Wireframe & Surface_Manual

CADCAM DESIGN CENTAR, ZAGREB

Zagreb, 2001.

CCCAAATTTIIIAAA VVVeeerrrsssiiiooonnn 555

WWIIRREEFFRRAAMMEE aanndd SSUURRFFAACCEE DDEESSIIGGNN

WIREFRAME and SURFACE____________________________________________

___________________________________________________________________ Strana 2 CadCam Design Centar

‚ © CadCam Design Centar, 2001-08-10 Sva prava pridržana. Ova publikacija, kao niti jedan njen dio ne može biti reproduciran, kopiran niti prevođen, u bilo kom obliku, mehaničkom, elektronskom, fotokopiranom ili bili kojem drugom, bez izričite, pisane suglasnosti CadCam Design Centra. Ovi materijali su isključivo namjenjeni za interne potrebe školovanja kod CATIA V5 korisnika i ne smiju se koristiti u druge svrhe niti devati trćim osobama.

_ WIREFRAME_and_SURFACE

___________________________________________________________________CadCam Design Centar Strana 3

UVOD

CATIA V5 Wireframe and Surface produkt omogućava korisniku kreiranje osnovnih elemenata 3D geometrije, kao i površinama definiranih 3D modela. Primjenjuje se za kreiranje preliminarne ili pomoćne geometrije za Part Design (solid design), kao i za kreiranje dijelova 3D geometrije za modele koje nije moguće definirati i kreirati funkcijama dostupnim u Part Design produktu (hibridno modeliranje).

CATIA V5 Wireframe and Surface produkt moguće je koristiti u kombinaciji sa ostalim CATIA produktima, kao što su CATIA Part Design, CATIA Assembly Design i CATIA Generative Drafting. Pristup dizajnu zasnovan na elementarnim detaljima (features) omogućava jednostavan i intuitivan rad na modelu, kao i jednostavne kasnije modifikacije modela.

U ovom priručniku su opisane sve najvažnije funkcije Wireframe and Surface produkta, kao i pripadajući parametri bitni za njihovu primjenu. Svaka funkcija je prikazana na pripadajućem primjeru.



KAKO POČETI? Rad sa produktom možemo započeti na više načina, ovisno da li krećemo sa novim modelom ili radimo na postojećem modelu. U svakom slučaju prvo je potrebno pokrenuti CATIA-u, a nakon toga odabiremo ili novi part (File / New -Part) ili otvaramo postojeći part (File / Open). Tada pozivamo Wireframe and Surface produkt nakon čega na ekranu vidimo kako je prikazano na slici:

Sada možemo započeti rad na projektu koristeći funkcije koje su nam na raspolaganju.



KREIRANJE 3D GEOMETRIJE (WIREFRAME) 3D geometrija su osnovni elementi koji nam pomažu pri kreiranju površinskog ili solid modela. Svi elementi 3D geometrije nakon kreiranja se u strukturi parta nalaze unutar Open Body-a. Funkcije za kreiranje 3D geometrije su slijedeće:

POINT

POINTS CREATION REPETITION

LINE

PLANE

CIRCLE

CONIC

SPLINE

HELIX

CORNER

CONNECT CURVE

PARALLEL CURVE

BOUNDARY

PROJECTION

COMBINE

REFLECT LINE

INTERSECTION



POINT Ovaj primjer prikazuje različite načine kreiranja točaka:

coordinates) on a curve on a plane on a surface at a circle center tangent point on a curve between point

Startni model: Points1.CATPart Nakon što ste otvorili navedeni part, kliknite mišem na ikonu Point (toolbar uz desnu stranu ekrana): Pojaviti će se Point Definition prozor kao na slici . . . U rubrici Point type odaberite jednu od ponuđenih opcija:

Coordinates

U polja upišite X, Y, Z koordinate točke. Kao opciju, selektirajte referentnu točku.

Ukoliko referentna točka nije selektirana CATIA automatski kao referentnu točku uzima ishodište (0,0,0). Ako želimo kao referentnu točku možemo odabrati bilo koju postojeću točku i tada se koordinate računaju u odnosu na nju.



On curve

Selektirajte krivulju Kao opciju, selektirajte referentnu točku.

Ukoliko referentna točka nije na krivulji, kao referenca će biti definirana normalna projekcija točke na krivulju. Ako ne selektiramo referentnu točku, referenca će biti krajnja točka krivulje (curve's extremity). Pomoću gumba Reverse direction odabrati ćemo drugi kraj krivulje kao referencu.

Odaberite način na koji će nova točka biti definirana: na udaljenosti duž krivulje, mjereno od referentne točke, ili kao odnos (ratio) između udaljenosti od referentne točke i

udaljenosti referentne točke i kraja krivulje

Upišite udaljenost (Distance) ili omjer (Ratio).

Ukoliko je odabrana opcija Distance, udaljenost može biti: Geodesic distance: udaljenost se mjeri duž krivulje (lučna mjera) Euclidean distance: udaljenost se mjeri linearno u odnosu na referentnu točku (tetivna mjera).

Točka koja odgovara zadanim

podacima će biti prikazana na ekranu.

Dvije karakteristične mogućnosti su dostupne na gumbima: Nearest extremity - generira točku na početku ili na kraju

(Reverse direction ) krivulje. Middle Point - generira točku na sredini krivulje (mjereno lučno)



Ukoliko trebamo više točaka jednoliko raspoređenih duž krivulje, počevši sa kreiranom točkom uključiti ćemo opciju Repeat object after OK , čime ćemo nakon OK automatski aktivirati funkciju Creating Multiple Points.

On plane

Selektirajte ravninu. Kao opciju, selektirajte referentnu točku od koje će se računati

koordinate H i V u ravnini. Ukoliko nije posebno selektirana referentna točka, kao referenca će biti projekcija ishodišta koordinatnog sustava na odabranu ravninu.

Upišite H i V koordinate ili indicirajte mišem na ekranu gdje želite generirati točku.

On surface

Selektirajte površinu na kojoj ćemo generirati točku. Kao opciju, selektirajte referentnu točku.

Ukoliko nije posebno selektirana referentna točka, kao referenca će biti točka u središtu površine.

Kao referentni smjer možemo selektirati neki od postojećih elemenata (liniju, ravninu,…). Također, klikom desnom tipkom miša na rubriku Direction možemo odabrati jednu od glavnih osi, x, y ili z kao referentni smjer.

Upišite udaljenost u polje Distance.



Circle center

Selektirajte kružnicu (kružni luk, elipsu). Točka je generirana u centru kružnice.

Tangent on curve

Selektiraj ravninsku krivulju i liniju. Linija određuje smjer tangente na krivulju. Ukoliko postoji više mogućih rješenja biti će prikazane točke na svakom mjestu gdje tangenta u zadanom smjeru tangira krivulju. U tom slučaju pojaviti će se dodatni dijalog prozor:

YES: omogućava nam da odaberemo samo jednu od točaka

koja će biti generirana NO: kreira sve točke.

Between Selektiraj bilo koje dvije točke. Upiši parametar u polje Ratio, koji predstavlja omjer udaljenosti

nove točke od prve selektirane točke i udaljenosti između selektiranih točaka.

Ako je parametar veći od 1 točka će biti generirana iza druge selektirane točke.



pomoću Middle Point gumba možemo kreirati točku točno na sredini udaljenosti između selektiranih točaka (ratio = 0.5).

Pomoću Reverse direction gumba možemo okrenuti smjer

mjerenja, tako da udaljenost definiramo u odnosu na drugu selektiranu točku.

Reverse direction

NAPOMENA: Nakon što smo definirali sve potrebne parametre klikom

na OK kreiramo točku i prekidamo funkciju. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se točka označena kao Point.xxx, gdje je xxx redni broj točke počevši od 1)



POINTS CREATION REPETITION Primjer pokazuje kako možemo generirati više točaka istovremeno: Startni model: MultiplePoints1.CATPart Nakon što ste otvorili navedeni part, kliknite mišem na strelicu u donjem desnom uglu Point ikone i držeći pritisnutu tipku miša selektirajte ikonu Point & Planes Repetition: Pojaviti će se Points & Planes Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte krivulju ili postojeću točku na krivulji



Upišite broj točaka koliko ih želite kreirati u polje Instance(s) Nove točke će biti kreirane na strani označenoj strelicom, u odnosu na selektiranu točku. Klikom na strelicu ili na gumb Reverse Direction moguće je promjeniti stranu.

Ukoliko je uključena opcija With end points krajnje točke krivulje će

biti uključene u zadani broj točaka (instances)

Ukoliko je selektirana točka na krivulji moguće je selektirati drugu (Second point) točku, čime smo definirali segment na krivulji unutar kojega će biti kreirane nove točke.

Uključite Create normal planes opciju ako želite u svakoj kreiranoj točki kreirati i ravninu normalnu na krivulju u toj točki.

Uključite Create in a new open body ako želite da generirani elementi budu uključeni u novi Open Body na strukturnom prikazu (specification tree). Novi Open Body će biti kreiran automatski.

Nakon što smo definirali sve potrebne parametre klikom na OK kreiramo točku i prekidamo funkciju. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se točka označena kao Point.xxx



LINE Primjer prikazuje razne načine kreiranja linija:

point to point point and direction angle or normal to curve tangent to curve normal to surface.

Startni model: Lines1.CATPart Nakon što ste otvorili navedeni part, kliknite mišem na ikonu Line (toolbar uz desnu stranu ekrana): Pojaviti će se Line Definition prozor kao na slici . . . U rubrici Line type odaberite jednu od ponuđenih opcija: Ukoliko smo prije aktiviranja funkcije Line imali selektirani neki element, Line type će se aktivirati automatski ovisno o predselektiranom elementu.

Point - Point

Selektirajte dvije točke (Point 1 i Point 2).

Nakon selekcije biti će prikazana linija između selektiranih točaka.

Također, pojaviti će se oznake početne (Start=0mm) i završne (End=0mm) točke sa pripadajućim manipulatorima (strelicama) pomoću kojih je moguće mišem razvući liniju na jednu i/ili drugu stranu.



Generiranu liniju je moguće produljiti, biloi povlačenjem odgovarajuće strelice na ekranu, bilo upisivanjem vrijednosti u polja Start i End, pri čemu je minimalna duljina linije ona između selektiranih točaka.

Aktiviranjem Mirrored extent opcije liniju možemo produljiti

simetrično na oba kraja definiranjem samo jednog parametra, odnosno povlačenjem samo jednog kraja.

Point - Direction Selektirajte točku kroz koju treba prolaziti linija i liniju koja će

definirati smjer nove linije. Nakon selekcije biti će prikazana linija iz selektirane točake paralelna selektiranoj liniji. Također, pojaviti će se oznake početne (Start=0mm) i završne (End=0mm) točke sa pripadajućim manipulatorima (strelicama) pomoću kojih je moguće mišem razvući liniju na jednu i/ili drugu stranu. Generiranu liniju je moguće produljiti, bilo povlačenjem odgovarajuće strelice na ekranu, bilo upisivanjem vrijednosti u polja Start i End, pri čemu nije uvjet da selektirana točka ostane na liniji.



Aktiviranjem Mirrored extent opcije liniju možemo produljiti

simetrično od točke na obje strane definiranjem samo jednog parametra, odnosno povlačenjem samo jednog kraja.

Angle or normal to curve Selektirajte referentnu krivulju i površinu na kojoj krivulja leži. Selektirajte točku. U polje Angle upišite vrijednost kuta.



Nakon selekcije biti će prikazana linija kroz selektiranu točaku pod zadanim kutem u odnosu na tangentu na krivulju u odabranoj točki. Linija će biti generirana u ravnini tangencijalnoj na referentnu površinu u odabranoj točki. Također, pojaviti će se oznake početne (Start=0mm) i završne (End=0mm) točke sa pripadajućim manipulatorima (strelicama) pomoću kojih je moguće mišem razvući liniju na jednu i/ili drugu stranu.

Odabirom opcije Normal to Curve specificirali smo kut od 90°.

Aktiviranjem Geometry on Support opcije umjesto linije u ravnini

možemo kreirati geodetsku liniju (krivulju) na referentnoj površini:

Geometry on support uključeno

Geometry on support isključeno

Tangent to curve

Selektirajte referentnu krivulju, te točku ili drugu krivulju za definiranje tangente.

ako je selektirana točka (mono-tangent opcija): rezultat je tangenta na krivulju iz selektirane točke.

ako je selektirana druga krivulja (ili točka, sa bi-tangent opcijom), potrebno je selektirati i noseći element (support). Linija će biti tangenta na obje krivulje. Ako za selektiranu geometriju postoji više mogućih rješenja (prikazana crveno), moguće je odabrati jedno direktno na geometriji, ili koristeći Next Solution gumb.



Tangenta na krivulju iz točke Tangenta na dvije krivulje (više rješenja)

Specificirajte parametre za Start i End točke.

Normal to surface Selektirajte referentnu površinu i točku.

U točki će biti prikazan vektor (linija) okomita na selektiranu površinu. Ppojaviti će se oznake početne (Start) i završne (End) točke sa pripadajućim manipulatorima (strelicama) pomoću kojih je moguće mišem razvući liniju na jednu i/ili drugu stranu.

Specificirajte parametre za Start i End točke. NAPOMENA: Nakon što smo definirali sve potrebne parametre klikom

na OK kreiramo liniju i prekidamo funkciju. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se točka označena kao Line.xxx, gdje je xxx redni broj linije počevši od 1)

U mnogim slučajevima moguće je selektirati noseći element (support) na kojem će biti kreirana linija. U tom slučaju selektirana točka će biti projicirana na taj element (plane ili surface).



PLANE Primjer prikazuje razne načine kreiranja ravnina:

from its equation through three points through two lines through a point and a line through a planar curve tangent to a surface normal to a curve offset from a plane parallel through point at an angle to a plane mean plane through several

points. Startni model: Planes1.CATPart Nakon što ste otvorili navedeni part, kliknite mišem na ikonu Plane (toolbar uz desnu stranu ekrana): Pojaviti će se Plane Definition prozor kao na slici . . . U rubrici Plane type odaberite jednu od ponuđenih opcija:

Kada definiramo ravninu (tražene parametre), ista je na ekranu prikazana kao crveni kvadrat kojeg je moguće pomicati koristeći manipulator. Sam pložaj kvadrata nije bitan za funkcionalnost pošto je ravnina beskonačna.



Equation

Upišite A, B, C, D komponente jednadžbe ravnine koja je dana u

obliku: Ax + By + Cz = D.

Through three points

Selektirajte tri točke. Ravnina je jednoznačno određena sa svoje tri točke.

Prikazana je ravnina koja prolazi kroz zadane točke.

Through two lines

Selektirajte dvije linije. Prikazana je ravnina koja leži na zadanim linijama.

Ako linije nisu koplanarne, vektor druge selektirane linije se premakne na početak prve kako bi mogli definirati ravninu.

Through point and line

Selektirajte točku i liniju. Prikazana je ravnina koja leži na zadanoj točki i liniji.

Through planar curve

Selektirajte planarnu krivulju (kružnica, elipsa, parabola, …).

Prikazana je ravnina kojoj pripada selektirana krivulja.



Tangent to surface

Selektirajte referentnu površinu i točku. Prikazana je ravnina koja je tangentna na površinu u zadanoj točki.

Ako točka ne leži na površini, rezultantna ravnina će biti paralelna tangentnoj ravnini u projekciji točke na ravninu.

Normal to curve

Selektirajte referentnu krivulju. Selektirajte točku. Ako ne selektirate točku

biti će postavljena točka na sredini krivulje. Prikazana je ravnina koja je okomita

(normalna) na krivulju u zadanoj točki.

Offset from plane

Selektirajte referentnu ravninu i upišite udaljenost nove ravnine od referentne (offset).

Prikazana je nova ravnina na zadanoj udaljenosti.

Pomoću Reverse Direction gumba možemo promjeniti stranu na kojoj je nova ravnina. Isto možemo napraviti klikom na crvenu strelicu na geometriji.



Parallel through point

Selektirajte referentnu ravninu i točku. Prikazana ravnina je paralelna

referentnoj i prolazi kroz selektiranu točku.

Angle or normal to plane

Selektirajte referentnu ravninu i liniju. Upišite vrijednost kuta.

Prikazana je ravnina koja prolazi selektiranom linijom i zakrenuta je za zadani kut u odnosu na referentnu ravninu.

Mean through points

Selektirajte tri ili više točaka kako bi generirali srednju ravninu između njih. Prikazana ravnina predstavlja "srednju vrijednost" između selektiranih točaka izračunatu statističkim metodama.


na OK kreiramo ravninu i prekidamo funkciju. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se ravnina označena kao Plane.xxx, gdje je xxx redni broj ravnine počevši od 1)



CIRCLE Primjer prikazuje razne načine kako je moguće napraviti kružnicu ili kružni luk:

center and radius center and point two points and radius three points bitangent and radius bitangent and point tritangent

Startni model: Circles1.CATPart Nakon što ste otvorili navedeni part, kliknite mišem na ikonu Circle (toolbar uz desnu stranu ekrana): Pojaviti će se Circle Definition prozor kao na slici . . . U rubrici Cyrcle type odaberite jednu od ponuđenih opcija:

Center and radius Selektirajte točku koja će biti centar kružnice. Selektirajte noseću ravninu ili površinu na kojoj će kružnica biti

kreirana.



Upišite veličinu radiusa.

Ovisno o aktiviranoj opciji Circle Limitations (ikone), biti će prikazan i odgovarajuća kružnica ili kružni luk. Za kružni luk moguće je definirati početni i završni kut luka. Ako je selektirana površina kao noseći (support) element kružnica će biti generirana u ravnini tangencijalnoj na tu površinu u odabranom centru kružnice.

Početni i završni kut je moguće upisati u odgovarajuća polja ili definirati povlačenjem manipulatora na geometriji.

Center and point

Selektirajte točku koja će biti centar kružnice. Selektirajte točku kroz koju trebe prolaziti kružnica. Selektirajte noseću ravninu ili površinu na kojoj če kružnica biti

kreirana. Ovisno o aktiviranoj opciji Circle Limitations (ikone), biti će prikazan i odgovarajuća kružnica ili kružni luk. Za kružni luk moguće je definirati početni i završni kut luka.

Two points and radius

Selektirajte dvije točke kroz koje treba prolaziti kružnica. Selektirajte noseću ravninu ili površinu na kojoj

če kružnica biti kreirana. Upišite veličinu radiusa.



Ovisno o aktiviranoj opciji Circle Limitations (ikone), biti će prikazan i odgovarajuća kružnica ili kružni luk. Za kružni luk moguće je odabrati jedno od dva rješenja kod kojih odabrane točke predstavljaju krajnje točke kružnog luka. Odabir jednog ili drugog rješenja vršimo pomoću ikona Trimmed circle i Complementary circle.

Three points

Selektirajte tri točke kroz koje treba proći kružnica. Ovisno o aktiviranoj opciji Circle Limitations (ikone), biti će prikazan i odgovarajuća kružnica ili kružni luk. Za kružni luk moguće je odabrati jedno od dva rješenja kod kojih odabrane točke predstavljaju krajnje točke kružnog luka. Odabir jednog ili drugog rješenja vršimo pomoću ikona Trimmed circle i Complementary circle.

Bitangent and radius

Selektirajte dva elementa (toču, liniju, krivulju) koja će biti tangente kružnici.

Selektirajte noseću ravninu ili površinu na kojoj če kružnica biti kreirana.

Upišite veličinu radiusa. Za dane elemente može biti moguće više rješenja. U tom slučaju potrebno je kliknuti mišem u područje gdje želimo da bude kružnica (centar kružnice). Ovisno o aktiviranoj opciji Circle Limitations (ikone), biti će prikazan i odgovarajuća kružnica ili kružni luk. Za kružni luk moguće je odabrati jedno od dva rješenja kod kojih tangentne točke predstavljaju krajnje točke kružnog luka. Odabir jednog ili drugog rješenja vršimo pomoću ikona Trimmed circle i Complementary circle.

Bitangent and point

Selektirajte točku ili krivulju koja če biti tangenta na kružnicu. Selektirajte krivulju i točku na njoj. Selektirajte noseću ravninu ili površinu.



Za dane elemente može biti moguće više rješenja. U tom slučaju potrebno je kliknuti mišem u područje gdje želimo da bude kružnica (centar kružnice). Ovisno o aktiviranoj opciji Circle Limitations (ikone), biti će prikazan i odgovarajuća kružnica ili kružni luk. Za kružni luk moguće je odabrati jedno od dva rješenja kod kojih tangentne točke predstavljaju krajnje točke kružnog luka. Odabir jednog ili drugog rješenja vršimo pomoću ikona Trimmed circle i Complementary circle.

Trimmed circle Complementary trimmed circle

Tritangent

Selektirajte tri elementa koji će biti tangente kružnici Selektirajte noseću ravninu ili površinu.

Ovisno o aktiviranoj opciji Circle Limitations (ikone), biti će prikazan i odgovarajuća kružnica ili kružni luk. Za kružni luk moguće je odabrati jedno od dva rješenja kod kojih tangentne točke predstavljaju krajnje točke kružnog luka. Odabir jednog ili drugog rješenja vršimo pomoću ikona Trimmed circle i Complementary circle.




na OK kreiramo kružnicu. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se kružnica označena kao Circle.xxx, gdje je xxx redni broj kružnice počevši od 1)



CONIC Ovaj primjer pokazuje načine kreiranja konika (conic), odnosno parametarskih krivulja. U konike spadaju hiperbola, parabola i elipsa. Postoji nekoliko kombinacija elemenata koji definiraju konike:

dvije točke, početna i završna tangenta i parametar dvije točke, početna i završna tangenta i točka kroz koju prolazi dvije točke, točka koja predstavlja sjecište tangenti i parametar dvije točke, točka koja predstavlja sjecište tangenti i točka kroz koju prolazi

četiri točke i tangenta pet točaka.

Start model: Conic1.CATPart Nakon otvaranja parta, kliknite mišem na strelicu u donjem desnom uglu Circle ikone i držeći pritisnutu tipku miša selektirajte ikonu Conic: Pojaviti će se Conic Definition prozor kao na slici . . .



Definirajte tražene parametre selektiranjem odgovarajućih elemenata (točaka, linija, ravnina, …) ovisno o tome koju krivulju trebate dobiti i koje početne elemente imate na raspolaganju:

Support: ravnina u kojoj će ležati krivulja Constraint Limits:

Start and End points: početna i završna točka krivulje Tangents Start and End: tangente u početnoj i završnoj točki (definirane linijama koje određuju smjer tangente

Tgt Intersection Point: točka koja predstavlja sjecište tangenti u početnoj i završnoj točki. Tangente su u ovom slučaju imaginarne linije koje prolaze kroz početnu točku i sjecište, odnosno završnu točku i sjecište.

a. Selektirajte noseću ravninu b. Selektirajte završnu točku

(support) i početnu točku.

c. Selektirajte tangentu u b. Selektirajte tangentu u

početnoj točki završnoj točki



Rezultirajuća krivulja Ukoliko uključimo opciju Tgt Intersection Point i selektiramo točku tangente su definirane kao da prolaze kroz tu točku:

Selektirana točka . . . . . . i rezultirajuća krivulja Intermediate Constraints

Parameter: u rasponu između 0 i 1 (isključivo). Ovaj parametar služi za definiranje točke kojom prolazi krivulja (točka M na slici) i predstavlja omjer udaljenosti O-M i O-T.

Parameter = 0.5, krivulja je parabola,

Parameter < 0.5, krivulja je luk elipse,

Parameter > 0.5, krivulja je hiperbola.



Point 1, 2, 3: dodatne točke kroz koje mora proći krivulja. Točke moraju biti selektirane logičkim redosljedom, tako da krivulja prolazi iz početne točke kroz točke Point 1, Point 2, Point 3 i završava u završnoj točki. Ovisno o tipu krivulje ne moraju biti selektirane sve tri točke. U točkama Point 1 i Point 2 moguće je definirati i tangente.


na OK kreiramo krivulju. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se krivulja označena kao Conic.xxx, gdje je xxx redni broj konike počevši od 1)



SPLINE Primjer prikazuje kreiranje spline – krivulje, odnosno krivulje koja prolazi kroz zadane točke. Startni model: Spline1.CATPart Kliknite mišem na ikonu Spline (toolbar uz desnu stranu ekrana): Pojaviti će se Spline Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte dvije ili više točaka kroz koje će prolaziti spline. Kako dodajemo novu točku automatski se spline na ekranu

prilagođava (update) novim podacima. Editiranje spline-a je moguće selektiranjem pojedine točke u listi u Spline Definition prozoru i zatim odabirom jedne od mogućnosti:

Add a point after the selected point (dodaje novu točku

iza selektirane) Add a point before the selected point (dodaje novu

točku ispred selektirane)



Remove the selected point (izbacuje selektiranu točku) Replace the selected point by another point (zamjenjuje

selektiranu točku nekom drugom).

Zatvorenu krivulju mošemo dobiti uključivanjem opcije Select the Close Spline čime prva selektirana točka postaje i zadnja.

Ako je potrebno definirati tangencijalnosti u pojedinim točkama kliknite desnom tipkom miša na polje Tangent Dir i dobiti ćemo nekoliko mogućnosti:

Edit components - definiramo komponente vektora tangente u odabranoj točki

X, Y ili Z – definiramo smjer tangente odabirom jedne od glavnih osi. da aktiviramo funkciju Line ili Plane i generiramo novi element koji će definirati tangencijalnost.

Važno je napomenuti da podatke u grupi Points Specifications, treba unositi slijedećim redosljedom:

Tangent Dir. (tangent direction) Tangent Tension Curvature Dir. (curvature direction) Curvature Radius (to select it, just click in the field).



Nakon što smo definirali sve potrebne parametre klikom na OK kreiramo spline. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se krivulja označena kao Spline.xxx, gdje je xxx redni broj spline-a počevši od 1)



HELIX Primjer pokazuje način kreiranja Helix-krivulje, odnosno spirale koju koristimo za modeliranje zavojnica ili opruga Startni model: Helix.CATPart. Kliknite mišem na strelicu u donjem desnom uglu ikone Spline i držeći pritisnutu tipku selektirajte ikonu Helix: Pojaviti će se Helix Curve Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte početnu točku spirale

(Starting Point). Selektirajte liniju koja predstavlja os spirale

(Axis).



Postavite potrebne parametre spirale:

Pitch type: način promjene koraka zavojnice. Može biti konstantan (Constant), ili promjenjiv (S type).

Pitch: korak zavojnice, odnosno visina jednog zavoja. Za S-type slučaj, potrebno je definirati dva koraka (Pitch i Pitch 2). Korak će se mijenjati od jedne vrijednosti do druge preko zadanog broja zavoja (number of revolutions).

Height: Ukupna visina zavojnice, u slučaju konstantnog koraka.

Orientation: smjer zavojnice, može biti desni (clockwise) ili lijevi (counterclockwise)

Taper angle: kut stošca, u slučaju da trebamo stožastu zavojnicu. U rasponu od -90° do 90° (isključivo). Za cilindričnu zavojnicu, Taper angle = 0.

Taper: definira orjentaciju stošca.

Inward: promjer stošca se smanjuje Outward: promjer stošca se povećava.



Profile: krivulja kojom definiramo zakonitost promjene radiusa (promjera) zavojnice. Radius zavojnice predstavlja udaljenost točaka krivulje os osi (linije) zavojnice. Starting point mora biti na krivulji profila.

Starting Angle: definira početak zavojnice, kutno u odnosu na početnu točku. Parametar je aktivan samo za slučaj konstantnog koraka zavojnice.

Klikom na OK kreiramo spiralu. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se krivulja označena kao Helix.xxx, gdje je xxx redni broj spirale počevši od 1)



CORNER Primjer prikazuje kreiranje zaobljenja između dvije krivulje ili između krivulje i točke. Startni model Corner1.CATPart

Kliknite mišem na ikonu Corner: Pojaviti će se Corner Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte krivulju ili točku kao prvi

referentni element.

Selektirajte krivulju kao drugi referentni element. Zaobljenje će biti kreirano između tih elemenata.

Selektirajte ravninu ili planarnu površinu kao noseći element. Referentni elementi (krivulje, točka) moraju ležati na tom nosećem elementu. Ovdje smo koristili zx ravninu.

Upišite radius. Ovisno o geometriji, možda će biti nekoliko rješenja. Klikom na gumb Next Solution odabrati ćemo slijedeće rješenje, ili možemo direktno na geometriji selektirati rješenje koje trebamo.



Odabirom opcije Trim elements odrežemo višak referentnih krivulja i sve skupa spojimo u jedan element - Corner. Klikom na OK kreiramo zaobljenje. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se krivulja označena kao Corner.xxx, gdje je xxx redni broj spirale počevši od 1)



CONNECT CURVE Primjer pokazuje kako kreiramo spojnu krivulju između dvije krivulje. Startni model: Connect1.CATPart Kliknite mišem na strelicu u donjem desnom uglu ikone Corner i držeći tipku selektirajte ikonu Connect Curve: Pojaviti će se Connect Curve Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte prvu krivulju i točku na njoj.

Selektirajte drugu krivulju i točku na njoj.

Selektirajte ravninu ili planarnu površinu kao noseći element.

Odaberite jednu od mogućnosti za Continuity type: Point,

Tangency ili Curvature.

Ako je potrebno, upišite vrijednost parametra Tension (napetost).



Spojna krivulja će biti prikazana između selektiranih točaka, u odnosu na selektirane krivulje ovisno o odabranim parametrima continuity i tension.

Point continuity na obje strane. Point continuity na jednoj i tangent continuity na drugoj strani.

Point continuity na jednoj i tangent Tangent continuity na jednoj i continuity na drugoj strani. curvature continuity na drugoj strani.

Curvature continuity na obje strane. Tangent continuity na obje strane.



Na svakom kraju krivulje prikazana je crvena strelica koja predstavlja smjer (orjentaciju) krivulje u toj točki. Klikom na strelicu moguće je promjeniti smjer krivulje.

Prikazani grafički manipulatori u svakoj krajnjoj točki omogućavaju jednostavnu promjenu napetosti krivulje u danoj točki. Odabirom opcije Trim elements moguće je odrezati (trim) višak referentnih krivulja i sve skupa spojimo u jedan element - Connect.

Klikom na OK kreiramo spojnu krivulju. U strukturnom prikazu (specification tree) sa lijeve strane pod Open Body pojaviti će se krivulja označena kao Connect.xxx, gdje je xxx redni broj spirale počevši od 1)



PARALLEL CURVE Primjer prikazuje kako napraviti krivulju paralelnu referentnoj krivulji. Startni model: ParallelCurve1.CATPart

Kliknite na ikonu Parallel Curve: Pojaviti će se Spline Definition prozor kao na slici . . .

Selektirajte referentnu krivulju.

Selektirajte ravninu ili planarnu površinu kao noseći element.

Specificirajte udaljenost između krivulja upisivanjem parametra ili

pomoću grafičkog manipulatora. Prikazana je krivulja paralelna referentnoj, na nosećoj površini.



Klikom na OK kreiramo krivulju. U strukturnom prikazu (specification tree) pojaviti će se krivulja označena kao Parallel.xxx. Klikom na Reverse Direction gumb prikazati će se paralelna krivulja sa suprotne strane. Aktiviranjem opcije Both Sides kreirati ćemo dvije paralelne krivulje, simetrično na obje strane referentne krivulje. U tom slučaju kreirane krivulje su neovisne jedna od druge, kao da su kreirane odvojeno (korištenjem funkcije dva puta, svaki puta na jednu stranu).



BOUNDARY Primjer kreiranja rubnih krivulja (boundary curves) na površini. Startni model: Boundary1.CATPart

Kliknite mišem na ikonu Boundary: Pojaviti će se Boundary Definition prozor kao na slici . . .

Selektirajte referentnu krivulju.

U rubrici Propagation type odaberite jednu od mogućnosti:

Complete boundary: selektiranje jednog ruba površine obuhvaća kompletan rub površine.

Point continuity: Na selektirani rub se automatski nadovezuju susjedni rubovi i tako lančano sve do točke u kojoj između susjednih rubova postoji point discontinuity.

Tangent continuity: Na selektirani rub se automatski nadovezuju susjedni rubovi i tako lančano sve do točke u kojoj između susjednih rubova postoji tangent discontinuity.

No propagation: selekcija obuhvaća samo selektirani rub.

Prikazana je rubna krivulja ovisno o odabranoj opciji.



No propagation

Tangent continuity

Point continuity

Complete boundary

Dodatno, rubnu krivulju je moguće skratiti selektiranjem točaka na krivulji ili van krivulje (tada se uzima projekcija točke na krivulju). Klikom na OK kreiramo krivulju.



U strukturnom prikazu (specification tree) pojaviti će se krivulja označena kao Boundary.xxx. Ako umjesto ruba selektiramo površinu, Propagation type više nije dostupan, već će biti generirana krivulja na svim rubovima I kompletnu rubnu krivulju moguće je odrezati (skratiti), selektiranjem karakterističnih točaka.

Korištenjem crvenih strelica u selektiranim točkama moguće je promjeniti stranu na kojoj će biti generirana krivulja.



PROJECTION Primjer prikazuje izradu projekcije elementa na drugi element. Projekcija može biti normalna (okomita) ili kosa u zadanom smjeru. Projicirati je moguće:

točku na površinu ili krivulju

krivulju na površinu ili ravninu. Startni model: Projection1.CATPart Kliknite mišem na ikonu Projection: Pojaviti će se Projection Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte element koji želimo

projicirati (u ovom primjeru spline). Moguće je selektirati i nekoliko elemenata

istovremeno za projiciranje.

Selektirajte element na koji želimo projicirati (površina u ovom slučaju)

U polju Projection Type odaberite opciju:



Normal:

Projekcija je okomita na noseći element Ukoliko je moguće generirati nekoliko projekcija, selektiranjem opcije Nearest Solution možemo odabrati rješenje najbliže ishodišnom elementu.

Klikom na OK kreiramo projekciju. U strukturnom prikazu (specification tree) pojaviti će se krivulja označena kao Project.xxx.

Along a direction: Projiciranje se vrši u odabranom smjeru. Selektirajte smjer.

Smjer projekcije možemo definirati selektiranjem linije pri čemu linija definira vektor smjera, ili selektiranjem ravnine, pri čemu je vektor smjera definiran kao normala na ravninu. Također, klikom desnom tipkom miša na rubriku Direction (otvara se kontextualni meni), moguće je odabrati jednu od glavnih osi koordinatnog sustava(X, Y, Z). Ukoliko je moguće generirati nekoliko projekcija, selektiranjem opcije Nearest Solution možemo odabrati rješenje najbliže ishodišnom elementu.

Klikom na OK kreiramo projekciju.

U strukturnom prikazu (specification tree) pojaviti će se krivulja označena kao Project.xxx.



COMBINE Primjer objašnjava postupak generiranja krivulje koja je nastala kao presjek dvije površine nastale ekstruzijom dvije planarne krivulje. Startni model: Combine1.CATPart

Kliknite mišem na ikonu Combine: Pojaviti će se Combine Definition prozor kao na slici . . . U polju Combine type odaberite jednu od opcija:

Normal Type

Virtualna extruzija inicijalnih krivulja je okomita na ravnine krivulja.

Selektirajte prvu i drugu inicijalnu planarnu krivulju.

Na slici lijevo je prikazana virtualna extruzija krivulja (površine) presjek kojih je rezultantna krivulja Combine.

Klik na OK kreira presječnu krivulju.



U strukturnom prikazu (specification tree) pojaviti će se krivulja označena kao Combine.xxx.

Along Directions Type

Virtualna extruzija inicijalnih krivulja je usmjerena u zadanom smjeru za svaku pojedinu krivulju.

Selektirajte prvu i drugu inicijalnu planarnu krivulju.

Definirajte smjer extruzije za prvu i drugu inicijalnu krivulju (linija i x-os)

U slučaju Along directions, krivulja combine je presječna krivulja između površina nastalih ekstruzijom ishodišnih planarnih krivulja u smjeru definiranom za svaku planarnu krivulju posebno.

Klik na OK kreira presječnu krivulju. U strukturnom prikazu (specification tree) pojaviti će se krivulja označena kao Combine.xxx.



REFLECT LINE Primjer prikazuje kreiranje krivulja (linija) refleksije na površini, odnosno krivulja kod koje normala na površinu u bilo kojoj točki krivulje zatvara sa definiranim smjerom (linijom) isti kut. Startni model: ReflectLine1.CATPart

Kliknite na ikonu Reflect Lines: Pojaviti će se Reflect Lines Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte površinu (Support). Selektirajte liniju za smjer (Direction). Upišite vrijednost kuta između selektiranog smjera i normale na površinu. U ovom slučaju 15°.

Kut je moguće promjeniti i pomoću grafičkog manipulatora. Klik na OK kreira krivulju refleksije. U strukturnom prikazu (specification tree) pojaviti će se krivulja označena kao ReflectLine.xxx. Linija (krivulja) refleksije može biti otvorena ili zatvorena, ovisno o konfiguraciji površine i zadanim parametrima.



INTERSECTION Primjer pokazuje način kreiranja elementa koji predstavlja presjek dvaju elemenata. Pri tomu su moguće slijedeće kombinacije:

wireframe elementi - rezultat je točka

površine – rezultat je krivulja

wireframe elementi i površine – rezultat je točka ili krivulja.

Startni model: IntersectSurface1.CATPart Kliknite na ikonu Intersection: Pojaviti će se Intersection Definition prozor kao na slici . . .

Selektirajte dva elementa čiji presjek trebamo

Za prvi element (Element 1) moguće je selektirati nekoliko elemenata koji će biti presječeni, a kao drugi element (Element 2) je moguć samo jedan element.

Slika desno prikazuje presjek površine i ravnine xy.



Slika lijevo prikazuje presjek dvije površine.

Klik na OK kreira presječni element. Presječni element (Intersect.xxx) je dodan u strukturni prikaz (specification tree). Klikom na gumb With Confusion Zone , u slučaju višestrukih presjeka, možemo kao rješenje odabrati presječni segment ili presječne točke (u slučaju prikazanom na slijedećim slikama):

With Confusion Zone (Rezultat presjcanja je linija) Without Confusion Zone (Rezultat presjecanja su točke)



KREIRANJE POVRŠINA (SURFACE) Površine su osnovni elementi površinskog modela. Površinski elementi su u osnovi 2D elementi koji se prostiru u 3 dimenzije, pošto površine nemaju debljinu (debljina = 0). Svi površinski elementi se nakon kreiranja nalaze unutar Open Body-a. Funkcije kojima kreiramo površine su slijedeće:

EXTRUDE

REVOLVE

OFFSET

SWEP

FILL

LOFT

BLEND

EXTRACT



EXTRUDE

Primjer prikazuje kako kreiramo površinu ekstruzijom krivulje u zadanom smjeru. Startni model: Extrude1.CATPart

Kliknite na Extrude ikonu: Pojaviti će se Extruded Surface Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte krivulju koju ćemo extrudirati (Profile). Selektirajte smjer (Direction).

Smjer projekcije možemo definirati selektiranjem linije pri čemu linija definira vektor smjera, ili selektiranjem ravnine, pri čemu je vektor smjera definiran kao normala na ravninu. Također, klikom desnom tipkom miša na rubriku Direction (otvara se kontextualni meni), moguće je parametarski definirati vektor smjera ili odabrati jednu od glavnih osi koordinatnog sustava(X, Y, Z).

Definirajte duljinu extruzije upisivanjem

vrijednosti u polja Limit 1 i Limit 2 ili pomoću grafičkog manipulatora. Duljina se mjeri od osnovne krivulje na jednu i drugu stranu.



Klikom na gumb Reverse Direction promjenimo smjerove extruzije za Limit 1 i za Limit 2. Klik na OK kreira površinu (surface). Površina označena kao Extrude.xxx je dodana u specification tree.



REVOLVE Primjer generiranja rotacione (kružne) površine rotacijom planarne krivulje oko zadane osi.

Startni model: Revolution1.CATPart

Kliknite na Revolute ikonu: Pojaviti će se Revolution Surface Definition prozor kao na slici . . .

Selektirajte krivulju (Profile).

Selektirajte liniju koja predstavlja os rotacije

(Revolution Axis).

Upišite vrijednosti početnog kuta i završnog kuta površine (Angle 1 i Angle 2), ili definirajte limite koristeći grafički manipulator.

Kutevi se računaju od ravnine ishodišne krivulje (ravnina sketch-a). Prilikom definiranja profila i osi rotacije treba paziti da os rotacije ne sječe profil. Ukoliko je profil definiran u sketch-u koji već sadrži liniju definiranu kao os (Axis), ista će automatski biti



prepoznata kao os rotacije. Novu os možemo jednostavno odabrati selektiranjem neke druge linije. Isto vrijedi i ako sketch ne sadrži os.

Za primjer, upišite 0 pod Angle 1, te 360 pod Angle 1. Klik na OK kreira definiranu površinu (surface). Površina označena kao Revolute.xxx je dodana u specification tree.



OFFSET

Primjer kreiranja površine paralelne postojećoj na određenom razmaku. Startni model: Offset1.CATPart

Kliknite na Offset ikonu: Pojaviti će se Offset Surface Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte ishodišnu površinu.

Definirajte udaljenost

(Offset) od površine upisivanjem vrijednosti ili pomoću grafičkog manipulatora.

Prikazana je površina paralelna referentnoj i na zadanoj udaljenosti. Crvena strelica pokazuje stranu na kojoj je nova površina. Kikom na strelicu moguće je novu površinu generirati na suprotnoj strani. Isto je moguće postići klikom na gumb Reverse Direction.

Klikom na OK kreiramo površinu.

Površina označena kao Offset.xxx dodana je u specification tree.



SWEEP

Funkcija služi za kreiranje ''vučenih'' (sweep)površina koje generiramo povlačenjem profila duž jedne ili više vodećih krivulja. Pri tome je ravnina definicije profila u svakoj točki vodećih krivulja normalna na vodeće krivulje. Primjer pokazuje način kreiranja vučene površine pomoću profila definiranog explicitnom krivuljom. Ukoliko nam treba profil oblika linije, kružnice ili konike ne treba posebno definirati krivulju, već treba odabrati jednu od tih opcija u Swept Surface Definition prozoru (ikone). Položaj profila može biti fiksan u odnosu na vodeću krivulju (CATIA P1), ili ga je moguće dodatno pozicionirati prema vodećoj krivulji u početnoj ravnini (CATIA P2). Startni model: Sweep1.CATPart

Kliknite na ikonu Sweep: Pojaviti će se Swept Surface Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte planarnu krivulju koju ćemo vući (Profile), u našem slučaju: kružnica.

Selektirajte vodeću krivulju

Ako je potrebno, možemo selektirati Spine (kosturnica) površine. Ukoliko ne selektiramo spine, vodeća krivulja će implicitno biti uzeta i kao spine. Po potrebi moguće je selektirati i drugu vodeću krivulju.



Ako želimo bolju kontrolu položaja profila duž vodeće krivulje moguće je definirati referentnu površinu, te definirati referentni kut između nje i profila.

Po default-u, profil je automatski pozicioniran prema vodećoj krivulji. Ako želite posebno pozicionirati profil (moguće samo u CATIA P2) uključite opciju Position profile i kliknite na gumb Show parameters >> kako bi se otvorio dodatni dio prozora sa parametrima za pozicioniranje. Parametri, kao i grafički manipulatori, omogućuju pozicioniranje profila u početnoj ravnini.

Definirajte baznu točku (origin) početne ravnine upisivanjem koordinata (x=0; y=0) ili selektiranjem točke u početnoj ravnini.

Definirajte x-os referentnog koordinatnog sistema selektiranjem linije ili upisivanjem vrijednosti kuta.



Selektiranjem opcija X-axis inverted i/ili Y-axis inverted mijenjamo smjer pojedine osi.

Definirajte (opcija) baznu točku profila selektiranjem jedne točke na profilu. Ta točka je ishodište koordinatnog sistema profila, kojom se profil smješta u ishodište početne ravnine pri čemu se osi jednog i drugog koordinatnog sistema poklapaju.

Klikom na OK kreiramo površinu. Površina označena kao Sweep.xxx dodana je u specification tree.



FILL

Primjer pokazuje kreiranje površine definirane krivuljama koje predstavljaju rubove površine. Startni model: Fill1.CATPart

Kliknite na Fill ikonu: Pojaviti će se Fill Surface Definition prozor kao na slici . . .

Selektirajte krivulje ili rubove postojećih površina tako da selektirani elementi tvore zatvorenu konturu Za svaku krivulju ili rub moguće je selektirati potpornu površinu. U tom slučaju biti će osiguran odabrani uvjet kontinuiteta površine (continuity) između odabrane površine i nove površine. Možemo izabrati između Point i Tangent opcije.



Prikazana je površina unuta zadanih granica. Moguće je editirati granice tako da prvo selektiramo postojeći element u listi, a zatim odaberemo jednu od mogućnosti:

Add after / Add before - dodaje novi element iza ili ispred selektiranog

Remove - briše selektirani element sa liste

Replace - zamjenjuje selektiranu krivulju nekom drugom

Replace support - zamjenjuje potpornu površinu novom

Remove support - briše potpornu površinu za selektiranu krivulju.

Klikom na polje Passing point i selektiranjem točke definiramo dodatni uvjet koji površina mora ispuniti, a to je da mora prolaziti kroz selektiranu točku. Točka mora ležati unutar zadanih granica, u protivnom rezultat vjerojatno neće biti korektan. Klikom na OK kreiramo površinu. Površina označena kao Fill.xxx dodana je u specification tree.

Površina sa uključenom opcijom Passing point



LOFT Primjer pokazuje kako generiramo površinu definiranu sa dva ili više presjeka i jednom ili više vodećih krivulja koje spajaju presjeke. Startni model: Loft1.CATPart

Kliknite na Loft ikonu: Pojaviti će se Lofted Surface Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte planarne krivulje ili rubove površine/solida koje će definirati presjeke površine u toj ravnini (Section)

Ako je potrebno, selektirajte potreban broj vodećih krivulja (guide) koje definiraju tok površine između presjeka (section).



Otvorite stranicu Spine u Lofted Surface Definition prozoru, te selektiranjem opcije Computed spine aktivirajte automatsko izračunavanje spine-a ili selektirajte krivulju koju želite za spine površine. Referentne elemente je moguće naknadno editirati (mijenjati) tako da prvo selektiramo željeni element u listi a zatim kliknemo na jedan od gumbi na dnu prozora kojima možemo:

Remove – brišemo odabranu krivulju iz procesa Replace – zamjenjujemo odabranu krivulju nekom drugom Add – dodajemo novu krivulju

Dodatne mogućnosti su na raspolaganju preko kontextualnog menija koji aktiviramo desnim klikom miša na odabrani element ili crveni text koji ga označava: Na primjer, moguće je obrisati ili zamjeniti tangentne površine ili točku zatvaranja zatvorene krivulje (closing point).

Klikom na OK kreiramo površinu. Površina označena kao Loft.xxx je dodana u strukturni prikaz.



Moguće je definirati uvjete tangencijalnosti površine na presjecima (sections) i/ili vodećih krivulja (guides). Tangencijalnost možemo definirati pomoću susjedne površine, ravnine ili linije.

Površinu je moguće kreirati i između zatvorenih krivulja. Svaka zatvorena krivulja ima točku zatvaranja (closing point), odnosno implicitnu točku u koja je početak i kraj krivulje, a prepoznavanje i detektiranje je automatsko prilikom selektiranja. Prilikom kreiranja površine spokne točke jednog i drugog presjeka su povezane implicitnom vodećom krivuljom. Točku zatvaranja je moguće promjeniti u svrhu kontrole toka površine, a moguće je odabrati bilo koju točku na krivulji presjeka (section). Dodatno, u svakoj točki zatvaranja definiran je vektor smjera krivulje (crvena strelica) koji pokazuje u kom smjeru ''teče'' krivulja. Smjer promjenimo jednostavno klikom na strelicu.

Loše definirane točke zatvaranja – površina je uvijena

Promjenom točke zatvaranja dobili smo ispravnu površinu



Na stranici Relimitation u Lofted Surface Definition prozoru definiramo granice kreirane Loft-površine. Moguće je odabrati da površina bude limitirana na prvom presjeku (Start section), na zadnjem presjeku (End section), na oba ili niti jednom.

Kada je uključena jedna od opcija ili obje, površina je limitirana sa ravninom navedenog presjeka. Ako jedna ili obje opcije nisu uključene površina se može protezati dalje od ravnine presjeka:

- ako smo sami definirali spine kao krivulju, površinu limitira krajnja točka spine-a, odnosno ravnina kroz tu točku

- Ako je spine automatski izračunat, a nisu definirane spojne krivulje, površina je limitirana ravninama krajnjih presjeka

- Ako je spine automatski izračunat, a definirali smo spojne krivulje, površina je limitirana ravninama kroz krajnje točke spojnih krivulja.

Loft relimitation uključeno Loft relimitation isključeno za obje strane samo za End section

Na stranici Canonical Surfaces uključivanjem opcije Planar surface detection automatski pretvara planarne površine u odgovarajuće ravnine.



Coupling Primjer prikazuje dva načina povezivanja referentnih elemenata prilikom generiranja Loft-površine:

povezivanje dvaju susjednih presjeka

povezivanje vodećih krivulja

Način povezivanja određuje izračunavanje i raspored izoparametarske mreže na površini. Startni model: Loft2.CATPart

Povezivanje između susjednih presjeka

Kliknite na Loft ikonu: Pojaviti će se Lofted Surface Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte dva presjeka (krivulje)

Kliknite na OK da bi kreirali loft- površinu.



Rezultantna površina se sastoji od 5 segmenata izračunatih prema default parametrima. Da bi točno definirali povezivanje odgovarajućih točaka presjeka možemo dodati vodeće krivulje ili definirati jedan od načina spajanja na stranici Coupling.

U ovom slučaju dodati ćemo dvije vodeće krivulje:

Kliknite na OK da bi kreirali loft-površinu. Ovisno o konfiguraciji presjeka (sections) imamo nekoliko načina spajanja presjeka: Ratio: točke na presjecima se

spajaju tako da se spajaju točke na istoj udaljenosti uzduž profila.



Tangency: povezuju se točke na presjecima u kojima se segmenti presjeka (ako je presjek sastavljen od više krivulja) spajaju tangencijalno. Ako presjeci nemaju isti broj točaka opciju nije moguće primijeniti.

Tangency then curvature: povezuju se točke na presjecima u kojima se segmenti presjeka (ako je presjek sastavljen od više krivulja) spajaju prvo tangencijalno a zatim sa istiom zakrivljenošću. Ako presjeci nemaju isti broj točaka opciju nije moguće primijeniti.

Vertices: povezuju se sve točke na presjecima u kojima postoji

netangencijalnost (točke loma). Ako presjeci nemaju isti broj točaka opciju nije moguće primijeniti.

Povezivanje vodećih krivulja

Povezivanje vodećih krivulja je izvedeno pomoću spine-a. Ukoliko su vodeće krivulje sastavljene od nekoliko krivulja, rezultantna površina će biti sastavljena od istog broja površina.



BLEND

Primjer pokazuje postupak kreiranja Blend-površine, odnosno površine između dvije krivulje sa definiranim dodatnim uvjetima kao što su tangencijalnost, napetost, povezivanje, … Startni model: Blend1.CATPart

Kliknite na Blend ikonu: Pojaviti će se Blend Surface Definition prozor . . .

Selektirajte prvu krivulju i njenu noseću površinu (support), pa drugu krivulju i noseću površinu.



Odaberite opciju kontinuiteta za prvu i drugu krivulju na Basic stranici. Ovime definiramo način spajanja novokreirane površine i krivulja na kojima leži (odnosno nosećih površina tih krivulja).

Na prethodnoj stranici prikazan je slučaj sa opcijom Tangency, a na slijedeće dvije slike vidljiv je rezultat sa Point i Curvature opcijama.

Point continuity Curvature continuity Aktiviranjem Trim support opcije, za jednu ili obje noseće površine ima za posljedicu odrezivanje istih sa pripadajućom krivuljom i spajanje sa novokreiranom površinom u jedan element.



Također, moguće je definirati kada i gdje će tangencijalnost biti definirana:

Both extremities: tangencijalnost je primjenjena na obje strane krivulje

None: tangencijalnost nije primjenjena Start extremity: tangencijalnost je primjenjena samo u

početnoj točki krivulje

End extremity: tangencijalnost je primjenjena samo u završnoj točki krivulje

Start i End točke su definirane u odnosu na smjer toka krivulje koji je grafički prikazan crvenom strelicom na kraju krivulje. Na stranici Tension (napon, napetost) moguće je definirati parametre koji definiraju napetost površine na jednom i drugom kraju. Napetost (tension) može biti konstantna ili linearno promjenjiva uzduž referentne krivulje.

Tension 1 = 1 3 Tension 1 = 3 1



EXTRACT

Primjer prikazuje kako je moguće generirati novi element (točku, krivulju, površinu) extrakcijom (izvlačenjem) vrha, brida ili stranice postojećeg elementa (npr. Solida) Startni model: Extract1.CATPart

Selektirajte brid ili stranicu na solidu. Selektirani element je označen.

Kliknite na Extract ikonu: Pojaviti će se Blend Extract Definition prozor . . .

Odaberite jednu od opcija Propagation type: Point continuity: selektiranjem jednog elementa selekcija obuhvaća

sve elemente iste vrste koji su vezani na selektirani element i međusobno.

No propagation: selektiran je samo element koji smo kliknuli mišem Tangent continuity: selektiranjem jednog elementa selekcija obuhvaća

sve elemente iste vrste koji su tangencijalno vezani na selektirani element i međusobno.



Kliknite na OK da bi extrahirali element (površinu). Extrahirani element označen kao Extract.xxx je dodan u strukturni prikaz. Ukoliko želimo extrahirati brid solida, a sa odabranom propagation opcijom postoji više rješenja potrebno je selektirati površinu kojoj pripada taj brid i oko koje želimo extrahirati ostale bridove.



OPERACIJE NA ELEMENTIMA Najčešće prilikom modeliranja nije moguće točno kreirati pojedine elemente upravo onako kakvi su nam potrebni. Da bi mogli naknadno izgraditi geometriju kakova nam je potrebna koristimo se funkcijama kojima možemo modificirati postojeće elemente djelovanjem nekog drugog elementa. Operacije (funkcije) koje nam stoje na raspolaganju su slijedeće:

JOIN

HEALING

UNTRIM

DISASSEMBLE

SPLIT

TRIM

TRANSLATE

ROTATE

SYMMETRY

SCALING

AFFINITY

EXTRAPOLATE



JOIN

Primjer prikazuje postupak spajanja nekoliko površina ili krivulja u jedan element. Startni model: Join1.CATPart

Kliknite na ikonu Join: Pojaviti će se Join Definition prozor . . . Selektirajte površine ili krivulje koje treba spojiti

Listu elemenata moguće je mijenjati korištenjem gumbi Remove i Replace. U polju Merging distance definiramo toleranciju, odnosno najveću dopuštenu udaljenost rubova elemenata na kojima se vrši spajanje a za koju će se smatrati da se dodiruju.

Uključivanjem opcije Resulting join connexity omogućavamo spajanje samo onih elemenata koji se potpuno poklapaju na zajedničkom rubu.

Klik na OK kreira spojenu površinu (krivulju). Površina (ili krivulja) označena kao Join.xxx je dodana u strukturni prikaz.



HEALING Primjer pokazuje kako možemo popraviti (navući) površine, odnosno zatvoriti zazore koji se mogu pojaviti između dvije površine. Komanda se obično koristi nakon što smo detektirali zazore zbog kojih nije moguće napraviti Join, ili za zatvaranje sitnih zazora na spojenim površinama. Startni model: Healing1.CATPart Kliknite na strelicu u donjem desnom uglu ikone Join, te držeći tipku, na pomoćnom toolbar-u selektirajte ikonu Healing: Pojaviti će se Healing Definition prozor kao na slici . . . Selektirajte površine koje treba popraviti

Listu elemenata moguće je mijenjati korištenjem gumbi Remove i Replace. U polju Merging distance definiramo toleranciju, odnosno najveću dopuštenu udaljenost rubova elemenata na kojima

vršimo popravak. Ukoliko je zazor veći od vrijednosti Merging distance ti elementi neće biti procesuirani.



U ovom primjeru, Merging distance ćemo povećati na 1mm. Klikom na OK kreiramo popravljene površine.



UNTRIM

U ovom primjeru naučiti ćemo kako površinu prerezanu (odrezanu) funkcijom Break vratiti u prvobitno stanje. Startni model: Untrim1.CATPart Kliknite na strelicu u donjem desnom uglu ikone Join, te držeći tipku, na pomoćnom toolbar-u selektirajte ikonu Untrim: Pojaviti će se Untrim prozor kao na slici . . .

Selektirajte površinu koju treba vratiti u

početno stanje Dialog prozor je osvježen podacima:

Kliknite OK . . . Pojavi se progression bar koji grafički prikazuje tijek operacije u postocima:



Površina je vraćena u prvobitno stanje. Ukoliko je površina rezana više puta, u više operacija, rezultat će uvijek biti prvobitna površina kakova je bila nakon kreiranja. Među faze nije moguće dobiti ovom funkcijom.



DISASSEMBLE

U ovom primjeru vidjeti ćemo kako element sastavljen od više površina (krivulja) možemo rastaviti na osnovne površine (krivulje). Startni model: Disassembling1.CATPart Selektirajte površinu koju treba

rastaviti Kliknite na strelicu u donjem desnom uglu ikone Join, te držeći tipku, na pomoćnom toolbar-u selektirajte ikonu Disassemble: Pojaviti će se Disassemble prozor kao na slici . . .

Klik OK . . . Prikazati će se progression bar koji grafički prikazuje tijek operacije u postocima:



Površina je rastavljena, odnosno kreirane su nove površine (Surface.1 i Surface.2) koje su neovisne o ishodišnom elementu i koje možemo dalje modificirati.



SPLIT

Na ovom primjeru vidjeti ćemo kako možemo jedan element odrezati/presjeći sa drugim elementom:

krivulju sa točkom, drugom krivuljom ili površinom površinu sa krivuljom ili drugom površinom

Startni model: SplitTrim1.CATPart Kliknite na ikonu Split: Pojaviti će se Split Definition prozor . . .

Selektirajte element koji treba presjeći Kod selekcije sistem registrira na kojem dijelu elementa je selekcija izvršena i taj dio ostaje nakon presjecanja.

Selektirajte element sa kojim presjecamo

Na ekranu će biti prikazan izgled elemenata nakon presjecanja, ovisno o zadanim parametrima. Dio elementa koji želite zadržati možete promjeniti klikom na taj dio, ili klikom na gumb Other side.

Klikom na OK presječemo element.



Novi element označen kao Split.xxx je dodan u strukturni prikaz. Moguće je selektirati nekoliko elemenata sa kojim ćemo

sjeći. U tom slučaju potrebno je obratiti pažnju na redosljed selektiranja jer je područje koje zadržavamo ovisno o mjestu selekcije i redosljedu elemenata. Na slici ispod, linija u gornjem lijevom uglu je prvi element sa kojim režemo. Na lijevoj slici prikazan je slučaj kada nam ostaje dio površine ispod linije i tada ostale tri krivulje također odsjecaju površinu. Na desnoj slici vidimo slučaj kada ostavljamo dio površine iznad prve linije i tada ostale tri krivulje nemaju nikakav utjecaj na geometriju.

Ako je element (krivulja) kojim sječemo kraći od površine, bit će automatski extrapoliran (produljen) do rubova površine kako bi operacija bila ispravno izvršena.

Uključivanjem opcije Keep both sides zadržavamo obje strane elementa kojeg režemo kao dva odvojena elementa.



TRIM

Primjer prikazuje kako možemo uzajamno odrezati dvije površine ili krivulje. Startni model: SplitTrim1.CATPart

Kliknite na ikonu Trim: Pojaviti će se Trim Definition prozor . . .

Selektirajte dvije površine (ili krivulje) koje treba presjeći

Prikazan je rezultat presjecanja, pri čemu je od svake površine ostao onaj dio na kojem smo izvršili selekciju. Promjenu strane elementa možemo napraviti selektiranjem geometrije ili klikom na gumbe Other side of element 1 i/ili Other side of element 2. Klikom na OK završavamo postupak. Novi element označen kao Trim.xxx je dodan u strukturni prikaz.



TRANSLATE Primjer prikazuje kako možemo kreirati kopiju elementa translacijom u zadanom smjeru. Translatirati je moguće točku, liniju ili površinu. Startni model: Translate1.CATPart

Kliknite na ikonu Translate: Otvoriti će se Translate Definition prozor . . . Selektirajte element (površinu) koju

treba translatirati. Selektirajte liniju koja će definirati smjer vektora translacije, ili ravninu čija normala će definirati smjer vektora translacije.

Također, moguće je odabrati jednu od osi X, Y, Z kao vektor smjera pomoću kontextualnog menija (desni klik na polje Direction).

Definirajte udaljenost translacije upisivanjem vrijednosti u polje Distance ili pomoću grafičkog manipulatora.

Klikom na OK kreiramo translatirani element. Novi element označen kao Translat.xxx je dodan u strukturni prikaz. Originalni element ostaje nepromjenjen, a klikom na gumb Hide/Show

initial element originalni element možemo učiniti nevidljivim na ekranu.



ROTATE

Primjer pokazuje kako kreiramo nove kopije geometrijskih elemenate rotiranjem oko odabrane osi. Startni model: Transform1.CATPart

Kliknite na ikonu Rotate: Otvori se Rotate Definition prozor . . . Selektirajte element koji ćemo rotirati.

Selektirajte liniju koja definira os rotacije.

Upišite kut ili ga definirajte

pomoću grafičkog manipulatora. Kliknite OK za kraj funkcije i generiranje rotiranog elementa. Novi element, označen sa Rotate.xxx je dodan u strukturni prikaz.

Originalni element ostaje nepromjenjen, a klikom na gumb Hide/Show




SYMMETRY Primjer prikazuje kako možemo generirati nove elemente simetriranjem (zrcaljenjem) postojećih elemenata. Startni model: Transform1.CATPart

Kliknite na ikonu Symmetry: Pojaviti će se Symmetry Definition prozor . . . Selektirajte element koji trebamo zrcaliti.

Selektirajte točku, liniju ili ravninu koju ćemo koristiti kao referentni

element.

Referentni element je linija . Referentni element je točka..

Kliknite na OK da bi kreirali simetričan element. Novi element označen sa Symmetry.xxx je dodan u strukturni prikaz. Originalni element ostaje nepromjenjen, a klikom na gumb Hide/Show




SCALING Primjer kako je moguće generiranje novih elemenata skaliranjem (povećavanjem/smanjivanjem) postojećih elemenata. Startni model: Transform1.CATPart

Kliknite ikonu Scaling: Pojaviti će se Scaling Definition prozor. . .

Selektirajte element koji ćemo skalirati.

Selektirajte referentni element (točka, ravnina ili ravninska površina).

Definirajte faktor skaliranja upisivanjem vrijednosti ili pomoću grafičkog manipulatora.

Gornja slika prikazuje rezultat skaliranja površine u odnosu na ravninu, sa faktorom 2. Slika lijevo prikazuje rezultat skaliranja iste površine u odnosu na točku, također sa faktorom 2.



Klikom na OK kreiramo skalirani element. Novi element, otnačen kao Scaling.xxx je dodan u strukturu. Originalni element ostaje nepromjenjen, a klikom na gumb Hide/Show




AFFINITY Primjer prikazuje kako možemo generirati novi element tako da postojeći element skaliramo neovisno u tri smjera: x, y, i z, koristeći tri faktora skaliranja. Startni model: Transform1.CATPart

Kliknite ikonu Affinity: Pojavi se Affinity Definition prozor . . . Selektirajte ishodišni element.

Definirajte privremeni referentni

koordinatni sistem, određivanjem ishodišne (nul) točke, ravnine x-y i smjera x osi.

Definirajte faktore skaliranja za svaku os posebno.

Slika desno prikazuje rezultat funkcije Affinity sa faktorima: X = 2, Y =1 i Z=1



Slika lijevo prikazuje rezultat funkcije Affinity sa faktorima: X = 2, Y =1 i Z=2

Slika desno prikazuje rezultat funkcije Affinity sa faktorima: X = 2, Y =2.5 i Z=1 Klikom na OK kreiramo novi element. Novi element, otnačen kao Affinity.xxx je dodan u strukturu. Originalni element ostaje nepromjenjen, a klikom na gumb Hide/Show




EXTRAPOLATE

Surface Primjer pokazuje mogućnost produljivanja (istezanja) površina. Startni model: Extrapolate1.CATPart

Kliknite Extrapolate ikonu: Pojaviti će se Extrapolate Definition prozor . . . Selektirajte rub površine koju želite

produljiti. Selektirajte površinu.

Definirajte granicu

produljivanja upisivanjem duljine izvlačenja, selektiranjem površine ili ravnine do koje želimo izvući površinu ili korištenjem grafičkog manipulatora. Definirajte uvjete kontinuiteta i rubne uvjete: Continuity-Tangent: izvučena površina je tangencijalna na početnu površinu na selektiranom rubu i izvučena je linearno (izvodnice u smjeru izvlačenja su pravci).



Continuity-Curvature: izvučena površina je tangencijalna na početnu površinu na selektiranom rubu i izvučena je sa rubnom zakrivljenošću ishodišne površine.

Extremities-Tangent: bočni rubovi izvučene površine su tangencijalni na bočne rubove ishodišne površine.

Extremities-Normal: bočni rubovi izvučene površine su okomiti (normalni) na rub ishodišne površine preko kojeg vršimo izvlačenje.

Uključite opciju Assemble result ako želite da izvučena površina sadrži i ishodišnu površinu. Klikom na OK kreiramo izvučenu površinu. Površina označena kao Extrapol.xxx je dodana u strukturu.

Curve Primjer pokazuje mogućnost produljivanja (istezanja) krivulja. Startni model: Extrapolate2.CATPart

Kliknite Extrapolate ikonu: Pojaviti će se Extrapolate Definition prozor . . .



Selektirajte krajnju točku krivulje na onom kraju na kojem je želimo produljiti. Selektirajte krivulju.

Definirajte granicu produljivanja

upisivanjem duljine, selektiranjem površine ili ravnine do koje želimo produljiti krivulju ili korištenjem grafičkog manipulatora.

Definirajte uvjete kontinuiteta: Tangent: produljena krivulja je linija tangentna na ishodišnu u

selektiranoj točki Curvature: Produljena krivulja zadržava zakrivljenost ishodišne u

selektiranoj točki.

Curvature Tangent Ako ishodišna krivulja leži na površini, moguće je tu površinu definirati (selektirati) kao noseći element (support). U tom slučaju, produljena krivulja će također ležati na toj površini, a duljina joj može biti samo do ruba površine.



Bez noseće površine Sa nosećom površinom Klikom na OK kreiramo produljenu krivulju. Krivulja označena kao Extrapol.xxx je dodana u strukturu.



BILJEŠKE:

Wireframe & Surface_Manual

Documents

Transcript of Wireframe & Surface_Manual