Tim Ingold San Podarkticke Noci

download Tim Ingold San Podarkticke Noci

of 27

Transcript of Tim Ingold San Podarkticke Noci

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    1/27

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    2/27

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    3/27

    3

    Puck: Sometimes a horse Ill be, sometimes a hound,A hog, a headless bear, sometimes a fire;And neigh, and bark, and grunt, and roar, and burn,Like horse, hound, bear, fire, at every turn.

    William Shakespeare, A Midsummer Nights Dream (15901596), III: 1, 97100.1

    Uvod: o stvarima i biima

    Navikli smo da o ivotinjama i biljkama govorimo kao o ivim stvarima.2 Ali, sebezovemo ljudskim biima. Poimo od toga da su biljke i ivotinje, ljudska i neljudskabia, organizmi. Postavlja se pitanje: da li je neki organizam stvar ili bie? To sigurnonije pitanje puke semantike, zato to od odgovora na njega zavisi nae shvatanje samogivota. Ako je ivot svojstvo stvari, onda bi morao biti svodiv na neki unutranji princip,na osnovu ijeg posedovanja moemo napraviti razliku izmeu klase objekata koje zovemoorganizmima i klase drugaijih vrsta, i koji s pozicije koju zauzima unutar organizma

    upravlja njegovim razvojem i njegovim interakcijama sa okruenjem. Ali, ako je ivotisto to i bie, onda u organizmu moramo gledati ne toliko ivu stvar koliko materijalnootelotvorenje odreenog naina da se bude iv. Drugim reima, o organizmu ne bi trebaloda razmiljamo kao o neemu to sadri ivot ili to ga izraava ve kao o neemu tonastaje u okvirima samog ivotnog procesa.

    Prirodne nauke, ukljuujui i evolutivnu biologiju, na Zapadu su se razvile u prouavanjeobjektivnih svojstava stvari. Zato primenljivost evolutivne biologije na ljude zavisi od naespremnosti da prihvatimo da su i oni, u odreenom smislu, stvari. Ipak, oni su mi, i ako smosamo stvari, kako uopte moemo da prepoznamo sebe kao ono to jesmo? Paradoksalno,ako su organizmi stvari, onda, da bismo sebe videli kao organizme, moramo biti netovie od organizama. Upravo je taj eksces ono na osnovu ega smo skloni da merimo

    raspon nae zajednike ljudskosti. Dok je neka ivotinja, kao to je medved ili impanza, ucelini organizam, za ljudsko bie se kae da je organizam plus . . . (Collins 1985) Njegovaorganska priroda navodno je krunisana nekim dodatnim faktorom nazovimo to umomili samosveu koji se ne moe otkriti spoljanjim posmatranjem ve samo na osnovuspoznaje koju imamo o sebi, kao neemu to poseduje odreeni identitet, oseanja, seanjai namere.

    Tu lei ta udna, stepenasta predstava o ljudskom postojanju, tako karakteristina zamodernu misao i nauku. Naravno, kao to naunici insistiraju, ljudi su deo prirode. Onisu bioloki organizmi, sastavljeni od iste materije, koji su se razvijali u skladu sa istimprincipima, kao i organizmi bilo koje druge vrste. Kao i druga stvorenja, raaju se, starei umiru, moraju da jedu da bi ivela, da se zatite da bi preivela i da se sparuju da bi

    se razmnoavala. Ali, kada bi to bilo sve, kako bi uopte moglo biti nauke? Kao da jesama mogunost naunog prikaza oveanstva vrste kao prirodne vrste otvorena samoza stvorenje kod kojeg je bie isto to i znanje, i koje svoju svest moe toliko udaljiti od

    1 Vilijam ekspir, prevedeno kao Snovienje na no Ivanjsku i San letnje noi. Sledi doslovan prevod, zbogkarakteristinog nabrajanja, na koje se Ingold kasnije osvre, a koje u postojeim prevodima izostaje. Treiin, prva scena, stihovi 97100: Puk (avolak): Ponekad konj biu, ponekad pas; Ponekad krmak, ponekadmedved bezglavi, ponekad vatra; I njitau, lajau, groktau, urlikau i paliu; Kao konj, pas, krmak, medved,vatra, na svakom koraku. (Prim. prev.)

    2 Living things, uobiajena fraza na engleskom. Kod nas je uobiajeno ljudska bia. (Prim. prev.)

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    4/27

    4

    prometa svojih telesnih interakcija sa okruenjem da ovo drugo moe posmatrati kaopredmet svog ispitivanja. Biti ljudsko stvorenje, u tom smislu postojati kao svesni subjekt znai biti osoba, kako to obino kaemo. Prema tome, da li je naunik pre osoba negoorganizam? Kako moemo postojati i unutar prirodnog sveta i izvan njega, kao organizmii kao osobe, sve u isto vreme?

    Meni se ini da postoji samo jedan izlaz iz paradoksa i kontradikcija utkanih u stavmoderne nauke prema oveanstvu. Treba poi od premise da svi organizmi, ukljuujui iljudske, nisu stvari ve bia. Kao bia, osobe jesuorganizmi, a poto su organizmi, one iliradije mi nisu nepristrasni posmatrai prirode ve unutar nje uestvuju u kontinuitetuorganskog ivota. Da bih ilustrovao mogunost prikazivanja ivog sveta na osnovu tepremise i ukazao na neke njene implikacije, u ovom poglavlju u se osvrnuti na jednunaroitu antropoloku studiju o tome kako ljudi izjednog nezapadnog drutva opaaju sebei svet oko njih. To je izvetaj Alfreda Irvinga Halovela (Alfred Irwing Hallowell) o tometa znai biti osoba meu severnim Odibvama (Ojibwa ili Ojibway), uroenikim lovcimai traperima iz uma istono od jezera Vinipeg i severno of Gornjeg jezera u Kanadi. 3

    Halovelov lanak, Ontologija, ponaanje i pogled na svet Odibva (Ojibwa ontology,behavior and world view; u daljem tekstu OO), prvi put objavljen 1960, po mom sudu, jedan

    je od velikih klasika severne podarktike etnografije.4 Mnogo puta sam se vraao na njega,u potrazi za nadahnuem, i svako itanje mi je donosilo neki novi uvid. Meutim, moramda naglasim da ono to sledi nije napisano kao prilog etnografiji Odibva. Nisam se bavioterenskim istraivanjem u toj oblasti, niti imam dovoljno dubok uvid u literaturu o tomnarodu, da bih mogao obaviti taj zadatak. Umesto toga, nudim neka razmiljanja, koja su,iako podstaknuta itanjem Halovelovog dela, prevashodno motivisana gore navedenimciljem naime, vraanjem ljudskih bia u organski ivi svet, na nain koji ih pri tomne svodi na puke prirodne objekte. Ipak, ta razmiljanja nisu potpuno liena etnografskesupstance, zato to odraavaju teme koje se sa zadivljujuom uestalou pojavljuju uliteraturi o severnim podarktikim drutvima,5 kao i moje sopstvene stavove, nesumnjivooblikovane iskustvom steenim u terenskim istraivanjima u tom regionu. 6

    3 Halovel rad potie iz perioda 193040, kada je boravio meu ljudima iz grupe iz Berner Rivera, koja je brojalaoko devetsto osoba. Ti ljudi se esto nazivaju Solto (Saulteaux, od francuskog Saulteurs, imena koji su im dalifrancuski trgovci, to se moe prevesti kao narod s vodopada). U mnogim ranijim radovima, sam Halovel jetakoe koristio taj naziv (Hallowell 1955); ta vie, i sami ti ljudi se esto poistoveuju s tim nazivom. Mnogidrugi autori o njima govore iskljuivo kao o Odibvama. Alternativni naziv, zvanino usvojen od strane BureauofAmerican Ethnology bio je ipeva (Chippewa; ibid.: 115). Meutim, Wub-e-ke-niew (1995: xviii), koji o svomnarodu iz Red Lejka (Red Lake, Minesota) govori kao o Ahnishinahbe tjibway (doslovno, narod Odibva),tvrdi da je ipeva potpuno vetaki naziv, koji je vlada SAD skovala da bi ih stopila s francuskim Metisima(Mtis), koji su se u tom regionu bavili trgovinom krznom. Stajnebrrg (Steinberg 1981) je napisao koristanpregled istorije, rasprostranjenosti, organizacije i nomenklature grupa Odibva/ Solto oko jezera Vinipeg. Radi

    jednostavnosti i doslednosti, u odnosu na Halovelovo kasnije korienje tog pojma, nastaviu da o njimagovorim kao o Odibvama.

    4 Sav etnografski materijal iz ovog poglavlja, osim tamo gde je drugaije naznaeno, potie ili iz tog lanka ili izranije zbirke Halovelovih eseja, Culture and Experience(1955). Paginacija e biti priloena samo za direktnecitate iz tih izvora ili tamo gde citiram sasvim odreene delove. lanak Ojibwa ontology, behavior and worldviewe biti oznaen kao OO, a zbirka Culture and Experiencekao CE.

    5 Na osnovu svog (do sada) vrlo ogranienog i povrnog itanja etnografije uroenikih amazonskih drutava,bio sam zapanjen time to su se iste teme vrlo esto pojavljivale i tamo. Paralele su izuzetne i zasluuju daljeistraivanje. (Videti naroito Descola 1992, 1996, i Viveiros de Castro 1998.)

    6 Tim Ingold je najvei deo svojih etnografskih istraivanja obavio u evropskom podarktiku, meu finskimSamima (Saami). (Prim. prev.)

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    5/27

    5

    ivotinje kao osobe

    Na Zapadu se uobiajeno pretpostavlja da priati o osobama znai priati o mislima,namerama i postupcima ljudskih bia. Osoba i ljudsko bie su praktino sinonimi, dote mere da pitanje da li i neljudske ivotinje mogu biti osobe izgleda skoro perverzno.Meutim, ljudi iz zapadnih drutava esto se ophode prema ivotinjama ili im se obraajukaoljudskim biima. Mnogi ljudi koji smatraju da ivotinje, po pravilu, ne mogu biti osobe,skloni su da hitro kao izuzetak navedu svoje kune ljubimce. Ali, ako ih upitate zato sukuni ljubimci osobe ili makar kao osobe, dok ostale ivotinje to nisu, verovatno e vam reikako su zbog toga to su odgajane u ljudskim domainstvima, skoro kao lanovi porodice,te posebne ivotinje i same postale skoro ljudske. Pripisuju im se ljudska oseanja i reakcije,njima se obraa i od njih se oekuje da to razumeju, daju im se imena, prolaze kroz obredeodrastanja i ponekad se ak oblae. Daleko od toga da ublai ili zaseni granicu izmeuljudskosti i animalnosti, taj posebni tretman kunih ljubimaca predstavlja izuzetak kojipotvruje pravilo; a ono, na Zapadu, glasi: biti osoba znai biti ljudsko bie. ivotinje mogubiti osobe u meru u kojoj su se, da tako kaemo, oealeo ljudskost, kroz blizak kontakts ljudskim lanovima domainstva. I kao to ivotinje nikada ne mogu postati potpuno

    ljudske, tako se i njihova linost moe razviti samo delimino. Zato se kuni ljubimci estotretiraju kao da su nekako zaostali, ogranieni na veito detinjstvo. Ma koliko da su stari,nikada im se ne doputa da odrastu, ve se pre tretiraju kao da su ometeni u razvoju.

    Drugi primer zapadnjake sklonosti zapovezivanje ivotinja s linou su bajke, naroitoone za decu. Nae prianke su pune pria o ljudskim likovima koji postaju ili se samipretvaraju u vukove, medvede, mieve, abe, ptice, ribe i mnoga druga stvorenja. Nekeod tih pria su veoma stare. Ali, ta god da su znaile ljudima iz daleke prolosti, zasavremenu publiku i itaoce nema govora o tome da bi one mogle biti neto drugo osimpria. ivotinjski likovi, esto opisani u izrazito ljudskom obliku, slue kao metafore onihljudskih i ilustruju specifino ljudske sklonosti i mane lukavilisac, nevini jelen, uobraenaaba, plemenitilav i tako dalje. Ukratko, ivotinjski likovi sekoriste d a bi se izneli komentari

    o prirodi ljudskogdrutva. ta vie, nijedno dete odraslo u savremenom zapadnom drutvunee pobrkati prie o ivotinjama sa prirodnjakim knjigama i onda pretpostaviti da jePrinceza i aba izvetaj posmatraa o ponaanju amfibija ili da je Crvenkapa izvetajo navikama vuka. Deca se od malih ue da prave razliku izmeu pripovedanja pria iiznoenja injenica.

    Oba primera, dranje kunih ljubimaca i bajke, ilustruju sklonost, tehniki poznatu kaoantropomorfizam, ka dodeljivanju ljudskih kvaliteta neljudskim biima. U jednom sluaju,to dodeljivanje je metonimijsko (ivotinja je produetak ljudskog), a u drugom metaforiko(ivotinje slue kao zamena za ljude). Uobasluaja, svedoksedrimo pretpostavke da samoljudi mogu biti prave osobe, pripisivanje linosti ivotinjama nuno je antropomorfino.7

    Odibve, meutim, ne polaze od te pretpostavke. U svetu Odibva, osobe mogu da poprimeveliki broj razliitih oblika, meu kojima je onaj ljudski samo jedna od mogunosti. One

    7 To je pretpostavka Dona Kenedija (Kennedy 1992), koji kao antropomorfian oznaava svaki pokuaj da seivotinjama dodele atributi kao to su mentalna stanja, motivacije, namere i oseanja. Prema Kenediju, svakotakvo dodeljivanje je definitivno pogreno, naputanje naune misli ili, jo gore, povratak na primitivnianimizam. (1992: 9, 32) Ali, u kritici onoga u emu vidi antropo morfinupredrasudu u prouavanju ivotinj-skog ponaanja, on proputa da razmotri ili da uopte primeti, antropocentrinupredrasudu u sopstvenomrazmiljanju, koja ljudsko stanje izjednaava sa sposobnou racionalne inteligencije, koja prevazilazi prirodnaodreenja. Ta predrasuda nema nikakvo empirijsko opravdanje unauci; ipak, ona je sutinski deo ideolokogopravdanja zanauku. O razlici izmeu antropomorfizma i antropocentrizma, videti Viveiros de Castro (1998:4845, fn. 11).

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    6/27

    6

    mogu poprimiti oblije raznih ivotinja, meteorolokih pojava, kao to su grom ili vetrovi,nebeskih tela, kao to je sunce, a ak i nekih opipljivih predmeta, kao to je kamenje,koje bismo mi bez oklevanja opisali kao neive. Nijedan od tih raznolikih oblika nije nitatemeljniji ili doslovniji od drugih. ta vie, videemo da se osobe mogu sresti ne samo ubudnom stanju ve, jednako opipljivo, i u snovima i pripovedanju mitova. to je najvanije,one mogu da promene oblik. Upravo ta sposobnost za metamorfozu za Odibve predstavljajedanodkljunih aspekata linosti, kao i kritini pokazatelj moi: toje neka osoba monija,utoliko lake e menjati svoj oblik.

    Iako se osobe mogu pojaviti u ivotinjskom obliju, nisu sve ivotinje osobe. Da jeneka ivotinja osoba obino se moe rei kada njeno ponaanje odstupa od uobiajenog.Ali, neke ivotinje su uvek neobine. Jedna od njih je i medved. Lovac koji naie namedveda ophodie se prema njemu kao prema osobi koja moe da razume ono to jereeno i koja e na to reagovati u skladu sa sopstvenom voljom. (OO, str. 36) U tome nemanikakvog antropomorfizma. Lovac ne gleda na medveda kao na ljudsko bie. Naprotiv, onse nedvosmisleno opaa kao medved. Za razliku od kunih ljubimaca iz zapadnog drutva,linost medveda ne zavisi od njegovog prethodnog kontakta sa ljudima u stvari, njemutakav kontakt uopte nije potreban. Iz istog razloga, medved je prava osoba, u istoj meri

    kao i ljudski lovac. Odibve se osobama u obliku ivotinja obraaju kao odraslima, a ne kaodeci. I dok se antropomorfizovane ivotinjske linosti na Zapadu tretiraju kao bia kojanjihovi ljudski staratelji moraju da paze ili kontroliu, za ivotinjske osobe iz okruenjaOdibva smatra se da se nalaze na istom nivou kao i ljudska bia ili da su ak monija odnjih.

    Slino tome, ivotinje koje se u tradicionalnom usmenom predanju Odibva pojavljujukao osobe nisuantropomorfni likovi. Njihove prie, kao i nae, obiluju dogaajimaukojimasu se ljudi pretvorili u ivotinje, venali sa ivotinjama, rodili ivotinje i obrnuto. Ali, tonisu bajke, niti imaju nameru da iznesu alegorijski komentar o ljudskom stanju. To suprie o dogaajima koji su se zaista desili, u istorijama stvarnih osoba i u istom svetuo kojem ljudi stiu iskustvo u redovnom odvijanju svojih svakodnevnih ivota. Ono o

    emu Odibve priaju poiva na detaljnom, preciznom posmatranju pejzaa, vremenskihuslova i ponaanja ivotinja. Na primer, mitoloka figura Gromovnika, moe se pojaviti uobliku grmljavine ili neke vrstejastreba. Postoji zapanjujua podudarnost izmeu normalnesezonske pojave oluja s grmljavinom i perioda u kojem se ptice selice, koje zimu provodena jugu, pojavljuju u zemlji Odibva. U jednom mitu, ovek koji eni pticu Gromovnicui odlazi da ivi sa svojom tazbinom (s mitskim gospodarima raznih vrsta jastrebova),zatie sebe kako jede ono to je za njih dabrovina, a to su za njega abe i zmije koje suzaista tipina hrana kobca (sparrowhawk, Accipiternisus).8 A gnezda Gromovnika moguse prepoznati u pejzau kao hrpe kamenja na visokim, nepristupanim mestima. (OO, str.323)

    Ukratko, ono po emu se Gromovnik razlikuje od obinog jastreba uopte nije ono naosnovu ega mi pravimo razliku izmeu Vuka iz Crvenkape i vuka iz ume. Nije reo razlici izmeu ivotinja iz fantazije i onih injeninih ve o razlici izmeu ivotinja

    8 To je lep primer za ono to Viveiros de Kastro (1998) naziva perspektivizmom, naime, za shvatanje po kojemsvet naseljavaju razliite vrste subjekata ili osoba, ljudskih ili neljudskih, koje stvarnost poimaju s razliitihstanovita. (1998: 469) Ta stanovita nisu alternativni naini gledanja na isti svet, kao to to misli ortodoksnikulturni relativizam, ve posledica prenoenja istog stanovita u alternativnu realnost. Naime, biti osoba znaipretpostaviti odreenu poziciju subjekta, a svaka osoba, u svojoj sferi, opaae svet na isti nain kao toto osobe inae ine. Ali, onoto e videti bie drugaije, u zavisnosti od oblika ivota koji su poprimile. Akoje meso dabra hrana za ljudske osobe, onda je ono hrana i za neljudske osobe, kao to su to Gromovnik igospodari jastrebova. Ali, ono to je za ptice dabar, iz perspektive ljudi su vodozemci i gmizavci.

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    7/27

    7

    koje su osobe i onih koje to nisu. ivotinjske osobe nisu nita fantastinije od ljudskih.Odibve, meutim, prave razliku izmeu kazivanja o prolim iskustvima te dve vrste osoba.Halovel ihnaziva mitovima, odnosno priama. (OO, str. 267) Priegovore o dogaajimaiz ivota ljudskih bia, anegdotskim i legendarnim. Za razliku od njih, mitovi govore oivotima neljudskih osoba ili, preciznije, mitovi jesute osobe, koje pripovedanjem nisusamo komemorisane ve oivljene i prizvane. Zato je pripovedanje mita ujedno i obred, apostoje i neka ogranienja, o tome ko moe da ga pria i kada se moe priati. Ali, uprkostim formalnostima, mitovi nisu nita manje istiniti ili, opet, fantastiniji od pria. Razlikaje prosto u tome to su protagonisti mitova osobe iz klase drugaije od ljudske, koje suinae poznate i kojima se obraa inkluzivnim srodnikim izrazom, dedovi.

    Dedovi drugaiji od ljudskih

    Sve osobe, ljudske i neljudske, imaju zajedniku temeljnu strukturu. Ta struktura se,prema Halovelovim reima, sastoji od unutranjeg, vitalnog dela, koji je postojan, i spo-ljanjeg oblika, koji se moe menjati. (OO, str. 42) Unutranja sutina, ili dua, obdarena

    je svojstvima oseajnosti, volje, seanja i govora. Svako bie koje poseduje te atributejeste osoba, nezavisno od sutinski nepostojanog oblika u kojem se pojavljuje. I dok suljudske osobe i dedovi-drugaiji-od-ljudskih u tom pogledu isti, tako da se izmeu njih nemoe ustanoviti apsolutna razlika, oni se ipak razlikuju u stepenu to jest, u moi kojuneka osoba poseduje i, shodno tome, u sposobnosti za metamorfozu. Dedovi su monijiod ljudskih bia. Najmoniji su Sunce, etiri vetra i Gromovnici, kao i gospodari raznihivotinjskih vrsta. Ta bia su besmrtna, ali mogu relativno lako da menjaju oblik, ukazujuise as kao ljudi, as kao ivotinje, ak kao neka meteoroloka pojava kao to smo videli usluaju Gromovnika. U miru, ta Ptica moe da se pojavi kao mukarac ili ena, u snovimakao jastreb, dok na javi ukazuje na svoje prisustvo kao prasak groma. Za razliku od njih,najmonija ljudska bia, kao to su arobnjaci i amani, mogu da preu u neki neljudskioblik i opet se vrate u ljudski ali, samo po cenu opasnosti i uz neke tekoe. arobnjaci,

    na primer, mogu da se pretvore u medvede, da bi bolje izvodili svoje opake aktivnosti.Ipak, za veinu ljudi metamorfoza znai smrt: jedina promena oblika kroz koju svi

    ljudi prolaze jeste ona koja dolazi sa smru. Kao i kod bilo koje druge metamorfoze, smrtpodrazumeva promenu oigledne pojavnosti, dok vitalna sutina osobe nastavlja svojepostojanje u nekom drugom obliku. Zato su duhovi mrtvih jo moniji i mogu se pojavitibilo kao sablasti (koje se mogu uti ili videti), bilo kao ivotinje, esto ptice.9 Ali, dok semo ljudskih bia uvek uveava kada umru, za njih postoji samo jedan nain da za ivotauveaju svoju mo, a to je kroz zatitu ili starateljstvo jednog ili vie dedova. Pomo dedova

    je naroito vana za mukarce, u njihovom rvanju sa ivotnim obrtima. Nekada je svakideak, po ulasku u pubertet, prolazio kroz dui period gladovanja. Sam u umi, nadao seda e usniti svog budueg zatitnika, od koga e dobiti blagoslov i koji e bdeti nad njim

    dok bude prolazio kroz sve vrste nedaa kasnije u ivotu sve bude ispunjavao odreeneobaveze prema dedovima o kojima je re. Na primer, u jednom kazivanju, deak u snusree neku ovekoliku figuru, koja se zatim pretvara u zlatnog orla. Ta osoba je gospodarorlova. U snu se i deak pretvara u orla i onda, s krilima i pokriven perjem, leti na jugsa svojim novim zatitnikom, pre nego to se vrati na mesto s kojeg je poao. (Hallowell,Culture and Experience, u daljem tekstu CE, 1955, str. 178)

    9 Znaajno je to to duhovi mrtvih i dedovi imaju istu dvostruku strukturu, koja se sastoji od unutranje sutinei spoljanjeg oblika, ali da se samo prvi mogu ukazati kao sablasti, budui da ovi drugi nikada ne umiru. (CE,str. 17980)

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    8/27

    8

    Idejadase ljudsko bie moepretvoriti umedveda koji tumara umom ili u orla koji kruinebesima, jednostavno je nepojmljiva u normalnom kanonu zapadne misli. Svako bieroeno od ljudskih roditelja smatra se ogranienim na svoj ljudski telesni okvir, bez obzirana to u kakvim bi se sve okruenjima moglo nai u ivotu. Ta telesna specifikacija jesteono to je utvreno i postojano, dok su naini razmiljanja, oseanja, govora i ponaanja uz sve ono to se uobiajeno naziva kulturom ono promenljivo, ak i u okviru ivotneistorije pojedinca. To je, po svemu sudei, precizna inverzija modela osobe kod Odibva,po kojima je promenljivo telo to koje obavija postojanu duhovnu sutinu, koja se sastojiod moi samosvesti, svrhovitosti, oseajnosti i govora. U susretu sa Evroamerikancima,Odibve je oigledno uznemiravala neuskladivost tih razliitih ontologija linog postojanja.Don Taner (John Tanner), belac koji je poetkom XIX veka odrastao meu Odibvama ikasnije zabeleio svoja iskustva, tvrdio je kako je medved-arobnjak, koji je nou tumaraookolo, u stvari bio mukarac zaogrnutu medveu kou. (CE, str. 1977) Tu tvrdnju, kao isline izjave uroenikih i neuroenikih sagovornika, prema Halovelu, treba shvatiti kaoracionalizacije pojedinca koji pokuavaju da pomire verovanja Odibva i nevericu na kojunailaze u svojim odnosima s belcima. (OO, str. 37)

    Svoenje metamorfoze na neku vrstu presvlaenja svakako je jedan od naina da se ona

    objasni ili pre odbaci u pojmovima koje bi zapadnjaci mogli da shvate. Telesni oblikosobe se u stvarine menja; on se samo sakriva ispod spoljanjeg ogrtaa ili plata. Ipak,kao to je primetio Viveiros de Kastro (Viveiros de Castro 1998: 482), opis metamorfozekao oblaenja due, daleko od toga bude neki udnovat odgovor na ontoloki jaz, sree seveoma esto u etnografiji amerikih uroenikih naroda. Ono to je strano jeste ideja da jesvrha oblaenja da neto prerui ili sakrije. U kosmologiji amerikih Indijanaca, odea nepokriva telo, ona jestetelo. (Ibid.) Drugim reima, ona ne slui tome da neto sakrije ve daobezbedi, dopuni posebnu opremu koja ukljuuje kako umea i sklonosti tako i anatomskipribor s kojom neka osoba moe da u ovom svetu ivi na odreeni nain. Viveiros deKastro (Ibid.) poredi preuzimanje naroitog telesnog oblija sa roniocem koji navlai mokroronilako delo, ne zato da bi se preruio u ribu, ve da bi mogao da pliva kao ona. Prema

    tome, metamorfoza nije sakrivanje, ve otvaranjeosobe prema svetu. Osoba koja je u stanjuda poprimi brojna oblija moe se nai u svakakvim situacijama, as u jednom obliju, asu drugom, od kojih svako prua drugaiju perspektivu. to je sposobnost neke osobe zametamorfozu vea, utoliko je iri raspon njenih praktinih mogunosti postojanja; samimtim, njeno iskustvo i pojavno prisustvo imaju iri zamah i domet.

    Ideju da uzastopnim oblaenjem telesnih oblika ivotinja njihov nosilac moe proi niziskuenja koja zahtevaju razliitu snagu i sposobnosti, lepo ilustruje jedna pria Odibva,koju je tokom devedesetih godina XIX veka zabeleio Homer Hantington Kider (HomerHuntington Kidder). Pripoveda je ak LePik (Jacques LePique), osoba meovitog porekla,koja je teno govorila engleski i kanadski francuski, kao i jezike naroda Odibva i Kri(Cree). Pria govori o oveku zvanom Tvorac Gvoa, koji zajedno sa jedanaest saputnikatone na dno jezera, poto se njihov amac prevrnuo. Posle susreta na dnu jezera sa jednimstarcem staricom i zmijom, Tvorac Gvoa zatie sebe kako grabi vazduh poto je izroniona povrinu vode.

    Pomislio je na dabra, da bi mu onda jedan dabar priao i dao mu svoje telo. Zaplivaoje ka obali, ali pre nego to je stigao do nje, osetio je kako gubi mo da zadri oblikdabra. Pomislio je na vidru. Onda mu je vidra dala svoje telo i u tom obliku je stigaodo kopna.

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    9/27

    9

    Onda se Tvorac Gvoa naao nag u svom telu. Vreme je bilo ledeno. . . Umro bi odhladnoe, da nije bilo etiri ivotinje, koje su mu, jedna za drugom, davale svoja telada bi stigao do kue: prvo medved, u ijem je obliku preao dobar deo puta, zatim ris,rakun i na kraju bizon.

    Kada Tvorca Gvoa vie nije mogao da zadri oblik bizona, ve je bio nadomak svoje

    kolibe. Potrao je nag ka svojoj kui i sruio se preko praga napola mrtav od hladnoe.(Bourgeois 1994: 69)

    Kao i Puk (avolak) iz ekspirovog Sna letnje noi ijim reima poinje ovo poglavljei koji preti kako e uzimati oblija, redom, konja, psa, krmka, bezglavog medveda i vatre Tvorac Gvoa se vraa kui s dna jezera prvo kao dabar, a zatim kao vidra, medved, ris,rakun i bizon.

    Sve to nas dovodi pred sledei problem. Moemo da prihvatimo da neka osoba menjaoblije po volji, sve dok znamo da je re o liku koji, kao i ekspirov avolak, postojisamo kao dramatis persona, iz neke maskarade ili komada, koga u stvari igra obian ovek,glumac. Ako bih, krajnje ozbiljno, rekao kako sam u stvarnom ivotu sreo lika kao to jeavolak ili Tvorac Gvoa, sumnjam da bi mi neko poverovao. Ljudi bi rekli da sam, ako

    ve nisam laov, rtva obmane, koja me spreava da razdvojim injenice od fantazije ilistvarnost od snova. Ali Odibve priaju upravo takve stvari. Da li to znai da su laovi ilirtve obmane?

    Optube obe vrste su dovoljno esto upuivane Odibvama i drugima koji misle kao oni,osnaujui stereotip o primitivnom Indijancu koji ne ume da razmilja logino i kome sene moe verovati. Antropolozi su, po temperamentu i obuci, skloni da sa vie naklonostigledajunakazivanja uroenika. Ipak, u celini gledano, oni usvajaju strategiju objanjavanja,slinu onoj nekog ljubitelja pozorita koji odlazi na predstavu ekspirovog Sna, to se svodina svesno potiskivanje neverice. To im omoguava da pristupe radu na razumevanju onogato nam ti ljudi govore, ne pitajui se da li u stvarnosti ima osnova za to to imaju dakau. (Videti prvo poglavlje, str. 14) I Halovel radi upravo to, kada kae da atributi linosti

    za Odibve predstavljaju deo sveobuhvatnog pogleda svet, projektovanog na stvarnostkakvu poznajemo. On eli da shvati pogled na svet, a ne temeljnu prirodu stvarnosti. Ipak,on naglaava da sameOdibve ne personifikuju prirodne objekte. (OO, str. 29) Na primer,sunce se opaa kao osoba iz klase drugaije od ljudske; ono se ne opaa prvo kao prirodniobjekt, na koji se onda projektuju atributi osobe. Drugim reima, ono nije pretvorenouosobu; ono jesteosoba. I taka.

    Tu se sreemo s neim to nije samo nagovetaj mogue zabune. Bilo bi pogreno, kaeHalovel, pretpostaviti da Odibve personifikuju objekte; a opet, s njegovog stanovita, kaoantropolokog posmatraa, oni kao da rade upravo to. Halovel oigledno uzima za posebnukulturnu konstrukciju spoljanje stvarnosti ono to je u oima Odibvi jedina stvarnost zakoju znaju. Sunce je za Odibve osoba zato to se tako doivljava; za Halovela sunce nije

    zaistaosoba ve je konstruisano kao takvo u mislima Odibvi. A ako nije prava osoba, ondaono ne moe da zaista prolazi kroz metamorfoze. Tako posmatrano, ini se da metafizikaOdibva ne predstavlja nikakav izazov za nae ontoloke izvesnosti. Okrenuvi se od onogato nam govore Odibve, mi nastavljamo da insistiramo kako prava stvarnost postojinezavisno od ljudskog iskustva i da je razumevanje njene prirode problem kojim treba dase bavi nauka. Da li nam onda ostaje da zakljuimo kako nam antropoloko istraivanjeuroenikog poimanja, ma kakav bio njegov sutinski interes, ne moe rei nita o svetukakav zaista jeste i da zato nema nikakvog znaaja za nauno istraivanje prirode?

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    10/27

    10

    ive stvari i biti iv

    To pitanje nas vraa na paradoks koji sam postavio u uvodu. Ideja da se osobe, kao bia usvetu, mogu pojaviti i u ljudskom i neljudskom obliju moda zvui udno, ali ni upola takoudno kao ideja da postati osoba biti u stanju da se priroda postojanja shvati i promilja znai izvesti sebe izsveta. Izazov pred kojim se sada nalazimo sastoji se u tome da osobu,

    da tako kaemo, vratimo na zemlju, da obnovimo primarni kontekst njene ukljuenostiu okruenje. Ako taj uslov ukljuenosti uzmemo za polaznu taku, da li moemo pronaineki smisao u tome kako Odibve poimaju takve stvari kao to je metamorfoza? Drugimreima, da li za to poimanje moemo pronai osnov u stvarnom iskustvu osoba u ivomsvetu, umesto da ga vidimo kao imaginarnu rekonstrukciju, u okviru neke sveobuhvatnekosmoloke eme? Da bismo prili tom izazovu, potrebno je da se vratimo na pitanje jotemeljnije od onog ta ini osobu. Naime, ta je to to neto ini ivim, to ga oivljava?

    Halovel iznosi fascinantnu anegdotu koja govori o prirodi kamenja:

    Jednom sam upitao starca: da li je svakikamen koje vidimo oko sebe iv? Dugo jerazmiljao i onda odgovorio: Ne! Ali, nekijesu. Taj promiljeni odgovor je na mene

    ostavio trajan utisak. (OO, str. 24)Halovel je onda bio naveden da to pitanje postavi imajui u vidu posebnost gramatike

    strukture jezika Odibva. Kao i u drugim jezicima iz porodice Algonkin (ili Algonkvin;Algonquin), u tom jeziku navodno postoji formalna razlika izmeu ivih i neivihimenica. Kamenje je gramatiki neivo i Halovel je poeleo da sazna zato. Meutim,odgovor koji je dobio bio je zagonetan iz dva razloga. Prvo, postavlja se opte pitanjekako neto naizgled nepokretno, kao to je kamen, moe biti ivo. Ali, drugo, zato bineko kamenje bilo ivo, a drugo ne? Kao to je uvideo Halovel (OO, str. 23), kategorikarazlika izmeu ivog i neivog nije neto to artikuliu same Odibve, ve je, po svemusudei, neto to su nametnuli zapadni lingvisti, koji su sa sobom doneli vlastito, uvreenoshvatanje ta bi ti pojmovi trebalo da znae. Prema tome, pre nego to pokuamo da reimo

    zagonetku kamenja, moramo zastati da bismo razmotrili znaenje ivog, kao kategorijezapadne misli.

    Jo od Platona i Aristotela, na Zapadu je bio uobiajeno da se svet prirode smatrasainjenim od mnotva zasebnih objekata, stvari, od kojih svaka ima vlastiti integritet isutinska svojstva. Te stvari se mogu grupisati u klase razliitog stepena inkluzivnosti,na osnovu izabranih svojstava, za koja se smatra da su im zajednika. Jedna velika klasa,poznata kao ivo, sastoji se od svih stvari za koje se kae da poseduju svojstvo ivota.Sve ostale stvari, koje nemaju to svojstvo, spadaju u neivo. Bilo je nogo rasprava o tometa je to to neto ini ivim: vitalisti su govorili o postojanju neke tajanstvene ivotne sile,za koju su smatrali da struji kroz sve organizme; mehanicisti su odbacivali tu ideju kaonenauni hokus-pokus, ali su u svom entuzijazmu da organizme svedu na satni mehanizam

    praktino utopili ivo u kategoriju neivog. Problem je, u skladu sa aktuelnom modom,bio reen otkriem molekula DNA, popularno nazvanog tajna ivota, za koji se iniloda prua osnovu za razlikovanje ivih stvari, koja je zadovoljavala objektivne kanoneprirodnih nauka. Ipak, tokom cele te debate, jedna temeljna ideja je ostala nerazmotrena,naime, to da je ivot glavni atribut objekata. Tragamo za njim u svetu koji se ve sastoji odstvari po sebi, ija se sutinska priroda smatra za neto dato, nezavisno od njihovog mestai ukljuenosti u ira polja odnosa.

    Tu su sada razne stvari kamenje, drvee, ptice i tako dalje koje se oznaavaju reimaiz klase koju gramatiari nazivaju imenicama. Svrstati re Odibvazakamenugramatiku

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    11/27

    11

    kategoriju ivih imenica znai pretpostaviti da, makar s jezikog stanovita, svo kamenjespada u stvari obdarene sutinskim atributom ivota. Isto bi vailo za drvee, sunce i mesec,grom i predmete kao to su kotlii i lule, za koje se takoe koriste rei iz klase ivog. (OO,str. 23) Sudei po njegovom promiljenom odgovoru, to je neto to je ak i starcu koga

    je Halovel pitao o tome bilo teko da prihvati. Poto je razmiljao o njegovom odgovoru,Halovel zakljuuje da Odibve ne opaaju kamenje, u celini gledano, kao ivo, nita vienego mi. Kljuna provera je iskustvo. Da li se moe pronai neko lino svedoenje? (OO,str. 25) I zaista, takva svedoenja se mogu navesti: Halovel je uo za jedan sluaj u kojem je,za vreme nekog obreda, jedan kamen poeo da se kotrlja za voom obreda, dok je ovaj iaooko atora, zatim za sluaj kada je jedan kamen sa arom slinom ustima zaista otvoriosvoja usta, kada ga je njegov vlasnik potapao noem, kao i za sluaj u kojem je nekiovek pitao odreeni kamen da li ga moe smatrati svojim i od njega dobio negativanodgovor!

    Kritina crta u svim tim sluajevima jeste to to se kamenje pokazuje ivim u kontekstutesne povezanosti sa odreenim osobama, pri tom, relativno monim. Drugim reima, ivotnije svojstvo kamena kao takvog ve njegovog mesta unutar polja odnosa, koje kao nosiocemoi podrazumeva osobe.10 Ili, izraeno na drugi nain, mo skoncentrisana u osobama

    oivljava ono to dospeva u sferu njihovog uticaja. Zato ivi kamen nije toliko neka ivastvar koliko nain da se bude iv. To odmah daje smisao starevom zapaanju, zato to toda li je neki kamen iv ili nije zavisi od konteksta u koji dospeva i u kojem se doivljava. Toobjanjava i zato se ivot pripisuje artefaktima (kao to su kotlii i lule) tesno povezanimsa ivotima osoba. Ali, isto tako, potpuno je besmisleno praviti kategoriku razliku izmeuivih i neivih stvari. To jednostavno nije sluaj, kao to odluno kae Skot Atran; nijetano da ljudi univerzalno dele prirodne objekte na dve klase, tako da svaki objekt morabiti ili iv ili neiv. (Sco Atran 1990: 56) Nije stvar u tome da Odibve prave razliku duneke druge linije ve u tome to u njihovoj ontologiji ivot uopte nije svojstvostvari veuslovpostojanja.

    Strogo uzevi, u svetu Odibva zaista nema prirodnih objekata koji bi se mogli klasifi-

    kovati. Kao to je u svojoj analizi Halovelove etnografije pokazala Meri Blek (Mary Black),nije u prirodi Odibva da objekte iz svog svakodnevnog iskustva identifikuju kao da suzasebno obdareni utvrenim kombinacijama karakteristinih crta. Umesto toga, objekti sepoimaju u okvirima karakteristika kojeih definiukao nestabilne, promenljive i nestalne.Priroda stvari koje se sreu, njihova sutina, nije data unapred ve se otkriva naknadno, aponekad tek posle mnogo vremena, u svetlu kasnijeg iskustva koje se, naravno, moerazlikovati od osobe do osobe. Nain na koji se Odibve bave percepcijom je, kako to kaeBlekova, sutinski antitaksonomski, takav da unapred poraava svaki pokuaj premetanjau granice nekog precizno ureenog sistema klasifikacionih podela. (Black 1977a: 1014)Blekova je na osnovu sopstvenih terenskih istraivanja meu Odibvama, tokom ezdesetihgodina prolog veka, pruila podrku takvim zakljucima. Ono oko ega su se svi njenisagovornici slagali bilo je odbacivanje strogih klasifikacija formalne lingvistike analize.Klase kao to su ivo i neivo oni nisu videli kao uzajamno iskljuive, dok su predmetimogli da se slobodno premetaju iz klase u klasu, u zavisnosti od konteksta. (Black 1977b:143)

    10 Nurit Berd-Dejvid (Nurit Bird-David) iznosi skoro identino zapaanje u svojoj analizi pojma devarumeuNajakama (Nayaka) lovcima-sakupljaima iz june Indije. Odreeni kamen se moe odati kao devaru, ako prienekoj osobi ili, kao u jednom svedoenju, ako joj skoi u krilo. Da li je to devaruili samo obian kamen, zavisieod toga da li je umean u bilo kakav odnos s Najakama. Tako se devarune odnosi samo na odreene klasestvari. Re je o odreenim situacijama-stvarima, ma koje klase, ili, jo bolje, o odreenim situacijama. (Bird-David 1999: S745)

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    12/27

    12

    Ono to je za nas ovde najvanije, jeste to to Blekova takoe primeuje da se pojamOdibva bema.diziwa.d, najblii naem izrazu za ive stvari, doslovno prevodi kao oni kojinastavljaju da budu ivi. Ipak, ona ukazuje da bi se taj pojam preciznije mogao prevesti kaooni koji imaju mo. Halovel nam, opet, kae da re Odibva za ivot, u najtpotpunijemsmislu, to ukljuuje zdravlje, dugovenost i sreu, glasi pimdzivim. To je neto tosvaka osoba pokuava da dostigne. (OO, str. 45) Ali, ivot, u tom smislu, nije neto dato,unapred pripremljeno, kao neki atribut bia, koji se moe manifestovati na ovaj ili onajnain. To je pre projekat na kojem se mora stalno raditi. ivot je zadatak.11 Kao stalniproces obnavljanja, on nije samo izraz naina na koji stvari postoje, ve samo stvaranjebia. A mo je, u sutini, potencijal ivotnog procesa da stvori bia najrazliitijih oblika.Tako shvaena, mo nije svojstvo izolovanih pojedinaca ve ukupnog polja odnosa u kojemse nalaze. Samo unutar tog polja neka osoba moe teiti pimdzivim. (OO, str. 48)

    Da se za trenutak vratim na sluaj kamena koji se kotrljao za svojim gospodarom okoobrednog atora. Na osnovu ega se on smatrao ivim? Jasno je da je kritini kriterijumbio to to je bio vien kako se kree. Nije se kretao po svojoj volji, poto se nalazio podkontrolom gospodara; ipak, kamen je delovao, nije se delovalo na njega na primer,tako to bi ga neko gurao ili vukao. Ali, jo jednom, u pokuaju da shvatimo tu pojavu,

    moramo biti svesni karakteristino zapadnjake pretpostavke da je svet pun stvari koje semogu ili ne mogu kretati po sopstvenom nahoenju, u zavisnosti do toga da li spadaju uklasu ivog ili neivog. Kao to smo videli, za Odibve to ne bi imalo nita vie smisla odpretpostavke da neki kamen postoji kao iva stvar kao da je svojstvo ivota neki aspektnjegovesutinske prirode, onoga to ga ini stvarnim, neto odvojenood njegovog kretanjau svetu.12 Kretanje nije neki spoljanji izraz ivota ve sam proces ivljenja kamena. Istobi se moglo rei i za drvee, koje je ukljueno u Halovelov spisak stvari koje gramatikaOdibva klasifikuje kao ive. (OO, str. 23) Zapadni biolozi bi sigurno bili skloniji da zaivu stvar pre smatraju drvee nego kamenje, na osnovu nekih aspekata njihove sutinskeprirode, kao to su DNA ili sposobnost fotosinteze. Za lovca iz ume, meutim, ono todrvo ini ivim je njegovo naroito kretanje, kako ga opaa u svom iskustvu: njihanje

    njegovih kronji na vetru, ujno utanje lia, okretanje grana ka suncu. Prisetimo se dasu za Odibve vetrovi i sunce osobe i da mogu da pokreu drvee, kao to mona ljudskabia mogu da pokreu kamenje.

    Razliita bia, bez obzira da li ispunjavaju uslove da budu osobe, imaju karakteristineobrasce kretanja naine da budu ive koji ih otkrivaju kao ono to zaista jesu. Sunce,na primer, ima svoj pravilni obrazac izlaenja i zalaenja, pravilnost koja je, prema Halo-velovim reima, istog reda kao i uobiajene aktivnosti ljudskih bia. (OO, str. 29) Akobismo sunce posmatrali apstrahovano (odvojeno) od njegovog opaenog kretanja po nebu,onda bi nam ono zaista izgledalo kao puko fiziko telo, a njegovo kretanje kao mehanikopomeranje. Ali, to nije nain na koji nam se ono ukazuje u neposrednom iskustvu. Njegovokretanje je deo naina na koji sunce jeste, kao to su i moji uobiajeni pokreti deo naina na

    11 Narod Kri (Cree), susedi Odibva, koji govore bliskim algonkinskim jezikom, imaju doslovno istu re za ivot,pimaatisiiwin. Kolin Skot (Sco 1989: 195) izvetava da je jedan Kri mukarac tu re preveo kao stalno raanje(videti tree poglavlje, str. 51). Taj prevod se, po svemu sudei, savreno podudara sa shvatanjima Odibvi.

    12 U razmatranju dodeljivanja atributa ivota kamenju, D. Berd Kalikot (J. Baird Callico) ukazuje da je pretpos-tavka da sva telesna bia, ukljuujui ivotinje, biljke, ak i kamenje, imaju odgovarajuu svest razumna istokoliko i pretpostavka da tu svest nema niko (osim ljudske vrste). Prvu pretpostavku izjednaava sa indijanskimstavom, a drugu sa stavom Evropljana i Evroamerikanaca. Ali, pravei takav kontrast, Kalikot ostaje zatoenunutar zapadne pretpostavke da je biti iv, to jest, svestan, upoznat ili posednut duhom sutinsko svojstvostvari kao takvih, umesto da na ivot gleda kao na stvaralako kretanje u kojem se one formiraju kroz razvijanjeirih polja svojih odnosa. (Callico 1982: 3012)

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    13/27

    13

    koji ja jesam. A to kretanje, sunca ne nebesima, drvea na vetru, ivotinja i ljudi dok obav-ljaju svoje svakodnevne aktivnosti, ne odvija se na pozadini od prirode koja je fiksna, sasvim njenim mestima i udaljenostima zadatim unapred. Sve to su sastavni delovi ukupnogivotnog procesa, kontinuirane prirode, kroz koji sam svet neprekidno nastaje. Ukratko,iva bia se ne kreu posvetu ve zajednos njim.13 Vratiu se na tu temu u jedanaestompoglavlju.

    Znaenje iskustva

    Sada bih hteo da se vratim na Halovelovo zapaanje, povodom vitalnosti kamenja, da jekljuna provera iskustvo. (OO, str. 25) ta bi trebalodapodrazumevamo pod tom kljunomreju, iskustvo? I ta je tano provereno? Tim pitanjima bi se moglo prii i na sledeinain. S jedne strane, postoji stvarni svet, tamo negde, koji se obino naziva prirodom, ijisu oblici i sastav dati potpuno nezavisno od ljudskog prisustva; s druge strane, postoji svetideja ili mentalnih predstava, koji samo delimino odgovara toj spoljanjoj stvarnosti. Nekestvari iz sveta nisu predstavljene u duhu, ali i neke slike duha nemaju pandan u stvarnom

    svetu. Iskustvo je to koje posreduje izmeu dva sveta, pruajui, u isti mah, sirovinu uobliku ulnih podataka od koje se formiraju ideje, i prilike za njihovu proveru na osnovuempirijskog posmatranja. Tako, na prvi pogled, moemo stei utisak da se odreeni kamenzaista pomerio; to se onda moe proveriti daljim ispitivanjem, koje bi ili potvrdilo ili pobilopoetnu hipotezu.

    Meutim, za Odibve znanje ne poiva u akumuliranju mentalnog sadraja. Oni svet nespoznaju na osnovu predstavljanja u duhu ve tako to se kreu u svom okruenju, bilo usnovima, bilo u budnom ivotu, i gledaju, sluaju i oseaju, aktivno traei znake kojimasvet otkriva sebe. Iskustvo tu postoji kao neka vrsta ulne participacije, kao spoj kretanjavlastite svesti i kretanja aspekata sveta. A znanje koje se tako stie nije propoziciono ono nema oblik hipotetikih stavova ili verovanja o prirodi stvarnosti ve lino,sainjeno od intimne osetljivosti na druge naine postojanja, naroita na razna kretanja,navike i temperamente, koji se otkrivaju kao ono to jesu. Takvo znanje, koje u velikoj meriodgovara onom koje veti zanatlija ima o svom materijalu, ne moe se lako formulisatiu obliku pretpostavki i moglo bi se obezvrediti samim pokuajem da se to izvede dase iupa iz svoje osnove u kontekstu linog bavljenja osobe onim to joj je znano. To jeverovatno razlog zato je mladiu, koji je na osnovu snevanog susreta stekao blagoslovdedova drugaijih od ljudskih, zabranjeno da u normalnim okolnostima pria o bilo komdetalju svog iskustva. (OO, str. 46) Toje neto to zadravate za sebe iakodrugi, na osnovuvaih potonjih stavova i ponaanja, mogu rei da ste stekli novog ivotnog zatitnika.

    13 U poglavljuo jeziku, Wub-e-ke-niew objanjava da se na njegovom maternjem jeziku Ahnishinahbetjibwayumesto delovanja na svet . . . (kae kako) neko deluje u skladu s drugim biima s kojima deli Majku Zemlju . . .Neka osoba skladno sree Jezero, umesto to ide da uzme vodu. (1995: 218)

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    14/27

    14

    Koncept prirodnog, govori nam Halovel, ne postoji u misli Odibva. (OO, str. 28)14

    Prema tome, iskustvo ne posreduje izmeu uma i prirode, budui na oni nisu ni razdvojeni.Ono je pre deo neprekidnog procesa ivljenja u svetu, potpunog ulnog prisustva osobe usvom okruenju. ta onda znai iskustvena provera? Pokuau da na to pitanje odgovorimpomou drugog primera. Vizuelna opaanja Gromovnika u njegovom obliku jastreba izu-zetno su retka, ali svedoenje jednog deaka o takvom vienju u poetku doekanog spodozrenjem bilo je prihvaeno tek kada se pokazalo da njegov opis precizno odgovaraonom koji je dao drugi ovek, koji se sa istom pticom sreo u snu. ( OO, str. 32, videti iCallico 1982: 305) Ljudi mogu da lau o svojim susretima sa osobama drugaijim odljudskih, ponekad s tekim posledicama, ali u ovom sluaju deak je morao da govori istinu.Kako bi inae mogao da opie pticu tako precizno? Meutim, uslovi istinitosti, u ovomsluaju, ne lee u korespondenciji izmeu spoljanje stvarnosti i njene idejne predstaveve u autentinosti samog iskustva. Umesto da potvrdi stvarno postojanje Gromovnika, kaoprirodne injenice nezavisne od iskustva, deakova vizija je bila dokaz njegove izuzetnemoi opaanja. Te moi su ono to iskustvo stalno stavlja na probu.

    Pored toga, takva iskustva su formativna. Ona doprinose oblikovanju samosveti osobe,njenih stavova i orijentacije prema svetu. Ili, drugaije, iskustvo je svojstveno procesu stva-

    ranja u kojem osobe kako ljudske tako i one drugaije od ljudskih stupaju u postojanjei slede ivotni cilj, svaka unutar polja svojih odnosa s drugima. I kao to Halovel ukazu-

    je u svom klasinom lanku, Sebstvo i njegovo bihevioralno okruenje (CE, poglavlje4, e self and its behavioral environment), taj proces je uzajaman. Formiranje sebstva

    je istovremenoi formiranje okruenja zato sebstvo, tako da oboje nastaju iz zajednikogprocesa sazrevanja i linog iskustva. Kroz taj proces pojmljivo bihevioralno (iskustveno)okruenje se konstituie za pojedinca najtenje povezanog sa onom vrstom bia za koju

    je svestan da joj pripada, i to bihevioralno okruenje jeste ono u kojem je motivisan dadeluje. (CE, str. 856) Sebstvo, prema tom vienju, nije omaijani subjekt iz standardnogzapadnog modela, zatvoren u granice svog tela, koji se bavi sopstvenim pretpostavkamao tome ta bi spoljanji svet mogao biti, na osnovu ogranienih informacija koje su mu

    dostupne. Naprotiv, za Halovela i zapravo za Odibve, koji su tako oigledno i dubokouticali na njegovu misao sebstvo postoji u svom neprekidnom bavljenju okruenjem:ono je otvorenoza svet, a ne zatvoreno u njega.

    Ipak, na prvi pogled, takvo vienje sebstva protivrei strukturi linosti koju Halovelpripisuje Odibvama. Podsetimo se da se ta struktura sastoji iz postojanog unutranjeg delai pojavnosti podlone transformacijama. Zar to ne znai da je sebstvo zatvoreno unutarsvog telesnog ogrtaa? Ve smo videli kako Odibve, slino mnogim drugim amerikimuroenikim narodima, povezuju telo sa odeom koju dua navlai na sebe. I zaista, ono seesto poredi sa posudom u obliku kutije. Ali, kao to odea ne znai nuno preruavanje ilisakrivanje, tako i biti unutar neega ne znai nuno ozidanost, zatoenost ili nepokretnost.Umesto kao posuda, telo se opaa se kao neka vrsta vozila, koje proiruje prostorno-

    14 Poto Odibve nemaju koncept prirodnog, tvrdi Halovel, oni nemaju ni koncept natprirodnog. Prema tome,bilo bi potpuno pogreno tumaiti ideje Odibva, recimo, o tome kako je neko kamenje ivo ili o moi osobadrugaijih od ljudskih, u okvirima podvojenosti na prirodno i natprirodno. (OO, str. 28) Ake Hultkranc se neslae s tim. (ke Hultkrantz 1982) Razlika izmeu prirodne i natprirodne realnosti je, po njemu, univerzalnitemelj ljudskog religioznog iskustva. To nije, pie on, razlika u filozofskom smislu, izmeu dva apsolutnorazdvojena sveta, ve vie praktina razlika, izmeu svakodnevne realnosti i one drugaijegreda, kojoj pripadajuduhovi i uda. (Hultkrantz 1982: 179) Ipak, Halovelova poenta, ako sam ga ispravno shvatio, jeste da je iskustvoo osobama drugaijim od ljudskih vieg reda, u pogledu snage, a ne da je re o realnosti superiornoj u odnosuna prirodu. Takvo iskustvo znai intenziviranje, a ne prevazilaenje svakodnevne realnosti. Smit iznosi slinozapaanje u jednom novijem eseju o ontologiji ipeviana. (Smith 1998: 424)

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    15/27

    15

    vremenski domet kretanja osobe, njen uticaj i iskustvo. Zato ono to Halovel, u svojojkarakterizaciji osobe kod Odibva, naziva njenom unutranjom sutinom nije zatoenounutar pojavne forme ve pre lei iza nje iza povrnog sveta pojavnosti. Prema tome,prodreti ispod povrine osobe ne znai ni ui u um, niti izai u spoljanji svet. Stvar je utome da se rastvori sama granica koja razdvaja um od sveta i da se konano dospe do ravniu kojoj su oni jedno te isto. Najbolja ilustracija za to je razlika u nainu na koji Zapad iOdibve tumae snevanje.

    Snevanje i metamorfoze

    Ljudi sa Zapada se podstiu da na snove gledaju kao na halucinacije, sainjene odstruje nasuminih slika, koje postoje samo u unutranjosti nesvesnog uma, koji se u snuoslobaa telesnih okova iz stvarnog sveta. Tako svet snova smatramo za sutu suprotnostvrstom, fizikom spoljanjem svetu, kao to je iluzija suprotnost stvarnosti, a fantazijainjenicama. Za Odibve, meutim, svet snova, kao i svet mita, jeste nastavak onog izbudnog ivota. Kao to se mitovi shvataju kao prola iskustva osoba drugaijih od ljudskih,

    tako i snovi spadaju u prola iskustva ljudskih sebstava. (CE, str. 181) U svojim snovimaljudi sreu dedove, protagoniste mitova, i izvode s njima aktivnosti u poznatom pejzau,iako vienom iz nepoznate perspektive, otkrivajui tako tajne okruenja, koje se ranijenisu mogle primetiti, ali ije se prisustvo uvek potvruje kasnijom proverom. To ne znaida Odibve brkaju iskustva iz snova sa onim iz budnog stanja. Razlika se sastoji u tometo je vitalnoj sutini osobe sebstvu u snovima omoguen stepen pokretljivosti, nesamo u prostoru ve i u vremenu, koji joj je u budnom stanju normalno nedostian. I doktelo snevaa ostaje sasvim vidljivo na nekom fiksnom mestu, njegovo sebstvo moe daluta daleko odatle. (OO, str. 41) Tako ste, na primer, mogli da vidite kako jedan arobnjakspava u svom atoru, ali on vas u svom snu sree dok ste lovili u umi. I naravno, poto stenedavno bili u lovu, u umi ste imali napet susret s jednim medvedom. Taj medved je bioarobnjak, koji je tumarao u tom obliju. (OO, str. 36) 15

    I Zapadnjaci i Odibve bi se mogli sloiti da snevanje, u odreenom smislu, oslobaa duhod njegovog telesnog boravita. Ali, dok po zapadnjakom shvatanju to znai naputanjestvarnosti, Odibvama to prua potpunu slobodu kretanja unutarzemaljskog i kosmikogprostora svakodnevnogivota. (Callico 1982: 304) Snevajui um, daleko do togadapresecasvoju ionako tanku i provizornu vezu sa stvarnim svetom, u stanju je da u taj svet prodredo take u kojoj se um i svet ne mogu razluiti jedan od drugog. Ta razlika u tumaenjuukorenjena je u temeljnim ontolokim polazitima. Uvreena zapadna filozofija polazi odpremise da je um drugaiji od sveta; to je sredstvo kojim osoba, podrazumeva se ljudska,dovodi svet u red da bi on za nju imao smisla. Kada nije zauzet traenjem smisla u svetu, usvoje slobodno vreme, um spava. S druge strane, za Odibve, um ivi kroz samo bavljenjeosobe svetom. Umesto da svetu prilazi s pozicije koja se nalazi negde spolja, osoba, u oima

    Odibva, moe da postoji samo kao bie u svetu, ukljuena u aktuelni skup odnosa saostalim komponentama ivljenog okruenja. A znaenja koja se otkrivaju u svetu, umestodadolaze negde odozgo, od uma, izvlae se iz konteksta line ukljuenosti. U svojim nonim

    15 Kao to pokazuje taj primer, sama otvorenost sebstva Odibva prema svetu, naroito u snovima, ima i svojulou stranu. Naime, ona ini sebstvo veoma osetljivim na potencijalno neprijateljske namere drugih osoba.To je uzrok hronine strepnje ljudi, to je Halovel veoma ivo dokumentovao (CE, str. 25090), koji misle damogu postati rtve vradbina i drugih prikrivenih napada, do uzajamnog podozrenja koje vreba ispod naizgledspokojne povrine interpersonalnog ivota, i do onoga to posmatrau izgleda kao prenaglaena briga da sedrugi ne uvrede. (OO, str. 40, 47)

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    16/27

    16

    putovanjima, usnulo sebstvo, umesto da sebi priuti predah od rvanja sa stvarnou, kreeu potragu za znaenjima koja e mu pomoi da svoja iskustva iz budnog ivota ispunismislom.

    S tim zapaanjima na umu, vratimo se na problem metamorfoze. Kako odgovoriti naprimedbe skeptika da se, ta god ljudi priali, ljudi ne mogu zaistapretvoriti u orlove ilimedvede, kao ni grom u neku vrstu jastreba, i obrnuto? Iz perspektive Odibva, ta primedbanije toliko pogrena koliko bespredmetna. Metamorfoza se moda ne moe desiti u budnomivotu, ali se svakako deava u snovima. I kao to Halovel uri da naglasi, nema niegpsiholoki nepojmljivog u ukljuivanju snova u kategoriju linih iskustava. (CE, str. 96)Svest o sebi je fenomenoloki stvarna i u snu i na javi, a ta snevana iskustva se ugraujuu sebstvo na osnovu procesa seanja, koji se ne razlikuje od onog koji obrauje iskustvaiz budnog ivota. Vratimo se na sluaj deaka koji je, usred oluje, ugledao Gromovnikau obliju jastreba. ta ako je samo sanjao? ak i kada smo budni ponekad moemo dapustimo matu da luta i vidimo stvari koji nisu zaista tu. Ali, sa stanovita samog iskustva,nije vano da li je deak bio budan ili je sanjario ili zaista spavao. On je opet video pticu,bio zapanjen njenim prisustvom i upamtio taj susret za ceo ivot. Iskustva koja se stiutakoe su deo autobiografskog seanja, kao i iskustva iz budnog ivota. (OO, str. 42)

    Prema tome, ako prihvatimo da su susreti osobe, bilo u snu, bilo na javi, iskustva biau svetu, onda se, kao to kae Halovel, metamorfoza moe doiveti lino. (CE, str. 180)Umesto da vrsto tlo doslovne stvarnosti pokrivaju slojevima iluzija, snovi prodiru ispodpovrine sveta, da bi je uinili prozirnom, kako bi se svet mogao videti s jasnoom iotrinom, koji u obinom ivotu nisu mogui. Kod Odibva, svet se u snovima otvara zasnevaa; on mu se otkriva. To je razlog zato pridaju tako veliku vanost snevanju kaoizvoru znanja, budui da je znanje steeno kroz snove i izvor moi. To znanje je, naravno,drugaije od onog koje ljudi sa Zapada nazivaju naukom. Kao to sam napomenuo u uvoduza ovo poglavlje, sam projekat prirodnih nauka poiva na udaljavanju ljudskog subjektaod sveta, kao objekta njegovog ispitivanja. Odibve, polazei od suprotne premise dasubjekt moe postojati samo kao bie usvetu dolaze do neeg potpuno drugaijeg: ne

    do nauke ve do poetike prebivanja. (O tom kontrastu, videti prvo poglavlje, str. 256) Ita poetika je kontekst u kojem treba shvatiti ideje Odibva o metamorfozama, o suncu,vetrovima i gromu kao osobama, o ivom kamenju, itd.

    Zvuk govora

    U zakljuku ovog poglavlja vratiu se na pitanje odnosa izmeu poetike i nauke. Pretoga, hteo bih da dalje razvijem kontrast izmeu zapadnog i Odibva modela osobe, sposebnim osvrtom na kriterijum koji se, vie od bilo ega drugog, navodi kao opravdanjeza polaganje prava na jedinstveni status ljudskosti: naime, na mo govora. Prema Halovelu,za sutinske moi osobe, pored govora, Odibve smatraju oseajnost, volju i seanje. Mi koji

    smo formirani u zapadnoj tradiciji misli, ne bismo imali nikakav poseban problem s tomidejom. Ali, imamoproblem, kada te moi ponu da se pripisuju neljudskim ivotinjama, a

    jo vei problem kada se one pripisuju stvarima koje smatramo neivim. Da bih doaraotaj problem, naveu jo jednu anegdotu iz Halovelove studije o Odibvama. Neki staraci njegova ena sede u atoru, dok napolju besni oluja. uju se gromovi, sevaju munje.Grmljavina se uje kao niz prasaka. Starac napregnuto oslukuje. Onda se okree ka svojojeni i pita je, sasvim normalnim i pribranim glasom: Da li su ula ta je rekao? Ne,odgovara ona, promaklo mi je. (OO, str. 34) ta nam to govori?

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    17/27

    17

    Naravno, sve dok ostajemo unutar zapadnog gledanja na prirodu osetljivosti, volje,seanja i govora, pria deluje neverovatno. Delotvorni jezik, koji smo navikli da koristimo,podrazumeva bie, inioca, obdarenog voljom i ciljem, ije su postojanje i identitet datinezavisno od svake akcije koju on ili ona odlui da izvede. Tako mogu izabrati da govorimili ne govorim, ili da kaem ovo ili ono, ali kao bie s namerama i ciljevima to jest,kao osoba ja nisam isto to i moj govor. Slino tome, mogu izabrati da lupim dlanomo dlan, ali, kao fiziki dogaaj u svetu, taj pljesak postoji odvojeno od mene od osobekoja pljeska. Uoimo slinost izmeu takvog shvatanja aktivnosti, kao sutinskog atributaosobe, odvojenog od njenog vidljivog ponaanja i, s druge strane, ideje o ivotu ugraeneu zapadno shvatanje ivih stvari, koje, kao to smo videli, konstruie ivot kao sutinskosvojstvo objekata odvojeno od njihovog kretanja u svetu.

    Da li to onda znai da grom pljeska rukama, kao i ja? Iako bismo mogli rei kako jegrom pljeska, savreno nam je jasno da govorimo figurativno, kao da postoji neko nebeskobie, s namerama i ciljevima slinim naim, koje pljeska rukama kao ljudska osoba, samo umnogo impresivnijim razmerama. Sigurni smo da takva kosmika bia u stvari ne postoje.A da bismo izbegli pitanje kako neto moe da se desi bez inioca koji bi to proizveo,moemo upotrebiti alternativni oblik i rei, uo se pljesak groma. Stvar je u tome to

    grom ne postoji odvojeno od svog pljeska, u smislu u kojem ja navodno postojim odvojenood svog. Naime, pljesak jestegrom; to je akustini oblik njegovog pojavnog prisustva usvetu. S tim pljeskom, grom ujno postoji za one koji ga uju. Da taj kontrast predstavimna drugi nain, ostajui za trenutak u okvirima zapadnog modela linog delovanja. Kadaneto kaem, ili, kao ovde, kada pljesnem rukama, to je zato imam neku ideju. Pokuavamda tu ideju prenesem i to onda inim, pomou kodova ili signala koji se prenose zvukom.Informacija se prenosi konvertovanjem ideje iz uma u fizike impulse u svetu. Ali, gromne prenosi poruku. On, naravno, utie na nas; uznemireni smo njegovim zvukom, moda imalo uplaeni. Ali, u tom zvuku ne traimo poruku, niti pitamo, kao starac iz Haloveloveprie, Da li si ula ta je rekao?

    Kao to pokazuje taj primer, zapadna misao sistematino nastoji da razdvoji zvuke

    govora, zajedno s drugim gestovima koji proizvode zvuk, u nameri da stvore vidljivi izrazunutranjih ideja ili mentalnih stanja, od zvukova prirode, koji su prosto tu, ali koje nikonije proizveo. Moj pljesak i prasak groma dospevaju u te dve razdvojene kategorije. Ata podvojenost izmeu unutranjih mentalnih stanja i njihovog spoljanjeg fizikog ilibihevioralnog izraza, koja proima takvo shvatanje posebnosti govora, primenjuje se ina nain na koji smo skloni da razmiljamo o ostalim aspektima linosti oseajnosti,volji i seanju. Tako volja podrazumeva svrhovitost akcije, ali zapadna misao smatra da sesvrhovitost ne nalazi u samom delovanju ve u misli ili planu koji um smilja pre akcijei koji bi zatim trebalo da ostvari. Slino tome, skloni smo da na seanje gledamo kao naskladite slika iz duha, umesto da seanje vidimo kao aktivnost koja se odvija u svetu. Aoseajnost shvatamo u okvirima unutranjih stanja ili oseanja, umesto da se fokusiramona ulnu aktivnost doivljavanja sveta oko nas. Ukratko, ini se da sebstvo, kao srediteideja, planova, seanja i oseanja, postoji kao sutinski entitet potpuno nezavisno od togagde se nalazi i ta radi.

    Iza svega toga stoji model linosti koji, kao to smo videli, poistoveuje sebstvo s nekomunutranjom inteligencijom, svesnim umom, zatvorenim u njegovoj fizikoj posudi, telu.Prema tom modelu, telo prikuplja ulne signale iz sveta oko sebe i prosleuje ih umu, kojiih obrauje da bi stvorio slike ili predstave. Kroz logiku manipulaciju tih predstava, umformulie plan za akciju, koji zatim prenosi kao uputstvo telu, koje ga sprovodi u svetu.Sam um se moe videti kao vieslojan, pri emu gornji slojevi svesti pokrivaju one dublje,

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    18/27

    18

    podzemne nivoe nesvesnog. Nae misli, oseanja i seanja tu ostaju zakljuani, neposrednopoznati samo nama, i mogu se osloboditi i otkriti drugima samo kroz njihovo telesnoispoljavanje, govorom ili gestom. Meutim, model linosti Odibva je potpuno drugaiji.Kao to je ematski prikazano na slici 6.1, taj model ne uspostavlja sebstvo pre ulaskaosobe u svet; umesto toga, sebstvo se formira kao sredite aktivnosti i svesti u procesusvog aktivnog prisustva unutar okruenja. Oseanje, seanje, htenje i govor aspekti su togprisustva, kroz koje sebstvo neprekidno nastaje.

    Ukratko, sebstvo Odibva je relaciono. (Bird-David 1999: S778) Ako bismo pitali gdese ono nalazi, odgovor ne bi glasio, u glavi lovca, a ne tamo napolju, u svetu. Naime,sebstvo postoji, ili pre, postaje, upravo kroz razvijanje tih odnosa koji postoje zahvaljujuitome to se bie nalazi u svetu, to se protee u svoje okruenje i tako povezuje saostalim sebstvima du tih relacionih staza. Ako poemo od takvog vienja, kao to toini Halovel, jasno je da se izmeu uma i sveta ne moe uspostaviti nikakva fizika barijera.Svaka podvojenost izmeu unutranjeg i spoljanjeg, kae Halovel, s ljudskom koomkao granicom, psiholoki je beznaajna. (CE, str. 88) Ali, kao to smo videli, to je upravoona podvojenost na osnovu koje se pravi konvencionalna razlika izmeu govora i slinih

    ekspresivnih gestova, i zvukova prirode. Uzeti Halovela za re znai usvojiti potpunodrugaije vienje govora, ne kao spoljanjeg izraza unutranjih misli ve kao jednog odnaina na koji sebstvo pokazuje svoje prisustvo u svetu. Kada neto kaem ili pljesnemrukama ja nisam odvojen od zvuka koji pravim od svog glasa ili od efekta udaraljkikoji proizvodim kada udaram dlanom o dlan. Ti zvuci su deo naina na koji ja jesam, onipripadaju mom biu onakvom kakvo stupa u svoje okruenje. Drugim reima, govor nijeoblik prenoenja informacija ili mentalnog sadraja; to je nain da se bude iv.

    Ako sada preuzmemo takvo vienje govora, onda nije nimalo udno pretpostaviti, kaoto to rade Odibve, da grom moe da govori i da drugi ljudi mogu da ga uju. Grmljavina

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    19/27

    19

    gromajemanifestacija njegovog prisustva u svetu, kaotoje zvuk ljudskog govora, pevanja,pljeskanja rukama ili bubnjevamanifestacija naeg. Slino tome, u predstavamaprizivanja(Hallowell 1942, 1976: 459), kada su se glasovi dedova drugaijih od ljudskih uli kakodopiru iz atora u obliku bureta, koji se neprekidno tresao od njihovog dejstva, svaki odprizvanih karaktera je postigao da se njegovo prisustvo oseti, a prisutni su ga prepoznavali,na osnovu posebnosti njegovog govora, ukljuujui crte glasa, renik i intonaciju. Takoje svet u kojem Odibve borave poliglotski, ispunjen biima s razliitim stilovima govoraili pevanja.16 Dok se ljudi kreu kroz umu u lovu ili dok sluaju recitovanje mitova ilisede napolju oko obrednih koliba, oni neprekidno oslukuju zvuke karakteristine za teraznolike oblike ivota i odgovaraju na njih zvukom svog govora. Neljudski zvuci, kaoto su grom, zov ivotinja i glasovi osoba drugaijih od ljudskih, slini su govoru ljudskihbia ne samo po tome to imaju mo da pokrenu one koji ih uju ve i po tome to svojeznaenje izvlae iz konteksta u kojem se mogu uti. U tom pogledu, nema sutinske razlikeizmeu zvukova prirode i zvuka ljudskog govora.

    Da li onda to to se grom uo, ali ne i video, ima neki znaaj? U istoriji zapadne mislipostoji duga tradicija uspostavljanja razlike izmeu gledanja i sluanja, u smislu da je prvoudaljeno i objektivno, takvo da odseca posmatraa od stvari koje posmatra, dok je ono

    drugo intimno i subjektivno, koje razvija neku vrstu uzajamnog prodiranja ili sazvujaizmeu sluaoca i sveta. U Halovelovom izvetaju ima nekih nagovetaja da Odibve modaprave slinu razliku. Na jednom mestu on kae kako ni pod kakvim okolnostima unutranjasutina osobe, njena dua, ne sme biti predmet neposrednog vizuelnog opaanja. Ono tose moe vizuelno opaziti jeste samo onaj aspekt bia koji ima neki oblik ili strukturu . . .

    Jedini ulni nain na koji se prisustvo dua moe opaziti . . . jeste onaj sluni. (CE, str.17980) To je razlog zato se osobe drugaije od ljudskih, za vreme obreda drmanja atora,mogu uti, ali se nikada ne mogu videti. to s e sluateljstva tie, te osobejesunjihovi glasovi,kao to i grom jestenjegov prasak. U oba sluaja zvuk je sutina bia, a ne njegov spoljanjiizraz. Ipak, ima i nekih kontraindikacija, u smislu da Odibve ne moraju uvek da pravetako radikalnu razliku izmeu gledanja i sluanja.

    Jedna od tih indikacija je i to to se duhovi, spoljanji izraz dua mrtvih, mogu i uti ivideti. Za njih se zna da mogu da zvide. (CE, str. 174) Ali, to je jo vanije, ideja da nasvizija uvodi u svet objektivnih formi poiva na pretpostavci koja odudara od relacionogmodela linosti koji sam prethodno opisao. Prema toj pretpostavci, koja se podrazumevau veini studija zapadnih psihologa o vizuelnoj percepciji, gledanje stvari podrazumevaformiranje slika u umu na osnovu ulnih podataka izvuenih iz igre svetlosti na mrenjai.U prethodnom izlaganju o znaenju iskustva kod Odibva, pokazao sam kako za bie koje

    je ivo za svoje okruenje, iskustvo ne posreduje izmeu stvari i iz sveta i predstava izduha, ve je svojstveno ulnoj sprezi, u opaanju i akciji, izmeu svesti o sebi i kretanja crtaokruenja izabranih za sredita panje. Takvo vienje iskustva poziva na potpuno drugaijeshvatanje gledanja. Ono bi trebalo da poiva na ideji o posmatrau kao aktivnom uesnikuokruenja, a ne kao pasivnom primaocu nadraaja, iji pogled prodire kroz svet umestoda slui samo kao njegovo ogledalo. Dejvid Smit (David Smith) je, piui o ipevianima(Chipewyan; Dene) iz severozapadnog kanadskog podarktika, ukazao na znaaj upravo

    16 Takozvani obred drmanja atora (shaking tent ceremony) zajedniki je Odibvama i njihovim susedima,narodu Kri. Za detaljan opis obreda kod ovih drugih, videti Feit (1994) i Brightman (1993: 1706). Viejezinikarakter obreda se posebno jasno vidi u Brajtmanovom izvetaju: glaso duhova koji dolaze iz atora mogu dagovore na jeziku Kri, zatim na engleskom, francuskom, Solto, ipevianskom ili na nekom nepoznatom jezikuduhova. Poto se lanovi publike razlikuju u poznavanju tih jezika, duhovi mogu biti razumljivi jednima, ali nei drugima. ivotinje se prepoznaju po svojim intonacijama: medved govori dubokim i brundavim glasom, rissiktavim, dok ribe proizvode zvuk brborenja, kao ispod povrine vode. (Brightman 1993: 174)

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    20/27

    20

    takvog gledanja za njihov estarski senzibilitet. Dok se probijaju kroz umu ili estar,lovac i traper neprekidno osmatraju ono to se deava. Ipak, kao to Smit takoe pokazuje,gledanje se, u pogledu vrste dinamike i ulne rezonance, u naelu ne razlikuje od sluanja,a na nivou pragmatinog, neposrednog iskustva kretanja u okruenju, oni su za ljude tolikoisprepleteni da se ne mogu razdvojiti. (Smith 1998: 41314; videti i etrnaesto poglavlje oveknjige, str. 27681) Mislim da to to vai za ipeviane vai i za Odibve, tako da izmeugledanja i sluanja u njihovoj praksi nema otre razlike.17

    Pre nego to napustimo temu sluanja i govora, ostaje nam da se pozabavimo jo jednimpitanjem. Ono izvire iz Halovelovog zapaanja, povodom starevog pitanja o gromu, upu-enog eni, da je ovaj reagovao na taj zvuk na isti nain kao to bi reagovao na ljudskobie, ije rei nije razumeo. (OO, str. 34) Videli smo da je ivotni svet Odibva poliglotski,naseljen raznolikim biima, od kojih svako ima sopstveni govorni obrazac. U iskuenjusmo da te razliite obrasce uporedimo sa razliitim jezicima ljudskih zajednica, kao da jerazumevanje zvuka groma, vetrova i raznih vrsta ivotinja stvar prevoenja, prenoenjaznaenja izraenih na mnotvu stranih jezika u okvire naeg. Da li to znai da je staractraio od svoje ene da mu neto prevede? Da li su rei groma bile izgovorene toliko brzo daon, sa svojim nedovoljnim poznavanjem jezika, nije uspeo da shvati ono to je bilo reeno?

    Metafora prevoenja podrazumeva odreeno shvatanje jezika ili govora, kao sredstva zaspoljanje izraavanje unutranjih ideja. Prevesti znai preneti neku ideju kodiranu u

    jednom izraajnom mediju u okvire drugog. Ipak, smatram da propisivanjem moi govoragromu Odibve ne pretpostavljaju da on pokuava da ljudima prenese neke ideje ve danjegovo prisustvo u svetu, kao i drugih bia, ljudskih i drugaijih od ljudskih, moe popri-miti zvuni oblik. Reagovanje na to prisustvo, sa osetljivou i razumevanjem, prema tome,nije stvar prevoenja. To je pre stvar empatije.

    Pogledajmo, na primer, odgovor majke na pla njene bebe. Zbog posebnog odnosa kojipostoji izmeu njih, ona uje taj pla onje odmah razumljiv, nanainnakoji to pla drugihbeba nije. Da bi bio shvaen, pla ne mora da se prvo uini razumljivim prevoenjem najezik koji ona i drugi mogu razumeti. Mislim da je starac iz Halovelove prie uo grmljavinu

    na isti nain. I on je morao biti u nekom posebnom odnosu sa Gromovnikom. I zaista, ujednom od poslednjih radova posveenih Odibvama, prvi put objavljenom 1966, Haloveldodaje kljunu kvalifikaciju svog ranijeg tumaenja prie o starcu, starici i gromu. U celinigledano, primeuje Halovel, Odibve ne podeavaju sebe tako da primaju poruke svakiput kada naie oluja. Prema tome, da bismo shvatili starevu reakciju, moramo imati uvidu da se on u snu ve susreo sa Gromovnikom, za vreme svog pubertetskog gladovanja.(Hallowell 1976: 459) To znai da je bio osetljiv na zvuk groma kao to to obine Odibve(ukljuujui i njegove ene) nisu. Mogao je da saosea s njim. Naravno, potpuna empatijaje nemogua, kao i savren prevod. Ali, oni teku na potpuno razliite naine. Umestopomeranja u drugi izraajni registar, empatija znai prebacivanje u drugi nain postojanja.Ukratko, puno razumevanje se ne postie prevoenjem ve metamorfozom. A to se, pre svega,deava u snovima.

    17 Jo jedan klju za razumevanje uzajamne zamenljivosti sluanja i gledanja nalazi se u prevazi metafora oviziji i pogledu u odnosu na one o slunom doivljaju osoba drugaijih od ljudskih, tokom prizivanja u obredudrmanja atora. (Hallowell 1942: 910) ta vie, kod Krija, kao to primeuje Feit (1994: 292), naziv obreda,koaspskikan, ima lingvistiki koren za koji je utvreno da znai videti, vizija, pored toga to znai i pokuaj.

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    21/27

    21

    Naturalizam i animizamDa li su Odibve animisti? U novijoj antropologiji o animizmu se pisalo prilino loe,

    na osnovu ranije slobodne upotrebe tog pojma za oznaavanje sistema verovanja, kaoto je primitivno sujeverje, u kojem se atributi duha ili due pripisuju stvarima, ivim ilineivim, koje su za svaku racionalnu, misleu osobu oigledno samo prirodni objekti.

    (Pregled naina na koji se taj pojam koristio nalazi se u Bird-David 1999: S678) FilipDeskola, meutim, predlae razmatranje animizma koje u veoj meri uvaava uroenikumisao. Animizam je, po njemu, neka vrsta objektivizacije prirode (koje) prirodnim biimadodeljuje ne samo ljudske dispozicije, to im daje status osoba s ljudskim emocijama, aestoi mo govora, ve i drutvene atribute hijerarhiju poloaja, naine ponaanja zasnovanena srodstvu, uvaavanje odreenih normi ophoenja. (Philippe Descola 1992: 114) Iako jesvoje etnografske ilustracije Deskola izvukao iz amazonskih drutava, ini se da se takvakarakterizacija onoga to naziva animistikim sistemima moe lako primeniti i na sluajOdibva, iz Halovelovog istraivanja. Najvaniji momenat je to to u takvim sistemimaodnosi izmeu osoba to jest, drutveniodnosi mogu prevazii granice oveanstva kaovrste. Kao to izvetava Halovel, svet linih odnosa u kojem Odibve ive jeste svet u

    kojem vitalni drutveni odnosi prevazilaze one koji se odravaju s ljudskim biima. (OO,str. 43) Tome bi se moglo dodati da drutveni odnosi osoba ostvaruju u istom prostoru nakoji se tako nadovezuju u kojem se uspostavljaju odnosi i sa ostalim sastavnim delovimanjihovog okruenja, to jest, i sa onim koji nisu osobe. Prema tome, ne postoji radikalniprekid izmeu domena drutvenih i ekolokih odnosa.

    Ako pratimo Deskolu, mogli bismo napraviti sistematino poreenje animizma narodakao to su Odibve i naturalizma zapadne misli i nauke. Dok animizam uzima relacionikarakter sveta kao ontoloki a prirori, naspram kojeg prirodnost bia materijalni obliciu kojima se pojavljuju izgleda nestabilna i problematina, naturalizam podrazumeva dapriroda zaista postoji, kao ontoloki domen poretka i nunosti, u kojem su stvari to tojesu, po sebi. Naspram tog sveta prirode, status i oblici ljudske kulture su ono to izgledaproblematino. (Descola 1996a: 88; videti i Viveiros de Castro 1998: 478) Ipak, za Deskolu,animizam i naturalizam (kao i totemizam, koji razmatram u sledeem poglavlju) moguse posmatrati kao alternative eme prakse, drugim reima, kao mentalni modeli kojiorganizuju drutvenu objektivizaciju onoga to nije ljudsko. (1996a: 87) To je blisko jezikumentalnih modela, ideji o uklapanju bia koji su realno neljudska u eme predstavljanjakoje ih konstruiu kao drutvena i, samim tim, ljudska bia, to i dalje ostaje vrsto ugranicama naturalistike ontologije, iz koje se onda izvlae i okviri za poreenje. Naime,ono to ti okviri postiu jeste odravanje mesta za realno prirodnu prirodu, na koju neutiu razne konstrukcije koje na nju moe da projektuje ljudski um. Zato se poreenjenaturalizma i animizma, u tim naturalistikim okvirima, teko moe prihvatiti kaopravednoi uravnoteeno. (Videti tree poglavlje, str. 412)

    Moja namera u ovom poglavlju je bila da popravim tu ravnoteu. Umesto da shvatanja

    Odibvi pokuavam da objasnim u komparativnom okviru koji ve pretpostavlja podvoje-nost izmeu uma i prirode, nastojao sam da shvatanje zapadne nauke smestim u kontekstprimarnih egzistencijalnih uslova, kakvi se ukazuju u misli i praksi Odibva, u kontekstivljenja usvetu. Pokuau da saeto prikaem ta dva pristupa. Prvi (zapadnjaki) polazi odspoljanjeg sveta punog objekata, ivih i neivih. ivotni proces ivih objekata, kao izraznjihove sutinske prirode (koja se danas shvata kao njihova genetska konstitucija), u datimuslovima okruenja, shvata se kao isto posledian, kao ishod. (Videti prvo poglavlje, str.19) Odatle sledi dodatno naelo, da se pojam uma ili svesti odnosi na sposobnosti kao tosu svrhovito delovanje i mo spoznaje, koje normalno pripisujemo osobama. Za te moi, u

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    22/27

    22

    animistikom sistemu kao to je onaj Odibva, kae se da su projektovane na neljudskevrste. Sve dok sledimo Deskolu u pretpostavci da su one u stvarnosti rezervisane samo zaljudska bia, takva projekcija mora biti antropomorfina. Ako, drugim reima, samo ljudskabia stvarnoimaju namere, onda predstavljanje neljudskih bia, kao to su medvedi, kao da

    je re o osobama s namerama, nuno znai predstavljati ih kao ljudska. (Kennedy 1992: 9)To je razlog zato Deskola ugrauje komponentu antropomorfizma u sopstvenu definicijuanimizma, kao sistema koji prirodnim biima dodeljuje ljudske sposobnosti. Izgleda dasamo tako obdarena bia mogu imati drutvene odnose.

    Polazei od naina na koji Odibve shvataju ivot, ne kao empirijsko svojstvo stvari vekao egzistencijalni uslov postojanja, moja argumentacija je ila alternativnim tokom. To

    je znailo sagledavanje ivota iz ugla bia koje se nalazi unutar njega, kao ukupnog poljaodnosa, ije se razvijanje podudara s procesom samog ivota. Svako bie se pojavljuje, sasvojim posebnim oblikom, dispozicijama i sposobnostima, kao sredite rasta ili, premaOdibvama, kao sredite moi unutar tog polja. Um, prema tome, nije dodat ivotu ve

    je sastavni deo svrhovitog perceptivnog i praktinog bavljenja bia ostalim elementimanjihovog okruenja. Svet nije neto uta gledam, niti neto nata delujem, ve neto totee, neprekidno stvaranje, koje se odvija zajedno sa mnom i svuda oko mene. Poto je ta

    primarna ukljuenost uslov postojanja, ona mora biti i uslov znanja, bez obzira da li e seto znanje smatrati naunim. Svo pravo nauno znanje poiva na posmatranju, ali nemaposmatranja bez uestvovanja bez pokuaja posmatraa da uspostavi spregu izmeukretanja svoje panje i tokova koji se odvijaju u okruenju. Zato pristup koji sam sledionije alternativa nauci, kao to je to animizam u odnosu na naturalizam; taj pristup presvega nastoji da obnovi naunu praksu u kontekstu ljudskog ivljenja u svetu. To je, naime,kontekst u kojem nastaje svo znanje.

    Taj pristup ima jo dve implikacije koje bih hteo da ukratko razmotrim. Prva nas vraana pitanje antropomorfizma, dok se druga odnosi na ono to u nazvati geneaolokimmodelom. Prema fon Bertalanfiju (von Bertalanffy 1955: 2589), prirodne nauke prilazesvetu kroz progresivnu deantropomorfizaciju, to jest, kroz pokuaj da izbace iz njenog po-

    imanja stvarnosti sve to bi se moglo pripisati ljudskom iskustvu. Tako proiena, prirodase udaljenom ljudskom umu ukazuje kao domen stvari po sebi. I za ontologiju Odibva bise moglo rei kako sprovodi proces deantropomorfizacije, ali u potpuno suprotnom smeru.Umesto da preseca vezu izmeu stvarnosti i ljudskog iskustva, ontologija Odibva uvaavarealnost iskustva o biima drugaijim od ljudskih.18 Svo iskustvo zavisi od zauzimanjapozicije u svetu, povezane sa odreenim oblikom ivota, ali, za Odibve, ljudski oblik ivotaje samo jedan od mnogih. I to onda, naravno, podriva sredinju pretpostavku koju Deskolauvodi u svoju karakterizaciju animistikih sistema, kao sutinski antropomorfinih, na-ime, da iskustvo zavidi od moi svesti i svrhovitosti koje svoje nosioce oznaavaju kao

    jedinstveno ljudske.Geneaoloki model jenain razmiljanjaoodnosima izmeu ivih bia utemeljenna ideji

    da je svako takvo bie odreeno, u svojoj sutinskoj prirodi, pre nego to unese svoj ivotu svet. Prema tom modelu, elementi tog odreenja se primaju kao neka vrsta zadubine,koja se prenosi nezavisno od interakcije bia s njegovim okruenjem. A prenoenje ilinasleivanje te zadubine, iz generacije u generaciju, jeste okvir u kojim se stvarajuodnosi. Taj model i njegove implikacije u opirnije razmotriti u osmom poglavlju. Ovde

    je dovoljno rei da taj model ima sredinji znaaj ne samo za nain na koji modernabiologija shvata vrste i njihove filogenetske veze ve i za konvencionalno antropoloko

    18 Drugim reima, ona odbacuje antropocentrinu pretpostavku koja automatski smatra antropomorfinim svakododeljivanje atributa namera i oseanja neljudskim biima (videti napomenu 4).

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    23/27

    23

    shvatanje srodstva. Tako jedna prosta linija iz dijagrama srodstva ukazuje da je nekakomponenta sutine osobe primljena, prenoenjem, u taki zaea, pre nego to je osobapoela da se razvija u nekom okruenju. Prema geneaolokom modelu, lako je doi dosledeih propozicija: prvo, pripadnost ljudskoj (ili nekoj drugoj) vrsti data je roenjem;drugo, ivotinje najsrodnije ljudima su one (naime, veliki majmuni) s kojima dele najbliegeneaoloke veze; i tree; ljudski srodniki odnosi ne mogu prolaziti kroz barijere izmeuvrsta.

    Iz perspektive Odibva, nijedna od tih propozicija ne vai. Videli smo da bia mogu daprelaze iz oblike jedne vrste u drugi, da su ivotinje najblie ljudima one poput medveda iorlova, koji se smatraju za saputnike u istom ivotu-svetu, i da jedna posebna kategorijasrodnika naime, dedovi ukljuuje kako ljudske osobe tako i one drugaije od ljudskih.Ontologija Odibva se, meutim, ne moe uskladiti s geneaolokim modelom na jo temelj-nijem nivou. Naime, ako oblici postojanja nisu izraeni ve generisani kroz ivotni proces,onda se ti oblici ne mogu preneti kao deo bilo kog odreenja nezavisnog od konteksta. Nemoe se, drugim reima, zadati oblik koji e neko bie preuzeti nezavisno od okolnostisvog ivljenja u svetu. Naroito u sluaju srodstva nije re o prenoenju elemenata specifi-kacije linosti, ve o nainima na koje druge osobe iz mog okruenja, svojim prisustvom,

    aktivnostima i negom koju pruaju, doprinose mom rastu i blagostanju. I poto te drugeosobe mogu biti i neljudske, kao i ljudske, nema nieg udnog u proirivanju srodnikihodnosa preko granica vrsta; takoe, ne moramo ni da povlaimo granicu izmeu pravogi fiktivnog srodstva da bismo tako uklopili sluajeve ove vrste. Da bih dobio blagoslovod svojih dedova drugaijih od ljudskih nije neophodno da poem od pretpostavke kakopotiem od njih u geneaolokom smislu.

    Zakljuak

    Jo od Darvina, zapadna nauka je snano naginjala ideji da se ljudska bia razlikujuod ostalih ivotinja ne toliko u vrsti koliko u stepenu. Ipak, to stanovite je stvorilo vieproblema nego to ih je reilo. Naime, ako se upitamo kako bi trebalo meriti te razlike ustepenu, ispostavlja se da bi ljudska bia nedvosmisleno trebalo postaviti iznad svih ostalih.Re je razmerama u kojima se kod njih razvio razum, koji je postepeno odneo pobedu nadokovima nagona. Ono u emu se Darvin razlikovao od mnogih (iako sigurno ne od svih)svojih prethodnika bilo je to to je priznavao mo razuma podljudskim vrstama, ali i to to

    je uvaio uticaj nagona ak i na ponaanje ljudskih bia. Kao to je pisao u Poreklu oveka(1971, poglavlja 3 i 4), poetak razuma moe se pronai jo pri dnu prirodne lestvice, alitek s pojavom ljudske vrste on poinje da preuzima vostvo. Ukratko, za Darvina i mnogenjegove sledbenike, evolucija vrsti u prirodi bila je u isti mah i evolucija koja je progresivnooslobaala um od pritisaka unutranjih dispozicija. Povrh toga, time to je uspon naukei civilizacije uveo u krug istog evolutivnog procesa koji je od majmuna napravio ljude, a

    majmune od jo niih stvorenja, Darvin je bio prisiljen da uspon razuma na Zapadu pripieuroenom nasleu, to je zakljuak koji se dana smatra krajnje neprihvatljivim. Modernanauka je, uopte govorei, odgovorila razvezivanjem istorijskog procesa civilizacije odevolucije vrsta, i tako ugrozila tezu o kontinuitetu. Ljudska bia su uinjena razliitim ustepenu, a ne u vrsti, od svojih evolutivnih prethodnika, dodeljivanjem istorijskog kretanjaprocesu koji se u vrsti, a ne u stepenu, razlikuje od procesa evolucije!

    U ovom poglavlju sam tragao za nainom na koji bi se mogao shvatiti kontinuitet odnosaizmeu ljudskih bia i drugih stanovnika zemlje, koji ne bi patio od tekoa argumentacijeo razlici u stepenu argumentacije koja je besramno antropocentrina zbog toga to

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    24/27

    24

    ljudsku mo intelekta uzima za meru svih stvari, koja evoluciju vrsta u prirodi moe dashvati samo tako to e pretpostaviti evoluciju razuma koja iskljuuje sve ostale vrste, ikoja je, dosledno primenjena, u suprotnosti sa svakom etikom posveenou zajednikomljudskom potencijalu. Pokuao sam da pokaem kako ontologijajednog nezapadnog naroda,Odibva, otvara put ka reenju. To nikako ne znai da orijentacija Odibva ka ivotu u svetunema svoje paradokse. Ne kaem ni da nudi prihvatljivu zamenu za nauku. Prethodnosam ukazao da ono do ega su Odibve doli nije alternativa prirodnim naukama vepoetika prebivanja. U prolosti je postojala tendencija da se takve poetike odbacuju kaoizlivi primitivnog mentaliteta, prevazieni usponom modernog naunog pogleda na svet.Nasuprot tome, moj zakljuak glasi da je nauna aktivnost uvek i nuno ukorenjena upoetici prebivanja. Umesto da je gurnemo pod tepih, kao neprijatnost, verujem da je toneto to treba slaviti i da e nam to samo pomoi da doemo do bolje nauke.

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    25/27

    25

    Bibliografija

    Atran, S. 1990. Cognitivefoundations ofnaturalhistory: towards an anthropologyofscience. Cambridge: Cambridge University Press.

    Bird-David, N. 1999. Animism revisited:personhood, environment, andrelationalepis-

    temology. Current Anthropology 40 (Supplement): S67S91.Black, M. B. 1977a. Ojibwa taxonomy and percept ambiguity. Ethos 5: 90118.

    1977b. Ojibwa power belief system. In e anthropology of power: ethnographic studiesfrom Asia,Oceania, and the New World, eds R. D. Fogelson and R. N. Adams. New York:Academic Press, str. 14151.

    Bourgeois, A. P. (ed.) 1994. Ojibwa narratives ofCharles and Charloe Kawbawgamand Jacques LePique,18931895(recorded with notes by H. H. Kidder). Detroit: WayneState University Press.

    Brightman, R. 1993. Gratefulprey:Rock Cree human-animal relationships. Berkeley:University of California Press.

    Callico,J. B. 1982. TraditionalAmerican Indian and Western European aitudes towardnature: an overview. Environmental Ethics 4: 293318.

    Collins, S. 1985. Categories, concepts orpredicaments?Remarks on Mausss use ofphilo-sophical terminology. In Te category of the person: anthropology, philosophy, history,eds M. Carruthers, S. Collins and S. Lukes, str. 4682. Cambridge: Cambridge Univer-sity Press.

    Descola, P. 1992. Societies of nature and the nature of society. In Conceptualizing society,ed. A. Kuper. London: Routledge, str. 10726.

    1996a. Constructing natures: symbolic ecology and social practice. In Nature andsociety: anthropological perspectives, eds P. Descola and G. Palsson. London: Routledge,

    str. 82102. 1996b. Te spears of twilight: life and death in the Amazon jungle, trans. J. Lloyd.London: Harper Collins.

    Feit, H. 1994. Dreaming ofanimals: the Waswanipi Cree shaking tent ceremony inrelation to environment, hunting and missionisation. In Circumpolar religion and ecology:an anthropologyof the North, eds T. Irimotoand T. Yamada. Tokyo: University of TokyoPress, pp. 289316.

    Hallowell, A. I. 1942. e role of conjuring in Saulteaux society. Philadelphia: Universityof Pennsylvania Press.

    1955. Culture and experience. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.

    1960. Ojibwa ontology, behavior and world view. In Culture in history: essays in honorof Paul Radin, ed. Stanley. Diamond. New York: Columbia University Press, str. 1952.

    1976. Terole ofdreamsin Ojibwa culture(1966). In Contributionsto anthropology:selected papers of A. Irving Hallowell, eds R. D. Fogelson, F. Eggan, M. E. Spiro, G. W.Stocking, A. F. C. Wallace and W. E. Washburn. Chicago: University ofChicago Press,str. 44974.

    Hultkrantz, A. 1982. Religion and experience ofnature among North American huntingIndians. In e hunters: theirculture and wayof life, eds . Hultkrantz and . Vorren

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    26/27

    26

    (Tromso Museum Skrier, Vol. XVIII). Tromso, Oslo, Bergen: Universitetsforlaget, pp.16386.

    Kennedy, J. S. 1992. Te new anthropomorphism. Cambridge: Cambridge UniversityPress.

    Sco, C. 1989. Knowledge construction among Cree hunters: metaphors and literal

    understanding. Journal de la Societe des Americanistes 75: 193208.Smith, D. M. 1998. An Athapaskan wayofknowing:Chipewyan ontology. AmericanEthnologist 25: 41232.

    Steinberg, J. H. 1981. Saulteaux of Lake Winnipeg. In Handbook ofNorth AmericanIndians, Vol. 6, Subarctic, ed. J. Helm, str. 24455. Washington, D.C.: SmithsonianInstitution.

    Viveiros de Castro, E. 1998. Cosmological deixis andAmerindian perspectivism. Journalof the Royal Anthropological Institute (N.S.) 4: 46988.

    von Bertalanffy, L. 1955. An essay on the relativity of categories. Philosophy ofScience22: 24363.

    Wub-e-ke-niew. 1995. We have the right to exist. New York City: Black istle Press.

  • 7/27/2019 Tim Ingold San Podarkticke Noci

    27/27

    Anarhistika bibliotekaAnti-Copyright

    13. 02. 2013.

    Tim IngoldSan podarktike noi

    Uvod u ontologiju Odibva2000.

    Preveo: Aleksa Golijanin, 2013. anarhija-blok45.net1zen.comTim Ingold, A Circumpolar Nights Dream, Te Perception of the Environment: Essays on

    Livelihood, Dwelling and Skill, Routledge, London, 2000, poglavlje VI, str. 89110.

    http://anarhisticka-biblioteka.net

    http://anarhija-blok45.net1zen.com/http://anarhija-blok45.net1zen.com/