Digitized by the Internet Archivein

2011 with funding fromUniversity of Toronto

http://www.archive.org/details/kosovosrpskenarOOnova

KOSOVOSRPSKE NARODNE PJESMEO BOJU NA KOSOVU-^

EPSKI RASPORED

STOJANA NOVAKOVIA

I

DRUGIH

DESETO NA NOVO POPUNJENO IZDANJES

NOVIM PREDGOVOROMCIENA 40 F1LIRA.

^^V^

"v

\

^VTISAKI

u.

NAKLADA KNJIARE

L.

HARTMANA

(STJ.

KUOLl)

Zagreb, Ilica 20

^^diaeT^s,\>

\

'z '$

OpflToronto,

'

0 v>!

\0L

PREDGOVOR.Na epski raspored kosovskih narodnih pjesama, tampan prvi put po pokuaju pokojnog barona A. d' Avrila godine 1871 u Biogradu, a po tom latinicom godine 1872 u Zagrebu imao je osobitu sreu u izdanjima. Godine 1876 tampano je u Biogradu irilicom tree popravljeno izdanje s uznesenom pjesmom o Majci Jugovia. Godinu po tom izda L. Hartman novo izdanje latinicom, po svome drugom izdanju, bez Majke Jugovia, koja je poznije unesena u tree biogradsko izdanje od1876.je,

To

tree zagrebako izdanjePo tomeje

u stvarii

po optem brojanju etvrto.

raunato

obii

ljeeno

esto

peto biogradsko izdanje od godine 1882 ilustracijama V. Titelbaha od s

1883. I tako je do 1906 svega tampano etiri a u Zagrebu svega pet izdanja latinicom irilicom, izdanja od 1872 do 1901 godine. Povodom desetog izdanja latinicom, za koje nas zamoli gosp. Stj. Kugli iz Zagreba, vidjesmo da se tamo knjiica sa tri slike (cara Lazara, sultana Murata, Miloa Obilia) tampala posljednji put u estom (t. j. devetom optega broja) izdanju godine 1901. Ovo novo deseto izdanje bi uzrok te se vratismo jo jedanput na ovaj mio predmet nae mladosti. Oevidno je da je epski raspored, srpski tampan prvi put 1871, naao odziva u svemu narodu i izazvao ne neznatan rad u knjievnosti o prijedmetu toliko milom narodu. Poto je ne-

godine

sumnjivo da kritika utie na knjievnost, poeti ove nae biljeke.

i

mi

emo

od nje

Godine v 77, kad je na Balkanima opet grmio boi meu Kistom polumjesecem, izatlu u izdanjima Jugoslavenske Akademije u Zagrebu knjiga Narodne pjesme o boju na Kosovu godine 1389. Sastavio u cjelinu Armin Pavi. Troskom Jugoslavenske Akademije znanosti umjetnosti. [J Zagrebu. 1877. Glavna misao, koju je gosp. A. Pavi u toj knjizi razvijao bila je: da je o kosovskom boju nekada bio sklopljen narodni potpun ep, da su od predanja o kosovtoga epa samo odlomci, sve pjesme skom boju, pobiljeena od XV vijeka u napredak. Posto je XVIII vijeka bilo neto zapisa iz u biljekama XVII Dalmacije, na svaki nain nepotpuno ili nekritiki pohvatanih ili zapisanih, gosp. A. Pavi se starao da tijem zapisima izvojuje sto vidnije mjesto. Na knjigu gosp. A. Pavia mi smo odgovorili kritikom studijom Srpske narodne pesme o boju na Kosovu tampanom 1872 u drugoj knjizi Godinjice Nikole Cui

i

i

i

i

i

i

rica (str. 97

177).

Ista je

studija u nekoliko

skraena

slobodnom njemakom prijevodu gosp. V. Jagia u Areni vu f r slavisehe Philologie III, 413 462. Nae je gledite bilo sa svim protivno gosp. A. Paviu. Mi smo u pomenutoi studiji tvrdili da epa narodnoga koji je gosp. A. Pavi zamiljao niti je bilo, niti je biti moglo; da je boj na Kosovu, kao znatan dogodaj opjevan mnotvom posebnih narodnih pjesama o pojedinim junacima ili o pojedinim momentima dogaaja; da se te pjesme samo vezuju izvjesnim narodnou jedan krug jedinstvom prijedmeta na njegove veliki dogaaj pogledom na taj politinim mijenjao. posljedice; da se teajem vijekova taj krug Drugojaije se shvatao primao taj krug narodnih pjesaizala uii

i

i

i

i

ma

poetku XVI, a drugojaije u poetku XVIII, gojaije u poetku XIX vijeka.u

i

dru-

Desetak godina kasnije, prilikom slavljenja pete stogodinjice kosovskoga boja, vratio se na isti prijedmet

akademikcii

dr. T.

Mareti u raspravi

Kosovski juna-

u narodnoj epici. Rasprava se ta itala 15 27 juna 1889 u sveanoj sjednici Jugoslavenske Akademije dranoj za uspomenu kosovskog Vi-

dogaaji

dova Dana. Nadra.

istoj

sveanojje

sjednici

itana

je

i

raspravai

Fr.

Rakog Boj na Kosovu. Uzrocii

pos-

pred raspravom Maretievom u istoj knjizi Rada Jugoslav. Akademije XCVII za 1889 godinu. Cijelu tu knjigu Rada Akademija je posvetila uspomeni kosovskoga boja. Usvojivi potpuno nae gledite o zasebnim pjesmama dr. T. Mareti je prekinuo ovaj kritini spor, poto ne znamo da li sad iko misli da je o kosovskom boju bilo cjelokupnog narodnog epa. Moe se, dakle, danas uzeti kao opte primljeno miljenje da o kosovskom boju nikada nije bilo to drugo osim veeg ili manjeg kruga narodnih zasebnih pjesama. Svi podatci o ovome kritinom sporu i o knjievnosti potpuno u marljivo ovoga prijedmeta pokupljeni su knjizi gosp. Sr. J. Stojkovia Kosovska epopeja. Pregled pokuaja na sastav narodnoga epa o boju o Kosovu. u drugoj Kosovo. Narodne pesme o Beograd 1901. boju na Kosovu. Za narod kolu priredio Tih. Ostoji. U Novom Sadu. Izdanje Matice Srpske, 1901. U ovoj su

ljedice,

tampana

i

i

i

i

i

poljednoj knjizi marljivo pokupljene koje se tiu toga prijedmeta.

i

sve ostale biljeke

Sama ideja o sastavljanju narodnih pjesama i predanja u jednostavan sklop ima duu historiju. Ona je isticala iz historike potrebe da se ispria taj dogaaj, i prema ukusu lica ili vremena, narodna su predanja, svakome na ruci, u toliko vie sluila kao izvor u koliko je manje bilo na ruci pravih historijskih izvora.

ve

Kosovski boj sam po sebi ne zauzima usrpskih zemalja onoliko mjesto kolikije taj

historiji

mu

je

zvuk.i

A

zvuk

odmah od prvoga dana postao tako veliki nainio se zametkom buduega poetskoga stvaranja vanredinim dogaajem to su u tom boju poginula oba cara to jei

sultana

Murata ubio srpski vitez Milo Obili.

im

je

do-

gaaj malo

Ve XV

ustupio u prolost, njega je obuhvatila poezija vijeka, a moe biti i ranije, postale su pjesme u

kojima se pjevalo udno djelo Miloevo. Odmah se poelo pjevati da ie pobuda toga djela u tome sto je Milo (,d neki ome gospodaru opadnut Omiljeni naunik s dvora despota Stefana Konstantin Filosof u biografiji despotovoj, pisanoj 1431 dakle samo 42 godine poslije boja kosovskoga u poloaju da dobro bude izvijeten, ovako pie o kosovskom boju.

zastavama. A bjee neki veoma odlian plemi (Milo), kojega su zavidljivci bili opali gospodaru kao da nevjeru uiniti. I on, da bi posvjedoio vjernost junatvo, izbere zgodno vrijeme zaleti se na samoga velikog naelnika (turskoga), nainivi se kao da je bjegunac. Put mu se otvori kad je bio blizu, zaleti se satjera u toga samog oholog stranog samodrca (sultana). Tu on sam padne od Turaka. I u prvi mah pokau se jai oni to su bili s Lazarem, pobjeda se privi na njihovu stranu. Ali ne bjee to vrijeme izbavljenja. S toga u tom istom boju odoli na posljetku sin ubijenoga dara jer Bog tako popustio, te da se onaj velikan (knez Lazar) oni to su s njim bili uvjenaju vijen-

Usta, na ime, knez Lazar, i pode na Turke. Boj se dogodi na mjestu koje se zove Kosovo, i bi ovako. Vojni ljndi su nastupali jedan protiv drugoga sa svojim

e

i

i

i

ma

i

i

i

i

i

i

cem munikim. sjeenjem glave,

ta je pilo potom? Blaeni se okona a njegovi mili drugovi primie smrt istim nainom prije njega, molei mu se to su mogli ljepe, da oni svre prije njega, te da njegovu smrt oima ne gledaju. Izdanje V. Jagia u Glasniku XLII,I

261.

stavljena na hartiju oko 1431 godine i autentina koliko god moe biti, zametak je i jezgro cijele kosovske epopeje. U njoj su sve glavne pobude njezine. Znatno je da u njoj nema spomena o Vuka Brankovia izdaji. Ako bi se reklo da je to zato to je tada u Srbiji vladao Vukov sin urad, odgovoriti bi se moglo dai

Ta srpska pria,

se kosovski boj pjevao jo

onda po svjema srpskim zemnije.

a

liama, ai

Vuk nad svjema vladao

Osim

toga, tako pri-

vizantijski historik

Jovan Duka,

koji je pisao posliie

1527) po izvorimabili

1463., a

tako

i

Dubrovanin Crijevi (Cerva, Tuberoiz

1455

naroda

koji su u

njegovo vrijeme

na razpoloenju.l) Srpski pisac sa samog kraja XV vijeka, kojega su Turci pri uzeu Novoga Brda (1454) kao mladia zarobili i u janjiare odveli, pria u glavnome ovako isto, samo dodaje da se na Kosovu s knezom Lazarom nijesu borili svi pod jednako, nego da su neki gledali kroz prste, te da je zbog te nevjere,zavistii

nesloge nevaljalih

i

nevjernih ljudi bila izgub-

kosovska bitka. Ali ni M. Konstantinovi, koji je ovo stavljao na hartiju negdje oko 1499, ne pominje Vuka Brankovia kao izdajnika, a o njemu govori odmah za tim, bez ikakva znaka sumnje.2) Nije moguno danas prokopati kakvim je nainom kako uz kosovsku epopeju prirasla misao o izdaji Vuka Brankovia na Kosovu. Ako je ta misao prionula uz epoljena

i

peju istom

XVI

vijeka, u koje se vrijeme hvataju njenibi pitanje iskrslo otkuda,

spomeni u izvorima, zanimljivo

ba u XVI vijeku, tako pozno, da se istakne to ime a nikoje drugo. Izlazilo bi da su svakojako neki uzroci jo u XV vijeku uvrzli ime Brankovia kao izdajnika u tu pri-

u. Mi smo nekada pomiljali na dinastiku borbu meu Brankoviima Lazareviima na kraju XIV u poetku XV vijeka (do 1413). Nu ni tome nema ni traga ni potvrdaii

u pisanim izvorima.

Dovoljno da XVI vijek unosi u kosovsku epopeju i elemenat. taj Italijanski prevodnik Duke, za kojega se ne zna kada je radio svoj prijevod, ali koji ne moe biti stariji od XV vijeka, ne prevodi o boju kosovskom Dukinih rijei, nego izlae kosovsku priu na talijanskom sasvim

drugaije nego Duka na grkom.italijanski prijevod

Raki

pominje da se

Duke moei

etak XVI3)1)

vijeka,

Dalmatinac.I

On

ve

staviti na kraj XV ili u poda ga je radio kakav Dubrovanin ili zna za izdajnika; naziva ga Dragosavo

dr. Fr.

Raki, Rad XCVII,

42.137.

Godinjica Nikole Glasnik XVIII 7779. 2)

upia

II,

govori da se oruje od svoga gospodara kneza Lazara odmetnuo okrenuo protiv svoje brae hriana.4) Od XVI vijeka u napredak razvio se kosovski ep s tiieni umetkom oProbiscio (Dragoslavili

Probi

Probi),

i

i

izdaji.

I/daia

je,

na posljetku,

konano

prionula uz imeI

Vuka

Brankovia ne znamo po kakvim uzrocima.i

poto ie izdaii povod bio u surevniivosti koju ovlano najstarija pria Konstantina Filosofa, XVI napominje ie vijek, kao nov dodatak, utvrdio tu surcvniivost medu Vukom Brankoviem Miloem Obiliem. Posljednji prirastak kosovskom epu bie onaj o uzroku te surevniivosti u razmirici dviju keri Lazarevih, Vukovice Miloevice. Tako su se do kraja XVI vijeka razvili svi malo po malo. to lagano, elementi kosovske epopeje, Posto prianje M. Orbinija, izdano na svijet 1601 godinei

i

i

i

zakorau jepeje,i

u

XVIje

poto

punim oblikom kosovske epoizvjesno po gore pomenutim pisanim spovijek s

menima daijaditii

je ista

epopeja ui

manje sreena, mogli bismoje

da

glavna, najira

vijeku bila ua, drugojas dosta sigurnosti tvrnajrazgranatija pria o boju koi

XV

sovskom, sa svima svojim epizodama pojedinim pjesni am, djelo XVI vijeka. Poznije se kroz XVII XVIII vilomi taj poetjek uva, dalje prepijeva, po malo kri sko-historijski krug kosovskih narodnih pjesama. Nacrt XVI vijeka o kome govorimo u glavnome je isti nacrt koji se vidi u Tronoca. Tronoki ljetopis ili historija u svome sadanjem sastavu nee biti stariji od prve polovine XVIII vijeka. Kao to su u XVI vijeku Dubrovani Dalmatinci, historici pjesnici, prihvatili kosovske pjesme, poznate im od okolnoga naroda od njihovih putnika trgovaca s Balkanskoga Poluostrva, tako je poetak XVIII vijeka otvorio istu taku struiu u sjeveroistonih Srba, neto seobom srpskoga naroda preko Save Dunava, neto velikim ratovima toga vremena, koii su spobuenjem knjievnosti, men stare drave oivljavali,i

i

i

i

i

i

i

i

koje se istim velikim kretanjem otpoinjalo.4)

Corpus

script.

byz. Ducas, Bonnae 1824,

str.

354.

Mavro

Nacrt kosovske prie kako ga je 1601 zabiljeio Orbini izrauje na istoj osnovici, ali s vie narodnih onovremenih umetaka na ljetopisac Tronoac. Postanje toga ljetopisca jo jednako je mutno nerazjanjei

no.

Oevidna

je

izvjesna vezai

medu Mavro-Orbinijemna dvai

i

Tronocem.

U

Tronocu

se, zaista,

tri

mjesta po-

minje Mavro-Orbini, jasno je da se njime sluio sastavlja toga ljetopisa. To se moglo izvriti sredstvom ruskog prijevoda Mavro-Orbinija, koji je tampan u Petrogradu jo 1722 godine. Arhimandrit je I. Ruvarac jo 1868 zabiljeio kako je Tronoac jako interpoliran, te s toga je za historijsko ispitivanje prijeka potreba da se stariji

od BrankoviaLj.

i

slavenoruskog Mavro-Orbina prijepisopet

toga rodoslova na svijet izda.5)

KovaeviOn

oznaava kaoje

izvod

iz

via

onaj Rodoslov koji

P. S.

Srekovi

Brankotampao u

Glasniku XXI.

se vezuje za 1764 godinu.6)

Drugi samostalan nacrt kosovske epopeje u prii pripada, tako rei, istome vremenu. To su poznata narodna predanja o boju kosovskom, probiljeena prve pole XVIII vijeka, koja smo objavili u Starinama X, str. 177 i t. d.7)

U

njima

je

sadraj

raznih pjesama oproziI

izloen

priom

u

jifaSrodnftni

stihovftna.

kosovskom boju mnogim u priu unesenim u jednom, u Tronoevom,9)s

u

ovom drugom

pripovijedanju

dimo opet u glavnome onaj oblik

Kosovskog boja kosovske prie

vikoji

nam

se javio prvi put kroz historiju Mavra Orbinija. Moguno da je ta historija daia osnovni crven konac toj prii oko kojega su poslije nizani sadraji pojedinih narodnih pjesama u obliku onoga vremena kada su ovi srpski sa5)

Matica za 1868 god.1888, srp. 75.

str. 481.

6) Lj.

Kovaevi, Vuk Brankovi

(Godinjica X).

Beograd7)

K

dati jo jedan objavljennjici

rukopisima u Starinama pobrojenim treba dood g. Jov. H. Vasiljevia u Godi128i

XV,

str.

t.

d.

Stavi na hartiju stavljani.u

Tako mi

s tijem

potpuno ulazimo

XVII]

vijek.

guslara koji su od XIV vijeka u svojim rapsodijama obdjelavali kosovsku priu kako su znali, gore pomenutim polu-uenim biljeenjem prihvata i medu Srbima pravoslavnim pero hartija taj mio predmet narodnoga smisljanja. Pokraj prianja, koje se dalje nastavilo, od XVIII vijeka prijepisi poinju da ire i hrane sastavi i

Od

kosovske prie onako kako je tada na hartiju stavljena. Iz kakvih se sastojaka gdje sastavila ta polu historijska a polu narodna pria ne da se prokopati. Pojedinosti upuuju na krajeve pod uticajem nove prosvjete na lijevoj strani Save Dunava na dalmatinsko primorje, gdje se kosovska legenda poela njegovati perom jo od XVii ii

XVI

vijeka.10)

gore navedenom pokazani su uzroci iz kojih, po namiljenju, poinju u toku XVIII vijeka dvije razliite struje u samom narodnom pjevanju, jedna knjievna, a druga struja starinskoga usmenog predanja.

U

em

Posvjedoenoknjigajei

je u XIX vijeku mnogim primjerima da gusle nikada nijesu bile potpuno odvojene. Kad to sluaj za starija vremena, gdje je literatura i

ve

jezikom bila od naroda vema odvojena, u toliko je prije za vjerovanje u poznijim vremenima u kojima narodni jezik silno prodire u knjievnost i osvaja je. Zajedno s je9)

u Glasniku10)

S Tronocem treba vezati drugo njegovo izdanje XXXV. od M. S. Milojevia po nekom prije-

pisu iz stare Srbije.

Kakav

je

oblik

imala u

kom

vijeku kosovskia

pria, kako se mijenjala i irila sve vema u legendu udaljujui se od historije u toku vremena sve vie, lijepo se vidi iz razprave Lj. Kovaevioa Vuk Brankovi (1372 1898.) Iz Godinjice X. Beograd 1888. str. 38. d. Izvori su rasporeeni po vijekovima iz kojih su.i

10

zikom guslarske su pjesme od toga vremena uticale na pisane prie o kosovskom boju, ali se inilo i obratno. I pisane su prie o kosovskom boju oevidno uticale na guslarske pjesme. Pored ove nove struje, koju nam donosi XVIII vijek, imamo mi jo da od kraja toga vijeka dvojimo starinske prave narodne rapsodije o kosovskom boju i o njegovim pojedinostima od L a z a r i c e, pokuaja pjevana kosovskog boja i Lazareve tragedije zaseb-

nom

jednostavnom narodnom pjesmom. Kiasini svjedok za ove stvari Vuk St. Karadi sauvao je za ovu pjesmu o Lazarevoj pogibiji na Kosovu ime Lazarica. On pod tom rijeju u Rjeniku (izdanje 1818) biljei da imenom Lazarica slijepci zovu onu v ei

od Kosovliku p je srnu od kneza Lazara s kog boja. Lazarica se poinje: Car Murate u Kosovu pade, Kako pade, sitnu knjigu pie, Te je alje ka Kruevcu gradu. A sve su ostale kosovske pjesme komadi od Lazarice. teta to Vuk o ovome prijedmetui

nije pisao

mama

iz

predgovoru o pjes1833 nema vie pomena o Lazarici, niti se, poi

poslije 1818 godine. Jer u

tom, gdje nalazi ta Lazarica u novim konanim izdanjima narodnih pjesama. Ona pak ista pjesma kojoj je gore poetak naznaen, smjetena je u drugoj knjizi izdanja od 1845 ne kao poetak ili odlomak Lazarice nego pod znaajnim natpisom Komadi od razlinih kosovi

skijeh pjesama,

i

ona

je

komad.

U

izvjetaju o

napisao 1833, biljei se sovskih pjesama on sluao od svojega oca u Karlovcima 1815 godine. Tu Vuk za oca napominje kako je kao poboan zbiljski ovjek vrlo malo mario za pjesme,i

u tijem komadima samo prvi kazivaima pjesama, koji je Vuk da je te komade od razlinih ko-

nego samo koliko ih je, gotovo nehotice, upamtio od svoga oca Joksima brata Tome, koji su ne samo mnotvo pjesama znali i rado ih pjevali kazivali, negoii

i i pjesme s p e v a v a 1 i. Tim ljudima, narataju XVIII vijeka, pripadaju pjesme o kojima se Vuk 1818 izjasnio da su odlomci Lazarice, a 1845, u posljednjem izdanju narodnih pjesama u (te godine je

s u

s a m

j

Beu

li

tampana druga knjiga) Vuk Lazaricu vie ne spominje, namjesto nje komade razlinijeh kosovskih pjesama. S toga mislimo da ne emo omaSiti, ako reemo: da misao o Lazarici pripada prvoj fazi Vukovih jo nezrelih studija o narodnim pjesmama, da je ona poznije otpala. Nije nimalo nemoguno, da je ta Lazarica prvoga Vukova vremena prost prijepjev gore pomenute knjievne Lazarice prve polovine XVIII vijeka. U posmrtnimi

ve

i

hartijama Vukovim nasla se u neu potrebi jenoj gradi narodnih pjesama jedna pjesma o kosovskom boju, koju je Vuk dobio jo 1825 godine, u kojoj je preko 2000 stihova, ali koju Vuk nije udostojio asti da je unese u svoja klasina izdanja. 10) G. Ljub. Stojanovi me izvijesti da je u toj pjesmi stihovima ispjevana malo prije pomenuta pria o boju na Kosovu i da ju je Vuku poslao Papi iz ida. Iz tog se vidi kako Vuk ni onu priu, ni pjesme iz nje izvedene nije smatrao za narodne umotvorine. Sudu tome, danas naroito, pogovora nema.i

se gubimo u nagaanjima u pretpobismo rekli da je iz svega gore navedenoga oevidno, kako je isprva Vuk mislio da ima Lazarica, jednostavna narodna epska pjesma o boju na Kosovu, ali da se poznije on zaustavio na miljenju da o kosovskom boju ima u narodu samo razliitih pjesama. Moguno je, da je Vuk na posljetku, zrelije i dublje sudei o Lazarici XVIII vijeka, doao o njoj do onakog miljenja kakvo mi danas imamo o pjesmi Ilije Divjanovia o koi

Ne marimo daali

stavkama,

i

i

i

sovskomzbornka

boju, koja je svijetu saoptena u drugoj knjizi B. Petranovia (Beograd, 1867 godine).

im

tim dolo je s osvitkom XIX vijeka epsko rasporeivanje i sklapanje kosovskih pjesama opet perom, se knjievnost u narodu probudila. Knjiica jedna ostala je u tom pogledu neopaena.i

Meu

11) V.

St.

Dravno

izdanje.

Karadia Srpske Narodne Pjesme. Beograd I899,str. X.

VI.

12

da je tampana prije nego to se poelo izdavanje narodnih pjesama. Ona se poslije mnogo puta pretampavala.

ma

knjiara Gazemunskog knjigovesca tampana 1805 godine. 12) vrila Kovaevia, spjevana slovenskim, u njoj tampana slovima knjiga Ma da je

To

je knjiica

i

i

prilino ist, razmjer neto narodni sa slikovima, s gomilom upletenih pravih narodnih stihova, neto pak krai od narodnoga, po nainu J. Rajieva Boj zmajaje jezik

s orlovi.

pjesmi toj O. Kovaevi se, oevidno, dri i gore pomenute rukopisne prie o kosovskom boju, i Rajieve historije, i narodnih pjesama. Iz svega toga i on je, bez sumnje ponesen strujom onovremenog buenja naroda srpskog, sklapao jednostavnu pjesmu koliko je mogao i umio. Pjesma mu se dijeli na dva odsjeka. U prvom pjeva povod i namjeru, a u drugom vojenu spremu, ureenje boja pjeva i boj sam. U prvom odsjeku pod natpisom se kako je knez Lazar upravu u Srbiji uredio; kako su Turci napredovali i Bugarsku podinili. Tu je prvi Lazarev obranbeni rat, iljanje vojvode Dimitrija na Pirot

U

Povod

(Zarkivu iz eherkej, po ji). Za tim se opisuje sukob

em se vidi da je izvor J. RaVuka Brankovias

begom

Vitoviem

sukob na Ploniku. U drugom odjeljku toga prvoga odsjeka pod natpisom Namjera opijeva se sabor kod kneza Lazara. Tu su besjede: kneza Lazara, tasta mu Juga Bogdanovia, Vuka Brankovia i Miloai

Obilia. Posljednja12)

je najsilnija

i

najsimpatinija,

veoma

Potpun joj je natpis: Cthxh o noBe^eHin h eaMJepeHH cep6cKaro Be^iHKaro KH>a3a ^[a3apa npoTHB TvpcKaro oncraeHHJa c pa3HHMH ero Be^iMoacej paaroBopv: h o H3o6paaKeHin CTpanmaro h rpo3Haro oHaro Meac^v Cep6aMH h TvpKaMH Ha no.a>y Kocobv cpaaceHnja,c^iVHHBmarocja bo 1389- mc. jictv JyHna 15 ^He, caooeeHH, h oa nacTH pas^je^eHH raBpn^oM KoBa^eBHfe, KHnroBJacueM 39mjhckhm 1805-ro AeTa, K04 k ero h npoAajvTca, B Ev^Hinje rpa^je 1805. Maja 8.-na str. 112.

I

Kosovo

13

ratoborna. Milo pobraja vojvode koji su knezu Lazaru pod rukom trai rasplet. Svi ostali prisutni slonom besjedom pristalu uz Miloevo miljenje, knez Lazar u ime pristanka odlikovanja pridijeva Milou Obiliu elenku za kalpak. Iza ovoga odielka, na zavretku prvog odsjeka, G. Kovaevi pripovijeda prozom Lazarevo jahanje s Vukom Miloem poznati sukob medu Miloevicom Vukovicom.ii

i

i

i

i

Za tim poinje drugi odsjek o vojnoj spremi, uredbii

boju.i

U tom se odsjeku pobrajaju vojvode izdaju naredbe za bojnu pripravu. Tu kneginja Milica pominje glas o izdaji Miloevoj. Tu ulazi poznata narodna pjesma (s promjenama) o Miliinom traenju da joj knez ostavi brata od zakletve. Tu je stavljena druga narodna pjesma o i ljanju Milana Toplice u tursku vojsku da je uhodi. Tu je, opet po narodnoj pjesmi, savjet M. Obilia Milanu Toplici da kneza i vijee njegovo ne poplai pravim kazivanjem o sili turskoj nego da isto ublai. I dokle M. Obili tako pokazuje staranje o knezu i o vojsci srpskoj, Vuk Brankovi tu istu priliku upotrebljuje da Miloa opadne kod kneza predstavljajui kako se on tobore sa M. Toplicom ponaosob dogovara o izdaji.Po tom dolazi raspored vojske za boj, i za tim, opet po narodnoj pjesmi, kneeva slava zdravica. Tu je poznato izoblienje Miloa Obilia, odlazak njegov i njegovih pobratima, Miloa i Ivana, u tursku vojsku. S osobitom se panjom pjeva, kako je Milo rasporio sultana Mu rata i kako se poslije borio s Turcima, pa kako ga Turci nikako nijesu mogli uhvatiti, dokle im se, savladan umorom, sam nije predao. Na svretku je pogubljenje kneza Lazara, Miloa Obilia i svih ostalih, a knjiica se svrava plaem kneginje Milice.i

U ovomobraivanjai

pokuaju G.

Kovaevia mi

vidimo poetak

kupljenja kosovske epopeje koje se poslije nastavilo u XIX vijeku. Oslanjajui se u nekoliko obilato na kosovsku priu iz prve polovine XVIII vijeka, na Ra-

14

jievu historiju na ive narodne pjesme, G. Kovaevi je dao pokuaj epske pjesme, prilian za njegovo vrijeme U tom je desetak dvadeset godina kasnije Vukovo kupljenje ivih narodnih pjesama otvorilo pravi put i k poznanju njihova autentikog teksta k potonjem sklapanju kosovske epopeje iz autentinih narodnih stihija. 2iva upamena a nezapisana graa kretala je ovaj posao preu poetku XVIII vijeka; ista ta graa, zapisana hrana perom nenadmanoga znaoca, izala je pred oi pjesnikih posmatralaca XIX vijeka. K tome kritikih objavljivanje pjesama narodnih, zaje pozniie pridolo pisanih u primorju u toku XVII i u poetku XVIII vijeka. Prijevodi srpskih narodnih pjesama na strane jezike dali strancima da svoj talenat okuaju na ovom su povoda epskom zadatku. Ne jednom se krug kosovskih pjesama uinio kao nedovren ep. Mnogi su osjetili elju da nau ili popune ono malo to tome epu nedostaje, pa da ga dovre. Na posljetku su na tome ogledali otrinu svoga poii

i

i

i

i

pa su pjesnici kuali sreu za njima. U knjizi g. Sr. J. Stojkovia Kosovska epopeja. Pregled pokuaja za sastav narodnog epa o boju na Kosovu.smatranjai

kritici,

Beogradjeka,

1901. pregledani su svi ovi pokuajii

XIX

vi-

domai

strani.

Oni se poinju

jo 1847

Lazaricom

Joksima Novia. Oni bi se svi mogli podijeliti na prepijevanja, gdje su se pjesnici kretali s odrijeenim rukama, i na epsko rasporeivanje narodnih pjesama. Tu su razni pisci pokuavali da dovre ili u bolji red stave djelo narodno, traei puta i naina kojim da od kosovskih rapsodija sastave epsku cjelinu.

Najstariji ovakav pokuaj, ne po prijevodima nego po origimalima Vukova izdanja od 1833, pripada velikome poljskom pjesniku A. Mickieviu. Godine 1840 i 1841 Mickjevi ]e u College de France u Parizu drao znamenitu seriju lekcija o Slovenima, koja je, po tom, predana javnosti i tampom francuski o nje-

15

maki. 13) Kako je toga vremena Mickjevi bio zanesen za religioznim misticizmom, naroito mu je godio religiozni, sudbinski osnov kosovskih pjesama. Prva Mickjevieva lekcija, u kojoj se u prozi prevodi cijela pjesma o enidbi kneza Lazara, drana je u Parizu 7 19 februara druga, u kojoj se govori o epopeji kosovskoj, dr1841 ana je 14 26 februara 1841. Tu Mickjevi govori o kosovskim pjesmama kao o rapsodijama, razlaui, da pra\og epa ne samo nije bilo u Srba nego da ga nije ni moglo biti. Ali odmah u poetku lekcije Mickjevi istie misao da se srpske rapsodije mogu sklopiti u red (mettre en ordre). Ako bi se to htjelo, govori A. Mickjevi, valjalo bi poeti legendom o zidanju Ravanice, i izlae je cijelu. Poslije toga Mickjevi mee pjesmu o dolasku Muratovu na Kosovo i o Muratovu pismu knezu Lazaru o dijeljenju kletva zemlje. Za tim je knez Lazarev poziv na Kosovo onima koji ne bi doli.

;

i

Mickjevi

po tom napominje da

bi

pred ovim pozivom

trebalo staviti pjesmu o pismu Bogorodice knezu Lazaru, kojim se preda nj stavlja zadatak da izbere hoe li carstvu nebeskom ili zemaljskom. Mickjevia, kao religioz-

nog mistika, ova pjesma dovodi u ushienje. Misao vhrianska, poinjui novu seriju spjevova, nigdje nije iskazana ni tako jasno ni tako otvoreno kao u ovoj pjesmi govori Mickjevi. Poslije Mickjevi stavlja red veeru na uoi krsnog imena kneza Lazara, gdje se>.

istie surevnjivostloa Obilia.

i

Odmah

suparnitvo Vuka Brankovia i Miza tim Mickjevi prevodi susreti

razgovor Miloa Obilia

s

Milanom Toplicom

i

Ivanom

u kome se prvi put istie misao, da se sultan Murat zakolje pod adorom. Mickijevi poslije toga stavlja na red odlomke kosovskih pjesama o samom boju na

Kosaniem,

13) Les Slaves. Cours professe au College de'France par Adam Mickiewicz 1840 1841, et publie d'apres les notes stenographiques. Pari 1849. I V tomes. Lekcije o kosovskim pjesmama smjetene su u prvom tomu.

16

Kosovu. Iza toga se kao umetak navodi pjesma o molbi kneginje Milice da joj knez Lazar ostavi brata od zakletve, da se kod nje nae. Iza nje se redaju glasovi o boju na Kosovu dva vira gavrana i dola7ak momaka, koji kneginji kazuju i slavne i crne glasove sa Kosova. Kosovski krug Mickjevi zavruje pjesmom o Kosovci djevojci. Po ovome je Mickjevievom ogledu ili planu na pjesnik Medo Puci Dubrovanin pokuao da italijanskim stihovima izloi kosovsku epopeju u cjelini. Ali njegova djela ne mogosmo dobiti da ga pregledamo. 14) Vidi se, da je veliki poljski pjesnik imao srenu ruku. njim Za je doao nekih dvadesetak godina kasnije, Francuz baron Ad. d' Avril, te je godine 1868 u knjiici La bataille de Kosovo. Rhapsodie serbe, tiree des chants populaires te traduete en fra'ncais. Pari 1868 k rasporedu Mickjevievu dodao je jo tri pjesme, pa je sva to izradio u stihovima. Njegov je posao obratio nau panju im je izaao. Opazivi zdravu misao u njemu, mi smo ga podvrgli ozbiljnomu prijegledu, originale smo sklopili po ukazanom redu, ispravljali smo i dopunjali dalje, te je tako postalo srpsko izdanje, najprije u jedanaest a po tom u dvanaest pjesama. Poto su tampane kosovske pjesme od skupljaa poznijih od Vuka (Petranovieve 1867 i d.), u kojima su narodne umotvorine nekoliko desetina godina poznije od onih koje je kupio Vuk, po tom narodne pjesme iz primorskih zapisa XVII XVIII vijeka (Mikloievo izdanje 1870, Bogiievo 1878) javio se g. A. Pavi sa svojim kritikim djelom o kome smo unaprijed govorili. Ma da taj pokuaj kao kritika nije naao odobrenja, u praktikom sklapanju kosovske epopeje on je ostavio mnogo veega traga. Posao g. A. Pavia uspio je da sklapanje kosovske epopeje skrene s onog puta koji su mu obiljeili A. Micpisac ovih vrsta. kjevi, baron A. d' Avril, M. Pucii

i

i

i

14)illirici.

Orsato Puci, ara 1860. Sr.

Mickiewicz dei canti popolari J. Stojkovi, Kosovska epopeja

str.

86.

17

Pavia nalazi se u njegovo] vepotpunoti opirnosti. S obzirom na to mi smo se na kraju studije o Srpskim narodnim pjesmama o bojug.

Uzrok tova uspjehai

A.

i

na Kosovu govorei o knjievno-umjetnikom pokuaju sklapanja svekolike kosovske grade u cjelinu izjasnili, da je pokuaj g. A. Pavia bolji od naega, naglasivi ipak da je na pokuaj sastavljen od stihija h om o g e n h po stilu i z ve d e n j u, te je odmah za uivanje, a u g. A. Pavia bi valjalo da se jo dobar nopjesnik potrudi, te da one heterogene stihije, starije ivije, paljivo preradi u jednu skladnu cjelinu, koja bi pokudoista obogatila nau literaturu. To se donekle avalo to prepijevanjem (Gr. Marti), to sklapanjem prilagoivanjem narodnih pjesama (Sr. J. Stojkovi i Tih. Ostoji). Ostavljamo drugima da te pokuaje cijene. Mi smo medu tim nali za dobro da se jo jedanput obratimoi

i

i

i

i

svome staromu radu da ga jo jedanput, onim istim inom, dopunimo. Razloge zato pokazaemo u lankui

nato

za ovim dolazi.

Malosastojaka

prije

istakosmo za na pokuaj epskoga raspo-

reivanja da se odlikujei

jednorodnou svojihi

po stilu po izveden ju. Gore smo pokuali da obiljeimo kakoili

epska pria tokom XV malo sastavila u onaj oblik u kojem

legenda

XVje

[

se kosovska vijeka malo pos

vidimo

poetkom

XVII vijeka u kojem je ula ve u XVIII vijek. Epska pria narodnih kosovskih rapsodija XIX vijeka nema ve pomenute starije potpunosti. Ni to nije tako sluajno kako pjevai XIX izgleda na prvi pogled. Mi mislimo da suii

i

vijeka imali neki razlog to vie nijesu pjevali pojedinosti zetova Lazarevih, kao to su to inili rao svai keri ukusa. Mi mislimo da niji vijekovi. To su stvari i logikei

i

dovoljno opravdano stavljati danas u kosovsku epopeju to drugo osim onoga to se u njoj zateklo u ivom narodnom predaniu s osvitkom XIX vijeka. Imamo li minije

16

vijeku naturamo oblik kosovske epopeje u obiaju ranije, kad samih ranijih pjesama o tome (ako ih je bilo) nemamo, ili kad od njih imamo odlomke kojima kritinost, nain zapiske, vezu sa ivim pjevanjem u narodu nemamo? Iz toga razloga drimo, da je najumjesnije ostati pri obliku epske kosovske prie, tampi predali guslari u poetku XIX vikoju su peru

prava da

XIX

koji je bio

i

jeka.

To

b;

bila

jedno rodu ost po vremenu,

naem miljenju, ne moe s osnovom mijeati ni brkati umecima nepouzdane vrijednosti iz ranijih vremena. Svako vrijeme ima svoj oblik kosovske prie. I svakome vremenu treba taj oblik, kao njegovo vlastitokoja se, poobiljejei

ostaviti.

Osim jednorodnosti po vremenu ima

jo

i

jedno-

stilu. Mi, na priliku, ne meemo naporedo pjesme istoga naeg vremena, bez obzira na njihove skupljae i na vjetinu koju su u biljeenju pokazali.je

rodnost po

Vuk odabraoI

i

Mi s pjesmama koje natampao nikakve druge naporedo nei

ne samo zato to je Vukovo odabiranje odvojeno od svaijega drugog nego zato to Vuk skoro sve kosovske pjesme ima sa samog poetka XIX vijeka, prije nego to je savremena knjievnost ikakav uticaj mogla na njih izvriti. Najmanje bismo mijeanje s VukoStavljamo.to

vim narodnim pjesmama doputali sa pjesmama iz zbirke B. Petranovia, jedno to skuplja nije imao ni pojma o kakvom god kritinom odabiranju, a drugo to su to pjesme sakupljene u drugoj polovici XIX vijeka to su oevidno sve naete uticajem knjievnosti. Valja imati na umu da se narodno usmeno smiljanje uvijek nalazi pod uticajem knjievnosti i da su za nj u onoliko dragocjenije epohe u koliko je u njima taj uticaj manji. S toga, po naem miljenju, kraj XVIII i poetak XIX vijeka imaju naroitu cijenu, poto se u tome momentu moglo uhvatiti najistije i najistinitije narodno predanje.i

Isto

tako ne mislimo da se

s

Vukovim

fino

i

paljivostarijih

odabranim tekstovima moguprimorskih zapisa.

porediti

pjesme

iz

19

njihovom biljeenju o njihovom ivotu u narodnim ustima ima puno pitanja i znakova sumnje. Na njih smo mi u naoj studiji o kosovskim pjesmama (Godinjica II., str. 152 d.) obraali panju. Jo je otriji sud g. V. Jagia. On u svome lanku O jugoslovenskim narodnim pjesmama prcdanjih vijekova15) ovako govori o zbirkama iz primorskih zapisa: U opte je osnovai ii

ovih zbiraka takova, da se s osnovom moe posumnjati o itavoj vrsti komada da li se mogu smatrati kao prave narodne pjesme. Doista su to proizvodi takih ljudi koji sa svim dobro znadoe pogoditi ton pravih narodnih pjesama, budui sami iz naroda, ma da su bili kolski obrazovani. Pa opet se zato razlikuju od pravih na rodnih pjesama po uobiajenom shvatanju toga pojma, osobito time to su odmah su postale zapisane bile (od samih sastavljaa), a svakojako ne bjehu prijedmet usmenog predanja. Tako e, na ime, u zbirci iz Perasta biti jo po neto samo spjevano narodnim nainom, ali u ^ ostalom bie sa svim odreenoga linoga porekla, i teko da je ikada bilo kao prava narodna pjesma razprostranjeno u ustima narodnim. Poslije ovoga suda, ko bi mogao, ne samo po stilu nego i po sadrini, pomijeati s Vukovim tekstovima teksi

im

i

primorskih zapisa? hoe jednorodnost po tonu, po stilu, po vijeku; ako se hoe da se pod oblik i pod shvatanje XIX vijeka ne poturaju shvatanja prolih vijekova(aza to ima ne jedan razlog), jasno je da je u sklapanju kosovske epopeje najprikladnije ostati pri samim Vukovim tekstovima, jedino, moe biti, sa po gdjekojim veoma paljivim

tove

iz starijih

Ako

se, dakle,

radi mi mislimo da ima svoje jako opravdanje pokuaj, da se kosovska epopeja sklapa samo iz jednorodnih iednovremenih po stilu i po shvatanju tekstova.ii

dodatkom Toga

iz starijih

pouzdanijih publikacija.

Archiv fiir slav. Philologie. IV. 192 stidslavische Volksepik vor Jahrhunderten.15)

i

d.

Die

20

baron takovoj su grai cjelinu traili A. Mickjevi mi smo se za njima Tijem obiljeenim tragom uputili. Nama se ini da takova epopeja predstavlja epopoetka XIX peju kosovsku po predanjima kraja XVIII vijeka, i da ta njezina skladnost po tonu i po vremenu ima vie vrijednosti nego prividna potpunost, umjetna i neprirodna, sklopljena iz mase raznorodnih stihija.i

U

d'Avril.

i

i

Togalogai

radi

smo

se zaustavili na odluci da ima raz-

kosovskih pjesama, zasnovan jo god. 1841 Mickjeviem, produen baronom d'Avrilom i prenesen na srpsko zemljite dalje dopunjavan piscem ovih vrsta. A kad je tako, mislili smo, iz razloga gore navedenih, da vrijedi pokuati i nove dopune radi potpunijega usavrenja. Tome upravo slui ovo izdanje, koje dalje kree posao, presjeen jo 1883.dalje izdavati epski rasporedi

Jo dvije tri rijei o najnovijim dopunama. Pri preanjim izdanjima ovoga epskoga rasporeda kosovskih pjesama mnogo nas je muilo to su onako kratki Vukovi odlomci o samom sukobu kosovskom. Time nam je samo sredite epopeje izgledalo krnje i sasueno. Upotreba koju je g. Sr. J. Stojkovi uinio s pjesmom o zakasnjelom vitezu (Musiu Stefanu ili Vasojevi-Stevi) dala nam je misao da tom pjesmom popunimo kratkou epopeje o kosovskom sukobu i da ga popunimo i pjesmom

o zakasnjelom vitezu, koji pripada medu omiljele pojedinosti kosovske epopeje. 16) Odluivi se na to, mi smo u pjesmi o Musiu Stevanu Vukove zbirke stavili ime Vasojevi Steve, tako smo toj pjesmi dodali jedan dio iz pjesme o Vasojevi Stevi, koju je Jov. Steji izdao, 17) nai

16) Tronoac biljei kako je taj vitez hercegovaki vojvoda Radi Sankovi od krvi stare dinastije Bijeloga Uroa, i kako je sam sebe maem probo kad je, doavi do Vuitrna, uo ta je bilo s Lazarem. Glasnik V. 91. 17) Ca6op HCTHHe h HayKe. Beorpa^ 1832, str. 179.

21

ime onaj

u

kom

se kosovski

sukob opirno opisuje.

U

tom

Stejieva izdanja nekolike smo stihove zaoih ljepim obrtima opet iz narodnih pjesama. Zamjenu prezimena Musieva uinili smo s toga to je Musi iz same blizine Kosova, te je njegovo ime tee sloiti s dogaajem o zakasnjelom vitezu. Tako je u naoj pjesmi o Vasojevi-Stevi cijela krasna Vukova zaoknigljena pjesma o Musiu Stevanu, popunjena opisom boja kosovskoga iz varijanta koji je 1832 izdao Jov. Steji. Osim premjetanja nezgodno postavljenih i zaokrugljenja gdjekojih izostavljanja nepodesnih stihova kao to je ve napomenuto, nikakve druge promjene nije uinjeno. Pjesma, dakle, ostaje narodna s prebranim potpuno narodnim, i preienim pojedinostima, naLiomiz

odlomkukruglili,

zamijenivi

i

i

a po zahtjevima kritine potrebe kojoj je namijenjen cio ovaj posao. Isto tako smo se koristili trudom g. Tih. Ostojia, te smo u poetku epopeje iz klasine pjesme o Strahiniu banu uzeli pismo majke Strahinieve, te njime popunili prazninu o samom dolasku Turaka na Kosovo. Tijem je nainom naa epopeja od dvanaest pjesama predanjih izdanja porasla u ovome izdanju na etrnaest. I poto je pominjanje Hercega Stjepana veoma anahronino, sljedovali smo i u tome napomenama g. Tih. Ostojia, te smo pominjanje hercega u samom opisu kosovskog sukoba zamijenili imenom Strahinia bana, koji je inae vezan s kosovskom epopejom. Tako je ta nezgodna anahroninost predanjih izdanja u ovom izdanju ispravljena. Isto tako su gdjekoje ispravke predanjih zamijenjene boljima, uvijek obrtima izdanja pregledane stihovima drugih narodnih pjesama. Tiiem je iednoili rodnosti po stilu poslueno koliko se samo moglo.ii

i

Ukoje

tome su kazane sve nove ispravke ovogaizgleda

izdanja,

nam

mnogo

potpunije

i

okruglije

od

pre-

danjih.

U njemu je isto narodna, kritiki samo preredena epopeja kosovska, jednaka po stilu, po zamisli, po vremenu. U njoj se klasinim zapisima Vuka Stef. Karadia,22

jedinstvenim u ovome radu, kazuje evo i suvremenicima XX vijeka u kakvom je obliku kosovsku epopeju unio narod svojim pamenjem i svojim ivim pjevanjem u

XX

vijek.

U Beogradu,

7.

svibnja 1906.

STOJAN NOVAKOVlC.

*Hj

23

[24

I.

KNEZ LAZAR ZIDA SEBI ZADU2BINU/Slubu slui slavni knez Lazare Kruevcu ancu arenome,* Slubu slui svetog Amosija;* Svu gospodu zove na svetoga* Sa knjigama* i sa zdravicama. Skupi mu se sva srpska gos rvi/c*a. Pa je redom u sovri* posadi Po gospodstvu i po starjeinstvu, Uvrh sovre slavni knez Lazare. Tu sjedoe piti vine hladno.

U

TamanI

bie vina najviega,*

o svakom dobru besjedahu,

Al' poeta

gospoa

Milica,

Lako

seta po

carskom divami,*

Tumadjela

oznaenih rijei nalazi se na koncu ovoga pod naslovom Objanjeni a.*

25

!

;

Na

njojzi je do devet emera,* Ispod grla do devet erdana,* A na glavi devet periana,* Povrh toga kruna pozlaena A u njojzi tri kamena draga,

sunce Pa besjedi slavnome Lazaru:

Sjaje

noom, kako danjom

Gospodine, slavni knez Lazare! Zazor mene u te pogledati,

A kamoBit'

li

s

tobom

govoriti,

ne moe, govoriti hou.i

to bijahu Nemanjii stari, Carovae, pa preminue, Ne trpae na gomile blago, No gradie s njime zadubine, Sagradie mloge manastira:/ Sagradie visoke D e a n e, Ba Deane vie D a k o v i c e; ravne; Paariju vie

Pei

U Drenici bijelaI

Devia,

Petrovu crkvu pod Pazarom; Malo vie Stupove, Sopoane navrh Rake hla^diic, I Trojicu u Hercegovini,

Dureve

Crkvu Janju u Starome Vlahu; I Pavlicu ispod Jadovnika, Studenicu ispod Brvenika; Crkvu 2 u vie Karanovca; U Prizrenu crkvu svetu Petkui

Graanicu

u Kosovu ravnom* zadubine njine jesu Sve to

26

Ti ostade u stolu njinome potrpa na gomile blago, A ne gradi nigdje zadubine;I

Eto

nama nenama,

e

pristat'

blago

Ni za zdravlje ni za nau duu,

A

ni

ni

kome naemu.

Tad' govori slavni knez Lazare ujete li, sva srpska gospodo! ta govori gospoda Milica, Jer ne gradim nigdje zadubine? Hou gradit' crkvu Ravanicu U Resavi* kraj vode Ravana; Imam blaga koliko mi drago,

Udariu temelj od olova, crkvi sagraditi platna,* Pa Sagradiu od srebra bijela, Pokriu je eenijem zlatom,

u

Podnizati drobnijem biserom, Popunjati dragijem kamenjem.

Sva gospoda na nogeI

ustala,

asno se knezu poklonila: Oradi knee, bie ti za duu I za zdravlje visokom Stevanu*.Obili Milou, udno sovre, Milo sjedi, nita ne besjedi. AY to vidje slavni knez-Lazare Gdje mu Milo nita ne besjedi, Nazdravi mu zlatnu kupu vina;tu sjedi

No

Sjedi Milo dolje

27

Zdravo da si mi vojvoda Milou, Pa mi ti togod progovori, Jera hou zadubinu gradit.i

Milo od zemlje na noge, Skide s glave samur i elenke, Pa je asno kneza podvorio.

Skoi

Dadoe mu zlatnu kupu vina, Primi Milo zlatnu kupu vina, Ne pije je, poe besjediti:Hvala, knee, na besjedi tvojoj, to ti hoe zadubinu gradit',

Vreme

nije, niti

moe

biti.

Uzmi, knee, knjige carostavne,*

Te ti gledaj to nam knjige kau. Nastalo je posljednje vrijeme, Hoe Turci carstvo preuzeti Hoe Truci brzo carovati, Oborie nae zadubine, Oborie nae manastire, Oborie crkvu Ravanicu, Iskopae temelj od olova, Slijevae u tope ulove,* Te nae razbijat' gradove, rasturiti platna, crkvi I Slijevae na hate* rahtove* Hoe crkvi pokrov rasturiti, Kadunama kovati erdane,

e

e

Sa crkve

e biser

raznizati,

Kadunama podnizat' erdane, Povadie to drago kamenje,Udaraf ga sabijam u balake*

28

I

kadama* u zlatno

prstenje.

me, slavni knez-Lazare, Ve Da kopamo mermera kamena, Da gradimo crkvu od kamena, carstvo preuzeti I Turci zadubine sluit' I nae Od vijeka do suda Bojega. Od kamena nikom ni kamena.li

u

e e

Kad to zau slavni knez-Lazare, Tad Milou bio govorio:Hvala tebe, vojvoda Milou, Hvala tebe na tvojoj besjedi. Istina je kako to govori!

Kosovo

29

SULTAN [MUR AT.

30

II.

TURCI NA KOSOVU.

Netko bjee Strahiniu bane. Bjee bane u malenoj Banjskoj, U malenoj Banjskoj kraj Kosova, Da takoga ne ima sokola. Jedno jutro bane podranio, Zove sluge i k sebi prizivlje: Sluge moje, hitro pohitajte, Sedlajte mi od megdana doga, Okitite to ljepe moete; Opaite to trve moete, Jer ja, deco, mislim putovati: Hou Banjsku ostaviti grada, Mislim doga konja umoriti, I u gosti, deco odlaziti,

32

U

K Ka urcva devet Jugovia, Tazbina me ta eljkuje moja. Gospodara sluge posluae, Te sokola doga osedlase, Opremi se Strahiuiu bane,Ud'ri na se dibui

tazbinu, u bila Kmevca, milu tastu starcu Jug-Bogdanu,

kadifu,

Ponositu ohu sajaliju, Sto od vode oha crvenija, A od sunca oha rumenija;Okiti se jedan srpski soko,

posjede doga od megdana, Odmah pode, u tazbinu doe, U tazbinu, u bila Kruevca, De od skora carstvo postanulo. A vide ga starac Jug Bogdane, I vide ga devet milih sura, Sokolova devet Jugovia, Mila zeta jedva doekae U naruje zeta zagrlie,

Pa

Vjerne sluge konja prihvatie, Zeta vode na frendiju kulu, Kod gotove sofre zasjedoe, Te gospodsku rije besjedahu; Navalie sluge slukinje. Neko dvori, neko vino slui. to bijae hrianske gospode, Posjedae te pijahu vino.i

Pozadugo bane gostovao Pozadugo bane zaamao,

33

Ponosi se bane u tazbini. No da vidi jada iznenada!

Jedno

jutro,i

kad ogrija sunce,

Mezil stie bijela knjiga Banjske, od malena grada, Ba od Od njegove ostarjele majke, Banu knjiga na koljeno pade, proui knjigu, Kad razgleda Al' mu knjiga dosta grdno kae,i

Knjiga kae da ga kune majka: si, sine, Strahiniu bane, Zlo ti bilo u Kruevcu vino! Zlo ti vino nesrena tazbina!

>De

Vidi knjiguIz

neuvenih

jada!sila,

ubaha jedna pade

Turski, sine, od Jedrene care, A car pade u polje Kosovo, A car pade, dovede vezire, A vezire, nesrene veile,

to

je

zemlje

te

oblada care,

Svu je tursku silu podigao, U Kosovo polje iskupio, Pritiskao sve polje Kosovo, Uhvatio vode obadvije: Pokraj Laba vode Sitnice Sve Kosovo sila pritisnula.i

Kau,

sine,

i

priaju

ljudi:

Od Mramora do Suva Javora, Od Javora, sine, do S ,tzlije, Do Sazlije na emer uprije, Od uprije, sine, do Zveana, Od Zveana, kau, do eana,f

34

Od Ceana vrhu doTurskasila

planine

pritisla

Kosovo.

Pod broj, sine, na teflere kau No u cara sto hiljada vojske Nekakvoga careva spahiie,to imaju po zemlji timare I to jedu hljeba carevoga, I to jau konje od megdana, to ne nose po mnogo oruja, Da po jednu o pojasu sablu; U Turina, u turskoga cara, Kau, sine, drugu vojsku silnu, Ognjevite janjiare Turke, to Jedrene dre kuu bilu, Janjiara, kau, sto hiljada; govore ljudi Kau, sine, U Turina treu vojsku silnu,i

Nekakoga Tuku Manduku, A to hue, a to grdno tue.i

U Turina vojske svakojake, U Turina jednu kau silu,Samovoljna Turin-Vlah-Aliju, Te ne slua cara estitoga, ne misli, Za vezire nikad vojsku ostalu Za carevu svu A koliko mrave po zemljici; Taku silu u Turina kau! On beza zla, sine, proi ne e, Ne e s carem, sine, na Kosovo, Okrenuo drumom lijevijem, Te ti Banjsku, sine, ojadio, 1 ivijem ognjem popalio,i

I najdonji

kamen

rasturio,

35

Vjerne tvoje sluge razagnao, Staru majku tvoju ojadio,

Sa konjem

joj kosti

izlomio,

Vjernu tvoju ljubu zarobio,

Odveo

je u polje Kosovo, Ljubi tvoju ljubu pod adorom, A ja, sine, kukam na garitu

A

ti

vinoti

pije

u Kruevcu,

Zlo

vino, napokonje, bilo!

III.

SULTAN MURAT PIE KNJIGU CARU LAZARU.Car Mu rate u Kosovo pade, Kako pade, sitnu knjigu pie,

Te Na

je alje

ka Kruevcu gradu

koljeno srpskom knez-Lazaru: Oj Lazare, od Srbije glavo!Nit' je bilo, niti

moe

biti

Jedna zemlja, a dva gospodara, Jedna raja, dva haraa daje; Carovati oba ne moemo. Ve mi polji kljue i harae, Zlatne kljue od sviju gradova, I harae od sedam godina; Ako li mi to poslati nee, A ti hajde u pi lje Kosovo, Da sabljama zemlju dijelimo!>,

37

Kad Lazaru

sitna knjiga dodje,

Knjigu gleda, grozne suze roni, Glase alje na sve etir strane, Koliko je srpske carevine, junake, I sazivlje vojskui

Priklinje

ih, do neba se uje: Ko je Srbin srpskoga roda, >I od srpske krvi i koljena, A ne do'o na boj na Kosovo, Ne imao od srca poroda, Ni mukoga ni djevojakoga;i

Od ruke muRujno vino,

nita ne rodilo,ni enica bijela,

Rom

kap'o dok

mu

je

koljena!

38

IV.

CARICA MILICA TRAI OD CARA LAZARA, DA JOJ OSTAVI JEDNOG BRATA U KRUEVCU\rii

ii

Car Lazare sjede za veeru,Pokraj njega carica Milica.Veli

njemu carica Milica:zlatna,

Car Lazare, srpska kruno

Ti polazi sjutra u Kosovo, Sobom vodi sluge i vojvode,

A kod dvora nikog ne ostavlja, Oare Lazo, od mukiieh glava,

Da ti moe knjigu odnijeti U Kosovo natrag vratiti; Odvodi mi devet mile brae, Devet brae, devet Jugovia, Ostavi mi brata bar jednoga,i

Jednog brata

sestri

od zakletve!

39

:

Njoj govori srpski knez L?zare:

Gospo moja, carice Milice, Koga bi ti brata najvoljela Da f ostavim u bijelu dvoru?

Ostavi mi Boka Ju^via.Tada reeGospo Kada sjutra bijel dan osvane, Dan osvane i ograne sunce,I

srpski knez Lazare: moja, carice Milice,

vrata se otvore na gradu, Ti ietaj gradu na kapiju, Tud poi vojska na alaje:* Sve konjici pod bojnim kopljima, Pred njima je Boko Jugoviu, I on nosi krstaa barjaka; Kai njemu od mene blagoslov, Nek da barjak, kome njemu drago,

e

Pa nek

s

tobom kod dvora ostane.jutru jutro osvanulo,

Kad uI

gradska se otvorie vrata,

Tad ieta carica Milica, Ona stade gradu na kapiju, Af eto ti vojske na alaje Sve konjici pod bojnim kopljima,Pred njima je Boko Jugoviu, alatu vas u istom zlatu. Krsta ga je barjak poklopio, Pobratime, do konja alata. Na barjaku od zlata jabuka, Iz jabuke od zlata krstovi,

Na

Of

(

)d kr\t>I Ispred naeg dvora gospodskoga, Odletee na Kosovo ravno, I padoe med' Muratov tabor, se ne digoe; Ode padoe, To je, braot, vae znamenije, Bojati se da ne izginete. Al' besedi Vaistina sluga:poleti jato

Ode

ve

Draga

sestro,

Stevanovai

ljubo,

Neu,Jerti

seko, nevere initinisi

Gospodaru

mome tvome. na zakletvi bilai

Kako nas

je zaklinjao knee, Zaklinjao, proklinjao ljuto: Ko je Srbin i srpskoga roda,

I

od srpske krvi kolena, A ne do'o na boj na Kosovo,i

Od ruke mu

nita ne rodilo, Rujno vino, ni enica bela, Ne imao poljskog berieta, Ni u domu od srca poroda, Rdom kap'o dok mu je kolena!

60

Pa ja ne smem nevere initi Gospodaru mome tvome.i i

Ve

ueta u ardake gornje, Pa probudi gospodara svoga:Ustanite, dragi gospodaru, Jeste nama putovati vreme!

Usta Steva na noge junake,II

umiva svoje lice belo, oblai gospodsko odelo,

Pa pripasa sablju okovanu, Pa uzima kondir vina rujna, Te napija krasnu slavu boju,

Srena

puta

i

krsia asnoj* ai

Vojvodi

U svom

dvoru za stolom svojijemje to

pre

i

posle,

Pa ieta pred gospodske dvore, Usedoe dva konja viteza,Razavie krstate barjake, svirale, Udarie bubnji Digoe se Bogom putovati.i

BelaSusrete U ruku

ih je

zora zabelilapolju

Na Kosovu, krasnomih

ravnom,

Kosovka devojka, joj dva kondira zlatna, Oba zlatna, al' obadva prazna, Pod pazuhom klobuk svile bele, Za klobukom bela kita perja, U dnu perje srebrom zaliveno,po sredi zlatom prepleteno po vrhu biserom kieno. Al' besedi Vaoj evi Stevo: Boja pomo, moja seko draga, Gde si, duo, na ograju bila?I

A

61

Otkuda

ti klobuk svile bele? Daj mi, seko, klobuk svile bele, Da ga poznam, koga je vojvode, A tako mi srena puta moga,

Nevere

ti

Al' besedi

neu! Kosovka devojka:uiniti

Zdravo da si, kneeva vojvodo, Nisam nigde na ograju bila, Rano me je probudila majka, Mi ranimo, te vodu grabimo, Kad ja dooh na vodu Sitnicu, povodna, Al' Sitnica mutnai

Nosi, brate, konje

i

junake,

Turske kape i bijele alme, Krasne srpske bijele klobuke, Ovaj klobuk blizu kraja bese,Ja zagazih u vodu Sitnicu, I uhvatih klobuk svile bele, Brata imam od mene mlaega, Nosim klobuk bratu roenome, Ja sam mlada, milo mi je perje! Klobuk dade kneevoj vojvodi.

im ga vide Vaoj evi Stevo, im ga vide, tim ga poznade,i

Prosu suze niz gospodsko lice Klobuk dade Kosovci devojci, Pa se mai u depove rukom, Te joj dade tri dukata uta:Najti, seko, Kosovko devojko, A ja idem u boj na Kosovo U presveto ime Isusovo. Ako Bog da te se natrag vratim,

Eoioto

62

te darivati darom; Ako 1\ scko, ja pogiboh amo, Pomeni me po pekeu mome.

Lepim

u

Udarie konje

mamuzama

u napredak, Susretoe brzog konjanika, Na dogatu konju od megdana,

Pa pooe malo

Sablju nosi u lijevoj ruci, Koplje bojno pod desnim kolenom,

Desna mu je odseena ruka, Sav mu dogo u krv ogreznuo. nazva: Njemu Stevo Boju\>

Boja pomo Ja Boga ti, Otkud li si, od koga li grada Kako li se zove prezimenom?

brzi konjanie, neznan dobar junak,

kae: Ja sam, brate, roen od Budimlja, Na ime sam Orloviu Pavle, Nosio sam krstaa barjaka, Oko njega izgubio ruku, Osta barjak s rukom u Kosovu!istinu

Njemu junak pod

Pa ga pita Vasojevi Stevo: Ja Boga ti, Orloviu Pavle, Kad si, brate, bio na razboju, Je li nama u ivotu Lazo? Je li Lazo u boj udarao? Jesu li nam na skupu vojvode? Jesu 1' zdravo i mirno vojvode? Besedi mu Orloviu Pavle: Jeste triput u boj udarao.

63>

Kad se rodi na istoku sunce, Onda j' Lazo najpre udario; S desne strane Lazo nareuje, Nareuje starca Jug-Bogdana, Njemu daje devet Jugovia,I jo, brate,

Banovi

Strahinju,

S njima

alje nekoliko vojske,

A

s lijeve starca Stojadina

od Male Morave, Sa njim alje dijete LauaIz Arilja

Na labudu, konju

bijelome, I s njim prati nekoliko vojske.

A

ostali bani

i

knezovi,

I vojvode koje su pod vlasti, Svi odoe za njim po sredini. On udari po sredini vojske Na Mu rata cara prokletoga, Silu radi i razgoni vojsku

Sve traei careva

aora,

Al adora nai ne mogae, Milo jeste prije udario, U ljutini su dva pobratima, Jere ga je care prekorio, Prekorio, rieverom nazvao, Carev ador Milo oborio,

Pod adorom caraSilu tursku,

rasporio,

mnogobiei

umalio.terase,

Tu se mnogo

Mnoge

turske sile potiskoe, Potiskoe i upolovie, Ni ko gine, ni ko rane dobi,

Sreno

bilo,

i

bolje bi bilo,

AF izdade

Vue

Brankoviu,

64

:

puste planine, Svi sa njime carski oklopnici I jo mnoga ubojita voj^a.

>0d Golea, od

Kada care na ador udari, Da naklopi s lea Turkom Vue, Vuk izdade, udariti nehte! Ljuto kune slavni knez Lazare, Ljuto kune Vuka Brankovia, I nekakva Vasojevi-Stevu, Od Sjenice, od sela Dubnice Od nekakva grada Vasojice:Kj davori, Vasojevi-Stevo,

Za rukom

ne rodilo, U polju ti stado ne blejalo, U dvoru ti edo ne plakalo, Kad izdade u Kosovu Laza.ti

ito

Kad

to

zau Vasojevi

Stevo,

Udari se po kolenu rukom, Cisti skerle* na kolenu pue, Zlatna kopa na desnom rukavu Teko meni i do Boga moga,

Na meni je ostanula kletva ;.Od mojega estil v>a kieza!Udarie konje

mamuzama,

Sitnicu vodu prebr odie, Udarie u carevi tabor. Kako doe Vasojevi Stevo, Tri je pae bio ubio, Kad zapoe biti etvrtoga, Tu pogibe Vasojevi Stevo, I sa njime Vaistina sluga I vojske im dvanaest hiljada.i

Pa

65

XI

GLASI O BOJU NA KOSOVU.

Poetala carica Milica Ispod grada bijela Kruevca, S njome eu dvije mile keri: Vukosava i lijepa Mara*. K njima jezdi Vladeta vojvoda Na doratu na konju dobrome; Vladeta je konja oznojio I u b'jelu penu obukao.Pita njega carica Milica: Oj Boga ti, kneeva vojvodo! to si tako konja oznojio?

Ne ide li sa polja Kosova? Ne vide li estitoga kneza, Gospodara moga tvoga?i i

66

AI' besjedi Vladeta vojvoda: Oj Boga mi, carice Milice!

idem sa polja Kosova, estitoga kneza, Ve ja videh kneeva zelenka, Ceraju ga po Kosovu Turci, A knez misim da ie poginuo.ja

Ta

Al' ne videh

Kad to zau carica Milica, Proli suze niz bijelo lice, Pa jo pita Vladetu vojvodu:Jo mi kai, kneeva vojvodo! Kad si bio na Kosovu ravnu, Ne vide li devet Jugovia I desetog starog Jug Bogdana.

Vladeta vojvoda: Ta ja prodoh kroz Kosovo ravno, I ja videh devet Jugovia I desetog starog Jug-Bogdana: Oni bjehu u pola Kosova, Krvave im ruke do ramenaAl' besjediI zeleni

Ali su

maci do balaka; im malaksale ruke,

Sijekui po Kosovu Turke.Jo

mu ree

carica Milica:

Stan' poekaj, kneeva vojvodo! Ne vide li jo dva zeta moja: Brankovia, Milo Obilia?Al' besjedi

>Ta

ja

Vladeta vojvoda: prodoh kroz Kosovo ravno,

67

I ja

vieh

Milo Obilia:

On

stajae u polju

Kosovu,

Na bojnoBojno

Oko Do sad mislim, da je poginuo; AF ne videh Vuka Brankovia, Ne vieh ga, ne vid'lo ga sunce! On izdade estitoga kneza, Gospodara moga tvoga.i

se koplje naslonio, se koplje prelomilo, njega Turci navalie,

mu

i

Istom oni tako besjeahu,Al' eto

sluge Milutina, Nosi desnu u lijevoj rukuti

Na njemuVas mu

rana sedamnaest, konjic u krv ogreznuo.je

Veli njemu gospoda Milica:

to je bolan, slugo Milutine?

Zar izdade cara na Kosovu?govori sluga Milutine: Skin' me, gospo, sa konja viteza, Umij mene studenom vodicom, I zalij me crvenijem vinom; Teke su me rane osvojile.Al'II

Skide njega gospoda Milica, umi ga studenom vodicol,zali

ga crvenijem vinom.

Kad se sluga malo povratio, Pita njega gospoa Milica: to bi, slugo, u polju Kosovu? De pogibe slavni knee Lazo?De pogibestari

Jug Bogdane?

68

pogibe devet Jugovia? De pogibe Milo vojevoda? De pogibe Banovi Strahinia? ta uini Vue Branoviu?

e

Tada sluga poe

kazivati:

Svi ostae, gospo, u Kosovu. De pogibe slavni knez Lazare.

Tu su mnoga koplja izlomljena, Izlomljena turska srpska, Ali vie srpska, nego turska, Brane', gospo, svoga gospodara,i i

Gospodara, slavnog knez-Lazara. A Jug ti je, gospo, poginuo, U poetku, u boju prvome. Pogibe ti osam Jugovia, brat brata izdati ne ede, Dokle gode jedan tecijae;

e

Jo ostade Boko Jugoviu,Krsta mu se po Kosovu vija, Jo razgoni Turke na buljuke,* Kao soko tie golubove; Do sad mislim da je poginuo.

De ogreznu krvca do koljena, Tu pogibe Banovi Strahinja.gospo, poginuo Kod Sitnice kod vode studene, Deno mnogi Turci izginuli. Milo zgubi turskog car-Murata

Milo

ti

je,

Turaka dvanaest hiljada; Bog da prosti, ko ga je rodio! On ostavi spomen rodu srpskom, Da se pria pripovijeda Dok je ljudi dok je Kosova.Ii

i

69

A ne

pitaj

za prokletog Vuka

Grobnica

mu

kosti izmetala!

On je srpsku slavu ugasio, On izdade cara na Kosovu!

70

XII

KOSOVKA DJEVOJKA.Uranila Kosovka devojka, Uranila rano u nedelju, U nedelju prije jarka sunca. Zasukala bijele rukave,

Zasukala do belih lakata. Na pleima nosi hlcba bela, U rukama dva kondira zlatna

U jednome hlaane vodice, U drugome rumenoga vina;Ona ide na Kosovo ravno, Pa se ee po razboju mlada, Po razboju estitoga kneza, Te prevre po krvi junake; Kog junaka u ivotu nae, Umiva ga hlaanom vodicom, Prieuje vinom crvenijemI

zalae hlebom bijelijem.

71

Namera

Na Na kneeva mladaI

namerila bila junaka Orlovia Pavla,je

njega

je

barjaktara, nala u ivotu,

Desna mu je ruka oseena I lijeva noga do kolena,Vita su

Vide

mu rebra izlomljena, mu se digerice bele;

Izmie ga iz te mnoge krvce, Umiva ga hlaanom vodicom, Prieuje vinom crvenijemI

zalae hlebom bijelijem.

Kad junaku

srce zaigralo,

Progovara Orloviu Pavle: Sestro draga, Kosovko devojko! Koja ti je golema nevolja, Te prevre po krvi junake? Koga trai po razboju mlada? Ili brata ili bratueda?Al'

po grehu stara roditelja?.4

Progovori Kosovka devojka: Dragi brate, delijo neznana! Ja od roda nikoga ne traim: Niti brata, niti bratueda, Ni po grehu stara roditelja. Mo' li znati, delijo neznana, Kad knez Laza prieiva vojsku, Kod prekrasne Samodree crkve.Tri nedelje trideset kaluera? Sva se srpska priestila vojska, Najposlije tri vojvode bojne*

Jedno

jeste

Milou vojvoda,

A drugo je Kosani Ivane, A tree je Toplica Milanu,Tri viteza bolji od boljega,

Onakijeh na svijetu nema, Sablje im se po kaldrmi vuku,

Na glavama svileni kalpaci, Po kalpacih okovano perje, Na junacih kolaste azdije. Oko vrata svilene marame, Na rukama burme pozlaene. Kada proe Milo Obiliu, Pokloni mi kolastu azdiju; Kada proe Kosani Ivane, Pokloni mu burmu pozlaenu; Kada proe Toplica Milane, Pokloni mi koprenu od zlata, Zarui me za vijernu ljubu.Njih ja danas po razboju traim.

Al" besedi Orloviu Pavle: Sestro draga, Kosovko devojko! Vidi, duo, ona koplja bojna, Ponajvia a i ponajgua, Onde i' pala krvca od junaka, Ta dobrome konju do stremena, Do stremena i do uzenije, A junaku do svilena pasa,

Onde su

ti

sva

tri

poginula,

Ve

ti

idi

dvoru bjelome,i

Ne krvavi skuta

rukava.

Kad devojka

sasluala reci,lice.

Proli suze niz bijelo

73

Ona

ide

svom

bijelu

dvoru

Kukajui

iz bijela grla:

Da

Jao jadna! Hude ti sam sree! se jadna, za zelen bor hvatim, I on bi se zelen osuio.

^^*~

74

XIII

SMRT MAJKE JUGOVIA.Boga moli Jugovia majka, joj Bog da oi sokolove

DaI

labudova, Da odleti na Kosovo ravno, I da vidi devet Jugovia I desetog star-Jug Bogdanabijela krila

BogI

to molila Boga, domolila; joj dao oi sokolove bijela krila labudova.

na Kosovo ravno, Mrtvih nade devet Jugovia I desetog star- Juga Bogdana I vie njih devet bojnih koplja, Na kopljima devet sokolova. Oko koplja devet dobrih konja A pored njih devet ljutih lava.leti

Ona

i5

:

Tad1

zavrita devet dobrih konja

zalaja devet ljutih lava,

VeI

zaklikta devet sokolova. I tu majka tvrda srca bila, Da od srca suze ne pustila, uzima devet dobrih konja, I uzima devet ljutih lava,

A

uzima devet sokolova, Pak se vrati dvoru bijelome.snahe ugledale, Malo blie pred nju ietale. Zakukalo devet udovica, Zaplakalo devet sirotica, Zavritalo devet dobrih konja, Zalajalo devet ljutih lava, Zakliktalo devet sokolova. I tu majka tvrda srca bila, Da od srca suze ne pustila.je

Daleko

Kad je bilo noi u po noi, AP zavrita Damjanov zelenko. Pita majka Damjanove ljubeSnaho moja,ljubo

Damjanova,

to nam vriti Damjanov zelenko? AlVje gladan enice bjelice,Ali

edan vode saljuba

Zveana?

ProgovaraNit' je

Damjanova: Svekrvlce, majko Damjanova,gladan penice bjelice,njega

Niti

edan voe, sa Zveana,/je

Ve

Damjah nauiozob zobati,

'Do po noi

sitnu

76

Od po noi na drumPak onto gaI

putovati;

ali

svoga gospodara

na sebi donio! tu majka tvrda srca bila, Da od srca suze ne pustila.nije

danak osvanuo, dva vrana gavrana, Krvava im krila do ramena,u jutroAli lete

Kad

Na

kljunove b'jela pjena trgla; Oni nose ruku od junaka, I na ruci burma pozlaena, Bacaju je u krioce maici.

Uze ruku Jugovia majkaOkretala, prevrtala s njome, Pa dozivlje ljubu Damjanovu:

Snaho moja, ljubo Damjanova, Bir poznala, ija j' ovo ruka? Progovaraljuba

Damjanova:

Svekrvice, majko Damjanova, Ovo j' ruka naega Damjana, Jera burmu ja poznajem, majko,

Burma

sa

mnom

na vjenanju

bila!, t

Uze majka ruku Damjanovu,Okretala, prevrtala s njome,

Pak

je ruci tiho besjedila:

Moja ruko, zelena jabuko,Gdjesi

rasla, gdjesi

1'

si

ustrgnuta!

A

rasla

na kriocu mome,

77

Ustrgnuta na Kosovu ravnu ! Al' tu majka odoljet' ne mogla,

PrepueZaI

joj

srce od alosti

svojijeh devet Jugovia desetim star-Jugom Bogdanom To izusti, a duu ispusti.

K osovo

78

XIV

POSVEENJE KNEZA LAZARA.Kad Lazaru odsekoe glavu Na ubavu na polju Kosovu,

Od

Ve

Srbija se niko ne desio, se desi jedno Ture mlado, Jeste Ture, al' je od robinje.

Rodila ga Srpkinja robinja, mlado: Pa besedi tursko draga! brao moja Ao Turci, Ovo j' glava jednog gospodara. Grehota je od Boga jednoga, Pa je kljuju orli i gavrani,

mome

Da je gaze konji junaci! Uze glavu svetoga Lazara,i

Zavi u skut kolaste azdije, Pa je nosi do vode kladenca, Spusta glavu u vodu kladenac.Stajala je glava u kladencu

Lepo vreme etrdeset

leta.

79

:

A ubavo*

na Kosovu

telo,

Ni ga jedu orli ni gavrani, Ni ga gaze konji ni junaci.

Boe na svem tebi hvala! Podigle se kiridije* mlade Od ubava Skadra na Bojani, Bugare, Oni voze GrkeMilii

Oni idu Niu Vidinu, Na Kosovu konak uinili.i

Veerale

kiridije mlade,

Veerale, pak su oednile,Izmed' sebe venjer* uegoe, Uegoe venjer jasnu svecu, Oni trae vode po Kosovu. Namera ih namerila bila, Namerila na vodu kladenca, Jedan veli kiridija mladi: Ev' u vodi mjeseine sjajne! Drugi veli kiridija mladi:Nije,

brao, meseina

sjajna!

Trei mui,

nita ne besedi.

Okrenu se pravo ka istoku, Pa pomenu Boga istinoga, Isfnog Boga svetog Nikolu Pomuz' Boe oe Nikola! Pa zagazi u vodu kladenca,ii

Te Pa1

izvadije

iz

kladenca glavu

Svetitelja srpskoga Lazara,

mee

na zelenu travu,

zahiti

vode u kondiru.se edni

Dok

vodom

bredie,

80

:

Kad

su crnoj zemlji pogledali,

Ncsta glave sa zelene trave, Ode glava preko polja sama. Sveta glava do svetoga tela.Pripoji se

kako

to

j'

i

bila.

Kad u jutru beo dan osvanu, Olas dadoe kiridje mlade, Glas dadoe starim svetenikom.I

tu

doe mnogo

svetenika,

)

n

iI

stotine ttarih svetenika, dvanaest velikih vladika, stara patrijara:

erm

Prve peki, drugo carigradski,VasiljenskiIi

jeruspiimski;

Oblaie velike odede,na glave kape kamilavke, u ruke knjige staroslavne,* Pa itae velike molitve, I drae velika denija,*I

Za

tri

dana

i

tri

noi tavne

IV

e Jasku Beenevoj, iatovcu, ir e Divi, Kuvedinu,* Da e u Maedoniju.*U':

Ni sedoe, ni se odmorie, Ni legoe, ni sanka imae, Mole sveca, kud sv?tnc p i, Da kojoj Laza zadubini U Opovu, ili Kruedolu,

e

e

1

ili

Rakovcu,ili

ili

ili

Nee

svetac zadubini tuoj,

Ve

on

hoe

svojoj zadubini,

81

A

u svoju krasnu Ravanicu*

Pod visokom pod Kuaj-planinom,to je Laza sagradio crkvu Za ivota joste za svojega,

Sagradio sebi zadubinu O svom hlebu i o svome blagu, A bez suzah bez sirotinjskijeh!

OBJANJENJA.*

anac

je

opkop, ovdje

eancu arenomu zna-

iti u utvrenoj varoi ili gradu, kao to se Kruevac sm u ovoj istoj pjesmi na drugom mjestu nazivlje gradom. Sveti Amosije pada na dan 15. lipnja po istonom kalendaru. Taj dan je knez Lazar imao svoje krsno ime ili slavu; radi toga se sluila sluba.

Srba je stari obiaj slaviti slavu ili krsno ime, koje ostaje kao kuna ili se dri kao sveani porodini dan, porodina slava. Na svu priliku je to staro slovensko proi

U

slavljanje

bogova domaih

ili

porodinih. Dokaz

je,

to

se danas onaj svetac, koji se slavi, smatra za porodinoga patrona i mijenja se, ako se tko u nevolji drugom svetom zavjetuje na dobro izae, te misli da mu je t j e pomoeno. U ovom sluaju se slava mijenja. Neki dre da se s a v e oni dani kad je koja porodica primila hrianii

m

1

Za slavu se sprema i t o pc starinskom nainu. To se ito zove po mnogijem krajevima k o 1 v o. Obiaj se ovaj danas vie no i jedan sauvao medu Srbima, osobito je drag i potovan. Proslavljanje ovog dana znae rijei o Lazaru: Svu gospodu zove na svetoga. Knjiga u pjesmama znai koliko pismo 'li list. Sovra ili trpeza je sto za kojim se objeduje. Taman bie vina najviega znai taman bie u najviem piu. Vino po metonimiji stoji mjesto pie. Danisrvo, nu to je teko primiti.ji i i:

ia Sintaksa, 49.Divanje

savjet

ili

vijee.

83

turska rije kao divan. Na svu priliku znavrstu pojasa. '1 o i ovdje znaiti. Periani su nakiti od srebra, koji su se vjeali na glavu ispod vijenca, to se na glavu metao. U nekoliko se po planinskim mjestima sauvao do danas i nakit i imejei

emeri

i

svod a

e

tijeh periana. Mjesta, to se spominju, svekolike su crkve po Staroj Srbji i okolini, koje se i danas nalaze, neka cijela a neka razvaljena od Turaka.

mu. Biogradski muzej narodni ima

s

Resava je rijeka u Sr^ m koja st nljeva u Moravu, desne strane, kod varoice Svilajenca.Platno je strana zida. Visoki Stevan je sin kneza Lazara, koji je u vijeka vladao Srbijom kao despot.

poetku

15.

Pod knjigama carostavnim razumijevaju se kao nekakve proroke knjige, u kojima se moe vidjeti ta o biti. Drugda se zovu starostavne. ul inae dule, turska rije, znai topovsku kuglu.i

Hat je dobar jahai konj. Rahat je sva oprema konjska. Balak je dralje od sablje. Kada, dimin. kaduna, znai turska gospoda.Alaj je

etaje

ili

odjeljenje vojske.

Jedek

paradni konj.je

SamodreaKolasta

crkva na Kosovu.

je azdija

ogrta

ili

toga.

Burmai

je

prost prsten, bez

kamena

ili

potpisa.

Hesap je raun. Lab Sitnica su rijeke koje teku kroz Kosovo. ardije su trgovci. ta je slava vidi pod 3. Vidov dan je 15. lipnja. S tim danom je svezano neto uspomena od starog slovenskog predhrianskog kalendara. Ima i danas obiaj: brati u oi tog dana cvijee, koje je tada u cvatu, a zove se vidovica, pokiseliti ga u oi Vidova dana u vodu, pa se sjutra onom vodomumiti.

84

515011

Mrnjaveviipodigao ukoji se

sa vlasteoska porodica, koju je

Duansina

red vlastele.

Od

njih je

kralj

Vukain

doepao srpskogi

prijestola protiv

Duanovog

Uroa.

Mara su keri Lazareve. Vukosava je Vukosava bila za Miloem a Mara za Vukom Brankoviem. Tolike narodno predanje, nu istorija nije na isto sa udajom sa imenima keri Lazarevih. Toliko stoji da su mu Milo ii

Vuk

bili

zetovi.je

Buljuk

gomila.

Ubavrobuiz

je lijep.

Kiridije su ljudi koji

na konjima

ili

na kolima prenose

mjesta u mjesto. Venjer je svjetionik. Staroslavne. Vidi ta carostavne.

je

reeno

naprijed

za

knjige

Denije. upravo bdenije, die Vigilien, rije crkvena.

Kuvedin

i

sva imena pred njim imena su manastira

srpskih po Frukoj Gori.

Pod Maedonijom razumijevaju narodne pjesme esto Staru Srbiju. To je otuda to eksaktnost geografije i hronologije nikad nije traiti u narodnim pjesmama. Lazareva zadubina Ravanica i danas stoji prilino cijela u Srbiji u Pomoravlju, blizu mjesta uprije, ui

planini.

-o-

85

PG 1464 .K6 1906 IMS

Kosovo

PONTfr'lCAU iNsnitmi OM MED1AEVAL STUDIE659

QUEEN'S PARK

sm