1. Regionalne integracije na BliskomIstoku

Korijeni sukoba na Bliskom Istoku:

1. Nacionalizam – zemlje žele iskazati

neovisnost

2. Nafta – maksimizacija profita od nafte

3. Izrael – pitanje Palestine i izraelsko-arapski Sukob

Najveće regionalne integracije na

Bliskom istoku

League of Arab states (LAS)

Organisation of the Islamic Conference (OIC)

Gulf Cooperation Council (GCC)

GAFTA

League of Arab states (Liga arapskih naroda)

Liga arapskih naroda – regionalna organizacija arapskih država

Osnovana 1945. g. u Kairu

22 zemlje članice

Sluţbeni jezik – arapski

Cilj LAS-a: promicati suradnju i povezanost između

arapskih zemalja i štititi njihovu neovisnost i suverenostOrganisation of the Islamic Conference

Organisation of the Islamic Conference - međunarodna organizacija islamskih zemalja delegirana UN-u

Osnovana 1969. u Rabatu

57 zemalja članica

Sluţbeni jezik: arapski, engleski, francuski

Cilj OIC: očuvati islamske socijalne i ekonomske vrijednosti, promovirati solidarnost među zemljama članicama, odrţavati mir i poticati suradnju

Gulf Cooperation Council

Gulf Cooperation Council –trgovinski blok 6 arapskih zemaljau Perzijskom zaljevu

Osnovan 1981. u Riyadhu

6 zemalja članica

Sluţbeni jezik: arapski

Cilj GCC-a: formirati slične regulacije u području financija, trgovine, turizma, administracije, itd., poticati suradnju u privatnom sektoru, znanstveni i tehnički progres u industriji te uvođenje zajedničke valute do 2010. godine

GAFTA (Greater Arab Free Trade Area)

GAFTA – Zona slobodne trgovine za zemlje članice Arapske lige

Osnovana projektom 1997.g., a stupila na snagu 1.1. 2005. godine

18 zemalja članica

Sluţbeni jezik: arapski

Cilj GAFTE: formulirati regulacije i uskladiti legislativu i carine za zemlje članice Arapske lige

Postoji više razloga zašto Bliski istok nije

klasični slučaj regionalne integriranosti uključujući različitost nacionalnih interesa,

uključenost svjetskih sila u regionalna područja, arapsko-izraelski sukob i uloga „političkog

Islama“. Uz dosad navedene različite političke razloge na nemogućnost značajnije regionalne

povezanosti zemalja na Bliskom Istoku utječe negativna percepcija, stereotipi i tvrdoglavost

regionalnih sudionika poglavito zbog arapsko-izraelskog sukoba.

Konsolidacija država Bliskog Istoka pod sjenom „hladnog rata“ i arapsko-izraelskog sukoba

učinila je to područje nepodobnim za regionalizaciju usprkos činjenici da meĎu arapskim

zemljama postoji mnogo poveznica uspješne regionalizacije; zajednička povijest, jezik i kultura.

Negativne silnice koje utječu na nemogućnost bolje regionalne povezanosti ove

regije su državni nacionalizam, lokalna rivalstva i utjecaj veliki sila koje šire svoje područje

utjecaja što je zajedničko za sve regije svijeta u razvoju.

2. League of Arab states (LAS) i Organisation of the Islamic Conference (OIC)

2.1. LAS:Liga arapskih naroda – regionalna organizacija arapskih država u jugozapadnoj Aziji i sjevernoj i sjeverno-istočnoj Africi.

Osnovana 22. ožujka 1945. u Kairu

Sedam zemalja osnivačica (Egipat, Irak, Jordan, Libanon, Saudijska Arabija, Sirija i Yemen). Arapska

liga danas broji 22 zemlje članice

Službeni jezik – arapski

CILJ: “Približiti povezanost između zemalja Lige i koordinirati suradnju među njima, očuvati njihovu neovisnost i suverenitet i raditi u interesu arapskog država…”

Statistički podaci:

Područje – Ukupno područje sa Zapadnom Saharom 13.953.041 km2

Populacija - procjena (2007) 339,510,535

Prosječna gustoća naseljenosti 24.33/km2

GDP po (PPP) 2007. procjena - Ukupno $2,364,871 miliona

Per capita $11,013

Valuta – 21 valute zemalja članica

Egipatsko članstvo je suspendirano 1979. kada je potpisan egipatsko-izraelski mirovni sporazum i sjedište Lige je premješteno iz Kaira u Tunis. 1987. arapske zemlje su obnovile diplomatske odnose s Egiptom koji je primljen u Ligu 1989. te se sjedište ponovno prebacuje u Kairo.

U rujnu 2006. Venecuela je prihvaćena kao zemlja promatrač, a Indija u 2007

Interne regulacije Vijeća Arapske lige (Council of the League) donešene su u listopadu 1951.

General-Secretariat- donešene u svibnju 1953.

Organizacijska struktura Arapske lige temelji se nadualnosti nadnacionalnih institucija i suverenosti

zemalja članica.

2.2. Organisation of the Islamic Conference međunarodna organizacija islamskih zemalja delegirana UN-u

Osnovana 29. rujna 1969. u Rabatu. OIC je utemeljena u rujnu 1969. na prvom kongresu muslimanskih vođa u Rabatu (Maroko) koji je održan kao odgovor na gubitak muslimanskih svetih mjesta u Jeruzalemu od strane Židova.

57 zemalja članica

Službeni jezik: arapski, engleski, francuski

. „The Conference of Kings and Heads of State and Government“ je rukovodeće tijelo OIC-a. Sastaju se svake 3 godine.

CILJ: “Očuvati islamske socijalne i ekonomske vrijednosti, promovirati solidarnost među zemljama članicama, održavati mir i poticati suradnju…”

Druga najveća meĎunarodna organizacija iza Ujedinjenih naroda sa 57 zemalja članica

1970. godine prvi kongres OIC-a održan u Jeddahu

Sastaju se svake 3 godine.

Organizacija je kolektivni glas muslimanskog svijeta u duhu promoviranja meĎunarodnog mira i jedinstva izmeĎu različitih naroda svijeta

Kao odgovor na izazove u budućnosti održan izvanredni kongres u Meki u prosincu 2005.

Najvažnije odluke donešene s ciljem reforme i modernizacije organizacije:Štititi zajedničke interese i poticati legitimne akcije zemalja članica, Poštivati pravo na samoodreĎenje i nemiješanje u nacionalna pitanja pojedinih članica, Dati potporu pravima svakog čovjeka kao u Povelji UN-a i meĎunarodnog prava, Jačati intra-islamsku ekonomsku i trgovinsku suradnju s ciljem osnivanja zajedničkog islamskog tržišta

temeljne razloge za neuspjeh OIC-a u prošlosti: „sukobljavajući i povremeni dijametralno sukobljeni interesi zemalja članica koji utječu na nemogućnost donošenja odluke, povećanje broja zemalja članica što utječe na smanjenu mogućnost upravljanja organizacijom i uvijek prisutna financijska

ograničenost (restrikcija) same organizacije. To se posebno ogleda u iračko-iranskom ratu (1980.-1988.) i iračkoj invaziji Kuvajta 1990-te kad OIC nije uspio razriješiti međusobne muslimanske konflikte i proširiti svoj utjecaj na globalnom planu.

3. Gulf Cooperation Council (GCC), GAFTA i ostale organizacije

3.1. Gulf Cooperation Council

Gulf Cooperation Council jetrgovinski blok 6 arapskih zemalja u Perzijskom zaljevu

Osnovan 25.5. 1981. u Riyadhu

6 zemalja članica

Službeni jezik: arapski

Cilj GCC-a: formirati slične regulacije u području financija, trgovine, turizma, administracije, itd., poticati suradnju u privatnom sektoru, znanstveni i tehnički progres u industriji te uvođenje zajedničke valute do 2010. godine (Khaleeji)

Članstvo:

Nisu sve zemlje Perzijskog zaljeva članice GCC-a (Irak, Iran)

Iraku je suspendirano članstvo nakon napada na Kuvajt, obnova članstva pokrenuta 2007. godine

Jemen je trenutno u procesu pregovora i očekuje članstvo do 2016. godine

Osnovne informacije o organizaciji:

Populacija – 40.338.196 procjena (2008.)

GDP – $1.103,235 mlrd (ukupno)

Per capita $22.083 (prosjek)

Zemlje članice i valute: Bahrein (dinar),

Kuvajt (dinar),

Oman (rial),

Katar (rial),

S.Arabija (rial),

UAE (dirham)

Ciljevi organizacije: Formuliranje sličnih regulacija na području ekonomije, financija, trgovine, administracije i

zakonodavstva

Poticanje znanstvenog i tehnološkog napretka na području industrije, poljoprivrede i ljudskih potencijala

Osnivanje znanstvenih istraživačkih centara

Poticanje suradnje između privatnog sektora

Uvođenje zajedničke valute do 2010. godine (Khaleeji)

Organizacijska struktura:

The Supreme Council – najviši autoritet GCC-a formiran of vođa zemalja članica

The Ministerial Council – ministri vanjskih poslova zemalja članica

The Secretariat – General – izvršno tijelo GCC-a

Obrambene snage:

Peninsula Shield Force – vojna strana GCC-a osnovana s ciljem da zaštiti suverenitet zemalja članica

1984. GCC odobrio formiranje 2 brigade (10.000 vojnika)

Baza u S.Arabiji, blizu granice s Irakom i Kuvajtom

(OPEC)

OPEC – međunarodna organizacija zemalja izvoznica nafte

Osnovana 1960. sa sjedištem u Beču

12 zemalja članica (4 zemlje GCC-a – Kuvajt, Katar, Saudijska, Arabija, UAE)

Na području zemalja članica nalazi se oko 2/3 svjetskih zaliha nafte

Članice:

(Alžir, Angola, Ekvador, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, S.Arabija, UAE, Venecuela)

* Indonezija napustila OPEC 2008. godine

Ove do sada su bile regionalne integracije, slijede ekonomske integracije:

U ekonomske integracije (regionalne integracije u političkoj ekonomiji) svrstavamo:

Zonu slobodne trgovine

Carinsku uniju

Zajedničko tržište

Ekonomsku uniju (zajednicu)

Razina integracije Eliminiranje carine na intraregionalnu trgovinu

Uvođenje zajedničke eksterne carine

Slobodno kretanje rada i kapitala

Koordinacija ekonomske politike i harmonizacija standarda

Zona slobodne trgovine

Carinska unija

Zajedničko tržište

Ekonomska i monetarna unija

3.1.1. GCC Zona slobodne trgovine

Osnovana u ožujku 1983. godine

Predstavlja jedan od najznačajnijih uspjeha GCC na polju ekonomske integriranosti

Opasnost da se roba koja potječe izvan unije uveze u zemlju s visokom carinom indirektno kroz zemlju s niskom carinom - uvođenje certifikata o podrijetlu robe (rules of origin)

3.1.2. GCC carinska unija

Odlukom Supreme Councila na 23. kongresu održanom u Kataru (21.-22. prosinca 2002. godine) odlučeno o formiranju carinske unije s 1. siječnjem 2003.

Ukinute su carine na međusobnu razmjenu i određene zajedničke (eksterne) carine prema ostalim zemljama

Bilateralni sporazum između Bahreina, Omana i SAD-a – ruši kredibilitet carinske unije i GCC-a

3.1.3. GCC zajedničko tržište

Na kongresu u Dohi (prosinac 2007.) odlučeno o formiranju zajedničkog tržišta s 1.1. 2008.

Prednosti: povećanje investicija i trgovine, slobodno kretanje robe i radne snage

Za 2010. planirana monetarna unija zemalja članica – korak prema formiranju ekonomske i monetarne unije

Kako bi shvatili zašto je GCC postigao manje od predviđenog prema UEA, trebamo krenuti od temeljnih pretpostavki o političkoj ekonomiji i nedavnoj prošlosti šest zemalja članica. Prema Sicku (1997) i Kapiszewskom (2001) u razloge ekonomskih problema GCC zemalja spadaju: proračunske neizvjesnosti zbog nepredvidljivosti promjene cijene nafte na međunarodnom tržištu, dominacija javnog sektora, nezaposlenost i podzaposlenost među lokalnom populacijom i netransparentnost državnih proračuna. Šest zemalja GCC-a raspolažu sa 46% svjetskih rezervi nafte. Što je važnije one imaju rezervi dovoljno za proizvodnju za otprilike još 90 godina. Sa institucionalnog pogleda, četiri od šest GCC država su članice OPEC-a (Organisation of Petroleum Exporting Countries), a pet od njih (uključujući Bahrain) su članice OAPEC-a (Organisation of Arab Petroleum Exporting Countries). Lijek za navedene probleme se može naći u mnogobrojnim publikacijama Svjetske banke i IMF-a: smanjiti državne subvencije javnom i privatnom sektoru, rezanje viška radne snage u civilnim službama, racionalizacija neproduktivne potrošnje i uvođenje većih stopa poreza na potrošnju stanovništva kao i na osobne dohotke te dobiti kompanija.

3.2. GAFTA

GAFTA – Zona slobodne trgovine za zemlje članice Arapske lige

Osnovana projektom 1997.g., a stupila

na snagu 1.1. 2005. godine

18 zemalja članica, 4 kandidata

Sjedište: Kairo

Službeni jezik: arapski

Zemlje članice (18) (Alžir, Bahrein, Egipat,Irak,Jordan, Kuvajt,Libanon, Libija,Maroko, Oman,predstavništvo Palestine, Katar, S.Arabia,Sudan, Siria, Tunis, UAE, Jemen)

Zemlje kandidati (4)(Komori,Jibuti,Mauritania,Somalia)

CILJ:

Projektom u Amannu 1997. formirana zona slobodne trgovine, snižene ili ukinute carine na međusobnu trgovinu između zemalja

Sve zemlje članice harmonizirale standarde i specifikacije radi jednostavnosti vanjskotrgovinske razmjene

Trend daljnjeg smanjenja carina (40% u zadnje 4 godine) s ciljem potpune eliminacije carina između arapskih zemalja

3.3. Neuspješne bliskoistočne regionalne integracije

Arab Cooperation Council - osnovan 1989. godine od strane Jemena, Iraka, Jordana i Egipta

Nastao kao odgovor na izostanak navedenih zemalja iz GCC-a i s težnjom bolje ekonomske povezanosti

Organizacija se raspala 1990. nakon iračke invazije na Kuvajt te zaoštrenih odnosa između Iraka i Egipta

Arab Maghreb Union trgovinski sporazum arapskih zemalja u Sjevernoj Africi

Osnovana 1989. godine, 5 zemalja članica

(Alžir, Libija, Mauritabija, Maroko i Tunis)

Sjedište: Rabat (Maroko)

Službeni jezik: arapski

Cilj organizacije: suradnja s ostalim regionalnim institucijama,čuvati suverenitet zemalja članica i štititi njihove interese

• Plitke integracije uključuju samo smanjivanje ili eliminiranje barijera u trgovini robama.

• Duboke integracije uključuju dodatne elemente harmonizacije nacionalnih politika, te uvoĎenja ili

poticanja interne faktorske mobilnosti.

4. APEC (Asia Pacific Economic Cooperation)

• Inicijalnu ideju dao australski premijer Bob Hawke 1989.godine

• 21 zemlja članica

• Prve zemlje članice: Australija, Bruneji Darussalam, Kanada, Indonezija, Japan, Koreja, Malezija, Novi Zeland, Filipini, Singapur, Tajland i SAD

• Kina, Hong Kong i kineski Taipei pridružili su se 1991., Meksiko i Papua Nova Gvineja 1993., Čile je postao članom 1994., a 1998. su se priključili Peru, Rusija i Vijetnam.

Od osnivanja 1989.g., ukupna trgovina APEC-a poraslaje za 395%, a ukupni se BDP utrostručio.

Cilj APEC-a: smanjenje trgovinskih barijera i investicijskih ograničenja.

APEC ostvaruje svoje ciljeve putem dijaloga između zemalja članica te se sve odluke donose konsenzusom.

Tri su osnovna područja djelovanja:

liberalizacija trgovine i investicija,

facilitacija (pojednostavljenje) poslovanja,

ekonomska i tehnička kooperacija

Liberalizacija trgovinskih i investicijskih tijekova: Cilj je postići potpunu liberalizaciju do 2010. g. za razvijene zemlje članice te do 2020. g. za slabije razvijene zemlje.

Ekonomska i tehnička suradnja: osnovni cilj je razvijanje kapaciteta i vještina na individualnom i institucionalnom nivou u zemljama članicama kako bi im se omogućilo sudjelovanje u regionalnim ekonomskim aktivnostima.

5. AFTA (ASEAN Free Trade Area)

AFTA je trgovinski sporazum Asocijacije jugoistočnih azijskih zemalja (ASEAN) potpisan 28.2.1992. u Singapuru.

• Inicijalna ideja dana u Tajlandu.

• Prve zemlje članice bile su: Bruneji, Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur i Tajland. Vijetnam se pridružio 1995., Laos i Mianmar 1997 i Kambodža 1999.

• AFTA se danas sastoji od 10 zemalja članica ASEAN-a.

• Zemlje promatrači su: Papua Nova Gvineja i Istočni Timor

• Posljednji sastanak ASEAN-a promatrale su i Kina, Japan, S.Koreja, Indija, Australija i Novi Zeland.

Primarni ciljevi AFTA-e su:

povećanje konkurentnosti ASEAN-a kao proizvodne baze na svjetskom tržištu putem eliminacije carina i necarinskih barijera;

privući više inozemnih izravnih ulaganja u ASEAN

• Osnovni mehanizam pomoću kojeg se nastoje ostvariti postavljeni ciljevi jest Zajednički efektivni plan o preferencijalnim tarifama - Common Effective Preferential Tariff (CEPT).

U okviru ASEAN-a ne postoje zajedničke stope carina koje se primjenjuju na uvozne robe iz ostatka svijeta.

• Međutim, zajedničke carinske stope se koriste prilikom intra-trgovine - (CEPT).

• Ciljni datum za ostvarivanje totalne eliminacije uvoznih carina na sve proizvode je 2015. godina za šest originalnih ASEAN članica i 2018. godina za novije članice.

ASEAN + 3

• Forum koji koordinira suradnju zemalja ASEAN-a i tri zemlje istočne Azije: Kine, Japana i Južne Koreje.

• Odgovor na Azijsku financijsku krizu.

• Chiang Mai inicijativa - baza financijske stabilnosti. Chiang Mai je aranžman o multilateralnoj zamjeni valuta između članica ASEAN-a i Kine, Japana te Koreje. Cilj aranžmana je osiguravanje likvidnosti i djelotvornosti ostalih financijskih aranžmana i institucija.

6. BIMST-EC (Bay of Bengal Initiative for Multi-Sectoral Technical and Economic Cooperation)

Osnovan u lipnju 1997. u Bangkoku

Prve zemlje članice: Bangladeš, Indija, Šri Lanka i Tajland (BIST-EC)

Naknadno su se pridružili Mianmar, Nepal i Butan (BIMSTEC -Bay of Bengal Initiative for Multi-Sectoral Technical and Economic Cooperation)

Ciljevi osnivanja BIMSTEC-a: promicanje ekonomskog i društvenog napretka i olakšavanje trgovinskih tijekova, promicanje i kombiniranje tzv. “Look west” politike Tajlanda i ASEANA s tzv. “Look east” politikom Indije i Singapura.

Svrha osnivanja ovog regionalnog bloka bila je olakšavanje trgovine i tehnološke suradnjemeđu zemljama članicama na području investicija, turizma, transporta i telekomunikacija,tehnologije i energije. Zahvaljujući brojnim reformama, ekonomije zemalja BMSTEC-a rastuvrlo brzo u usporedbi s nekim drugim regionalnim blokovima i svijetom u cjelini (tablica 1).Kriterij članstva je geografski položaj zemlje i pristup Bengalskom zaljevu.Predsjedanje BIMSTEC-om određuje se abecednim redom.

• Prva zemlja na čelu udruženja bila je Bangladeš (1997.-1999.), zatim Indija (2000.), Mianmar (2001.-2002.), Šri Lanka (2002.-2003.), Tajland (2003.-2005.), pa opet Bnagladeš (2005.-2006.). Butan je tražio da se njega preskoči u dužnosti predsjedanja, pa je u periodu od 2006.-2009. na čelu bila Indija.