PANSIONSKI SLASTIČAR/KA - Fit 4 Work · 2020. 2. 8. · „FIT 4 WORK“ TURISTIČKO –...
Transcript of PANSIONSKI SLASTIČAR/KA - Fit 4 Work · 2020. 2. 8. · „FIT 4 WORK“ TURISTIČKO –...
„FIT4WORK“
TURISTIČKO – UGOSTITELJSKA ŠKOLA SPLIT
Antuna Gustava Matoša 60, Split
Priručnik za osposobljavanje na poslovima
PANSIONSKI SLASTIČAR/KA
Cvita Lolić, Antonela Petrić, Ivan Romac, Nataša Stefanovski, Slaven Škrabić
Split, 2019.
2
SADRŽAJ
TEHNOLOGIJA ZANIMANJA S VJEŽBAMA –
SLASTIČARSTVO
1. UGOSTITELJSKO SLASTIČARSTVO ........................................................... 6
2. UGOSTITELJSKA KUHINJA I HIGIJENSKI UVJETI .................................. 9
3. ORGANIZACIJA RADA U SLASTIČARSTVU ........................................... 11
4. TEHNOLOŠKI POSTUPCI ............................................................................. 13
5. VRSTE TIJESTA I BISKVITA U PANSIONSKOJ
SLASTIČARNICI ....................................................................................... 14
6. KREME ZA PUNJENJE BISKVITNIH SMJESA I
OSTALIH KOLAČA ...................................................................................... 22
ENGLESKI JEZIK
1. ODNOS PREMA SURADNICIMA I GOSTIMA .......................................... 26
2. ŽITARICE I ORAŠASTI PLODOVI ............................................................. 27
3. VRSTE TIJESTA ............................................................................................ 28
4. KREME, GLAZURE I PRELJEVI ................................................................. 28
5. VOĆE I VOĆNE SALATE ............................................................................. 29
6. VRSTE SLADOLEDA .................................................................................... 29
7. OPREMA SLASTIČARSKE RADIONICE ................................................... 30
8. SLASTIČARSKI SITNI INVENTAR ............................................................ 30
KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE I PROFESIONALNO
PONAŠANJE U HOTELIJERSTVU
1. OSNOVE KOMUNICIRANJA ....................................................................... 32
2. VRSTE KOMUNICIRANJA ........................................................................... 35
3. PREPREKE DJELOTVORNOJ KOMUNIKACIJI ........................................ 36
4. DJELOTVORNO KOMUNICIRANJE S GOSTIMA ................................................ 38
3
PODUZETNIŠTVO
1. PODUZETNIŠTVO I PODUZETNIK ........................................................... 42
2. FUNKCIJE PODUZETNIŠTVA .................................................................... 43
3. PODUZETNIČKI PROJEKT ......................................................................... 44
ZAŠTITA NA RADU
1. OSNOVNO O ZAŠTITI NA RADU ...................................................................
LITERATURA....................................................................................................................... 50
4
U sklopu projekta Fit4Work koji je nastao temeljem javnog poziva za
Poboljšanje pristupa ranjivih skupina tržištu rada u sektoru turizma i
ugostiteljstva, a u suradnji s gospodarstvom razvili smo program osposobljavanja
za poslove pansionskog slastičara.
Istraživanjem tržišta I potreba gospodarstva odlučili smo razviti ovaj program
osposobljavanja kako bi nadomjestili potrebe. Program je koncipiran tako da je
više od 70% nastave praksa i vježbe čime će se kod polaznika postići razvoj i
unaprjeđenje vještina potrebnih za rad na poslovima pansionskog slastičara.
Svi sadržaji iz programa bit će polaznicima dostupni na e-platformi koja je
upravo razvijena za tu namjenu. Uz teorijske sadržaje koji će u potpunosti biti
prevedeni u digitalnu formu i prilagođeni za e-učenje, važna novina je da svaki
polaznik može koristiti niz video klipova koji prikazuju česte situaciju u radu u
hotelskoj slastičarnici, a odnose se na vještine struke, stranog jezika i
komunikacijskih vještina, a sve kako bi svoje vještine razvili do razine
spremnosti za rad.
Osim toga razvijeni programi će se u budućnosti koristiti kao nadogradnja
konvencionalnom načinu obrazovanja, gdje će digitalna tehnologija omogućiti
učenje u svakom trenutku prema mogućnosti i potrebama polaznika.
Zasluge za osmišljenost, izradu, digitalne sadržaje i izvođenje programa pripadaju
nastavnicima Turističko-ugostiteljske škole, Split koji su zajedno s partnerima iz
Hotela Tučepi stvarali ovaj program i sve sadržaje od kojih se cijela edukacija
sastoji.
U okviru ovog poziva na dostavu projektnih prijedloga izravno će se odgovoriti
na društvene potrebe za razvojem posebno prilagođenih programa
osposobljavanja i/ili usavršavanja ranjivih skupina kako bi ostvarili veću
zapošljivost u sektoru turizma i ugostiteljstva.
Ivo Bilić
5
TEHNOLOGIJA ZANIMANJA S VJEŽBAMA – SLASTIČARSTVO
1. UGOSTITELJSKO SLASTIČARSTVO
Slastičarstvo je tehnološki proces pripremanja slastica za jelo. Pojam
slastičarstva u širem smislu obuhvaća stručan i pravilan izbor namirnica
za izradu slatkog jela.
Mjesto rada slastičara su razne slastičarnice,
pekarnice, industrijski pogoni i tvornice za izradu
slatkiša, keksi i konditorskih
proizvoda kao i hotelijerske
slastičarne. Rad u slastičarni je
naporan i dinamičan a od
slastičara se očekuje preciznost i vještine
kod izrade raznih slastica i peciva.
Uvjeti rada i radne prostorije ovise o
vrsti objekta u kojem slastičar radi.
Slastičar treba poznavati recepturu,
tehnološke postupke u izradi određenih slastica,
mora znati mjerne jedinice kao i pečenje
odnosno serviranje slastica.
6
1.1.Povijest i razvoj slastičarskog zanimanja
Slastičarstvo je tijekom stoljeća tijesno povezano sa razvojem čovjeka.
Pronalazak vatre unio je revoluciju, ubrzo nakon pronalaska vatre
nastale su i prve glinene posude koje su služile za pečenje i kuhanje.
Počinje se praviti bez kvasna pogače, (kašasta tijesta mazala
su se na vruć kamen, stavljala u pepeo i na taj način su se pekla).
Ubrzo su se počeli koristiti razni dodaci kao npr. voćni sokovi, med i
sušeno voće, mlijeko ili pak začini.
Ove slastice spominju se još u Bibliji to su zapravo preci današnjih
slastica.
Stari Egipćani su pripremali razna tijesta
koja su pekli u pećnicama te sitne kolače
koje su pržili u masnoći.
U Rimu se razvila pekarska vještina i tako
nastaje samostalno slastičarsko zanimanje.
Pravi procvat u slastičarstvu nastao je pronalaskom rafiniranog šećera.
Do tada se sve pripremalo sa dodatkom meda i suhog voća.
Šećer je slastice učinio dostupnima i nižem staležu. Pošto je med
oduvijek bio skup šećer je postao odlična jeftina zamjena.
Ubrzo su se počeli praviti još raznovrsniji i složeniji kolači samim time
rasla je i njihova cijena ali i popularnost
Zašto su desertna jela postala tako omiljena, možda i najprivlačniji dio
obroka? Tima pitanjem bavili su se i psiholozi, objašnjavajući da kolač
predstavlja neku vrstu poklona.
7
1.2. Uloga i zadatak slastičarstva u ljudskoj prehrani
Kada govorimo o pravilnoj prehrani, važno je
napomenuti da govorimo o prilično
relativnom pojmu.
Naime, pravilna prehrana osobe kojoj je
dijagnosticirana određena bolest bitno se
razlikuje od prehrane zdravog pojedinca.
Isto tako, pravilna prehrana za različite pojedince može predstavljati
različite smjernice koje su ovisne o individualnim karakteristikama i
parametrima.
Dakle, na koji način uklopiti slastice u pravilnu prehranu? Za početak,
iznimno je važno napomenuti kako su industrijski proizvodi zbog niza
aditiva, dodanih šećera najmanje poželjan oblik slastica.
Primjer slastice s poželjnim nutritivnim svojstvima je npr. medenjak s
đumbirom i cimetom.
Uključuje sastojke b kao što su raženo brašno, med, cimet i đumbir..
Raženo brašno je primjerice moguće zamijeniti heljdinim brašnom čime
se pojačava proteinski te mineralni profil slastice na način da ista postaje
bogatija proteinima, cinkom, manganom, željezom kao i prehrambenim
vlaknima te antioksidansima.
Cimet je koristan u kontroli razine šećera u krvi kod oboljelih od
dijabetesa tip 2, a đumbir pak, zahvaljujući svom sastavu, ima značajnu
antioksidativnu aktivnost.
8
Međutim kada je riječ o slasticama najčešće nam prva na pamet padne –
čokolada.
Danas se na tržištu nalazi širok izbor čokolada koje se razlikuju po
udjelu ukupne suhe tvari kakaovih dijelova koji se kreće od 25%
(mliječna čokolada) pa do 99% (tzv. tamna čokolada).
Uz ugljikohidrate, proteine i masti, čokolada je i važan izvor mineralnih
tvari i biološki aktivnih sastojaka, posebice polifenola.
Polifenoli su najznačajniji prirodni antioksidansi uz koje se vezuju
brojni pozitivni učinci na ljudsko zdravlje (antikancerogeno,
antimutageno, antibakterijsko djelovanje).
Povećanje udjela suhe tvari kakaovih dijelova u čokoladi rezultira
povećanjem udjela polifenola, ali i izraženijom gorčinom čokolade.
Dakle, veći udio kakaa povećati će nutritivni status čokolade.
Za kraj, vodeći se s osnovnim pravilom pravilne prehrane, bitno je
zadržati umjerenost u konzumiranju slastica.vrijednost (zbog značajnog
1.3. Mjesto i uloga slastičarstva u ugostiteljstvu
Turističku promidžbu pored sveg ostalog čini i slastičarstvo jedne
zemlje ili regije. Do punog svog stručnog izražaja slastice dolazi kroz
kuhinju u ugostiteljstvo odnosno gastronomsku ponudu .
Tu su otvorene sve mogućnosti prigotovljavanja i pružanja usluga
slastica za koju se može reći da je najosjetljivija, važna ali i specifična po
svom značenju u odnosu na ostale usluge koje se nude u ugostiteljstvu .
U tom smislu slastičarstvo je veoma važan čimbenik najbolje
9
promidžbe.
1.4. Temeljne značajke zanimanja
Svatko izabire ono zanimanje koje voli, želi, za koje ima sklonost i koje
mu osigurava profesionalnu i materijalnu sigurnost1.
Upoznati sebe kroz zanimanje znači prihvatiti temeljne značajke
zanimanja:
- Formirati sebe i steći radne navike
- Upoznati sebe i druge sudionike na poslu
- Prilagoditi se poslu i drugim zaposlenicima
- Biti nepristran i pravedan
- Biti spreman na suradnju,
- biti iskren i pouzdan
- Imati smisla za stvaralaštvo
- Imati smisla za ljepotu i estetiku
- Imati dobre psihičke i fizičke osobine
- Strogo voditi računa o čistoći i higijeni
- Opća i stručna izobrazba 2
1 Žuvela,J., : Ugostiteljsko kuharstvo 1, Tiskara ''A. G. Matoš“d.d.,Samobor, 1996., str.2 2 Žuvela,J., : Ugostiteljsko kuharstvo 1, Tiskara ''A. G. Matoš“d.d.,Samobor, 1996., str.2
10
2. UGOSTITELJSKA KUHINJA I HIGIJENSKI UVJETI
Kuhinja je vrlo složen i važan dio hotela ili drugog ugostiteljskog
objekta.
Njezina složenost, važnost i odgovornost raste s kapacitetom, namjenom
i načinom organiziranja proizvodnog procesa.
Kad se u ovom slučaju govori o kuhinji, misli se na sve glavne i
sporedne prostorije koje su potrebne u proizvodnji jela.
Izgradnja ugostiteljske kuhinje stvar je stručnjaka – inženjera, arhitekata
i graditelja, no svaki kuhar mora znati potrebno i po potrebi savjetovati.3
Da bi mogla uspješno obavljati svoj proces rada ugostiteljska kuhinja
mora ispunjavati temeljne uvjete a to su:
─ Građevinsko- arhitektonski uvjeti
─ Funkcionalni uvjeti
─ Radni uvjeti
─ Sanitarno higijenski uvjeti
2.1. Kuhinjski blok
3 Žuvela,J., : Ugostiteljsko kuharstvo 1, Tiskara ''A. G. Matoš“d.d.,Samobor, 1996., str.18
11
Kuhinjski blok sastoji se od sljedećih prostorija :
─ Prostorije za primanje živežnih namirnica
─ Prostorije za čuvanje živežnih namirnica
─ Prostorije za pripremanje živežnih namirnica
─ Prostorije za prigotovljavanje živežnih namirnica
─ Pomoćne prostorije
─ Prostorije za administraciju i osoblje
─ Higijenske prostorije
2.2 Slastičarska oprema i inventar
Za uspješno obavljanje poslova i radnih zadataka u slastičarstvu veoma
velik značaj ima opremljenost slastičarnice.
Slastičarsku opremu možemo svrstati u pet skupina:
1. Slastičarsko posuđe
2. Slastičarski alati
3. Razni strojevi
4. Slastičarski uređaji (rashladni i termički)
5. Sredstva za čišćenje i održavanje higijene
a) Slastičarsko posuđe može biti izrađeno od raznih materijala, npr. od
srebra, bakra, željeza, porculana, gline, vatrostalnog stakla, običnog
stakla, plastike… Sve ovisi o namjeni. Veličina ovisi o kapacitetu
slastičarnice (koliko slastica proizvodi u određenom vremenskom
periodu).
12
b) Slastičarski alati su razne vrste noževa, palete, špatule, radlo (rezač
tijesta), četkice za premazivanje, aušteheri, oklagija, dresir vrećica,
drvene žlice, lopatice, pjenjače…
c) Strojevi u slastičarnici su univerzalna mašina (za mljevenje,
pasiranje, rendanje), mikser sa žicama za mućenje i kukom za tijesto,
stroj za sladoled…
d) Slastičarski uređaji se dijele na termičke i rashladne.
─ Termički su: pećnice, konvektomati, razna kuhala, friteze…
─ Rashladni su: hladnjaci, rashladne vitrine, rashladne komore,
konzervatori, hladnjače…
─
3. ORGANIZACIJA RADA U SLASTIČARSTVU
Slastičarnica djeluje, organizira i pruža usluge u hotelskim i
ugostiteljskim objektima ili u njihovim odjelima pod različitim
nazivima. Raznolikost tih kuhinja je određena sljedećim čimbenicima:
Općim programom rada, kategorizacijom, veličinom- kapacitetom,
13
specifičnostima organizacije rada, izborom glavnih namirnica koje se
upotrebljavaju, djelokrug procesa
rada načinom i vremenom izdavanja jela.4
3.1. Organizacija rada u slastičarnici
Proces rada u slastičarnici obuhvaća sve aktivnosti od nabave namirnica
(i ostalog materijala) na tržištu, preko svih faza procesa kojima će biti
izložena namirnica do izdavanja gotove slastice.
Pravilno i stručno odabran proces rada i sama organizacija u slastičarni
vrlo su važni za sveukupan uspjeh poslovanja slastičarne.
Stoga je jedna od glavnih zadaća voditelja slastičarne svakom pojedincu
odrediti zadatak i vrijeme rada.
Opskrbiti ih potrebnim namirnicama i sredstvima za rad (oprema,
inventar).
Proces organizacije ovisi o kapacitetu i tipu kuhinje. Tako je u manjim
kuhinjama proces jednostavniji a u većim složeniji i razrađeniji.
Svaki proces rada prate administrativno – računski poslovi, koji su zbog
primjene suvremene informatičke tehnologije postali mnogo lakši i
precizniji.
U radni proces ubrajamo:5
1. Nabava namirnica
2. Primanje namirnica
4 Žuvela,J., : Ugostiteljsk o kuharstvo 1, Tiskara ''A. G. Matoš“d.d.,Samobor, 1996., str.48
5 Žuvela,J., : Ugostiteljsko kuharstvo 1, Tiskara ''A. G. Matoš“d.d.,Samobor, 1996., str.48
14
3. Pripremanje namirnica
4. Gotovljenje namirnica
5. Izdavanje jela
6.
Nabava namirnica je prva faza radnog procesa.
U nabavi leži dobit stoga joj treba posvetiti odgovarajuću pozornost.
Kroz povoljnu nabavnu cijenu i kakvoću robe povećavamo dobit.
Primanje namirnica obavlja voditelj kuhinje ili osoba koju on ovlasti
pri preuzimanju namirnica treba voditi računa o kakvoći robe i količini.
Namirnice se, ovisno o vrsti, naručuju nekoliko dana prije uporabe i u
skladu s tim i skladište.
Pri slaganju treba voditi računa da se namirnice po redu slažu i isto tako
troše.
Pripremanje živežnih namirnica je također važan proces u radnom
procesu. O pravilnom i stručnom pripremanju namirnica ovisi
sveukupno poslovanje kuhinje.
Koliko će jelo biti dobro, koliko će uštedjeti, na namirnicama upravo
ovisi o pravilnom pripremanju.
U fazi pripremanja namirnica mora doći do potpunog i maksimalnog
iskorištavanja namirnica što osigurava bolji poslovni uspjeh kuhinje.
Pri pripremanju nastaju gubici, njihova količina ovi si o kakvoći
namirnica i stručnosti osoblja koje ih priprema.
Njihovi gubici se izražavaju u postotcima i obavezno se ukalkuliraju u
prodajnu cijenu.
Pripremni radovi u slastičarnici vrlo su važan faktor u pripremi slastica.
15
Mnogi kolači zahtijevaju dosta vremena, namirnice sobne temperature,
posebne načine gotovljenje i sl.
Kako bi skratili sami proces pripreme slastica pripremni radovi kao npr.
čišćenje orašastih plodova, mljevenje istih, sijane brašna i sl. poželjno je
unaprijed pripremiti.
Vaganje i mjerenje kao i podmazivanje kalupa i plehova radi se
neposredno prije same pripreme slastica a sve ostale pripreme mogu se
napravit za zalihu i pravilno skladištiti. Na taj način ubrzavamo sami
proces radi i sprječavamo nakupljanje narudžbi.
16
Gotovljenje namirnica se obavlja kroz tehnološke postupke. Pri
izlaganju povišenim temperaturama u namirnicama se događaju brojni
procesi, smanjuje se količina vlage, uništavaju se patogene bakterije ali
dolazi i do smanjenja nutritivnih vrijednosti.
4. TEHNOLOŠKI POSTUPCI
Tehnološki postupci, odnosno termička obrada imala je zaista dug put
kroz povijest, od grubog kuhanja u vodi i pečenja na otvorenom ognju,
do najsuvremenijih postupaka prigotovljavanja u najmodernijim
uređajima s automatskim reguliranjem topline, vremena i vlage.6
Vrste tehnoloških postupaka:
- kuhanje (u vodi)
- pečenje u pećnici
- kuhanje na pari
- prženje - pohanje
- blanširanje
- pirjanje
- ogrušavanje
- poširanje
6 Žuvela,J., : Ugostiteljsko kuharstvo 1, Tiskara ''A. G. Matoš“d.d.,Samobor, 1996., str.72
17
Stručni izrazi (terminologija)
Aromati – aromatični začini
Degustirati – kušati gotovo jelo / slasticu Dekorirati – ukrasiti jelo,
slasticu, piće
Fondan – kuhani šećer s vodom koristimo za razne glazure Frapirati –
poslužiti voće u posudi sa ledom
Glazirati – Dati namirnici sjaj – ocakliti je nekom glazurom npr.
čokoladom kandirati -preliti, presvući šećerom, kuhati voće ili kore od
voća u šećernoj otopini.
Karamel – prženi šećer do zlatno žute boje, koristi se za glazure,
bombone, kreme… Karamelizirati – obložiti kalup karamelom
Krokant – poprženi šećer sa bademima
Marinirati – neku namirnicu da poprimi ugodan miris npr. neko voće u
alcohol.
18
5. VRSTE TIJESTA I BISKVITA U PANSIONSKOJ
SLASTIČARNICI
5.1. Vrste tijesta
U slatka jela ubrajaju se jela prigotovljena od različitih tijesta i smjesa,
krema, sladoleda, kuhanog voća i raznovrsne kombinacije s voćem.
Najveći dio slatkih jela se prigotovljava od tijesta.
Na kakvoću slatkih jela bitno uvjetuje kakvoća osnovnih tijesta od kojih
se prigotovljavaju, a na kakvoću tijesta utječe kakvoća živežnih
namirnica, njihov pravilan omjer i odnos, tehnika rada ( sastavljanje,
miješanje, tučenje, dizanje, nadijevanje, pečenje, prelijevanje,
ukrašavanje, predstavljanje i posluživanje).7
─ Vrste osnovnih tijesta prema načinu prigotovljavanja i sastavu:
Dizana tijesta
Vučena tijesta
Tekuća tijesta
Prhka tijesta
Hrustava tijesta
Lisnata tijesta
7 Žuvela,J., : Kuharstvo 2, Tiskara ''Pavleković“, Dubrovnik, 1999., str.247
18
Dizano tijesto
Dizanih tijesta ima više vrsta. Mogu se podijeliti na slana i slatka dizana
tijesta. Dizano tijesto je ono koje uz brašno sadržava kvasac, te se pod
djelovanjem kvaščevih gljivica, koje u tekućini (mlijeko ili voda sa
dodatkom šećera) na odgovarajućoj temperaturi ispuštaju ugljični
dioksid, uzlazi i postaje rupičasto. Od slatkih dizanih tijesta
prigotovljava se mliječni kruh, voćni kruh, slatka peciva, pletenice,
štrudle, pinca, uštipci, krafne…Od slanog se pripremaju razne vrste
kruha i peciva.
Podjela slatkog dizanog tijesta jest sljedeća:
Lagano dizano tijesto
Tijesto s vrlo malo ili nimalo masnoće, manjom količinom šećera, što ga
čini laganijim i lakšim zarad i oblikovanje sadrži nešto više jaja i
tekućine. Oblikuje se u raznim oblicima i kalupima i često se puni
raznim nadjevima. (npr. Pokladnice)
Teško dizano tijesto (fino tijesto)
Po svom sastavu je bogatije, sadržajnije i teže za rad
i oblikovanje. Osnovni sastojci teškog dizanog tijesta su veća količina
masnoće (maslac ili margarin), šećer jaja i brašno. Mogu se dodavati
dodaci za poboljšanje okusa: korica limuna ili naranče, vanilin šećer,
kandirano voće i sl. Od težeg se dizanog tijesta najčešće pripremaju:
18
orehnjača makovnjača, savijača sa sirom, pinca, brioši, mliječne kifle…
Tekuće dizano tijesto
Miješano dizano tijesto ima veći udio tekućine i jaja, tekuće je i ne treba
ga dugo tući, ali ga je i nemoguće oblikovati pa se peče u kalupima za
kuglof i sl.
Dizano lisnato tijesto
Tijesto sastavljeno od dizanog tijesta i maslaca i margarina, a pripravlja
se kao i lisnato tijesto.
Prigotovljavanje dizanog tijesta8
Sastojci za pripremu dizanog tijesta moraju biti sobne temperature. Sve
namirnice se unaprijed izmjere i izvagaju. Unaprijed pripremimo i
potrebno posuđe i inventar.
Prvi put u posudu se stavi brašno, i načini se udubina u sredini u nju se
razmrvi kvasac i doda malo šećera. Zatim se pomiješa sa toplim
mlijekom u gustu kašicu. To je kvas. Pospe se s malo brašna i pokrije
čistom krpom. Posuda se stavi na toplo mjesto 15-20 min da se podigne.
Drugi put nakon prvog dizanja kvascu se dodaju ostale namirnice
(ostatak mlijeka i šećera, razni dodaci sol, jaja, limunova korica…
Tijesto se mijesi najbolje ruko ili čvrstom drvenom kuhačom dok ne
počne puštati mjehure, postane čvrsto i suho, odvaja se od stjenka
8 Žuvela,J., : Kuharstvo 2, Tiskara ''Pavleković“, Dubrovnik, 1999., str.254
18
posude. Tako pripremljeno tijesto se pospe brašnom i pokrije
kuhinjskom krpom i stavi na toplo mjesto da udvostruči obujam cc 30
min.
Treći put kada se tijesto ponovno digne (udvostruči svoj obujam),
stavlja se na radni stol i oblikuje prema uputama u receptu.
Oblikovano tijesto se položi u unaprijed namašćen pleh, pokrije krpom i
diže još 15-20 min
Pečenje dizanog tijesta dok se tijesto diže treći put treba zagrijati
pećnicu na odgovarajuću temperaturu (ovisno o veličini i vrsti kolača).
Temperatura zadizana tijesta se kreće obično od 169°C do 200°C. tijesto
se obično prije pečenja premaže žumanjkom ili maslacem.
Vučeno (vodeno) tijesto
Osnove namirnice za vučeno( vodeno) tijesto su: brašno, mlaka voda,
ulje, jaje i sol. Sve sastojke treba pripremiti na vrijeme, prije početka
rada, da bi svi imali sobnu temperaturu. Izvagano brašno se prosije na
18
mramornoj ploči ili daski za miješanje tijesta.
U sredinu brašna načini se udubina i u nju se ulije mlaka voda
pomiješana s uljem, sol i jaje.
Rukom se polako miješa dodavanjem brašna izvana prema unutra dok
se ne potroši suho brašno.
Tijesto, koje se dobije, treba uporno mijesiti da postane sjajno, glatko i
žilavo, pa njime udarati nekoliko puta o radnu površinu. Tijesto se
oblikuje u manje polukugle koje se premažu uljem i puste pola sata
( nepokrivene). Zatim se ponovo premažu uljem i pokriju posudom.
Odmaranje tijesta neka traje ponovo pola sata.
Stol se prekrije stolnjakom i pospe brašnom, a zatim polegne tijesto na
stolnjak pa se ( što je moguće više ) razvalja valjkom.
Tijesto se digne sa stolnjaka, pa se razvlači rukama od sredine prema
kraju da bi se jednoliko stanjilo na debljinu tankog papira.
Ako se u tijestu pojave napukline, treba ih zalijepiti i čvrsto pritisnuti
prstima. Zadebljani krajevi tijesta se odrežu i uklone.
Razvučeno tijesto se poškropi otopljenim maslacem, pa se stavi nadjev
prema uputama. Stolnjak se digne s jedne strane i tijesto se polako
savije u savijaču.
Savijaču se stavi na plitki ili dublji namašćeni lim za pečenje, premaže
otopljenim maslacem i peče 35-40 minuta na temperaturi od 200 C.
Vučeno tijesto služi za prigotovljavanje raznih slanih slatkih jela; pita
(zeljanica, gibanica), savijača ( od raznih vrsta voća), valjuška, štrukle,
18
roščića itd.
Takvo tijesto u tankim listovima možemo dobiti u trgovinama već
pakirano u polivinilskim vrećicama 9.
Tekuće tijesto
Potrebne namirnice za tekuće tijesto su: mlijeko, brašno, jaja i sol. To je
osnovno tijesto neutralnog okusa. Tekuće tijesto može s raditi vodom,
mineralnom vodom .
Od tekućeg tijesta prigotovljavaju se palačinke koje mogu biti slana ili
slatka jela. Ako se želi pripraviti tijesto za slatka jela, onda se pored
navedenih namirnica dodaje: šećer, vanilij-šećer, rum, limunova korica i
dr.
Tekuća tijesta se mogu podijeliti u slana i slatka. Slatka tekuća tijesta
mogu biti obična ili finija tekuća tijesta.
Obično tekuće tijesto od brašna, mlijeka, soli, šećera i limunove korice
brzo se izmiješa tijesto. Dodaju se jaja i nastavi miješati. Nije potrebno
previše miješati zbog pjene koja nastaje na tijestu. Ujednačeno glatko
tekuće tijesto pusti se najmanje pola sata stajati.
Finije tekuće tijesto ovo tijesto razlikuje se od običnog po svom sastavu,
načinu pripremanja i namjeni. U kotlić se stave žumanjci i manji dio
šećera i izradi se pjenasta u smjesu se doda: brašno, pivo, sol i rum.
9 Andlovič,P.,: Slastice,Tiskara“ Školska knjiga“,Zagreb, 1991.,str. 77
18
Tijesto je nešto gušće nego tijesto za palačinke. Neposredno prije
pohanja u tijesto se umiješa čvrsto izlupani snijeg od bjelanjaka. Ovu
vrstu tijesta nazivano Orly .
Na isti način se može pripraviti tijesto s mlijekom, vinom, ili
pjenušcem. U ovom tijestu najčešće se pohaju razna voća.
Način pripremanja:
Zagrijati tavu za palačinke, na tavu dodati malo ulja i dobro zagrijati.
Ugrijano ulje izliti u odgovarajuću posudu, a u tavu uliti smjesu za
palačinke. Kad je jedna strana palačinke pečena, okrenuti je na drugu
stranu. Kad je pečena druga strana izvadit je na tanjur ili pliticu.
18
Prhka tijesta
Za pripremu prhkog tijesta upotrebljava se odležano brašno. Prvi je
uvjet za dobro brašno da ima ugodan miris po svježini, ako je brašno
pljesnivo, tijesto postaje sklisko kao sapun jer slabo brašno razgrađuje
masnoće.Za posebne vrste tijesta brašnu dodajemo malo škrobnog
brašna.
Masnoća – je jedan od glavnih sastavnih dijelova prhkog tijesta. Ona
kao i sredstvo za dizanje rahlih tijesta. Najbolja je masnoća svježi
maslac, koji se može nadomjestiti margarinom ili biljnim mastima.
Dodatak masnoće utječe na prhkost i kvalitetu tijesta.
Šećer – je vrlo važan sastojak prhkog tijesta. Daje mu okus, boju i
omogućava čvrsto povezivanje svih sastojaka. Najprikladniji je fini
kristal šećer ili šećer u prahu. Krupni kristal šećer teško se u tijestu
poveže sa drugim sastojcima, jer mu nedostaje vlage, a na površini tijesta
se vide tamne karamelizirane točkice.
Jaja – daju tijestu tvrdoću a nakon pečenja strukturu, jer se bjelančevine
stvrdnu. Bjelanjak pecivo suši, žumanjak mu daje boju i sočnost.
Prhko tijesto dijelimo na:
─ Obično-osnovno
─ Prhko tijesto sa dodacima
─ Prko tijesto za štrcanje
18
Hrustavo tijesto (binje masa)
Za hrustavo tijesto brašno se najprije kuha sa masnoćom u vodi, pa ga
stoga još nazivamo i prženim tijestom. Hrustavo tijesto se priprema bez
šećera pa ga možete koristiti na razne načine. Nadjevom mu dajmo
različite okuse. Prema tome temeljni recept odgovara svim vrstama
kolača od hrustavog tijesta. O njega se najčešće pripremaju princes
krafne, ekleri i profiterioli, možemo ih puniti i slanim i slatkim
nadjevom. Kolače od hrustavog tijesta nije preporučljivo dugo čuvati
pošto imaju jako osjetljivu kožicu koja brzo omekša. Najbolje ih je
poslužiti sviježe a u njihov rok trajanja možemo produžiti tako što ih
punimo neposredno prije posluživanja. Preporučljivo je puniti ih
neposredno prije posluživanja.
Osnovne namirnice za hrustavo tijesto su tekućina (voda ili mlijeko),
masnoća (maslac ili margarin), brašno, jaja i sol.
Omjer - brašno 1dio: masnoća 1 dio: voda 1 dio
Sastav:
─ 250 g margarina (može ulje ili maslac samo ne mast),
─ 250 g brašna,
─ 250 ml vode,
─ malo soli,
─ 8- 10 jaja
20
Lisnato tijesto
Lisnato tijesto je jedno od osnovnih tijesta u slastičarstvu.
Lisnato tijesto pravimo od jednakih dijelova masnoće i brašna, ali ipak je
bolji omjer 0,75 dijela masnoće prema: 1dijelu brašna.
Brašno je najvažniji sastojak lisnatog tijesta. Da bismo dobili kvalitetno
tijesto izmiješamo nekoliko vrsta10.
Masnoća za pripremu lisnatog tijesta su kvalitetan maslac ili margarin.
Najbolji je dobro ohlađeni margarin koji sadrži što manje vode,
masnoću prije upotrebe treba više puta preraditi da se odstrani voda.
Kod izrade lisnatih tijesta masnoća uvijek mora biti mekanija od tijesta
(zbog grudica koje se poslije stvore u tijestu).Masnoća daje tijestu
rastezljivost i gipkost. Sol je nužan dodatak lis. tijestu, daje pecivu
gipkost, bolji okus i određuje boju.
Na 1 kg brašna doda se 1-2 % soli. Ocat uzrokuje omekšavanje glutena
(proteina kojeg sadrži brašno)
Vrste lisnatog tijesta:
Njemačko lisnato tijesto ( masnoća u tijestu i preklapanje) Francusko
lisnato tijesto (tijesto u masnoći i preklapanje)
Holandsko lisnato tijesto ( sve sirovine izmiješamo u tijesto i valjamo)11
10
Andlovič,P.,: Slastice,Tiskara“ Školska knjiga“,Zagreb, 1991.,str. 67 11
Andlovič,P.,: Slastice,Tiskara“ Školska knjiga“,Zagreb, 1991.,str. 67
20
Postupak rada lisnatih tijesta:12
Kod preklapanja lisnatog tijesta na 4 dijela kao knjigu, dobiva se 512
listova, a na 3 preklapanja 216 listova.
Pečenje je kod lisnatog tijesta jako važno ako je temperatura preniska
maslac će se iscijediti iz tijesta i tijesto se neće dovoljno podići
12
Žuvela,J., : Kuharstvo 3, Tiskara ''Pavleković“, Dubrovnik, 2000., str.229
20
Ako je temperatura prejaka, maslac također neće podići tijesto jer se
ono prebrzo peče. Lisnato tijesto se peče na 200-220°C. Lisnato tijesto
podnosi veće temperature jer u sebi nema šećera koji bi potamnio.
Vrste biskvita ( smjese)
Biskvit je rahla šupljikava smjesa koja se dobiva od jaja, šećera i brašna.
Proizvodi od biskvitne smjese uglavnom su suhi, lako lomljivi, lagani i
pravilno skladišteni mogu se čuvati duže vrijeme .
Lagane biskvitne smjese su uglavnom lako probavljive.
Biskvitne mase sastoje se uglavnom od jaja, šećera, brašna ili škroba.
Biskvitne smjese možemo začiniti vanilijom, limunovom ili narančinom
koricom.
Također možemo dodati razne dodatke. Dodaci su obično kava kakao,
čokolada, orasi, lješnjaci, bademi...
Uz obično brašno može se dodati i škrobno brašno (omjer 1: 1 ukoliko
nije drugačije naznačeno).
Biskvitna smjesa nastala je od nabujaka, vrlo rahlog i slatkog toplog jela
od tučenih jaja. Biskvitnu smjesu možemo napraviti i bez škrobnog
brašna.13
Ovisno od sadržaju masnoće imamo lagane i teške biskvitne smijese te
smijese sa dodacima.
13
Andlovič,P.,: Slastice,Tiskara“ Školska knjiga“,Zagreb, 1991.,str. 39
22
Načini tučenja biskvitnih smjesa
Biskvitne smjese pripremaju se na hladni (osnovna biskvitna smjesa) i
na topli način (teška biskvitna smjesa i biskvitna smjesa sa dodacima).
Smjese s više masnoće izrađuju se na topli način jer je otopljenu
masnoću lakše umijesiti u toplu nego u hladnu pripremljenu masu.
Hladne su smjese osjetljivije i brže gube obujam. Budući da nemaju
maslaca u sebi, lakše su nego tople tučene smjese. Ta hladne smjese
bjelance se posebno tuče u snijeg a za tople ne.
Pogreške i uzroci koji nastaju prilikom pripremanja biskvitnih smjesa:
Pogreške Uzroci
Mali obujam, smjesa naginje slijeganju --- premalo tučena smjesa
Sredina se odvaja od gornje kore --- smjesa se pregrijala dok se tukla
Smjesa naginje slijeganju --- prebrzo i nejednakomjerno
tučena smjesa
Pečenje biskvitnih smjesa
Biskvitne se smjese moraju staviti u zagrijanu pećnicu u kojoj nema
pare. Prvih 10-15 min pećnica s ne smije otvarati. Posuda za biskvit
mora biti namazana čvrstom masnoćom i posuta brašnom ili mrvicama
(ili obložena papirom za pečenje).
Biskvit se peče 15-40 minuta na temperaturi 160-180°C što ovisi o
debljini biskvita.
23
Pečen je ako čačkalica koju ubodemo u sredinu biskvita ostane suha.
Nakon što biskvit ispečemo vadimo ga iz kalupa tako što cijeli kalup
okrenemo tako da gornja ploha bude okrenuta prema dolje vadi se na
papir za pečenje ili na lagano pobrašnjenu radnu
površinu kako bi spriječili stvaranje rose. Listove za
svitke odmah savijemo a kore za torte hladimo na
rešetki.
Nadjevi
Nadjev je spoj ili mješavina raznih namirnica koja nam služi za
nadijevanje raznih tijesta i biskvitnih smjesa.
U slastičarstvu najčešće rabimo nadjeve od voća:
jezgrastog (orah, lješnjak, badem, kesten, kikiriki, mak)
jabučastog (jabuka, kruška, dunja, mušmula)
koštunjavog (breskva, kajsija-marelica, šljiva, trešnja, višnja)
jagodičastog (jagoda, kupina, malina)
bobičastog (grožđe, borovnica, ribizl, brusnica)
voće sredozemne klime ( smokva, rogač, šipak, pinjol, kaki, kivi,
maslina)
voće suptropske klime ( ananas, avokado, banana, datulja, kokosov
orah, pistacio)
24
Uz ovo gore navedeno voće imamo i južno voće a to su agrumi i citrusi
a rabe se kao začini za nadjeve, slastice i likere. Prerađuju se u džemove,
voćne sokove i sirupe, poslužuju se kao desert (mogu se i flambirati),
ribana kora stavlja se u kolače, voćne salate a može se i kandirati.
6. KREME ZA PUNJENJE BISKVITNIH SMJESA I OSTALIH
KOLAČA
Kreme za punjenje biskvitnih smjesa i ostalih kolača su mješavine
različitih sastojaka. Razlikuju se po gustoći, boji i okusu14.
Kremama se dodaju boje i dodaci za okus kako bismo dobili traženu
nijansu i primjeren okus. Razlikujemo kreme za nadjeve koje koristimo
za nadijevanje i premazivanje raznih slastica i samostalne kreme koje
poslužujemo u raznim posudicama, čašama, istresene iz raznih kalupa i
slično. Krema dobiva ime prema namirnici koja prevladava okusom.
Kreme dijelimo prema načinu njihova pravljenja. Tako imamo:
─ Kuhane kreme
─ Miješane kreme
─ Tučene kreme
─ Sladoledne kreme
─ Samostalne kreme
─ Tekuće kreme
14
Žuvela,J., : Kuharstvo 3, Tiskara ''Pavleković“, Dubrovnik, 2000., str.232
25
Kuhane kreme
Kuhane se kreme pripremaju tako da potrebne sastojke izmiješamo te
kuhamo na vatri tako dugo dok se krema ne zgusne.
Kreme se mogu pripremiti tučenjem na pari do određene gustoće.
Kod kuhanih krema brašno, škrobno brašno ili puding prašak
pomiješamo najprije s malom količinom mlijeka koju uzmemo od
ukupne količine. Toj smjesi postepeno dodajemo preostalo (kipuće)
mlijeko. Kuhamo uz stalno miješanje tako dugo dok se krema ne
zgusne.
Voćne kuhane kreme
Pripremamo ih na isti način kao i osnovnu kremu od vanilije, s tom
razlikom što umjesto mlijeka upotrebljavamo voćni sok ili voćnu kašicu.
Koristimo ih za nadijevanje slastica a možemo ih posluživati kao
samostalne kreme.
Vinske kuhane kreme
Pripremamo ih na isti način kao i vaniliju kremu samo što umjesto
mlijeka upotrebljavamo vino.
26
Miješane kreme
Ako osnovnoj kremi od maslaca dodamo kuhanu kremu, smjesu od jaja
ili snijeg od bjelanjaka, zovemo je miješana krema.
Na primjer:
1 dio osnovne kreme od maslaca, 2 dijela kuhane krema, 1 dio osnovne
kreme od maslaca, 1 dio kreme s jajima,
1 dio osnovne kreme od maslaca, 1 dio snijega od bjelanjaka.
Kreme tučene na pari
Tučena krema je mješavina kuhane kreme i tučenog slatkog vrhnja.
Okus i izgled mijenjamo joj dodavanjem čokolade, kakaa, kave,
prženog ili mljevenog koštunjavog voća, kandiranog voća, voćne paste i
likera.
Sladoledne kreme
Sladoledne kreme pravimo od slatkog vrhnja, šećera i jaja. Osnovnoj
smjesi možemo dodati voće,voćne kašice, kosane i mljevene pržene
orahe, lješnjake, bademe itd.
27
Tekuće kreme
Tekuće kreme ili umake pripremamo kao kuhane samo su rjeđe, zbog
čega se mogu prelijevati preko raznih deserta. Upotrebljavamo tople i
hladne tekuće kreme, a služe za prelijevanje toplih varenaca, nabujaka,
savitaka, raznih kolačića i peciva.
Bolji okus postižemo dodavanjem alkohola, ohlađenim kremama
dodajemo tučeno slatko vrhnje. . Preljevi mogu biti vinski, voćni,
čokoladni, od vanilije, od kave, sa dodacima mrvica…
Kreme kao samostalne slastice
Prave se na isti način kao i kreme za nadjeve. Poslužuju se istresene iz
raznih kalupa (oblika) ili u čašama. Kreme sa manje želatine
poslužujemo u čašama. U jednoj čaši možemo poslužiti više vrsta
krema.
Ako kreme sipamo u kalupe potrebno je dodati više želatine a kalupe
prije nego što uspemo kremu provući kroz hladnu vodu kako se krem a
ne bi zalijepila na stjenke kalupa.
Napunjeni kalupi se stave u hladnjak hladiti nekoliko sati. Neposredno
prije posluživanja, krema se istrese na tanjur i dekorira. U posljednje
vrijeme veliki je trend posluživanje raznih deserta u čašama (npr
cheesecake i sl.). tako pripremljene slastice dekoriraju se kandiranim i
sviježim voćem, nekim umacima i slično.
U samostalne kreme ubrajamo i parfe kremu kao i panacotu i
dubrovačku rožatu.
28
Biskvitni omleti
Omlet se priprema od laganih biskvitnih smjesa. Oblikuje se Oblicima
(šablonama) ili štrcanjem na namazane i pobrašnjene limove veličine 12-
16 cm. Peče se na 200/225°C te pri pečenju treba voditi računa da se ne
isuši. Omlet treba požutjeti odozgo.
Pečeni još vrući omleti pune se određenim nadjevima, preklope se,
pospu šećerom u prahu ili se otisne na površinu mreža vrućom
užarenom željeznom šipkom. Najčešće se pripremaju u jednom komadu
za dvije osobe.
Kako dekorirati
Ukrase treba stalno dorađivati i mijenjati. Dekoracija se mora slagati sa
sastavom, bojom i oblikom torte. Ukoliko pripremamo tortu za neku
prigodu tada je i dekoracija u skladu sa prigodom, tako da ćemo na
rođendansku staviti svijeće, ako je namijenjena nekom drugom slavlju
možemo napisati neku čestitku na nju. Čestitke možemo pisati
obojenom šećernom ocaklinom.
Kao dekoracija mogu poslužiti, prženi listići badema, grilaž, orasi,
lješnjaci, marcipan, karamela, svježe voće, čokoladne mrvice,
industrijske perlice.
29
ENGLESKI JEZIK
1. ODNOS PREMA SURADNICIMA I GOSTIMA
Restoran, kao ugostiteljski objekt u kojemu se pripremaju i poslužuju
dnevni obroci, mjesto je u kojem će uslugu zatražiti svi gosti hotela.
Stoga je jako važno da se osoblje restorana može nositi s mnogobrojnim
upitima I zahtjevima gostiju. Od prvog susreta pa do rastanka, osoblje u
restoranu treba se prema suradnicima I gostima odnositi uglađeno,
profesionalno I uslužno.
- prvi pristup prema gostima
- oslovljavanje gostiju i neposredna komunikacija
Prvi pristup prema gostima
U obraćanju gostima, kao I suradnicima, potrebno je slijediti pravila
engleskog jezika. Prilikom obraćanja ženskoj/muškoj osobi čije ime
nam nije poznato, koristimo izraze:
madam - ženska osoba
sir - muška osoba
npr. “Good morning, madam. How can I help you?”
“Very well, sir. I will see to it.”
30
Oslovljavanje gostiju i neposredna komunikacija
Prilikom obraćanja gostima čije ime nam je poznato, koristimo izraze:
Mr – ovo je titula koja se koristi ispred prezimena ili punog imena
muške osobe bez obzira na njegov bračni status.
Ms – ovo je titula koja se koristi ispred prezimena ili punog imena
ženske osobe bez obzira na njen bračni status.
Mrs – ovo je titula koja se koristi ispred prezimena ili punog imena
ženske osobe koja JE udana. Miss - ovo je titula koja se koristi ispred
prezimena ili punog imena ženske osobe koja NIJE udana.
Napomena: Spomenute titule pišu se velikim početnim slovom, a u
am.e. i s točkom!
npr. “Good morning, Mr and Mrs Bader.
Are you ready for your day trip?”
“Reservation has been made under the name of Miss. Julia Morell.”
31
2. ŽITARICE I ORAŠASTI PLODOVI ŽITARICE (cereals)
Mljevenjem pšenice, raži, ječma, zobi, kukuruza, riže, prosa, heljde i
pira dobiva se brašno, jedan od najvažnijih sastojaka ljudske prehrane i
glavni sastojak kruha od pradavnih vremena. Pšenično brašno gotovo se
može nazvati sinonimom za brašno kao takvo budući da je jedno od
glavnih prehrambenih sastojaka u svijetu i temelj pekarstva i
slastičarstva. Zbog toga je važno poznavati nazive na engleskom.
WHEAT-PŠENICA BARLEY-JEČAM
OAT-ZOB MILLET-PROSO
BUCKWHEAT-HELJDA RYE-RAŽ
BULGUR-VRSTA PŠENICE QUINOA...
CORN/MAIZE-KUKURUZ RICE-RIŽA SPELT-PIR
32
ORAŠASTI PLODOVI (nuts)
Sjeckani ili mljeveni, orašasti plodovi mogu se koristiti kao brašno ali i
kao dodatak raznim kremama.
ALMONDS-BADEMI MACADAMIA NUTS-
MAKADAMIJSKI ORAH
BRAZIL NUTS-BRAZILSKI ORAŠČIĆIPEANUTS-KIKIRIKI
CASHEW-INDIJSKI ORAŠČIĆI PINE NUTS-PINJOLI
CHESTNUTS-KESTENI PISTACHIOS
HAZELNUTS-LJEŠNJCI WALNUTS-ORASI
COCONUTS-KOKOS...
33
3. VRSTE TIJESTA
Nekoliko je vrsta tijesta:
1. BASIC BISCUIT DOUGH-BISKVITNO TIJESTO
- cakes, sponge biscuits
2. PUFF PASTRY-LISNATO TIJESTO
- croissants, Danish pastry
3. LEAVENED DOUGH-DIZANO TIJESTO
- scones, buns
4. SHORTCRUST PASTRY DOUGH/PIE DOUGH-PRHKO
TIJESTO
- apple pie, blueberry pie
5. PHYLLO DOUGH-VUČENO TIJESTO
- baklava, börek
6. POTATOE DOUGH-KRUMPIROVO TIJESTO
- gnocchi, dumplings
7. BATTER-LIJEVANO TIJESTO
- pancakes, crepes
34
4. KREME, GLAZURE I PRELJEVI
Osnovne vrste krema (CREAMS) su:
1. CUSTARD CREAM/CONFECTIONER’S CUSTARD-
SLASTIČARSKA KREMA od mlijeka I jaja
2. BAVARIAN CREAM-BAVARSKA KREMA
3. CHANTILLY CREAM
4. CHOCOLATE GANACHE-ČOKOLADNI GANAŠ
5. BUTTERCREAM-KREMA OD MASLACA
6. SWISS MERINGUE BUTTERCREAM-ŠVICARSKA
KREMA OD MASLACA I BJELANJKA
7. CHEESE CREAM-K REMA OD SIRA
35
GLAZES AND ICINGS
Osim GANACHE-a, BUTTERCREAM-a I CHEESE CREAM-a, koji
se mogu koristiti kao glazure i/ili preljevi, postoje još i:
1. CHOCOLATE GLAZE-ČOKOLADNA GLAZURA
2. ROYAL ICING-KRALJEVSKA GLAZURA
3. WHIPPED CREAM –ŠLAG
5. VOĆE I VOĆNE SALATE
Osim što se dodaje raznim kolačima, voće se poslužuje i kao samostalan
desert, sjeckan u obliku voćne salate ili cjelovit.
Fruit: 15
apples, pears, bananas, grapes, star fruits, apricots(marelice),
peaches, blueberries(borovnice), strawberries, blackberries, raspberry,
papaya, kiwi, guava, grapefruit, avocado, watermelon, cantaloupes,
pomegranate (šipak), prune (suha šljiva)…
15
lista s vokabularom nalazi se u udžbenicima “English for the Catering Industry 1 I 2”
36
6. VRSTE SLADOLEDA
Više je vrsta sladoleda s obzirom na sastojke i način pripreme:
1. HARD ICE CREAM-KLASIČNI SLADOLED od mlijeka, šlaga,
šećera i često (ali ne i uvijek) jaja.
- Philadelphia style ice cream/American ice cream (bez jaja)
- French style ice cream (uvijek sa jajima)
- no-churn style ice cream (ne mućkani)
- frozen custard (sa jajima; mućkani)
2. SOFT ICE CREAM-MEKI SLADOLED/“TOČENI“ SLADOLED
3. GELATO-talijanski sladoled često bez jaja te sa više mlijeka nego
šlaga
4. SHERBET-voćni sladoled sa jako malo šlaga ili mlijekaNON-
DAIRY ICE CREAM sladoled je bez mlijeka i mliječnih
proizvoda
- Sorbet (voćni sladoled bez mlijeka I mliječnih proizvoda
- Frozen yogurt (tehnički nije sladoled nego jogurt, mućkan I
poslužen kao sladoled) Bilo koja vrsta sladoleda može biti s
dodatkom bilo kojeg voća ili orašastih plodova.
7. OPREMA SLASTIČARSKE RADIONICE16
16 https://www.pastrychef.com/Bakery-Smallwares_c_39.html
37
Da bi proizvodnja u slastičarskoj radionici nesmetano tekla potrebno ju
je opremiti uređajima i pomagalima.
BAKERY APPLIANCES (slastičarski uređaji)
-BAKERY OVENS (pećnice): bacery combi ovens, convection ovens,
countertop electric ovens...
-BAKERY REFRIGERATORS (rashladne vitrine ihladnjaci):
bakery reach-in refrigerators, roll-in refrigerators and walk-in coolers
-MIXERS (mikseri): continuous mixers, diving arm, double spiral,
fork, horizontal, spiral...
8. SLASTIČARSKI SITNI INVENTAR17
U slastičarski sitni inventar spadaju:
-rolling pins (valjci za tijesto)
-mixing bowls (zdjele za miješanje)
-scales (vaga)
-kneading board (daska za mijesenje tijesta)
-cookie cutters, presses, rosette makers (rezači za tijesto)
17 https://www.pastrychef.com/Bakery-Smallwares_c_39.html
38
-baking sheets, pans and muffin tins (podloge za pečenje)
-measuring cups and spooons (šalice i žlice za mjerenje)
-spatulas, wooden spoons, whisks and pastry brushes(špatule, drvene
žlice, pjenjače i slastičarski kistovi)
-baking molds, rings and pans (kalupi, prstenje i podloge za pečenje)
-cake decorati ng tools (alati za dekoraciju)
39
KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE I PROFESIONALNO PONAŠANJE U
HOTELIJERSTVU
1. OSNOVE KOMUNICIRANJA Što je komunikacija?
Dobra komunikacija je od presudne važnosti za grupnu ili
organizacijsku djelotvornost, dok je loša komunikacija najčešće izvor
ljudskih sukoba. Nedostatak uspješne komunikacije je jedna od najvećih
prepreka uspješnosti kako pojedinca tako i cijelog tima. Komunikacijom
prenosimo informacije ali isto tako pokazujemo i osjećaje, utječemo na
druge i potičemo ih na neko ponašanje, stječemo znanje i produbljujemo
odnose s ljudima.
Komunikacija uključuje prijenos i razumijevanje značenja između
pošiljatelja i primatelja poruke. Pri tome se razlikuje nekoliko
komponenata:
Pošiljatelj → (samootkrivanje) → poruka → (apel) → primatelj
← povratna informacija← Dakle, psihološki model
komunikacije čine 4 elementa: Pošiljatelj - osoba koja upućuje poruku.
Poruka – sustav simbola koji prenose neko značenje.
Primatelj – osoba kojoj je poruka namijenjena.
40
Povratna informacija – služi za provjeru koliko su se pošiljatelj i
primatelj poruke dobro razumjeli.
Ovaj model zamislite kroz razgovor s gostom: kuhar / slastičar -
primatelj poruke, gost – pošiljatelj poruke (ove uloge se stalno
izmjenjuju tijekom komunikacije), poruka – sadržaj ponude, usluga koju
gost traži …, povratna informacija - je li dobivena poruka potakla gosta
na ponašanje, zadovoljstvo gosta.
Razgovor nije samo sadržaj koji izgovaramo već i odnos prema tom
sadržaju i prema osobi s kojom razgovaramo.
Razgovor uključuje nekoliko razina:
Verbalna razina (riječi) – poslovna
komunikacija zahtijeva jasne,
razumljive, nedvosmislene riječi.
Rječnik prilagoditi sugovorniku.
Sadržajna razina (izgovorena poruka) – odnosi se na konkretan
sadržaj poruke, temu o kojoj se komunicira. U poslovnom
komuniciranju treba biti kratak i ja san. Ako primatelj ne razumije
poruku, postavljanjem pitanja treba riješiti nejasnoće.
Osobna razina (samootkrivanje vlastite ličnosti) – poruka otkriva
primatelju karakteristike pošiljatelja poruke. Ove razine najčešće nismo
svjesni, dobro je biti prirodan i spontan, a ne pokušavati lagati,
prikrivati emocije, neznanje isl.
Odnosna razina (stav prema poruci i sugovorniku) – načinom kako
komuniciramo sa sugovornikom prenosimo i svoja stajališta prema
poruci i osobi s kojom komuniciramo.
41
Neverbalna razina (prateće ponašanje) – odnosi se na držanje tijela,
izraz lica, ton glasa, pokrete. Može dati dodatnu vrijednost ili oslabiti
sadržaj poruke.
Da bi razgovor bio uspješan, sve se razine poslane i primljene poruke
moraju podudarati. Razlikujemo nekoliko vrsta poruka kojima
komuniciramo.
Ja – poruke – služe izražavanju vlastitih opažanja, emocija, sjećanja,
želja, interesa, stavova… Npr. Kuhar / Slastičar gostu, situacija
prigovora gosta: „Molim Vas da ne povisujete ton na mene, to me
vrijeđa. Na taj način nećemo riješiti problem, molio bih Vas da mi
ponovo, polako kažete svoje primjedbu.“ Ovakve poruke olakšavaju
razgovor.
Ja poruke su osnova uspješne komunikacije. Vrlo su važne u
situacijama nesporazuma, konfliktnim situacijama, stoga je ih je važno
primjenjivati u komunikaciji s gostom18.
Ti – poruke – koriste se pri vrijeđanju, predbacivanju, napadanju,
osuđivanju, kažnjavanju ... Potiču potrebu za obranom ili napadom.
Npr. kuhar / slastičar gostu, situacija prigovora gosta:
„Vi ste drski kada povisujete ton na mene, tako ne možete razgovarati
sa mnom …“
Mi - poruke – jačaju vlastitu poziciju ili prikrivaju vlastito mišljenje i
vlastite želje. Njima smanjujemo vlastitu odgovornost.
18
Močiljanin m.: Poslovna psihologija s komunikacijom, Školska knjiga, Zagreb, 2007.
42
Bezlične poruke (trebalo bi ...) – omogućuju potpuno isključivanje sebe
i vlastite odgovornosti za sadržaje koje prenosimo. Onemogućavaju
uspješan razgovor.
Usporedba Ja i Ti poruka:
─ Ja poruke izazivaju želju za suradnjom, Ti poruke izazivaju otpor i
obranu sugovornika (gosta).
─ Ja poruke će se doživjeti kao poziv na zajedničko rješavanje
problema, Ti poruke primatelj doživljava kao napad na sebe.
─ Ja poruke ističu osjećaje govornika, ti poruke ističu pogrešku
sugovornika. Ja poruke se sastoje iz tri djela:
─ opisa ponašanja koje nam smeta bez osuđivanja
─ izražavanja svojih osjećaja
─ pojašnjavanja konkretnih i stvarnih posljedica opisanog ponašanja
Glavni razlog uspjeha Ja poruka je u tome što takva poruka opisuje kako
ponašanje druge osobe utječe na pošiljatelja poruke. Ljudi su spremniji
promijeniti svoje ponašanje ako im se pokaže da ugrožavaju nečije
potrebe. Zbog toga su najuvjerljivije konkretne, stvarne, opipljive
posljedice koje na nas ima nečije ponašanje.
43
2. VRSTE KOMUNICIRANJA
Dvosmjerna Jednosmjerna
Kada dolazi do interakcije između
osobe koja šalje i koja prima poruku.
Kada nema povratne informacije od
primatelja k pošiljatelju poruke, npr.
stručna literatura, naredba …
Usmena Pismena
Ova komunikacija je glavno sredstvo
prijenosa poruka. Oblici su: govor,
rasprava. Prednosti su brzina i povratna
informacija koja omogućuje brzo
primjećivanje i ispravljanje
eventualnih nesuglasica.
Uključuje ponude, ankete, elektroničku
poštu, oglase, svako sredstvo kojim se
prenose riječi odnosno simboli.
Opipljiva je i provjerljiva, može se
pohraniti na neograničeno vrijeme.
Obično je dobro promišljena, logična i
jasna, nedostatak je što je vremenski
zahtjevna i nema povratne
informacije.
Verbalna Neverbalna
Komunikacija riječima.
Istraživanja su pokazala da samo 7%
značenja prenosimo riječima, 38%
različitim kvalitetama glasa (dubinom,
brzinom
izgovaranja, jačinom), a 55% značenja
prenosimo neverbalno.
Pamti se 10% onoga što se govori,
40% kako se govori, a 50% se odnosi
na dojam koji ostavlja govornik.
Komunikacija bez riječi. Nekada se
komuniciralo crtežima (pećinski ljudi),
jezik znakova (gluhonijemi), dimni
znakovi (Indijanci), zvižduci
(izviđači)... Neverbalna komunikacija
uključuje:
* ponašanje tijela (držanje, pokrete…)
* mimiku (pokreti lica)
* očni i tjelesni kontakt
* geste (pokreti ruku)
* odijevanje
* prostorno i vremensko ponašanje
Ova komunikacija služi za izražavanje
stavova i emocija, očekivanja, njome
možemo potvrditi ili poništiti rečeno i
utjecati na druge ljude.
Tajna uspješnosti komuniciranja je u
usklađivanju verbalne i neverbalne
komunikacije.
44
3. PREPREKE DJELOTVORNOJ KOMUNIKACIJI
Jeste li se ponekad zapitali koje su najčešće prepreke uspješnoj
komunikaciji gostom, kolegom, nadređenim? Neke od prepreka
djelotvornoj komunikaciji u hotelijerstvu nastaju na razini pojedinca, a
do nekih dolazi zbog organizacijske strukture.
Slijede prepreke na razini pojedinca:
Referentni okvir
Različiti ljudi različito tumače značenje i važnost poruke ovisno o
prethodnom iskustvu. Dakle, djelatnik s više iskustva može lakše
predvidjeti neke situacije i pokušati prevenirati eventualne nesporazume
na relaciji djelatnik – gost.
Selektivno slušanje
Čujemo samo one informacije koje su u skladu s našim uvjerenjima i
stavovima. Ne slušamo gosta već smo usmjereni samo na ono što mi
mislimo da je pravilno ponašanje.
Vrijednosne procjene
Naš stav prema pošiljatelju utječe na shvaćanje poruke, ako imamo
negativan stav prema osobi koja šalje poruku vjerojatno je nećemo
shvatiti dovoljno ozbiljno kao kad nam poruku šalje osoba o kojoj
imamo pozitivno mišljenje.
Npr. ako goste iz Njemačke doživljavamo ljubaznima i pristojnima,
drugačije ćemo doživjeti njihovu kritiku na naš rad, za razliku od npr.
Indijaca za koje smatramo da su zahtjevni gosti.
45
Emocije i osobine ličnosti
Emocije iskrivljuju realnost i smanjuju objektivnost procjene pojedinih
poruka. Npr. ako smo se uzrujali nećemo moći objektivno sagledati
situaciju u kojoj smo se našli.
Prebrzo zaključivanje
Čim čuje početak priče, primatelj zna kako će završiti pa se i ne trudi
više slušati. Npr. gost je zahtjevan i previše traži, djelatnik se na trenutke
„isključi“ i sam donosi zaključak što gost zaista želi.
Spolne razlike
Muškarci i žene se razlikuju u načinima komuniciranja. Npr. muškarci
su izravniji, žene se češće osmjehuju i vode više računa o drugima.
Kulturalne razlike
Za svakog uspješnog poslovnog čovjeka važno je upoznati običaje i
ponašanja ljudi drugih kultura. Npr. u Indiji, Grčkoj i Bugarskoj
kimanje glavom znači „ne“, a odmahivanje „da“, Japanci kad
razgovaraju gledaju osobu u vrat jer gledanje u oči smatraju
nepristojnim ponašanjem koji znači prkos i izazivanje.
Na razini same organizacije (hotela) moguće je da dođe do slijedećih
prepreka:
─ Poruka nikada ne stigne tamo gdje je poslana ili stigne u
dijelovima, zbog prepreka u komunikacijskoj vezi
─ Poruku izmijeni pošiljatelj ili osoba koja prenosi poruku
─ Poruku izmijeni primatelj
46
4. DJELOTVORNO KOMUNICIRANJE S GOSTIMA
4.1. Priprema za rad
Kao i kod ostalih profesija, tako i kod djelatnika u ugostiteljstvu
neophodna je dobra priprema za uspješan rad. Razlikujemo tri vrste
priprema:
Fizička priprema – uključuje brigu o zdravlju (pravilna
prehrana, dovoljno sna, izbjegavanje alkohola, nikotina,
...), o tjelesnoj kondiciji (rekreacija, šport, duboko
disanje ...), te o osobnoj higijeni i izgledu.
Psihička priprema – odnosi se na razvoj
samopouzdanja u poslu i realne procjene vlastitih mogućnosti. Svrha je
svjesno utjecanje na svoje ponašanje koje će u ophođenju s gostom
ostaviti dojam gostoljubivosti, uslužnosti, profesionalnosti. Ova
priprema uključuje iskreni razgovor sa samim sobom. Možemo ju
promatrati kroz tri faze:
Dijagnoza postojećeg stanja („Kakav sam?“)
Jeste li se ikada zapitali:
Koje je moje uobičajeno raspoloženje?
Koliko se često nasmiješim kolegama, gostima…?
Jesam li opterećen brigama, strahovima?
Koliko sam strpljiv, tolerantan u kontaktu s gostima?
Znam li kako ću gostu pomoći na najjednostavniji način, poštujući
njegove potrebe?
47
Odgovori na ova pitanja će vam pomoći da postanete svjesniji sebe,
svog načina ponašanja i doživljavanja. Ako nismo onakvi kakvi bi
željeli biti to možemo promijeniti.
Predočavanje željenog stanja / Definiranje ciljeva („Kakav bih
želio biti?“)
Napišite ciljeve na papir, u ostvarenju krenite od lakših prema težima,
postaviti realne, vama izvedive ciljeve, neka su pozitivno izrečeni,
vremenski određeni, vrlo jasni i mjerljivi.
Ostvarivanje željenog stanja
U ovoj fazi djelujete na svoje ponašanje. Pokušajte razviti optimističan
pristup, kontrolirati svoje emocije, koristiti pozitivan samogovor, vodite
računa o držanju svoga tijela, vodite računa o načinima kako
komunicirate, suočavate se s problemima ... Najvažniji činitelj uspjeha
je ono što mislimo o sebi. 34
Psihička priprema je trajni rad na razvoju samog sebe.
Profesionalna priprema – uključuje pripremu sredstava za rad,
informiranje o strukturi ponude, promjenama, stalno stručno
usavršavanje, razvijanje i održavanje dobrih međuljudskih odnosa. 19
4.2. Uspostavljanje kontakta s gostom
19
Šulak F., Petz B.: Poslovna psihologija, Školska knjiga, Zagreb, 1996.
48
Prvi se dojam stvara u prvih nekoliko sekundi susreta s nepoznatom
osobom, naziva se halo- efekt. Na osnovu njega određujemo i svoje
buduće ponašanje prema nepoznatoj osobi. Doživljaj gosta o
ugostiteljskom djelatniku utječe na njegovo ponašanje prema njemu i
obrnuto. Prvi dojam se teško mijenja jer je kasnije opažanje osobe
uvjetovano stvorenim prvim dojmom. Na stvaranje prvog dojma utječu
sljedeći činitelji:
Izgled – higijena, urednost, odjeća. Izgled zaposlenika govori o
položaju u hijerarhiji organizacije, o stavu prema poslu i prema gostu, o
poštovanju i samopoštovanju.
Držanje tijela – uspravno držanje, ravna leđa, uspravna glava.
Udaljenost pri komuniciranju određena je kulturom gosta (ne prilaziti
preblizu gostu ili stati predaleko, usmjeriti tijelo prema osobi s kojom se
komunicira)
Kontakt očima – prilikom razgovora osobu ¾ vremena gledati u oči,
izbjegavanje pogleda, gledanje u stranu, trljanje oka ostavljaju dojam
neiskrenosti. Predugo gledanje u oči može značiti izražavanje nadmoći i
izazov.
Izraz lica - osmijeh izaziva ugodnu atmosferu, ozbiljan izraz ostavlja
dojam nadmoći. Izraz lica pokazuje stav prema poslu i gostu. Posao u
ugostiteljstvu je sličan kazalištu: zaposlenici trebaju biti uvijek dobre
volje, vedri, raspoloženi, nasmiješeni, na usluzi. Gosta ne zanimaju
privatni problemi zaposlenika, žalosti, ljutnje ili slično.
49
Komuniciranje – goste oslovljavati prezimenom i titulom ako je imaju,
ugodan glas, razgovijetno govoriti, dovoljno glasno i brzo, ne govoriti
previše. Afirmativno komunicirati s gostom jer takav govor iskazuje
poštovanje prema gostu i namjeru da se gostu ugodi.
Npr. „Što mogu učiniti za Vas?“, „Bilo mi je zadovoljstvo!“, „ Oprostite
što ste čekali, hvala na strpljenju!“, „Hvala što
ste nam to rekli!“, „Da, učinit ću sve što je
u mojoj moći!“… Pozitivne misli
izazivaju pozitivne osjećaje,
pozitivno ponašanje, pozitivne
rezultate, a formuliraju se
pozitivnim načinom govora.
4.3. Utvrđivanje želja gosta i prezentacija ponude
Razgovarati s gostom znači pitati ga, slušati, opažati i govoriti. Prilikom
utvrđivanja želja gosta razlikujemo nekoliko vrsta pitanja koja se
postavljaju gostu ovisno o situaciji.
Informativna – njima se nastoji prikupiti što više informacija o
potrebama gosta, željama, sklonostima. To su pitanja otvorenog tipa
koja prva postavljamo: kako, gdje, kada, što?
50
Sugestivna – pitanje kojim gostu sugeriramo ili preporučujemo nešto
ako nam se čini da je nesiguran. „ Vi ste vjerojatno zainteresirani za
specijalitete našeg kraja“?
Alternativna – pitanja koristimo kada pretpostavljamo da gost neće
prihvatiti ponuđeno pa mu ovakvim pitanjem izlažemo širu ponudu i
olakšamo odabir, nudeći mu više mogućnosti Npr.
„Želite li čokoladni kolač, voćni kolač ili sladoled?“
Kontrolna – služe za provjeru jesmo li dobro shvatili gosta. To su
pitanja zatvorenog tipa koja od gosta provociraju odgovor da ili ne. Npr.
„Rekli ste da želite …?“
Prilikom razgovora treba voditi računa i o svom neverbalnom
ponašanju.
Ugostiteljski djelatnik treba biti osobito oprezan kada reagira na
prigovore goste:
pažljivo i bez prekidanja saslušati prigovor
ispričati se i nastojati što prije ispraviti propust
pri procjeni opravdanosti pritužbe treba se staviti u poziciju gosta
ne opravdavati se gostu jer njega najčešće ne zanima zašto je
došlo do propusta
svaku kritiku doživljavati kao poticaj za učenje, a ne kao napad na
sebe
ne upuštati se u raspravu s gostom, osobito ako je ljut
51
izbjegavati sukob, kontrola vlastitih emocija
prema potrebi pozvati voditelja
ukoliko je prigovor rezultat ustaljene neodgovarajuće procedure
ili nekog stalnog nedostatka, treba poduzeti korake da se
nedostatak ukloni
ukoliko gost iznosi svoj prigovor pismenim putem, obvezno je
gostu odgovoriti isto pismenim putem i izvijestiti ga o
učinjenom20
4.4. Završetak komunikacije s gostom
Gosta na kraju treba srdačno ispratiti, ispričati se za sve propuste i
pozvati ga da dođe ponovo. Način kako završimo komunikaciju i
ispratimo gosta utječe na stvaranje posljednjeg dojma koji se najviše
pamti. Zadovoljan gost se smiješi, spremniji je na razgovor, upućuje
komplimente i dolazi ponovo. Samo zadovoljan gost je onaj koji se
vraća!
20
Močiljanin M.: Poslovna psihologija s komunikacijom, Školska knjiga, Zagreb, 2007.
52
53
PODUZETNIŠTVO
1. Poduzetništvo i poduzetnik
U današnje vrijeme kada se govori o privredi, proizvodnji, uvozu,
izvozu, trgovinskoj bilanci i slično često se ističe pojam poduzetništva
ili pojam poduzetnik. Jedan od razloga za to je što danas postoji gotovo
konsenzus o značaju poduzetništva za gospodarstvo u cjelini a time i za
sve aspekte funkcioniranja države. Ono što se najviše ističe je da
činjenica da je tu riječ o djelovanjima koja su motivirana ostvarivanjem
profita kroz dinamične i
inovativne procese koji u sebi
nose dozu rizika i neizvjesnosti
što utječe na promišljanje i
donošenje odluka o korištenju resursa o čemu, u konačnici, ovisi i
ostvareni rezultat.
1.1. Definicija pojma poduzetništva i poduzetnik
Postoji veoma veliki broj definiranja pojma poduzetništva. Jedan od
naših poznatih teoretičara Nikola Kuvačić 21 za poduzetništvo kaže da je
„u užem smislu sposobnost pokretanja, vođenja i razvijanja poslovnog
pothvata, s dostatnim kapitalom, a koji je povezan s većom ili manjom
neizvjesnošću i rizikom“. 21
Kuvačić N.; Poduzetnička biblija, Beretin, Split, 2005.
54
S druge strane Peter Drucker22 ističe razliku u pogledu na poduzetništvo
između anglosaksonskog i germanskog gledišta ističući da se u
anglosaksonskom svijetu poduzetništvo identificira s novim, malim
poduzećem a u germanskom s moći i vlasništvom. U stvari,
poduzetništvo nije ni jedno ni drugo - ono predstavlja praksu koja je
utemeljena na znanju kao sredstvu postizanja ciljeva pomoću promjena.
Uz poduzetništvo potrebno je definirati (objasniti) tko je poduzetnik.
Najčešće se poduzetnikom smatra osoba koja je vlasnik poduzeća, osoba
koja upravlja resursima (ljudskim, materijalnim, financijskim,
informacijskim) i pri tome preuzima rizik a sve sa ciljem da bi ostvario
dobit. Prilikom definiranja bitno je razlikovati pojmove poduzetnik i
menadžer. Poduzetnik je uvijek vlasnik poduzeća, a ako obavlja poslove
i vođenja vlastitog poduzeća tada je on ujedno i poduzetnik i menadžer,
dok menadžer je uvijek samo osoba koja vodi posao i nikada nije
vlasnik.
22
Drucker P.; Najvažnije o menadžmentu, M.E.P. CONSULT d.o.o., ZAGREB, 2005.
55
2. Funkcije poduzetništva
Kao što postoji veliki broj definicija poduzetništva između kojih se ne
može napraviti podjela na točne i netočne, tako imamo i veći broj teorija
o tome što se ubraja u funkcije poduzetništva. Tako neki autori tu
ubrajaju npr. stvaranje konkurentske prednosti, sustave upravljanja
troškovima, izgradnju organizacijske
strukt ure, poduzetnik kao vođa i slično
kao Irma Dračić 23 u dok drugi,
najvažnije funkcije ubrajaju:
─ Stratešku funkciju koja ima za cilj definiranje strategije razvoja
poduzeća što poduzetnik može provesti samostalno ili u suradnji sa
menadžmentom (ukoliko postoji).
─ Planska funkcija koja treba izgraditi i donijeti strateški poslovni
plan razvoja poduzeća. Problem koji se može javiti na početku
(naročito kod malih poduzeća) je stihijski ulazak u posao bez
jasno definirane vizije. Da bi se to izbjeglo planiranje mora dati
odgovore na slijedeća pitanja:
Koji će se proizvod ili usluga proizvoditi?
Na kojem tržištu će se nastupiti ?
Koji će se posao pokrenuti?
Kako će se posao voditi?
Koji će se posao financirati?
23
Dračić I.: Poslovanje poduzeća i poduzetničko okruženje, HZZ, Varaždin, 2012.
56
─ Organizacijska funkcija koja upravlja (organizira) udruživanje
ljudi koje ima za cilj da se odgovarajućim sredstvima uz
minimum napora ispune određeni zadaci. Dobra organizacija
omogućava optimalno korištenje svih resursa, uspješno odvijanje
poslovnog procesa, ne trošenje vremena na nepotrebne poslove
što omogućava izbjegavanje neučinkovitošću.
─ Upravljačka funkcija ima zadatak utjecati na zaposlenike kako
bi oni najučinkovitije obavili zadatke što će, u konačnici,
rezultirati postizanjem cilja. Kod učinkovitog vodstva vođa
postavlja ciljeve, određuje prioritete, utvrđuje i održava standarde
ali i čini kompromise kada to zahtijeva situacija.
─ Kontrolna funkcija ima zadatak usporedbe planiranih i
ostvarenih rezultata poslovnog procesa i na taj način ukazati na
pozitivna i negativna odstupanja od planiranoga. Ova funkcija je
vrlo bitna za učinkovitost i djelotvornost poslovanja poduzeća.
57
3. Poduzetnički projekt
Poduzetnički projekt predstavlja korak koji slijedi nakon detaljne
analize i donošenja odluke o pokretanju posla. Odluka o načinu ulaska u
poduzetnički projekt može imati dalekosežne posljedice za njegovu
budućnost tj. za njegovu uspješnost i zbog toga se treba pažljivo i
studiozno pristupiti koracima koji slijede.
3.1. Moguće strategije ulaska
Kod ulaska u poduzetnički projekt jedna od najvažnijih stvari je donijeti
odluku o načinu ulaska. Pri tome razlikujemo tri osnovna načina:
─ Strategija ulaska pokretanjem novog poduzeća
─ Strategija ulaska kupnjom vlastitog poduzeća
─ Strategija ulaska kupnjom franšize
Svaki od ovih načina ima svoje prednosti i mane koje se trebaju
sagledati i donijeti odluku koja će biti najbolja za poduzetnika. Jedna od
preporuka je i korištenje usluga konzultantskih poduzeća koja su
specijalizirana za ulaganja i na osnovu toga donošenje odluke o načinu
ulaska.
58
4. Izrada poslovnog plana
Poslovni plan je temeljni dokument djelovanja poduzeća i projekcija
njegovog položaja u budućnosti. Zbog toga plan mora biti realan a ne
„skup želja“ jer se u protivnom može očekivati negativan poslovni
rezultat pa čak i propast. Poslovni plan treba:
─ Poslužiti u analizi sadašnjeg poslovanja poduzeća (ako nije riječ o
novom poduzeću)
─ Pomoći da se na temelju te analize napravi poslovni plan
─ Otkriti kako se na temelju realnih pretpostavki i iskustva rade
financijski planovi
─ Pomoći da se naprave svi potrebni proračuni poduzeća
─ Pomoći da se odrede iznos i vrsta kapitala koji najviše odgovara
poduzeću
─ Dati zajmodavcima (ulagačima) sve potrebne podatke pomoću
kojih će moći brzo donijeti pozitivnu odluku. 24
Kod izrade poslovnih planova potrebno se držati nekoliko jednostavnih
pravila: veličina poslovnog plana treba biti između 15 i 35 stranica, jezik
pisanja treba biti poslovni uz korištenje poslovne terminologije i
poslovni plan se treba odnositi na period od 3 do 5 godina. 25
24
Šipić N., Najdanović Z.; Osnove poduzetništva, Visoka poslovna škola Zagreb, Zagreb, 2012. 25
Srednjoročno planiranje op.autora
59
RAZLIKA IZMEĐU PODUZETNIKA I MENADŽERA
Osnova za usporedbu
Poduzetnik Menadžer
Značenje Osoba koja stvara poduzeće, poduzimajući financijski rizik kako bi ostvarila dobit.
Upravitelj koji preuzima odgovornost za kontrolu i upravljanje organizacijom.
Fokus Pokretanje poslovanja Tekuće operacije
Primarna motivacija
dostignuće vlast
Pristup zadatku neformalan formalan
Status Vlasnik Zaposlenik
Nagrada Profit Plaća
Odlučivanje intuitivan kalkulativan
Pokretačka snaga
Kreativnost i inovativnost Očuvanje statusa quo
Orijentacija na rizik
Čovjek koji riskira Nesklon riziku
60
4.1. Osnovne komponente poslovnog plana
Kada se govori o osnovnim sastavnicama poslovnog plana može se
napomenuti da u literaturi ne postoji točno određena metodologija
njegove izrade kao i da se načini njegove izrade mogu razlikovati od
poduzetnika do poduzetnika. Ipak se smatra da tijek rada se koncipira
tako da se prvo predstavi investitor (poduzetnik) ili poduzeće ukoliko
već djeluje, zatim se analizira tržište i konkurencija nakon čega slijedi
iznošenje plana prodaje i plana marketinga, te preko organizacije i
financijske projekcije plan završava
zaključkom nakon analize rizika. Na
početku se nalazi sažetak (piše se tek
nakon završetka rada na cjelokupnom
poslovnom planu) koji ima zadatak da
čitatelja (poslovnog partnera) uvjeri u
ozbiljnost i isplativost poduhvata.
Nakon sažetka navode se ostale
komponente:
- Opis poduzeća (ako djeluje) sa svim osnovnim informacijama od
adrese, djelatnosti, odgovornih osoba, vlasništvu i osnovnih
informacija o poduzetniku. Nakon toga se ističu dugoročni ciljevi tj.
koja je misija poduzeća.
61
- Analiza tržišta i konkurencije je važna da bi se sagledao tržni
potencijal za poduzetnika. Zbog toga treba napraviti dobru analizu koja
će sadržavati i sveobuhvatnu analizu konkurencije i njihovog načina
rada. Cilj je određivanje ciljanog tržišta sa njegovim demografskim,
geografskim, financijskim i ostalim karakteristikama te koji konkurenti
imaju najveći udio (utjecaj) na njega i na osnovu čega.
- Plan prodaje i marketinga ima za cilj pronalazak načina na koji će se
način uvjeriti potencijalni kupci da kupe proizvod (uslugu) od
poduzeća a ne od konkurencije. Ovdje je potrebno dati odgovore na
nekoliko važnih pitanja vezana za izbor načina promocije, na koji će se
način nuditi proizvodi ili usluge, koliki će biti budžet, koju poruku
odaslati potencijalnom klijentu.
- Razvoj proizvoda je dio poslovnog plana koji se odnosi na tehnička
pitanja od odabira lokacije, opreme, procesa rada, dobavljača i zaliha,
istraživanja i razvoja sve do financijske kontrole.
- Menadžment i organizacija je u najužoj vezi sa vlasničkom strukturom
i možemo razlikovati dvoje situacije:
Vlasnik je ujedno i poduzetnik
Vlasnik je unajmio menadžment za vođenje poslovanja
62
Terminski plan definira ciljeve, prioritete, ključne događaje i plan
odustajanja – to znači da se ne dozvoljava stihijsko djelovanje ukoliko
se događaji ne odvijaju na način kako je to zamišljeno od strane
poduzetnika već se trebaju isplanirati alternativni pravci djelovanja koji
će pomoći ostvarivanju krajnjeg cilja.
- Troškovi i financijske projekcije – poznato je da se troškovi najčešće
dijele na fiksne ili konstantne troškove koji se pojavljuju bez obzira na
stupanj zaposlenosti kapaciteta i na varijabilne troškove koji su
direktno vezani za proizvodnju određenog proizvoda ili usluge i
shodno tome rastu ili opadaju sa promjenom stupnja zaposlenosti
kapaciteta. Poduzetnik kada ima sve prikupljene elemente počinje
raditi financijsku projekciju koja u prvim godinama poslovanja može
biti negativna kao posljedica visokih ulaganja i nižih rezultata
-
- .
To je uobičajena pojava kod poduzetničkih poduhvata ali se treba imati
na umu da je atraktivniji onaj plan u kojemu se u kraćem vremenskom
periodu dolazi do pozitivne nule.
Međutim to ne znači da se mogu prenapuhavati prihodi jer bi se na naj
način mogli zamagliti stvarni financijski tokovi i ugroziti projekt.
63
Također i analiza rizika koja se provodi treba biti što realnija bez
obzira na rezultate koje pokazuje jer umanjenje rizika također će
stvoriti osjećaj lažne sigurnosti i profitabilnosti ulaganja uz negativno
ozračje ukoliko dođe do pojave problema koji su svjesno ignorirani.
Dodaci poslovnom planu su sastavni dio kao i kod svakog plana i u
kojima se nalaze kopije ugovora, životopisi, detaljna objašnjenja
pojedinih stavki analiza, financijska izvješća i slično.
Potrebno je istaknuti i važnost prezentacije poslovnog plana. Kod
prezentacije je veoma važno da ona bude bez pretjerivanja, realistična,
jasna, jezgrovita, da odiše entuzijazmom, bez pretjerivanja sa tablicama,
grafikonima, izračunima. Potrebno se držati srži a to je prikazati da
poduzetnički poduhvat ima budućnost te da se isplati uložiti u njega.
Na kraju, izrada poslovnog plana traži vrijeme i novac ali se to ulaganje
višestruko vraća. On pomaže poduzetniku u jasnom sagledavanju
poslovne prilike, pronalasku izvora financiranja ili privlačenju
potencijalnih partnera te što je poslovni plan bolje razrađen izvjesniji je
i očekivani uspjeh poduzetničkog poduhvata.
64
ZAŠTITA NA RADU
Zaštita na radu predstavlja univerzalni postupak koji nije ograničen
samo na pojedine djelatnosti već se javlja kod organizacije svih poslova
i radova – jedina iznimka su poslovi vatrogasaca, policije te vojske.
Zaštita na radu je usmjerena na sprječavanje rizika, na osposobljavanje
radnika, savjetovanje radnika, njihovih predstavnika i poslodavaca te
zaštita najranjivijih skupina osoba na radu.
Pravila zaštite na radu mogu se podijeliti u dvije kategorije:
- Osnovna koja sadržavaju zahtjeve kojima moraju udovoljavati sredstva
za rad, a tu ubrajamo: 26
─ Zaštitu od mehaničkih opasnosti
─ Zaštitu od udara električne energije
─ Sprječavanje nastanka požara i eksplozije
─ Osiguravanje građevine, radne površine,
radnog prostora, potrebnih putova za
prolaz, prijelaz i evakuaciju
─ Osiguranje čistoće, propisane rasvjete,
temperature i vlažnosti zraka
─ Zaštitu od buke, vibracija, štetnog
djelovanja, zračenja i prekomjernih napora
26
http://www.scri.uniri.hr/files/dokumenti_scri/Sigurnost_na_radu_Ugostiteljstvo_2017.pdf
65
- Druga grupa su posebna pravila zaštite na radu koja se odnose na prava
i obveze u svezi:
─ doba, spola, stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja
i ostale sposobnosti koje radnici moraju posjedovati da bi mogli
obavljati poslove sa posebnim uvjetima rada.
─ Organizacijom radnog vremena i korištenja odmora
─ Uputama o načinima obavljanja poslova, postupcima s
ozlijeđenim ili oboljelim radnicima do trenutka pružanja prve
pomoći.
Grupa osnovnih pravila zaštite na radu uvijek imaju prednost u odnosu
na posebnu grupu pravila.
Kod zaštite na radu posebno mjesto zauzima briga oko osobnih zaštitnih
sredstava. Najčešće se tu radi o odjeći i obući koja je osmišljena i
dizajnirana da omogući radniku obavljanje
postavljenih zadataka uz najveći mogući
komoditet i najveću moguću zaštitu.
Pored toga odjeća radnika u
ugostiteljstvu je regulirana i drugim
propisima koji definiraju kakva mora biti odjeća
koju će nositi osobe koje dolaze u neposredan dodir sa namirnica i ona
se ne smije nositi izvan radnog mjesta.
66
U proizvodnji namirnica (i obroka) najčešće je riječ o
hlačama/suknjama, košuljama, kapama, kutama, pregačama – sve u
bijeloj boji. U ugostiteljstvu je odjeća razlikuje ovisno o radnom mjestu
– da li je riječ o poslovima usluživanja jela i pića ili je riječ o poslovima
točenja i spravljanja pića. Bez obzira na radno mjesto jedno je
zajedničko svim oblicima radne odjeće a to je uvjet da je riječ o tkanini
koja se može iskuhavati i glačati.
Postupci prilikom nesreće
U slučaju nesreće potrebno je što prije obavijestiti hitnu pomoć,
vatrogasce i policiju i dati im sve nužne podatke o broju
povrijeđenih, opisati vrste povrede koje se
primjećuju, obavijestiti
ako uočimo
istjecanje otrovnih
tekućina ili opasnost od
67
eksplozije i slično.
Nakon obavještavanja nadležnih, pokušati sačuvati prisebnost te
nastojati pomoći unesrećenima na način da ih se glasno zazove i tako
provjeriti da li su pri svijesti, ukoliko imamo čime tretirati ranu do
dolaska hitne pomoći da bi se zaustavilo eventualno krvarenje.
Ukoliko osoba nije pri svijesti
okrenuti je na bok, glavu
pomaknuti unatrag s
podignutom vilicom te
provjeriti disanje.
Prilikom pružanja prve pomoći
veoma je važno voditi računa o imobilizaciji unesrećenog do dolaska
pomoći jer u protivnom može doći do pogoršanja situacije i ozbiljnih
povreda.
Na kraju istaknimo da ugostiteljstvo, kao djelatnost u kojoj je izrazito
prisutan dugotrajni rad rukama kao i dugotrajno stajanje na nogama,
predstavlja plodno tlo za ozljede. Najčešće je riječ o porezotinama ili
jednostavnijim lomovima. Na žalost, ne mogu se isključiti ni slučajevi
kada je došlo do ozbiljne ozljede pa
čak i gubitka života zbog
nepravilnog korištenja opreme
njenog nedostatnog održavanja.
Zbog toga je od izuzetne važnosti
preventivno djelovanje i
pridržavanje svim pravilima zaštite na radu.
68
LITERATURA
Žuvela,J., : Ugostiteljsko kuharstvo 1, Tiskara ''A. G. Matoš“d.d.,Samobor,
1996.,
Žuvela,J., : Kuharstvo 2, Tiskara ''Pavleković“, Dubrovnik, 1999.,
Andlovič,P.,: Slastice,Tiskara“ Školska knjiga“,Zagreb, 1991.,str. 77
Žuvela,J., : Kuharstvo 3, Tiskara ''Pavleković“, Dubrovnik, 2000.,
udžbenicima “English for the Catering Industry 1 I 2”
Močiljanin M,: Poslovna psihologija s komunikacijom, Školska knjiga, Zagreb,
2007.
Šulak F., Petz B.: Poslovna psihologija, Školska knjiga, Zagreb, 1996.
Tomašević A. i sur.: Briga o gostu - u sektoru turizma i ugostiteljstva, ASOO,
2009.
Kuvačić N.; Poduzetnička biblija, Beretin, Split, 2005.
Drucker P.; Najvažnije o menadžmentu, M.E.P. CONSULT d.o.o., ZAGREB,
2005.
Dračić I.: Poslovanje poduzeća i poduzetničko okruženje, HZZ, Varaždin, 2012.
Šipić N., Najdanović Z.; Osnove poduzetništva, Visoka poslovna škola Zagreb,
Zagreb, 2012.
Ostali izvori
https://www.pastrychef.com/Bakery-Smallwares_c_39.html
http://www.scri.uniri.hr/files/dokumenti_scri/Sigurnost_na_radu_Ugostiteljstvo_
2017.pdf
https://hr.wikipedia.org/wiki/Komunikacija
https://www.youtube.com/watch?v=teRdDSdqAvs
https://www.klub-iznajmljivaca.com/2017/08/18/metoda-savladavanja-
prigovora-gostiju-u-5-koraka/
https://ingalalic.com/blog/top-10-osobina-koje-svaki-poduzetnik-treba-imati/
http://www.poslovni-savjetnik.com/poduzetnistvo/funkcije-upravljanja-
nezaobilazan-preduvjet-za-uspjeh-0
http://www.poslovni-savjetnik.com/poduzetnistvo/funkcije-upravljanja-
nezaobilazan-preduvjet-za-uspjeh-0
http://www.poslovni-savjetnik.com/poduzetnistvo/funkcije-upravljanja-
nezaobilazan-preduvjet-za-uspjeh-0
https://www.zastitanaradu.com.hr/novosti/Obveze-poslodavaca-iz-zastite-na-
radu---2019-127