Povijest Suradnje Republike Hrvatske i Mmf

38
1. MMF (Međunarodni monetarni fond) Međunarodni monetarni fond (engl. International monetary fund – IMF, njem. Internationaler Währungsfonds), utemeljen na Konferenciji u Bretton Woodsu 1944., a Statut Fonda stupio je na snagu 27. 12. 1945. Sjedište Fonda je u Washingtonu. U Fond je učlanjena 151 država. Hrvatska je članica Fonda od 14. 11. 1992. Fond je osnovan da upravlja pravilima ponašanja u vezi s politikom valutnih tečajeva, konvertibilnosti valuta i plaćanja vezanih uz transakcije na tekućoj bilanci, osigura sredstva zemljama članicama tako da se mogu pridržavati pravila ponašanja dok ispravljaju ili pokušavaju izbjeći neravnotežu u platnoj bilanci i utemelji instituciju u kojoj se države mogu savjetovati i surađivati na međunarodnim monetarnim pitanjima. Polazište u postavljanju svrhe i zadataka Fonda jest ravnomjeran razvoj međunarodne trgovine i njezina doprinosa gospodarskom razvoju , doprinos stabilnosti valutnih tečajeva sa strateškim ciljem ostvarenja svjetske konvertibilnosti i smanjenja neuravnoteženosti međunarodne platne bilance država. Međunarodnom suradnjom i instrumentima pomoću Fonda zemljama članicama s ograničenim rezervama omogućava se financiranje kratkoročnih deficita. Odluke se u Fondu donose u više organa. Odbor guvernera sastoji se od guvernera i njegovih zamjenika koje imenuje svaka država članica. U pravilu su to guverneri nacionalnih banaka ili ministri financija. U Republici Hrvatskoj HNB je ovlaštena obavljati sve poslove i transakcije prema propisima Fonda. Odbor guvernera ima sve ovlasti, osim onih koje je prenio na Izvršni odbor. Posebne nadležnosti Odbora guvernera su primanje novih članova,

description

mmf

Transcript of Povijest Suradnje Republike Hrvatske i Mmf

1. MMF (Međunarodni monetarni fond)

Međunarodni monetarni fond (engl. International monetary fund – IMF, njem.

Internationaler Währungsfonds), utemeljen na Konferenciji u Bretton Woodsu 1944., a Statut

Fonda stupio je na snagu 27. 12. 1945. Sjedište Fonda je u Washingtonu. U Fond je učlanjena

151 država. Hrvatska je članica Fonda od 14. 11. 1992.  Fond je osnovan da upravlja

pravilima ponašanja u vezi s politikom valutnih tečajeva, konvertibilnosti valuta i plaćanja

vezanih uz transakcije na tekućoj bilanci, osigura sredstva zemljama članicama tako da se

mogu pridržavati pravila ponašanja dok ispravljaju ili pokušavaju izbjeći neravnotežu u

platnoj bilanci i  utemelji instituciju u kojoj se države mogu savjetovati i surađivati na

međunarodnim monetarnim pitanjima.  Polazište u postavljanju svrhe i zadataka Fonda jest

ravnomjeran razvoj međunarodne trgovine i njezina doprinosa gospodarskom razvoju,

doprinos stabilnosti valutnih tečajeva sa strateškim ciljem ostvarenja svjetske konvertibilnosti

i smanjenja neuravnoteženosti međunarodne platne bilance država. Međunarodnom

suradnjom i instrumentima pomoću Fonda zemljama članicama s ograničenim rezervama

omogućava se financiranje kratkoročnih deficita.  Odluke se u Fondu donose u više organa.

Odbor guvernera sastoji se od guvernera i njegovih zamjenika koje imenuje svaka država

članica. U pravilu su to guverneri nacionalnih banaka ili ministri financija. U Republici

Hrvatskoj HNB je ovlaštena obavljati sve poslove i transakcije prema propisima Fonda.

Odbor guvernera ima sve ovlasti, osim onih koje je prenio na Izvršni odbor. 

Posebne nadležnosti Odbora guvernera su primanje novih članova, određivanje visine kvota,

dodjeljivanje posebnih prava vučenja. Odbor se sastaje jednom godišnje na godišnjoj

skupštini Fonda, koja se održava zajedno s Odborom guvernera IBRD. Izvršni odbor

sastavljen je od izvršnih direktora, njihovih zamjenika i glavnog direktora Fonda koji je

istodobno i predsjednik Izvršnog odbora. Izvršni odbor sastoji se od 20 članova. Pet članova

imenuju države s najvećim kvotama, a ostalih 15 biraju države članice; svaki izabrani član

raspolaže glasovima države koja ga je izabrala. Izvršni odbor bira glavnog direktora Fonda.

Uobičajeno je da se za tu funkciju bira osoba koja dolazi iz europske države, a njegov

zamjenik je Amerikanac. Fond je organiziran kao dioničko društvo. 

U organima Fonda odlučuje se ponderiranim pravom glasa. Svaka država članica dobiva

početnih 250 glasova, a svaki sljedeći glas pripada joj za svakih 100.000 posebnih prava

vučenja. Kvote država izražene su u posebnim pravima vučenja. Udio Republike Hrvatske

utvrđen je kao 29,38% imovine bivše SFRJ u Banci, Korporaciji i Agenciji.  

Glavni izvor sredstava Fonda su članarine koje su po iznosu jednake kvoti vezanoj za nju.

Članarine se plaćaju pretežno u domaćoj valuti s mogućim kombinacijama plaćanja u

posebnim pravima vučenja ili drugim valutama. Za svoje djelatnosti Fond prikuplja sredstva i

zajmovima. Poseban način pružanja financijske pomoći državama članicama ostvaruje se

prodajom valuta druge države članice ili posebnih prava vučenja.  Posebna prava vučenja

(engl. special drawing rights – SDR) uvedena su u praksu Fonda dopunama Statuta.Poslovi u

vezi SDR vode se na računu posebnog vučenja. Svaka država koja je deponirala izjavu da

preuzima obveze sudionika računa SDR ima pravo sudjelovati u računu posebnog vučenja.

Praktično se ta prava vučenja ostvaruju tako da Fond prodaje državama valute ili SDR u

zamjenu za njihovu nacionalnu valutu. To se naziva kupovina ili vučenje iz Fonda. Pravno-

tehnički se ne radi o kupnji niti pozajmici, ali ekonomski učinak je isti.  Sredstva Fonda

dostupna su samo na kraće određeno vrijeme. Države koje su vukle (kupovale) sredstva od

Fonda moraju postupno kupovati svoju nacionalnu valutu pomoću drugih valuta ili SDR. To

se naziva "otkup" nacionalne valute, a ekonomski učinak je isti kao otplata. Do 1970. sredstva

Fonda koja su bila namijenjena uravnoteženju platne bilance ustupana su za vrijeme kraće od

godine dana. Ti sporazumi poznati su pod nazivom stand-by sporazumi.  Nakon 1970. praksa

Fonda je bila financiranje programa prilagođavanja stand-by sporazumima u rokovima i do tri

godine. Država koja želi koristiti opća sredstva MMF-a mora dokazati da joj je potrebna

valuta drugih članica zbog svoga platnobilančnog položaja. Pored toga ona je dužna provoditi

politiku utvrđenu u sporazumu s Fondom. Ta politika razrađuje se kao poseban program

stabilizacije, a Fond ima pravo nadzora provođenja programa.

U svojoj bogatoj praksi, uz angažman visokokvalificiranog osoblja, Fond je razvio

više od 45 različitih programa davanja pomoći, a naročito praćenje i ocjenjivanje njihove

primjene i provođenja politike stabilizacije. 1

1Limun.hr: http://limun.hr/main.aspx?id=33006 (02.05.2014.)

1.1. POVIJEST SURADNJE REPUBLIKE HRVATSKE I MMF-A

Suradnja Republike Hrvatske i MMF-a može se proučavati i znanstveno analizirati kroz dvije

etape. Prva etapa suradnje odvijala se putem bivše zajednice naroda SFRJ, gdje je Hrvatska

bila samo jedna od republika,koje su zajedno surađivale u istoj zajednici. Druga etapa odvija

se od trenutka, kada je Hrvatska stekla samostalnost, te postala suverena. Pošto se Hrvatska

odlučila odvojiti od bivše zajednice SFRJ, te prestrukturirati svoje gospodarstvo financijski,

politički i društveni sektor, zemlje članica MMF-a su izrazile interes za pomaganje tog

složenog pothvata, koji se naziva tranzicija zemlje članice MMF. Sve članice su pokazale

interes za Hrvatsku, jer je ona bila jedna od najrazvijenijih istočnoeuropskih realsocijalističkih

zemalja, a koja je svojim ostvarenim dohotkom godinama pomagala razvoj svih naroda bivše

zajednice. Sav zapadni i istočni gospodarski svijet koji je surađivao s Hrvatskom, očekivao je

da će jedna srednje razvijena zemlja kao što je bila Hrvatska svojim osamostavljivanjem

ostvariti snažan gospodarski razvoj te uskoro ući u krug razvijenih zemalja. Dolaskom na

vlast demokrata, Hrvatska je bila izložena deindustrijalizaciji i tajkunizaciji, nekada uspješne

tvornice prodane su raznim malverzacijama u posjed raznim poslušnicima, koji su bili pod

zaštitom političkih moćnika, proizvodnja je uništena, ranija tržišta su izgubljena. Podatak koji

pokazuje koliko je Hrvatska bila devastirana od svojih stvaratelja, niti davdeset godina poslije

osamostavljivanja nije dostigla gospodarsku razinu, koju je imala 1989. godine, kada su

počele pretvorbe. Dug prema MMF-u koji je na početku stvaranja Hrvatske države iznosio za

cijelu SFRJ oko 22 milijarde američkih dolara, s tim da je odcjepljenjem Hrvatska prihvatila

na sebe veći dio ranije izvršenih kreditnih zaduženja u iznosu od oko 6,5 milijardi duga,a koje

su privrednici označavali kao gospodarsku katastrofu, popeo se tijekom djelovanja

demokratske vlasti na preko 40 milijardi eura. EU nije bilo u interesu razbuktavati novo ratno

žarište takoreći u srcu Europe. Nakon tog prijedloga predsjednik Hrvatske je ultimativno

zahtijevao odvajanje od zajednice, predsjednik Srbije je nonšarlantno izjavio da ako neće

Hrvatska, nije niti njemu stalo, dok su drugi predsjednici čekali rasplet situacije, bez da su išta

učinili da smire strasti. U promatranom vremenu od osnivačkog sastanka u Bretton Woods-u

1945. godine do stjecanja samostalnosti 1991. godine Hrvatska je država s MMF-om

ostvarivala posebne posredničke odnose pošto su se svi međunarodni dogovori, koji su se

odnosili na Hrvatsku dogovarali putem zajedničkih organa države SFRJ, a koja je neformalno

bila učlanjena u MMF i bila jedna od njezinih osnivača na brettonwudskoj konferenciji, te je

bila i potpisnica sporazuma o osnivanju MMF-a. Ulazna kvota za pristupanje države SFRJ

financijskoj organizaciji MMF određena je 1946. godine, a iznosila je 60 milijardi dolara, što

je predstavljalo udio od 0,75% ukupnih kvota svih zemalja članica. Slijedom svih događaja na

tlu bivše SFRJ dolazi do njenog raspada, te potrebe da se podijele ranije nastala dugovanja

između nekadašnjih republika. Taj posao raspodjele ranijih zaduženja izvršila je Svjetska

banka, koja je odredila raspored zaduživanja prema sustavu republičkog korištenja kreditnih

zaduženja, dok je MMF taj posao odradio prema udjelu bivših republika u zajedničkom GDP-

u bivše SFRJ.2

1.2. Republika Hrvatska i MMF

Republika Hrvatska postaje članicom MMF-a 14.12.1992. godine.Nakon što je ostvarila svoju

samostalnost, ona se odvaja od federacije SFRJ i postaje međunarodno priznata država. Ubrzo

nakon toga postaje i članica WTO-a, da bi nakon toga postala i članica MMF, nakon što je

MMF donio službenu odluku, kojom je SFRJ prestala biti MMF-ovom članicom, a Hrvatska

tu odluku i međunarodnu obvezu prihvaća. Pristupom MMF-u Hrvatska je kao samostalna

država ostvatila MMF-u financijsku kvotu od 261,600 specijalnih prava vučenja – SPV, čija

je vrijednost iznosila 427,77 milijuna dolara. Poslije toga je 10.02.1999. godine u MMF-u

usvojena odluka o XI. povećanju kvota, na koji se je način kvota Hrvatske povećala na

365.100.000 specijalnih prava vučenja, što je iznosilo vrijednost od 597,02 milijuna dolara, a

što iznosi 0,168% ukupne rezervne kvote svih članica MMF-a. Poznato je, da se MMF-ova

organizacijska shema djelovanja vrši prema podjeli planete na nekoliko skupina zemalja.

Prema toj podjeli suvremena Hrvatska se nalazi u skupini, u kojoj je vodeća zemlja

Nizozemska, dok se u istoj grupi još nalaze Armenija, BiH, Bugarska, Cipar, Crna Gora,

Gruzija, Izrael, Makedonija, Moldavija, Rumunjska i Ukrajina. Ova grupa kostituirajućih

zemalja ima glasačke snage MMF-a. Hrvatski udio u navedenoj glasačkoj snazi iznosi

0,176%.3 Uz odluku o primanju Hrvatske u MMF ona prihvaća i obvezu povrata dijela SFRJ

duga prema MMF-u u iznosu od 28,49% duga bivše države čija je ona bila slijednica. Iako je

veličina duga nešto veća nego li je obveza drugih članica bivše federacije, Hrvatska je pristala

na taj aranžman, iz razloga što bržeg raskida s članicama bivše zajednice. Prema toj podjeli

dugova na druge članice se prenio dug u iznosu: Slovenija 16,39%, BiH 13,20%, Makedonija

2 Sapunar, J.: Međunarodni monetarni fond i njegovi instrumenti, str. 63.3 Ministarstvo financija: http:/www.mfin.hr/hr/MMF, (29.04.2014.)

5,40%, dok Srbija i Crna Gora zajedno 36,52%.4 Nakon pristupa MMF-u Hrvatska je preuzela

obvezu provedbe antiinflacijskog programa svoga gospodarskog sustava, što je bio jedan od

uvjeta za dobivanje prvog MMF-ovog financijskog aranžmana, kojim se je trebalo

uravnotežiti hrvatska platna bilanca.5Nakon završenih administrativnih priprema kojima se je

postavio zahtjev samostalne Hrvatske za dobivanje prvog financijskog aranžmana, Vijeće

guvernera je na svojoj sjednici listopada mjeseca 1994. Raspravljalo o zahtjevu da se

Hrvatskoj odobri 18 mjesečni stand-by aranžman i kupnja potrebitih financijskih sredstava u

vriejdnosti 120,8 milijuna SPV. U isto vrijeme se pokazalo, nakon izvršenih financijskih

analiza da se stabilizacijski program u Hrvatskoj u to vrijeme uspješno provodio, te je glede

toga 30.05.1994. novo financijsko sredstvo plaćanja pod nazivom kuna stavljeno u opticaj.

Inflacija je u to vrijeme u novoj državi bila relativno niska, dok su cijene na domaćem tržištu

bile u padu za oko 2,7% u odnosu na vrijeme iz 1993. godine. Iako se Hrvatska u to vrijeme

nalazila u ratnom sukobu sa Srbijom i Crnom Gorom, fiskalna učinkovitost nove države uz

povećani GDP-Gross Domestic Product u to vrijeme realno raste, stopa državne inflacije se

smanjuje, a u svezi s tim događanjima evidentan je stalni rast državnih rezervi koje su s 613

milijardi američkih dolara,koliko su iznosile na kraju 1993. godine, do kraja polovice tekuće

1994. godine narasle na 866 milijuna američkih dolara.6

Tablica 1: Ekonomski pokazatelji Republike Hrvatske prilikom dobivanja prvog stand-

by aranžmana 1991. do 1994. godine

EKONOMSKI POKAZATELJI RH

1991. 1992. 1993. 1994.

Domaća ekonomija

Stvarni dohodak -14,4 -9 -3,2 1,8

Stvarni rashod - - -1,2 2

Fiksne inovacije - - 0,6 7

Nezaposlenost% 15,5 17,8 17,4 16,5

Indeks cijena 249,5 937,3 1149,7 -2,5

Vanjska ekonomija

Izvoz, f.o.b 3,292 4,597 3,904 4,065

Uvoz c.i.f. -3,828 -4,461 4,666 -4,874

Balans računa -590 823 278 76

4 Ibidem5 Stančić, M.: Međunarodni monetarni fond, Razvoj, Vol X, No 1-2, IRMO, Zagreb, 1994., op.cit.,str.34.6 Ibidem

Vanjski dugovi 2,978 2,736 2,638 2,897

Pričuve - 167 613 1,149

Financijske varijable

Vladin budžetski

dohodak

15,8 20,4 20,3 26,8

Vladino

budžetsko

povećanje

19,6 21,1 21,1 27,1

Novčani deficit -4,6 -0,6 -0,8 -0,3

Izvor: Statistički podaci Narodne banke Hrvatske za navedene godine. 1991.-1994. Preneseno iz

Sapunar,J.: (1999.) Međunarodni monetarni fond, Tiskara Krebeg, zagreb, str.68.

Unutar cijelog vremena prije, ali i poslije dobivanja prvog stand-by aranžmana Hrvatski se

gospodarski sustav nalazi pod intenzivnom kontrolom, a svaki financijski aranžman se

temljito proučava od strane MMF-ovih organa, Svjetske banke i drugih financijskih institucija

međunarodne zajednice. Prema uobičajenoj političkoj praksi Hrvatsak je trebala ostvariti svoj

prijam prvo u Svjetskoj banci, da bi nakon toga pristupila MMF-u, gdje se ostvarilo

mogućnost pribavljanja određenih financijskih sredstava, koja su bili kapitalni dio fonda za

poticanje razvoja nedovoljno razvijenih zemalja. Da bi se pravno odredilo ponašanje Hrvatske

prema međunarodnim financijskim institucijama, 22.12.1992. donosi Zakon o uređivanju

odnosa s Međunarodnim monetarnim institucijama.

1.3. Uprava za europske integracije i međunarodne financijske odnose

Uprava za europske integracije i međunarodne financijske odnose upravna je organizacija u

sastavu Ministarstva koja obavlja poslove iz područja bilateralnih i multilateralnih

financijskih odnosa Republike Hrvatske u okviru djelokruga Ministarstva financija; razvija i

provodi suradnju s međunarodnim financijskim institucijama u okviru djelokruga Ministarstva

temeljem strategije i politika Vlade Republike Hrvatske za rješavanje strukturnih i razvojnih

problema te ostvarivanja održivoga rasta; izvršava financijske obveze koje proizlaze iz

članstva Republike Hrvatske u međunarodnim financijskim institucijama temeljem

sklopljenih ugovora o zajmovima i/ili darovnicama i temeljem tehničke pomoći primljene

preko tih institucija; priprema nacrte prijedloga zakonskih i drugih propisa kojima se uređuju

financijski odnosi s međunarodnim financijskim institucijama; daje mišljenja na nacrte

prijedloga zakona i drugih propisa iz područja financijskih odnosa s inozemstvom; obavlja

poslove iz djelokruga Ministarstva koji se odnose na suradnju, pripremu i pregovore za ulazak

Republike Hrvatske u Europsku uniju; koordinira pripremu i provedbu programa i projekata

koji se odnose na brojne strukturne i institucionalne reforme radi ostvarivanja uvjeta za

pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji; obavlja i druge poslove koje odredi

ministar.7 U Upravi za europske integracije i međunarodne financijske odnose ustrojavaju se:

1.Odjel za europske integracije,

2.Odjel za međunarodne financijske institucije,

3. Odjel za bilateralne i multilateralne financijske odnose.

1.3.1. Odjel za međunarodne financijske institucije

Odjel za međunarodne financijske institucije obavlja poslove razvijanja financijskih odnosa s

vodećim međunarodnim financijskim institucijama, organizacijama, bankama i njihovim

upravnim i stručnim tijelima (Međunarodni monetarni fond, grupacija Svjetske banke,8

Europska banka za obnovu i razvoj, Razvojna banka Vijeća Europe, Europska investicijska

7 Porezna uprava:http://propisi.porezna-uprava.hr/, Uprava za europske integracije i međunarodne financijske odnose, članak 18., (01.05.2014.)8 Porezna uprava:http://propisi.porezna-uprava.hr/, Uprava za europske integracije i međunarodne financijske odnose, članak 19., (01.05.2014.)

banka, Inter-američka banka za razvoj, Nordijska investicijska banka i ostale); prati poslovnu

politiku, programe, odluke upravnih tijela, standarde, pravila, procedure i postupke rada tih

institucija te njihove uvjete, financijske proizvode i instrumente, posebno one koje su od

interesa za Republiku Hrvatsku. U Odjelu za međunarodne financijske institucije ustrojavaju

se odsjek za sklapanje i provedbu međunarodnih financijskih ugovora, odsjek za financijsko

praćenje međunarodnih financijskih ugovora i odsjek za sklapanje i provedbu međunarodnih

financijskih ugovora.

1.3.1.1. Odsjek za sklapanje i provedbu međunarodnih financijskih ugovora

Odsjek za sklapanje i provedbu međunarodnih financijskih ugovora priprema i obavlja

poslove vezano za izradu dokumenata o strategijama suradnje Republike Hrvatske s

međunarodnim financijskim institucijama; priprema i obavlja poslove vezano za ugovaranje i

potpisivanje međunarodnih ugovora o zajmovima, darovnicama i drugim oblicima financijske

podrške i pomoći što ih te institucije odobravaju izravno Republici Hrvatskoj i/ili drugim

pravnim osobama uz jamstvo Republike Hrvatske; priprema i obavlja poslove vezano za

izradu nacrta zakona o potvrđivanju međunarodnih financijskih ugovora i pripreme drugih

propisa za ostvarivanje članstva Republike Hrvatske u međunarodnim financijskim

institucijama; koordinira pripremu i provedbu kandidiranja projekata za financiranje

sredstvima međunarodnih financijskih institucija; obavlja poslove nadzora provedbe svih

projekata financiranih iz zajmova i darovnica u nadležnosti Ministarstva; priprema, koordinira

i obavlja poslove korištenja sredstava zajmova, darovnica i drugih oblika financijske pomoći

prema pravilima i procedurama međunarodnih financijskih institucija; pruža stručnu pomoć i

savjete korisnicima pojedinih zajmova i darovnica; priprema i obavlja poslove vezano za

korištenje sredstava zajmova, darovnica i drugih oblika financijske pomoći; priprema i

obavlja poslove u svezi s osiguravanjem sredstava za uredno i pravodobno plaćanje obveza

međunarodnim financijskim institucijama; priprema izvješća i analitičke materijale o suradnji

s međunarodnim financijskim institucijama u kojima je Republika Hrvatska članica; priprema

i obavlja poslove vezano za suradnju s uredima međunarodnih financijskih institucija sa

sjedištem u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu; obavlja poslove vezano za vođenje zbirke

međunarodnih ugovora i evidencija izvornika međunarodnih ugovora koje je sklopilo,

odnosno kojih je stranka Ministarstvo financija; surađuje s domaćim i inozemnim stručnim

savjetnicima te organizira stručna savjetovanja, radionice, seminare i tečajeve; surađuje s

drugim organizacijskim jedinicama Ministarstva, tijelima državne uprave Republike

Hrvatske, institucijama, udrugama, bankama i drugim subjektima te usklađuje, potiče i prati

provedbu sklopljenih međunarodnih ugovora.9

1.3.1.2. Odsjek za financijsko praćenje međunarodnih financijskih ugovora

Odsjek za financijsko praćenje međunarodnih financijskih ugovora surađuje s drugim

ustrojstvenim jedinicama Ministarstva, tijelima državne uprave Republike Hrvatske,

institucijama, udrugama, bankama i drugim subjektima te pruža stručnu potporu vezano za

tijek financijskih sredstava za projekte tehničke pomoći; sudjeluje u pripremi planova

korištenja investicijskih zajmova ili darovnica kojima se financiraju programi ulaganja i

projekti tehničke pomoći međunarodnih financijskih institucija; prati pripremu ugovora;

koordinira povlačenje sredstava iz vanjskih izvora i plaćanja iz državnog proračuna; prati i

programskim sustavom vodi ukupan tijek financijskih sredstava; vodi financijske evidencije i

priprema tekuća i konačna financijska izvješća za pojedine davatelje zajmova ili darovnica,

domaće korisnike i Ministarstvo; organizira financijsku reviziju korištenja sredstava te vodi

evidencije o članskim ulozima i financijskim obvezama koje proizlaze iz članstava Republike

Hrvatske u pojedinim međunarodnim financijskim institucijama.

Pošto je ispunila sve od MMF-a pravno određene i navedene uvjete, Hrvatska je 25.02.1993.

postala punopravnom članicom Svjetske banke, te samim tim i stekla mogućnost pristupa

međunarodnim financijskim tijekovima.

1.4. Inozemni kapital u hrvatskom gospodarstvu i MMF

9 Ibidem

Inozemni kapital je u osnovi dobro došao svakoj zemlji pri njezinom razvoju, jer pozitivno

utječe na domaće poslovanje, povećava učinkovitost poslovanja, kvalitetu proizvoda i usluga,

ali s druge strane donosi i niz negativnih djelovanja. Primjerice, inozemni kapital svojom

veličinom i gospodarskim potencijalom može ostvariti toliku konkurentsku snagu, da uništi

cijelu gospodarsku infrastrukturu neke male zemlje i njezinu domaću konkurenciju. Kada

postigne svoj cilj, osnaži i pretvori se u nesavladivog monopolistu, koj ina kraju diktira

ekonomske i političke odnose u zemlji, postavlja ili skida nepoželjne vlade. Hrvatska je na

početku svoje tranzicije bila svrstavana među najrazvijenije post-socijalističke zemlje, da bi

tijekom tranzicije bila dovedena, po stanju svoje opće razvijenosti, daleko ispod drugih

tranzicijskih zemlja i da se sada nalazi na samoj periferiji gospodarskih događanja. Hrvatska

za razliku od Slovenije i nama susjednih tranzicijskih zemalja doslovce provodi politiku

MMF-a i Svjetske banke i drugih svjetskih centara moći, a u isto vrijeme njezinu ekonomiju

vode ljudi najblaže rečeno sumnjive radne i moralne sposobnosti. Poznata poduzeća sa zapada

kupuju sve što je najvrednije u Hrvatskoj kao što su banke, velika i poznata poduzeća,

uspješne hotele, telekomunikacije, trgovinske lance i sve ono drugo putem čega se može

ostvariti što brži i veći državni profit. Hrvatsku i druge zemlje u tranziciji koje su u razvoju

pokušavaju se učiniti poslušnima i kao takve poslušne i pasivne gospodarske subjekte uvesti u

politiku globalizacije, što najrazvijenijim zemljama osigurava ne samo prisvajanje profita, već

u mnogome i ograničavanje njihovog suvereniteta, svodeći državu na sve nižu i nižu razinu, te

u mnogome i na smanjenu političku nezavisnot. Hrvatska je otvorila svoje gospodarstvo

inozemnim bankama, što ne mora nužno biti loše, jer one s jedne strane donose korist utječući

na domaće banke da se racionalnije poslovno ponašaju, ali s druge strane postoji opasnost, da

velike inozemne banke jednostavno rečeno progutaju male, te postaju veliki i snažni

monopolisti, koji raspolažu velikim kapitalom i domaćom štednjom, koju plasiraju na

inozemno tržište, jer se to prema njihovom interesu isplati. Hrvatska je prodala sve svoje veće

nacionalne banke, a nacionalni kapital se prelijeva u inozemstvo jer su tamo uvjeti za

oplodnju kapitala bolji. Na tržištu se sve više plasiraju inozemni proizvodi koji su daleko

jeftiniji na tržoštu,a time se potiče stanovništvo na kupnju inozemne robe više proizvodne

razine, dok se nacionalna proizvodnja pred inozemnom konkurencijom postupno gasi, a u

zemlji se javlja sve više nezaposlenih.

1.4.1. Tvrtke u vlasništvu stranaca i države

Na popisu 85 najvećih kompanija koje posluju u Hrvatskoj, 35 je u stranom vlasništvu, 29 u

rukama domaćih privatnih poduzetnika, dok je 21 tvrtka državna.Poslovni dnevnik je

analiziranu listu, koja se temelji na podacima Fine za 2011. godinu i na kojoj su uvrštene

tvrtke čiji ukupni godišnji prihod premašuje milijardu kuna, dobio neslužbeno iz jedne velike

domaće kompanije. Vodećih 85 tvrtki u Hrvatskoj uprihodi 228,7 milijardi kuna (500

najvećih uprihodi 374 milijarde kuna). Pritom od tog iznosa čak 50,1 posto ostvare prihode

tvrtke u stranom vlasništvu (ili 114,5 milijardi kuna), 25,4 posto prihoda ostvare domaće

privatne tvrtke (58,1 milijardi kuna) dok je prihod državnih kompanija 56 milijardi kuna. 

Analiza pokazuje da nismo sposobni upravljati vlastitom ekonomijom. Službene brojke kažu

da sada strane kompanije izvlače oko dvije milijarde eura. Struktura vlasništva nad najvećim

tvrtkama koje posluju u Hrvatskoj pokazuje da sve Vlade i politike ne razumiju da su strani

investitori dobri samo do određene mjere. Jedino što bi moglo promjeniti sliku je da

izgradimo snažnu domaću industriju te da njezin prihod udvostručimo sa sadašnjih 45 na sto

milijardi kuna. Šest je kompanija i banaka u rukama stranih investitora (Ina, Hrvatski

telekom, Prirodni plin, Zagrebačka banka, OMV Hrvatska, PBZ i Erste banka). Tri su tvrtke

državne (HEP i dvije njegove firme) i samo jedna kompanija - Konzum, u vlasništvu domaćeg

poduzetnika.10

1.4.2. Najjačih 6 obiteljskih tvrtki u Hrvatskoj

1.) Prvi na hrvatskoj ljestvici, Ivica Todorić, prema nedavno objavljenim procjenama

inozemnih analitičara stigao je do 550 milijuna dolara, dok oni koji ga slijede - kontroverzni

naftaš, vinar i "kemičar" Enver Moralić i hrvatski duhanski kralj Ante Vlahović imaju tek

nešto iznad 400 milijuna USD. Ove brojke, objavljene nedavno u poljskom časopisu Wprost

koji je pokušao napraviti ljestvicu najbogatijih stanovnika istočne Europe, možda i nisu

potpuno točne, jer domaći, kao i ostali istočnoeuropski magnati, brižno skrivaju statistiku

vlastitog bogatstva. No, svejedno možemo biti zadovoljni, jer su se iz male Hrvatske među

prvih 100 našla čak trojica. A za većinu domaćih građana njihovo bogatstvo mjeri se ionako u

posve apstraktnim iznosima. Posjeduju Agrokor trgovinu, Agrolagunu, Agropreradu, Belje,

Dijamant, Frikom, Idea, Jamnica, Konzum, Ledo, PIK Vinkovci, PIK Vrbovec, Sojara,

Solana Pag i Zvijezdu. Bogatstvo se procjenjuje na 550 milijuna dolara. 11

10 Index.hr: http://www.index.hr/vijesti/clanak/vodece-tvrtke-u-rukama-stranaca-i-drzave-strane-kompanije-izvlace-oko-dvije-milijarde-eura-iz-hrvatske/658595.aspx ( 01.05.2014.)11 Jutarnji.hr: http://www.jutarnji.hr/nasljednici-sest-najjacih-obiteljskih-tvrtki-u-hrvatskoj/164382/ (02.05.2014.)

2.) Od starih hrvatskih "kapitalističkih" dinastija, zapravo je jedino obitelj Gavrilović, koja se

mesnim biznisom u Petrinji bavi od 1690. godine, uspjela i u samostalnoj Hrvatskoj nastaviti

sa svojom tvrtkom približno tamo gdje je stala kada se 1945. raspao sustav, prije svega zato

što je i bivšoj državi bilo stalo do svjetski poznatog branda, jednako koliko i do kobasica. Čak

je i ime ostalo nepromijenjeno. U tvrtku se u međuvremenu i ulagalo, pa iako je pretrpjela

znatnu štetu tijekom posljednjeg rata, Gavrilović je, boreći se krajem stoljeća za povratak

obiteljske imovine, znao s čime misli započeti. Iako nesporni nasljednik osnivača tvrtke, Đuro

Gavrilović u početku nije bio dočekan s pretjeranom dobrodošlicom. Posjeduju: Gavrilović,

Dionu, vlasnici su više trgovačkih lanaca u Hrvatskoj sa oko 200 maloprodajnih mjesta.

3.) Prilično sličnu, iako razmjerno manju ulogu odigrali su i, u javnosti neusporedivo tiši,

Biondići, vlasnici modne industrije Heruc te nekoliko drugih biznisa (među ostalim i "Ville

Dubrovnik", jednog od još najljepših i najbolje smještenih hotela na hrvatskoj strani

Jadrana). Bave se modnom industrijom, hotelijerstvom i financijama. Posjeduju Heruc, Heruc

galeriju, Hotel Villa Dubrovnik, Centar banka, Heruc Euro Holding Ltd. s Britanskih

Djevičanskih otoka i Heruc Zug AG u Švicarskoj. Bogatstvo je procijenjeno na 35 milijuna

eura.12

4.) Tedeschiji su počeli trgujući papirom, a njihov Atlantic Paper bio je kasnih 80-ih

zagrebačka meka za grafičke dizajnere. Poslije su se, nakon neuspješnog izleta u medije s

pokušajem da se reanimira tadašnji tjednik Danas, osnivanjem tvrtke Atlantic Trade proširili

na trgovinu svim i svačim, no doista im je krenulo tek kad su od Plive po prilično povoljnim

uvjetima preuzeli Cedevitu. Unatoč posljednjih godina vrlo ekspanzivnom širenju kompanije,

koja danas, prema svim dostupnim podacima, vrijedi 135 milijuna eura, namjera im je

većinski paket zadržati u rukama obitelji koja je i dalje smatra ponajprije obiteljskim

biznisom. Za razliku od većine hrvatskih novih biznismena, Tedeschiji nikada nisu skrivali

brojke, nikada nisu skrivali da im ide dobro i nikada se, zapravo, nisu krili od javnosti.

Štoviše, Emil Tedeschi, današnji predsjednik Uprave kompanije, svojedobno je zbog česte

medijske izloženosti, ali i nekonvencionalnosti u javnim nastupima i bliskim vezama s

domaćim rockerima smatran nekom mekšom, hrvatskom varijantom britanskog ekscentričnog

biznismena Richarda Bransona. Zasad se, međutim, ne može pronaći čvrsto statističko

uporište za takvu analogiju (Bransonovo se bogatstvo mjeri u milijardama funti ili dolara, dok

je Tedeschi, prema procjenama, osobno težak "samo" pedesetak milijuna eura), a i Tedeschi

se, barem gledajući sa strane, sve više pretvara u pravog biznismena, sa svim elementima

12 Ibidem

tome pripadajućeg imidža.Posjeduju Atlantic Trade, Cedevitu, Montanu, Neva, Haleko,

Ataco, Interchem Zagreb, RTL Televizija (član konzorcija). Bogatstvo je procijenjeno na 135

milijuna eura.

5.) Artuković je poput mnogih bivših direktora, tijekom 90-ih pribjegao triku i s grupom

suradnika koji su istovremeno bili novi veliki Franckovi dioničari osnovao tvrtku Ivero

konzalting d.o.o. S vremenom je povećavao svoj udio u Iveru, a Ivero u Francku. 

Na papiru, Artuković je i danas tek većinski vlasnik Ivera. U stvarnosti, iako je mjesto

predsjednika Uprave Francka prije nekoliko godina prepustio sinu, kažu da nitko nije osjetio

da se njegov utjecaj na poslovanje tvrtke i na trenutak smanjio. Artuković je jedan od onih

biznismena koji ne vole javnost, pogotovo novinare. Smatra da je Franck "zatvoreno privatno

vlasništvo" te da je time javnosti rečeno sve što bi trebala znati. Višekratne glasine o prodaji

kompanije nikada se nije ni potrudio demantirati, ali činjenica je da tvrtka nije promijenila

vlasnika. Nedavnom, za njega zbog neuobičajenog izlaska u javnost posebno iznenađujućom

izjavom o oporuci jasno je svima poručeno da Franck nije i neće biti na prodaju. Posjeduju

Ivero d.d., te Franck plus biznisi o kojima ne žele javno govoriti . Bogatstvo je procijenjeno

na 30 milijuna eura.13

6.) Za razliku od Artukovića koji već sastavlja oporuku kojom želi dugoročno utvrditi i

zaštititi obiteljsko vlasništvo nad zasad najunosnijim hrvatskim izvorom kave, Anđelko Leko,

nekadašnji konobar, danas vlasnik HUP-a Zagreb (pod kraticom se skriva staro socijalističko

ime "Hotelsko ugostiteljsko poduzeće Zagreb"), rekao je nedavno da se njegovi sinovi

"sigurno ne bi složili s prodajom tvrtke". Iza birokratskog imena tvrtke skriva se nekoliko

najboljih zagrebačkih hotela - Sheraton, Four Points Panorama, Westin, stari Jadran, ali i

nedavno obnovljeni International.  Leko je dionice kupovao na kredit, a kao i Artuković,

svojim hotelskim blagom upravlja putem dvije odvojene tvrtke - već spomenutog HUP-a i

jednako tako enigmatski nazvanog HBI-ja, koji mu je, nakon preuzimanja 50-postotnog

udjela, u portfelj donio i nekoliko hotela u blizini Dubrovnika. Kao i Biondić i Artuković,

Leko brižno skriva vrijednost svoje imovine i svoje obitelji. - Novinari pogledaju hotele,

otprilike procijene koliko oni vrijede i razmišljaju da je to sve moje i da je moj kapital jednak

vrijednosti hotela. No, pritom nemaju pojma čega sam sve vlasnik - rekao je nedavno u

jednom od svojih rijetkih istupa, braneći se od u medijima objavljene procjene da je težak

blizu 70 milijuna eura. Ono što se zna vidljivo je iz burzovnih statistika - dionica HUP-a

13 Ibidem

Zagreb u proteklih je godinu i pol sa 350 narasla na 2000 kuna. Posjeduju: HUP Zagreb i

HIB, ugostiteljske tvrtke koje u vlasništvu imaju hotele Sheraton, Four Points Panorama,

Westin, stari Jadran, ali i nedavno obnovljeni International. Bogatstvo je procijenjeno na 70

milijuna eura.14

Među njima su nespomenute ostale i nesporno važne obitelji kao što su Čačići (Coning +

politika), Drkovi (Vindija, Koka…) ili Fižulići (Magma, ex politika), Rajići (Lura, Dukat,

Pepsi, Swiss…), dugogodišnji aktivni sudionici svih zbivanja u vrhu hrvatskog biznisa. 

2. SVJETSKA BANKA

Grupa Svjetske banke, sa sjedištem u Washingtonu, sastoji se od same banke,

Međunarodne financijske korporacije (IFC) te Međunarodnog udruženja za razvoj (IDA).

Pridruženi član grupe Svjetske banke je Multilateralna agencija za garancije investicije

(MIGA). Sama Svjetska banka daje tzv. tvrde zajmove, pretežno prema tržišnim uvjetima

i pretežno državama u razvoju ili s privremenim strukturnim problemima. Na osnovi stroge

provjere plasmana, obveznice Svjetske banke nose oznaku najsigurnijih za investitore: AAA. 14 Ibidem

Profiti ostvareni u Svjetskoj banci se koriste pretežno za financiranje plasmana IDA koja

plasira tzv. meke kredite, pretežno sa grace razdobljima, ispod ustaljenih uvjeta na tržištima

kapitala. IFC je investicijska banka unutar grupe i djeluje isključivo na području privatnog

poduzetništva u zemljama u razvoju.15 Svjetska banka predstavlja skupinu pet međunarodnih

organizacija u čijoj odgovornosti je pružanje financijske pomoći zemljama u svrhu

ekonomskog razvoja i smanjenja siromaštva, te ohrabrenja međunarodnih investicija. Grupa i

njoj pridruženi entiteti imaju sjedište u Washingtonu. Zajedno s Međunarodnim Monetarnim

Fondom, organizacije Svjetske banke se nekad nazivaju institucijama Bretton Woodsa, prema

Bretton Woodsu gdje je Monetarna i financijska konferencija Ujedinjenih naroda (1.7. - 22.7. 1944.)

dovela do njihovog stvaranja. Banka je formalno osnovana 27.12. 1945. godine nakon

međunarodne ratifikacije sporazuma iz Bretton Woodsa. Djelovanje je otpočela 25.6. 1946.

godine, a 9.5. 1947. godine je odobren prvi zajam (250 miliona US$ Francuskoj za poratnu

obnovu, u realnom iznosu najveći zajam ikad izdan od banke). Međunarodna financijska

korporacija (IFC) je osnovana 20.7. 1956. godine, IDA 24.9. 1960. godine, ICSID 14.10. 1966.

godine a MIGA 12.4. 1988. Godine. Iako se vlade siromašnih država često oslanjaju na nju kao

izvor financija za razvoj, Banka i njene podružnice bile su često kritizirane zbog podrivanja

nacionalnog suvereniteta zemalja primateljica pomoći kroz politiku Banke koja promovira

ekonomski liberalizam i garancije za međunarodne investicije. Aktivnosti Svjetske banke su

trenutno usredotočene na ekonomski manje razvijene zemlje u poljima kao što su obrazovanje,

poljoprivreda i industrija. Pruža zajmove po povoljnim stopama zemljama koje imaju

poteškoće. Zauzvrat se od njih traži da preduzmu političke mjere kojima se, na primjer,

suzbija korupcija i promovira demokracija. Djelovanje Banke je predmet dugotrajne i oštre

kritike od strane raznih nevladinih organizacija i akademika, a u nekim slučajevima i internih

studija Banke. Optužuju je da predstavlja oruđe SAD i drugih zapadnih država kojima one

nameću ekonomske politike u zapadnom interesu. Kritičari tvrde da politika reforme u smjeru

slobodnog tržišta - za koju se Banka zalaže - u praksi često dovodi do štetnih posljedica ako se

provodi loše, prebrzo, pogrešnim redoslijedom i u slabim, nekompetitivnim privredama.16

Grupacija svjetske banke (The World Bank Group) sa svojim radom i resursima bogatih

zemalja pokušava utjecati na rast siromaštva u zemljama. Kao jedna od najvećih svjetskih

institucija koje nude pomoć, Svjetska banka pomaže zemljama koje su u razvoju pri njihovom

razvoju u školstvu, zdravstvu, opskrbi vodom i strujom kao i u borbi protiv bolesti i zaštiti

okoliša. Svjetska banka nije u doslovnom smislu ''banka'' već posebna organizacija 15 Limun.hr: http://limun.hr/main.aspx?id= 10058&Page= ( 28.04.2014.)16 Wikipedia: http://sh.wikipedia.org/wiki/Svjetska_banka (28.04.2014.)

Ujedinjenih naroda kojoj pripadaju 184 zemlje članice. Spomenute zemlje su odgovorne za

financiranje te svjetske institucije kao i za način na koji se njena sredstva koriste. Svjetska

banka predstavlja grupu banaka koje su se razvile iz Međunarodne banke za obnovu i razvoj

(International Bank for Reconstruction and Development IBRD), a zbog svojeg obujma

poslovanja već je u samom početku nazvana Svjetska banka .Pored međunarodne banke za

obnovu i razvoj u Svjetsku banku spadaju još i Međunarodno udruženje za razvoj

(International Development Association IDA), Međunarodna financijska korporacija

(International Finance Corporation IFC), Agencija za multilateralno garantiranje investicija

(Multilateral Investment Guarantee Agency MIGA) te Međunarodni centar za rješavanje

pravnih sporova pri investiranju (The International Centre for Settlement of Investment

Disputes ICSID).

U zadnjih nekoliko godina Svjetska banka je uložila znatna sredstva u područja njenog

djelovanja koja bi trebala imati globalni utjecaj. Jedno od tih područja je opraštanje dugova

najsiromašnijim zemljama koje će zbog tog oprosta moći svoja sredstva uložiti u razvoj

školstva, zdravstva, obnovu domaćinstava kao i sam napredak siromašnih. Svjetska banka sa

još 189 zemalja te brojnim organizacijama sudjeluje u borbi protiv siromaštva što možemo

smatrati primjerom globalnog partnerstva. Jedna od najvažnijih potpora koja stoji vrlo visoko

na dnevnom redu takve jedne institucije kao što je Svjetska banka je borba protiv virusa HIV.

Iznosi koje ona izdvaja za programe u borbi protiv tog zasad smrtonosnog virusa kreću se oko

1,3 milijarde USD od čega polovica odlazi afričkim državama južno od Sahare kojima ta

sredstva jako dobro dođu.

2.1. Povijest Svjetske banke

Svjetska banka osnovana je 1. srpnja 1944. god. u Bretton Woods-u na sjednici kojoj su

prisustvovale 44 vlade zemalja. Sjedište joj je u Washingtonu. Pomagala je u obnovi Europe

nakon II. Svjetskog rata. Prvi zajam koji je odobrila u visini od 250 mil. USD bio je

namijenjen za obnovu Francuske. I taj aspekt pomoći pri obnovi je važno u radu i djelovanju

Svjetske banke. Danas Svjetska banka više obraća pozornost na smanjivanje siromaštva u

svijetu. Prije je Svjetska banka imala sto jer u kojem su bili tehnički stručnjaci kao i stručnjaci

zaduženi za financijsku analizu te su isključivo radili u Washingtonu. Danas raspolaže jednim

znatno većim stožerom koji ima stručnjake iz ekonomije, vanjske politike, stručnjake za

pojedina područja te stručnjake za socijalna pitanja, 40 % tih stručnjaka danas radi u uredima

smještenim u državama s kojima ta svjetska institucija ima odnose. Svjetska

banka je danas puno veća i kompleksnija. Razvila je se u grupu organizacija koju čine već

navedena Međunarodna banka za obnovu i razvoj ( IBRD), Međunarodno udruženje za razvoj

(IDA), Međunarodna financijska korporacija (IFC), Agencija za multilateralno garantiranje

investicija (MIGA) te Međunarodni centar za rješavanje pravnih sporova pri investiranju

(ICSID). U 80-im godinama djelovala je u različitim smjerovima; početkom tih godina bila je

suočena sa makroekonomskim problemima i pitanjima koja su se ticala reprogramiranja

dugova, poslije su na prvo mjesto dolazile socijalne i teme vezane za zaštitu okoliša. Tijekom

suočavanja sa svim tim problemima neki su im prebacivali kako rade suprotno svojim

načelima u projektima koji su privlačili više pozornosti. Kako bi se suočili sa dvojbama oko

kvalitete djelovanja Svjetske banke, javnosti je prezentirano izvješće o radu. Nedugo poslije

toga počela je reforma koja je podrazumijevala reviziju u kojoj se trebalo ustanoviti dali su

prigovori upućeni Svjetskoj banci osnovani. Prigovori su bili sve veći i dosegli su vrhunac

1994. na godišnjem zasjedanju u Madridu. Nakon toga su Svjetska banka i njene organizacije

učinili znatan korak prema naprijed. Svaka organizacija, sama za sebe je radila na tome kako

bi bila efikasnija i djelotvornija. Samim time je došlo do pomaka te se moglo vidjeti kako su

promjene dobro došle, a i neki su priznali kako su zadovoljni učinjenim. Više nego ikad prije,

Svjetska banka je dobila na značenju na svjetskoj političkoj sceni. Zajedno sa partnerima

uspješno se angažirala u različitim kompleksnim situacijama poput potpore u Bosni i

Hercegovini nakon rata, pomoći Istočnoj Aziji nakon financijske krize, obnovi Srednje

Amerike nakon jakih vjetrova i oluja, pomoći Turskoj nakon velikih potresa, obnovi Kosova

itd.17

2.2. Uloga Svjetske banke

Ona podupire kako industrijske tako i zemlje u razvoju na području davanja zajmova,

garancija, analiza i savjeta, opraštanje dugova, povećanje kapaciteta kao i pravnom

zastupanju. Strategija Svjetske banke za smanjenje siromaštva se bazira na izradi povoljne

klime za investiranje te investiranje u siromašne. Početkom 2003. vodstvo Banke je odredilo

7 područja: Obrazovanje za sve, HIV/AIDS, zdravlje majke i djeteta, opskrba vodom te njen

odvod, klima za investiranje i financije, trgovina i ustrajnost u zaštiti okoliša. Ta područja, u

svim regijama, za koja Banka izdvoji financijska sredstva su ona u kojim će Banka težiti kako

17 Ibidem

bi u najkraćem roku poboljšala projekte. Kada je 1944. Međunarodna banka za obnovu i

razvoj osnovana, «Razvoj» nije bila zadaća koja je bila na prvom mjestu. Tada je glavni cilj

Svjetske banke bio obnova Europe nakon II. Svjetskog rata. Nakon tog rata glavno načelo je

bilo da bogate zemlje rade zajedno na tome kako bi poboljšale životni standard u siromašnim

zemljama. Zadaci Svjetske banke su pomaganje obnove i razvoja proizvodnje i gospodarstva

nedovoljno razvijenim zemljama članicama tako da olakšava investiranje kapitala, podsticanje

privatnih investicija putem garancija ili učešća u zajmovima vlastitim ili posuđenim

sredstvima, pomaganje razvijanja medunarodne trgovine i održavanja ravnoteže u bilancama

plaćanja poticanjem međunarodnih investicija u cilju razvoja gospodarstva zemalja članica,

pridonoseći na taj način rastu produktivnosti, životnog standarda i poboljšanju uvjeta rada.

Pored ovih osnovnih zadaća banka obavija i druge poslove, kao što su: preko svojih

specijalista sudjeluje u analizi ekonomskih problema i tehničkih rješenja, vrši izobrazbu

kadrova za ekonomska, financijska i tehnička pitanja. U tu svrhu osnovan je Institut za

ekonomski razvoj i obučavanje kadrova. Navedene zadaće Međunarodna banka za obnovu i

razvoj obavlja kapitalom koji formira po osnovi učešća zemalja članica i sredstava koja

mobilizira na tržištu kapitala. Učešće zemalja članica u kapitalu banke sastoji se od uplaćenog

kapitala u visini od 20 posto kvote i garancijskog kapitala u visini od 80 posto kvote. Visina

kvote zemalja članica ovisna je o visini nacionalnog dohotka, stanju bilance plaćanju

deviznim rezervama, stabilnosti gospodarskog kretanja i opsegu vanjskotrgovinske razmjene.

2.2.1. Ciljevi Svjetske banke

Bez obzira na beskrajni napredak koji je učinjen proteklih 20 godina u smanjivanju

siromaštva još uvijek živi 1,2 milijardi ljudi koji imaju dnevni prihod manji od 1USD kao i

2,8 milijardi čiji je prihod manji od 2USD. U svakom slučaju je broj siromašnih u tom

razdoblju smanjen za 200 mil. ljudi. U sljedećih 50 godina, predviđa se da će svjetsko

stanovništvo porasti sa 6 na 9 milijardi ljudi od čega će skoro 95% tog rasta pripasti zemljama

u razvoju. Milenijski razvojni ciljevi oko kojih su se 2002. 189 zemlje Ujedinjenih naroda

dogovorili zrcalo su jedne jedinstvene sloge oko toga što je potrebno napraviti kako bi se

smanjilo siromaštvo. Ti ciljevi predstavljaju određene zadaće na kojima će raditi i oni koji

nude novac odnosno pomoć kao i oni koji tu pomoć primaju.Neki od ciljeva su istrebljivanje

ekstremnog siromaštva i gladi, osnovna škola za sve, jednakopravnost i prava žena,

reduciranje djece koja umiru,poboljšanje zdravlja majki, borba protiv virusa HIV-a, malarije i

ostalih bolesti, ustrajnost u zaštiti okoliša, razvoj globalnog partnerstva za razvoj. Zadnji cilj

između ostalog definira uloge onih koji novac daju i onih koji ga primaju.

Da bi se spomenuti ciljevi ispunili potreban je golemi trud i briga od strane razvijenih zemalja

oko gospodarske politike, učinkovitog i nekorumpiranog menadžmenta javnog sektora što bi

pridonosi ulaganju dodatnog kapitala.

2.2.1.2. Projekti MMF-a i Svjetske banke

Proljetno zasjedanje 184 članice Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke u

prethodna dva dana usredotočilo se na reformu Fonda i borbu Banke protiv siromaštva i

korupcije kako bi bile učinkovitije u globaliziranom gospodarstvu. Međunarodni monetarni i

financijski odbor (IMFC) koji upravlja MMF-om, odobrio je planove za novi multilateralni

mehanizam nadzora koji bi trebao spriječavati prelijevanje posljedica ekonomske politike

jedne zemlje na drugu. IMFC je ovlastio direktora MMF-a Rodriga Rata da do sljedećeg

susreta u rujnu u Singaporeu razvije konkretne prijedloge za reformu glasovanja u MMF-u

kako bi se povećao udio glasova novih gospodarskih sila i ojačala njihova uloga u njegovu

odlučivanju. Zemlje poput Kine, Južne Koreje, Meksika i Turske mogle bi dobiti veći udio

glasova koji bi odrazio njihovu sve veću ekonomsku važnost u svijetu. Predložene reforme

osnažile bi ulogu MMF-a u globalnoj koordinaciji ekonomske politike i proširilo njegovu

ulogu u nadzoru politike valutnih tečajeva, što aktivno zagovaraju SAD i drugi članovi

skupine sedam najrazvijenijih zemalja G7 koje pate zbog politike tečaja Kine. Članice

Svjetske banke su na sastanku u Washingtonu odobrile plan za ukidanje dugova 17 afričkih i

latinoameričkih zemalja u vrijednosti od 37 milijardi dolara, a MMF se već ranije suglasio na

sličan paket mjera. Svjetska banka je također objavila novi projekt promicanja uporabe čiste

energije u zemljama u razvoju koja bi zadovoljila njihove sve veće potrebe za energijom

istodobno manje ugrožavajući okoliš.Prema bančinu izvješću, troškovi zemalja u razvoju za

prilagođavanje projiciranim izmjenama svjetske klime će iznositi između 10 i 40 milijardi

dolara godišnje.18

18Limun.hr: http://limun.hr/main.aspx?id=20821 (28.04.2014.)

2.3. Svjetska banka i Republika Hrvatska

Svjetska banka je emitirala sveukupno 1.571.412 dionica od čega Hrvatska ima u njenom

ukupnom kapitalu 2.293 dionice. Upisani kapital Hrvatske iznosi USD 276,64 milijuna.

Temeljem broja dionica i uplaćenog udjela u kapitalu Hrvatska ima pravo na 2.543 glasa što

čini 0,16% glasačke snage. Temeljem Zakona o prihvaćanju članstva RH u MMF-u i drugim

međunarodnim financijskim organizacijama na temelju sukcesije (Narodne novine, br. 89/92),

Ministarstvo financija određeno je kao nadležno tijelo za suradnju sa Svjetskom bankom, te je

ovlašteno u ime Republike Hrvatske obavljati sve poslove i transakcije koje su dopuštene

prema Statutu Banke. Hrvatska se nalazi u nizozemskoj konstituenci kojoj je na čelu izvršni

direktor Svjetske banke g. Ruud Treffers. Nizozemska konstituenca uključuje 13 zemalja:

Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Gruzija, Izrael, Hrvatska, Makedonija,

Moldova, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina i Crna Gora. Od 1. siječnja 1998. u Zagrebu

djeluje i stalni Ured Svjetske banke, koji je 1. listopada 2001. prerastao u Regionalni ured

Svjetske banke za Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku. Krajem studenoga 2006. godine, u

sklopu svoje reorganizacije, Svjetska banka je preselila Regionalni ured u Washington, a u

Zagrebu je ostao Ured za Hrvatsku, na čelo kojeg je izabran voditelj ureda g. Andras Horvai.

Od rujna 2007. godine Banka je reorganizirala svoje odjele kako bi povećala svoju efikasnost

u radu sa zemljama članicama. Hrvatska je svrstana u Odjel za Srednju Europu i baltičke

zemlje. Svrstavajući Hrvatsku u grupu sa zemljama članicama Europske unije Svjetska banka

je pokazala kako doživljava napredak i reforme koje se provode u Hrvatskoj. Novi odjel

obuhvaća 10 zemalja članica EU iz zadnja dva kruga proširenja te Hrvatsku. Od 1993. godine

do studenog 2008. godine Banka je Hrvatskoj odobrila 42 zajma (od čega 29 izravnih i 13

zajmova uz državno jamstvo) vrijednosti 1,7 milijardi EUR. Za provedbu projekata i

korištenje aktivnih zajmova zadužena su resorna ministarstva odnosno vladine agencije

(HBOR, Hrvatske vode i dr.). Ministarstvo financija koordinira, planira, predlaže i ugovara

nove zajmove i darovnice ,prati i evidentira njihovo korištenje, te izvršava otplatu dospjelih

obveza prema Banci temeljem izravnih javnih zajmova, dok obveze temeljem zajmova

sklopljenih uz državno jamstvo otplaćuju izravno dužnici.19

Tablica 2: Zajmovi u pripremi

Projekti u pripremi (zajmovi IBRD) Valuta Predviđeni iznos zajma(visoki scenarij)

19 Ministarstvo financija: http://www.mfin.hr/hr/svjetska-banka (28.04.2014.)

1. Projekt Luka Rijeka II EUR 84.000.000

2. Projekt zaštite od onečišćenja obalnih voda 2 EUR 60.000.000

3. Projekt reforme pravosuđa USD 35.000.000

4. Projekt upravljanja sustavom zaštite od

prirodnih nepogoda

USD 48.000.000

5. Projekt jačanja sustava zaštite prirode USD 30.000.000

6. Projekt sustava navodnjavanja USD 100.000.000

Izvor: Ministarstvo financija: http://www.mfin.hr/hr/svjetska-banka

Od 1995. do studenog 2008. godine Republici Hrvatskoj odobreno je 50 darovnica u

vrijednosti preko 63,7 milijuna USD. Sredstva tih darovnica koriste se putem Banke kao

provedbene agencije, a odobrena su iz međunarodnih fondova tehničke pomoći globalnog

fonda za zaštitu okoliša (Global and Environmental Facility - GEF), Fonda za institucionalni

razvoj (Institutional Development Fund - IDF), fonda za razvoj politike i ljudskih resursa

(Policy and Human Resources Development Fund PHRD) te iz sredstava donacija vlada

Japana, UK Velike Britanije i Sjeverne Irske, Nizozemske, Švedske i Norveške te iz

Programa CARDS Europske Unije. U ožujku je potpisana darovnica GEFa u iznosu od 5 mil.

USD za Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi. Pregovori za darovnicu GEFa za Projekt

upravljanja slivom rijeka Neretve i Trebišnjice u iznosu od 2 mil USD održani su 3. travnja

2008. godine a ugovor o darovnici je potpisan 9. rujna 2008.

2.3.1. Strategija za Hrvatsku

Strategija suradnje Svjetske banke sa Republikom Hrvatskom od 2005. do 2008. godine

(Country Assistance Strategy - CAS) privedena je kraju sa 30. lipnja 2008., datumom koji

označava kraj fiskalne 2008. godine za Svjetsku banku. Za novo četverogodišnje razdoblje

2009.-2012. donesen je novi strateški dokument pod nazivom Strategija partnerstva Svjetske

banke i Republike Hrvatske (Country Partneship Strategy - CPS). Cilj Strategije partnerstva je

pružanje potpore Republici Hrvatskoj u procesu pristupanja Europskoj uniji putem

izjednačavanja razine dohotka u RH sa razinama dohotka država članica EU i podizanjem

životnog standarda građana RH. Prioritetna područja za ostvarenje ovog cilja su: održavanje

makroekonomske stabilnosti; jačanje ekonomskog rasta predvođenog privatnim sektorom i

ubrzavanje konvergencije sa EU; povećanje kvalitete i učinkovitosti socijalnog sustava te

unaprjeđenje održivosti dugoročnog razvoja.20

http://www.banka.hr/hrvatska/ebrd-eib-i-svjetska-banka-u-hrvatsku-ulozili-vise-od-1-1-mlrd-

eura

20 Ibidem

LITERATURA

1. Sapunar, J.: Međunarodni monetarni fond i njegovi instrumenti, Tiskara Krebeg,Zagreb, 1999.

2. Stančić, M.: Međunarodni monetarni fond, Razvoj, Vol X, No 1-2, IRMO, Zagreb, 1994.

3. Matić, B. : Vanjskotrgovinsko poslovanje, Sinergija-nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2004.

4. Matić, B. : Međunarodno poslovanje, Sinergija-nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2004.

5. Krugman,P.R., Obstfeld,M. : Međunarodna ekonomija: Teorija i ekonomska politika, 7.izdanje, MATE, 2009.

6. Vizjak, A., Mujačević, E. : Međunarodni monetarni fond – MMF i Republika Hrvatska, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, Opatija, 2011.

RAZNI ČASOPISI I OSTALI IZVORI

1. Ministarstvo financija: http://www.mfin.hr/hr/MMF

2.Hrvatska Narodna banka: http://www.hnb.hr

3. Porezna uprava: http://propisi.porezna-uprava.hr

4. Index.hr: http://www.index.hr/vijesti/clanak/vodece-tvrtke-u-rukama-stranaca-i-drzave-strane-kompanije-izvlace-oko-dvije-milijarde-eura-iz-hrvatske/658595.aspx

5. Jutarnji.hr: http://www.jutarnji.hr/nasljednici-sest-najjacih-obiteljskih-tvrtki-u-hrvatskoj/164382/

6. IMF.org:  http://www.imf.org/external/np/exr/facts/glance.htm

7. Limun.hr: http://limun.hr/main.aspx?id=33006

8. Wikipedia.org: : http://sh.wikipedia.org/wiki/Svjetska_banka

9. Limun.hr: http://limun.hr/main.aspx?id=20821

POPIS TABLICA

Tablica 1: Ekonomski pokazatelji Republike Hrvatske prilikom dobivanja prvog stand-by

aranžmana 1991. do 1994. Godine

Tablica 2: Zajmovi u pripremi