POLAZI−TA, CILJEVI I MOGU˘I PRAVCI RAZVOJA HRVATSKOG ... · Gordan Družiæ1 UDK 338.22.01...

Gordan Dru�iæ1

UDK 338.22.01

Izvorni znanstveni rad

POLAZIŠTA, CILJEVI I MOGUÆI PRAVCIRAZVOJA HRVATSKOG

GOSPODARSTVA

SA�ETAK

U ovom radu obraðeni su osnovni rezultati ekonomske politike u

razdoblju 1990-2002. godine, uzroci kriznog stanja hrvatskoga

gospodarstva, ciljevi ekonomske politike te moguæi pravci razvoja

hrvatskoga gospodarstva. Prema autorovu mišljenju, jedan od

moguæih pravaca izlaska iz krize podrazumijeva promjene i

koordinirane akcije na sljedeæim podruèjima: ekonomske politike,

strategije razvoja, ljudskih resursa, korištenja kapitala,

funkcioniranja finacijskog tr�išta i pravne dr�ave, te funkcioniranja

dr�avne uprave i uvoðenja poduzetnièkog ponašanja u svim vidovima

aktivnosti.

Kljuène rijeèi: ekonomska politika, strategija razvoja, ljudski

kapital, nove tehnologije, finacijsko tr�ište, pravna dr�ava,

poduzetništvo

1

1 Dr., sc. Gordan Dru�iæ, znanstveni savijetnik, Odsjek za ekonomska istra�ivanja HAZU

1.Osnovni rezultati ekonomske politike u razdoblju1990.-2002. Godine

Iz podataka u tablici 1. vidi se da BDP nakon naglog pada u 1991. iosobito u 1992. godini, kada je iznosio svega 41% onog iz 1990.godine, bilje�i porast sve do 1998. godine; u 1999., 2000. i 2001.godini ponovno bilje�i pad te je bio na razini od 80,2%, 76,6% i78,6% BDP-a iz 1990. godine, a u 2002. godini, zbog pada vrijednostidolara i realnog rasta od 5,2% dolazi na razinu od 90,3%. Kako je turijeè o BDP-u izra�enom u tekuæim dolarima, realni je pad (izra�en ustalnim cijenama) bio kudikamo veæi.

U tom smislu indeks fizièkog obujma pru�a znatno realniju sliku.Industrijska proizvodnja, nakon pada u 1995. godini na 56%proizvodnje iz 1990., blago se obnavlja no u 2001. godini dosti�e68%. Broj zaposlenih u industriji kontinuirano se smanjivao i u 2001.godini iznosio je svega 43% broja zaposlenih u 1990. Prvenstvenozahvaljujuæi toj tendenciji, nakon 1996. godine bilje�imo visokestope rasta produktivnosti rada u industriji.

Izvoz je u cijelom promatranom razdoblju, uz manje oscilacije u1991. i 1993. godini, stabilan i kreæe se na razini od oko 4,5 milijardeUSD. Uvoz, naprotiv, kontinuirano ubrzano raste od 1991. godine,kada je iznosio 3,5 milijardi dolara, do 9,1 milijarde dolara 1997. i2001. godini i svog vrhunca u 2002. godini kada je dosegao 10,7dolara. Kao rezultat takvih kretanja u vanjskotrgovinskoj razmjenisaldo se, nakon 1993. u kojoj je jedino bio pozitivan, naglopogoršava, a ukupni se deficit za cijelo promatrano razdoblje penje na35,5 milijarde dolara.

Shodno tome pala je i pokrivenost uvoza izvozom sa 103,1 posto1993. na 45,7 posto u 2002. godini. Ovaj koeficijent pokriæa nije bionikad ni�i od 73% sve od 1982. Godine.2

2G. DRU�IÆ : Polazišta, ciljevi i moguæi pravci razvoja hrvatskog gospodarstva

EKONOMIJA / ECONOMICS, 10 (1) str. 1 - 22 (2003) www.rifin.com

2 G. Dru�iæ, Kriza hrvatskog gospodarstva i ekonomska politika, Golden marketing, Zagreb,2001., str. 20.

Tablica 1.Gospodarska kretanja u razdoblju 1990.-2002. Godine1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002.

1

BDP, tekuæe cijene u mlrd. USD 24,8 18,2 10,2 10,9 14,6 18,8 19,8 20,1 21,6 19,9 18,4 19,5 22,4

Stope rasta BDP-a (stalne cijene) -21,1 -11,7 -8 5,9 6,8 5,9 6,8 2,5 -0,9 2,9 3,8 5,2

Prosjeèno god. teèaj u HRK/USD 0,01 0,02 0,26 3,58 5,99 5,23 5,43 6,16 6,36 7,11 8,27 8,34 7,86

Indeksi fiz.obujma indust.proizv. 100 72 61 57 56 56 58 62 64 63 64 68 72

Indeksi broja zaposl. u industriji 100 82 70 66 62 58 54 51 49 46 45 43 41

Izvoz u mlrd. USD 4 3,3 4,6 3,9 4,3 4,6 4,5 4,2 4,5 4,3 4,4 4,7 4,9

Uvoz u mlrd. USD 5,2 3,8 4,5 4,7 5,2 7,5 7,8 9,1 8,4 7,8 7,9 9,2 10,7

Saldo vanjsko trgovinske bilance -1,2 -0,5 0,1 -0,8 -0,9 -2,9 -3,3 -4,9 -3,8 -3,5 -3,5 -4,5 -5,8

Pokrivnost uvoza izvozom 77,5 86 103 83,7 81,5 61,7 57,9 45,8 54,2 55,2 55,7 51,8 45,7

Tekuæi raèun platne bilance -0,06 0,3 0,6 0,8 -1,5 -1,1 -2,3 -1,6 -1,4 -0,4 -0,6

Inozemna izravna ulaganja u Hrvatsku 120 117,9 120,8 515,9 563,3 940,4 1.467,6 1.088,6 1.559,4 980,5

Inozemni dug 2,7 2,6 2,6 3 3,8 5,3 7,5 9,7 10 11 11,3 15,2

Ukupan broj zap. u tisuæama2

1.568 1.432 1.281 1.238 1.211 1.196 1.195 1.187 1.272 1.364 1.341 1.348 1.334

Ukupan broj nezapos. u tisuãama³ 161 254 267 251 243 240 261 278 288 322 358 380 390

Stopa nezaposlenosti 8,9 14 15,7 14,8 14,5 14,5 16,4 17,5 18,6 19,1 21,1 22 22

1Privremeni podaci.

2Broj zaposlenih od 1991. godine ukljuèuje vlasnike koji samostalno obavljaju obrt i djelatnost slobodnih profesija, a od 1998. godine ukljuèeni su zaposleni u policiji i obrani (oko 75.000

osoba) i od 1999. godine aktivni osiguranici individualni poljoprivrednici (100.986 osoba).

3Godišnji prosjeci. U prosincu 2002. nezaposlenih je bilo 366.162, a stopa nezaposlenosti bila je 21,5%. Na smanjenje broja nezaposlenih krajem 2002. utjecale su i pooštrene mjere Hrvatskog zavoda za

zapošljavanje, odnosno uvjeta da bi netko bio slu�beno registriran kao nezaposlen. Izvor: Dr�avni zavod za statistiku, Statistièki ljetopis 2000. i Mjeseèno statistièko izvješæe 12/2000., 8/2001., 8/2002., 3/2003.

Hrvatska narodna banka, Godišnje izvješæe 1998.,2000. i 2001. I bilten 81, travanj 2003. godine 3G

. DR

U�IÆ

: Polazišta, ciljevi i m

oguæi pravci razvoja hrvatskog gospodarstva

EK

ON

OM

IJA/

EC

ON

OM

ICS

,10(1)

str.1-

22(2003)w

ww

.rifin.com

Sama po sebi tendencija poveæanja uvoza nije morala biti negativnajer se poveæanjem uvoza sirovina i drugog repromaterijala teinvesticijske opreme moglo provesti restrukturiranje hrvatskogagospodarstva prema izvozno orijentiranom i znatnije poveæati BDP.Zašto se to nije dogodilo, djelomièno mo�emo vidjeti iz struktureuvoza dane u tablici 2.

Tablica 2. Struktura uvoza Hrvatske prema ekonomskojnamjeni proizvoda

1977. 1987. 1997. 2001

Ukupno 100 100 100 100

1. proizvodi za reprodukciju 66,9 48,9 48,4 48,9

- sirovine i poluproizvodi 30,4 30,0 19,3 -

- pogonska goriva 24,1 3,5 8,9 -

- gotovi proizvodi za reprodukciju 12,4 15,4 20,2 -

2. proizvodi za investicije 26,4 25,3 22,3 22,0

3. proizvodi za široku potrošnju 6,7 25,8 29,3 29,1

Izvor: Statistièki godišnjak SR Hrvatske 1979. i 1989., Statistièki ljetopis 1998. i 2002.Dr�avnog zavoda za statistiku

Vidi se da je velika promjena nastupila u strukturi uvoza veæ uosamdesetim godinama, a da su devedesete samo nastavak zapoèetetendencije smanjenja uvoza proizvoda za reprodukciju i investicije, teenormnog poveæanja uvoza proizvoda za široku potrošnju, èiji udio uukupnom uvozu raste sa 6,7 posto u 1977. na 25,8 posto u 1987.godini, dok je u 1997. i 2001. dosegao gotovo 30 posto. Takvimpoveæanjem uvoza proizvoda široke potrošnje, koje je potaknutoliberalizacijom i otvaranjem tr�išta meðunarodnoj konkurenciji, štoje jedan od zahtjeva stabilizacijskog programa, supstituiran je diodomaæe proizvodnje, a to je vodilo njezinu gašenju i likvidaciji.Nekontrolirani uvoz robe široke potrošnje stvorio je i trajno �arištevanjskotrgovinskog deficita. Udio uvoza proizvoda za reprodukciju,dakle onih koji su pretpostavka poveæanju proizvodnje, smanjio se sa66,9% u 1977. godini na 49% u 1987., 1997. i 2001. godini. Izmeðu1987. i 1997. godine bitno je izmijenjena i struktura uvezenihproizvoda za reprodukciju – naime, udio sirovina i poluproizvoda uukupnom uvozu pada sa 30% na 19,3%, što samo potvrðuje, kao i pad



uvoza nepogonskih goriva, podatke o znaèajnom padu industrijskeproizvodnje (tablica 2). Porast udjela gotovih proizvoda zareprodukciju sa 12,4% u 1977. godini na 15,4% u 1987. i 20,2%ukupnog uvoza u 1997. godini, svjedoèi o sve veæoj orijentaciji nadoradu.

Inozemni se dug u razdoblju 1994.-2002. godine poveæao sa 3 na 15,2milijarde USD, a u veljaèi 2003. dosegao je 16,5 milijardi USD. Brojse ukupno zaposlenih kontinuirano smanjuje u razdoblju1990.–1997. i pada s 1,57 milijuna u 1990. godini na 1,19 milijuna u1997., a u 1998. godini, ukljuèenjem zaposlenih u policiji i obrani,porastao je na 1,27 milijuna, dok je u 1999. godini, ukljuèenjemaktivnih osiguranika individualnih poljoprivrednika (100.998osoba), broj zaposlenih, kako iskazuje slu�bena statistika, porastao na1,36 milijuna, a u 2000. i 2001. pao na 1,34 milijuna i u 2002. na 1,33milijuna.

Ovakva kretanja u broju zaposlenih uvjetovala su porast stopenezaposlenosti, mjerene odnosom broja nezaposlenih i ukupnogaaktivnog stanovništva, sa 8,9% na vrlo visokih 22% u 2001. i 2002.godini.

U svjetlu uobièajene tvrdnje da je svaki kapital, pa tako i strani, višenego po�eljan za svaku zemlju, pogotovo ako se radi o tzv. greenfield

investicijama koje donose nova radna mjesta i nove tehnologije,zanimljivo je razmotriti koliko su izravna inozemna ulaganjapridonijela rastu proizvodnje i zaposlenosti u Hrvatskoj.

Iz tablice 1. vidimo da su ukupna inozemna izravna ulaganja uHrvatsku u razdoblju 1993.-2002. godine iznosila 7,5 milijardi USD.Do znaèajnijih inozemnih ulaganja dolazi 1996. godine, pa su ona urazdoblju 1996.-2002. godine iznosila ukupno 7,1 milijardu USD.Postavlja se pitanje zašto je uz tako visoka inozemna ulaganja i porastinozemnog duga od 11,4 milijarde dolara, dakle ukupno 18,5milijardi USD u razdoblju 1996.-2002. godine, BDP poveæan zasamo 3,6 milijardi dolara, a stopa nezaposlenosti poveæana sa 14,5%u 1995. godini, na 22% u 2002. godini, odnosno broj nezaposlenih sa240 na 390 tisuæa. Vrlo mali dio odgovora za rast BDP-a le�i upromjeni teèaja kune prema USD, koji je, kako vidimo iz tablice 1.,porastao sa 5,23 na 7,86 kuna. Meðutim, on nikako ne mo�e objasnitiporast nezaposlenosti.



Odgovor, kada se radi o izravnim inozemnim ulaganjima, daje namnjihova struktura.

Naime, u razdoblju 1993.-2002. godine 5,2 milijarde USD, ili gotovo70% èine vlasnièka ulaganja, odnosno ulaganja u dionice. Od togaiznosa 26,3% ulo�eno je u telekomunikacje, 3,3% u hotele i motele,21,3% u financijski sektor (u 2002. godini 64% ukupnih ulaganja),14% u farmaceutsku industriju, 5% u proizvodnju cementa, 3% uvaðenje nafte i zemnog plina, te 26,8% u ostale sektore.

Nadalje, od 1,4 milijarde dolara izravnih inozemnih ulaganja u 2001.godini, pribli�no 740 milijuna èinila su vlasnièka ulaganja iz kojih suiskljuèeni zadr�ana dobit ulagaèa i vlastita ulaganja, poput du�nièkihizravnih ulaganja (HNB 2002: 61-62).

Kada bi zakljuèivali samo na osnovi rezultata u tablici 1., moglibismo zakljuèiti da izravna inozemna ulaganja ne samo da nisuznaèajna za gospodarski rast ili da je njihov uèinak na domaæuzaposlenost irelevantan (Graham; Krugman 1989: 62), veæ da suizravna strana ulaganja negativno korelirana sa zaposlenošæu jerupravo od 1996. godine, kada i zapoèinju znaèajnija inozemnaulaganja, dolazi do naglog porasta stope nezaposlenosti.

Zakljuèak bi bio još porazniji ako bismo uzeli podatke za razdoblje1990.-2002. u kojem je uz priljev iz inozemstva od preko 20 milijardiUSD (porast inozemnog duga i inozemna izravna ulaganja) smanjenBDP za 2,4 milijarde USD (gotovo 10 postotni pad), zaposlenostsmanjena sa 1,6 na 1,3 milijuna, a nezaposlenost poveæana sa 161 na390 tisuæa.

Ova bi se teza mogla tim prije braniti ako znamo da su se mnogapoduzeæa prije privatizacije morala restrukturirati, odnosno otpustitivišak radnika, te da su u nemalom broju sluèaja novi vlasnici otpustilidio radnika uz otpremninu.

Na irelevantan uèinak inozemnih izravnih investicija na domaæuzaposlenost upuæuju brojne analize. Tako se primjerice u jednojanalizi (Seyf 2000) na osnovi uzorka 401 poduzeæa u èetiri zemlje EU(Francuska, Njemaèka, Španjolska, Velika Britanija) u 1994. godini,zakljuèuje da se prosjeèno za svaku milijardu britanskih funta u timzemljama moglo kreirati 9171 radno mjesto (najmanje u Francuskoj –6344, najviše u Njemaèkoj - 27.927). Sliènom analizom hrvatskihpoduzeæa mogli bismo vjerojatno utvrditi koliko svaka milijarda



USD inozemnih izravnih investicija doprinosi zatvaranju radnihmjesta.

Mencinger (2002) tvrdi da se empirijski mo�e pokazati da su onetranzicijske zemlje koje su manje prodale svoju imovinu imale veæiprivredni rast, na osnovi èega zakljuèuje da strane investicijesmanjuju rast jer ostvaruju strukturu potrošnje koja te�i poveæanjuuvoza i smanjenju zaposlenosti. Pored toga inozemnim izravnimulaganjima, koje se èesto vezuju uz multinacionalne kompanije,prekidaju se lanci koji su postojali u pojedinoj privredi.

Ako bismo u Hrvatskoj tra�ili konkretan primjer za tu tvrdnju moglibismo uzeti primjer “Nikole Tesle” koji je smanjio broj zaposlenih sa3317 u 1994. na 1153 u 2001. godini3. Bez posla nisu ostali samozaposlenici “Tesle” veæ i brojni kooperanti.

Nadalje, upitan je i efekt mnogo hvaljenih greenfield investicijaukoliko one ulaze u djelatnosti koje veæ postoje u Hrvatskoj. Naime,kako je hrvatske tr�ište malo, dosta je izvjesno za pretpostaviti da æestrani kapital svojom snagom i konkurentnošæu istisnuti domaæepoduzeæe, a njegovi radnici ostati bez posla. Tako brojnovozaposlenih temeljem greenfield investicija mo�e biti pribli�anbroju onih koji su ostali bez posla zbog nje, a u pravilu je manji zbognove kombinacije faktora (odnos kapitala i rada).

Najjaèi argument koji se koristi u prilog izravnih inozemnih ulaganjajest prijenos tehnologije, rast proizvodnosti i poveæanje meðunarodnekonkurentnosti domaæe privrede. Meðutim, postavlja se pitanjekakvu korist od toga ima domaæe stanovništvo, ako se rastproizvodnosti i meðunarodne konkurentnosti dogaða uz otprilike istuukupnu proizvodnju i manji broj zaposlenih. Rezultat mo�e biti samopad �ivotnog standarda, koji æe biti to veæi što se poveæameðunarodna konkurentnost i izvoz jer æe se pri istoj ukupnojproizvodnji smanjiti dohodak raspolo�iv za raspodjelu.

Ako bismo �eljeli izvuæi osnovni zakljuèak na osnovi ove kratkeanalize, onda on svakako ne bi bio da su inozemna ulaganjanepo�eljna u Hrvatskoj, ma kako to èudno zvuèalo. Naprotiv, samotrebamo biti svjesni da nam strani kapital ne mo�e riješiti razvojneprobleme. Njegov je osnovni cilj profit, najèešæe u što kraæemvremenskom roku, s kojim se rast proizvodnje i zaposlenosti nemoraju nu�no poklopiti. Veæi profit moguæe je stranom kapitalu



3 Podaci za 1994. godinu ZAP, za 2001. FINA.

ostvariti i uz ni�u proizvodnju ukoliko se zaposlenost (troškovi rada)br�e smanjuje (porast produktivnosti), te supstitucijom domaæegreprodukcijskog materijala uvoznim (po moguænosti vlastitim izmatiènog poduzeæa) koji je jeftiniji. U crnijoj varijanti straniinvestitor mo�e zakljuèiti da mu se proizvodnja u Hrvatskoj neisplati, te da æe mu poduzeæe u Hrvatskoj slu�iti samo za plasmanroba na hrvatsko tr�ište ili æe ga kao konkurentno zatvoriti.

U nastavku rada pokušat æemo odgovoriti na pitanje zašto Hrvatskapored visokog vanjskog i unutarnjeg duga i visokih inozemnihizravnih ulaganja nije ostvarila znaèajnije stope rasta proizvodnje izaposlenosti.

2. Osnovni uzroci negativnih kretanja u hrvatskomgospodarstvu

Opæi odgovor na prethodno postavljeno pitanje bio bi: zato što sukreditna sredstva otišla u javnu i osobnu potrošnju, a ne u investicije,dakle u razvoj, dok su inozemne izravne investicije otišle u kupnjuvisokoprofitabilnih hrvatskih poduzeæa, a ne u nove investicije. Jošjednostavniji odgovor bio bi: zato što trošimo više nego što stvaramo,odnosno da naša potrošnja iznosi oko 25 milijardi USD, što jeotprilike BDP Hrvatske iz 80-tih godina, a da u proteklih 13 godina,sve do 2002. godine, BDP nije dosegao 20 milijardi USD. Meðutim,tu se postavlja pitanje zašto je Hrvatska tek u 2002. godini doseglasvega oko 90 posto BDP-a iz 1990. godine. Odgovoriti da je torezultat nasljeða i procesa tranzicije niti je dovoljno niti neštoposebno objašnjava. Osnovni su uzroci negativnih tendencija uhrvatskom gospodarstu, po našem mišljenju, sljedeæi:

Nasljeðe bivšeg sustava. Loša struktura hrvatskogagospodarstva te kombinacija restriktivne monetarne politike, koja seprije svega ogledala u rastu kamatnih stopa, i rasta fiskalnog(poreznog) optereæenja poduzeæa (zbog kojeg su poduzeæa bilaprisiljena uzimati kredite), veæ u 80-tim godinama prošlog stoljeæa,dovodi do pogoršanja ekonomskog polo�aja privrede. To pogoršanjeoèitavalo se prije svega u smanjenju sredstava s kojim privredasamostalno raspola�e (neto dohodak) te s tim povezano slabljenjenjene akumulativne sposobnosti i poveæanje stupnja zadu�enosti ikreditne ovisnosti, pa se veæ tada postavljalo pitanje odr�avanjatekuæe proizvodnje. Gubici u privredi rasli su iz godine u godinu, pa



se tako njihov udio u dohotku poveæao sa 1,8% u 1980. godini na8,1% u 1998. godini.

Smjena menad�era provedena poèetkom 90-tih ostavila jedo danas nepopunjenu prazninu.

Rat i ratna razaranja. U nametnutom ratu za neovisnostHrvatska je, uz nemjerljiva ljudska stradanja, pretrpjela velikeizravne štete izazvane ratom, odnosno okupacijom kao i troškovimakoji su posljedica rata, a koji se ukupno procjenjuju na 236,4milijarde kuna, odnosno 65,3 milijarde maraka, odnosno 37,1milijardu USD.

Hrvatska nije imala formirano nacionalno gospodarstvo,a nema ga ni danas. Tzv. reprodukcijske cjeline postojale su na razinijugoslavenskoga gospodarstva, što je s jedne strane, poèetkom ratnihsukoba, dovelo u pitanje poslovanje dijela hrvatskih poduzeæa, a sdruge strane ote�avalo jasno formuliranje ciljeva i interesa.

Proces pretvorbe i privatizacije. Osnovna teza s kojom seprišlo privatizaciji bila je ta da je privatno vlasništvo efikasnije oddr�avnog odnosno društvenog, pa æe po logici stvari samomprivatizacijom biti riješen problem niske efikasnosti hrvatskogagospodarstva. Tako postavljen proces pretvorbe i privatizacije uèinioje ostale ciljeve, kao što su ulaganje u modernizaciju proizvodnje,zadr�avanje postojeæe zaposlenosti i njeno poveæanje, razvojneplanove poduzeæa i tome sl., koji su trebali biti najva�niji uvjetkupovine, sekundarnim.

Tako je privatizacija postala sama sebi svrhom, a kod kupaca nitkonije provjeravao njihove osobne sposobnosti i financijskemoguænosti da plate kupovinu legalno steènim sredstvima, odr�e irazviju poduzeæe.

Time je otvoren jedan nakaradni proces koji je doveo do neviðenepljaèke na ovim prostorima.

Za sanaciju banaka stvorena je glavnica javnog duga od 5,5milijardi USD, a njihovom prodajom stranom kapitalu ostvaren jeprihod od 3,9 milijardi kuna. Od 46 banaka koje su poslovale u 2002.godini, njih 90,1% prešlo je pod kontrolu stranaca.Ukupni troškovisanacije bankarskog sustava, kada se pribroje troškovi kamata istalnog reprogramiranja stvorenog unutrašnjeg i vanjskog duga, bitæe vjerojatno dvostruko veæi. Nije li bilo pametnije sanirati poduzeæa,taj osnovni privredni subjekt na kojemu poèiva sveukupno



gospodarstvo, i vratiti mu prekomjerno uzeta sredstva te na taj naèin iindirektno sanirati banke, nego krenuti obratnom logikom?

Makroekonomska politika, posebice njezin “kamentemeljac” teèajna politika, dovela je zbog dugotrajne primjeneapreciranog teèaja kune do nekontroliranog uvoza i uništenja velikogdijela preraðivaèke industrije, te do visoke nezaposlenosti.

Mirovinska reforma za dr�avu ,odnosno porezneobveznike predstavlja trošak od oko 8 milijardi eura u iduæih 15godina, s tim da u meðuvremenu ne rješava pitanje tekuæih isplatamirovina. Moguæe je, zavisno od rezultata poslovanja mirovinskihfondova, da i teret isplata mirovina iz drugog stupa padne na dr�avu(porezne obveznike) s obzirom na to da je ona jamac. Nije li semirovinska reforma mogla provesti, uz kudikamo manje troškove zadr�avu odnosno porezne obveznike i sadašnje i buduæeumirovljenike, kroz postojeæi HZMO? Uvjeren sam da je to bilo, i jošuvijek jest, moguæe da se umjesto prodaje najkvalitetnijih dionica(prije «Veèernjeg lista», u 2001. godini dionica Plive) stvoriokvalitetan investicijski fond dodijelom, primjerice, 30 posto dionicaHEP-a, Ine, Crotia osiguranja itd., iz èije bi se dobiti onda namirivaodio isplata za mirovinu.

Ako bi meðu navednim trebalo izdvojiti glavni uzrok negativnihtendencija u hrvatskom gospodarstvu, onda je to svakakomakroekonomska politika koja igra kljuènu ulogu u tome hoæe li sekapital koristiti produktivno (za poveæanje proizvodnje izaposlenosti) ili za ostale vidove potrošnje. Osnovni je zadatakekonomske politike da stvori makroekonomsko okru�enje u kojem seisplati raditi i proizvoditi i u kojem se kapital, kako domaæi tako istrani, koristi za poveæanje proizvodnje i zaposlenosti (investicija), ane za financiranje privatizacije i potrošnje (deficita platne bilance iproraèuna). To nas dovodi do pitanja ciljeva ekonomske politike.



3. Ciljevi ekonomske politike

Kada govorimo o ciljevima oni su dani Ustavom RH gdje se unjegovim izvorišnim osnovama Hrvatska definira kao “suverena idemokratska dr�ava u kojoj se jamèe i osiguravaju ravnopravnost,slobode i prava èovjeka i dr�avljanina, te promièe njihov gospodarskii kulturni napredak i socijalno blagostanje”, a u èlancima 48.-57.utvrðuju se gospodarska i socijalna prava kao što su: poduzetnièka itr�išna sloboda; gospodarsko i socijalno blagostanje svih krajeva;porezni sustav koji se temelji na naèelu jednakosti i pravednosti;svatko ima pravo na slobodu i rad; svaki zaposleni ima pravo nazaradu kojom mo�e osigurati sebi i svojoj obitelji slobodu i dostojan�ivot; slabima, nemoænima i nezaposlenima osigurava se pravo napomoæ za podmirenje osnovnih �ivotnih potreba.4

Kakvi su rezultati ekonomske politike na socijalnom podruèju? Prvosu zakinuti umirovljenici, potom slijedi pljaèka u privatizaciji koja jeraslojila hrvatsko društvo na nekolicinu enormno bogatih i namnogobrojne osiromašene i obespravljene graðane, što je zaposljedicu imalo, osim razaranja obitelji zbog teške materijalnesituacije, masovan odlazak mladih školovanih ljudi u inozemstvo iprirodnu depopulaciju stanovništva, osobito izra�enu krajemdevedesetih godina prošlog stoljeæa.

Hrvatski graðani ne samo da ništa nisu dobili pretvorbom iprivatizacijom društvenog vlasništva hrvatske privrede, veæ su putemporeza platili sve njezine troškove i neuspjehe (sanacija banaka ipojedinih poduzeæa) ukljuèujuæi i provedenu pljaèku i neznanjenovih vlasnika, a kako stoje stvari, nastavit æe ih i dalje plaæati.

Nadalje, više od 70% poreznih prihoda dr�ave èine porez na promet,pa se nikako ne mo�e govoriti o pravednoj raspodjeli poreznog tereta.Situacija je još gora kada znamo da se porez na dohodak, koji dajemanje od 10% poreznih prihoda, naplaæuje po svega dvije stope s vrlonisko odreðenom poreznom osnovicom, a da se ne oporezuju prihodiod kamata i dividendi5. Zatim, tu su restrikcije socijalnih pravapoèevši od zdravstvene zaštite, preko prijedloga novog Zakona oradu, pa do realizacije prava na rad.



4 “Ustav Republike Hrvatske”, Narodne novine br. 56., 11.12.1990.5 Izmjenama Zakona o operezivanju (koji je u primjeni od 2003. godine) dodaje se jedan

razred, èime se poveæava progresija, te se uvodi porez na dividendu, ali ne i kamatu, što imaznatne implikacije na sklonost k investiranju.

Na osnovi ovakvih rezultata gotovo bi sve dosadašnje hrvatske vlademogle odgovarati za protuustavno djelovanje ili, u najmanju ruku, zaneodgovorno i nesavjesno poslovanje.

Hrvatska se nalazi pred izborom da li zadr�ati postojeæu ekonomskupolitiku èiji su prioritetni ciljevi stabilnost teèaja i cijena, a strukturnepromjene svode se na ubrzanu privatizaciju preostale imovine ipostupno smanjenje fiskalnog optereæenja ili æe joj prioritetni ciljevipostati rast proizvodnje, zaposlenosti i socijalna sigurnost graðana.

Recimo da se ti ciljevi meðusobno nu�no ne iskljuèuju, ali je vrlova�no što je prioritetni, a što sekundarni ili izvedeni cilj. Naime,moguæe je i uz današnji prioritetni cilj – stabilan teèaj i cijene,ostvariti stope rasta BDP-a od 5 i više posto. Te smo stope, èiji se rastbazirao na rastu unutrašnje potrošnje (obnova i porast zadu�enosti),veæ imali u drugoj polovici 90-tih, pa je tako primjerice u 1997.godini BDP porastao za 6,8%, ali to nije riješilo problemnezaposlenosti. Naprotiv, ona se kontinuirano poveæava, što znaèi danije bitna samo stopa rasta veæ i njegova struktura, na koju postojeæimodel ekonomske politike ne mo�e utjecati, barem ne u �eljenomsmjeru.

S druge strane moguæe je poduzeti koordinirane promjene u teèajnoj,fiskalnoj i monetarnoj politici kojima æe osnovni cilj biti porastproizvodnje i zaposlenosti uz zadr�avanje stabilnosti cijena iukupnoga gospodarstva.

Porasta zaposlenosti neæe biti bez promjene u strukturi rasta BDP-a, ukojem primarnu ulogu treba dobiti tzv. realni sektor (industrija,energetika, graðevinarstvo), a osnovni uvjet za njegov dugoroèni rastjest izvoz koji je opet, meðu ostalim, uvjetovano teèajem domaæevalute. Sve protivnike rasta realnog sektora treba podsjetiti da seboom tercijarnog sektora u razvijenim zemljama odvijao paralelno srastom tzv. realnog sektora (a ne njegovim apsolutnim padom, kao usluèaju Hrvatske), te na prošlogodišnju izjavu njemaèkog kancelaraGerharda Schrödera “Financial Timesu” da ne treba upasti u zamkurazmišljanja o proturjeèju izmeðu “stare” i “nove” ekonomije jerindustrijski rast donosi nova radna mjesta u uslu�nom sektoru.Racionalnu ekonomsku politiku, prema rijeèima kancelaraSchrödera, treba usmjeriti prema stvaranju klime za jaèanjekonkurentnosti i poticanje uspjeha.6



6 Prema “Privrednom vjesniku”, 6. svibnja 2002., str. 12.

4. Moguæi pravci razvoja hrvatskoga gospodarstva

U ovom dijelu rada pokušat æemo ukratko obraditi neka od pitanjakoje smatramo kljuènim za izlazak iz krize hrvatskoga gospodarstvakoja sada veæ traje gotovo èetvrt stoljeæa.

U pristupu moguæim smjerovima izlaska iz krize trebali bismo poæiod sljedeæih èinjenica:

- Hrvatska je mala, gotovo beznaèajna, zemlja bez ikakvog utjecajana svjetske procese. Jedini nam je izbor biti izolirani ili se pridru�ititim procesima i pokušati ih iskoristiti na za nas najpovoljniji naèin,anticipirajuæi svjetske trendove u iduæih nekoliko godina. Jer i u tim itakvim procesima neke zemlje prolaze lošije, a neke bolje. U tomsmislu nije dovoljno reæi da je “Europa naša sudbina”, jer sudbinamo�e biti i loša, veæ treba definirati svoje ciljeve i interese kako biHrvatska u tim i takvim procesima prošla što bolje. Podsjetio bih da jeIrska prije pristupanja tadašnjem EZ-u analizirala svojegospodarstvo, podr�ala razvoj proizvodnji za koje je zakljuèila da sukonkurentne, testirala svoje pretpostavke na ugovoru o slobodnojtrgovini s Engleskom i tek potom pristupila EZ-u. Negdje su u svojimzakljuècima i pogriješili, ali u cjelini projekt je više nego uspio. Jaslièan program u Hrvatskoj ne vidim.

- Dugoroèno znaèajniji rast nije nigdje u svijetu, koliko je namapoznato, ostvaren spontano, veæ je bio plod svjesne akcije dr�ave,poèevši od Japana, J. Koreje, Irske, pa do Kine. Dr�ava mora preuzetisvoj dio odgovornosti za gospodarski razvoj. Jer premda je razvojpod dominacijom dr�ave do�ivio neuspjeh, isto tako je završio razvojbez dr�ave. “Povijest je ponovo pokazala da dobra vlada nije luksuz,nego vitalna potreba. Bez uspješne dr�ave odr�ivi je rast, biloekonomski, bilo socijalni, nemoguæ” (World Bank,1997: II).

Jedan od moguæih naèina izlaska iz krize podrazumijevao bipromjene i koordinirane akcije na sljedeæim podruèjima:

a. Ekonomske politike. Radikalna promjena ekonomskepolitike neæe “preko noæi” riješiti nagomilane probleme hrvatskogagospodarstva, ali æe stvoriti pretpostavke za njihovo postupnorješavanje.

Granice nastavka postojeæe ekonomske politike danas su više negooèigledne i ogledaju se prije svega u pogoršanju nekih pokazatelja u2002. godini, kao što su: vanjskotrgovinski deficit koji iznosi 5,8



milijardi USD, procijenjeni manjak tekuæeg raèuna platne bilancekoji bi mogao znatno premašiti 1,3 milijarde USD te inozemni dugkoji je tijekom godine porastao za 3,9 milijardi USD i dosegao 15,2milijarde USD, èime je Hrvatska znatno premašila graniènuvrijednost od 60% udjela duga u BDP-u koja dijeli visoko i niskozadu�ene zemlje. Odr�anje postojeæe ekonomske politike moguæe jekratkoroèno provesti daljnjim zadu�ivanjem, dok je dugoroènoodr�iva samo svoðenjem potrošnje u realne okvire. Topodrazumijeva svoðenje potrošnje (prvenstveno javne) sa sadašnjihoko 25 milijardi USD na 22 (procijenjeni BDP iz 2002. godine), štoznaèi stabilizaciju na znatno ni�oj razini gospodarske aktivnosti,daljnje redukcije socijalnih prava, poveæanje broja nezaposlenih itd.

S druge strane, moguæe je poduzeti koordinirane promjene u teèajnoj,fiskalnoj i monetarnoj politici koje æe za osnovni cilj imati porastproizvodnje i zaposlenosti uz zadr�avanje stabilnosti cijena iukupnoga gospodarstva. Porasta zaposlenosti neæe biti bez promjeneu strukturi rasta BDP-a, u kojem primarnu ulogu treba dobiti tzv.realni sektor (industrija, energetika, graðevinarstvo), a osnovni uvjetza njegov dugoroèni rast jest izvoz koji je opet, meðu ostalim,uvjetovan teèajem domaæe valute.

Treba naglasiti da je u ekonomskoj teoriji i praksi dvojben utjecajstabilnosti cijena na gospodarski rast. Prema standardnimprocjenama za Ameriku koje iznosi Krugman (Amerika, naravno,nije usporediva s Hrvatskom, ali je primjer ilustrativan) smanjenjeinflacije vrlo je skupo - da bi se smanjila inflacija za jedan postotnipoen godišnje, privreda mora poslovati èetiri postotna poena ispodsvog kapaciteta (smanjiti output). S druge strane, stopa inflacije od10% donosi vrlo male troškove. Zbog loših povijesnih iskustavarazumljiv je strah od inflacije u Hrvatskoj, meðutim, trebamo bitisvjesni da njezino odr�avanje na niskoj razini ima svoju cijenu uvisokoj nezaposlenosti. Isto tako treba naglasiti da je moguæe izvršitiznaèajne promjene teèaja bez veæeg pritisaka na cijene, na štoupuæuju primjer Brazila, Koreje, Tajlanda itd.

Pored teèajnih korekcija, potrebno je i izvršiti fiskalno rastereæenjegospodarstva. Kod toga je va�no postaviti pitanje nije li bolje javnidug koristiti za smanjenje poreznog optereæenja poduzeæa, koje æepoduzeæima omoguæiti profitabilnije poslovanje i veæukonkurentnost, a ukupni porezni prihodi rast æe porastom BDP-a,



nego ga koristiti juèer za sanaciju banaka, danas za reformemirovinskog, a sutra zdravstvenog osiguranja?

b. Strategije razvoja. Recimo da su meðu hrvatskimekonomistima podijeljena mišljenja o tome ima li Hrvatska ili nemastrategiju razvoja. Jedni tvrde da nema i da je u tome veliki problem,drugi tvrde da strategija postoji i uspješno se provodi, a osnovni je ar-gument da ništa što se dogaðalo i dogaða se danas nije sluèajno.Koliko god ta dva stajališta izgledala suprotstavljeno, ona vode kistom zakljuèku: ne postoji hrvatska strategija razvoja. Strategija bitrebala imati dva osnovna smjera:

Prvi je razvoj postojeæih proizvodnji poticanjem stvaranjareprodukcijskih cjelina na razini hrvatskoga gospodarstva. Ako je,primjerice, procjena da su turizam i brodogradnja kljuène djelatnostiza razvoj hrvatskoga gospodarstva, onda treba te�iti tome da sesadašnjih oko 80% uvozne supstancije zamijeni u što veæoj mjeridomaæom. To znaèi povezivanje prije svega prehrambene industrije,ali i ostalih, s turizmom ili ostataka preraðivaèke industrije sbrodogradnjom. Tek tada æe te djelatnosti imati svoj puni smisao iodgovarajuæu gospodarsku va�nost.

Drugi je pravac razvoj novih proizvodnji koje æe biti aktualne za petili više godina. Za razvoj zasnovan na pokretanju proizvodnji kojedanas veæ postoje u svijetu Hrvatska gotovo da nema nikakve šanse.Prièa je za “malu djecu” da u današnjem globaliziranom svijetu sviimamo jednaku šansu. Ako zanemarimo pitanje ljudskih resursapotrebnih za pokretanje odreðene proizvodnje i vrijeme od pet dodeset godina, vi se u startu susreæete s troškovima kredita,amortizacije, marketinga i tome sl., što postojeæi proizvoðaè nema ivi nemate izgleda konkurirati mu cijenom. O monopolima da i negovorimo. Stoga je jedina šansa za “prodor” malih zemaljaproizvodnja zasnovana na novim tehnologijama i dinamiènompoduzetništvu. Jesu li to nanotehnologije, za koje se pretpostavlja daæe nakon informacijske predstavljti novu tehnološku revoluciju,biotehnologije ili nešto treæe, stvar je procjene kako moguæeg razvojapojedinih tehnologija, tako i raspolo�ivih vlastitih ljudskih imaterijalnih resursa. Procijenjuje se da æe ulaganja EU u istra�ivanjenanotehnologija iznositi 600 milijuna eura u 2003. Godini.



c. Ljudskih resursa. Brojne suvremene analize potvrðujuteorijske postavke o kvaliteti ljudskog potencijala kao znaèajnomkljuèu uspjeha na prijelazu u 21. stoljeæe, i to iz nekoliko razloga:

• Za razliku od fizièkog, proces formiranja ljudskogkapitala dugotrajan je i iziskuje mnogo više resursa.

• Ljudski kapital karakterizira du�i vijek trajanja odkorisnog vijeka strojeva i opreme, te je njegova stopadeprecijacije, ukoliko se kontinuirano školuju, u odnosuna stopu amortizacije otpisa znatno manja.

• Ljudski je kapital kao sastavni dio ukupnog kapitalakojim neka zemlja raspola�e okosnica njezinogekonomskog rasta.

• Ekspanzija vještina, znanja i moguænosti pojedinaca –varijabli koje s individualne razine utjeèu na ukupan rastljudskog kapitala – predstavlja kljuèan elementekonomskog rasta i rasta �ivotnog standarda. U tomkontekstu školovanje u formalnom obrazovnom sustavuima znaèajnu ulogu u rastu ljudskog kapitala (Pritchett;Filmer 1997: 1).

Redefinirana va�nost obrazovanja predstavljena je i u globalnojstrategiji obrazovanja Svjetske banke, u kojoj se naglašava daoblikovanje i primjena strategije obrazovanja predstavljaju jedan odosnovnih razvojnih vrijednosnih prioriteta svake dr�ave (WB 1999:5).

Naglašavanje uloge intelektualnog kapitala kao temeljnogèimbenika konkurentne sposobnosti poduzeæa, brojni autori smatrajupojavom «nove ekonomije». Razlike izmeðu «stare» i «nove»ekonomije dane su u tablici 3.

I pored toga što su izdaci za obrazovanje poveæali svoj udioBDP-u s oko 3,5% iz sredine 90-tih godina na oko 4% u posljednje trigodine, a izdaci za itra�ivanje i razvoj s 0,7% u 1998. godini na 1,2%,oni još uvijek znatno zaostaju za prosjekom zemalja OECD-a od5,5% BDP-a za obrazovanje i 2,2% za istra�ivanje i razvoj.7



7 Podaci za Hrvatsku iz Godišnjih izvješæa Ministarstva financija RH i Statistièkog ljetopisa2002., DZS, a za OECD: Main Science and Technology Indicators, Vol. 2001/1., Paris,2001.

Tablica 3. «Stara» ekonomija nasuprot «novoj»

OKOLINA

“Stara ekonomija” “Nova ekonomija”

Tr�išna dinamika Niska Visoka

Razina konkurencije Nacionalna konkurencija Globalna konkurencija

Izvori konkurentne

prednosti

Niski troškovi, diferencijacije

fokusiranja

Inovacije, kvaliteta i brzina

isporuke “totalne usluge”

Kljuèni pokretaèi rastaJeftina radna snaga i kapital

(proizvodni èimbenici)

Znanje, ideje, inovacije,

tehnološka infrastruktura

Kljuènite hnološkitrendovi

Mehanizacija i automatizacija Digitalna komunikacija i

virtualizacija

PODUZEÆE

“Stara ekonomija” “Nova ekonomija”

Prevladavajuæi oblik

organizacijeHijerarhijska; birokratska Poduzetnièka; umre�ena

Organizacija proizvodnje Masovna proizvodnjaFleksibilna proizvodnja,

prilagoðena specifiènimzahtjevima kupaca

Znaèaj istra�ivanja i

upravljanja znanjemNizak do srednji

Jedan od kljuènih izvora

konkurentne sposobnosti

Odnosi s drugim

poduzeæimaKonkurencija

Suradnja kroz strateška

partnerstva

Izvor: Atkinson i Court (1998); Renko, N. i dr. (2000)

Posebno zabrinjava èinjenica da prema popisu iz 2001. godineimamo 1,8 % nepismenih, 18,6% s nepotpunom osnovnom školom, asvega 5,3% stanovništva od 15 i više godina s visokom struènomspremom, te da je sektor industrijskih istra�ivanja, koji je direktanporetaè razvoja, gotovo nestao.8



8 Isto.

Izdatke za obrazovanje i pogotovo istra�ivanja trebalo bi, prije svega,znatno poveæati u podruèjima koja su sa stanovišta razvojne strategijeprioritetna.

Ako govorimo o postojeæim proizvodnjama, onda u sluèaju da sunam turizam i brodogradnja nosioci razvoja, to znaèi poveæanaulaganja u obrazovanje i istra�ivanja u brodogradnji, prehrambenojindustriji itd. Da nerazvijene zemlje s malim potencijalom ulaganja utzv. fundamentalna istra�ivanja mogu uèinkovitim mjerama, naravnodo odreðene granice, dostiæi razvijene zemlje, pokazuju primjeriJapana, J. Koreje, Singapura i Tajvana.

Ako govorimo o pokretanju proizvodnji na novim tehnologijamakoje æe biti aktualne za pet ili više godina, onda treba biti svjestan daje 90% svih svjetskih ulaganja u istra�ivanje i razvoj koncentrirano udeset visokorazvijenih zemalja (Èavlek 2002: 99), pa male zemljevrlo teško mogu konkurirati na globalnom tr�ištu radikalniminovacijama. Ipak postoje i takvi primjeri kao što je “Nokia” uFinskoj, što samo pokazuje da je dobro organiziranim vlastitimistra�ivanjem i razvojem, dr�avnim fondom koji æe koncentriratisredstva i podupirati napore poduzeæa u odreðenoj proizvodnji,moguæe ostvariti impresivne rezultate.

Èesto se kao razlog sporijeg razvoja hrvatskoga gospodarstva navodinedostatak kapitala potrebnog za razvoj.

d. Korištenja kapitala. Hrvatska pored inozemnog kapitala,kojega je do sada obilno koristila uz katastrofalne rezultate (viditablicu 1), ima na raspolaganju i znaèajna vlastita sredstva. Osnovnidomaæi izvori kapitala jesu:

• ukupna likvidna sredstva bankarskog sustava• unutarnji javni dug• mirovinski i investicijski fondovi• imovina dr�ave, poduzeæa i graðana.

Na to kako æe se koristiti ti izvori kapitala odluèujuæe utjeèemakroekonomska politika (posebice monetarna i fiskalna), ali ifunkcioniranje financijskog tr�išta i pravne dr�ave

Hrvatska ima dovoljno vlastitog kapitala veæ u ukupno likvidnimsredstvima bankarskog sustava, ali je on monetarnom politikomusmjeren u inozemstvo. Tako je, primjerice, u prosincu 2001. godine46% ukupnih likvidnih sredstava, odnosno 49 milijardi kuna biloplasirano u inozemstvo. Odluèujuæu ulogu u tome ima naèin



formiranja i korištenja deviznih prièuva HNB-a te sustavredeponiranja nove devizne štednje u inozemstvo. Naime, veæinagraðana misli da su devizne rezerve nešto što je vlasništvo dr�ave,odnosno HNB-a. Meðutim, glavninu deviznih rezervi, koje su uprosincu 2002. iznosile 5,9 milijardi USD, èine sredstva poslovnihbanaka (štednja graðana i poduzeæa) koje je HNB izvukao iimobilizirao. Zbog toga i dolazi do velikih razlika izmeðu monetarnihi kreditnih agregata.

Ukupno imobiliziran novac od strane HNB-a narastao je u razdobljuod 1993. do srpnja 2002. godine 10 puta, njegov udio u novèanoj masiM1 poveæao se sa 25% na 108% u istom razdoblju.

Naravno, u iste je svrhe poslu�io i sustav nedeponiranja nove štednjeu inozemne banke, u prosincu 2002. devizne prièuve poslovnihbanaka iznosile su 2,9 milijardi USD, a ne za zaštitu štediša. Time seautomatski smanjuje pritisak na devizne transakcije i kreiranjeprimarnog novca, èemu su banke doskoèile zadu�ivanjem uinozemstvu, uz na�alost, znatno nepovoljnije kamate, što je dodatnoopteretilo bankarski sustav.

Rezultat je ovog procesa, u kojem je, treba naglasiti,monetarno-kreditna politika samo završni udarac na rezultatefiskalne i teèajne politike, globalna neravnote�a hrvatskogagospodarstva, odnosno financijska nestabilnost koja se odra�ava nalikvidnost i solventnost.

Na visinu kamatnih stopa, pored odnosa ponude i potra�nje zakreditima, sna�no su djelovali mehanizmi sterilizacije jer su banke izogranièenih plasmana morale pokrivati troškove ukupnih sredstava.Ovaj proces je, uz kumulirane gubitke u bankarskom sustavu, sna�nodjelovao ne samo na visinu kamatnih stopa, veæ i na razliku izmeðuaktivnih i pasivnih kamata, odnosno tzv. kamatnog spreada. Razlikaizmeðu aktivnih i pasivnih kamatnih stopa bila je u pojedinimrazdobljima meðu najvišima u svijetu. Nadalje treba kazati da banke,uz redovne kamate na kredite, uvode razlièite naknade, provizije,troškove pripreme kredita, što nadalje poveæava cijenu novca.

Visina kamatnih stopa utjecala je s jedne strana na to da su plasmanipostajali sve rizièniji jer je gospodarstvo, niske proizvodnosti iosiromašeno fiskalnom politikom, a izvrgnuto meðunarodnojkonkurenciji uz apreciran teèaj kune (pa stoga i u nemoguænosti datroškove fiskalnog optereæenja, plaæa poraslih u deviznom izrazu i



kamatnih stopa ugradi u cijene), sve manje u stanju plaæati kamate, akamoli vraæati kredite.

Devizne prièuve svakako su pretjerane i nerazmjerne potrebamaodr�anja vanjske likvidnosti. Njihova visina nije, dakle, rezultatpotreba hrvatskoga gospodarstva, veæ posljedica politike stabilnogteèaja i cijena.

Orijentiranost postojeæih banaka, koje su u 2002. godini bile u 90,1postotnom vlasništvu stranog kapitala, gotovo iskljuèivo naostvarivanje visokih profita i posvemašnja nezainteresiranost zapoticanje razvoja hrvatskoga gospodarstva, što je s njihovog aspektasasvim normalno i razumljivo, stvorit æe, vjerojatno, vrlo brzopotrebu osnivanja nacionalne poslovne banke.

O unutarnjem javnom dugu veæ je nešto reèeno u prethodnom tekstu,dok o naèinu korištenja znaèajnih sredstava dosada prikupljenih umirovinskim i investicijskim fondovima, te o “mrtvom kapitalu”vezanom u imovini dr�ave, graðana i poduzeæa odluèujuæu uloguima, pored makroekonomske politike, funkcioniranje financijskogtr�išta i pravne dr�ave.

e. Funkcioniranja financijskog tr�išta i pravne dr�ave. Ofunkcioniranju financijskog tr�išta umnogome ovisi kako æe seraspolo�ivi domaæi ili strani kapital koristiti i hoæe li se uopæe koristitiu zemlji. Nadalje, slabo funkcioniranje pravne dr�ave ne samo da èiniproblematiènom svaku investiciju, veæ èini nesigurnim i tekuæeposlovanje, a nerazvijeno financijsko tr�ište usmjerava kapital unekretnine i dr�avne obveznice, što je poseban problem kodmirovinskih fondova i njihove uloge u gospodarskom razvojuHrvatske. Sreðivanje zemljišnih knjiga preduvjet je za moguænostaktiviranja velikog kapitala u vlasništvu dr�ave, poduzeæa i graðana.O moguænostima brzih promjena na ovim podruèjima ne treba imatiiluzije, ali njima svakako treba te�iti

f. Funkcioniranja dr�avne uprave i uvoðenja poduzetnièkogponašanja u svim vidovima aktivnosti, što podrazumijeva kakopojednostavljenje procedura i veæu uslu�nost dr�avne uprave, tako ipromjene u ponašanju poduzeæa i pojedinaca.

Naravno, da nabrajanjem ovih šest toèaka nisu iscrpljena svapodruèja na kojima su potrebne promijene, kao i da izneseniprijedlozi nisu jedini moguæi pravci izlaska iz dugogodišnje krize



hrvatskog gospodarstva. Ono što je sasvim sigurno je da su nampromijene nu�ne i da ni jedan put neèe biti lagan, a niti brz.

Literatura:

Èavlek, M. (2002), Napredne tehnologije - hrvatski izazov, Zbornik radova“Stvaralaèki potencijali u funkciji društveno-ekonomskog i kulturnograzvoja sjeverozapadne Hrvatske”, HAZU i “Varteks” d.d., Zagreb -Vara�din, 93-109.

Dragièeviæ, A. (1999), Strategija ekonomskog razvoja u doba permanentnogtehnološkog revolucioniranja, HAZU i RIFIN, Ekonomija/Economics,4, 523-539.

Dru�iæ, G. (2001), Kriza hrvatskog gospodarstva i ekonomska politika,Golden marketing, Zagreb.

Dru�iæ, G. (2002a), Restrukturiranje makroekonomske politike, HAZU iRIFIN, Ekonomija/Economics, 3, 563-581.

Dru�iæ, G. (2002b), Da li je Hrvatskoj za ostvarivanje razvojnih ciljevaprijeko potreban strani kapital?, Ekonomija/Economics, 4, 709-728.

Dr�avni zavod za statistiku, Statistièki ljetopis 2001. i 2002., Mjeseènostatistièko izvješæe 12/2000., 8/2001., 7/2002. i 2/2003.

Graham, E.M.; Krugman, R. (1999), Foreign Direct Investment in the USA,Washington, DC: Institut for International Economics.

Gray, J. (2002), La�na zora – iluzije globalnog kapitalizma, Masmedia,Zagreb.

Grgiæ, M. (2002), Autonomna monetarna politika i transmisijskimehanizam, HAZU i RIFIN, Ekonomija/Economics, 3, 597-617.

Hrvatska narodna banka (2002), Godišnje izvješæe 2001.

Hrvatska narodna banka (2002), Bilten, broj 74, rujan 2002.

Hrvatska narodna banka (2003), Bilten, broj 80, o�ujak 2003.

Jovanèeviæ, R.; Ševiæ, �. (2002), Strategic Trade Policy: the Commitedversus Non-Commited”, Zbornik radova “Stabilizacija – participacija –razvoj”, Ekonomski fakultet, Zagreb, 223-269.

Krugman, P. (2002), Doba smanjenih oèekivanja, Masmedia, Zagreb.

Mencinger, I. (2002a), The Benefits of Ignoring IMF, EIPF and Universityof Ljubljana. Mencinger, I. (2002), Intervju u “Novom listu”, 2.listopada 2002., 5.

OECD (2001), Main Science and Technology Indicators, Vol. 2001/1.,Paris.

Perišin, I. (2001), Pogibeljno mrtvilo u našem Bermudskom višekutu,HAZU i RIFIN, Ekonomija/Economics, 8, 57-76.



Pritchett, L.; Filmer, D. (1997), What Education Production Functios ReallyShow: A Positive Theory of Education Expenditures, Washington,D.C.: The World Bank.

Renko, N. i dr. (2000), Stanje i perspektive uporabe Interneta i elektronièkiintegriranog poslovanja u business – to – business marketingu,Zborniku radova “Tr�išna demokracija u Hrvatskoj – Stanje iperspektive”, HAZU i CROMAR, Zagreb - Vara�din, 279-286.

Seyf, A. (2000), Can more FDI solve the problem of unemployment in theEU? A shorte note, Applied economics letters, 7 (2), 125-128.

Santini, G. (2002), Razlozi za osnivanje nacionalne poslovne banke,Ekonomija/Economics, 4, 743-757.

Stipetiæ, V. (2002), Gospodarski razvitak Hrvatske tijekom 20. stoljeæa,Zbornik radova “Stvaralaèki potencijali u funkcijidruštveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske”,HAZU i “Varteks” d.d., Zagreb - Vara�din, 15-43.

Sirotkoviæ, J.; Dru�iæ, G. (2001), Hrvatska gospodarska kriza i pravcizaokreta iz recesije u ekonomski razvoj, HAZU i RIFIN,Ekonomija/Economics, 1, 15-41.

Sirotkoviæ, J. (2002), Polazišta za strategiju ekonomskog razvoja Hrvatskepoèetkom 21. stoljeæa – Teze za raspravu”, Radovi Odsjeka zaekonomska istra�ivanja HAZU, sv. 35, HAZU i RIFIN, Zagreb.

Sirotkoviæ, J. (2002a), Teorijske i programske osnove za strategijuekonomskog razvoja Hrvatske, “Polazišta za strategiju ekonomskograzvoja Hrvatske poèetkom 21. stoljeæa”, HAZU i RIFIN,Ekonomija/Economics, Zagreb.

Stieglitz, J.; Hoff, K. (1999), Modern Economic Theory and Development,The World Bank and Princeton University.

United Nations (2001), World Investment Report 2001., New York: UnitedNations.

Wertheimer-Baletiæ, A. (2000), Predvidive promjene u dobnoj strukturistanovništva Hrvatske, Zbornik radova “Tr�išna demokracija uHrvatskoj – stanje i perspektive”, Literatura HAZU i CROMAR,Zagreb - Vara�din, 13-21.

World Bank (1986), World Development Report, Washington D.C.

World Bank (1997), The State in Changing World: World DevelopmentReport, Oxford: Oxford University Press.

Zduniæ, S. (2002), Kritièna mjesta strukturne i stabilizacijske politike,HAZU i RIFIN, Ekonomija/Economics, 3, 415-428.



POLAZI−TA, CILJEVI I MOGU˘I PRAVCI RAZVOJA HRVATSKOG ... · Gordan Družiæ1 UDK 338.22.01...

Documents

Transcript of POLAZI−TA, CILJEVI I MOGU˘I PRAVCI RAZVOJA HRVATSKOG ... · Gordan Družiæ1 UDK 338.22.01...