Rick Riordan More Cudovista 2

7/27/2019 Rick Riordan More Cudovista 2

1/130

GIGA

Rick RiordanMore udovita: Percy Jackson i Olimpijci,

knjiga druga

Naslov izvornika

THE SEA OF MONSTERS: PERCY JACKSON & THE OLYMPIANS, BOOK TWO


2/130

GIGA

2

Za Patricka Johna Riordana,najboljeg pripovjedaa u obitelji


3/130

GIGA

3

Sadraj

1. Moj najbolji prijatelj kupuje vjenanicu .............................................................................. 42. Igram graniara s ljudoderima ........................................................................................... 73. Zaustavljamo taksi vjenih muka ...................................................................................... 144. Tyson se igra vatrom ........................................................................................................ 195. Dobivam novog cimera u bungalovu ................................................................................. 236. Napad demonskih golubova .............................................................................................. 307. Prihvaam neznaneve darove .......................................................................................... 388. Ukrcavamo se na "Princezu Andromedu" ......................................................................... 479. Imam najgore mogue obiteljsko okupljanje ..................................................................... 5310. Ukrcavamo se junjakim vojnicima ............................................................................... 5811. Clarisse sve die u zrak ................................................................................................... 6412. Dolazimo u Kikin wellness centar ................................................................................... 7113. Annabeth pokuava otplivati kui ................................................................................... 8014. Nailazimo na ubojite ovce ............................................................................................... 8715. I tko dobije Runo? Nitko ................................................................................................. 9216. Tonem s brodom ............................................................................................................. 9617. Doekuje nas iznenaenje na Miami Beachu ................................................................... 9918. Ulijeu partijanerski poniji............................................................................................ 10319. Utrka koija zavrava praskom ..................................................................................... 10820. Magija Runa pomae iznad svih oekivanja .................................................................. 114


4/130

GIGA

4

1.Mojnajboljiprijateljkupujevjenanicu

Moja nona mora poela je ovako:Stajao sam u naputenoj ulici nekog priobalnoga gradia. Usred noi. Huala je oluja. Vjetar ikia mlatili su po palmama du plonika. Ulicu su obrubljivale ruiasto i uto obukanekue, daskama zabarikadiranih prozora. Jedan blok dalje, iza reda grmlja hibiskusa, pjenio seocean.Florida,pomislio sam. Iako nisam ba siguran kako sam to znao. Nikad nisam bio na Floridi.A tad sam uo klopot kopita po asfaltu. Okrenuo sam se i vidio kako moj prijatelj Grover trikao da spaava ivu glavu.Aha, rekao sam. Kopita.Grover je satir. Od pasa prema gore izgleda kao tipini krakati tinejder, s paperjastomkozjom bradicom i lica opako istokana aknama. Neobino epa dok hoda, ali ako ga ne

ulovite kad nema hlae (to vam ne preporuujem), nikad neete ni pomisliti da je ita nanjemu neljudsko. Vreaste hlae i lana stopala prikrivaju injenicu da zapravo ima krznom

prekrivene noge i kopita.Grover mi je najbolji prijatelj jo od estog razreda. Sa mnom i curom koja se zove Annabeth

poao je u pustolovinu spaavanja svijeta, ali nisam ga vidio od prolog srpnja, kad je sampoao u opasnu potragu - potragu iz koje se nijedan satir nije vratio.No dobro, u mom snu je Grover jarevito jurio, drei u rukama svoje ljudske cipele, kao toini kad se mora brzo kretati. Proklopotao je pokraj malenih duana za turiste i iznajmljivanjedasaka za surfanje. Vjetar je palme savijao gotovo do tla.Grover je bio prestravljen neim iza sebe. Vjerojatno je doao s plae. U krznu je imaoskorenog mokrog pijeska. Odnekud je pobjegao. Pokuavao je pobjei od... neeg.Olujom se prolomilo kostolomno rezanje. Iza Grovera, pri dnu bloka, nadvilo se nekostvorenje u sjeni. U prolazu je mlatnulo banderu koja je eksplodirala kiom iskri.Grover je posrnuo, jecajui od straha. Samom sebi je promrmljao:Moram pobjei. Moram ihupozoriti!

Nisam vidio to ga je progonilo, ali uo sam kako to stvorenje mrmlja i proklinje. Tlo se treslokako se pribliavalo. Grover je zamakao iza ugla i onda stao. Uao je u slijepu ulicu punuduana. Nije imao vremena za uzmak. Najblia vrata otvorila su se od siline oluje. Na znakuiznad zamraenog izloga pisalo je: SVADBENI BUTIK, ST. AUGUSTINE.Grover je mugnuo unutra. Bacio se iza vjenanica na vjealici.Sjena udovita pala je na duan. Mogao sam nanjuiti tog stvora -taj muni spoj mokrog

ovjeg runa i trulog mesa i

udnog kiselkastog zadaha koji imaju samo

udovita, poput tvorakoji ivi samo od meksike hrane.

Grover se tresao iza vjenanica. Sjena udovita je prola.Tiina, osim zvuka kie. Grover je duboko udahnuo. Moda je stvor otiao.A onda je zabljesnula munja. Cijela fasada duana je eksplodirala, a udovini glas je zaurlao:"MOOOJEEE!"

Naglo sam sjeo, tresui se u krevetu.Nije bilo oluje. Ni udovita.Jutarnje sunano svjetlo probijalo se kroz prozor moje spavae sobe.inilo mi se da vidim kako preko prozora na trenutak prelazi sjena - ljudskog oblika. Ali tad

sam uo kucanje na vratima moje spavae sobe - moja mama je povikala: "Percy, zakasnite" - i sjena na prozoru je nestala.


5/130

GIGA

5

Vjerojatno mi se samo uinilo. Prozor na petom katu s klimavim poarnim Ijestvama...nemogue da je itko bio vani."Doi, duo", opet me pozvala mama. "Zadnji dan kole. Trebao bi biti uzbuen! Jo malo iuspio si!" "Evo me", uspio sam odgovoriti.Opipao sam ispod jastuka. Prstima sam umirujue primio kemijsku olovku s kojom sam

uvijek spavao. Izvukao sam je i proitao natpis na starogrkom urezan na njoj:Anakluzmos.Brzac.Dolo mi je da odepim olovku, ali me neto obuzdalo. Brzacem se nisam koristio takodugo...Uostalom, mama me natjerala da joj obeam da u kui neu baratati smrtonosnim orujem,nakon to sam, zamahujui kopljem, razbio vitrinu u kojoj je drala porculan. Stavio samAnakluzmos na noni stolii iskobeljao se iz kreveta.Obukao sam se to sam bre mogao. Trudio sam se ne razmiljati o svojoj nonoj mori iudovitima i sjeni na svom prozoru.

Moram pobjei. Moram ih upozoriti!to je Grover time mislio?

Nad srcem sam oblikovao troprstu kandu i tako ispruio ruku prema naprijed - u drevnojgesti za zatitu od zla koju mi je Grover pokazao.Taj san nije mogao biti stvaran.Zadnji dan kole. Mama ima pravo, trebao bih biti uzbuen. Prvi put u ivotu gotovo da samizdrao cijelu godinu a da me nisu izbacili. Nije bilo aavih nesrea. Nije bilo tunjava urazredu. Nitko od uitelja nije se pretvorio u udovite i pokuao me ubiti otrovnom hranomiz menze ni eksplozivnom domaom zadaom. Sutra u poi na svoje najdrae mjesto nasvijetu - Kamp mjeanaca.Samo jo jedan dan. Ma to valjda ni ja ne mogu zabrljati.Kao uvijek, nisam imao pojma koliko grijeim.

Mama je za doruak pripremila plave vafle i plava jaja. Takva vam je ona, posebnu prigoduuvijek obiljei plavom hranom. Mislim da ona time eli rei da je sve mogue. Percy moezavriti sedmi razred. Vafli mogu biti plavi. Takva malena uda.Jeo sam za kuhinjskim stolom dok je mama prala tanjure. Na sebi je imala radnu odoru -

plavu, zvijezdama istokanu suknju i bluzu s plavo-crvenim prugama koje nosi kad radi uAmerikom slatkiu. Dugu smeu kosu svezala je u rep.Vafli su bili vrlo ukusni, ali oito na njih nisam navalio kao inae. Mama me pogledala inamrtila se. "Percy, jesi li dobro?""Aha... jesam."Ali ona uvijek zna kad me neto mui. Obrisala je ruke i sjela nasuprot meni. "kola ili..."

Nije morala dovriti reenicu. Znao sam to me pita."Mislim da je Grover u nevolji", rekao sam joj i ispriao joj svoj san.

Napuila je usne. Nismo esto razgovarali o drugoj strani mog ivota. Trudili smo se ivjetito je mogue normalnije, ali mama je znala za Grovera."Ma ja se ne bih toliko brinula, duo", rekla je. "Grover je veveliki satir. Da postoji kakav

problem, sigurno bi nam se javili iz... kampa..." Ramena su joj se nekako ukoila kad jeizrekla rijekamp."to je?" pitao sam je."Nita", rekla je. "Zna to? Danas popodne emo proslaviti kraj kole. Povest u tebe iTysona u Rockefellerov centar - u onaj skejtborderski duan koji ti se svia."O, ovjee, to je bilo primamljivo. Ali stalno imamo problema s novcem. Uz maminu

veernju kolu i trokove moje kolarine, nikako si nismo mogli priutiti neto posebno, kaorecimo kupovanje skejtborda. Ali neto u njezinu glasu malo me zabrinulo.


6/130

GIGA

6

ekaj malo", rekao sam. "Mislio sam da emo veeras pakirati moje stvari za kamp."Gnjeila je krpu. "A, duo, to za kamp... Sinosam dobila Hironovu poruku."Srce mi je potonulo. Hiron je upravitelj za aktivnosti u Kampu mjeanaca. Ne bi nam se javioda nije neto vrlo ozbiljno. "to je rekao?""Misli... da moda jo ne bi bio na sigurnom kad bi se vratio u kamp. Moda emo to morati

odgoditi.""Odgoditi? Mama, kako ne bih bio na sigurnom? Pa mjeanac sam! To je, ono, jedino mjestona svijetu gdje sam na sigurnom!""inae jest, duo. Ali dok imaju te probleme""Kojeprobleme?""Percy... Jako, jako mi je ao. Danas popodne sam htjela razgovarati o tome. Ne mogu ti sadsve to objasniti. Nisam sigurna moe li ti to i Hiron objasniti. Sve se to dogodilo iznenada."Zavrtjelo mi se u mozgu. Kako bih mogao ne otii u kamp? Htio sam joj postaviti milijun

pitanja, ali tad je ura u kuhinji odzvonila polovicu sata.Mami kao da je laknulo. "Sedam i trideset je, duo. Morao bi poi. Tyson e te ekati." "Ali" "Percy, razgovarat emo danas popodne. Idi u kolu."

To je bilo zadnje to sam htio uiniti, ali mami sam u oima vidio onaj krhki pogled - nekuvrstu upozorenja, kao da e zaplakati ako nastavim previe traiti od nje. Uostalom, imala je

pravo za mog prijatelja Tysona. Morao sam se s njim na vrijeme nai na stanici podzemne,inae e se uzrujati. Bojao se sam putovati podzemljem.Pokupio sam svoje stvari, ali sam zastao na vratima. "Mama, taj problem u kampu. Ima li...moe li imati ikakve veze s mojim snom o Groveru?"

Nije me htjela pogledati u oi. "Razgovarat emo danas popodne, duo. Objasnit u ti... kolikomogu."

Nevoljko sam je pozdravio. Otrao sam dolje kako bih ulovio vlak broj dva.To tada nisam znao, ali mama i ja nikad neemo dobiti priliku za taj popodnevni razgovor.Zapravo, dugo, dugo uope neu vidjeti ni svoj dom.Kad sam izaao na ulicu, pogledao sam zgradu od smee cigle preko puta. Na trenutak mi seinilo da vidim taman obris na jutarnjem suncu - ljudsku siluetu uz cigleni zid, sjenku kojane pripada nikome.A tad se namrekala i nestala.


7/130

GIGA

7

2.Igramgraniara ljudoderima

Moj dan je poeo normalno. Ili onoliko normalno koliko je to mogue u Meriwetherovojprivatnoj koli.To vam je jedna od onih "progresivnih" kola na Manhattanu u kojima sjedimo na vreama zasjedenje umjesto za stolom i ne dobivamo ocjene i uitelji na poslu nose traperice i majice srokerskih koncerata.To je sasvim cool, to se mene tie. Mislim, imam ADHD i disleksian sam, poput veinemjeanaca, tako da u normalnim kolama nikad nisam najbolje prolazio, ak i prije nego to bime izbacili iz njih. Jedino loe u Meriwetheru jest to to uitelji uvijek u svemu trae bistrijustranu, a nisu sva djeca ondje... pa, nisu ba bistra.Uzmimo recimo moj prvi sat danas: engleski. Svi u viim razredima proitali su tu knjiguGospodar muha u kojoj ti klinci zaglave na otoku i poize. I tako su nas za finalni ispit naiitelji na jedan sat poslali u dvorite bez nadzora odraslih kako bi vidjeli to e se dogoditi.

A dogodilo se mamutsko nadmetanje u natezanju gaa izme

u sedmaa i osmaa, dvije bitkekamenima i koarka s elementima ragbija. kolski nasilnik Matt Sloan predvodio je veinu

tih aktivnosti.Sloan nije krupan ni jak, ali se ponaa kao da jest. Ima oi poput pitbula i raskutranu crnukosu i uvijek je odjeven u skupu, ali neurednu odjeu, kao da svima eli pokazati kako mu jemalo stalo do obiteljskog novca. Jedan prednji zub mu je okrhnut od incidenta kad je uzeotatin Porsche kako bi se malo proveselio i zaletio se u znak MOLIM VAS, USPORITE ZBOGDJECE.Dakle, Sloan je svima natezao gae, sve dok nije pogrijeio pokuavi to uiniti mom

prijatelju Tysonu.Tyson je jedini beskunik u Meriwetheru. Kako smo mama i ja zakljuili, roditelji su ga

ostavili kad je bio malen, vjerojatno zato to je toliko... drukiji. Ima dva metra i graen jekao jeti, ali puno plae i boji se gotovo svega, ukljuujui vlastitu sjenu. Lice mu je nekakoizoblieno i izgleda brutalno. Ne bih vam znao rei koje su mu boje oi jer se nikad nisamuspio natjerati da ga pogledam iznad iskrivljenih zuba. Ima dubok glas, ali govori udno, kaomnogo mlae dijete - pretpostavljam zato to prije dolaska u Meriwether nije iao u kolu.

Nosi poderane traperice, prljave tenisice broj osamdeset i kariranu flanelnu koulju punu rupa.Smrdi poput njujorke uliice zato to ondje i ivi, u kartonskoj kutiji od hladnjaka, kod 72.ulice.Meriwether ga je posvojio u sklopu socijalnog programa kako bi svi uenici ondje mogli bitizadovoljni samima sobom. Na alost, veina njih ne moe podnijeti Tysona. Nakon to suotkrili daje laka meta, unatogolemoj snazi i zastraujuem izgledu, osjeali su se zadovoljni

samima sobom tako to su ga stalno izazivali. Jedini sam mu prijatelj, to znai da je on mojjedini prijatelj.Moja mama se koli milijun puta poalila da ne ini dovoljno kako bi mu pomogla. Zvala je isocijalnu slubu, ali kao da nita nije pomagalo. Socijalni radnici su tvrdili da Tyson ne

postoji. Zaklinjali su se da nikog nisu nali u uliici koju smo im opisali, iako mi nije jasnokako netko moe ne vidjeti divovsko dijete koje ivi u kutiji od hladnjaka.

No dobro, Matt Sloan mu se priuljao iza lea i pokuao mu nategnuti gae, a Tyson seuspaniio. Malo je prejako rukom pljasnuo Sloana. Sloan je odletio metar-dva i zapetljao se ugumu objeenu za ljuljanje."Nakazo!" viknuo je Sloan. "Vrati se u svoju kartonsku kutiju!"Tyson je poeo jecati. Sjeo je na penjalicu tako naglo daje savinuo ipku i zabio glavu u

dlanove."Povuci to, Sloane!" viknuo sam.


8/130

GIGA

8

Sloan mi se samo nacerio. "Zato se uope trudi, Jacksone? Moda bi ak imaoprijatelje dane brani stalno tu nakazu."Sklopio sam dlanove u ake. Nadao sam se da u licu nisam onoliko crven koliko sam sezaario u sebi. "On nije nakaza. Samo je..."Pokuao sam se sjetiti prikladne rijei, ali Sloan me nije sluao. On i njegovi veliki runi

prijatelji bili su prezauzeti smijanjem. Zapitao sam se ini li mi se to ili je Sloan okruen svie nasilnika nego inae. Navikao sam ga viati s trojicom ili etvoricom, ali danas su uznjega bila bar jo estorica, a prilino sam siguran da ih nikad prije nisam vidio.ekaj samo tjelesni, Jacksone", viknuo je Sloan. "Totalno si mrtav."

Na kraju prvog sata na je uitelj engleskog, gospodin de Milo, doao vidjeti kolika je tetanastala. Izjavio je da smo savreno shvatili Gospodara muha. Rekao je da smo svi proli te danikad, nikad ne smijemo postati nasilnici. Matt Sloan je zduno kimao, a onda mi se nakesiokrezubim osmijehom.Morao sam Tysonu obeati da u mu za rukom kupiti jo jedan sendvis maslacem odkikirikija kako bi prestao jecati."Jesam... Jesam li ja nakaza?" pitao me.

"Nisi", utjeio sam ga, krgui zubima. "Matt Sloan je nakaza."Tyson je mrcnuo. "Ti si dobar prijatelj. Nedostajat e mi idue godine ako... ako ne mogu..."Glas mu je drhtao. Shvatio sam da ne zna hoe li ga i idue godine pozvati u sklopu togsocijalnog programa. Pitam se je li si ravnatelj uope dao truda razgovarati s njim o tome."Ma bez brige, ljudino", nekako sam istisnuo iz sebe. "Sve e biti dobro."Tyson me pogledao s takvom zahvalnou u oima da sam se osjetio poput velikog laca.Kako djetetu poput njega mogu obeati da e itabiti dobro?

Sljedei sat imali smo kemiju. Gospoa Tesla nam je rekla da moramo mijeati kemikalije svedok ne uspijemo izazvati eksploziju. Tyson je moj laboratorijski partner. ake su mu

prevelike za sitne epruvete kojima se trebamo sluiti. Sluajno je pladanj s kemikalijamasruio s pulta i izazvao naranasti gljivasti oblak u kou za smee.

Nakon to je gospoda Tesla evakuirala labos i pozvala ekipu za uklanjanje opasnog otpada,pohvalila je Tysona i mene da smo prirodni kemiari. Prvi smo kojima je ikad uspjelo proinjezin ispit za manje od trideset sekunda.Bilo mi je drago to je jutro prolo tako brzo jer tako nisam mogao previe razmiljati osvojim problemima. Nisam mogao podnijeti pomisao na to da bi se u kampu moglo dogaatineto loe. to je jo gore, nisam se mogao otresti svoga runog sna. Imao sam grozan

predosjeaj da je Grover u opasnosti.Na satu prirode i drutva, dok smo crtali karte zemljopisne irine/ /duine, otvorio sambiljenicu i pogledao fotografiju u njoj - svoju prijateljicu Annabeth na praznicima u

Washingtonu. Na njoj ima traperice i traper-jaknu preko naranaste majice s natpisom Kampmjeanaca. Duga plava kosa privezana je maramom. Stoji pred Lin-colnovim memorijalnim

centrom prekrienih ruku i izgleda vrlo samozadovoljno, kao da ga je ona projektirala. Znate,Annabeth eli biti arhitektica kad naraste, pa stalno posjeuje slavne spomenike i sve to. To jenjezina aava strana. Tu sliku mi je mejlom poslala nakon proljetnih praznika, a ja bih je

povremeno pogledao samo kako bih se uvjerio u to da je ona stvarna i da nisam samo izmislioKamp mjeanaca.Poelio sam da je Annabeth sa mnom. Ona bi znala protumaiti moj san. Nikad to ne bih njoj

priznao, ali pametnija je od mene, pa makar mi katkad ila na ivce.Spremao sam se zatvoriti biljenicu kad je Matt Sloan ispruio ruku i iupao fotku iz prstenakoji dre stranice.

"Hej!" pobunio sam se.Sloan je pogledao sliku i razrogaio oi. "Ma nema anse, Jacksone! Tko je to? Ona nije


9/130

GIGA

9

tvoja""Vrati mi to!" Ui su mi se zaarile.Sloan je fotku dao svojim runim kompiima koji su je poeli derati i raditi kuglice za

pljuvanje. Sigurno su bili neki novi klinci koji su doli u posjet jer su svi imali one blesaveploice na kojima pie: ZDRAVO! JA SAM: koje im daju na dolasku. Vjerojatno imaju i

udan smisao za humor jer su na ploice napisali udna imena u stilu: SISASRI,LUBANJOJEDAC i JOE BOB. Nijedno ljudsko bie se ne zove tako."Ovi deki dolaze ovamo idue godine", pohvalio se Sloan, kao da bi me to trebalo uplaiti."Kladim se da oni mogu i platiti kolarinu, za razliku od tvog retardiranog prijatelja.""On nije retardiran." Morao sam se jako, jako obuzdavati da ne opalim Sloana u lice."Koji si ti luzer, Jacksone. Ba je dobro to u ti na iduem satu skratiti muke."

Njegovi golemi kompii savakali su moju fotku. Htio sam ih pretvoriti u prah, ali Hiron mije izriito zabranio da iskaljujem bijes na obinim smrtnicima, ma koliko nepodnoljivi bili.Morao sam svoju borbenu vjetinu uvati za udovita.Svejedno, pomislio sam, kad bi Sloan samo znao tko sam ja...Zazvonilo je.

Dok smo Tyson i ja izlazili iz razreda, enski glas je proaptao: "Percy!"Osvrnuo sam se po hodniku s ormariima, ali nitko me nije gledao. Kao da bi ijedna cura uMeriwetheru i mrtva izgovorila moje ime!Prije nego to sam stigao razmisliti o tome je li mi se to samo uinilo ili nije, gomila djece

jurnula je prema dvorani za tjelesni i sa sobom ponijela mene i Tysona. Dolo je vrijeme zatjelesni. Na uitelj obeao nam je otvorenu igru graniara, a Matt Sloan je obeao da e meubiti.

Dres za tjelesni u Meriwetheru su nebeskoplave hlaice i batik-majice. Sreom, vei dio tihsportskih aktivnosti imali smo u zatvorenom, tako da nismo morali trati Tribecom kao nekadjeca iz hipijevske komune.U svlaionici sam se preobukao to sam bre mogao jer nisam htio imati posla sa Sloanom.Ba sam se spremao izai kad me Tyson dozvao: "Percy?"Jo se nije preobukao. Stajao je pred vratima teretane, drei odjeu za tjelesni u ruci. "Moeli... ovaj...""O. Mogu." Pokuao sam ne zvuati kao da me to ivcira. "Aha, naravno, ovjee."Tyson se uvukao u teretanu. Straario sam pred vratima dok se on nije preobukao. Bilo mi jemalo nezgodno tako stajati, ali u veini sluajeva bi me to zamolio. Mislim da to ini zato to

je sav dlakav i ima udne oiljke na leima za koje nikad nisam skupio hrabrosti pitati ga.U svakom sluaju, na tei nain sam nauio da se Tyson, kad ga provociraju dok se preoblai,

jako uzruja i pone upati vrata s ormaria.

Kad smo uli u dvoranu, uitelj tjelesnog Nunley sjedio je za svojim sloli

em i

itao Sportskenovosti.Nunley je imao oko milijun godina, bi lokalne naoale, bio je bezub i imao masnu

valovitu sijedu kosu. Podsjetio me na Proroite u Kampu mjeanaca - koje je sasuenamumija - osim to se uitelj Nunley kree mnogo manje i iz njega ne kulja zeleni dim.Mislim, bar ja to nikad nisam vidio.Matt Sloan je pitao: "Uitelju, mogu li biti kapetan?" "A?" Uitelj Nunley podigao je pogledsa svog asopisa. "Aha", promrmljao je. "Mhm."Sloan se nacerio i preao na odabir igraa. Mene je odabrao za kapetana druge ekipe, ali bilo

je potpuno svejedno koga u odabrati jer su svi sportai i sva popularna djeca preli naSloanovu stranu. Kao i velika grupa posjetitelja.

Na svojoj strani imao sam Tysona, kompjutorskog frika Coreyja Bailera, matematikoga

genijalca Raja Mandalija i jo pet-est djeaka koje su gnjavili Sloan i njegova banda. Inae bimi bio dovoljan samo Tyson - on sam vrijedi kao pola ekipe - ali posjetitelji u Sloanovoj ekipi


10/130

GIGA

10

bili su gotovo jednako visoki i jaki kao Tyson, a bilo ih je est.Matt Sloan je ispraznio koaru s loptama na sredini dvorane. "Bojim se", promrmljao jeTyson. "udan miris." Pogledao sam ga. "to ima udan miris?" Nisam mislio da govori osebi."Oni." Tyson pokae Sloanove nove prijatelje. "udno miriu."

Posjetitelji su krkali prste, gledajui nas kao da je vrijeme kolinja. Nisam mogao ne pitati seodakle su. Odnekud gdje djecu hrane sirovim mesom i mlate ih tapom.Sloan je puhnuo u trenersku zvidaljku i igra je poela. Sloanova ekipa potrala je premasredini. S moje strane je Raj Mandali viknuo neto na urdskom, vjerojatno: "Moram nazahod!" i potrao prema izlazu. Corey Bailer se pokuavao uvui iza zidne strunjae ne bi li seonamo skrio. Ostatak moje ekipe svim se silama trudio stisnuti se nekako u strahu i neizgledati kao meta."Tysone", rekoh. "Hajd"Lopta me pogodila u eludac. Uz tresak sam sjeo na pod dvorane. Protivnika ekipa prasne uglasan smijeh.Zamaglilo mi se pred oima. Osjeao sam se kao da je gorila na meni izvela Heimlichov

zahvat. Nisam mogao vjerovati da itko moe tako jako bacati.Tyson vikne: "Percy, sagni se!"Otkotrljao sam se, a druga lopta mi je prozujala pokraj uha brzinom zvuka.

Zuuum!Udarila je zidnu strunjau i Corey Bailer je zacvilio."Hej!" viknuo sam Sloanovoj ekipu. "Tako ete nekoga ubiti!"Posjetitelj imena Joe Bob nacerio se zlim cerekom. Nekako je sad izgledao mnogo krupniji...ak i vii od Tvsona. Bicepsi su mu se nadizali ispod majice. "Nadam se, Perzeju Jacksone!

Nadam se!"Najeio sam se kad sam uo kako mi je izgovorio ime. Nitko me ne zove Perzej osim onihkoji znaju za moj pravi identitet. Prijatelji... i neprijatelji.to je ono Tyson rekao? udno miriu.udovita.Posvuda oko Matta Sloana posjetitelji su poeli dobivati na visini. Vie nisu bili djeca. Bili sudvoipolmetraki divovi divljeg pogleda, otrih zuba i dlakavih ruku s tetovaama zmija,havajskih plesaica i zaljubljenikih srdaca.Matt Sloan je ispustio loptu iz ruke. "Ajoj! Niste vi iz Detroita! Tko..."Druga djeca iz njegove momadi poela su vritati i bjeati prema izlazu, ali div SisaSri

bacio je loptu savreno precizno. Projurila je pokraj Raja Mandalija ba kad je htio izai ipogodila vrata, zalupivi njima kao nekom arolijom. Raj i jo neka djeca oajniki su poelilupali po njima, ali nisu se htjela ni pomaknuti.

"Pustite ih van!" viknuo sam divovima.Onaj zvani Joe Bob je zareao na mene. Na bicepsu je imao tetovirani natpis: JB voli Medenu."Pa da ostanemo bez slasnih zalogaja? Ne, sine boga mora. Mi Lestrigonci ne igramo samoza tvoju smrt. elimo ruak!"Mahnuo je rukom i na sredinjoj crti su se pojavile nove lopte -ali te lopte nisu bile nainjeneod crvene gume. Bile su od bronce, veliine topovskih kugla, rupiaste poput plastinihdjejih loptica za bejzbol, a iz rupa je palucala vatra. Morale su biti uarene, ali divovi su ih

podigli golim rukama."Uitelju!" viknuo sam.

Nunley je pospano podigao pogled, ali ako i jest primijetio neto udno u toj igri graniara,niim to nije pokazao. To je problem sa smrtnicima. arobna sila zvana Magla prikriva pravi

izgled udovita i bogova od njih, tako da smrtnici uvijek vide samo ono to mogu shvatiti.Moda je uitelj vidio samo nekoliko osmaa koji su reetali mlau djecu, kao inae. Moda


11/130

GIGA

11

su druga djeca vidjela kako se Sloanovi razbijai spremaju bacati Molotovljeve koktele. (Tone bi bilo prvi put.) Bilo kako bilo, bio sam prilino siguran da nitko ne shvaa kako imamo

posla s pravim ljudoderskim, krvoednim udovitima."Aha. Mhm", promrmljao je uitelj. "Lijepo se igrajte."I vratio se svom asopisu.

Div zvani Lubanjojedac baci svoju kuglu. Bacio sam se u stranu, a plameni bronani kometprohujao mi je pokraj ramena."Corey!" vrisnuo sam.Tyson ga je izvukao iza strunjae ba kad ju je kugla pogodila i eksplodirala, kidajuistrunjau na zadimljene komade."Trite!" rekao sam svojima iz ekipe. "Drugi izlaz!"Potrali su prema svlaionici, ali ta su se vrata, nakon to je Joe Bob opet mahnuo rukom, streskom zatvorila."Nitko nee izai dok ti ne ispadne!" zarie Joe Bob. "A ti nee ispasti sve dok te ne

pojedemo!"Bacio je svoju kuglu. Moji suigrai su se razbjeali, a kugla je u podu dvorane stvorila krater.

Posegnuo sam za Brzacem, koji sam uvijek nosio u depu, ali tad sam shvatio da sam uhlaicama za tjelesni.Nemam dep. Brzac je bio u mojim trapericama u ormariu usvlaionici. A vrata do svlaionice bila su zapeena. Bio sam potpuno bespomoan.Jo jedna plamena kugla huknula je prema meni. Tyson me odgurnuo s puta, ali svejedno samse prevrnuo preko glave od eksplozije. Prosuo sam se po podu dvorane, oamuen od dima,

batik-majice proarane vruim progoretinama. Tik iza sredinje crte stajala su dva diva iibala me pogledom."Meso!" zaurlali su. "Meso junaka za ruak!" Obojica su naciljala."Percy treba pomo!" vikne Tyson i skoi pred mene ba kad su njih dvojica bacila kugle."Tysone!" vrisnuo sam, ali bilo je prekasno.Obje kugle su se zabile u njega... ali ne... ulovio ih je. Nekako je taj Tyson, koji je bio tolikonespretan da je redovito ruio laboratorijsku opremu i trgao penjalice na igralitu, ulovio dvije

plamene kugle koje su prema njemu jurile trilijardu kilometara na sat. Poslao ih je natragnjihovim iznenaenim vlasnicima koji su vrisnuli: "FRKAAAA!" kad su im bronane sfereeksplodirale na prsima.Divovi su se rasplinuli u dva plamena stupa - to je siguran pokazatelj da su udovita.udovita ne umiru. Samo se rastvore u dim i prah, to je dobro za junake jer poslije bitke nemoraju puno istiti za sobom."Moja braa!" zajaukao je ljudoder Joe Bob. Napeo je miie i natpisJB voli Medenu senamrekao. "Platit e njihovo unitenje!""Tysone!" viknuo sam. "Pazi!"

Jo jedan komet fijuknuo je prema nama. Tyson jedva da je imao vremena odbiti ga rukom ustranu. Preletio je ravno iznad Nunleyjeve glave i udario u tribine uz glasan BA-BUUUM!Djeca su trala uokolo i vritala, pokuavajui zaobii zaarene kratere u podu. Druga suudarala po vratima i prizivala pomo. Sloan je stajao kao ukopan nasred terena, u nevjericigledajui kako oko njega lete smrtonosne kugle.itelj Nunley i dalje nita nije vidio. Prstom je lupnuo sluni aparat, kao da mu eksplozijeizazivaju neke smetnje, ali i dalje je gledao asopis.Ali cijela kola je morala uti tu buku. Ravnatelj, policija, netko e nam doi u pomo."Pobjeda e pripasti nama!" zaurlao je ljudoder Joe Bob. "Gostit emo se tvojim kostima!"Poelio sam mu rei da malo preozbiljno shvaa tu igru graniara, ali prije nego to mi je to

polo za rukom, bacio je novu kuglu. Tri diva povela su se njegovim primjerom.

Znao sam da nam je doao kraj. Tyson nije mogao istodobno odbiti sve te kugle. Njegoveruke moraju vebiti jako opeene od prvog naleta. Bez svog maa...


12/130

GIGA

12

Na pamet mi je pala suluda ideja.Potrao sam prema vratima svlaionice."Maknite se!" rekao sam svojim suigraima. "Dalje od vrata."Eksplozija meni iza lea. Tyson je dvije kugle odbio natrag njihovim vlasnicima i raznio ih u

prah.

To je znailo da su na nogama bila jo dvojica divova.Trea kugla jurila je ravno prema meni. Uspio sam se natjerati da ostanem nepomian - pet,deset, petnaest - a onda se bacio u stranu kad je plamena kugla unitila vrata svlaionice.E sad, zakljuio sam da su akumulirani plinovi u svakoj mukoj svlaionici dovoljni zaizazivanje eksplozije, tako da me nimalo nije iznenadilo kad ih je plamena kugla zapalila uzglasni VUUUUUUUS!Zid se razletio na komade. Vrata ormaria, arape, sportski titnici i razne druge osobnegadarije poele su poput kie padati po dvorani.Okrenuo sam se na vrijeme da vidim kako Tyson udara Lubanjo-jedea u lice. Div se sloio na

pod. Ali zadnji div, Joe Bob, mudro je sauvao svoju kuglu, ekajui pravu priliku. Bacio juje ba kad se Tyson okrenuo prema njemu.

"Ne!" viknuh.Kugla je Tysona pogodila ravno u prsa. Otklizao je cijelom duinom dvorane i zabio se ustranji zid, koji je napuknuo i djelomino se sruio na njega, otvorivi tako rupu prema UliciChurch. Nije mi bilo jasno kako Tyson jo uope moe biti iv, ali izgledao je samoomamljeno. Bronana kugla dimila mu se pred nogama. Tyson ju je pokuao podii, ali tad sesruio, oamuen, na gomilicu betonskih blokova."Aha!" likovao je Joe Bob. "Jo sam samo ja ostao! Imat u dovoljno mesa da i Medenojneto odnesem!" Podigao je novu kuglu i naciljao Tysona. "Stani!" viknuh. "Mene eli!" Divse nacerio. "eli prvi umrijeti, mladi junae?" Neto sam morao uiniti. Brzac bi morao bitinegdje u blizini.Tad sam vidio svoje traperice u zadimljenoj hrpi odjee pokraj divovih nogu. Kad bih samomogao doi do toga... Znao sam da je to beznadno, ali jurnuo sam.Div se nasmijao. "Pribliava mi se moj ruak." Podigao je ruku kako bi mogao baciti.Pripremio sam se za smrt.Divovo tijelo iznenada se ukoilo. Izraz na licu mu se od likujueg pretvorio u iznenaeni. Namjestu gdje bi mu trebao biti pupak njegova majica se poderala i ondje mu je izraslo neto

poput roga - ne, ne roga - uarenog vrha otrice.Kugla mu je ispala iz ruke. udovite je zurilo u no koji ga je upravo probo slea.Promrmljao je: "Au" i pretvorio se u zeleni oblak plamena, to e, pomislio sam, prilinouzrujati Medenu.U dimu je stajala moja prijateljica Annabeth. Lice joj je bilo prljavo i ogrebeno. Preko ramena

je imala prebaen ofucani ruksak, bejzbolska kapa joj je bila zataknuta u dep, u ruci je dralabronani no i imala je divlji pogled u svojim olujno-sivim oima, kao da ju je upravo neki

duh progonio tisuu kilometara.Matt Sloan, koji je ondje cijelo vrijeme stajao u oku, napokon je doao k sebi. Trepnuo jekad je vidio Annabeth, kao da ju je nekako nejasno prepoznao kao curu sa slike iz moje

biljenice. "To je cura... To je cura"Annabeth ga je udarila u nos i sruila ga na pod. "A ti," rekla mu je, "ne diraj mog prijatelja."Dvorana je bila u plamenu. Djeca su jo vritei trala uokolo. Cuo sam zavijanje sirena i

potmule glasove preko interkoma. Kroza staklo izlaznih vrata vidio sam kako se ravnatelj,gospodin Bonsai, hrve s bravom, dok se iza njega gomilaju uitelji."Annabeth..." promucao sam. "Kako si... koliko dugo si..."

"Manje-vie cijelo jutro." Stavila je bronani no u korice. "Traila sam pravi trenutak zarazgovor, ali nikad nisi bio sam."


13/130

GIGA

13

"Sjena koju sam jutros vidio - to si" Osjetio sam kako se crvenim. "O, bogovi, gledala sikroz prozor moje spavae sobe?""Nemam vremena za objanjavanje!" rekla je odrjeito, iako se i ona malo zacrvenjela. "Samonisam htjela""Eno!" vrisnula je neka ena. Vrata su se s treskom otvorila i odrasli su nahrupili unutra.

"Naimo se vani", ree Annabeth. "I on." Pokazala je Tysona, koji je jo oamueno sjediouza zid. Annabeth ga je pogledala izrazom gaenja koji mi ba nije bio jasan. "Povedi injega.""Molim?""Nemamo vremena!" rekla je. "Pouri se!"

Na glavu je stavila bejzbolsku kapu s logotipom Yankeesa, arobni dar svoje mame, i istitrenutak nestala.Tako da sam bio sam usred gorue dvorane kad je ravnatelj uletio u nju s pola nastavnikogkadra i nekoliko policajaca."Percy Jackson?" rekao je gospodin Bonsai. "to... kako..."Uz probijeni zid Tyson je zastenjao i ustao s hrpe betonskih blokova. "Boli glava."

1 Mall Sloan se pribliio. Usredotoio se na mene prestravljenim pogledom. "Percy je toinio, gospodine Bonsai! On je zapalio cijelu zgradu. Uitelj Nunley e vam rei! On je svevidio!"itelj Nunley je revno itao svoj asopis, ali, to ti je srea -odluio je podii pogled ba kad

je Sloan izgovorio njegovo ime. "A? Aha. Mhm."Ostali odrasli okrenuli su se prema meni. Znao sam da mi nikad ne bi povjerovali, ak ni kad

bih im mogao rei istinu.Zgrabio sam Brzac iz svojih upropatenih traperica, rekao Tysonu: "Doi!" i skoio krozazjapeu rupu u zidu zgrade.


14/130

GIGA

14

3.Zaustavljamotaksivjenihmuka

Annabeth nas je ekala u bonoj uliici neto nie u Ulici Church. Povukla je Tysona i mene splonika ba kad je vatrogasno vozilo prozvidalo pokraj nas, jurei prema Meriwetheru."Gdje si naao njega!" odmah me upitala, pokazujui Tysona.E sad, u normalnim okolnostima bi mi bilo vrlo drago to je vidim. Pomirili smo se prologaljeta, unatotome to je njezina mama Atena, koja se ne slae s mojim tatom. Annabeth mi jevjerojatno nedostajala i vie nego to bih ja to bio spreman priznati.Ali maloprije su me napali ljudoderski divovi, Tyson mi je tri ili etiri puta spasio ivot, aona je samo mrko zurila u njega kao da je onproblem."Prijatelj mi je", rekao sam joj."Je li beskunik?""Kakve to veze ima i s im? On te uje, zna. Zato ne pita njega?"Izgledala je iznenaeno. "Moe govoriti?"

"Govorim", priznao je Tyson. "Lijepa si.""A! Fuj!" Annabeth se odmaknula od njega.Nisam mogao vjerovati da je toliko nepristojna. Pregledao sam Tysonove ruke, koje su moralebiti gadno opeene od vrelih lopta, ali izgledale su dobro - ave i pune oiljaka, s prljavimnoktima veliine ipsa - ali takve su uvijek. "Tysone", rekao sam u nevjerici. "Ruke ti nisuak ni opeene.""Naravno da nisu", promrmljala je Annabetli. "udim se to su te se Lestrigonci usudilinapasti dok je on u blizini."inilo se da Tysona fascinira Annabethina plava kosa. Pokuao ju je taknuti, ali ona mu je

pljasnula ruku."Annabeth," rekao sam, "o emu govori? Lestri-to?"

"Lestrigonci. udovita u dvorani. To je rasa divovskih ljudodera koji ive na dalekomsjeveru. Odisej je jedanput naletio na njih, ali nikad ih nisam vidjela tako daleko na jugu kaoto je New York.""Lestri - ne mogu to ni izgovoriti. Kako bi ih zvala na engleskom?"

Na trenutak je razmislila o tome. "Kanaani", odluila je. "A sad doi, moramo otii odavde.""Policija e me traiti.""To nam je najmanji problem", rekla je. "Sanja li i t i one snove?""Snove... o Groveru?"Problijedjela je. "O Groveru? Ne, to je s Groverom?"Ispriao sam joj svoj san. "Zato? O emu si ti sanjala?"i su joj bile olujne, kao da razmilja milijun kilometara na sat.

"Kamp", na kraju je rekla. "Veliki problemi u kampu.""I moja mama je to rekla. Ali kakviproblemi?""Ne znam tono. Neto nije u redu. Odmah moramo otii onamo. udovita me progonecijelim putem od Virginije i pokuavaju me zaustaviti. Jesu li tebe esto napadali?"Odmahnuo sam glavom. "Nijedanput cijele godine... do danas.""Nijedanput? Ali kako..." Pogled joj je skrenuo na Tysona. "Aha.""Kako to misli, aha?"Tyson je podigao ruku kao da je jo na nastavi. "Kanaani u dvorani nazvali su Percyjanekako... sin boga mora?"Annabeth i ja smo se pogledali.

Nisam znao kako u mu to objasniti, ali Tyson je zasluio istinu nakon to zamalo nije

poginuo."Ljudino," rekao sam, "jesi li kad uo one stare prie o grkim bogovima? O Zeusu,


15/130

GIGA

15

Posejdonu, Ateni""Jesam", rekao je Tyson."Pa... ti bogovi su jo ivi. Oni nekako prate zapadnjaku civilizaciju, ive u najmonijimzemljama, pa su sad u SAD-u. I katkad dobiju djecu sa smrtnicima. Djecu koju zovumjeanci."

"Da", rekao je Tyson, kao da je jo ekao poantu cijele prie."E pa, Annabeth i ja smo mjeanci", rekao sam. "Mi smo kao... junaci na obuci. udovita nasnapadnu svaki put kad nas nanjue. To su bili ti divovi u dvorani. udovita.""Da."Zurio sam u njega. Nije izgledao iznenaen ni zbunjen time to mu govorim, to je iznenadiloi zbunilo mene. "Znai... vjeruje mi?"Tyson je kimnuo. "Ali ti si... sin boga mora?""Aha", priznao sam. "Moj tata je Posejdon."Tyson se namrtio. Sadje izgledao zbunjeno. "Ali onda..."Zavritala je sirena. Policijski auto je projurio pokraj nas."Nemamo vremena za ovo", rekla je Annabeth. "Razgovarat emo u taksiju."

"Taksi sve do kampa?" rekao sam. "Zna li koliko novca""Vjeruj mi."Oklijevao sam. "A Tyson?"Zamislio sam kako bi bilo kad bih svoga divovskog prijatelja odveo u Kamp mjeanaca. Akose tako bojao na obinom igralitu s obinim nasilnicima, kako bi se ponaao u tom kampu zaobuku polubogova? S druge pak strane, murjaci e nas traiti."Ne moemo ga tek tako ostaviti", odluio sam. "I on e biti u frci.""Aha." Annabeth je izgledala vrlo smrknuto. "Svakako ga moramo povesti. A sad hajdemo."

Nije mi se svidjelo kako je to rekla, kao da je Tyson nekakva bolest koju treba odvesti ubolnicu, ali poao sam za njom niz uliicu. Nas troje smo zajedno vijugali uliicama dok seiza nas dizao golem stup dima iz dvorane za tjelesni u mojoj koli."Ovdje." Annabeth nas je zaustavila na uglu Thomasove i Trimbleove ulice. Proprkala je posvom ruksaku. "Nadam se da mi je ostao jo jedan."Izgledala je jo gore nego to mi se u prvi mah uinilo. Imala je ranu na bradi. U repicu jeimala granice i lie, kao daje nekoliko noi prespavala na otvorenom. Poderotine nanjezinim trapericama jako su sliile tragovima kanda."to trai?" pitao sam je.Posvuda oko nas zavijale su sirene. Zakljuio sam da e ovdje biti sve vie policije u potraziza maloljetnim delinkventima koji su bacili bombu u dvorani. Matt Sloan im je bez ikakvesumnje vedao iskaz. Vjerojatno je sve okrenuo tako da smo Tyson i ja ispali krvoedniljudoderi.

"Nala sam jedan. Hvala bogovima!" Annabeth je izvukla zlatni nov

koji sam prepoznaokao drahmu, novanu jedinicu Olimpa. S jedne strane bio je otisnut lik Zeusa, a s drugeEmpire State Building."Annabeth", rekao sam. "Njujorki taksisti nee to prihvatiti.""Anakoche", viknula je na starom grkom. "Harma epitribeios!"Kao i uvijek, im je prozborila jezikom Olimpa, nekako sam shvatio to govori. Rekla je:Stani, Koijo prokletstva!To mi nije ba naroito pobudilo oduevljenje za njezin plan, kakav god on bio.Bacila je novna cestu, ali umjesto da zazvecka na asfaltu, drahma je odmah potonula inestala.

Na trenutak se nita nije dogodilo.

A onda se, tono na mjestu na koje je pao nov, asfalt zatamnio. Istopio se u kvadratnulokvu otprilike veliine parkirnog mjesta - u zapjenjenu crvenu tekuinu nalik na krv. A onda


16/130

GIGA

16

je iz tog mulja erumpirao auto.Bio je to taksi, istina, ali, za razliku od ostalih taksija u New Yorku, nije bio ut. Bio jedimnosive boje. elim rei da je izgledao kao da je ispleten od dima, kao da biste mogli proikroz njega. Na vratima je neto pisalo - neto kao SIE SSRE - ali zbog disleksije nisammogao dokuiti to tono.

Prozor putnikog sjedala se spustio i neka starica je promolila glavu. upava sijeda kosaprekrivala joj je oi i govorila je nekako udno mumljajui, kao da su joj upravo dali injekcijuNovocaina. "Prijevoz? Prijevoz?""Troje do Kampa mjcanaca", rekla je Annabeth. Otvorila je stranja vrata taksija i pokazalami da uem, kao da je sve to neto najnormalnije."Aj!" zakrijetala je starica. "Ne prevozimo takve!"Uperila je koati prst u Tysona.Ma to je to? Dan vrijeanja krupne rune djece?"Plaam dodatno", obeala je Annabeth. "Jo tri drahme nakon dolaska.""Moe!" vrisnula je ena.

Nevoljko sam uao u taksi. Tyson se stisnuo u sredinu. Annabeth se uvukla zadnja.

I unutranjost je bila dimnosiva, ali sve se inilo dovoljno vrstim. Sjedalo je bilo poderano ikvrgavo, kao u veini taksija. Nije bilo pregrade od pleksiglasa izmeu nas i starice koja jevozila... ekaj malo. To nije bila samo jedna starica. Bile su tri, stisnute na prednjem sjedalu,sve tri sa sivom kosom preko oiju, koatih ruku i u haljinama od vreevine boje ugljena.Ona za volanom je rekla: "Long Island! Dodatna naplata izvan zone podzemne! Ha!"

Nagazila je na papuicu gasa pa sam glavom udario o naslon sjedala. Iz zvunika se ulasnimka:Zdravo, ovdje Ganimed, Zeusov vinotoa, a kad idem kupovati vino za Gospodaranebesa, uvijek veem sigurnosni pojas!Pogledao sam dolje i vidio veliki crni lanac umjesto pojasa. Odluio sam da nisam ba tolikoajan... jo.Taksi je jurnuo iza ugla West Broadwaya, a siva gospoa koja je sjedila u sredini zakrijetala

je: "Pazi! Skreni lijevo!""Pa, kad bi mi dala oko, Olujo, mogla bih to vidjeti!"poalila se vozaica.ekaj malo.Da joj da oko?

Nisam imao vremena nita pitati jer je vozaica naglo skrenula kako bi izbjegla dostavnikamion i kotaem prela preko rubnika uz tup, od kojeg nam se zatresla eljust, i uletjela uidui blok."Oso!" rekla je trea gospoda vozaici. "Daj mi djevojin nov! elim ga zagristi.""Ti si ga zadnji put zagrizla, Srdbo", rekla je vozaica, koja se oito zvala Osa. "Sad sam jana redu!""Nisi!" viknula je ona koju su zvale Srdba. Srednja, Oluja, viknula je: "Crveno svjetlo!"

"Koi!" viknula je Srdba.Umjesto toga je Osa stisnula papuicu do kraja, popela se na rubnik i uz kripu zala za jo

jedan ugao te prevrnula sanduk s novinama. Moj eludac je ostao nekoliko ulica iza."Ispriavam se", rekao sam. "Ali... vidite li vi?""Ne!" vrisnula je Osa za volanom."Ne!" vrisnula je Oluja u sredini."Naravno!" vrisnula je Srdba koja je sjedila do prozora.Pogledao sam Annabeth. "Slijepe su?""Nisu potpuno", rekla je Annabeth. "Imaju jedno oko.""Jedno oko?""Aha."

"Svaka?""Ne. Jedno oko ukupno."


17/130

GIGA

17

Tyson, koji je sjedio do mene, zastenjao je i primio se za sjedalo. "Nije mi dobro.""O, ovjee", rekao sam jer sam na kolskim izletima vidio kako izgleda kad Tyson povrati, ato nije neto emu biste htjeli biti blie od petnaest metara. "Dri se, ljudino. Ima li tko vreuza smee ili neto slino?"Tri sive gospoe bile su prezauzete svaanjem da bi obratile panju na mene. Pogledao sam

Annabeth, koja se drala svom snagom, i pogledao je u stiluzato-si-mi-ovo-uinila."Hej", rekla je. "Taksi Sivih sestara najbre je prijevozno sredstvo do kampa.""Zato se onda nisi s njima vozila iz Virginije?""To je izvan podruja na kojem pruaju uslugu", rekla je, kao da bi to trebalo biti oito."Opsluuju samo ire podruje New Yorka i okolna naselja.""U ovom taksiju smo vozili i slavne ljude!" rekla je Srdba. "Jazon! Sjeate ga se?""Ne podsjeaj me!" zajaukala je Osa. "I tad nismo imale taksi, imiice stara! To je bilo prijetri tisue godina!""Daj mi zub!" Srdba je pokuala posegnuti rukom u Osina usta, ali Osa joj je samo odbilaruku u stranu."Samo ako mi Oluja da oko!"

"Neu!" zakrijetala je Oluja. "Juer si ga imala!""Ali vozim, vjetice stara!""To je samo izlika! Skreni! Trebala si skrenuti!"Osa je naglo skrenula u Delanceyjevu ulicu, zgnjeivi me izmeu Tysona i vrata. Nagazila je

papuicu i preko Wiliamsburkog mosta jurnuli smo sto deset kilometara na sat.Tri sestre sad su se zaista opako svaale, pljuskajui jedna drugu. Srdba je pokuavalazgrabiti Osino lice, a Osa Olujino. Dok im je tako letjela kosa i dok su im usta bila otvorena

jer su vritale jedna na drugu, shvatio sam da nijedna sestra nema nijedan zub, osim Ose kojaje imala jedan mahovinasti poutjeli sjekuti. Umjesto oiju imale su samo zatvorene, utonulevjee, osim Srdbe, koja je imala jedno krvlju podliveno zeleno oko koje je sve gladno

promatralo, kao da se ne moe nasititi svega to vidi.Na kraju je Srdba, koja je imala prednost vida, uspjela iupati zub iz usta svoje sestre Ose.To je Osu tako naljutilo da je naglo skrenula prema rubu mosta, vii: "Vati ga! Vati ga!"Tyson je zastenjao i primio se za trbuh."Ovaj, ako to ikoga zanima," rekao sam, "poginut emo!""Ne brini se", rekla je Annabeth, zvui prilino zabrinuto. "Sive sestre znaju to rade. Zbiljasu vrlo mudre."To je rekla Atenina ki, ali nije me ba uspjela umiriti. Jurili smo uza sam rub mosta,etrdeset metara nad rijekom East."Da, mudre!" nacerila se Srdba u retrovizor, pokazujui svoj upravo priskrbljeni zub. "Svatami znamo!"

"Svaku ulicu na Manhattanu!" hvalila se Osa, i dalje udarajui svoju sestru. "I glavni gradNepala!"

"I lokaciju koju trai!" dodala je Oluja.Obje sestre odmah su je poele mlatiti s obje strane, vritei: "uti! uti! Jo nije ni pitao!""to?" pitao sam. "Koju lokaciju? Ne traim nikakvu""Nita!" rekla je Oluja. "Ima pravo, djee. Nije to nita!""Recite mi.""Ne!" zavritae sve tri."Kad smo to zadnji put rekle, bilo je grozno!" ree Oluja."Oko su nam bacili u jezero!" sloi se Srdba."Godinama smo ga traile!" zakuka Osa. "A kad smo kod toga -vrati ga!"

"Neu!" vikne Srdba."Oko!" vikne Osa. "'Vamo s njim!"


18/130

GIGA

18

Opalila je svoju sestru Srdbu po leima. uo se oduranpop i neto je izletjelo iz Srdbinalica. Srdba se spetljala pokuavajui to uloviti, ali samo je to uspjela udariti nadlanicom.Ljigava zelena kugla preletjela joj je preko ramena, na stranje sjedalo, ravno meni u krilo.Toliko sam skoio da sam glavom udario u strop, a oko se otkotrljalo."Ne vidim!" viknue sve tri sestre.

"Daj mi oko!" zakuka Osa."Daj joj oko!" vrisne Annabeth."Nije kod mene", kaem im ja."Eno ti ga pokraj stopala", ree Annabeth. "Nemoj ga nagaziti. Podigni ga!""Neu to uzeti u ruku!"Taksi se zabio u ogradu i poeo strugati po njoj uz groznu kripu. Cijeli auto se zatresao, a iznjega je poeo kuljati sivi dim, kao da e se od tog napora rasplinuti."Pozlit e mi!" upozorio je Tyson."Annabeth," viknuo sam, "daj Tysonu da se poslui tvojimruksakom!""Jesi li ti normalan? Uzmi oko!"

Osa je naglo okrenula volan i auto se odmaknuo od ograde. Jurili smo mostom premaBrooklynu, bre nego ijedan ljudski taksi. Sive lestre su kretale i udarale jedna drugu izahtijevale svoje oko.

Napokon sam ipak uspio smoi hrabrosti. Poderao sam komadisvoje batik-majice, koja severaspadala od svih tih progoretina, i iskoristio ga kako bih podigao oko s poda."Dobar si ti deko!" viknula je Srdba, kao da je nekako znala da imam njezino izgubljenozurilo. "Vrati ga!""Neu dok mi ne objasnite", rekoh joj. "Kakvu ste to lokaciju koju traim spomenule?""Nema vremena!" viknula je Oluja. "Ubrzavamo!"Pogledao sam kroz prozor. I zaista, stabla i auti i cijeli kvartovi brzo su ostajali za nama usivoj izmaglici. Vesmo proli Brooklyn i vozili se sredinom Long Islanda."Percy," upozorila me Annabeth, "ne mogu nai nae odredite bez oka. Nastavit emoubrzavati dok se ne razletimo u milijun komadia.""Najprije mi moraju rei", rekoh. "Inae u otvoriti prozor i baciti oko pod aute koji idu izsuprotnog smjera.""Nemoj!" zajaukale su Sive sestre. "To je preopasno!" "Sputam prozor."ekaj!" vrisnule su Sive sestre. "Trideset, trideset jedan, sedamdeset pet, dvanaest!"To su ispalile kao da u nogometnoj utakmici izvikuju akciju koju e odigrati."to to znai?" pitao sam. "To nema smisla!""Trideset, trideset jedan, sedamdeset pet, dvanaest!" viknula je Srdba. "Samo ti to moemorei. A sad nam daj oko! Blizu kampa smo!"

Sili smo s autoceste i jurili ruralnim cestama sjevernog Long Islanda. Pred nama sam vidioKamp mjcanaca, s divovskim borom na vrhu - Talijinim stablom koje je sadravalo ivotnuenergiju pale junakinje."Percy!" ponovila je Annabeth s dodatnom napetou u glasu. "Daj im oko, odmah!"Odluio sam ne raspravljati. Bacio sam oko Osi u krilo. Starica ga je odmah zgrabila, gurnulaga u onu upljinu, kao to bi netko drugi namjestio leu, i trepnula. "Hej!"

Nagazila je konicu. Taksi se nekoliko puta okrenuo u oblaku dima, a onda kripajui staonasred seoske ceste u podnoju Breuljka mjeanaca.Tyson se glasno podrignuo. "Sad je bolje.""Dobro", rekao sam Sivim sestrama. "A sad mi recite to znae ti brojevi.""Nema vremena!" Annabeth je otvorila vrata. "Moramo odmah izai."

Ba sam zaustio pitati je zato, kad sam pogledao prema Breuljku mjeanaca i shvatio.Na vrhu breuljka je bila skupina kampera. I netko ih je napadao.


19/130

GIGA

19

4.Tysonseigravatrom

to se mitologije tie, ako ita mrzim vie od trija starih gospoa, onda su to bikovi. Prologaljeta borio sam se s Minotaurom na vrhu Breuljka mjeanaca. Ali sad sam ondje vidio neto

jo gore: dva bika. I to ne obina bika - bronana, veliine slonova. A ak ni to nije bilonajgore. Normalno, usto su morali i rigati vatru.im smo izali iz taksija, Sive sestre su mugnule u smjeru New Yorka, gdje je ivot manjeopasan. ak nisu ni priekale svoje dodatne tri drahme. Jednostavno su nas ostavile uz cestu,Annabeth samo s ruksakom i noem, Tysona i mene jo u nagorjeloj, batik-odjei za tjelesni."O, ovjee", ree Annabeth, gledajui bitku koja je bjesnjela na breuljku.Mene i nisu najvie zabrinuli sami bikovi. Ni onih desetero junaka pod punim oklopom kojisu dobivali po junakom nosu. Najvie me zabrinulo to to su se bikovi kretali cijelim

breuljkom, ak i sa stranje strane bora. To ne bi smjelo biti mogue. arobne granicekampa udovitima nisu doputale da prou pokraj Talijina stabla. Ali metalni bikovi

svejedno su to radili.Jedan junak je viknuo: "Granina patrolo, k meni!" enski glas osoran i poznat.Granina patrola?pomislio sam. Kamp nema graninu patrolu. "To je Clarisse", reeAnnabeth. "Doi, moramo joj pomoi."

Ne moram ni rei da jurenje u pomoClarisse ba nije bilo visoko na mom popisu stvari kojesvakako moram obaviti. Bila je meu najveim nasilnicama u kampu. im smo se upoznali,

pokuala je moju glavu upoznati sa zahodskom koljkom. Usto je Aresova ki, a s njezinimocem sam prolog ljeta imao gadnu razmiricu, tako da me sad bog rata i sva njegova djecamrze iz dna due.Ali ipak, jest u opasnosti. Njezini suborci su se u panici razbje-avali kad bi bikovi nasrnulina njih. Goleme povrine trave oko bora bile su u plamenu. Jedan junak vrisnuo je i zamahao

rukama po zraku tri u krug, dok mu je rep konjske dlake na kacigi gorio poput plameneirokezice. I Clarissein oklop je bio av. Borila se slomljenim drkom koplja, ija je drugapolovica bila beskorisno zabijena u metalno rame jednog bika.Skinuo sam poklopac sa svoje olovke. Zasvjetlucala je, rastui i dobivajui na teini sve dok urukama nisam drao bronani maAnakluzmos. "Tysone, ostani ovdje. Ne elim da vieriskira.""Ne!" ree Annabeth. "Trebamo ga."Zabuljio sam se u nju. "Smrtnik je. Imao je sreu s loptama, ali ne moe""Percy, zna li ti to je to gore? Kolhidski bikovi koje je nainio sam Hefest. S njima se nemoemo boriti bez Medejine kreme za sunanje faktor 50.000. Bili bismo re-peeni.""Medejine ega?"

Annabeth je prokopala po ruksaku i opsovala. "Imam staklenku tropske kreme s mirisomkokosa na nonom ormariu. Zato je nisam ponijela?"Odavno sam nauio da je bolje ne ispitivati Annabeth previe. Odgovori bi me samo jo viezbunjivali. "uj, nemam pojma o emu ti to, ali neu dopustiti da spre Tysona.""Percy""Tysone, ostani ovdje." Podigao sam ma. "Ulijeem."Tyson se pokuao pobuniti protiv toga, ali vesam trao uz breuljak prema Clarisse, koja jevikala na svoju patrolu, pokuavajui ih organizirati u falangu. To je bila dobra ideja. Onihnekoliko koji su je sluali postrojili su se rame uz rame, spajajui titove i stvarajui tako zidod govee koe i bronce, kopalja nakostrijeenih iznad titova poput dikobrazovih bodlji.

Na nesreu, Clarisse je uspjela okupiti samo estoricu kampera. Ostalih etvero jo je jurcalo

uokolo sa zapaljenim kacigama. Annabeth je potrala prema njima u pokuaju da impomogne. Izazvala je jednog bika da je pone progoniti, a onda je postala nevidljiva, tako


20/130

GIGA

20

potpuno zbunivi udovite. Drugi bik jurnuo je prema Clarisseinu stroju.Bio sam na pola breuljka - nedovoljno blizu da bih im pomogao. Clarisse me jo nije nividjela.Bik se kretao smrtonosnom brzinom, kad se uzme u obzir koliko je krupan. Metalna koa

presijavala se na suncu. Umjesto oiju je imao rubine veliine ake, a rogovi su mu bili od

bruenog srebra. Kad je rastvorio arke svojih usta, iz njih je izletio bijelo usijani plamenimlaz."Ostanite u stroju!" zapovjedila je Clarisse svojim ratnicima.to god vi mislili o Clarisse, mora joj se priznati da je hrabra. Krupna je cura okrutnih oiju,

poput oevih. Izgleda kao da je roena da bi nosila grki bojni oklop, ali nije mi bilo jasnokako bi ak i ona mogla izdrati nalet tog bika.

Na nesreu, drugom biku je u tom trenutku prestalo biti zanimljivo traiti Annabeth. Okrenuose i doao Clarisse straga, s nezatiene sirane."Iiza tebe!" viknuo sam. "Pazi!"

Nisam trebao nita rei jer sam joj tako samo odvratio panju. Bik broj jedan zaletio se unjezin tit i falanga se raspala. Clarisse je odletjela unatrag i pala na tinjajue tlo. Bik je

projurio pokraj nje, ali tek nakon to je ostale junake oinuo plamenim dahom. titovi suimse istopili u ruci. Bacili su oruje i dali se u bijeg dok se bik broj dva poeo pribliavatiClarisse kako bi je dokrajio.Bacio sam se naprijed i zgrabio Clarisse za remen oklopa. Maknuo sam je s puta neposredno

prije nego to je bik broj dva projurio pokraj nas poput teretnog vlaka. Dobro sam ga zakvaioBrzacem i zarezao golemu brazdu u slabini, ali udovite je samo zakripalo i zastenjalo inastavilo juriti.

Nije me zakvailo, ali osjetio sam vrelinu njegove metalne koe. Od njegove tjelesne toplinesmrznuti burritobi se ispekao kao u mikrovalnoj."Pusti me!" Clarisse me opalila po ruci. "Percy, proklet bio!"Ispustio sam je da poput vree padne u podnoje bora i okrenuo se prema bikovima. Sad smo

bili na unutarnjoj padini breuljka, dolina Kampa mjeanaca prostirala se ravno pod nama -bungalovi, vjebalita, Velika kua - sve to bilo bi u opasnosti kad bi bikovi proli.Annabeth je izvikivala zapovijedi drugim junacima, govorila im da se raspre i odvlae

panju bikovima.Bik broj jedan nastavio je trati u irokom luku i krenuo natrag prema meni. Dok je prolaziosredinom breuljka, gdje bi trebala biti nevidljiva granina crta koja ga je trebala zaustaviti,malo je usporio, kao da se bori protiv jakog vjetra; ali onda se probio kroz to i nastavio juriti.Bik broj dva se okrenuo prema meni, dok mu je iz rane koju sam otvorio u njegovoj slabinisukljala vatra. Nisam znao osjeaju li bol, ali uinilo mi se da me rubinske oi gledaju kao dasam borbu pretvorio u osobni obraun.

Nisam se mogao istodobno boriti s oba bika. Morao sam najprije sruiti bika broj dva, odsjeimu glavu prije nego to mi bik broj jedan prie na domet vatre. Ruke su mi se veumorile.

Shvatio sam koliko je puno vremena prolo otkako sam vjebao s Brzacem i koliko sam bezkondicije.Bacio sam se u stranu, ali bik broj dva me zapahnuo plamenom. Otkotrljao sam se dok se zrakoko mene pretvarao u istu vrelinu. Isisao mi je sav kisik iz plua. Stopalo mi je zapelo zaneto - moda korijen stabla - i presjekla me bol u glenju. Ali ipak sam uspio zavitlatimaem i udovitu odsjei komad njuke. Odgalopiralo je dalje od mene, divlje idezorijentirano. Ali prije nego to sam se zbog toga uspio osjetiti slavodobitno, pokuao samustati, a lijeva noga jednostavno je popustila poda mnom. Gleanj mi je bio iaen, modaslomljen.

Bik broj jedan jurnuo je ravno na mene. Nije bilo anse da otpuem s njegova puta.Annabeth je viknula: "Tysone, pomozi mu!"


21/130

GIGA

21

Negdje u blizini, pri hrptu breuljka, Tyson je zajaukao: "Ne mogu - se - probiti!""Ja, Annabeth Chase, doputam ti da ue u kamp!"Grom je zatresao cijeli breuljak. Tyson se iznenada naao ondje, bezglavo jurei premameni, vii: "Percy treba pomo!"Prije nego to sam mu stigao viknuti da stane, bacio se izmeu mene i bika, ba kad je bik

izbacio nuklearni plameni mlaz."Tysone!" poviknuh.Vatra ga je omotala poput crvenog tornada. Vidio sam samo crni Obris njegova tijela. Obuzeome grozan osjeaj jer sam bio posve siguran da e od mog prijatelja ostati samo stup pepela.Ali, kad se vatra povukla, Tyson je i dalje stajao ondje, netaknut. ak mu ni prljava odjeanije bila spaljena. Bik se vjerojatno iznenadio koliko i ja jer mu je Tyson, prije nego to je

ponovno stigao suknuti vatru, nabio obje ake u glavu. "ZLOESTA KRAVA!"Njegove ake stvorile su krater ondje gdje je prije bila bronana njuka. Dva manja plamenasuknula su biku iz uiju. Tyson ga je opet udario, a bronza se pod njegovim rukama zguvalakao aluminijska folija. Bikovo lice sad je izgledalo kao izokrenuta krpena lutka."Dolje!" viknuo je Tyson.

Bik je zateturao i pao na lea. Nogama je slabano mlatarao zrakom, a iz neobinih dijelovanjegove unitene glave izlazila je para.Annabeth je dotrala da bi vidjela jesam li dobro.Osjeao sam se kao da su mi gleanj napunili kiselinom, ali dala mi je da iz uture popijemnekakav olimpski nektar od kojeg mi je odmah bilo bolje. Neto je smrdjelo na paljevinu, a

poslije sam shvatio da sam to ja. Sve dlake na rukama bile su mi spaljene."Drugi bik?" pitao sam.Annabeth je pokazala prstom niz breuljak. Clarisse se pobrinula za zloestu kravu broj dva.Probola joj je stranju nogu kopljem od boanske bronce. Bik je sad, s preostalom polovicomnjuke i golemom ranom u stegnu, pokuavao trati usporeno, vrtei se u krug kao nekakav

poludjeli ivotinjski vrtuljak.Clarisse je skinula kacigu i odlunim korakom krenula prema nama. uperak njezineslijepljene kose jo je tinjao, ali kao da to nije primijetila. "Ti si - sve - upropastio!" povikala

je na mene. "Sve sam imala pod kontrolom!"Bio sam previse okiran da bih joj odgovorio. Annabelh je progundala: "I meni je drago tovidim tebe, Clarisse.""Aaaa!" vrisnula je Clarisse. "Nikad, NIKAD vie me ne pokuavaj spasiti!""Clarisse," rekla je Annabeth, "ima ranjene kampere."To ju je trgnulo. ak je i Clarisse bilo stalo do vojnika pod njezinim zapovjednitvom."Vratit u se", zareala je i otila procijeniti tetu.Zabuljio sam se u Tysona. "Nisi poginuo."

Tyson je spustio pogled kao da mu je neugodno. "Oprosti. Doao sam pomoi. Nisam teposluao."

"Ja sam kriva", rekla je Annabeth. "Nisam imala izbora. Morala sam pustiti Tysona da proegranicu kako bi ti pomogao. Inae bi ti poginuo.""Pustila si ga da proe?" pitao sam je. "Ali""Percy," rekla je, "jesi li se ti ikad malo bolje zagledao u Tysona? Mislim... u lice. ZanemariMaglu izbilja ga pogledaj."Magla ima efekt da ljudi vide samo ono to njihov mozak moe procesuirati... znao sam damoe prevariti i polubogove, ali...Pogledao sam Tysona u lice. Nije bilo lako. Oduvijek mi je bilo teko gledati ravno u njega,iako mi nikad nije bilo ba jasno zato. Mislio sam da je to zato to medu iskrivljenim zubima

uvijek ima maslac od kikirikija. Natjerao sam se da se fokusiram na njegov veliki krumpirastinos, a onda malo vie na njegove oi.


22/130

GIGA

22

Ne, ne i.Jedno oko. Jedno veliko, telei smee oko, posred ela, s debelim trepavicama i velikimsuzama koje su mu se slijevale niz obraz."Tysone", zamucao sam. "Ti si...""Kiklop", pomogla mi je Annabeth. "Jo je beba, reklo bi se. Vjerojatno granicu nije mogao

proi tako lako kao bikovi. Tyson je siroe i beskunik.""to je?""Ima ih u gotovo svim velikim gradovima", rekla je Annabeth s neodobravanjem. "Onisu....pogreke, Percy. Djeca duhova prirode i bogova... Dobio, najee jednog boga... i neispadnu uvijek kako treba. Nitko ih ne eli. Odbace ih. Odrastaju divlji na ulici. Ne znanikako te ovaj naao, ali oito si mu drag. Trebali bismo ga odvesti Hironu,pa neka on odluito e s njim.""Ali vatra. Kako""Kiklop je." Annabeth je zastala, kao da se prisjea neeg nelagodnog. "Oni rade ukovanicama bogova.Morajubiti otporni na Vatru. To sam ti pokuavala rei."Bio sam u totalnom oku. Kako je mogue da nisam shvatio to je Tyson?

Ali tad nisam imao puno vremena za razmiljanje o tome. Cijela jedna strana breuljka jegorjela. Ranjeni junaci trebali su pomo. A i trebali smo se rijeiti dva izlupana bronana

bika, a nekako mi se nije inilo da e stati u obine reciklane kontejnere.Clarisse se vratila i obrisala u s ela. "Jacksone, ako moe stajati, ustani. Moramo ranjeneodvesti u Veliku kuu i rei Tantalu to se dogodilo.""Zato Tantalu?" pitao sam."Jer je upravitelj aktivnosti", nestrpljivo je odgovorila Clarisse."Hiron je upravitelj aktivnosti. I gdje je Arg? On je ef osiguranja i trebao bi biti ovdje."Clarisse je sloila kiselu facu. "Arg je dobio otkaz. Predugo vas nije bilo. Puno toga semijenja.""Ali Hiron... Dulje od tri tisue godina obuavao je djecu da se hore s udovitima. Nijemogao tek tako otii. to se dogodilo?""To se dogodilo", obrecnula se Clarisse.Pokazala je Talijino stablo.Svi kamperi znaju priu o tom stablu. Prije est godina su Grover, Annabeth i jo dvoje

polubogova, Talija i Luke, doli u Kamp mjeanaca, progonjeni vojskom udovita. Kad su ihpritisnuli na vrhu ovog breuljka, Talija, Zeusova ki, stala je i borila se kako hi njeziniprijatelji stigli otii na sigurno. Dok je umirala, njezin otac Zeus smilovao joj se i pretvorio jeu bor. Njezin duh je ojaao maginu granicu oko kampa koja ga titi od udovita. Bor je otadondje, vrst i zdrav.Ali sad su mu iglice pouljele. Golema hrpa otpalih iglica leala je u podnoju stabla. U

sreditu debla, metar iznad zemlje, bila je rupa, veliine one od metka, iz koje je curio zelenibiljni sok.

U prsa kao da mi je netko zabio ledenicu. Sad sam shvatio zato je kamp u opasnosti.Magina granica poputa zato to Talijino stablo vene.

Netko ga je otrovao.


23/130

GIGA

23

5.Dobivamnovogcimera bungalovu

Jeste li se kad vratili kui i sobu zatekli ispremetanu? Kao ono kad Vam netko tko vam elipomoi (zdravo, mama) sve "poisti" i vie ne znate gdje je to? I ak i ako nita ne nedostaje,imate jeziv osjeaj da je netko gledao vae privatne stvari i sve obiao sredstvom za ienjenamjetaja s mirisom limuna?Tako sam se nekako ja osjeao kad sam opet vidio Kamp mjeanaca.

Na prvi pogled nije se puno promijenilo. Velika kua jo je bila ondje s velikim plavimkrovom sa zabatima i trijemom koji je cijelu opasuje. Polja jagoda i dalje su se kuhala nasuncu. Iste grke graevine na bijelim stupovima bile su ratrkane dolinom amfiteatar, arenaza borbe, paviljon-menza s pogledom na tjesnac Long Islanda. A izmeu ume i potoka bili suugnijeeni isti bungalovi - aava mjeavina dvanaest kua, od kojih svaka predstavlja nekogolimpskog boga.Ali sad se u zraku osjeala opasnost. Osjetilo se da neto nije u redu. Umjesto da igraju

odbojku na pijesku, savjetnici i satiri gomilali su oruje u upi za alat. Drijade naoruanelukom i strijelom uznemireno su razgovarale na rubu luga. Suma je izgledala boleljivo, travana livadi bila je blijedouta, a tragovi vatre na Breuljku mjeanaca isticali su se kao runioiljci.

Netko je dirnuo u meni najdrae mjesto na svijetu i zbog toga sam bio... pa, legendarno ljut.Na putu do Velike kue prepoznao sam puno djece od prolog ljeta. Nitko nije zastao da biporazgovarao. Nitko nije rekao: "Dobro doli natrag." Neki bi se trecnuli kad bi vidjeliTysona, ali veina je samo smrknuto nastavila obavljati svoje dunosti - prenoenje poruka,odnoenje maeva na otrenje kamenim brusovima. Cijeli kamp je bio poput vojne kole.Vjerujte mi, dobro to znam. Iz dvije takve su me izbacili.Ali nita od toga nije previe diralo Tvsona. On je bio potpuno fasciniran svime to vidi.

"'ojeto?" uzbueno je pitao."tale za pegaze", rekao sam. "Krilate konje.""'ojeto?""Ovaj... to su zahodi.""'ojeto?""Bungalovi za kampere. Ako ne znaju tko ti je olimpski roditelj, stave te u Hermesov

bungalov - onaj smei ondje - sve dok to ne doznaju. A onda, kada doznaju, stave te uskupinu tvog tate ili mame."Zadivljeno me pogledao. "Ti... ima bungalov?""Broj tri." Pokazao sam prstom nisku sivu kuicu od morskog kamena."ivi s prijateljima u bungalovu?"

"Ne. Sam sam." Nije mi se dalo objanjavati. Neugodna istina: samo sam ja bio u tombungalovu jer uope nisam trebao biti iv. "Velika trojka" bogova - Zeus, Posejdon i Had -nakon Drugog svjetskog rata sklopila je sporazum da vie nee imati djecu sa smrtnicima. Mismo moniji od obinih mjeanaca. Previe smo nepredvidivi. Kad se naljutimo, skloni smoizazivanju problema... poput Drugog svjetskog rata, recimo. Sporazum "Velike trojke"

prekren je samo dvaput - kad je Zeus zaeo Taliju i kad je Posejdon zaeo mene. Ni ona ni janismo se trebali roditi.Talija se s dvanaest godina pretvorila u bor. A ja... pa, svim silama sam se trudio ne poinjezinim stopama. Imao sam none more o tome u to bi Posejdon mene mogao pretvoriti kad

bih bio na samrti - moda u plankton. Ili plutajuu morsku travu.Kad smo doli do Velike kue, zatekli smo Hirona u njegovu slanu, kako slua svoju omiljenu

vedru glazbu 1960-ih i pakira svoje bisage. Moda bih to trebao spomenuti - Hiron je kentaur.Od pasa nagore izgleda kao obian sredovjeni tip kovrave smee kose i kutrave brade. Od


24/130

GIGA

24

pasa nadolje je bijeli pastuh. Meu ljudima se moe kretati tako da taj donji dio stisne umagina kolica. tovie, U estom razredu mi je bio uitelj latinskog. Ali uglavnom se, ako jestrop dovoljno visok, voli opustiti u svom punom kentaurskom obliku.Cim smo ga vidjeli, Tyson je stao kao ukopan. "Poni!" viknuo je u totalnom ushienju.Hiron se okrenuo, uvrijeena izraza lica. "Molim?"

Annabeth mu je pritrala i zagrlila ga. "Hirone, to je sve ovo? Nije valjda da... idete?" Glasjoj je podrhtavao. Hiron joj je bio poput drugog oca.Hiron joj je malo razbaruio kosu i blago joj se osmjehnuo. "Zdravo, dijete. I Percy, vidi tinjega! Narastao si ove godine!"Progutao sam knedlu. "Clarisse je rekla da ste dobili... dobili...""Otkaz." Hironove oi zaiskrile su od ironinog humora. "Ah, pa netko je morao preuzetikrivnju. Gospodar Zeus se jako uzrujao. Slabio koje je stvorio od svoje keri, otrovano!Gospodin D je nekoga morao kazniti.""Nekoga osim sebe, mislite", zareao sam. Ljutila me i sama pomisao na upravitelja kampa."Ma to je ludost!" viknula je Annabeth. "Hirone, vi niste mogli imati ikakve veze s trovanjemTalijina stabla!"

"Svejedno," uzdahnuo je Hiron, "u ovim okolnostima mi neki s Olimpa sad ne vjeruju.""Kojim okolnostima?" pitao sam.Hironovo lice se natmurilo. Ugurao je latinsko-engleski rjenik u bisage, dok se iz njegovemini-linije cijedila pjesma Franka Sinatre.Tyson je jo u nevjerici zurio u Hirona. Zacvilio je kao da eli potapati Hironovo stegno, alimu se boji prii. "Poni?"Hiron je zafrktao. "Dragi moj mladi Kiklope! Ja sam kentaur!""Hirone", rekao sam. "Ali sto je sa stablom? Sto se dogodilo?"Tuno je odmahnuo glavom. "Otrov koji su upotrijebili za Talijino stablo doao je iz

podzemnog svijeta, Percy. Nekakva supstancija koju ni ja nikad nisam vidio. To je vjerojatnootrov nekog udovita iz dubokih jama Tartara.""Onda znamo tko je odgovoran. Kro""Ne prizivaj uzalud ime gospodara Titana, Percy. Osobito ne ovdje i sad.""Ali prologa ljeta pokuao je izazvati graanski rat na Olimpu! To je sigurno njegova ideja.Mogao je na to nagovoriti Lukea, tog izdajnika.""Moda", rekao je Hiron. "Ali bojim se da me smatraju odgovornim jer to nisam uspiosprijeiti, a ne mogu ni izlijeiti. Stablu je ostalo jo samo nekoliko tjedana, osim ako...""Osim ako to?" pitala je Annabeth."Ne", rekao je Hiron. "Suluda pomisao. Cijela dolina je u oku zbog otrova. Magina granicase raspada. I sam kamp umire. Samo jedan izvor magije bio bi dovoljno jak da ponitidjelovanje otrova, ali izgubljen je prije mnogo stoljea."

"Koji?" pitao sam. "Otii

emo ga potraiti!"Hiron je zatvorio bisage. Stisnuo je STOP na mini-liniji. Tad se okrenuo i stavio ruku na moje

rame, gledajui me ravno u oi. "Percy, mora mi obeati da nee initi nita nepromiljeno.Rekao sam tvojoj majci da ne elim da uope doe ovamo ovoga ljeta. Preopasno je. Ali sadkad si veovdje, ostani ovdje. Puno vjebaj. Naui se boriti. Ali ne idi odavde.""Zato?" pitao sam. "elim neto poduzeti! Ne mogu tek tako pustiti da granica nestane. Cijeliovaj kamp e""Preplaviti udovita", rekao je Hiron. "Da, bojim se da hoe. Ali ne smije si dopustiti da teto namami na neki nagli postupak! Ovo bi mogla biti klopka gospodara Titana. Sjeti se

prolog ljeta! Zamalo te ubio!"To je istina, ali svejedno sam gorio od elje da pomognem. Htio sam i natjerati Krona da plati.

Pa mislim, ovjek bi pomislio da je gospodar Titana nauio svoju lekciju prije nekolikotisuljea, kad su ga svrgnuli bogovi. Pomislio bi da to to su ga razrezali na komade i bacili u


25/130

GIGA

25

najmraniji dio podzemnog svijeta znai da ga nitko ne eli u blizini. Ali ne. Budui dajebesmrtan, u Tartaru je jo bio iv-patio zbog neprestane boli, eao za povratkom na povrinui osvetom Olimpu. Nije to mogao uiniti sam, ali vrlo je vjet u kvarenju umova smrtnika, paak i bogova koji onda rade njegove prljave poslove.To trovanje sigurnoje njegovo djelo. Tko bi drugi pao tako nisko da napadne Talijino stablo,

jedino to je ostalo od junakinje koja je dala ivot za spas svojih prijatelja?Annabeth je svim silama susprezala pla. Hiron joj je obrisao suzu s obraza. "Ostani sPercyjem, dijete", rekao joj je. "Pazi na njega. Proroanstvo - ne zaboravi ga!""H-hou.""Ovaj..." rekao sam. "Da nije to moda ono super-opasno proroanstvo koje nekako ukljuujemene, ali koje su vam bogovi zabranili da mi kaete?"

Nitko mi nije odgovorio."Aha, dobro", rekao sam. "Samo provjeravam.""Hirone..." rekla je Annabeth. "Rekli ste mi da su vam bogovi dali besmrtnost koja traje samodok vas budu trebali da obuavate junake. Ako vas otjeraju iz kampa""Zakuni se da e dati sve od sebe kako bi titila Percyja od opasnosti", inzistirao je. "Zakuni

se rijekom Stiks." "K-kunem se rijekom Stiks", rekla je Annabeth. Vani je zatutnjao grom."Onda dobro", rekao je Hiron. inilo se da se bar malo opustio. "Moda skinem ljagu s imenai vratim se. Dotad idem u posjet svojim divljim roacima u Evergladesu. Mogue je da oniznaju za neki lijek za otrovano stablo koji sam ja zaboravio. Bilo kako bilo, ostat u u izgonusve dok se ovo ne rijei... na ovaj ili onaj nain."Annabeth je priguila jecaj. Hiron ju je nelagodno potapao po ramenu. "Daj, daj, dijete.Moram vas prepustiti u ruke gospodina D - a i novog upravitelja aktivnosti. Moramo senadati... pa, moda ne unite kamp onako brzo kako se bojim da hoe.""Ma tko je uope taj Tantal?" pilao sam. "Odakle mu tri iste da preuzme va posao?"

Netko je glasno puhnuo u koljku s druge strane doline. Nisam ni shvatio koliko je kasno.Dolo je vrijeme da se kamperi okupe na veeri."Idite", rekao je Hiron. "Upoznat ete ga u paviljonu. Javit u se tvojoj majci, Percy, i rei jojda si na sigurnom. Sad se vesigurno zabrinula. Ne zaboravi moje upozorenje! U velikoj siopasnosti. Ni na trenutak ne smije pomisliti da te gospodar Titana zaboravio!"Tad je otklopotao iz stana i krenuo niz hodnik, a Tyson je povikao za njim: "Poni! Ne idi!"Shvatio sam da sam Hironu zaboravio ispriati svoj san o Groveru. Sad je bilo prekasno.

Najbolji uitelj kojeg sam ikad imao je otiao, moda zauvijek.Tyson je poeo ridati gotovo jednako kao Annabeth.Pokuao sam im rei da e sve biti dobro, ali nisam to vjerovao.Sunce je zalazilo za paviljon dok su kamperi izlazili iz bungalova.Stajali smo u sjeni mramornog stupa i gledali ih kako ulaze. Annabeth je jo bila prilino

uzdrmana, ali obeala je da

e poslije razgovarati s nama. A onda je otila pridruiti se svojojbrai i sestrama iz Atenina bungalova - dvanaestero djeaka i djevojica, plavokosih i

sivookih poput nje. Annabeth nije najstarija, ali u kampu je provela vie ljeta od gotovo bilokoga. To se vidjelo po njezinoj ogrlici - po jedna kuglica za svako ljeto, a Annabeth ih imaest. Nitko nije doveo u pitanje njezino pravo da ih povede.Sljedea je dola Clarisse, predvodei Aresov bungalov. Jednu ruku imala je u povezu, i nalicu joj se vidjela gadna posjekotina, ali osim toga se nije inilo da ju je sukob s bikovimaosobito uzrujao. Netko joj je na leda nalijepio papir s natpisom, NA MUUUCI SE POZNAJUJUNACI! Ali nitko iz njezina bungalova nije si dao truda da joj to kae.Poslije Aresove djece slijedio je Hefestov bungalov - est tipova koje je predvodio CharlesBeckendorf, krupni petnaestogodinji Afroamerikanac. ake su mu bile veliine bejzbolskih

rukavica i imao je opak izraz lica jer je stalno imao stisnute oi, sto je posljedica stalnogagledanja u kovaku talionicu. Kad biste ga upoznali, vidjeli biste da je zapravo dobar momak,


26/130

GIGA

26

ali nitko ga nikad nije zvao Charlie ni Chuck ni Charles. Veina ga je zvala Beckendorf.Govori se da on moe nainiti bilo to. Daj mu komad metala, a on od njega moe nainiti

poput ileta otar maili robotskog ratnika ili raspjevanu ptiju fontanu za bakin vrt. Sto godelite.Slijedili su ostali bungalovi: Demetrin, Apolonov, Afroditin, Dionizov. Najade su izale iz

jezera. Drijade su se slile sa stabala. S livade je dolo desetak satira, koji su mi izazvali bolnuuspomenu na Grovera.Oduvijek sam bio nekako slab na satire. Kad su bili u kampu, morali su raditi svakakve

poslove za gospodina D-a, upravitelja, ali najvanije zadatke obavljali su vani u stvarnomsvijetu. Bili su tragai kampa. Kriom su odlazili u kole diljem svijeta, traei potencijalnemjeance i dovodei ih u kamp. Tako sam upoznao Grovera. On je prvi shvatio da sam

polubog.Nakon to su na veeru doli satiri, posljednji je uao Hermesov bungalov. Njihov bungalovuvijek je bio najvei. Prologa ljeta predvodio ih je Luke, koji se tada borio s Talijom iAnnabeth na vrhu Breuljka mjeanaca. Neko vrijeme, prije nego to me Posejdon priznao,spavao sam u Hermesovu bungalovu. Luke se sprijateljio sa mnom... a onda me pokuao ubiti.

Sad su Hermesov bungalov predvodili Travis i Connor Stoll. Nisu blizanci, ali toliko su nalikjedan na drugog da to nije ni vano. Nikako ne mogu zapamtiti koji je stariji. Obojica suvisoki i mravi, upave smee kose koja im pada u oi. Nosili su naranaste majice snatpisom KAMP MJEANACA izvuene iz vreastih hlaa, a lica su im bila pomalovilenjaka kao i u sve Hermesove djece: Obrve okrenute prema gore, sarkastini osmijeh, sjaju oima kad god bi te pogledali - kao da ti se spremaju ubaciti petardu pod koulju. Oduvijekmi je bilo smijeno to bog lopova ima djecu koja se prezivaju Stoll (eng. stole = ukrasti), alitaj jedini put kad sam to rekao Travisu i Connoru, obojica su tupo zurila u mene kao da nisushvatili alu.im su uli posljednji kamperi, poveo sam Tysona prema sredini paviljona. Razgovori suzamirali. Glave su se okretale. "Tko je topozvao?" promrmljao je netko za Apolonovimstolom.Oinuo sam pogledom u tom smjeru, ali nisam doznao tko je prozborio.S ela stola razvukao se poznati glas: "Vidi, vidi, pa to je Peter Johnson. Sad mi je uljepanotisuljee."Zakrgutao sam zubima. "Percy Jackson... gospodine."Gospodin D je pijuckao svoju Colu bez eera. "Da. Pa, kako bi mladi danas rekli:Aha,svejedno."

Nosio je svoju uobiajenu havajsku koulju s uzorkom leopardova krzna, kratke hlae,tenisice i crne arape. S tim izboenim trbuhom i crvenim licem sliio je turistu u Las Vegasukoji je predugo ostao u kasinu. Iza njega je nervozni satir gulio koicu s grozdova i jednog po

jednog ih dodavao gospodinu D-u.Pravo ime gospodina D-a je Dioniz. Bog vina. Zeus ga je postavio za upravitelja kampa kakobi se sto godina trijeznio - ne bi li ga tako kaznio to je progonio neke umske nimfe koje nijesmio.Do njega, na mjestu gdje je prije sjedio Hiron (ili stajao, u svom kentaurskom obliku), bio jenetko koga nikad prije nisam vidio - blijedi, grozno mravi mukarac u ofucanomnaranastom zatvorenikom kombinezonu. Nad depom kombinezona bio je broj 0001. Imao

je podonjake, prljave nokte i loe odrezanu sivu kosu, kao da je posljednje ianje obaviokosilicom. Zurio je u mene; bio sam nervozan od tog pogleda. Izgledao je... rascijepljeno. Kaoda je ljutit i frustriran i gladan, sve odjedanput."Na ovog djeaka", rekao mu je Dioniz, "mora osobito paziti. Posejdonovo dijete, zna."

"Aha!" rekao je zatvorenik. "To je taj."Po njegovu tonu bilo je sasvim jasno da su Dioniz i on o meni vemnogo razgovarali.


27/130

GIGA

27

"Ja sam Tantal", rekao je zatvorenik hladno se smjekajui. "Na posebnom sam zadatku ovdjesve dok, pa, sve dok gospodar Dioniz ne odlui da me ne treba. A od tebe, Perzeju Jacksone,ekujem da se suzdri od daljnjeg stvaranja problema.""Problema?" zanimalo me.Dioniz je pucnuo prstima. Na stolu su se pojavile novine - na-slovnica dananjegNew York

Posta.Na njoj je bila moja fotografija iz godinjaka Meriwetherove kole. Nisam mogaoproitati naslov, ali otprilike mi je bilo jasno to bi moglo pisati. Neto u stilu: Trinaesto-godinji luak spalio sportsku dvoranu."Da, problema", zadovoljno je rekao Tantal. "Prologa ljeta si ih izazvao mnogo, kolikoujem."Bio sam previe ljutit da bih ita rekao. Kao da samja kriv zbog toga to medu bogovimasamo to nije izbio graanski rat?Satir se malo primakao i nervozno pred Tantala spustio tanjur mesa s rotilja. Novi upraviteljaktivnosti oblizao je usne. Pogledao je svoj prazni pehar i rekao: "Pivo od umbira. Posebnazaliha Barqa. 1967."aa se sama napunila pjenastim sokom. Tantal je oklijevajui pruio ruku, kao da se boji da

je pehar vru."Hajde, stari moj", rekao mu je Dioniz s neobinim sjajem u oima. "Moda sad uspije."Tantal je posegnuo za aom, no ona mu se izmakla prije nego Sto ju je uspio taknuti. Prolilose nekoliko kapi soka, koje je Tantal pokuao pokupiti prstima, ali kapi su se otkotrljale poputive prije nego to ih je uspio taknuti. Zareao je i okrenuo se tanjuru s mesom. Uzeo je vilicui pokuao nabosti prsa, ali tanjur je skliznuo niza stol i odletio s njega, ravno u eravnik."Sto mu muka!" promrmljao je Tantal."Ah, eto", rekao je Dioniz glasom iz kojeg je jednostavno kapalo lano suosje anje. "Moda

jo koji dan. Vjeruj mi, drue stari, rad u ovom kampu ve e ti sam po sebi biti muka.Siguran sam da e ta tvoja stara kletva s vremenom nestati."" S vremenom", promrmljao je Tantal, zurei u Dionizovu Colu bez eera. "Znate li vi kolikose ovjeku osui grlo u tri tisue godina?""Vi ste duh s Poljane kazni", rekao sam. "Onaj koji stoji s vokom nad glavom, ali ne moe

jesti ni piti."Tantal mi se nacerio. "Ma pravi si profesor, ha, djee?""Sigurno ste uinili neto grozno dok ste bili ivi", rekao sam, pomalo impresioniran. "Sto?"Tantalove oi su se suzile. Iza njega su satiri odmahivali glavom, pokuavajui me upozoriti."Dobro u pripaziti na tebe, Percy Jacksone", rekao je Tantal. "Ne elim nikakve probleme usvom kampu.""U vaem kampu veima problema... gospodine.""Ma idi sjedni, Johnsone", uzdahnuo je Dioniz. "Mislim da je onaj stol tvoj, onaj za koji nitko

drugi nikad ne eli sjesti."Lice mi se zaarilo, ali znao sam da mu se ne smijem usprotiviti. Dioniz je bio obino velikoderite, ali besmrtno, supermocno veliko derite. Rekao sam: "Doi, Tysone.""A, ne", rekao je Tantal. "udovite ostaje ovdje. Moramo odluiti to emo s tim.""S njim", obrecnuo sam se. "Zove se Tyson."

Novi upravitelj za aktivnosti podigao je obrvu."Tyson je spasio kamp", tvrdio sam. "Polomio je te bronane bikove. Inae bi sve ovo spalili.""Da," uzdahnuo je Tantal, "a kakva bi to tek tetabila."Dioniz se zahihotao."Ostavi nas", rekao je Tantal, "da odluimo o sudbini tog stvorenja."Tyson me pogledao sa strahom u svom jednom velikom oku, ali znao sam da ne mogu ne

posluati izravnu zapovijed upravitelja kampa. Bar ne otvoreno."Bit u ovdje, ljudino", obeao sam mu. "Bez brige. Veeras emo ti nai neko dobro mjesto


28/130

GIGA

28

za spavanje."Tyson je kimnuo. "Vjerujem ti. Prijatelj si mi."Zbog toga sam osjetio jo veu krivnju.Odvukao sam se do Posejdonova stola i pogrbio se na klupi. umska nimfa donijela mi jeolimpskupizzu s maslinama i kobasicom, ali nisam bio gladan. Danas su me dvaput zamalo

ubili. Uspio sam kolsku godinu okonati potpunom katastrofom. Kamp mjeanaca bio je uvelikim problemima, a Hiron mi je rekao da u tom pogledu nita ne poduzimam.Nisam osjeao osobitu zahvalnost, ali sam odnio svoju veeru, kao sto je obiaj, do eravnikai sastrugao jedan dio u plamen."Posejdone," promrmljao sam, "prihvati ovaj dar."/poalji mi neku pomo, kad smo vekod toga,pomolio sam se u sebi.Molim te.Dim od spaljenepizzepretvorio se u neto aromatino - miris istog morskog povjetarca

pomijean s mirisom divljeg cvijea - ali nisam imao pojma znai li to da me otac zaista slua.Vratio sam se na svoje mjesto. Nisam mislio da se situacija moe jo puno pogorati. Ali tad

je Tantal jednom satiru rekao da puhne u koljku kako bi nam skrenuo panju da posluamonjegovu obavijest.

"Da, dakle", rekao je Tantal kad je amor zamro. "Jo jedan ukusan obrok! Bar mi tako kau."Dok je govorio, ruku je polako pomicao prema ponovno napunjenom tanjuru, kao da hranamoda nee primijetiti to on radi, ali primijetila je. Jurnula je niza stol im joj se pribliio nadvadeset centimetara."Sada, svog prvog dana na ovom poloaju autoriteta," nastavio je, "elio bih rei kakva jeugodna kazna boravak ovdje. Tijekom ljeta se nadam prilici da muim, ovaj, da se povezemsa svima vama, djeco. Izgledate tako dobro da bi vas ovjek pojeo."Dioniz je pristojno zapljeskao, to je i satire ponukalo da mlako zapljeu. Tyson je jo stajaoza glavnim stolom i vidjelo se da mu je nelagodno, ali Tantal bi ga povukao natrag svaki putkad bi pokuao mugnuti iz centra panje."A sad neke promjene!" Tantal je iskrivio usta u nestani osmijeh. Ponovno emo uvesti utrkekoija!"Za svim stolovima nastao je amor - uzbuenje, strah, nevjerica."Da, znam", nastavio je Tantal povisivi glas, "da su te utrke ukinuli prije nekoliko godinazbog nekih, hm, tehnikih problema.""Tri mrtva i dvadeset estero osakaenih", doviknuo je netko s Apolonova stola."Da, da!" rekao je Tantal. "Ali znam da ete svi zajedno sa mnom pozdraviti povratak tetradicije ovog kampa. Zlatnu lovoriku dodjeljivat emo pobjednikim koijaima svakogamjeseea. Ekipe se mogu prijaviti ujutro! Prvu utrku odrat emo za tri dana. Oslobodit emovas veine redovitih dunosti kako biste pripremili koije i odabrali konje. O, jesam lispomenuo da bungalov pobjednike ekipe nee morati nita raditi taj mjesec u kojem

pobijedi?"Eksplozija uzbuenog razgovora - cijeli mjesec bez pomaganja u kuhinji? Bez ienja tala?Je li to ala?Usprotivila se zadnja osoba od koje bih to oekivao."Ali, gospodine!" rekla je Clarisse. Vidjelo se da je nervozna, ali je ustala da bi mu se obratilas Aresova stola. Neki kamperi su se zakikotali kad su joj na leima vidjeli natpis NAMUUUCI SE POZNAJU JUNACI. "Sto je s patrolnim zaduenjima? Mislim, ako sve toostavimo kako bismo pripremili koije""A, naa dananja junakinja", usklikne Tantal. "Hrabra Clarisse koja je sama svladala

bronane bikove!"Clarisse je mirnula, a onda pocrvenjela. "Ovaj, nisam"

"I k tome skromna." Tantal se nacerio. "Bez brige, duo! Ovo je ljetni kamp. Ovdje smo kakobismo uivali, ne?"


29/130

GIGA

29

"Ali stablo""A sad," rekao je Tantal dok je nekoliko cimera iz njezina bungalova povuklo Clarisse natragna stolicu, "prije nego to odemo pjevati uz logorsku vatru, moramo rijeiti sitni problem usvom domainstvu. Percy Jackson i Annabeth Chase nali su za shodno, iz nekog razloga, ovodovesti ovamo." Tantal je mahnuo rukom prema Tvsonu.

Meu kamperima je nastao nelagodan amor. Mnogi su me pogledali iskosa. Dolo mi je daubijem Tantala."E sad, naravno," rekao je, "Kiklopi su poznati kao krvoedna udovita vrlo malenogintelektualnog kapaciteta. U normalnim uvjetima pustio bih ovu zvijer u umu i poslao vas ulov bakljama i iljatim tapovima. Ali tko zna? Moda ovaj Kiklop nije grozan kao ostataknjegove brae. Dok ne dokae da je vrijedan unitenja, moramo ga negdje drati! Najprijesam pomislio na tale, ali od njega bi se konji uznemirili. Moda u Hermesovu bungalovu?"Muk za Hermesovim stolom. Travisa i Connora Stolla iznenada je jako poeo zanimatistolnjak. Nisam im mogao zamjeriti. Hermesov bungalov uvijek je bio pun kao ipak kotica.

Nema anse da mogu primiti jo i dvometrakog Kiklopa."Ma dajte", ukorio ih je Tantal. "udovite e vam moi obavljati neke nie poslove. Imate li

kakav prijedlog u kakvu bismo kuicu mogli smjestiti ovakvu zvijer?"Iznenada se zauo grupni uzdah.Tantal se iznenaeno odmaknuo od Tysona. Ja sam samo u nevjerici gledao arko zelenosvjetlo koje e mi promijeniti ivot zasljepljujuu hologramsku sliku koja se pojavila nadTysonovom glavom.S munim grem u elucu sjetio sam se to je Annabeth rekla za Kiklope:Djeca su duhova

prirode i bogova... Dobro, najee jednog boga...Nad Tysonovom glavom okretao se svjetlei zeleni trozubac - isti simbol koji se pojavio nadmojom glavom kad me Posejdon priznao kao svog sina.

Na trenutak je zavladao okirani muk.Takvo priznavanje je rijetkost. Neki kamperi to uzalud ekaju cijeli ivot. Kad je Posejdonmene priznao prologa ljeta, svi su s potovanjem kleknuli. Ali sad su slijedili Tantalov

primjer, a Tantal se poeo grohotom smijati. "Aha! Mislim da sad znamo kamo emo I tomzvijeri! Bogova mi, vidim obiteljsku slinost!"Svi su se nasmijali, svi osim Annabeth i jo nekolicine mojih drugih prijatelja.Tyson to kao da nije primjeivao. Bio je previe zbunjen i pokuavao rukom otjerati svjetleitrozubac koji je poeo blijedjeti nad njegovom glavom. Bio je previe neduan da bi shvatiokoliko se svi sprdaju s njim, koliko su ljudi okrutni.Ali meni je bilo jasno.Dobio sam novog cimera. Dobio sam udovite za polubrata.


30/130

GIGA

30

6.Napaddemonskihgolubova

Iduih nekoliko dana bili su prava muka, to je Tantal i htio.Najprije se Tyson uselio u Posejdonov bungalov. Svakih petnaestak sekundi kihotao se sebi ubrk i govorio: "Percy je moj brat?", kao da je upravo dobio na lutriji."Ma, Tysone", rekao bih mu. "Nije to ba tako jednostavno."Ali tko bi njemu to mogao objasniti! Bio je u sedmom nebu. A ja... koliko god mi je ta ljudina

bila draga, ipak mi je bilo neugodno. Sramio sam se. Eto, priznao sam.Moj otac, svemoni Posejdon, zagledao se u neku duicu prirode i posljedica toga je sadTyson. Mislim, itao sam mitove o Kiklopima. ak sam se sjetio i da su oni estoPosejdonova djeca. Ali nikad nisam zbrojio dva i dva i shvatio da to znai da su mi... obitelj.Sve dok se na krevet do moga nije doselio Tyson.A onda jo svi t i komentari drugih kampera. Iznenada vie nisam bio Percy Jackson, kulerkoji je prologa ljeta Zeusu vratio njegov ukradeni gromovnik. Postao sam Percy Jackson,

jadnik koji za brata ima runoudovite."Nije mipravibrat!" pobunio bih se svaki put kad Tyson ne bi bio uz mene. "Prije bi se reklo

da mi je polubrat s udovine strane obitelji. Kao... polubrat iz drugog koljena ili tako neto."Na to nitko nije nasjedao.Priznajem - bio sam ljut na svog tatu. Sad mi se inilo kako je sprdnja biti njegov sin.Annabeth me pokuala razvedriti. Predloila mije da se udruimo za utrku koija ne bismo litako skrenuli misli sa svih tih problema.

Nemojte me pogreno shvatiti - oboje smo mrzili Tantala i bili smo strano zabrinuti za kamp- ali nismo znali to bismo mogli Uiniti to se toga tie. Sve dok ne smislimo neki briljantan

plan za spaavanje Talijina stabla, zakljuili smo da je bolje ukljuiti se u Utrku. Na koncukonca, Annabethina mama Atena je smislila koiju, I moj tata je stvorio konje. Udruenima

nitko nam se nee moi ni pribliiti.

Jednog dana Annabeth i ja sjedili smo pokraj jezera crtajui nacrte za koiju kad su nekialjivci iz Afroditina bungalova doli do nas i pitali me treba li mi olovka za oi... "O, oprosti,za oko."Dok su smijui se odlazili od nas, Annabeth je progunala

Rick Riordan More Cudovista 2

Documents

Transcript of Rick Riordan More Cudovista 2