UDK: 33 ISSN 2232-8823 (Print) ISSN 2232-9633 …...Prof. Dr. Zoran Avramovic, academic, Pan...

Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije

Economy and Market Communication Review

God./Vol. VI II

UDK: 33

ISSN 2232-8823 (Print)

ISSN 2232-9633 (Online)

pp. 205-404

Grafikon 2. Stope kreditnog rasta (s.k.r) u BSBH

UDK: 33 ISSN 2232-8823 (Print)ISSN 2232-9633 (Online)

God./Vol. VI Br./No II Decembar/December, 2016.

Časopis za ekonomijui tržišne komunikacije

Economy and MarketCommunication Review

IZDAVAČ:PANEVROPSKI UNIVERZITET “APEIRON”FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJEPere Krece 13, 78102 Banja Luka, BiH/RSwww.apeiron-uni.eu

Odgovorno lice izdavača: DARKO Uremović

Urednik izdavača:ALEKSANDRA Vidović

Rješenjem Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske br: 07.030-053-85-8/11, od 23. 5. 2011. godine, “Economy and Market Communication Review - Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije” Banja Luka, upisano je u Registar javnih glasila pod rednim brojem 618.Časopis izlazi dva puta godišnje.

Lektor srpskog jezika:TANJA Ančić

Lektor engleskog jezika:STOJANKA Radić

Tehnički urednik:SRETKO Bojić

Web dizajn:SINIŠA Kljajić

Glavni i odgovorni urednik:ZORKA Grandov

Urednik:SANEL Jakupović

Sekretar i tehnička podrška: MARICA Banović

Čas

opis

za

ekon

omiju

i trž

išne

kom

unik

acij

eEconomy and M

arket Com

munication R

eview

Časopis u punom tekstu dostupan na: http://www.emc-review.comFull-text available free of charge at http://www.emc-review.com

EMC Review-časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije se nalazi u PRVOJ KATEGORIJI – od 26 do 30 bodova RANG LISTE KATEGORISANIH NAUČNIH ČASOPISA U REPUBLICI SRPSKOJ

Indexed in: LICENSE AGREEMENT, 3.22.12. EBSCO Publishing Inc., Current Abstracts

ebscohost.com

indexcopernicus.com

citefactor.org/contact

scholar.google.com

doisrpska.nub.rs

crossref.org

road.issn.org

erihplus.nsd.no

Štampa: ARTPRINT, Banja Luka, tiraž: 300

Redakcijski odbor:MARKO Laketa, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH

ALEKSANDRA Vidović, Panevropski univerzitet Apeiron, BiHDRAGAN Kolev, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH

MAJA Đokić, Panevropski univerzitet Apeiron, BiHJANA Aleksić, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH

NINA Uremović, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH

VANJA Sredojević, Panevropski univerzitet Apeiron, BiHSRETKO Bojić, Panevropski univerzitet Apeiron, BiHSINIŠA Kljajić, Panevropski univerzitet Apeiron, BiHSANJA Šaula, Panevropski univerzitet Apeiron, BiHŽIVANA Kljajić, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH

UREĐIVAČKI ODBOR:Bosnia and HerzegovinaProf. Dr. Esad Jakupovic, academic, Pan - European

University Apeiron, Banja LukaProf. Dr. Zoran Avramovic, academic, Pan European

University Apeiron Banja Luka

International members:AlbaniaProf. Dr. Elfrida Zefi , University “Fan S. Noli” Korce

AustriaProf. Dr. Wolfgang Berger, University of ViennaProf. Dr. Marian Wakounig, University of Vienna

BulgariaProf. Dr. Milen Baltov, Vice-rector, Burgas Free University

- BurgasMontenegroProf. Dr. Vuk Ognjanović, Faculty of Transportation,

communications and logistics, BeraneCroatiaProf. Heri Bezić, Dean, Faculty of Economics, University of

RijekaProf. Dr. Vinko Kandžija, Faculty of Economics, University

of RijekaProf. Dr. Vlatka Bilas, University of Zagreb, Faculty of

EconomicsDoc. Dr Anica Hunjet, University North, Varazdin

ItalyProf. Ing. Agostino Villa, Politecnico di TorinoProf. Dr. Roberto Cavallaro, University Pro-Part Roma

ChinaProf. Dr. Chen Feng, vice president, Bejing Jiaotong

University Beijing,Prof. Dr. Li Zhang, vice-dean of the Faculty of Economics

and Management, Bejing Jiaotong University BeijingMacedoniaProf. Dr. Jovanka Biljan, University St. Kliment Ohridski,

BitolaProf. Dr. Aleksandar Trajkov, University St. Kliment

Ohridski, BitolaProf. Dr. Mirko Tripunovski, dean, FON University in Skopje

GermanyProf. Dr. Hans Michael Wolfgang, University of Muenster

PolandProf. Dr Zbigniew Paszek, Krakowska Akademia

RomaniaProf. Dr. Emilia Iordache, University “Constantin

Brancoveanu” PitestiRussiaProf. Dr Karpunina E.K., director of Economics Institute,

Tambov State UniversityProf. Dr. Maxim A.Pakhomov, chief of Department of

Business informatic and mathematic, Tambov State University SloveniaProf. Dr. Andrej Kumar, Faculty of Economics, University

of LjubljanaProf. Dr. Bojan Rosi, Dean, Faculty of Logistics Celje,

University of MariborSerbiaProf. Dr. Nenad Vunjak, Dean, Faculty of Economics in

Subotica, University of Novi SadProf. Dr. Aleksandar Zivkovic, Faculty of Economics,

University of BelgradeProf. Dr Sladjana Barjaktarović - Rakocevic, Vice Dean,

Faculty of Organizational Sciences (FON), Belgrade TurkeyProf. Dr. Kıymet Tunca Caliyurt, Trakya University EdirneProf. Dr. Kamil Buyukmirza, Gazi Universit

Sadržaj|Contents

ORIGINALNI NAUČNI RAD

THE EFFECTS OF MEGAREGIONAL TRADE AGREEMENTSON THE MULTILATERAL TRADING SYSTEM ............................................................. 212Vlatka Bilas, Sanja FrancEFEKTI MEGAREGIONALNIH SPORAZUMA NA MULTILATERALNI TRGOVINSKI SUSTAV

DETERMINANTE KREDITNOG RASTA U BANKARSKOM SEKTORUBOSNE I HERCEGOVINE ............................................................................................. 233Dragan Jović, Jandrić MiodragDETERMINANTS OF CREDIT GROWTH IN BANKING SECTOR OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

PREGLEDNI NAUČNI RAD

MODELIRANJE POSLOVNO EKONOMSKIH STRATEGIJA KAO PLATFORME INVESTICIONE POLITIKE U USLOVIMA RIZIKA ....................................................... 249Jelena Bojić, Mirjana LandikaMODELLING OF BUSINESSECONOMIC STRATEGIES AS A PLATFORM OF INVESTMENTPOLICY IN THE RISK EXPOSURE

IZAZOVI INTERNACIONALIZACIJE USLUGA NA GLOBALNOM TRŽIŠTU .............. 263Maja Đokić, Biljana Lukić, Meri NeškovićCHALLENGES OF INTERNATIONALIZATION SERVICE ON GLOBAL MARKETS

VERTIKALNI MENADŽMENT U FUNKCIJI PRODAJE ............................................... 274Luka Laketa, Marko LaketaVERTICAL MANAGEMENT IN THE FUNCTION OF SALES

ANALIZA POKRETAČKIH SNAGA I OGRANIČENJA U PROGNOZAMARAZVOJA AVIOPRIJEVOZA ....................................................................................... 287Ivan Mišetić, Mirko Tatalović, Andrej BajićDRIVING FORCES AND CONSTRAINTS ANALYSIS IN FORECASTS OF AIR TRANSPORT DEVELOPMENT

DOPRINOS „CEFTA“ SPORAZUMA RAZVOJU EKONOMIJADRŽAVA ČLANICA ...................................................................................................... 306Sanel Jakupović, Milanka Aleksić, Vesna NovakovićCONTRIBUTION OF CEFTA AGREEMENT TO THE DEVELOPMENT OF CEFTAECONOMIES EXAMPLE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

OPTIMIZACIJA UPRAVLJANJA KOMERCIJALNIM AKTIVNOSTIMA AVIOKOMPANIJE ........................................................................................................ 316Mirko Tatalović, Jasmin Bajić, Krešimir KučkoMANAGEMENT OPTIMISATION OF AIRLINES COMMERCIAL ACTIVITIES

QUALITY MANAGEMENT, AN ISSUE VITAL FOR EFFECTIVE MANAGEMENT ....... 335MirkoTripunoski, VladoNaumovski, Maja Tripunoska

MOGUĆI EFEKTI POTENCIJALNOG SMANJENJA ROKOVA DOSPIJEĆATREZORSKIH ZAPISA U REPUBLICI SRPSKOJ .......................................................... 348Bogdana Vujnović-Gligorić, Marica Banović, Aleksandra FigurekPOSSIBLE EFFECT OF LOWERING MATURITIES OF TREASURY BILLS IN THE REPUBLIKA SRPSKA

STRUČNI RAD

TAJNA DIPLOMATIJA I INTERESNE SFERE: PRIMER BALKANSKOGPOLUOSTRVA ............................................................................................................. 359Dragan KolevSECRET DIPLOMACY AND INTERESTED SPHERES: THE CASE OF BALKAN PENINSULA

BALKANIZACIJA MEDIJA: RAMPA NA PUTU EVROPSKIH INTEGRACIJA ............. 380Darko TadićBALKANIZATION OF MEDIA: RAMP ON THE PATH OF EUROPEAN INTEGRATION

UPUTSTVA ZA AUTORE ............................................................................................. 390

INSTRUCTIONS FOR AUTHORS ................................................................................ 396

THE EFFECTS OF MEGAREGIONAL TRADE AGREEMENTS ON THE MULTILATERAL TRADING

SYSTEMVlatka Bilas

Sanja Franc

Associate professor, e-mail: [email protected], Faculty of Economics and Business, University of Zagreb, Croatia

Assistant professor, e-mail: [email protected], Faculty of Economics and Business, Univer-sity of Zagreb, Croatia

Abstract: Th e aim of this study is to investigate the motives and eff ects of mega-regional trade agreements on the multilateral trading system using the example of Trans Pacifi c Partnership (TPP) and Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP). Multilateralism and regionalism, although opposite trends, coexist simultaneously. While many arguments can be given for both approaches one has to recognize that the number of regional trade agree-ments is increasing and that regionalism is becoming a prevailing trend. Th e response to the regional trade agreements, especially mega-regionals, will mostly depend upon the eff ect on the third countries’ trade interests. Since it is expected that, over time, many of the currently excluded emerging economies will become a part of some mega-regional agreement, it is not likely that new global standards and rules will be created on a strictly regional but rather on multilateral level.

Key words: mega-regionals, multilateral trading system, TPP, TTIP

JEL Classifi cation: F15

INTRODUCTION: RISING TRENDS OF MULTILATERALISM AND REGIONALISM

Globalisation and multilateralism are considered to be the processes that have the global perspective as a common characteristic. Multilateralism, in its broad-est sense, may be defi ned as international cooperation between more than two countries, designed to solve international problems and confl icts arising from an-archy in international relations (Krause Joachim, 2004). Th e predominant point of view is that multilateralism is the most eff ective way to structure international relations and to tackle problems and challenges in many fi elds.

DOI: 10.7251/EMC1602212BDatum prijema rada: 14. septembar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.


UDK: 339.923:341.241.8Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije

Godina VI broj IIstr. 212-232

213Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije/ Economy and Market Communication ReviewGod./Vol. 6 • Br./No. 2 • Banja Luka, Decembar/December 2016 • pp. 212-232

Contrary to globalisation, of late, there has been an evident trend of regionalisa-tion or creation of regional economic integration models in diff erent parts of the world (Mato Grgić, Vlatka Bilas and Sanja Franc, 2012). It is believed that regional trade agreements may add to, rather than replace, multilateral rules and progressive multilateral liberalization.

Regional trade agreements (RTA) are not a new trend but dimension that they have reached is new: they include more partners, from diff erent levels of devel-opment and diff erent regions, covering larger volume of trade, and aiming at reaching agreements of a deeper nature on a wide scope of issues.

Trade agreements can induce changes in all economic sectors and create a dom-ino eff ect in a globalized trade world. In general, the purpose of trade agree-ments is to lower tariff s. But as history records, as trade expanded it shifted from already low tariff s to non-tariff barriers, increasing the role of rules and regulations. Th ese aspects may take a complete or incomplete form by helping or being an obstacle in the economies’ development, but general reason for their existence is to protect workers, consumers, the economy and the environ-ment (Gotu Ioana, 2016).

Recently, there was a surge of regional trade agreements. Some of these agree-ments with their design, content and qualitative character will aff ect the creation of a new world order and economic governance (Melendez-Ortiz Ricardo, 2014).

As mentioned, provisions of free trade agreements can go well beyond multi-lateral accepted standards and include provisions such as: new rule for internet and digital commerce, across the board national treatment for foreign investors, streamlined regulations through standardized principles, enhanced intellectual property protection, government procurement protection, competitive neutral-ity for state-owned enterprises, labor and environment codes ad etc.

Th e economic signifi cance of RTAs has also been changing. While in the past RTAs may have been defi ned more by geopolitics, the new trend is a greater emphasis on commercially meaningful associations that address several emerg-ing policy concerns. Today, more and more RTAs are organized around a set of deeper integration issues that fosters transnational collaborative production and global value chains. Th ey could be termed as production-sharing or regulatory integration RTAs (Melendez-Ortiz, 2014).

214Vlatka Bilas, Sanja Franc

THE EFFECTS OF MEGA-REGIONAL TRADE AGREEMENTS ON THE MULTILATERAL TRADING SYSTEM

Current trends in RTAs include the following (Melendez-Ortiz, 2014):• organization around substantive current or potential trade and foreign invest-

ments value,• consolidation RTAs in which existing ones are expanded through new mem-

bers or by merging with other RTAs,• mega-regional RTAs which assume deep integration partnerships in the form

of regional trade agreements between countries or regions with a major share of world trade and foreign direct investments and in which two or more par-ties are in a paramount driver position or serve as hubs in global value chains.

Mega-regional trade agreements can be defi ned as regional agreements that have systematic and global impact. Th ey are suffi ciently large and ambitious to infl uence trade rules and trade fl ows beyond their areas of application (World Bank, 2016).

Mega-regional agreements include a number of partner countries, but also at the same time exclude a large number of third countries. Th e reactions of third countries will have an impact on the global trading system and the success of mega-regional agreements. Th e multilateral trading system will also depend on the nature of such agreements, and their openness or closure to new members.

As the trend of creating mega-regional agreements is in its full spread, the aim of this study is to investigate the motives and eff ects these agreements on multilateral trading systems using the example of Trans Pacifi c Partnership (TPP) and Transat-lantic Trade and Investment Partnership (TTIP) that is currently being negotiated.

LITERATURE REVIEWTh e debate over the benefi ts and costs of multilateralism and regionalism is ex-tensive, especially over the past two decades. Some authors believe that globally free trade might imply an optimum generation of wealth, but where achiev-ing balance between political, economic and cultural objectives is concerned, regional integration arrangements have the priority (Velde Dirk Willem and Fahnbulleh Miatta, 2003). Bearing in mind cultural similarities, as well as the fact that democracy works best in a limited geographical area, this argument is understandable.

Regional agreements widely diff er one from another, but they have all a com-mon objective: to lower trade barriers among their member states and enhance economic growth, development and reduce poverty. Th e approach of the “new


regionalism” defi nes regional integration as a multidimensional process that goes beyond trade and economic integration and that involves other dimensions such as politics, diplomacy, culture and policy harmonization (Hettne Bjorn, Andras Inotai, and Osvaldo Sunkel, 1999).

In fact, regional economic integration may be in the function of achieving mul-tilaterally free trade. Th e Doha Declaration (2001), a draft for negotiations on multilateral trade liberalization, confi rmed that regional trade agreements could play a signifi cant role in promoting liberalization and expansion of trade and in stimulating development. However, they could also hamper trade relations be-tween some countries outside the region and the countries within the region. In addition to this, they could discourage further opening of the market and hence limit the growth perspective for all.

One of the ways in which regional trade arrangements may act as a stumbling stone to global liberalization is when they encourage their member states to in-crease external tariff s applicable to non-member states. Th is way, they enhance the total level of protection in the global market.

Smaller countries are encouraged to form regional trade integration because of the possibility to access a larger market and the potential utilities that are avail-able in the group of higher external tariff s (Panagariya Arvind, 1998).

If we assume that preferential trade agreements and multilateral processes are independent, is it possible to continue further expansion of preferential trade agreements until free trade is achieved across the globe?

In every country there are both advocators and opponents to the membership in a regional bloc. Deeper integration within a bloc is detrimental to the profi t of non-member states’ companies and will, therefore, stimulate these countries to carry out more intense political activity and strive to join the bloc. Even if a government is initially indiff erent to the membership, the export activity may very easily lead it to the point of accession. Furthermore, if the bloc enlarges, the cost for non-mem-ber states increases because they are left with no advantage in a growing number of markets. Th e second round of eff ects will bring about even more political activities in favour of accession, which may then lead to further expansion of the bloc.

Robert Baldwin’s (1993) domino theory uses the infl uence of interest groups in non-member states to prove the positive eff ects of regionalism. He claims



that trade and investment diversion within a trade arrangement will generate such forces in the excluded countries that will entice them either to join the arrangement or create new trade arrangements between themselves. Th is pres-sure will grow in line with the size of the trade arrangement. A momentum is created through asymmetric lobbying – the losers lobby more than the win-ners. Th e exclusion from trade blocs will strengthen the pro-liberalization forces that are aff ected by trade or investment diversion. Th is process causes bilateral trade barriers to fall as dominoes. Baldwin’s work represents a simple model that shows how deeper integration of an existing regional bloc may initiate requests for membership from the countries that were previously satisfi ed with the non-member status.

Panagariya (1998) gives two key limitations to the analysis of Baldwin. In line with the tradition of economic-geography model, Baldwin formalizes trade bar-riers as transport costs and, therefore, joining the preferential trade area becomes equivalent to a reduction in transport costs. Th is means that the expected tariff revenues from trade barriers are entirely absent in his theory. It is not clear if his conclusion will be valid if transport costs are replaced with tariff s and the eff ect of tariff revenue achieved by entering the preferential trade area. Secondly, even if we neglect this problem, Baldwin assumes that member states do not block the entry or the enlargement of the integration model. However, it can be assumed that after the preferential trade area has expanded to a certain size, its members will be motivated to block further entries and enlargement rounds.

Levy Philip I. (1997) examines how the option of creating a free trade area aff ects multilateral liberalization. Th is issue involves the world with many countries in which the voters in two countries are entitled to vote on the free trade area and multilateral liberalization, in that order. It is voted positively for the free trade area only if it increases the utility of the median voter above the autarky equilib-rium.

Examining a three-country model, Krishna Pravin (1998) shows that enhanced trade diversion in a free trade area between two countries reduces the incentive to eventually liberalize with a third country.

One of the arguments in favour of the harmful eff ect of the free trade area on multilateral liberalization is the idea that free trade areas may unify protection-ist lobbies and turn them into eff ective obstacles against multilateral liberaliza-tion. Given the fact that preferential trade arrangements are usually negotiated


between developing countries, this argument becomes even more signifi cant. Multilateral negotiations involve both developed and underdeveloped countries and draw less attention to protectionist lobbies, as their powers weaken in such a framework.

Lawrence Robert Z. (1995) has advocated regional agreements claiming that, unlike multilateral liberalization, they stimulate deeper integration through co-ordination and policy harmonization (for example, through product standardiza-tion, regulatory regimes, environmental protection policies, investments, labour standards and other). He claims that such deep integration may off er benefi ts to its members by reducing the costs of production and by increasing the overall effi ciency.

Trade blocs are often formed for non-economic reasons, such as national secu-rity, peace and assistance in developing political and social institutions. Since these reasons are mostly shared by a limited number of countries, usually neigh-bouring countries, they are more likely to be achieved on a regional, rather than a multilateral basis.

Furthermore, RTAs are also often a step toward larger agreements through the process of competitive liberalization (Baldwin Richard and Dany Jaimovich, 2010).

In principle, regional integration can have both positive and negative eff ects on multilateral free trade. Th is is why some advocate the respect of the World Trade Organization (WTO) framework of action in order to minimize the negative ef-fects and maximize the positive eff ects on multilateral liberalization.

It is clear that countries cannot stick to multilateralism only, since they are at dif-ferent levels of development. It is also a fact that negotiations within the WTO take a rather long time. Regionalism, therefore, represents an alternative, at least for countries that are geographically close to each other and especially for coun-tries that have close economic interests and a larger volume of mutual exchange.

Regional trade agreements are inherently discriminatory and deviate from the principle of the most favoured nation. Th erefore, it comes as no surprise that trade between such blocs grows much faster than trade with non-members. On the other hand, trade with non-members grows at approximately the same rate as world trade in general. In some smaller and more dynamic regional trade agree-



ments, trade with non-members grows even faster than world trade. It is said that deeper integration is also useful for non-member states because domestic regula-tions allow for greater competition even from non-member countries (Crawford Jo Ann and Sam Laird, 2000).

According to some opinions, the problems surrounding negotiations within the Doha round will only speed up the proliferation of regional trade arrangements. Pessimistic viewpoints point out that there may be a possibility of reducing the initiatives for multilateral liberalization (Grgić, Bilas, and Franc, 2012).

MOTIVATION BEHIND REGIONAL TRADE AGREEMENTSMost reasons for entering a regional economic arrangement may be divided into economic and political reasons. Th e main economic reasons are: a search for larg-er markets, deeper integration, retaining investment, a safer approach to more developed markets. Other economic motives are (Matthews Alan, 2003):• using trade benefi ts of improved resource allocation and greater competition,• easier market access to other countries and insurance against the break of

multilateralism,• providing credibility to politically diffi cult domestic policies,• increasing multilateral bargaining power in international forums and towards

third countries,• attracting external assistance and investment to encourage deep integration.

Political motives include (Matthews, 2003): enhanced bargaining power, the success of political/economic reforms and ensuring or earning political sup-port. Diff erent authors defi ne diff erent political motives for regional integration. Th erefore, in some papers it is possible to fi nd the following additional political motives: the objectives of national security and regional integration as a step towards political unifi cation.

Th e following motives are also found in reference literature (Grgić, Bilas, and Franc, 2012):• enhanced trust among member states,• dealing with issues of non-traditional security (environmental protection, for

instance),• the mechanism for strengthening reforms,• politically stimulated economic deregulation,• easier negotiations and agreement implementation.


Characteristics of the Trans Pacifi c Partnership and the Transatlantic Trade and Investment PartnershipTh e Trans Pacifi c Partnership (TPP) is a regional regulatory and investment agreement that was negotiated by 12 countries throughout Asia Pacifi c region, namely, Australia, Brunei Darussalam, Canada, Chile, Japan, Malaysia, Mexico, New Zealand, Peru, Singapore, United States and Vietnam. Roots of this agree-ment can be found in Trans-Pacifi c Strategic Economic Partnership Agreement or “P4” signed in 2005 among four countries, New Zealand, Singapore, Bru-nei and Chile as founding members. Th is original agreement had an accession clause, allowing the members to encourage the accession of other economies (New Zealand Ministry of Foreign Aff airs and Trade, 2005). Indeed, new mem-bers have joined. In 2008, the US joined the negotiations by expressing its in-tention to include the areas of fi nancial services and investments in negotiations, areas not mentioned in the initial agreement. Th is decision was followed by Aus-tralia, Peru and Vietnam. Th en, the eff ective negotiations of the new version of the agreement - Trans Pacifi c Partnership, started in March 2010 and took into consideration joining of a new member, Malaysia. Canada and Mexico were for-mally invited to join in 2012; Japan joined in 2013, while South Korea began to consult with negotiating partners in 2014 but has never made a formal request.

TPP agreement was negotiated within seven years, with 19 rounds of talks and numerous meetings held between 2008 and 2015, when the agreement was fi -nally concluded and now each party has to ratify the text. Th is process should take no longer than two years.

Th is free trade agreement has 30 chapters as member parties envisioned the agreement to be comprehensive and high standard by eliminating tariff s and non-tariff barriers to trade in goods, services and agriculture (Gotu, 2016).

Since many and diverse economies were included in the agreement the scope of the negotiating activity was to seek and agreement that balanced the members’ range of expressed interests and achieve a comprehensive and transformative agreement with shared benefi ts (United States Trade Representative, 2013).

Furthermore, the TPP is defi ned by fi ve features which can set standards for the future agreements. Th ese features include areas such as market access, regional agreement, cross-cutting trade issues, new trade issues etc. Another key issue is the facilitation of production and supply chains among the TPP parties. New trade challenges that promote a competitive business environment across the



TPP region is also an important feature, as well as being updated appropriately to the trade issues that may emerge in the future as a result of its expansion to include new countries, and the novelty of the trade issues that might occur (Gottu, 2016).

Th e following topics are reportedly included in the TPP agreement (Melendz-Ortiz, 2014):• Market access for agricultural and industrial products. Parties aim for duty-

free access for trade in goods, and it is being negotiated bilaterally.• Services. Th e agreement will employ a negative list approach and cover fi nan-

cial services, including insurance and insurance-related services, banking as well as other fi nancial related services.

• Government procurement. Agreement states common principles and proce-dures, as well as specifi c obligations for procurement; it aims at comparable coverage by all members while recognizing transitional measures for procure-ment markets in developing countries.

• Agriculture. It will include sanitary and phytosanitary standards, tobacco regulation and agricultural competition.

• Rules. Provisions that build on disciplines contained in the WTO’s Uruguay round agreement to technical barriers to trade and intellectual property rights enforcement.

Th e TPP also includes social and environmental provisions that may impact trade and production chains (World Bank, 2016):• Labor and environment. Standards for labor and environmental sustainability

are politically contentious. Th e TPP seeks to incorporate International Labor Organization obligations (ILO), requires domestic laws to be consistent with international standards and provides for enforcement.

• Intellectual property rights. Th e TPP goes somewhat beyond the WTO‘s rules and requires penalties for the unlawful commercial exploitation of copyright work, and prescribes measures to reduce the illegal distribution.

Harmonization of labor and environmental standards within the TPP could have important implications for participating developing countries such as Malaysia, Mexico, Vietnam and Peru. While such harmonization which goes beyond prod-uct standards to encompass production process standards has social and envi-ronmental benefi ts, it may also aff ect competitiveness of fi rms in countries that currently do not meet those standards (World Bank, 2016).


Th e areas of concern, especially for developing countries, include agriculture, and some of the new standards and rules that could be a particular burden for them to implement, such as intellectual property rights protection. But many of the provisions in newer areas are not fully enforceable under the agreement and may have little impact on behavior, or trade or investment (Ciuriak Dan and Natassia Ciuriak, 2016).

Overall, the outcome of negotiations refl ects the asymmetry of bargaining pow-er between the United States and smaller parties to the agreement, particularly Vietnam and other mentioned developing countries (Elliot Kimberly, 2016).

Th e large number of free trade agreements being implemented between Asian and Pacifi c states suggests that the eff ect of tariff liberalization may be low de-spite the signifi cant share of global trade accounted for in this region. Cheong Inkyo (2013) underlines the extent to which free trade agreements may dilute the eff ect of liberalization on goods trade, with Asia-Pacifi c region having signed close to 100 free trade agreements. He also states that gains for member states from goods trade liberalization through TPP are likely to be negligible for most of them. Th ere are some estimates that gains may be somewhat larger when non-tariff barriers are included.

Th e Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP) is another mega-re-gional agreement currently being negotiated, involving two of the largest econo-mies in the world, the United Stated of America (US) and the European Union (EU). Its aim is to reduce the already low trade barriers to zero and protect, as well as encourage, investments on both sides of the Atlantic, by encouraging trade facilitation and job creation.

Cooperation between the two partners has a long history but the predecessor of the TTIP can be considered the Transatlantic Declaration signed in 1990 by then European Community and the US. Th e initiative continued by creating a pressure group of business people under the coordination of public authorities in 1995. Communication and cooperation continued between Europe and the US by creating fi rstly, the Transatlantic Economic Partnership, and subsequently the Transatlantic Economic Council (Gotu, 2016).

It can be said that the idea of signing the TTIP follows the growing trend of transcontinental bilateralism which implies that agreements are increasingly signed among partners that are not on the same continent.



TTIP is designed to have 24 chapters divided into four parts (European Com-mission, 2016): (1) market access, (2) regulatory cooperation and technical barri-ers to trade, (3) trade rules and (4) institutional provisions. Th e fi rst part includes tariff s on trade in goods, services, procurement and rules of origin. Th e second part includes the areas of regulatory coherence, technical barriers to trade, food safety and animal and plant health, information and communication technology and pharmaceuticals. Th e third part covers areas such as sustainable development and trade facilitation, small and medium sized enterprises, investment protec-tion, competition, intellectual property rights, etc. Th e fourth part includes in-stitutional, general and fi nal provisions that determine or regulate the governing body, decision-making process, fulfi lling commitments, the possibility of future accession of new members to the agreement and the like.

According to some estimates, the comprehensive agreement will lead to an in-crease in gross domestic product (GDP) of 119 billion euros in the EU and 95 billion in the United States (European Economic and Social Committee, 2014). However, the expected eff ects of the tariff removal are not so large, as tariff s be-tween the US and the EU are already low. Th e exception is the liberalization of trade in several sensitive sectors or product groups (such as textiles). Th e reduc-tion of non-tariff barriers could have a much greater eff ect (Felbermayer Gabriel and Mario Larch, 2013). So, signifi cant gains are expected from the removal of non-tariff barriers and harmonization of standards that currently represent an impediment to trade, investment and public procurement.

Motivation for the Trans Pacifi c Partnership and the Transatlantic Trade and Investment PartnershipIn order for integration to be successful, mutual respect, equality, mutual trust, mutual benefi t and

‘win-win’ cooperation are needed. In addition to this, fostering of economic de-velopment, political and social stability, the growth of trade and technological progress should be present in all member states. Th is implies that integration should bring about greater benefi ts to its members than the costs.

Many speculate about the motivation behind TPP and TTIP. In general, debates on how to frame the two agreements fall into three broad categories (Griffi th Melissa, Richard Steinberg, and John Zysman, 2015): (1) trade and investment liberalization, (2) geo-economic motivation, and (3) geo-strategic motives.


Reducing regulatory and other barriers promises more competitive markets, low-er prices, and broader diff usion of innovations and enhanced consumer welfare (Bull et al. 2015). Moreover, three primary matters are often seen to be driving incremental liberalization (Griffi th, Steinberg, and Zysman, 2015). First, effi -ciency gains from liberalization improve welfare. Second, there are over 500 free trade agreements in the world. Th is “spaghetti bowl” of agreements is increas-ingly detrimental to businesses that now face more complexities and associated transaction costs that are diffi cult to navigate. Th e emergence of TPP and TTIP represent an attempt to address the complex network of trade regimes that ul-timately failed to be converge with the multilateral system. Th ird, while both the EU and the US have pursued free trade agreements, they have not done so at similar rates. Th eir agreements are not equally distributed across liberal economies and the EU is covering a larger number of countries, and scope of global trade. Th ese diff erences in the scope and distribution of trade agreements may undermine the US attempts to push its own politics globally. Overall, it is probable that the eff ects of these two mega-regionals will be smaller than fi rstly expected, partially because all members included are already members of the WTO, so there is already substantial market access and liberalization in place.

Geo-economically, the TPP and the TTIP may be leveraged to bolster the Wash-ington Consensus through plurilateral agreements, outside the WTO (Griffi th, Steinberg, and Zysman, 2015). Th e two agreements may become the basis for new multilateral trade regime. Th at regime might be either very attractive to other states or it can strengthen standards from which no other WTO member can aff ord to be excluded. Th is includes China, Brazil, India and Russia, which are absent from these agreements. Remaining outside these structures could lead to signifi cant trade and investment diversion, pressuring them to adopt some tenets of deep liberalization in order to gain entrance.

Many analysts point out that the TTIP and TPP will ensure that the US and Europe remain “standard makers, rather than standard takers” in the global economy, subsequently ensuring that producers worldwide continue to gravitate towards joint US-EU standards (Yong Wang, 2014). Under this view, the rise of mega-regionals could diminish the role of the WTO and undermine multilater-alism.

Geo-strategically, the emergence of the two mega-regionals has been framed by some as an attempt to contain rising powers, particular China and Russia, or an attempt to reinforce traditional security alignments (Griffi th, Steinberg, and



Zysman, 2015). TTIP especially is perceived as a return of the transatlantic com-munity and a commitment to a core transatlantic pole in world politics. Th rough TPP, the US and Japan seek to enlist other Pacifi c Rim countries in economic integration and governance reform to counter China, as well as to promote their respective economic objectives (Bull et al. 2015). However, the arguments that these mega-regionals are an attempt to contain emerging powers such as China or Russia does not make much sense considering that TPP and TTIP are being negotiated and ratifi ed at similar time and they will have to coexist.

Nonetheless, mega-regional agreements are necessary for eff ective regulatory implementation and enforcement when goods and services, such as pharmaceu-ticals, food, automobiles, banking, air travel and others cross borders through supply chains. In addition to strengthening regulatory programs, mega-regionals can economize scarce regulatory resources by sharing the burden among regula-tors of multiple trading partners (Bull et al. 2015).

POTENTIAL IMPACT OF MEGAREGIONALS ON THE MULTILATERAL TRADING SYSTEMTrade liberalization in the past decade or so, has consisted of three parts: deep regional trade agreements, bilateral trade agreements and unilateralism. Unilat-eralism is not a threat to multilateral trade system under the WTO. Similarly, bilateral agreements have long coexisted with the WTO. Deep regional agree-ments and mega-regionals however, are likely to erode, or at least change the WTO’s central place in world trade governance (Baldwin Richard, 2014). Some believe that proliferation of regional trade agreements could eventually lead to reexamination of the WTO trading system. Mega-regionals are therefore seen as a way around the WTO consensus requirements.

Th e analysis of the relation between regional trade arrangements and multilateral trade regimes imposes three key results (Estevadeordal Antoni and Kati Suom-inen, 2006):1. Temporal interaction: the largest waves of regional trade arrangements oc-

curred at the time of problems and failure of multilateral trade agreements. Th is does not mean that the number of regional trade arrangements increases only when there is a shortfall in the progress of multilateral agreements. His-torically speaking, there is a parallel increase in the degree of trade liberaliza-tion at both, multilateral and regional levels.

2. Geographical fault lines of trade agreements: there is transcontinental bilat-


eralism. Th e countries are increasingly concluding agreements with partners across the oceans. Regional trade integration has globalised.

3. Comprehensiveness of trade agreements: the latest wave of regional trade agreements contains highly comprehensive agreements that not only liberal-ize trade in almost all products, but they also involve the rules on investment, services, state procurements, etc. Th is particularly refers to the regional agree-ments concluded in America and Europe.

Considering the TPP, there are chapters with extensive obligations to improve market access for investors, service providers, and e-commerce beyond what the WTO requires. Th e WTO’s General Agreement on Trade in Services created a framework for addressing barriers in this area, but it has done relatively little to reduce them in practice (Elliott, 2016). Under the WTO rules countries use the positive list approach which makes it easier for them to exclude a broad part of their economies from the rules application. Th e United States has been more successful in pushing the negative list approach to services trade in its bilateral agreements, including TPP. However, as Hufbauer Gary Clyde (2016) states, although the US pushes for negative list approach it has made little in the way of new market opening commitment. Gelpern Anna (2016) concludes that TPP’s progress in removing barriers to fi nancial services is incremental but real.

As for investments, the US and other more advanced economies go well beyond the WTO rules. Th e TPP investment chapters, like the service chapter, adopt a negative list approach, so that economies will be open to foreign investors except for those sectors or investment policies explicitly excluded. Th e investment chap-ter allows foreign investors to sue host country governments in certain situations. Over time, investor-state dispute settlement mechanism expanded to include indirect or regulatory expropriation. As a consequence, multinational companies began to use the investor-state dispute settlement mechanism to evoke environ-mental and health regulations. After a lot of criticism about the dispute settle-ment mechanism and public health regulation, TPP allows countries to exclude tobacco product control regulation from the investor-state dispute settlement provisions. Th e TPP includes other notable reforms to investment provisions including the tightening up of language as to what constitutes “fair and equitable treatment” or regulatory appropriation.

In the TPP there are new chapters on development, competitiveness and business facilitation, small and medium sized enterprises, and regulatory coherence that generally call for increased transparency, dialogue and cooperation. Th e TPP suc-



ceeded in creating new enforceable disciplines on digital trade and state-owned enterprises, as well as new provisions regarding customs and trade facilitation, but the chapter mostly mirrors the WTO agreement on trade facilitation. Other chapters not subject to dispute settlement include the WTO-extra chapters on competition policy and capacity building, as well as transparency and anti-cor-ruption chapter (Elliott, 2016).

Th e chapter on sanitary and phytosanitary standards, covering food, plant, and animal safety goes beyond the previous approach of simply affi rming each party’s commitments under the WTO provisions. However, given the deep political sensitivities around food safety, it remains to be seen how countries will imple-ment and enforce these new commitments under the TPP.

Th e chapter on e-commerce also goes beyond the WTO rules in creating binding obligations in a new area of increasing importance. Besides the existing practice of prescribing tariff s for e-commerce products and providing for non-discrimi-natory treatment for digital products crossing borders, the TPP creates binding rules to ensure free cross border fl ow of data and discourages localization require-ments that tend to be arbitrary or discriminatory. Branstetter Lee (2016) notes, however, that the TPP leaves the content of those regulations to national govern-ments, which consequently leaves space for confl icts arising from diff erent levels of national privacy protection.

Th e chapter on state-owned enterprises is the only completely new chapter that is legally binding and subject to dispute settlement procedures. However, some authors believe that provisions in the mentioned area, including for sovereign wealth funds, are so week and the exceptions are so broad, that the US negotiators should reopen the chapter so it would not become a negative precedent (Scissors Derek, 2015).

Th e TPP pushed forward in some areas of labor and environment regulation relative to previous agreements, most notably in the area of intellectual property rights. Only in few areas new provisions are added, such as addressing forced labor. Th e TPP explicitly prohibits the waiving or relaxation of labor laws in ex-port processing zones. In addition to these general provisions, the US negotiated bilateral plans with Brunei, Malaysia, and Vietnam to ensure the consistency of their laws with international standards.

Considering environmental provisions, instead of requiring that parties adopt and implement seven specifi ed environmental agreements (as it was done in the


US preferential trade agreements), in the TPP member countries are obligated to enforce only three (Elliott, 2016): the Convention on International Trade in Endangered Species, the Montreal Protocol on Ozone Depleting Substances, and the agreement on marine pollution.

Considering the TTIP agreement, since tariff s in both markets are low and two-way direct investment are high, the main goal is not to eliminate traditional trade barriers but to eff ectively regulate trade remedies which could be an area of substantial gains for bilateral trade relations. However, there are two implications of market access negotiations for third countries (Elliott, 2016). Th e fi rst is that the TTIP is unlikely to eliminate barriers on sensitive agricultural products or to address domestic subsidies, thereby emphasizing the meagre prospects for prog-ress on these issues at the global level. Second, strict rule of origin could disrupt supply chains to the detriment of developing countries exporters.

On services and investment, the US and the EU take diff erent approaches. As mentioned, the US takes the negative list approach, whereas the EU takes the positive list approach. As Francois Joseph, Bernard Hoekman and Doug Nelson (2015) conclude, if the EU and the US negotiators are unwilling to negotiate much liberalization in services sectors where it really matters, that is, where barriers are relatively high then the TTIP will not have much infl uence in this area.

On regulatory cooperation, the two parties again have diff erent approaches. US negotiators are primarily interested in agreeing on a process-oriented agreement on horizontal regulatory coherence, while the EU negotiators want to go fur-ther and encourage greater convergence in regulatory cooperation. Conclusively, TTIP chapter on regulatory coherence, including sanitary and phytosanitary regulation, is likely to be excluded from formal dispute settlement, as with the TPP chapter.

Another aim of the TTIP is to agree on standards that will possibly become global. However, developing countries are concerned that they will not have a voice in the negotiations of these standards and that these may be inappropriate for poorer countries.

Areas of labor and environment are regulated in a similar way in the two regions, except that the core provisions in the US trade agreements are enforceable under the same dispute settlement procedures as the rest of the agreement, whereas in the EU preferential trade agreements those are not enforceable. It is important



to notice that no matter how the enforcement matter will be negotiated, provi-sions in both, the US and the EU trade agreements, are based on international standards propagated by the International Labor Organization or on multilateral agreements in these areas.

In any case, it is clear that revision of the WTO system is necessary because if the mentioned mega-regionals come into force, they will account for a majority of international trade value (Brouse Kelly, Vy Nguyen and Sarah Lohschelder, 2015). Furthermore, if China and India join the TPP agreement then the discus-sion could return to the WTO because there is no use in having regional trade agreements when everyone is party to these agreements (Brouse, Nguyen and Lohschelder, 2015).

Meanwhile, currently existing or negotiated mega-regionals exclude some 160 world countries and their responses are to be expected. Since any response re-quires long lead times, many of the excluded countries may decide to wait and see further developments before they react. Also, since any response requires commitment of negotiating resources and political capital, the excluded coun-tries will be inclined to look for strategies that are robust to the many possible outcomes (Dadush Uri, 2014).

While much of the impact on excluded countries will occur in specifi c sectors and thus call for monitoring of the provisions being negotiated on the micro level, there may also be some systematic eff ects of the mega-regionals on global trade rules and standards. Th e adoption of new standards will be of great sig-nifi cance to exporters and import competing fi rms around the world (Dadush, 2014).

CONCLUSIONTh e debate over the role, success and coexistence of multilateralism and regional-ism is not new. However, one has to recognize that the environment in which countries perform is constantly changing and thus the rules and approaches to trade have to be adequately modifi ed.

Both multilateralism and regionalism have their opponents and advocates. Th e opponents to regionalism believe that regional trade agreements bring about a diversion in trade and reduce the total benefi t for global trade compared to multilateral trade liberalization. Regional trade agreements may also reduce the


initiative of countries for multilateralism and complicate multilateral trade nego-tiations. Th e advocators of regionalism claim that regional trade agreements are a form of transition towards multilateralism and a multilateral trade system. Th ey believe that the initiatives for regional and multilateral integration are mutual complements, rather than an alternative to opening to trade. On the other hand, there are views that multilateralism is the most eff ective way to structure interna-tional relations and to solve problems and challenges in many fi elds.

Although many arguments can be given for both approaches one has to recognize that the number of regional trade agreements is increasing and regionalism is be-coming widely accepted trend. Th e response to the regional trade agreements, especially mega-regionals, will mostly depend upon the eff ect on third countries trade interests. When considering mega-regionals such as TPP and TTIP, it is expected that most of the export sectors will not be aff ected since tariff s among members are already low. Th e eff ect of reducing non-tariff barriers is expected to be larger and will depend upon the scope of barriers and divergence in regula-tion. Positive eff ects are anticipated via income eff ect. If the TPP and the TTIP come into force, the US and the EU are likely to become richer and increase their production, as well as demand for goods and resources, thus countries within the American and European production chain will also experience benefi ts from increased demand.

Since it is expected that over time many of the excluded emerging economies will become a part of some mega-regional agreement, it is not likely that new global standards and rules will be created solely on a regional but rather on a multilateral level. Th us, regionalism and multilateralism are expected to continue to coexist.

BIBLIOGRAPHYBaldwin, Richard. 2014. “Th e systematic impact”. In: Mega-regional trade agreements, game chang-

ers or costly distractions for the world trading system? World Economic Forum.Baldwin, Robert. 1993. “A Domino Th eory of Regionalism.” NBER Working Paper Series No.

4465. NBER.Baldwin, Richard, and Dany Jaimovich. 2010. “Are free trade agreements contagious?” NBER

Working paper 16084. National Bureau of Economic Research, Cambridge, Massachu-setts.

Branstetter, Lee. 2016. TTP and digital trade. In: Assessing the Trans-pacifi c Partnership. Vol. 1. PIIE Briefi ng 16-1. Peterson Institute for International Economics, Washington.

Brouse, Kelly, Vy Nguyen, and Sarah Lohschelder. 2015. “CETA, TPP, TTIP and the Canada-U.S.



trade relationship”. CUSLI expert group roundtable report. Canada-United States Law Journal, 39: 1-6.

Bull, Reeve T, Neysun Mahboubi, Richard B. Stewart, Jonathan B Wiener. 2015. “New approach-es to international regulatory cooperation: the challenge of TTIP, TPP and mega-regional trade agreements”. Law and Contemporary Problems, 78 (1): 1 -29.

Ciuriak, Dan, and Natassia Ciuriak. 2016. “Regulatory Coherence and the Trans-Pacifi c Partner-ship.” Canadian Business Law Journal 58(3).

Cheong, Inkyo. 2013 Negotiations for the Trans-Pacifi c Partnership Agreement: Evaluation and Implications for East Asian Regionalism. http://www.adbi.org/fi les/2013.07.11.wp428.trans.pacifi c.partnership.east.asian.regionalism.pdf [3 January 2014].

Coldicott, Dean. 2004. “Norm Formation and Complex Multilateralism in the World Trade Organization”. Th e Globalism Institute.

http://rspas.anu.edu.au/ir/Oceanic/OCISPapers/Coldicott.pdf [16 February 2010].Crawford, Jo Ann, and Sam Laird. 2000. “Regional Trade Agreements and the WTO”. Research

Paper No. 00/3, Centre for Research in Economic Development and International Trade.Dadush, Uri. 2014. “Possible responses to mega-regionals by excluded countries”. In: Mega-re-

gional trade agreements, game changers or costly distractions for the world trading system? World Economic Forum.

Eicher, Th eo S., Christian Henn, and Chris Papageorgiou. 2012. “Trade creation and diversion revisited: accounting for model uncertainty and natural trading partner eff ect”. Journal of Applied Econometrics, 27 (2): 296-321.

Elliott, Kimberly. 2016. “How much „mega“ in the mega-regional TPP and TTIP: implications for developing countries”. CGD Policy Paper 079. Center for Global Development.

Estevadeordal, Antoni, and Kati Suominen. 2006. Regional Trade Agreements and Global Cooperation. http://www.iadb.org/intal/aplicaciones/uploads/ponencias/Foro_IN-TAL_2006_11_03_Estevadeordal-Suominen.pdf [24 June 2015].

European Commission. 2016. EU negotiating text in TTIP. http://trade.ec.europa.eu/doclib/press/index.cfm?id=1230 [10 July 2016].

European Economic and Social Committee. 2014. “Opinion of the European Economic and Social Committee on Transatlantic trade relations and attitudes”. EESC on enhanced cooperation and a possible free trade agreement between the EU and the United States. Brussels.

Felbermayer, Gabriel, and Mario Larch. 2013. “Transatlantische Handels und Investitionspartner-schaft : weiche eff ekte sind su erwarten?” Ifo schnelldienst 6/2013: 3-6.

Francois, Joseph, Bernard Hoekman, and Doug Nelson. 2015. “TTIP, regulatory diversion and third countries”. In: Sait Akman, M.,Evenett, SJ., Low, P. (Eds) Catalyst: TTIP ‘s impact on the Rest. CEPR Press, London.

Gelpern, Anna. 2016. “Financial services”. In: Assessing the Trans-pacifi c Partnership. Vol. 1. PIIE Briefi ng 16-1. Peterson Institute for International Economics, Washington.

Gotu, Ioana. 2016. Th e TTP and TTIP trade agreements: the international negotiation process. Vol. VIII, Issue 1, Center for Economic Studies.


Griffi th, Melissa K., Richard Steinberg John, Zysman. 2015. “Great power politics in a global economy: origins and conswquences of the TPP and TTIP”. Proceedings of the conference Unpacking the Transatlantic Trade and Investment Partnership Negotiations, Bruxelles, October 17 2015.

Hettne, Bjorn, Andras Inotai, and Osvaldo Sunkel. 1999. Globalism and the new regionalism. London: Macmillan Press.

Hoekman, Bernard, and Alan L. Winters. 2007. “Multilateralizing „Deep Regional Integration“: A Developing Country Perspective”. Proceedings of the conference on Multilateralizing Regionalism, 10 December, 09. Geneva.

Hufbauer, Gary Clyde. 2016. “Liberalization of services trade”. In: Assessing the Trans-pacifi c Partnership. Vol. 1. PIIE Briefi ng 16-1. Peterson Institute for International Economics, Washington.

Krause, Joachim. 2004. “Multilateralism: Behind European Views”. Th e Washington Quarterly, 27 (2): 43-59.

Krishna, Pravin. 1998. “Regionalism and Multilateralism: A Political Economy Approach”. Quar-terly Journal of Economics, 113, (1): 227-250.

Lawrence, Robert Z. 1995. Regionalism, Multilateralism and Deeper Integration. Brookings Insti-tution, Washington.

Levy, Philip I. 1997. “A political-economic analysis of free-trade agreements”. American Economic Review, 87 (4): 506-519.

Matthews, Alan. 2003. “Regional Integration and Food Security in Developing Countries”. Food and Agriculture Organization of the United Nations training materials for agricultural planning 45. FAO, Foma.

Melendz-Ortiz, Ricardo. 2014. “Setting the Stage”. In:“Mega-regional trade agreements. Game changers or costly distractions for the trading systems”. World Economic Forum.

New Zealand Ministry of Foreign Aff airs & Trade. 2005. Trans-Pacifi c Strategic Economic Part-nership Agreement. https://www.mfat.govt.nz/en/about-us/who-we-are/treaty-making-process/trans-pacifi c-strategic-economic-partnership-tpsep-or-p4/ [5 July 2016].

Organization for Economic Cooperation and Development. 2003. Regional Integration Agree-ments. http://www.oecd.org/dataoecd/39/37/1923431.pdf [5 June 2010].

Panagariya, Arvind. 1998 Th e Regionalism Debate: An Overview. http://www.columbia.edu/~ap2231/Policy%20Papers/overview-we(1).pdf [22 February 2015].

Scissors, Derek. 2015. Grading the Trans-Pacifi c Partnership on Trade. Washington: American Enterprise Institute.

United States Trade Representative. 2013. TTIP: list of lead negotiators, fact sheet. United States Trade Representative. https://ustr.gov/sites/default/fi les/lead%20negotiators%20list%20TTIP.pdf [22 July 2016].

Velde, Dirk Willem, and Miatta Fahnbulleh. 2003. “Investment related provisions in regional trade agreements”. Paper prepared for the project on Regional Integration and Poverty, EP/R03/013, funded by UKDFID under the EC-PREP programme.

http://www.odi.org.uk/resources/download/1299.pdf [24 June 2010].



Yong, Wang. 2014. “Th e political economy of the rise of mega-regionals”. In: Mega-regional trade agreements, game changers or costly distractions for the world trading system? World Eco-nomic Forum.

EFEKTI MEGAREGIONALNIH SPORAZUMA NA MULTILATERALNI TRGOVINSKI SUSTAV

Vlatka Bilas, Sanja Franc

Sažetak: Cilj ovog rada je ispitati motive i posljedice sklapanja mega-regionalnih trgovinskih sporazuma na multilateralni trgovinski sustav koristeći pritom primjere Trans-Pacifi čkog Partnerstva (TPP) i Transatlantskog sporazuma o trgovini i investicijama (TTIP). Multilat-eralizam i regionalizam, iako suprotni trendovi, koegzistiraju istovremeno. Mnogo je argu-menata u korist oba pristupa, no činjenica je da je broj regionalnih trgovinskih sporazumima u porastu i da regionalizam postaje široko prihvaćen trend. Odgovor na regionalne trgovinske sporazume, a osobito na mega-regionalne sporazume, uglavnom će ovisiti o učinku na trgov-inske interese trećih zemalja. Kada je riječ o mega-regionalnim sporazumima poput TPP-a i TTIP-a, očekuje se da većina izvoznih sektora uključenih zemalja neće biti pogođena, jer su carine među zemljama članicama ionako niske. Upravo stoga se očekuje znatno veći učinak od smanjivanja necarinskih prepreka i ovisit će o obuhvatu prepreka te razlikama u regulaciji. Pozitivni učinci očekuju se putem dohodovnog učinka. Naime, hipotetski gledano, nakon što sporazumi stupe na snagu, SAD i EU će vjerojatno da će postati bogatije i povećati svoju proizvodnju, kao i potražnju za dobrima i resursima, čime će zemlje unutar američkog i europskog proizvodnog lanca također ostvariti koristi od povećane potražnje. Budući da se s vremenom očekuje da će većina trenutno isključenih zemalja u razvoju postati dio nekog mega-regionalnog sporazuma, nije vjerojatno stvaranje novih globalnih standarda i pravila isključivo na regionalnoj, već ipak na multilateralnoj razini. Dakle, može se zaključiti da će regionalizam i multilateralizam i dalje istovremeno koegzistirati.

Ključne riječi: mega-regionalni sporazumi, multilateralni trgovinski sustav, TPP, TTIP

JEL: F15

DETERMINANTE KREDITNOG RASTA U BANKARSKOM SEKTORU BOSNE I HERCEGOVINE

Dragan Jović

Jandrić Miodrag

Docent doktor ekonomskih nauka; Centralna banka Bosne i Hercegovine, Maršala Tita 25, Sarajevo; [email protected]

Docent doktor ekonomskih nauka; Univerzitet za poslovne studije, Jovana Dučića 23a, Banjaluka; [email protected]

Sažetak: Kreditni rast je u funkciji više varijabli, koje su sa aspekta bosanskohercegovač-kih banka internog i eksternog karaktera. Najveći uticaj na kreditni rast imaju loši kre-diti i depoziti u bankama, stopa rasta nominalnog BDP i infl acija. Kreditni rast je i pod direktnim i jakim uticajem globalne krize i monetarne politike Evropske centralne banke (European Central Bank), sa tim da ove varijable djeluju sa vremenskim pomakom. Među faktorima koji takođe utiču na kreditni rast, ali čiji uticaj nije tako statistički signifi kantan kao prethodnih faktora, izdvajaju se stopa kapitalizacije banaka i povrat na aktivu, ali na nivou cijelog bankarskog sektora. Mogućnost obavljanja bankarskih poslova bez osiguranja depozita, limitiranje pasivnih kamatnih stopa i limitiranje rasta depozitnog potencijala, bi moglo doprinijeti smanjenju varijabiliteta depozitnog potencijala banaka i izravnavanju putanje kreditnog rasta, kao i insistiranje na rastu stope kapitalizacije banaka. Ukoliko be-ha ekonomska politika želi upravljati sa kreditnim rastom u BSBH neophodno je povećati kvalitet prudencione regulacije, poboljšati upravljanje lošim kreditima i kreditnim rizicima, i modifi kovati monetarni režim, u smislu davanja prava be-ha emisionoj banci da kreditira rezidentne sektore. Bez kreditiranja rezidentnih sektora od strane Centralne banke Bosne i Hercegovine nije moguće postići stabilnost cijena, a niti smanjiti defl acione pritiske. Rast sto-pe kapitalizacije banke pozitivno utiče na rast kreditne aktivnosti banaka i obratno, te zato rast kapitalne osnove mora biti predmet stalnog nadzora. Pošto su aktivnosti i profi tabilnost sistemski bitnih banaka jedan od generatora kreditnog rasta, bankarska supervizija mora imati posebnu strategiju za sanaciju velikih banaka. Nizak uticaj prethodnog kreditnog rasta na tekući kreditni rast, je motiv za aktivni anticikličnu ekonomsku politiku.

Ključne riječi: kreditni rast, bankarska supervizija, regulacija bankarskog sektora, ekonom-ska politika, panel analiza.

JEL klasifi kacija: G21, G28.

DOI: 10.7251/EMC1602233JDatum prijema rada: 26. maj 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.


UDK: 336.77/.78:336.71(497.6)Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije


234Dragan Jović, Jandrić Miodrag


UVOD

U robno-novčanoj privredi likvidnost tržišnih učesnika zavisi od dostupnosti internih i eksternih izvora fi nansiranja. Glavni eksterni izvor fi nansiranja, čak i u mnogim zemljama sa razvijenim fi nansijskim tržišta, je kredit, a pogotovo u tržišnim privredama u kojima među fi nansijskim posrednicima dominiraju ban-ke. Bosna i Hercegovina spada u zemlje sa dominacijom banka u fi nansijskom sistemu, primarnom ulogom kredita kao eksternog izvora fi nansiranja i u tržišta sa izuzetno niskim prometom u odnosu na tržišnu kapitalizaciju na domaćim berzama. Za SASE (Sarajevska berza dd. Sarajevo) odnos ukupnog godišnjeg prometa i tržišne kapitalizacije na kraju 2015. godine iznosio je 21,4%, a za BLSE (Banjalučka berza ad. Banjaluka) ovaj odnos je 13,1%.

Primarni predmet istraživanja su uzročnici kreditnog rasta, a na osnovu dobi-jenih nalaza ćemo pokušati dati prijedloge i preporuke, kreatorima ekonomske politike i organima kontrole i regulacije banaka. Sačinjavanje preporuka kreato-rima ekonomsko-regulacione politike u svrhu izrade kvalitetnijih ekonomskih politika i u svrhu nadogradnje regulatornog okvira je cilj istraživanja. Radna hi-poteza istraživanja je da na kreditni rast, pored mikrobankarskih varijabli, utiču i makroekonomske varijable, te da na kreditni rast u Bosni i Hercegovini, utiču i varijable koje su sa aspekta be-ha ekonomije eksterne.

Istraživanje se sastoji iz 5 dijelova. U prvom dijelu su prikazane osnovne ka-rakteristike kretanja kredita u BSBH i to sa aspekta strukture kredita i načina fi nansiranja kreditne aktivnosti. U sljedećem, drugom, djelu rada, prezentujemo glavne empirijske nalaze do kojih se došlo, u istraživanju kreditnog rasta, dok u trećem djelu rada opisujemo istraživanje iz ugla primjenjene metodologije i informacione osnove istraživanje. U glavnom dijelu istraživanja – rezultati i dis-kusija – izlažemo glavne nalaze istraživanja i polemišemo sa njima, te na osnovu nalaza istraživanja dajemo preporuke za buduće aktivnosti kreatora ekonomskih politika i regulatora bankarskih aktivnosti.

Na kraju u formi zaključnih razmatranja rezimiramo istraživanje, njegove glavne nalaze i preporuke koje su iz nalaza proizašle.

KARAKTERISTIKE KREDITNOG RASTA U BANKARSKOM SEKTORU BOSNE I HERCEGOVINE Početkom 2000-ih dubina fi nansijskog posredovanja u BSBH mjerena odnosom kredita i bruto domaćeg proizvoda je vrlo niska; u 2002. godini odnos kredita i GDP


je 30,7%. Privatizacija banaka je završena 2002. godine, nakon čega udjeli banaka u fi nansijskom posredovanju počinju naglo rasti, a kreditna ekspanzija vrhunac dostiže u 06/2008. godine (Grafi kon 1), kada je stopa kreditnog rasta na godišnjem nivou iznosila 31,83% (06/2008 / 06/2007. godine). Tokom cijelog perioda kreditne ek-spanzije banke se nisu izložile ekstremno visokom nivou kreditno-depozitne transfor-macije, već su održavale racio kredita i depozita na nivou od 1,2. Stopa kreditnog ra-sta (m/m-12) prvi put je negativna u 09/2009. godine, a depresija kreditne aktivnosti trajala je punih 11 mjeseci, sve do 08/2010. godine, kada su stope rasta ukupnih kredita ponovo postale pozitivne, ali pretežno na nivou ispod 5%.

Grafi kon 1. Stopa rasta ukupnih kredita i racio ukupnih kredita i ukupnih depozita, 01/2000 – 12/2015.

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

-10

-5

0

5

10

15

20

25

30

35

u %

Stopa kreditnog rasta (l.s.) RKD (d.s.)

Izvor: www.cbbh.ba (obradili autori).

Na kraju 2015. godine vrijednost ukupnih kredita iznosila je 16,86 mlrd. BAM (međunarodna oznaka za be-ha valutu), ili 58,5% GDP (Tabela 1). Kreditna aktivnost bila je skoncentrisana u dva sektora, stanovništvo i nefi nansijska pri-vatna preduzeća (90% od ukupnih kredita u 12/2015. godine). Do 2008. godine omjer kredita i između dva najveća dužnika BSBH je bio cca 1:1. Nakon početka svjetske ekonomsko-fi nansijske krize (10/2008. god.) i nakon povlačenja stra-nog kapitala iz banaka omjer se pogoršava na štetu preduzeća i na kraju 2015. godine iznosio je 1,05:1, a u periodu 2008-2015. godina, omjer prirasta kredita stanovništvu i kredita preduzećima iznosio je 1,56:1. Uzroci promjene odnosa u pristupu kredita između ova dva sektora su rast udjela loših kredita u sektoru pre-duzeća, u prosjeku niži kreditni rizik u kreditiranju sektora stanovništva i prenos jednog djela korporativnog portfolia na nebankarske fi nansijske ustanove.



Tabela 1. Krediti po godinama u BSBH, u milionima BAM

Krediti nefi nansijskim

privatnim preduzećima

Kreditistanovništvu

Ukupnikrediti

Omjer kredita stanovništvu

i kredita preduzećima

Ukupni krediti/GDP

1 2 3 4=2/1 5

12/2002. 1.442,2 1.456,3 4.281,1 1,01 30,7%

12/2008. 6.722,0 6.696,7 14.136,1 1,00 45,07%

12/2015. 7.418,2 7.784,2 16.866,8 1,05 58,5%

Razlika 12/2015-12/2008.

696,2 1.087,5 2.730,8 1,56

Izvor: Ibid.

Posmatrano na godišnjem nivou (Grafi kon 2), u kreditnoj dinamici se izdvajaju tri karakteristična perioda. U periodu 2000 – 2002. godine stope kreditnog rasta bile su nestabilne i vrlo visoke, kako zbog fi nansijskog restrukturiranja banaka tako i zbog niske i nestabilne baze. Nakon toga, slijedi period 2003-2008. godine, koji karakterišu stabilne i visoke stope kreditnog rasta (cca 30%), a 2009. godina je prva i jedina godina negativnog rasta kredita u posmatranom periodu. Do 2007. godine krediti stanovništvu su rasli brže od kredita preduzećima, a u periodu od 2008 – 2010. godine banke su pri kreditiranju bile više naklonjene sektoru preduzeća.

U posljednje tri godine (2013 – 2015.), krediti stanovništvu rastu brže od kredita privredi, a u 2014. godini i 2015. godini stope rasta kredita preduzećima bile su negativne -1,36% i - 0,02% respektivno, a stope rasta kredita stanovništvu pozi-tivne 5,14% i 4,79% respektivno.


Grafi kon 2. Stope kreditnog rasta (s.k.r) u BSBH

-60%-40%-20%0%20%40%60%80%100%120%140%

-100

-80

-60

-40

-20

0

20

2000

.20

01.

2002

.20

03.

2004

.20

05.

2006

.20

07.

2008

.20

09.

2010

.20

11.

2012

.20

13.

2014

.20

15.

u pr

ocen

tnim

poe

nim

a

Razlika u s.k.r (l.s.)

Nefinansijska privatna preduzeća, s.k.r.(d.s.)

Stanovništvo, s.k.r.(d.s.)

Izvor: Ibid.

LITERARNI PREGLED

Iako u ekonometrijskoj obradi determinanti kreditnog rasta postoji velika razno-likost, kao najfrekventnije nezavisno promjenljive varijable izdvajaju se: stopa ra-sta nominalnog, ili realnog GDP, rast opšteg nivoa cijena, (mjerena sa indeksom potrošačkih cijena) i bankarske kamatne stope. Prethodna empirijska istraživanja kombinovala su varijable na nivou banaka, ali i makrovarijable koje utiču na po-nudu i tražnju kredita, pa prema tome i na kreditni rast. Jedno od tih istraživanja [Mendoza i Terrones, 2008:18] je kombinacijom makro i mikro podataka na uzorku od 49 zemalja (27 industrijskih zemalja i 22 zemlje u razvoju) za period 1960 – 2006. godine identifi kovalo osnovne uzročnike kreditnog rasta. Istraživa-nje je fazu kreditnog rasta dovelo u vezu sa ekonomskom ekspanzijom, rastom ci-jena akcija i stanova, te apresijacijom realnog efektivnog deviznog kursa i rastom defi cita tekućeg računa. S druge strane, u fazi kreditne stagnacije i pada kreditne aktivnosti, djeluju potpuno suprotni faktori. Analiza kreditnog rasta u zemljama Istočne i Srednje Evrope, kao i u baltičkim zemljama [Igan i Tamirisa, 2009: 22] pokazala je da je rast kredita privatnom sektoru u jakoj vezi sa stepenom profi ta-bilnosti banaka, ili preciznije sa neto kamatnom marginom. Na primjeru zemalja podsaharske Afrike [Iossif i Khamis, 2009:20] pokazano je da su glavni uzročnici kreditne dinamike, nominalne kamatne stope, monetarni multiplikator, uvoz novca i kapitala od strane domaćih banaka i GDP po glavi stanovnika.



U uzorku od 38 zemalja, koja su označena kao tržišta u nastajanju [Guo i Ste-panyan, 2011:13] došlo se do zaključka da, bez obzira na fazu ekonomskog ci-klusa, domaći depozitni potencijal i ino obaveze banaka jednako i simetrično utiču na kreditni rast, a ponovo je potvrđen i očekivani nalaz da ekspanzivna monetarna politika, vodi ka većem kreditnom rastu. Na kraju, autori zaključuju da je zdravlje banaka i nivo loših kredita u direktnoj vezi sa kreditnim rastom, tj. da bankarski sektor sa boljim performansama ima više stope kreditnog rasta. Slično istraživanje, na temu odnosa između kreditnog rasta i performansi banaka u desetogodišnjem periodu (1995 – 2005. godini) je izvedeno na uzorku od 90 zemalja [Igan i Pinheiro, 2011:13], a glavna poruka istraživanja je da banke sa boljim performansama rastu, u prosjeku, brže tokom perioda umjerenog pri-vrednog rasta, a kreditni rast, tokom perioda privredne ekspanzije, ne zavisi od performansi banka tj. ne važi kauzalitet, zdravija banka – viši kreditni rast.

Značaj mikrovarijabli za kreditni rast je potvrđen u još dva istraživanja [Allen et al, 2014:112] [Ivashina i Scharfstein, 2010: 319]. Prvo istraživanje tvrdi da su rast depozita i rentabilnost, na nivou banke, glavne determinante kreditnog rasta, a drugo istraživanje to potvrđuje i posebno naglašava, da banke sa stabilni-jom depozitnom osnovicom i lakšim pristupom izvorima fi nansiranja u manjoj mjeri smanjuju kreditiranje tokom recesije i krize.

PODACI I METODOLOGIJA Metodološku osnovu rada čini panel analiza, zasnovana na lineranom regresi-onom modelu sa sljedećim varijablama na nivou banaka; racio kredita i aktive (LA), koji smo uzeli kao proksi za loše kredite, rast depozita (DGR), kreditni rast (LG) i stopa kapitalizacije (CAR). Od eksternih varijabli, za koje smo pret-postavili da imaju uticaj na kreditni rast odabrali smo dvanaestomjesečni euribor (EURIBOR) i globalnu ekonomsko-finansijsku krizu, koju smo aproksimirali kroz vještačku (eng. dummy) varijablu, a koja od 2008. godine ima vrijednost 1, a prije toga nula. Visina dvanaestomjesečnog EURIBOR-a je proksi za troškove uvoza kapital u Bosni i Hercegovini, kao i pokazatelj stepena likvidnosti ino vlasnika domaćih banaka, ali i samih domaćih banaka. Od varijabli koje su je-dinstvene za cijelu be-ha ekonomiju i cijeli bankarski sektor u regresione modele su uključeni rast be-ha nominalnog GDP i povrat na aktivu BSBH. Specifi čne bankarske varijable određene su na bazi godišnjih izvještaja banaka. Za podatke o infl aciji (CPI), ROA na nivou BSBH i stopi rasta nominalnog GDP korištene su publikacije Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine i Centralne banke Bosne i Hercegovine. Sve varijable (Tabela 2) su izražene u nominalnim vrijednostima.


Tabela 2. Popis skraćenica

Skraćenica* Pun naziv Naziv na engleskom Jedinica mjere

BSBH bankarski sektor BH

ECB Evropska centralna banka European Central Bank -

CAR stopa kapitalizacije capital asset ratio u %

ROA povrat na aktivu return on asset u %

LA racio kredita i aktive loan to asset ratio u %

DUMvještačka varijabla za globalnu fi nansijsko-ekonomsku krizu

dummyod 2009. godine 1, a prije toga 0

DGR rast depozita deposit growth u %

LG kreditni rast loan growth u %

GDP_GR rast depozitagross domestic product growth rate

u %

CPIindeks potrošačkih cijena (m/m-12)

infl ation u %

EURIBORkamatna stopa na evropskom međubankarskom tržištu

euribor u %

NPL loši krediti nonperforming loan u %

ROA_T povrat na aktivu BSBH return on asset (total) u %

EQ jednačina/regresioni model equation/regression model u%

CBBH Centralna banka Bosne i Hercegovine

- -

Izvor: Autori. Napomena: * Skraćenice su izvedene iz engleskih naziva.

Frekvencija podataka je godišnja i obuhvata period od 2006. godine do 2015. godine. Nakon podešavanja podataka, podešeni uzorak je obuhvatio 31 unakr-snu sekciju (eng. cross section) ili ukupno 232 panel opservacije. Zbog izlaska nekih banaka iz sistema, tj. zbog nedostatka podataka za sve banke, panel je neu-ravnotežen (eng. balanced panel). Analiza uticaja odabranih regresora na zavisnu varijablu, kreditni rast, bazira se na pretpostavci da je vrijednost ostalih regresora neizmjenjena – pretpostavka ceteris paribus.

REZULTATI I DISKUSIJA Konstruisano je šest regresionih modela sa četiri do sedam nezavisno promjenlji-vih varijabli (Tabela 3).

EQ1: Najjednostavniji tj. najmanji model – ima četiri varijable. Svi koefi cijenti modela, osim za CAR, signifi kantni su na nivou od 1%, a koefi cijent uz CAR(-1) ima p vrijednost od 5,4% (tj. 0,054). Sve varijable u modelu imaju očekivani znak. Povećanje CAR(-1) i DGR za 1 p.p. povećava kreditni rast za 0,27 p.p. i



0,52 p.p. respektivno, dok povećanje LA za 1 p.p. kao i globalna fi nansijska kriza smanjuje kreditni rast za 0,45 p.p. i 20 p.p. respektivno. Sa varijablama iz modela je objašnjeno 44% varijabiliteta kreditnog rasta, a vjerovatnoća da su svi koefi ci-jenti modela statistički nesignifi kantni je 0% (vrijednost F statistike 45,37).

EQ2: Drugi model ima 5 varijabli. U odnosu na EQ1 izostavljen je CAR, a une-sene varijable LG(-1), prvi lag kreditnog rasta i EURIBOR(-2). Osim varijable EURIBOR(-2) sa p vrijednošću od 5,95% sve varijable su opet signifi kantne na nivou od 1%. Vrijednost koefi cijenata uz LA(-2) i DUM(-1) nije značajno promjenjena u poređenju sa EQ1. Rast LG(-1) od 1 p.p. povećava kreditni rast za skromnih 0,06 p.p., a rast EURIBOR-a nakon dvije godine smanjuje kreditni rast za 2,42 p.p. 47% varijabiliteta zavisne promjenljive je objašnjeno sa 5 oda-branih varijabli; kreditnim rastom u prethodnom periodu, nivoom loših kredita, rastom depozitnog potencijala, smjerom monetarne politike ECB i globalnom fi nansijsko-ekonomskom krizom.

EQ3: Sa obzirom da je uticaj kreditnog rasta u prethodnoj godini (LG(-1)) nizak ovu varijablu smo izostavili, a unijeli smo varijablu CAR(-1), koja je, kao i EU-RIBOR(-2), signifi kantna na nivou od 10% (p vrijednosti 5,14% i 7,14% res-pektivno). Smanjenje CAR za 1 p.p. u prethodnoj godini smanjuje kreditni rast za 0,27 p.p. Vrijednost regresora i kvalitet modela (mjeren sa R2 i F statistikom) ne odstupa značajno od EQ2.

EQ4: Ovo je prvi model sa CPI, a i preostala dva modela mjere uticaj CPI na kreditni rast. Regresor je signifi kantan na nivou p vrijednosti od 9,4% - poveća-nje CPI za 1 p.p. povećava kreditni rast za 1,63 p.p. na godišnjem nivou. Koe-fi cijent uz EURIBOR(-2) je signifi kantan na nivou od 5%, a CAR(-1) ponovo na nivou od 10% (p vrijednost 8,64%). Sve ostale varijable su signifi kantne na nivou od 1% i čak niže.

EQ5: Zbog kolinearnosti, nakon uvođenja stope rasta nominalnog GDP, iz mo-dela je izostavljena varijabla globalne ekonomsko-fi nansijske krize. Svih 6 vari-jabli je signifi kantno na nivou od ispod 1%. Rast GDP od 1 p.p. nakon dvije godine podstiče kreditni rast za 1,88 p.p., dok smanjenje EURIBOR (-2) i CPI(-1) povećava tj. smanjuje kreditni rast za 12,73 p.p. i 5,83 p.p. respektivno. Velike promjene u koefi cijentima uz regresore CPI i EURIBOR su posljedica uvođenja varijable GDP_GR. Vrijednosti koefi cijenta determinacije i F statistika ne odstu-paju značajno od vrijednosti iz prethodnih modela.


EQ6: Modelu EQ5 su dodate varijable CAR(-1) i ROA_T(-2). Sve varijable su i dalje signifi kantne na nivou od 1%, a novouvedene varijable su signifi kantne na nivou od 10%. P vrijednost za koefi cijente uz regresore CAR(-1) i ROA_T(-2) su 10,05% i 8,11% respektivno. Uticaj CAR(-1) je ostao isti kao i u prethod-nim modelima. Uticaj rentabilnosti BSBH na stopu kreditnog rasta je visok. Sa vremenskim pomakom od dvije godine, rast ROA_T za 1 p.p. povećava kreditni rast za 9,74 p.p.

Tabela 3. Regresioni modeli, nezavisno promjenljiva kreditni rast

EQ1 EQ2 EQ3 EQ4 EQ5 EQ6

Konstanta47,99(6,36)***

55,9(5,42)***

60,7(5,902)***

46,7(4,24)***

36,0(4,11)***

36,74(4,031)***

LG(-1)0,064(3,26)***

0,064(3,28)***

0,069(3,53)***

0,0636(3,25)***

LA(-2)-0,457(-4,08)***

-0,436(-3,67)***

-0‚524(-4,462)***

-0,42(-3,54)***

-0,406(-3,414)***

-0,423(-3,571)***

CAR(-1)0,272(1,934)***

0,274(1,958)**

0,236(1,72)*

0,22(1,65)*

ROA_T(-2)9,74(1,75)*

DUM(-1)-20,41(-4,07)***

-21,11(-3,85)***

-17,13(-2,85)***

DGR0,521(8,56)***

0,492(8,26)***

0,517(8,517)***

0,457(7,32)***

0,498(8,369)***

0,460(7,359)***

GDP_GR(-2)1,885(2,758)***

2,516(3,249)***

CPI1,63(1,68)*

CPI(-1)5,838(4,043)***

7,62(4,27)***

EURIBOR (-2)-2,423(-1,89)**

-2,351(-1,811)*

-2,67(-2,098)**

-12,739(-3,312)***

-18,55(-3,62)***

F statistika 45,37(0,000)

39,77(0,000)

37,324(0,000)

29,81(0,000)

33,45(0,000)

26,16(0,000)

R2 0,444 0,468 0,452 0,495 0,471 0,484

Izvor: Autori. Napomena: U zagradi je vrijednost t statistike * signifi kantno na nivou ispod 1%, ** signifi kantno na nivou ispod 5%, *** signifi kantno na nivou ispod 10%. Kod F statistike u zagradi je p vrijednost.

Na osnovu izrađenih modela izdvaja se nekoliko preporuka ne samo za bankar-sku superviziju i regulaciju bankarskog sektora, već i za sveukupnu ekonom-sku politiku. U svim modelima kreditnog rasta koefi cijent uz autoregresionu komponentu je statistički vrlo signifi kantan, ali i izuzetno niske vrijednosti. U prosjeku gledano, kreditni rast u prethodnoj godini od 1 p.p. povećava kreditni



rast u tekućoj godini za svega 0,065 p.p, što znači da kreditni rast nije uopšte u velikoj mjeri zavisan od kreditnog rasta u prethodnoj godini (Tabela 4). Zato se ekonomska politika ne može voditi po principu inercije niti se očekivani kreditni rast može izvoditi iz ostvarenog kreditnog rasta u prethodnoj godini.

Tabela 4. Deskriptivna statistika za koefi cijente uz regresore

Srednjavrijednost

Standardnadevijacija

Koefi cijentvarijacije

P vrijednost

LG(-1) 0,065 0,002 0,037 p < 0,01

LA(-2) -0,445 0,043 -0,096 p < 0,01

CAR(-1) 0,252 0,025 0,097 p (0,05 – 0,1)

ROA_T(-2) 9,744 p = 0,0811

DUM(-1) -20,786 3,014 -0,145 p < 0,01

DGR 0,491 0,027 0,056 p < 0,01

GDP_GR(-2) 2,021 0,192 0,095 p < 0,01

CPI 1,631 p = 0,094

CPI(-1) 6,729 1,259 0,187 p < 0,01

EURIBOR (-2) -7,750 7,499 -0,968 p (0,01 – 0,07)

Izvor: Autori. U koloni „P vrijednost“ date su apsolutne, a ne procentualne vrijednosti.

Autoregresiona komponenta ima očekivani, pozitivni, znak, ali je kreditni rast pod višestruko jačim uticajem drugih varijabli. Jedna od tih varijabli su loši krediti (LA), a koefi cijent uz ovaj regresor je ne samo statistički izuzetno signi-fi kantan, već i ima izuzetno nizak varijabilitet. U prosjeku rast loših kredita, koji smo aproksimirali kroz racio kredita i aktive, vodi ka smanjenju kreditnog rasta u omjeru 1 p.p : 0,445 p.p. Poruka ovakvog nalaza za regulaciju banaka i ekonomsku politiku je da su loši krediti značajan i vrlo stabilan ograničavajući faktor kreditnog rasta i da oni predstavljaju dio sistema ranog upozoravanja o nastupajućem usporavanju kreditnog rasta. Zato su za održavanje poželjnog ni-voa kreditnog rasta ključni kvalitetno upravljanje kreditnim rizicima, dobar me-nadžment loših kredita i dosljedna primjena standarda prudencione regulacije. Ako ekonomska politika želi određeni nivo kreditnog rasta, a bankarski sistem ne može izvršiti samosanaciju, poželjna je i državna intervencionistička politika.

Izrazita statistička signifi kantnost koefi cijenta uz regresor DGR, kao i vrijednost koefi cijenata (u prosjeku cca 0,5) i njegova stabilnost, pokazuju da bi svaki odliv depozita, prouzrokovan npr. bankarskom panikom, doveo (uz pretpostavku da je sve ostalo jednako) do obaranja kreditnog rasta. Smanjenje rasta depozitnog potencijala za 1 p.p., u toj istoj godini smanjuje kreditni rast za u prosjeku 0,5


p.p. Kreditno-depozitna transformacija je osnovni bankarski posao, ali ona se ne bi trebala odvijati uz akviziciju depozitnog potencijala po visokoj realnoj kamat-noj stopi, koja utiče na rast cijene bankarskih agregata i povećava kreditni rizik. Zato pod posebnim nadzorom trebaju biti banke sa iznadprosječnim depozitnim kamatnim stopama, koje željeni nivo kreditnog rasta obezbjeđuju kroz visoke pasivne kamatne stope.

Ako kao uzročnike bankarske panike označimo bankrote banaka i reputacioni rizik onda se profi laksa bankarske panike sastoji od proaktivnog djelovanja ne samo bankarske supervizije, veći i Agencije za osiguranje depozita Bosne i Herce-govine. Taj proaktivni, tj. ex ante, pristup regulaciji bankarskog sektora bi mogao uključiti i pravo na uskraćivanje osiguranja depozita, bankama članicama sistema osiguranja depozita i liberalniji pristup pri izdavanju dozvole za obavljanje ban-karskih poslova. Liberalizacija uslova za izdavanje bankarske dozvole bi značila da banke kojima se otkaže osiguranje depozita i dalje zadržavaju dozvolu za obav-ljanje bankarskih poslova i ne moraju, kao do sada napustiti bankarski sistem, jer nisu više članice sistema za osiguranje depozita. Mogućnost gubitka prava na osiguranje depozita bi natjeralo banke na održavanje izbalansiranog i održivog rasta bankarskih aktiva i pasiva, bez ikakvog ekscesivnog povećanja, ili smanjenja depozitnog potencijala, što bi doprinijelo izravnavanju kreditnog rasta.

Istraživanje je potvrdilo jaku međuzavisnost između rasta nominalnog GDP i kreditnog rasta. Zajedno sa lošim kreditima, promjena nominalnog GDP (dvije godine unaprijed) je vodeći indikator promjene kreditnog rasta. Kreditnom rast od 2,2 p.p. dvije godine prethodi rast nominalnog GDP od 1 p.p. Održiv kredit-ni rast nije kompatibilan sa padom nominalnog GDP. Usporavanje ekonomije je uvod u usporavanje kreditnog rasta. Ekspanzivna monetarna i fi skalna politika, kao i politika izvozno orijentisanog rasta, su neke od anticikličnih politika, koje izravnavaju putanju kreditnog rasta i održavaju kreditni rast.

U vodeće indikatore kreditnog rasta, ali u prosjeku na daleko nižem nivou sta-tističke značajnosti, spadaju povrat na aktivu BSBH (ROA_T(-2)) i smjer mo-netarne politike ECB tj. njena proksi vrijednost EURIBOR-a. Uticaj rentabil-nosti BSBH na kreditni rast dokaz je presudnog uticaja velikih, sistemski bitnih banaka, na nivo kreditnog rasta BSBH. Kada ove banke ostvare slabe poslovne rezultate, kreditni rast usporava i obrnuto. Iz toga razloga, regulacija i kontrola poslovanja banaka, se mora fokusirati na sistemski bitne banke, koje su glavni pokretač kreditnog rasta, a trebalo bi izraditi i posebnu strategiju za sanaciju sistemski bitnih banaka.



Koefi cijent uz regresor EURIBOR(-2) u zadnja dva modela (EQ6 i EQ7) stati-stički je značajan na nivou od 1%, a intenzitet uticaja na kreditni rast je izuzetno visok; smanjenje EURIBOR-a, pod pretpostavkom da je sve ostalo jednako, na-kon dvije godine vodi ka kreditnom rastu od 12,73 p.p. odnosno 18,6 p.p. res-pektivno. U prosjeku, odnos između promjene EURIBOR-a i kreditnog rasta je 1 p.p. : -7,755 p.p. Ovaj nalaz potvrđuje uticaj monetarne politike ECB na be-ha ekonomiju i ilustruje intenzitet uticaja monetarne politike u zoni eura kroz kanal kamatnih stopa na be-ha kreditni rast. Od 2009. godine Bosna i Hercegovina uvozi efekte anticiklične politike ECB, a ovakav oblik međuzavisnosti poželjan je sve dok Bosna i Hercegovina i zona eura istovremeno prolaze kroz iste faze ekonomskog ciklusa. Bilo kakvo razmimoilaženje u privrednom ciklusu, može kroz ovaj kanal nanijeti štetu be-ha ekonomiji. Pošto uticaj monetarne politike ECB kasni dvije godine, Bosna i Hercegovina se u vođenju anticiklične politike ne može osloniti na monetarnu politiku ECB i mora razvijati i upotrebljavati sopstvene instrumente monetarne i fi skalne politike.

Globalna ekonomsko-fi nansijska kriza nije odmah uticala na be-ha ekonomiju. Do pada GDP svih vodećih svjetskih ekonomija dolazi u 2008. godini, a prva godina pada be-ha GDP-a je 2009. godina. Svjetska kriza djeluje na domaći kreditni rast vrlo intezivno, ali sa vremenskim pomakom od jedne godine, što je dokaz da se domaći i ino ciklus ne podudaraju u potpunosti. Ovo je još jedan razlog zbog kojeg se moraju razvijati domaći efi kasni instrumenti anticiklične monetarno-fi skalne politike.

Jedan od najznačajnih rezultata istraživanja je utvrđivanje veze između infl acije i kreditnog rasta. Uticaj tekuće infl acije (CPI) na tekući kreditni rast nije stati-stički visoko značajan. Međutim, rast CPI(-1) od 1 p.p. vodi ka kreditnom rastu od 5,83 p.p. (EQ5), odnosno 7,62 p.p. (EQ6), pri čemu su koefi cijenti uz ovaj regresor statistički signifi kantni na nivou p vrijednosti od ispod 1%. Nalaz po-kazuje da su niska infl acija i defl acija ograničavajući faktori kreditnog rasta, dok rast cijena pospješuje kreditni rast. Niska stopa rasta opšteg nivoa cijena, ili de-fl acija, kroz smanjenje prihoda preduzeća podiže kreditni rizik u korporativnom sektoru i tjera banke na restriktivnu kreditnu politiku. Sa druge strane smanjenje prihoda pravnih lica vodi ili ka ograničenju i smanjenju plata, ili ka otpuštanju radnika, a to povećava kreditne rizike u sektoru stanovništva, opet sa negativnim posljedicama na kreditni rast. Nalazi istraživanja pokazuju da be-ha ekonomska politika ne može biti indiferentna prema opštem nivou cijena, a da monetarna vlast treba biti dosljedna u izvršavanju ciljeva koji su pred nju postavljeni, a koji su defi nisani kao „održavanje stabilnosti cijena“ (Zakon o CBBH st. 1 čl. 2). Pad


infl acije u Bosni i Hercegovini sa 7,4% u 2008. godini na -0,4% u 2009. godini (godišnji prosjek) se ne bi moglo označiti kao stabilnost cijena, kao ni defl atorna kretanja koja mjerena sa CPI (m/m-12) u 2013., 2014. i 2015. godini iznose -1,2%, -0,4% i -1,3% respektivno. Da bi monetarna politika mogla izvršiti cilj koji je pred nju postavljen instrumentarij monetarne politike se mora proširiti. Pored obavezne rezerve i kreditni poslovi centralne banke na domaćem tržištu bi trebali biti stavljeni u funkciju stabilnosti cijena i borbe protiv defl acije.

Kreditni rast je nemoguće postići bez dobro kapitalizovanog bankarskog sektora. Relativno smanjenje kapitalne baze (u odnosu na aktivu) ograničava kreditni rast; smanjenje CAR za 1 p.p. smanjuje kreditni rast, u prosjeku za 0,252 p.p. Ovakav odnos između kreditnog rasta i kapitalizacije poruka je bankarskoj superviziji i regulaciji da ne smije dozvoliti pad kapitalizacije banaka, ukoliko želi kreditni rast.

ZAKLJUČAKIstraživanje je pokazalo da na kreditni rast be-ha banaka utiču varijable na nivou banke, ali i domaće makro varijable, kao i eksterne varijable – monetarna politika ECB i globalna fi nansijsko-ekonomska kriza – čime je dokazana hipoteza koju smo postavili na početku istraživanja.

Mikro varijable od najvećeg uticaja na kreditni rast su loši krediti u bankama i depozitni potencijal banaka – rast prve varijable usporava, a rast druge varijable ubrzava kreditni rast. Iz ovakvih nalaza smo izvukli zaključak da prudenciona regulacija mora insistirati na dobrom menadžmentu kreditnog rizika i efi kasnom upravljanju sa lošim zajmovima. Ukoliko se kreditni rast želi podstaći ili zadržati na nekom ciljanom nivou, neke od varijanti su prodaja loših kredita, ili dodje-ljivanje NPL u poseban organizacioni dio banke. Veza između NPL i kreditnog rasta djeluje sa pomakom od dvije, pa se rast NPL treba tretirati kao indikator ra-nog upozoravanja da će uskoro nastupiti usporavanje kreditne aktivnosti banaka.

Regulacija ne smije dozvoliti ekscesivan rast depozitnog potencijala, kao poslje-dica visokih realnih pasivnih kamatnih stopa, jer brz kreditni rast stvara uslove za bankarsku paniku i kontrakciju kreditne aktivnosti. Kreditni rast u uslovima visokih realnih kamatnih stopa na depozite povećava kreditni rizik, preko pove-ćanja aktivnih kamatnih stopa. Kreditni rast se može držati pod kontrolom ili ograničavanjem rasta depozitnog potencijala, ili direktnom kontrolom pasivnih kamatnih stopa - ovo je jedna preporuka za organe regulacije i nadzora poslo-vanja banaka. Druga preporuka izvedena iz uticaja depozitnog potencijala na



kreditni rast je liberalizacija uslova za izdavanje bankarske dozvole. To bi znači-la da banke kojima se otkaže osiguranje depozita i dalje zadržavaju dozvolu za obavljanje bankarskih poslova. Mogućnost gubitka prava na osiguranje depozita bi smanjilo vjerovatnoću ekscesivnog povećanja, ili smanjenja depozitnog poten-cijala, što bi doprinijelo izravnavanju kreditnog rasta.

Niska, ali statistički izuzetno signifi kantna vrijednost koefi cijenta uz regresor kre-ditni rast (u prethodnoj godini), ilustruje odsustvo inercije u kreditnom rastu i ističe zahtjev za aktivnom anti cikličnom - intervencionističkom ekonomskom politikom. Bankarska varijabla od značaja za kreditni rast je stopa kapitalizaci-je koja mora biti predmet stalnog nadzora, jer ukoliko prudenciona regulacija dozvoli njen pad, ili suboptimalan nivo, kreditni rast će se usporiti, a likvidnost makroekonomije će se smanjiti.

Iako svjetska ekonomsko-fi nansijska kriza ne djeluje odmah na kreditni rast, njen uticaj je izuzetno jak, statistički signifi kantan, stabilan i predstavlja faktor/vari-jablu od najvećeg uticaja na kreditni rast banaka u Bosni i Hercegovini. Domaći kreditni rast je izuzetno zavisan od svjetskog ekonomskog ciklusa i to razbija sve predrasude o niskom stepenu integrisanosti domaće ekonomije u međunarodno okruženje. Kriza i recesija, na globalnom nivou, značajno utiču na kreditni rast i smanjuju ga u prosjeku za 20 p.p. (ceteris paribus).

Zajedno sa lošim kreditima i vrijednost EURIBOR-a i promjena GDP se može uvrstiti u indikatore ranog upozoravanja o promjenama u kreditnom rastu. Me-đuzavisnost između bankarskog sektora i ekonomskog sistema potvrđena je pre-ko izuzetno signifi kantnog i visokog koefi cijenta uz regresor GDP koji djeluje na kreditni rast sa vremenskim pomakom od dvije godine.

Uprkos potcjenjivanju uticaja monetarne politike ECB na be-ha ekonomiju, jedan od glavnih nalaza istraživanja, pokazuju da smjer monetarne politike ECB jako uti-če na domaći kreditni rast. Glavni kanal uticaja na be-ha ekonomiju iz zone eura je kamatna stopa na evropskom međubankarskom tržištu novca. Promjena dvanae-stomjesečnog EURIBOR-a negativno je korelisana sa kreditnim rastom, a to znači da je pad EURIBOR-a doprinio održavanju kreditnog rasta u Bosni i Hercegovini, te je s tog aspekta prenosni mehanizam monetarne politike ECB vrlo efi kasan.

Profi tabilnost, posebno sistemski bitnih banaka, takođe utiče na nivo kredit-nog rasta. Veći akumulativni kapaciteti banaka, povećavaju stopu kreditnog ra-sta. Smanjenje profi tabilnosti smanjuje sklonost banaka ka preuzimanju rizika,


tj. povećava averziju ka riziku. Profi tabilnost djeluje vrlo brzo na kreditni rast, sa vremenskim pomakom od samo jedne godine. Brza reakcija banaka na pad ROA_T pokazuje da je korporativno upravljanje u be-ha bankama usmjereno na kratkoročni poslovni rezultat i zato sastav organa korporativnog upravljanja tre-ba biti pod jakim nadzorom prudencione regulacije, kao i sistemski bitne banke.

Stepen uticaja infl acije (CPI(-1)) na kreditnu aktivnost je visok i statistički sig-nifi kantan i u skladu je sa teorijskim i empirijskim nalazima o efektima infl acije na kreditni rast. Defl acija, kroz smanjenje prihoda svih faktora proizvodnje obara privredni rast, a banke na rast kreditnog rizika izazvanog smanjenjem cijena re-aguju kreditnom kontrakcijom. Infl acija (umjerena) kod banaka stvara percepci-ju manjeg kreditnog rizika što ih navodi da povećaju kreditni rast. Za razliku od defl acije, infl acije povećava tražnju za kreditima, ne zbog infl atorne dobiti, već zbog rasta optimizma potrošača i privrede. Da bi se održala stabilnost cijena, što je cilj domaće emisione banke, neophodno je da se u monetarni instrumentarij uključi i kredit emisione banke.

Naredna istraživanja uzročnika kreditnog rast mogla bi biti izvršena na dužim vre-menskim serijama, veće frekvencije, uz primjenu drugačijih ekonometrijskih modela.

BIBLIOGRAFIJAAgencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine. 2015. Skraćeni izvještaji revizora za period

2006 – 2015. godine. www.abrs .ba. (pristupljeno 25.03.2016. g.)Agencija za bankarstvo Republike Srpske. 2015. Skraćeni izvještaji revizora za period 2006 –

2015. godine. www.abrs .ba. (pristupljeno 25.03.2016. g.)Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, www.bhas.ba. (pristupljeno 30.03.2016. g.)Barajas, Adolfo et al. 2010. „Recent Credit Stagnation in the MENA Region“: What to Expect?

What Can Be Done?“, IMF Working Paper, No. 10/219.Guo, Kai i Vahram Stepanyan. 2011. „Determinants of Bank Credit in EMEs“, IMF Working

Paper, No. 11/51. Hryckiewicz F., Allen et al. 2014. “Transmission of Bank Liquidity Shocks in Loan and Deposit

Markets: Th e Role of Interbank Borrowing and Market Monitoring”, Journal of Financial Stability, Vol. 15, pp. 112–126.

Igan, Deniz i Marcelo Pinheiro. 2011. „Credit Growth and Bank Soundness: Fast and Furious“, IMF Working Paper, No.11/278.

Igan, Deniz i Natalia Tamirisa. “Credit Growth and Bank Soundness: Evidence from Emerging Europe” IMF, Available at: http://www.bm.ust.hk/gmifc/Prof.%20Igan_Credit%20Booms%20and%20Bank%20Soundness.pdf (pristupljeno 28.03.2016. g.).



Iossiff ov, Plamen i May Khamis. 2009. „Credit Growth in Sub-Saharan Africa – Sources, Risks, and Policy Responses“, IMF Working Paper, No. 09/180.

Ivashina, Victoria i David Scharfstein. 2010. „Bank Lending during the Financial Crisis of 2008“, Journal of Financial Economics, Vol. 97(3), pp. 319-338.

Mendoza, Enrique i Marco E. Terrones. (2008). „An Anatomy of Credit Booms: Evidance from Macro Aggregates and Micro Data“, IMF Working Paper, No. 08/226.

Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine. 1997. «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03, 9,05 76/06.

DETERMINANTS OF CREDIT GROWTH IN BANKING SECTOR OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Dragan Jović, Miodrag Jandrić

Apstract: Credit growth is function of several variables, which are from the domestic banks point of view internal and external. NPL and deposits, on bank level, nominal GDP growth, and infl ation have biggest impact on credit growth. Credit growth is under direct and strong infl uence of global crises and of ECB monetary policy, and these variables infl uence is with time lag. Between factors which also infl uence credit growth, but which infl uence is not so statistically signifi cant, like previous factors, distinguish themselves capitalization ratio and return on asset on banking sector level. Possibility of doing banking business without deposit insurance, putting limits on deposit rates and on deposit growth could contribute to decrease in banks deposit variability, and to smoothness in credit growth path, as well as insisting on capital ratio rising. If domestic economic policy want to manage credit growth in domestic banking sector it is necessary to increase quality of prudential regulation, to improve NPL management and credit risk management and to modify monetary regime, by granting per-mission to domestic central bank to provide credits to residents. Without providing credit to residents by Central bank of Bosnia and Herzegovina, it is not possible to achieve price stabi-lity and it is not possible to decrease defl ationary pressure. Increase in capital ratio has positive impact on credit growth, and vice versa, and that is way increase in capitalization must object of permanent supervision. Since activity and profi tability of systematically important banks are one of credit growth generator, banking supervision has to have particular strategy for big banks resolution. Low infl uence of previous credit growth on current credit growth is motive for active countercyclical economic policy.

Key words: credit growth, banking supervison, banking sector regulation, economic policy, panel analysis.

JEL classifi cation: G21, G28.

MODELIRANJE POSLOVNO EKONOMSKIH STRATEGIJA KAO PLATFORME INVESTICIONE

POLITIKE U USLOVIMA RIZIKAJelena Bojić

Mirjana LandikaIntegral inženjering AD, Laktaši, [email protected]

Panevropski univerzitet Apeiron , Banja Luka, [email protected]

Rezime: Investiciona politika i investiranje predstavlja esencijalne zadatke, ali istovremeno i probleme gotovo svih društveno – ekonomskih sistema. Investiranje predstavlja platformu razvoja i neophodnost opstanka tržišno – ekonomskih sistema, a podrazumijeva preduzima-nje adekvatnih mjera i aktivnosti kako bi se uloženi kapital, putem odabrane djelatnosti permanentno uvećavao.

Ekonomski pokazatelji, posebno u periodu ekonomske krize, oslikavaju nepovoljne i opštepri-sutne tendencije neželjenog poslovnog rezultata proizilaze iz neadekvatne politike poslovanja, pri čemu investiranje i investicionu politiku možemo označiti liderima u oblasti poslovnih neuspjeha.

Nemogućnost preciznog predviđanja poslovnih ishoda vezanih za investiciona ulaganja, vre-menska disproporcija između ulaganja i njihovih početnih, a posebno optimalnih efekata, kao i ireverzibilnost uloženih sredstava, dodatno otežavaju formulaciju adekvatne strategij-ske platforme investicione politike.Modeliranje poslovnih strategija u uslovima turbulentnih društveno – ekonomskih, tehnoloških, kao i tržišnih faktora predstavlja inspiraciju i izazov istraživaču da izborom adekvatnog teorijskog modela reprezentativno prekopira realnost. Vjerno preslikavanje realnosti podrazumjeva suptilan pristup klasifi kaciji navedenih faktora prema važnosti, nivou uticaja, kao i adekvatnu kvantifi kaciju, prepoznavanje i uobličavanje oblika i mjere njihove međuzavisnosti. Model matematičke simulacije predstavlja teorijski model koji omogućava predikciju poslovnih ishoda u uslovima rizika uz njihovo iskazivanje korespodentno sa slučajnom komponentom koja na njih utiče. Ključno pitanje navedenog pristupa odnosi se na adekvatan izbor distribucije vjerovatnoće slučajne promjenljive, prila-gođene uslovima investiranja pri čemu je potrebno uvažiti i empirijsku komponentu teritori-jalno – geografskog prostora na kojem se investicija realizuje, a pri tome imati uvid i u druge aspekte izbora distribucije, kao što su iskustva u području odabranog područja investiranja (granske specifi čnosti) i prilagođenost određenom teorijskom modelu. Simuliranje efekata investicionih ulaganja obezbjeđuje objektivan pristup strategijskom izboru i adekvatan pro-

DOI: 10.7251/EMC1602249BDatum prijema rada: 5. oktobar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.


UDK: 005.336:330.322Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije


250Jelena Bojić, Mirjana Landika

MODELIRANJE POSLOVNO – EKONOMSKIH STRATEGIJA KAO PLATFORME INVESTICIONE POLITIKE U USLOVIMA RIZIKA

račun monetarnih posljedica prije operacionalizacije projekta.Ključne riječi:investiciona politika,poslovno okruženje, ireverzibiolnost uloženih sredstava, proračun poslovnih ishoda, efi ikasnost ulaganja

JEL klasifi kacija:C1

UVOD

Poslovne jedinica društveno – ekonomskih sistema imaju zadatak i potrebu da, prilagođavanjem vlastitih potencijala promjenljivim uslovima privređivanja, do-prinose ekonomskom i globalnom društvenom progresu. Navedeni postupci re-alizuju se postupkom investiranja, pri čemu se raspoloživi fi nansijski potencijali angažuju radi odloženih potencijalnih benefi cija, čija realizacija predstavlja neiz-vjesno poslovno očekivanje.

Preduzeće vrši razmjenu izvjesnog materijalnog dobra za niz fi nansijsko – po-slovnih očekivanja u odnosu na određene očekivane buduće korisničke potrebe. Potencijalne benefi cije investiranja odnose se na određeni poslovni rezultat koji se ne mora realizovati u željenom obliku. Smisao investiranja sadržan je u ostva-rivanju odgovarajućih efekata, koji se mogu kretati od krajnje neželjenih, preko željenih, do neočekivano povoljnih, pri čemu u trenutku realizacije nije moguće pouzdano pretpostaviti njihove dimenzije.

Efekti investiranja imaju više dimenzija a odnose se na efekte koji se žele ostva-riti (troškovi poslovanja, poslovni prihodi, položaj zaposlenih, poslovni rizik), konkurentsku poziciju (ofanzivne – podstiču konkurente na reakciju ili defan-zivne – odgovor na konkurentsku akciju), oblik investiranja (oprema, razvoj proizvoda, način poslovanja, tržišno pozicioniranje), odnos prema tehnološkim promjenama ili vrstu strategijskog uticaja. (Dean, 1951)

Proračun efekata investiranja zahtijeva adekvatnu analizu rizika kroz postupak ocjene raspona vrijednosti svakog značajnog faktora, kao i distribuciju njihove vjerovatnoće, zatim kombinacijom faktora izračunavati stopu rentabilnosti veći broj puta u svrhu formiranja potpunije informacione platforme donosiocu od-luka. (Hertz, 1990)

Model matematičke simulacije uz, adekvatnu primjenu, omogućava da se nado-gradi konvencionalni pristup kalkulacije u odnosu na poslovno očekivanje, što omogućava da se poslovni ishod poveže sa vjerovatnoćom slučajne promjen-


ljive koja utiče na njega i to kroz odabrani vremenski period. Navedeni pristup omogućava i da se modelom obuhvati projektovani period eksploatacije inve-sticije. Modelirane informacije determinisane su klasifi kacijom promjenljivih, uočavanjem i prepoznavanjem njihovih veza i odnosa, kao i adekvatnošću izbora distribucije vjerovatnoće slučajne promjenljive i periodanjezine eksploatacije.

INVESTICIONA ULAGANJA KAO PLATFORMA RAZVOJNE POLITIKE POSLOVNIH SISTEMAInvesticija se može objasniti kao ulaganje u sadašnjosti, primarno novčanih sred-stava, radi sticanja određenih ekonomskih dobiti, odnosno profi ta, u budućno-sti. Pri tome se može ulagati u fi nansijske oblike imovine i sa njima izjednačene investicije ili u realne oblike imovine koji omogućavaju ostvarivanje profi ta kroz određene produktivne poslovne aktivnosti.

Oblici investicija, odnosno ulaganja, se mogu posmatrati sa nekoliko različitih aspekata. Tako se razlikuju poslovne investicije, posmatrane sa nivoa procesa budžetiranja kapitala investicijskih projekata, odabirom različitih kriterijuma o izboru investicijskih projekata, dok se sa ekonomskog aspekta posmatra kao vrijeme u kojem se resursi ne koriste za potrošnju već se koriste za buduću proi-zvodnju. Sa fi nansijskog aspekta investicije posmatramo kao ulaganje u različite vrijednosne papire, sa strane ličnih fi nansija investiciju možemo posmatrati kao izlaganje riziku ličnu štednju u očekivanju dobiti. Kada je riječ o nekretninama, ulaganje u rezidencijalne ili poslovne nekretnine s ciljem sticanja tekućih doho-daka ili kapitalnih dobitaka uslijed aprecijacije vrijednosti investicije. Investira-nje i odluke o investicijama temelje se na konceptu budžetiranja kapitala.

Investicije mogu davati pozitivne ili negativne stope prinosa na investirana sred-stva. Pozitivan prinos ostvaruju investicije koje imaju čistu sadašnju vrijednost jednaku ili veću od nule, dok negativne stope prinosa odbacuju investicije koje imaju negativnu čistu sadašnju vrijednost.

Razmatranje pozitivnih prinosa dijeli se na dva koncepta:• pozitivni realni prinosi• pozitivni apsolutni prinosi

Pozitivni realni prinosi označavaju prinos na neku vrstu imovine koji nadmašuje prinose na uporedive vrste imovine.



Apsolutni pozitivni prinos za benchmark uzimaju prinos na kratkoročne državne dužničke vrijednosne papire, trezorske zapise. Tako da apsolutni pozitivni prinosi označavaju prinos koji nadmašuje prinos na trezorske zapise nezavisno o smjeru i intenzitetu cjenovnih promjena imovine koja se nalazi u investicijskom portfoliju.

U procesu budžetiranja kapitala fi nansijski menadžer pronalazi investicijske pri-like koji imaju veću vrijednost za preduzeće nego što je trošak njihovog sticanja. Drugim riječima, predmet izučavanja, u procesu budžetiranja kapitala, su čisti novčani tokovi koje generiše upotreba neke imovine u odnosu na trošak sticanja te iste imovine.

Koncept budžetiranja kapitala temelji se, pored procjene očekivanih novčanih tokova u budućnosti, na prcjeni rizika prilagođene diskontne stope tj. zahtjeva-nog prinosa.

Ovdje se uvodi koncept čiste sadašnje vrijednosti, tj. diferencijala sadašnje vrijed-nosti očekivanih novčanih tokova i investicijskog troška neke imovine, tj. pro-jekta.

Imovina ili projekat koji imaju pozitivnu čistu sadašnju vrijednost povećavaju bogatstvo običnih dioničara, odnosno vlasnika, te su prihvatljivi s aspekta rizika i nagrade. Tako se procjena dinamike i rizika ostvarivanja novčenih tokova nalazi u središtu budžetiranja kapitala i odluka o investiranju.

Temeljna tri koncepta odlučivanja u procesu investicijskog odlučivanja su:• budžetiranje kapitala u smislu procjene veličine i dinamike očekivanih novča-

nih tokova te riziku prilagođene diskontne stope• struktura kapitala – različite kombinacije dugoročnog duga vlastitiog kapitala

preduzeća, koja omogućavaju dugoročne investicije.• upravljanje neto obrtnim kapitalom – upravljanje kratkoročnom imovinom

(zalihe, novčana sredstva) i kratkoročnim obavezama preduzeća s ciljem neo-metanog obavljanja svakodnevnih poslovnih aktivnosti.

Princip pri budžetiranju kapitala sadržan je u vremenskoj vrijednosti novca. Vre-menska vrijednost novca određena je tehnikom ukamaćivanja, odnosno diskonti-ranja. Tehnikom diskontiranja određuje se sadašnja vrijednost očekivanih novča-nih tokova, dok se tehnikom ukamaćivanja određuje buduća vrijednost novčanih tokova. Proces odluka u sklopu budžetiranja kapitala sadržan je u kriterijima inve-sticionog odlučivanja od kojih su najznačajniji koncept čiste sadašnje vrijednosti te


koncept interne stope profi tabilnosti očekivanih čistih novčanih tokova.

U procesu odlučivanja o oblicima investicija, dominantan je pristup moderne portfolio teorije Harry Markowitza i model procjene kapitalne imovine koji uka-zuje na način kako se kombinovanjem dionica u portfoliji može postići najniži rizik za neki očekivani prinos, ili najviši mogući prinos za zadani nivo rizika. Rizik se ovdje posmatra tehnički, kao odstupanje očekivane cijene posmatrane imovine u portfoliju od ostvarene cijene na uređenom javnom tržištu. Odluke o investiranju i oblicima investicija obuhvataju čitav niz povezanih rizika od kojih su najvažniji tržišni rizik, politički rizik, rizik likvidnosti, valutni rizik, kreditini rizik, rizik promjene kamtnih stopa, rizik promjene poreskih propisa te specifi čni rizici vezani uz pojedini oblik investicije.

UTICAJ OKRUŽENJA NA INVESTIRANJE U RSSituacija na globalnom političko – ekonomskom planu značajno utiče na inve-stiranje u Republici Srpskoj. Što se tiče stranih ulaganja, politička nestabilnost i neefi kasna administracija su prepreke za takvu vrstu ulaganja.

Vrlo kompleksna organizacija i način funkcionisanja države, nedefi nisani zakoni koji se često mijenjaju znatno utiču na investiranje u RS. Najveći problemi sa kojima se susreću strani ulagači su nedostatak kvalifi kovane radne snage, problem sa slabim napajanjem električne energije, problem nerješivih imovinsko pravnih odnosa, admi-nistrativne prepreke, program dobijanja podsticaja kao i poreska politika.

Negativna demografska kretanja kao i opadajuća kupovna moć dodatno utiču na ulaganja. Veoma je važno da se takve okolnosti što prije poboljšaju kako bi pri-vukli prijeko potreban kapital, nove investicije, nove tehnologije i zapošljavanja.

Pored svih navedenih poteškoća kada se govori o stranim ulagačima, svjedočenja istih potvrđuju da je RS.

Društveno-ekonmska ocjena ulaganjaDruštveno-ekonomska ocjena ulaganja podrazumjeva ocjenu profi tabilnosti ili ekonomske ocjene s gledišta države. Ocjena se izražava učinkom ulaganja na stvaranju društvene akumulacije, odnosno, mjera vrijednosti je doprinos pro-jekta na povećanje bruto-društveni proizvod. Ako su koristi ulaganja veća od troškova tada dolazi do povećanja bruto-društvenog proizvoda i ulaganja su pri-hvatljiva za državu.



Kod takve ocjene potrebno je formirati društveno-ekonomski tok ulaganja koji predstavlja pregled identifi ciranih koristi i troškova projekta.

Osnovni kriterij ocjene društvene profi tabilnosti ulaganja su isti kao i kod tržiš-no-fi nansijske ocjene, s tim da postoje i osnovni kriterijumi za ocjenu efi kasnosti ulaganja : povećanje zaposlenosti, efekti na platni bilans, povećanja iskorištenost slobodnih kapaciteta, uticaj na tehničko-tehnološki nivo države, uticaj na regio-nalni razvoj i uticaj na radnu i životnu sredinu.

SIMULACIONI PRISTUP MODELIRANJU OPTIMALNIH POSLOVNIH STRATEGIJA Deskripcija kvalitativnog, kvantitativnog investicionog modela u dinamičnim uslovima tržišne realizacije, zahtijeva korespodenciju faktora različitih pojav-nih oblika, strukture te intenziteta međuzavisnosti u kontekstu opredjeljenja optimalnog nivoa poslovne efi kasnosti. Savremeni uslovi privređivanja su in-spiracija i izazov poslovnim sistemima da sistemom organizovanih i svrsishod-nih aktivnosti realizuje promjene kojima ću unaprijediti vlastitu konkurentsku poziciju. Optimalna investiciona politika predstavlja balansiranje resursnim mogućnostima u funkciji inoviranja tržišne ponude, a radi učvršćivanja kon-kurentske pozicije.

Upravljanje poslovnim ishodima zahtijeva suptilnu kompoziciju modela odlu-čivanja koji ima moć da matematičkim relacijama oslika i vjerno predstavi nivo realiteta na koji se odnosi, te omogući adekvatan proračun poslovne efi kasnosti čime postaje potentat u smislu predikcije budućih poslovnih rezultata u uslo-vima rizika. Modeli simulacije omogućavaju povezivanje poslovnih rezultata sa ulaznim i slučajnim promjenljivim uz prolazak nivoa realiteta unaprijed pretpo-stavljenom vremenskom trasom.

Model simulacije se namjenski prilagođava problemu odlučivanja, što zahtijeva detekciju distribucije vjerovatnoće konkretnih sistemskih kategorija u kontekstu njihovog slučajnog izbora, a omogućava prilagođavanje konvencionalnim pravi-lima odlučivanja.

Monte – Carlo metoda modela simulacijeMonte – Carlo metoda simulacije podrazumijeva provođenje eksperimenta ko-jim se vrši predikcija ishoda odabranih alternativa u izabranom vremenskom intervalu sa ciljem njihove komparacije. Sagledavanje implikacija odabranih al-


ternativa prije ili tokom izvršenja omogućava usklađivanje poslovnog sistema postavljenim ciljevima slučajnim izborom odgovarajućih sistemskih kategorija.

Modeliranje vjerovatnoće kriterijumske promjenljive (y) podrazumijeva preci-znu logičku proceduru, koja obuhvata sledeće korake:• Identifi kacija kriterijumske i relevantnih nezavisnih promjenljivih;• Kvantifi kacija promjenljivih;• Međusobni odnosi promjenljivih;• Ocjena raspodjele vjerovatnoće za ulazne promjenljive;• Ocjena raspodjele vjerovatnoće zavisne promjenljive (y) na bazi raspodjele

nezavisnih promjenljivih (x1, x2, ... , xn);• Korištenje tehnike Monte – Carlo simulacije za dobijanje zadovoljavajuće ras-

podjele vjerovatnoće izlazne promjenljive;• Evaluacija projekta koristeći dio ili sve informacije sadžane u ocjenjenoj ras-

podjeli. (Mikić, 2006)

PRINCIPI FORMULACIJE I STOHASTIČKA KOREKCIJA INVESTICIONIH STRATEGIJA NIVOA REALITETA

Konstrukcija adekvatnog modela matematičke simulacije omogućava razumijeva-nje kompleksnih poslovnih problema, proračun profi tabilnosti, a time efi kasnost poslovanja postaje visoko pouzdano poslovno očekivanje. Poslovanje preduzeća iz oblasti telekomunikacione djelatnosti pratimo uvidom u objavljene poslovne izvještaje za period 2009 – 2015.godine pri čemu koristimo podatke o vrijedno-sti investicionih ulaganja i ostvarenoj neto dobiti u posmatranom vremenskom periodu prema revizorskim izvještajima objavljenim na stranici Banjalučke berze, pri čemu su njihove vrijednosti ilustrovano prikazom u sledećoj tabeli.

Tabela 1. Pokazatelji poslovne aktivnosti preduzeća M:tel a.d. Banja Luka za period 2009. – 2015.godina

Godina Ostvaren nivo investicionih ulaganja (miliona BAM)

Ostvareni neto dobit (hiljada BAM)

2009 2,91 102,632010 19,88 108,112011 30,17 107,432012 13,87 110,552013 34,18 101,022014 26,27 106,382015 -50,21 76,33

Izvor: Godišnji izvještaj za 2015.godinu (Deloitte, blberza.com, 2015)



Empirijske vrijednosti indikatora poslovne efi kasnosti omogućavaju da se kon-struišu modeli prosječne razvojne tendencije pojedinih pokazatelja u vremenu, kao i da se rezultati modeliranja koriste u prognostičke svrhe sa ciljem projekcije vrijednosti za 2017.godinu, uz pouzdanost 99,9%. Snaga i upotrebna vrijednost modeliranih informacija proizilazi iz njihog empirijskog temelja i nepristrasnog izvođenja.1 Modelska predikcija pojedinih aspekata poslovnog rezultata realizuje se korištenjem linearnog regresionog modela kojem se prilagođavaju empirijski pokazatelji, a koji predstavlja izdvajanje prosječnog zakonomjernog izraza razvoj-ne tendencije, a može se u opštem obliku izraziti obrascem:

Yt = a + bxi

U prethodnom obrascu a i b predstavljaju ocjenjene vrijdnosti parametara line-arnog regresionog modela (Landika & Mikić, 2015)

Pregled modeliranih informacija sadržan je u narednoj tabeli:

Tabela 2. Modelirane upravljačke informacije u pogledu pokazatelja odgovarajućeg nivoa poslovne efi kasnosti na bazi informacija o njihovom nivou za period 2009 – 2015.godine, iskazanog u obliku prosječnog zakonomjernog odnosa nivoa investicionih ulaganja i ostvarenog neto dobitka

Modelirana informacija

Pokazatelj nivoa aktivnosti

Jednačina linearnog regresionog modela

Standarna greška modela

Nivo poslovnog dobitka u zavisnosti od nivoa investiranja Yt = 97,86 – 0,356xi 6,01

Izvor: analiza autora

Pojedini modelirani pokazatelji ukazuju na korisne upravljačke informacije, od kojih posebnu važnost imaju slijedeće:• Ostvareni poslovni dobitak imaju tendenciju rasta koju možemo iskazati kao

prosječno povećanje od 356,000 BAM po jednom milionu investiranih sred-stava;

• Prosječno ostvarena dobit u situaciji bez investicionih ulaganja iznosi 97.860.000 BAM

• Prosječno odstupanje od prosječno ostvarene neto dobiti iznosi 6.010.000 BAM.

1 Proračun pokazatelja proizilazi iz obrade empirijskog materijala pomoću IBM SPSS – 20


Analiza slučaja posmatranog poslovnog sistema odnosi se na projektovanje nivoa investicionih ulaganja kojim bi se uticalo na poslovni rezultat, a time i poslovnu efi kasnost. Pretpostavlja se da projektovan nivo investiranja posmatranog po-slovnog sistema ima normalnu raspodjelu i u simulacionom modelu predstavlja slučajnu promjenljivu, čija se distribucija vjerovatnoće može prikazati sledećim tabelarnim prikazom:

Tabela 4. Distribucija vjerovatnoće broja korisnika mobilne telefonije u 2017.godini2

Broj korisnika (Nmi) P(Nmi) P(Nmi)ci Razredna sredina (Nmsi) Interval slučajnih brojevaDo 1,36 0,0354 0,0359 1,345 0 – 3 1,36 – 1,39 0,2484 0,2843 1,375 4 – 28 1,39 – 1,42 0,4611 0,7454 1,405 29 – 74 1,42 – 1,45 0,2246 0,9700 1,435 75 – 96 Više od 1,45 0,0300 1,0000 1,465 97 – 99 Ukupno (Σ) 1,000 - - -


Tabela 5. Distribucija vjerovatnoće broja korisnika integrisanih usluga u 2017. godini3

Broj korisnika (Nii) P(Nii) P(Nii)ci Razredna sredina (Nisi) Interval slučajnih brojevaDo 102 0,0352 0,0352 100,5 0 – 4 102 – 105 0,1625 0,1977 103,5 5 – 19 105 – 108 0,3461 0,5438 106,5 20 – 54 108 – 111 0,2939 0,8377 109,5 55 – 83 111 – 114 0,1411 0,9788 112,5 84 – 97 Više od 114 0,0212 1 115,5 98 – 99 Ukupno (Σ) 1,000 - -


Investiciona aktivnost odnosi se na mogućnost preduzeća da zadovolji tražnju za odgovarajućim pretplatničkim uslugama prema vjerovatnoći njihovog nastanka. Prilikom proračuna poslovne efi kasnosti potrebno je uvažiti mogućnosti zadovo-ljenja tražnje proizašlih iz investicionih ulaganja, pri čemu se broj potencijalno raspoloživih usluga oslanja na ulaganje na kapacitete u pogledu pružanja usluga.

Veza između promjenljivih određena je korištenjem IBM SPSS Statistics 22, a dobijeni su sledeći rezultati:

2 Vjerovatnoća slučajne promjenljive određena prema normalnoj distribuciji N(1,404;0,024)3 Vjerovatnoća slučajne promjenljive određena je prema normalnoj distribuciji N(107,653; 3,129)



Slika 1. Regresioni model za izražavanje zavisnosti broja korisnika od visine investiranih sredstava u opremu potrebnu za njihovu realizaciju

Regression

Variables Entered/Removeda

Model Variables Entered Variables Removed Method

1Broj korisnika integrisane usluge, Broj korisnika mobilne telefonijeb . Enter

a. Dependent Variable: Investirana sredstvab. All requested variables entered.

Model SummaryModel R R Square Adjusted R Square Std. Error of the Estimate1 .616a .380 -.240 38.946824a. Predictors: (Constant), Broj korisnika integrisane usluge, Broj korisnika mobilne telefonije

ANOVAa

Model Sum of Squares Df Mean Square F Sig.

1Regression 1859.061 2 929.531 .613 .620b

Residual 3033.710 2 1516.855Total 4892.772 4

a. Dependent Variable: Investirana sredstvab. Predictors: (Constant), Broj korisnika integrisane usluge, Broj korisnika mobilne telefonije

Coeffi cientsa

ModelUnstandardized Coeffi cients

Standardized Coeffi cients t Sig.

B Std. Error Beta

1(Constant) -202.616 1296.238 -.156 .890Broj korisnika mobilne telefonije 190.921 930.941 .116 .205 .856Broj korisnika integrisane usluge -1.010 .912 -.625 -1.107 .384

a. Dependent Variable: Investirana sredstva

Poslovni portfolio uključuje slijedeće korisničke pakete, uz pretpostavku vjero-vatnoće zastupljenosti pojedinih korisničkih paketa u mobilnoj telefoniji i inte-grisanim uslugama, mogu se ilustrovati prikazom u slijedećim tabelama:

Tabela 5. Distribucija korisničkih paketa u mobilnoj telefoniji prema učešću korisnika

Visina pretplate (xfi ) 20 40 60 80 100 Ukupno (Σ)

Udio pretplatnika [P(xfi ) ] 0,25 0,25 0,20 0,20 0,10 1,000

P(xfi )·x

fi 5 10 12 16 10 53,001


Tabela 6. Distribucija korisničkih paketa u integrisanim uslugama prema učešću korisnika

Visina pretplate (xii) 20 40 60 80 100 Ukupno (Σ)

Udio pretplatnika [P(xii) ] 0,21 0,25 0,21 0,1 0,1 1,000

P(xfi )·x

ii4,2 10 12,6 13,33 16,67 56,802

Udio pretplatnika po projektovanim tarifnim modelima podrazumijeva istra-živačku pretpostavku temeljenu na iskustvu, platežnoj moći, očekivanim kon-kurentskim strategijama i tendencijama tehnoloških turbolencija u tangentnim oblastima. Važno je naglasiti da se pretplatnički paketi formiraju u trenutku kada tražnja za istim nije poznata, a paketi se isporučuju u momentu nastanka tražnje.

Neizvjesnost tražnje usluga iz ponude telekomunikacionog preduzeća opravda-va primjenu simulacinog modela, pri čemu se teži optimizaciji poslovanja pro-vjerom efekata formulisane ponude usluga prije provođenja iste. Komparativna analiza odnosi se na opcije:• PRAVILO 1. Investiranje prema očekivanoj vrijednosti tražnje pojedinih

usluga na tržištu uz izračunavanje propuštene dobiti zbog nemogućnosti pod-mirenja iste. Očekivanu vrijednost ostvarene dobiti izračunavamo korište-njem konstruisanog regresionog modela kod koga je nezavisna promjenljiva realizovana vrijednost investicionih ulaganja;4

• PRAVILO 2. Investiranje prema tražnji iz prethodnog obračunskog perioda uz iste kalkulativne stavke kao u prethodnom pravilu.

Adekvatno provođenje analize zahtjeva metodu generisanja tražnje i defi nisanje vremenskog intervala za provođenje simulacije, a time i kreiranje platforme za primjenu matematičke simulacije uz korištenje Monte Carlo tehnike.

U tabelama 4. i 5. formirani su „Intervali slučajnih brojeva“, pri čemu se slučajni broj povezuje sa brojem korisnika mobilne telefonije i integrisanih usluga u po-jedinim mjesecima 2017.godine.

Prethodno predstavljeni informacioni fond predstavlja platformu provođenju si-mulacije po mjesecima za 2017.godinu. Slučajni brojevi se generišu funkcijom „Randbeween“, svakom slučajnom broju pridružuje se vrijednost broja pretplat-nika u mobilnoj telefoniji i integrisanim uslugama pretplatničkih modela, gdje

4 Podrazumijeva vrijednost investicije koju u periodu njezine eksploatacije tržište uspije da apsorbuje, a izračunava se kao manja vrijednost između kapaciteta za pružanje usluga i tražnje za uslugama



se za proračun koriste razredne sredine a očekivani prihod izračunavamo kao zbir proizvoda između očekivanog broja korisnika i prihoda po tom osnovu, podjeljen sa brojem mjeseci. Navedeno proizilazi iz činjenice da se broj korisnika projektuje na godišnjem nivou, a mijenja i prati na mjesečnom nivou.

Tabela 8. Zbirni rezultati matematičke simulacije prihoda telekomunikacionog preduzeća predloženim investicionim modelima

Stavka

Pravilo Odlučivanja

Ukupno korisnika (tražnja): Ukupno investirano:Ukupan poslovni dobitak:Mobilna

telefonijaIntegrisane usluge

Mobilna telefonija

Integrisane usluge

Pravilo 1. 16,83 1290 16,848 1291,836 113,2721Pravilo 2. 16,83 1290 16,829 1288,153 113,2694Razlike po stavkama: 0,00 0,00 0,019 3,683 0,002739


Rezultati matematičke simulacije ukazuju da se adekvatan izbor odnosi na opciju označenu PRAVILO 2, u provedenoj analizi jer omogućava da se ostvari veći ukupni godišnji poslovni dobitak u iznosu od 2.739 BAM.

ZALJUČNA RAZMATRANJAPostizanje optimalne poslovne efi kasnosti u turbulentnom, nestabilnom i slože-nom poslovnom ambijentu zahtijeva adekvatnu predikciju poslovnih rezultata, kako bi se ograničena investiciona sredstva usmjerila na poslovne aktivnosti koje opredjeljuju najbolji mogući poslovni rezultat. Poslovni rezultat determinišu brojni faktori čija je priroda, oblik i mjera uticaja, često, neuočljiva bez složene i suptilne modelske analize.

Selekcija teorijskih modela u smislu potetntnosti predikcije poslovnih rezultata izuzetno je značajna u fazi pripreme poslovnih odluka, čime se prevenira ire-verzibilnost investiranih sredstava i minimiziraju posljedice neželjenih poslovnih ishoda u postupku valorizacije poslovnih alternativa. Adekvaatnost modela od-lučivanja blisko korespondira sa okolnostima kojima se konstruisani model pri-lagođava, jer je kompetentnost modeliranih upravljačkih informacija saglasna sa mjerom sličnosti između modeliranog sistema i modela kao njegove imaginarne projekcije.

Investiranje i investiciona politika predstavljaju poslovnu platformu poslovne egzistencije posebno u intenzivnih tehnoloških promjena, globalizacije tržišta i


svjenosti učesnika o potrebama tržišnog pozicioniranja. Mogućnost uticaja na poslovni ishod zahtijeva, sagledavanje korisničkih, preferencija, mogućnosti i ukupnih uslova privređivanja, kako bi uvrštavanjem u odgovarajući teorijski mo-del osigurali informacione kapacitete za predikciju konsekvenci poslovnih alter-nativa.

Simulacioni modeli omogućavaju da se opredjeli model investiranja koji se u većoj mjeri prilagođava budućoj tražnji za uslugama telekomunikacionog predu-zeća. Proračun profi tabilnosti omogućava da se sagledaju monetarne posljedice poslovnih odluka, što iznosi 2.653 BAM više profi ta u toku jedne godine ek-sploatacije investicionog ulaganja u odnosu na drugu opciju, pri čemu modelska predikcija obuhvata značajne faktore koji utiču na poslovni ishod.

Komparacija poslovnih rezulata ostvarenih tradicionalnima pristupom sa rezul-tatima koji uključuju modelsku predikciju poslovnih ishoda podrazumijeva di-ferenciju dobrog i najboljeg poslovnog rezultata. Modelska predikcija zahtijeva pokretanje intelektualnog kapitala i eventualnu softversku podršku, pri čemu efekti primjene modeliranih upravljačkih informacija prevazilaze troškove pokre-tanja njihovih potencijala.

LITERATURADean, J. (1951). Managerial Economics . New York: Prentice Hall.Deloitte. (2015, 12 31). blberza.com. Retrieved 10 10, 2016, from 10.10.2016/blberza: https://

www.blberza.com/Cms2FileCache/fi les/cms2/docver/55905/fi les/TLKM_Mtel_Revidovani%20konsolidovani%20fi nansijski%20izvjestaji_31.12.2015.pdf

Deloitte. (2016, 3 27). http://www.mtel.ba/27.3.2016. Retrieved 10 10, 2016, from mtel Banja Luka: http://www.mtel.ba/fi n-izvjestaji-korporativne

Hertz, D. (1990). Risk Analysis in Capital Investment. Chichester: John Wiley&Sons.Landika, M., & Mikić, Đ. (2015). Metodi statističke analize - primjena u oblasti zdravstvenih,

sportskih i inženjerskih nauka. Banja Luka: Panevropski univerzitet “Apeiron”.M.tel Banja Luka. (2015, 12 31). Retrieved 8 18, 2016, from http://www.mtel.ba/images/

content/Fin_izvjestaji/2015/Godisnji_2015.pdf: http://www.mtel.ba/Mikić, Đ. (2006). Teorija i strategija odlučivanja - kriterijumski izbor upravljačkih akcija. Banja

Luka: Panevropski univerzitet “Apeiron”.



MODELLING OF BUSINESSECONOMIC STRATEGIES AS A PLATFORM OF INVESTMENT

POLICY IN THE RISK EXPOSURE

Jelena BojićB.Sc.(Econ.), Integral Inženjering plc., Laktaši, [email protected]

Mirjana LandikaPhD, Apeiron Pan-European University, Banja Luka, [email protected]

Abstract: Investment policy and investing represent essential tasks, and also major issues of almost all socio-economic systems. Investing stands for a development platform and is necessary for surviv-al of market and economic systems; it comprises undertaking appropriate measures and activities to have the invested capital continuously increased through exercising selected operations.

Economic indicators, especially in the period of economic crisis, refl ect unfavourable and wide-spread tendencies of unwanted business result that arise from inadequate business policy, where investing and investment policy may be marked as leaders in the area of business failure.

Impossibility to accurately assume business results related to the investment, time dispropor-tion between the investment and its initial, and particularly, optimal eff ects, and also ir-reversibility of the investment, further complicate the formulation of adequate investment policy strategy platform. Modelling of business strategies in the exposure to turbulent socio-economic, technological and market factors is an inspiration and a challenge to the researcher to representatively copy the reality by selecting adequate theoretical model. Faithful mirroring of the reality involves a subtle approach to classifi cation of these factors by importance, level of infl uence, and also adequate quantifying, identifying and shaping the form, as well as the extent of their interdependence. Mathematical simulation model is a theoretical model that allows prediction of business results in the risk exposure expressed correspondently with the random component that is infl uencing it.Th e major concern of the mentioned approach is an adequate selection of the probability distribution of a random variable, customized to the investment conditions. It is necessary hereto take into account empiric component of territorial-geographic area of the investment implementation, whereby it is necessary to have insight into other aspects of distribution selection, such as experiences in the selected invest-ment area (sectoral specifi city) and adjustment to particular theoretical model. Simulation of investment eff ects provides objective approach to strategic choice and adequate calculation of monetary results before operationalization of the project.

Key words: investment policy, business environment, irreversibility of investment, calcula-tion of operating expense, investment eff ectiveness

JEL classifi cation: C1

IZAZOVI INTERNACIONALIZACIJE USLUGA NA GLOBALNOM TRŽIŠTU

Maja Đokić

Biljana Lukić

Meri Nešković

Docent, Panevropski univerzitet Apeiron, Fakultet poslovne ekonomije, Banja Luka, [email protected]

Viši asistent, Panevropski univerzitet Apeiron, Fakultet poslovne ekonomije, Banja Luka, [email protected]

Saradnik u nastavi, Visoka strukovna škola tržišnih komunikacija, Beograd, [email protected]

Rezime: Pre nego što se kompanija odluči da prodaje svoje proizvode i usluge u inostran-stvu, mora u potpunosti razumeti internacionalno marketing okruženje. U međunarodnom okruženju zadnje dve decenije stvaraju se i nove mogućnosti i problemi. Svetska trgovina i investiranje su rasli veoma brzo zahvaljujući atraktivnim tržištima, pre svega u Zapadnoj i Istočnoj Evropi, Kini i Rusiji. Zahvaljujući tome, internacionalni fi nansijski sistem je postao kompleksniji, a kompanije koje učestvuju u međunarodnoj razmeni susreću se sa sve većim trgovinskim barijerama koje su podignute da zaštite domaća tržišta od strane konkurencije.

Sve kompanije koje se takmiče na međunarodnim tržištima moraju najpre razumeti među-narodni trgovinski sistem. Kada prodaju u drugim zemljama, kompanije su suočavaju sa raznim ograničenjima. Mogućnosti za izvoz usluga su velike i rastuće. Međutim, zato što tr-govina stvara poslove i drži ključ ekonomskog rasta, čitav svet želi udeo u rastućem uslužnom sektoru. Kombinacija ambijentalnih faktora koji doprinose uspehu organizacije na domaćem tržištu, mogu biti odsutni na stranim tržištima. Ovo može dovesti do neuspeha pokušaja da se izveze uslužna formula. Globalna konkurencija će nastaviti da raste, što zahteva bolje razumevanjeinternacionalnih uslužnih koncepata, problema i izazova.

Ključne reči: globalizacija, konkurencija, tržište, usluge, savremeno društvo.

JEL klasifi kacija: F63 Impacts of Globalization: Economic Development.

UVODInternacionalizacija usluga nalazi se u samom jezgru ekonomske globalizacije, imajući u vidu da uslužne industrije omogućavaju uspostavljanje veza između geografski veoma disperziranih ekonomskih aktivnosti. Pored toga, one igraju

DOI: 10.7251/EMC1602263DJDatum prijema rada: 20. oktobar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.




264Maja Đokić, Biljana Lukić, Meri Nešković


ključnu ulogu u sve većoj međuzavisnosti tržišta i proizvodnih aktivnosti izme-đu zemlja. Zahvaljujući razvoju informacione tehnologije i smanjenju troškova komunikacije, dolazi do značajnog unapređenja intemacionalne trgovine uslu-gama. Kada se radi o zemljama u razvoju, rastuća internacionalizacija u oblasti usluga i brze tehnološke promene u informacionoj tehnologiji i telekomunikaci-jama, predstavljaju istovremeno mogućnosti i izazove. Jedan od izazova sa kojim se suočavaju zemlje u razvoju, predstavlja dizajniranje odgovarajuće regulacije za uslužne industrije. Glavna barijera za trgovinu uslugama je diskriminacija u oblasti politike regulacije. Od telekomunikacija do fi nansija i medicine, vladine regulacije igraju integralnu ulogu u samom defi nisanju industrije i determinaciji u kom obimu same kompanije mogu participirati i pod kojim uslovima. Tekući talasi deregulacije su znak promena koje se događaju u samoj regulaciji, u korist većeg uticaja tržišnog mehanizma.

Dizajniranje uspešnih usluga ne znači samo potencijal za povećanje izvoza, već i značajnu determinantu ekonomske produktivnosti i konkurentnosti. Sledeći izazov predstavlja preduzimanje neophodnih investicija u moderne informacione mreže i adaptiranje sistema obrazovanja za informatičku eru. Razvijanje novih izvoza i privlačenje stranih investicija u uslužne delatnosti, donose neke od ključ-nih koristi u zemljama u tranziciji. Tehnološki progres, koji prati ovaj proces, omogućava zemljama da preskoče faze razvoja u izgradnji informacione infra-strukture (nastanak digitalnih mreža). Chris McLaughlin, 1992, str. 22

U poslednje vreme, pod pritiskom globalizacije industrije, usluge postaju sve značajniji element međunarodne trgovine. Sa jedne strane, uslužne kompanije sve više internacionalizuju svoju poslovnu aktivnost, a sa druge, izvoznici pro-izvoda su primorani da nude uslužne pakete u cilju ostvarenja konkurentske prednosti na međunarodnim tržištima. Tehnološka unapređenja predstavljaju ključ za proširenje trgovine, unapređujući sposobnost uslužnih provajdera da dođu u kontakt sa stranim klijentima na vremenski osetljiv i troškovno efi ka-san način.

Međutim, učešće usluga u ukupnom izvozu roba i usluga još uvek je relativno nisko, bez obzira što one igraju ključnu ulogu u ekonomijama. U toku poslednje decenije, svetska trgovina komercijalnim uslugama je rasla brže (6,4%) u odno-su na trgovinu robama. Najveći rast u trgovini uslugama se dogodio u sektoru transporta i putovanja, zatim u fi nansijskim uslugama (uključujući bankarstvo i osiguranje), građevinarstvo i kompjuterskim i informatičkim uslugama, gde je stopa rasta iznosila više od 6%.


Pored klasične trgovine, strane direktne investicije, imaju značaj sa aspekta in-ternacionalne trgovine uslugama. Značajan doprinos stranim direktnim inve-sticijama u usluge je stvoren u maloprodaji, bankarstvu, poslovnim uslugama i telekomunikacijama i, znatno manje, u hotelima i restoranima. Međutim, obim stranih direktnih investicija u najvećem broju zemalja je relativno nizak, u od-nosu na proizvodnju. Kada su u pitanju usluge edukacije, zdravstvene i socijalne usluge i lične usluge, internacionalna konkurencija igra minornu ulogu, bilo da se radi o trgovini ili stranim direktnim investicijama u usluge.

STRATEGIJA INTERNACIONALIZACIJE USLUGADa bi se iskoristile ponuđene mogućnosti u internacionalizaciji usluga, zemlje u tranziciji treba da adaptiraju svoje regulaciono okruženje i razviju fi zičku i ljud-sku infrastrukturu. Liberalizacija uvoznog režima usluga je ključna za ostvarenje veće efi kasnosti i konkurentnosti u pružanju usluga. Liberalizacija, takođe, una-pređuje efi kasnost kroz unapređenje konkurentskog pritiska na domaće uslužne organizacije. Zbog nemogućnosti skladištenja mnogih usluga, strane direktne investicije predstavljaju glavni model intemacionalizacije usluga. Bartlett, C.A. and S. Ghoshal, 1995, str. 66. Upravo snižavanje barijera za ovaj oblik inves-ticija je presudno za razvoj sektora usluga u zemljama u tranzicji.

Revolucija u oblasti usluga se najviše oslanja na razvoj konkurentskih telekomuni-kacionih sistema. Najveći broj zemalja u tranziciji upravo su pritisnute zahtevom da zadovolje osnovne telekomunikacione usluge. Razvoj visokokvalitetnih ko-munikacionih usluga, koje moraju biti konkurentne u cenama, predstavlja priroritet zemalja u razvoju. U tom smislu, zemlje u tranziciji moraju uspostaviti konkurenciju u oblasti telekomunikacionih usluga. Poslednji problem sa kojim se suočavaju zemlje u tranziciji je kvalitet i relevantnost radne snage. Glavni izazov za ove zemlje je stvaranje generalne populacije koja prihvata tehnološke promene, naročito u oblasti informacione tehnologije.

Kada se radi o internacionalizaciji usluga, sama država mora imati uspešno razvi-jena sledeća područja:1. Održivu ekonomsku konkurentnost;2. Uticaj na trgovinske regulacije i unapređenje reciprociteta u trgovini;3. Podsticaj preduzeća da razvijaju globalnu orijentaciju.

Kada se radi o zemljama u tranziciji, prvi zadatak predstavlja preorijentisanje menadžera i zaposlenih prema zahtevima tržišne ekonomije. Najpre se misli na



poslovnu edukaciju, kroz najuspešnije metode i pristupe u edukaciji i osposo-bljavanju.

SPECIFIČNOSTI INTERNACIONALIZACIJE USLUGAMeđunarodni marketing usluga čini se veoma kompleksnim zbog specifi čnih karakteristika usluga. Među njima se ističu: neopipljivost usluga, neodvojivost usluga i njihovih korisnika, kvarljivost usluge i nemogućnost skladištenja, kao i heterogenost usluge, koja otežava kontrolu i upravljanje kvalitetom usluge. Neo-pipljivost usluge otežava percepciju rizika od strane potrošača, kao i ocenu samog kvaliteta usluge. Što se tiče percepcije rizika, ista se odnosi na: konsekvencu i nei-zvesnost. Konsekvenca predstavlja stepen značaja ili opasnost od rezultata koji su nastali po osnovu neke odluke potrošača. Neizvesnost se odnosi na subjektivnu procenu mogućnosti događaja ovih rezultata. Winsted and Patterson, 1998, str. 208. Neopipljivost usluge stvara veći izazov za svaku kompaniju koja pokušava da prodaje usluge u inostranstvu, gde su percepcije rizika često već povećane i gde je uključena velika udaljenost i kultume razlike.

Veći je deo usluga neodvojiv od samih korisnika, što zahteva neposredno anga-žovanje, te simultano odvijanje proizvodnje i potrošnje. U tom smislu, uslužne kompanije moraju pružati uslugu lokalno i moraju uložiti puno truda i vremena da izgrade poverenje u odnose, koji su presudni za uspeh mnogih usluga. Pored toga, neposredna interakcija zahteva povećanu kastomizaciju uslužnih ponuda, u skladu sa zahtevima lokalnih klijenata i potrošača, čime se značajno poveća-vaju troškovi i potreba za razumevanje lokalne kulture. Pored ovoga, sve se više ističe i afektivna, ili emotivna priroda uslužne satisfakcije. Uslužni službenik ima emocionalni odnos sa potrošačem. U tom smislu, može se istaći da se izvori za re-lacionu perspektivu upravo nalaze u uslužnom marketingu. Empatija, kao ključ marketing odnosa, veoma je važna kod usluga i teško se može prenositi od tržišta do tržišta. Prvo, empatija je kulturalna, a drugo afekt se ne može u potpunosti predstaviti kognitivnim terminima, a još manje pouzdano meriti.

Nemogućnost skladištenja usluga dovodi do problema uravnoteženja i upravlja-nja ponudom i tražnjom, naročito u zemljama sa velikim fl uktuacijama u tražnji.Apte and Mason, 1992, str. 81 Heterogenost je rezultat integralne uloge perso-nala u procesu pružanja usluge i dovodi do velikih problema u kontroli kvaliteta usluge. Ovaj problem je osobito izražen kod zapošljavanja i osposobljavanja ljudi iz različitih kultura i ulivanja korporativnih ideja i vrednosti sa distance.


Sve ove karakteristike čine internacionalni marketing usluga izazovnim, osobito kada se radi o profesionalnim uslugama. Ljudi koji pružaju profesionalne usluge, uglavnom, su dobro osposobljeni tehničkim znanjima, iz oblasti međunarodnog biznisa i marketinga. Uprkos svim ovim izazovima, izvoznicima usluga iz razvi-jenih zemalja se nudi mogućnost prevazilaženje tržišne saturacije na domaćim tržištima, kroz nastupanje na globalnim tržištima.

Pored ovih ograničenja, WTO ističe i nekoliko dodatnih ograničenja:• Mnogi uslužni provajderi se ogledaju u obliku malih kompanija koje su ma-

nje globalizirane i raspoložive, u odnosu na proizvodnju i poljoprivredu.• Kultume barijere i diferencirani proizvodi, koji mogu ograničiti tražnju zau-

veženim uslugama;• Trgovinske barijere koje zemlje uvoznice postavljaju da zaštite svoje uslužne

organizacije;• Razna ograničenja za lokalno osnivanje fi lijala i za uslužne operacije.

Proširivanje spoljne trgovine u oblasti usluga nesumnjivo donosi značajne ko-risti. Kada se radi o potrošačima, njima se nudi veći izbor u potrošnji usluga, ali i značajne koristi za samu industriju. Nekoliko trendova je ubrzalo sve veću globalizaciju usluga. Prvo, preokret ka uslugama u ekonomijama najrazvijenijih zemalja, budući da se proizvodna aktivnost prestrojila u zemlje sa jeftinijom rad-nom snagom. Drugo, budući da se proizvođači globaliziraju, njihovi snabdevači usluga ih moraju slediti. Treće, tehnologija je imala efekat ujedinjenja, čime je omogućila da nacionalne granice budu manje značajne. Četvrto, otvaranje ra-nije zatvorenih tržišta u Istočnoj Evropi je dovelo do ogromnih mogućnosti za provajdere usluga da se šire na ova područja, gde je ekspertiza veoma potrebna. Peto, Uruguay Round of GATT je eliminisala neke od barijera za izvoz usluga. Međutim, smanjivanje ovih barijera kod usluga, predstavlja znatno kompleksniji problem.

Bez obzira na barijere koje postoje u trgovini uslugama, menadžeri uslužnih kompanija ne mogu više ignorisati međunarodnu konkurenciju u okviru usluga, naročito kada se radi o globalizaciji propratnih poslova. Van Looy, B., Van Di-erdonck, R. and Gemmel, P., 1998, str. 112. Menadžeri uslužnih fi rmi moraju da defi nišu okvir za razvijanje strategija za takmičenje na globalnim tržištima.

Uslužne industrije se sve više oslanjaju na informacionu tehnologiju, i, otuda, teže da postanu zavisne od kapitalnih i ljudskih resursa. Imajući ovo vidu, neki analitičari su izveli zaključak da zemlje u razvoju i tranziciji ne mogu konkuri-



sati na internacionalnim tržištima i da je liberalizacija trgovine u uslugama od ograničenog interesa. McLaughlin, P.C. and J.A. Fitzimmons, 1996, str. 69. Međutim, zemlje u razvoju su već ostvarile područja konkurentske prednosti u uslugama koje su zasnovane na informancionoj tehnologiji. Pored toga, liberali-zacija ne znači samo proširivanje izvoza, već ima i značajnu ulogu u pomaganju domaćim proizvođačima da ostvare pristup efi kasnim i diversifi kovanim usluga-ma na svetskim tržištima.

Uspešan davalac usluga sve više je relevantan u traženju strategije razvoja koja je okrenuta inostranim tržištima. Inovativni uslužni provajderi uvećavaju transpor-tne i sisteme komunikacije, koji su nesumnijvo značajni za davaoce usluga.

Kada se radi o zemljama u razvoju, ostaje mnogo prostora za ekspanziju izvoza tradicionalnih usluga, kao što je turizam. Međutim, novo područje koje obećava su longdistance usluge, među kojima su:• Ubacivanje podataka, koje zahteva samo niži nivo kompjuterske pismenosti i

ograničenu interakciju između potrošača i dobavljača.• Softversko programiranje - softverska industrija u Indiji, koja se sve brže ra-

zvija zauzima oko 12% internacionalnog tržišta u oblasti kastomiziranog sof-tvera.

• “Back-offi ce” uslužne aktivnosti su sve više predmet internacionalne trgovine (osiguranje, računovodstvene kompanije, dizajn proizvoda, logistički menad-žment i dr).

FORME INTERNACIONALIZACIJE USLUGA

Internacionalizacija usluga je vrlo važna u sagledavanju strategije međunarod-nog marketinga. Mada postoje značajne razlike između uslužnih industrija, sve uslužne kompanije teže da se oslone na specifi čna i individualna znanja, dok se proizvođači roba oslanjaju na generalno i hardware znanje. Istaknute osobenosti uslužnih industrija uveliko otežavaju internacionalizaciju uslužnih kompanija.

Nove internacionalne kompanije se suočavaju sa mnogo teškoća. Ključni procesi internacionalizacije su slični stanicama na putovanju i uključuju temeljitost u: motivaciji i strategijskom planiranju, istraživanju tržišta, selekciji tržišta, selekci-onisanju načina ulaska, strategiji nakon ulaska i privrženost resursima. [Christo-pher Lovelock, 1996, str. 62] Pored toga, internacionalizacija kompanija treba


da započne sa nekom značajnom konkurentskom prednošću koju oni mogu po-stići u inostranstvu. Ova inicijalna prednost može daleko značajnije uticati na performansu, u odnosu na svaku prednost koja se stiče internacionalizacijom.

Istraživanjem literature o interacionalizaciji uslužnih kompanija, uočavamo tri osnovna modela internacionalizacije. Prvo, uslužne fi rme se mogu internaciona-lizirati pomoću praćenja potrošača (customer following). Mnoge uslužne kom-panije slede interacionalizaciju proizvodnih kompanija u inostranstvu u nameri nuđenja usluga. Ovaj tip internacionalizacije je karakterističan za industriju fi -nansijskih usluga. Koristeći odnose sa drugim kompanijama, koje već postoje na inostranim tržištima, kompanija može privući znanje o tržištu koje ove one poseduju. Ovakav model internacionalizacije ima karakteristike mrežne perspek-tive. Drugo, uslužne kompanije se ponekad internacionalizuju kao reakcija na akcije konkurentskih uslužnih kompanija i mogu poprimiti karakter mreže. Tre-će, uslužne kompanije koje se upuštaju u internacionalne aktivnosti mogu biti “market seekers”. Nakon sticanja iskustva i fi nansijskih resursa na domaćem trži-štu, kompanije mogu odlučiti da prodru na strana tržišta sa namerom usluživanja stranih potrošača. „Tržišni istraživači” mogu odlučiti da se lociraju na specifi čna geografska područja, što je karakteristično za banke, kada su u pitanju fi nansijski distrikti. Graham Peter, 1999, str. 12. Ovaj oblik internacionalizacije je zasno-van na racionalnom odlučivanju i sastoji se od četiri faze:• faza istraživanja, kada uslužne kompanije tragaju za potrošačima i uspostav-

ljanjem odnosa sa njima;• faza u kojoj uslužne kompanije pokušavaju da uspostave sistematične aktiv-

nosti u inostranstvu;• uslužna kompanija se orijentiše na konsolidovanje internacionalnih operacija

u nameri da zaštiti stečene pozicije u spoljnim poslovnim mrežama;• internacionalne operacije uslužne kompanije postaju više zavisne, a poslovne

jedinice su integrisane, u skladu sa uslovima svakog pojedinačnog tržišta.

Mrežna teorija predstavlja korisni teorijski okvir za analiziranje sva tri modela internacionalizacije. Kompanije su često zavisne od kooperacije sa drugim kom-panijama koje su ugrađene u istu poslovnu mrežu, na primer, kako bi pridobile eksterne resurse ili ostvarile pristup potrošaču. Drugi problem kod uspostavljanja novih odnosa u međunarodnom kontekstu, nalazi se u socijalnoj mreži koja po-stoji između učesnika u poslovnim mrežama. Postojeće personalne mreže mogu takođe da omoguće ulaz na nova strana tržišta. Socijalne mreže nastaju, uobičaj-no, tokom vremena, kada pojedinci izvršavaju poslovne razmene, kreirajući time poverenje, koje teži da ojača poslovne odnose.



Upravljanje složenom isporukom usluge u brzo promenljivom okruženju zahteva sve veću integraciju u samim uslužnim organizacijama. Uslužni koncept pred-stavlja menadžerima snažno sredstvo za identifi kaciju problema nedoslednosti između onoga što je prezentirano i onoga što je isporučeno potrošaču. Ključni elementi uslužnog koncepta, kao što su vrednost, forma i funkcija, doživljaj i rezultati, mogu se koristiti da se uporede koncepti u okviru organizacije. Uslužni koncept British Airways obezbeđuje mrežu međusobno povezanih ruta i niza komfora za različite klase putnika. Michael R. Czinkota, 1997, str. 53. British Airways razvija kompleksne mreže ruta i izgrađuje alijanse sa drugim aviopre-voznicima, u težnji da poveća pokrivenost i povezanost između ruta. Operativ-no, British Airways se bavi upravljanjem profi tabilnošću ruta, generiše globalnu pokrivenost i obezbeđuje visoke nivoe potrošačke usluge.

Odnosi predstavljaju osnovu mreže i u međunarodnom marketingu. One-to-one odnos postaje glavni element gradnje brand equity. Menadžeri najpre moraju razumeti, koje su to ključne dimenzije odnosa: ponašanje (komunikacija i ko-operativno ponašanje), stavovi (satisfakcija i poverenje) i rezultati (privrženost i zavisnost).

Poverenje ima veoma značajan uticaj na ostvarenje razmene, stoga je neophodno istaći ključne determinante poverenja potrošača u prodajno osoblje u zemljama u razvoju. Dosadašnja istraživanja su pokazala, da ekspertiza, namera i ljubaznost najviše utiču na poverenje potrošača u prodajno osoblje kompanije. Pouzdanost u organizaciju, koju poseduje prodavac, ima, takođe, značajan uticaj na povere-nje potrošača. Kooperacija ima takođe jasne implikacije za zajednička ulaganja, cross-licensing sporazume i druge alijanse.

Odnosi između potrošača i kompanije, mogu se ogledati kroz: socijalne odnose, odnose uspostavljene između potrošača i kompanije ili njene marke, virtuelne od-nose i inteme marketing odnose. Socijalni odnosi predstavljaju međupersonalne odnose između osoblja uslužnog provajdera i samih potrošača. Druga vrsta odnosa nastaje kada potrošač ima glavni odnos sa kompanijom ili markom. Poslednjih decenija pojavio se novi oblik marketinga na World Wide Web. Ovo „virtuelno” područje isključuje neposredne interpersonalne kontakte između učesnika i pred-stavlja brojne izazove za marketare. Kod internih odnosa svaki pojedinac osoblja predstavlja organizaciju, a zbir svih interakcija sa takvim osobljem je korišćen od strane potrošača za formiranje mišljenja i percepcije organizacije i mišljenja o snazi ličnih odnosa sa organizacijom. Poslovni odnosi nastaju i razvijaju se kao rezultat tri osnovna i čvrsta interakciona procesa: razmenskog, koordinacionog i adaptiv-


nog procesa. U skladu sa mrežnim pristupom, sve kompanije su povezane sa glo-balnom industrijskom mrežom koja se proteže preko tradicionalnih granica tržišta, industrija i zemalja. Organizacija i njeni odnosi smatraju se otvorenim, nezavisnim sistemima koji imaju nejasne granice sa svojim okruženjem.

Praksa pokazujeda vlade igraju ograničenu, ali značajnu ulogu kao pošteni bro-keri. Veliki deo unapređenja izvoza se događa u okviru mreže, a inicijatori ek-sportnih grupnih šema moraju uvažavati mrežu, ne samo kao sredstvo ulaska na strana tržišta, već i kao sredstvo za kreiranje resursa kroz grupno funkcionisanje. Ghoshal, S. and C. Bartlett, 2000, str. 74.

Franšizing, kao strategija, sve više služi za uspostavljanje međunarodnih odnosa zasnovanih na marketing orijentaciji. Činjenica da mnogo nacija i kompanija na-stavljaju danas da prihvataju koncept franšizinga, predstavlja snažan dokaz živosti ovog dokazanog koncepta preduzetništva. On predstavlja sve popularniji metod intemacionalne distribucije. Budući da sve više kompanija koristi ovaj izuzetan poslovni koncept, u cilju proširenja na internacionalna tržišta, strategije i operacije koje su uključene u internacionalni franšizing nastavljaju da se razvijaju.

UTICAJINTERNETANA INTERNACIONALIZACIJUUSLUGAInternet predstavlja moćno sredstvo za intemacionalizaciju usluga danas, a na-ročito u budućnosti. Uspešne uslužne organizacije će biti one, koje nastavljaju tradiciju, preuzimajući prednosti koje nudi funkcionalnost internet ponuda i razvijaju načine da se iskoristi njegova konkurentska prednost.

Upravo zahvaljujući svim mogućnostima i korisnim efektima, koje nudi inter-net, zemlje u tranziciji moraju učiniti napore u pravcu maksimalnog iskorišća-vanja istih u izvozu usluga na međunarodna tržišta, naročito kada se radi o in-formaciono zasnovanim uslugama. Globalni marketing dovodi do homogenijih partnera u kupovini. Globalni šoping preko interneta kreira ogromne marketing mogućnosti za svaku preduzimljivu organizaciju, koja može izložiti svoje robe na World Wide Webu i isporučiti proizvode neposredno potrošaču. Preko E bay-a, Ali express-a i sličnih sajtova korisnici širom sveta mogu poručiti robu, uzmini-malne troškove dostave, po niskim cenama.

Razvoj interneta otvorio je mogućnosti za elektronsko bankarstvo, edukaciju preko interneta, digitalnu fotografi ju, virtuelni šoping, virtualne fabrike, a nje-gov potencijal dovodi do promene gotovo svakog aspekta poslovnog života.



ZAKLJUČAK

Globalizacija usluga predstavlja pojavu objedinjavanja sveta – ekonomskog, društvenog, institucionalnog, političkog, kulturnog – i ta pojava sama po sebi nije ni dobra ni loša, već njen karakter zavisi isključivo od čoveka.Globalizacija uslugaje izrazito ambivalentna: istovremeno sa širenjem slobode, demokratije i progresa u svetu, ona je osnažila i procese dominacije, hijearhije i autoritarizma. Isto tako se ni globalizacija tržišnih privreda ne može shvatati jednostrano. I pored rastuće nejednakosti, ona koristi ne samo jakima, već i slabima. Pitanje je samo na koji će je način oni iskoristiti.

Globalizacija usluga svakako ima mnogobrojne pozitivne aspekte. Svet danas vise proizvodi, spoljna trgovina je u porastu, kao i direktna strana ulaganja. Ima vise hrane, ljudi su školovaniji, duže žive. Međutim, onasvakako ima i svojih losih strana. Sve veća razlika između bogatih i siromašnih, sve veći privredni, politički i društveni uticaj transnacionalnih kompanija i porast nezaposlenosti su samo neke od njih.

Protiv negativnih strana globalizacije se mora boriti globalno. Ograničavanjem i ukidanjem monopola transnacionalnih kompanija svuda u svetu, podstican-jem konkurencije, davanjem povoljnih kredita i bespovratih pomoći siromašnim zemljama i zemljama u razvoju, dodeljivanjem trgovinski povlašćenog statusa nerazvijenim zemljama, usklađivanjem socijalne politike, poštovanjem donetih sporazuma o ekološkim propisima itd. Smanjenje i otklanjanje negativnih aspe-kata je moguće i dostižno. Međutim, za to je potrebna politicka volja i koncenzus razvijenih zemalja, narocito SAD-a. Moraju se odrediti jasni ciljevi globalizacije, otkloniti negativne strane i viršiti edukacija stanovništva o pozitivnim stranama koje globalizacija nosi.

LITERATURA Lovelock, C. (1996), Services Marketing, 3rd, Prentice-Hall.Winsted, F.W. ad P.G. Patterson (1998), “Internationalization of service: the service exporting

decision”, Th e Journal ofServices Marketing, Vol. 12, Issue 4.Apte, U.M. and O.R. Mason (1992), “Global outsourcing of infomation processing services”,

Working Paper, Southern Methodist University, Dallas, TX.Czinkota, R.M. (1997), “Russia’s Transition to a Market Economy: Learning About Business”,

Journal of International Marketing, Vol. 5, No. 4, pp. 55-63.Van Loy, B., Van Dierdonck, R. and P. Gemmel (1998), Services Management, An Integrated

Approach, Financial Times, Pitman Publishing.


McLanghlin, P.C. (1992), “Internationalization service operations”, Operatiorts Management Association Review, Vol. 9, No. 2, pp. 22-30.

Bartlett, C.A. and S. Ghoshal (1995),Transnational Management, Invin.Graham, P. (1999), “Small business participation in the global economy”, European Journal of

Marketing, Vol. 33, No. 1/2, pp. 88-102McLaughlin, P.C. and J.A. Fitzimmons (1996), “Strategies for globalizing service operations”,

Intemational Journal ofService Industry Management, Vol 7 Issue 4, pp. 67-89Ghoshal, S. and C. Bartlett (2000), Individualized Corporation, Randnom House.

CHALLENGES OF INTERNATIONALIZATION SERVICE ON GLOBAL MARKETS

Maja ĐokićAssistant professor, Pan-European University Apeiron, Faculty of Business Economics, Banja Luka,[email protected]

Biljana LukićTeaching assistant, Pan-European University Apeiron, Faculty of Business Economics, Banja Luka, [email protected]

Meri NeškovićTeaching assistant, College for Professional Studies in Marketing Communications, Belgrade, [email protected]

Abstract: Before a company decides to sell their products and services abroad, theymust fully understand the international marketing environment. Th e international environment, in the last two decades, has been creating new opportunities and problems. World trade and in-vestment have grown rapidly thanks to attractive markets, especially in Western and Eastern Europe, China and Russia. As a result, the international fi nancial system has become more complex, and companies involved in international trade are faced with rising trade barriers that were set to protect the domestic market from foreign competition.

All the companies that compete in intern ational markets must fi rst understand the interna-tional trading system. When sold in other countries, companies are faced with various limita-tions. Opportunities for export of services are large and growing. However, since trade creates jobs and holds the key to economic growth, the whole world wants a share in the growing service sector. Th e combination of environmental factors that contribute to the success of the organization in the local market, may be absent in foreign markets. Th is can lead to the failu-re of attempts to export the service formula. Global competition will continue to grow, which requires a better understanding of international service concepts, problems and challenges.

Key words: globalization, competition, market, service, modern society.

JEL classifi cation: F63 Impacts of Globalization: Economic Development.

VERTIKALNI MENADŽMENT U FUNKCIJI PRODAJELuka Laketa

Marko Laketa

Profesor strukovnih studija,Visoka strukovna škola tržišnih komunikacija, Beograd, [email protected]

Vanr. profesor, Univerzitet “APEIRON”, Fakultet poslovne ekonomije, Banja Luka, [email protected]

Apstrakt: Prodajni menadžment se poslednjih godina nalazi u samom vrhu interesovanja bro-jnih ekonomskih i marketing teoretičara. Kompleksnost i dinamika tržišta ponude i potražnje u mnogim segmentima stavlja u druge pozicije učesnike u funkcionalnim kanalima marketinga na „pravom putu“ orijentacije prema kupcima, dajući tako poseban značaj efektivnom menadžmentu odnosa sa kupcima. Mnogi njegovi nosioci, nudeći visoko vredne proizvode, korigujući konkuren-ciju cenama, samo dizajniraju „vrh ledenog brega“. Za razliku od toga, na temu menadžmenta i odnosa sa kupcima, posebno se apostrofi ra činjenica, da dramatično zaoštrena konkurencija na nivou trgovine i proizvodnje ističe u prvi plan potrebu uspostavljanja ekonomski efektivne i poslovno efi kasne tesne saradnje između aktera u nizu stvaranja vrednosti. Reč je, između ostalog, o implementaciji ekonomski efektivne i poslovno efi kasne logistike i uvažavanju želja kupaca, usaglašenim koncepcijama nastupa na tržištu, kako bi se dobilo u vremenu i ostvarile uštede u poslovnim potencijalima. Činjenica je da veliki značaj pripada direktnim razgovorima sa po-slovnim ljudima iz različitih sektora, grana i delatnosti, kako se više ne bi upražnjavali konven-cionalni odnosi prilikom profi lisanja proizvoda i mesta plasmana, već dominirala kooperativna koordinacija menadžmenta marketinga nabavke, logistike i marketing plasmana na aktuelnoj tržišnoj sceni. Nova orijentacija njihovog menadžmenta ne stremi samo prema kupcima ori-jentisanom fokusiranju procesa putem restrukturiranja samo pojedine prodajne ili proizvodne kompanije, nego celokupnog niza stvaranja vrednosti. Ekonomski efektivnim i poslovno efi kas-nim menadžmentom odnosa sa kupcima propagira se saradnja između prodajnih, proizvodnih i drugih uslužnih kompanija. Pri tome je neophodno, na jednoj strani, dizajnirati logistički pro-ces, koristeći se instrumentima menadžmenta odnosa sa kupcima. Na drugoj strani, u okviru menadžmenta instrumenata težiti ka kupcima orijentisanom novom dizajniranju nastupa na tržištu politikom robnog asortimana, politikom posebnih usluga, politikom marke, politikom kvaliteta, politikom cena, politikom lokacije, politikom tržišnih komunikacija (u užem smislu), politikom unapređenja prodaje, politikom odnosa sa javnošću, politikom uređenja prodajnog pro-stora i razmeštaja proizvoda, te politikom izbora prodajnog osoblja.

Ključne reči: Menadžment, kupci, vertikalni menadžment, marketing, prodaja, marketing miks.

JEL Klasifi kacija: M15,M31

DOI: 10.7251/EMC1602274LDatum prijema rada: 5. oktobar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.


UDK: 005:339.187Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije



UVOD

Indikativna je činjenica da savremeno shvatanje menadžmenta u velikoj meri ko-respondira sa pogledima na horizontalnu i vertikalnu orijentaciju „integralnih sna-ga“, kako bi se postigla komparativna konkurentska prednost u odnosu na druge prodavce. Upotrebljeni pridevi „integralno“ i „vertikalno“ potpuno su shvatljivi i prihvatljivi, jer se radi o pravilu svojstvenom umetnosti po kojem se odvija koordi-nacija strategijskih i operativnih podsistema menadžmenta u svim njihovim pravci-ma. Efi kasno poboljšanje u nizu stvaranja vrednosti moguće je postići rezonantnim razvojem u području digitalizacije (poslovne inteligencije) poslovanja.

Digitalna revolucija stavila je pred potrošače i biznise široke mogućnosti u smi-slu: značajnog porasta kupovne moći, raznovrsnije ponude roba i usluga, velike količine informacija gotovo o svemu, bolja interakcija i lakše izdavanje i primanje narudžbi, kao i mogućnost poređenja obavešetanja o proizvodima i uslugama.[Kotler,2006,str.11.] Pri tome se nikako ne sme prevideti, da se po pitanju koo-peracija u menadžmentu odnosa sa kupcima sistem nacionalne ekonomije nalazi na samom početku, pa su izuzetno vredna iskustva sa ovog područja iz tržišno ra-zvijenih zemalja. Uostalom, analogno kako i u reinženjeringu procesa poslovanja neophodno je produktivno delovati u pravcu, da se i u ovom području usmeri prema kupcima usmereno restrukturiranje menadžmenta procesa, aktiviranjem brojnih naučno-istraživačkih projekata, ali i onih iskustvenih na nivou pojedi-nih kompanija. Prema tome, nije dovoljno da se obezbedi procesno orijentisano novo dizajniranje kompletnog niza stvaranja vrednosti, dakle, poslovno zrelog reinženjeringa, već i defi nisanje adekvatnog ispitivanja. Kooperacija u menad-žmentu odnosa sa kupcima kompromisnog je karaktera, tako da ona ne znači samo to, da maloprodajna i proizvodna preduzeća kooperativno rastu u svojim procesima. Zajednička realizacija takve kooperacije je putokaz za implementaciju elektronskog poslovanja, sa jasnim posledicama po vertikalno dekomponovane ključne komponente strategijskog menadžmenta organizacije poslovanja odno-sno menadžmenta kompletnog niza stvaranja vrednosti putem „mozga“ sistema. U etabliranju takvog centra dizajniranja i realizacije želja stvaraju se, na izvestan način, neophodni uslovi za uspeh funkcionalnih kanala marketinga. U tim okol-nostima posebna pažnja poklanja se hijerarhijskim uslovima spremnosti i spo-sobnosti, da se marketing koncepcija konsekventno usmeri prema dizajniranju koristi kupcima. U procesu vertikalnog dekomponovanja procesa reprodukcije ni kod jednog učesnika nedostaci ne smeju nadmašiti prednosti, kada se zna, da se uspešni sistemi već dugi niz godina uspešno razvijaju na tržišnoj sceni mnogih zemalja, koristeći se koordiniranim nastupom i usaglašenim procesima poslovne logistike. Menadžment odnosa sa kupcima reprezentuje metaforu za efektivnog,

276Luka Laketa, Marko Laketa

VERTIKALNI MENADŽMENT U FUNKCIJI PRODAJE

prema kupcima orijentisanog menadžmenta stepenasto zrelih marketing procesa u funkcionalnim kanalima marketinga.

Prema potrebama i zahtevima kupaca usmeren menadžment odnosa sa kupcima reprezentuje razvoj i operacionalizacije vertikalno i horizontalno kooperativnih komponenti „paketa“ ponude. U pitanju je pozicioniranje svakog pojedinog uče-snika u zajednički ponuđenom kompleksu rešavanja problema u okviru uočavanja i ponašanja kupaca. Zajedničko ovom polju problema je da se moraju koordinirati brojne više ili manje samostalne operativne organizacione celine (unutar prodava-ca, različitih organizacija uključenih u zajednički plasman) u odnosu na celokupna svojstva efektivnog menadžmenta odnosa sa kupcima, a naročito u području infor-macionog i instrumentalnog podsistema marketinga, da bi se ostvario harmonizo-van nastup na tržištu u odnosu na aktuelne i anticipativne kupce. Osim toga radi se o horizontalnom usaglašavanju više produktivnih organizacionih podsistema i sistema usmerenih prema potrebama i zahtevima kupaca, tako da se može rasprav-ljati i govoriti o integrisanom efektivnom menadžmentu odnosa sa kupcima, u čijem središtu se nalazi marketing koncepcija i fi lozofi ja. U istom smeru deluje i koordinacija više međusobno povezanih organizacionih podsistema, tako da se dolazi u prostor područja zadataka vertikalnog menadžmenta odnosa sa kupcima, zasnovanih na principima vertikalnog marketinga. Polazeći od ciljeva ekonomske nauke, u koju se savršeno uklapa teorija o menadžmentu, poslovna praksa prodaj-nih organizacija razvila je čitav niz različitih praktičnih rešenja.

Postavljeni problem istraživanja zahtevao je jasno određenje u pogledu korišćenja jedinstvene terminologije, pa se iz tog razloga u istraživanju koriste izrazi verti-kalni menadžment odnosa sa kupcima prodajne kompanije, kako bi se na taj način primarno svojstvo koordinacije jednih na druge upućenih organizacionih celina ostvarilo u području odnosa između prodavca i kupaca. U tom procesu primarno mesto pripada centrali, „mozgu“ prodavca za defi nisanje želja, na osno-vu vertikalizacije menadžmenta procesima odnosa sa kupcima. Polazeći sa tih pozicija može se konstatovati da su postojeće strukture i procesi u menadžmentu kompanija sve više usmerene ka permanetnom zadovoljenju potreba kupaca, kao jedinom načinu da se generišu očekivani prihodi i ostvari profi t u poslovanju.

MENADŽMENT USMEREN NA KUPCEU ekonomskoj teoriji pojavljuju se različiti pristupi u pogledu defi nisanja me-nadžmenta okrenutog kupcima. Defi niše kao menadžerski pristup koji uključuje identifi kovanje, privlačenje, razvoj i održavanje veza sa kupcima, a sve u cilju po-


rasta zadržavanja profi tabilnih kupaca.[Bradshaw,2001.,str.12] Strategija ovog tipa menadžmenta je fokusirana na kupce i ima za cilj da poveća satisfakciju i lojalnost kupaca, kroz nuđenje odgovarajućih, kastomiziranih proizvoda i usluga, prilagođe-nih svakom kupcu. [Fayerman, 2001., str. 26] S druge strane na vertikalno usmeren menadžment se može gledati kao na kombinaciju strategije i informacionog sistema koji ima za cilj da fokusira pažnju na kupca, kako bi bio bolje uslužen. [McKenzie, 2003.,str.26.] Ovaj menadžment izgrađuje strategijski most između informacione tehnologije i marketing strategije s ciljem da se izgrade dugoročne veze i profi tabil-nost, što zahteva informaciono intenzivne strategije. [Glazer,2002.,str.65.] Upravl-janje odnosima sa kupcima podrazumeva nastojanja celokupne kompanije usmere-no ka što boljem razumevanju ponašanja kupaca i sticanju mogućnosti uticanja na njega kroz raznovrsne oblike komunikacije, sa ciljem kontinuiranog unapređivanja sposobnosti privlačenja novih i zadržavanja postojećih klijenata, te podizanja nivoa njihove lojalnosti i korisnosti. [ Swift, 2000.,str.54.]

Uspešan menadžment zahteva privlačenje i zadržavanje ekonomski vrednih kupaca, a s druge strane prepoznavanje i eliminisanja ekonomski nezanimljivih. Marketing odnosa, ističe izgradnju odnosa koji vode ka zadržavanju kupaca i dugoročnoj lojalnosti kupaca, u suprotstavljanju sa stanovištima tradicionalnog transakcijskog marketinga, u kojima je primarni cilj da se nešto odmah proda kupcu. Ovo je proces upravljanja de-taljnim informacijama o pojedinačnim kupcima i pažlivo upravljanje svim „dodirnim tačkama“ sa kupcem radi zadržavanja njegove lojalnosti. [Kotler, 2006., str.156.]

Pojedini autori ciljeve ovog menadžmenta vide u maksimiziranju profi ta, zado-voljavanju individualnih potreba kupaca, rešavanju konfl ikata ili protivurečnosti između maksimiziranja profi ta i kvaliteta usluga (servisa), povećanju kvaliteta usluga, zadržavanju troškova na istom nivou, odnosnu bržem rastu kvaliteta usluga u odnosu na nivo njihovih ili za njih vezanih troškova.

Međutim, u pogledu defi nisanja ciljeva menadžmenta okrenutog kupcima indi-kativno je opredeljenje E. Grochla koji govori o sledećim ciljevima:• pravi proizvod,• u pravoj količini,• sa planiranim profi tom,• u pravo vreme,• na pravom mestu,• pravim putem,• u pravom kvalitetu i• uz najniže troškove.[Hallier,1999.,str.55.]



Tako postavljeni ciljevi menadžmenta okrenutog kupcima predstavljaju ishodište njegovih zadataka i instrumenata sa kojim menadžment treba da se prilagodi promenljivim uslovima u makro okruženju.

Ekonomski teoretičari s pravom među prioritetne zadatke teorije i prakse na rela-ciji prozvođač-prodavac-kupac svrstavaju ostvarenje sklada između komponena-ta: planiranje, organizovanje, sprovođenje i kontrola ovih područja ekonomske nauke.[ Bea,1995.,str.43,] Naravno da se pri tome ne može izbeći i potreba za ko-ordinacijom sa tržištem i njegovim okruženjem. Za menadžera u ovim odnosima je kao i uostalom u drugim područjima menadžmenta vertikalnim marketingom neophodno znanje iz odgovarajućih naučnih, ali i korespoodentnih disciplina. Sve se na interdisciplinarnost teorijskih i praktičnih saznanja. Uostalom u ovom tipu menadžmenta postoji veliki broj povezanosti između naučno-tehničkih i ekonomskih determinanti. Menadžeri ovim odnosima moraju izuzetno dobro poznavati tehničke mogućnosti, na primer u području pakovanja, transporta i skladištenja i povezati ih sa ostvarenjem ekonomskih ciljeva. To zahteva od ru-kovodeće strukture efektivnog menadžmenta odnosa sa kupcima da u posebnoj meri stvaraju kombinaciju tehničkih i ekonomski relevantnih iskustava. Preko kreativno stvaralačke pripadnosti u određenim područjima ili nivoima istraži-vanja, primera radi, poput tehnoloških ili ekonomskih disciplina javljaju se ili egzistiraju različiti stavovi. Nauka i naučne discipline nisu tako celovito zaokru-žene, da bi se između njih mogla povući striktna granica već se međusobno pro-žimaju kao najprostije rečeno otvoren sistem u prostoru raspoloživih saznanja.[ Hallier,1999.,str.78.] Otuda se kao postavljeni zadaci pred menadžment okrenut kupcima neposredno usmeravaju na: planiranje, kontrolu, organizaciju, infor-macije, kulturu proizvođača i prodavaca u reprodukciji i njihov poslovni poten-cijal u kojem posebno mesto pripada vertikalnom marketingu.

Defi nišući vertikalni marketing kao most između marketinga proizvođača i kupaca upućuje na zaključak da makro sistem marketinga i njegov dalji razvoj počiva na pouzdanoj osnovi. Međutim, kada je u pitanju menadžment odnosa sa kupcima s pravom se insistira na izboru i stvaranju skladnih odnosa između instrumenta mar-keting miksa što dovodi do kvalitativno novih odnosa, koji predstavljaju suštinu. Intenziviranje vertikalne saradnje između proizvođača, prodavaca i organizovanih kupaca upravo i vodi ka stvaranju konkurentskih prednosti zasnovanih na raciona-lizaciji, adaptaciji proizvodnog programa i prodajnog asortimana i pružanju usluga i uspostavljanja partnerstva sa kupcima. Nužnost reorganizacije odnosa između ovih učesnika proizilazi iz dejstva opšte poznatih trendova razvoja o kojima je već bilo reči. U današnjem izrazito konkurentskom okruženju neophodno je upoznati se sa pot-


puno novim pravilima konkurencije. Evidentno je da na savremenom tržištu postoji samo jedno mesto na vrhu. Razume se da u takvim okolnostima svaki proizvođač i prodavac u kanalu marketinga mora da defi niše zajedničku optimalnu veličinu pro-fi ta, odnosno korist kupca kojem samo oni nude takvu vrstu koristi. Da bi se lakše shvatila suština prethodnih postavki neophodno je uvrstiti tri ključna pojma:

Prvi od njih je razgovor ili dogovor učesnika u vertikalnom marketingu o za-jedničkim efektima. Pod tim se podrazumeva implicitno opredeljenje da organi-zovanim kupcima ponude određenu kombinaciju osetljivih prednosti u pogledu obima i kvaliteta servisa isporuka i racionalno korišćenje resursa.

Drugi je koncepcija, sa kojom se na osnovu pogodnosti pruženih kupcima usmerava operativni koncept efektivnog menadžmenta odnosa sa kupcima, upućuje na dimenzije njegovog reinženjeringa satkanog od operativnih procesa informatičke tehnologije, strukture organizacije sistema, kulture itd. što omogu-ćuje učesnicima u kanalima marketinga da lakše razreše eventualni nesporazum kada je u pitanju efektivni menadžment odnosa sa kupcima. Radi se zapravo o sistemu, infrastrukturi i tržištu sa njegovim okruženjem pomoću kojeg se mogu adekvatno realizovati prednosti kupaca

Treći implementirani pojam, kategorije korisnosti proteže se u stvari na tri altrernativne mogućnosti putem kojih učesnici u kanalu marketinga mogu da integrišu u operativnom modelu, a kojima se najčešće koriste vodeći sistemi koji upražnjavaju vertikalni marketing miks na tržištu.

ULOGA VERTIKALNOG MENADŽMENTA U PROIZVODNIM I TRGOVINSKIM KOMPANIJAMAMenadžmenta odnosa sa kupcima se sve češće poistovećuje sa koncepcijom odr-živog razvoja proizvodnih i prodajnih kompanija uz zadovoljavanje potreba i zahteva kupaca.Efektivan Menadžment odnosa sa kupcima može i mora biti više nego prosto restrukturiranje npr. logističkog niza ili šireg programa snižavanja troškova poslovanja. Potrebno je iskoristiti ponuđene šanse koje nudi implemen-tacija ovog menadžmenta s tim da se potrošačima pruže mogućnosti da potrebe i zahteve zadovolje na višem nivou obima i kvaliteta da bi inicirali novu potražnju za proizvodima i uslugama i samim tim ostvario ukupan privredni rast.

Njegova implemantacija od strane prodajnih i proizvodnih kompanija mora se osetiti u većem zadovoljstvu kupaca. Izrazitim fokusiranjem strategijskog pravca



poslovanja na podsticajne mere „privlačenja“, udovoljava se željama kupaca, jer se nalaze na vodećem mestu u procesu reprodukcije. Najkraće rečeno vertikalni me-nadžment reprezentuje niz snabdevanja od dobavljača repromaterijala (sirovina), preko proizvodne i maloprodajne kompanija pa do fi nalnog kupca, ali tako opti-miran, da pojedini akt marketinga nabavke, poslovne logistike i marketinga pla-smana – zahvaljujući blagovremenom, adekvatnom, pouzdanom i racionalnom obuhvatanju podataka i informacija putem tehnologije skeniranja - neposredno daje impuls proizvodnji. Blagovremeno se moraju eliminisati, neracionalno me-đuskladištenje, predimenzionirna situacija u funkcionalnim i institucionalnim kanalima marketinga i nepotrebni troškovi menadžmenta. Nakon pozicioniranja uloge menadžmenta instrumentima marketing miksa neophodno je pristupiti utvrđivanju kriterijuma vrednovanja, koji vode ka merljivim veličinama o uspe-hu menadžmenta instrumenata marketing miksa plasmana, od značaja za strate-gijsko i operativno planiranje. U tu svrhu koriste se brojni pokazatelji. Realizacija planova odvija se u svojevrsnom ciklusu, u kojem se instrumenti permanentno podvrgavaju istraživanju i kontrolisanju. Realizacija efektivnog Menadžmenta odnosa sa kupcima počiva na adekvatnom raspolaganju i dobrom poznavanju instrumenata, uz puno uvažavanje i implementaciju proverene radne discipline i pouzdanosti u preuzetim i preduzetim aktivnostima.

U središtu pažnje nalazi se:• obuhvatanje pozdanih podataka o artiklu pomoću tehnologije skeniranja, što je

„conditio sine qua non“ (uslov bez kojeg nema ništa od njegovog funkcionisanja),• smanjenje troškova poslovanja, s tim da se potencijalne uštede mogu nume-

rički prezentirati kod proizvodnih i prodajnih kompanija,• elektronska razmena podataka, jer informaciona tehnologija omogućuje us-

postavljanje direktnog komuniciranja između proizvodnih i prodajnih kom-panija, bez da se mnogo vremena troši na obradu dokumenata. Za prenoše-nje podataka neophodno je koristiti standardni format, kao bi se jedinstveno usmeravale komunikacije.

U aktuelnoj organizacionoj strutkturi, po kojoj se menadžer marketinga na-bavke maloprodajne kompanije suprostavlja menadžeru marketinga plasmana proizvodne kompanije, stvaraju se problemi zajednički formiranom timu za di-zajniranje i realizaciju saradnje i defi nisanje optimalnog „paketa“ ponude u fuk-cionalnom kanalu marketinga plasmana.

Menadžer marketing miksa nabavke prodajne kompanije nalazi se u korespo-dentskim odnosima sa menadžerom marketing miksa plasmana proizvodne


kompanije. Međutim ne radi se o prepoznatljivim „pojedinim borcima“, već o moderatorima i koordinatorima delovanja u utvrđenom području u okviru za-jednički formiranog tima. Samo saradnja u timu vodi ka pouzdanoj razmeni sen-zibinih i drugih informacija. Nova na kooperaciji zasnovana obostrana struktura organizacije povezana je s ciljem zadovoljavanja želje kupaca na višem kvalitativ-nom i kvantitativnom nivou i na taj način bržem i racionalnijem udovoljavanje realnim zahtevima svih zainteresovanih subjekata za implementaciju koncepcije vertikalnog oblika menadžmenta.

PRIMENA POSLOVNE STRATEGIJE PREMA KUPCIMATrgovinske veleprodajne i/ili maloprodajne kompanije deluju u višestepenom tržiš-nom sistemu, ne samo na način, da međusobno harmonično usaglašavaju odabrane instrumente poslovnog potencijala prema zahtevima okruženja, već za takav podu-hvat treba da pripreme pouzdanu informacionu bazu. Menadžment shvaćen kao skladan mozaik njegovih koordiniranih ključnih podsistema u središte pažnje smešta sklad shvatanja.[ Kalinić,2004.,str.23.] Reč je o planiranju, kontrolisanju, informaci-jama, organizaciji, kulturi uslužne organizacije i primarnom poslovnom potencijalu (inputima, transformaciji elemenata procesa rada u usluge, marketingu, kapitalu, ka-drovskom potencijalu-humanom kapitalu i tehnologiji). U tom smislu, primarni za-datak menadžmenta ogleda se u stvaranju sklada između tržišta, kao ključne kompo-nente globalnog okruženja i trgovinske veleprodajne i/ili maloprodajne kompanije.

Višestepeni tržišni privredni sistem prepoznatljiv je po sinhronizovanom odvija-nju procesa reprodukcije, u čijem fokusu se nalaze potrebe i zahtevi fi nalnih i/ili reprodukcionih kupaca, sa kojima uspostavlja poslovne odnose. Radi se o jedno-smernim i dvosmernom tokovima po kojem se odvija realizacija aktivnosti mar-ketinga nabavke, poslovne logistike, marketing plasmana, kretanje fi nansijskih sredstava i informacija. U tim okolnostima nastaje čitav niz problema oko stvara-nja skladnog menadžmenta odnosa sa kupcima prodajne kompanije, a naročito kada se u njihovu realizaciju uključi više institucionalnih učesnika u kanalima marketinga nabavke odnosno plasmana. Međutim, u prodajnim kompanijama, koje se opredele da samostalno plasiraju „paket“ ponude fi nalnim kupcima, ne mogu se odreći usluga internih organizacionih celina, čije aktivnosti treba pro-gramski koordinirati. Na mesto eksternog tržišta, u takvim slučajevima, dolazi interno tržište u sklopu dinamične i kompleksne realizacije upotrebne vredno-sti kombinacije instrumenata marketing miksa. Granice između menadžmenta marketinga nabavke i marketinga plasmana, kao ključnih podsistema poslovnog potencijala, postaju veoma fl uidne, s obzirom da se sa njihovim kvalitetom u si-



stem konkurencije unosi kompletan niz stvaranja vrednosti „paketa“ ponude. U istom pravcu usmerena je i koordinacija više međusobno povezanih trgovinskih kompanija koje se bave plasmanom na veliko i/ili na malo, tako da se dolazi u područje zadataka vertikalnog menadžmenta odnosima sa kupcima (trgovinska veleprodajna kompanija kada plasira „paket“ ponude trgovinskim prodajnim kompanijama, proizvodnim kompanijama i velikim potrošačima, a maloprodaj-ne trgovinske kompanije fi nalnim kupcima), utemeljenih na principima vertikal-nog marketinga.[Kotler,2006.,str.38.]

Tradicionalno svojstvo dominacije u vertikalnom menadžmentu odnosima sa kupcima prepoznaje se po mogućnostima učesnika u funkcionalnim kanalima marketinga da usmeravaju aktivnosti u koncipiranju instrumenata marketing miksa plasmana putem kojih se uspostavljaju odnosi sa kupcima. Menadžer mar-ketinga defi niše celokupan marketing miks za sve učesnike u njegovoj realizaciji fi nalnim kupcima i neposredno utiče na njihovu organizaciju, kako bi se prilago-dili njegovim aktivnostima marketinga.

U ovom segmentu poenta je stavljena na interpretaciju pojmovnih promena o verti-kalnom menadžmentu odnosima sa kupcima. Pod njim se prvobitno podrazumevala celovita realizacija strategijskog planiranja prodajne kompanije kao primarnog krea-tora aktivnosti u funkcionalnim, a naročito u institucionalnim kanalima marketinga. Međutim, savremena ekonomska misao pojam tretira u nešto širem smislu i poisto-većuje ga sa vertikalno integrisanim menadžmentom odnosima sa kupcima, koji ne predstavlja diktat vodeće prodajne kompanije u menadžmentu, već participativno pozicioniranje u menadžmentu svih učesnika u realizaciji „paketa“ ponude.

Pojam vođenje modifi kuje se u korist integrisane koordinacije svih prisutnih aktera u kombinacijama „paketa“ ponude u nizu stvaranja njegovih osnovnih svojstava. Sama koordinacija razlikuje se od tradicionalnog pojma vođenja menadžmenta pu-tem stvarnog usaglašavanja svih poslovnih aktivnosti poput razvoja, „proizvodnje“ i pozicioniranja „paketa“ ponude, ali i njegove neposredne operacionalizacije pu-tem kanala marketinga. Reč je o distributivnim aktivnostima putem kojih se uspo-stavljaju ekonomski odnosi sa fi nalnim i/ili reprodukcionim kupcima. Ekonomski stepenovana zrela koordinacija u funkcionalnom i institucionalnom sistemu ka-nala marketinga institucionalizuje se sistemom rukovođenja. U poslovnoj mreži vrednosti vodeća prodajna kompanija kao vođa sistema preuzima ulogu centralne kompanije u pogledu koordinacije drugih učesnika u kanalima marketinga i uspo-stavljanja poslovnih odnosa sa kupcima, da bi se realizovalo usaglašavanje različitih kanala marketinga na osnovu kupcima usmerene realizacije.


ZAKLJUČAK

Menadžment odnosa sa kupcima jeste saradnja na relaciji proivođač-pordavac-kupac, kako bi sve tri strane ostvarile benefi te. U smislu samih ciljeva nema zna-čajnih inovacija u odnosu na druge poslovne strategije, ali ono po čemu se ovaj vid menadžmenta razlikuje od ostalih strategija jeste izrazito visok stepen značaja informatičke podrške i integracije i saradnje na svim nivoima i među svim uče-snicima procesa. Fokus menadžmenta odnosa sa kupcima je sam kupac sa svojim potrebama i željama, a cela poslovna koncepcija ima za cilj da kroz realizaciju po-jedinačnih ciljeva se dođe do boljih poslovnih performansi na strani proizvođaća i prodavaca, kao i povećanja stepena zadovoljstva kod kupaca.

Benefi ti koji proističu iz relizacije koncepcije menadžmenta odnosa sa kupcima rezultat su sinergije proizvođača, maloprodavca i kupca. Kako sama koncepcija ima holistički pristup, ne postoje manje važni to jest nebitni elementi ove koncepcije. Da li je ovo najbolja poslovna koncepcija u smislu benefi ta koji iz nje proizilaze predstavlja jednu od ideja ovog rada. U svetu nauke postoji veliki broj kritizera ove poslovne koncepcije u smisli da njeno uvođenje i sprovođenja zahteva velika fi nansijska ulaganja i organizacione napore. Istina je da je tako u početku, ali kada se ovaj tip menadžmenta uspostavi u kanalima marketing plasmana njegovi be-nefi ti pružaju ogromnu šansu za značajno poboljšanje ukupnih performasni kod prodavaca i proizvođača, a izslišno je govoriti o tome koliki značaj on ima za kupce.

Kooperacija proizvođača i prodavaca je jedna od suštinskih pretpostavki za realizaciju koncepcije ovog tipa menadžmenta. Kako proizvođač nema direktnu komunikaciju sa kupcem, osim da otvori sopstevni prodajni objekat što bi iziskivalo značajno po-većanje ukupnih troškova poslovanja, kooperacija predstavlja prirodno stanje stvari.

Uloga kupca je izuzetno značajna za uspešnu realizacijuovog sistema vertikalnog menadžmenta. Savremeni trendovi ponašanja kupaca koji podrazumevaju veći stepen korišćenja Interneta, veću informisanost, veću pokretljivost, jasnije defi -nisanu individualnost u potrebama i željama sami po sebi idu na ruku koncep-ciji ovog tipa menadžmenta, jer je ovaj vid menadžmenta bazirana na Internet tehnologijama, bazama podataka i uvažava sve pretpostavke savremenog načina života, zato je i logično da kao ideja doživljava svoj procvat u ovom vremenu.

Primena najsavremenijih informatičkih tehnologija u prodaji značajno doprinosi uspešnijoj implementaciji koncepcije vertikalnog sistema. Njena esencija jeste u naprednim informatičkim tehnologijama, Internet komunikacijama, bazama podataka. Bez primene najsavremenijih IT instrumenata glavne prednosti ovog



sistema kao što su smanjenje operativnih troškova, bolje zadovoljavanje potreba kupaca i ukupno bolji poslovni rezultati ne bi bili ostvarivi.

LITERATURABea, F. X., Haas, J.: „Strategisches Management“, Stuttgart, 1995.Bradshaw, D., Brash, C: “Management customer relationships in the e-business world: how to

personalise computer relationships for increased profi tability”, International journal of retail and distribution management, 29(12), 520-530, 2001.

Fayerman, M. „Customers and their brands”, Journal of Consumer Research, Vol (2)2, 350-355, 2002.Glazer, R.: „Strategy and structure in information-intensive markets: the relationship between

marketing and IT”, Journal of Market Focused Management, 65–81, 2002.Hallier, B.: „Wird „ECR zum Club der Grossen? in“: von der Heydt, A: Handbuch Effi cient Consume

Response – Konzepte, Erfahrungen, Herasuforderungen, S. 55-61, München, 1999.Kalinić, V.: „Strategijski menadžment“, Subotica, 2004.Kotler, F.: „Marketing menadžment“, Data Status, Beograd, 2006.McKenzie, J., „Serving Suggestions”, Financial Management (CIMA), 26-27, 2001.Swift , R. S., Accelerating Customer Relationships: Using CRM and Relationship Technologies,

Prentice Hall PTR, New York, 2000.

VERTICAL MANAGEMENT IN THE FUNCTION OF SALES

Luka LaketaAssociate Professor, doctor of economic sciences, College for Professional Studies in Marketing

Communication at Belgrade, [email protected] Laketa

Associate Professor, doctor of economic sciences, “APEIRON” University, School of Business Admini-stration, Banja Luka, [email protected]

Abstract: In this paper we have exposed the managerial vertical integration between pro-duction and sales companies in the functional marketing channels in order to successfully meet the needs of the end customer and higher profi ts for all members in the vertical chain. Th e classic principle of domination of marketing and business logistics represents an accepta-ble requirements in coordination, in terms of increased integration between production and sales companies. In the exposed situation, one-sided, insulated access strategies of marketing in terms of classical domination of marketing placement company represents an outdated


approach. Often have graded covered value concepts of coordination raised the issue, which integrating principle should be taken into account when considering the relationship between the level of channel marketing to marketing procurement, business logistics and marketing investments. Such integration activities, which touch upon all levels of functional systems marketing channels, while procedural observation leads to the integrated process of creating the basic properties of a combination of marketing mix from production to the customer. Forming a connected, but also customer-oriented processes in the implementation of verti-cally and horizontally integrated concept of “package” off ering all organizational units is the task of management in the process of creating usage and traffi c levels of its components. In its framework a coordination can be established of organizational units integrated gradually covered by a set of values, which is no longer under control and domination by marketing investments. Th is set of features to create a combination of marketing mix includes complex, more functional relationships of exchange, which coordinates the “brain” for the defi nition of desire. Such a center is installed in the management of the key features of the “package” off er of production to customers, so that we can talk about a simple system of management of vertical co-operative marketing. Th e system of domination under the vertical cooperation increases the number of seats between the company and implemented functions through process-oriented mode in a series of properties to create a combination of marketing mix. Consequently, verti-cal cooperation follows the motive of restructuring business processes with respect to natural, customer-based process at fi rsthand. Th e multistage vertical distribution management system seems like a successfully agreed principle of coordination. It fi ts the motif of the restructuring of business processes, in order to increase the eff ective creation of a series of use and traffi c combination of marketing mix. Organizational defi nition of such vertical cooperation can be realized through various concepts such as total quality management and customer proximity. At the same time, it doesn not lead to the integration of present organizational units, but only to their co-operative harmonization. In these circumstances the approach inherent MTK (Total Quality Management) becomes very prominent, in order to place a quality cooperative marketing and business logistics between production and retail companies. As an integrative principle of successful restructuring while supporting the total eff ectiveness of a functional system of marketing channels, we shall mention the pervasive concept of management ori-ented customers. Th e realization of the concept in functional systems of marketing channels indicates the need for the establishment of cooperative forms. In a tiered system of marketing channel tehere is a constant need for the whole company organizational units of production, trade and services (intermediaries in the distribution, service organizations in marketing), so there is the question of institutionalizing their coordination. In cooperation between the large manufacturing and retail companies including the internal business process-oriented organization management marketing mix investments, a powerful team in charge of the pro-cess is formed. If you include more organizational units in cooperation on customer-oriented management, a multilateral harmonizationmust follow, a company in the network values are referred to a kind of coordination. Such a network of companies is formed as an organizatio-nal form suitable just for medium-sized companies with complementary “package” off er, or a



combination of its components which would meet the complex problems of customers. In this case, a coordination occurs of at least two participants in a functional channel marketing, so that in this case we can speak of his network. Th e management system in such a network takes, as a rule, the key company as a switchboard for defi ning desire. However, on this occasion the management system can be done through a team process, which consists of associate companies represented in the network to create the basic properties of a combination of marketing mix. A functional network marketing channel represents a successful harmonized form of vertical cooperation in highly complicated reproduction. By its integration, in particular, medium-sized companies can solve the problem by establishing a critical mass of cooperation. Th us opens a real space for an objective consideration of the eff ective management of relationships with customers and within its framework the role of retail and manufacturing companies. On the other hand, on the basis of exposed indisputable facts it can be stated that there is no rationalization and successful growth and development, if sales and production companies do not use a reliable and modern information technology for the establishment of cooperation in the framework of the management system. Th at way they can quickly react to the “critical mass”. Th erefore, selling the company should be concentrated on the sensor reliable coverage of sales, automatic messaging and continuously promoting the development of products. Manu-facturers need to commit to synchronizing the production, reliable unfolding operations and integrated product delivery. Th e aim of the strategy is the implementation of supply informa-tion and logistic instruments and measures to the real range off ered to consumers, at the right place at the right time, in the right quantity, the right quality and at the lowest cost. Supply should be demand-oriented in the context of eff ective relationships with consumers.

Key words: Management, customers, vertical management, marketing, sales, marketing mix.

JEL Classifi cation: M15,M31

ANALIZA POKRETAČKIH SNAGA I OGRANIČENJA U PROGNOZAMA RAZVOJA AVIOPRIJEVOZA

Ivan Mišetić

Mirko Tatalović

Andrej Bajić

Docent dr. sc., Atlantic Grupa, Zagreb, Republika Hrvatska,[email protected]

Docent dr. sc., Fakultet prometnih znanosti Zagreb, Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]

MBA, AVS-Valuation GmbH, Frankfurt am Main, Germany, [email protected]

Sažetak: Realno predviđanje dinamike razvoja avioprijevoza jedno je od najsenzitivnijih, najnesigurnijih a time i najkritičnijih područja upravljanja aviokompanijom. Prognoze i projekcije razvoja industrije avioprijevoza, složene su d iscipline koje moraju uključivati ši-roku lepezu elemenata mikro i makro okruženja, s bitnim utjecajem na buduća kretanja ponude i potražnje. Uz visok stupanj ovisnosti o stanju ekonomije industriju avioprijevoza, također, karakterizira osjetljivost na ciklične i sezonalne promjene, te različite negativne po-jave u okruženju. Stoga je veoma važan odabir primjerenih prognostičkih metoda za kvan-tifi ciranje projekcija. Aviokompanije dominantno koriste tri grupe prognostičkih metoda i to kvalitativne, kauzalne, te metode projekcije vremenskih serija. Najpriznatije prognoze za industriju avioprijevoza su ICAO i IATA projekcije, kao i prognoze vodećih svjetskih proizvođača aviona. Kada se radi o europskom tržištu avioprijevoza uz navedene prognoze koriste se i projekcije Eurocontrola. Hrvatsko tržište avioprijevoza nije adekvatno pokriveno vjerodostojnim prognozama bez obzira da li se radi o putničkim ili robnim prognozama rasta. Doprinos cjelovitijoj slici i prikazu relevantnih faktora utjecaja na dinamiku budućeg rasta avioprijevoza u svijetu, upotpunjava selektirano matematičko modeliranje. Zaključci upućuju na potrebne aktivnosti kojima bi se postigla bolja kohezijska i sinergijska predodžba na spomenutim globalnim i regionalnim tržištima avioprijevoza.

Ključne riječi: Avioprijevoz, prognoze razvoja, prognostičke metode, tržišno okruženje.

JEL klasifi kacija: L93, F17

UVOD

Za rastuću industriju avioprijevoza, koja uključuje veliki broj zainteresiranih di-onika afektirajući time dinamičan razvoj, od velikog je značaja pravovremeno

DOI: 10.7251/EMC1602287MDatum prijema rada: 6. oktobar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.




288Ivan Mišetić, Mirko Tatalović, Andrej Bajić


predviđati buduća kretanja. Globalno poslovanje, turizam, fi nanciranje, infra-struktura, proizvodnja zrakoplova i motora, razvoj tehnologije, rast produktiv-nosti i promjene u poslovnim modelima avioprijevoznika samo su neke od važ-nih tema koje zahtijevaju strateško pozicioniranje u skladu s budućim rastom avioindustrije. Stoga su prognoze i projekcije razvoja zračnog prometa, složene discipline koje u svojoj pripremi, razradi i primjeni moraju uključivati široku lepezu elementa mikro i makro okruženja. One imaju bitan utjecaj na buduća kretanja ponude i potražnje, te zahtijevaju odabir primjerenih prognostičkih me-toda za kvantifi ciranje projekcija.

Uz prikaz različitih metodoloških prognostičkih pristupa u radu su analizirane najrelevantnije prognoze dostupne u 2016. godini za svjetsko, europsko i hrvat-sko zrakoplovno tržište.

PROGNOSTIČKE METODE U AVIOPRIJEVOZUPostoje mnogi faktori koji mogu pomoći pri odabiru odgovarajuće metodologije predviđanja, gdje se prvenstveno ističe relevantnost i dostupnost povijesnih po-dataka. Povijest nije uvijek primjenjiva na predviđanje budućnosti, iako je to više iznimka nego pravilo, a u nekim slučajevima strukturne promjene mogu prošlost učiniti nebitnom za razumijevanje budućnosti [Adam M. Pilarski, 2007:63]. Razli-čitost primijenjenih metoda prognoze logična je posljedica činjenice da je drugačiji pristup u aviokompanijama nužan ako se, primjerice, radi o otvaranju nove rute koja nema povijesne baze podataka u odnosu na već opsluživanu rutu na kojoj se mogu s dosta pouzdanosti predvidjeti potezi konkurencije. U prvom slučaju pred-viđanja su vrlo teška, rizik pogreške je veći, nema prethodnih povijesnih podataka niti iskustva, pa je time prognoziranje dinamike rasta znatno složenije i opsežnije. Metode prognoziranja vrlo su raznolike, te različiti autori navode mnogobrojne kategorizacije metoda. U praksi se koriste mnogobrojne prognostičke metode kao na primjer [Mirko Tatalović, Ivan Mišetić i Jasmin Bajić, 2012: 784]:• Ekonometrijski modeli;• S-krivulje rasta;• Census X-12;• Box-Jenkins;• Klasična dekompozicija;• Istraživanje namjera kupaca;• Mišljenje poznavatelja;• Delfi metoda;• Metoda kompozicije sile prodaje;


• Naivne metode;• Jednostavni pomični prosjeci;• Linearni pomični prosjeci;• Eksponencijalno izglađivanje;• Linearno eksponencijalno izglađivanje;• Kvadratno eksponencijalno izglađivanje;• Sezonsko eksponencijalno izglađivanje;• Jednostavna regresija;• Višestruka regresija;• Vremenske serije višestruke regresije;• Modeli linearnog trenda;• Modeli eksponencijalnog trenda;• Vodeći indikatori;• ...

Koriste se, dakle, i numeričke i nenumeričke metode. Autor J. C. Chambers me-tode prognoziranja dijeli u tri skupine [Josip Senečić i Boris Vukonić, 1997:163], koje se primjenjuju i u civilnom zrakoplovstvu. Dakle, najčešće korištene pro-gnostičke metode mogu se kategorizirati u tri osnovne grupe s mogućim interak-tivnim kombinacijama i to: kvalitativne metode, metode projekcije vremenskih serija i kauzalne metode. U pravilu one se primjenjuju posebno za putnički pro-met, a posebno za robni promet, jer su polazne pretpostavke različite. Slijedom navedenog aviokompanije dominantno koriste sljedeće metode:• Kvalitativne metode

- Stručne procjene (executive judgement); - Istraživanje tržišta; - Delfi metoda (individualno, sučeljavanje, više iteracija); - Barometarske prognoze; - Povijesna analogija; - Fokus grupa; - Metoda eksperimenta.

• Metode projekcije vremenskih serija - Eksponencijalna krivulja; - Linearni trend.

• Kauzalne metode - Ekonometrijski modeli.

Kada se radi o zračnom prometu, prognoze moraju uvažiti dva temeljna razvojna područja i to:



1. Transportni učinak najčešće iskazan brojem letova, naletom zrakoplova u ki-lometrima (miljama) prevezenim putnicima, robom i poštom, putničkim ki-lometrima i tonskim kilometrima;

2. Projicirani gospodarski rast koji se iskazuje razinom bruto domaćeg proizvoda (BDP), pri čemu se njegov odnos prema kretanju prometnih indikatora kreće u rasponu 1,5 do 2,5, što znači da 3 posto rasta BDP-a upućuje na mogući rast putničkog prometa mjerenog metrikom putničkih kilometara (RPK) za 4,5 do 7,5 posto[Pilarski, 2007:74].

Osim dosljedne primjene metodologije, za izradu kvalitetnih prognoza od ključ-ne su važnosti četiri kritične vještine [Bijan Vasigh, Ken Fleming i Th omas Tac-ker, 2013: 239]:

• Znanja o industriji avioprijevoza;• Znanja o ekonomskim principima i statistici;• Kompjuterske aplikacije;• Komunikacija.

Uz navedene često se u praksi koriste modeli za prognozu potražnje avioprije-voznika i udjela na pojedinom zrakoplovnom tržištu poznati pod nazivom QSI (Quantitative Share Index). Indeks tržišnog udjela prijevoznika „i“ na tržištu „j“ defi nira se formulom [Ahmed Abdelghany i Khaled Abdelghany, 2009:47]:

formula (1)

Gdje je:

= broj putnika prevezenih od strane aviokompanije „i“ na tržištu „j“

I = ukupan broj aviokompanija koje opslužuju tržište „j“

Uz to koristi se poznati indeks tržišne koncentracije i konkurentnosti nazvan po autorima Herfi ndahl-Hirschmanov indeks - HHI koji je suma kvadrata tržišnih udjela pojedinačnih kompanija [Vasigh, Fleming i Tacker, 2013:276-277] i sma-tra se složenijim i točnijim pokazateljem tržišne moći od koefi cijenta koncentra-cije. Maksimalna visina HHI-ja je 10.000 u slučaju prirodnog monopola, a HHI je u slučaju savršene konkurencije to manji što je veći broj učesnika. Za tržište „j“ HHI se izračunava kako slijedi formulom [Abdelghany i Abdelghany, 2009:48]:


formula (2)

Koliko prognoze mogu biti nepouzdane usprkos svih korektno primijenjenih prognostičkih tehnika jasno oslikava primjer prognoza broja prevezenih putnika na hrvatskim aerodromima za razdoblje 1985-2000. godina. Temeljem ostva-renog broja putnika na aerodromima 1980. godine od 4,1 milijuna putnika u 2000. godini planirano je ostvarenje prometa od minimalno 7,6 milijuna put-nika, a u maksimalnoj varijanti čak 12,3 milijuna putnika [Ivo Andrijanić et al., 1984: 82,83]. Ostvarenje 2000. godine je iznosilo 2,2 milijuna putnika. Petnaest godina kasnije, dakle 2015. godine, promet putnika na hrvatskim aerodromima iznosi 7.176.000 putnika. Promet tereta projiciran je za 2000. godinu u mak-simalnoj varijanti iznositi 70.000 tona, a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (DZS) ostvaren je na razini od 8.783 tona, da bi do 2015. godine bio zabilježen daljnji pad od 11,6 posto i nivo od 7.766 tona [DZS, 2016:108]. Naravno, autori prognoza očigledno nisu osam-desetih godina prošlog stoljeća anticipirali ratne okolnosti koje su se događale tijekom devedesetih godina, a čije posljedice su prisutne i do današnjih dana.

Kvalitativne metodeOd mnogobrojnih prognostičkih tehnika koje se upotrebljavaju jedna od naj-češćih je metoda stručne procjene (executive judgement). U praksi je koriste stručnjaci zaduženi za neku rutu ili tržište koji najbolje poznaju trenutnu situ-aciju pa mogu razmjerno brzo pouzdano procijeniti mogući rast poznajući de-taljnije situaciju, od stručnjaka za prognoze koji raspolaže isključivo znanjima o matematičko-statističkim prognostičkim tehnikama.

Metoda istraživanja tržišta obuhvaća sociološke, demografske i ekonomske po-ticaje kojima se predviđa budući rast. Ona se ne zadržava samo na putniku i robi kao predmetu istraživanja već obuhvaća i turističke, hotelske, agentske, trgovač-ke, distribucijske i ostale analize. Vrlo je korisna kada su raspoloživi prognostički alati neadekvatni i nepouzdani kao npr. istraživanje potencijala neke nove rute u nepoznatom okruženju nerazvijenih zemalja, odnosno u izvanrednim okolnosti-ma ratnog ili globalnog kriznog okruženja.

Delfi metoda započinje s individualnim prognozama skupine eksperata, zatim se sukcesivno u više iteracija obavljaju međusobna sučeljavanja, konzultacije i har-monizacije prognoza nakon čega se obavljaju moguće korekcije i dobiva fi nalna prognoza. U zračnom prometu često se koriste IATA petogodišnje prognoze koje



se rade za svako rutno područje posebno, pri čemu se često koristi Delfi metoda u kojoj sudjeluju stručnjaci za makro gospodarska istraživanja zajedno sa struč-njacima aviokompanija, aerodroma, proizvođača zrakoplova, te pojedinih vla-da zrakoplovnog ovlaštenja i odgovornosti. Nakon usklađivanja svih navedenih manje ili više optimističnih, realnih i pouzdanih izvora dobivaju se objektivni elementi za prognoziranje dinamike rasta avioprijevoza za svako svjetsko rutno područje.

Barometarske prognoze podrazumijevaju praćenje defi nirane grupe indikatora (npr. smatra se da je BDP vodeći indikator u zračnom prometu za kreiranje od-govarajućih prognoza).

Povijesna analogija je relativno jednostavna metoda kod koje se prognoziranje obavlja na osnovi analogije događaja u prošlosti. Dakle može se s pravom zaklju-čiti da ima relativno ograničeni domet.

Fokus grupa je neformalna procedura gdje određena grupa stručnjaka (8-12) diskutira o zadatoj temi a istraživači koje navedena grupa ne vidi prate, evidenti-raju, uspoređuju i rezimiraju rezultate njihovih diskusija i odgovora na postavlje-na pitanja [Milica Kalić, 2012:55]. Metoda je prilično nepouzdana i ima mnogo nedostataka.

Metoda eksperimenta je relativno skupa metoda testiranja koja se provodi di-rektno na tržištu i u realnim uvjetima pri čemu rezultati provedbe metode mogu varirati od vrlo dobrih do vrlo nepouzdanih [Milica Kalić, 2012:55].

Metode projekcije vremenskih serijaU civilnom zrakoplovstvu ovo su najčešće korištene prognostičke metode a te-melje se na ostvarenjima iz prošlosti (obično barem 7-10 godina) kao osnovicom za prognoziranje budućih razvojnih učinaka, koja se u pravilu uzima vremenski dvostruko kraćom. Da bi se ostvarila realna prognoza između prometnog učinka (zavisna varijabla) i vremena (nezavisna varijabla) ključno je posjedovanje kva-litetnih i detaljnih statističkih podataka rutnog područja za koje se prognoza obavlja.

Vrijednosti zavisnih varijabli u primjeni ove metode determinirane su u pravilu s četiri vremenska čimbenika [John G. Wensveen, 2015: 274-276]:• dugoročni vremenski trend rasta različitih tržišnih faktora (stanovništvo,

društveni bruto proizvod, industrijalizacija, tehnološke promjene...);


• cikličke varijacije kojima se valorizira utjecaj poslovnih ciklusa i fl uktuacija što primjerice bitno utječe na razinu interesa i korištenja poslovnih putnika u avioprijevozu, a važnu ulogu ima i kretanja razine životnog standarda;

• sezonalne varijacije koje su u direktnoj vezi s vremenskim i društvenim obi-lježjima četiri godišnja doba – sezone;

• neregularne varijacije kao globalne i regionalne nepogode u mnogobrojnim pojavnim oblicima (ratovi, požari, potresi erupcije vulkana, tajfuni, orkanske nepogode, ali i bankroti, štrajkovi, ratovi cijena...)

Sinergijskim matematičkim modeliranjem sva četiri navedena faktora dobiva se najrealniji oblik kompozitnog trenda rasta koji je prikazan u grafi konu 1.

Grafi kon 1: Kretanje zavisne varijable (prihod aviokompanija u svijetu) u razdoblju 2000.-2014. godine

0100200300400500600700800

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014Prih

odi u

mili

jard

ama

USD

Vrijeme

Izvor: Prema IATA (2015a) priredili autori.

U pravilu su u primjeni dva matematička oblika trenda iskazanog:eksponencijalnom krivuljom i odgovarajućom formulom

prometni učinak (y) = a(1+b)t formula (3)

gdje je a – konstanta b – stopa rasta t – vrijemelinearnim trendom, odgovarajućom krivuljom

prometni učinak (y) = a + bt formula (4)

Ograničenja eksponencijalne krivulje i odgovarajuće interpretacije budućih uči-naka je svakako realna mogućnost dostizanja gornje granice učinka i saturacije tržišta.



Da bi prognoze bile što vjerodostojnije i realnije upotrebljavaju se i dodatne statističke metode vjerojatnosti (npr. 95 posto) pokretnih prosjeka, koefi cijenta korelacije eksponencijalnog trenda itd. Na taj način amplituda između minimal-ne i maksimalne varijante može se svesti u realnije okvire.

Kauzalne metode.Utvrđivanje nezavisnih i zavisnih varijabli, te defi niranje njihove funkcionalne povezanosti a potom defi niranje prognostičkog modela, temeljni su koraci u pri-mjeni kauzalne metode. U praksi najčešći ekonometrijski prognostički model je tzv. jednostavni ili multiplikativni regresijski model, pri čemu je prometni učinak prijevoza putnika ili robe u funkciji jedne ili dviju nezavisnih varijabli. U razradi prognoze dinamike budućeg razvoja redovnog avioprijevoza u svijetu koristi se ekonometrijski model potražnje defi niran formulom:

y = a ∙ x1b1 ∙ x2

b2 formula (5)

Pri čemu se on razlaže na dva podmodela:A) Putnički prognostički model B) Robni prognostički modelParametriy = ostvareni putnički kilometriX1 realni bruto domaći proizvod (BDP)X2 putnički yield (US centi/putnički-km)

Parametriy = ostvareni robni tonski kilometriX1 svjetski izvoz (realne vrijednosti)X2 robni yield (US centi/robni tonski-km)

Vrijednosti a, b1 i b2 konstantni su koefi cijenti čije se vrijednosti dobivaju stati-stičkom procjenom na temelju ekonometrijske analize. Koefi cijenti b1 i b2 od-govaraju elasticitetu potražnje u skladu s odgovarajućim vrijednostima x1 i x2. Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva - International Civil Aviation Organization (ICAO) je koristeći vlastite izvore i podatke Međunarodnog mo-netarnog fonda objavila sljedeći oblik procijenjenih modela [ICAO, 2004:47]:

A) putnički modelln RPK = 4,63 + 1,34 ln BDP – 0,58 ln putnički yield R2=0,975 formula (6) (2,9) (1,7)B) robni modelln FTK = -0,37 + 1,58 ln izvoz – 0,37 ln robni yield R2 = 0,997 formula (7) (21,4) (5,7)

U međuvremenu navedeni matematički modeli su u novoj dugoročnoj projekciji razvoja zračnog prometa od strane ICAO djelomično modifi cirani, kako slijedi [ICAO, 2007:48]:


Putnički model:ln RPK = 2,31 + 1,27 lnGDP – 0,34 lnPYIELD + 0,08 Dummy R2 = 0,995 formula (8) (10,6) (2,2) (3,2)Robni model procjene:ln FTK = 8,59 + 1,15 lnEXP – 0,31 lnFYIELD R2 = 0,986 formula (9) (8,7) (1,9)

U najnovijoj verziji dugoročnih prognoza do 2030. (2040.) godine ICAO nije prikazao adaptirane vrijednosti elemenata putničkog i robnog prognostičkog modela.

GLOBALNE SVJETSKE PROGNOZE AVIOPRIJEVOZA

Poznato je da najpriznatije i najrelevantnije stručno-znanstvene prognoze dolaze od međunarodnih organizacija i udruga zračnog prometa, gdje se uz ICAO ističe i Međunarodna udruga zračnog prijevoza - International Air Transport Associa-tion (IATA), a vrlo su cijenjene i prognoze najpoznatijih i najvećih svjetskih proi-zvođača zrakoplova i zrakoplovnih motora, te američke prognoze Savezne uprava za civilno zrakoplovstvo SAD - Federal Aviation Administration (US FAA).

ICAO prognozeICAO je 2013. godine izradio razvojni dokument u kojem u razdoblju 2011. - 2030. godine predviđa sljedeće prosječne godišnje stope rasta (ICAO, 2013):• ukupni putnički promet (u RPK) +4,5 posto• redovni putnički promet (u RPK) +4,6 posto• ukupni promet tereta (u tonskim kilometrima) +5,2 posto• broj polijetanja zrakoplova +3,6 posto

Prosječna godišnja stopa rasta prevezenih putnika od 4,5 posto, 2030. godine rezultirati će 2,3 puta većim ostvarenim putničkim kilometrima (RPK) u odno-su na 2011. godinu. Rast u razdoblju 2020.-2030. godine će se nešto usporiti. ICAO prognozira da će domaći promet rasti sporije u odnosu na međunarodni, a dio potražnje za zračnim prometom apsorbirati će moderne prometnice, pose-bice brze željezničke linije.

Prosječna godišnja stopa rasta prevezenog tereta od 5,2 posto, 2030. godine re-zultirati će 2,6 puta većim ostvarenim tonskim kilometrima tereta (FTK) u od-nosu na 2011. godinu. Redovni domaći i međunarodni promet tereta će rasti po prosječnim godišnjim stopama od 4,4, odnosno 5,4 posto.



Regionalni pogled na prognoze redovnog putničkog prometa pokazuje da će 2030. godine aviokompanije Azije i Pacifi ka biti na prvom mjestu po veličini ostvarenih RPK, uz prosječnu godišnju stopu rasta od 6,2 posto. Najveću stopu rasta bilježe prijevoznici Srednjeg Istoka (+7,6 posto) te Latinske Amerike (+6,1 posto). Europske aviokompanije su na drugom mjestu prema veličini ostvarenog prometa uz prosječnu godišnju stopu rasta od 3,4 posto.

IATA prognoze.IATA prognoze iz listopada 2015. godine (IATA, 2015b) govore o prosječnom godišnjem rastu putničke potražnje od 3,8 posto do 2034. godine. Broj putnika dosegnuti će 7 milijardi, što je dva puta više u odnosu na ostvarenje 2015. go-dine.

Očekuje se da će 2035. godine oko 105 milijuna poslova u svijetu biti ovisno o avioprijevozu, što predstavlja iznos od oko 6 trilijuna USD u svjetskom bruto domaćem proizvodu (BDP).

Godišnji prosječni rast prometa robe u razdoblju 2015-2020 godine iznositi će 3,9 posto [IATA 2016b:40], što govori da je avioprijevoz robe i dalje od vitalnog ekonomskog značaja (2014. godine je 35 posto vrijednosti ukupne svjetske trgo-vine prevezeno zračnim putem).

Uz ICAO i IATA predviđanja u svjetskoj zrakoplovnoj industriji, kao podlo-ga za znanstvena i stručna istraživanja budućih kretanja na tržištu, kvalitetom i pristupom se posebno cijene stručne analize i prognoze dva najveća svjetska proizvođača zrakoplova Airbus-a i Boeing-a.

Airbus prognoze.Airbus-ov „Global Market Forecast” (Airbus, 2016) predviđa da će se putnički prijevoz izražen u RPK više nego udvostručiti u idućih 15 godina, tj. rasti će po prosječnim godišnjim stopama od 4,5 posto u razdoblju 2016.-2035. i to 5 posto u razdoblju 2016.-2025., odnosno 4,1 posto u razdoblju 2026.-2035. godine. Za prognozu prijevoza tereta ključno je kretanje obima svjetske trgovine koja će rasti u promatranom razdoblju po prosječnoj godišnjoj stopi od 3,8 posto. Air-bus-ove prognoze predviđaju da će u razdoblju 2016.-2035. prosječna godišnja stopa rasta prijevoza tereta izraženog u FTK iznositi 4 posto.

Trenutno u svijetu egzistira više od 800 aviokompanija koje operiraju s više od 18.020 putničkih zrakoplova. Prema Airbus-ovim prognozama broj putničkih


zrakoplova će do 2035. godine premašiti 37.700, a u razdoblju 2016.-2035. go-dine biti će isporučeno 32.425 novih zrakoplova s kapacitetom većim od 100 sjedala.

Boeing prognoze.Istovremeno Boeing-ov „Current Market Outlook“ (Boeing, 2016) za razdoblje od 2016. do 2035. godine prognozira rast broja putnika po prosječnoj godišnjoj stopi od 4 posto, dok će učinak izražen u RPK rasti po prosječnoj godišnjoj stopi od 4,8 posto. Robni prijevozni učinci rasti će po prosječnoj godišnjoj stopi od 4,7 posto.

Boeing-ovi analitičari predviđaju da će svjetska ekonomija mjerena bruto doma-ćim proizvodom rasti po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,9 posto. Broj zrakoplova povećavati će se po stopi od 3,6 posto, a u razdoblju 2015.-2036. godine biti će isporučeno 39.620 novih zrakoplova u vrijednosti od 5.930 milijardi USD.

Embraer prognoze.Brazilski proizvođač zrakoplova Embraer u svojim prognozama „Market Outlo-ok“ (Embraer, 2016) predviđa da će u razdoblju od 2016. do 2035. godine put-nički prijevoz izražen u RPK rasti po prosječnoj godišnjoj stopi od 4,7 posto. Potražnja za uslugama avioprijevoza povećati će se tri puta do 2035. godine, a glavni pokretači rasta potražnje su jačanje tržišta u razvoju (Azija Pacifi k i Srednji Istok), liberalizacija zrakoplovne regulative, rast konkurencije na globalnom ni-vou kao i rast stanovništva koji pripada urbanoj srednje klasi širom svijeta.

Prema prognozama Embraer-a broj isporuka novih zrakoplova iznositi će 30.080 u razdoblju 2016.-2035. godine.

U tabeli 1 prikazana je rekapitulacija dugoročnih prognoza institucija i organiza-cija u civilnom zrakoplovstvu te proizvođača zrakoplova i motora.



Tabela 1. Prognoze rasta relevantnih čimbenika civilnog zrakoplovstva

Nosioci prognoza Tržište Razdoblje Mjerna jedinica Prosječna godišnja stopa rasta (%)IATA Svjetsko tržište 2015. - 2034. Putnici 3,8Boeing Svjetsko tržište 2016. - 2035. Putnici 4,0ICAO Svjetsko tržište 2011. - 2030. Putnički kilometri (RPK) 4,5Airbus Svjetsko tržište 2016. - 2035. Putnički kilometri (RPK) 4,5Boeing Svjetsko tržište 2016. - 2035. Putnički kilometri (RPK) 4,8Embraer Svjetsko tržište 2016. - 2035. Putnički kilometri (RPK) 4,7

US FAAMeđunarodno tržište (američke kompanije)

2015. - 2036. Putničke milje (RPM) 3,5

US FAA Međunarodno tržište ukupno 2015. - 2036. Putnici 3,8

IATA 5-godišnje prognoze Međunarodno tržište 2015. - 2020. Teret (tone) 3,9IATA 5-godišnje prognoze Međunarodno tržište 2015. - 2020. Tonski kilometri tereta (FTK) 4,3ICAO Svjetsko tržište 2011. - 2030. Tonski kilometri tereta (FTK) 5,2Airbus Svjetsko tržište 2016. - 2035. Tonski kilometri tereta (FTK) 4,0Boeing Svjetsko tržište 2016. - 2035. Tonski kilometri tereta (FTK) 4,7Airbus Svjetsko tržište 2016. - 2035. Zrakoplovi -novi 33.070Boeing Svjetsko tržište 2016. - 2035. Zrakoplovi -novi 39.620Embraer Svjetsko tržište 2016. - 2035. Zrakoplovi -novi 30.080Eurocontrol Europsko tržište 2015. - 2022. IFR polijetanja 2,2Eurocontrol Europsko tržište 2012. - 2035. IFR polijetanja 2,6

US FAAAmeričke cargo kompanije

(međunaradno tržište)2015. - 2036. Tonski milje tereta (RTM) 4,7

US FAAAmeričke cargo kompanije

(ukupno tržište)2015. - 2036. Tonski milje tereta (RTM) 3,6

Izvor: Istraživanje autora prema navedenim izvorima.

Ranije su se više koristile i prognoze proizvođača zrakoplovnih motora koje se u posljednje vrijeme manje prisutne u stručnoj literaturi.

PROGNOZE AVIOPRIJEVOZA U EUROPIPrema ICAO prognozama jedan od bitnih čimbenika europskog skromnijeg rasta do godine 2030. je relativni pad učešća BDP s 26 posto svjetskog udjela u 2010. godini na 19 posto u 2030. godini (ICAO, 2013). Time bi Europa treba-la izgubiti primat najrazvijenije ekonomije iz 2010. godine. Prosječne godišnje stope rasta BDP u najrazvijenijim državama zapadne, sjeverne i južne Europe do 2030. godine iznosit će samo 1-2 postova istočne Europe 2,6 -4,2 posto. Na taj način putnički avioprijevoz iskazan u putničkim kilometrima u razdoblju 2011-2030. godine trebao bi rasti po prosječnoj godišnjoj stopi od 4,4 posto [ICAO, 2013:84]. Istovremeno robni promet bi trebao rasti po intenzivnijoj prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 5,1 posto. Tome bi najviše doprinijeli robni tokovi pre-ma (iz/za) Kinu i jugozapadnu Aziju. Pri tome bi prosječne godišnje stope rasta putničkog avioprijevoza unutar Europe (-0,6 posto), domaći zračni promet (-2,3 posto) i pogotovo prema Sjevernoj Americi bile negativne [ICAO, 2013:80].

Boeing predviđa solidan rast avioprijevoza u Europi u slijedećih 20 godina pri čemu bi se nabavilo 7.570 novih zrakoplova vrijednih 1.120 milijardi USD [Boeing, 2016:33]. Uskotrupni zrakoplovi bi dominirali u navedenim isporukama sa 78 po-sto. Europsko zrakoplovno tržište dodatno će u budućnosti biti afektirano dugolinij-


skim narudžbama od strane niskotarifnih aviokompanija. Na to ukazuje narudžba i isporuka B787 Dreamliner zrakoplova za LCC Norwegian Air Shutle. Istovremeno veliki avioprijevoznici s Bliskog Istoka preuzeli su značajan dio tržišta od europskih konkurenata na rutama za Daleki Istok, Indiju i Australiju nudeći prijevoz sa samo jednim međuslijetanjem ili direktne letove. Boeing predviđa do 2035. godine rast europskog gospodarstva po godišnjoj stopi od 1,8 posto, rast putničkog prijevoza po stopi od 3,7 posto iskazanog u RPK, te rast fl otnih kapaciteta po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,7 posto. Za europsko cargo zrakoplovno tržište dodatne je probleme krei-rala pojava kamiona koji obavljaju prijevoz od jednog do drugog planiranog aerodro-ma. Smatra se da je broj parova aerodroma u Europi koje opslužuju kamioni povećan 2,4 puta, a frekvencija opsluživanja čak 4,9 puta [Boeing, 2016:33,34].

Prognoze stručnjaka Airbusa za Europu pokazuju kako će do 2035. godine biti potrebno osposobiti 111.600 novih pilota te 107.000 dodatnog osoblja održa-vanja zrakoplova, kako bi se u punom obimu servisirala buduća potražnja za avioprijevozom na europskom tržištu [Airbus 2016:58]. Projekcije putničkog prometa pokazuju prosječan rast PKM u razdoblju 2016.-2025. godina od 3,9 posto, dok je za razdoblje 2025.-2034. prosječna stopa znatno skromnija na ni-vou od 2,9 posto. Rezime Airbusovih europskih prognoza [Airbus 2016:53-59]: (a) prosječni realni godišnji rast BDP 1,8 posto; (b) prosječni godišnji rast realne trgovinske razmjene 3 posto; (c) prosječni godišnji rast urbane populacije od 0,5 posto; (d) prosječan godišnji rast ukupnog putničkog prometa od 3,4 posto (3 posto intraregionalni i domaći); (e) fl ota početak 2016. godine 4.228 jedinica, a krajem 2035. godine 7.791 jedinica uz 6.508 novih isporuka.

Embraer prognoze za europsko zrakoplovno tržište su [Embraer, 2016:43-47]:• Realni rast GDP 1,8 posto• Prosječna godišnja stopa rasta putničkog avioprijevoza mjerena RPK iznosi

3,8 posto.

Tabela 2. Prognoze Embraera za europsko tržište – rast fl ote zrakoplova kapaciteta 70-210 sjedala

Nove isporuke Aktivna fl ota zrakoplova Sjedala po zrakoplovu 2016-2035 2015 2035Mlazni 70-90 280 190 260Mlazni 90-130 880 320 890Mlazni 70-130 1.160 510 1.150Turboprop 70+ 480 260 540Mlazni 130-210 4.470 2.340 4.660Sveukupno 6.110 3.110

Izvor: Prema Embraer [2016:43] priredili autori.



Zanimljive su i relevantne prognoze Eurocontrola koje se odnose na broj „In-strument Flight Rules“ (IFR) polijetanja pri čemu se u razdoblju 2014.- 2021. predviđa prosječna godišnja stopa rasta IFR polijetanja od 2,2 posto, dok se za razdoblje 2012.-2035. predviđa prosječan godišnji rast od 2,6 posto.

PROGNOZE RAZVOJA HRVATSKOG TRŽIŠTA AVIOPRIJEVOZAJedan od vodećih svjetskih prognostičara gospodarskih kretanja Međunarodni monetarni fond - International Monetary Fund (IMF) redovno objavljuje pro-gnoze osnovnih makroekonomskih indikatora na globalnoj razini, te pojedinač-no po državama. Kada se radi o Hrvatskoj u tabeli 3 prikazane su prognoze do 2021. godine.

Tabela 3: Selektirani makroekonomski pokazatelji za Hrvatsku u razdoblju 2000.-2021. godina

Pokazatelj 2000 2005 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021

Realna stopa rasta BDP-a 3,8 4,2 5,2 2,1 -7,4 -1,7 -0,3 -2,2 -1,1 -0,4 1,6 1,9 2,1 2,2 2,3 2,3 2,0BDP po stanovniku - kune 41.141 60.826 72.658 78.413 74.727 74.251 77.707 77.426 77.437 77.497 79.179 81.082 84.014 87.501 91.407 95.643 99.949Stopa nezaposlenosti % 15,4 13,1 9,6 8,6 8,9 11,5 13,3 15,2 17,0 17,1 16,9 16,4 15,9 15,4 15,0 14,2 13,5Stanovništvo (milijuni) 4,4 4,4 4,4 4,4 4,4 4,4 4,3 4,3 4,3 4,2 4,2 4,2 4,2 4,2 4,2 4,1 4,1

Izvor: Prema podacima IMF (2016) priredili autori.

Iz tabele 3 je vidljivo da navedeni pokazatelji ne idu u prilog intenzivnijoj dina-mici rasta avioprijevoza na hrvatskom zrakoplovnom tržištu kada su u pitanju hrvatski državljani.

Tijekom 2016. godine IATA je objavila prognoze broja putnika na hrvatskom zrakoplovnom tržištu u domaćem i međunarodnom prometu u razdoblju od 2015. do 2035. godine. Ukupni putnički promet prema projekcijama IATA na hrvatskom zrakoplovnom tržištu će rasti po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,5 posto, a broj putnika 2035. godine će biti za 35 posto veći (oko 2 milijuna) u odnosu na 2015. godinu i dosegnuti će 7,8 milijuna. Najveće prosječne godišnje stope rasta u međunarodnom prometu su na tržištima Rusije (5,8 posto), Kine (3,5 posto) i Australije (2,4 posto), dok je za najveće tržište Njemačke planirano skromnih 0,4 posto rasta prosječno godišnje [IATA 2016a]. Analizirajući nave-dene projekcije vidljivo je da broj putnika u domaćem prometu će u razdoblju od dvadeset godina zabilježiti prosječnu godišnju stopu rasta od 4,1 posto (2,2 puta više putnika 2035. u odnosu na 2015. godinu). Pri tome valja upozoriti da su podaci o ostvarenju u domaćem zračnom prometu 2015. godine značajno pod-cijenjeni u odnosu na realne učinke. U odnosu na IATA podatak od 235 tisuća putnika, službena državna statistika Republike Hrvatske prikazuje ostvarenje od 491 tisuću putnika u domaćem prometu [DZS, 2016:81).


U nastavku je primjenom „Ordinary Least Squares“ (OLS) metode [Paul Newbold, William L. Carlson i Betty M. Th orne, 2013:561] za rutno područje između Hrvatske i Europe uključena demografska varijabla, odnosno procjena rasta broja stanovništva u Europi i pomoću nje procijenjena je regresijska jed-nadžba. U analizi je korištena projekcija populacije Europe od strane Eurostat (2016), a korišteni su podaci od 2017 do 2035 godine za potvrdu znanstvene teze da povećanje broja stanovnika utječe na povećan broj putnika.

Napravljena je regresijska analiza utjecaja promjene populacije Europe na pro-mjenu broja europskih putnika u hrvatskom putničkom prometu. Regresijska jednadžba:

ln(Passengers)=b0 +b1 ln(Population) formula (10)

Rezultat: lnPassengers = -0,0085 + 19,8047 lnPopulation R^2 = 0,81(-2,95) (8.53)

Dakle, ukoliko se očekivani rast populacije Europe poveća za 0,1% godišnje, očekuje se da će se rast europskih putnika u hrvatskom putničkom zrakoplov-nom prometu u prosjeku iznositi 1,98% godišnje. Primjer: Ukoliko u 2017. godini rast populacije u Europi iznosi 0,1% (ili 510.048) očekuje se da će se broj putnika u hrvatskom zračnom prometu povećati za (107.059). Ova analiza govori nam da je IATA-ina projekcija rasta zrakoplovnog prometa na hrvatskom tržištu jednim dijelom uvjetovana demografskim kretanjima u Europi budući da europski putnici predstavljaju veliku većinu putnika na hrvatskom zrakoplov-nom tržištu. Ta činjenica je još značajnija za Hrvatsku koji karakteriziraju ne-gativna demografska kretanja što je vidljivo iz tabele 3. Aktualna geopolitička i migracijska kretanja mogu u određenoj mjeri utjecati na odstupanja od budućih prognoza na rutnom području Hrvatska - Europa.

Međutim, važeća Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2030. godine ne sadrži prognoze ni za jednu granu prometa, što u praksi znači istu strategiju za bilo koju buduću razinu prometa (Vlada Republike Hrvatske, 2014). Nastanak dokumenta vezan je uz ulazak Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine, čime je porasla važnost defi nirane strategije prometnog ra-zvoja, iz razloga što je za korištenje europskih fondova za unapređenje prometnih sustava i infrastrukture neophodno formalno postojanje takvog dokumenta. Niti dvije godine nakon usvajanja strategije nisu napravljene prometne prognoze, što navodi na zaključak da Hrvatske nakon dužeg razdoblja bez prometne strategije od 2014. godine ima „strategiju zbog strategije“.



OSVRT NA PROGNOZE ROBNOG AVIOPRIJEVOZA

Uz rast gospodarstva i robne razmjene, mnogobrojni su faktori koji daju poti-caj ili predstavljaju ograničenja razvoja robnog avioprijevoza u svijetu. Robni avioprijevoz u pravilu svoju logiku racionalnosti transportnog učinka realizira visokom razinom plaćenog tereta specijalnih cargo mlaznih zrakoplova1 što je prikazano u tabeli 4.

Tabela 4. Mlazni cargo zrakoplovi s maksimalnim kapacitetom

Tip zrakoplovaKapacitet (payload) u tonama

Tip zrakoplovaKapacitet (payload) u tonama

A310-300F 40 MD-11F 88A300-600F 51-55 B777F 104A330-200F 64 B747-200F 112A350-900F 90 B747-400F 113A380-800F 152 B747-8F 134B757-200F 40 Antonov 124 150B767-300F 54

Izvor: Prema Peter S. Morrell [2011:245] priredili autori.

Navedena fl ota postojećih i budućih (A350, A380, B747-8F) zrakoplova za pri-jevoz tereta predstavljati će okosnicu budućeg razvoja robnog avioprijevoza do 2030. godine.

Kao što je djelomično istaknuto globalne svjetske ICAO robne prognoze pred-viđaju u razdoblju 2011.-2030. godine prosječnu godišnju stopu rasta od 5,2 posto u ukupnom redovnom i izvanrednom čarter prometu, odnosno 5,3 posto u redovnom robnom avioprijevozu [ICAO, 2013:66]. Uvjerljivo najveći rast re-gionalnih robnih tokova predviđa se prema Kini i iz Kine (npr. Kina-Europa 8 posto, Kina –Sjeverna Amerika 7,2 posto, Europa – Kina 8,3 posto, Sjeverna Amerika-Kina 7 posto. „All Cargo“ varijanta bi trebala rasti brže (5,9 posto) od „Belly Hold“ koncepta s projiciranim rastom od 4,6 posto [ICAO, 2013:70].

1 Svako pravilo ima izuzetke. Jedan od najvećih svjetskih robnih avioprijevoznika FedEx je krajem 2009. godine raspolagao s preuređenom turboprop cargo fl otom od 26 zrakoplova ATR-42 te 13 zrakoplova ATR-72.


Tabela 5. Rezime prognoza robnog avioprijevoza po regijama pripadnosti avioprijevoznika 2010.-2030. godine

RegijaProsječna godišnja stopa rasta (PGSR) 2011-2030

Tržišni udio2010 2030

Europa 4,3% 21% 19%Afrika 3,1% 1% 1%Bliski Istok 7,6% 9% 15%Azija-Pacifi k 5,7% 43% 44%Sjeverna Amerika 4,2% 23% 18%Južna i Srednja Amerika

5,7% 3% 3%

Izvor: Prema ICAO [2013:152], priredili autori.

U produžetku vremenskog horizonta do 2040. godine ICAO predviđa za raz-doblje 2030. do 2040. prosječnu godišnju stopu rasta robnog avioprijevoza od 4,4 posto [ICAO, 2013:137]. Imajući na umu činjenicu da je za provedbu pri-jevoza tereta u avioprijevozu potrebno ponekad i više od 30 različitih dokume-nata, IATA je pokrenula industrijsku akciju pojednostavljenja dokumentacije u robnom prijevozu. U tom smislu papirnati dokumenti trebaju postupno biti zamijenjeni elektroničkim porukama koje nose zajednički nazivnik „e-freight“. Do kraja 2010. „e-freight“ mreža je obuhvatila 44 najvažnije svjetske lokacije obuhvaćajući već 80 posto svjetskih učinaka zračnog prometa, a u 2015. je pla-niran 100 postotna primjena [IATA, 2011:53]. Potrebno je napomenuti da su prognoze Boeinga i Airbusa relativno slične, a nešto je optimističniji Boeing (4,2 posto rasta u razdoblju 2016.- 2035.), za razliku od Airbusa koji predviđa stopu rasta od 4 posto u istom razdoblju.

ZAKLJUČCIPrognoze razvoja avioprijevoza izrazito su složene i slojevite, jer moraju uvažavati veliki broj faktora utjecaja na svim razinama i amplitudama tržišnih promjena. Na globalnoj razini dominantno se koriste ICAO i IATA prognoze koje uglav-nom koriste matematičko modeliranje eksponencijalnih krivulja, linearnih tren-dova i odgovarajućih putničkih i robnih modela iz kategorije kauzalnih metoda. Uz njih relevantne su i globalne prognoze najvećih proizvođača zrakoplova u avioindustriji, osobito Airbusa Boeinga i Embraera. Kada se radi o regionalnim prognozama područje Europe dodatno je analizirano i odgovarajućim prognoza-ma Eurocontrola.

Također, s obzirom da ne postoje dugoročne prognoze rasta zračnog prometa i prijevoza u Hrvatskoj u radu je prikazano matematičko modeliranje koje može objektivizirati nesumnjivu potrebu da se pokretačke snage i ograničenja u tom



procesu bolje sagledaju i realiziraju. Varijabla koja je modelirana regresijskom analizom je očekivani rast populacije u Europi i njegov utjecaj na dinamiku rasta broja putnika na hrvatskom zrakoplovnom tržištu. U svakom slučaju važno je pokrenuti izradu relevantnih prognoza zračnog prijevoza za Hrvatsku kako bi se svi zainteresirani dionici mogli strateški pozicionirati u skladu s budućim rastom.

LITERATURAAbdelghany, A., Abdelghany,K. (2009) Modeling Applications in the Airline Industry, Farnham:

Ashgate.Airbus (2016) Global Market Forecast 2016-2035 Mapping Demand, Blagnac: Airbus S.A.S. Andrijanić, I., Paldi, Z., Pavlin, S., Tatalović, M. (1984) Koncepcija dugoročnog razvoja zračnog

prometa na području SR Hrvatske, Zagreb: Institut prometnih znanosti.Boeing (2016) Current Market Outlook 2016-2035, Seattle: Boeing Commercial Airplanes. DZS (2016) Transport i komunikacije u 2015. statističko izvješće 1566, Zagreb: Državni zavod za

statistiku Republike Hrvatske.Embraer (2016) Market Outlook 2016-2035, São José dos Campos: Embraer Commercial Aviation.Eurostat (2016) http://ec.europa.eu/eurostat/web/population-demography-migration-

projections/ population-projections-/database, (14.10.2016.).IATA (2011): World Air Transport Statistics 55, Montreal-Geneva: International Air Transport

Association.IATA (2015a) Industry Forecast December 2015, http://www.iata.org/publications/economics/

pages /index.aspx (12.2.2016.).IATA (2015b) IATA Air Passenger Forecast Shows Dip in Long-Term Demand, Press Release No.:

55, 26 November 2015, http://www.iata.org/pressroom/pr/Pages/2015-11-26-01.aspx, (2.10.2016.).

IATA (2016a) Air Passenger Forecasts April 2016 Country Report – Croatia, Montreal-Geneva: International Air Transport Association.

IATA (2016b) World Air Transport Statistics 60, Montreal-Geneva: International Air Transport Association.

ICAO (2004) Outlook for Air Transport to the Year 2015, Montreal: International Civil Aviation Organization.

ICAO (2007) Outlook for Air Transport to the Year 2025, Montreal: International Civil Aviation Organization.

ICAO (2013) Global Air Transport Outlook to 2030 and trends to 2040, Montreal: International Civil Aviation Organization.

IMF (2016) World Economic Outlook Database October 2016, https://www.imf.org/external/pubs/ft /weo/2016/ 02/weodata/index.aspx (15.10.2016.).

Kalić, M. (20’12) Planiranje prevoženja i eksploatacija vazduhoplova, Beograd: Saobraćajni fakultet Beograd.


Morrell, P., S. (2011) Th e Air Cargo Industry, U O’Connell, J.,F., Williams, G.: Air Transport in the 21st Century, Farnham: Ashgate.

Newbold, P., Carlson, W. L., Th orne, B.M. (2013) Statistics for Business and Economics 8th ed., Upper Saddle River: Pearson.

Pilarski, A., M. (2007) Why Can’t We Make Money in Aviation? Aldershot: Ashgate.Senečić J., Vukonić B. (1997) Marketing u turizmu, Mikrorad: Zagreb.Tatalović, M., Mišetić, I. Bajić, J. (2012) Menadžment zrakoplovne kompanije, Zagreb: Mate d.o.o.Vasigh, B., Fleming, K.,Tacker, T.(2013) Introduction to Air Transport Economics, Farnham:

Ashgate.Vlada Republike Hrvatske (2014) Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje

od 2014. do 2030. godine, http://www.mppi.hr/UserDocsImages/Strategija_prometnog_razvoja_VRH%201-studeni.pdf. (12.4.2015.)

Wensveen, J.G. (2015) Air Transportation A Management Perspective, Farnham: Ashgate.

DRIVING FORCES AND CONSTRAINTS ANALYSIS IN FORECASTS OF AIR TRANSPORT DEVELOPMENT

Doc. dr. sc. Ivan Mišetić, Doc. dr. sc. Mirko Tatalović, Andrej Bajić, MBA

Abstract: Objective forecasting of the aviation development dynamics is one of the most sensitive, unpredictable and critical points in the airline management activities. Forecasts and projections of the airline industry are very complex since they include a lot of market micro-macro elements infl uencing future demand and supply. High depending correlation of the aviation industry with economy growth is followed by the cyclical and seasonal changes on the air transport market. It emphasize the importance of the choice of adequate forecasting method in the projections quantifi cation.

Air carriers dominantly use three groups of forecasting methods-qualitative, causal and time series projections. ICAO and IATA forecasts are the most recognized worldwide, followed by the forecasts of aircraft manufacturers. European aviation forecasts use very often Eurocontrol predictions. Croatian air transport market is not covered by the adequate passenger and cargo forecasts. Th e contribution to the relevant forecasting factors will be supplemented by the selective mathematics modelling. Conclusions of the paper give directions to the activities for better understanding of cohesive and synchronized image of driving forces and constraints on global and regional air transport markets.

Key words: Air Transport, Growth Forecasts, Prognostic Methods, Market Environment.

JEL classifi cation: L93, F17.

DOPRINOS „CEFTA“ SPORAZUMA RAZVOJU EKONOMIJA DRŽAVA ČLANICA

PRIMJER: BOSNA I HERCEGOVINA

Sanel JakupovićMilanka Aleksić

Vesna Novaković

vanredni profesor, Panevrospki univerzitet “APEIRON”, [email protected]

vanredni profesor, Panevrospki univerzitet “APEIRON”, [email protected]

docent, Panevrospki univerzitet “APEIRON”, [email protected]

Rezime: U godini kada primjena “Sporazuma CEFTA 2006” puni 10 godina u cilju jasnog prikazivanja značaja sporazuma potrebno je prikazati osnove doprinose ekonomiji zemalja članica. Kroz ovaj rad biće prikazan doprinos sporazuma privred-nim aktivnostima u Bosni i Hercegovini. Osnovna namjera „Sporazuma CEFTA 2006“ jeste osposobljavanje zemalja članica sporazuma standardima Evropske unije. Uz potpisane sporazume o međusobnoj saradnji, poput „Sporazuma sa Turskom“, zatim „Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju“,„Sporazum CEFTA 2006“ u značajnoj mjeri doprinosi razvoju izvoznih aktivnosti u Bosni i Hercegovini i prilagođavanju privrednih subjekata u Bosni i Hercegovini uslovima poslovanja na tržištu Evropske unije.Osnovni doprinos je povećanje trgovinske razmjene među članicama sporazuma i priprema zemalja za punopravno članstvo u EU, odnosno da se prilagode standardima i uslovima poslovanja na tržištu EU. Ova konstatacija je karakteristična i za Bosnu i Hercegovinu. Uz primjenu ostalih trgovinskih spora-zuma cilj Bosne i Hercegovine jeste da se u adekvatnoj mjeri pripremi za pristupanje punopravnom članstvu Evropskoj uniji.

Ključne riječi: međunarodni sporazumi, Evropska unija.

JEL Classifi cation: F02, F15, F53

UVODKada posmatramo razvoj izvoznih aktivnosti u Bosni i Hercegovini i trgovinske sporazume koje je potpisala, poput „Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju“, „Sporazuma sa Turskom“, „Sporazuma CEFTA 2006“ može se lako zaključiti da

DOI: 10.7251/EMC1602306JDatum prijema rada: 15. septembar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.





je uticaj potpisanih sporazuma na privredne aktivnosti ogroman. Naime, „Spo-razum o stabilizaciji i pridruživanju“ potpisan je u cilju, kako mu ime i kaže, približavanja standardima Evropske unije i pridruživanju u punopravno član-stvo u Evropskoj uniji. Kao jedan od prvih sporazuma koji je potpisala Bosna i Hercegovina i koji takođe služi da se privredne aktivnosti prilagode uslovima poslovanja na tržištu Evropske unije jeste i „Sporazum CEFTA 2006“. Ovaj spo-razum predstavlja sporazum o slobodnoj trgovini industrijskim dobrima i većini poljoprivrednih dobara između zemalja članica.Sporazumom je defi nisan jednak tretman domaćih i stranih investitora, kao i otvorenost tržišta javnih nabavki.

U radu je postavljen problem u vidu pitanja: U kojoj mjeri je „Sporazum CEFTA 2006“ unaprijedio izvozne aktivnosti u Bosni i Hercegovini i regionu? Odgovor na postavljeno pitanje je ujedno defi nisao predmet istraživanja koji je u ovom radu prikazan kroz posmatranje kretanja privrednih aktivnosti zemalja regiona CEFTA 2006.

Osnovna hipoteza koja je postavljena u ovom radu glasi: Vrijednost izvoza iz zemalja CEFTA sporazuma u zemlje Evropske unije je, nakon primjene CEF-TA sporazuma, povećana, primjer Bosne i Hercegovine. Ovim istraživanjem će biti potvrđena ili opovrgnuta postavljena hipoteza. Ono sto je karakteristično za CEFTA sporazum jesu i dva instituta koja su defi nisana u medjunarodnim sporazumima. Prvi institut je institut “Dijagonalne kumulacije”. Ovaj institut predstavlja mogućnost da se prilikom nastanka robe sa porijeklom upotrebljava-ju materijali i proizvodi porijeklom iz zemalja sa kojima je zaključen sporazum, čime se stiče preferencijalno porijeklo robe svih zemalja koje su potpisnice CEF-TA sporazuma.

Naime, „Sporazum CEFTA 2006“ se svrstava u sporazume o slobodnoj trgo-vini, koji podrazumjevaju međunarodne bilateralne ili multilateralne ugovore koji omogućavaju uslove za povoljniji režim trgovine između zemalja potpisnica sporazuma (www.carina.rs). Primjenom ovog instituta dolazi do povećanja inve-sticija i izvoza u regionu, tehnološka opremljenost i konkurentnost se povećava u cilju približavanja zahtjevnom tržištu Evropske unije (Simić, J., Đurić, D., Mihajlović, M, 2011).

308Sanel Jakupović, Milanka Aleksić, Vesna Novaković


Grafi kon 1. Međuregionalna trgovina između zemalja članica CEFTA sporazuma u periodu 2004 – 2009 godine

Izvor: Impelmenting the CEFTA 2006 agreement, reaping the benefi ts of trade and investment integration in South East Europe, OECD, pp 11

Određene studije dokazuju pozitivne direktne i indirektne efekte CEFTA spo-razuma na ekonomski rast, takođe je potvrđena veza između politike usluga i produktivnosti proizvodnih kompanija koje se oslanjanju na uslužni sektor kao ulazni proizvod. Integracija tržišta dobara i usluga bi omogućila malim CEFTA ekonomijama da postanu dio kako regionalnog tako i globalnog lanca nabavke i proizvodnje koje bi u krajnjoj instanci smanjilo troškove i omogućilo ovim ekonomijama da budu privlačnije za strane investicije (Handijski, B., Šestović, L., str 2). Sporazumi o slobodnoj trgovini podstiču razvoj međusobnih privred-nih odnosa zamalja potpisnica, kao i veći obim razmjene, te porast investicija u datom regionu.

Drugi institut koji se primjenjuje jeste “Institut zabrane povraćaja ili oslobo-đenja“. Datim institutom je defi nisano da je onemogućeno da se uptrebljavaju materijali bez porijekla u proizvodnji robe za preferencijalni izvoz, kako bi se ostvarila ekonomska isplativost. Ukoliko se materijali bez porijekla upotrijebe za proizvodnju proizvoda sa porijeklom, prilikom izvoza u zemlje sa kojima imaju potpisani sporazumi o saradnji (CEFTA, SSP, Sporazum sa Turskom i sl.) isti moraju biti predmet naplate carine i ostalih dadžbina(www.carina.rs).


NASTAJANJE CEFTA SPORAZUMA

Prvobitni“ SporazumCEFTA”predstavljaSporazum o slobodnoj trgovini u ze-mljama centralne Evrope. Predmetni sporazum su 1992. godini potpisale Če-hoslovačka, Mađarska i Poljska. Narednih godina sporazumu su se pridruživale respektivno zemlje: Slovenija, Rumunija, Bugarska, a potom 2006. godine pot-pisivanjem Sporazuma o izmjeni i pristupanju osnovnog sporazuma pristupile su i zemlje jugoistočne Evrope: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Mo-ldavija, Srbija, Hrvatska, Makedonija i UNMIK/Kosovo. U skladu sa zahtjevi-ma potrebnim za proces ratifi kacije sporazum je stupio na snagu krajem 2007. godine za navedene zemlje (http://cefta.int).

S obzirom da „Sporazum CEFTA“ djeluje kao priprema za pristupanje članstvu Evropske unije, tako su se zemlje koje su potpisale „Sporazum o pristupanju i punopravnom članstvu Evropskoj uniji“, odnosno postale članice Evropske unije,povukle iz CEFTE.

Osnovni ciljevi ovog sporazuma su usklađivanje razvoja ekonomskih odnosa, osiguranje jednakog trgovinskog tretmana, te uklanjanje trgovinskih prepreka između zemalja potpisnica.

U skladu sa naprijed navedenim može se zaključiti da su sadašnje članice „Spo-razuma CEFTA 2006“ zemlje jugoistočne Evrope. Potpisnice CEFTA potpisuju i bilateralne ugovore o slobodnoj trgovini i, ujedno, se pripremaju za članstvo u Evropskoj uniji.

Razlika ovog sporazuma u odnosu na izvorni CEFTA sporazum jeste da su se uvele nove oblasti saradnje u okviru usluga, investicija, javnih nabavki i zaštite intelektualnog vlasništva:1. na polju usluga osnovni cilj jeste da se međusobno omogući otvoreno tržište, 2. na polju investicija cilj je da se osigura stabilan i jednak tretaman investitora i

da se uz trgovinsku liberalizaciju omoguće jednake prilike investitorima, 3. u okviru javnih nabavki potrebno je da se progresivno i efektivno otvori trži-

šte javnih nabavki do maja 2010. godine, 4. u dijelu zaštite intelektuelne svojine cilje je da se u skladu sa međunarodnim

zakonodavstvom omogući adekvatna i efektivna zaštita intelektualne svojine.



ORGANIZACIONA STRUKTURA CEFTA SPORAZUMA

U cilju efi kasnije realizacije „Sporazuma CEFTA 2006“ članice CEFTA su osnovale brojna tijela koja pomažu realizaciju sporazuma kroz institucionalni okvir. Osnovan je Zajednički komitet, tri podkomiteta, tri radne grupe i stalni sekretarijat. Zajednički komitet je upravno tijelo koje čine predstavnici svih članica sporazuma i koje nadgleda način primjene sporazuma. Ovim tijelom rukovodi predstavnik jedne od zemalja članica i jednom godišnje se smjenju-je rukovodstvo na principu rotirajuće osnove. Tako je u 2013. godini Bosna i Hercegovina rukovodila komitetom, dok u 2016. godini Komitetom CEFTA presjedava Republika Crna Gora.

Pomenuta tri podkomiteta su, kako slijedi:• Potkomitet za poljoprivredu i sanitarna i fi tosanitarna pitanja - ima za cilj

da olakša trgovinu poljoprivrednim proizvodima u regionu koji obuhvata ze-mlje članice i obezbjedi zaštitu zdravlja bilja, zdravlja životinja i bezbjednosti hrane.

• Potkomitet za carine i pravila o porijeklu - ima za cilj pojednostavljenje i olakšanje carinskih procedura, stimulisanje brze implementacije pravila o porijeklu kod svih potpisnica.

• Potkomitet za tehničke prepreke u trgovini i necarinske barijere - ima za cilj da identifi kuje, razmatra i predlaže mjere za otklanjanje tehničkih barijera u trgovini i necarinskih barijera između potpisnica.

Jedno od upravnih tijela „Sporayuma CEFTA 2006“ jeste i sekretarijat CEFTA. Njegova uloga jeste da omogući i da pruži svu potrebnu podršku Zajedničkom komitetu i ostalim tijelima. Zajedno sa zemljom koja predsjedava, te godine or-ganizuje CEFTA nedelju kao privredni događaj na kojem učestvuju i privredne komore zemalja članica. Tokom sedmice se organizuju brojni privredni sastanci u cilju otklanjanja prepreka na koje privrednici nailaze.

PREDNOSTI CEFTA SPORAZUMAOvaj sporazum je zamjenio mrežu od 32 bilateralna sporazuma o slobodnoj trgo-vini u regionu jugoistočne Evrope (www.kombeg.org.rs).Ostale prednosti ovog sporazuma su:“• Dijagonalna kumulacija porijekla proizvoda,• Primjena trgovinskih pravila i ugovora koji su u skladu sa regulativom EU,• Efi kasnije rješavanje trgovinskih sporova,• Potpuna liberalizacija trgovine na kraju prelaznog perioda (kraj 2008 / kraj 2010),


• „Sporazum CEFTA 2006“ primjenjuje se izmedu Bosne i Hercegovine i osta-lih zemalja potpisnica sporazuma. Istodobno, prihvatanje ovog sporazuma ne poništava druge sporazume o slobodnoj trgovini koje je Bosna i Hercegovina potpisala na bilateralnom nivou sa zemljama koje nisu potpisnice CEFTA-e. Primjer tome je „Sporazum o slobodnoj trgovini izmedu Bosne i Hercegovine i Turske“ koji i dalje ostaje na snazi kao zaseban trgovinski sporazum izmedu dvije zemlje,

• Ukidanje tehničkih barijera, kvota i subvencioniranja izvozu.“(http://komo-rabih.ba)

„Sporazum CEFTA 2006“ predstavlja dobru osnovu za pripremanje države za pristupanje Evropskoj uniji. Naime, predmetni sporazum ima karakteristiku pri-vremenosti, jer se primjenjuje do momenta pristupanja Evropskoj uniji, a je-dan od osnovnih ciljeva jeste prilagođavanje privrede jedne države standardima Evropske unije, kao i jačanje privredne saradnje u okviru regiona.Naime, kako je već pomenuto, u okviru sedmice CEFTA organizuje se i saradnja privrednih komora, kao i brojni sastanci privrednika u cilju smanjenja prepreka na koje na-ilaze u međusobnoj razmjeni dobara i usluga. Jedna od novina ovog sporazuma u odnosu na prvobitni CEFTA sporazum jeste posebno poglavlje koje vodi raču-na o stranim investitorima, kao i njihovom tretmanu u određenoj zemji članici CETFA. Ovim sporazumom se strani investitori ohrabruju da ulažu u zemlje čla-nice garantujući njihovu jednakost sa domaćim investitorima (Kumalić, I., str 9).

Statistički podaci za privredu Bosne i Hercegovine pokazuju da je u 2015. godini ukupan izvoz iznosio 8 milijardi 987 miliona KM, uvoz 15 milijardi 852 miliona KM, pokrivenost uvoza izvozom bila je 56,7 %.

Izvoz u CEFTA region iznosio je 1.334.000.000,00 KM što je u ukupnom izvo-zu 14.84% (Agencija za statistiku BiH, 2016).

Za 2012. godinu statistički podaci govore da je bilo 7,9 milijardi izvoza, a uvoz je iznosio 15,3 milijarde KM. Pokrivenost uvoza izvozom bila je 51,5%. Izvoz u zemlje CEFTA iznosio je 2,5 milijardi KM, učesće izvoza u ukupnom izvozu iznosilo je 31,64%

Kada posmatramo statističke podatke i uporedimo 2012. i 2015. godinu može se vidjeti da je došlo do smanjenja uvoza i izvoza u okviru zemalja CEFTA spo-razuma.



Grafi kon 2. Učešće CEFTA zemalja i njihovih glavnih trgovinskih partnera u izvozu po godinama

Izvor: „CEFTA TRADE STATISTICS 2015“, CEFTA, 2015, Srt 9

Kao što statistički pokazatelji za Bosnu i Hercegovinu pokazuju smanjenje izvoza u zemlje CEFTA 2006, isto možemo vidjeti i na pokazateljima iz CEFTA publi-kacije, koji su prikazani na Grafi konu broj 2. Naime, uz smanjenje međuregio-nalne razmjene dolazi do povećavanja vrijednosti izvoza u Njemaču i Italiju, koje su glavne izvozne zemlje Bosne i Hercegovine.

„Sporazum CEFTA 2006“ ima za cilj da se ukinu sve carine za industrijske pro-izvode, za oko 90 % poljoprivrednih proizvoda primjenjuje nulti carinski režim, dok za preostalih 10% poljoprivrednih proizvoda država može da interveniše određenim mjerama. Primjer državne intervencijesmo imali, svojevremeno, kada je Republika Hrvatska intervencionisala u cilju zaštite proizvodnja duvana i ciga-reta, te proizvodjači iz Srbije nisu mogli izvoziti svoje proizvode u Hrvatsku, dok su hrvatski duvanski proizvodi nesmetano izvozeni u Srbiju (Simić, J., Đurić, D., Mihajlović, M, 2011).

Prilikom predsjedavanja Srbije istaknute su osnovne prednosti koje sporazum nosi sa sobom, to su:• Lakši pristup inostranim tržištima,• Povećan kvalitet proizvoda, veći trud i ulaganje domaćih proizvođača kako bi

se mogli takmičiti na ino tržištu,• Veći broj zaposlenih, povećanje izvoza i investicija.


Međutim, ono što je prepreka za punu primjenu sporazuma jesu necarinske ba-rijere koje se tiču tehničkih rješenja na graničnim prelazima (radno vrijeme, dug period čekanja, klasifi kacija roba, nepriznavanje sanitarnih i fi tosanitarnih mjera i veterinarske kontrole). Stoga je bitno naglasiti i uticaj predmtnog sporazuma na prevazilaženje bescarinskih barijera.

Projekat koji je podržan od strane Vlade Republike Mađarske imao je za cilj da se pomogne zemljama članicama CEFTA da imaju potpune koristi od im-plementacije sporazuma kroz smanjenje bescarinskih barijera Ovaj projekat je imao za cilj da se identifi kuju, klasifi kuju i odrede prioriteti onih bescarinskih barijera između članica sporazuma i zemalja koje su članice Evropske unije. Veći-na međuregionalne trgovine u okviru zemalja članica sporazuma i izvoza prema Evropskoj uniji se odnosi na industrijske proizvode male dodate vrijednosti i dobara. Stoga se očekuje povećanje saradnje u proizvodnji proizvoda veće doda-te vrijednosti kroz kreiranje vertikalno integrisanog lanca vrijednosti. Međutim, ono što ostaje da se uradi jeste prilagođavanje sanitarnih i fi tosanitarnih mjera i propisa standardima Evropske unije, jer se ovim nejednakostima smanjuje po-tencijal zemalja članica sporazuma da dostignu puni potencijal i veću vrijednosti sofi sticiranijih proizvoda u trgovinskoj razmjeni sa zemljama članicama Evropske unije (OEDC, str 10).

Kako je razmotreno u radu primjena „Sporazuma CEFTA 2006“ je tokom prote-klih godina uspjela da približi ekonomije zemalja članica standardima Evropske unije.U tabeli broj 1. možemo vidjeti kretanje vrijednosti izvoza Bosne i Herce-govine u zemlje koje su članice „Sporazuma CEFTA 2006“.

Tabela 1. Pregled kretanja izvoza u region CEFTA za period 2012 – 2015 godina

Godina 2015. CEFTA region 2015. 2012. CEFTA region 2012.

Izvoz u KM, milioni 8,987 1,334 (14,84%) 7,900 2,500 (31,64%)

Uvoz u KM, milioni 15,852 15,300

Izvor: Statistika robne razmjene BiH sa inostranstvom jan – dec 2015, Agencije za statistiku BiH

U predmtnoj tabeli je pokazano da je izvoz u 2015. godini u zemlje CEFTA regiona značajno opao u odnosu na 2012. godinu. Naime, učešće izvoza u 2012. godini je bilo 31,64 %, dok je u 2015. godini iznosio 14,84%.



ZAKLJUČAK

Osnovna namjera „Sporazuma CEFTA 2006“ jeste osposobljavanje zemalja čla-nica sporazuma standardima Evropske unije. Uz potpisane sporazume o među-sobnoj saradnji, poput „Sporazuma sa Turskom“, zatim „Sporazuma o stabili-zaciji i pridruživanju“, „Sporazum CEFTA 2006“ u značajnoj mjeri doprinosi razvoju izvoznih aktivnosti u Bosni i Hercegovini. Tako je ovaj sporazumomo-gućava i prilagođavanje privrednih subjekata u Bosni i Hercegovini uslovima poslovanja na tržištu Evropske unije.

Kroz diskusiju u radu je potvrđena postavljena hipoteza koja glasi „Vrijednost izvoza iz zemalja CEFTA sporazuma u zemlje Evropske unije je nakon primjene CEFTA sporazuma povećana, što je vidljivo iz primjera Bosne i Hercegovine“. Postavljenu hipotezu potvrdjuju i podaci u tabeli broj 1.

Uz prednosti koje su presudne za zemlje članice u smislu ekonomskog razvoja i približavanja standardima Evropske unije jedna od glavnih motivacija za Evropsku uniju jeste političke prirode i da se zemlje iz jugoistočne Evrope priključe EU kako bi se smanjio potencijalni rizik otvorenog konfl ikta (Mostetschnig, AM., 2011).

LITERATURAHandijski, B., Šestović, L., Barriers to trade in service in the ceft a region, 2011, World bank, str, 2Kumalić, I., “Bosna I Hercegovina lokacija za strane investitore”, EMC godina IV broj 1, Aperion,

Banja Luka, str 9Mostetschnig, A., M., „CEFTA and Th e European Single Market: an appropriate preparatory

exercise?“, College of Europe, Bruge, 2011Simić, J., Đurić, D., Mihajlović, M, „Cеft а – izvоznаоrјеntаciја zеmаlја Zаpаdnоg bаlkаnа“, 2011,

str 5„CEFTA TRADE STATISTICS 2015“, CEFTA, 2015, srt 9“Impelmenting the CEFTA 2006 agreement, reaping the benefi ts of trade and investment

integration in South East Europe”, OECD, str 10–11 „Statistika robne razmjene BiH sa inostranstvom jan – dec 2015“, Agencija za statistiku BiHhttp://ceft a.int/, preuzeto dana 30.05.2016. godinehttp://komorabih.ba/bhepa/sporazumi-i-zakoni/, preuzeto dana 01.06.2016. godinehttp://www.carina.rs/lat/PoslovnaZajednica/PorekloRobe/Stranice/PorekloRobe.aspx, preuzeto

dana 14.06.2016.http://www.kombeg.org.rs/Komora/udruzenja/UdruzenjeTrgovine.aspx?veza=1404, preuzeto

dana 31.05.2016https://www.oecd.org/globalrelations/tradeandinvestmentliberalisationinceft a2006.htm


CONTRIBUTION OF CEFTA AGREEMENT TO THE DEVELOPMENT OF CEFTA ECONOMIES EXAMPLE

OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sanel Jakupovićassociate professor, Paneuropean university“APEIRON”, [email protected]

Milanka Aleksićassociate professor, Paneuropean university“APEIRON”, [email protected]

Vesna Novakovićassistant professor, Paneuropean university“APEIRON”, [email protected]

Abstract: Implementation of the “CEFTA 2006” agreement lasts for ten years, and in order to make explicit the importance of the agreement it should be presented base contribute to the economy of the Member States. Th rough this work it will be shown the contribution agree-ment for economic activities in Bosnia and Herzegovina. Th e main contribution is increasing in trade among the member countries of the agreement and preparing for full membership in the EU, also adapting to the standards and conditions in the EU market. Th is statement is characteristic also and for Bosnia and Herzegovina. With the application of other trade agreements the basic goal of Bosnia and Herzegovina trough implementation of CEFTA 2006 is to extent adequate preparation for accession to full membership of the European Union. Th is agreement is an agreement on free trade in industrial goods and most agricul-tural goods between member states, the agreement defi nes the equal treatment of domestic and foreign investors, as well as the openness of public procurement markets. Certain studies prove positive direct and indirect eff ects of CEFTA Agreement on economic growth, the objective of the study is to confi rm the link between the services and the productivity of the manufactur-ing companies that rely on the services sector as an input product. Th is paper will indicate the impact of the agreement on the economic development in Bosnia and Herzegovina, in terms of trade relations with member states of the European Union and member countries of the CEFTA agreement. Since CEFTA acting as a preparation for membership of the European Union, countries that have signed the agreement on the EU full membership withdrawn from the CEFTA, which is also the main goal of Bosnia and Herzegovina.

Key words: Economic integrations, Europian Union

JEL Classifi cation: F02, F15, F53

OPTIMIZACIJA UPRAVLJANJA KOMERCIJALNIM AKTIVNOSTIMA AVIOKOMPANIJEMirko Tatalović

Jasmin Bajić

Krešimir Kučko

Docent dr.sc., Fakultet prometnih znanosti Zagreb, Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]

Dipl. oec, Croatia Airlines, Bani 75b, Buzin, 10010 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]

Dipl. oec., Croatia Airlines, Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]

Apstrakt : Pretpostavka pravovremenih i odgovarajućih poslovnih odluka je kontinuirano provođenje procesa optimizacije upravljanja komercijalnim aktivnostima. Razvojem ko-mercijalnog avioprijevoza javila se potreba za standardizacijom dokumenata, regulative i procedura, kao i različitih oblika međukompanijske suradnje. To je prisutno prvenstveno kada jedno putovanje uključuje korištenje usluga dva ili više avioprijevoznika. Modaliteti međukompanijskih suradnji kreću se od sasvim jednostavnih, kao što je npr. sporazum o međusobnom priznavanju dokumenata, pa sve do vrlo složenih, koji uvjetuju harmoniza-ciju niza elemenata i funkcionalnih područja. Tu spadaju specijalni proratni ugovori, koji obuhvaćaju i nužnost podjele prihoda što se utvrđuje pregovorima. Slijedeća razina komer-cijalnih sporazuma odnosi se na zajedničko opsluživanje pojedine rute – „code sharing“ koji su sve prisutniji u poslovnoj praksi. Isto vrijedi i za komercijalne sporazumi o zajedničkom poslovnom pothvatu – „joint venture“ sporazumi. Najviša razina komercijalne suradnje su alijanse avioprijevoznika koje su analizirane u radu s najnovijim podacima o veličini, obu-hvatu i stupnju maturacije učinaka. Avioprijevoznici su priznati lideri inovacija u primjeni informacijskih tehnologija, s razvojem sofi sticiranih baza podataka, sustava za podršku od-lučivanju, kao i razvoja velikog broja različitih specifi čnih aplikacija. Vrlo je važno držati korak s najnovijim trendovima „e-commerce“ pristupa organizaciji prodaje i distribucije usluga aviokompanija, korištenjem različitih „on-line“ i mobilnih platformi.

Ključne riječi: aviokompanija, međukompanijski sporazumi, alijanse avioprijevoznika, komercijalna strategija, „e-commerce“.

JEL klasifi kacija: L93.

DOI: 10.7251/EMC1602316TDatum prijema rada: 18. oktobar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.


UDK: 656.7:005Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije



UVOD

Razvoj komercijalnog avioprijevoza inicirao je potrebu za standardizacijom do-kumenata, regulative i procedura, kao i međukompanijskom suradnjom, što je došlo do izražaja prvenstveno pri korištenju usluga više od jednog avioprijevo-znika. Suvremeno poslovanje aviokompanije praktički je nemoguće zamisliti bez barem nekog oblika suradnje s drugim kompanijama i drugim subjektima unutar industrije avioprijevoza. Modaliteti međukompanijskih suradnji kreću se od sasvim jednostavnih kao što je npr. sporazum o međusobnom priznavanju dokumenata, pa sve do vrlo složenih, što je sustavno prikazano u nastavku rada. Poseban značaj u tom kontekstu imaju alijanse avioprijevoznika koje utječu na promjene konkurentskog okruženja na globalnom nivou, s ciljem da putnicima u maksimalno mogućoj mjeri omoguće da u okviru jedne alijanse ostvare puto-vanje između bilo koje dvije početno - završne točke putovanja u svijetu.

Aviokompanije su u fazi prilagodbe svojih komercijalnih strategija izazovima digi-talnog doba koje zahtijevaju maksimalnu učinkovitost u optimiziranju prodajno-marketinških aktivnosti u kombinaciji s operativnim i fi nancijskim procesima.

TEMELJNI POJAVNI OBLICI KOMERCIJALNIH SPORAZUMA AVIOKOMPANIJASporazum o međusobnom priznavanju prijevoznih dokumenata – Interline Traffi c Agreements (ITA) predstavlja bazični oblik međukompanijske suradnje avioprijevoznika. Međunarodna udruga za zračni prijevoz - International Air Transport Association (IATA) objavljuje putničke i cargo rezolucije koje propi-suju standarde i tehničke specifi kacije za karte i tovarne listove te putničke i car-go agentske sporazume kojima se reguliraju odnosi među članicama i njihovim akreditiranim agentima. Neizostavan dio poslovanja aviokompanije predstavljaju međukompanijski obračuni, posebno kada se radi o prijevozu koji uključuje više prijevoznika u jednom itinereru. IATA kliring - IATA Clearing House (ICH) omogućava aviokompanijama, kao i drugim subjektima uključenim u aviopri-jevoz, siguran, efi kasan i pravovremen klirinški obračun. Kada je IATA kliring započeo rad 1947. godine, ukupna vrijednost fi nancijskih transakcija iznosila je 26 milijuna USD za 17 kompanija članica. U 2015. godini IATA klirinške transakcije iznose 54,3 milijarde USD godišnje što daje prosječnu godišnju stopu rasta od 12 posto, a pouzdanost naplate iznosi 99,99999 posto (IATA, 2016a). Do sredine 2007. godine međukompanijski obračuni putem IATA kliringa obavljali su se jednom mjesečno, nakon čega je koncept promijenjen na tjednu bazu, odnosno tjedne obračunske cikluse (W1, W2, W3,…W52) u tri različite

318Mirko Tatalović, Jasmin Bajić, Krešimir Kučko

OPTIMIZACIJA UPRAVLJANJA KOMERCIJALNIM AKTIVNOSTIMA AVIOKOMPANIJE

sadržajne cjeline. Praktična primjena ITA sporazuma omogućava kompanijama međusobno priznavanje putničkih i robnih prijevoznih dokumenata od počet-ne točke putovanja do krajnjeg odredišta. U prijevoz može biti uključeno više prijevoznika, a plaćanje usluge prijevoza realizira se u jednoj valuti i na jednom mjestu. Standardizacija dokumenata i procedura svodi eventualne konfl ikte na minimum, ali i osigurava određenu razinu sigurnosti i kvalitete prijevoza (Ivana Malović, 2015). U principu se mogu izdvojiti tri varijante temeljnog ITA spora-zuma [Jorg Hennemann i Peter Malanik, 2010:197]:

Multilateralni međukompanijski sporazum o međusobnom priznavanju dokumenata – Multilateral Interline Traffi c Agreements (MITA). Radi se o ugovoru kojim putnici i teret koristeći putničku kartu ili tovarni list putuju ra-zličitim modalitetima transporta kako bi došli do krajnje planirane destinacije. U okviru IATA (2016b) regulative 350 aviokompanija primjenjuju MITA spo-razum koji ima unaprijed propisani karakter sklapanja, raskidanja i administri-ranja uz standardiziranu, jednostavnu i brzu proceduru. Ovakvi tipski ugovori u praksi znače uštedu vremena tijekom usuglašavanja ugovora. IATA izdaje MITA priručnik dva puta godišnje, čiji sadržaj uključuje listu svih članica s potrebnim podacima o članstvu, te detalje ugovora, defi nicije, prava i obveze, načine i upute za sklapanje ili raskid partnerstva [Brian F. Havel, 2009:439-441]. Treba nagla-siti da članstvo u IATA podrazumijeva zadovoljavanje široke lepeze sigurnosnih standarda, a fi nalni uvjet je stjecanje IATA Operational Safety Audit (IOSA) certifi kata prolaskom sigurnosnog audita.1 MITA sporazum karakterističan je oblik međukompanijske suradnje za tradicionalne prijevoznike u odnosu na ni-skotarifne prijevoznike koji načelno ne prakticiraju ovakav tip poslovanja. Ra-zloge valja sagledati i s fi nancijskog aspekta, uzimajući u obzir visoke troškove globalnih rezervacijskih sustava, kašnjenja ili druge potencijalne neregularnosti u prometu i sl. koji generiraju dodatne troškove [Malović, 2012:8]. Međutim, ova-kvih sporazuma između mrežnih, odnosno tradicionalnih i niskotarifnih prijevo-znika u praksi ipak ima. Primjer je American Airlines, jedan od najvećih svjetskih tradicionalnih mrežnih kompanija, koji ima čak nekoliko interline sporazuma s niskotarifnim kompanijama kao što su kanadski WestJet i američki JetBlue, a s brazilskom kompanijom Gol, Qantasovom kći-kompanijom Jetstar i Alaska Air-lines/Horizon Air-om čak i code sharing [Airline Busines, 2011:10].

Bilateralni međukompanijski sporazumi o međusobnom priznavanju doku-

1 O tome više na: http://www.iata.org/whatwedo/safety/audit/iosa/Pages/index.aspx, pristupljeno 3.10.2016.


menata – Bilateral Interline Traffi c Agreement (BITA). Takav bilateralni spo-razum između aviokompanija uključuje većinu elemenata standardnog MITA sporazuma, uz mogućnost određenih razlika ili proširenja primjene sukladno specifi čnom dogovoru između kompanija. u procesu pregovaranja potencijal-nog partnerstva. U tom kontekstu specifi čni argumenti za sklapanje bilateralnog sporazuma mogu biti na primjer uvjeti realizacije naplate, ukoliko jedna od avi-okompanija u pregovorima nije članica IATA kliringa.

Unilateralni međukompanijski sporazumi o međusobnom priznavanju doku-menata – Unilateral Interline Traffi c Agreement (UNITA). Ovaj sporazum u prak-si podrazumijeva jednostranu mogućnost izdavanja dokumenata za letove kompanije partnera, dok u suprotnom ta ista kompanija partner nije u mogućnosti prodavati i izdavati dokumente za letove prve aviokompanije. Razlog ovakvom pristupu može biti komercijalno-organizacijsko ustrojstvo neke kompanije koja posluje isključivo kao operator unutar veće grupacije aviokompanija (npr. fi nski Blue1 unutar SAS grupe, talijanski AirOne koji je integriran u Alitaliu itd.). Takvi, u pravilu manji avio-prijevoznici, ne raspolažu poslovnim jedinicama vlastite prodaje, a međukompanijski obračun, kao i participiranje u pojedinim međukompanijskim oblicima suradnje, obavlja se preko matične aviokompanije [Malović, 2012:9].

Specijalni proratni sporazum - Special Prorate Agreement (SPA), predstavlja međukompanijski komercijalni sporazum o podjeli prihoda primjenom tarifnih komponenti sukladno ugovoru između kompanija koje sudjeluju u zajedničkom komercijalnom prijevoznom poduhvatu. SPA se može odnositi na putnički ili robni promet. Sklapanju i implementaciji SPA ugovora prethode obično vrlo kompleksni pregovori čiji krajnji ishod mora zadovoljiti oba partnera. Slijede-ći specifi čne zahtjeve SPA metodologije aviokompanija može osigurati 3 do 5 posto veći prihod [Judy Peluso, 2014:44-46]. Dakle, bez SPA avioprijevoznici su izloženi riziku značajnog gubitka prihoda koji odlazi potencijalnom partne-ru. Za shvaćanje suštine i načina primjene SPA nužno je poznavati temeljne odrednice proratiranja, način naplate i obračuna između komercijalnih partnera. Svaki složeniji itinerer koji se bazira na interliningu, obračunski se mora distri-buirati između kompanija, odnosno razmjerno podijeliti. Takvu podjelu prihoda između prijevoznika koji sudjeluju u tom prijevozu u terminologiji avioprijevo-za naziva se proratiranje. Metodologija ovog procesa je precizno defi nirana, a stručni priručnici obrađuju problematiku detaljno, uključujući zamjenu karte, dobrovoljno i nedobrovoljno rerutiranje, višak prtljage, posebne kategorije put-nika itd. Proratiranje prema industrijskim normama temelji se na proratnim faktorima na osnovi izračuna troška uz primjenu specifi čnih formula Međuna-



rodne udruge civilnog zrakoplovstva - International Civil Aviation Organizati-on (ICAO). Jedna od njih je uvjet minimalnog proratnog pravila -Minimum Prorate Rule (MPR) koje podrazumijeva vrijednost izraženu u postotku koja se kod proratnih izračuna primjenjuje za određenu kombinaciju udaljenosti i publicira se u proratnom priručniku. „Proviso“2 podrazumijeva uvjet izražen u postotku koji kompanija traži od objavljenog fi ksnog iznosa, a defi nira se pre-ma klasi prijevoza, geografskom području i tipu tarife. Croatia Airlines defi nira „proviso“ za poslovnu i ekonomsku klasu prijevoza, za područje unutar Europe, te za normalne i specijalne tarife, što je u okviru poslovnog koncepta, budući da ne opslužuje destinacije u dugolinijskom prijevozu. Model primjene „provisa“ u funkciji je zaštite prihoda, osobito za kraće rute za koje se proporcionalnom podjelom itinerera koji uključuje i dugolinijske sektore, u pravilu dobiva neza-dovoljavajuće niski iznos. Sklapanje SPA općenito otvara mogućnost povećanja interline prometa ukoliko se temeljem sporazuma na tržište plasira kvalitetan i konkurentan proizvod. Međutim, ponekad nije moguće kreirati takav proizvod koji bi donio željene rezultate, a da oba partnera budu podjednako zadovoljna. U slici 1 prikazane su faze provedbe procesa SPA ciklusa.

Slika 1. Preporučena praksa provedbe specijalnih proratnih sporazuma aviokompanija

Izvor: Prema Peluso (2014) modifi cirali i priredili autori.

2 „Proviso“ – izuzetak od pravila multilateralnog proratnog sporazuma registriran u IATA Proratnoj agenciji i objavljen u referentnom priručniku


Za razliku od MITA sporazuma, za SPA ne postoji unifi cirana forma na razini industrije, već kompanije međusobno dogovaraju i osmišljavaju način suradnje kako bi povećale i poboljšale međusobni interline promet. Sadržaj SPA u princi-pu obuhvaća [Malović, 2012:18-20]:

a) Opći dio (uvod, svrha, dokumentacija, defi nicije). Izuzetno važna stavka koju najčešće pokriva opći dio su defi nicije. Naime, kroz praksu se pokazalo da postojanje više termina za suštinski isto značenje može uzrokovati nesporazume u kasnijem tumačenju i primjeni. 3

b) Tarife, rute i usluge. Dio sporazuma u kojem se specifi cira geografsko područje ili parovi gradova koje SPA pokriva, klase knjiženja, vrsta usluge i tip tarifa za plasi-ranje na tržištu.

c) Proratni detalji, popusti i obračun. Na primjer u slučaju fi ksnih iznosa defi niraju se primjenjive klase knjiženja - Reservation Booking Designator (RBD), s pripada-jućim iznosima, valuta prema kojoj će se raditi obračun, kao i određivanje neto ili bruto iznosa. Svaki RBD u okvirima je predviđene fi nancijske vrijednosti.

d) Međukompanijska provizija – Interline Service Charge (ISC). Na razini IATA članica, sukladno IATA [2010:709], standardni ISC iznosi 9 posto, a kroz po-sebne sporazume kao što je SPA ta se provizija može dogovoriti u većem ili manjem postotku ili čak bez provizije.

e) Tajnost podataka. Detalji SPA sporazuma redovito su tajni pa se klauzula o tajno-sti nerijetko decidirano ugovorno defi nira. Izuzetak je eventualna potreba za otkri-vanjem specifi čnih informacija regulatornim ili državnim tijelima, ali u zakonskim okvirima.

f ) Važenje ugovora i obavijesti. SPA se može sklopiti na određeni rok ili do daljnjega.

g) Usklađivanje klasa knjiženja. U slučaju suradnje koja uključuje „code sharing“ primjenjuju se „Code sharing Class Conversion Table“ (CCCT) što je termin koji koristi kompanija Lufthansa Systems ili „Booking Class Mapping“ (BCM) koji ko-risti kompanija Amadeus. CCCT ili BCM pravila su poseban dodatak SPA sporazu-mu, ali mogu biti i dio „code sharing“ ugovora.

3 Na primjer, za pojam „nepublicirane tarife“ („unpublished fares“) u praksi se koristi čitav niz izraza kao što su: „market fares“, „special fares“, „net fares“, „bulk fares“, „IT fares“, „noface value“…



h) Ostali uvjeti. U sklopu ostalih uvjeta se najčešće defi nira nadležnost suda i mjerodavni zakonski okvir, te referentni jezik ugovora, najčešće engleski.

SPA vrlo često obuhvaća i neregularnosti u prometu koje nastaju uslijed kašnje-nja ili otkazivanja letova. U takvim slučajevima putnike se prevozi do krajnje destinacije alternativnim rutama ili drugim aviokompanijama, a umjesto origi-nalnih kupona za let izdaje se poseban dokument – „Flight Interruption Manifest“ (FIM).

Rezimirajući do sada navedeno vidljivo je da svrha sklapanja SPA-a odražava komercijalne prednosti u odnosu na standardnu računsku metodu. Prije svega, stvaraju se uvjeti povećanja prisutnosti na nekom tržištu proširenjem ponude, što nadalje omogućava generiranje dodatnog prihoda. SPA se smatra „nevidljivim“ oblikom međukompanijske suradnje s obzirom na činjenicu da nije marketinški popraćen i eksponiran, kao što je to slučaj s „code sharing“ ili „joint venture“ po-slovnim aranžmanima.

Sporazum o zajedničkoj eksploataciji rute – „code sharing“ podrazumijeva praksu kada se let koji obavlja jedna aviokompanija plasira na tržište kroz prodaj-ne, distribucijske i rezervacijske kanale kao zajednički proizvod s drugom ili više drugih aviokompanija. Prema defi niciji IATA [2011:686] „code sharing“ je: (1) kada jedan prijevoznik leti u ime drugog prijevoznika koristeći oznaku drugog prijevoznika u broju leta; (2) kada dva ili više prijevoznika zajednički lete pod jednom ili više oznaka. Ovaj oblik komercijalne suradnje primjenjuje većina re-dovnih avioprijevoznika, a istovremeno to je i jedno od ključnih obilježja alijansi avioprijevoznika. Pri tome treba razlikovati operativnog prijevoznika koji fi zički obavlja let koristeći vlastite resurse kapaciteta fl ote, posada i zemaljskih usluga, za razliku od marketinškog prijevoznika koji taj isti let plasira na tržište kao svoj vlastiti proizvod, ali fi zički ne obavlja konkretni let. Temelj uspostave „code sha-ring“ sporazuma može se razmatrati s aspekta aviokompanije i korisnika usluge. Osim što se radi o vrlo složenom obliku međukompanijske suradnje u tehničko-tehnološkom smislu, za razliku od ITA i SPA sporazuma, „code sharing“ pred-stavlja vidljivi oblik partnerstva među kompanijama i dominantno se referira na putnički promet. U robnom je prometu ovakav oblik međukompanijske surad-nje također moguć, što je u praksi znatno rjeđe, uglavnom zbog nekompatibilno-sti ili limitiranih mogućnosti različitih robnih rezervacijskih sustava.

„Code sharing“ sporazum se, dakle, temelji na zajedničkom dogovoru o plasma-nu kapaciteta na tržištu s vidljivom kodnom oznakom dva ili više partnera u


prodajnim, distribucijskim i rezervacijskim prodajnim kanalima. Oni se javljaju u vrlo različitim pojavnim oblicima:• „Free sale code sharing“ sporazum. Oblik suradnje u kojem operativni pri-

jevoznik zadržava sve prihode na letu bez obzira tko ih je od partnera generi-rao, a mogu biti jednostrani i obostrani.

• „Block seat code sharing“ sporazum. Podrazumijeva zakup određenog broja sjedala unutar ponuđenog tržišnog kapaciteta na nekoj ruti, a temeljna podje-la ove grupe odnosi se na „hard block“ i „soft block“ modalitete sporazuma. - „Hard block seat code sharing“ sporazum polazi od fi ksnog zakupa odre-

đenog broja sjedala po sistemu “puno za prazno”. Na taj način marketing prijevoznik, uz racionalizaciju plasmana kapaciteta na tržištu jer ne anga-žira vlastite fl otne resurse, otvara dodatne profi tne potencijale s ciljem da prihodi budu veći od utvrđenog fi ksnog iznosa zakupa sjedala.

- „Soft block seat code sharing“ sporazum. U navedenom komercijalnom sporazumu dogovorena cijena po sjedalu vezuje se uz čin prodaje prijevo-znog dokumenta, dakle smanjuje rizik neprodanog zakupljenog sjedala. Način obračuna cijene sjedala je različit i može se realizirati u postotnom iznosu u odnosu na prodanu tarifu, dogovorenu cijenu sjedala bez obzira na vrijednost prijevoznog dokumenta. Cijena sjedala obično se utvrđuje posebno za prodano sjedalo poslovne (C) klase, a koje je znatno skuplje, te za prodano sjedalo ekonomske (Y) klase. Moguće su i još detaljnije obra-čunske kategorije kao npr. posebna cijena za putnike koji zauzimaju sjeda-lo kao „transferni putnici“ za razliku od „point to point” putnika, itd.

- Navedene kategorije sporazuma imaju svoje podvarijante i to: a) jedno-strani „hard/soft block code sharing“ u kojem je samo jedan od poslov-nih partnera prisutan na tržištu kao operativni prijevoznik; b) obostrani ili recipročni „hard/soft block code sharing“ kada se oba poslovna partnera pojavljuju i kao operativni i kao marketing prijevoznik; c) selektivni jed-nostrani ili obostrani „hard/soft block code sharing“ kada se zajednički broj leta na nekoj ruti odnosi samo na pojedine letove. Na primjer partneri se mogu dogovoriti da sporazum vrijedi samo kada se obavlja mlaznim avionima, ali ne i u slučaju kada na ruti operira turboprop avion.

Prema dostupnim podacima o broju „code sharing“ sporazuma po alijansama avi-oprijevoznika zanimljivo je napomenuti da je njihov prosječan broj po kompani-ji (21-22) gotovo potpuno identičan bez obzira o kojoj se alijansi radi (tabela 1).



Tabela 1. Broj „code sharing“ sporazuma po alijasama 2016. godine

Adria Airways 13 Aeroflot 27 Air Berlin 23 Aer Lingus 7Aegean 16 Aerolineas Argentinas 8 American Airlines 31 Alaska Airlines 14Air Canada 32 Aeromexico 11 British Airways 19 Emirates 19Air China 33 Air Europa 18 Cathay Pacific 18 Etihad Airways 50Air India 14 Air France 53 Finnair 21 GOL 11Air New Zealand 21 Alitalia 33 Iberia 26 Hainan Airlines 13ANA 31 China Arilines 18 JAL 27 Hawaiian Airlines 12Asiana Airlines 26 China Eastern 25 LATAM Airlines 13 Jet Airways 21Austrian Airlines 32 China Southern 22 Malaysia Airlines 26 Jet Blue 13Avianca Airlines 13 ČSA 24 Quantas 26 Jetstar Airways 5Avianca Brasil 8 Delta 22 Qatar Airways 15 Philippines Airlines 14Brussels Airlines 24 Garuda Indonesia 24 Royal Jordanian 13 Sichuan Airlines 5Copa Airlines 9 Kenya Airways 18 S7 Airlines 22 Virgin Atlantic 7Croatia Airlines 13 KLM 43 Srilankan Airlines 15 Virgin Australia 11Egyptair 17 Korean Airlines 34 Vueling 2Ethiopian Airlines 24 Middle East Airlines 10 West Jet 16EVA Air 13 Saudia Airlines 8LOT 21 Tarom Airlines 14Lufthansa 32 Vietnam Airlines 21SAS 22 Xiamen Airlines 11Shenzhen Airlines 14Singapore Airlines 26South African Airlines 25Swissair 24TAP 27Thai Airways 23Turkish Airlines 39United Airlines 33Ukupno 625 Ukupno 444 Ukupno 295 Ukupno 220Prosječno po kompaniji 22 Prosječno po kompaniji 22 Prosječno po kompaniji 21 Prosječno po kompaniji 14

Star Alliance SkyTeam Oneworld Ostali izvan alijansi

Izvor: Prema Airline Business (2016), analizirali i priredili autori.

Analizirajući ukupne učinke vidljiv je vrlo intenzivan rast „code sharing“ spora-zuma, osobito nakon 2002. godine. Prosječna godišnja stopa rasta „code sharing“ sporazuma za razdoblje 1994.-2016. iznosi 8,2 posto, dok prosječan broj po aviokompaniji raste 11 posto.

Tabela 2. „Code sharing“ sporazumi 1994./2002./2016. godine

Godina Broj "code sharing" sporazuma Broj obuhvaćenih prijevoznika Prosječno po kompaniji

1994 280 136 22002 548 163 32016 1584 78 20

Izvor: Prema Airline Business (1994, 2002, 2016) analizirali i priredili autori.

Prema dostupnim podacima polovinom 2002. godine Air France je imao aktiv-nih 38 različitih oblika „code sharing“ sporazuma, Austrian Airlines 27 sporazu-ma, poljski LOT 20 sporazuma, Lufthansa 29 sporazuma, odnosno ukupno 114 sporazuma [Airline Business, 2002:53]. U 2016. godini broj sporazuma je za navedene četiri aviokompanije povećan na 138 što upućuje na zaključak da ak-tivnosti na primjeni sporazuma ulaze u fazu maturacije. Stoga se aktivnosti ovog oblika komercijalnih suradnji u okvirima tri globalne svjetske alijanse u 2016. godini prvenstveno odnose na optimizaciju fi nim prilagođavanjima postojećih,


dok se nove suradnje odnose na povezivanja s manjim regionalnim prijevoznici-ma [Airline Business 2016:30].

Nakon implementacije, upravljanje „code sharing“ sporazumom i dalje obuhvaća široki spektar poslovnih procesa kompanija partnera od zajedničkog pojavljiva-nja na tržištu, preko obavljanja samog prijevoza pa sve do aktivnosti nakon sli-jetanja aviona, odnosno poslova otpreme putnika i prtljage. Svako funkcionalno područje i harmonizacija poslovnih procesa kompanija partnera jednako su važ-ni, a njihova je optimizacija pretpostavka uspješnosti.

Sporazum o zajedničkom poslovnom pothvatu – „joint venture“ podrazumi-jeva zajednički tržišni nastup u kojem dva ili više avioprijevoznika udružuju svoje resurse u cilju ostvarenja poslovnog pothvata s odgovarajućom podjelom priho-dovno-troškovnih rizika. Za razliku od tradicionalnih oblika suradnje između aviokompanija „joint venture“ sporazumi podliježu vrlo strogim zakonskim pro-pisima, a preduvjet uspostave je „antitrust“ imunitet od odgovarajućih državnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. Ovakav oblik suradnje nije karakterističan isključivo za industriju avioprijevoza već se primjenjuje i u drugim gospodarskim granama. Prema korisnicima usluge „joint venture“ partneri djeluju kao jedna kompanija na tržištu, ali istovremeno zadržavaju vlastiti brand i neovisnost.

Na svjetskoj razini najrelevantniji „joint venture“ sporazumi u putničkom avio-prijevozu, svakako su oni koji se odnose na sjeverno-atlantsko rutno područje, a razlikuju se prema pripadnosti globalnim alijansama. Na primjer, multilateral-ni, transatlantski „joint venture“ Lufthansa grupe (Lufthansa, Austrian Airlines, Swiss i Bruxelles Airlines) s Air Canada i United Airlines, putnicima nudi izbor od gotovo 300 transatlantskih letova dnevno između Europe i Sjeverne Amerike (SAD, Kanada) do 61 odredišta. Preko čvorišnih aerodroma navedena mreža je povezana s više stotina priključnih letova (Lufthansa, 2016).

Općenito analizirajući složenost i različite nivoe međukompanijskih suradnji sa stanovišta ekonomskih, pravnih, operativnih i tehničko-tehnoloških zahtjeva, „joint venture“ predstavlja najviši stupanj, nakon čega preostaje spajanje kom-panija u jedinstveni poslovni subjekt. Pri tom postoje regulatorna ograničenja stranog vlasništva u aviokompanijama (Europa 49%; SAD 25%).

S pozicije racionalnosti plasmana kapaciteta na tržištu navedeni oblik suradnje su primjenjivali Air France i Croatia Airlines u razdoblju 1992.-1999. On se zasnivao na poslovnoj strategiji iniciranoj od strane Air France-a kojom nije mo-



rao značajnije angažirati fl otne kapacitete na relativno nestabilnom tržištu avi-oprijevoza Hrvatske. Time se neposredno utjecalo na povećanje produktivnosti plasiranih kapaciteta mjerene faktorom iskorištenja putničke kabine i aviona, jer je sporazum obuhvaćao i robno-poštanske učinke, u čemu je Air France bio vrlo solidan partner [Mirko Tatalović, Ivan Mišetić i Jasmin Bajić, 2012:262].

ALIJANSE AVIOPRIJEVOZNIKAPočeci formiranja alijansi datiraju od 1968. godine kada su aviokompanije UTA, SAS, KLM i Swissair oformili KSSU alijansu [Kenneth Button, 2004:35]. To je, međutim, bilo na ad-hoc bazi i svodilo se na ekonomičnost održavanja avi-ona. Tek 1998. godine osniva se Qualifl yer grupacija u kojoj su vodeću ulogu imali Swissair i Sabena. Povijest Qualifl yera seže u 1992. godinu kada nastaje prvi europski program skupljanja nagradnih milja za Swissair, Crossair i Austrian Airlines. Kasnije se grupaciji Qualifl yer pridružuju TAP, Turkish Airlines, Air Li-berte, Air Littoral, Air Europe, LOT, PGA i Volare Airlines, ali već 2001. godine alijansa se raspada, djelom zbog bankrota ili restrukturiranja pojedinih članica, a dijelom zbog prelaska u druge alijanse. Također, formirana je i alijansa Wings, koju su sačinjavali KLM i Northwest te je 2000. godine, udio postojećih alijansi za putnički promet u to vrijeme iznosio 55 posto. Dakle, broj globalnih alijansi smanjio se sa četiri na tri. Qualifl yer i Wings su nestali, a istovremeno se oformio SkyTeam koji je 2015. godine dostigao 20 posto udjela putničkog prijevoza. Također, udio neraspoređenih aviokompanija smanjen je u svijetu sa 45 posto na 39 posto. Vodeća je i dalje Star Alliance s udjelom od 23 posto (grafi kon 1).

Grafi kon 1. Udio redovnog putničkog avioprijevoza po alijansama 2000./2015. godine (putnički kilometri)

Oneworld 19%

Wings10%

Star Alliance

23%Qualiflyer

3%

Ostali45%

2000. Oneworld18%

SkyTeam20%

Star Alliance

23%

Ostali39%

2015.

Izvor: Prema IATA (2001, 2016c) priredili autori.

Sagledavajući globalnu sliku aviokompanija koje su donijele odluku o pristupa-nju nekoj od alijansi, mogu se izdvojiti sljedeći ciljevi udruživanja u alijanse [Naveau Jacques, 1999:5,6]:


• Strateški odgovor na ekonomsku globalizaciju;• Integracija i optimizacija rutne mreže;• Ušteda troškova, povećanje profi tabilnosti;• Povećanje produktivnosti;• Redukcija ograničenja pravne regulative;• Mogućnost fl eksibilnosti nastupa na tržištu, itd.

Integracija novih članica u alijansu avioprijevoznika uvjetovana je nizom mini-malnih zahtjeva u cilju harmonizacije zajedničkog produkta unutar grupacije. Nemogućnost postizanja i održavanja prihvatljive razine standarda refl ektira se na potencijalno, ali i postojeće članstvo u alijansi. Primjer teškoća pri integra-ciji u Star Alliance je Air India. U srpnju 2011. godine službeno je objavljena suspenzija projekta integracije u Star Alliance do daljnjega, budući da tadašnji kandidat kompanija Air India nije uspjela zadovoljiti minimalne zahtjeve koji su defi nirani u prosincu 2007. godine. Air India je ispunila sve minimalne zahtjeve i Star Alliance standarde tek 2014. godine od kada je punopravna članica (David Flynn, 2014). Sve navedeno pokazuje kako su u industriji avioprijevoza alijanse postale mogući modalitet konsolidacije kada bilateralni sporazumi i zakonodav-na ograničenja stranog vlasništva sprječavaju međunarodna spajanja kompanija.

Globalna strategija alijansi temelji se na mrežnoj ekonomiji i rastućem svjet-skom gospodarstvu. Da bi se udovoljilo sve konkurentnijim zahtjevima tržišta aviokompanije su u smjeru optimiziranja prodajno-marketinških aktivnosti pri-siljene povećavati broj komercijalnih partnera što omogućava pokrivanje veće mreže odredišta i širu lepezu mogućnosti prilagodljivu putničkim potrebama. Uglavnom, aviokompanije u okviru alijansi surađuju na različitim područjima i na različitim nivoima [Kostas Iatrou i Mauro Oretti, 2007:59]:• Zajednički „code sharing“ letovi;• Suradnja u programima nagrađivanja vjernosti („Frequent Flyer“);• Zajednička eksploatacija zemaljskih objekata;• Koordinacija reda letenja;• Zajedničko oglašavanje i marketing;• Koordinacija zemaljskih usluga;• Razvoj i zajedničko korištenje rezervacijskih i ostalih IT sustava;• Zajednička nabava goriva;• Zajedničko održavanje;• Block-space sporazumi;• Razmjena kabinske posade.



Veličina i značaj tri postojeće globalne alijanse avioprijevoznika prikazani su u tabeli 3.

Tabela 3. Osnovni pokazatelji učinaka globalnih alijansi avioprijevoznika 2016. godine

Opis Star Alliance SkyTeam oneworld

Kompanije članice 28 20 14

Broj aviona u fl oti 4.657 4.467 3.571

Zaposleni 432.603 457.781 404.605

Putnici godišnje 641,1 milijuna 665,4 milijuna 558,4 milijuna

Prihod od prodaje (USD) 184 milijardi 149 milijardi 137 milijardi

Dnevni polasci preko 18.500 17.343 13.814

Aerodromi opsluživanja 1.330 1.062 1.006

Saloni za odmor preko 1.000 672 preko 650

Države koje opslužuju 192 177 161

Izvor: Istraživanje autora prema službenim Internet stranicama alijansi i stručnim časopisima Airline Business, Air Transport World i Airline Leader.

Prema većini komparativnih elemenata iz tabele 3 Star Alliance je vodeća svjet-ska alijansa. Izuzeci su broj putnika i broj zaposlenih gdje je vodeću svjetsku ulogu preuzeo SkyTeam. Volodymyr Bilotkach i Kai Hüschelrath (2010) na-pravili su opširnu analizu tržišta avioprijevoza na temelju podataka o izravnim transatlantskim letovima u redovnom putničkom prometu. Podaci su kombi-nacija informacija o strukturi mreže aviokompanija i dinamike međukompanij-skog partnerstva na istom tržištu u razdoblju od 1992. do 2008. godine kako bi se ispitalo da li kompanije koje uživaju „antitrust“ imunitet poduzimaju mjere u cilju isključenja interline putnika koji dolaze letovima konkurentnih prijevo-znika. „Antitrust“ imunitet vodi ka 2,5 do 6 postotnog (0,7-1,5 posto kod pro-cjene dinamičke snimke podataka - Generalized Method of Moments GMM4) smanjenja frekvencije letova kompanija koje nisu u alijansama i opslužuju novo zaštićena prometna čvorišta. Utjecaj na veličinu putničkih tokova još je veći, što sugerira na korištenje aviona manjeg kapaciteta kompanija koje ne pripadaju alijansama ili takve kompanije ostvaruju niže faktore popunjenosti kabine na linijama novo zaštićenih prometnih čvorišta. „Antitrust“ imunitet može dovesti i do smanjenja broja putnika na linijama između čvorišta konkurentnih alijansi [Bilotkach i Hüschelrath, 2010: 23,24].

4 GMM - generička metoda procjene parametara u statističkim modelima.


Općenito govoreći aviokompanije ulaze u transnacionalne alijanse radi ostva-renja prednosti ekonomije velikih brojeva i gustoće5 povećavajući tako veličinu i doseg vlastitih mreža odredišta, što je analizirano u brojnim studijama, te je zasigurno najjači poticaj za „code sharing“ sporazume. Slijedom navedenog može se zaključiti da su ključne odrednice uspjeha partnerstva između aviokompanija sljedeće [Birgit Kleymann i Hannu Seristö, 2004:181]:• Razumijevanje pretpostavki i ciljeva alijanse;• Razumijevanje uloga partnera u alijansi;• Izbor partnera;• Iznalaženje ravnoteže između obaveza i fl eksibilnosti;• Određivanje odgovornosti partnera;• Izgradnja efi kasne strukture vodstva alijanse;• Osiguranje resursa menadžmenta alijanse;• Ostvarivanje angažmana cijele organizacije;• Izgradnja sustava evaluacije učinaka alijansi;• Prepoznavanje izazova uzrokovanih različitim nacionalnim i korporativnim

kulturama;• Uvažavanje stilova menadžmenta i osobnosti u zajedničkom poslu.

Alijanse avioprijevoznika u svakom slučaju utječu na unapređenje svih elemenata uslužnog procesa u avioprijevozu, a na neki način su prethodnica budućim mo-gućim internacionalnim spajanjima aviokompanija.

„ECOMMERCE“ STRATEGIJA AVIOKOMPANIJE „E-commerce“ u avioindustriji obuhvaća široku lepezu aktivnosti kao što su e-marketing, e-prodaja i distribucija, web korisničke usluge, „e-commerce“ orga-nizacija i strategija. Jasno je da se radi o velikim potencijalima koje uz dobru organizaciju odlikuju brzina i širina povećanja korisnika usluga, što je u avio-prijevozu ključna pretpostavka za uspješno tržišno pozicioniranje. To je vidljivo iz novih istraživanja koja ukazuju na povećanje udjela korisnika interneta sa 2,7 milijardi ili 38 posto svjetske populacije u 2014. godini na 3,6 milijardi odnosno 48 posto svjetske populacije do kraja 2019. godine. Sličan trend očekuje se u rastu globalne e- prodaje putovanja sa 471 milijardi USD u 2014.godini na 762 milijarde USD u 2019. godini [Michael Henke, 2016: 1,2]. Međutim, u procesi-ma optimiziranja komercijalnih aktivnosti aviokompanije primjenom prodajnog

5 Economies of scope and density – također se koristi izraz „ekonomija razmjera“.



„Attention, Interest, Desire and Action“ (AIDA6) modela, uzimaju u obzir, da se ne prodaje opipljiv proizvod, već je zadaća prodajnog menadžmenta uspostavljanje dugoročnog odnosa s kupcima, kao što su putničke agencije ili veliki korporativ-ni kupci, gdje potpisani ugovor predstavlja početak izgradnje odnosa, a ne kraj postupka [Stephen Shaw, 2011: 291].

Takve trendove podržava i razvoj društvenih mreža koje omogućavaju jedno-stavnu komunikaciju, što je bitno s aspekta putnika koji žele biti povezani i informirani o bilo kojoj novoj činjenici u svakoj fazi svoga putovanja. Društvene mreže im omogućavaju da na taj način budu dio takvog virtualnog svijeta, avio-kompanije ne smiju tu realnost ignorirati, već naprotiv moraju imati inicijativu i upravljati tim procesima stvarajući na taj način nove platforme odnosa s putni-cima [John G. Wensveen, 2015: 310-311].

Pojavni oblici e-aktivnosti koje se koriste u avioindustriji su vrlo raznoliki [Hen-ke, 2016: 18-21]:1. B2C („Business to Consumer“);2. B2B („Business to Business“);3. C2B („Consumer to Business“);4. C2C („Consumer to Consumer“);5. B2E („Business to Employee“);6. B2P („Business to Peer/ Social Media“);7. B2O („Business to Other/ Charity...“);8. P2P („Peer to Peer-blogs,chatrooms...“);9. B2B(U) („Business to Business Upstreams-suppliers“);10. G2P („Government to Peer“);11. G2B („Government to Business“);12. G2C („Government to Consumer“);13. O2C („Other to Consumer“);14. M-commerce - „Mobile Commerce“.

Interdisciplinarne karakteristike navedenih kombinacija jasno oslikavaju njihovu važnost bez obzira da li se radi o poslovnim ili turističkim putovanjima i putnici-ma. Plaćena internetska pretraživanja za oglašavanje putovanja i rezervacija kreću se u rasponu od 500-800 milijuna USD - kao na primjer Orbitz 546 milijuna USD, Kayak 604 milijuna USD , preko Expedia, Priceline, Tripadviser i vode-ćeg Booking.com s iznosom od 793 milijuna USD [Jim Leichenko, 2014]. Web

6 AIDA -. Faze prodaje, podijeljene na pažnju, interese, želje i djelovanje.


putovanja su sve intenzivnija, a kvaliteta i dizajn internetskih rezervacija je sve izazovniji, zahtjevniji i privlačniji za putnike u avioprijevozu.

Aviokompanije sve intenzivnije koriste Facebook, Twitter, You Tube, Google+, Linkedin i Instagram platforme. Zanimljiv je podatak da je broj aktivnih ko-risnika Facebooka od 1,5 milijardi veći od cjelokupne populacije Kine s 1,36 milijarde, odnosno Indije s 1,27 milijardi [Henke, M., 2016: 153]. Vodeći ko-risnici – „followers“ na Facebooku među aviokompanijama su Quatar Airways (10,4 milijuna), KLM (9,9 milijuna), Turkish Airlines, Air France i Southwest. Kada se radi o Twitteru vodeći avioprijevoznici su KLM, Jetblue, Southwest, Air Asia, Philippine Airlines i American Airlines. Najpopularniji korisnici Google+ su aviokompanije KLM, Emirates, Virgin America, British Airways, Delta i Tur-kish Airlines . [Henke, 2016:157,165,179]. Na to se nadovezuje veliko značenje programa lojalnosti i izgradnja odgovarajućih odnosa i komunikacije s čestim putnicima, kao pojedincima, uzimajući u obzir njihove potrošačke navike pohra-njene u bazama podataka. Primjer razvoja aktivnog angažmana na društvenim mrežama je ekipa društvenih medija Southwest Airlinesa gdje glavni Twitter me-nadžer prati komentare na Twitteru i Facebooku, online djelatnika koji provjerava činjenice i interakciju s blogerima, te jednu osobu koja preuzima odgovornost za prisutnost tvrtke na stranicama kao što su YouTube, Flickr, i LinkedIn [Philip Ko-tler i Gary Armstrong, 2014: 115]. Prema kriteriju korištenja video poruka You Tube vodeća svjetska aviokompanija je Turkish Airlines, s legendarnim izuzetno kreativnim Kobe vs Messi „selfi e“ nadmetanjima. [Henke, 2016: 173]. Tehno-loški napredni avioprijevoznici koriste prednosti novih tehnologija analitičkih podataka Big Data7, kako bi poboljšali prodaju i profi tabilnost, te prikupljaju po-datke o navikama i „e-commerce“ ponašanju putnika preko popularnih društve-nih mreža, kao što su Facebook i Twitter i web stranice za organizaciju putovanja, kao što su Kayak i Travelocity [Alex Woodie, 2014]. Kako navodi Nawal Taneja [2014: 13,14], korištenje „Big Data“ tehnologija omogućuje spoznaju koliko su kupci različitih segmenata spremni platiti za usluge avioprijevoza. Poznavanje profi la kupca i razvoj tehnologije („smartphone“ i metode mobilnog plaćanja) su pretpostavka „prave ponude, pravoj osobi u pravo vrijeme“ u različitim fazama putovanja.

„E- commerce“ bitno doprinosi rastu i značenju tzv dodatnih prihoda aviokom-panija u svijetu u čemu prednjače niskotarifni avioprijevoznici. U 2014. godini najveći udio dodatnih prihoda u ukupnim prihodima ostvario je Spirit (38,7

7 Big Data - skup tehnologija za analizu velike količine nestrukturiranih podataka iz različitih izvora.



posto), a slijede Wizzair sa 33,7 posto i Allegiant s 32,4 posto [IdeaWorksCom-pany, 2015]. Autor Taneja [2016: 7,8] u procesima digitalizacije komercijalnih aktivnosti aviokompanija poseban naglasak stavlja na prelazak sa tradicionalnog-fi zičkog na digitalni „hub and spoke“8 sistem, koji treba da omogući odgovaraju-ću reakciju aviokompanije u realnom vremenu.

ZAKLJUČCIU razvoju industrije avioprijevoza proširivanje modaliteta međukompanijskih suradnji temelji se na specifi čnim putničkim potrebama, na koje aviokompanije moraju pravovremeno reagirati optimalnim miksom komercijalnih aktivnosti. U posljednjih četrdeset godina partnerstva aviokompanija kontinuirano se razvijaju povećavajući stupanj složenosti i interaktivnosti suradnje počevši od „interline“ sporazuma (1970), „code sharing“-a (1980), „joint venture“-a (1990), uključiva-nja u globalne alijanse (2000), pa sve do internacionalnih spajanja kompanija (2010+).

Optimizacija upravljanja komercijalnim aktivnostima aviokompanije očigledno je kontinuirani proces koji uz uspostavljanje dugoročnog odnosa s kupcima uk-ljučuje i nužnost digitalizacije operativnih, fi nancijskih i strateških procesa uz odgovarajuće prilagodbe svih raspoloživih resursa aviokompanije.

Digitalni operativni sistemi omogućavaju znatno veću kreativnost i kombinabil-nost čime se otvaraju velike mogućnosti za aviokompanije da strateškim anga-žmanom u korištenju novih tehnologija ostvaruju dodatne komparativne i kon-kurentske prednosti.

LITERATURAAirline Business (1994) June 1994, Colchester: Reed Business Information Ltd.Airline Business (2002) July 2002, Colchester: Reed Business Information Ltd.Airline Business (2011) More Low-Cost Airline Links to Network Carriers, January 2011, Colches-

ter: Reed Business Information Ltd.Airline Business (2016) September 2016, Colchester: Reed Business Information Ltd.Button, K., (2004) Wings Across Europe, Towards an Effi cient European Air Transport System,

Aldershot: Ashgate. Bilotkach, V. and Hüschelrath, K. (2010): Airline Alliances, Antitrust Immunity and Market

8 Hub and spoke - Sustav priključnih i disperzivnih letova koji se obavlja na tranfernoj zračnoj luci.


Foreclosure, Discussion Paper No. 10-083, Mannheim : ZEW Zentrum für Europäische Wirtschaft sforschung.

Peluso, J. (2014) Special Prorate Agreements Are Your Partners Getting Th e Better Of You?, http://www.ascend forairlines.com/2014-issue-no-4/special-prorate-agreements, (20.5.2016).

Flynn, D.(2014) Air India joins Star Alliance, published 11 JUL, 2014, http://www.ausbt.com.au/air-india-to-join-star-alliance-in-july, (25.5.2016).

Havel, B.F. (2009) Beyond Open Skies: A New Regime for International Aviation, New York; Wolt-ers Kluwer Law & Business.

Henke, M. (2016), Airline e-Commerce Log on. Take off , London: Routledge.Henemann, J., Malanik, P.(2010) Cooperation and Alliances Opportunity for Growth, U Wald, A.,

Fay, C., Gleich, R. (editors): Introduction to Aviation Management, Berlin: LIT Verlag.IATA (2001) World Air Transport Statistics 44, Montreal-Geneva: International Air Transport

Association. IATA (2010) Passenger Services Conference Resolutions Manual, 30th edition, Montreal-Geneva.IATA (2011) Passenger Services Conference Resolutions Manual, 31st edition, Montreal-Geneva.IATA (2016a) IATA Clearing House, http://www.iata.org/services/fi nance/clearinghouse/Pages/

index.aspx, (25.05.2016.).IATA (2016b) IATA Multilateral Interline Traffi c Agreements (MITA), http://www.iata.org/

whatwedo/ workgroups/Pages/mita.aspx, (25.05.2016.).IATA (2016c) World Air Transport Statistics 60, Montreal-Geneva: International Air Transport

Association. Iatrou, K., Oretti, M., (2007) Airline Choices for the Future: From Alliances to Mergers, Aldershot:

Ashgate.IdeaWorksCompany (2015) Press Release - 13 July 2015, http://www.ideaworkscompany.com/

wp-content/ uploads/2015/07/Press-Release-99-Ancillary-Revenue-Top-10-for-2014.pdf , (16.1.2016).

Kleymann, B. and Seristö, H. (2004) Managing Strategic Airline Alliances, Aldershot: Ashgate.Kotler, P., Armstrong, G., (2014) Principles of Marketing, Global Edition, Harlow: Pearson.Leichenko, J., (2014) Travel Advertisers and Paid Search https://www.adgooroo.com/resources/

blog/travel-advertisers-and-paid-search/ (3.10.2016.).Luft hansa (2016) Joint Ventures, https://www.luft hansagroup.com/en/company/alliances/joint-

ventures.html, (26.5.2016.).Malović, I. (2012) Optimizacija međukompanijskih sporazuma u zračnom prijevozu, znanstveni

magistarski rad, (neobjavljen), Zagreb: Fakultet prometnih znanosti.Malović, I. (2015) Međukompanijski sporazumi u zračnom prijevozu, autorizirano predavanje na

Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu.Naveau, J. (1999) Airline Alliances, Vol 49, ITA, Pariz.Shaw, S., (2011.) Airline Marketing and Management, 7th edition, Farnham: Ashgate.Taneja, N., (2014.) Airlines as Dynamic Retailers, Airline Leader, Issue 21, Feb-Mar 2014, Sydney:

Airline Leader Pty Ltd., str. 10-14.



Taneja, N., (2016) Digital Transformation of the Airline Business, Airline Leader Issue 35, Jul-Aug 2016, Sydney: Airline Leader Pty Ltd., str. 6-8.

Tatalović, M., Mišetić, I. Bajić, J. (2012) Menadžment zrakoplovne kompanije, Zagreb: Mate d.o.o.Wensveen, J.G. (2015) Air Transportation A Management Perspective, Farnham: Ashgate.Woodie, A., (2014) How Big Data Helps Airline Profi tability, http://www.datanami.com/

datanami/ 2014-01-03/how_big_data_helps_airline_profi tability.html, (26.4. 2016).

MANAGEMENT OPTIMISATION OF AIRLINES COMMERCIAL ACTIVITIES

Doc. dr. sc. Mirko Tatalović, Jasmin Bajić, dipl. oec., Krešimir Kučko, dipl. oec.

Abstract: Sustained implementation of the optimization processes of the airlines commercial activities is indispensable for timely and appropriate business decisions. Development of the commercial air transport make necessary the standardization of the documents, regulatory issues and procedures followed by diff erent modes of commercial agreements. It is especially present when itinerary of the journey includes at least two diff erent air carriers. Th e modes of commercial cooperation are very diff erent from the simple one to the very sophisticated and complex activities asking for harmonization of many elements and functional areas. It includes special prorate agreements which harmonize the revenue share between the air com-panies after the negotiations. Next level of the cooperation are code sharing agreements more and more present in business practice. Same conclusion is valid for joint venture agreements. Th e highest level of the cooperation are airline alliances which are analysed with the most recent results and indicators. Airlines are recognized leaders in implementation of modern information technologies with very sophisticated applications, data platforms and software solutions. Th erefore, it is very important to follow and implement trends in e-commerce activities including e-marketing, e-sales and distribution and use of diff erent on line and mobile platforms.

Key words: airline, interline agreements, airline alliances, commercial strategy, e-Commerce.

JEL classifi cation: L93.

QUALITY MANAGEMENT, AN ISSUE VITAL FOR EFFECTIVE MANAGEMENT

MirkoTripunoskiVladoNaumovskiMaja Tripunoska

PhD., FON University, Skopje, Republic of Macedonia, [email protected]

PhD., American College, Skopje, Republic of Macedonia, [email protected]

Graduated economist, [email protected]

Abstract: Quality management is the management philosophy that emphasizes the need to improve the products and service in order to better exploit the resources of the organizati-on, which requires continuous improvement in the quality of performance of all processes, products and services of an organization. Th e main bastion of quality-management is focu-sing on customers and is recognized as a fundamental component of development strategies for market competition. However, quality management in organizations is facing with di-lemmas where managers prefer to organize day-to-day activities in a predictable and routine manner in which the change of stability is the natural order of things in the global living space of current operations. Th e organizations hardly open space for installation change by reducing their ability to change and innovation to increase effi ciency in its operations. Th e authors of this study emphasize the question of why most of the changes in quality manage-ment are slow and simultaneously performed gradually while the organizations in the global economy require rapid and radical changes in the direction of using new techniques and tech-nologies, introducing new products and services, making applicable strategy and structure, its own identity and culture. Th is is how these four types of changes basically realize competitive advantage where managers can ensure that each of the necessary ingredients for change in quality management is aff ordable and eff ective.Using technical innovation, as a tissue of the organizational structure that encourages autonomy of employees in the fl ow of ideas from the bottom upwards is of most interest to organizations. Th e change in strategy and structure in quality management and top-down approach, which is particularly applicable, are the scope of the administration that takes responsibility for the restructuring changes in the directions of operations, objectives and control systems. Culture, cultural identity and changes basically be-long generally to the top managers in reengineering, change of horizontal forms of organiza-tion and organizational diversity and organization that teaches and guides the development of human and social aspects and use knowledge from behavioral science to bring real changes in attitudes and communications with consumers. Implementation of systems, methodology and metrology systems as quality builds confi dentiality to anything that can be measured,

DOI: 10.7251/EMC1602335TDatum prijema rada: 12. septembar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.


UDK: 005.6Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije


336Mirko Tripunoski, Vlado Naumovski, Maja Tripunoska


because new technologies have made quality of the products and services are measured to the lowest values, therefore, today’s organizations require strong leadership to guide these processes.

Keywords: quality management, leadership, eff ective management, organization, techno-logy.

JEL classifi cation: L15, M11, M12, M15.

INTRODUCTIONQuality has always been a problem in manufacturing and in services. Centuries ago craftsmen take pride in the quality of their work. Th ey worked hard and im-proved their products until they thought they had reached the highest standards of their guild. In the eighteenth and nineteenth century during the Industrial Revolution, domestic production as a whole was replaced by mass production, which was conducted in locations known as centralized factories. Responsibility for the quality of their workers were taken away, they are only required to do what they are told, which is given by the owner of the factory. Th is mass produc-tion was “scientifi cally managed” division of work and fi rmly imposed standardi-zed procedures. People were seen as extensions of machines that handled. During the twenties years of the last century an interest in procedural management and productivity with an emphasis on understanding the causal and consequential relationships in the process, their input and output data was developed. Th is led to new understandings, which provided new technologies. With the outbreak of the Second World War, the quality and reliability of the products are viewed as vital factors for success in military progress. After military sorrow was suppre-ssed, request products from consumers were issued and the attention of mana-gers focused on production to meet this demand. Th is was particularly striking in the USA and quality soon became urgent in this era of American industrial development.1

Access to quality management was developed to focus on the relationships betwe-en the organization, its employees, processes and systems used by the parties they serve. Th e essential part of this approach is to develop an organization that “learns” and in this way keeps continuous progress. Organizations around the world show signifi cant interest in quality management. Changing organizational culture and behavior of managers and staff means that a huge commitment to this philosophy must be achieved if we want this approach to fulfi ll its poten-tial. Th is is a long-term approach and actually proposes a fi ve-year strategy for the implementation of a full quality management as a minimum commitment required.


QUALITY AS A COMPETITIVE ADVANTAGE

By becoming an environment in which organizations operate more turbulent and getting up the pace of change accelerated, organizations are increasingly concerned about their survival in the fi erce competition. At the moment when we are becoming more aware about constantly satisfying customer expectations, organizations can realize a reasonable competitiveness. Th is requires organiza-tions to consciously learn that quality can be used as a competitive tool. Th ose organizations where notes for providing superior quality in products and services can be noticed have an advantage over their competitors. Blackmore said that amazing benefi ts are made by the Japanese in increasing quality and producti-vity, resulting in the production of goods and services cheaper than in any other country of the world. He points out that the Japanese have proven that by incre-asing the quality, the productivity can be increased as well.

Th e nature of quality. Often it is considered that quality is diffi cult to defi ne. In terms of quality management, quality can be determined only by the customer who is recognized as the ultimate judge of quality. Consequently, organizations must fi nd out what the client wants, at a price that meets both the client and supplier.

Some additional defi nitions of quality are: First, “Quality means adapting to the needs” (P. Crosby). Second, “Th e quality is the ability to use” (J. M. Hourani). Th ird, “Quality means satisfying the customer” (D. A. Garvin).

Suproster says excellence is the highlight (the top) and the quality is plateau. He said that the organization should always put all its products and services on the plateau, reliably and securely. Th is will reduce the price, because to get to the level of reliability most garbage in the company will be deleted. Th e waste is the enemy of quality. Th e waste can be defi ned as an activity of ineffi cient use of resources: First, directly adding value to products and services of the organizati-on; Second, Provides support for activities in adding value; Or third, positively contributes to the retention of competitive advantage of the organization.3Th e waste can refer to materials, time, fl oor space, knowledge, capacity, human eff ort, creativity, money, training, etc. Eliminating waste is a key part of quality ma-nagement. Th is aspect is emphasized as the implementation of quality could save money, which is contrary to the popular myth that quality costs more. Quality does not cost, it’s paid.

To do something right at the fi rst attempt saves time, money, eff ort, materials etc. Fox noted that thirty percent of the people in government, public or private



companies are busy re - working i.e. doing their work (or someone else) a second, third or fourth time. He believes that thirty percent of managerial time is spent on problems that occur due to wrong decisions and problems resulting from fa-ilure to reach a decision. He says that between ten and twenty percent are added to the price over the companies as a result of poor quality.

Similar ideas are pronounced by the Tribuson, which emphasizes the “hidden factory” a factory within the factory, where employees are busy repairing the mistakes of the main plant. Approaches to measuring quality have changed thro-ugh the years and they can be grouped into four eras: First, inspection access. Observations, standard measurement instruments and other measurement made were used to detect problems and to sort good and bad products. Overall, the quality was checked after the end of the process (by the inspector). Second, Qu-ality Control (1920 to 1950). Various statistical and mathematical techniques to control problems were used and sort good and bad items. Overall, the quality was still checked after the end of the process (by the inspector). Th ird; quality assurance(from the fi fties to early seventies). Various approaches to the statistical analysis programs to avoid problemswere used and were focused on improved coordination. During the process a special attention was paid on the quality and sometimes the worker was part of product quality checking. Fourth, Complete Quality Management (from the early seventies, until today). Th is philosophy of management requires constant progress in all processes, systems, products and services of the organization. Quality is built into every activity of individuals with responsibility for the quality of their work.

Using the quality as a competitiveness tool. It is important to remember that it is not necessarily possible or preferred organization to provide superior quality in every aspect of production and distribution of its products and services. As a consequence, the organization should defi ne the various aspects of “quality”, i.e. to separate feasible parts, and then singled out those parts that are willing and able to compete. Some aspects of quality are listed further in the text:4First- Exe-cution - basic operational characteristics. Second, Characteristics - distinctivene-ss, diversity. Th ird, adjustment - adherence to standards or specifi cations. Fourth, Aesthetics - attractiveness, address, tastefulness. Fifth, Reliability - constant de-pendability, loyalty. Sixth, Longevity - durability and strength. Seventh, Endu-rance - easy and convenient repair. Eighth, Information – instructions,provided information. Ninth, Speed - timely distribution. Tenth, Reaction - knowledge, opportunity, willingness to respond to the needs. Eleventh, Confi dentiality - re-putation insurance.


Garvin states that a company should not simultaneously implement all sizes and in fact this may be impossible unless the organization aspires to charge very high prices. Also, technological limitations may impose pressure. Sometimes, with the improvement of one aspect of quality, organization accepts inferior to other aspects. Garvin provides an example of how Japanese cars are known for their superior “equipment and ending” and low rate of repair while their resistance to corrosion and poor performance of the security are underestimated. Organi-zations often implement a certain quality segment. Many products do not rank high in all aspects of quality, and those who rank are “Rolex” watches, “Bang and Olfsen” stereos “Ferrari” cars mean high prices. Organizations need to expand their implied quality. Th at’s more than reducing loss and thereby reducing the cost. If implemented appropriate quality segment or focus on those key aspects that the customer considers important, the quality can become a powerful com-petitive tool. Detailed study shows how the implementation of quality can save money - contrary to the myth that quality costs money. Many organizations indicate that improved quality means increased savings. Any changes with em-ployee involvement in decision-making are cultural and technical. Workers are beginning to better communicate among themselves and with managers parti-cipating in team meetings, but they teach leadership in non managerial teams. Comments from employees include: “When we fi rst started, morale was low and people were worried because there were restrictions, but I’m 25 years in the industry for conservation and this is the most progressive program I’ve ever seen”; “Th e change is because people are encouraged to believe in themselves”; “Training for Quality Management is good for professional life, but also out of the factory. I cannot even use at home, for personal reasons.”

QUALITY MANAGEMENTTh ere are a number of approaches that can be adopted to promote the quality of the organization’s activities. Th is can range from short-term “solutions” to long-term, wide organizational approaches. We will focus on the second type, one that received full approval in the global economy. Th is is the basis of quality manage-ment developed by the Department of Industry, Technology and Commerce (the branch of a national industry with continuing service).

Quality management has three main principles or truths connectors on the frame. We identifi ed seven important necessities, forming values set for the implementa-tion of quality management in any organization. In practice, these requirements (or values) form the basic vision of the organization for quality management. Th is



vision then lets on that specifi c targets for improvement in the context of quality management can be planned and implemented over a period of time.

Quality management principles. Th e main focus of the approach of quality management is a client whose expectations must be met by the organization en-deavoring to supply them with products and services. Th e organization’s ability to meet expectations is primarily infl uenced by three main interactive principles: First, people; Secondly, deviations; andthird, systems.

People. Th e fi rst principle, “All people serve the client throughand in the system,” emphasizes the fact that everyone is involved in the relationship customer - supplier in some way, regardless of whether the focus on external or internal customers or both. Customers have a wide range of expectations that need to be addressed if we are to achieve quality output. Some of these expectations were enumerated in the previous topic. Customers do not always have all the expectations in certain categories; it depends on a multitude of variables, such as whether it is a product or service that is delivered by personal client expectations so.

Deviations. Th e second principle, all systems are adversely aff ected the dero-gation emphasizes that variation exists all around us and in everything we do. Weather varies from day to day, people’s mood varies and we get deviations in the outcome of the work they perform. To understand the assignment and why it occurs we should study the working systems and processes and examine the causal and consequential relationships. It is assumed that there are two main types of reasons for deviation. Th ese are classifi ed into categories of everyday and extraordinary reasons. Everyday causes of deviation can be traced directly to the systems. Th ey are embedded in systems and people working in the system have little or no impact on these causes. For example, defects in incoming materials, equipment failure, inadequate training, inadequate work instructions, too much noise, dirt, tremendous heat and inadequate ventilation will cause deviations. On the other hand, extraordinary deviation can be traced directly to a particular event or person. On these grounds usually people in the system have infl uence and can change. For example, a worker inattention, poor motivation and lack of planning will cause deviation.

Total quality approach that off ers opportunities for performance improvement in industrial systems lie in reducing the everyday reasons. In fact, it is assumed that at least 85 percent of the industry’s problems are the result of everyday rea-sons, and less than 15 percent of the problems were due to extraordinary causes.


Systems. Th e third principle, “Th e deviation impedes the ability of people in the system to satisfy customers,” emphasizes that people in the system are often thwarted in their eff orts to produce a quality product because of the system. Th e-refore, it is important to understand all aspects of relations between people and systems in which they operate. It is assumed that all systems have a reasonable ability that can be maintained at a certain time without imposing unnecessary stress in humans. However, people who work in the system can help to identify and eliminate unwanted extraordinary reasons over which they have infl uence. Also, they can identify the desired extraordinary reasons and inserted into the system to share them with other people. Th us a reasonable ability of the system can be improved over time.

Th ese three main principles form the basis of a powerful set of management values, infl uencing decision-making in organizations that started the journey to improve their quality.

Quality management necessities. Key necessities of quality management form the basic plan for insertion into the practice of quality management. Seven ne-cessities are used as a criterion for comparing the current style and the manage-ment of the organization versus the ideal approach to quality management. Key managerial necessities are: 6First,quality is defi ned in terms of customer perception. Necessity 1 focuses on the establishment of the necessary infrastructure of the organization to allow matching of the strong orientation of the client. Th is in-volves conducting some market research to clearly identify what are the expecta-tions of customers, assessing the nature of your products and services and those of your competitors (which may include repairs which is discussed later in this subject) and questioning, identifying how they can meet expectations. Second, the system is improved by improving processes in the system.Necessity 2, refers to the methodology via which the improvement in the organization. Th is beco-mes a process of continuous improvement, where plans are made, implemen-ted, reviewed and, if appropriate, incorporated into the system. It is an ongoing approach. Th ird,suppliers and entrepreneurs are considered partners in the system. Necessity 3 is probably one of the most controversial parts of the approach to the management of quality since proposed using fewer suppliers and entrepreneurs, and maybe going to use a single supplier. Th is necessity emphasizes the value of building long-term relationships, where both parties work together for mutual benefi t. Fourth,statistical thinking and methods used to manage and reduce the deviation. Necessity 4 focuses on developing a full understanding of change and variation and its implications for the performance of all systems in the organi-



zation. Various statistical tools used to collect this information. Fifth,all creative people are involved in the continuous improvement of systems. Necessity 5 empha-sizes the importance of the contribution people can make to achieve a quality result. When you base a culture of continuous improvement you develop creative employee involvement that leads to improved creativity and improved percep-tion of the client. Sixth, continuous improvement activities are integrated into the strategic and planned year-round cycle.Necessity 6 focuses on incorporating the philosophy of continuous improvement in formal planning activities of the orga-nization. Th is is achieved by ensuring that the strategic plans of the organization become the driving force behind the continuous improvement in order to meet out (and fulfi llment) customer expectations. Seventh, continued improvement is driven, driven and supported at all levels of the organization. Necessity 7 underlines the importance of leadership at all levels in the organization. It emphasizes the importance of, and links together, leadership, management and organizational support to appear continuous improvement across the organization.

Suproster said 7 “Movement for Quality is a process and everything is variable in the process. Th e activity of the company is to continuously improve the process. People who work in the process does not represent problem. Th e average person cannot really do much to improve or destroy things, so leave the people alone. Work on the process, not on the people.”

IMPLEMENTING QUALITY MANAGEMENTBefore you can assign quality management in an organization there should be an understanding of the need for change in the organization. Th e philosophy of qu-ality management will be accepted by the behavior and the belief of some people, but maybe not for all of them. Consequently, understanding the need for change is essential, then, most importantly, older managers must be committed to quality management with a view to its successful implementation. Often, the introducti-on of quality management involves changing the culture in the organization. Th e degree of change required and the speed of its implementation sequence will aff ect the success of the approach to quality management that can be attached as:8

Vision for the future. Managers must set the ball spinning. Th ey must know what they want to set and determine its deadline. Th e fi rst step is to assess where the organization is now, through proper research led inside and out. Th is will include the choice of collecting data, such as the nature and quantity of waste in the organization, the frequency with which deadlines are achieved (or not), the


perception of quality customer data and employees proposals, the comparison with industry leaders and review of international experience. Th is information gives an indication of the strength, weaknesses, obstacles and discernment in the quality of the organization and how these can be minimized or overcome. Th is then enables the basis for establishing the vision and strategic plan for the orga-nization. Th e management team has already determined where the organization is now, decides where he wants to be in the future and develop a strategy to close the gap, i.e. to get there. At this stage the organization is normally to be optimi-stic about how quickly the quality management can be implemented.

Knowledge, dedication and planning. In order the implementation of quality management to be successful, the need for change must be noted. Also, there must be knowledge of how this change can be achieved. Th e usual approach is the Director-General to organize, so that top managers will understand the principles and practices of quality management and how to begin the process. Typically, in this forum, vision of the organization shall be identifi ed. If you follow the framework of total quality o at this stage the following objectives are identifi ed as:9First, increased levels of knowledge about quality management by the management team, secondly, shared commitment to accepting “lifestyle” in the management of quality, Th ird, know “how” to continue. Th e next step is electing a planning team - people who will plan the insertion of quality manage-ment in a framework that focuses on the specifi c needs of the organization. Th is usually involves examining ways to develop a supportive culture for quality ma-nagement, increasing the channels of communication throughout the company and orientation training and development of employees and recognition and upgrading of systems to facilitate implementation of quality management. In addition, the planning team will decide where the start approach to quality ma-nagementisand howthe progress of its implementation throughout the organiza-tion will be managed. After some time all employees will gain training to provide an understanding of quality management and its various tools and techniques, so they will be able to contribute to the process of continuous improvement in every possible way throughout the organization.

Tools and techniques. In order to see where the organization is now, according to the terms of quality, and monitors the progress the organization has made in improving its quality requires a selection of tools and techniques. Some are inex-pensive and commonly used, others are more diffi cult to use. Generally, organi-zations tend to use the tools available and are appropriate for their organization.



Statistical tools. Once you collect data, they use simple statistical tools to expose and understand this data, so they can be used for decision-making and enforce-ment actions.

Repairs. Th e organization is often interested in what their achievements in various operating systems and results in relation to those used by other organizations. Th e implementation procedure to make such a comparison is called repairs. Th e term comes from repairs procedure observation points’ comparative evaluation through standard or “benchmark” points. Th e collected information allows us to delve into the essence of how to improve things. Th e key thing is to identify the organization that performs a particular activity very well, in other words, one that shows best practice, to analyze how it is achieved and try to copy such practices.

Software - a hard way of quality. Software development is now so great task that developers no longer working as individuals; Teams are a necessary part of the process. Th e challenge for the development team is not just the creation of complex programs, but also appropriate to test. It is important to recognize all the errors in the program before reaching the end user, because the cost of “re-pair” is great. Initially, the software creators have released a series of rigid tests in the privacy of their own offi ces. Th is type of testing is often called alpha testing. In beta testing “fi nal” product is given to a group of end users because genuine validation. Th ese users can realistically check software apart from the group of alpha-test and feedback from beta test are used to perfect the product before commercially released. Th e growing complexity of programs and great prizes to win to be a leader in the industry make companies developing software to accept the fact that the release ahead of customer expectations, which can only be achie-ved by inserting a client and the quality of management is important for success in this competitive market.

MANUFACTURING VERSUS SERVICE ORGANISATIONSQuality management has its beginnings in the manufacturing industry. It acknowledges that service organizations need to focus on quality as much and manufacturing organizations. Th ere is debate about how service organizations implementing the program of quality management. Joan Dzhefard said: “Everyt-hing you hear that people talk about the management and leadership of high quality in production is likely applies to service organizations, with modifi cation, plus even more.” Zemke suggests that to eff ectively manage service organization you must be understood according to the characteristics that diff erentiate the


service from the product. Zemke proposes fi ve general categories for which he says covers many pressure points that are critical to the management of the ser-vice10. First, focus on what matters. Retaining customers is considered the most important thing in the service organization. Th is diff ers from production organi-zations where the aim is to achieve a hundred percent adherence to the smallest detail or “0 defects” in terms of quality guru Philip Crosby. Th erefore, quality is measured diff erently. Second, the most important is the measurement. He is always appropriate to measure the quality of service in the same way as measured quality of the product. Th e satisfaction of customers is not enough, although it is the duty and the quality of service goes through this. Emotional aspects of custo-mer service must take into account and this broadens the scope of the reaction of the customer love to hate, with the satisfaction level is only which must be reached. And again, what is important to the customer and the measurement of its perception of these factors is critical. Th ird, the management staff as part of the product. Th e employees perform various functions in service and manufactu-ring organizations. Industrial workers are a means of completing products, while suppliers of services to the forefront end in themselves. Th is highlights the need to value the investment in people as the one in technology; using technology to support, not replace people from the forefront, linking compensation to perfor-mance for employees at all levels. Fourth, the client management. Th is is one of the attributes of the most distinctive service management, where the perception of customer processes and outcomes should be handled with the activities of employees and processes that facilitate the delivery of service. Fifth, managers as role model. In service organizations where employee behavior is clearly visible to the client, it is important managers accept their responsibility to create adequate quality service behavior conspicuously and subtly. Also, they need to support them, to guide and encourage employees. Employees follow the “rules” of the organization modeled by managers and through encouragement really excellent service can be provided.

World best practice. Organizations get involved in a series of attitudes and prac-tices in order to produce products and services. World best practice is where an organization’s activities are coordinated in order to achieve maximum productivity and enable customer’s products and services of high quality. Techniques such as: quality management, repairs, management participation and development of staff provided by the main principles facilitate the decisions of managers. However, the world’s best practice process that overloads these guidelines managerial style that fi ts the character, culture and competitive conditions of the organization.



International best practice is determined more by cooperation than by com-petition, i.e. when the organization will develop a closer relationship with the supplier and the customer will then reduce the amount of time and lost. Hou-rani says that accepting the “extended targets” is an important pre condition for achieving world-class quality as a result of global best practice. His examples of extended goals are: 11 First, improve the quality tenfold in four years; Second, fourfoldimprovement in safety; and, third, reduce development cycle of the pro-duct in 12 months.

He says that a victorious strategy usually involves taking a leadership quality by senior managers; training for quality management throughout the hierarchy, improved quality with a revolutionary step and employee involvement through training and encouragement. Achieving global best practices is critical in overta-king our competition. However, the real challenge is to make progress and it is visible that microeconomic reform plays an important role here.

Quality Management under another name. Many organizations have adop-ted program management quality, but call it diff erently. Some organizations call their approach “management for continuous improvement” or “quality ma-nagement”. Th ese approaches, as well as the framework of the full quality ma-nagement described above, focus on client needs and implementation is similar. Another approach is value-added management (VAM), which focuses on “redu-cing the time from order to release account by eliminating all activities that add value to the product or service delivered to the customer.” A major part of the management of value added inclusion of all employees in Organizations work for the best connection of the internal activities in Organizations and needs of external customers. Supporters of value-added management say that gives faster results in the management of quality. However, it is useful to note that regardless of which term is used, organizations that seek to improve the quality of their product or service focus: First, customer needs, and secondly, teamwork and developing a culture of quality “in the organization. Such organizations work to making the complex “big steps” and simple “small steps” to improve and see quality as a journey, not a destination.

CONCLUSIONModern society in the era of the 21st century in the fi eld of business and quality management has led to many changes; more or less infl uence the success of many companies. New defi nitions of customer, competition, production and transi-


tion aff ected the strategies of many companies and imposed a new philosophy of the organization to be able to cope with the new paradigm. Old approaches should be dropped and be able to cope with new challenges. Th ese changes requ-ire a scientifi c approach in operations, quality management or reengineering, which is a radical rethinking of the processes in order to achieve high quality at the lowest cost of operation. Th is process can only be achieved if business proce-sses are designed and implemented with the optimal use of natural resources in the best production without defects, without loss of time and a real pleasure to employees. Th e development of quality management as a vital issue for effi cient management must be seen through the scientifi c approach to quality and the change of metrology, standardization, application of statistical estimation, con-trol methods and techniques of production and faultless performance through analysis of costs and continuous introduction of knowledge and education.

REFERENCES: Crosby, P. (1980),Quality is Free. New American Library.Eisen, H. (1992), Melbourne, Australia: Faculty of Business, Monash University.Juran, J. M. (1980),Juran on Planning for Quality. USA: Th e Free Press.Fox, R. (1991) „Making Quality Happen”, bo: Six Steps to Total Quality Management, A Practical

Guide to Implementing TQM. Sydney: McGraw Hill Book Company.Australian Institute of Management (1990),„Total Quality Management”, bo: Management

Review, Journal of the Australian Institute of Management.Zemke, R. (1992) „Th e Emerging Art of Service management”, bo: Training,USA.Vines, J. (1992) „Why Benchmarking is so Important”, bo: Management Reviw, Journal of the

Australian Institute of Management.Juran, J. M. (1991) „Strategies for World Class Quality”, bo: Quality Progress.Osborne, P. (1992) „VAM becomes more in vogue as doubts emerge over TQM”, Australian

Financial Review.Garvin, D. A. (1991) „How Th e Baldridge Award really Works”, bo: Harvard Business Review.Taguchi, G. „Clausing D. (1987), Robust Quality”, bo: Harvard Business Review, January -

February 1990; Tucker, F. G. et al. „How to Measure Yourself Against the Best”, bo: Harvard Business Review.

National Industry Extension Service (NIES), (1990), „Total Quality Management ’How To’ Approach, Guide to Concepts, Principles and Imperatives”, bo: Department of Industry, Technology and Commerce.

Senge, P. (1990),Th e Fift h Discipline: Th e Art and Practice of the Learning Organization. USA: Doubleday/Currency.

MOGUĆI EFEKTI POTENCIJALNOG SMANJENJA ROKOVA DOSPIJEĆA TREZORSKIH ZAPISA U

REPUBLICI SRPSKOJBogdana Vujnović-Gligorić

Marica BanovićAleksandra Figurek

Vanr.profesor, Panevropski univerzitet “Apeiron”, [email protected]

Viši asistent, Panevropski univerzitet “Apeiron”, [email protected]

Docent, Poljoprivredni fakultet, Banjaluka, aleksandrafi [email protected]

Rezime: Trezorski zapisi kao instrument fi skalne politike se sve više koriste u pokrivanju budžetskog defi cita, kao i za održavanje tekuće likvidnosti. Oni mogu imati povoljan uticaj na razvoj fi nansijskog tržišta, a time i privrede ukoliko se efi kasno upravlja javnim dugom. RS je počela sa emisijom trezorskih zapisa sredinom 2011.godine, od kada se kontinuirano povećava učestalost i iznosi emisije. Često se postavlja pitanje opravdano sti takve vrste zadu-živanja, a i povoljnosti cijene. Ovim radom se žele istražiti trendovi emisije trezorskih zapisa u RS, rokovi emisije, iznosi emisije, kao i visina kamatne stope na emitovane zapise, a sve u svrhu traganja za jeftinijim izvorima fi nansiranja budžeta. Osnovna hipoteza rada glasi: Kraći rokovi emisije mogu znatno smanjiti visinu kamatne stope na emitovane trezorske zapise.

Rezultati istraživanja su potvrdili postavljenu hipotezu, što upućuje da bi RS mogla postići znatne uštede u budžetskim rashodima ukoliko skrati sadašnje rokove od 9, 6 i 3 mjeseca na mjesečni nivo.

Za potrebe utvrđivanja stanja, dinamike i uslova izdavanja trezorskih zapisa u Republici Srpskoj korištena je metoda analize, a za potrebe izvođenja zaključaka o analiziranim po-javama metoda dedukcije.

Ključne riječi: trezorski zapisi, kamatna stopa, rok dospijeća.

JEL klasifi kacija: G1, G18

DOI: 10.7251/EMC1602348VDatum prijema rada: 29. septembar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.


UDK: 336.14(497.6RS)Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije



UVOD

Otežano zaduživanje u inostranstvu u vrijeme fi nansijske krize usmjerilo je vladu Republike Srpske da rješenje potraži na domaćem tržištu kroz emisiju trezorskih zapisa. Putem trezorskih zapisa kao uobičajenog instrumenta novčanog tržišta Republike Srpske nastoji održati potrebni nivo likvidnosti i makroekonomske stabilnosti. Finansiranje putem trezorskih zapisa je u dosadašnjoj praksi Repu-blike Srpske imalo marginalni značaj, uglavnom zbog prisutnog neekonomskog mehanizma fi nansiranja putem kreditnih zaduživanja.

Prije svake emisije potrebno je razriješiti određene dileme vezane za ispla-tivnost zaduživanja. Prije svega, zaduženi iznos mora biti limitiran sa mogućom izloženošću riziku, što zahtijeva prethodnu analizu boniteta emitenta , kao i sposobnošću zarađivanja u budućem periodu. Poslije toga je potrebno predvi-djeti i planirati novčane tokove za period do podmirenja obaveza. Paralelno sa tim potrebno je procijeniti dinamiku i iznose dobitaka od ulaganja u odnosu na opterećenje na ime kamate i glavnice u periodu trajanja duga. Ukoliko emisi-ja trezorskih zapisa počne da se koristi za refundiranje postojećeg duga tada je potrebno napraviti procjene da li budući prinosi od ulaganja dozvoljavaju ulazak u nova fi nansijska zaduženja.

Česta i povećana emisija trezorskih zapisa u Republici Srpskoj postavlja pi-tanje opravdanosti takve vrste zaduživanja, kao i pitanje iznalaženja povoljnijih tehnika emisije. U tom kontekstu rad će se baviti analizom dosadašnjih emisija kao i efektima koji su mogli biti postignuti da se emisija vršila uz kraće rokove dospijeća i uz nižu kamatnu stopu, odnosnu kamatnu stopu koja je svojstvena na plasmane ročnosti do 30 i 60 dana.

Rad je struktuiran iz 4 dijela i zaključka. U prvom dijelu su dati teorijski aspekti fi nansiranja putem trezorskih zapisa. U drugom dijelu su analizirane povoljnosti fi nansiranja trezorskim zapisima. Treći dio analizira zaduženost Republike Srpske po osnovu trezorskih zapisa. I na kraju, u četvrom dijelu elaborirani su efekti potencijalnog smanjenja rokova trezorskih zapisa u Republici Srpskoj.

FINANSIRANJE PUTEM TREZORSKIH ZAPISATrezorski zapisi su obligacione kratkoročne hartije od vrijednosti (30,90 180 i 360 dana) koje izdaju ministarstva fi nansija (trezori države) centralne bake ili državne agencije.

350Bogdana Vujnović-Gligorić, Marica Banović, Aleksandra Figurek

MOGUĆI EFEKTI POTENCIJALNOG SMANJENJA ROKOVA DOSPIJEĆA TREZORSKIH ZAPISA U REPUBLICI SRPSKOJ

Trezorski zapisi se posmatraju kao kreditni odnos zbog čega je potrebno da za-jmodavac bude na vrijeme informisan o bitnim podacima vezanim za zajmo-primca (Claussen, C., Erne, R., str. 449).

Zbog kratkog roka izdavanja ove hartije od vrijednosti se smatraju nezrizičnim instrumentom. Nizak rizik donosi manji prinos kupcu hartija. Obračun kamate se može vršiti na dva načina (Erić, D. str. 433): - Diskontni obračun - Obračun kamate na nominalnu vrijednost

Trezorski zapisi se uglavnom prodaju uz diskont (popust). Diskontna cijena je cijena koja je prilikom prodaje trezorskih zapisa niža od njihove nominalne ci-jene, a kod dospijeća se isplaćuje nominalna vrijednost (Šoškić, D., Živković, B., str.36.).

Diskontna cijena trezorskih zapisa se računa pomoću sljedećeg obrasca:

C – diskontna cijenad – broj dana do dospijećai – kmatna stopa /100

Kupac utvrđuje traženu diskontnu cijenu u skladu sa visinom kamatne stope na godišnjem nivou koju želi ostvariti na svoj ulog. Ukoliko kupac tromjesečnog trezorskog zapisa želi ostvariti kamatnu stopu od 2%, onda će diskontovanu ci-jenu utvrditi prema gornjoj formuli D = 100- (100 *91 – 0,02/ (365+0,02*91)) = 99,504

Vlasnik terzorskog zapisa ima mogućnost da čeka rok dospijeća i naplati puni iznos ili da proda uz odgovarajući diskont (Jeremić, Z., str. 32.)

Trezorski zapisi se mogu emitovati s kamatnim kuponom, tj. uz kamatu. Kamat-na stopa na trezorske zapise se obično unaprijed određuje, mada postoji moguć-nost da se njeno formiranje prepusti tržištu, posebno u uslovima infl acije kada investitori preusmjeravaju sredstva u profi tabilnije investicije.


Trezorski zapisi se uglavnom emituju za održavanje likvidne pozicije ili zatvara-nje sufi cita u budžetu. Centralne banke razvijenih privreda koriste blagajničke zapise prilikom regulacije količine novca u opticaju. Kamatna stopa na takve zapise je važan reper za ugovaranje kredita ili emisije drugih hartija od vrijednosti sličnog roka dospijeća.

POVOLJNOSTI FINANSIRANJA TREZORSKIM ZAPISIMATrezorski zapisi se ne razlikuju bitnije od običnog kreditnog zaduživanja. Međutim, zbog svojih specifi čnosti potrebno je spoznati povoljnost ovog vida fi nansiranja u odnosu na kreditno zaduživanje i koliko je duga po tom osnovu stvoreno u Republici Srpskoj.

Od sredine 2011.godine Republika Srpska je počela da se zadužuje putem emisi-je trezorskih zapisa, sa stalnom tendencijom povećanja. Tendencija povećanog fi nansiranja trezorskim zapisima pokazuje da su trezorski zapisi interesantni za kupce jer nude povoljniju kamatu i veću sigurnost u odnosu na štednju. Sada se postavlja pitanje povoljnosti ove vrste zaduživanja za Republiku Srpsku ili zamke korištenja emisije za pokrivanje obaveza po prethodnoj emisiji. Emitent može emitovati nove hartije do ugovorenog limita odmah po izmirenju obaveza iz prethodne emisije (Adams, D., str. 226.)

Obzirom da su trezorski zapisi namijenjeni za potrebe održavanja likvidnosti njihova emisija na rok od 90 dana je opravdana i prihvatljiva na fi nansijskom tržištu, jer za kraći period nose i nižu kamatnu stopu. Što se period dospijeća povećava raste kamatna stopa, što je otežavajuće za emitenta. Kamatna stopa na emitovane trezorske zapise u Republici Srpskoj se kretala u granicama od 2,3-4,2%. Obzirom na to da kamatna stopa na kredite MMF iznosi 1%, izdavanje trezorskih zapisa je povoljnije za kupce umjesto za emitenta. Za emitenta je po-voljnost što može u kratkom vremenu i na jednostavan način doći do potrebnih sredstava.

Veliki interes za kupovinu trezorskih zapisa pokazale su banke. One, osim ka-mate stiču i određene povoljnosti vezane za održavanje minimalnog kapitala u skladu sa potencijalnim rizicima: - na iznos kupljenih hartija od vrijednosti koje su emitovane od Vlade Repu-

blike Srpske ne računa se vezani kapital (od min 2%) jer se one smatraju nerizičnim fi nansijskim instrumentima.

- Takođe, kod održavanja prosječnog dekadnog minimuma likvidnosti u nov-



čanim sredstvima, trezorski zapisi se uključuju u novčana sredstava jer je viso-ko likvidan instrument.

- Za trezorske zapise je ukinuto ograničenje koncentracije rizika, tako da banke umjesto dosadašnjih 40% limitiranih ulaganja mogu plasirati u trezorske za-pise i do 300% svog kapitala (Odluka o izmjeni i dopuni odluke o minimal-nim standardima za upravljanje koncentracijom rizika u bankama, član 1.).

Trezorski zapisi nude određene prednosti i investitoru, poput mogućnosti brze utvrživosti, kratkog roka dospijeća, solidnog prinosa, a i smanjenog rizika, ob-zirom na bonitet emitenta. Imajući u vidu da investitori nemaju mogućnost iz-bora investicija, onda se radije odlučuju za trezorske zapise nego na klasičnu bankarsku štednju ili davanje kredita i pozajmica. Određene prednosti u emito-vanju trezorskih zapisa ima i vlada, a posebno u održavanju tekuće likvidnosti. Održavanje tekuće likvidnosti podrazumijeva mogućnost izmirenja budžetskih obaveza. Naime, u budžetu je izražen ročni disbalans između prihoda i rashoda države, tj. rashodi države (plate, socijalna davanja, materijalni troškovi) su ravno-mjerno raspoređeni u toku kalendarske godine, dok je ubiranje prihoda sporije i nije usklađeno sa rashodima. Upravo taj disbalans bi trebalo da se održava putem emisije trezorskih zapisa, dok bi se obaveze prema kupcima trezorskih zapisa iz-mirivale u periodu većih prihoda od rashoda. Međutim, vlada koristi prikupljena sredstva po osnovu emisije za zatvaranje budžetskog defi cita, a što se najbolje može vidjeti po dospijeću emitovanih trezorskih zapisa u narednoj budžetskoj godini. U tom slučaju se manjak prihoda nad rashodima nadoknađuje iz ostva-renih prihoda u narednoj budžetskoj godini. Ravnoteža bi se ostvarila u slučaju da dođe do privrednog rasta, rasta bruto društvenog proizvoda i rasta fi skalnih prihoda.

Zaduživanje putem trezorskih zapisa je opravdano sve dok je kamatna stopa na trezorske zapise niža od kamatne stope nekog drugog izvora zaduživanja i dok je prinos na ulaganja tih sredstava veći od plaćene kamatne.

ZADUŽENOST REPUBLIKE SRPSKE PO OSNOVU TREZORSKIH ZAPISAZaduživanje Republike Srpske putem trezorskih zapisa regulisano je je Zakonom o zaduživanju, dugu i garancijama Republike Srpske, te Uredbom o uslovima, postupku emisije i elementima primarnog tržišta trezorskih zapisa. Prema ovoj Uredbi, terzorski zapis je defi nisan kao „prenosiva, nematerijalizovana, dužnička kratkoročna hartija od vrijednosti, koju emituje Republika Srspka radi prikuplja-


nja sredstava, na osnovu koje vlasnici ostvaruju pravo prema Republici Srpskoj na naplatu glavnice i kamate u skladu sa Zakonom o zaduživanju, dugu i garan-cijama Republike Srspke, propisima kojim se uređuje tržište hartija od vrijed-nosti i odlukom o emisiji“ (Uredba o uslovima, postupku emisije i elementima primarnog tržišta trezorskih zapisa, član 2.).

Dinamika i obim zaduživanja putem trezorskih zapisa se utvrđuju od strane Mi-nistarstva fi nansija Republike Srpske, a Odluku o kratkoročnom zaduživanju Republike Srpske emisijom kratkoročnih trezorskih zapisa donosi narodna skup-ština Republike Srpske.

Nominalnu vrijednost trezorskih zapisa u Republici Srpskoj određuje emitent. Kamatna stopa se formira aukcijom. Ministarstvo fi nansija utvrđuje najnižu diskontovanu cijenu koja je za njega prihvatljiva, a na osnovu nje jedinstvenu prodajnu cijenu za cijelu seriju. Nakon toga Ministarstvo šalje poziv za uplatu kupcima čije su ponude prihvaćene. Kupci uplaćuju utvrđene iznose prema po-zivima. Ministarstvo fi nansija je dužno otkupiti trezorske zapise na dan dospijeća isplatom nominalnog iznosa na račun kupaca trezorskih zapisa.

U Republici Srpskoj su trezorski zapisi prvi put izdati 11. maja 2011.godine. Cilj emisije je bio saniranje neusklađenosti prihoda i rashoda u budžetu, izmirenje dijela dospjelog unutrašnjeg duga, te razvoj fi nansijskog tržišta. Tokom 2011.godine u Republici Srpskoj su izvršene 4 emisije trezorskih zapisa čija je ukupna planirana nominalna vrijednost iznosila 116,5 mil. KM, a ostvareni iznos emisija je iznosio 89,4 mil. KM (Tabela1).

Tabela 1. Pregled emitovanih trezorskih zapisa u Republici Srpskoj u 2011.godini ( u 000 KM)

Datum emisije Ostvareni iznos emisije Kamatna stopa Rok dospijeća

11.05.11. 36000 2,4757 6

20.06.11. 28300 3,199 9

29.11.11. 15283 4,0985 8

15.12.11. 9835 3,3629 6

Izvor: Banjalučka berza (www.blse.ba)

U 2012. godini Ministarstvo fi nansija Republike Srpske se odlučilo za 5 emi-sija trezorskih zapisa, ukupne planirane nominalne vrijednosti 121,5 mil. KM. Obzirom da je junska aukcija bila neuspješna, tokom 2012.godine emitovano je ukupno 94,9 mil. KM trezorskih zapisa (Tabela 2).



Tabela 2. Pregled emitovanih trezorskih zapisa u Republici Srpskoj u 2012.godini

Datum emisije Ostvareni iznos emisije Kamatna stopa Rok dospijeća

27.03.12. 26669 3.5113 6

07.06.12.

18.07.12. 24605 3.2020 6

22.08.12. 17062 3.4408 9

01.l0.12. 26622 2,8476 6

Izvor podataka: Banjalučka berza (www.blse.ba)

Tokom 2013. godine doneseno je 6 rješenja o emisiji trezorskih zapisa u Repu-blici Srpskoj, ukupne planirane nominalne vrijednosti 177,5 mil. KM. Emisije su ostvarene u nominalnom iznosu od 190,8 KM (Tabela 3).

Tabela 3. Pregled emitovanih trezorskih zapisa u Republici Srpskoj u 2013. godini ( u 000 KM)

Datum emisije Ostvareni iznos emisije Kamatna stopa Rok dospijeća21.01.13. 24080 3,8311 12

28.03.13. 52194 3,9799 6

15.04.13. 20103 3,9572 6

13.05.13. 21557 4,1999 12

26.09.13. 52167 3,2165 6

23.12.13. 20784 2,0814 6


U 2014. godini je je bilo ukupno 11 emisija trezorskih zapisa u Republici Srp-skoj, ukupne zaduženosti 171,7 mil. KM, a što je prikazano u tabeli 4.


Datum aukcije Ostvareniiznosemisije Kamatnastopa Rok dospijeća27.01.14 24041 4,000 12

26.03.14 24812 2,9996 3

29.04.14 14763 3,1958 6

26.05.14 19702 3,0000 6

25.06.14 19760 2,4225 6

21.07.14. 9837 2,2000 9

18.08.14 14854 1,9491 6

15.09.14 9267 3,5000 9

17.11.14 19820 1,8314 6

22.12.14 Neuspjela emisija

30.12.14 14908 2,4903 3



Tokom 2015. godine bile su 11 emisija trezorskih zapisa ukupne vrijednosti 165,3 mil. KM (Tabela 5)

Tabela 5. Pregled emitovanih trezorskih zapisa u Republici Srpskoj u 2015. godini ( u 000 KM)

Datum aukcije Ostvareniiznosemisije Kamatnastopa Rok dospijeća

28.01.15. 19640 1,6592 6

23.02.15. 14889 1,4901 6

07.04.15. 14838 1,7801 6

11.05.15. 14858 1,9000 6

17.06.15. 14888 1,4998 6

28.07.15. 14921 1,0531 6

25.08.15. 14899 1,3527 6

21.09.15. 14765 3,2001 6

08.10.15. 9959 0,8256 6

16.11.15. 19912 0,8912 6

21.12.15. 11703 0,8054 6


U prvom polugodištu 2016 objavljeno je ukupno 6 emisija ukupne nominalne vrijednosti 118,2 mil KM (Tabela 6).


Datum aukcije Ostvareni iznos emisije Kamatna stopa Rok dospijeća

28.01.16. 19602 2.0360 6

15.02.16. 28584 2.0721 1

07.03.16. 14814 2.5000 6

16.03.16. 13271 2.7119 1

04.04.16. 24814 1.500 6

06.06.16. 17114 1,000 6


Analiza trezorskih zapisa pokazuje da su kamatne stope na trezorske zapise viso-ke, a i rokovi izdavanja dugi. Imajući u vidu da je emitovanje trezorskih zapisa sve učestalije i da se povećavaju iznosi emisije, potrebno je tražiti adekvatna rješenja koja bi neutralisala rast kamatne stope. Jedno od rješenja može biti u skraćenju rokova emisije jer se na kraći rok plaća niža kamatna stopa. Istovremeno bi treba-lo smanjivati i iznose emisije, pogotovo ako ulaganja nisu prihodonosna. Češće emisije nižih iznosa bi smanjile iznos kamate i postigle velike uštede u budžetu.



EFEKTI POTENCIJALNOG SMANJENJA ROKOVA DOSPIJEĆA

U analiziranom periodu od 11.05.201.- 06.06.2016. g. bilo je ukupno 41 emi-sija trezorskih zapisa od strane Ministarstva fi nansija Republike Srpske i to: na rok od jednog i tri mjeseca po 2 emisije, na rok od šest mjeseci 29 emisija, na rok od osam mjeseci 1 emisija, na rok od devet mjeseci 4 emisijai 3 emisije na dvanaest mjeseci.

Prosječan iznos emisija je 20256 hilj. KM, a prosječan rok dospijeća 6,39 mjese-ci. Prosječna kamatna stopa emitovanih trezorskih zapisa je iznosila 2.4572%, a prosječna ponderisana kamatna stopa 2,6748%. Ukoliko bi se rok dospjeća tre-zorskih zapisa smanjio do 30 ili do 60 dana banke bi, zbog obavezujućeg ročnog usklađenja poraživanja i obaveza, pokazale interes za ovu vrstu ulaganja. Za sada, banke kratkoročna sredstva drže u stranim bankama uz minornu kamatnu stopu. Interes za ulaganjem u trezorske zapise kraćeg roka pokazali bi i investicioni fon-dovi, te osiguravajuće kompanije koje zbog prirode posla mogu ulagati sredstva do 30 dana. Velika potražnja bi uticala na smanjenje kamatne stope koja je inače niža za kraće periode ulaganja.

Ukalkulisana kamata na na emitovanu vrijednost trezorskih zapisa u posmatra-nom petogodišnjem periodu od 830496 hilj. KM iznosi ukupno 22214 hilj. KM. U slučaju da su zapisi bili emitovani sa rokom dospijeća od 1 mjeseca i primjenjenim kamatnim stopama koje su duplo niže od postojećih, tada bi obra-čunata kamata iznosila 12438 hilj. KM. To ne bi bitnije smanjilo interes banaka kao najvećih kupaca trezorskih zapisa, jer one ne mogu postići veću kamatnu stopu na svoje mjesečne plasmane u stranim bankama.

ZAKLJUČAKTrezorski zapisi nisu instrument koji otvara vrata neograničenom zaduživanju Republike Srpske. Oni su samo dopuna dobro vođenoj fi skalnoj politici uprav-ljanja javnim dugom i koristan instrument monetarne politike u transakcija-ma na otvorenom tržištu. Drugim riječima, trezorski zapisi predstavljaju važan instrument makroekonomske politike. Ukoliko se ovaj instrument adekvatno oblikuje uz određene tehnike emisije onda on može poslužiti potrebama tržišta, a istovremeno donijeti koristi, i emitentu, i kupcu. Država sa emitovanim tre-zorskim zapisima ublažava povremene (sezonske) disbalanse u većim mjesečnim odlivima od priliva u budžetu krooz jeftinije i brže fi nansiranje, dok kupci ostva-ruju siguran i povoljan prinos na ulog, kao i određenu fl eksibilnost zbog brze utrživosti.


Republika Srpska unazad 5 godina koristi trezorske zapise, uglavnom za potrebe premoštavanja likvidnosti, kao i za zatvaranje budžetskog defi cita. Pri tome treba voditi računa da se emisije ne koriste za zatvaranje duga od prethodne emisije. Zaduživanje je opravdano ukoliko se sa ulaganjima ostvare viši profi ti od iznose plaćene kamate na trezorske zapise, odnosno ako rast bruto društvenog proizvo-da prati rast zaduživanja. Međutim, predmet našeg istraživanja su bili propušteni prihodi, odnosno neopravdani fi nansijski rashodi po osnovu kamata na izdate trezorske zapise. Zato je i postavljena hipoteza glasila: Kraći rokovi emisije i niži iznosi mogu znatno smanjiti visinu kamatne stope na emitovane trezorske za-pise. Analiza je pokazala da bi emisija trezorskih zapisa sa kraćim rokovima, a i nižim iznosima znatno smanjila iznos obračunate kamate na trezorske zapise. Da je u Republici Srpskoj emisija vršena na rokove do 30 i do 60 dana umjesto dosadašnjeg prosjeka od 6,39 mjeseci, ukalkulisana efektivna godišnja kamata bi bila duplo niža. Plasman takvih trezorskih zapisa ne bi bio upitan jer su banke prelikvidne i najveći dio novčani sredstava drže na računu Centralne banke, koji im donosi minimalnu naknadu na godišnjem nivou. Interes za kraćim ulaganji-ma pokazali bi i investicioni fondovi, kao i penzioni fondovi koji se zbog prirode svog poslovanja mogu odreći novca samo na kratke rokove.

LITERATURAAdams, D., Corporate Finance, Banking and Capital Markets, Jordans , 2003.Jeremić, Z., Finansijska tržišta, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2009.Claussen C, Erne R., Bank und Borsenrecht fur Studium und praxis, Verlag C.H Beck 2003.Erić, D. Finansijska tržišta i instrumenti, Čigoja,štampa, Beograd, 2007.Šoškić, D., Živković, B., Finansijska tržišta i institucije, Centar za izdavačku djelatnost

Ekonomskog fakulteta, Beograd, 2007.Agencija za bankarstvo Republike Srpske, Odluka o izmjeni i dopuni odluke o minimalnim

standardima za upravljanje koncentracijom rizika u bankama, 2011.Vlada Republike Srpske, Uredba o uslovima, postupku emisije i elementima primarnog tržišta

trezorskih zapisa, 2011.https://www.blberza.com (datum pristupa 12.11.2016.).www.blse.ba (datum pristupa 12.11.216.).



POSSIBLE EFFECT OF LOWERING MATURITIES OF TREASURY BILLS IN THE REPUBLIKA SRPSKA

Bogdana Vujnović-GligorićAssociate professor, Paneuropean university “Apeiron”, [email protected]

Marica BanovićAssociate assistant, Paneuropean university“Apeiron”, [email protected]

Aleksandra FigurekAssistant professor, Faculty of agriculture, Banjaluka, aleksandrafi [email protected]

Abstract: Treasury bills as an instrument of fi scal policy are increasingly used to cover the budget defi cit, as well as to maintain the current ratio. Th ey can have a positive eff ect on the fi nancial market, and therefore the economy if the public debt is effi ciently managed. Republic of Srpska has started issuing treasury bills in mid-2011. Since then it has continu-ously increased the frequency and amount of the issue. Th e main question is how justifi ed are these kind of borrowing, and the benefi ts of its cost. Th is paper wants to explore the trends of treasury bills in Republic of Srpska, limits of emissions, emission rates, as well as the interest rate on issued bills, all for the purpose of searching for cheap sources of budget fi nancing. Th e basic hypothesis is: Th e shorter deadline emissions can signifi cantly reduce the interest rate on treasury bills issued.

Th e results obtained confi rm the hypothesis, which suggests that Republika Srpska could achieve signifi cant savings in budget expenditures if it lowers current maturities of 12, 9, 6 and 3 months to the monthly level.

For the purposes of determining the conditions, dynamics and conditions of issuing treasury bills in the Republic of Srpska was used analysis method, and for the purposes of drawing the conclusions method of deduction will be used.

Keywords: treasury bills, interest rate, maturity,

JEL classifi cation: G1, G18

TAJNA DIPLOMATIJA I INTERESNE SFERE: PRIMER BALKANSKOG POLUOSTRVA

Dragan Kolev Prof. dr Dragan Kolev, Panevropski univerzitet “Apeiron”, Banja Luka, Bosna i Hercego-vina, [email protected]

Apstrakt: Fenomeni tajna diplomatija i interesne sfere su tesno povezane. Istorija među-narodnih odnosa svedoči da su sfere interesa najčešće uspostavljale putem tajne diplomatije. Ništa se u tom smislu nije promenilo ni u savremenom svetu. Kada se uspostavi ravnoteže moći između velikih sila, pristupa se dogovoru o podeli sfera uticaja. Ti dogovori se vode na diplomatskom nivou sa odsustvom javnosti. Dogovori se tajno potpisuju i na njihovo obelo-danjivanje se čeka decenijama i vekovima, a sa mnogima javnost nikada neće biti upoznata. Interesne sfere (zone interesa) se najčešće stvaraju sporazumima između dve ili više velikih sila putem tajne diplomatije i uvek na račun trećih država (naroda). Može se slobodno reći da je borba za interesne sfere bila u osnovi uzroka mnogih, pa i svetskih ratova, a nakon Drugog svetskog rata nastavile su je SAD i SSSR. Istorija balkanskog prostora i odnosi naroda koji ga naseljavaju jasno pokazuju da je on vekovima bio poprište sukobljavanja geopolitičkih inte-resa globalnih centara moći. U sadašnjem geopolitičkom trenutku Balkan je poprište borbe za dominaciju velikih sila. U određenom momentu će postati prostor uspostavljanje interesnih sfera. Do toga će doći posredstvom tajne diplomatije.

Ključne reči: tajna diplomatija, interesne sfere, super-sile, Balkansko poluostrvo

JEL klasifi kacija: F02, Z18

DOI: 10.7251/EMC1602359KDatum prijema rada: 6. oktobar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.

STRUČNI RAD

UDK: 327.7/.8(497)Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije


360Dragan Kolev

Tajna diplomatija i interesne sfere: primer Balkanskog poluostrva

UVOD”U međunarodnoj politici ništa nije slučajno, a ako se slučajnost i dogodi i ona je planirana”

Američki predsednik Frenklin Ruzvelt

“Jedina konstanta u spoljnoj politici je geografi ja”

Oto fon Bizmark1

Doba u kojem živimo se karakteriše dinamičnim geopolitičkim transformaci-jama. Na globalnom nivou se vodi borba za preraspodelu uticaja na pojedinim delovima sveta. Ni jedna sila ne propušta priliku da u tome učestvuje, bilo da uticaj zadrži ili da ga ojača. Savremeni svet je u permanentnom procesu prome-na, a sa tim se menja i raspored moći. Ovo je doba urušavanja unipolarnog sveta i rađanja nove globalne geopolitičke paradigme. U toku je geopolitičko prekom-ponovanje sveta, u kojem jedna sila postepeno gubi kontrolu nad prostorom nad kojim je niz decenija dominirala. Novi centar moći koji je u narastanju nastoji da preuzme inicijativu i ovlada tim prostorom. To inicira povratak (ako je ikada i prestajao?) Hladnog rata („Vrućeg mira“) kao stanja oštrog suprotstavljanja i zategnutosti odnosa supersila. U tom kontekstu se borba za interesne sfere (sfere uticaja) nastavlja samo u izmenjenim geopolitičkim okolnostima, ovaj put bez primarnog „sukoba ideologija“. Pitanje (pre)raspodele interesnih sfera na glo-balnom nivou je naročito aktuelizovano nakon sukoba „Zapada“ i Rusije oko Ukrajine i Sirije. O sučeljavanju „Zapada“ (prvenstveno Velike Britanije i SAD) i „Istoka“ (prvenstveno Rusije) koje ima planetarnu dimenziju se u teori-jama geopolitike posmatra još od XIX veka. Globalne geopolitičke igre preraspo-dela moći (snaga) su se najčešće ogledale u podeli i uspostavljaju interesnih sfera između velikih sila. Interesne sfere su svojstvene velikim, odnosno super-silama koje nastoje da svoju moć prošire što više izvan vlastitih državnih granica, na regione i kontinente. Promenljivost geopolitičkog kontekst određenog prostora je za posledicu imala i promenu granica uspostavljenih interesnih sfera. Tzv. „sa-nitarni kordoni“ (engleski „Cordon Sanitaire“, ruski „санитарный кордон“) koji su nekad bili namenjen za izolaciju SSSR, ponovo se grade na nešto drugačijim osnovama.

1 Oto Eduard Leopold fon Bizmark-Šenhauzen je bio vojvoda od Lauenburga. Jedna je od najznačajnijih političkih ličnosti Evrope druge polovine XX veka. Veštom diplomatijom i serijom malih ratova koje je isprovocirao (sa Danskom, Austrijom i Francuskom) i ubedljivo dobio je kao premijer pruskog kraljevstva (1862 – 1890) ujedinio nemačke države u Nemački Rajh (drugi po redu) i postao prvi kancelar nemačkog carstva (1871 – 1890) sa Berlinom kao glavnim gradom.


Balkan je jedno od najtrusnijih geopolitičkih područja.2 Naime, nemirna vre-mena su veoma često pohodila Balkansko poluostrvo i narode koji obitavaju na njemu. Balkan je prostor kao stvoren za konfl ikte: samo za poslednjih 100 godina vođena su pet ratova (Prvi i Drugi balkanski, Prvi i Drugi svetski i ovaj poslednji u kojem je nestala SFR Jugoslavija). Kao rezultat takvih okolnosti raši-rilo se shvatanja o Balkanu kao „buretu baruta“, „vetrometini istorije“, „granici civilizacija“, „sudaru svetova“ i sl. Iz toga proističe i pojam „balkanizacija“ kao sinonim za sve one događaje koji su prepoznatljivi kao nepomirljive i dugotrajne protivurečnosti. Brojni događaji u skorijoj istoriji a i aktuelna dešavanja upućuju na zaključak da savremeni Balkan nije zona bezbednog življenja. Balkan je regi-on gde se sudaraju geopolitički interesi brojnih država. Geopolitički analitičari često različito iščitavaju suštinu pojedinih događaja (krize, sukobi, nadmetanja) kojima ovaj prostor nije oskudevao. Mnogi smatraju da je njegova istorijska di-namika samo deo globalne borbe za prirodne resurse, borba za kontrolu (tuđih) prirodnih resursa. Velike sile su često Balkan doživljavale kao svoju (polu)koloni-ju, a njihovi ambasadori (predstavnici) su se još od XIX veka ponašali kao guber-natori. I „Istok“ i „Zapad“ na prostor Balkana gledaju kao na svoju latentnu ili evidentnu interesnu sferu (zonu uticaja) sa namerom da u ovom regionu obnove/ojačaju/uspostave svoju geopolitičku moć. U tom smislu su nastojali da izgrade neku vrstu kontrole nad državama tog regiona. Američki profesor za političke nauke Džejms Kurt (James Kurt) proročki tvrdi: „Dve sile sada rade na ponov-nom uspostavljanju neke verzije njihove tradicionalne sfere uticaja. Iako je nji-hova situacija veoma različita, svaka će u doglednoj budučnosti istrajati u svom nastojanju. Reč je o Rusiji i Kini“. [citirano prema: Petrović Z., 2004: 406-407].

Brojna pitanja se nameću kada se razmatra tema Balkana i njegove podele na interesne sfere. Navešćemo samo neka koja zaslužuju pažnju u kontekstu ove rasprave. U kojoj meri su balkanski problemi globalnog karaktera? Da li je bal-kanski „geopolitički košmar“ rezultat njegovog geografskog položaja ili posledica autentičnog sukobljavanja naroda koji ga naseljavaju? U kojoj meri su balkanski sukobi bili u funkciji tuđih geopolitičkih interesa? Da li je Balkana više pro-stor integracija ili dezintegracije Evrope? Da li će Balkan i nadalje ostati prostor na kome će „Istok“ i „Zapad“ sukobljavati svoje geopolitičke interese? Da li je izgledno čvršće povezivanje ili savezništvo naroda na Balkanu i koje su njihove potencijalno tačke preklapanja interesa? Da li je geopolitičko jačanje Balkana moguće uz čvršće vezivanje uz novonastajuće evroazijstvo ili istrajavanje na atlan-2 Pored geografske oblasti Balkan koja se nalazi u jugoistočnoj Evropi, postoji još jedna geografska oblast sa

nazivom Balkan a koja se nalazi na zapadnoj obali Kaspijskog jezera (vilajet Turkmenistana) – Balkanski vilajet (Balkan welayaty). Glavni grad ovog srednjoazijskog Balkana je Balkanabatom.

362Dragan Kolev


tističkim integracijama? Da li je Balkan prirodno upućeniji ka evroazijstvu ili ka atlantizmu? Da li je savezništvo sa atlantizmom kao nosećom koncepcijom talasokratije u dugoročnom interesu balkanskih država? Da li kulturološki, men-talno i istorijski više pripadamo „Istoku“ ili „Zapadu“? U kojoj meri su države Balkana kadre da se suprotstave interesima velikih sila? U kojoj meri su sposobne da svoje nacionalne interese usklade sa njihovim? Kakva treba da bude spoljna politika balkanskih država? Može li se dogledno vreme geopolitički položaj Bal-kana izmeniti na bilje? Koje su podudarne interesne tačke naroda Balkana sa narodima koji pripadaju „nomosu mora“? Šta bi, u tom smislu, bio širi kontekst balkanskog geopolitičkog čvora? Kako sagledati savremene opasnosti, izazove i pretnje ugrožavanja bezbednosti Balkana? Da li je ovaj prostor istorijski i sudbin-ski određen njegovom „arhitekturom druma i hana“ (Isidora Sekulić)? Da li je osuđen na večnu podelu interesnih sferama? U našem radu nemamo pretenzije da ponudimo odgovore na sva ova pitanja. Naše ambicije su ograničene nasto-janjem da naznačimo samo neke moguće pravce traganja za odgovorima na deo postavljenih pitanja.

ODREĐENJE OSNOVNIH POJMOVAKao dva osnovna pojma u ovom radu javljaju se „tajna diplomatija“ i „interesne sfere“. Kako oko njih postoji prilično neujednačeno shvatanje, ovde ćemo ukrat-ko naznačiti one defi nicije za koje smo se mi opredelili.

Pojam „tajna diplomatija“Diplomatija (grčki diploma – presaviti, akt suverena presavijen nadvoje; engleski diplomacy, francuski diplomatie, ruski дипломатия) se ispoljava u brojnim svo-jim oblicima kao što su: ad hoc diplomatija, bilateralna diplomatija, multilateral-na diplomatija, konferencijska diplomatija, dolar-diplomatija, ekonomska diplo-matija, otvorena diplomatija, permanentna diplomatija, javna diplomatija, šatl-diplomatija, samit-diplomatija, lična diplomatija i sl. U ovom radu mi pažnju posvećujemo samo jednoj vrsti diplomatije – tajnoj diplomatiji kako bi je doveli u vezi sa kreiranjem interesnih sfera. Sam pojam „tajna diplomatija“ (engleski secret diplomacy, francuski diplomatie secrete , ruski тайная дипломатия, ne-mački Geheime diplomatie) se različito određuje i stoga ćemo ovde, primera radi, navesti nekoliko načina njenog defi nisanja. Muhamed Hajdarević smatra da se tajna diplomatija „obavlja mimo zvaničnih diplomatskih kanala, obično uz posredovanje neke treće strane. (…) Kod ove vrste diplomatije uobičajeno je da šef države ili vlade za bavljenje ovom vrstom aktivnosti posebno akreditira nekog ispred svoje vlade koji će voditi pregovore (accrediting head of state)“. [Hajdarević


M., 2007: 171-172]. Đorđe Lukić smatra da je „tajna diplomatija način vođe-nja spoljne politike koji podrazumeva da se izbegava uvid, a naročito kontrola od starne javnosti: 1) tradicionalno, znači tajnost činjenice da se održavaju takvi pregovori i/ili tajnost sadržine tih pregovora; 2) u savremenom smislu, može da znači tajnost sadržine pregovora, tajnost sporazuma do kojega se došlo pre-govorima ili, pak, tajnost činjenice da je sporazum uopšte postignut. Nejavna diplomatska delatnost je neizostavni činilac međunarodnih odnosa. Zbog njiho-ve osetljivosti, neophodna je tajnost, odnosno diskrecija u procesu razrešavanja sporova ili drugih pitanja, pregovora i sl. Očuvanje tajnosti je jedan od bitnih elemenata poverenja među subjektima međunarodnih odnosa, posebno država“. [Lukić Đ., 2013: 388]. U tom smislu se tajni diplomatski predstavnici javljaju kao „ovlašćena lica koja su poverljivo i tajno svršavaju državne poslove u stranoj državi. Smatra se da su uživali bezbednost i nepovredivost poput opunomoćenih ministra, bez eksteritorijalnosti i pripadajućeg diplomatskog ceremonijala. Sa-vremeno međunarodno pravo priznaje samo javnu diplomatsku aktivnost, tako da položaj eventualnih tajnih diplomatskih predstavnika nije i ne bi mogao biti regulisan pravilima međunarodnog prava“. [Lukić Đ., 2013: 388]

Pojmovi „interesna sfera“ i „sfera uticaja“U geopolitici se koriste dva izraza (dve sintagme): a) „interesna sfera“ i b) „sfera uticaja“, najčešće u sinonimnom značenju. Njima se označava specifi čnost nekog prostora sa geopolitičkog aspekta. Postoje brojne defi nicije interesnih sfera ili sfera interesa (latinski sphaera interest, grčki σφαίρα ενδιαφέροντος, engle-ski „sphere of interest“, ruski сфера интересов). Đorđe Lukić smatra da je interesna sfera „geopolitički prostor, odnosno država ili grupa država nad koji-ma određena sila ostvaruje svoj isključivi ili pretežni vojni, politički, ekonomski, ideološki, kulturni i drugi uticaj, služeći se pri tome raznim sredstvima pritiska, a treće zemlje taj status priznaju ugovorom ili faktički“ [Lukuć Đ., 2013: 150]. Hrvatski leksikon pojam „interesne sfere“ određuje kao „sferu, prostor, zemlju ili skup država gdje neka velesila ostvaruje ekonomsku ili političku ekspanziju, nad-zor ili utjecaj“. [http://www.hrleksikon.info/defi nicija/interesna-sfera.html (23. 5. 2015)]. Interesna sfera se može posmatrati i kao određeni prostor u kojem jed-na država (ili više njih) priznaju nekoj trećoj državi (ili grupi država) prvenstvo političke penetracije odnosno politički, vojni, ekonomski, kulturnog i sl. uticaj. „Interesna sfera je područje neke teritorije koje jedna ili više država svojata u dru-goj državi ili na nekom području koje obuhvaća više država, kao teritoriju svog uticaja“. [Izvor: http://staznaci.com/interesna-sfera (6. 8. 2016)]. U Hrvatskoj enciklopediji se interesne sfere, određuju kao „prostor u kojem pojedine politič-ke sile (carstva ili države) nastoje geopolitički dominirati radi ostvarivanja svojih

364Dragan Kolev


gospodarskih, vojnih i drugih interesa“. [www.enciklopedija.hr (21. 5. 2016)]. „Interesna sfera oblast u zaleđu neke kolonije kojom ne upravlja država kojoj ta kolonija pripada, nego samo ima prvenstveno pravo da je, u zgodnoj prilici, zauzme, kao i pravo da stane na put eventualnom uvođenju uprave neke druge države; sfera interesa pojedinih država“. [http://vokabular.rs/?search=interesna_sfera&lang=sr-lat (6. 8. 2016)]. U međunarodnom pravu se interesna sfera de-fi niše kao „određeni prostor u kojem jedna ili više država priznaju nekoj tre-ćoj državi isključivo prvenstvo utjecaja (ekonomskog, kulturnog ili vojnog) ili političku penetraciju. [http://proleksis.lzmk.hr/28131/ (15. 6. 2016)], dok se u međunarodnoj politici pod ovim pojmom podrazumeva „priznato prvenstvo nekoj svetskoj sili da vrši svoj uticaja na drugu zemlju ili grupu zemalja“. [http://proleksis.lzmk.hr/28131/ (15. 6. 2016)].

Najkraće rečeno, interesna sfera je prostor (područje) interesa pojedinih država, odnosno područje (teritorija) nad kojim se nastoji uspostaviti (ili je već ostvare-na) kontrolu i uticaj. Dakle, interesne sfere mogu da obuhvataju čitavu ili samo deo neke države, ali i nekoliko država.

Sfera uticaja (engleski sphere of infl uence - SOI, ruski cфера влияния - CB) ili zona uticaja (engleski zone of infl uence, ruski зона влияния) je teritorija sa defi nisanim (najčešće dogovorenim) granicama (linija podele uticaja) koja je van granica neke draža a na kojoj ona ima kulturni (koncept „meke moći“), ekonom-ski, vojnu ili politički uticaj. Takav uticaj je često oslonjen na međudržavnim sporazumom, ali je njegov efekat moguće ostariti i u odsustvu takvog sporazuma. Đorđe Lukić smatra da je zona uticaja „teritorija ili područje pod jurisdikcijom jedne države na kome druga država ima određeni uticaj (ekonomski, politički, fi nansijski, verski); obično se poklapa s interesnom sferom; nije neuobičajeno da iz takvog odnosa izrastaju i teritorijalne pretenzije“ 3.[Lukić Đ., 2013: 437].

Pojmovi „gvozdena zavesa“ i „tajni protokoli“ Usko vezani za interesne sfere su i pojamovi „gvozdena zavesa“ i „tajni proto-koli“. Ovde ćemo ih samo u najkraćem naznačiti. Smatra se da je među prvima pojam „gvozdena zavesa koristio Jozef Gebels, a da je popularnost stekao na-kon upotrebe od strane Vinstona Čerčila koji njime opisuje granice kojima je podeljena Evropa na dve zone kajem Drugo svetskog rata do kraja Hladnog rat

3 Svaki formalni dogovoreni savez između dve zemlje ne mora implicitno da podrazumeva da je jedna zemlja u sferi uticaja druge. Brojni su slučajevi kada je neka država podeljena na dve ili više sfera uticaja, odnosno kada uticaj na nju vrše nekoliko centara moći. Tako se mogu nabrojati slučajevi u kolonijalnoj eri kada su države bili podeljene između imperijalnih sila ili su imale ulogu tampon zone.


(od 1945 do 1990. god.). Naime, ovaj izraz je upotrebio sredinom 1947. god. u svom dugom govoru u SAD na „Vestminster Koledž“ („Westminster College“) u Fultonu. [http://www.thepeerage.com/p10620.htm#i106196 (23. 7. 2016)]. Tajna diplomatija se najčešće operacionalizuje potpisivanjem tajnih protokola. Odno-sno, interesne sfere se najčešće stvaraju tajnim sporazumima između velikih sila na račun trećih. Kao primer u istoriografi ji se često navodi sporazum Molotov–Ribentrop koji je imao tajni protokol kojim su SSSR i Nemačka podelili sfere interesa, tako da su SSSR-u pripale Finska, Estonija i Letonija, a Nemačkoj Li-tvanija. Poljska je podeljena duž linije Narev–Visla–San.

***Zašto su nužne sfere uticaja odnosno interesne sfere? Šta je osnovni razlog njihovog postojanja? Na ova pitanja se daju različiti odgovori. Tako, na pri-mer, naučni saradnik „Instituta za visoka međunarodna istraživanja i razvoj“ („Graduate Institute of Development Studies - GIDS) iz Ženeve Suzana Harst (Susan Harst) smatra da sfere uticaja postoje „zbog neravnoteže snaga između velesila i njihovih slabijih suseda“. [https://en.wikipedia.org/wiki/Graduate_Institute_of_Development_Studies (4. 6. 2015)]. Mi stojimo na stanovištu da su u suštini one rezultat osnovnog postulate međunarodnih odnosa: odnosi u svetu se zasnivaju na odnosu moći koji podrazumeva i kontrolu određenog prostora. Osnovno je da jedna supersila neće imati izraženu potrebu za učvr-šćivanjem svoje zone uticaja ako neka druga sila ne nastoji da ostvari uticaj u toj zoni. Kako se interesne zone nastoje učvrstiti na prostoru date države (ili asocijacije država), ona se često sprovodi kao „politika jačanja dobrosusedskih odnosa“ i nude se „ugovori o saradnji i dobrosusedstvu“ ili i „ugovori o pri-druživanju zemljama nečlanicama“ određene asocijacije.4

Etologija fenomena interesnih sfere se često vezuje i za razrešavanje suparništva oko podele prostora (teritorije). Najčešće se smatra da se pojavila u doba velikih geografskih otkrića (kolonijalna osvajanja novih teritorija) u XV i XVI veku. Svoju uzlaznu fazu su imali tokom XIX veka u doba imperijalizma kada su tada najmoćnije sile nastojale da steknu isključiva (kolonijalna) prava na pojedinim prostorima radi političkog uticaja, eksploataciju sirovina, širenja tržišta i dr. Naj-izraženija faza u razvoju interesnih sfera je bivala posle završetaka svetskih ratova

4 Tako je, na primer, ukrajinska krita izbila pošto je Evropska unija ponudila trgovinski sporazum Ukrajini koji tadašnji predsednik Viktor Janukovič nije hteo da potpiše, već se radije odlučio za fi nansijsku pomoć Rusije od 15 milijarda dolara. Protesti koji su usledili završili su se njegovim nasilnim svrgavanjem i dola-skom proameričke vlade na vlast koja je promenila spoljnopolitički kurs Ukrajine. Rusija je u ovoj promeni videle pretnju svojim interesima u svom najbližem okruženju.

366Dragan Kolev


(odnosno, doba Hladnog rata). U hijerarhiji vrednovanje određenih prostora sa stanovišta ciljeva spoljne politike neke države postoje i posebno značajne zone ili kako ih nazivaju „zone specijalnih interesa“, odnosno „zone od prvorazrednog nacionalnog interesa“. Istoričar Vladimir Dedijer, pišući o fenomenu interesnih sfera, tvrdi da su mnoga istorijska dokumenta o ovim događajima sklonjena ili nestala, pa je stoga istraživačima otežano dolaženje do istorijskih činjenica koji-ma bi se ovaj kompleksni istorijski mozaik složio [Videti u: Dedijer V., 1980].

Ima i autora koji osporavaju postojanje samog koncepta „interesnih sfera“, sma-trajući da je on više istorijska kategorija nego savremeni fenomen. U tom smislu tvrde daje on „u domenu naučne fantastike“, „dnevnopolitički igrokaza“, „ne-defi nisana priča“, „tema za dnevnopolitički kontekst“ i sl. Ali, brojniji su i oni autori koji smatraju da na koncept interesnih sfere ne treba gledati na ovakav način. Upućuju na suštinu fenomena – ova podala se kao istorijska činjenica ciklično ponavljala i ustanovljavala pre i posle burnih događaja. Posmatrana sa pravnog aspekta politika interesnih sfera i zona uticaja nije skladu sa osnovnim principima međunarodne saradnje, nezavisnosti i ravnopravnosti svih zemalja. Ona vodi ka blokovskoj podeli i kao takva potencijalni je izvor sukobljavanja.

BALKAN KAO PROSTOR USPOSTVLJANJA ZONA INTERESA Svetske igre preraspodele moći (snaga) su permanentno menjale geopolitički zna-čaj Balkana. I savremene globalne geopolitičke transformacije determinišu Bal-kansko poluostrvo kao zonu borbe za uticaj i prostor koji će biti predmet podele na interesne sfere. Na balkanskom poluostrvu je oduvek bilo snažno prisustvo velikih sila (SAD, Rusija, Nemačka, Velika Britanija, Turska, Francuska i sl.) čiji su interesi veoma isprepleteni. Ne možemo sa sigurnošću reči kakva bi istorija Balkana bila i kako bi on sada izgleda, ali je sigurno da bi bila drugačija od sa-dašnje da vanregionalne sile nisu ukrštale svoja koplja na njemu. Njihov uticaj na ove prostore je konstanta pa ga stoga i u narednom periodu treba ozbiljno uzimati u obzir. Konstanta se sadrži u nastojanja da se uspostavi kontrola ovog strateški važnog i osetljivog regiona od strane atlantizma (uz značajnu podrš-ku i nemačkog kontinentalizma) ali i od strane evroazijstva.5 Bez svake sumnje, Balkan je region gde se sudaraju geopolitički interesi brojnih država. Brojni ge-opolitički analitičari različito iščitavaju suštinu i uzroke pojedinih događaja kao što su krize, sukobi, nadmetanja i sl. Veliki broj analitičara savremenih svetskih

5 I Jugoslavija je imala svoju specifi čnu ulogu na Balkanskom poluostrvu u specifi čnim geopolitičkim odno-sima. Kada je ta svrha prestala otvorili su se procesi njenog dezintegrisanja (razbi/raspada).


zbivanja smatra da su sve one samo deo globalne borbe za prirodne resurse, borbe za kontrolu (tuđih) energetskih resursa, odnosno nastojanja da se svetski resursi stave pod (svoju) kontrolu. U tome vide uzroke zbog kojih je Balkan imao tako burmu istoriju i vekovima bio jedno od najtrusnijih geopolitičkih područja.

Okosnicu rada će nam činiti istorija fenomena interesnih sfera na Balkanu. Nije teško uočiti da se pitanje interesnih sfera se ponovo vraća na svetsku scenu. Broj-ni događaji u skorijoj istoriji a i aktuelna dešavanja upućuju na neophodnost da se događaji na Balkanskom poluostrvu posmatraju i analiziraju u permanen-tno promenljivom geopolitičkom kontekstu. U tom smislu je i naša osnovna teza da geopolitički značaj Balkana prvenstveno proizilazi iz njegovog lociranja u globalno značajnu oblast „Rimlenda“, odnosno u ivični pojas koja se nalazi između morsko-okeanskih celina i kontinentalnog evroazijskog jezgra koje se sastoji od istočne Evrope, Rusije i centralnog dela Azije – „Hartlernda“ („stožerni region“, „središna zemlja“). Nikolas Džon Spajkman (Nicholas John Spykman; 1893—1943) je ovoj obodnoj zoni evroazijskog kontinenta davao najveći značaj kao svetskoj geopolitičkoj oblasti čija kontrola omogućava globalnu dominaci-ju (svetsku prevlast). Naime, u svojim radovima „Američka strategija u svetskoj politici“ („America’s Strategy in World Politics: Th e United States and the Balance of Power“;1942) i „Geografi ja mira“ („Th e Geography of Peace“; 1944) On pred-laže da američka spoljna politika svoje globalne ciljeve usmeri na kontrolu ovog teritorija i jačanju američkog prisustva i uticaja na njima. U strateškim koncepci-jama savremenih američkih geopolitičara ovaj prostor i nadalje zauzima posebno mesto, iako sve ređe pod ovim terminom. Svrstavaju ga u grupaciju zona koje su od najvećeg značaja za potencijalne američke bezbednosne izazove, rizike i pretnje. Balkan je na „liniji vatre“, da upotrebimo pojam aktuelnog državnog sekretara SAD Džona Kerija (John Forbes Kerry), pojam koji slikovito potvr-đuje dato geopolitičko stanje i ocenu prilika u kojima se Balkan nalazi. „Savre-meni Balkan je prostor sa nesavršenim granicama, viškom istorije i „nedovršenog mira“, smatra Ljubiša Mitrović. [Mitrović Lj., 2014:16]. Kao da kartografi ja Balkana, a pogotovo dezintegracija bivše Jugoslavije, još nije završena. Doga-đaji koji permanentno „ljuljaju teritoriju Balkana“ to jasno pokazuju. Vodi se geopolitička igra slična onoj koja se u XIX veku nazivala „Velikom igrom” („Th e Great game”) a koju Zapad i Rusija imaju u svojim prioritetima spoljne politike ostvarivanje uticaja na Balkanu.

Ovakvo geopolitičko pozicioniranje Balkana je odlučujuće uticalo na odnos cen-tara moći prema njemu. Sve ostale karakteristike Balkana, kao što su nasleđene istorijske protivrečnosti, postojanje „otvorenih pitanja“, etnička i religijska kul-

368Dragan Kolev


turna različitost, „balkanski kriptoistorijski tokovi“ (Miloš Knežević), njegov „mostovski karakter“ (povezivanje Evrope i Azije), putna tranzitnost, zakasnelo formiranje nacionalnih država, kratka demokratska tradiciji, nepostojanje jasnih etničkih razgraničenja, egzistiranje na relativno malom prostoru desetak država i dvadesetak naroda, postojanja nacionalnih manjina, nerealizovanih „istorijskih prava“ i sl., su vešto korišćene kao bi se balkanski narodi permanentno držali u stanju sukoba, otvorenih pitanja i teritorijalnih sporova. Ti centi moći, koji su se istorijski menjali, nastojali su da ostvare svoj uticaj na balkanske narode i države kako bi realizovale sopstvene strateške interese Najčešće je to bila „balkanizacija“ (koja je rezultat mnogo puta oprobanog koncepta „zavadi pa vladaj“).6 Ako se dublje analizira balkanska istorije vidi se da su narodi ovog prostora najčešće međusobno ratovali zarad tuđih interesa („spoljnih sila zaštitnica“) i uz njihovu podršku u osvajanju svojih „etničkih teritorija“ ili ostvarenje nekog kratkoročnog interesa. Na taj način se permanentno „reafi rmišu negativni geopolitički elemen-ti u odnosima balkanskih naroda“. [Stojković M., 2009: 76].

KRATKA ISTORIJA PODELE INTERESNIH SFERA NA BALKANUKada su se pojavila prva suparništva oko uspostavljanja i podele interesnih sfera u svetu? Diplomatika kao nauka koja se bavi proučavanjem istoriografskih do-kumenata smatra da savremena podela interesnih sfera datira u doba velikih geo-grafskih otkrića, odnosno u XV i XVI vek. Ovaj geopolitički fenomen se značaj-no raširio sa pojavom kolonijalizma i svetskih ratova, a naročito tokom Hladnog rata. Kao jedan od prvih, istorijski posmatrano, sporazumna (dogovora) koji je označavao podelu prostora na sfere interesa najčešće se navodi „Ugovor iz Torde-siljasa“ (portugalski „Tratado de Tordesilhas“, španski „Tratado de Tordesillas“) iz 1494. god. kojim su Španija i Portugalija razgraničile svoje kolonijalne posede u svetu.7 Naime, krajem XIX i početkom XX veka imperijalističke sile su nastojale da steknu isključivo prava na pojedinim prostorima zbog benefi ta koji su od toga mogle da imaju (širenja tržišta, iskorištavanje sirovina, političkog uticaja i sl.). To su čineli na različite načine: vojnim osvajanjem, jednostranim proglašavanjem8

6 Ovaj pojam pored različitih interpretacija značenja ima za cilj da (smo)nametne kompleks niže vrednosti ili omalovaži balkanske narode kako bi se njime lakše vladalo.

7 Ovim Sporazum je određuje liniju podle novog svijeta samo između Portugalije i Španije i on simbolično označava početak ere kolonijalne podele sveta. Linija se prostirala 46-im meridijanom zapadno od Griniča. Sve zemlje koje su se nalazile zapadno od ovog meridijana su pripale Španiji, a sve one koje su se nalazile istočno pripadale su Portugaliji. Ove zemlje su ovaj sporazum ratifi kovale 1494. god.

8 Npr. Monroova doktrina kojom su SAD iz 1823. godine nastojale da uspostave prevlasti kako u Severnoj, tako i u Srednjoj i Južnoj Americi.


ili međusobnim dogovorom.9 Kolonijalne sile su nastoje da ostvare što potpu-niju kontrolu regiona (teritorije, interesne sfere) i da koncept odnosa država na tom regionu bude onakav kako su ga one defi nisale (odredile) shodno svojim strateškim geopolitičkim interesima. Te zemlje ne samo da moraju da prihvate njihovo viđenje regionalnih odnosa već i da ispunjavaju njihova očekivanja. Ova činjenica proizilazi uz uslova uspostavljanja partnerskih odnosa sa centrom moći koji kontroliše dati prostor. Engleski istoričar Gotlib Volfram Vilhelm (Gottlieb Wolfram Wilhelm) u svojoj knjizi „Tajna diplomatija za vreme Prvog svetskog rata“ („Studies in secret diplomacy during the First World war“) na osnovu bogatog faktografskog materijala i opsežne analize je sagledao ulazak Turske i Italije u Prvi svetski rat (1914 - 1918) i diplomatsku borbu (tajnu diplomatiju) koju su vodile oba vojna saveza („Trojna Antanta“ i „Centralne sile“) da ove države privuku na svoju stranu. [Gottlieb W. W.,1957]. Poznata je činjenica da su britanska i ruska vlada potpisale sporazum o podeli interesnih sfera u Prvom svetskom ratu. Prema tom sporazumu Engleska je priznala pravo Rusije na Carigrad, a Rusija se sagla-sila da Engleska posedne Suecki kanal.

Podela interesnih sfera između velikih sila na Balkanskom poluostrvu ima dugu tradiciju. Brojna sučeljavanju raznih interesa na ovim prostorima se po-smatraju i analiziraju još od XV veka. Jedna od prvih takvih podela Balkana se dogodila devedesetih godina XVIII veka kada je sklopljen austrijsko-ruski do-govor o podeli interesnih sfera na Balkanu. Naime, sa prvim znacima političke, vojne i ekonomske agonije „bolesnika na Bosforu“, Austrija i Rusija su nastojale da se dogovore o sudbini njegovog nasleđa i uspostave interesne sfere. Dve naj-moćnije evropske ličnosti toga vremena austrijski car Josif II (sin Marije Terezije) i ruska carica Katarina II (Katarina Velika) su sklopili dogovor 1781. god. u poznatom crnomorskom letovalištu na Jalti o podeli balkanskog prostora u slu-čaju (očekivane i priželjkivane) propasti Otomanske imperije. Tom prilikom su odlučivali o sudbini evropskih teritorija turske carevine i doneli su odluku koja se u diplomatskom žargonu zove „podela interesnih sfera“. Tim dogovorom je predviđeno da zapadni deo Balkana, Bosna i Hercegovina i Srbija potpadnu pod interesnu sferu Austrije, dok istočni Balkan i Bugarska pod interesnu zonu Rusije. I tada, kao i mnogo puta kasnije kada su deljene interesne sfere, nisu uvažavana legitimna prava naroda koji su živeli na Balkanu, već se isključivo i prvenstveno vodilo računa o sopstveni imperijalnim interesima. Naime, iako se u Petrogra-

9 Kao najpoznatije sporazume o podeli interesnih sfera putem dogovora velikih sila krajem XIX i početkom XX veka moguće je navesti sledeće: britansko–njemački dogovor o podeli područja Gvinejskog zaljeva (1885. god.), britansko–francuski sporazum o Sijamu (1904. god.), britansko–francusko–talijanski dogo-vor o podeli Etiopije (1906. god.), britansko–ruski dogovor o podeli Perzije (1907. god.) i dr.

370Dragan Kolev


du znalo da se time austrijskoj sudbini prepušta veliki deo pravoslavnog naroda (prvenstveno Srba), oni su to zanemarili jer su nastojali da se domognu istočnog dela Balkana na kojem se nalazio Carigrad i moreuzi (Bosfor i Dardaneli) kao vekovna geopolitička težnja ruskih careva. Na osnovu ovog sporazuma je austrij-ski car Josif II preduzimao brojne mere da destabilizuje tursku vlast na prostoru Srbije. Otpočeo je pripreme za buduća dejstva na ovom prostoru, dok je to isto radila i Rusija na prostoru Bugarske. Sticajem različitih istorijskih okolnosti, ovaj dogovor nije doživeo svoju realizaciju, ali je tada na Jalti povučena linija podele sfera uticaja na Balkanu, koja će decenijama kasnije određivati život narodima na Balkanu. Prva prilika za realizaciju ovog sporazuma se pojavila izbijanjem Bo-sansko-hercegovačkog ustanka 1875. godine. Dižući se na ustanak narod u Bosni i Hercegovini nije ni slutio da je pobunom protiv osmanlijske vlasti pokrenut istorijski proces koji će se odvijati kroz dva srpsko-turska i jednim rusko-turskim (1876 — 1878) ratom a završiti Berlinskim kongresom na kojem će im, shodno podeli interesnih sfera, biti nametnuto novo ropstvo u vidu austrougarske oku-pacije. Ali druge sile su smatrale da ovakva podela interesnih sfera na Balkanu nije uvažila njihove interes. To se jasno videlo u leto 1915. godine, posle proboja Istočnog fronta od strane turske vojske kod Gorlica kada je carska Rusija tražila od zapadnih saveznike da izvrše pritisak na turske snage i tako pomognu ruskoj vojsci u povlačenju. Engleska je iskoristila ovaj momenat i okrenula pomorski napada na Carigrad kako bi ga zauzela pre Rusa i time onemogućila realizaciju austrijsko-ruskog ugovora o podeli interesnih sfera, ali i sprečila prodor Rusa do moreuza i njihov izlazak na Sredozemlje.

Drugi primer podela interesnih sfera na Balkanu je dogovor Otoa Eduarda Leo-polda fon Bizmark-Šenhauzena (Otto Eduard Leopold von Bismarck-Schönhau-sen; 1815 – 1898) je sa carskom Rusijom o podelio Balkan na dve sfere uticaja: istočno od Timoka je bila ruska sfera u koju su ulazile Bugarska i Rumunija, dok je zapadno od Timoka bila nemačka sfera u koju je spadala i Srbija. Tadašnja nemačka (Bizmarkova) geopolitika na Balkanu se veoma razlikuje od današnje. Nemačka je tada bila moćna i nezavisna država koja je vodila samostalnu spoljnu politiku. Bizmark je bio veliki zagovornik stvaranja rusko-nemačkog saveza i do-govorne podele interesnih sfera sa Rusijom. I tada je nemačka carevina nastojala da ostvari svoj prodor na Istok („Drang nach Osten“) pri čemu se pod pojmom „Istok“ tada podrazumevao Balkan i Mala Azija kao mogući izlazi na topla mora. Dakle, i carska Rusija i carska Nemačka su imali kao jedan od prioritetnih ge-opolitički interes izlazak na topla mora, pri čemu je Bizmark nastojao da ta dva interesa uskladi dogovorom o interesnim sferama. To je i učinjeno u značajnoj meri na Berlinskom kongresu 1878. god. Ruska interesna zona i nadalje ostaje


od reke Timok na istok do Crnog mora, a Nemačka je posredstvom Austrou-garske dobila kao svoju interesnu zonu zapadno od reke Neretve sa izlaskom na Jadransko more.10 Ali interes oba carstva je bio i kontrola Bosfora. Nemcima je to bio put dolaska do Bliskog istoka, a Rusija bi iz Crnog mora mogla da ima nesmetani prolaz u Sredozemno more. Kako se prihvatljiv dogovor za obe strane po ovom pitanju nije mogao postići, to je interes za Bosfor pojavio kao jedan od uzroka velikog sukoba 1914. god.11 To se dogodilo iako su godinu dan pre toga zemlje Trojecarskog saveza (Austro-Ugarska, Nemačka i Rusija) u Berlinu potpisale poznati „Berlinski memorandum Austro-Ugarske, Nemačke i Rusije namenjen Turskoj o očuvanju statusa quo na Balkanu od 12. maja 1876. god“.12

Kao primer kontinuiteta postojanja interesnih zona na Balkanu moguće je nave-sti i tajni ugovor između Austrougarske i Rusije iz 1877. god., koji je poznatiji kao „Budimpeštanska konvencija“. Njome je bio defi nisan odnos Austrougarske i Rusije prema predstojećem rusko-turskom ratu. Austrougarska se obavezala na neutralnost a za uzvrat je dobila mogućnost da izabere način i vreme okupacije i aneksije BiH. Ovaj ugovor je ostao u tajnosti sve do 1917. god. i on je na svoje-vrstan način dopuna prethodnog usmenog i tajnog sporazuma „Rajhštatskog do-govora“ između Austrougarske i Rusije. Njega su postigli ministri inostranih po-slova Austro-ugarske grof Julijus Andraši (Gyula Andrássy;1823 - 1890) i ruski knez Aleksandar Mihajlovič Gorčakov (Александр Михайлович Горчаков; 1798 - 1883) prilikom susreta ruskog imperatora Aleksandra II Nikolaeviča (Александр II Николаевич; 1818 – 1881) sa austrijskim carem Francom Jo-zefom (Franz Joseph; 1830-1916) u Rajhštatskom zamku (Češka) 8. jula 1876. god., kako bi se izbeglo da rat koji su otpočele Srbija i Crna Gora protiv Tur-ske ne bi uvukao i njih u sukob. Naime, Austrougarska monarhija nije htela da dozvoli da se Bosna i Hercegovina pripoji Srbiji i Crnoj Gori jer bi time bile ugrožene njene geopolitičke pretenzije ka jugoistoku.13 U tom smislu je uspela da dobije saglasnost Rusije da okupira Bosnu i Hercegovinu, ali o tome nije sačinjen

10 Za nemačku je u tom vreme bilo prihvatljiva i ideja Srbije sa zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlo-vac-Virovitica jer se time ne bi ugrožavala pomorsku luku na Jadranskom moru koja je značajna za nemačke interese – Rijeku.

11 Analiza ponašanja spoljne politici savremene Nemačke ukazuje na činjenicu da ona i sada prati ovu ideju sada više kao prodor na jugoistok (preko Balkana ka Bosforu) i pri tome nastoji da rusku interesnu zonu (istočno od Timoka) ne povredi.

12 Podržale su ga Francuska i Italija, a odbila Velika Britanija. 13 Austrougarska monarhija (nemački Österreichisch-Ungarische Monarchie, mađarski Osztrák-Magyar Mo-

narchia), poznata i kao Dvojna monarhija i Dunavska monarhija (na nemačkom govornom području i kao K. U. K. (nemački Kaiser und König, srpski car i kralj) je postojala od juna 1867. do oktobra 1918. god.

372Dragan Kolev


nikakav dokument već su o tom usmenom sporazumu zabeleške ostavili ruski ambasador u Austrougarskoj i austrijski službenik spoljnih poslova.14 Istoričar Vasilj Popović smatra da su navedeni sporazumi odražavali ključne geopolitičke interese ovih država o podeli interesnih sfera na Balkanu, odnosno da su sebe smatrale presumptivnim naslednicama Turske na prostoru Balkanskog poluo-strva. Time su nastojale da sebi obezbede ekskluzivna prava njegove kontrole. [Popović V., 1965].

Kao još jedan primer podele interesnih sfera pre Drugog svetskog rad može se navesti i sporazum Ribentrop-Molotov (službeni naziv: „Pakt o nenapadanju iz-među Nemačke i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika“, ruski „Договор о ненападении между Германией и Советским Союзом“, nemački „Deu-tsch-sowjetischer Nichtangriff spakt“) o nenapadanju između Trećeg rajha i SSSR-a, poznat i kao „Pakt Hitler-Staljin“. Potpisan je 23. avgusta 1939. godine u Moskvi od strane sovjetskog ministra spoljnih poslova Vjačeslava Molotova (Вячеслaв Михaйлович Мoлотов; 1890 – 1986) i nemačkog ministra spoljnih poslo-va Joahima fon Ribentropa (Ullrich Friedrich Willy Joachim von Ribbentrop; 1893 – 1946).15 (Slika br. 1a). Ovaj dokument je zvanično označen kao „pakt o nenapadanju“, ali je obuhvatao i tajni protokol kojim su određene interesne sfere u sledećim nezavisnim državama: Poljskoj, Rumuniji, Finskoj, Litvaniji, Estoniji i Letoniji. Njime su precizno određene političke i teritorijalne promene, a ove su zemlje kasnije napadnute i okupirane bilo od strane Nemačke bilo od stra-ne SSSR-a.16 „Drugi Ribentrop-Molotov pakt“ je potpisan 28. septembra 1939. godine kojim su određene nemačko-sovjetske granicu u periodu posle nemačke i sovjetske invazije na Poljsku. Kartu podele Poljske potpisali su Josif Viserio-novič Staljin (Иосиф Виссарионович Сталин; 1878 – 1953), i Ribentrop. (Slika br. 1b)

14 Budimpeštanskom konvencijom od 1877. god. Rusija je konačno priznala Austrougarskoj pravo na okupa-ciju Bosne I Hercegovine.

15 Ovaj pakt o nenapadanju je bio na snazi do 22. juna 1941. godine, odnosno do početka „Operacije Barba-rosa“ („Unternehmen Barbarossa“) kada je Nemačka napala SSSR.

16 Dve nedelje nakon potpisivanja pakta Nemačka je napala Poljsku, što je bio povod za ulazak Fran-cuske i Velike Britanije u rat. Rusija je 17. septembra izvršila invaziju na istok Poljske.


Slika 1. a) Tekst tajnog protokola sporazuma Ribentrop-Molotov i b) Karta podele Poljske od stane Nemačke i SSSR-a iz 1939. god.

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Molotov/Ribbentrop_Pact (4. 6. 2016)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Molotov/Ribbentrop_Pact (4. 6. 2016)

Drugi svetski rat je još bio u toku kad se krenulo sa novim defi nisanjem interesnih sfera na Balkanu. Početkom oktobra 1944. god. tadašnji premijer Velike Brita-nije Vinston Čerčil (Sir Winston Leonard Spencer Churchill Winston Churchill: 1874 - 1965) je iznenadno doputovao u Moskvu na sastanak sa sovjetskim vo-đom Josifom Viserionovičem Staljinom (Иосиф Виссарионович Сталин, 1878 – 1953) na kojem je razgovarano o posleratnom uređenju Evrope i na kojem je dogovorena i podela interesnih sfera na Balkanu [https://www.marxists.org/glossary/events/p/o.htm (23. 6. 2015)]. Vinston Čerčil je o ovom dogovoru pisao u svojim posleratnim memoarima “Drugi svetski rat” (“Th e Second World War”) u kojima iznosi da su najveći deo razgovora posvetili političkom uređenju Poljske i srednje Evrope. Dogovor oko podele Balkana je bio kratak a predlog je izneo na listu papira. Staljin je predlog pogledao, plavom olovkom štiklirao i vrati ga Vinston Čerčilu.17 Predlog o procentima uticaja na pojedine zemlje Bal-kana je bio sledeći: Rumunija: SSSR 90% a zemlja Zapada 10%; Bugarska: SSSR 75%, a Zapad 25%; Grčka (Velika Britanija u dogovoru sa SAD) 90% a SSSR 10%; Mađarska i Jugoslavija po 50%. [Resis A., 1978: 368-387]. (Slika br. 2.).

17 Prema navodima u ovoj memoarskoj knjizi Čerčil je upitao Staljina: „Ne mislite li da bi ovaj papir trebalo spaliti da buduće generacije ne bi rekle da smo cinično odredili sudbinu miliona ljudi?“ Staljinov odgovor je glasio: „Ne, vi ga sačuvajte“.

374Dragan Kolev


Slika br. 2. Linija podele interesnih sfera (tzv. „gvozdena zavesa“) i kopija dogovora o procentima podele interesnih sfera na Balkanu

Izvor: http://www.forum.hr/showthread.php?t=832861&page=59 (23.6.2015).

Izvor: http://www.forum.hr/showthread.php?t=832861&page=59 (23.6.2015).

Dogovorom sila pobednica u Drugom svetskom ratu početkom februara 1945. god. na poluostrvu Krimu (Jalta) na poznatoj „Krimskoj konferenciji“ („Crimea Conferen-ce“; "Yalta Conference“, “Argonaut Conference“), uspostavljena je, pored ostalog, i nova podela interesnih sfera (sfera uticaja) prema kojoj su države zemlje Istočne i Srednje Evrope potpale pod Istočnu sferu uticaja. „Velika trojica“ - predsednik vlade SSSR Josip Visarionovič Staljin, predsednik SAD Frenklin Delando Ruzvelt (Franklin Delano Roosevelt; 1882 - 1945) i premijer Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije Vinston Čerčil su udarili temelje nove geopolitičke stvarnosti ne samo Evrope već i sveta i uspostavili novi odnos snaga na globalnom nivou. To je i period početka stanja zategnutih odnosa („Hladni rat“, „Vrući mir“), oštrih ideoloških sukobljavanja „Isto-ka“ i „Zapada“ („komunizma i kapitalizma“; „totalitarizma i slobode“). To je početak perioda „ravnoteže straha od nuklearnog rata“.

Kao jednu od značajnijih posledica Drugog svetskog rata brojni geopolitičari uzimaju izmena u hijerarhiji svetskih sila.18 Naime, predratni međunarodni po-

18 Drugi svetski rat je ostavio neprocenjive posledica na svim poljima država koje su bile direktno angažovane u vojnim operacijama ali i onih koje nisu bile neposredno zahvaćene ratnim sukobima.


redak u kojem su globalno dominirale i kolonijama vladale velike sile, kao što su Velika Britanija i Francuska, poremećen je pojavom novih centara moći na svet-skoj pozornici. Prvenstveno se tu misli na Sjedinjene Američke Države (United States of America) i Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (Сою́з Сове́тских Социалисти́ческих Респу́блик) Svet se podelio na „Istok“ i „Zapad“ pri čemu su zapadne sile nastupale sa stanovišta “odbrane slobodnog sveta“ od totalitariz-ma i komunističke diktature istoka (SSSR-a).19

Nekadašnji državni sekretar SAD (1973 – 1977) i savetnik za nacionalnu bez-bednost (1969 – 1975) Henri Kisindžer (Henry Alfred Kissinger) o odnosima „Istoka“ i „Zapada“ posle Drugog svetskog rata i podeli interesnih sfera kaže: „Međunarodni odnosi postali su u suštini bipolarni jer su se dve supersile su-protstavljale jedna drugoj preko linije podela koja je prolazila kroz centar Evrope i sa obe njene strane uvećavale svoja nuklearna naoružanja“ (podvukao K. D.) [Kisindžer H., 2011: 74].

Ahmet Davatoglu (Ahmet Davutoğlu) u poznatom delu „Strategijska dubina: međunarodni položaj Turske“ („Stratejik derinlik: Türkiye’nin uluslararası konu-mu“) defi niše turske spoljnopolitičke ciljeve i u tom smislu predlaže podele inte-resnih sfera na Balkanu [Davatoglu Ahmet (2014)]. I u brojnim američkim stra-teškim dokumentima se jasno naglašava namera Turske da obnovi svoje prisustvo na Balkana i razmatraju moguće opcije takvih namera.

Iz najnovijih strateških dokumenata SAD-a i Rusije koji se odnose na spoljnu po-litiku jasno se vidi da je pitanje ponovnog uspostavljanje starih sfera uticaja od prvorazrednog geopolitičkog prioriteta. Slavoljub Šušić: smatra da je nesporna činjenica „da je B alkan, kao deo sredozemnog pročelja na području ’Rimlanda’, i dalje nezaobilazan prostor u politici i strategiji vanregionalnih sila. Reč je, prven-stveno, o Sjedinjenim Američkim Državama, grupaciji zemalja u okviru NATO i Evropske unije, u kojoj preovlađuje ekonomski najbogatija Nemačka, a u per-spektivi bi se na Balkan mogla ’vratiti’ i jednom opravljena Rusija“ [Šušić S. 1995: 303-304]. Rusija Balkan doživljava i gleda kao svoju interesnu sferu (zonu uti-caja) sa namerom da u ovom regionu obnovi geopolitičku moć. U tom smislu će nastojati da uspostavi neku vrstu kontrole nad državama tog regiona.20 Načel-19 Sredinom 1945. godine Vinston Čerčil, u vreme prvih ozbiljnijih sukobljavanja u vreme tršćanske krize,

plasirao je krilaticu o “gvozdenoj zavesi“ koja je delila “slobodni svet od komunističkog totalitarizma“. 20 Za Rusiju je od posebnog značaja postsovjetska zona i shodno jednim od geopolitičkih zakona o hijerahič-

nosti prostora posebno je značajan region Kaspijskog regiona i Evroazija, odnosno Kavkaz kao raskrsnica i kapija centralne Azije.

376Dragan Kolev


nik Glavne obaveštajne uprave Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federa-cije (Главное разведывательное управление Генштаба ВС РФ) generalpukovnik Igor Dimitrievič Sergun (И́горь Дми́триевич Сергу́н; rođ. 1957. god.) u svom radu „Globalna bezbednost: korenita transformacija ili stvaranje novih pravila igre?“ („Глобальная безопасность: коренная трансформация или создание новых правил игры?“) koji je izložio na „Trećoj Moskovskoj konferenciji o me-đunarodnoj bezbednosti“ („III Московской конференции по международной безопасности“) iznosi sledeću konstataciju o globalnoj geostrategiji SAD: „U du-goročnoj perspektivi, ključni zadaci SAD jesu sprečavanje političko-ekonomskih integracionih procesa u Centralnoazijskom regionu i opkoljavanje Rusije i Kine, kao potencijalnih protivnika, mrežom prijateljskih i Americi lojalnih režima i zona napetosti“ [http://pda.rg.ru/2015/04/16/gru-anons.html (16.04.2015)]. Shodno takvoj percepciji, Rusija svoje spoljnopolitičko delovanje usmerava ka onemoguća-vanju realizacije ovakvih geopolitičkih ciljeva SAD.

Sve nam ovo govori da su nad Balkanom velike sile nastojale da ostvare što potpuni-ju kontrolu i da koncept odnosa država na tom regionu bude onakav kako su ga one defi nisale (odredile) shodno svojim strateškim geopolitičkim interesima. U skladu sa tim su nastojale da tajnom diplomatijom podele interesne sfere na Balkanskom prostoru. Sasvim je izvesno da se ovakav istorijski trend neće austaviti.

ZAKLJUČAK1. Dolazi doba novih suptilnijih metoda i načina ostvarivanja geopolitičkih inte-resa. Dolazi doba posmoderne geopolitike, neogeopolitike ili možda i antigeopo-litike. Ona država koja, kao subjekt međunarodnih odnosa, na vreme prepozna nadolazeće globalne socijalno-političke tendencije i nađe načina da im se odupre ima šanse da sačuva svoje geopolitičke interese. Za to su potrebna geopolitička znanja i umeća.21 Sve globalne sile (ili one koje pretenduju da to postanu) imaju svoje geopolitičke interese i ciljeve koji se javno ne proklamuju.22 Stoga je dublja sagledavanje pojedinih geopolitičkih poјava moguće tek u širem kontekstu.

21 Geopolitika nam je potrebna da bi razumeli svet u kojem živimo i odredili naš položaj u njemu. Ona je pouzdan i objektivan alat spoznaje događaja i procesa kako onih koji su se dogodili, tako i onih koji se događaju. Prodreti u suštinu globalnih tendencija, u skrivenu agendu „procesa dugog trajanja“, kako ih savremeni geopolitičari nazivaju, nije nimalo lako i jednostavno. Ovi procesi se jasno i eksplicitno ne vide, već se „na površini“ uočavaju samo posledice tih procesa u formi sukoba, kriza i ratova. Iza svih vojnih intervencija postoje određeni geopolitički interesi.

22 Pojedini svetski centri moći, kao što je na primer SAD, smatraju da se njeni nacionalni i geopolitički inte-resi nalaze u svim delovima sveta.


2. Mi smo dosadašnje uspostavljanje interesnih sfera na Balkanu uz pomoć tajne diplomatije posmatrali kroz četiri primera. Kada će se na Balkanu uspostaviti nova podela interesnih sfera i nastaviti kontinuitet delovanja tajne diplomatije na ovom prostoru? Najkraći odgovor bi mogao da glasi: to će se dogoditi onda kada se us-postavi nova globalna ravnoteža moći i utvrde pojedinačni i zajednički interesi u bipolarnom (multipolarnom) svetu. Odnosno, kada jedna od strana uveri rivala da ima moći da joj se suprostavi, otvara se prosto za dogovor. Do tada će kroz svoje aktivnosti na globalnom planu i demonstracijom svoje moći slati jasne geopolitičke poruke. Jedna od osnovnih je da određeni prosto nije ekskluzivno pod kontrolom rivala i da mu ne dozvoljava da može da menja postojeće režime u državama, insta-lira satelitske režime i da uvodi politička uređenja po svom nahođenju. Najkraće re-čeno: kada ga uveri da sam više ne može da kreira političke procese na određenom prostoru. U arsenalu sredstava kojima se to nastoji postići značajno mesto zauzima „hibridni rat“ (ili „mrežni rat“) kao novi oblik sile koji kombinuje različite meto-de ugrožavanja svih vitalnih oblasti jedne države: ekonomiju, politiku, kulturu, medije, virtuelne informacione i komunikacione sisteme, vojnu sferu. Pored toga, vuku se adekvatni poteza na diplomatskom, ekonomskom i vojnom planu da bi se stvorio prostor za što bolju startnu poziciju pregovaranja o interesnim sferama.23 Kad suparnik shvati da je vreme „soliranja“ nepovratno prošlo onda počinje da uvažava (poštuje) dojučerašnjeg protivnika i tada dolazi do razgovora oko nove pre-raspodele zona uticaja. Dakle, dok se ne uspostavi novi poredak moći (novi svetski poredak) na brojnim tačkama, na svetskoj mapi će se meriti njena projekcija i ma-nifestacija. Ima i primera kada velike sile šalju jedna drugoj pomirljivi tonove ali se svo vreme pripremaju za mogući sukob ako do dogovora ne dođe. Posmatrajući na globalnom planu, na prvi pogled interesi „Zapada“ (prvenstveno SAD) i „Istoka“ (prvenstveno Rusije) nisu spojivi. Ali vremenom će oni doći do tačke u kojoj se shvata da dalja eskalacija vodi u obostrani ili sopstveni sunovrat što otvara prostor za pregovaranje oko defi nisanja granica interesnih sfera.

3. Pojedini autori smatraju da podela Balkana na interesne sfere u trenutnoj konstelaciji globalnih geopolitičkih odnosa nije realna. Mi smatramo da rivalitet oko sfera uticaja na Balkanu nikada nije prestajao i da se ovim pitanjem treba ozbiljno baviti. Čim postoji takav koncept onda on imanentno nosi nastojanje da se sačuvaju i prošire postojeće ili da se osvoje nove sfere uticaja. Naime, svakoj moći je imanentno širenje, a geopolitičkoj moći je imanentno osvajanje novog geopolitičkog prostora. To onda pretpostavlja teritorijalnu ekspanziju moći. No-

23 Tako, na primer, Rusija nastoji da uveri koalicione partnere suparnika (Evropu) da nije tačna teza da „Evro-pa bez SAD nije moguća!“ (odnosno, da SAD svojim sebičnim interesa i njih ugrožava).

378Dragan Kolev


sioci moći će se međusobno optuživati za ekspanzionizam i raznim aktivnostima nastoje da jedna drugoj pošalju što jasniju (geo)političku poruku. U tom smislu je moguća nova(stara) podela interesnih sfera na Balkanu. Osnovni nesporazum je što ta granica nije još defi nisana. Neki se zalažu da ta granica bude po sredini Balkanskog poluostrva (preko B i H), po liniji nekadašnje granice između Au-strougarske i Otomanske imperije. Za sada se ne može precizno utvrditi gde bi mogle da budu te granice jer se one tiču odnosa SAD prema EU i Turskoj, ali i prema Rusiji. Shodno tome, može se reći, da ni Evropa još nije defi nisala gde će joj biti jugo-istočne granice. To će biti razrešeno tajnom diplomatijom.

LITERATURA:Albert Resis (1978). “Th e Churchill-Stalin Secret ‘Percentages’ Agreement on the Balkans,

Moscow, October 1944”, Oxford: Th e American Historical Review, Vol. 83, No. 2.Dedijer Vladimir (1980). Interesne sfere: istorija interesnih sfera i tajne diplomatije uopšte, a posebno

Jugoslavije u drugom svetskom ratu, Beograd: Prosveta. Davatoglu Ahmet (2014). Strategijska dubina: međunarodni položaj Turske, Beograd: Službeni glasnik. Encyclopedia of Marxism (2008). Post World War Two Settlement. https://www.marxists.org/

glossary/events/p/o.htm (23.6.2015). Gottlieb W. W. (1957). Studies in secret diplomacy during the First World war, London: Allen & Unwin. …(2008). Hrvatska opća enciklopedija, X tom: Sl – To (urednik Slaven Ravlić), Zagreb:

Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“. www.enciklopedija.hr (21. 5. 2016).Hajdarević Muhamed (2007). Enciklopedijski rječnik diplomacije i međunarodnih odnosa, Sarajevo:

Connectum.Kisindžer Henri (2011). Da li je Americi potrebna spoljna politika - u susret diplomatiji XXI veka, II

izdanje, Beograd: Klub PLUS.Lukuć Đorđe (2013). Mali diplomatski leksikon, Beograd, Dan Graf.Lundy Darryl „Rt. Hon. Sir Winston Leonard Spencer Churchill“ [http://www.thepeerage.com/p10620.htm#i106196 (23. 7. 2016)].Mitrović Ljubiša (2014). Geopolitička tranzicija Balkana, Novi Sad: Prometej.Spykman J. Nicholas (1942).America’s Strategy in World Politics: Th e United States and the Balance

of Power“, New York: Harcourt, Brace and Company.Spykman J. Nicholas (1944). Th e Geography of Peace, New York: Harcourt, Brace and Company.Petrović Zoran Piroćanac (2004). Mali pojmovnik geopolitike, Beograd: Centar za geopolitičke

studije „Jugoistik“/ Institut za političke studije.Popović Vasilj (1965). Istočno pitanje: istorijski pregled borbe oko opstanka Osmanlijske carevine u

Levantu i na Balkanu, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika. …(2013). Proleksis enciklopedija, Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, http://proleksis.lzmk.hr/28131/ (15. 6. 2016).


Resis Albert (1978). “Th e Churchill-Stalin Secret ‘Percentages’ Agreement on the Balkans, Moscow, October 1944”, Oxford: Th e American Historical Review, Vol. 83, No. 2, pp. 368-387. Сергун Дмиитриевич Игорь (2014). „Глобальная безопасность: коренная тран-сформация или создание новых правил игры?“, доклад на „III Москов-ской конференции по международной безопасности“, Москва. http://pda.rg.ru/2015/04/16/gru-anons.html (16.04.2015).

Stojković Momir (2009). “Novi geopolitički položaj Balkana i Jugoslavije”, Vojno delo, br. 6., Beograd: Ministarstvo odbranu Republike Srbije.

Šušić Slavoljub (1995). Balkanski geopolitički košmar, Beograd: Vojna Knjiga.http://www.hrleksikon.info/defi nicija/interesna-sfera.html (23. 5. 2015.)http://staznaci.com/interesna-sfera (6. 8. 2016)http://vokabular.rs/?search=interesna_sfera&lang=sr-lat (6. 8. 2016)].http://proleksis.lzmk.hr/28131/ (15. 6. 2016)https://en.wikipedia.org/wiki/Graduate_Institute_of_Development_Studies (4. 6. 2015).

SECRET DIPLOMACY AND INTERESTED SPHERES: THE CASE OF BALKAN PENINSULA

Dragan KolevAssociate profesore, Pane-Europien University Apeiron Banja Luka, Bosnia and Hercegovina, email:[email protected]

Abstract: Th e phenomena of secret diplomacy and spheres of infl uence are closely related. History of international relations testify that the most common areas of interest are established through secret diplomacy. Nothing in this sense isn’t changed even in the modern world. When you establish a balance of power between the great powers, then you must agree about access on the division of infl uence spheres. Th ese arrangements are kept at a diplomatic level with the absence of the public. Th is agreements are secretly signed and its waiting for decades and centuries, and with many of that public will never be aware of. Spheres of infl uence (zone of interest) are usually created by a secret agreement between two or more major powers through secret diplomacy, and always at the expense of third countries (nation). It can be said that the struggle for spheres of infl uence was basically the cause of many, including world wars and after World War II continued the USA and the SSSR. History of the Balkan region and relations among people who inhabit it, clearly shows that he was for centuries the scene of clashes geopolitical interests of global power centers. At the present moment Balkan geopoli-tical scene is area for dominance of the great powers. At some point it will become the space establishment of interested spheres. Th at will happen through secret diplomacy.

Keywords: Secret diplomacy, spheres of infl uence, super-powers, the Balkan Peninsula

Jel classifi cation: F02, Z18.

BALKANIZACIJA MEDIJA: RAMPA NA PUTU EVROPSKIH INTEGRACIJA

Darko Tadić Profesor strukovnih studija, Visoka strukovna škola tržišnih komunkacija Beograd, [email protected]

Apstrakt: Dramatične promene koje su zemlje Zapadnog balkana pretprele krajem prošlog i početkom ovog veka, u političkom, društvenom i ekonomskom preobražaju ovih društa-va, donele su i tektonske poremećaje u dotadašnjem sistemu medijskog informisanja. Proces globalizacije medija, snažan uticaj interneta i elektronskih komunikacija, i njhova uloga u društvenim procesima na svetskom nivou, nije donela očekivano poboljšanje u sistemu infro-misanja i rada medija na Balkanu. Baš suprotno, nakon traumatičnih iskustava devedestih godina, na početku XXI veka pa sve do danas, mediji na balkanu pokazuju retrogradne signale zatvaranja, ksenofobije, lokalizma, niskog profesionalnog i tehnološkog napretka, što medijsku scenu Zapadnog balkana gura na marginu evropske i svetske medijske scene.

Ovi negativni procesi u oblasti medija i informisanja znatno otežavaju integraciju ovih zemalja na putu ka Evropi, uvodeći pojam balkanizacije medija u svakodnevnu medijsku praksu. Nera-zumevanje suštine medijske delatnosti, kao trasformaciju unvierzalne kominuikacije i delovanja medija po modelu Makluanovog globalnog elektronskog “sela” budućnosti, kao i veliko tehnološko i kadrovsko zaostajanje na ovom planu, guraju zemlje Balkana na periferiju svetske medijske sce-ne. Imajući u vidu i specifi čne istorijske, političke, ekonomske i kulturne obrasce na ovom prostoru, mediji na Balkanu su postali talac vladajućih elita, a samim tim su se sveli na funkciju prostog servisa za transfer poruka, bez većeg doprinosa napretku sopostvenih društava u kojima deluju.

Jedini izlaz iz ovakve situacije “balkanizovanih medija” i niskog kvaliteta javnog informi-sanja, predstavlja duboka i korenita transformacija zemalja zapadnog balkana na politič-kom, ekonomskom i kulturnom planu, davanjem većeg i autentičnog doprinosa evropskom i svetskom putu u globalno društvo, čime će se steći uslovi za ravnopravno članstvo ovih ze-malja u globalno elektronsko društvo budućnosti. Ova transformacija se može postići boljom edukacijom zaposlenih u medijima, tranparetnošću vlasničke strukture medija, povećeanjem broja medija u vlasništvu građana (nezavisni mediji) i većom tehnološkom pismenošću opšte populacije kroz sistemski rad u obrazovnom sistemu ovih zemalja.

Ključne reči: Balkan, mediji, informisanje, balkanizacija, integracije, komunikacija

DOI: 10.7251/EMC1602380TDatum prijema rada: 8. septembar 2016.Datum prihvatanja rada: 9. decembar 2016.

STRUČNI RAD




UVOD

Balkanizacija je geopolitički termin koji se najčešće koristi kako bi se opisao pro-ces fragmentacije ili raspada regiona ili država na manje regione i državice, koje su neprijateljske raspoložene jedna prema drugoj, ili kod kojih postoji potpuno odsustvo međusobne saradnje.

Poslednjih desetak godina se u stručnoj literaturi koja se bavi medijima često koristi ovaj izraz kako bi se opisao rad i delovanje medija u odnosnu na složenu strukturu javnosti i različitih društvenih struktura u kojima mediji deluju. Ovaj izraz je pežo-rativan u svom suštinskom značenju, i odnosi se na jedan negativan fenomen koji se pojavljuje u masovnim medijima. A to je da mediji počinju da stvaraju sadržaje koji odgovaraju uskim interesima vlasnika i javnom mnjenju, odnosno konzumen-tima informacija koji su strogo podeljeni po načinu razmišljanja, interesima i mo-tivima. Tako fragmentizovani (“balkanizovani”), ukopani u svoje medijske tvrđave, mediji stvaraju i objavljuju strogo kontrolisane informacije, koje u stvari služe da se ojačaju već postojeći stavovi i mišljenja grupe, javnog mnjenja i pojedinaca koji žive na određenom društveno ekonomskom i civilizacijskom prostoru. Umesto objektivnog informisanja, ideala slobodne štampe na početku 19.veka, u digitalnoj eri 21. veka dobili smo potpuno suprotan fenomen, koji je medije pretvorio u puko oružje političkih sistema i društava u borbi za prevlast i dominaciju.

DOBA INFORMACIJA I MASOVNI MEDIJIDigitalno doba, ili “Doba informacija” (Information Age), znatno su doprineli razvoju svih medija u procesima globalizacije sveta, pretvarajući našu planetu u jedno, prema Makluanu, globalno informatičko selo (Makluan, 1976). Digita-lizacija svih procesa komunikacije, kako na ličnom planu (mobilna telefonija, računari), tako i na planu masovnih medija (satelitske mreže, elektronska komu-nikacija, Internet), povezali su i čvrsto upleli sve komunikacijske procese i znatno povećale i ubrzale protok svih oblika i vrsta informacija. Ovakvo stanje stvari ne samo da je otvorilo brojne mogućnosti, već i brojne izazove koji stoje pred modernim masovnim medijima. Tako smo došli u situaciju da, sa jedne strane, postoji mnoštvo medijskih kanala i formata koji oblikuju poruke i obuhvataju globalne i specifi čne javnosti (medijske ciljne grupe), a sa druge strane pred cilj-nim grupama i pojedincima otvorile su se prilike i izbori u izboru i konzumira-nju informacija, kao nikada do sada u ljudskoj istoriji.

Ovakav tehnološki napredak, prema Tofl eru treći talas u razvoju zapadnih ci-vilizacija (Tofl er, 1983), potpuno je izmenio nekadašnju medijsku sliku sveta.

382Darko Tadić


Savremeni mediji su u pravom smislu postalni digitalni mediji, kako u formatu, tako i po sadržaju. Na taj način izmenila se i slika savremenih medijskih kuća, koji su postali prava industrija za proizvodnju informacija i sadržaja različitih vrsta. Istovremeno, zavisnost javnosti od informacija se drastično povećala, što je dovelo do logične situacije da moderni mediji stiču sve veću važnost i postaju glavni izvor informacija za javnost na svim poljima života savremenog čoveka. I, što je još važnije, povećala se i potreba za ličnim, personalizovanim sadržajima, što je još više povećalo fragmentaciju medija i proliferaciju medijskih kanala ko-munikacije. Na taj način stvorena je naizgled paradoksalna situacija: posećenost publike pojedinim infromativnim kanalima je počela da opada, ali su se moguć-nosti za konzumaciju medijskih sadržaja kroz različite kanale, povećali.

Internet i globalne satelitske i elektronske komunikacije doprineli su globali-zaciji sveta i razmeni informacija, dok su informacijske tehnologije omogućile izbor i dostupnost vesti gotovo svakome, bez obzira na pismenost, obrazovanje ili društveni status. Sve ovo snažno je doprinelo disperzivnosti brojnih ideja i inova-cija. Sa druge strane, prodor mobilnih uređaja u našim životima omogućilo nam je pristup informacijama na svakom mestu u svakom trenutku, što je izuzetno povećalo uticaj, ali i odgovornost medija u ljudskoj svakodnevnici.

Na taj način, Internet i digitalni mediji u Informativnom dobu omogućili su lju-dima priliku da biraju šta žele da čitaju/slušaju/gledaju, a u isto vreme i priliku da sami objavljuju i dele poglede, stavove, reakcije i sopstvene informacije sa onima koji slično misle. Taj fenomen je najvidljiviji na brojnim društvenim mrežama, koje su postale medijski sistemi za plasman i razmenu interaktivnih informativ-nih sadržaja svih vrsta.

Ove nove osobine digitalnih medija omogućile su segregaciju i podelu ljudi sa sličnim interesima u manje grupe, što po prirodi stvari vodi u čvrsto ukopane po-zicije i stavove, te “prirodnoj” netrpeljivosti prema onima koji iskazuju drugačije stavove i mišljenja. Tako nastaje situacija u kojoj ljudi, pripadnici ovakvih pri-rodno-interesnih grupa, traže i konzumiraju informacije i medijske sadržaje koji se uklapaju u već stvorenu njihovu sliku sveta, i skloni su da prate i podržavaju slično misleće ljude koji podržavaju njihova uverenja, istovremeno iskazujući ne-trpeljivost i odbojnost prema onima koji drugačije misle i ne slažu se sa njima. Na taj način oni zapravo konstruišu sopstveni izolovani medijski prostor, u kome sve ono što u šta oni sami veruju biva automatski poželjno i odobreno. Samim tim, šanse drugačijih medija i drugačijih informacija da dopru do njih i izvrše nekih uticaj, bivaju anulirane.


Ovaj fenomen digitalnih medija, udružen sa psihologijom ljudske prirode, se naziva – balkanizacija medija, ili “sajber-balkanizacija” (Cyber-Balcanisation). U poređenju sa pre-digitalnom erom, kada smo imali nekolicinu velikih medija, koi su predstavljali uobičajeno mesto za sagledavanje različitih pogleda na svet, sada imamo bklanizaciju medija u gde svako živi u svom mikro-kosmosu, nekoj vrsti privatnog medijskog zabrana ili “medijske crne rupe”, u kojoj se svako slaže sa svakim u vezi bilo čega. Sanštajn upozorava, u svom medijskom manifestu “Republika.com 2.0”, da ovakve “informativne čaure”, i “eho sobe”, u kojima ljudi izbegavaju vesti i stavove koje ne žele da vide i čuju, ali u kojima čak i neke apsurdne vesti mogu zvčati realistično, mogu poslužiti kao odličan instrument za oblikovanje svesti i manipulaciju ljudima. Samo ukoliko se slažu sa stavovima koja je određena grupa, ili “čaura” već usvojila (Sunstein, 2007).

Ovaj fenomen nastao u Informativno doba digitalnih medija, neočekivano je afi rmisao ideju balkanizacije, koja je prostoru odakle je termin naznačen, po-primio (ne)očekivane dimenzije i stvorio velike probleme zemljama Balkana na putu ka Evropskim integracijama.

MEDIJSKI MITOVI I BALKANIZACIJA MEDIJADemokratiјa, kao i mnoga društvena uređenja i oblici vladavine, јesu efi kasne forme vladanja (barem u teoriјi) samo u onoј meri u koјoј postoјi dobra in-formisanost јavnosti o domaćim i međunarodnim događaјima, i kada јe ta ista јavnost u mogućnosti da kritički promišlja te događaјe. Međutim, ako velika ve-ćina građana ne prepoznaјe pristrasnost (i razna druga iskrivljavanja, uključuјući i dezinformaciјe) u informativnim sadržaјima koјi se poјavljuјu u mediјima, ako niјe u stanju da detektuјe ideologiјu, iskrivljavanje („pakovanje vesti“), ili spi-novanje u vestima, ako ne razume propagandu kada јoј јe izložena, tada niјe u stanju da razumno odredi kada јe potrebno da se provere izvori informaciјa, informiše na više strana, ili odbace informaciјe u celosti.

Sa јedne strane, svetski globalni informativni mediјi i mediјske mreže (BBC, CNN, i sl) su izuzetno softicirani u mediјskoј logici (umetnost ubeđivanja masa). To im omogućuјe da kreiraјu јednu auru „obјektivnosti“ i „istinitosti“ u infor-mativnim sadržaјima koјe konstruišu, naјčešće u obliku vesti, reportaža i raznih drugih oblika izveštavanja. Sa druge strane, postoјi samo јedna mala grupa ljudi u nekom društvu, koјa јe u stanju da prepozna iskrivljavanja, ili propagandu, u vestima koјe se emituјu u njihovoј zemlji/okruženju. Na žalost, postoјi јoš manji broј ljudi koјi su u stanju da detektuјu јednostrano prikazivanje događaјa, ili

384Darko Tadić


da potraže alternativne izvore informaciјa i stavova, kako bi ih uporedili sa oni-ma koјi se obјavljuјu u glavnim informativnim glasilima i mediјskim mrežama. Tako su, u suštini, ljudi prepušteni na milost i nemilost, lokalnim i globalnim mediјima. Kao izuzetno moćna sila, ti mediјi kreiraјu sliku sveta u njihovim gla-vama, kreiraјu slike priјatelja i nepriјatelja, i određuјu ponašanje u skladu sa tim.

Ova vrsta iskrvljavanja informaciјa ne predstavlja nikakvu „zaveru“, ili teoriјe zavere. To јe prosto stvar obrazovanja, znanja, iskustva i ekonomske realnosti (moći). Novinari, urednici i drugi mediјski poslenici su članovi određene kulture i samim tim određenog ideološkog, kulutrnog i obrazovnog konteksta. Oni dele pogled na svet sa njihovom publikom. Oni dele zaјedničku istoriјu i osećaј pri-padnosti, kao i religiјska osećanja i generalni sistem uverenja. Svakako da јedan Arapski urednik vidi svet sasvim drugačiјe nego njegov kolega u Izraelu, ili u SAD. Isto važi i za novinare i izveštače, i sve one koјe utiču na proizvodnju vesti u mediјima.

Pored toga, ljudi koјi rade u mediјima rade i pod izvesnim ograničenjima u proi-zvodnji vesti, i ta ograničenja snažno utiču na karakter informativnih sadržaјa. U ova ograničenja spadaјu limitiran fi zički prostor koјi vesti zauzimaјu u mediјima, ali i ekonomski pritisci države, ili privatnih vlasnika mediјa, koјi kreiraјu global-ni ideološki okvir za rad. Pored toga, bitan ograničavaјući faktor predstavljaјu i lični stavovi, naklonosti i uverenja zaposlenih u mediјima. Sve ovo stvara prilično šaroliku sliku mediјa od zemlje do zemlje, i veoma јe daleko od toga da se može smatrati obјektivnim i nepristrasnim izveštavanjem (Tadić, 2006).

U svakom slučaјu, važno јe razumeti da samo oni koјi razumeјu uslove i okol-nosti pod koјima mediјi rade, imaјu priliku da kontrolišu uticaј mediјa na njih.

Mediјi i mediјski poslenici su učvrstili čitav niz mitova o sopstvenom funkcioni-sanju. Verovanje u ove mitove onemogućava ljude da racionalno sagledaјu pravu prirodu mediјa iz kritičke perspektive, što vodi u nerazumevanje i nemogućnost odbrane od mediјskog uticaјa. Ovi mitovi uključuјu sledeće:• Većina vesti i sličnih informativnih sadržaјa su proizvod nezavisnog istraživač-

kog novinarstva;• Pisci vesti (novinari) јednostavno izveštavaјu činjenično u njihovim pričama i

reportažama, i ne donose zaključke o njima;• Činjenice i mišljenja su јasno razdvoјene u konstrukciјi vesti;• Da (u vestima) postoјi јedna obјektivna „realnost“o koјoј se јednostavno

„izveštava“, ili opisuјe od strane mediјa u svetu (domaći mediјski izveštači


pišu o tome obјektivno, dok strani i nepriјateljski mediјi sistematski izvrću i pristrasno opisuјu tu „realnost“);

• Da su neobični (noviteti, bizarnosti, neobičnosti) događaјi vest, a da oni „obični“ događaјi to nisu.

• Logika konstrukciјe mediјskih vesti јe paralelna sa logikom pisanja istoriјe. U oba slučaјa, za događaјe koјi se pokrivaјu/o koјima se piše, postoјi masivna pozadina činjenica i veoma ograničen prostor koјi se posvećuјe tim činjenica-ma. Rezultat u oba slučaјa јe isti: 99.9999% činjenica se nikad i ne pominje.

Ako se misli da obјektivnost, ili poštenje u konstrukciјi novinskih vesti, јeste ekvivalentno prikazivanju svih činjenica i samo činjenica („Sve vesti koјe staјu u štampu“), onds su obјektivnost i poštenje u izveštavanju čista iluziјa. Niјedno ljudsko biće ne može znati sve činjenice, osim izuzetno malog procenta tih činje-nica, niti јe uopšte moguće prikazati sve činjenice u principu (čak i onda kada bi ih i znali). Čak niјe moguće ni prikazati sve naјvažniјe činjenice, usled mnogo različitih kriteriјuma koјi se nadmeću kao važni. Zbog toga uvek moramo da se upitamo „Šta јe izostavljeno iz ovog članka“, „Šta bih mislio kada bi se drugačiјe činjenice ovde prikazale“, „Šta ako јe taј članak napisan od strane onih čiјi јe pogled na svet sasvim drugačiјi od onih uključenih u priču“.

Na primer, ljudi uobičaјeno smatraјu da su činjenice važne u onoј meri u koјoј se one odnose na njih lično: da li se određeni događaј odigrao tako da može uticati na njihove želje, koliko će ih to koštati, kako će da se to odrazi na njihov prihod i dobrobit, na njihove uslove života, ili pogodnosti. Kako će određeni događaј da se odrazi na druge, naročito na one druge koјi su prostorno udaljeni i izvan našeg vidika (interesovanja) јe sasvim drugo pitanje. Tako da zapravo postoјi veoma veliki nesklad između novinskih vesti iz sveta, i onog što se prikazuјe kao „značaјno“ u svetu.

Mediјi se fokusiraјu na ono o čemu njihovi čitaoci/konzumenti lično brinu. U skladu sa tim, čak i ako njihova publika gaјi nekakvo iracionalno uverenje (npr. iracionalnu mržnju prema nekome, ili nečemu), mediјi će ovu mržnju prikazivati kao racionalnu. Na primer, kada јe robovlasništvo prihvaćeno kao normalna stvar u SAD, mediјi su robovlasništvo tretirali kao nešto „prirodno“. Kada јe zemlja (i јavnost) postala podeljena po tom pitanju, mediјi su sledili taј koncept (svaki mediј јe prikazivao ovo pitanje kao ispravno, u skladu sa uverenjima njegovih čitalaca).

Ljudska obјektivnost јe nemoguća misiјa, ideal koјi јe praktično nedostižan. Ona zahteva izuzetnu intelektualnu skromnost, uzdržanost (znanje o našem neznanju

386Darko Tadić


i gordosti), a započinje tako što će svako uvažavati mišljenja drugih, proveravati izvore informaciјa sa više strana, pre donošenja konačnih sudova o nekome ili nečemu.

Ovakva priroda medija, udružena sa ljudskom psihologijom, stvara uspešan pre-duslova za fenomen balkanizacije medija, koji razvoj i delovanje digitalnih me-dija u 21. Veku još više zaoštrava, ocrtavajući put kojim će se najverovatnije ići i u budućnosti, bez obzir na tehnološki razvoj i brojne inovacija na planu ličnih i maosvnih miedija i sistema komuniciranja.

BALKANIZACIJA MEDIJA I BALKANDramatične promene koje su zemlje Zapadnog balkana pretprele krajem prošlog i početkom ovog veka, u političkom, društvenom i ekonomskom preobražaju ovih društava, donele su i tektonske poremećaje u dotadašnjem sistemu medijskog informisanja. Proces globalizacije medija, snažan uticaj interneta i elektronskih komunikacija, i njhova uloga u društvenim procesima na svetskom nivou, nije donela očekivano poboljšanje u sistemu infromisanja i rada medija na Balkanu. Baš suprotno, nakon traumatičnih iskustava devedestih godina, na početku XXI veka pa sve do danas, mediji na balkanu pokazuju retrogradne signale zatvaranja, ksenofobije, lokalizma, niskog profesionalnog i tehnološkog napretka, što medij-sku scenu Zapadnog balkana gura na marginu evropske i svetske medijske scene.

Ovi negativni procesi u oblasti medija i informisanja znatno otežavaju integraci-ju ovih zemalja na putu ka Evropi, uvodeći pojam balkanizacije medija u svakod-nevnu medijsku praksu. Nerazumevanje suštine medijske delatnosti, kao trasfor-maciju unvierzalne kominuikacije i delovanja medija po modelu Makluanovog globalnog elektronskog “sela” budućnosti, kao i veliko tehnološko i kadrovsko zaostajanje na ovom planu, guraju zemlje Balkana na periferiju svetske medij-ske scene. Imajući u vidu i specifi čne istorijske, političke, ekonomske i kulturne obrasce na ovom prostoru, mediji na Balkanu su postali talac vladajućih elita, a samim tim su se sveli na funkciju prostog servisa za transfer poruka, bez većeg doprinosa napretku sopostvenih društava u kojima deluju.

Pored svih ovih faktora, o kojima je već u različitoj literaturi dosta toga napisano, često se zanemaruje ključni argument koji doprinosi konceptu balkanizacije me-dija, a koji na Balkanu dobija sasvim određenu specifi čnu težinu – ljudski faktor. Naime, u medijima rade ljudi, i bez obzira na nivo tehnološkog razvoja medija, njime upravljaju i sadržaj informacija stvaraju ljudi – za ljude. Upravljači medija


(vlasnici) i kreatori sadržaja i informacija (novinari, urednici, sradnici), su zapra-vo prava adresa za ključni uzrok balkanizacije medija, i to ne samo na Balkanu veći na globalnom nivou. Balkan predstavlja poseban geopolitički prostor, čija toksičnost ima posebnu težinu, i to se mora imati u vidu kada se govori o balka-nizaciji medija – na Balkanu.

Suprotno onome što se u utopijskim vizijama globalnog sveta očekivalo od in-terneta i novih digitalnih medija, koji su trebali da donesu slobodu informacija, efekat se pretvorio u cementiranje već postojećih stavova, što u određenim ra-dikalnim situacijama može inicirati mržnju, rasizam, diskriminaciju i progon etničkih grupa, od strane ljudi koji imaju ovakve radikalne i diskriminatorske stavove. To se upravo često događa na prostorima Balkana, naročito na prosto-rima bivše Jugoslavije, gde se i pored prisustva globalne komunikacijske i infor-mativne mreže u svim oblicima, i dalje neguju isti politički, verski, ekobomski i brojni rasni stavovi i uzajamna mržnja balkanskih naroda, baš kao i kroz njihovu dugu međusobnu istoriju.

Padom komunizma, političkom i ekonomskom tranzicijom i pormenama u društvenim oblicima organizacije države, ekonomije i upravljanja, glavni medij-ski centri samo su promenili vlasničku strukturu, ali je suština mišljenja centara moći i ljudi koji u medijima rade ostao vrlo malo promenjen. Zapravo, medji uvek predstavljaju ogledalo društva, kao i jedan od glavnih poluga oblikovanja svesti i upravljanja ljudima koji žive na određenom prostoru. Nosioci vlasti to vrlo dobro znaju, tako da se balkanizacija medija na ovim prostorima ogleda u načinu ramzišljanja i real političkom delovanju upravljača ovih društava.

Ako je tako na globalnom medijskom nivou, isti procesi se dešavaju i u mikro-kosmosu pijedinaca konzumenata informacija, a koji se vrlo lako vidi na planu društvenih mreža na interentu na prostoru Balkana. Dakle, suprotno očekiva-njima, mediji nisu doprineli demokratizaiji društva, već su samo još jače ocrtali postojeće podele u službi dnevne politike i njenih najčešće kratkoročnih ciljeva.

Svi ovi otežavajući faktori predstavljaju ozbiljnu prepreku, ili rampu, na putu balkanskih država u Evropsku uniju. Brojni zahevi Evrope za demokratizacijom medija, jasnom i transparentnom vlasničkom strukturom i delovanjem, usvajaju se samo formalno, dok se suštinski ništa ne menja. Sa druge strane, medijska scena pre svega na Internetu, predstavlja samo manje ogledalo koje se ocrtava u glavnim, ili maintream medijima: proces stvaranja mikrokosmosa i malih zatvo-renih sajber komuna jasno je uočljiv na svim društvenim mrežama, blogovima,

388Darko Tadić


i ostalim sadržajima koji se bave razmenom i tumačenjem informacija, naroči-to onih koje se bave dnevnim i aktuelnim drušvenom poltičkim, ekonomskim, sportskim i temama iz oblasti kulture. Tako da paradoks novog informativnog doba oličen u digitalnim medijima, na Balkanu poprima svoj puni značaj ne samo kao metafora, već i kao nesrećni sinonim ove specifi čne medijske nus po-jave novog doba.

ZAKLJUČAKJedini izlaz iz ovakve situacije “blakanizovanih medija” i niskog kvaliteta jav-nog informisanja, predstavlja duboka i korenita transformacija zemalja zapadnog balkana na političkom, ekonomskom i kulturnom planu, davanjem većeg i au-tentičnog doprinosa evropskom i svetskom putu u globalno društvo, čime će se steći uslovi za ravnopravno članstvo ovih zemalja u globalno elektronsko društvo budućnosti. Ova transformacija se može postići boljom edukacijom zaposlenih u medijima, tranparetnošću vlasničke strukture medija, povećeanjem broja medija u vlasništvu građana (nezavisni mediji) i većom tehnološkom pismenošću opšte populacije kroz sistemski rad u obrazovnom sistemu ovih zemalja.

Svakako, ostaje činjenica da smo svi mi ljudi skloni da konstruišemo i oblikuje-mo ifnormacija, pa i medije, u skladu sa našim sopstvenim sklonostima, stavo-vima i uverenjima. Međutim, problem je u tome da vrlo mali broj ljudim ima sklonost da kritički promišlja njihov sopstvenim medijski kontekst, i tako preva-ziđe zatvorenost i netolerantnsot prema drugačijim mišljenjima i stavovima. Baš suprotno, pod uticajem ineresnih grupa koji upravljaju društveim sistemima, oni samo jačaju sopstvene zidove, bez želje ili pokušaja da vide šta se dešava izvan zidova njihove tvrđave. I to je pravi paradoks balkanizacije medija, kao i Balkana u najširem smislu, koji je još jedan put u svojoj istoriji postao sinonim i sudbina sopstvenog nasleđa prošlosti.

LITERATURA:Makluan, 1978: M. Makluan, Gutenbergova galaksiјa, Biblioteka Civilizaciјa, Beograd: NolitSunstein, Cass R. 2007: Republic.com 2.0 , Princeton University Press Tadić, D. 2006: Propaganda, Beograd: SpektrumTofl er, 1983: A.Tofl er, Treći Talas, Beograd: Јugoslaviјa


BALKANIZATION OF MEDIA: RAMP ON THE PATH OF EUROPEAN INTEGRATION

Darko Tadić

Abstract: Th e dramatic changes in the political, social and economic transformation of West-ern Balkans countries have brought the tectonic disturbances in the earlier system of mass media operations in these societies. Th e process of worldwide globalization, a strong infl uence of the Internet and electronic communications, and development of new communication technologies had not brought the expected improvement in work of the media. On the con-trary, after the traumatic experience of the nineties, the media in the Balkans show retrograde signals of closure, xenophobia, localism, and low professional and technological progress.

Th ese negative processes in the fi eld of media and information business signifi cantly hinder the integration of these countries on the path to Europe, introducing the notion of Balkaniza-tion of the media in everyday media practice. Lack of understanding of the media business pushed the Balkan countries on the periphery of the global media scene. Bearing in mind the specifi c historical, political, economic and cultural patterns in this region, the media in the Balkans have become hostage to the ruling elite, and therefore were reduced to the function of the simple service to transfer messages without major contributions to the progress of societies in which they operate.

Th e only way out of this situation is a profound and radical transformation of the Western Balkans in the political, economic and cultural spheres, providing greater and more authentic contribution to European and world road to global society, which will create conditions for equal membership of these countries in the global society of the future. Th is transformation can be achieved by better education of employees in the media, better transparency of media ownership, magnifi cation of media outlets owned by citizens (independent media) and great-er technological literacy of the general population through systematic work in the educational system of these countries.

Key words: the Balkans, media, information, balkanization, integration, communication

390

UPUTSTVA ZA AUTORE

EMC Review, Časopis za Ekonomiju i Tržišne komunikacije objavljuje originalne naučne radove, pregledne i stručne radove, naučne polemike, kritike i osvrte. Svojim tematskim obuhvatom naučnih saznanja, sa primjenom u privredi i ekonomiji, časopis odražava mul-tidisciplinarnost studija na Univerzitetu Apeiron. Cilj je da se u časopisu objavljuju radovi iz oblasti globalne ekonomije, ekonomije regiona, ekonomske politike, tržišta i konkuren-cije, potrošača, medija i poslovne komunikacije, novih tehnologija, menadžmenta, mar-ketinga sa fokusom na region Jugoistočne Evrope Časopis izlazi dva puta godišnje, u junu i decembru. Radovi se dostavljaju na jezicima naroda BiH, latinici, ili engleskom jeziku, isključivo elektronski, na mail redakcije, i to: [email protected] do kraja aprila za junski, i kraja septembra, za decembarski broj. Zajedno sa radom treba dostaviti adresu za slanje autorskog primjerak časopisa nakon objavljivanja. Autor po potrebi može zahte-vati izdavanje potvrde u vidu dokaza da će rad biti objavljen nakon recenzije.Redakcija će rukopis dostaviti recenzentima kompetentnim za odgovarajuću oblast. Re-cenzentima se ne otkriva identitet autora, kao i obrnuto. Tokom cijele godine časopis je otvoren za saradnju sa svim zainteresovanim domaćim i inostranim autorima.Na osnovu recenzija, uredništvo donosi odluku o objavljivanju rada i o tome obave-štava autora u roku od 3 mjeseca od prijema rada. Radovi treba da budu pripremljeni u skladu sa Uputstvima za autore za EMC Review.

DOSTAVLJANJE RUKOPISA:Radovi treba da budu dostavljeni elektronski, u prilogu – kao otvoreni dokument (Word format), na mail redakcije časopisa na sljedeću adresu: [email protected]. Ukoliko radovi ne budu ispunjavali preporuke date u Uputstvu, neće biti predati na recenziju i neće biti štampani.Rad mora biti sačinjen u Microsoft Word-u, fontom Times New Roman (12), razmak (1). Format stranice: veličina A4. Margine: vrh 2,5 cm, donja 2,5 cm, lijevo 2,5 cm, desno 2,5 cm. Rad treba da ima dužinu do 30.000 znakova (16 strana). Izuzetak od ovog su pregledi, koji mogu imati i do 50.000 znakova. Rad mora biti redigovan.Naslov rada - VELIKIM SLOVIMA, centrirano, (Times New Roman, 16, bold). Ispod naslova treba da stoji prezime, titula i ime autora (Times New Roman, 14). Primer: Pre-zime dr (mr) ime ili prezime ime, dipl ecc. U fusnoti na prvoj stranici se navodi naučno zvanje autora, naziv i adresa ustanove u kojoj je autor zaposlen i e-mail adresa autora, (Times New Roman, 11).Rezime u dužini do 100-250 riječi, treba da se nalazi na početku rada, tj. ispod naslova, dva proreda niže (TNR, 11, italic)Ključne riječi (do pet ključnih riječi) (TNR, 11, italic). Potrebno je dati najmanje jed-nu klasifi kacionu šifru iz JEL klasifi kacije, koju koristi Journal of Economic Li-terature (JEL: http://www.aeaweb.org/journal/jel_class_system.php), takođe jedan prored niže.

391

Radove pisati jezgrovito, razumljivim stilom i logičkim redom koji, po pravilu, uključu-je: uvodni dio, cilj i metode istraživanja, razradu teme i zaključak.

NASLOVI I PODNASLOVI RADAa) UVOD (TNR, 12, bold), bez tekst TNR 12, dva proreda poslije ključnih riječi, bez obilježavanja brojem.b) Glavni naslovi u radu trebaju biti TNR 12, velikim slovima, bold, poravnato prema lijevoj margini. Između naslova u radu jedan prazan red. Glavne naslove označiti rednim brojem 1.; 2., itd.c) Podnaslovi, drugi nivo, TNR 12, bold, poravnato prema lijevoj margini.d) Podnaslovi, treći nivo, TNR 12, poravnato prema lijevoj margini.e) ZAKLJUČAK (TNR, 12, bold), tekst TNR 12. bez obilježavana brojem.Summary se daje u proširenom obliku, čija dužina može da bude do 1/10 dužine naučnog rada. Navodi se na kraju rada, poslije literature. U gornjem lijevom uglu navo-di se ime i prezime autora (TNR, 12). Tri proreda niže NASLOV RADA na engleskom jeziku – ukoliko je rad pisan na jezicima BiH, odnosno na jezicima BiH ukoliko je rad pisan na engleskom jeziku. (TNR, 14, bold). Potom, dva proreda niže slijedi Summary (TNR 12, bold), pa tekst (TNR 11, italic). Poslije teksta, jedan prored niže Key words (TNR 12, bold): key word 1, key word 2, ...key word 5 (TNR 11, italic). I prored niže JEL classifi cation (TNR 12, bold): E04, B12 (TNR 11, italic).Pozivanje na pojedince u tekstu treba da sadrži ime, srednje slovo i prezime pri prvom navođenju. U naknadnim navođenjima se navodi samo prezime. Ne treba koristiti titule kao što su gospodin, doktor, profesor, itd. Na primjer: Alan S. Blinder (2006) [Prvo navođenje], Blinder (2006) [daljnja navođenja].Organizacije ili vladine agencije u tekstu: Pri prvom pominjanju navesti puno ime sa skraćenicom u zagradi. Za ostala navođenja koristi se samo skraćenica.Na primjer: Social Science Research Council (SSRC) [prvo navođenje], SSRC [ostala navođenja].Pozivanje na članke i knjige u tekstu. Navedite ime i prezime (ime, srednje slovo i prezime, autora i godinu izdanja u prvom navođenju, sa brojevima stranica), gdje je to potrebno. Na primjer: Glen Firebaugh (1999) [prvo navođenje];Firebaugh (1999) [daljnja navođenja]; Andrea Boltho i Gianni Toniolo (1999) [prvo navođenje], Boltho i Toniolo (1999) [daljnja navođenja]; Albert Berry, Francois Bour-guignon, i Christian Morrisson (1983) [prvo navođenje], Berry, Bourguignon, i Morri-sson (1983) [daljnja navođenja]. Kada se citira više djela jednog istog autora, treba dati prezime autora i godinu izdanja u zagradi, prilikom svakog daljnjeg navođenja. Kada se navodi lista referenci unutar teksta, treba ih poredati hronološkim redom, pa zatim abe-cedno po godinama. Ako se radi o četiri ili više autora, navesti prvog autora, a zatim et al. i godinu; na primjer: Stefan Folster et al. (1998). Ako postoji više od jednog izdanja iz iste godine nekog ili više autora, navesti godinu i slova a, b, itd. (primjer: 1997a, b).

392

Navođenje autora u tekstu mora biti identično navođenju u dijelu rada, koji se odnosi na Bibliografi ju.Prijedlog za pozivanje u tekstu: [Lukacs, 2005:4]Citati. Svaki citat, bez obzira na dužinu, mora biti naveden, kao i broj stranice. Za svaki citat duži od 350 znakova, autor mora imati pismeno odobrenje vlasnika autorskih pra-va, koji treba priložiti uz rad.Tabele, grafi koni i slike. Tabele i grafi koni treba da budu u Word-u ili nekom formati koji je kompatibilan sa Word-om. Tabele i grafi kone iz programa za statistiku treba prebaciti u for-mat Word-a. Isti podaci ne mogu biti predstavljeni i u tabelama i u grafi konima. Svaka tabela, grafi kon, ili slika, treba da budu označeni brojem i da imaju odgovarajući naslov, npr.: Tabela 2: Pouzdanost varijabli. Naziv tabele, grafi kona ili slike se stavlja iznad, TNR 11, normal, dva slobodna reda između naslova tabela i teksta. Slike se moraju slati u elektronskoj formi. Ako se koristi ilustracija iz štampanih izvora, potrebno je pismeno odobrenje vlasnika autorskih prava. Izvor treba navesti ispod tabele, grafi kona i slike. Font izvora: TNR 11, italic. Citira-nja u okviru navedenog Izvora se rade na isti način kao u tekstu. Ukoliko su tabele, grafi koni i cifre plod proračuna, pregleda ili procjena autora, onda to takođe treba naglasiti.Statistički podaci. Rezultati statističkih testova treba da budu dati u sljedećem obliku: F (1,9) = 25,35; p <001 ili slično. Niže brojeve konvencionalnih nivoa P treba isto tako navesti (na primjer: ,05, ,01, ,001).Bibliografi ja. Koristiti AEA pravila za bibliografi ju, koja je pomenuta u tekstu. Dio koji se odnosi na bibliografi ju mora biti kucan proredom 1, mora početi na novoj stranici iza teksta i pružiti potpune informacije. Treba koristiti puna imena autora ili urednika, koristeći inici-jale samo ako ih tako upotrebljava određeni autor/urednik. Navedite sve autore/urednike do/uključujući 10 imena. Autori članaka, knjiga i materijala, bez navedenih autora ili urednika, kao što su državna dokumenta, bilteni, ili novine, navode se po abecednom redu. Većina jedinki navedenih u dijelu Bibliografi ja treba da bude navedena (uključena) u samom tekstu.Dodatak. U dodatku treba staviti samo one opise materijala, koji bi bili korisni čitaoci-ma za razumijevanje, procjenu ili pregled istraživanja.Fusnote i skraćenice. Ako je potrebno, navođenja u fusnotama trebalo bi koristiti na isti način kao u tekstu. Skraćenice takođe treba izbjegavati, osim izrazito uobičajenih. Skraćenice navedene u tabelama i slikama trebalo bi objasniti.Recenzije i objavljivanje. Svi radovi se anonimno recenziraju od strane dva anonimna recenzenta. Na osnovu recenzija redakcija donosi odluku o objavljivanju rada i obavje-štava autora.

PRIMJERI NAVOĐENJA PREMA APA PUBLIKACIJIChaston, I. and Mangles, T. (2002), Small business marketing management, CreativePrint & Desing (NJales), London, str.148.Hills, G. (1995), “Forenjord,” Marketing and Entrepreneurship in SME, No. 2/95,str. 25.

393

EUROSTAT Database (http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/european_business/); pristup bazi: IV 2011.

PRIMJERI NAVOĐENJA PREMA AEA PUBLIKACIJINovinski članciA) Objavljeni ČlanciPrezime autora, ime. godina. “Naslov članka.” Naslov časopisa, Tom (br. broj ako je pri-mjenjivo): brojevi stranica.Primjer: Acemoglu, Daron. 2002. “Tehničke promjene, nejednakost i tržište rada.” Journal of Economic Literature, 40 (1): 7-72.Kada su u pitanju dva autora, samo se ime prvog autora daje obrnuto i stavlja se zarez prije i poslije imena prvog autora ili inicijala. Između dva autora treba staviti veznik «i».Primjer: Baker, George, Robert Gibbons, i Kevin J. Murphy. 2002. “Ugovori i teorija fi rme.” Quartely Journal of Economics, 117 (1): 39-84.B) Najavljeni članciPrimjer: Bikhchandani, Sushil, i Joseph M. Ostroy. Najavljen. “Ascending Price Vic-kery Auctions”. Games and Economic Behavior.KnjigeA) Jedan autorPrezime autora, Ime autora. godina. Naslov knjige. Mjesto izdanja: Izdavač.Primjer: Fridman, Tomas L. 2005. Svijet je ravan: Kratka istorija dvadeset prvog vijeka. Njujork: Farrar, Straus and Giroux.B) Dva autoraPrimjer: Helpman, Elhanan, i Pol Krugman. 1985. Struktura tržišta i spoljna trgovine: Povećanje prihoda, nesavršena konkurencija, i Međunarodna ekonomija. Cambridge MA: MIT Press.C) Poglavlje u knjiziPrezime autora, Ime autora. godina. “Glava ili naslov članka.” U Naslov knjige, a zatim ed. i ime/na urednika ako je potrebno, i broj stranice(a). Mjesto izdanja: Izdavač.Primjer: Freemen, Richard B. 1993. “Koliko je nestajanje sindikata doprinijelo poveća-nju jednakosti zarada muškaraca?” U Uneven Tide: Rising Income Inequality in America, ed. Sheldon Danzinger i Peter Gottschalk, 133-63. Njujork: Rasel Sage Foundation.D) Reprint ili savremeno izdanjeKada se naglašava raniji datum: Prezime autora, Ime autora. Raniji datum štampanja.Naslov. Mjesto izdavanja: Izdavač, kasniji datum.Primjer 1: Rawls, John. 1971. Teorija pravde. Cambridge MA: Harvard University Press, 1999.Kada se naglašava kasniji datum: Prezime autora, Ime autora. Naslov. Mjesto izdavanja: Izdavač, (orig. datum izdavanja).

394

Primjer 2: Rawls, John. 1999. Teorija pravde. Cambridge MA: Harvard University Pre-ss, (Prvo izdanje 1971).E) Izdanja koja nisu prvo izdanjeKada se koristi ili citira neko izdanje koje nije prvo, broj ili opis izdanja se navode iza naslova.Primjer: Strunk, Villliam, Jr., i E. B. White. 2000. Elementi stila. 4. izd. Njujork: Allyn and Bacon.Djela koja se sastoje od tomovaDjela koja se sastoje od tomova kao što su enciklopedije, tomovi radova koji se izdaju tokom nekoliko godina, ili djela u tomovima izdata u jednoj godini. Evo nekoliko pri-mjera:Primjer 1: Kohama, Hirohisa, izd. 2003. Asiean Development Experience. Tom 1, Exter-nal Factors in Asian Development. Singapore: Institute of Southeast Asian Studies.Primjer 2: Kusuoka, Shigeo, i Akira Yamazaki, izd. 2006. Advances in Mathematical Economics. Tom 8. Njujork: Springer.Primjer 3: Mokyr, Joel, izd. 2003. Th e Oxford Encyclopedia of Economic History. 5 tomo-va. Oxford: Oxford University Press.

NEOBJAVLJENI RADOVIA) Radni materijaliSamo radovi koji se pojavljuju kao dio dokumenata neke institucije se klasifi kuju kao radni materijali. Oni treba uvijek da nose određen broj, koji dokumentu dodjeljuje in-stitucija. Prezime autora, Ime autora. Godina. “Naslov”. Vrsta radnog materijala (kao što je institucija, naslov radne serije) i broj.Primjer 1: Ausubel, Lorens M., 1997. “Efi kasna rastuća ponuda aukciji za više objeka-ta.” Radni materijal Fakulteta Univerziteta u Merilendu 97-06.Primjer 2: Heidhues, Paul, i Botond Koszegi. 2005. “Uticaj averzije potrošača na cije-nu.” Materijal za raspravu Centra za istraživanje ekonomske politike 4849.B) Predavanja i radovi predstavljeni na sastancimaPrezime autora, Ime autora. Godina. “Naslov”. Rad predstavljen na sastanku slijedi na-ziv, mjesto i grad u kome je predavanje/sastanak održan.Primjer 1: Romer, Kristina D., i Dejvid H. Romer. 2006 “Evolucija ekonomskog razu-mijvanja i poslijeratna politika stabilizacije.” Rad prezentovan na simpozijumu Rethin-king Stabiliyation Policy Federal Reserve Bank of Kanzas, Jackson Hole, WY.Primjer 2: Goldin, Claudia. 2006. “Tiha revolucija koja je transformisala zapošljavanje žena, obrazovanje i porodicu.” Rad predstavljen na godišnjem sastanku Allied Social Science Associations, Boston.V) Neobjavljeni radoviKada rad nije objavljen, ali se može naći na Veb-u (kao što je Veb strana autora ili uni-

395

verziteta), koristi se sljedeći način: Prezime autora, Ime autora. Godina. “Naslov”. Veb adresa. Molimo unesite URL adresu koja se povezuje na kompletan tekst članka.Primjer 1: Zeitzewitz, Erik. 2006. “How Widespread Was Late Trading in Mutual Fun-ds”. http://facultygsb.stanford.edu/zitzewitz.Primjer 2: Factiva. 2006. “Blogging and Your Corporate Reputation: Part One-Listen to the Conversation.” http://www.factiva.com/collateral/download_brchr.asp?node=menuElem1506 #white.Kada rad nije objavljen i ne može se naći na Veb lokaciji (kao što je Veb stranica autora ili univerzitetski sajt), koristi se na sljedeći način: Prezime autora, Ime autora. Godina. “Naslov”. Neobjavljen.Primjer 3: Acemoglu, Daron, Pol Atras i Elhanan Helpman. 2006. “Contracts and Technology Adoption.” Neobjavljen.D) Teza i doktorske disertacijePrezime autora, Ime autora. godina. “Naslov”. Doktorska disertacija. Univerzitet. Pri-mjer: Nash, John. 1950. “Non-Cooperative Games.” Doktorska disertacija. Univerzitet Prinston.

WEB SAJTOVIOvo se odnosi na istraživanja rađena sa Veb lokacija. Ako hoćete da navedete određeni članak, dokument, predavanje, govor, itd, evo primjera kako se određene vrste doku-menta sa Interneta navode.Ime web sajta. Godina pristupa. Izdavač/kompanija. URL adresa (datum pristupa).Primjer 1: Factiva. 2006. Dow Jones Reuters Business Interactive LLC. www.factiva.com (pristupljeno 5. juna 2006. g.).Primjer 2: Biography Resource Center. 2006. Tomas Gale. http://www.galegroup.com/BiographyRC/(pristupljeno 25. septembra 2006. g.).

NOVINE, ONLINE RJEČNICI, ENCIKLOPEDIJE, I REFERENTNI RADOVIS obzirom da se novine, onlajn rječnici, enciklopedije i baze podataka stalno ažuriraju, tre-ba ih citirati u fusnoti teksta. NE treba ih navoditi u bibliografi ji. Fusnota redovno sadrži datum pristupa zajedno sa URL adresom. Ako je moguće navedite tačnu adresu na kojoj je materijal nađen, a ne opštu URL adresu. Ako navodite defi niciju za “nepotism” u onlajn rječniku Merriam-Webster, koristite sljedeće http://www.m-w.com/dictionary/nepotisma ne samo http://www.m-w.com.

ČLANCI IZ ČASOPISAA) Autorizovani članciPrezime autora, Ime autora. Godina. “Naslov”. Časopis. Mjesec ili datum, broj stranice (a).Primjer: Belkin, Lisa. 2003. “Th e Opt-out Revolution.” New York Times magazine. 26. oktobar , 23-32.

396

B) Neautorizovani članciČasopis. Godina. “Naslov”, mjesec ili datum, broj stranica.Primjer: “Th e Economist”. 1991. “Th e Ins and Outs of Outsourcing,» 31. avgust, 54-56.Članci iz časopisa na InternetuPrezime autora, Ime autora. Godina. “Naslov”. Časopis, datum. URL adresa.Primjer: Becker, Gary S. 1993. “Th e Evidence against Blacks Doesn’t Prove Bias.” Busi-ness Week, 19. aprila. http://bvarchive.businessveek.com/indek.jsp.Autor dobija jedan primjerak časopisa u kojem je njegov rad objavljen. Na recenziju će biti upućeni samo oni radovi koji su napisani u skladu sa gore navedenim uputstvima. Za recenzente radovi su anonimni.

INSTRUCTIONS FOR AUTHORS

EMC Review, Journal of Economics and Market Communication publishes original sci-entifi c papers, descriptive and professional papers, scientifi c discussions, critics and re-views. With its thematic scope of scientifi c discoveries with applications in business and economy, the journal refl ects the multidisciplinary of studies at the Apeiron University. Th e goal of the journal is to publish papers in the fi eld of global economy, regional economy, economic politics, market and competition, consumers, media and business communication, new technologies, management, marketing.Th e journal is published twice a year, in June and December. Papers should be submitted in the languages of B&H, Latin or English, exclusively electronically, to the redaction mail address: [email protected] by the end of April for June, and the end of September for December issue. Th e address for sending the author copy of the journal after it is published should be sent together with the paper. Author, if necessary, may require issuance of a certifi cate as a proof that the paper will be published after it has been reviewed. Editorial board will submit manuscript to editors competent for a respective area. Author’s identity will not be revealed to the editors, and vice versa. Th roughout the whole year, the journal is open for communication with all interested inland and foreign authors.Based on the reviews, editorial board decides on paper publishing and informs the author within 3 months from paper receipt. Papers should be prepared in accordance with the Instructions for Authors for EMC review.

MANUSCRIPT SUBMISSION:Papers should be submitted electronically, attached as an open document (Word and PDF format), to redaction mail address: [email protected]. Submissions that do not meet the recommendations in the Instructions will not be submitted for review

397

and will not be published. A paper must be written in text processor Microsoft Word, using font Times New Roman (size 12), in Latin alphabet, spacing (1). Page setup: A4, Margins: top 2,5 cm; bottom 2,5 cm; left 2,5 cm; right 2,5 cm. Paper needs to have the length of up to 30,000 characters (16 pages). Th e exception from this are reviews which may be up to 50,000 characters long. A paper needs to be proof read.Paper title. CAPITAL LETTERS, centered, (Times New Roman, 16, bold). Author’slast name, title and fi rst name should be written below the title (Times 172 New Roman, 14). Example: Last name Dr., (Mr.) name or last name. In the footnote on the fi rst page, author’s scientifi c occupation, name, author’s address, author’s e-mail address, and the name of the institution at which the author works is given, (Times New Roman, 11).Summary. Summary, with the length of 50-150 words, should be at the beginning of the paper, under the title, two spaces below (TNR, 11, italic).Key words (up to fi ve) (TNR, 11, italic). At least one classifi cation code of the Classi-fi cation System for the Journal Articles, as used by the Journal of Economic Literature (JEL: http://www.aeaweb.org/journal/jel_class_system.php), should be included, also single space below.Papers should be written concisely, with an understandable style and logical order, which as a rule includes: introduction, the goal and methods of research, theme development and conclusion.Headings and subheadings.a) Introduction (TNR, 12, bold), text TNR 12, two spaces after keywords, without numbering.b) Paper headings should be TNR 12, capital letters, bold, aligned to the left margin, among the titles in the paper, single space.c) Subtitles, second level, TNR 12, bold, left margin alignment.d) Subtitles, third level, TNR 12, left margin alignment.e) Conclusion (TNR, 12, bold), text TNR 12, without numbering.Summary is given in an expanded form, which length can be up to one tenth of the paper length. It should be written at the end of the paper, after bibliography. In the top left corner the name and surname of the author should be written (TNR, 12). Th ree spaces below Title in English - if the paper is written in Serbian, Croatian or Bosnian or in one of these languages if the paper is written in English (TNR, 14, bold). Th en, two spaces below Summary follows (TNR 12, bold), followed by the text (TNR 11, italic). After the text, single space below Key words (TNR 12, bold): Key word 1, key word 2,… key word 5 (TNR 11, italic). And space below JEL classifi cation (TNR 12, bold): E04, B12 (TNR 11, italic).Reference to individuals in the text should include the fi rst name, middle initial and last name on the fi rst reference. Subsequent references should include last name only. Do NOT use titles such as Mister, Doctor, Professor, etc. For example: Alan S. Blinder (2006) [fi rst reference], Blinder (2006) [subsequently].

398

Organizations or governmental agencies in the text. On the fi rst references use the full name followed by the abbreviation in parentheses. Subsequent references should use abbreviation only. For example: Social Science Research Council (SSRC) [fi rst referen-ce], SSRC [subsequently].Reference to articles and books in the text. Give full name (fi rst name, middle initial and last name) of author(s) and year of publication in the fi rst citation, with page numbers where appropriate. For example: Glenn Firebaugh (1999) [fi rst reference]; Firebaugh (1999) [su-bsequently]; Andrea Boltho and Gianni Toniolo (1999) [fi rst reference], Boltho and Toni-olo (1999) [subsequently]; Albert Berry, Francois Bourguignon, and Chris titan Morrison (1983) [fi rst reference], Berry, Bourguignon, and Morrison (1983) [subset quaintly]. When citing more than one work by the same author, give the last name of author and year of pu-blication in parentheses for each subsequent citation. When listing a list of references within the text, arrange them fi rst in chronological order, then alphabetically according to years. If there are four or more authors, refer to the fi rst author, followed by et al. and the year; for example: Stefan Folster et al. (1998). If there is more than one publication referred to in the same year by the author(s), use the year and letters a, b, etc. (example: 1997a, b). References to authors in the text must match exactly those in the Reference section.Proposal for references to the authors in the text: [Lukas, 2005:4]Quotations. Any quotation, regardless of its length, needs to include reference and page number. For any quotation longer than 350 characters, the author must have written approval by copy rights owner that needs to be enclosed.Tables, charts, and pictures. Tables and graphs need to be made in Word or some oth er Word compatible format. Tables and graphs from statistical programs should be trans ferred into Word format. Same data must not be presented both in tables and charts. Every table, chart, or picture should be marked with a number and adequate name, e.g.: Table 2: Variables Reliability. Name of tables, graphics or picture is placed above, TNR 11, normal, two spaces between table and text. If illustration from printing source is used, written authorization by copy rights owner is necessary. Source should be placed below tables, charts, and pic tures. Source font: TNR 11, italic. References in the Source are used in the same way as in the text. If the tables, charts, and fi gures are author’(s’) calculations, reviews or estimations, that should also be emphasized.Statistics. Th e results of statistical tests need to be provided in the following form: F (1.9) =25.35; p<001 or similar. Lower number of conventional P levels should be stated (e.g.: .05, .01, .001).References. Use AEA rules for references, which are mentioned within the text. Refe-rence section must be single-spaced, beginning on a new page following the text, giving full information. Use full names of authors or editors using initials only if that is the usage of the particular au thorn/editor. List all author/editors up to/ including 10 na-mes. Authors of articles and books and material without specifi c authors or editors, such as government documents, bulletins, or newspapers, are to be listed alphabetically. Most references in the Reference section should be referenced (included) in the text.

399

Appendix. In the appendix, only those descriptions of material that would be useful for readers to understand, evaluate, or revise research should be provided.Footnotes and abbreviations. If necessary, references in the footnotes should be used in the same way as in the text. Abbreviations should be avoided, except from exceptionally usual ones. Th e abbreviations stated in tables and pictures should be explained.Reviews and publishing. All papers are anonymously reviewed by two anonymous re viewers. On the basis of reviews, editorial staff makes decision on paper publishing and informs the author about it within three months from paper receipt.

EXAMPLES OF APA PUBLICATION REFERENCESChaston, I. and Mangles, T. (2002), Small business marketing management, Creative Print & Desing (N Jales), London, str. 148.Hills, G. (1995), “Forenjord,” Marketing and Entrepreneurship in SME, No. 2/95, str. 25.EUROSTAT Database (http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/european_business/); pristup bazi: IV 2011.

EXAMPLES OF APA PUBLICATION REFERENCES JOURNAL ARTICLESA) Published ArticlesAuthor Last name, First name. Year. “Article Title.” Journal Title, Volume (Issue number if applicable): Page numbers.Example: Acemoglu, Daron. 2002. “Technical Change, Inequality, and the Labour Market.” Journal of Economic Literature, 40(1): 7-72.In the case of two authors, only the fi rst author’s name is inverted and a comma must be placed before and after the fi rst author’s fi rst name or initials. Use “and” between the two author’(s’) names.Example: Baker, George, Robert Gibbons, and Kevin J. Murphy. 2002. “Relational Contracts and the Th eory of the Firm.” Quarterly Journal of Economics,117(1): 39-84.B) Forthcoming ArticlesExample: Bikhchandani, Sushil, and Joseph M. Ostroy. Forthcoming. “Ascending Pri-ce Vickery Auctions.” Games and Economic Behavior.BooksA) One AuthorAuthor Last name, First name. Year. Book Title. Place of publication: Publisher.Example: Friedman, Th omas L. 2005. Th e World Is Flat: A Brief History of the Twenty-First Century. New York: Farrar, Straus and Giroux.B) Two AuthorsExample: Helpman, Elhanan, and Paul Krugman. 1985. Market Structure and Foreign Trade: Increasing Returns, Imperfect Competition, and International Economy. Cam brid-ge, MA: MIT Press.

400

C) Chapter in a BookAuthor Last name, First name. Year. “Chapter or Article Title.” In Book Title, followed by ed. and editor’(s’) names if appropriate, and page number(s). Place of publication: Publisher.Example: Freeman, Richard B. 1993. “How Much Has De Unionization Contributed to the Rise in Male Earnings Equality?” In Uneven Tide: Rising Income Inequality in America, ed. Sheldon Dan zinger and Peter Gottschalk, 133-63. New York: Russell Sage Foundation.D) Reprint or Modern EditionWhen emphasizing earlier date: Author Last name, First name. Earlier printing date. Title. Place of publication: Publisher, Later date.Example 1: Rawls, John. 1971. A Th eory of Justice. Cambridge, MA: Harvard University Press, 1999. When emphasizing later date: Author Last name, First name. Title. Place of publication: Publisher, (Orig. pub. date).Example 2: Rawls, John. 1999. A Th eory of Justice. Cambridge, MA: Harvard University Press, (Orig. pub. 1971).E) Editions Other Th an the FirstWhen an edition other than the fi rst is used or cited, the number or description of the edition follows the title in the listing.Example: Strunk, Willliam, Jr., and E. B. White. 2000. Th e Elements of Style. 4th ed. New York: Ally and Bacon.Multivolume WorksMultivolume works include works such as encyclopedias, multivolume works published over several years, and multivolume works published in a single year.Below are several examples.Example 1: Kohama, Hirohisa, ed. 2003. Asian Development Experience. Vol. 1, Extern nil Factors in Asian Development. Singapore: Institute of Southeast Asian Studies.Example 2: Kusuoka, Shigeo, and Akira Yamazaki, ed. 2006. Advances in Mathemati cal Economics. Vol. 8. New York: Springer.Example 3: Mokyr, Joel, ed. 2003. Th e Oxford Encyclopedia of Economic History. 5 Vols. Oxford: Oxford University Press.

UNPUBLISHED PAPERSA) Working PapersOnly papers appearing as part of an institutions’ working papers series should be classi-fi ed as working papers. Th ese should always include a specifi c working paper number as assigned by the institution. Author Last name, First name. Year. “Title.” Type of Wor-king Paper (such as institution, working series title) and number.Example 1: Ausubel, Lawrence M. 1997. “An Effi cient Ascending-Bid Auction for

401

Multiple Objects.” University of Maryland Faculty Working Paper 97-06.Example 2: Heidhues, Paul, and Botond Koszegi. 2005. “Th e Impact of Consumer Loss Aversion on Pricing.” Centre for Economic Policy Research Discussion Paper 4849.B) Lectures and Papers Presented at MeetingsAuthor Last name, First name. Year. “Title.” Paper presented at followed by meeting name, place, and city where lecture/meeting took place.Example 1: Romer, Christina D., and David H. Romer. 2006.”Th e Evolution of Eco-nomic Understanding and Postwar Stabilization Policy.” Paper presented at the Rethin-king Stabilization Policy Federal Reserve Bank of Kansas Symposium, Jackson Hole, WY.Example 2: Goldin, Claudia. 2006. “Th e Quiet Revolution Th at Transformed Women’s Employment, Education, and Family.” Paper presented at the annual meeting of the Allied Social Science Associations, Boston.C) Unpublished PapersWhen a paper has not been published but can be found on the Web (such as the author’s Web site or the university Web site), use the following format: Author Last name, First name. Year. “Title.” Web address. Please provide a URL that links to the full text of the article.Example 1: Zeitzewitz, Eric. 2006. “How Widespread Was Late Trading in Mutual Funds.” http://facultygsb.stanford.edu/zitzewitz.Example 2: Factiva. 2006. “Blogging and your Corporate Reputation: Part One -Li-sten to the Conversation.” http://www. factiva. co m/collateral/download_brchr.asp?node=menuElem1506#white.When a paper has not been published and does not appear on a Web site (such as the author’s Web site or university Web site), use the following format: Author Last name, First name. Year. “Title.” Unpublished.Example 3: Acemoglu, Daron, Pol Atras, and Elhanan Helpman. 2006. “Contracts and Technology Adoption.” Unpublished.D) Th eses and DissertationsAuthor Last name, First name. Year. “Title.” PhD diss. University.Example: Nash, John. 1950. “Non-Cooperative Games.” PhD diss. Princeton University.

WEB SITESTh is is for the reference research done on a Web site. If you want to cite a specifi c ar-ticle, document, lecture, speech, etc., see the reference examples for those types of doc unmints.Web Site Name. Year accessed. Publisher/Company. URL (access date).Example 1: Factiva. 2006. Dow Jones Reuters Business Interactive LLC. www.factiva.com (accessed June 5, 2006).

402

Example 2: Biography Resource Center. 2006. Th omas Gale. http://www.galegroup.com/BiographyRC/(accessed September 25, 2006).Newspapers, Online Dictionaries, Encyclopedias, and Reference WorksBecause newspapers, online dictionaries, encyclopedias, and databases are being continuo-usly updated, they should be cited as a footnote in the text. It should NOT be included in the reference list. Th e note should always include an access date along with the URL. If possible, use the appropriate URL for the site entry rather than the general URL. If you are citing the defi nition for “nepotism” in the Merriam-Webster Online Dictionary, use http://www.m-w.com/dictionary/nepotism rather than http://www.m-w.coml.

MAGAZINE ARTICLESA) Authorized ArticlesAuthor Last name, First name. Year. “Title.” Magazine. Month or date, page number(s).Example: Belkin, Lisa. 2003. “Th e Opt-out Revolution.” New York Times Magazine. October 26, 23-32.B) Non-authorized ArticlesMagazine. Year. “Title,” Month or date, page numbers.Example: Th e Economist. 1991. “Th e Ins and Outs of Outsourcing ,” August 31, 54-56.Online Magazine ArticlesAuthor Last name, First name. Year. “Title.” Magazine, date. URL.Example: Becker, Gary S. 1993. “Th e Evidence against Blacks Doesn’t Prove Bias.” Bu-siness Week, April 19. http://bwarchive.businessweek.com/index.jsp.

9 772232 882006

ISSN 2232-8823

Sadržaj/Contents

THE EFFECTS OF MEGA-REGIONAL TRADE AGREEMENTS ON THE MULTILATERAL TRADING SYSTEMVlatka Bilas, Sanja Franc

DETERMINANTE KREDITNOG RASTA U BANKARSKOM SEKTORUBOSNE I HERCEGOVINEDragan Jović, Jandrić Miodrag

MOGUĆI EFEKTI POTENCIJALNOG SMANJENJA ROKOVA DOSPIJEĆA TREZORSKIH ZAPISA U REPUBLICI SRPSKOJBogdana Vujnović-Gligorić, Marica Banović,Aleksandra Figurek

TAJNA DIPLOMATIJA I INTERESNE SFERE: PRIMER BALKANSKOGPOLUOSTRVADragan Kolev

UDK: 33 ISSN 2232-8823 (Print) ISSN 2232-9633 …...Prof. Dr. Zoran Avramovic, academic, Pan...

Documents

Transcript of UDK: 33 ISSN 2232-8823 (Print) ISSN 2232-9633 …...Prof. Dr. Zoran Avramovic, academic, Pan...