Uvod u percepciju

8/19/2019 Uvod u percepciju

1/18


2/18

Sadržaj poglavlja

ZAŠTO ČITATI OVU KNJIGU

PERCEPTIVNI PROCESOkolinski podražaj i opažani podražaj

Podražaj na receptorima

Transdukcija

Neuronsko procesiranje

Percepcija

Prepoznavanje

Djelovanje

Znanje

Zorni prikaz: Percipiranje slike

KAKO PRISTUPITI PROUČAVANJU PERCEPCIJERazine analizeKomunikacija između razina analize

MJERENJE PERCEPCIJEOpis

Prepoznavanje

Metoda: Prepoznavanje

Zašto percipiramo ovu sliku kao trodimenzionalnu scenu iako

se ona nalazi na plošnoj stranici? To je samo jedno od mnogih

pitanja o percepciji koja ćemo razmatrati u ovoj knjizi.Fotografija: istockphoto/© Shaun Lowe

UVOD

U PERCEPCIJU

Detekcija

Metoda: Određivanje apsolutnog limena Metoda: Određivanje diferencijalnog limena Zorni prikaz: Mjerenje diferencijalnog limenaProcjena veličina

Metoda: Procjena veličinaTraženje

Druge metode mjerenja

ZA RAZMATRANJE: KAKO NAJVIŠE “IZVUĆI” IZOVE KNJIGE

PROVJERITE SVOJE ZNANJE 1.1

RAZMISLITE AKO ŽELITE ZNATI VIŠE

KLJUČNI POJMOVI

POSJETITE PRATEĆU INTERNET STRANICU OVE KNJIGE

1.


3/18

4 OSJETI I PERCEPCIJA

Neka pitanja koja ćemo razmatrati:

Â Zašto biste trebali čitati ovu knjigu?

Â Kako je vaša percepcija određena procesima kojihniste svjesni?

Â

Kakva je razlika između percipiranja nečega i prepoznavanja toga?

Â Kako možemo mjeriti percepciju?

Z amislite si da vam je bio dodijeljen sljedeći hipote-tički projekt. Znanstveni projekt:

Konstruirajte uređaj koji može locirati, opisati iidentificirati sve predmete u okolini, uključujući njihovuudaljenost od tog uređaja i njihove međusobne odnose.Osim toga, uređaj treba biti sposoban kretati se od jednogdo drugog mjesta izbjegavajući prepreke na svom putu.

Poseban zahtjev:Uređaj treba imati sposobnost svjesnog doživljava-

nja kakvo je doživljavanje ljudi u kontekstu širem odonog što trenutačno opažaju.

Oprez:Ovaj je projekt, ako ga odlučite prihvatiti, izuzetno

težak. Još nije riješen ni pomoću najboljih računalnihznanstvenika, iako su oni opskrbljeni najmoćnijim ra-čunalima na svijetu.

Nagovještaj:

Ljudi i životinje riješili su ovaj problem na poseb-no elegantan način. Oni koriste dva kuglasta senzorakoji sadrže kemijske tvari osjetljive na svjetlo, kako biosjetili svjetlo; dva detektora postrance na glavi, koji suopskrbljeni finim treperećim dlačicama kako bi osjetilipromjene tlaka u zraku; male detektore tlaka različitogoblika ugrađene u kožu kako bi osjetili podražaje na koži;te dva tipa kemijskih detektora za prepoznavanje plinovapri udisanju i čvrstih tvari i tekućina koje se uzimaju prihranjenju.

Dodatna primjedba:

Konstruiranje detektora tek je prvi korak u stvaranjusustava. Sustav obrade informacija je, također, potreban.U slučaju čovjeka, taj sustav obrade informacija je “raču-nalo” nazvano mozak sa 100 milijardi djelatnih jedinica,a njihova međusobna povezanost tako je složena da jošuvijek nije u potpunosti odgonetnuta. Iako su detekto-ri važan dio projekta, konstrukcija računala je bitna jerinformacije koje su prikupljene detektorima moraju bitianalizirane. Treba imati na umu da djelovanje ljudskogperceptivnog sustava još nije potpuno razjašnjeno i dasu najbolji znanstveni umovi u svijetu postigli mali na-predak baveći se ovim posebno zahtjevnim problemom.

Usmjerite se najprije na glavni problem, a pitanje svje-snog doživljavanja ostavite za kasnije.

Spomenuti “znanstveni projekt” je ono čime se baviova knjiga. Naš je cilj razumjeti ljudski model počevši sdetektorima - očima, ušima, kožnim receptorima te re-ceptorima u nosu i ustima - a zatim ćemo prijeći na raču-

nalo - mozak. Naš je cilj razumjeti kako osjećamo stvariiz okoline i kakvo je međudjelovanje s njima. Paradokss kojim se susrećemo tražeći to razumijevanje je u tomešto, iako još ne razumijemo percepciju, percipiranje jenešto što nam je lako činiti. U većini prilika, jednostavnootvorimo oči i vidimo što je oko nas ili slušamo i čujemozvukove, bez ulaganja nekog posebnog napora.

Zbog lakoće kojom percipiramo mnogi ljudi doživ-ljavaju percepciju kao nešto što se “jednostavno događa”i ta im se ostvarenja koja postižu naša osjetila ne čine slo-ženim ili izvanrednim. “Napokon”, možda će reći skep-tik, “kod vida, slika okoline usmjeruje se na stražnji dio

mog oka i ta slika pruža sve informacije koje moj mozaktreba da bi se stvorila kopija okoline u mojoj svijesti”. Alibaš ideja da percepcija nije tako složena, 1950-ih i 1960-ih godina navela je računalne znanstvenike na pogrešnupretpostavku da će biti potrebno samo jedno desetljeće ilitako nekako za stvaranje “percipirajućeg stroja” koji bi semogao snalaziti u okolini lakoćom kakvom to ljudi čine.Ovaj izazov postavljen prije više od 45 godina još uvijektraje, iako je računalo pobijedilo prvaka svijeta u šahu1997. godine. Sa stajališta računala percipiranje okolineje mnogo teže nego što je svjetsko natjecanje za prvakau šahu.

U ovom poglavlju počet ćemo s uvođenjem nekih

temeljnih načela kako bismo si pomogli u razumijevanjusloženosti percepcije. Najprije ćemo razmotriti nekoli-ko praktičnih razloga za proučavanje percepcije, a zatimkako se percepcija odvija u slijedu koraka i, napokon,kako mjeriti percepciju.

ZAŠTO ČITATI OVU KNJIGU?

Najočitiji odgovor na pitanje “Zašto čitati ovu knjigu?”jest da je to zahtjev studijskog predmeta. Dakle, vjero-jatno je važna stvar to učiniti ako želite dobru ocjenu.

Ali osim toga, postoje brojni drugi razlozi za čitanje oveknjige. U prvom redu, opskrbit će vas informacijamakoje mogu koristiti i kod drugih predmeta, a možda čak iu vašoj budućoj karijeri. Ako planirate postati istraživačili nastavnik u području percepcije ili bliskim područji-ma, ova će vam knjiga dati dobre temelje. Ustvari, broj-na istraživanja o kojima ćete čitati načinili su istraživačikoji su se uveli u područje percepcije pomoću ranijih iz-danja ove knjige.

Materijal u ovoj knjizi također je važan za budućistudij medicine ili slična područja budući da je dobar dionaših rasprava o funkcioniranju tijela. Nekoliko medi-


4/18

5UVOD U PERCEPCIJU

cinskih primjena koje ovise o znanju o percepciji sred-stva su za obnovu percepcije kod ljudi koji su izgubili vid ili sluh i u tretmanu boli. Ostale primjene uključujurobote koji se mogu koristiti u neuobičajenim okolina-ma, sustav prepoznavanja govora koji može razumjetišto netko govori te prometni znakovi koji su vidljivi vo-

začima u različitim uvjetima. Ali razlozi proučavanju percepcije prelaze mogućno-

sti korisne primjene. Budući da je percepcija nešto štostalno doživljavate, znanje o tome kako djeluje intere-santno je samo po sebi. Kako biste to osvijestili, obratitepažnju na ono što upravo sada doživljavate. Gledajućiokolo ili, možda, dotičući stranice ove knjige, vjerojat-no ćete imati osjećaj da percipirate točno ono što je “tu vani” u okolini. Uostalom, dotičući ovu stranicu stavlja-te se u izravan kontakt s njom pa vjerojatno osjećate daje ono što vidite stvarno tamo. Ali jedna od stvari kojućete naučiti proučavajući percepciju jest da je sve što vi-

dite, čujete, okusite ili njušite filtrirano mehanizmima vaših osjetila. To znači da je to što percipirate određenone samo “onim izvan” nego i svojstvima vaših osjetila.Taj je pojam fascinirao filozofe, istraživače i studentestotinama godina, a sada ipak ima više značenja zbognapredovanja u našem razumijevanju mehanizama od-govornih za našu percepciju.

Drugi razlog za proučavanje percepcije jest što vamto može pomoći da postanete svjesniji naravi vlastitihperceptivnih doživljaja. Mnogo od svakidašnjeg iskustvakoje uzimamo kao gotovu činjenicu – poput slušanja ne-čijeg govora, kušanja hrane ili gledanja slika u muzeju

– može se procijeniti na dubljim razinama razmatrajućipitanja kao što su “Zašto nepoznati jezik zvuči kao ne-prekinuti tok zvuka, bez prekida između riječi?”, “Zaštogubim osjet okusa kad uzimam nešto hladno?” te “Kakoslikar stvara dojam dubine na slici?” Čitajući ovu knjiguneće biti samo odgovora na ova pitanja nego i na drugao kojima možda niste mislili, poput ovoga “Zašto ne vi-dimo boje u sumraku?” ili “Kako to da okolna scena neizgleda da se kreće kada hodam kroz nju?” Stoga, iakone planirate postati liječnik ili konstruktor vozila-robota,nakon čitanja ove knjige imat ćete bolji uvid u složenosti ljepotu mehanizama odgovornih za vaše perceptivnoiskustvo, a možda čak s povećanom svijesti o svijetu oko vas.

Jednom neobičnom koincidencijom, kakve se povre-meno događaju, primio sam e-mail od jedne studentice(ne moje, nego s jednog drugog sveučilišta) u otprilikeisto vrijeme kad sam pisao ovaj odjeljak knjige. U svojeme-mailu, “Jenny” je dala brojne primjedbe o knjizi, alijedna, koja me se dojmila jer je posebno važna za pita-nje “Zašto čitati ovu knjigu?”, je sljedeća: “Čitajući vašuknjigu spoznala sam fascinantan proces koji se odvijao usvakom trenutku u mojem mozgu, da se događaju stvario kojima nisam uopće mislila.” Vaši razlozi za čitanje

ove knjige mogu biti sasvim različiti od Jennynih, ali na-dajmo se da ćete naći nekih stvari koje će biti korisne ilifascinantne, ili i jedno i drugo.

PERCEPTIVNI PROCES

Jedna od poruka ove knjige jest da se percepcija ne odvijatek tako, nego da je rezultat složenih procesa “iza sce-ne”, od kojih mnogi nisu dostupni našoj svijesti. Jedanod svakodnevnih primjera ideje procesa iza scene, kojimse može pokazati što se događa, jest gledanje predstaveu kazalištu. Dok je vaša pažnja usmjerena na odvijanjedrame koju stvaraju glumci u predstavi, druga dramaodvija se iza pozornice. Jedna glumica se žuri dovršitioblačenje svog kostima, jedan glumac korača gore-doljekako bi smirio živce prije nego izađe na scenu, inspicijentprovjerava je li sve u redu za promjenu scene, a iza staklaprozorčića iznad zadnjeg reda gledališta, osvjetljivač pri-prema promjenu za sljedeće osvjetljenje scene.

Upravo kao što gledatelji vide samo mali dio onogašto se stvarno događa za vrijeme predstave, vaša percep-cija svijeta oko vas, koja se odvija bez napora, samo jemali dio onoga što se događa dok vi percipirate. Jedannačin kojim se mogu ilustrirati procesi iza scene koji suuključeni u percepciju jest promatranje percepcije kaoniza koraka, koji ćemo zvati perceptivni proces. Opisatćemo taj proces, prikazan dijagramom na slici 1.1, raz-matrajući svaki od njegovih koraka.

Slika 1.1 Perceptivni proces. Različiti koraci u procesuporedani su u krug kako bi se istakla dinamičnost procesa ikontinuiranost promjena. Plave strelice označavaju podraža- je; zelene procesiranje; crvene perceptivnu reakciju. StreliceA, B i C pokazuju tri važna odnosa koje istraživači mjere.

Podražaj na

receptorima

Transdukcija

Procesiranje

ZnanjePercepcija

Prepoznavanje

Djelovanje

Opažani podražaj

Okolinski

podražaj

A

B

C


5/18


Okolinski podražaj i opažani podražajPodražaji iz okoline su sve stvari u našoj okolini koje po-tencijalno možemo percipirati. Razmotrimo, na primjer,potencijalne podražaje koji su svuda oko Ellen koja hodakroz šumarak. Krećući se stazom susreće se s velikim

brojem podražaja (slika 1.2a) – drveće, staza kojom hoda,šuškanje životinjica koje bježe kroz lišće. Budući da imapreviše istodobnih događanja da bi ih Ellen mogla zahva-

titi odjednom, ona motri scenu, gledajući s jednog mjestana drugo na stvari koje privlače njezin interes.

Kako je Ellenina pažnja zaokupljena posebnim po-gledom na drvo zdesna, ona isprva nije opazila zanimlji- vu strukturu stabla, nego je iznenada shvatila da je onošto je najprije izgledalo kao mrlja mahovine zapravo noć-

ni leptir (slika 1.2b). Kad se Ellen usmjerila na tog leptira,koji je postao središtem njezine pažnje, on tada pred-stavlja opažani podražaj. Opažani podražaj iz trenutkau trenutka može biti nešto drugo, kako Ellen prebacujesvoju pažnju s mjesta na mjesto.

Podražaj na receptorimaKad Ellen usmjeruje svoju pažnju na noćnog leptira, onagleda izravno na njega, a to stvara sliku leptira i njegoveneposredne okoline na osjetnim stanicama (receptorima)na njezinoj mrežnici. Mrežnica je 0,4 mm debela mre-ža receptora osjetljivih na svjetlo te drugih neurona koji

prekrivaju stražnji dio oka (slika 1.3a). (Opisat ćemo ne-urone detaljnije u 2. poglavlju.) Ovaj je korak važan zatošto predstavlja pretvaranje podražaja – noćnog leptira– u drugi oblik: sliku na Elleninoj mrežnici. Ali to pre-tvaranje od “noćnog leptira na drvetu” u “sliku noćnogleptira na mrežnici” mala je transformacija u usporedbi sonim što se zatim događa: slika na mrežnici pretvara se uelektrične signale u receptorima procesom koji se nazivatransdukcija ili pretvorba.

TransdukcijaTransdukcija (pretvorba) je pretvaranje jednog oblika

energije u drugi. Na primjer, kad dotaknete gumb naekranu bankomata u banci, pritisak vašeg prsta bit ćepretvoren u električnu energiju, koja će signalizirati stro-ju da upotrijebi mehaničku energiju kako bi vaš novac

Slika 1.2 (a) Uzimamo šumu kao početnu točku opisa per-ceptivnog procesa. Sve u šumi predstavlja okolinski podra-žaj. (b) Ellen se usmjerava na noćnog leptira, koji postajeopažani podražaj.

(a) Šumarak (b) Noćni leptir na drvetu

Slika 1.3 (a) Slika noćnog lep-tira stvara se na Elleninoj mrež-nici. (b) Transdukcija se događakad receptori stvore električnuenergiju kao reakciju na svjetlo.(c) Ta je električna energija pro-cesirana u mreži neurona.

3. Podražaj na receptorima 4. Transdukcija 5. Procesiranje

1. Okolinski podražaj 2. Opažani podražaj

(a) Slika na Elleninoj mrežnici (b) Stvoreni elektricitet (c) Signali u neuronima

Mrežnica

Slika noćnog leptira

Ulazisvjetlost

Izlazi elektricitet


6/18

7UVOD U PERCEPCIJU

bio gurnut van iz stroja. Transdukcija se događa u živ-čanom sustavu kad se energija iz okoline – kao što jeenergija svjetla, mehaničkog tlaka ili kemijska energija– transformira u električnu energiju. U našem primjeru,sklop svjetla koji stvara noćni leptir na Elleninoj mrež-nici pretvoren je u električne signale u tisućama njezinih

vidnih receptora (slika 1.3b).

Neuronsko procesiranjeNakon što je slika noćnog leptira pretvorena u električ-ne signale na Elleninim receptorima, ti signali aktivirajudruge neurone, koji opet aktiviraju još više neurona. Tisu neuroni organizirani u međusobno povezane putovemnogo složenije nego što je karta koja se može napravitisažimanjem cjelokupnog sustava cesta u SAD-u na ve-ličinu ove stranice. Uzduž tih putova putuju električnisignali, najprije iz oka u mozak, a zatim i unutar samogmozga. Za vrijeme svog putovanja kroz tu mrežu neuro-

na, električni su signali podvrgnuti neuronskom proce-siranju (slika 1.3c).Neuronsko procesiranje odnosi se na operacije koje

mijenjaju električne reakcije na različite načine. U 3. po-glavlju točno ćemo opisati kako su te električne reak-cije procesirane, ali procesiranje možemo razumjeti najednostavnoj razini zamislimo li da leteći helikopteromiznad grada promatramo promet u mreži ulica poslov-nog grada u vrijeme prometne gužve. Primjerice, vidimojedno mjesto gdje se promet iz tri ili četiri ulice slijevau jednu ulicu koja postaje potpuno začepljena i izgledaskoro kao parkiralište; u drugoj ulici postoje semafori nasvakom križanju pa promet ide po načelu stani-kreni; utrećoj promet glatko teče zbog ograničenog pristupa ce-

sti. Iz ove scene vidljivo je kako način rasporeda ulica teprometne oznake utječu na protok automobila kroz grad.

U 3. poglavlju vidjet ćemo da se nešto slično odvija iu živčanom sustavu. Način kojim su putovi u živčanomsustavu raspoređeni i narav međusobnih veza različitihputova mogu utjecati na protok električnih signala. To

je izuzetno važno jer taj protok signala određuje sljedećikorak u perceptivnom procesiranju – percepciju.

PercepcijaPercepcija je svjesni osjetni doživljaj. Događa se kad suelektrični signali koji reprezentiraju noćnog leptira naneki način transformirani u Elleninu mozgu u njezin vidni doživljaj noćnog leptira (slika 1.4a).

U prošlosti, neki prikazi perceptivnog procesa stalisu na ovom stupnju. Napokon, kad Ellena jednom vidi leptira, nije li ga percipirala? Odgovor na to pitanje jeda, ona ga je percipirala, ali druge stvari su se, također,

dogodile – ona je lik prepoznala kao “noćnog leptira”, ane kao “leptira” i poduzela je aktivnost koja se temeljina njezinoj percepciji time što je prišla bliže drvetu kakobi bolje pogledala noćnog leptira. Ta dva dodatna koraka– prepoznavanje i aktivnost – ponašanja su koja su važnaposljedica perceptivnog procesa.

PrepoznavanjePrepoznavanje je naša sposobnost smještanja predmetau određenu kategoriju, kao što je “noćni leptir”, što mudaje značenje (slika 1.4b). Iako možemo biti u iskušenjuizjednačiti percepciju i prepoznavanje, istraživači su po-kazali kako su to odvojeni procesi. Kao primjer, navestćemo slučaj doktora P., pacijenta kojega je opisao neu-

(a) Ellen percipira nešto (b) Ellen prepoznaje da je to (c) Ellen ide prema noćnomna drvetu noćni leptir leptiru

Slika 1.4 (a) Ellen ima svje-snu percepciju noćnog lep-tira. (b) Prepoznaje noćnogleptira. (c) Poduzima akcijutako što hoda prema drveturadi boljeg pogleda.

6. Percepcija 7. Prepoznavanje 8. Akcija

To je noćnileptir.


7/18


rolog Oliver Sacks (1985) u naslovnoj priči svoje knjigeČovjek koji je zamijenio svoju ženu sa šeširom.

Dr. P., poznati glazbenik i glazbeni učitelj, najprije jeuočio problem kad su počele teškoće s prepoznavanjemstudenata prema izgledu, iako ih je mogao trenutno iden-tificirati na temelju njihova glasa. Ali kad je dr. P. počeopogrešno percipirati poznate predmete, na primjer kad seobratio parkirališnom automatu kao da je osoba ili kad jeočekivao od izrezbarenog gumba na ormaru da će s njimrazgovarati, postalo je jasno da je njegov problem ozbilj-niji od pukog zaboravljanja. Je li bio slijep ili je moždapoludio? Na temelju pregleda očiju bilo je jasno da vididobro, dakle, loš vid nije bio problem. Također, na teme-

lju mnogih kriterija bilo je očito da nije lud.Problem dr. P.-a možda se mogao dijagnosticiratikao vidni oblik agnozije - nesposobnosti prepoznavanjapredmeta - uzrokovan tumorom mozga. On je percipiraodijelove predmeta, ali nije mogao identificirati cijeli pred-met, pa kad mu je Sacks pokazao rukavice, dr. P. ih je opi-sao kao “glatka površina sama po sebi razdvojena. Činise da ima pet vrećolikih izdanaka, ako se to tako moženazvati”. Kad ga je Sacks pitao što je to, dr. P. je pretpo-stavio da je to “neka vrst spremnika. Moglo bi biti neštokao novčanik, na primjer za kovanice od dvije kune”.Normalno lak proces prepoznavanja predmeta bio je koddr. P. onemogućen tumorom na njegovu mozgu. On je

mogao percipirati i prepoznati dijelove predmeta, ali nijemogao perceptivno skupiti dijelove na takav način da bimu to omogućilo prepoznavanje predmeta kao cjeline.Slučajevi poput ovoga pokazuju da percepcija i prepoznavanje nisu isto.

DjelovanjeDjelovanje uključuje motorne aktivnosti poput pomi-canja glave ili očiju te kretanje kroz okolinu. U našemprimjeru, Ellen gleda ravno prema noćnom leptiru i hodaprema njemu (slika 1.4c). Neki istraživači gledaju na ak-

ciju kao na važan rezultat perceptivnog procesa zbog nje-zina značenja za preživljavanje. David Milner i MelvynGoodale (1995) smatraju da rano u evoluciji životinjaglavni cilj vidnog procesiranja nije bilo stvaranje svje-sne percepcije ili “slike” okoline, nego pomoć životinjiu kontroli kretanja, hvatanja plijena, izbjegavanja pre-

preka i otkrivanja grabežljivaca – sve bitnih funkcija zapreživljavanje.

Činjenica da percepcija često dovodi do akcije, biloda se radi o povećanoj pozornosti životinje kad čuje puc-ketanje grančice u šumi ili samo o odluci da bolje pogledana nešto što izgleda zanimljivo, znači da je percepcijastalno promjenljiv proces. Na primjer, scena koju Ellenopaža mijenja se svaki put kad ona skrene svoju pažnjuna nešto drugo, ako se pomakne na drugo mjesto ili kadse nešto pomakne u samoj sceni.

Promjene koje se događaju kad ljudi percipiraju ra-zlog su zbog kojega su koraci u perceptivnom procesu na

slici 1.1 smješteni ukrug. Iako možemo opisati percep-tivni proces kao niz koraka koji “počinju” s podražajemiz okoline i “završavaju” percepcijom, prepoznavanjemi akcijom, cjelokupni proces tako je dinamičan i stalnopromjenljiv da stvarno nema početnu ili završnu točku.

ZnanjeU našem dijagramu perceptivnog procesa iznad “neu-ronskog procesiranja” i “percepcije” je znanje – svakainformacija koja onoga koji percipira uvodi u situaciju.Znanje je smješteno izvan kruga jer može utjecati nabrojne korake u perceptivnom procesu. Informacije kojeopažača uvode u situaciju mogu biti stvari koje su nau-čene godinama prije, kao što je Ellen naučila razlikovatinoćnog i dnevnog leptira ili znanje koje je stečeno u zbi- vanjima što su se upravo dogodila. U sljedećem zornomprikazu nalazi se primjer kako percepcija može biti podutjecajem znanja koje ste upravo stekli.

ZORNI PRIKAZ

Percepcija slike

Nakon gledanja crteža na slici 1.5, zatvorite oči, okrenite strani-cu 10, otvorite ih i odmah zatvorite bacivši sasvim kratki pogledna sliku 1.7. Odlučite što je na slici i zatim otvorite oči i proči-tajte objašnjenje ispod slike.

Učinite to odmah prije daljnjeg čitanja.

Jeste li prepoznali sliku 1.7 kao štakora (ili miša)? Ako jeste, bili ste pod jakim utjecajem lika nalik na šta-kora ili miša kojeg ste prethodno vidjeli. Ali ljudi koji sunajprije gledali sliku 1.9 umjesto slike 1.5 obično iden-tificiraju sliku 1.7 kao čovjeka. (Pokušajte to na nekomdrugom.) Taj zorni prikaz, koji se zove štakor-čovjek pri-

Slika 1.5 Pogledajte Percepciju slike u Zornom prikazuradi upute.(Prilagođeno iz “The Role of Frequency in Developing PerceptualSets”, B.R. Bugleski i D.A. Alampay, 1961, Canadian Journal ofPsychology, 15, 205-211. Copyright © 1961 Canadian Psychologi-cal Association. Pretisnuto s dopuštenjem.)


8/18

9UVOD U PERCEPCIJU

kaz, pokazuje kako neposredno stečeno znanje (“crtežprikazuje štakora”) može utjecati na percepciju.

Primjer kako znanje stečeno godinama prije utječena perceptivni proces može biti kategoriziranje predme-

ta. Tako, Ellen može reći “to je noćni leptir” zato što znakako noćni leptir izgleda. K tome, to znanje može imatiperceptivne posljedice jer može pomoći u razlikovanjunoćnog leptira od kore drveta. Netko s manjim znanjemo noćnom leptiru može vidjeti samo stablo i uopće ne bitisvjestan noćnog leptira.

Drugi način da se opiše kako djelovanje informaci-

ja opažača uvodi u situaciju je razlikovanje odozdo-pre-

ma-gore i odozgo-prema-dolje procesiranja. Procesiranje

odozdo-prema-gore (naziva se, također, procesiranje na

temelju podataka) je procesiranje koje se temelji na ula-

znim podacima. Ulazni su podaci uvijek polazna točka

percepcije jer, ako nema ulaznih podataka, nema per-

cepcije. Za Ellen, ulazni podaci su sklop svjetla i tame

na njezinoj mrežnici nastao svjetlom reflektiranim od

noćnog leptira i drveta (slika 1.6a). Procesiranje odozgo-

prema-dolje (nazvano, također, procesiranje temeljeno

na znanju) odnosi se na procesiranje koje se temelji na

znanju (slika 1.6b). Za Ellen to je znanje o noćnom lep-

tiru. Znanje nije uvijek uključeno u percepciju ali, kako

ćemo vidjeti, često jest – no katkada toga nismo svjesni.

Procesiranje odozdo-prema-gore bitno je za percep-ciju jer perceptivni proces redovito počinje podraživa-

njem receptora1. Tako, kad farmaceutkinja čita nešto što vama može izgledati kao sasvim nečitke škrabotine naliječničkom receptu, ona počinje s procesiranjem odozdo-prema-gore, što se temelji na sklopu liječnikova rukopisa

stvorenom na njezinoj mrežnici, ali ona, također, koristiprocesiranje odozgo-prema-dolje, korištenjem znanja oimenu lijeka i možda prošlog iskustva s rukopisom upra-

vo tog liječnika, što joj omogućuje odgonetavanje recepta.

KAKO PRISTUPITI PROUČAVANJUPERCEPCIJE

Cilj istraživanja percepcije jest razumjeti svaki korak uperceptivnom procesu koji vodi percepciji, prepoznava-nju i aktivnosti. (Zbog jednostavnosti koristit ćemo izraz

percepcija za sve ove ishode u raspravi koja slijedi.) Pri-stup koji ćemo koristiti da bismo postigli to razumijeva-nje uključuje pojam nazvan razina analize.

Slika 1.6 Percepcija je određena interakcijom odozdo-prema-gore procesiranja, koje započinje sa slikom na receptorima, iodozgo-prema-dolje procesiranja, koje uvodi znanje opažača u igru. U ovom primjeru, (a) slika noćnog leptira na Elleninojmrežnici potiče procesiranje odozdo-prema-gore, a (b) njezino prethodno znanje o noćnom leptiru je doprinos odozgo-pre-ma-dolje procesiranja.

(a) Ulazni podaci

(odozdo-prema-gore)

(b) Postojeće znanje(odozgo-prema-dolje)

“Noćni leptir”

1 Katkada percepcija može započeti bez podraživanja recepto-ra. Na primjer, udarac u glavu uzrokuje da se “vide sve zvijez-de”, ili ako zatvorite oči i zamišljate nešto, to može uzrokova-ti doživljaj nazvan “predodžba”, koji ima mnogo zajedničkihosobina s percepcijom (Kosslyn, 1994).


9/18


Razine analizeIdeja koja stoji iza razina analize jest da možemo pro-cese opažati na različitim stupnjevima. Tu ideju razli-čitih razina ili stupnjeva možemo ilustrirati vrativši seprometnim prilikama opisanim kad smo razmatrali ne-uronsko procesiranje. Visoko iznad prometa, u našemhelikopteru, opažali smo “veliku sliku”. Takav povoljanpoložaj omogućuje nam uvid u činjenicu da je protokautomobila pod utjecajem načina na koji su postavljeneulice, opažanje smještaja semafora, kao i drugih stvari

koje možemo uočiti gledajući ulice iz visine. Ali, ako želimo razumjeti djelovanje nekog pojedi-

načnog automobila, trebat ćemo zumirati na razinu ulicete promatrati jedan automobil, a možda ga i izdvojiti zbogtestiranja, primjerice mjerenja svojstava poput ubrzanja,kočenja, upravljačkih mehanizama. Možemo, također,čak i dalje zumirati i gledati ispod poklopca kako bismorazumjeli nutarnji rad automobilskog stroja. Proučava-nje rada automobila na svakoj od tih razina omogućujenam bolje razumijevanje automobila nego proučavanjena samo jednoj razini.

Ista logika primjenjuje se i na naše proučavanje per-

cepcije. U ovoj knjizi steći ćemo široko znanje o per-cepciji njezinim proučavanjem na dvije različite razineanalize. Razmatrat ćemo u kakvom je odnosu nečija per-cepcija prema podraživanju iz okoline. To se postiže psi-hofizičkom razinom analize koja je usmjerena na odnos

podražaj-percepcija, označen strelicom A na dijagramuperceptivnog procesa na slici 1.1.

Izraz psihofizika uveo je Gustav Fechner, fiziologkoji je objavio knjigu Elementi psihofizike (1860), u kojojsu opisane brojne metode za precizno mjerenje odnosaizmeđu podražaja ( fizika) i percepcije ( psiho). Te metodesu i danas u upotrebi za mjerenje kvantitativnih odnosa

između podražaja i percepcije. Budući da postoje, tako-đer, brojne druge, nekvantitativne metode koje se kori-ste za mjerenje odnosa između podražaja i percepcije,izraz psihofizika upotrebljavat ćemo u širem smislu uovoj knjizi za oznaku bilo kojeg mjerenja odnosa izme-đu podražaja i percepcije. Jedan od primjera istraživanjana psihofizičkoj razini može biti eksperiment u kojemueksperimentator traži od opažača da odluči jesu li dvijeslično obojene površine jednake ili različite (slika 1.8a).

Razmatrat ćemo, također, u kakvom je odnosu per-cepcija neke osobe prema fiziološkim procesima koji sezbivaju unutar osobe. To se naziva fiziološka razina ana-lize i usmjerena je na odnos podražaj-fiziologija (slika1.1, strelica B) te odnos fiziologija-percepcija (slika 1.1,strelica C).

Slika 1.7 Vidite li “štakora” ili “čovjeka”? Gledanje slike1.5 koja je više nalik štakoru povećava šansu da ćete ovuvidjeti kao štakora. Ali, ako najprije gledate verziju s čovje-kom (slika 1.9), vjerojatnije je da ćete ovu sliku percipiratikao čovjeka.(Prilagođeno iz “The Role of Frequency in Developing PerceptualSets”, B.R. Bugleski i D.A. Alampay, 1961, Canadian Journal ofPsychology, 15, 205-211. Copyright © 1961 Canadian Psychologi-cal Association. Pretisnuto s dopuštenjem.)

Slika 1.8 Eksperimenti u kojima se mjeri odnos označenstrelicama na 1.1. (A) Podražaj-percepcija: dva obojenakruga procijenjena su kao različita. (B) Podražaj-fiziologija:obojeno svjetlo izaziva neuronsku reakciju u korteksu mač-ke. (C) Fiziologija-percepcija: aktivnost mozga opažana je utrenutku kad osoba kaže što vidi.

“Različito”

Percepcija Podražaj

Podražaj

Fiziologija

Reakcijaneurona

Percepcija Fiziologija

Aktivnostmozga“Crveno”

(A)

(B)

(C)


10/18

11UVOD U PERCEPCIJU

Primjer mjerenja odnosa podražaj-fiziologija je ek-speriment u kojemu je mjerena električna aktivnost kojanastaje u neuronima mačjeg korteksa kao reakcija na pri-kazivanje različito obojenih svjetala (slika 1.8b)2.

Jedan primjer mjerenja odnosa fiziologija-percepcijajest istraživanje u kojemu se mjeri mozgovna aktivnostneke osobe kad ona opisuje boju predmeta koji gleda (sli-ka 1.8c). (Vidi tablice 1.1 i 1.2.)

Proučavajući percepciju i na psihofizičkoj i na fizi-ološkoj razini, bit ćemo, također, zaokupljeni pitanjemkako znanje, pamćenje i očekivanja koje ljudi unose usituaciju utječu na percepciju. Ti čimbenici, koje smoopisali kao početno mjesto odozgo-prema-dolje procesanazivaju se kognitivni utjecaji na percepciju. Istraživačiproučavaju kognitivne utjecaje mjerenjem kako znanje i

drugi čimbenici, poput pamćenja i očekivanja, djeluju natri odnosa na slici 1.1.

Na primjer, razmotrimo štakor-čovjek prikaz. Akobismo mjerili odnos podražaj-percepcija pokazujući samosliku 1.7 određenom broju ljudi vjerojatno ćemo naćida jedni vide štakora a drugi čovjeka. Ali, dodavanjem

“znanja” tako da se najprije prikaže slika nalik štakoru(slika 1.5), većina ljudi će reći “štakor” kad prikažemosliku 1.7. Dakle, u ovom primjeru, znanje je utjecalo naodnos podražaj-percepcija. Na slici 1.1 može se vidje-ti da strelice od “znanja” u perceptivnom procesu idu iprema percepciji i prema fiziološkim aspektima procesa.Primjenom pristupa s razinama analize vidjet ćemo daznanje može utjecati i na nečiju percepciju i na fiziološkureakciju u živčanom sustavu.

Veze između razina analizeJedna od stvari koja postaje očita kad se vratimo natrag i

pogledamo na psihofizičku i fiziološku razinu analize jestda svaka od njih daje informacije o različitim aspekti-ma perceptivnog procesa. Stoga, za stvarno upoznavanjepercepcije proučavanje se treba obavljati na obje razine.Važno je, međutim, shvatiti da iako razlikujemo te dvi-je razine, postoji znatna komunikacija, ili “međusobnirazgovor”, među njima; to jest, one su u bliskom me-đusobnom odnosu. Upravo kao što mehanička svojstvaautomobilskog motora određuju njegova svojstva, fizio-loške sastavnice nečijeg perceptivnog sustava djeluju napercepciju.

Jedna od posljedica bliskog odnosa između psihofi-zičke i fiziološke razine analize jest da možemo saznati ojednoj razini proučavajući drugu (Goldstein, 2001a). Naprimjer, pogledajmo pacijenta koji je imao moždani udaruzrokovan začepljenjem jedne od arterija koje opskrblju-ju mozak. Kad testiramo pacijentov vid, nalazimo da imapoteškoća u gledanju predmeta koji se nalaze lijevo odnjega. To mjerenje odnosa između podražaja (predmetslijeva) i percepcije (sposobnost vidjeti predmet) pokazu-je da postoji problem u određenom području desne he-misfere pacijentova mozga (budući da je desna hemisferaodgovorna za vid u lijevom dijelu vidnog polja). Možemo,zatim, provjeriti ovo nagađanje oslikavanjem mozga kojedaje sliku fiziološkog djelovanja u mozgu.

Ovaj primjer pokazuje da i bez gledanja unutar oso-be, možemo koristiti psihofizička mjerenja kako bi se do-bili pokazatelji nečijeg unutarnjeg djelovanja. Kasnije uknjizi imat ćemo više puta prilike vidjeti kako istraživačikoriste perceptivne informacije kako bi istražili fiziološ-ke mehanizme kako kod percepcije u osoba s teškoćama,poput one u našeg pacijenta s oštećenjem mozga, tako ikod normalne percepcije.

Za razumijevanje kako proučavamo percepciju nadvije razine analize, trebamo znati nešto o postupcimakoji se koriste za mjerenje odnosa sa slike 1.1. U podsje-ćanju u ovom poglavlju opisat ćemo neke načine mje-

2 Zbog velikog broja fizioloških istraživanja koja su učinjenana mačkama i majmunima, studenti često izražavajuzabrinutost zbog toga kako se s tim životinjama postupalo.Sva istraživanja na životinjama u Sjedinjenim Državamaslijede stroga pravila o postupanju sa životinjama koja sudonijele organizacije kao što je Američko psihološko društvoi Društvo za neuroznanost. Središnje načelo tih pravila jestda treba sve poduzeti kako bi se osiguralo da životinje nisupodvrgnute boli ili patnji. Istraživanja na životinjama dalasu bitne informacije za razvitak različitih oblika pomoćiljudima s teškoćama kao što je sljepoća i gluhoća te u pomoćiu razvijanju tehnika za brzo otklanjanje boli.

Tablica 1.1 Razine analize u proučavanju percepcije

Razina analize Vrsta informacija Odnosi

Psihofizičkarazina

Podražaji u okolini Podražaj Percepcija

Fiziološkarazina

Fiziološki procesi utijelu

Podražaj FiziologijaFiziologija Percepcija

Tablica 1.2 Metode istraživanja odnosa u perceptivnomprocesu

Odnos Kako se istražuje?

A. Podražaj percepcija Psihofizički. Prikazivanje podražajate registriranje odgovora osobe.

B. Podražaj fiziologija Fiziološki. Prikazivanje podražajate mjerenje električne reakcije u

živčanom sustavu.

C. Fiziologija percepcija Fiziološki i psihofizički. Mjerenjefiziološke i perceptivne reakcije naisti podražaj.


11/18


renja percepcije na psihofizičkoj razini. U 2. poglavljuopisat ćemo mjerenje na fiziološkoj razini.

MJERENJE PERCEPCIJE

Vidjeli smo da je psihofizički pristup percepciji usmjerenna odnos između fizičkih svojstava podražaja i perceptiv-

ne reakcije na te podražaje. Na podražaje možemo rea-girati na mnogo različitih načina. Ovdje su neki primjeriuzeti iz iskustva koje se može steći gledajući nogometnuutakmicu. Opisivanje: upućivanje na svojstva podražaja.

“Svi ljudi u studentskom timu obučeni su u crveno” Prepoznavanje: smještanje podražaja u određenu

kategoriju.

“Broj 22 u protivničkoj momčadi je branič.” Detektiranje: postati svjestan o jedva opažljivim

aspektima podražaja.“Napadač je krenuo upravo malo prije nego što jelopta udarena.”

Percepcija veličine: postati svjestan veličine ili in-tenziteta podražaja.“Ovaj branič izgleda kao da je dva puta veći od našegnapadača.”

Pretraživanje: traženje posebnog podražaja izmeđubrojnih drugih podražaja.“Gledam je li Suzana u skupini studenata.”

Sad ćemo opisati neke od metoda koje su istraživačipercepcije koristili pri mjerenju ovih oblika reakcija napodražaje.

OpisKad istraživač traži od neke osobe da opiše što on/onapercipira ili da pokaže kad se određena percepcija zbila,istraživač koristi fenomenološku metodu. Ta je metodaprvi korak u proučavanju percepcije jer opisuje što perci-piramo. Taj opis može biti na sasvim temeljnoj razini, kaokad opažamo da možemo percipirati neke predmete daljimod nekih drugih, ili perceptivnu kvalitetu koju nazivamo

“boja”, ili različite okusne kvalitete, kao što je gorko, slat-ko i kiselo. To su opća opažanja koja možemo uzeti kaogotove činjenice, ali tu tek počinje proučavanje percepcijejer su to temeljna svojstva koja želimo objasniti.

PrepoznavanjeKad kategoriziramo podražaje imenujući ih, mjerimoprepoznavanje.

Slika 1.9 Verzija čovjeka u podražaju štakor-čovjek.(Prilagođeno iz “The Role of Frequency in Developing PerceptualSets”, B.R. Bugleski i D.A. Alampay, 1961, Canadian Journal ofPsychology, 15, 205-211. Copyright © 1961 Canadian Psychologi-cal Association. Pretisnuto s dopuštenjem.)

METODA • Prepoznavanje

Vrlo često uvodit ćemo novu metodu opisujući je uodjeljku “Metoda” poput ovoga. Studenti su katkadau iskušenju da preskoče ove odjeljke jer misle kako

njihov sadržaj nije važan. Međutim, trebate se odupri- jeti tom iskušenju jer te metode su bitno sredstvo za proučavanje percepcije. Odjeljci “Metode” pomoći će

vam razumjeti eksperiment koji slijedi i dat će vamosnovicu za razumijevanje drugih eksperimenata ka-

snije u knjizi.

Postupak mjerenja prepoznavanja je jednostavan: pri-kaže se podražaj, a opažač kaže što je to. Vaš odgovoru prikazu štakor-čovjek uključuje prepoznavanje jerste bili pitani da imenujete što ste vidjeli. Taj je po-stupak u širokoj upotrebi pri testiranju pacijenata soštećenjem mozga, kao kod glazbenika dr. P. s vidnomagnozijom, kojega smo prethodno opisali. Često su utim eksperimentima podražaji slike predmeta, a nestvarni predmeti (kako bi se izbjeglo dovođenje slona

i drugih velikih predmeta u laboratorij!). •

Opisivanjem percepcije korištenjem fenomenološkemetode i određivanjem nečije sposobnosti prepoznavanjapredmeta dobivaju se informacije o tome što neka osobapercipira. Često je, međutim, korisno utvrditi kvantita-tivni odnos između podražaja i percepcije. Jedan način dase to postigne jesu metode namijenjene mjerenju količi-ne podražajne energije nužne za detektiranje podražaja.

DetekcijaU knjizi Elementi psihofizike Gustav Fechner je opisaobrojne kvantitativne metode za mjerenje odnosa izme-đu podražaja i percepcije. Te metode – metoda granica,metoda podešavanja, metoda konstantnih podražaja –nazvane su klasične metode psihofizike, jer su to ori-ginalne metode korištene za mjerenje odnosa podražaj-percepcija.Apsolutni limen. Apsolutni limen (prag) je najmanja ko-ličina podražajne energije potrebna za detekciju podra-žaja.


12/18

13UVOD U PERCEPCIJU

Kad je Fechner objavio Elemente psihofizike nijesamo opisao metode za mjerenje apsolutnog limena negoje, također, opisao rad Ernsta Webera (1795-1878), fizi-ologa, koji je, nekoliko godina prije objavljivanja Fech-nerove knjige, mjerio drugačiji tip limena, diferencijalnilimen.

METODA • Određivanje apsolutnog limena

Pri mjerenju limena korištenjem metode granica, eksperimentator zadaje podražaj u uzlaznom ili sila-znom nizu, kao što je prikazano na slici 1.10, kojapokazuje rezultate eksperimenta mjerenja limena za

svjetlo.

1 2 3 4 5 6 7 8

Intenzitet

103 da da da da

102 da da da da

101 da da da da da

100 da da da da da da da

99 da ne da ne da da da da

98 ne ne da ne ne ne ne da97 ne ne ne ne ne

96 ne ne ne ne

95 ne ne ne ne

Prijelaznevrijednost

98,5 99,5 97,5 99,5 98,5 98,5 98,5 97,5

Limen = aritmetička sredina prijelaznih vrijednosti = 98,5

Slika 1.10 Rezultati eksperimenta u kojemu je mjerenlimen korištenjem metode granica. Ima osam serija, na-izmjenično silaznih i uzlaznih. Crte ispod odgovora po-kazuju točku prijelaza u svakom nizu podražaja. Limen– prosjek prijelaznih vrijednosti – je 98,5 u ovom ekspe-rimentu.

U prvom nizu pokušaja, eksperimentator pri-kazuje svjetlo intenziteta 103, a opažačev odgovor je“da” kao reakcija na to što je vidio svjetlo. To je reak-cija “da” uz intenzitet 103 u tablici. Eksperimentatortada smanjuje intenzitet, a opažač izriče svoje suđenjeuz svaki intenzitet sve do odgovora “ne”, što znači dane vidi svjetlo. Ta promjena s “da” na “ne” je prijela-zna točka i limen za taj niz je sredina između 99 i 98

ili 98,5. Ponavljajući taj postupak više puta, počinjućiiznad limena kod polovine nizova te ispod limena koddruge polovine nizova, limen se može odrediti izraču-navanjem prosjeka od svih prijelaznih točaka.

Kod metode podešavanja opažač ili eksperimen-tator mijenja intenzitet podražaja postupno (za razli-ku od prikazivanja u koracima kod metode granica)sve dok opažač tek detektira podražaj. Taj jedva detek-tirani intenzitet uzima se, zatim, kao apsolutni limen.Taj se postupak može ponoviti nekoliko puta i ondaodrediti limen uzimajući prosječnu vrijednost.

Kod metode konstantnih podražaja eksperi-mentator prikazuje pet do devet podražaja različitogintenziteta slučajnim redom. Rezultati hipotetičkogodređivanja limena za svjetlo prikazani su na slici1.11. Podaci za ovaj grafikon određeni su prikaziva-

njem šest intenziteta svjetla 10 puta svaki i određi- vanjem postotnog broja percepcija svakog intenziteta.Rezultati pokazuju da svjetlo intenziteta 150 nije ni-kad detektirano, svjetlo intenziteta 200 bilo je uvijekdetektirano, a svjetla intenziteta između ta dva bila sukatkada detektirana a katkada ne. Kao limen obično seuzima onaj intenzitet s detekcijom u 50% pokušaja, paje u ovom slučaju limen intenzitet od 180.

Izbor između metode granica, podešavanja ilikonstantnih podražaja obično je određen potrebnomtočnošću i raspoloživim vremenom. Metoda konstan-tnih podražaja najtočnija je metoda, ali zahtijeva naj- više vremena, dok je metoda podešavanja najmanjetočna, ali najbrža. •

Slika 1.11 Rezultati hipotetičkog eksperimenta u kojemu je limen za svjetlo mjeren metodom konstantnih podražaja.Limen, intenzitet kod kojega je svjetlo viđeno u poloviniprikazivanja u ovom eksperimentu iznosi 180.

100

50

0

150 160 170 180 190 200

Intenzitet svjetla

Postotak

detektiranih

podraž

aja

Limen


13/18


14/18

15UVOD U PERCEPCIJU

kod ljudi kako bi se mogle propisati odgovarajuće naočaleili mjerenje sluha kad se provjerava gubitak sluha.

Klasične psihofizičke metode razvijene su za mje-renje apsolutnog i diferencijalnog limena. Ali, što je spercepcijom koja nastaje iznad limena? Većina našegsvakodnevnog doživljavanja sastoji se od percepcije koja

je daleko iznad limena, kad lako možemo vidjeti i čutišto se događa oko nas. Za mjerenje te percepcije iznadlimena koristi se tehnika nazvana procjena veličina.

Procjena veličina Ako podvostručimo intenzitet tona, hoće li taj zvuk bitidva puta jači? Ako podvostručimo intenzitet svjetla, hoćeli ono izgledati dva puta svjetlije? Iako su brojni istraži- vači, uključujući i Fechnera, predlagali jednadžbe odno-sa percipirane veličine i intenziteta podražaja, tek je S.S. Stevens 1957. razvio tehniku nazvanu skaliranje iliprocjena veličina, kojom se točno mjeri taj odnos (S. S.

Stevens, 1957, 1961, 1962).Rezultati eksperimenta s procjenama veličina kodsvjetlina prikazani su crvenom krivuljom na slici 1.12.Na grafikonu su nanesene aritmetičke sredine većeg brojaopažača koji su procjenjivali veličine za svjetlinu svjetla.Iz oblika krivulje možete vidjeti da za dvostruki intenzi-tet svjetline nije nužna i dvostruka percipirana svjetlina.Podvostručenje intenziteta uzrokuje samo malu promje-nu u percipiranoj svjetlini, osobito kod viših svjetlina.Taj se rezultat naziva komprimiranost reakcije. Kako seintenzitet povećava, povećava se veličina reakcije, ali netako brzo kao intenzitet podražaja. Za podvostručenjesvjetline, potrebno je intenzitet podražaja povećati oko9 puta.

Slika 1.12 prikazuje, također, rezultate eksperime-nata procjene veličina za osjete izazvane električnim po-draživanjem prsta te za percepciju dužine crte. Krivuljaza električno podraživanje penje se pokazujući da pod- vostručenje jačine električnog podraživanja osjetni do-življaj povećava više od dva puta. To se zove ekspanzijareakcije. Povećanjem intenziteta, perceptivna veličinapovećava se više nego intenzitet. Krivulja za procjenji- vanje dužine crte ravna je, s nagibom blizu 1,0 - takoda veličina reakcije gotovo točno odgovara povećavanjupodražaja (tj. ako je duljina crte podvostručena, opažačkaže da se čini dvostruko duljom).

Zadivljujuća činjenica na koju nas upućuje metodaprocjene veličina jest to što odnosi između intenzitetapodražaja i naše percepcije njegove veličine, kod svakogosjetila slijede isto opće pravilo. Ta pravila, nazvana po-tencijalna funkcija, opisana su jednadžbom P = KS n.

Percipirana veličina, P, jednaka je konstanti, K , pomno-ženoj s intenzitetom podražaja, S, na n-tu potenciju (tj.s eksponentom n). Taj se odnos naziva Stevensov poten-cijalni zakon.

Ako na slici 1.12 stavimo logaritam procjene veliči-na prema logaritmu intenziteta podražaja, sve tri krivuljepostat će pravac (slika 1.13). Nagib svakog od tih prava-ca pokazuje n, eksponent Stevensonova zakona. Prisje-ćajući se naše rasprave o tri tipa krivulja na slici 1.12,možemo vidjeti da krivulja koja pokazuje komprimiranereakcije ima manji nagib od 1,0, ravna crta ima nagib oko1,0, a krivulja koja pokazuje ekspanziju odgovora ima

METODA • Procjena veličina

Postupak eksperimenta s procjenom veličina razmjer-no je jednostavan: eksperimentator najprije prikažeopažaču “standardni” podražaj (recimo svjetlo umje-renog intenziteta) i pridoda mu vrijednost, recimo, 10;

eksperimentator/eksperimentatorica zatim prikazujesvjetla različitih intenziteta, a opažač svakom od tihsvjetala treba pridijeliti svoj broj koji je proporcionalanjarkosti svjetla. Ako se svjetlo čini dva puta svjetlijimod standarda, pridijelit će mu vrijednost 20; ako sečini upola svijetlim, pridijelit će broj 5; i tako dalje.Dakle, svaki intenzitet svjetla ima svjetlinu koju muje pridijelio opažač. Postoje, također, postupci procjene veličina u kojima se ne koristi “standard”. No, temelj-no načelo je jednako: opažač pridjeljuje brojeve podra-žajima koji odgovaraju percipiranoj veličini. •

Slika 1.12 Odnos između percipirane veličine i intenzitetapodražaja za električno podraživanje, duljinu crte i svjetlinu.(Prilagođeno prema: “The Surprising Simplicity of Sensory Matrics”by S.S. Stevens, 1962, American Psychologist, 17, 29-39. Copyright© by American Psychological Association.)

Intenzitet podražaja

Procjena

veličine

80

70

60

50

40

30

20

10

00 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

Svjetlina

Duljina crte

Električno podraživanje


15/18


nagib veći od 1,0. Tako je odnos između veličine reakcijei intenziteta podražaja opisan potencijalnim zakonomza sva osjetila, a potencija zakona pokazuje uzrokuje liudvostručavanje intenziteta podražaja odgovor veći ilimanji od dvostrukog.

Ovi eksponenti ne ilustriraju samo to da sva osjetilaslijede isti temeljni odnos, nego, također, ilustriraju kakoje djelovanje svakog osjetila prilagođeno funkcioniranjuorganizma u njegovoj okolini. Razmotrite, na primjer, vaš doživljaj svjetline. Zamislite kako se nalazite u sobi igledate stranicu knjige koja je jasno osvijetljena stolnomsvjetiljkom. Sad zamislite da gledate kroz prozor na ploč-nik koji je jasno osvijetljen sunčanim svjetlom. Možda

vaše oči primaju tisuće puta više svjetla s pločnika negosa stranice knjige, ali budući da je krivulja za svjetlinesvinuta prema dolje (eksponent 0,6), to veliko poveća-nje u intenzitetu uzrokuje malu promjenu u doživljajnojsvjetlini i niste zaslijepljeni osunčanim pločnikom3.

Drugačije se događa s električnim podraživanjem,kod kojega je eksponent 3,5 zbog čega i malo povećanje uintenzitetu podražaja uzrokuje veliko povećanje boli. Tobrzo povećavanje boli čak i za malo povećanje intenzitetapodražajne struje služi za upozorenje na predstojeću opa-snost pa nastojimo izbjeći čak i slab podražaj.

TraženjeDo sada smo opisali metode pomoću kojih opažač možerelativno jednostavno napraviti perceptivne prosudbe.Kad se od neke osobe traži da kaže vidi li svjetlo ili razli-kuje li dvije težine, ono što je pritom važno jest točnostsuđenja, a ne brzina donošenja prosudbe. Međutim, nekaistraživanja percepcije koriste metode koje od opažačazahtijevaju da reagira što brže može. Jedan primjer ta-kve metode je vidno pretraživanje, kod kojeg je zadaćaopažača naći jedan podražaj između mnogih, što je bržemoguće.

Svakidašnji primjer vidnog traženja može biti tra-ženje lica prijatelja u gomili ljudi. Ako ste ikad to činili,znate da je to katkada lako (ako vaša prijateljica nosi svi-jetlocrveni šešir), a katkada je teško (ako ima mnogo ljudii ako se vaša prijateljica ne ističe). Kad budemo razmatra-li vidnu pažnju u 6. poglavlju, opisat ćemo eksperiment vidnog traženja u kojemu je zadaća opažača naći traženoslovo koje je skriveno između mnogo drugih slova. Vidjetćemo da mjerenje vremena reakcije – vremena izmeđuzadavanja podražaja i reakcije opažača na podražaj – daje važne informacije o mehanizmima reagiranja kod per-cepcije.

Druge metode mjerenjaMnoge druge metode koristile su se za mjerenje odnosapodražaj-percepcija. Na primjer, u nekim eksperimenti-ma, od opažača se tražilo da odluče jesu li dva podražajajednaka ili različita; da poravnaju svjetlinu ili boje dvasvjetla tako da izgledaju podjednako; ili da zatvore oči ihodaju, što točnije mogu, do udaljenog ciljnog podražaja.Kako budemo opisivali istraživanja percepcije u poglav-ljima koja slijede, susrest ćemo se s ovim, ali i drugimmetodama.

ZA RAZMATRANJE: KAKO NAJVIŠE“IZVUĆI” IZ OVE KNJIGE

Na početku slušanja predmeta “Osjeti i percepcija”, je-dan od vaših ciljeva vjerojatno je bio završiti uspješno tajpredmet i možda usput nešto naučiti. Naravno, da bistegradivo uspješno svladali, morate moći pamtiti materijalkoji ste čuli na predavanjima i čitali u ovoj knjizi.

Jedna od značajki oblikovanja ove knjige, koja vampomaže u učenju, jest odjeljak “Provjerite svoje znanje”koje se pojavljuje u sredini i na kraju svakog poglavlja

Slika 1.13 Tri funkcije sa slike 1.12 u log-log koordinatama.Izražavajući procjene veličine i intenzitet podražaja na loga-ritamskoj skali funkcije se pretvaraju u ravne crte.(Prilagođeno prema: “The Surprising Simplicity of Sensory Matrics”by S.S. Stevens, 1962, American Psychologist, 17, 29-39. Copyright© by American Psychological Association.)

Svjetlina

Duljina crte

Električno podraživanje

Logaritam intenziteta podražaj

Logaritam

procjeneveličina

2,0

1,0

0 0 1,0 2,0

3 Drugi mehanizam koji vas čuva od zasljepljenja intenziv-nim svjetlom jest da vaše oči prilagođuju svoju osjetljivostrazličitim razinama svjetla.


16/18

17UVOD U PERCEPCIJU

(osim u ovom poglavlju u kojemu ima samo jedan odje-ljak “Provjerite svoje znanje”). Odgovaranjem na pitanjapostavljena u tom odjeljku dobivate priliku odrediti jesteli zapamtili materijal iz poglavlja. Sljedeća temeljna na-čela učenja pomoći će vam u optimalnom korištenju tihpitanja.

Načelo 1:Važno je znati što stvarno znateJadikovanje koje profesori najčešće čuju od svojih stu-denata glasi “Dolazio sam na predavanja, čitao sam po-glavlja više puta, a ipak nisam dobro prošao na ispitu”.Katkada su te izjave popraćene s “… a kad sam izlazio sispita mislio sam da sam odgovarao prilično dobro”. Akoste takvo što iskusili, tada korijen problema može biti štoniste bili dovoljno svjesni što znate a što ne znate. Vašemišljenje da znate, a stvarno ne znate, može vas zausta- viti u učenju ili možete nastaviti učenje, ali na nedjelo-

tvoran način, što će rezultirati slabim razumijevanjem ilošim pamćenjem onog što trebate znati za ispit.

Načelo 2:Ne činite pogrešku olakogshvaćanja znanjaJedan od glavnih razloga zbog kojega studenti mogu mi-sliti da su naučili materijal, iako zapravo nisu, jest nji-hova pogreška u vezi s poznatosti materijala. Evo kakoto izgleda: pročitate poglavlje jedanput, možda označava-jući važnije dijelove. Poslije, pročitate poglavlje ponovno,

usmjeravajući se možda na označene dijelove. Kad po-novno čitate, materijal je poznat jer ste ga prethodno za-pamtili, a ta poznatost može vas navesti da mislite “OK,ja to znam”. Problem je u tome što taj osjećaj poznato-sti nije nužno ekvivalentan znanju gradiva i može bitipotpuno beskoristan kad trebate odgovarati na pitanjana ispitu. Ustvari, poznatost često vodi pogreškama kodpitanja višestrukog izbora jer može biti izabran ponuđenodgovor koji izgleda poznato, kao nešto što ste pročitali,ali zapravo nije najbolji odgovor na postavljeno pitanje.

Načelo 3:

Put učenja često je popločanpogreškamaOvo se načelo može činiti suprotno intuiciji, ali istraži- vanja su pokazala da je jedan od najdjelotvornijih načinaučenja pokušati zapamtiti gradivo čak i ako prvi put na-pravite propust jedan ili dva puta. Na primjer, dobro jejednom pročitati poglavlje, ali zatim jednostavno napraviti tako da povećate poznatost materijala bez provjerekoliko ste zapamtili, nije najdjelotvorniji način učenja.Zato je bolje umjesto ponovnog čitanja najprije odgovo-riti na pitanja u “Provjerite svoje znanje”. Ključno je po-

kušati odgovoriti na njih prije nego što ponovno gledate uknjigu tražeći odgovor. Ako utvrdite da nešto ne znate, toje dobra informacija, jer vam govori što treba učiti, i, vje-rovali u to ili ne, sam pokušaj odgovaranja povećava vamšanse da ćete biti sposobni odgovoriti kad budete ponov-no pokušali kasnije. Odgovaranje na pitanja djelotvoranje način učenja zbog jednostavnog načela: razmišljanje o

sadržaju je djelotvorniji način učenja nego jednostavno pregledavanje gradiva.

Nakon što ste pokušali proizvesti odgovor, vratite sena gradivo, imajući na pameti da je djelotvorna strate-gija odmoriti se (uzeti odmor ili učiti nešto drugo) prijeponovnog učenja i ponovnog provjeravanja svog znanja.Istraživanja su pokazala da je pamćenje bolje kad jeučenje raspoređeno u vremenu nego što je učenje sveggradiva odjednom. Ponavljanje tog procesa više puta –pokušati zapamtiti odgovor, provjeriti je li odgovor to-čan, pričekati, pokušati se ponovno sjetiti odgovora itd.

– djelotvorniji je način učenja gradiva nego samo gledatina njega i stjecati tople, neodređene osjećaje poznatosti,koji se ne mogu pretvoriti u stvarno znanje gradiva kadste suočeni s pitanjima na ispitu.

PROVJERITE SVOJE ZNANJE 1.1

1. Navedite neke od razloga za učenje percepcije.

2. Opišite proces percepcije kao niz koraka počinjući spodražajem iz okoline i završavajući s ponašanjem

kao rezultatom percipiranja, prepoznavanja i dje-lovanja.

3. Koja je uloga procesa više razine ili “kognitivnih”procesa u percepciji? Budite sigurni da razumijeterazliku između procesa odozdo-prema-gore i proce-sa odozgo-prema-dolje.

4. Što znači kad se kaže da se percepcija može prouča- vati na različitim razinama analize?

5. Opišite različite načine na koje se bihevioralne re-akcije u perceptivnom procesu mogu mjeriti.

6. Zašto vaš autor zaključuje da poznatost gradiva koji

učite nije uvijek dobra stvar?

RAZMISLITE1. U ovom se poglavlju tvrdi da usprkos tome što se

percepcija čini jednostavnom, ona je stvarno ekstre-mno složena kad razmatramo aktivnosti “iza scene”koje nisu očite dok netko percipira. Navedite slič-ne primjere iz vašeg vlastitog iskustva u kojemu se“posljedica” može činiti jednostavnom, a stvarno su


17/18


KLJUČNI POJMOVI

uključeni složeni procesi kojih većina ljudi nije svje-sna.

2. Uveli smo ideju razina analize opisujući različitenačine na koje možemo proučavati automobil. Pri-mijenite ideju razina analize na drugi predmet iden-

tificirajući barem tri “razine” na kojima biste mogliproučavati taj predmet.

3. Opišite situaciju u kojoj ste najprije mislili da ste vidjeli ili čuli nešto, ali ste onda shvatili da je vašapercepcija bila pogrešna. Koja je uloga odozdo-pre-ma-gore i odozgo-prema-dolje procesiranja u tomprocesu u kojemu ste najprije imali netočnu percep-ciju, a zatim shvatili što je stvarno bilo?

AKO ŽELITE ZNATI VIŠE

1. Povijest. Izučavanje percepcije igralo je iznimno važ-nu ulogu u razvoju psihologije kao znanstvene disci-pline u prvoj polovini 20. stoljeća.Boring, E.G. (1942) Sensation and perception inthe history of experimental psychology. New York: Appleton-Century-Crofts

2. Poremećaji prepoznavanja. Slučaj dr. P.-a, koji jeimao poteškoće pri prepoznavanju ljudi samo je je-dan od brojnih slučajeva osoba s oštećenjima mozga.Uz brojne izvještaje o tim slučajevima koji se mogunaći u znanstvenoj literaturi, postoji i cijeli niz popu-larno napisanih izdanja namijenjenih široj publici.

Sacks, O. (1985). The man who mistook his wife for a hat. London: Duckworth.

Kolb, B., & Wishaw, I.Q. (2003) Fundamentals of human neuropsychology (5th ed.). New York: Worth.(posebice poglavlja 13-17, u kojima je opisano kakooštećenja mozga utječu na senzorno funkcioniranje).

3. Fenomenološka metoda. Knjiga Davida Katza pružaizvrstan primjer korištenja fenomenološke metode uodređivanju doživljaja koji nastaju u različitim uvje-tima podraživanja. Također je opisao kako se povr-šine, boja i svjetlo kombiniraju u stvaranju brojnihrazličitih percepata.

Katz, D. (1935). The world of color (2nd ed., prije- vod R.B. MacLeod & C.W. Fox ,) London: Kegan Paul,Trench, Truber.

4. Procesiranje odozgo-prema-dolje. Brojni nam pri-mjeri pokazuju kako znanje koje neka osoba ima

može utjecati na njenu percepciju; od ranih istraži- vanja koja su se usmjeravala na utjecaj motivacijena percepciju, do suvremenih, u kojima se istražujeutjecaj konteksta i prijašnjeg učenja na perceptivneprocese.

Postman, L., Bruner, J.S. & McGinnis, E. (1948).Personal values as selective factors in perception.

Journal of Abnormal and Social Psychology, 43, 142-154.

Vernon, M.D. (1962). The psychology of perception.Baltimore: Penguin (vidi 11. poglavlje, “The relationof perception to motivation and emotion”).

Agnozija, 8 Apsolutni limen ili prag, 12Diferencijalni limen, 13Djelovanje, 8Ekspanzija reakcije, 15Fenomenološka metoda, 12

Fiziološka razina analize, 10Klasične psihofizičke metode, 12Kognitivni utjecaji na percepciju, 11Komprimiranost reakcije, 15Metoda granica, 13Metoda konstantnih podražaja, 13

Metoda podešavanja, 13Neuronsko procesiranje, 7Okolinski podražaji, 6Opažani podražaj, 6Percepcija, 7Perceptivni proces, 5

Potencijalna funkcija, 15Prepoznavanje, 7Prikaz štakor-čovjek, 9Procesiranje odozdo-prema-gore

(temeljeno na podacima), 9Procesiranje odozgo-prema-dolje

(temeljeno na znanju), 9

Procjena veličina, 15Psihofizička razina analize, 10Psihofizika, 10Razina analize, 10Stevensov potencijalni zakon, 15Transdukcija, 6

Vidno pretraživanje, 16Vrijeme reakcije, 16Weberov omjer, 14Weberov zakon, 14Znanje, 8


18/18

19UVOD U PERCEPCIJU

POSJETITE PRATEĆU INTERNETSTRANICU OVE KNJIGE

http://psychology.wadsworth.com/goldstein7e

Pogledajte ovu prateću internet stranicu na kojojćete pronaći povezane izvore - rječnik, kartice za učenje

i ponavljanje gradiva, linkove za web stranice, pitanja vi- šestrukog izbora i pitanja esejskog tipa, i još mnogo toga!

Uvod u percepciju

Documents

Transcript of Uvod u percepciju