OSI Referentni Model

69
VELEUČILIŠTE U RIJECI POSLOVNI ODJEL STUDIJ POSLOVNE INFORMATIKE IVA PILČIĆ OSI REFERENTNI MODEL

Transcript of OSI Referentni Model

Page 1: OSI Referentni Model

VELEUČILIŠTE U RIJECI

POSLOVNI ODJEL

STUDIJ POSLOVNE INFORMATIKE

IVA PILČIĆ

OSI REFERENTNI MODEL

Rijeka, rujan 2008

Page 2: OSI Referentni Model

SADRŽAJ

str.

1. UVOD..........................................................................................................................3

2. OSI OPĆENITO...........................................................................................................4

2.2 Arhitektura slojeva............................................................................................6

2.3 PDU na OSI slojevima......................................................................................7

3. ULOGA SLOJEVA OSI REFERENTNOG MODELA............................................12

3.1 Fizički sloj.......................................................................................................12

3.1.1 Prijenosni mediji..............................................................................................13

3.1.2 Mrežni uređaji fizičke razine...........................................................................18

3.2 Podatkovni sloj................................................................................................19

3.3 Mrežni sloj.......................................................................................................22

3.4 Transportni sloj................................................................................................28

3.5 Sesijski sloj......................................................................................................29

3.6 Prezentacijski sloj............................................................................................30

3.7 Aplikacijski sloj...............................................................................................31

3.8 Prijenos podataka razinama 1-7 i oblacima.....................................................32

4. FIZIČKA I LOGIČKA KOMUNIKACIJA KOD OSI MODELA............................32

5. PROTOKOLI OSI REFERENTNOG MODELA......................................................34

6. PRIMJER OSI MODELA..........................................................................................43

7. ZAKLJUČAK............................................................................................................46

LITERATURA..................................................................................................................47

I

Page 3: OSI Referentni Model

Predgovor:Ovo je trebao biti diplomski rad međutim nije doživio svjetlo dana jer je odabrana nova tema. A da moj trud u traženju i prikupljanju informacija ne bi bio uzalud odlučila sam objaviti pa se nadam da će nekome dobro doći.Kao i svaki rad na kraju se nalazi literatura i od tuda je skinjeno sve što se nalazi u radu. Točno od kuda je što kao što svaki dobar rad ima nije stavljeno, to je trebalo naknadno editirati, a sada nemam ni vremena.Cilj mi je nekome tko će imati ovu temu dati smjernice i nadam se olakšati pisanje rada.Glavni nedostatak u ovom radu je što je pisan teoretski, nema prikaza dobrog praktičnog primjera.

1. UVOD

Rane 80.-e godine prošlog stoljeća donijele su ogromno povećanje u broju i veličini mreža. Kako su s vremenom velike kompanije shvaćale da umrežavanjem povećavaju dobit, a smanjuju troškove, dodavale su se nove mreže a povećavale postojeće. To su činili gotovo jednakom brzinom, kojom su se izbacivali novi proizvodi i nove mrežne tehnologije. Sve je to u stopu pratilo i tehnološki razvoj mreža.Sredinom 80.-ih ove kompanije su polako počele osjećati poteškoće zbog učinjenih proširenja. Postajalo je sve teže i teže "natjerati" mreže da međusobno komuniciraju zbog velikog broja različitih mrežnih tehnologija od kojih većina nije bila kompatibilna jedna sa drugom.Problemi koji su nastali su utjecali i na trenutno upravljanje mrežom i na perspektivu daljnjeg razvoja. Svaka nastala tehnologija je zahtjevala poseban tim stručnjaka. Ovo je dovelo do velike krize i do hitne potrebe za standardizacijom upravljanja mrežama. Velike kompanije uvidjele su da se moraju odmaknuti od tzv. proprietary rješenja (rješenja proizvedena od različitih firmi, svako svojstveno na svoj način, najčešće međusobno nekompatibilno), a usmjeriti se prema tzv. otvorenim rješenjima.Da bi se riješilo to pitanje zatvorenosti naspram otvorenosti, Međunarodna organizacija za standardizaciju - ISO (International Organization for Standardization) istraživala je različite mrežne sheme. Kao rezultat tog razvoja OSI referentni model predstavljen je 1984. godine. Ovaj model pružio je proizvođačima skup standarda koji osiguravaju veću kompatibilnost i međufunkcionalnost između različitih mrežnih tehnologija koje su stvorene od velikog broja kompanija diljem svijeta. Unatoč tome što postoje i drugi modeli, većina proizvođača mrežne opreme danas se referira upravo prema OSI referentnom modelu, posebice kada žele educirati svoje korisnike na opremi koju nude.OSI referentni model je primarni model od sedam slojeva (od kojih svaki specificira određene mrežne funkcije) koji se koristi kao smjernica za mrežne komunikacije. OSI referentni model se smatra najboljim alatom za učenje o slanju i primanju podataka putem mreže, primjer kako informacija (ili paketi podataka) putuje od aplikacijskih programa (npr. Excel tablice, Word dokumenti), kroz mrežni medij (npr. žice, kablovi, zrak...), pa sve do drugog aplikacijskog programa koji je smješten na nekom drugom računalu u mreži, čak i ako pošiljatelj i primatelj imaju različite tipove mrežnih medija.Proizvođači ga se pridržavaju kada projektiraju proizvode za mrežu. Model opisuje način na koji mrežni hardver i softver zajednički djeluju kako bi se omogućila komunikacija. Model također

1

Page 4: OSI Referentni Model

pomaže pri rješavanju problema tako što nudi referentni okvir koji opisuje kako se pretpostavlja da komponente rade.

2. OSI OPĆENITO

OSI referentni model (Open Systems Interconnection Basic Reference Model) je apstraktni, slojeviti model koji služi kao preporuka stručnjacima za razvoj računalnih mreža i protokola. OSI model je podjeljen u sedam slojeva, gdje svaki sloj opisuje skup povezanih funkcija koje omogućuju jedan dio računalne komunikacije (Slika 1.). Svih sedam slojeva zajedno, prikazuju tok podataka od izvora prema odredištu. Najčešće se fizički sloj i dio podatkovnog sloja implementira u sklopovlju, dok se od podatkovnog sloja do dijela sesijskog sloja implementira u jezgri operacijskog sustava. Ostatak se implementira u programskoj podršci, ali izvan operacijskog sustava.

Odvajanje mreže u sedam slojeva ima sljedeće prednosti:

mrežna komunikacija svedena je na manje, jednostavnije dijelove

standardizacija mrežnih komponenti; omogućavanje razvoja od strane više proizvođača, podrška

mogućnost komunikacije različitih tipova mrežnog hardvera i softvera

promjena na jednom sloju ne utječe na druge slojeve - samim time razvoj pojedinog sloja može biti brži

mrežna komunikacija svedena je na manje komponente zbog čega je učenje o mrežama lakše

2

Page 5: OSI Referentni Model

2.1 Čvorišta mreže iso/osi modela

Čvorišta razlikujemo prema razini hijerarhijske strukture na kojoj rade, te prema broju priključaka (2 ili više). Imamo tako repeater i hub, bridge i switch, router i gateway.

Repeater - uređaj s dva, a hub s više priključnica, koji samo pojačava signal i obavlja prilagodbu impedancije (otpora). Koriste se na fizičkoj razini za proširenje dosega mreže (obnavljač) ili za povezivanje više kabelskih segmenata u jednu višespojnu sabirničku strukturu (hub).Bridge - uređaj s dva, a switch s više priključnica, koji prima okvir protokola podatkovne razine i prosljeđuje ga prema odredištu. Funkcija filtriranja sa samoučenjem efikasno dijeli promet na segmente mreže, i time omogućava povećanje propusnosti mreže. Switchevi prosljeđuju okvire s univerzalnom adresom na sve segmente, formirajuć i virtualni LAN.Router - uređaj koji prima pakete mrežne razine i nekim ih od algoritama prosljeđivanja i usmjeravanja šalje prema odredištu. Raspolaže znanjem o dostupnosti svih dijelova mreže.Gateway - uređaj koji obavlja posebne zadaće radeći na prijenosnoj i korisničkoj razini, npr. vatrozid (Firewall). Ranije se podrazumijevalo da povezuje dvije raznorodne mreže, te pri tome obavlja prevođenje protokola mrežne i prijenosne razine.

Prikaza strukture različitih vrsta čvorišta (slika 2) :

Hub i switch povezuju istovrsne mreže podatkovne razine. Router povezuje istovrsne mreže mrežne razine, ali okviri podatkovne razine mogu biti različiti. Gateway obavlja specijalne funkcije, ili povezuje različite mreže i obavlja potrebne pretvorbe protokola.

3

Page 6: OSI Referentni Model

2.2 Arhitektura slojeva

Svaki sloj pokriva različite mrežne aktivnosti, opremu ili protokole. OSI model definira kako svaki sloj komunicira i surađuje sa slojevima koji su neposredno iznad i ispod njega. Svaki sloj pruža neke usluge ili postupke koji pripremaju podatke za dostavu putem mreže do drugog računala. Slojevi najnižeg nivoa, 1 i 2, definiraju fizički medij mreže i srodne poslove, kao što je način prosljeđivanja bitova podataka u mrežne kartice (NIC) i kablove. Najviši slojevi definiraju kako aplikacije pristupaju komunikacijskim uslugama. Što je nivo sloja viši, složeniji su i njegovi poslovi.Kada uređaj spojen na mrežu, (npr. osobno računalo) šalje podatke mrežom (npr. e-mail) ti podaci putuju “niz” slojeve OSI modela, sve do zadnjeg, fizičkog sloja. Kada te podatke prima uređaj spojen na mrežu, oni putuju obrnutim putem, od najnižeg fizičkog sloja, pa sve do najvišeg aplikacijskog. Slojevi unutar jednog modela komuniciraju samo sa prvim slojem poviše i prvim slojem ispod sebe. Gornji protokol ovisi o funkcionalnosti koji pruža protokol ispod njega. Ukoliko komunikaciju prikažemo sa dva OSI modela, možemo vidjeti da se slojevi jednog modela povezuju samo sa slojevima istog nivoa drugog modela. Npr., transportni sloj jednog modela šalje podatke transportnom sloju drugog modela.

To se naziva peer-to-peer komunikacija (Slika 3.). Svaki od modela u osnovi predstavlja jedan komunikacijski uređaj.

4

Page 7: OSI Referentni Model

Prva tri sloja definiraju način razmjene i obrade podataka u domeni mreže, a naredna četiri sloja odnose se na obradu podataka u domeni korisnika (Slika 4). OSI model ne definira konkretne standarde te se ne može promatrati kao standard već kao preporučeni referentni model.

2.3 PDU na OSI slojevima

OSI model koristi packet-switched tehnologiju.

Packet-switched tehnologija opisuje slanje podataka u malim zapakiranim jedinicama podataka zvanim paket. Paketi se usmjeravaju po mreži koristeći odredišnu adresu koja je sadržana u paketu. Put kojim paket dolazi od izvora do odredišta nije bitan. Bitno je da svi paketi stignu na odredište. Dijeljenje podataka za slanje u pakete omogućuje se da se iste komunikacijske veze (linije) dijele između većeg broja korisnika mreže. Taj se oblik komunikacije još naziva i connectionless. Većina komunikacija na internetu koristi ovaj oblik slanja podataka.

5

Page 8: OSI Referentni Model

Svaki od slojeva unutar OSI modela ima neki oblik pakiranja podataka.

Protokol Data Unit (PDU) je naziv za pojedini oblik pakiranja podataka za odgovarajući sloj:

Na gornja 3 sloja OSI modela (Aplikacijski-Application, Prezentacijski-Presentation, Sesijski-Session) podaci nisu zapakirani.

Na 4. sloju (Transportni-Transport) podaci se dijele u segmente. Segment je PDU za 4. sloj.

Na 3. sloju (Mrežni-Network) segmenti se pakiraju u pakete. Paket je PDU za 3. sloj.

Na 2. sloji (Podatkovni-Data Link) paketi se pakiraju u okvire. Okvir je PDU za 2. sloj.

Na 1. sloju (Fizički-Physical) okviri se rastavljaju u bitove koji se prenose mrežom.

Postupak pakiranja podataka, od 7. sloja prema 1. sloju, u oblik pogodan za prijenos komunikacijskim vezama se naziva enkapsulacija. Odvija se na uređaju koji šalje podatke (izvor).

Obrnuti postupak, od 1. sloja prema 7. sloju, kojim se iz bitova izgrađuje okvir, iz okvira uzima paket, iz paketa segment,... se naziva deenkapsulacija i odvija se na uređaju koji prima podatke (odredište).

  HOST A HOST B

6

Page 9: OSI Referentni Model

2.3.1 Opis jedinica informacije

bit (binarna znamenka) je najmanja jedinica informacije koju prenosimo na fizičkoj razini. Kanalom prenosimo vremenski niz signalnih elemenata (serijski prijenos), od kojih svaki može nositi jedan ili više bita. Signal na kanalu može biti oblikovan tako, da osim signalnih elemenata prenosi i taktni signal potreban za njihovo pravovremeno uzorkovanje (sinkroni prijenos). Za svaku mrežu značajan je redoslijed emitiranja bita okteta, npr. LSB prvi.oktet (znak, bajt) je najmanja kodna riječ, kojom baratamo kao cjelinom. Najčešće PDU podatkovne razine (blok, okvir) nakon serijsko-paralelne pretvorbe pamtimo u memoriji kao niz okteta. Iako su moguće i druge duljine kodne riječi, danas se je ustalilo korištenje okteta zbog organizacije memorije računala, čija je širina kodne rijeći višekratnik od osam bita. Kod asinkronog prijenosa, sinkronizacija po oktetu obavlja se na fizičkoj razini, a kod sinkronog na podatkovnoj. Stoga se oktet nekad obrađuje na fizičkoj, a nekad na podatkovnoj razini, u oba slučaja sklopovljem. Za svaku mrežu značajan je redoslijed emitiranja okteta, NBO (Network Byte Order). U računalu, PDU se pamti u memoriji u nizu uzastopnih okteta. Prilikom čitanja kodnih riječi od 16 ili 32 bita, treba prevesti NBO na redoslijed okteta računala. Koriste se "little endian" (LS bajt na nižoj, MS bajt na višoj adresi) i "big endian" (LS bajt na višoj i MS bajt na nižoj adresi) arhitekture.okvir (blok) je osnovni PDU podatkovne razine. Sastoji se od više okteta (znakova). Njegov početak je sinkroniziran posebnom sinkronizacijskom sekvencom, koju zovemo okvirni znak. Ovo je najmanja jedinica informacije koja ima vlastito zaglavlje. U procesu predaje, okvir se iz memorije prenosi oktet po oktet na serijski vezni sklop, gdje se obavlja paralelno-serijska pretvorba. U prijemnom smjeru postupak je obrnut. Istovremeno s prijemom znakova okvira, obavlja se provjera adrese odredišta i cjelovitosti okvira. U slučaju oštećenja, okvir se odbacuje.paket je osnovni PDU mrežne razine, ujedno i oblik kojim se obavlja promet s kraja na kraj mreže. Obavezno sadrži identifikaciju odredišta, bilo njegovu globalnu adresu ili indikator virtualnog kanala. Nastoji se, ako je to moguće, paket prenijeti jednim okvirom podatkovne razine. Tada nije potrebna posebna sinkronizacija po paketu. Ukoliko paket fragmentiramo, potrebno je označiti okvire koji čine cjeloviti paket.segment i datagram su osnovni PDU prijenosne razine. Termin segment koristimo za dio veće korisnikove poruke, dok je datagram kratka zasebna poruka. Nastojimo jedan segment odnosno datagram prenijeti jednim paketom. To je najčešće moguće lako postići, jer tek na podatkovnoj razini (okvir) duljina PDU ovisi o tehnologiji korištenog kanala.poruka korisnika je najveći PDU, onaj koji formira proces korisnik komunikacije. To može biti kratka poruka u interaktivnom radu, blok podataka koji čini odaziv neke baze podataka, datoteka s podacima ili programom, ili neki multimedijski element koji prenosimo samostalno ili kao dio veće cjeline (Web stranica). Veće poruke fragmentiramo na segmente, a kako pri tome imamo potpunu slobodu, nastojimo odabrati duljinu segmenta koja prolazi kroz mrežu bez potrebe za daljim fragmentiranjem. Poruku korisnik dostavlja komunikacijskom sustavu kao cjelinu, ili u dijelovima. Veličina dijelova ovisi o kapacitetu memorijskog spremnika, a mora biti veća od optimalne veličine segmenta.

7

Page 10: OSI Referentni Model

2.3.2 Princip dodavanja zaglavlja

Ako sloj 6 dobije od sloja 7 primitiv, dodaje mu svoje zaglavlje (eng. header) i šalje tako obogaćenu poruku sloju 5 itd. Taj postupak je prikazan na slici 6. U dodanom zaglavlju su informacije koje hijerarhijski isto visokom partnerskom sloju na prijemnoj strani omogućavaju daljnju obradu. On ju razumije jer je za njega koncipirana na odašiljačkoj strani. U takvom slučaju govorimo o eng. peer to peer protokolu. Iz slike 6. proizlazi da svaki sloj dodaje poruci svoje zaglavlje. Na prijemnoj strani istovjetni sloj primi poruku sa zaglavljem, obradi ju, odbaci zaglavlje i poruku proslijedi sloju iznad sebe. Na taj način se poruke "napuhavaju" upravljačkim podatcima svakog sloja, ali su na taj način u svakom sloju specifično obradive. Tim postupkom sustav postaje vrlo elastičan, te omogućava sistemsku obradu i vrlo zahtjevnih zadaća. Daljnja prednost je da svaki sloj mora moći komunicirati sa sebi ravnim slojem na "drugoj strani" te sa slojem ispod i iznad sebe a da elektronika toga sloja ne mora biti kompatibilna i sa svim ostalim slojevima.

8

Page 11: OSI Referentni Model

Objašnjenje slike 7: Podaci se prikupljaju (razina 1); prije slanja zbog bržeg prijenosa se komprimiraju, dodaju im se bit-ovi za kontrolu greške, a način (proces) komprimiranja i kontrole greške opisan je u zaglavlju 1 (razina 2); potom se podaci grupiraju u grupe (blokove) i označava se početak i kraj svake grupe podataka ili više grupa, postupak je opisan u zaglavlju 2 (razina 3) gdje se pridodaju i podaci o pošiljatelju i primatelju i tako sve do fizičkog prijenosa 'paketa' blokova podataka preko telekomunikacijskih vodova u vidu električnih, elektromagnetskih ili optičkih signala i načina prikazivanja podataka korisniku (primatelju). Struktura poruke prikazana na predhodnoj slici naziva se još RAM protokola.

Dakle, poruke se pri odašiljanju i primanju grupiraju u slijed blokova podataka, od kojih je svaki organiziran kao logička cjelina nazvana 'FRAME' (RAM) bloka podataka, u mrežnom okruženju to bi bio Token Ring (standard IEEE 802.5) ili Ethernet (standard IEEE 802.3). Početak i kraj rama označava se posebnom kombinacijom bit-ova. Bit-ovi unutar rama organiziraju se u polja koja počinju na točno određenoj poziciji unutar rama, a to su:

o adresno polje; sadrži adresu čvora pošiljatelja i primateljao kontrolno polje; opisuje namjenu rama - podaci ili upravljanjeo polje podataka; koristan sadržaj ramao polje kontrole na grešku; otkrivanje greške u ramu.

Polje kontrole na grešku sadrži kontrolni zbir podataka (Cyclic Redundancy Checksum - CRC) pred odašiljanje i ako se u prijemu bloka podataka ustanovi neslaganje u zbiru primljenih podataka s zapisanim zbirom pri odašiljanju zahtijeva se ponovno slanje bloka. Postoje i drugačije metode kontrole na grešku, a navedena se vrlo često koristi.

3. ULOGA SLOJEVA OSI REFERENTNOG MODELA

9

Page 12: OSI Referentni Model

3.1 Fizički sloj

Fizički je sloj zadužen za prijenos podataka, bit po bit (prijenos "sirovih" jedinica informacija), preko fizičkog medija. Njegov je zadatak osigurati da se poslana "1" i primi kao "1", a ne kao "0". To znači da na ovom sloju ne postoje jedinice podataka, niti zaglavlja. Za svaki fizički medij koristi se različita modulacija koja osigurava što točniji prijenos podataka. Kod bakrenih medija bitove se prenosi kao nizove različitih naponskih razina signala ili kao promjene naponskih razina, a kod optičkih medija prenose se nizovi impulsa ima svjetla/nema svjetla. Protokoli na ovome sloju ne detektiraju niti korigiraju pogreške, nego je to ostavljeno protokolima viših slojeva. Standardi definirani na fizičkom sloju određuju električne i funkcionalne karakteristike signala, te mehanička svojstva sučelja. Standardi koji definiraju karakteristike signala dijele se na one koji se odnose na prijenos signala analognim linijama (modulacije: FSK, DPSK, QAM), digitalnim linijama (dio ISDN specifikacije, ADSL) te lokalnim mrežama (serija IEEE standarda 802). IEEE standard dijeli ovu razinu u dvije podrazine: pristup fizičkom mediju mreže - Media Access Control (MAC), standard 802.3 kontrolu rada - Logical Link Control (LLC), standard 802.2Mehanička svojstva sučelja definiraju vrste i oblik konektora, te raspored signala po kontaktima. Na prvoj OSI razini bavimo se i fizičkom topologijom, tj. načinom na koji su računala fizički spojena u mrežu. Logičkim topologijama bave se protokoli drugog sloja. Prve lokalne mreže razvijale su se na sabirničkoj (Ethernet) i prstenastoj (Token Ring) topologiji. Fizička topologija današnjih lokalnih mreža najčešće je zvjezdasta. Definiraju se mehanička (na pr. dimenzija priključka, raspored pinova), električka (dozvoljeni naponi), funkcionalna (značenje pojedinih signala) i proceduralna (dozvoljeni redosljed signala) svojstva medija za prijenos.

10

Page 13: OSI Referentni Model

3.1.1 Prijenosni mediji

Pojam prijenosnog medija podrazumijeva fizičko sredstvo za prijenos signala (kabel, svjetlovod, radioval), kao i potrebne sklopove i uređaje za odašiljanje signala i prijem signala kroz ta sredstva.

Vrste prijenosnih medija:

1. Električki (koaksijalni kabel, kabel sa upletenom paricom)

2. Optički kabeli

3. Bežični (radio, infracrveni, ultrazvuk, mikrovalovi, itd.)

1a) Koaksijalni kabel Dobio ime po dvije osi koje prolaze u ravnini horizontalnog presjeka žice (co-axe), a vrlo

je prilagodljiv i koristan prijenosni medij.Kabel (slika 8a. i 8b.) se sastoji od vanjskog vodiča okruženog sa još jednim, a između ta dva obično se nalazi dielektrični materijal, i cijela se žica pokriva izolacijskim omotačem. Koaksijalni kabel je dosta dobro zaštićen od interferencija.

Kako se debljina koaksijalnog kabela povećava, povećava se i širina propusnog kanala, što omogućava velike brzine prijenosa s velikom otpornošću na smetnje i greške. Upotrebljava se u telefonskim mrežama za vezu između centrala kao i kod kabelske televizije za prijenos televizijskog signala u zgradama i naseljima. Postoje dva načina prijenosa kod koaksijalnog kabela: širokopojasni (broadband) i osnovno-pojasni baseband). Kod prijenosa u osnovnom pojasu signal se prenosi u svom izvornom obliku (digitalni signali brzinama do 100Mbit/s). Veće brzine postižu se širokopojasnim prijenosom gdje se propisni kanal podijeli u više broj podkanala. Tim načinom bolje se iskorištava propusni opseg kabela, ali zbog složenosti i skupoće sklopova njihovo korištenje je oslabljeno.

11

Page 14: OSI Referentni Model

1b) Upletna parica (twisted pair) Upletena parica (engl. twisted pair) je par upletenih žica, najčešće bakrenih i izoliranih

PVC-om koja ga štiti od oštećenja. Preklapanje žica je nužno zbog smanjenja električne interferencije koja nastaje kad se sličan par žica nalazi u blizini. To je uobičajeni medij za prijenos u telefonskoj mreži, a trenutno je najjeftiniji medij za prijenos podataka. Upletena parica se može koristiti za analogni i digitalni prijenos. Brzina koja se može postići ograničene su već postojećom telefonskom infrastrukturom.

Postoje dvije vrste:

neoklopljeni kabeli sa upletenim paricama (UTP- Unshielded Twisted Pair) (slika 9.)

- kabel sličan oklopljenom ali bez vodljivog omotača, što ga čini neotpornijim na šum i vanjske elektromagnetske utjecaje. Zbog navedene slabosti svaka parica samostalno je uvijena i potom su sve međusobno uvijene kako bi se otpornost na vanjske utjecaje povećala. Naravno, oko svih parica zajedno je zaštitni plastični omotač.

oklopljeni (STP - Shielded Twisted Pair) (Slika 9a.)

12

Page 15: OSI Referentni Model

Kabel s uvijenim bakrenim paricama oklopljen vodljivim pletivom ili omotačem, u izvedbi s pojedinačno oklopljenim paricama ili samo s vanjskim vodljivim oklopom oko svih parica. Ponekad se koristi naziv FTP (Foil screened Twisted Pair), kada je u pitanju vodljiva folija kao oklop. Oko oklopa je plastični zaštitni omotač. Oklapanje se koristi da bi se upletena parica zaštitila od električnih i magnetskih polja. Ali, kada se koristi oklapanje, također se povećava i prigušenje kabela, što se manifestira slabljenjem snage signala na putu između dvije točke. Oklapanje također uzrokuje i promjene otpora i kapaciteta na način da se povećava šansa gubitka podataka na liniji.

I oklopljeni i neoklopljeni TP se koriste u segmentima ne duljim od nekoliko stotina metara.Kod obje vrste kabela raspored spajanja parica kabla je isti. Osnovna razlika je u konstrukciji kabla i popratnim komunikacijskim elementima što je kod oklopljenog kabela složenije te stoga i skuplje. Osobitost UTP je mala cijena i jednostavna ugradnja, što značajno smanjuje cijenu rada i popratne opreme. Osim toga razvijeni su u posebni jednostavni alati za povezivanje ovog kabela za odgovarajuće priključke i konektore. Navedeno ne znači da STP kabel treba izbjegavati. Naprotiv, u okruženjima s velikim elektromagnetskih smetnjama ili prilikom umrežavanja kod starijih objekata, kada se blizina izvora smetnji ne može izbjeći, njegova upraba se preporučuje.

Prednosti i nedostaci električnih prijenosnih medija

13

Page 16: OSI Referentni Model

2.) Optičko vlakno

Optičko vlakno, svjetlovod (engl. Optical fiber) je tanka, fleksibilna staklena ili plastična nit sa svojstvom da prenosi podatke u obliku svjetlosnih valova kroz staklenu “žicu” ili kabel(Slika 10).Koristi se za udaljenosti koje su veće i od 1 kilometar i vrlo su sigurni (ne utječu električne smetnje). Optičko vlakno ne emitira smetnje u okolinu.Kod upotrebe optičkog vlakna potrebno je električni signal pretvoriti u svjetlost, “unijeti” svjetlost u vlakno paralelno s uzdužnom osi, na suprotnoj strani svjetlost opet pretvoriti u električni signal. Kompozicija optičkog kabela je slična koaksijalnom kabelu. Čvrsta jezgra sastoji od vrlo tankog stakla, okružena je plastičnim izolatorom koji služi za reflektiranje svjetla natrag prema jezgri. Taj sloj je pokriven koncentričnim slojem tanke plastike koja služi za zaštitu od oštećenja.Kada postoji više od jednog optičkog vlakna u kabelu, oni se grupiraju zajedno i dodatno se svaka grupa prekriva tankim slojem plastike.

Jedna od najvećih prednosti optičkog vlakna osim brzine prijenosa je i to da se radi o prijenosu signala kroz nemetal. Time se otklanjaju problemi oko razlike potencijala između prijemnog i predajnog kraja (Slika 11.), oko struja izjednačenja, napona induciranih atmosferskim elektricitetom itd. Danas se smatra kako će optički kabel zbog svojih brojnih prednosti i potpunosti zamijeniti metalne medije.

14

Page 17: OSI Referentni Model

Opis slike:

Predajnik, kabel I prijemnik moraju biti “podešeni” na iste valne duljina.

Kabel – može biti od stakla (do 100 km) ili plastike (do 30 m)Predajnik – laserska dioda (GaAsP, GaAIAs, InGaAsP)Prijemnik – PIN-diodaValne duljine – 850 nm(<3,5 dB/km, > 400 MHz x km)

1300 – pojas(jednomodalni)

3.) Neomeđeni medij

U neomeđene medije spadaju radijski valovi (bežični prijenos) i infracrveno svjetlo koji se šire neograničeno u prostoru. Za infracrveno svjetlo problem predstavljaju neprozirne prepreke, tako da im se domet ograničava na jednu prostoriju za za komunikacije na kratkim udaljenostima, npr. daljinskiupravljači kućanskih uređaja (Slika 12 ).Korištenjem radio valova domet se povećava, ali za upotrebu odašiljača treba dobiti dozvole odgovarajućih ustanova (isključivo ukoliko se ne koriste tzv. slobodne frekvencije). Brzine prijenosa kod neomeđenih medija kreću se od 1 Mbit/s do 100-tinjak Mbit/s (uz različite modifikacije).

15

Page 18: OSI Referentni Model

3.1.2 Mrežni uređaji fizičke razine

Osnovna funkcija mrežnih uređaja fizičke razine je pojačavanje, te po potrebi, umnožavanje signala na više priključaka. Kod mreža tipa sabirnica jedan segment mreže čine sva računala povezana na istu sabirnicu. Povezivanje više segmenata ostvaruje se repeaterima (engl., pojačalo) i hubovima (engl., koncentrator).

Repeater (Slika 13.) se sastoji od dva priključka (dvosmjerna komunikacija) i funkcija mu je da signal koji primi na jednom priključku pojača, odnosno obnovi i proslijedi na drugi. Na taj način povećava se kakvoća komunikacije a može se postići i proširenje dosega mreže. No ovo proširenje ne može ići u nedogled. Standardima za Ethernet propisano je koliko smije biti najduže vrijeme potrebno da se razmijene FRAME-ovi (Repeater ne obrađuje FRAM-ove) između dva krajnja korisnika (Round-trip delay time). Ako se zbroji kašnjenje koje unosi obnavljač i kašnjenje po metru duljine pri 'putovanju' signala kroz vodič dobiti će se koliki je najveći mogući razmak između dviju zaključnica. Obnavljač dijeli mrežu u dva fizička segmenta, ali to i dalje ostaje jedna kolizijska domena. Postoje repetitori za optičke i bežične medije. Broj repetitora u nekoj računalnoj mreži nije neograničen (pravilo 5-4-3).

Hub (Slika 14.) se može još nazvati i pojačalo s više priključaka. Signal koji primi na jednom priključku proslijedi na sve ostale. Hub je interno izveden kao sabirnica, jeftina i nije baš nailazila na odobravanje kod administratora mreža. Bilo kakav prekid ili oštećenje koaksijalnog kabela imalo je za posljedicu prestanak funkcionalnosti mreže. Stoga su razvijeni uređaji koji su na svojim priključnim port-ovima ( RJ45) mogli primiti jedan korisnički uređaj. HUB pojačava signal, obnavlja ga i obavlja prilagodbu impedancije između porta i NIC, a ako ima malo 'inteligencije' znati će i isključiti port na kojem je neispravan NIC. Najčešće se povezivanje više HUB-ova vrši tako da se jedan od port-ova HUB-a proglasi za UP-LINK (veza prema nadređenom), a te port-ove opet povezuje neki 'centralni' HUB. HUB ne dijeli kolizijsku domenu i ne obrađuje FRAME. Broj RJ45 port-ova obično je u rasponu od 4 pa do 24 i različite su mogućnosti ugrađene elektronike pa time i cijena. Komunikacija između korisnika je Half-Duplex, što je i jasno ako se sporazumijevaju po načelu 'ja tebi pa ti meni'.

Page 19: OSI Referentni Model

Ukoliko se stanice na mreži nalaze međusobno udaljene više nego je to dozvoljeno standardom, potrebno je koristiti aktivne mrežne uređaje. Repeateri i hubovi spajanjem više segmenata mreže povećavaju zonu kolizije. Dodavanjem više računala u mrežu i povećavanjem udaljenosti, vjerojatnost kolizije se znatno povećava, tako da postoji pravilo koje ograničava dodavanje proizvoljnog broja segmenata u mreži. Pravilo se naziva „5-4-3“ i definira da signal između bilo koja dva računala na mreži ne smije proći kroz više od 5 segmenata, 4 pojačala i 3 višespojna segmenta. Višespojni segmenti su oni na kojima se spajaju računala. To znači da u mreži s maksimalnim dozvoljenim brojem segmenata moraju postojati bar dva segmenta bez spojenih računala, tj. segmenti koji međusobno povezuju dva mrežna uređaja. Na fizičkom sloju nije moguće promet filtrirati, nego se to mora obavljati na podatkovnom sloj.

3.2 Podatkovni sloj

Funkcija podatkovnog sloja je pružanje usluga mrežnom sloju. Proces na mrežnom sloju prepušta podatke podatkovnom sloju, koji će prenijeti podatke ka odredišnom podatkovnom sloju koji će ih predati mrežnom sloju na toj strani. Osigurava pouzdaniji prijenos podataka (koristi sirov prijenos digitalnih jedinica informacija) preko medija od fizičkog sloja što se postiže formiranjem paketa (okvira – frames- dodaje im se glava i zaglavlje te informacije) koji na kraju imaju posebno polje koje se provjerava na prijemnoj strani da se utvrde eventualne greške u prijenosu preko 1. fizičkog sloja. Sloj treba riješiti i probleme zbog oštećenih, izgubljenih ili ponovljenih okvira. Osigurava prijenos paketa između 2 direktno spojena računala između kojih nema drugih dodatnih. Zadužen je za povezanost i odabir putanje između uređaja. Prvotno je bio namjenjen za point-to-point veze (direktno spojene). Također će osiguravati nadzor i upravljajnje prometom, kako brzi odašiljač ne bi pretrpao spori prijemnik podacima koji bi se onda mogli izgubiti. Kod dijeljenih medija glavno je pitanje kontrola pristupa mediju. I to pitanje rješava podatkovni sloj u svom posebnom podsloju za pristup mediju (Medium Access Sublayer).

Podatkovni sloj mora:

• Osigurati dobro definirano sučelje prema mrežnom sloju

• Definirati način na koji se bitovi sa fizičkog sloja grupiraju u okviru

• Riješiti problem pogrešaka pri prijenosu

• Regulirati protok okvira

Page 20: OSI Referentni Model

Usluga prijenosa koje podatkovni sloj pruža može biti:

• Usluga bez spajanja i bez potvrde prijemaStroj koji služi kao izvor podataka šalje okvire bez da traži potvrdu o

primitku. Prije komunikacije ne uspostavlja se put kojim će okviri putovati. Ovaj način je pogodan kod sustava sa malom razinom pogrešaka, kao i za sustave u realnom vremenu.

• Usluga bez spajanja i s potvrdom prijemaKod ove vrste usluge veza se također ne uspostavlja prije prijenosa, ali

se za svaki okvir traži potvrda prijema. Ako okvir nije primljen šalje se ponovo.

• Usluga sa spajanjem i s potvrdom prijemaIzvor i odredište uspostavljaju vezu prije samog prijenosa podataka.

Svaki okvir se numerira i podatkovni sloj garantira da će svaki okvir doći na odredište, da neće biti dupliciranja i da će stići po redu.

Prijenos ima tri faze:

1. Uspostava veze, inicijalizacija varijabli i brojača okvira

2. Prijenos okvira

3. Raskid veze, resetiranje svih resursa koji su se koristili (varijabli, spremnika, ...)

Kontrola pogreški

Jedna od zadaća podatkovnog sloja je kontrola pogreški. Najčešće se za postizanje pouzdanog prijenosa koristi potvrda prijema. Protokol poziva prijemnu stranu da pošalje upravljački okvir sa pozitivnom ili negativnom potvrdom prijema poslanih okvira. U slučaju negativne potvrde okvir se mora poslati ponovo. Protokol mora riješiti i problem izgubljenog okvira ili izgubljene potvrde, jer se ne može dopustiti dugo čekanje na predajnoj strani. Taj problem se rješava upotrebom brojača, koji čeka određeni vremenski period dovoljan da okvir dođe do odredišta i da prijemna strana pošalje natrag potvrdu. Ako vremenski period istekne (zbog izgubljenog okvira ili izgubljene potvrde), brojač se isključi i upozorava pošiljatelja na problem. Okvir se šalje ponovo, pa stoga može doći do dupliciranja okvira na prijemnoj strani. Način sprječavanja dupliciranja okvira je zadavanje broja svakom okviru tako da ih prijemna strana zna razlikovati.Kontrola pogreški je važna zadaća podatkovnog sloja i postoji niz različitih sofisticiranih protokola koji ovaj problem rješavaju.

Page 21: OSI Referentni Model

3.2.1 Mrežna oprema podatkovnog sloja

Uređaji komuniciraju pomoću "hard-kodiranih" adresa (MAC adrese kod eternet mrežnih uređaja), i komunikacija na ovome nivou je moguća samo unutar lokalnih mreža. Preklopnici (switchevi) su uređaji koji "rade" na sloju podataka, jer oni čuvaju u memoriji MAC adrese svih mrežnih uređaja koji su spojeni na njih, i kad do njih dođe paket, oni pročitaju adresu polaznog i odredišnog uređaja iz zaglavlja, te ostvaruju električnu vezu između ta dva uređaja.

SWITCH se još naziva i višesučeljni switch (Slika 15). S idejom da se iskoriste njegove dobre osobine razvijen je i komutacijski preklopnik, uređaj koji obično ima od 4 do 48 RJ45 port-ova i pored

osobine da pamti MAC adresu, pamti i broj port-a pridružen MAC adresi. Te podatke čuva u radnoj memoriji u skupu podataka nazvanom CAM tablica. Ako nestane struje mora ponovo učiti. Treba ga spojiti na UPS! Uz pomoć ugrađene programske potpore i elektronike može ostvariti zasebnu vezu između dva korisnika tako da oni nikom ne smetaju. Ako nikom ne smetaju nema kolizije. Svaki port zasebna je kolizijska domena, a zbog tog svojstva moguće je ostvariti Full-Duplex promet. Kako se služi sa MAC adresama spada u uređaje drugog sloja OSI modela. No razvoj tehnologije i pad cijena omogućio je razvoj switch-a koji za komunikaciju mogu uporabiti i IP adresu paketa, te po tome spadaju u uređaje trećeg sloja OSI modela. Mogu se dograditi s optičkim pretvornicima (transceiver) te se između njih može ostvariti pouzdana i brza komunikacija. Pojedine vrste omogućavaju i priključivanje bežičnih uređaja. Za spajanje računala u današnjim lokalnim mrežama najčešće se koriste switchevi jer povećavaju brzinu prijenosa u mreži, propusnost i ukupne performanse mreže. Sva preklopna oprema izvodi dvije osnovne operacije. Prva operacija je prospajanje okvira. To je proces u kojem se okvir primi s ulaznog medija i prenese na izlazni medij. Druga je operacija izrada i održavanje tablice MAC adresa priključenih uređaja. U trenutku uključivanja u mrežu, switch radi kao obični hub, odnosno okvir primljen na jednom sučelju proslijedi na sva ostala sučelja. Pri tome u zaglavlju okvira dolaznog paketa pročita izvorišnu MAC adresu i zabilježi je u tablici prospajanja (eng. switching table) kao par sučelje - MAC adresa. Kad primi svaki sljedeći okvir, najprije provjerava je li izvorišna adresa zabilježena u tablici prospajanja, te ako nije, unosi je. Nakon toga čita odredišnu adresu i gleda postoji li ta adresa u tablici. Ukoliko je nađe, okvir prosljeđuje samo na odgovarajuće sučelje, a ukoliko ta adresa još nije zabilježena, okvir prosljeđuje na sva sučelja osim na onaj s kojeg je paket došao.

Svaki okvir koji se primi potrebno je zadržati u memoriji switcha dok se ne obradi. Switchevi koriste dva načina spremanja u memoriju: spremanje u memoriju sučelja (engl. port-based memory buffering) i spremanje u dijeljenu memoriju (engl. shared memory buffering). Kod spremanja u memoriju sučelja okvir se sprema u red koji je vezan uz pojedino dolazno sučelje i šalje se tek nakon što su poslani svi okviri primljeni prije njega na istom sučelju. Tako je moguće

Page 22: OSI Referentni Model

da jedan okvir zadrži sve ostale okvire u redu iza njega zbog zauzetog izlaznog sučelja. Kod spremanja u dijeljenu memoriju okviri se spremaju u zajedničku memoriju koju dijele sva sučelja, a količina memorije potrebna pojedinom sučelju dinamički se dodjeljuje. Okviri u memorije se dinamički vezuju na izlazno sučelje čime je omogućeno da se okvir prenese bez prebacivanja iz jednog reda u drugi.Inteligentniji switchevi imaju mogućnost stvaranja VLANova. U tom slučaju, switchevi će okvire koje nemaju u MAC tablici proslijediti na samo ona sučelja koja pripadaju istom VLANu kao i sučelje s kojeg je okvir došao.

Na podatkovnom sloju koriste se još i premosnici (bridgevi).

BRIDGE (Slika 16.) ima dva sučelja i dijeli mrežu u dva fizička segmenta ali uz stvaranje dvije manje kolizijske domene, osluškivanjem prometa uči i pamti MAC adrese uređaja za svaki segment posebno u tablici MAC adresa u radnoj memoriji. Tako zna da li FRAME propustiti u drugi segment ili ne. Signal ulazi na jedan priključak, te se na osnovu odredišne adrese, signal prosljeđuje na drugi priključak. Da bi to mogli obavljati, u CAM (eng. Content Addressable Memory) memoriji održavaju premosnu tablicu (engl. bridging table) MAC adresa vezanih za svako sučelje. Kad bridge primi okvir s jednog segmenta mreže provjerava ima li u svojoj tablici zabilježenu odredišnu MAC adresu. Okvir prosljeđuje na drugi segment ukoliko je odredišna MAC adresa u tablici vezana uz drugi segment mreže ili ukoliko ta adresa još ne postoji u tablici, pa ne zna gdje se nalazi. Tablica se popunjava na osnovu izvorišnih MAC adresa u okvirima. Dakle, stvara dvije manje kolizijske domene, vrši filtriranje i razdiobu prometa te povećava propusnu moć mreže. No uloga mu ne mora biti samo to. Ako treba povezati dvije mreže različitih tehnologija kao Ethernet i Token-Ring mreže ili Ethernet i Wireless (bežičnu) mreže mora znati izvršiti i pretvorbu protokola. U tom slučaju raditi će na višim slojevima OSI modela i naravno biti će mnogo skuplji. Ako slučajno nestane struje izgubiti će sve podatke iz radne memorije i mora ponovo učiti. Također koristi se i za stvaranje virtulanih lanova.

3.3 Mrežni sloj

Zadatak mrežnog sloja je prijenos podataka sa kraja na kraj mreže. Njegov zadatak je da omogući uspostavljanje, održavanje i raskid veza. Najvažnija funkcija mrežnog sloja je usmjeravanje (engl. routing) odnosno odabir optimalnog puta između dva mrežna sustava koji mogu biti geografski dislocirani.

Page 23: OSI Referentni Model

Putevi (routes) mogu biti ugrađeni u mrežu "zauvijek" (static route) - dogovarati se na početku svake veze, ili potpuno promjenjivi - dinamični (dynamic routes).Statički putevi su jednostavni za ostvarenje i brzi u primjeni, ali su osjetljivi na promjene u mrežnoj konfiguraciji i radu.Dinamički su skoro potpuno neosjetljivi na promejne konfiguracije čak i u radu te se prilagođavaj uopterećenju mreže. Međutim, za njihovo ostvarenje potebni su vrlo složeni programi koje obično ostvaruju i posebni sklopovi i uređaji.Algoritmi za usmjeravanje dio su softvera mrežnog sloja i odgovorni su za donošenje odluke o putu kojim će se paketi prenositi. Usmjeravanje obavljaju uređaji koji se zovu usmjernici (engl. router). Mrežni sloj mora voditi računa kako ne bi došlo do zagušenja koje se javlja kad je dolazni promet veći od kapaciteta izlaznih linija, pa je u podmreži (podmrežom se smatra prva tri sloja) previše paketa i neki se počinju gubiti. Kontrola zasićenja povezana je sa usmjeravanjem, jer je glavni razlog zasićenja loše usmjeravanje. Razlikuje se od kontrole toka u sloju prijenosa podataka. Kod podatkovnog sloja kontrola toka morala je riješiti problem brzog pošiljatelja koji zatrpava podacima sporijeg primatelja, kod mrežnog sloja gleda se ukupni promet na mreži koji se evidentira za potrebe nadzora ali i naplate. U slučaju da su izvorišna i odredišna stanica u različitim mrežama, mrežni sloj mora riješiti probleme koji zbog toga nastaju (npr. pretvaranje paketa koji prelaze iz mreže u mrežu) tako da paketi podataka mijenjaju i oblik adresa u vidu logičkog adresiranja (IP adresa). U tim se slučajevima može pojaviti i problem različitih maskimalnih duljina paketa u različitim mrežama, pa će se ovaj sloj pobrinuti da pakete rastavlja na manje i ponovo sakuplja u veće kada je to potrebno. Način dostave podataka je tzv. best effort delivery. To znači da ne vodi računa o pouzdanoj dostavi podataka. Ta zadaća je ostavljena protokolima gornjih slojeva (TCP).Tu su definirani protokoli o načinu uspostavljanja i održavanja veze na mreži i načinu razmjene paketa (DATAGRAM-a) poruka unutar mrežnog sustava:IPX (Internet Packet Exchange) u NetWare ili IP kod UNIX-a ili na Internetu.Ovi protokoli koji definiraju izvornu i odredišnu adresu s koje paket odlazi i na koju dolazi nazivaju se routed protokoli. Uređaji (kao router) koji ovu adresu koriste da bi pronašli optimalni put između izvora i odredišta kroz računalne mreže koriste routing protokole. Routed protokol nadzire metodu isporuke paketa, a routing protokol nadzire put paketa kroz mrežu.

Sučelje (engl. interface) između prijenosnog i mrežnog sloja predstavlja granicu podmreže, tj. to je sučelje između korisnika i prijenosnika (engl. carrier) i mora biti posebno dobro definirano.

Ciljevi pri kreiranju usluga mrežnog sloja su:

• usluge moraju biti neovisne o tehnologiji podmreže

• na prijenosni sloj ne smije utjecati broj, tip i topologija mreža

• mrežne adrese za prijenosni sloj moraju imati jedinstveni način označavanja i kroz LAN i kroz WAN

Postoje dva načina unutrašnje organizacije mrežnog sloja:

Page 24: OSI Referentni Model

jedna koristi veze sa spajanjem; uspostavom logičkog kanala (engl. connection-oriented) – znači da se konekcija (virtualni link) mora uspostaviti prije nego što se informacija razmijeni. Na taj način će informacija stići u istom redosljedu u kojem je poslana. A garancija da je informacija stigla potvrđuje se slanjem potvrde o prijemu nazad na odredište.

Primjer ovakve komunikacije je telefonski poziv: korisnik zove, “destinacija” podiže telefon i daje potvrdu i tada započinje pružanje informacija (slanje podataka). Kada informacija ili dio ne stigne, korisnik kaže: “Molim!?” I druga strana će ponoviti informaciju (prijenos).

druga veze bez spajanja; bez uspostave logičkog kanala (engl. connectionless)-veze – suprotno od veze sa spajanjem; pošiljatelj ne uspostavlja vezu prije nego što pošalje informaciju (podatke), on je pošalje bez potvrde isporuke.

Kod usluga sa spajanjem veza obično se koristi virtualni kanal.

Princip virtualnog kanala: Kod uspostavljanja veze izabire se jedan put od pošiljaoca prema primaocu i on se koristi za cijelo vrijeme trajanja veze tj. svi paketi idu tim putem. Svaki router mora zapamtiti gdje treba predati pakete za svaki od trenutačno otvorenih virtualnih kanala koji prolaze kroz njega. Svaki router održava tabelu sa podacima o svakom virtualnom kanalu koji prolazi kroz njega. Kad paket dođe na router, router pomoću broja virtualnog kanala (nalazi se u zaglavlju paketa) zna gdje treba proslijediti paket. Broj virtualnog kanala je logički jer ga svaka stanica bira nezavisno. Korištenje privremenog virtualnog kanala podrazumijeva tri faze komunikacije: uspostavljanje veze, prijenos podataka i raskidanje veze. U slučaju stalne VC veze, prva faza nije potrebna.Primjer virtualne veze je ATM mreža i telefonija.

Uspostava virtualnog kanala

Slika 17. DTE koji želi uspostaviti komunikaciju sa drugim DTE šalje "paket zahtjeva za vezom" ("call - request packet") svom DCE uređaju. DCE prosljeđuje zahtjev u mrežu. Kad odredišni DCE uređaj primi zahtjev, on odašilje svom DTE uređaju "paket dolazećeg poziva" ("incoming call packet"). Ako je odredišni DTE spreman za prijem, on odašilje natrag paket prihvaćanja veze ("call accepted") svom DCE uređaju koji ga prosljeđuje natrag u mrežu do DCE uređaja na pozivajućem kraju. DCE na pozivajućoj strani generira i šalje svom DTE uređaju "paket uspostavljanja veze" ("call conected") čime izvješćuje izvorni DTE da započne s fazom prijenosa podataka.

Page 25: OSI Referentni Model

Mreže sa vezama bez spajanja koriste datagrame i imaju sljedeće karakteristike:

• računalo koje šalje podatke može ih poslati bilo kada i bilo gdje, jer će router odmah proslijediti datagram

• kada računalo pošalje datagram ne zna je li mreža sposobna dostaviti ga do odredišta, te je li odredište aktivno

• svaki datagram se šalje neovisno tj. dva uzastopna datagrama mogu različitim putevima doći na odredište

• kvar routera ili veze ne utječe na komunikaciju ako je moguće naći drugi put do odredišta

• primjer datagrama je internet

Page 26: OSI Referentni Model

Usporedba virtualnog kanala i datagrama

Kod datagrama adrese polazišta i odredišta su sadržane u paketima, a kod virtualnih kanala u tablici u usmjernicima. Zbog toga treba naći kompromis između memorijskog prostora usmjernika i širine kanala. Kod virtualnog kanala dosta vremena odlazi na uspostavu kanala, ali zato je jednostavno adresiranje i slanje paketa (usmjernik pročita iz paketa broj virtualnog kanala). Kod datagrama je procedura određivanja odredišta paketa kompliciranija. Virtualni kanal su u prednosti kod zasićenja, jer se pri uspostavi veze unaprijed mogu rezervirati resursi. Kod pada usmjernika svi virtualni kanali koji kroz njega prolaze se prekidaju, dok se kod datagrama gube samo oni paketi koji su pohranjeni u njemu.

Algoritmi za usmjeravanje

Bez obzira da li se ruta bira posebno za svaki paket ili samo jednom kod uspostavljanja veze, algoritam za usmjeravanje mora biti točan, jednostavan, stabilan, robustan (da izdrži sve promjene u topologiji i prometu), nepristran (da svi imaju priliku za slanje) i optimalan (da broj skokova paketa bude što manji jer se tako smanjuje kašnjenje i isto povećava i propusnost).

Algoritmi se dijele u dvije glavne grupe: • Neadaptivni (engl. nonadaptive) algoritmi

o Ne donose svoju odluku na osnovu mjerenja ili procjene trenutačnog prometa i topologije, nego rutu biraju unaprijed (off-line) i šalju je svim routerima kod podizanja mreže (ove procedure se također zovu i statičko usmjeravanje).

• Adaptivni (engl. adaptive) algoritmi o Kod donošenja odluke o usmjeravanju prilagođavaju se promjenama u prometu i

topologiji, a razlikuju se po tome gdje prikupljaju te informacije (od susjednih usmjernika ili od svih), kada mijenjaju rutu (svakih ∆T sekundi, kada se mijenja

Page 27: OSI Referentni Model

promet ili topologija) i koja mjera se uzima za optimizaciju (udaljenost, broj skokova, procijenjeno vrijeme prijenosa).

3.3.1 Povezivanje razlčitih računalnih mreža (uređaji)

Router (engl., usmjernik) je uređaj mrežnog sloja (ima dva ili više mrežnih sučelja) i najvažniji od svih mrežnih uređaja, čija namjena je prosljeđivanje paketa između različitih mreža. Ima saznanje o dostupnosti svih dijelova mreže. Kada se koristi unutar lokalne mreže osnovna zadaća mu je dijeljenje broadcast domene. No prilikom konfiguriranja može mu se zadati da ne propušta određene vrste prometa bilo po IP adresama ili vrsti prometa (Protocol polje u zaglavlju). Da bi usmjerio promet prema odredištu očitanog iz zaglavlja paketa služi se pripadnom programskom potporom i algoritmima i protokolima (routing protocols) kao što su RIP, OSPF i drugi. U radu koriste mrežnu masku kako bi se sva računala povezana s njim preko switch-eva ili hub-ova grupirala u jedinstvenu IP adresu - adresu mreže. Kada router-i usmjeravaju FRAME na osnovu očitane IP adrese i upisane mrežne maske (od strane administratora) odlučuju na koji svoj port da ga treba proslijediti. Ovaj mrežni uređaj ne propušta promet privatne mreže.Router uzima dolazeće pakete sa jedne linije i prosljeđuje ih na drugu i pri tom te linije mogu pripadati mrežama sa različitim protokolima (npr. IPX, IP, OSI paketni protokol bez spajanja, itd.). On služi kao alternativa mostu. Također mogu poslužiti kao svojevrsni ombrambeni (“obrambeni”) zid (engl. Firewall), koji “svoju” mrežu štiti od paketa podataka generiranih u skladu s nekim njemu (i mreži) nepoznatim komunikacijskim protokolom. Djeluju na mrežnom i podatkovnom sloju. (Slika 18).

Page 28: OSI Referentni Model
Page 29: OSI Referentni Model

3.4 Transportni sloj

Transportni sloj je granica između korisnički orijentiranih (viših) slojeva i komunikacijski orijentiranih (nižih) slojeva u kojem se odvija komunikacija među računalima po izvršenim zadaćama predhodne razine. On oslobađa više slojeve od brige o učinkovitosti prijenosa podataka. Ovaj sloj segmentira podatke koji dolaze od strane pošiljatelja (sesijskog sloja) i ponovno ih spaja u cijeloviti tok podataka na strani primatelja, u slučaju da su podaci stigli krivim redosljedom on ih presloži u ispravan poredak. S jedne strane, dok se aplikacijski, prezentacijski i sesijski sloj bave problematikom samih aplikacija, zadnja (prva) četiri sloja bave se problematikom o prijenosa podataka. Transportni sloj pokušava osigurati uslugu prijenosa podataka koja štiti gornje slojeve od detalja implementacije samog prijenosa podataka. Npr. pouzdanost prijenosa podataka između dva računala je upravo briga transportnog sloja. Pružajući komunikacijske usluge, transportni sloj ostvaruje, održava i pravilno prekida virtualne krugove. Primjer virtualnog kruga je telefonski poziv kao što je slučaj i kod mrežnog sloja. Korisnik bira broj, uspostavlja vezu i priča sa sugovornikom. Za cijelo vrijeme trajanja poziva između njih postoji virtualni komunikacijski krug. Nakon završetka razgovora jedan od sugovornika prekida vezu (virtualni krug). Detekcija grešaka prilikom prijenosa, kao i otklanjanje tih grešaka (traži ponovno slanje), kontrola protoka informacija koristi se kako bi se ostvarila pouzdana usluga i na taj način osigurao integritet podataka između pošiljatelja i odredišta. Ponovna uspostava rada nakon ispadanja sustava (recovery) je također jedna od funkcija transportnog sloja. Ovaj sloj također multipleksira nekoliko poruka na jedan komunikacijski krug, te nakon toga ispisuje zaglavlje kako bi naznačio koja poruka pripada kojem krugu. Podržava jednoznačan i pouzdan prijenos između dva krajnja čvora na komunikacijskoj mreži. Optimizira komunikacijske resurse osiguravajući zahtijevane performanse uz najmanje troškove. Komunikacija između dva entiteta unutar korisničkog sloja preslikava se prezentacijskim i sesijskim slojevima na konekciju ostvarenu uslugama transportnog sloja. Transportni sloj također regulira tok informacije nadziranjem protoka poruka. Upravlja logičkim vezama mrežnog okruženja (multiplexing), omogućava različitim programskim potporama (protocol entity) da koriste istu adresu mreže (čvor) ali različitu adresu otpremanja podataka.Otpremna adresa (socket; port number) je kombinacija adrese čvora i oznake prijemnog/predajnog mjesta - Transport SAP (Service Access Point) number. Tri razine do ove predstavljaju podmrežu (SUBNET), naredne skupa s ovom tvore mrežnu programsku potporu čvora. Ova razina pretvara podmrežu u pouzdano mrežno okruženje; SPX (Sequenced Exchange Protocol) u NetWare ili TCP kod UNIX-a ili na Internetu. Nakon izlučivanja izvorne i odredišne adrese iz paketa dobije se segment koji sam, ili više njih međusobno sljedno i ispravno posloženih i povezanih, sadrži podatke koje naredni slojevi koriste da bi ih prezentirali korisniku.

Page 30: OSI Referentni Model

Postoji nekoliko vrsta usluge:

- razgovor (channel, stream), pismo (datagram) ili objava (broadcast).Kod razgovora potrebno je uspostaviti vezu (druga j ustrana mora prihvatiti) te na kraju raskinuti. Kod pisama moguć pouzdan prijenos što znači potvrdu prijema ili ponovno slanje ili nepouzdan prijenos u kome nema potvrde prijema.Obično transportni sloj stvara posebnu mrežnu vezu za svaki razgovor, no to ne mora uvijek biti tako. U svrhu povećanja brzine prijenosa, ovaj sloj može jedan razgovor rastaviti na više paralelnih mrežnih veza. I obrnuto, više razgovora može voditi kroz samo jednu mrežnu vezu.Danas računala obavljaju više poslova istovremeno. Mnogi od njih trebaju mrežnu vezu. Transportni sloj sadrži informacije potrebne za razlučivanje koji paket pripada kojem procesu na računalu.Za uspostavu i prekid veze s kraja na kraj, potreban su simbolička imena.Također je potrebno i upravljati prometom s kraja na kraj, jer unatoč brzim mrežnim sklopovima i donjim slojevima, prijemno računalo ne mora biti sposobno "probaviti" podatke istom brzinom kojom ih izvor šalje. Sve su to poslovi transportnog sloja.

3.5 Sesijski sloj

Sesijskom sloju je osnovni zadatak upravljanje mrežom. Ovaj sloj posjeduje mogućnost raskida sesije te nadzire ispravan završetak sesije. Korisnik izravno komunicira s ovim slojem. Sesijski sloj može provjeriti lozinku korisnika prilikom njezinog unosa, te može omogućiti korisniku prebacivanje iz dvosmjernog načina prijenosa u istovremeni dvosmjerni način rada. Ovaj sloj sinkronizira i upravlja dijalozima između korisničkih entiteta koji se izvode na različitim čvorovima komunikacijske mreže. Osigurava usluge potrebne podršci i održavanju sesija između dva ili više korisničkih entiteta. Međutim, u slučaju da obje strane pokušavaju izvesti istu operaciju ovaj sloj to sprečava. Takve sesije mogu trajati vrlo dugo i uključivati izmjenu velikog broja poruka ili vrlo kratko s malim brojem poruka. Tipične sesije su terminal s editorom priključen na udaljeno računalo ili transakcija između bankovnog terminala i bankovnog računala. U većini distribuiranih sustava ovaj sloj je minimalan, obično je izveden kao sastavni dio prijenosnog ili korisničkog sloja. Paketu podataka dodaje se opis komunikacijskog protokola, te se upravlja i kontrolira proces prijenosa. Omogućava se pristupanje i komunikacija s mrežnim resursima. Stoga korisnik s ovim slojem ima izravnu vezu putem prijave na mrežu, provjere lozinke, njegove identifikacije, dodjele resursa na koje ima pravo pristupa i slično. Ovaj sloj može odrediti tko komunicira, koliko često i koliko dugo. On nadzire prijenos podataka, pa čak sudjeluje i u ponovnoj uspostavi rada sustava nakon ispadanja. Naposljetku, sesijski sloj može nadzirati korištenje sustava i kreirati informaciju o troškovima koje su napravili pojedini korisnici mreže. Usluge sesijskog sloja se dostavljaju prezentacijskom sloju. Također, dodatna zadaća ovog sloja je sinkronizacija dijaloga između prezentacijskih slojeva dvaju računala i upravljanje razmjenom podataka između njih. Dodatno, osim upravljanja kontrolom veze, sesijski sloj nudi osiguranje efikasnog transfera podataka, kakvoću usluge i obavještavanje o problemima unutar sesijskog sloja, prezentacijskog i aplikacijskog sloja. Najlakše ga je objasniti kod videa preko interneta, gdje ne želimo imati ton bez slike, ili sliku bez tona, ili oboje ali bez sinhronizacije. Za to se brine ovaj sloj.

Page 31: OSI Referentni Model

3.6 Prezentacijski sloj

U ovom sloju se omogućava ispravna i razumljiva vezu između učesnika i mreže i njih samih. Za razliku od donjih slojeva koji samo žele pouzdano prenijeti bitove s jedne na drugu stranu, ovaj sloj se bavi sintaksom i semantikom prenošenih informacija. Podaci se kodiraju na način da se korisniku mogu prikazati na njegovoj radnoj postaji, odnosno da informacija koju pošalje aplikacijski sloj jednog sustava bude čitljiva od strane aplikacijskog sloja drugog sustava. Ukoliko je potrebno, prezentacijski sloj prevodi između višestrukih podatkovnih formata, koristeći zajednički format. Npr. DOS radna postaja i UNIX radna postaja neće moći ostvariti međusobni uvid u sadržaje ako ne koriste neki 'zajednički jezik' (sintaksu i semantiku) koji obje razumiju. Naredba izdata u DOS-u će se prevesti na zajednički jezik i proslijediti i prevesti UNIX-u na njemu prepoznatljiv način. Obavlja se pretvorba koda glede usklađivanja prijenosa podataka između računala s različitim formatima obrade i prikaza podataka. Zbog toga ovaj sloj mora osigurati ispravnu razmjenu podataka među njima bez obzira na te razlike. Na razini bita sloj predstavljanja kodira podatke koristeći različite kodove, kao što su ASCII i EBCDIC.

Američki standardni kod za razmjenu informacija (American Standard Code for Information Interchange – ASCII) jest kod koji svaki znak kodira sa sedam bita (oni prenose informaciju o dotičnom znaku) i dodatnim paritetnim bitom (njegova je namjena zaštita podataka od grešaka u prijenosu). ASCII kod gotovo je najčešće korišteni kod iako mnogo velika računala tvrtke IBM koriste prošireni kod za razmjenu podataka s binarnim kodiranjem znamenaka (Extended Binary Coded Decimal Interchange Code – EBCDIC).

Prezentacijski sloj mora podržavati oba navedena standarda. Za pravu komunikaciju, prezentacijski sloj na oba računala koja međusobno komuniciraju, mora sadržavati iste protokole, tj. pravila po kojima računalo radi sa podacima. On sudjeluje u pretvorbi protokola između različitih računala koja koriste različite formate podataka. Pored navedenoga, ovaj sloj upravlja velikim brojem funkcija za obradu teksta namijenjenih formatiranju teksta (uključujući paginaciju, broj linija po ekranu, kao i pomicanje kursora po ekranu). Također je zadatak ovog sloja korištenje terminala s međusobno neusklađenim kodovima. Terminalski protokol razrješava te razlike time što terminalima za unos podataka omogućava mapiranje u prividni terminal. Zapravo ta se procedura zasniva na skupu translacijskih tablica koje postoje između lokalnog i udaljenog terminala. Lokalni terminal šalje posebne podatke koji definiraju koliko se znakova po liniji ekrana trenutno na njemu prikazuje (taj broj znakova po liniji ekrana može značajno varirati; mnogi terminali prikazuju 132 znaka po liniji, ali postoje i drugi formati ekranskog prikaza). Podaci o terminalu prenose se do odgovarajućeg kontrolnog objekta udaljenog terminala, koji pretvara podatke u kod što ga koristi udaljeni terminal. Ostali posebni podaci, osim spomenutog broja znakova po liniji ekrana, odnose se na masno otiskivanje teksta (boldface), podcrtavanje teksta (underline), grafiku i sl..

Prezentacijski sloj OSI modela brine se o sigurnosti rada mreže, prijenosu datoteka i funkcijama formatiranja podataka. Namjena je ovog sloja prevladavanje razlika u predočavanju informacija unutar različitih korisničkih entiteta. Ovaj je sloj zadužen za transformiranje, formatiranje, strukturiranje, šifriranje i komprimiranje podataka.

Česti grafički standardi prezentacijskog sloja (Layer 6) su npr. GIF, PICT, TIFF, JPEG i sl. Primjeri standarda za zvuk i filmove su npr. MIDI, MPEG i sl.

Page 32: OSI Referentni Model

3.7 Aplikacijski sloj

Ovaj sloj je najviše definiran u modelu i najbliži je krajnjem korisniku, što znači da aplikacijski sloj i korisnik imaju direktno međudjelovanje sa softverskom aplikacijom. Međutim on pruža usluge aplikacijama, a ne krajnjem korisniku. Npr., definira FTP (File Transfer Protocol), ali krajnji korisnik mora pozvati i izvršiti aplikaciju da bi se izveo prijenos podataka. On dostavlja mrežne servise/usluge aplikacijama krajnjeg korisnika. Za razliku od svih ostalih slojeva, ne dostavlja usluge ni jednom drugom OSI sloju, nego isključivo aplikacijama koje se nalaze van OSI modela. Primjeri takvih aplikacija su tablični kalkulatori, word procesori i sl. Također upućuje zahtjev za uslugama prezentacijskog sloja.Ovaj sloj ne predstavlja npr. razinu nekog uređivača teksta ili baze podataka, već protokole, usluge i funkcije da bi korisnikove aplikacije ispravno komunicirale s podacima, kao:

o otvaranje, čitanje, brisanje i zapisivanje datoteka,

o zajednički pristup datotekama,

o prijenos datoteka i pristup bazama podataka,

o potpora programskoj potpori za elektroničku poštu,

o opća usluga pregleda i dohvata resursa mreže,

o usluge za ispravan rad postaje i resursa koje 'vidi'.

Omogućava se da se sva programska potpora za upravljanje bazama podataka, elektronsku poštu, poslužitelje datoteka i ispisa kao i komande i naredbe OS, te korisnikova programska potpora ispravno izvršava na cjelokupnoj mreži. Iako je u osnovi ostavljeno korisniku da definira programsku potporu prema njegovim potrebama u nekim slučajevima potpuno je standarizirana kao u pošti, bankarstvu, bazama podataka, osiguravajućim zavodima i drugim sličnim institucijama.

Ovaj sloj pruža sve usluge koje se mogu izravno uključiti u korisničke programe kao što su: • prijenos poruka, • prijenos i pristup datotekama, • komuniciranje sa terminalima, • upravljanje mrežom i pristup direktorijima.I sam sloj primjene može imati višeslojnu strukturu. Funkcije korisničkog sloja su obično identificiranje komunikacijskih partnera, određivanje pouzdanosti partnera i sinkronizacija komunikacije. Ovom sloju pripadaju svi programi za upravljanje bazama podataka, programi za elektronsku poštu, programi poslužitelja datoteka i poslužitelja ispisa, kao i naredbe operativnih sustava. Najveći broj funkcija koje se izvode u ovom sloju specificiran je od korisnika. Budući da različiti korisnički programi imaju različite komunikacijske zahtjeve, teško je davati neke opće odredbe o protokolima ovog sloja.Prema OSI referentnom modelu samo korisnički entiteti uključeni u međustaničnu komunikaciju dio su modela. Komunikacijski entiteti koji obavljaju lokalne aktivnosti nisu predmet razmatranja modela. Distribuirani sustav ne pravi razliku u mogućoj komunikaciji između lokalnih ili udaljenih partnerskih entiteta.

Page 33: OSI Referentni Model

3.8 Prijenos podataka razinama 1-7 i oblacima

Određeni uređaji rade na svih sedam razina OSI modela. Uređaj zvan gateway (računalo sposobno konvertirati informaciju jednog protokola u drugi) je također uređaj koji koristi svih 7 razina. Primjer gatewaya (Slika 19.) bilo bi računalo na lokalnoj mreži preko kojeg se pristupa IBM mainframe računalu ili fax sistemu. U oba slučaja podaci moraju ići po cijelom OSI modelu kroz sve slojeve da bi bili konvertirani u oblik podataka kojeg bi uređaji razumjeli. Oblaci mogu sadržavati nekoliko tipova medija, mrežnih kartica, switcheva, bridgeva, routera, gatewaya i ostalih mrežnih uređaja. Zbog toga što ne sadrže samo jedan uređaj već puno njih koji rade na različitim razinama, oblaci se smatraju uređajima koji rade na razinama 1-7.

4. FIZIČKA I LOGIČKA KOMUNIKACIJA KOD OSI MODELA

Slika 20. Komunikacija kod OSI modela uvijek ide sloj po sloj, pri čemu nije moguće preskakanje nijednog sloja. Veza između dva sloja naziva se interface (engl., sučelje) i svi zahtjevi jednog sloja od susjednog sloja prosljeđuju se preko njega. Svaki sloj se oslanja na standarde i aktivnosti sloja koji je ispod njega.

Funkcija n-tog sloja u komunikacijskom sustavu odvija se u suradnji s procesom n-tog sloja uređaja s kojim komuniciramo. Način njihovog komuniciranja naziva se protokol n-tog sloja. Sučelje je između višeg i nižeg sloja, a protokol je između n-tih slojeva. Sučelje nije, a protokol jest predmet međunarodne standardizacije.

Page 34: OSI Referentni Model

Komunikacija između dva krajnja uređaja teče ovako: aplikacijski sloj pozivajućeg uređaja započinje pozivom aplikacijskom sloju pozvanog uređaja s kojim uspostavlja ravnopravan odnos, koristeći protokol sloja 7. Protokol sloja 7 zahtijeva od sloja 6 potrebne usluge, pa ovaj sloj uspostavlja ravnopravan odnos s odgovarajućim slojem na drugoj strani uz pomoć protokola 6 sloja. Protokol 6 sloja zahtijeva potrebne usluge od sloja 5, itd. Komunikacija se odvija dalje po istom principu, sve do fizičkog nivoa, gdje dolazi do stvarne razmjene podataka. Dakle, svaki sloj predajne stanice uz pomoć pripadnog protokola šalje svoje podatke nižem sloju i tako sve do fizičkog sloja. Fizički sloj odašilje podatke odgovarajućem sloju prijemne stanice koji predaje podatke podatkovnom sloju, ovaj mrežnom, itd. sve do odredišnog sloja. Susjedni slojevi iste stanice međusobno komuniciraju preko sučelja kojima je osnovne zadaća da format poruke prilagode protokolu sljedećeg sloja. Svaki sloj od najvišeg prema dolje dodaje podacima odgovarajuće zaglavlje koje sadrži informaciju namijenjenu odgovarajućem sloju prijemne strane (Slika 21).

Page 35: OSI Referentni Model

Pojedini slojevi u OSI modelu ne definiraju jedan protokol, već definiraju funkciju prijenosa podataka koju može izvršavati proizvoljan broj protokola. Protokoli ne moraju strogo pratiti strukturu OSI modela (npr. TCP/IP protokol), ali moraju izvršavati sve funkcije koje definira OSI model. Odvajanjem funkcija smanjena je složenost u razvoju komunikacijskih sustava, ali i omogućena je primjena funkcija koje se razvijaju nezavisno od različitih proizvođača.

5. PROTOKOLI OSI REFERENTNOG MODELA

Skup pravila kojima se propisuje ispravan naćin djelovanja nekog sustava naziva se PROTOKOL. U svijetu računala to su pravila koja definiraju kako nesmetano prenjeti podatke i kako će se komunikacija odvijati između dva računala (čvora) u mreži.

Definira postupke komunikacije, povezivanje, sinkronizaciju, verifikaciju i prijenos podataka između procesa na istom računalu ili na računalima povezanim u računalnu mrežu. Osim navedenog, s gledišta nadglednika, definira dijeljenje diskova među računalima mreže, dijeljenje printera, elektroničku poštu, distribuciju vijesti i druge usluge. Neki protokoli rade samo na određenom OSI sloju. Sloj na kome protokol radi opisuje njegove funkcije. Na primjer, protokol koji radi na fizičkom sloju omogućuje da paket podataka prođe kroz mrežnu karticu (NIC) do mrežnog kabla.

Protokoli, također, mogu zajednički da rade u steku ili nizu protokola. Kao što mreža na svakom sloju OSI modela ima nove funkcije, tako i različiti protokoli zajednički rade na različitim nivoima jednog steka protokola. Nivoi u steku protokola “preslikavaju” izgled slojeva OSI modela. Na primer, sloj aplikacije TCP/IP protokola preslikava se na sloj prezentacije OSI modela. Protokoli omogućuju sve funkcije i mogućnosti steka.

Stekovi protokola

Stek protokola je kombinacija, odnosno točno definiran skup protokola. Svaki sloj steka određuje različiti protokol za obradu funkcija ili podsistema komunikacijskog procesa. Svaki sloj ima svojstven skup pravila. Slika 22. prikazuje OSI model i pravila koja važe za svaki sloj. Protokoli određuju pravila za svaki sloj OSI modela.

Page 36: OSI Referentni Model

Niži slojevi OSI modela određuju proizvođačima kako da naprave opremu koja može međusobno da se povezuje; npr. korištenje mrežnih kartica (NIC) različitih proizvođača u istoj lokalnoj mreži (LAN). Sve dok koriste iste protokole, u mogućnosti su da jedni drugima šalju podatke i primaju ih. Viši slojevi određuju pravila po kojima se odvija komunikacijska sesija (period u kojem dva računala održavaju vezu) i interpretacija aplikacija. Što su poslovi na višem nivou u steku, oni i njima odgovorajući protokoli su sve složeniji.

1. PROTOKOLI SLOJA PODATAKA (PODATKOVNOG SLOJA)

- Sučelje između fizičkog medija koji se koristi za prijenos podataka i aplikacija (softvera) koji te podatke koristi

Ovisno o prijenosnom mediju razlikujemo protokole na serijskim linijama i lokalnim mrežama.

Protokoli na serijskim linijama

Najčešće korišteni protokoli podatkovnog sloja na serijskim linijama za modemske komunikacije su SLIP i PPP.

SLIP (engl. Serial Line Internet Protocol) veoma je jednostavan protokol nastao 1984. , definiran u RFC 1055. On definira mehanizam prijenosa IP paketa telefonskom linijom (serial line). IP paketu dodaje svega dva kontrolna znaka koji ga uokviruju: END i ESC. END je oktalno 300, a ESC oktalno 333 i ne treba se miješati s ASCII ESC znakom. Na paket primljen od mrežnog sloja dodaju se samo dva END znaka, jedan na početku prijenosa, a drugi na kraju. SLIP nema mogućnost adresiranja niti razmjene informacije o adresama.

Page 37: OSI Referentni Model

Nema ni identifikaciju tipa paketa što znači da može podržavati samo jedan skup protokola koji mora biti istovjetan na obje strane. Ne može obavljati detekciju niti korekciju pogreške niti posjeduje mehanizme kompresije podataka.

Problemi koji se javljaju kod ovog protokola su:

• Podržan je samo IP protokol

• Nema dinamičke dodjele adrese, pa svaka strana mora unaprijed znati IP adresu strane s kojom komunicira

• Ne daje mogućnost prijavljivanja korisnika pod posebnim imenom tj. autentifikaciju

PPP (eng. Point-to-Point Protocol - Protokol za daljinski pristup računarskoj mreži putem telefonskih linija) je definiran u RFC 1661, te dopunjen u RFC 1662 I RFC 1663. Protokol omogućava provjeru autentičnosti, kompresiju podataka, detekciju greške i balansiranje opterećenja preko više kanala. Sastoji se od dva dijela: protokola za nadzor veze, LCP (eng. Link Control Protocol) koji uspostavlja, konfigurira, testira i prekida vezu, te protokola za nadzor mreže NCP (eng. Network Control Protocol) koji dogovara prijenos različitih protokola mrežne razine. Na slici 24. je prikazan PPP okvir. Brojevi označavaju duljine pojedinih polja u bajtovima. U prvobitnoj verziji PPP protokola nisu postojala polja zastavice, adrese i kontrolnog polja.

Opis polja PPP zaglavlja:

Zastavica označava početak ili kraj okvira. Polje se sastoji od binarne sekvence 01111110. Adresa sadrži sekvencu 11111111 koja je standardna broadcast adresa. PPP ne dodjeljuje individualne adrese. Kontrolno polje sadrži sekvencu 00000011. U polju protokol je vrijednost koja označava protokol višeg sloja čiji su podaci enkapsulirani u zaglavlju. Podaci su paket primljen od višeg sloja. FCS (engl. Frame Check Sequence) je uobičajeno duljine 2 bajta i sadrži zaštitnu sumu okvira. Neke implementacije PPP koriste 4 bajta za poboljšanu detekciju pogreške. Pri uspostavi veze, provjera autentičnosti je opcionalna. Može se obavljati preko PAP (engl. Password Authentication Protocol) i CHAP (engl. Challenge Handshake Authentication Protocol) protokola. PAP pruža jednostavan način provjere autentičnosti tako da preko kanala šalje korisničko ime i lozinku. PAP nije pouzdan protokol jer se lozinka šalje kao običan tekst i pri svakoj uspostavi veze je ista. CHAP pri provjeri autentičnosti nikad ne šalje samu lozinku. Strana koja uspostavlja vezu započinje slanjem niza znakova tzv. izazov (engl. challenge). Na osnovu pohranjene lozinke i primljenog izazova druga strana izračunava odgovor koristeći jednosmjernu hash funkciju (najčešće MD5) i šalje taj odgovor. Ukoliko strana koja je započela komunikaciju ustanovi da

Page 38: OSI Referentni Model

je primljeni odgovor ispravan (provjerava ga izračunavajući hash funkciju istim parametrima izazova i lozinke, te uspoređuje izračunatu i primljenu vrijednost), proces provjere valjanosti završava. Izazov je uvijek jedinstven, pa tako i odgovor što omogućava veću razinu sigurnosti. PPP je danas već gotovo istisnuo iz upotrebe SLIP.

Protokoli na lokalnim mrežama

Najčešće korišteni protokol podatkovnog sloja na lokalnim mrežama je Ethernet. Postoje dva formata Ethernet zaglavlja (Slika 25.): IEEE 802.3 i Ethernet II. Okviri s oba zaglavlja prikazani su na slikama. Brojevi označavaju broj bajtova pojedinog polja.

Opis polja zaglavlja: Preambula je izmjenjujući niz nula i jedinica koji se koristi za sinkronizaciju kod 10Mb/s i sporijih Ethernet verzija. Ethernet verzije koje rade na većim brzinama ne zahtijevaju sinkronizaciju, ali je polje zadržano radi kompatibilnosti. SOF (engl. Start of Frame) polje označava kraj dijela za sinkronizaciju i sadrži sekvencu 10101011. Odredišna adresa je MAC adresa odredišta. Može biti unicast, broadcast ili multicast adresa. Izvorišna adresa je MAC adresa izvorišnog sučelja. Polje dužina/tip ima dvostruku funkciju. Ukoliko je vrijednost ovog polja manja od 0x600 heksadecimalno (1536 decimalno) radi se o duljini, a ukoliko je vrijednost veća od 0x600 radi se o tipu protokola mrežnog sloja koji koristi Ethernet protokol kao protokol podatkovnog sloja. Podaci su cjelokupni paket prihvaćen od višeg sloja. FCS je polje koje sadrži zaštitnu sumu cijelog okvira. Vrijednost ovog polja se nanovo izračunava pri svakom prolazu kroz neki mrežni uređaj. Razlika između dvije verzije Ethernet zaglavlja je u polju preambule, te u polju duljina/tip. Danas je češće u upotrebi Ethernet II protokol.

2. PROTOKOLI MREŽNOG SLOJA

Page 39: OSI Referentni Model

- Odgovorni su za kontrolu protoka podataka, osim otkrivanja i korekcije grešaka

IP (Internet Protocol) -je osnovni protokol mrežne razine TCP/IP modela, a koriste ga protokoli svih razina -

iznad mrežne razine. To je bespojni protokol, što znači da se dvije strane ne dogovaraju o početku ili završetku prijenosa podataka, nego predajno računalo uputi paket i dalje ne vodi računa o njemu. Protokoli više razine dužni su provjeriti konzistentnost korisnikovih podataka. Ti protokoli trebaju obaviti detekciju i korekciju pogreški. Zbog toga se IP protokol često naziva "nepouzdani protokol".

Osnovne funkcije IP protokola su:

- definiranje sheme Internet adresiranja

- definiranje paketa

- prosljeđivanje podataka između razine pristupa mreži i prijenosne razine

- podjela (fragmentacija) i sastavljanje paketa.Funkcija mrežne razine je usmjeravanje paketa do udaljenog računala na osnovu IP adrese.

IPX (Internetwork Packet Exchange) -je mrežni protokol u IPX/SPX skupini protokola.

IPX/SPX skupina protokola je podržana od strane Novell NetWare mrežnog operativnog sistema, i zbog njegove prilično velike popularnosti kasnih 1980-tih i ranih 1990-tih IPX protokol se često koristio u računarstvu.IPX protokol danas se rijetko koristi zbog brzog širenja interneta i predstavljanja univerzalnog TCP/IP protokola. Računala i mreže mogu izvršavati više mrežnih protokola tako da sve IPX stranice se mogu izvršavati i u TCP/IP-u.

AppleTalk

-je protokol koji je razvijen od tvrtke Apple Computer u ranim osamdesetima. Svrha AppleTalk-a bila je da omogući korisnicima da djele resurse, kao što su datoteke i printeri. Uređaji koji pružaju te resurse zovu se serveri dok uređaji koji koriste te resurse zovu se klijenti. Zbog toga AppleTalk je jedan od najranijih implementacija klijent-server mrežnih sistema. AppleTalk je bio dizajniran sa transparentnim mrežnim sučeljem. Što znači da je za komunikaciju između klijenta i mrežnih servera potrebno malo komunikacije s korisnikom. Kao dodatak, stvarne operacije AppleTalk protokola su nevidljive za kranjeg korisnika, koji vidi samo rezultat tih operacija.

Postoje dvije verzije AppleTalk-a : Faza 1 i Faza 2.

Faza 1 AppleTalk-a bila je ravijena u ranim osamdesetima samo za upotrebu u lokalnim mrežama. Faza 1 zato ima dva osnovna ograničenja: njegovi mrežni segmenti mogu sadržavati samo do 127 domaćina i 127 servera, i radi samo sa ne proširivim mrežama.

Faza 2 AppleTalk-a je druga pojačana specifikacija AppleTalk-a, bila je dizajnirana za upotrebu u velikim mrežama poput interneta. Faza 2 rješava dva ključna ograničenja Faze 1 i donosi mnoga poboljšanja u odnosu na Fazu 1. Faza 2 omogućava bio koju kombinaciju od 253 domaćina i servera na jednoj AppleTalk mreži i podržava proširive i neproširive mreže. AppleTalk mreže su uređene u hijerarhijskom organizaciju.

Page 40: OSI Referentni Model

3. PROTOKOLI TRANSPORTNOG SLOJA

- Osiguravaju prijem i slanje paketa podataka odgovarajućim redoslijedom i u odgovarajućem formatu

TCP (Transmission Control Protocol)- to je pouzdan, spojevni protokol, koji podatke promatra kao kontinuirani slijed, a ne

skup međusobno neovisnih poruka. Osnovna jedinica podataka koja se izmjenjuje između dva krajnja uređaja, naziva se segment.TCP je pouzdan protokol jer za svaki poslani segment očekuje potvrdu prijema. Ako nakon isteka određenog vremenskog intervala pozitivna potvrda ne stigne, ili stigne informacija o netočno primljenim podacima, prijenos se ponavlja sve dok ne stigne pozitivna potvrda prijema.TCP je spojevni protokol (connection-oriented), osigurava vezu sa spajanjem, uspostavlja logičku vezu ili virtualni kanal između dva krajnja uređaja. TCP je set protokola za omogućavanje transporta podataka, otkrivanje i korekciju grešaka. Dijeli podatke u pakete, dodjeljuje im adrese i prosljeđuje ih na odredište.TCP osigurava pravilan tok podataka, označavajući redni broj segmenta u poruci. Broj prvog segmenta može biti bilo koji, iako je najčešće nula. Stizanje segmenata poruke na odredište potvrđuje poruka ACK (Acknowledgment), na osnovu koje izvorište prima informaciju koliko je ispravnih segmenata do tada primljeno, te koliko ih se još može primiti. Na potvrdama prijema temelji se kontrola toka i određuje dinamika daljnjeg slanja podataka odredištu.TCP osigurava dopremu podataka od mrežne razine (IP protokola) do željenog aplikacijskog procesa ili usluge. Izvorišni i odredišni broj usluge nalaze se u prvoj riječi TCP zaglavlja.

UDP - User Datagram Protocol- RFC 768 je protokol prijenosne razine koji koristi IP protokol, a omogućava

protokolima više razine slanje poruka drugim programima uz minimalno korištenje mehanizama protokola.Temeljen je na bespojnom prijenosu, ne garantira sigurnu isporuku podataka i ne preporuča se za primjenu aplikacijama kojima je bitna sigurna i pouzdana isporuka. UDP osigurava točan prijenos unutar računala, tj. podaci dođu do viših slojeva onakvi kakvi su primljeni s mreže.Postoji nekoliko slučajeva kada se za prijenos poruka koristi UDP, a ne TCP protokol- potrebno poslati manji blok podataka, veličine jednog paketa, pa je jednostavnije i brže

prenositi samo podatke (uz UDP zaglavlje), bez dodatnih kontrola- slanje upita jednog računala drugom uz ponavljanje upita ako odgovor ne stigne nakon

isteka određenog vremenskog intervala; na upit se također može odgovoriti primjenom UDP protokola;

- prijenos podataka aplikacija koje imaju vlastite tehnike osiguravanja pouzdanog prijenosa, ili su manji gubici dozvoljeni.

UDP dodaje znatno manje zaglavlje, što cijeli datagram koji predaje mrežnoj razini čini manjim. U zaglavlju UDP datagrama nalaze se 16-bitne adrese izvorišnog i odredišnog broja usluge, informacija o duljini cijele poruke, te zbroj na osnovu kojeg se obavlja provjera je li poruka ispravno primljena.

Ako se neki paket "zagubi" na putu, TCP će tražiti da se ponovo pošalje, pa je stoga pogodan za razmjenu podataka za koje je integritet podatak na višem nivou od brzine prijenosa. S druge UDP nema kontrolu da li se poneki paket zagubio, pa je zgodan za multimedijalne

Page 41: OSI Referentni Model

aplikacije, gdje nije toliko bitno da li se zagubi poneki paket, nego je bitna brzina komunikacije.

SPX (Sequenced Packet Exchange)-je transportni protokol podržan od strane Novell NetWare mrežnog operativnog

sustava. SPX sloj djeluje na vrhu IPX protokola i koristi se u Novell NetWare sustavu za komunikacije u klijentsko / serverskim aplikacijskim programima, npr. BTRIEVE (ISAM manager).IPX prima pakete iz mreže i prosljeđuje SPX na obradu. SPX jamči da su primljeni paketi netaknuti po redoslijedu kojem su poslani, i eliminira dvostruke pakete. SPX priprema slijed paketa u kojima je poruka podijeljena i upravlja rastavljenim paketima koji su primljeni, potvrđujući da su svi zaprimljeni i tražeći ponovno slanje kada nisu. SPX radi direktno sa protokolom IPX , koja upravlja prosljeđivanjem paketa u mreži.

4. PROTOKOLI SLOJA SESIJE

- Služe za održavanje i sinkronizaciju dijaloga u mrežnim komunikacijama

NetBIOS-omogućava praćenje sesija između klijenta i servera i osigurava njihov nesmetan i

neprekidan rad

NFS (Network File System)- RFC 1094 je razvila tvrtka Sun Microsystems, a pruža transparentni pristup

direktorijima i datotekama na udaljenim računalima koje istodobno može koristiti više korisnika. Protokol se lako prenosi na različita računala, operacijske sustave, te različite mrežne arhitekture. NFS znatno povećava opterećenje mreže i nepraktičan je na sporim linijama, ali pruža znatne prednosti. NFS klijent ugrađen je u jezgru operacijskog sustava i omogućava aplikacijama i naredbama korištenje priključenog čvrstog diska kao da je lokalan.NFS pretpostavlja hijerarhijski datotečni sustav - sustav direktorija i datoteka organiziran je počevši od korijena stabla (root, korijenski direktorij) koji sadrži više poddirektorija, od kojih svaki može sadržavati daljnje poddirektorije i datoteke. Svaki element direktorija (datoteka, poddirektorij, uređaj, veza, itd.) ima naziv u obliku niza znakova, a njegovo je mjesto jednoznačno definirano stazom ili putem (path). Mjesto datoteke ili direktorija u hijerarhijskoj strukturi može biti zadano apsolutno (od korijena stabla) ili relativno (gledano od mjesta gdje se trenutno nalazi u datotečnom sustavu). Povezane diskove prikazuju kao dodatne uređaje, koji se pojavljuju na popisu uređaja ravnopravno s disketnom jedinicom, cd rom-om, te jednim ili više diskova samog računala.Povezivanje udaljenog datotečnog sustava kontrolira se provjerom prava korisnika. Na udaljenom računalu, datotečni sustav mora biti označen za daljinski pristup, te moraju biti definirani korisnici koji na pristup imaju pravo. Takav korisnik sa svog računala mora po potrebi dokazati svoj identitet (imenom računala, ili korisničkim imenom i lozinkom). Slično daljinskom korištenju datotečnog sustava, mogu se koristiti i ostali resursi udaljenih računala (pisač, cd rom, disketna jedinica, uređaj magnetske trake).

SQL (Structured Query Language), -SQL je poseban programski jezik napravljen u IBM-u sredinom 70-tih, a služi za za

manipuliranje podacima iz baze- izradu, pronalazak, ažuriranje i brisanje podataka iz

Page 42: OSI Referentni Model

relacijskih upravnih sustava baze podataka. SQL je stardardiziran od strane ANSI i ISO standarda.

5. PROTOKOLI PREZENTACIJSKOG SLOJA

- Omogućuju konverziju, kompresiju ili formatiranje s ciljem prilagođavanja podataka za prijenos ili upotrebu

FTP - File Transport Protocol-FTP je protokol za prijenos datoteka, definiran u RFC 959. FTP protokol koristi

dvije odvojene istovremene TCP veze, jednu za upravljanje (priključni broj usluge 21), a drugu za prijenos podataka (20). Za upravljačku vezu, FTP radi po specifikaciji telnet protokola. Upravljačka veza se koristi za prijenos naredbi i odgovora na naredbe. Podaci se prenose samo preko podatkovne veze. Pri prijenosu podataka mora se voditi računa oformatu podataka. Za prijenos tekstualnih podataka definira se ascii način prijenosa (podrazumijevan pri uspostavi veze), odnosno binarni - za prijenos binarnih podataka.FTP omogućava prijenos podataka između dva računala, od kojih jedno može biti lokalna radna stanica na kojoj korisnik radi, a druga udaljeno računalo, ili se može raditi o dva udaljena računala. Također, prijenos datoteka korisnik može obavljati između dva računala na kojima ima svoj korisnički račun, na primjer u slučaju kad želi svoje datoteke prebaciti s jednog udaljenog računala na drugo.Drugi način primjene FTP protokola je prijenos podataka s javnih (anonymous) FTP poslužitelja. Osnovna namjena javnih FTP poslužitelja jest datoteke koje posjeduje staviti na raspolaganje svim korisnicima koji mu žele pristupiti. Pri tome oni na javnom poslužitelju ne moraju imati otvoren korisnički račun, tj. svoje korisničko ime i lozinku. Kao korisničko ime koristi se "ftp" ili "anonymous", a kao lozinku korisnik upisuje svoju e-mail adresu. Prijavljen pod javnim korisničkim imenom, korisnik može pristupiti i preuzeti datoteke koje se nalaze u (hijerarhijski organiziranom) direktoriju pub, koji je uvijek poddirektorij osnovnog direktorija (root).

SMTP - Simple Mail Transfer Protocol-SMTP protokol osigurava pouzdan i efikasan prijenos elektroničke pošte između

pošiljatelja i primatelja.Pošiljatelj i primatelj su krajnji korisnici - klijenti, a stvarno slanje pošte umjesto pošiljatelja obavlja poslužitelj (SMTP pošiljatelj), preko prijenosnih sustava na putu do odredišnog poslužitelja (SMTP primatelja) koji poštu prosljeđuje primatelju. Pojam "prijenosni sustav" može obuhvaćati dio jedne mreže, cijelu mrežu ili više mreža, pa pojam prijenosnog sustava i mreže ne treba poistovjećivati ni izjednačavati.SMTP protokol kao prednost ističe mogućnost prijenosa elektroničke pošte neovisno o prijenosnim sustavima na putu do odredišta. Zahtjeva jedino pouzdanu vezu za prijenos podataka.Kao rezultat zahtjeva korisnika, SMTP pošiljatelj uspostavlja dvosmjerni prijenosni kanal do SMTP prijemnika. koji može biti posrednik ili krajnje odredište. SMTP pošiljatelj šalje naredbe primatelju, a on na njih odgovara.Kad je jednom uspostavljen prijenosni kanal, SMTP pošiljatelj šalje naredbu MAIL, kojom definira pošiljatelja poruke. Ako SMTP prijemnik može primiti poruku, odgovara porukom OK. SMTP pošiljatelj zatim šalje RCPT naredbu kojom definira primatelja poruke. Ako SMTP primatelj može primiti poruku za tog korisnika odgovara s OK, a ako ne može javi da

Page 43: OSI Referentni Model

odbija prijem poruke za tog primatelja, ali ne i cijelu mail transakciju. Ista poruka može biti poslana za više primatelja. SMTP uspješno šalje poštu od pošiljatelja do primatelja, bez obzira jesu li njihova računala provezana na isti prijenosni sustav, ili je podatke potrebno prosljeđivati preko jednog ili više SMTP poslužitelja, jer izvorišni i odredišni poslužitelj nisu spojeni na isti prijenosni sustav. SMTP poslužitelj koji obavlja prosljeđivanje mora znati nazive odredišnog računala i odredišnog poštanskog pretinca.

6. PROTOKOLI APLIKACIJSKOG SLOJA

- Omogućuju usluge za aplikacije

Telnet: Protokol koji omogućuje upravljanje serverom sa daljine, korisnik ima mogućnost rada na daljinu; omogućuje da se klijent ponaša kao terminal

HTTP - HyperText Transfer Protocol-HTTP je protokol korisničke razine koji omogućava prijenos datoteka koje u sebi

sadrže veze na druge dokumente. Takvi dokumenti označavaju se kao hipertekst, a za veze koje sadrže kaže se da su hipertekstualne veze. Primjenjuje se od 1990. godine s pojavom mrežne usluge WWW - World Wide Web.HTTP 1.0 verzija protokola opisana je u dokumentu RFC 1945, a HTTP 1.1 u RFC 2068.Temelji se na modelu klijent - poslužitelj, a za prijenos podataka zahtijeva pouzdanu vezu na prijenosnoj razini, s tim što se ne vezuje uz određeni protokol, već dozvoljava u budućim primjenama i neki drugi protokol osim TCP-a. Izvorno je definirano da je priključni broj 80, ali nije strogo vezan za taj broj.HTTP protokolom definira se, između ostalog, i:1. forma komunikacije između klijenta i poslužitelja, tj. format (način) postavljanja upita i odgovora2. način prijenosa raznih tipova znakova karakterističnih za brojne jezike u svijetu (character set)3. označavanje sadržaja (content coding)4. pristup dokumentima za različite tipove protokola5. pristup dokumentima uz provjeru identiteta (autorizacija i autentifikacija)6. pohrana dokumenata u privremenu memoriju (caching)7. sigurnosne aspekte - osjetljive točke u komunikaciji između klijenta i poslužitelja, odnosno, u procesu dostave podataka do korisnika:HTTP protokol omogućava komunikaciju između drugih protokola, kao što su SMTP (razmjena elektroničke pošte), NNTP (mrežne novine), FTP (prijenos datoteka) i drugi. Na taj način je omogućen dostup najčešće korištenim mrežnim uslugama uporabom samo jednog korisničkog programa - Web preglednika.

NNTP (Network News Transport Protocol)

Page 44: OSI Referentni Model

-Ovaj protokol prenosi članke (poruke) iz novinskih grupa među novinskim poslužiteljima i između novinskog poslužitelja i klijentskog programa za pristup novinskim grupama. To je dosta složen protokol, jer se moraju razmjenjivati samo najnoviji članci koji još nisu razmijenjeni, a osim toga treba pripaziti i na to koja poruka je odgovor na neku raniju poruku i treba li se uopće neka poruka prenositi na neki drugi poslužitelj (npr. izvan organizacije, grada ili zemlje).

Ovdje se od poznatih nalaze još i FTP i SMTP protokoli opisani u protokolu prezentacijskog sloja.

Svaki sloj protokola rješava dio komunikacijskog problema. U tu svrhu svaki sloj na početnom čvoru dodaje informacije zaglavlju izlaznog okvira. Na krajnjem čvoru se ti podaci uklanjaju.Paketi pri slanju dobivaju slijedni broj. Čvor primatelj slaže pakete po slijednim brojevima. Izgubljeni paketi ponovno se šalju.Razlikuju se čvorovi domaćini host-computers (računala koja izvode neku aplikaciju), te čvorovi usmjernici (Routers) koji povezuju raznorodne mreže.

• Svi čvorovi koriste slojeve TCP/IP protokola.• No svi čvorovi ne koriste sve slojeve protokola. Npr. router ne treba protokole sloja 5

(aplikacijski sloj).

6. PRIMJER OSI MODELA

Uzor za ovakav model možemo nači u svakodnevnom životu.Za primjer je uzet proces nabave računala između dva poduzeća, od kojih jedno prodaje, npr. računalnu opremu, a drugo ima potrebu kupiti računalo.Služba nabave jedino mora poznavati "jezik" (protokol) službe prodaje u drugom poduzeću. Mora znati da na početku mora poslati zahtjev za ponudu, nakon što primi ponudu može, neograničen broj puta, tražiti objašnjenja, dopune i izmjene.Kupnja počinje tek nakon što pošalje naruđbu, nakon čega će doobiti robu za koju mora potpisati otpremnicu, na temelju koje će dobiti račun.Proces se završava izdavanjem naloga za plaćanje. Ako se to ne desi u određenom roku, prodavač će mu uputiti požurnicu. Nakon određenog broja požurnica, primit će opomenu pred tužbu i na kraju, eventualno, poziv na sud. Ovo ilustrira dobro uređen postupak. Za svaku se fazu zna koji su mogući slijedeći dokumenti (poruke) i svaki dokument ima jasno definiran sadržaj i njegovu strukturu (naziv, adresa, žiro račun, banka, rok isporuke, vrsta robe, količina, cijena).Unutar jednog poduzeće stvari su također dobro definirane. Točno se zna tko uopće može odjelu nabave (aplikacijski sloj) dati zadatak da nabavi računalo. Zna se i kako se to čini. U slučaj uda u komunikaciji s prodajnom službom nabava ima problema ili nejasnoća, to će obznaniti upravo sloju iznad sebe: korisniku.S druge, pak, strane, da bi se poslala bila koja poruka prema prodajnoj službi drugog poduzeća, nabavni referent zadatke i sadržaj poruke prenosi svojoj tajnici. On će reči što treba kupiti, a ona će ispuniti odgovarajuće obrasce.Tajnica ima ispod sebe pisarnicu. Njoj će dostaviti ispunjene obrasce zatvorene u pismo (paket). Pisarnica sva primljena pisma odnosi na poštu. Pošta sva pisma svih korisnika šalje svojim sustavom: vrečama, koje idu u kontejnere, koji idu na brodove itd.

Page 45: OSI Referentni Model

Vrlo je lako uočiti da pisarnica može pismo dostaviti i tekličem, kurirskom službom ili telefaksom. Što god pisarnica odabrala, ništa se u gornjim slojevima neće promijeniti. Slično, tajnica u odjelu nabave, može otići raditi u drugo poduzeće na isti posao, bez potrebe prilagodb, jer je postupak i njen posao (sloj) jasno definiran (standardiziran).

Još jedan primjer na koji način OSI model funkcionira je komunikacija mrežne razine putem OSI modela:

Recimo da imamo Web pretraživač i želimo pogledati neku Web stranicu.Na razini 7, nalazi se pretraživački program za Web. Preko razine 5 on šalje zahtjev nekom drugom računalu da mu pošalje podatke. Razina 4 od tog zahtjeva napravi paket s podacima u

Page 46: OSI Referentni Model

kojemu je napisana adresa primatelja,i neki drugi identifikacijski podaci. Razina 3 odašilje stvar na mrežu. Razine 2 i 1 pobrinu se da paketi krenu najboljim mogućim putem do odredišta i da tamo stignu.Kada podaci pristižu tom računalu, smjer je suprotan. Od razina 1 do 3 događaju se iste stvari, samo obrnutim redoslijedom. Razina 4 provjerit će jesu li paketi koji su pristigli ispravni, pa će ih, ako nisu, zatražiti ponovno. Razina 5 primit će odgovor udaljenog računala, u našem slučaju Web poslužitelja. Razina 6 možda će napraviti neke predradnje s podacima (primjerice, promijeniti način kodiranja ili dekomprimirati podatke) i proslijediti ih razini 7. Na njoj je vaš Web pretraživač I stigli smo do tražene web stranice.

7. ZAKLJUČAK

Page 47: OSI Referentni Model

Čemu uopće slojevi? Svrha je točno razgraničavanje pojedinih funkcija u umrežavanju na način da jedan sloj nema nikakvog utjecaja na susjedne. Na taj način omogućen je njihov pojedinačni razvoj te promjena sklopova u uređaju (računalu) bez utjecaja na njegovu funcionalnost. Na primjer, zamjena neispravne mrežen kartice zahtijevati će samo ponovni upis nekoliko parametara bez obzira od kojeg proizvođaća je nova, programi za čitanje pošte međusobno će raditi iako su od različitih proizvođaća i drugo. Tako će i mreže različitih proizvođača međusobno bezprijekorno komunicirati.

Naravno standard se vremenom nadopunjava i poboljšava u skladu s tehnološkim razvojem komunikacija i mreža. To su načelna rješenja (model) kojih se pridržavaju svi proizvođači mrežne programske i sklopovske potpore iako su nazivi pojedinih razina često različiti kao što prikazuje tablica 3.6.7.

Vezu između različitih platformi često implementira i sam proizvođač, te tako NetWare ima razvijenu TCP/IP potporu koja se može integrirati u njihov sustav ili se to ostvaruje preko posebnih protokola za povezivanje.

Podjelom na slojeve omogućeno je da se, pridržavanjem smjernica, ubrza razvoj protokola za pojedini sloj, ne oviseći u velikoj mjeri o brzini razvoja protokola na drugim slojevima. Dodatno, cijeli zadatak je segmentiran, pa je više timova (tvrtki, organizacija) moglo raditi na rješavanju pojedinog problema. Na svakom od slojeva može djelovati više različitih protokola.

Zbog toga što je pomoću OSI referentnog modela lakše učiti i riješavati probleme mreže koristi ga Cisco u CCNA nastavnom programu umjesto TCP/IP modela.

OSI model je razvijen kao preporuka koja olakšava razvoj protokola i komunikacije.OSI model je «školski» i teoretski model i u praksi, komunikacijski sustavi ne moraju imati sve slojeve i istu raspodjelu funkcija

LITERATURA

1. http://www.phy.hr/~dandroic/nastava/ramr/poglavlje_1_2.html , 27.02.2008

Page 48: OSI Referentni Model

2. http://www.cet.co.yu/CETcitaliste/CitalisteTekstovi/978.pdf , 27.02.2008

3. http://www.pf.unze.ba/OSNET/06%20Uvod%20u%20racunarske%20mreze.ppt ,

27.02.2008

4. http://spvp.zesoi.fer.hr/predavanja/slides/osi.pdf , 27.02.2008

5. http://spvp.zesoi.fer.hr/predavanja/slides/osi.pdf , 27.02.2008

6. http://www.informatika.buzdo.com/s430.htm , 27.02.2008

7. http://www.phy.hr/~dandroic/nastava/ramr/poglavlje_2.pdf , 27.02.2008

8. http://www.phy.hr/~dandroic/nastava/ramr/poglavlje_1_2.html , 27.02.2008

9. http://www.zemris.fer.hr/~sgros/stuff/mr/01.pdf

10. http://www.cet.co.yu/CETcitaliste/CitalisteTekstovi/572.pdf , 26.05.2008

11. http://sistemac.carnet.hr/node/352 , 26.05.2008

12. http://www.ffst.hr/~lmales/rm/rm-pog6.pdf , 26.05.2008

13. http://web.efzg.hr/dok//inf/panian/Ra%C4%8Dunalne%20mre%C5%BEe.pdf , 26.05.2005

14. http://www.networkdictionary.com/protocols/iso.php , 15.06.2008

15. http://spvp.zesoi.fer.hr/predavanja/skripta/osi.pdf , 4.07.2008

napisano da je iz knjige: B.Jeren i P.Pale: Sustavi za vođenje i praćenje procesa

16. http://sr.wikipedia.org/wiki/OSI_model , 4.07.2008

17. http://info.biz.hr/Typo3/typo3_01/dummy-3.8.0/index.php?id=640 , 4.07.2008

18. http://info.biz.hr/Typo3/typo3_01/dummy-3.8.0/index.php?id=640 , 6.07.2008

19. http://www.techexams.net/technotes/ccna/osimodel.shtml , 19.08.2008

20. public.carnet.hr/~ddelija/vsite/mrt0203.pdf , 25.08.2008

21. Sa predavanja profesora mr.sc. Alena Jakupovića

22. www.fesb.hr/~julije/purm/uorm.pdf , 28.08.2008

23. http://www.ic.ims.hr/forum/viewtopic.php? p=686&sid=2d963ad2fcc0bb8d17bc83c7e4f3748f, 28.08.2008

24. http://tfotovic.tripod.com/ni_protokoli.htm , 2.9.2008

25. http://bs.wikipedia.org/wiki/IPX , 2.9.2008

Page 49: OSI Referentni Model

26. http://www.javvin.com/protocolSPX.html , 5.09.2008