PHYSICIANS for HUMAN RIGHTS

Pere Cuskica or. 2 4

7 5 0 0 0 T u z k

Bosnia & Hercegovina tel/fax: 387-75-250-639, tel: 242-936

Izvjestaj Projekta forenzickog pracenja ekshumacija Hrgar, Jama Bezdana, ekshumacija vrsena od strane bihckog Ekspertnog tima

(od 1. Septembra do 5. Oktobra 1997)

Tal Simmons, Ph.D., D-A.B.F.A. Direktor Projekta forenzickog pracenja ekshumacija

Ljekari za Ijudska prava, Tuzla ,/

Datum izvjestaj a: 3. Novembar 1997

II REZULTATI

Pregled dogadjaja;

Proces ekshumacije i identifikacije masovne grobnice na lokalitetu Hrgar, jama Bezdana, poceo je u ponedeljak, 1. Septembra, a zavrsen je 4. Oktobra 1997. Ekshumacije i autopsije su radjene od strane Ekspertnog tima Unsko-Sanskog Kantona., a koji se sastoji od: krim tehnicara i inspektora MUP-a Bihac, patologa iz Bihaca, doktorke Samire Mesic, te zaposlenih u lokalnom sudu. Dr. Tal Simmons, direktor Projekta forenzickog nadgledanja ekshumacija organizacije Ljekari za Ijudska

" prava, asistirala je kod izvlacenja skeletnih ostataka nastaradalih iz jame, od 2 do 11. septembra. Rad u jami je prekidan dva puta i to: prvi put, kada je ispod skeletnih ostataka i smeca, pronadjena neeksplodirana naprava; i drugi put kada se jedan od policajaca okliznuo i pao u jamu. Autopsije su bile vrsene od 16. do 30. septembra od strane dr. Mesic, a uz strucnu i tehnicku asistenciju dr. Simmons i nekoliko strucnjaka organizacije Ljekari za Ijudska prava iz Sjedinjenih Americkih Drzava i Turske. Cjelokupna operacija je zavrsena 5. oktobra, pogrebnom ceremonyom zrtava izvadjenih iz jame, koja je pocela u centru Bihaca.

U jami Bezdana je pronadjena najmanje 51 zrtva. Mozemo reci da je vecina zrtava stradala od pucnjeva iz vatrenog oruzja, a naravno smrt je nastupala i od izrazito jake traume. Nekoliko zrtava nadjeno je vezanih ruku oko zglobova, razlicitim vrstama konopca ili zice. Za oko otprilike 45 individua stradalih u jami su poznata imena.

I

An Organization of Health Professionals, Scientists and Concerned Citizens

Opis terena:

Hrgar je zona planinskih krecnjaka smjestena jugoistocno od sela Ripac. Masovna grobnica, jama Bezdana, je prirodna, gotovo vertikalnajama, koja se jos uvijek formira, a dubina same se vremenom povecava. Drvece i okolna vegetacija okruzuje i natkriva jamu, a mahovina je rasprostranjena po zidovima na ulazu do odredjene dubine. Sam otvor jame je sirok 2-3m, dubina je oko 80m, a zavrsava se muljevitm dnom (slika 1). Dno jame je gotovo pravougaonog oblika, dimenzija otprilike 4x7m. U stvari, zavrsetak jame je formiran tako da predstavlja dvije komore sa strana glavnog okna; i to jednu usku i drugu vecu (slika 2). Zidovi jame su relativno suvi jednim dijelom, tj. na prvoj polovini, a sa druge polo vine voda slobodno pada ravno na dno. Sa jednog zida jame voda stalno tece ili kapa na "pod" komore. Svjetlost, koja bi bila dovoljna za istrazivanje, ne dopire do poda jame. Tempretura u unutrasnjosti je oko 3-4 stepena Celzijusa.

Masovna grobnica:

Jama je bila godinama koristena za odlaganje smeca, tako da je stvoren debeli tampon na dnu jame. Dio na dnu, koji se nalazi direktno ispod otvora, je, u stvari, najdeblji sloj tog tampona. Smece se sastoji od automobilskih spoljasnjih i unutrasnjih guma, staklenih flasa, plasticnih kontejnera, nevazecih registarskih tablica i licnih karata, krznenih torbi, koznih vojnih opasaca, te dijelova vatrenog oruzja i neeksplodiranih naprava...

Na osnovu nadjenih posmrtnih ostataka zakljucuje se da su pobacani u jamu, skotrljani i padali na dno, ili eventualno, u pomenutu komoru. Vecina tijela je bila priklijestena kraj zidova jame, tj. tijela su bila isprepletena. Gotovo nijedno cijelo tijelo nije nadjeno na vrhu deponije smeca. To ukazuje na to da su, u vrijeme raspadanja lobanje otpadale od tijela, kao i drugi dijelovi tijela i otkotrljali se dalje od cjeline. Na nekoliko drugih prepoznatljivih cjelina individua nadjenih u odjeci, mozemo zakljuciti da su tijela razvucena i izgledaju visa od stvarne visine.

Gotovo sva tijela su potpuno skeletizovana, narocito zbog vode, i cinjenice da su proveli oko pet godina u jami. Fauna uj ami (neke vrste insekata i pacova itd.) doprinijeli su procesu raspadanja, svakako. Samo nekoliko tijela, otprilike 3-5, imali su prepoznatljive dijelove misicne mase. Samo je bio jedan slucaj sa pronadjenim tragovima mozga i jos neke organske strukture (dijafragma i dijelovi crijeva su se mogli razlikovati.)

Istorija vezana za masovnu grobnicu:

Predstavnici lokalnih vlasti vjeruju da su osobe iz jame Bezdana Muslimani, odvedeni iz koncentracionog logora Ripac u julu 1992. Poznato je da su neke osobe izvedene iz kampa Ripac, 11. Jula 1992, i nikada vise nisu vidjeni zivi. Veci broj caura, kalibra 7,62mm, pronadjen u okolini jame i na sainom otvoru, ukazuju na to da

2

su zrtve pogubljene prije bacanja u jamu. Na zidovima jame se vide tragovi gelera ekplodiranih granata.

Lokalni profesionalci (gospodin Esad Bajramovic i sudija Adem Jakupovic) povezuju da su u jami Bezdana bila tijela registrovanih zatvorenika iz zatvora pod srpskom kontrolom u toku rata.

Ekshumacija:

Clanovi bihackog Ekspretnog tima bili su odgovorni za tok ekshumacije od 1. septembra. Clanovi tima su inspektori i krim tehnicari Mup-a, dr. Mesic, patolog bihacke bolnice. Za dnevne operacije je bio odgovoran sudija Adem Jakupovic. Amor Masovic je, takodje, bio prisutan. Direktor Projekta forenzickog nadgledanja ekshumacija organizacije Ljekari za ljudska prava, dr. Tal Simmons, je pruzila tehnicku i strucnu saradnju u toku procesa ekshumacije.

Zbog specificnih uslova i veoma slabe elektricne rasvjete (jedna fiksirana i jedna rucna lampa, sa baterijom iz lampe na sljemu) u jami, maksimalno je 5-6 ljudi bihackog Ekspertnog tima moglo istovremeno i efektivno raditi u jami. Istovremeno, niske temperature i slaba svjetlost su dozvoljavali oko 3-5 sati neprekidnog rada dnevno za jednu grupu ljudi. Povratak u jamu poslije jednog dana odsustva predstavljao je potpunu dezorijentaciju, bez obzira da li je, ili nije drugi tim radio u medjuvremenu. Slaba svjetlost i muljevita sredina stvarali su okolnosti na osnovu kojih je bilo tesko primijetiti i definisati promjene u radnoj zoni, ukljucujuci i tijela, dijelove odjece, kao i relacije izmedju njih. Sve ovo je uslovljavalo da rad svakog tima u pocetku bude spor.

Veliki broj zivotinjskih kostiju, najvise kravljih, ovcijih i kozjih, kao i nekoliko neraspadnutih zivotinjskih koza su bili prisutni u jami. Slijedeci dijelovi zivotinjskih tijela su bili prisutni: papci, sape, repovi i rogovi (tj.elementi koji se ne koriste u ishrani).

Ljudske kosti, koje su bile odvojene od tijela i koje nismo mogli povezati sa odredjenim tijelima, su odvojene u posebnu vrecu. Kasnije, u mrtvacnici se pokazalo da se za neke kosti sa sigurnoscu moze tvrditi da pripadaju jednom tijelu, s obzirom na duzinu i morfoloske karakteristike. To je bilo omoguceno samo za slucaj da su simetricni dijelovi tijela postojali npr., desna nadlaktica je postojala, a lijeva nije. U torn slucaju desna nadlaktica je mogla posluziti kao poredjenje i dokaz da lijeva pripada torn tijelu. U vecini slucajeva, je bilo nemoguce uraditi isto i sa ostalim izdvojenim kostima iz vrece..

Skeletni ostaci na kojima nije bila pripadajuca odjeca, su bili zateceni, najcesce, jedni preko drugih, tako da pojedini dijelovi odjece mogu pripadati svakom od njih, pogotovo zato sto su te individue bile otprilike istih godina i visine (npr. tijelo H-J 58 i H-J 59). Radvajanje ova dva tijela je bilo ekstremno komplikovano. I naravno, prilikom raspadanja tijela na padini, dolazilo je do razdvajanja odjece od tijela. Dosta odjece je, takodje, bilo raspadnuto, tako da je asocijacija sa vise tijela bila podjednako moguca. Pojedine krpice su bile neprepoznatljive kao cjelina, ili kao dio odredjenog odjevnog predmeta, a nalazile su se na, pored ili ispod skeletnih ostataka. Gomila smeca je pritiskivala pojedine dijelove odjece koja nije povezana ni sa jednim tijelom i to je, dodatno, komplikovalo posao. Svi dijelovi odjece, koja nije pripadala nijednom tijelu su stavljeni u posebnu vrecu, kasnije oprani i osuseni i pokazivani clanovima porodica.

3

Pregled autopsionih nalaza:

Osamdeset tri vrece sa posmrtnim ostacima tijela izvadjeno je na povrsinu tokom ekshumacije od 1.-13. septembra (tabela 1), ali mnoge sadrzavaju nekompletne skelete. Posmrtni ostaci, ukupno 83 vrece sa tijelima, ispitani su od strane dr. Samire Mesic i tima Ljekara za ljudska prava. Na svim ostacima ljudskih tijela iz 83 vrece je izvrsena autopsija, ali PHR tim smatra daje ukupan broj manji od 83 individue. Svi skeletni ostaci, za koje ekshumacioni tim nije mogao naci povezanost sa odredjenim i tacnim brojem tijela, su, takodje, ispitivani. Minimalni broj je 51 individua, koje PHR definise na osnovu broj a vratnih prsljenova (cervical vertebra 1), koji postoji na ljudskim skeletima nadjenim na terenu. Sigurno je da postoji vise od 51 individua, ali manje od 83. Prema osnovanim procjenama i podacima upisanim u autopsione izvjestaje, mozemo reci da se broj krece oko 70 individua.

Svi ispitani posmrtni ostaci ukazuju da se radi o muskarcima izmedju 16 i ->65 godina. Nadjen je i skelet i nesto odjece djeteta od 3-5 godina za koje nije bilo moguce odrediti pol (H-J 51). Pregled podataka i mninimalno i maksimalno godiste je predstavljeno na slici 3. Koristeci Troterovu formulu (1970), prosjecna visina je 173+ 3cm, tj. za tu populaciju visina je 155 dol83 cm.

Prisustvo antemortem skeletne deformacije na posmrtnim ostacima iz jame na Hrgaru je 13,25%, tj. 11 od 83 ispitana skeletna ostatka. Najcesce se radilo o antemortem frakturama kostiju, i to: 5 idividua sa lomovima rebara, i dvije individue na kojima su pronadjene frakture prsljenova. Takodje, rame kod (H-J 64) je ukazivalo na iscasenje (ili neku deformaciju) casice zgloba, a i promjene na kostima su jasne, sto je nastalo usljed zarastenja. Zabiljezeno je i dosta infekcija kostiju. Jedna osoba (H-J 76) je imala tamne promjene na potkoljenicnoj kosti blize noznom zglobu, tj. frakturu fibule. Tri osobe (H-J 20, 31 i 70) su imale aktivni osteomelitis sto je bilo vidljivo na kostima, infekciju kostiju koja obicno nastaje kod otvorenog preloma, a ta infekcija moze biti izazvana pogotkom iz vatrenog oruzja. Jedna individua (H-J 2) je imala, za zivota, vidljivu deformaciju kicme. Kicma (H-J 2), 17-20 godina starog muskarca je pokazivala lorn devetog kicmenog prsljena, a ta osoba je istovremeno bolovala od kyphosis (prednja savijenost kicme) i scoliosis (uvijenost na stranama). Desna noga kod H-J 2 je pokazivala promjene na misicima ("linea aspera vastus" grupa) i na "soleus" misicnoj masi koji su bili znatno veci u odnosu na lijevu nogu.

Povrede nastale u vrijeme smrti ljudi na Hrgaru u jami Bezdana, su prvenstveno od vatrenog oruzja. Ovo stanoviste je nastalo na bazi velike kolicine municije kalibra 7,62mm, u okolini i na samom otvoru jame. Cetrdeset devet tijela je imalo povrede od pucnjeva iz vatrenog oruzja, i to najcesce na: glavama, nogama, rukama, karlici i rebrima (sa umanjenom ucestaloscu). Na pet tijela je smrt, najvjerovatnije nastala kombinacijom pucnja iz vatrenog oruzja i udaraca tupim predmetom u predjelu gornjeg dijela lobanje (craniuma) Na tri slucaja od ispitanih, pronadjeni su tragovi od udaraca tupim predmetom, kod svih u predjelu gornjeg dijela lobanje (craniuma). Jedan slucaj (H-J 52) pokazuje u predjelu craniuma udarac ostrim predmetom, koji izgledom i velicinom najvise lici na udarac izvijacem (sarafcigerom).

Uzrok smrti je utvrdjen kod 49 slucajeva. U 30 slucajeva, smrt je nastupila usljed vise pogodaka iz vatrenog oruzja; u 12 slucajeva smrt je nastupila od pojedinacnih pogodaka iz varenog oruzja; u 3 slucaja uzrok smrti je trauma od udarca

4

tupim predmetom u glavu; za 1 slucaj utvrdjen je uzrok smrti od udarca ostrim predmetom u glavu i urok smrti za 4 slucaja je hepoznat. Pojava vezanih ruku i drugih dijelova tijela, na razlicite nacine, je zabiljezen u nekoliko slucajeva, ali se tacan broj ne zna. Svi dokazi su fotografisani od strane krim tehnicara ekspertnog tima, ali te fotografije nisu bile dostupne Ljekarima za ljudska prava. Individualni autopsioni izvjestaji za 83 ispitana slucaja su u prilogu ovog izvjestaja. Uzrok smrti svih ispitanih slucajeva je ubistvo.

Identifikacije:

Bihacki ekspertni tim je utvrdio imena za 45 tijela izvadjena iz jame (tabela 2). Ostatak su neidentifikovana tijela. Sve identifikovane osobe su muskarci od 18 do 55 godina starosti, i kod svih je smrt nastupila 1992.

Sahrana:

Pogrebna ceremonija svih ekshumiranih iz jame Bezdana na Hrgaru se odrzala u centru Bihaca, u podne 5. 10. 1997, a sahranjivanje je obavljeno istog dana. Identifikovana i neidentifikovana tijela su sahranjena u drvenim sanducima. Identifikovana tijela su sahranjena sa pripadajucom garderobom. Odjeca koja se povezuje sa neidentifikovanim tijelima i odjeca koja ne pripada ni jednom od tijela, je pohranjena u policijskoj stanici za slucaj buducih potencijalnih identifikacija, za one clanove porodica koje nisu bile prisutne u toku procesa ekshumacije i identifikacije na Hrgaru.

5

1. Ligatures

1. Konopci.

2. Ligatures

2. Povezi.

6

f ' " ' i « • •; in'3T T i l l ' f f l r f

^ ^ ^ ^ ^

™ s^^^^i"

1 3 - * S H 9 ^ ^ H E B 9 ^ £ M I B 9 S § 8 * 3 H B S

IRSBSS^^WMSS* % ] B M 9 I

1 11 fg gti ' tfa^r^^ff ^ ^ ^ ; ; M H£?^re^j3 £& |S»gi2|&

W j H a B W l « H

RtSSfflffyjlali

^HBMS • ^jri^ff^gff^cEv*^rirKt^r?TPP* BP^^^* fc"ir iRS&3^98a2

SS-^-'iScki^"

3. Posterior view of sternum Arrow indicates bullet lodged

3. Sternum (kljucna kost) od nazad. Strelica pokazuje rupu od metka.

7

4. Anterier view of sternum with clothing Arrow indicates bullet lodged

4. Sternum (kljucna kost) sprijeda sa diielovima odjece. Strelica pokazuje rupu od metka.

8

5. Compression fracture with kyphosis. individual also suffered from scoliosis

5. Deformacija kicme (kiphosis). Individua je patila i od skolioze.

6. Compression fractu

6. Kompresiona frakt

7. Well healed rib fracture example

| 7. Primjer dobro zaraslog rebra.

/

8.Osteomyelitis of

8. Infekcija (osteomeli

10

9. Slipped humeral epipshysis during groth. Adult shown

9. Deformacija humeralne epifize nastala tokom razvoja. Pokazuje se na odraslim osobama.

10. Healed fractu

10. Zarasla frakt

11

Perimortem Trauma.

P

--

HT31 ft t

I # .1*

t WL i h m

r]

' •; -

11.2 bullet wounds to tibia (posterier)

11. Dva pogotka u tibiu- odnazad.

12. Bullet wou

12. Pogodak u

12

Perimortem Trauma.

13. Bullet wouds to right radius + ulna.

13. Pogodak u desnu podlakticu.

14. Bullet wounds

14. Pogodak u

13

Perimortem Trauma

15. Bullet wound to upper humerus.

15. Pogodak u gornji dio humerusa.

14

16. Bullet wound to le

116. Pogodak u lijevu tibiu

Perimortem Trauma

17. Blunt force trauma to cranium (frontal)

17. Trag udarca tupim predmetom u kranium (sprijeda).

15

18. Wiew of i Bullet

18. Pogle Rupa

Perimortem Trauma

19. Bullet exit to left innominate. Entered laterally —— med

19. Rupa od metka u lijevom dijelu karlice oko kuka-lateralno.

16

20. Bullet wounds to p left fem

20. Pogodak od trticnu kost i lij

PerJmortem Trauma

21. Bullet entrance to basi-occiput.

21. Prolazak metka kroz pocetak aksipitala.

22. Bullet exit and left f

22. Porlazak me sfeno

17

Perimortem Trauma

23. Bullet entrance - central occipital.

23. Prolazak metka-centralni aksipital.

24. Sock + boots belonging to 3-5 years old child.

24. Carape i cizme su pripadale 3-5 godina starom djetetu.

18

Perimortem Trauma

25. Blunt force trauma to right parietal + temporal

25. Udarac tupim predmetom u desni parietal i temporal

19