PRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA REVITALIZACIJU · PDF filePRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA...
Transcript of PRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA REVITALIZACIJU · PDF filePRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA...
PRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA REVITALIZACIJU OKRUGLOG PAVILJONA U LESKOVCU - Dokument stručne javnosti - A U T O R I: Srđan Dimitrijević, dipl.ecc (vođa stručnog tima) Donka Petković, dipl. ing. arh. Dr Dragana Pavlović, dipl.ing.arh. Mira Rangelov, dipl. ing. arh. Dragana Madžarac-Savić, dipl. prav. Dragana Lazić, dipl.ing.arh. Gordana Mitić, dipl.ing.arh.
8//20
15
EPuS-Leskovac
8//2015
2
UVODNE NAPOMENE
Ovaj dokument predstavlja rezultat angažovanja stručne javnosti Leskovca na razrešavanju
dileme o daljoj sudbini lokalne sajamske građevine (“Okrugli paviljon”), što je aktuelizovano
predlogom većinskog vlasnika Leskovačkog sajma da se ova građevina ukloni, a na to mesto
sagradi stambeno-hotelski blok. S obzirom na javno pokrenutu i, od strane lokalnih donosioca
odluka, prihvaćenu inicijativu stručne javnosti da se ovaj predlog odbije, njeni nosioci su -
ohrabreni konstruktivnim odnosom lokalne vlasti prema ovom pitanju - nastavili da rade na
definisanju održivog rešenja i rezultat toga je ovaj preliminarni biznis plan. Dokument je urađen
u organizaciji EPuS-a Leskovac kao jednog od inicijatora ovih aktivnosti, a u skladu sa
relevantnim Smernicama Saveta Evrope i po metodologiji Priručnika za izradu i implementaciju
biznis planova za rehabilitaciju nepokretnih kulturnih dobara (redaktor H. Mikić).
SADRŽAJ
I VREDNOVANJE OKRUGLOG PAVILJONA I UTVRĐIVANJE NJEGOVOG ZNAČAJA 4 A. Pristup vrednovanju 4 B. Vrednovanje Okruglog paviljona 6
1) Opis i istorijat objekta 6 2) Istorijski značaj 9 3) Ambijentalna vrednost 10 4) Urbanistička vrednost 10 5) Estetski značaj 11 6) Naučno-istraživački značaj 12 7) Vrednost retkosti 12 8) Vrednost reprezentativnosti 13 9) Vrednost celovitosti 13
10) Socijalna vrednost 14 11) Simbolička vrednost 15 12) Društveni značaj 15 13) Vrednost autentičnosti 16
PRELIMINARNI BIZNIS PLAN ZA REVITALIZACIJU
OKRUGLOG PAVILJONA U LESKOVCU
3
14) Vrednost izvornosti 16 II CILJEVI REVITALIZACIJE OKRUGLOG PAVILJONA 18
A. Opšti cilj 18 B. Specifični cilj 23
III AKTIVNOSTI ZA OSTVARIVANJE CILJEVA REVITALIZACIJE 29 A. Gorući problemi 29 B. Aktivnosti 32
IV ANALIZA OKRUŽENJA, EKONOMSKO VREDNOVANJE I REVITALIZACIONI POTENCIJAL
39
A. Globalno, evropsko i nacionalno okruženje 39 B. Lokalno okruženje 46 C. Ekonomsko vrednovanje i revitalizacioni potencijal Okruglog paviljona 50 D. Finansijski aspekt 52
V. PRILOZI 54
SAŽETAK
Okrugli paviljon u Leskovcu predstavlja prvi u Evropi, a drugi u svetu objekat građen po rešenjima
jednog od pionirskih, revolucionarnih iskoraka u dizajnu i graditeljstvu, prepoznatom i
vrednovanom kao kulturno nasleđe XX veka (“Dorton Arena”, SAD). Uprkos izuzetnom društvenom,
istorijskom, estetskom i naučno-istraživačkom značaju ove građevine, te njenoj urbanističkoj,
ambijentalnoj, simboličkoj i socijalnoj vrednosti, kao i njenoj vrednosti retke, autentične, celovite,
reprezentativne i izvorne tvorevine ljudskih ruku, ovo kulturno dobro prepušteno je propadanju, a
njegov većinski vlasnik predlaže njegovo uklanjanje. Civilizacijsko-razvojna logika koju sledi
današnja generacija Leskovčana, već sama po sebi, opredeljuje drugačiju sudbinu ove izuzetne
građevine. Ona može i treba da bude iskorišćena za stvaranje održive konkurentske pozicije
Leskovca na globalnom tržištu lokacija, što je prvi, osnovni i najvažniji uslov za poboljšanje životnih
izgleda svakog pojedinca na ovim prostorima. Ona će to i biti, ukoliko bude revitalizovana u
kreativno-inovacioni centar, kao najdelotvorniji način da se iskoristi ono najbolje što je 8
milenijuma razvoja ljudskog života proizvelo na ovim prostorima, a to je – kreativni kapital
Leskovca. Analize pokazuju da globalno, odnosno evropsko okruženje, kao nikada do sada, pruža
šansu za razvoj kreativne ekonomije, ali i da nacionalno okruženje sve brže ide tim putem. Analize
takođe pokazuju da - ukoliko bi lokalni kreativni sektor podigao svoje učešće u lokalnoj
novostvorenoj vrednosti samo do nivoa nacionalnog proseka - Leskovac bi bio bogatiji za 28,8
miliona evra godišnje, uz indirektan uticaj na otvaranje oko 800 novih radnih mesta u
komplementarnim delatnostima. Prvi korak na tom putu predstavlja realizacija ovog biznis plana,
gde ulaganje od 750.000,00 evra donosi samoodrživost za građevinu, posao za stotinak ljudi u
realnoj ekonomiji, poboljšanje ekonomskih izgleda za ceo jug Srbije ……
4
I. VREDNOVANJE OKRUGLOG PAVILJONA I UTVRĐIVANJE NJEGOVOG
ZNAČAJA
A. Pristup vrednovanju
Kulturna baština predstavlja nasleđe fizičkih artefakata i nematerijalnih osobina neke grupe ili
društva, koje čini ostavštinu prošlih generacija i brižno se čuva u sadašnjosti kako bi bilo
ostavljeno u nasleđe za dobrobit budućim generacijama.1 Ona se neprekidno stvara, razvija,
reinterpretira i inspiriše savremeno stvaralaštvo, inovacije i razvoj kreativne privrede.2 Okvirna
kovencija Saveta Evrope o vrednosti kulturne baštine za društvo (tzv. Faro konvencija, 2005)
kulturnu baštinu određuje kao skup dobara nasleđenih iz prošlosti koje ljudi identifikuju,
nezavisno o vlasništvu, kao odraz i izraz svojih vrednosti, verovanja, znanja i tradicija koje su u
stalnom procesu evoluiranja. Ona uključuje sve aspekte okruženja koji proizilaze iz međusubnog
delovanja ljudi i mesta u vremenu. Kada je reč o materijalnoj kulturnoj baštini, ona uključuje
građevine i istorijske lokalitete, spomenike, artefakte i dr. što se smatra vrednim za budućnost
kao arhitektonski, arheološki, naučno ili tehnološki značajno kulturno delo. U tom smislu, Okrugli
paviljon Leskovačkog sajma svrstava se u građevinsko-arhitektonske objekte od posebnog
kulturnog značaja, koji je odgovarajućim Aktom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš3 svrstan
u nepokretna kulturna dobra.
Značaj kulturne baštine za ljudsko društvo u celini je nemerljiv, jer ona pre svega doprinosi
jačanju kulturnog identiteta pojedinca i društva u celini, unapređenju kulture i načina života i
uspostavljanju vrednosnog kontinuiteta sa tradicijom. “Kulturno nasleđe je čuvar kulturnih
kodova i arhetipova koji definišu autentično stvaralaštvo određenog prostora i smisao našeg
1 Današnje shvatanje kulturne baštine izraženo je u dvema UNESCO-vim konvencijama: konvenciji o zaštiti svetske kulture i prirodne baštine (1972) i Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine (2003). Sadržaj ovih konvencija nastao je dugogodišnjim radom multidisciplinarnih timova stručnjaka, a njihova važnost sadržana je u činjenici da su postale obaveznim dokumentima, ratifikovanim u većini država, uključujući i Srbiju. Kulturna baština se najčešće deli na: a) Materijalnu (fizičku) kulturnu baštinu koju čine izuzetne građevine (svetovne ili sakralne), spomrnici i materijalna umetnička dela; b) Nematerijalna kulturna baština koju čine usmene tradicije i izrazi, jezik, znanja i veštine koje se tiču prirode i svemira, društvene prakse rituali i svečani događaji, izvođačke umetnosti, tradicionalni zanati. 2 Priručnik za izradu i implementaciju Biznis plana za rehabilitaciju nepokretnih kulturnih dobara (po metodologiji Saveta Evrope), http://www.heritage.gov.rs/cirilica/Download/BIZNIS_PLAN_za_rehabilitaciju_NKD_elektronska_verzija.pdf (23.06.2015) 3 Akt o uslovima očuvanja, održavanja i korišćenja nepokretnih kulturnih dobara, kao i dobara koja uživaju prethodnu zaštitu i utvrđenim merama zaštite., 23.04.2010.
5
postojanja. Ono pruža inspiraciju za savremeno stvaralaštvo, inovacije i razvoj kreativne privrede.
Odgovoran odnos društva prema kulturnom nasleđu glavni je preduslov za razvoj kreativne ekonomije i
ključna komponenta međunarodnih odnosa”4.
Za društva i lokalne zajednice koje su suočene sa tranzicionim izazovima, očuvanje i zaštita
kulturne baštine – u ovom slučaju Okruglog paviljona u Leskovcu – predstavlja utoliko pre
jedinstvenu priliku da istorijski hod Leskovca ka slobodnom tržišnom društvu, tj. kulturi
individualne slobode, koji je posle drugog svetskog rata zadugo prekinut5 višedecenijskim
sistemskim, ideološko-političkim isključivanjem Srbije iz evropske civilizacije, dobije svoj snažan
i trajni impuls. Kao element kulturne baštine, Okrugli paviljon može da postane generator razvoja
kreativne ekonomije na jugu Srbije i, na toj osnovi, bitan faktor integrisanja ovog područja u
evropsko i globalno tržišno društvo. Njegovo oživljavanje na ekonomski održivim osnovama
otvara mogućnost za uspostavljanje jednog suštinskog, decenijama blokiranog, dijaloga između
donosioca odluka i građana, privatnog, javnog i civilnog sektora, prošlosti i budućnosti itd.
Uspostavljanje ovog dijaloga unutar lokalne zajednice od ključne je važnosti, jer je reč o onom
nivou odlučivanja na kome pojedinac jedino i može da doživi sopstveni život kao kvalitet.
U procesu zaštite Okruglog paviljona kao kulturnog nasleđa, obavezna je primena metodološki
ispravnog, logičnog i sistematičnog pristupa zasnovanog na opšte ustanovljenim principima
tehničke zaštite objekata graditeljskog nasleđa, posebno kada je reč o: principu očuvanja
autentičnosti objekta i njegovih vrednosti; principu stalnosti objekta na mestu na kojem je
sagrađen; principu dokumentarnosti i kontinuiteta rada; principu multidisciplinarne saradnje6. S
obzirom na to da važi kao pravilo, da stalno korišćenje predstavlja najbolji način za očuvanje
duhovnih vrednosti koje jedno kulturno dobro poseduje, revitalizacija Okruglog paviljona mora
da podrazumeva primenu: a) Principa kontinuiteta funkcija, tj. uključivanje graditeljskog nasleđa
u sve oblike društvenog i prostornog planiranja; i b) Principa odgovarajuće funkcije, tj.
4 Kulturno nasleđe – osnova razvoja kreativne ekonomije, H.Mikić, II Forum kreativne ekonomije, 07.11.2014. 5 Leskovac je do početka drugog svetskog rata važio za industrijsko i modernizacijsko uporište Balkana. Nakon drugog svetskog rata, sa uvođenjem sistema socijalnog inženjeringa, razvoj grada je sistemski blokiran, tako da danas Leskovac spada u nerazvijene delove zemlje, sa upola nižim BDP-em po stanovbiku u odnosu na nacinalni prosek. 6 Aladžić V. (2007), Opšti principi u primeni tehničke zaštite spomenika graditeljskog nasleđa, preuzeto sa http://www.heritage.gov.rs/cirilica/Download/BIZNIS_PLAN_za_rehabilitaciju_NKD_elektronska_verzija.pdf (23.06.2015)
6
određivanje primerene nove funkcije. Na toj osnovi, ostvaruje se primarni cilj očuvanja i zaštite
kulturnog nasleđa, a to je zadržavanje njene istorijske autentičnosti i integriteta7.
Kada je reč o Okruglom paviljonu, primena ovih principa utoliko je olakšana, što je reč o dobru
čija namena nije prestala, niti je prevaziđena savremenim načinom života. Naprotiv, savremeni
razvoj, globalizacija u formi tržišnog društva, aktuelnost evropskih integracija i reformski
imperativ zemlje, multiplicirali su značaj mogućnosti koje su vezane za egzistenciju ovakvih
objekata. Imajući to u vidu, kao logična mera u funkciji ostvarenja kontinuiteta postojanja ovog
graditeljskog nasleđa nameće se njegova revitalizacija8. U konkretnom slučaju, reč je o postupku
koji posmatra kulturno dobro kao celinu i u njemu rešava postojeće funkcionalne probleme, ne
postavljajući sebi ograničenje koje svodi funkciju objekta isključivo na njegovu dotadašnju
funkciju. Iskusta pokazuju, da je primena ovog postupka dala posebno dobre rezultate prilikom
obnavljanja i oživljavanja napuštenih kulturnih dobara. U tom smislu, cilj revitalizacije nije samo
obnova i oživljavanje zapostavljenog kulturnog dobra, nego i uspostavljanje veza i ravnoteže
između starih i novih urbanih tkiva.
B. Vrednovanje9 Okruglog paviljona
Značaj kulturnog nasleđa ogleda se u njegovim vrednostima, te je iz tog razloga razumevanje i
artikulisanje ovih vrednosti od suštinskog značaja. Obeležja koja Okrugli paviljon kvalifikuju kao
kulturno dobro ispunjavaju sledeće kriterijume:
Okrugli paviljon Leskovačkog sajma nalazi se u onom delu Leskovca koji predstavlja istorijsko
jezgro grada10. Kao javni prostor, ovaj deo grada počinje da dobija svoju fizionomiju od kraja
XVIII veka, kada je tadašnja turska vlast prepoznala njegov javni značaj i odlučila da se na tom
mestu sagradi Šašit-pašin saraj (1790) - najreprezentativnija građevina tog doba na ovim
7 Isto kao pod 2, str.27. 8 Isto kao pod 2, str. 28 9 Thorsby, D. (2001), Economics and Culture, Cambridge University Press, prema Biznis plan za rehabilitaciju nepokretnih dobara, H. Mikić, str.30 http://www.heritage.gov.rs/cirilica/Download/BIZNIS_PLAN_za_rehabilitaciju_NKD_elektronska_verzija.pdf, preuzeto 24.06.2015. 10 Prema arh. D. Petković Leskovac – Biografija grada, Leskovac, Istorijski arhiv, Surdulica – Delux print, 2014.
1) Opis i istorijat objekta
7
prostorim (porušena 1892. godine). Današnji urbanističko-planski tretman ovog dela grada
počinje da se oblikuje od kraja XIX veka, kada je plan za rekonstrukciju grada bio poveren
austrijskom inženjeru Vilhelmu Baderu11. U skladu sa tim planom, na temeljima Šašit-pašinog
saraja sagrađena je 1892. godine zgrada čuvene Leskovačke „realke“, koja je porušena u
savezničkom bombardovanju grada (1944), da bi na tim istim temeljima, delom bila sagrađena
zgrada današnje Leskovačke gimnazije, a delom i sam Okrugli paviljon. Čitavu ovu urbanističku
celinu, kao deo grada namenjen obrazovanju, umetnosti, odmoru i zabavi, upotpunjavao je
gradski park i nekadašnji „Sokolski dom“12 (današnje pozorište), što je svih odih decenija, sve do
današnjih dana, u smislu namene predstavljalo urbanističko-plansku konstantu u prostornom
razvoju grada.
Sam Okrugli paviljon, koji je sagrađen tokom 1958-1959, predstavlja prvi u Evropi, a drugi13 u
svetu objekat građen po rešenjima jednog od pionirskih, revolucionarnih iskoraka u dizajnu i
graditeljstvu, prepoznatom i vrednovanom kao kulturno nasleđe XX veka, čiji je idejni tvorac
američki arhitekta poljskog porekla Metju Novicki. Građevinu u Leskovcu projektovao je 1958.
godine projektantski tim građevinskog preduzeća “Rad” – Beograd, pod vođstvom inžinjera
Nikole Stakića.
Dorton Arena Okrugli paviljon u Leskovcu
11 Isto kao pod 10. str. 55 12 Isto kao pod 10. 13
Prvi objekat koji je sagrađen po rešenjima M. Novickog je „Dorton Arena“, SAD, Severna Karolina. Objekat je građen u periodu 1949-1953
8
Građevina je smeštena u okviru sajamskog kompleksa površine 1ha 3 ara 50 m2, što je dato kako
sledi:
Paviljon je lociran u istočnom delu Sajamskog kompleksa. Nosači, dve nagnute - ukrštene
hiperbole u osnovi formiraju kružnu halu prečnika oko 60,00m (spoljne mere). Masivne stope
ukrštenih lukova su orijentisane u pravcu sever – jug, a najviše tačke lukova su na zapadnoj i
istočnoj strani. Čelični kablovi šire se u dva suprotna pravca i formiraju krov u obliku sedla.
9
Armiranobetonski, snažni, a vitki stubovi promenljivih visina podupiru lučne nosače. Fasadna
platna čine opekom ozidani parapet visine oko 180 cm i staklene površine u bravariji do lučnih
nosača. Parapet je ozidan naknadno. Po projektu je bilo predviđeno pokrivanje bakrom, ali je hala
pokrivena pocinkovanim limom. Plafon je rešen limenim pločama u metalnoj mreži.
Galerija je izvedena u vidu kružnog prstena u širini od 8,00m nezavisno od osnovne konstrukcije,
sa dva stepenišna kraka na severnoj, odnosno južnoj strani hale. Glavni ulaz u halu nije naglašen,
a nalazi se na zapadnoj strani prema pešačkom platou.
Ukupna korisna površina samog objekta iznosi 3440,00 m2, od čega prizemlje objekta obuhvata
2375,00 m2, a galerija 1065,00 m2. Površina krova iznosi oko 3000,00 m2, površina zidnog dela
fasade – 340,00 m2, a zastakljenog dela fasade – 1700,00m2. Kao imovina Leskovačkog sajma,
objekat je prodat na aukciji 2007. Godine
Radi se o kulturnom dobru koje je kao sajamsko mesto istorijski važno zbog svoje suštinske
povezanosti sa identitetom Leskovca kao mestom slobodne tržišne razmene, kao “centrom
akumulacije”14 proizvoda, informacija, sećanja, ideja …. Ceo istorijski razvoj ljudskog života, što
na ovom mestu traje preko 8000 godina, predstavlja zapravo progresivan hod jedne lokalno
definisane grupe koja se uzdiže ka održivom pozicioniranju na globalnom tržištu lokaliteta kroz
specijalizovanje za slobodnu razmenu ekonomskih dobara u procesu teritorijalne podele rada.
Prvobitne, sporadične, pojedinačne razmene ekonomskih dobara vremenom su prerastale u
velika pijačna dešavanja, ova u nadaleko poznate, međulokalne i međuetničke panađure, da bi
14
Mediji i grad – Doprinos definiciji urbanog kvaliteta, D. Pavlović, doktorska disertacija, Firenca, 1998, str 21
2) Istorijski značaj
10
ceo taj istorijski proces od ovog lokaliteta načinio mesto pogodno za organizovanje berze,
industrijskih izložbi, međunarodnih sajamskih manifestacija itd. U godinama između dva svetska
rata, kada je sistem omogućavao puni razmah privatne inicijative, ovaj grad – koji se kao deo
tadašnje Vardarske Banovine našao u središtu tržišnog razvoja multietničke ekonomije Srba,
Albanaca, Makedonaca, Bugara i Grka - bukvalno je razvojno “eksplodirao”, te stekao epitet
“Srpski Mančester”.
Izgradnja Okruglog paviljona u ulozi sajamskog odredišta, tj. lokalnog „prozora“ u tržišno
društvo, predstavljala je samo logičan ishod tog procesa, koji je pokazao svoju vitalnost i snagu
uprkos antitržišnim rešenjima koja su u međuvremenu stupila na snagu. Danas ovakva mesta -
koja su sopstveni način života zasnovala na primeni univerzalnih, civilizacijskih pravila o
neprikosnovenosti privatne svojine, slobodi ugovaranja i odgovornosti za preuzete obaveze -
predstavljaju globalne svetionike ljudskog napretka.
Okrugli paviljon, koji predstavlja svojevrsni hram kreativnog društva, svojim postojanjem i
funkcionisanjem doprinosi ne samo osvetljavanju istorijskih razvojnih trendova, već i
sagledavanju i ostvarenju razvojnih mogućnosti koje sa sobom, kao zametak budućnosti, nosi
upražnjavanje kulture individualne slobode, kulture poštovanja univerzalnih vrednosti i kulture
pravila. Istorijski značaj ovog objekta utoliko je veći, što je reč o kulturnom sadržaju nastalom na
talasu milenijumske životne dinamike: kao izraz postojanosti duha preduzimljivih ljudi iz kojih
njihovo duhovno nasleđe govori na način primeren budućnosti, uprkos višedecenijskom životu u
sistemu bez budućnosti. Već sama činjenica da je Okrugli paviljon sagrađen krajem 50-tih godina
prošlog veka, tj. u veme sistemskog i sistematskog urušavanja svega onoga na čemu je Leskovac -
i njemu slični urbani lokaliteti - stvaran kroz istoriju, govori upravo o tome: da je kultura slobode
istorijski gledano nepodjarmljiva i – bez alternative.
Okrugli paviljon sadrži visok stepen atraktivnosti svog doživljaja. Nasuprot ostalom
građevinskom nasleđu iz vremena soc-realističke arhitekture, koje svojom stereotipnošću i
glomaznošću deluje pasivizirajuće na pojedinca,, izaziva u njemu osećaj izgubljenosti u prostoru,
čini ga minornim, bespomoćnim, ovde je reč o objektu koji svojim izgledom raspaljuje maštu,
3) Ambijentalna vrednost
Ambijentalna vrednost
11
izaziva uzbuđenje, poziva na dijalog, podstiče komunikaciju, uključuje u interakciju, usađuje
ponos na dometete ljudskog majstorstva. Upravo to je ono, što je iz godine u godinu, decenijama
unazad, privlačilo i okupljalo, na ovom mestu u Leskovcu: japanske izlagače novih tekstilnih
tehnologija i italijanske magove mode; nemačke lidere produktivnosti i preduzetnički
orijentisane državne firme iz nekadašnje Čehoslovačke; domaće prizvođače željne tržišnog
dokazivanje i milione posetilaca iz zemlje i inostranstva koji su, odazivajući se na sopstenu
potrebu za autentičnim doživljajem i zadovoljavajući je, utirali put onome što se danas zove
„ekonomija doživljaja“.
U konkretnom slučaju, reč je objektu koji pokazuje sklad organizovanog života u naseobini.
Smešten je u centralnom delu grada, koji iza sebe ima viševekovnu artikulaciju u javni prostor.
Svojom ulogom „prozora“ u globalno tržišno društvo, što je metaforički posmatrano suština
sajamskih manifestacija, ovaj objekat pokazuje želju i sposobnost njegovih tvoraca da naprave
iskorak u teritorijalnoj podeli rada, planski opredeljujući delove urbanizovanog prostora za
specijalizovanu namenu – u konkretnom slučaju za unapređenje slobodne tržišne razmene.
Ova građevina doprinosi vitalnosti grada, time što svojim postojanjem obezbeđuje bar tri vitalne
karakteristike gradu, a to su: a) Memorija; b) Akumulacija (pre svega informacija); c)
Monumentalnost. U konkretnom slučaju, reč je o odrednicama grada kao takvog, koje su u
Leskovcu proteklih decenija već ozbiljno dovedene u pitanje. Memorija i monumentalnost su
karakteristike koje nestaju u Leskovcu, a sa njima i vitalnost I identitet grada.
Takođe, Okrugli paviljon doprinosi slici grada uopšte. Kao svojevrsna građevinska
materijalizacija slobodne društvenosti, ovaj objekat priča svoju priču o ljudskom, urbanom hodu
ka pristojnosti, individualizmu, pluralizmu, kosmopolitizmu, toleranciji, otvorenostii,
razotkrivajući svu mučninu, jad i pustoš koju za sobom ostavljaju kolektivizam, jednoumlje,
provincijalizam, isključivost, zatvorenost. Svojim izgledom, ovaj objekat govori o tome da grad, sa
svojim “slabo” kontrolisanim strukturama i situacijama, predstavlja zapravo atraktivnu arenu za
sve one koji traže nešto više od ideala jednostavne, monolitne, puritanske zajednice i autoritarne,
kolektivističke ideologije. U tom smislu, kao urbanistička vrednost, Okrugli paviljon šalje već
4) Urbanistička vrednost
Ambijentalna vrednost
12
skoro šest decenija lokalnu poruku svetu da gradovi jesu izvorišta i transmisioni centri novih
ideja, kulturnih trendova, mode i raznih promena u ponašanju ljudi, uzbudljiva mesta življenja,
permanentne pozornice na kojima su pojedinci istovremeno i glumci i gledaoci. Postojanje ovog
kulturnog dobra predstavlja neporeciv dokaz da kosmopolitsko i lokalno mogu da koegzistiraju,
da grad ne može biti proizvod socijalnog inženjeringa, a da urbanizam ne mora egzistirati kao
permanentna restrikcija na delu, tj. da može da egzistitra i kao kreativnost u trendu.
Okrugli paviljon predstavlja nadgradnju pionirskog eksperimenta betonske parabolične
konstrukcije i kontinuirane funkcionalnosti, realizovanog na primeru „Dorton Arene“ (SAD,
Severna Karolina, 1949-1953). Radi se o tipu zgrade koji nosi epitet „genijalne gradnje“ i koji je,
po ocenama stručnjaka, jedan od ključnih za svetsku arhitekturu XX veka. Okrugli paviljon je
arhitektonsko-građevinski poduhvat inspirisan idejama arhitekte Metjua Novickog i njegovog
čuvenog dela koje predstavlja revolucionarni iskorak u dizajnu i jedan od najranijih primera
kombinacije sila tenzije i kompresije u arhitekturi. Ono što ovaj tip zgrade čini jedinstvenim, to je
viseća parabolična struktura čiji unutrašnji prostor predstavlja rezultat retko viđenog spoja
arhitekture i inženjerstva. Noseća konstrukcija ovog objekta predstavlja parabolu sa visećim
krovom, koja je sagrađena od betona i čelika, a laki sloj koji je pokriva sastoji se se od stakla i
metala. Dva ukoso ukrštena parabolična svoda oblikuju glavni strukturalni element građevine. Na
krajevima lukova ispod površine zemlje, elementi od prenapregnutog čelika spajaju se u obliku
makaza. Laki materijali od koji su napravljeni zidovi i krov, obujmljuju, ali ne skrivaju ovu
paraboličnu konstrukciju. Unutrašnjost objekta je idealna za izložbene aktivnosti, a veliki
galerijski prostor, sem što povećava korisnu površinu, omogućava upečatljivu dinamiku u
prostoru i povezivanje sadržaja na subjektivno impozantan način.
Postojanje ovog kulturnog dobra imalo je snažan pozitivan uticaj na očuvanje autentičnih
vrednosti svega onoga što je, kada je o Leskovcu reč, sublimisano u nazivu „Srpski Mančester“.
Izvesno je da bi sam Leskovac, bez postojanja jednog ovakvog objekta, doživeo ubrzanu
5) Estetski značaj
Ambijentalna vrednost
6) Naučno-istraživački značaj
Ambijentalna vrednost
13
ideološku-političku amputaciju samosvesti o lokalnom privrednom i građanskom uzletu između
dva svetska rata. Takođe, objekat koji je idejno osmišljen, projektovan i izgrađen kreativnom
primenom najvrednijih dostignuća zapadne arhitekture i građevinarstva toga vremena, i kao
takav stavljen u funkciju promocije slobodne tržišne razmene, predstavljao je svih decenija svog
postojanja svojevrsni orijentir svim onim domaćim privrednicima koji su imali potencijala da,
sem partijske poslušnosti, unesu u svoj posao i dimenziju preduzetničkog. Već sama po sebi, ova
tema sadrži izazov koji ovaj objekat čini vrednim i u ovom, naučno-istraživačkom smislu. U tom
kontekstu, naučno objašnjenje zahteva već i samo pitanje o tome, kako je bilo moguće da se u
jeku uništavanja dotadašnjeg građanskog društvenog sistema, tj. ustanovljenja socijalnog
inženjeringa kao svevažećeg principa društvenosti, na jednom lokalitetu kao što je Leskovac
izgradi nešto poput Okruglog paviljona. Kad je reč o naučnoj i, uopšte, obrazovnoj vrednosti
projekta, treba istaći da su se, u proteklim decenijama, generacije i generacije studenata
arhitekture u zemlji i svetu osposobljavale za bavljenje ovom strukom – upravo izučavajući
primer Okruglog paviljona.
U pitanju je drugi po redu u svetu, a prva svetska verzija prototipskog poduhvata, koji je
obeležio svetsku arhitekturu XX veka. Prvi je, kao što je već pomenuto, čuvena Dorton Arena
(USA, Severna Karolina), koja je dobila priznanja i brojne nagrade15 širom sveta. a ubrzo posle
Okruglog paviljona sagrađena je u periodu od 1959 do 1967. godine slična građevina u San Uan-
u (Francuska), koja je 2007. uneta u spisak istorijskih spomenika kao kulturno nasleđe XX veka.
Već sama činjenica da je u istoriji svetskog graditeljstva napravljeno veoma malo ovakvih
objekata, govori o tome da je u konkretnom slučaju reč o kulturnom dobru koje predstavlja
izuzetno redak poduhvat i da je reč o nečemu što daje snažan kulturni pečat ne samo lokalitetu
na kome se nalazi, već i celoj zemlji, pa i samom evropskom kulturnom prostoru. Kulturni
tretman koji je stekao sličan objekat u Francuskoj, predstavlja najbolju moguću ocenu vrednosti i
15 Ova konstrukcija dobila je prvu počasnu nagradu Američkog instituta za arhitekturu 1953. godine. Udruženje arhitekata u Njujorku zgradi je dodelilo "Zlatnu medalju za inžinjerstvo". Fotografije i maketa arene bili su izloženi na Međunarodnoj izlozbi modernih dekorativnih i industrijskih umetnosti i moderne arhitekture 1957. godine. Pojavljuje se 1957. godine u stogodišnjem izdanju Američkog instituta arhitekata kao jedna od deset zgrada dvadesetog veka za koju se očekuje da ce izvršiti najznačajniji uticaj na američku arhitekturu u budućnosti.
7) Vrednost retkosti
Ambijentalna vrednost
14
samog Okruglog paviljona, kada se on vrednuje sa aspekta retkosti. Treba istaći i to, da je ovo
kulturno dobro jedino tog tipa, koje je nastalo u sistemima u kojima je, kada je reč o urbanitetu,
grad koncepcijski tretiran kao predmet socijalnog inženjeringa.
Ovo kulturno dobro predstavlja onu vrstu arhitekture i graditeljstva koji zadovoljavaju najviše
standarde majstostva, kreativnosti i profesionalnosti. Istovremeno, to je i uzor umetničke
smelosti, osećaja za prostor, smisla za sklad. Sazdan na principima harmonije, simetrije,
proporcije, Okrugli paviljon predstavlja reprezentanta antičkog duha, koji je preko uticaja na
renesansu i klasicizam, pronašao svoj put do savremenosti, otelotvorujući se i u arhitekturi
samog ovog zdanja. S obzirom da je reč o graditeljstvu nastalom u okviru sistema socijalnog
inženjeringa, ovaj objekat predstavlja i svojevrsnog reprezentanta lokalnog prkosa
ideologizovanoj arhitekturi, nemirenja sa ideološko-političkim nasiljem nad estetikom, otpora
svakom ukalupljivanju, stereotipizaciji, unifikaciji ljudskog duha.
Okrugli paviljon predstavlja jedinstven spoj funkcije i oblika. Objekat je sagrađen da bi:
povezivao i okupljao ljude slobodne volje iz celog sveta, koji žele da razmenjuju proizvode i
usluge; simbolizovao toleranciju za novo, različito, interkulturalno; promovisao sposobnost,
talenat, veštinu, kreativnost, inovativnost; omogućavao efikasnu koordinaciju ekonomskih
interesa; omogućavao prepoznavanje najproduktivnijih, najkonkurentnijih, najboljih i učenje i
korekciju onih manje konkurentnih. Oblik sedla, tj. hiperboličkog paraboloida, u kojem egzistira
ovaj objekat, vizuelno poručuje da su „u sedlu“ svi oni koji koriste njegove funkcije.
8) Vrednost reprezentativnosti
Ambijentalna vrednost
9) Vrednost celovitosti
Ambijentalna vrednost
15
Imajući u vidu imperativ reformskih promena, koji danas suštinski određuje Srbiju, ovaj aspekt
vrednosti Okruglog paviljona nameće se možda i kao najznačajni od svih koji su ovim povodom
navedeni. Namenjen oblikovanju tržišnog društva - čiji razvoj predstavlja prvi, osnovni i
najvažniji uslov održivosti ljudskog života na ovim prostorima – ovaj objekat svojim postojanjem
zapravo doprinosi otklanjanju ključnog uzroka višedecenijskih razvojnih posrtanja Srbije, a
to je: sistemsko isključivanje zemlje iz evropske i svetske tržišne civilizacije. Doprinoseći jačanju
tržišnog mehanizma, funkcionisanje Okruglog paviljona dinamizira reformske promene u zemlji,
ili, što je isto, sužava prostor za plasiranje neprincipijelnih interesa. Ostvarujući ovu svoju
funkciju, ovo kulturno dobro uspostavlja kontinuitet sa Srbijom iz vremena kada je zemlja, u
sistemskom smislu, egzistirala kao integralni deo građanske Evrope sazdane na privatnoj svojini,
slobodi ugovaranja i poštovanju preuzetih obaveza. Svojim postojanjem, objekat doprinosi
shvatanju prirode slobodne tržišne razmene kao temeljnog oblika društvenosti. Njegovo
upražnjavanje, koje predstavlja čin u kome se ljudi rukovode istim sredstvima, a ne istim
ciljevima, obezbeđuje mirnu koegzistenciju pojedinaca, čak i onih koji se u sopstvenom životu
rukovode krajnje različitim, pa i međusobno isključujućim, ciljevima. Omogućujući pojedincu
uključivanje u tržišni proces na dobrovojnoj osnovi, ovaj objekat povezuje sve one koji su
spremni da preuzmu odgovornost za sopstvene postupke; koji su izabrali razvoj ličnog integriteta
i identiteta kao osnov za izgradnju sopstvenih odnosa sa društvenim okruženjem; koji su ugradili
sebe u razvoj „Srpskog Mančestera“ i sve slične entitete u zemlji i svetu.
Oblik hiperboličkog paraboloida Okruglog paviljona, koji je zapravo oblik sedla, predstavlja
vizuelnu poruku njegovih tvoraca da čovek sopstvenu egzistenciju treba da gradi kao neko ko
je u stanju da bira, ko je ponajviše ono što jeste birajući, a ne bivajući izabran, ko je tragač za
ciljevima, a ne samo za sredstvima, ko je izabrao da bude jahač, a ne konj. Po svojoj funkciji,
Okrugli paviljon simbolizuje slobodno preduzetništvo, odnosno ekonomski sistem zasnovan na
10) Socijalna vrednost
Ambijentalna vrednost
11) Simbolička vrednost
Ambijentalna vrednost
16
dobrovoljnoj razmjeni roba i usluga, u kojem ljudi sami odlučuju o svojim ekonomskim poslovima,
izborom gdje će da rade, u šta će da investiraju, na koji način će da potroše ili sačuvaju plodove svoga
rada, i sa kim će da trguju. U svom političkom značenju, ovaj objekat simbolizuje političku samosvest
lokalne vlasti, njenu sposobnost da prepozna civilizacijsku suštinu lokalne zajednice čijim javnim
poslovima upravlja i spremnost te vlasti da deluje u interesu afirmacije i promocije te suštine. U svom
socijalnom značenju, Okrugli paviljon simbolizuje proces prerastanja zajednice u društvo, proces u
kome se manje grupe - poput grupe nekadašnjih leskovačkih preduzetnika - integrišu u obuhvatniji
evropski i svetski poredak tržišnog društva kroz slobodno kretanje pojedinaca između grupa povezanih
pravilima, a ne prinudom. Kao kulturno dobro, ovaj objekat simbolizuje kulturu slobode. On govori o
tome da je sloboda produkt civilizacije, produkt koji je pojedinca oslobodio okova male grupe i učinio
ga građaninom sveta, u istorijskom procesu koji je uspostavio pravila tamo gde su važile naredbe i
samovolja, u procesu koji je omogućio da pojedinac svoje sopstvene sposobnosti koristi za svoje
sopstvene ciljeve.
Za građane Leskovca Okrugli paviljon predstavlja zajedničko sećanje na dane sajamske
manifestacije, kada je grad postajao svet u malom. Istovremeno, reč je o objektu koji svojim
izgledom pobuđuje kod njih snažan osećaj ponosa na jedno graditeljsko i arhitektonsko
savršenstvo koje je nastalo njihovom zaslugom, i koje se nalazi u njihovom zajedničkom,
gradskom dvorištu. Ono što je proteklih godina učinilo da ovaj objekat postane snažan faktor
društvene kohezije lokalne zajednice, to je zajednički osećaj poniženja koji je izazvala njegova
privatizacija 2007 godine. Ne pitajući građane Leskovca, niti ulazeći u dublju procenu značaja
ovog objekta, tadašnja vlast prodala je većinsko vlasništvo nad firmom „Leskovački sajam“ (kojoj
pripada i Okrugli paviljon), kao da je reč o prodaji sekundarnog otpada. Doživljeno poniženje
utoliko je veće, što, kada su sajmovi u Srbiji u pitanju, niti jedan od aktuelnih sajmova u zemlji
nema ni približno reprezentativni objekat poput Okruglog paviljona, ali je Leskovački sajam
jedini privatizovan. Suočavanje sa postupkom koji se kosi sa zdravim razumom, povezalo je
građane Leskovca zajedničkim i snažnim doživljajem, koji se, međutim, nije sveo na revolt. Ono
što je usledilo nakon toga (nedomaćinsko gazdovanje objektom, njegovo zapuštanje i propadanje,
ograđivanje objekta žicom za kokošarnike, predlog za uklanjanje objekta od strane većinskog
12) Društveni značaj objekta
17
vlasnika itd.) učinilo je da sudbina ovog kulturnog dobra postane predmet zajedničke brige
lokalne vlasti i građana, a pre svega povod za pokretanje javnog dijaloga, stvaranje društvene
mreže, sučeljavanje međugeneracijih perspektiva, predstavljanje i razmenu ideja za rešavanje
ovog problema itd.
Okrugli paviljon je originalno kulturno dobro. Ono predstavlja originalnu16 primenu principa i
metoda arhitektonskog stvaralaštva i jedinstven spoj naučnog i umetničkog tretiranja
arhitektonskog prostora, njegove forme i funkcije, njegove poruke, veze sa okolinom i značenja.
Kao graditeljski poduhvat, ovaj objekat predstavlja primer vrhunskog majstorstva, inženjerskog
znanja i veština. Već sama činjenica da je reč o primeru društvene arhitekture koji se izučava na
fakultetima širom sveta govori o njegovoj izvornosti i samosvojnosti.
Objekat, koji je van funkcije već desetak godina, postoji u svom originalnom izdanju. Njegova
najveća vrednost je u njegovom atraktivnom izgledu, što je sačuvano uprkos zapuštenosti i
propadanju.
16 “Može se napomenuti da autentičnost nije opšte prihvaćena vrednost jer ona je izraz kulturne prakse Zapadne civilizacije koja je opsednuta idejom originalnosti što nije slučaj i u drugim kulturnim praksama (npr. kineskoj). Osim toga, u literaturi postoji široka rasprava o tome da li je autentičnost jedan od važnih kriterija prilikom utvrđivanja prioriteta u zaštiti kulturne baštine. No mi je ovde izdvajamo jer autentičnost je jedan od važnih kriterija prilikom utvrđivanja prioriteta u zaštiti kulturne baštine, kao što jr npr. UNESCO-ova lista svetske baštine”, Biznis plan za rehabilitaciju nepokretnih dobara, str. 31
13) Vrednost autentičnosti
14) Vrednost izvornosti
18
II. CILJEVI REVITALIZACIJE OKRUGLOG PAVILJONA
A. Opšti cilj
Danas u svetu važi kao pravilo da tamo gde nema konkurencije, nema ni razvoja. To znači da
životni standard građana Leskovca, kao i građana svakog drugog mesta u svetu, neposredno
zavisi od konkurentnosti firmi i preduzetnika koji posluju na lokalnoj teritoriji. Koliko će oni biti
uspešni u tome, to pre svega zavisi od toga da li oni svoj nastup na tržištu zasnivaju na
inovacijama i traganju za strateškim razlikama, dakle onome što ih čini jedinstvenim,
drugačijim, ili pak na tradicionalnim faktorima poslovanja (jeftina radna snaga, kapital, prirodni
resursi), koji ih čine manje prepoznatljivim, što prati sve one koji se u svom poslovanju oslanjaju
na ono što je svakome lako i brzo dostupno.
U tom nastojanju, oni svoju konkurentsku poziciju stvaraju i održavaju u okviru jednog veoma
lokalizovanog procesa u kome je kvalitet lokalnog poslovnog okruženja od suštinske važnosti za
njihov konkurentski uspeh. Ovo pogotovo imajući u vidu da je osnova za njihovo konkurisanje
proteklih decenija sve više skretala ka upotrebi znanja, informacija i inovativnih ideja, čime je
značaj lokalnog poslovnog okruženja postao presudan za njih. Razlog za to je krajnje jednostavan.
Trend sve većeg oslanjanja na kreativizaciju poslovanja u okviru jednog, po prirodi stvari,
lokalno dimenzioniranog procesa, vodi - opet po prirodi stvari - sve većem isticanju razlika u
lokalnim vrednostima, običajima, privrednim strukturama, kulturnom nasleđu, lokalnoj istoriji i
brojnim drugim lokalnim specifičnostima. Ispostavlja se da, mada živimo u eri globalne
konkurencije, gde privredi stoje na raspolaganju brz transport i komunikacije, lokacija i dalje
predstavlja faktor od presudnog značaja za konkurenciju.
Doprineti stvaranju održive konkurentske pozicije Leskovca na globalnom tržištu lokacija.
O p š t i c i l j
19
Pri tome, mora se imati u vidu da se konkurencija među lokacijama poslednjih decenija
preusmerila s komparativne prednosti zasnovane na nižim faktorskim troškovima (radna snaga,
sirovine, kapital, infrastruktura), na jedan širi pristup konkurentnosti poznat kao -
„konkurentska prednost“17. U suštini, ovde je reč o onoj formi konkurentnosti lokacije koja se ne
zasniva na dostupnosti jeftinih utrošaka ili na samoj veličini kompanije, već na inovacionom
procesu koji vodi produktivnijem korišćenju utrošaka. Na delu je globalan proces koji trajnu
prednost lokacije obezbeđuje stvaranjem ambijenta u kome firme i preduzetnici mogu da
neprekidno inoviraju i unapređuju način sopstvenog konkurisanja, tj. da ga podižu na onaj nivo
koji omogućava rast produktivnosti i realan porast zarada i životnog standarda lokalnog
stanovništva. U takvim okolnostima, veličina lokalnog tržišta postaje mnogo manje značajna od
sposobnosti da se prodre na mnogo veće tržište. Brojni uspesi talentovanih mladih ljudi iz
Leskovca, koji su napustili svoj grad u potrazi za mestom u svetu koje im omogućava da se iskažu,
pokazuju ponajviše to da su oni mogli da prodru na svetsko tržište i iz Leskovca, da ih je grad
podržao u njihovim inovativnim idejama.
Za sam Leskovac, ovakav razvoj predstavlja izuzetnu šansu da sopstvenu lokaciju, koja sadrži
suštinske konkurentske prednosti, stavi u fukciju jačanja konkurentnosti firmi i preduzetnika koji
posluju na ovoj teritoriji. Pri tome, s obzirom na činjenicu da konkurentnost lokalnih firmi i
preduzetnika danas presudno zavisi od kvaliteta lokalnog poslovnog okruženja, a ne od
delatnosti kojima oni pripadaju, ono što je bitno, to je stvoriti takvo lokalno okruženje koje
svakoga od njih podržava u nastojanju da bude kreativan, inovativan, drugačiji. Povezivanje
globalno atraktivnog izgleda sajma sa globalno perspektivnom funkcijom izložbeno-poslovnog
prostora kreativne ekonomije, može za Leskovac da predstavlja ono što je 1939. godine za
krizom izmučeni Njujork predstavljao njegov “Svetski sajam kreativnosti i inovacija”.18
17 Koncept konkurentske prednosti uveo je u upotrebu M. E. Porter u svojim brojnim naučnim radovima. Ključni elementi ovog koncepta su da je konkurencija „dinamična i zasniva se na inovacijama i traganju za strateškim razlikama“, O knoknurenciji, M. E. Porter, FEFA, Beograd, 2008 18 Prva izložba u svetu posvećena budućnosti kroz predstavljanje kreativnih ideja i inovacija i sa porukom „Evo materijala, ideja i snaga za rad u našem svetu. Ovo su alati sa kojima svet sutrašnjice može biti stvoren...“ Ideja za organizovanje jedne ovakve manifestacije potekla je 1935 godine, u jeku Velike depresije, od grupe američkih biznismena. Sajam je zabeležio 44 miliona posetilaca. Na sajmu je izložena Vestinghausova vremenska kapsula koja može da bude otvorena tek za 5000 godina, Vremenske kapsule sa tekstovima Ajnštajna i T. Mana, milioni stranica teksta na mikrofilmu itd. https://www.google.rs/webhp?sourceid=chrome-instant&rlz=1C1CHMO_srRS588RS588&ion=1&espv=2&ie=UTF-8#q=who%20are%20the%20most%20famous%20fairs%20of%20creativity%20and%20innovation%20in%20the%20world Preuzeto 04.07.2015.
20
Jedna od suštinskih konkurentskih prednosti Leskovca je njegovo kulturno nasleđe XX veka
oličeno u globalno vidljivom Okruglom paviljonu: kulturnom dobru koje predstavlja emanaciju
identiteta grada kao tržišnog mesta, kao reprezentanta kulture individualne slobode, kao primera
uspešnog lokalnog pristupa konkurentnosti, kao dostignuće lokalnog kreativnog kapitala19.
Leskovac nije nastao i opstao kao administrativno mesto, već u spontanom ekonomskom procesu
teritorijalne podele rada, razvijajući se kao tržišno mesto koje pruža šansu za nadmetanje
najboljih. Pri tome, činjenica da je razvoj ovog lokaliteta u dimenziji konkurentnosti sistemski
blokiran u poslednjih 7 decenija, ne znači da je, u konkretnom slučaju, reč o beznadežnoj
konkuentskoj poziciji ove lokacije, već samo to, da uspostavljanje kontinuiteta sa vremenom
visoko-konkurentnog razvoja “Srpskog Mančestera” predstavlja izazov na koji se može adekvatno
odgovoriti, između ostalog i revitalizacijom Okruglog paviljona.
U odgovoru na taj izazov, uspostavljanje lokalnog razvojnog okvira za stvaranje održive
konkurentske prednosti Leskovca na globalnom tržištu lokaliteta treba da zadovolji dva uslova:
1) Uspostavljanje kontinuiteta sa onim što je omogućavalo viševekovni hod grada ka njegovom
pozicioniranju u tržišnom društvu, a to je - sposobnost za generisanje i implementaciju
inovativnih ideja; i 2) Povezivanje sa globalnom ekonomijom na segmentu koji pruža najbolje
izglede za stvaranje održive konkurentske prednosti, a to je – kreativna ekonomija. S jedne
strane, kreativnost i inovativnost čine osnovu na kojoj se grad razvijao kao tržišno mesto, što sve
simbolizuje Okrugli paviljon kao jedinstveni proizvod, te svojevrsno i lokalno i globalno odredište
ljudske kreativnosti i inovativnosti. S druge strane, oslanjanje na kreativnost i inovativnost kao
faktor razvoja vodi uključivanju Leskovca u razvoj onog segmenta globalne ekonomije koji se u
liku „kreativne ekonomije“ danas profilisao kao generator globalnog razvoja, profitabilnog
poslovanja, rasta zaposlenosti, a pre svega održivog lokalnog razvoja.
S tim u vezi, treba istaći da su UN još 2001. godine zaključile da je „kombinacija ljudske
inteligencije i informacionih tehnologija zamenila akumulaciju fizičkog kapitala kao vodeći faktor
reprodukcije, ... tako da ... resursi poput kreativnosti inovativnosti postaju najznačajniji u odnosu na
19 „Sintagmu kreativni kapital po prvi put u literaturu uvodi američki urbanista Ričard Florida /Florida, Richard/. Florida definiše kreativni kapital kao ljudsku sposobnost da kreira nove ideje, nove tehnologije, nove poslovne modele, nove kulturne forme i nove industrijske grane. a njegovu konceptualizaciju svodi na kreativnu klasu odnosno visoko kvalifikovane kreativne profesije (umetnike, inženjere, naučnike, istraživače, pravnike, lekare, ekonomiste itd). Kao što se može primetiti, ni Florida se ne udaljava od ljudskog kapitala kakvog ga poznaje ekonomska nauka, već ga u svojoj definiciji posmatra sa aspekta rezultata i ističe samo jednu njegovu osobenost - mogućnost da se kreira nešto novo i originalno.”, H. Mikić, Razvojni trendovi i izazovi kreativnih industrija, UDK: 330.1 (101.54); 330.34; 338.46
21
sve ostale“20. Relevantna istraživanja sprovedena u Velikoj Britaniji i u drugim razvijenim
zemljama (Kanada, Australija, Hong Kong, Nemačka, Austrija, Norveška, Finska, EU itd), kao i od
strane međunarodnih organizacija (Svetska organizacija za zaštitu intelektualne svojine,
UNESKO, UNDP, Evropska komisija, Evropska kulturna fondacija) pokazala su da kreativni
sektor21 generiše visoke stope rasta bruto domaćeg proizvoda i zaposlenosti, da potencijalno ima
karakteristike vukućeg sektora koji može postati generator rasta celokupne ekonomije, kao i da
pojedine njegove grane (dizajn, arhitektura, oglašavanje itd.) mogu obezbediti sekundarnu
ekspanziju ekonomskih aktivnosti. Pri tome, ističe se da je „na lokalnom i regionalnom nivou
ekonomska politika i politika rada i zapošljavanja mnogo jasnija pa je tako mnogo lakše pronaći
sinergiju između različitih delova sektora, na primer neprofitnih organizacija i velikih i malih
preduzeća, novih medija i starih medija”.22
Sa svoje strane, lokalno oslanjanje na kreativnost23 i upotrebu kreativnog kapitala kao pokretače
jačanja konkrentnosti, rasta produktivnosti i povećanja životnog standarda podrazumeva
ekonomsko korišćenje jednog resursa koji se suštinski razlikuje u odnosu na tradicionalne
proizvodne faktore (zemlja, kapital, rad), i to u smislu da je:
a. neiscrpan (ljudska kreativnost je potencijalno beskonačan resurs stvoren od ljudskog uma.
„Znanje je kumulativno, svaka ideja se nadograđuje na prethodnu, dok se mašine koriste da bi
se na kraju morale zameniti“24.);
b. jeftiniji u odnosu na sve druge (troškovi upotrebe ovog resursa u proizvodnji mnogo su manji
u odnosu na bilo koji drugi resurs, dok je novostvorena vrednost daleko veća);
c. ekološki bezopasan (eksploatacijom kreativnosti ne može se narušiti prirodna ravnoteža);
d. neotuđiv (kad neko materijalno dobro pređe kod drugoga, onaj koji ga je dao ili prodao ostaje
bez njega, što nije slučaj sa idejama i znanjem, koje se fizički ne mogu otuđiti a deljenjem ili
ustupanjem samo rastu);
e. beskonačno umnoživ (znanje i ideje se mogu koristiti, kopirati i umnožavati do
beskonačnosti, za razliku od materijalnih resursa koji se upotrebom habaju, troše.). 20
Pravci istraživanja kreativnih industrija u ekonomiji znanja, B. Komnenić, UDK: 330.(8); 338.46 21 U kreativnom sektoru uspešnost poslovanja zavisi od intelektualnih neopipljivih sredstava, poput brenda, specifičnosti proizvoda I tehničkih sposobnosti. Ostale rutinske poslovne funkcije, poput proizvodnje i korisničkih centara se mogu prepustiti drugima. 22 Walter Santagata, 2002, prema B. Komnenić, Pravci istraživanja kreativnih industrija u ekonomiji znanja „ Kreativne industrije i ekonomija znanja, Knjiga I, 2009, Academica, Beograd 23 „Korelacija konkurentnosti i kreativnosti je vrlo indikativna, a zaključak je da se na ključne elemente konkurentnosti u budućnosti u nas ≫ zaboravilo≫.”, G. Rikalović, Ekonomska valorizacija razvojne uloge kreativnog sektora, UDK: 330.4 (.34); 331; 338.46 24 Isto kao pod 8.
22
Aktiviranjem kreativnosti, koja je istovremeno i produktivna i neopipljiva, „i proizvođenje i
izvođenje (reprodukcija), i ekonomija i umetnost, i kultura i civilizacija, i informacija i
komunikacija, i globalna i lokalna“25 - razvija se kreativna ekonomija, pokretač globalne
ekonomije koji je bazično zasnovan na konkurentnosti i logici realnog sektora, i koji pre svega
predstavlja formu visoko-profitabilne i na privredne cikluse visoko-otporne ekonomije. Jedna od
opšteprihvaćenih definicija26 kreativne ekonomije je da je to „skup delatnosti koje imju svoje
poreklo u individualnom stvaralaštvu, veštini i talentu i koje poseduju potencijal za stvaranje
prihoda i poslova kroz generisanje i eksploataciju intelektualnog vlasništva“27. U suštini, ovde je reč
o konceptu koji je produkciono orijentisan, jer je „kreativna vrednost proizvoda i usluga najmanji
zajednički imenitelj za identifikaciju delatnosti koje pripadaju sektoru kreativnih industrija“28.
Njegova primena podrazumeva razvoj jedne dinamične sfere “u kojoj su izbrisane granice između
elitnog i masovnog, komercijalnog i nekomercijalnog, savremenog i tradicionalnog, i čija se suština
zasniva na međusektorskm vezama, umrežavanju i saradnji“.29
U ovu delatnost, koja po svojoj suštini više predstavlja funkcionalnu grupu nego homogeni sektor,
spadaju:
a) Kreativne aktivnosti neindustrijskog tipa poput vizuelnih umetnosti (slikarstvo, grafika,
umetnički zanati30, vajarstvo, fotografija, muzika, umetnost zvuka itd), izvođačkih umetnosti
(pozorište, ples, festivali) i kulturnog nasleđa (muzeji, spomenici kulture, arheološko nasleđe,
prostorno-urbane celine, znamenita mesta, arhivi, biblioteke)
b) Kreativne aktivnosti idustrijskog tipa poput radija, televizije, izdavaštva, štampe,
multimedijskih produkcija;
25 Zašto je Marks sišao s uma, A. Đerić, Kreativne industrije i ekonomija znanja, I knjiga, Academica, Beograd, 2013. 26 “Ova definicija ima tri važna elementa: 1. osnovni resursi su ljudi – intelekt, veštine i mašta; 2. ekonmska vrednost dolazi iz inspiracije individue i, za uzvrat, reputacije koju individuadobija zbog svog kreativnog talenta; 3. koncept prava inetelktualne svojine i važnost zaštite ovih prava je centralni, ukoliko želimo da se realizuje njihova ekonomska vrednost”, Kreativne industrije – Preporuke za razvoj kreativnih industrija u Srbiji, S. Jovičić-H.Mikić, British Counsil 27 „The Creative Industries Mapping Document“ (DCMS, 1998). Prema H. mikić, Razvojnitrendovi i izazovi kreativnih industrija, Kreativne industrije i ekonomija znanja, Knjiga I, 2009, Academica, Beograd 28 Kreativne industrije - Urbana obnova u Srbiji/kreativni gradovi, Prof.dr. Eva Vaništa – Nevena Gavrilović, https://www.google.rs/webhp?sourceid=chrome-instant&ion=1&espv=2&ie=UTF-8#q=urbana%20obnova%2Fkreativni%20gradovi%208_2013 preuzeto 28.06.2015. 29 Kreativna Australija – dobar put u kreativno društvo i ekonomiju, SFBC, 2013, Grafičar – Užice, http://issuu.com/kreativnaekonomija/docs/kreativna_australija_publikacija, preuzeto 29.06.2015. 30 ПРАВИЛНИК* О ОДРЕЂИВАЊУ ПОСЛОВА КОЈИ СЕ СМАТРАЈУ СТАРИМ И УМЕТНИЧКИМ ЗАНАТИМА, ОДНОСНО ПОСЛОВИМА ДОМАЋЕ РАДИНОСТИ, НАЧИНУ СЕРТИФИКОВАЊА ИСТИХ И ВОЂЕЊУ ПОСЕБНЕ ЕВИДЕНЦИЈЕ ИЗДАТИХ СЕРТИФИКАТА (“Сл. гласник РС”, бр. 56/2012)
23
c) Kreativne poslovne aktivnosti poput dizajna, arhitekture, oglašavanja, proizvodnje
rukotvorina, starih zanata31, softverske industrije, istraživanja i razvoja.
B. Specifični cilj
Realizacija ovog cilja podrazumeva ostvarenje pozitivnih efekata lokacije na konkurenciju kroz
korišćenje četiri međusobno povezana socio-ekonomska i kulturna uticaja, a to su:
Okrugli paviljon - koji je nastao kao drugi objekat takve vrste u svetu i koji posle 55 godina
postojanja egzistira kao jedan od svega nekoliko takvih kulturnih dobara - već sam po sebi, kao
primer lokalnog korišćenja ljudske kreativnosti u funkciji konkurentskog pozicioniranja jednog
lokaliteta na globalnom nivou – predstavlja suštinsku lokalnu konkurentsku prednost.
Osposobljavanjem ovog kulturnog dobra za funkcionisanje u ulozi kreativne infrastrukture, ne
samo da se oživljava njegova simbolika u svojstvu globalnog promotera lokalne konkurentnosti,
već sve lokalne delatnosti dobijaju podsticaj i usmerenje za povećanje sopstvene konkurentnosti
na bazi kreativizacije poslovanja.
31 Isto kao pod 10.
Revitalizovati Okrugli paviljon u kreativno-inovacioni centar
S p e c i f i č n i
c i l j
Unapređena kreativna infrastruktura 1
.
24
Prostorne mogućnosti ovog objekta, koji u prizemlju sadrži 2.375m2, a na spratu još 1065m2,
predstavljaju izuzetan potencijal za smeštanje i razvijanje najrazličitijih sadržaja u funkciji
podizanja lokalne konkurentnosti, počev od funkcije izlaganja proizvoda kreativne ekonomije,
preko funkcije umrežavanja, funkcije organizovanja javnih događaja i funkcije obavljanja
najrazličitijih kreativnih poslova, pa sve do pomoćnih funkcija dostave, ugostiteljstva, prodaje itd.
Osposobljavanje za funkcionisanje ovog objekta i njegovo korišćenje za smeštanje kreativnih
delatnosti podstaklo bi razvoj postojećih i osnivanje novih lokalnih organizacija koje pripadaju
lokalnom sektoru (dizajn, projektovanje oglašavanje, razvoj softvera, zaštita autorskih prava,
multimedijska produkcija, muzička produkcija, izdavaštvo, specijalizovani konsalting itd.), koje
dinamiziraju lokalnu ekonomsku aktivnost, rast realne zaposlenosti, rast produktivnosti.
U toj svojoj ulozi, ovaj objekat bi nastavio, osnažio i proširio svoje bitisanje u svojstvu
integralnog dela ne samo širih lokalnih, već i nacionalnih, pa i globalnih sistema, poput sistema
tržišne privrede, društvenog sistema, kulturnog sistema, obrazovnog sistema, umetničkog
sistema itd. bez čega ni oni sami ne bi mogli da funkcionišu na održiv način. Kako bi grad
Leskovac mogao da se naziva gradom, ako bi ostao bez memorije koja ga vezuje za Okrugli
paviljon? Kako bi Srbija mogla da se razvija kao zemlja sa kulturnim identitetom i integritetom,
ukoliko bi dozvolila da se ukloni jedno od tri postojeća arhitektonsko-graditeljska zdanja u svetu?
Kako bi profesori u svetu učili studente arhitekturi, ukoliko bi originalni, materijalni primerak
njihovih teorija bio uklonjen poput sekundarnog otpada?
Leskovac je epitet “Srpski Mančester” stekao ne kao grad imitator onoga što je u datom trenutku
u svetu bilo najkurentnije. Naprotiv! Nebrojeno gradova u zemlji i svetu preuzimalo je tehničko-
tehnološke plodove tadašnje industrijske revolucije, a pogotovo usmerenje na razvoj tekstilne
industrije kao, u to vreme, prestižne industrijske grane. Međutim, samo su Leskovac i Tampere
(„Finski Mančester“) stekli ovaj naziv. Zato što se u slučaju ova dva lokalna entiteta nije radilo
samo o „goloj“ imitacija postojećih poslovnih dostignuća, već se pre svega radilo o globalno
konkurentnoj, kreativnoj i inovativnoj primeni industrijskih rešenja, izvedenoj i plasiranoj sa
Poboljšan lokalni ambijent za korišćenje strateškog pristupa poslovanju i uspostavljanje konstruktivnog
rivaliteta 2
.
25
snažnim pečatom lokalnog specifikuma. Već sama činjenica da je tekstilna industrija u Leskovcu
nastala kao rezultat poslovne saradnje lokalnih Srba sa preduzetnički nastrojenim Bugarima,
govori o kvalitetu tadašnjeg lokalnog poslovnog okruženja, tj. njegovoj otvorenosti, pouzdanosti,
poštovanju dogovorenog itd. To je jedna od konkurentskih prednosti Leskovca, koja predstavlja
sublimat njegovog razvoja kao tržišnog mesta, ali koja je ostala više nego aktuelna sve do
današnjih dana.
Aktiviranjem Okruglog paviljona u ulozi faktora za podsticanje lokalne konkurentnosti,
uspostavlja se kontinuitet sa lokalnim razvojem koji je od lokalnog poslovnog okruženja stvorio
konkurentsku prednost. Pri tome, ovde nije reč o aktiviiranju u formi ponavljanja istog, već o
inovativnom procesu koji se odvija u formi nadgradnje i unapređenja u skladu sa
najprosperitetnijim trendovima i konjukturama u oblasti socio-ekonomskog i kulturnog razvoja u
svetu. Sa svoje strane, to podrazumeva fokusiranje lokalne zajednice na identifikovanje,
unapređenje i primenu lokalnog kreativnog kapitala. Postojeće lokalne aktivnosti ove vrste, koje
se danas odvijaju u formi pružanja finansijske podrške mladim talenatima, reafirmaciji značaja
„Srpskog Mančestera“, raznih vrsta obuke i stručne prakse, subvencionisanja preduzetnika sa
najboljim preduzetničkim idejama, učešća u finansiranju inovativnih projekata, organizovanju
festivala itd, dobile bi svoj zajednički lokalni okvir, koji bi podrazumevao unapređenje lokalnih
javnih politika u oblasti razvoja kreativnog kapitala, a pre svega njihovo integrisano vođenje.
Na toj osnovi, lokalne firme i preduzetnici mogli bi da razvijaju i implementiraju znatno
kvalitetnije poslovne strategije. Ovo je posebno važno, zato što se na taj način brže razvijaju oni
lokalni poslovi koji predstavljaju rezultat strateškog pozicioniranja na tržištu, tj. koji obezbeđuju
prihodovanje više prosečne jedinične cene, a ne oni lokalni poslovi koji su zasnovani samo na
operativnoj efikasnosti, tj. koji obezbeđuju samo niže prosečne jedinične troškove. U takvoj
konstelaciji lokalnih ekonomskih aktivnosti, ispostavilo bi se da bi pružanje adekvatne lokalne
podrške jednom mladom talentovanom kreatoru video igrica, ili web-dizajneru, ili programeru,
ili pevaču, ili … , Leskovcu moglo da donese više koristi od cele „Jure“ , „Falke“-a, ili „Džinsi“-ja.
Forsirajući ovakav pristup u stvaranju lokalnog poslovnog okruženja, Leskovac bi izbegao
posledice od tzv. destruktivne konkurencije, karakteristične po tržišnim ratovima do istrebljenja,
do kojih dolazi između onih koji konkurišu na tržištu tako što obavljaju iste ili slične aktivnosti,
pokušavajući samo da ih obavljaju bolje od drugih. Nasuprot tome, ostvarile bi se suštinske i
26
održive koristi od onih koji svoje poslovanje zasnivaju na izboru drugaćijih aktivnosti od onih
koje obavljaju konkurenti, ili izboru sličnih aktivnosti koje se obavljaju na drugačiji način.
Rezultat svega toga može da bude samo povećan rast ulaganja u kreativizaciju lokalne ekonomije,
što sa svoje strane vodi prelasku sa lokalnog rivaliteta zasnovanog na uvozu, imitaciji, cenama i
niskim platama na rivalitet zasnovan na novim proizvodima, novom dizajnu proizvoda, novim
proizvodnim procesima, novim pristupima tržištu, anticipiranju tržišnih potreba, akumulaciji
malih uvida i poboljšanja itd.
Jedna od ključnih konkurentskih dimenzija Leskovca, koja čini integralni deo njegovog
privrednog, društvenog i kulturnog identiteta, jeste kvalitet njegove lokalne tražnje. Bez
zahtevnih, emancipovanih kupaca, koji su želeli da imaju najbolje, ovaj lokalitet nikada ne bi
mogao da se razvije u tržišno mesto, tj. mesto u kome je spontani proces dobrovoljne razmene
ekonomskih dobara doveo do stvaranja na daleko poznate srednjevekovne pijace i vašara, do
održavanja industrijskih izložbi između dva svetska rata, do organizovanja međunarodnog sajma
tekstila i tekstilnih mašina ubrzo posle drugog svetskog rata itd. Upravo kao takav, kao mesto
koje je moglo da odgovori i na potrebe najzahtevnijih kupaca, Leskovac je između dva svetska
rata stekao reputaciju grada „u kome su se i kraljevi zabavljali“
Oživljavanje Okruglog paviljona kao jednog od mesta na kome bi lokalna tražnja mogla da iskaže
svoje potrebe za proizvodima i uslugama kreativne ekonomije, vodi uspostavljanju kontinuiteta
upravo sa onim što je stvaralo identitet Leskovca, a to je, pored ostalog – kvalitetna lokalna
tražnja. Na taj način došle bi do izražaja prednosti lokalne tražnje kao najboljeg izvora
neposrednih informacija i podsticaja, funkcionisanja jednog ekonomskog mehanizma koji
omogućava veliku vidljivost, laku komunikaciju i mogućnost saradnje. Organizovanje stalne i
periodičnih izložbi dostignuća lokalne kreativne ekonomije doprinelo bi lokalizovanju
savremenih standarda, usvajanju i promovisanju lokalnih brendova, kvalitetnom ocenjivanju
kreativnih proizvoda i usluga, povećanju saradnje privatnog sektora sa državom radi
osavremenjavanja propisa i njihovih izmena radi podsticanja inovacija, osnivanju lokalnih
organizacija za testiranje i standarde.
3
.
Poboljšani uslovi lokalne tražnje za proizvodima i uslugama kreativne ekonomije
27
Sa svoje strane, to bi privuklo kupce sa jakim potrebama za specijalizovanim proizvodima koji se
traže na drugim mestima, kao i visoko emancipovane, rafinirane i zahtevne kupce, koji bi
zajednički vršili stalan i snažan pritisak na lokalne firme i preduzetnike da unapređuju i
inoviraju svoje poslovanje i uključuju se u najsavremenije segmente globalne ekonomije. Lokalna
tražnja podstaknuta revitalizacijom Okruglog paviljona u kreativno-inovacioni centar mogla bi da
otkrije one segmente tržišta u kojima firme i preduzetnici mogu da se diferenciraju, uz
perpspektivu da svoje poslovanje na lokalnom i nacionalnom tržištu prošire na međunarodno.
Takođe, na ovaj način mogli bi da se privuku lokalni kupci čije potrebe anticipiraju ili oblikuju
potrebe u drugim zemljama, odnosno obezbeđuju „signale za rano upozoravanje“ o promenama
trendova na svetskom tržištu, što predstavlja dragocen izvor informacija za kreativne
preduzetnike i razvoj njihovih poslovnih strategija. S obzirom da je u globalnoj privredi kvalitet
lokalne tražnje daleko značajniji od njenog obima, koncentracija tražnje za kreativnom
ekonomijom na jednom mestu vodila bi ubrzanom integrisanju Leskovca u najperspektivniji deo
globalne ekonomije, sa svim pogodnostima koje sa sobom donosi takva konkurentska pozicija
jedne lokacije.
Sam Leskovac kao urbano naseljeno mesto pripada onoj grupi fenomena koji se u društvenim
naukama podvode pod pojam klastera. U tom smislu, sam Leskovac predstavlja jednu spontano
nastalu teritorijalnu koncentraciju pojedinaca i grupa, formiranu u viševekovnom procesu
njihovog međusobnog povezivanja na osnovu a) zajedničke primene delotvornih pravila
ponašanja i b) korišćenja efekata međusobne komplementarnosti. Zahvaljujući tome, Leskovac se
razvio kao sistem međusobno povezanih individualnih ekonomija i institucija čija je vrednost u
celini veća od zbira njegovih delova, pre svega zato što su se ovde u proteklih 6 vekova njegovim
stanovnicima nudili veći životni izgledi, nego na brojnim drugim lokacijama. Mada je u poslednjih
70 godina ovakav razvoj blokiran sistemskim rešenjima koja su marginalizovala konkurenciju, a
favorizovala monolitnost, potencijal grada da se razvija u interesu povećanja konkurentnosti
pojedinaca i kolektiva koji u njemu žive - i dalje je ogroman.
Revitalizacija Okruglog paviljona u kreativno-inovacioni centar predstavlja istinsku šansu da se
prednosti urbane klasterizacije na ovoj lokaciji - kao rezultante njenog istorijskog hoda ka
4
.
Razvoj srodnih i pratećih delatnosti
28
podizanju sopstvene konkurentnosti - iskoriste i nadgrade kroz razvoj klastera kreativne
ekonomije. Savremena teorija klastera gleda na ovaj prateći oblik organizovanja
komplementarnih delatnosti kao na presudno važan činilac konkurentnosti jedne lokacije,
uključujući i njenu privlačnost za inostrana ulaganja. Smeštanje logistike neophodne za
funkcionisanje nosioca lokalne kreativne ekonomije (zajednički izložbeni prostor, zajednička
prodaja i dostava, zajednička zaštita autorskih prava, zajednički „krowdfounding“, zajedničko
računovodstvo, zajednička obuka, zajednička promocija ključnih nosioca kreativizacije itd.) - čiji
se broj ovde meri hiljadama, a poslovni potencijal desetinama miliona evra - u revitalizovani
Okrugli paviljon, vodila bi stvaranju kreativnog klastera, koji bi mogao da reafirmiše sve ono
najbolje što je Leskovac razvio tokom svog prerastanja u urbano naseljeno mesto. Uz nadgradnju
koja bi mogla da dinamizira razvoj grada na način jednog „Majkrosofta“. Time bi kreativni
preduzetnici, intelektualci, umetnici, dizajneri, naučnici, inovatori, pisci, muzičari, režiseri,
glumci, inženjeri, istraživači, proizvođači rukotvorina, zanatlije, plesači i svi drugi sa ovog
prostora koji imaju sposobnost za generisanje inovativnih ideja, dobili mogućnost da se
organizuju u moćno čvorišre kreativnosti, a pre svega da, radeći u svom sopstvenom interesu,
pozicioniraju Leskovac tamo gde mu je i mesto: u evropskoj i svetskoj porodici prosperitetnih
lokalnih zajednica.
29
III. AKTIVNOSTI ZA OSTVARIVANJE CILJEVA REVITALIZACIJE
A. Gorući problemi
Utvrđivanje aktivnosti za ostvarivanje izloženih ciljeva revitalizacije Okruglog paviljona
podrazumeva identifikovanje ključnih problema koje treba rešiti zajedničkom akcijom. U tom
smislu, ono što danas spada među najveće prepreke na putu ka ostvarenju ovih ciljeva, mereno
hitnošću rešavanja i značajem za ovaj proces, to je sledeće:
Dešavanja sa ovim kulturnim dobrom tokom poslednjih desetak godina, posebno odluka
centralnih vlasti (2007) da se objekat proda na aukciji u sklopu privatizacije Leskovačkog sajma,
pokazuju da je nerazumevanje vrednosti i značaja ovog objekta, praktično najveća prepreka koja
stoji na putu ka aktiviranju njegovog razvojnog potencijala. Najmanji zajednički imenitelj
različitih oblika u kojima se ispoljava ovaj problem je – preokupiranost trenutnim interesom.
Pored toga, treba istaći da ni Zavod za zštitu spomenika kulture Niš, ne doprinosi, u skladu sa
svojim društvenom i zakonskom ulogom, poboljšanju zajedničkog razumevanja vrednosti i
značaja ovog kulturnog dobra. Mada je svojim Aktom32 od 2010 godine ova institucija dodelila
Okruglom paviljonu status kulturnog dobra koje uživa prethodnu zaštitu, malo toga je u
međuvremenu učinjeno na utvrđivanju njegovog konačnog statusa, a pogotovu malo sa
osnaživanjem društvene svesti o vrednostima i značaju ovakvih i sličnih kulturnih dobara. Tome
treba dodati i činjenicu da je lokalna samouprava u periodu do i posle privatizacije ovog objekta,
uprkos tadašnjem negodovanju građanstva i nekih OCD, imala krajnje pasivnu ulogu, a da je tek
u poslednje vreme ovo pitanje počelo da dobija lokalni tretman kakav zaslužuje.
32
Akt o uslovima očuvanja, održavanja i korišćenja nepokretnih kulturnih dobara, kao i dobara koja uživaju prethodnu zaštitu i utvrđenim merama zaštite., 23.04.2010.
a) Nedostatak zajedničkog razumevanja vrednosti i
značaja Okruglog paviljona
30
Okrugli paviljon je, kao sastavni deo Leskovačkog sajma, tokom 2007. godine privatizovan
prodajom 70% njegovog kapitala jednoj od firmi iz kompanije „Delta-Holding“, kompanije koja je
u javnosti Srbije i Evrope okarakterisana kao tajkunska i čijem se vlasniku ovih meseci sudi u
Sudu za organizovani kriminal. Bez obzira na ishod sudskog procesa, u konkretnom slučaju je reč
o firmi čiju ekspanziju javnost povezuje sa bizarnim profiterstvom u dramatičnim godinama za
Srbiju, te je neralno očekivati da tržišni akteri - od čijeg uključivanja inače suštinski zavisi dalja
sudbina ovog objekta - sa simpatijama prihvate bilo šta što vodi širenju poslovanja ove firme.
Dosadašnjim odnosom prema Okruglom paviljonu, ovakva reputacija ove firme je više nego
potvrđena. Od trenutka prelaska u njeno većinsko vlasništvo objekat je van funkcije, zapušten je,
neobezbeđen, prepušten zubu vremena, neodržavan, ograđen na način koji vređa osećaj za
urbano, ignorisan kao kulturno dobro i neistražen kao kulturno-ekonomski potencijal, postao je
sastajalište narkomana. Sa svoje strane, to ukazuje da je objekat kupljen iz sasvim drugih razloga
u odnosu na one koji podrazumevaju ispunjenje ugovorne obaveze o razvoju sajamske delatnosti.
Nedavni predlog koji je potekao od većinskog vlasnika, da se objekat ukloni i na tom mestu
izgradi stambeno-hotelski prostor – u tom pogledu u potpunosti je obelodanio stvarne namere
većinskog vlasnika. Na ovakvu konstataciju upućuje činjenica da predlog nije temeljen na
istraživanju tržišta, izradi studije izvodljivosti ili drugih prethodnih aktivnosti koje bi obezbedile
neophodne informacije za iole kvalitetno odlučivanje u vezi s tim.
S obzirom da je reč o objektu u mešovitom, javno-privatnom vlasništvu, gde se država javlja u
ulozi zastupnika javnog interesa građana Leskovca, predlog da se ukloni Okrugli paviljon, koliko
god bio legitiman sa stanovišta privatnog interesa, tj. interesa većinskog vlasnika, potpuno je
neprihvatljiv sa stanovišta javnog interesa građana Srbije, posebno građana Leskovca. Ima više
razloga za to, ali se ključni sastoje u sledećem: a) Okrugli paviljon je kulturno dobro i država,
koja kao institucija ima prevashodni zadatak da štiti i podstiće korišćenje kulturnog nasleđa, ne
može podržavati aktivnosti koje vode uništavanju tog nasleđa. b) Besmisleno je da se pare
građana troše na podršku privatnoj stanogradnji, u gradu gde cena stambenog prostora pada iz
b) Problematične namere kompromitovanog većinskog
vlasnika
31
dana u dan i gde u ovom trenutku već ima nekoliko hiljada viška stambenih objekata u odnosu na
broj domaćinstava; c) Antireformsko je bilo kakvo državno uplitanje u tržišni proces sa pozicije
nekoga ko u ime socijalnog mira hoće da zapošljava tržišno „uspavane“ građevinske kapacitete po
cenu redistribucije dohotka i onemogućavanja razvoja realno profitabilnih delatnosti; d)
Neprihvatljiva je državna podrška privatnim ulaganjima u povećanje hotelskih kapaciteta u gradu
u kome su već godinama van funkcije dva ogromna privatizovana hotelska zdanja i slabo
iskorišćeni kapaciteti više postojećih privatnih hotela.
Nesporno je da je Okrugli paviljon u sklopu Leskovačkog sajma zamirao poslednjih dvadesetak
godina. Ali, ono što je bitno, to je da je ovde reč o zamiranju jedne funkcije koja ima budućnost
svuda u svetu i, istovremeno, o jednom dešavanju u sistemskom okruženju koje nema budućnost
nigde u svetu. Pokušaji koji su činjeni da se u takvom sistemu održi sajamska funkcija Okruglog
paviljona reflektovali su viđenja socijalnog inženjeringa, a ne viđenja tržišnog društva, viđenja
političkih samovoljnika a ne viđenja kreativnih preduzetnika. Praktično, Leskovački sajam, kao
lokalni “prozor” u globalni tržišni svet, bio je osuđen na pokušaje oživljavanja od strane onih koji
su istovremeno uništavali samu osnovu na kojoj počiva tržišni svet na ovim prostorima. I to što
danas ovo zdanje predstavlja stecište narkomana, što je ograđeno poput improvizovanog
kokošarnika, što je prepušteno zaboravu i propadanju, to nije razlog da se građani Leskovca stide
ovog objekta, niti ta da ga doživljavaju kao lokalno ruglo koje treba ukloniti. Naprotiv! Građani
treba da budu ponosni na to što jedno ovakvo arhitektonsko-graditeljsko zdanje postoji u
njihovom zajedničkom dvorištu. I da shvate da su oni koji su dozvolili da ovaj objekat dođe u
ovakvo stanje, zapravo i želeli da izazovu takvu reakciju kod građana Leskovca, jer je to matrica
na kojoj već decenijama opstaju neprincipijeni interesi na ovim prostorima, ili, što je isto - otpori
reintegrisanju zemlje, pa i ovakvih dobara, u uređen, civilizovan svet. Šema koja se pri tome
koristi krajnje je jednostavna. Ljudi se najpre izlože suočavanju sa najgorim scenarijem
(staljinizam, rat, inflacija, izolacija, siromaštvo, propadanje, haos), a onda im se, kao spasonosno
rešenje, podmetne manje zlo u liku egalitarizma, autoritarnosti, društvene svojine,
samoupravljanja ničim i svačim, sveopšteg etatizma, monolitnosti, egzistencije na račun
c) Bavljenje iznuđenim alternativama
32
budućnosti dece i sl. Dešavanja sa Okruglim paviljonom predstavljaju upravo knjiški primer
jednog takvog scenarija. Alternativa koja se nudi ovim biznis planom predstavlja odgovor na
stvorenu iluziju da – nema ekonomski održivih rešenja za očuvanje Okruglog paviljona.
Okrugli paviljon nalazi se danas se u stanju krajnje zapuštenosti i propadanja. Ako se hitno ne
preduzmu mere revitalizacije, postoji opasnost od ubrzanog popuštanja krova pod uticajem
curenja vode na mestima oštećenja. Tehničko stanje objekta je veoma loše. Pore toga što krov
prokišnjava, veliki broj prozora je polomljen, pod je oštećen i čelična konstrukcija je nezaštićena.
Vidljive štete koje utiču na opadanje funkcionalnih karakteristika objekta proističu iz nedostatka
korišćenja i održavanja objekta. Razlozi hitnosti neophodnih intervencija su: opasnost od
urušavanja krova; ugrožena funkcionalnost zastakljene fasade zbog velikog broja polomljenih
prozora; propadanje poda; gubljenje svojstava čelične konstrukcije zbog nezaštićenosti, tj.
izloženosti atmosferskim uticajima.
B. Aktivnosti
Da bi se navedeni problemi rešili, neophodno je preduzeti sledeće aktivnosti:
Cilj organizovanja jedne ovakve grupe je da se strateški situira problematika Okruglog paviljona
u razvojni okvir Leskovca i obezbedi efikasno među/unutar sektorsko usaglašavanje tokom rada
na oživljavanju objekta. U tom smislu, njeni zadaci bili bi da:
Uspostavi Forum o kreativnom razvoju (u okviru kojeg bi se identifikovale mogućnosti
dinamiziranja lokalnog razvoja kroz mobilisanje lokalnog kreativnog kapitala u okviru
revitalizacije Okruglog paviljona, a pre svega potrebe lokalnog kreativnog sektora za raznim
d) Nezavidno stanje objekta
1) Aktiviranje Grupe za revitalizaciju Okruglog paviljona
33
oblicima podrške koju podrazumeva korišćenje ovog objekta u ulozi kreativne
infrastrukture);
Pripremi i predloži lokalnu Strategiju razvoja kreativne ekonomije (koja treba da definiše
viziju Leskovca kao kreativnog, visoko konkurentnog, prosperitetnog grada, te da obezbedi
zajedničko razumevanje strateške vizije, kao i lokalnu saglasnost oko toga kako to postići);
Osnaži lokalnu međusektorsku saradnju u duhu partnerstva (bez čega je nemoguć bilo
kakav lokalni razvojni pomak);
Poboljša zajedničko razumevanje vrednosti i značaja lokalnog kulturnog nasleđa, posebno
Okruglog paviljona (kao svojevrsnog simbola kreativnog preduzetništva koje je obeležilo
prošlost Leskovca i koje treba da odredi budućnost Leskovca) .
Pripremi i predloži detaljni Biznis plan za revitalizaciju okruglog paviljona (kao rezultat
operacionalizacije strateški situirane problematike Okruglog paviljona) ;
Uspostavi efektivnu kominikaciju sa nacionalnim i međunarodnim akterima razvoja
kreativne ekonomije (kao uslov efikasnog i dinamičnog uključivanja Leskovca u kreativno
društvo).
Cilj ove aktivnosti je da otkloni sve dileme u pogledu prednosti i nedostataka koje, sa stanovišta
održivosti ovog kulturnog dobra, sadrže postojeći i drugi mogući modaliteti vlasništva nad njim.
Ključna pitanja na koja treba da odgovori ova aktivnost su:
Da li je u pogledu ovog kulturnog dobra zaštita javnog interesa obezbeđena na odgovarajući
način, ukoliko je ona svedena na ulogu Agencije za privatizaciju, tj. ukoliko se ona ostvaruje,
praktično, bez bilo kakve uloge Ministarstva kulture? Ovo posebno imajući u vidu aktivnosti
koje je proteklih godina ovo Ministarstvo ostvarilo kroz pružanje podrške razvoju kreativnog
sektora u zemlji, a posebno činjenicu da Agencija za privatzaciju – kao dosadašnji suvlasnik
ovog kulturnog dobra sa učešćem od 30% - nije opravdala svoju ulogu zaštitnika javnog
interesa, budući da je i sama dozvolila da objekat bude prepušten propadanju.
Da li većinski vlasnik, s obzirom na njegove ugovorne obaveze o privatizaciji i do sada
iskazani odnos prema kupljenoj imovini, uopšte može da zadrži svojinu nad ovim kulturnim
2) Definisanje efikasnog vlasničkog okvira
34
dobrom, ili to svojstvo gubi po sili zakona, tj. zdravog razuma? Ovo posebno imajući u vidu, da
je u konkretnom slučaju reč o kupovini preduzeća „Leskovački sajam“, koje je kao takvo imalo
svoje registrovane delatnosti, svoj biznis, dobavljače, kupce itd. Kako je moguće da je u
proteklih 8 godina nestalo sve ono što se u poslovnom smislu razvijalo više od pola veka kroz
poslovanje ovog preduzeća, a da je ostao samo Okrugli paviljon, tj. ne ni on, već samo njegova
lokacija kao nekakav poslovni interes.
Koje su mogućnosti da se, u cilju ubrzanja revitalizacije Okruglog paviljona, sa postojećim
vlasnikom napravi neko poravnanje, na račun ustupanja neke druge lokacije, u nekom
drugom delu grada, kako bi on mogao da realizuje svoje poslovne planove u pogledu
stanogradnje i ulaganja u hotelijerstvo?
Ukoliko sadašnji vlasnik pronađe sopstveni interes u novom konceptu funkcionisanja
Okruglog paviljona i izrazi želju da uzme finansijsko učešće u tome, da li uopšte treba ulaziti
u to sa njim? Ovo imajući u vidu da je reč o firmi čije poslovanje za njene poslovne partnere
nosi izuzetno velike poslovne rizike, s obzirom na aktuelni sudski proces, loš imidž u javnosti,
moguće urušavanje poslovanja firme u slučaju da aktuelni vlasnik bude osuđen itd.
Kakve su mogućnosti da se postojeći akcionarski vlasnički okvir Leskovačkog sajma iskoristi
za prikupljanje kapitala na tom principu, tj. kroz povećanje broja akcionara? Činjenica je da
veliki broj naših ljudi, pa i samih stranih ulagača, može da pronađe svoj interes u budućem
poslovanju Leskovačkog sajma, te da je verovatno da bi neki od njih i na ovaj način želeli da
ulože novac koji raspolažu.
Suština ove aktivnosti je da se kroz organizovanje tematskih sastanaka, pokretanje inicijativa,
konsultacija sa stručnom javnošću, animiranje donatorske zajednice i na svaki drugi relevantan
način, uspostavi proaktivna uloga donosioca odluka u Leskovcu po pitanju rešavanja pitanja
očuvanja i korišćenja Okruglog paviljona.
Cilj ove aktivnosti je da obezbedi kvalitetan izbor između mogućih alternativa za rešavanje
suštinskog pitanja koje se, kada je reč o Okruglom paviljonu, svodi na to: Kako iskoristiti
razvojni potencijal jednog globalno vidljivog a lokalno nevidljivog kulturnog dobra?
3) Izbor održive alternative
35
U tom pogledu, da bi se izbor mogao okarakterisati kao kvalitetan, on mora da zadovolji sledeće
uslove:
Uslov održivosti – Ni jedno rešenje koje nije dugoročno, ne može se smatrati kvalitetnim, niti
poželjnim. S obzirom da održivost podrazumeva korišćenje raspoloživih resursa na način koji
obezbeđuje zadovoljenje potreba sadašnje generacije ne ugrožavajući potrebe budućih
generacija, to zahteva izbor rešenja koje je ekonomski izbalansirano, tj. koje neće predstavljati
ekonomski balast za sadašnju generaciju, niti uskratiti životne izglede budućih generacija.
Zadovoljenje ovog uslova može se tumačiti i tumači se na razne načine, uključujući i to da je
važno učiniti održivom lokaciju na kojoj se nalazi Okrugli paviljon, a ne sam objekat. Tako se
jedino i može na smislen način objasniti predlog33 većinskog vlasnika da se objekat ukloni, a
na njegovo mesto sagradi nešto što, po njegovoj proceni, donosi zaradu (poput stanova, hotela
i sl.). Međutim, time se odmah otvara pitanje: Da li se održivost jedne lokacije u gradu može
stvarati na račun održivosti samog grada?
Uslov celovitosti – Rešenje koje se bira mora da zadovolji i urbani, i društveni, i kulturni, i
ekonomski, i politički, i ekološki aspekt lokalnog razvoja. Prikloniti se isključivo jednoj od
ovih mogućnosti, to znači uskratiti životne izglede jednima, da bi se povećali životni izgledi
drugih koji žive na ovom prostoru. Praktično, to znači da, ukoliko bi se dozvolila gradnja 260
stanova na lokaciji Okruglog paviljona, gustina naseljenosti u ovom delu grada bi se toliko
povećala, da bi to iz osnova ugrozilo kvalitet života svih stanovnika Leskovca (ovo ne
računajući arhitektonski kič, koji prati ovu vrstu „urbane“ ekonomije, a što je vidljivo na
brojnim primerima gradnje, između ostalog i samog većinskog vlasnika, a koji su prethodili
iznetom predlogu). Ili, ukoliko bi se dozvolilo uklanjanje ovog objekta, stanovnici Leskovca,
Srbije, Balkana, pa i cele Evrope, bili bi uskraćeni za mogućnost doživljaja jedne kulturne
znamenitosti koja pripada onoj vrsti znamenitosti koje su obeležile XX vek na području
arhitekture. S druge strane, to znači i da se kulturna dimenzija Okruglog paviljona ne može
razvijati nezavisno od ekonomske realnosti, zahteva za uključivanjem u tržišno društvo itd.
Uslov globalnosti – Lokalno rešenje koje ne sadrži globalnu percepciju, tj. koje se ne oslanja
na globalne razvojne trendove i mogućnosti, unapred je osuđeno na neuspeh. Ovo proističe iz
33 http://www.ekapija.com/website/sr/page/1161678/U-Leskovcu-ni%C4%8De-260-stanova-i-hotel-Delta-Real-
Estate-gradi-stambeno-poslovni-kompleks-vredan-18-6-mil-EUR-FOTO
36
jednostavne činjenice da mladi iz Leskovca ne odlaze samo u razvijenije sredine poput
Beograda, Niša ili Novog Sada, kada je reč o Srbiji, ili u Nemačku, Austriju, Englesku, Italiju itd.
kada je reč o EU. Oni takođe odlaze i u Australiju, Novi Zeland, Južnu Afriku, SAD itd., što znači
da bi se lokalna konkurentnost i lokalna atraktivnost morale da grade na kriterijumima koji
su više od lokalnih, nacionalnih, pa i evropskih – koji su jednostavno globalni. Sa stanovišta
Okruglog paviljona, to podrazumeva zahtev da se njegovo funkcionisanje učini globalno
konkurentnim i atraktivnim, kao što je to već učinjeno sa njegovim globalno konkurentnim i
atraktivnim dizajnom. U tom smislu, nerealno je očekivati da se sa konfekcionarskom
stanogradnjom i stereotipnim hotelima može biti globalno konkurentan i atraktivan, tj.
načiniti iskorak u pravcu koji mlade i njihove roditelje zadržava u Leskovcu.
Uslov lokalnosti – Ni jedno rešenje koje nije ukorenjeno u lokalnoj tradiciji, lokalnoj kulturi,
lokalnom specifikumu ne može biti uspešno na duži rok. Dokaz za to je, na primer, neuspeli
pokušaj da se stara gradska arhitektura Leskovca zameni njenom soc-realističkom
varijantom, koja masovno odbija ljude, čini grad turistički i u svakom drugom smislu
nezanimljivim i iziskuje dodatna ulaganja, kako bi se njeni negativni uticaji na lokalni kvalitet
života i ekonomiju otklonili. Takva dela socijalnog inženjeringa, koja nisu prisutna samo u
arhitekturi, već i u ekonomiji, kulturi, umetnosti itd. blokiraju kreativni potencijal ljudi i
stvaraju opasan disbalans između prava na različitost i odgovornosti prema globalno istom.
Za jedan grad kao što je Leskovac, koji je izložen višedecenijskom disciplinovanju od strane
socijalnog inženjeringa, pitanje uspostavljanja kontinuiteta sa sopstvenim lokalnim korenima
je od ključnog značaja. Sa svoje strane, to podrazumeva stvaranje mogućnosti da ljudi koji
ovde žive atraktivnosšću lokalnog ambijenta budu podstaknuti da kreativnost koju nose u
sebi – izraze34 u Leskovcu, a ne u emigraciji.
Rešenje koje ispunjava sva četiri navedena uslova je: Revitalizacija Okruglog paviljona u
kreativno-inovacioni centar. Polazna tačka ovog rešenja je fokusiranje na način na koji se
kreativnost može ekonomski valorizovati i transformisati u robu. Ona se zasniva na saznanju “da
ključna odrednica globalne konkurentnosti neće počivati na ≫klasičnim≪ ekonomskim
elementima (trgovina, tokovi novca i kapitala, investicije i dr), već na tokovima ljudi. Države koje
mogu privući ≫kreativne resurse≪ razvijaće se mnogo brže i više od drugih zemalja (T.
34 UNESKO definiše „kreativne izraze“ kao oblike kreativnog izražavanja pojedinaca, grupa i društava, koji imaju kulturni sadržaj. Jovičić S, Mikić H. (2006) Kreativne indusrije: preporuke za razvoj kreativnih industrija u Srbij,. Britanski Savet, Beograd, str. 23.
37
Jovanović, 2006). Sa stanovišta privredne razvijenosti naše zemlje, taj globalni trend je veoma
nepovoljan ali na njegovo zaustavljanje ne možemo uticati, mada bi u tom pogledu bila poželjna
≫automatizacija procesa≪. Naučena lekcija bila bi da ozbiljno i pravilno razumemo tokove i
procese ekonomije zasnovane na znanju i inovacijama i brzo prilagođavanje tim globalnim
trendovima”.35 Procenjuje se da je “zbog loše investicione politike i politike finansiranja kulture i
kreativnih industrija u periodu 2001-2009. izgubljeno oko 10% vrednosti BDV u 2009. godini.
Ukoliko u Srbiji bude nastavljena ovakva politika investicija i zapošljavanja u kulturi i kreativnim
industrijama, u 2013. godini biće ostvaren za 3,5% manji obim bruto dodate vrednosti nego što bi
se to moglo postići uz primerenije finansijske i druge mere usklađene sa specifičnostima ovog
sektora. Efekti zapošljavanja u kulturi i kreativnim industrijama su veoma pozitivni i pokazuju da
svako 5 radno mesto u kreativnom sektoru kreira 2 nova radna mesta u komplementarnim
delatnostima”.36
Primenom „naučenih lekcija“ ostvaruju se opštepriznati, najpozitivniji aspekti kreativne
ekonomije kao razvojnog koncepta, a to su: a) Izgradnja individualnih i zajedničkih identiteta, b)
Kulturni pluralizam i raznovrsnost, c) Inovacije, d) Pozitivan imidž gradova (koji je presudan za
privlačenje investicija i koncentraciju poslovnih aktivnosti), e) Jačanje društvenog kapitala, f)
Unapređenje strategije humanog razvoja; g) Regeneracija deprivilegovanih urbanih i ruralnih
sredina, h) Promovisanje socijalne integracije, i) Unapređenje konkurentnosti regiona, j) Jačanje
endogenih kreativnih potencijala, k) Dodavanje kreativnih i inovativnih elemenata konceptu
urbanog razvoja. Pri tome, posmatrano sa stanovišta održivosti, ovo rešenje je idealno s obzirom
da se ne svodi samo na očuvanje i zaštitu jednog kulturnog dobra koje se mora zaštititi i čuvati,
već obezbeđuje njegovo očuvanje i zaštitu kroz ekonomski isplativo korišćenje. Sa stanovišta
celovitosti, ovo rešenje obezbeđuje lokalni napredak u svim ključnim aspektima lokalnog razvoja.
To isto važi i kada je reč o njegovoj usklađenosti sa globalnim trendovima i mogućnostima, kao i
ukorenjenosti u ono najvrednije što je iznedrila istorija Leskovca, a to je – nasleđe kulture
individualne slobode.
35 Isto kao pod 14., str. 43 36 Isto kao pod 14
38
Cilj ove aktivnosti je dovođenje objekta u funkcionalno stanje. To podrazumeva preduzimanje
serije tehničkih intervencija zaštitnog i adaptacionog karaktera, koje bi dovele objekat u stanje da
može da odgovori zahtevima normalnog poslovnog korišćenja.
Prioritetne intervencije su:
Popravka krovnog pokrivača sa ugradnjom izolacije (40.000,00 eur37);
Zastakljivanje fasade u skladu sa energetskim standardima (45.000,00 eur);
Ugradnja 3 (tri) sanitarna bloka sa rekonstrukcijom vodovodne i kanalizacione mreže
(30.000,00 eur);
Postavljanje solarnih panaela na čeličnoj mreži na krovu u površini od oko 400 m2 (80.000,00
eur);
Zaštita čeličnih elemenata izloženih atmosferskim uticajima (10.000,00 eur);
Postavljanje podova (70.000,00 eur);
Rekonstrukcija električne mreže i uvođenje interneta (70.000,00 eur);
Ugradnja sistema za grejanje, hlađenje i ventilaciju (280.000,00 eur);
Izrada enterijerske postavke (50.000,00 eur);
Nabavka atraktivnih softverskih programa za iznajmljivanje (75.000,00 eur)
37 Predmet i predračun je preliminaran
4) Revitalizacija objekta
39
IV. ANALIZA OKRUŽENJA, EKONOMSKO VREDNOVANJE I REVITALIZACIONI
POTENCIJAL
A. Globalno, evropsko i nacionalno okruženje
“U današnjoj ekonomiji privredni rast se u najvećoj meri zasniva na uslužnim delatnostima, a ne
na materijalnoj proizvodnji. U SAD tokom poslednjih 25 godina udeo nematerijalnog sektora u
BDP se povećao sa 50 na 85 odsto. U Evropi ovaj sektor u BDP učestvuje sa 70 procenata”.38 Već
tokom poslednje decenije prošlog veka postalo je jasno da se trend stvaranja vrednosti kreće
od materijalnog ka nematerijalnom. Od tog vremena - od kada razvoj i primena novih
digitalnih tehnologija, kao i politika deregulacije na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom
planu, daju pečat globalnom okruženju - na delu je proces dinamičnog razvoja kreativnog
sektora. Na toj osnovi, današnji međunarodni tok kreativnih dobara, usluga i investicija je -
prolazeći kroz internacionalizaciju, pregrupisavanje i progresivnu koncentraciju – radikalno
izmenjen.
U tom procesu stvoreno je nekoliko velikih svetskih konglomerata (SAD, EU, Azija) koji posluju
na globalnom tržištu. Ujedno, šire se diskursi raznovrsnosti, kreativnosti i inovacija, zbog čega
specifična lokalna tržišta39 postaju sve važnija. Globalni kreativni proizvodi i usluge ne mogu
da zadovolje ovakva tržišta, i to je svakako velika šansa za kreativne sektore malih zemalja. Isto
tako, nastaju i nove kreativne delatnosti, ali ne samo zbog primene novih tehnologija, već i zbog
toga što se razvijaju novi oblici kreativnosti i veštine. Već sama činjenica da “kreativna klasa” čini
danas u SAD 30% ukupne radne snage, a da u 7 od 14 članica EU tzv. prvog kruga, više od 25% je
pripadnika “stvaralačke klase”, govori o potencijalima tržišta koje ova društvena grupa
podmiruje.
Procenjuje se da kreativne delatnosti “učestvuju sa 7% u stvaranju svetskog BDP i da se u
ovom sektoru ostvaruje rast BDP od 5% godišnje”40. Vrednost svetskog izvoza kreativnih
dobara već tokom 2005. dostigla je iznos od 424,2, milijarde dolara, što je činilo oko 3,4%
ukupnog svetskog izvoza (UNDP, 2008). U svetskoj spoljnotrgovinskoj razmeni zemlje u razvoju
38 Pravci istraživanja kreativnih industrija i ekonomijs znanja, B. Komnenić, UDK: 330.(8); 338.46 39 Ideja o kreativnim gradovima govori o tome kako se pojedini gradovi mogu razvijati zahvaljujući kreativnim resursima. Ričard Florida, američki teoretičar urbanizma, kreativnim gradovima naziva mesta u kojima su vidljive pozitivne promene u društvenim i ekonomskim procesima, mesta koja odišu autentičnošću, koja su otvorena za nove ideje, u kojima je bogat kulturni život i u kojima je velika koncentracija kreativnih stvaralaca. To su mesta u kojima je okruženje takvo da doprinosi inovacijama, stvaranju novog znanja i mobilizaciji kreativnih resursa. 40 Creative Industries and Development (2004), UNCTAD, str. 3. http://www.unctad.org/en/docs/tdxibpd13_en.pdf Prema, H. Mikić, Kreativne industrije, dizajn i konkurentnost – proaktivni pristup, CEI, 2008, str. 11
40
se javljaju kao neto izvoznici dizajna41, umtetničkih predmeta i rukotvorina sa preko 70 milijardi
dolara. Učešće kreativnih industrija u bruto domaćem proizvodu kreće se od 2,8% u Singapuru,
do 7,9% u Velikoj Britaniji, a prosečan godišnji rast bruto domaćeg proizvoda ovog sektora kreće
se od 7% u SAD do 13,4% u Singapuru42. Na ilustracijama koje slede predstavljeno je kako su
kreativnost i inovativnost u oblasti arhitekture podizale konkurentnost gradova u svetu kroz
organizaciju sajamskih manifestacija:
41 Među pristalicama koncepta kreativne ekonomije postoji opšte slaganje da se dizajn nalazi na vrhu lestvice aktivnosti koje imaju multiplikativni efekat na druge ekonomske aktivnosti i da on predstavlja ključni primer kako se kreativni procesi mogu koristiti u drugim delatnostima. Zagovornici modernog pristupa industriju dizajna posmatraju u širem smislu, a ona obuhvata osim industrijskog dizajna, grafičkog dizajna i dizajna u oblasti vizuelnih komunikacija i sledeće discipline: tekstil i savremeno odevanje, scenografiju i kostimografiju, pojedine oblike fotografije, likovne i grafičke umetnosti podobne za komercijalnu eksploataciju (npr. ilustracije, propagandno–reklamne fotografije, fotografije za dekoraciju enterijera i dr.) i primenjenu arhitekturu (prostorno oblikovanje i dizajn enterijera). 42 Baseline study on Hong Kong’s creative industries (2003), Center for Cultural Policy Research, The University of Hong Kong, Hong Kong, str. 213-215. Prema, H. Mikić, Kreativne industrije, dizajn i konkurentnost – proaktivni pristup, CEI, 2008, str. 11
The Crystal Palace, London, 1851, „Velika izložba“ - Prvi sajam u svetu
The Galerie des Machines, Paris, 1889, “Svetski sajam”
41
“Svetski sajam”, Ajfelova kula, Paris, 1889 “Međunarodna izložba”, Barcelona, 1929
“Svetski sajam” Njujork, 1964 Expo. Montreal, 1970
U kreativnom sektoru na nivou EU (25) zaposleno je oko 4,7 miliona lica, što čini 2,5% ukupnog
broja zaposlenih u Evropskoj uniji. Najveći broj zaposlenih kreativaca je u UK i Nemačkoj (po
milion), zatim u Francuskoj i Italiji (po 500.000), Španiji (400.000), Poljskoj (250.000) itd. Stopa
profitabilnosti ovih delatnosti u EU kreće se od 6,6% u Austriji do 15,4% u Rumuniji, a prosečan
godišnji rast prometa kreativnih proizvoda i usluga iznosi od 2,7% u Danskoj do 17,9% u
Sloveniji. U godinama svetske krize, kreativni sektor bio je jedan od retkih ekonomskih
segmenata koji je pokazivao otpornost na delovanje izazivača krize, tj. ostvarivao je rast i u tim
42
uslovima. Sve to govori da, kada je reč o globalnom tržištu kreativnih proizvoda i usluga kao
ekonomskom okviru za uključivanje kreativnog sektora Leskovca – da se ovde praktično radi o
neiscrpnom tržišnom potencijalu.
Međunarodne okvire za razvoj kreativnih industrija čine brojni, međupovezani strateški
dokumenti, među kojima su najvažniji Esenska deklaracija43, UNESKO-va Univerzalna deklaracija
o kulturnoj raznovrsnosti, UNESKO-va Konvencija o zaštiti i promociji raznovrsnosti kulturnih
izraza44, Rezolucija Evropskog parlamenta o kulturnim industrijama45 i Mišljenje Evropskog
komiteta za ekonomska i društvena pitanja o evropskim kreativnim industrijama. Pored ovih
dokumenata, razvojne okvire stvaraju i svetske i evropske organizacije poput Saveta Evrope,
Evropske investicione banke, Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO), Konferencije
Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju (UNCTD)46 i druge. Na toj osnovi, tokom poslednjih 15
godina razvoj kreativnih industrija u svetu, posebno u EU, postao jedan od glavnih trendova i
prioriteta u kulturnim politikama.
Posebnu pogodnost za razvoj keativnog sektora u Srbiji pruža Program “Kreativna Evropa”47,
koji je ustanovljen u sklopu strategije „Evropa2020“ i koji će u periodu 2014-2020 finansijski
podržati projekte ovih delatnosti sa ukupno 1,46 milijardi evra. Na taj način će hiljade umetnika i
profesionalaca kreativnog sektora biti podržano u privlačenju nove publike, prekograničnoj
saradnji, uspostavljanju platforme za promociju novih umetnika i podsticanje evropskih
programa za kulturna i umetnička dela, podizgradnji mreža koje olakšavaju transnacionalno
delovanje i podižu konkurentnost, izgradnju kapaciteta i profesionalno usavršavanje u
audiovizuelnom sektoru itd. Srbija je jedna od malobrojnih zemalja koje nisu članice EU, a čiji će
kreativni sektor moći da koristi sredstva ovog Programa.
U Srbiji se interesovanje za kreativni sektor u akademskim krugovima pojavilo tokom 90-ih
godina, pre svega u domenu podsticanja preduzetništva u kulturi, razvoja„industrije kulture“ i
uvođenja tržišnih principa u područje kulture. Novo promišljanje i aktivnije zagovaranje razvoja
43 „Esenska deklaracija: 10 aksioma evropskih kulturnih industrija je rezultat međunarodnog kongresa Evropske kulturne industrije – upoređivanje razvojnih koncepata, održanog u maju 1999. godine u Esenu, i ona ističe značaj kulturnih industrija u lokalnom i regionalnom razvoju evropskih zemalja”, S. Jovičić, Međunardni okvir za razvoj kreativnih industrija – Preporuke za zemlje u tranziciji, UDK 338.46:008(4)316.7 (4), str. 249 44 Convention on the protection and promotion of the diversity of cultural expressions, 2005, http://www.unesco.org 45 European Parliament Resolution on Cultural Industries, European Parliament, 2003,
http://www.encatc.org/downloads/Report_Cultural_Industries.pdf 46 United Nations Conference on Trade and Development (UNCTD), United Nations, Sao Paulo, June, 2004, http://www.unctad.org/en/docs/tdl382_en.pdf 47 Gde saznati više? http://ec.europa.eu/programmes/creative-europe/ Kako se prijaviti? http://eacea.ec.europa.eu/index_en.php
43
kreativnog sektora nastavljeno je aktivno tek od 2006. godine. Istraživanje „Kreativne industrije
– preporuke za razvoj kreativnih industrija“ (Britanski savet,2006), imalo je za cilj da uvede novo
promišljanje o odnosima između kulture i ekonomije, ukaže na društveno-ekonomski značaj
kreativnih industrija i ponudi osnove za formulisanje buduće javne politike razvoja kreativnih
industrija u Srbiji. Nakon toga, kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Srbiji
podržala je tokom 2007. godine – u okviru projekta „Preduzetnicka Srbija“ – niz aktivnosti
fokusiranih na potencijale i razvoj kreativnih industrija u Srbiji. Aktivnosti UNDP Srbija
nastavljene su narednim projektom „Kreativne industrije u Srbiji“, koji je imao za rezultat izradu
multimedijalnog „Kataloga biznis ideja u oblasti kreativnih industrija“ (UNDP & Nacionalna
služba za zapošljavanje, 2009), kao i publikacije „Kreativne industrije u Srbiji – direktorijum
kreativno-profesionalnih usluga“ (Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza – SIEPA &
UNDP, 2008). Ove aktivnosti, svaka na svoj način, doprinele su afirmaciji kreativnih resursa na
nacionalnom, međuopštinskom i lokalnom nivou, a tokom 2010. godine ovoj oblasti se pristupilo
na jedan sistematičniji način osnivanjem Radne grupe za razvoj kreativnih industrija pri
Ministarstvu kulture, informisanja i informacionog društva Republike Srbije. Pri Privrednoj
komori Srbije od 2010. godine funkcioniše Udruženje za kreativne industrije koje obuhvata
sledeće grane: grafičku industriju, izdavačku industriju, diskografiju, knjižarstvo i distribuciju
knjiga, kinematografiju (producente, distributere i prikazivače), radio-difuzne organizacije,
oglašivače i agencije za tržištno komuniciranje.
Srbija danas ima zvanično zaštićeno oko 2500 kulturnih dobara. Procene su da ih ima mnogo
više, pri čemu „jako mali broj njih ima razrađen plan upravljanja i strategije smislene i savremene
ekonomske upotrebe.“48 Zaštitom se bavi 14 različitih zavoda za zaštitu spomenika kulture. U
Srbiji je od 1947. godine do danas sprovedeno vise od 1200 istraživčkih studija i projekata u
oblasti nasleđa, od kojih oko 80% na arheološkim nalazištima, 20 % na spomenicima kulture. U
sektoru nasleđa shvaćenom u širem smislu zaposleno je oko 5.588 osoba, od čega u zavodima za
zaštitu spomenika kulture radi oko 550 osoba. Kulturno nasleđe učestvuje u stvaranju bruto
dodate vrednosti kreativnog sektora prosečno sa oko 0,5% i upošljava oko 5% ukupne radne
snage zaposlene u kreativnom sektoru. Godišnje se uloži iz nacionalnih sredstava oko 16,5-18
miliona evra u kulturno nasleđe. Od 2000. do danas Srbija je uložila oko 200 milona evra u
nepokretno kulturno nasleđe iz nacionalnih sredstava. Od 2000. do 2013. uloženo je oko 50
miliona evra razvojne pomoci u kulturu, od čega 15% u kulturno nasleđe – sve ovo govori da je 48 Grupa za kreativnu ekonomiju, II Forum kreativne ekonomije
44
kulturno nasleđe prepoznato kao važno za srpsko društvo i ekonomiju. U tom kontekstu,
treba istaći da je država, u liku Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš, prepoznala kulturni
značaj Okruglog paviljona, tako da on od 2010. godine ima status nepokretnog kulturnog dobra
koje se nalazi pod prethodnom pravnom zaštitom49.
Prema relevantnim izvorima50, u Srbiji je tokom 2009. godine u kreativnim industrijama
poslovalo 9888 preduzeća i 777 preduzetnika, gde 96% čine mala i srednja preduzeća sa 1-20
zaposlenih. Treba istaći i činjenicu da postoji čitav segment preduzetničkih poduhvata u
kreativnim industrijama koji nije „statistički vidljiv“ sa aspekta poslovne statistike odnosno koji
se zvog loših uslova poslovanja odvija u segmentu neformalne ekonomije. Ekspertske procene su
da nivo neformalne ekonomije u kretivnim industrijama dostiže nivo od oko 25%. To su različiti
oblici agencija, vajarski studiji, radionice starih zanata, domaća radinost, kulturni turizam i etno
sela, grafičke agencije, freelance pojedinci, studija, NVO itd. Kreativne industrije predstavljaju
potencijalne generatore zapošljavanja i izvor dohotka, ali i javnih prihoda lokalnih ekonomija. O
tome svedoče ekononomski pokazatelji o rastu i razvoju kreativnih indsutrija: u 2009. godini,
kreativne industrije učestvovale su u stvaranjua BDV-a sa oko 3%, a uključujući i
komplementarne delatnosti, njihovo učešće je iznosilo oko 9,9%, ostvarile su prosečan godišnji
rast prometa od 25%, upošljavale su oko 149.759 osoba i ostvarivale su prosečnu godišnju stopu
profitabilnosti od oko 7,78%. U domaćim kreativnim industrijama ostvari se oko 16,8% od
ukupnog godišnjeg prometa Srbije, dok se rast bruto dodate vrednosti kreće prosečno godišnje
u intervalu od 7- 12%. U proseku, neto dobit ostvarena po radniku u domaćem kreativnom
sektoru iznosi 2.585 evra godišnje, i kreće se od 174 evra po radniku u radio i televizijskim
aktivnostima pa sve do 11.755 evra godišnje u oblasti reklame i propagande.
Kada je reč o potencijalu za rast kreativnog sektora Srbije, o tome više nego rečito govore
ispoljeni ekonomski trendovi u periodu 2001-2011. Naime, kao što je opštepoznato, Svetska
finansijska kriza žestoko je pogodila Srbiju usled ranije stvorenih neravnoteža u spoljnoj trgovini
i potrošnji. Kao i u većini zemalja, najviše su u 2009. godini bili pogođeni građevinarstvo, usled
pada investicione aktivnosti, i prerađivačka industrija, usled pada domaće i inostrane tražnje.
Međutim, iz priložene tabele se vidi da ni jedna od uslužnih delatnosti koje pripadaju kreativnom
sektoru - a to su 1) Informacije i komunikacije, 2) Stručne, naučne, tehničke i inovacione
49 Pokrenut je postupak za dobijanje statusa trajno zaštićenog kulturnog dobra 50 Grupa za kreativnu ekonomiju - A. Rikalović (2011)
45
delatnosti; 3) Umetnost, zabava i rekreacija; 4) Ostale uslužne delatnosti - „nije imala pad u toj
godini. One poseduju ogroman ‚potencijal‚ za dalji rast“51.
To potvrđuju i podaci o zaposlenosti. Naime, udeo četiri navedene uslužne oblasti u ukupnoj
zaposlenosti povećan je sa 6 odsto, početkom 2001. godine, na 9,5 odsto u martu 2012. godine. U
situaciji kada je zabeleženo smanjenje ukupne zaposlenosti za 482 hiljade lica, ove oblasti
ostvarile su u ovom periodu povećanje broja zaposlenih za 17.669 lica. Sa 109.228 lica u januaru
2001. godine broj zaposlenih u ovim delatnostima porastao je na 126.807 lica u martu 2012, što
je povećanje za 16,1 odsto ili po 1,5 odsto u proseku godišnje.
“Uvid u statistiku izvoza usluga mnogo više ukazuje na potencijal uslužnog sektora za budući
ekonomski rast: Srbija je gotovo utrostručila udeo u svetskom izvozu usluga u samo četiri
godine, od 2006. Do 2010. godine. Upoređenja podataka o izvozu građevinarstva i kompjuterskih
usluga, kao hardvera i softvera, ukazuje na značaj i razliku između proizvodnje i izvoza “mišića” i
znanja i kreativnosti. Mada i građevinarstvo podrazumeva posedovanje konkurentskih znanja i
51 Značaj izabranih uslužnih delatnosti za ekonomski razvoj Srbije, M. Zdravković, Kulturne industrije i kulturna raznolikost – Bela knjiga, Academica, Beograd, 2013, str. 40
46
tehnologija, ono se najvećim delom svodi na korišćenje jeftine radne snage. Izvoz kompjuterskih
usluga je u 2011. godini premašio 150 miliona evra i za pet godina je gotovo učetvorostručen.
Ovaj podatak ohrabruje jer može da ukazuje da će se odliv mozgova iz Srbije usporiti.”52
B. Lokalno okruženje
Grad Leskovac, koji se od 1308. godine pominje pod ovim nazivom, danas sa svojih 60.000
stanovnika predstavlja najveće naseljeno mesto na jugu Srbije, te ekonomski, administrativni,
politički i kulturni centar teritorijalne jedinice ustanovljene pod istoimenim nazivom (144
naseljena mesta, 1025m2, 144.000 stanovnika) i Jablaničke oblasti (6 opština, 215.000
stanovnika). “Leskovac zauzima središni položaj Moravsko-Vardarske doline. Nalazi se u kotlini
koja se otvara prema severu, dok se sa juga graniči visokim planinama, blagih kosa, lako
prohodnim i obrađivanim. Sam grad se naslanja na jednu od planinskih kosa koja je najdublje
prodrla u kotlinu – breg Hisar, na kome su još Rimljani podigli tvrđavu od koje danas nema
ostataka. ... Laka pristupačnost kotline i njena plodnost uticali su na slivanje migracionih struja u
nju (Kosovska, Vardarska, Šopska i Dinarska)“53.
Posmatrano iz istorijske, odnosno arheološke, perspektive, Leskovac nudi izuzetne mogućnosti,
kada je reč o korišćenju sopstvene “lokalnosti” kao inspiracije za kreativne i originalne pristupe.
Prema arheološkim nalazima, ljudski život na ovom lokalitetu ima svoju istoriju dugu preko 8000
godina. Ona traje počev od ljudskih naseobina iz doba rane Evropske civilizacije (starčevačka
kultura), pa preko antičkih Dardanaca54, Tribala55 i Kelta56, sve do Rimljana57 (I vek n.e.),
Vizantinaca (IV vek n.e.), Avara58 i najzad Slovena (VI-VII vek n.e.), odnosno Srba (od 12 veka do
danas). Povoljni geografski uslovi ovog lokaliteta (povoljna klima, plodna kotlina, petorečje,
važna raskrsnica itd) najpre su privlačili nomadske grupe koje su vremenom prerastale u stalne,
ostavljajući za sobom nasleđe poznato kao „starčevačka kultura“ (6200-5500 godina p.n.e.),
inovacije u vidu gajenja konoplje, pripitomljenih životinja i najstarijeg metalurškog centra u
Evropi (doba neolita), tvorevine „brnjičke kulture“ (1300-1050 godine p.n.e.), predmete od
52 Isto kao pod 38. str. 47 53 Arh. Rata Bogojević, prema D. Petković, Leskovac – Biografija grada, Leskovac, Istorijski arhiv, Surdulica – Delux print, 2014. str. 88 54 Mešovito tračko-ilirsko pleme iz antičkog doba 55 Jedno od tračanskih plemena, koja su u antici naselila južne, istočne i zapadne delove Balkana 56 Indoevropski narod čija istorija seže sve do kamenog doba; prodrli na Balkan u 3 veku p.n.e. 57 Arheolozi su na Hisaru pronašli ostatke rimske građevine izgrađene na temeljima praistorijskog objekta sakralnog tipa. 58 Nomadski narod iz srednje Azije; prodrli na Balkan u V veku n.e
47
nerđajućeg gvožđa (1300 godina p.n.e.). Kasnije su Rimljani, uspostavljajući svoju dominaciju na
ovom prostoru (I vek n.e.), uključili ovu oblast – kao deo tadašnje provincije Gornja Mezija - u
sopstveni sitem vojne i upravne organizacije. Po raspadu Rimskog carstva, ovaj lokalitet potpao
je pod uticaj Vizantije, da bi bio prepoznat kao vitalan za državni interes tadašnjeg Istočnog
carstva, i to u meri da je u njegovoj blizini bio sagrađen čuveni Caričin grad (535 gdine n.e.) –
ekonomski i administrativni centar ove oblasti toga doba. Tokom VI i VII veka ovde su se trajno
naselili Sloveni, o čemu svedoče brojni nalazi arheološkog materijala. Počev od 12 veka.n.e, kada
je srpski župan Stefan Nemanja u ime izgradnje dobrih odnosa između Srba i Vizantinaca dobio
na poklon Dubočicu, tj. oblast koja je vekovima nazivana tim imenom – Leskovac kao naseljeno
mesto deli sudbinu Srbije. Najstariji pomen imena grada datira iz 1308. godine, kada ga je kralj
Milutin naznačio u svom Aktu o poklonu Svetoj Gori. Vreme provedeno pod Turcima biće, između
ostalog, zapamćeno i po tome što je Leskovac krajem XVIII veka bio centar velikog turskog
pašaluka koji se protezao sve do Kruševca i Paraćina. Oslobođenje od Turaka (1878), grad je
dočekao kao jedan od najvećih zanatskih i trgovačkih centara u kneževini Srbiji. Takvu razvojnu
poziciju Leskovac je multiplikovao u periodu između dva svetska rata, da bi nakon toga zapao u
stanje sedmodecenijske razvojne stagnacije i nazadovanja, izazvanih pre svega ideološko-
političko-sistemskim ukidanjem odnosa slobodne razmene proizvoda i usluga na kojima se grad
vekovima razvijao.
U ekonomskom pogledu, Leskovac predstavlja knjiški primer onoga što može, u civilizacijsko-
razvojnom smislu, da donese orijentacija na konkurentsko pozicioniranje, tj. korišćenje
tolerancije, talenta i tehnologije, kao orijentira kojima se rukovodi jedna lokalna društvena grupa
u svom životnom bitisanju (“Srpski Mančester”). Ali, takođe i primer onoga što može da odnese
sistemska blokada tržišnih sloboda, kreativnosti, inovativnosti, spremnosti na rizik i, uopšte,
konkurentske orijentacije ljudi („Što južnije to tužnije!“). Stoga, revitalizacija Okruglog paviljona
predstavlja čin koji uspostavlja kontinuitet sa onim najboljim što sadrži lokalno okruženje kao
potencijal, i istovremeno korak u pravcu raskida sa svim onim besperspektivnim što decenijama
blokira taj potencijal na ovim prostorima. Svakako, to podrazumeva jačanje onih lokalnih snaga
razvoja, koje svoju šansu vide u podršci suzbijanju korupcije i socijalnog parazitizma, stvaranju
funkcionalne države, uključivanju zemlje u tržišno, kreativno društvo, jednom rečju –
dinamiziranju reformskih promena.
Sam lokalni ekonomski okvir za revitalizaciju Okruglog paviljona sastoji se od nekoliko bitnih
elemenata. Najpre, na ovom prostoru stvara se prosečno godišnje oko 2000 evra bruto dodate
48
vrednosti po stanovniku, što znači da se ukupna vrednost proizvodnje i usluga grada Leskovca,
kao teritirijalne jedinice, kreće na nivou od oko 288 miliona evra.59 To znači da, ukoliko bi
kreativne delatnosti u Leskovcu učestvovale u strukturi lokalne bruto dodate vrednosti samo na
nivou sadašnjeg nacionalnog proseka, one bi mogle da doprinose razvoju grada sa oko 28,8
miliona evra godišnje, uz ostvareni profit od oko 2,25 miliona evra i indirektan uticaj na
povećanje zaposlenosti u komplementarnim delatnostima za oko 800 novozaposlenih. Kada je
reč o kreativnom kapitalu Leskovca, njegovu osnovu danas čini: 8300 privatnih preduzetnika60;
879 zaposlenih u 4 tržišno najatraktivnija lokalna sektora, i to – 1) 206 zaposlenih u sektoru
informisanja i komunikacije; 2) 175 zaposlenih u sektoru stručne, naučne, tehničke i inovacione
delatnosti ; 3) 279 zaposlenih u sektoru umetnosti, zabave i rekreacije; 4) 219 zaposlenih u
sektoru “ostale uslužne delatnosti”61, čemu treba dodati još najmanje 200 onih koji deluju kao
freelanceri u zoni neformalne ekonomije; 25000 zaposlenih u formalnoj ekonomiji i još oko
10000 njih koji radi u zoni sive ekonomije; 23000 nezaposlenih; 28000 mladih; 23000
penzionera. Ukoliko bi samo svaki 10-ti62 od njih prepoznao svoju ekonomsku šansu u sopstvenoj
kreativnosti, originalnosti, talentu, inovativnosti, to znači da Leskovac raspolaže kreativnim
kapitalom koji u ovom trenutku može da generiše novostvorenu vrednost od najmanje 24
miliona evra.
Kada je reč o lokalnom kulturnom okviru za razvoj kreativno-inovacionog centra u okviru
Okruglog paviljona, tome pogoduju brojne lokane delatnosti. Neke od ovih aktivnosti imaju
ozbiljnu tradiciju (leskovačko pozorište, lokalna štampa, škola za tekstil i dizajn, proizvodnja
rukotvorina, filmska distribucija, muzej, gradska biblioteka, izložbe slika, gradska muzika, KUD
“Abrašević” itd.). Druge su, opet, novijeg datuma, ali sa tendencijom da iz godine u godinu
dobijaju na zamahu (filmski festival, karneval, promocija talenata, roštiljijada, muzičke
manifestacije, aktivnosti Doma Kulture i Centra za ekonomiku domaćinstva “Danica Vuksanović,
škole za ples itd.). Svaka od ovih aktivnosti predstavlja manifestaciju lokalnog kreativnog kapitala
59 Procena autora, 2013 (БДВ – укупна вредност производње (аутпут) добара и услуга умањена за међуфазну потрошњу, тј. производе и услуге утрошене као инпути у процесу стварања аутпута. Разлика између бруто додате вредности (БДВ) и бруто домаћег производа (БДП) је у нето порезима на производе) 60
Opštine i regioni u Republici Srbiji, RZS, 2013, Beograd, podatak uključuje i lica zaposlena kod privatnih preduzetnika 61 Opštine i regioni u Republici Srbiji, RZS, 2013, Beograd 62 Prema Richardu Floridi (SAD), jednom od rodonačelnika koncepta kreativne ekonomije, u Americi se svaki treći zaposleni može svrstati u klasu „kreativaca“, dok u najrazvijenim zemljama EU svaki četvrti zaposleni ispoljava kreativan odnos prema poslu.
49
i sadrži ekonomski potencijal koji može da nađe svoje mesto u okviru revitalizacije, odnosno
kreativizacije Okruglog paviljona.
Lokalni društveni okvir za razvoj kreativnih delatnosti u Leskovcu kroz revitalizaciju Okruglog
paviljona sadrži elemente koje ima malo koji grad na Balkanu. Kao urbanitet koji je oblikovan u
spontanom, viševekovnom procesu teritorijalne specijalizacije za slobodnu razmenu ekonomskih
dobara, Leskovac predstavlja istorijski primer razvoja društvenosti u formi dobrovoljnih
međusobnih odnosa, lokalne otvorenosti za novo, drugačije, ljudske uzajamnosti, poštovanja
univerzalnih pravila ponašanja itd. Kao malo koji grad u Evropi, Leskovac može da se pohvali
činjenicom da su stubovi njegovog socio-ekonomskog razvoja nastali kao delo međuetničkog
projekta u kome su četvorica lokalnih Srba, trgovaca po zanimanju, i fabrikant iz Bugarske
zajednički, ispoljavajući svoju slobodu volju, tj. bez uplitanja države i politike, uprkos
viševekovnom nasleđu međusobnih ratova i etničkih tenzija između Srba i Bugara, dajući
prednost biznisu nad predrasudama i etničkim iracionalnostima - pokrenuli i uspešno vodili
akcionarsko društvo za proizvodnju gajtana (1884). Takođe, Leskovac, kao malo koji grad u
Evropi, može da se pohvali činjenicom da, kada je u pitanju lokalna podrška razvoju sopstvenog
kreativnog kapitala, onda se za tu prilku angažuju ne nacionalno, već evropski najbolji - poput
Čeha Alojza Škarka, koji je angažovan kao prvi upravnik Tkačke škole (1890), prve takve
institucije na Balkanu, locirane u Leskovcu. To nisu samo primeri tolerancije prema novom i
drugačijem, to su pre svega istorijski primeri uspešnog konkurentskog pozicioniranja jedne
lokalne sredine na evropskom i svetskom tržištu lokaliteta kroz afirmaciju i promociju sopstvene
otvorenosti za novo, kreativno, drugačije. Ako se tome doda činjenica da su se građanke Leskovca
– uspostavljajući konstruktivan odnos prema lokalnoj ekonomskoj stvarnosti - pre skoro sto
godina udružile u organizaciju koju su nazvale „Udruženje za suzbijanje luksuza“, onda je sasvim
jasno da današnje angažovanje lokalnog civilnog sektora na razvoju kreativnog društva, pa i
revitalizaciji samog Okruglog paviljona, ima sopstvene uzore i podsticaje - takve koji i dan danas
predstavljaju najviše domete društvene kreativnosti i originalnosti.
Lokalni političko – pravni okvir za revitalizaciju Okruglog paviljona dugoročno je definisan
važećim Generalnim urbanističkim planom grada Leskovca. U sklopu ovog plana, objekat je
tretiran kao integralni deo sjamskog kompleksa označenog kao „Blok 13“ i zajedno sa pozorištem
i gimnazijom predstavlja jedinstvenu urbanističku celinu. Ovakav urbanističko-planski pristup
ovom delu grada otvara mogućnost za uspostavljanje proaktivnog odnosa prema sopstvenom
urbanom identitetu gde “projektovanje jednog grada ne znači više organizovanje stambenih i
50
uslužnih objekata, već njegovih prostora intersekcije, odnosno ’nepotrebnih’ prostora, prostora
urbane ’igre’ gde se ukrštaju sva sredstva za komuniciranje kojima se raspolaže”63
C. Ekonomsko vrednovanje i revitalizacioni potencijal Okruglog
paviljona
Danas, kada je na delu globalni proces kreativizacije ekonomije, tj objedinjavanja ekonomije
kulture, nauke i obrazovanja, lokalno kulturno nasleđe je nešto što ima suštinski, višestruki
značaj. Revitalizacija Okruglog paviljona kao integralnog dela arhitektonskog nasleđa XX veka
obezbedila bi:
a. Kulturni kontinuitet, proces identifikacije i jačanja određenog identiteta unutar lokalne
zajednice;
b. Unapređenje postojeće baze znanja za razvoj kreativnog društva i privrede;
c. Očuvanje jedne tvorevine ljudskih ruku i skupa nematerijalnih obeležja lokalne zajednice,
koji predstavljaju kvintesenciju kulturnog koda koji definiše Leskovac;
d. Podsticaj za reinterpretaciju kulturnog nasleđa, inspiraciju za savremeno stvaralašto, a pre
svega jedinstven prostor za smeštaj, organizovanje, poslovanje, afirmaciju i promociju
kreativnih delatnosti.
Očekivani direktni ekonomski efekti u fazi revitalizacije Okruglog paviljona su:
a. Povećanje lokalnih investicija za vrednost radova na revitalizaciji Okruglog paviljona;
b. Povećanje upošljenosti postojećih projektnih i građevinskih kapaciteta;
c. Slivanje eksternih novčanih tokova u lokalnu ekonomiju;
d. Povećana iskorišćenost lokalnog menadžerskog potencijala, sticanje novog iskustva na
upravljanju realizacijom jedne zahtevne ideje, afirmacija i promocija lokalnih humanih
resursa.
Očekivani direktni ekonomski efekti u fazi korišćenja Okruglog paviljona su:
a. Ekspanzija poslovnih prihoda po osnovu:
iznajmljivanja prostora;
provizije od posredovanja u prodaji proizvoda i usluga lokalne kreativne ekonomije;
učešća u prihodu od komercijalizovanih inovacija ostvarenih u okviru zajedničkog
angažovanja;
63
Isto kao pod 13. str.142
51
naplate ulaznica za određene manifestacije;
iznajmljivanja kompjuterskih stolova opremljenih najsavremenijim programima;
prodaje konsultantskih usluga;
organizovanja najrazličitijih kurseva obuke iz oblasti kreativne ekonomije;
organizovanja poseta za ciljnu grupu koja preferira kulturni turizam;
uspostavljanja sistema članarina za određene ciljne grupe koje, na primer, imaju
potrebu za korišćenjem specijalizovane baz podataka, uključivanje u domaći i
međunarodni sistem poslovnog predstavljanja i promocije usluga itd.
b. Povećanje lokalne produktivnosti, posebno kroz organizovanje kreativnog klastera;
c. Oko 100 zaposlenih, što najvećim delom uključuje zaposlene u organizacijama koje će biti
smeštene u objektu, kao i određeni broj zaposlenih u samom kreativno-inovacionom centru;
d. Povećanje efikasnosti korišćenja postojećih komunalnih fondova;
e. Povećanje prihoda i broja zaposlenih u postojećim MSP, socijalnim preduzećima, zadrugama
i organizacijama civilnog društva koje bi organizovale svoje poslovanje bilo na galeriji
okruglog paviljona (1065m2), bilo u prizemlju (2375m2);
f. Smanjenje neformalne ekonomije u lokalnom kreativnom sektoru kroz stvaranje privlačnog
poslovnog ambijenta koji poslovanje u zoni sive ekonomije čini manje isplativim;
g. Povećanje lokalne energetske efikasnosti kroz uključivanje sistema solarnih panela
postavljenih na krovu Okruglog paviljona;
h. Slivanje eksternih novčanih tokova u lokalnu ekonomiju po osnovu povećanja kruga
zainteresovanih za pokretanje sopstvenog biznisa, apliciranje za domaće i inostrane
grantove u oblasti kreativne ekonomije;
i. Osnivanje novih profitnih i neprofitnih organizacija u oblasti kreativne ekonomije;
j. Smanjenje pritiska na javne fondove za zapošljavanje, socijalno i zdravstveno osiguranje i sl.
Očekivani indirektni ekonomski efekti u fazi revitalizacije Okruglog paviljona su:
a. Jačanje ponude proizvoda i usluga lokalne kreativne ekonomije;
b. Fokusiranje lokalne, posebno lokalne poslovne zajednice na razvoj kreativnih delatnosti;
c. Povećano interesovanje donatorske i poslovne zajednice za ulaganje u lokalnu ekonomiju;
d. Veće uključivanje Leskovca u ponudu domaćeg i međunarodnog kulturnog turizma;
e. Jačanje korisnog rivaliteta na lokalnom tržištu kreativne ekonomije.
Očekivani indirektni ekonomski efekti u fazi korišćenja Okruglog paviljona su:
52
a. Povećana privlaćnost Leskovca za pokretanje sopstvenog biznisa kod kreativnih pripadnika
lokalne zajednice, posebno mladih;
b. Otvaranje – na svako peto mesto u kreativnom sektoru - po 2 nova radna mesta u
delatostima koje su komplementarne kreativnim;
c. Povećanje priliva eksternog kapitala po osnovu “krowdfouning”-a i korišćenja drugih
svaremenih oblika finansiranja kreativnih poduhvata;
d. Korišćenje multisektorske poslovne sinergije;
e. Uključivanje kreativnog sektora Južne Srbije u lokalni kreativni klaster, kao i u poslovanje
samog kreativno-inovacionog centra,
f. Pvećani ekonomski efekti od korišćenja zajedničke lokacije sa postojećim srednjoškolskim,
višim i visokoškolskim ovrazovnim institucijama;
g. Prodor lokalne kreativne ekonomije na globalno tržište kreativnih proizvoda i usluga;
h. Pozitivan uticaj na ekonomsku valorizaciju javnih kreativnih delatnosti poput bibliotečke,
muzejske, pozorišne, arhivske;
i. Povećana efikasnost korišćenja postojećih urbanih resursa, uključujući infrastrukturu;
j. Ubrzani razvoj lokalnog kreativnog kapitala;
k. Dinamiziranje razvoja lokalnog sektora informacija i komunikacije, sektora stručnih,
naučnih, inovacionih i tehničkih delatnosti, sektora umetnosti, zabave i rekreacije i sektora
ostalih uslužnih delatnosti;
l. Izgradnja efikasne i efektivne mreže podrške razvoju lokalnog kreativnog sektora;
m. Međusobno usklađeniji razvoj grada i sela;
n. Kreativizacija lokalne ekonomije.
D. Finansijski aspekt
Kao što je prethodno navedeno, kritična masa finansijskih sredstava koja je neophodna za
revitalizaciju, odnosno stavljanje u ekonomsku upotrebu ove građevine, kreće se na nivou od oko
750.000,00 evra.
Mogućnosti za obezbeđenje ovih sredstava zavisiće od načina na koji će se regulisati odnosi sa
sadašnjim većinskim vlasnikom, što upućuje na najmanje dva sledeća scenarija:
Scenario I: Sve ostaje kako jeste! Objekat ostaje u javno-privatnom vlasništvu sa odnosom
30%:70% i uz režim korišćenja definisan njegovim neosporivim statusom kulturnog dobra. S
obzirom na to da bi od strane domaće i međunarodne javnosti svaki pokušaj uklanjanja
53
građevine bio okvalifikovan kao vandalski (što bi dodatno pogoršalo i onako već narušen imidž
većinskog vlasnika), to znači da bi građevina, ili bila prepuštena daljem propadanju (sa
izvesnošću da se po osnovu neispunjenja obaveza iz ugovora o privatizaciji oduzme od većinskog
vlasnika), ili bi njene ekonomske mogućnosti podstakle većinskog vlasnika da sagleda sopstveni
interes u tome i uzme učešće u finansiranju njene revitalizacije (između ostalog i kao jedan od
načina da popravi svoj imidž). Svakako, ceo problem se dodatno komplikuje ukoliko sadašnji
većinski vlasnik bude suočen sa osuđujućom presudom Suda za organizovani kriminal.
Scenario II: Objekat se po nekom osnovu (razmena lokacija, raskid ugovora o privatizaciji i sl.)
vraća u vlasništvo Leskovcu! U takvim okolnostima otvaraju se široke i realne mogućnosti da se
neophodna finansijska sredstva za revitalizaciju objekta obezbede uz apliciranje kod nekog od EU
fondova, posebno imajući u vidu mogućnosti koje pruža uključivanje u program „Kreativna
Evropa“. Sa svoje strane, to bi otvorilo pitanje daljeg vlasništva nad ovim objektom, posebno
imajući u vidu da se država u proteklim decenijama pokazala kao izuzetno loše rešenje za
upravljanje ekonomskim poslovima, što opet ne znači da lokalna samouprava treba da da bude
isključena iz upravljanja u procesu korišćenje objekta. Kao alternative stoje na raspolaganju razni
oblici javno-privatnih, ili javno-civilnih, ili javno-privatno-civilnih partnerstava, što uvećava broj
mogućih izvora finansiranja i u prvi plan stavlja strategiju diverzifikacije, kada je reč o načinu
obezbeđenja sredstava.
54
V. P R I L O Z I
Prilog 1. Izgled Okruglog paviljona nakon revitalizacije
Slika 1.
Galerija sa pogledom na prizemlje
Idejno rešenje - dr Dragana Pavlović, dipl.ing.arh.
3D obrada - Dragana Lazić, dipl.ing.arh
- Gordana Mitić, dipl.ing.arh
55
Slika 2.
Galerija sa pogledom na prizemlje
Idejno rešenje - dr Dragana Pavlović, dipl.ing.arh.
3D obrada - Dragana Lazić, dipl.ing.arh
- Gordana Mitić, dipl.ing.arh
56
Slika 3.
Galerija sa pogledom na prizemlje
Idejno rešenje - dr Dragana Pavlović, dipl.ing.arh.
3D obrada - Dragana Lazić, dipl.ing.arh
- Gordana Mitić, dipl.ing.arh
57
Slika 4.
Pogled na prizemlje
Idejno rešenje - dr Dragana Pavlović, dipl.ing.arh.
3D obrada - Dragana Lazić, dipl.ing.arh
- Gordana Mitić, dipl.ing.arh
58
Slika 5.
Pogled odozgo
Idejno rešenje - dr Dragana Pavlović, dipl.ing.arh.
3D obrada - Dragana Lazić, dipl.ing.arh
- Gordana Mitić, dipl.ing.arh
59
Prilog 2. Osnove građevine
Slika 1. Osnova prizemlja
60
Slika 2. Osnova galerije
61
Prilog 3. Obaveštenje o utvrđivanju prethodne zaštite
62
Prilog 4. Prva (neuspela) inicijativa suvlasnika Okruglog paviljona za
prenamenu urbanističkog plana (2010.)
63
Prilog 5. Obnovljena inicijativa suvlasnika Okruglog paviljona (2015.)
!!!) Predlog je da se na kompleksu Gimnazija, koji obuhvata površinu od
0,7ha, sagradi stambeno poslovni kompleks od 1,26ha. Predlog podrazumeva
uklanjanje Okruglog paviljona “kao nerentabilnog”.
Izvor: Leskovačke vesti
64
Prilog 6. Akt o prethodnoj zaštiti Okruglog paviljona
Завод за заштиту споменика културе Ниш на основу члана 75 став 1 тачка 2 а у вези са чланом
107 “Закона о културним добрима” (Сл.гласник РС бр.71/94) и на основу чл. 46 “Закона о
планирању и изградњи” (Сл.гласник РС 72/09), решавајући по захтеву ЈП Дирекција за
урбанизам и изградњу Лесковац, Трг Револуције 45, издаје
А К Т
О условима чувања, одржавања и коришћења непокретних
културних добара као и добара која уживају претходну
заштиту и утврђеним мерама заштите
I – На подручју обухваћеном Генералним урбанистичким палном Лесковца од 2010 до 2020.год.
Градитељско наслеђе у грађевинском подручју Лесковца, објекти, зоне, споменици;
заштићени су на два нивоа:
1) Заштитом по Закону о културним добрима и 2) Урбанистичком заштитом
Концепција урбанистичке заштите полази од потребе очувања урбанистичког и
архитектонског наслеђа, које је од највећег значаја за очување континуитета и идентитета сваке
градске средине.
Зоне урбанистичке заштите
Ова зона обухвата оне улице, тргове иблокове који као целина, својим простором и
објектима представљају највредније културно – историјско наслеђе о настајању Лесковца.
Урбанистичка заштита у овој зони подразумева : очување и ревитализацију свих
елемената који формирају урбане вредности заштићеног подручја (објекти, улице, урбани
мобилијар, зеленило...). То подразумева и:
Задржавање постојећих улица и тргова са регулационим и грађевинским линијама, што
значи очување постојећих блокова, сем у случајевима где то захтевају саобраћајни или или
други услови значајни за шири простор града;
Задржавање без промена, или са минималним променама, свих високовредних објеката и
усаглашавање осталих са њима;
Задржавање просечног степена заузетости на нивоу постигнутом у зони урбанистичке
зачтите;
Задржавање ивичне блоковске изградње на парцели;
Коришћење аутохтоних материјала у изградњи и реконструкцији објеката.
65
Појединачна категоризација објеката зоне урбанистичке заштите дефинише три
категорије објеката:
Категорију А – чине највреднији објекти код којих мора остати непромењен
хоризонтални и вертикални габарит. Не дозвољава се доградња и надградња, са изузетком
дворишних делова објеката, али не изнад уличног габарита објекта. (?) !!! Улична фасада се не
мења, сем када то када нова намена коришћења неминовно захтева (локали), или када је
оштећена ранијим интервенцијама, када промене морају доприносити повратку фасаде на
изворно стање, и то како у смислу обликовања, тако и у примењеним материјалима. Исто се
односи на облик и нагиб крова и на врсту кровног покривача.
Дозвољено је и пожељно свако осавремењавање и бољег коришћења објекта, што
подразумева унутрашње адаптације и реконструкције (обавезно очување конструктивног
система), увођење савремених инсталација, активно коришћење тавана и подрума, где је то
могуће. Такође и промене намене објекта или делова објекта, уколико су нове са становишта
Зоне урбанистичке заштите повољније од претходних. Сутерен не може да се користи за
становање, а приземље и виши спратови могу бити стамбени или пословни простор, тако да
врста пословне намене не угрожава околину. Склониште се не предвиђа.
Дворишни простор мора у свему да се усагласи са објектом. Могуће је наткривање –
застакљивање атријумских- дворишних површина.
Код објеката мешовите намене у приземним дворишним етажама није пожељно
становање.
Остали објекти на парцели, уколико их има, не подлежу режиму главног објекта А и
решавају се слободно у складу са својом валоризацилом, али тако да не угрозе главни објекат.
Препарцелација се не оредвиђа, али је понекад могућа.
Категорију Б – чине објекти који су вредни, али мање вредности и који могу да се
задрже какви јесу, могу се доградити и надградити. Само, када су грађевински лошег квалитета,
могу потпуно да се реконструишу – замене. У свим овим случајевима, условљава се : очување
фасаде уколико је квалитетна, или реконструкција изворне фасаде, или корипћење неких
елемената старе или сличне фасаде. Пожељно је сачувати и друге елементе, попут унутрашњих
степеништа, каљеве пећи, елементи од кованог гвожђа и др. Пожељно је исто, код
реконструкција, очување основних елемената конструктивног система.
Висина надградње ограничена је котом венца првог суседног, у низу или блоку,
објектакоји је дефинисан као реперни! Уколико се објекат који се надграђује, или замењује,
налази између два вредна објекта, користе се коте вишег. Улична грађевинска линија не може да
се мења, или изузетно ако су суседни објекти већ померени на нову грађевинску линију, или ако
се грађевинска линија помера ради проширења регулације улице. Кров и кровни покривач се
усаглашавају са реперним објектом.
У случају доградње или надградње, обликовање ора да буде такво, да бјекат чини
складну целину. Дограђени и надграђени делови треба да буду подређени, и усаглашени са
основним објектом који се надграђује.
Намене исте као код категорије А.
66
Склониште мора да се гради, уколико је у питању потпуна реконструкција. Уколико је у
питању само доградња или надградња, склониште се не предвиђа, користи се ојачање дела
пдрума.
По ширини парцела се користи у целини, ако је тако и раније било, али, ако је дубока
може да се скрати – препарцелише. Пожељни су колски пасажи, а уколико су постојали,
обавезни су. Двориште и дворишни објекти исто као код категорије А.
Категорију Ц – чине објекти који се могу срушити, уколико постоји интерес. Уместо
њих може да се изгради нови објекат, а не мора. Ако се гради нови објекат :
Висина му се одређује на нивоу улице или блока у складу са висином реперног објекта.
Положај на прцели се одређује у односу на грађевинску линију улице, што не значи да остаје
иста, али се ивична градња, збијена или не, у чијој је основи парцела или више парцела,
условљава:
Габарит се по дубини може да се решава слободно у складу са функцијом објекта. Колски
пролаз је веома пожељан због решавања паркирања и гаражирања, изношења смећа или из
противпожарних разлога;
Обликовање треба дабуде усклађено са карактеристикама уже зоне у којој се објекат
налази и огледа се у : броју и облику отвора, прозора и врата, односа пуног и празног на фасади,
обликовању крова, примереним материјалима и другом;
Намена може да буде стамбена, пословна и мешовита, с тим садржај пословања мора да
буде такав да не угрожава окружење или је јавни простор зоне. Код мешовитих објеката
пословање треба да буде на нижим етажама, а становање на вишим. Уколико се објекат налази у
центру, улични део приземља мора да има пословне садржаје. Сутерен не може да се користи за
становање;
Склоништа се граде у складу са прописима за 50% становнока или 2/3 од највеће смене
запослених. Објекти који имају локале морају да имају склониште решено повучено од улице,
да се обезбеди непосредна веза тротоара и локала оствари несметано, без много степеница.
Уколико је склониште потпуно испод терена, положај се не условљава;
Објекат мора да задовољи потребе хендикепираних особа;
Дворишта морају да буду одговарајуће уређена, поплочана и озелењена.
Уколико има простора, дворишта треба да прихвате мирујући саобраћај корисника
зграде. Препарцелација је могућа.
Категоризација објеката коју је урадио Завод за заштиту споменика културе –Ниш и
............... са списком евидентираних објеката који је преузет без промена. Графички приказ ове
категоризације је саставни део ГУП – а.
Уколико после усвајања ГУП –а , дође до сазнања да неки од објеката нема вредност
одређену својом категоријом или да је та врдност мања, аутоматски примењује режим ниже
категорије, односно уместо А, примењује се Б или Ц, што ће утврдити службе урбанизма и
заштите културних добара.
67
Зона ограничења или зона другог степена
урбанистичке заштите
Циљ формирања ове зоне је очување матрице и ограничење висине објеката и зато се
одређује следеће:
Очување затечене уличне регулације и по могућности наслеђене парцелације;
Задржавање начина изградње на парцели и задржавање преовлађајуће спратности од
П+1+Пк, изузетно спратност може бити П+2+Пк;
Очување преовлађујућих, и за ту целину карактеристичних кровова;
Очување карактеристичнихархитектонских детаља;
Чување и примена аутохтоних материјала у изградњи, адаптацији и реконструкцији
објеката.
НЕПОКРЕТНА КУЛТУРНА ДОБРА НА ПОДРУЧЈУ ЛЕСКОВЦА
КОЈУ ОБУХВАТА ГЕНЕРАЛНИ УРБАНИСТИЧКИ ПЛАН
Археолошки локалитети
На Хисару су у току археолошка истраживања. Досадашњи резултати су такви да
завређују пажњу шире заједнице, што министарство за културу Републике Србије и чини.
Такође и локална самоуправа учествује у реализацији програма и пројекта ХИСАР.
Циљ пројекта Хисар јесте да се локалитет ХИСАР археолошки испита и да се
презентацијом остатака архитектуре, реконструисаним грађевинама, макетама и пресецима кроз
културне слојеве прикаже развој Лесковца и басена Јужне Мораве током прошлости.
Непокретна културна добра
Споменици културе
1. Стара црква Св. Богородице, к.п. бр. 5506 КО Лесковац; 2. Кућа Боре Димитријевића-Пиксле, Ул Учитеља Јосифа бр. -- к.п. бр. 7379, 3. Кућа Шоп-Ђокића, к.п. бр. 5379, 4. Кућа народног хероја Косте Стаменковића, к.п. бр. 513 (katastar zemljista), 6423
(fotogrametrija), 5. Кућа Б. Анђелковића, к.п. бр. 4479, 6. Зграда СО-е Лесковац, к.п. бр. 5420, 7. Зграда СО-е Лесковац, к.п. бр. 5434/1, 8. Зграда окружног суда, к.п. бр. 5434/1, 9. Саборна црква Св. Тројице, к.п. бр. 5506, 10. Зграда Културног центра Лесковац, Булевар ослобођења 101, к.п. бр. 5566, 11. Зграда хотела „Дубочица“, Булевар ослобођења 12, к.п. бр. 5459, 12. Грађанска кућа у Ул. Доситеја Обрадовића 29, к.п. бр. 7434,
68
13. Грађанска кућа у Ул. Радоја Домановића 5, к. п. бр. 5265/1, 14. Грађанска кућа у Ул. Владе Ђорђевића 23, к.п. бр. 7681, 15. грађанска кућа у Ул. Николе Скобаљића 34-36, к.п. бр.7355, 16. Грађанска кућа у Ул. Масариковој 32, к.п. бр. 5579, 17. Грађанска кућа у Ул. Млинској 66, к.п. бр. 3166 (katastar zemljista), 7312 (fotogrametrija), 18. Зграда католичке цркве у Ул. Бранислава Нушића 12, к.п. бр. 4921, 19. Грађанска кућа у Ул. Ратка Павловића 12, к.п. бр. 5198, 20. Грађанска кућа у Ул. Максима Горког 21, к.п. бр. 5153, 21. Грађанска кућа у Ул. Максима Горког 15, к.п. бр. 5144, 22. Грађанска кућа у Ул. Радоја Домановића 1-3, к.п. бр. 5363, 23. Зграда на Масариковом тргу 7, к.п. бр. 5376, 24. Зграда Дома занатлија у Ул. Светозара Марковића 23, к.п. бр. 8404, 25. Зграда на углу Ул. Пана Ђукића и Благоја Николића, к.п. бр. 4166 (katastar zemljista), 7571
(fotogrametrija), 26. Чичановићева кућа у Ул. Војводе Мишића 4, к.п. бр. 5372, 27. Зграда у Булевару ослобођења 14-18, „Багат“, к.п. бр. 5461, 28. Грађанска кућа у Ул. Војводе Мишића 37, к.п. бр. 5186, 29. Грађанска кућа у Светоилијској улици 42, „Мита Папир“, к.п. бр. 8295, 30. Грађанска кућа у Ул. Ђорђа Лешњака 1, к.п. бр. 4914, 31. Грађанска кућа у Ул. Радоја Домановића 13, к.п. бр. 5271/1, 32. Зграда у Ул. Јужноморавских бригада 83, к.п. бр. 4693, 33. Зграда у Ул. Јужноморавских бригада 93, к.п. бр. 4692, 34. Зграда у Ул. Бранислава Нушића 25, к.п. бр. 4881, 35. Зграда у Ул. Светозара Марковића 12, к.п. бр. 4908, 36. Грађанска кућа у Ул. Светозара Марковића 67, к.п. бр. 8458, 37. Грађанска кућа у Ул. Светозара Марковића 69, к.п. бр. 8459, 38. Кућа у Ул. Милоша Обилића 4, к.п. бр. 7874, 39. Црква Св. Илије на Хисару, к.п. бр. 13168…
Б. Просторне културно-историјске целине
1. комплекс Рударске цркве са конаком 2. Црквени комплекс у центру града, к.п. бр.2515 и 2514.
Ц. Знаменита места
1. Спомен- парк са меморијалним спомен – гробљем посвећен палим 1941-1945, рад. арх. Б.Богдановића.
Д. Споменици и спомен обележја
Овој категорији припадају споменици, спомен бисте, спомен чесме и остала и спомен
обележја евидентиране код Завода за заштиту споменика културе у Нишу. Ова спомен обележја
69
повећана у ослободилачким ратовима и другим значајним догађајима и истакнутим личностима
из прошлости Лесковца.
1. Споменик ослободиоцима из ратова 1912-1918. у центру на тргу Револуције;
2. Споменик бисте народних хероја на Хисару;
3. Бронзано попрсје народног хероја Косте Стаменковића у Парку „Девет Југовоћа“;
4. Бронзано попрсје Владе Ђорђевића у Парку „Девет Југовића“;
5. Бронзано попрсје Благоје Николића у Парку „Девет Југовића“;
6. Биста Трајка Стаменковића код школе „Трајка Стаменковића“;
7. Биста Стојана Љубића у Парку испред Команде гарнизона;
8. Бронзано попрсје „Станимир ВељковићЗеле“ испред Гимназије у Лесковцу;
9. Биста Благоја Костића – Црног Марка на путу према Вучју;
10. Биста Томе Костића у насељу које носи његово име;
11. Биста Благоја Ристића – Раде Металца у кругу који носи његово име;
12. Биста Благоја ристића у техничкој школи која носи његово име „Раде Металац“;
13. Биста Косте Стаменковића у комплексу индустрије која носи његово име;
14. Бронзано попрсје Косте Стаменковића испред зграде касарне;
15. Биста Милице Павловић, народног хероја у Парку Текстилне школе;
16. Биста Славке Недић-Милојевић у парку Дома ученика и студената;
17. Споменик слободе у Лесковцу;
18. Спомен кућа у којој се родио Коста Стаменковић;
19. Спомен обележје –Долина жртава фашизма (Арапова долина);
20. Споменик на надгробној плочи Косте Стаменковића;
21. Биста Косте Стаменковића испред његове родне куће;
22. Биста у парку Опште болнице „Моше пијаде“;
23. Спомен – плоча на фасади „Зеле Вељковић“;
24. Спомен плоча на фасади индустрије“Летекс“;
25. Спомен плоча на фасади „Црвена звезда“-Лесковац;
26. Спомен – плоча на згради „Електродистрибуција“- Лесковац;
27. Спомен плоча на згради болнице;
28. Спомен плоча на кући у Улици Влајковој бр.28;
29. Спомен плоча у Улици Николе Скобаљића;
30. Спомен плоча на фасади графичког предузећа „Напредак“ у Лесковцу;
31. Спомен плоча пекарским радницима у Нишкој улици;
32. Спомен плоча и рељефна композиција у згради Гимназије „С.В.Зеле“ – Лесковац;
33. Спомен плоча на згради Народног позоришта – Лесковац;
34. Спомен плоча испред основне школе „Светозар Марковић“;
35. Спомен плоча у улици Учитеља Јосифа бр.9.;
36. Спомен плоча у Улици Норвежанској бр.34.;
37. Спомен плоча у Улици Браће костић бр.11.;
38. Спомен плоча у Улици раде Металац бр.6.;
39. Спомен плоча у Улици 9. Југовића бр.15а.;
40. Спомен плоча на згради Општине Лесковац у Ул. Пана Ђукића бр.9.;
41. Спомен биста у холу Гимназије“Станимир Вељковић-Зеле“ – Лесковац.;
42. Спомен плоча у Бобишту;
43. Спомен плоча у Братмиловцу на кући Томе Костића;
44. Спомен плоча на кући Мите Филиповића у Д.Синковцу.
70
|| ДОБРА КОЈА УЖИВАЈУ ПРЕТХОДНУ ЗАШТИТУ
Овој категорији НКД припадају објекти градитељског наслеђа, амбијенталне вредности,
целине и делове објеката, споменици и спомен обележја.
А Градитељски објекти
1 Зграда старе болнице у којој је смештена неурологија, к.п. бр. 4822/1,
2. Индустријски објекат у комплексу текстилне фабрике „Коста Стаменковић“, к.п. бр. 2970,
3. Зграда у Ул. Светозара Марковића 59-61, биоскоп „Славуј“, к.п. бр. 8423,
4. Део објекта у Ул. норвежанској 3, у комплексу дечје установе, к.п. бр. 8719,
5. Грађанска кућа у Ул. Максима Ковачевића 28, к.п. бр. 4036 (katastar zemljista), 7494
(fotogrametrija),
6. Грађанска кућа у Ул. Учитеља Јосифа 15, к.п. бр. 5502,
7. Грађанска кућа у Ул. Учитеља Јосифа 8, к.п. бр. 7380,
8. Грађанска кућа у Ул. Раде Кончара 7, к.п. бр. 4925,
9. Грађанске куће у Булевару ослобођења 50, 52 54, к.п. бр. 5471,
10. Грађанска кућа у Булевару ослобођења 48, к.п. бр. 5471,
11. Грађанска кућа у Булевару ослобођеља 46, к.п. бр. 5471,
12. Грађанска кућа у Булевару ослобођења 98, к.п. бр. 5513,
13. Грађанска кућа у Булевару ослобођења 96, к.п. бр 5514/1,
14. Грађанска кућа у Булевару ослобођења 94, к.п. бр. 5512.
15. Зграда Народног позоришта, Ул. Косте Стаменковића, к.п. бр. 5432,
16. Зграда лесковачке гимназије, Ул. Косте Стаменковића, к.п. бр. 5438,
17. Округли павиљон лесковачког сајма, к.п. бр. 5436,
18. Грађанска кућа у Ул. Раде Кончара 26, k.п. бр.4765…
Б. Урбанистичке целине и специфични објекти
1. Стара занатско- трговачка чаршија Лесковца 2. Градскa гробља у целини
71
Ц. Зоне амбијенталних вредности ( границе преузете из ГУП-а усвојеног 1992. године ).
1. Ул. Јужноморавских бригада ( између два моста ) , Ул. Раде кончара, од раскрснице са
Булеваром ослобођења до раскрснице код болнице и Ул. светозара Марковића.
2. Блок уоквирен Ул. Учитеља Јосифа, Ул. Моше Пијаде, Ул. 11. октобра, Ул. Масариков трг,
Ул. Цара Лазара и Ул. Николе Скобаљића.
3. Блок уоквирен Ул. Млинска, Ул. Владе Ђорђевића, Ул. Стојана Љубића, УЛ. Учитеља
јосифа и Ул. Доситеја Обрадовића.
4. „Етно- археолошки парк ХИСАР“- у границама Плана детаљне регујације за делове
блокова 41 и 42.
II - Кроз Генерални урбанистички план потребно је као посебну меру заштите ствари и
творевина на које се може наићи у току извођења радова треба прописати обавезу:
- инвеститора да пре почетка земљаних радова о томе обавести Завод и омогући њихово несметано праћење
- извођача да у случају ако наиђе на археолошка налазишта или археолошке предмете, без одлагања прекине радове и предузме мере да се налаз не уништи, не оштети и да се сачува на месту и положају на коме је откривен.
Инвеститор објекта је дужан да обезбеди средства за истраживање, конзервацију и
презентацију откривених добара.
III – Нацрт Генералног урбанистичког плана се доставља Заводу за заштиту споменика културе
Ниш на мишљење. Достављено мишљење Завода се обавезно прилаже приликом разматрања
и доношења плана.
Обрадио, ДИРЕКТОР ЗАВОДА,
арх. Иван Андрејевић арх. Миле Вељковић
Доставити:
1. Подносиоцу захтева
2. Документацији
72
Prilog 7. Zahtev za obnovu prethodne zaštite
Република Србија
ЗАВОД ЗА ЗАШТИТУ СПОМЕНИКА КУЛТУРЕ НИШ
Ниш, Добричка 2, тел. 018/523-414, факс 018/523-412
E-mail: [email protected] [email protected]
Direktorki Eleni Vasić Petrović
Predmet:
ZAHTEV ZA OBNOVU PRETHODNE ZAŠTITE objekta
Okrugli paviljon Leskovačkog sajma na k.p.br. 5436 KO Leskovac
Obrazloženje
Planom detaljne regulacije za blok 13 u Leskovcu („Sl. Glasnik opštine Leskovac, br.15/06“),
pokrenuta je inicijativa da se zgrade Gimnazije i Okruglog paviljona zaštite kao nepokretna kulturna
dobra. One, sa zgradom Narodnog pozorišta (susedni blok 14), čine ambijentalnu celinu što je i
ugrađeno u GUP Leskovca za period 2011-2020. godine.
Aktom o uslovima čuvanja, održavanja i korišćenja nepokretnih kulturnih dobara kao i dobara koja
uživaju prethodnu zaštitui utvrđenim merama zaštite, koji je Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš
izdao 10.04.2010. godine rešavajući po zahtevu Direkcije za urbanizam i izgradnju Leskovac,
naznačeni objekat je definisan kao dobro koje uživa prethodnu zaštitu.
Najava rušenja zgrade Okruglog paviljona od strane „Delte“, i njen zahtev Direkciji za urbanizam i
izgradnju, da se menja Plan, izazvala je opšte negodovanje stručne i široke javnosti. Napominjemo, da
smo Vam - povodom organizovanja jednog od okupljanja stručne javnosti – uputili i zvaničan poziv da
uzmete učešće u radu ovog skupa.
Ukazujemo da je reč o kompaniji čije poslovanje već godinama prate brojne afere, koje su vezane
upravo za kupovinu preduzeća na atraktivnim lokacijama, gašenje ustanovljenih delatnosti i prenamenu
postojećeg poslovnog prostora u stambeni. Ne sumnjajući da je to i Vama poznato, koristimo priliku da
i ovim putem ukažemo na odgovornost Vaše institucije za propuštanje zakonskih rokova iz Vaše
nadležnosti, kao i posledice koje mogu iz toga nastati.
73
Imajući u vidu rečeno, zahtevamo da se hitno obnovi prethodna zaštita Okrugog paviljona
Leskovačkog sajma i da se pristupi izradi Predloga za proglašenje.
U prilogu Vam dostavljamo uslove zaštite i spisak zaštićenih i objekata koji uživaju prethodnu zaštitu
koji su ugrađeni u GUP.
S poštovanjem,
Srđan Dimitrijević
Predsednik
Evropski pokret u Srbiji - Leskovac
U Leskovcu, 15. 06. 2015.
74
Pilog 8. Karakteristični medijski izveštaji
Izveštaj 1: PRESS (Autor: M. RAKIĆ, 18. 11. 2007. )
PRODAJA KAO SPAS
Leskovački sajam, koji već godinama loše posluje, prodat je na aukciji po ceni od 126
miliona dinara
Društveno preduzeće „Leskovački sajam" prodato je za 126 miliona dinara Željku
Vuksanoviću, za koga se gradom na Veternici priča da je poreklom iz ovog kraja. Početna
cena na aukciji bila je 18,34 miliona dinara, a za leskovačko sajmište bila su
zainteresovana još dva kupca, Bratislav Pejčić i Branka Ćulafić.
Željko Vuksanović obavezao se i na minimum investicija u iznosu od 6,33 miliona dinara. Novi
vlasnik sajma raspolagaće sa pet sajamskih hala, koje se prostiru na površini od 1,6 hektara u
strogom centru grada. U renoviranje krovne konstrukcije Okruglog paviljona, u kome su se
sajmovi najčešće održavali, trebalo bi uložiti između pet i šest miliona dinara. Od 1961. godine,
kada je izgrađen, u Okrugli paviljon ništa nije ulagano, sem u vodovodne instalacije.
Direktorka „Leskovačkog sajma" Mirjana Stošić, koja je na funkciju stupila u aprilu ove godine,
kaže da je iz medija saznala ime kupca i da još nema bilo kakvih naznaka kako će se odvijati dalji
rad.
OSTALO SAMO IME
Leskovac je, inače, jedini sajamski grad u Srbiji južno od Kragujevca. Njegova sajamska tradicija
datira još iz 1956. godine, kada je zbog razvijene tekstilne industrije u Leskovcu održan Sajam
tekstila i tekstilnih mašina.
Međutim, preduzeće „Leskovački sajam" poslednjih godina loše je poslovalo, a zaposleni su takav
učinak pravdali konstantnim sunovratom privrede ovog kraja, kao i zatvaranjem tržišta na
Kosovu.
- Novi vlasnik je u obavezi da zadrži sajamsku delatnost. U ovom preduzeću ima devetnaestoro
zaposlenih, a ako vlasnik želi da radi kvalitetnije, moraće da primi još ljudi - smatra direktorka
Stošić.
U iščekivanju prodaje i promene statusa „Leskovački sajam" tokom ove godine nije održao većinu
planiranih sajamskih manifestacija, poput Salona knjige, Sajma preduzetništva, Međunarodnog
poljoprivrednog sajma „Mesvip", Međunarodnog sajma građevinarstva „Neimar" i prodajne
izložbe automobila, motocikala, bicikala i prateće opreme.
Dok prvaci pojedinih opozicionih stranaka u Leskovcu nezvanično komentarišu da je Željko
Vuksanović kupio „Leskovački sajam" u ime kompanije „Delta M", u Skupštini opštine Leskovac
kažu da ne znaju ko je novi vlasnik, niti ko stoji iza njega. Izvor: PRESS
http://www.pressonline.rs/svet/balkan/24122/prodaja-kao-spas.html
75
Izveštaj 2: Politika (Autor: M. Momčilović, 03.06.2015.) СРБИЈА
Мишковић руши Лесковачки сајам
Фирма из породице Делта холдинга намерила да сруши чувени округли павиљон и да на том месту
изгради хотел, стамбену зграду и подземну гаражу
Округли павиљон дело је архитекте Дена Ларисона (Фото: М. Момчиловић)
Лесковац – Привредно друштво „Лесковачки сајам”, које послује у оквиру компаније „Делта рил естејт” из породице
Делта холдинга Мирослава Мишковића, представило је руководству Лесковца идејни пројекат за уређење
лесковачког сајмишта. Према пројекту, чувени округли павиљон биће срушен, а на том месту биће изграђена
стамбена зграда са 260 станова, хотел са 65 лежајева, подземна гаража и паркинг. Пројекат вреди 18,6 милиона
евра и, како је речено, предвиђа се отварање 280 нових радних места и упошљавање хиљаду грађевинаца који ће
радити на његовој реализацији.
Како је објашњено, ово решење базирано је на анализи потенцијала ове локације у центру града и оно је
најповољније, јер је за обнову руинираног округлог павиљона потребно око милион и по евра. Поред тога, мало је
вероватно да би он могао да задржи намену изложбеног простора.
Сајам је приватизован 2007. године, када је већински власник са 70 процената капитала постала београдска
компанија „Делта Макси”. Сајам има пет хала на површини од осам хиљада квадратних метара, од којих је највећи
округли павиљон са четири хиљаде квадрата, као и петнаест хектара грађевинског земљишта које је у државној
својини. Павиљони су руинирани, јер годинама није ништа улагано, а у најгорем стању је округли павиљон који је
због облика крова добио назив „шајкача”. Препознатљив мотив са лесковачких разгледница и сајамских каталога
подигнут је 1961. године и има јединствену архитектуру. Изграђен је од напрегнутог бетона, а кровна конструкција је
на сајлама. Архитекта Ден Ларисон, чија је мајка Светлана рођена Лесковчанка, изјавио да округли павиљон
представља јединствени архитектонски и грађевински објекат и да сличан постоји, само мањи, у Америци. Додао је
да га професори показују студентима као пример врхунског мајсторства.
Седамдесетих и осамдесетих година, Лесковачки сајам је један од највећих у Србији, после Београдског и
Новосадског, а Лесковац је словио за град текстила, козметике и сајмова. Временом су се сва ова обележја изгубила.
Делећи судбину посустале привреде, у првом реду текстилне индустрије, сајам је запао у кризу. Последња сајамска
манифестација под куполама округлог павиљона одржана је септембра 2006. године када су истовремено отворени
пољопривредни сајам и сајам грађевине. Две године касније одржан је скромни сајам цвећа и књига, а 16. децембра
2009. године отворен је сајам пољопривреде који је окупио тринаест излагача. Била је то више него симболична
изложба у простору без грејања и воде, колико да нови власник покаже да није променио намену сајма.
76
До 1990. године, Лесковачки сајам је имао лиценцу за организовање међународних сајмова, а најпознатији је био
Местем – Међународни сајам текстила и текстилних машина који је окупљао по стотинак излагача са простора бивше
Југославије и из иностранства. Годишње је одржавано по неколико сајамских приредби – поред Местема
организовани су сајмови вина и хране, грађевинарства, цвећа и хортикултуре, аутомобила, књига, занатства и мале
привреде, комуналне опреме, а уочи сваке Нове године одржаван је Новогодишњи вашар.
По речима Сандре Борђошки из компаније „Делта рил естејт”, нема начина да се округли павиљон сачува, јер, да би
се ставио у намену и био безбедан потребно је уложити 1,5 милиона евра. Та инвестиција не би била исплатива, јер
јер је павиљон пројектован само за изложбену намену и не може да се претвори у комерцијални или стамбени
простор.
Лесковчани не гледају благонаклоно на рушење овог градског симбола и бурно су реаговали на друштвеним
мрежама. Још пред аукцију 2007. године, став тадашњих функционера и урбаниста био је да се округли павиљон
изузме из продаје и да му град евентуално одреди другу намену. И актуелно руководство града реаговало је када је
крајем прошле године наговештено рушење, а градоначелник Горан Цветановић је изјавио да ће разговарати са
власником о евентуалном повратку округлог павиљона граду. Откада је намера о рушењу и званично обелодањена,
градски оци се не изјашњавају.
Милан Момчиловић
објављено: 03.06.2015.
http://www.politika.rs/rubrike/Srbija/Miskovic-rusi-Leskovacki-sajam.lt.html