DAVOR DUKIæ, RANA VÖLKERPSYCHOLOGIE I PROUÈAVANJE KNJI�EVNOSTI I KULTURE

211

Davor Dukić

Rana Völkerpsychologie* i proučavanje književnosti i kulture

Wer oberflächlich vom “Austausch der Bedürfnisse” redet, oder gedan-kenlos den Postboten kommen und gehen sieht, der wird niemals eine nationalökonomische Wahrheit entdecken oder eine Verbesserung im

Postwesen einführen. (M. Lazarus)

Vom Omnibus der Wissenschaften schallt es uns aus dem Munde des Schaffners entgegen das grausame Wort: „Besetzt!“ (H. Steinthal)

U prvom dijelu rasprave autor ukratko prikazuje teorijski sustav rane Völkerpsychologie (koju treba razlikovati od drukčije koncepcije iste discipline što ju je nešto kasnije osmislio Wilhelm Wundt). Ranu Völkerpsychologie utemeljili su u Njemačkoj u 1860-im godinama filozof i psiholog Moritz Lazarus (1824–1903) i jezikoslovac i filolog Hajim Steinthal (1823–1899). Najvažniji programski tekstovi i istraživačke studije objavljeni su u časopisu Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprach-wissenschaft (1860–1890), što su ga Lazarus i Steinthal pokrenuli i uređivali. Predmet proučavanje Völkerpsychologie jest narodni duh (Volksgeist) shvaćen kao “veza, princip, ideja naroda” koja “jedno-stavno mnoštvo pojedinaca čini narodom”. Pritom se narod ne definira prema nekim objektivnim kulturnim (jezik) ili biološkim (podrijetlo) kriterijima nego prema subjektivnom osjećaju pripadno-sti: narod je “mnoštvo ljudi koje sebe prepoznaje kao jedan narod”. Narod se shvaća kao prirodna i svevremenska zajednica, ali ne i kao isključivi nositelj kolektivnog duha, pa se umjesto pojma Volksgeist u djelima Lazarusa i Steinthala često rabe i pojmovi opći duh (Gesamtgeist) i objektivni duh. Narodni se duh izražava ponajprije u jeziku, ali i u običajima, pravu, umjetnostima, obrtima, znanostima i religiji. Zadaća je Völkerpsychologie da proučavajući te izraze narodnog duha otkrije zakonitosti njegova razvoja. Moritz Lazarus je, kao glavni teoretičar rane Völkerpsychologie, slijedeći neke postavke psihologijskog učenja Johanna Friedricha Herbarta (1776–1841), formulirao nekoli-ko temeljnih načela važnih za razumijevanje i proučavanje narodnog duha. U odnosu pojedinačnog i općeg/narodnog duha vrijedi načelo uzajamnog djelovanja (Wechselwirkung): narodni se duh uvijek izražava u pojedinačnoj svijesti, ali je sadržaj pojedinačne svijesti, krug njezinih predodžbi i pojmo-va, određen narodnim duhom. U tom je smislu čovjek društveno biće. On je usto i povijesno biće: prema načelu zgušnjavanja mišljenja (Verdichtung des Denkens), on u razmjerno kratkom vremenu

* S obzirom na to da je disciplina o kojoj je u ovoj raspravi riječ nastala i razvijala se gotovo isključivo u Nje-mačkoj te da se njezin njemački naziv preuzima i u stručnoj literaturi izvan njemačkog govornog područja, termin Völkerpsychologie neće se ni ovdje prevoditi (kao “narodna psihologija”!). S druge strane, njemački će se termin Volksgeist, opet u skladu s uvriježenom praksom u domaćoj literaturi, uglavnom prevoditi kao “narodni duh”.

SOLAR BOOK.indb 1 7.2.2007 14:44:13

POETIKA PITANJA

212

ovladava znanjem što ga je ljudski rod stjecao stoljećima. Iz Herbartove psihologije Lazarus preu-zima i pojam suženosti duha (Enge des Geistes): kao što pojedinačna svijest, iz mnoštva predodžbi kojima potencijalno raspolaže, u jednom trenutku može osvijestiti samo njihov ograničen broj, tako se i narodni duh u nekom vremenu zaokuplja samo određenim dijelovima svoje ukupne mase predodžbi i pojmova. Te dominantne duhovne tendencije nekog razdoblja Lazarus naziva sviješću vremena (Zeitbewusstsein).U drugom dijelu teksta autor kritički raspravlja o suvremenim ocjenama rane Völkerpsychologie te o njezinu značenju u proučavanju književnosti i kulture. Povjesničar psihologije Georg Eckardt razloge neuspjeha rane Völkerpsychologie vidi u njezinu osloncu na Herbartovu statičnu i već u ono vrijeme zastarjelu psihologijsku koncepciju te u modifikaciji hegelijanskog pojma objektivni duh u narodni duh, koji je bio sve u jednom: pretpostavka, posrednik i rezultat uzajamnog djelovanja indi-vidua. Rana Völkerpsychologie je tako zanemarila stvarne interpersonalne odnose, što će biti osnovno područje istraživanja u kasnijoj socijalnoj psihologiji. Stoga se s gledišta suvremene psihologije ranoj Völkerpsychologie može kao zasluga priznati tek interdisciplinarno proučavanje vlastita predmeta – u Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft objavljivani su radovi iz jezikoslovlja, povijesti religije i mitologije, povijesti književnosti, filozofije, etnologije, povijesti kulture, psihologije i dru-gih disciplina. U novijoj kulturnoj antropologiji (I. D. Kalmar) i njemačkoj Kulturwissenschaft (K. C. Köhnke) u ranoj se Völkerpsychologie, ponajprije u teorijskim radovima Moritza Lazarusa, vidi najranije formuliranje modernog pluralističkog koncepta kulture. U takvim se pohvalnim ocjena-ma, međutim, zanemaruje da su Lazarus i Steinthal svoju disciplinu vidjeli u krugu nomotetičkih a ne deskriptivnih znanosti. Komparatistička imagologija (H. Dyserinck, J. Leerssen) nije dosad pokazivala interes za proučavanje rane Völkerpsychologie. Pod nediferenciranim pojmom Völkerpsyc-hologie ona razumije samo vlastitu suprotnost – devetnaestostoljetno supstancijalističko shvaćanje nacionalnog karaktera. Taj se prigovor, međutim, ne može uputiti ranoj Völkerpsychologie. Štoviše, koncept narodnog duha, kao mase (vrijednosnih) predodžbi i pojmova iz koje u određenom vre-menu u prvi plan iskače samo jedan dio (načelo suženosti duha), čini ranu Völkerpsychologie inspira-tivnim modelom za konceptualizaciju proučavanja vrijednosnih stereotipa u književnosti i kulturi, što je osnovna zadaća upravo komparatističke imagologije.

I. Moritz Lazarus i Hajim Steinthal

U posljednjih se dvadesetak godina u literaturi različitih društvenih znanosti po-vremeno pisalo o doprinosu što ga je u povijesnom razvoju modernog poimanja

kulture dala rana Völkerpsychologie.1 Riječ je o disciplini što su je utemeljili filozof i psiholog Moritz Lazarus te jezikoslovac i filolog Hajim Steinthal, a koja je imala za cilj primjenom psihologijskih metoda istraživati povijest i razvoj narodnog duha (Volks-geist). Prvi programski tekst Völkerpsychologie objavio je Moritz Lazarus još 1851. go-dine, no kontinuirani rad na njezinu razvoju započeo je 1860. pokretanjem časopisa Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft (dalje ZfVuS). U sljedećih 30 godina izašlo je 20 brojeva časopisa, pa se 1890. godina može uzeti i kao gornja grani-ca u povijesti rane Völkerpsychologie. No najvažniji programski tekstovi napisani su do 1865. godine, kada je svoju, bitno drukčiju paradigmu od Lazarus-Steinthalove, već

1 Kalmar 1987; Eckardt 1997; Keiler 1997:197-210; Böhme – Matussek – Müller 2000:35-44; Köhnke 2003.

SOLAR BOOK.indb 2 7.2.2007 14:44:14

DAVOR DUKIæ, RANA VÖLKERPSYCHOLOGIE I PROUÈAVANJE KNJI�EVNOSTI I KULTURE

213

bio počeo izgrađivati Wilhelm Wundt (Vorlesungen über die Menschen- und Thierseele, 1863). Tako se ključnim razdobljem rane Völkerpsychologie mogu smatrati rane 1860-e godine, odnosno prva tri broja ZfVuS.

Zadaća je ovog teksta prikazati osnovne postavke rane Völkerpsychologie, s pose-bnim osvrtom na ulogu koju je ta disciplina bila namijenila proučavanju književnosti i kulture, a dijelom je i sama provela. Lazarus-Steinthalove postavke kritički će se pri-kazati iz suvremenog očišta znanosti o književnosti i kulturi, ne vodeći pritom računa o njihovim mogućim filozofskim korijenima.2

No prije prikaza Lazarusove i Steinthalove koncepcije Völkerpsychologie, dobro je upoznati se s najvažnijim činjenicama iz njihovih biografija.

Moritz (Moses) Lazarus (15. rujna 1824 – 13. travnja 1903) rođen je u židovskoj obitelji u pruskom mjestu Filehne (danas Wieleń u Poljskoj), koje je u to doba imalo oko 3.000 stanovnika, od čega su trećina bili protestantski Nijemci, trećina Poljaci i trećina Židovi. Poput oca i djeda, i on je trebao biti rabin pa je do osamnaeste godine učio židovsku teologiju i trgovački zanat. Tek tad se posvetio učenju grčkog i latin-skog jezika te se u dvadesetoj godini upisao u njemačku gimnaziju u Braunschweigu, koju je zbog iznimne marljivosti i nadarenosti završio u nepune dvije godine. Godine 1846. upisao je u Berlinu studij filozofije i 1849. promovirao tezom o estetičkomobrazovanju, usredotočivši se na pitanje: koliko su pojedini narodi pridonijeli razvoju lijepoga. Sljedeće se godine oženio pet godina starijom Sarom Lebenheim iz imućne židovske obitelji, što će mu do kraja života osigurati materijalni mir. Sveučilišnu je karijeru započeo u Berlinu kao privatni docent, a od 1860. do 1865. predaje Völ-kerpsychologie na sveučilištu u Bernu, prve dvije godine kao izvanredni, a potom kao redovni profesor. Zatim tri godine živi u svojoj kući u Schönfeldu pokraj Leipziga, bez sveučilišnog angažmana. Od godine 1868. predaje filozofiju na pruskoj Kriegsa-kademie u Berlinu, a 1873. se vraća na berlinsko sveučilište, ovaj put kao honorarni profesor filozofije. Od tog vremena pa do kraja života Lazarus se uglavnom bavio teološko-etičkim i religijsko-filozofskim problemima židovstva (Der Prophet Jeremias, 1894; Die Ethik des Judentums, 1898). Lazarus je bio idejni začetnik Völkerpsychologie i pisac njezinih najvažnijih programskih tekstova.3 No njegova produktivna suradnja u ZfVuS, premda se dokraja potpisuje kao suurednik, prestaje 1868, u petom broju časopisa. Stoga se može prihvatiti misao K. C. Köhnkea da je Lazarusova Völkerpsyc-hologie usko povezana sa središnjom epizodom njegova života, s pokušajem asimilacije u njemačku kulturu i naciju, koji je započeo u gimnazijskim danima i završio, pod pritiskom antisemitizma, u sedamdesetim godina 19. stoljeća, kad se Lazarus vratio židovstvu. Sličan je neuspjeh doživjela i njegova Völkerpsychologie.4

2 Vrlo detaljan prikaz baštinjenog filozofskog nasljeđa u ranoj Völkerpsychologie v. u Keiler 1997:197-210.3 Uvodni programski tekst iz prvog broja ZfVuS što ga potpisuju Lazarus i Steinthal (M. Lazarus – H. Ste-

inthal, “Einleitende Gedanken über Völkerpsychologie, als Einladung zu einer Zeitschrift für Völkerpsy-chologie und Sprachwissenschaft“, ZfVuS 1/1860, 1-73) zapravo je samo proširena verzija devet godina starijeg Lazarusova teksta „Über den Begriff und die Möglichkeit einer Völkerpsychologie“.

4 Köhnke 2003:XXXI. Više o Lazarusovu životu v. u Eckardt 1997:33-44; Köhnke 2003:XXIII i d. Laza-rusovo autobiografsko djelo Aus meiner Jugend, Autobiographie von M. Lazarus priredila je njegova druga supruga Nahida Lazarus (Frankfurt n/M 1913).

SOLAR BOOK.indb 3 7.2.2007 14:44:14

POETIKA PITANJA

214

Hajim (Chajim, Heyman, Heinrich) Steinthal (16. svibnja 1823 – 14. ožujka 1899) rođen je u obitelji imućnog židovskog trgovca u Gröbzigu, gradiću u Anhalt-Dessau s jakom židovskom zajednicom. Nakon završene gimnazije u Bernburgu 1843. posvećuje se filološkom i jezično-filozofskom studiju na sveučilištu u Berlinu, gdje mu je profesor bio August Boeck, bliski suradnik Wilhelma von Humboldta. Promovirao je 1847. i zatim se posvetio studiju afričkih jezika i kineskog te filozofiji jezika. Od 1849. radi u Berlinu kao privatni docent za opću lingvistiku, a 1852. dobiva četverogodišnju stipen-diju za studij u Parizu. Rezultat toga jest knjiga Grammatik, Logik und Psychologie, ihre Principien und ihre Verhältnis zu einander (Gramatika, logika i filozofija, njihovi principi i međusobni odnos, 1855), u kojoj zagovara tezu da je u osnovi jezikoslovlja psihologija, a ne logika. Nakon povratka iz Pariza, u zimskom semestru 1856/1857. drži predavanje pod naslovom “Über die Zusammenhang zwischen Sprache und Nationalgeist, nebst systematischer Übersicht der bekanntesten Sprachen der Erde und Darlegung der Prin-zipien der Völkerpsychologie” (O povezanosti jezika i nacionalnog duha, zajedno sa sistematičnim pregledom najpoznatijih jezika i razlaganjem principa Völkerpsychologie). Godine 1861. oženio se s Lazarusovom sestrom Jeanette, a sljedeće godine dobio je mjesto izvanrednog profesora na sveučilištu u Berlinu. Uglavnom se bavio filološkim ijezično-filozofskim problemima: Geschichte der Sprachwissenschaft bei den Griechen und Römern, mit besondere Rücksicht auf die Logik (Povijest jezikoslovlja kod Grka i Rimljana, s posebnim osvrtom na logiku, 1863, ²1890/91); Philologie, Geschichte und Psychologie in ihren gegenseitigen Beziehungen (Filologija, povijest i psihologija u svojim uzajamnim odnosima, 1864). Godine 1872. preuzeo je i katedru za biblijske znanosti na novoo-tvorenoj Visokoj školi za znanost o židovstvu, gdje se bavio religijsko-filozofskim, re-ligijsko-povijesnim, etičkim i židovsko-teološkim temama. Izdao je jezično-filozofskadjela Wilhelma von Humboldta (1884). U ZfVuS aktivno je surađivao čitavo vrijeme i njegov je najplodniji autor; pisao je uglavnom radove s područja jezikoslovlja, filologijei komparativne mitologije, vjerno slijedeći temeljne Lazarusove postavke.5

II. Pojmovi rane Völkerpsychologie

Predmet rane Völkerpsychologie jest narodni duh (Volksgeist). Moritz Lazarus već pri početku svog najstarijeg programskog teksta ističe kako je “u naše vrijeme i među znan-stvenicima – povjesničarima, etnolozima, filozofima i pravnicima – uobičajeno govoriti o ‘narodnom duhu’ i različitim ‘narodnim duhovima’, ali da bi se o tome moglo govoriti na znanstveni način, mora, naravno, sam taj pojam najprije imati određeno mjesto u znanosti, gdje će se u obliku znanstvene spoznaje utvrditi njegov sadržaj, opseg i zna-čenje. To bi mjesto očito moralo, s obzirom na to da je riječ o ‘duhu’, biti u znanosti o duhu, u psihologiji.”6 U složenom pojmu kojim se označava nova znanstvena disciplina – Völkerpsychologie – sadržan je, dakle, posjednik njezina predmeta (narod) i širi znan-

5 Više o Steinthalovu životu v. u Eckardt 1997:44-56.6 Lazarus 1851:112; Lazarus - Steinthal 1860:2-3.

SOLAR BOOK.indb 4 7.2.2007 14:44:14

DAVOR DUKIæ, RANA VÖLKERPSYCHOLOGIE I PROUÈAVANJE KNJI�EVNOSTI I KULTURE

215

stveni okvir koji nudi metodološko-spoznajni aparat (psihologija). Definicija narodapostavljena je minimalistički i subjektivno: pod narodom se razumijeva “mnoštvo ljudi koje sebe prepoznaje kao jedan narod”.7 Objektivni kriteriji poput podrijetla i jezika nisu za Lazarusa i Steinthala odlučujući, nego upravo subjektivni osjećaj pripadnosti, premda sam narod često svoj identitet gradi pozivajući se na podrijetlo, jezik ili neke druge objektivne datosti.8 Narod se shvaća kao “prirodni i svevremenski”, ali ne i jedini nositelj kolektivnog, općeg duha (Gesamtgeist); na više se mjesta spominju unutarna-rodne i višenarodne zajednice, koje također izgrađuju svoj identitet i posjeduju vlastiti duh.9 No, u povijesti sveukupnog čovječanstva i u načinu na koji se ono percipira upra-vo narodi imaju najvažniju ulogu.10

Narod nastaje kao “prva tvorevina narodnog duha”; bez zajedničkog, općeg duha ne može se konstituirati nijedan kolektivni entitet/identitet. Narodni je duh “upravo ono što jednostavno mnoštvo pojedinaca čini narodom; on je veza, princip, ideja na-roda; on izgrađuje njegovo jedinstvo”.11 Narodni se duh izražava (Lazarus i Steinthal govore o “predikatima” duha) najprije u jeziku, kojim se oblikuje “sve blago predodžbi i pojmova” nekog naroda, zatim u njegovim običajima, navikama u prehrani i odijeva-nju, pravu, umjetnostima, obrtima, znanostima i religiji.12 I premda Lazarus ne poriče mogućnost pojave divergentnih tendencija u narodnom duhu (osobito pri raspravlja-nju o razlozima propasti naroda), on ipak ističe harmoničnost kao njegovo bitno (i poželjno) svojstvo.13

Narodni/opći duh uvijek se manifestira u individualnoj svijesti, pa je i jedna od osnovnih zadaća Völkerpsychologie istražiti odnos općeg i pojedinačnog. Taj se odnos u načelu određuje kao uzajamno djelovanje (Wechselwirkung): „Svako djelo pojedinačnog duha, ma koliko se ono izdizalo iznad drugih, iznad cjelokupnog suvremenog stanja

7 Lazarus - Steinthal 1860:35.8 isto, 32-37; Lazarus 1862a (u Köhnke 2003:87-88).9 Lazarus 1862a (u Köhnke 2003:52-53). Lazarus i Steinthal se ipak pitaju ne stoji li u osnovi i općih ideja

koje zahvaćaju veći broj naroda kauzalno i teleološko djelovanje narodnog duha (Lazarus - Steinthal 186-0:6). U raspravi o objektivacijama narodnog duha idu tako daleko da i religiji odriču univerzalnost: “(…) svaki narod ima svoju religiju; katolicizam je bio i ostao nemoguć. Nijemac, Talijan i Grk imaju i imali su u svim vremenima različite religije jer pripadaju različitim narodima. Treba, dakle, manje govoriti o kršćanstvu, više o kršćanskim narodima, i to o svakom posebno.” (isto, 48)

10 “Oblik suživota u ljudskom rodu jest upravo njegova podjela na narode, i razvoj čovječanstva povezan je s različitosti naroda.” (isto, 5)

11 Lazarus 1851:118. Lazarus u kasnijim teorijskim radovima rabi termin “objektivni duh” naroda (ili neke druge zajednice), ali njegovo se određenje ne mijenja bitno od određenja “narodnog duha” u najranijim radovima (usp. Lazarus 1865a:43 i d.).

12 Lazarus 1851:119. Drukčiji će redoslijed biti u zajedničkom programskom tekstu: jezik, mitologija, re-ligija, narodno pjesništvo, književnost, umjetnosti (posebno umjetnost graditeljstva), znanost, običaji, poslovi, kućni/obiteljski život (Lazarus - Steinthal 1860:40-60).

13 “U duhovnom djelovanju svih pojedinaca nekog naroda vlada sloga i harmonija, koja ih ujedinjuje i čini organski povezanim jedinstvom.” (Lazarus 1851:118) Propast Grčke, Rima i Izraela Lazarus tumači kao rezultat proturječja, disharmonije objektivnog duha i stvaranja različitih svjetonazorskih tabora, u prvom slučaju iz “domaćeg sjemena”, u drugim dvama putem doticaja s tuđim idejama (Lazarus 1865a:64-65).

SOLAR BOOK.indb 5 7.2.2007 14:44:15

POETIKA PITANJA

216

pripadajućeg mu naroda, ipak vuče svoj korijen iz duha tog naroda; ono je njegov produkt, ili u najmanju ruku nalazi u njemu jedan od svojih glavnih činitelja. S druge strane, ta djela pojedinačnog duha ne ostaju izolirana, nego djeluju – neposredno ili posredno – ponovno na sam narodni duh; ona postaju njegovo vlasništvo i njegov gra-dbeni element.”14 Time se kanonizirana djela i kanonizirani autori onoga što je Goethe nazvao svjetskom književnošću stavljaju u okvir pripadajućih nacionalnih povijesti; što-više, upravo će Goethe biti spomenut kao genij njemačkog duha, koji je od njega više uzeo nego što mu je dao.15

Isti princip odnosa pojedinačnog i općeg vrijedi i na nižim razinama; svaka predo-džba pojedinog duha proistječe iz općeg kruga predodžbi (allgemeiner Vorstellungskreis). Taj postojeći skup predodžbi ograničava duhovnu djelatnost svakog pojedinca, čija je sloboda tek u “prisvajanju onog što je dano u narodnom duhu” (Aneignung des im Volksgeiste Gegebenen). Snaga tog prisvajanja različita je kod različitih individua, a samo su neki u stanju doći do “drugog koraka slobode” i “analizom i kombinacijom danoga” obogatiti narodni duh.16 Krug općih predodžbi i pojmova stavlja okvire i stvaralačkoj mašti (Einbildungskraft); ona ne može graditi ni iz čega, nego samo iz onog što već postoji u općem/objektivnom duhu.17 To načelo uzajamnosti pojedinačnog i općeg ne može, međutim, biti i zadovoljavajuće objašnjenje za stvarne odnose pojedinačne svi-jesti prema danim predodžbama; zastupnici rane Völkerpsychologie vjeruju da ti procesi nisu rezultat slučaja ili samovolje (Willkür), već da njima upravljaju imanentni zakoni, čije je otkrivanje jedna od zadaća njihove discipline18.

Ovdje sažeto prikazano shvaćanje odnosa pojedinačnog i općeg duha, točnije, ovisnost duhovne djelatnosti svake individue o općem duhu zajednice kojoj pripada, upućuje na to da rana Völkerpsychologie u čovjekovoj društvenosti vidi njegovu bitnu odrednicu. To se zorno ilustrira onodobnim slučajevima odrastanja usamljene djece u divljini, koja su, ne usvojivši jezik i ljudske manire, postala po svemu drugom osim po izgledu sličnija životinjama iz svoje blizine nego drugim ljudima.19 No osim društveno-sti kao horizontalne povezanosti pojedinca sa zajednicom, odnosno sa suvremenicima u njoj, postoji i vertikalna povezanost s precima – čovjek je i povijesno biće. Uz pomoć jezika i običaja, preko institucionalnog obrazovanja i vlastitom duhovnom aktivnošću on u relativno kratkom vremenu stječe znanje koje je ljudski rod skupljao stoljećima.20 Taj proces postupnog usvajanja pojmova i predodžbi kojima čovjek spoznaje svijet oko

14 Lazarus 1851:119-120.15 Lazarus - Steinthal 1860:55.16 Lazarus 1851:121.17 Jürgen Bona Meyer, “Das Wesen der Einbildungskraft“, ZfVuS 10/1878, 26-41; isti, „Genie und Talent.

Eine psychologische Betrachtung“, ZfVuS 11/1879, 269-302; Wilhelm Dilthey, „Über die Einbildungs-kraft der Dichter“, ZfVuS 10/1878, 42-104 (posebno 58-59 i 86-88).

18 Lazarus 1851:120.19 Lazarus - Steinthal 1860:3.20 O čovjeku kao društvenom i povijesnom biću v. Lazarus - Steinthal 1860:3-4; Lazarus 1862a (u Köhnke

2003:49-51).

SOLAR BOOK.indb 6 7.2.2007 14:44:15

DAVOR DUKIæ, RANA VÖLKERPSYCHOLOGIE I PROUÈAVANJE KNJI�EVNOSTI I KULTURE

217

sebe Lazarus, u skladu sa psihologijskim učenjem Johanna Friedricha Herbarta (1776 – 1841), naziva zgušnjavanjem mišljenja (Verdichtung des Denkens).21 U zgušnjavanju mišljenja Lazarus vidi osnovu ljudskog napretka, ali kao umjereni evolucionist ne pre-viđa mogućnost da se u “pojedincu ili nacionalnom individuumu u pojedinim vremen-skim točkama” mogu pojaviti “zabluda, zlo i zloća” (Irrtum, Übel, Böses).22

Iz Herbartove psihologije, na koju se, iako ne uvijek nekritički i bez ograda,23 po-zivaju Lazarus i Steinthal, rana Völkerpsychologie preuzima pojam suženosti duha (Enge des Geistes). Herbart je njime označio pojavu da u ljudskom duhu u jednom trenutku može biti osviješten samo ograničen broj predodžbi. Analognu pojavu Lazarus prenosi i na narodni duh: “Djelotvorna snaga narodnog duha raščlanjuje se na različite strane: na religioznu, estetsku, političku, vojnu itd. U različitim vremenima ulazi u svijest naroda samo jedna od njih; jedna misao ili jedan cilj zaokupljaju čitav interes naroda – to zo-vemo sviješću vremena (das Zeitbewusstsein). Sve druge strane duha (nizovi predodžbi) nisu tad nestali – to vrijedi i za pojedince – ali su zakočeni, beživotni i nemoćni, bez produkcijske snage.”24 Koncept suženosti narodnog/općeg duha mogao bi se razumjeti kao psihološko objašnjenje pojave dominantnih tendencija u povijesti duha/kulture pojedinih razdoblja, koje pak služe kao orijentir u istraživačkom apstrahiranju, u odva-janju bitnog od nebitnog pri proučavanju povijesti narodnog duha, odnosno nekih njegovih objektivacija.

Völkerpsychologie, kako su je zamislili Lazarus i Steinthal, trebala bi “otkriti zakone prema kojima se u životu, umjetnosti i znanosti nekog naroda odvija, širi, povećava, uzvisuje, preobražava, produbljuje i otupljuje njegova unutrašnja, duhovna ili idejna djelatnost, te razotkriti temelje, uzroke i povode kako nastanka tako i razvoja i napokon propasti bitnih obilježja nekog naroda”.25 Vjera u postojanje i mogućnost otkrivanja zakonitosti djelovanja narodnog duha ostala je konstantom rane Völkerpsychologie: ona se ističe u svakom programskom tekstu iz 1860-ih godina, ali i u Steinthalovim speci-jalističkim studijama potkraj 1880-ih godina.26 Osim tog teorijskog, usko znanstvenog cilja, ali ne posve odvojen od njega, ističe se i praktični cilj: “[…] kao što individualna

21 Lazarus 1862b:54-55. Pojam “zgušnjavanja” vezuje se i uz predodžbe (Verdichtung der Vorstellungen) i uz pojmovlje (Verdichtung der Begriffsmassen). Lazarus razlikuje subjektivno i objektivno zgušnjavanje: „prvo je individualno, subjektivno proživljeno i oblikovano: zgusnuti je produkt mišljenja proistekao iz vlastitog, postupnog procesa zgušnjavanja; drugo je oblikovano stvarno, općenito i objektivno te se može pojmiti samo kao rezultat povijesnog procesa u duši; prvo označava vlastitu kulturu pojedinca, dugo javnu kulturu razdoblja.” (Lazarus 1862b:61-62) Toj dihotomiji odgovaraju i dva oblika egzistencije narodnog/općeg/objektivnog duha: u pojedinačnim duhovima pripadnika zajednice i u njegovim objektivacijama poput književnosti, umjetnosti, oruđa itd. (Lazarus 1865a:44 i d., posebno 53-54)

22 Lazarus 1862b: 56-57. O kritičkim stajalištima Lazarusa i Steinthala spram darvinizma v. Kalmar 1987: 681-682.

23 V. Lazarus - Steinthal 1860:69-70. O razlikama Herbartova i Steinthalova shvaćanja jezika v. i Franz Mi-steli, “Herbarts Sprachauffassung im Zusammenhange seines Systems“, ZfVuS 12/1880, 407-451, pose-bno 420-421.

24 Lazarus 1851:125; preuzeto i u Lazarus - Steinthal 1860:61.25 Lazarus 1851:112-113; slično i na str. 115 i 124.26 Lazarus - Steinthal 1860:7, 19 i d.; Steinthal 1887:252-253.

SOLAR BOOK.indb 7 7.2.2007 14:44:15

POETIKA PITANJA

218

psihologija pruža temelje pedagogiji, tako bi i Völkerpsychologie mogla pokazati zakone prema kojima bi trebalo urediti nacionalnu izgradnju i nacionalni odgoj; štoviše, ona bi nas mogla poučiti oblicima i uvjetima u kojima i pod kojima nacionalni duh može biti sačuvan i uzdignut.”27 Tako izravno iskazana praktično-politička zadaća Völkerpsyc-hologie treba se razumjeti u povijesnom kontekstu njezina utemeljivanja, koje se odvija istodobno s konstituiranjem njemačke nacije, u čemu su Lazarus i Steinthal htjeli dati i svoj doprinos.28

U programskim se tekstovima Lazarusa i Steinthala određuju dakle temeljni poj-movi (narod, narodni duh) i opća načela Völkerpsychologie (odnos pojedinačnog i općeg/narodnog duha, zgušnjavanje mišljenja, suženost duha) te se ističe potreba izna-laženja zakona djelovanja narodnog duha i primjene tih zakona s ciljem njegova oču-vanja i uzdizanja. U tim se najopćenitijim odrednicama Lazarus-Steinthalov projekt Völkerpsychologie doima izuzetno ambicioznim. No kako se on realizirao u stvarnosti, odnosno u časopisu u kojem je taj projekt najvećim dijelom trebao biti proveden? Su-dbinu i dosege časopisa Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft kao da je odredio sam poziv njegovih utemeljitelja, upućen budućim suradnicima, pri kraju uvodnog programskog teksta u prvom broju: “Mi ne tražimo za naše listove sasvim završene, potpuno zrele radove. Za razliku od drugih časopisa za specijalne znanosti, naš ne može brati plodove rada, već samo sijati sjemenje.”29 I uglavnom je tako i bilo; prilozi u ZfVuS u najboljem su slučaju dosegnuli sintetsku razinu u obradi nekog par-tikularnog problema, pa se lako daju razvrstati u tablicu “specijalističkih disciplina”.30 Nijedan prilog nije sintetski prikazao sve bitne aspekte i zakonitosti stanja ili razvoja nekog pojedinačnog narodnog (ili kakva drugog općeg) duha; štoviše, i u tim užim, specijalističkim radovima teško je pronaći postavke o zakonitostima općeg duha, koje bi govorile nešto više od polaznih načela u Lazarusovim programskim tekstovima. Pro-jekt rane Völkerpsychologie, ocijenjen na temelju priloga u ZfVuS, ima izrazita deve-

27 Lazarus 1851:126. Umjesto uobičajenog pojma Volksgeist Lazarus ovdje, kao i na nekim drugim sličnim mjestima, rabi pojam Nationalgeist, što je i prikladno s obzirom na implicitnu vezanost uz pojmove države i vlasti. O praktičnoj zadaći Völkerpsychologie v. Lazarus - Steinthal 1860:8-9, 72-73.

28 Eckardt 1997, 31. Ipak, unatoč Lazarusovu oduševljenju za izgradnju njemačke nacije na prusko-prote-stantskoj tradiciji, jedna njegova opaska djeluje iz današnjeg očišta pomalo profetski i otklanja svaku po-misao o naivnoj idealizaciji nacionalnog duha: “Možda će pomoću ove znanosti i jedna druga misao dobiti potvrdu i osnovu: da je, naime, duh nacije ‘sveta vatra’, koja se ne smije gasiti, ali da je on istodobno i vul-kanska vatra, koja prema prirodnim zakonima i pod određenim uvjetima izbija pustošeći sve pred sobom, i da ju nijedna ljudska sila ni vještina ne mogu ugasiti ili zaustaviti, i da je upravo zato ‘eksperimentiranje s narodima opasna stvar’.” (Lazarus 1851:126) U 1870-im godinama Lazarusov je osobni projekt asimilacije u njemačku naciju udario o zid antisemitizma (Kalmar 1987:686-690; Eckardt 1997:42-44).

29 Lazarus - Steinthal 1860:71-72.30 Raspored 200 izvornih radova u 20 svezaka ZfVuS prema pojedinim disciplinama izgleda ovako: pore-

dbeno jezikoslovlje i povijest jezika 67 (33,5%), povijest religije i mitologija 26 (13%), povijest knjiže-vnosti (uključujući i narodno pjesništvo) 25 (12,5%), filozofija i povijest filozofije 18 (9%), etnologija i“psihologijska antropologija” 17 (8,5 %), povijest kulture i običaja 17 (8,5%), povijest znanosti 8 (4%), programsko-teorijski radovi 7 (3,5%), povijest prava 5 (2,5), psihologija 3 (1,5%), edicija jezičnih izvora i tekstova 3 (1,5%) (Eckardt 1997:70-71).

SOLAR BOOK.indb 8 7.2.2007 14:44:15

DAVOR DUKIæ, RANA VÖLKERPSYCHOLOGIE I PROUÈAVANJE KNJI�EVNOSTI I KULTURE

219

tnaestostoljetna pozitivistička obilježja; u časopisu se skuplja korisna građa na koju u daljini horizonta čeka sinteza i otkrivanje općih zakona. Do te točke Völkerpsychologie, međutim, nikad nije došla.

Povjesničar i analitičar Völkerpsychologie Georg Eckardt razlog neuspjeha Lazarus- -Steinthalove paradigme ponajprije vidi u neprikladnoj teorijsko-metodološkoj apara-turi: “Objektivni duh hegelijanske provenijencije, preobražen u ‘narodni duh’, mišljen kao nematerijalna supstancija, bio je sve u jednom: pretpostavka, posrednik i rezultat uzajamnog djelovanja individua. Zbog tog idealističkog balasta nužno je morao ostati zastrt pogled na stvarne interpersonalne uzajamne odnose.”31 Nadalje, Lazarus i Steint-hal ostali su čitavo vrijeme vjerni Herbartovoj, već tad, kako se tvrdi, zastarjeloj i sta-tičnoj psihologijskoj koncepciji, njegovoj mehanici predodžbi (Vorstellungsmechanik), učenju o apercepciji32 te konceptima suženosti duha (Enge des Geistes) i zgušnjavanja mišljenja (Verdichtung des Denkens).33 Problematična je čak i sama uporaba pojma psi-hologije u naziv discipline; već je Wilhelm Dilthey predlagao Lazarusu da ga promijeni, a predmet Völkerpsychologie vidio je u domeni filozofije povijesti.34 U ZfVuS nisu se objavljivale recenzije suvremene psihologijske literature, a psihologijski karakter imaju samo tri studije, koje također nisu rezultat istraživanja, nego su više filozofsko-psiholo-gijski eseji.35 Lazarus i Steinthal potpuno su zanemarili neposredno istraživanje uzaja-mnog djelovanja društvenih individua i usredotočili se na objektivacije narodnog duha, prije svega na jezik, mit, religiju, narodno pjesništvo.36 Stoga je razumljivo da se, gleda-no iz kuta moderne psihologije, koja je išla putem eksperimentalnog pristupa individu-alnoj psihi, što ga je većim dijelom svoga opusa trasirao Wilhelm Wundt (i sam autor jedne koncepcije Völkerpsychologie), neuspjeh rane Völkerpsychologie čini logičnim.

31 Eckardt 1997:25. Lazarus je sam pokušao ukratko odrediti svoje shvaćanje objektivnog duha u odnosu na Hegelovo: “[…] lako će se uvidjeti da pojam ‘objektivnog duha’ nije uzet u smislu Hegelove podjele; u njoj on označuje samo praktični duh, dok se u našem shvaćanju isto tako pokazuje i u teorijskom i umje-tničkom području.” (Lazarus 1865a:41)

32 Apperzeption – svjesno opažanje; fenomeni prisutni u osjetima ne ulaze izravno u svijest, nego se prerađuju s postojećim skupom predodžaba (Vorstellungsmasse) dane svijesti. Taj su koncept individualne psihologije Lazarus i Steinthal nastojali prenijeti i na narodni duh, što je kasnije kritizirao Wundt kao jedno od slabih mjesta njihove koncepcije.

33 isto, passim.34 isto, 73-74. Možda kao repliku na Diltheyeve i moguće druge slične prigovore, Lazarus je u jednoj bilješci

napisao: “Samo zato što se jedinstvo ljudi u zajedničkom duhovnom životu ponajprije – ako već ne isklju-čivo – predstavlja u narodnom jedinstvu (Volkseinheit), nazvali smo ovu disciplinu Völkerpsychologie; ime bi trebalo označiti samo psihologiju svakog zajedničkog duha a potiori.” (Lazarus 1865b:420-421)

35 To su: M. Lazarus, „Zur Lehre von den Sinnestäuschungen“, ZfVuS 5/1868, 113-152; J. B. Meyer, „Das Wesen der Einbildungskraft“, ZfVuS 10/1878, 26-41; J. B. Meyer, „Genie und Talent. Eine psychologi-sche Untersuchung“, ZfVuS X, 1878, 269-302. Više o tome Eckardt 1997:71-73.

36 Eckardt 1997:26.

SOLAR BOOK.indb 9 7.2.2007 14:44:16

POETIKA PITANJA

220

III. Ponovno otkrivena Völkerpsychologie

Nedugo nakon izlaska posljednjeg broja ZfVuS, Lazarusova i Steinthalova Völker-psychologie pala je u zaborav. Do ponovnog je otkrivanja i afirmacije prošlo gotovo je-dno stoljeće.

Pohvale koje na adresu rane (ali i Wundtove) Völkerpsychologie stižu od strane suvre-mene psihologije uglavnom se svode na imanentnu interdisciplinarnost devetnaestosto-ljetne discipline koju suvremena psihologija glasno zaziva, ali pritom uglavnom udara na predmetne, metodičke i institucionalne granice.37

Mnogo su glasnije pohvale koje dolaze iz antropologije i znanosti o kulturi. Tako kanadski antropolog Ivan Davidson Kalmar u pojmu Volksgeist rane Völkerpsychologie vidi preteču modernog antropološkog, pluralističkog pojma kulture, čijim se inaugu-ratorom obično smatra Franz Boas. Da je Lazarus-Steinthalova Völkerpsychologie bila više antropološka nego psihološka, pokazuju predmeti njezina interesa: jezik, mitolo-gija, religija, usmena književnost itd. Temeljni pojam Volksgeist uključen je u općenitije pojmove opći duh (Gesamtgeist) i objektivni duh, pri čemu je “objektivno” mišljeno kao ono nadindividualno, dano društvenom ili prirodnom okolinom i suprotno od “subjektivnog”, pod čime se misli individualno.38 “Volksgeist tako korespondira s uobi-čajenom modernom upotrebom pojma kultura kao društvenog nasljeđa neke etničke grupe. Ostali Gesamtgeister korespondiraju sa subkulturama. Objektivni duh je krovni pojam za ‘grupno mišljenje’ (group mind).”39 Volksgeist je, kao i moderni pojam kultu-re, ujedno homeostatičan sistem i oruđe za organizaciju i percepciju stvarnosti pomoću simbola, i u tom je smislu usporediv s jezikom.40

Kalmarovu interpretaciju pojma Volksgeist preuzimaju u posljednje vrijeme i pred-stavnici njemačke Kulturwissenschaft: “(…) zapaža [se] tendencija da se ‘narodni duh’ ne shvati samo kao povijesni fenomen i koncept, nego i kao ‘sistem’ ili, kako danas kažemo, kao ‘struktura’. Lazarus određuje narodni duh kao ‘sistem nazora, predodžbi, pojmova i ideja, čime se određeni objektivni narodni duh razlikuje od svih drugih.’ (…) On tako otvara Völkerpsychologie u smjeru komparativne kulturne antropologije (…)”41

K. C. Köhnke također ističe konceptualni karakter Lazarusova pojma Volksgeist, koji, kao i suvremeni pojam kulture, uključuje i materijalnu kulturu u najširem smislu te svakodnevni život.42 Köhnke čak zaključuje da je uzrok neuspjeha rane Völkerpsyc-hologie njezina prerana pojava; uvjeti za provođenje takva programa stvoreni su tek potkraj 19. stoljeća i na početku 20. st., u vrijeme prevladavanja ranijeg historizma i individualizma, čemu su pridonijeli radovi G. Simmela, W. Diltheya, L. Steina i drugih utemeljitelja moderne filozofije kulture, socijalne psihologije i sociologije.43

37 Eckardt 1997:114.38 Kalmar 1987:674.39 isto, 675.40 isto, 675-676.41 Böhme – Matussek – Müller 2000:40.42 Köhnke 2003:XIII, XV-XX, XXXVI-XXXVII.43 Köhnke 2003:XXXI-XXXII.

SOLAR BOOK.indb 10 7.2.2007 14:44:16

DAVOR DUKIæ, RANA VÖLKERPSYCHOLOGIE I PROUÈAVANJE KNJI�EVNOSTI I KULTURE

221

Svi ti afirmativni iskazi o ranoj Völkerpsychologie ne samo da donekle prenaglašuju konceptualni karakter (na račun supstancijalnog) pojma Volksgeist, nego i zanemaruju njezin konstantno proklamirani cilj: otkrivanje razvojnih zakona narodnog duha.44 A upravo je nedostatak takvog cilja ono što mladi Lazarus zamjera filozofiji povijesti kojasamo “pregledno predstavlja duhovni sadržaj kao kvintesenciju povijesti”.45 Lazarus je, dakle, svoju disciplinu vidio u krugu nomotetičkih znanosti i vjerojatno bi sličan prigo-vor uputio kulturnoj antropologiji i znanosti o kulturi kao deskriptivnim znanostima.46 Uostalom, na jednom mjestu Lazarus tvrdi da bi i znanost o kulturi (Culturwissensc-haft), koju on, doduše, shvaća u nešto užem smislu, također trebala težiti otkrivanju razvojnih zakona naroda.47

IV. Književnost u časopisu Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft

Jeziku, kao najpotpunijem izrazu narodnog duha i najvažnijem sredstvu “zgu-šnjavanja” pojmova i predodžbi, posvećeno je u ZfVuS najviše prostora (oko jedne trećine); termin “jezikoslovlje” ušao je i u naslov časopisa, a udio jezikoslovnih priloga jamčili su i znanstveni ugled i akribičnost suurednika Steinthala (od kraja 1860-ih go-dina zapravo jedinog pravog urednika). Zastupljenost rasprava o književnosti (12,5%) odgovara mjestu što su ga proučavanju tog segmenta djelatnosti općeg/narodnog duha

44 Lazarus 1865a: 69, 86 i d. Suprotno prije iznesenim interpretacijama temeljnog pojma rane Völkerpsycho-logie, H. Huckenbeck u pomalo pojednostavljenoj kritici ističe upravo (kvazi)supstancijalnost narodnog duha: “Teorijski slaba točka njihove koncepcije ostala je pretpostavka narodnog duha kao realne, kvazisup-stancijalne biti sa svojstvima bitka, kao individualnom subjektu koordiniranog nadindividualnog, koje čak prethodi pojedinačnom duhu. Ideja hipostaziranog etničkog jedinstva kolektivno-psihičkih pojava svoje znanstveno-povijesno utemeljenje nalazi u spoju Hegelova ‘objektivnog duha’ s Herbartovom mehanici-stičkom analogijom između pojedinačne svijesti i društva.” (Huckenbeck 1969:39)

45 Lazarus 1851:113.46 Lazarus i Steinthal ovako su odredili mjesto Völkerpsychologie u sustavu znanosti: ona je, uz individualnu

psihologiju, dio psihologije koja zauzima srednju (ili treću) poziciju u odnosu na prirodnu znanost i po-vijest. Od prirodne se znanosti razlikuje po predmetu (Geist), a od povijesti po tome što teži otkrivanju općih zakonitosti psihičkih procesa (Lazarus - Steinthal 1860:16-17).

47 “(…) znanost o kulturi [je] ona znanost, koja se prema ukupnosti javnog kulturnog života odnosi onako kako se znanost o državi [Staatswissenschaft] odnosi prema posebnom dijelu političke kulture.” (Lazarus 65a:91) Lazarus se konceptualnom shvaćanju narodnog duha najviše približio u raspravi o odnosu pojedi-načnog i općeg: “[…] možemo uspostaviti načelo, koje se, s većom ili manjom jasnoćom, već primjenjuje u najnovijoj historiografiji: da bi se narodni život shvatio u svom razvoju, svaki se put mora precizno ipotpuno, koliko je to god moguće, pogledom obuhvatiti čitav narodni duh; to ne znači […] ništa drugo nego: kompleks pojedinaca i njihove podjele, kompleks subjektivnih radova i djelatnosti i njihove podjele, naposljetku i kompleks objektivnih prisila [Antreiben], koje, kao ciljevi i uzroci daljnjeg događanja, proi-stječu iz prirode i povijesti pojedinaca, njihovih radnji i odnosa. Samo takvim načinom promatranja bit će moguće postići psihologijsku analizu, tj. takav pogled u povijesne događaje, koji ih doista može objasniti.” (Lazarus 1862a, u Köhnke 2003:99-100)

SOLAR BOOK.indb 11 7.2.2007 14:44:16

POETIKA PITANJA

222

u projektu Völkerpsychologie namijenili njegovi utemeljitelji. U programskom tekstu prvog broja ZfVuS objektivacije narodnog duha nabrajaju se ovim redoslijedom: jezik, mitologija, religija, narodno pjesništvo, književnost, umjetnosti (posebno umjetnost graditeljstva), znanost, običaji, poslovi, kućni/obiteljski život.48 Poredak nije slučajan, ali se u njemu očito miješa više kriterija: kriterij važnosti te kriterij razina djelatnosti duha.49 Tako, primjerice, znanost pripada višoj sferi, ali zbog razvoja u visoko kultivi-ranom društvu i otvorenosti na utjecaje s raznih strana, stoji razmjerno nisko.50

Tematika priloga posvećenih književnosti u ZfVuS, s obzirom na proklamirane ci-ljeve i metode Völkerpsychologie, nimalo ne iznenađuje. Kao proizvod narodnog duha par exellence, u prvom redu stoji proučavanje narodnog pjesništva (Volksdichtung). To pjesništvo Steinthal u jednoj ranijoj raspravi određuje, u suprotnosti s umjetnim (Kunstdichtung), kao pjesništvo „pretkulturnih“ društava (na primjer, Grčka Homerova doba) ili onih “izvankulturnih” (primitivna izvaneuropska društva njegova vremena, kojima se bavila kulturna antropologija).51 Desetak godina kasnije, prema istom kriteri-ju pripadnosti narodnom duhu, opseg narodnog pjesništva proširit će i pjesmama koje tom duhu mogu pripadati i u nekom kultiviranom društvu, poput srednjovjekovnih vagantskih i crkvenih pjesama; čak se i Celanova “Dies irae” može smatrati narodnom jer se sastoji od elemenata koji su se rabili u starijim pjesmama i koji su nastavili živjeti i dalje, tvrdi Steinthal.52 Njegovo shvaćanje odnosa autora i publike u narodnom pje-sništvu mnogima će se i danas činiti prihvatljivim: “Svaku je pjesmu morao najprije stvoriti neki pjevač; ali po načinu na koji se pjeva, pripada ona svakome u narodu, jer je ispjevana iz narodnog duha. Građa pripada svima; stil, izričaj, metar, kompozicija, sve što čini neku pjesmu zajedničko je dobro.”53 Na stranicama časopisa svoje su mjesto na-šle studije o Homeru, talijanskom narodnom pjesništvu, francuskoj i ruskoj narodnoj epici.54 Steinthal je objavio niz radova o poredbenoj mitologiji i o biblijskim temama.55

48 Lazarus - Steinthal 1860:40-60. V. bilj. 12.49 O višim i nižim djelatnostima duha Lazarus piše već u svojoj prvoj studiji te kao više spominje znanosti i

umjetnosti, a kao niže običaje i način življenja (Lebensweise) (Lazarus 1851:123-124).50 Wilhelm Wundt će u svojoj paradigmi Völkerpsychologie zadržati samo tri područja istraživanja: jezik, mit i

običaje. O toj, prema stajalištima rane Völkerpsychologie, restriktivnoj koncepciji kritički je pisao Steinthal: i on se slaže s tim da su jezik, mit i običaji najvažniji, ali smatra da se ne mogu zanemariti ni umjetnost i znanost (Steinthal 1887:247).

51 “Govorim li o narodnom pjesništvu, pod narodom razumijem onu svijest neke zajednice (ili duhovno istovrsnog mnoštva ljudi), koja još stoji prije kulture ili u najmanju ruku izvan nje. Suprotnost tome je umjetno pjesništvo, tj. pjesništvo samosvjesnog, kultiviranog duha. Tako se narodno pjesništvo može ta-kođer nazvati prirodnim pjesništvom [Naturdichtung].“ (Steinthal 1868:3-5)

52 Steinthal 1879:41-42.53 isto, 6-7.54 H. Steinthal, “Über Homer und insbesondere die Odyssee“, 7/1871, 1-88; Louis Erhardt, „Zur homeri-

schen Frage“, 19/1889, 1-40; Paul Hense, „Über italienische Volkspoesie“, 1/1860, 181-212; Adolf To-bler, „Über das volkstümliche Epos der Franzosen“, 4/1866, 139-210; W. Bistrom, „Das russische Epos“ 5/1868, 180-205, 6/1869, 132-162.

55 “Die ursprüngliche Form der Sage von Prometheus“, 2/1862, 1-29; „Die Sage von Simson“, 2/1862, 129-178; „Das fünfte Buch Mose. Ein Beitrag zur epischen Frage“, 11/1879, 1-28; „Die erzählende Stücke im fünften Buch Mose“, 12/1880, 253-289 i 20/1890, 47-87.

SOLAR BOOK.indb 12 7.2.2007 14:44:16

DAVOR DUKIæ, RANA VÖLKERPSYCHOLOGIE I PROUÈAVANJE KNJI�EVNOSTI I KULTURE

223

No u znatnom se broju radova o književnim temama u ZfVuS ne primjećuje uključe-nost u program Völkerpsychologie, već naprosto u neku od tradicionalnih grana prou-čavanja književnosti, pa je tako, primjerice, Steinthalova rasprava o Homerovoj Odiseji samo još jedan prilog homerskom pitanju, a njegovi tekstovi o Petoj Mojsijevoj knjizi (Ponovljeni zakon) prilog filološkoj kritici biblijskih tekstova, uz tek poneku više ima-gotipičnu nego ozbiljnu usporedbu u skladu s Völkerpsychologie.56 Rasprava G. Sodana o Knjizi čuda (Libre de meravelles) katalonskog franjevca Ramona Llulla (1232 – 1315) ulazi u krug tipičnih komparatističkih radova o utjecajima (ovdje arapskog na zapadnu književnost), ali opet bez osobitosti Völkerpsychologie, premda je Lullovo djelo dovoljno zanimljivo već stoga što je riječ o osobitoj srednjovjekovnoj enciklopediji.57

Iako su načelno i djela i pisci umjetničke književnosti pripadali korpusu građe Völkerpsychologie, gotovo da nema radova koji bi se njima bavili. Doduše Goetheu, kao njemačkom geniju, a time i jednom od vrhunaca njemačkog duha, posvećeno je razmjerno dosta prostora, ali uvijek u studijama koje se bave problemima stvara-lačke mašte, a ne književnošću u užem smislu.58 Jedina prava iznimka dolazi iz pera Georga Simmela, Lazarusova učenika i iz današnje perspektive uz Wilhelma Diltheya najzvučnijeg imena među suradnicima ZfVuS. Za opsežan rad ambiciozna naslova “Danteova psihologija” Simmel tvrdi da ga ne piše kao prilog danteologiji, nego psi-hologiji povijesti; toskanski mu je pjesnik izraz duha naroda i duha vremena.59 Ipak, rezultat Simmelove idejno-tematske analize jest sintetska slika Danteova svjetonazora, imaginarija i osjećaja; zaokružena monografija o Danteovu opusu koja se odvaja od formalnih sastavnica njegovih djela prodirući u svijet ideja piščeva vremena onako kako su to u svojim programskim radovima tražili utemeljitelji Völkerpsychologie, a po-sebno Lazarus u raspravi “O idejama u povijesti” (ZfVuS, 3/1865, 385-486). Na tom je tragu, premda bez Simmelove sintetske širine, i rasprava Victora Kaisera o utjecaju platonizma na Michelangelov pjesnički, kiparski i slikarski opus.60

V. Rana Völkerpsychologie i proučavanje književnosti

Po svojim stvarnim dosezima na stranicama ZfVuS, rana Völkerpsychologie teško da suvremenom proučavanju književnosti može, osim po inspirativnosti Simmelove ra-sprave o Danteu, pružiti nešto više od zanimljivih priloga za istraživanje povijesti prou-čavanja narodnog pjesništva, Homera, Biblije i srednjovjekovne književnosti. Zanimlji-vije su implikacije Lazarus-Steinthalovih postavki. Rana Völkerpsychologie implicitno

56 “Dok je u Heladi sve lijepo izrastalo kao plod lagane i vedre igre, dok je u starom Rimu vrijedna ozbiljnost stvorila moć i pravo, dotle je u Jeruzalemu sve idealno i uzvišeno bilo istisnuto iz patnje.” (ZfSuV, 11/18-79, 25)

57 G. Soldan, “Das Buch der Wunder des Raymunds Lullus“, ZfVuS 14/1883, 49-64.58 Herman Cohen, “Die dichterische Phantasie und der Mechanismus des Bewusstseins“, 6/1869, 173-262;

W. Dilthey, nav. dj.; M. J. Bona, nav. dj., 11/1879, 272. 59 Georg Simmel, “Dantes Psychologie“, ZfVuS 15/1884, 18-69 i 239-276 (navedeno mjesto na str. 23).60 Victor Kaiser, “Der Platonismus Michelangelos“, 15/1884, 209-238; 16/1885, 138-187 i 209-249.

SOLAR BOOK.indb 13 7.2.2007 14:44:16

POETIKA PITANJA

224

opravdava projekte povijesti nacionalne književnosti, ali ih istodobno uključuje u šire okvire pripadajućeg narodnog/nacionalnog duha. Ako se potonji prevede pojmom kultura, a imajući uz to u vidu definiciju naroda kao zajednice koja se gradi na zaje-dničkom identitetu te principijelno uključivanje i neetničkih/nenacionalnih zajednica u koncept objektivnog duha, nije teško doći do postavke da su Lazarus i Steinthal bili i preteče kulturološkog/antropološkog pristupa književnosti ili barem uključivanja književne građe u istraživanje povijesti ideja.

Iz programskih se tekstova rane Völkerpsychologie može (re)konstruirati i stajalište prema književno-komparatističkim istraživanjima, koja su svoju zrelu pozitivističku fazu dosegnula potkraj izlaženja ZfVuS. Lazarus je već u svom prvom programskom tekstu spomenuo problem utjecaja jednog naroda na drugi i istaknuo nužan preduvjet predispozicije na utjecaj: “[…] neki narod u doticaju s drugim obrazovnim materija-lom i umijećima prima od njih samo onda, ako je već prije toga bio do te mjere razvi-jen da je posjedovao takvo mnoštvo ideja i duhovnu snagu pomoću kojih je mogao strane misli i odnose pronaći u vlastitim formulama jednakosti [Gleichungsformeln].“61 Strani utjecaj kao takav nije, međutim, nešto što bi bilo poželjno u koncepciji koja harmoničnost narodnog duha vidi kao apriornu vrijednost. Štoviše, Lazarus u svim oblicima doticaja sa stranim narodima (u ratu, trgovačkom prometu, razmjeni ideja) vidi potencijalnu opasnost za prodor “stranih elemenata duhovnog života”, što može ugroziti onaj narodni duh koji je takvim utjecajima izložen.62 Stoga ne iznenađuje ni Lazarusovo negativno stajalište prema graničnim prostorima, na kojima ne samo da ne profitira narod na višem stupnju razvoja (höher stehendes Volk), nego ni onaj drugi, koji, oponašajući susjeda, ne može dokraja usvojiti njegove prednosti, ali zato može lako zakočiti razvoj vlastitog duha.63 Niz iskaza rane Völkerpsychologie koje je moguće dovesti u vezu s književnom komparatistikom valja zaključiti lapidarnom Steinthalo-vom primjedbom o suvišnosti atributa “poredbeni” u nazivima znanstvenih disciplina: “Pridjev ‘poredbeni’ je suvišan jer je svugdje gdje se misli, dakle u svim znanostima, samorazumljiv i neophodan. Nijedan pojam, nijednu općenitost ne možemo izgraditi a da ne uspoređujemo pojedinačnosti.”64

Postavke Lazarus-Steinthalove Völkerpsychologie daleko je zanimljivije omjeriti o književnu imagologiju, komparatističku disciplinu koja se bavi istraživanjem alteriteta u (zapadno)europskoj književnosti i kulturi, što ju je programski utemeljio njemački romanist i komparatist belgijskog podrijetla Hugo Dyserinck, voditelj takozvanog Aachenskog komparatističkog programa u 1980-im godinama, a koju u novije vrije-me najrevnije afirmira nizozemski komparatist Joep Leerssen. Književnu imagologijuprije svega zanima imagološki potencijal umjetničke književnosti, odnosno istraživa-

61 Lazarus 1851:123.62 Lazarus 1862a (u Köhnke 2003:124).63 Lazarus 1865a:65-67. U istoj dugačkoj bilješci Lazarus analognu kritiku upućuje zanimanjima koja se

nalaze na sjecištu različitih oblika djelatnosti duha, poput primjerice knjižarskog, koje stoji između knji-ževnosti i trgovine.

64 Steinthal 1888:319.

SOLAR BOOK.indb 14 7.2.2007 14:44:17

DAVOR DUKIæ, RANA VÖLKERPSYCHOLOGIE I PROUÈAVANJE KNJI�EVNOSTI I KULTURE

225

nje heteropredodžbi (u manjoj mjeri i autopredodžbi) u njoj. Ipak, interes se – bilo stvarno, bilo deklarativno – širi i na druge medije, prije svega na film, te na drugetipove tekstova, ponajprije na novinski i znanstveni diskurz.65 Za razliku od Völker-psychologie, imagologija iz tekstova ne nastoji iščitati posebnosti duha neke nacionalne zajednice, nego upravo traga za stereotipnim nacionalnim karakterizacijama i to ne na pozitivističko-prikupljački način (Stoffgeschichte), nego s ciljem otkrivanja “arheo-logije” stereotipa (imagotipičnih iskaza), razloga i uvjeta njihove pojave, širenja, vari-ranja, promjene ili zamiranja. Bilo bi stoga gotovo samorazumljivo da su zagovornici književne imagologije vrlo brzo posegnuli za Lazarusovim i Steinthalovim tekstovi-ma te za njihovim časopisom kao zanimljivom devetnaestostoljetnom imagotipičnom građom. No, koliko mi je poznato, o takvim se istraživanja dosad nije pisalo. Termin Völkerpsychologie često se, međutim, pojavljivao u imagološkoj literaturi, ali uvijek kao oznaka vlastite suprotnosti: konzervativne devetnaestostoljetne pseudoznanstvene nacionalne karakterologije.66 Takva stajališta otkrivaju potpuno nepoznavanje Laza-rus-Steinthalove Völkerpsychologie. Stoga tek valja postaviti pitanje: pružaju li uopće tekstovi u ZfVuS zanimljivu imagološku građu? Na temelju dosad rečenog nije teško predvidjeti niječan odgovor. Lazarusov i Steinthalov časopis, uključujući i njihove tekstove, donosi tako malo iskaza o nacionalnoj karakterologiji da ih nije teško po-brojati.67 Ne iznenađuje dojam da se u mnogim tekstovima javlja progermanski ton:

65 Već je u prvom programskom tekstu književne imagologije Hugo Dyserinck istaknuo da su književna kri-tika i znanost o književnosti prepuni nacionalnih stereotipa i predrasuda te da bi imagologija i to trebala istraživati (“Zum Problem der ‘images’ und ‘mirages’ und ihrer Untersuchung im Rahmen der verglei-chenden Literaturwissenschaft”, Arcadia I/1966, 117-118). Imagološki potencijal dnevnog tiska na analizi jednog broja Frankfurter Allgemeine Zeitunga zorno je pokazao János Reisz („Zur Omnipräsenz nationaler und ethnischer Stereotype”, Komparatistische Hefte 3 (1983), 3-11, posebno 4-10). U svoja imagološka istraživanja Joep Leerssen uključuje i filmsku građu (primjerice u „The Allochronic Periphery: Towards a Grammar of Cross-Cultural Representations”, Beyond Pug’s Tour: National and Ethnic Stereotyping in The-ory and Literary Practice, ur. C. C. Barfoot, Amsterdam – Atlanta, GA: Rodopi, 1997, 285-294).

66 V. Manfred S. Fischer, Nationale Images als Gegenstand vergleichender Literaturgeschichte: Untersuchun-gen zur Entstehung der komparatistischen Imagologie, Bonn: Bouvier, 1981, 28 i passim; Hugo Dyserinck, “Komparatistische Imagologie jenseits von ‘Werkimmanenz’ und ‘Werktranszendenz’“, Synthesis IX (1982), 27-40 (posebno 36-37).

67 Lazarus u kratkom osvrtu na psihofizičku osnovu objektivnog duha, što inače nije karakteristična temaza njega, iznosi ovo imagološki zanimljivo zapažanje: “Na antropološkoj osnovi u najširem smislu poči-vaju različiti načini kretanja i pokretljivosti tijela uopće: okretnost Francuza, ukočenost Engleza, Gran-dezza Španjolaca i dostojanstvo Turaka, tromost Nizozemaca, čvrstoća Nijemaca…” (Lazarus 1865a:52) U raspravi o odnosu pojedinačnog i općeg, unutar teme “nacionalna samosvijest”, a riječ je o konceptu koji bi odgovarao imagološkoj autopredodžbi, Lazarus usputno dodaje: “Tako se, primjerice, primijetilo da su oblik i držanje samosvijesti različiti kod različitih naroda; kaže se da je svijest Španjolaca ponosna, većine Slavena servilna…” (Lazarus 1862a, u Köhnke 2003:84) Ponešto imagotipičnih iskaza o narodima ima u ovim radovima: Paul Hense, „Über italienische Volkspoesie“, 1/1860, 181-212, posebno 211; H. Blomberg, „Das Theatralische in Art und Kunst der Franzosen“, 2/1862, 179-210, 343-377; W. Lübke,„Der gotische Styl und die Nationalitäten“, 2/1862, 257-278; H. Schwabe, „Die Engländer und die Koh-lenarbeiter“, 2/1862, 498-508; H. Steinthal, „Das fünfte Buch Mose. Ein Beitrag zur epischen Frage“, 11/1879, 1-28.

SOLAR BOOK.indb 15 7.2.2007 14:44:17

POETIKA PITANJA

226

veličina germanske kulture legitimira se usporedbama s klasičnom grčkom, rimskom i hebrejskom kulturom. Osim interesa za hebrejske teme, odnosno za Bliski istok, uz sporadične tekstove o izvaneuropskim kulturama, ipak se može tvrditi da je ZfVuS bio pretežito eurocentričan (to ga povezuje s imagologijom!). Osim toga, časopis je bio, ako se za to vrijeme smije upotrijebiti danas pomodna sintagma – politički vrlo korektan.68

Ako se, kao što je običaj u novijim čitanjima Lazarusa i Steinthala, ublaži sup-stancijalni karakter pojma narodni/objektivni duh na račun njegovih konceptualnih određenja, rana Völkerpsychologie može poslužiti kao inspirativna teorija i književnoj imagologiji. Posebno to vrijedi za njezine, iz kuta moderne psihologije često kritizi-rane, herbartovske koncepte apercepcije, zgušnjavanja mišljenja (pojmova, predodžbi) i suženosti duha. Njihova primjerenost individualnoj psihi jamči i njihovu primjenji-vost u istraživanju, opisu i objašnjenju osobnih imaginarija, kakav je, primjerice, onaj Danteov, što ga je u ovdje spominjanoj raspravi obradio G. Simmel. Uz radikalnu konceptualističku interpretaciju Lazarusova objektivnog duha, Herbartovo mehanici-stičko učenje o predodžbama moglo bi se mirne duše prenijeti i na proučavanje kul-turnih imaginarija. Tada bi i koncept suženosti duha poslužio kao objašnjene pojave dominantnih predodžbi u određenom razdoblju neke kulture te ujedno pružio stano-vito teorijsko opravdanje imagološkim istraživanjima predodžbi o “drugome” ukoliko te predodžbe prolaze kroz tjesnac javnog duha.69

Teorije čije postavke djeluju moderno, provokativno ili inspirativno, pa makar i po cijenu vrlo slobodnih interpretacija njihovih osnovnih postavki, nisu mrtve. Čini se da je takva i rana Völkerpsychologie.

Literatura

Böhme, Hartmut; Matussek, Peter; Müller, Lothar. 2000. Kulturwissenschaft: Was sie kann, was sie will. Reinbek bei Hamburg: Rowohlt Taschenbuch Verlag.

Eckardt, Georg (ur.). 1997. Völkerpsychologie – Versuch einer Neuentdeckung: Texte von La-zarus, Steinthal und Wundt. Weinheim: Beltz Psychologie Verlags Union.

Huckenbeck, Herbert. 1969. „Probleme ethnopsychologischer Forschung“. Kontakte und Grenzen: Probleme der Volks-, Kultur- und Sozialforschung. Festschrift für Gerhard Heilfurth zum 60. Geburtstag. Göttngen: Verlag Otto Schwarz, 35-48.

68 Jedina značajnija iznimka jest kratak tekst H. Schwabea „Die Engländer und die Kohlenarbeiter“ (ZfVuS 2/1862, 498-508), u kojem se sotoniziraju Englezi: prikazuju se kao nacija egoističnih trgovaca, koji sve mjere novcem i zlatom; ističu se nehumani uvjeti rada engleskih radnika, nepravedni trgovački ugovori s kolonijama i Irskom; kopači ugljena se prikazuju kao niža bića: slabe stature, nemoralni, neobrazovani.

69 Lazarus je na jednom mjestu istaknuo novinstvo kao jedno od bitnih rasadišta općeg duha (Lazarus 1862a, u Köhnke 2003:113). U njegovu kasnijem radu pojavljuje se i termin javni duh (öffentlicher Geist) (primje-rice u Lazarus 1865a:72), što daje naslutiti da je bio svjestan uloge medija u oblikovanju onog što je u to vrijeme obično nazivao objektivnim duhom.

SOLAR BOOK.indb 16 7.2.2007 14:44:17

DAVOR DUKIæ, RANA VÖLKERPSYCHOLOGIE I PROUÈAVANJE KNJI�EVNOSTI I KULTURE

227

Kalmar, Ivan. 1987. „Lazarus, Steinthal, and Culture”. Journal of History of Ideas XLVIII (1987), 4, 671-690.

Keiler, Peter. 1997. Feuerbach, Wygotski & Co.: Studien zur Grundlegung einer Psychologie des gesellschaftlichen Menschen. Berlin; Hamburg: Argument.

Köhnke, Klaus Christian (ur.). 2003. Moritz Lazarus: Grundzüge der Völkerpsychologie und Kulturwissenschaft. Hamburg: Felix Meiner Verlag.

Lazarus, Moritz. 1851. „Über den Begriff und die Möglichkeit einer Völkerpsychologie“.Deutsches Museum: Zeitschrift für Literatur, Kunst und öffentliches Leben. 1/1851, 112-126. [u: Köhnke 2003:3-25]

Lazarus, Moritz. 1862a. „Über das Verhältnis des Einzelnen zur Gesamtheit“. Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft 2/1862, 393-453. [u: Köhnke 200-3:39-129]

Lazarus, Moritz. 1862b. „Verdichtung des Denkens in der Geschichte. Ein Fragment.“ Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft 2/1862, 54-62. [u: Köhnke 2003:27-38]

Lazarus, Moritz. 1865a. „Einige synthetische Gedanken zur Völkerpsychologie“. Zeitsc-hrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft 3/1865, 1-94. [u: Köhnke 200-3:131-274]

Lazarus, Moritz. 1865b. „Über die Ideen in der Geschichte“. Zeitschrift für Völkerpsycho-logie und Sprachwissenschaft 3/1865, 385-486.

Lazarus, Moritz; Steinthal, Hajim. 1860. „Einleitende Gedanken über Völkerpsycholo-gie, als Einladung zu einer Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissensc-haft“. Zeitschrift für Volkerpsychologie und Sprachwissenschaft 1/1860., 1-73. [u Eckardt 1997:125-202]

Steinthal, H. 1868. „Das Epos“. ZfVuS 5/1868, 1-57.Steintal, H. 1879. „Zur Volksdichtung“. ZfVuS 11/1879, 28-42.Steinthal, H. 1887. “Begriff der Völkerpsychologie”. ZfVuS 17/1887, 233-264.Steinthal, H. 1888. “Folklore”. ZfVuS 18/1888, 311-324.

SummaryThe Early Völkerpsychologie and the Study of Literature and Culture

In the first part of the paper, the author offers a concise survey of the theory of the early Völker-psychologie, as opposed to the somewhat later conceptualisation of it proposed by Wilhelm Wundt. The early Völkerpsychologie was established in Germany in the 1860s by the philosopher and psyc-hologist Moritz Lazarus (1824-1903) and the linguist and philologist Hajim Steinthal (1823-1899). The crucial programmatic texts and research papers were published in the Zeitschrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft (1860-1890), started and edited by Lazarus and Steinthal. The object of study of the Völkerpsychologie is the Volkgeist, conceived as “the link, the principle, the

SOLAR BOOK.indb 17 7.2.2007 14:44:17

POETIKA PITANJA

228

idea of people” by means of which “a group of individuals becomes a people.” People (Volk) is not defined according to some objective criterion, whether cultural (language) or biological (descent), but according to the subjective feeling of belonging: a people are “a group of men who recognise themselves as a single people.” A people is understood as a natural and permanent community, though not as the exclusive bearer of the communal Geist, so that in their writings Lazarus and Steinthal often replace the term Volkgeist by the terms group Geist and objective Geist. The Volkgeist is expressed through language, customs, laws, art, crafts, science and religion. The aim of the Völ-kerpsychologie is to find out the laws of the development of the Volkgeist through the exploration of these modes of its expression. As the main theorist of the early Völkerpsychologie, Moritz Lazarus formulated several basic principles for the study of the Volkgeist, drawing upon the tenets of the psychology of Johann Friedrich Herbart (1776-1841). Between the individual and the Volkgeist the principle of Wechselwirkung applies: the Volkgeist is always expressed in the individual consci-ousness, but the content of the individual consciousness, the horizon of its ideas and concepts, is determined by the Volkgeist. This makes man a social being. He is also a historical being: according to the principle of Verdichtung der Denkens, he is able to master the knowledge that humankind has accumulated over the centuries in a relatively short period of time. The term Enge des Geistes is also taken from Herbart’s psychology: just like individual consciousness can at any given moment be conscious of only a definite number of the indefinite quantity of representations it potentially has at its disposal, so the Volkgeist is at any given period preoccupied only by a certain part of the totality of its representations and concepts. For these dominant tendencies of the period Lazarus uses the term “common consciousness of a historical period” (Zeitbewusstsein).In the second part of the paper, the author offers a critical review of the contemporary evaluations of the early Völkerpsychologie in the light of its relevance for the study of literature and culture. The historian of psychology Georg Eckardt sees the reason for the failure of the Völkerpsychologie in its reliance on Herbart’s static and at the time already outdated conception of psychology, as well as in the modification of Hegel’s objective Geist into Volkgeist, which became the all-embracing term: the precondition, the mediator, and the result of the interaction of individuals. The early Völkerpsycho-logie neglected the actual interpersonal relations, which was to become the main object of study of social psychology. From the point of view of contemporary psychology, the only credit that the ear-ly Völkerpsychologie deserves is for the interdisciplinary approach to its object of inquiry –the Zeitsc-hrift für Völkerpsychologie und Sprachwissenschaft published works in linguistics, history of religion, mythology, history of literature, philosophy, ethnology, cultural history, psychology, etc. Recent work in cultural anthropology (I.D. Kalmar) and German Kulturwissenschaft (K.C. Köhnke), on the other hand, sees in the early Völkerpsychologie, especially in the writings of Moritz Lazarus, a formulation of a modern pluralist concept of culture. However, these laudatory estimates neglect the fact that Lazarus and Steinthal conceived of their discipline as belonging to the nomothetic and not the descriptive sciences. Comparative imagology (H. Dyserinck, J. Leerssen) have so far not shown any interest in the early Völkerpsychologie. The term Völkerpsychologie is indiscriminately used to designate the opposite of comparative imagology – the 19th century substantialist under-standing of national character. Precisely this does not apply to the early Völkerpsychologie. Indeed, the concept of the Volkgeist, as the totality of representations and concepts of which at any given moment only some are foregrounded, makes the early Völkerpsychologie an inspiring model for the conceptualisation of the value stereotypes in literature and culture, this being precisely the task of comparative imagology.

SOLAR BOOK.indb 18 7.2.2007 14:44:17