Velika ilustrirana enciklopedija OCEAN

velika ilustrirana e n c i k l o p e d i j a

ocean

≈KAD JEDNOM MORE IZBACI SVOJE »AROLIJE, ZAUVIJEK ZADRÆAVA JEDNU U SVOJOJ MREÆI »UDA.√JACQUES-YVES COUSTEAU

BROSURA_OCEAN_CRO.indd 1 1/14/10 2:57:53 PM

004-005 contents.indd 4 6/6/2007 22:56:42

473

MORSKI OKOLI©I

UVOD

Naslov izvornikaOCEAN

THE WORLD’S LAST WILDERNESS REVEALED∂ 2006 Dorling Kindersley Limited

Za nakladnika Alen Bodor

Urednik Vid Jakša OpaËiÊ

Prijevod s engleskog Josip JukiÊ Ivana Buj

Ivan »anjevac

Lektura Maja MatkoviÊ

Korektura Vesna Lovrec

Priprema za tisak GrafiËki studio Miπ

PredgovorNaπ bi se planet trebao zvati Ocean. On je malo nebesko tijelo koje leti beskonaËnom tamom svemira kao vatrica æivota u, inaËe, neprivlaËnoj hlad noÊi beskrajna svemira.

Usprkos nepovoljnim okolnostima, on je Petrijeva zdjelica iz koje se razvio sav, nama znan, æivi svijet. Bez vode, naπ bi planet bio samo jedna od milijardi beæivotnih stijena koje lebde u prostranstvu crno zamrljana niπtavila. »ak se i statistiËari Ëude koliko je mala vjerojatnost da Zemlja, bogata raznolikim æivim svijetom, u koji spadamo i mi, uopÊe postoji. Ipak, do danas smo nekako opstali i tu smo gdje jesmo unatoË pravom labirintu prepunom prepreka. More je oËaralo ljude joπ i prije nego πto je grËki pjesnik Homer napisao svoju Odiseju, ep o morskim pustolovinama. Upravo nas je ta oËaranost navela da poemo prekapati po tom nepoznatom podruËju u potrazi za odgovorima, ali more nikada nije olako odavalo svoje tajne. Premda su prijaπnji istraæivaËi, znanstvenici i oceanografi postigli monumentalne uspjehe, time smo tek zagrebali povrπinu.

Procjenjuje se da se viπe od 90% bioloπke raznolikosti na svijetu odnosi na oceane. Od kontrahiranja i opuπtanja meduze poput rada srca do borbe izmeu hobotnice i paunastog ustonoπca na æivot i smrt, otkriÊa nas Ëekaju iza svakog ugla. Sa svakim odgovorom javlja se desetak novih pitanja. Ovo su zasigurno uzbudljiva vremena dok zaranjamo prema posljednjoj granici naπega planeta. ZahvaljujuÊi novim tehnologijama moæemo istraæivati viπe od otprilike 2% oceanskog prostranstva koje je bilo dostupno prijaπnjim generacijama. No Ëak i uz najnoviju tehnologiju, dostizanje iste razine znanja o moru kao o kopnu trajat Êe nekoliko naraπtaja.

Bez obzira na naπu predodæbu o udaljenosti i nepovezanosti s oceanima, svaki naπ postupak u svakodnevnu æivotu utjeËe na globalni hidroloπki ciklus koji, s druge strane, utjeËe na nas. Sve oborine koje padnu na kopno, od najviπih vrhunaca do najravnijih nizina, zavrπe u oceanima. Premda se taj proces odvijao kroz nebrojene milijune godina, u posljednjih je stotinu godina na njega profinjeno utjecao sve jaËi ekoloπki trag naπe vrste. Od prekomjerne uporabe gnojiva u zemljama bez izlaza na more koja tisuÊama kilometara dalje uzrokuje cvjetanje algi pogubnih za æivi svijet, do svakodnevna dotoka plastiËnih predmeta Ëak i u najudaljenijim dijelovima svijeta, naπi postupci utjeËu na naπ jedini sustav za odræavanje æivota.

Tom spoznajom ne æelimo se osjeÊati osuenima zbog svojih postupaka, nego kanimo doËarati kako nam boljim upoznavanjem oceanskog sustava i njegovih stanovnika rad na ozdravljenju naπeg planeta moæe postati draæi i potrebniji. Malim koracima, kao πto je obraÊanje malo viπe pozornosti naπim svakodnevnim rutinama, svatko od nas moæe imati vaæan pozitivan utjecaj na buduÊnost naπega planeta i na svijet koji Êe naslijediti naπa djeca. Ukratko, bilo bi mnogo zdravije nauËiti plesati uz valcer prirode nego pokuπavati promijeniti glazbu.

Uredništvo

Ova je promidæbena broπura sloæena iz radne verzije materijala, koji Êe se provjeravati, korigirati i urediti prije objavljivanja u knjizi.

SAdrŽAJ O OVOJ KNJIZI 6

PREDGOVOR 8

MORSKA VODA 30 SvoJSTvAvode 32

KeMIJSKASvoJSTvA MorSKevode 34

TeMPerATUrAISALINITeT 36

SvJeTLostIZvUK 38

GEOLOGIJA OCEANA 40 NASTANAKIrAZvITAKZeMLJe 42

PodrIJeTLooCeANA IKoNTINeNATA 44

evoLUCIJAoCeANA 46

TeKToNIKAIoCeANSKo dNo 50

CIRKULACIJA I KLIMA 52 oCeANSKIvJeTrovI 54

Povr©INSKaCIrKULACIJA 58

PodvodNACIrKULACIJA 60

HIdroLo©KICIKLUS 64

oCeANIIKLIMA 66

eLNIÑoILANIÑA 68

HArIKeNIITAJFUNI 70

VALOVI I MORSKE MIJENE 74 MorSKIvALovI 76

MorSKeMIJeNe 78

OBALNA I PRIOBALNA PODRU»JA 86 oBALeIProMJeNerAZINe MorA 88

oBALNIKrAJoLICI 92

PLAÆeIdINe 106

472-473_Melanesia.indd 473 13/6/2007 9:09:03

MeLANeZIJA

At

LA

S O

CE

AN

A

TIHI OCEAN c2

Arafursko more

Arafursko more leæi na kontinentskom πelfu i oznaËava granicu Tihoga i Indijskog oceana. Za vrijeme puhanja ljetnih monsuna strujanje u moru je zapadno, prema Indijskome oceanu i Juænoj ekvatorskoj struji u njemu. Zimi je u Indijskome oceanu snaænija Ekvatorska protustruja te je strujanje vode usmjereno prema istoku.

POVR©INA 650 000 km2

NAJVE∆A DUBINA 80 m

DOTOK Koraljno more, Timorsko more, Bandsko more

TIHI OCEAN g3

Koraljno more

Ovo tropsko more dobilo je ime zbog postojanja koraljnih grebena uz veÊinu njegovih obala. Na zapadnome dijelu mora nalazi se Veliki koraljni greben (vidi str. 160) koji raste uz rub australskoga kontinentskog πelfa. Tople vode ulaze u more iz smjera Pacifika, sporo kruæe prije izlaska kroz Torresov prolaz na zapadu ili kao IstoËnoaustralska struja na jugu.

POVR©INA 4,8 mil. km2


DOTOK Tihi ocean, rijeke Fly, Purari, Kikori

TIHI OCEAN k3

Ravnjak Fidæi

Ravnjak Fidæi najtanji je dio tektonske ploËe Fidæi. OtoËje Fidæi izvorno je bilo dio neprekinutoga vulkanskoga otoËnog niza zajedno s otoËjem Vanuatuom i Solomonskim otoËjem. Preseljeno je na istok uslijed promjene smjera PacifiËke ploËe i poËetka stvaranja nove oceanske kore u Sjevernoj Fidæijskoj zavali. Hrbat Hunter na jugu oznaËava transformni rasjed koji je omoguÊio pomicanje na istok. Danas neaktivni jarak Vitiaz na sjeveru oznaËava pak subdukcijsku zonu koja je stvorila otoËje. Tijekom vremena goleme koliËine vapnenca nataloæile su se kao platforma oko vulkanskoga otoËnog niza, koji je preoblikovan izdizanjem, rasjedanjem i nabiranjem uzrokovanog otvaranjem mlade Sjeverne Fidæijske zavale. Rast platforme nastavlja se i danas zahvaljujuÊi koraljnim grebenima koji okruæuju stotine fidæijskih otoka.


PROSJE»NA DUBINA Manje od 250 m

IstoËni i sjeverni rubovi Koraljnoga mora oznaËeni su dubokomorskim jarcima, mjestima na kojima se podvlaËi oceanski dio Australske ploËe. Vulkanska aktivnost stvorila je Solomonsko otoËje i otoËni niz Vanuatua. Eksplozivne erupcije u tome otoËnom prostoru ponekad stvaraju vulkanske plovuËce, eruptivne stijene koje, zbog postojanja πupljina i plinova u njima, plutaju. Ostaci doplutalih plovuËaca mogu se naÊi i na zapadnoj obali Koraljnoga mora.

VELIKI KORALJNI GREBENVeliki koraljni greben je, s duljinom veÊom od 2000 km, najveÊa koraljna struktura na svijetu.

ZALAZAK SUNCA NAD ARAFURSKIM MOREM

LEGENDA

kopno

podmorski vrh

morska dubina

najveÊa dubina na karti

razina mora

250 m

500 m

1000 m

2000 m

3000 m

5000 m

granica tektonskih ploËa

g H I J k L

g H I J k L

1

2

3

4

1

2

3

4

180˚

180˚

150˚E

150˚E

120˚E

20˚S

10˚S

20˚S

10˚S

130˚E 140˚E 160˚E 170˚E

120˚E 130˚E 140˚E 160˚E 170˚E

Ekvator Ekvator

10 800 m

9175 m

10 587 m

4 m

7183 m

222 m

6249 m

3179 m

8322 m

7 m

399 m

22 m

1337 m

3 m

16 m

164 m

8940 m

1577 m

Arafurski πelf

Zavala Bone

Greben Rowley Shoals

Floreska zavala

Savuanska zavala

Zavala Koraljnoga mora

Solomonova zavala

Timorski jarak

Vel i ki k

ora

l j ni g r eben

Ravnjak Queensland

Ælijeb Nova Kaledonija

Sjeverna Fidæijska zavala

Ravnjak Fidæi

Juæna Fidæijska

zavala La

ua

nsk

i

Jara

k To

nga

Hrb

at T

onga

Greben Zephyr

PliÊak Hazel Holme

Jarak Vitiaz

Hrbat Gilbert

Juæni Solomonski jarak

Sjeverni jarak

Novi H

ebridi

Jarak Novi H

ebridi

Ælijeb Pockingto

n

Jarak New Britain

Jarak Manus

Papuanski ravnjak

Preg Mellish

Ravnjak Louisiade

Zavala Santa Cruz

Ravnjak Bellona

Jarak Nova Gvineja

Rowleyjev πelf

Sahulsk

i πelf

Sahulsk

i pliÊ

aci

Lauanska zavala

hrb

at

Jarak Novi H

ebridi

Hrbat Hunte

r

PliÊak Pandora

Prag Ontong

Java

Greben Lyra

T I H I O C E A N

Zaljev Carpentaria

Papuanski zaljev

Timorsko more

K o r a l j n o m o r e

Bismarckovo more

Solomonovo more

Korsko more

Ceramsko more

Tominijski zaljev

Floresko more

Savuansko more

B a n d s k o m o r e

MoluËko more

Zaljev Joseph

Bonaparte

Halmahersko more

Arafursko more

INDIJSKI OCEAN

Zaljev B

one

Mak

assa

r sk

i p

rola

z

Torresov prolaz

Zaljev New Georgia

Fly

Mamberamo

Dig

ul

Sepik

Cape York

Rt Arnhem

Rt York

OtoËje Whitsunday

OtoËje Koraljnoga mora

(Coral Sea Islands)

Groote Eylandt

Arnhemova Zeml ja

Malaita

Rennell

San CristobalGuadalcanal

ChoiseulBougainville

BukaUmboi

Manus

Santa Isabel

Banaba

OtoËje D'Entrecasteaux

OtoËje Louisiade

EspirituSanto

OtoËje Santa Cruz

OtoËje Banks

Tanna

Erromango

MalekulaPentecost

Maewo

Efate

Funafuti

Wallis

Futuna

Savai’i

OtoËje Vava'u

OtoËje Tongatapu

Upolu

Vanua Levu

Viti Levu

Tungaru

N o v a G v i n e j a

JazirahDoberaiSu lawes i

(Ce lebe s )

OtoËje New Georgia

OtoËje Loyauté

Me

la

ne

zi

ja

Lauanski otoci

FloresSumbawa

Sumba

Rt Londonderry

Wetar

Buru

OtoËje Halmahera

OtoËje Sula

OtoËje Damar

Seram

OtoËje Aru

Melville

Bathurst

OtoËje Tanimbar

OtoËje Kai

Yos Sudarso

Wessel

OtoËje Wellesley

OtoËje Sir Edward Pellew

New Britain

New Ireland

Timor

M

o l u c i

Mal i Sundsk i o to c i

Darwin

Cairns

Port Moresby

Port-Vila

Honiara

Nouméa

Suva

Apia

Lae

Madang

Wewak

Jayapura

ManokwariPalu

Makassar

BroomeDerby

Ambon

Dili

Rabaul

Townsville

Mackay

Cooktown

NAURU

KIRIBATI

SOLOMONSKI OTOCI

TUVALU

A U S T R A L I J A

PAPUA NOVA GVINEJAI N D O N E Z I J A

ISTO»NI TIMOR

SAMOA

Nova Kaledonija

(FRA)

VANUATUFIDÆI

TONGA

Wallis i Futuna

(FRA)

Huon

473

004-023_korice2_CRO.indd 4-5 12/8/09 2:12:44 PM

004-005 contents.indd 4 6/6/2007 22:56:42 004-005 contents.indd 5 6/6/2007 22:56:52

ATLAS OCEANA

MORSKI ÆIVOT

eSTUArIJIILAgUNe 114

SLANeMo»vAre IrAvNJACI 124

Mo»vAreMANgrovA 130

PLITKA MORA 138 KoNTINeNTSKerAvNI 140

STJeNovITAMorSKAdNA 142

PJe©»ANAMorSKAdNA 144

LIvAdeMorSKeTrAve I©UMeKeLPA 146

KorALJNIgreBeNI 152

PeLAgIJAL 164

OTVORENO MORE I MORSKO DNO 166 ZoNeoTvoreNogMorA 168

PodvodNePLANINe IgIJoTI 174

KoNTINeNTSKASTrMINA IPAdINA 176

SedIMeNTINAMorSKoM dNU 180

ABISALNerAvNICe, dUBoKoMorSKIJArCI ISredNJooCeANSKI HrPTovI 182

HIdroTerMALNIIZvorI 188

POLARNA MORA 190 ©eLFNILed 192

LedeNIBregovI 194

MorSKILed 198

CIrKULACIJAUPoLArNIM MorIMA 200

UVOD U MORSKI ÆIVOT 204 SISTeMATIKA 206

KrUÆeNJeÆIvoTAIeNergIJe 212

PLIvANJeIPLUTANJe 214

ÆIvoTNAdNU 216

ZoNeÆIvoTAUMorU 218

oCeANSKeSeoBe 220

ÆIvJeTIUdUBINI 222

BIoLUMINISCeNCIJA 224

PovIJeSTMorSKogÆIvoTA 226

CARSTVA MORSKOG ÆIVOTA 230 BAKTerIJeIArHeJe 232

ProTISTI 234

CrveNeISMe–eALge 238

BILJNISvIJeT 246

veLIKeZeLeNeALge 248

ZeLeNeALge 250

MAHovINe 251

KrIToSJeMeNJA»e 252

gLJIve 256

SvIJeTÆIvoTINJA 258

SPUÆve 260

ÆArNJACI 262

P Lo©NJACI 273

vrP»ArI 275

KoLUTI∆AvCI 276

MeKU©CI 278

»LANKoNo©CI 292

MAHovNJACI 307

BodLJIKA©I 308

MALAPrIdNeNA KoLJeNA 315

PLANKToNSKAKoLJeNA 319

PLA©TeNJACI ISvITKogLAvCI 320

Be©»eLJUSNerIBe 322

rIBeHrSKAvI»NJA»e 324

Ko©TUNJA»e 338

gMAZovI 372

PTICe 382

SISAvCI 404

OCEANI SVIJETA 426ARKTI»KI OCEAN 428ATLANTSKI OCEAN 432INDIJSKI OCEAN 450TIHI OCEAN 460JUÆNI OCEAN 482

PoJMovNIK 488

KAZALo 494

KAZALoATLASA 505

ZAHvALe 510

004-005_contents_CRO.indd 5 12/8/09 2:31:50 PM

006-007_About this book.indd 6 14/6/2007 11:06:36 006-007_About this book.indd 7 14/6/2007 11:09:00

O OvOj knjiziOVA JE KNJIGA PODIJELJENA NA Ëetiri poglavlja. U uvodu su prikazana fiziËka i kemijska svojstva mora; morski okoliši govore o najvaænijim zonama mora i oceana, a morski život opisuje æiva biÊa koja ih nastanjuju. AtlAs oceAnA sastoji se od iscrpnih kartografskih prikaza oceana. Poglavlja su, uglavnom, podijeljena na manje cjeline.

GEOLOGIJA OCEANA eOsim πto opisuje grau

morskog dna, ova cjelina prikazuje i procese koji

ga oblikuju te nastoji objasniti podrijetlo

oceana promjenama njihove veliËine i oblika

kroz geoloπko vrijeme.

6

f CIRKULACIJA I KLIMAU ovoj cjelini opisana je i dubinska i povrπinska cirkulacija oceana velikih razmjera. Ona takoer daje uvid u oceanske klime te u brojna meudjelovanja izmeu oceana i atmosfere.

VALOVI I MORSKE MIJENE e

Ova cjelina govori o pravilnu izmjenjivanju

plime i oseke te o naËinu πirenja

poremeÊaja na povrπini u obliku

valova.

MORSki ÆivOTOvo je poglavlje podijeljeno na dva dijela. UVOD U MORSKI ÆIVOT govori o ekologiji i povijesti æivota u moru te prikazuje sistematiku morskih organizama. Drugi dio, CARSTVA MORSKOG ÆIVOTA, mnogo je veÊi. Podijeljen je na domene i carstva, tj. biljna su i æivotinjska carstva razvrstana u manje podskupine. Svakako, poslije opÊeg prikaza organizama iz neke skupine slijede opisi pojedinih vrsta uzetih za primjer. Poglavlje poËinje s najmanjim oblicima æivota, bakterijama i arhejama, a zavrπava sa æivotinjskim carstvom.

OP∆I PRIKAZ SKUPINE eNa stranicama poput ovih opÊenito se opisuje neka

skupina organizama. U svim su opÊim prikazima podaci o

fiziËkim obiljeæjima nakon kojih se obiËno opisuje ponaπanje,

staniπta i sistematika.

g UVODNE STRANICENa ovim su stranicama opisane osnovne vrste okoliπa. Gornji je primjer uzet iz cjeline o plitkim morima.

f MORSKA VODAOva cjelina prikazuje svojstva molekule vode, kemijska svojstva morske vode i naËin na koji se s dubinom mora mijenjaju svojstva poput temperature, tlaka ili prozirnosti.

UvODPrvo poglavlje podijeljeno je na Ëetiri dijela. Prvi dio, MORSKA VODA, objaπnjava svojstva vode. GEOLOGIJA OCEANA govori o grai morskog dna i analizira kako se ono mijenja s vremenom. Meudjelovanju atmosfere i oceana te gibanjima vode velikih razmjera posveÊen je treÊi dio, CIRKULACIJA I KLIMA, a VALOVI I MORSKE MIJENE obrauju gibanja i uzburkanost vode manjih razmjera.

okvir u boji pokazuje gdje po sistematici spada opisivana skupina

MORSki OkOLi©iOvo je poglavlje posveÊeno specifiËnim dijelovima mora. Podijeljeno je na cjeline o razliËitim zonama: OBALNA I PRIOBALNA PODRU»JA, poslije kojih se postupno niæu dublji dijelovi, prvo PLITKA MORA, a zatim OTVORENO MORE I MORSKO DNO. U posljednjoj cjelini, POLARNA MORA, prikazana su smrznuta mora oko Sjevernog i Juænog pola. U svakoj su cjelini na uvodnim stranicama opisane glavne karakteristike i razvojni procesi, a nakon njih konkretni primjeri pojedinih oblika. Oblici su razvrstani prema geografskom poloæaju, poËevπi od Sjevernoga ledenog mora preko Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana do mora koja okruæuju Antarktiku.

Eucarya

Animalia

Mollusca

8

50 000

DOMENA

CARSTVO

KOLJENO

RAZREDA

VRSTA

152-153_CRO.indd 152-153 9/28/09 10:00:16 AM

160-161_CRO.indd 160-161 9/28/09 10:11:44 AM

278-279_Molluscs_CRO.indd 278-279 9/28/09 10:40:00 AM

006-007_cro.indd 6 10/16/09 1:42:23 PM

006-007_About this book.indd 6 14/6/2007 11:06:36 006-007_About this book.indd 7 14/6/2007 11:09:00

ATLAS OCEAnAPosljednje je poglavlje knjige atlas svjetskih oceana, a osnova su mu svakako karte svih glavnih oceana i mora. Na stranicama iza karte cijelog oceana iscrpni su prikazi njegovih odabranih dijelova. Sve su karte izraene na temelju podataka prikupljenih satelitskim ili brodskim mjerenjima. Nazivlje na njima obuhvaÊa nazive mora, podvodnih oblika (kao πto su grebeni, jarci i podvodne planine) te vaænijih struktura na obali. Na njima se vide i dubine mora te granice izmeu litosfernih ploËa. Na kraju je knjige posebno kazalo u kojem su navedeni nazivi s karata.

7

f OPIS PRIMJERAUvodne su stranice uglavnom popraÊene opisima konkretnih primjera. Ovdje su tako opisani primjeri koraljnih grebena iz razliËitih dijelova svijeta. Primjeri su najËeπÊe ilustrirani fotografijama u boji.

h KARTA DIJELA OCEANAUz karte, na ovim su stranicama i opisi pojedinih mora ili podvodnih oblika. Ovo je primjer iz cjeline o Tihom oceanu.

naziv oceana u kojem je smjeπten primjer

na karti je prikazan poloæaj i, uglavnom, rasprostranjenost primjera

tablica s osnovnim podacima (nisu isti za sve cjeline)

sve karte popraÊene su tekstualnim opisom poloæaja

naziv skupine kojoj pripada vrsta

sve karte rasprostranjenosti popraÊene su tekstualnim opisom rasprostranjenosti vrste

ispod hrvatskog naziva nalazi se latinski naziv

zasjenjeni dijelovi karte oznaËavaju poznato prirodno podruËje rasprostranjenosti vrste

f OPISI VRSTAZa svaku je vrstu priloæen tekstualni opis i, uglavnom, fotografija u boji te karta rasprostranjenosti.

SURADniCi

Richard Beatty Pojmovnik

Kim Bryan Uvod u morski æivot, Bakterije i arheje, Protisti, Gljive, Mekuπci, »lankonoπci, Selidba crvenih rakovica

David Burnie Svijet æivotinja, Gmazovi, Ptice, Sisavci

Robert Dinwiddie Morska voda, Cirkulacija i klima, Valovi i morske mijene, Obalna i priobalna podruËja, Plitka mora, Polarna mora, Oceanske regate, Zaustavljanje Atlantske pokretne trake, Hariken Katrina, Globalno zagrijavanje i podizanje razine mora, PotonuÊe Titanica

Frances Dipper Uvod u morski æivot, Spuæve, Æarnjaci, KolutiÊavci, Ploπnjaci, VrpËari, Mahovnjaci, Bodljikaπi, Mala pridnena koljena, Planktonska koljena, Plaπtenjaci i svitkoglavci, BeπËeljusne ribe, HrskaviËnjaËe, KoπtunjaËe

Philip Eales Geologija oceana, Atlas oceana, Satelitska oceanografija, Tsunami u Indijskom oceanu, Pucanje πelfnog leda

Monty Halls RonilaËki turizam

Sue Scott Plitka mora, Crvene i smee alge, Biljni svijet, Zelene alge, Velike zelene alge, Mahovine, KritosjemenjaËe, Ribarstvo

Mike Scott Otvoreno more i morsko dno, Istraæivanje podmornicama, Grebeni hladnih voda, Bioloπka raznolikost oko ≈vruÊih toËaka√, Seoba kitova, Vjetroelektrane na Baltiku

strana svijeta upozorava na poloæaj unutar oceana

tablica s osnovnim informacijama (nije ista za sve kategorije)

160-161_CRO.indd 160-161 9/28/09 10:11:44 AM

160-161_CRO.indd 160-161 9/28/09 10:11:44 AM



60˚N

50˚N

120˚W 110˚W150˚W170˚W

170˚W

160˚W

160˚W

140˚W

140˚W

130˚W

130˚W

180˚60˚N

50˚N

150˚E 160˚E

160˚E

170˚E

170˚E

180˚ 150˚W

Sjeverna polarnicaSjeverna polarnica

B e r i n g o v o m o r e

Aljaski zaljev

»ukotsko more

Ohotsko more

Ber

ingo

vpr

olaz

Bristolski zaljev

Zaljev Prince William

Nortonov zaljev

Anadirski zaljev

Oljutorski zaljev

Kronotski zaljev

KamËatski zaljev Zaljev

Kuskokwim

Prol

az A

mËit

ka

Prol

az A

muk

ta

Prol

az Sh

eliko

fC

ooko

v za

ljev

ZaljevGoodhope

Etolinov prolaz

Prolaz Juan de Fuca

Prolaz Georgia

Prolaz Hecate

Dixonov

prolaz

Zaljev Queen Charlotte

Zaljev Glacier

Karaginski zaljev

KamËat

ka

Yuko

n

Anadir

KamËatka

Kuskok

wim

A l e u t i

O

toË j e Alexander

Al ja

ski p

o luo

tok

Saint Lawrence

Saint Matthew

Nunivak

Seward

»ukotski poluotok

Rt Newenham

Rt St. James

Karaginskij

Rt »ukotski

Rt Navarin

KodiakOtoËje Pribilof

Rt Constantine

Rt Scott

Rt Knox

Prince of Wales

Baranof

AdmiraltyChichagof

Rt Saint Elias

Beringa

Mednij

Attu

Agattu

KiskaTanaga

Umnak Unalaska

Shumagin

Shuyak

Unimak

AtkaAmËitka

OtoËje Near

Komandorsko otoËje

Rt Oljutorski

Rt SivuËij

Rt ©ipunskij

OtoËje Rat

OtoËje Fox

OtoËje Andreanof

Kenai

OtoËje Queen Charlotte

Vancouver

Anadir

Petropavlovsk--KamËatskij

Attu

Atka

Ust’-KamËatsk

Hatyrka

Ossora

Juneau

Sitka

Ketchikan

Prince Rupert

Homer

Cordova

Nome

Port Moller

FalsePass

Kodiak

Seward

Anchorage

Yakutat

VictoriaSeattle

Vancouver

HooperBay

DutchHarbor

K A N A D A

SJEDINJENE AMERI»KE

DRÆAVE

R U S K A F E D E R A C I J A

S J E D I N J E N E A M E R I » K E

D R Æ A V E

462-463_Gulfofalaska_CRO.indd 462-463 9/28/09 2:25:32 PM

006-007_cro.indd 7 10/16/09 1:49:17 PM

046-047Evolution Oceans1.indd 46 7/6/2007 2:12:10 046-047Evolution Oceans1.indd 47 7/6/2007 2:12:16

46 GEOLOGIJA OCEANA

EVOLUCIJA OCEANAOTKAKO SU ATLANTSKE OBALE JUÆNE AMERIKE I AFRIKE precizno kartirane, moglo se vidjeti da se poklapaju poput slagalice. Danas znamo da se kontinenti miËu, da su nekada bili spojeni te da su nakon njihova razdvajanja izniknuli oceani. Oceani su tijekom razvoja

mijenjali globalnu klimu, a morska je razina varirala ovisno o klimatskim promjenama i geoloπkim Ëimbenicima.

TEKTONIKA PLO»AMnogobrojni konvekcijski krugovi (vidi str. 43) koji su stvorili prve

dijelove kontinentske kore postupno su, hlaenjem plaπta, ustupili mjesto nekolicini veÊih konvekcijskih krugova. Dijelovi kontinenata

ujedinili su se u veÊa podruËja, a na najtanjim dijelovima oceanske kore nastale su pukotine dijeleÊi je na velike

ploËe. Kad je razlika u gustoÊi izmeu oceanske i kontinentske kore dovoljno narasla, oceanska je kora tonula na dodiru s rjeom kontinentskom i tako tvorila zone subdukcije ili podvlaËenja. Od tada je evoluciju oceana i kontinenata dirigirala tektonika ploËa (vidi str. 50 ∑ 51). Dok se ploËe kreÊu i nose kontinente sa sobom, oceani se πire ili nestaju.

TIJEKOM VREMENAKretanje Zemljinih ploËa zbog ubrzana recikliranja oceanske kore u zonama razmicanja i podvlaËenja (vidi str. 50) spajalo je i razdvajalo kontinente koji su pritom povremeno formirali ≈superkontinente√. Prema njemaËkom znanstveniku Alfredu Wegeneru, prije 250 milijuna godina postojao je superkontinent Pangea sa srediπtem na ekvatoru i okruæen jednim velikim oceanom. »ini se da je prije milijardu godina postojao i superkontinent Rodinia, a vjerojatno i joπ jedan otprije. Svaki put kad bi se kontinentske mase spojile, nakon nekog vremena pojavile bi se pukotine s tektonskim jarcima koje bi ih razdvajale kao danas u Crvenome moru i IstoËnoafriËkom tektonskom jarku. Kompjutorski modeli dijelova kore i lokacija razmicanja i podvlaËenja omoguÊuju priliËno pouzdanu rekonstrukciju izgleda Zemlje do 500 milijuna godina unatrag.

2. DEVON (prijE 400 milijuNa gODiNa)Izdvajanjem niza otoka od Gondvane, koji Êe poslije postati zapadna i juæna Europa, i njihovim premjeπtanjem prema Laurenciji i Baltici nastajao je ocean Rheic, a istodobno nestajao ocean Iapetus.

3. KarBON (prijE 300 milijuNa gODiNa)Dok se okupljao superkontinent Pangea, kontinentske mase bile su razvuËene od pola do pola gotovo okruæivπi more Paleo-Tetis s istoka. »ini se da su se danaπnje naslage ugljena tada taloæile u moËvarnim πumama duæ obala ekvatorijalnih rubnih mora. Prelaskom Gondvane preko Juænog pola stvarala se velika ledena kapa.

raπtrkani ostaci Rodinije

pustinjska prostranstva

plitka mora na kontinentskom πelfu

juæna ledena kapa prekriva veÊi dio Juæne Amerike, Afrike i Australije

KrETaNjE plO»aPloËe se pomiËu djelovanjem konvekcijskih krugova koji se kreÊu do velikih dubina, Ëak do granice plaπta i vanjske jezgre.

zona razmicanja

LEGENDA

zona subdukcije

zona razmicanja

obrisi danaπnjega kopna

1. KamBrij (prijE 500 milijuNa gODiNa)Ostaci prvog superkontinenta Rodinije bili su raπtrkani, a najveÊi dio, Gondvana, leæao je na jugu. Ocean Iapetus razdvajao je Laurenciju (Sjeverna Amerika) od Baltike (sjeverna Europa). VeÊi dio sjeverne polutke prekrivao je ocean Pantalasa.konvekcijski

krug pokreÊe ploËe

PANGEA

GONDVANA

MORE PALEO-TETIS

OCEAN PANTALASA

JUÆNA AMERIKA

Ural

AFRIKA AUSTRALIJA

zona subdukcije

kontinent noπen na ploËama

OCEAN PANTALASA

O C E A N IAPETUS

BALTIKA

preteËa sjevernog Atlantika leæi izmeu Sjeverne Amerike i Europe

EUROAMERIKA

OCEAN RHEICGONDVANA

SIBIR

AUSTRALIJA

juæna Europa spaja se s Euroamerikom (Laurencija i Baltika) i smanjuje ocean Iapetus

vegetacijska podruËja prvih

biljaka na kopnu

OCEAN PANTALASA

LAURENCIJA

GONDVANA

SIBIR

UVOD

046-047_CRO.indd 46 10/16/09 2:09:27 PM

046-047Evolution Oceans1.indd 46 7/6/2007 2:12:10 046-047Evolution Oceans1.indd 47 7/6/2007 2:12:16

47EVOLUCIJA OCEANA

EPIKONTINENTALNA MORAMorska je razina veÊi dio proπlosti bila viπa od danaπnje. ZahvaljujuÊi tome postojala su plitka epikontinentalna mora bez morskih mijena koja su prekrivala velika prostranstva u unutraπnjosti kontinenata. Ona su se znatno razlikovala od danaπnjih dubokih oceana i plitkih mora na kontinentskim πelfovima. Ova su mora katkad prekrivala do pola kopnene povrπine, a Ëesto su bila jako slana, siromaπna kisikom i beæivotna. Mogla su izolirati pojedine dijelove kontinenata na kojima je evolucija æivog svijeta dalje tekla odvojeno. Epikontinentalna mora utjecala su i na klimu: njihov visok salinitet uzrokovao je poniranje (vidi str. 60) guste vode u obliænjim ekvatorijalnim oceanima i tako regulirao dubokooceansku cirkulaciju, za razliku od danaπnjeg poniranja πto se dogaa u polarnim krajevima.

ljuDi

ALFRED WEGENER

Alfred Wegener (1880. ∑ 1930.) bio je njemaËki znanstvenik koji se bavio astronomijom, meteorologijom i geologijom. Godine 1915. iznio je teoriju o plutanju kontinenata kojom je objasnio prisutnost istih stijena na suprotnim krajevima Atlantika te prisutnost fosila tropskih biljaka u arktiËkom podruËju. Njegova ideja nije bila prihvaÊena do otkriÊa razmicanja oceanskog dna koje ju je potkrijepilo.

pliTKa VODaObala sjevernoameriËkog unutarnjeg morskog prolaza prije 100 milijuna godina vjerojatno je bila sliËna danaπnjim plitkim lagunama Bahamskog otoËja (desno).

6. EOCEN (prijE 50 milijuNa gODiNa)Indija je nastavila brzo pomicanje na sjever, πto je nakon sudara s Azijom pridonijelo izdizanju Himalaje. Pribliæavanje Afrike

Europi zatvorilo je zapadni dio oceana Tetisa. Nakon odvajanja Australije i Juæne Amerike

od Antarktike uspostavlja se Cirkumpolarna morska struja koja onemoguÊuje dolazak toplije

vode s ekvatora do Antarktike.

4. jura (prijE 150 milijuNa gODiNa)BuduÊi dijelovi srednje Azije odvojili su se od Gondvane i krenuli na sjever, zbog Ëega nestaje more Paleo-Tetis, a nastaje ocean Tetis. ©irenjem srednjeg Atlantika Pangea se razdvaja na sjeverne i juæne dijelove.

LAURAZIJA

TIHI OCEAN

EUROPASJEVERNA AMERIKA

JUÆNA AMERIKA

AFRIKA

ANTARKTIKA

AUSTRALIJA

AZIJA

OCEAN TETIS

5. KrEDa (prijE 100 milijuNa gODiNa)Raspadanje Gondvane poËelo je odvajanjem Indije, Afrike i Antarktike. Time je poËelo i smanjivanje oceana Tetisa, a uskoro i πirenje juænog dijela Atlantika i Sjevernog ledenog mora te odvajanje Europe od Sjeverne Amerike.

poËetak πirenja srednjega Atlantika

razmicanje je naznaka stvaranja dna modernog Tihog oceana polarna je ledena

kapa nestala

poËinje se stvarati antarktiËka ledena kapa

Australija se pomiËe na sjever

morski prolaz Turgai

zatvaranje Panamske prevlake

GONDVANA

JUÆNA AMERIKA

EUROPA

SJEVERNA AMERIKA

AFRIKA

ANTARKTIKA

AUSTRALIJA

AZIJA

INDIJA

TIHI OCEAN

OCEAN TETIS

SJEVERNO LEDENO MORE

Zapadni unutarnji morski prolaz

πirenje sjevernog dijela Atlantika razdvaja Europu i Sjevernu Ameriku

visoka morska razina

Gondvana se raspada

ostaci oceana Tetisa

JUÆNA AMERIKA

AFRIKAINDIJA

ANTARKTIKA

TIHI OCEAN

ATLANTSKI OCEAN

INDIJSKI OCEAN

AZIJAEUROPA

AUSTRALIJA UVOD

046-047_CRO.indd 47 10/16/09 2:09:36 PM

092-093_Coastal_Process.indd 92 14/6/2007 15:34:17 092-093_Coastal_Process.indd 93 14/6/2007 15:35:36

92 OBALNA I PRIOBALNA PODRU»JA

OBALNI KRAJOLICIOBALNI KRAJOLICI DILJEM SVIJETA jako su raznoliki. Obale oblikuju brojni procesi kao πto su promjene razine mora i abrazija, a vaæni su i procesi na kopnu kao πto je djelovanje atmosferilija, erozija, rijeËna akumulacija, napredovanje ili povlaËenje ledenjaka, tok vulkanske lave i rasjedanje. Neke obalne oblike, npr. koraljne grebene, stvaraju i æivi organizmi, a vaæan je i Ëovjek koji gradi luke, lukobrane i umjetne otoke.

MO

RS

KI

OK

OL

I©I

MORSKI LÛK Ovaj impresivan lûk u juænoj Engleskoj ostatak je nekoÊ mnogo veÊega rta, a zove se Durdle Door. Ovo je tipiËan primjer djelovanja abrazije.

VRSTE OBALAObale moæemo podijeliti na primarne i sekundarne. Primarne su obale nastale djelovanjem kopnenih procesa kao πto su nakupljanje rijeËnih sedimenata (stvaranje delta), erozija, vulkanski procesi te rasjedanje. Obale oblikovane nedavnim promjenama razine mora, potopljene i izdignute obale (vidi str. 88 ∑ 89), one nastale nakupljanjem pijeska (vjetar) ili tila (ledenjaci) te ledenjaci koji zavrπavaju u moru takoer se smatraju primarnim obalama. Sekundarne su obale one koje su osjetno preoblikovali marinski procesi erozije i akumulacije ili koje su nastale radom æivih organizama poput koralja, mangrova i, dakako, Ëovjeka. Neke obale ∑ primjerice, izdignute obale na kojima je abrazija ostavila traga ∑ imaju karakteristike i primarne i sekundarne obale pa ih smatramo prijelaznim tipom obale.

VULKANSKA OBALAOvaj vulkanski stoæac oblikovan erozijom nalazi se na otoËju Galápagosu. Obala duæ ovih otoka nastala je djelovanjem vulkana, dakle primarna je.

UMJETNA OBALALuka Singapur u jugoistoËnoj Aziji primjer je obale koju je posve oblikovao Ëovjek. Prije ljudske intervencije ovdje je bio estuarij obrubljen mangrovama.

ATOLObala obrubljena grebenima oko juænopacifi Ëkog otoka Bora-Bore sekundarna je obala jer je preoblikovana radom æivih organizama, ponajprije koralja.

092-093_CRO.indd 92 10/16/09 2:12:59 PM

092-093_Coastal_Process.indd 92 14/6/2007 15:34:17 092-093_Coastal_Process.indd 93 14/6/2007 15:35:36

93

OBALE OBLIKOVANE ABRAZIJOMKlifovi, oblikovani radom valova, spadaju u sekundarne obale te su vjerojatno jedni od najpoznatijih tipova obala nastalih abrazijom. Dva su procesa koje izaziva rad valova na ovim obalama. Prvi je abrazivno djelovanje materijala noπena valovima koji udara u klifove. Drugi je valovima izazvano zbijanje zraka u pukotinama stijena u kojima se potom πiri, πto takoer razorno djeluje na stijene. Erozivna energija valova najjaËa je na rtovima jer se na njima valovi lome (savijaju) i tako na rtovima stvaraju karakteristiËne oblike toËno odreenim redoslijedom. Prvo u bazi klifa nastaju duboki usjeci, a potom s obje strane rta i morske πpilje. Djelovanjem valova te se πpilje s vremenom produbljuju i πire dok se ne spoje i tako stvaraju lûk. Nakon toga uruπava se krov lûka te ostaje izolirani kameni stup, tj. hrid koji daljnjom erozijom postaje greben i nestaje.

MO

RS

KI O

KO

LI©

I

OBALE OBLIKOVANE AKUMULACIJOMOve morske obale graene su od sedimenata koji su nastali erozijom rtova ili su doneseni iz unutraπnjosti (rijekama) i s puËine (valovima). Jedan je od kljuËnih Ëimbenika u njihovu nastanku uzduæna struja. RijeË je o pomicanju vode i materijala duæ obale na ovaj naËin: kad valovi udaraju u obalu iskosa, guraju vodu i sediment uz obalu pod odreenim kutom, a povlaËenje mora nakon zapljuskivanja vala odvlaËi ih u smjeru okomitom na obalu. Kad voda stigne do mirnijeg podruËja, materijal se taloæi i tvori razliËite akumulacijske oblike poput

sprudova, pjeresipa i barijernih otoka (izduæeni otoci paralelni s obalom).

PJERESIPPjeresip je pjeπËani sprud koji gotovo posve zatvara ulaz u zaljev ili estuarij. Na fotografiji mlai i stariji pjeresip na uπÊu estuarija u ©kotskoj zatvaraju dio priobalnog podruËja u kojem su slane moËvare i pjeπËane terase.

plaæa

s vremenom erozija pretvara rt u hridi

POTKAPINARadom valova nastala je usjeklina i abrazijska terasa u podnoæju klifa na Karibima.

vrh nataloæena sedimenta

MORSKA ©PILJADubok usjek i morska πpilja nastali su abrazijom klifova Algarvea u Portugalu.

HRIDIThe Old Harry Rocks kredne su hridi uz rt blizu Swanagea u juænoj Engleskoj.

USMJERAVANJE ENERGIJE VALOVA

PrilazeÊi obali koju Ëini niz zaljeva i rtova, fronte se valova

lome te veÊinu svoje energije usmjeravaju na rtove.

dio fronte vala nasuprot rtu usporava dolazeÊi u pliÊu vodu

prevladavajuÊi vjetar i smjer valova

sprud

drugi po uËestalosti smjer vjetra i valova

pomicanje pijeska uz obalu povlaËenje

mora

fronta vala (izduæeni brijeg vala)

NASTANAK SPRUDOVANa ovoj obali pijesak i vodu uzduæna struja nosi pokraj rta nakon kojeg se pijesak poËinje taloæiti na ulazu u estuarij jer je ondje valove primirio spor tok rijeke. Taloæenjem nastaje spororastuÊi sprud ∑ pjeπËani poluotok jednim krajem spojen s kopnom.

SPRUD CLATSOPOva zraËna snimka prikazuje sprud Clatsop na uπÊu Columbije u Oregonu u SAD-u. Sprud nasuprot uπÊu dugaËak je 4 km i dalje raste.

slana moËvara

lomljenje fronte vala usmjerava njezinu energiju na rt

dio fronte vala nasuprot plaæi nastavlja se kretati ravno

rijeËni tokrt

zapljuskivanje

smjer uzduæne struje

OBALNI KRAJOLICI

092-093_CRO.indd 93 10/16/09 2:13:04 PM

196-197_Titanic.indd 196 8/6/2007 0:09:09 196-197_Titanic.indd 197 8/6/2007 0:09:18

OLUPINA TITANICAPramac Titanica, od kojeg se ovdje vidi gornja paluba i ograda, uglavnom je netaknut iako je duboko usaen u morsko dno.

196-197_CRO.indd 196 10/19/09 11:34:25 AM

196-197_Titanic.indd 196 8/6/2007 0:09:09 196-197_Titanic.indd 197 8/6/2007 0:09:18

POTONU∆E TITANICAPOVIJEST TITANICA

ISP

LO

VL

JA

VA

NJ

E

PotonuÊe prekooceanskog broda Titanica 15. travnja 1912. godine u sjevernom Atlantiku meu najveÊim je morskim brodolomima u povijesti koji su se dogodili u vrijeme mira. Nedvojbeno je rijeË o najpoznatijem potonuÊu svih vremena, dijelom stoga πto je brod smatran nepotopivim. U katastrofi je poginulo ukupno 1517 ljudi, a preæivjelo ih je samo 706.

ToËan redoslijed pogreπaka koje su pridonijele sudaru Titanica s ledenim brijegom nikada nije posve objaπnjen. Zna se da su 12 sati prije nesreÊe stizale poruke drugih brodova o velikim ledenim bregovima koji su na Titanicovu kursu. Meutim, te poruke moæda nisu dospjele do zapovjedniËkog mosta. Pri sudaru, Titanic nije izravno udario u ledeni brijeg nego ga je oËeπao desnom stranom, no to je bilo dovoljno da se trup izvitoperi i istisnu zakovice ispod razine mora, zbog Ëega je voda poËela curiti u pet odjeljaka trupa. Iako su porinuti Ëamci za spaπavanje, nije bilo mjesta za sve, a i neki su porinuti nepopunjeni. Zbog toga je na brodu, kada je poËeo tonuti, ostalo joπ oko 1500 ljudi. VeÊina je, pretpostavlja se, stradala od hipotermije u ledenoj vodi.

Titanicovu je olupinu locirao ameriËko-francuski tim 1985. godine uz pomoÊ podmornice s priËvrπÊenom kamerom i rasvjetom. Vaæno je otkriÊe da se brod razdvojio na dva dijela prije nego πto je potonuo ∑ krma i pramac naeni su jedan nasuprot drugome na udaljenosti od 600 m.

PRVO I ZADNJE PUTOVANJETitanic je 10. travnja 1912. godine napustio Englesku uputivπi se prema New Yorku. Preπavπi La Manche, u Francuskoj je pokupio dodatne putnike, a iduÊi dan, prije nastavka putovanja, zaustavio se i u Irskoj. Tri dana poslije, 14. travnja, kapetan je premjestio kurs malo juænije, vjerojatno reagirajuÊi na dojave preko radija o ledenim bregovima. Meutim, u 23:40 motritelji su uoËili veliki ledeni brijeg ravno ispred broda. UnatoË mahnitu manevru kako bi ga izbjegao, Titanic je udario u ledeni brijeg te je do 2:20 potonuo.

OS

TA

CI

PR

ON

AL

AZ

AK

OL

UP

INE

POLAZAK IZ SOUTHAMPTONA Kada je porinut, Titanic je bio najveÊi i najraskoπniji putniËki prekooceanski brod na svijetu. Iz Southamptona je 10. travnja 1912. godine na njemu isplovilo oko 900 Ëlanova posade i 1300 putnika, meu kojima su bili i neki od najbogatijih i najistaknutijih ljudi na svijetu.

PORCULANSKO POSU–E Redovi posua naeni su kako leæe na morskom dnu. Pronaeni su i raznovrsni predmeti poput knjiga, satova, brzojava, bronËani kerubin i stotine drugih.

MO

RS

KI O

KO

LI©

I197

JE LI TO TAJ LEDENI BRIJEG?Na ovoj fotografi ji, snimljenoj u blizini mjesta potonuÊa πest dana nakon tragedije, vidi se ledeni brijeg, izgled kojeg se podudarao s opisima preæivjelih.

NEPOTOPIVI JE POTONUO 15. travnja rano ujutro oko 2:30, nakon sudara s ledenim brijegom, Titanicov se pramac podigao iznad vode dok je brod tonuo.

VITLO »AMCA ZA SPA©AVANJE Ovaj dio opreme s palube jedva je prepoznatljiv ispod hre (grumeni sastavljeni od mjeπavine æeljeznih spojeva i mikroba koji se hrane kovanim æeljezom).

MEDIJSKA SENZACIJA PotonuÊe Titanica πokiralo je cijeli svijet. Ove novine iz Chicaga izaπle su 16. travnja 1912. godine.

BOB BALLARD AmeriËki znan-stvenik Bob Ballard s francuskim znanstvenikom Jean-Louisom Michelom predvodio je tim koji je 1. rujna 1985. godine pronaπao olupinu Titanica na dubini od 3800 m.

NOV»ANICE Pronaene su novËanice u iznenaujuÊe dobrom stanju, meu kojima je bila i ova od 5 dolara pronaena u jednoj torbici.

KA

TA

ST

RO

FA

Cherbourg

Queenstown

isplovljava iz Southamptona 10. travnja

New Yorktone 15. travnja

KANADA

ATLANTSKI OCEAN

196-197_CRO.indd 197 10/19/09 11:36:11 AM

222-223_Living_at_Depth.indd 222 8/6/2007 2:31:26 222-223_Living_at_Depth.indd 223 8/6/2007 2:33:01

222 UVOD U MORSKI ÆIVOT

ÆIVJETI U DUBINIDUBOKOMORSKI OKOLI© DJELUJE NEGOSTOLJUBIVO ∑ hladan, mraËan i s malo hrane. Meutim, izuzetno je stabilan: temperatura je cijele godine izmeu 2 i 4°C, salinitet je konstantan, a trajna tama nadvladana je novim metodama komunikacije (vidi str. 228 ∑ 229). Premda je dubokomorski tlak golem, na veÊinu morskih životinja ne utjeËe jer one ne sadrže prostore ispunjene zrakom, a životinje koje žive na dubinama veÊim od oko 1500 m lukavo se prilagoavaju. Raznolikost velikih životinjskih vrsta smanjuje se s dubinom, no ondje je razvijena golema raznolikost malih organizama koji žive unutar dubokomorskih sedimenata.

MO

RS

KI

ÆIV

OT

PROBLEMI S TLAKOM

Dubokomorske životinje izložene su golemim tlakovima, no to stvara

probleme samo u organima ispunjenima zrakom, kao πto su pluÊa sisavaca koji rone te

plivaÊi mjehur riba. Uljeπure, Weddellovi tuljani i morski slonovi rone do dubina gdje su im pluÊa

stisnuta, πto omoguÊuje njihova gibljiva prsna πupljina. Dok su pod vodom, koriste se kisikom pohranjenim u krvi i miπiÊima. Dubokomorske ribe mogu prelaziti velike vertikalne udaljenosti zato πto je promjena tlaka po metru na dubinama razmjerno manja nego blizu povrπine, pa se ne mora drastiËno mijenjati tlak i veliËina njihovih plivaÊih mjehura. Tlak u oceanskim brazdama toliko je velik da utjeËe na aktivnosti bioloπkih molekula, kao πto su bjelanËevine. Bakterije koje ≈vole√ visoki tlak

i žive u ovom staniπtu imaju specijalizirane bjelanËevine ∑ te bakterije ne mogu rasti ni razmnožavati se kad ih se donese na povrπinu.

ULJE©URAUljeπure mogu roniti do dubina veÊih od 1000 m na kojima je tlak 100 puta veÊi nego na povrπini.

DUBOKOMORSKE PRILAGODBEUdiËarke imaju lagan kostur i miπiÊe kako se ne bi dizale u stupcu vode. S ove su jedinke oËiπÊeni miπiÊi kako bi se vidjele crveno obojene kosti.

222-223_CRO.indd 222 10/16/09 2:23:04 PM

222-223_Living_at_Depth.indd 222 8/6/2007 2:31:26 222-223_Living_at_Depth.indd 223 8/6/2007 2:33:01

223ÆIVJETI U DUBINI

TRAÆENJE HRANENajveÊi je problem za životinje koje žive na velikim dubinama pronalaženje dovoljne koliËine hrane. Osim zajednica razvijenih oko hidrotermalnih izvora i hladnih izljeva (vidi str. 188 ∑ 189), životinje koje žive duboko u oceanu i na dubokooceanskom dnu posve ovise o stvaranju hrane u osunËanu sloju, tisuÊe metara iznad njih. U dubinama je premraËno za život planktona i proizvodnju hrane. Katkad strvine velikih sisavaca ili riba dospiju do morskog dna, no najveÊi dio hrane dolazi u obliku sitnih komadiÊa hrane koji polako tonu iz gornjih slojeva. Velik dio bude pojeden prije nego πto dospije do morskog dna, ali mnogo toga bude i dodano u obliku oklopa i opni koje odbacuju rakovi i salpe u srednjim slojevima vode. Na takvu materijalu rastu bakterije koje pomažu da se on stisne u grudicu i brže padne.

MO

RS

KI Æ

IVO

T

DIVOVI RAZLAGA»IMnoge dubokomorske životinje manje su od svojih srodnika u plitkoj vodi. To je evolucijski odgovor na teπkoÊe u pronalaženju hrane u dubokom oceanu. Meutim, neki razlagaËi opstaju tako πto narastu mnogo veÊi od svojih plitkovodnih dvojnika. Na primjer, rakuπci i jednakonoπci, dugi samo oko 1 cm, Ëesti su u plitkoj vodi u kojoj se hrane uginulim morskim algama i drugim ostacima. U dubokom su moru strvine rijetke, ali dolaze u obliku velikih, teπkih gromada poput strvina kitova. Neki dubokomorski rakuπci narastu do duljine od 10 do 15 cm, viπe od deset puta veÊi su od plitkovodnih vrsta te su se sposobni prihvatiti tako goleme koliËine hrane. U dubokom oceanu vladaju niže temperature pa se ove životinje sporije kreÊu i rastu te se nepravilno razmnožavaju, ali žive mnogo dulje od svojih plitkovodnih srodnika. Ježinci, obrubnjaci, morska perca i druge životinje takoer imaju divovske, dubokomorske oblike. SliËni divovi naeni su u hladnim, antarktiËkim vodama.

OSTATI NA POVR©INIGoleme povrπine dubokomorskog dna prekrivene su mekim sedimentima, muljem (vidi str. 181) debelim mnogo metara. Æivotinje morskog dna moraju pronaÊi naËine kako ostati na povrπini takvih sedimenata kako bi se mogle djelotvorno hraniti i disati. Mnoge sjedilaËke životinje koje se hrane procjeivanjem, poput stapËara, morskih peraca te nekih spužava pomoÊu dugih stalaka drže strukture za hranjenje iznad sedimenta. U nekih su trpova razvijene cjevaste noge nalik na πtule. One im omoguÊuju hodanje preko povrπine sedimenta umjesto da moraju rovati kroz njega. SliËno tomu, riba tronožac podupire se vrhovima peraja. Jedna vrsta trpa, Paelopatides grisea, ima neobiËno spljoπten oblik koji joj omoguÊuje uzdizanje s morskog dna polaganim valovitim svijanjem tijela.

HRANJENJE U SREDNJIM SLOJEVIMASabljozub živi u srednjim slojevima, na dubinama od oko 500 ∑ 2000 m. Hrana je tamo oskudna, ali mu njegova velika usta i oπtri zubi pomažu da ulovi sav dostupan plijen.

STAP»AR USIDREN U MULJUDa bi ulovili hranu, stapËari dosežu do morske struje na stalcima dugim do 60 cm. Stalak se produžuje duboko u sediment i osigurava usidrenje.

DUBOKOMORSKI DIV©iroko rasprostranjen, dubokomorski strvinar, rakuπac Eurythenes, naraste viπe od 8 cm.

OTKRI∆E

PROMATRANJE DUBOKOMORSKOG ÆIVOTA

Prije razvoja modernih istraživaËkih podvodnih plovila, samo je malo biologa moglo vidjeti dubokomorske životinje kako žive i u divljini. Primjerci ulovljeni

mrežama Ëesto su oπteÊeni i iz njih se malo može doznati o naËinu života. Moderna podvodna plovila

imaju izvrsno vidno polje i opskrbljena su sofisticiranim kamerama i opremom za uzorkovanje, a mogu raditi do dubina od 1000 m ili Ëak 6000 m.

PROZOR U DUBOKOMORSKI ÆIVOT

≈Deep rover√ je podvodno plovilo za dvije osobe s moguÊnoπÊu zarona do 1000 m. Nakon porinuÊa s poluuronjene platforme, osobe u ovom plovilu mogu gledati naokolo kroz akrilno dno.

PRIDNENI KONZUMENTTrpovi usisavaju organske ostatke s morskog dna. Na višim geografskim πirinama viπe hrane dolazi do dna u proljeÊe, nakon bujanja fitoplanktona na povrπini; ti donosi hrane mogu potaknuti trpove na razmnožavanje.

usta okruæena izmijenjenim, cjevastim nogama

cjevasta noga sluæi za pokretanje po morskom dnu

222-223_CRO.indd 223 10/16/09 2:23:08 PM

264-265_Cnidarians_01.indd 264 9/6/2007 7:48:54 264-265_Cnidarians_01.indd 265 9/6/2007 7:49:44

264m

or

sk

i ž

ivo

t

RAZRED Hydrozoa

Plavi gumbi Porpita porpita

PROMJER 2 cm

DUBINA povrπina

STANI©TE povrπinske vode

RASPROSTRANJENOST diljem svijeta u toplim vodama

Na prvi pogled plave gumbe moguÊe je zamijeniti za male meduzice ili Ëak komadiÊe plave plastike. Zapravo je rijeË o koloniji obrubnjaka, prilagoenoj na slobodno plutajuÊi život. Gomile ovih siÊuπnih biÊa mogu se vidjeti noπene strujama na povrπini vode ili ih se katkad može naÊi isprane na obali. Održavanje u stupcu vode ovoj životinji omoguÊuje plutajuÊi, okrugli disk. Uokolo ruba vise zaπtitni polipi sa žarnicama, koji su izmijenjeni u okruglaste lovke. U sredini s donje strane visi veliki hranidbeni polip koji djeluje kao usta za cijelu koloniju. Izmeu njega i lovki smjeπteni su okruglasti reproduktivni polipi. Za razliku od svog srodnika, modrog loptaπa (vidi str. 214), plavi gumbi nemaju snažan ubod.

RAZRED scypHozoa

Stalkasta meduzaHaliclystus auricula

VISINA do 5 cm

DUBINA 0 ∑ 15 m

STANI©TE na algama ili morskim travama

RASPROSTRANJENOST obalne vode sjevernog Atlantika i sjevernog Pacifika

RAZRED Hydrozoa

Oπtar obrubnjak Aglaophenia cupressina

VISINA do 40 cm

DUBINA 3 ∑ 30 m

STANI©TE koraljni grebeni

RASPROSTRANJENOST tropski grebeni u Indijskom oceanu i jugozapadnom Pacifiku

Dok je veÊina obrubnjaka bezopasna na dodir, ova vrsta ima snažan bolan udarac. Njene kolonije izgledaju poput grumena perja ili paprati porazbacanih

RAZRED scypHozoa

Dubokomorska meduzaPeriphylla periphylla

VISINA 20 ∑ 35 cm

DUBINA 900 ∑ 7000 m

STANI©TE otvorene vode

RASPROSTRANJENOST duboke vode πirom svijeta, osim ArktiËkog oceana

Ovaj režnjak pripada skupini poznatoj kao krunati režnjaci koji su oblikovani poput baletnih haljinica. Gornji dio zvona ima oblik visokog i Ëvrstog stoπca, a donji je dio πira i mekπa baza u obliku krune s valovitim rubom. Dvanaest tankih lovki Ëesto je u uspravnu položaju. Unutraπnjost dubokomorske meduze tamnocrvene je boje, πto može prikriti bioluminiscencijsku svjetlost koja potjeËe od progutana plijena. I sama meduza može πtrcnuti bioluminiscentnu izluËevinu, πto joj može pomoÊi zbuniti bilo kojega grabežljivca. Za razliku od veÊine režnjaka, dubokomorska se meduza ne razvija iz priËvrπÊenog, pridnenog stadija.

RAZRED scypHozoa

Uhati klobukAurelia aurita

PROMJER do 30 cm

DUBINA u blizini povrπine


RASPROSTRANJENOST πirom svijeta; rasprostranjenost u polarnim vodama nije poznata

Uhati klobuk vjerojatno je najπire rasprostranjen od svih režnjaka te se može naÊi u gotovo svim dijelovima oceana, osim u vrlo hladnim vodama.

Uglavnom obitava u obalnim vodama. Katkad mnogi budu izbaËeni na obalu, jer nisu dobri

plivaËi, a žive blizu povrπine. Tijelo uhatog klobuka ima oblik

preokrenute πalice, s obrubom od tankih, kratkih lovki, koje upotrebljava za lov planktona. Takoer plankton može uhvatiti u ljepljivu sluz na svom zvonu, a zatim ju otklizati u usta smjeπtena s donje strane. Kroz prozirno zvono mogu se vidjeti gonade, u obliku Ëetiriju neprozirnih potkova.

VeÊina režnjaka pluta i slobodno pliva u vodi, a ova vrsta provodi svoj život priËvrπÊena za vegetaciju pomoÊu stalka. Tijelo joj ima oblik malenog lijevka sastavljena od osam pravilno razmjeπtenih krakova koji su povezani membranom. Svaki krak zavrπava nakupinom lovki na obodu lijevka, a izmeu svake od ovih nakupina dodatna je lovka oblika sidra. Ne može plivati, ali se može pomicati tako da se svine na stalku, a zatim okrene ≈naglavaËke√, pri Ëemu joj lovka koja ima oblik sidra služi kako bi se privremeno priËvrstila za morsko dno, nakon Ëega se preokreÊe i ponovno priËvrπÊuje pomoÊu adhezivnog diska. Stalkastu meduzu može se naÊi priËvrπÊenu za alge ili morske trave u meuplimnoj zoni i u plitkoj vodi. Prehranjuje se tako da lovkama hvata plijen, kao πto su mali raËiÊi i riblja mla, koji zatim prenosi u usta smjeπtena unutar lijevka. Neprobavljeni se ostaci izbacuju kroz usni otvor.

meu koraljima na grebenu. PojedinaËni su polipi poredani duž jedne strane najmanjih ogranaka te pružaju lovke sa žarnicama kako bi ulovile male, planktonske životinjice. Ubod najËeπÊe nije opasan za ljude, ali izaziva osip koji svrbi te do tjedan dana može stvarati nelagodu.

valovit rub zvona

lovka usmjerena prema gore

264-265_CRO.indd 264 10/16/09 2:25:12 PM

264-265_Cnidarians_01.indd 264 9/6/2007 7:48:54 264-265_Cnidarians_01.indd 265 9/6/2007 7:49:44

265ÆARNJACIm

or

sk

i živ

ot

RAZRED scypHozoa

Morska mjeseËinaPelagia noctiluca

PROMJER do 13 cm

DUBINA u blizini povrπine


RASPROSTRANJENOST sjeveroistoËni Atlantik, Sredozemlje, Indijski ocean te zapadni i srediπnji Pacifik

Ovaj režnjak proizvodi bioluminiscentne bljeskove svjetla kojima se Ëesto dive putnici na brodovima koji prolaze kraj nje, ali takoer je poznata kao okrutna meduza bolnih udaraca. Osim πto ima osam lovki sa žarnicama, prekrivena je sitnim, crvenim mrljama, a to su zapravo

nakupine žarnih stanica. Ako se morsku mjeseËinu udari ili je podraže valovi, ona sjaji tako πto iz povrπinskih stanica izluËuje svijetleÊu sluz. S donje strane gljivastog zvona vise Ëetiri duga, valovito naborana usna režnja koja se katkad nazivaju usnim trakama. Na njima su takoer žarne stanice koje paraliziraju i sapletu sitne planktonske životinjice. Plijen se zadrži pomoÊu ljepljive sluzi, a zatim se prenosi kroz brazde na režnjevima do usnog otvora.

Za razliku od veÊine režnjaka, životni ciklus morske mjeseËine ne ukljuËuje priËvrπÊeni stadij. Jajaπca i spermiji otpuπtaju se u vodu u kojoj nastaje oplodnja i razvoj malene, ovalne liËinke planule, prekrivene dlakastim trepetljikama. LiËinka planula izravno se mijenja u sitnu, režnjastu meduzu oblika okrenute πalice, nazvanu efira, koja se postupno razvija u odraslu jedinku.

naborani usni reæanj

gonade

lovke sa æarnicama

264-265_CRO.indd 265 10/16/09 2:25:17 PM

352-353_BonyFish_06.indd 352 9/6/2007 10:38:29 352-353_BonyFish_06.indd 353 9/6/2007 10:38:48

352m

or

sk

i ž

ivo

t

RED Lophiiformes

Dlakava udiËarkaCaulophryne jordani

DULJINA za ženke do 20 cm; za mužjake duljina nije zabilježena, ali su siÊuπni

TEÆINA nije zabilježena

DUBINA 100 ∑ 1500 m

RASPROSTRANJENOST duboke vode diljem svijeta

Meu udiËarkama su neke od riba najbizarnijeg izgleda u oceanima, a dlakava udiËarka svakako spada u tu kategoriju. Ima golema usta, sitne oËi te veliku lenu i podrepnu peraju, s vrlo

RED Lophiiformes

ToËkasta riba πiπmiπOgcocephalus radiatus

DULJINA do 38 cm


DUBINA 0 ∑ 70 m

RASPROSTRANJENOST suptropske vode zapadnog Atlantika i MeksiËkog zaljeva

dugim produžecima perajnih πipËica. Osim toga, prekrivena je osjetnim dlaËicama koje joj daju raskuπtran izgled. Kao i veÊina udiËarki, na vrhu glave ima pokretan mamac oblikovan od prve bodlje lene peraje. Biologija dlakave udiËarke slabo je poznata, jer je ukupno dosad ulovljeno samo nekoliko primjeraka. Meutim, druge se udiËarke služe svojim mamcem da namame plijen unutar dosega. Zatim riba otvara svoja usta i stvara naglu, snažnu usisavajuÊu struju prema unutra. Plijen je progutan u djeliÊu sekunde. U dubokom moru hrane ima malo pa udiËarke koje ondje žive imaju izuzetno velika usta i rastezljive želuce, πto im omoguÊuje gutanje plijena jednako

RED Lophiiformes

Dubokomorska udiËarka

Bufoceratias wedliDULJINA ženke do 25 cm; za mužjake nije zabilježena


DUBINA 300 ∑ 1750 m

RASPROSTRANJENOST MeksiËki zaljev, Karipsko more i Atlantik

Ova mala, dubokomorska udiËarka obojena je tamnim bojama, ima okruglasto tijelo, nježne peraje i svjetleÊi mamac na vrhu dugog πtapa nazvanog ilicium. Drugi, mnogo manji πtap smjeπten na glavi, Ëesto je skriven od pogleda. Ova riba ima lagan kostur i male miπiÊe, pa je priliËno lagana

i olakπano joj je plutanje. Nema potrebe mnogo plivati jer plijen namamljuje unutar dosega. Æenke dubokomorske udiËarke neoπteÊene su bile lovljene iz znanstvenih podmornica, uporabom ureaja nazvanog sisajuÊi piπtolj, koji usiπe životinju u spremnik. Zatim su žive ribe fotografirane. Mužjaci joπ nikada nisu vieni, a pretpostavlja se da su siÊuπni i slobodno živuÊi.

okruglasto tijelo

velikog ili Ëak veÊeg od njih samih. Dlakava udiËarka pripada porodici Caulophrynidae, poznatoj i kao lepezastoperajne udiËarke. Mužjaci riba iz ove porodice siÊuπni su i nemaju mamce. U odraslom stadiju oni žive kao paraziti na ženkama.

Ovu je vrstu Ëesto teπko odrediti jer ih je ulovljeno tako malo, a Ëesto su i oπteÊene zbog doticaja s mrežama i promjene pritiska prilikom izvlaËenja na povrπinu.

Ribe iz porodice Ogcocephalidae, meu kojima je i toËkasta riba πiπmiπ, udiËarke su najneobiËnijeg oblika. One se podupru na parne prsne i trbuπne peraje, πto im omoguÊuje da hodaju po morskom dnu u potrazi za crvolikim životinjama, rakovima i ribom. Premda toËkasta riba πiπmiπ ima mamac, on je kratak, a postoje dokazi da izluËuje miris koji privlaËi potencijalan plijen. Tvrda, bodljasta koža πtiti ovu ribu od grabežljivaca, ali su toliko trome da ih ronioci mogu skupiti.

πtap i mamac

osjetne dlake

velika usta

352-353_CRO.indd 352 12/8/09 2:47:01 PM

352-353_BonyFish_06.indd 352 9/6/2007 10:38:29 352-353_BonyFish_06.indd 353 9/6/2007 10:38:48

353KO©TUNJA»E

RED Lophiiformes

Žaboglava ribaHistrio histrio

DULJINA do 20 cm


DUBINA oko 0 ∑ 11 m

RASPROSTRANJENOST tropska i suptropska mora diljem svijeta; nije zabilježena u istoËnom Pacifiku

Ova neobiËna riba iz porodice žaboglavih riba (Anternnariidae) živi na plutajuÊim nakupinama alga roda Sargassum. Koristi se svojim hvatajuÊim

RED Lophiiformes

GrdobinaLophius piscatorius

DULJINA do 2 m

TEÆINA do 57 kg

DUBINA 20 ∑ 1000 m

RASPROSTRANJENOST sjeveroistoËni Atlantik južno do zapadne Afrike, Sredozemno i Crno more

Grdobina ima glavu nalik na spljoπtenu nogometnu loptu, obrubljenu naborima kože u obliku algi, koji služe za kamuflažu, te πiroko, spljoπteno tijelo koje se sužava prema repu.

RED Lophiiformes

Riba lijesChaunax endeavouri

DULJINA do 22 cm


DUBINA 50 ∑ 300 m

RASPROSTRANJENOST umjerene vode jugozapadnog Pacifika, uz istoËnu obalu Australije

Riba lijes nalikuje na ružiËast balon prekriven sitnim bodljicama, a može napuhati tijelo tako da izgleda veÊa. Pripada porodici udiËarki pod imenom

se držanjem priËvrπÊenog mužjaka ženka osigurava da Êe

njena jaja biti oploena. Na kraju se mužjaci pretvaraju u parazite, ujedajuÊi u ženkinu kožu. Zatim se njihove krvne zalihe stope te ženka hrani mužjaka. Na jednoj ženki naena su i do tri mužjaka.

Tamnomramorna zelenoplava koža takoer pomaže grdobini da se stopi sa sedimentom morskog dna. Ona strpljivo leži na morskom dnu, spremna usisati svaku ribu koju uspije namamiti kvrcanjem mesnatim ribolovnim mamcem na lenoj peraji. Zna se da velike grdobine Ëak i zamahnu prema gore te love ptice koje rone. Grdobina ima dobro razvijene prsne peraje, postavljene na osnovama poput ruku, sa πiljatim ≈laktovima√ koji joj omoguÊuju geganje po morskom dnu. UdiËarke iz roda Lophius poznate su i kao ribe guske i žabe ribarice. Ova se vrsta komercijalno iskoriπtava i prodaje.

biti veÊi i od nje same. Njezin rastezljiv želudac te labavo priËvrπÊena koža pomažu joj da se njeno tijelo prilagodi takvim golemim obrocima. Premda ženka nije posve slijepa, njene su oËi siÊuπne te ona vjerojatno uopÊe ne može vidjeti plijen dok ga ne namami unutar dosega pomoÊu svog sjajnog mamca. Nasuprot tomu, mužjak je sitan i služi se svojim oπtrim njuhom kako bi naπao partnericu. On nema zubi, veÊ se za ženku objesi posebnim kukicama na rostrumu. Poπto je ona ispustila jajaπca, a mužjak ih oplodio, on otpliva, a ne zna koliko dugo joπ živi. Mladi i mužjaci i ženke žive blizu povrπine, gdje se hrane malim, planktonskim životinjama.

RED Lophiiformes

Morski vragMelanocetus johnsonii

DULJINA ženke 18 cm; mužjaci 3 cm


DUBINA do 2000 m

RASPROSTRANJENOST duboke vode Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana

Ova dubokomorska udiËarka poznata je i kao grbava udiËarka. Æenka morskog vraga ima golemu glavu i velike Ëeljusti s vrlo dugim, bodežastim zubima. Njima se služi za lov plijena koji može

sjajni mamac

RED Lophiiformes

Reganova udiËarkaHaplophryne mollis

DULJINA ženke 8 cm; mužjaci 2 cm


DUBINA 200 ∑ 2000 m

RASPROSTRANJENOST tropske i suptropske duboke vode πirom svijeta

Ova neobiËna, dubokomorska udiËarka nema pigmenata u koži. Odrasla ženka ove vrste ima gotovo okruglo tijelo, brojne, vrlo male zube, bodlje iznad oËiju i iza usta te vrlo malen ribolovni mamac, koji se sastoji samo od male rese na njuπci. Kao i u mnogih drugih dubokomorskih udiËarki, mužjaci ove vrste cijelog života ostaju vrlo mali te im je jedini cilj u životu da izvrsnim njuhom pronau ženku te se zakvaËe za nju pomoÊu posebnih kukica. U oceanskim je dubinama teπko pronaÊi partnera pa

Chaunacidae ili morske žabe, koje imaju velika, mlitava tijela i labavu kožu. Kao i druge udiËarke, ova vrsta ima mamac, meutim, on je vrlo malen i može biti skriven u udubini na gubici. Malo se zna o njenu naËinu života, ali veÊinu vremena provodi mirno ležeÊi na dnu u muljevitim podruËjima. ObiËno obitava u dubokoj vodi, na kontinentalnom πelfu i obronku premda je naena i u plitkoj vodi, na samo 50 m dubine.

prsnim perajama nalik na noge kako bi obujmila busene algi i verala se po nakupinama. S resama na koži, iπaranim uzorkom i raznolikom bojom, ova je riba dobro prikrivena te male ribe i rakove može namamiti unutar dometa za napad. Ako je u opasnosti, može se popeti na vrh busena algi. Katkad ove ribe sa svojim algama budu isprane na obalu.

veliki mamac

lepezasta peraja

bodlje

nepigmentirana, providna koæa

dugi, oπtri zubi

352-353_CRO.indd 353 12/8/09 2:47:03 PM

400-401_Birds_08.indd 400 9/6/2007 11:51:48 400-401_Birds_08.indd 401 9/6/2007 11:53:01

400 SVIJET ÆIVOTINJAM

OR

SK

I Ž

IVO

T

RED charadriiformes

Lastorepi galebCreagrus furcatus

DULJINA 55 ∑ 60 cm

TEÆINA 600 ∑ 900 g

STANI©TE obale, priobalne vode, otvoreno more

RASPROSTRANJENOST otoËje Galápagos i otok Malpelo (gniježenje); pacifiËka obala Južne Amerike (negniježenje)

Ovoga je galeba lako razlikovati po duboko urezanu repu, a neobiËan je po tome πto se hrani noÊu. Jede lignje i ribe, koje uoËava svojim velikim oËima, okruženim crvenim prstenima. OËi su pod kutom nagnute prema naprijed te tako daju πiroko polje binokularnog vida. Gnijezde se na otocima, a u ostatku godine rasprπeni su daleko na moru.

RED charadriiformes

Srebrnasti galebLarus argentatus


TEÆINA 750 g ∑ 1,25 kg

STANI©TE obale, akumulacije, gradska podruËja

RASPROSTRANJENOST posvuda na sjevernoj polutki

BuËni, samopouzdani i uvijek u potrazi za hranom, ovi su galebovi najπire rasprostranjena vrsta na sjevernoj polutki. Imaju sivo obojenu gornju stranu i crne vrhove krila te veliki žuti kljun s karakteristiËnom crvenom mrljom blizu

vrha. Mladi srebrnasti galebovi iπarano su smei, a potrebne su im tri godine da bi posve razvili perje odraslih. Srebrnaste se galebove Ëesto može vidjeti u jatima, a rijeË je o vrlo prilagodljivim pticama koje Êe pojesti bilo πto jestivo πto mogu naÊi. Rijetko odlutaju daleko na more, ali njihova se rasprostranjenost πiri daleko u unutraπnjost, gdje su Ëesto povezani s ljudima ∑ slijede traktore kako bi jeli gujavice otkrivene brazdanjem ili buËno prevrÊu gomile smeÊa. Srebrnasti se galebovi gnijezde na tlu ili na vrhovima krovova, a najËeπÊe nesu tri jaja. Ako su im gnijezda uznemirena, mogu biti vrlo agresivni.

HRANA PREKO PALUBE

Velik broj srebrnastih galebova slijedi ribarske brodove koji rade blizu obala. Za razliku od pelagiËkih ptica, obiËno se noÊu vraÊaju na kopno.

HRANJENJE OTPACIMA

OdbaËena hrana velik je dio prehrane srebrnastog galeba,

i na kopnu i na moru. Ovaj se galeb okoristio πirenjem urbanih

podruËja i poveÊanjem ribarstva, Ëime se stvara

velika koliËina jestiva otpada. Srebrnasti galebovi mogu donijeti probleme na

smetliπtima u unutraπnjosti tako πto skupljaju i odnose otpad.

RED charadriiformes

Veliki galebLarus marinus


TEÆINA 1,2 ∑ 2,1 kg

STANI©TE stjenovite obale, otoci, zimi unutraπnjost

RASPROSTRANJENOST sjeverni Atlantik, gnijezdi se sjeverno od otoËja Svalbarda

S rasponom krila i do 1,7 m, veliki je galeb jedan od najveÊih galebova na svijetu. Teπko je graen, ima crnu gornju povrπinu krila i snažan kljun. On skuplja hranu, ali je i izuzetno grabežljiva ptica. »esto lovi druge morske ptice i njihove mladunce, a napast Êe Ëak i sisavce veliËine kuniÊa. Veliki galebovi gnijezde se sami ili u kolonijama, a gnijezda grade na izboËinama na liticama ili na otvorenu tlu.

400-401_CRO.indd 400 10/16/09 2:31:36 PM

400-401_Birds_08.indd 400 9/6/2007 11:51:48 400-401_Birds_08.indd 401 9/6/2007 11:53:01

401PTICEM

OR

SK

I ŽIV

OT

RED charadriiformes

Velika ËigraSterna caspia


TEÆINA 500 ∑ 750 g

STANI©TE obale, jezera, akumulacije, πljunËare

RASPROSTRANJENOST Sjeverna Amerika, Euroazija, Afrika, Australija (gniježenje); sjeverni dio Južne Amerike, jugoistoËna Azija (negniježenje)

Ova velika Ëigra s crnom krijestom globalno je rasprostranjena. S lene je strane siva, s velikim, tamnocrvenim kljunom, a ima crnu kapicu, koja je najtamnija tijekom razmnožavanja. Za hranom nakon obruπavanja zaranja u plitku vodu, gnijezdi se u kolonijama, a jaja polaže izravno na πljunak ili mulj.

RED charadriiformes

Bijeli galebPagophila eburnea


TEÆINA 450 ∑ 600 g

STANI©TE obale, otvoreno more, zaleeno more

RASPROSTRANJENOST ArktiËki ocean, sjeverni Atlantik, prezimljuju na jugu areala

RED charadriiformes

Smea ËigraAnous stolidus


TEÆINA 200 ∑ 250 g

STANI©TE otvoreno more, priobalje, oceanski otoci

RASPROSTRANJENOST posvuda u tropskim vodama; na nekim je otocima cijele godine

RED charadriiformes

Bijela ËigraGygis alba


TEÆINA 100 ∑ 125 g

STANI©TE otvoreno more, priobalje, oceanski otoci

RASPROSTRANJENOST tropske vode diljem svijeta

Poznata i kao vilinska Ëigra, ova nježna i graciozna ptica luta daleko iznad tropskih oceana, a obiËava leprπati blizu brodova. Vitka je i lagano graena, s crnim oËima i ravnim, crnim kljunom,

RED charadriiformes

Brkata ËigraLarosterna inca


TEÆINA 175 ∑ 225 g

STANI©TE obale i priobalne vode

RASPROSTRANJENOST pacifiËka obala Južne Amerike od Ekvadora do srediπnjeg »ilea

Ovu južnoameriËku Ëigru lako je prepoznati po kovrËavim, bijelim perima ∑ ≈brkovima√. Hrani se u hladnim vodama Humboldtove struje koje su bogate hranjivim tvarima, spuπtajuÊi se na povrπinu kako bi lovila male ribe. Brkate Ëigre Ëesto slijede morske lavove i kitove, napadajuÊi jata

riba dok one pokuπavaju pobjeÊi veÊim predatorima. Gnijezde

se meu stijenama ili u napuπtenim jazbinama.

a to je jedina Ëigra s posve bijelim perjem. VeÊinu vremena provodi leteÊi nekoliko metara iznad povrπine, povremeno se bacajuÊi prema dolje kako bi ulovila malu ribu ili lignju. Za razliku od veÊine Ëigri, razmnožava se samostalno, gnijezdeÊi se na daleko rasprπenim otocima. Svoje jedino jaje nese na grebenu ili u maloj duplji na nagnutoj grani. Roditelji se izmjenjuju u ležanju na jajetu tijekom inkubacijskog razdoblja od pet tjedana, πto je neobiËno dugo za jaje te veliËine. PtiÊ izlazi sa snažnim nogama i kandžama kojima se pridržava za mjesto gniježenja.

Bijeli je galeb ptica koja se gnijezdi najsjevernije od svih ptica. Posve je bijel, osim kljuna sa žutim vrhom, crnih oËiju i crnih nogu. Svojim lakim letom i hodom poput pingvina prelazi preko otvorene vode i morskog leda, a može se naÊi gotovo posvuda na ArktiËkom oceanu. Hrani se najviπe strvinarenjem pa ga brzo privuku leπine uginulih tuljana i kitova. Populacije bijeloga galeba trenutaËno naglo opadaju, a ne zna se razlog tomu.

Predstavnici su roda Anous tamne, tropske Ëigre, koje se Ëesto hrane

daleko na moru. Poznate su tri vrste, a smea je Ëigra najveÊa i najπire rasprostranjena meu njima. Po cijelom je tijelu smeÊkastocrna, osim svjetlije krune. Ima tanka krila, dug, oπtar kljun i male, intenzivno crne noge. Smee se Ëigre hrane uglavnom ribama i lignjama, najprije leprπajuÊi, a zatim se obruπavajuÊi na isti naËin kao i Ëigre. Gnijezde se na otocima posvuda u tropima, a gnijezda grade od granËica i algi, na drveÊu ili na tlu.

RED charadriiformes

AzteËki galebLarus atricilla


TEÆINA 300 ∑ 500 g

STANI©TE obale, priobalne vode

RASPROSTRANJENOST Sjeverna i Srednja Amerika, Karibi; sjever Južne Amerike

AzteËki je galeb πiroko rasprostranjen ljetni posjetilac sjevernoameriËkih obala, no rijetko odskiÊe u unutraπnjost. Uglavnom se hrani skupljanjem otpadaka te Ëesto slijedi brodove. Drzak i samopouzdan, dobro je poznat ljudima koji prave piknik na plažama, gdje veÊe galebove gura na stranu boreÊi se za hranu. Gnijezdi se na obalama u velikim kolonijama. Kao i mnogi drugi crnoglavi galebovi, azteËki galeb tijekom razdoblja u kojem se ne razmnožava gubi crnu kapu te mu glava postaje jednoliËno bijela.

RED charadriiformes

Troprsti galebRissa tridactyla


TEÆINA 300 ∑ 500 g

STANI©TE stjenovite obale, priobalne vode, otvoreno more

RASPROSTRANJENOST sjeverna polutka; gnijezdi se sjeverno do otoËja Svalbarda i Grenlanda

Troprsti galebovi imaju specifiËan pjev ∑ glasan, trosložan krik koji

odjekuje oko njihovih gnijezdeÊih kolonija na sjevernim obalama. To

su galebovi srednje veliËine, sivih lea, koji se gnijezde na uskim grebenima na liticama, a ostatak godine provode tumarajuÊi daleko na moru. Uglavnom se hrane malim ribama te Ëesto slijede ribarske brodove. Meutim, za razliku od veÊine galebova, troprsti galebovi rijetko pokazuju bilo kakvo zanimanje za skupljanje otpadaka na kopnu. U njih je razvijeno nekoliko prilagodbi za gniježenje na golim stijenama.

Na nogama imaju dulje kandže od veÊine galebova te od algi i blata grade Ëaπkasto gnijezdo koje im pomaže da jaja budu na sigurnom. Oba roditelja sjede na jajima i hrane mlado, a zovovi prepoznavanja koje roditelji ispuπtaju mogu stvoriti zagluπujuÊu buku na mjestima na kojima se nekoliko stotina parova gnijezdi jedan blizu drugoga. Nakon razmnožavanja, ove se ptice raπtrkaju dalje od obala, putujuÊi na jug sve do tropskog podruËja uza zapadnu Afriku. Monogamni su, parovi se ponovno sastaju na istim gnjezdiliπtima, poπto su do osam mjeseci proveli odvojeno.

400-401_CRO.indd 401 10/16/09 2:31:44 PM

408-409_Mammals_02.indd 408 9/6/2007 12:41:45 408-409_Mammals_02.indd 409 9/6/2007 12:42:43

408 SVIJET ÆIVOTINJAm

or

sk

i æ

ivo

t

RED carnivora

ObiËni tuljanPhoca vitulina

DULJINA 1,4 ∑ 1,9 m

TEÆINA 55 ∑ 170 kg

STANI©TE priobalne vode, uπÊa, rijeke

RASPROSTRANJENOST sjeverni Pacifik i sjeverni Atlantik, na jugu dopire do poluotoka Baja California

ObiËni je tuljan vrsta tuljana s najπirom rasprostranjenoπÊu te najveÊom raznolikoπÊu oznaka. Pozadinska boja ovog tuljana varira od svijetlosive do smee, s tamnim mrljama i prstenima, te katkad tamnom prugom duž lea. Njegova je glava blago glatko zaobljena, a njuπka sliËi pseÊoj. Prije svega se hrani ribama, koje Ëesto lovi u plitkoj vodi blizu obale. Može roniti i do pet minuta, ali rijetko na velike dubine.

RED carnivora

Kolutasti tuljanPusa hispida



STANI©TE polarne vode oko morskog leda

RASPROSTRANJENOST ArktiËki ocean, sjeverni Pacifik, sjeverni Atlantik, BaltiËko more, Ohotsko more

Kolutasti je tuljan dobio ime po uoËljivim kružnim oznakama, a obitava posvuda u arktiËkom podruËju, u otvorenim vodama blizu zaleena mora, a i ispod

sivi, iπarani uzorkom tamnih mrlja, koje sa staroπÊu postaju istaknutije. Uglavnom se hrane ribom i desetonožnim rakovima. Æive na južnom rubu arktiËkoga ledenog prekrivaËa, na kojem se

odmaraju tijekom linjanja. U rano proljeÊe odrasle ženke kote po jedno mlado, koje prestaju dojiti veÊ nakon 12 dana. Tada mlado postupno odbacuje bijelo krzno i poËinje živjeti u moru. Tijekom mnogo desetljeÊa mladunci su bili predmetom sporna lova zbog krzna za trgovinu krznima. UnatoË borbi zaπtitara, i dalje se svake godine ubije viπe od 250 000 mladunaca. Grenlandske tuljane takoer love morski psi, sjeverni medvjedi i orke.

ObiËni tuljan velik dio vremena provode na stjenovitim zaravnima i pjeπËanim sprudovima, a na takvim mjestima i ženke kote mlade. Mladunci joπ prije roenja odbacuju meko, rodno krzno, a život zapoËinju u tamnijoj inaËici krzna odraslih, za razliku od mladunaca nekih drugih tuljana. Premda gotovo odmah poslije roenja mogu plivati, Ëesto upotrebljavaju prednje peraje kako bi plovili na majkama. S oko Ëetiri tjedna prestaju sisati. Baπ kao πto im ime kaže, obiËni su tuljani joπ brojni premda u Sjevernom moru na njihove populacije πtetno utjeËe oneËiπÊenje i vrlo zarazna virusna bolest koja je buknula potkraj 1980ih.

prednje peraje s pandæama

samog leda, u kojem kopa rupe za disanje. Može roniti dulje od sat vremena hraneÊi se ribom i zooplanktonom. Æenke kolutastog tuljana kote mlade na ledu, gdje u snijegu kopaju brloge. Ovi su tuljani omiljen plijen sjevernih medvjeda koji ih love u njihovim brlozima te kada iziu na povrπinu kako bi udahnuli.

ili tri puta teži od ženki ∑ razlika koju premaπuje nekoliko drugih vrsta pravih tuljana. Kad ne love svoju uobiËajenu hranu, odnosno ribu, Ëunjasti tuljani provode vrijeme ili odmarajuÊi se na stijenama ili spavajuÊi u vodi tako da su im tijela postavljena okomito, s nosnicama koje vire iznad povrπine. Razmnožavaju se na obali, tegleÊi se iz mora na plaže ili travnate povrπine dalje u unutraπnjosti. Njihovi mladunci imaju bijelo rodno krzno, a na obali ostaju od dva do tri mjeseca prije nego πto se usude krenuti u more.

Obje su vrste medvjedica (rod Monachus) ugrožene. VeÊu meu njima, sredozemnu medvjedicu, IUCN je klasificirao kao kritiËno ugroženu. Krzno joj je od tamnosmeeg do svijetložuÊkastosmeeg. Æenke su veÊe od mužjaka, a mladunci se kote s crnim krznom, πto je neobiËno za tuljane. Ovaj je tuljan nekad bio Ëest, ali stoljeÊa lova i uznemirivanje smanjili su gustoÊu populacija na samo nekoliko stotina jedinki. VeÊina ih živi u Sredozemlju, a najveÊa je kolonija uz atlantsku obalu Maroka. Njezin je najbliži živuÊi srodnik rijetka havajska medvjedica.

RED carnivora

»unjasti tuljanHalichoerus grypus



STANI©TE stjenovite obale, otoci dalje od obale

RASPROSTRANJENOST diskontinuirane populacije u sjeverozapadnom Atlantiku, Islandu, Britanskom otoËju i BaltiËkom moru

»unjasti tuljan ima osobitu, izboËenu njuπku, pa izgleda kao da ima ≈rimski nos√. Raznoliko su obojeni: mužjaci obiËno imaju cijelo tijelo sivo, sa svijetlim mrljama na donjoj strani, a ženke Ëesto imaju mramoran uzorak od tamnih mrlja na mnogo svjetlijoj pozadini. Mužjaci mogu biti dva

RED carnivora

Grenlandski tuljanPagophilus groenlandicus



STANI©TE polarne vode

RASPROSTRANJENOST sjeverni Atlantik i okolna podruËja ArktiËkog oceana, na istoku dopire do Sibira

Grenlandski tuljan jedan je od najËeπÊih tuljana daleko na sjeveru, a mladi se kote s osobito raskoπnim krznom od dugih, bijelih dlaka, koje prikriva mladunce dok leže na zaleenom moru. Odrasli grenlandski tuljani srebrnasto su

RED carnivora

Sredozemna medvjedicaMonachus monachus



STANI©TE stjenovite obale u podruËjima toplih voda

RASPROSTRANJENOST atlantske obale sjeverne Afrike, Sredozemlje

408-409_CRO.indd 408 12/8/09 4:29:12 PM

408-409_Mammals_02.indd 408 9/6/2007 12:41:45 408-409_Mammals_02.indd 409 9/6/2007 12:42:43

409SISAVCIm

or

sk

i æiv

ot

sloj masti za izolaciju te kratko, gusto krzno, bez mekih dlaka smjeπtenih ispod. Oni su izvrsni ronioci: sjeverna je vrsta bila praÊena na dubinama veÊim od 1,6 km premda joπ nije posve jasno kako pronalaze svoj plijen.

tijelu, a ima kratko, gusto krzno od plavkastocrnih dlaka, sa svijetlim vrpcama na stranama. Uglavnom se hrani ribom. Zaranja do dubina od 600 m, a pod vodom može ostati i do sat vremena. Weddellovi tuljani toliko su dobro prilagoeni životu u hladnoj vodi da se radije sunËaju na ledu nego na goloj zemlji. Razmnožavaju se na ledu, a njihovo preživljavanje zime ovisi o tome da rupe za disanje održavaju otvorenima. To rade svojim oËnjacima, poËinjuÊi dok je led tanak, a zatim održavajuÊi otvor dok led postaje deblji, do dubine od 2 m.

RED carnivora

Sjeverni morski slonMirounga angustirostris

DULJINA 3 ∑ 5 m


STANI©TE otoci sa stjenovitim obalama u dubokoj vodi

RASPROSTRANJENOST pacifiËka obala Sjeverne Amerike, od San Francisca do poluotoka Baja California

Mužjaci morskih slonova najveÊi su od svih perajara, a naspram divovskim mužjacima ženke djeluju patuljasto. Postoje dvije vrste, na svakoj polutki po jedna. Vrlo su sliËna izgleda i naËina života. Sjeverni morski slon sive je ili smee boje, bez uoËljivih oznaka. Mužjak ima golem, miπiÊav vrat, snažne Ëeljusti te rilo koje se može napuhati, a izgleda poput skraÊene surle. Oba spola imaju

RED carnivora

Tuljan rakožderLobodon carcinophagus

DULJINA 2 ∑ 2,4 m



RASPROSTRANJENOST Južni ocean i okolna podruËja sjeverno od antarktiËke konvergencije

Usprkos svom imenu, ovaj se tuljan hrani samo svjetlarima i drugim planktonskim životinjama. Vodu procjeuje pomoÊu neobiËnih kutnjaka s produljenim vrπcima koji izgledaju poput niza zdepastih prstiju. Dok su mu Ëeljusti zatvorene, vrπci djeluju poput sita, propuπtajuÊi vodu da izie van, ali zadržavajuÊi hranu unutra. Imaju vitka tijela, a njihovo krzno može biti svijetlo ili tamnosmee, a peraje su tamnije. Æive u blizini ledenog prekrivaËa na kojem se i razmnožavaju, a na kopnu su izuzetno spretni. Mumificirani ostaci predstavnika ove vrste naeni su viπe od 50 km u unutraπnjosti. Pretpostavlja se da ih je ukupno 10 ∑ 20 milijuna te je ovo brojnija vrsta od svih ostalih vrsta tuljana zajedno.

RED carnivora

Weddellov tuljanLeptonychotes weddellii




RASPROSTRANJENOST Južni ocean, sjeverno dopire do Južne Georgije

Weddellov tuljan obitava oko cijele antarktiËke obale te je morski sisavac koji živi najjužnije na svijetu. Njegova glava izgleda maleno prema

RED carnivora

Morski leopardHydrurga leptonyx



STANI©TE polarne vode, stjenovite obale

RASPROSTRANJENOST Južni ocean i okolna podruËja sjeverno od antarktiËke konvergencije

Sa svojom dugom njuπkom i oπtro stisnutim vratom, ovaj osamljeni grabežljivac izgleda posve drukËije od ostalih vrsta tuljana koje obitavaju uz Antarktiku. Za razliku od veÊine pravih tuljana, on se kroz vodu potiskuje prednjim perajama, a ne stražnjima ∑ znaËajka koju dijeli s tuljanima krznaπima i morskim lavovima. Njegovo je tijelo crno ili tamnosivo, sa srebrnastom donjom stranom, oznaËeno tamnijim mrljama i toËkama. Ima iznimno snažne Ëeljusti, koje može razjapiti neobiËno πiroko.

Na Ëeljustima su dugi sjekutiÊi i oËnjaci te složeni liËni zubi koji iz vode mogu izdvajati hranu. Otprilike polovinu prehrane morskog leoparda Ëine svjetlari, ali ostatak su mnoge veÊe životinje koje lovi samostalno. Na primjer, morski leopardi vjeπto love pingvine dok ulaze u vodu, a zatim ih bacaju u zrak kako bi s njihovih tijela oderali perje i kožu. Takoer love lignje, ribe te druge tuljane. Æenke svake godine kote po jedno mlado, koje prestaje sisati s Ëetiri tjedna.

BORBE MUÆJAKA

Morski slonovi imaju sustav razmnožavanja ≈pobjednik uzima sve√, u kojem se suparniËki mužjaci bore za pravo parenja. Tijekom takvih se natjecanja dva suparnika usmjere jedan prema drugom, a zatim uzdižu prednje dijelove tijela, glasno urliËuÊi s napuhanim surlama. Nakon toga udaraju jedan drugoga zubima, pri Ëemu Ëesto zadaju duboke, dugotrajne brazgotine. Mužjaci koji pobijede mogu se tijekom sezone razmnožavanja pariti s desecima ženki, a stalni se gubitnici uopÊe ne pare.

408-409_CRO.indd 409 10/16/09 2:32:45 PM

472-473_Melanesia.indd 472 13/6/2007 9:08:30 472-473_Melanesia.indd 473 13/6/2007 9:09:03

472 TIHI OCEANa

tl

as

oc

ea

na

MELANEZIJANAZIV MELANEZIJA DOLAZI OD GR»KE RIJE»I za crno otoËje. PodruËje obuhvaÊa otoËja sjeverno od Australije, od Sulawesija i Nove Gvineje na zapadu do Fidæija i Samoe na istoku. Mora su tropska, a toplom vodom ih prihranjuje zapadna Juæna ekvatorska struja. Regija je geoloπki sloæena, a u nekim dijelovima je prisutna vulkanska aktivnost.

TIHI OCEAN f2

Solomonovo more

Solomonovo more leæi izmeu Solomonskog otoËja i otoka Nove Gvineje, dok ga na sjeveru omeuje otok New Britain, a na jugu otoËje Louisiade. PodruËje je geoloπki vrlo sloæeno - ostatak oceanske ploËe uklijeπten je izmeu Australske ploËe koja se kreÊe prema sjeveru i PacifiËke ploËe koja se kreÊe prema zapadu. »ini se da se dno Solomonovog mora



DOTOK Tihi ocean, Koraljno more

TIHI OCEAN f1

Bismarckovo more

Bismarckovo more leæi sjeverno od Nove Gvineje. Okruæeno je vulkanskim otocima od kojih je najveÊi New Britain. Pod morem se nalazi Bismarckova mikroploËa, uklijeπtena izmeu Australske ploËe koja se kreÊe na sjever i PacifiËke i Karolinske ploËe koje se kreÊu na zapad. Sjeverni su otoci posljedica podvlaËenja Karolinske i PacifiËke ploËe kod jarka Manusa. Trenutno aktivniji, vulkani na juænome dijelu mora posljedica su podvlaËenja mikroploËe Solomonova mora kod jarka New Britaina. IstoËno od Bismarckovoga mora leæi prag Ontong Java. Ovaj podmorski ravnjak jedno je od najveÊih prostranstava vulkanskih stijena na svijetu. Tvore ga bazaltni izljevi, od kojih su neki stari i 120 milijuna godina.


NAJVE∆A DUBINA 2800 km

DOTOK Tihi ocean, Solomonovo more

sastoji od dvije oceanske mikroploËe. MikroploËa Solomonova mora razmiËe se od žlijeba Pockingtona i rotira u smjeru kazaljke na satu. Pritom se prema sjeveru i vjerojatno prema jugozapadu podvlaËi pod okolne veÊe ploËe. Vulkanska aktivnost posebno je izraæena pred obalama otoËja New Georgia, gdje dolazi do subdukcije hrpta: podmorski vulkan Kavachi eksplozivno je izbio iznad morske razine 2002. godine. S druge strane mora, tektonsko izdizanje Zemljine kore rezultiralo je podizanjem novogvinejskoga poluotoka Huona, gdje se mogu pronaÊi izdignuti koraljni grebeni na priliËnoj udaljenosti od danaπnje obale.

VULKAN RABAULIznenadna erupcija vulkana Rabaula na obali otoka New Britaina 1994. prisilila je stanovnike istoimenog grada na evakuaciju.

A B C D E f G H I J K L

A B C D E f G H I J K L

1

2

3

4

1

2

3

4MJERILO0 100 200 300 400 500 km

0 100 200 300 400 500 milja

180˚

180˚

150˚E

150˚E

120˚E

20˚S

10˚S

20˚S

10˚S

130˚E 140˚E 160˚E 170˚E

120˚E 130˚E 140˚E 160˚E 170˚E

Ekvator Ekvator

10 800 m

9175 m

10 587 m

4 m

7183 m

222 m

6249 m

3179 m

8322 m

7 m

399 m

22 m

1337 m

3 m

16 m

164 m

8940 m

1577 m

Arafurski πelf

Zavala Bone


Floreska zavala

Savuanska zavala


Solomonova zavala

Timorski jarak

Vel i ki k

ora

l j ni g r eben

Ravnjak Queensland



Ravnjak Fidæi

Juæna Fidæijska

zavala La

ua

nsk

i

Jara

k To

nga

Hrb

at T

onga

Greben Zephyr

PliÊak Hazel Holme

Jarak Vitiaz

Hrbat Gilbert


Sjeverni jarak

Novi H

ebridi

Jarak Novi H

ebridi

Ælijeb Pockingto

n

Jarak New Britain

Jarak Manus

Papuanski ravnjak

Preg Mellish

Ravnjak Louisiade

Zavala Santa Cruz

Ravnjak Bellona

Jarak Nova Gvineja

Rowleyjev πelf

Sahulsk

i πelf

Sahulsk

i pliÊ

aci

Lauanska zavala

hrb

at

Jarak Novi H

ebridi

Hrbat Hunte

r

PliÊak Pandora

Prag Ontong

Java

Greben Lyra

T I H I O C E A N

Zaljev Carpentaria

Papuanski zaljev

Timorsko more


Bismarckovo more

Solomonovo more

Korsko more

Ceramsko more

Tominijski zaljev

Floresko more

Savuansko more


MoluËko more

Zaljev Joseph

Bonaparte

Halmahersko more

Arafursko more

INDIJSKI OCEAN

Zaljev B

one

Mak

assa

r sk

i p

rola

z

Torresov prolaz

Zaljev New Georgia

Fly

Mamberamo

Dig

ul

Sepik

Cape York

Rt Arnhem

Rt York

OtoËje Whitsunday


(Coral Sea Islands)

Groote Eylandt

Arnhemova Zeml ja

Malaita

Rennell



BukaUmboi

Manus

Santa Isabel

Banaba


OtoËje Louisiade

EspirituSanto

OtoËje Santa Cruz

OtoËje Banks

Tanna

Erromango

MalekulaPentecost

Maewo

Efate

Funafuti

Wallis

Futuna

Savai’i

OtoËje Vava'u

OtoËje Tongatapu

Upolu

Vanua Levu

Viti Levu

Tungaru



(Ce lebe s )

OtoËje New Georgia

OtoËje Loyauté

Me

la

ne

zi

ja

Lauanski otoci

FloresSumbawa

Sumba

Rt Londonderry

Wetar

Buru

OtoËje Halmahera

OtoËje Sula

OtoËje Damar

Seram

OtoËje Aru

Melville

Bathurst

OtoËje Tanimbar

OtoËje Kai

Yos Sudarso

Wessel

OtoËje Wellesley


New Britain

New Ireland

Timor

M

o l u c i


Darwin

Cairns

Port Moresby

Port-Vila

Honiara

Nouméa

Suva

Apia

Lae

Madang

Wewak

Jayapura

ManokwariPalu

Makassar

BroomeDerby

Ambon

Dili

Rabaul

Townsville

Mackay

Cooktown

NAURU

KIRIBATI

SOLOMONSKI OTOCI

TUVALU

A U S T R A L I J A


ISTO»NI TIMOR

SAMOA

Nova Kaledonija

(FRA)

VANUATUFIDÆI

TONGA

Wallis i Futuna

(FRA)

Huon

472-473_Melanesia_CRO.indd 472 10/16/09 2:40:04 PM

004-005 contents.indd 4 6/6/2007 22:56:42

473

MORSKI OKOLI©I

UVOD

Naslov izvornikaOCEAN

THE WORLD’S LAST WILDERNESS REVEALED∂ 2006 Dorling Kindersley Limited

Za nakladnika Alen Bodor

Urednik Vid Jakša OpaËiÊ

Prijevod s engleskog Josip JukiÊ Ivana Buj

Ivan »anjevac

Lektura Maja MatkoviÊ

Korektura Vesna Lovrec

Priprema za tisak GrafiËki studio Miπ

PredgovorNaπ bi se planet trebao zvati Ocean. On je malo nebesko tijelo koje leti beskonaËnom tamom svemira kao vatrica æivota u, inaËe, neprivlaËnoj hlad noÊi beskrajna svemira.

Usprkos nepovoljnim okolnostima, on je Petrijeva zdjelica iz koje se razvio sav, nama znan, æivi svijet. Bez vode, naπ bi planet bio samo jedna od milijardi beæivotnih stijena koje lebde u prostranstvu crno zamrljana niπtavila. »ak se i statistiËari Ëude koliko je mala vjerojatnost da Zemlja, bogata raznolikim æivim svijetom, u koji spadamo i mi, uopÊe postoji. Ipak, do danas smo nekako opstali i tu smo gdje jesmo unatoË pravom labirintu prepunom prepreka. More je oËaralo ljude joπ i prije nego πto je grËki pjesnik Homer napisao svoju Odiseju, ep o morskim pustolovinama. Upravo nas je ta oËaranost navela da poemo prekapati po tom nepoznatom podruËju u potrazi za odgovorima, ali more nikada nije olako odavalo svoje tajne. Premda su prijaπnji istraæivaËi, znanstvenici i oceanografi postigli monumentalne uspjehe, time smo tek zagrebali povrπinu.

Procjenjuje se da se viπe od 90% bioloπke raznolikosti na svijetu odnosi na oceane. Od kontrahiranja i opuπtanja meduze poput rada srca do borbe izmeu hobotnice i paunastog ustonoπca na æivot i smrt, otkriÊa nas Ëekaju iza svakog ugla. Sa svakim odgovorom javlja se desetak novih pitanja. Ovo su zasigurno uzbudljiva vremena dok zaranjamo prema posljednjoj granici naπega planeta. ZahvaljujuÊi novim tehnologijama moæemo istraæivati viπe od otprilike 2% oceanskog prostranstva koje je bilo dostupno prijaπnjim generacijama. No Ëak i uz najnoviju tehnologiju, dostizanje iste razine znanja o moru kao o kopnu trajat Êe nekoliko naraπtaja.

Bez obzira na naπu predodæbu o udaljenosti i nepovezanosti s oceanima, svaki naπ postupak u svakodnevnu æivotu utjeËe na globalni hidroloπki ciklus koji, s druge strane, utjeËe na nas. Sve oborine koje padnu na kopno, od najviπih vrhunaca do najravnijih nizina, zavrπe u oceanima. Premda se taj proces odvijao kroz nebrojene milijune godina, u posljednjih je stotinu godina na njega profinjeno utjecao sve jaËi ekoloπki trag naπe vrste. Od prekomjerne uporabe gnojiva u zemljama bez izlaza na more koja tisuÊama kilometara dalje uzrokuje cvjetanje algi pogubnih za æivi svijet, do svakodnevna dotoka plastiËnih predmeta Ëak i u najudaljenijim dijelovima svijeta, naπi postupci utjeËu na naπ jedini sustav za odræavanje æivota.

Tom spoznajom ne æelimo se osjeÊati osuenima zbog svojih postupaka, nego kanimo doËarati kako nam boljim upoznavanjem oceanskog sustava i njegovih stanovnika rad na ozdravljenju naπeg planeta moæe postati draæi i potrebniji. Malim koracima, kao πto je obraÊanje malo viπe pozornosti naπim svakodnevnim rutinama, svatko od nas moæe imati vaæan pozitivan utjecaj na buduÊnost naπega planeta i na svijet koji Êe naslijediti naπa djeca. Ukratko, bilo bi mnogo zdravije nauËiti plesati uz valcer prirode nego pokuπavati promijeniti glazbu.

Uredništvo

Ova je promidæbena broπura sloæena iz radne verzije materijala, koji Êe se provjeravati, korigirati i urediti prije objavljivanja u knjizi.

SAdrŽAJ O OVOJ KNJIZI 6

PREDGOVOR 8

MORSKA VODA 30 SvoJSTvAvode 32

KeMIJSKASvoJSTvA MorSKevode 34

TeMPerATUrAISALINITeT 36

SvJeTLostIZvUK 38

GEOLOGIJA OCEANA 40 NASTANAKIrAZvITAKZeMLJe 42

PodrIJeTLooCeANA IKoNTINeNATA 44

evoLUCIJAoCeANA 46

TeKToNIKAIoCeANSKo dNo 50

CIRKULACIJA I KLIMA 52 oCeANSKIvJeTrovI 54

Povr©INSKaCIrKULACIJA 58

PodvodNACIrKULACIJA 60

HIdroLo©KICIKLUS 64

oCeANIIKLIMA 66

eLNIÑoILANIÑA 68

HArIKeNIITAJFUNI 70

VALOVI I MORSKE MIJENE 74 MorSKIvALovI 76

MorSKeMIJeNe 78

OBALNA I PRIOBALNA PODRU»JA 86 oBALeIProMJeNerAZINe MorA 88

oBALNIKrAJoLICI 92

PLAÆeIdINe 106

472-473_Melanesia.indd 473 13/6/2007 9:09:03

MeLANeZIJAA

tL

AS

OC

EA

NA

TIHI OCEAN c2

Arafursko more

Arafursko more leæi na kontinentskom πelfu i oznaËava granicu Tihoga i Indijskog oceana. Za vrijeme puhanja ljetnih monsuna strujanje u moru je zapadno, prema Indijskome oceanu i Juænoj ekvatorskoj struji u njemu. Zimi je u Indijskome oceanu snaænija Ekvatorska protustruja te je strujanje vode usmjereno prema istoku.



DOTOK Koraljno more, Timorsko more, Bandsko more

TIHI OCEAN g3

Koraljno more

Ovo tropsko more dobilo je ime zbog postojanja koraljnih grebena uz veÊinu njegovih obala. Na zapadnome dijelu mora nalazi se Veliki koraljni greben (vidi str. 160) koji raste uz rub australskoga kontinentskog πelfa. Tople vode ulaze u more iz smjera Pacifika, sporo kruæe prije izlaska kroz Torresov prolaz na zapadu ili kao IstoËnoaustralska struja na jugu.

POVR©INA 4,8 mil. km2


DOTOK Tihi ocean, rijeke Fly, Purari, Kikori

TIHI OCEAN k3

Ravnjak Fidæi

Ravnjak Fidæi najtanji je dio tektonske ploËe Fidæi. OtoËje Fidæi izvorno je bilo dio neprekinutoga vulkanskoga otoËnog niza zajedno s otoËjem Vanuatuom i Solomonskim otoËjem. Preseljeno je na istok uslijed promjene smjera PacifiËke ploËe i poËetka stvaranja nove oceanske kore u Sjevernoj Fidæijskoj zavali. Hrbat Hunter na jugu oznaËava transformni rasjed koji je omoguÊio pomicanje na istok. Danas neaktivni jarak Vitiaz na sjeveru oznaËava pak subdukcijsku zonu koja je stvorila otoËje. Tijekom vremena goleme koliËine vapnenca nataloæile su se kao platforma oko vulkanskoga otoËnog niza, koji je preoblikovan izdizanjem, rasjedanjem i nabiranjem uzrokovanog otvaranjem mlade Sjeverne Fidæijske zavale. Rast platforme nastavlja se i danas zahvaljujuÊi koraljnim grebenima koji okruæuju stotine fidæijskih otoka.


PROSJE»NA DUBINA Manje od 250 m

IstoËni i sjeverni rubovi Koraljnoga mora oznaËeni su dubokomorskim jarcima, mjestima na kojima se podvlaËi oceanski dio Australske ploËe. Vulkanska aktivnost stvorila je Solomonsko otoËje i otoËni niz Vanuatua. Eksplozivne erupcije u tome otoËnom prostoru ponekad stvaraju vulkanske plovuËce, eruptivne stijene koje, zbog postojanja πupljina i plinova u njima, plutaju. Ostaci doplutalih plovuËaca mogu se naÊi i na zapadnoj obali Koraljnoga mora.

VELIKI KORALJNI GREBENVeliki koraljni greben je, s duljinom veÊom od 2000 km, najveÊa koraljna struktura na svijetu.

ZALAZAK SUNCA NAD ARAFURSKIM MOREM

LEGENDA

kopno

podmorski vrh

morska dubina

najveÊa dubina na karti

razina mora

250 m

500 m

1000 m

2000 m

3000 m

5000 m

granica tektonskih ploËa

g H I J k L

g H I J k L

1

2

3

4

1

2

3

4

180˚

180˚

150˚E

150˚E

120˚E

20˚S

10˚S

20˚S

10˚S

130˚E 140˚E 160˚E 170˚E

120˚E 130˚E 140˚E 160˚E 170˚E

Ekvator Ekvator

10 800 m

9175 m

10 587 m

4 m

7183 m

222 m

6249 m

3179 m

8322 m

7 m

399 m

22 m

1337 m

3 m

16 m

164 m

8940 m

1577 m

Arafurski πelf

Zavala Bone


Floreska zavala

Savuanska zavala


Solomonova zavala

Timorski jarak

Vel i ki k

ora

l j ni g r eben

Ravnjak Queensland



Ravnjak Fidæi

Juæna Fidæijska

zavala La

ua

nsk

i

Jara

k To

nga

Hrb

at T

onga

Greben Zephyr

PliÊak Hazel Holme

Jarak Vitiaz

Hrbat Gilbert


Sjeverni jarak

Novi H

ebridi

Jarak Novi H

ebridi

Ælijeb Pockingto

n

Jarak New Britain

Jarak Manus

Papuanski ravnjak

Preg Mellish

Ravnjak Louisiade

Zavala Santa Cruz

Ravnjak Bellona

Jarak Nova Gvineja

Rowleyjev πelf

Sahulsk

i πelf

Sahulsk

i pliÊ

aci

Lauanska zavala

hrb

at

Jarak Novi H

ebridi

Hrbat Hunte

r

PliÊak Pandora

Prag Ontong

Java

Greben Lyra

T I H I O C E A N

Zaljev Carpentaria

Papuanski zaljev

Timorsko more


Bismarckovo more

Solomonovo more

Korsko more

Ceramsko more

Tominijski zaljev

Floresko more

Savuansko more


MoluËko more

Zaljev Joseph

Bonaparte

Halmahersko more

Arafursko more

INDIJSKI OCEAN

Zaljev B

one

Mak

assa

r sk

i p

rola

z

Torresov prolaz

Zaljev New Georgia

Fly

Mamberamo

Dig

ul

Sepik

Cape York

Rt Arnhem

Rt York

OtoËje Whitsunday


(Coral Sea Islands)

Groote Eylandt

Arnhemova Zeml ja

Malaita

Rennell



BukaUmboi

Manus

Santa Isabel

Banaba


OtoËje Louisiade

EspirituSanto

OtoËje Santa Cruz

OtoËje Banks

Tanna

Erromango

MalekulaPentecost

Maewo

Efate

Funafuti

Wallis

Futuna

Savai’i

OtoËje Vava'u

OtoËje Tongatapu

Upolu

Vanua Levu

Viti Levu

Tungaru



(Ce lebe s )

OtoËje New Georgia

OtoËje Loyauté

Me

la

ne

zi

ja

Lauanski otoci

FloresSumbawa

Sumba

Rt Londonderry

Wetar

Buru

OtoËje Halmahera

OtoËje Sula

OtoËje Damar

Seram

OtoËje Aru

Melville

Bathurst

OtoËje Tanimbar

OtoËje Kai

Yos Sudarso

Wessel

OtoËje Wellesley


New Britain

New Ireland

Timor

M

o l u c i


Darwin

Cairns

Port Moresby

Port-Vila

Honiara

Nouméa

Suva

Apia

Lae

Madang

Wewak

Jayapura

ManokwariPalu

Makassar

BroomeDerby

Ambon

Dili

Rabaul

Townsville

Mackay

Cooktown

NAURU

KIRIBATI

SOLOMONSKI OTOCI

TUVALU

A U S T R A L I J A


ISTO»NI TIMOR

SAMOA

Nova Kaledonija

(FRA)

VANUATUFIDÆI

TONGA

Wallis i Futuna

(FRA)

Huon

473

004-023_korice2_CRO.indd 4-5 12/8/09 2:12:44 PM

velika ilustrirana e n c i k l o p e d i j a

ocean

≈KAD JEDNOM MORE IZBACI SVOJE »AROLIJE, ZAUVIJEK ZADRÆAVA JEDNU U SVOJOJ MREÆI »UDA.√JACQUES-YVES COUSTEAU

BROSURA_OCEAN_CRO.indd 1 1/14/10 2:57:53 PM

Velika ilustrirana enciklopedija OCEAN

Documents

Transcript of Velika ilustrirana enciklopedija OCEAN