1.[. .|cBOLESNA RUA`o. |[. oco.. .uu0.'The Sick RoseO Rose, thou art sick!The invisible wormThat fies in the night,In the howling storm, Has found out thy bedOf crimson joy:And his dark secret loveDoes thy life destroy. William Blake6Bolesna ruaO, ruo, ti bolesna si!taj crv nevidljivito nou leti U bunoj oluji Pronaao je tvoj krevetzarumenjele radosti.I mrana tajna njegove ljubaviTvoj ivot pustoi. William BlakeU krv!Tama ivotau krv pade mi, i poput snijega,skliznu u rijeku prije nego li mraz dohvati se za povrinu njenu, i za njomtrimo mi po mraku, i ni iz ega radi,odakle i potiemo svi, sada odve vjeti da padamo bre od svega, u krv vraamo se mi...0Ispod epigrafaGle snijeg padaJedemo koru od ledaU dojkama mojimRastu narandeA bradavice Put SuncaBjee daNadoje novoroeneDebela tiinaI Talmud podaDrevna slova iskopanaBez materije I duha Ja sama!uRana otvorenaPod pijeskom vrelim dozivanebo gledamdrugim oimazvijezda nalik na obrvume gledaNaputamono gdje nekad sambilautim bolsad sam svila!!Bjelinom tijela tvogaSjenka moja se prljaPo suzi kost padaU vodiIza vodeNagost plivaSvila je noas tvrdaSan VodaI ja!.Maglu gutamNi misao nisamNi suza na putuU tijeloTo to gazim nije Moja travaAli jeste cvijetIz korijena iupanto htio je Nebom da postaneJa zvijezda sam Kojoj nedostajeMiris ljetaLie odozdo plaePaunova odlutalauje se harfaJa zvijezda samU planini samaNedostaje miMiris ljeta!`Misao je podnebljeSam prepoznaje Uspavani znak svojS prvim mlijekomPada kaoOd tijela do tijela kostBez rebra ijednogaLijee u rosu jutranjuI nanovo u odsustvoPretvara se u misaoU podnebljeU znak svoj!^taman i istmisli eho prvo svijetlovee danjumanje nouod pupka na dolje odlaziu samoui stado traikog vode hranenijeme, pradrevneljuska oraha do take najdalje plutatajna nad tajnama u talogu vinasvjetluca!'Voda sa vrela zemljeGladna jeZove meneBol sam u kojemVe bila jesamPoda mnomSamoje travaU koju zrno za zrnom Lagano padaOvdje lei onto nekad bio Je neboOvdje leim jato sjutra sunceBiu!6Kao krv, kao meso,ona je, sobom naseljava se u pokretima,u pokretima da istabude! bude! Da bude kao... ta je ritam osimprozranosti njene?Onato lijepa je kao jutroto raa se, kad proljee je, kad toplota njezinau bistrinu preeusne, poput voljenih prstiju ovih zasvjee,svaki novi put nova ona njenoupostaje, onasvoju pretvara panju najstvarniju, najpotpuniju, svojepostojanje linosvaki put kad ono ostvari seto kao i jutro je, ono je ijutronja no i otkrovenjeobznaenosti njene, nove,zanavijek nove, svjee poput savjesti oka njezinoga,taktilnosti poljupca.

!arobnjak u tamiPod vodom slua vrata.Voda ne tee.Vrata i prozoreZatvara.Bie u zraku hoda.Pastir potok uva.Kavez. Lepranje.Kapljica vodeI talas samBez okeana.!Grad koji imaSamo jednu kuuKroz mene prolaziStojiVriskom oslukujeRane mojeVriskom kriviVlati traveNoas uimaGledam k nebuNebo zaboravlja svojuOmiljenu zvijezdu.Grad stojiI eka ranu mojuKrv moja u jajePretvara se!0I opet palo je lie.Pod zvijezdomNaga stojim.Ja tvoja i mojaKrv jesamTvojeSjeme, dah tvoj, nebo.Al voljela bihDa sam suza..uVoda na dojkamaSa Zemljom razgovara.Zemlja je punaSljepoonica.Zemlja ne pria.uti samo.A to zato jerNije zemlja.A to zato jerJe koljka..!Zaustavio se Da u bunaruVidi Sunce.On u SunceGleda i umivaGa tajnomKoja pria.Cvijee daleko jeA nebo blizu.Od kamena posteljaBi da se umrlja.Sunce na Mjesec eka da mlijekomPotee svojim.Jedna kap isteklaMoja je, a druga tvoja...Kua ili kipRuevine ili kostiLjubim te u stepeniceI svlaim rukaveOroene kouljeDo moraDo neba.Iz tvoje pijem ruke. Trag mlijekaPo himenu Afrodite.Zmije sve su spaljene,A sjemenka i daljeNa dnu kie blista.U njoj pleu krvI voda sa ukusom vina..`Usne pod usnamaU incestu vatrePlod pepela.Sjutra morsku Ispijaemo pjenuGdje vjetarIspijamo sada.Rije jo neizgovorenaeka na usta nam gladna..^JaTiha i golaSuza bludnaMe progutalaU pepelu oblikMoj isklesala.Tiina oroenaPo zubima Slomljenim crta.Jezik je putNazad doPepela.Sjemenka jezrelaA suza meBludna guta..'Oblake s nebaSmo skinuli.Sad nosimo ihU krvi.Mi i jesmo i nismo.Groblje je puno ptica.Vode su bez talasa.Prahom ruke suNam ispunjene.Prahom kog nemaVie nigdje..6Krv vode Po jeziku momePada.Gledam u utrobu Rijeka je spaljena.Izvora nema.Samo vatra.Crvi. Korijenje. Meso.Prah i ja Cvijet, planina i suza.Oko mene kia..Hardyjeva TessaPo mraku hoda tiho Tiho da ne probudiTiinu to legla je da spava.Sjemenku s poda die Od neba poplavljelu.uje korake njegove Njega koji udaljava se.Sebe u gradovimaDalekim uje.Bijelo je, bijeloU snijegu ustajalomU snijegu modrom.List pada.Izvor ili falus?Ona voli StrahDok njomTee voda..Bol i vodaZima bola mojegaPrstima opipava tijelo mi snova.Glas u glasu ape uhu u uhu.Voda mene pije dok ja ispijam nju..0SjenkaSjenka dobrodolaPuni nikad ne postieKrug.Zloupotrijebljena, onaPotom u istou odjevena biva.I na doivljaj pozivaUvijek zaludan i prljav.`uLjubiasti amar...Hou da te zamislimU AtmosferiIOpalim ti ljubiastiamarKakav li e OblikTvoja Imati sjenkaTadaNaga,Bez identitetaI saOtiskomLjubiastoga amara?`!BolBol u ziduOdzvanjaVraa seOpet pada.Zanijemio,U olupinuSe pretvaraI zmiju trai Putzvijezda.Sa MjesecomPupak plee.Puzi kao vodaU mene gleda.`.Pria moje sestreJa sanjam da jaSanjam njegaKako sanjaDa on sanjaI kako ja toSve gledam.``SjemeNebom, gdje sjenka je Zemlje nove,Glasovi djetinjstvauju se.U daljinama Iza i ispredSjeme biljkeNie.`^PoslijeSpolja gledano, ipak djeluje zaustavljeno...I rupu tada da vidimo moemoistije, unutarnjije, dubljeDok konano broj ne ugledamo jedanKao voda beskonaan i edan,Kao ivot smrtonosan,Kao zvuk neujan.`'Moi stare nadolazeMoi stare nadolaze i u mene vraajuLjepotu tvoju, o, ti, Sunce Venecije!Iznuren dolazim k tebi, Rimljanko moja!Kao krpa od konoplja drevnog zamrena i loe iivena.Dua moja pliva je izmoren od mora,I obala naputena, bez cvijeta ijednoga.Moi stare nadolaze i u mene vraajuRazdor talasa, harmoniju snanu.Grmljavina glasna o stijene udara,Melodije zaboravljene oivljava, i opetGlasno izvriskana tit iz srca mojega govori ti daMoi stare nadolaze i u mene vraaju se. `6Ja volio sam potok i sjenuE. PounduOna lijepa je poput sjaja sunca i fuida.Ona ime nema. Ona mjesta nema.Ona vezana je iElementima prirode izmijeana.Ja volio sam potok i sjenu.Da u ivot ue, preklinjao sam je ja.Da naui da kae Da, preklinjao sam je jaOnda kad u pitanje dovodi postojanje svojeJer ona dio nije, ve cjelina,Niti djeli, ve kreatura.Ja volio sam potok i sjenu.Kako sam se samo muioja da duu ovlaim joj njenu,Da ime podam joj i bie.Da uinim da na svijet izrodi se dua taI djeliima ovim podarim ime i centar njen! Ja volio sam potok i sjenu. `VrataNikad konana taka. Uvijek samoPribliavanje.Tijelo koje pati i nagost koja prekriva ga.Poziv da se otkriju tajne vrata.Pogled iznad i posmatraKoji se podrazumijeva.`Iza vrata (1)Tamo gdje padaju sjenkeetnje su najdue.Tamo postavljena vrata suBez kljuaonice.A iza vrata, ne znajui zato,Dijete plae.`0Iza vrata (2)ape, a ja drhtim.I za sobomzatvaram vrataIza kojih suzaIz oka mogaOd talasa do talasaPadaDok ovjeka jednog ne nae I u ruci njegovojRaspri se.^uSuzaTajna suze je eljaDa svjetlou umae se.Tad kad svjetlost je umazana,Suza iz korijenaJe iupanaI svijetom uprljana.^!Najljepe...Umrla je tad kad najljepeBilo joj je Onda kad nebo dotakla je.^.Smrt dolazi tihoSmrt dolazi tiho.Hod po vodiI rije koja prlja.Mrano i svetoZvui kao nita.Sklonjeno u sjenu,Bie sanja.^`Ja sam nitaNiko znao nije da toZmija jeto svijetli tamo gdjeDrugo svijetlo je.Iz suza oblike kujemo svoje.Ja sam nita i vidim sve.^^Nebo iznad svijetaRijei drevne izgovara.Prostor je ogromanIstok i zapad.Dubina na dubinuPoziva.^'Vlakna oiju tvojihSvijetlo je kao pauk.Po vodi pluta,Po vrhu snijega pluta,Meu kapcima oiju tvojih pliva,Tamo pletui mree svoje -Mree dvije.Oiju tvojih mreeJutarnjom rosom spojene su.Postoje vlakna oiju tvojihna povrini vode,na povrini snijega.^6Korijen.Nebo.Tiina.SuzaSuzuPrlja.SjenaPutnikaZvijezduSrijeeto nouPala Je s neba.^Bez svjetlostiBez svjetlostiI tijelaPresuie mlijekoU dojkama.Jedemo krv naih suza.^Palma na kraju umaW. StevensuPalma na kraju umaBudi se vie misli posljednjeU dekoru bronzePtica sa perjem od zlataudnovatu pjesmu, koju niti shvatitiNiti osjetiti ovjek moe, pjeva.Tek tada shvatamo da za sreu iliNesreu nau uzrok potreban nam nije.I ptica pjeva, svjetlucavoga perja Palma na rubu svemira.Vjetar kroz grane lagano duva.Vatrom zatrovano perje ptice na dolje se povija. ^0Okom gladnimOna gledala je.Ona,koja ne razlikuje toliko seod onakve kakvom zamiljate jeu utrobi njenoj, znajkako crvena, i time to crvena je,tako privlanom krv ini se, kako, jer u zanosu oka njezinogaona istrajnost gradiI, u gustini krvi njezine, ponegdjene istrajava jo.'uSnijegO zimi misliti se morakako bi onda vidjeli mraz i snijegomokorjele grane bora. I dugo se na hladnom mora bitida bi se od snijega runjave kleke mogle vidjeti,i omorike u sjaju dalekog januarskog sunca, a da onda i ne zna seZa um nevolje u zvuku vjetra, U zvuku lia,to zvuk zemlje jeVjetrom istim natopljeneto duva po istom mjestu golom.Jer onaj koji snijeg slua,onaj koji slua ga a uje, ne vidi nita ega tamo nema i nitato tamo je i nije.'!Vjetar probijaEvo kako vjetar probijaPoput misli staroga ovjeka,Koji stalno razmilja Kao zavidnik il oajnik.Evo kako vjetar probijaKao bez iluzija ovjekKoji pod sobom iluzije osjea.Evo kako vjetar probijaPoput ljudi to primiu se ponosito,Poput ljudi to primiu se ljutito.Evo kako vjetar probijaTeko kao ovjekKoji osjeaja nema.'.San i njegova sjena Na najdaljem nebuGledaju se.Duh koji guta vrijemeNikad ne zaboravljaSanjare.'`Tuni klovn vraa seSa putovanja svoga iSilazi sa oblaka.Jo uvijek ja sam tamoIznad nebaI gledam u njega.'^OnaOnaona posjeduje vrijeme.Onaa bila je dijete tuge.''Vrata smrtiVrata smrtiUsamljeno putuju.ovjek stoji na Mjesecu.Smije se. Zna tajnu.'6Morem, stijenomI zvijezdamaSjena mojaJe zgnjeena.'OnU svakom trenutkuOn je moj djeak.U svakom trenutkuOn je moja krv.U svakom trenutkuOn je moj san.'Trnje tameTvoja ruka i tvoj um, naviknuti da sakupljaju cvijee, nee znati dasakupljaju trnje tame. '0NeminovnostKorijen korijenuNebo nebuDah dahuZemlja meni6uPjesma ita Pozivam te na vino to na te spremno ekaOnda dok naputa to to voli i zna,Onda dok silazi jutro da zvijezde posjeti svoje,i o tome ui te kia to po tebi sada pada.Naokolo ito pjeva. Suza lije se iz Djetetovog oka...i o tome ui te kia to po tebi sada pada.6!DjevojicaSamoj sebiKrv djevojice u ledPretvara se.Djevojica na kii stojiGledajui ruke.Ona bi da sama je,I da gleda u zvijezde. 6.Tu. Krv. Miris.Pogledi koje izgovaramSkrivaju la.Neto kao vodairi davno sanjani San.6`ovjek s gore i ovjek s movareLica istoga su.Na Suncu oi se plave.Poziv na ekanje i na jedno vrijeme.6^SlikaU more ula jeI nazad vie ne vraa se.Na se navlai tijeloEha zlostavljenoga.Uavi u prostor i vrijeme,Stvarnom postaje.Osim tijela,ona i glas zadobija.6'Dvoje vrataO smrti znamo sve to treba da se zna, Poto svi iskusili smo period prije roenja.ivot je kao prolaz izmeu dvoje vrata.I jedna i druga vrata ista su,Beskonana, i moda i moe rei Se da u tami oi nae srijeu se. Priroda, ovakvim sretanjem DvojeVrata, saznana biva. Pomisliti nevjerovatno je da seovjek samo nastavlja onda kad u Vjenost Pree. I ovo vrijeme, vrijeme Je jedno, ako na njiz groba gledamo.66Tamo gdje seRaj sa pustinjomGraniiMjesto je kojeKrvari.6Nijemi signal strahaUnuke svoje djece jede.Strah ne zaboravlja,On staro zlopamtilo je.6Blizina hladnogI vrijeme kojeSe zaustavljaVrata su otvorena.60Neko seSjemeLjudskoOtvoriloI SjenkutoetaPustilo. uVrati se!Those are pearls that were his eyes madame Sosostris iz Puste zemljeVrati se, duo! Plat strgni perjaI u tijelo se useli bez ruba!Tamo ekam te ja.Zamisli proporciju! Zamisli prostor!Prostor do kraja, al u materiji ipak,I u pejsau.Doi i pokazau tiOd ega tebe je strah:Sjenku tvoju veu odSamoga sebe! Sjenku toNou budi se daZa ruke uhvati te tvojeI podari bisera ti najsjajnija dva.Dva bisera oi su tvoje!Ima tu jo neto toRei ne smijem ti ja.Al najprije se vrati, duo!ekam te ovdje ja. !Kad led povue se i planineSe osvjee, valjaju se doline u ijimdlanovima narod raa se, i korijen jede.plesom takvim, gdje plesa prkosigubitku i laganom pokretu, iznutrakovitlanje stvara se,iznutra, jer ovjek mekana tvorevina je,unutar prsta, ili tamo unutar njihanja njenoga(kukovima tvojim pravim) U takvom posjedu jednomI u potrazi za onim to bit je, u pravcuonoga to ti jesi (a iz ega krhko spravljen si)line naprave tvoje si tiuvijek skrivena supstancija od kojeostalo sve varijacija je jedna nespretna ovo! ovo oku ljepotu daje, zaposjedanje kostiju njezinih njenou obuzetih, to kou tu svjetlou satenskom obasjavakad ljubav stia se, i poput lista po vjetru okrene se i, sa takvim prepoznavanjemiznenadnim, pokazujedrugu stranu svoju, radost, i uas taj kadiezava jedan plesa..Pla osmijeha Mjesto ivotaGlad odabranaSuza slomljenaAlisa spava U zemlji uda Krilo ne leti HodaKap vode U okeanuPosaena `Kod mog drvetaKia jo ne padaU stopalaLjubim te naga.Tvoji prsti I nozdrveNee daGledajuU mojeProzoreA magla jeMaglaPalaSnijeg sobom DonijelaTrun praineNa pahuljiZaboravljaDa nemakrila^Vlaga cvijeaI liaOna izlaziIz svoga hodaGleda daUhvati zvijezduto s neba padaDaleka puinaNebo i ona'Biti pisac u Crnoj Gori1(Vidjeti svijet u zrnu pijeska) IspriauvampriuojednomdrugomSuncu, nebu, moru, oblaku, kii, jutru... ispriau vam priu o jednoj drugoj gori, mjesecu, potoku. Ispriau vam priu ozemljiukojojsamroenaiukojojivim.Ispriau vam priu o zemlji u kojoj volim to sam.

A moda vam neu priati o toj zemlji. Moda sam je ja izmislila. Moda su to njeno Sunce, oblaci, Mjesec, more, kia nestvarni. Ali, ja je i dalje pominjem. Upravotako.Ponekadjeonastvarna,sunana, oroena,nasmijana,itakvujevolim.Takva,mojje zaarani zamak iz kog ne elim da izaem. Tada sam kraljica na uzdignutom tronu koja u ruci arobni tapi nosi;kraljicasakrunomodcrvenihdragulja,kraljica koja ee se uokolo odajama zamka zaaranoga. No, ponekad tom Zemljom Sunce ne sija, nou Mjeseca nad morem nema, a ujutru rosa za umivanje je iezla. Tada ja nisam kraljica koja na glavi nosi krunu od crvenih dragulja i ee se odajama zamka zaaranoga. Tada ja nisam kraljica koja dri tapi arobni za ispunjavanje elja.Zapravo,eljatadinema,azamaknijevie zamak, ve malena kua bez odaja i prozora. Rad predstavljen septembra 2008. u Tirani u Albaniji na internacional-nom festivalu poezije Poeteka.6Moja zemlja zove se Crna Gora. Onda kad ona postoji, ja sam kraljica u zamku, lagano vrtim arobnim tapom, razgovaram sa vjetrom, osmijehujem se nebu, kupam u pjeni umskih voda i pjevam sa tunim harfama. Tada piem.Onda kad taj zamak nije vie zamak, ve kua omalena bez odaja; kad nema vie sjaja Sunca udesnoga, niti pjesmeharfsdalekihkrajeva,osmijehaneba,niti mirisa potoka, i dalje je zemlja ista Crna Gora, i ja i dalje u njoj piem. Kad piem, u svojoj zemlji sam, bez obzira je li ona tad zamak ili kua mala, bez obzira je li u njoj duva vjetar ilipjevaharfa,bezobzirasmijelisenadnjomSunce ilimrak,bezobzirajelitapikojidrimarobanili obian. Da bih pisala, potrebno je da jesam i da nisam, da imam i da nemam, da vidim i da ne vidim, da ujem idaneujem,osjetim,neosjetim.Potrebnomijeda budemja,onotojesamuutrobisvojoj,zemljiCrnoj Gori. Ponekad mislima odlepram u neki drugi svijet, u neko drugo nebo. Ponekad me grijedrugo Sunce, druga kia vlai, vjetar miluje drugi. Lijepo je vidjeti drugi svijet, nasmijatisedrugomnebu.Alijanajvievolimsvoje Sunce i more, svoju zemlju koja nosi ime Gore Crne. I jezik kojim piem takav je: osjeam ga i ne osjeam, ujem i ne ujem, vidim i ne vidim. Dira me i rasprava po svud. Lijepo se osjeam kad me taj jezik zaogrne, ponese, sobom zaoblii. Zaobliena, dajem izraz svojim mislima, stvarnijim od arobnog tapia, jaim od neba. Moje misli su o Crnoj Gori, moje suze su o Crnoj Gori. Moje pjesme su o Crnoj Gori. Akosvojimperomjapriamsanebomkojemise osmjehuje,Suncemkojemegrije,moremkojeme zapljuskuje,ondatajjezikkojimpiemnijemali kaoparezemljenakojojjeCrnaGora,veveliki, sveobuhvatni. Sunce moj jezik zna, kia ga zna, oblaci i potok znaju ga. Takvo poznavanje je kroz nebo, vodu, vazduh,vatru,mora,brda,planine,krozetiristrane svijeta.Razumijegasvakadjetelina,znazvijezda svaka. Akojednom,upotrazizapjesmomptica,naietena malenuCrnuGoru,dobrozagazitenjenomkrnom stazom, i osjetite kako vas njen iroki pogled srdano pozdravlja.Bilodasteondauzaaranomzamkuili vannjega,ilidaimatearobnitapiilinematenita, zauetepjesmumora,ugledatiosmijehvjetra,sjaj tamonjeg Sunca. Razumjeete sve, i bie vam drago to razumijete. Znaete da taj jezik nije mali, ve irok, dadopiredosvakogsrca,svakogkamena,dosvake suze. A moda odluite da ne nastavite put dalje, jer vam se desi da ste upravo na tako malom tlu nali ono za im i tragate. Panju e vam skrenuti mala djetelina, kamen, ilidalekapjesmakojavamnedamira.itavazemlja je takva tako velika, a mala, da moe stati pod hlad najmanje misli, pod okrilje stiha, u zrno graka:Vidjeti svijet u zrnu pijeskaI raj u poljskome cvijetu,Drati beskonanost na dlanu akeI vjenost u jednom asu.William Blake, Znamenja nevinosti (1-4)Akouspijete,poputBlakea,daviditesvijetuzrnu pijeska,ondaeteiutipticukojauvamapjeva, otkopatizrnotajnezakopanouvaimulima,biti okupanihladnimvodamatotekuvama.Sveto,jer ste otvorili svoje srce i um u zemlji Crnoj Gori. (kao to je i Mrs Moore u Forsterovom Putu do Indije) Pisati u zemlji Crnoj Gori znai gaziti putem koji vas i vodi u zamak, i udaljava iz njega, putem koji vam daje sve i ne uzima nazad nita, putem koji vam daje krila da njima preletite u drugi svijet, ali i da se istim nazad vratite,gdjevasekatoistozrnoizkojegmoete gledati cio svijet. A svijet ne zna da ga vi posmatrate.Isti Blake dalje kae da se onda vjenost moe osjetiti ujednomtrenu.Ijakaemdamoe,aliondazrno treba dobro protrljati, njegovu unutranju vlagu osjetiti utimunjeigromovetotlomovimvjekovima tutnjaju, lie boje kestena to s jeseni pada, galebove morske to krue nad mjestom gdje se more s nebom spaja, sone smokve i groe iz ouvanih vinograda, ljubiice iz dalekih polja, moje misli to teku naokolo svuda. Dakle,takvajezemljaCrnaGora,ietotaznai bitipisacuCrnojGoripisackojiobaveznokrene krevitom stazom i na kraju ostvari svoje snove. Pisac kojipienajezikutakomalenomajedinstvenom dadopiredosvakogusamljenogsrca,dosvakog kamena, galeba, smokve, suze, jutra, pogleda, oluje, munje, jesenjeg lista, mora, do svakog zrna groa.0('l1C CC`C["uTanatina rua Williama BlakeaPjesnikWilliamBlake,obraajuiserui, kaedajeonabolesna.Nevidljivicrvse,prikriven platomnoi,prikradausreduasneolujeunjen krevet. Mrana tajna ljubavi ovoga crva unitava ruu, inei je bolesnom. ABCBrimovanaemadvakvatrenakojiineovu pjesmuposjedujezloslutniritamkojinagovjetava strah, ali i predskazanje da e rua da umre. Ruaoperienaprirodnojravnikaoobjekatkoga naruava crv. Ona takoe egzistira i na literarnoj ravni kao konvencionalni simbol ljubavi. Slika crva aludira na biblijsku zmiju, s jedne strane, ali i na falusa, s druge. Crvjezemaljsko,prolaznobiekojeukazujenasmrt iraspadanje.Krevetukojisecrvuvlaijestekako krevet sonog cvijetnog soka, tako i krevet ljubavnika. Rua je bolesna, a pjesma kae da je i ljubav. No, rua nije svjesna vlastite bolesti. Rua je jo uvijek nesvjesna da je bolesna, tako da pjesnik alegorijski nagovjetava dajetoljubavkojasamaneprepoznajevlastito stanjebolesti.Ovodjeliminoproizilaziizpodmukle skrivenostiputemkojesecrvuvlaiukrevet.Onda kadseonzavueukrevet,onvienijecvijetnakoji slijee da se napoji ruinog slatkoga soka, ve erotski, krevet zaprljane ljubavi. No, taj crv je nevidljiv. On ulazi ukrevetusrednoi,usrednajveegmraka.Ovakva !nevidljivostinidiobolesti,otrova.Zarumenjela radost rue povlai sobom kako prikriveno seksualno zadovoljstvo,takoisram,takopovezujuiovadva koncepta na nain koji Blake objanjava kao perverzan inezdrav.Ruinazarumenjelaradostumrljanaje auromsrama,grijehainezdravostitradicionalno pripisivane inu voenja ljubavi. Blake kae da je sva ljepota tanatinog karaktera ili je podlona samodestrukciji, ili posjeduje mo iste. Rua je podsjetnik vjekovnog dijalektizma, odnosno, u ovom sluaju,injenicedaljubavmoedabuderadosna ibolna,grenaiblaena.Onapredstavljaenski reproduktivni organ, dok je crv nevidljivi njen seksualni korespondent, falus koji dolazi da je opustoi.Zarumenjela radost je simbol strasti i ljubavi, odnosno ovdjemodainajsnanijavezakaljudskojsmrti,jer upuujenaudnjuzaumrljanouikrvlju,odnosno na Yeatsovuuasnuljepotu,aliinaBlakeaslikarai Blakea pjesnika koga prevazilazi Blake vizionar. Tanja BakiSADRAJ:The Sick Rose 'Bolesna rua 6W. Blakeova ilustracija Bolesne rue U krv! Ispod epigrafa 0Rana otvorena !uBjelinom tijela tvoga !!Maglu gutam !.Misao je podneblje !`Taman i ist !^Voda sa vrela zemlje !'Kao krv, kao meso !6arobnjak u tami !Grad koji ima !I opet palo je lie !0Voda na dojkama .uZaustavio se .!Kua ili kip ..Usne pod usnama .`Ja .^Oblake s neba .'Krv vode .6Hardyjeva Tessa .Bol i voda .Sjenka .0Ljubiasti amar... `uBol `!Pria moje sestre `.Sjeme ``Poslije `^Moi stare nadolaze `'Ja volio sam potok i sjenu `6Vrata `Iza vrata (1) `Iza vrata (2) `0Suza ^uNajljepe ^!Smrt dolazi tiho ^.Ja sam nita ^`Nebo iznad svijeta ^^Vlakna oiju tvojih ^'Korijen ^6Bez svjetlosti ^Palma na kraju uma ^Okom gladnim ^0Snijeg 'uVjetar probija '!San i njegova sjena '.Tuni klovn vraa se '`Ona '^Vrata smrti ''Morem, stijenom '6On 'Trnje tame 'Neminovnost '0Pjesma ita 6uDjevojica 6!Tu. Krv. Miris 6.ovjek s gore i ovjek s movare 6`Slika 6^Dvoje vrata 6'Tamo gdje se 66Nijemi signal straha 6Blizina hladnog 6Neko se 60Vrati se! uKad led povue se i planine !Pla osmijeha .Kod mog drveta `Vlaga cvijea ^Biti pisac u Crnoj Gori 'Umjesto pogovora 0Tanatina rua Williama Blakea uSadraj .1.[. .|cBOLESNA RUAIzdavaNova knjigaTrg Republike 40, PodgoricaBibliotekaHimeraUrednikPredrag Uljareviza izdavaaGordana abarkapaRecenzijaMile Stojipo ideji Tanje Baki korice oblikovaoAleksandar PerkoviGrafka pripremaSvetlana MilikovitampaArtprint, Novi SadTira5002009.CIP Katalogizacijau publikacijiCentralna narodna biblioteka Crne Gore, Cetinje821.163.4-1 BAKI, Tanja Bolesna rua / Tanja Baki. Podgorica : Nova Knjiga, 2009 (Novi Sad : Artprint). 81 str. : Ilustr. ; 21 cm. (Biblioteka Himera)Tira 500.ISBN 978-86-7470-080-8COBISS. CG- ID 12958480