PRIRUČNIK ZA DIGITALNI LOGOPEDSKI SET - Naslovna · DODATNA AUDIO - STIMULACIJA Kada želimo...

DIGITALNO SIGNALNO PROCESIRANJE ZVUKA U

REHABILITACIJI SLUŠANJA I GOVORA

(III. DORAĐENO IZDANJE)

PRIRUČNIK ZA DIGITALNI LOGOPEDSKI SET

MLADEN HEĐEVER

Zagreb, 2009.

Heđever, M. (2009). Digitalno signalno procesiranje zvuka u rehabilitaciji slušanja i govora.

2

Metoda rada i programirane filtarske krivulje© na ULTRA CURVE PRO DEQ2496

autorsko je vlasništvo Mladena Heđevera te se ne smije ni na koji način kopirati,

presnimavati, instalirati ili umnožavati bez dopuštenja autora.

Ova je metoda tijekom 2000. god. prijavljena Ministarstvu znanosti i tehnologije RH

kao informatički projekt pod nazivom: “PRIMJENA DIGITALNOG SIGNALNOG

PROCESIRANJA (DSP) U LOGOPEDSKOJ REHABILITACIJI”. Projekt je pozitivno

ocijenjen od dva recenzenta te je na osnovu toga dobio i pismenu podršku

Ministarstva znanosti kao projekt koji zaslužuje sve oblike poticaja i podrške, kao i

financijsku potporu.

Broj spisa MZT: 533-03-00-4 od 13. prosinca 2000. godine

Za sve informacije u vezi nabave logopedske opreme možete se obratiti na:

prof. dr. sc. Mladen Heđever,

Laboratorij za slušnu i govornu akustiku

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

tel.: 01/245-7546

e-mail: mladen @erf.hr

ili

Tara centar d.o.o. tel.: 01/2301546

mobitel: 091/781 - 2756

http://www.taracentar.hr


3

SADRŽAJ:

OSNOVNE KARAKTERISTIKE LOGOPEDSKOG SETA.................................................... 7

1. UVOD .................................................................................................................................. 10

1.2. OPĆI POJMOVI O ZVUKU......................................................................................... 11

1.2.1. INFRAZVUK I ULTRAZVUK............................................................................. 11

1.2.1.1. INFRAZVUK.................................................................................................. 11

1.2.1.1.1. VIBROAKUSTIČKA BOLEST .............................................................. 12

1.2.1.2. ULTRAZVUK ................................................................................................ 12

1.2.2. ČUJNI ZVUK ....................................................................................................... 12

1.2.2.1. FREKVENCIJA ZVUKA............................................................................... 12

1.2.2.2. INTENZITET ZVUKA................................................................................... 13

1.3. PERCEPCIJA ZVUKA................................................................................................. 14

1.3.1. GLASNOĆA ZVUKA ........................................................................................... 14

1.3.2. VISINA ZVUKA ................................................................................................... 14

1.3.3. BOJA ZVUKA....................................................................................................... 15

1.3.3.1. HARMONICI I FORMANTI.......................................................................... 15

1.3.3.2. GOVORNI FORMANTI................................................................................. 16

2. AKUSTIKA VOKALNOG TRAKTA................................................................................. 16

2.1. FIZIOLOŠKA AKUSTIKA.......................................................................................... 17

2.1.1. SLUŠNO POLJE.................................................................................................... 18

2.1.2. GOVOR I SLUŠANJE........................................................................................... 19

2.1.2.1. OSJET GLASNOĆE: FON I SON.................................................................. 19

2.1.2.2. SNAGA I DINAMIKA GOVORA................................................................. 20

2.1.2.3. FREKVENCIJSKI OPSEG GOVORA........................................................... 20

3. PERCEPCIJA GLASOVA I NJIHOVE FREKVENCIJE ................................................... 21

3.1. OŠTEĆENJE SLUHA I PERCEPCIJA GOVORA...................................................... 21

3.2. RAZUMLJIVOST GOVORA (INTELIGIBILITET)................................................... 22

3.2.1. POBOLJŠANJE RAZUMLJIVOSTI GOVORA................................................... 23

3.2.2. PROCESIRANJE ZVUKA RADI POBOLJŠANJA RAZUMLJIVOSTI............. 24

3.3. SLUŠANJE U FUNKCIJI REHABILITACIJE GOVORA.......................................... 24

3.4. SLUH I VID: ANALOGIJE.......................................................................................... 25

4. DIGITALNO SIGNALNO PROCESIRANJE ZVUKA...................................................... 27


4

4.1. OPIS LOGOPEDSKOG SETA..................................................................................... 27

4.1.1. MIKROFONSKO PREDPOJAČALO: ULTRAGAIN PRO MIC 2200 ............... 27

4.1.2. POJAČALO ZA SLUŠALICE: POWERPLAY PRO HA 4700 ........................... 28

4.1.3. PROCESOR ZVUKA: ULTRACURVE PRO DEQ2496 ..................................... 28

4.1.3.1. PROGRAMSKE MEMORIJE ........................................................................ 28

4.1.3.2. TERCNI GRAFIČKI EQUALISER ............................................................... 28

4.1.3.3. PARAMETARSKI EQUALISER................................................................... 28

4.1.3.4. FFT ANALIZATOR ZVUKA ........................................................................ 28

4.1.3.5. GENERATOR RUŽIČASTOG ŠUMA.......................................................... 29

4.1.3.6. FONOMETAR (SPL METAR) ...................................................................... 29

4.1.3.7. ELIMINATOR MIKROFONIJE (FEEDBACK DESTROYER) ................... 29

4.1.4.8. BYPASS OPCIJA ........................................................................................... 29

4.1.3.9. DINAMIČKO PROCESIRANJA ................................................................... 29

4.1.4. MIKROFON I SLUŠALICE.................................................................................. 30

4.2. PRIMJENA LOGOPEDSKOG SETA.......................................................................... 30

4.2.1. PRIMJENA U DIJAGNOSTICI ............................................................................ 30

4.2.2. PRIMJENA U TERAPIJI....................................................................................... 30

4.2.2.1. POREMEĆAJI GLASA.................................................................................. 30

4.2.2.2. POREMEĆAJI IZGOVORA .......................................................................... 30

4.2.2.3. POREMEĆAJI TEČNOSTI............................................................................ 31

4.2.2.3.1. MONO, STEREO, ILI DVOSTRUKI DELAY....................................... 31

4.2.2.4. OŠTEĆENJA SLUHA .................................................................................... 31

4.2.2.5. KOHLEARNI IMPLANT............................................................................... 32

4.2.2.6. POREMEĆAJI SLUŠNOG PROCESIRANJA .............................................. 32

4.2.2.6.1. MOGUĆE POSLJEDICE POREMEĆAJA ............................................. 32

4.2.2.7. GRUPNI RAD S DJECOM, RITMIČKE I GLAZBENE VJEŽBE ............... 33

4.3. INOVATIVNOST LOGOPEDSKOG SETA ............................................................... 33

4.4. DODATNE MOGUĆNOSTI I OPREMA.................................................................... 33

4.4.1. OPREMA ZA POLI-SENZORIČKU STIMULACIJU ......................................... 34

4.4.1.1. LIGHT STIMULATOR (VIZUALNA STIMULACIJA)............................... 34

4.4.1.2. VIBROTAKTILNA STIMULACIJA............................................................. 36

4.4.1.2.1. VIBROTAKTILNA PLOČA ................................................................... 36

4.4.2. OPREMA ZA AUDITIVNU STIMULACIJU ...................................................... 37

4.4.3. FONOMETAR (VOICE LEVEL METAR) .......................................................... 38


5

4.4.3.1. MONTAŽA MIKROFONSKOG STALKA................................................... 38

4.4.3.2. MJERNI MIKROFON .................................................................................... 39

4.4.3.2.1. PODRUČJE PRIMJENE MIKROFONA ................................................ 40

4.4.3.2.2. PRIKLJUČAK MIKROFONA ................................................................ 40

4.4.3.2.3. SETIRANJE I KALIBRACIJA MIKROFONA ...................................... 40

4.4.3.2.4. PODEŠAVANJE MIKROFONA ............................................................ 41

4.4.3.2.5. MJERENJE MIKROFONOM I PRIKAZ FONOMETRA...................... 41

4.5. SHEMA LOGOPEDSKOG SETA I PERIFERNIH UREĐAJA.................................. 43

4.6. RAZLIKE IZMEĐU ANALOGNE I DIGITALNE TEHNOLOGIJE ......................... 44

4.7. FREKVENCIJSKE KARAKTERISTIKE TERCNIH FILTARA................................ 45

4.8. DISKONTINUIRANE I KONTINUIRANE VT* OPTIMALE................................... 46

4.9. LISTA PROGRAMIRANIH FILTARSKIH KRIVULJA............................................ 48

4.9.1. PERCEPTIVNE OPTIMALE GLASOVA............................................................ 48

4.9.2. SLUŠANJE I GOVOR........................................................................................... 49

4.10. IZJEDNAČENOST FIZIOLOŠKE RAZINE GLASNOĆE....................................... 49

4.11. MOGUĆNOST STEREOFONSKOG SLUŠANJA.................................................... 50

5. NAMJENA PROGRAMA U LOGOPEDSKOM SETU..................................................... 50

5.1. KOREKTIVNE OPTIMALE........................................................................................ 52

5.1.1. NEKOLIKO PRIMJERA FILTARSKIH KRIVULJA.......................................... 54

5.1.1.1. KONTINUIRANE I/ILI DISKONTINUIRANE OPTIMALE....................... 54

5.1.1.2. SKUPNE DISKONTINUIRANE PERCEPTIVNE OPTIMALE................... 55

5.1.1.2. SKUPNE DISKONTINUIRANE PERCEPTIVNE OPTIMALE................... 55

5.1.1.3. KRIVULJE ZA POJEDINE TIPOVE SLUŠNIH OŠTEĆENJA ................... 56

5.1.1.4. Krivulje za usporavanje I SJENČENJE .......................................................... 57

5.1.1.5. OPTIMALNA RAZUMLJIVOST GOVORA I GOVORNI FORMANTI .... 57

5.1.1.5.1. PROGRAM BR. 36 (''NASA'') ............................................................... 57

5.1.1.5.2. PROGRAM BR. 37 (''SIL'') ..................................................................... 58

5.1.1.5.3. PROGRAM BR. 38 (''RASTI'')................................................................ 58

5.1.1.5.4. PROGRAM BR. 39 (GOVORNI FORMANTI)...................................... 58

6. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 59

7. LITERATURA..................................................................................................................... 60

8. SAŽETAK............................................................................................................................ 61

9. O AUTORU ......................................................................................................................... 62

9.1. ŽIVOTOPIS .................................................................................................................. 62


6

9.2. ZNANSTVENA DJELATNOST.................................................................................. 62

9.2.1. UREDNIŠTVO ZNANSTVENOG ČASOPISA ................................................... 63

9.2.2. ZNANSTVENI PROJEKTI ................................................................................... 63

9.2.3. ČLANSTVO U ODBORIMA ZNANSTVENIH SKUPOVA............................... 63

9.2.4. FORENZIKA ......................................................................................................... 63

9.2.5. NOVE TEHNOLOGIJE......................................................................................... 64

9.3. NASTAVNA DJELATNOST....................................................................................... 64

9.4. STRUČNA DJELATNOST .......................................................................................... 65

9.5. POPIS RADOVA.......................................................................................................... 65

9.5.1. ZNANSTVENI RADOVI:..................................................................................... 65

9.5.2. SUDJELOVANJE NA SKUPOVIMA: ................................................................. 67

9.5.3. STRUČNE PUBLIKACIJE I POMAGALA: ........................................................ 69

9.5.4. TESTOVI: .............................................................................................................. 69

10. SKRAĆENE UPUTE ZA RUKOVANJE.......................................................................... 70


7

OSNOVNE KARAKTERISTIKE LOGOPEDSKOG SETA • Kompjuteriziran uređaj (radi bez računala!).

• Sadrži slijedeće komponente: - tri vrste digitalnih filatra: tercni grafički, parametarski i dinamički equaliser (0 – 60 dB),

- dinamički procesor zvuka (limiter, kompresor i expander),

- digitalni delay (0 – 300 ms),

- real time analyser.

• Sve komponente mogu raditi istovremeno.

• Moguće je trenutno isključivanje svih efekata i dobivanje D - kanala te ponovno vračanje

na korektivni program.

• Ima 50 memoriranih programa za rad: - 30 glasovnih optimala,

- 2 skupne optimale (za užu i širu skupinu sigmatizma),

- 2 programa za supstitucije frikativa i afrikata sa T i D,

- 4 programa za rad sa slušnim oštećenjima,

- 4 programa za poboljšanje razumljivosti govora,

- 3 programa za stimulacije niskim, visokim i diskontinuiranim frekvencijama,

- 1 program za delay,

- 1 program za mjerenje intenzitetske razine zvuka (fonometar),

- 1 program za generiranje ružičastog šuma,

- 2 programa sa D - kanalom.

• Mogućnost priključka vanjskih uređaja: - Ulazni priključci:

o 2 radna mikrofona,

o 1 mjerni mikrofon za fonometar,

o bilo koji izvor zvuka (CD-player, kazetofon i sl.),

- Izlazni priključci:

o 4 ili 8 pari žičanih slušalica (maksimalno do 12 pari),

o bežične (FM) slušalice,

o bežični FM predajnik za kohlearne implante,

o multimedijski zvučnici,

o vibrator, vibrotaktilna ploča

o light stimulator.


8

audio CD ili kazetofon

LOGOPEDSKI SET I URE I PERIFERN ĐAJI

light stimulator

zvu nik (zvuk u slobodnom prostoru)č

Na logopedski set može se priključiti do 4 para slušalica, multimedijski zvučnici (kakvi se

koriste za računala), light stimulator te bilo koji uređaj za reprodukciju zvuka (npr. CD-player, discman, walkman, kasetofon, magnetofon i sl.). DODATNA AUDIO - STIMULACIJA

Kada želimo dodatnu audio stimulaciju kao npr. slušanje priča, pjesama i sl. sa kasetofona ili CD-a, tada ćemo kablom (isporučen je s adapterom) povezati npr. discman i logopedski set tako da jedan kraj kabla (mali priključak - jack 3,5 mm) uključimo na mjestu za slušalice na discmanu a drugi kraj s većim adapterom (jack 6,3 mm) uključimo dolje lijevo na DIRECT IN na logopedskom setu (pogledati sliku). Ako je potrebno, glasnoća se može povećati i na samom discmanu ili na potenciometru MASTER LEVEL koji se nalazi odmah desno do uključenog kabla. Uz ovo slušanje možemo istovremeno koristiti i mikrofon a da bismo postigli ravnotežu u glasnoći mikrofona i audio signala, možemo pojačanjem/smanjenjem mikrofona na mikrofonskom predpojačalu (prvi najgornji lijevi potenciometar) podesiti omjer glasnoće kako nam odgovara. Audio stimulacija može biti korisna kao oblik terapije i vježbanje slušanja. REPRODUKCIJA ZVUKA U PROSTORU

Ukoliko zvuk želimo reproducirati preko zvučnika u prostoru, zvučnike ćemo priključiti na bilo koji izlaz gdje se priključuju slušalice (PHONES OUT). Ako se radi rehabilitacija slušanja i govora osoba ili djece sa kohlearnim implantom, koristi ćemo zvučnike (NE SMIJU SE KORISTITI SLUŠALICE!). Najbolji će biti bilo koji multimedijski zvučnici koji se koriste za računala a koji imaju jedan dubokotonski zvučnik (''subwoffer'') i dva srednje/visoko tonska zvučnika (''sateliti''). Kod reprodukcije zvuka pomoću zvučnika potrebno je paziti da mikrofon ne dođe blizu zvučnika da ne bi došlo do pojave mikrofonije.


9

REPRODUKCIJA ZVUKA PREKO SLUŠALICA

Na logopedski set može se priključiti ukupno 4 para slušalica na mjestima gdje je oznaka PHONES OUT. Ako je potrebno na pojačalu za slušalice sa stražnje strane postoji još 8 rezervnih priključaka za slušalice /dakle, ukupno po 3 para po svakom izlaznom bloku, a pojačalo ima 4 bloka). Za rad sa slušnim oštećenjima preporučuje se koristiti zatvorene tipove slušalica koje se posebno naručuju (mogu se nabaviti u većini bolje opremljenih trgovina muzičkim instrumentima) koje su manje osjetljive na pojavu mikrofonije, čak i pri velikoj glasnoći. Takve su npr. slušalice BEYERDYAMIC DT 770 M ili PRO ili slične. DODATNA VIZUALNA STIMULACIJA

Za dodatnu vizualnu stimulaciju koristi se LIGHT STIMULATOR koji se priključuje na bilo kojem slobodnom mjestu za priključak slušalica. Detaljna primjena i opis ovog malog aparata isporučuje se uz isti aparat. DODATNA VIBROTAKTILNA STIMULACIJA

Ukoliko se u radu koristi i vibrotaktilna stimulacija (vibrotaktilna ploča ili vibrator), može se također direktno priključiti na izlaz za slušalice (u tom slučaju poželjno je koristiti programe sa niskim frekvencijskim stimulacijama ili program za vibrotaktilnu stimulaciju).


10

1. UVOD Prije više od 20 godina autor ove ideje i metode napravio je prve korake u području primjene novih tehnologija u logopedskoj rehabilitaciji1). Tadašnja rješenja bila su kreativna i dobro zamišljena, a to potvrđuje i podatak da su prototipovi tih uređaja bili nagrađeni kao tehnička unapređenja na izložbi izuma i tehničkih unapređenja koja se svake godine održava u sklopu Zagrebačkog velesajma (INOVA)2). Međutim, put od ideje do konkretne realizacije često traje dugo jer je ideju ponekad, zbog materijalnih, tehničkih i financijskih mogućnosti, teško provesti u djelo. Osim toga, ideje ponekad mogu biti ispred trenutno razvijene tehnologije, pa treba čekati da razvoj tehnologije omogući realizaciju ideje. Unatrag otprilike 10 godina započela je era Interneta u Hrvatskoj koji je otvorio neograničene mogućnosti pretraživanja informacija iz cijelog svijeta. Utrošeno je mnogo vremena na pretraživanje i u jesen 1997. godine pronađena je aparatura pomoću koje se napokon mogla ostvariti ranije zamišljena ideja. Proizvođač je njemačka tvrtka “Behringer”. Vlasnik tvrtke je Uli Behringer, koji je još kao student tehnike i muzičke škole pokazivao poseban interes za dobrim zvukom i naprednim tehnologijama, pa je dobio nadimak ‘‘Behringer the Ear’‘ (Behringer – uho). Danas je gospodin Uli Behringer vlasnik tvrtke koja ima oko 1000 zaposlenih u 20 zemalja širom svijeta, a zaštitni znak tvrtke je “uho”. Tvrtka je poznata po vrhunskoj profesionalnoj opremi koja se koristi u tonskim studijima i koncertnim dvoranama, a ova aplikacija pokazuje kako dobra ideja uz pomoć dobre tehnologije može rezultirati znanstveno i stručno utemeljenim novim metodama i tehnikama rehabilitacije u logopediji.

Današnje tehnologije slušnih pomagala (slušnih aparata i kohlearnih implanta) u procesu obrade zvuka koriste upravo ovakve vrste elektroakustičkih i digitalnih skolopva koji su ugrađeni u Behringer-ove procesore zvuka. To su različite vrste filtara koji omogućavaju filtriranje zvuka s rasponom pojasa od jedne trećine oktave, preko oktave pa na šire. Osim toga tu je i parametarski ekvalizator (equaliser) koji ima vrlo velike mogućnosti u kreiranju karakteristika filtra prema konkretnim potrebama korisnika (promjene širine pojasa, promjene jačine gušenja ili pojačanja, promjene strmine ovojnice filtra - Q faktora te promjene centralne frekvencije). Sve ove parametre moguće je istovremeno podešavati. Osobito je važno dinamičko procesiranje zvuka koje omogućava veliko poboljšanje u kvaliteti slušanja kod osoba s oštećenjem sluha ali i kod svih drugih kojima slušanje otežava razvoj govora, jezika, čitanja i sl. Dinamičko procesiranje omogućava selektivno gušenje ili pojačavanje samo odabranih frekvencija te promjene intenziteta zvuka. Sve ove promjene odvijaju se potpuno automatski, u realnom vremenu.

Osim kod slušnih i govornih poremećaja, zvuk je poželjno akustički obraditi i u terapiji s djecom koja imaju poremećaje središnjeg slušnog procesiranja. Poremećaji središnjeg slušnog procesiranja ili poremećaji slušnog procesiranja (PSP) su smetnje u primanju i obradi verbalnih informacija koje rezultiraju permanentnom kognitivnom disfunkcijom tijekom razvojnog perioda usvajanja jezika. Pojavnost PSP-a u općoj populaciji nije sa sigurnošću utvrđena ali većina autora govori da se poremećaji slušnog procesiranja pojavljuju u 2 do 5 % djece, dva puta više u dječaka nego djevojčica.

1 1. Heđever, M. (1984): Mucanje i slušna povratna sprega sa zakašnjenjem prikazani pomoću neuro- kibernetičkog modela. Defektologija, Vol. 20, 1 - 2, Zagreb, 87 - 94. 2. Heđever, M. (1985): Akustički diskriminator glasova. Defektologija, Vol. 21, 1, Zagreb, 75 - 84. 2 1. Brončana plaketa za tehničko unapređenje: Heđever: "Akustički diskriminator glasova" (INOVA-84) 2. Brončana plaketa za tehničko unapređenje: Heđever: "Govorni video stimulator" (INOVA-84)


11

Posljednjih desetak godina značajno su unaprijeđena istraživanja koja se odnose na poremećaje slušnog procesiranja (PSP). Istraživanja su uglavnom provođena u razvijenim zemljama, najbrojnija u SAD, a rezultati su pokazali da oko 2-3% (čak i do 5%) dječje populacije ima PSP što je postotak koji svakako zaslužuje pažnju i istraživanje. Nadalje, postoji značajna povezanost između PSP-a i drugih teškoća kao npr. govorno-jezičnih poremećaja (teškoća čitanja, fonoloških i jezičnih poremećaja), teškoća učenja i sl. Nadalje, PSP je u pravilu prisutan i kod hiperaktivne djece i djece s poremećajem pažnje (ADD – atention deficit disorders; ADHD – atention deficit hiperactive disorders). Iako, u ovom slučaju treba biti oprezan jer kod ADHD i nekih drugih poteškoća (npr. autizam i mentalna retardacija) lošiji odgovori na testovima PSP mogu biti posljedica primarnog poremećaja a ne lošeg slušnog procesiranja. PSP kod osnovnoškolske djece (uzrasta 7 do 10 godina: prva četiri razreda) može stvarati i dodatne poteškoće u svim aktivnostima vezanim za proces učenja i razvoja govorno-jezičnih sposobnosti.

Upravo nove tehnologije u procesiranju zvuka (poput Behriger-ovog procesora zvuka) omogućavaju takve promjene zvuka koje će eliminirati sve nepoželjne zvučne pojave ili efekte koji otežavaju optimalno slušanje a isto tako i pojačati i naglasiti one dijelove zvuka koji mogu pomoći u slušanju.

1.2. OPĆI POJMOVI O ZVUKU Zvuk definiramo kao čujno titranje u plinovitim, tekućim i krutim elastičnim tvarima koje ima dovoljan intenzitet da bi ga čovjek mogao čuti. Frekvencija je učestalost broja titraja u sekundi, a izražava se u hercima (Hz - prema njemačkom istraživaču Hertz-u). Ljudsko zdravo uho čuje frekvencije od 16 Hz do 20 kHz (ovo vrijedi samo za mlađe osobe do 20. godine starosti). Frekvencije ispod 16 Hz ne percipiramo kao zvuk već kao vibraciju (potresanje) i to su frekvencije u području infrazvuka. Frekvencije iznad 20 kHz nazivamo ultrazvučnim frekvencijama.

1.2.1. INFRAZVUK I ULTRAZVUK 1.2.1.1. INFRAZVUK

Infrazvučne frekvencije nalaze se u području od 0,1 do 20 Hz. Treba napomenuti da u govoru gotovo uopće nema frekvencija u tom području (osim ponekog zračnog udara kod izgovora bilabijalnih okluziva) te su ove frekvencije u području govora nebitne (ispod 100 Hz nema govornih frekvencija). Osim toga, čak i niske zvučne frekvencije od 20 do 100 Hz su ‘‘beskorisne’‘ u govornoj komunikaciji i više ometaju komunikaciju (zbog efekta maskinga) nego što koriste. Ove niske frekvencije osobito su nepovoljne za osobe s oštećenjem sluha i to iz dva razloga:

osoba s oštećenjem sluha nije u stanju auditivnim putem percipirati frekvencije a da one pri tome ne izazovu bolni (i štetni) podražaj na uhu i

dugotrajna izloženost infrazvučnim frekvencijama može dovesti do ozbiljnih (i opasnih) zdravstvenih poteškoća.

Prag čujnosti na 20 Hz za zdravo ljudsko uho iznosi oko 75 dB a osoba s oštećenim ove frekvencije gotovo uopće ne može primiti auditivnim putem. Ako bi npr. gubitak sluha iznosio 50 dB, takvoj bi osobi frekvenciju od 20 Hz morali pojačati na 125 dB, a to bi izazvalo osjet boli (kao da vatiranim štapićem za uši izazovete bolni pritisak na bubnjiću). Dakle, slušanje vrlo niskih frekvencija (oko 20 Hz ili niže) može kod osobe oštećena sluha izazvati samo bol a ne auditivni podražaj. U području infrazvuka, na frekvenciji od 10 Hz, prag čujnosti je oko 100 dB za zdravo uho, a osoba s oštećenim sluhom bi trebala dobiti taj podražaj sa 150 dB (ili više) da ga zamijeti, a to bi izazvalo bol (kao da nam na 10 cm od uha netko opali iz lovačke puške!). Stoga, sve frekvencije ispod 50 Hz potpuno su auditivno neupotrebljive i štetne za osobe s oštećenim sluhom (osobe ošt. sluha ne mogu ih percipirati auditivno već mogu samo osjetiti bolni podražaj na bubnjiću).

Frekvencije ispod 20 Hz (infrazvuk) uhom ne doživljavamo kao zvuk već kao pulsirajuću vibraciju na bubnjiću. Stoga nema opravdanja niti razloga infrazvučni podražaj aplicirati na uho (može dovesti do trajnih oštećenja sluha – ili ga još više pogoršati, ovisno u intenzitetu podražaja i njegovom tranju). Infrazvuk osjećamo taktilno po čitavom tijelu kao osjećaj potresanja ili vibracije. Istraživanja su utvrdila da je za prag taktilnog osjeta na tijelu na frekvenciji od 10 Hz potrebno oko 120 dB SPL. Prag je skoro isti i za gluhe osobe (jer su njihovi taktilni i kinestetski osjeti isti kao i kod čujućih osoba). Dakle, za osobe oštećena sluha moguće je koristiti vibrotaktilne stimulacije. Međutim, govor u tom frekvencijskom području ne sadrži gotovo nikakve informacije, osobito ne one koje tiču fonologije.


12

Vibrotaktilnim stimulacijama moguće je prenijeti ritam (npr. udaranje po bubnju ili drugim udaraljkama preneseno elektroakustičkim putem i pretvoreno u vibrotaktilni podražaj dat će osjet na tijelu). Ali, i kod vibrotaktilnih stimulacija potreban je oprez i dobro poznavanje njihova utjecaja.

1.2.1.1.1. VIBROAKUSTIČKA BOLEST

Posljednjih godina s pojavom sve veće izloženosti čovjeka različitim oblicima buke sve se više istražuje i utjecaj infrazvuka na zdravlje pa je tako otkrivena i nova vibroakustička bolest (Vibroacoustic Disease – VAD). To je kronična progresivna i kumulativna bolest koja nastaje kao posljedica dugotrajne izloženosti zvuka niskih frekvencija (ispod 100 Hz) i infrazvuka ukoliko je intenzitet bio veći od 110 dB SPL. Npr. ova se bolest javlja kod ljudi kojima tijelo izloženo preglasnoj glazbi na niskim frekvencijama ili radnicima koji rukuju strojevima koji proizvode infrazvučne vibracije. Posljedice (i simptomi) bolesti mogu biti višestruki: poremećaji u ponašanju, strah, problemi vizualne percepcije, poremećaj ravnoteže, epilepsija, moždani udar, neurološka oštećenja, vaskularne lezije, gastrointestinalna disfunkcija, infekcije orofarinksa, srčani infarkt, suicid... Osobito su opasne frekvencije od 1 do 7 Hz (mogu izazvati čak i smrt!).

1.2.1.2. ULTRAZVUK

Ultrazvukom nazivamo sve frekvencije iznad 20 kHz. Za razliku od infrazvuka ove visoke frekvencije čovjek ne može osjetiti ili percipirati niti jednim osjetilom. Ipak, u životinjskom svijetu one su bitne jer neke životinje dobro čuju znatno više frekvencije od čovjeka (primjeri u tablici br. 1).

Tablica br. 1: Primjeri čujnog frekvencijskog raspona za neke životinje i čovjeka životinja frekvencijski raspon (Hz)

pas 60 - 45.000 mačka 45 - 65.000 štakor 360 - 76.000

miš 1 .000 - 91.000 šišmiš 2.000 - 110.000

kit 1.000 - 123.000 čovjek 16 - 20.000

1.2.2. ČUJNI ZVUK Već je dana definicija zvuka i njegov frekvencijski raspon a pojednostavljeno možemo reći da je zvuk sve ono što čujemo. Percepcija zvuka je složena pojava i ovisi o nizu fizioloških i psihoakustičkih čimbenika a kada se radi o percepciji govora tada cijeli proces postaje još kompleksniji jer ovisi (središnjem) slušnom procesiranju o jezičnim sposobnostima i sl. Osobito je složena situacija ako se radi o osobi koja ima oštećenje sluha, poremećaje jezika ili govora ili poremećaj slušnog procesiranja. Kod osoba s oštećenjem sluha na sposobnosti percepcije govora utjecat će još niz dodatnih faktora kao npr.: stupnju oštećenja, tipu oštećenja, preostalom sluhu, vrsti pomagala (slušni aparat ili kohlearni implant), načinu kako prima zvuk (zvuk u prostoru ili preko FM-a), karakteristikama prostora (reverberacija, buka...) i dr.

1.2.2.1. FREKVENCIJA ZVUKA

Sa starenjem sluh prirodno slabi i to predstavlja normalan prirodan proces. Statistički podaci ukazuju da jedna trećina starijih osoba (65. - 74. godine starosti) i oko 50% ljudi starijih od 75 godina imaju poteškoće slušanja3 zbog gubitka sluha. Sluh je najosjetljiviji u dobi do 20. godine a nakon toga on polako slabi. Slabljenje je osobito izraženo na visokim frekvencijama te većina ljudi starijih od 60 godina više uopće ne čuje visoke frekvencije iznad 15.000 Hz. U donjoj tablici navedene su orijentacione vrijednosti slabljenja sluha u području govornih frekvencija s obzirom na dob. Stoga kod ispitivanja sluha treba uzeti u obzir i ove podatke jer je za starije osobe normalno da im je prag sluha viši.

3 izvor podataka: ASHA (American Speech Hearing Association)


13

Tablica br. 2: Povišenje slušnog praga kod starijih osoba u odnosu na normu (brojevi su u dB)

starost testirane frekvencije (Hz) 1.000 2.000 3.000 4.000 6.000

20 god. ili mlađi 0 0 0 0 0 25 godina 0 0 0 2 2 30 godina 1 0 0 5 5 35 godina 2 0 4 6 7 dB 40 godina 2 3 6 9 11 45 godina 3 3 9 13 15 50 godina 4 6 12 17 19 55 godina 5 8 15 22 26 60 godina 6 10 19 28 30

1.2.2.2. INTENZITET ZVUKA

Intenzitet ili jakost zvuka je količina energije koja u jednoj sekundi prostruji kroz plohu od 1 m2 postavljenu okomito na smjer širenja zvuka. Jakost se zvuka izražava u watima na m2 (W/m2). Mladi čovjek zdravog sluha može zamijetiti zvuk jakosti od 10-12 W/m2 i to je prema međunarodnom dogovoru akustičara određeno kao referentni zvučni intenzitet, a kako tom intenzitetu odgovara zvučni tlak od 20 µPa (mikro Paskala), to je referentni zvučni tlak. To su dakle nulte razine zvučnog tlaka i intenziteta. Referentni zvučni tlak od 20 µPa na frekvenciji od 1.000 Hz je ujedno i najmanji intenzitet koji zdravo uho može zamijetiti (prag čujnosti) te je ovaj intenzitet u akustici označen kao vrijednost od 0 dB. Jakost zvuka koja se decibelski odnosi prema referentnom intenzitetu zove se razina intenziteta (IL - intensity level), a isto tako, zvučni tlak u decibelskom odnosu prema referentnom zvučnom tlaku zove se razina zvučnog tlaka (SPL - sound pressure level).

Budući da su u slušnoj akustici omjeri između nulte razine zvučnog tlaka i intenziteta prema razinama vrlo glasnih zvukova veliki ( 1 : 1.000.000), jednostavnije je da se zvučne snage i tlakovi izražavaju logaritmom omjera. Logaritam odnosa dviju snaga izražava se u Belima (u čast A. Grahama Bella, izumitelja telefona). No iz praktičnih razloga bolje je upotrebljavati jedinicu deset puta manju od Bela - decibel (dB). Odnos ili omjer dvije linearne akustičke ili električne veličine (npr. zvučni tlak ili napon) izražen decibelima je dvadesetostruki umnožak logaritamskog odnosa, sa bazom deset.

SPLp Pa

PadB= 20

201log( )µ

Tablica br. 3: Prikaz decibela i odnos zvučnih tlakova za neke zvukove

primjer decibeli dB

odnos tlakova p/p

0 (po=20 µPa)

prag čujnosti (20 µPa) 0 1najtiši šapat 20 10tihi razgovor 40 100Prosječna razina buke u dnevnoj sobi 50 316normalan razgovor 60 1000glasan razgovor, prometna ulica 70 3160unutrašnjost autobusa, teški kamion (5m) 80 10000prag neugode (prolazak vlaka) 90 31600bučna tvornica 100 100000pnumatski čekić 110 316000mlazni avion (20 m) 120 1000000prag bola 130 3160000


14

Važno je zapamtiti da ‘‘nula decibela’‘ nije isto što i nula u matematici već je to minimalna glasnoća zvuka koji čujemo na frekvenciji od 1.000 Hz gdje je uho najosjetljivije. Zato na audiogramu također postoji mogućnost da čujemo na nuli pa čak i tiše (osobe koje imaju izuzetno osjetljiv sluh.

1.3. PERCEPCIJA ZVUKA S aspekta percepcije možemo govoriti o tri osnovne osobine nekog zvuka. To su glasnoća, visina i boja zvuka.

1.3.1. GLASNOĆA ZVUKA Prema Weber - Fechnerovom zakonu subjektivni osjećaj glasnoće raste razmjerno s logaritmom fizikalnog podražaja. Zbog toga je decibelska skala primjerenija za izražavanje intenziteta jer je decibel (SPL dB) upravo logaritam omjera neke razine zvučnog tlaka u odnosu na referentni zvučni tlak (20µPa). Međutim u percepciji glasnoće ovaj zakon je primjenjiv samo u jednom užem području. Zato se danas smatra točnijim Stevensov zakon eksponenta po kojem je nivo osjećaja (percepcije) razmjeran nekom eksponentu fizikalnog podražaja (vrijednosti eksponenta se razlikuju po vrstama osjeta (npr. toplina, hladnoća, glasnoća itd.).

Poznato nam je da ljudsko uho ne percipira sve frekvencije s jednakom osjetljivošću. Najveća osjetljivost nalazi se u području oko 3 kHz, a osjetljivost opada prema niskim i visokim frekvencijama što možemo vidjeti na slici s izofonskim krivuljama (slika 1). Tako npr. za osjećaj jednake glasnoće od 50 fona, uhu je na 1 kHz potreban podražaj od 50 dB, na 20 Hz podražaj mora imati oko 95 dB, a na 10 kHz oko 55 dB. Zbog toga je prihvaćena međunarodna konvencija po kojoj se subjektivni nivo jačine zvuka izražen u fonima, izjednačava na 1000 Hz s decibelima (objektivni nivo).

Slika br. 1: Izofonske krivulje (krivulje jednake glasnoće)

1.3.2. VISINA ZVUKA Prema ovoj kategoriji sve zvukove u prirodi možemo subjektivno procijeniti kao niske (duboke) tonove, srednje ili visoke. Osjećaj visine ovisi o frekvenciji zvuka, frekvencijskom spektru složenog zvuka, odnosno o frekvenciji osnovnog tona kod složenog zvuka. Osim toga, subjektivni osjećaj visine tona ovisi i o intenzitetu. Ako dubokom tonu povećamo intenzitet, doživljavamo ga kao da je postao dublji, a ako smanjimo intenzitet osjećamo da je postao viši. Većina ljudi može odrediti relativnu visinu tonova (viši - niži) ako su emitirani jedan za drugim, dok samo nekolicina može odrediti “pravu visinu” tona (to su osobe s tzv. apsolutnim sluhom). Ljudsko uho registrira promjene visine tona logaritamski, pa ovdje Weber-Fechnerov zakon potpuno vrijedi (osjećaj visine tona raste s logaritamskim porastom frekvencije). Subjektivni osjećaj povećanja visine tona za isti interval imat ćemo ako smo frekvenciju tona povećali za isti postotak, a ne za jednaku apsolutnu vrijednost (npr. jednako ćemo doživjeti interval između 100 i 120 Hz kao i između 1000 i 1200 Hz). U oba slučaja postotak povišenja niže frekvencije na višu je isti - 20%, dok je u apsolutnim vrijednostima prvi interval iznosio samo 20 Hz, a


15

drugi 200 Hz. Zato se frekvencijske skale najčešće prikazuju kao logaritamske što je najsličnije načinu percipiranja visine zvuka. Da bismo dvije bliske frekvencije slušno razlikovali kao dvije različite tonske visine minimalna razlika među njima mora iznositi oko 2,5 %. Npr. razlikovat ćemo po visini frekvencije od 100 i 102,5 Hz ali ako je razlika manja doživjet ćemo ih kao isti ton. Na frekvenciji od 1000 Hz viša frekvencija mora biti oko 1025 Hz (2,5 % viša) da bi ih razlikovali.

1.3.3. BOJA ZVUKA 1.3.3.1. HARMONICI I FORMANTI

Boju tona određuju viši harmonici, a visinu tona određuje osnovni harmonik. Po boji tona razlikujemo i prepoznajemo muzičke instrumente i pojedine osobe. Isticanje pojedinih harmonika u spektru ovisi volumenu i obliku rezonatora. Napomenimo još da se ispod osnovnog harmonika ne javljaju stabilne oscilacije koje bi pripadale harmoničnom dijelu spektra, ali se može javiti šum kao dio spektra. Važno je istaknuti da harmonike ne smijemo poistovjetiti sa formantima. Harmonici se javljaju u svakom složenom harmoničnom zvuku kao cjelobrojni umnošci osnovnog harmonika i jasno su vidljivi u svim vokalima kao i u spektru zvuka kojeg proizvodi neki muzički instrument. U ljudskom glasu vidljivo je i do 15 harmonika. Njihova frekvencija je uvijek određena fundamntalnom frekvencijom (npr. ako je osnovni laringealni ton (f0) imao 100 Hz, tada će prvi harmonik (H1) imati 200 Hz, H2 - 300 Hz, H3 - 400 Hz itd. Pojačane intenzitetske vrijednosti grupiranih harmonika predstavljaju formante ali kao što je rečeno, njih možemo najsigurnije očitati pomoću LPC analize.

Formanti su intenzitetski naglašeni dijelovi spektra koji su rezultat rezonancije u rezonantnim šupljinama i ne ovise o promjenama visine osnovnog tona ili harmonika. Struktura formanata je za pojedine glasove uvijek je približno ista ali se razlikuje između muškaraca i žena jer su i njihove rezonantne šupljine različite veličine. Kod muškaraca je vokalni trakt duži (veći volumen) pa su formanti frekvencijski viši nego kod žena. Kod bezvučnih konsonanata formante možemo uočiti direktno u spektru iako oni i ne predstavljaju u pravom smislu formante jer ne nastaju uvijek kao rezultat rezonacije. Npr. prednji glasovi /S/ ili /C/ ne stvaraju rezonanciju jer se proizvode na samom izlazu iz usne šupljine. Stoga se formanti u govoru uglavnom promatraju u izgovoru samoglasnika. Kod zvučnih glasova formante ne možemo direktno u spektru uočiti zbog prisutnosti harmonika (eksperimentalno to bismo mogli vidjeti u spektru šapata, kada glasnice ne titraju). Formante najčešće uočavamo tako da iz FFT (Fast Fourier Transform) spektra napravimo LPC (Linear Predictive Coding) spektar koji vrši ‘‘peglanje’‘ FFT spektra tako da se eliminiraju harmonici a postaju vidljivi formanti. Drugi je način da se u trodimenzionalnoj analizi (spektrogramu ili sonogramu) primjenjuje tzv. široko filtrirnje (bolje se uočavaju formanti) ili usko filtriranje (bolje se vide harmonici). Slika br. 2 prikazuje FFT spektar zvuka (zelena boja) u kojem vrhovi krivulje predstavljaju harmonike te LPC spektar (plava boja) u kojem vrhovi krivulje pokazuju formante.

Slika br. 2: FFT spektar (vidljivi harmonici) i LPC spektar (vidljivi formanti) istoga zvuka


16

1.3.3.2. GOVORNI FORMANTI

Iz prethodnoga zaključujemo da svaki muzički instrument ima svoje formante. Ti su formanti uglavnom statični, uvijek na istim frekvencijama za pojedine instrumente jer većina instrumentata ima stalni i jednaki volumen (oblik) rezonatora. Međutim, u govoru frekvencije formanta se mijenjaju. Već je rečeno da će ovisit o spolu (veličini i dužini vokalnog trakta) ali također i o načinu izgovora pojedinog glasa, govornoj melodiji, položaju vokala u riječi i sl. Stoga se za govorne formante mogu odrediti samo približne (prosječne vrijednosti) ali će one one u ‘‘živom’‘ govoru varirati.

U brojnim istraživanjima akustike govora najvažnijima se smatraju prva tri formanta a ponekad se u analize uzima u obzir i 4. pa čak i 5. formant.

Prosječne vrijednosti formanata (neovisno o spolu) prikazane su u tablici 3 a frekvencijske vrijednosti prikazane su kao rasponi unutar kojih se uglavnom javljaju formantski vrhovi.

Tablica br. 3: Prosječne centralne frekvencije formanata u govoru.

Formant (F1, F2, F3) frekvencija (Hz) F1 400 - 500 F2 1200 - 1500 F3 2000 - 2500 F4 3900 - 4500

Osim toga na frekvencijsku vrijednost formanata utjecat će i položaj (oblik) jezika i usana (tablica 3) pri izgovoru:

otvaranje usana (zaobljenost) povisuje frekvenciju prvog formanta (F1), podizanje prednjeg dijela jezika povisuje frekvenciju drugog formanta (F2), pomicanje jezika straga (sužavanje velarnog prolaza) snižava frekvenciju drugog formanta (F2).

Tablica br. 3: Utjecaj položaja jezika na frekvencije formanata vokala /a/ i /I/.

Pojasna širina formanta također se mijenja u zavisnosti o načinu govora te utječe i na njegovu razumljivost:

uži pojas formanta ukazuje na bolju selektivnost filtra - glas je jasniji i prodorniji, širi pojas formanata ukazuje na slabiju selektivnost filtra - glas je prigušen i manje razumljiv.

2. AKUSTIKA VOKALNOG TRAKTA Danas je opće prihvaćena teorija G. Fanta ''Source - Filter Model'' kojom se opisuje i

objašnjava nastanak formanta u govoru (slika 3). Prema ovom modelu glas se generira u larinksu (''source'') gdje treperenjem glasnica nastaje osnovni ili fundamentalni (laringealni) ton - f0. Na osnovnom tonu pojavljuju se viši harmonici koji imaju karakteristiku gušenja intenziteta od nižih ka višim frekvencijama za -12 dB/okt. Međutim, ovo se gušenje djelomično anulira utjecajem vokalnog trakta koji djeluje kao akustička tuba i svojim rezonantnim karakteristikama pojačava visoke frekvencije za +6 dB/okt. Međutim to pojačanje vokalnog trakta nije kontinuirano na svim frekvencijama već se zbog efekta rezonancije zvuk pojačava samo na određenim dijelovima spektra.

/A/ /I/ F1 spušten

750 Hz podignut 300 Hz

F2 straga 1300 Hz

naprijed 2300 Hz


17

Tako voklani trakt djeluje kao ''filter'' koji pojačava određene skupine harmonika (pojačane skupine harmonika u spektru čine formante: F1, F2, F3 itd.) dok druge prigušuje.

Slika br. 3: Akustika vokalnog trakta objašnjena pomoću ''Source - Filter Model-a''.

2.1. FIZIOLOŠKA AKUSTIKA Ljudsko uho nije objektivan ''mjerni mikrofon'' i njegova je osjetljivost za frekvencije i intenzitete vrlo neujednačena. Možemo reći da je naš sluh optimalno prilagođen upravo govornoj komunikaciji ali isto tako i za razvoj govora vrijedi da se govorni zvuk javlja upravo tamo gdje je uho najosjetljivije.

Uredan i dobar sluh izuzetno nam je važan za svakodnevni život, za komunikaciju s drugim ljudima, za učenje, za obavljanje posla pa i za uživanje u pjesmi, zvukovima glazbe, zvukovima iz prirode (šum morskih valova, cvrkut ptica....). Puno je razloga zbog kojih treba brinuti o našem sluhu (jednako kao i o vidu) jer o njemu u velikoj mjeri ovise naše svakodnevne aktivnosti i život.

Dugotrajna izloženost prejakim zvukovima, različitim kemijskom spojevima ili lijekovima može dovesti do trajnog oštećenje sluha. Međutim, ako je izloženost npr. buci bila kraća sluh će se nakon nekog vremena oporaviti. Ukoliko dođe do trajnog oštećenja sluha više ga nije moguće poboljšati. Stoga je jako važno biti na oprezu ako smo kontinuirano izloženi štetnim faktorima koji oslabljuju sluh. U takvim je okolnostima poželjno svakih 6 mjeseci provesti testiranje sluha kako bi se na vrijeme uočila oštećenja te poduzela pravovremena i odgovarajuća zaštita. Jedino pravovremena i rana detekcija oštećenja sluha mogu spriječiti trajno oštećenje i propadanje sluha. Kontinuirana izloženost štetnim faktorima dovodi do tihog, podmuklog i trajnog oštećenja, nema nikakvih bolova i ništa ne slutimo sve dok ne postanemo svjesni da imamo poteškoća u govornoj komunikaciji, ne čujemo jasno i razgovijetno, sugovornika preko telefona ne čujemo dobro, televizor ili radio postali su nam pretihi... Tada je već vjerojatno došlo do trajnog i značajnog oštećenja!

Sigurno ste puno puta iskusili kako gledanje u jaki izvor svjetlosti može privremeno ''oslijepiti'' vid (npr. izravno gledanje u svjetlost električnog varenja, u Sunce ili direktno u svjetiljku). Nakon takvog šoka za oko ostajemo privremeno ''slijepi'', ne možemo gledati, izoštriti vidnu sliku, čitati ili


18

prepoznavati nijanse boja. Isto se događa i s uhom ako je izloženo prejakoj buci. Kao što izbjegavamo izravno gledati u jaku svjetlost isto tako moramo izbjegavati jaku buku!

Stoga je važno redovito ispitivanje sluha za pravovremeno otkrivanje privremenog pomaka slušnog praga - PPSP (Temporary Threshold Shift - TTS). PPSP obično nestaje već nakon 16 do 18 sati nakon prestanka izloženosti štetnim faktorima te će se slušni prag nakon toga vremena oporavka ponovo vratiti na normalu. Međutim, ukoliko ste izloženi seriji epizoda s štetnim faktorima, a s prekratkim vremenskim periodima oporavka između tih epizoda, nastupit će trajno oštećenje sluha.

Većina teških oštećenja sluha nastaje već prije ili tijekom rođenja. Na takva oštećenja nije na žalost moguće utjecati i popraviti stanje. Stoga se kod većine takve djece utvrđuje stupanj i vrsta oštećenja te se na temelju toga dodjeljuje slušni aparat a u novije vrijeme operativno se ugrađuje kohlearni implant. Znatno veći postotak oštećenja javlja se tijekom života. Najčešće ta oštećenja nisu toliko teška kao urođena ali tim osobama mogu stvarati velike probleme u svakodnevnom životu. Niže su navedeni neki od mogućih faktora koji mogu izazvati oštećenje sluha.

Štetni zvukovi (izmjerena glasnoća na 1 metar udaljenosti od izvora zvuka):

rock koncerti (u prosjeku oko 100 dB, pikovi do 130 dB), disko klubovi (100 dB), brza vožnja snowmobila ili glisera s izvan-brodskim motorom (110 dB), pucanj iz lovačke puške (115 dB), podzemna željeznica (90 dB), sirena hitne pomoći i policije (115 dB), pneumatski čekić (115 dB), električni cirkular (100 dB), motorna pila (105 dB).

Lijekovi koji mogu izazvati oštećenja sluha (navedeni su samo neki za primjer):

antibiotici (kao npr.: Streptomycin, Neomycin, Erythromycin, Chloramphenicol i sl.), diuretici (Furosemide), analgetici i antipiretici (Salicil),

Štetni kemijski spojevi:

ugljični monoksid, arsen, nikotin, alkohol.

2.1.1. SLUŠNO POLJE Mlada osoba (20 godišnjak) može čuti frekvencije u rasponu od 16 Hz do 20 kHz ali osjet sluha nije jednak u cijelom čujnom području, slušanje nije jednako za sve frekvencije. Najveća osjetljivost nalazi se u području oko 3 kHz. na ovom frekvencijama prag čujnosti može biti čak ispod 0 dB SPL ( oko -5 dB). Ova osjetljivost može se postići samo u posebnom tihom ambijentu gdje se ispituje sluh kao npr. u audiometrijskoj kabini ili gluhoj komori. Međutim, u ''normalnom'' prostoru kao npr. u tihoj sobi prag sluha je viši i on će imati vrijednost od 5 do 10 dB SPL. Prag čujnosti u tihoj prostoriji prikazan je zelenom linijom na slijedećoj slici (Heđever, M., 2007).

Na fiziološki najnižoj kao i na najvišoj čujnoj frekvenciji prag sluha ja znatno viši i potreban je jaki podražaj od 75 dB SPL da bi zamijetili te frekvencije. Osim praga čujnosti važan je i prag neugode kada zvuk postaje neugodan za slušanje a to je na razini od oko 90 dB i približno je jednak na svim frekvencijama. Stoga je važno da u rehabilitaciji ne pojačavamo glasnoću preko ovoga praga jer nije ugodno a pretjeranom glasnoćom postižemo suprotan efekt!

Pojačamo li na slušalicama glasnoću vlastitog govora za 2 dB iznad fiziološkog optimuma slušanja, rezultat će biti snižavanje razine govora za 1 dB. Svako daljnje povećanje glasnoće od po


19

2dB dovodi do stišavanja govora za 1dB. Zato u rehabilitaciji govora i slušanja treba pažljivo odrediti glasnoću kod korištenja elektroakustičkih pomagala jer možemo napraviti više štete nego koristi. Ukoliko intenzitet zvuka pređe 125 do 130 dB zvučni podražaj postaje bolan.

Ako slušatelja pretjerano zaglušimo maskingom ili nekim drugim zvukom na slušalicama, on će pokušati govoriti glasnije kako bi "nadglasao" ometajući zvuk. Ova pojava ''nadglasavanja'' buke iz okoline naziva se ''Lombardov efekt'' i svakodnevno se susrećemo s ovom pojavom kada razgovaramo sa sugovornikom u bučnom kafiću, na prometnoj ulici ili u nekoj drugoj bučnoj okolini. Zato treba paziti na glasnoću jer nam najčešće nije cilj izazvati masking efekt.

Slika br. 4: Slušno područje (polje) zdravog sluha.

2.1.2. GOVOR I SLUŠANJE 2.1.2.1. OSJET GLASNOĆE: FON I SON

Fizikalni zvučni podražaj i subjektivni osjećaj glasnoće nisu linearno zavisni. Mnogobrojni eksperimenti pokazali su da ako zvuk glasnoće od 40 fona (što odgovara razini buke u tihoj radnoj prostoriji) povećamo za 10 fona (razina je 50 fona), subjektivno ga doživljavamo kao dvostruko glasniji. Stoga je uvedena još jedna jedinica - son kojom se izražavaju razlike u subjektivnom osjećaju glasnoće između dva zvuka. Utvrđeno je da iznad 40 fona porast intenziteta za svakih 10 fona udvostručava subjektivni osjećaj glasnoće. Vidljivo je da se osjet razlika u glasnoći više povećava na većim razinama. Tako npr. zvuk od 50 fona doživljavamo kao dvostruko glasniji od zvuka koji ima 40 fona. Međutim zvuk od 70 fona doživljavamo čak 8 puta glasnije od zvuka od 40 fona. Ovo je važno imati na umu kada se koristimo elektroakustičkim filtrima u korekciji govora.

Pojačanje ili gušenje za 30 dB povećava ili smanjuje osjećaj glasnoće za osam puta. Ako filtriramo neki zvuk u području od 1000 Hz (gdje su foni izjednačeni sa decibelima) s dinamikom filtarske krivulje od 10 dB, subjektivno ćemo to čuti kao dvostruko glasnije ili tiše od zvuka izvan pojasa djelovanja filtra. Korištenjem filtra s dinamikom od 30 dB, filtrirani zvuk čujemo čak 8 puta glasnije ili tiše.


20

Tablica br. 4: Prikaz odnosa mjernih jedinica za subjektivni osjećaj glasnoće: fon i son.

fon son 20 0,25 30 0,5 40 1 50 2 60 4 70 8 80 16 90 32

Slika br. 5: Grafički prikaz glasnoća izraženih u fonima i sonima.

2.1.2.2. SNAGA I DINAMIKA GOVORA

Samoglasnici nose veću zvučnu energiju od suglasnika, ali suglasnici daju razumljivost govoru. Zato uz prisutnost buke možemo ćuti i prepoznati glas osobe (snažni samoglasnici), ali ne razumijemo što govori (jer su suglasnici pretihi). Zato slabljenje ili gubitak viših frekvencija govora dovodi do nerazumljivosti. Tako npr. ako eliminiramo sve frekvencije iznad 1550 Hz, razumljivost govora opada na samo 65%. Prosječan intenzitet govora (mjereno na udaljenosti od 1 m) iznosi 57 dB. Veća ili manja prisutnost pojedinih vrsta glasova u nekom jeziku utjecat će i na raspored snage u njegovom prosječnom spektru. Kao primjer možemo uzeti finski i mađarski jezik koji su bogati vokalima, i poljski i rusinski koji su bogati sibilantima.

Dinamika govora je odnos između najglasnijih i najtiših dijelova govora. Kod pojedinca dinamika obično ne prelazi 40 dB, a kod veće skupine ljudi dinamika može imati do 56 dB.

2.1.2.3. FREKVENCIJSKI OPSEG GOVORA

Frekvencijski opseg govora kreće se u rasponu od 80 Hz do 12 kHz. Međutim, najvažniji je frekvencijski pojas između 250 i 5000 Hz u kojem se dobiva 100%-tna razumljivost govora. U telefonskom prijenosu pojas je još uži (300 Hz do 3,5 ili 4 kHz) ali je razumljivost još uvijek zadovoljavajuća. U samoglasnicima i zvučnim konsonantima dominira osnovni laringalni glas i njegovi viši harmonici. Svi harmonici nisu jednakog intenziteta. Najveću količinu energije u govoru nose


21

samoglasnici i zvučni konsonanti, dok najmanju energiju imaju bezvučni glasovi. Među bezvučnim glasovima energetski su jaki okluzivi, ali najveći dio njihove energije nalazi se u infrazvučnom području (to su uglavnom samo udaru zraka ili turbulencije zračne struje koje nemaju nikakvu ulogu u prepoznavanju tih glasova). Općenito, može se zaključiti da su vokali nosioci snage i energije u govornom signalu, dok su konsonanti znatno tiši, ali informativniji. Govorna je poruka dovoljno čujna zahvaljujući vokalima, a razumljiva zahvaljujući konsonantima. Govor bez suglasnika bio bi i dalje relativno glasan, ali nerazumljiv, dok bi govor bez samoglasnika postao znatno tiši, ali još uvijek jezično razumljiv.

3. PERCEPCIJA GLASOVA I NJIHOVE FREKVENCIJE Na donjoj slici prikazana je lokacija glasova u normalnom govoru s obzirom na njihovu frekvenciju i intenzitet. Vokali su glasovi s najvećim intenzitetom (između 40 i 60 dB) a frekvencijski između 300 i 1000 Hz. U istom pojasu se nalaze i sonanti ali s nešto manjim intenzitetom te zvučne komponente zvučnih konsonanta. Bezvučni konsonanti uglavnom su smješteni na višim frekvencijama (između 2 i 8 kHz) a njihova je energija za oko 30 dB slabija od vokala.

Srednje vrijednosti govornih formanta su:

F1 = 400 Hz, F2 = 1,2 kHz, F3 = 2 kHz i F4 = 3,9 kHz.

Između F3 i F4 nalazi se područje najveće osjetljivosti sluha (oko 3,3 kHz).

Slika br. 6: Raspored glasova u čujnom području.

3.1. OŠTEĆENJE SLUHA I PERCEPCIJA GOVORA Velike poteškoće u percepciji govora imaju osobe s oštećenjem sluha jer se gubitak sluha javlja upravo u govornom frekvencijskom području. Uobičajena je podjela oštećenja sluha je prema stupnju gubitka sluha:

normalan sluh: 0 – 19 dB blago oštećenje: 20 -39 dB umjereno: 40 – 59 dB teško: 60 – 89 dB gluhoća: 90 i više dB.


22

Pogledamo li kako umjereni gubitak sluha utječe na percepciju glasova (slika ispod) vidimo da gotovo svi konsonanti ostaju u području koje je izvan mogućnosti slušanja bez dodatnih pomagala (plava ploha). Tim osobama jedino vokali i sonanti ostaju zamjetljivi.

Slika br. 7: Mogućnost percepcije glasova kod umjerenog oštećenja sluha.

Već kod umjerenog gubitka sluha u rasponu od 40 do 59 dB vidljivo je da konsonanti ostaju izvan dosega slušne percepcije a preostaju samo vokali i njima slični glasovi (slika br. 8). Stoga se već i kod umjerenih gubitaka sluha javljaju poteškoće u percepciji i izgovoru konsonanata.

Slika br. 8: Raspored vokala i konsonanta te njihova ne/mogućnost percepcije kod umjerenog oštećenja sluha.

3.2. RAZUMLJIVOST GOVORA (INTELIGIBILITET) Iz prethodnih poglavlja možemo izvesti nekoliko važnih zaključaka vezanih uz govor, produkciju

glasova i sposobnost razumijevanja govora auditivnim putem (slika br. 9). Osnovne karakteristične razlike između vokala i konsonanta su slijedeće:

1. konsonanti su smješteni u višem dijelu spektra a vokali u nižem, 2. konsonanti su znatno tiši glasovi od vokala (za oko 20 do 40 dB),


23

3. konsonanti su puno važniji za razumijevanje govora od vokala (oni nose jezičnu i semantičku informaciju u govoru),

4. vokali su manje važni za razumijevanje ali oni nose energiju (glasnoću) da bi govor bio dovoljno glasan,

5. bez vokala govor bi bio postao pretih ali djelomično razumljiv, 6. bez konsonanata govor bi ostao dovoljno glasan (čujan) ali bi bio nerazumljiv.

Za razumljivost govora bitna su tri osnovna uvjeta:

da je osoba (dijete) usvojila/lo jezik (leksik) te da ga poznaje i razumije, da ima uredan sluh koji omogućava slušanje, da se reprodukcija i slušanje odvijaju u odgovarajućim okolinskim uvjetima: bez ometajuće buke ili šuma i uz adekvatnu glasnoću zvuka.

U našem slučaju bitni su drugi i treći uvjet. Već smo vidjeli da kod umjerenog gubitka sluha postoje teškoće u slušanju tihih konsonantskih zvukova. Stoga je upravo te frekvencije potrebno pojačati a istovremeno stišati niske frekvencije koje zbog ''masking – efekta'' prekrivaju visoke tihe zvukove i čine ih nečujnima. Osim ovoga, kod svih poteškoća u slušanju (npr. i kod staračke nagluhosti – prezbiakuzije) potrebno je, što je više moguće, eliminirati okolinsku buku (npr. žamor drugih osoba i buku strojeva) te umanjiti nepoželjne efekte utjecaja prostora (prostorije) na izvorni zvuk. To se osobiti odnosi na pojavu reverberacije i jeke koja će biti pojačana u svim prostorijama s puno glatkih i ravnih površina (zidovi, pod i strop) a ovi će efekti biti još naglašeniji u većim prostorijama kao što su učionice u školama ili vrtićima. Slika br. 9: Frekvencijski i intenzitetski raspon vokala i konsonanta.

3.2.1. POBOLJŠANJE RAZUMLJIVOSTI GOVORA Da bismo poboljšali razumljivost govora moramo kod svih osoba s oštećenjima sluha koristiti

njihova slušna pomagala (ukoliko su im potrebna) te sami voditi računa o tome da naš govor (govor njihovih sugovornika, nastavnika, odgojitelja ili rehabilitatora) bude jasan, s dobrom dikcijom, ne prebrz i dovoljno glasan.

Također treba nastojati prilagoditi prostor za što bolju komunikaciju govorom:

• eliminirati i prigušiti sve izvore buke (vanjske ili unutrašnje), • smanjiti reverberaciju i odjek u prostoriji (postavljanjem sagova, tapiserija, zavjesa i drugih

materijala koji apsorbiraju zvuk),


24

• omogućiti dobru vizualnu komunikaciju s djetetom koje ima poteškoće u slušanju i/ili razumljivosti govora.

Ako se radi o djetetu u grupi ili razredu, poželjno je da nastavnik (odgajatelj) koristi usmjereni (kardioidni) mikrofon a dijete prima signal bežičnim putem (FM). Ovo vrijedi za djecu s klasičnim slušnim pomagalom kao i s kohlearnim implantom. FM prijenos signala valjalo bi koristiti ne samo kod govora već i kod reprodukcije drugih zvukova (npr. slušanje glazbe, priča, gledanje filma, TV programa i sl.). Treba napomenuti da se FM prijenosom zvuka u velikoj mjeri eliminira okolinska buka a govor ozvučenog govornika postaje puno razumljiviji jer se eliminiraju efekti reverberacije, jeke i udaljenosti (preko FM-a se čuje kao da govornik govori direktno u uho osobi s teškoćama slušanja).

U slučajevima kada se koristi FM prijenos signala ili kada se provodi terapija govora i slušanja potrebno je koristiti dodatnu akustičku obradu zvuka koja će poboljšati razumljivost govora i percepciju pojedinih glasova vodeći računa o karakteristikama govora i slušanja danim u prethodnim poglavljima.

U svrhu poboljšanja razumljivost treba se koristiti filtriranjem i dinamičkim procesiranjem govora. Današnji slušni aparati u velikoj mjeri koriste ove mogućnosti. Filtriranjem se izdvajaju samo oni dijelovi spektra koje osoba može čuti a eliminiraju se frekvencije koje ne može čuti. Postavlja se pitanje zašto treba eliminirati frekvencije koje ionako određena osoba ne čuje? To je potrebno zato što i te''nečujne'' frekvencije stvaraju određeni ''šum'' i otežavaju percepciju.

Osim filtriranja govorni je zvuk potrebno podvrgnuti i dinamičkom procesiranju koje omogućava automatsku kontrolu glasnoće što se postiže pomoću automatske kontrole jačine zvuka (AGC – automatic gain control), limitera i kompresora dinamike (više o tome u poglavlju ''Digitalno signalno procesiranje zvuka''). Osim glasnoće poželjno je koristiti i dinamički parametarski equaliser koji omogućava gušenje ili pojačanje samo odabranih frekvencija s mogućnošću podešavanja intenzitetskog praga na kojem će se aktivirati filtriranje. Ovo je vrlo važno jer dinamički equaliser neće prigušiti tihe intenzitete ali će se aktivirati na većem intenzitetu i na određenim frekvencijama. Pomoću ovog procesiranja moguće je trenutno utišati prejake vokale (obično na prvom slogu i u sredini riječi) a istovremeno propustiti tihe vokale koje se obično javljaju na kraju riječi.

Dinamičko procesiranje nije ništa manje važno od filtriranja i većina novih digitalnih procesora za obradu zvuka ima već ugrađene i ove komponente (poglavlje ''Procesor zvuka Ultracurve Pro DEQ2496 '').

3.2.2. PROCESIRANJE ZVUKA RADI POBOLJŠANJA RAZUMLJIVOSTI Prethodno je već rečeno da je najveći problem u razumijevanju govora percepcija

konsonantskih glasova koji mogu biti do 40 dB slabijeg intenziteta od vokala (slika br. 9). Zbog oštećenja sluha konsonati će ostati nečujni u ''sjeni'' prekriveni gubitkom sluha. Stoga je upravo njih važno filtriranjem izdvojiti i pojačati da bi postali dovoljno čujni i razumljivi. Međutim, u mnogim slučajevima niti samo filtriranje neće pomoći jer se znatan dio konsonanata nalazi na visokim frekvencijama gdje je gubitak sluha još veči. Stoga u preostalom čujnom području (uz korištenje slušnog aparata ili kohlearnog implanta) ostaje malo prostora za modifikacije zvuka. Upravo zato ti zahvati moraju biti precizni, selektivni i ograničeni na određeno područje. To se odnosi i na frekvencijski i intenzitetske aspekte zvuka. Uzmemo li u obzir činjenice da je gubitak sluha od 60 dB na granici umjerenog i teškog oštećenja sluha a da je prag neugode slušanja na 90 dB (pojačanje intenziteta iznad 90 dB izaziva pojačane distorzije u percepciji zvuka koje na 125 dB prelaze u bolni podražaj) preostaje nam oko 30 dB (90 -60 = 30), eventualno 40 dB dinamičkog raspona unutar kojega treba zvuk korigirati. Kod kohlearnog implanta intenziteti nikako ne bi smjeli prelaziti 80 do 90 dB jer se javljaju neugodne distorzije s kojima se razumljivost smanjuje. Zbog svih ovih frkevencijskih i intenzitetskih ograničenja zvuk treba procesirati selektivno – kako frekvencijski teko i intenzitetski. Takvo procesiranje omogućava nova generacija digitalnih procesora zvuka (poglavlje ''Procesor zvuka Ultracurve Pro DEQ2496 '') a danas se koriste i u svim novim tipovima slušnih aparata kao i kod kohlearnih implanata.

3.3. SLUŠANJE U FUNKCIJI REHABILITACIJE GOVORA Prije otprilike 40 godina, Dr. Alfred A. Tomatis, francuski specijalist otorinolaringologije, došao

je do spoznaje koja je bila osnova njegove terapije glazbom - Metode Tomatis. Ova metoda poznata je pod nekoliko naziva: ''auditivni trening'' ''auditivna stimulacija'' i ''terapija slušanjem''. Njezin cilj je


25

poboljšanje sposobnosti učenja i govora, komunikacije, kreativnosti i socijalnog ponašanja. Alfred Tomatis bio je sin glazbenika, a postao je specijalista za poremećaje sluha, posebno one koji pogađaju profesionalne instrumentaliste te pjevače.

Već na početku svoje stručne karijere dr. Tomatis je postavio jedan od osnovnih postulata svoje metode (''Tomatis efekt''), a to je činjenica da ''glas može reproducirati samo ono što uho može čuti''. Do ovoga je zaključka Tomatis došao baveći se grupom tvorničkih radnika koje je on liječio zbog problema sa sluhom (koji su također imali i probleme sa govorom), te u radu s opernim pjevačima gdje je Tomatis shvatio da su glasovni problemi opernih pjevača često uzrokovani s problemima sluha ili slušanja.

Tomatis – efekt se može primjeniti i na osobe s oštećenjem sluha. Raspon njihovog govora ovisit će o mogućnostima i frekvencijskom rasponu njihova sluha (slušanja). Zato u rehabilitaciji i usvajanju govora treba posebnu pažnju usmjeriti da se govorni stimulusi akustički optimalno prilagode sposobnostima slušanja dotične osobe.

3.4. SLUH I VID: ANALOGIJE Sa aspekta fizike svjetlost i zvuk predstavljaju različite pojave i percipiramo ih različitim

osjetilima ali je ipak moguće pomoću slike ilustrirati što se događa sa zvukom ako njegova percepcija nije potpuna ili ako u tom zvuku nešto nedostaje. Ove su analogije moguće i zato što se koristimo vrlo sličnim (gotovo identičnim) terminima. Tako su im zajednički pojmovi kojima se opisuje intenzitet i boja (spektar). Ovdje možemo primjeniti kinesku poslovicu koja kaže da ''jedna slika govori kao tisuću riječi''. Na slici 10 nalazi se 5 različitih primjera jedne fotografije (planinski pejzaž).

Slika A prikazuje što se događa ako izgubimo mogućnost percepcije svjetline (intenzitetske nijanse) i razlikovanja boja (spektar). Takva slika postaje za oko neprepoznatljiva tamna i gotovo bez boje a odgovarala bi po analogiji teškom oštećenju sluha odnosno gluhoći.

Slika B prikazuje što se događa sa slikom kada reduciramo broj različitih boja na 8. Slična je analogija kod kohlearnih implanta (broj kanala) kao i kod umjerenog oštećenja sluha (povišen prag osjetljivost pa nema dovoljno finih razlika u kontrastu odnosno intenzitetu) kao niti dovoljno nijansi boja (suženo frekvencijsko područje).

Na slici C eliminiran je zeleni dio spektra zbog čega je teško uočiti sve bitne detalje. Slično se događa i s percepcijom zvuka ako npr. eliminiramo visoko frekvencijsko područje (gube se konsonati u govoru) i govor postaje teško razumljiv.

Slika D prikazuje efekt rastera. Rasterom se smanjuje broj detalja ovisno o rezoluciji: manja rezolucija daje lošiju sliku s malo detalja a visoka rezolucija daje kvalitetniju sliku s puno detalja. Rezoluciju rastera mogli bismo usporediti sa selektivnošću filtra. Manja selektivnost u filtriranju zvuka neće izdvojiti samo ciljane frekvencije već i mnogo drugih pa će uz koristan zvuk biti i puno okolinskog šuma (''maglovita'' slika). Stoga se danas i u filtriranju zvuka koristi veći broj filtara kojima je moguće napraviti optimalnu prilagodbu za svaku vrstu zvuka (npr. pojedini glasovi ili formanti u govoru).

Na kraju se nalazi ''normalna'' slika E) sa 178.956 nijansi boja kako bi se s njom mogli usporediti prethodni primjeri.


26

Slika br. 10: Analogije sluha i vida.

A) Gubitak sposobnosti razlikovanja intenziteta (''svjetline'') i spektra (''boje'').

B) Broj boja (''frekvencija'') reduciran je na 8 te se gube mogućnosti percepcije detalja.

C) Slika iz koje je eliminiran zeleni spektar.

D) Raster.

E) Normalna slika sa 178.956 nijansi boja.


27

4. DIGITALNO SIGNALNO PROCESIRANJE ZVUKA Današnje metode obrade zvuka u posljednjih desetak godina koriste gotovo isključivo DSP (Digital Signal Processing) tehnologiju. Digitalno signalno procesiranje (DSP) ili digitalna obrada signala postala je standard u svakom novijem uređaju za reprodukciju, snimanje ili obradu zvuka, od hobi uređaja za kućnu uporabu, profesionalnih uređaja za tonska snimanja, mjernih uređaja u akustici pa tako i uređaja u rehabilitaciji slušnih i govornih poremećaja. DSP omogućava brzu i preciznu obradu zvuka gotovo istom kvalitetom i brzinom (pa čak i brže!), onako kako to radi i ljudski mozak. Više nema niti jednog modernijeg slušnog aparata ili drugog pomagala namijenjenog slušanju ili govoru koje ne koristi DSP. Iako je DSP vrlo složena i sofisticirana tehnologija koja u svojoj osnovi koristi računalni procesor, ona je za korisnika vrlo jednostavna i pouzdana a kod uporabe ne zahtijeva posebna znanja.

Autor ove aplikacije i metode napravio je prve korake u području primjene novih tehnologija u logopedskoj rehabilitaciji još prije 23 godine (Heđever, 1984.; Heđever, 1985.) a za svoje je ideje bio nagrađen brončanom plaketom na izložbi izuma i tehničkih unapređenja (INOVA-84). Tek posljednjih deset godina ova se aplikacija uspješno koristi uz procesor zvuka njemačke tvrtke Behringer a logopedima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovina cijeli je komplet (aplikacija i uređaj) poznat pod nazivom LOGOPEDSKI SET (Heđever, 2004). Ova je aplikacija i metoda tijekom 2000. god. prijavljena Ministarstvu znanosti i tehnologije RH kao informatički projekt pod nazivom: “Primjena digitalnog signalnog procesiranja (DSP) u logopedskoj rehabilitaciji”. Projekt je pozitivno ocijenjen te je na osnovu toga dobio i pismenu podršku Ministarstva znanosti kao projekt koji zaslužuje sve oblike poticaja i podrške, kao i financijsku potporu. Aplikacija i metoda zaštićeni su autorskim pravom. Logopedski set koristi već više od 100 institucija i logopeda i postao je dio standardne opreme većine logopeda i audio-rehabilitatora.

4.1. OPIS LOGOPEDSKOG SETA Cjelokupni komplet sastoji se od tri zasebna aparata

koji su na odgovarajući način povezani u jedan jedinstveni sklop (fotografija u prilogu). Sva tri aparata su Behringer-ovi proizvodi, a to su ULTRACURVE PRO DEQ2496, ULTRAGAIN PRO MIC2200 i POWERPLAY PRO HA 4700. Uz aparaturu se koristi elektrokondenzatorski kardioidni mikrofon profesionalne kvalitete (Model B-5, Behringer) te kvalitetne studijske slušalice (HPS3000 ili HPX2000, Behringer). Treba napomenuti da je uređaj ULTRACURVE PRO DEQ2496 nezamjenjiv u ovoj konfiguraciji, dok se svi drugi elementi mogu nadomjestiti zamjenskim aparatima sličnih karakteristika drugih proizvođača.

4.1.1. MIKROFONSKO PREDPOJAČALO: ULTRAGAIN PRO MIC 2200 To je izuzetno kvalitetno niskošumno dvokanalno mikrofonsko predpojačalo (vacuum tube

technology) koje se sastoji od dva zasebna kanala s mogućnošću istovremenog priključka dva mikrofona ili dva linijska signala s nekog drugog audio-uređaja. Upravljanje za svaki kanal je potpuno odvojeno. Predpojačalo ima visokopropusni filtar s kontinuiranim podešavanjem donje granične frekvencije od 15 Hz do 350 Hz. Mikrofonski ulazi imaju dodatno napajanje ("phantom power") za kondenzatorske mikrofone profesionalne kvalitete. Mikrofonsko predpojačalo ima mogućnost korištenja dva mikrofona. Ova opcija nije nužna, a logoped koji koristi opremu može procijeniti je li drugi mikrofon potreban ili ne. Ako se terapija izvodi samo s djecom, tada drugi mikrofon nije poželjno koristiti jer bi ga djeca brzo oštetila (bacanjem, lupkanjem po stolu, stavljanjem u usta i sl.), a, osim toga, dijete najčešće ne bi bilo u stanju držati mikrofon u ispravnom položaju. Međutim, ako se mikrofon uglavnom koristi za odrasle, adolescente ili djecu starijeg uzrasta, tada korištenje drugog mikrofona olakšava rad logopeda, a smanjuje se mogućnost prenošenja različitih infekcija.


28

4.1.2. POJAČALO ZA SLUŠALICE: POWERPLAY PRO HA 4700 Ovo izlazno stereo pojačalo za slušalice u sebi sadrži 4 potpuno odvojena izlazna kanala. Na

svaki kanal se istovremeno mogu priključiti tri para slušalica (istovremeno može opsluživati ukupno 12 pari slušalica!). Na svakom od 4 kanala postoji još mogućnost dodatnog mix-signala koji se može kombinirati sa signalom iz glavnog procesora.

4.1.3. PROCESOR ZVUKA: ULTRACURVE PRO DEQ2496 Uređaj u sebi ima dva 24-bitna DSP procesora (sa brzinom uzorkovanja zvuka od 96 kHz) te

dva 24-bitna AD/DA pretvarača. Uređaj je potpuno kompjuteriziran i audio signal obrađuje pomoću digitalnog signalnog procesiranja (DSP). Procesor vrlo visoke rezolucije i preciznosti omogućava istovremeno i trenutno upravljanje svim sklopovima. Cjelokupna konfiguracija uređaja višestruko nadmašuje mogućnosti i tehničke karakteristike klasičnih aparata. Na uređaju je moguće simulirati karakteristike bilo kojeg slušnog aparata te postići znatno bolje karakteristike, što je vrlo pogodno za rehabilitaciju slušanja i govora kod osoba s oštećenjem sluha. Pored toga, na uređaju se trajno mogu memorirati čak 64 različita programa (konfiguracije) za slušno-govornu rehabilitaciju koji u sebi objedinjuju i pohranjuju sve definirane parametre. Uz grafički equaliser pohranjuju se i parametri 10-kanalnog parametarskog equalisera, trokanalnog dinamičkog equalisera, sklopa za kašnjenje audio signala (delay, koji je logopedima poznat pod nazivom Delayed Auditory Feedback ili skraćeno DAF), te dinamičkog procesiranja (limitera, kompresora ili ekspandera). Uređaj posjeduje i jednostavnu komandu ''bypass'' koja omogućava trenutno dobivanje normalnog (neprocesiranog) zvuka na slušalicama (logopedi ga nazivaju ''direktan kanal''). Unatoč velikim i bezbrojnim mogućnostima podešavanja (setiranja) uređaja, rad na uređaju je krajnje jednostavan za korisnika i potrebno je par sekundi da se iz memorije pozove bilo koja aplikacija.

4.1.3.1. PROGRAMSKE MEMORIJE

Uređaj ima 64 slobodne memorije koje omogućavaju trajno memoriranje 64 različite filtarske krivulje (za svaku krivulju se memorira i željeni intenzitet - master volume) u kombinaciji sa svim ostalim podešenim parametrima. Zahvaljujući ovom memoriranju, aparat se vrlo brzo može postaviti u željenu aplikaciju.

4.1.3.2. TERCNI GRAFIČKI EQUALISER

Procesor ima dva 31-kanalna tercna grafička equalisera na kojima se mogu postaviti željene filtarske krivulje za korekciju i rehabilitaciju govora ili slušanja. Svaki pojas se može pojačavati ili gušiti u rasponu + 15 dB, a time se može postići maksimalna dinamika filtarske krivulje od 30 dB.

4.1.3.3. PARAMETARSKI EQUALISER

Uređaj ima po 10 potpuno nezavisnih programabilnih parametarskih filtara po kanalu. Svaki se filtar može postaviti na bilo koju centralnu frekvenciju u rasponu od 20 Hz do 20 kHz. Promijenjivost širine pojasa ide od 1/10 okt (vrlo oštar, usko pojasni filtar) pa sve do širine od 10 oktava (praktično postaje linearan u cijelom čujnom području). Mogućnost promjene pojačanja/gušenja iznosi ± 15 dB. Zbog sumiranja efekata pojedinačnih parametarskih filtara te kombiniranja s grafičkim equaliserom moguće je dobiti filtarske krivulje s velikim dinamičkim rasponom koji može u istom zvuku pojačati/gušiti određene frekvencije u rasponu od 0 do 60 dB.

4.1.3.4. FFT ANALIZATOR ZVUKA

Pomoću 61-kanalnog FFT analizator zvuka u realnom vremenu moguće je svaki procesirani zvuk vizualizirati što olakšava terapiju. Cijeli prikaz spektra je trenutno prikazan na LCD displeju uređaja, kao i sve druge funkcije. Spektralna analiza može se koristiti u dijagnostičke svrhe za približno određivanje formantskog vrha za pojedine glasove te za određivanje frekvencije osnovnog laringalnog tona (produženim foniranjem vokala /A/). Osim toga RTA se može koristiti i kao vizualni feedback u kontroli i vježbama fonacije (kontrola glasnoće, visine tona i stabilnosti spektra), te isto tako i u korekciji frikativa (koji se mogu produženo artikulirati, a tijekom artikulacije može se pratiti stabilnost frikcije i raspored energije u spektru).


29

4.1.3.5. GENERATOR RUŽIČASTOG ŠUMA

Implementirani generator omogućava dobivanje tzv. ''masking efekta'' kojega logopedi ponekad koriste prilikom dijagnosticiranja psihogene disfonije. Primjena maskinga može se koristiti i kod mucanja iako vrlo rijetko.

4.1.3.6. FONOMETAR (SPL METAR)

Uz dodatak mjernog mikrofona ovaj uređaj može mjeriti razinu buke, govora ili bilo kojeg zvuka uz standardizirane izofonske korekcije (A, i C krivulje). Pogodno za objektivno mjerenje razine govora i buke u učionicama, logopedskim kabinetima i drugim prostorima.

4.1.3.7. ELIMINATOR MIKROFONIJE (FEEDBACK DESTROYER)

Ovaj procesor ima u sebi ugrađen sklop koji omogućava elimeniaciju mikrofonije ili drugih ometajučih zvukova. Ima na raspolaganju 10 nezavisnih ultra uskih pojasnih filtara (tzv. ''notch'' filtri) s mogućnošću promjene širine pojasa od 1/10 do 1/60 oktave (pojas širine od samo jedne šezdesetine oktave) i s gušenjem do - 60 dB. Filtri se mogu programirati – naučiti (''learn'' mod) da se aktiviraju i eliminiraju određene frekvencije ili se mogu postaviti na automatski režim rada u kojem se na temelju digitalne analize signala vrši ''inteligentno'' i automatsko postavljanje parametara filtra kako bi se eliminirali nepoželjni zvukovi.

4.1.4.8. BYPASS OPCIJA

Uređaj ima opciju (tipku na upravljačkoj ploči) kojom se u jednom trenutku mogu ''zaobići'' svi efekti procesiranja zvuka (bypass) tako da se na izlazu dobiva originalni zvuk (logopedi to često zovu direktni D – kanal).

4.1.3.9. DINAMIČKO PROCESIRANJA

Ovaj uređaj ima velike mogućnosti dinamičkog procesiranja zvuka. Ova je opcija izuzetno važna kod svih vrsta oštećenja sluha i njihovoj rehabilitaciji neovisno da li se radi o korištenju klasičnog slušnog aparata ili kohlearnog implanta. Zahvaljujući upravo ovom dinamičkom procesiranju značajno je poboljšana kvaliteta terapije u svim slučajevima gdje je narušeno slušanje. To se ne odnosi samo na klasična oštećenja (gubitke) sluha već i na ''nove'' vrste poremećaja poput poremećaja slušnog procesiranja za koje se tek posljednjih godina otkriva kako su povezani s jezičnim teškoćama, teškoćama u čitanju, pisanju i učenju a česti su pratilac hiperaktivnosti i poremećaja pažnje (ADHD).

Dinamičko procesiranje obuhvaća uporabu limitera, kompresora, ekspandera i dinamičkog parametarskog equalisera. Limiter omogućava kontrolu glasnoće te automatski štiti od nepoželjnog prekoračenja glasnoće što je pogodno u radu s djecom kao i u rehabilitaciji slušanja. U ovom uređaju ugrađen je automatski limiter koji po svojim mogućnostima nadmašuje sve poznate tehnologije limitera koji se ugrađuju u slušna pomagala. Vrlo brzi limiter ima trenutnu mogućnost uključenja - nula milisekundi (zero attack) dok npr. najmodernija programabilna slušna pomagala imaju vrijeme uključenja (AGC - automatic gain control) 2-3 milisekunde. Nadalje, ovaj limiter ima mogućnost podešavanja vremena zadržavanja limitiranja signala (hold time) u rasponu od 0 do 1000 ms (ni većina najnovijih slušnih pomagala nemaju ovu mogućnost). Nakon isteka vremena zadržavanja nastupa vrijeme otpuštanja limitera (release time) koje je kod programabilnih i digitalnih slušnih pomagala podesivo u rasponu od 30 - 4000 ms dok je kod ovog limitera to podesivu u vremenu od 0-4000 ms. AGC - automatic gain control u ovom uređaju može se podesiti u rasponu od 0 - 24 dB dok je kod slušnih pomagala to podesivo u rasponu 0 - 21 dB. Kompresor/ekspander dinamike s digitalnom IGC kontrolom (Interactive Gain Control) koji omogućava smanjenje ili povećanje dinamike zvuka. Prag kompresije zvuka može se regulirati u rasponu od 0 dB do -60 dB. Vrijeme uključenja podesivo je u rasponu od 0 - 200 ms a vrijeme otpuštanja u rasponu od 20 - 4000 ms. Pomoću kompresora moguće je izjednačiti glasnoću govora bez obzira na tihe ili glasne dionice govora te time govor i sve foneme u govoru učiniti maksimalno razumljivim. Ovo je osobito važno za osobe kohlearnim implantima kao i klasičnim slušnim aparatima, zatim kod djece s teškoćama jezika, učenja, čitanja, pisanja ili s ADHD. Svemu navedenom još je pridružen dinamički parametarski equaliser koji omogućava gušenje ili pojačanje samo odabranih frekvencija što se odvija potpuno automatski. To je pogodno za snižavanje prevelike intenzitetske razine frekvencijski nižih vokala koji svojom glasnoćom i velikom akustičkom energijom prekrivaju frekvencijski više vokale i konsonante te ih time maskiraju i otežavaju njihovo percipirane. Djelovanje ovog filtra može se pozicionirati u bilo kojem frekvencijskom


30

rasponu od 20 Hz do 20 kHz, s promjenjivom širinom pojasa (od vrlo oštrog pojasa širine samo jedne desetine oktave pa do pojasa širine od čak deset oktava). Frekvencijska korekcija može se izvesti s dinamikom krivulje od 30 dB a prag aktiviranja filtra podesiv je u rasponu od 0 do -60dB. Vrijeme uključenja podesivo je u rasponu od 0 - 200 ms a vrijeme otpuštanja od 20 do 4000 ms.

4.1.4. MIKROFON I SLUŠALICE Uz postojeću aparaturu obvezno treba koristiti kvalitetan mikrofon i slušalice. Za kvalitetnu

registraciju govornoga zvuka treba koristiti mikrofone profesionalne kvalitete. Osobito se preporučuju elektrokondenzatorski kardioidni mikrofoni (Jelaković, 1978, Titze, 1994). Kardioidni je mikrofon vrlo osjetljiv na zvukove koji dolaze direktno ispred njega, dok istovremeno eliminira (prigušuje) bočne i stražnje zvukove. Prilikom korištenja mikrofona, najbolji rezultati se postižu ako mikrofon držimo na udaljenosti od 3–4 cm od usta govornika, usmjerivši ga prema ustima govornika. Nadalje, mikrofon treba zaštititi vjetrobranskom spužvicom da bi se eliminirale infrazvučne komponente u govoru (javljaju se najčešće pri izgovoru bilabijalnih okluziva i sibilanata), ali i da bi osjetljivu mikrofonsku membranu zaštitili od prašine, vlage ili mehaničkih oštećenja. Uz ovu opremu isporučuje se kondenzatorski mikrofon profesionalne kvalitete, tip: B-5 tvrtke Behringer (mikrofon ima pozlaćenu dijafragmu i koristi kardioidnu kapsulu, frekvencijski raspon: 50 – 20.000 Hz). Moguće je koristiti i mikrofone drugih proizvođača. Slušalice su također važan dio opreme. Njihove tehničke karakteristike moraju zadovoljavati visoke kriterije u vjernosti reprodukcije zvuka. Osim dobrog frekvencijskog raspona (linearna frekvencijska karakteristika u cjelokupnom čujnom području) i dobrih dinamičkih karakteristika u reprodukciji (glasnoći), one moraju imati i dobre ergonomske osobine. Moraju biti ugodne za nošenje, s mogućnošću podešavanja prema anatomskom obliku glave, sa što boljim zatvaranjem uha i prigušivanjem vanjskih zvukova. Uz ovu opremu isporučuju se zatvorene dinamičke slušalice profesionalne kvalitete (njihova referentna frekvencijska karakteristika potpuno je linerana u području od 20 Hz – 20 kHz). To su npr. različiti modeli poznatih tvrtki Behringer, Audiotechnica ili Beyerdinamic. Slušalice su lagane za nošenje, s vrlo ugodnim i mekim jastučastim prstenima koji dobro zatvaraju uho i s mogućnošću podešavanja prema veličini glave (mogu se dobro prilagoditi i za manju djecu). Slušalice mogu proizvesti zvuk do 110 dB SPL te su pogodne i u rehabilitaciji sluha. Uz slušalice se prema potrebi može koristiti i vibrator (vibrotaktilna stimulacija kod oštećenja sluha).

4.2. PRIMJENA LOGOPEDSKOG SETA 4.2.1. PRIMJENA U DIJAGNOSTICI Logopedski set koristi se u dijagnostici glasa i govora (mjerenje fundamentalne frekvencije i glasnoće i spektralnih karakteristika glasova) kod diferencijalne dijagnostike psihogene disfonije i mucanja/brzopletosti (pozitivna reakcija na DAF ukazuje na mucanje a odsustvo efekta na brzopletost).

4.2.2. PRIMJENA U TERAPIJI 4.2.2.1. POREMEĆAJI GLASA

Set je pogodan za sve vježbe fonacije zbog mogućnosti vizualiziranja pomoću FFT analizatora. FFT prikaz pomaže pri vježbama fonacije (uočava se stabilna/nestabilna fonacija), kod impostiranja glasa (visina glasa), uočava se prisutnost šuma u glasu (disfonije) kao i tremor glasa.

4.2.2.2. POREMEĆAJI IZGOVORA

Logopedski set ima gotove memorirane optimale glasova pogodne za korekciju dislalije ili dizartrije. Optimale se zasnivaju na diskontinuiranom filtriranju uporabom tercnog filtriranja čiji su parametri usklađeni s međunarodnim standardima i preporukama (ISO R 266, DIN 401 i ANSI S1.6-1976) te u kombinaciji s parametarski equaliserom i dinamičkim procesiranjem. Optimale se znatno razlikuju od verbotonalnih optimala koje su poznate večini logopeda, zasnivaju se na uporabi tercnih filtara i koriste diskontinuirane pojaseve (Desnica – Žerjavić, 1982, 1987, 1990) ali s dodatnim dinamičkim procesiranjem. Uz optimale glasova može se istovremeno koristiti spektralni prikaz i DAF (Heđever, 1985; Heđever, Blaži, 1999).


31

Logika diskontinuiranog filtriranja danas postaje dominantna u svim tehnologijama namijenjenim govornoj komunikaciji (od telefonije do slušnih pomagala). Princip diskontntinuiteta omogućava i veću raznolikost spektra što je također poželjno kada se radi npr. o supstitucijama i distorzijama glasova.

Napomena: Na uređaju je moguće u potpunosti primijeniti i VERBOTONALNE OPTIMALE. Uređaj sam po sebi nije alat niti pomagalo bilo koje metode u logopedskoj terapiji ili audio-rehabilitaciji ali zbog svojih velikih tehničkih mogućnosti može se prilagoditi bilo kojoj namjeni.

4.2.2.3. POREMEĆAJI TEČNOSTI

Za mucanje se koristi DAF s vrlo jednostavnim i brzim podešavanjem te u kombinaciji s odgovarajućim frekvencijskim ''zasjenjivanjem'' govora i dinamičkim procesiranjem (Heđever, 1984., 2004.; Heđever, Brestovci, Sardelić, 1998.). Isti efekt može se koristiti uz bilo koji drugi memorirani program (optimalu) pa je omogućena istovremena paralelna terapija (npr. mucanja u kombinaciji s dislalijom). Osim toga DAF se može koristiti i kod dizartrije (ili motoričke afazije) za blago smirivanje govorne motorike. Kod mucanja je vrlo korisno koristiti i vizualni prikaz kod vježbi fonacije ili impostiranja glasa.

4.2.2.3.1. MONO, STEREO, ILI DVOSTRUKI DELAY

Opcija delay-efekta može se u svakom trenutku aktivirati ili isključiti uz bilo koji program, kao što se parametri kašnjenja signala također mogu i memorirati uz bilo koju programiranu krivulju. Zahvaljujući velikim mogućnostima setup-a, delay-efekt se može generirati kao mono signal (identičan efekt na oba uha), zatim kao stereo signal (različita vremena kašnjenja odvojeno za lijevi i desni kanal) te efekt dvostrukog kašnjenja koje se može istovremeno pojavljivati na oba kanala ili odvojeno kašnjenje za svaki kanal.

4.2.2.4. OŠTEĆENJA SLUHA

Set ima gotove pripremljene aplikacije za vježbe slušanja kod oštećenja sluha. Na raspolaganju su 4 programa koji se standardno koriste u većini slušnih aparata. Prednost ovih programa je u binauralnom slušanju (vrlo rijetko osobe koriste dva slušna aparata) te u dodatnom dinamičkom i frekvencijskom procesiranju zvuka što omogućava bolju razumljivost.

Beyerdynamic DT 770M

Vrhunske njemačke slušalice pogodne za rad sa slušnim oštećenjima zbog velike izlazne jačine zvuka i sa 35 dB prigušenja od vanjske buke.

frekvencijski raspon: 5 Hz - 30 kHz nominalna izlazna glasnoća : 105dB SPL/mW maksimalna izlazna glasnoća: oko 125 dB SPL regulator glasnoće na kablu slušalica težina: 300 g izuzetna čvrstoća konstrukcije


32

4.2.2.5. KOHLEARNI IMPLANT

Kod primjene logopedskog seta u rehabilitaciji djece s kohlearnim implantom važno je napomenuti da se u rehabilitaciji ne smiju koristiti slušalice već samo zvuk u slobodnom polju. Naime, stavljanje slušalica na glavu i njihovo elektromagnetsko polje koje proizvode, moglo bi uzrokovati smetnje ili oštetiti elektronski sklop implanta koji se nalazi u neposrednoj blizini uha. Stoga se prema potrebi uz set isporučuje komplet zvučnika koji se priključuju na set umjesto slušalica i kako bi se zvuk emitirao u slobodnom prostoru. Upravo je kod kohlearnih implanta važno dodatno dinamičko i frekvencijsko procesiranje zvuka koje omogućava logopedski set. Naime, kod kohlearnog implanta nije više problem u pojačanju glasnoće (kao kod klasičnih slušnih aparata) već je važno cjelokupni dinamički raspon intenziteta zvukova svesti u suženo područje u kojem implant može registrirati zvuk. Stoga se upravo ovdje pomoću dinamičkog equalisera, kompresora i limitera intenzitetski raspon prirodnog zvuka sužava u odgovarajuće područje.

4.2.2.6. POREMEĆAJI SLUŠNOG PROCESIRANJA Ovaj logopedski set nudi četiri programa za optimalnu razumljivost govora koji bi mogli pomoći

u poboljšanju razumljivosti govora kod poremećaja slušnog procesiranja (auditory processing disorders).

Poremećaji (središnjeg) slušnog procesiranja (PSP) su smetnje u primanju i obradi verbalnih informacija koje rezultiraju permanentnom kognitivnom disfunkcijom tijekom razvojnog perioda usvajanja jezika.

Pojavnost PSP-a u općoj populaciji nije sa sigurnošću utvrđena. Većina autora govori da se poremećaji slušnog procesiranja pojavljuju u 2 do 3 % djece, dva puta više u dječaka nego djevojčica. U odraslih, poremećaje slušnog procesiranja ima 10 do 20 % populacije. Neurološki poremećaji, bolesti i inzulti, uključujući neurodegenerativne bolesti, vjerojatno su uzrok najvećeg broja stečenih poremećaja središnjeg slušnog procesiranja kod odraslih. Kod djece do 5% populacije može imati povezane poremećaje slušnog procesiranja s teškoćama u učenju.

Djeca s poremećajem slušnog procesiranja mogu pored toga imati i razne prateće teškoće u slušanju. Na primjer, teško razumiju govor kada su u bučnoj okolini, imaju teškoća sa slijeđenjem uputa te razlikovanjem sličnih glasova. Takva djeca u školi mogu imati teškoće u čitanju i razumijevanju informacija koje se u nastavi prezentiraju verbalno. Za potpuno razumijevanje i potpun pristup skupu problema koje imaju djeca s poremećajem slušnog procesiranja važan je multidisciplinarni timski pristup. Dakle, učitelj može uočiti teškoće u usvajanju gradiva, psiholog može procijeniti kognitivno funkcioniranje u više različitih područja, logoped može procijeniti pisani i oralni jezik i govor te i komunikacijske sposobnosti.

Logopedi i audiolozi u svijetu razvili su seriju testova za dijagnostiku poremećaja slušnog procesiranja koji od ispitanika zahtijevaju pažljivo slušanje različitih signala i odgovaranje na njih ponavljanjem, pisanjem ili nekim drugim načinom.

4.2.2.6.1. MOGUĆE POSLJEDICE POREMEĆAJA

A. Moguće teškoće i tipične karakteristike u komunikaciji koje mogu nastati kao posljedica poremećaja slušnog procesiranja:

• Teškoće u jezičnom izražavanju i razumijevanju (nekonzistentnost odgovora) • Često ponavljane pitanja u komunikaciji poput: Šta?, Aaa? • Poteškoće slušanja ili usmjeravanja pažnje na sugovornika u bučnom okruženju • Česti gubitak misli (što sam ono htio reći...?) • Teškoće u slijeđenju dužih verbalnih uputa • Slabo memoriranje verbalno prezentiranih informacija • Teškoće lokalizacije zvuka u prostoru.

B. Teškoće u školovanju:

• Siromašne sposobnosti u jezičnom razumijevanju i izražavanju • Teškoće čitanja i pisanja • Loša diskriminacija glasova u govoru


33

• Teškoće u pisanju bilješki tijekom nastave • Teškoće učenja stranog jezika • Slabo kratkotrajno pamćenje • Problemi u ponašanju koji su rezultat poteškoća u učenju i otežanom savladavanju školskog

gradiva.

Tek posljednjih desetak godina istraživanja pokazuju da postoji i oštrina sluha. Oštrina sluha nije isto što i nagluhost ili gluhoća. Kliničkim ispitivanjem (npr. audiometrijom) možemo utvrditi da li je naše uho dovoljno osjetljivo na zvukove. Ako je, onda kažemo da imamo zdrav i uredan sluh. Međutim to je samo djelomično točno i odnosi se na sposobnost da zamjećujemo i najtiše zvukove. Zamjećivanje tihih ili glasnih zvukova je sposobnost razlikovanja glasnoće, odnosno količine – kvantiteta. No, unatoč urednom sluhu možemo imati poteškoće u prepoznavanju pojedinih vrsta zvukova (npr. riječi u govoru). To je kvaliteta - oštrina sluha i ako je ona narušena, zvuk čujemo ali ga ne razumijemo jasno, pa ''pogađamo'' što nam je sugovornik rekao. U tom slučaju govorimo o poremećaju slušnog procesiranja koji nastaje na razini mozga (središnjeg živčanog sustava) i može se pojaviti unatoč tome što organ sluha – uho ispravno funkcionira. Poteškoće oštrine sluha odnosno poremećaje slušnog procesiranja moguće je otkriti posebno konstruiranim testovima.

4.2.2.7. GRUPNI RAD S DJECOM, RITMIČKE I GLAZBENE VJEŽBE

Logopedski set omogućava vrlo jednostavno priključivanje bilo kojeg dodatnog izvora zvuka (npr. kazetofona ili CD-playera) te reprodukciju zvuka na 4 do 12 pari slušalica ili preko zvučnika. Slušalice mogu biti klasične - žičane (povezane kabelom s aparatom) ili bežične (dosega do 30 metara u prostoriji). Bežične slušalice osobito su pogodne za grupni rad s djecom u prostoru kao što su ritmičke i glazbene vježbe. Osim slušalica na logopedski set se može priključiti i bilo koje ozvučenje u prostoru (zvučnici).

4.3. INOVATIVNOST LOGOPEDSKOG SETA Uporabom logopedskog seta vrši se višestruka digitalna obrada zvučnog signala koja se do sada u logopediji nije upotrebljavala u sličnim uređajima, najčešće zbog toga što većina starijih uređaja koristi analognu tehnologiju kojom nije moguće istovremeno koristiti višestruku modifikaciju zvuka i to s velikom preciznošću i na uvijek točno određen način. Uz sve to važno je da korisnik može rukovati uređajem jednostavno, brzo i pouzdano. Logopedski set predstavlja inovaciju o obradi zvučnog signala iz nekoliko razloga: koristi diskontinuirane perceptivne optimale koje se postižu istovremenom kombinacijom 31-kanalnog tercnog grafičkog equalisera i 5-kanalnog parametarskog equalisera; dodatno frekvencijsko-intenzitetska obrada pomoću dinamičkog equalisera; akustička obrada govornog signala istovremeno se odvija na četiri razine:

o eliminacija dijela govornog spektra u kojem je prisutna greška, o isticanje dijela spektra koji nedostaje u govoru ili slušanju, o linearno propuštanje dijelova spektra koji se nalaze izvan područja korekcije, o dodavanje DAF efekta uz bilo koju kombinaciju.

dinamičko procesiranje zvuka (automatska uporaba dinamičkog equalisera, limitera, kompresora ili ekspandera; polisenzorička stimulacija (auditivna, vizualna i vibrotaktilna).

4.4. DODATNE MOGUĆNOSTI I OPREMA U konfiguraciji ovog seta predviđena je i mogućnost dodavanja dodatnih uređaja za reprodukciju ili snimanje zvuka. Na logopedski set može se priključiti bilo koji uređaj za reprodukciju zvuka (kazetofon, magnetofon, diktafon, gramofon, CD-player, MINI-DISK player/recorder). Zvuk se može reproducirati preko većeg broja slušalica (žičanih ili bežičnih) te preko zvučnika. Reproducirani zvuk može također biti procesiran ili se može reproducirati bez posebne akustičke obrade. Time se omogućava uvođenje dodatnog zvučnog signala u terapiju kao npr. dodavanje glazbe, slušanje priča, pjesama itd. Uporabom dodatnog zvučnog stimulusa terapija postaje interesantnija (osobito za djecu) i omogućava veću kreativnost terapeuta.

Također treba napomenuti da je prilikom podešavanja logopedskog seta izvršena i korekcija


34

intenziteta i njegovo trajno memoriranje za svaki program. Ovo setiranje je izvršeno sukladno “filtru uha” (izofonska krivulja tip - A) kako bi se dobila ista razina intenziteta, bez obzira na spektralne karakteristike dotičnog programa. Time je postignuta jednaka fiziološka razina intenziteta za sve memorirane programe. Zahvaljujući ovom dodatnom podešavanju, logoped ne mora stalno provjeravati razinu intenziteta na slušalicama jer će ona biti na svim programima uvijek podjednaka i usklađena s fiziološkim karakteristikama slušanja (izofonska korekcija). Intenzitet se, po potrebi, može odvojeno podešavati i memorirati za lijevi i desni kanal i za svaku osobu.

Već je u tehničkim karakteristikama uređaja bilo spomenuto da je cijela aparatura napravljena u stereo tehnici. To znači da se potpuno neovisno i različito mogu kreirati spektralne karakteristike za lijevi i desni kanal.

Opcija DAF efekta može se u svakom trenutku aktivirati ili isključiti uz bilo koji program, kao što se parametri kašnjenja signala također mogu i memorirati uz bilo koju programiranu krivulju. Zahvaljujući velikim mogućnostima setup-a, DAF-efekt se može generirati kao mono ili stereo signal uz istovremeno korištenje bilo kojeg drugog procesiranja zvuka.

4.4.1. OPREMA ZA POLI-SENZORIČKU STIMULACIJU U konfiguraciji ove aparature predviđena je i mogućnost dodavanja dodatnih uređaja pomoću kojih se može postići polisenzorička stimulacija. To je osobito pogodno za rad s oštećenjima sluha, ali može koristiti i u nekim drugim slučajevima.

4.4.1.1. LIGHT STIMULATOR (VIZUALNA STIMULACIJA) Ovaj mali aparat sigurno će razveseliti svu djecu na terapiji. U terapiji govora i oštećenja sluha javlja se često problem kontrole glasnoće govora, te poteškoće u pravilnom artikuliranju pojedinih glasova. Uređaj radi na principu “Ligt–show-a” koji intenzitetske i frekvencijske modulacije audio-signala pretvara u svjetlosne efekte (vizualni stimulator). Ligh Stimulator može se priključiti na svaki BEHRINGER logopedski set.

Slični uređaji koriste se i u svijetu, a u Americi se ovakav uređaj prodaje pod komercijalnim nazivom “VISIVOX”.

Dodatni svjetlosni efekt poboljšava kooperativnost pacijenata (osobito djece), te ih motivira, tijekom terapije, na bolju suradnju s logopedom. Time se poboljšava koncentracija i pažnja tijekom terapije. Uređaj se može primijeniti u sljedećim slučajevima: Kao indikator nazalnosti S- Kod korigiranja izgovora pojedinih glasova. Ako je na Behringer-u odabrana optimala nekog

glasa, lampice će maksimalno zasvijetliti ako je glas pravilno izgovoren. Kod poremećaja glasa i fonacije (odaberite na Behringeru optimalu glasa /A/) i zatim radite vježbe fonacije uz upaljeni “light“ stimulator. Ako je glas disfoničan lampice će više podrhtavati a ako je glas stabilan i dobar lampice će svijetliti konstantnom jačinom. Ovdje “light“ stimulator služi kao vizualno sredstvo za kontrolu glasnoće i stabilnosti fonacije.

Kod osoba s dizartrijom, afazijom i drugim neurogenim govornim poremećajima (za


35

kontrolu količine, trajanja i glasnoće govora putem vizualnog feedback-a). Prilikom uvježbavanja ezofagealnog govora. Kod osoba s nagluhošću i gluhoćom za uvježbavanje i kontrolu glasnoće govora. Kod oštećenja

sluha javlja se često problem kontrole glasnoće govora, te poteškoće u pravilnom artikuliranju pojedinih glasova, osobito glasova čiji se formanti nalaze na višim frekvencijama (npr. konsonanti S, Z, C te vokal I).

Za kontrolu glasnoće kod neadekvatne glasnoće govora (preglasan ili pretih govor). Kod djece s autizmom i mentalnom retardacijom. Uređaj možemo koristiti bez obzira da li radimo sa slušalicama ili ne.


36

4.4.1.2. VIBROTAKTILNA STIMULACIJA

Vibrotaktilna se stimulacija može izvesti priključivanjem bilo kojeg vibratora na pojačalo za slušalice. Vibrator se može koristiti kao dodatno sredstvo u rehabilitaciji slušanja. Prema potrebi logoped može sam kreirati i memorirati filtarsku krivulju za vibrotaktilnu stimulaciju na jednom od slobodnih programa.

4.4.1.2.1. VIBROTAKTILNA PLOČA

Vibrotaktilna ploča služi za senzoričku taktilnu stimulaciju kod djece s oštećenjima sluha.

Najbolji osjet postiže se stavljanjem cijelog dlana na okrugli disk. Disk je promjera oko 30 cm i izrađuje se u dvije varijante: plastični i drveni. Putem taktilnog osjeta dijete će osjetiti zvučne vibracije taktilnim putem. Intenzitet vibracija varira proporcionalno intenzitetu zvučnog podražaja.

Vibrotaktilna ploča sastoji se od dva dijela: kutija s elektronskim sklopovima i vibrotaktilnog pretvarača (okrugla drvena ploča).

Na kutiji s elektronikom na prednjoj strani nalazi natpis ''VIBROTACTILE BOARD'' a u njoj je smješteno nisko frekventno pojačalo s filtarskom skretnicom koja propušta niske frekvencije (20 – 400 Hz. S prednje strane nalazi se sklopka (ON/OFF) za uključivanje/isključivanje uređaja te potenciometar (atenuator) za podešavanje intenziteta vibracija na vibrotaktilnoj ploči. Sa stražnje strane iz kutije izlaze dva kabla: naponski kabel sa utičnicom za priključak na struju (220 V) te audio kabel s audio utikačem tzv. JACK (''džek'') (CANON utikač) koji ima promjer 3,5 mm (takve utikače imaju sve slušalice za walkmane i kompatibilni su za priključak na bilo kojem računalu (kompjutoru). Uz ovaj utikač se isporučuje i adapter za veliki promjer (6,5 mm) preko kojega se ovaj kabel uključuje na digitalni logopedski set. Dakle, ovaj audio kabel s adapterom treba uključiti na bilo koji slobodan priključak za slušalice na logopedskom setu. Pri tome na logopedskom setu treba podesiti glasnoću slušalica kako i za bilo koje druge slušalice. Sa stražnje strane kutije još se nalazi utičnica za priključak okrugle drvene ploče.

Okrugla drvena ploča konstruirana je tako da audio signal koji dolazi iz kutije s elektronikom pretvara u vibraciju koja se može dobro osjetiti ako dlan položimo na gornji dio ploče. Iz ove ploče izlazi bijeli kabel (s donje strane) koji na svom kraju ima utikač koji se uključuje na stražnjoj strani kutije s elektronikom. Tehnički podaci: - Intenzitet stimulacija: do 110 dB SPL (mjereno na vibrotaktilnoj ploči). - Frekvencijski raspon: 20 Hz – 400 Hz


37

Uputa za primjenu:

uključiti u struju (220 V)uključiti na logopedski set na slobodan priključak za slušalice

bijeli kabel sa okrugle drvene ploćetreba uključiti na stražnjoj strani crne kutije

Električni kabel (utikač) uključiti u utičnicu za struju. Audio kabel s adapterom uključiti na izlaz

za slušalice na logopedskom setu. Bijeli kabel sa vibrotaktilne okrugle drvene ploče uključiti na stražnjoj strani kutije s elektronikom. Logopedski set postaviti na program br. 46 (VIBROTAKTILNE STIMULACIJE). Ukoliko nemate ovaj program (stariji model logopedskog seta, možete odabrati bilo koji program za vokale.

Uključiti vibrotaktilni uređaj (prekidač će svijetliti crveno). Govoriti u mikrofon i istovremeno držati ruku na ploči (osjetit će se zvučne vibracije). Intenzitet vibracija može se smanjiti ili pojačati tako da na vibrotaktilnom uređaju okrenemo potenciometar u željeni položaj (2 – 3) a na logopedskom setu podesimo glasnoću kao i za slušalice.

4.4.2. OPREMA ZA AUDITIVNU STIMULACIJU Izlazno pojačalo za slušalice ima mogućnost linearnog dodavanja slobodnog vanjskog audio-signala (bez filtarskih zahvata kojima je podvrgnut mikrofonski signal). Na taj ulaz se može priključiti bilo koji uređaj za reprodukciju zvuka (kazetofon, magnetofon, diktafon, gramofon, CD-player, MINI-DISK player/recorder). Time se omogućava uvođenje dodatnog zvučnog signala u terapiju kao npr. dodavanje glazbe, slušanje priča, pjesama itd. Ako se koristi originalno pretpojačalo od Behringera, tada se može posebno regulirati odnos mikrofonskog signala i vanjskog audio signala (“mikser-potenciometar”). Uporabom dodatnog zvučnog stimulusa terapija postaje interesantnija (osobito za djecu) i omogućava veću kreativnost terapeuta (muzikoterapija, slušanje priča i dječjih pjesama, dodavanje ritmičkih stimulacija i sl.). Kod odraslih se može koristiti kao dodatna opcija prilikom vježbanja relaksacije (posebne audio-kazete sa snimljenim cjelokupnim postupkom relaksacije) ili kao dodatno pomagalo u art-terapiji.


38

4.4.3. FONOMETAR (VOICE LEVEL METAR)

Digitalni logopedski set ima opciju SPL –

metra koji u kombinaciji sa ECM8000 mjernim

mikrofonom predstavlja kalibriran fonometar za

mjerenje razine glasnoće. SPL–metar može se

koristi ne samo za glas i govor već i za bilo koju

namjenu mjerenja razine buke na otvorenom ili u

zatvorenom prostoru. Uz mjerni mikrofon isporučuje

se i stolni mikrofonski stalak (slika kompleta).

4.4.3.1. MONTAŽA MIKROFONSKOG STALKA

Mikrofonski stalak sastoji se okruglog metalnog diska (postolja) i

vertikalnog stativa. Sve dijelove mikrofonskog stalka treba međusobno spojiti.

Pri sklapanju je dovoljno

koristiti se rukom i nisu

potrebni nikakvi alati ili

kliješta za šarafljenje.

Vertikalni stativ na svom cjevastom kraju ima navoj koji treba prišarafiti na

postolje (okretati ga u smjeru žute strelice sve dok ne bude čvrsto povezan s

postoljem). Na drugom kraju stalka nalazi se rebrasti prsten koji se može

okretati u jednom ili drugom smjeru (plava strelica). Ovaj prsten prvo treba

okretati (koliko ide) u suprotnom smjeru od kazaljki na satu. Nakon toga iz

stalka možemo izvući njegov produžetak kako bi

mikrofon bio na povišenom stalku (plava

vertikalna strelica). Podesit ćemo ga na visinu

koja nam odgovara i zatim rebrasti prsten okretati (šarafiti) u smjeru

kazaljke na satu sve dok produžetak ne bude čvrsto stajao u željenom

položaju.

Nakon što smo sastavili mikrofonski stalak, iz kutije mjernog

mikrofona uzet ćemo plastični mikrofonski držač i prišarafiti ga na vrh

mikrofonskog stalka (slika desno). Nakon toga ćemo rukom okretati

zvjezdastu podlošku (maticu) sve dok se čvrsto ne priljubi uz držač

mikrofona (žuta strelica).


39

4.4.3.2. MJERNI MIKROFON

Mikrofonski komplet sadrži:

mjerni mikrofon, mikrofonski držač i mikrofonsku spužvicu.

Montaža mikrofonskog držača već je opisana u prethodnom poglavlju. Mikrofonska spužvica

se stavlja na mikrofon kada bi se mikrofon koristio na otvorenom prostoru. Ako se mikrofon koristi u

zatvorenim prostorijama i ako je mikrofon smješten najmanje pola metra od osobe koja govori,

spužvicu nije potrebno stavljati.

Razina optimalne glasnoće govora nalazi se između 50 i 70 dB SPL, mjereno prema ''A-

weight'' standardu (A – krivulja koristi izofonsku korekciju prilikom mjerenja razine glasnoće umjerenih

intenziteta zvuka u koje se ubraja i govorna komunikacija). Ova ''A-weight'' izofonska korekcija najbolje

odgovara fiziološkim karakteristikama normalnog sluha u svakodnevnoj komunikaciji pa se ''A-krivulja''

u mjerenju još naziva i ''filtar uha''. Mjerni mikrofon i digitalni logopedski set su kalibrirani te su dobiveni rezultati objektivni.

Raspon mjerne skale od 40 do 120 dB u potpunosti zadovoljava potrebe mjerenja. Tako npr. vrlo tihi

govor ne pada ispod razine od 40 dB (prosječna razina buke u dnevnoj sobi ili tihom uredu iznosi oko

45 do 50 dB) normalan razgovor ima prosječnu glasnoću 60 dB a glasan govor oko 70 dB.

Ovaj SPL-metar kalibriran je za ''A'' i ''C'' mjerni standard (A-standard se koristi za zvukove

kojima se glasnoće kreće u području normalne razine poput govorne komunikacije dok se C-standard

koristi za mjerenja vrlo glasnih zvukova poput vrlo bučnih strojeva i tvornica). Osim ''A'' i ''C'' mjernih

standarda, postoji mogućnost da se razina zvuka mjeri u potpunosti linearno bez izofonske korekcije

ako odaberemo opciju ''OFF''.


40

4.4.3.2.1. PODRUČJE PRIMJENE MIKROFONA

Česta uporaba preglasnog govora (iznad 70 dB SPL) može dovesti do poremećaja glasa

(obično se kao posljedica javlja hiperkinetička disfonija, a ukoliko se pravovremeno ne rehabilitira

mogu se javiti i dodatne teškoće poput nastanka nodula ili ulkusa na glasnicama). Stoga je važno

štedjeti glas a osobito u slučajevima kada je već došlo do teškoća s glasom odnosno do disfonije.

Osim osoba s disfonijom, kontrola razine glasnoće govora predstavlja problem i svim

osobama s oštećenjem sluha pa je tijekom rehabilitacije slušanja i govora potrebno posvetiti pozornost

i ovom segmentu govorne komunikacije.

Najsigurniji način kontrole glasnoće glasa i govora je objektivno mjerenje glasnoće a to je

moguće izvesti pomoću digitalnog logopedskog seta i dodatnog mjernog mikrofona Behringer

ECM8000.

SPL-metar na digitalnom logopedskom setu vrlo je jednostavan za uporabu (aktivira se jednim

pritiskom na tipku ''METER'') te na displeju u realnom vremenu istovremeno daje numerički i grafički

prikaz razine glasnoće. Grafički prikaz u obliku horizontalne svjetleće narančaste trake vizualno je vrlo

jednostavan za kontrolu glasnoće i kod male djece.

4.4.3.2.2. PRIKLJUČAK MIKROFONA

Kabel za mjerni mikrofon priključuje se sa stražnje strane uređaja ULTRACURVE PRO

DEQ2496 na mjesto s oznakom RTA/MIC IN

Mjerni mikrofon treba staviti na stalak na udaljenosti od 1 metar od govornika, najbolje u visini

glave osobe koja govori (ako osoba ili pacijent sjede za radnim stolom, mikrofon je najbolje postaviti

na stalak na stol na preporučenoj udaljenosti te ga usmjeriti prema govorniku).

4.4.3.2.3. SETIRANJE I KALIBRACIJA MIKROFONA

Prije prve uporabe mikrofona potrebno je pravilno podesit parametre mjernog mikrofona koji se

podešavaju na uređaju ULTRACURVE PRO DEQ2496. Za podešavanje je potrebno vrlo malo

vremena!

1. Potrebno je na ULTRACURVE pritisnuti tipku UTILITY.


41

2. Na displeju uređaja prikazat će se UTIL – 1 (slika dolje). Tu je potrebno podesiti dva parametra (označeno crvenim strelicama).

3. Kod opcije RTA/MIC INPUT potrebno je na desnoj strani prikaza odabrati opciju MIC-LEVEL +15V

4. Kod opcije RTA INPUT MIC LEVEL potrebno je na desnoj strani prikaza upisati kalibracijski broj koji se nalazi na naljepnici na mikrofonskoj kutiji (u crvenom krugu). Ovaj broj treba obvezno postaviti na vrijednost sa naljepnice kako bi mikrofon ispravno mjerio i pokazivao SPL – decibele.

4.4.3.2.4. PODEŠAVANJE MIKROFONA

• Na desnoj strani displeja nalazi se mali trokutić (u crvenom krugu) koji se može pomicati gore-dolje da dođemo na opciju koju želimo mijenjati. Trokutić se pomiče okretanjem manjeg okruglog dugmeta (gornjeg ili donjeg).

• Kada se trokutić nalazi u razini željene opcije, okretanjem velikog okruglog gumba mijenjamo parametar dok ne dobijemo traženu oznaku.

4.4.3.2.5. MJERENJE MIKROFONOM I PRIKAZ FONOMETRA

Nakon početnih podešavanja uporaba fonometra je jednostavna. Pritiskom na tipku METER

(pritisnemo uzastopno jednom do tri puta) dok se na ekranu ne pojavi SPL-METER (SOURCE: RTA/MIC IN) kako je prikazano na gornjoj slici. Nakon toga uzastopnim pritiskom na tipku B odabrati

''WEIGHT – A'' opciju koja je ispisana u srednjem pravokutniku s lijeve strane ekrana.


42

Na ekranu će se u realnom vremenu konstantno prikazivati razina intenziteta zvuka u SPL

decibelima (horizontalna žito-narančasta traka) s brojčanim prikazom trenutno izmjerenog intenziteta.

Osim trenutnog intenziteta, SPL – metar konstantno prikazuje i najvišu izmjerenu vrijednost

intenziteta - PEAK (kao malu vertikalnu liniju na traci za mjerenje te kao brojčanu vrijednost na desnoj

strani ekrana). Ako uvježbavamo optimalnu glasnoću govora ovo će nam biti korisno da uočimo da li

je intenzitet prekoračio 70 dB što se smatra gornjom granicom normalne glasnoće.

Vršne vrijednosti (''pikove'') možemo uvijek poništiti (''resetirati'') pritiskom na tipku C pa će

SPL – metar ponovo započeti s mjerenjem vršnih vrijednosti.

Ukoliko želimo promatrati spektar zvuka koji mjerimo, pritisnut ćemo RTA tipku te u meniju

RTA-1 pritiskanjem tipke B odabrati u srednjem pravokutniku s lijeve strane ekrana RTA MIC – IN.


43

4.5. SHEMA LOGOPEDSKOG SETA I PERIFERNIH UREĐAJA


44

4.6. RAZLIKE IZMEĐU ANALOGNE I DIGITALNE TEHNOLOGIJE

ANALOGNA TEHNOLOGIJA DIGITALNA TEHNOLOGIJA optimale glasova

kontinuirane optimale može koristiti kontinuirane i diskontinuirane perceptivne optimale

filtri (analogni): • poluokt. i okt. pojasni propusni filtri • niskopropusni • visokopropusni

(digitalni): • tercni i oktavni pojasni

propusni/zaporni filtri • niskopropusni • visokopropusni • parametarski equaliser • dinamički equaliser

dinamičko procesiranje zvuka

nema • kompresor / ekspander • limiter • AGC kontrola: attack - hold - release

time akustička obrada zvuka

• isticanje određenog frekvencijskog pojasa

• plus linearni signal

• pojačanje i/ili gušenje večeg broja frekvencijskih pojaseva,

• plus linerni signal • plus delay opcija • plus dinamičko procesiranje

rukovanje uređajem

• zahtijeva manualno rukovanje i podešavanje kod svake primjene,

• rukovanje uređajem je sporije

• nema manualnog podešavanja jer su svi parametri memorirani,

• brzo biranje gotovih programa iz ponuđenog menija,

• jednom podešeni parametri trajno se pamte u uređaju,

• rukovanje je brzo i jednostavno preciznost postavljanja parametara

manja preciznost kod podešavanja atenuatora

podešavanje je precizno definirano u koracima od 0.5 dB

programabilnost i broj kombinacija

• relativno mali (ograničeni) broj filtarskih kombinacija

• nema mogućnosti trajnog memoriranja filtarskih programa

• gotovo beskonačan broj mogućih filtarskih kombinacija

• praktično neograničene mogućnosti memoriranja filtarskih programa

komletiranost uređaja

potreban je veći broj pojedinih uređaja (npr. filtar, delay, generator)

uređaj već u sebi sadrži ugrađen: • tercni equaliser, • parametarski equaliser, • dinamički equaliser, • dinamički procesor, • digitalnidelay, • SPL metar (fonometar), • generator ružičastog šuma • FFT analizator zvuka

tehnologija analogna • digitalna, • računalni procesori, • memorija

cijena uređaji su znatno skuplji višestruko jeftinija oprema


45

4.7. FREKVENCIJSKE KARAKTERISTIKE TERCNIH FILTARA Uređaj ULTRACURVE DEQ2496 ima standardizirane trećinsko -oktavne pojasne filtre čiji su

parametri usklađeni s međunarodnim standardima i preporukama (ISO R 266, DIN 401 i ANSI S1.6-1976).

red. br. filtra

centralna frekvencija filtra (Hz)

frekvencijski pojas (Hz)

1. 20 17,8 - 22,4 2. 25 22,4 - 28,2 3. 31,5 28,2 - 35,5 4. 40 35,5 - 44,7 5. 50 44,7 - 56,2 6. 63 56,2 - 70,8 7. 80 70,8 - 89,1 8. 100 89,1 - 112 9. 125 112 - 141 10. 160 141 - 178 11. 200 178 - 224 12. 250 224 - 282 13. 315 282 - 355 14. 400 355 - 447 15. 500 447 - 562 16. 630 562 - 708 17. 800 708 - 891 18. 1000 891 - 1120 19. 1250 1120 - 1410 20. 1600 1410 - 1780 21. 2000 1780 - 2240 22. 2500 2240 - 2820 23. 3150 2820 - 3550 24. 4000 3550 - 4470 25. 5000 4470 - 5620 26. 6300 5620 - 7080 27. 8024 7080 - 8910 28. 10000 8910 - 11200 29. 12500 11200 - 14100 30. 16000 14100 - 17800 31. 20000 17800 - 22400

Karakteristika filtra prikazan je na slici lijevo. Žute površina

prikazuje tercni filtar a plava (pozadina) oktavni.


46

4.8. DISKONTINUIRANE I KONTINUIRANE VT* OPTIMALE (ULTRACURVE PRO DEQ2496)

GLAS centralne frekvencije tercnih filtara (Hz)

VT* OPTIMALA

A 800 1000 1250 1600 800 1600 E 500 630 2500 3150 1600 3200 O 400 500 630 800 400 800 I 200 250 2500 3150 3200 6400 U 160 200 315 400 200 400 P 500 1250 1600 400 800 T 500 630 3150 4000 1600 3200 K 630 800 1600 2000 800 1600 B 400 500 1250 1600 200 400 D 250 315 2000 2500 3150 1200 2400 G 400 500 1600 2000 400 800 S 250 315 5000 6300 6400 12800 Š 630 800 5000 6300 1600 3200 F 630 800 1600 2000 1200 2400 Z 400 8024 10000 4800 9600 Ž 630 800 1600 2000 2500 1200 2400 V 630 800 1250 1600 300 600 M 250 315 1250 1600 2000 150-300 1.2-2.4 N 200-250 315 1600-2000 2500-3150 150-300 1.6-3-2

NJ 200 250 2500 3150 150-300 1.6-3.2 H 500 630 2000 2500 600 1200 C 630 800 10000 12500 3200 6400 Č 630 800 1600 2000 1600 3200 Ć 630 800 2500 3150 3200 6400

DŽ 630 800 2500 3150 1200 2400 Đ 500 630 2500 3150 2400 4800 L 500 630 1600 2000 600 1200 LJ 250 315 3150 4000 1600 3200 R 500 630 1250 1600 800 1600 J 630 800 3150 4000 2400 4800

* Verbotonalne optimale (Orlandi, 1965)

Većini logopeda su malo ili samo djelomično poznata istraživanja slušnog percipiranja glasova pa logopedi uglavnom koriste samo tzv. kontinuirane optimale gdje je za slušanje pojedinog glasa definiran kontinuirani frekvencijski pojas širine jedne oktave (osim glasova M, N i NJ koji imaju dvije odvojene oktave koje čine diskontinuiranu optimalu). Međutim, istraživanja s tercnim filtriranjem spektra i mogućnostima percepcije, odnosno slušanja i prepoznavanja glasova utvrdila su da se svi glasovi podjednako dobro slušaju i na diskontinuiranim područjima (Desnica-Žerjavić, 1982., Heđever, M. 1985.). Utvrđeno je da se jedino vokali A i O slušaju na kontinuiranom području, dok se svi drugi vokali i konsonanti mogu slušati na diskontinuiranim ili kontinuiranim frekvencijskim pojasevima. Štoviše, frikativi i afrikati te glasovi R, L i LJ bolje se percipiraju na diskontinuiranim pojasevima. Diskontinuirane su optimale kod svih glasova locirane na dva odvojena pojasa. Pri tome, širina pojedinih pojaseva nije uvijek ista, već varira od jedne trećine pa do cijele oktave. Logika diskontinuiranog filtriranja danas postaje dominantna u svim tehnologijama namijenjenim govornoj komunikaciji (od telefonije do slušnih pomagala). Dosadašnje su se filtarske tehnologije (uglavnom analogna tehnika) zasnivale na kontinuiranim - oktavnim perceptivnim optimalama što je bilo jednostavnije i prikladnije za rukovanje uređajima. Uporaba tercnih filtara u analognoj izvedbi bila je i prije moguća, ali je ujedno bila i nepraktična zbog velikog broja filtara i potenciometara koje bi trebalo ručno podešavati za svaku terapiju i svakog pacijenta (da bi se pokrilo cijelo čujno područje potrebno je 30 tercnih filtara, a to znači u ručno podešavanje 30 potenciometara). Primjenom kompjuterizirane tehnologije (DSP – digitalnog signalnog procesiranja) i tercnog filtriranja kao što je na ULTRACURVE


47

PRO DEQ2496, omogućeno je finije i preciznije postavljanje odgovarajućih filtarskih krivulja u skladu s diskontinuiranim perceptivnim optimalama, a cijeli je postupak pojednostavljen.

Primjenom DSP tehnologije vrši se samo inicijalno setiranje i podešavanje uređaja implementiranjem odgovarajućeg software-a koji može pamtiti gotovo neograničen broj različitih, unaprijed definiranih, filtarskih krivulja. Pojedine krivulje s eventualnim dodatnim efektima pozivaju se iz memorije vrlo brzo (za pozivanje bilo kojeg programa potrebno je samo nekoliko sekundi!). Time se u terapiji mogu primijeniti mnogo složenije i zahtjevnije aplikacije i ne postoji mogućnost greške pri rukovanju.

Diskontinuirani signali koriste se i u svim standardiziranim postupcima za ispitivanje kvalitete i razumljivosti govora u prostorijama namijenjenim za govor i glazbu (kazališta, koncertne dvorane, tonski studiji i sl.). Za određivanje razumljivosti govora uglavnom se koriste tri postupka (Hassall i Zaveri, 1988):

Nivo ometanja govora (SIL-Speech Interference Level), određuje maksimalnu udaljenost na kojoj je moguć normalan razgovor. Prema ISO standardu, SIL se dobiva mjerenjem nivoa buke u području oktava s centralnim frekvencijama od 0,5, 1,2 i 4 kHz, a zatim se u posebnoj tablici očita maksimalna udaljenost u metrima s koje je moguće slušanje govora uz zadovoljavajuću razumljivost.

Indeks brzine prijenosa govora (RASTI Rapid Speech Transmision Index) mjeri nivo subjektivne razumljivosti govora (Houtgasti Steeneken, 1985, Steeneken i Houtgast, 1985, Humes, Boney i Loven, 1987). Postupak mjerenja RASTI-a sastoji se u generiranju ružičastog šuma u područjima oko 500 Hz i 2 kHz, a šum je moduliran niskim frekvencijama od 0,7 do 11,8 Hz. Spomenuti šum se prima preko posebnog prijemnika, koji, osim generiranog šuma, prima i druge eventualne ometajuće zvukove (buku), a uz to mjeri i vrijeme reverberacije zvuka. Odgovarajućim matematičkim postupkom dobiva se brojčana vrijednost RASTI-a koja se kreće u rasponu od 0 do 1 (0 - 0,30 označava lošu razumljivost 0,45 - 0,60 zadovoljavajuću, a 0,75 - 1,00 odličnu razumljivost govora).


48

4.9. LISTA PROGRAMIRANIH FILTARSKIH KRIVULJA

4.9.1. PERCEPTIVNE OPTIMALE GLASOVA

PREGLED PROGRAM OPIS

INICIJALNI 0 INITIAL DATA

PROGRAMI 1 DIREKTAN KANAL

2 S - OPTIMALA

S Z C 3 Z - OPTIMALA

4 C - OPTIMALA

5 S+Z+C - SKUPNA OPTIMALA

6 Š - OPTIMALA

7 Ž - OPTIMALA

Š Ž Č 8 Č - OPTIMALA

9 Ć - OPTIMALA

Ć Đ Dž 10 Đ - OPTIMALA

11 Dž - OPTIMALA

12 Š+Š+Č+Ć+Đ+DŽ - SKUPNA. OPTIMALA

13 L - OPTIMALA

L Lj R 14 LJ - OPTIMALA

15 R - OPTIMALA

16 K - OPTIMALA

K G 17 G - OPTIMALA

T D 18 T - OPTIMALA

19 D - OPTIMALA

20 M - OPTIMALA

M N Nj 21 N - OPTIMALA

22 NJ - OPTIMALA

P 23 P - OPTIMALA

B 24 B - OPTIMALA

F 25 F - OPTIMALA

H 26 H - OPTIMALA

V 27 V - OPTIMALA

J 28 J - OPTIMALA

SUPSTITUCIJA > T 29 BEZVUČNI FRIKATIVI I AFRIKATE > T

SUPSTITUCIJA > D 30 ZVUČNI FRIKATIVI I AFRIKATE > D


49

4.9.2. SLUŠANJE I GOVOR

PREGLED PROGRAM OPIS

32 OTICON - SUMO MD (SLUŠNO POMAGALO)

SLUŠNA 33 OTICON - SYNCRO (SLUŠNO POMAGALO)

POMAGALA 34 SIEMENS - INFINITI - 1 (SLUŠNO POMAGALO)

35 SIEMENS - INFINITI - 2 (SLUŠNO POMAGALO)

OPTIMALNA 36 RAZUMLJIVOST GOVORA -1 OVI PROGRAMI

RAZUMLJIVOST 37 RAZUMLJIVOST GOVORA -2 RADE PO ISTOM

GOVORA 38 RAZUMLJIVOST GOVORA -3 PRINCIPU KAO

- FORMANTI - 39 GOVORNI FORMANTI PHONAK EDULINK

FREKVENCIJSKE 40 NISKO FREKVEN. PODRUČJE 16 Hz - 600 Hz

STIMULACIJE 41 VISOKO FREKVEN. PODRUČJE 3 kHz - 20 kHz

42 NISKO + VISOKO FREKVEN. PODRUČJE

43 DELAY: 0 - 300 MILISEKUNDI

POSEBNI 44 FONOMETAR

PROGRAMI 45 RUŽIČASTI ŠUM

46 VIBROTAKTILNA STIMULACIJA

47 A - OPTIMALA

48 E - OPTIMALA

VOKALI 49 I - OPTIMALA

50 O - OPTIMALA

51 U - OPTIMALA

4.10. IZJEDNAČENOST FIZIOLOŠKE RAZINE GLASNOĆE Također treba napomenuti da je prilikom setiranja programiranih krivulja izvršena i korekcija

glasnoće i njeno trajno memoriranje za svaku krivulju. Ovo setiranje je izvršeno pomoću dodatnog uređaja Real Time Analyser, Type 2123, Bruel and Kjaer. To je izvršeno tako da je iz ovoga analizatora generiran bijeli šum, te propušten kroz cijeli sklop aparata Behringer, te ponovo vraćen na RTA 2123. Pri tome je na RTA 2123 mjerena energetska gustoća spektra (Energy Spectrum Density) sa simulacijom “filtra uha” (A – Weigt – krivulja). Promatranjem A-krivulja, svi su intenziteti na pojedinim DSP programima prema potrebi korigirani kako bi se na izlaznom pojačalu dobila ista razina glasnoće, bez obzira na spektralne karakteristike dotične krivulje. Time je postignuta jednaka fiziološka razina glasnoće za sve memorirane programe. Zahvaljujući ovom dodatnom setiranju, logoped ne mora stalno provjeravati razinu glasnoće na slušalicama jer će ona biti na svim programima uvijek podjednaka i usklađena s fiziološkim karakteristikama slušanja (izofonska korekcija). Glasnoća se, po potrebi, može odvojeno podešavati i memorirati za lijevi i desni kanal.


50

4.11. MOGUĆNOST STEREOFONSKOG SLUŠANJA Već je u tehničkim karakteristikama uređaja bilo spomenuto da je cijela aparatura napravljena

u stereo tehnici. To znači da se potpuno neovisno i različito mogu kreirati spektralne karakteristike za lijevi i desni kanal. Ukoliko želimo različitost ili istovjetnost, to postižemo ulaskom u EQ setup te jednostavno mijenjamo opciju STEREOLINK (OFF/ON). Istom opcijom možemo mijenjati i glasnoću za svaki kanal posebno.

5. NAMJENA PROGRAMA U LOGOPEDSKOM SETU

PROGRAM OPIS

0 INITIAL DATA

1 DIREKTAN KANAL nefiltrirani zvuk - u kombinaciji sa real time analizatorom pogodan za vježbe i impostiranje glasa

2 S - OPTIMALA sigmatizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

3 Z - OPTIMALA sigmatizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

4 C - OPTIMALA sigmatizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

5 S+Z+C - SKUPNA OPTIMALA

sigmatizam - istovremena korekcija uže skupine glasova (S, Z, C) na optimali - pogodno u korekciji u rečenici (priči)

6 Š - OPTIMALA sigmatizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

7 Ž - OPTIMALA sigmatizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

8 Č - OPTIMALA sigmatizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

9 Ć - OPTIMALA sigmatizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

10 Đ - OPTIMALA sigmatizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

11 Dž - OPTIMALA sigmatizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

12 Š+Š+Č+Ć+Đ+DŽ - SKUPNA. OPTIMALA

sigmatizam - istovremena korekcija šire skupine glasova na optimali - pogodno u korekciji u rečenici (priči)

13 L - OPTIMALA lambdacizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

14 LJ - OPTIMALA lambdacizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

15 R - OPTIMALA rotacizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

16 K - OPTIMALA kapacizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

17 G - OPTIMALA gamacizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

18 T - OPTIMALA tetacizam - korekcija glasa na optimali -


51

pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

19 D - OPTIMALA deltacizam - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

20 M - OPTIMALA nazalnost - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

21 N - OPTIMALA nazalnost - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

22 NJ - OPTIMALA nazalnost - korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

23 P - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

24 B - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

25 F - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

26 H - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

27 V - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

28 J - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima i rečenicama

29 BEZVUČNI FRIKATIVI I AFRIKATE > T

Tetizam i sigmatizam (supstitucija skupine glasova sa /T/ . Ovaj pprogram pomaže u maksimalnoj eliminaciji glasa /T/

30 ZVUČNI FRIKATIVI I AFRIKATE > D

Tetizam i sigmatizam (supstitucija skupine glasova sa /D/ . Ovaj pprogram pomaže u maksimalnoj eliminaciji glasa /D/

PROGRAM OPIS

32 OTICON - SUMO MD (SLUŠNO POMAGALO)

Sva četiri programa služe za rehabilitaciju slušanja i govora kod slušnih oštećenja.

33 OTICON - SYNCRO (SLUŠNO POMAGALO)

Pacijentu treba maknuti njegov slušni aparat, zatim staviti slušalice i pojačati glasnoću koliko je potrebno.


Poželjno je isprobati sva četiri programa te na kraju odabrati program za kojega pacijent


utvrdi da mu najviše odgovara i pomaže u razumijevanju govora.

36 RAZUMLJIVOST GOVORA -1

Ovi programi poboljšavaju razumljivost govora. Poželjno je isprobati sva četiri programa te na kraju odabrati program za kojega pacijent utvrdi da mu najviše odgovara i pomaže u razumijevanju govora.

37 RAZUMLJIVOST GOVORA -2

Ovi se programi mogu koristiti kod djece s jezičnim teškoćama, disfazijom, disleksijom (čitanje sa slušalicama), zatim kod djece s ADHD (hiperaktivnost, smanjena pažnja i koncentracija), kod senzoričke afazije (ako pacijent želi raditi sa slušalicama) te kod sumnje na loš fonematski sluh te kod djece s poremećajima slušnog


52

procesiranja.

38 RAZUMLJIVOST GOVORA -3 OVI PROGRAMI RADE PO ISTOM PRINCIPU KAO PHONAK EDULINK

39 GOVORNI FORMANTI Isticanje govornih formanta (koristi se kao i za prethodna tri programa).

40 NISKO FREKVEN. PODRUČJE 16 Hz - 600 Hz

Niske frekvencijske stimulacije (mogu se koristiti kod oštećenja sluha). Uz slušalice moguče je priključiti i vibrator za vibrotaktilnu stimulaciju.

41 VISOKO FREKVEN. PODRUČJE 3 kHz - 20 kHz

Visoke frekvencijske stimulacije (mogu se koristiti kod oštećenja sluha).

42 NISKO + VISOKO FREKVEN. PODRUČJE

Izvan-govorno područje (diskontinuitet) može se koristiti na početku terapije (''razbijanje pogrešnih slušnih navika'') kod dislalija ili lošeg fonematskog sluha.

43 DELAY: 0 - 300 MILISEKUNDI

Koristi se kod mucanja a može se koristiti i kod dizartrije (za smirivanje govora) te kod motoričke afazije (ako pacijentu to odgovara).

44 FONOMETAR Služi za mjerenje relativne razine intenziteta govornog zvuka. Kod pacijenata koji imaju problem u kontroli glasnoće govora (pretih ili preglasan govor).

45 RUŽIČASTI ŠUM

Kod sumnje na psihogenu disfoniju aplicira se šum preko slušalica s jačim intenzitetom (da se postigne efekt maskiranja vlastitog govora). Ukoliko pod ovim okolnostima osoba s disfonijom progovori normalnom glasnoćom – to je indikacija da bi se moglo raditi o psihogenoj disfoniji.

46 VIBROTAKTILNA STIMULACIJA

Koristi se bez slušalica sa priključenim vibratorom

za vibrotaktilnu

stimulaciju i percepciju zvuka.

47 A - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

48 E - OPTIMALA Etacizam: korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

49 I - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

50 O - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

51 U - OPTIMALA korekcija glasa na optimali - pogodno u logatomima i riječima

5.1. KOREKTIVNE OPTIMALE Kao što se vidi iz priloženih tablica, postoji nekoliko tipova filtarskih krivulja. Krivulje su

prilagođene pojedinim vrstama poremećaja (npr. dislalija, mucanje, oštećenja sluha i sl.), ali i pojedinim oblicima poremećaja. Isto tako, pripremljene su krivulje za pojedine skupine glasova koji


53

imaju vrlo slične akustičke karakteristike ili su supstituirani istim glasovima. Svaki logoped može sam prema potrebi kreirati i memorirati filtarsku kombinaciju koja mu je potrebna. Neki primjeri ovakvih filtarskih krivulje prikazani su i opisani u slijedećem poglavlju.


54

5.1.1. NEKOLIKO PRIMJERA FILTARSKIH KRIVULJA 5.1.1.1. KONTINUIRANE I/ILI DISKONTINUIRANE OPTIMALE primjer: OPTIMALA GLASA Š

Optimale pojedinih glasova zasnivaju se na udruženom djelovanju diskontinuiranih i kontunuiranih optimala. Na ovom primjeru prikazana je VT kontinuirana optimala glasa /Š/ (zelena), diskontinuirana optimala (plava) te udružena kombinacija obje optimale (bež boja). Diskontinuirane optimale kod gotovo svih glasova locirane su na dva odvojena pojasa. Pri tome, širina pojedinih pojaseva nije uvijek ista, već varira od jedne trećine pa do cijele oktave. Istraživanja su pokazala da se glasovi dobro slušaju i na diskontinuiranim područjima (Desnica-Žerjavić, 1982., Heđever, M. 1985). Jedino se vokali A i O slušaju na kontinuiranom području dok se svi drugi vokali i konsonanti mogu slušati na

diskontinuiranim ili kontinuiranim frekvencijskim pojasevima. Osobito se dobro percipiraju na diskontinuiranim pojasevima frikativi i afrikati, te glasovi R, L i LJ.


55

5.1.1.2. SKUPNE DISKONTINUIRANE PERCEPTIVNE OPTIMALE primjer: SKUPNA DISKONTINUIRANA OPTIMALA GLASOVA S - Z - C

Skupne diskontinuirane perceptivne optimale istovremeno omogućuju dobru razumljivost pojedine skupine glasova koji imaju slične artikulacijsko-akustičke karakteristike i koji se udruženo pojavljuju kod poremećaja artikulacije (npr. S, Z, C - uža skupina sigmatizma ili Š, Ž, Č, Ć, Đ, Dž - šira skupina). Logopedima je poznato da gotovo nikada nije poremećen samo jedan glas u sigmatizmu, a poremećaj zahvaća cijelu skupinu (ponekad obje). Isto tako, terapija se ne može provoditi izolirano samo na jednom glasu, već se ona provodi simultano na cijeloj skupini ili barem na parovima glasova (zvučni + bezvučni). Stoga se pokazalo korisnim upotrijebiti takav način filtriranja koji će omogućiti dobru percepciju cijele skupine glasova.


56

5.1.1.3. KRIVULJE ZA POJEDINE TIPOVE SLUŠNIH OŠTEĆENJA primjer: OŠTEĆENJE SLUHA S DOMINANTNIM POJAČANJEM NA 3000 Hz

ULTRACURVE PRO DEQ2496 vrlo je

pogodan i za slušni trening i rehabilitaciju kod oštećenja sluha. Zahvaljujući mogućnosti memoriranja bilo koje filtarske kombinacije, moguće je za svakog pacijenta sa slušnim oštećenjem setirati individualnu krivulju koja će se koristiti tijekom rehabilitacije. Prilikom određivanja filtarske krivulje svakako treba imati uvid u podatke iz audiograma, zatim treba pogledati kakvi su parametri i krivulje slušnog aparata (ako ga pacijent koristi) i preporučuje se izvršiti dodatno trijažno ispitivanje sluha pomoću ton-generatora koji je ugrađen u Ultracurve. Na ovom aparatu postoje već memorirana četiri programa koji zadovoljavaju opće karakteristike većine slušnih aparata (ovdje je za primjer uzeta frekvencijska karakteristika jednog slušnog aparata proizvodnje Siemens, te programirana krivulja koja naglašava dijelove spektra oko 3 kHz (vidljiva je sličnost krivulja).


57

5.1.1.4. KRIVULJE ZA USPORAVANJE I SJENČENJE primjer: TAMNIJA BOJA GOVORA S DODAVANJEM DELAY-EFEKTA

Program je namijenjen za usporavanje brzine govora i smanjenje napetosti. Ovo se postiže simultanim korištenjem opcije delay-efekta i filtriranja govornoga spektra. Delay u govoru izaziva Lee-efekt koji dovodi do usporavanja brzine govora što je jedan od preduvjeta za smanjenje ili potpuno uklanjanje mucanja. Drugi je bitan element u terapiji smanjenje napetosti mišića larinksa. Na akustičkom planu to se može postići snižavanjem frekvencije osnovnog laringalnog tona i smanjivanjem glasnoće govora, a to se postiže setiranim filtarskim krivuljama na spomenutim programima. Delay se može u svakom trenutku aktivirati ili isključiti uz bilo koji program, kao što se parametri kašnjenja signala također mogu i memorirati uz bilo koju programiranu krivulju. U sadašnjoj aplikaciji delay je već unaprijed definiran na 100 ms a može se varirati od 0 do 300 ms. Zahvaljujući velikim mogućnostima setup-a, delay-efekt se može generirati kao mono signal (identičan efekt na oba uha), zatim kao stereo signal (različita vremena kašnjenja odvojeno za lijevi i desni kanal) te efekt dvostrukog kašnjenja koje se može istovremeno pojavljivati na oba kanala ili odvojeno kašnjenje za svaki kanal.

5.1.1.5. OPTIMALNA RAZUMLJIVOST GOVORA I GOVORNI FORMANTI Ovi programi poboljšavaju razumljivost govora. Poželjno je isprobati sva četiri programa te na kraju odabrati program za kojega pacijent utvrdi da mu najviše odgovara i pomaže u razumijevanju govora. Ovi se programi mogu koristiti kod djece s jezičnim teškoćama, disfazijom, disleksijom (čitanje sa slušalicama), zatim kod djece s ADHD (hiperaktivnost, smanjena pažnja i koncentracija), kod senzoričke afazije (ako pacijent želi raditi sa slušalicama) te kod sumnje na loš fonematski sluh te kod djece s poremećajima slušnog procesiranja. Ovi programi rade po istom principu kao Phonak – Edulink.

5.1.1.5.1. PROGRAM BR. 36 (''NASA'')

Stručnjaci NASA-e (Američke svemirska agencije) ustanovili su da je za dobru razumljivost govora potrebno filtriranjem propustiti slijedeće frekvencijske pojaseve:

pojas frekvencijski raspon (Hz) 1. 300 - 400 2. 900 - 1900 3. 2500 - 3000


58

5.1.1.5.2. PROGRAM BR. 37 (''SIL'')

Nivo ometanja govora (SIL Speech Interference Level), određuje maksimalnu udaljenost na kojoj je moguć normalan razgovor. Prema ISO standardu SIL se dobiva mjerenjem području oktava s centralnim frekvencijama od 0,5 1,2 i 4 kHz, a zatim se u posebnoj tablici očita maksimalna udaljenost u metrima s koje je moguće slušanje govora uz zadovoljavajuću razumljivost. To su ujedno i frekvencije odgovorne za dobru razumljivost govora.

pojas centralne frekvencije (Hz) 1. 500 2. 1.200 3. 4.000

5.1.1.5.3. PROGRAM BR. 38 (''RASTI'')

Indeks brzine prijenosa govora (RASTI Rapid Speech Transmision Index) mjeri nivo subjektivne razumljivosti govora. Postupak mjerenja RASTI-a sastoji se u generiranju ružičastog šuma u područjima oko 500 Hz i 2 kHz, a šum je moduliran niskim frekvencijama od 0,7 do 11,8 Hz. Spomenuti šum se prima preko posebnog prijemnika, koji osim generiranog šuma, prima i druge eventualne ometajuće zvukove (buku), a uz to mjeri i vrijeme reverberacije zvuka. Odgovarajućim matematičkim postupkom dobiva se brojčana vrijednost RASTI-a koja se kreće u rasponu od 0 do 1 ( 0 - 0,30 označava lošu razumljivost 0,45 - 0,60 zadovoljavajuću, a 0,75 - 1,00 odličnu razumljivost govora).

pojas centralne frekvencije (Hz) 1. 500 2. 2.000

5.1.1.5.4. PROGRAM BR. 39 (GOVORNI FORMANTI)

Prva tri govorna formanta također se smatraju najvažnijim za prijenos i razumijevanje govora. Njihove

približne centralne vrijednosti frekvencija prikazane su u tablici.

pojas centralne frekvencije (Hz) 1. 500 2. 1.500 3. 2.500


59

6 . ZAKLJUČAK Unatoč složenoj i sofisticiranoj tehnologiji logopedski set je vrlo jednostavan za rukovanje

(dovoljna je osnovna edukacija logopeda ili audiorehabilitatora za rad s uređajem u trajanju od samo tri sata). Najstariji uređaji su u uporabi već punih 10 godina i nitko od logopeda ili audiorehabilitatora koji ga koriste nije ''izbacio'' logopedski set iz uporabe. U setu je već unaprijed pripremljeno i pohranjeno 45 gotovih programa koji se jednostavno i brzo mogu aktivirati. Set radi potpuno neovisno i nije mu potrebno dodatno računalo. Logopedski set je skup niza aplikacija u kojima se digitalno signalno procesiranje koristi kao nova metoda u obradi zvuka i nije ograničen niti vezan uz neku određenu metodu rehabilitacije. Primjenjiv je u večini rehabilitacijskih postupaka vezanih uz glas govor i slušanje (kao i računalo bez kojega bi danas bilo nemoguće raditi). Može ga se koristiti uz bilo koju metodu ili način rehabilitacije. Rad s logopedskim setom ne isključuje uporabu klasičnih metoda i tehnika (npr. vježbe motorike artikulatora, primjenu različitih logopedskih sondi, špatule i sl.) ali njegovom primjenom možemo u mnogim aspektima poboljšati i ubrzati proces rehabilitacije.


60

7. LITERATURA Cindro, N. (1975): Fizika 1 (Mehanika - Valovi - Toplina). Školska knjiga, Zagreb. Desnica – Žerjavić, N. (1982): Slušanje glasova govora na uskoj diskontinuiranoj formi u usporedbi sa slušanjem na uskoj kontinuiranoj formi. Magistarski rad, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. Hassall, J. R. i Zaveri, K. (1988): Acoustic Noise Measurements. Bruel and Kjaer, Naerum, Denmark. Heđever, M. (1984): Mucanje i slušna povratna sprega sa zakašnjenjem prikazani pomoću neuro-kibernetičkog modela. Defektologija, Vol. 20, 1 - 2, Zagreb, 87 - 94. Heđever, M. (1985): Akustički diskriminator glasova. Defektologija, Vol. 21, 1, Zagreb, 75 - 84. Heđever, M., Kovačić, G. (1997): Akustika glasa i govora. Interna skripta za kolegij "Govorna akustika", Fakultet za defektologiju, 120 str. Heđever, M., Brestovci, B. i Sardelić, S. (1998): Primjena kompjutora u dijagnosticiranju mucanja. 1. međunarodni logopedski seminar. Mucanje: rano prepoznavanje, dijagnostika i terapija, Zagreb, 14-16.05. Heđever, M. i Blaži, D. (1999): Nova DSP (digital signal processing) tehnologija u logopediji. 6. Strokovno srečanje logopedov Slovenije. Nova Gorica, 14. – 16.4.1999. Jelaković, T. (1978): Zvuk. Sluh. Arhitektonska akustika. Školska knjiga, Zagreb. Titze, Ingo, R (1994): Workshop on Acoustic Voice Analysis. National Center for Voice and Speech, University of Iowa.


61

8. SAŽETAK Logopedski set predstavlja inovaciju u obradi zvučnog signala koristeći digitalno signalno

procesiranje (DSP) koje omogućava brzu i preciznu obradu zvuka gotovo istom kvalitetom i brzinom kako to radi i ljudski mozak. Unatoč visokoj tehnologiji vrlo je jednostavan za rukovanje. U setu je već unaprijed pripremljeno i pohranjeno 50 gotovih programa (aplikacija) koji se jednostavno i brzo mogu aktivirati. Set nije ograničen niti vezan uz neku određenu metodu rehabilitacije i može se koristiti u većini rehabilitacijskih postupaka i uz bilo koju metodu ili način rehabilitacije. Logopedski set može se koristiti u dijagnostici glasa i govora a osobito na području terapije poremećaja govora (dislalija, dizartrija, mucanje) ili kod oštećenja sluha. Zahvaljujući raznolikim mogućnostima filtriranja i dinamičkom procesiranju zvuka izuzetno je pogodan u rehabilitaciji govora i slušanja kod djece s kohlearnim implantom. Logopedski set koristi se već 10 godina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u oko 100 institucija i od velike je pomoći u svakodnevnom radu. Moglo bi se reći da je postao dio standardne opreme koju bi trebao imati svaki logoped ili audiorehabilitator.

KLJUČNE RIJEČI: digitalno signalno procesiranje, logopedska rehabilitacija, poremećaji govora, oštećenja sluha


62

9. O AUTORU

9.1. ŽIVOTOPIS Mladen Heđever rođen je 12.08.1954. godine u Kutini, gdje je završio osnovnu školu i

gimnaziju. Godine 1978. upisao je studij logopedije na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu, a diplomirao je 1983. godine. Na Fakultetu za defektologiju završio je poslijediplomski studij te magistrirao 1991. godine s temom "Poremećaji artikulacije glasova i njihovi međusobni odnosi". Doktorirao je 1996. godine na Fakultetu za defektologiju pod mentorstvom prof. dr. sc. Behlula Brestovcija s temom: "Akustička analiza vremenskih segmenata normalnog i poremećenog govora“.

Od 10.11.1997. godine do jeseni 1998. radio je kao Pomoćnik dekana za financijske i organizacijske poslove, a od 1998. do 2002. bio je Prodekan za znanost Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Trenutno je pročelnik Odsjeka i voditelj studijskog smjera logopedija na matičnom fakultetu.

Član je i jedan od osnivača Hrvatskog logopedskog društva (HLD). Od osnutka HLD-a bio je njegov prvi tajnik (1992. – 1997.). Isto tako bio je član Upravnoga odbora i drugih stručnih tijela HLD-a. Suradnik je ili član nekoliko društava za pomoć osobama s posebnim potrebama.

Mladen Heđever je značajan dio svog profesionalnog rada posvetio razvoju i unapređenju struke. Više je puta sudjelovao kao gost predavač na sekcijama Hrvatskog logopedskog društva, Hrvatskog filološkog društva, Odjela za fonetiku i Logopedskog društva Slovenije. U posljednjih deset godina održao niz stručnih edukacija za logopede u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini o primjeni DSP – tehnologije (digitalno signalno procesiranje) u logopedskoj rehabilitaciji. Važan dio stručne aktivnosti je 12 godina kliničkog logopedskog rada Mladen Heđevera. Sedam godina radio je u logopedskom kabinetu u Bolnici za dječje bolesti - Klaićeva u Zagrebu i pet godina u Savjetovalištu Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

Bio je član uredništva časopisa "Defektologija" (1987, 1992, 1993) i tehnički urednik časopisa "Logopedija" (1995/96). Recenzent je u časopisima: Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja (izdavač je ERF), Govor (izdavač je Odsjek za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu), Defektologija (izdavač je ERF, Tuzla) te Acta Medica Saliniana (izdavač je Univerzitetski klinički centar Tuzla).

Mladen Heđever je kao član programskih ili organizacijskih odbora aktivno sudjelovao u organizaciji i pripremama niza znanstvenih i stručnih skupova. Bio je predsjednik Programskog odbora 6. znanstvenog skupa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koji je održan u Zagrebu 2002. godine. Bio je član Programskog odbora Šestog znanstvenog skupa Istraživanja govora u Zagrebu u prosincu 2007.

Redoviti je profesor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je Odsjeka za logopediju i voditelj Laboratorija za slušnu i govornu akustiku.

9.2. ZNANSTVENA DJELATNOST Uže područje znanstvenog interesa je fiziološka i govorna akustika (produkcija i percepcija

glasa i govora) te procesiranje i digitalna obrada zvuka. Od ukupno 7 znanstveno-istraživačkih projekata, tri su projekta bila usmjerena upravo na spomenuta uže područja a trenutno je u tijeku novi projekt u kojem je Mladen Heđever glavni istraživač i koji je usmjeren na područje slušnog procesiranja koje do sada u hrvatskoj nije istraživano.

Bio je mentor u 6 magistarskih radova a trenutno je mentor u dvije doktorske disertacije. Bio je član povjerenstva za ocjenu i obranu tri magistarska rada na Stomatološkom fakultetu, te član povjerenstva za ocjenu i obranu nekoliko magistarskih radova na Medicinskom i Defektološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli.


63

9.2.1. UREDNIŠTVO ZNANSTVENOG ČASOPISA

1. član uredništva časopisa "Defektologija" (1987, 1992, 1993) 2. tehnički urednik časopisa "Logopedija" (1995/96)

9.2.2. ZNANSTVENI PROJEKTI

1. Analiza rječnika i gramatike s logopedskog stajališta te izrada i evaluacija mjernih instrumenata za dijagnosticiranje u govoru, čitanju i pisanju (1981.-1985., glavni istraživač: prof. dr. sc. Dušanka Vuletić)

2. Poremećaji govorne komunikacije u djece osnovnoškolske dobi (1991.-1996., glavni istraživači: prof. dr. sc. Dušanka Vuletić, a zatim prof. dr. sc. Marta Ljubešić)

3. Psiholingvistički aspekti usvajanja hrvatskoga jezika (1993.-1996. glavni istraživač: prof. dr. sc. Marta Ljubešić)

4. Akustička analiza poremećaja izgovora glasova (1993.-1996., samostalni projekt u suradnji s mr. sc. Natalijom Bolfan-Stošić, pod vodstvom prof. dr. sc. Behlula Brestovcija. Projekt nije bio financiran a iz projekta su oba istraživača izradila doktorske disertacije).

5. Profesionalna i neurogena oštećenja glasa (1999.-2002., glavni istraživač: doc. dr. sc. Mladen Heđever).

6. Primjena digitalnog signalnog procesiranja u logopedskoj rehabilitaciji. Informatički projekt, (2001.- 2003.), glavni istraživač: Mladen Heđever

7. Ispitivanje utjecaja stomatoloških radova na govornu funkciju (2007.-). Glavni istraživač: prof. dr. sc. Vlado Carek, Stomatološki fakultet

8. Poremećaji slušnog procesiranja u osnovnoškolske djece (2008.-) Glavni istraživač: prof. dr. sc. Mladen Heđever)

9.2.3. ČLANSTVO U ODBORIMA ZNANSTVENIH SKUPOVA

• član Programskog odbora 1. kongresa logopeda Hrvatske, Varaždin, 1994 • član Organizacijskog odbora međunarodnog skupa “Early communication and language

development in interdisciplinary approach”, Dubrovnik, 1999 • član Programskog odbora 1. znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem

“Glas/Voice”, Opatija, 2001 • član Programskog odbora 2. kongresa logopeda Hrvatske, Moščenićka Draga, 2001 • predsjednik Programskog odbora 6. znanstvenog skupa Edukacijsko-rehabilitacijskog

fakulteta, Zagreb, 2002 • član Programskog odbora 3. kongresa logopeda Hrvatske: Razvoj i nove perspektive u

jezičnoj i govornoj terapiji i dijagnostici, Dubrovnik, 2005 • član Programskog odbora Šestog znanstvenog skupa Istraživanja govora koji će se održati u

Zagrebu u prosincu 2007

9.2.4. FORENZIKA Mladen Heđever posljednjih se nekoliko godina bavi i forenzičnom fonetikom i akustikom.

Prema međunarodnim standardima ova specifična vještačenja može provesti samo stručnjak koji ima akademsko obrazovanje u području govora, fonetike i/ili patologije govora te određena tehnička znanja iz područja elektroakustike. Budući da se radi o specifičnim analizama, potrebno je dobro poznavanje znanstvenih metoda procjene i ispitivanja govora te dobro praktično iskustvo.

Stoga sudovi u Hrvatskoj povremeno, prema potrebi, angažiraju prof. dr. sc. Mladena Heđevera kao ''ad hoc'' sudskog vještaka za ovakve vrste vještačenja. Kako u Hrvatskoj za ovu vrstu vještačenja ne postoje propisane norme, tehnički standardi ili protokoli, vještačenja se provode u skladu s kodeksom Međunarodne udruge forenzičara-fonetičara - The International Association for Forensic Phonetics (IAFP), te prema pravilima American Board Of Recorded Evidence - Voice Comparison Standards (Američki odbor za vještačenja - standardi za provođenje analize glasa i govora).


64

Mladen Heđever je do sada obavio oko desetak uspješnih vještačenja koja su se odnosila na procjenu autentičnosti tonske snimke, poboljšanja razumljivosti govora (čišćenja snimki od buke i šumova) te prepoznavanja govornika na temelju analize glasa, govora i jezika.

9.2.5. NOVE TEHNOLOGIJE

M. Heđever prvi u Hrvatskoj logopediji uvodi DSP tehnologiju, a cijelu ideju osmislio je kroz informatički projekt ''Primjena DSP (digital signal processing) tehnologije u logopedskoj rehabilitaciji''. Ovaj je projekt 2000. godine dobio obje pozitivne recenzije Ministarstva znanosti i tehnologije RH, ali zbog nedostatka sredstava projekt nije financiran. Ovim se projektom uvodi nova tehnologija i nova znanstveno utemeljena metoda u logopedsku rehabilitaciju koju je do sada u praksu uvelo oko 100 ustanova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (osnovne škole, centri za odgoj i obrazovanje – ''specijalne škole“, zdravstvene ustanove, dječji vrtići i logopedi u privatnoj praksi).

Kroz znanstveno-istraživački rad je ostvario dobru suradnju s znanstvenicima iz drugih područja, osobito medicine (otorinolaringologije, fonijatrije, neurologije i stomatologije) te sudjeluje kao koautor ili konzultant u nekoliko takvih transdisciplinarnih istraživanja. Član je istraživačkog tima projekta koji se provodi na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U više je navrata bio član povjerenstava za ocjenu i obranu magistarskih radova na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Defektološkom (sada: ERF-u) fakultetu Univerziteta u Tuzli te na matičnom fakultetu. U tijeku je recenziranje novog projekta ''Poremećaji slušnog procesiranja u osnovnoškolske djece'' u kojem je Mladen Heđever glavni istraživač.

9.3. NASTAVNA DJELATNOST Mladen Heđever je od početak svoga rada do sada sudjelovao ili samostalno izvodio nastavu iz sljedećih predmeta:

1. Mucanje i brzopletost (nositelj: S. Sardelić): vježbe i seminari, tri akademske godine, 2. Psihologija govora (nositelj: M. Ljubešić): vježbe, jedna akademska godina, 3. Afazija (nositelj: D. Vuletić): vježbe i seminari, jedna akademska godina, 4. Dijagnosticiranje u logopediji (nositelj: B. Brestovci): vježbe, jedna akademska godina. 5. Govorna akustika (nositelj: M. Heđever), 6. Fenomenologija audiovizualnih komunikacija (nositelj: Ž. Matutinović, kasnije M. Heđever) 7. Osnove fiziološke i govorne akustike (nositelj: M. Heđever), 8. Govorna akustika (nositelj: M. Heđever), 9. Psihoakustika (izborni) (nositelj: M. Heđever), 10. Računalna obrada slike i zvuka (izborni) (nositelj: M. Heđever), 11. Forenzična fonetika i akustika (izborni) (nositelj: M. Heđever), 12. Akustička mjerenja glasa i govora (poslijediplomski studij, nositelj: M. Heđever), 13. Temporalne i spacijalne karakteristike govora kod neuromotornih oštećenja

(poslijediplomski studij), 14. Znanstveni rad u logopediji i surdologiji (poslijediplomski studij), 15. Evaluacija glasovnih perturbacija (poslijediplomski studij), 16. Govorna patologija (nositelj: M. Heđever): od 1998. godine predaje na Filozofskom fakultetu

(studij fonetike), Sveučilište u Zagrebu, obvezan predmet, 17. Klinička logopedija I - govorna akustika (nositelj: M. Heđever): od 1998. - 2006. god.

izvodio je nastavu na Defektološkom fakultetu, Univerziteta u Tuzli, na studijskom smjeru logopedija.

Mladen Heđever bio je mentor velikom broju studenata kod izrade diplomskih radova. Do sada je bio mentor u više od 100 diplomskih radova, među kojima su i diplomski radovi na studiju fonetike Filozofskog fakultetu u Zagrebu te studiju logopedije na Defektološkom fakultetu u Tuzli.

Značajan doprinos dao je formiranju, uređenju i opremanju Laboratorija za slušnu i govornu akustiku pri Odsjeku za logopediju kao i informatičke učionice.


65

9.4. STRUČNA DJELATNOST Mladen Heđever je značajan dio svog profesionalnog rada posvetio razvoju i unapređenju

struke. Od velike je važnosti 12 godina kliničkog logopedskog rada Mladen Heđevera koji su mu omogućili dobro upoznavanje logopedske prakse uključujući dijagnostiku i rehabilitaciju. Zahvaljujući iskustvu iz prakse i znanjima iz područja akustike, tehničkih i informatičkih znanosti uveo je u praksu nove tehnologije i metode koje su tijekom zadnjih deset godine ušle u veliki broj institucija u kojima rade logopedi (oko 100 institucija). Najpoznatiji je uređaj pod nazivom ''Logopedski set'' koji će uskoro i službeno biti na popisu obvezne logopedske opreme logopeda u dječjim vrtićima grada Zagreba.

Mladen Heđever član je i jedan od osnivača Hrvatskog logopedskog društva (HLD). Bio je njegov prvi tajnik HLD-a (1992. – 1997.), te član Upravnoga odbora i drugih stručnih tijela HLD-a. Suradnik je ili član nekoliko društava za pomoć osobama s posebnim potrebama. Više je puta sudjelovao kao gost predavač na sekcijama Hrvatskog logopedskog društva, Hrvatskog filološkog društva, Odjela za fonetiku i Logopedskog društva Slovenije. U posljednjih deset godina održao je niz stručnih edukacija za logopede u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini o primjeni DSP – tehnologije (digitalno signalno procesiranje) u logopedskoj rehabilitaciji.

Stručna djelatnost u kliničkoj praksi nije se svela samo na rutinski posao logopeda, već na kreativan razvoj i uvođenje novih metoda i tehnologija u dijagnostici i rehabilitaciji. Smisao za praksu pokazao je još tijekom studija, izradivši vlastiti i originalan uređaj (digitalni delay) tada prvi i jedini napravljen u Hrvatskoj, uspješno ga primjenio u rehabilitaciji i na temelju toga izradio diplomski rad (uređaj je bio prikazan na INOVA – 84, izložbi izuma i tehničkih unapređenja te prikazan u tadašnjoj televizijskoj emisiji znanstvenog karaktera „Znanost i mi“). Na istoj izložbi Mladen Heđever je dobio i priznanja za dva druga uređaja (Brončana plaketa na izložbi izuma i tehničkih unapređenja INOVA–84 za tehnička unapređenja "Akustički diskriminator glasova" i "Govorni video stimulator"). Tadašnji „Akustički diskriminator glasova“ bio je začetak nove ideje u primjeni filtarskih uređaja u rehabilitaciji slušanja i govora koja je svoju vrijednost potvrdila gotovo punih petnaest godina kasnije uvođenjem nove DSP (digital signal processing) tehnologije i primjene novih principa u rehabilitaciji govornih poremećaja i slušanja. Mladen Heđever prvi u Hrvatskoj logopediji uvodi DSP tehnologiju, a cijelu ideju osmislio je kroz informatički projekt “Primjena DSP (digital signal processing) tehnologije u logopedskoj rehabilitaciji”. Ovaj je projekt 2000. godine dobio obje pozitivne recenzije Ministarstva znanosti i tehnologije RH, ali zbog nedostatka sredstava projekt nije financiran. Ovim se projektom uvodi nova tehnologija i nova metoda u logopedsku rehabilitaciju koju je do sada uvelo oko 100 ustanova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Osim kliničkog rada i primjene novih metoda i tehnologija, Mladen Heđever je vrlo aktivan i u stručno-organizacijskim aktivnostima. Jedan je od osnivača Hrvatskog logopedskog društva (HLD), bio je njegov prvi tajnik i član stručnih tijela HLD-a. Sudjelovao je u organizaciji i izvođenju stručnih skupova, seminara te bio gost predavač na različitim stručnim sekcijama (Hrvatska i Slovenija).

9.5. POPIS RADOVA 9.5.1. ZNANSTVENI RADOVI: 1. Heđever, M. (1984). Mucanje i slušna povratna sprega sa zakašnjenjem prikazani pomoću neuro-

kibernetičkog modela. Defektologija, vol. 20, 1 - 2, Zagreb, 87 - 94. 2. Heđever, M. (1985). Akustički diskriminator glasova. Defektologija, vol. 21, 1, Zagreb, 75 - 84. 3. Sardelić, S., Heđever, M. (1989). Popratne pojave i nepoželjni oblici ponašanja djece koja mucaju.

Defektologija, vol. 25, 1, Zagreb, 101 - 107. 4. Vuletić, D., Arapović, D., Farago, E., Heđever, M., Ljubešić, M. (1990). Sindrom zaostajanja u

jezičnom razvoju. Defektologija, vol. 26, 1, Zagreb, 57 - 63. 5. Heđever, M. (1991). Relacije poremećaja artikulacije glasova i nekih etioloških faktora kod djece.

Defektologija, vol. 28, 1, Zagreb, 19 - 25. 6. Heđever, M. (1992). Akustičko-artikulacijski aspekt poremećaja artikulacije glasova. Defektologija,

vol. 28, 1-2, Zagreb, 51 -57. 7. Farago, E., Arapović, D. i Heđever, M. (1998). Fonološko-artikulacijski poremećaji kod hrvatske

djece. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, vol. 34, br. 2, Zagreb, 165 - 181.


66

8. Bolfan-Stošić, N. i Heđever, M. (1999). Akustičke karakteristike glasa djece s Downovim sindromom. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, vol. 35, br. 2, Zagreb, 99-104.

9. Kovačić, G. i Heđever, M. (2000). Interpopulation Differences in Acoustic Characteristics of Phonation. Collegium Antroplogicum, vol. 24, br. 2, Zagreb, 509 - 519.

10. Bolfan - Stošić, N., Heđever, M., Znaor, M. (2000). Utjecaj pušenja na kvalitetu glasa studentica. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, vol. 36, br. 2, Zagreb, 179 - 184.

11. Kovačić, G. i Heđever, M., Buđanovac, A.(2000). Utjecaj vokalne probe na akustičke karakteristike glasa profesionalnih pjevača. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, vol. 36, br. 2, Zagreb, 137 - 144.

12. Šunić, N., Heđever, M., Nikolić, B. (2003). Utjecaj pušenja na vokalne i somatske poteškoće nastavnika. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, vol. 39, br. 2, Zagreb, 147 – 156.

13. Globlek, D., Šimunjak, B., Ivkić, M., Heđever, M. (2004). Speech and voice analysis after near-total laryngectomy and tracheoesophageal puncture with implatation of Provox 2 prosthesis. Logopedics, Phoniatrics, Vocology. Taylor & Francis Health Sciences, Stockholm, vol. 29, 2, 84 - 86.

14. Heđever, M., Pavičić-Dokoza, K. i Pavičić-Šarić, J. (2004). Laringealna dinamika djece koja mucaju. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. Vol. 40, 1, Zagreb, 39 - 44.

15. Stojčević, I., Carek, V., Buković, D., Heđever, M. (2004). Influence of the Partial Denture on the Articulation of Dental and Postalveolar Sounds. Collegium Antropologicum, Vol. 28, 2, Zagreb, 799 – 807.

16. Heđever, M ., Kovačić, G., Barišić, V. (1999). Utjecaj pušenja i radnog staža na osnovni laringealni ton nastavnica. Govor, god. XVI, br. 1, Zagreb, 33 - 44.

17. Sardelić, S., Heđever, M., Jelčić, S.(1991). Procjena nekih karakteristika mucanja. Drugi kongres logopeda Jugoslavije u Prizrenu, Acta Defectologica, vol 9, br. 1 - 2, Priština, 15 - 22.

18. Sardelić, S., Brerstovci, B., Heđever, M. (2001). Karakteristične razlike između mucanja i drugih poremećaja fluentnosti govora. Govor, god. XVIII, br. 1, Zagreb, 45 - 60.

19. Zovko, I., Heđever, M. (2004). Specifičnosti glasa kod djece s težim gubitkom sluha i gluhoćom. SUVAG: časopis za teoriju i primjenu verbotonalnog sistema. 9, 1; 53-61.

20. Heđever, M., Farago, E., Huskić, S. (2007). Problemi glasa u vokalnih profesionalaca. Acta Medica Saliniana. Univerzitetski klinički centar Tuzla. Vol. 36, 1, 1 – 9. (Časopis je referenciran u Index Copernicus)

21. Bolfan - Stošić, N., Heđever, M. (1997). Acoustical characteristics of speech and voice in speech pathology. 5th European Conference on Speech Communication and Technology. University of Patras, Grčka, Proceedings + CD, vol. 2, 1019 - 1021.

22. Heđever, M., Kovačić, G. (1998). Interpopulation acoustic characteristics of voice quality. 24th World Congress of the International Association of Logopedics and Phoniatrics, Amsterdam, Nizozemska, Proceedings, 26 - 29.

23. Galešev, V., Heđever, M. (1995). Akustičke karakteristike glasa mlađih žena pušača. Zbornik referatov: "Logopedija danes za jutri", V. Srečanje logopedov Slovenije, Maribor, 26 - 29.

24. Heđever, M., Sardelić, S. (1995). Okluzija i VOT u govoru kod osoba koje mucaju. Zbornik referatov: "Logopedija danes za jutri", V. Srečanje logopedov Slovenije, Maribor, 85 - 88.

25. Brestovci, B., Sardelić, S. i Heđever, M. (1998). Evaluacija uspješnosti terapije mucanja. 1. međunarodni logopedski seminar. Mucanje: rano prepoznavanje, dijagnostika i terapija, Zagreb, stranice u zborniku nisu numerirane, ukupno 36 stranica (naklada: 200 primjeraka).

26. Heđever, M., Brestovci, B. i Sardelić, S. (1998). Primjena kompjutora u dijagnosticiranju mucanja. 1. međunarodni logopedski seminar. Mucanje: rano prepoznavanje, dijagnostika i terapija, Zagreb, stranice u zborniku nisu numerirane, ukupno 19 stranica (naklada: 200 primjeraka).

27. Sardelić, S., Brestovci, B. i Heđever, M. (1998). Diferencijalna dijagnostika mucanja i drugih poremećaja govora. 1. međunarodni logopedski seminar. Mucanje: rano prepoznavanje, dijagnostika i terapija, Zagreb, stranice u zborniku nisu numerirane, ukupno 24 stranice (naklada: 200 primjeraka).

28. Sardelić, S. i Heđever, M. (1999.). Lateralizacija osoba koje mucaju. 6. Strokovno srečanje logopedov Slovenije. Nova Gorica, 153 - 158.

29. Heđever, M. i Blaži, D. (1999). Nova DSP (digital signal processing) tehnologija u logopediji. 6. Strokovno srečanje logopedov Slovenije. Nova Gorica, 211 - 215.

30. Bolfan-Stošić, N i Heđever, M. (2001). Degree of Sub Harmonic Components in Infant Cries and Down Syndrome Children and Children With Dysphonia. 2nd Intrnational Workshop on Models and Analysis of Vocal Emission for Biomedical Applications, Firenca, Italija, Zbornik radova i CD (elektronski publiciran na CD-u; ukupno 7 stranica)


67

31. Martinec, R., Bolfan-Stošić, N., Heđever, M., Šerbo, B. (2002). Svijest o tijelu i akustička analiza prozodijskih osobina glasa / Body-image assesment and acoustic analysis of prosody features of voice. Umjetnost i znanost u razvoju životnog potencijala / Art and science in life potential development. Zagreb, 239 – 247.

32. Šimunjak, B., Globlek, D., Heđever, M., (2004). Voice Quality after Partial Laryngectomies. 2nd Inte'l Symposium "Tumors of the Head and Neck / Mirko Ivkić ur., Zagreb : Dept. of ORL and Head and Neck Surgery, 2004. 47-51.

33. Sardelić, S., Heđever, M. (1985). Utjecaj pojedinih terapija mucanja na relaksaciju djece koja mucaju. I Kongres logopeda Jugoslavije, Zbornik referata, Opatija, 107 - 118.

34. Stančić, Z., Mejovšek, M., Igrić, Lj., Heđever, M. (2004). Edukacijsko-rehabilitacijska znanost u sustavu društvenih i humanističkih znanosti. U: Temeljne edukacijske znanosti i metodike nastave: osnova za multidisciplinarna i interdisciplinarna istraživanja odgoja i obrazovanja: novo znanstveno polje: (zbornik radova Znanstvenog skupa "Redefiniranje sustava odgojnih znanosti", ur. Bežen, A.), Akademija odgojnih znanosti Hrvatske, Profil international, Zagreb, 79-90.

9.5.2. SUDJELOVANJE NA SKUPOVIMA: 1. Heđever, M. (1992). Koartikulacija kod dislalija. Zbornik sažetaka Istraživanja na području

defektologije - IV, Zagreb, str. 45. (usmeno izlaganje) 2. Bolfan - Stošić, N., Heđever, M. (1994). Akustičke karakteristike dječjih disfonija. Zbornik sažetaka

1. Kongresa logopeda Hrvatske. Varaždin, str. 5. (usmeno izlaganje) 3. Heđever, M., Dembitz, A., Večerina-Volić, S. (1994). Akustička analiza nazalnosti (usmeno

izlaganje). Zbornik sažetaka 1. Kongresa logopeda Hrvatske. Varaždin, str. 6. 4. Sardelić, S., Heđever, M. (1994). Neke akustičke karakteristike fluentnog govora osoba koje

mucaju u odnosu na normalan govor. Zbornik sažetaka 1. Kongresa logopeda Hrvatske. Varaždin, str. 25. (usmeno izlaganje)

5. Tambić, M., Večerina-Volić, S., Heđever, M. (1995). Zatvorena nazalnost u eksperimentalnim uvjetima. Znanstveni skup "Istraživanja govora II", Zagreb. (usmeno izlaganje)

6. Heđever, M., Sardelić, S. (1997). Vještina artikulatora osoba koje mucaju. Rehabilitacija i inkluzija, 5. znanstveni skup Fakulteta za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Zbornik sažetaka, str. 89. (usmeno izlaganje)

7. Brestovci, B., Heđever, M . i Sardelić, S. (1998). Neurogeno mucanje i glas. Istraživanja govora -III, Filozofski fakultet, Zagreb, 10. - 12.12. 1998. Zbornik sažetaka, str. 10. (usmeno izlaganje)

8. Heđever, M ., Kovačić, G. i Barišić, V. (1998). Promjene osnovnog laringealnog tona kod nastavnica. Istraživanja govora -III, Filozofski fakultet, Zagreb, Zbornik sažetaka, 20 - 21. (usmeno izlaganje)

9. Majić, K. i Heđever, M. (1998). Akustička analiza i samoprocjena glasa vokalnih profesionalaca. Istraživanja govora -III, Filozofski fakultet, Zagreb, Zbornik sažetaka, 29 - 30. (usmeno izlaganje)

10. Martinec, R., Prstačić, M., Heđever, M., Bolfan-Stošić, N., Šerbo, B. i Kraljević, N. (1998). Body-image, existential tension and voice waveform perturbation analysis. The Fourth International Congress on Physiological Anthropology, Zagreb: Institute for Anthropological Research, 46. (usmeno izlaganje)

11. Sardelić, S. Brestovci, B., i Heđever, M . (1998). Karakteristične razlike između mucanja i drugih poremećaja fluentnosti govora. Istraživanja govora -III, Filozofski fakultet, Zagreb, Zbornik sažetaka, 40 - 41. (usmeno izlaganje)

12. Heđever, M., Farago, E. i Bolfan-Stošić, N. (2001). Subjektivna procjena vokalnog zamora i somatskih poteškoća kod vokalnih profesionalaca. Zbornik sažetaka 2. kongresa logopeda Hrvatske, Moščenićka Draga, str. 43. (usmeno izlaganje)

13. Heđever, M., Sardelić, S., Zovko, I, (2001). Akustičke karakteristike fonacije kod djece s oštećenjem sluha. 1. znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem “Glas/Voice”, Opatija, Zbornik sažetaka, str. 43. (usmeno izlaganje)

14. Heđever, M., Bolfan - Stošić, N. (1997). Akustičke karakteristike glasa djece s Down sindromom. Rehabilitacija i inkluzija, 5. znanstveni skup Fakulteta za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 23. - 26.09. Zbornik sažetaka, str. 96. (poster)

15. Bonetti, L., Bolfan-Stošić, N. i Heđever, M. (2001). Karakteristike glasa nastavnika. Zbornik sažetaka znanstvenog skupa: Istraživanja govora IV, Filozofski fakultet, Zagreb, str. 40. (poster)

16. Bolfan-Stošić, N., Heđever, M. (2000). The Phenomenon of Double Fundamental Frequency in New Born Infant Cries and in Down Syndrome Children and Children With Hoarseness (poster). VIII Conference of the International Clinical Phonetics and Linguistics Association, ICPLA 2000, Edinburg, Škotska, Zbornik sažetaka, str. 27. (usmeno izlaganje)


68

17. Bolfan – Stošić, N., Heđever, M. (2001). Degree of sub-harmonic components in infant cries and in Down syndrome children and children with dysphonia. Proceedings of papers of 2nd International Workshop on Models and Analysis of Vocal Emissions for Biomedical Applications, Firenze, Italy (usmeno izlaganje)

18. Brozović, B., Heđever, M. (1994). Acoustic Analysis of Infant Vocalization. European Research Conference: The Development of Sensory, Motor and Cognitive Capabilities in Early Infancy - from Sensation to Cognition. Acquafredda di Maratea, Italija. (poster)

19. Kovačić, G., Heđever, M. i Buđanovac, A. (1999). Voice Changes as a Function of Vocal Rehearsal: A Study With Professional Singers and Dancers. 3rd Pan European Voice Conference, Utrecht, Nizozemska. (poster)

20. Bolfan-Stošić, N i Heđever, M. i Sardelić, S. (2001). Acoustical Analysis of Sound Errors in Children With Articulation Disorders. 4rd Pan European Voice Conference, Stockholm, Švedska, Zbornik sažetaka, str. 6. (poster)

21. Prstačić, M., Heđever, M. i Bolfan-Stošić, N. (2001). Creative Therapy and Acoustical Voice Wave-Form Analysis in Breast Cancer Patients. Music in Education, Therapy and Rehabilitation / Art Therapy in Psycho-Oncology, Zagreb. (usmeno izlaganje)

22. Šimunjak, B., Bolfan-Stošić, N., Heđever, M. i Štajner-Katušić, S. i (2001). Glasovna analiza nakon parcijalnih zahvata na larinksu. V. međunarodni simpozij verbotonalnog sistema: multisenzorika i govor, SUVAG, Zagreb, str. 18. (usmeno izlaganje)

23. Šimunjak, B., Heđever, M., Štajner-Katušić, S. i Bolfan-Stošić, N. (2001). Govor nakon uvulopalatofaringoplastike. V. međunarodni simpozij verbotonalnog sistema: multisenzorika i govor, SUVAG, Zagreb, str. 87. (usmeno izlaganje)

24. Bolfan – Stošić, N., Awan, S., Heđever, M. (2002). The Role of Acoustical Methods in Characterizing Voice Type. 6. znanstveni skup s međunarodnim učešćem. Istraživanja u edukacijsko-rehabilitacijskim znanostima, 23-25 listopada, Zagreb, 2002. (usmeno izlaganje)

25. Ereš, I., Carek, V., Heđever, M. (2002). Phonetic Disorders in Complete Upper Denture Wearers. Acta Stomatologica Croatia, Dubrovnik, 36 (3), 345 (usmeno izlaganje)

26. Heđever, M., Bonetti, A. (2002). Razlike u akustičkim karakteristikama glasova pušača i nepušača, 6. znanstveni skup Istraživanja u edukacijsko-rehabilitacijskim znanostima, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (usmeno izlaganje)

27. Globlek, D., Šimunjak, B., Ivkić, M., Heđever, M., Bonetti, L. (2003): Usporedba glasa nakon near-total laringektomije i ugradnje Provox 2 proteze. III. Kongres Hrvatskog društva za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju. Plitvice, 21 - 24. 5. 2003., Knjižica sažetaka, str. 88. (usmeno izlaganje)

28. Šimunjak, B., Heđever, M. (2003). Novi instrumenti za ocjenu razumljivosti kvalitete života nakon poštedne kirurgije larinksa. III. Kongres Hrvatskog društva za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju. Plitvice, Knjižica sažetaka, str. 89. (usmeno izlaganje)

29. Šimunjak, B., Heđever, M., Globlek, D., (2003). Novi instrumenti za ocjenu razumljivosti glasa i kvalitete života nakon poštedne kirurgije larinksa. III. kongres Hrvatskog društva za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju / Došen, D. (ur.). - Zagreb: Hrvatsko društvo za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju, 90. (usmeno izlaganje)

30. Šimunjak, B., Heđever, M., Ivkić, M., Zurak, K., Štajner-Katušić, S. (2003). Akustička analiza glasa nakon parcijalnih laringektomija. Treći kongres Hrvatskog društva za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju / Došen, D. (ur.). - Zagreb: Hrvatsko društvo za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju, 88. (usmeno izlaganje)

31. Zovko, I. i Heđever, M. (2001). Specifičnosti glasa kod djece s težim oštećenjem sluha i gluhoćom. V. međunarodni simpozij verbotonalnog sistema: multisenzorika i govor, SUVAG, Zagreb, str. 19. (poster)

32. Heđever, M., Prstačić, M., Bolfan-Stošić, N., Bonetti, A., Bonetti, L. (2002). Glas i psihosomatika/Voice and Psychosomatic.. International Symposium, Art and Science in Life potential development, Hvar, (poster)

34. Heđever, M., Farago, E., Bonetti, A., Bonetti, L. (2002). Usporedba subjektivnih i objektivnih procjena glasa vokalnih profesionalaca. 6. znanstveni skup Istraživanja u edukacijsko-rehabilitacijskim znanostima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, listopad 2002. (poster)

35. Heđever, M., Bolfan-Stošić, N., Farago, E., Bonetti, A., Bonetti, L. (2002). Usporedba subjektivnih i objektivnih procjena glasa vokalnih profesionalaca. 6. znanstveni skup "Istraživanja u edukacijsko- rehabilitacijskim znanostima", Zagreb, Hrvatska, 23-25.10.2002. (poster)


69

36. Šimunjak, B., Heđever, M. (2002). Evaluation of communication abilities after conservative laringeal surgery. Danube symposium, International otorhinolaryngologic congress, Dubrovnik, 138-139. (poster)

37. Bonetti, A., Heđever, M., Šimunjak, B., Globlek, D. (2005): Subjektivna procjena glasa nakon parcijalne laringektomije. Treći znanstveni kongres logopeda Hrvatske: Razvoj i nove perspektive u jezičnoj i govornoj terapiji i dijagnostici, Dubrovnik. (poster)

38. Heđever, Mladen; Bonetti, Ana; Bonetti, Luka (2002). The voice quality of vocal professionals and non-professionals in relation to the smoking status. Vth International Voice Symposium, The Professional Voice Salzburg: Austrian Voice Institute, 42-42. (usmeno izlaganje)

39. Prstačić, M., Sabol, R., Kraljević, N., Heđever, M., Bolfan-Stošić, N., Martinec, R., Šerbo, B., Nikolić, B. (2001). Creative therapy and psycho-social rehabilitation of breast cancer patients. Psycho-Oncology: Psichooncology in a United Europe – Changes & Challenges, Heidelberg. Supplement July/August 10, 4; 43, (usmeno izlaganje)

40. Aličić, S., Iličković, M., Ibrahimagić, A., Heđever, M., Salihović, N. (2003). Acoustic characteristic of pre-school children voices as prerequisite for successful occupational orientation. First B&H Congress of occupational medicine, Tuzla. (usmeno izlaganje)

41. Blaži, D., Heđever, M., Bonetti, A., Bonetti, L. (2003). Od "brbljanja" do govora - pilot istraživanje, usmeno izlaganje, 1. Slovenski kongres logopedov, Bled, Slovenija, 23, (usmeno izlaganje)

42. Ibrahimagić, A. , Heđever, M., Salihović, N., Aličić, S, Junuzović, L. (2003). Smoking as causes of somatic and vocal changes in future vocal proffesional workers. First B&H Congress of occupational medicine, Tuzla. (usmeno izlaganje)

43. Prstačić, M., Sabol, R., Kraljević, N., Heđever, M., Bolfan-Stošić, N., Martinec, R., Šerbo, B., Nikolić, B., Rešetić, J., Lukač, J., Stephan, J. i Čepulić, M. (2001). Creative Therapy and Psycho-Social Rehabilitation of Breast Cancer Patients. 11th Conference of the European Society for Psychosocial Oncology: Psichooncology in a United Europe – Changes & Challenges, Heidelberg. (poster)

44. Bonetti, A. i Heđever, M. (2006). Voice problems among vocal professionals in Croatia. 3rd World Voice Congress, Istanbul, Turska. (poster)

9.5.3. STRUČNE PUBLIKACIJE I POMAGALA: 1. Heđever, M. (1998): Logopedski set - Behringer. Digitalno pomagalo u rehabilitaciji slušanja i

govora. 2. Heđever, M. (2000): Logopedski priručnik za rad s uređajem Ultracurve Pro DSP8024 (primjena

digitalnog signalnog procesiranja). Priručnik sadrži 60 stranica teksta s tabličnim i grafičkim prikazima.

3. Heđever, M. (2000): Light stimulator (elektronski uređaj - dodatak logopedskom setu). 4. Heđever, M. (2004): Slušni integracijski trening: terapija glazbom (materijal sadrži 8 editiranih

audio CD-a s priručnikom). 5. Heđever, M. (2005): Slušni trening (audio-vizualni edukacijski set: sadrži 4 audio CD-a i

slikovnicu). 6. Pregun, Z., Heđever, M. (2005): Učimo slušati (računalni program za uvježbavanje i procjenu

slušne percepcije). 7. Heđever, M. (2007): Audio - kalibrator (uređaj za kalibraciju slušalica prilikom provođenja

kompjutorske audiometrije ili pomoću Audio testa za ispitivanje sluha). 9.5.4. TESTOVI: 1. Heđever, M. (2007): Audio test - ispitivanje sluha (Sadrži 2 audio CD-a, priručnik s uputama i

grafikonima za odgovore). 2. Heđever, M. (2008): Test filtriranih riječi. Test za ispitivanje poremećaja slušnog procesiranja. 3. Heđever, M. (2008): Test govora u buci. Test za ispitivanje poremećaja slušnog procesiranja. 4. Heđever, M. (2008): Dihotički test riječi. Test za ispitivanje poremećaja slušnog procesiranja. 5. Heđever, M. (2008): Dihotički test rečenica. Test za ispitivanje poremećaja slušnog procesiranja.


70

10. SKRAĆENE UPUTE ZA RUKOVANJE

Digitalni logopedski set sastoji se od tri zasebna uređaja (donja slika). MIKROFONSKO PREDPOJAČALO PROCESOR ZVUKA POJAČALO ZA SLUŠALICE

Svaki od uređaja se pali/gasi na crnom dugmetu s desne strane

Na ovoj skici prikazana je lijeva strana mikrofonskog predpojačala na koje je priključen mikrofon (ako se koriste dva mikrofona, tada je aktivno i desno predpojačalo. Na lijevoj strani nalaze se dva četvrtasta gumba (zeleno i crveno) koja moraju biti trajno pritisnuta tako da svijetle). Svi ostali gumbi moraju biti isključeni (ne svijetle) i nacrtani su bijelom bojom. Od 6 potenciometara (okrugli gumbi koji se mogu okretati) važno je samo prvi s lijeva i šesti (krajnji desni) okrenuti u položaj ''11 sati'' kako je i prikazano na ovoj skici. Ako se uz logopedski set koristi mikrofon B-5 (Behringer) najbolje je na njemu sklopku postaviti u srednji položaj. Na mikrofonu mora biti kapsula sa srcolikom

oznakom za usmjerene kardioidne mikrofone (ne s okruglom oznakom za neusmjerene, omni - direkcionalne mikrofone). Na pojačalu za slušalice na krajnjoj lijevoj strani (MAIN SECTION) potrebno je potenciometar (MASTER VOLUME) okrenuti u položaj ''11 sati''. Na svakome od 4 identična kanala (za 4 para slušalica) sve potenciometre treba postaviti u gornji položaj (''12 sati'') a prema potrebi glasnoću za dotične slušalice smanjiti ili povećati okretanjem OUTPUT LEVEL potenciometra (dolje desno). Sva tri četvrtasta dugmeta na svakome od kanala ostaju isključena (ne svijetle). Slušalice se priključuju na mjesta s oznakom PHONES OUT.

BASS

podešavanje mikrofonskog signala i glasno će

MIKROFONSKO PREDPOJA ALOČ

POJA ALO ZA SLUŠALICEČ

glasnoća na slu pojedinačno

šalicama

OUTPUT MIC GAIN

MASTER LEVEL

ne smije svijetliti

OPTIMALAN POLO AJ POTENCIOMETARA (ATENUATORA)Ž

(ZA POSTIZANJE UGODNE GLASNO E S ŠUMO )Ć MINIMALNIM M

OUPUT LEVEL

TREBLE

BALANCE

MAIN SECTION

slušalicešalice

glasnoćaza sve slu

dugme pritisnuto i svijetli

Kardioidna (srcolika) kapsula

skopku postaviti u srednji položaj


71

U logopedskom setu u srednjem uređaju (procesoru zvuka) memorirani su gotovi programi za rad (pogledati u poglavlju LISTA PROGRAMIRANIH FILTARSKIH KRIVULJA (str. 41). Programe pozivamo iz memorije na jednostavan način: ako na displeju uređaja ne vidimo ispisanu listu s programima, pritisnut ćemo tipku MEMORY i lista s programima će se pojaviti na ekranu. U gornjem lijevom uglu ekrana nalazi se pravokutnik u kojem pišu opcije MEM – 1 ili MEM – 2. Uzastopnim pritiskanjem tipke MEMORY mijenja se opcija a za nastavak biranja programa mora se ostaviti opcija MEM – 1. Zatim okrećemo veliki okrugli crni gumb tako da osvijetlimo program (optimalu) koji želimo koristiti. Odabrani program pozivamo iz memorije tako da veliki gumb pritisnemo uzastopno dva puta i odabrani program se čuje u slušalicama.

COMPARE

RTA

METER

A

DE Q

BMEMORY

PAGE PEQ

DY N

GEQ

FBDWIDTH

I/OUTILITY BY PASS

COMPARE

RTA

METER

A

DE Q

BMEMORY

PAGE PEQ

DY N

GEQ

FBDWIDTH

I/OUTILITY BY PASS

COMPARE

RTA

METER

A

DE Q

BMEMORY

PAGE PEQ

DY N

GEQ

FBDWIDTH

I/OUTILITY BY PASS

4. PRITISNUTI TIPKU RTA (ako želimo spektralni prikaz)--- ova opcija nije obvezna ---

1. PRITISNUTI TIPKU MEMORY (1 ili 2 puta)

0. INITIAL DATA

2. 3. Z

S-OPTIMALA-OPTIMALA

1. SLOBODAN PROGRAM

3. VELIKI GUMB PRITISNEMO 2 PUTA

2. OKRETANJEM VELIKOG GUMBA BIRAMO PROGRAM

UPUTE ZA BIRANJE PROGRAMA

MEM2

MEM1

ispravno pogrešno


72

Ova je opcija korisna u radu s mucanjem a može se koristiti i kod dizartrije radi blagog usporavanja i smirivanja govora. Opcija DELAY nalazi se u programu br. 43 i potrebno ga je pozvati iz memorija na isti način kako se biraju i drugi programi. Delay je već u startu podešen na 100 milisekundi kašnjenja što je u većini slučajeva optimalno u terapiji. Nadalje, uz delay se automatski vrši i spektralna modifikacija govornog signala tako da je zvuk tamniji (''sjenčenje'') s pojačanim nižim frekvencijama što pogoduje opuštanju muskulature larinksa te pridonosi smanjenju grčeva u govoru. Dakle, opcija delay na ovom uređaju kombinira istovremeno dva poželjna efekta: DAF (delayed auditory feedback) i FAF (frequency auditory feedback).

Ako želimo promijeniti vrijeme kašnjenja, još moramo pritisnuti tipku I/O (označena na skici). Tada nam se na displeju prikazuje vrijeme kašnjenja (grafički i numerički) a želimo li ga mijenjati jednostavno okrećemo veliki okrugli gumb u jednu ili drugu stranu. Za korisnike koji žele različite kombinacije DAF-a i FAF-a (lijevo – desno), može se jednostavno aktivirati i ova mogućnost. Na digitalnom logopedskom setu moguće je istovremeno dobiti kombinaciju delay-a i bilo kojeg drugog programa (npr. ako istovremeno tretiramo dislaliju i mucanje). Tada ćemo prvo iz memorije pozvati program za dislaliju te nakon toga pritisnuti tipku I/O. Otvara nam se prikaz delay-a a okretanjem velikog gumba podešavamo kašnjenje.

BYPASS opcija (''D – KANAL'') U bilo kojem programu na logopedskom setu možemo brzo i jednostavno dobiti ''D – kanal'' (direktan nefiltrirani zvuk) koji nam može biti od koristi ako tijekom terapije imamo potrebu nešto pojasniti pacijentu. Kako bi nas bolje razumio, prebacujemo se na D – kanal, a nakon našeg pojašnjenja, ponovo se vraćamo na rad u odabranom programu. Ova se opcija dobiva vrlo jednostavno: pritisnemo tipku s oznakom BYPASS i držimo je jednu sekundu (dok se na njoj ne upali crvena lampica). Tada tipku otpustimo i uređaj ne D-kanalu. Za isključivanje ove opcije ponovno pritisnemo BYPASS i držimo jednu sekundu (crvena lampica se gasi) a uređaj nastavlja rad u odabranom programu.

DELAY

COMPARE

RTA

METER

A

DEQ

BMEMORY

PAGE PEQ

DYN

GEQ

FBDWIDTH

I/OUTILITY BYPASS

3. OKRETANJEM VELIKOG GUMBA BIRAMO ŽELJENI DELAY

1. IZABRATI PROGRAM 43

2. PRITISNUTI TIPKU I/O

TRENUTNO DOBIVANJE DIREKTNOG KANALA- PRITISNUTI TIPKU BYPASS (držati oko 1 sec dok se na tipki ne upali lampica)- ZA ISKLJUČIVANJE PONOVO PRITISNUTI TIPKU (dok se lampica ne ugasi)

Delay može raditi u kombinaciji s bilo kojim programom tako da prvo iz memorije u

zatim pritisnemo I/O tipkui podesimo vrijeme delay-a.

čitamo program koji trebamo a

NAPOMENA:


73

SLUŽI ZA MJERENJE RAZINE GLASNOĆETE UVJEŽBAVANJE I KONTROLU GLASNOĆE GOVORA

COMPARE

RTA

METER

A

DE Q

BMEMORY

PAGE PEQ

DY N

GEQ

FBDWIDTH

I/OUTILITY BY PASS

1. IZABRATI PROGRAM KOJI ŽELIMO

FONOMETAR

3. UZASTOPNIM PRITISKOM NA TIPKU “METER” BIRAMO RAZLIČITE PRIKAZE - peak/rms meter - VU meter

2. PRITISNUTI TIPKU “METER”

AKO JE POTREBNO - PRITISKATI TIPKU “A” DOK SE NA EKRANU NE POJAVI OZNAKA “OUTPUT”

AKO BIRMO PROGRAM BROJ 44 NA KOJEM ZVUK

ŽELIMO SAMO VIZUALIZIRATI INTENZITET GOVORAČUJEMO NA

D - KANALU

Već je ranije u jednom poglavlju detaljno opisan FONOMETAR (VOICE LEVEL METAR) kada se koristi originalni mjerni mikrofon. Ako uz digitalni logopedski set niste naručili mjerni mikrofon a željeli bi koristiti opciju prikaza intenziteta zvuka, pozvat ćemo iz memorija program 44 (može i u svim drugim programima).

Fonometar uključujemo jednostavno pritiskom na tipku METER na procesoru zvuka. Prema potrebi pritisnemo više puta dok nam se na ekranu ne pojavi METER – 1 (pisat će PEAK / RMS METER). Govorom u mikrofon ''traka'' grafičkog prikaza pomicati će proporcionalno intenzitetu zvuka. Optimalnom glasnoćom traka će dosezati otprilike do pola ekrana. Ukoliko govorimo preglasno, traka će prelaziti preko polovine u desnu stranu. Međutim, ovaj prikaz ne omogućuje stvarno mjerenje intenziteta u SPL decibelima već samo relativne vrijednosti. Puno je bolja opcija s uporabom pravog mjernog mikrofona. Tada tipku METER pritišćemo sve dok se na ekranu ne pojavi opcija METER – 2; pisat će SPL – METER (SOURCE: RTA/MIC IN). Detaljan opis SPL – metra opisan je u jednom od prethodnih poglavlja.


74

Digitalni logopedski set ima ugrađenu i opciju analizatora zvuka u realnom vremenu (RTA: REAL-TIME ANALIZER). RTA je koristan kao pomoćno sredstvo vizualizacije zvuka i možemo ga koristiti kod svih vrsta vježbi fonacije (terapija i impostiranje glasa, disfonije, vježbe fonacije kod mucanja, CP, Parkinsonove bolesti i sl.). Pacijentu treba dati uputu da pokušava fonirati glas tako spektralni prikaz bude što mirniji (vertikalni stupčići – ''bar'' moraju mirovati i zadržati što stabilnije visine). Ako stupci variraju po visini, znači da je u glasu prisutan tremor, podrhtavanje ili pojačani šum. Najviši stupac koji se pojavi u lijevom dijelu ekrana (oko 100 do 300 Hz) pokazuje fundamnetalnu frekvenciju (osnovni laringealni ton) i njegova vrijednost ovisi o dobi i spolu pacijenta. Ukoliko želimo glas postaviti u ''niži'' (tamniji) ili ''viši'' (svjetliji) registar, pacijenta ćemo instruirati da prati samo taj stupac fundamnetalnog tona ta da ga svojim glasom pomiče lijevo ili desno (niži ili viši glas).

Parametre analizatora podešavamo u meniju RTA-1 i RTA-2 (menije mijenjamo uzastopnim pritiskom tipke RTA). Malim tipkama A i B na procesoru mijenjamo pojedine opcije dok ne dobijemo vrijednosti koje su prikazane na ovoj skici (podešavanje se vrši samo jednom i procesor trajno pamti podešene parametre). Ako su parametri već podešeni, pritiskat ćemo tipku RTA dok nam se ne pojavi spektralni prikaz preko cijelog ekrana (bez parametara koje smo malo prije podešavali). Okretanjem dva manja okrugla gumba na procesoru možemo podešavati visinsku skalu tako da prema potrebi istaknemo samo najjače vrhove spektra (fundamentalnu frekvenciju i njene harmonika) a da potisnemo ostale nebitne komponente spektra.

1. IZABRATI ŽELJENI PROGRAM

REAL - TIME ANALYZER

COMPARE

RTA

METER

A

DE Q

BMEMORY

PAGE PEQ

DY N

GEQ

FBDWIDTH

I/OUTILITY BY PASS

2. PRITISNUTI TIPKU RTA

3. TIPKOM “PAGE” MOŽEMO IZABRATI 3 NAČINA PRIKAZA

PRITISKOM TIPKE “PAGE” NA “RTA -3” DOBIVAMO UVEĆANI PRIKAZ SPEKTRA

PAGE

-

PRITISKANJEM TIPKE “A” IZABRATI A

4. PRITISKATI TIPKU DOK SE NA EKRANU NE POJAVI OZNAKA

PAGERTA-1, 2 ili 3

3

-

PRITISKANJEM TIPKE “B” IZABRATI (ILI IZABRATI “HOLD” AKO ŽELIMO USPOREDITI SPEKTAR)

B

-

PRITISKANJEM TIPKE “A” IZABRATI A

-

PRITISKANJEM TIPKE “B” IZABRATI B

RTA

RTA

RTA

PODEŠAVANJE PRIKAZA(okretanjem gornjeg ili donjeg gumba)

PODEŠAVANJE VIDLJIVOSTIDINAMIKE SPEKTRA

PODEŠAVANJE INTENZITETSKERAZINE SPEKTRA

2

1

PRIRUČNIK ZA DIGITALNI LOGOPEDSKI SET - Naslovna · DODATNA AUDIO - STIMULACIJA Kada želimo...

Documents

Transcript of PRIRUČNIK ZA DIGITALNI LOGOPEDSKI SET - Naslovna · DODATNA AUDIO - STIMULACIJA Kada želimo...