ograničavaju biće koje nazivamo Bogom. Jednako tako, temeljni parametri svemira — brzina svjetlosti, sila teže, slabe i snažne nuklearne sile, te elektromagnetska sila — ničim ne ograničavaju biće koje možemo nazvati Bogom.
Promislite o sljedećem:
• Moguće je da ništa ne može biti odvojeno od Boga. • Moguće je da velike religije potekle od Abrahama pretjerano
naglašavaju vidljive i opipljive aspekte temeljne stvarnosti. • Možda i nesvjesno, te religije pretjerano naglašavaju Boga
kao nešto što je udaljeno i odvojeno od stvaranja. • Možda je egoistično razmišljati da je netko od ljudi ikada spo
znao čak i jedan posto Boga. • Možda je čovječanstvo nalik na val na morskoj površini, a Bog
je poput tog mora. • Moguće je da je od nas egoistično razmišljati i o tome kako
nigdje u svemiru nema oblika života sposobnih za razmišljanje. Čak i ako samo jedna od milijun zvijezda ima planet u sličnoj fazi razvoja, moguće je da samo u našoj Mliječnoj stazi postoji stotinu tisuća sličnih planeta, a da se i ne spominju stotine milijardi drugih galaksija.
• Možda je egoistično misliti i kako napredak na području religije nije ni nužan ni moguć.
• Možda je egoistično razmišljati da se približavamo završnoj točki, a ne da sve više povećavamo raznolikost kakva je donedavno bila i nezamisliva.
• Možda je Bog tek počeo stvarati svemir, pa svakome od svoje djece omogućuje da u sitnicama sudjeluje u toj evoluciji stvaranja.
Je li moguće da su naši pojmovi o Bogu još vezani za prošlo stoljeće? Hoće li 21 . stoljeće donijeti nov preporod u čovjekovim spoznajama, pojavu novih pojmova budućnosti? Ljudi koji žive u današnje vrijeme ne mogu ni zamisliti kako su malo znali i koliko su ograničeno gledali na kozmos ljudi u vrijeme kada su pisane svete knjige pet vodećih religija. Moguće je da bi prošireno tumačenje starih vjerskih tekstova moglo donijeti zanimljive i drukčije uvide za duhovna i znanstvena istraživanja.
I premda priznajemo da odnos svakoga od nas s Bogom može biti i osoban i neindividualan, bi li se naši nazivi za Boga mogli manje koncentrirati na personalizaciju, budući da idu u prilog pojmovima koji se temelje na čovjeku? Čini se da je Stvoritelj i transcendentan i neposredno dostupan, i znanosti i molitvi, da spremno transformira živote onih koji ga pozovu.
2. ZAKON Griješiti je ljudski, opraštati božanski. — Alexander Pope
Nikada nije prekasno... za oprašta
nje... i za to da vam oproste.
— Rebekah Alezander
Oprosti i zaboravi. — Drevna izreka
Moraš se osloboditi...
da bi se razvio! — George
W. Cummings, Sr.
ČINI SE DA ŽIVOT U današnje vrijeme iziskuje stalno prilagodava-nje u interakcijama među ljudima. Neprestano smo u bliskome doticaju s nizom raznih stanja svijesti. Svakodnevno kontaktiramo s ljudima raznolikih interesa. Nailazimo na duše u raznim fazama na putu duhovnog napretka. Mnogi s kojima dolazimo u dodir možda proživljavaju probleme i poteškoće. Stoga se čini da umijeće ostvarivanja uspješnih interakcija s drugim ljudima iziskuje veliku uravnoteženost, koncentriranost, razumijevanje, suosjećanje i opraštanje!
Ima li među nama nekoga tko, u nekoj životnoj fazi, nije pogriješio, doživio pogrešku u procjeni ili učinio neki drugi pogrešan korak? Postoji li netko tko nikada nije osjetio razdraženost, stekao dojam da su ga pogrešno shvatili, da ga neutemeljeno optužuju ili krajnje pogrešno procjenjuju? Carl Jung rekao je: »Sve što nas iritira u vezi s drugima može nas dovesti do spoznaja o nama samima«. Možemo li u tim riječima ugledati makar tračak istine? Koliko smo tolerantni prema drugima? Je li moguće da naši sudovi o drugima odražavaju nas same, a ne nekakvu objektivnu stvarnost? Jesmo li voljni učiti kako prigrliti sve dijelove drugih osoba, omogućiti im da budu i da se izražavaju u cijelosti kao jedinstvene individue, što uistinu i jesu? Možemo li spoznati istinitost maksime »To čega se držimo čvrsto se drži za nas«? Je li i to dio savjeta: »Živi i pusti da žive«? Što nam to uistinu znači kao pojedincima? Je li dio te slike i opraštanje? Kako bismo došli do mjerljivog odgovora, moramo biti iskreni prema sebi, iako to može pomalo boljeti — ili boljeti malo više!
Oprostiti nekome znači prihvatiti ga onakvim kakav jest, iako ne nužno i onakvim kakvim se doima!
— Leddy i Randolph Schmelig
Naše misli i osjećaji nerijetko služe kao mjerilo koje određuje način na koji život reagira na nas. »Kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti« (Matej 7:2). Jedinstvena kombinacija misli i osjećaja koje iskazujemo služi kao sila koja nam donosi žetvu plodova. A medu tim plodovima može biti i korov, ali i povrće i cvijeće! Kojom mjerom dajemo? Koliko se često sjećamo i provodimo načelo »Griješiti je ljudski, opraštati božanski!«?
Koji ne može oprostiti ruši most koji
sam mora prijeći. — Male božje upute
Jesmo li na glasu kao netko tko voli, tko je brižan i tko oprašta? Ugled odražava tuđu percepciju, a potječe i u onoga što taj netko smatra našim karakterom. Dobar se glas polagano gradi na čvrstim temeljima poniznosti, karakternosti, ljubavi i milosrđa. Kada reagiramo na raznorazna životna iskustva, postaju li naše odluke građevinskim blokovima koji stvaraju i podižu naš karakter?
Svaki je korak u životu pitanje osobnog izbora. Birajte tako da budete jedinstveni. Birajte da budete najbolji što možete.
— George W. Cummings, Sr.
Duboko u svakome postoji jedinstveno polje neograničenih mogućnosti. Ondje navodno stvaramo blagostanje, odnose prenosimo na novu razinu duhovne povezanosti, donosimo snažne i dalekosežne odluke, rješavamo se toksina, liječimo boljke, te opraštamo i sebi i drugima! Bi li to moglo biti mjesto na koje odlazimo »u unutrašnjost« i otkrivamo da se smisao i svrha odnose na neograničenu ljubav, na služenje drugima i Stvoritelju, na poniznost i svjestan dolazak u dodir s onim što u nama povoljno i dramatično djeluje na naš osobni pogled te svjetonazor?
Žena koja sjedi kod psihoterapeuta doživjela je tragediju. Njezina devetnaestogodišnja kći poginula je prije šest mjeseci u prometnoj nesreći koju je skrivio pijani vozač. Žena sjedi pognutih ramena i u očima joj blistaju suze. Bol, tuga, bijes i samosaža-ljenje zakrivali su svaki oblik istine. Pomoć je potražila u želji da dođe do snage kojom će se na pozitivan način suočiti sa životnom krizom.
Dok je iz majke navirala tuga i bol, terapeut ju je pomno slušao. Kada je počela ponavljati dijelove priče, podignuo je ruku i prekinuo je: »U redu. To se dogodilo. Pokušajmo sada iz situacije izvući i određene spoznaje. Stoga bih vam na trenutak želio skrenuti pozornost na nešto drugo«.
Psihoterapeut je potom uzeo maleni kaktus u loncu na rubu pisaćeg stola i dodao ga majci, položivši ga u njezinu desnu ruku. Žena se poprilično iznenadila, zbunjena tim postupkom.
Terapeut ju je upitao: »Boli vas?« »Boli? Pa, ne...« odgovorila je žena. »Znam da u ruci
držim kaktus, ali nalazi se u posudici. Kaktus mogu držati a da ne osjetim bol«.
Dobronamjerno i ljubazno srce najviše
nalikuje na Boga. — Robert Burns
»Izvrsno«, rekao je terapeut. »A sada bih volio da biljku dodirnete lijevom rukom i čvrsto je stisnete!«
Dakako, žena je to odbila, govoreći da bi je cijela ruka užasno boljela od oštrih bodlji.
Pouka glasi: teške životne situacije katkada nam donose emocionalne kaktuse koje trebamo držati u ruci. Mnogi ljudi na emocionalne kaktuse često reagiraju tako što ih u beskraj hvataju i stišću! Bol postaje toliko intenzivna da je teško pustiti biljku. I tada se pred nama otvara mogućnost izbora.
Možemo uvidjeti da upravo mi stišćemo kaktus ili se za njega možemo držati kao da nam o tome ovisi život! Kada spoznamo tu istinu i kada pomnije promotrimo kaktus, emocionalnu bol, moći ćemo odložiti biljku ili poduzeti određene korake da se oslobodimo emocionalne boli. Žena iz priče brzo je uvidjela pravo značenje primjera na koji joj je ukazao terapeut.
»Sada mi je jasno u čemu griješim«. Poslije mu se nasmiješila kroz suze. »Odabrala sam drugi smjer«. Žena i terapeut još su dugo razgovarali o snazi ljubavi i opraštanja.
Istinsko je učenje više od pukih ulaznih informacija: stvar je i u onome što iz nas izlazi, kako se znanje manifestira! Učenje nije ni puko asimiliranje činjenica, nego i postupak ostvarivanja i izražavanja onoga što smo naučili i znamo. Izvor snage i izvor suosjećanja dio su unutarnjeg duha, pripravni za izražavanje u svakom trenutku i svakoj situaciji. Griješiti je ljudski, opraštati božanski.
Savjest je besprijekorni tumač života.
— Karl Barth
3. ZAKON Dobra je savjest vječita gozba. — Robert Burton
JESTE LI uočili da se kada lažemo, bilo da je riječ o nedužnom izbjegavanju istine ili bezočnom laganju, prisvajamo nešto što nije naše, ne pružamo potporu prijatelju, ili se ponašamo krajnje sebično, u nama oglašava unutarnje zvono na uzbunu, čim uvidimo što smo učinili? A što se događa s našim samopoštovanjem kada uvidimo da nismo bili dostojni vlastite vrijednosti i da nismo ispunili vlastita očekivanja? Netko je jednom rekao: »Nikada ne čini
*
Samo se jedno ističe ti jekom cijelog kat
kad i nesmiljenog života: mirna savjest.
— Euripid
Mir ponad svih zemaljskih veličina, mirna i spokojna
savjest. — William
Shakespeare
nešto za što ćeš se morati kazniti«. Bi li te riječi mogle odražavati pozitivne prednosti čiste savjesti? Je li to svojevrsni poziv na moralno buđenje? Možemo li se zagledati u sebe — promotriti vlastite misli, osjećaje i djela — i biti sigurni da smo učinili sve kako bismo dosegnuli bit svojih najviših vrijednosti? Poštujemo li same sebe?
U knjizi Nada iz mojega srca Rich DeVoss piše: »Poštovanje počinje od onoga što osjećate i mislite o sebi, a ne od onoga što o vama kažu drugi. Poštovanje počinje od ispravne svijesti o tome što ste, od ljubavi prema sebi i prihvaćanju samog sebe«. A poštovanje donosi i recipročnu energiju! Ljudi instinktivno shvaćaju stavove koje pokazujemo, iako to možda nisu u stanju izraziti riječima. Promislite samo o svim ljudima s kojima se redovito susrećemo — članovima obitelji, prijateljima, kolegama i suradnicima na poslu. Svatko u naš život unosi nešto novo i jedinstveno. Reagiramo li iskreno, pošteno, časno, ustrajno i odgovorno? Mogu li ljudi računati na to što kažemo?
Što činimo kada nam pozornost zaokupi osjećaj krivnje ili stida zbog nečega što smo rekli ili učinili? Čak i ako nitko drugi ne zna za to, postoji li način na koji je moguće stvar popraviti i olakšati srce? Možda zahvaljujući proživljavanju emocija i prihvaćanju posljedica naših riječi i djela možemo početi propitivati i mijenjati određene aspekte svoje ličnosti. Možemo priznati istinitost situacije. Možemo samima sebi oprostiti. Možemo se obvezati na častan i karakteran život. Možemo zastati, makar i samo na trenutak, ali u svakoj situaciji, i pozitivno prilagoditi način razmišljanja. Možemo izražavati zahvalnost za sve veću svijest.
Nijedan svjedok nije toliko užasan, nijedan tužitelj toliko okrutan kao savjest koja prebiva u srcu svakog čovjeka.
— Polibije
Mudrost savjesti jednako je ključna kao i zrak koji udiše-mo i jednako neopipljiva. Čini se da se uzdiže iz dubina našeg bića, a ipak se odražava u svakoj našoj riječi i svakom postupku. Tako mjerimo svoju moralnu vrijednost. Služi nam kao koristan materijal za izgradnju karaktera. Savjest nema veze ni s kvocijentom inteligencije ni s ocjenama u školi. S druge strane, vjerojatno itekako ima veze s najvišom razinom mentalne, emocionalne i duhovne evolucije koji izražavamo. Je ii »savjest« mjesto na kojem
najdublje spoznaje usklađujemo sa svakodnevnim djelovanjem? »Gostimo« li se ondje sigurnošću u vezi s motivima i vrijednostima? Prednosti čiste savjesti brojne su i velike. Unutarnji mir. Uvećana radost postojanja. Uočavanje dobrote u svima. Izražavanje zanimanja i gorljivosti prema životnim darovima. Potpuno i neustrašivo proživljavanje života.
Naša savjest, ta velika knjiga u kojoj su upisani svi naši prijestupi... tlači našu dušu sjećanjem na prethodne grijehe, tjera nas da
se zamišljamo, da optužujemo i osuđujemo same sebe. — Robert Burton
Savjest opisuju i kao »božansku dobrotu koja je u korijenu svih oblika postojanja«. Postoji u svemu što pogledamo i kad god pogledamo. Dodir tog izvora božanske dobrote moguće je unijeti i osvijetliti u svakome, u svakom trenutku. Ono se nalazi u zakutcima svakog uma i pojavljuje se kada ga najmanje očekujemo. Henry Van Dyke rekao je: »Čista i osjetljiva savjest, postojan karakter koji se pridržava skrupula i u malim i u velikim stvarima, najvrjednija je od svega, kako naciji tako i pojedincu«.
4. ZAKON Dobar glas vrijedi više od novca. — Publilije Sirus
Plemenit čovjek nikada, ni na trenutak,
ne napušta put Dobrote.
— Konfucije
VAŠ JE ugled uglavnom plod gledanja tuđih očiju. Ugled se polagano izgrađuje na čvrstim temeljima poniznosti, karakternosti, ljubavi i milosrdnosti. Postupak je u određenoj mjeri sličan izgradnji kuće. Počinjete od temelja i nastavljate dalje, dio po dio. Dovršena je kuća plod vaših odluka tijekom gradnje — od plana do dovršetka. Ako je podižete nemarno, gradite tanahne zidove, srušit će je već i prvi vjetar. Ako ste materijal birali vodeći računa o snazi, kvaliteti i trajnosti, vaša će kuća odolijevati i najsnažnijem vjetru.
Ugled je zbir stavova drugih o vašem karakteru. I izgradnja karaktera može se usporediti s podizanjem kuće. Kada reagi-
Radite na tome da u grudima održite tu
malenu iskru nebeskog plamena ko
ju nazivamo savješću.
— George Washington
*
Baviti se dobrotom znači primati sve što
je dobro. — Marcus Bach
rate na životna iskustva, vaše odluke postaju blokovima kojima izgrađujete vlastiti karakter. Ono što ste u ovoj životnoj fazi plod je tih odluka! Odgovornost za ispravnost tih odluka svakako je na vama. Tuđi savjeti mogu biti korisni, učenje na temelju iskustava može donijeti više spoznaja i mudrosti, a proučavanje životnih zakona može otvoriti nova vrata razmatranjima. Ali samo vi odlučujete o tome kako ćete se služiti stečenim znanjem. Nitko ne može djelovati umjesto vas.
Promotrimo jedan primjer. Već u dobi od osamnaest godina, Johna je opterećivao loš glas. Često je lagao. Prijateljima je davao obećanja koja nije ispunjavao, koliko god bila važna. Čak su ga i uhitili zbog krađe u prodavaonici. Budući da mu je otac bio vrlo imućan, Johnu se činilo da ima baš sve. Živio je u lijepoj kući, nosio najmoderniju odjeću, imao vlastiti auto i hrpu novca.
Ali ipak nije imao sve. Naprotiv! Nije imao ugled. Jednog ljeta, između mature i početka studija u rujnu, John se prijavio za sezonski posao na području buduće karijere. Ali ga nije dobio. Upravo zbog ugleda. I tada se prvi put zaljubio. Ali budući da su svi znali kakav je, djevojka s njim nije htjela izlaziti. Ponašanje je često rječito poput samih riječi, neki put čak i rječitije. Mnogi od nas slušaju riječi, a mnogi slušaju i katkada grublji i izravniji govor ponašanja. Ne pazimo li i na jedno i na drugo, moguće je da u međuljudskim odnosima upadamo u velike pogreške. Alexander Pope rekao je: »Sa svakom riječju ugled umire«.
Ja sam kapetan svojega broda dobre prosudbe, volje i aktivnosti. Ja ću svoj brod života usmjeravati tako da se uvijek ravnam prema
zvijezdi Njegova mira koja blista na nebu mojih dubokih meditacija.
— Paramahansa Yogananda
Nasreću, John je uvidio da novac u životu i nije toliko važan ako ga ne prati i dobar glas. A upravo je ugled, a ne novac, najvrjednija imovina. John je počeo mijenjati način života, no trebale su proteći još godine i godine da bi ljudi u cijelosti prihvatili tog »novog« Johna.
Još jednom: sve što činite u svakodnevnom životu utječe na vaš ugled. O vama i isključivo o vama ovisi ispravnost odluka koje donosite. Prijatelji, roditelji, kolege, svećenici i učitelji svakako vam mogu pomoći, savjetovati vas i podupirati, ali ne mogu djelovati umjesto vas. Ako malo zastanete i promislite kako neki
Za mladog je čovjeka najvažnije da ste-
kne povjerenje — ugled i karakter.
— John D. Rockefeller
Čovjek ne živi od samog kruha. Mnogi
ma je samopoštova-nje draže od hrane.
— Mahatma Gandhi
postupak može djelovati na vaš život i donosite odluke na temelju svijesti o tome, steći ćete velik ugled. I nije važno jeste li bogati ili siromašni: dobar glas povećavat će vaše izglede za život bogat smislom i srećom. To ne znači da nikada nećete pogriješiti. Svi griješimo. Međutim, važno je priznati pogreške i poduzeti korake za njihovo ispravljanje. Na taj način ugled neće pretrpjeti štetu.
Kad ste na dobru glasu, osjećate integritet i usklađenost sa svojim stvarnim bićem. I zapamtite, sve trenutke života provodite sa samim sobom. Ako vam se ne sviđa tko ste, ako ne cijenite vlastitu ličnost, bit će vam užasno teško cijeniti druge. Radite na izgradnji tog dobrog glasa. Novcem se ne može kupiti, ali ga je moguće steći marljivošću i trudom.
Sto biste voljeli biti u stanju reći o sebi i što biste voljeli da drugi mogu govoriti o vama? U umu stvorite određenu sliku o tome i zatim promislite o tome kako biste u tim slikama točno željeli izgledati. Biste li duboko u sebi htjeli imati dojam da je to što govorite iskreno i istinito? Biste li voljeli da vaši prijatelji i suradnici znaju za časnost vaših namjera? Koju biste razinu samopouzdanja željeli pokazivati kada u svakodnevnome životu ostvarujete interakcije s drugim ljudima? Biste li željeli pokazivati više ljubavi i obzirnosti? U umu stvorite živu sliku o karakteru i atributima koji bi vam najbolje služili. Na trenutak spoznajte da je ta unutarnja zamišljanja moguće prenijeti u fizičke oblike ponašanja. A to zapravo cijelo vrijeme i radite, sve otkako ste se pojavili u sadašnjem fizičkom tijelu! Vaša vizija o tome kako želite izgledati i što u svojem životu želite izraziti možda će zahtijevati da se oslobodite nekih starih navika i načina na koje radite određene stvari, ako ti načini nisu u skladu sa željenom slikom. Zapišite obilježja ugleda — slike o sebi kakvu priželjkujete. A potom promotrite načine na koje možete početi živjeti u željenim okvirima.
*
5. ZAKON Vidljivo poput Ijestava vodi do nevidljivog; prolaznost je tek skela oko vječnoga. — Henry Drummond
Budućnost, t j . Čovjekova budućnost, u
sebi svakako sadrži element
nepredvidivoga. — Teilhard de Chardin
Vizija je umijeće koje nam omogućuje
da vidimo i nevidljivo.
— Jonathan Swift
Svijet je prepun uglavnom nevidljivih
stvari. — Howard Nemerov
NEKI ASTRONOMI koji se bave otkrivanjem neopisivo velikih kompleksnosti makrokozma i nuklearni fizičari koji istražuju fantastičnu raznolikost mikrokozma zaključuju da svemir ima nedvojbena obilježja inteligentnog plana stvaranja. Glasoviti fizičar Sir James Jeans napisao je: »Svemir sve više izgleda ne toliko kao veliki stroj, nego kao velika misao«.
Svatko na svoj način, mnogi znanstvenici potvrđuju stav sv. Pavla: »Ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno« (Korinćanima II, 4:18). Ili, kao što Henry Drummond piše u knjizi Prirodni zakoni u duhovnome svijetu: »Fizička obilježja duhovne materije čine abecedu koju nam je u ruke stavio Bog, a njezino proučavanje, uz ispravno provođenje, omogućit će nam da lakše i točnije čitamo tu veliku knjigu koju nazivamo Svemirom... Zakon je velik ne stoga što je pojavni svijet velik, nego jer te linije koje nestaju vode do Vječnog poretka«.
U knjizi U skladu s beskonačnim Ralph Waldo Trine piše: »Sve postoji u nevidljivome prije nego što se manifestira ili ostvari u vidljivome i u tom je smislu točno da su nevidljive stvari stvarne, dok su one koje vidimo nestvarne. Nevidljive su stvari uzrok; vidljive posljedica. Nevidljive su stvari vječne, dok se vidljive mijenjaju i prolazne su«.
Što nam ti veliki umovi, prosvijetljeni mislioci i mnogi drugi govore o beskraju nevidljivoga? Je li naš svijet i život na ovome planetu još nevjerojatniji nego što uviđamo? Jesu li svi predmeti i događaji koje primjećujemo tek vršak divovskog ledenjaka mogućnosti?
U visokocijenjenom uvodu u Einsteinov rad, Lincoln Bar-nett napisao je 1957. u knjizi Svemir i dr. Einstein: »U razvoju znanstvene misli, jedna je činjenica postala nedvojbeno jasna: nema te zagonetke fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na jednu višu misteriju... Čovjek ne može izbjeći nemoguću situaciju u kojoj je i sam dio svijeta koji nastoji istražiti; njegovo tijelo i ponosni mozak mozaici su koje čine iste elementarne čestice koje čine i mračne oblake međuzvjezdanog prostora«.
Takve uzvišene misli neki put gotovo izazivaju vrtoglavicu! Možda bi nam mogla pomoći jednostavna usporedba. U čovjeko-
O, svijetu nevidljivi, mi smo t i , O, svijetu
neopiplj ivi, mi dodirujemo te,
O, svijetu nespoznatljivi,
mi te poznajemo. — Francis Thompson
vu tijelu odvija se jednako toliko nevidljivih aktivnosti kao- i u svijetu unutar košnice. Stotine pčela ugibaju i na njihovo mjesto dolaze nove pčele, no košnica svakako živi dalje. Čovjekovo tijelo čine milijarde stanica usklađena djelovanja. Svakodnevno odumiru milijuni stanica, a umjesto njih pojavljuju se nove. To je čovjekovu oku uglavnom nevidljivo; ali je ipak ključno za naše funkcioniranje i zdravlje.
Jeste li kada trčali livadom ili stajali na brežuljku i osjetili kako vam vjetar miluje tijelo? Je li stvarnost vjetra bila manja zato što je nevidljiv? Vjetar je stvaran koliko i tijelo i jednako prolazan! Bi li gusjenica porekla vlastitu prirodnu transformaciju u predivnog leptira jer ne vidi sam proces u kojem se to događa? Dovodimo li u pitanje postojanje kozmičkih zraka i radiovalova iako su nevidljivi? Tehnologija je potvrdila stvarnost njihova postojanja.
Na trenutak u noći ugledat ćemo sebe i svoj svijet, taj otok među zvjezdanim strujama — hodočasnike smrtnosti, koji putuju od
obzora do obzora, preko vječnoga mora prostora i vremena. — Henry Beston
Duh je stvaran i vječan; materija je
nestvarna i prolazna. — Mary Baker Eddy
Bog i sva njegova obilježja vječni su.
— Benedict Spinoza
Zahvaljujući Einsteinovoj teoriji relativnosti lakše nam je shvatiti da vrijeme i prostor možda ipak nisu onakvi kako izgledaju. Nova otkrića ukazuju na to da je »vidljivo poput ljestava i vodi do nevidljivog; dok je prolaznost tek skela oko vječnoga«. Jesu li te riječi poziv na to da se suzdržimo od prosuđivanja na temelju vanjskoga izgleda i da odvojimo dovoljno vremena da se »zagledamo dalje i dublje od prvog dojma, onoga što je očito«? Važno je u prvom planu svijesti uvijek držati misao da su božanska načela dio duha i, premda su nevidljiva, daleko stvarnija od vidljivih, opipljivih stvari. Duhovna načela još su dalekosežnija od matematičkih načela. Može li nam se Stvoritelj sve više i više otkrivati kroz marljivo traženje posredstvom suvremene znanosti?
Naglasci ••
1. Pokazuje li sve veći broj dokaza da su nevidljive stvarnosti možda i daleko temeljnije od vidljivih?
2. Mogu li istraživanja pokazati da je duhovni aspekt temelj materijalnoga života?
3. Možda Bog obuhvaća cjelokupno vrijeme i prostor i još mnogo više!
4. Kako neopraštanje stvara veći »Pakao« onome koji ne oprašta nego onome kome nije oprošteno?
5. Je li siguran znak duhovnog karaktera spremnost i sposobnost da opraštamo onima koji su nas povrijedili?
6. Po čemu je samopoštovanje nusproizvod pozitivne savjesti?
7. Savjest je prisutna kamo god i kad god pogledamo!
8. Koja nas perspektiva potiče na to da u svakome i svim situacijama pronalazimo pozitivne odlike?
9. Kako nas je znanost poučila važnoj lekciji prema kojoj stvari uvijek nisu onakve kako izgledaju na prvi pogled?
10. Na koje sve načine možemo proširiti svoje poglede na kozmos i njegova Stvoritelja?
11. Bi li ovaj materijalni svijet mogao služiti kao inkubator, koji nam je podarila božanska sila, a u kojem se naš duh može razvijati i tražiti krajnji oblik izraza u području koje je nama nevidljivo?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Prije rođenja Neba i Zemlje, postoji nešto bezoblično i potpuno već i po sebi.
Neopipljivo i vječito, nijemo i nepomućeno, stoji samo i nepromjenjivo, djeluje blago, i beskrajno se stvara u svim dimenzijama.
To nešto možemo smatrati Majkom ili Počelom svega. Daleko iznad relativnog nastanka čovjekova,
ne može se nazvati konkretnim imenom, ali se može odrediti kao profinjena bit cijeloga svemira.
U odsutnosti točnije riječi, ja ću to nešto nazvati »Veličinom«.
A kako je to nešto tako veliko, širi se bez granica. Šireći se bez granica, uvijek je dalekosežno. Budući da je dalekosežno, u konačnici se vraća na sebe,
dolazi do samodovoljnog izvora. Štoviše, nikada i nije otišlo od sebe! To neodredivo strujanje profinjene energije
uistinu je najveće od svega.
Izražava svoju integralnu prirodu, ta univerzalna i profinjena bit ostaje neopipljiva, gipka i nekontrolirana: krajnji izraz kozmosa.
Kao izraz neprekidne kreativnosti, iskazuje se u obliku prostranosti neba.
Kao izraz prijemčivosti, iskazuje se kao nepregledno mnoštvo galaksija, zvijezda i planeta.
Kao izraz skladne reintegracije, iskazuje se u obliku čovjekova života.
Tako u prirodnome protoku transformacije energije, čovjekov život postaje jednim od četiriju velikih izraza profinjene biti svemira.
To je put univerzalne i profinjene integracije. Čovječanstvo prihvaća pravila Zemlje. Zemlja prihvaća pravila neba. Nebo prihvaća pravila Profinjenog podrijetla. Profinjeno podrijetlo prihvaća pravila vlastite prirode.
— Lao Tse
*
Osim buđenja, sanjarija i spavanja,
postoje još beskrajna područja svijesti.
— Deepak Chopra
Danas ste ono što su vam donijele misli. Sutra ćete biti ono
kamo vas odvedu misli.
— James Allen
1. ZAKON
Naš život oblikuje naš um; postajemo ono što mislimo. — Dhammapada
»NAŠ ŽIVOT oblikuje naš um; postajemo ono što mislimo. Radost slijedi čistu misao poput sjene koja nikad ne nestaje«. Ove jednostavne riječi mogu biti vrlo profinjene, ali i vrlo praktične! Prepune su značenja. U biti nas podsjećaju da su naše misli najava naših iskustava. U svetim tekstovima, izvorni um ili istinsko »ja« smatra se primjerenim temeljem prosvjetljenja.
Iako naš um nije ograničen na mozak i premda nije ni proizvod mozga, ipak djeluje kroz mozak u obliku misli. U knjizi Povratak duši dr. Larry Dossey piše: »Osnovne su odlike uma sadržaj i određena razina svijesti: nebrojene misli, emocije i dojmovi koji svakodnevno protječu kroz nas. Pojedinačni je um krajnje osjetljiv na promjene u fizičkome tijelu: raspoloženja, emocije, čak i misli na koje mogu utjecati promjene u mozgu i tijelu«. Misao — čin ili proces razmišljanja — često se smatra možda i najvećom snagom ili sposobnošću kojom ljudi raspolažu. Možemo reći da misao ima središnju ulogu. Možemo je usmjeriti prema pozitivnim i plodonosnim izrazima ili je koristiti na negativan i štetan način. Naše pojedinačne misli nude pomagala kojima možemo oblikovati životne priče od materijala koji čini cijeli svijet. Budući da se razmišljanje često smatra »najvećom silom uma«, više razumijevanja i korištenja tog moćnog postupka tako bi vjerojatno donijelo i više koristi, i to svima.
Dvadesetprvi tjedan
Tijelo čisti voda, unutarnji organ čisti istina, pojedinačnu dušu sveto učenje i asketski stav, intelekt čisto znanje.
— Iz hinduskih Manuovih zakona
Znatiželja je jedan od trajnih i pouzdanih odlika energičnog i živahnog uma.
— Samuel Johnson
Nema dana kada se ne mijenjamo. Donose li nam te promjene i razvoj? Jesmo li svjesno odlučili poboljšati stanje vlastita uma, tijela i duše? Što nam služi kao motivacija? Svaki je dan nova prilika da biramo kako ćemo živjeti. Promislite o važnosti odluka koje donosite. Ako postajete ono što mislite, što doista mislite?
U knjizi Veliki korak naprijed Rebecca Clark piše: »Samo ako tražite, uvijek ćete pronaći nešto lijepo. Misli koncentrirajte na dob-
A t i , moj ume, teži višim stvarima.
— Sir Philip Sidney
U knjizi Što si ti? Imelda Shanklin piše: »Kad vladaš umom, vladaš i svojim svijetom. Kada biraš misli, biraš i ishode. Vidljivi dio života proistječe iz tvojega uma, a oblikuju ga i obilježje mu daju tvoje misli, kao što novčiće oblikuju i pečate im daju mehanizmi kojima se ruda pretvara u kovani novac«. Ako, dakle, postajemo ono što mislimo, kako doći do straha koji od »nevidljivog« vodi do »vidljivog«?
Einstein je, prema jednoj priči, jednom prilikom navodno ležao na kauču. Zatvorivši oči, ugledao je čovjeka koji putuje brzinom svjetla. Zahvaljujući toj intrigantnoj predodžbi, počeo je provoditi raznorazne misaone eksperimente, naoko obična zamišljanja. Već nekoliko godina poslije, međutim, stajališta cjelokupne znanstvene zajednice promijenit će se kada sama priroda potvrdi Einsteinove transcendent-ne vizije. Njegovi misaoni eksperimenti nagrađeni su velikim napretkom čovječanstva. Što je misaoni eksperiment? To je svojevrstan način na koji svoj um vodimo na nova mjesta, same sebe potičemo na to da stvari pogledamo drukčije. O kojim biste misaonim eksperimentima mogli razmisliti i u njih se upustiti? Mijenjanjem stava o određenoj osobi, mjestu ili situaciji? Istraživanjem novih područja interesa? Istraživanjem novih područja duhovnog proučavanja? Razmišljanjem o načinu na koji vi i vaš rad možete korisno služiti zajednici? Određivanjem posebnih razdoblja duhovne svijesti s članovima obitelji — na primjer vremena za molitvu?
Na području promatranja, slučaj je sklon samo onima
čiji je um spreman. — Louis Pasteur
ro, lijepo i istinito, a ne na suprotnosti takvih životnih stvari. Pozitivan stav pun ljubavi prema životu i ljudima pomoći će vam da uočite aktivnu Božju nazočnost u svojem životu, pa ćete tako lakše na čudesan način upotrijebiti vitalnu životnu snagu i aktivirati božansku magiju koja otvara sva vrata«.
2. ZAKON
Kad je jednom izgovoriš, riječ više ne možeš opozvati. — Wentworth Roscommon
Riječi imaju najviše moguće značenje
budući da ostavljaju dojam na svjesni dio uma, kao i na njegov podsvjesni dio, a upravo ti dojmovi često
oblikuju kvalitetu našeg razmišljanja i
djelovanja. — Newton Dillaway
JESTE LI KADA čuli izreku: »Oči su prozori duše«? To znači da naša unutarnja svijest blista kroz naše oči. Nije loše promisliti ni o sljedećim riječima: »Vaše su riječi prozori vašega srca«. Kako riječi koje izgovaramo odražavaju sadržaj našega srca? Slušajte sebe. Slušajte druge. Što čujete?
Na primjer, što osjećate i vidite kada netko nešto govori bijesno? Osjećate li tu neprijateljski nastrojenu energiju? Tugu? Povrijeđenost? Bol? Uviđate li da se duboke emocije te osobe odražavaju na njezinu licu, u držanju tijela, u očima? Kako reagirate? Pružajući pomoć i umirenje, ili svojom reakcijom samo pogoršavate situaciju? Što vidite i osjećate kada vam se netko obraća na temelju ljubavi, iskrenosti, dobrote i suosjećanja? Osjećate li poštenje i iskrenost u riječima koje slušate? Uočavate li jasnoću namjere na licu te osobe? Odražavaju li njezine oči ustrajnost i usredotočenost? Ispunjavaju li vas njezine riječi hrabrošću i poticajima? Koriste li vam?
Liječnicu koja je radila u jednom malenom naselju pacijenti su voljeli i poštovali, a zajedno s njima i svi koji su znali za nju. Tako se često moglo čuti: »Ima anđeoski glas i srce... Iskrenost njezinih riječi govori o sigurnosti i samopouzdanju... Imam dojam da joj je istinski stalo do mojega zdravlja i dobrobiti«. Ta je žena bila živi primjer načela u koje je vjerovala: nazočnost duha u svemu i predanost korisnom služenju s ljubavlju svima na koje nailazi. Njezina brižnost, suosjećanje i želja da služi drugima zračili su iz njezinih riječi, njezina dodira, njezina izraza, njezinih postupaka, načina na koji se držala, štoviše iz njezina cjelokupnog bića. Njezin je život bio otvoren prozor koji vodi do ljubavi, predanosti i iskrenosti srca.
*
Riječi izražavaju naše snove; obo
gaćuju i šire naš život. Riječ ima
čudotvornu moć — May Rowland
Kada ih jednom izgovorite, ni najbrži konj više ne može
dohvatiti vaše riječi — Kineska poslovica
Riječ mu je plamtjela kao buktinja
— Sirah 48:1
Kada steknemo još više spoznaja o povezanosti s duhom, naše riječi još se više ispunjavaju većom sviješću o Božjoj nazočnosti. Govorimo energijom autoriteta. A to ne znači da kada govorimo grmimo. Često se događa da čovjek koji govori glasno i ustrajno zapravo prikriva činjenicu da nema mnogo za reći! Kvaliteta naših riječi važan je faktor.
Kao i misli, naše riječi također mogu služiti kao instrumenti kojima izgrađujemo svijet. Riječi imaju moć oblikovanja; sadašnjim i budućim iskustvima pridaju oblik. A naš je svijet moguće i doslovce oblikovati riječima koje izgovaramo. Još malo promislite o tome. To što govorimo neki put će netko slučajno čuti ili ponoviti. Govorimo li grubo i kritički, možda ćemo nekoga povrijediti. Negativne riječi i povrijeđenost mogu nas stajati dragocjenih prijateljstava. Takve situacije možemo izbjeći pridržavamo li se vrlo jednostavnog pravila: Uvijek ispeci, pa onda reci!
S druge strane, kada govorimo s namjerom da pomognemo i promišljeno, te riječi mogu postati čudesnim i fascinantnim pomagalima. Nadzoru nad riječima učimo se razvijanjem razumijevanja. U svakoj situaciji učimo u pojedincu gledati pozitivne i konstruktivne strane. Nadzor nad riječima možemo naučiti i kada smo voljni unaprijediti vlastite stavove o životu. Umjesto da sudimo na temelju vanjskog izgleda, svjesno tražimo mogućnosti! Riječi kojima se koristimo možemo naučiti promijeniti izražavanjem pomirljivijeg stava prema drugima. Uviđate li kako otvorene i receptivne riječi mogu transformirati stav kivnosti ili pat-poziciju? Možemo početi češće djelovati na duhovnim načelima.
Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i puteve će ti obasjavati svjetlost.
— Job, 22:28
Snaga naših riječi odražava se i u Izrekama, 15:23: »Čovjek se veseli odgovoru usta svojih, i riječ u pravo vrijeme — kako je ljupka!« Riječi su simbol naših misli i osjećaja; odražavaju našu svijest. Riječi su prozirni otvori koji vode do našeg srca.
*
3. ZAKON Raspolažete najmoćnijim oružjem na svijetu — ljubavlju i molitvom.
Doživljaj raja nusproizvod je neogra
ničene ljubavi. — Anonimna
Molitvom postižemo više nego što ovaj
svijet uopće sanja. Stoga, neka mi se
vaš glas uzdiže i danju i noću, poput
velikoga mlaza. — Alfred, lord
Tennyson
Ljubav je najprofinjenija sila na
svijetu. - Mahatma Gandhi
Molitva je poput radija.
Svijetleći oblik energije koji se sam proi
zvodi vlastitim sredstvima.
— Alexis Carrel
JEDNA OD NAJVEĆIH stečevina čovjekove povjesti jesu i sve veće mogućnosti da svatko od nas slobodno uči, razvija se i oblikuje vlastiti život. Gdje se god nalazili, koji god stil života odabrali, kako god izražavali svoje talente i sposobnosti, raspolažemo dvama najjačim pomagalima na svijetu kojima možemo ostvariti ciljeve. To su odlike ljubavi i snage molitve.
Ljubavlju i srećom možemo zračiti upravo onako vjerno kao što sunce zrači svjetlom i toplinom. Kao što je sunčevo svjetlo kreativan izvor koji daje život, možda i naša ljubav tako može biti kreativan izvor povećane vitalnosti, plodonosnih ideja i sveprisutnih darova. Ljubav je ključ u svim našim odnosima. Bez topline ljubavi, naši bi odnosi bili mrtvi i hladni. Ljubav našem postojanju pridaje transcenden-tno značenje. U mjeri u kojoj smo u stanju primati božansku ljubav i izražavati je prema drugima, ona postaje i kamenom temeljcem naših međuljudskih odnosa. Štoviše, bi li jedan od najboljih pokazatelja našeg unutarnjeg razvoja mogla biti mjera u kojoj volimo Boga i druge ljude? Jesu li naša ljubav prema božanskome i naša ljubav prema drugima zapravo dvije strane iste duhovne medalje?
Ljubav je u biti neprestano aktivna. Kako bi uopće mogla ostati tek unutarnjim idealom, statičkom imovinom, zakopanim blagom koje nakupljamo u duši? Ljubav je poput vode koja teče kroz crijevo za zalijevanje vrta. Može teći samo ako s jedne strane ulazi, a s druge izlazi. Kada pustimo da nam ljubav istječe iz srca i duše, jednostavno stvaramo prostor za primanje novih količina ljubavi. Bi li jedan od karakterističnih znakova duhovne ljubavi mogla biti i činjenica da se pruža slobodno i nesputano? Za uzvrat ne traži ništa; ljubav jednostavno ispunjava svoju prirodu davanja.
Kada u svakodnevnom životu stalno i neograničeno dajemo ljubav, kako je moguće da se poboljšavaju i kvantiteta i kvaliteta te naše ljubavi? Što znači voljeti »mudro«? Na primjer, mudro izražena ljubav uvijek je uravnotežena. Ne ide iz krajnosti u krajnost. Prolazne napetosti svakodnevnog života ne remete temeljnu stabilnost ljubavi koja je mudro izražena. Kada mudro volimo, jesmo li obzirni prema drugima i taktičniji u komunikaciji? Je li mudar roditelj pun ljubavi onaj koji neprestano traži informacije i načine izražavanja koji mu mogu pomoći da na zdraviji način voli svoju djecu? Kada roditelji steknu naviku traženja duhovnog vođenja u izgradnji vrijednosti i smjernica,
Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, niti
je rijeke potopit i. — Pjesma nad pjesmama 8:7
pokazuju li i izražavaju dublji stupanj neograničene ljubavi? Ako djecu potičemo da razvijaju osobnu povezanost s duhom, sadimo li sjeme koje dozrijevanjem može prerasti u zreo plod? Obitelj može biti plodonosna sredina obilježena trajnom ljubavlju. Može biti i temelj za djelotvornu molitvu.
Djelotvorni izrazi ljubavi mogu se iskazati kroz moć molitve. A molitva može rezultirati snažnim sposobnostima donošenja odluka i razvoja. Svatko ima osobne potrebe i želje. A većina ljudi traži praktična pomagala za izgradnju boljeg života. Molitva je osobito svrhovita i važna kada smo posvećeni djelovanju s ljubavlju, i to na temelju spoznaja stečenih tijekom molitve. Molitva se opisuje i kao jedan od najpouzdanijih i najsnažnijih stimulatora duhovnog razvoja. Ako je netko beživotan, deprimiran, potišten, tužan ili bezvoljan, dobra molitva može mu uzdignuti duh i otvoriti vrata novim mogućnostima i prilikama. Molitva može pojačati percepciju i povezanost s idealima. Molitva nam nudi snažno duhovno pomagalo za nadvladavanje problema. Pojačava našu marljivost i dosjetljivost. Kada molitvom tražimo svim srcem, te molbe dolaze duboko iz nas i dovode do trajnih transformacija.
Molitva uvećava srce, sve dok ne postane kadro primiti dar samoga Boga.
— Majka Tereza
Čini se da božanska sila razumije dublje značenje naših iskrenih želja i reagira u skladu s njima. Bog nas sve voli jednako i neprekidno. Je li to temeljna vječna stvarnost? Kada se molitvom otvaramo božanskoj mudrosti i usmjeravanju, upućujemo li i poziv božanskome duhu da uđe u naš život i promijeni ga iznutra kako bismo sve ugledali u novome svjetlu? Postaje li ljubav prema svima spontanim izrazom duše ispunjene duhom?
U knjizi Mojim riječima majka Tereza piše:
Neki ljudi, kako ne bi molili, kao izgovor koriste činjenicu da je život toliko kaotičan i užurban da im ne omogućuje da mole. To jednostavno nije moguće. Molitva ne zahtijeva da prekidamo rad, nego da nastavimo raditi kao da je riječ o molitvi. Svaki put nije nužno meditirati, niti svjesno iskusiti osjećaj da se obraćamo Bogu, koliko god to bilo lijepo. Važno je biti s njim, živjeti u njemu i njegovoj volji. Voljeti čistim srcem, voljeti sve, osobito siromašne, znači moliti dvadeset četiri sata na dan.
*
4. ZAKON
Sebični interesi govore raznorazne jezi
ke i igraju najraznovrsnije uloge.
— Francois Due de /a Rochefoucauld
Nikada ne moraš nikamo stići ako misliš
da si već ondje. — E. C. McKenzie
Dio života posvetite drugima. Vaša pre
danost neće biti žrtva. Bit će to čudesno iskustvo jer je riječ o intenzivnome trudu usmjerenom
prema važnom i smislenom cil ju.
— Dr. Thomas Dooley
UŽASNO JE UZBUDLJIVO živjeti i razmišljati o svim raznovrsnim čudima otkrivanja koja su pred budućim generacijama. Kamo će nas sva ta otkrića odvesti? Koje će čovječanstvo imati koristi? Svemir je nepregledan i po svoj prilici vječan, dok smo mi maleni i smrtni. Kako je samo uzbudljivo razmišljati kako bi naša kreativnost mogla biti dio čudesnoga plana koji još nismo spoznali!
Pascal piše: »Veličinu i dostojanstvo ne smijem tražiti iz svijeta i prostora, nego kroz vladanje svojim mislima. Ovladam li svjetovima, neću biti nimalo bogatiji. Svemir me prostorom obavija i guta poput atoma; mislima ja spozajem svijet«. I premda možda izgledamo beznačajno, naša bi uloga možda ipak mogla biti presudna. Kao ljudska bića imamo dar uma, duha i smisla. Možemo razmišljati, zamišljati i sanjariti. Možemo li tražiti i neke buduće pojmove u raskošnoj i sve široj raznolikosti čovjekove misli? Čini se da nam je dopušteno, na određeni način, da nas stvara beskonačno božansko radi ubrzavanja pustolovine kreativnosti.
Postoji li, međutim, moguća prepreka koju nazivamo egoizmom? Pritom ne mislimo toliko na osobnu manu, nego prije na naviku uma koja smeta procesu učenja nužnom za budući napredak. Možda smo naviknutiji na razmišjanje prema kojem smo tijela koja imaju dušu nego spoznaji da smo duše koje žive u tijelu. Ti pojmovi o tijelu postoje već dugo i šalju nam pogrešne poruke o našoj istinskoj biti i svrsi u ukupnosti stvari.
Na koje još načine egoizam može smetati našem razvoju? Možda se jedna prepreka pojavljuje i kada sebe smatramo odvojenima od drugih. Ako netko odrasta proživljavajući bol zbog usamljenosti, kritika iz redova vršnjaka, ili emocionalne povrijeđenosti, pojam o odvojenosti može se pojaviti u vrlo ranoj životnoj dobi. Druga prepreka može se pojaviti kada naš ego promiče iluzije o krivnji ili strahu. Odnosno, ego nas može bombardirati i idejama da bez prestanka moramo stjecati što više iz materijalnoga svijeta da bismo iskusili zadovoljstvo. Međutim, kada postanemo svjesni utjecaja ega na naš život, otvara nam se mogućnost za novo duhovno buđenje.
Jeste li se kada našli u životnoj fazi u kojoj su vas više zanimali drugi i svijet oko vas nego vi sami? Kada se ne koncentriramo na potpunu odvojenost, na povrijeđenost ili strah od onoga što nam život eventualno donosi, stječemo nemjerljivu slobodu! Oslobađanje od
Može li egoizam biti prepreka našem razvoju?
Najbolji su darovi oni koji za uzvrat ne
očekuju ništa. — Norveška
poslovica
zaokupljenosti sobom, od ega, donosi izvornu slobodu. Naš um tako može slobodno početi istraživati kao dio zajednice traženja, koncentriran na postupak traženja. Čini se da to jednako vrijedi i za istraživanje naše duhovne budućnosti. Možete li promisliti o mogućoj budućnosti u kojoj se zahvaljujući korisnim znanstvenim otkrićima progresivno otkrivaju duhovne spoznaje? Do ključnog napretka može doći kada cijenimo načine na koje je znanost naučila napredovati velikim koracima. Kreativna otvorenost prema traženju otkrića i perspektiva usmjerena na budućnost također nude neograničene mogućnosti.
Strah se nikada ne usuđuje prići velikoj duši. — Phia Rilke
Život koji nam je podarila priroda kra
tak je, no sjećanje na dobro proživljen život ostaje vječno.
— Ciceron
Prepreku pretvorite u odskočnu dasku.
— Anonimna
Može li i poniznost biti ključ za naš budući napredak i osigurač od egoizma? Kada čovjek svemu počne pristupati poniznije, može početi objeručke prihvaćati nove zamisli o duhu, jednako kao što prihvaća nove znanstvene i tehnološke spoznaje o načinu liječenja upala, o zagrijavanju ili hlađenju stambenog prostora, o brzoj i djelotvornoj komunikaciji s udaljenim ljudima.
Kako njegovati duh poniznosti? Za početak samima sebi možemo dopustiti otvorenost za mogućnost postojanja unutar božanske stvarnosti koja nadvisuje našu osobnu stvarnost. Bi li duh poniznosti mogao poticati žeđ za istraživanjem neograničenih novih sposobnosti? Nadalje, možemo li jedni od drugih učiti upravo u sklopu otvorene poniznosti? Ponizan stav omogućuje nam da budemo otvoreni i da prihvaćamo nove zamisli. Možemo naučiti stvari sagledavati iz tuđe perspektive i svoje stavove slobodno dijeliti s drugima. Možemo li egoistične osjećaje odvojenosti zamijeniti tako zdravim mentalnim stavom?
Kada dajemo više od sebe, a za uzvrat tražimo manje, također na izvrstan način obuzdajemo ego. Na primjer, potkraj života Lav To-lstoj postao je, nakon dugogodišnje obuzetosti sobom, Božjim slugom, naučivši mnoge lekcije na putu svete potrage. Prema njegovim riječima: »Isključivi je smisao života služenje čovječanstvu«. Kako je to samo jednostavno! A kako duboko! Kada je služenje drugima prioritet, raspolažemo uzbudljivim i korisnim načinom dosezanja većeg duhovnog razvoja. Kada pokušavamo služiti tuđim potrebama, također stječemo materijalno bogatstvo i priznanja.
Želimo li ukloniti prepreku koju nazivamo egoizmom, možemo same sebe podsjetiti na to da je Bog svakoga od nas stvorio u neograničenoj ljubavi koja se ne mijenja i traje vječno. Kada primjećujemo
Tko god želi postati slobodan, mora se
osloboditi. Sloboda nije dar koji će nam
nekim čudom pasti u krilo. Što je sloboda?
Imati volju za preuzimanje odgovornos
ti za sebe. — Max Stirner
dobra djela i pozitivne aspekte drugih i općenito života, lakše ćemo raspršiti strah. Možemo li mislima dopustiti da ostanu usredotočene na ljubav i služenje, a djelovanje usmjeriti tako da potječe iz naše svijesti? Možemo li pročistiti misli, emocije i ponašanje? Možemo li elegantno i skladno prijeći s vanjskog izgleda na svoje mjesto u beskraju božanskoga?
5. ZAKON
Jedan od najvećih čovjekovih darova jest promjena, a sadašnje ubrzanje promjena u svijetu izraz je obilja toga dara.
Svako razdoblje može nam donijeti
neku novu spoznaju. — Joan Chittister
Potres ne nadzire pojavu drukčijeg ob
lika života, nego to čine oluje ve
likodušnosti i vizije blistavih duša.
— Boris Pasternak
ROBERT HILLIARS procjenjuje da će, nastavi li se znanje širiti i napredovati sadašnjim tempom, u vrijeme kada na fakultetu diplomira danas rođeno dijete, količina znanja kojim raspolaže ovaj svijet biti četiri puta veća nego danas. U vrijeme kada će tom djetetu biti pedeset godina, količina znanja biti će veća trideset dva puta; a 97% svih spoznaja kojima raspolažu ljudi biti će stečena za njegova života! Futurist John Naisbitt još je odvažniji u svojim procjenama porasta količine informacija. On potvrđuje da se količina informacija udvostručuje svakih trideset mjeseci. Uz takav razvoj, za samo dvadeset pet godina količina bi mogla biti i tisuću puta veća nego danas, a za samo pedeset godina i milijun puta veća.
Taj je podatak gotovo nemoguće pojmiti, no istina je da živimo u razdoblju procvata čovjekova stvaranja. Evolucija se ubrzava. Napredak se ubrzava. Jedan od najvećih darova koje je čovjek dobio od Boga jesu promjene, a sadašnje ubrzanje otkrića u svijetu izraz je silnog obilja toga dara. Temeljna pitanja — Kamo krenuti odavde? i Koje su sve mogućnosti? — simboliziraju mnogobrojna područja nevjerojatnog potencijala za profinjena bića koja nazivamo ljudima, a koja su tek nedavno naselila ovaj planet!
Možda ne bi bilo loše da svatko od nas razmotri kako bi najbolje odgovorio na sljedeća pitanja: Zašto sam ovdje? Kako mogu pripomoći ostvarivanju stvaranja kroz promjene? Mogu li se povesti za svojom željom da budem uspješniji i plodonosniji u svojim nastojanji-
*
Negdje u drugome planu našega uma postoji zaboravljeni plamen ili iskra zadivljenosti našim vlastitim postojanjem. Cilj umjetničkog
i duhovnog života jest traženje tog skrivenog sunca čuđenja. — C. K. Chesterton
Razmotrite mogućnost osvrta na sve svoje trenutačne stavove. Osvrtom obuhvatite i područja poput stava prema duhovnosti, molitvama, egoizmu, osudama, pohvalama, zahvalnosti, vlastitim životnim iskustvima, onome što se događa nakon smrti, te kako bi bilo živjeti u tuđoj koži.
U Mudrim učenjima Dalai Lame Njegova Svetost opisuje suosjećanje kao pomagalo koje dovodi do promjene:
Duboko u sebi moramo istinski voljeti jedni druge, jasno spoznati ili prepoznati zajednički općeljudski položaj. Istodobno moramo otvoreno prihvaćati sve ideologije i sustave, kao način rješavanja problema čovječanstva. Jedna država, jedna nacija, jedna ideologija, jedan sustav... to jednostavno nije dovoljno. Korisno je imati niz različitih pristupa na temelju dubokih osjećaja o temeljnoj jednakosti unutar čovječanstva. Nakon toga možemo zajednički uložiti trud u cilju rješavanja problema cijelog čovječanstva. Problema s kojima se ljudsko društvo suočava u smislu gospodarskog razvoja.
Naglasci ••
1. Primarne su odlike uma intelekt i određena razina svijesti.
2. Misao — čin ili proces razmišljanja — često se smatra možda i najproduktivnijom čovjekovom sposobnošću.
3. »Kada vladaš umom, vladaš i svojim svijetom« (Imelda Shanklin).
Uvijek i u svemu, neka postoji poštovanje.
— Konfucije
ma i to maksimalnim i nenametljivim zalaganjem i djelotvornošću? Ubrzava li se kreativnost zahvaljujući otvorenome umu i slobodnome nadmetanju? Treba li svijet hitno početi proučavati temeljne duhovne stvarnosti? Kako mogu pripomoći tim istraživanjima? Trebamo li biti gorljivi i marljivi kako bismo otkrili više u vezi s Bogom? Je li Bog jedina stvarnost? Kako nam više spoznaja o životnim zakonima i univerzalnim načelima pomaže da se bolje pripremimo da pripomažemo pozitivnim promjenama?
4. Kako riječi koje izgovaramo odražavaju sadržaj našega srca?
5. Kako riječi koje izgovaramo mogu služiti i kao pomagala za izgradnju našega svijeta?
6. Po čemu su ljubav i molitva moćno oružje?
7. Kako se djelotvorno izražavanje ljubavi iskazuje kroz moć molitve?
8. Po čemu je egoizam prepreka na putu većem razvoju?
9. Može li poniznost biti ključ našeg budućeg napretka i osigurač od egoizma?
10. Kako biste promjene opisali kao veliki dar i prednost?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Ono smo što mislimo. Sve što jesmo izvire iz naših misli. Svojim mislima stvaramo svijet. Govori ili djeluj nečista uma, Pa se nećeš otarasiti nevolja, Pratit će te kao što kotač prati vola koji vuče kola.
Ono smo što mislimo. Sve što jesmo izvire iz naših misli. Svojim mislima stvaramo svijet. Govori ili djeluj čista uma, Pa će te pratiti sreća, Poput sjene, i nećeš je se osloboditi. Kako će izmučen um Shvatiti koji je pravi put?
Ni najgori neprijatelj ne može ti nauditi Koliko ti mogu nauditi tvoje vlastite misli ako na njih ne paziš.
No kada njima jednom ovladaš, Nitko ti ne može toliko pomoći, Čak ni otac ili majka.
— iz Dhammapade
Na svijetu nema tog zakutka u kojem ne
bi bilo Boga. — Omoto Kyo
Svjetski napredak traži poduzetnike.
1. ZAKON
VELIKA DJELA ostvarena tijekom izgradnje mnogih starodrevnih čuda širom svijeta ispunjavaju nas strahopoštovanjem. Kako su ti drevni narodi podignuli tako velika zdanja bez pomoći suvremene tehnologije i mehanizacije? Kakvim su se alatima koristili? Kojim su se planovima i nacrtima radnici rukovodili u svakodnevnome radu? Koji su im prirodni izvori bili na raspolaganju? Tko je bio začetnik početne zamisli o prvom velikome projektu? Bismo li tu osobu mogli smatrati prvim poduzetnikom u povijesti? On je nedvojbeno morao udružiti sve dostupne prilike sa snažnom vizijom i genijalnošću kako bi svijetu ostavio tako dojmljiv dar!
U današnjem svijetu definicija »poduzetnika« glasi: »osoba koja organizira i vodi poslovni pothvat, prihvaćajući rizik zbog moguće zarade«. Bismo li tu definiciju mogli proširiti tako da obuhvati i genijalnost istraživačkog uma i svrhovito traženje na svim područjima nastojanja? U znanosti? Medicini? Religiji? Fizici? Ekonomiji? Elektronici? Genetici? Pedagoškim znanostima? I bi li dio »zarade« pritom mogao biti bolji život za cjelokupno čovječanstvo?
Ljudi na putu do uspjeha počesto se ne boje prihvatiti proračunate rizike. Pomno se pripremaju za ulazak u nepoznate vode. Sposobnost prihvaćanja rizika i prihvaćanja izazova često je najveći kod onih koji imaju posve otvoren um. U knjizi Stanje čovječanstva Julian L. Simon piše: »Naša vrsta živi bolje praktički na svim mjerljivim materijalnim područjima. I više nego ikada možemo biti uvjereni da će
Pogledaj zlatne dane, prepune zlatnih
djela, u velikoj pobjedi Radosti
i Ljubavi. — John Milton
Vaši će potomci ubirati vaše plodove.
— Vergilije
Dvadesetdrugi tjedan
Čovjek koji je voljan reći »da« iskustvu
čovjek je koji će otkriti nove granice.
se ti progresivni trendovi nastaviti i nakon 2000. godine, u beskonačnost«. Tako postoje plodna područja za istraživanje koja samo iščekuju trud, nadarenost, te domišljatost i dinamičnu svijest poduzetne osobe. Blistava budućnost koju zamišljaju mnogi napredno orijentirani pojedinci doima se sve izglednijom.
Nemamo vječnih saveznika i nemamo stalnih neprijatelja. Naši su interesi vječni i stalni i dužnost nam je povoditi se za njima.
— Henry John Temple
Veličina se odvija unutra.
— Papa Ivan Pavao II.
I najslabiji među nama ima dar, koliko
god izgledao trivijalno, koji je samo njegov i koji će, ako se
upotrijebi na vrijedan način, biti i dar
njegovoj vrsti. — John Ruskin
Koristan i svrhovit život važan je temelj za izgradnju snova čovječanstva, i na osobnom i na zajedničkome planu. Napredak je nužnost, a poduzetne su osobe itekako potrebne. Unutar kreativne genijalnosti uma nalazi se istinsko »područje prilika«. U istraživački i pionirski orijentiranoj osobi nalaze se moguće spoznaje, smisao, ideje, vizija, snaga, odvažnost, intelekt, sloboda i sposobnost za postizanje čudesnih uspjeha. Sto je onda potrebno da bismo postali inovatorima? Trebamo li prvo spoznati da u sebi imamo moć kreativnosti? Jesmo li voljni upustiti se u nova iskustva i istražiti nova područja koja će možda ponuditi plodonosna područja za razvojne aktivnosti? Poziva li naša receptivnost u našu svijest nova znanja, vitalnost i smisao?
Kako bismo ubrali plodove svojih otkrića, moramo dopustiti da vrijeme školuje naš duh, kao i naše tijelo i naš um. Duh čovječanstva moguće je hraniti na čudesne načine, a to su u stanju činiti oni pionirski duhovi koji uočavaju i prenose čuda ovoga svijeta. Knjige Ralpha Walda Trinea U skladu s beskonačnim i Carla Sagana Rajski zmajevi dva su 'izvrsna' primjera pisane hrane za čovjekovu dušu.
Značajna istraživanja podupiru tezu prema kojoj bi stjecanje novih duhovnih informacija moglo biti snažno pomagalo za sve poduzetne duhove. Poduzetnici u području duhovnog istraživanja? Zašto ne? Evo samo nekoliko od tisuća pitanja kojima bi se mogli pozabaviti.
Čovjekova evolucija. Istraživanja pokazuju da su kasniji Neandertalci i prvi predstavnici Homo sapiensa imali vrlo izražene pojmove o zagrobnome svijetu, što se odražavalo u pogrebnim obredima i špiljskim crtežima. Daljnja bi istraživanja mogla utvrditi i temeljnu prirodu te duhovne spoznaje.
Genetski temelji zdravlja i zadovoljstva. Dr. Herbert Benson analizirao je prirodu određenih duhovnih faktora u liječenju i ustvrdio da
su ljudi »genetski pripremljeni« za zdravlje. Tako bi bilo moguće provesti istraživanja zdravlja kao genetske odlike ili skupa odlika.
Kapacitet mozga. Neourologija nam kazuje da koristimo tek 10 posto kapaciteta mozga. Istraživanje biokemijske osnove genijalnosti i kreativnosti, osobito u slučaju velikih mistika i dobitnika Nobe-love nagrade, moglo bi nam donijeti vrlo korisne spoznaje i ukazati na način na koji bi bilo moguće osloboditi potencijal mozga.
Neuroendokrini odnosi. Istraživanje duhovnih aktivnosti (npr. molitve, meditacije i osobito izražavanja zahvalnosti) radi utvrđivanja raznoraznih postupaka oslobađanja hormona — poput endorfina i sličnih sredstava koja izazivaju osjećaj »zadovoljstva« — moglo bi poslužiti kao temelj za duhovna iskustva i alternativa mnogim psi-hoaktivnim sredstvima (npr. kokainu i heroinu) koji trenutačno pustoše društvo.
Nasilje kao društveni problem. Istraživanja genetske i neurološke osnove antisocijalnih oblika ponašanja pripada u politički osjetljivo područje, no strogo znanstveno utemeljeno istraživanje moglo bi nam donijeti toliko potrebne spoznaje i ukazati na moguće načine liječenja.
I u pozitivnim i u negativnim razdobljima, poduzetne osobe tražiti će nove granice koje će moći istraživati i poboljšavati. Rado će prihvaćati rizike i izazove, jer se zahvaljujući njima razvijamo, i na području svjetovne mudrosti i na području duhovne snage. Ako budućnost promatrate kao nepregledno, uzbudljivo i još neistraženo područje, vrlo je lako moguće da ćete otkriti nešto važno i korisno.
POSTOJI U mnoštvo korisnih načina na koje možemo davati? Jeste li kada razmišljali o tome da je doprinose životu i ljudima koji nas okružuju moguće davati kroz tri razine našega postojanja — duhovnu, mentalnu i fizičku? Na duhovnoj razini možemo davati kroz molitve ili duh ljubavi prema drugima. Na mentalnoj razini, možemo pružati
* 2. ZAKON
Kada aktivno pomažete drugima, i oni uče pomagati drugima.
Nosite bremena jedan drugoga, te ćete
tako ispuniti zakon Kristov!
— Calaćanima 6:2
Pomaganje drugome dio je čovjekove
bit i . — Jinizam
Svi su odgovorni i za druge.
— Talmud
Bez nesebičnog služenja ne ispunja
va se nijedan ci l j ; najčišće je djelova
nje upravo u služenju.
— Adi Granth, Maru
misli, zamisli, mudrost i poticaje. Na fizičkoj razini, možemo davati vrijeme, nazočnost, trud, novac i materijalna dobra. Za primjer slijedimo osmijeh koji se pojavljuje s triju razina našega bića. Kada ga dajemo iz srca, osmijeh nosi i duhovni blagoslov. Kada se smiješimo iz uma i kada je u skladu s duhovnim načelom, osmijeh prenosi misli neograničene ljubavi, koja se prenosi u fizički izraz suosjećanja i brižnosti!
Jedan od najčišćih oblika služenja sastoji se od pomaganja drugima i nastojanja da dođu do dobrobiti, bez očekivanja nagrade za trud. U Bhagavad Giti, kao i dijelovima Tao Te Chinga, nesebično se služenje opisuje kao »temeljno načelo kojim Bog stvara i održava svijet. Kad god netko djeluje nesebično i tako služi drugima, taj čin proistječe iz Boga«.
Kada nastojimo donositi sreću, uviđamo da postoje nebrojeni načini na koje možemo usrećiti mnoge. Dobivene darove možemo upotrijebiti za pomaganje i podupiranje. Možemo s drugima podijeliti sve što znamo. Kada je prikladno, u nadvladavanju teških situacija možemo ponuditi i svoje iskustvo. Možemo se nuditi u služenju kojim ćemo usrećiti bolesnu osobu. Gotovo na svim područjima čovjekova iskustva nude se prilike za usrećivanje drugih. I to je istina. Svaki takav čin koji od nas ide prema drugima može se množiti kada oni koji primaju spoznaju da i oni mogu početi davati. I mi također doživljavamo radost davanja! Služenje je nužno za naš razvoj. Riječ je o univerzalnome zakonu: kada pomažemo drugima, i sami primamo više pomoći.
Joe Griffith na jednome mjestu iznosi priču o Albertu Schwei-tzeru:
Albert Schweitzer pravo je oličenje služenja. Prekinuo je uglednu liječničku karijeru i otišao u Afriku kako bi pomogao u izgradnji bolnica za siromašno mjesno stanovništvo. Mnogi njegovi prijatelji, koji su imali dojam da uludo troši nadarenost i znanje, poslali su u Afriku svoje predstavnike kako bi ga pokušali nagovoriti da se vrati u domovinu. Pitali su ga: »Zašto tako nadaren čovjek odustaje od toliko toga kako bi radio medu afričkim domorocima?«
Schweitzer je odgovorio: »Ne spominjite žrtvu. Uopće nije važno gdje je čovjek ako ondje gdje se nalazi može činiti dobro. Koliko god cijenio vaše ljubazne riječi, čvrsto sam odlučio ostati ovdje i brinuti se za svoje prijatelje Afrikance«. U Africi je ostao sve do smrti, 1965. godine. U to vrijeme bilo mu je 90 godina! Radio je do samog konca života, održavajući gorljivost prema životu.
Čovjek besprijekornih vrlina, koji se želi dokazati, nastoji i drugima pomoći u dokazivanju; koji se želi proširiti i uvećati, u tome
pomaže i drugima. — Konfucije
Dok je razgovarala s onim kolegicama koje su bile na glasu kao iskusni stručnjaci na području njege i brige, Carol je utvrdila da te žene ne čine ništa osobito. Duboku vezu između medicinske sestre i pacijenta uspostavljao je iskren osjećaj nazočnosti i postojanja, a ne neko konkretno djelovanje. Omogućujući takve interakcije, sestre su uvidjele da ih takvi odnosi uzdižu, te da im silno koristi proširena mogućnost da dopru do energije, ljubavi i mudrosti. Nijedna od njih nije smatrala da je ta duboka i iskrena brižnost, te blizak odnos s pacijentima, iscrpljuju ili dovode na rub izdržljivosti.
Možda upravo sada treba malo zastati i zahvaliti se na nebrojenim razlozima za sreću i činjenicu da i mi sami možemo donositi sreću! Postavite ideal u duhovnome smislu i budite svjesni činjenice da onaj tko među ljudima želi biti najveći, mora služiti svima.
Ne nastoj raditi samo u svoju korist,
nego misli i na druge ljude.
— Dio eskimske inicijacije
Za još jednu prelijepu priču o toj temi pobrinula se medicinska sestra Carol, koja je radila u jednoj velikoj sveučilišnoj bolnici. Carol je zanimalo kako sestre koje se iskreno brinu za pacijente uspijevaju ostati zdrave unatoč tako bliskome odnosu s pacijentima kojima pomažu. Znala je da su ih tako učili i da funkcioniraju na temelju postavke o tome da se trebaju iskreno brinuti za pacijente, ali se emocionalno ne pretjerano vezivati, jer bi to vrlo lako moglo dovesti do potpunog izgaranja.
*
3. ZAKON
Razmišljanje o mogućnostima u stvar
nosti je primjena dinamične, kreativne,
svete mašte! — Robert Schuller
I što god nakaniš učiniti, učini dok
možeš. — Propovjednik
9:10
JESTE LI KADA razmišljali o tome da vaš pozitivan stav otvara vrata prilikama koja bi inače ostala čvrsto zaključana? Snažna vizija puna nade može izvući potencijal iz nečega što inače izgleda kao ograničenje. Snalažljiva i otvorena potraga može odnijeti prevagu kada biste inače zbog straha odustali! Kako glasi pouka? Na sve strane i u svim situacijama tražite najbolja moguća rješenja!
Jedna poznata i vrlo uspješna i djelotvorna poslovna žena dan započinje pozdravom: »Dobro jutro, Bože! Koja si mi čudesna iskustva za danas spremio?« Zatim se baca na svakodnevne aktivnosti i izazove, od svega očekujući samo najbolje! A najbolje stvari u životu događaju se njoj i za nju! Često s nevjericom promatra što joj se sve događa. O počecima te navike kaže da je najvažniji korak u transformaciji života poduzela kada je dubinski pretražila vlastitu dušu i zatim postavila korisne i plodonosne ideale. Zatim je marljivo i ustrajno radila na njihovu ostvarenju. A to može biti vrlo koristan i dalekosežan postupak transformacije, jer vam ideali postavljaju mjerila. Riječ je o izvrsnim smjernicama za donošenje odluka koje će vam uzvisiti život.
Čudesno je i uzvišeno biti u stanju razmišljati kako želite, no, naposljetku ipak ostaje važno pitanje: što mislite.
— Matthew Arnold
Mudar će čovjek stvoriti više prilika
nego što će na njih naići.
— Francis Bacon
Može li postavljanje ideala u skladu s duhovnim načelima ponuditi i najpozitivnije moguće životne stavove? Ako su nam ideali ograničeni, istinski se sputavamo. U knjizi Vaš život... Razumijevanje univerzalnih zakona Bruce McArthur navodi pet važnih elemenata plemenitih ideala: 1. Vaši su ideali mjerilo prema kojem donosite odluke. Nalik su na
zemljovid s pomoću kojeg dolazite do odredišta. 2. Vaši ideali određuju stavove prema kojima živite. 3. Vaši ideali određuju put i smjer kojim se krećete na svjesnoj razi
ni. 4. Vaši su ideali poveznica koja uravnotežuje tijelo, um i dušu. Preko
njih koordinirate duh, um i fizički aspekt postojanja. Očito je da o svemu što tako ključno utječe na vaš život mora
te dobro promisliti i da to nešto morate pomno razvijati i birati s najviše dostupne razine svijesti.
Kada očekujete najbolje, vaš će pozitivni stav otvoriti vrata prilikama.
Predivna zadaća!
Njegovati i podizati nježnu misao, mladu ideju naučiti kako se
raste.
Je li vam poznat izraz »razmišljanja u okvirima mogućnosti«? U ranijim člancima već smo spominjali silnu snagu uma. Osoba koja razmišlja u takvim okvirima svaku zamisao razmatra posve otvorena uma, budno pazeći na sve mogućnosti. Takvo se razmišljanje u biti koncentrira na upravljanje zamislima. A od svega je najvažnije sljedeće: Nikada ne potcjenjujte pozitivnu vrijednost neke zamisli! Svaka pozitivna zamisao u sebi nosi potencijal korisnog manifestiranja, samo ako se s njome postupa na odgovarajuć način. Kako zamislima upravljati tako da dovode do uspjeha? Potražite najuzvišenije i najbolje načine izražavanja zamisli. Je li zamisao dobra? Kako može pomoći drugima? Vašoj zajednici? Vašoj zemlji? Svijetu? Vama? Kako se ta zamisao »uklapa« u vaše ideale? Na koje je najučinkovitije načine moguće provesti tu zamisao? Očekujte najbolje, a vaš će pozitivan stav otvoriti vrata prilikama.
Zanimljivo je uočiti kako neki umovi ostavljaju dojam da se sami stvaraju, da niču bez obzira na sve nepovoljne okolnosti i samotno
ali neodoljivo napreduju unatoč tisućama prepreka. — Washington Irving
Svaka je zamisao poticaj.
— Oliver Wendell Holmes
Čak i situacije koje su naoko »problematične« mogu donijeti velike koristi ako se na njih gleda iz pozitivnog kuta. Tražite najbolje od onoga što je uopće moguće u svakoj pojedinačnoj situaciji, pa ćete doživjeti prilike da svaki problem pretvorite u lekciju koja donosi veće dobro. Zahvalite duhu koji radi za vas djelujući kroz vas!
4. ZAKON Naši su najveći neprijatelji bijes i sebična želja. — Bhagavad Gita
JEDNO OD TEMELJNIH životnih pravila, koje se poštuje praktički kroz cijelu povijest glasi: »Ne čini drugome što ne bi htio da čine tebi«. To je tzv. Zlatno pravilo. Veliko značenje tog drevnog učenja, koje priznaju sve religije, dalekosežno je u primjeni u svim fazama međuljudskih odnosa. Zlatno je pravilo načelo koje postoji otkako postoji i čovjek, nepromjenjivo poput sile teže, nepristrano poput sunčeva svjetla.
*
Ako ste strpljivi u trenutku bijesa, iz
bjeći ćete stotinu dana oluje.
— Kineska izreka
Bijes mudracu oduzima mudrost, a pro
roku viziju. — Talmud
Bijes je kratkotrajno ludilo.
— Horacije
Suprotnosti su mu pohlepa, mržnja, ljutnja i sebičnost. Kada to pravilo primjenjujemo u svakodnevnome životu, prema drugima ćemo se posve prirodno odnositi jednakom ljubavlju i poštovanjem kao što želimo da se drugi odnose prema nama.
Energija koju upućujemo u mentalnim, materijalnim i fizičkim odnosima nalik je na kozmički bumerang i vraća nam se u obliku mjere prema kojoj se uspoređuje naše ponašanje. Jedna od temeljnih odlika poželjnih u odnosima jest brižnost. Brižnost osigurava pozitivnije interakcije između nas i drugih, pridajući im više ljubavi, a manje stresa i napetosti. Iskrena brižnost eliminira, regenerira i liječi mnoge probleme do kojih često dolazi u svakodnevnim interakcijama s drugima.
U knjizi Kako poboljšati sebe: Nadzor nad stresom iz dubine srca Lew Childre navodi primjer brižnosti: »Voziti auto bez ulja u motoru isto je što i živjeti bez brižnosti. Istinska brižnost zapravo je frekvencija, ili osjećaj, koji zrači iz vašeg srca. Prolazi vašim sustavom i podmazuje vaše misli i osjećaje, pritom smanjujući trenje i otpor na koji nailazite u životu. Brižnost ne samo što služi kao mentalni i emocionalni deterdžent u vašem sustavu, nego dodaje kvalitetu i konkretnost vašim odnosima s ljudima i svim pitanjima i problemima«. Bijes i sebičnost posve sigurno nisu aspekti brižnosti i vrlo će lako biti naša dva najveća neprijatelja. Bijesne riječi i postupci nikada nisu korisni. Štoviše, vrlo često izazivaju lančanu reakciju negativnih djelovanja kojima se vrlo često stvaraju neprijatelji. Kada bijes jednom preuzme glavnu ulogu, logika i razum raspršuju se poput magle! U takvim situacijama često dolazi do povrijeđenosti, a sije se i sjeme koje donosi plodove u obliku negativnih posljedica, sjeme koje će poslije biti teško iskorijeniti. Kada čovjek osjeti prvu navalu bijesa, korisno je da situaciju u kojoj se našao razmotri uz svijest o duhovnim načelima. Takva kratka analiza njegovu svijest i energiju često usmjerava u produktivnije oblike izražavanja.
Svjetlo koje svijetli nad nebom i nad svijetom, svjetlo koje svijetli u najvišem svijetu, iznad kojeg nema drugog svjetla — to je svjetlo
u srcu svakog čovjeka. — iz Upanišada
Sebičnost se opisuje kao odlika ličnosti koja se manifestira kao zanemarivanje, nepoštovanje ili nemar prema drugima. Sebičnost je često aspekt neuravnoteženoga ega. Kada čovjek djeluje na temelju sebične svijesti, uviđate li koliko je sputan zakon davanja i primanja?
Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vla
da, bolji je od osvojitelja grada.
— Izreke 16:32
Istinsko je davanje nesputano: riječ je o prirodnoj reakciji do koje dolazi kada smo usklađeni sa svojom duhovnom prirodom. Kada naš um prihvaća taj dio naše ličnosti, postajemo kanalima za izražavanje takve duhovne nazočnosti. Davanje nam tada donosi radost. Uviđate li i kako zakon davanja i primanja rezultira većom neograničenom ljubavlju koja kroz nas kola bez primisli o nagradama? Dajemo s ljubavlju i nesebično; dajemo iskreno i dobronamjerno.
Upoznali smo neprijatelja: to smo mi sami. — Walt Kelly
Bijes svladaj ljubavlju.
— Dhammapada
Vlastito ja jedini je nedodirljivi neprijatelj kada djeluje uz
jednu od kardinalnih strasti: bijes, umišlje-
nost, lažnost i pohlepu. — Jinizam
Kako, dakle, promijeniti stav sebičnosti? Kako modificirati bijes? Je li ključ pritom neograničena ljubav? Kakvu biste ljubav željeli da drugi upućuju vama? Kakvu ste ljubav voljni iskazivati? Svoju svijest možemo transformirati kada spoznamo i kada živimo u skladu s duhovnim načelima i kada misli, riječi i djela temeljimo na smislu, idealima i smjernicama do kojih smo došli duhovnim putem. Svojem svjetlu možemo dopustiti da nesmetano blista! U svim područjima života možemo provoditi Zlatno pravilo.
Koji su plodovi oslobađanja od tih emocionalnih neprijatelja, bijesa i sebičnosti? Kada Boga vidimo posvuda, kada Boga doživljavamo u svemu što činimo, kada priznajemo da su svi dio Boga, znači li to da smo u nebeskome kraljevstvu na zemlji? Raj na zemlji opisuje se kao dar koji dobivamo od Stvoritelja kada izražavamo njegovu uzvišenu svrhu i moć i to životom koji se temelji na univerzalnim zakonima. A naučiti u životu provoditi univerzalne zakone ili načela nije nimalo teško. Međutim, za to su potrebni marljivost, usmjerenost i koncentrirano djelovanje, kako bismo postali sve što možemo biti! Kad god načinimo korak u smjeru višeg oblika reakcije na život, ostvarujemo velik napredak.
*
5. ZAKON Mudar čovjek zagleda se u svoje srce i pronalazi vječni mir. — Hinduska izreka
Prvo pravilo glasi: čuvaj spokoj u duhu.
Drugo je: sve stvari pogledaj u oči i spo
znaj njihovu pravu bit.
— Marko Aurelije
Na putovanju nadmaši sebe i dosegni
Boga. — Rumi
Njegujte mir i sklad sa svima.
— George Washington
TIJEKOM CIJELE povijesti i širom svijeta, ljudi traže unutarnji mir. Pa ipak, već stoljećima i stoljećima, mnogi ratuju sa sobom i s drugima. Širom svijeta, kod kuće i na poslu, mnogim je ljudima život ispunjen stresom. Je li moguće da je korijen tog nezadovoljstva u načinu na koji živimo iz dana u dan? Kada se nađemo u teškoj situaciji, kako reagiramo? Uspoređujemo li se s drugima kako bismo ocijenili vlastiti rad i uspjeh? Dopuštamo li si da nas obuzmu nepotrebne brige? Pridajemo li životu nove izvore pritiska postavljanjem nerealnih ciljeva i vremenskih ograničenja? Osjećamo li ponos ili zadovoljstvo kada zgrćemo nove stvari? Postoje li trenuci kada se povlačimo od svijeta, bilo fizički, bilo emocionalno, a kada se stvari ne razvijaju prema našim željama i očekivanjima? Jesmo li spokojniji kada je sve »pod nadzorom«?
Gdje ste u potrazi za mirom? Jeste li se pronašli? Jeste li se pomirili s vlastitim životom? Sa sobom? S obitelji? S tijelom? S vezama i odnosima? Kakav stav imate prema vlastitoj karijeri i financijskim prilikama? Poštujete li samog sebe? Usklađujete li se s prirodom i s ljudima koji ispunjavaju vaš osobni svijet? Gledate li na tešku situaciju kao na vrata koja su otvorena za nove potencijale? Možete li se osloboditi starih pretpostavki i predrasuda i krenuti u smjeru novih otkrića? Žudite li za znanjem? Jeste li usredotočeni, kreativni i spremni pomagati? Poštujete li sve pojavne oblike života? Možete li prihvatiti dar svakog dana provedenog na životu i iskoristiti ga na najbolji mogući način? Kad sjednete za stol i pogledate tanjur pun miomirisne, zdrave i ukusne hrane, njegujete li svijest o hvali, zahvalnosti i izražavanju poštovanja i zahvalnosti?
Život je dinamično iskustvo. Poput rijeke koja vijuga, neprestano teče, a njezine struje stvaraju nove uzorke od elemenata u međusobnim interakcijama. Što god nam se u životu događalo, s kakvim se god stresom, nedaćama ili sukobima susretali, prvi korak prema unutarnjem miru može početi od promjene stava. Zašto je to toliko važno? Kada počnemo mijenjati stavove, počinjemo uočavati drukčiju sliku o svemu što se događa oko nas. Konkretna situacija uopće nije važna onoliko koliko je važno kako je doživljavamo! Kad smo voljni postati otvorenijima, možemo početi uviđati širi kontekst i obrasce. Možemo početi uspješno djelovati na usklađivanju s duhovnim načelima koji su temelj ukupnog postojanja. Sve veća svijest čes-
Prvo održavajte mir u sebi, a potom ga
možete donositi i drugima.
— Thomas a. Kempis
to služi i kao osnova za duhovno zadovoljenje koje nazivamo i potencijalom za svetu potragu.
Istraživač Ponce de Leon proveo je nebrojene besplodne godine tražeći izvor mladosti. Danas sve više otkrivamo da eliksir mladosti nije na nekoj egzotičnoj zemljopisnoj lokaciji, nego nama pri ruci — možda čak i u nama samima! Bi li gorljiva sklonost prema plemenitim životnim ciljevima mogla biti ključ fizičkog, mentalnog, emocionalnog i duhovnog zdravlja? A to se odnosi na mladost u svim aspektima našega postojanja. Zdravlje o kojem je ovdje riječ ne odnosi se tek na običan život, nego na mentalnu, produktivnu i radosnu živost!
Nema tog nesklada koji će vam ući u život bez vašeg pristanka. Jedna stara priča Lao Tsea, u prijevodu Wittera Bynnera, govori kako je Konfucije jednom posjetio Lao Tsea, posve zbunjen izvorom njegove moći. Nije bio ni racionalan ni predvidiv. Konfuciju je bila jasna snaga u ptičjim krilima, u ribljim perajama, u životinjskim nogama, snaga koju nije moguće nadvladati strijelama, mrežama i zamkama. Ali, rekao je on: »Tko zna kako zmajevi nadvladavaju vjetar i oblake na nebu? Danas sam vidio Lao Tsea i on je zmaj«.
Dvije su stvari koje um ispunjavaju sve većim čuđenjem i strahopoštovanjem... zvjezdano nebo nadamnom i moralni zakon
u meni. — Immanuel Kant
Sva tvoja snaga počiva u jedinstvu.
Sve se opasnosti kriju u neskladu; Stoga od sada budi spoko-an i njeguj mir i živi
u zajedništvu s braćom.
— Henry Wadsworth Longfellow
Često se govori i piše o sprječavanju ratova. Čini se da je riječ o uzvišenom i poželjnome cilju. 1 premda je unutarnja transformacija pojedinaca možda teška, bi li upravo to mogao biti dobar prvi korak? Druge ljude ne možemo uvijek nadzirati, ali možemo imati nadzor nad sobom. Možda nismo u stanju imati nadzor nad vanjskim okolnostima, ali možemo naučiti vladati unutarnjim reakcijama na vanjske uvjete. Naš mir može umiriti uzburkano more destruktivnih emocija. Kad u individualnoj svijesti učvrstimo ljubav, suosjećanje i altruizam, koji su temelji mira, možemo stvarati i atmosferu mira i sklada. A tu je atmosferu moguće širiti s pojedinca na obitelj. Potom s obitelji na širu zajednicu i u konačnici na cijeli svijet! 1 doista: »Mudar čovjek zagleda se u svoje srce i pronalazi vječni mir«.
Naglasci ••
1. Može li znanost pomoći u otkrivanju nepregledne kompleksnosti i sveprisutnosti Boga?
2. Kako znanost i religija mogu zajedničkim nastojanjima istraživati duhovne stvarnosti?
3. Postoje li mogući novi načini istraživanja duhovne prirode ljudskih bića?
4. Na koje sve načine možete davati s dubokom ljubavlju i pritom donositi sreću?
5. Zašto se nesebično služenje često naziva temeljnim duhovnim načelom?
6. Kako razmišljanje u okviru mogućnosti otvara vrata prilikama? 7. Koje sve ideale možete učvrstiti a da budu u skladu s duhovnim
načelima? Kako ih unijeti u sve životne aktivnosti? 8. Kako biste bijes i sebičnost opisali kao neprijatelje razvoja? 9. Do kojih prednosti može dovesti oslobađanje od bijesa i se
bičnosti? 10. Sastavite popis misli, osjećaja, postupaka i oblika ponašanja ko
ji pridonose unutarnjem miru.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
U početku su zajedno nastali i ljudski rod i obveza nesebičnog služenja. »Nesebičnim služenjem uvijek ćeš biti koristan i pronalaziti način zadovoljavanja svojih želja«, obećao je Stvoritelj.
Svaki nesebičan čin, Arjuna, nastaje iz vječite i beskonačne božanske biti. Bog se nalazi u svakom obliku služenja. Cjelokupan se život podvrgava tom zakonu, o, Arjuna. Tko god ga prekrši, osjetilima pružajući vlastiti užitak i ne obazirući se na tuđe potrebe, uzalud je utrošio život. No oni koji spoznaju boga u sebi uvijek su zadovoljni. Kada pronađu izvor radosti i zadovoljstva, sreću više ne traže u va-njskome svijetu. Nema tog postupka kojim mogu nešto dobiti ili izgubiti; ni ljudi ni stvari ne mogu utjecati na njihovu sigurnost.
Neprestano nastojte služiti dobrobiti svijeta; odanošću nesebičnome radu čovjek ostvaruje najuzvišeniji životni cilj. Djelujte tako da uvijek vodite računa o tuđoj dobrobiti. Upravo je takojanaka dostigao savršenstvo; i drugi su krenuli njegovim putem.
— Bhagavad Gita
Pomirili smo se sa zagonetkom koja iz
miče našim uobičajenim kategorija
ma promišljanja i uobičajenim načini
ma organiziranja informacija.
— Russell Stannard
Naše spoznaje o božanskome ne pot
ječu od neonskih znakova na nebu, iz poruke na Internetu
koja je nekom magijom nastala iz stati
ke, ili iz sklopa znanstvenih pokusa.
One moraju potjeca-ti iz ljudskih kanala,
do nas dolaziti preko čovjekove misli.
— Owen Gingerich
1. ZAKON Svako je otkriće otkriće Boga.
POSTAJE LI SVAKO naše otkriće, bez obzira na životno područje, ujedno i Božjim otkrićem? Kako otkrivamo sve više Boga, njegujemo li sve ono što je istinito, lijepo i dobro?
Može li si čovjek koji iskreno traži istinu u jednome području dopustiti da se ne obazire na otkrića u drugim područjima? Potraga za stvarnošću, premda možda izgleda užasno teško, u velikoj će mjeri biti lakša i bolja kada spoznamo međusobnu povezanost raznoraznih oblika znanja.
Fantastično bogatstvo znanstvenih istraživanja u nizu raznih područja koncentrira se na mnogobrojna pitanja koja započinju riječju »kako«, no mogu li znanstvena istraživanja pomoći i kod mnogo dubljeg pitanja: »zašto«? Zašto postoji nešto, a ne ništa? Je li Bog ograničen ili bezgraničan? Zašto netko želi štovati boga koji je ograničen umjesto boga koji je bezgraničan i bezvremen? Ako je Bog beskonačan, može li nešto uopće biti odvojeno i zasebno? Može li Bog u beskonačnost nadilaziti skromne razmjere čovjekove percepcije?
Bi li do širenja čovjekovih pojmova došlo brže kada bismo se služili riječju »božanstvo«, a ne raznoraznim izrazima poput Boga, Jahvea ili Alaha, koje ukazuju na određenu ograničenost? Koje bi mogle biti neke od prednosti shvaćanja Boga kao krajnje realnosti? Sada kada je i znanost dokazala da je stvarnost daleko više od običnog vidljivog svijeta, je li egoistično čvrsto se držati teze da je stvarnost ono što ljudi vide i mogu dodirnuti? Ako znanost može
Dvadesettreći tjedan
Nema sumnje da i mi u sebi nosimo dio božanskoga, nešto što je postojalo prije elemenata, i nešto što na postojanju ne mora zah
valjivati suncu. — Sir Thomas Browne
Bog svojim čudima upravlja na
zagonetan način. — William Cowper
proučavati samo ono što čovjek percipira, a ne stvarnost, bismo li trebali riječ »stvarnost« koristiti tako da označuje ukupnost pojava, uz dodatak svih temeljnih elemenata i pojmova? Mogu li sadašnji oblici čovjekove percepcije stvarnosti biti skromni koliko i razmjeri u kojima školjka shvaća čovjekov svijet?
U knjizi Koliko je velik Bog? Robert J. Russell piše:
Kad iskusimo začuđenost i strahopoštovanje prema beskonačnosti i ljepoti svemira, o Bogu počinjemo razmišljati kao o krajnje čudesnoj, neopisivo zadivljujućoj pojavi koja je ujedno izvor ekstatične ljepote. Kad u životu iskusimo ljubav; kada nam oni kojima smo nanijeli nepravdu oproste; kada spoznamo dobrotu doma, ognjišta, zdravlja i obitelji; tada o Bogu govorimo kao o savršenome obliku ljubavi, bezuvjetnome milosrđu, izvoru svega dobroga, te svojem završnome domu. Što je najvažnije, kada podignemo pogled s rutinske svakodnevice i u sebi spoznamo svetost, poput Mojsija koji se okrenuo od svojih ovaca i ugledao gorući grm (Izlazak 3:1 -6), tada priznajemo da je Bog krajnje svet.
Na taj način okružuje nas Božja zagonetka koja nadmašuje sva sadašnja znanja; pa ipak znamo da taj Bog traži nas i da ćemo ga mi spoznati, te tako krećemo dalje u svjetlu otkrića koja se sve više šire. Da bismo to ostvarili, moramo voditi računa o oskudnosti čovjekovih percepcija s obzirom na veličinu Božje zagonetnosti. Tada sve što želimo potvrditi primamo pod okrilje vlastitog neznanja.
Brojni oblici tehnološkog napretka pridali su značenje našoj znanstvenoj kulturi, no i dalje ostaje duboka želja za višim oblicima značenja, za kozmičkim objašnjenjem našega postojanja. Uza sve znanstvene spoznaje o svijetu u kojem živimo i velika i sveobuhvatna duhovna učenja, to što jesmo i kako smo nastali i dalje nam izmiče. Što dublje proučavamo prirodu stvari, to više otkrivamo nove zagonetke koje treba istražiti. Nadam se da će to vas, čitatelja, potaknuti na poduzimanje istraživanja i stjecanje dubljih spoznaja o načinima na koje se Bog odnosi prema svim svojim stvorenjima. Brojna otkrića s konca dvadesetog stoljeća zaslužna su za to da vidljivo i opipljivo izgleda
Tko bi još mogao spoznati raj ako ne rajskim darom i ot
kriti Boga ako i sam ne daje
u božanskome? — Marcus Manillus
Prirodu obilježava
genijalnost, kao i božanstvo; takvom
stvaranju ne izmiče ni najmanja snježna
pahulja. — Henry David
Thoreau
sve manje stvarno, ukazujući na jednu višu stvarnost unutar trajnog i sve ubrzanijeg procesa koji je dio beskrajnog nevidljivog područja.
Tko uopće može predvidjeti koliko bi snažan i plodonosan mogao biti budući napredak kada se ljudi ponizno vrate onoj izvornoj velikoj potrazi, nastojanju da »ravnajući se prema Bogu, misle Njegove misli«?
Upravo skroman, a ne drzak tražitelj napreduje istinski i sigurno na putu otkrivanja božanskih istina.
— Henry St. John
U vezi s budućnošću najbolje je to što
nam dolazi dan po dan.
— Abraham Lincoln
Svaki dragocjeni dan proživljavajte kao
najuzbudljiviju pustolovinu koju uopće
možete zamisliti. Svaki je dan prepun
blistavila Božjega svjetla.
— Rebecca Clark
2. ZAKON
Svaki dan doživite nov početak.
ŠTO VAM PRVO pada na pamet kad ujutro otvorite oči? Kakvi su vam stavovi u vezi s danom koji je pred vama? Koju pjesmu života vaš duh pjeva dok se pripremate za novi dan? Sve što nam je u svijetu vidljivo, pa tako i zemlja, sunce, mjesec i čovjek, imalo je početak! Jedan od naših najvažnijih početaka može biti upravo početak novoga dana! Način na koji započinjemo dan može obilježiti sva naša daljnja iskustva.
Možemo osjećati duhovnu radost i izražavati zahvalnost. Možemo osluškivati i otvarati srce prema neograničenoj ljubavi. Uzbuđenje i gorljivost prema poslu koji je svakodnevno pred nama potiče plodonosnu produktivnost. Možemo njegovati pozitivnu mentalnu percepciju života. Poštovanje, zahvalnost i nepomućena radost življenja mogu blistati iz naših očiju i zračiti poput snažne životne energije koja protječe kroz nas. Situacije, prilike i osobe koje nas okružuju možemo početi gledati u novome svjetlu i iz šire perspektive.
Možete li zamisliti kako bi vaš dan mogao protjecati kada bi vas nadahnjivala takva razina svijesti i takvi pozitivni stavovi? Često se događa da su uspjeh ili neuspjeh, sreća ili jad, stvar pojedinačne perspektive, načina gledanja na situaciju. Je li vaš um svetište ideja, sreće i prilika? Razumijete li vlastitu fizičku i duhovnu prirodu i vidite li u njoj pripremu za uspješan rad umom? Odražava li se svjetlo sve
*
Oh, kakvo predivno jutro! Oh, kakav
predivan dan! — Oscar
Hammerstein
Svanulo je jutro, jutro nalik na prvo
jutro. — Eleanor Farjeon
veće mudrosti i inteligencije u vašim riječima, postupcima i ljubavi koju pružate? Kad odlučite svaki dan živjeti kao da je riječ o novome početku, obuzima li vas uzbuđenje u vezi s time što ćete iz dana u dan upisivati u svoju »knjigu života«?
Možemo razmotriti i sljedeće pitanje: Što mogu učiniti kako bi ovo bio moj najuzbudljiviji, najproduktivniji i najkorisniji dan? Tražimo li prilike? Ako ih tražimo, odmah će nam se početi otvarati nebrojena vrata raznoraznih prilika. Ulazimo li svjesno u rizik velikih snova, izgradnje i uspjeha? Namjeravamo li se na zadaće koje su pred nama uz odlučnu nakanu da damo sve od sebe? Imamo li čvrsto utvrđen plan ili program koji nas usmjerava prema korisnoj viziji ili cilju? Jesmo li uzbuđeni u vezi s prilikama za učenje koje nam možda donosi ovaj dan? Prihvaćamo li životne izazove i doživljavamo li uzbuđenje zbog djelovanja koje je usklađeno s božanskim?
Kad ujutro otvorimo oči, vidimo li pred sobom stol prepun najvećih blaga koje život uopće može ponuditi? Što uopće smatramo »blagom«? Sam život? Obitelj? Prijatelje? Nadarenost i sposobnost? Prilike za koristan rad? Kako ćemo izražavati zahvalnost i ostvarivati interakcije s tim blagom?
Promislite malo bolje! Ista neopisiva sila koja poput divovske rijeke protječe kozmosom dostupna nam je na svakom koraku. Za čovjekovu se dušu često kaže da je besmrtna. Naša je budućost budućnost razvoja i neograničenog potencijala. U svakome od nas nalaze se načela koja daju život. Duh daje vječno dobro i, premda se to možda fizički ne vidi i ne čuje, osjećaju ga osobe koje ga žele osjetiti.
Što bi se dogodilo kad bismo, svaki dan prilikom buđenja, spoznali da smo ljudske duše koje predstavljaju vitalnu životnu silu cjelokupnog života u božanskome procesu evolucije? Promislite samo o korisnim promjenama koje bismo takvim stavom ostvarili unutar osobne životne sfere.
Kad bi vam netko dao veličanstven rođendanski dar, a vi biste ga spremili u neku ladicu i više ga nikad ne biste pogledali, kakve biste od njega imali koristi? A da vam netko daruje prelijepi novi automobil, uz uvjet da ključeve morate podignuti u tvornici, onamo biste odjurili tako da bi iza vas ostala samo prašina. Nitko ne bi zanemario darovani auto. Pa ipak, upravo tako neki put zanemarujemo jedan od najvećih darova na svijetu — svaki dragocjeni novi dan!
Raširenih ruku prigrlite svaki novi dan. On vam donosi još jednu fantastičnu novu priliku. Riječ je o uzbudljivom novom iskustvu i sretnoj pustolovini na području razvoja duše. Uvidjet ćete da je nebo odjednom postalo blistavoplavo... da je zelena boja na drveću oživje-
Svatko može biti velik i uzvišen. Jer svatko može služiti... Treba vam samo srce puno ljepote i dobrote.
Duša koju pokreće ljubav. — Martin Luther King Jr.
Bog vas je stvorio i savršeno vas pripremio za služenje s ljubavlju. Nužno ste dio velikog životnog plana. I život vas nikada neće napustiti. Odbacite lažne pojmove o tome kako je sve maleno i ograničeno i dopustite životu da se prikaže u punoj veličini. Neprekidno se razvijajte i širite u duhu, od svitanja do sumraka, od obzora do obzora. Prenosite ljubav i radost kamo god idete i bez prestanka imajte na umu: »Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!« (Psalmi 118:24).
Svaki dan počni iznova, kao što to čini
i priroda. — George
E. Woodberry
la... i da sva stvorenja u prirodi zrače iskričavim sjajem! I ne, ništa se nije istinski promijenilo — osim vas! Moguće je da Stvoriteljeva djela počinjete promatrati novim očima, duhovnim očima, i to je dobro. To je izvrsno!
Kako biste spoznali više o velikome svemiru, prvo počnite spo-znavati više o sebi. Istražite svoj dom, svoje susjedstvo, svoj grad, svoju zemlju, a vaša svijest neka se na koncu proširi na čitav čudesni svijet! Znanje je poput pučke tave i radosne vatre koja grije i obasjava sve u sobi. Znanje i razumijevanje, odnos prema svakom novom danu kao da je riječ o novome početku, sve to može poboljšati sve aspekte i sve odnose u vašem životu. U takvim spoznajama neki se put krije prava magija!
*
3. ZAKON
Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do duhovnog razvoja.
Nebesko kraljevstvo aktiviraju naše
poštovanje i zahvalnost; reagira
na hvalu. — Foster McClellan
Oprost proistječe iz srca. Riječ je o sta
nju uma koje otvara rupicu u srcu i
omogućuje Svjetlu da dopre do svijesti.
— Norma Milanovich
i Shirley McCune
JE LI TEMELJNI DIO istinskog školovanja i viša razina duhovne svijesti? Je li moguće da se svijest uči ravnati prema univerzalnim načelima upravo kroz božanski duh? Svakodnevno nastojimo shvatiti veličanstvenost i zagonetnost božanskoga, te svoj odnos s cjelinom, kao i s pojedinim dijelovima. Počinjemo doživljavati gorljivost i uzbuđenje, jer postajemo sve informiraniji kad se naša želja za učenjem i shvaćanjem univerzalnih načela povećava.
Jedno od najsnažnijih i najkorisnijih univerzalnih načela jest zakon Izražavanja zahvalnosti. Mogu li se našim razvojem izražavanja zahvalnosti smatrati potpune i cjelovite reakcije čovjekova srca na sve u svijetu? Zahvalnost se opisuje i kao čin dobrote koji naš um oslobađa tako da se može koncentrirati na razloge za zahvalnost i sreću u sadašnjem trenutku. Je li taj stav odraz našeg prihvaćanja i zahvalnosti za božansku energiju koja protječe kroz sve i svugdje? Izražavanje zahvalnosti smatra se i aspektom neograničene ljubavi. Može li izražavanje zahvalnosti ukazivati na reakcije pune ljubavi, kako od nas tako i od strane naših osobnih odnosa, na cjelinu stvorenoga?
Kad god udahnemo pa izdahnemo, sudjelujemo u procesu koji je ključan za naš život i naš svijet. Sa svakim uvlačenjem zraka u tijelo primamo kisik bez kojeg ne bismo mogli živjeti. Sa svakim izda-hom ispuštamo ugljični dioksid kojim se koriste biljke koje nas okružuju. U tom jednostavnom ali ključnom procesu razmjene možemo osjećati radost duha i izražavati zahvalnost. Kada ste posljednji put osjetili zahvalnost zbog jednostavnih životnih pogodnosti? Svatko od nas u životu ima toliko razloga za zahvalnost, a najčešće se događa da previđamo i jednostavne razloge za sreću.
Do unutarnjeg je mira moguće doći kad aktivno opraštamo. Opraštati znači osloboditi se prošlosti, pa je tako riječ i o sredstvu ko
jim ispravljamo pogrešne predodžbe. — Gerald C. Jampolsky
Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do duhovnog razvoja. Kada surađujemo s tim procesima i izražavamo
zahvalnost, moguće je da ćemo spoznati i koliko je ugodno oslobodi-
Poštovanje i izražavanje zahvalnosti u sebi nose duhovnu snagu koja dovodi
do razvoja i povećanja.
— Myrtle Fillmore
ti se tereta iritantnih nepravda ili dugotrajne kivnosti. Opraštanje, prelaženje preko uvreda i postupaka iz prošlosti, također je dio ključa duhovnoga razvoja. Opraštanje sebi i drugima korisno pridonosi liječenju u našem životu i našem svijetu. Kada se čvrsto držimo starih razloga za povrijeđenost, same sebe često zatočujemo u život kojim vladaju negativne emocije. Stavovi zahvalnosti i opraštanja omogućuju nam da prijeđemo na više razine svijesti i duhovno se razvijamo. I premda je opraštanje moguće učiti po definiciji, uviđamo li koliko je važno u životu provoditi načelo opraštanja? Emocije poput mržnje, zavisti, ljubomore, bijesa, grižnje savjesti, sumnje, pa čak i blage antipatije mogu nam smetati u razvoju. Neki nam put onemogućuju ostvarivanje punog potencijala i dosezanje krajnje sreće.
Čovjek se ne mjeri vanjskim simbolima snage, ni jačinom glasa, kao ni grmljavinom djela. Njegovu vrijednost prije treba gledati u okvirima snage unutarnjeg ja, u okvirima prirode i dubine preda
nosti iskrenosti cilja i spremnosti na nastavak »razvoja i odrastanja«.
— Grade E. Poulard
Davanje je glavno pravilo obilja, kao i
opće sreće i zadovoljstva.
— Russell W. Lake
Put do duhovnog razvoja vodi preko izbora. Putovanje počinje čim čovjek odluči ovladati mentalnim i emocionalnim aspektom života i krenuti uzvišenijim smjerom, a ne smjerom kojem se priklanja ego. Kada odlučimo krenuti u smjeru duhovnog razvoja, pojavljuje se nov način života. Nada niče poput proljetnog cvijeća. Kada se opustimo, um, srce i dušu počinju nam ispunjavati lakši i sretniji osjećaji. Tada se aktivira sposobnost srca da bude milosrdno, što donosi sreću i nama i drugima.
*
4. ZAKON
Najveći paradoks ljubavi sastoji se u
tome što od nas traži da u cijelosti bude
mo to što jesmo i da u svakom trenutku
priznajemo svoju pojedinačnu istinu
(načelo zemlje), ali i da se istodobno os
lobodimo zaokupljenosti sobom, te da
dajemo bez sustezanja (načelo neba). — John Welwood
Zakon ljubavi donosi transformacije; uz
diže vaša iskustva, u vaš život unosi zado
voljstvo i smisao. — David McArthur
Nema te poteškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća količina ljubavi. — Emmet Fox
U KNJIZI Moć konstruktivnog razmišljanja Emmet Fox piše:
Nema te poteškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća količina ljubavi; nema tih vrata koja neće otvoriti odgovarajuća količina ljubavi; nema tog jaza koji neće premostiti odgovarajuća količina ljubavi; nema tog zida koji neće srušiti odgovarajuća količina ljubavi; nema te nepravde koju neće ispraviti odgovarajuća količina ljubavi; i koliko god problem bio duboko ukorijenjen; koliko god izgledi bili beznadni; koliko je rješenje složeno; koliko je pogreška velika; primjereno ostvarenje ljubavi sve će to riješiti i raspršiti — samo ako ste spremni dovoljno voljeti, bit ćete najsretnije i najmoćnije biće na svijetu.
Jedna priča govori o gospodinu koji je tražio najstariju stvar na svijetu. U odlučnoj želji da dođe do najstarije stvari obišao je mnoga mjesta i razgovarao s brojnim ljudima raznoraznih naroda i uvjerenja. Svaki sugovornik ispričao mu je svoje viđenje najstarije stvari na svijetu. Čovjek je u toj potrazi putovao često i dugo, a nagrada za to često su bili predivni krajolici. Međutim, kad god je čuo za nešto vrlo staro i otišao u potragu za tim, netko mu je spomenuo nešto još starije!
Nakon višegodišnje potrage, vratio se kući ne pronašavši najstariju stvar na svijetu. Jednog dana, dok je sjedio u vrtu, primijetio je djevojčicu koja je hodala pločnikom. U naručju je nježno privijala staru lutku. Gledao je kako joj gladi raščupanu kosu, kako joj popravlja položaj haljinice i kako je još snažnije privija. Djevojčica joj se obraćala kao što se majka obraća djetetu. »Napokon«, uzdahnuo je čovjek. »Pronašao sam najstariju stvar na svijetu: ljubav!«
Postoji li oduvijek neograničena ljubav? Svi smo čuli za izreku »Bog je ljubav«. Ako je to istina, je li sve što je stvoreno nastalo zahvaljujući božanstvu koje se izražava u obliku ljubavi? Božanska ljubav nikada neće iznevjeriti, tako da imamo pouzdanog saveznika u svim teškim situacijama. Kako bismo opisali ono što se događa kada srce ispunimo neograničenom ljubavlju i to zahvaljujući mislima, osjećajima i izražavanju? Je li ljubazno i brižno ponašanje puno ljubavi izraz našeg prirodnog stanja svijesti? Što bi se dogodilo kada bi ljudi sličnu energiju posvetili shvaćanju i izražavanju neograničene ljubavi u svakodnevnome životu kakvu inače posvećujemo ovladavanju prirodnim silama?
Ljubav znači voljeti ono što nije moguće
voljeti, jer inače uopće nije riječ
o vrlini. — C. K. Chesterton
Kad ljubav postane sredstvom usklađivanja s višim razinama zagonetke stvaranja
svega što je oko nas, nudi nam i dublj i osjećaj smisla i usmje
renosti. Osobno i sveto dvije su strane jednog te istog puta,
strane koje se preklapaju.
— John Welwood
Kad bi proniknuli dublje od uvjetovanih reakcija, bismo li otkrili da je temeljna priroda čovjekova mozga čudesna otvorenost prema višim oblicima stvarnosti, svjesna nazočnost? Po prirodi smo znatiželjni i budno reagiramo na svijet koji nas okružuje. Naša žudnja za time da pijemo dublje iz izvora života nerijetko nas postavlja na točno određeni iskustveni put. Jesu li naša prirođena osjetljivost i naše traženje zapravo želja da se povežemo s tom višom stvarnošću? Je li to sjeme mudrosti ljubavi koje dozrijevanjem može prerasti u plodonosan izraz u svakome od nas?
Nevjerojatne količine ljudske snage i novca svake se godine troše na otkrivanje, razumijevanje i obuzdavanje prirodnih sila. Međutim, gotovo se svi slažu da je jedna od najvećih sila na svijetu upravo ljubav. Bi li crkve trebale novčano podupirati istraživanje te elementarne sile? Bi li obrazovne ustanove trebale nuditi programe predavanja, s domaćim zadaćama, testovima i ocjenama? Istinsko bogatstvo neke zemlje ne potječe od mineralnih zaliha, nego iz onoga što je u umu i srcu njezinih stanovnika... Ta snaga ljubavi može se obuzdati osluškujemo li srce i um i držimo li se životnih zakona koji vode do sretnog postojanja.
Bavi li se neograničena ljubav uvjetima? Je li važno koliko je određeni uvjet ili poteškoća trajao? Stalna i neograničena ljubav može se prenijeti i najogorčenijoj osobi ili situaciji. U svako doba! Na svakome mjestu! To je jedina sila koja u konačnici može uspješno probiti prepreke praktički u svakoj situaciji i u svim poteškoćama. A iz na-dvladavanja poteškoća često se pojavljuje uspjeh.
Mir proistječe isključivo iz ljubavi, iz obostranog samožrtvovanja i zaboravljanja sebe. Danas je malo onih koji su dovoljno ponizni i
mudri da spoznaju duboku potrebu svijeta za ljubavlju. — Horace W. B. Donegan
Kako uvećati vlastitu sposobnost da volimo? Iako ćemo možda morati uložiti i ponešto truda i pozornosti, priroda neograničene ljubavi zapravo je vrlo jednostavna. Kad god nam se srce potpuno otvori i reagira na neku drugu osobu, mjesto ili situaciju, bez rezervacija, doživljavamo trenutak čiste i neograničene ljubavi. Ta odlika ljubavi često se jasnije uočava u počecima i završecima. U vrijeme djetetova rođenja, u vrijeme smrti voljene osobe, ili kada se prvi put zaljubimo. U takvim trenucima nešto beskonačno i duhovno što je u nama zrači poput sunčeva svjetla.
Kad istinski počnemo spoznavati značenje riječi »Nema te poteškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća količina ljubavi«, hoćemo li tako početi otkrivati duhovne stvarnosti u kojima stari i dobro poznati načini postojanja i djelovanja jednostavno polažu temelje za sve širi i korisniji način života? Bi li to iskustvo moglo biti stanje sve šire svijesti u kojoj se pred nama bez prestanka otvaraju nove mogućnosti? Kao što kaže Paul Tillich: »Granica je najbolje mjesto za stjecanje znanja«. Put neograničene ljubavi može postati moćnom silom za dobrotu u našem životu. Može prodrijeti kroz bučnu pomutnju napuhnutih ega, raspršiti gruba i neugodna mjesta u našim mislima i emocijama, te obogatiti plodno tlo naših bića kako bi ljepota duhovnoga života procvjetala u vrtu naših duša. To može biti sveti put, koji nas povezuje s većom i širom energijom i povezuje nebo sa zemljom u radosnom izrazu života.
Nevjerojatne količine ljudske snage i novca svake se godine troše na otkrivanje, razumijevanje i obuzdavanje prirodnih sila.
Međutim, gotovo se svi slažu da je jedna od najvećih sila na svijetu upravo ljubav. Bi li crkve trebale novčano podupirati istraživa
nje te elementarne sile? Bi li obrazovne ustanove trebale nuditi programe predavanja, s domaćim zadaćama, testovima i ocjena
ma? Istinsko bogatstvo neke zemlje ne potječe od mineralnih zaliha, nego iz onoga što je u umu i srcu njezinih stanovnika... Ta
snaga ljubavi može se obuzdati osluškujemo li srce i um i držimo li se životnih zakona koji vode do sretnog postojanja.
5. ZAKON
Nadzor nad sobom dovodi do uspjeha.
Neki ljudi uspijevaju jer im je to namije
nila sudbina, no većina ljudi uspijeva jer je čvrsto naumila
uspjeti. — Anonimna
U ŽIVOTNOJ PUSTOLOVINI, u svakoj situaciji odmah možda i ne shvaćamo što se događa u određenom trenutku ili određenoj situaciji. Scenarij možda nema smisla, a čovjek može biti smeten u vezi s fabulom. Možda ne uviđamo široki raspon univerzalne božanske drame i svoju ulogu u njoj. Možda se osjećamo poput gledatelja koji je ušao u kazalište i uvidio da predstava već neko vrijeme traje. Tko zakasni na početak ne zna početak priče i nema pojma kakav bi mogao biti ishod.
*
Poštovanje prema sebi, samospoznaja i samonadzor, već i te tri stvari život vode prema potpunoj i neograničenoj moći.
— Alfred, lord Tennyson
Snaga već i samo jedne odluke upravo
je nemjerljiva. — George
W. Cummings, Sr.
Dokažite da imate nadzor nad sobom, pa ćete biti obrazo
van čovjek. — R. D. Hitchcock
Jednako tako, u pustolovini koju nazivamo životom, ostanemo li marljivi i ustrajni u ulozi u drami koja se odvija oko nas, možda ćemo postati svjesniji i same priče. Možda ćemo naići na probleme i lekcije koje će postaviti izazov pred naš samonadzor. Kako se na koristan način nositi s tim prilikama? Značenje i smisao života razlikuju se od pojedinca do pojedinca. Možemo računati jedino na to da će nam život donositi lekcije koje moramo naučiti i koje su namijenjene upravo nama. Hoćemo li nastojati doznati nešto više o sebi i životu općenito? Koje je u tom procesu djelotvorno oruđe svijesti koje nam može pomoći da otkrijemo vlastitu jedinstvenu svrhu?
Učimo važnost nadzora nad sobom. Na području emocija doživljavamo česte promjene i skokove iz jedne krajnosti u drugu. Dopustimo li emocijama da se čvrsto ukorijene u onome što se događa u našem životu, što god to bilo, prepuštamo li moć promjenjivoj struji okolnosti? Te situacije u kojima nema nadzora ne donose istinsku sreću i uspjeh. Postoje brojni načini na koje je moguće zadovoljiti i njegovati emocije. Slikarstvo, glazba, pjesma, ples, poezija, šetnje prirodom, odlazak u kazalište, šalica čaja s prijateljem, te brojne druge aktivnosti daju nam energiju koja uzdiže i koja u dušu unosi radost. Na te je načine, između ostalog, moguće emocionalnu energiju usmjeriti u kreativne aktivnosti.
Nema boljeg od samoobuzdavanja. — Lao Tse
Jedina osoba s kojom se trebate nad
metati... da biste uspjeli čovjek je kojeg
vidite u zrcalu. — George
W. Cummings, Sr.
Usred neke energijom i emocijama nabijene situacije, kako se udaljiti od mogućih štetnih djelovanja emocija i doći do kreativne svijesti? Kako otpor zamijeniti prijemčivošću? Kako doživjeti i pokazivati više nadzora nad sobom? Možda valja razmišljati o sili koju nazivamo odlukom ili izborom. Izbor je istraživanje određene situacije nakon kojeg donosimo prikladnu odluku. Naš doživljaj određenog trenutka odraz je zamisli našega uma u tom trenutku. Što vjerujemo i što razumijemo u sebi doživljavamo izvana. Svaki trenutak svakoga dana donosimo određene odluke. Jeste li svjesni toga kako čak i najmanja gesta ima određeni smjer? Vode li vas odluke koje donosite bliže željenome cilju ili vas od njega udaljavaju? Kako jasnije odrediti smjer naših odluka?
Vladati sobom i potisnuti strasti još je
vrjednije jer je tako malo onih koji znaju
kako se to čini. — Francesco
Cuicciardini
Krajnji cilj promjene percepcije od stanja »izvan nadzora« do »samonadzora« može dovesti do većeg uspjeha u svim nastojanjima i pokušajima. S prijelaskom s vanjskog izgleda na dublje percepcije, možemo se pitati što osjećamo i kroz kakve osobne leće promatramo okolnosti. Kada život vidimo jasno i fokusirano, već ćemo pronaći načina da svako iskustvo pretvorimo u korak prema uspjehu. Kad jasnije sagledamo stvari i steknemo veći nadzor, manja je vjerojatnost da ćemo osuđivati i sebe i druge. Kad prestanemo osuđivati, možemo li se svojim iskustvima poslužiti kao smjernicama koje vode prema većem razvoju? Kad se suzdržavamo od osuda, možemo li početi rješavati probleme, umjesto da ih izazivamo? Rješavanje problema može biti nužan aspekt uspješnog pothvata. Uspješni ljudi u neuspjehu vide dio korisnog školovanja i u napredovanju nadvladavaju prepreke. Uspješni ljudi često pronalaze načine na koje mogu pomagati ljudima. Provode zakon odgovornosti.
Trebamo li za istinski uspjeh nastojati izgrađivati dušu tako da oponašamo Stvoritelja? Bi li to obuhvaćalo i poštovanje prema drugima i omogućavanje da nam duh poboljšaju duboka poniznost i neograničena ljubav? Jesmo li tim više u stanju prihvaćati nove izazove i nova iskustva? Ljudi na putu do uspjeha i sreće u budućnosti često vide uzbudljivo i još neistraženo područje, te se prema novim granicama kreću s velikom željom i gorljivošću.
Naglasci ••
1. Što vama osobno znače riječi »Svako je otkrivanje zapravo otkrivanje Boga«?
2. Kakva je vaša predodžba o Bogu? 3. Jesu li vidljivo i opipljivo tek sićušne manifestacije beskrajne i be
zvremene stvarnosti? 4. Kako otkrivati više božanskoga? 5. Kako vi započinjete svaki novi dan? 6. Koje su vam prve misli kada ujutro otvorite oči? 7. »Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!«
(Psalmi 118:24). 8. Sastavite popis svojih razloga za sreću i zahvalnost. 9. Kako izražavanje zahvalnosti vodi do duhovnog razvoja?
10. Na koji način neograničena ljubav nadvladava poteškoće i prepreke?
11. Kako vi možete povećati sposobnost da volite? 12. Na koje načine možete provoditi samonadzor? 13. Koja je vaša vizija uspjeha vašega života?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Probudivši se ujutro, ugledah plavo nebo, Sklapam ruke u zahvalnost za mnogobrojna životna čuda;
Za to što dobivam posve nova dvadeset četiri sata. Sunce se diže nad šumom
moja svijest također.
Hodam poljem suncokreta. Mašu mi tisuće cvjetova; Moja je svijest nalik na suncokret; Moje ruke siju sjeme nove žetve. Moje uho čuje zvuk nove plime na
veličanstvenome nebu.
Vidim oblake kako se radosno primiču s raznih strana. Vidim miomirisna jezerca s lotusima svoje domovine.
Vidim kokosova stabla uz rijeke; Vidim rižina polja koja se šire i smiju se suncu i kiši. Majka Priroda daje korijandar, bosiljak i celer. Sutra će brežuljci i planine ponovno biti zeleni.
Sutra će pupoljci života rasti brzo; Narodne će pjesme biti milozvučne poput dječjih. Cijela čovjekova obitelj pjevat će sa mnom u mojem radu.
— Thich Nhat Hanh
*
Moramo njegovati drveće svojega vrta,
jer ih je uistinu posadio Bog.
— Rebekah Alezander
Svako je dobro djelo milosrdno.
— Muhamed
1. ZAKON
Drvo se poznaje po plodovima. — Engleska izreka
»DRVO SE POZNAJE po plodovima« izreka je koju smo vjerojatno čuli izraženu na više različitih načina. Od drugih poznatih izreka možemo izdvojiti: »O stablu sudi prema plodovima, a ne prema lišću« i »O drvu treba suditi na temelju plodova«.
U čovjekovu svijetu s time se mogu usporediti sljedeće izreke: »Poučavaj čistu vjeru, pa će nestati svih zloporaba i zlostavljanja« ili »Tko želi pojesti plod, mora se uspeti na stablo« i »O čovjeku nikad ne sudi prema maski koju nosi«.
Mladić po imenu John naslijedio je plodnu i produktivnu farmu koja je u stražnjem dijelu imala velik voćnjak s jabukama. Voćnjak je već desetljećima širom tog kraja bio poznat po najukusnijim i naj-sočnijim jabukama. U jesen, kada je došlo vrijeme berbe, ljudi su na farmu dolazili i iz udaljenijih krajeva kako bi ubirali i kupovali plodove. John je srdačno dočekivao sve, a voća je uvijek bilo u izobilju.
John je s tim voćnjakom imao osobit odnos. Sjećao se kad je kao dječak s ocem obilazio stabla jabuke dok se ovaj brinuo za njih. Kad mu je bilo deset godina, John je sjeme jabuke dobiveno od oca posijao u jednu posudu, a mladicu poslije presadio u voćnjak. Tako je s godinama promatrao to neopisivo čudo: svoje osobito stablo koje je izraslo iz sićušne sjemenke i na koncu postalo prelijepim stablom prepunim cvjetova i, poslije slasnih plodova. Dok je odrastao, John je naučio mnogo o stablima jabuke. Doznao je kako stablo crpi vodu iz korijena i deblom je dovodi do predivnih i miomirisnih cvjetova. Gle-
Svijet počiva na tr ima stvarima: na Zakonu, na štovanju i
na pokazivanju dobrote.
— Mishnah
Dvadesetčetvrti tjedan
Najbolji su oni koji služe drugima.
— Islamska izreka
Oni koji na ovome svijetu pružaju dob
rotu, dobrotu će i primati.
— Kuran
Tko čini dobra djela nikada neće loše
skončati, ni na ovom ni na drugome
svijetu. — Bhagavad Gita
dao je kako se pčele roje oko cvjetova, skupljaju nektar za proizvodnju meda. Kako su godine prolazile, a John odrastao, gledao je kako jabuke preživljavaju oluje i niske temperature, te u proljeće ponovno cvjetaju i u jesen donose još više plodova.
Jednog dana, dok je sjedio pod svojim osobitim stablom, John je doživio pravo buđenje. Uvidio je da o svojoj jabuci zna mnogo i da bez poteškoća može opisati njezine odlike. No stablo nema tolike per-ceptivne sposobnosti da spozna čovjeka koji se za njega brine! 1 dok mu je blago sunce tako milovalo ramena, a topao povjetarac mrsio kosu, John je uvidio da o svojem vlastitom Stvoritelju zna približno onoliko koliko stablo jabuke zna o njemu!
Zašto očekujemo da znamo opisati boga kada znamo tako malo o božanskome? Bi li Bog kojeg bismo uspjeli opisati bio tek malo više od dobrog i mudrog čovjeka? Vjerojatno je da nitko od ljudi još nije doznao ni 1% od svega što ljudi mogu spoznati o božanskome. Na primjer, u samo dva stoljeća, znanstvenim smo istraživanjima došli do preko stotinu puta više novih podataka, informacija koje su dotada bile nevidljive i nezamislive, u vezi s kozmologijom, subatomskom stvarnošću, elektronikom i staničnim aktivnostima. Je li moguće doći do još fantastičnijih otkrića u vezi s takvim nevidljivim duhovnim stvarnostima kao što su beskonačna ljubav, smisao, intelekt, kreativnost i molitva?
Jeste li i vi Božje stablo jabuke? Sve više dokaza upućuje na to da nas je stvorila beskrajna Božja ljubav i da istinski napredujemo jedino kada zračimo neograničenom i obilnom ljubavlju prema svojem Stvoritelju i ljubavlju prema svim ljudima — bez iznimaka. Mislite li da bi beskrajni Stvoritelj bio toliko malen ili zaokupljen sobom da bi od nas tražio štovanje? Ili je naše ponizno štovanje ipak kreativna sila zahvaljujući kojoj djelujemo uspješno i plodonosno? Je li neograničena ljubav vitalni element našega razvoja i produktivnosti? Nestaje li naša ljubav kada je sputana i zatočena? S druge strane, je li ljubav, koja obilno zrači iz nas, nešto što se množi čudesno i u beskraj?
Dolazi li do procvata karijere kada se ona koncentrira na pronalaženje produktivnijih načina koji će biti na korist svima, tj., kad se ne bavi samo sebičnim nastojanjima? Što kao sudionici života možemo naučiti iz priče o talentima (Matej 25:14-30) ili priče o neplodnoj smokvi (Matej 21:19-24)? Hoće li kupci hrliti prodavaču koji je najpošteniji i najmarljiviji u posluživanju kupaca? Je li marljivo služenje kupcima nalik na bumerang koji se u obliku sreće vraća prodavaču? Ako netko karijeru usredotočuje na dobra djela, hoće li i on sam biti sretan i zadovoljan? Koja je logika u pozadini takve perspektive?
Svijet je dobronamjeran prema ljudima
koji su dobronamjerni.
— William Makepeace
Thackeray
Što se događa sa stablom jabuke kad više ne daje ni cvjetove ni plodove? Najčešće vene i na koncu ga odrežu. Je li istina da ljudi koji se povuku u mirovinu, čak i ako su zdravi, propadaju brže, kako tjelesno, tako i mentalno, pa i na području samopoštovanja? Postaju li u pojedinim slučajevima nesretnim parazitima u odnosu na one koji su i dalje produktivni? Može li se dokonost nazvati i svojevrsnim oblikom polaganog suicida? Na koje je načine moguće nadvladati takve situacije? Zašto ljudi koji život posvećuju plemenitim ciljevima automatski postaju sretnijima?
Primamo nebrojene božanske darove. Uvijek imamo mogućnost osloniti se na rezervoar duha koliko god želimo primati i koristiti. Kad počnemo uviđati i poštivati čuda Božje kreacije, na koristan se način razvijamo u svim životnim aspektima. Možemo biti nalik na stabla jabuke u onoj priči: prelijepi, miomirisni, vitalni, produktivni i još mnogima donositi korist. Što plodovi našega truda govore o nama? Dajemo li obilno; primamo li obilno?
Misli logično i život će ti biti logičan.
— Imelda Shanklin
2. ZAKON
Riješi se negativnih stavova i pogleda, pa će i negativne okolnosti usahnuti od neishranjenosti. — Russell W. Lake
U KNJIZI Što si ti? Imelda Shanklin piše: »Vaše su misli pomagala kojima od materije svemira klešete svoju životnu priču. Kada birate misli, birate i ishode. Vidljivi dio vašega života istječe iz vašega uma, a oblikuju ga i obilježavaju vaše misli, jednako kao što strojevi koji iz rude proizvode novčiće oblikuju i obilježavaju kovanice«.
Mentalne navike ostavljaju dublji životni dojam nego što to otkrivaju bore na licu. Promislite malo o tome. Može li se bilo koji negativni stav ili vjerovanje razriješiti u mentalnome obliku i izbrisati iz uma? Kako to postići? Riješite se negativnih stavova i vjerovanja, pa će i negativni uvjeti nestati zbog nedostatka hrane. Odbijajte svaku pomisao koju ne biste željeli vidjeti ostvarenu u životu.
Bi li naš životni cilj trebao biti jednom od najvažnijih tema naših razmišljanja? Odražava li vaš cilj ono što najviše želite? Je li to ono što svim srcem želite postati? Odražava li vaša svrha ili cilj ideal koji u sebi pokušavate ostvariti najvišim oblikom strasti svoje duše?
*
Razmišljaj kao čovjek od djela, djeluj
kao čovjek od misli. — Henri Bergson
Stvarna i konstruktivna mentalna moć leži u kreativnim
mislima koje oblikuju vašu sudbinu, a
vaše mentalno djelovanje iz sata u sat
stvara snagu kojom možete promijeniti život. Razvijajte ni
zove misli na kojima ćete moći zaploviti. Plemenitost vašega
života, kao i vaša sreća, ovisi o smjeru
u kojem će se kretati ti nizovi.
— Laurence). Peter
Postoji li za nas u životu plodonosno mjesto ako umu dopustimo da nema cilj i svrhu? Kako naše sadašnje misli pridonose našem cilju?
Uzvišen čovjek kada vidi dobro to dobro oponaša; kada vidi što je loše, ispravlja se.
— / Ching
Svjesno ili ne, naše misli određuju smjer našega života, naš odnos prema sebi i naš odnos prema svijetu. Je li život prema namjeri i izboru daleko logičniji i svrsishodniji od života prema nasumičnim mislima koje nam se bez reda pojavljuju u umu? Kako svijest o vlastitim mislima pomaže i kako je djelotvorna? Do kojih bi promjena moglo doći u našem životu ako svjesno odlučimo umu dopustiti da se bavi samo poukama koje je moguće izvući iz svih situacija? Što bi se dogodilo kada bismo odlučili ostati usredotočeni u pozitivnome stavu, bez obzira na ono što se naoko događa oko nas? Što bi nam donijela odluka da u svakoj situaciji odgovaramo umjesto da reagiramo? Kakve bi plodonosne koristi slijedile iz djelovanja na temelju pozitivnih mentalnih trendova?
Kada bismo nekim instrumentom jedan dan mogli bilježiti vlastite misaone procese, pa te misli zatim reproducirati, vjerojatno bismo se iznenadili kada bismo spoznali zašto stvari kreću pogrešnim putem i zašto određeni napori doživljavaju neuspjeh. U početku bismo možda naišli na sebične, kritične, irelevantne, besmislene i prestrašene misli pomiješane s mislima koje obilježavaju ljubav, suosjećanje, odvažnost, kreativnost i izražavanje zahvalnosti. Pozitivno je to što u vezi s načinom na koji razmišljamo možemo poduzeti nešto korisno.
Sve što jesmo plod je naših misli; utemeljeno je u našim mislima i načinjeno od naših misli. Govori li ili djeluje uz zlobne i ružne
misli, čovjeka će patnja pratiti kao što kotač prati kopito životinje koja vuče kola.
— Dhammapada
Stvarnost misli jest život.
— Aristotel
Naš um reagira na naše namjere i nadzor. Pojavi li se neka teška situacija, o njoj razmišljajte blago i obzirno. Činjenice i aspekte situacije promotrite iz svih kuteva. Budite uvjereni da se u božan-skome umu već nalazi pozitivan odgovor. Potom blagoslovite situaciju i na neko je se vrijeme oslobodite, kako bi duh vaš um stopio s
Ništa nije ni dobro
ni loše, nego takvo
postaje zahvaljujući mislima.
— William Shakespeare
božanskim umom. Vrlo je vjerojatno da ćete, kada se ponovno pozabavite tim pitanjem, odmah uvidjeti praktičan odgovor na izazov. Budite razumni, skromni, puni samopouzdanja i ponizni! Neka kreativni um razmišlja kroz vas. Časnost naših nastojanja u razmišljanju vrlo je važna! Život nam nagradu isplaćuje u valuti onog područja u kojem djelujemo.
Koliko smo puta čuli izreku kako radnik svoje umijeće pokazuje odabirom alata? Osrednji je proizvod često odraz osrednjeg proizvođača ili radnika, dok je vrhunski proizvod često odraz savjesnog radnika. Taj vrhunski radnik služi se svim pomagalima koja su mu na raspolaganju, te je uvijek otvoren i receptivan za razvoj svijesti i povećanje sposobnosti. Svaka misao o svim temama i sva razmišljanja o svim pitanjima mogu služiti kao priprema koja nam omogućuje napredak. Misli čine mentalnu opremu, pomagala kojima se služimo svakodnevno. Kojim se mentalnim pomagalima (mislima) služimo? Dok smo budni, naš um prihvaća i skuplja misli kojima smo dopustili ulazak, uzimajući ih kao hranu za razvoj. Dok spavamo, um probavlja hranu koju smo mu dali. Nema sumnje da su pozitivne misli, stavovi i uvjerenja hranjiviji. Svatko od nas raspolaže cijelim životom u kojem može stvarati i postizati uspjehe, ali nemamo ni jednu jedinu minutu koju bismo mogli posvetiti negativnim stavovima i uvjerenjima!
Nema boljeg vremena od sadašnjosti. — Engleska izreka
Vrijeme je novac. — Engleska izreka
BUDDHA JE poučavao da je izvor svih čovjekovih patnji neznanje, ali da je korijen samoga neznanja uobičajena sklonost našega uma da se okreće stvarima koje mu odvraćaju pozornost. Svijest o tome kako koristimo svaki trenutak svakoga dana, često se smatra putem koji vodi do produktivnosti.
Tijekom dana neprestano donosimo odluke. Naše navike percepcije, razmišljanja, osjećanja i djelovanja dovode nas do raznovrsnih iskustava. Usred te užurbane mentalne aktivnosti, kako takva pomna svijest poboljšava dan? Kako na taj način možemo mudrije i produktivnije koristiti vrijeme?
3. ZAKON
Izgubljeni sat više nikada nećete pronaći.
*
Voliš li život? Tada uludo ne troši vrijeme; jer život se sastoji upravo od njega.
— Benjamin Franklin
Upustimo se sada u jedan maleni eksperiment. Pri vrhu papira zapišite cilj, viziju ili svrhu koju želite ostvariti. Koliko sati noću provedete u snu? Na primjer, ako svake noći spavate sedam sati, to pomnožite sa sedam dana, pa ćete utvrditi da svaki tjedan 49 sati posvećujete snu. Od broja sati u tjednu (168) oduzmite broj sati provedenih u snu (49), pa će vam preostati 119 sati. Koliko vremena trošite na tuširanje, kupanje, odijevanje, higijenu i kozmetiku? Sat? I to pomnožite sa sedam i oduzmite od 119. Preostaje vam 112 sati. Koliko vremena svakodnevno trošite na jelo? Sat? Više? Manje? U zamišljenom primjeru za doručak, ručak i večeru odvojit ćemo po dva sata na dan. Znači, 14 sati tjedno. Kada i to oduzmete od 112, ostaje vam 98 sati.
Vrijeme je novčić tvojega života. Imaš samo taj novčić i samo ti možeš odrediti kako ćeš ga utrošiti.
— Carl Sandburg
Popišite i ostale nezaobilazne zadaće koje obavljate stalno, poput pranja rublja, kupovine, tjelovježbe, vremena koje vam je potrebno da biste došli do raznih mjesta i aktivnosti, liječničkih pregleda, putovanja do posla i natrag, odlaska u crkvu, vremena posvećenog molitvi. Izračunajte koliko vremena posvećujete tim aktivnostima, pa oduzmite od ukupnog vremena. Ako je ukupno riječ o, primjerice, 20 sati, preostaje vam samo 78 sati na tjedan! A još nismo uračunali ni posao, vrijeme posvećeno obitelji, održavanje travnjaka, kuće ili automobila, rekreaciju ili dodatno učenje.
Vjerojatno ste već čuli izreku »Vrijeme je ograničeno«. Cilj je ovog pokusa pomoći vam da više pazite na to kako svaki dan koristi-
Male stvari čini sada; tako će ti velike stvari dolaziti malo-
pomalo i moliti da ih obaviš.
— Perzijska poslovica
Vrijeme je dragocjeno. Svima nama svakodnevno se nudi u jednakoj količini. Svakoga dana na raspolaganju imamo 24 sata. A to je 168 sati u tjednu. I to je naše vremensko bogatstvo. Svo to vrijeme provest ćemo radeći nešto, a to što činimo s dodijeljenim vremenom nerijetko određuje kako živimo i što u životu postižemo.
4. ZAKON
Uzrujavati se oko onoga što nemate znači uludo trošiti ono što imate. — Ken Keyes
MNOGE NAS REKLAME potiču na to da vjerujemo kako kupnjom određenog proizvoda možemo postati fizički privlačni, popularni ili uspješni. Prema takvim porukama, lako ćemo stjecati prijatelje i utjecati na ljude, samo ako jednostavno činimo što nam se govori. Bilo bi
Vrijeme leti i više se ne vraća.
— Vergilije
ti ta 24 sata. Jeste li gospodar vremena ili njegov rob? Na koje sve načine možete plodonosno koristiti energiju i vrijeme radi postizanja željenih ciljeva? Evo i nekoliko početnih zamisli. Namještate li sat nekoliko minuta naprijed kako biste na dogovor došli na vrijeme? Točnost je izraz pristojnosti i obzirnosti. 1 važna je za posao. Kada dobijete zadaću, dovršavate li je u okvirima dogovora ili čak i prije roka? Točnost u odnosima sa svima preduvjet je uspjeha. Drugima govori da ih cijenite, da nikako ne želite uzaludno trošiti njihovo vrijeme. Imate li raspored, iz sata u sat, za sastanke, obveze i druge aktivnosti tijekom svakog dana? Pripremate li unaprijed popis sutrašnjih obveza? Planiranje unaprijed donosi silne prednosti, a usto i štedi vrijeme. Vrijeme je pomagalo kojim se možemo služiti povremeno, koje možemo zlorabiti ili se njime služiti mudro. Sve ovisi isključivo o nama. Međutim, izgubljeni sat više nikada nećete pronaći. Oni koji imaju naviku odugovlačiti i odlagati vjerojatno nikada neće doći do uspjeha.
Obzirnost i točnost imaju i druge prednosti. Na taj način lakše i točnije percipiramo ljude i situacije, kako bismo reagirali na korisniji i uspješniji način. Obzirnost, promišljenost i točnost raspršuju ne-gativnosti. Obzirnost i savjesnost pomažu nam da ostvarimo još više od plodonosne prirode vlastitog bića.
Postoji li bolji način djelovanja od toga da sada obavimo ono što treba obaviti odmah? Sir Richard Tangye ovako je pisao o upravljanju vremenom: »Tijekom vrlo napornog i užurbanog života često su me pitali: 'Kako ste uspjeli sve to obaviti?' Odgovor je krajnje jednostavan: Sve sam činio odmah i na vrijeme. Sutra ne postoji. Jučer je već iza nas. Postoji samo sadašnji trenutak«.
*
Sve što se događa u svijetu potpada pod
djelokrug mojih dužnosti. Moje
dužnosti obuhvaćaju sve što se događa u
svijetu. Svijet je moj um. Moj je um
svijet. — Lu Hsiang-Shan
Reci mi, pa ću zaboraviti. Pokaži mi,
možda ću se sjetiti. No ako me uključiš u to nešto, svakako
ću shvatiti. — Kineska poslovica
divno kada bi to bilo točno; nažalost, život tako ipak ne funkcionira. Ono što je u nama katkada je neusporedivo važnije i utjecajnije od toga što je vani.
Mnogi danas smatraju da su mjera uspjeha novac i stvari koje se njime mogu kupiti. A stvari koje možemo kupiti zapravo su tek stvari koje možemo kupiti — ni manje ni više od toga. Ni na koji način ne mijenjaju ili poboljšavaju stvarnu osobu. Možemo promijeniti boju kose, stil odijevanja i automobil, no to ne mora biti točan pokazatelj onoga što smo u sebi.
Prije nego što nešto promijenite, promislite o tome tko ste i što imate u ovom trenutku. Možda vam je dobro i tako kako jest, iako se možda divite nekome tko je drukčiji od vas. Razlika može biti u izgledu, sposobnostima, poslu ili odnosima u obitelji ili vezama i ta vam razlika može biti vrlo privlačna. Možda mislite kako bi neusporedivo bolje bilo biti kao taj netko nego biti vi. No je li doista tako?
Svatko od nas ima nešto što bi želio promijeniti i probleme koje radije ne bi imao. Promislite o mogućnosti da izazovne situacije u vašem životu možda i nisu intenzivne kao problemi s kojima se u životu susreće osoba koju biste željeli oponašati. Ken Keyes kaže: »Uzrujavati se oko onoga što nemate znači uludo trošiti ono što imate«.
Uvijek biraj put koji ti izgleda najbolje, koliko god bio težak. Zahvaljujući navici ubrzo će postati lagan i ugodan.
— Pitagora
Život se skuplja ili širi sukladno s čovjekovom odvažnošću.
— Anais Nin
Sve što postoji plod je onoga što smo
mislili. — Buddha
Jeste li se u skorije vrijeme osvrnuli na sve što imate na duhovnom i životnome planu? Kojim darovima i sposobnostima pridonosite sadašnjim sposobnostima? Koristite li se trenutačno tim mogućnostima u najboljoj mogućoj mjeri? Kojim koracima nastojite proširiti i dodatno razviti te sposobnosti i mogućnosti? Jeste li pomno istražili svoje talente, pomno odabrali karijeru, dobro pazili da volite to što radite? Čime nastojite povećati arsenal prednosti i moći? Je li nužno poništiti ili promijeniti neke obrasce svijesti koji možda smetaju tome da u životu ostvarite ciljeve? Promatrate li tuđe postupke kako biste mogli imati koristi i od njihovih prednosti i od njihovih pogrešaka? Proučavanjem ponašanja onih s kojima dolazimo u dodir, ubrzo će možda postati jasno da su među njima najsretniji i najproduktivniji oni kojima je istinski stalo i koji istinski uživaju u tuđoj sreći. Pomaže li vaš rad barem jednom drugom ljudskom biću? Gradite li i razvijate svoj karakter? Ispunjavate li um do krajnjih mogućnosti pozitivnim i
Neka vaš rad uvijek bude u skladu s
vašim cil jem. — Leonardo
da Vinci
produktivnim mislima? Može li se reći da vaše misli i postupci grade, umjesto da ruše?
Žal za uludo utrošenim vremenom može u preostalome vremenu biti pozitivna sila, samo ako prestanemo uludo gubiti vrijeme i
besciljno i beskorisno žaliti. — Arthur Brisbane
Nije prekasno da potpuno promijenite život ili da dokinete negativne obrasce koji su se u njemu možda pojavljivali. Promjene možete ostvariti prihvaćanjem stavova i osjećaja koji bi se u vama pojavili da doživljavate željene okolnosti.
Život moralna čovjeka primjer je univer
zalnoga reda, jer je riječ o moralnoj oso
bi koja neprekidno njeguje svoje stvarno
ja ili moralno biće. — Konfucije
5. ZAKON Poštenje je najbolji pristup svemu. — Miguel de Cervantes
JE LI POŠTENJE način na koji se ostvaruje prirodan sklad s cjelokupnim životom? Može li poštenje biti važan dio svjesnog jedinstva sa životnim procesom i našim vlastitim životnim ciljem? Mogu li nas poštenje i iskrenost odvesti i dalje od naših ograničenih, linearnih pogleda, te nam pomoći da slavimo razvoj i stalno obnavljanje? Možete li zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi pojedinac čvrsto odlučio provoditi načela istinitosti, iskrenosti i poštenja i ne ovisiti o tuđem mišljenju? Koje bi bile prednosti kada bi se čovjek neprestano obraćao svetoj prirodi i nazočnosti božanskoga, od nje tražeći svakodnevno usmjeravanje?
Istinoljubivost, iskrenost i poštenje nalik su na stjenovitu planinu koju ne diraju ni olujna mora laži, beskrupuloznosti i nepovjerenja. Sir Thomas More, tako plemenito prikazan u Čovjeku za sva vremena, suočavao se s velikim pritiskom da odbaci svoj etički kodeks. Njegov položaj, njegova obitelj i život našli su se pred prijetnjom smrti. No bio je to čovjek koji se uvijek odlučno zalagao za svoje stavove. Dok ga je nagovarao da podupre beskrupuloznoga kralja i potpiše izjavu o odanosti, jedan ga je kolega upitao: »Zašto to ne učiniš tek tako iz drugarstva i kolegijalnosti?« More je odgovorio: »Kad dođeš u
*
Iskrenost i poštenje u djelovanju čovjekova tijela, govora i
uma vode do sretnoga putovanja.
— Jinizam
Neka vaše ponašanje obilježi istinitost ri
ječi, djela i misli. — Upanišadi
U svemu što činiš budi iskren i pošten
poput nebesa. — Taoistička izreka
raj jer si slušao savjest, a ja se nađem u paklu jer nisam slušao svoju savjest, hoćeš li se ti ipak pridružiti meni, 'iz drugarstva i kolegijalnosti'?«
Živimo u svijetu raznolikih, raznorodnih i višeslojnih misli. Ne bavimo se samo vlastitim mislima, nego i mislima ljudi koji nas okružuju. Svaki dan imamo možda i stotine malenih prilika da biramo između jasnoće i konfuzije, neograničene ljubavi i neslaganja, mira i previranja, laži i istine, prijevare i poštenja. Kada ostajemo u dodiru sa središtem istine koje je u nama, kada putem napredujemo časno i pošteno, putujemo s Bogom.
Ted Engstrom u jednoj od svojih knjiga navodi sljedeću priču:
Trener Cleveland Stroud i momčad Bulldogs iz srednje škole Rockdale (u gradiću Conyersu, u saveznoj državi Georgiji) proživljavali su nevjerojatnu sezonu. Ekipa je uoči završnog turnira juniorskog košarkaškog prvenstva savezne države Georgije zabilježila 21 pobjedu i samo 5 poraza, a zatim je još i neočekivano pobijedila u finalu.
No sada je nova vitrina ispred ulaza u srednjoškolsku sportsku dvoranu prazna. Početkom mjeseca Udruga srednjoškolskih momčadi Georgije Rockdaleu je oduzela naslov prvaka, nakon što su školski dužnosnici potvrdili da je u prvoj od pet utakmica doigravanja za njihovu momčad 45 sekundi nastupao i igrač koji po školskim kriterijima nikako nije pripadao u momčad.
»U to vrijeme nismo znali da nema pravo nastupa; to smo utvrdili tek prije nekoliko tjedana«, izjavio je gospodin Stroud. »Neki kažu da smo to trebali jednostavno prešutjeti, da se radi samo o 45 sekundi i da igrač nije bitno utjecao na rezultat. No u svemu morate postupati pošteno i ispravno, onako kako nalažu pravila. Ja sam svojoj ekipi rekao da ljudi zaboravljaju rezultate košarkaških utakmica; ali nikada ne zaboravljaju kakav je tko«.
Krajnja iskrenost može na prvi pogled izgledati kao nefleksibilnost ili neutemeljena pravičnost, no na koncu takva osoba prima daro
ve sunca i mjeseca. Uvijek i bez obzira na sve držite se istine. — Šintoizam
Neka istinoljubiva riječ uvijek nadjača
lažnu. — Zaratustra
Ustrajno usklađivanje s duhovnim načelima i primjena onoga što o njima znamo u našim svakodnevnim iskustvima može biti vrlo korisna, produktivna i plodonosna. U pojedinim trenucima činit će nam se da bi nam mala i nedužna laž mogla olakšati život. »Naposlje-
Naglasci ••
1. Jeste li Božje stablo jabuke? 2. Jesu li naše spoznaje o Bogu približno jednake spoznajama stab
la jabuke o čovjeku koji se brine o voćnjaku? 3. Odbijajte sve misli koje ne biste željeli vidjeti ostvarene u svojem
životu. 4. Časnost naših nastojanja u razmišljanjima neizrecivo je važna. 5. Vrijeme je dragocjeno. Svijest o tome kako svakodnevno koristi
mo svaki trenutak može nas na djelotvoran način pokretati prema ciljevima i donositi plodonosne rezultate.
6. Jeste li gospodar vremena, a ne njegov rob? 7. Promislite o vrijednosti ljudi, iskustava i svijesti koji su vas dove
li do životne točke u kojoj se trenutačno nalazite. 8. Promislite o primjerima situacija u kojima ste bili u mogućnosti u
praksu provesti raznorazne vrline. 9. Nađete li se pred teškim problemom, molitvom zatražite savjet i
usmjeravanje. 10. Zašto su poštenje i iskrenost uvijek najbolje rješenje?
Zato odbacite laž i govorite istinu svaki
sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedni
drugih. — Efežanima 4:25
tku, tko će ikada doznati za to?« Na taj način možda ćemo se pokušati opravdati kad razmišljamo o lakšem rješenju. No prijevare mogu biti povezane s novim i štetnijim prijevarama i lažima, zbog čega naše misli i djelovanje mogu postati zbrkani i nečisti. Prijevare često neizrecivo škode našem osjećaju o poštenju i vlastitoj vrijednosti.
Jeste li razmišljali o tome da napišete vlastiti kodeks časti? Takvo što moglo bi vam donijeti mnoštvo korisnih spozanja. Vlastitim riječima opišite namjere da uspostavite istinu, poštenje, iskrenost, integritet i plemenite ciljeve kojima će poslužiti kao put daljnjeg razvoja vaših misli i djela. Navedite i načine na koje možete ostvariti te ciljeve. Bi li takva predanost mogla eliminirati naviku pretjerivanja? Dokinuti potrebu i želju da varate i sebe i druge? Bi li mogla ukloniti stakla koja iskrivljuju sve teme, osobe, mjesta i stvari u vašem životu? Odluka o razvijanju veće snage za odabir istine i poštenja, umjesto laži i varanja, uistinu može poslužiti kao snažno pomagalo. Kao kod pozitivnog razmišljanja i izražavanja zahvalnosti, moramo se potruditi i voditi računa i djelovati na temelju istine. Je li to sama bit poštenja i karaktera?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
OSMEROSTRUKI BUDISTIČKI PUT
Primjereno vjerovanje — istina vodi čovjeka. Primjerena odlučnost — smirenost u svim trenucima, uz brižnost za
sva živa bića. Primjeren govor — ne lagati, nikada klevetati, nikada se ne služiti
grubim i teškim riječima. Primjereno ponašanje — ne krasti, ne ubijati, nikada ne činiti nešto
čega se čovjek poslije može stidjeti ili zbog čega može žaliti. Primjereno zanimanje — ne birati zanimanje koje se smatra lošim. Primjeren trud — uvijek težiti onome što je dobro i izbjegavati sve
loše. Primjerena kontemplacija — plemenitih istina, u smirenosti i odvoje
nosti. Primjerena usredotočenost — uslijedit će iz toga i voditi na put
savršenoga mira.
— Joseph Gaer: U što vjeruju velike religije
*
U mentalnoj molitvi Bog toliko zaokuplja
um da više ne misli ni na što drugo.
— Angela iz Foligna
Gospodin je rekao: »Stoga se ne čudite
kada fizičkim očima ne vidite plod svoje molitve, jer njih di
jel im u skladu sa svojom vječitom
mudrošću«. — Sv. Gertruda
Velika
1. ZAKON
Odgovor na vaše molitve može glasiti »da«, ali i »ne«, uz još neke alternative. — Ruth Stafford Peale
Moć POZITIVNOG razmišljanja nudi nam mogućnosti za plodonosno napredovanje. Mnogi svećenici, filozofi, psiholozi i psihijatri nude nam dokaze o tome da snaga uma postaje jednim od velikih pomagala kojima ljudi iz izazova izvlače prednosti i koristi. Često pozitivno korištenje tog mentalnog oruđa pomaže nam da u svakodnevnome životu postanemo vještiji i produktivniji. Međutim, uz toliku težinu koja se pridaje pozitivnome mišljenju, neki ljudi možda pogrešno drže da izgovoriti ili čuti »ne« može biti negativno iskustvo. Prava je istina da postoje trenuci i situacije kada je »ne« primjeren odgovor.
Odgovor na naše molitve također može glasiti »da«, ali i »ne«, uz još neke alternative. Promotrimo tu mogućnost iz triju perspektiva.
Kao prvo, kad se smirimo i u potpunome spokoju zatražimo usmjeravanje, možda ćemo dobiti jasan i nedvosmislen odgovor, »da« ili »ne«, na molitve, pa vjerojatno neće biti potrebe za daljnjim razmišljanjem i razmatranjem. Kao drugo, kad u situaciju unesemo sve što možemo i kad taj svoj doprinos kroz molitve postavimo uz neograničenu ljubav i zahvalnost, ishod možemo prepustiti beskonačnome božanstvu. Bilo da odgovor glasi »da« ili »ne«, možemo nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima, uz svijest o tome da manifestacija želje koju nosimo u srcu može napredovati u skladu s univerzalnom mud-
Dvadesetpeti tjedan
Neki put čini nam se da smo dugo molili, a ipak imamo dojam da nismo dobili što smo tražili. To ne bismo trebali shvaćati tragično. Jer ja sam uvjeren da naš Gospodin želi da čekamo povoljniji tre
nutak, veću milost ili bolji dar. — Julian iz Norwicha
Ipak, neki se put događa da imamo dojam da nam božansko odgovara na molitve, ali ne na željeni način, pa možda u pitanje dovodimo vlastitu usklađenost s bezvremenim, neograničenim i univerzalnim Stvoriteljem. Međutim, ako je Bog beskonačan, može li išta ikada biti odvojeno od njega?
Duhovne interakcije odvijaju se u dva smjera. Bogu izražavamo iskrene osjećaje i iskrene želje. Stvoriteljev odgovor može se ostvariti na nebrojene načine. Ponizno otvaranje našeg malog uma prema božanskome nadahnuću i njegovanje kvalitete misaonih procesa nedvojbeno je korisno. Možemo imati širom otvoren um, biti pažljivi, pozorno slušati i pratiti, tražiti nove spoznaje. Jednako tako, možemo biti spontani, koncentrirani i prepuni spoznaja koje stječemo. Trenutačne i velike koristi koje često stječemo neki su put upravo fantastične!
Naše duhovno usmjerene misli mogu se usporediti s rijekom koja teče koritom, između obala. Upravo zahvaljujući obalama, voda se kreće u određenome smjeru. Ipak, unutar tih obala, voda se može vrtložiti po želji, prelaziti i zaobilaziti prepreke. Misli usmjeravamo prema duhovnome, ali su one i dalje dovoljno fleksibilne da na njih utječe i da ih vodi božanski i beskonačni intelekt koji daleko nadilazi čovjekov intelekt. Da bi naše molitve bile maksimalno djelotvorne, trebamo tražiti ne samo mudrost kojom ćemo shvatiti božansko usmjeravanje, nego i snagu da nešto poduzmemo i da ostvarimo primjeren rad.
Kako nam plodovi molitve mogu omogućiti da u životu uočavamo božansko? Krećemo li se koncentrirano i ustrajno, učeći na temelju teških situacija? Jesmo li u stanju uvidjeti da bi nam božanski srni-
rošću. Kao treće, možda je najvažnije da spoznamo da prilike za sreću, darove i rast postoje unutar iskustva molitve i kada nam situacija izgleda krajnje nemoguće, i bez obzira na to kako nam teško možda izgledaju sve okolnosti. Sreća nas može iznenaditi na naj-neočekivaniji način, a razvoj nas može usmjeriti u posve novom i korisnom smjeru! Alternativni odgovori na naše molitve nude dokaze o božanskome posredstvom zadivljujućih prilika koje nam otvaraju oči.
Duša bez molitve duša je bez doma. — Rabin Abraham
Herschel
Kada molim, obraćam se Bogu; kada
učim, on se obraća meni.
— Rabin Louis Finkelstein
sao mogao biti korisniji nego traženje iz naše molitve? Pratimo li misli, zamisli i dojmove koji ulaze u područje naše svijesti, tražeći prilike za učenje? Osjećamo li navalu radosti kojoj snagu daje Duh koji ispunjava naša nastojanja? Mijenjaju li se naše interakcije s drugima na bolje kada doživljavamo raznorazna iskustva? Postaje li svakodnevni život usmjereniji, plodonosniji i ispunjeniji uzvišenijim smislom? Svemir obiluje smislom i svrhom. Naše ponizne molitve i naš razvoj u duhovnome životu zaslužuju najviši oblik našega truda.
Tko započinje molitvu mora zamišljati da na radost svojega Gospodina sadi biljke u vrlo neplodnu tlu prepunom korova.
— Sv. Tereza Avilska
Štovanje može silno utjecati na čovjekov karakter. Donosi transformacije i u brojnim slučajevima njegov je utjecaj upravo neopisiv. Je li onda doista važno je li odgovor na našu molitvu »da«, »ne« ili pak neka alternativa, pod uvjetom da nastavimo napredovati uz božanski smisao?
2. ZAKON
Zdrav um najčešće osigurava zdravo tijelo.
Iscjeljivanje je jedina sposobnost koju
može razviti svatko i koja je nužna ako se čovjek želi izliječiti.
— Zaklada za unutarnji mir
UDARNI DIJELOVI i članci u mnogim današnjim knjigama, časopisima i novinama često se koncentriraju na silno raširene probleme povezane sa stresom. Zabrinutost, strah, zavist, bijes, ponos, frustriranost i raznorazni emocionalni oblici stresa samo su neka područja koja narušavaju čovjekovo fizičko i mentalno zdravlje. Kivnost, žaljenje, grižnja savjesti ili sumnje zbog nekih ranijih aktivnosti ponekad se prenose i u sadašnjost i izazivaju sukobe. Ljudi u život unose stres i posredstvom štetnih navika i negativnih stavova. Vidljivi uvjeti nerijetko odražavaju nevidljivo razmišljanje. Koliko bi nam samo bilo bolje kada bismo shvatili da »zdrav um najčešće osigurava zdravo tijelo«, dok nezdrav um najčešće izaziva i bolesti tijela?
*
Mogu odlučiti promijeniti sve misli ko
je izazivaju bol. — Gerald
C. Jampolsky
Čuvajte zdravlje i t i jela i duše. — Kleobul
Što možemo poduzeti kada se suočimo s nepovoljnom situacijom? Jednostavnih odgovora nema, no bi li nam mogli pomoći jednostavni načini oslobađanja od stresa? Žustra šetnja po svježem zraku, slušanje zvuka potoka, svježina tek pokošene trave ili mekoća pijeska pod nogama često služe kao melem za zategnute živce i mišiće. Bismo li mnogo toga postigli i kad bismo se ustali pola sata ranije i smireno započeli dan? Smijeh i radostan duh također su »korisni lijekovi«. Zdravstvene prednosti molitve, izražavanja zahvalnosti i meditira-nja iskušali su i potvrdili i znanstvenici i liječnici. Takve aktivnosti često snizuju krvni tlak, usporavaju starenje i pomažu u održavanju emocionalne ravnoteže. Kada činimo sve što možemo kako bismo poboljšali odnose s drugima, to nam svakako godi i koristi. A prikladne vježbe blagotvorno djeluju i na um i na tijelo.
Još jedna od dokazanih metoda u umanjivanju stresa sastoji se u brizi za kućnog ljubimca. Dugoročna istraživanja provedena medu bolesnim i starijim osobama pokazuju da ljubav prema psu ili mački povećava sreću i produljuje životni vijek. Majka Tereza često je duševno bolesnoj djeci kao oblik terapije davala kućne ljubimce. U nekim staračkim domovima sada se daju životinjske »maskote« koje služe poboljšavanju mentalnog zdravlja njihovih štićenika.
Zdravo je tijelo gostinjska soba duše, bolesno tijelo njezin zatvor. — Francis Bacon
Korisno i važno može biti i zapisivanje svega što tijekom dana izaziva stres, uz posebno obilježavanje onoga što izaziva najviše stresa. Nakon toga analizirajte raznorazne načine na koje je moguće poboljšati i unaprijediti takve situacije.
Stara izreka kaže: »Gdje god se mi nalazili, nebo se uvijek spaja s obzorom«. Drugim riječima, ono što je važno nastavlja se. Je li korisnije usredotočiti se na mogućnosti i prilike, bez obzira na to što nas okružuje? Bi li nas itko, bilo koje mjesto ili situacija, mogli uzrujati ako uvidimo da gospodarimo svojim mislima i da određenu situaciju trebamo samo promotriti iz drugog kuta? Bi li promjena stava mogla biti glavni korak prema izlječenju uma i tijela?
Deng Ming-Dao nam priča o putniku-lutalici kojem nije bilo ni najmanje stalo do slave, lako su mu nudili razne dužnosti i položaje, on je i dalje tražio učitelje koji će mu pomoći da ovlada sljedećim umijećima: sitrom, šahom, knjigama, slikarskim umijećem i mačem.
Sitar mu je davao glazbu, što je izraz duše. Šah njeguje strateško razmišljanje i reagiranje na tuđe djelovanje. Knjige čovjeku nu-
de akademsku naobrazbu. Slikarstvo potiče ljepotu i osjećajnost. Mač je sredstvo kojim se čovjek brani i održava zdravlje.
Jednog je dana neki dječak putnika upitao što bi se dogodilo kada bi ostao bez svih pet umijeća. Putnik se u prvi mah užasnuo već i zbog same takve pomisli. Međutim, ubrzo je uvidio da njegov sitar ne može svirati sam od sebe. Šahovska ploča i figure ne znače ništa bez igrača. Knjizi je potreban čitatelj. Kist i tinta sami ne mogu ništa. Mač iz korica ne može izići bez pomoći ruke. Čovjek je tako ubrzo shvatio da sve to ne njeguje samo zbog stjecanja vještine, nego tako dopire i do najdubljeg dijela vlastita bića.
Jesmo li utvrdili da tjeskoba u vezi s mogućim posljedicama povećava jasnoću naše prosudbe, da smo zahvaljujući njoj mudriji
i hrabriji u suočavanju sa sadašnjošću, te da nas oboružava za budućnost?
— F. D. Maurice
Kako nam zdravo tijelo i zdrav um pomažu da se uskladimo s božanskim dijelom svojega bića? Život je uistinu jednostavan. Što dajemo, to i dobivamo. Svaka misao pridonosi stvaranju naših sadašnjih i budućih iskustava. Postoje nebrojeni pozitivni načini na koje možemo pristupiti svakoj situaciji. Nema toga što bi bilo vrijedno istinske ljutnje i bijesa, kao ni povrijeđenosti i ogorčenosti. Postoji obilje mogućnosti i prilika da sve ponovno ispravimo. Pomislite samo kako je u svakoj situaciji moguće pokazati nešto važno, iz svega izvući vrijednu pouku. Kako način razmišljanja djeluje na naše osjećaje i zadovoljstvo? Životne okolnosti bez prestanka obavijamo mislima. Izliječiti um znači i izliječiti tijelo. Zdrav um najčešće osigurava zdravo tijelo. Vrijedi i obrnuto.
*
3. ZAKON Dajte mi ljepotu unutarnje duše; i neka vanjski i unutarnji čovjek budu u jednome. — Platon
Ljepota koju osjećamo neopisiva je:
nitko nikada ne može reći ni što je
ni što znači. — George Santayana
U svemu vidljivome... postoji skrive
na cjelina. — Thomas Merton
Nikad ne zaboravite da svaki postupak
mora funkcionirati unutar Kreativnog
načela ljubavi. — Marie Corelli
ISPOD SVIH priča o prošlim čovjekovim iskustvima, ispod svih životnih radosti i boli, svatko od nas u sebi ima bit, prirodu koja je prelijepa, cjelovita i potpuna. Kakva je ta istinska priroda i kako do nje doći? Svatko ima dar koji može postaviti na stol života, a zemaljska obitelj žudi za svakim darom.
Platon je pogodio istinu riječima: »Dajte mi ljepotu unutarnje duše; i neka vanjski i unutarnji čovjek budu u jednome«. U razgovoru s desetero ljudi možda ćemo doći do deset različitih odgovora i opisa »ljepote«. Naša osobna definicija riječi »ljepota« možda je u našem stavu prema drugima i načinu na koji percipiramo svijet oko sebe. Hoćemo li se zagledati u srce svake osobe i situacije, umjesto da nas obuzmu vanjski izgled i držanje? Uviđamo li ljepotu plemenitih ciljeva, vrlina, nesebičnosti i dubokog suosjećanja, ljepotu koja nas doziva? Nastojimo li se pozivati na raskošno bogatstvo vlastitog uma, na dubine naše kreativnosti, na stvarnost naše duhovne identifikacije? Poštujemo li cjelokupan život i usuđujemo li se uroniti u stvarnost duhovne identifikacije? Jesmo li u stanju promotriti svijet u kojem živimo i način na koji živimo u tom svijetu, te iskreno ustvrditi da naš život drugima donosi sreću?
Prema jednoj priči, neki je siromašni mladić prodavao robu, išao od vrata do vrata, kako bi platio školarinu. Dok je tako radio, u jednom je trenutku osjetio glad i uvukao ruku u džep. Prstima je napipao tek jednu tanahnu kovanicu! Nije imao dovoljno ni za komad voća!
Tako je odlučio da će u sljedećoj kući zamoliti da mu daju nešto za jelo. Pozvonio je i odmah se predomislio jer mu je vrata otvorila prelijepa mlada žena. Umjesto toga, samo je zamolio čašu vode. Mladoj se ženi učinilo da je mladić gladan, pa mu je donijela veliku čašu mlijeka. Ovaj je mlijeko pio polagano, a zatim upitao: »Koliko sam vam dužan?«
»Ništa«, odgovorila je mlada žena. »Majka nas je učila da nikad ne prihvaćamo plaću za pokazanu dobrotu«.
Mladić se naklonio i rekao: »U tom slučaju, zahvaljujem vam iz sveg srca«.
Kada je odlazio od te kuće, Howard Kelley nije se osjećao snažnije tek fizički, nego su ojačali i njegova vjera u Boga i u čovjeka. Već je bio pripravan dignuti ruke i odustati, no ta neočekivana dobrota u njemu je pokrenula neopisivu odvažnost.
Najviši oblik ljepote sastoji se od doseza-nja dvaju plemenitih ciljeva, nesebičnosti
i besprijekornosti. — Hsi K'ang
Ljepota svega postoji u umu koji je
promatra. — David Hume
Nakon više godina, ona mlada žena koja se bila sprijateljila s Howardom Kellyjem teško se razboljela. Mjesne je liječnike bolest posve zbunila. Na koncu su je uputili u bolnicu u obližnji grad. Sa svih strana dolazili su specijalisti kako bi proučili tu rijetku bolest. Na konzultacije je tako pozvan i dr. Howard Kelly. Kada je dr. Kelly čuo odakle je pacijentica, u očima mu se pojavila neobična iskra. Istog trenutka ustao je i otišao k pacijentici. U liječničkome ogrtaču, nagnuo se nad krevet i odmah prepoznao ženu. Vratio se u sobu za sastanke, čvrsto naumivši spasiti joj život.
Od tog je dana njezinu slučaju posvećivao osobitu pozornost. Nakon dugotrajne borbe, na koncu su dobili bitku. Dr. Kelly zatražio je tajništvo da završni račun pošalju njemu na odobrenje. Kada je račun stigao, dr. Kelly ga je pogledao i zatim pri dnu nešto napisao. Račun su zatim poslali ženi u sobu.
Nikada ne propuštajte priliku da vidite sve što je lijepo; jer ljepota je Božji rukopis — usputni sakrament... i Bogu zahvalite na ljepoti
kao na šalici sreće. — Ralph Waldo Emerson
Žena je dugo oklijevala prije nego što će otvoriti omotnicu. Bila je uvjerena da će vjerojatno i do konca života otplaćivati troškove liječenja. Na koncu, kada je pogledala račun, oči su joj se ispunile suzama i tada je samo privila papir na grudi. Pri dnu su rukom bile ispisane riječi: »U cijelosti plaćeno velikom čašom mlijeka«. U potpisu je stajalo: »Dr. Howard Kelly«.
Ova dirljiva priča nudi nam i vrlo praktičnu pouku u vezi s ljepotom i izražavanjem zahvalnosti. Jedno od velikih duhovnih načela govori o davanju i primanju. Ono što primamo moramo davati s voljom, nesputano zračeći ljubavlju, velikodušnošću i dobrotom, ne samo prema čovječanstvu, nego i prema svemu što živi. Jer ćemo mjerom kojom dajemo jednako tako i primati. Čak i tako obična stvar kao što je ljubazna riječ ili čin, vraćaju nam se uz mnogostruke nagrade.
Da, svi mi možemo davati. Možda se dio našega dara sastoji i u potvrđivanju činjenice da živimo na ovom planetu i da smo dio svega što se događa. Primamo i dajemo. Ima li uopće većeg dara od neograničene ljubavi? Kada je najdublji dio našega bića ispunjen svjetlom, ljubavlju, hvalom, poniznošću i izražavanjem zahvalnosti, nije li vanjska osoba točan odraz unutarnje? To što postižemo kada dajemo i primamo neograničenu ljubav uistinu je dalekosežno. Naš svijet može postati rajskim vrtom — rajem na zemlji — prepunom ljepote i plodonosnih izraza.
4. ZAKON
Sreća nema veze s bogatstvom i položajem, nego je pitanje sklada. — Lao Tse
Što znači biti sretan? — Anonimna
Sve izvanjske nagrade plod su unutar
njeg truda. — Paul
D. Cummings
Veliko je bogatstvo besmisleno ako no
vac ne koristite u dobre svrhe.
— George W. Cummings, Sr.
VELIK DIO čovjekova karaktera mogao bi imati korijene u stavovima koje potvrđujemo i podupiremo mentalno i emocionalno. Ako smo zabrinuti ili nas muči tjeskoba, možda samo pojačavamo tu užasno štetnu energiju i doživljavamo njezino djelovanje. Isto je moguće reći i za pozitivne stavove. Odlučimo li ispeći kolač, što god od sastojaka stavite u zdjelu, pojavit će se i u pečenom kolaču. Istinitost ove tvrdnje nije teško uvidjeti u vezi s materijalnom stvari poput kolača. Ipak, ljudi možda ne uviđaju da isti procesi djeluju i u mentalnome području. Misli i stavovi kojima ispunjavamo um često se pojavljuju u »kolaču« koji nazivamo životnim iskustvima. Način na koji svjesno promatramo svijet oblikuje svijet koji vidimo! Svatko od nas ima priliku pristupiti fantastičnim prednostima u pogledu stavova, prednostima koje se nalaze u nama, samo kada spoznamo da je sreća stvar izbora, dok je jad fakultativan!
Držite li da u svakom trenutku možete ustvrditi da ste sretni? Jeste li svjesni toga da je takvo što moguće bez obzira na prošlost i dosadašnja iskustva? Biste li se usudili malo eksperimentirati s tom zamisli, ponovno se izgraditi u skladu sa širom perspektivom sreće, a zatim živjeti tako da doživljavate beskonačne prilike za vlastite presudne promjene? Treba li upravo sada započeti shvaćati sreću koju zapravo istinski želite? Jeste li pripravni i voljni dopustiti da sreća postane djetetom vaših odluka, izbora i postupaka?
Budući da nas često obuzimaju dramatičnost i kompleksnost svakodnevnog života, neki put ne uspijevamo gledati jednostavnim očima. Pa ipak, i najjednostavnije stvari u životu mogu nam donijeti veliku radost i sreću — miris ljetne poslijepodnevne kiše, okus savršeno zrelog ploda neke voćke, boja neba u vrijeme sutona, mekoća snježne pahulje koja se topi na našem obrazu. U trenucima pojačane svijesti, takve stvari vibriraju u našem srcu energijom koja je i duboka i istinita.
Iskustvo nas uči da je istinska sreća plod služenja i korisnog djelovanja, u nebrojenim životnim aktivnostima, te u zdravome strujanju svih čovjekovih moći. Sreća nema veze ni s bogatstvom ni s položajem; stvar je u skladu. Jesu li najzarazniji radosni i sretni ljudi koji zaboravljaju sebe i misle na druge i na služenje drugima? Kako sreću i uspjeh dobivaju oni koji ne traže takve atribute kao svoje ciljeve i svrhu, nego se nastoje iskazati u svojim zadaćama?
Sreća je kada znate da nužno ne trebate
biti sretni. — William Saroyan
Jeste li čuli kako netko govori: »Oh, da mi je barem pedeset tisuća dolara (ili neki drugi iznos), bio bih istinski sretan!«? Pa ipak, upravo su to osobe koje će najčešće biti nesretne, bez obzira na količinu novca koja im treba. Zašto? Novac sam po sebi ne donosi sreću. Sreća nikada nije u dovršenju ili u dobivanju. Sreća proistječe iz rada, iz truda, nastojanja da ostvarimo cilj. Davanje donosi radost. Proizvodnja, a ne potrošnja u biti su sreće i uspjeha. Uviđamo li napredak u poslu kojim se bavimo, možemo reći da je sreća dio tog napretka.
Čovjek je bogat ovisno o tome što jest, a ne ovisno o tome što ima.
— Anonimna
Određeni aspekti sreće mogu potjecati i od određenih oblika pozitivne svijesti o sebi i očekivanja. Promislite na trenutak o tome. Što mislite, što bi se moglo dogoditi kada biste:
Sreća nije pitanje događaja; ovisi o
strujanjima u umu. — Alice Meynell
• U smislu svakodnevne namjere svjesno odabirali sretniji stav, prepun ljubavi, prema sebi i prema drugima, te se prema svim ljudima, svim okolnostima i svim situacijama odnosili kao prema prilikama za razvoj i učenje?
• Naučili kako se više opustiti i nadzirati razinu stresa? • Svaki dan otpočeli srećom, radosnim iščekivanjem i pozitivnim
stavovima? • U drugima tražili i očekivali najbolje? • Svjesno činili stvari koje nude prilike za radost, svrhovitost i os
jećaj zahvalnosti, stvari koje su na korist svima? • Svjesno nastojali izražavati neograničenu ljubav svima na koje na
ilazite? • Ostvarivali težnje koje smatrate osobno produktivnima? • Osmislili program za ostvarivanje viših obrazovnih postignuća?
Jedna je od stvarnih zabluda i rašireno mišljenje da sreća ovisi o vanjskim okolnostima i okruženju. Uopće nema sumnje da na naša unutarnja raspoloženja mogu utjecati vanjske situacije. No potječe li istinska osobna radost iz unutarnjeg uvjerenja, koje određuje karakter, karakter koji je izravan plod visokih ideala i svrhe? Visoki ideali i svrhovitost odražavaju se u vrijednostima koje čovjek ima u životu, u pridizanju ugnjetenih i ulijevanju hrabrosti onima koji su
možda obeshrabreni. Uspjeh često ostvaruju oni koji dosljedno napreduju prema vrijednome cilju. Sporedni je produkt često radost služenja i osobni napredak.
Suosjećanje je stav koji uživa samo u milosrđu i ljubavi
prema svim svjesnim bićima.
— Budizam
5. ZAKON
Pomogni sebi pomaganjem drugima.
KAD ČOVJEK spozna moć duhovnih načela u ispunjavanju Božje svrhe i plana, počinje li utjelovljavati neograničenu ljubav? Uživa li takva osoba u dobrobiti drugih i radi li nesebično na još većoj dobrobiti sviju? Zašto nam davanje sebe u sklopu služenja s ljubavlju često donosi osjećaj sreće kakav nam ne donosi ništa drugo od životnog znanja i tehnika kojima raspolažemo? Zašto na temelju pomaganja s ljubavlju počinjemo osjećati da se osobno razvijamo? Kako služenje drugima može biti kreativan proces koji u našem životu oslobađa moćnu energiju?
Čovjek je istinski musliman kada se nijedan drugi musliman ne mora bojati ničega, bilo s njegova jezika, bilo iz njegove ruke.
— Hadith iz Bukharija
No oni koji su uronjeni u Božju ljubav osjećaju ljubav pre
ma svemu. — Sikhska vjera
Jeste li razmišljali o tome da je sve produktivno i korisno što u životu možete ostvariti zapravo oblik služenja? Kada ljudi čuju riječ »služenje«, mnogi automatski pomisle na crkvu ili neku vladinu službu. No zapravo je svaka produktivna osoba sluga, mogli bismo reći čak i svećenik u uzvišenoj službi. Korisni načini na koje razmišljamo, osjećamo, govorimo i djelujemo, određeni su oblik služenja drugima. Na primjer, volimo li svoj posao? Jesmo li posvećeni poslu koji je pred nama? Radimo li kako bismo »zaradili za život« ili radimo jer volimo to što radimo? Ako na poslu izrađujemo odjeću koja osigurava toplinu, to je već oblik služenja. Ako izrađujemo kvalitetne cipele koje imaju dugotrajan vijek, opet na određeni način služimo. Ako imamo interni-stički posao i spašavamo živote, ili ako pišemo romane i stvaramo ljepotu, i to su također oblici služenja.
Što više radimo i sadimo, to ćemo više žeti. Što više dobra možemo učiniti, to ćemo više uspjeha ostvariti. Božansko je besko-
*
Stidi se smrti sve dok ne ostvariš pob
jedu na korist čovječanstvu.
— Horace Mann
načno, a u njemu se nalaze beskonačne mogućnosti i izvori. Jeste li kada razmatrali mogućnost u kojoj s većim korištenjem darova i sposobnosti kojima raspolažemo zapravo otkrivamo nove darove i sreću? Do kojih sve spoznaja možemo doći? Koliko neograničene ljubavi možemo izraziti? Koliko dokaza o božanskome možemo spoznati?
Dolaskom do mora u praktičnome smislu uviđamo beskraj morske vode koja je pred nama. Milijarde i milijarde litara vode na raspolaganju su nam u svakom trenutku. Međutim, ako želimo malo vode ponijeti kući, količina će ovisiti o veličini boce ili posude. Ako smo uzeli bocu od litre, iz mora možemo ponijeti samo litru vode. Ako imamo još manju staklenku, šalicu ili čašu, uzet ćemo još manje vode. Tako je i s božanskom materijom. Jedino je ograničenje granica na koju postavljamo svoju sposobnost primanja. Kada pomažemo sebi pomažući drugima, to je kao da postavljamo cjevovod koji iz mora vodi do našega doma!
Ako ne služimo čovječanstvu, kome ćemo služiti? — Abigail Adams
Vrijednost koju nam donosi svako iskustvo često se sastoji u značaju koji mu pridajemo u mislima. Kada naučimo cijeniti duhovne koristi koje su nam dostupne u svim situacijama, moguće je da ćemo otkriti nove načine služenja. Oni medu nama koji razmišljaju o svijetu često se susreću sa sve izraženijim osjećajem začuđenosti. Savršenost zvijezda, red u prirodnim ciklusima, fantastična ljepota kopna i mora, čist zrak koji nam daje novu snagu i duboko djeluje na nas. Svatko na svoj način, svi možemo u svijest dozvati tu začuđenost i kreativnost i unijeti ih u sve što činimo, kako živimo i načine komuniciranja s drugima. Također možemo poticati koristan osjećaj odgovornosti i odlučnost da načinimo nešto vrijedno od onoga što nam je pri ruci — od svojega svjetla, ljubavi, kreativnosti, gorljivosti i predanosti pomaganju sebi preko pomaganja drugima.
Naglasci ••
1. Što mislite o raznim načinima na koje božansko odgovara na naše molitve?
2. Na koja dva načina dolazi do duhovne interakcije s božanskim? 3. Kako nam plodovi naše molitve omogućuju da u životu promatra
mo djelovanje božanskoga?
4. Kako zdrav um pridonosi zdravome tijelu? 5. Kako zdravo tijelo pridonosi zdravlju uma? 6. Kako se na zdrav način postaviti prema nepovoljnim životnim
okolnostima? 7. Što mislite o tome da za partnera prihvatite Boga? 8. Kako »lijepa duša« ukazuje na »lijepu osobu«? 9. Kako biste objasnili izreku »Ljepotu nalazimo i ispod površine«?
10. Po čemu je sreća stvar kreativnosti, a ne bogatstva i položaja? 11. Vjerujete li u to da u svakom trenutku možete svjesnom odlukom
postati sretni? 12. Kako je, iz vaše perspektive, pomaganje drugima važan dio sret
nog i plodonosnog života?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Kako su samo raskošne te blistave pojave znanja koje sjaje u atomu, i kako su beskonačni oceani mudrosti koji kolaju jednom jedinom kapljicom! U najvećoj mogućoj mjeri to vrijedi i za čovjeka, koji, medu svim stvorenjima, ima takve darove i koji je izdvojen radi stjecanja slave i takve istaknutosti. Njemu se potencijalno otkrivaju svi atributi Božjih imena, u mjeri koju nije nadmašilo nijedno stvorenje. Sva ta imena i odlike odnose se i na njega. Čak je i On rekao: »Čovjek je Moja zagonetka, ja sam njegova zagonetka«.
— Baha'u'llah
*
Okolnosti su toliko složene, misao toliko
duboko ukorijenjena, a uvjeti sreće
razlikuju se toliko od čovjeka do čovjeka
da se cjelokupno stanje čovjekove duše (iako ga on
možda poznaje) ne može prosuđivati iz
tuđe perspektive i na temelju vanjskih as-
pekata njegova života.
— James Allen
1. ZAKON
Svatko stvara svoju stvarnost. — Jane Roberts
VJERUJETE LI da »stvarnost« može biti nešto što je izvan vas? Često čujemo kako se govori o »onom stvarnom svijetu koji je vani«. Dakako, moguće je da postoji svijet koji je izvan naše osobne stvarnosti — vanjski svijet s vlastitim pojavama i posebnostima. Međutim, jedan drugi svijet, ili unutarnji svijet, mogao bi biti neusporedivo stvarniji! U njemu se nalaze naši stavovi, misli, osjećaji i uvjerenja. Taj unutarnji svijet možda je manje opipljiv i manje čvrst od vanjskoga, no ipak istinski živimo samo u njemu. Naša sreća, mir i užitak u radu, prijateljima i voljenim osobama često više ovise o tom unutarnjem nego o vanjskome svijetu.
Neki će možda reći da unutarnji svijet jednostavno može biti odraz vanjskoga svijeta, te da je vanjski svijet zapravo istinska stvarnost, dok su osobni dojmovi, misli i osjećaji tek plod vanjskih uvjeta. Naposljetku, kada smo nesretni, nije li istina da često pokušavamo prvo promijeniti vanjske okolnosti? Ipak, moguće je da naš unutarnji svijet može poprilično dobro odražavati snagu koja ni po čemu ne ovisi o vanjskim okolnostima.
Dvoje ljudi može imati slične vanjske okolnosti, ali pritom i bitno različita unutarnja iskustva. Pretpostavimo, primjerice, da dvojica ljudi imaju zadaću govoriti pred brojnom publikom. Gospodin Smith možda voli tako nastupati u javnosti i iskustvo za njega može biti pravi užitak. S druge strane, gospodin Jones možda se užasno pribojava istupanja u javnosti, pa mu takvo iskustvo pada kao težak i mučan ispit snage volje. I jedan i drugi imaju sličnu vanjsku realnost,
Dvadesetšesti tjedan
Stoga ustanimo i dajmo se na posao.
Pripravni na sve oblike sudbine;
I dalje ostvarujemo, i dalje tražimo,
Učimo raditi i čekati. — Henry Wadsworth
Longfellow
ali je unutarnja stvarnost u slučaju njih dvojice vrlo udaljena jedna od druge. Ili, da navedemo drugi primjer: dvojica mladića mogu lijepo skočiti u duboku vodu. I dok će jedan uživati u osvježenju, drugi će se možda užasno bojati mogućnosti da se utopi. Voda je ista, ali iskustvo njih dvojice može biti kao dan i noć.
Ako desetero ljudi pomno promatra dražestan krajolik, a zatim ga i naslika, rezultat će možda biti deset slika s nevjerojatno različitim pojedinostima. Svatko prizor pred sobom promatra očima koje imaju istu temeljnu anatomsku strukturu. Međutim, svatko izražava jedinstveno kondicioniranje svijesti. Nesretna će osoba možda vidjeti stvari koje možda opravdavaju takve osjećaje. Pesimist će obes-hrabrujuće znakove vidjeti kamo god pogleda. Optimist najčešće nastoji pronaći nešto pozitivno u svakoj situaciji. A iskrena i poštena osoba vjerojatno će pronaći istinu u situaciji koja je pred njom i tako stvoriti vlastitu stvarnost.
Tražim i težim, u tome sam čitavim srcem. — Vincent van Gogh
Moguće je da smo godine i godine proživjeli misleći kako doživljavanje sreće i unutarnjeg mira može biti tek plod promjena u našem vanjskome svijetu. No sreća je unutarnja stvar. Same vanjske promjene možda ne donose sreću kakvu priželjkujemo.
Korisno može biti kada se prisjetimo da imamo daleko više mogućnosti nadziranja unutarnjeg nego vanjskog svijeta. Moguće je da su u nama duboko ukorijenjeni određeni načini razmišljanja, obrasci osjećaja i sustavi vjerovanja. Promjene možda nisu lagane, ali ih je moguće ostvariti. Kad promotrimo svoje stavove i uvjerenja i promatramo vlastite misli i osjećaje, i to je već dobar početak. Do promjena najčešće dolazi kada prepoznamo lažna uvjerenja i kada se potrudimo kako bismo ih uskladili sa stvarnošću; kada spoznamo negativne misli i svjesno ih ne slušamo; i kada spoznamo negativne osjećaje i svjesno ih zamijenimo konstruktivnim planovima. Imamo moć koja nam omogućuje da vlastitu stvarnost gradimo biranjem misli i sustava vjerovanja koji su pozitivni i koji potiču. Tako istinski oblikujemo vlastitu stvarnost, vlastitu unutarnju stvarnost, jedinu stvarnost u kojoj doista živimo.
U biti smo duhovna bića. Naš je svijet u biti duhovni svijet, a sile koje ga iz pozadine nadziru možemo označiti kao duhovne zakone ili univerzalna načela. Kada uspostavimo svjesno jedinstvo s duhovnom biti, počinjemo uviđati da je svijet dobar. Počinjemo uviđati dobrotu u svim ljudima i iz njih izvlačimo upravo to — dobrotu.
2. ZAKON Svaka zadaća traje upravo onoliko koliko za nju ima vremena. — Parkinsonov zakon
Čovjek je mudar ne u razmjeru s iskustvom, nego u raz
mjeru sa sposobnošću doživljavanja
iskustva. — George Bernard
Shaw
Čovjek nije plod okolnosti. Okolnosti
su plod čovjekova djelovanja.
— Benjamin Disraeli
NA TRENUTAK aktivirajte maštu. Tjedan je dana do ljetnih praznika. Događa se mnogo toga. Posla i aktivnosti ima na sve strane. Dovršenje naoko beskrajnog razdoblja učenja i pisanje referata u kratkome roku mogu donijeti određene pritiske. Ipak, taj rok koji izgleda prijeteće ako se ne zadovolji, može vas spasiti od onoga što se često naziva najgorim neprijateljem koji uopće postoji kada je riječ o ostvarivanju velikih rezultata i provođenju naoko nemogućih projekata — može vas spasiti od vas samih!
Kaže se da je »rok za zadaću ono što je ograda za krdo divljih konja«. Kada radimo unutar vremenskog okvira, nepripitomljene dojmove, misli i osjećaje okružujemo jasnim ograničenjem koje vašim zamislima omogućuje da se formuliraju u obliku dostižnoga cilja. Rok vas dovodi u sklad s ciljem i svrhom, omogućuje vam da obuzdate vrijeme, nadarenost i mogućnosti, te da ih primijenite gdje će biti najkorisniji.
Rok vas tako poziva i da energiju usredotočite na one interese koji su vam vrjedniji. I kao što će žlica meda šalicu čaja zasladiti lakše nego cijelo jezero, naši se napori moraju koncentrirati u smjeru naših prioriteta, kako bi bili djelotvorniji. Stručnjaci za upravljanje vremenom kažu da su najbolji rokovi koje sami možete birati. Određivanje razumnog vremenskog okvira za postizanje određenog cilja često rezultira djelotvornijim korištenjem vremena.
Kada se suočite s izazovom koji od vas traži da date sve od sebe, uložite sve što imate, energična suradnja s tim izazovom može vas nagraditi osjećajem velike vitalnosti i uspjeha.
Često se pitamo kako radni čovjek može pronaći vremena za sa-mokulturu? A ja odgovaram da čovjek uvijek ima vremena za is
krene namjere i ciljeve. Služi se slobodnim trenucima i dijeliće pretvara u zlato. Čovjek koji se svojem pozivu posvećuje marljivo i s duhom i koji zaradu troši ekonomično, uvijek će pronaći dio da
na koji će biti na raspolaganju samo njemu. A upravo je nevjerojatno kako i kratko vrijeme donosi velike plodove poboljšanja
samo kada ga željno prihvatimo i vjerno koristimo. Često se vidi da oni koji imaju najviše slobodna vremena, od njega imaju naj
manje koristi. Već i jedan sat na dan, kada ga ustrajno posvećujemo proučavanju neke zanimljive teme, donosi neočekivane aku
mulacije znanja. — William Ellery Channing
Posvetite se upoznavanju sebe. Riječ je
o najtežoj zadaći na svijetu.
— Miguel de Cervantes
Što biste u životu željeli postići? Kako zamišljate davanje velikog i važnog doprinosa ovome svijetu? Koliko god vaše ambicije bile velike ili male, već danas počnite stvarati ciljeve koji odgovaraju vašoj svrsi, te za njih postavite rokove ili ciljne datume. Zapamtite, vaš uspjeh možda ovisi o rokovima!
Dobra su djela karike koje čine lanac
ljubavi. — Majka Tereza
Dobronamjerno i dobrostivo srce naj
sličnije je Bogu. — Robert Burns
Sve što sam postigao, ili očekujem da ću postići, bilo je i bit će taj usporen, strpljiv i ustrajan postupak povećanja koji je mravinjak
gradio dio po dio, misao po misao, činjenicu po činjenicu. — Elihu Burritt
3. ZAKON Dužnost nam je njegovati dobrotu. — Sefer Hachinukh
JEDNA SUFISTIČKA priča govori o čovjeku koji je bio toliko dobronamjeran i ponizan da su anđeli od Boga zatražili da mu podari dar čuda. Bog im je mudro rekao da čovjeka prvo upitaju želi li taj dar. Anđeli su tako posjetili dobroga čovjeka i ponudili mu tri dara. Prvi je bio dar iscjeljivanja rukama. Drugi je bio dar preobraćanja duša. Treći je bio dar krjeposti. Nakon što je promislio o ponudi, čovjek je odlučio odbiti darove. Međutim, anđeli su ustrajno tražili da odabere jedan od njih, jer će ga inače oni odabrati umjesto njega.
Toliko bogova, toliko vjera, toliko puteva koji u beskraj vijugaju, a ovom otužnome svijetu zapravo treba samo umijeće dobrote i lju
baznosti. — Ella Wheeler Wilcox
»U redu«, rekao je čovjek tada. »Želim činiti velika dobra kamo god krenem, a da za to nikada i ne doznam«.
Anđele su te riječi zbunile. Kako takvo što uopće ostvariti? Dugo su vijećali i na koncu se odlučili za ovakav plan: Kad god čovjekova sjena padne iza njega, imat će moć liječiti bolesti, ublažavati bol i tješiti tugu. Dok je čovjek tako putovao, gdje god je pala njego-
*
Najbolji su dio života dobroga čovjeka njegova mala, bezi
mena i nezapamćena djela utemeljena u dobroti i
ljubavi. — William
Wordsworth
va sjena, suhi je put pokrivala trava, sasušeno je bilje počelo cvjetati, blijeda djeca poprimala su ružičast zdravi sjaj lica, dok se radost navlačila na lica ljudi.
Čovjek je tako nastavio normalno živjeti, pritom šireći dobrotu i plemenite vrline, kao što zvijezde odaju svjetlo, a cvijeće daje miris. Nije imao pojma o snažnome putu ljubavi koji je ostajao iza njegove marljivosti u duhovnoj predanosti. Ljudi su svugdje reagirali na njegovu nazočnost i poštivali njegovu poniznost. Nisu spominjali njegova čuda. Nakon nekog vremena, čak su mu zaboravili ime. Zvali su ga samo »Svetom sjenom«.
Uvjeren sam da sreća potječe od dobrote. — Dalai Lama
Pohvale drugima mogu nas korisno
poučavati ne što jesmo, nego što bismo
trebali bit i . — Augustus Hare
Nema tog dobrog djela, koliko god bilo
maleno, koje je učinjeno uzalud.
— Ezop
Nije li divno i utješno, pa i uzbudljivo, uvidjeti da svatko od nas ima mogućnost da pomaže drugima, i to na načine koje možda čak i ne uviđamo? Kad se zamislimo nad sobom, uviđamo li da je naš život obogaćen blistavom ljubavlju i gorljivošću kojima obasjavamo i druge? Koje korisne odlike njegujemo u vrtu duše? Je li naš intelektualni život čist i zdrav zahvaljujući discipliniranosti naših misli? Teku li naše misli, osjećaji i postupci u stalnoj struji iz izvora neograničene ljubavi? Jesmo li dobronamjerni prema svim aspektima života? Misao održava i hrani svijest. Je li dobrota vječita odlika našega uma i srca koja odmah povoljno reagira na sve situacije?
U poeziji i u običnome govoru, osjećaji neograničene ljubavi mogu se usporediti s toplinom koju nam daje vatra. Ta ugodna, unutarnja energija uvijek je aktivna, donosi raspoloženje, toplinu i dinamiku. Iskazivanje dobrote može biti najdjelotvorniji način zalaganja za tuđe, ali i za naše interese. Dobrota je po prirodi miroljubiva i blaga, ali i vrlo snažna. Često je riječ o istinskome simbolu unutarnje snage. Gdje god se nađe dobra i suosjećajna osoba, ostali će osjetiti ugodnu atmosferu.
U knjizi Ljubav znači oslobađanje od straha Gerald Jampolsky piše: »Danas je na djelu sve ubrzanija i sve šira potraga za boljim načinom života koja donosi novu svijest i promjene u razinama svijesti. Nalik je na duhovnu poplavu koja se sprema očistiti svijet. Iako postoje mnogi putevi koji vode do transformacije, uvidjet ćemo da dobrota, mudrost i suosjećanje čine pozitivna i stalna vrata prema pomaganju svima radi izgradnje atmosfere ljubavi i dobrote«.
Dobro razmislite prije nego što nekome kažete grubu riječ, ali nikada ne propustite priliku da kažete nešto lijepo.
— George Horace Lorimer
4. ZAKON
Trebamo davati kao što i primamo, radosno, brzo i bez
oklijevanja; jer u koristi koja se lijepi za
prste nema nimalo ljepote.
— Seneka
Izrazi zahvalnost onome tko je
zaslužuje. — Engleska izreka
Budi zahvalan i pomaži svima koji su pomogli tebi.
MOŽDA SE PRIMIČE završetak još jednog dana. Zbog toga možda osjećamo olakšanje, osobito ako je dan bio naporan. Možda smo zahvalni za sve što smo tijekom dana postigli. Možda smo zahvalni za ukupnu aktivnost. Međutim, zahvalnost znači i više od izražavanja zahvalnosti ili priznanja za postizanje nečeg korisnog. Zahvalnost znači i spoznaju i priznanje događaja i ljudi koji su došli u dodir s našim životom i dali doprinos ovome danu! Mnogi pozitivni i korisni plodovi koji se pojavljuju u svijetu često se temelje na stavu poštovanja i zahvalnosti za sve ono čime su ljudi pripomogli našem uspjehu. Drugi često pomažu našim uspjesima, pa je stoga važno priznati njihov doprinos.
Jedno je izražavati zahvalnost za mnoga čudesna iskustva i ljude koji su u našem životu, no hoćemo li načiniti i korak više i izravno se zahvaliti ljudima koji nam pomažu? Znamo kako se osjećamo i reagiramo kada nam netko pokaže da nam je zahvalan ili da cijeni našu pomoć. Hoćemo li tu energiju potpore prenijeti i na druge? Priznajemo li željno zasluge onima koji prema nama pokazuju ljubav i dobrotu i koji na niz različitih načina daju doprinos našem napredovanju i dobrobiti? Jesu li spoznavanje i priznavanje tuđih doprinosa zlatne prilike za duhovno unapređenje našeg života i života drugih? Može li osjećaj zahvalnosti koji ne izrazimo biti nalik na umotani dar koji na koncu ne uručujemo?
Prelijep izraz zahvalnosti za primljenu pomoć sadržan je u sljedećoj priči. Koncem 19. stoljeća ugledan i važan zastupnik u bri-tanskome Parlamentu jurio je kroz kišu i maglu puste škotske provincije kako bi održao iznimno važan govor. Još kilometrima od odredišta, njegova je kočija skrenula s ceste i upala u duboko blato. Koliko god se trudili, konj i kočijaš nisu je mogli pokrenuti. Njegov je govor bio toliko važan da je čak i taj engleski aristokrat, onako svečano odjeven, pomagao kočijašu. No sve je bilo uzalud. Kočija se nije pomaknula ni za centimetar.
Kako to već neki put biva, neki seoski dječak slučajno je prolazio tom cestom s parom konja, te je očajnome zastupniku ponudio da će mu pomoći osloboditi kočiju. Nakon velikih problema i napora, konačno su je izvukli iz blata. Kada je dječak odlučno odbio uzeti novac za pomoć ili za odjeću, koju je poderao i silno uprljao, Englez ga je upitao što bi želio postati kad odraste.
Što dolazi iz srca dolazi do srca.
— Samuel Taylor Coleridge
»Liječnik, gospodine. Želio bih postati liječnikom«, odgovorio mu je dječak. Zastupnika se dječak toliko dojmio da je rekao: »Lijepo, i ja ti želim pomoći«. I tako je održao riječ. Zahvaljujući njegovoj velikodušnosti, mladić se kasnije upisao na sveučilište.
Stalnom dobrotom postiže se mnogo. Kao što sunce topi led, dobrota i ljubaznost izazivaju isparavanje nesporazuma, nepovjerenja
i neprijateljskih osjećaja. — Albert Schweitzer
Više od pedeset godina poslije, boraveći u Maroku, Winston Churchill podlegao je ozbiljnom obliku upale pluća. Život mu je spasio nov čudotvoran lijek pod nazivom penicilin, a koji je nekoliko godina ranije otkrio liječnik škotskoga podrijetla, sir Alexander Fleming.
Upravo je Fleming bio onaj dječak koji je pola stoljeća ranije, usred kišne i mračne škotske noći, pomogao onom parlamentarnom zastupniku! A taj zastupnik? Bio je to nitko drugi do otac Winstona Churchilla, Randolph!
Dobročinstvo se vraća, pa stoga budite zahvalni i pomažite svima koji pomažu vama.
5. ZAKON
U gorljivosti je razlika između osrednjosti i uspjeha. — Norman Vincent Peale
Gorljivost daje energiju, a energija znači
život i moć. — Charles Roth
MOGUĆE JE da u cijelosti ne shvaćamo što je život, ali o njemu znamo mnogo. Čini se da neki ljudi u svemu što čine zrače životom i vital-nošću. Bi li dio toga mogao biti i odraz načina na koji gledamo na sebe i druge, te kako i kuda usmjeravamo svoje prednosti i sposobnosti?
Čovjekov duh, već na temelju same svoje prirode, najčešće traži vitalne i važne kontakte s božanskim. Autor Pisama raštrkanog bratstva govori nam: »U sebi imamo moć koja bi svijet uzdignula iz neznanja i jada samo kada bismo znali kako je upotrijebiti«. Je li moguće da te riječi, možda barem dijelom, opisuju snagu gorljivosti i zanosa? Znanstvenik Louis Pasteur rekao je: »Grci su nam podarili jednu od najljepših riječi u našem jeziku — riječ »entuzijazam« — što
*
Nema te velike stvari koja je postignuta
bez gorljivosti i zanosa.
— Newton Dillaway
znači ispunjenost Bogom. Veiičanstvenost čovjekovih djela mjeri se nadahnućem iz kojeg izniče. Sretan je onaj koji u sebi nosi Boga«. Ljudi koji provode tu duhovnu odliku zrače nečim uistinu dostojnim strahopoštovanja; živi su u pravome smislu riječi!
Ralph Waldo Emerson napisao je: »Svaki je veliki trenutak u povijesti svijeta zapravo velika pobjeda gorljivosti i zanosa«. Riječ je o snažnim i dalekosežnim riječima koje izražavaju istinu! Teško je zagušiti žar ili sputati duh osobe koja istinski vjeruje u to što radi. Njezino uzbuđenje pokazuje da radi pod punim gasom! Gorljivost nije veliki dar koji neki imaju, a neki nemaju. Neki su jednostavno odlučili priznati njegovo postojanje i poslužiti se tom velikom energijom, dok drugi možda i ne uviđaju da u sebi nose to veliko i nevidljivo blago.
Do najveće radosti možemo doći samo služenjem drugima, no pritom služimo i sebi i svijetu.
— Foster McClellan
U čovjekovu tijelu duhovni žar, odnosno gorljivost, potiče
živčanu masu koja tako stvara energiju.
— Charles Fillmore
Jedna priča govori o trojici zidara koji su marljivo radili. U jednom trenutku naišao je neki čovjek, zastao i stao ih promatrati. Nakon nekoliko trenutaka upitao je: »Što to gradite?«
I ne podignuvši pogled s posla, prvi zidar odgovori: »Ja samo slažem opeke.«
Drugi reče: »Ja gradim čvrst zid.« No treći je gorljivo rekao: »Ja podižem katedralu!« Iz tog kuta gledanja, riječi »U gorljivosti je razlika između me
diokriteta i velikog uspjeha« mogle bi poslužiti kao važna tema za razmišljanje. Potiče li iskra gorljivosti unutarnju duhovnu vatru? Koji su neki od plodova te pojave božanskoga zahvaljujući gorljivosti? Možda ne bi bilo loše bolje promotriti to kratko razdoblje života koje nam je darovano i odlučiti prihvatiti gorljiviji stav obilježen većom zahvalnošću prema svemu što jesmo i što možemo biti.
Veliki grčki dramatičar Eshil jednom je rekao: »Kad čovjek ima volju i gorljivost, Bog mu se pridružuje«. Istinska je gorljivost odlika koja njeguje uspjeh. Usto može biti zarazna! Širi radost jer u gorljivosti nema ni trunka tuge ili potištenosti. »Radost je plod Duha«, čitamo u Galaćanima (5:22). Hoćemo li samima sebi uskratiti taj plod? Jeste li primijetili da se strah povlači pred gorljivošću?
Duhovna odlika gorljivosti pridaje novu vrijednost svemu što dotakne, a život se ispunjava prilikama. Gorljivost je katalizator radosti, užitka i kreativnosti na poslu. U svaku aktivnost unosi nov žar i nove prednosti. Gorljivi ljudi i dalje traže i postižu uspjehe, bez ob-
Svatko od nas može naučiti kako radost pretvoriti u naviku.
— May Rowland
zira na okolnosti. U stanju su uzbuditi se i oko najmanjih sitnica. Čini se da im nikada nije dosadno. Vole se smijati. Date li gorljivoj osobi dar, možda će vas iz zahvalnosti zagrliti i odmah upotrijebiti dar. Kada ste uz gorljivu osobu, njezine blistave oči kao da su otvorene iz poštovanja i zahvalnosti prema svemu što je okružuje. A gorljivi ljudi potiču i daju novu snagu! Osvježuju sve oko sebe! Postižu vrijedne rezultate!
Takozvano starenje nije propadanje života, nego propadanje naše vjere, gorljivosti i volje za napredovanjem.
— Connie Fillmore
Kako sjeme gorljivosti koje je u vama poticati na rast? Stvari oko sebe počnite promatrati svježim očima i otvoreno prema gorljivosti. Što god radili, tome pristupajte kao da iskustvo o kojem je riječ doživljavate prvi put. Proživljavajte ga sa svježinom, kao da vam je posve novo. Postanite aktivan sudionik života. Odlučite da više nećete stajati uz rub i samo gledati druge. Sudjelujte! Kao što je Longfellow rekao u »Psalmu života«: »Stoga ustanimo i dajmo se na posao, pripravni na sve oblike sudbine«.
Ljudi koji pokazuju gorljivost u vezi sa željama i ciljevima i koji se pridržavaju svoje vizije cilja, svojim životom i djelovanjem iskazuju životne želje.
U gorljivosti počesto počiva razlika između mediokriteta i velikog uspjeha.
Naglasci ••
1. »Unutarnji« svijet mjesto je koje nastanjuju naše misli, osjećaji i stavovi.
2. Naša individualna perspektiva određuje naše individualne »stvarnosti«.
3. Do promjene često dolazi kada spoznamo lažne stavove i uvjerenja i potrudimo se kako bismo ih uskladili sa stvarnošću.
4. Cilj bez određenog roka vrlo se lako pretvara u neostvareni cilj. 5. Uspješni ljudi dovršavaju započeto. Pomno razmotrite što sve
eventualno obuhvaća određena zadaća prije nego što se upustite u njezino rješavanje. No kada jednom počnete, dovršite je temeljito, gorljivo i odlučno.
6. Upitajte se: Radim li ili se pripremam za stvari za koje sam naj-osposobljeniji? Volim li to što činim?
7. Koje biste duhovne odlike voljeli njegovati u životu? 8. Je li ljubaznost stalna odlika vašega uma, srca i djelovanja? 9. Kako se osjećate kada nekome iskreno zahvaljujete?
10. Tražite li načine na koje drugima možete donositi sreću i izražavati zahvalnost?
11. Čime nastojite unaprijediti zametak gorljivosti u sebi i u drugima? 12. Kako biste gorljivost opisali kao »nevidljivo blago«?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
»Kako glasi bit vaših učenja?« upitao je Lao Tse. »Bit se«, odgovorio je Konfucije, »sastoji od dobronamjernos
ti i pravičnosti.« »Smijem li priupitati jesu li oni dio čovjekove prirođene priro
de?« upitao je Lao Tse. »Dakako«, odgovorio je Konfucije. »Ako gospodinu nedostaje
dobronamjernosti, neće dospjeti nikamo; ako mu nedostaje pravičnosti, neće ni ostati na životu. Dobronamjernost i pravičnost istinska su čovjekova priroda. Što bi drugo bili?«
Lao Tse na to je rekao: »Smijem li pitati kako određujete dobronamjernost i pravičnost?«
Konfucije je rekao: »Biti zadovoljan i radostan u mislima; prihvaćati univerzalnu ljubav i biti nepristran — to su istinski oblici dobronamjernosti i pravičnosti«.
Lao Tse rekao je: »Hmm — nije loše — osim posljednjeg dijela. 'Univerzalna ljubav' — nije li to poprilično neodređen ideal? A nepristranost je već sama po sebi oblik pristranosti. Želite da svijet izgubi jednostavnost? Nebo i zemlja čvrsto se drže uhodanih načina kretanja, sunce i mjesec svojega svjetla, zvijezde i planeti svojega rasporeda, ptice i životinje svojih jata i stada, drveće i grmlje svojih obala. U djelovanju se samo treba držati vrlina, a na putovanju slijediti Put, pa ćete se već naći na odredištu. Čemu tako odvažno podizati zastave dobronamjernosti i pravičnosti kao da udarate u bubanj i tražite izgubljeno dijete? Ah, samo ćete u čovjekovu prirodu unijeti pomutnju«.
— Taoizam
Dvadesetsedmi tjedan
1. ZAKON Svatko na zemlji gradi svoj raj ili pakao.
Sjene u životu katkada stvaramo stojeći
na vlastitom sunčevu svjetlu.
— Ralph Waldo Emerson
Negdje na putu čovjekova iskustva svi ćemo se probuditi
uz spoznaju o tome da smo mi sami raj
ili pakao. — Ernest Holmes
LJUDI KATKADA govore kako je kretanje duhovnim putem jednostavno, ali ne nužno i lagano. Jedna od poteškoća može se sastojati i od učenja nadvladavanja sklonosti inertnosti u odnosu na svakodnevno duhovno učenje. Ernest Holmes rekao je: »Istinu je daleko lakše poučavati nego provoditi«. A duhovnost, kao najvrjedniji proces, istinski zahtijeva predanost i trud u provođenju. No prednosti ne mogu biti poželjnije! Pruža nam se prilika, zahvaljujući osobnome izboru, da sami gradimo raj ili pakao na zemlji.
Većina svjetskih duhovnih tradicija zagovara raznorazne načine života usmjerene prema unutra. Bog se u Kuranu opisuje kao »bliskiji od vratne arterije«, kao poznavatelj svih čovjekovih misli i osjećaja koji boravi u čovjekovu srcu. Sufisti alegoriju o svjetiljci tumače kao način izražavanja božje nazočnosti u čovjekovu srcu, nazočnosti koja obasjava tjelesnu svjetiljku. Ta spoznaja o božanskome koje je svugdje na koristan način podupire pojmove truda u smjeru ostvarivanja raja na zemlji. Promotrimo neke od mogućih načina održavanja redovitog duhovnog razvoja i aktivnosti kao temelja na kojem ćemo stvarati vlastiti raj na zemlji.
Molitva je, dakako, možda i najosnovniji duhovni postupak. Navika u sklopu koje svakodnevno odvajamo malo vremena i na mirnome mjestu komuniciramo sa Stvoriteljem, u naš život unosi usmjerenost. Međutim, to što mislimo, govorimo i činimo kada ne molimo
Božanska struja donijet će nam mir i si
gurnost budemo li dovoljno budni i odlučni u nakani da je pronađemo — i da
joj se prepustimo. — Ralph Waldo
Trine
također može pomoći djelotvornosti naše molitve. Živimo li između molitava zahvalno i radosno ili neki put razmišljamo ili govorimo nesvjesno, na temelju obrazaca stečenih navikom? Materijalni svijet može biti vrlo zavodljiv i ne održimo li čvrstu svijest o uronjenosti u duh, možda nećemo pratiti djelotvornost vlastitih misli, osjećaja i riječi, kao i svega što činimo između molitava. Priželjkujemo li istinski »raj na zemlji«, bi li nam onda svjesna odluka o tome da ćemo svaki trenutak svjesno provoditi u duhovnome kontekstu sveprisutnog božanstva pomogla da brže dođemo do tog cilja?
Koju ulogu u stvaranju iskustva raja na zemlji igra vlastito buđenje i spoznaja o tome da možemo slobodno rekonstruirati vlastite stavove? U pojedinim trenucima, bez obzira na naše najbolje namjere i discipliniranost, iskustvo raja na zemlji možda će nam izmicati, ili će nam se tako barem činiti, dok se istodobno nećemo moći osloboditi iskustva pakla. Do toga često dolazi kada to što imamo počinjemo uspoređivati s drugima i osjećati ili nadmoć ili inferiornost. Sudimo li samo po vanjskome izgledu svega, stvorit ćemo vlastiti pakao koji će prožimati najrazličitija područja našega života. I tu nam pomaže praksa osjećanja zahvalnosti i izražavanja poštovanja i zahvalnosti.
Naš život toliko ne oblikuju naša iskustva koliko naša očekivanja. — George Bernard Shaw
Ključno je probuditi se i održavati svijest o izražavanju zahvalnosti. Zahvalnost je ključ za mnoge najuzvišenije, najplemenitije svete emocije koje nam unaprjeđuju život. Iskreno srce postaje sve po-niznijim i može postati neustrašivo kada spozna božansku nazočnost. Tada počinjemo razvijati sveti ushit služenja, kao pomagači u beskonačnoj kreativnosti. Kada krenemo na putovanje osobne svijesti i otkrivanja duhovnih puteva, život nam se mijenja iz temelja. S divljenjem i užitkom počinjemo otkrivati tko smo i zašto smo ovdje.
Kada odaberemo život davanja, izražavanja zahvalnosti i pomaganja drugima, stupamo li na djelotvoran put stvaranja raja na zemlji?
U knjizi Obećanje koje je pred nama: Vizije nade i djelovanja u budućnosti čovječanstva Duane Elgin opisuje neke od prioriteta koji po njemu obilježavaju jednostavniji život. »Oni koji su odabrali jednostavan život najčešće silno cijene kvalitetu i karakternost vlastita odnosa sa svim aspektima života — sa samima sobom, s drugim ljudima, s drugim stvorenjima, sa Zemljom i sa svemirom«.
Čovjek ne može utjecati na dulj inu života, ali može utjecati na njegovu širi
nu i dubinu. — Evan Essar
Svatko od nas rađa se tako da može slobodno birati misli koje mogu graditi naš život. Možemo birati put kojim želimo ići i možemo birati »prtljagu« koju ćemo ponijeti. Kada ugledamo raj na zemlji, prirodno želimo pomagati i drugima da se razvijaju u istome smjeru. Duhovno buđenje iziskuje strpljivost, trud i Božju milost. Kada naučimo spoznati čemu se istinski divimo i kada zatim iskreno poduzmemo korake u tom smjeru, dolazimo do nebeskih postignuća.
Zahvaljujući znanosti dolazimo do informacija, a religija je
područje koje treba znanstveno istražiti.
— Franklin Loehr
2. ZAKON
Znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanosti slijepa. — Albert Einstein
PRVOG LIPNJA 1940. godine ugledna skupina koju je činilo sedamde-setdevetero znanstvenika, filozofa i teologa našla se radi »udruživanja intelektualnih i duhovnih sila« u raspravi o daljnjoj integraciji znanosti, filozofije i religije u vezi s tradicionalnim etičkim vrijednostima i demokratskim načinom života. Cilj je konferencije bio na jedno mjesto dovesti predstavnike raznih disciplina koji će se naći na zajedničkim temeljima i iz prve ruke se upoznati sa zamislima drugih sudionika u vezi s ukupnošću čovjekova iskustva. Nadali su se da će tako promicati poštovanje i razumijevanje među trima disciplinama. Filozofija, znanost i religija priznaju postojanje zajedničke veze i određenog jedinstva.
Zdravlje kulture, poput tjelesnoga zdravlja, sastoji se od skladnog funkcioniranja sastavnih dijelova. Znanost, filozofija i religija ned
vojbeno su glavni dijelovi... kulture. — Mortimer J. Adler
Rad Alberta Einsteina pod naslovom Znanost i religija nastao je upravo zahvaljujući toj konferenciji. Činilo se da njegove riječi odražavaju potragu za višim stupnjem razumijevanja i za riječima koje će opisati moguće jedinstvo znanosti i religije. Za Einsteina je znanost »drevno nastojanje da se uz pomoć sustavnog razmišljanja opazive pojave ovoga svijeta dovedu u što temeljitiju vezu«. Međutim, kad je pokušao opisati religiju, napisao je: »Jednostavan mi odgovor ne pada na pamet. A čak i nakon što dođem do odgovora koji bi me trenutačno
*
Bit naše teologije, ili logičkih religijskih
razmišljanja, jest, ili bi u vrlo stvarnome
smislu mogla postati, empirijski
znanstvena. — Douglas
C. Macintosh
mogao zadovoljiti, i dalje ću biti uvjeren da nikad, ni pod kojim uvjetima, ne bih mogao ni u najmanjoj mogućoj mjeri spojiti sve one koji su ozbiljno promišljali to pitanje«. Njegove riječi i osjećaji mogu se odnositi na mnoge od nas i u suvremenome dobu.
Religija je u ovom ili onom obliku dio čovjekova iskustva od samih početaka. Jednako tako, znanstvenome načinu razmišljanja dugujemo mnogo i mnogim se aspektima oslanjamo upravo na tehnologiju koju nam je u tako raskošnome obliku podarila znanost. George Field i Eric Chaisson pišu u predgovoru Nevidljivome svemiru: »Živimo u razdoblju veličanstvenog tehnološkog napretka, u razdoblju učenja, u razdoblju pipanja u tami — prije u dobu istraživanja nego zrele znanosti«. Pitanja samo donose nova pitanja i zagonetka se produbljuje! Možemo li metode empirijske znanosti smatrati metodama kojima će nam se otkriti novi aspekti Boga? Ili bi riječ »boga« trebala imati uže, ograničenije značenje od riječi »stvarnost«?
Einstein je u svojem radu napisao i ovo:
Znanost može tek odrediti što jest, ali ne i što bi trebalo biti, a i dalje su nužni raznorazni sudovi koji ostaju izvan njezina područja. Religija se, s druge strane, bavi samo procjenama čovjekovih misli i djelovanja; ne može opravdano govoriti o činjenicama i vezama među činjenicama... Iako su područja kojima se bave religija i znanost tako jasno odijeljena, između njih ipak postoji snažna recipročna povezanost i međuovisnost... Tu ćemo situaciju najlakše dočarati jednom slikom: Znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanosti slijepa.
I tako se potraga nastavlja. Je li Bog jedina stvarnost? Koji su sve promjenjivi pojavni oblici stvarnosti? Živimo u svijetu obilježenom napretkom, a napredak se čini najizraženijim upravo na području znanosti. Na primjer, udžbenik koji pet godina nije osuvremenjen u većini je područja praktički neupotrebljiv, dok je laboratorij s deset godina starom opremom zreo za muzej! U posljednjih nekoliko desetljeća dvadesetog stoljeća došlo je do ubrzanih promjena unutar našeg shvaćanja fizičke stvarnosti do kojeg dolazimo s pomoću znanosti. Je li jednako tako došlo i do velikog napretka u načinu na koji shvaćamo stvarnost Boga koju nudi religija, a teologija tumači? Ako je znanost u samo stotinu godina unaprijedila čovjekovu percepciju za stotinu i više puta, mogu li se te percepcije u sljedećem stoljeću množiti još brže?
Mogu li raznorazna istraživanja na području statistike, a u vezi s dokazima, čovjeku pomoći da ubrza otkrivanje mnogobrojnih as-
Ne može postojati jedno načelo koje
upravlja životima ljudi i neko posve
drugo pravilo koje upravlja postojanjem
atoma, osim ako čovjek i atom nemaju baš nikakve veze.
— Paul Weiss
pekata Boga? I pojedinci i društva mogli bi imati još daleko veće koristi nego od otkrića na području elektronike ili medicine.
U knjizi Bog za 21. stoljeće Joel Primack piše: »Godine 1992., kada je astronom George Smoot objavio otkriće 'mreškanja' valova u toplinskome zračenju koje još uvijek dopire od Velikog praska, rekao je da je to kao da smo 'ugledali Božje lice'. Ponešto skromniji astrofizičar, čija je teorija ispravno predvidjela upravo to otkriće, nazvao je to 'mreškanje' 'božjim rukopisom'. Pomažu li nam takve metafore da dopremo do neusporedivo većih i širih pojmova o boža-nskome?«
Sve dok o Bogu razmišljamo kao o osobi, lako ćemo se hipnotizirati i obožavati ga omamljeno i neaktivno. Međutim, kada u Bogu
vidimo ljubav, kada božansko smatramo načinom života — milosrđem, pravdom poniznošću i tako dalje — stječemo energiju za
djelovanje koje je u svakodnevnome životu božansko. — Harry A. Overstreet
A što Jahve traži od tebe:
samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti
i smjerno sa svojim Bogom hodit i.
— Mihej 6:8
3. ZAKON Nepoznato koje je pred nama možda je i milijun puta veće od onoga što nam je sada poznato.
U DOSADAŠNJIM smo tekstovima govorili o beskonačnome Stvoritelju kao o božanskoj sili koja se u našemu svijetu nastoji prikazati kroz složene planove i smisao. Promatramo ljubav i kontinuitet koji se pokazuju u čovjekovoj slobodi i prirodnim zakonima, slučaj i nužnost koji zajednički stvaraju svijet beskrajne raznolikosti i ljepote. Divimo se fantastičnoj razlici između sebe — minijaturnih mrljica u jednom sićušnome zvjezdanome sustavu u jednoj od manjih galaksija poznatoga svemira — i Boga koji je sve to stvorio.
Uz nov osjećaj poniznosti, sada nam se otvara mogućnost da znanstveno istražimo duhovnu prirodu ljudskih bića. A nepoznato koje je pred nama možda je i milijun puta veće od onoga što nam je sada poznato! Odakle onda krenuti? Možda će u budućnosti istraživačke zaklade i vjerske ustanove velika sredstva i napore usmjeriti u duhov-
*
Treba voljeti nepoznato.
- Charles Lamb
na istraživanja, jednako kao što danas velikim novcem potpomažu istraživanje fizičkoga zdravlja. To bi donijelo velike prednosti u smislu povećanja mira, sklada, sreće, kreativnosti i produktivnosti. Sve je više dokaza o tome da je čovjekova duhovna priroda temeljni aspekt naše osobnosti. Drugi bi cilj moglo biti istraživanje i spoznavanje krajnje stvarnosti s pomoću svih mogućnosti koje nam se nude. Dakako, najbolja i najdalekosežnija istraživanja u cjelokupnoj povijesti bit će ona koja ćemo provoditi ponizno i u očekivanju potpunijeg razumijevanja Boga Stvoritelja i svega što je namijenio svojim stvorenjima.
Moji sadašnji duhovni stavovi u velikoj su mjeri plod sudaranja mojega života sa znanošću i religijom.
— Larry Dossey
Sve što postoji gori u plamenu,
deformirani komadići raspršuju se na
nebu, novi svjetovi ukrašu-
ju mračnu noć; a u daljini vanjske maglice napadaju
prazninu poput neustrašivih konjanika s
kopljima. — Robinson Jeffers
Mnogima od nas duhovno hodočašće nije obilježeno neuobičajeno dramatičnim događajima. Međutim, desetljeća koja su pred nama mogla bi ponuditi fantastične pustolovine istraživanja nepoznatoga. Nastave li otkrića našu potragu usmjeravati prema sve brojnijim zagonetkama, hoćemo li početi spoznavati više kreativnosti? Neki mislioci već govore kako svako otkriće, bez obzira na znanstvenu disciplinu, ljudima pomaže da prošire definiciju riječi »Bog«. Na primjer, mogu li ljudi nešto o Bogu spoznati na temelju rendgenske astronomije, subatomske fizike ili kvantne neiokalnosti? Ako skupa potraga za izvanzemaljskim oblicima života ikada dođe do konkretnih rezultata, hoćemo li proširiti postojeću teologiju? Pojašnjavanje značenja »duhovnih informacija« ovoga svijeta može trenutačno biti problematično i teško poput predviđanja, recimo 1800. godine, o širenju medicinskih spoznaja ili znanja o elektromagnetskim valovima. Je li egoistično držati da smo na završetku, a ne negdje u blizini početka Božjeg kreativnog procesa?
I tako rekoh čovjeku koji stajao je na ulazu u godinu: »Daj mi svjetlo da mogu sigurno stupiti u nepoznato«.
A on je odgovorio: »Stupi u tamu i daj ruku Bogu. To će ti biti bolje od svjetla i sigurnije od poznatoga puta«.
— Minnie Louise Haskins
Meister Eckhart napisao je: »Nema tog posla koji je valjano započet ili dobro obavljen, nema tog čovjeka koji je toliko slobodan i siguran u svoje postupke, da bi si mogao dopustiti opuštanje ili uspa-vljivanje uma. Svojim velikim moćima, intelektom i snagom volje, tre-
Drugim riječima, osim poznatog i ne
poznatog, što još uopće preostaje? — Harold Pinter
ba se uvijek uzdizati i dosezati vrhunce, ono što je najbolje... uvijek ostvarivati prvorazredan napredak«.
I mi moramo uvijek biti budni i uzdizati se. Otvoreni pristup nalaže nam da Boga promatramo na mnoštvo različitih načina — u sklopu svojevrsnog empirijskog propitivanja kakvim se bave prirodoslovci i oni teolozi koji spoznaju da bi se sutrašnji duhovni junaci mogli nalaziti i među onima koji se danas smatraju hereticima! Teologija poniznosti potiče otvoreno razmišljanje koje prihvaća nove informacije i omogućuje zaključke koji sadrže i riječ »možda«. Nepoznato koje je pred nama možda je otvoreno za znanstvena istraživanja duhovnih tema poput ljubavi, molitve, smisla i izražavanja zahvalnosti. Ta nova istraživanja možda će otkriti da postoje duhovni zakoni, univerzalna načela, možda i beskonačniji i vječniji od onih prirodnih zakona koji djeluju u opipljivim i vidljivim područjima.
4. ZAKON
Zabrinutošću se ne postiže ništa, samo se gubi dragocjeno vrijeme.
Samima sebi donosimo ili jad ili snagu. Količina truda koju treba uložiti uvijek
je ista. — Carlos Castaneda
Kada se dovoljno smrači ugledat ćete
zvijezde. — Lee Salk
Muž i ŽENA vodili su ozbiljnu raspravu o obiteljskoj situaciji. Muž je satima i satima zabrinuto razmišljao o tome kako će podmiriti sve mjesečne troškove. Nakon što je nekoliko sati slušala njegove pesimistične najave, žena ga je zamolila da s njom pode u kuhinju i da ondje sjednu za stol.
Na stol je posložila sve mjesečne račune, uzela papir i olovku. Pogledala je supruga i rekla: »Jim, a sada mi objasni kako će to zabrinutost pripomoći u plaćanju ovih računa, pa ću s tobom ovdje sjediti i do mraka se brinuti! U protivnom, promotrimo koje su nam mogućnosti na raspolaganju«.
Žena je, dakako, imala pravo. Brigom tek rijetko dolazimo do pozitivnih rezultata. Umjesto toga, ona može prerasti u naviku, ponašanje koje nas navodi na pogrešan zaključak: budući da se brinemo, mislimo da poduzimamo aktivne korake u svrhu rješavanja problema. Tako često gubimo dragocjeno vrijeme koje bismo mogli upotrijebiti za kreativno suočavanje s izazovnom situacijom.
Potražimo li u engleskome rječniku riječ »worry« (brinuti se), uvidjet ćemo da između ostalog može značiti i »Daviti, gušiti, smeta-
*
Usred zime napokon sam utvrdio da u
meni postoji nepobjedivo ljeto.
— Albert Camus
ti, iritirati«. Na trenutak razmislite o tome. Briga guši protok kreativnih zamisli koje bi nam mogle pomoći u rješavanju problema. Tako možemo doslovno zagušiti ili blokirati životni tok i onemogućiti mu da slobodno prolazi kroz nas. Briga nedvojbeno izaziva tjeskobu, a tjeskoba se označuje kao »briga ili nelagoda u vezi s onim što bi se moglo dogoditi«. Uz takav opis i shvaćanje brige i njezine pratilje, tjeskobe, lako ćemo utvrditi da briga nikako nije poželjan način suočavanja sa životom.
Ako je vrijeme najdragocjenije od svega, gubljenje vremena tada je najveći grijeh, budući da se izgubljeno vrijeme više ne
pronalazi. — Benjamin Franklin
Koji bi mogao biti temeljni uzrok brige? Je li moguće da trebamo uzdignuti viziju, podignuti pogled? Veliki talijanski slikar, kipar, graditelj i pjesnik Michelangelo rekao je: »Za većinu nas najveća opasnost nije mogućnost da ciljamo previsoko, nego da ciljamo prenisko pa dostižemo cilj!« Kada nas obuzme briga, je li moguće da se koncentriramo na vanjska obilježja i zaboravljamo izražavati zahvalnost za sve darove, razloge za sreću i sposobnosti? Što se događa kad promijenimo perspektivu i žarišnu točku? Bi li veličina, raskoš i duh koji kao da izbijaju iz Michelangelove čudesne skulpture, Davida, mogli biti dio poruke umjetnika koji svima nama govori da moramo stremiti višemu?
Zabrinutost ukazuje na mozak pod lošim nadzorom; riječ je tek o glupome gubljenju vremena u neugodi. Kada bi se ljudi posvetili
mentalnoj vježbi kao što se posvećuju tjelovježbi, očistili bi mozak od takvih gluposti. — Arnold Bennett
A kad smo već kod postavljanja viših ciljeva, promislite samo o svodu Sikstinske kapele! Michelangelo je na njemu radio svakodnevno, pune četiri godine, oslikavao strop ležeći na leđima! I nigdje ne nalazimo zapise o tome da se umjetnik brinuo hoće li ili neće dovršiti posao!
Usredotočimo li pozornost na sadašnji trenutak i situaciju koja je pred nama, na primjer plaćanje računa, uvidjet ćemo da se pred
U određenoj mjeri, život nadzirete nad
zorom nad vremenom.
— Michael Levine
nama otvaraju mogućnosti i da možemo birati. Možemo odlučiti osloboditi se brige i prikloniti se produktivnijim životnim opcijama, krea-tivnijim i poticajnijim stavovima, plodonosnijim raspoloženjima i zdravijim uvjerenjima.
Možemo razmotriti mogućnosti povećanja prihoda kako bismo zadovoljili trenutačne obveze. Ako je potrebno, možemo osmisliti sustavan način plaćanja na vrijeme. Ili još bolje, možemo razmotriti načine eliminiranja gomilanja nepotrebnih troškova. Briga nam može poslužiti kao kratak školski program. Naučite lekciju koju vam donosi problem i diplomirajte! Zapamtite da je naš um u stanju donositi odluke koje su moćnije od sadašnjih želja i žudnji! Korisne odluke i izbori pomažu u dokidanju autodestruktivnih oblika ponašanja. A briga je posve izvjesno autodestruktivno ponašanje! Još jednom: ne donosi ništa, osim uzaludnog rasipanja dragocjenog vremena i energije!
Zbog jednog odbijanja ne napuštaj cilj
koji si naumio ostvariti.
— William Shakespeare
5. ZAKON Neuspjeh je događaj, a ne čovjek. — William D. Brown
U NEKOJ životnoj fazi može nam se dogoditi da steknemo dojam da u nečemu nismo uspjeli. No kada se bolje osvrnemo na situaciju, možda ćemo spoznati da smo u tome ipak dali sve od sebe. Iz sadašnje perspektive, možda ćemo zaključiti da smo mogli uložiti više napora ili da smo cijeloj situaciji mogli pristupiti na drukčiji način. Takve misli mogu biti tek nejasne tvrdnje, ili prilike da se objektivno osvrnemo na stvari i da učimo na temelju iskustva. Neuspjeh je događaj, a ne čovjek.
Iako nastojimo dati sve od sebe, važno je prisjetiti se da ishod određene situacije možda nije uvijek pod našim nadzorom. Čovjekove interakcije često počivaju na sporazumima. Ljudi će se možda dogovoriti kada će se naći, prema kojim će pravilima postupati, te dogovoriti prikladne oblike ponašanja za mnoge situacije. Ljudi griješe. Određene stvari možda i zaboravljamo, gubimo ključeve, gazimo igračke ostavljene ispred garaže ili se autom, vozeći unatrag, zabijamo u rasvjetni stup. Međutim, svakako vladamo načinom na koji ćemo reagirati.
Kineski duhovni učitelj i filozof Konfucije jednom je rekao: »Nije li divan užitak učiti i ponovno učiti?« Na temelju tih riječi čini se da
*
Dopustite da vas upoznam s tajnom koja me dovela do
cilja. Moja je snaga isključivo u mojoj
ustrajnosti. — Louis Pasteur
iz života možemo učiti mnogo, kao i iz životnih iskustava i naše vlastite prirode. Učenje je stalni proces. Širom otvoreni um i ustrajnost mogu uspješno pomagati učenju u vezi s raznoraznim procesima prirodnoga svijeta i učenju u vezi s našim osobnim svijetom.
Ako radimo na ostvarivanju zadaće koja se može pokazati korisnom, hoćemo li dopustiti da nas od cilja odvrati neka mala smetnja, nešto što na prvi pogled izgleda kao neuspjeh? Taj takozvani neuspjeh mogao bi biti tek prilika za učenje na putu prema većem uspjehu. Thomas Edison rekao je da je prvo stotinu puta doživio neuspjeh prije nego što je došao do električnog svjetla.
Danas dobro obavljaj sitnice; tako će se pred tobom malo-pomalo pojavljivati i veće stvari koje treba obaviti.
— Perzijska izreka
Ako nema vjetra, počni veslati.
Latinska poslovica
Sve što je potrebno za uspjeh u prvi mah možda i nije posve očito. Na primjer, sati i sati priprema za uspješno dovršenje posla možda se neće vidjeti na radnikovu licu. Nešto što naoko izgleda kao neuspjeh ne bi trebalo umanjiti ustrajnost i domišljatost predanog uma i srca koji nastoje ostvariti željeni cilj! Možete li uopće zamisliti da uspješna osoba u nekoj situaciji govori kako je nešto nemoguće samo zato što taj netko to nešto još nije postigao? Bi li uspješna osoba trošila vrijeme na zabrinutost zbog stvari koje nije moguće promijeniti ili ispraviti? Ne bi li takva osoba radije poradila na najizglednijim prilikama u cilju ostvarenja cilja? Ne bi li uspješna osoba usmjerila pozornost na svoj život i načine na koje bi ga mogla unaprijediti?
U svakom ljudskom biću postoje čudesni potencijali. — Andre Gide
Važno je voditi računa i o sljedećemu. »Veličina nije u meni; ja sam veličina«. Mi nismo izvor moćnih božanskih zamisli koje nas pozivaju na ostvarivanje uspjeha. Međutim, možemo biti kanali kroz koje se čudesne odlike i prednosti slijevaju u dolasku čovječanstvu. Kako napredujemo kroz svaki dan, osjetila nam najčešće bombardiraju mnoštva raznoraznih poticaja. Uspješna osoba često će pitati: »S kojom sviješću i svrhom koristim zamisli i događaje u svojemu svijetu?«
Vodite računa o tome da neuspjeh jednostavno ne postoji; postoje samo još nedovršene zadaće! Zamahne li čovjek palicom za golf u namjeri da udari lopticu i odbaci je dvije stotine metara dalje, a lop-
Mudar će čovjek stvarati više prilika
nego što ih pronalazi.
— Francis Bacon
tica skrene ulijevo, je li to neuspjeh? Nije. Čovjek je jednostavno doveo do određenog ishoda, doživio određeni događaj. I što se onda događa? Čovjek se može koriti i proglasiti se neuspješnim, ili može vratiti lopticu na mjesto za udarac i s tog mjesta krenuti dalje. Želimo li da se naša vizija pretvori u stvarnost, moramo biti pripravni učiniti sve što je potrebno kako bismo ostvarili ciljeve. A za to je često potrebna predanost, gorljivost, domišljatost i ustrajnost. Što ćemo učiniti od svojega života u konačnici ovisi isključivo o nama samima. Potaknite djetinje čuđenje i sjetite se uzbuđenja koje donosi otkrivanje novih svjetova! Ta se iskra obično pokazuje u obliku većih i odvažnijih koraka u smjeru ostvarenja snova.
Naglasci ••
1. Vaš duhovni život, kao i sve ostalo što vrijedi, zahtijeva predanost, vježbu i dosljedno provođenje.
2. Pruža nam se prilika da, zahvaljujući osobnim odlukama i discipliniranosti, na zemlji stvorimo vlastiti raj ili vlastiti pakao.
3. Mogu li metode empirijske znanosti biti metode koje će nam otkriti nove aspekte Boga?
4. Bi li riječ »bog« trebala imati ograničenije značenje od riječi »stvarnost«?
5. Pomaže li svako otkriće, bez obzira na znanstveno područje, u širenju definicije riječi »bog«?
6. Kako vi gledate na suradnju znanosti i religije? 7. Može li uistinu biti pravog sukoba između religije i znanosti? ' 8. Nepoznato koje je pred nama možda je i milijun puta veće od
onoga što trenutačno poznajemo. 9. Briga često izaziva tjeskobu i koči protok kreativnih ideja.
10. Koji su još neki od načina na koje je moguće odbaciti zabrinutost?
11. Neuspjeh je događaj, a ne osoba! 12. Neuspjeh jednostavno ne postoji; postoje tek zadaće koje još ni
su ispunjene!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
ORANJE
Rano jednog jutra, dok je skupljao darove, Buddha je prišao velikome području na kojem se odvijalo proljetno oranje, kada je brahman Bharadvaja počeo dijeliti hranu svojim radnicima. Kada je Bha-radvaja ugledao Buddhu koji je došao po darove, rekao je: »0 redovniče, ja orem i sijem, a nakon što izorem i posijem, tada jedem. Oreš li i ti i sadiš, pa tek onda jedeš?«
Buddha mu odgovori: »I ja orem i sijem, a nakon toga jedem«. Bharadvaja reče: »I ti sebe smatraš oračem? Ne vidim ti plug!
Reci mi, o oraču, kako ti to oreš?« Buddha odgovori: »Povjerenje je sjeme, a mir je kiša. Jasnoća
je moj plug, savjest me usmjerava, dok mi je um orma. Budnost mi je ralo i ostan. Oprezan u govoru i na djelu, umjeren u hrani, istinom pli-jevim i njegujem oslobađanje. Istinski je trud moj vol, koji plug ustrajno vuče prema Nirvani, slobodi bez žaljenja. Eto, tako orem; plodovi su takvog oranja besmrtni. Tko god tako ore oslobađa se tuge, žalosti i nedaća«.
Bharadvaja usklikne: »Neka časni redovnik jede! Istinski si orač i tvoj plug donosi plod slobode«.
— iz Samyutte Nikaye
*
1. ZAKON Smij se i svijet će se smijati s tobom; plači i plakat ćeš sam. — Ella Wheeler Wilcox
Svi se ljudi smiješe na istome jeziku.
— Anonimna
Svijet smijeha oduvijek mi je izgledao kao najuljuđenija glazba na svijetu.
— Peter Ustinov
U ČESTO SPOMINJANOJ pjesmi »Samoća« Ella Wheeler Wilcox govori nam, kako se čini, da odabranim stavom u svoj život privlačimo energiju jednaka predznaka. Riječi: »Smij se i svijet će se smijati s tobom; plači i plakat ćeš sam« podsjećaju nas da ćemo, kada smo tužni i plačemo, najvjerojatnije biti sami, a kada srce ispunimo radošću i smijehom, privlačimo brojno društvo!
Stara izreka govori nam da »osmijeh izaziva osmijeh«. Poput vatre za svježe jesenske večeri, osmijeh zrači iskrama i svjetlom koji se neki put zarazno pretvaraju u sreću. Ljudi koji su pretjerano ozbiljni i čije je srce opterećeno možda trebaju iskazati oprez u vezi s osmijehom i smijehom. Ta divna energija svojim blagim plamenom može progutati tužne i sumorne, ostavljajući osjećaj radosti, gorljivosti i smisla.
Uviđate li važnost održavanja pozitivnog stava i raspoloženja? Istraživanja pokazuju i da je za osmijeh potrebno upotrijebiti daleko manje mišića lica nego što ih treba kada se mrštimo. Vjerojatno nije jednostavno smiješiti se i u teškim trenucima, no osmijeh nam nedvojbeno pomaže da se »razvedrimo« i možda na važan način prilagodimo stav.
Zašto većina ljudi voli biti u društvu onih koji osmijehom izražavaju pozitivan stav? Bi li jedan od razloga moglo biti i to što je osmijeh često izraz zahvalne osobe? Ili to što je osmijeh u stanju pokazati našu spremnost da se opustimo i uživamo u trenutku, da u ci-
Dvadesetosmi tjedan
U smijehu uvijek postoji određena radost koja je nespoji
va s prijezirom ili ogorčenošću.
— Voltaire
jelosti budemo u »sadašnjosti«, bez obzira na stresne okolnosti? Osmijeh usto drugima pokazuje da smo otvoreni i spremni slušati njihove misli i ideje. Osmijeh može biti srdačan poziv drugima da uđu u naš svijet i bolje nas upoznaju. Osmijeh naglašava sretno srce koje u svakom otkriću vidi dar i razlog za sreću. A sretno je srce dovoljno snažno i izdržljivo da se skladno i produktivno nosi sa svim životnim situacijama.
Radost je najsigurniji znak svijesti o božanskoj nazočnosti. — Teilhard de Chardin
Smijte se i budite zdravi i zadovoljni. — Matthew Green
Radujte se uvijek! — Solunjanima
I, 5:16
Humor nam često pokazuje dvojakost situacija, neki put otkriva i drukčiju i nevjerojatnu stvarnost. U knjizi Radosni Krist Cal Sam-ra priča o ocu Tomu Walshu, psihoterapeutu koji je u Franjevačkom centru za obnovu u blizini Phoenixa, u saveznoj državi Arizoni, držao popularna predavanja pod naslovom »Humor, radost, iscjeljenje i sretan hipotalamus«. Walsh, koji je liječio mnoge deprimirane pojedince, primjećuje: »Čovjek ne može biti deprimiran, tjeskoban ili bijesan kada se smije. To je jednostavno neizvedivo«. A Walt Disney, veliki filmski producent, navodno je odbijao dopustiti dovršenje filma u kojem nije bilo barem malo razloga za smijeh. Nakon šest mjeseci rada na filmu Pinokio, Disney je iznenada prekinuo produkciju jer je imao dojam da film nema »srce«. Rekao je: »Čini mi se da nešto što nema srce nije dobro i ne može trajati. Humor za mene sadrži i smijeh i suze«.
Dakako da u životu ima situacija kada nam se oči pune suzama i kada imamo dojam da smo sami. Međutim, to što smo sami ne znači i da smo napušteni! Ne znači da nam nitko ne može pomoći. Ne znači da smo istinski i potpuno sami. Ima trenutaka kada se samoća smatra važnom za naš razvoj i nužnom za naše dozrijevanje. Trenuci koje provodimo sami, poput trenutaka posvećenih molitvi, meditaciji i kontemplaciji, mogu biti ključni i za izražavanje višeg stupnja mentalne jasnoće i razvoj naše duhovne snage. Usamljenost i svjesno povlačenje u osamu dva su različita oblika energije. U svakom smo trenutku unutar kreativne sile svemira. Beskonačno boravimo unutar zagrljaja neograničene ljubavi. Kada smo svjesni činjenice da nikada nismo potpuno sami, upravo to može presuditi između shrvanosti zbog teških okolnosti i pouzdanja u vlastite mogućnosti ustrajavanja. Ta svijest također može prosuditi i između suza i smijeha.
*
2. ZAKON Bez rizika nema ni dobitka. — Sir John Heywood
Nemoguće je ono
što nitko ne može sve dok netko to ne
učini. — Anonimna
More nećeš prijeći budeš li samo tako
stajao zagledan u vodu.
— Tagore
I tako je svaki pokušaj novi početak.
— T. S. Eliot
PUSTOLOVNI DUH duboko je ljudska odlika koja nam već tisućama godina pomaže da se razvijamo na mnogobrojnim područjima. Riječ je o potencijalu svakoga od nas da stvorimo bolji svijet. Mnogi od najuspješnijih ljudi uviđaju da je glavni smisao života živjeti sa smislom. Jasna vizija i odvažnost koja nam omogućuje da krenemo naprijed utiru put nebrojenim uspjesima. Bez rizika nema ni dobitka. Kada svjesno napustimo sigurno i dobro poznato područje i otisnemo se u neistražene vode, hrabro i kreativno, prihvaćamo mogućnost da postanemo pustolovima koji se usuđuju ući u nepoznato — postajemo pravim pionirima! Postajemo osobama čiji doprinos može donijeti velike i bitne promjene!
George Matthew Adams, publicist i stručnjak za marketing, jednom je rekao: »Možemo postići gotovo sve što je u krugu naših sposobnosti, samo ako mislimo da možemo. Svaki veliki uspjeh u ovome svijetu prvo je pomno promišljen... Razmišljajte, ali svrhovito. Razmišljajte konstruktivno. Razmišljajte dok čitate. Razmišljajte dok slušate. Razmišljajte dok putujete i dok vam oči otkrivaju nove situacije. Razmišljajte dok svakodnevno radite za pisaćim stolom, ili u polju, ili dok ste u šetnji. Razmišljajte kako biste uzdignuli i poboljšali svoj položaj u životu. Bez ozbiljnog promišljanja nema ni napretka ni uspjeha«.
Jedna od najvećih životnih ironija sastoji se u činjenici da su mnogi ljudi koji ciljaju nisko zapravo izvrsni strijelci. No najmoćnije sile na svijetu pomažu onima koji se usude ciljati visoko i nastavljaju raditi, dan za danom, sve dok ne ostvare cilj. Takvi su ljudi dovoljno odlučni da ustraju, bez obzira na sve što u prvi mah izgleda kao prepreka. Možemo li uopće znati što sve možemo postići dok ne pokušamo? Samopouzdanje i volja dva su glavna sastojka u svakom životnom nastojanju. Optimizam je još jedna snažna sila koja nam pomaže u oblikovanju pogleda na sva nastojanja.
Više od svih ostalih lekcija, moja su me iskustva naučila vrijednosti odlučnog i samopouzdanog djelovanja.
— Rich DeVoss
U određenoj mjeri, sve pustolovine ili udruženi napori mogu se smatrati putovanjem u nepoznato. Ako točno znamo kamo idemo i
Vitalnost misli jest pustolovina. Zamisli
se neće održati. U vezi s njima treba
nešto poduzeti. — Alfred North
Whitehead
Pobjeđuje onaj koji ustraje.
— Talijanska izreka
ako imamo potpune upute u vezi s načinom na koji se onamo dolazi, tada vjerojatno nije riječ o pustolovini! Imajte povjerenja u sebe i vjerujte mudrosti koja vas je stvorila! Njegujte sklad između uma i srca. Hrabrima i znatiželjnima ulazak u neistraženo i prošireno životno putovanje nude beskonačno mnoštvo prilika. Na temelju iskustava koja su pred nama doznat ćemo mnogo važnih i korisnih stvari. Doživjet ćemo uzbuđenje učenja i poticaja na temelju novog i neočekivanog.
Snažna želja za učenjem fantastičan je poticaj. Bi li bilo neusporedivo bolje poduzimati korake i ostvarivati rezultate na temelju kojih se možemo razvijati, umjesto da se ne obaziremo na duh otkrivanja i živimo u osrednjosti? Bez rizika nema ni dobitka!
Jedna od najvećih sila ovoga svijeta jest čista, neograničena ljubav. Zahvaljujući toj beskonačnoj ljubavi možemo uroniti u božanski izvor, tu nevidljivu inteligenciju koja postoji u svemu. Je li to stvarni beskonačni potencijal koji podupire sve što je stvoreno i sve što se stvara? I kreativnost? Je li provođenje načela neograničene ljubavi preduvjet manifestacije? Što se događa kada neograničenom ljubavlju zračimo prema obitelji, prijateljima, kolegama, zajednici i svim situacijama koje nas okružuju? I iz uspavane zimske pustoši uzdižu se nevidljive naznake novoga života, velike dobrote i korisnih ishoda. Međutim, »bez rizika nema ni dobitka«.
Svaki je istinski život riskantan, a ako čovjek postavi previše ograda, braneći se od opasnosti, na koncu zatvara sam život.
— Kenneth S. Davis
Ustrajnost donosi uspjeh.
— Nizozemska izreka
Današnje granice možda više nisu neistražena zemaljska područja u koja su hrabro stupali naši preci, nego područja čovjekova uma, srca i duše, koji u zagonetnosti mogu biti još fantastičniji. Istraživanje moći ljubavi moglo bi biti jedan od najvećih novih izazova. Svećenik i znanstvenik Pierre Teilhard de Chardin napisao je: »Kad naučimo ovladati energijom ljubavi prema čovječanstvu, drugi put u povijesti otkrit ćemo vatru«.
*
3. ZAKON
Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti. — Thomas Jefferson
Čovjek uvijek treba govoriti istinu.
— Dhammapada
Tek kad preuzmemo punu odgovornost za svoje postupke moći ćemo se riješiti tereta naših pogrešaka i
krenuti naprijed. — Rich DeVoss
NEKADAŠNJI predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Thomas Jefferson jednom je u pismu naveo: »Onaj tko si dopusti jednu laž, daleko će lakše slagati i drugi i treći put, sve dok mu to nakon nekog vremena ne prijeđe u naviku. Tada bez razmišljanja laže, a i kad govori istinu, svijet mu ne vjeruje. Takva lažljivost jezika dovodi i do lažljivosti srca i s vremenom mu oduzima sve pozitivne odlike«.
Jefferson je nastojao biti što dalekovidniji kako bi se što lakše održala mlada država poštenih ljudi. Njegove riječi: »Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti«, odišu velikom i pouzdanom istinom koja vrijedi za sve i svugdje, u svim povijesnim razdobljima. Čovjekova predanost unutarnjoj i vanjskoj istini možda uvijek nije najlakši put, no bi li uopće bilo uspjeha kad nastojanja ne bismo usmjeravali prema poštenju i časnoj karakternosti?
U provođenju osobnog poštenja vjerojatno je važno poznavati sebe. Što to znači? »Spoznaj sebe«, glasi natpis u drevnome grčkom proročištu u Delfima. To znači da trebamo duboko istražiti vlastite misli i osjećaje, a potom proširiti korisne osobine i odbaciti štetne. Promatramo li situacije uz pomna opća opažanja i analizu i pitamo li je li sve u skladu s razumom i duhovnim načelima? Hoće li takva struktura koristiti i jednome i svima? I želimo li živjeti prema takvim zamislima? Pridržavamo li se vlastite savjesti?
Pošten sam prema poštenima, pošten sam i prema nepoštenima. Tako se dolazi do poštenja.
— Tao Te Ching
Ne pokrivaj istinu lažima, nikada svjes
no ne skrivaj istinu. — Kuran
Neka je žena otkrila nekoliko zanimljivih istina o sebi dok je obnavljala antikni naslonjač. Dakako, kod obnavljanja starog namještaja osnovno je ukloniti višegodišnju prljavštinu i razne slojeve boje, te doći do izvornog drva. Jedan od razloga za to jest i uklanjanje svega bezvrjednog što se nakupilo s godinama i određivanje činjenice je li određeni komad namještaja vrijedan vremena potrebnog da bi se uredio.
To »skidanje« ili uklanjanje može nam poslužiti kao zgodna usporedba kada želimo spoznati više o sebi. Možda ne bi bilo loše da
svako malo promotrimo iluzije koje smo eventualno izgradili u vezi sa sobom, svojim prijateljima i kolegama, društvu i svijetu, životu općenito. Nosimo li uokolo nepotreban višak prtljage? Živimo li blago izvan središta umjesto da su nam noge čvrsto na snažnim temeljima načela i integriteta?
Prije više od 2500 godina Lao Tse je napisao: »Mudar je koji poznaje druge; prosvijetljen koji poznaje sebe«. Ljudi svugdje imaju određene zajedničke temeljne ljudske porive: potrebu za ljubavlju, slobodom, poštovanjem i želju za životnim smislom. Želja je snažno energetsko polje energije koje nas vodi daleko od osobnoga »ja«. Kada smo dovoljno odvažni da istražujemo vlastito srce, moguće je da ćemo pronaći i neostvarene rezervoare duhovne energije i mogućnosti, te doći do više razine razumijevanja u vezi s čovjekovim ponašanjem.
Na ovome svijetu ništa ne pročišćava kao duhovna mudrost. Riječ je o savršenstvu koje se doseže s vremenom, putem joge, putem
koji vodi do unutarnjeg Ja. — Bhagavad Gita
Budite iskreni. Budite vjerodostojni. Postanite svjesni svega što je u vama. To i objavite! Neka se to pokaže u punini izraza! Pritom volite sve dijelove sebe. Zapamtite da je vaše autentično ja plod svetog stvaranja. Spoznajte i poštujte dobrotu koja je u vama, jer je riječ o temelju čudesnog izražavanja. Uhvatite se onih aspekata svojega bića koji su u skladu s karakterom kakav priželjkujete i oslobodite se svega ostaloga. Istinska životna putovanja odvijaju se unutra; sastoje se od sve dublje i sve veće mudrosti, te možda predavanja kreativnome djelovanju neograničene ljubavi i univerzalne milosti.
Svijetu je potrebna naša ljubav, kao i naša energija i kreativnost koje dajemo iskreno i časno. Dio nas može se uzdići nad sve sit-ničavosti, jači je od svih slabosti, mudriji nego što mislimo i strahom nadjačava svaki strah. Život je sveta pustolovina. Njegujte ga!
Uvijek je prikladno govoriti istinu.
— Mahabharata
*
4. ZAKON Kada osuđuješ druge, ne određuješ njih, nego sebe. — Wayne Dyer
U KNJIZI 101 način da promijenite život Wayne Dyer piše: »Vodite računa da svojim sudom nikoga ne određujete; samo određujete sebe kao osobu koja mora suditi. Svakodnevno nastojte druge promatrati bez osude. Svaka osuda udaljava vas od cilja, a to je mir«.
Kako god sudili o nekome, to ne govori baš ništa o toj osobi, ali može itekako mnogo govoriti o vama. Situacija se katkada razvija tako da stječemo dojam da nam se netko ili nešto ispriječilo na putu do ostvarenja cilja. Bi li bilo korisnije i točnije analizirati naše vlastite pripreme i trud, pa možda čak i priznati da smo mogli učiniti i nešto više? Takve spoznaje mogu biti silno korisne.
Sklonost osuđivanju drugih može služiti i kao sredstvo koje guši naš osobni razvoj. Što onda učiniti kada uvidimo da naše misli i ponašanje naginju osudi? Kao prvo, možemo uvidjeti da nemamo koga okrivljavati, čak ni sebe. Umjesto toga, možemo spoznati da je trenutačna situacija pokazatelj točke u kojoj se trenutačno nalaze naši pojmovi i predodžbe. Ono što nas možda muči u vezi s nekim drugim možda je upravo ono što bismo trebali proučiti u sebi. Što ćemo doznati ako se obzirno i s ljubavlju zagledamo u sebe?
Prijatelji moji, ne sudite mi, jer vidite da ja ne sudim vama. Između stremena i tla Milost sam tražio i milost sam pronašao.
— William Camden
Jesmo li voljni iskoristiti priliku da prigrlimo svaku prepreku — poput osuda i sličnih oblika ponašanja — kao priliku za razvoj? Možemo li odbaciti sve oblike osude i uočiti emocije koje su u njihovoj pozadini? Jesmo li uzrujani? Ako jesmo, koji je tome uzrok? Imamo li osjećaj da smo nekako izostavljeni? Kako u takvoj situaciji pomoći? Imamo li dojam da nas pogrešno shvaćaju? Kako bolje komunicirati s drugima? Imamo li osjećaj da smo odvojeni i izolirani? A da promislimo o pojmu jedinstva, o tome da smo s drugima jedno u duhu? Kada se kod nas razvije osjećaj poštovanja prema svim oblicima života, više se ne identificiramo s razlikama. Uviđamo da razlike postoje samo u formi.
U biti možemo iz života izbaciti okrivljavanje i osude. Kako? Ako prvo uvidimo da okrivljavanje i osude ne mijenjaju nikoga i ništa
na ovome svijetu! Kada osuđujemo druge ljude, te ljude time ne određujemo; time prije određujemo sebe. Osudama na određeni način opisujemo što mi volimo, a što ne volimo! Kada postanemo u stanju spoznati tu činjenicu, okrivljavanje i osude možemo početi zamjenjivati poštovanjem prema drugim ljudima. S njihovim djelovanjem i izrazima možda se i ne slažemo; to je stvar našeg rasuđivanja. A rasuđivanje je »nedvosmisleno razabiranje, uviđanje ili prepoznavanje razlike«. Na taj način lakše ćemo spoznati gdje se druga osoba nalazi na putu razvoja, te ćemo dokinuti sve potrebe za uzrujavanjem jer taj netko možda dolazi s nekog drugog mjesta. Riječ je o percepciji, dok je kod osude riječ o kritici.
Kada gledate čovjeka, morate se zagledati i u njega. — Lord Chesterfield
Sjećate li se pojma milje (1,609 km) za četiri minute? Ljudi tu udaljenost u tom vremenu pokušavaju pretrčati još od doba drevne Grčke. Folklor nam nudi nebrojene priče o nadljudskim naporima, no ništa nije donijelo željeni rezultat. Netko je rekao da je za neuspjeh kriva čovjekova fiziologija. Ljudi nemaju odgovarajuću koštanu strukturu. Neki su okrivljavali i vjetar kao smetnju. Nedovoljan kapacitet pluća.
A zatim je jedan čovjek, jedno ljudsko biće, dokazao da su svi ti ljudi koji su tako osuđivali i okrivljavali bili u krivu! Roger Bannister oborio je rekord i milju pretrčao za manje od četiri minute! Već sljedeće godine magičnu granicu prešla su čak tridesetsedmorica trkača. Što je bilo godinu zatim? Tri stotine trkača udaljenost je pretrčalo za manje od četiri minute. Što se promijenilo? Nije bilo velikog napretka u treniranju. Nije se iznenada promijenila ni čovjekova fiziologija. Međutim, promijenili su se stavovi!
Kada se služimo tehnikom promatranja samog sebe, uviđamo da naše osude često potječu od lažnih pojmova koje nosimo u sebi. Oni su možda orijentirani na ego ili su posljedica straha. Jeste li kada razmišljali o tome da bi ti sitničavi oblici ponašanja mogli biti božanske prilike koje vam daju poticaj da odaberete drukčije aktivnosti? Već i jedan jedini čin opraštanja, oslobađanja i prepuštanja može otvoriti vrata novim načinima izražavanja!
*
5. ZAKON
Nemojmo suditi, da ne bi sudili o nama. — Abraham Lincoln
Tko god sudi među prijateljima, ostat će bez jednog od njih. — Njemačka izreka
Duša bez uzvišenog cilja nalik je na brod bez kormila. — Thomas Carlyle
RIJEČI THOMASA CARLYLEA »Duša bez uzvišenog cilja nalik je na
brod bez kormila« primjer su praktične mudrosti ispunjene jednostavnom, ali korisnom spoznajom. Brod primjereno postavljenih jedara može ploviti u svim smjerovima osim izravno u vjetar. I dok način postavljanja jedara određuju mogućnosti maksimalnog korištenja dostupnog vjetra, kormilo brodu omogućuje da se kreće u određenome smjeru. Bez kormila, brod uglavnom besciljno plovi niz vjetar.
To što vrijedi za jedrenjak možda odražava i određenu istinu u vezi s ljudima. Čini se da su neki ljudi zadovoljniji i sretniji kada ih slučajni vjetrovi nose na raznorazne strane, umjesto da se potrude i preuzmu život u svoje ruke. Međutim, kreativna živost obuhvaća i nadilaženje inertnosti i aktivno sudjelovanje u životu. Naposljetku, nisu li aktivnosti najčešće pitanje izbora? Možemo vijugati kroz život ili nas može nadahnuti neki koristan cilj koji nas dovodi do novog i čudesnog područja istraživanja. Možemo dostići povišenu razinu svijesti, osloboditi se ograničenja i energiju usmjeriti prema neograničenim mogućnostima. Mogu nam se početi događati iznimne stvari, osobito na području misaonih procesa.
Nikada se ne zadovoljavajte jednim krugom zamisli, nego uvijek budite uvjereni da je moguć i širi krug.
— Richard Jeffries
Ne smijemo ostati kakvi jesmo, uvijek
činiti što je već učinjeno, jer ćemo
inače zaglibiti u blatu.
— George Bernard Shaw
Za primjer uzmite priču o Benu. Ben je u II. svjetskom ratu ostao invalid. Iako je bio prikovan za krevet, odlučio je da tako neće biti i do konca života. Nije bio sklon samosažaljenju. Sinula mu je zamisao koju je naumio provesti u djelo. Pokrenuo je malenu tvrtku za praćenje medijske eksponiranosti. Pretplatio se na dvadeset listova, iz njih počeo izrezivati članke, te ih slao pojedincima, tvrtkama i organizacijama koji su se u tim člancima spominjali. U pošiljkama je navodio i molbu za isplatu malenog iznosa u slučaju da ljudi žele zadržati izreske. Tako je došao i do skupine redovitih pretplatnika na njegove usluge; ubrzo je već vodio poprilično veliku tvrtku. A sve to ostvario je iz kreveta! Ben je postigao silan uspjeh tako što je kreativno pri-
Kvaliteta čovjekova života u izravnome
je srazmjeru s njegovom predanošću iz-
nimnosti, bez obzira na područje na ko
jem je naumio djelovati.
— Vince Lombardi
stupio nadvladavanju teške situacije i tako se počeo sam uzdržavati. Postavio je visok cilj — bacio se na njegovo ostvarenje — i dostigao ga zahvaljujući maštovitome pristupu!
Koji je faktor koji presudno utječe na razliku između života obilježenog velikim trudom i minimalnim zadovoljstvom i života koji nas ispunjava radošću i srećom? Ljudi se često bave besciljnim, nediscipliniranim razmišljanjima i neproduktivnim djelatnostima, umjesto da se usmjeravaju u zacrtanome smjeru. Poput brodova bez kormila, nose ih vjetrovi okolnosti, pa tako gube dragocjeno vrijeme i energiju, ne izgrađujući ni znanje ni stručnost.
S druge strane, visoko postavljeni ciljevi i jasno određen smisao mogu služiti kao kormilo koje neograničen i jedinstven potencijal našega uma vodi u smjeru korisne produktivnosti. Odlučimo li pomno usmjeravati život, možemo se kretati u neograničenim, pozitivnim smjerovima. Možemo istraživati zanimljive mogućnosti dok smo u potrazi za konkretnim ciljem, tako stječući dragocjeno znanje i iskustvo. Kada pronađemo prilike koje su u skladu s našim darom i ciljevima, bit ćemo pripravni iskoristiti te trenutke koji nam se nude.
Svim dijelovima svoje prirode posežemo za stvarima koje su iznad nas, jednu za drugom, ne kako bismo ostali na mjestu, nego kako
bismo se uspeli još više. — Henry Ward Beecher
Samopouzdano krenite u smjeru svojih
snova. Držite se kao da ne možete doživ
jeti neuspjeh. — Dorothea Brandt
Mnogi od nas u stanju su prepoznati situacije kada imamo dojam da smo u najvećoj mogućoj mjeri »usklađeni sa svrhom«. Tada možda osjećamo povezanost s božanskim, budući da smo usmjereni na projekt koji obuhvaća i služenje drugima. Nije li to dio svrhe duše? Ti dragocjeni trenuci, koje često nazivamo i vrhuncima iskustva, događaju se na razini koju možemo označiti i »inspirativnom«. Naše sposobnosti i darovi oživljuju i tako se usklađujemo s koncentriranom kreativnošću. U takvim prilikama često prekidamo spone starih, uvjetovanih načina djelovanja, te »koristimo priliku«, omogućujući joj da nas tjera naprijed.
Naglasci ••
1. Osmijeh uvijek nekako zrači iskrom koja se radosno pretvara u sreću.
2. Kako biste opisali važnost održavanja pozitivnog stava? 3. Sretno srce dovoljno je ustrajno da se sa životnim situacijama no
si skladno i produktivno. 4. Odvažnost za novi iskorak u životu može utrti put brojnim uspje
sima. 5. Neka uvijek, gdje god bili, biramo tako da ostvarimo maksimum. 6. Snažna sklonost učenju fantastičan je poticaj! 7. Neka vam u naviku prijeđe pošten odnos prema sebi u svakom
trenutku. 8. Na koje se sve načine možete bolje upoznati? 9. Svijetu je potrebna naša ljubav, energija i kreativnost, i to tako da
ih pružamo pošteno i časno.
10. Svaki dan uložite trud kako biste na druge gledali bez osude. 11. Kako biste opisali razliku između »osude« i »rasuđivanja«? 12. Zašto smatrate da je u životu važno odrediti smjer? 13. Kako visoko postavljeni ciljevi i jasan smisao doprinose plodo
nosnome životu?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Budući da je svijest jedinstvo predmeta spoznala u podjelama,
putevi se razlikuju. — Patanjali, Yoga Sutre
PROSVJETLJENJE
Koji je izvor različitih puteva? Razbijanje svijesti koja stječe dojam o mnoštvu. Životna iskustva određuje upravo svijest onoga tko ih doživljava. Ako je čovjek u sebi uspravan i sređen, i put je ravan i čist. To ne ovisi o vanjskome svijetu, nego u cijelosti o unutarnjem. U budnome stanju često osjećamo da se život događa nama, da smo žrtve okoline, obitelji ili nesmiljenog Boga sklonog osudama.
Usporedite to s bilo kojom fazom prosvjetljenja: znamo da smo Izvor vlastitoga svjetla. Točnije, znamo da je Izvor naše Dobrobiti sveprisutna Svijest koja se uzdiže i koju proživljavamo stalno; uviđamo i da je sve što nam se vraća a nije poželjno posljedica naše
prošlosti, neprosvijetljenog djelovanja. Koga za to okriviti? Nikoga, jer smo sve to izazvali mi, nitko drugi.
Putevi kojima se u životu krećemo možda izgledaju podijelje-no,... no Stvarnost koja je u temeljima svih puteva uvijek je ista. Sve stvari, sve od svega, posvuda, uvijek, ima korijen u Jednome Nepromjenjivome. Samo ako uočavamo podvojenosti u Primarnom Jedinstvu morat ćemo odvojenim putevima ići do cilja.
*
Sretan je život koji je u skladu s vlasti
tom prirodom. — Seneka
1. ZAKON
Radost donosi sigurnost; zavist donosi usamljenost.
Dvadesetdeveti tjedan
GEORGE MATTHEW ADAMS napisao je: »Nad čovjekom, poput zvijezde na nebu, lebdi upravo njegov duh. Ljudi ga prepoznaju odmah i udružuju se s njim sve dok ne nastane raj muškaraca i žena tako potaknut. Gdje god naišli na djelovanje tog duha, gdje god se nalazio čovjek ili cjelokupna organizacija, znajte da je Nebo na svijet spustilo poruku radosti!«
Radost nam već i kao sama riječ podiže raspoloženje i izaziva optimizam. Radost donosi sigurnost. Riječ je o sredstvu koje liječi. Sreća i radost pomažu nam da nadilazimo životne prepreke. Radost je recipročna. Radost koju izražavamo često osjećaju i prenose drugi, tako da nam se vraća u izobilju. Zavišću se ne postiže ništa; ona često donosi samo usamljenost. Kad svoj uspjeh nastojimo mjeriti prema postignućima drugih, samo izazivamo tjeskobu i nesreću. Zavist služi i kao upozorenje da se trebamo suočiti sa svojim strahovima i izvorima kivnosti, na temelju njih učiti, te preuzeti nadzor nad svojim životom.
Bilo da je riječ o danu, tjednu, mjesecu, godini ili cijelome životu, radost je u nama, možemo je izražavati jer nema te osobe, okolnosti ili vanjskog utjecaja koji nas može istinski odvojiti od radosti ili nam onemogućiti da je dijelimo sa svima na koje nailazimo. Charles F. Lummis rekao je: »Veći sam od svega što mi se može dogoditi. Sve to — tuga, nesreća i patnja — tek je pred mojim vratima. Ja sam u kući i imam ključ«.
Ljubav nikad ne vidi mane i uvijek je
sklona ljepoti i radosti.
— William Blake
Život je za služenje i u tom služenju čovjek mora trpjeti mnoge teške stvari, no često i doživljavati veliku sreću. No ta sreća može
biti stvarna samo ako ljudi svoj život smatraju služenjem i imaju točno određen životni cilj izvan sebe i osobne sreće.
— Lav Tolstoj
Beskonačno je izvor radosti.
— Chandogya Upanišad
Kako povećati radost i sreću? Izrazi neograničene ljubavi i služenja čudesno pojačavaju sreću! Kad cijenimo dobrotu koju drugi iskazuju prema nama, kad priznajemo svoja postignuća i uspjehe i znamo da imamo mnoštvo darova, sve to može pojačati osjećaj sreće. U svakome od nas postoji mogućnost za neograničenu sreću i radost. Njih je možda teško točno odrediti, no radost svakako poznajemo kada je iskusimo i znamo kad smo ostali bez nje! Želja za srećom možda je i jedino što je zajedničko većini ljudi. Što može biti dan proveden u radosti i sreći? Kod nekih ljudi sreća se javlja kada čine stvari koje usrećuju druge; kada svjesno žive u skladu sa životnim zakonima; kada su njihove misli, osjećaji i djela pošteni i časni; kad im je savjest mirna.
Čitajući članak u nekom časopisu, jedna je žena naišla i na sljedeće riječi: »Bez radosti u životu nećeš biti ni zdrav ni slobodan«. Te su je riječi duboko pogodile, jer se cijelo vrijeme tužila i žalila na to koliko je nesretna. Ponovno je pročitala riječi i Ijutito rekla: »Kako ću biti sretna i radosna kada u životu imam toliko problema? Nisam kao neki koje znam, a koji imaju sve!« Iako je odbacila časopis, one su joj se riječi i dalje vrzmale glavom. Stoga je odlučila, premda u početku sa skepsom, da će tu izazovnu ideju i praktično iskušati. Od-bacivši na trenutak probleme i zavist, počela je tražiti načine na koje bi u život unijela više radosti.
U početku nije dolazilo do drastičnih pomaka; gotovo se ništa nije mijenjalo. I dalje je morala posvećivati pozornost problemima. Međutim, imala je dojam da je sve nekako manje opterećuje. Malo-pomalo, počela je u sebi prepoznavati potrebu da poboljša vlastite stavove. Tako je na sve počela gledati s više optimizma, a manje cinizma. Zavist i kivnost prema drugima ubrzo su isparili. Počela je preuzimati život u svoje ruke. Uvidjela je da »radost« ne mora učiti: počela ju je izražavati kao prirodan dar duha. Prijatelji su je počeli češće zvati i vrijeme je posvećivala pozitivnijim stvarima.
»Radost donosi sigurnost; zavist donosi usamljenost«. Te riječi mogu poslužiti kao izvrsne smjernice za osvrt na vlastite stavove i os-
Zavist se ubija vlastitim strelicama.
— Anonimna
Radost slijedi čistu misao poput sjene koja vas nikad ne
napušta. — Dhammapada
jećaje, te propitivanje naših vrijednosnih sustava. Je li moguće da zavist i nezadovoljstvo potječu iz osjećaja nedostatka u čovjekovoj svijesti? Kakva je povezanost našeg samopoštovanja s radošću i zavišću? Način na koji o sebi razmišljamo i što o sebi osjećamo potječe iz dubina našega bića i odražava se u svim našim postupcima. Je li želja za prednostima kojima raspolaže netko drugi temelj zavisti?
Svatko od nas na ovaj svijet dolazi s velikom riznicom, a dio tog blaga možda je tek na korak izvan domašaja naše svijesti. Ti nas darovi prate od samog početka i u mogućnosti smo dovesti ih u područje vidljivoga. Jedan je od tih darova i radost. Možda ju je teško točno odrediti, no svakako znamo kada je doživljavamo. Stvarna radost duboka je i trajna odlika koja nam omogućuje da nadiđemo poteškoće. Ona pojačava našu želju za životom. Možemo odbiti uzrujavati se oko stvari koje, kad ih bolje promotrimo, zapravo i nisu toliko važne. Život teče dalje. Najbolje je biti radostan odmah sada!
2. ZAKON
Opraštanjem izgrađujemo duhovno bogatstvo. — Rebekah Alezander
Ne traži izvan sebe. Raj je unutra.
— Mary Lou Cook
DUHOVNA NAZOČNOST opraštanja izgrađuje skladne zajednice, kao i atributi ljubavi, dobrote, zahvalnosti i molitve. Zahvaljujući opraštanju, ljepota, suosjećanje i ljudska toplina i srdačnost u nama počinju bujati poput cvijeta za proljetnoga dana. Kako je samo ugodno osloboditi se tereta ljutnje i dugotrajne kivnosti. Kako je samo dobro osjetiti melem opraštanja, oprostiti i znati da su nam oprostili! Kad opraštamo, počinjemo istinski drukčije gledati i na ljude i na stvari. Kako je to moguće? S jednog gledišta, opraštanje nam pomaže u uklanjanju unutarnjih prepreka koje nam možda ne dopuštaju da volimo sebe ili da volimo druge. Neograničena ljubav vjerojatno je jedan od naših najvećih darova i najvećih ciljeva. Neograničena ljubav donosi potpuno opraštanje. Opraštanje oslobađa struje ljubavi koje tako dopiru do ljudi koje smo možda osuđivali ili koji su nam možda, po našem mišljenju, nanijeli bol. Opraštanje ne zahtijeva da se druga osoba promijeni ili ispriča. Ono briše negativne asocijacije i služi kao praktično pomagalo za ostvarivanje velike duhovne pobjede. Opraštanje je način pružanja ljubavi. A kad dajemo ljubav, ne možemo je ne primati.
*
Samo razvojem, reformiranjem i prom
jenama, što je najpa-radoksalnije, možemo doći do istinske
sigurnosti. — Anne Morrow
Lindberg
Opraštaju nam kad opraštamo.
— Sv. Franjo Asiški
Opraštanje nas oslobađa tereta kivnosti i povrijeđenosti. Opraštanje je još jedan izraz »opuštanja« i oslobađanja. Opraštanje nas poziva da odmah krenemo naprijed, bistra uma i čiste savjesti. I opraštanje je najvažniji doprinos liječenju mnogobrojnih problema ovoga svijeta. Opraštanje pokriva sve odnose i služi kao nezaobilazan korak u obnavljanju našeg života. Ako smo u nekoj prilici doživjeli prijevaru, izdaju, bol ili tragediju, prava je prilika da otkrijemo opraštanje kao protusredstvo koje će suzbiti kumulativni otrov osude. Svaka potreba za opraštanjem prilika je za dubok osobni razvoj. Kako doći do dobra koje donosi današnji dan ako se tako čvrsto držimo starih uvreda? Oprostite, pa ćete na sve gledati drukčije! Opraštanje povećava naše duhovno bogatstvo.
Pravo putovanje s ciljem otkrivanja sastoji se ne od traženja novih obzora, nego od stjecanja novih očiju.
— Marcel Proust
Opraštanje liječi i daje snagu onome
tko oprašta. — David McArthur
Želimo li u životu provoditi zakone duha, univerzalna načela, možemo pozivati i poticati izraze najviših i najplemenitijih odlika čovjekova duha. Nije nimalo neobično što se opraštanje neki put smatra izrazom poniznosti, koji nudi duhovni potencijal neusporedivo veći od onoga što mnogi među nama uviđaju. Zahvaljujući poniznosti, možemo početi stjecati širu perspektivu u vezi s Bogom. Kako se povećava naša svijest o božanskome, tako uviđamo da je smisao života na zemlji daleko dublji i daleko važniji od svega do čega možemo doći emocionalnim propitivanjem. Opraštajte — oslobađajte se — i pustite da životni tok u vama djeluje nesmetano.
Nema prevelike uvrede. Mnoge su vrlo izazovne, no od Boga uvijek možemo zatražiti da nam pomogne oprostiti.
— James C. Lewis
Jedna hasidska priča u Svakodnevnom mirotvorstvu govori o starome rabinu koji je jednom upitao učenike po čemu znaju kada noć završava i počinje novi dan.
»Možda«, rekao je jedan od učenika, »kada vidite životinju u daljini i u stanju ste odrediti je li ovca ili pas?«
»Nije to«, rekao je rabin. Jedan drugi učenik upitao je: »Možda kada u daljini vidite sta
blo, pa znate je li smokva ili breskva?«
Opraštanjem se najbrže okončavaju
problemi i dosežu mir i jedinstvo.
— William L. Fischer
»Nije ni to«, odgovorio je rabin. »A što je onda?« upitali su učenici. »Noć završava a dan počinje kada možete pogledati lice sva
kog muškarca i svake žene i uvidjeti da je to lice vašega brata ili sestre. Jer ako to ne vidite, još traje noć«.
Opraštanje raščišćava atmosferu i uklanja prepreke između vas i druge osobe. Kao što pokazuje ova priča, u stanju smo prepoznati vezu jedinstva s drugima. Jasnije gledamo »očima duha«. Možemo li utvrditi i da smo u stanju pružati više duhovne ljubavi i opraštanja, čak i u najzahtjevnijim situacijama? To je uistinu jedan od izvrsnih načina da utvrdimo kada je završila noć bolnih iskustava i kad je počeo novi dan radosti!
3. ZAKON Život je stav. Imajte dobar stav! — Eric L. Lungaard
Nema tog čovjeka koji nije u stanju
učiniti više nego što misli.
— Henry Ford
Život treba živjeti, a
znatiželju moramo održavati.
— Eleanor Roosevelt
JESTE LI U SKORIJE vrijeme razmišljali o tome da način na koji ćemo reagirati na situacije na koje nailazimo biramo iz velikog mnoštva raznoraznih mogućnosti? I na čemu temeljimo te reakcije i odluke? Bi li naši stavovi mogli određivati glavni smjer i kvalitetu našeg života? Kao što je rekao Henry Ford: »Mislili vi da možete ili da ne možete, u svakom ste slučaju u pravu!« Ljudi razmišljaju i osjećaju. Zahvaljujući mentalnim sposobnostima, pozitivnome izražavanju misli i zamisli, možemo lakše i bolje doživljavati i ostvarivati svoje ciljeve i životnu svrhu. Ne bi li onda bilo konstruktivno koncentrirati formativnu moć uma na kreativne i konstruktivne perspektive i stavove koji na povoljne i korisne načine unaprjeđuju naš napredak? Naposljetku, vaš životni stav značajno određuje to hoćete li živjeti »dobro« i kvalitetno.
Tajna uspjeha u najvećem dijelu područja čovjekovih interesa doista nije nikakva tajna. Kada pomno promatramo kako se što događa u našem životu, postat će nam očito da stupanj i kvalitetu naših postignuća ponajviše određuje to kamo usmjeravamo pozornost, te kakve stavove izražavamo. Ako tražimo, koncentriramo se i možda čak i uvećavamo »probleme«, lakše ćemo uviđati sve što je neugodno.
S druge strane, ako smo i dalje uvjereni u temeljnu dobrotu čovječanstva, ako se i dalje oslanjamo na unutarnju snagu i održavamo pozitivnu perspektivu, većinu problema bit će moguće pretvoriti u
*
Čovjekova djela najbolje tumače njego
ve misli. — E. C. McKenzie
prilike za koristan napredak. Odluke moramo donositi iz uzdignute perspektive i uz produktivan stav koji je u stalnoj potrazi. Sav se život ne sastoji od slučajnosti, život se uglavnom sastoji od izbora! Kao što je rekao John Milton: »Um... od raja može stvoriti pakao, i od pakla raj«. Jedna priča govori o majmunu koji je sa stabla na glavu predanog sufijskog vjernika bacio kokosov orah. Čovjek je pogledao uvis i nasmiješio se. Zatim je uzeo orah, otvorio ga, pojeo slatku unutrašnjost, dok je od ljuske načinio posudu! Je li to plod pozitivnog i kreativnog razmišljanja?
Snaga života koji niče iz duhovne snage nevjerojatno je velika. Kad dolazimo do novih misli i ideja, otvaraju nam se novi obzori uspjeha i postignuća. Kako se osjećate kad vam sine svjetlo nove zamisli? Jeste li uzbuđeni? Osjećate li spontanost koja vas tjera na daljnje korake? Osjećate li pokretanje atmosfere duha? Imate li povjerenja u unutarnje usmjeravanje i nastavljate li upravo na tim temeljima? Sjetite se neke autentične odluke koju ste donijeli u nekoj životnoj fazi. Možda vam je ta ideja nalagala da promijenite posao. Možda ste doživjeli snažnu želju da posjetite neki drugi dio zemlje. Možda ste stekli korisne spoznaje o vezi ili nekom drugom odnosu. Kako ste se osjećali kada ste se poveli za donijetom odlukom? Je li ishod bio koristan?
Živimo onako kako znamo. Držimo li da smo i mi sami i svijet oko nas mehanički, živjet ćemo mehanički. S druge strane, znamo li da smo dio otvorenog svemira i da je naš um matrica stvarnosti,
živjet ćemo kreativnije i snažnije. — Marilyn Ferguson
U davna vremena, kada su kartografi ostajali bez poznatoga svijeta prije nego bez pergamenta, na rubu svitka često su crtali lik zmaja. To je trebao biti znak istraživaču da ulazi u nepoznato područje i to na vlastitu odgovornost. Međutim, mnogi istraživači u zmaju nisu vidjeli upozorenje, nego prije proročanstvo. Očekivali su katastrofe izvan granica »poznatoga svijeta«. Zbog tog straha počesto nisu nastavili istraživati nova područja i nove narode. Pustolovniji putnici, pak, u zmaju su vidjeli simbol novih prilika, ulaz u novo područje koje svakako vrijedi istražiti.
Svatko od nas ima mentalni »zemljovid« koji sadrži zamisli i informacije koje nas usmjeravaju kada istražujemo novi dan. Poput davnašnjih zemljovida, naše mentalne karte možda imaju takve »rubove«. Kod nekih ljudi, oni su stav obilježen zmajevima straha, razočaranji-
Uvijek je presudan stav u kojem
dočekujemo poteškoće.
— Eric Butterworth
ma ili poteškoćama. Za pustolovnog istraživača ti rubovi možda nude ustrajnost, nove prilike i napredak. Prema riječima Charlesa F. Kette-ringa: »Uvijek će postojati nove granice ondje gdje je um otvoren, a čovjek voljan«.
Razlika između »običnog« i »neuobičajenog« može se često sastojati u ulaganju male količine dodatnog truda... malo dodatne pozornosti... malo dodatne brižnosti. Malo dodatnog pozitivnog stava također može značiti razliku između uspjeha i neuspjeha. I ne samo to, može značiti razliku između dobrog i veličanstvenog i uzvišenog!
Pozitivan mentalni stav možemo postići usklađivanjem i suradnjom s duhovnim načelima ili univerzalnim životnim zakonima.
— Rebekah Alexander
Pozitivne će osobe daleko vjerojatnije zamisli i životne situacije pretvoriti u pozitivno ponašanje. Pozitivni stavovi uistinu mijenjaju okolnosti, gotovo redovito nabolje! Čudesan stav jamči da će svaki novi dan donositi raskošne pustolovine. Stoga imajte dobar stav!
Koji služi i ne traži nagradu doseći će
jedinstvo s Gospodinom.
- Adi Granth, Gauri Sukhmani
4. ZAKON
Služenje je manifestacija ljubavi. — Maharishi Sadashiva Isham
U ČLANKU pod naslovom »Poluga koja pokreće svijet« Mahariši Sadashiva Isham napisao je:
Služenje je radost; služenje je izvor i cilj svakog promišljenog čovjekovog odnosa s ostatkom čovječanstva. Najrazvijeniji ljudi oduvijek znaju da istinska radost potječe iz davanja. Žive za druge. Misli su im posvećene drugima. Nema toga što ne bi učinili za unapređenje razvoja drugih. Spoznali su sljedeću istinu: razvoj samog pojedinca ne donosi sreću; svi oblici istinskoga razvoja ukorijenjeni su u suosjećanju.
Služenje je vraćanje našega dara Izvoru našega života. Služenje je recipročan odnos između našega »ja« i ostatka čovječanstva. Istinsko je služenje manifestacija ljubavi.
Sveti spisi raznih svjetskih religija govore o značenju i važnosti ljubavi i služenja. Tekstovi o iskrenoj ljubavi prema drugima često
*
Neprestano nastojte služiti dobrobiti svijeta; predanošću nesebičnome radu čovjek doseže najviši životni cilj. Sve što radite uvi
jek radite vodeći računa o dobrobiti drugih. — Bhagavad Gita
Čovjek koji neograničenoj ljubavi omogući da kroz njega istječe u vanjske izraze služenja može služiti kao živući most između unutarnje i vanjske dimenzije o kojima smo već govorili. Nesebično davanje, ljubav prema čovječanstvu, ljubav prema životu i prirodi, aktivno promicanje univerzalnih načela, te komuniciranje s božanskim česti su odraz i izraz nesmanjene radosti.
Predanost životu posvećenom služenju čvrst je i pozitivan stav. Riječ je o predanosti neograničenoj ljubavi! Služenje je također put
Svako je dobro djelo milosrdno.
— Islam
Milosrdni daju na vratima, a Bog svoj
dio dodaje na prozoru. — John Ray
Svanuo je dan služenja.
— Baha'u'llah
sadrže i opće opaske o dobroti, ljubaznosti, dobronamjernosti, blagosti, poniznosti i služenju. Na primjer, u Tao Te Chingu čitamo: »Mudrac ne skuplja za sebe. Što više koristi za druge, to više ima i sam. Što više daje drugima, to više ima. Nebesko pravilo glasi: raditi na korist drugima i ne vrijeđati nikoga«.
Bi li jedna od naših svetih životnih zadaća mogla biti zadaća pridržavanja duhovne istine srca i stvaranja autentične sile i duhovnog napretka zahvaljujući služenju s ljubavlju? Čini se da bi to mogao biti plodonosan način otkrivanja unutarnjeg bogatstva duha. Duhovni napredak odražava i unutarnju i ostale dimenzije, promičući osobni i društveni napredak. Naši stavovi o tome što je duhovni napredak najčešće izviru iz želje za moralnim poboljšanjem i želje da počnemo misliti i živjeti u skladu s pozitivnim univerzalnim sustavom vrijednosti. Taj unutarnji razvoj ili dozrijevanje često motiviraju čovjeka da učini nešto korisno što bi moglo donijeti napredak čovječanstvu. Istinsko služenje također je moćno pomagalo u provođenju našeg vlastitog razvoja. Poboljšanja ili konstruktivna nastojanja često su posljedica služenja s ljubavlju. Dio neizmjerne raznolikosti prednosti mogu biti i proširenje vizije, veće zanimanje za život, dopiranje do veće i više energije, uvećana djelotvornost, te radostan osjećaj ostvarivanja interakcija s drugima. Zanimljivo je primijetiti da duhovni napredak može obuhvaćati ili kombinirati s napretkom na drugim područjima. Na primjer, kombiniranje znanstvenih spoznaja s povećanim razumijevanjem Boga može biti oblik duhovnog napretka. Novi načini pomaganja siromašnima i obespravljenima mogu biti oblik toliko potrebnog društvenog rada i izraz duhovnog napretka.
Cjelokupna vrijednost dobronamjernoga
djela leži u ljubavi koja ga potiče.
— Talmud
učenja. Može li služenje biti istinski iskreno bez poniznosti? Nudimo svoje darove, ne u vlastito ime, nego u ime beskonačnog božanstva. I ovdje gdje jesmo možemo služiti kao kanali služenja s ljubavlju. Trebate se samo upitati: »Kako mogu služiti?« i otvoriti oči. Prilike se pojavljuju svakodnevno. Možemo pomoći u tkanju tapiserije ljubavi oko cijelog planeta i odigrati svoju ulogu u toj velikoj simfoniji. Korak po korak. Dan za danom. Iskustvo po iskustvo.
* 5. ZAKON
Čovjek ne može biti slobodan ako ne vlada sobom. — Epiktet
U svojoj sam duši slobodan.
— Richard Lovelace
U 1. ST. N.E. grčki filozof i rob Epiktet došao je do ove istine: »Čovjek ne može biti slobodan ako ne vlada sobom«. Epiktet je uviđao da je istinska sloboda plod ovladavanja sobom, a ne izmicanja robovlas-niku. O kakvoj je slobodi riječ? O pravu da bez ikakvih ograda činimo Što želimo? Baš i nije tako. Istinska sloboda za kojom tragamo nije toliko sloboda koja nam omogućuje da činimo koliko sloboda da postanemo sve što možemo. Najveću slobodu i vlast doživljavamo kada svoj život vodimo i nadziremo u cijelosti odgovorno.
Kako tako »Ovladati sobom«? Sjeme uspjeha upravo je u nama. Kod psihološki zdrave osobe, razni dijelovi karaktera i osobnosti surađuju na jedinstven način. Jedan od procesa koji se koristi u cilju ovladavanja sobom upravo je snaga naše volje. Imamo mogućnost i sposobnost provoditi slobodnu volju kako bismo došli do savjesnih zaključaka i odabrali svrhovite zaključke koji će voditi naše djelovanje. Ako je um velika telefonska centrala, tada je volja sustav koji nadzire njezin rad. Ključna iskra naše volje može nas mobilizirati. Na primjer, ako rukom posegnete za olovkom koja je na stolu ispred vas, upravo zahvaljujući volji to ćete i učiniti. Razvijete li intelektualnu teoriju na temelju važnih istraživanja, i to je plod vaše volje. Izražavate li ljubav prema prijatelju ili članu obitelji, koristite volju. U svakom trenutku u određenoj situaciji možete upotrijebiti volju i preuzeti nadzor nad životom.
Jedan drugi korak u cilju ovladavanja sobom često činimo kada uvidimo da su naše misli, osjećaji i djelovanje naš vlastiti »zatvor«, ćelija čijim ključem raspolažemo mi sami. Jeste li kada razmišljali o fantastičnoj zagonetnosti i snazi vlastitoga uma? Ne možete ga ni vid-
Najviši je cilj intelektualne kultivacije
čovjeku podariti savršeno znanje i
omogućiti mu da ovlada svojim unutar
njim »ja«. — Novalis
jeti ni dodirnuti. Nema materijalni pojavni oblik i nema granice. Nije smješten ni u vremenu ni u prostoru. Pa ipak, uvijek je s vama, vodi vas i usmjerava praktički sve u vezi s vašim životom. Našem je umu prirođeno da povezuje naše misli i iskustva. Vaš um funkcionira poput pauka koji radi finu i složenu mrežu. Koristi jednu misao, povezuje je s ostalima i tako otkriva nove i korisne odnose među mislima. Pritom nije riječ o nasumičnoj aktivnosti. Naše su misli usmjerene i svrhovite i ujedinjuju ulaznu stvarnost. A koja je bit koja sve usmjerava, koja je moć koja nam omogućuje da biramo, odlučujemo, djelujemo? Snaga čovjekove volje!
Bog nas nije stvorio kako bi nas izjedala tjeskoba, nego kako bismo koračali uspravno, slobodno i bez straha, u svijetu u kojem
treba obaviti zadaće, tražiti istinu i davati ljubav. — Joseph Fort Newton
Možda je i najbolji pokazatelj naše osobne razine slobode i sa-moovladavanja upravo stupanj svijesti na kojem se bavimo raznoraznim životnim situacijama i iskustvima. Izazovi su osobito često prilike za razvoj. Želimo li nastaviti putem razvoja, nije li posve logično kontinuirano širiti mentalnu i duhovnu svijest? Možemo steći naviku praćenja vlastitog mentalnog i emocionalnog stanja. Tako se možete pitati: »Što se u ovom trenutku događa u meni?« Potom osluškujte što će vam duša odgovoriti. Pratite tu energiju i na mentalnoj i na emocionalnoj razini. Koje misli oblikuju situaciju? Potom promotrite svoje emocionalne reakcije na te misli. Kakve su vaše misli i emocije? Uzdižu li ili vas spuštaju prema dnu? Je li to duša kakvu biste razvijali svjesnim odabirom?
Duhovna svijest znači korištenje vrhunske mudrosti, istine, kako bismo činili stvari koje u največoj mogućoj mjeri koriste nama i
drugima. — Paramahansa Yogananda
Budući da uvijek imamo mogućnost izbora, što bi se dogodilo kada bismo neprestano birali nadzor nad sobom i duhovnu slobodu? Je li logično da će i izvana sve doći na svoje mjesto kada je u nama sve u redu? Ako naš um doživljava misli izravno na razini svijesti, kako uzdignuti tu svijest? Nadvladavanjem straha i neznanja? Istraži-
vanjem? Proučavanjem? Molitvom? Izgradnjom viših duhovnih vrijednosti? Širenjem uma prema višim razinama stvarnosti?
Razni putevi i niz raznolikih filozofija i postupaka može dovesti do ovladavanja sobom i slobodom. Ipak, sve nas veže zajednička tema. Želimo li da naš život bude raj na zemlji, važno je shvatiti da je »kraljevstvo Božje« u nama. Naš je boravak na ovome planetu privremen. Ovamo smo došli naučiti nužne lekcije iz zemaljske škole i pomoći onima na koje putem nailazimo. Možemo iskusiti veliku radost kada dopustimo da ideal ljubavi prema božanskome i služenja čovječanstvu u našem životu dosegne puninu izraza. Sve velike religije uče nas da slobodu i nadzor nad sobom stječemo čim u svemu počnemo uviđati božansko.
Naglasci ••
1. Radost ima neizmjernu sposobnost podizanja raspoloženja i ulijevanja optimizma.
2. Radost je duboka i trajna odlika koja nam pomaže u nadilaženju poteškoća i obnavljanju gorljivosti prema životu.
3. Kako vi možete uvećati radost? 4. Kako nam aktivnost opraštanja pomaže da stvari sagledamo
drukčije? 5. Opraštanje je prilika za duboki osobni razvoj. 6. Naš stav ima veliku ulogu u osiguravanju »dobrog« života. 7. Moć života koja proistječe iz unutarnje duhovne snage nemjerlji
va je. 8. »Služenje je vraćanje životnoga dara izvoru života«. 9. Duhovni napredak odražava i unutarnju i vanjsku dimenziju
našega bića. 10. Naš um od raja može stvoriti pakao i od pakla raj. 11. Što vama znači »ovladati sobom«? 12. Na koje je još načine u svemu moguće pronalaziti božansko?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Nakon što je govorio o Vedama, učitelj kaže: Govorite istinu. Obavljajte zadaću. Ne zanemarujte svete spise. Učitelju dajte najviše od sebe. Ne prekidajte liniju potomstva. Ne zastranjujte od istine. Ne zastranjujte od dobrote.
Uvijek štitite svoj duhovni napredak. Dajte sve od sebe i u učenju i u poučavanju. Uvijek poštujte mudrace. Božansko uviđajte u majci, ocu, učitelju i gostu. Nikada ne činite pogrešno. Poštujte one koji su zavrijedili poštovanje. Dajte s vjerom. Dajte s ljubavlju. Dajte s radošću. Ako sumnjate u vezi s ispravnim držanjem, držite se primjera mudraca koji znaju što je najbolje za duhovni razvoj. Tako nas uče Vede; to je tajna; to je poruka.
— Upanišade
*
Najprihvatljivije služenje Bogu sastoji
se od dobročinstva prema drugima.
— Američka izreka
Materijalne stvari koje se pojavljuju, po
javljuju se samo zato što nam je bog dao
pet čula kojima uočavamo one ma
lobrojne tragove bezbrojnih tonova u divovskoj životnoj simfoniji koja nas
okružuje. Nepoznato se širi daleko izvan
područja poznatoga, čak i nakon što zna
nstvenici stotinu puta umnože poznato, kao što se dogodilo
već i samo u ovome stoljeću.
1. ZAKON Čovjek će se pronaći kada se zaboravi. — Sv. Franjo Asiški
PRONALAŽENJE PUTA do duhovnog buđenja nudi nam brojne prilike. U početku ćemo možda slušati i učiti iz tuđih iskustava. Čitati brojne knjige. Možda ćemo tražiti razne duhovne puteve i možda će nas nadahnuti bogati primjeri učitelja i mudraca, kako iz prošlosti, tako iz sadašnjosti. U određenoj fazi puta, često nailazimo na zajedničke elemente kod onih koji postaju mudrima. Mudrost često obuhvaća zaboravljanje sebe i koncentriranje na služenje drugima. Baal Shem Tov napisao je: »U čovjeku koji je pun sebe nema mjesta za Boga«.
Gledate li na život kao na radosno postojanje? Provodite li dosljedno načelo prema kojem u svemu vidite samo dobro? Odražavaju li vaše aktivnosti usredotočenost na marljivost, svrsishodnost, korist, kreativnost i napredak? Jeste li ponizni? Odražava li vaš život čistu i neograničenu ljubav prema svim ljudima, bez ijedne iznimke? Dočekujete li lagana iskustva s radošću, a teška s gorljivim i domišljatim duhom? U prirodi čovjeka — tog sanjara i graditelja — jest trajno suzdržavanje od prihvaćanja stvari prema izgledu, uz korištenje sposobnosti da se te stvari pretvore u nešto korisnije.
Želim shvatiti sebe, shvatiti druge. Želim postati sve što mogu. — Katherine Mansfield
Je li dio mudrosti i svijest o tome da se zatvoreni um ne razvija? Čini se da je nužno razmišljati otvoreno kako bi um ostao snažan i moćan, jer inače stagnira i spava. Postoji toliko toga korisnoga što je moguće naučiti. Kako iskoristiti brojne prilike koje nas pozivaju da
Trideseti tjedan
svakodnevno reagiramo na život? Jesmo li otvoreni i receptivni prema novim zamislima koje se možda razlikuju od naših trenutačnih spoznaja? Budući da imamo dar svijesti o sebi, bi li bilo korisno s vremena na vrijeme promotriti vlastiti život i utvrditi kako se služimo umom, kreativnošću i usredotočenošću — a zatim koristi koje smo izvukli iz tih spoznaja upotrijebiti za služenje drugima? Kako ćemo usmjeriti pozornost ovisi isključivo o nama. Uviđate li mudrost u ovim riječima sv. Franje Asiškog: »Čovjek će se pronaći kada se zaboravi«? Ako otvorimo srce ljudima ovoga svijeta, moramo im otvoriti i um.
Neka svaki trenutak bude svet. Svakome od njih pridajte jasnoću i značenje, svakome težinu vlastite svijesti, svakome istinsko i zas
luženo ispunjenje. — Thomas Mann
Kada dajemo unutar kreativnog protoka života, za uzvrat primamo u nemjerljivim količinama. I dok su nam misli i osjećaji tijekom davanja na određeni način usmjereni na druge, ujedno širimo i obzore vlastite perspektive. Na našim putovanjima, naša perspektiva s osobne razine može prijeći na širi plan. A ne bi li ta »šira slika« obuhvatila sve ljude, sve kulture i sve religije na ovom planetu, zajedno sa širim gledanjem na božansko? Na primjer, bi li nam širi pogled na život pokazao da možda umanjujemo Božju beskonačnost kada ga nastojimo opisati unutar ljudskih okvira?
U filmu Opus gospodina Hollanda srednjoškolski profesor glazbe sanjari o pisanju simfonije. Strastveno želi stvoriti djelo svjetske klase, u nadi da će svojom glazbom jednoga dana steći veliko bogatstvo. Međutim, gospodin Holland ne ostvaruje san i na koncu se povlači u mirovinu. Potišten i tužan zbog izgubljenog sna, priprema se posljednji put izići iz školske zgrade i tako dolazi u školsku sportsku dvoranu. Ondje ga dočekuje iznenađenje: proslava u njegovu čast na kojoj su se okupile stotine njegovih nekadašnjih učenika. Svečanost je vodila žena kojoj je nekoć nedostajalo samopouzdanja i koja je samu sebe smatrala neuspješnom. No zahvaljujući poticajima nekadašnjeg profesora, u sebi je spoznala vrijednost i poslije došla do mjesta guvernera savezne države. Obraćajući se okupljenima, rekla je: »Mi smo vaša simfonija, gospodine Holland. Mi smo note vašega opusa. Mi smo note vašega života«. Ta velika simfonija života gospodina Hollanda sastojala se od toga da pomaže drugima u izgradnji snova, a pritom je, trenutak za trenutkom, gradio i sebe.
Neki ljudi drže da su nadnaravne pojave, na primjer čuda, potrebne kako bi dokazale Božje postojanje. No prirodni postupci i pri
rodni zakoni mogu biti tek metode koje je Bog osmislio za svoje stalne kreativne ciljeve. Kada znanstvenici otkriju nove zakone, ne
otkrivaju li tek još malo više Boga? Svatko od nas svakodnevno pliva u oceanu neviđenih čuda. Prim
jerice, svaka je živa stanica čudo; a ljudsko je tijelo nepregledna kolonija od više od stotinu milijardi stanica. Čudo tog tijela obuh
vaća i našu sposobnost da ga prepoznamo, kao i našu nemogućnost da ikada posve potrošimo njegovo istinsko značenje.
— Andersen
Prilike su često najdublji i najizazovniji učitelji na koje uopće nailazimo. Prilike su suosjećajni učitelji koji ne osuđuju i ne kore. Prilike jednostavno odražavaju život, a mi u tom odrazu možemo naučiti kako bolje i jasnije vidjeti. Pomažu nam da uvidimo kako još nismo istražili dubine i mogućnosti vlastite duše, niti postali spremni za primanje viših oblika učenja. Darovana nam je sposobnost da budemo svjesniji. Možemo se povezati i koristiti unutarnje izvore usredotočenosti, energije i neograničene ljubavi. Možemo njegovati svoje sposobnosti opraštanja i razumijevanja. Već u ovom trenutku možemo zaboraviti sebe i pružiti ruku u služenju drugima. Što je najnevjerojat-nije, u tom zaboravljanju sebe, pronaći ćemo čudesnu stvarnost o tome tko smo uistinu.
Marljivost valja osobito njegovati primjenom; nužno ju je
neprestano iskazivat i ; ona je u stanju
postići gotovo sve. — Ciceron
2. ZAKON Ne zaboravi preokrenuti nijedan kamen. — Euripid
BI LI IZREKA »Ne zaboravi preokrenuti nijedan kamen« mogla biti simbol i izraz ulaganja svog potrebnog truda kako bismo ostvarili vrijedan cilj? Je li moguće da te riječi odražavaju i važnost održavanja marljivosti i ustrajnosti na putu do svih razina našega razvoja i duhovnosti? Kada naučimo prepoznati profinjene i nedodirljive životne obrasce, hoćemo li biti bolje pripremljeni da krenemo naprijed i samopouzdano istražimo nove pojmove?
Je li jedna od tajni svjesnoga života i u voljnosti da obraćamo pozornost? Kada pozornost s ljubavlju proširimo i na pojedinosti čovjekove osobitosti, na jedinstvenost određenog mjesta ili situacije, sve to može biti od koristi. Pozornost koju unosimo u trenutačna nastoja-
*
nja može proširiti našu percepciju i otvoriti nam oči prema svježini vizije. Tako izgleda korisnim širiti se time što više činimo i više dajemo.
Marljivost je preduvjet sreće i blagostanja, dok je dokonost njezina suprotnost, koja čovjeka nikada nije dovela do cilja i ostvarenja
najboljih želja. — Miguel de Cervantes
Neki put u životu nam sve ide iako i jednostavno, a neki put situacije iziskuju više truda. Ljudi koji uspijevaju obično su voljni čvrsto se držati odabranih ciljeva, čak i unatoč nečemu što na prvi pogled nalikuje na prepreke i neuspjehe. Thomas Edison rekao je: »Naša je najveća slabost odustajanje. Najsigurniji način za postizanje uspjeha sastoji se u tome da uvijek pokušamo još samo jednom«. Ili možda da preokrenemo još jedan kamen! Kada situaciju promotrimo iz šire perspektive, razlika može biti nemjerljiva. Uspjeh obično znači shvaćanje »šire perspektive«, posvećivanje nečemu i ustrajavanje na tome. A to je u velikoj mjeri slično »predanosti«. Svaki dan ustrajno napredujemo prema cilju.
Svatko u životu treba imati cilj koji je vrijedan intenzivnog truda — i neprestano raditi na točno određenome cilju koji je pred
njim. — Roderick Stevens
Marie Curie praktički je cijeli životni vijek provodila znanstvene pokuse. Njezina marljivost u laboratoriju rezultirala je otkrivanjem elemenata radija i polonija, te postavila temelje za nuklearnu fiziku i teoriji o radioaktivnosti. U njezinom je slučaju jedan preokrenuti kamen postao odskočnicom za novo otkriće. Ona je prva u povijesti dvaput dobila Nobelovu nagradu!
Često se događa da najviše učimo kada smo pred najvećim izazovima, iz sebe crpeći snage za koje nismo ni znali. Uklanjanje prepreka često od nas traži upornost i izdržljivost. Kada je naša snaga pred velikim iskušenjem, možda ćemo osjetiti privremenu obeshrab-renost. Tada možda nije loše prisjetiti se riječi iz Timoteja II (1:7): »Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti«, kao i Euripidovih riječi »Ne zaboravi preokrenuti nijedan kamen«. Budite odvažni! Odvažnost je pronalaženje mentalne snage potrebne za ispunjavanje zadaće koja je pred nama. To može biti iskra koja će
potaknuti sljedeći korak. Kako ćete vidjeti što je iza ugla ako ne načinite korake koji će vas dovesti onamo? Duboko u duši onih koji su uspješni ukorijenjeni su duh, vjera u vlastitu ustrajnost i fleksibilnost koja nam omogućuje da nadiđemo sve prepreke na putu do uspjeha.
Budite poput bambusa. Kineski kaligrafi već stoljećima slikaju bambus u sklopu duhovne vježbe. Bambus je skladan, uspravan i izvana snažan. Iznutra je otvoren, prijemčiv i ponizan. Korijeni bambusa čvrsto su u tlu i slobodno se isprepleću s drugim korijenjem, radi stjecanja veće zajedničke snage i potpore. Stabljika se blago kreće, povija na vjetru, ali ne puca. I mi možemo biti fleksibilni, domišljati i otvoreni prema novim mogućnostima. Kada nam život donosi promjene, možemo se konkretnije osvrnuti na svoj život, prilagoditi se i zatim nastaviti učiti. Možemo biti genijalno spretni i domišljati. Možemo promatrati promjenjive obrasce rasta i preokrenuti još jedan kamen!
3. ZAKON
Sve na što se usredotočite širi se. — Arnold Patent
Čovjek koji osjeća pozitivne emocije i
misli pozitivno i u prirodi i ljudima vidi
samo dobro, pamtit će samo dobro. — Paramahansa
Yogananda
PROCJENJUJE SE da se u umu prosječna čovjeka dnevno pojavljuje približno 50.000 misli! A to je mnogo! Neke od tih misli bit će pozitivne i produktivne, a neke negativne i potencijalno otrovne. Misli na nas djeluju na vrlo dubokoj razini. Kada se koncentriramo na određenu misao, naš um trenutačno reagira prizivanjem sličnih misli. Pozitivne misli pune ljubavi, te slični osjećaji, potiču čitav spektar sličnih misli i osjećaja koji uzdižu. S druge strane, negativne misli i emocije obilježene strahom mogu dovoditi do negativnih iskustava. Tako nam se pruža prilika da biramo kamo ćemo usmjeriti usredotočenost, jer se sve na što se usredotočite širi.
Kako naše misli utječu na samo djelovanje? Vrlo snažno! Promotrimo jedan primjer: Recimo da netko od vas traži da obavite vrlo složenu zadaću. Ako se koncentrirate na to koliko je zadaća teška, koliki su izgledi za uspjeh? S druge strane, ako istu zadaću promotrite sa zanimanjem i gorljivošću i uočite priliku koja čeka da je istražite, koliki će tada biti izgledi za uspjeh? Bavimo li se ograničenjima, tada ćemo na njih i naići. Razmišljamo li pozitivno o novim mogućnostima,
*
Svatko za sebe bira pojedinačne obrasce unutar kojih će stva
rati tu osobnu stvarnost.
— Jane Roberts
Naše misli određuju naš svijet.
— Piero Ferruci
takva će biti i struktura naših iskustava. Praksa pokazuje da određenu zamisao možemo stvarati, provoditi i ojačavati ako o njoj razmišljamo.
Važna mentalna dinamika sastoji se od priznavanja i shvaćanja bliske povezanosti između našeg razmišljanja i osjećaja. Važno je uvidjeti da bez prestanka razmišljamo, te da će nam se misli vratiti u obliku osjećaja. Duhovni učitelji često govore: »Čovjeka određuju njegove misli«. Postoji tijesna i vrlo čvrsta povezanost između razmišljanja i osjećaja. Kako bismo iskusili neki osjećaj, u nama se prvo mora pojaviti misao o njemu. Na primjer, možete li osjetiti sreću bez sretnih misli? Ili tugu bez tužnih misli? Ili stres bez misli obilježenih stresom? Ili opuštenost bez spokojnih misli? Provedite i jedan pokus: Kad sljedeći put osjetite uzrujanost, pomno pratite misli. Po svoj prilici bit će vrlo negativne! Zašto? Jer nema ničega što bi moglo obuzdati negativne osjećaje, ničega osim negativnih misli! Potom se podsjetite da vam je negativno samo razmišljanje, a ne život! 1 tako promijenite smjer usredotočenosti!
Što mislite važnije je od svega ostaloga u vašem životu. Više nego koliko zarađujete, više nego gdje živite, značajnije je od vašeg
društvenog položaja i od svega što bilo tko misli o vama. — George Matthew Adams
Jedno od temeljnih duhovnih načela u mnogim filozofijama nalaže nam da srce otvorimo prema »onome što jest«. Ako već unaprijed imamo stavove o tome kako bi što »trebalo biti«, možda ćemo stati na put zlatnim prilikama da uživamo i učimo na temelju novih pojmova i opažanja. Nije li logično da time što više učimo lakše napredujemo, uz veće samopouzdanje i povećane mogućnosti i sposobnosti za ispunjavanje zadaća koje su pred nama? Da bismo nešto obavili kako valja, često je potrebno dosta vježbe, strpljenja i marljivosti, tako da nam stvaranje snažnih temelja znanja može pomoći u donošenju mudrijih odluka.
U životu dobivamo samo stvari koje tražimo, kojima težimo i za koje smo se voljni žrtvovati. Bolje je težiti nečemu što želite —
čak i ako u tome ne uspijete — nego dobiti nešto što vam nije bio cilj i što ne želite! Budemo li u životu dovoljno dugo tražili što želimo, to ćemo gotovo sigurno i pronaći, kakvi nam god bili ciljevi.
— George Matthew Adams
Naše misli i osjećaji služe kao moćan sustav usmjeravanja, kao barometar koji nam pomaže u plovidbi životom. Taj nas sustav može
Sve što čovjek postiže i sve što ne uspije postići izravna
je posljedica njegovih misli.
— James Allen
obavijestiti kad smo eventualno skrenuli s puta pa plovimo prema sukobima i nesretnome razvoju događaja. Ako vaš život nije skladan i produktivan, možete li se mentalno prilagoditi? Taj sustav usmjeravanja može nas podsjetiti i kada smo na pravome putu i kada se krećemo prema korisnim postignućima i radosti. Možete li u tom slučaju izraziti zahvalnost za sve darove i koncentrirati se na stav zahvalnosti, vodeći računa o tome da se »ono na što se koncentriramo širi«?
Tijekom svojeg služenja na zemlji Isus je rekao: »Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima«. Zatim je još rekao: »Zar se s trnja bere grožđe ili s drače smokve?« (Matej, 7:15, 16). Pritom je otkrio vrlo važan životni zakon: »Onakav si kako razmišljaš«. Niz različitih okolnosti na koje možda nailazimo u životu mogle bi biti nalik na plodove o kojima govori Isus. Ako nam se ne sviđaju plodovi koje ubiremo — loše zdravstveno stanje, financijski problemi, nezadovoljstvo poslom, neskladni odnosi, bez obzira što — možda je najvažnije početi ubirati plodove s nekog drugog stabla. Pozitivnog!
Vođenje koje se ravna prema načelima ukazuje na to da je
najviši oblik čovjekove motivacije upravo
osjećaj osobnog davanja doprinosa.
— Stephen R. Covey
4. ZAKON
Promjene i poboljšanja idu iznutra prema van. — Anonimna
U KNJIZI Tao osobnog vođenja Diane Dreher piše: »Da bismo uspjeli bez obzira na područje, moramo se poslužiti onim sposobnostima zahvaljujući kojima imamo potpuno ljudski karakter: sposobnošću kontinuiranog učenja tijekom cijelog života, komuniciranja s drugima, pronalaženja kreativnih novih rješenja, te produbljavanja spoznaja, uočavanja većih obrazaca u nama i oko nas«. A temelj za taj uspjeh često su promjene i poboljšanja koji iznutra dolaze prema van!
U posljednje vrijeme naveliko se piše o uspješnome vođenju. A »vođenje« može obuhvatiti mnogobrojna područja, od vođenja tvrtke do preživljavanja osobnih, svakodnevnih izazova širenja vizije i ispunjavanja najviših oblika ljudskog i duhovnog potencijala. U današnjem ubrzanom svijetu, najkorisnije su životne lekcije, što je naj-ironičnije, često upravo najstarije lekcije. Služenje univerzalnim načelima starih poput nastanka svijeta, čovjeku u svakodnevni život donosi mudrost duhovnih učenja. I premda današnji vođe, poduzetni-
*
Odvažnost je prva među čovjekovim
odlikama jer jamči sve ostale.
— Winston Churchill
Moraš postati promjenom koju želiš vidjeti u svijetu.
— Mahatma Gandhi
Zagledaj se unutra. Unutra je temelj svega dobroga i ono će
uvijek bujati, samo ako budeš kopao. — Marko Aurelije
Zadaća ti je otkriti svoju zadaću i zatim joj se posvetiti svim
srcem. — Buddha
ci i pojedinci možda stoje na sve naprednijem rubu stečenih znanja i sposobnosti, mogu li se s nepoznatim suočiti časno, odlučno i gorljivo?
Univerzalna načela nalik su na kompase: uvijek pokazuju put. Takva su duhovna načela očita: riječ je o prirodnim zakonima koji se sami potvrđuju, a pokazali su se korisnima u svim društvenim zajednicama. Ta se načela najčešće izražavaju u obliku zamisli, vrijednosti, učenja koja uzdižu, oplemenjuju, nadahnjuju i daju novu snagu. Na primjer, načela jedinstva i dinamičnog razvoja često proistječu iz vještina zajedništva i širenja. Zahvaljujući provođenju tih načela, počinjemo jasnije uviđati kako su svi i sve povezani, kako se razvijaju i stapaju u različite oblike kreacije.
Koje su neke od tih »vještina i sposobnosti zahvaljujući kojima imamo u potpunosti ljudske odlike«? Možda bismo mogli početi od odvažnosti i snalažljivosti. Ta pomagala koriste pojedinci koji pojačavaju vlastitu sposobnost stvaranja novih i korisnih prilika na temelju životnih iskustava. To su često upravo oni pojedinci koji prilike prihvaćaju s oduševljenjem i gorljivošću, a zatim primjenjuju najdublja načela postojanja. Na neizvjesnost reagiraju radosnim traženjem kreativne ravnoteže u dinamičnim interakcijama sa životnim izazovima. Sjećate li se starog pitanja »Je li čaša napola puna ili napola prazna«? Razlika nije u čaši, nego u stavu onoga tko je gleda. Naši stavovi u velikoj mjeri određuju kako ćemo se služiti prilikama. Razvijanje pozitivnih stavova može naučiti svatko.
Njegovanje prostora za molitvu, kontemplaciju i meditaciju radi obogaćivanja svetih životnih trenutaka poboljšava i duhovni i ljudski aspekt našega postojanja. Molitva često donosi ključne pomake u našem referentnom okviru i pomaže nam da ljude i situacije sagledamo iz više perspektive. Zahvaljujući takvoj aktivnosti možemo razviti više poštovanja prema sebi i drugima i bolje se opremiti za suočavanje sa životnim iskustvima.
Uspješni ljudi u životu često vide putovanje na kojem neprekidno uče. Nastoje dalje učiti na odabranome području. Polaze korisne tečajeve, ljubazno slušaju druge, nezasitno su znatiželjni i postavljaju važna pitanja. Uče i ušima i očima! Šire sposobnosti i mogućnosti. Razvijaju nove vještine i nove interese. Vanjski izazovi prerastaju u prilike za samoostvarenje i za kreativna nova rješenja. Možda je još i najvažnije to što uviđaju da što više uče, to više uviđaju koliko ne zna-
ju! Jedna od životnih »vještina« koja nam omogućuje da se razvi
jemo u potpunije korisne osobe sastoji se od gledanja koje nam govori da je život ispunjen smislom. A jedna od glavnih životnih svrha
može biti predanost životu ispunjenom služenjem s ljubavlju. Kad djelujemo na temelju univerzalnih načela lakše razvijamo osjećaj za duhovnu odgovornost, davanje doprinosa poboljšanju svih Božjih stvorenja. Nastojimo donositi mir i djelovati kao skladni pojedinci, a sve zahvaljujući optimističnim i pozitivnim stavovima.
Dobrog života nije bilo i ne može biti bez samonadzora.
— Lav Tolstoj
* 5. ZAKON Sam biraš put kojim želiš ići. — Andersen
Uvijek biraj put koji izgleda najbolje.
— Pitagora
POZNAVANJE našega svijeta u proteklih se stotinu godina iz korijena promijenilo. Tempo prikupljanja novih podataka silno se ubrzao. Sve veća ulaganja u znanstvena istraživanja trebalo bi više usmjeriti prema duhovnim znanjima. Teologija proživljava zdrave nove procjene prirode teološke stvarnosti. Prednosti koje znanstvena istraživanja donose čovjekovu zdravlju još će se, po svemu sudeći, intenzivirati. Nezaustavljiva sila tehnološkog napretka sve nam jasnije pokazuje da naše društvo iz utemeljenosti u materijalnome prelazi na temelje koji su orijentirani na informacije i intenzivno znanje. Velika svjetska sveučilišta služe većoj koncentraciji stranih studenata. Živimo u razdoblju blagostanja kakvo još nije zabilježeno u povijesti svijeta. I doista nije teško budućnost zamisliti u pozitivnim okvirima — potpun čovjekov razvoj, nada za sve Božje ljude, te mir i pravda. I lako je spoznati da prilika ima u izobilju i da pojedinac lako može birati kojim putem želi krenuti.
Tko želi doći do određenoga cilja mora ići samo jednim putem, ne tumarati drugim putevima.
— Seneka
Uz rub svakog puta kojim kročimo sjaji takvim sjajem da i
onaj koji trči može čitati.
— William Cowper
Promislite o mogućnosti da kao duhovna bića svi imamo ugrađene božanske odlike neograničene ljubavi, smisla i kreativnosti. Kao ljudska bića, možemo birati put služenja s ljubavlju, svjesni toga da naša nastojanja pomažu drugima. S velikom radošću, čini se da smo sve više svjesni odgovornosti prema drugim ljudima, kao pripadnici velike ljudske obitelji. Na primjer, samo je među ljudima moguće naići na nešto poput priče o istaknutom engleskome liječniku koji je tek tako, bez velikih priprema i najava, napustio svoju liječničku praksu da bi proputovao pola svijeta, o vlastitome trošku, i pomogao preživjelima u nuklearnoj nesreći u Rusiji.
Koji su neki od glavnih faktora u pozadini takvog napretka? Proistječu li ti humanitarni i blagotvorni porivi iz naše povezanosti s božanskom prirodom Boga? Stječe li sve više i više ljudi uvjerenje da svime upravlja sila koja je daleko veća od njih samih? Kako se to odražava u svakodnevici pojedinca? Kad preuzmemo nadzor nad vlastitim mislima i kada svojim umom »vladamo« na pozitivan način, odabiremo put kojim želimo krenuti. Više nas ne motiviraju vanjski uvjeti, niti nas ego odvodi na pogrešan put. Umjesto toga, svatko od nas može postati glavni kormilar našeg vlastitog »broda«, i tako stvarati život prepun plodonosnih nastojanja i plemenitog smisla.
Ella Wheeler Wilcox jednom je davno sjedila uz East River u New Yorku i razmišljala o činjenici da ljudi koji potječu iz iste sredine, iz istog doma, na koncu ispadaju toliko različiti. Nadahnuta jedrenjacima koji su se rijekom primicali pristaništu, napisala je:
Jedan brod plovi na istok, drugi na zapad, Uz isti vjetar koji nam puše. Stvar je u jedrima, a ne u vjetru, I ona nam pokazuju odredište.
Čovjek koji nema nadzor nad sobom
nije slobodan. — Pitagora
Čini se da je glavna prepreka našem potpunome procvatu u duhovnoj sferi upravo naš mentalni stav i naš ljudski egoizam. Obilježavaju li naši stavovi način na koji reagiramo na život? I premda možda ne možemo promijeniti činjenice i okolnosti, svakako možemo birati način na koji razmišljamo i reagiramo. Drevni orijentalni aksiom kaže: »Možda ne možeš spriječiti ptice da ti lete iznad glave, ali im možeš onemogućiti da ti izgrade gnijezdo u kosi!«
U vezi s egoizmom, neki put držimo da raspolažemo daleko većim znanjem nego što to odgovara istini. Međutim, znanstveni pristup religiji pomogao nam je da postanemo svjesniji toga koliko smo beskonačno maleni u kozmičkim razmjerima. Sve više spoznajemo da je možda i ključan sastojak uspjeha u poniznome pristupu svim aspe-
ktima života. Tako uz sve izraženiju svijest o neograničenome dobru koje je pred nama, možemo odabrati put kojim želimo krenuti i planirati budućnost uz osjećaj iščekivanja i nade.
Naglasci ••
1. Uzvišeni ideali često obuhvaćaju zaboravljanje sebe i koncentriranje na služenje drugima.
2. Naša potraga za buđenjem osobna je aktivnost koja se odvija »unutra«.
3. Sadašnji je trenutak često najdublji i najizazovniji učitelj na kojeg ćete ikada naići.
4. Jedan preokrenuti kamen može se pretvoriti u »odskočnu dasku« za sljedeće otkriće.
5. Ljudi koji uspijevaju obično su oni koji su voljni čvrsto se držati svojih snova, čak i ako se suočavaju s nečim što izgleda kao neuspjeh ili nepovoljna situacija.
6. Što god odabrali kao predmet usredotočenosti, naš um to može proširiti.
7. Odnos između misli i osjećaja nedvosmisleno je usporedan. 8. Naše misli i osjećaji mogu služiti kao snažan sustav usmjeravanja,
služeći kao barometar koji nas vodi kroz život. 9. Univerzalna načela nalik su na kompas; uvijek pokazuju pravi put.
10. Svjesnim odabirom činite što možete, gdje jeste, uz ono čime raspolažete.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Lončar za kolom. Od postavljanja do dovršene posude,
Povećava dok se mogućnosti smanjuju; A mekoću zamjenjuje tvrdoća.
Kada lončar počne izrađivati posudu, uzima komad gline, od nje oblikuje nešto nalik na kuglu i postavlja je na lončarsko kolo. Postoji mogućnost da glina tom prilikom nije posve centrirana, pa je lončar mora pomno oblikovati da dobije pravilan valjak. Potom glinu razvlači i pritiska, sve dok se kolo okreće. Prvo pod rukama ima pravu kulu, a zatim spljoštenu gljivu. Tek kada je nekoliko puta tako raz-
vuče gore-dolje, malo-pomalo može stiskati glinu koja se okreće dok se stranice ne počnu izdizati s kola. Na tome ne može ustrajati predugo, jer će se glina početi »zamarati« i opuštati. Lončar joj daje zamišljeni oblik, a zatim je odlaže sa strane. Sutradan će glina biti posve tvrda, pa će je moći okrenuti kako bi oblikovao donji dio. Na površini je moguće urezati pokoji ukrasni element. Na koncu će se posuda peći i nakon toga od mogućnosti ostaju još samo boje koje se nanose na površinu; oblik više nije moguće mijenjati.
Tako zapravo oblikujemo sve situacije u svojem životu. Moramo ih u grubo oblikovati, a zatim ih postaviti u središte svojega postojanja. Moramo ih rastezati i potiskivati, komprimirati i istraživati samu prirodu stvari. Kada oblikujemo određenu situaciju, moramo biti svjesni oblika koji želimo pridati stvarima. Sto je nešto bliže dovršenju, to postaje čvršće i određenije. Broj mogućnosti se smanjuje, sve dok nam ne preostane punina djelovanja naše kreacije. Bilo da je riječ o ljepoti ili ružnoći, o nečemu korisnome ili nečemu potpuno bezuspješnome, to je djelo našeg oblikovanja.
— Deng Ming-Dao: Tao 365: Svakodnevne meditacije
*
1. ZAKON
Gruba je riječ bolni-ja od udarca.
— Tamilska izreka
DONOŠENJE odluka često se smatra sredstvom koje je omogućilo evoluciju. Svaka naša odluka temelji se na našoj perspektivi ili nakanama i na kvaliteti svijesti koju unosimo u svoje misli, osjećaje i djelovanje. Svjesna evolucija, posredstvom odgovornih i pozitivnih odluka, može poslužiti kao vrlo koristan put. Kakve veze donošenje odluka ima s jezikom? Pozitivne odluke koje upravljaju načinom na koji govorimo ili komuniciramo s drugima pripomažu pozitivnim i plodonosnim ishodima, dok destruktivan govor najčešće dovodi do destruktivnih posljedica.
Destruktivan govor najčešće dovodi do destruktivnih posljedica.
Jasnoća je sposobnost uočavanja duše na djelu u fizičkome svijetu. Plod je svjesne odluke o učenju posredstvom mudrosti umjesto
posredstvom straha i sumnje. — Gary Zukav
Govor je ogledalo duše; čovjek koji go
vori također. — Pubilije Sirus
Svatko od nas doživljava stresne situacije kod kuće, u školi ili na poslu. Kad se sve ne razvija na najbolji mogući način, vrlo je lako pribjeći pritužbama, okrivljavanju i kritiziranju drugih. Moguće je da nas tada obuzima iluzija prema kojoj nam pronalaženje mana u drugima može pomoći da se osjećamo bolje i zadovoljnije. No ta lažna perspektiva ili prosudba onemogućuje nam da uvidimo dobro koje je
Tridesetptvi tjedan
u pozadini pojavnih oblika. Što bi se dogodilo kada bismo se s tim izazovom suočili živeći prema uputama svojeg duhovnog bića? Bismo li i dalje »cijepali drva i donosili vodu«, kao što nam nalaže drevna izreka iz Zena. Međutim, naša razina svijesti mogla bi nam pomoći da proniknemo i dalje od neposrednih problema, da dođemo do spoznaja koje su nam dotada možda bile skrivene.
Ponižavanje ili vrijeđanje drugih rijetko može poslužiti kao način rješavanja problema. Umjesto toga, takvi stavovi često samo produbljuju jaz. S druge strane, ljubazne, obzirne riječi pune razumijevanja nude potporu. Možemo slušati sa suosjećanjem, a zatim govoriti obzirno — s pozicija poniznosti, neograničene ljubavi i proširene perspektive.
U knjizi Kad se dobrim ljudima događaju loše stvari rabin Harold Kushner piše i o perspektivi:
Bog je stvorio svijet u kojem se događa mnogo više dobrih nego loših stvari. Životne katastrofe nas uznemiruju ne samo stoga što su bolne, nego i jer su zapravo iznimka. Većina ljudi najčešće se budi zadovoljna. Većina je bolesti izlječiva. Većina zrakoplova bez poteškoća uzlijeće i slijeće... Nesreće, pljačke, neizlječivi tumori iznimke su koje tresu same temelje života, ali su vrlo rijetke. Kad vas život povrijedi, vjerojatno vam je teško voditi računa o tim činjenicama. Kad stojite vrlo blizu velikome predmetu, vidite samo taj predmet. Tek kad se od njega malo udaljite uočit ćete i ono što je oko njega. Kad nas omami neka tragedija, vidimo i osjećamo samo tu tragediju. Tek zahvaljujući vremenu i odmaku tragediju spoznajemo u kontekstu cjeline života i cjeline svijeta.
Kad bismo nekako uspjeli voditi računa o takvome gledanju na stvari i kad nam se čini da je situacija katastrofalna, da nam remeti mir ili nas uznemiruje, kada bismo mogli tako promatrati stvari sve dok nam se ne ukaže »širi kontekst«, možda bismo mogli izbjeći mnoštvo destruktivnih riječi. Stara dobra izreka »Ako ne možeš reći nešto dobro, ne govori ništa« može poslužiti kao mjerilo za riječi koje izgovaramo tijekom dana.
Važno je priznati razloge za emocionalnu uzrujanost. Ako nismo prisni s mislima i emocijama, možda nećemo uočiti dinamiku koja je u njihovoj pozadini i posljedice tuge, žalosti, razočaranja i bijesa nećemo povezati s temeljnim uzrokom. Kako shvatiti patnje i radosti drugih ako nismo u stanju doživjeti vlastite srodne emocije?
Douglas je bio poslovni čovjek iz jugozapadnog dijela Sjedinjenih Država, pripadnik srednje klase s fakultetskom naobrazbom.
Često sam žalio zbog riječi koje sam izgo
vorio, zbog šutnje nikada.
— Pubilije Sirus
Djetinjstvo je proživio u emocionalno zahtjevnim okolnostima; odrastao je u disfunkcionalnome domu, uz oca alkoholičara i kronično bolesnu majku. Kao odrastao muškarac, Douglas je bio bijesan, ogorčen, sklon manipuliranju, te se činilo da nije u stanju ostvariti trajne i kvalitetne odnose. Zbog svadljivosti i sklonosti verbalnom zlostavljanju, većina ljudi držala se na distanci. Čašu je prelio Douglasov temperament i njegovo neugodno držanje, zbog kojih ga je supruga napustila i zatražila razvod.
Douglas je nakon toga utonuo u dubok očaj, no ti posljednji događaji naveli su ga na intenzivno propitivanje vlastite duše. Počeo je uviđati dugogodišnje negativne obrasce i tako je odlučio suočiti se i s tim obrascima i s boli koja je oduvijek bila u njihovoj pozadini. Dok je u sebi tražio najdublje uzroke bolnoga života, život je organizirao tako da bude sam i da redovito odlazi na rehabilitacijske seanse sa stručnom osobom.
Kad je Douglas nakon nekoliko mjeseci dovršio oporavak, i na sebe i na život, kao i na svoj sustav vrijednosti, počeo je gledati bitno drukčije. U sljedećih godinu dana postao je osjećajniji i uviđavniji, pokazujući više razumijevanja za druge. Njegov se bijes istopio, postao je manje ciničan, dok se njegovo samopouzdanje uzdignulo do zdravijih razina. Do tih promjena nije došlo tek tako, bez poteškoća. Put od bijesne, arogantne osobe sklone manipuliranju do brižnijeg i obzi-rnijeg čovjeka obilježila je osobna bol koja je iziskivala veliku hrabrost. Ali uspio je! Predajući se tom putovanju unutarnjeg istraživanja, Douglas je promijenio život.
Dobro pazite da se, kad vam se dogodi loš dan, ne iskaljujete na drugima. Budite osjećajni i uviđavni. Teški će trenuci završiti, a kada dođe do toga, bilo bi dobro da nema ni nepotrebnih rana koje treba zaliječiti!
*
2. ZAKON
Kod postizanja uspjeha, kralježnica je
važnija od kosti koja nam navodno »od
ređuje« sreću. — Frank Tyger
Ništa nije uspješno poput uspjeha.
— Alexandre Dumas, St.
Uspjeh se hrani uspjehom i donosi nove uspjehe. — Andersen
USPJEH, bilo da je riječ o profesionalnoj ili privatnoj sferi, cilj je težnji gotovo svakoga od nas. Koliko se ljudi upitalo: »Kako bih mogao postati uspješniji?« Odgovor bi ukratko možda mogao glasiti: valja istraživati, planirati, analizirati i aktivirati nužne korake kako biste došli do željenog cilja. Poznavanje dostupnih izvora svakako može pomoći u usmjeravanju čovjekova donošenja odluka. Potpuni uspjeh obuhvaća postignuća na nizu različitih razina, a ne samo stjecanje velike količine novca.
Dosadašnji rezultati počesto dobro ukazuju na nečiji budući potencijal. I premda je točno da je za uspjeh potrebno »vježbati«, uspješni ljudi vježbati obično počinju još u mladosti! Nikada nije prerano za pojašnjavanje ciljeva. Pritom će nas prirodno privlačiti ljudi čijim se odlikama divimo. U tome jedni od drugih možemo učiti na obostrano korisne načine. Odražavaju li naši prijatelji i kolege vrline i vrijednosti koje želimo izraziti? Odražava li njihov životni stil pozitivne odlike koje i mi priželjkujemo?
Uspjeh je ispred zalaganja jedino u rječnicima. — Vidal Sassoon
Uspijeva onaj tko neposrednu zadaću promovira u važnu
stvar. — William Feather
Etika i duhovna načela trebali bi biti apsolutna baza svega što u životu činimo. Svega što govorimo. Svega što mislimo. Štoviše, ako se sve što činimo temelji na etici i duhovnim načelima, kako možemo ne uspjeti? U tom slučaju svakako primjenjujemo i Zlatno pravilo: »Drugima čini kako bi htio da oni čine tebi«. Promotrimo sada na trenutak te dvije zamisli. Biti etičan i imati sustav moralnih mjerila i vrijednosti znači ne samo činiti pravu stvar, nego činiti i pametnu stvar. Duhovna načela, kao što smo već navodili u ranijim esejima, temeljni su zakoni svemira i uvijek će služiti kao snažan okvir za svaki oblik nastojanja.
Prihvaćanjem činjenice da se na putu do naših ciljeva mogu pojaviti i prepreke, bolje se pripremamo za suočavanje s poteškoćama. Doživljavanje neuspjeha ne mora nužno usporiti ili posve prekinuti dinamiku započetog projekta. Kada prihvatimo da pogreške proistječu iz svih pokušaja da nešto postignemo, iskustvo možemo prihvatiti kao priliku za napredovanje, za osmišljavanje, za stvaranje i
Gorljivost nas gura i pomaže nam u us
ponu ljestvicom uspjeha.
— E. C. McKenzie
Cilj nam treba biti služenje, a ne
uspjeh. — E. C. McKenzie
nove stvari. Možemo istražiti porijeklo svakog problema i naučenu lekciju ugraditi u buduće odluke, izbore i djelovanje. Ništa od onoga što vrijedi učiniti nije lagano. Bi li čovječanstvo postiglo sve što je postiglo u posljednjih stotinu godina bez nebrojenih pokušaja i pogrešaka? Nastojte biti korisni i plodonosni, čime privlačite druge. Apsolutno! I ne dopustite da vas zastoji i zapreke odvrate od cilja!
još jedan od korisnih načina postizanja uspjeha jest i u utiranju puta postignuća posredstvom humanitarnog služenja. Davanje je važnije od primanja, a oni koji neograničeno daju često doživljavaju da im se ta velikodušnost vraća. Davanje za vrijedne ciljeve ulaganje je koje se isplati na više razina. Kada promislimo o potencijalnome učinku toga što činimo, možemo biti uvjereni da će plodovi biti i korisni i dalekosežni.
Učenje razlučivanja važan je korak na našem putu do stjecanja višeg stupnja odgovornosti na osobnome planu i u gledanju na budućnost. Za to je potrebno panoramski sagledati cjelokupnu situaciju — bilo da je riječ o poslu, vezi, poslovnoj odluci ili duhovnome putu. Razlučivanje uz promišljenu perspektivu temelj je poštenja, odgovornosti i mudrih odluka. A to su sve mostovi koji vode do većeg uspjeha.
Čovjek koji napreduje jest čovjek koji čini više nego što je potrebno i tako nastavlja dalje.
— E. C. McKenzie
Život se neprestano mijenja i donosi nam nove izazove i nove prilike. Ako mislite da znamo sve odgovore, moguće je da ste u vrlo jadnome stanju. Poniznost je prvi korak u postizanju mudrosti. A stjecanje mudrosti divovski je korak prema postizanju većeg uspjeha. Kad naučimo biti otvoreni prema novim opažanjima, zamislima i ljudima, uz pouzdanje da će ono što ima vrijednost na nas utjecati pouzdano, nagativni će utjecaji jednostavno otpasti. Optimizam izniknuo iz duhovnih istina ili načela snaga je koja pokreće svaki oblik stvarnog razvoja i napretka. Nadu nastojte prožeti osjećajem za realno; ali znajte da svjetlo vašeg optimizma može pomoći u poboljšavanju situacije. Taj bi optimizam drugima mogao poslužiti kao nadahnuće. Visoki nas ciljevi uzdižu. U međuvremenu, uspjeh se hrani uspjehom i donosi nove uspjehe.
*
3. ZAKON Nikad ne odgađaj za sutra što možeš obaviti danas.
Dobro je voditi računa o činjenici da čajnik, iako je do gr
la u vrućoj vodi, i dalje pjeva!
— Američka izreka
JE LI VAM se kad dogodilo da se nađete u toliko teškoj i složenoj situaciji da niste točno znali kako je riješiti? Je li pred vama kada bio ispit za koji je trebalo naučiti toliko materijala da niste znali odakle početi? Jeste li kada rekli: »Sutra... To ću obaviti sutra«? Većina ljudi našla se u takvim situacijama i tada često osjećala nemogućnost da reagira, upravo zbog zastrašujuće veličine zadaće. U sklopu prve reakcije, tada ćemo možda cijelu stvar odložiti do sutra. No mudrost nam govori: »Nikad ne odgađaj za sutra što možeš obaviti danas«. Sutrašnji dan donosi svoje probleme i izazove, ali i prilike, pa moramo biti svježi i za njih. A to može biti teško ako u današnji dan donosimo i ostatke jučerašnjih opterećenja!
Da ste svjesni, odnosno u potpunosti nazočni u sadašnjem trenutku, sve negativno raspršilo bi se gotovo istog trenutka. Ne bi preži
vjelo vašu nazočnost. — Eckhart Tolle
Ne odgađajte; zlatni trenuci samo jure
pokraj vas. — Henry Wadsworth
Longfellow
Odugovlačenje nam krade vrijeme.
— Edward Young
Mnogo je razloga koji nam pokazuju zašto je važno ne odgađati ono što je potrebno učiniti. Kad se odmah ne pozabavimo problemima, može se dogoditi da postanu još teži i složeniji. Manje poteškoće kojima se pozabavimo na vrijeme i pozitivno najčešće neće prerasti u velike probleme. Jednostavan primjer: malena porezotina kojom se pozabavimo brzo i na valjan način, može brzo zacijeliti. Međutim, ako je ne liječimo i ako je izložimo nepovoljnim okolnostima, može se inficirati, pa će zahtijevati pravo liječenje.
Kad to što je potrebno i moguće obavljamo danas, život će i sutra biti sređeniji i produktivniji. Jedan od načina ostvarivanja uspjeha jest i detaljna procjena cjelokupnog projekta, potom određivanje redoslijeda zadaća koje će omogućiti uspješno dovršenje. Ustrajan je trud daleko produktivniji od iznenadne mahnite aktivnosti. Pravilno napredovanje može umanjiti nepotreban stres i omogućiti nam veću produktivnost. Čemu od situacije koju jednostavno treba riješiti stvarati potencijalni problem?
Možda je jedan od najvažnijih razloga za neodlaganje poslova potreba za poboljšavanjem navike življenja u sadašnjem trenutku. Uviđali mi to ili ne, svaki je trenutak pravo čudo u kojem bismo tre-
I ne recite, bez obzira o čemu govorite:
»To ću učiniti sutra«, nego samo »Uz Božju pomoć«.
— Kuran
bali uživati. Vječita sadašnjost prostor je u kojem se odvija naš život. Riječ je o jedinome faktoru koji se ne mijenja. Posve je jasno da je na djelu određeni oblik inteligencije koji daleko nadmašuje čovjekov um.
Ljudi ponekad odgađaju stvari koje im se ne rade jer možda misle da dovoljno ne znaju ili da zadaću ne mogu obaviti dovoljno dobro. A zapravo nema »magičnog trenutka« u kojem se pojavljuje iz-nimnost ili u kojem na površinu izbija kvaliteta. Iskoristite dan! Iskoristite sve »sadašnje« trenutke u životu. Vrijeme prolazi nepovratno, a trenuci koje očekujemo možda se nikada neće dogoditi. Može li svaka aktivnost, ako joj pristupimo otvorena uma, postati čudesnim procesom učenja?
Ne bojte se pritiska. Zapamtite da upravo zahvaljujući pritisku komad grafita postaje dijamantom.
— Anonimna
Malo vremena je malo zlata. No malo
zlata nikako ne može biti malo
vremena. — Kineska poslovica
Njegovanje stava prema kojem sve treba »obaviti odmah« može pomoći vašem napretku! Kao što je rekao lord Chesterfield: »Nesumnjiva je istina da čovjek, što ima manje obveza, za njih pronalazi manje vremena. Čovjek tada zijeva, odugovlači, tada može raditi kad god želi i stoga rijetko kada uopće nešto čini; dok se oni koji imaju puno obveza jednostavno moraju prihvatiti posla; i tada redovito pronalaze dovoljno vremena za sve«.
Drevna duhovna legenda govori kako je Bog prvo stvorio ptice bez krila. Nešto poslije, Bog je stvorio krila i pticama rekao: »Dođite, uzmite ovaj teret i nosite ga«. Ptice su u početku oklijevale, no ubrzo su ga ipak poslušale. Pokušale su krila uhvatiti kljunom, no bila su im preteška. Pokušale su ih uhvatiti kandžama, no bila su prevelika. Na koncu je jedna ptica uspjela postaviti krila na ramena, gdje ih je napokon mogla ponijeti.
Na beskrajno iznenađenje ostalih ptica, krila su ubrzo počela rasti i sama su se smjestila na njihova tijela. Jedna od ptica počela je mahati krilima, a ostale su se povele za njom. Jedna je ptica tako ubrzo poletjela i počela lebdjeti visoko u zraku. Nešto što je donedavno izgledalo kao težak teret sada im je omogućavalo da pođu kamo ranije nikako nisu mogle, te da, istodobno, ispune svrhu zbog koje su stvorene.
*
4. ZAKON U sve što radiš uloži sebe. — Anonimna
Vanjska nastojanja nikada neće biti slaba i beznačajna ako
je velik rad koji se odvija unutra.
— Meister Eckhart
DVOJE SE LJUDI može probuditi u istoj četvrti, istoga dana, okruženo istim okolnostima, pa ipak proživjeti potpuno drukčiji dan — ovisno o stavu. Jedan će se čovjek možda probuditi prepun elana i iščekivanja pozitivnih potencijala koji su pred njim. Drugi će se možda probuditi misli zaogrnutih pesimističnim sjenama. Perspektiva je počesto ključan sastojak u doživljavanju širokog, velikodušnog i srdačnog svijeta, te čudesnih duša koje ga nastanjuju! Međutim, ništa nije zanimljivo ako se mi ne zanimamo.
Kako se razvija vaš život? Napreduje li u pozitivnome smjeru? Kako gledate na niz raznolikih iskustava koje vam život svakodnevno nudi? Jeste li uzbuđeni u vezi s divovskim potencijalom za stvaranje većeg dobra, kako za sebe, za svoju obitelj i prijatelje, tako i za svijet? Zanimaju li vas duboko višestrani aspekti života? Kako u posao ulažete vrijeme i dar? Za korisno stvaranje? U život kao cjelinu? Jeste li zapravo promislili o načinu na koji proživljavate svaki dan kao o ulaganju u progresivan život, ulaganju koje će donijeti maksimalne stvarne nagrade?
Dobra djela zahvaljujući kojima je svijet blaži, puniji i bolji nego ikada materijal su od kojeg se sastoji čovjekovo zadovoljstvo i du
hovna vrijednost. — joan Chittister
Sve što daješ drugima, daješ sebi.
— Anthony De Metlo
Publicist Grenville Kleiser držao je da je »rad častan. Rad je lijek za našu dušu. I više od toga: Sam vaš život, bez kojeg ne biste značili gotovo ništa«. S obzirom na to da svatko od nas velik dio dana posvećuje nekakvome pozivu, čini se korisnim i plodonosnim sve zadaće obavljati koliko možemo bolje. A upravo ono što činimo, a ne tek što kažemo da vjerujemo, određuje naš životni uspjeh. Ulažemo li svoj život u duhu neograničene ljubavi, marljivosti, svrhovitosti, gorljivosti, kreativnosti, korisnosti, poniznosti, etičnosti, strpljivosti i izražavanja zahvalnosti? Utiremo li put i osobnom i financijskome uspjehu, na čvrstim temeljima duhovnih i humanitarnih načela?
Razvoj je obično plod aktivnosti. Kako se bilo što može razviti, bilo fizički, bilo intelektualno, bez predanog napora? A napor obično ukazuje na ovakav ili onakav oblik rada. Možemo početi od
Svijet je velik koliko je velik raspon čov
jekovih interesa. Čovjek ograničenih
shvaćanja ima ograničenu perspektivu.
Zidovi njegova svijeta onemogućuju
sagledavajnje širih obzora.
— Joseph Jastrow
ovakvog pitanja: Što od svojih darova i sposobnosti mogu pružiti (ili uložiti) kako bih korisno služio drugima? Potom možemo pomno odabrati djelatnost s kojom smo snažno povezani. Nastojimo li biti plodonosni, nastavit ćemo uz pozitivan stav usmjeren na postizanje uspjeha.
Neki je farmer bio poznat po iznimnim usjevima. Činilo se da njegovi proizvodi na mjesnome sajmu uvijek odnose pobjedu. Usto je bio na glasu i po velikodušnosti, te po tome što je svim okolnim farmerima davao svoje najkvalitetnije sjeme kukuruza. Kad su ga upitali zašto toliko daje drugima, farmer je odgovorio: Zapravo je na određeni način i to stvar vlastitih interesa. Vjetar nosi pelud s kukuruza, prenosi ga s polja na polje. Unakrsno oprašivanje važan je faktor za dobar urod. Ako je susjedovo sjeme loše, tada će se smanjiti i kvaliteta našeg uroda. A budući da želim da svi napredujemo i živimo dobro, dobivamo dobar urod, to činim i na radost i na korist«.
Čovjek sa stotinu interesa dvaput je življi od čovjeka koji ima samo pedeset interesa i četiri puta življi od čovjeka koji ih ima tek
dvadeset pet. Što vas zanima? — Norman Vincent Peale
Ako vas zanima što vas očekuje u budućnosti, zagledajte se u zrcalo. Sto se u njemu odražava? Ukazuje li iskra u vašem oku na uzbuđenje u vezi s novim pustolovinama i prilikama? Odražava li vaš osmijeh i unutarnju sreću i obilnu dobronamjernost prema drugima? Odzvanjaju li vaše riječi srećom, blagoslovom, poštovanjem i zahvalnošću? Zrači li bit vašega bića dojmovima o živome, aktivnome i pozitivnome umu te ukupnoj uzbuđenosti u vezi sa životom? Kako u rad unijeti više kreativnosti? Kako svaki dan iskoristiti za kreativnost? Dobro je i korisno sjetiti se da su sreća i uspjesi u životu razmjerni iskrenome zanimanju za život.
*
5. ZAKON Kakva će od toga biti korist?
Plemenita osoba nikada, ni na trenutak,
ne napušta put dobrote.
— Konfucije
Baviti se onim što je dobro znači početi
primati sve što je dobro.
— Marcus Bach
ŽELITE LI da vam život bude uspješan, produktivan i sretan? Želite li živjeti tako korisno da svojim aktivnostima pomažete poboljšavanju svijeta za buduće generacije? Ako je tako, nema boljeg načina za introspekciju, analizu i usmjeravanje nego kada nekoliko puta u toku dana odvojite nekoliko sekunda i upitate se moćno, važno i vrijedno pitanje: Kakva će od toga biti korist? To se pitanje može odnositi na vaše misli, osjećaje, riječi i vaše postupke u vezi sa svakom osobom, situacijom ili aktivnošću.
Što bi se dogodilo kad biste se, prije početka svake aktivnosti upitali Kakva će od toga biti korist? Bi li takvi trenuci kontemplacije otvorili vrata novim ili dodatnim kreativnim zamislima? Kada biste to pitanje postavili prije razgovora sa svakim ili razgovora o svima, bi li se vaši razgovori možda doživljavali na jednoj dubljoj i djelotvornijoj razini? Do kojih bi koristi moglo doći kada biste to pitanje postavili prilikom planiranja dana, tjedna ili karijere?
Kad odlučite gledati televiziju i u ruku uzmete daljinski upravljač, da se upitate »Hoće li ova emisija biti poučna, hoće li nadahnjivati, biti zdrava ili zabavna na pozitivan način?« biste li na koncu ipak odabrali taj program? Kada biste se upitali »Hoće li ovo biti korisno?« prije nego što nešto pojedete ili popijete, bi li to utjecalo na vašu odluku? Prije nego što se odlučite za neko ulaganje, upitajte se: »Jesu li proizvodi i usluge ove tvrtke korisni ili štetni?« Na temelju polustoljet-nog pomaganja ljudima u odabiru investicija, uočio sam da bolji investicijski rezultati dolaze od dionica tvrtki koje čine dobro. Je li dio Božjega plana i to da onima koji čine dobro i ide dobro?
Hipokratova zakletva koju polažu svi liječnici između ostalog govori i o korisnome služenju uz pozornost posvećenu tome da nikome ničim ne škodimo. Primijenimo li taj kriterij na svaki svoj korak i na svaku životnu odluku, život će nam ne samo postati uspješan, nego i radostan i sretan. Sve će više ljudi osjećati pozitivnu energiju i poželjeti biti vašom mušterijom ili članom vaše ekipe. Sreća izmiče onima koji je traže, ali u obilju dolazi onima koji nastoje usrećiti druge. Jedan od najdragocjenijih i najtrajnijih izvora sreće u životu jest osjećaj da pomažete drugima.
Možda ste uočili da ljudi koji pomažu drugima počesto imaju obilje prijatelja. Što mislite, zašto? Između ostalog, možda i stoga što osoba koja pomaže drugima postavlja pitanje: Kako mogu pomoći? U životnoj školi često dolazi do problema i teških situacija. Na taj način
Bog nam možda pruža prilike da se razvijamo duhovno i produktivno. Naposljetku, biste li uopće odabrali školu u kojoj se vaše dijete nikada ne bi našlo pred izazovom ispitivanja i pisanja testova?
Međutim, ako se bez prestanka držite nekog problema ili pritužbe, vaše će se misli tako ispuniti intenzivnom negativnošću. Kada postavite pitanje »Kako mogu pomoći?«, misaoni proces usmjerava se prema mogućim načinima rješavanja problema. Ako se pripremate za rješavanje problema, umjesto da se samo tužite i žalite, imat ćete više prijatelja i onih koji vam se dive. Provođenje takvog samonadzora postaje sve lakše, sve dok na koncu ne prijeđe u način života u kojem gotovo i nema truda.
Da bi bio istinski dobar, čovjek mora zamišljati intenzivno i sveobuhvatno;
mora se zamisliti u tuđoj koži, kao i u mnogim drugim ulogama; bol i radosti njegove vrste moraju postati njegovi.
— Percy Bysshe Shelley
Uludo utrošen dan zauvijek je izgubljen. Bog je čovjekov život zamislio tako da se gotovo svakodnevno susreće s odlukama i izazovima. Kada objeručke prihvatimo izazove, nudi nam se prilika za mentalni razvoj. Kad se opiremo izazovima, samo škodimo vlastitome razvoju. Pratite li budno mogućnosti za izražavanje na područjima na kojima se vaš osobiti dar i sposobnosti mogu konstruktivno upotrijebiti? Malo nadahnuća i jasno izražena svijest vrlo su korisni za vaš životni smisao i napredak! Ako se koncentrirate na dobročinstvo, osjećat ćete veće zadovoljstvo. A vaši dosezi bit će vrijedni divljenja.
U sklopu konfucijanizma, glavna vrlina ili načelo Jen odnosi se na vjerovanje da u središtu našega bića postoji čista dobrota, ondje gdje se nalazi naše »ja« ili duh. Učitelj je rekao učenicima: »Je li dobrota uistinu toliko daleko? Ako istinski želimo dobrotu, uvidjet ćemo da je stalno uz nas. Onaj kojem je istinski stalo do dobrote, nikad neće dopustiti da prije razmišlja o nečemu drugom«.
Kada postavite pitanje »Kakva će od toga biti korist« dopirete do unutarnjeg izvora i lakše nadilazite okolnosti, uzdižete se iznad nečega što vam izgleda kao ograničenje, uviđate veću dobrotu u sebi i drugima, te stvarate život ispunjen samopoštovanjem, većim uspjehom i trajnom srećom.
Naglasci ••
1. Možemo donositi pozitivne odluke u vezi s načinom na koji govorimo i komuniciramo s drugima.
2. Ponižavanje ili povređivanje drugih rijetko dovodi do rješenja problema.
3. Ljubazne riječi pune razumijevanja nude moćnu potporu. 4. Uspjeh možda nije jednokratni događaj; akumulirani niz događaja
oblikuje uspješan život. 5. Rezultati iz prošlosti mogu ukazivati na čovjekov budući potenci-
jal. 6. Etičnost i duhovna načela trebali bi biti apsolutna osnova svega
što činimo u životu. 7. Put do uspjeha utirite služenjem drugima. 8. Odbijajte jučerašnje »ostatke« prenositi u današnji dan! 9. Vječita je sadašnjost prostor u kojem se odvija naš život.
10. Razvoj je najčešće plod aktivnosti. U rad uložite sebe. 11. Naš odnos s drugima može stvarati nove obrasce sklada i dobre
volje. 12. Unutarnji je mir dragocjena hrana za neograničenu ljubav u sva
kom trenutku!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Budistička Tripitaka sadrži niz izreka pod naslovom Dhamma-pada (»Doktrina«) koje se odnose na dio temeljnih budističkih vjerovanja predstavljenih u lako razumljivom i lako pamtljivom obliku: • Sve što jesmo plod je naših misli: temelji se na našim mislima i
načinjeno je od naših misli. • Ako čovjek govori ili djeluje sa zlom namjerom, svugdje ga prati
bol, kao što kotač prati nogu vola koji vuče kola; ako čovjek govori i djeluje čistih misli, sreća ga prati poput sjene koja ga nikada ne napušta.
• Promišljenošću, obuzdavanjem i samonadzorom, mudar će si čovjek izgraditi otok koji nijedna poplava neće preplaviti.
• Makar i tisuću puta išao u bitke protiv tisuća ljudi, čovjek je najveći osvajač ako ovlada sobom.
• Neka čovjek bijes nadvlada ljubavlju, zlo dobrim, pohlepu liberalnom širinom, a laži istinom.
• Dobri ljudi sjaje izdaleka, poput vrhova Himalaje. — Joseph Gaer: Vjerovanja vodećih religija
Tridesetdrugi tjedan
1. ZAKON
Zbog svojih iskustava možemo postati ili ogorčeni ili bolji. — Eric Butterworth
Svijet je zrcalo i svakom čovjeku daje
odraz njegovog vlastitog lica. Namrštite
mu se i on će vas pogledati na
mrgođeno; nasmijte mu se i smijte se s
njim i bit će vam vedar suputnik
— William Makepeace
Thackeray
EKSLIBRIS na jednoj knjizi, stavljen 1940. godine, sadrži i ove riječi C. Henryja Cooka:
Svijet je ono što mi od njega stvorimo; naše misli govore kakav će biti.
A ako je naš um toliko malen i uzak da vidimo samo to što vidimo, Nedostajat će nam profinjene spoznaje i kohezivno djelovanje Ljuba
vi. Nećemo poznavati vječiti motiv, ljubav prema skladu koji određuje naš
cilj, I uvijek prenosi poruku širenja svjetla u našoj duši.
Svako veliko putovanje, bilo da je riječ o pokušaju uspona na najvišu planinu ili otkrivanju šire istine o Bogu, obuhvaća i atribute odluke, odvažnosti i ustrajnosti. Da bismo doživjeli ostvarenje značajne potrage ili prilike, trebamo li razviti kreativnost, marljivost, gorljivost i smisao? Malo je velikih putovanja koja se mogu dovršiti bez povremenog skretanja. Bit će trenutaka kad će nam se činiti da smo se izgubili. Možda će nam se činiti da smo griješili, ili ćemo se pitati koji je pravi smisao svega. Dio napredovanja na životnome putu sastoji se od učenja načina na koji je poteškoće moguće prihvatiti smireno, milosrdno i s ljubavlju. Što nam se događa na životnome putu ni-
Naša radost poput snova s krilima leti;
Zašto tuga onda treba trajati dugo? Budući da žalost samo
pojačava gubitak, Ne tugujte za onim
što je iza vas. — Anonimna
je ni približno toliko važno koliko je važan način na koji se suočavamo s time što nam se događa. Život nam katkada donosi neočekivane obrate koji nas privremeno skreću s puta. Međutim, na temelju tih raznolikih iskustava možemo učiti i nastaviti dalje. Zbog svojih iskustava možemo postati ili ogorčeni ili bolji.
Neki mladić obratio se starome svećeniku: »Oče, u glavi mi se pojavljuju raznorazne negativne, neprihvatljive misli i pomalo sam izgubljen; ne znam kako im se suprotstaviti.«
Stari mu svećenik odgovori: »Pođi sa mnom, sine« i izvede ga u vrt.
tar!«
»A sada raširi ruke i hvataj vjetar.« Iznenađen, mladić ga pogleda. »Oče, ali ne mogu uhvatiti vje-
Svećenik se nasmiješi i reče: »Jednako tako ne možeš spriječiti ni negativne misli. Ali moraš im se čvrsto suprotstavljati. Zadržavati korisne misli. Odbacivati one koje ne zaslužuju tvoju pozornost«.
Mi smo svijet, mi smo djeca, jedino mi donosimo dobro.
— Lionel Ritchie
Vidim u divovskim razmjerima, i jasno
kao u laboratorijsko-me pokusu... da
jačamo upravo od onoga što uspijemo
nadići. — John Burroughs
Kao ljudska bića, u teškim trenucima često tražimo viši stupanj razumijevanja. Uviđamo li da do svjetla i novih otkrića možemo doći upravo usred toga što se događa? Je li moguće naučiti kako se prepustiti izazovima i poteškoćama? Kako zaliječiti i sebe i druge kada nas razdire bol?
Možda je upravo velika žalost i bol jedna od najtežih situacija koje uopće možemo iskusiti. Većina nas tako reagira na težak gubitak ili tragičan događaj. Mi sami, ili netko nama blizak, možda smo doživjeli bolest, tešku nesreću, prekid veze, financijsku katastrofu, gubitak imovine ili smrt. Čini se da je tuga posve prirodna reakcija na tragediju. U takvim trenucima često pomažu i velika ljubav i discipliniranost. Mogu li teški trenuci biti dragocjene prilike za korištenje velike unutarnje snage i stjecanje većeg duhovnog bogatstva? Kabala, juda-istički mistični tekst, nudi nam riječi utjehe: »Životne nam nedaće daju energiju da dosegnemo višu razinu«. Važne su naše reakcije. Hoćemo li utonuti u tugu ili ćemo se otvoriti prema daru i sreći koji niču iz tuge?
Predanost načelu prema kojem u svakom trenutku dajemo najviše od sebe, u svim okolnostima i svim uvjetima, omogućuje nam da pronađemo vrijednost i pridamo vrijednost svakom iskustvu. Što god
se događalo, ako smo svjesni i otvoreni, uviđamo da uvijek možemo mnogo naučiti. Možemo li zahvaljujući današnjim iskustvima razviti svoje razloge za sreću i nadarenost? I uvijek imamo mogućnost izbora. Možemo postati ogorčeni ili možemo svjesno postati bolji i veći. Kad naučimo spoznavati da svako iskustvo donosi određeni oblik sreće, naša se uzrujanost razblažuje. Stječemo energiju kojom se možemo vinuti do uzvišene razine svijesti u svim područjima života. Povezujemo se s koristima iz prilika i otkrivamo nove dubine mudrosti i ljubavi u mogućnostima koje pred nama otvara život.
Vaš način života u tolikoj mjeri ne određuje ono što vam život donosi, koliko stav koji imate prema životu; ne toliko ono što vam se
događa koliko način na koji vaš um gleda na to što vam se događa. Okolnosti i situacije životu pridaju određene boje, ali zato
ste dobili um kojim možete birati koje će to boje biti. — John Homer Miller
2. ZAKON Sreća nije u stvarima, nego u vama. — Anonimna
Punina je radosti i sreće u tome da u
svemu opažamo Boga.
— Julian iz Norwicha
SREĆA JE ISKUSTVO kojem vjerojatno teži svaki čovjek, tako da se često postavlja pitanje: Gdje pronaći sreću? Sreća nije u stvarima, nego u svima nama. Sreća je unutarnja stvar! Ne možemo je »tražiti oko sebe«. Neki ljudi i godinama traže izvan sebe — u stvarima, ljudima, mjestima ili situacijama — a sve u potrazi za srećom. Vrlo je vjerojatno da ste već čuli riječi poput: »Bio bih sretan samo kad bih vozio Mercedes«. »Bila bih sretna kad bih živjela u velikoj kući na uzvisini«. »Bila bih sretna kada bih mogla putovati svijetom«. Kad! Trajna i istinska sreća izvire iz duhovne dimenzije. Sreća može poteći i iz oslobađanja naših kreativnih sposobnosti radi ostvarivanja značajnih ciljeva ili unaprjeđenja svrhe i smisla.
Autor Izreka (17:22) govori nam: »Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti«. Čak i neki današnji znanstvenici dolaze do sve izraženijeg zaključka da je naša sposobnost da se smijemo i radujemo valjan pokazatelj stanja našega zdravlja. Ljudi koji imaju smisao za humor i sposobnost da se šale na vlastiti račun često vide »vedru« stranu života. Jeste li znali da radost i smijeh mogu poticati
*
Duh Sveti samo je u onome koji ima ra
dosno srce. — Talmud
Živimo u sve većoj radosti i sreći!
— Dhammapada
rad naših unutarnjih organa i da pomažu u smanjenju krvnog tlaka? Radost i sreća pomažu opuštanju, pa tako i raspršuju bol. Dio naših mišića aktivira se zahvaljujući smijehu; kada se prestanemo smijati, mišići se opuštaju. Vedro je srce izvrstan lijek jer pozitivne emocije poput radosti, sreće, raspoloženja i smijeha utječu ne samo na naš imunosni sustav, nego nam daju i osjećaj da je u našem svijetu sve u redu.
Norman Cousins, autor Anatomije bolesti, od liječnika je doznao da mu se stanje leđne moždine ubrzano pogoršava, te da za tu bolest praktički nema lijeka. Svjestan vrijednosti smijeha i radosti, Norman je odlučio pogledati sve urnebesno smiješne filmove koje mu je obitelj uspjela nabaviti i donijeti u bolnicu. Knjiga Anatomija bolesti opisuje kako se riješio neizlječive bolesti zahvaljujući lijeku koji se zove smijeh. Zvukovi sreće ne donose ozdravljenje samo tijelu, nego i duhu.
Kako bismo »pokrenuli« unutarnju radost, moramo pronaći neku korisnu aktivnost. Pred nama su brojne mogućnosti za korisno služenje u područjima u kojima je pomoć itekako potrebna, poput dobrovoljnog rada u bolnicama, bliskog pomaganja djeci kojoj takva briga može mnogo pomoći, ili čitanja štićenicima staračkih domova. Mogućnostima za davanje i primanje sreće jednostavno nema kraja!
Pravo je čudo u svemu tome to što sreća često počiva u boža-nskome pojmu neograničene ljubavi. Ne u tome kad nas netko voli, nego u tome kada mi nekoga volimo, jer kada zračimo ljubavlju, automatski nas vole! Prisjetite se molitve sv. Franje Asiškog koji je rekao: »0, božanski Gospodaru, omogući mi da toliko ne tražim utjehu koliko nastojim utješiti. Da ne nastojim biti shvaćen koliko nastojim shvatiti, da ne nastojim biti voljen koliko nastojim voljeti. Jer primamo samo davanjem. A oprošteno nam je samo kada opraštamo«. Kakve prelijepe istine!
Neki poslovni čovjek obraćao se skupini školaraca, govoreći o radosti i sreći koje osjeća dok radi. Tražeći primjer koji će djeca lako shvatiti, prepričao im je jedno iskustvo iz djetinjstva. Kao dječak obožavao je penjati se na drveće, osobito na divovski hrast koji je rastao pred kuhinjskim prozorom kuće u kojoj je odrastao. Kad god je zbog škole ili braće i sestara osjećao pritisak, uspeo bi se na određenu granu i privio uz deblo. Kad je puhalo, zamišljao je da on i stablo polagano i skladno plešu na vjetru. Činilo mu se da stablo voli njegovu nazočnost. Nikada ga nije ništa pitalo, niti sumnjalo u njega. A siva vjeverica koja je živjela više u krošnji često se spuštala i sjedila u njegovoj blizini.
Taj je čovjek djeci ispričao kako su i vrhovi stabala izvrsni za igranje. Gore se stječe dojam da vrijeme stoji. U blizini neba i obla-
Iz sreće se rađaju sva stvorenja, zahvaljujući sreći se razvi
jaju i u sreću se vraćaju.
— Upanišade
ka uvidio je da je povezan s nečim daleko većim od sebe samog. I, što je možda bilo još najbolje od svega, s te je visine mogao promatrati cijeli obzor i svijet gledati iz vjevericje perspektive! Imao je osjećaj da ga stablo drži u zagrljaju, te da je tako i u zagrljaju prirodnoga svijeta. Nakon obilaska svojeg svetog mjesta na stablu, uvijek se dobro osjećao. Kad god bi osjetio umor, sjećao se osjećaja radosti koji se uvijek pojavljivao nakon tih dragocjenih trenutaka provedenih sa stablom.
Najveća radost čovjeku koji razmišlja jest istraživanje i tiho poštovanje prema neistraženome.
— Goethe
Univerzalna inteligencija — životna energija ili božansko — nije statična. Sam nas život podsjeća da je kreativnost uvijek aktivna, da je u stalnome protoku. Kad univerzalnoj energiji omogućimo da protječe kroz nas, projiciramo li se i sami u uvijek pokretno i skladno jedinstvo duha? Ona se kreće kroz nas. Izražava se kroz naš um i naše djelovanje. Plod je počesto osjećaj povezanosti s cjelokupnim životom. Kada snazi božanske ljubavi omogućimo da protječe kroz nas, put duše koja se razvija počinje donositi veliku radost i sreću.
3. ZAKON Umirovljenje može biti početak korisne karijere.
VEĆINA LJUDI veću sreću doživljava kada je tijekom cijelog života aktivna. Neki će možda zabrinuto govoriti o mogućnosti umirovljenja, dok će se drugi radovati mogućnosti da čine nešto vrlo korisno. Umirovljenje nije završetak života! Jedna omiljena dugogodišnja učiteljica usporedila je odlazak u mirovinu s nabavkom novih automobilskih guma, tvrdeći da jedva čeka takvu promjenu, kako bi nastavila s radom. Namjera joj je bila u mirovini matematici poučavati posebnu skupinu učenika. Malena skupina učenika tako je željno iščekivala njezinu ljubav, potporu i znanje. Jedan čovjek, zaposlen u velikoj tvrtki iz koje je
*
Radnik se poznaje po radu.
— Jean de /a Fontaine
Sav je rad... plemenit; rad je sam po
sebi plemenit... Lagodan život nije ni za jednog čovjeka, ni za jednog boga. — Thomas Carlyle
obavezno morao otići u mirovinu, rekao je da jednostavno »prelazi u drugo godišnje doba« u životnome pozivu! Mirovina nije smak svijeta ni završetak života, kao što ni dobivanje prvog posla nije početak ni svijeta ni života.
Umirovljenje daje najbolje rezultate kada ga ljudi pomno isplaniraju. Posve je u redu zaključiti karijeru pod uvjetom da smo isplanirali plodonosne aktivnosti koje će ispuniti prazan prostor. Dobro je postaviti nove i realistične ciljeve za vrijeme kada ćemo možda imati više vremena da ispunimo neke od produktivnih stvari za koje možda nismo imali vremena. Često se događa da, ako budućnost isplaniramo do pojedinosti, naše djelovanje nakon umirovljenja može biti i produktivnije od onoga što smo godinama radili za plaću!
U članku pod naslovom »Nikako završetak« Martha Smock piše: »Starost je pitanje svijesti, a istina o vašoj dobi kaže da ste u Duhu ni stari ni mladi. Duhovno ste biće na stalnome životnom putovanju. Iza vas je mnogo toga, ali je mnogo toga i pred vama... Odlazak u mirovinu ne znači da više ne trebate sudjelovati u životu. On vam ne oduzima ništa od istinske svrhe, smisla i mjesta u životu.
Ako čovjek nema planove, tada je umirovljenje, osobito u ranoj dobi, gotovo oblik samoubojstva. Jer nije vrijeme za to da se opustite i ne radite baš ništa. To nije ni mudro ni zdravo. Ono što je u smislu konkretnog posla ostavljeno na polici, tek je jedna faza čovjekove produktivnosti.
Svakog trenutka svojega života molim — ne na koljenima, ne
go svojim radom. Rad i štovanje u me
ni su jedno. — Susan B. Anthony
Čovjek, za razliku svega ostalog organskog ili anorganskog u svemiru, razvojem nadilazi rad, hoda stubama svojih zamisli, dolazi
ispred svojih postignuća. — John Steinbeck
Gospođa Talbot bila je imućna žena iz Daytona, u Ohiju. Nije igrala nikakvu ulogu u tvrtki koja joj je donosila veliku zaradu i mogla je jednostavno ne raditi ništa. Umjesto toga, vijeme je posvetila pomaganju djeci i unučadi, te prijateljima, traženjem članaka koji nadahnjuju. Jednom na godinu sastavljala je kalendar od 365 bitnih odlomaka, po jedan za svaki dan u godini. Oni kojima bi dala kalendar često bi se uzdignuli upravo zahvaljujući takvom nadahnuću. Oni su, pak, poruku često prenosili drugima, koji su je širili dalje i dalje i dalje, pa je od njezina rada koristi na koncu imao širok krug ljudi! Gospoda Talbot mudro je koristila vrijeme za korisnu i sretnu aktivnost.
Jedna nagrada daleko nadilazi sav novac, nagrade i počasti. Riječ je o osjećaju da smo ispunili dužnost, obavili posao i služili na
*
O, narode moj! Radi
u skladu sa snagom
koju imaš. — Kuran
najbolji mogući način. Riječ je o osjećaju sreće i zadovoljstva zahvaljujući stvarnome davanju i pomaganju drugima da steknu radost zahvaljujući tome što također daju.
Jedan posrednik u prodaji nekretnina nekoliko je godina živio od provizije, te je rekao prijatelju: »Znaš, bilo bi mi užasno teško vratiti se na stalnu plaću. Mušterijama pružam kvalitetnu uslugu, a u skladu s time nagrada mi je provizija«. Potom mu je još objasnio da kad nekome služi, to čini ne razmišljajući o konkretnoj nagradi baš od te osobe. Služi najbolje što može, a ostalo prepušta Bogu!
Kad napredujemo uz osjećaj samopouzdanja i tako nailazimo na nove načine života koji nam se otvaraju nakon umirovljenja, dani i godine koji su pred nama uistinu mogu biti sretni. Ako je rad ključan za dobrobit svih pripadnika ljudske zajednice, tada on i oplemenjuje. Iz dana u dan trebamo samo tražiti prilike da s ljubavlju služimo i spoznajemo istinu koja govori da Božjoj dobroti nema kraja!
4. ZAKON Sreća koju tražimo neprestano nam izmiče; sreća koju pružamo uvijek se vraća. — Andersen
Trud u cilju usrećivanja drugih uzdiže
nas iznad nas samih. — Lydia M. Child
SREĆA BLISTA kao istinska duhovna odlika. Srodna je neograničenoj ljubavi, mudrosti, poštovanju, zahvalnosti i svim ostalim božanskim pojmovima iz srca božanskoga. Sreća je stanje duha koje pomaže svima. Sreća je neopipljiva vrijednost koja nam pomaže da na zemlji stvorimo kraljevstvo nebesko. Griješimo ako tražimo »stvari« umjesto da nastojimo svima pružati sreću. Možda ćemo se baviti »traženjem sreće«, umjesto da usrećujemo druge. Kakve su posljedice?
Helen Keller kaže: »Mnogi griješe u predodžbama u vezi sa srećom. Do nje se ne dolazi zadovoljavanjem vlastitih poriva, nego odanošću vrijednim ciljevima«. Riječ je o čudesnoj istini. A Robert J. McCracken piše: »Najzaraznije sretni ljudi oni su koji zaboravljaju sebe misleći na druge i služeći drugima. Sreća ne niče iz hotimičnog vabljenja, nego iz potpunog predavanja višim vrijednostima«. I to je istina: Sreća koju tražimo neprestano nam izmiče; sreća koju pružamo uvijek se vraća. U sebi nosimo mehanizam koji izaziva sreću, gdje god bili, kamo god išli.
Tko god krene u potjeru za srećom
uvidjet će da mu ona bježi.
— Harry Emerson Fosdick
Što je onda doista sreća? Je li moguće da je plod pronalaženja radosti u produktivnome radu, u obavljanju posla uz poštovanje i zahvalnost? Ostvarujemo li sreću kada svaki novi dan doživljavamo kao dragocjeni novčić, tek nastao u ruci Božjoj, te ga provodimo mudro i promišljeno? Je li sreća plod pronalaženja radosti i zahvalnosti za ono što jesmo, uz istodobno posezanje prema višim oblicima smisla? Je li sreća nusproizvod poštenja, iskrenosti i odanosti najboljem obliku našeg vlastitog »ja«, unutar poštenoga života i odanosti plemenitim ciljevima? Je li sreća unutarnji mir koji je plod opraštanja i sebi i drugima, bez obzira na situaciju? Širi li se sreća na temelju doživljavanja tolikih poteškoća koje nas jačaju i tolikih nedaća zahvaljujući kojima postajemo mudriji?
Oni koji ne traže sreću najvjerojatnije će je pronaći, jer oni koji traže zaboravljaju da čovjek najlakše postaje sretan kada teži tuđoj
sreći. — Martin Luther King, Jr.
Vedrina u umu održava svojevrsno
danje svjetlo i ispunjava ga stalnim i
nepromjenjivim spokojem.
— Joseph Addison
Postavite si sljedeće pitanje: Koliko je vjerojatno da je božanski smisao traženje sreće jedne od nebrojenih vrsta bića koja čine manje od tisućitog dijela povijesti jednog od milijardi planeta? Daleko je vjerojatnije da su ljudi stvoreni kako bi pripomogli ubrzanju božanske kreativnosti.
Jedan od načina doživljavanja sreće jest i posvećivanje nekoj aktivnosti koja nije izravno usmjerena na to da nam pruža sreću. Na primjer, ako razvijamo darove i počinjemo se isticati u određenoj aktivnosti, možemo ostvariti i sreću i uspjeh. Između ostalih načina, sreću ćemo lakše shvatiti proučavanjem sretnih ljudi. Pomislite samo na sve ljude koje poznajete ili viđate, a koji zrače srećom. Koji je izvor njihove radosti? Što od njih možete naučiti? Uviđate li da sreću, trajnu sreću, ne pronalazimo primanjem? Umjesto toga, ona je plod davanja našeg cjelokupnog bića u sklopu reakcije na Božju bezgraničnu ljubav koja protječe kroz nas.
Silno je važno da potpunije shvatimo, da odgovorno razumijemo, cilj svojega postojanja, te vlastitu blisku i stalnu povezanost s Božjim životom. Kada je tako, uvidjet ćemo da se život odvija kroz nas i da se izražava kroz darove našega srca, naše glave i našeg pomaganja drugima. A naša će sreća bujati i prelijevati se, te tako utjecati na sve na koje nailazimo.
*
5. ZAKON
Pokušajte doći do cilja, i ni u jednom trenutku ne pomislite da postoji nešto što potragom nije moguće pronaći.
— Robert Herrick
Kako preuzeti nadzor nad situacijom? Kako doseći ono mjesto u svijesti u kojem možemo biti pozitivni, gorljivi i istinski svjesni djelovanja duha? Nadzor nad situacijom preuzimamo kada dosežemo svijest da imamo moć ovladavanja vlastitim mislima i osjećajima. Uzdižemo se iz zabrinutosti, sumnje i straha čim spoznamo da možemo razviti protusredstva i nove prilike, te da nadziremo situaciju koja je
Izazivamo ono čega se bojimo.
— Elbert Hubbard
Misli ispunjene sumnjom i strahom siguran su put do neuspjeha. — Brian Adams
U KNJIZI Pozitivno načelo danas Norman Vincent Peale piše:
U čovjekovoj prirodi postoji duboko izražena sklonost: čovjek postaje točno ono što ili kako se zamišlja. Najčešće se izjednačujemo s vlastitom procjenom o sebi, bilo da se cijenimo ili ne. Mi sami određujemo ili vlastita ograničenja ili neograničen potencijal za razvoj.
Oni koji razmišljaju negativno u krajnosti uništavaju same sebe. Kada bez prestanka odašilju negativne misli, na negativan način aktiviraju svijet oko sebe... Negativno razmišljanje, koje projicira negativne misli, čovjeku tako najčešče donosi negativne ishode. To je krajnje određeni i nepromjenjivi zakon uma. S druge strane, ljudi koji razmišljaju pozitivno, neprestano odašilju pozitivne misli, zajedno s ključnim mentalnim slikama nade, optimizma i kreativnosti. Stoga svijet oko sebe aktiviraju pozitivno i snažno privlače pozitivne ishode. I to je temeljni zakon djelovanja uma.
Ovladavanje načelom pozitivnog razmišljanja i razvijanja sposobnosti za korištenje pozitivne energije u svim situacijama može biti temelj uspješnog djelovanja. To znači da se oslobađamo sumornih misli koje nas ograničavaju. A srodne čudovišne misli sumnje i straha nedvojbeno su mračne i sumorne, ograničavaju i vode u neuspjeh. Kada im dopustimo da se zadrže u umu, te dvije negativne sile mogu se množiti i pogaziti čovjekovu sposobnost razvijanja pozitivnih strategija koje će mu pomoći da nadvlada privremene poteškoće.
Sumnje i l jubomora često donose upravo
ono čega se boje. — Thomas Jefferson
Strah i ljubav nikako ne mogu ići ruku
pod ruku. — Litavska izreka
Čovjek bez samo-nadzora nalik je na
brod bez kormila. — Filipinska izreka
pred nama. Nismo rođeni za neuspjeh; rođeni smo za uspjeh. Jedna od tajni uspjeha jest odustajanje od negativnih misli i izlika. Umjesto toga, prigrlite životni stil davanja. Budite uvjereni da se marljiv rad i ustrajnost isplate.
Misli su putevi, a pozitivne su misli putevi koji vode prema gore. Kada nam um blokiraju strah i sumnja, misli nam često donose neuspjeh i poraz. Kada dobro odaberemo misaone puteve, kada su oni pozitivni i puni gorljivosti, moguće je doći do iznimnih rezultata.
Emmet Fox služio se izrazom »mentalni ekvivalent«, koji je u međuvremenu stekao dubok smisao. Na primjer, ako se u čovjeku pojavi divna i nadahnjujuća misao u vezi sa zdravljem, i njegov »mentalni ekvivalent« života bit će pozitivan i pomagati mu da nadvlada fizičku bolest. Netko može imati »mentalni ekvivalent« unutarnjeg mira i sklada, tako da će mu život protjecati bez poteškoća i prepreka. Naši »mentalni ekvivalenti« postaju veliki planovi na temelju kojih izgrađujemo život. Iako u životu ima područja u kojima priželjkujete promjenu, nema sumnje da je prvo i najvažnije područje kojem trebate posvetiti pozornost upravo mentalni stav.
Dvije su prijateljice ručale u restoranu i potpuno uživale u takvom društvu. Nakon jednog zatišja u razgovoru, jedna je žena drugoj rekla: »Čini mi se da si u životu tako bezbrižna, kao da uopće nemaš problema. Zar te doista nikada ništa ne muči? U čemu je tajna?«
Njezina se prijateljica nasmiješila i rekla: »Oh, da, i ja imam svakodnevnih problema kao i svi ostali, ali sam naučila zbog njih se ne brinuti. Kad mi se u životu pojavi problem, sjednem i pomno razmotrim situaciju. Ako mogu nešto poduzeti, dajem sve od sebe kako bih nešto promijenila. Ako mi se čini da je zalogaj za mene prekrupan, posve se umirim i molitvom tražim savjet. Potom osluškujem. Nakon nekog vremena pojavljuje se zamisao za rješenje i povodim se za njom. Mogla bih ti opisati hrpu naoko nemogućih situacija koje sam riješila samo zahvaljujući tome što poznajem izvor svoje dobrote!«
Možemo čvrsto odlučiti da nas stvari koje se događaju oko nas neće uznemiravati. Kad naučimo nadzirati vlastite emocije, postajemo središtima pomaganja, zahvalnosti i veće snage. Kad poznajemo izvor vlastite dobrote i kada svakodnevno zastajemo kako bismo se povezali s tim unutarnjim izvorom, misli sumnje i straha jednostavno nemaju priliku aktivirati se u našem životu.
Naglasci ••
1. Svako veliko putovanje obuhvaća elemente odluke, odvažnosti i snalažljivosti.
2. Važno je prema svakom iskustvu postupati najbolje koliko vam to trenutačne sposobnosti dopuštaju.
3. Predanost davanju maksimuma u svakom trenutku, u svim okolnostima i pod svim uvjetima može vam omogućiti da pronalazite vrijednost i pridajete vrijednost svakom iskustvu.
4. Radost i sreća prirođene su odlike. Ne počivaju u stvarima, nego u svakome od nas.
5. Čudo ukupne sreće često počiva u božanskome pojmu neograničene ljubavi.
6. Umirovljenje daje najbolje rezultate kada ljudi planiraju nastavak produktivnosti.
7. Vaša svrha i mjesto u životu nastavljaju se i nakon umirovljenja. 8. Jedan od načina izražavanja sreće sastoji se i u tome da činite
nešto za nekog drugog. 9. Vedrina je stanje duha koje privlači brojne darove i razloge za
sreću. 10. Život možemo promijeniti mijenjanjem misli. 11. Ovladavanje načelom pozitivnog razmišljanja i razvijanje sposob
nosti korištenja pozitivne energije u svakoj situaciji može biti temelj uspješnog djelovanja.
12. Sumnja i strah neće naći mjesta u našem životu ako im to ne dopustimo.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Sve što je na nebu i sve što je na zemlji izravan je dokaz otkrivanja Božjih odlika i imena, kao što je u svakom atomu spremljen sveti znak koji itekako rječito govori o otkrivanju onog najvećeg mogućeg Svjetla. Čini mi se da nijedno biće ne bi moglo postojati kada ne bi bilo snage tog otkrivenja. Kako su samo raskošni blistavi odsjaji znanja u svakom atomu i kako su nepregledni oceani mudrosti koji se kreću u svakoj kapljici! U najvećoj mogućoj mjeri, to vrijedi i za čovjeka, koji je, među svim živućim stvorenjima dobio takve darove i koji je izdvojen radi veličanstvene slave takvoga priznanja. Jer u njemu se mogu otkriti sve odlike i imena Božja, u mjeri u kojoj nijedno drugo stvoreno biće nije nadmašilo. Svi ti nazivi i odlike mogu se primijeniti na njega. Čak je i On rekao: »Čovjek je Moja misterija, Ja sam njegova misterija«.
— Kitab-i-iqan
Blag se um poznaje po blagim djelima.
— Edmund Spenser
1. ZAKON Poznat ćete ih po njihovim plodovima. — Matej 7:16
BOŽANSKO naš život može dodirnuti ili pokrenuti na niz raznoraznih načina. Jedan je od njih misterija smisla, svrhe, osjećaja za usmjerenost i cilj, načina na koji se orijentiramo u životu i radu. U knjizi Moć smisla Richard J. Leider opisuje »smisao« kao: »spoznaju nazočnosti svetoga u nama i izbora rada koji je u skladu s tom nazočnošću. Smisao određuje naš doprinos životu. Izraz može pronaći u obitelji, zajednici, odnosu, poslu i duhovnim aktivnostima. Od života dobivamo što dajemo i pritom shvaćamo više od toga što točno znači otkriti vlastitu svrhu i smisao«. Plodovi duhovnog života odlike su zahvaljujući kojima u svaki odnos i sve što radimo možemo unijeti božansku beskonačnu ljubav.
Tijekom služenja na Zemlji Isus je onima koji su bili u blizini rekao: »Poznat ćete ih po njihovim plodovima«. Poslije je apostol Pa-vao točno naveo što su ti »plodovi«: »Plod su duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost; protiv ovih ne postoji zakon« (Galaćanima 5:22-23).
Što znače riječi »protiv ovih ne postoji zakon«? Znači li to da i nema potrebe za zakonom? Možete li zamisliti donošenje zakona koji bi građanima zabranili da iskazuju ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost i suzdržljivost? Čudesne i dobre mogućnosti »plodova duha« dio su božanskoga ideala svake osobe. 1 kao što se u svakoj sjemenci jabuke nalazi potencijal za nastanak stabla koje će nositi slasno, zrelo voće, tako se u svakoj osobi nalaze stvarnosti potencijala koji nam je tako slobodno predan! Naša je
tako nam primjeran život ne donosi sa
mo ugled, nego i drugima daje poticaj
na dobra djela zahvaljujući kojima
živimo. — George Chapman
Tridesettreći tjedan
dužnost sada njegovati to dragocjeno sjeme kako bismo došli do obilne žetve.
Moguće je da smo na pragu otvaranja novih vrata. Naša uzdignuta svijest mogla bi nas provesti kroz ta vrata i uvesti u prošireni svijet dobrote, dati nam priliku da istinski doživimo »kraljevstvo nebesko« na zemlji.
Velike stvari koje namjeravate jednom učiniti moraju imati početak ako ih kanite jednom ostvariti, pa stoga nešto korisno
počnite raditi već danas. — Grenville Kleiser
Promotrimo sada pomnije blistavo blago tih »plodova«. Jedan je od velikih duhovnih savjeta »volite se«. Bi li te riječi mogle biti božanske iskre koje našem srcu (emocijama i osjećajima), duši (duhovnim sposobnostima) i umu (mislima, mentalnim sposobnostima) pridaju plamen kreativnosti i običnoga života? Toliko se piše o ljubavi. Ljubav nazivaju i »materijom koja ujedinjuje i uvodi sklad u svemir«. Neograničena je ljubav unutarnja odlika koja opaža dobrotu svugdje i u svemu. Upravo zahvaljujući ljubavi koja se razvija često uspijevamo steći sposobnost da budemo korisniji kao ljudska bića. Korištenje snage neograničene ljubavi može pomoći u raspršivanju svakog oblika nesklada.
Što je radost? Što je sreća? Možda ćemo pomisliti da je riječ o plodu sretnih okolnosti. Neki puta možda i jest tako. Ali zreliji pogled kazuje nam da je riječ o popratnoj pojavi razmjerne dobrote i služenja drugima. Radost i sreća su uzrok, a ne posljedica. Riječ je o duhovnome načelu, koje nam je dostupno u svakom trenutku. Mnogo je načina na koje je moguće izraziti radost i poslužiti kao pozitivan utjecaj: ugodnim i ljubaznim riječima, iskrenim osmijehom, čak i smis-lom za humor. Duhovna radost nikada nije neumjesna, jer je riječ o dubokome i trajnome osjećaju mira i uravnoteženosti koji doživljavamo kada smo usredotočeni u snazi kojom dobro djeluje na sve. Jedan od paradoksa istine sastoji se u tome što sretno srce privlači sve što mu je potrebno za trajnu sreću. A srce nam uvijek može biti sretno ako se služimo radosnim prednostima i plodonosnim svojstvima svoje duhovne prirode.
Postoji li uopće netko tko, na nekoj dubokoj razini postojanih ne priželjkuje dar mira? A mir je daleko više od stanja u kojem smo oslobođeni sukoba. Kraljevstvo mira svakako je u nama i mi sami ima-
mo moć i mogućnost odrediti kako se osjećamo. Mir često proistječe iz toga da znamo kako ne postoji mjesto na kojem mi možemo biti, a da ondje nema i božanskoga, tako da živimo na temelju univerzalnih načela, osjećaja smisla i svrhe, te predanosti služenju s ljubavlju.
Koliki su među nama, u pojedinim trenucima, žudjeli za više strpljivosti, osobito kada je trebalo nadvladati okolnosti koje nas uzrujavaju?! Pa ipak, kada znamo da nam duh daje snagu da nastavimo sve dok ne riješimo sve što je pred nama, možemo biti strpljiviji. Kada strpljivost smatramo duhovnim načelom, uviđamo li da je strpljivost dinamična, a ne pasivna? Uz duhovnu strpljivost, više ne gubimo dragocjeno vrijeme ni energiju opirući se situacijama. Umjesto toga, tražimo rješenje.
Blagost i ljubaznost prelijep su i obziran izraz neograničene ljubavi. Blagost nam otvara put prema beskonačnome dobru koje može ući u nas, a zatim i iz nas zračiti i obasjavati sve što nas okružuje. Blagost oslobađa protok božanske radosti i ljubavi u našoj duši. Od nje svi imaju koristi. Možete li zamisliti kako bi nam se život promijenio kada bismo strah i krivnju zamijenili ljubavlju, opraštanjem, blagošću i dobrotom? Na što želimo usredotočiti pozornost?
Čovjek je čovjek jer može slobodno djelovati unutar okvira svoje sudbine. Slobodno može razmatrati, donositi odluke i birati iz
među ponuđenih mogućnosti. Od životinja se razlikuje upravo po slobodi odlučivanja u prilog dobru ili zlu, za cestu ljepote ili za
blatnjavi put ružne izrođenosti. — Martin Luther King, Jr.
Lowell Fillmore rekao je: »Dobrota je više od pukog suzdržavanja od zlih postupaka. Riječ je o čvrstoj i pozitivnoj svijesti o neupitnoj Božjoj savršenosti«. U sklopu konfucijanizma, načelo koje se naziva Jen tvrdi da čista dobrota postoji u središtu čovjekova bića u kojem se nalazi i duh. Čisto ili dobro srce često se prepoznaje prema mislima i ponašanju. Raspolažemo unutarnjom duhovnom snagom koja je u stanju održavati nas kada nam je to potrebno; pomaže nam da se razvijamo i širimo dobrotu svoje istinske prirode.
Vjernost znači pouzdanost u svakom trenutku. Ako ste »vjerna osoba«, znači da ste pouzdani. Održavate obećanja. Iskreni ste i pošteni i ulijevate sigurnost. Nastojite živjeti časno i karakterno u svemu. Dosljedni ste svojim stavovima. Pritom nije riječ o trenutačnome osjećaju, nego o usidrenosti i čvrstini u univerzalnome načelu koje može voditi naš život.
Krotkost može silno pomoći onima koji nastoje steći veće spoznaje. Oni koji žele biti mudri molitvom traže srce puno razumijevanja. Takvo je srce prepuno ljubavi, mudrosti, suosjećanja, vizije i sposobnosti ostvarivanja vizije. Krotkost utire put miru i poniznosti. Kro-tkošću se često dolazi do vrijednih postignuća i kad sila ne daje rezultate. Krotkost u pojedincu može ukazivati na to da su univerzalni zakoni i načela snažne sile koje tu osobu usmjeravaju kroz cijeli život. Krotkost donosi i korisna iskustva mira i slobode, uspjeha i zadovoljstva.
Suzdržljivost je istinsko ishodište svih oblika vladanja. U pojedinim trenucima možda nam se neće dopasti način na koji razmišljamo, osjećamo ili djelujemo. Kada dođe do toga, možemo zastati i pozvati pozitivne misli i osjećaje koje će zamijeniti one koji nam se ne sviđaju. Ako osjećamo nelagodu zbog vlastitih postupaka, možemo promijeniti ponašanje. Raspolažemo potrebnim duhovnim »pomagalima« da se izrazimo na najviši i najplemenitiji mogući način. Možemo upotrijebiti te sposobnosti i preuzeti nadzor nad svojim životom, a u svemu počinjemo od samonadzora i suzdržljivosti.
Kako možemo biti istinski sretni u vezi s nekim životnim planom koji nije donio žetvu korisnih duhovnih plodova? Odlučimo se za mogućnosti koje odražavaju naše božansko »ja«. Ponovimo tok univerzalne energije koji će preplaviti naše biće, proširiti bit toga tko smo i što smo.
Veličine nema gdje nema i jednostavnosti, dobrote i istine.
— Lav Tolstoj
2. ZAKON
Optimizam ima korijene u trajnoj dobroti. — Anonimna
*
YOGANANDA nam govori: »Gotovo je nemoguće ljudskim jezikom opisati kozmičku pustolovinu Božjega stvaranja i njezinu profinjenu isprepletenost s pojedinačnim životnim pustolovinama nebrojenih ljudskih bića«. Život se često smatra najvećom uopće zamislivom pustolovinom. Moguće je da na više različitih načina svatko od nas osjeća duboku misteriju osjećaja da živimo. Kada se dijete rodi ili kada nas pogodi smrt bliske osobe, misterija života postaje osobnija, bliskija i opipljivija. Možemo uočiti božansku veličinu u blistavome zalasku sunca, u ugodnoj toplini proljetne kiše, te u rascvjetalim godišnjim
Optimist možda neće razumjeti, ili ako razumije, možda se neće složiti s dominantnim stavovima; no on vjeruje, zna, da će, dugo
ročno gledano, i s vremenom prevagu odnijeti sve ono što je ispravno i najbolje.
— Thomas A. Buckner
Neka vam lice uvijek bude na suncu, pa
nikada nećete vidjeti sjene.
— E. C. McKenzie
dobima života. U svakodnevnome životu uočavamo veličinu božanskoga koje nas okružuje.
Kako živimo iz dana u dan? Ne teoretski, ne filozofski ili idealistički, nego kako doista živimo? Je li sve što govorimo i činimo korisno i produktivno? Je li svijet bolji jer smo i mi njegov dio? Jedna je žena sadila cvijeće gdje god je živjela jer je željela uljepšati svoj komadić Zemlje! Svatko tko je prošao pokraj njega uživao je u ljepoti njezina vrta! Možemo li živjeti tako da je svaki dan bezgranično važan? Kako to postići? Je li vam kada palo na pamet da ste uronjeni u područje beskonačne duhovne moći i da je možete naučiti koristiti? Kako?
Čini se da se kod mnogih ljudi pojavljuje sve izraženija želja da budu potpunije i vidljivije živi. Počinjemo li uviđati da smo ovdje zbog određene svrhe? Izgleda li da nas nešto vuče na duhovno putovanje? Možemo početi tražiti više oblike znanja: duhu koji je spreman tražiti otvaraju se stotine vrata!
Što čovjeka vodi prema napretku? Svjesno i odmah možda i ne znamo razloge koji nas potiču naprijed. Ali je li točno da se »nešto« u nama budi? Bi li to mogla biti sve veća gorljivost prema mnogobrojnim prilikama koje nas pozivaju da proširimo i napregnemo um i proširimo perspektivu? Bi li to »unutarnje komešanje« moglo biti nada u to da ćemo ostvariti ciljeve? Posjeduje li život blistavilo koje nas vuče naprijed u potrazi za povećanim služenjem i stvaranjem koristi? Je li moguće da »optimizam ima korijene u trajnoj dobroti«, te da osjećamo poziv pozitivnih stavova? Mogu li misli o jedinstvu i povezanosti graditi samopouzdanje i poticati nas da učimo nove načine razmišljanja, pa tako i alternative rješavanju sukoba agresijom? Je li sve to dio trajne dobrote prirođene čovječanstvu?
Kada otkrijemo sposobnost vlastite duše da pronalazi dobrotu u svakoj situaciji — i radosnoj i tužnoj — možemo li se probuditi i spoznati veću slobodu, više oblike izražavanja i veće koristi? Možemo li postati istraživačima i otkrivačima blagoslova duha? Možemo li u svemu oko sebe uviđati obnovljeni osjećaj zahvalnosti? Možemo li po-
Optimizam je čovjekova putovnica koja
ga vodi u bolje sutra. — Anonimna
Beskonačna Dobrota ima toliko široke ru
ke da prihvaća sve što joj se obrati.
— Dante
kazati svoju gorljivost prema životu, oduševljenju omogućiti da se prelije u sve što činimo sve dok ne počne utjecati na sve oko nas? Je li moguće da ta moćna energija simbolizira ono što se naziva »dodirom s beskonačnošću božanskoga«?
Optimističan čovjek život tumači na najpovoljnije načine i samopouzdano radi na pomagalima i lijekovima. Jeste li uočili kako se sve odvija posve pozitivno kada ljudi očekuju pozitivne ishode? Opti-mističnost ne znači da usput nećete nailaziti na izazove. Međutim, optimističan stav sa sobom nosi i svijest o tome da svaka situacija sadrži i potencijal za pozitivan ishod i veće dobro. Namjera je optimista upravo otkrivanje tog dobra! Kada se nađe pred preprekom, optimist traži rješenja. Otvorena uma i iskreno gleda pozitivne strane i traži najpovoljnije i najplemenitije ishode. Optimizam širi radost i sreću!
Dobrota je uvijek prednost. Čovjek koji je iskren, srdačan i koristan možda nikada neće postati slavan, no poštuju ga i vole svi koji ga poznaju. Tako je postavio čvrste temelje uspjeha i imat će život
dostojan življenja. — Herbert N. Casson
Emerson gorljivo i rječito piše upravo o optimizmu; i to u razdoblju nakon bolesti i smrti prve supruge, dvojice braće i obožavanog šestogodišnjeg sina. Intenzitet takvih tragedija kod nekih bi ljudi izazvao ogorčenost i ciničnost. lako je doživio duboku bol i žalost, kod Emersona je vjera u dobrotu života održala njegovu ljubav prema korisnim zamislima.
Svatko od nas također može spoznati i izraziti ono što je Emerson nazvao »Nepogrešivim povjerenjem i... vizijom koja vidi da je istinito ono što je najbolje. S takvim stavom čovjek može odbaciti sve nesigurnosti i strahove i imati vjere u to da će vrijeme otkriti odgovore na svaku osobnu zagonetku«.
*
3. ZAKON
Tko ostvari vlastitu predodžbu o veličini
zacijelo je o njoj uvijek imao vrlo loše
mišljenje. — William Hazlitt
Suvremeni se um malo-pomalo otvara
prema različitim vizijama stvarnosti.
— Sogyal Rinpoche
Držiš li da znaš sve, manje je vjerojatno da ćeš još učiti.
ČOVJEKOV KARAKTER i razvoj često se smatraju svjetlom ostvarenja nekog materijalnog cilja, poput povećanja broja osobnih, poslovnih ili društvenih prilika. U postupanju s vlastitom temeljnom ljudskom vrijednošću, važno je da se podsjetite da stav o vlastitoj vrijednosti po definiciji dolazi od nas samih. Bit te čudesne vlastite vrijednosti često se izvodi iz primjene naših osobnih darova, sposobnosti i mogućnosti na kreativnim i korisnim područjima. Ta svijest o vlastitoj vrijednosti bitno se razlikuje od napuhanog ega i besciljnog ponosa.
Je li vam se dogodilo da ste u društvu nekoga tko je, kako se čini, zaglavio u zamci ega, uvjeren da već sve zna, da ima odgovore na sva pitanja, pa je odlučio više ne slušati što drugi nude? Kako ste se tada vi osjećali? Vjerojatno se radilo o nelagodnoj situaciji, jer je razgovor bio jednostran, pri čemu je vaš sugovornik u nebesa dizao svoje navodne uspjehe i znanje.
Riječ »ego« ima mnogo različitih tumačenja. Neki ljudi na ego gledaju kao na nesvjesni dio svojega bića koji često nastoji ostvariti nadzor nad našim svakodnevnim životom. Drugi ego opisuju kao ekskluzivni aspekt naše stvarnosti, za razliku od duhovnoga dijela koji definiramo kao dušu. Međutim, bi li praktičnija i možda točnija definicija mogla jednostavno glasiti: »način na koji percipiramo sebe i način na koji izražavamo svoju percepciju o nadmoći«?
Učenje smatrati pripremom za nešto više od učenja automatski znači da smo i prije početka porazili taj postupak. Najvažniji stav
koji je moguće stvoriti jest želja za nastavljanjem učenja. — Daniel Bell
U Tibetskoj knjizi živih i mrtvih Sogyal Rinpoche navodi koris
tan opis ega:
Dvoje ljudi u vama živi cijeli život. Jedan je ego, to brbljavo, napadno, zahtjevno, histerično i proračunato biće; drugo je skriveno duhovno biće, čiji spokojan glas mudrosti čujete rijetko i još rjeđe na njega obraćate pozornost. Kad sve više i više slušate učenja, promis-
Bog se i dalje obraća onima koji žele
slušati. — Anonimna
Djelotvoran način oslobađanja od svega čime nas sputava ego jest slušanje i učenje, razmišljanje i rasuđivanje. Ako smo uvjereni da sve znamo, vjerojatnost da ćemo nešto naučiti daleko je manja. A da bismo istinski slušali i učili korisno je odbaciti sve predrasude i tuđe riječi slušati otvorena uma. Otvorenost je ključna za razvoj, a volja ga pokreće. Ne moramo prihvaćati sve tuđe stavove i zamisli, ali ih možemo promišljeno razmotriti. Otvara nam se mogućnost da zadržimo korisne informacije i oslobodimo se onoga što nije presudno. Kako čuti usmjeravanje duha koji šapuće ako neprestano priča možda i o nevažnim stvarima? Kada otvoreno slušate tuđe stavove, uočavate li mnoge nove i uzbudljive načine na koje možete promotriti određenu temu?
Ako je čovjek dosegao točku u kojoj je toliko zadovoljan da govori: 'Ne želim znati ništa više, ništa više činiti, ništa više biti', našao
se u stanju u kojem ga treba pretvoriti u mumiju. — Henry Ward Beecher
Umijeće slušanja kao iskustvo nam može donijeti i poniznost. Na primjer, proučite li jedan običan list koji je pao s divovskoga stabla, doslovce ćete otkriti mnoštvo načina na koje ga je moguće promatrati. Slikar ili pjesnik možda će uočiti formu, boju i ljepotu iz potpuno drukčije perspektive. Glazbenik će možda čuti još neodsviranu simfoniju. Biolog će vidjeti dokaz o svrsi i smislu u najjednostavnijim izrazima prirode. Atomski fizičar vidjet će bilijune atoma unutar fantastične organizacije. Vrtlar će u listu vidjeti prepreku ljepoti održavanog travnjaka. Gusjenica će u listu vidjeti hranu koja će joj pomoći u metamorfozi, dosezanju ljepote leptira. Čuda koja su plod Božjega stvaranja postoje u izobilju, čak i u najobičnijem listu!
Oni koji ponizno pristupaju životu priznaju da je cjelokupan svemir i sva bića koja su u njemu — i vidljiva i nevidljiva — vjerojatno potekla od bezgraničnog i bezvremenog stvoritelja. Mi znamo neizrecivo malo. Dar učenja jedan je od najvećih darova koje si možemo priuštiti! Učenjem poniznosti uviđamo da je smisao života na zemlji neizrecivo dublji od svega što čovjekov um može spoznati. Svako
Najprazniji je na cijelome svijetu onaj
koji je pun sebe. — E. C. McKenzie
lite o njima i ugradite ih u život, vaš unutarnji glas, vaša prirođena mudrost prosuđivanja... budi se i jača, a vi počinjete uviđati razliku između takvog usmjeravanja i raznoraznih bučnih i primamljivih glasova ega.
Prilike se često propuštaju jer emitira
mo kada bismo trebali slušati.
— E. C. McKenzie
Božje dijete treba marljivo nastojati pronaći i pridržavati se Božje svrhe, ali pritom ne biti toliko egoistično da pomisli kako shvaća beskonačan Božji um. Poniznost je usklađena s Bogom i Božjom svrhom, dok su ponos i oholost u raskoraku s duhovnim načelima.
Kada mislimo da znamo sve, ograničavamo se i sputavamo. Njegovanjem otvorenosti, pripravnosti, gorljivosti, širine vizije i poštovanja prema svim oblicima života možemo promijeniti cjelokupnu atmosferu u svojem umu. Potom u naš život može ući božanski duh, koji će raspršiti čovjekov ego i novonastali vakuum ispuniti neograničenom ljubavlju koja nas navodi na to da slušamo i učimo.
4. ZAKON
Čovjekove zasluge ne smijemo mjeriti
prema njegovim velikim odlikama, ne
go prema tome kako se njima služi.
— Francois Due de La Rochefo
ucauld
Nikoga još nikada nisu slavili zbog nečega što je dobio. Slava je bila nagrada za ono što je dao. — Calvin Coolidge
U LUKINU EVANĐELJU Isus govori: »Dajte, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite« (6:38). Isus ovdje navodi temeljni životni zakon koji su prepoznali mnogi veliki duhovni vođe, kao i mnogi istinski uspješni pojedinci.
Volite li posao koji radite, u njega ćete uložiti cijelog sebe, slobodno dajući energiju i cjelokupan dar. Kada tako dajete, radite zbog radosti uspjeha. Kada s drugima dijelite svoje sposobnosti, dar poštovanja, opipljivog ili neopipljivog, postaje dijelom vašeg svakodnevnog života. Opipljivo poštovanje i zahvalnost može se sastojati od novčane koristi ili nečijeg dara za to što ste učinili. Neopipljivi oblici mogu biti zahvalnost za to što ste učinili, kao i ugled. Velike nagrade proistječu iz vaše vlastite radosti zbog činjenice da ste korisni. S druge strane, ako radite za plaću, ako ste pripravni činiti samo ono za što mislite da vas plaćaju, te ne činite baš ništa više, po svoj ćete prilici zamrziti posao.
Kod Boba je bilo upravo tako. Osam sati na dan, pet dana u tjednu, godinu za godinom, zarađivao je plaću uz minimum uloženog truda. Uvijek se činilo da je umoran i nezadovoljan, a posao je krivio za nebrojene druge probleme.
*
Ljubazne riječi ne prodiru toliko dubo
ko kao glas o dobroti.
— Mencius
Međutim, uživao je u jednom: volio je gledati kći kako igra dječju verziju baseballa. Kada mu se ukazala prilika da postane trenerom njezine momčadi, objeručke ju je prihvatio. Iako je trenerska dužnost iziskivala mnogo vremena i predanosti, Bobu to nije smetalo. Govorio je kako ga vrijeme koje posvećuje tim djevojčicama ispunjava novom energijom. Na završetku sezone, njegova je ekipa osvojila prvenstvo, a Bobu su u beskraj zahvaljivali roditelji oduševljeni intenzitetom njegove predanosti.
Čovjek je već bitan na svijetu kad se zna da se na njega možemo implicitno osloniti. Često sam susretao ljude koji su imali prednost u položaju, časti i zaradi jer su bili na takvom glasu: kada bi rekao
da nešto zna, takav bi čovjek to i znao, a kada bi rekao da će nešto učiniti, održao bi obećanje.
— Edward Bulwer-Lytton
Dobrota je plod čovjekovih vlastitih
zasluga. — Heloise
Koji želi osigurati dobrobit drugima već ju je osigurao
sebi. — Konfucije
Nasreću, priči tu nije kraj. Na nagovor zabrinute supruge, Bob je odlučio potražiti duhovne savjete u vezi s problemima na profesionalnome planu. Terapeut mu je predložio da i poslu počne pristupati s istim entuzijazmom koji ulaže u treniranje djevojačke momčadi. Bob je nevoljko pristao i obećao da će pokušati.
Na svoje veliko iznenađenje, tako je na poslu počeo primjećivati stvari zahvaljujući kojima je rad svakog dana postajao sve zanimljiviji. Počeo se zanimati za život kolega. Samome sebi postavljao je izazove: pronaći načine na koje će unaprijediti način na koji obavlja posao. Radio je kao da je vlasnik tvrtke, a ne »tek još jedan kotačić u mehanizmu«. Bob je počeo nadređenima predlagati rješenja za djelotvorniji rad svojega odjela. Na svoje neizmjerno iznenađenje, počeo je čak i izvan posla razmišljati kako bolje raditi! Bob se danas svakoga dana budi uz osjećaj želje i gorljivosti umjesto tupog beznađa. Naučio je vrijednu i važnu lekciju iskrenog i poštenog davanja u svim djelatnostima i aktivnostima.
Mala je vjerojatnost da ćete u nečemu što zanemarujete postati stručni i vješti. I moguće je da neće biti lako osloboditi se unutarnjeg nemira i previranja dok kao ljudsko biće ne razvijete osjećaj aktivnosti unutar vlastitog životnog smisla. Pronalaženje i koncentriranje na smisao i svrhu pomaže vam da aktivnosti usmjerite na korisna i povoljna područja u kojima životu možete davati neusporedivo više. Davanje može biti slično financijskim ulaganjima. Ako ulažete nepromišljeno i bez truda i pripreme, dugoročno ćete vjerojatno doživjeti neuspjeh. S druge strane, kada mudro ulažete energiju, zanimanje i sposobnosti, veći su izgledi za uspjeh.
Zapamtite da puko ulaganje vremena u nešto ne znači da se tome predajete i posvećujete. Postoje različiti stupnjevi davanja. Svoju pozornost, zanimanje, ljubav, maštu i kreativnost posvetite zadaći koja je pred vama. Na taj je način nepovoljnu okolnost moguće transformirati tako da vam se vraća korisno; bit će to »dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera«, koja će vam doći »u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite«. Taj životni zakon i u vašem slučaju može funkcionirati jednako dobro kao kod Boba i kao i kod milijuna drugih koji su ga otkrili. Manje razmišljajte o tome što možete steći, a više o tome što možete dati. Tako ćete možda uvidjeti da vaš život poprima sjaj o kakvom niste ni sanjali.
* 5. ZAKON
Sjena neznanja zove se strah. — J. Jelinek
Nema te sile koja trajno može izdržati
pritisak straha. — Ciceron
STRAH se često smatra jednim od najvećih izazova s kojima se danas susrećemo, i kao pojedinci i kao društvo. Iz manje poželjne perspektive, strah nam onemogućuje da se u potpunosti izrazimo. Strah od odbijanja možda će nam onemogućiti da radimo na komuniciranju i prijateljstvima koji su potrebni za normalan život. Strah od neuspjeha možda će nam onemogućiti da se posvetimo plodonosnim aktivnostima. Misaoni obrazac straha može izazvati egocentričan način života. Strah od nekonformizma možda će nas navesti da se odreknemo dijela vlastite individualnosti. Strah može izazvati neosjetljivost i nepoštovanje. Strah od toga da nećemo imati dovoljno možda će nam onemogućiti da uvidimo univerzalno načelo obilja koje djeluje unutar našeg života. Strah izaziva i blokade, onemogućavajući nam da volimo sebe i druge. Nerazuman i iracionalan strah ograničava nas i zatvara u nevidljiv zatvor.
Ipak, strah koji je usmjeren na samoočuvanje može biti koristan. Instinktivna svijest o opasnosti može nam ukazati na potencijalnu prijetnju i pomoći nam da mobiliziramo snagu potrebnu kako bismo izbjegli ozljede.
Sada kada sve naprednija komunikacijska tehnologija u mnoge domove sve brže dovodi događaje iz cijeloga svijeta, doznajemo mnogo toga o drugim kulturama, a sjena neznanja može se raspršiti zajedno sa strahom od nepoznatoga. Otpor je počesto temeljni ele-
Strah se raspršuje kad se suočimo s
činjenicama. — Frank Tyger
Tko se boji, izvoru straha daje moć da
njime vlada. — Maurska izreka
ment straha od promjena. U tom je slučaju nužno upotrijebiti misli tako da pozitivno zamišljamo ciljeve kojima težimo. Nizozemski filozof Spinoza rekao je: »Uvidio sam da sve stvari kojih se plašim i koje me plaše u sebi nemaju ni dobro i zlo, osim samog djelovanja na um«.
Strah je već dugo plod čovjekova ega. Kako? Kada još ne shvaćamo da smo dio božanskog plana, zbog čega ćemo možda odašiljati energiju straha umjesto energije ljubavi. Kada naučimo doživljavati neograničenu ljubav, na snažan način protjerujemo strah i transformiramo vlastiti život. Jednako tako, kad se služimo tehnikom promatranja samih sebe, lakše se oslobađamo lažnih procjena o sebi.
U obraćanju Kongresu 6. siječnja 1941. Franklin Delano Roosevelt napisao je ove besmrtne riječi: »Radujemo se svijetu utemeljenom na četirima ključnim ljudskim slobodama. Prva je sloboda govora i izražavanja — svugdje u svijetu. Druga je sloboda koja svakom čovjeku dopušta da štuje Boga kako god želi — svugdje u svijetu. Treća je sloboda od neimaštine... svugdje u svijetu. Četvrta je sloboda od straha... bilo gdje u svijetu«.
Najveći izvor tuge u životu nisu gubici i nesreće, nego strah. — Arthur Christopher Benson
Radi oslobađanja od sjene neznanja i njezina pratitelja, straha, često moramo sklopiti nov sporazum sa stvarnošću. Stvari kojih se najčešće pribojavamo često se mogu objasniti uz malo istraživanja. Vivikenanda kaže: Cvijet nestaje sam po sebi kada plod počne rasti«. Kada znamo da je božanska ljubav uvijek s nama, pojam straha jednostavno nestaje. A kada se riješimo straha, u nama se razvija svrhovito samopouzdanje koje odražava našu sve izraženiju svijest. Strah se često raspršuje kada odbacimo sumnju.
Svi oblici straha, i stvarni i zamišljeni, mogu samo smetati našem razvoju. Odvažnost i poduzetnost medu najvećim su oblicima energije koja služi za nadvladavanje straha. Riječ je o iskrama koje potiču pozitivne korake prema korisnome razvoju. A budući da je »sjena neznanja strah«, koji su vam se to strahovi ispriječili na putu potrage za boljim životom? Strahove izvedite na svjetlo, kako biste uništili njihove sjene i kako biste smanjili pritisak, oslobodili se njihova stiska. Duboko udahnite i protjerajte sve oblike straha. Dokinite kaos koji su izazivali strah i neznanje. Naučite lekciju odvažnosti i domišljatosti, kako biste oblikovali plodonosan život kakav priželjkujete.
*
Naglasci ••
1. Osvrnite se na članak o »plodovima duha«. Koliko uspješno u svakodnevnome životu ubirete taj urod?
2. Plodovi duha dostupni su vam za korištenje, cijelo vrijeme, u svim okolnostima i situacijama.
3. Optimist život tumači na najpovoljniji mogući način, te sa samopouzdanjem očekuje sve najbolje što se uopće može dogoditi.
4. Pesimist se boji nesreća pa ih stoga neki put i privlači! 5. Djelotvoran način za otkrivanje slobode sastoji se od slušanja i
učenja, promišljanja i razlučivanja. 6. Umijeće slušanja može služiti kao iskustvo poniznosti. 7. Kad mislimo da sve znamo, ograničavamo se i sputavamo. 8. Kad dajete, radite za radost postignuća i uspjeha; kada svoje bla
go dijelite s drugima, dar poštovanja i zahvalnosti, bio opipljiv ili neopipljiv, postaje dijelom vašeg svakodnevnog života.
9. Iskreno i pošteno davanje ima veliku vrijednost. 10. Kad naučite iskusiti neograničenu ljubav, na snažan ćete se način
riješiti straha i transformirati vlastiti život. 11. Stvari kojih se najčešće bojimo često se objašnjavaju i rasprsuju
zahvaljujući ispitivanju i promišljanju. 12. Svi oblici straha, stvarnog ili zamišljenog, mogu kočiti naš razvoj.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
I SVI BUDITE JEDNO — Hilda Kellis
Pogledah na Istok i ugledah Vjernike u turbanima i ogrtačima kako na koljenima idu prema Meki. Bog/Alah zračio je iz svakog srca. U tom trenutku spoznah značenje Jedinstva.
Pogledah na Zapad, prema svojoj zemlji i ljudima, pa zatim još dalje na Zapad. I vidjeh kako svak odražava Gospodnje svjetlo. U crkvama, u hramovima
i ne u crkvama ili hramovima: na piknicima, u parkovima, za stolovima u važnim uredima — odražavaju Svjetlo i Ljubav onako kako ih shvaćaju. U tom trenutku spoznah značenje Jedinstva.
Pogledah na Jug i ugledah veličanstveno blistava i ozarena lica koja pjevaju o Njegovoj Ljubavi. U crkvicama, na obroncima, u dolinama, u gradovima. Malena djeca, visoka djeca — svi izražavaju Ljubav prema Bogu. Pojedinačno i kreativno jedinstveno. U tom trenutku spoznah značenje Jedinstva.
Moje unutarnje oči skrenu još jednom, ovaj put na Sjever. Prijatelji, obitelji, u nepristupačnome visočju pod snijegom i u svoj veličini, oko ognjišta, u psećim zapregama, dok leden vjetar šapuće zagonetne zvukove sa svih strana. I u svakome biću ugledah čvrstu i jasnu sliku izražene Ljubavi prema Bogu. U tom trenutku spoznah značenje Jedinstva.
Kraljevstvo ne pronalazimo u razlikama, čak ni u jednakosti svjetskih religija, nego u stalnim i sve širim izrazima Jedinstva. Zahvaljujem na Snazi i Ljubavi koja otvara nam srca, kako bismo svi bili jedno.
I ako nadvlada milijune vojnika na boj
nome polju, čovjek je najplemenitij i
pobjednik kada ovlada sobom.
— Dhammapada
Ovo je istinsko znanje: tražiti Sebe kao
trajni istinski cilj trajne mudrosti.
— Bhagavad Gita
1. ZAKON
Čovjek se mora disciplinirati dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima. — Spis iz zoroastrizma
PUTOVANJE prema jedinstvu i cjelovitosti čest je motiv raznih definicija duhovnosti. Psihoterapeutkinja Molly Young Brown piše: »Kada širimo svijest, jačamo usredotočenost, pojašnjavamo svrhu, transformiramo unutarnje demone, razvijamo volju i donosimo svjesne odluke, krećemo se u smjeru dublje povezanosti sa svojim duhovnim Ja«. Samodisciplina je važno pomagalo u izgradnji temelja za sretan i uspješan život. Mnoge definicije produktivnijeg života navode na zaključak da duhovnost može biti svakodnevna pustolovina koja dolazi u dodir praktički sa svim područjima našega života. A duhovnost ima onoliko izraza koliko ima pojedinaca s različitim interesima, vrijednostima, stavovima i tradicijama.
Kakve slike u vašem umu budi riječ »disciplina«? Kod nekih ljudi disciplina poprima oblik strogog režima, nadzora ili kazne. Kod drugih može značiti područje proučavanja, dio znanja, školovanje, pripremanje, ponašanje ili ovladavanje sobom. U ovome ćemo članku istražiti »disciplinu« sa stajališta školovanja ili obrazovanja. Područje proučavanja mogao bi biti osobni razvoj, pri čemu se nastojimo duhovno obrazovati u smjeru pozitivnog držanja, što će rezultirati višim stupnjem vladanja sobom. Do tog cilja najlakše ćemo doći dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima. Život ispunjen korisnim postignućima i smislom u domašaju je sviju nas; za njim trebamo samo posegnuti. Mentalni, emocionalni i fizički aspekti našega bića mo-
Tridesetčetvrti tjedan
Koji se želi širiti na području sreće neka temelje položi u dnu svojega srca.
— Taoistička izreka
Ostvarenje Istine uzvišenije je od svega ostaloga; no još je uzvišeniji istinit život.
— Sikhska vjera
I da se poslužimo jednom drevnom izrekom: »Prije nego što možemo započeti dan, moramo ustati iz postelje!« Da bismo slušali nastavu s područja napredne trigonometrije, prvo moramo svladati osnove matematike. Želimo li se duhovno razvijati, važno je da se discipliniramo dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima. Naša žudnja za razvojem višeg oblika svijesti mora postati dovoljno izražena da prodre kroz naporan i monoton ritam svakodnevnog života. Iskrena želja, pozitivan stav, te povećan trud u velikoj mjeri određuju uspjeh naše pustolovine.
Proces življenja posve izvjesno nije besciljna aktivnost. Svaki nam novi dan donosi novu pozadinu, vidljivu stvarnost, prolazna iskustva, prilike, te novi i izazovni dio puta na kojem nastojimo ostvariti ciljeve. Je li moguće da svatko od nas ima duhovni razlog za postoja-
Doista činim što govorim i djelima održavam riječ.
— Hinduizam
gu služiti kao korisni instrumenti izražavanja. Kada spoznamo da možemo birati kako ćemo razmišljati, što ćemo osjećati, te, u velikoj mjeri, doživljavati, počinjemo napredovati prema višem stupnju ovladavanja sobom.
Čovjek mora djelovati prikladno u vezi
s drugim čovjekom kao što djeluje i u
vezi s Bogom. — Talmud
Sam se životni proces svakodnevno odvija u velikoj i dalekosežnoj školi koju nazivamo životom. U tom okruženju naš cilj nije tek znati i razumjeti duhovnost, nego je i obuhvatiti u svim našim nastojanjima. Svatko tko traži konačne odgovore polazi na jedinstvenu pustolovinu traženja. Čovjekova priroda često traži savršeni ili najkorisniji obrazac koji će usmjeravati naš razvoj. Kako ćemo postati duhovno zrelijima? Kako dodatno razviti duhovne navike poput molitve, meditacije i pozitivnih stavova i prakse u današnjem užurbanom svijetu?
Traži li duhovni razvoj osobnu disciplinu koja se razlikuje od fizičke, emocionalne i mentalne discipline, ali je istodobno i obuhvaća? Kada nas vodi ili »disciplinira« naša duhovna priroda — koja obuhvaća i mudrost, ljubav, razumijevanje, radost i suosjećanje — te sam život, možemo li se mijenjati i korisno i kreativno?
nje i da je naš svijet nepotpun dok ne otkrijemo taj razlog ili svrhu? Kada svjesnim izborom uzdižemo svoje svakodnevne aktivnosti duhovnim nadahnućem, naš se način života dramatično poboljšava.
Kad činimo praktički sve, obično je potrebno postaviti odgovarajuće temelje. Dobre misli iziskuju svijest o tome da ono što uglavnom mislimo u velikoj mjeri određuje što doživljavamo. Dobre riječi simboli su dobrih misli. Naše riječi imaju moć jer su slušni ili pisani izraz misli. Koristimo stoga riječi oprezno i pomno, te izgovarajmo samo ono što iskreno mislimo. Potom se povedimo za dobrim mislima i dobrim riječima koje ćemo pretočiti u dobra djela i dobro djelovanje, u skladu s našim riječima.
Trn je moguće izvaditi jedino ako znaš
gdje je. — Tagore
Svi nepovoljni i dep-rimantni utjecaji mogu se nadvladati, ne
borbom, nego izdizanjem na višu
razinu. — Charles Caleb
Colton
2. ZAKON
Ili si dio problema ili si dio rješenja. — Eldridge Cleaver
OBIČNO se kaže da na svijetu postoje dvije vrste ljudi: oni koji vide problem, određuju ga i opisuju, zbog njega se tuže, te na koncu postaju dijelom problema; drugi, pak, kada ugledaju problem, odmah počinju tražiti rješenje. Osobi koja se koncentrira na problem život može izgledati kao teška muka, stalna borba. Međutim, za one koji traže rješenja, život donosi mnogobrojne prilike za razvoj. Svatko pojedinačno odlučuje kako će reagirati na pojedine životne situacije. A ishod? »Ili ste dio problema ili ste dio rješenja.«
Biti dijelom problema obično je vrlo lako, jer koncentriranje na mnogobrojne proturječne činjenice i moguće scenarije nudi mnoštvo različitih razloga zbog kojih se nešto ne može postići. Vjerojatno je nužno uložiti više truda kako bismo um disciplinirali tako da otkrije načine na koje je problem moguće riješiti. Ipak, ono što možda izgleda kao nepremostiva prepreka onima koji se koncentriraju na problem, često je izvrsna prilika za otkrivanje i rast onima koji traže rješenja.
Jedna priča govori o dvojici muškaraca koji su kasno jedne noći šetali šumom. Bilo je vrlo mračno i njih su dvojica teško razabirali put pred sobom. Iznenada su i jedan i drugi upali u veliku rupu dotada prekrivenu granama i lišćem. Činilo se da neće moći izići bez pomoći izvana. Zdvajajući nad takvom nesretnom sudbinom, jedan je
*
Nedaće su škola junaštva, ustrajnost
čovjekova ve-ličanstvenost, a nada
baklja uzvišenih težnji.
— Albert A. Whitman
od njih sjeo, dlanovima prekrio lice i ostao nepomično sjediti u tom položaju. Drugi je muškarac odmah počeo tražiti način izlaženja iz zamke. I dok je tako pipao u tami, naišao je na dugački korijen koji je stršao iz zida rupe. Brzo se izvukao i pružio ruku kako bi pomogao i prijatelju koji se samo žalio.
Bez obzira na intenzitet izazova koji se mogu pojaviti, odluke koje donosimo u vezi sa suočavanjem sa situacijama mogu biti presudne u smislu uspjeha ili neuspjeha, i sada i ubuduće. Odlična je pomoć u svakoj situaciji pozitivno gledanje na stvari ispunjeno ljubavlju i brižnošću. Čovjek koji voli osjeća ljudske emocije povrijeđenosti, bijesa i frustriranosti, ali čovjek koji voli ne dopušta negativnim emocijama da postanu dominantne. Čovjek koji živi u stavu neograničene ljubavi brzo oprašta. On će možda prvi otvoriti vrata nužnoj komunikaciji ili u znak pomirenja ponuditi ruku ili zagrljaj. Čovjek koji voli živi u svijetu ispunjenom ljubavlju, bez obzira na razočaranja, tugu, različite stupnjeve stresa ili probleme.
Bilo da se ljudi ponašaju lijepo i srdačno ili odbojno i neugodno, u konačnici su ipak ljudska bića, baš kao i mi. I kao mi, više vole sreću nego tugu i patnju. A kako svi osjećamo identičnu potrebu za ljubavlju, vrlo je lako shvatiti da su ljudi na koje nailazimo, bez obzira na okolnosti, naši suputnici na ovom planetu. Stoga se čini vrlo glupim baviti se vanjskim razlikama ili problemima, jer nam je temeljna priroda ista. Potražite najbolje elemente svake situacije. A zatim budite kreativni!
Nikada ne želim biti indiferentna prema radostima i ljepotama života. Jer zahvaljujući njima, kao i zahvaljujući boli, uviđamo smisao u nasumičnosti, obrasce u kaosu. To ne moramo razumjeti da
bismo shvatili kako se u pozadini zagonetke i očaranosti krije ljubav.
— Madeleine L'Engle
Kineski vođa Mao Zedong o rješavanju problema rekao je ovo: »Ne možete riješiti neki problem? Lijepo se bacite na posao, ispitajte trenutačno stanje i činjenice te povijest problema! Nakon što ga temeljito istražite, znat ćete kako ga riješiti«. To su divne riječi poticaja koje nam govore da trebamo pozornije promatrati i više doznati o činjenicama, bez obzira na situaciju.
Čini se da je većinu problema moguće podijeliti u dvije kategorije: mentalne i fizičke. Na većinu nas daleko najviše djeluje um.
Osim kad smo teško bolesni ili nemamo najnužnija sredstva za život, fizički aspekti života najčešće igraju sekundarnu ulogu. Um registrira sve događaje. Ne bi li onda bilo prikladno smatrati da pozitivan stav koji potiče na razmišljanje, zajedno s neograničenom ljubavlju, širom otvara nove mogućnosti?
Svjesnim naporom tražite rješenja. Zapamtite, kako biste bili čovjek obuzet problemima, ne morate imati ni veliku hrabrost, ni genijalnost, niti se osobito truditi. S druge strane, kada rješavamo probleme, lakše osjećamo zadovoljstvo, dok je plod često veće samopouzdanje u vezi s vlastitim sposobnostima.
Najsigurniji put do dobivanja kredita
sastoji se u tome da radom dođete do položaja u kojem
vam uopće neće biti potreban.
— Maurice Switzer
Imaj više nego što pokazuješ, govori
manje nego što znaš, posuđuj manje nego
što duguješ. — William
Shakespeare
3. ZAKON
Dužnik je sluga vjerovniku. — Izreke 22:7
SHAKESPEARE nam govori: »Nikad ne posuđuj od ljudi niti posuđuj njima«. Kako biste izrazili mudrost sadržanu u tim riječima? S jedne strane, mogli bismo reći da čovjek koji posuđuje novac vjerojatno živi pod stalnim stresom, svjestan duga koji mora otplatiti. Čovjek koji posuđuje možda će uvidjeti da ostaje bez radosti jer se brine o otplati duga. Naposljetku, što je uopće izazvalo nedostatak? I kako ćete uživati u trošenju novca kada zapravo pripada nekom drugom? Osoba koja je posudila novac možda će osjećati nervozu ili nelagodu u nazočnosti osobe od koje je novac posudila, ako još nije otplatila dug. I gdje je u toj situaciji duh osobne slobode?
Abraham Lincoln rekao je: »Nevolja se nećeš osloboditi ako trošiš više nego što zarađuješ. Sigurnost nećeš steći posuđenim novcem«. Dug može biti poput emocionalnog živog blata, koje čovjeka vuče prema dolje, u strah, nesigurnost i sramotu. Može li sve veći broj malih dugova remetiti mir, zahtijevati sve više i više vremena, razmišljanja i energije? Veliki dugovi mogu posve obuzeti čovjeka, odvesti ga u totalni strah. Kada dođe do toga, čovjeku će možda biti teško razmišljati o drugim važnim pitanjima svakodnevnoga života, te će tako samo dodatno podizati razinu stresa u njegovu životu.
U knjizi Nikome ništa ne budite dužni Ann Ree Colton i Jonathan Murro pišu o duhovnim načelima dobrog upravljanja i božanske providnosti: »Putujte bez suvišne prtljage: 'Nikome ništa ne budite
*
Mir nije odsustvo rata, riječ je o vrl ini,
stanju duha, blagonaklonosti, samopo
uzdanju, pravdi. — Benedict Spinoza
dužni' (Rimljanima 13:8); svakako ponudite svoju žrtvu, svoja duhovna obećanja ostavite na oltaru; krenite dalje i marljivo radite na otplati duga neoprezno načinjenog u doba slijepih motiva«.
Jedan je mladić rano postao svjestan opasnosti duga, te je već u tinejdžerskoj dobi zaključio da je najveća prijetnja osobnim financijama mnogih obitelji upravo neumjereno posuđivanje. Stoga se zare-kao da će drugima posuđivati ako bude nužno, ali da nikada neće posuđivati od drugih. I do četrdesete godine tako nije imao ni kreditnu ni debitnu ili kakvu drugu karticu.
Jedna je mlada žena neočekivano ostala bez muža, s dvoje male djece. Dug koji je ostavio njezin suprug mnogima bi se činio malim, no njoj je izgledao strašno. Morala je odmah pronaći posao i početi raditi kako bi uzdržavala sebe i obitelj. Budući da je odrasla uz roditelje koji su je učili koliko je važno »nikome ne biti dužan«, mlada je žena sjela i razradila plan otplaćivanja svih dugova. Nasreću, ubrzo se zaposlila. Zatim je posjetila sve ljude kojima je nešto dugovala i dogovorila kako će sve obaveze ispuniti u razumnome roku. Potom je, radeći na dugoročnijem cilju, počela izvanredno studirati na obližnjem fakultetu, kako bi stekla viši stupanj obrazovanja i na koncu dobila i bolji posao. Pronašla je odgovornu osobu koja se brinula za djecu dok je ona radila i studirala. Zahvaljujući predanosti, marljivosti i trudu, ta je mlada žena uspjela, ostvarila ciljeve i stekla neizmjerno poštovanje obitelji, prijatelja, kolega i poslodavaca.
Zapamtite da je vrijeme novac... Zapamtite da je zajam novac... Onaj za koga se zna da otplaćuje točno i upravo onako kako je
obećao, može u bilo kojem trenutku i u bilo kojoj prilici, prikupiti sav novac koji mu prijatelji mogu ponuditi... Ukratko, put do bogatstva, ako ga želite, jednako je jednostavan kao put do tržnice. Ponajviše ovisi o dvjema riječima, marljivosti i štedljivosti; odnos
no, ni vrijeme ni novac ne trošite uzalud, nego i jedno i drugo upotrijebite na najbolji mogući način.
— Benjamin Franklin
1 premda je možda životna činjenica da su neki računi kod nekih ljudi jednostavno neizbježni, poput računa za režije, otplata kredita, medicinskih troškova ili neočekivanih potreba koje se pojavljuju, možemo se složiti s Buckminsterom Fullerom: »Smatram ključnim i nužnim sve račune platiti najbrže što mogu«.
Čovjek koji i dalje gomila dugove nepotrebnom kupnjom, ili možda kako bi uživao u određenom obliku neumjerenog života, doživljava lažan dojam uspjeha i blagostanja. Pritom se ujedno ograničava
na uzak spektar misli, djelovanja i prilika. Jer računi će svakako doći na naplatu. Dakako, sa stajališta zaduženosti, čovjek nikako ne bi volio biti sluga drugome. Međutim, suvremene pogodnosti poput kreditnih kartica, stambenih kredita, revolving-kredita i otplate na rate primamljivi su poticaji za trošenje novca.
Nekoliko ključnih sastojaka povezano je s uspješnim i unosnim životom. Prirodna sklonost prema neovisnosti i samostalnosti, zajedno s ambicijama, marljivošću, trudom, kreativnošću i domišljatošću mogu položiti temelje razmjerno dobrog i kvalitetnog života. Racionalnost i odgovorno ulaženje u rizike ukazuju na zametke uspješnog poduzetnika. Važan je i osjećaj upravljanja i usmjerenosti. Novac ima veću vrijednost od običnih svjetovnih dobara. Donosi i povlasticu mudrog upravljanja sredstvima koja smo stekli. Netko kupuje potrebnu odjeću kada prodavaonice održavaju redovite rasprodaje. Netko koristi snižene cijene u obližnjoj samoposluzi, osobito kada je riječ o kupnji namirnica koje mogu duže stajati u zamrzivaču i tako širi mogućnosti obiteljskog novca namijenjenog za hranu.
Možda je jedno od najmoćnijih pomagala za život unutar mogućnosti, bez oslanjanja na posuđivanje, upravo nadzor nad mislima. Upravo na tom području namećemo disciplinu smjeru svojih misli i emocija. Izdvajamo aktivnosti koje su korisne i donose nam dobrobit, te donosimo mudre odluke. Njegujemo i razvijamo one ključne osobne odlike koje osiguravaju plodonosan život.
4. ZAKON Što god imaš, moraš ili upotrijebiti ili izgubiti. — Henry Ford
JEDAN MLADI umjetnik nastojao je ostvariti san o tome da živi od crtanja stripova. No dok je tražio posao, odbili su ga svi novinski urednici kojima se obratio. Samo bi pogledali njegove radove, slegnuli ramenima i rekli: »Ništa od toga. Nemaš dara. Prebaci se na nešto drugo«. Odbijanje za odbijanjem.
Jednog se dana mladić našao u nekoj staroj i ruševnoj radionici, bez novca i bez osobite nade u uspjeh. Kako je imao vremena napretek, počeo je skicirati prostor i miševe koji su živjeli u njemu. Dok je promatrao miševe i crtao njihove igre i nepodopštine, ta su ga ma-
*
Genijalnost... je sposobnost da vidimo deset stvari on
dje gdje običan čovjek vidi jednu, a
gdje nadaren čovjek vidi dvije-tri, kao i
sposobnost da te višestruke percepcije
materijalnoga odrazimo u plodovima
svojega umijeća. — Ezra Pound
la stvorenja sve više i više fascinirala. Počeo se sve više blagonaklono zanimati za miševe, a osobito za jednog malog mišića.
Tada ni slučajno nije uviđao koliko će taj odnos postati važan. Čovjek se zvao Walt Disney. A mali miš koji je Waltu poslužio kao predložak za mnoge kasnije crteže dobio je ime Mickey. Walt i Mickey poslije su postali najuspješnijim zabavljačima na svijetu. Waltova kreativnost i mišje smicalice i dogodovštine donijele su radost i smijeh nebrojenoj djeci — svih uzrasta!
Bi li došlo do toga da je Walt Disney odustao kada su raznorazni urednici odbili njegove radove? Što bi bilo da se zaposlio na nekom »normalnom« mjestu? Bi li njegov san počeo blijedjeti u sjećanju? No Walt Disney vjerovao je u sebe i svoju umjetničku nadarenost. Nije odustao. I dalje je crtao i pritom otkrio snažnu istinu: Neograničene Božje mogućnosti nalaze se svugdje! I moguće je doći do uspjeha, Čak i kada se čovjek već, kako mu se čini, nađe na završetku puta! Walt Disney poslužio se svojim darom i ostvario želje.
Uzdignute glave slijedite uzvišenu viziju! Svaki je životni trenutak dragocjen. Vrijeme koristite mudro. Uspjeh najčešće postižu oni koji se prilagođavaju i na najbolji način koriste ono čime raspolažu. Bez obzira na razočaranja do kojih je možda dolazilo, uvijek postoje prilike da i naoko beskorisne okolnosti pretvorimo u ishodište kreativnog djelovanja. Kao kod Walta Disneyja, vaša izvorna »namjera« možda se ipak neće ostvariti, no uložite li iskren trud, nešto se mora dogoditi! Poslužite se onim što imate! Poput mišića koji atrofiraju kada se ne koriste, i dar može blijedjeti ako se ne izražava.
Svaki zlatni izlazak sunca uvodi nove prigode onima koji zadržavaju vjeru u sebe i visoko uzdižu glavu. Još nitko nije vidio pijetla
kako kukuriječe pognute glave. Hrabrost za početak i pripravnost na trajne napore preduvjeti su uspjeha. Svitanje dočekajte sa sa
mopouzdanjem. Svaki zlatni trenutak ispunite ispravnim razmišljanjem i vrijednim naporima. U tom slučaju svaki zlatni suton
donijet će vam radost. — Alonzo Newton Benn
Kojim točno darovima raspolažete? Što vam se čini, u kojim područjima izražavanja imate prirodan dar i sposobnosti? Što vam je dosada najviše koristilo u postizanju uspjeha? Donosi li vam ta aktivnost i radost i sreću? Pruža li mogućnost za služenje? Bi li vam blagi pomak u sadašnjem gledanju na stvari pomogao da uvidite veću cjeli-
Nije dovoljno imati dobar i sposoban
um. Glavno je dobro ga koristiti.
— Rene Descartes
nu u sadašnjem znanju ili prirodnim talentima? Možete li spoznaje o svojem daru unijeti u veće razumijevanje ili tržišni potencijal? Svrhu svojih darova ne uviđate iz perspektive ograničenosti. Kako rafinirati vlastito shvaćanje onoga što imate? Pokazujte sposobnost donošenja dobrih procjena i neka vaše današnje odluke budu mudre.
Prihvatite i izražavajte zahvalnost za nadarenost i sposobnost kojima raspolažete. Spoznajte koliko su dragocjeni i zahvaljujući njima služite svijetu. U praksi provodite maksimu: »To što jeste Božji je dar; što od sebe činite vaš je dar Bogu!«
5. ZAKON
Čuo sam i spoznao da su i stege i spas u
nama samima. — Jinizam
Što god bili — slikar, govornik, glazbenik, spisatelj, vjeroučitelj
ili nešto drugo — znajte da se dopira-
nje do tajne moći i snage sastoji od rada u tijesnoj povezanos
ti s Beskonačnom Moći, kako bi neprestano djelovala i ma
nifestirala se kroz vas.
— Ralph Waldo Trine
Dobro je biti važan, ali je važnije biti dobar. — Izreka
KADA JE obrazac našega života istkan iz filozofije koja govori »Dobro je biti važan, ali je važnije biti dobar«, pokrećemo moćnu, korisnu i kreativnu energiju. Način na koji reagiramo i što činimo za druge svakako nam se vraća istom mjerom. Kada smo dobri, ljubazni, puni ljubavi, velikodušni, otvoreni, pošteni i iskreni, drugi će često prema nama reagirati upravo tako. Naša važnost za druge često ovisi o pokazivanju, posredstvom riječi i djela, činjenice da nam je iskreno stalo do njih i do toga što se događa s njihovim životom.
Kao pripadnici ljudske zajednice, posve prirodno uživamo kada nas netko cijeni i poštuje. Osjećamo toplo zadovoljstvo kada netko prepozna naša postignuća ili uviđa potencijal u našim sposobnostima koji mi sami možda nismo prepoznali. Ipak, trajno samopošto-vanje počiva na tome kako mjerimo vlastitu vrijednost i sposobnost suočavanja sa životnim izazovima. Znamo da možemo imati plodonosniji život ako svim iskustvima i situacijama pristupamo s ljubavlju i uz prikladan i pozitivan stav. Kada uviđamo bit svoje temeljne vrijednosti, znamo da je ljubaznost jednostavno jedan od izraza doživotnog procesa osobnog razvoja koji treba istraživati i njegovati.
Naš se život razvija iz obrazaca naših misli, stavova i vrijednosti. Ako držimo da »istina uvijek pobjeđuje«, tada u našoj svijesti nema mjesta lažima i prijevarama. Ako više važnosti poklonimo obzirima prema drugima nego sebičnim težnjama, tada se tkanina našeg ži-
*
Oni koji se u ovome svijetu ponašaju
dobro imat će dobrotu.
— Kuran
vota može istkati od neograničene ljubavi, poniznosti i služenja. Kad u životu provodimo Zlatno pravilo »Prema drugima se odnosi kako bi htio da se drugi odnose prema tebi«, izražavamo iskrenost i želju za plemenitim ciljevima i svrhom, kao i poštovanje prema prirođenoj duhovnoj vrijednosti svakog pojedinca.
Čovjek na svijet dolazi nag i nag s njega odlazi; nakon sve te muke i truda ne odnosi ništa, osim djela koja je ostavio za sobom.
— Iz Rashija
Henry David Thoreau rekao je: »Sviće samo onaj dan u kojem smo budni«. Koliko smo budni prema procesu postizanja potpunije svijesti? Kako možemo postati svjesniji sebe i korijena vlastitog ponašanja? Kako možemo postati svjesniji potreba, ciljeva i vizija drugih? Na koji način možemo njegovati veću svijest u raznoraznim životnim područjima? Svjesno širenje svakako nam u velikoj mjeri pomaže da budemo »bolji«. Ali nastojimo li biti i najbolji, dobri koliko god možemo biti?
U Dragocjenome sjemenu, lijepoj pjesmi Russella A. Kempa, nailazimo na određene savjete za dobrotu, zajedno s opisom stvaranja raja na zemlji:
U tome kako živimo, u tome što čitamo, U tome što dijelimo s tuđim potrebama, U tome kako se razvijamo, u tome čemu težimo, U uzdizanju vizije do još veće visine; U dobrim djelima i riječima hvale, U mirnim satima i aktivnim danima, U sitnicama koje su uistinu velike, Sijemo dragocjeno sjeme Kraljevstva.
Gle kako je dobro i kako je milo kao
braća zajedno živjeti.
— Psalmi 133:1
Kakvo sjeme mi sijemo? Sjeme našega života može se pojaviti u prelijepim i počesto nadahnjujućim iskazima ljubavi prema drugima. Kroz povezanost s božanskim možemo ostvariti mnogo toga korisnoga. Zračimo li svetošću svojega bića prema van, radi kolektivne dobrobiti sviju? Jesmo li se oslobodili egoistične zamke vlastite važnosti? Znamo da univerzalna božanska inteligencija protječe kroz sve nas. Ako stoga svoje aktivnosti gradimo na temelju duhovnih načela, počinjemo o sebi razmišljati u odnosu na druge s kojima dijelimo ovaj planet.
Naš se svijet sastoji od zbira pojedinaca koji u našem životu igraju raznorazne uloge. Ljubav i sklad koje osjećamo važno djeluju na druge. Ne prepuštamo važnost svoje jedinstvene individualnosti; umjesto toga svoj utjecaj i pomoć usmjeravamo radi ostvarivanja uz-višenijeg, boljeg i zdravijeg sklopa okolnosti. Kada se obraćamo boža-nskome i kada našim životom upravljaju načela, na nas neće utjecati ništa neprikladno. Umjesto toga, djelujemo usredotočeno i s prelijepom jednostavnošću koja je ujedno i dražest i snaga duše koja se razvija. Uviđamo pravo značenje riječi: »Dobro je biti važan, ali je važnije biti dobar«.
Naglasci ••
1. Samodisciplina daje velike rezultate u izgradnji temelja za sretan i uspješan život.
2. Koju ulogu dobre misli, dobre riječi i dobra djela igraju u stjecanju nadzora nad sobom?
3. Životni proces posve pouzdano nije besciljna aktivnost. 4. Koliko se često pitate: »Jesam li dio problema ili dio rješenja?« 5. Na koje sve načine pripomažete stvaranju svijeta punog ljubavi? 6. Kako riječi »nikome ne budi dužan« shvaćate kao duhovno
načelo? 7. Kako gledate na vrijednost nezaduženosti? 8. Kako mudro korištenje talenata i sposobnosti otvara vrata većim
prilikama? 9. Beskrajne božanske mogućnosti nalaze se posvuda!
10. Po čemu je dobrota jedan od aspekata doživotnog procesa osobnog razvoja?
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
SVETO MJESTO (židovska molitva)
Kako su čudesna, o Gospodine, djela Tvojih ruku! Nebo pokazuje Tvoju slavu, nebeski svod plod Tvojih ruku. U svojoj ljubavi dao si nam snagu da opazimo ljepotu Tvojega svijeta u svoj raskoši. Sunce i zvijezde, doline i brda,
rijeke i jezera otkrivaju Tvoju nazočnost. Grmljavina morskih valova govori o Tvojoj silnoj moći; Poljske zvijeri i ptice u letu prenose Tvoju čudesnu volju. U svojoj dobroti omogućio si nam da čujemo glazbu svijeta. Glasovi voljenih otkrivaju nam da si medu nama. Božanski glas pjeva iz svega stvorenoga.
*
Tridesetpeti tjedan
1. ZAKON
Tko rijetko griješi, rijetko će nešto otkriti.
Zatvorite li vrata svim pogreškama,
zatvorit ćete vrata i
istini. — Tagore
Ako ne griješiš, ništa i ne postižeš.
— Joseph Conrad
JESTE LI KADA propustili priliku jer ste se bojali pogreške? Koliko ste si puta postavili ograničenja jer ste se možda pribojavali da ćete »ispasti glupi« pred obitelji, prijateljima ili kolegama? Takvo iskustvo doživjeli smo svi. Što brže naučimo konstruktivno se suočavati s takvim strahovima i brigama, to će nam život postati plodonosniji. »Tko rijetko griješi, rijetko će nešto otkriti«.
Iako pogreške mogu izazvati stres i bol, takvo iskustvo može poslužiti i kao izvrstan izvor razvoja i učenja. Neki puta više učimo iz pogreške nego iz formalnih oblika učenja. »Metoda pokušaja i pogrešaka« često služi kao izvrstan učitelj koji nam omogućuje da ocijenimo pogrešne postupke. Na taj način stječemo bolju svijest o postupku i o tome što daje, a što ne daje željene rezultate.
Uvijek možemo potražiti najbolje i najpraktičnije rješenje, pa zatim krenuti dalje. Razmišljajte s mnogo samopouzdanja. Briga ili neprimjerena zabrinutost u vezi s nečim što može izgledati kao pogreška obično ne daje pozitivne rezultate. Do spoznaja obično ne dolazi odjednom. Pozitivan stav udružite s idejama povezanima s mogućnostima. Hrabrost i usmjerenost crpite iz ovih riječi u časopisu Guideposts: »Tuga gleda unatrag, briga gleda uokolo, a samo vjera gleda gore!«
Život je zanimljiv i poticajan u mjeri u kojoj samima sebi omogućujemo otkrića. Kada ostajemo unutar poznatih parametara misli i djelovanja, vjerojatno ćemo izbjeći određene pogreške, no ta će nam
Napredak obilježen srećom ima i razdoblja u kojima čovjek
nazaduje: uzmicanjem za korak-dva
skakač dobiva krila. — Sa'ib iz Tabriza
Voli istinu, ali praštaj grešku.
— Voltaire
nevoljkost i nespremnost onemogućiti doživljavanje bogatijih iskustava. Istraživanje novih granica misli, osjećaja i djelovanja povremeno će tražiti da se postavimo u drukčije okruženje ili okolnosti. Možda i jest lako griješiti na nepoznatome teritoriju. No ako se bojimo pogrešaka, moguće je da činimo najveću pogrešku uopće! To ne znači da možemo odbaciti mudrost, prosuđivanje i procjene. Kada smo predani razvoju, možemo se služiti pomagalima istraživanja, slušanja onih koje poštujemo i traženja smjera posredstvom molitve.
Književnost je prepuna priča o ljudima koji su griješili, učili na vlastitim greškama i nastavljali dalje. Albert Einstein u osnovnoj je školi bio loš i neuspješan učenik, te je prvi put pao na prijemnome ispitu na sveučilištu u Ziirichu. Ipak, na koncu je nadvladao te prepreke i postao jednim od najvećih znanstvenika u povijesti. Henry Ford zaboravio je u prvi proizvedeni auto ugraditi brzinu za vožnju unatrag. A zatim se 1957. hvalio automobilom desetljeća. Bio je to Edsel, poznat po vratima koja se ne zatvaraju, poklopcem koji se ne otvara, bojom koja se ljušti, sirenom koja se često zaglavi, te glasom koji ga prati toliko da ga je nemoguće prodati nekom drugom. Međutim, Ford je nakon toga postizao samo izvrsne rezultate. Paul Ehrlich, njemački bakteriolog, nije bio dobar učenik i imao je problema s testovima i ispitima. Ali je bio nadaren za rad s mikroskopom i ta ga je sposobnost izvlačila do konca školovanja. Ehrlich je na koncu svoj dar upotrijebio za razvoj kemoterapije, a 1908. dobio je Nobelovu nagradu za medicinu.
Uvijek ću rado uzeti zrelu i plodonosnu pogrešku, prepunu sjemenja, plod koji puca od vlastitih ispravaka.
— Vilfredo Pareto
Od primjene razuma i pokusa razbježale
su se pogreške. — Thomas Jefferson
Kako reagiramo kad netko načini pogrešku koja utječe na nas? Na primjer, kako se osjećate kada vam blagajnica previše zaračuna, kada poštanski ured zagubi pošiljku ili kada vam mehaničar potpuno ne riješi problem na automobilu? Hoćete li se uzrujati i kritizirati ili ćete naučiti prema tuđim se pogreškama odnositi strpljivo i s razumijevanjem? Možemo li reagirati na tuđe pogreške onako kako bismo željeli da oni reagiraju na naše pogreške? Je li važno znati da se u svemu računa samo trud? Pogreške iz prošlosti u budućnosti se često pretvaraju u uspjeh. Pogreška je dokaz da je netko nešto pokušao! Možemo se koriti zbog vlastitih pogrešaka ili te pogreške možemo upotrijebiti kao odskočne daske za dosezanje novih zamisli koje inače ne bismo otkrili.
*
2. ZAKON
Izbjegavaj sve što je zlo; čini dobro; čisti
um — to je nauk Probuđenoga. — Anaksagora
Kao ispit karaktera najuniverzalnije je
prihvaćena vrlina karaktera upravo pouz
danost. — Harry Emerson
Fosdick
Da bi bio vrijedan i dostojan, karakter mora biti u stanju
stajati čvrsto na nogama u svijetu svakodnevnoga rada i
iskušenja. —- Samuel Smiles
Mjera je čovjekova stvarnog karaktera ono što bi učinio kada za to nitko ne bi doznao. — Thomas Macaulay
KAKO ISKORISTITI mnogobrojne prilike koje vas svakodnevno pozivaju da reagirate na raznorazne situacije? Jeste li častan čuvar vlastitih misli, osjećaja i djelovanja i težite li najvišim oblicima njihova izraza? Jeste li ustrajni u potpori vlastitim vrijednostima? Jeste li u cijelosti iskreni i otvoreni? Bi li vas netko mogao nagovoriti da zbog nekog razloga varate ili kradete? Kad biste pronašli nešto vrijedno, poput novčarke prepune novca ili skup nakit, biste li pokušali pronaći vlasnika i vratiti vrijednu stvar? Kad bi nešto što je učinjeno u tajnosti ostalo tajnom, kako biste reagirali?
Jeste li dovoljno samousmjereni da održite osjećaj ravnoteže i karaktera, bez obzira na tuđe mišljenje? Donosite li životne odluke na temelju svijesti o plemenitome cilju i duhovnome razvoju? Možete li odustati od osuđivanja drugih koje se možda temelji na izgledu, stjecanju i sličnim postignućima i uzdignuti viziju kako biste u svakom pojedincu ugledali duh koji se razvija? Možete li spoznati i djelovati na temelju vlastite zrelosti u nizu raznoraznih iskustava koja nudi život? Kada vas drugi prepoznaju i hvale vaše atribute i postignuća, možete li reći »hvala« uz poniznost duha koji priznaje vaše darove i zahvaljuje na njihovu izvoru? Prema kojim mjerilima živite?
Thomas Macaulay rekao je: »Mjera je čovjekova stvarnog karaktera ono što bi učinio kada za to nitko ne bi doznao«. U tim riječima nailazimo na veliku mudrost. Svatko od nas ima profinjeno mjerilo za poštenje i integritet — vlastitu svijest. Taj tihi glas u nama javlja se kada razmišljamo o nečemu neetičnome. A glas savjesti može biti naš doživotni prijatelj i vodič.
Ako mjeru stvarnog čovjekova karaktera određuje to što bi on učinio kad ga nitko nikada ne bi otkrio, tada takve postupke može osuđivati jedino sam pojedinac. Iako se netko može »izvući« s nečim u vanjskome svijetu, unutarnje biće dobro zna koja je prava istina. Kada god nečim oštetite vlastiti karakter, umanjujete vrijednost vlastitoga bića, a izravna žrtva toga jest vaše samopoštovanje. Jedan vrlo ugledan postariji gospodin često je govorio djeci i unucima: »Ako se svaki dan mogu pogledati u zrcalo i otvorena srca i duševnog mira u molitvi se obratiti svojem Stvoritelju, tada noću mogu mirno spavati«.
Samo vi živite sa svojim motivima i samo vi postavljate mjerila vlastite časti i karakternosti. U sebi raspolažete mogućnošću privlačenja istinski plodonosnog i korisnog života. Svemir nam nudi neb-
Usadi ljubav u cijeli svijet, jer pamti se
samo karakter. — Merikareovo
učenje
Savjest je Božja nazočnost u čovjeku.
— Emmanuel Swedenborg
rojene prilike za učenje i razvoj mudrosti i karaktera. Kad se pojave iskušenja koja nas navode na odustajanje od visoko postavljenih standarda, a do toga dolazi kod većine nas, svemir nam upravo kroz savjest govori: »Hej! Probudi se! Pogledaj što se događa! Veliki su izgledi da bi ova situacija mogla biti štetna!« Ako ne slušamo, te poruke često postaju sve glasnije i glasnije, a bol dublja, bilo da se javlja na fizičkoj, mentalnoj, emocionalnoj ili duhovnoj razini — ili čak na sve četiri! Budući da postajemo ono što sami odaberemo, zašto ne bismo odabrali karakternost i plemenitost? Plemenit um ne dolazi u iskušenja lažnih pojava.
Pridržavate li se dosljedno vlastitih etičkih načela, vaš osobni integritet postaje snažnim magnetom za uspjeh na svim životnim razinama. Važno je shvatiti vlastite unutarnje motive. Krećete li se u smjeru trenutačnog zadovoljenja ili u smjeru korisne i trajne sreće? Spoznavanje odgovornosti stvara sposobnost reagiranja na sve situacije na najpovoljniji način.
Kad smo iskreni prema sebi i prema svim životnim oblicima i pojavama, dolazimo na ispravan duhovni put. Možete li se osvrnuti na svoj dosadašnji život i biti zadovoljni jer dajete sve od sebe? Odražava li svaka soba u vašoj kući života svjetlo iskrenosti svrhe, poštenja i predanosti trajnome razvoju?
Majka je sinu pomagala s pisanjem zadaće. Tako su došli i do vježbe u kojoj je trebalo pravilno napisati riječi svijest i savjest. Stoga ga je upitala: »Znaš li koja je razlika između tih dviju riječi?«
Dječak je bez razmišljanja odgovorio: »Naravno, mama. Svijest je kada si nečega svjestan. A savjest je kada bi više volio da nisi svjestan«. Savjest je uistinu unutarnja spoznaja o tome da se suočavate sa situacijom u kojoj morate birati između korisne i štetne reakcije.
*
3. ZAKON Mijenjaj um želiš li promijeniti život.
Um izjednačuje sve; čovjekova je misao
postupak kojim se u konačnici ostvaruju
čovjekovi ciljevi. — Daniel Webster
Njegujte um uzvišenim mislima. Junake
čini vjerovanje u junaštvo.
— Benjamin Disraeli
Misli vladaju svijetom.
— Ralph Waldo Emerson
KAKO JE vaš um povezan s vašim životom? U svakom pogledu! Razmišljanje je kreativan proces koji se odvija bez prestanka. Razmišljanje je ishodište svake misli, osjećaja i čina. Magnetska atmosfera misli putuje s vama i vaš je neizostavni dio. Kad potvrđujemo svoje jedinstvo cjelokupnošću života, biti i inteligencijom Stvoritelja, dijelimo te duhovne odlike. Na primjer, naš je um poput filmskog projektora, naši su stavovi film, dok su naša iskustva slika koja se prikazuje na filmskome platnu. Ako naše misli odražavaju obrazac pozitivnih motiva i konstruktivnih odnosa, po svoj prilici imamo kreativno gledanje na svijet i zdravo poštovanje prema sebi i drugima. S druge strane, ako za sebe držimo da smo nedostojni, vjerojatno ćemo privlačiti situacije koje razočaravaju, frustriraju i nerijetko su bolne.
Charles Fillmore rekao je: »Um je sjedište percepcije onoga što vidimo, čujemo i osjećamo. Tek kroz um uviđamo ljepotu zemlje i neba, glazbe ili slike, zapravo, svega. To tiho tkanje misli, to stalno kretanje van-unutra posredstvom stanica i živčanih valova koje u skladnu cjelinu spaja nebrojena raspoloženja uma, to nazivamo životom«. Misli su stvari i jednako su važne kao djela. Negativno je razmišljanje jednako moćno kao i pozitivno. Način razmišljanja čini temelje onoga što jesmo i stoga snažno utječe na svijet koji nas okružuje.
Želite li promijeniti život tako da postane pozitivnijim iskustvom, analizirajte vlastite misaone procese. Tijekom dana prosječan čovjek vjerojatno fluktuira između osjećaja samopouzdanja i nesigurnosti, odlučnosti i neodlučnosti, vedrine i tuge, spokoja i frustriranos-ti. Takvo je razmišljanje nalik na klatno, koje se ljulja amo-tamo. No takve promjene ne treba prihvaćati. Većina problema ima rješenje. Svaka situacija može se promatrati i iz neke pozitivne perspektive. Želite li živjeti plodonosnije, bolje i korisnije, to je potpuno moguće! Jednostavno odaberite takav život!
Sva zla izviru iz uma. Promijeniš li um, može li i dalje postojati zlo?
— Buddha
Razmišljanje je kretanje zamisli unutar vašega uma, odnosno vaš intelekt na djelu. Na temelju tih zamisli stvaraju se mentalne slike, koje se temelje na stečenim spoznajama, a one se potom izraža-
*
Ako je nesretan, čovjek je za to kriv sam, jer je Bog sve
stvorio sretnima. — Epiktet
vaju u obliku želja i djelovanja. Tako misaoni proces postaje kreativnom silom koja je neprestano na djelu. U knjizi Moć makro-uma Rebecca Clark naglašava: »Već sada počnite školovati impulse i osjećaje u željenim područjima. Vaši su snovi i ideali roditelji vaših nagona i osjećaja. Što mislite o ljudima, mjestima, situacijama i stvarima u vašem životu može poprimiti stvaran oblik. Odbijajte misli o nekom drugom koje ne biste objektivizirali u sebi. Vi ste zbir svojih misli!«
Najsnažnije načelo razvoja leži u čovjekovim odlukama. — George Eliot
Znanost neprestano otkriva nove zagonetke stvaranja. Svako otkriće poziva čovječanstvo prema još dubljim i sve širim područjima istraživanja. Prodiranje u svaku misteriju čovjeku otvara dublje i dalekosežnije situacije koje su izazov njegovim intelektualnim sposobnostima. Kada idemo putem istraživanja, poput hodočasnika koji se uspinju nepristupačnom planinom, pred nama se otkrivaju novi krajolici znanja i spoznaja. Kad god osvojimo neki planinski vrh, na obzoru se pojavljuje novi, još viši vrh.
Prilike ne nalaze posvuda i nemaju ograničenja! Način na koji koristite kreativnu moć svojega uma i način na koji reagirate na ljude, stvari i događaje... sve to utječe na vaše odluke. Sjeme plodonosnog života nalazi se u smjeru misli. Koliko ste živi, budni i gorljivi u vezi sa životom? Kada su vam misli koncentrirane na život, ljubav, mudrost i božansku inteligenciju, pripremate se za sve kušnje koje se uopće mogu pojaviti pred vama.
4. ZAKON
Evolucija nije sila, nego proces; nije
uzrok, nego zakon. — John,
vikont Morley od Blackburna
Razvoj je jedini dokaz života.
— Kardinal John Henry Newman
Svi su aspekti stvaranja u evolucijskome procesu napretka i razvoja. — Rebekah Alezander
PROMJENE SU i nužne i dobre. Čovjekova evolucija ovisi o promjenama. Centar za islam i znanost pokrenuo je novi projekt koji bi trebao promijeniti stavove o islamu i znanosti nudeći stotine bio/bibliografskih izvora o islamu i znanosti. Provode se nova istraživanja o prednostima opraštanja kao i o pronalaženju pomoći za one koji žele oprostiti ali, kako se čini, ne znaju kako se to čini. Jedno intenzivno kliničko ispitivanje o iscjelivanju pokazuje kako molitva potiče ukupno smanjenje razine boli koju osjećaju pacijenti s reumatskim artritisom. Dijalozi između znanstvenika i teologa otvaraju toliko potrebnu dvosmjernu komunikaciju. Čini se da kamo god pogledamo, znanost, religija, proizvodnja, obrazovanje, psihologija i ostala područja istražuju daleko šira pitanja. Novi načini ostvarivanja napretka i razvoja pojavljuju se širom planeta.
Kad nastavljamo putem i tražimo nove i bolje načine života, te možda otkrivamo dosada nepoznate izvore i mogućnosti, napredak i razvoj donosimo i sebi i drugima. Kada život svjesno gledamo u progresivnome svjetlu i kada širimo um kako bi učio nove stvari, kad postajemo sve spremniji mijenjati se, tada može doći do istinskog razvoja.
Inovacija je više od nove metode. Riječ je o novome pogledu na svijet, pogledu rizika, a ne slučaja ili sigurnosti. Riječ je o novome
pogledu na čovjekovu ulogu u svemiru; on preuzimanjem rizika stvara red. A to znači da je inovacija prihvaćanje čovjekove odgo
vornosti, a ne izraz čovjekove snage. — Peter Drucker
Čim prestane napredovati, dosezati no
ve visine, širine i dubine, čovjek
počinje stagnirati. — Orison Swett
Marden
Poput leptira koji proživljava metamorfozu, možda ćemo uvidjeti da više nismo na dosadašnjem mjestu. Nešto u nama želi doseći viši stupanj slobode, osloboditi se okova stagnacije i ograničenja, te se vinuti u nove dimenzije razvoja i napretka. Naslućujemo uzbuđenje promjena koje su pred nama, a čiji je utjecaj toliko dalekosežan da trenutačno možda i ne možemo spoznati kako ćemo se pojaviti na suprotnoj strani. Štoviše, možda nemamo nikakvu predodžbu o tome kako bi mogla izgledati ta »suprotna strana« promjena. Ipak, u ovom
U snovima je začetak
odgovornosti. — William Butler
Yeats
dvadeset prvom stoljeću, na pragu smo, kako se čini velike renesanse, kako u unutarnjem, tako i u vanjskom svemiru! Svugdje se događa neusporedivo više od onoga što je vidljivo na prvi pogled. Čim postanemo voljni otvoriti um i doživjeti ono što je naoko nevjerojatno, činimo prve korake prema vlastitome napretku i otkrićima potrebnima za razvoj.
Jesmo li na rubu doživljavanja proširene stvarnosti? Što je točno ta proširena stvarnost? U knjizi Istraživanje unutarnjeg i vanjskog svemira astronaut Brian O'Leary opisuje je ovako:
Jedinstvo u raznolikosti, tako glasi na
kana svemira. — Vivekananda
Njome se u biti širi naš okvir ispitivanja. Um je prema takvom gledanju više od pukog uma koji prikuplja informacije kao obično računalo. Čovjekova je svijest dio veće stvarnosti u (možda i izvan) vremenu i prostoru, a ne epifenomen organizma s ograničenim vremenskim trajanjem u fizičkome tijelu. Nastoji integrirati subjektivno i objektivno, desnu i lijevu stranu mozga. Teži jedinstvu svega, umjesto reduciranju svega na fizičke komponente.
Nova stvarnost pretpostavlja međupovezanost, viši poredak u svijetu koji nije moguće objasniti tek poznatim fizičkim zakonima. Promatra moć uma. Odvaguje hipoteze koje se usuđuju usprotiviti se sadašnjim teorijama i pretpostavkama. Propituje niz različitih oblika pristupa potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom... Razmatra dimenzije koje nadilaze vrijeme i prostor, pojmove koji nadilaze sadašnje predodžbe o materiji i energiji, te područja koja nadilaze fizičko.
U jednom razdoblju Zemljine povijesti na našem planetu nije bilo baš nikakvih živih bića. U redu, možda je bilo zametaka biološki zanimljivih molekula koje se još nisu bile organizirale u žive sustave. No sada imamo milijune živih bića koja hodaju, pužu, plivaju i lete. Kako je došlo do te fantastične promjene? Je li život na Zemlji pokazatelj da su svi aspekti stvaranja u evolucijskome procesu napredovanja i razvoja? Evolucijski proces oblikuje naš svijet i našu vlastitu vrstu. Nedvojbeno je i da je oblikovao način na koji svoj svijet shvaćamo. Što mi kao pojedinci možemo učiniti kako bismo potpomogli taj napredak i razvoj? Kako u svemu prepoznati zajedničko životno putovanje?
Neograničena ljubav glavna je odlika koja naše srce i um otvara prema novoj stvarnosti. Štoviše, otvoreno srce i um mogu služiti kao putovnica za ulazak u svijest koja se razvija, kako individualnu, tako i kolektivnu. Duhovni razvoj odražava razvoj u nastanku i izrazu
duhovnih ideja. I dalje težimo dobrome, lijepome, istinitome, preuzimajući odgovornost u smislu aspekta osobnog morala i samonadzora.
Pogled u budućnost svakako je intrigantan. Je li moguće da Bog želi da čovjekov um, srce, ruke i glas provode božanski plan namijenjen svijetu?
Srce, um, intelekt i dušu ulazite čak i u najmanja djela. To je tajna uspjeha.
— Sivananda Sarasvati
Godine ne umanjuju nego uvećavaju
plaću ljubavi i zahvalnosti koju primaju
oni koji rade na opću korist.
— Imelda Shanklin
5. ZAKON Blaženije je davati nego primati. — Djela apostolska 20:35
MNOGI najuspješniji i najutjecajniji ljudi svijeta dokazali su mudrost riječi: »Želite li iz života izvući više, morate mu više davati«. Takvi ljudi razumiju životni zakon koji govori da davanje dovodi do još davanja i do većih osobnih nagrada. Kad jedan drugome dajemo slobodno i nesputano, bez uvjeta, svoje bogatstvo i sreću dijeleći s drugima, davanje se množi i primamo daleko više nego što smo dali. Čak i kad nema neposrednih izgleda za vraćanje, sama radost davanja naš duh zasipa velikim i dragocjenim darovima. S druge strane, kad dajemo samo da bismo primali, ili dajemo uz uvjete, vjerojatno nećemo privući ni sreću ni prijateljstvo!
»Kako daješ, tako ćeš i primati«. Te se riječi smatraju jednim od univerzalnih zakona ljubavi. Uviđate li razloge? Postoje nebrojeni divni i produktivni načini na koje možete davati, a pritom je ključna svrha zbog koje dajemo. Kad dajemo bezuvjetno, dajemo iz srca neograničene ljubavi. Kad se koncentriramo na ljubav i služenje drugima, pomažemo izgradnji raja na zemlji. Nesebično davanje najčešće potiče druge da iskazuju sve što je u njima najbolje.
Dodatna prednost koju stječemo davanjem često je upravo povećano razumijevanje. Kako? Kad djelujemo na temelju duha, uvijek dolazi do određenih povećanja. Kad životu pristupamo iz perspektive neograničene ljubavi, uvijek dolazi do određenog oblika povećanja u spoznajama. Kao što kvalitetan obrok daje hranjive tvari i energiju za
*
Pitanje kruha za mene je materijalno pi
tanje, no pitanje kruha za mojeg je
susjeda duhovno pitanje.
— Nikolaj Berdjaev
fizički aktivan život, tako je i božansko neizmjeran izvor duhovne hrane i snage. U razgovoru s predanim dobrovoljcem, vjerojatno ćete doznati za brojne izvore osobnog zadovoljstva koji proistječu iz takvog služenja.
Ne znam kakva će vam biti sudbina, ali jedno znam: među vama će istinski sretni biti jedino oni koji su tražili i pronašli način
da služe. — Albert Schweitzer
Kada daješ, ne misli na korist. — Kuran
Kada vidiš da netko provodi Zakon dava
nja, s radošću mu pomogni, pa ćeš
doći do velikih i beskonačnih izvora
sreće. — Buddha
»Blaženije je davati nego primati«, stoji u Svetom pismu. Zašto bi bilo baš tako? Svako iskustvo praktičnog provođenja nekog univerzalnog zakona ili duhovnog načela približava nas trajnoj radosti i sreći, te plodonosnim izrazima. Zahvaljujući takvoj povlaštenosti istinu shvaćamo na intelektualnoj razini, dok na iskustvenoj razini postajemo istinom. Velika je razlika između toga kada čujemo divnu pjesmu i kada je sami otpjevamo. Želimo li biti sretniji, donosimo li sreću drugima? Želimo li biti uspješni, nastojimo li drugima pomoći da dođu do uspjeha? Želimo li u životu imati više ljubavi, nastojimo li pružati više ljubavi? A formula je krajnje jednostavna: sve što dajete vraća vam se, višestruko uvećano!
Jeste li razmišljali o mogućnosti da je zakon davanja i primanja jedna od mogućih definicija slobode? Jedan poznati poslovni čovjek ovako je definirao slobodu: »Život bez razmišljanja o sebi«. Možete li zamisliti da jedan cijeli dan proživite tako da se koncentrirate na druge, a ne na sebe? Biste li tada lakše pružili ruku u služenju većem broju ljudi oko sebe bez imalo razmišljanja o eventualnoj koristi? Tada jednostavno živite i slobodni ste!
Budite zahvalni za radost života. Budite sretni što imate mogućnost raditi. Budite zahvalni za prigode u kojima možete davati
i služiti. Dobra djela odlično izgrađuju karakter, zaslađuju život i određuju sudbinu.
— Grenville Kleiser
U knjizi Za sve postoji vrijeme benediktinska redovnica Joan Chittister piše:
Hasidski učitelji prenose priču o rabinu koji je svakog sabata nestajao kako bi »u šumi razgovarao s Bogom«. Tako su barem mis-
lili njegovi vjernici, koji su stoga jednog takvog dana zadužili jednog dužnosnika iz sinagoge da pode za rabinom i promatra taj sveti susret. Rabin je ulazio sve dublje i dublje u šumu, a na koncu je došao do malene kolibe neke nežidovke, smrtno bolesne i nemoćne. Rabin joj je kuhao, meo i čistio, donosio joj drvo za ogrijev. Potom se, čim bi dovršio posao, odmah vraćao u svoju kućicu pokraj sinagoge.
Ljudi u selu pitali su čovjeka koji je slijedio rabina: »Onda, je li naš rabin odletio u nebo?«
»O, ne«, odgovorio je ovaj nakon kraćeg razmišljanja, »naš je rabin uzletio još mnogo, mnogo više«.
Najmudriji je i najsretniji koji stalnom pozornošću misli otkriva najveće prilike da čini dobro, te prodire kroza sav otpor kako bi
unaprijedio prilike. — Philip Doddridge
Poziv na služenje s ljubavlju žudnja je srca koje želi živjeti i nadići naša ograničenja. Kad duže vrijeme donosimo duhovne odluke, doživljavanje i izražavanje tih moćnih istina često rezultira snažnijim i uravnoteženijim karakterom. Svoj vanjski svijet počinjemo transformirati u smjeru svojih unutarnjih zamisli i vrijednosti. Ako naš ljudski napredak prati i poboljšanje svijesti, naučit ćemo od života stvarati bogatije iskustvo, a naše će nagrade daleko nadmašiti naš trud. Davanje je izvrstan prvi korak u tom smjeru.
Naglasci ••
1. Život je zanimljiv i koristan koliko su zanimljiva i korisna naša otkrića.
2. Pogreška može biti izvrstan izvor razvoja i učenja. 3. Kako reagirate kada netko načini pogrešku koja ima veze s vama? 4. Prema kojim mjerilima živite? 5. Glas savjesti može biti doživotni prijatelj i vodič. 6. Samo vi sami možete postaviti mjerila osobne karakternosti. 7. Svrha je našeg životnog putovanja pridonositi cjelini. 8. Razmišljanje je kreativan proces. Moguće mu je pomagati i us
mjeravati ga.
9. Svi problemi imaju rješenje. Svaka situacija ima pozitivnu perspektivu.
10. Promjene su i nužne i dobre. 11. »Želite li iz života izvući više, morate mu više davati«. 12. Božansko je beskonačan izvor duhovne snage i hrane.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Treća kategorija judaistickog Tanakha sadrži velik izbor raznih književnih djela iz različitih razdoblja rane židovske povijesti. Izbor iz Psalama:
O, Bože, proučio si me i upoznao. Kada sjednem ili ustanem, Ti to znaš;
izdaleka razabireš moje misli. Pratiš me dok hodam i dok se odmaram,
i dobro poznaješ moje navike. Na jeziku nemam riječi koje Ti,
o, Gospodine, dobro me poznaješ. .. .To nadilazi moje spoznaje;
riječ je o misteriji u koju ne mogu proniknuti, Kamo se sakriti od Tvojega duha? Kamo pobjeći od Tvoje nazočnosti? Uzdignem li se na nebo, Ti si i ondje;
spustim li se u Sheol, i ondje ću te naći. Odletim li u svitanje
da odmorim se na zapadnome obzoru, čak će me i ondje pronaći Tvoja ruka, Tvoja će me desnica čvrsto držati.
Kažem li: »Tama će me svakako skriti, noć me zaštititi«, tama za Tebe nije tama, noć je svijetla poput dana; tama i svjetlo tek su jedno.
Ti si stvorio moju svijest, Ti si me oblikovao u majčinoj utrobi.
I stoga Te slavim, jer si me stvorio tako čudesno i divno.
1. ZAKON
Tridesetšesti tjedan
Smisao je odlika koju biramo kako bismo prema njoj oblikovali život. — Richard J. Leider
ŽIVOTNO je putovanje katkada prepuno pitanja. Koliko ste se puta pitali: »Koji je stvarni smisao mojega života?« ili »Zašto sam ovdje?« ili »Što da činim sa svojim životom?« ili »Kako pronaći smisao i pravi put?« Jeste li i od drugih čuli takva ili slična pitanja? Većina ljudi želi znati da život ima stvaran smisao i svrhu. Volimo imati dojam da je naš boravak na ovom planetu nekako važan. Kako odgovoriti na ta duboka i važna pitanja? Pokreće li duh naš život kroz zagonetku smisla i svrhe?
Ključ djelovanja na temelju smisla i svrhe sastoji se u stapanju potreba svijeta s našim jedinstvenim darom unutar poziva... Na taj
Bi li smisao našega života mogao služiti kao temelj ili bit naše najdublje dimenzije — mjesto na kojem imamo dubok osjećaj za to tko smo, što smo, odakle smo i kamo idemo? U knjizi Moć smisla Richard J. Leider nudi zanimljivu definiciju smisla. Tako piše: »Nije riječ o stvari. To nikada nije statično stanje koje možemo očuvati. Riječ je o kontinuiranoj aktivnosti, o pitanjima koja postavljamo bez prestanka. To je proces koji proživljavamo svakodnevno, a cilj mu je slušanje i oblikovanje naših životnih priča«.
Leider nudi i provedive i korisne zamisli za stvaranje značenja, te možda i za pronalaženje plodonosnog smisla u našem životu i radu. Tako piše:
Krajnja odlučnost pojedinca i na naoko osrednjoj zamisli može izgraditi ned
vosmislen uspjeh. — Richard J. Leider
Kako bismo promijenili vanjske okolnos
t i , trebamo postati okolnostima kojima teži naša unutarnja
želja. — Gregg Braden
Svi smo mi na spiralnome putu. Nema
pravocrtnog razvoja. Usput ćemo nailaziti na prepreke, skretati i vraćati se... Bit će i sjena i tame, no ravnoteža će im biti po
jasi svjetla... Svijest o tome obrascu jedi
na je potrebna da vas održi na putu.
— Kristin Zambucka
Sanjam jedan san... — Martin Luther
King, Jr.
način stječemo osjećaj za usmjerenost. Bez smisla i svrhe ubrzo ćemo se izgubiti. Živimo bez istinske radosti u životu i poslu. Sve dok se ne pomirimo sa svojom svrhom, nećemo otkriti zadovoljstvo poslom niti onim čime raspolažemo.
Smisao je način života — disciplina koju treba provoditi svakodnevno. Od nas traži ustrajnu predanost kako bismo se svakodnevno suočavali s pitanjem: »Zašto ujutro ustajem?« Mudrost koja nam omogućuje da pitamo, te hrabrost koja nam omogućuje da odgovorimo na to jednostavno pitanje čine samu bit rada na smislu.
Sklad i snaga izražavaju se u našem životu krajnje plodonosno kad se naše vanjsko »ja« uskladi s našim najdubljim i najčišćim težnjama i životnim ciljevima. Je li smisao nešto više od vanjskih znakova vjernosti u ispunjavanju dužnosti? Znači li smisao da smo marljivi u svemu što postižemo ovdje, na Zemlji? Može li »život sa smislom« ukazivati na to da sve više dozrijevamo u svijesti da je jedan od najvrjednijih životnih darova živjeti za istinu i dobrotu, te za korist drugih? Je li jedna od sporednih posljedica smisla tako i veća ukupna sreća?
Kako vam teške situacije mogu pomoći da ispunite smisao i svrhu? Možda se temeljna važnost životnih poteškoća sastoji u tome što nas mogu preusmjeriti s aktivnosti koje se odvijaju izvana na duhovni aspekt stvari. Kada dođe do krize, poput teške bolesti ili udarca za karijeru, možemo birati kako ćemo postupiti u vezi s tim iskustvom. Međutim, neki će ljudi vjerojatno otvoriti baražnu vatru pitanja: »Zašto se to dogodilo?« i »Što ću sada?« Takvi događaji mogu biti poput prirodnih obrisa planina i uzvisina koji rijeci onemogućuju da teče ravno, pa mora skretati i vijugati, ali na koncu ipak uvijek teći u pravome smjeru. Prednosti su krize ili poteškoće u tome što smo često toliko usredotočeni na ono što je pred nama da se oslobađamo sitnih briga i porebe za nadzorom. Međutim, uvijek možemo zastati i iznova procijeniti vlastite vrijednosti i prioritete. Jer uvijek je pogodan trenutak da izrazimo najviši oblik svojega poziva i da ispunimo svoju najdublju svrhu i smisao.
Albert Schweitzer nadahnuo je milijune ljudi svojim otkrićem potencijalnog bogatstva čovjekova života. Godinama je tražio ključnu etiku suvremenoga svijeta. Pronašao ju je u Africi. Jednog poslijepod-neva u rujnu 1915. godine dr. Schweitzer je sjedio na malenome parobrodu koji je rijekom Ogooue napredovao prema Lambareneu u središnjoj Africi. Mjesnome stanovništvu donosio je lijekove i medicinske potrepštine. Dok je brodić polagano prolazio posred krda vo-denkonja u rijeci, Schweitzer je gledao kako kapetan manevrira kako
ne bi udario u neku životinju. 1 tada je uvidio nešto duboko i dalekosežno. Kapetan odražava najviši oblik smisla: poštovanje prema životu. Prema riječima dr. Schweitzera: »I kao što je voda koju vidimo količinski neznatna u odnosu na vodu koja teče pod zemljom, takav je i idealizam koji se pokazuje u malenim količinama u usporedbi s onim što ljudi nose zaključano u srcu, a koji se oslobađa tako rijetko ili nikada. Osloboditi što je sputano, dovesti podzemne vode na površinu: čovječanstvo čeka onoga koji će moći ostvariti takav pothvat«.
Kako, dakle, »osloboditi sputano«? Možda ne bi bilo loše početi od redovite posvećenosti molitvi, a zatim i »kvalitetnog slušanja«. Tražite usmjeravanje kako biste otkrili vlastite darove, te kreativne i korisne načine njihova izražavanja. Počnite uviđati i shvaćati kako i vi možete učiniti nešto bitno, i to ovdje gdje jeste. Upravljanje vremenom i organizacijske sposobnosti često nam nude priliku da se oslobodimo svega irelevantnoga i usredotočimo na vlastiti dar i potencijal. Svoje aktivnosti usmjerite u područja koja su vam važna i znakovita.
Živite li istinski kako želite? Henry David Thoreau rekao je: »Napreduje li samopouzdano u smjeru svojih snova, da bi živio zamišljen život, čovjek će nailaziti na uspjeh neočekivan u uobičajenim uvjetima«. Smisao je kvaliteta koju biramo i oko koje oblikujemo svoj život. Možete li odrediti svoju svrhu i smisao?
*
Sigurno je da Bog ne griješi prema
čovjeku, ali čovjek griješi prema sebi.
— Kuran
2. ZAKON
Sedam smrtnih grijeha: ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa i neumjerenost. — Sv. Grgur
ČOVJEKOVA je priroda pozornica na kojoj želje dvojne prirode mogu biti u stalnome sukobu. Jedan od mogućih razloga za to jest i činjenica da ljudi žive u nepoznavanju Boga, univerzalnih načela i duhovnog smisla. Kada ih zasljepljuje iluzija ili obuzimaju lažne vrijednosti materijalizma i egoizma, ljudi katkada streme u smjeru suprotnome od ostvarivanja života korisne svrhovitosti. Ljudi obuzeti materijalnim pitanjima možda ne uviđaju sukob u sebi sve dok im pozornost ne privuče neka životna situacija. Čovjek koji nije usklađen s najstvarnijim i najvišim životnim ciljevima možda neće uvidjeti beskonačan potencijal za dobro.
Čovjek griješi kad podlegne sklonosti narušavanju božanske volje povođenjem za neprimjerenim željama.
— Sekai Kyusei Kyo
»Sedam smrtnih grijeha« zapravo je sedam uobičajenih načina na koje se mnogi ljudi umrtvljuju toliko da više ne dopiru do dobrote života. Ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa i neumjerenost često su plod pokušaja da dođemo do zadovoljstva i sreće na područjima na kojima ih je nemoguće pronaći. Promotrimo sada pomnije te »grijehove«.
Neprimjerene percepcije o vlastitoj ličnosti, koje često nazivamo umišljenošću, pretjeranim ponosom ili egoizmom, čovjeka mogu zaslijepiti tako da ne prepoznaje transcendentu stvarnost i ograničiti njegovu točnu sliku o samome sebi. Nastojimo li se držati posebno ili važnije od drugih, upast ćemo u grijeh ili zamku arogancije. Međutim, zdrava doza ponosa i zdravo samopoštovanje mogu biti korisni za ostvarivanje uspjeha.
Pohota je neumjerena želja usmjerena na sebične ciljeve, a dovodi do »beskorisne, nepotrebne boli i patnje«, čak i do razaranja. Može biti izvor sputanosti, zatrovanosti srca i zavaravanja uma. Epidemija AIDS-a, neželjene trudnoće među tinejdžericama, te ovisnost o drogi i alkoholu neke su od suvremenih posljedica prepuštanja po-hotljivoj strasti. Seksualnost je čudesan dio života i način na koji se svjesno izražavamo govori mnogo o našem karakteru.
I premda svi trebamo s vremena na vrijeme usporiti i opustiti se od svakodnevnih napora, lijenost je ipak nešto posve drugo. Jedna engleska izreka kaže »Lijenost putuje toliko sporo da je neimaština ubrzo pretekne«. Lijenost je jedna od navika ili stavova koje nam mogu onemogućiti ili nam smetati u otkrivanju višeg oblika značenja i smisla. Naš život mogu ograničiti inertnošću. Lijenost osim toga onemogućuje plodonosnu kreativnost i produktivnost.
Pred slomom ide oholost, a pred pa
dom uznositost. — Izreke 16:18
Vodeće religije svijeta taj sukob predstavljaju na različite načine. Iako se teolozi razlikuju po definiciji »grijeha«, većina će se složiti da priroda grijeha iskrivljuje dar života u obliku u kojem smo ga primili. Kada netko »promaši cilj« pogrešnim razmišljanjem ili ponašanjem, odnos tog pojedinca prema životu često se mijenja. Grijeh tako može biti koban, jer često umanjuje grješnikovu sposobnost življenja u miru, radosti, sreći, kreativnosti i korisnom djelovanju.
Jedna od definicija zavisti jest i »osjećaj nezadovoljstva i kivnosti zbog tuđih prednosti, imovine itd.«. To što kod nekoga vidimo kao odliku ličnosti ili uspjeh koji bismo voljeli ostvariti nije smrtni grijeh. Cesto se divimo tuđoj nadarenosti i sposobnostima. Problem ili »grijeh« pojavljuje se kada zavisti dopustimo da naš život ispuni takvim nezadovoljstvom i kivnošću da ne uspijevamo uživati u drugim aspektima života. Vrijeme i energija koje trošimo na uspoređivanje s drugima bilo bi bolje iskoristiti za mobiliziranje vlastitih unutarnjih izvora.
Bijes je teška emocija koja onesposobljuje, može razoriti komunikaciju, razvrgnuti veze ispunjene ljubavlju i zalupiti vrata sreći i zadovoljstvu. Grijeh bijesa sastoji se u tome što često dovodi do destruktivnog ponašanja. Naše tijelo često reagira na bijes stisnutim šakama, mrštenjem, suzama, zajapurenošću, škrgutanjem zuba, promjenom krvnoga tlaka, ubrzanjem bila i tako dalje. Zašto činiti nešto što nas iznutra toliko remeti? Kakve bi od toga uopće mogle biti koristi? Umjesto da poričemo vlastite osjećaje, što bi se dogodilo kada bismo identificirali izvor bijesa i iskušenje koje bi nas moglo odvesti u bijes pretvorili u konstruktivno djelovanje?
Sebičnost može biti draga samo pojedincu, no iz nje ne proistječe sklad cjeline.
— Tenhkyo Osashizu
Pohlepa također može biti kobna u protivljenju prirodnome i obilnome toku života. Sve vodeće religije priznaju da su patnje i zlo plod neumjerenih želja usmjerenih prema sebičnim ciljevima. A pohlepa čini temelj velikog dijela nedaća koje pogađaju čovječanstvo. Pohlepna osoba nastoji izgraditi branu na potoku i sebično zadržati svu vodu. Takav čovjek još nije spoznao da sreća dolazi s protokom vode. Kao što je drevni kralj Mida spoznao na neugodan način, egocentričan život koji se temelji na pohlepi zapravo i nije život!
Neumjerenost se odnosi na sve što činimo bez mjere, u čemu do krajnosti pretjerujemo. Neumjerenost se često povezuje s fizičkim ovisnostima. Kad čovjek veliku količinu energije koncentrira na jedno — poput jela, pića, droge, seksa — može doći do ovisnosti. Poput pohlepe, i te ovisnosti čovjeka mogu toliko zaokupiti da zanemaruje druge važne životne aspekte. Grijeh neumjerenosti odražava se u šteti koju čini fizičkome tijelu, vezama, karijeri i duhovnoj svijesti. Sredstvo kojim suzbijamo neumjerenost može biti i nastojanje da živimo uravnoteženo i to tako da u svemu budemo umjereni.
Univerzalna božanska inteligencija protječe kroz sve nas. Svatko od nas ima jedinstvenu vezu s onim nevidljivim dijelom sebe. Same želje mogu biti korisne kada ih izražavamo na pravome mjestu, unutar osobnosti, obitelji i društva. Misli i odluke mogu nas nositi u beskraj. Kada viši oblici naše ličnosti počinju nadvladavati »sedam smrtnih grijeha« i u svakodnevnim odlukama i životu, počet ćemo napredovati na putu svete potrage za smislom.
Za sve što se događa na ovome svijetu i izvan njega postoji
logično objašnjenje — i sve savršeno
ima smisla. Jednoga dana shvatit ćeš božansku svrhu Božjega plana.
— Lois Pearl
3. ZAKON
Izgled često vara. — Ezop
JEDNA od poznatijih rečenica iz Ezopovih basna mogla bi biti upravo ona koja ljude, mjesta, situacije ili stvari opisuje kao drugačije od onoga kako izgledaju na prvi pogled: »Izgled često vara«. Vrlo je moguće da smo već doživjeli situacije kada smo osjetili razočaranje, obeshra-brenost ili gubitak iluzija zbog vanjskog izgleda koji nije odgovarao našim očekivanjima. U takvim je trenucima dobro sjetiti se da vanjski izgled ne prenosi uvijek istinu o određenoj situaciji.
Epiktet tako piše: »Pojave se umu predstavljaju u četiri oblika. Stvari su ili onakve kako izgledaju; ili nisu niti izgledaju; ili jesu, ali ne izgledaju; ili nisu, ali tako izgledaju. Ispravno pogoditi u svim tim slučajevima zadaća je mudrog čovjeka«. U Ivanovu evanđelju savjet je daleko jednostavniji: »Prestanite suditi po vanjštini« (7:24).
Bit toga zakona sastoji se u tome da je važno i korisno dublje se zagledati u svaku pojavu. Možda ćemo se ugodno iznenaditi budemo li na situacije reagirali tražeći veću jasnoću. Kakve god sudove iznosili na temelju izgleda, oni će možda biti preslabo pomagalo za osvježavanje i podizanje našeg mišljenja o sebi uz pomoć uspoređivanja s drugima. Međutim, kada se naše razlučivanje temelji na pojačanoj svijesti i duhovnome razumijevanju, svaku situaciju možemo poboljšati dobronamjernim mislima prožetima ljubavlju i suosjećanjem. Jedna od prednosti pomnijeg sagledavanja stvari jest i u tome da percipiramo korisne informacije u napredovanju prema ciljevima. Naposljetku, bi li iskustvo moglo biti tek još jedna riječ za sve veću svijest?
Ako doživljavate iskustvo svojega tijela, postajete li ga svjesniji? Ako doživljavate iskustvo svojega uma, postajete li svjesniji misli i
*
zamisli koje se pojavljuju pred vašim unutarnjim okom? Doživljavanje uma može biti vrlo važno jer dovođenjem svijesti u um počinjete nadilaziti njegova ograničenja, pa vas izgled više neće zavaravati!
U knjizi Jedan okus Ken Wilber piše: »Tijelo, um i duša međusobno se ne isključuju. Tjelesne želje, zamisli uma i blistavi bljeskovi duše — sve su to savršeni izrazi Duha koji zrači i jedini nastanjuje svemir, uzvišene geste onog velikog Savršenstva koje blistavilom nadmašuje svijet. U cjelokupnome Kozmosu postoji samo Jedan okus, a to je okus Božanskoga, bilo da se pojavljuje u tijelu, umu ili duši«.
Kako njegovati više izraze božanskoga koji će nam u životu pomoći da nadiđemo površinski izgled? Možda bi se na vrhu popisa moglo naći iskazivanje neograničene ljubavi koje nam pomaže da spoznamo svetu nazočnost duha u svima i svemu. Kada u drugima tražimo nazočnost ljubavi, često je i pronalazimo! Kada odvojimo nekoliko minuta da se potpuno umirimo i koncentriramo, lakše ćemo se osloboditi privrženosti važnosti vanjskih dojmova. Kada uklonimo »etikete« koje često pridajemo životu — poput dobi, spola, imovine, uspjeha, nasljedstva itd. — moći ćemo nadići osjetila i uskladiti se s nevidljivim dijelom sebe. Izražavanje zahvalnosti i velikodušnosti može nas uzdići u prostor koji privlače služenje i dijeljenje. Kada nam je svijest u sadašnjem trenutku, umjesto da vrluda među raznim pretpostavkama i mogućnostima, također se koncentriramo na stvarnost umjesto na izgled.
Skupina prijatelja uzela je slobodan dan i odvezla se u obližnji planinski park na piknik. Dan je bio upravo savršen — sunčan i divan, uz ugodnu temperaturu i prelijepe krajobraze na koje su nailazili cijelim putem. Došavši u park, za piknik su odabrali mjesto u blizini velikog akumulacijskog jezera koje dominira jednim dijelom parka. Prijatelji su zastali kako bi promotrili vodu koja se prelijevala preko brane i spuštala u rijeku, nastavljajući put daleko prema podnožju planine. Voda, koja se spušta zahvaljujući vlastitoj težini, odnosno gravitacijskoj sili, stvara prirodnu energiju koju generatori pretvaraju u korisnu električnu energiju. Dok su razgovarali o pogledu koji im se tako pružio, jedan je muškarac rekao: »Nije li zanimljivo kako izgled ovdje, iz jedne perspektive, vara?« Dok su ga ostali iznenađeno gledali, nastavio je: »Generatori ne stvaraju električnu struju; oni je samo generiraju. Preuzimaju prirodnu energiju i pretvaraju je u oblik koji se potom prenosi dalekovodima do doline. Tu je energiju potom moguće koristiti za pokretanje strojeva za konkretne poslove«.
Kako otkriti veći dio prirode stvarnosti koja je u pozadini sjena? Umjesto da se koncentriramo na vanjski izgled, što bi se dogodilo kada bismo za temelj života odabrali duhovni integritet? Bismo li
Istina se ne mijenja, iako se vaša percepcija istine može mi
jenjati, neki put i drastično.
— John i Lyn St. Clair Thomas
Dok živiš, kloni se toga da o ljudima sudiš po izgledu.
— Jean de /a Fontaine
na životne situacije i iskustva tada gledali iz stvarnije i realističnije perspektive, a ne u okvirima iluzornih mogućnosti? Bi li nam motivacija otkrivanja omogućila da u sve što je pred nama unosimo jasniju viziju kako bismo lakše donosili pozitivne i mudrije odluke?
Čovjek je stvoren tako da nemoguće
stvari nestaju čim mu nešto zapali
dušu. — Jean de
/a Fontaine
Čovjek bez gorljivosti i žara nalik je na
lokomotivu bez pare ili motor bez struje. — Charles Fillmore
4. ZAKON
Gorljivost je unutarnji plamen duše koji vas vodi dalje, prema cilju. — Charles Fillmore
KAD GOD se pred vama pojavi prilika koja vam omogućuje da izrazite talent, prigrlite je objeručke! Osjetite pokretanje žara i gorljivosti duboko u sebi, strujanje koje vam daje poticaj da priliku pretvorite u plodonosno ostvarenje dobra.
Gorljivost se opisuje kao »unutarnji plamen duše koji čovjeka tjera naprijed«. Gorljivost pokreće motivaciju, što rezultira snažnim progresivnim kretanjem. Kada su Charlesu Fillmoreu bile devedeset četiri godine, izjavio je: »Već poprilično cvrčim od gorljivosti i oduševljenja i poskakujem kako bih što prije učinio ono što trebam učiniti«. Kakav neizrecivo pozitivan stav! Većina nas ima daleko veće sposobnosti nego što uviđa. Prihvatimo li tu istinu o sebi i vjerujemo li u ideale i načela kao u stvarnost, često bolje ovladavamo vanjskim okolnostima u svojem životu. Gorljivost nam nudi sposobnost isticanja posredstvom koncentriranih napora usmjerenih prema našim ciljevima. Gorljivost nas potiče da prema životu iskazujemo zanimanje i strast. Štoviše, gorljivost je poput velike strasti — unutarnje želje koja plamti žarom sunca na pustinjskome pijesku sve dok se predmet na koji je fokusirana ne ostvari u tom silnom plamenu. Gorljivost nam pomaže da lakše dovršimo zadaću koja je pred nama.
Grci su nam podarili jednu od najljepših riječi u našemu jeziku: »entuzijazam« — Bog koji je unutra. Veličina čovjekovih djela mjeri se nadahnućem iz kojeg izvire. Sretan je onaj koji u sebi
nosi Boga. — Louis Pasteur
U Svetome pismu stoji: »Uistinu, Bog nam nije dao duh bo-jažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti« (Druga poslanica Timo-
*
Valja dobro pripaziti da gorljivost bude
uravnotežena s mudrošću.
— Elizabeth Sand Turner
teju 1:7). Izvor snage kojom ostvarujemo sve što se nađe pred nama leži u unutarnjoj energiji koja samo čeka da je oslobodimo i usmjerimo. U dobi od dvadeset pet godina, Rahmanjinov je već činio velike korake u smjeru blistave glazbene karijere. Njegove skladbe dobro je primala i kritika i publika. A zatim je napisao simfoniju koja je doživjela potpun neuspjeh. To ga je obeshrabrilo i ispunilo samosažalje-njem. Izgubio je samopouzdanje i počeo se bezvoljno vući uokolo. Jednog ga je dana prijatelj odveo Nicholasu Dahlu. A dr. Dahl je, između ostaloga, mladome glazbeniku rekao i nešto što mu se urezalo u pamćenje: »U vama spavaju velike stvari, samo čekaju da ih daruje-te svijetu«. Rahmanjinov je te riječi ponavljao u nedogled, sve dok mu se nije vratilo samopouzdanje. Za manje od godinu dana napisao je koncert koji je posvetio dr. Dahlu. Riječ je o glasovitome Koncertu br. 2 u C-molu. Po završetku moskovske izvedbe, od silnih oduševljenih povika zamalo su počeli pucati zidovi dvorane! Snaga gorljivosti, potpomognuta poticajnim riječima, pokrenula je velikog skladatelja prema cilju.
Od svog života možemo stvoriti što god želimo. Međutim, potrebno je uložiti trud kako bismo upotrijebili duhovne odlike, nadarenost, sposobnosti i snagu koju imamo. Promotrimo malo područje izvan granica svojeg ograničenog uma i počnimo se pitati: »Što bi bilo kad...?« Što bi se dogodilo kada bismo u projekte kojima se bavimo unijeli više gorljivosti i oduševljenja? Kakve bi obiteljski, osobni i radni odnosi imali koristi od takve injekcije? Promislite o mnogobrojnim mogućnostima u raznoraznim situacijama koje bi mogla poboljšati tako snažna energija. Što bi se dogodilo kada bismo gorljivost prema životu pokazali tako da zrači oko nas, prema svemu što činimo? Naš bi entuzijazam zarazio sve oko nas!
Gorljivost, odvažnost i iskrenost daju sjaj i boju duši, kao što sjaj dijamantu daje ljepotu.
— Cora Fillmore
Žena koja je radila za jednu veliku proizvodnu tvrtku na život je gledala toliko pozitivno i entuzijastično da joj je šef kroz smijeh rekao: »Doista si zarazna!« A to je bilo točno! Njezin radostan duh i brižna narav utjecali su na sve oko nje. Istinska gorljivost nije energija koju su neki dobili na dar, dok je drugi nemaju. Svatko od nas može se napajati na univerzalnome izvoru božanske energije. Radost i gorljivost plod su odluke koju možemo donijeti u svakom trenutku i početi aktivnije sudjelovati u životu.
Riječ »entuzijazam« potječe od korijena koji ukazuju na nadah-nutost božanskim i na »jedinstvo s božanskom energijom«. U ljudima koji zrače tom duhovnom odlikom uočavamo nešto što doslovce budi strahopoštovanje. Gorljivost i entuzijazam pridaju novu vrijednost svemu čega se dotaknemo. Uputimo poziv duši da počne zračiti životom i pokaže se u svim zadaćama koje su pred nama. Pjesnik Philip Doddridge ovako je pisao o gorljivosti: »Probudi se, dušo moja! Ras-tegni svaki živac, I odlučno nastavi dalje; Nebeska utrka traži tvoju gorljivost, I tvoju besmrtnu krunu«.
Obrazovanje nije ispunjavanje kante,
nego paljenje vatre. — William Butler
Yeats
Inteligentni ste u mjeri u kojoj u sebi omogućujete djelovanje Božjeg Uma. — Imelda Shanklin
5. ZAKON
Um je poput padobrana — funkcionira jedino kada je otvoren. — Dick Sutphen
JESTE LI kada gledali kako padobranac iskače iz aviona? Zrakoplov kruži visoko gore, vidi se tek kao malen obris na plavome nebu. Odjednom se pokraj njega pojavljuje i malena tamna mrljica. Letjelica se potom udaljava, a ona mrljica pada, pada. Promatrate je bez daha. A zatim se počinje širiti sve veći šareni oblak, nalik na gljivu, a tkanina se počinje ispunjavati zrakom. Skakač sigurno prizemljuje.
Kod svakog iskakanja iz zrakoplova, padobranac prvo aktivira maleni pomoćni padobran koji zatim aktivira veći glavni padobran. Nužno je snažno povući konopac za aktivaciju, kako bi se rastvorio pomoćni padobran i ispunio zrakom. Upravo taj zrak služi kao inicijalna snaga koja izvlači čvrsto stisnutu tkaninu glavnog padobrana. Kao što vidite, za uspješno iskakanje padobranom, nužno je paziti na točan raspored koraka i faktora.
Naš je um poput padobrana. Da bi u cijelosti funkcionirao, mora biti otvoren i prihvaćati nove zamisli. Da bismo od tih zamisli imali najviše koristi, dobro je pridržavati se reda u opažanju i procjenjivanju. Da, kao što padobrancu treba hrabrost za skok s visine, tako je i nama počesto potrebna hrabrost kako bismo otvorili »padobran« vlastitog uma i omogućili da u njega uđe ono zagonetno nepoznato. Međutim, kada otvoreno primate nove misli i zamisli, mogu se pojaviti i dodatne mogućnosti.
Vaš je um vaše kreativno središte, prepuno mogućnosti neiskorištenog potencijala. Jesmo li zaboravili da raj na zemlji, dijelovi
*
Samo jedna stvar može istinski uv
ježbati ljudski um, a to je kad čovjek sam
svojevoljno koristi svoj um. Možete mu pomagati, možete ga usmjeravati, možete
mu predlagati i, iznad svega, možete
ga poticati. No jedino što vrijedi imati jest ono što dobiva
vlastitim naporom, a to što dobiva izravno je razmjerno onome
što u to ulaže. — Albert Lowell
beskonačnosti, te elementi neograničenog »ja« leže unutar dosega naših misli i iskustava? Možda je vrijeme da osjetimo uzbuđenje zbog takvog vlastitog potencijala. Što ćete poduzeti da ih u životu izvučete i naglasite?
Poticajne zamisli neki se put pojavljuju na vrlo neobičan način. Neka je mlada žena sjedila za radnim stolom i pripremala referat. Odjednom je iz kuta stola začula nekakvo pucketanje. Već trenutak poslije zasula ju je prava kiša sićušnih projektila! Kada je bolje pogledala što se događa, na svoje je veliko iznenađenje uvidjela da su te minijaturne rakete zapravo sjemenke iz pojedinih rasprsnutih cvjetova u vazi koju je držala na stolu.
Mlada se žena počela smijati jer je uvidjela da je upravo svjedočila pravom malom čudu. Cvjetne čahurice sa sjemenkama rasprsnule su se kako bi svoje sićušne zrele putnike poslale na putovanje obnavljanja i održale kontinuitet postojanja. Dok je skupljala sjemenke koje će poslije posijati u vrtu, mlada je žena uvidjela da je i njezin um jednako ispunjen zrelim božanskim zamislima. Kako će te misaone zametke posijati da joj dozrijevanjem donesu kreativnu korist?
Povijest obiluje pričama o velikim umovima koji su čovječanstvu podarili čudesna otkrića i izume. Svako otkriće ili izum u početku su bili »zametak« u otvorenome umu spremnome za prihvaćanje novih zamisli. Gorljivost je zamisao okružila plodnim tlom, hranom za razvoj. Neodoljiva sila gorljivosti bila je ta sila koja je Cyrusu W. Fieldu omogućila da ostvari zamisao uspješnog polaganja kabela preko Atlantskog oceana. Joseph Haydn napisao je više od osamsto skladbi prije nego što je svijetu podario svoj nenadmašni oratorij Stvaranje, u dobi od šezdeset šest godina. Kanadskome fizičaru siru Fredericku Bantingu, koji je radio s još troje ljudi, trebalo je ranih dvadesetih godina 20. stoljeća približno osam mjeseci da stvori inzulin.
Željezo hrđa od neuporabe, voda mirovanjem gubi čistoću... jednako tako, neaktivnost oduzima snagu umu.
— Leonardo da Vinci
Otvorenost ili zatvorenost vašega uma može silno utjecati na vašu budućnost. Sužen i zatvoren um ubrzo postaje najsigurnijim putem do suženog života. Otvoren i prijemčiv um shvaća važnost kontinuiranog učenja i mentalnog razvoja. Strastveno živjeti za danas i svrhovito za sutra — uz otvoren um — recept je kojim pomažete u oblikovanju i određivanju osobnih uspjeha. Jedan je čovjek svoju otvore-
nost usporedio s kuhinjskim cjedilom. Rekao je da pomno razmatra misli i zamisli koje se pojavljuju, a zatim svemu osim onome što je uistinu najbolje omogućuje da lako i brzo iscuri!
Naglasci ••
1. Smisao vašega života jest neprekidna aktivnost, proces koji u životu provodite svakodnevno.
2. Kada djelujete sa svrhom, ciljem i smislom, stječete daleko jasniji osjećaj za usmjerenost.
3. Kada netko »promaši cilj« pogreškom u razmišljanju ili ponašanju, često se mijenja i njegov odnos prema životu.
4. Naše misli i odluke uzdižu nas do bezgraničnih visina. 5. Naučite i vježbajte ne voditi previše računa o tome kako što izgle
da izvana. 6. Na situacije reagirajte traženjem većeg stupnja jasnoće. 7. Njegujte više oblike izražavanja božanskoga u životu, kako biste
lakše nadišli vanjski izgled. 8. Prilike prihvaćajte objeručke! 9. Gorljivost je unutarnji plamen duše koji čovjeka tjera naprijed.
10. Gorljivost pridaje novu vrijednost svemu što dotakne. 11. Da bi u potpunosti funkcionirao, naš um mora biti otvoren i pri
jemčiv prema novim zamislima, te ih pomno lučiti. 12. Otvorenost ili zatvorenost vašega uma može silno utjecati na vašu
budućnost.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
Juriš li za čašću, uvijek će ti izmicati. No budeš li od nje bježao, pratit će te u stopu. — Talmud
Svi vole čast i priznanja. Kad drugi prepoznaju našu strast i predanost, osjećamo se dobro i zadovoljno, međutim, moramo naučiti zastati i promotriti vlastitu motivaciju. Dajemo li doprinos svojoj zajednici jer nam je istinski stalo do pitanja pred kojim se nalazimo ili jer imamo dojam da će nam rad donijeti čast? Neki ljudi aktivno nastoje steći čast i priznanja i vrlo su razočarani kada drugi njihova nastojanja ne uočavaju na primjeren način. Njihovi motivi od početka su
pogrešno usmjereni. Drugi neumorno rade jer su strastveno predani
radu. Uopće ne razmišljaju o tome hoće li na temelju truda steći čast
ili drukčiji položaj. Njihova je motiviranost čista. Upravo takvima tre
bamo iskazivati čast.
— Rabin Lori Forman: Svete nakane
*
Tridesetsedmi tjedan
1. ZAKON
Usta govore zahvaljujući punoći srca. — Engleska izreka
Poput dražesnog, prelijepog i miomi-
risnog cvijeta, i lijepa riječ onoga koji
je izgovara podjednako je plodonosna.
— Dhammapada
Pravi će se gospodin stidjeti dopusti li da
njegove riječi presti-gnu njegova djela.
— Konfucije
SVATKO OD NAS U sebi nosi to tko je i što je. Ta se stvarnost često odražava u našim očima, izrazu lica, gestama, postupcima i riječima. Počesto ne znamo koja su sve životna iskustva oblikovala nečiji pogled na život i svijet. Međutim, taj pogled na svijet često ćemo nazrijeti u riječima tog čovjeka, te načinu na koji ih izgovara. Izgovorena riječ ima težinu, zvuk i izgled. Riječi izgovorene iz srca obavijaju nas energijom ispunjenom ljubavlju, brižnošću i iskrenošću, dok su negativne, teške i bezlične riječi često bolne, čak i štetne po onoga tko ih sluša.
»Više vas određuje ono što izlazi iz vaših usta nego ono što u njih ulazi«. I to je jedan od načina na koje je moguće reći da su riječi smisleni zvukovi koji simboliziraju misli i ideje. Riječi imaju moć jer su glavni zvučni i pisani izraz misli, pa zahvaljujući njihovoj snazi možemo biti ili kreativni ili destruktivni. Važno je i kako slušamo, te kako govorimo. Kada slušamo duhom, jednako kao i ušima, često ćemo uočiti profinjene zvukove dubljeg značenja i sadržaja govorniko-vih riječi. Odabrane riječi, odabrani ton, kao i priča koja se proteže kroz govor, temelj su za pojačano razumijevanje i svijest. Glas duha moguće je čuti na brojne načine!
Sveti spisi govore o snazi naših riječi. Tako u Bibliji čitamo: »Poslušajte i razumijte: ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi« (Matej, 15:10, 11). Sveti hinduski tekst Kau-shitaki Upanishad ovako izražava mudrost traženja dubljeg značenja
Jezik ima skrivenu moć, djeluje onako kako mjesec utječe
na pl imu. — Rita Mae Brown
riječi: »Čovjek ne treba nastojati razumjeti govor. Čovjek treba spoznati onoga tko govori«. U Psalmima (16:33) čitamo: »Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim, Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!«
Naše riječi mogu služiti kao plodonosan instrument kojim gradimo i oblikujemo svoj svijet. Dobre su riječi nalik na čisto sunčevo svjetlo koje nas obasjava. Donose takvo blistavilo i jasnoću da u izvoru možda nećemo uspjeti razabrati točne pojedinosti i nijanse. Kad sunčevo svjetlo padne na gotovo providna krila leptira ili se pokaže kroz sitnu kišicu, pretvara se u milijune minijaturnih duga. Kada smo u doticaju sa svojom duhovnom prirodom, naše riječi mogu biti nalik glasu duha, koji donosi sreću i onima kojima se obraćamo.
Riječi je potrebno vagati, a ne brojati. — Poljska izreka
Kad je jednom izgovorimo, riječ više ne možemo opozvati. Kad pomno izražavamo misli, osobito u odabiru i formiranju riječi i govora, dokidamo osjećaj žaljenja i grižnje savjesti. Izbjegavanje ogovaranja, laži i bezobzirnih i nepotrebnih riječi sprječava kasniju zabrinutost i žaljenje zbog izgovorenoga. A budući da naše riječi djeluju na druge, ne bi li bilo korisnije govoriti vedro, taktično, skladno i brižno? I ne bi li takav govor lako proistjecao iz srca ispunjenog neograničenom ljubavlju?
Naš dublji identitet i istinski karakter leže u subjektivnoj prirodi našega uma. I na osobnu i na kolektivnu korist možemo sve događaje u svakodnevnome životu koristiti kao prilike za razjašnjavanje i uzdizanje misli i ponašanja. Što nam je više stalo do toga kako se izražavamo drugima, to je veći naš osjećaj zadovoljstva. Istinski osjećaj odgovornosti temelji se na međusobnom potpomaganju među ljudima. Njegovanje bliske i srdačne svijesti o komuniciranju može nas umiriti i eliminirati štetne strahove i nesigurnost. Tko zna kako naše riječi mogu djelovati na druge? Stoga ih birajmo brižno i pomno!
*
2. ZAKON / putovanje od tisuću kilometara započinje prvim korakom. — Lao Tse
Iskoristi već ovaj sadašnji trenutak! Što
možeš ili misliš da možeš, počni
odmah! — Goethe
Dobra djela zahvaljujući kojima svijet
postaje mekši, punij i i bolji nego ikada
materijal su od kojeg se sastoji čovjekovo
zadovoljstvo i duhovna vrijednost. — Joan Chittister
NAŠE NAPREDOVANJE unutar velikog univerzalnog životnog rasporeda često se odvija preko osobnog razvoja. Moguće je da je jedno od najvažnijih i najsmislenijih putovanja pronalaženje mjesta s kojeg možemo davati koristan doprinos životu. Iako ćemo usput možda načiniti mnoge korake, svako putovanje i svaka aktivnost počinju prvim korakom u smjeru otkrivanja.
Prvi korak prema zaokruženom i plodonosnom životu mogao bi biti vaš pogled na život. Kako percipirate život? Kako reagirate na životna iskustva? Kako širite granice osobnoga svijeta? Hoćete li krila svoje duše poticati na to da se uzdižu u ushitu i gorljivome iščekivanju? Ispunjava li vas uzvišena vizija najčudesnijeg putovanja na svijetu — svakodnevnog radosnog i plodonosnog življenja? Kako prijeći prag prilika i doživjeti uspjeh? Kako ćete otkriti nešto više o sebi zahvaljujući samom životnome činu?
Sirenje uma i uzdizanje svijesti postupak je koji napreduje od misli do misli, ide korak po korak. Sve je stvar razvoja. Do teških trenutaka može doći kada se pitamo kako ćemo preživjeti teške situacije. Možda ćemo posustati u uvjerenju da sve uistinu međusobno surađuje s ciljem ostvarivanja najviše dobrobiti. Pa ipak, i dalje trebamo ići korak po korak. Uz predanost i ustrajnost, teške trenutke možemo nadvladati pozitivnim stavom i lakše nego što smo mislili. Uistinu, možemo slijediti put koji vodi do raja na zemlji.
Imate li veliku ambiciju, poduzmite najveći mogući korak u smjeru njezina ostvarivanja, no ako je taj korak tek neznatan, ne brinite
se ako je ipak najveći koji ste trenutačno u stanju poduzeti. — Mildred MacAfee
Vrijednost znatiželjnog uma i služenja drugima nije nešto što se nužno može i mora poučavati; riječ je o nečemu što se živi. Važno je naše osobno djelovanje — naša želja da nadiđemo trenutačni položaj, da istražujemo, otkrivamo i doživljavamo. Možda bi još jedan od »prvih koraka« moglo biti i spoznavanje razlike između intelektualnog razumijevanja i živog djelovanja iskustva. I to je dio procesa učenja. Proces otkrivanja možemo pokrenuti i postavljanjem pitanja o svemu, od najočitijega do najskrivenijega unutar vlastite svijesti. Pro-
mjena u osobnoj svijesti promjena je u svijesti čovječanstva. Jesmo li voljni doživjeti tu transformaciju i preuzeti veću odgovornost za cjelokupno čovječanstvo? Ako jesmo, tada smo svakako spremni i poduzeti sljedeći korak na tom »putovanju od tisuću kilometara«.
Usredotočenost, predanost i trud glavni su koraci napretka. Jedna priča govori o starcu koji je često sadio smokve u polju na rubu malenoga sela. Nakon nekoliko godina, mlade su biljke izrasle u stabla s plodovima. S vremena na vrijeme, seljani su čovjeka pitali: »Zašto sadiš tolike smokve? Nikako ne možeš sam pojesti sve plodove«. Starac se samo smiješio i odgovarao: »Godinama sam satima i satima sretno sjedio u hladu smokava koje su posadili drugi. Uživao sam i u njihovim plodovima. Želim biti siguran da će i poslije mene biti smokava u kojima će uživati drugi«. Duh ljubavi, dobrote i zahvalnosti gradi napredak i zajedništvo, korak po korak.
Svako novo jutro može biti »prvi korak« u novome životu. Moguće je da nas očekuje nešto neopisivo važno. Naš život može biti naše remek-djelo. Kako ćemo iskoristiti baš ovaj trenutak i doživjeti čistoću ljepote, radosti, prilike i obilja koje nam nudi život? Kako ćemo priznati neizrecivu zagonetnost božanskoga? Hoćemo li izraziti zahvalnost sadeći više smokava? Kako ćemo pozitivno poticati vlastite latentne darove i poboljšati darove koji su već pronašli izraz? Vježba je ključna za ovladavanje nečim novim.
Mnogo je toga moguće. Ali prvo moramo početi. Kojim koracima možemo proširiti um, probuditi intuiciju i utrti put većoj prosvi-jetljenosti? Kakva je naša vizija jedinstva i cjelovitosti? Kako ćete na prikladan način prikupiti, sastaviti i upotrijebiti što vam je dano?
3. ZAKON
Noć je uvijek najmračnija prije svitanja. — Thomas Fuller
NEKA JE žena u gluho doba noći sjedila na bolničkome odjelu za hitnu pomoć i čekala da joj liječnici priopće u kakvu je stanju njezin suprug. A njemu već neko vrijeme nije bilo dobro, stanje mu se pogoršavalo, pa su ga kola hitne pomoći prebacila u najbližu bolnicu. Sada je na ispitivanjima i snimanjima; žena može samo čekati i moliti se. Usred teške situacije osjećala je krajnju usamljenost. A zatim se prisje-
*
Sadi drveće na korist
budućim
naraštajima. — Cecilije Statije
Dobrostivi Bože, podari mi mirno mjesto
i spokojan um za razmišljanje. — John Cay
Nema toga što se ne bi moglo otkriti
traženjem. — Publije Terencije
Afer
tila riječi: »Noć je uvijek najmračnija prije svitanja«. I kada se sunce počelo dizati iznad obzora, liječnik je ušao u čekaonicu da s njom popriča. Suprugovo je stanje ozbiljno. Potrebna je operacija, no oporavak će biti pitanje vremena. S olakšanjem je odahnula, svjesna toga da najmračnija tama ne znači i smak svijeta.
Mnogi među nama doživjeli su trenutke kad nam se činilo da nam se svijet raspada pod nogama. Moguće je da smo čvrsto uporište potražili u usmjeravanju, kod prijatelja, članova obitelji ili pozitivnim i provedivim reakcijama na teškoće. Iako je kriza za trajanja možda izgledala beskonačno, dobro je što takvi događaji ipak »prolaze«. Život se nastavlja. Mi nadvladavamo poteškoće. Kada se na njih poslije osvrnemo, možda ćemo uvidjeti da su poslužile kao vrijedne prilike za učenje važnih lekcija. Nebrojeni su načini na koje se razvijamo.
U knjizi Neka vaš život postane vrijedan Emmet Fox pozitivna i negativna razdoblja u našem životu uspoređuje s plimom i osekom:
Sviće samo dan koji dočekujemo budni.
Dan nije samo zora. Sunce je tek jutarnja
zvijezda. — Henry David
Thoreau
Naš duhovni razvoj ne protječe u pravilnoj i postojanoj liniji. Ljudska priroda tako ne funkcionira. Nitko se ne uzdiže putem neprekinutog napretka i tako ne postiže savršenstvo. U stvarnosti — radimo li kako valja — neko vrijeme pravilno i ustrajno napredujemo prema gore, a onda dođe do malog nazadovanja. Zatim ponovno nastavljamo naprijed i uvis, ali se već trenutak poslije događa i malo, gotovo neznatno, nazadovanje.
Ti koraci unatrag nisu važni sve dok se naš život u najvećoj mjeri kreće uzlazno. Ako svake godine ostvarimo nedvosmislen napredak svijesti, privremena nazadovanja koja smo doživjeli ostaju posve nevažna; mogu nam užasno smetati samo ako o njima previše razmišljamo. Plima se smjenjuje s osekom... Valovi se uzdižu i povlače... Čini se da takav oblik napredovanja vlada čitavom prirodom — napredovanje, manje povlačenje, a zatim još veći napredak.
Jedan od načina na koje je moguće suočavati se s tim »najmračnijim trenucima« sastoji se od zamjene misli koje nas iz temelja uznemiruju mislima koje nas tješe. Stvar možda i nije jednostavna koliko zvuči lagano, ali je izvediva. Odbijajte ponovljeno i učestalo razmišljati o problemu. Pozornost usmjerite na neku drugu temu. Analiza je potrebna, no nemojte previše secirati stanje. Kako biste umu omogućili da ponovno postane kreativan, napetost je moguće ublažiti opuštanjem. Podsvjestan um prihvaća nove misli i mobilizira druge, slične zamisli. Stoga um očistite od nezdravih misli i zamijenite ih zdravim i kreativnim pojmovima.
Žena koja je proživjela više teških situacija služi se nečim što naziva svojim »ključem za uspješno nadvladavanje«. Umjesto da uzaludno mozga o problemu pred kojim se našla, ona slavi i zahvaljuje Bogu što joj je podario život — i sve što je u njemu. Kada su je upitali kako djeluje ta njezina uspješna »tehnika«, kroz smijeh je usklik-nula: »Hvala, slava i užas istodobno ne mogu naći mjesto u čovjekovu umu!« Jedan poslovni čovjek s izazovima se često suočava uz ovakve riječi: »To što mi se događa zapravo je sretna okolnost!« Pritom traži — i pronalazi — sreću! Uvijek se pojačava upravo ono na što mislite. Riječ je o jednostavnome životnome zakonu ili duhovnome načelu.
Gledati svijet iznova stvoren svakog jutra, kao da je to jutro prvoga dana, i potom iz njega izvući maksimum za pojedinačnu dušu kao
da je svaki dan posljednji — svakodnevni je cilj želje naše duše i uma.
— John H. Finley
Duhovni dio naše ličnosti zna da se može pojaviti korisno i povoljno rješenje problema. Vrlo je malo nerješivih problema — postoje samo okolnosti na koje trenutačno možda nemamo prikladan odgovor. Božanske sile koje su stvorile i koje održavaju svijet kao pomoć su nam dostupne u svakom trenutku. Savjet i usmjeravanje pronalazimo i u Psalmima: »Prestanite i znajte da sam ja Bog« (46:11). Molitva nam pomaže da i mentalno i fizički lakše podnosimo teške trenutke. Božanska mudrost otvara nam put.
I nakon najmračnije tame sviće novi dan i pojavljuje se sunce. Teška i neugodna iskustva mogu biti tek oblak koji zakriva sunčev sjaj.
*
4. ZAKON Ljubav je jača od svega. — Vergilije
Moć beskonačne ljubavi drži te čvršće
cijelo vrijeme i otkrit će ti načine na koje ćeš izbaciti demone
straha, nesreće, terete, posesivnost i ne
znanje koji su te dotada mučil i.
— J. Sig Paulson
Čije je srce i u najmanjoj mjeri pos
većeno Dobroti prema nikome neće os
jećati odbojnost. — Konfucije
JEDNOG DANA otac se s desetogodišnjom kćeri uspeo na uzvisinu s koje se na jednoj strani pružao pogled na more, a s druge na slikovitu dolinu.
Otac reče: »Pogledaj gore«, a dijete se zagledalo u nepregledno nebo.
»Pogledaj dolje«, rekao je otac tiho svojoj kćeri, a djevojčica je spustila pogled i u mirnome moru ugledala odraz bijelih oblaka i plavoga neba.
»Pogledaj u daljinu«, predloži otac, a njegova kći ugleda blage valove na beskonačnome obzoru.
»A sada se okreni i pogledaj zelenu dolinu«, uputi je otac. Dok je promatrala prelijep krajolik, otac je dalje govorio: »Dijete moje, eto, toliko je visoka, duboka i široka Ljubav ko
jom Bog voli svoju djecu!« Uz pronicljivost tako karakterističnu za dječje srce, djevojčica je prošaptala: »Tata, ako je Božja Ljubav toliko visoka, široka i duboka, onda mi živimo u njezinu središtu!«
Riječ je o predivnoj stvarnosti: živimo usred univerzalne ljubavi! Načinimo li već samo jedan korak prema stjecanju višeg stupnja neograničene ljubavi, svijet će reagirati već i na taj jedan korak. Kad god dajemo ili primamo neograničenu ljubav, započinjemo eksperiment koji će rezultirati određenim iskustvom, a to iskustvo može transformirati sve aspekte našega života.
U dugotrajnoj i šarolikoj povijesti čovječanstva možda je jedno od najvažnijih otkrića upravo ono što se zrcali u tri kratke i jednostavne riječi: »Bog je ljubav«. Kada uvidimo i prihvatimo istinu sadržanu u tim riječima, postajemo novim bićima, otvaramo svoj um, sebe, štoviše svoj cjelokupni život, dinamičnome i plodonosnome procesu kreativnosti i izražavanja. Ako je najvažniji element u svemu što činite vaš odnos prema tome, zašto ne biste odvojili vrijeme potrebno da uspostavite radostan i sretan odnos neograničene ljubavi unutar jedne od najvećih zadaća koje život postavlja pred vas — ljubavi prema bližnjemu?!?
Kada je naše srce istinski otvoreno prema drugima, može li uopće biti nekakvih sukoba? Može li neograničena ljubav umanjiti utjecaj uobičajenih, ograničenih obrazaca percepcije? Ljubav usporedno ne prati emocije bijesa, straha i kivnosti; umjesto toga, riječ je o sili koja transformira s ciljem ostvarivanja većega dobra. Na primjer, ljubav gleda kroz teleskop, dok zavist viri kroz mikroskop! Ljubav ni-
je moguće izražavati stisnutom šakom. Ako je najveća soba u svemiru »soba za poboljšanja«, bi li neograničena ljubav mogla biti središnja progresivna aktivnost duhovnog života? Ako je tako, na koji način?
Ljubav odnosi sve sukobe jer neograničena ljubav ne vodi evidenciju o pogreškama i nedostacima. U svijesti o ljubavi, čovjek je u stanju izdići se iznad nepovoljnih okolnosti, poteškoća, uvreda, gubitaka i nečega što percipira kao nepravdu. Nema tih uvjeta, okolnosti i situacija s kojima se neograničena ljubav ne može suočiti i na koncu ih pobjedonosno riješiti. Neograničena ljubav vječna je i trajna i nedvojbeno daleko nadilazi sve razine znanja kojim trenutačno raspolažemo. Neograničena je ljubav odviše čista da bi se vezala s nečim negativnim; ljubav može izbrisati sva raspoloženja obilježena krivnjom. Neograničena ljubav trenutačno dokida nestrpljivost, neljubaznost, zavist, ljubomoru, posesivnost, umišljenost, strah, razmetljivost, ne-uljudnost i slične elemente bavljenja sobom.
Odbaci sve smetnje. Neka tvoj um pun ljubavi prožme četvrtinu svijeta, pa drugu četvrtinu, pa treću i na koncu četvrtu. I tako cije
li svijet, i gore i dolje i uokolo i posvuda, neka sve nastavi prožimati mislima ispunjenima ljubavlju, u obilju i uzvišenosti, izvan
svih mjera, bez imalo mržnje i zlovolje. — Buddha
Kada neograničena ljubav nastavlja savršeno djelovati u nama, možda ćemo uvidjeti da dovodi do dubokih i važnih pitanja: »Jesam li voljan/voljna odustati od misli i osjećaja nestrpljivosti, egoizma, izgovora?«, »Jesam li istinski voljan/voljna ostvariti svoj puni potencijal?«, »Jesam li pripravan/pripravna opraštati i oslobađati poput same ljubavi?«, »Želim li istinski i duboko odbaciti nekadašnja stanja negacije i ograničavanja?« Ljubav trenutačno djeluje na iscjeljivanju, pomlađivanju, oživljavanju i uskrsnuću osobe koja želi živjeti u ljubavi. Kada se kvaliteta naše ljubavi povisi, učimo ne samo više voljeti, nego učimo i voljeti mudrije.
Bog je svojim stvorenjima načinio predivnu tapiseriju. Međutim, u određenome smislu, možda smo izgubili određeni stupanj percepcije, određenu dimenziju promatranja, osjećaj za postojanje unutar plana providnosti za sve. Važno je nadići uske i restriktivne stavove, zagledati se iza i iznad brojeva, formula i modela, kako bismo ugledali viši i veći cilj — sam proces, fenomen životnoga čuda, kao dio veće i čudesnije, zagonetne cjeline. Neograničena ljubav uživa u istini o našem beskonačnome potencijalu. Je li neograničena ljubav moćno pomagalo koje nam olakšava učenje načina na koje Bogu
Voljeti znači poznavati Mene, moju naj
dublju prirodu, i potpunu istinu o
meni. — Bhagavad Gita
možemo pomagati u ostvarivanju ciljeva? Odvojite vrijeme za uvježbavanje sve veće sposobnosti pokazivanja ljubavi. Neka nova ovojnica neograničene ljubavi odagna sve oblike sukoba.
Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu ra
dosti pred licem svojim.
— Psalmi 76:77
Kao što je kruh temeljna životna hra
na, jednostavno sredstvo održavanja ži
vota, tako je i zahvalnost hrana duše.
— Priscilla Wayne
Kada se odijevate, sjetite se tkalčeva
truda; kada jedete, sjetite se seljakova
truda. — Kineska poslovica
5. ZAKON
Broji razloge za sreću, navodi jedan po jedan. — Jedna od prvih crkvenih pjesama
KADA pročitate ili čujete riječi »Broji razloge za sreću, navodi jedan po jedan«, što prvo pomislite? Zahvalnost? Poštovanje? Obilje? Hvala i slava? Svaka je od tih riječi prikladna. Jedno od značenja riječi »blagosloviti« upravo je slaviti ili veličati. »Blagoslov« je još i: »molitva«, »sreća«, »dobra želja« i »zahvalnost«.
Svaka od tih riječi označava čudesan osjećaj koji se u nama pojavljuje kada spoznamo obilje koje se iskazuje u našem životu. Izražavanje zahvalnosti svemu i svima oko nas postaje duhovnom vježbom, važnim postupkom. Možemo izražavati zahvalnost za glazbu koja nam uzdiže dušu. Možemo govoriti »hvala« za čvrste i izdržljive cipele zahvaljujući kojima su nam stopala topla i suha i za zimske vlage i hladnoće. Možemo se smiješiti u zahvalnosti za lijepo napisane knjige koje nam u oči mame suze. A što ćemo reći dragome djetetu koje nam je donijelo stručak proljetnoga cvijeća? Reći »hvala« velikome stvoritelju samo je dio života zahvalnosti. Drugi je dio života zahvalnosti tolika svijest o vlastitoj sreći da nam svijet postoji upravo u stavu zahvalnosti.
Hvala ti Bože na svim dobrima. Riječ je o jednostavnoj rečenici od šest riječi koja nas tjera naprijed na plodonosan i koristan način. Osjećaj zahvalnosti i poštovanja važan je izvor zahvaljujući kojem živimo u većem obilju i sreći. Kada smo zahvalni na svemu što imamo, lakše suzbijamo egoistične iluzije. Izražavanje zahvalnosti uzdiže nas do više razine svijesti na kojoj znamo da je život dobar i da živimo u obilju sreće. Većina nas doživjela je trenutke koji su bili toliko osobiti i divni da nismo željeli ispustiti te ushićene osjećaje. Ako se tako nešto dogodilo i vama, kako ste reagirali? Jeste li osjetili iskrenu radost i zahvalnost? Odakle biste onda počeli »brojati razloge za sreću i navoditi ih jedan po jedan«?
*
Blagoslovi me, Gospodine, da činim
veća dobra. — Rebecca Clark
Slavi Boga iz kojega proistječe sva sreća.
— Doksologija
Kako bi bilo da počnete od dara života? Što bi se dogodilo kada biste na početku svakog dana zapjevali pjesmu zahvalnosti? Bi li vam takav stav zahvalnosti pomogao da sve smjestite u određenije i pozitivnije mjesto i steknete pouzdaniju i pozitivniju perspektivu? A da kažete »hvala« za dah života koji vam ispunjava pluća kako bi pokrenuo vaše jedinstveno tijelo? Živite, dišete, razmišljate, osjećate i po svemu ste ljudsko i duhovno biće. Kako na život gledate sa stajališta prirođene prirode, na primjer, sebe samog? Kako pronalazite identitet, značenje i zadovoljstvo u raznoraznim aktivnostima svakodnevnog života? Koji su neposredni razlozi za sreću koji vam padaju na pamet kada razmatrate svaki od tih svetih aspekata svojega »ja«?
Raspolažete li darom zdravlja i fizičke i mentalne sposobnosti koji vam omogućuju da se posvetite dosezanju svojih ciljeva? Kako zadovoljavate svakodnevne potrebe za hranom, odjećom i krovom nad glavom? Te »obične« aspekte življenja najčešće uzimamo zdravo za gotovo, no kakav bi vaš život bio bez njih? Kakva vas neočekivana sreća i radost zasipaju? Omogućuje li vam posao koji ste odabrali da budete kreativni i osobno se izražavate? Imate li potporu punu ljubavi od strane obitelji i prijatelja? A što bi bilo kada biste se priklonili savjetu britanskog spisatelja 0. K. Chestertona: »Primati stvari sa zahvalnošću ne znači uzimati ih zdravo za gotovo«? Kako bi se tada promijenio vaš život?
Ti koji si mi toliko dao, daj mi još jedno: zahvalno srce. Ne da bude zahvalno kada se meni prohtije, kao da tvoja sreća ima i ne
radnih dana; nego srce koje će te slaviti svakim otkucajem. — George Herbert
Jedna je malena djevojčica bila prepuna sreće i uzbuđenja zbog proslave devetog rođendana. Zabava je bila više nego uspješna. Svi su prihvatili poziv i kuća je odzvanjala od dječjega smijeha. Kad je sve završilo, djeca su otišla kućama. Otvoreni darovi bili su posloženi na jednoj strani velikog stola u blagovaonici, dok su se na drugoj nalazili ostaci rođendanske torte i voćnog punča.
Kad je njezina majka ušla u sobu i počela raščišćavati stol, primijetila je da joj kći sjedi zatvorenih očiju. Djevojčica je tiho izgovarala imena svih prijatelja koji su joj došli na rođendan. Kada je izgovorila i posljednje ime, otvorila je oči, a majka ju je upitala: »Srce, što to radiš?«
Djevojčica se nasmiješila i rekla: »Oh, majko, samo sam izgovarala istinu!«
»Izgovarala istinu?« ponovila je majka. »Ne razumijem.« »Svi su darovi bili jako lijepi«, rekla je djevojčica. »I hvala ti,
majko, na takvoj proslavi. Bilo je divno! Ali najbolji dar bili su mi prijatelji koji su došli. Dok izgovaram istinu svakoga od njih ponovno dovodim u srce«.
Izgovaranje istine. Promatranje istine. I priznavanje razloga za sreću jedan je od načina dosljednosti prema sebi, iskazivanja poštovanja prema svim darovima duha i obilnijem životu.
Naglasci ••
1. U nama postoji stvarnost o tome tko smo i što smo. 2. Naše riječi mogu biti plodonosan instrument kojim gradimo i ob
likujemo svoj svijet. 3. Riječ koju izgovoriš više ne možeš povući. 4. Svako putovanje ili aktivnost započinje prvim korakom prema ot
krivanju. 5. Usredotočenost, predanost i trud veliki su koraci u smjeru nap
retka. 6. Duh koji je u vama veći je od svakog problema! 7. I najmračnija tama samo utire put prema novom i veličanstveno
me danu. 8. Kada istinski otvorite srce drugima, mogu li se uopće pojaviti ne
kakvi sukobi? 9. Ljubav raspršuje sve sukobe jer ne bilježi ni pogreške ni mane.
10. Zahvalnost i poštovanje izvor su radosnijeg i obilnijeg života. 11. Što god se događalo, ne smetnite s uma: »I ovo mi je dar!« 12. Sastavite popis razloga za zahvalnost koji vam padnu na pamet.
Popis svakodnevno proširujte.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
LJUBAV
Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdrazuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje. Proroštva? Ona će iščeznuti! Jezici? Oni će umuknuti! Znanje? Ono će nestati. Jer, nesavršeno je naše znanje, i nesavršeno naše proricanje. Kada dođe što je savršeno, iščez-nut će što je nesavršeno.
Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje. Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveća među njima ljubav.
— Prva poslanica Korinćanima 13
*
1. ZAKON
Vedro srce licu daje vedar izraz. — Engleska izreka
Vjeruj u život! Ljudska će bića uvijek ži
vjeti i napredovati prema višem, širem i
punijem životu. — W. E. B. Du Bois
Ljubav slave i hvale, koliko god skrivena
umijećem, vlada svime i blista u svakom
srcu. — Edward Young
JESTE LI KADA upoznali osobu u čijoj ste biti i u čijoj ste nazočnosti osjećali dobrotu? Čovjeka kojem su oči blistale i čiji je osmijeh odražavao toplinu sunčanoga dana? Po svoj prilici, ta je osoba izražavala i pozitivan pogled na svijet, te širila radost i dobrotu kamo god je išla. Ako vam se ukazala prilika da je i upoznate, vjerojatno ste utvrdili da ne samo što »vedro srce licu daje vedar izraz«, nego i da takva osoba ima snažan sustav vrijednosti i vjerovanja, koji se temelji na neograničenoj ljubavi i integritetu. Takve radosne i dragocjene duše blistaju u našem svijetu i u našem pamćenju. Srce koje voli ujedno je i radosno srce.
Neki je čovjek govorio u radijskoj emisiji. »Dobro je i lijepo živjeti. No još je bolje živjeti radosno. Najbolje je živjeti u radosti i ljubavi!« Kako je samo divno čuti kako netko izgovara istinu o tome da život treba živjeti i da je život dobar i pozitivan. Svatko od nas životu može pristupati uzbuđeno, s nadom i gorljivošću. Možemo hodati pod blistavim sunčevim svjetlom i osjećati profinjen ili intenzivan miris cvijeta. Možemo puštati da nam vjetar mrsi kosu, gledati zlatne odsjaje zalaska sunca ili se smijati vedra srca. Kako uopće možemo biti deprimirani ili razdraženi kada uživamo u Božjem svijetu koji nas okružuje i kada radost na koju nailazimo nastojimo prenijeti i drugima?
Koliko je važno da se naučimo identificirati s lijepim i radosnim aspektima života? Kako ljepotu i radost povezati s našim sadašnjim pojmovima o Bogu? Leži li istinska ljepota života u vrijedno-
Tridesetosmi tjedan
Ljubav silno uljepšava sve.
Louisa May Alcott
Veselo je srce izvrstan lijek.
— Izreke 17:22
sti pojedinca i veličini našeg potencijala? Otvara li srce pročišćeno neograničenom ljubavlju i gorljivošću koja uzdiže čovjekov duh prema većem utjecaju božanskoga?
Bi li osoba vedra lica i srca punog ljubavi mogla biti »glasnik hrabrosti«? Koliko često pronalazite utjehu u ljubavi člana obitelji ili prijatelja? Koliko se često dajete drugima iz čiste radosti davanja? Činjenice i okolnosti u našem se životu neprestano mijenjaju. U uobičajenom rasporedu stvari pitanja obično dolaze prije odgovora. Kada postavljamo ispravna pitanja, kada se raspitujemo izvan granica onoga što trenutačno shvaćamo, stvaramo magnetsku privlačnost s novim otkrićima. A to često obuhvaća traženje i kucanje na vrata kojima se ulazi u unutarnje komore uma i srca. Životne pustolovine nije nužno doživjeti kroz muku, nedaće i patnje. Postoje i bolji i radosniji načini.
Koliko trenutačno znamo, čovjek je Božje najnaprednije inteligentno stvorenje. Barem na ovoj razini svijesti nalazimo se na vrhuncu čovjekova razvoja. Dakako, bili bismo vrlo kratkovidni kada ne bismo uvidjeli da možda postoje razine svijesti i života koje nadilaze našu svijest i razvoj. Međutim, sada smo tu gdje jesmo i dok ne otkrijemo ili ne spoznamo nove dimenzije, nove oblike, nova bića i nov život, moramo živjeti ovdje i ovako. Ovo je naš život. Nije li onda logično živjeti vedra srca i vedra izraza lica?
Zemlja Volje srca, u kojoj ljepota ne sahne, propadanje se ne širi, u kojoj radost je mudrost, vrijeme i beskonačna pjesma.
— William Butler Yeats
Bi li upravo krajnja svijest o neograničenoj ljubavi mogla biti element koji luči i određuje našu duhovnu prirodu? Kada uvidimo da je ljudski aspekt tek jedan od izraza božanske stvarnosti, čini se da radost postaje snažnim proširenjem duha u našem životu. Uvijek nam se ukazuje mogućnost da odlučimo što želimo, da donesemo odluku i krenemo u smjeru cilja. Možemo se zagledati u sebe i potražiti usmjeravanje u područjima koja trebamo ili želimo razviti, a pritom moramo biti pošteni i iskreni. Koliko daleko vidimo? Svaki je obzor tek odskočna daska za nove ciljeve. Proširimo svoj pogled na svijet i proširimo dosege svoje vizije. Omogućimo veličanstvenoj ljepoti čudesnoga života da nas ispuni bezgraničnom radošću i srećom! Neka radost bude neobuzdana.
Komu je srce sretno, na gozbi je bez
prestanka. — Izreke 15:15
Sami smo čuvari utvrde svojega života. S krovova pjevajte pjesmu slave i hvale! Jer uistinu je divno biti živ! Ushićeno širite divnu novost! Nepresušni val božanske energije pozovite da se trajno nastani u vašem srcu. Uživajte u tome što radite. Neka vaš smijeh odzvanja na sve strane. Prštite od života! Blistajte! Zračite srećom! Neka vaše uzbuđenje, vaše zanimanje i gorljivost pridaju boju, okus i dubinu svemu što činite. 1 druge zarazite svojom radošću, kako bi znali da ste živi duhom!
Pozitivno razmišljanje, kada se ispravno shvaća, konstruktivan je način suočavanja sa životom usklađivanjem u svijesti s onim što je vječno istinito u duhu. Moć pozitivnog razmišljanja temelji se na snažnom univerzalnome zakonu ili načelu. Riječ je o zakonu privlačnosti. Kroz ljubav i radost, ono što je obično može se transformirati u iznimno. Živite, volite, smijte se i budite izvrsno raspoloženi!
2. ZAKON Svatko bi trebao imati rezervni plan preživljavanja.
Dok ne pokušaš, ne znaš što točno ne
možeš. — Henry James
Do VELIKIH promjena najčešće dolazi kada ih najmanje očekujemo, a one mogu donijeti rezultate koji daleko nadilaze sadašnju razinu naše mašte. Najčešće se događa da nakon stišavanja početnog šoka zbog tako neočekivanog događaja i nakon što povratimo koliko-toliko jasnu objektivnu sliku, počinjemo tražiti alternative. Kao što nas potiče poznati skautski moto »Budi pripravan«, tako nam pomažu i riječi: »Svatko bi trebao imati rezervni plan preživljavanja«. Korisno je istražiti raznorazna područja zanimanja. Mnogi mislioci izražene recep-tivnosti ta su područja zanimanja pretvorili u unosan izvor sredstava za život kada su životne okolnosti od njih tražile promjenu. Nikada nije prerano da počnete kreativno razmišljati.
Jeste li kad vrijeme, energiju, gorljivost, pa možda i novac uložili u neku aktivnost u kojoj su vam svi plodovi truda naoko izmaknuli kroz prste? Moguće je da se nešto neočekivano promijenilo i da je došlo do blokade svega što je dobro. Ali je li dobro uopće moguće potpuno blokirati? Jeste li čuli staru izreku: »Kada ima volje, ima i načina«? Ili »Kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore«? Obje
Što više doznajete o tome što činiti sa sobom, i što više činite
za druge, to ćete više učiti uživati u životnome obil ju.
— William J. H. Boetcker
Riječima 'ja to ne mogu' nitko nikada nije postigao ništa;
'pokušat ću' čini čuda.
— George P. Burnham
rečenice govore o neograničenim mogućnostima. Potrebna nam je samo vjera kako bismo nastavili putovanje.
A »vjera« se pritom ne odnosi na zatvoren, nego na otvoren um. Vjera ne znači ići naprijed slijepo i nesvjesno. Vjera znači »poštivati« ili »promatrati sa strahopoštovanjem«. Vjera priznaje nepregledne duhovne stvarnosti koje možda ne vide materijalisti koji upadaju u zamku isključivo fizičkog aspekta. »Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo« (Hebrejima 11:1).
Jedna druga poznata maksima govori: »Problem je teško riješiti s razine svijesti na kojoj je problematična situacija i nastala«. Nužan je prijelazak na višu razinu svijesti. Možda ćemo autoritativno usmjeravanje morati potražiti izvan sadašnjeg kruga i tako doći do novog smjera. Možda će biti i nužno i korisno osvrnuti se i možda iznova promisliti o početnim motivima koji su u pozadini našega cilja. Neki nam put usmjeravanje pozornosti na alternativni plan pomaže da nastavimo dalje.
Unutar širokog spektra evolucije uočavamo kretanje od jednostavnog prema bogatijem, kompleksnijem i raznovrsnijem. Kao pojedinci, predstavljamo širok raspon čovjekovih misli, genijalnosti i kreativnosti. I mi smo prevoditelji stvaranja, a čovječanstvu će dobro doći svaka plodna zamisao koja može proširiti globalnu viziju čovječanstva. To je tip inovativnog i naprednog duha koji ne ograničava potragu za većim otkrićima niti ograničava korištenje naših običnih darova.
Malo je ljudi koji primaju istinu, potpunu i fantastičnu, trenutačnim prosvjetljenjem. Većina ih stječe dio po dio, u malenoj
mjeri, sukcesivnim razvojem, zrno po zrno, poput mukotrpnog rada na mozaiku.
— Ana'is Nin
Dakako da veliki životni trenuci obuhvaćaju i one krizne situacije u kojima su nužne svježe i maštovite reakcije. Nova otkrića pojavljuju se uglavnom zahvaljujući progresivnim umovima. A moguće je da je jedan od Božjih atributa upravo promjena! Kako se nositi s promjenama? Odustati i prestati pokušavati? Ili nastaviti dublje istraživati unutrašnjost i nastaviti eksperimentirati sa smislom života? Budući da imamo dar svijesti o sebi, jesmo li pripravni za teške situacije i imamo li za njih alternativne planove? Upravo zahvaljujući umu čovjek je mudar ili živi u neznanju, sputan ili oslobođen, nespretan ili pripravan. Moramo raditi na nadziranju vlastitoga uma i kanaliziranju misli prema korisnim i produktivnim ciljevima.
Četiri koraka do uspjeha: planiraj mis
leći na cil j, pripremaj uz molitve, nas
tavi u pozitivnome duhu, radi na tome
ustrajno. — E. C. McKenzie
Kreativne osobe pronalaze nadahnuće i u najobičnijim stvarima. Arhitekt Eero Saarinen, na primjer, dobio je 1956. posao izgradnje zgrade za Trans-World Airlines. Riječ je o jezgri današnjeg newyorškog aerodroma J. F. Kennedy. Budući da nije bio zadovoljan prvim nacrtom i maketom, Saarinen je nastavio raditi na novim nacrtima. A zatim se, jednog jutra za doručkom, zatekao kako pilji u praznu polovicu grejpfruta. Okrenuo je koru, u nju počeo urezivati lukove i dovršeni proizvod potom odnio na posao, dodajući je ostalim elementima konačnog plana. Kada je aerodromski terminal dovršen, u osvrtu u jednom stručnom časopisu opisali su ga kao »totalitet unutarnjih fluidnih zaobljenih i kružnih formi koji simbolizira let velike ptice«.
I na koncu: kako bismo dosegnuli najviši oblik vlastitog potencijala, trebamo li i vremena kako bismo se odvojili od napetosti i obvezama pretrpanoga dana? Potrebno nam je malo »povlačenje«, kako bismo se udaljili od svijeta i promislili o funkcioniranju duha. To vrijeme mira i spokoja može nam pomoći da uspostavimo ravnotežu između svojega rada i razmišljanja bez pritiska. Kada umu dopustimo da slobodno i kreativno luta, nudimo plodno tlo za nove zamisli koje se razvijaju. Marljivost, trud i praktične duhovne pripreme nude odskočnu dasku s koje možemo skočiti u područje kreativnih spoznaja.
Premda sam se rodila u straćari, čvrsto
sam odlučila putovati s vjetrom i zvijez
dama. — Jacqueline
Cochran
3. ZAKON Ako si okrenut u ispravnome smjeru, trebaš samo nastaviti hodati. — Budistička poslovica
ZAVRŠETAK je jednostavno novi početak. Ništa nikad ne završava a da nešto drugo ne počne, niti nešto počinje a da nešto drugo ne završi. Kako ćemo gledati na te završetke i početke, dakako, ovisi samo o nama. Raspolažemo svim pomagalima i izvorima koji nam trebaju. Stoga bi pitanje moglo glasiti: Kako nastaviti? Pred nama je mogućnost biranja smjera. Koji se smjer poklapa s našom svrhom, s putem našega smisla? Ako je završetak do kojeg ste došli progresivan i okrenuti ste u ispravnome smjeru, prema svojim ciljevima, tada trebate samo nastaviti hodati!
U čemu je istinska priroda naše moći? Držite li se kada situacija kojima vlada status quo, ili ste se posvetili kreativnosti svojih darova? I dok takva privrženost ima izvor u karakteru, u onome što bu-
*
Prvo znati, pa djelovati, a zatim istinski
spoznati. — Bishr al Hafifi
disti nazivaju »prirodom želje«, istinska predanost izvire iz dubina naše duše.
U knjizi Sjedište duše Gary Zukav piše: »Moć je energija koju formiraju nakane duše. Riječ je 0 Svjetlu koje oblikuju nakane ljubavi i suosjećanju koje se rukovodi prema mudrosti. Riječ je o energiji usredotočenoj prema ispunjavanju zadaća duše na zemlji, te razvoju ličnosti kao fizičkog instrumenta duše prikladnog za te zadaće«. Ako tražimo radost kreativnog davanja bez ograda, spoznat ćemo moć poniznoga duha. A to je svakako hodanje u ispravnome smjeru!
Ono na čemu ustrajavamo postaje nam lakše. To ne znači da se promijenila narav same te stvari, nego da se uvećala naša moć.
— Hever J. Grant
Da bi bilo učinkovito, djelovanje mora biti usmjereno pre
ma jasno osmišljenim ciljevima.
— Jawaharlal Nehru
Želite li na životnome putu iz točke »A« stići do točke »B« i pripremate li se za to putovanje proučavanjem i planiranjem puta, te korištenjem kompasa, na koncu ćete uspjeti doći na odredište. Poduzimamo korake i napredujemo. Oliver Wendell Holmes govori upravo o tome: »Prema mojem mišljenju, na ovome svijetu nije toliko važno gdje se nalazimo, koliko u kojem se smjeru krećemo. Kako bismo došli do nebeske luke, katkada moramo ploviti niz vjetar, a katkada protiv njega — no moramo ploviti, a ne plutati, niti spuštati sidro«.
Kako bi pronašao stvarnost, svatko od nas mora potražiti svoj vlastiti svijet, potražiti pojedinosti koje pridonose toj stvarnosti koju
čovjek osjeća pod površinom stvari. — Akira Kurosawa
Čistoća života najuz-višenije je i najistini-
tije umijeće. — Mahatma Gandhi
Istina je da se početak i završetak
svega dodiruju. — Yoshida Kenko
Kad um otvorimo svjetlu i istini, više nema potrebe da se pojavljuju trenuci kada će nam nedostajati zamisli, nadahnuća ili usmjerenosti. Pogledajte samo kako ste se sami razvili na temelju raznovrsnih životnih iskustava. Promislite o spoznajama i pojačanoj svijesti koje vam je donijela svaka od tih situacija. Potiču li nove zamisli vaše misaone procese? Jeste li spoznali kako stvari percipirati uz veću jasnoću i mudrost? Uspijevate li prodrijeti dublje do karakternih aktivnosti i spoznati višu duhovnu silu besmrtne duše? Uviđate li ulogu odgovornog donošenja odluka i birate li u skladu s time što god radili? Postajete li sve svjesniji svrhe i težnje vaše duše za utjelovljenjem? Riječ je o jednostavnim smjernicama za razvoj. Ako si okrenut u ispravnome smjeru, trebaš samo nastaviti hodati!
*
4. ZAKON
U znanosti nam je osobito potrebna mašta. Sve nije u
matematici, ni u logici, nego ima i lje
pote i poezije. — Maria Mitchell
Od svih oblika znanja do kojih uopće
možemo doći, spoznaja Boga i spoznaja
o sebi svakako su najvažniji.
— Jonathan Edwards
Nepoznato nije nespoznatljivo i neusporedivo je veće od poznatoga. — Andersen
DREVNA POSLOVICA kaže: »Doznajemo ono za čime tragamo«. Pogledamo li otvoreno i istraživački oko sebe, uvidjet ćemo tragove tran-scendentnoga i putokaze prema beskonačnome koji se pojavljuju pred nama, ne samo zahvaljujući misticima, nego i zahvaljujući mnogobrojnim skorim znanstvenim otkrićima. Evolucija čovjekova znanja sve se više ubrzava i tako ubiremo plodove generacija i generacija znanstvene misli. U mnogim područjima istraživanja ljudi nailaze »na ono za čime tragaju« i još mnogo više od toga!
U knjizi Bog koji će se pokazati ponuđen je niz primjera koji potvrđuju da nepoznato nije i nespoznatljivo, te da je neusporedivo veće od poznatoga. Autori tako kažu:
Vidimo uzbudljiv svijet u dinamičnome strujanju, neočekivani svijet čiji nas mehanizmi sve više zbunjuju i zapanjuju ljepotom i slože-nošću, svijet u kojem je predvidivost neizvjesna, a ne deterministička, materija i energija međusobno zamjenjivi i u kojem do evolucijskih promjena dolazi u velikim skokovima koji se opiru mehanistički jednostavnim objašnjenjima. A mi; što se dogodilo s nama? Fizičari nam govore da smo smješteni jedinstveno, na pola puta između silnih parametara kozmosa i beskraja najmanjih čestica tvari i energije. Naš dolazak na ovaj planet izgleda nevjerojatno, bilo da ga promatramo u smislu zahtjeva za osobit odnos među silama koje nadziru elementarne čestice, ili u smislu mehanike biološke evolucije. Postaje sve jasnije da je evolucijski postupak kojim je nastao ljudski rod jedinstven i da nema smjera. A koraci karakteristični samo za homo sapiensa iznimni su i po vremenu pojave i po razvojnim aspektima. Događamo se jednom zauvijek, a, što je najčudesnije od svega, naše je putovanje tek započelo!
Bi li te riječi mogle biti poziv na to da osmislimo plemenitu svrhu vlastitoga života, kako na osobnoj, tako i na međunarodnoj razini? Pojavljuju li se pred nama mnogobrojne i raznolike prilike kako bismo ostvarili taj osobiti smisao i svoju nadarenost usmjerili u djelovanje na odabranome području? Kada odlučimo predano raditi i načinimo prve korake prema naprijed, svemir reagira i pomaže nam.
Količina znanja stečenog u posljednjih stotinu godina po nekim je procjenama veća od svega što je otkriveno još od čovjekove po-
jave. Velik dio tih zabilježenih spoznaja nastao je na području fizičkih znanosti, a otkrića se i dalje eksponencijalno ubrzavaju. Fizika danas otkriva mnoštvo različitih i dosada nepoznatih čestica i čestica unutar čestica. Kemija je otkrila postojanje stotina procesa koji se odvijaju u materiji, a o kojima se prije nije ni sanjalo. Biologija se iz običnog imenovanja i klasificiranja živog svijeta razvila do tumačenja klijanja sjemena i genetskoga koda žive biljke. Pa ipak, još je toliko toga što ne znamo!
Stjecanje znanja nalik je radu u kamenolomu. Kako vadimo komadić po komadić novih podataka, površina kopa postaje sve većom
i većom. Što više znanja steknemo, to više uočavamo razmjere nepoznatoga. Što više znamo, to postajemo ponizniji. A to može
jednako vrijediti za proučavanje duše, kao i za istraživanja na području prirodnih znanosti.
— Andersen
U pojedinim slučajevima izgleda da se kreativni duh svemira širi i daje energiju novim dimenzijama istraživanja i informacijama za sadašnje i buduće generacije. Svojim veličanstvenim jezikom Novi nam zavjet govori: »Upočetku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — / Riječ bijaše Bog. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima« (Ivan 1:1, 3-4). »Riječ« je na grčkome logos, a to znači »misao« ili »pojam«. Logos se određuje i kao »božanska arhetipska zamisao koja sadrži sve zamisli«. Uz tu spoznaju i na temelju jezika suvremene znanosti, taj navod iz Svetog pisma možemo prevesti i ovako: »Bog je temelj i Stvoritelj svemira, kao i svega u njemu — i još više od toga. Stvaranje slijedi put od zamisli, do riječi, pa do materijalne manifestacije«. I tako stječemo određenu, ne posve jasnu predodžbu o pojmu sustvaranja.
Veliko je otkriće činjenica čija pojava u znanosti potiče nastajanje sjajnih zamisli, čije svjetlo raspršuje mnoga tamna mjesta i poka
zuje nam nove puteve. — Claude Bernard
Što bi se dogodilo kada bi istraživačke fundacije i vjerske ustanove širom svijeta počele dodatna sredstva i povećanu energiju posvećivati znanstvenim istraživanjima duhovnog područja? Bi li to moglo donijeti neviđene prigode za veći napredak u duhovnom području posredstvom znanosti?
Svatko od nas ima premale i preograničene predodžbe o Bogu. Bi li poniznost bila praktičan i koristan put preko kojeg bismo mogli početi stjecati ispravnu sliku o beskonačnom Božjem umu? Zahvaljujući poniznosti, u mogućnosti smo učiti jedni od drugih. Poniznost nas potiče i na to da budemo otvoreni prema drugima, pripravni i voljni na stvari gledati i s tuđeg gledišta. Zahvaljujući tome, pak, moći ćemo slobodno iznositi svoje poglede.
Tu novu vrstu poniznosti, tu novu svijest o neograničenom, sveprisutnom, sveobuhvatnom kreativnome duhu, nazvao sam teologijom poniznosti. Možda nam to temeljno načelo može pomoći kada krećemo u novu fazu evolucije, u duhovno istraživanje, koristeći se pomagalima znanosti koja su bila toliko korisna u proučavanju fizičkoga svijeta.
Uvijek budi ponizan, ali ne pogni glavu,
jer to je znak vanjske poniznosti. Prava je poniznost unutar
nja i izvire iz mudrosti.
— Rabin Nahman iz Bratislave
5. ZAKON
Poniznost otvara vrata napretku.
PONIZNOST je vrlo djelotvoran put do viših razina spoznaje. Kao što izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju, tako i poniznost otvara vrata napredovanju na području znanja i otvorenosti. Čovjek će teško naučiti nešto više ako je uvjeren da već sve zna. Zatvoreni i uski stavovi onih koji misle da sve znaju onemogućuju daljnji napredak. Međutim, kada počnemo spoznavati koliko zapravo malo znamo, postajemo spremni tražiti, istraživati i učiti.
U prethodnome članku razmatrali smo ubrzan razvoj i napredak znanosti, sve veću količinu znanja; pa ipak, u stoljeću koje je pred nama moguće je da ćemo doći i do stotinu pa i više puta većih spoznaja. Ubrzanje učenja posredstvom znanosti poprima zadivljujuće razmjere. Je li moguće da su pred nama veće mogućnosti upravo zahvaljujući poniznome pristupu međusobnome učenju? Bi li partnerska povezanost znanosti i religije mogla poslužiti kao prilika za stvaranje duhovnog bogatstva? Novi oblik poniznosti počinje se izražavati kada spoznamo veličinu Božjeg stvaranja i svoju tako malenu ulogu u koz-mičkome rasporedu. Množenje duhovnoga bogatstva ispravan je pristup za sve nas koji nismo zadovoljni time da stvari puštamo da plutaju, za nas koji svoj kreativni nemir želimo usmjeriti prema pomaganju izgradnje raja na zemlji.
*
Mudrost donosi poniznost.
- Abraham ibn Ezra
Poniznost uvijek mora obavljati svoj po
sao poput pčele koja radi med u košnici:
bez poniznosti sve je izgubljeno.
— Tereza Avilska
Potencijalne prednosti i koristi, sa stajališta boljeg razumijevanja Boga i njegova nepreglednog područja stvaranja, nekima su od nas upravo neodoljivi. Zahvaljujući poniznosti možemo Božju beskonačnost početi postavljati u točnije okvire. To je taj ponizni pristup. Jesmo li pripravni započeti formulaciju ponizne teologije koja nikada neće zastarjeti? Bila bi to teologija koja je istinski usredotočena na Boga, a ne na obrede koje je izmislio čovjek.
Teologija poniznosti označuje gorljivu želju za novim duhovnim informacijama. Radi potpomaganja pronalaženja stotinu puta većih i brojnijih duhovnih otkrića, zaklada Templeton proširila se otvaranjem istraživačkog instituta Informacijski centar Teologije poniznosti. Među glavnim su ciljevima novčano pomaganje raznoraznih istraživačkih projekata i pružanje pomoći u osnivanju društava uglednih znanstvenika i teologa koje zanima napredak.
Teologija poniznosti uviđa postojanje sve brojnijih misterija. Možda nikada nećemo spoznati više od vrlo malenog dijela stvarnosti; možda nismo jedina duhovna bića u vidljivome i nevidljivome kozmosu! Naposljetku, je li vidljivo tek malen i privremen pojavni oblik stvarnosti? Smatramo li da su ljudi završni proizvod stvaranja?
Teologija poniznosti slavi prilike za stjecanje novih duhovnih informacija zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i fizičke i duhovne sfere. Dio pitanja o kojima valja razmisliti:
Mogu li i ja biti posrednik ili sredstvo izražavanja Boga u ljubavi i kreativnosti?
Postoje li u velikim religijama zakoni koji pomažu sretnom i plodonosnom životu, a moguće ih je ispitati znanstvenim metodama?
Kako naučiti pomagati u ostvarivanju Božjih ciljeva?
Znanost i religija imaju poveće zajedničke temelje. Dio tog zajedničkog područja sastoji se od zajedničkog naglaska na poniznosti.
— David C. Myers
Je li moguće da istraživanja na području genetike i drugih znanosti ubrzavaju napredovanje čovjekove inteligencije?
Svaki novi dan donosi nova znanstvena otkrića na području čuda u svijetu i svemiru — kako u mikrokozmu, tako i u makrokoz-mu. Mnogi ljudi zadivljeno promatraju silnu kompleksnost, raznolikost i profinjenu organizaciju svijeta, te doživljavaju osjećaj poniznosti kod svakog novog otkrića takve veličanstvene raskoši. Nasreću, i mnogi su znanstvenici svjesni činjenice da njihova poniznost prema otkrićima također otvara vrata novome napretku, čak i na područjima koja naoko nemaju veze s njihovim usko specijaliziranim okvirima.
Naglasci ••
1. Srce puno ljubavi radosno je srce. 2. Kako ljepotu, radost i sreću povezujete s trenutačnim pojmovima
o Bogu? 3. Preusmjeravanje naše pozornosti na alternativni plan neki put
nam pomaže da nastavimo napredovati. 4. Možemo biti posrednici ili sredstva stvaranja, a čovječanstvu će
dobro doći sve plodne zamisli koje šire globalnu viziju o čovjekovu rodu.
5. Svaki je završetak jednostavno novi početak. 6. Kada um otvorimo svjetlu i istini, više nema potrebe za trenuci
ma u kojima nećemo imati zamisli, nadahnuća ili usmjerenosti. 7. Bi li egoizam možda mogao biti jedna od najvećih prepreka nap
retku? 8. Poniznost je vrlo djelotvoran put do viših oblika razumijevanja. 9. Teologija poniznosti označuje gorljivu želju za novim duhovnim
informacijama i novim pojmovima. 10. Napredak se posve izvjesno ubrzava!
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
PONIZNOST
Budi ponizan, budi bezopasan, Ne pretvaraj se, Drži se uspravno i ustrajno; Učitelju služi istinski poslušno, Neka ti um i tijelo uvijek budu čisti, Budi spokojan, postojan gospodar ega, Odvojen od stvari koje se odnose na osjetila, Oslobođen sebe Svjestan slabosti u smrtnoj prirodi. — Bhagavadgita
Ponos i oholost zaguši skromnošču, licemjerje nadvladaj jednostavnošću, a pohlepu rasprši zadovoljstvom.
— Jinizam
*
Najbolje je znati kada ne znaš. Misliti da znaš kada ne znaš opasna je bolest.
— Tao Te Ching
Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!
— Matej 5:5
Tridesetdeveti tjedan
1. ZAKON Opraštanje pomaže i onome tko oprašta i onome kome se oprašta.
Sve dok nam se um bavi sjećanjem na
nepravdu, neće moći slobodno
poželjeti pomirbu s onim tko nam je
naudio. — Lewis Smedes
Duh koji oprašta služi kao sila
ujedinjavanja. — William L. Fischer
OPRAŠTANJE je snažan pokazatelj duhovne snage. Kada posvjedočimo činu opraštanja, zadivit će nas njegova iscjeliteljska snaga, kao i sposobnost da razbije naoko nedodirljivi krug boli. U ukupnoj životnoj perspektivi, opraštanje pomaže i onome tko oprašta i onome kome se oprašta. Čovjek koji je u stanju iz uma i srca zračiti opraštanjem izražava čistu i neograničenu ljubav prema svim ljudima, čak i onima koji čine zlo i štetu. Primatelj te energije koja mijenja život doživljava priliku da se počne kretati u čistom, svježem svijetu. Stari strahovi, kivnost i osjećaji nanijete nepravde tada mogu nestati. Teški teret krivnje ili negativne energije često nestaje. A tehnika ostvarivanja oprašta vrlo je jednostavna: oslobodi, otpusti! Kojeg god se aspekta tereta, bez obzira o kakvom je opterećenju riječ, svakodnevno oslobodili, sutradan ćemo imati manji teret koji će trebati nositi. Opraštanje je izvrsna prilika da svoju čovječnost stopimo sa svojim božanskim odlikama. Mogućnosti za suosjećanje postoje čak i u najekstremnijim okolnostima.
Prednosti opraštanja pojavljuju se u mnogim oblicima. Nedavna su istraživanja pokazala da je niz fizičkih i psiholoških zdravstvenih koristi plod opraštanja. Tako je moguće sniziti krvni tlak. Eliminirati probleme povezane s bijesom, tjeskobom i stresom. Umanjiti napadaje depresije. Pojačati duševni mir. Poboljšati komunikaciju i veze.
Što doista znači opraštanje? Znači li to zaboraviti bolan ili zloban čin počinjen u teškoj situaciji? Znači li to da se trebamo riješiti osobnih razloga za kivnost? S jedne strane, opraštamo radi sebe —
Želimo da se naše opraštanje ne ogra
ničava samo na riječi. Opraštanje je
moćno i djelotvorno kada u nju unosimo
i srce. — May Rowland
radi osobnog zdravlja, duhovnog zdravlja i slobode. S druge strane, može li opraštanje biti nalog koji primamo od neograničene ljubavi: dati doprinos ukupnom poboljšanju čovječanstva? Iznimna važnost opraštanja, koju sada proučavamo i potvrđujemo znanstvenim istraživanjima, odavno je poznata svjetskim vjerskim tradicijama.
Konfucije je, primjerice, rekao: »Nanijeta nepravda ne znači ništa, osim ako je i dalje pamtite«. U Kuranu stoji: »Lijepa riječ i opraštanje bolji su nego dar iza kojeg slijedi uvreda«. Dalaj Lama kaže: »Naučiti oprostiti korisnije je nego tek podignuti kamen i baciti ga na predmet ljutnje«. A izlječenje i oprost često su se zajednički nalazili u središtu Isusova služenja i propovijedanja. »Griješiti je ljudski, opraštati božanski«, napisao je engleski pjesnik iz 18. stoljeća Alexander Pope. Stoga i nije neobično da ljudi svoju sposobnost opraštanja često povezuju s duhovnošću. Aktivan život obilježen molitvom, važnost vjere, te osjećaj bliskosti s božanskim često nam nude polazište za opraštanje i neograničenu ljubav. Svoju istinsku duhovnu prirodu ne možemo izgubiti, čak ni u vrijeme izgubljenih iluzija, jer se ona sastoji od božanske materije.
Kako se dogodilo da su različiti oblici religije, kako se čini, došli do zaključka da opraštanje ima presudnu ulogu? Je li moguće da je opraštanje u religijama steklo tako važnu ulogu zahvaljujući običnom empirijskom opažanju koje je pokazalo da ljudi koji opraštaju napreduju, dok se stanje onih koji ne mogu oprostiti samo pogoršava? Kako točno dolazi do tijesne povezanosti opraštanja i zdravijeg i uspješnijeg života? Što to povezuje opraštanje i veću sreću?
Jesmo li manje ranjivi kada smo u stanju oprostiti? Kako je moguće pomoći ljudima koji su doživjeli tolike tragične situacije da im se čini da je cijena opraštanja previsoka? Čini se da u takvim situacijama najveću bol donosi sjećanje. Kako zaliječiti tako povrijeđeno stanje? Kada negativno sjećanje zamijenimo pozitivnim, možda će doći do izlječenja, no na koje još djelotvorne načine možemo graditi pute-ve prema pomirenju? Čvrsto stisnuta šaka mora se otvoriti da bismo na dlan mogli nešto primiti. Sposobnost opraštanja možda se ne pojavljuje lagano i brzo i za postizanje željenih rezultata možda će trebati oprostiti beskrajno mnogo.
Opraštanje u našem životu igra nevjerojatno važnu ulogu. Nekome je potrebno manje, a nekome više vremena da uvidi kako čvrsto držanje za izvore povrijeđenosti samo donosi bol i nesreću svim stranama. Ali krenemo li na put opraštanja, steći ćemo duševni mir i istinsku povezanost s drugima. Kada smo u stanju oprostiti, od toga svi imaju koristi. George Herbert rekao je: »Koji ne može oprostiti, ruši most kojim i sam mora proći«.
*
2. ZAKON
Vizija gleda prema Unutra i prerasta u
dužnost. Vizija gleda prema van i prerasta
u težnju. Vizija gleda uvis i prerasta
u vjeru. — Stephen S. Wise
Gdje postoji otvoren um i voljna ruka,
uvijek će biti novih i sve udaljenijih grani
ca poznatoga. — Charles
F. Kettering
Snovi se mogu ostvariti kad ih aktiviramo.
SNOVI ili čudesno nadahnute zamisli odigrali su ključnu ulogu u mnogim otkrićima, dok otkrića ispunjavaju nebrojene snove! Vizije, snovi, zamisli, ideje... kako god ih nazivali, obično su vrlo važan faktor. U svakom slučaju, uspješan »sanjač« nešto je poduzeo kako bi ostvario san. A ta činjenica može poslužiti kao poticaj svima nama kojima se snovi mogu ostvariti kada ih aktiviramo! Pritom je ključna riječ aktiviramo. Futurističke vizije obično leže u plodnome tlu pustolovnih duša i umova. Njihovoj viziji ne smeta ono što drugi nazivaju »činjenicama«. »Sanjači« su u stanju vidjeti i kroz veo ili maglicu sumnje, straha i neizvjesnosti, te ugledati neograničene mogućnosti. Naposljetku, prema svetoj literaturi, ne govori li božansko vrlo često upravo jezikom snova i vizija? »Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri« (Joel 2:28).
Prema engleskome spisatelju Jonathanu Swiftu, »vizija je umijeće gledanja nevidljivoga«. Taj dar ili talent pripada onim naprednim »sanjačima« koji vide mogućnosti skrivene u nečemu što na prvi pogled izgleda kao mana ili prepreka, mogućnosti koje čekaju da ih netko otkrije u sjenama nepoznatoga. Američki filozof Ralph Waldo Emerson napisao je: »Uzvišena, kontemplativna, sveobuhvatna vizija, osjećaj za pravo i krivo, isti su u svima. Odlike su im samopostojanje, vječnost, intuitivnost i prevlast. Riječ je o umu uma«.
Snovi su nužni za život. — Anais Nin
Ako je, dakle, vizija »um uma«, može li davati doprinos i našem vrijednosnom sustavu? Mogu li plemenite težnje biti formativni dio našeg osobnog plana za ono što je u životu važno? Bi li nas nadahnuta vizija mogla postaviti na put kreativnosti i samootkrića koji bi nas ujedno odveo i dublje u sebe? Vizije i kreativno razmišljanje nedvojbeno sadrže elemente ljepote, svijesti, djelotvornosti i transformacije. Ako je svijet djelo na kojem stvoritelj još radi, a mi Bogu pomažemo u njegovu oblikovanju, može li svatko od nas dati doprinos kroz svoje kreativne aktivnosti? Naša vlastita iskušenja, pogreške, uspjesi i pobjede često odražavaju našu osobnu viziju svijeta i našeg vlastitog mjesta u njemu.
Snovi i kreativnost put su do svetih stvari. Desmond Tutu jednom je prilikom rekao: »Stvoreni smo da uživamo u glazbi, da uživamo u prelijepim zalascima sunca, da uživamo u pogledu na valove i da
Granice nisu ni na istoku ni na zapadu,
ni na sjeveru ni na jugu, nego ondje
gdje se čovjek suočava s činjeni
com, gdje god to bilo.
— Henry David Thoreau
se oduševljavamo ružom koju je ukrasila rosa... Ljudska su bića uistinu stvorena za transcendentno, za uzvišeno i profinjeno, za prelijepo, za istinito... a svi mi dobili smo u zadaću pokušati na ovome svijetu stvoriti malo više gostoljubivosti za te divne pojave«. Ako nam je istinska priroda duhovna, tada su možda uopće najvažnija spoznaja upravo razmjeri i značenje našeg vlastitog duhovnog bića, te naš odnos sa Stvoriteljem svijeta.
O čemu vi sanjate i kakve su vaše vizije o budućnosti? Kako te mogućnosti namjeravate aktivirati tako da dovedu do uspjeha? Kako ćete iskoristiti područje neograničene moći koje postoji svugdje? Kojim putevima idete i koje korake poduzimate kako bi vaš život imao više smisla i vrijednosti?
Zakon postojanja daje nam neovisnost kojom svoj život gradimo na odabrani način, u skladu sa svojim vlastitim zamislima i idealima. Vlastitu budućnost možemo planirati prema vlastitim željama. Napredak i sreća prirodno su stanje čovječanstva. Skladna suradnja s univerzalnim načelom pomaže nam da sve te darove i ostvarimo.
Želimo li u poslu biti djelotvorni i kroz
njega doći do sreće i smisla, trebamo
otkriti što je potrebno i što se traži, a
zatim to i učiniti — ovdje gdje jesmo!
— Richard J. Leider
3. ZAKON Rad je ljubav koja je postala vidljivom. — Kahlil Oibran
PRIJELAZAK iz mladosti u odraslu i zrelu dob okreće nas u smjeru onoga što želimo učiniti sa svojim životom u smislu rada ili odabrane profesije. S jedne strane, rad možemo opisati kao posao koji održava vaše zanimanje dok zarađujete dovoljno za ugodan život. S druge strane, rad može postati vokacijom, unutarnjim pozivom na poboljšavanje i korištenje osobitih darova i sposobnosti za konkretne, vrijedne i uzvišene ciljeve i svrhe. Pomno odabrana karijera može dati doprinos čovječanstvu, te osigurati osobni razvoj i zadovoljstvo. Zapravo svi oblici korisnoga rada mogu biti služenje na odabranome području.
Kahlil Oibran u Proroku piše: »Rad je ljubav koja je postala vidljivom«. Naš rad, to što radimo i kako to činimo, oblik je osobne izjave. Osvrnemo li se na svoj rad s duhovnog stajališta, uviđamo da svaki posao ima značenje i smisao unutar ukupnog rasporeda. Radite što volite i volite što radite! Vokacija obuhvaća daleko više od odrađivanja sati radi dobivanja plaće. Kad volite posao koji radite, raspolažete odabranim oduškom kroz koji je moguće izraziti kreativnost.
Joan Chittister u knjizi Za sve postoji vrijeme piše:
*
Potvrda života duhovni je čin kojim
čovjek prestaje živjeti nerefleksivno i
počinje se s poštovanjem posvećivati vla
stitome životu kako bi ga uzdignuo do
njegove stvarne vrijednosti.
— Albert Schweitzer
Sretni su oni ljudi čija je priroda us
klađena s njihovim pozivom.
— Francis Bacon
Bio je zaljubljen u svoj posao i prema
njemu osjećao gorljivost kakvu u nama ne budi ništa osim
posla koji možemo dobro obaviti.
— William Dean Howells
Duhovnost rada temelji se na pojačanome osjećaju sakramen-tnosti, na svijesti o tome da je sve što postoji sveto i da naše ruke sve to posvećuju u služenju Bogu. Kada u malenoj posudi u stanu usred velikoga grada uzgajamo rotkvice, sudjelujemo u stvaranju. Održavamo planet. Kada metemo ulicu ispred kuće u najprljavijem gradu u zemlji, u svijet uvodimo nov poredak. Uređujemo Rajski vrt. Iznova stvaramo Božji svijet. Kada popravimo sve što nije kako valja, ili obojimo sve što je staro, ili darujemo što smo stekli a nije nam potrebno za život, spuštamo se i hvatamo zemlju, udahnjujemo joj nov život, kao što je to Bog učinio jednog jutra, a nakon toga samo gledao i gledao kako se širi i razvija, raste i napreduje kroz vjekove. Kada umotavamo smeće i recikliramo limenke, kada pospremamo sobu i pod čašu stavljamo podmetač, kada nam je stalo do svega što dodirujemo i kada to dodirujemo s poštovanjem, postajemo stvoriteljima novoga svemira... Rad nam omogućuje da stavimo vlastiti žig odobravanja, vlastiti vodeni žig i simbol, autogram svoje duše... na razvoj svijeta. Štoviše, činiti manje od toga znači ne činiti baš ništa.
Sav je rad posijano sjeme; raste i širi se, te se iznova sije. — Thomas Carlyle
Svi imamo psihološku potrebu za pronalaženjem radosti i sreće u poslu. Kada se bavimo vrijednim pozivom prema kojem osjećamo prirodnu strast, čini se da aktiviramo radosnu unutarnju svrhovitost. U poslu tražimo konkretnost značenja. A većina ljudi želi širiti nadarenost i u potrazi je za kreativnim izazovima. Kad radimo sa smislom i svrhom, kao i gorljivošću, uspjeh postaje prirodnim nusproizvodom. Važno je osjećati da je to što radimo važno i vrijedno. A vrijeme potrebno da prepoznamo elemente svrhovitoga rada svakako će biti dobro uloženo. Da, naš je rad često povezan s dohotkom. Međutim, odabrana vokacija nudi nam i put da svoj dar upotrijebimo i za nešto što je, kako nam se čini, potrebno svijetu.
Kada u ruci držimo nešto što smo stvorili ili kada vidimo da je naše djelovanje ostvarilo nešto značajno u nečijem životu, stječemo novu pozitivnu i vrlo snažnu energiju. Na određeni način, ostvarivanje nečeg vidljivog može služiti i unapređenju naše svrhe i cilja.
Kada volite posao, svaki je dan blagdan. — Frank Tyger
*
( a kad ne, svaki je dan pakao ) - Scanner
4. ZAKON Svaka posljedica ima uzrok. — Hermetičko načelo
Sve što vas snađe zaradili ste vlastitim
rukama. — Kuran
JESTE LI kada promislili o tome da za sve što vam se dogodilo ili se događa u životu postoji određeni razlog? Ako ste oboljeli, doživjeli čudesan dan, stekli novog prijatelja, ako ste sudjelovali u prometnoj nesreći, prihvatili novi posao, vjenčali se ili pokrenuli novi posao, negdje i na nekoj razini postojao je razlog za svako od tih iskustava. I to razlog koji je najvjerojatnije sadržavao jedan od velikih univerzalnih zakona po kojima se, kako se čini, oblikuju naši životi — zakon uzroka i posljedica.
Sam se koriš. Sam se propituješ. Sam se štitiš i paziš... i živjet ćeš sretno. Stoga samog sebe nadziri kao što trgovac nadzire
plemenitog konja. — Dhammapada
Patnja je izdanak nasilja. Shvatite to i
budite budni. — Jinizam
Na primjer, razmotrite ovaj jednostavni prirodni zakon: »Kako šiješ, tako ćeš i žeti«. Sijanje sjemena, bez obzira na vrstu, uzrok je koji pokreće djelovanje zakona. Pokrenute kreativne sile nieizbježno donose i posljedicu, a riječ je o plodovima, odnosno žetvi. Posij kukuruz, pa ćeš i ubirati kukuruz. Posadi jabuke, pa ćeš ubirati jabuke. U svakom slučaju, mi smo uzrok, svojevrsni »sijači«.
Svaki uzrok ima posljedicu; svaka posljedica ima uzrok. Sve se događa u skladu sa Zakonom.
— Yogi Ramacharaka
Nebeska je mreža
raširena. I premda otvori nisu maleni,
kroz nju nikada ništa ne promakne.
— Tao Te Ching
Ista usporedba vrijedi i za različite aspekte našega života. Sjeme koje posijete — vaša svijest, vaši stavovi, vaše djelovanje, način na koji se odnosite prema drugima — jamče, krajnje nedvosmisleno, da upravo vi potičete i uzrokujete žetvu. Međutim, naši misaoni procesi nude i desetke razloga zbog kojih nismo uzročnici onoga što nam se događa. No čini se da je odgovornost središnji element razmišljanja o tome što znači biti ljudsko biće. A individualna odgovornost zahtijeva stav svijesti o sebi. Koje su vaše prednosti? U kojim se područjima trebate razvijati i širiti sposobnosti? Opraštate li ili se ustrajno držite okrivljavanja i osuđivanja? Umjesto da za svoje probleme krivite druge ili okolnosti, razmišljate li o tome koji su uzroci mogli niknuti iz
Svaka zadaća donosi osobit užitak, svako nijekanje odgovara
juću naknadu, svaka misao svoju nagradu,
svaki križ svoju krunu; plaća ide uz re
zultate rada, kao posljedice uz uzroke.
— Charles Mildmay
vas? Želite li doživjeti obilan i sretan život, trebate se riješiti pogrešnih predodžaba. Kreativna energija svemira jednostavno djeluje ondje kamo smo je usmjerili, premda možda svjesno ne znamo da smo upravo mi u početku pokrenuli tu uzročnu silu.
Promislite na trenutak o zakonu uzroka i posljedica. Život je proces učenja, a ne prosuđivanja i osuđivanja. Ako smo odgovorni za to što nam se događa, ne raspolažemo li i divovskim i neograničenim prilikama za pozitivnu kreativnost? A svijest o tome može biti beskonačno uzbudljiva. Zakon uzroka i posljedica nije ni »pozitivan« ni »negativan«, nego je jednostavno takav kakav jest i kako postoji. Mi zahvaljujući sposobnosti biranja toj energiji dajemo ovakav ili onakav predznak.
U knjizi Psiha i psihizam Torkom Saraydarian piše:
Unutarnja nazočnost i nazočnost u prirodi mogu se nazvati zakonom uzroka i posljedica. Taj je zakon energetsko polje koje se širi svim kozmičkim razinama, a svako djelovanje na to energetsko polje izaziva odgovarajuću reakciju razmjernu razini i intenzitetu djelovanja. Tako želja, žudnja, aspiracija i misao mogu biti čin molitve, oblik djelovanja koji izaziva odgovarajuću reakciju energetskog polja, zakona uzroka i posljedica.
Pepeo se vraća u lice onome tko ga baca.
— Afrička izreka (Yoruba)
Ali kako se u to uklapa ono što nazivamo »slučajem«? Mnogi vjeruju da slučaj, sreća i podudarnosti na ovakav ili onakav način utječu na naš život. Kako bi moglo postojati »nešto« što u svemiru djeluje izvan ili neovisno o beskonačnosti božanskoga? Pokazuje li pomnije razmatranje da bi to što nazivamo »slučajem« moglo jednostavno biti izraz koji se odnosi na opskurne uzroke koje možda ne percipiramo ili ne razumijemo? U tom području krije se mnogo materijala za razmišljanje.
Razumijevanje djelovanja univerzalnih zakona ili načela snažno utire put prema osobnoj slobodi. 1 kao što su prometna pravila nužna za osiguravanje sigurnosti u vožnji, zakoni duha pomažu nam da sigurno putujemo do korisnih odredišta. Na ovaj ili onaj način, većina svjetskih religija naglašava pojedinačnu odgovornost u raznoraznim životnim pitanjima.
Ništa što se događa u našemu svijetu ili nama osobno ne događa se samo od sebe ili bez uzroka. Na zemaljskoj razini uzrok i pos
ljedica prirodan su zakon; tako funkcionira svijet. — Bruce McArthur
*
5. ZAKON Onima koji čine dobro ide dobro.
Pomoći čovjeku da si pomogne nikada
ne slabi, nego uvijek hrabri i jača, jer ga
dovodi do većeg i snažnijeg života. — Ralph Waldo
Trine
Gostoljubivost poka-zuj kao netko tko
ugošćuje djecu Naj-uzvišenijega.
— Uranila
U PRETHODNOME članku razmatrali smo univerzalni zakon uzroka i posljedica. Pritom djelujemo na temelju kreativnoga načela, osiguravajući put kojim doslovce stvaramo svoja životna iskustva. Ključno je biti svjestan činjenice da svatko od nas surađuje sa svemirom posredstvom misli, namjera, ciljeva i želja. A budući da je taj kreativni proces nepristran, možemo stvarati i kaos i ljepotu i dobrotu. Korisno je spoznati i da naše misli, namjere, ciljevi i želje vjerojatno proistječu iz temeljnih stavova. Naš sustav vjerovanja vjerojatno se oformio na temelju naših osnovnih pojmova o sebi, drugima, vlastitome životu, vlastitim iskustvima i programiranosti koju nosimo u podsvijesti.
Što je najzanimljivije, zakon davanja i primanja dio je zakona uzroka i posljedica. Davanje (uzrok) potiče kruženje (posljedicu). Zakon davanja i primanja također se smatra dijelom zakona univerzalne, neograničene ljubavi. Što mislimo o davanju i primanju? Svrha u koju dajemo pritom je presudna. Davati uz potajno priželjkivanje nagrade u izravnoj je suprotnosti sa zakonom ljubavi. Iskreno davanje iz uma i srca, bez obaveza i očekivanja, prenosi misli neograničene ljubavi. Takvo davanje ima dalekosežno djelovanje i često donosi obilje dobra i onome tko daje i onome tko prima. Onima koji čine dobro ide dobro!
Svatko u životu ima određenu svrhu... jedinstven dar ili osobit talent koji može ponuditi drugima. A kad taj jedinstveni dar spoji
mo sa služenjem drugima, doživljavamo ushit i uzdizanje vlastitoga duha, što je najviši cilj svih ciljeva.
— Deepak Chopra
Davanje i primanje dotiču sva životna područja, a ne samo opipljiva i materijalna dobra. A načina na koje možemo davati ima bezbroj. Dio onoga što imamo možemo dati preko milosrdnog djelovanja na korist drugima. Možemo dobrovoljno uložiti vrijeme i energiju u dobrotvorne svrhe. Zajednice u kojima živimo nude mnoge prilike za služenje. Ljudi ljubav izražavaju preko milosrdnih djela kako bi olakšali patnje, ali i kako bi uzdignuli primatelje takve ljubavi. Nahraniti gladne, brinuti se za bolesne, odjenuti gole... sve je to nužno u kratkoročnome pogledu; međutim, dugoročni cilj, istinsko milosrđe,
sastoji se u pomaganju onima kojima je to potrebno da spoznaju duhovne odlike koje vode do blagostanja, dostojanstva i sreće. Možda je i najveći čin milosrđa pomaganje pojedincu da od primatelja postane davatelj.
Život je kratak; unutar tog razdoblja svatko mora nastojati požnjeti najobilnije plodove otkrića i spoznaja. Svatko od nas treba samo svakodnevno ulagati trud u prakticiranje Božje nazočnosti. Prilike za služenje koje su pred nama dosad su neviđene i na osobnoj i na globalnoj razini. Što vas srce moli? Što traži da učinite? Kojom mjerom dajete? Osoba koja razmišlja pozitivno i ima pozitivne emocije, te i u ljudima i u životu vidi samo dobro, sjećat će se samo dobroga i izražavati samo dobro. Čim spoznamo da smo jedno s duhom beskonačne ljubavi, možemo se toliko ispuniti ljubavlju da ćemo u svemu vidjeti isključivo dobro. Svaki novi poticaj ljubavi prema istini i dobroti dovodi nas još malo bliže raju na zemlji.
Kada prestanemo misliti prvenstveno o sebi i vlastitom sa-moočuvanju, doživljavamo istinsku junačku transformaciju svijesti.
— Joseph Campbell
U knjizi Nakon ekstaze — pranje rublja Jack Kornfield piše: »Služenje je izraz probuđenoga srca. Ali kome služim? Kada je netko upitao Oandhija kako se uspijeva tako neprekidno žrtvovati za Indiju, odgovorio je: 'To činim isključivo za sebe'. Kada služimo drugima, služimo sebi. Upanishade to nazivaju 'Bogom koji hrani Boga'«.
Naglasci ••
1. Opraštanje je snažan dokaz duhovne snage. 2. Tehnika postizanja opraštanja vrlo je jednostavna: oslobodi se i
otpusti! 3. Nadahnuta vizija može služiti kao put do kreativnosti. 4. Kakvi su vaši snovi i vizije budućnosti? 5. Naš rad osobna je izjava o našem životu. 6. Radi što voliš i voli što radiš! 7. Zakon uzroka i posljedica nije ni »pozitivan« ni »negativan«, jed
nostavno postoji takav kakav jest. 8. Život je proces učenja, a ne prosuđivanja i osuđivanja. 9. Svatko od nas surađuje sa svemirom posredstvom misli, namje
re, ciljeva i želja.
Čovjek se ni u čemu toliko ne primiče
Bogu kao kada drugima čini dobro.
— Ciceron
*
10. Davanje i primanje dodiruje sva područja našega života, a ne samo opipljiva i materijalna dobra.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona • •
Osluškuj bit religije i upijaj je kroz srce: čovjek drugima ne smije činiti što ne bi htio da čine njemu. Ono što se navodi u nebrojenim knjigama ja ću reći u pola stiha: služenje drugima je vrlina, zlo i vrijeđanje su grijeh.
— Mahatma Gandhi
Četrdeseti tjedan
1. ZAKON
Koncentrirajte se na to kamo želite ići, a ne na to gdje ste bili.
Razlika između slučajne transformacije i sustavne transformacije slična je
razlici između munje i svjetiljke. I jedno i
drugo osvjetljava, no jedno je opasno i
nepouzdano, a drugo usmjereno
i dostupno. — Marilyn Ferguson
MNOGA NAJVEĆA životna postignuća često ostvaruju ljudi s jedinstvenom željom i voljom koja postaje kamenom temeljcem za sve što čine. Na primjer, kao dijete, Bob Feller obožavao je bacati lopticu. U dobi od pet godina već je satima i satima vježbao ubacivanje bejzbolske loptice kroz rupu u zidu sjenika. Kad mu je bilo deset godina, otac mu je kupio svu potrebnu opremu i na farmi mu uredio igralište. S trinaest godina Bob je već bio bacač u mjesnoj momčadi i u prosjeku je izbacivao po dvadesetoricu udarača po utakmici. Sa sedamnaest je počeo igrati za Indianse iz Clevelanda. Kao profesionalac u prvoj be-jzbolskoj ligi, Bob je šest sezona odigrao kao najbolji igrač u dvadeset susreta, u tri utakmice nitko nije uspio pogoditi njegove lopte, u jedanaest utakmica protivnik je samo jednom pogodio njegovu loptu, te je, uz 266 pobjeda ubilježio i rekord od 348 izbacivanja udarača tijekom jedne sezone. Bob Feller ušao je u bejzbolsku Dvoranu slavnih jer je imao samo jednu goruću želju - igrati bejzbol! Nije odvajao pogled od te vizije i bez prekida je radio na ostvarivanju postavljenog cilja.
Poslovni čovjek koji je radio u jednoj malenoj tvrtki za proizvodnju namještaja imao je viziju o tome da jednoga dana pokrene vlastitu tvrtku. Radio je marljivo i kreativno i stekao temeljito poznavanje načina funkcioniranja tvrtke. I kolege iz ureda i kolege iz proizvodnje silno su cijenili njegovu sve veću sposobnost i cijenili njegovu iskrenost i srdačnost. Proteklo je nekoliko godina, a njemu je ponuđena
Dugoročno gledano, čovjek pogađa samo
ono što gađa. — Henry David
Thoreau
Sanjati nemoguće i doseći nedostupnu
zvijezdu! — Joe Darion
visoka menadžerska dužnost u znatno većoj proizvodnoj tvrtki. Odva-givao je ponudu i o mogućnostima razgovarao s članovima obitelji. U međuvremenu je bio isplanirao pokretanje vlastite tvrtke, te štedio za prikladan trenutak i priliku. I on i obitelj smatrali su da je upravo to najpovoljniji trenutak, tako da je donio odluku i krenuo u posao. Nakon što je na tom poslovnom području stekao glas kao častan i sposoban, njegova tvrtka, koja se dotada mučila na tržištu, počela je doživljavati velik uspjeh. I to je još jedna priča o uspjehu. Pritom je presudno važno koncentrirati se na ono što želite postići.
Postoje i druge priče o ljudima koji sanjare o uspjehu i svakako imaju talente i sposobnosti koji se mogu iskoristiti na tržištu. Međutim, čini se da njih pritom nešto »koči«. Umjesto da formuliraju praktičan i provediv plan, te da ga se pridržavaju sve do uspješnog ispunjenja, često se vrte u krug poput broda bez kormila, sve više ubrzavajući, ali zapravo ne napredujući prema cilju. U pojedinim slučajevima neće se moći osloboditi osvrtanja na prošlost i beskonačnog preživljavanja događaja i situacija do kojih je dolazilo ranije. Bez usredotočenosti i jasnog cilja ili uz previše osvrtanja, kako uopće mogu doći do trenutačnog cilja? Jedan čovjek često je spominjao staru maksimu koja mu je često pomagala u usmjeravanju: »U redu je osvrnuti se, ali ne i zagledati se za sobom!«
Koncentracija je moj moto — prvo poštenje, potom marljivost, a onda koncentracija. — Andrew Carnegie
Fokusiranje znači »prilagođavanje radi stjecanja jasnije slike«. Jedan od primjera: »koncentrirati se, usredotočiti pozornost«. Fino prilagođavanje vizije povezane s našim ciljevima može biti nalik na fokusiranje ili prilagodbu objektiva fotoaparata radi dobivanja oštrih i jasnih fotografija.
Možete li zamisliti gdje bismo kao ljudski rod bili u sklopu sadašnjeg napretka da se ti divni kreativni umovi koji su došli do toliko fantastičnih otkrića ustrajno bave prošlošću umjesto da gledaju naprijed? Današnji svijet neustrašivo stupa u novo zlatno doba prilika — tehnoloških, medicinskih, znanstvenih, kulturnih, gospodarskih i duhovnih. Što nam donosi sljedećih četrdeset-pedeset godina? Kako se danas usredotočiti kako bismo jasnije percipirali budućnost? S poslovnog stajališta koje će se vrste proizvoda kupovati i prodavati? Koje će karijere biti korisne i produktivne? Kakvo će biti tržište rada? Kako će na te prilike utjecati »elektroničko doba« računala? Štoviše, ka-
ko će na naš način života utjecati elektronska tehnologija koja tako ubrzano napreduje? S obzirom na to da se moć informacijskog društva premješta prema onima koji se ističu u analiziranju podataka, kako će naša radna snaga uspješno pristupati informacijama, analizirati ih i izvlačiti utemeljene zaključke? Hoće li se način života razlikovati koliko se i sadašnji način razlikuje od života otprije stotinu godina? Do kojih će otkrića doći na području medicine? Kako će se odvijati međunarodna trgovina? Koja će znanstvena otkrića biti od velike koristi? Kakve će biti svjetske religije u dobu obilježenom velikim znanstvenim napretkom? Kako bi sve naprednije znanstvene i teološke spoznaje o Bogu, svijetu, kozmosu i kreativnosti mogle poboljšati naš život?
Mogu li nas ta pitanja nadahnuti već sada? Kamo želimo poći? Kako želimo i planiramo ići naprijed? Kako se pripremamo za svoje želje i ciljeve? Koji novi obzori očaravaju naša srca i neodoljivo privlače naš pogled? Gotovo nespoznatljive količine informacija pojavljuju se neviđenom brzinom. Kako ćemo iskoristiti te nove spoznaje? Hoće li doći do povećanih spoznaja, do bolje globalne komunikacije i poboljšanog dijaloga među pojedincima, religijama i zemljama?
Budući da je život djelovanje i strast, čini mi se da se od čovjeka traži da strast i djelovanje u svojem životu dijeli tako da ga nitko
ne može osuditi i reći da nije živio. — Oliver Wendell Holmes
Kako bismo uživali u plodovima svojih otkrića, moramo odvojiti vrijeme u kojem ćemo školovati tijelo, um i duh. Važan način na koji je to moguće postići sastoji se od koncentriranja na željeno odredište i način na koji onamo želimo doći, a ne na to gdje smo bili.
Dok gledamo prema budućnosti, svatko od nas stoga bi trebao biti beskonačno zahvalan na mnoštvu izvora sreće koji nas okružuju, kao i na izgledima za još čudesniju sreću naše djece i unuka. Usto bismo trebali biti i beskonačno zahvalni što živimo u najve-ličanstvenijem razdoblju stalnog i sve ubrzanijeg Božjeg kreativnog napretka. Neka nam cilj bude postavljen visoko, a pozornost koncentrirana na uzvišeni je dobro.
*
2. ZAKON
Što je kreativno mora i samo stvarati.
— John Keats
Ljudi u svim kreativnim nastojanjima
moraju pronalaziti, osjećati i predstavlja
ti Vječnog čovjeka, stvoritelja. — Tagore
OBILJE PRILIKA za nove duhovne informacije pojavljuje se zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i fizičke i duhovne sfere. Očekujemo pravu lavinu novih ideja i pojmova koji će poslužiti kao dodatak čudesnim drevnim svetim spisima. Je li moguće da smo na pragu nove koncepcije teologije u kojoj se istini pristupa na eksperimentalan, hipotetski način, kao u sklopu znanstvenih istraživanja? Veliko proširenje znanja u vezi s božanskim nedvojbeno izgleda moguće. Koja je uloga čovječanstva u tim mogućim otkrićima? U stvarnosti bi svatko od nas mogao biti izraz ili posrednik Boga kroz neograničenu ljubav i sve veću kreativnost.
Kako naučiti pomagati u ostvarenju Božjih ciljeva? Možda bi jedan od prvih koraka moglo biti ponizno priznanje da kao ljudi znamo tako malo o Bogu i sve ubrzanijoj kreativnosti i smislu života na zemlji. Sljedeći bi korak mogao izvirati iz naše otvorenosti prema učenju.
Učenje je doživotna aktivnost nesagledive važnosti. Spoznaja o tome da svatko od nas može pomoći u ubrzanju stvaranja upravo je čudesna prilika. Božanski pojam o redu zapravo je, kako se čini, predodžba o protoku i prilagođavanju, a kada nam se ti pojmovi usade u misli i svi aspekti našega života — um, zamisli i izrazi — mogu biti u skladu s univerzalnom kreativnom ljubavlju.
Genijalnost svemira stvorila nas je i u svakoga od nas usadila iskru te genijalnosti. Kad se usudimo izići iz zone ugode i ustvrdimo da se kroz nas sanja velik san, tom genijalnom aspektu velikog Stvoritelja omogućujemo da obavlja svoju kreativnu zadaću. Jedno je prigrliti veće mogućnosti, a nešto posve drugo poduzeti korake koji su potrebni da bi se one i ostvarile.
Što ako zemlja tek je sjena neba, a stvari ondje medu sobom slične, više nego što misli se na zemlji?
— John Milton
Nismo li mi duhovna bića u vidljivome obliku? Je li naš svijet u biti duhovni svijet? Bi li se temeljne sile nadzora ili energije mogle odrediti kao duhovna načela? Kada spoznamo vlastito jedinstvo s duhov-
Svatko od nas može naučiti kako pomagati u ostvarenju Božjega cilja.
Otkrivanje se sastoji od uviđanja onoga
što su spoznali svi i razmišljanja o ono
me o čemu još nitko nije razmišljao.
— Albert Szent-Gyorgyi
nom biti, počinjemo li možda »gledati očima duha«? Počinju li se tada u našem životu događati čudesne stvari?
Potičimo kreativno razmišljanje i u sebi i u drugima. Nadvladajmo osjećaj plahosti i s gorljivošću uložimo nadarenost u raznorazna iskustva i osobne susrete. Vjerujmo u sebe i u druge — jer kraljevstvo nebesko ne pojavljuje se s velikim neonskim natpisima! Kraljevstvo nebesko — područje sve šire svijesti, kreativnosti, napretka i božanskih prilika — već je u nama i oko nas. Je li to nova granica koju treba dodatno istražiti: naše vlastito unutarnje biće i naša vlastita prirođena božanska priroda? Je li zaboravljanje ili odvraćanje od naše božanske prirode stvorilo osjećaj odvojenosti od velikog Stvoritelja? Kada se sjetimo jedinstva s vrhovnim izvorom, možemo li prijeći u energetski tok kreativnosti?
Budućnost se u velikoj mjeri pred nama prostire poput nepregledne divljine neistražene stvarnosti. Onaj koji je stvorio i koji održava taj svijet u razvoju nije nas postavio u ovaj trenutak kao na sami završetak kreativnog procesa. Mi smo zapravo na novome početku. Ovdje smo radi budućnosti! A svatko od nas ima određenu Vrijednost kojom može dati doprinos. Svatko od nas ima um sposoban za kreativnu aktivnost. Možemo li pomagati u ostvarivanju Božjih ciljeva u trajnom širenju kozmosa, koji obuhvaća i širenje naše vlastite duše? Kreativni proces djeluje kroz naše misli, riječi i djela i tako se pokazuje u našem životu. Zašto smo primili tako moćne duhovne darove? Što ćemo učiniti sa sobom i s tom moći? Moguće je da smo stvoreni kako bismo pomagali sve ubrzanijoj Stvoriteljevoj aktivnosti.
Budi koristan gdje živiš.
— George Herbert
3. ZAKON
Svaki je koristan život služenje.
ONI KOJI svoj rad smatraju svojevrsnim služenjem uviđaju da je način na koji se odnose prema drugima vrlo važan. Uviđaju da je duh uistinu dio svega što činimo, a duhovna načela nastoje ugraditi u sve segmente svojega života. Duhovnost rada prelijepo opisuje Maxine F. Dennis, u knjizi O čovjekovim rukama:
Većini ljudi blagajničko mjesto u velikoj samoposluzi ne izgleda osobito privlačno i zahvalno. Ali meni je upravo takvo. Jer imam
*
Koji želi proširiti polje sreće, prvo joj
treba postaviti temelj duboko u vlastitome
srcu. — Taoizam
dojam da moj posao obuhvaća neusporedivo više od sastavljanja računa, uzimanja novca i slaganja namirnica u vrećice. Najvažniji dio mojega posla nije očit na prvi pogled. Riječ je o načinu na koji se predstavljam drugima, a koji određuje hoće li kupac zahvaljujući susretu sa mnom iz prodavaonice izići zadovoljniji i sretniji ili nezadovoljniji i nesretniji. Jer, ako dobro obavljam posao, znam da mi se pruža mogućnost da obavljam i Božji posao. Zbog toga nastojim da se svaka od mojih mušterija osjeća osobito. I dok im služim, oni su mi najvažnije osobe u životu.
Mnogo se puta događa da na spomen riječi »služenje« ljudi pomisle na crkvu ili možda čak neku vladinu službu. U stvarnosti, međutim, sve što činimo u životu, ako se ostvaruje sa stajališta kvalitetno obavljenog posla koji pomaže i koristi drugima, postaje osobnim služenjem. Način na koji živimo — kako se suočavamo sa situacijama, naše vrijednosti i ideali, naši ciljevi i način na koji ih nastojimo postići, kako se odnosimo prema drugima — sve su to aspekti osobnog služenja. A našem je svijetu nedvojbeno potrebno više takvih službenika koji su sretni što trud i energiju mogu posvetiti zadaći koja je pred njima!
Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije
upoznao Boga, jer je Bog ljubav. — Prva Ivanova poslanica 4:7-8
Kada razvijamo duhovnu svijest, shvaćamo da znanje donosi odgovornost, kao i određenu moć; znanje one koji njime raspolažu obvezuje na to da ga koriste na dobrobit sviju. Kada svjesno dopustimo da našim životom vladaju duhovna načela, možemo biti sigurni da će nas duh održavati. Kada pronađemo kraljevstvo u sebi, bit našega postojanja postaje sredstvom ujedinjavanja koje izražava neograničenu ljubav. Znamo da sve produktivno što postižemo u životu postaje služenjem s ljubavlju. Svaki je koristan život služenje. Već i same naše misli postaju mislima koje dopiru do srca drugih i daju im nešto od presudne važnosti, nešto što će proširiti i obogatiti njihov život. Želimo da svi budu otvoreni i živi, da primaju više oblike nadahnuća i da ih ispunjavaju ljepota i istina, toliko raskošne da uzdižu njihovu dušu.
Gotovo se svatko rađa s mnogobrojnim talentima koje može razvijati. Većina nas i nadarenija je nego što nam se čini, a samo je na
Čovjek od spoznaje svaki je čovjek koji
se sjeća Boga bilo da stoji, sjedi ili leži.
— Kuran
Cijeli se svijet održava zahvaljujući
Božjem milosrđu; a pravični se održavaju
zahvaljujući vlastitoj snazi.
— Talmud
nama da te talente iskoristimo na najbolji mogući način. Jednako tako, dok razvijamo darove, služimo pomažući drugima da razviju svoje darove. Priznanje, pohvale i poticaji snažni su stimulatori! Nakana korisnog služenja nije dosezanje uloge uzora, nego pomaganje drugima da otkriju i razviju svoje sposobnosti. Istodobno, dok pomažete sebi, pomažete i drugima.
Prije više godina, jednom je mladiću na pamet pala kreativna zamisao u vezi s preradom sira. Počeo je raditi s konjem i starim zaprežnim kolima, od vrata do vrata prodajući sir domaćicama. Jedan je drugi mladić poslovnu karijeru započeo prodajući ručno oslikane čestitke susjedima koje je obilazio biciklom. Treći je otvorio nešto što je nazvao »Prodavaonicom Zlatnog pravila«. Dućan je doživio procvat jer se prema onima koji su dolazili odnosio onako kako je htio da se drugi odnose prema njemu. Sva su trojica imali zajednički nazivnik. Počeli su od ničega, a svi su postali globalno poznati proizvođači i trgovci čije tvrtke vrijede milijune dolara. No gospodin Kraft, gospodin Hall i gospodin Penney imali su još jednu zajedničku crtu: doslovce su pozvali Boga da surađuje s njima i od njega tražili pomoć u donošenju poslovnih odluka i osmišljavanju i provođenju zamisli koje su dovele do uspjeha. Njihov je koristan život postao služenjem.
Možete li zamisliti oblik služenja koji možete pružiti čovječanstvu zahvaljujući načinu na koji živite i radite? Nadam se da će vas neke od ideja iznijetih u ovoj knjizi potaknuti da istražite svoje mogućnosti, da se poboljšate i život doživite u većoj mjeri korisnog služenja. Kako biste se osjećali kada biste znali da svojem svijetu dajete vrijedan doprinos? Kakvu biste radost doživjeli na temelju svijesti da se, zbog vas i vašega rada, nečiji život obogatio i da je sada sretniji? Kako možete postati korisniji, već i ovdje gdje ste sada? Zadovoljstvo je moguće pronaći na mnoštvo načina.
Iz svega je možda moguće naučiti jednu veliku istinu: postoji samo jedna želja i jedno zadovoljstvo — provoditi Božju nazočnost u svemu što činimo. Je li naša potraga za srećom, za svime što je dobro, u stvarnosti potraga za Božjim ciljevima i smislom? Kada postanemo svjesni te istine, stječemo li odgovor na sva pitanja i rješenja svih problema?
*
4. ZAKON
Ljubav je poput spremnika dobrote i
ugode. — Yehuda Amichai
Ljubav gradi. — Mary Mcleod
Bethune
Što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje.
KAD U SVAKODNEVNI život pustimo potpun i nesmetan dotok neograničene ljubavi iz iskrena srca, utiremo put bogatom, punom i zadovoljnom životu. Neograničena, univerzalna ljubav naglašava raskoš i potpunost života. Riječ je o sveprisutnome potencijalu kroz koji otkrivamo korisno djelovanje i skladne stavove. Možete li zamisliti život u kojem je svaka misao, svaki osjećaj, svaka riječ i svako djelovanje koje zrači od vas uronjeno u neograničenu ljubav? Možda vam se čini da je riječ o velikome pothvatu, no uz Boga je sve moguće! Pomisao o »životu u ljubavi« možda će vam se činiti prezahtjevnom za vaše osobno poimanje ljubavi, no kako bi se vaš svakodnevni život samo mogao silno unaprijediti kada biste iskušali istinitost te zamisli!
je li ljubav sila koja ujedinjuje svemir i u njega unosi sklad — ono »duhovno ljepilo« koje sve drži na okupu? Daje li neograničena ljubav prema Bogu slobodu stvaranja, slobodu da pokušavamo i griješimo, te smišljamo inovativna rješenja na temeljima duhovnih načela i poštenja? Ta bi neograničena ljubav mogla biti temeljna stvarnost iz koje je sve ostalo prolazna percepcija prolaznih stvorenja. Je li uopće moguće postojanje situacije u kojoj nisu mogući pomoć i zalječenje na temelju dotoka neograničene ljubavi?
Ljubav je iznad zakona, iznad čovjekova mišljenja; ljubav je istina, plamen i čisto počelo, temeljna misao moralnoga svijeta.
— Madame de Stael
Ljubav prihvaća potpunost života. Riječ je o sveprisutnome potencijalu kroz koji pronalazimo djelovanje koje donosi zadovoljstvo ili skladan stav. Zahvaljujući neograničenoj ljubavi možemo ući u dimenziju duhovnog jedinstva, cjelovitosti i zrelosti, gdje ćemo biti tješnje povezani sa svime što nas okružuje. Svijet nije izoliran i odvojen od čovječanstva! A čovječanstvo nije odvojeno od svijeta! Božja se ljubav izražava kroz sve faze stvaranja. A što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje.
Možda je sveobuhvatna, neograničena ljubav jedna od glavnih odlika božanske prirode. Može li usklađivanje tih dviju strana čovjekove prirode — vidljivog i duhovnog — biti trajan kreativan poduhvat koji nas neprekidno pokreće u korisnim smjerovima? Zanemarimo li
visine ili dubine životnih iskustava, može nam se dogoditi stagnacija. Kada dva aspekta spajamo brigom za praktične pojedinosti svakodnevnog života, naša ljubav stječe novu snagu i zamah.
Nesebična i neograničena ljubav koja daje bez prestanka i ništa ne očekuje zauzvrat jedna je od, vrlo je lako moguće, najmoćnijih energija u svemiru. Riječ je o ljubavi koja raste i povećava se kada je dijelimo! Nikad je ne nedostaje. Što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje. Tome bismo još mogli dodati: nastavite davati!
Ljubav je ta temeljna bit koja ispunjava i prožima, iz središta prema vanjskim rubovima, sve šire krugove svih misli i postupaka.
Ljubav je talisman ljudskoga dobra i zla — čudesno sredstvo koje dopire do svake ljudske duše.
— Elizabeth Cady Stanton
Kad provodimo načela neograničene ljubavi, lakše volimo neprijatelja, trpimo one koji nas iritiraju, posvuda vidimo Božju dobrotu i u svakom biću, mjestu, stvari, iskustvu i dijelu života pronalazimo nešto što možemo cijeniti. Veliki paradoks neograničene ljubavi možda se sastoji u tome što od nas traži da u cijelosti budemo to što jesmo i da priznajemo pojedinačne istine, istodobno se oslobađajući orijentiranosti na sebe i dajući bez sustezanja. Kao i sve ostale duhovne vrijednosti, ljubav u naš život ne dolazi tek tako, ne pada s neba. Kao i u slučaju znatiželjnog uma, potrebno ju je njegovati.
Kako, dakle, iskoristiti obilje neograničene ljubavi kako bismo lakše gradili raj na zemlji? Uvidite li da reagirate umjesto da odgovarate na nečije riječi ili djelovanje, možete prodrijeti pod vanjski izgled situacije i dozvati ljubav punu razumijevanja. Imate li dojam da ste u raskoraku sa svijetom oko sebe, trebate samo otvoriti um i povezati se s izvorom neograničene ljubavi i tako ponovno ispraviti stanje. Kada se pojave poteškoće, neograničena ljubav može vas voditi kroz takve situacije i dovesti do skladnog i korisnog zaključka. Zatraži li netko vašu pomoć, neograničena ljubav može vas nadahnuti korisnim reakcijama na te potrebe. Kada dajete svu ljubav koju ste uopće u stanju osjetiti, riječ je o dalekosežnoj prekretnici za vašu dušu! Dakako da bi većina nas rado priglila one blagoslovljene trenutke kada se životne poteškoće raspršuju pred uzvišenijim buđenjem i uviđanjem vlastite duhovne prirode. Može li spoznavanje i pojačavanje takvih trenutaka biti važnim dijelom vašeg duhovnog razvoja?
Jedna popularna pjesma o ljubavi govori kako »ljubav pokreće svijet«. Elbert Hubbard, glasoviti američki skupljač poslovica i izreka.
zna da ljubav doista pokreće svijet, te kaže: »Zadržavamo jedino ljubav koju dajemo«. Neograničenu ljubav neki smatraju samom srži najvišeg oblika stvarnosti. Upravo je takva ljubav univerzalna i zahtijeva temelje karakternosti, istinoljubivosti i jedinstva s duhom. Od svih duhovnih postupaka koje unosimo u neki aspekt svojega života, najvažnija je ljubav.
Budite zahvalni i za najmanje sitnice i
bit ćete dostojni primiti nešto veće.
— Thomas a Kempis
Zahvalnost potječe iz duhovne snage i
njezin je iskaz. — Ferdinand Ebner
5. ZAKON Izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju.
KOME STE se u životu najviše divili i od koga ste crpili nadahnuće? Možda iz nečijih riječi ili djela ili načina na koji se netko suočio s određenom situacijom? Možda je to u vama pobudilo duboku nadu i hrabrost, čime je došlo do korisnih promjena. Koga smatrate zaslužnim za mnoge stvari koje ste doznali i naučili? 1 premda možemo učiti i sami, učimo i iz niza raznoraznih izvora. Tko vas je usmjeravao i zatim vas tjerao naprijed? Iz kojih ste izvora izvlačili beskrajno vrijedne spoznaje kada su vam bile najpotrebnije? Kako ste životne situacije pretvorili u iskustva obilježena učenjem?
I uza sve koristi i razloge za sreću, jeste li razvili naviku svakodnevnog izražavanja zahvalnosti? Nešto neizrecivo snažno događa se kada izražavamo zahvalnost. To nešto obogaćuje život. Vjerojatno nema većeg nadahnuća ni snažnijeg sredstva koje nam umiruje duh od stava zahvalnosti. Kada izražavamo zahvalnost za sve razloge za sreću i obilje u životu, počinjemo primati duhovnu energiju koja nam ponovno puni baterije uma, tijela i duha, kao i sve aktivnosti u našem životu. I doista, izražavanje zahvalnosti otvara vrata pojačanom duhovnom razvoju. Na koje načine se može odvijati taj razvoj?
Počinjemo od mjesta na kojem jesmo i pomno promatramo svijet oko sebe. Život svakog pojedinca sadrži područja koja treba cijeniti i na kojima treba biti zahvalan. Možda ćemo trebati njegovati stalnu zahvalnost, a o problemima razmišljati kao o prilikama za učenje i duhovni razvoj. Na primjer, kako uzdignuti svetost svakodnevnog života zahvalnošću za sreću na područjima koja nastanjuju ljudi, mjesta i stvari u našem životu; za prilike za služenje; za iscjeljenje tijela, uma i duha; kreativnost i napredak? Svaki korak koji poduzmete u cilju prilagođavanja životnog stila za ukupno poboljšanje čov-
*
ječanstva neporecivo vas vodi u smjeru duhovnog razvoja i napretka. U mjeri u kojoj se otvaramo prema božanskome protoku zahvalnosti, u stanju smo mijenjati se i od »običnih smrtnika« postati posrednicima raja na zemlji.
Neka je žena imala teško bolesnu kći. Dok je sjedila uz njezinu bolničku postelju, u jednom trenutku u sobu je ušao liječnik. Tiho joj je rekao da će sljedeća noć biti presudna. Groznica će se povući ili će dijete, u protivnom, preminuti. Žena je cijelu noć molila za kćerin život. Kada je počelo svitati, dijete je duboko uzdahnulo i posve se umirilo. Majka je zvonom pozvala pomoć. Liječnik je upravo bio došao radi prve vizite, pa su on i sestra požurili u sobu. Liječnik je djevojčicu uhvatio za ruku, još nekoliko trenutaka bez riječi ostao uz krevet, a zatim se obratio majci. »Spava«, rekao je. »Prebrodila je krizu i sve će biti u redu!«
Zahvalnost je plod velike kultiviranosti; nećete je pronaći među nekulturnim svijetom.
— Samuel Johnson
Suze zahvalnosti počele su kliziti niz ženine obraze. U sebi se bila zarekla da će, preživi li dijete, urediti »Božji park zahvalnosti« u kojem će svi biti dobrodošli. 1 ispunila je obećanje. Dio imanja rezervirala je za »Božji park«. Uredila je maleni slap, potočić i jezerce koji su postali središnjim dijelom parka. Staza od kamenih ploča među cvijećem i travom, od ulaza u park vodi, između prelijepog grmlja, drveća i cvijetnih lijeha, do nekoliko udobnih klupa oko jezerca. S vremenom je park poprimio transcendentnu ljepotu. Ljetne ruže i poljsko cvijeće cvatu u neočekivanim zakutcima. Lopoči mirišu s površine bistre vode. Slap pjeva pjesmu radosti i hvale i obrušava se preko kamenja. Ptice dolaze piti i prati se, a od svjetla svitanja do večernjeg sumraka čuju se melodije ptičje pjesme. Zimzeleno i bjelogorično drveće okružuje park, a vjetar šapuće u krošnjama.
Kada je ljudi pitaju o nastanku parka, žena im priča priču o zahvalnosti. Čini se da svi aspekti njezina parka — sve biljke, svo drveće, grmlje, cvijeće i klupe — simboliziraju nešto na čemu je zahvalna. Parku bez prestanka dodaje nešto novo jer, kako objašnjava »njezinim razlozima za sreću nema konca, a svako spoznavanje i priznavanje razloga za sreću za korak je dovodi bliže Bogu!«
Kakve divne misli! Što više izražavamo zahvalnost, to imamo više razloga za zahvalnost. U mjeri u kojoj prepoznajemo svoju povezanost i u kojoj se otvaramo božanskome protoku zahvalnosti, po-
Zahvalno srce majka je svih vrlina.
— Ciceron
boljšavamo svoj duhovni razvoj. Nije li onda logično da svi oni koji dolaze u dodir s nama također imaju koristi od naše duhovne radosti?
Biste li i vi razmislili o uređenju »parka« zahvalnosti kao znaka poštovanja prema svim razlozima za sreću? Pritom nije nužno imati stvaran komad zemlje. Vaš se park može sastojati od svakodnevnog pisanja dnevnika u kojem bilježite darove duha i izražavate zahvalnost. Ili to može biti običan kalendar u kojem bilježite darove dane drugima. Prepoznajte primljeni dar sreće, a zatim ga prenesite dalje, čineći nešto osobito i brižno za drugoga. Nebrojena su područja na kojima je potrebno služenje s ljubavlju. A izražavanje zahvalnosti nedvojbeno otvara vrata duhovnome razvoju.
Naglasci ••
1. Ne odvajajte pogled od vizije i bez prestanka radite na ostvarivanju cilja.
2. Koncentrirajte se na ono što želite ostvariti. 3. Svatko od nas može biti izraz ili posrednik Boga zahvaljujući ne
ograničenoj ljubavi i sve većoj kreativnosti. 4. Kako učimo pomagati u ostvarenju Božjih ciljeva? 5. Potičimo kreativno razmišljanje u sebi i drugima. 6. Jeste li razvili naviku svakodnevnog izražavanja zahvalnosti za svu
sreću i koristi u životu? 7. U svačijem životu postoje mnogobrojna područja za poštovajne i
izražavanje zahvalnosti. 8. Što više izražavamo zahvalnost, to imamo više razloga biti zahva
lni. 9. Ljubav prihvaća potpunost i cjelovitost života.
10. Može li uopće postojati situacija u kojoj dotok neograničene ljubavi ne može pomoći ili ne može donijeti izlječenje?
11. Kako na život možete gledati kao na služenje? 12. Sva naša produktivna postignuća prerastaju u služenje s ljubavlju.
Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••
SVATKO OD NAS SLUŽI — James Dillet Freeman
Što znači služiti? To znači biti tako malen da se drugi osjećaju velikima. To znači biti sluga kako bi se drugi osjećali gospodarima. To znači davati kako bi primali oni kojima nedostaje. To znači voljeti tako da oni koji se osjećaju nevoljenima imaju nekoga
tko ih nikada neće odbaciti, nekoga s kime se uvijek mogu identificirati.
To znači ponuditi pomoć onima koji je traže i zaslužuju, kao i onima koji je ne traže i ne zaslužuju. To znači uvijek biti pri ruci kada vas trebaju, ali se ipak nikada ne nametati kada vas netko ne želi.
To znači živjeti u miru, kako bi oni koji su oko vas svadljivi uvijek imali nekoga kome se mogu obratiti radi stabiliziranja.
To znači vedro gledati na svijet, kako bi oni koji lako posustaju imali nekoga tko će ih pridignuti.
To znači uvijek imati vjeru i zadržati je čak i kada i sami ne uviđate pretjerane razloge za nju, kako bi oni koji nemaju vjere pronašli hrabrost za život.
To znači ne samo živjeti život molitve, nego i pretvarati molitve u život — tako ćete više od života imati i vi i oni kojima služite.
*
Sadržaj
Uvod
Prvi tjedan
Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom.
— Bill Provost
Kad objave nema, narod se razuzda — Izreke 29:18
Zašto ste stvoreni?
Beskraj u svim smjerovima. — Freeman Dyson
Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima. — Matej 7:12; Luka 6:31
Drugi tjedan
Život ti se pretvara u ono što misliš. — Marko Aurelije
Čovjek prima ljubav kakvu daje.
Da bi mu oprostili, čovjek najprije mora oprostiti. — Anonimna
Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost — Anonimna
Čovjek se boji onoga što ne razumije. — Anonimna
Treći tjedan
Mir samome sebi možeš donijeti samo ti
— Ralph Waldo Emerson
Slušaj kako bi učio — Društvo liječenih alkoholičara
Ne umišljaj da si mudar. — Izreke 3:7 Poniznost dovodi do molitve, kao i do napretka, i usklađuje vas
s beskonačnim —Anonimna
Ne planirati znači planirati neuspjeh. — Benjamin Franklin
Četvrti tjedan
Lijepe misli izgrađuju lijepu dušu — Anonimna
Napredak ovisi o marljivosti i ustrajnosti. — Anonimna
3
15
17
20
23
25
29
31
34
36
39
43
45
47
49
51
55
57
Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe — Matej 19:19
Nanijeta nepravda ne znači ništa ako je ne pamtiš. — Konfucije
Zanos olakšava postizanje uspjeha. — Anonimna
Peti tjedan
Davanjem se razvijate. — Izreka
Sadrži li riječ »religija« i pojam autoriteta, dok riječ »duhovno« ukazuje na napredak? — Anonimna
Obitelj koja zajedno moli ostaje na okupu. — Izreka
Ne uspiješ li otprve, pokušavaj još, još, još. — William Edward Hickson
U sebi vidite sve, a sebe u svima. — iz Upanišada
Šesti tjedan
Bolje je voljeti nego biti voljen. — Sv. Franjo
Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost.
Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen.
Tražen si ako odražavaš ljubav, radost, mir, strpljivost, ljubaznost, dobrotu, vjernost, blagost i nadzor nad sobom.
Osmijeh donosi osmijeh. — Ted Engstrom
Sedmi tjedan Veliki su junaci ponizni. — Izreka
Ljubav koju pružamo uvećava se; ljubav koju gomilamo smanjuje se. — Izreka
Pronalazi dobro u svemu. — Izreka
Što može zamisliti, um može i postići. — Anonimna
Budi ustrajan u molitvi. — Kuran
Osmi tjedan
Bogu je sve moguće. — Matej 19:26
Nikome neću dopustiti da mi ponižava dušu tjerajući me da ga mrzim. — Booker T. Washington
Radi što ti je zadano! Rad po svemu nadilazi dokonost!
— Bhagavadgita
Gorljivost je zarazna. — Izreka
Ponavljanjem malih pokušaja dovršit ćemo svaki posao — Og Mandino
59
61
63
67
69
72
74
77
80
82
85
87
89
93
95
97
99
102
106
109
111
113
115
Deveti tjedan Poraz nije gorak ako ga ne progutaš — Ted Engstrom
Neistraženi život nije dostojan življenja — Sokrat
Riječ poštena čovjeka vrijedi koliko i njegova obveznica. — Američka poslovica
Davanje desetine često donosi napredak i čast.
Mudrost nadilazi bogatstvo. — Anonimna
Deseti tjedan Ako je Bog beskonačan, ništa ne može biti zasebno.
Gdje ima volje, ima i načina! — Ezop
Budi zahvalan za to što imaš, pa ćeš u svemu izražavati zahvalnost. — Izreka
Više učimo kada objeručke prihvaćamo kritiku nego kada izražavamo kritičke prosudbe.—J. Jelinek
Koje talente možemo razviti? — Anonimna
Jedanaesti tjedan Čovjek uvijek pronađe ono što traži: dobro ili zlo, probleme
ili rješenja. — Izreka
Ubrzava li se kreativnost? — Anonimna
Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatelj. — Ralph Waldo Emerson
Način razmišljanja silno utječe na život.
Učenje je doživotna aktivnost.— Izreka
Dvanaesti tjedan Plemeniti ciljevi donose plodonosan život.
Svaka ptica svome jatu leti. — Robert Burton
Dokoni je mozak vražja radionica. — H. G. Bonn
Moguće je postići i da suprotne sile djeluju u vašu korist. — Anonimna
Kaznu ne trpimo zbog svoje ljutnje; kažnjava nas upravo naša ljutnja. — Bhagavadgita
Trinaesti tjedan Život je prepun beskonačnih mogućnosti.
Misli su stvari. — Charles Fillmore
119
121
123
125
127
131
133
135
137
139
142
144
147
150
152
156
159
161
164
166
169
171
Kako iznutra, tako i izvana. — Hermetičko načelo
Ljude k vama privlači izražavanje zahvalnosti, a ne pritužbe. - Anonimna
Ako je zemlja škola, tko su učitelji? — Anonimna
Četrnaesti tjedan Tajnu produktivnog života moguće je i tražiti i pronaći.
— Anonimna
Sreća je uvijek popratna pojava. — Anonimna
Loš svijet popravit ćemo stvaranjem dobroga svijeta.
— Ralph Waldo Emerson
Bolje je hvaliti nego kritizirati. — Izreka
Smijeh je najbolji lijek. — Norman Cousins
Petnaesti tjedan Poniznost, poput tame, otkriva nebesko svjetlo.
— Henry David Thoreau
Koji je oblik zabave koristan? —
Ako ne znaš što u životu želiš postići, vjerojatno nećeš postići ništa osobito! —
Molitvom se postiže više nego što ovaj svijet uopće sanja. — lord Alfred Tennyson
Sve i svi oko tebe tvoji su učitelji. — Ken Keyes
Šesnaesti tjedan Smisao i hvala povećavaju produktivnost.
- Izreka
Cijena veličine zove se odgovornost. — Winston Churchill
Lijepe riječi vrijede mnogo a stoje malo. — George Herbert
Problem se ne može rješavati s razine na kojoj se nalazi. — Emmet Fox
Koji nas stavovi i nastojanja vode prema doživljavanju »raja na zemlji« kao načina života?
Sedamnaesti tjedan Kada neograničeno dajemo, neograničeno i primamo.
— Anonimna
Istina će vas osloboditi. — Ivan 8:32
Je li napredak, zahvaljujući nadmetanju u služenju, temeljna nevidljiva stvarnost?
Navika je najbolji mogući sluga, ali i najgori mogući gospodar — J. Jelinek
174
176
178
183
186
188
190
192
196
198
200
202
205
209
211
213
215
218
221
223
226
228
Da bi otkrio nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu. — Anonimna
Osamnaesti tjedan
Školovanju nema kraja. — Izreka
Njegovanje pozitivnog stava donosi koristi na svim životnim područjima.
Opraštanje uzdiže onoga tko oprašta.
Svjetlo razumijevanja raspršuje prikaze straha — Ellie Harold
Samo je jedno snažnije od učenja iz iskustva, a to je kada ne učimo iz iskustva!
Devetnaesti tjedan
Religija otvara nova vrata znanosti. — Franklin Loehr
Sreća potječe od duhovnog, a ne materijalnog bogatstva.
— Anonimna
Religija koristi zdravlju. — Dale Matthews
Napredak iziskuje promjene. — Izreka Do korisnih iskustava često dolazimo kroz pokušaje
i samodisciplinu. — Nepoznati autor
Dvadeseti tjedan
Jesu li vidljivo i opipljivo tek bezvremene manifestacije nepregledne bezvremene i neograničene stvarnosti? — Nepoznati autor
Griješiti je ljudski, opraštati božanski. — Alexander Pope
Dobra je savjest vječita gozba. — Robert Burton
Dobar glas vrijedi više od novca. — Publilije Sirus
Vidljivo poput Ijestava vodi do nevidljivog; prolaznost je tek skela oko vječnoga. — Henry Drummond
Dvadeset prvi tjedan
Naš život oblikuje naš um; postajemo ono što mislimo. — Dhammapada
Kada je jednom izgovoriš, riječ više ne možeš opozvati. — Wentworth Roscommon
Raspolažete najmoćnijim oružjem na svijetu — ljubavlju i molitvom. — Anonimna
Može li egoizam biti prepreka našem razvoju? — Anonimna
Jedan od najvećih čovjekovih darova jest promjena, a sadašnje ubrzanje promjena u svijetu izraz je obilja toga dara. — Anonimna
229
234
236
238
241
243
247
250
252
254
255
260
263
265
267
270
274
276
278
280
282
Dvadeset drugi tjedan
Svjetski napredak traži poduzetnike.
Kada aktivno pomažete drugima, i oni uče pomagati drugima. — Izreka
Kada očekujete najbolje, vaš će pozitivni stav otvoriti vrata prilikama.
Naši su najveći neprijatelji bijes i sebična želja. — Bhagavadgita
Mudar čovjek zagleda se u svoje srce i pronalazi vječni mir. — Hinduska izreka
Dvadeset treći tjedan
Svako je otkriće otkriće Boga.
Svaki dan doživite nov početak.
Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do duhovnog razvoja.
Nema te poteškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća količina ljubavi. — Emmet Fox
Nadzor nad sobom dovodi do uspjeha.
Dvadeset četvrti tjedan
Drvo se poznaje po plodovima. — Engleska izreka
Riješi se negativnih stavova i pogleda, pa će i negativne okolnosti usahnuti od neishranjenosti. — Russell W. Lake
Izgubljeni sat više nikada nećete pronaći. — Izreka
Uzrujavati se oko onoga što nemate znači uludo trošiti ono što imate. — Ken Keyes
Poštenje je najbolji pristup svemu. — Miguel de Cervantes
Dvadeset peti tjedan Odgovor na vaše molitve može glasiti »da«, ali i »ne«,
uz još neke alternative. — Ruth Stafford Peale
Zdrav um najčešće osigurava zdravo tijelo. — Izreka
Dajte mi ljepotu unutarnje duše; i neka vanjski i unutarnji čovjek budu u jednome. — Platon
Sreća nema veze s bogatstvom i položajem, nego je pitanje sklada. — Lao Tse
Pomogni sebi pomaganjem drugima.
Dvadeset šesti tjedan Svatko stvara svoju stvarnost. — Jane Roberts
285
287
290
291
294
297
299
302
304
306
310
312
314
316
318
322
324
327
329
331
334
Svaka zadaća traje upravo onoliko koliko za nju ima vremena.
— Parkinsonov zakon
Dužnost nam je njegovati dobrotu. — Sefer Hachinukh
Budi zahvalan i pomaži svima koji su pomogli tebi. — Izreka
U gorljivosti je razlika između osrednjosti i uspjeha. — Norman Vincent Peale
Dvadeset sedmi tjedan Svatko na zemlji gradi svoj raj ili pakao.
— Izreka
Znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanosti slijepa. — Albert Einstein
Nepoznato koje je pred nama možda je i milijun puta veće od onoga što nam je sada poznato. — Izreka
Zabrinutošću se ne postiže ništa, samo se gubi dragocjeno vrijeme. — Izreka
Neuspjeh je događaj, a ne čovjek. — William D. Brown
Dvadeset osmi tjedan Smij se i svijet će se smijati s tobom; plači i plakat ćeš sam.
— Ella Wheeler Wilcox
Bez rizika nema ni dobitka — Sir John Heywood
Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti — Thomas Jefferson
Kada osuđuješ druge, ne određuješ njih, nego sebe. — Wayne Dyer
Duša bez uzvišenog cilja nalik je na brod bez kormila. — Thomas Carlyle
Buudći da je svijest jedinstvo predmeta spoznala u podjelama, putevi se razlikuju. — Patanjali, Yoga Sutre
Dvadeset deveti tjedan Radost donosi sigurnost; zavist donosi usamljenost.
— Izreka
Opraštanjem izgrađujemo duhovno bogatstvo.
— Rebekah Alezander
Život je stav. Imajte dobar stav! — Eric L. Lungaard
Služenje je manifestacija ljubavi. — Maharishi Sadashiva Isham
Čovjek ne može biti slobodan ako ne vlada sobom. — Epiktet
Trideseti tjedan Čovjek će se pronaći kada se zaboravi. — Sv. Franjo Asiški
336
337
339
340
344
346
348
350
352
356
358
360
362
364
366
368
370
372
374
376
380
Ne zaboravi preokrenuti nijedan kamen. — Euripid
Sve na što se usredotočite širi se. — Arnold Patent
Promjene i poboljšanja idu iznutra prema van. — Anonimna
Sam biraš put kojim želiš ići.
Trideset prvi tjedan
Destruktivan govor najčešće dovodi do destruktivnih posljedica. — Anonimna
Uspjeh se hrani uspjehom i donosi nove uspjehe. — Anonimna
Nikad ne odgađaj za sutra što možeš obaviti danas
— Izreka
U sve što radiš uloži sebe.
Kakva će od toga biti korist?
Trideset drugi tjedan
Zbog svojih iskustava možemo postati ili ogorčeni ili bolji.
— Eric Butterworth
Sreća nije u stvarima, nego u vama.
Umirovljenje može biti početak korisne karijere. — Anonimna
Sreća koju tražimo neprestano nam izmiče; sreća koju pružamo uvijek se vraća.
Misli ispunjene sumnjom i strahom siguran su put do neuspjeha. — Brian Adams
Trideset treći tjedan
Poznat ćete ih po njihovim plodovima — Matej 7:16
Optimizam ima korijene u trajnoj dobroti. — Anonimna
Držiš li da znaš sve, manje je vjerojatno da ćeš još učiti — Anonimna
Nikoga još nikada nisu slavili zbog nečega što je dobio. Slava je bila nagrada za ono što je dao. — Calvin Coolidge
Sjena neznanja zove se strah. — J. Jelinek
Trideset četvrti tjedan
Čovjek se mora disciplinirati dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima. — Spis iz zoroastrizma
//i si dio problema ili si dio rješenja. — Eldridge Cleaver
Dužnik je sluga vjerovniku. — Izreke 22:7
Što god imaš, moraš ili upotrijebiti ili izgubiti. — Henry rord
382
384
386
388
392
395
397
399
401
404
406
408
410
412
415
418
421
423
425
429
431
433
435
Dobro je biti važan, ali je važnije biti dobar.
Trideset peti tjedan
Tko rijetko griješi, rijetko će nešto otkriti. — Anonimna
Mjera je čovjekova stvarnog karaktera ono što bi učinio kada za to nitko ne bi doznao. — Thomas Macaulay
Mijenjaj um želiš li promijeniti život.
Svi su aspekti stvaranja u evolucijskome procesu napretka i razvoja. — Rebekah Alezander
Blaženije je davati nego primati. — Djela apostolska 20:35
Trideset šesti tjedan
Smisao je odlika koju biramo kako bismo prema njoj oblikovali život. — Richard J. Leider
Sedam smrtnih grijeha: ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa i neumjerenost. — Sv. Grgur
Izgled često vara. — Ezop
Gorljivost je unutarnji plamen duše koji vas vodi dalje, prema cilju. — Charles Fillmore
Um je poput padobrana — funkcionira jedino kada je otvoren — Dick Suthpen
Juriš li za čašću, uvijek će ti izmicati. No budeš li od nje bježao, pratit će te u stopu.— Talmud
Trideset sedmi tjedan
Usta govore zahvaljujući punoći srca. — Engleska izreka
/ putovanje od tisuću kilometara započinje prvim korakom.
— Lao Tse
Noć je uvijek najmračnija prije svitanja. — Thomas Fuller
Ljubav je jača od svega. — Vergilije
Broji razloge za sreću, navodi jedan po jedan. — Jedna od prvih crkvenih pjesama
Trideset osmi tjedan
Vedro srce licu daje vedar izraz. — Engleska izreka
Svatko bi trebao imati rezervni plan preživljavanja. — Anonimna
Ako si okrenut u ispravnome smjeru, trebaš samo nastaviti hodati. — Budistička poslovica
Nepoznato nije nespoznatljivo i neusporedivo je veće od poznatoga.
437
441
443
445
447
449
453
455
458
460
462
464
466
468
469
472
474
478
480
482
484
Poniznost otvara vrata napretku.
Trideset deveti tjedan Opraštanje pomaže i onome tko oprašta i onome
kome se oprašta.
Snovi se mogu ostvariti kada ih aktiviramo.
— Anonimna
Rad je ljubav koja je postala vidljivom. — Kahlil Gibran
Svaka posljedica ima uzrok. — Hermetičko načelo
Onima koji čine dobro ide dobro.
Četrdeseti tjedan Koncentrirajte se na to kamo želite ići, a ne na to gdje ste bili.
— Anonimna
Svatko od nas može naučiti kako pomagati u ostvarenju Božjega cilja.
Svaki je koristan život služenje.
Što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje. — Anonimna
Izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju. — Anonimna
486
490
492
493
495
497
500
503
504
507
509
*
Top Related