OSHO

NARANDŢASTA KNJIGA

MEDITACIONE TEHNIKE

Prevod Slobodan Vuĉković

Naslov orginala

The Orange book

Copyright ©1980 Osho International Foundation,

www.osho.com

Copyright ©2011 Osho Lotos Knjiga

Sva prava zadraţava Izdavaĉ

Edicija

Osho Lotos Knjiga

Prevod

Slobodan Vuĉković

Objavljeno uz dozvolu

Osho International Foundation

Bahnhofstr. 52

8001 Zurich, Switzerland

Knjiga je nastala kao izvod iz arhive orginalnih radova autora.

OSHO je registrovani zaštitni znak Osho International Foundation i moţe se

koristiti samo uz dozvolu/licencu.

MEDICINSKO UPOZORENJE:

Bilo koji savjet ili tehnika data u ovoj knjizi nema namjeru da zamijeni usluge vašeg

ljekara, psihoterapeuta ili psihologa. Isto tako, ona nije zamišljena da obezbijedi

alternativu medicinskom tretmanu. Ova knjiga ne nudi dijagnozu ili lijeĉenje bilo kog

medicinskog ili psihiĉkog problema kojeg vi moţete da imate. Prije no što zapoĉnete

intenzivan pristup nekoj od navedenih vjeţbi, posavjetujte se sa vašim ljekarom.

SADRŢAJ

NAJVEĆA RADOST U ŢIVOTU

ZORA

Smijeh,pokret i katarza

JUTRO

Slavlje, rad i igra

POPODNE

SjeĊenje, gledanje i slušanje

VEĈE

Tresanje, plesanje i pjevanje

NOĆ

Maštanje, molitva i ljubav

JEDINI PUT

Muzika za Osho meditacije

O autoru

OSHO MEDITACIONI CENTAR

NAJVEĆA RADOST U ŢIVOTU

Prva stvar je da shavtite šta je meditacija. Sve drugo potom slijedi. Ja vam ne mogu

reći da treba da meditirate, ja mogu samo da vam objasnim šta je to. Ako me

shvatite, vi ćete biti u meditaciji; u tome nema prisile. Ako me ne shvatite, vi nećete

biti u meditaciji.

ŠTA JE MEDITACIJA?

Meditacija je stanje bez uma. Meditacija je stanje ĉiste svijesti bez ikakvog

sadrţaja. Obiĉno je vaš um prepun otpada, baš kao kad je ogledalo prekriveno

prašinom. Um je stalno u prometu: misli se kreću, teţnje su u pokretu, sjećanja se

kreću, ambicije se kreću - sve je to u stalnom prometu. Tako je iz dana u dan. Ĉak i

kada ste u snu vaše misli neprestano rade, to su snovi. To su razmišljanja; to je i dalje

briga i jad. To je priprema za naredni dan, neka skrivena priprema u tebi radi.

Takvo stanje nije meditacija. Upravo njegova suprotnost je meditacija. Kada

nema prometa tada i razmišljanje prestaje, misli se ne kreću, teţnje se ne pokreću, ti si

potpuno tih - upravo ta stišanost je meditacija. U toj tihosti istina se spoznaje - nikako

drugaĉije.

Meditacija je stanje bez misli. Ti ne moţeš otkriti meditaciju pomoću uma.

Um teţi da ovjekovjeĉi sebe. Ti ćeš naći meditaciju samo ako ostaviš misli po strani,

ako budeš "hladan", indiferentan, skriven od misli, a promatrati kako misli prolaze, ne

poistovjećivati se sa time, ne misliti "ja sam to".

Meditacija je svjesnost da "ja sam" nije um. Kada svijest prodre dublje u vas,

tada malo po malo poĉnu nadolaziti neki trenuci - trenuci tišine, trenuci ĉistog

prostora, trenuci prozraĉnosti, trenuci kada se ništa ne kreće u vama i kada je sve

mirno. U takvim mirnim trenucima ćete spoznati ko ste, spoznati ćete tajnu ovog

bitisanja.

Dolazi dan, dan velikog blaţenstva, kada će meditacija postati vaše prirodno

stanje. Misli su nešto neprirodno, to nikada ne moţe postati vaše prirodno stanje.

Kada nema misli, tada smo jedino opušteni. No, to smo izgubili, izgubili smo rajsko

blaţenstvo. Ali to se moţe povratiti. Samo pogledajte u oĉi djeteta, tamo ćete vidjeti

nevjerovatnu tišinu, bezazlenost.

Svako dijete dolazi na svijet sa meditativnim stanjem ali brzo biva uvedeno u

društvenu igru - biva nauĉen kako da misli, kako da kalkuliše, kako da bude razloţno,

kako da se samodokazuje; ono mora da uĉi rijeĉi, jezike, koncepcije. Tako, malo po

malo, ono gubi vezu sa vlastitom bezazlenošću. Ono biva zatrovano, otrovano od

strane društva, biva jedan koristan mehanizam. Ono tako više nije ĉovjek.

Sve što je potrebno je da taj prostor ponovo zadobijemo. Vi steto poznavali i

prije, zato ste bili iznenaĊeni kada ste po prvi put spoznao meditaciju - neko veoma

poznato osjećanje se rodilo, kao da je to već i ranije bilo prisutno. To je istina -

poznavali ste to i prije ali ste to zaboravili. Dijamant je izgubljen u gomili smeća. Ali

ako bi to smeće razgrnuli, ponovo bi našli taj dijamant - to je samo vaše. To zapravo

nikada ne moţe biti izgubljeno, to samo moţe biti zaboravljeno. Mi smo roĊeni kao

meditanti, a onda smo nauĉili puteve uma. Ali naša prava priroda ostaje negdje

skrivena duboko u nama kao neka podvodna struja. Bilo kog dan, bilo kada, ako se

malo potrudite vi ćete otkriti da vaš izvor i dalje teĉe – teĉe izvor svjeţe vode.

Najveća radost u ţivotu je da to otkrijete.

MEDITACIJA NIJE KONCENTRACIJA

Meditacija nije koncentracija. U koncentraciji postoji koncentrisanje sebe i

postoji cilj bića koje se koncentriše. To je dualnost. U meditaciji nema nikoga izvana.

To nije koncentracija. Ne postoji podjele na unutarnje i spoljašnje. Unutrašnje se

preliva u spoljnje, a isto tako se spoljašnje pretapa u unutrašnje. Demarkacija, granica,

zatoĉenost, tu više ne moţe egzistirati. Unutrašnje je vani, vanjsko je unutra - to je

nedvojna svijest.

Koncentracija je dvojna, dualna svijest: to je razlog zašto koncentracija stvara

zamor, to je razlog da kada se koncentrišete osjećate se iscrpljenima. Ne moţete se

ponovo koncentrisati makar dvadeset ĉetiri sata jer vam trebaju dani odmora da bi se

sasvim oporavili. Koncentracija nikako ne moţe biti vaša priroda. Meditacija vas ne

moţe zamarati, ne moţe vas iscrpiti. Meditacija moţe biti stvar cjelodnevna i stalna –

iz dana u dan, iz godine u godinu. To moţe postati vjeĉnost. To je samo po sebi

relaksacija.

Koncentracija je vaš ĉin, ţeljeni ĉin. Meditacija je stanje bez ţelja, stanje bez

djelovanja. To je opuštanje. Vi samo treba da se predate svom biću, a to biće je biće

svega. U koncentraciji um djeluje shodno vašoj odluci: vi nešto radite. Koncentracija

dolazi iz prošlosti. U meditaciji ne postoji nekog voljnog ĉina, neke odluke prije toga.

Vine ĉinite ništa posebno, vi samo jednostavno budete. U tome ne moţe biti nikakve

prošlosti, to je nezatrovano prošlim. To nema ništa ni sa budućim, ono je ĉisto od

svake budućnosti. To je ono što Lao Ce naziva wei-wu-wei, djelovanje kroz

nedjelovanje. To je ono što bi zen majstor rekao: “SjeĎeti u tišini, ne činiti ništa,

proljeće dolazi, i trava raste sama od sebe”. Zapamtite - "od sebe" - ništa nije bilo

uraĊeno. Vi nijeste pomagali da trava raste; proljeće dolazi, i trava raste sama od sebe.

To stanje kada dopustite da ţivot teĉe sam od sebe - kada ne ţelite da upravljate, kada

ne ţelite da namećete bilo kakvu kontrolu, kada ne manipulišete, kada ne prisiljavate

na neku disciplinu, to ĉisto spontano stanje bez stege je meditacija.

Meditacija je u sadašnjosti, u pravoj stvarnosti. Ona je neposredna. Vi ne

moţete meditirati, vi samo moţete biti u meditaciji. Vi ne moţete biti u koncentraciji,

ali se moţete koncentrisati. Koncentracija je ljudski fenomen, meditacija je boţansko

stanje.

IZBOR MEDITACIJE

Od samog poĉetka pronaĊite nešto što vas privlaĉi.

Meditacija ne treba da bude nešto nametnuto. Ukoliko je to nametnuto, to je

još od samog poĉetka osuĊeno na propast. Nametnute stvari vas nikada neće uĉiniti

prirodnim. Nema potrebe da stvarate nepotrebne konflikte. Ovo treba shvatiti jer um

ima prirodno svojstvo da meditira ukoliko mu priuštite stvari koje ga privlaĉe. Ako ste

tjelesno orjentisani postoje naĉini da dosegnete do Boga putem tijela jer i tijelo

pripada Bogu. Ako osjetite da ste orjentisani prema srcu, onda je molitva za vas. Ako

osjetite da ste intelektualno orjentisani, tada meditirajte.

Ali moje meditacije su na neki naĉin drugaĉije. Ja sam pokušao da izumim

metode koje mogu koristiti sva tri tipa ljudi. U njima ima mnogo tjelesnog, mnogo

srĉanog i mnogo intelektualnog. Svo troje se ujedinjuje i oni djeluju na razliĉite ljude

na drugaĉiji naĉin. Tijelo-srce-um: sve moje meditacije idu u istom pravcu. One kreću

od tijela, idu kroz srce, dospijevaju do uma, a onda i dalje.

Zapamtite, sve u ĉemu uţivate moţe ući duboko u vas; samo tada moţe

doprijeti duboko dao vas. Kada uţivate, to jednostavno znaĉi da vam se to ugodilo.

Taj ritam se usklaĊuje sa vama; ostvarena je suptilna harmonija izmeĊu vas i te

metode. Kada uţivate u nekoj metodi ne budite pohlepni; ostanite sa tom metodom

koliko god je moguće. Nju moţete koristiti jednom, a ako je moguće, i dva puta

dnevno. Što je ĉešće budete radili, to ćete više uţivati u njoj. Tek kada uţivanje

prestane, tek tada odbacite tu metodu; njeno djelovanje je prestalo. Potraţite neku

drugu metodu. Nijedna metoda vas ne moţe odvesti do samog kraja. Na vašem

putovanju, vi ćete morati da promijenite vozove više puta. OdreĊena metoda vas vodi

do odreĊenog stanja. Više od toga se ne moţe iskoristiti, to je potrošeno.

Zato dvije stvari treba zapamtiti: kada uţivate u nekoj metodi uĊite što je

dublje moguće u nju ali nemojte postati ovisni o njoj jer ćete jednog dana trebati da je

odbacite. Ako budete previše ovisni o njoj, to će postati nalik drogi; nećete moći da je

ostavite. Vi više ne uţivate u tome – to vam više ništa ne daje – ali to je postala

navika. Osoba to moţe nastaviti ali će se kretati kao u krugu; to ga neće odvesti dalje

od toga. Zato neka radost bude mjerilo. Ako ima radosti, nastavite, nastavite do

zadnjeg traĉka radosti. To treba sasvim iscijediti. Ni malo soka neće ostati... ĉak ni

jedna kap. I tek tada je odbacivanjemoguće. Potom odaberite neku drugu metodu koja

će vam ponovo donijeti radost. Mnogo puta osoba treba da mijenja. To je

promjenljivo kod razliĉitih osoba ali je veoma rijedak sluĉaj da jedna metoda bude

dovoljna za ĉitavo putovanje. Ali nema potrebe da koristite previše meditacija jer tako

moţete da stvorite zbrku, protivrjeĉnosti, i tako moţe doći do muĉnine.

Izaberite dvije meditacije i budite uporni. Zapravo, ja bih ţelio da odaberete

jednu; to bi bilo najbolje. Bolje bi bilo da ponavljate jednu više puta da bi vam se

ugodila. Tako će ona ići duble i dublje. Vi pokušavate mnogo toga – jednog dana

jedno, drugoga dana drugo. A tako izumite i svoju tehniku, a onda stvorite sebi veliku

zbrku. U knjizi o tantri postoji stotinu dvanaest meditacija. Vi biste mogli poluĊeti. Vi

ste već ludi.

Meditacija nije zabava. Ona ponekada moţe biti i opasna. Vi se poigravate sa

osjetljivim, veoma osjetljivim mehanizmom uma. Nekada i mala stvar koje nijeste

svjesni da ĉinite moţe postati opasna. Zato nikada ne pokušavajte da izmišljate, ne

stvarajte novo-stvorenu meditaciju. Izaberite dvije i okušajte se u njima nekoliko

nedjelja.

Kada kažem da meditirate, ja znam da kroz meditaciju niko nije stigao; ali

kroz meditaciju dospijevate do mjesta gdje ne-meditacija postaje moguća.

STVORITE PROSTOR ZA MEDITACIJU

Ako moţete stvoriti neko posebno mjesto – mali hram ili neki ugao u domu

gdje moţete meditirati svakog dana – tada to mjesto ne koristite za neke druge svrhe

jer svaka svrha ima vlastitu vibraciju. Koristite to mjesto za meditaciju i za ništa

drugo. To će mjesto tako postati popunjeno i ĉekaće vas svakog dana. Taj ugao će

vam biti od pomoći, prostor će stvoriti odreĊenu vibraciju, odreĊenu atmosferu u

kojoj ćete mnogo lakše ići sve dublje i dublje. To je razlog zbog ĉega su izgraĊeni

hramovi, crkve i dţamije – da postoji mjesto samo za molitvu i meditaciju.

Ako moţete odrediti redovno vrijeme za meditiranje, to takoĊe moţe biti od

velike pomoći jer je vaše tijelo i vaš um odreĊeni mehanizam. Ako ruĉate svakog

dana u odreĊeno vrijeme, u to vrijeme će vaše tijelo poĉeti da ţudi za hranom.

Ponekada ĉak moţete napraviti trik sa time. Ako ruĉate u jedan sat, i ako na ĉasovniku

bude jedan sat, vi ćete biti gladni – ĉak i ako je ĉasovnik neispravan i tada je zapravo

jedanaest ili dvanaest sati. Vi pogledate na ĉasovnik, na njemu je jedan sat, i vi istog

trenutka osjetite glad. Vaše tijelo je mehanizam.

Vaš um je mehanizam, takoĊe. Meditirajte svakog dana na isto mjesto, u isto

vrijeme, vi ćete tako stvoriti ţudnju za meditacijom u vašem tijelu i umu. Svakoga

dana u odreĊeno vrijeme će vaše tijelo i um traţiti da meditira. To će biti od pomoći.

U vama se stvorio prostor koji će postati glad, ţeĊ.

U poĉetku je to veoma dobro. Dok ne dospijete do trenutka kada će meditacija

postati prirodna stvar, i kada ćete moći meditirati bilo gdje, na bilo kom mjestu, u bilo

koje vrijeme – do tada koristite kao pomoć te mehanizme tijela i uma. To će vam

omogućiti odreĊenu klimu: prigušite svijetlost, zapalite neki mirišljavi štapić u sobi,

obuĉite odreĊenu odjeću, ostvarite odreĊeni nivo, odreĊenu mirnoću, imate neko

prijatno ćebe, postavite se u pogodan poloţaj. To sve moţe biti od pomoći ali neće

usloviti. Ako neko drugi bude to slijedio, to moţe za njega biti prepreka. Svako treba

da pronaĊe vlastiti ritual. Ritual jednostavno pomaţe da budete opušteni i da ĉekate. A

kada ste opušteni i kada ĉekate, stvar se dogodi; upravo nalik spavanju, Bog vam tada

doĊe. Upravo nalik ljubavi, Bog vam doĊe. Vi to ne moţete uslovljavati, ne moţete

prisiljavati.

Meditacija je ključ koji otključava vrata tajne postojanja.

OPUŠTENI I PRIRODNI

Ĉovjek moţe biti opsjednut meditacijom. Opsjednutost je problem: vi ste bili

opĉinjeni novcem, a sada ste opĉinjeni meditacijom. Novac nije problem, opĉinjenost

je problem. Vi ste bili obuzeti trgovinom, sada ste obuzeti Bogom. Trgovina nije

problem već obuzetost. Osoba treba da bude opuštena i prirodna, i da ne bude

opsjednuta niĉim: ni umom ni meditacijom. Tek tada, neobuzeti, neopsjednuti, kada

jednostavno samo protiĉete, ono najviše će vam se dogoditi.

ZORA

Smijeh, pokret i katarza

Sve meditacije su suptilan način da se opijete – da vas učine opijenim božanskim.

Prva stvar koju treba uraditi je smijeh jer to daje smjer za čitav dan. Ako se

probudite sa smijehom, vi ćete ubrzo početi da osjećate koliko je život apsurdan.

Ništa nije ozbiljno – čak i vaše razočarenje je smiješno, čak i vaš bol je smiješan,

čak i vi ste smiješni.

MEDITACIJA SMIJEHOM

Svakog jutra po buĎenju, prije no što i otvorite oči, protegnite se kao mačka.

Protegnite svaki mišić svog tijela. Posle tri-četiri minute, držeći zatvorene oči, počnite

da se smijete. Smijte se pet minuta. U početku ćete to sami pomoći ali ubrzo će zvuk

vašeg pokušaja proizvesti fini smijeh. Izgubite se u smijehu. To može u najgorem

slučaju uzeti nekoliko dana dok se stvarno ne dogodi pravi smijeh kao meditacija. Ali

posle nekog vremena će doći spontano i izmijeniće potpuno prirodu vašeg

predstojećeg dana.

Za one koji imaju poteškoća da se potpuno smiju, ili koji osjećaju da je taj

smijeh lažan Osho je predložio ovu jednostavnu tehniku.

Ujutro rano, prije no što išta jedete, popijte bokal tople slane vode. Popij to

brzo jer inaĉe nećete moći da popijete puno. Potom nastoj da sve to povratite. To će

biti samo izbacivanje vode - a to će proĉistiti vaše unutrašnje puteve. Ništa drugo nije

potrebno. Postoji blokada tih puteva, i kada ţeliš da se smiješ, to biva prekinuto.

To se u jogi redovno praktikuje, i to oni zovu "nuţno proĉišćavanje". To

veoma proĉišćava i omogućuje proĉišćen prut – sve blockade nestaju. Vi ćeteubrzo

uţivati u tome i osjećati se proĉišćenim tokom celog dana. Smijeh i suze, pa ĉak i vaš

govor će potom dolaziti nesmetano iz vašegnajdubljeg centra.

Radite to deset dana i imaćete predivan smijeh koji će odzvanjati naokolo.

Meditacija je medicina. To je jedina medicina. Zato zaboravite vaše probleme

i samo uĎite u meditaciju.

MEDITACIJA ZLATNE SVJETLOSTI

Ovo je jednostavana metoda transformisanja i podizanja vaše energije. Ovaj

proces treba obaviti najmanje dva puta dnevno. Najbolje vrijeme je rano ujutro,

upravo prije nego ustanete iz kreveta. Onog trenutka kada osjetite da se budite, da ste

budni, uradite to dvadeset minuta. Uradite to tada, istog trenutka, jer kada se budite, vi

ste veoma osjetljivi, prijemĉivi. Kada se budite, vi ste veoma svjeţi i uticaj će biti

veoma jak. Baš kada se budite, vi ste više nego ikada manje u umu, stoga će tu biti

prisutan odreĊeni otvoreni prostor kroz koji će metoda moći dospjeti do vaše

najdublje suštine. Ujutro kada se budite i kada se budi cijela planeta postoji veliki

talas buĊenja energije u ĉitavom svijetu – iskoristite taj talas, nemojte propustiti tu

priliku.

Sve drevne religije obiĉavaju molitvu ujutro dok sunce izlazi jer izlazak sunca

predstavlja izdizanje energije u cijeloj egzistenciji. U tom trenutku jednostavno

moţete da plovite na talasu energije koja se budi; tako će biti lakše. Uveĉe će biti teţe,

energije se vraćaju natrag; tada se borite protiv struje. Ujutro se krećete sa strujom.

Jednostavno lezite na leĊa kao što obiĉno leţite na krevet. Zatvorite oĉi. Kada

udišete, zamišljajte veliko svijetlo kako ulazi kroz vašu glavu u tijelo, isto kao da

sunce izlazi upravo pored vaše glave. Vi ste sasvim prazni, i zlatna svjetlost ulazi u

vašu glavu i ide, ide, duboko, duboko, i izlazi kroz vaša stopala. Kada udahnete,

uradite to sa tim zamišljanjem. Zlatna svjetlost će vam pomoći. To će proĉistiti cijelo

vaše tijelo i sasvim ga ispuniti kreativnošću. To je muška energija.

A kada izdišete, zamišljajte nešto drugo: mrak ulazi kroz vaša stopala, velika

tamna rijeka ulazi kroz vaša stopala, ide nagore i izlazi kroz vašu glavu. Radite to

sporo, duboko dišite kako biste to mogli zamišljati. To je ţenska energija. To će vas

smiriti, to će vas uĉiniti prijemĉivim, opustiće vas i odmoriti. Krećite se veoma sporo,

a upravo pri buĊenju imate veoma duboko i usporeno disanje jer je tijelo odmorno i

opušteno.

Drugo najbolje vrijeme za ovu tehniku je uveĉe kada odlazite na spavanje.

Lezite na krevet i opustite se nekoliko minuta. Kada poĉnete osjećati da ste na granici

budnog stanja isna, upravo u tom trenutku, zapoĉnite ponovo taj proces. Radite to

dvadeset minuta. Ako zaspete dok to radite, tako će biti najbolje, jer će uticaj nastaviti

da se dogaĊa u vašoj podsvijesti.

Ako ovu jednostavnu metodu budete radili tri mjeseca, vi ćete biti iznenaĊeni

– neće biti potrebe za potiskivanjem, promjena je poĉela da se dogaĊa.

ĈEKAJTE IZLAZAK SUNCA

Upravo petnaest minuta prije no što sunce poĉne da izlazi, kada nebo postane

nešto svjetlije, baš tada saĉekajte kao kada ĉekate voljenu; tako napeto, tako duboko,

sa velikom nadom i uzbuĊenjem – a ipak smireni. Neka tada sunce polako izlazi dok

ga vi posmatrate. Nema potrebe da buljite; moţete ţmiriti. Osjećajte kao da uporedo

sa time, i u vama se nešto izdiţe.

Kada sunce izaĊe na horizontu, poĉnite osjećati kao da je ono blizu vašeg

pupka. Ono izlazi tamo, a tu, u vašem pupku, ono takoĊe polako izlazi, izdiţe se

lagano. Sunce tamo izlazi, a tu se unutrašnja taĉka svjetlosti izdiţe. Deset minuta će

biti dovoljno. Tada zatvorite oĉi. Kada ugledate sunce, stvori se negativ, i kada onda

zatvorite oĉi, vi ćete vidjeti kako sunce sija unutar vas.

To će vas sasvim promijeniti.

SLAVITE IZLAZAK SUNCA

Ustanite ujutro u pet sati prije no što sunce izaĊe. Pola sata samo pjevajte,

mrmljajte, mumlajte, jecajte. Ti zvuci ne treba da imaju nekog smisla; oni treba da

budu ţivotni a ne smisleni. Vi treba da u tome uţivate, i to je sve – u tome je smisao.

Treba da se blago njišete. Neka to bude slavljenje izlaska sunca, i sa time prestanite

kada sunce izaĊe.

To će zadrţati odreĊeni ritam tokom cijelog dana. Vi ćete biti usklaĊeni od

samog jutra, i uoĉićete da vaš dan ima drugaĉiji kvalitet; vi ćete poslije toga biti

ljubavniji, briţniji, milostiviji, prijateljski – manje ćete biti grubi, manje ljuti, manje

ambiciozni, manje egoistiĉni.

Ovo je cijela umjetnost meditacije: kako biti duboko u aktivnosti, kako se osloboditi

razmišljanja, i kako energiju koja se troši na razmišljanje pretvoriti u svjesnost

TRĈANJE, DŢOGING I PLIVANJE

Veoma je lako i prirodno ostati priseban i budan dok si u pokretu. Kada samo

sjediš u tišini, prirodno je da moraš zaspati. Kada legneš u krevet, veoma je teško da

ostaneš budan jer ti cijela ta situacija pomaţe da se uspavaš. Ali u pokretu, prirodno je

da ne moţeš zaspati, tada funkcionišeš na mnogo budniji naĉin. Jedini problem je što

pokret moţe postati mehaniĉan.

Nauĉi da se proţimaju tvoje tijelo, um i duša. PronaĊi naĉine gdje moţeš

djelovati kao jedinstvo.

To se mnogo puta dogodi trkaĉima. Moţda nikada nijesi pomislio o trĉanju

kao meditaciji, ali trkaĉi nerijetko osjete moćno iskustvo meditacije. Oni tada bivaju

iznenaĊeni jer nijesu teţili za time. Ko bi pomislio da je trkaĉu stalo da iskusi Boga?

Ali to se dogaĊa. A sada, sve više i više, trĉanje postaje nova vrsta meditacije.

To se moţe dogoditi tokom trĉanja. Ako si ikada trĉao, ako si ikada uţivao u

jutarnjem trĉanju, kada je vazduh ĉist i svjeţ, kada se cio svijet budi - ti trĉiš i tvoje

tijelo predivno funkcioniše, vazduh je svjeţ, novi svijet se budi iz mraka noći, sve

pjeva, ti se osjećaš ţivahno... Taj trenutak dolazi kada trkaĉ išĉezne i kada ostane

samo trĉanje. Tijelo, um i duša tada poĉinju da funkcionišu zajedno; iznenada se

ostvaruje jedan unutarnji orgazam.

Trkaĉi se ponekada sasvim sluĉajno susretnu sa iskustvom ĉetvrte dimenzije,

turiya. Inaĉe, oni to nerijetko zaobilaze - oni misle da je to usljed zadovoljstva tokom

trĉanja: zato što je bio predivan dan, zato što je tijelo zdravo a cio svijet je divan, i da

je to samo odreĊeno trenutaĉno raspoloţenje. Oni ne bi obratili paţnju na to, ali ako bi

oni to primijetili, moja opservacija je da bi se trkaĉi mogli pribliţiti meditaciji znatno

prije od bilo koga drugoga.

Dţoging moţe biti od ogromne pomoći, plivanje moţe biti od velike pomoći.

Sve se te discipline mogu transformisati u meditaciju.

Odbaci stare ideje o meditaciji - da je meditacija samo neometano sjedenje u

joga poloţaju ispod nekog drveta. To je samo jedan od naĉina, on moţe biti pogodan

za neke ljude ali ne i za mnoge druge. Za djecu to ne bi bila meditacija - to bi bila

tortura. Za mlade ljude koji su ţivahni i impulsivni, to će biti represivno, neće biti

meditacija.

Zato ujutro poĉni da trĉiš ulicom. Zapoĉni sa jednim kilometrom, zatim sa

dva, a onda trĉi i nekoliko kilometara dnevno. Dok budeš trĉao koristi cijelo tijelo;

nemoj trĉati kao da si u oklopu. Trĉi kao djeca koristeći cijelo tijelo - ruke i stopala - i

trĉi zdušno. Diši duboko iz stomaka. Potom sjedni ispod drveta, odmori se, osjeti da

tvoje oznojeno tijelo hladi svjeţi lahor; osjećaj se smireno. To će ti pomoći veoma

duboko.

Ponekada samo stani na zemlju bosih nogu i osjeti svjeţinu zemlje, meku

zemlju, a potom i njenu toplinu. Bilo što da ti zemlja pruţi u tom trenutku budi

spreman da to primiš i nastoj da protiĉeš kroz to, a dopusti i svojoj energiji da teĉe

kroz zemlju. Budi povezan sa zemljom.

Ako si povezan sa zemljom, povezan si i sa ţivotom. Ako si povezan sa

zemljom, povezan si i sa svojim tijelom. Ako si povezan sa zemljom, postaćeš veoma

senzibilan i usredsreĊen - a to je ono što je potrebno.

Nikada nemoj postati ekspert za trĉanje; ostani amater kako bi mogao da

zadrţiš budnost. Ako nekada osjetiš da je trĉanje postalo automatizovano, prestani da

trĉiš; pokušaj sa plivanjem. Kada i to postane mehaniĉka radnja, pokušaj da plešeš.

Bitna stvar koju treba da zapamtiš je da je pokret samo izvjesna situacija koja

proizvodi svijest. Dok on stvara svijest je u redu. Ako on prestane da ti pruţa

svjesnost, on više nije od koristi; promijeni drugi pokret koji ti ponovo moţe pruţiti

budnost. Nemoj nikada dopustiti da ti bilo koja aktivnost postane automatizovana.

Um je trn, a sve tehnike su trnovi koji pomažu da se izvadi onaj prvi trn.

“JA SAM IZUMIO SREDSTVA”

Um je veoma ozbiljan, a meditacija je sasvim ne-ozbiljna. Kada ovo kaţem, vi

moţda moţete biti zbunjeni jer ljudi o meditaciji misle veoma ozbiljno. Ali meditacija

nije ozbiljna stvar. To je nalik igri – nešto ne-ozbiljno. Iskreno ali neozbiljno. To nije

nešto nalik radu; to je nešto više nalik igri. Igra nije neka aktivnost. Ĉak i kada je

aktivna, to nije neka aktivnost. Igra je samo zadovoljstvo. Ta aktivnost ne vodi

nikuda; to nije nešto motivisano. Zapravo, to je samo ĉista energija koja teĉe.

Ali to je teško shvatiti jer smo mi veoma ukljuĉeni u aktivnost. Mi smo

oduvijek bili veoma aktivni tako da je aktivnost postala jedna duboko ukorijenjena

opsesija. Ĉak i dok spavamo, mi smo aktivni. Ĉak i dok mislimo o relaksaciji, mi smo

aktivni. Mi ĉak i od relaksacije stvaramo aktivnost; mi ĉinimo napor da se opustimo.

To je apsurd! Ali to se dogaĊa usljed robotskih navika uma. Što onda treba raditi?

Samo neaktivnost vas vodi do vašeg unutrašnjeg centra, ali um ne moţe shvatiti kako

biti neaktivan. Što onda da radimo?

Ja sam izumio sredstva. Ta sredstva treba da budu toliko krajnje aktivna da

aktivnost jednostavno išĉezne; biti tako ludaĉki aktivni da um koji teţi da bude

aktivan bude izbaĉen iz svog sistema. Tek nakon duboke katarze moţete ući u

aktivnosti i imati bljeskove svijeta koji nije svijet truda. Kada jednom upoznate taj

svijet, vi ćete moći ulaziti u taj svijet bez ikakvog napora. Kada jednom budete stekli

takav osjećaj – da budete ovdje i sada, da ne radite ništa – vi ćete moći ući u to bilo

kog trenutka; vi ćete moći ostati u tome bilo gdje da se nalazite. Konaĉno, vi moţete

biti spolja aktivni, a iznutra duboko neaktivni.

Katarziĉne metode su savremena otkrića. To nije bilo potrebno u Budino

vrijeme jer ljudi nijesu bili obuzdavani. Ljudi su bili prirodni, ljudi su ţivjeli na

primitivan naĉin – necivilizovano, ţivjeli su spontano. Zato je Vipasana – a vipasana

znaĉi uvid – davana ljudima direktno od strane Bude. Ali sada vi ne moţete ući

direktno u Vipasanu. Uĉitelji koji danas direktnopoduĉavaju Vipasanu ne pripadaju

ovom vijeku; oni ţive dvije hiljade godina unazad. Da, oni ponekada mogu pomoći

jednom ili dva procenta ljudi ali to ne moţe pomoći mnogo. Ja sam uveo katarziĉne

metode kako bih prvo poništio ono što vam je civilizacija nametnula, kako biste

ponovo mogli postati prvobitni. Iz te prvobitnosti, iz te prvobitne bezazlenosti, uvid

lakše postaje moguć.

OSHO DINAMIĈNA MEDITACIJA

- jutarnja meditacija u meditacionom centru

Kada se probudite, cijela priroda oţivi; noć je prošla, mraka više nema, sunce

se izdiţe, i sve postaje svjesno i budno. Ovo je meditacija u kojoj treba da budete

neprestano svjesni, budni, prisebni – bilo šta da radite. Ostanite svjedoci. Nemojte se

izgubiti.

Lako se izgubiti. Dok dišete moţete zaboraviti na to. Vi se moţete

toliko sjediniti sa disanjem da moţete zaboraviti svjedoka. Tako gubite smisao toga.

Dišite tako brzo, što je moguće brţe, unesite svu svoju energiju u to ali ipak ostanite

svjedok. Posmatrajte što se dogaĊa, upravo kao da ste gledalac, kao da se sve to

dogaĊa nekom drugome, kao da se to dogaĊa samo tijelu a svijest je usredsreĊena i

posmatra sve to. To svjedoĉenje treba da nosite kroz sva tri prva koraka. A kada sve

stane, i kada u ĉetvrtom koraku postanete sasvim meaktivni, ukoĉeni, ta budnost će

dospjeti do svog vrhunca.

Drvosječe, kamenorezci ne trebaju katarzičnu meditaciju – oni to

rade tokom cijelog dana. Ali za savremenog čovjeka stvari se mijenjaju.

Dinamična meditacija traje jedan sat i podijeljena je u pet djelova. Nju možete

raditi sami ali energija će biti znatno snažnija ako je radite u grupi. To je lično

iskustvo, i vi treba da zaboravite na druge oko sebe i da zatvorite oči, a možda je

bolje da imate povez preko očiju. Najbolje je da imate prazan stomak i da ste obučeni

u komotnu i ugodnu odjeću.

Prvi dio: 10 minuta

Dišite haotično kroz nos, i uvijek se usredsredite na izdisaj. Tijelo će samo

brinuti o udisaju. Radite to što je moguće brže i što je moguće snažnije – pa čak i još

snažnije, sve dokdoslovno ne postanete samo disanje. Koristite se svojim prirodnim

pokretima kako bi pomogli da podignete svoju energiju. Osjetite kako se ona podiže

ali nemojte popustiti tokom prvog dijela.

Drugi dio: 10 minuta

Eksplodirajte! Oslobodite se svega što treba izbaciti. Sasvim poludite, vrištite,

vičite, plačite, skačite, tresite se, plešite, pjevajte, smijte se, trčkarajte okolo. Nemojte

ništa zadržavati, neka čitavo vaše tijelo bude u pokretu. Malo glume u početku obično

može pomoći da krenete. Nemojte dopustiti umu da se umiješa u dogaĎanja. Sasvim se

prepustite.

Treći dio: 10 minuta

Sa uzdignutim rukama, skačite i što je moguće dublje uzvikujte mantru „HU!

HU! HU!“ Svakog puta kada doskočite na zemlju, kada osjetite stopala, neka taj zvuk

mantre udari jako u vaš seksualni centar. Dajte sve od sebe, potpuno se iscrpite.

Jednom se dogodilo – dva psa su gledali ljude dok rade Dinamičnu

meditaciju, i ja sam čuo kako jedan od njih kaže drugome: Kada ja ovo radim, moj

gazda mi daje pilule protiv crva.

Četvrti dio: 15 minuta

Stop! Ukočite se tu gdje ste, u bilo kojem položaju da ste zatečeni. Nemojte

podešavati položaj svog tijela. Kašljanje, pokret, bilošto će tada rasipati energetski

tok i sav trud će tako biti izgubljen. Budite svjedoci svega što vam se dogaĎa.

Peti dio: 15 minuta

Slavite i uživajte u muzici i plesu, iskazujući zahvalnost prema svemu. Nosite

to zadovoljstvo i sreću tokom cijelog dana.

Ako vam prostor za meditaciju ne dozvoljava da budete bučni, možete raditi i

ovu tišu verziju: Umjesto da ispoljavate glasne zvuke, neka se katarza u drugom dijelu

ostvari kroz tjelesne pokrete. U trećem dijelu zvuk „HU!“ može udarati tiho untar

vas, apeti dio može biti neki izražajni ples.

Neko je rekao da je ĉisto ludilo meditacija koju mi ovdje upraţnjavamo. To i

jeste tako. To je tako sa odreĊenom svrhom. To je ludilo sa metodom; to je svjesno

odabrano. I zapamtite, vi ne moţete voljno poluĊeti. Ludilo vas samo obuzme. Samo

tako moţete poluĊeti. Ako voljno poludite, to je nešto sasvim drugo. Vi ste u suštini

pod kontrolom, a neko ko moţe kontrolisati ĉak i svoje ludilo neće nikada poluĊeti.

Osho govori o nekim reakcijama koje se mogu dogoditi u tijelu usljed duboke

katarze tokom upražnjavanja Dinamične meditacije.

Ako osjetite bol, budite obazrivi sa time, nemojte ništa preduzimati.

Obazrivost je moćan maĉ – to sve sjeĉe. Vi samo obratite paţnju na taj bol. Na

primjer, vi sjedite u tišini tokom zadnjeg dijela meditacije, ne pokrećete se, i vi

osjetite mnoge probleme u tijelu. Osjetite kako vam je noga ukoĉena, svrbi vas ruka,

osjećate kao da vam mravi gmiţu po tijelu. Mnogo puta ste pogledali, ali uopšte nema

mrava. To gmiţanje je iznuta a ne spolja. Što treba da uradite? Osjećate da vam je

noga ukoĉena? Paţljivo osmotrite, usmjerite svu paţnju na to. Osjećate svrab?

Nemojte se ĉešati. To neće pomoći. Samo usmjerite svoju paţnju na to. Ĉak nemojte

ni otvarati oĉi. Samo usmerite paţnju ka unutrašnjosti, i samo ĉekajte i posmatrajte.

Za nekoliko sekundi, svrab će nestati. Bilo što da se dogodi – ĉak i ako osjetite

bol, jak bol bol u stomaku ili glavi. To se dogaĊa jer se u meditaciji cijelo tijelo

mijenja. Ono mijenja svoju hemiju. Poĉinju se dogaĊati neke nove stvari, i tijelo je u

haosu. Nekada će stomak biti pod djejstvom jer ste u stomaku potiskivali mnoge

emocije i one su se tamo uskomešale. Ponekada osjećate povaćanje,muĉninu. Nekada

ćete osjetiti jaki bol u glavi jer meditacija mijenja vašu unutrašnju strukturu mozga.

Prolazeći kroz meditaciju, vi ste zaista u haosu. Ubzo će se stvari srediti. Ali za neko

vrijeme, sve će biti nesreĊeno.

Što onda treba uraditi? Vi jednostavno osjetite bol u glavi, posmatrajte ga.

Budite posmatraĉ toga. Vi tada zaboravite da ste ĉinilac, i malo po malo, sve će se

smiriti, sve će se smiriti tako lijepo i njeţno da toga neće biti svjesni dok to ne

proţivite. Ne samo da će glavobolja išĉeznuti – jer energija koja je stvorila taj bol, ako

se bude posmatralo će nestati – ista ta energija će postati zadovoljstvo. Energija je

jedna.

Bol ili zadovoljstvo su samo dvije dimenzije jedne iste energije. Ako moţete

sjedjeti u tišini i onratiti paţnju na poremećaje, svi ti poremećaji će nestati. Kada svi ti

poremećaji nestanu, vi ćete iznenada postati svjesni ĉinjenice da je i cijelo tijelo

nestalo.

Osho je upozorio da se taj pristup svjedočenju bola ne preokrene u neki drugi

fanatizam. Ako se nelagodni fizički simptomi – bolovi, tegobe ili mučnina – nastavi

nekoliko tokom tri ili četiri naredna dana, nema potrebe da budete mazohisti –

potražite savjet ljekara. To važi i za sve druge Osho meditacione tehnike. Budite

radosni!

OSHO MANDALA MEDITACIJA

Ovojejoš jedna snažna katarzična tehnika koja stvara krug energije što

dovodi do prirodnog centriranja. Postoje četiri faze po 15 minuta.

Prvi dio: 15 min.

Trčite u mjestu sa otvorenim očima. Počnite sporo, a potom ubrzavajte

ritam sve brže i brže. Dižite koljena što je moguće više. Duboko i jednolično

disanje pokrenuće unutrašnju energiju. Zaboravite um i tijelo i trčite dalje.

Drugi dio: 15 min.

Sjednite sklopljenih učiju i otvorenih i opuštenih usta. Nježno kružite

tijelom iz struka poput trske koja se ljulja na vjetru. Osjećajte kako vas vjetar

duva sa jedne strane na drugu, naprijed i nazad, okolo naokolo. Time će vaša

probuĎena energija doprijeti do pupčanog centra.

Treći dio: 15 min.

Lezite na leĎa, otvorite oči i okrećite ih u pravcu kazaljke na satu ne

pokrećući glavu. Pravite pune krugove očima kao da slijedite sekundaču na

satu, i to što brže možete.Važno je da usta ostanu otvorena, a vilica opuštena,

uz blago i jednolično disanje. To će dovesti vašu centriranu energiju do trećeg

oka.

Četvrti dio: 15 min.

Sklopite oči i budite mirni.

Ja ne mogu stvoriti raj za vas. Zato su sve moje meditacione tehnike

izumljene da prvo stvore pakao.

POTREBA ZA KATARZOM

Svakog dana makar na šest minuta zaboravite na svijet. Neka svijet nestane iz

vas, i vi nestanite iz svijeta. Naparavite jedan zaokret, zaokret od sto osamdeset

stepeni, i samo pogledajte unutar vas. U poĉetku ćete vidjeti samo oblake. Nemojte

brinuti o tome; ti oblaci su nastali usljed vaših obuzdavanja. Vi ćete se susresti sa

bijesom, mrţnjom, pohlepom i svakom vrstom crnih rupa. Vi ste ih obuzdavali i

potiskivali, zato su one tu. Vaše takozvane religije su vas uĉile da ih obuzdavate, zato

su one tu nalik ranama. Vi ste ih sakrivali.

Zbog toga sam prvo isticao katarze. Sve dok ne proĊete kroz velike katarze, vi

morate proći kroz mnoge oblake. To će biti dosadno, i vi ćete biti nestrpljivi da se

vratite u svijet. I reći ćete: „Tu nema ništa. Tu nema lotosa, ni miomirisa, tu je samo

smrad, smeće.“

Vi to znate. Kada sklopite oĉi i kada uĊete u sebe, sa ĉime se susrećete? Vi se

ne susretnete sa predivnim zemljama o kojima prosvijetljeni govore. Vi se sretnete sa

paklom, agonijom, potisnutim stvarima koje vas tamo ĉekaju. Gnjev mnogih ţivota

vas tamo ćeka. Tamo je samo zbrka, zato ĉovjek ţeli da ostane vani. Ĉovjek ţeli da

ide u bioskop, u klub, da se sretne sa drugim ljudima i da malo brblja. Takav ĉovjek

ţeli da ostane zauzet dok se ne umori i dok mu se ne prispava. Tako vi ţivite, takav je

vaš stil ţivota.

Zato kada osoba poĉne da gleda unutar sebe, prirodno je da bude iznenaĊena.

Bude kaţu da postoji veliko blagostanje i miomirisi kada se susretnete sa cvjetanjem

lotosovih cvjetova – takav miris je vjeĉan. Boja takvih cvjetova ostaje uvijek ista; to

je nepromjenljivi fenomen. Oni govore o tom raju, oni govore o Boţijem kraljevstvu

koje je unutar vas. A onda vi uĊete unutar sebe i sretnete se samo sa paklom. Vi tamo

ne ugledate zemlju prosvijetljenih već koncentracione logore Adolfa Hitlera.

Prirodno, vi tada pomislite da je sve to besmisleno i da je bolje da ostanete vani. Zašto

se igrati sa svojim ranama? To boli. I gnoj poĉinje da curi iz rana, a to je prljavo. Ali

katarze pomaţu. Ako uĊete u katarzu, ako proĊete kroz haotiĉnu meditacije, vi ćete

izbaciti sve te oblake, sve te mrakove, tada će promišljenost biti lakša.

U tome je razlog zašto ja insistiram prvo na haotiĉnoj meditaciji, a potom na

mirnim meditacijama; prvo aktive meditacije, a potom pasivne meditacije. Vi moţete

ući u pasivnost samo onda kada izbacite iz sebe sve što je nalik smeću. Gnjev treba

izbaciti, ţudnju treba izbaciti... sloj na sloj, te stvari se nalaze unutar vas. Ali kada ih

jednom izbacite vani, vi lakše moţete izaći iz toga. Nema ništa što treba sakriti. I tek

tada se uoĉava sjajna svjetlost zemlje prosvijetljenih. Iznenada ste u sasvim

drugaĉijem svijetu – u svijetu Lotosovog zakona, u svijetu Dhama, u svijetu Tao.

UDARAJTE PO JASTUKU

Kada osjetite razdraţenost, nema potrebe da budete ljutiti na nekoga; budite

samo ljuti. Neka to bude meditacija. Zatvorite se u sobu, sjedite sami i dopustite da se

bijes ispolji što je više moguće. Ako osjetite potrebu da udarate, udarajte po jastuku.

Radite što god ţelite; jastuk vam neće prigovoriti. Ako ţelite da ubijete jastuk, uzmite

noţ i ubijte ga! To pomaţe, to veoma moţe pomoći. Ĉovjek ne moţe ni zamisliti

koliko jastuk moţe pomoći. Samo ga udarajte, tucite ga, bacajte. Ako ste protiv

nekoga odreĊenog, napišite njegovo ime na jastuk ili nalijepite njegovu sliku.

Vi ćete se osjećati smiješno, glupo, ali i gnjev je smiješan; a vi ne moţete

uĉiniti njišta protiv toga. Zato dopustite da to bude tako i uţivajte u tome kao u

energetskom fenomenu. To je energetski fenomen. Ako nikoga ne povrijedite sa time,

onda nema niĉega lošeg u tome. Kada se okušate u tome, vi ćete vidjeti da vaša ideja

o povrijeĊivanju nekoga malo po malo išĉezava.

Neka to bude vaša dnevna vjeţba – samo dvadeset minuta svakog dana. Potom

posmatrajte vaš dan. Vi ćete biti smireniji jer energija koja je bila gnjevna, izbaĉena

je; energija koja je postala otrovna, izbaĉena je iz vašeg sistema. Radite to najmanje

dvije nedjelje, i nakon jedne nedjelje, vi ćete biti iznenaĊeni otkrićem da bilo koja

situacija da se dogodi, bijes se ne pojavljuje; pokušajte to.

DAHĆITE KAO PAS

Teško je raditi direktno sa gnjevom jer on moţe biti veoma duboko potisnut.

Zato radite indirektno. Trĉanje moţe pomoći da gnjev i strah nestanu. Kada dugo

trĉite i duboko dišete, um prestaje da djeluje i tijelo preuzima funkciju.

Male vjeţbe mogu biti od velike pomoći. Ako neko ne ide ispod ţeluca, ispod

stomaka, on je površan; tada moţe poĉeti da hoda kao pas. On moţe isplaziti i objesiti

jezik, i ići naokolo kao pas i dahtati.

Tako mu se moţe otvoriti cio unutrašnji prolaz. Kada neko ima blokade u tom

prolazu, dahćanje moţe biti veoma znaĉajno. Ako on pola sata dahće, njegov gnjev će

se veoma lako osloboditi. Cijelo njegovo tijelo će se ukljuĉiti u to.

Zato to moţete nekada oprobati u svojoj sobi. Moţete uzeti ogledalo i pred

njim lajati i reţati. Nakon tri nedjelje ćete osjetiti da stvari idu veoma, veoma duboko.

Kada se jednom gnjev opusti, kada nestane, vi ćete se osjećati osloboĊenim.

Meditacija započne katarzom a završi slavljem.

JUTRO

Slavlje, rad i igra

Meditacija je život. Ne biti u meditaciji znači ne živjeti.

MUZIKA I PLES

Muzika je meditacija – meditacija se kristališe u neku odreĊenu dimenziju.

Meditacija je muzika – muzika se stapa u nešto ne-dimenzionalno. One tada nijesu

dvoje.

Ako volite muziku, vi je volite jer osjećate da se oko nje dogaĊa meditacija. Vi

ste upijeni time, vi bivate opijeni time. Nešto nepoznato vas poĉinje okruţivati... Bog

vam tada šapće. Vaše srce tada kuca nekim drugaĉijim ritmom, usklaĊujete se sa

univerzumom. Iznenada ste u jednom dubokom orgazmu sa cjelinom. Neki suptilni

ples ulazi u vaše biće, a vrata koja su bila oduvijek zatvorena, poĉinju da se otvaraju.

Novi lahor prolazi kroz vas; vjekovna prašina je oduvana. Vi se osjećate kao da ste se

okupali, duhovno okupali; vi ste bili pod tušem – oĉišćeni, osvjeţeni, djeviĉanski.

Muzika je meditacija; meditacija je muzika. To su dvoje vrata kojima se

dospijeva do istog fenomena.

SUFI PLES

- jutarnje slavlje u Meditacionom centru

Ako ljutiti ĉovjek uĉestvuje u sufi plesu, njegov ples će biti ljutit. Vi moţete

posmatrati ljude i uoĉiti da njihov ples ima razliĉita svojstva. Neĉiji ples je neka vrsta

ţestine; bijes je proţet kroz takav ples, kroz te pokrete. U neĉijem plesu ima ljepote,

ljubav protiĉe, neka vrsta finoće. U nekom drugom plesu ima milostivosti. U nekom

plesu ima ekstatiĉnosti. Neĉiji ples je umrtvljen i dosadan; on samo pravi neke

prazne pokrete, iza tih pokreta nema niĉega – mehaniĉki. Osmotrite. Zašto postoji ta

razlika? Zato što oni u sebi nose mnoga potiskivanja.

Kada plešete, i vaš gnjev,ako postoji,će sa vama plesati. Gdje bi on otišao? Što

budete više plesali, i on će više plesati. Ako ste ispunjeni ljubavlju, kada poĉnete

plesati, vaša ljubav će vas preplaviti – ona će plesati svuda oko vas, biće je u cijelom

prostoru. Taj ples će biti vaš ples, on će biti sadrţan u svemu što vi imate. Ako ste

potiskivali vašu seksualnost, tada će vaša seksualnost izbiti na površinu dok plešete.

Vi treba da proĊete kroz katarzu, ne moţeteu taj ples ići direktno. Tek kada svi

otrovi nestanu, i kada nestane ĉak i njihov nagovještaj, vi ćete biti u mogućnosti da

pronaĊete uvid ili ushićenje u metodama kao što su Sufi ples.

Milioni ljudi promašuju meditaciju jer je koriste na pogrešan način. Ona

izgleda veoma ozbiljno, sumorno, u njoj vidite nešto crkveno; ona vam izgleda kao

nešto što je načinjeno za ljude koji su već mrtvi ili skoro mrtvi, koji su sumorni,

ozbilni – koji su izgubili osjećaj za radovanje, veselje, razigranost, slavlje.

To su svojstva meditacije. Istinski meditativna osoba je razigrana; život je za

njega radost, život je leela, igra. Takva osoba u tome potpuno uživa; ona nije

ozbiljna, ona je opuštena.

Meditacija je potrebna samo zbog toga jer nijeste odabrali da budete sretni.

Ako odaberete da budete sretni, neće biti potrebe za meditacijom. Meditacija je

medicina. Ako ste bolesni, onda vam je potreban lijek. Bude ne trebaju meditaciju.

Kada jednom počnete da birate sreću, kada jednom odlučite da budete sretni, tada

vam meditacija neće biti potrebna. Tada će meditacija početi da se dogaĎa sama od

sebe.

Meditacija je u funkciji sreće. Meditacija prati sretnog čovjeka nalik sjenci.

Bilo gdje da ode, bilo što da radi, on je meditativan.

OSHO NATARADŢ MEDITACIJA

- tehnika koja se obiĉno koristi kao veĉernja meditacija

Nataradž je ples kao potpuna meditacija. Postoje tri dijela koja traju ukupno

65 minuta.

Prvi dio: 40 min.

Sa zatvorenim očima plešite kao da ste opčinjeni. Dopustite da se vaše

nesvjesno sasvim razotkrije. Nemojte kontrolisati svoje pokrete ili biti svjedoci onoga

što se dogaĎa. Samo budite potpuno u plesu.

Drugi dio: 20 min.

Držite i dalje zatvorene oči i odmah lezite na pod. Butite tihi i mirni.

Treći dio: 5 min.

Plešite u slavlju i uživajte.

Zaboravite plesaĉa, središte ega; postanite ples. To je meditacija. Plešite

tako duboko da sasvim zaboravite da ”vi” plešete i poĉnite da osjećate da ste samo

ples. Ta podjela mora nestati, i tek tada to postaje meditacija. Ako postoji razlika

izmeĊu vas i plesa, to je onda samo neka vjeţba, zadatak: dobar, zdrav, ali za to se ne

moţe reći da je to nešto duhovno. To je samo obiĉan ples. Ples je dobar sam po sebi –

dobar je dok traje. Nakon toga se osjećate osvjeţeni, podmlaĊeni - ali to još nije

meditacija. Plesaĉ mora ići sve dotle dok samo ples ostane.

Što onda treba uraditi? Budite potpuno u plesu jer podjela izmeĊu plesaĉa

i plesa moţe postojati samo ukoliko nijeste sasvim u tome. Ako stojite po strani i

gledate na svoj ples, podjela će ostati: vi ste plesaĉ i vi plešete. Tada je ples neki ĉin

koji vi obavljate; to nije vaše biće. Zato budite potpuno ukljuĉeni; sjedinite se sa time.

Nemojte stajati po strani, nemojte biti gledalac. Uĉestvujte! Neka ples teĉe na svoj

naĉin; nemojte to siliti. Naprotiv, slijedite to: dopustite da se dogodi. To nije nešto što

treba odraditi već nešto što se treba dogoditi. Ostanite u raspoloţenju slavlja. Vi ne

ĉinite nešto ozbiljno; vi samo igrate, igrate se sa svojom ţivotnom energijom, igrate se

sa svojom bioenergijom dopuštajući joj da se kreće svojim putem. Upravo kao što

vjetar duva i kao što rijeka teĉe – vi teĉete i bivate oduvani. Osjetite to.

Budite razigrani. Zapamtite zauvijek tu rijeĉ ”razigranost” – kada sam ja u

pitanju, to je osnovno. U ovoj zemlji, mi stvaranje nazivamo Boţija leela – Boţija

igra. Bog nije stvorio svijet; to je njegova igra.

Koja je korist od meditacije? Što postižete time? Kakva je korist od plesa

... nikakva? Vi to ne možete jesti, ne možete popiti, od plesa ne možete načiniti

zaklon. To izgleda neupotrebljivo. Sve što je predivno i istinito je ne-upotrebljivo.

KIRTAN

- Ova radosna pjesma i ples je uvijek dio slavlja u Meditacionom centru

Nemojte preozbiljno shvatati religiju. Vi moţete da pjevate i plešete u tome;

nije potrebna velika ozbiljnost. Mi smo previše dugo ţivjeli ozbiljno. Ako pogledate

stare slike Boga, on je uvijek tuţan. To stvara dosadu. Mi sada trebamo Boga koji

pleše i smije se. Vi treba da plešete u jednom ekstatiĉnom raspoloţenju. Vaša ţivotna

energija treba da protiĉe sa smijehom i pjesmom. Slavite ţivot.

Kao meditaciona tehnika, Kirtan ima tri dijela od po 20 minuta.

Prvi dio:

Plešite zatvorenim očima, pjevajte i pljeskajte dlanovima. Potpuno se uživite.

Drugi dio:

Lezite, budite tihi i mirni.

Treći dio:

Ponovo plešite i pjevajte sa potpunim predavanjem. Prepustite se.

Meditacija nije nešto što treba uraditi ujutro i završiti sa time. Meditacija je

nešto što treba da živiti svakog trenutka u svom životu. Tokom hodanja, spavanja,

sjeĎenja, razgovaranja, slušanja – to treba da postane neka vrsta klime. Opuštena

osoba ostaje u tome. Osoba koja nastoji da odbaci prošlost ostaje meditativna.

Nikada nemojte djelovati u skladu sa nekim zaključcima; takvi zaključci su vaša

uslovljavanja, vaše predrasude, vaše želje, vaši strahovi i sve ostalo slično tome.

Ukratko, vi ste u tome!

Kao takvi , vi predstavljate prošlost. Vi predstavljate svo vaše iskustvo iz

prošlosti. Nemojte dopustiti da nešto mrtvo upravlja životom, nemojte dopustiti da

prošlost utiče na sadašnjost, nemojte dozvoliti da smrt ovlada vašim životom – u

tome se sastoji meditacija. Ukratko, tokom meditacije nijeste ovdje. Smrt ne

upravlja životom.

ŢIVJETI U OVOM TRENUTKU

Kako ulazite dublje u meditaciju, vrijeme išĉezava. Kada meditacija uistinu

procvjeta u vama tada se vrijeme neće moći naći. To se istovremeno dogaĊa: kada um

išĉezne, išĉezne i vrijeme. Stoga, u stara vremena su mistici govorili da su um i

vrijeme samo dvije strane jedne iste medalje. Um ne moţe da ţivi bez vremena, a

vrijeme ne moţe da ţivi bez uma. Vrijeme je naĉin na koji um bitiše.

Usljed toga su svi prosvijetljeni insistirali: „Ţivite u ovom trenutku.“ Ţivjeti u

ovom trentku je meditacija; biti jednostavno ovdje i sada je meditacija. Oni koji su

ovdje i sada, u ovom trenu sa mnom, oni su u meditaciji. Ovo je meditacija – ptica

kukavica se ĉuje iz daljine, avion prolazi, vrana i ptice – sve je mirno, a u umu nema

pokreta. Vi ne razmišljate o prošlosti, vi ne razmišljate o budućnosti. Vrijeme je stalo.

Svijet je zastao.

Zaustaviti svijet je ĉitava umjetnost meditacije. Ţivjeti u trenutku je vjeĉan

ţivot. Okusiti trenutak bez primjese neke ideje, bez uma je ukus besmrtnosti.

TEHNIKE ZA SVAKODNEVNI ŢIVOT

Ako ne koristite svakodnevni život kao metodu za meditaciju, vaša

meditacija će postati način za bjekstvo.

STOP!

Poĉnite da radite makar šest puta dnevno jednu veoma jednostavnu metodu.

To traje svaki put samo pola minuta; dakle, samo tri minuta na dan. To je najkraća

meditacija na svijetu! Ali to treba da uradite iznenada – u tome je sva suština.

Dok hodate ulicom – iznenada se sjetite. Zaustavite se, sasvim zastanite na

trenutak, nikakav pokret. Samo budite prisutni pola minuta. Bilo kakva da je

situacija, zaustavite se na trenutak i samo budite prisebni bilo što da se dogaĊa.

Potom ponovo nastavite da se krećete. Šest puta dnevno. Moţete i više puta to raditi

ali ne manje – to će vam donijeti više otvorenosti. To treba iznenadauraditi.

Ako iznenada budete postali prisutni, sva energija će vam se promijeniti.

Kontinuitet misli koji se odvija u umu će stati. To je tako iznenada da um ne moţe

stvoriti tako brzo novu misao. Za to mu je potrebno vrijeme; um je glup.

Bilo gdje, onog trena kada se sjetite, samo se trgnite na trenutak i stanite. Ne

samo da ćete vi postati svjesni, ubrzo ćete osjetiti da će i drugi oko vas postati svjesni

vaše energije – nešto se dogodilo; nešto nepoznato je ušlo u vas.

RAD KAO MEDITACIJA

Uvijek kada osjetite da nijeste dobrog raspoloţenja i da se ne osjećate spremni

za rad, upravo prije no što poĉnete da radite, tek na pet minuta, izdišite duboko.

Tokom izdisanja osjetite da tako izbacujete iz vas vaše mraĉno raspoloţenje. Nakon

pet minuta ćete biti iznenaĊeni da ste se iznenada vratili u normalno stanje i da je

slabost nestala, da mraĉnog raspoloţenja više nema.

Ako moţete vaš rad pretvoriti u meditaciju, to bi bilo najbolje. Tada

meditacija nikada ne bi bila u sukobu sa vašim ţivotom. Sve što budete radili moţe

postati meditativno. Meditacija nije nešto izdvojeno; to je dio ţivota. To je nalik

disanju: isto kao što udišete i izdišete tako i meditirate. To je jednostavno samo

promjena akcenta; ništa više ne treba uĉiniti. Stvari koje ste radili nemarno poĉnite

raditi paţljivo. Stvari koje radili zbog nekog rezultata; na primjer, zbog novca... To je

u redu, ali to moţete unaprijediti. Novac je u redu, i ako vam rad donosi novac, to je

dobro; ĉovjek treba novac ali to nije sve. Ako uzgred moţete sakupiti još više

zadovoljstva, zašto to propustiti? To je sasvim besplatno. Vi ćete raditi vaš posao

bilo da ga volite ili ne, ali ako u to unesete više ljubavi, vi ćete sakupiti mnogo više

stvari koje biste inaĉe izgubili.

Svako ko je uključen u neki kreativni rad može od svog života učiniti

meditaciju na način kako je Osho opisao u odgovoru na pitanje jednog slikara.

Umjetnost je meditacija; svaka aktivnost postaje meditacija ukoliko ste

uneseni u to, zato nemojte ostati samo na nivou izvršioca. Ako ste samo tehniĉar tada

slikanje nikada neće postati meditacija; vi treba ludaĉki da budete u tome, da

poludite za time, da se potpuno izgubite u tome: da ne znate gdje idete, da ne znate

što radite, da ne znate ni ko ste.

To stanje neznanja će biti meditacija; dopustite da se to dogodi. Slikanje ne

treba slikati već samo dopustiti da se dogodi – ali ja ne mislim da treba da budete

lijeni, ne; tada se to neće nikada dogoditi. To treba da vas obuzme, vi treba da budete

veoma, veoma aktivni ali ipak da ne uĉestvujete. U tome je sva vještina, to je sva

suština stvari: treba da budete aktivni ali ne i ĉinioci.

Stanite pred platno. Meditirajte nekoliko minuta: samo sjedite u tišini ispred

platna. To treba da bude nalik automatskom pisanju. Vi uzmete olovku i sjednete u

tišini; iznenada otkrijete trzaj u ruci koji vi nijeste uĉinili, vi znate da to nijeste vi

uradili. Vi ste samo ĉekali to. Podsticaj je došao i ruka je sama poĉela da se kreće,

nešto je poĉelo da se dogaĊa.

Na takav naĉin vi treba da poĉnete vaše slikanje. Nekoliko minuta meditirajte,

samo budite dostupni. Bilo što da se dogodi, vi ćete dopustiti da se dogodi. Vi ćete

unijeti svu vašu struĉnost da se to dogodi.

Uzmite ĉetkicu i poĉnite. U poĉetku radite sporo kako ne biste unosili sebe.

Sasvim sporo. Neka predmet slikanja poĉne da protiĉe kroz vas sam od sebe, a

potom se izgubite u njemu. Nemojte misliti na nešto drugo. Umjetnost treba da bude

u svrhu umjetnosti, a onda je to meditacija. Ne treba dopustiti da nijedan drugi motiv

uĊe u to. Ja ne kaţem da ne treba da prodajete vaše slike ili da ne izlaţete; to je

sasvim u redu ali to je samo uzgredno. To nije glavni motiv. Ĉovjek treba hranu i

zbog toga prodaje slike, ali ga boli dok ih prodaje; to je skoro kao kada bi prodavali

svoju djecu. Ali ĉovjek ima potrebu da to pokaţe, i to je u redu. Vi se osjećate tuţno,

ali to nije bio motiv; vi to nijeste slikali da bi prodavali. To je prodano – to je jedna

druga stvar – ali motiv ne postoji, inaĉe biste ostali samo obiĉni tehniĉari.

Vi treba da nestanete. Vi ne treba da ste prisutni, treba da sasvim išĉeznete u

vašim slikama, u vašem plesu, u vašem disanju, u pjevanju. Bilo što da radite, vi

treba da se nekontrolisano izgubite.

MEDITACIJA ZA DŢET-SET

Ne moţete naći bolju situaciju za meditiranje od leta na velikim visinama. Što

je visina veća, to je meditacija lakša. Stoga su meditanti vjekovima išli na Himalaje

kako bi bili na višim visinama.

Kada je gravitacija manja i kada je zemlja udaljena, mnoge sile privlaĉenja

zemlje su udaljene. Tako ste udaljeni i od izopaĉenog društva koje je ĉovjek stvorio.

Tamo ste okruţeni oblacima, i zvijezdama, i mjesecom, i suncem i ogromnim

prostorom... Zato uradite jednu stvar: poĉnite da se osjećate sjedinjenim sa

prostranstvom, i uradite to u tri koraka.

Prvi korak je: na nekoliko minuta mislite kao da ste postali veći... vi ste

ispunili ĉitavi avion.

Zatim drugi korak: poĉnite da osjećate da ste ĉak još veći, veći i od aviona;

zapravo, avion je sada unutar vas.

Treći korak: osjećajte kao da ste se proširili na ĉitavo nebo. Sada se oblaci

kreću, i mjesec, i sunce i zvijezde – svi oni se kreću unutar vas: vi ste ogromni,

neograniĉeni.

To osjećanje će postati vaša meditacija, a vi ćete se osjećati sasvim opušteno i

nenapeto.

Nauka sada treba velike meditante; inače, ova zemlja je osuĎena na propast.

Meditacija nije ni putovanje u prostoru ni putovanje u vremenu već

trenutačno buĎenje.

Ovo je tajna:

DE-AUTOMATIZOVANJE

Ako moţemo de-automatizovati naše aktivnosti, cio ţivot će postati

meditacija. Tada će i male stvari kao što su tuširanje, ruĉanje ili razgovor sa

prijateljima postati meditacija. Meditacija je stvar osjećanja; ono se moţe unijeti u

bilo što. To nije neki odreĊeni ĉin. Ljudi misle na naĉin da je meditacija neka

odereĊena radnja – dok sjedite okrenuti istoku, ponavljate odreĊene mantre, zapalite

mirišljave štapiće, radite nešto u odreĊeno vrijeme, na odreĊeni naĉin sa odreĊenim

pokretima. Meditacija nema ništa sa svim tim stvarima. To su sve naĉini da se ona

automatizuje, a meditacija je protiv automatizovanja.

Stoga, ako moţete biti oprezni i budni u bilo kojoj aktivnosti, svaki pokret

vam moţe veoma pomoći.

MEDITACIJA ZA PUŠAĈE

Došao mi je jedan ĉovjek. On je patio od prekomjernog pušenja trideset

godina; on je bio bolestan i ljekar mu je rekao: "Nikada nećete biti zdravi ako ne

prestanete da pušite." Ali on je bio hroniĉni pušaĉ; nije mu se moglo pomoći. On je

pokušao - nije da nije pokušavao - pokušavao je veoma ozbiljno, ali je u tim

pokušajima odricanja patio još više. No, to je trajalo dan ili dva, a onda bi se ponovo

ukazao jak poriv za pušenjem koji ga je jednostavno sasvim obuzimao. Opet bi zapao

u stare navike. Usljed pušenja je izgubio svo samopouzdanje; znao je da ne moţe ništa

preduzeti, znao je da ne moţe da prestane da puši. Postao je manje vrijedan u svojim

oĉima; o sebi je poĉeo da razmišlja kao o najbezvrijednijoj osobi na svijetu. Više nije

imao poštovanja prema sebi. Došao je k meni.

On je rekao: "Šta da radim? Kako da prestanem da pušim?" Ja sam mu

odgovorio: "Niko ne moţe prekinuti pušenje. To treba da shvatiš. Pušenje sada više

nije stvar tvoje odluke. To je ušlo u svijet tvojih navika; tamo je pustilo korijene.

Trideset godina predstavlja dug period. Ono je pustilo korijene u tvom tijelu, u tvojoj

unutarnjoj hemiji; proširilo se svuda po tebi. To više nije samo stvar tvoje odluke; tvoj

glava više tu ne moţe ništa da uradi. Glava je nemoĉna; ona moţe nešto zapoĉeti ali

ne moţe to tako lako prekinuti. Kada nešto zapoĉneš i upraţnjavaš duţe vremena, ti

postaješ veliki jogin - upraţnjavati pušenje trideset godina! To je postalo

automatizovano; ti treba da ga deautomatizuješ."

On mi je rekao: "Što podrazumijevaš pod de-automatizovanjem?" A to je

upravo znaĉenje meditacije, deautomatizacija.

Odgovorio sam mu: "Uradi jednu stvar: zaboravi da prestaneš da pušiš.

Nema više potrebe za to. Trideset godina si pušio i ţivio; naravno, to je bila patnja ali

si se prilagodio i tome. I što će sada znaĉiti ako umreš nekoliko sati ranije od onih

osoba koje nijesu pušile? Šta još namjeravaš da uradiš? Što si uradio do sada? U ĉemu

je onda stvar - hoćeš li umrijeti u ponedjeljak, utorak ili u nedjelju, ove godine ili one

- kakve to ima veze?"

On reĉe: "Da, to je istina, nema nikakve veze." Potom mu rekoh:

"Zaboravi na to; mi to uopšte nećemo prekidati. Zapravo, mi ćemo nastojati da to

pojasnimo. Zato sljedeći put od toga naĉini meditaciju." On upita: "Meditaciju od

pušenja?"

Ja rekoh: "Da. Ako zen monasi mogu od ispijanja ĉaja da naprave

meditaciju i ceremoniju, zašto ne? Pušenje moţe biti isto toliko lijepo kao meditacija."

Izgledao je uzbuĊeno. Rekao je: "Što to govorite?" Na to je malo ţivnuo. Rekao mi je:

"Meditacija? Odmah mi reci kako, ne mogu išĉekati!"

Ja sam mu dao meditaciju. Rekao sam mu: "Uradi jednu stvar. Kada budeš

uzimao paklicu cigareta iz svog dţepa, uradi to sasvim polako. Uţivaj u tome, nema

nikakve ţurbe. Budi svjestan, budan, paţljiv; izvlaĉi paklicu polagano sa potpunom

svjesnošću. Potom poĉni da sasvim polaga izvlaĉiš cigaretu iz paklice. Ĉini to sa

potpunom svjesnoĉću, sasvim polako - ne na stari uţurbani naĉin, na nesvjestan naĉin,

mehaniĉki. Onda poĉni da lupkaš cigaretom po kutiji - ali veoma paţljivo. Oslušni

zvuk toga upravo na naĉin kako to rade zen ljudi kada osluškuju zvuk proklujuĉale

vode u samovaru.. i miris. Zatim omiriši cigaretu i ljepotu toga..."

On reĉe: "Što govorite? Ljepotu?" "Da, to je prelijepo. Duvan je

boţanstven kao i sve drugo. Omiriši ga; to je boţanstveni miris." On me pogleda

iznenaĊeno. Upita me: “Što? Zar se šališ?"

Ne, nijesam se šalio. Ĉak i kada se šalim, ja se uopšte ne šalim. Ja sam

veoma ozbiljan.

"Potom stavi cigaretu u usta sa potpunom sviješću, zapali cigaretu sa

potpunom budnošću. Uţivaj u svakom pokretu, u svakoj i najmanjoj radnji, i nastoj da

sve to izdijeliš u što je moguće više radnji, tako ćeš postati svjesniji svega. Zatim

povuci prvi dim: Bog u obliku dima. Indusi kaţu: 'Annam Brahm' - 'Hrana je Bog'.

Zašto ne pušiti? Sve je Bog. Povuci taj dim duboko u svoja pluća - to je pranayam. Ja

sam vam dao novu jogu za novi vijek! Zatim ispustite dim, opustite se, naredni dim -

radite to veoma polako.

Ako to budete mogli raditi na taj naĉin, bićete veoma iznenaĊeni; ubrzo

ćete uoĉiti svu glupost toga. Ne zbog toga što su ti drugi govorili da je to glupo, ne

zato što su govorili da je to loše. Vi ćete sami uvidjeti to. A taj uvid neće biti samo

intelektualan. On će poticati od tvog cijelog bića; to će biti viĊenje tvoje cjeline. A

onda, jednog dana, ukoliko to otpadne, otpašće; ako se nastavi, nastaviće se. Ne treba

da brineš zbog toga."

Nakon tri mjeseca upraţnjavanja ove tehnike, on se vratio: "Otpalo je."

"Sada, rekao sam mu, pokušaj to i sa drugim stvarima."

U tome je tajna, tajna je u de-automatizovanju.

Kada hodaš, hodaj sporo, paţljivo, sa promatranjem. Kada gledaš, gledaj

paţljivo, promatraĉki, i vidjećeš drveće zelenije no ikada prije; ruţe će biti bogatije no

ikada prije. Osluškuj! Neko govori, brblja, oslušni, slušaj to paţljivo. Kada govoriš,

govori paţljivo. Neka svo tvoje budno djelovanje postane de-automatizovano.

Meditacija nije neko iskustvo, ona je potrebna da postanete svjesni svjedoka.

Samo gledajte, samo posmatrajte i ostanite usredsreĎeni u promatranju, i sve će

tada biti potpuno. Inače, ništa nije potpuno. Tada će sve biti ispunjeno; inače, ništa

nije ispunjeno. Meditirajte na licu vaše voljene osobe. Ako volite cvijeće, meditirajte

na ruži, meditirajte na mjesecu ili bilo čemu drugome što volite. Ako volite hranu,

meditirajte na hrani.

SAMO OBIĈAN ĈAJ – UŢIVAJTE!

Ţivite od trenutka do trenutka. Pokušajte tri nedjelje: sve što radite, radite što

je moguće potpunije; volite to i uţivajte u tome. Moţda će vam to izgledati smiješno,

luckasto. Ako pijete ĉaj, smiješno je da previše uţivate u tome – to je samo obiĉan ĉaj.

Ali jedan tek obiĉan ĉaj moţe postati neobiĉno prijatan – jedno ogromno iskustvo,

samo ako uţivate u njemu. Uţivajte u tome sa dubokom naklonošću. Napravite od

toga ceremoniju: pripremanje ĉaja… slušanje ĉajnika kako kljuĉa, taj zvuk, a onda

sipanje ĉaja… mirisanje arome ĉaja; potom probanje ĉaja i osjećaj sreće.

Mrtvi ljudi ne mogu piti ĉaj; to mogu samo ţivi ljudi. Ovog trentka ste ţivi!

Ovog trenutka ispijate ĉaj. Osjetite zahvalnost! I nemojte misliti o budućnosti; naredni

trenutak će sam brinuti o sebi. Ne mislite o sjutra: tri nedjelje ţivite u ovom trenutku.

Zen ljudi koriste jednu riječ za meditaciju: wu-shi. To znači “ništa posebno”

ili “bez galame”.

SJEDJETI U TIŠINI I ĈEKATI

Ponekada se dogodi da je meditacija blizu ali vi budete zauzeti nekim drugim

stvarima. Taj još slabašan glas je unutar vas ali vi ste ispunjeni bukom, zauzetošću,

obavezama, odgovornostima. A meditacija dolazi nalik šapatu, ona ne dolazi

galamom, dolazi veoma tiho. Ona ne stvara buku. Ĉak se ni koraci neĉuju. Zato ako

ste zauzeti, ona malo saĉeka i ode. Zato postavite zadatak: najmanje jedan ĉas

dnevno, samo sjedite u tišini i ĉekajte. Nemojte ništa raditi, samo sjedite sa

zatvorenim oĉima i ĉekajte – sa išĉekivanjem, sa otvorenim srcem. Samo ĉekajte, i

ako se nešto dogodi, vi ćete biti spremni da to primite. Ako se ništa ne dogodi,

nemojte biti nezadovoljni. Ĉak i samo sjeĊenje tokom jednog ĉasa bez da išta radite

je dobro, opuštajuće. To vas smiruje, ĉini vas stišanim, ĉini vas usredsreĊenim i

uĉvršćenim.

To će nadolaziti sve više i više, i malo po malo će se ukazivati razumijevanje

izmeĊu vas i vašeg meditativnog stanja; ĉekajući u odreĊene sate, u odreĊenoj sobi, u

odreĊeno vrijeme, to će dolaziti sve više i više. To nije nešto što dolazi spolja, to

dolazi iz vaše najdublje suštine. Ali kada untrašnja svijest zna da je spoljašnja svijest

ĉeka tada postoji više mogućnosti da se sretnu.

Samo sjednite ispod drveta. Povjetarac duva i lišće na drvetu šušti. Vjetar vas

dodiruje, duva oko vas, prolazi. Ali nemojte dopustiti da samo tako ode; dopustite da

uĊe u vas i da proĊe kroz vas. Samo sklopite oĉi; i kada vjetar prolazi kroz grane

drveta, i kada lišće šušti, osjetite kao da ste i vi nalik drvetu, otvorite se, neka vjetar

duva kroz vas – ne pored vas već baš kroz vas.

PONEKADA MOŢETE JEDNOSTAVNO NESTATI

Sjedjeti pod drvetom, ne misliti o prošlosti i budućnosti, samo tamo biti, gdje

se tada nalazite? Gdje je tada vaše JA? Vi to ne moţete osjetiti, ono nije tu. Ego ne

bitiše u sadašnjosti. Prošlosti više nema, a budućnost tek treba da se pojavi; nema ni

jednog ni drugog. Prošlost je išĉezla, budućnost se još nije ukazala – samo je

sadašnjost prisutna. A u sadašnjosti se ne moţe naći ništa nalik egu.

Postoji jedna od najstarijih meditacija koja se još koristi u nekim manastirima

u Tibetu. Meditacija se temelji na istini koju vam govorim. Oni uĉe da ponekada

moţete sasvin išĉeznuti; sjedeći u vrtu, poĉnite osjećati kao da nestajete. Pogledajte

kako svijet izgleda kada vi nestanete iz svijeta, kada više nijeste tu, kada postanete

sasvim prozirni. Pokušajte tek na jedan tren da ne postojite.

Boravite u svom domu kao da vas tamo nema. To je zaista jedna predivna

meditacija. Vi to moţete ĉiniti mnogo puta tokom 24 ĉasa – tek samo trenutak je

dovoljan. Zastanite samo na tren; vas nema, a svijet dalje ide. Kada budete sve više i

više svjesni ĉinjenice da svijet moţe savršeno dobro da nastaviti da se kreće bez vas,

vi ćete tada biti u mogućnosti da nešto nauĉite o drugoj strani vašeg bića koje je bilo

previše dugo zanemarivano, mnogim ţivotima omalovaţavano. To je prijemĉiv

naĉin. Vi samo to dopustite, postanite vrata. Stvari će tada poĉeti da se dogaĊaju bez

vas.

Sve što um može da uradi, to ne može biti meditacija – to je nešto izvan uma.

Um je tu sasvim bespomoćan; um ne može doseći do meditacije. Tamo gdje um

stane, meditacija počinje.

GILJOTINA MEDITACIJA

Jedna od najljepših tantriĉkih meditacija: hodajte i mislite da više nemate

glavu, da imate samo tijelo. Sjednite i zamislite da više nemate glavu, samo tijelo.

Neprestano se prisjećajte da nema glave. Zamišljajte sebe bez glave. Stvorite sliku o

sebi bez glave; gledajte u to. Neka ogledalo u vašem kupatilu bude postavljeno niţe

tako da kada se pogledate ne moţete da vidite glavu, samo tijelo.

Samo nekoliko dana takvog prisjećanja, i vi ćete osjetiti odreĊeno rasterećenje,

kao da vam se dogodilo gubljenje teţine, osjetićete veliku tišinu jer je glava pravila

probleme. Ako moţete sebe zamisliti bez glave – a to se moţe zamisliti, to neće biti

problem – tada ćete sve više i više biti usredsreĊeni ka srcu.

Upravo ovog trenutka moţete zamisliti sebe bez glave. Tada ćete odmah

shvatiti što sam vam govorio.

„JA NIJESAM TO“

Um je smeće! To ne znaĉi da vi imate smeće a drugi ga nemaju. To je smeće, i

ako vi nastojite da to smeće izbacite iz vas, vi ćete neprestanoimati posla; nikada ga

do kraja nećete moći izbaciti. To smeće nadmašuje vas, jer nije mrtvo, ono je u

stalnom pokretu. Ono stalno raste i ima svoj ţivot. Ako ga posjeĉete, lišće tog drveta

će ponovo iznići.

Izbacivši ga iz vas ne znaĉi i da ćete postati prazni. To vas samo moţe uĉiniti

svjesnim da taj um za koji ste mislili da ste vi, sa kojim ste do sada bili poistovjećeni,

to nijeste vi. Izbacujući ga, vi ćete postati svjesni izdvojenosti, udaljenosti izmeĊu

njega i vas. Smeće će ostati ali vi više nećete biti poistovjećeni sa njim; to je sve. Vi

ste postali odvojeni, vi znate da ste odvojeni.

Stoga, treba da uradite samo jednu stvar: nemojte pokušavati da se borite sa

smećem i nemojte pokušavati da ga mijenjate. Samo posmatrajte i sjetite se jedne

stvari: „Ja nijesam to“. Neka to bude mantra: „Ja nijesam to“. Zapamtite to, budite

obazrivi i gledajte što se dogaĊa.

Odmah će se dogoditi promjena. Smeće će biti prisutno, ali to više nije dio

vas. To prisjećanje će postati samoodricanje od toga.

ZAPIŠITE SVOJE MISLI

Jednoga dana uradite ovo: jedan mali eksperiment.

Zatvorite vrata, sjednite u svoju sobu i poĉnite da ispisujete svoje misli – bilo

što da vam doĊe na um. Nemojte to popravljati jer vi to ne morate da pokaţete

nikome!

Tako pišite oko deset minuta i onda pogledajte to. To je ono što vi mislite.

Ako malo bolje zagledate u to, vi ćete pomisliti da je to rad nekog ludaka.

Ako to parĉe papira pokaţete najintimnijem prijatelju, on će vas zagledati i

pomisliti: „Jesi li poludio?“

Meditacija je sredstvo ostvarenja vaše inteligencije. Što budete više

meditativni, to ćete biti inteligentniji. Ali zapamtite, ja pod inteligencijom ne

podrazumijevam intelektualnost. Intelektualnost je i dio gluposti.

SMIJEŠNA LICA

Postoje mnoge stare meditacije koje koriste metodu pravljenja smiješnih izraza

lica. Vi od toga moţete stvoriti meditaciju – to je jedna od najstarijh tradicija u Tibetu.

Stanite ispred velikog ogledala. Stanite goli, ĉinite izraze lica, radite smiješne

stvari – i posmatrajte. Radite baš to i posmatrajte sebe 15-20 minuta, i bićete

iznenaĊeni. Poĉećete da osjećate da ste odvojeni od toga. Ako nijeste izdvojeni, kako

ćete onda moći da ĉinite sve te stvari? Tada je tijelo u vašim rukama, tada je nešto baš

u vašim rukama. Vi se moţete igrati time na razne naĉine.

Otkrijte novi naĉin da uĉinite smiješna lica, smiješne pokrete. Radite što god

moţete, a to će vam omogućiti veliko oslobaĊanje, i vi ćete poĉeti da gledate sebe; i to

ne samo tijelo, ne samo lice već i svijest. To će biti od pomoći.

Meditacija je vaša suštinska priroda – to ste vi. To je vaše biće. To nema

ništa sa vašim djelovanjem: vi to ne možete imati, vi to ne možete ni nemati, to se ne

može posjedovati, to nije stvar; to ste vi, to je vaše biće.

SAMO GLEDAJTE U NEBO

Meditirajte gledajući u nebo: uvijek kada imate vremena samo lezite na zemlju

i zagledajte se u nebo. Neka to bude vaša kontemplacija. Ako ţelite da se molite,

molite se nebu. Ako ţelite da meditirate, meditirajte o nebu, nekada sa otvorenim

oĉima, nekada sa zatvorenim oĉima. Pošto je nebo unutar vas, takoĊe; isto kao što je

veliko spolja, isto tako je veliko i unutar vas.

Mi upravo stojimo na pragu, na bilo koji naĉin vi se moţete pretopiti. To su

dva moguća naĉina za stapanje.

Ako se stopite sa spoljašnjim nebom, to je molitva, a ako se stopite sa

unutrašnjim nebom, to je meditacija. Konaĉno, to vodi istome: vi ste se pretopili. A ta

dva neba nijesu dva neba. Ona su dva samo zbog vas, vi ste ta razdvajajuća linija.

Kada vi nestanete, nestaje i ta linija razdvajanja: tada je unutrašnje spolja, a spoljašnje

je unutra.

MIRIS CVIJETA

Ako imate dobar nos, budite blizu cvijeća, neka vas miris ispuni. Potom se

malo po malo poĉnite veoma sporo udaljavati od cvijeta ali i dalje nastavite da

odrţavate odnos sa tom aromom, mirisom. Kako se budete udaljavali, miris će

postajati sve više i više istanĉan, i vi ćete trebati mnogo više svjesnosti da bi ga

osjetili. Pretvorite se u nos. Zaboravite na tijelo i prenesite svu energiju u nos isto kao

da samo nos postoji. Ako izgubite trag mirisa, ponovo se malo pribliţite cvijetu kako

biste ponovo uhvatili miris, a onda se vratite, vratite se natrag.

Malo po malo ćete biti u mogućnosti da omirišete cvijet sa veoma velike

udaljenosti. Niko drugi neće biti u mogućbosti da omiriše taj cvijet sa tolike

udaljenosti. Potom krenite na jedan veoma profinjen naĉin: vi ste naĉinili taj predmet

veoma istanĉanim, a onda će doći trenutak kada nećete više biti u mogućnosti da

osjetite tu aromu. Sada ćete osjećati odsutnost mirisa koji je trenutak prije tu postojao.

Njega više tu nema.

To je jedan drugi dio njegovog bića – odsutni dio, tamni dio. Ako moţete

omirisati odsutnost mirisa, ako moţete osjetiti tu razliku, to će stvoriti odreĊeni odnos.

Tada će predmet postati veoma prefinjen. Tada će se to pribliţiti stanju samadhi ne-

razmišljanja.

OPŠTITE SA ZEMLJOM

Ponekada uradite mali eksperiment: stanite negdje sasvim goli – na plaţi,

pored rijeke, budite goli na suncu – poĉnite da skaĉete, da trĉite i osjećate kako vam

energija struji kroz stopala, kroz noge prema tlu. Skakućite i osjećajte kako energija

ide kroz noga ka zemlji; nakon nekoliko minuta trĉanja, stanite mirno i osjetite

opštenje vaših nogu sa zemljom. Iznenada ćete se osjetiti veoma, veoma

ukorijenjenim, uĉvršćenim, stabilnim.

Vi ćete uvidjeti da zemlja opšti sa vama, osjetićete da i vaša stopala opšte sa

zemljom. Stvoriće se dijalog izmeĊu zemlje i vas.

Sve ove meditacije koje ovdje radite nijesu ništa drugo do napor da unište

vašu uspavanost.

SASVIM OPUŠTENO DISANJE

Uvijek kada naĊete vremena, samo na nekoliko minuta opustite disajni sistem,

i ništa više – nema potrebe da opuštate cijelo tijelo. Dok sjedite u vozu ili avionu, ili u

automobilu, niko neće biti svjestan da vi nešto radite. Samo opustite disajni sistem.

Neka to bude kao kada prirodno djeluju. Tada zatvorite oĉi i promatrajate kako dah

ulazi, izlazi, ulazi.

Nemojte se koncentrisati. Ako se budete koncentrisali, stvorićete nevolje jer će

se sve tada poremetiti. Ako pokušate da se koncentrišete dok sjedite u kolima, buka

od automobila će biti remećenje, osoba koja bude sjedjela iza vas će vas remetiti.

Meditacija nije koncentracija. To je jednostavno samo svjesnost. Vi se samo

opustite i posmatrajte disanje. U tom posmatranju, ništa nije iskljuĉeno. Automobil

bruji – to je sasvim u redu, prihvatite to. Saobraćaj se odvija – i to je u redu, dio

ţivota. Saputnik hrĉe pored vas, prihvatite to. Ništa se ne odbija.

„NEKA JE MIR OVOM ĈOVJEKU“

Kada neko doĊe da vas vidi ili da se sretne sa vama, sredite se i budite mirni.

Kada ĉovjek uĊe,osjetite spokojstvo prema njemu duboko u sebi. Osjetite: „Neka je

mir ovom ĉovjeku“. Nemojte to samo reći, to i osjetite. Iznenada ćete uvidjeti

promjenu u tom ĉovjeku kao da je nešto nepoznato ušlo u njegovo biće. On će biti

sasvim drugaĉiji. Pokušajte to.

Osho je dao ovu napetu tehniku za one koji su svjesni svojih stalnih

nezadovoljstava i gnjeva u svakodnevnim poslovima.

Svakog dana po petnaest minuta, u bilo koje vrijeme pogodno za vas,

odaberite vrijeme, zatvorite se u sobu i pobijesnite – ali se nemojte osloboditi toga.

Podstiĉite to... skoro poludite od bijesa ali nemojte se osloboditi toga – nemojte to

iskazati, ĉak nemojte ni udarati u jastuk. Potiskujte to na svaki mogući naĉin! Da li me

shvatate? To je upravo sasvim suprotno od katarze.

Ako osjetite da vam u stomakuraste napetost kao da nešto hoće da eksplodira,

uvucite stomak; uĉinite ga napetim što je više moguće. Ako osjetite napregnutost u

ramenima, napregnite ih još više. Neka cijelo tijelo postane što je moguće više napeto

– skoro nalik vulkanu, unutrašnje kljuĉanje koje ne moţe da se oslobodi. To je stvar

koju treba zapamtiti – nema mogućnosti za oslobaĊanje, nema ispoljavanja. Nemojte

vrištati, inaĉe bi se stomak oslobodio. Nemojte ništa bacati, inaĉe bi se ramena

rasteretila i opustila.

Petnaest minuta se zagrijavajte sve dok ne doĊete do sto stepeni. Petnaest

minuta radite do vrhunca. Ukljuĉite neki alarm, i kada alarm krene, nastojte da

najţešće djelujete. A kada alarm stane, sjednite u tišini, zatvorite oĉi i samo gledajte

što se dogaĊa. Opustite tijelo.

To zagrijavanje vašeg sistema će natjerati sve vaše kalupeda se rastope.

Samo vas meditacija može osloboditi uslovljenosti.

RAZMIŠLJATI O SUPROTNOM

Ovo je predivna metoda. To će biti veoma korisno. Na primjer: ako se osjećate

veoma nezadovoljniim, što uraditi? Razmišljati o suprotnom.

Ako osjećate nezadovoljstvo, pomislite na zadovoljstvo. Što je zadovoljstvo?

Unesite ravnoteţu. Ako je vaš um ispunjen gnjevom, unesite milostivost u njega,

mislite o samilosti; energija će se odmah promijeniti jer je to ista energija. Suprotno je

u istoj energiji. Kada je jednom unesete, ona sve upija. Gnjev je prisutan, razmišljajte

o milosrĊu.

Uradite jedno: drţite statuu Bude jer je statua poloţaj milosti. Uvijek kada ste

ljuti, poĊite u svoju sobu, pogledajte Budu, sjednite sliĉno Budi i osjetite milostivost.

Iznenada ćete uvidjeti da se dogodio preobraţaj u vama. Gnjev se promijenio:

uzrujanost je nestala, samilost se ukazala. To nije razliĉita energija. To je ista energija

– ista energija kao i gnjev – promijenite njen kvalitet, izdignite je na viši nivo.

Pokušajte to!

„NE DVOJE“

Ovo je jedna od najstarijih mantri. Uvijek kada se osjetite podijeljenim, uvijek

kada uvidite da je dualnost ušla u vaše biće, jednostavno samo recite u sebi: „Ne

dvoje“. Ali to recite sa svjesnošću; nemojte to ponavljati na mehaniĉan naĉin. Kada

osjetite da se ljubav raĊa, kaţite: „Ne dvoje“, inaĉe vas i mrţanja tu ĉeka – oni su

jedno. Kada osjetite da se mrţnja ukazuje, kaţite: „Ne dvoje“. Uvijek kada osjetite da

se veţete za ţivot, kaţite: „Ne dvoje“; uvijek kada osjetite strah od smrti, kaţite: „Ne

dvoje“. Samo je jedno.

To kazivanje treba da bude vaše razumijevanje. To treba da bude ispunjeno

inteligencijom, proţimajućom jasnoćom, i iznenada ćete osjetiti opuštanje. Onog

trenutka kada kaţete: „Ne dvoje“ – ako to kaţete sa razumijevanjem, ako to ne budete

mehaniĉki ponavljali – vi ćete iznenda osjetiti razjašnjenje.

SLIJEDITE DA

Tokom jednog mjeseca pratite samo da, stazu koja kaţe „da“. Tokom tog

mjeseca nemojte slijediti stazu koja kaţe „ne“. Više saraĊujte sa da–odatle ćete steći

sjedinjenje. Ne nikada ne moţe pomoći da dosegnete do sjedinjenja. U tome pomaţe

samo da jer to da je prihvatanje, da je povjerenje, da je molitva. Biti u mogućnosti da

kaţete „da“ je isto što i biti religiozan.

Druga stvar, ne ne treba potiskivati. Ako to potiskujete, to će vam se osvetiti.

Ako ga potiskujete, ono će biti sve moćnije i moćnije, i jednoga dana će eksplodirati i

uništiti vaše da. Zato nikada ne potiskujte ne, samo ga zapostavite.

Postoji velika razlika izmeĊu potiskivanja i zapostavljanja. Vi znate da to

postoji i to prepoznajete. Kaţete: „Da, znam da postojiš ali ja ću da slijedim da.“ Vi to

ne potiskujete, ne borite sa time, vi ne kaţete: „Izlazi, nestani, ja ne ţelim ništa da

imam sa tobom.“ Vi ništa ne govorite u ljutnji prema tome, ne ţelite da to odgurnete,

ne ţelite da to gurnete u suteren vašeg nesvjesnog, u mrak uma. Ne, vi ništa ne radite

sa time; samo primjećujete da je to prisutno. Ali vi slijedite da, bez i malo zlobe, bez

ţaljenja, bez ljutnje. Jednostavno pratite da, ne preduzimajući nikakav stav prema ne.

Ignorisanje je najveća umjetnost da se ubije ne. Ako se borite sa time, vi

odmah postajete ţrtva, veoma slaba ţrtva; to ne vas odmah pobjeĊuje. Kada se borite

sa ne, vi tome ne kaţete „ne“. Tako vas ono na zaobilazan naĉin obuzima. Nemojte

reći „ne“ ĉak ni tome ne – samo ga ignorišite, zapostavite ga.

Tokom jednog mjeseca slijedite da i nemojte se boriti sa ne. Bićete iznenaĊeni

da će malo po malo to postati slabašno i krhko upravo usljed zapostavljanja, a jednoga

dana ćete ustanoviti da ga više nema. A kada ga više tu ne bude, sva energija koja je

bila u tome će se osloboditi i od vašeg da stvoriti snaţnu struju.

STVORITI PRIJATELJSTVO SA DRVETOM

PriĊite drvetu, razgovarajte sa drvetom, dodirnite drvo, zagrlite drvo, osjetite

drvo, sjednite pored drveta, neka drvo osjeti da ste dobri ljudi i da nemate namjeru da

ga ozlijedite.

Malo po malo će se to prijateljstvo razvijati i vi ćete poĉeti da osjećate da se

kvalitet drveta mijenja kada mu priĊete. Vi ćete to osjetiti, osjetićete da se na kori

drveta ukazuje ogromna energija kada vi priĊete. Kada ga dotaknete, ono postaje

sretno kao dijete, kao voljena. Kada sjednete pored drveta, vi ćete osjetiti mnogo toga;

ubrzo ćete biti u mogućnosti da osjetite, ukoliko ste tuţni, i ako priĊete drvetu, vaša

tuga će nestati usljed samog prisustva tog drveta.

Tek tada ćete biti u mogućnosti da shvatite da ste u uzejamnoj zavisnosti. Vi

moţete to drvo uĉiniti sretnim, a to drvo moţe i vas uĉiniti sretnima; tako je cio ţivot

u uzejamnoj zavisnosti. Tu meĊusobnu zavisnost ja nazivam Bog.

Ja nijesam rekao da će meditacija riješiti životne probleme. Ja sam samo

rekao: ako ste u meditativnom stanju, problemi će nestati – neće biti riješeni. Nema

potrebe da riješite problem. Kao prvo, problem je stvoren od strane napetog uma.

Samo meditacija može ubiti um – ništa drugo.

„JESI LI OVDJE“

Pozovite svoje ime, ujutro, uveĉe, popodne. Uvijek kada osjetite da ste

uspavani, pozovite svoje ime. I ne samo da pozovete, odgovorite, i kaţite to glasno.

Nemojte se plašiti drugih. Vi ste se dovoljno plašili drugih, oni su vas već ubili

strahom. Nemojte se plašiti, ĉak i na trgu se morate sjetiti. Pozvovite svoje ime:

„Tirta, jesi li ovdje?“ I odovorite: „Da, gospodine.“

POPODNE

SjeĊenje, gledanje i slušanje

Meditacija je avantura, najveća avantura koju ljudski um može preduzeti.

Meditacija je samo bitisanje, ne činite ništa – nema aktivnosti, nema misli, nema

emocija. Vi samo postojite, i to je samo uživanje. Odakle dolazi to uživanje ako ništa

ne radite? To dolazi odnikuda ili dolazi odsvuda. To je bezrazložno jer je

egzistencija sačinjena od stvari zvane radost.

MEDITACIJA NEMA CILJ

Meditacija ulazi u egzistenciju samo kada ste sagledali sve motive i otkrili da

im nešto nedostaje, kada ste prošli sve motive i uvidjeli njihovu laţnost. Vi ste

uvidjeli da vas motivi nikuda ne vode, da vas samo vrte u krug; tako ostajete isti.

Motivi se stalno ponavljaju i vode vas, zavode vas, skoro vas izluĊuju, stvarjući nove

ţelje, ali sa time nigdje ne stiţete. Ruke ostaju praznije nego ikada. Kada se to uvidi,

kada sagledate svoj ţivot i vidite da su svi vaši motivi propali...

Nijedan motiv nikada ne uspijeva, nijedan motiv nikome ne donosi blaţenstvo.

Motivi samo daju obećanja; roba se nikada ne isporuĉuje. Jedan motiv propadne a

drugi motiv doĊe nalik novom obećanju ... i vi se ponovo obmanete. Uvijek iznova

bivate obmanuti motivima i jednoga dana iznenada postajete svjesni –iznenda vi to

uvidite, a to istinsko uoĉavanje je poĉetak meditacije. U njoj nema zaĉetka, nema

motiva. Ako meditirate na nešto, vi se tada koncentrišete a ne meditirate. Tada ste i

dalje u svijetu – vaš um je i dalje zainteresovan za jeftine stvari, trivijalne. Tada ste

svjetovni. Ĉak i ako meditirate da dosegnete do Boga, vi ste svjetovni. Ĉak i ako

meditirate da dosegnete nirvanu, vi ste svjetovni – jer meditacija nema cilj.

Meditacija je uvid da su svi ciljevi laţni. Meditacija je shvatanje da ţelje ne

vode nikuda.

SJEĐENJE

Meditacija znaĉi davanje sebi nekoliko trenutak ne-zauzetosti. U poĉetku će to

biti veoma teško – najteţa moguća stvar na svjetu, ali samo u poĉetku, na kraju je to

nešto najlakše. To je tako lako, i zbog toga je tako teško.

Ako nekome kaţete da samo sjedi i da ništa ne radi, on će se vrpoljiti; poĉeće

da osjeća kao da mu mravi gmiţu po nozi ili da mu se nešto dogaĊa sa tijelom. On će

postati nespokojan jer je oduvijek bio zauzet. On je nalik automobilu, upaljen, mašina

radi iako automobil nikuda ne ide ali mašina biva sve zagrijanija i zagrijanija. Vi ste

zaboravili kako da ugasite mašinu. To je meditacija: umijeće gašenja mašine.

DISANJE - NAJDUBLJA MANTRA

Dah ulazi, neka se u vašem biću odraţava da dah ulazi. Dah izlazi, neka se u

vašem biću odraţava da dah izlazi, i vi ćete osjetiti ogromnu tišinu da se spušta na

vas. Ako moţete uoĉiti da dah ulazi i izlazi, kako da ulazi i izlazi, to će biti najdublja

mantra ikada izumljena.

Vi dišete ovdje i sada. Vi ne moţete disati sjutra i ne moţete disati juĉe. Vi

dišete ovog trenutka, ali moţete da razmišljate o sjutra i moţete da razmišljate o juĉe.

Tako tijelo ostaje u sadašnjosti, a um moţe da skakuće izmeĊu prošlosti i budućnosti i

tako se stvara jaz, zastoj izmeĊu uma i tijela. Tijelo je u sadašnjosti, a um nije nikada

u sadašnjosti i zato se nikada ne susreću. Oni se nikada ne mogu sresti. Usljed tog

jaza, patnja, napetost i tuga se javljaju. Ĉovjek je napet, a ta napetost zabrinjava. Um

treba da uĊe u sadašnjost jer nema drugog vremena.

Prvo treba da plešete tako da u plesu otpadne vaš oklop. Prvo treba da vičete

sa radošću i pjesmom kako bi vaš život postao vitalniji. Prvo treba da proĎete

katarzu kako biste izbacili sve iz vas i vaše tijelo očistili od toksina i otrova. Tako će

se i psiha očistiti od potiskivanih trauma i rana. Kada se to dogodi, kada postanete

sposobni da se smijete i kada postanete sposobni da volite – tada Vipasana.

OSHO GOVORI O VIPASANI

Sjedite u tišini i poĉnite da posmatrate vaše disanje. Najlakši naĉin da

posmatrate disanje je na ulazu u nos. Kada dah uĊe, osjetite dodir daha na ulazu u

nosnice – posmatrajte to. Dodir daha će biti lakše posmatrati, disanje će biti previše

prefinjeno; u poĉetku posmatrajte samo dodir. Dah ulazi, vi ćete osjetiti kako ulazi:

posmatrajte to. Potom to slijedite, idite za tim. Vi ćete tada naći mjesto gdje će on

zastati. Upravo negdje blizu vašeg pupka će stati – na trenutak, na tren će zastati.

Potom će ponovo izaći; pratite to – ponovo osjetite dodir, dah izlazi napolje kroz nos.

Slijedite to, idite za tim napolje – ponovo ćete dospjeti do tog mjesta, dah će zastati na

veoma kratak trenutak. Potom ponovo krug zapoĉinje.

Udisaj, zastoj, izdisaj, zastoj, udisaj, zastoj. Taj zastoj, taj jaz je

najtajanstveniji fenomen unutar vas. Kada dah uĊe i zastane, i kada nema kretnje, to je

trenutak gdje ĉovjek moţe sresti Boga. Ili kada dah izlazi, i kada stane, ni tada nema

pokreta.

Zapamtite, vi to ne treba da zaustavljate; to zastaje samo od sebe. Ako to

budete zaustavljali, promašićete cijelu stvar jer će tada ĉinilac stupiti, a tako će

svjedoĉenje išĉeznuti. Vi ne treba ništa da radite. Vi ne treba da mijenjate naĉin

disanja, ne treba ni da udišete ni da izdišete. To nije kao pranayam u jogi gdje vi

upravljate disanjem; to nije to. Vi uopšte ne dotiĉete dah – vi dopuštate njegovu

prirodu, njegov prirodni tok. Kada on izlazi, vi to slijedite, kada ulazi, vi i to slijedite.

Ubrzo ćete postati svjesni da postoje dva zastoja. U ta dva zastoja su vrata. U

ta dva zastoja ćete shvatiti, uvidjećete da samo disanje nije ţivot – moţda je hrana za

ţivot, isto kao i druga hrana, ali nije ţivot. Jer kada disanje zastane, vi ste prisutni,

sasvim prisutni – vi ste sasvim svjesni, krajnje svjesni. Disanje je zastalo, nema više

disanja, a vi ste još prisutni.

Kada nastavite da promatrate disanje –to što Buda naziva Vipasana ili

AnapanasatiYoga – ako nastavite da to posmatrate, da posmatrate, i posmatrate i

posmatrate, malo po malo ćete vidjeti da taj jaz postaje sve veći i veći. Na kraju će se

dogoditi da taj jaz duţepotraje. Kada osoba udahne, i kada jaz... nekoliko minuta dah

ne izlazi. Sve tada stane. Svijet stane, vrijeme stane, razmišljanje stane. Jer kada dah

zastane nije mogućerazmišljati. I kada dah stane, na nekoliko minuta, razmišljanje

uopšte nije moguće – zato što misaoni proces stalno treba kiseonik, a vaš misaoni

proces i vaše disanje su veoma duboko povezani.

Kada ste ljuti, vaše disanje ima odreĊeni ritam; kada ste seksualno uzbuĊeni,

disajni ritam je drugaĉiji; a kada ste smireni, ponovo je drugaĉiji ritam disanja. Kada

ste sretni, drugaĉiji je ritam disanja, a kada ste tuţni, opet je drugaĉiji ritam disanja.

Vaše disanje se mijenja sa raspoloţenjem uma. Obratno je takoĊe ĉinjenica – kada se

disanje promijeni, promijeni se i raspoloţenje uma. A kada disanje stane, stane i um.

U tom zastoju uma ĉitav svijet stane – zato što je um svijet. U tom zastoju, po

prvi put vi dolazite do spoznaje što je disanje unutar disanja; ţivot unutar ţivota. To

iskustvo je oslobaĊajuće. To iskustvo vas ĉini svjesnim Boga – a Bog nije osoba već

iskustvo samog ţivota.

Meditacija je upravo uživanje u vlastitom prisustvu. Meditacija je uživanje u

svom biću.

VIPASANA

- Meditacija uvida

PronaĎite ugodno mjesto gdje možete sjeĎeti 45 do 60 minuta. U tome vam

može pomaći da svaki dan sjedite u isto vrijeme i na istom mjestu; to ne mora da bude

baš mirno mjesto. Eksperimentišite sve dok ne naĎete situaciju u kojoj ćete se najbolje

osjećati. Možete sjeĎeti jednom ili dva puta dnevno ali nemojte to činiti makar jedan

sat nakon jela ili prije spavanja.

Važno je da sjedite sa ispravljenom kičmom i glavom. Oči treba da budu

zatvorene, a tijelo da bude što je moguće mirnije. Meditaciona stolica može pomoći

ili stolica sa uspravnim naslonom ili se možete pomoći jastucima.

Ne postoji neka posebna tehnika disanja; obično, prirodno disanje je u redu.

Vipasana se temelji na svjesnom disanju, zato treba posmatrati uzimanje i

ispuštanje svakog daha na taj način kako bi se jasnije osjetio taj proces – u

nosnicama, u predjelu stomaka ili pleksusu.

Vipasana nije koncentracija i zato nije neophodno da promatrate disanje

tokom čitavog sata. Kada se misli, osjećanja ili uzbuĎenje ukaže; ili kada se ukaže

zvuk, miris ili povjetarac, jednostavno dopustite da pažnja skrene ka tome. Bilo što da

doĎe može biti posmatrano nalik oblacima koji prolaze nebom – niti se vežete za to

niti to odbijate. Uvijek kada ste u prilici da birate što da promatrate, vratite se

svjesnom disanju.

Zapamtite, ništa posebno se ne mora dogoditi. Tu nema ni uspjeha ni

neuspjeha – tu nema nikakvog napredovanja. Nema ničega da se otkrije ili analizira

ali uvidi mogu doći od bilo čega. Pitanja i problemi se mogu vidjeti kao nešto

tajnovito u čemu treba uživati.

Postoji redovna Vipasana sjeĎena i grupe koje se nude u Osho meditacionom

centru.

Osho govori o porastu energije koja se obično osjeti kada ljudi počnu sa

upražnjavanjem Vipasane.

Ponekada se moţe dogoditi da osoba tokom upraţnjavanja Vipasane osjeti

veliku senzibilnost jer ste tada veoma smireni i energija se ne rasipa. Obiĉno se troši

mnogo energije i vi bivate iscrpljeni. Kada samo sjedite, kada ništa ne radite, vi tada

bivate mirno jezerce energije, i to jezerce postaje sve veće, i veće i veće. Ono skoro

dospijeva dotle da poĉinje da se preliva... i tada osjetite senzualnost. Vi tada osjetite

novu senzibilnost, senzualnost, ĉak i seksualnost – kao da su se sva ĉula osvjeţila,

podmladila, oţivjela, isto kao da se prašina stresla sa vas i kao da ste se okupali i

tuširanjem sprali svu prljavštinu. To se dogodilo.

Zbog toga ljudi – posebno budistiĉki monasi koji vjekovima rade Vipasanu –

ne jedu mnogo. Oni to ne trebaju. Oni jedu jednom dnevno – a i tada veoma oskudan

obrok, veoma mali, vi to moţete nazvati i doruĉak... i to jednom dnevno. Oni ne

spavaju mnogo ali su ipak prepuni energije. Oni se ne izmiĉu – oni rade naporno. Ne

znaĉi da oni ne ţele da rade. Oni cijepaju drva i rade u bašti, u polju, na farmi; oni

mogu da rade po cio dan. Ali sa njima se nešto dogodilo i sada se više energija ne

rasipa.

Poloţaj sjeĊenja je veoma, veoma bitan naĉin ĉuvanja energije. Lotos poloţaj

u kojem budisti sjede je takav da se u njemu svi završeci tijela sastaju – noga preko

noge, ruka preko ruke. To su mjesta u kojima se energija kreće i izlazi; jer da bi

energija izlazila potrebna su neka odreĊena istaknuta mjesta. Stoga je muški seksualni

organ istaknuto mjesto jer kroz njega istiĉe mnogo energije. To je skoro sigurnosni

ventil.Kada imate previše energije i kada ne moţete ništa uraditi sa njom, vi je

oslobaĊate na seksualan naĉin. Ţene se ne oslobaĊaju energije putem seksa. Zato ţene

mogu voditi ljubav sa mnogo osoba tokom jedne noći. Muškarci to ne mogu. Ukoliko

ţena to zna, ona moţe ĉak i saĉuvati energiju; ona ĉak moţe i dobiti energiju.

Iz vaše glave se ne oslobaĊa energija. Stoga je priroda stvorila glavu okruglog

oblika. Zato mozak nikada ne gubi energiju; on je ĉuva – on je najvaţniji i centralni

organ odakle se odvija upravljanje vašim tijelom. On se treba zaštiti – zato se i štiti

okruglom lobanjom. Energija ne moţe iscuriti iz okruglog oblika. Zbog toga su sve

planete – zemlja, sunce, mjesec i zvijezde – sve one su okrugle. Inaĉe bi izgubile

energiju i umrle.

Kada sjedite, vi se zaokruţujete; ruka dotiĉe ruku. Ako jedna ruka ispušta

energiju, ona je prenosi na drugu ruku. Noga dodiruje nogu... a naĉin na koji sjedite

postaje skoro krug. Energija se kreće unutar vas. Ona ne izlazi. Ćovjek nju tako ĉuva;

ĉovjek tako malo po malo postaje jezerce energije. Malo po malo ćete skoro osjetiti

punoću u vašem trbuhu. Vi moţete biti prazni, moţda nijeste jeli ali ćete osjetiti

odreĊenu ispunjenost. Potom će se dogoditi navala senzualnosti. Ali to je dobar znak,

veoma, veoma dobar znak. Zato uţivajte u tome.

Postati astronaut unutrašnjeg prostora

Mnogo puta tokom duboke meditacije iznenada postanete svjesni kao da je

gravitacija nestala, kao da vas tada ništa ne drţi za tlo, kao da tada moţete odluĉiti

hoćete li da lebdite ili ne. Tada je to do vas da moţete da poletite ka nebu ukoliko

ţelite. Cijelo nebo je vaše. Ali kada otvorite oĉi, tijelo je tu, zemlja je tu, gravitacija je

prisutna. Kada zatvorenih oĉiju meditirate, vi zaboravite vaše tijelo, krećete se ka

drugoj dimenziji; dimenziji ljepote.

Uţivajte u tome, dopustite to, jer ako jednom pomislite da je to ludost, vi ćete

to zaustaviti, a to zaustavljanje će poremetiti vašu meditaciju. Uţivajte u tome kao u

snu u kojem letite. Zatvorite oĉi. Idite u meditaciji gdje god ţelite, izdiţite se sve više

i više u nebo – ubrzo će vam mnogo više toga biti omogućeno. Nemojte se plašiti. To

je najveća avantura, veća i od odlaska na mjesec; postati astronaut unutrašnjeg

prostora je najveća avantura.

Osho je preporučio ovu divnu tehniku onima koji su uznemireni uzbuĎenjem

zbog fizičke nestabilnosti i letjenja.

Samo sjednite u svoj krevet pet ili deset minuta i zamišljajte zatvorenih oĉiju...

osjetite da vam tijelo postaje veće, veće, veće i veće. Uĉinite ga što je moguće većim

– tako ogromnim da ĉak doseţe do plafona vaše sobe.

Vi ćete poĉeti osjećati da ne moţete da pokrenete svoje ruke – to je teško...

vaša glava dotiĉe plafon. Prvo, tokom dva, tri dana samo osjećajte to; potom poĉnite

da se širite van sobe. Ispunite cijelu kuću, a tada ćete osjetiti da je ta soba unutar vas.

Onda se širite izvan kuće – ispunite cijelo susjedstvo i osjetite kao da je cijelo

susjedstvo unutar vas. Zatim ispunite i cijelo nebo i osjetite da se sunce, mjesec i

zvijezde kreću unutar vas.

To ponavljajte deset dana, dvanaest dana. Malo po malo, polako poĉnite

ispunjavati cijelo nebo. Onog dana kada budete ispunili cijelo nebo, zapoĉnite

suprotni proces. Na dva dana ponovo budite mali. U suprotnom procesu, sjednite i

poĉnite da zamišljate da ste postali veoma mali. Samo se poĉnite kretati u suprotnom

pravcu. Vaše tijelo nije tako veliko koliko izgleda – postalo je tek dvadeset

santimetara visoko. Vi ste upravo nalik malenoj igraĉki – i vi ćete osjetiti to. Ako ste

mogli zamisiti sebe kao nešto ogromno, moţete sebe zamisliti i kao nešto sasvim

malo. Potom ĉak i manje – toliko malo da sebe moţete drţati u ruci. Zatim još

manje... i još manje. U roku od dvanest dana dovedite do toga da ĉak ne moţete naći

sebe. Postali ste toliko atomski mali da je nemoguće pronaći gdje se nalazite.

Uĉinite sebe tako ogromnim nalik ĉitavom kosmosu, a onda uĉinite sebe tako

malim nalik nevidljivom atomu – dvanaest dana jedno, potom dvanest dana drugo. Vi

ćete se potom osjećati tako divno, tako srećni i tako usredsreĊeni da to ne moţete ni

zamisliti.

Meditacija vam može dati velike bljeskove jer je ona najmanje

upotrebljavana stvar na svijetu. Vi tada jednostavno ništa ne činite, vi tada samo

ulazite u tišinu. To je moćnije i od spavanja jer ste u snu nesvjesni, i sve što se

dogodi, dogodi se nesvjesno. Vi možete biti u raju ali vi to ne znate.

U meditaciji se krećete svjesno. Tako bivate svjesni staze: kako da se krećete

od korisnog spoljnjeg svijeta do nekorisnog svjeta unutrašnjosti. Kada jednom

upoznate taj put, svakog trenutka možete jednostavno ući unutra. Sjedeći u

autobusu, vi ne treba ništa da radite, vi samo sjedite; putujući u automobilu, vozu ili

avionu, vi ništa ne radite, sve obavljaju drugi; vi možete sklopiti oči i ući u

beskorisno, unutrašnje. I tada sve postaje tiho, iznenada sve postaje mirno,

nenadano ste na izvoru cijelog života.

Ali to nema vrijednost u trgovini. Vi ne možete to prodati, ne možete reći:

„Ja imam veliku meditaciju. Da li je neko hoće da je kupi?“ Niko neće biti spreman

da je kupi. To nije neka roba, to je beskorisno.

„JEDNO“

Prvi korak: samo se opustite u stolici, neka vam bude sasvim ugodno. Drugi

korak, zatvorite oĉi. Treći korak, opustite disanje. Neka bude što je moguće

prirodnije. Sa svakim izdisajem recite: „Jedno“. Dok dah izlazi, recite: „Jedno“;

potom udahnite i ništa ne kaţite. Sa svakim izdisajem samo kaţite: „Jedno... jedno...

jedno“. I ne samo da to kaţete već i osjetite da je cijela egzistencija jedno, ona je

jedinstvo. Nemojte to izgovarati, samo imajte taj osjećaj – i recite: „Jedno“ – i to će

vam pomoći. Radite to svakog dana dvadeset minuta.

Uradite tako da vam niko ne moţe smetati dok to radite. Moţete otvoriti oĉi i

pogledati na ĉasovnik, ali nemojte ukljuĉiti alarm. Bilo kakav nagli pokret, trzaj je

loše, zato ne drţite telefon u sobi gdje to radite i dogovorite da vam niko ne kuca na

vrata. Tokom tih dvadeset minuta treba da budete sasvim opušteni. Ako oko vas ima

previše buke, koristite ĉepiće za uši.

Izgovaranje „Jedno“ sa svakim izdisajem će vas smiriti, stišati i sjediniti; ne

moţete ni zamisliti koliko. Radite to preko dana, nikada noću jer će vaš san biti

poremećen jer je to veoma opuštajuće - nećete osjetiti potrebu za spavanjem.

Osjećaćete se osvjeţeni. Najbolje vrijeme za to je ujutro, moţda i popodne ali nikako

uveĉe.

UNUTRAŠNJI OSMIJEH

Uvijek kada sjedite i ništa ne radite, samo opustite vašu donju vilicu i malo

otvorite usta. Poĉnite da dišete na usta ali ne duboko. Dopustite da tijelo samo diše

tako da to disanje bude površno, a potom još više i više površno. Kada osjetite da je

disanje postalo veoma plitko, i da su usta otvorena, da je donja vilica opuštena, ĉitavo

vaše tijelo će se osjetiti veoma opuštenim.

U tom trenutku poĉnite osjećati osmijeh –ne na licu već u vašem unutrašnjem

biću... to ćete moći postići. To nije osmijeh koji se vidi na usnama – to je

egzistencijalni osmijeh koji se širi unutar vas.

Pokušajte to i spoznaćete šta je to... jer se to ne moţe objasniti. Nema potrebe

da se osmjehujete usnama već samo kao da se osmjehujete iz trbuha; trbuh se

osmjehuje. A to je osmijeh, nije smijeh; zato je to veoma, veoma blag osmijeh, fin,

njeţan – isto kao da se mala ruţa otvara unutar trbuhu i miris se širi ĉitavim tijelom.

Kada jednom spoznate taj osmijeh, vi moţete ostati sretni tokom dvadeset i

ĉetiri sata. I uvijek kada osjetite da ste izgubili taj osjećaj sreće, samo sklopite oĉi i

ponovo uhvatite taj osmijeh, i on će biti tu.Vi moţete tokom ĉitavog dana više puta

uhvatiti taj osjećaj. On je uvijek prisutan.

Samo vam meditacija u potpunosti može pomoći jer vi to ne iznosite pred

nekoga već to unosite u vaše biće. Vi možete biti sasvim slobodni. Ne treba da se

plašite što će drugi pomisliti.

Meditacija zaista nije traganje za prosvjetljenjem. Prosvjetljenje dolazi bez

ikakvog traganja.

„OSHO“

Sa svakim izdisanjem samo recite „Osho“, ne glasno – tek kao šapat da ga

samo vi moţete ĉuti. Kada dah ulazi, samo ĉekajte. Kada dah izlazi, pozovite; a kada

dah sasvim izaĊe, dopustite mi da uĊem. Nemojte ništa raditi – samo ĉekajte; vaš

posao je samo kada dah izlazi.

Kada dah izaĊe, uĊite u univerzum. Izdisaj je skoro nalik bacanju krĉaka u

bunar. A kada dah ulazi, to je kao kada izvlaĉite krĉag iz bunara. To je samo na

dvadeset minuta. Prvo, ĉetiri do pet minuta dok uĊete u to, a potom dvadeset minuta

ostanete u tome. Dakle, sve u svemu, najviše dvadeset pet minuta.

To moţete raditi bilo kada. Moţete to raditi preko dana, po noći.

Zazen je duboka nezaokupljenost; to nije čak ni meditacija jer kada

meditirate, vi pokušavate da nešto uradite: prisjećate se Boga ili se prisjećate sebe.

Ti pokušaji stvaraju talasanje uma.

ZAZEN

Zazen meditacione grupe sjede jedan sat, a novi učesnici se podstiču da broje

izdisaje u prvih pet ili deset minuta kako bi sebi pomogli da se uspostavi opuštenost

„neizbirljive svijesti“.

Moţete sjeĊeti bilo gdje, ali bilo što da gledate, to ne treba da bude

uzbuĊujuće. Na primjer, stvari ne treba da se previše kreću. One će vas tako remetiti.

Moţete posmatrati drveće – to neće biti problem jer se ono ne kreće i prizor ostaje

nepromijenjen. Vi moţete posmatrati nebo ili samo sjeĊeti na uglu i posmatrati zid.

Druga stvar je, nemojte gledati nešto posebno – samo prazninu, jer oĉi postoje

da ĉovjek nešto gleda ali vi ne treba da gledate ništa odreĊeno. Nemojte se

usredsrediti ili koncentrisati na bilo što – tek samo razlivene slike. To vas veoma

opušta.

Treća stvar je,dišite opušteno. Nemojte disati usiljeno, neka se disanje dogodi

samo od sebe. Neka vam disanje bude prirodno, što će vas još više opustiti.

Ĉetvrta stvar je,neka vaše tijelo ostane što je moguće mirnije, nepokretno.

Prvo naĊite dobar poloţaj - moţete sjeĊeti na jastuku, na madracu, u fotelji ili kako

god ţelite, ali kada se jednom namjestite, ostanite nepokretni, jer ako se tijelo ne

miĉe, i um je miran. U tijelu koje je nemirno, nemiran je i um. Tijelo i um nijesu dvije

stvari. Oni su jedno: tijelo-um... to je jedna energija.

U poĉetku će vam to izgledati malo teško, ali nakon nekoliko dana ćete silno

uţivati u tome. Malo po malo ćete uvidjeti kako sloj po sloj uma poĉinje da otpada.

Doći će trenutak kada ste sasvim lišeni misli.

Bodidarma je sjedio devet godina i samo gledao u zid, ništa nije radio – samo

je tako sjedio devet godina. Legenda kaţe da su mu se tako noge osušile. Za mene je

to simboliĉno. To jednostavno znaĉi da su se svi pokreti osušili jer se svaka

motivacija osušila. On nije nigdje išao. Nije bilo nikakave ţelje da se kreće, nije bilo

cilja da se postigne – a on je postigao najveće što je moguće. On je jedna od najreĊih

duša koja ikada hodala zemljom. I samo sjeĊenjem ispred zida, on je postigao sve;

nije ništa radio, nikakva tehnika, nijedan metod, ništa. To je bila jedina tehnika.

Kada ne postoji ništa da se gleda, malo po malo vaše interesovanje za gledanje

išĉezne. Samim gledanjemu ĉisti zid, unutar vas se ukazuje paralelna praznina i

ĉistina. Paralelno sa tim zidom, drugi zid se ukazuje – bez misli.

Um se nikada ne može naći. Oni koji su ga tražili, svi su otkrili da nema

uma!

Osjetite prijemljivost

Poloţaj ruku koji izgleda nalik šolji, nalik posudi je veoma znaĉajan. To vas ĉini

prijemĉivim, to vam pomaţe da budete prijemljivi. To je jedan od starih, drevnih poloţaja –

svi prosvijetljeni su to pokušavali. Uvijek kada ste otvoreni ili ţelite da budete otvoreni, taj

poloţaj će pomoći.

Sjedite u tišini i ĉekajte. Budite posuda, prijemnik. Upravo kao kada ĉekate pored

telefona: vi ste pozvonili, sada ĉekate da se neko javi. Baš u takvom raspoloţenju treba ĉekati,

i u roku od dva, tri minuta ćete vidjeti kako vas okruţuje sasvim drugaĉija energija, ispunjava

vas… pada na vas nalik kiši koja pada na zemlju prodirući sve dublje i dublje, i zemlja to

upija.

Poloţaji su veoma bitni. Ako ljudi od njih ne prave fetiše, oni su veoma znaĉajni. Oni

pomaţu da se uspostavi pravac u vašoj tjelesnoj energji. Na primjer, sa ovim poloţajem je

veoma teško biti ljut. Sa pesnicom i stisnutim zubima je veoma lako biti ljut. Kada je cijelo

tijelo opušteno veoma teško je biti agresivan, nasilan, a veoma je lako biti u molitvi.

Smatra se da su meditanti bjegunci. To je krajnja besmislica. Samo meditant

nije bjegunac – svi drugi jesu. Meditacija znači izaći iz uticaja želja, izaći izvan

uticaja misli, izaći izvan uticaja uma. Meditacija znači opuštanje u trenutku, u

sadašnjosti. Meditacija je jedina stvar na svijetu koja nije bjekstvo iako se misli da

je to najveće bjekstvo. Ljudi koji zabranjuju meditaciju to uvijek osuĎuju sa

objašnjenjem da je to bjekstvo, bjekstvo od života. Oni jednostavno govore

besmislice; oni ne shvataju što govore.

Meditacija nije bježanje od života: to je bježanje u život. Um je bježanje od

života, žudnja je bježanje od života.

GLEDANJE

Meditacija nije ništa drugo do umjetnost otvaranja vaših oĉi, umjetnost

ĉišćenja vaših oĉi, umjetnost stresanja prašine koja se skupila na ogledalu vaše

svijesti. To je prirodno – skupljanje prašine. Ĉovjek je putovao i putovao hiljadama

ţivota – prašina se sakupljala. Svi smo mi putnici, mnogo prašine se skupilo – toliko

mnogo da je ogledalo sasvim nestalo. Postoji samo prašina, sloj nad slojem prašine od

ĉega ne moţete vidjeti ogledalo. Ali ogledalo je još tu – ono se ne moţe izgubiti jer je

to vaša stvarna priroda. Ako bi se ono moglo izgubiti, ono onda ne bi moglo biti vaša

priroda. To ne znaĉi da vi imate ogledalo; vi ste to ogledalo. Putnik je ogledalo. On to

ne moţe izgubiti, on to samo moţe zaboraviti – najviše što je moguće je zabroravnost.

Meditacija je otvaranje oĉi, meditacija je gledanje.

Trenutak bitisanja je ovaj sadašnji. Samo gledajte, i to je meditacija – to

gledanje je meditacija. Samo posmatranje stvarnostineke stvari, nekog stanja, to je

meditacija. Meditacija nema odreĊenog motiva, i zbog toga nema ni svog središta.

Pošto nema motiva ni središta, ona nema ni sopstva. U meditaciji ne djelujete iz

nekog središta, djelujete iz ništavnosti, iz niĉega. Odziv te ništavnosti je ono što je

meditacija.

Um djeluje iz prošlosti. Meditacija djeluje u sadašnjosti, iz sadašnjosti. To je

ĉisti odziv sadašnjosti, to nije reakcija. Ona ne djeluje iz zakljuĉaka, ona djeluje iz

posmatranja egzistencijalnog.

GLEDANJE BEZ RIJEĈI

Pokušajte sa nekim malim stvarima u kojima ne morate previše da unosite um.

Posmatrajte cvijet – samo ga posmatrajte. Nemojte reći „divno“, „ruţno“. Nemojte

ništa reći. Nemojte unositi rijeĉi, nemojte govoriti. Samo gledajte. Um će se osjećati

nelagodno, neugodno. Um bi ţelio da nešto kaţe. Vi samo recite umu: „Budi miran,

pusti me da to posmatram, ja hoću samo da gledam.“

U poĉetku će to biti teško ali poĉnite sa stvarima u koje nijeste previše

ukljuĉeni. Biće teško da bez rijeĉi posmatrate svoju suprugu. U to ste previše

ukljuĉeni, previše ste emocionalno vezani. U ljutnji ili ljubavi – ali ste previše

ukljuĉeni.

Gledajte stvari koje su neutralne – stijenu, cvijet, drvo, izlazak sunca, pticu u

letu, oblake koji se kreću nebom. Samo gledajte stvari u koje nijeste previše ukljuĉeni,

od kojih moţete ostati odvojeni, sa kojima moţete biti indiferentni. Poĉnite od

neutralnih stvari, a tek potom uĊite u neke emocionalne situacije.

Boja tišine.

Uvijek kada imate neki prizor neĉega plavog: plavog neba, plavetnila rijeke,

tada sjedite u tišini i zagledajte se u to plavetnilo; vi ćete osjetiti duboki sklad sa time.

Uvijek kada meditirate na plavu boju, uvijek će se velika tišina spustiti na vas. Plavo

je jedna od najspiritualnijih boja jer je to boja tišine, mirnoće. To je boja smirenosti,

odmora, opuštenosti. Zato uvijek kada ste stvarno opušteni, odmah ćete unutar vas

osjetiti plavo osvjetljenje. A ako moţete osjetiti plavo osvjetljenje, vi ćete odmah

osjetiti opuštenost. To djeluje obostrano.

GLEDAJTE VAŠU GLAVOBOLJU

Kada sljedeći put budete imali glavobolju, pokušajte sa jednom malom

meditacionom tehnikom, baš eksperimentalno – potom moţete ući u veće bolesti i

veće simpotome.

Kada imate glavobolju, uradite mali eksperiment. Sjedite mirno i posmatrajte

to, zagledajte se u to – ali ne kao da gledate nekog neprijatelja, ne. Ako budete gledali

u to kao u neprijatelja, nećete biti u mogućnosti da to vidite ispravno. Vi ćete to

izbjegavati – niko izravno ne gleda u neprijatelja; ĉovjek to izbjegava, ĉovjek nastoji

da se toga kloni. Pogledajte to kao prijatelja. To je vaš prijatelj; to vam je na usluzi.

To kaţe: „Nešto je loše – pogledajte to.“ Samo sjedite i zagledajte se u vašu

glavobolju bez namjere da to zaustavite, bez ţelje da to išĉezne, bez konflikta, bez

borbe, bez neprijateljstva. Samo to gledajte, gledajte što jeto.

Posmatrajte, i ako u tome bude neka poruka, glavobolja će vam je dati. To ima

neku kodiranu poruku. Ako to smireno gledate bićete iznenaĊeni. Ako to smireno

posmatrate, tri stvari će se dogoditi. Prva, što budete duţe to gledali, bol će biti jaĉi.

Tada ćete se zapitati: „Kako to moţe pomoći ako je bolnije?“ To je postalo jaĉe jer ste

vi to odbijali. To je bilo prisutno ali ste se vi suzdrţavali; vi ste to već potisnuli – ĉak i

bez aspirina ste to potisnuli. Kada zagledate u to, potiskivanje nestane. Glavobolja će

dospjeti do svoje prirodne ţestine.Tada to ĉujete bez prigušivanja, nema ĉepića u

vašim ušima.

Prva stvar: to će postati bolno. Ako bude bolno, vi moţete biti zadovoljni jer

ste ispravno gledali. Ako to ne bude bolno, vi još nijeste to vidjeli: vi to još

izbjegavate. Gledajte u to – to postaje bolno. To je prvi pokazatelj da vi to vidite.

Druga stvar će biti da će to postati mnogo odreĊenije; ono se neće ispolavati

na širi prostor. Prvo ćete pomisliti: „Boli me cijela glava.“ Potom ćete uvidjeti da to

nije bol u cijeloj glavi, to je samo bol u jedno mjesto. To će biti dobar pokazatelj da

treba da gledate još dublje u to. Osjećaj širenja bola je trik – to je naĉin da se to

izbjegne. Ako to bude samo na jednom mjestu, to će biti znatno bolnije. Zato stvarate

iluziju da vas boli cijela glava. Kada se to proširi po ĉitavoj glavi onda nije tako

snaţan bol na jednom mjestu. To su trikovi koje mi igramo.

Zagledajte to, i drugi korak će biti da to postaje sve manje, manje i manje.

Trenutak će doći kada će to postati tako malo nalik vrhu od igle – veomaoštro,

nevjerovatno oštro, veoma bolno. Vi nikada nijeste osjetili takav bol u glavi; ali koji

je ograniĉen na veoma malom prostoru. Nastavite da to posmatrate.

I zatim treća i najvaţnija stvar koja se moţe dogoditi. Ako budete gledali u to

mjesto dok postoji jak bol, i dok je koncentrisan na jednu taĉku, vi ćete mnogo puta

vidjeti da to išĉezava. Kada je vaše zurenje potpuno, bol će nestati. A kada to išĉezne,

vi ćete imati bljesak spoznaje odakle je to došlo – koji je uzrok. Kada uticaj nestane,

vi ćete biti uzrok. To se dogaĊalo mnogo puta. To će ponovo biti prisutno. Vaše

poniranje nije više tako budno, tako koncentrisano, tako obazrivo – to će se povratiti.

Kada je vaše zurenje zaistaduboko, to će nestati; a kada to nestane, iza toga će biti

sakriven uzrok. Vi ćete biti iznenaĊeni: vaš um je spreman da razotkrije koji je uzrok.

Tu moţe biti hiljadu i jedan uzrok. Isti alarm je dat jer je alarmni sistem

jednostavan. U vašem tijelu ne postoji mnogo alarmnih sistema. Za razliĉite uzroke je

dan isti alarm. Vi ţete naknadno biti ljuti ali to nijeste pokazali. Iznenda, nalik

otkriću, to bi se ukazalo. Vi biste vidjeli sav svoj gnjev koji ste nosili, nosili... nalik

ĉiru unutar vas. Tada je toga previše, i taj gnjev ţeli da se oslobodi. On treba katarzu.

Izbacite to kroz katarzu! – Odmah ćete uoĉiti da je glavobolja nestala. Tada neće biti

potrebe za aspirine, neće biti potrebe za bilo kakvo lijeĉenje.

Vi ste vlastito remećenje, vi ste prepreka. Meditacija je onda kada meditanta

nema!

SLUŠANJE

Ostanite pasivni – ne radite ništa, samo slušajte. Slušanje nije rad. Vi ne treba

ništa da radite da bi nešto slušali – vaše uši su uvijek otvorene. Da biste gledali treba

da otvorite oĉi – najmanje toliko se mora uraditi. Da biste slušali ĉak ni toliko ne

morate da uradite – uši su uvijek otvorene. Vi uvijek slušate. Nemojte ništa raditi već

samo slušajte.

Slušajte sa naklonošću

Slušanje je duboko uĉestvovanje tijela i duše, i zato je bilo korišćeno kao

jedna od najmoćnijih metoda jer ono povezuje dvije beskonaĉnosti: materijalnu i

spiritualnu.

Neka to bude vaša meditacija; to će vam pomoći. Uvijek dok sjedite, slušajte

bilo što. Vi ste na trgu gdje je previše buĉno i prometno; u vozu ili avionu; slušajte to

bez opiranja uma da je to buĉno. Slušajte to kao što slušate muziku, sa naklonošću.

Iznenada ćete uvidjeti da se kvalitet slušanja promijenio. To više nije remećenje, nije

uzemirujuće. Naprotiv, to je postalo veoma smirujuće. Ako ispravno slušate, ĉak i

buka sa trga će postati melodija.

Dakle, to što slušate nije cilj. Svrha je u tome da slušate a ne samo da ĉujete.

Ĉak i kada slušate nešto za što ste mislili da nije vrijedno slušanja, to slušanje

će vas oraspoloţiti kao da ste slušali Betovenove sonate. Iznenada ćete uvidjeti da se

izmijenio kvalitet toga. To je postalo divno. A u tom slušanju, vaš ego će nestati.

STUB ENERGIJE

OdreĊena tišina vas odmah obuzme ukoliko stanete mirno. Pokušajte to u uglu

svoje sobe. Upravo u uglu, stanite mirno, ništa nemojte raditi. Iznenda će se i enrgija

podići u vama. Dok sjedite osjećate mnoga remećenja u umu jer je sjeĊenje poloţaj

mislioca; stojeći, energija teĉe u vama nalik stubu i ravnomjerno se širi po ĉitavom

tijelu. Stojanje je divno.

Pokušajte to jer će neki od vas u tome otkriti veliku ljepotu. Ako moţete stajati

jedan sat, to bi bilo izvrsno. Samo stanite u mjesto i ne ĉinite ništa, nemojte se

pomjerati, i otkrićete da se nešto staloţilo u vama, postalo je smireno, dogodilo se

usredsreĊenje, a vi ćete se osjetiti nalik stubu enrgije. Tijelo je išĉezlo.

OSJETITE TIŠINU UTROBE

Neka tišina postane vaša meditacija. Uvijek kada imate vremena, nestanite u

tišinu –baš tako mislim: nestanite –upravo nalik djetetu u majĉinoj utrobi. Sjednite baš

na taj naĉin, a onda malo po malo poĉnite osjećati da ţelite da spustite glavu na pod.

Tada spustite glavu na pod. Zauzmite poloţaj nalik poloţaju koji ima dijete u

majĉinoj utrobi i iznenada ćete osjetiti da tišinadolazi, ona ista tišina koja je bila

prisutna u majĉinoj utrobi. Leţići na krevetu, zavuĉite se pod ćebe, sklupĉajte se i

ostanite tako sasvim mirni, ne radite ništa.

Neke misli će se ponekada pojaviti, pustite ih da odu – vi ćete biti

nezainteresovani, indiferentni: ako doĊu, dobro; ako ne doĊu, opet dobro. Nemojte se

boriti, nemojte ih odbijati. Ako se budete borili bićete uznemireni; ako ih budete

odbijali, nećete odoljeti; ako ih ne budete ţeljeli, one će biti uporne da ne odu.

Jednostavno ostanite nezainteresovani, dopustite im da budu na periferiji isto kao što

je saobraćajna buka prisutna. To je zaista saobraćajna buka, saobraćaj miliona ćelija u

mozgu koje opšte jedna sa drugom; energija se kreće i elektricitet skaĉe od jedne

ćelije ka drugoj. To je upravo nalik brujanju velike mašine, zato im dopustite da budu

tu.

Vi budite sasvim indiferentni prema tome, to vas ne interesuje, to nije vaš

problem – moţda je to neĉiji problem ali nije vaš. Što treba da radite sa time? Bićete

iznenaĊeni – doći će trenutak kada će buka nestati, sasvim nestati, a vi ćete ostati

sasvim sami.

Meditacija je vaše uroĎeno pravo! Ona je prisutna i čeka na vas da se malo

opustite kako bi mogla da zapjeva svoju pjesmu, da postane ples.

Nikada ne budite mazohist.

Nikada ne budite mazohist. Nikada ne zlostavljajte sebe u bilo ĉije ime. Ljudi

su veoma ĉesto zlostavljali sebe u ime religije, a to ime je tako lijepo da moţete da

muĉite sebe.

Zato zapamtite – ja vas uĉim sreći, ne zlostavljanju! Ako nekada osjetite da

nešto postaje teško, postaje naporno, to treba promijeniti. Vi ćete mnogo puta nešto

mijenjati. Malo po malo ćete doći do mjesta gdje neće biti potrebne promjene. Tada

će se nešto sasvim ugoditi – i to ne samo u vašem umu, u vašem tijelu već i u vašoj

duši.

VEĈE

Tresanje, plesanje i pjevanje

Meditacija je bitisanje sa sobom, a milosrdnost je preplavljenost sa takvim

bićem.

TRESENJE

OSHO KUNDALINI MEDITACIJA

Ovo je veoma omiljena meditacija koja se radi pri zalasku sunca, sestra

Dinamiĉne meditacije. Ona je sastavljena od ĉetiri dijela od po 15 minuta.

Prvidio: 15 min

Opustite se i dopustite da se cijelo tijelo trese, da vibrira, osjećajući

kako se energija podiže od stopala. Sve opustite i postanite samo tresanje. Oči

mogu biti otvorene ili zatvorene.

Drugi dio: 15 min.

Plešite... na bilo koji način, bilo kako da osjećate, i dopustite da se

cijelo tijelo pokreće kako ono želi.

Treći dio: 15 min.

Zatvorite oči i budite mirni, sjedite ili stojte... svjedočite o svemu bilo

da je ono spolja ili unutar vas.

Četvrti dio: 15 min.

Zatvorite oči, lezite na pod i budite mirni.

Koristite moje meditacije ali ne samovoljom. Nemojte se prisiljavati,

dopustite da se same dogode. Plovite u njima, prepustite im se, predajte se ali

ne samovoljom. Nemojte upravljati jer kada upravljate bivate podijeljeni,

postajete dvojni: upravitelj i upravljano. Kada postanete udvojeni, odmah se

stvori raj i pakao. Tada se ukaže ogroma udaljenost izmeĎu vas i istine.

Nemojte upravljati. Dopustite da se stvari dogaĎaju.

Ako radite Kundalini meditaciju, dopustite tresenje, nemojte vi to ĉiniti.

Stanite mirno, osjetite kako dolazi, a kada vaše tijelo poĉne da podrhtava, pomozite

mu ali nemojte vi to raditi. Uţivajte u tome, osjetite blaţenstvo, dopustite to, primite

to, poţelite mu dobrodošlicu, ali nemojte siliti. Ako to budete silili, to će postati

vjeţba, tjelesna vjeţba. Tada će drmanje biti prisutno samo na površini, to neće ući u

vas. Vi ćete ostati ĉvrsti, skamenjeni, nalik stijeni; vi ćete tako ostati upravitelj,

ĉinilac, a tijelo će vas slijediti. Tijelo nije u pitanju – vi ste u pitanju.

Kada kaţem da se tresete, mislim na vašu ĉvrstinu, vašu skamenjenost bića

koje trebado temelja protresti kako bi postalo teĉno, protoĉno, rastopljeno. A kada

skamenjeno biće postane teĉno, vaše tijelo će to slijediti. Tada postoji tresenje već

sama tresnja. Tada to niko ne radi, to se samo dogaĊa. Ĉinilac ne postoji.

Haotiĉna meditacija, Kundalini ili Nadabrama, to zapravo i nijesu meditacije.

Vi se pomoću njih samo podešavate. To je nalik... ako ste nekada gledali kada indijski

klasiĉni muziĉari sviraju. Pola sata, nekada i duţe, oni tada samo podešavaju svoje

instrumente. Oni će zavrtati njihove navoje, oni će zatezati ili opuštati ţice, a bubnjari

će provjeravati svoj bubanj – dali je savršeno podešen ili nije. Oni će to raditi pola

sata. To nije muzika, to je samo priprema.

Kundalini zapravo nije meditacija. To je samo priprema. Vi tako pripremate

svoj instrument. Kada ste spremni, vi tada ostanete u tišinu, tada meditacija poĉne.

Tada ste sasvim prisutni. Vi ste probudili sebe pomoću skakanja, plesanja, disanja,

vikanja – sve su to bila sredstva da vas uĉine nešto više pribranim nego što ste to

obiĉno. Kada budete spremni, onda slijedi ĉekanje. Ĉekanje je meditacija. Ĉekanje sa

punom svjesnošću. I tada ona dolazi, spušta se na vas, okruţuje vas, igra oko vas,

pleše oko vas, proĉišćava vas, ĉisti vas, preobraţava vas.

NJIHAJUĆA MEDITACIJA

Prvi dio: 20 minuta

Sjedite ukrštenih nogu i zatvorite oĉi. Poĉnite da se njeţno njišete, prvo na

lijevu stranu, a potom na desnu. Njihanje ne ukljuĉuje cijelo tijelo već samo blago

savijenje koliko vam bude ugodno. Kada stignete do najdalje taĉke, ispustite zvuk

„hu“ – uradite to snaţno, sa trzajem. Radite to na kraju svakog njihanja, na obije

strane.

Drugi dio: 20 minuta

Samo sjedite u tišini, nepokretni.

Treći dio: 20 minuta

Stanite u ugao, sasvim mirno.

PLES

Kada pokret postane ekstatiĉan tada je to ples. Kada je pokret potpun tada

nema ega, tada je to ples. Vi treba da znate da je ples došao na svijet kao meditaciona

tehnika. U poĉetku plesanje nije bilo ples, to je bilo namijenjeno postizanju ekstaze

gdje bi plesaĉ bio izgubljen, gdje bi samo ples ostao –nema ega, niko ne upravlja,

tijelo spontano teĉe.

Nema potrebe tragati za nijednom drugom meditacijom. Sami ples postaje

meditacija ukoliko se plesaĉ izgubi. Cijela stvar je u tome kako se izgubiti. Sasvim je

nebitno kako to postiţete ili gdje to postiţete. Samo se izgubite. Trenutak dolazi onda

kada vas nema, a stvari se i dalje odvijaju... isto kao da ste opsjednuti.

Ples je jedna od najljepših stvari koja se ĉovjeku mogla dogoditi. Zato nemojte

posebno razmišljati o meditaciji. Meditacija je potrebna kao nešto izdvojeno samo za

ljude koji nemaju neku veoma duboku kreativnu energiju; kada nema smjera u kojem

bi se njihova energija kretala kako bi se oni mogli izgubiti. Ali plesaĉi, slikari,

skulptori ne trebaju nikakvu drugu meditaciju. Sve što oni trebaju je da uĉine svoju

dimenziju veoma dubokom tako da se ukaţe trenutak transcendencije. A nema niĉega

sliĉnog plesanju...

Zato svaki dan makar najmanje jedan sat zaboravite sve tehnike. Omogućite

sebi da jednostavno samo plešete Bogu. Za to vam nije potrebna tehnika – jer on nije

ispitivaĉ. Vi ćete samo plesati kao malo dijete... kao u molitvi. Tada će ples imati

sasvim drugaĉiji kvalitet. Po prvi put ćete osjetiti da ste preduzeli neki korak koji

nijeste ĉinili nikada prije; da se krećete u dimenzijama koje nikada ranije nijeste

poznavali. Tako ćete preći preko nepoznatog i neobiĉnog terena. Malo po malo, kako

budete sve više i više u skladu sa tim nepoznatim, sve tehnike će nestati. A bez

tehnika, kada je ples ĉist i jednostavan, on je savršen.

Plešite kao da ste u dubokoj ljubavi sa univerzumom, kao da plešete sa svojim

voljenim. Neka Bog bude vaš voljeni.

Meditacija nema ništa sa ozbiljnošću. Meditacija je razigranost. Zato je moje

nastojanje više usmjereno na plesanje, na pjevanje.

PLEŠITE ZAJEDNO

Vi moţete stvoriti jednu malu grupu prijatelja koji bi zajedno plesali. To bi

bilo bolje, više bi pomoglo. Ĉovjek je slabašan tako da mu je teško na u neĉemu

istraje sam. Stoga su potrebne škole. Zato ako jednog dana ne osjećate da ste za to,

drugi će biti u tome, njihova energija će vas pokretati. Nekog drugog dana će neko

drugi osjećati da nije za to, ali ćete vi biti za to, tako će vaša energija proţimati sve u

grupi. Usamljeni ĉovjek je veoma slabašan i slabe volje. Jednoga dana ćete to raditi, a

drugog dana ćete osjetiti da ste umorni i da imate drugog posla. Meditacija donosi

rezultate samo ukoliko se uporno upraţnjava. Samo tako će duboko ući u vas. To je

kao da kopate rupu u zemlji. Jednog dana kopate na jednom mjestu, a drugog dana na

drugom. Tako ćete kopati tokom cijelog ţivota a bunar nikada neće biti iskopan. Vi

treba neprestano da kopate samo na jednom mjestu.

Zato radite to svakog dana u isto vrijeme. A ako je moguće da to radite na

istom mjestu, to će biti veoma dobro; ista soba, ista atmosfera, zapalite isti mirišljavi

štapić,... tako da tijelo malo po malo to nauĉi, a da um malo po malo to osjeti.

Trenutkom ulaska u tu sobu, vi ćete biti spremni za ples. Soba je zauzeta, vrijeme je

odreĊeno.

PLEŠITE NALIK DRVETU

Samo podignite ruke i osjetite kao da ste drvo na jakom vjetru. Plešite nalik

stablu na kiši i vjetru. Naka cijela vaša energija postane plesna energija; njišite se i

pokreći se sa vjetrom, upravo osjetite da vjetar prolazi kroz vas. Zaboravite da imate

ljudsko tijelo – vi ste drvo, poistovjetite se sa drvetom.

Ako je moguće izaĊite napolje, stanite meĊu drvećem, postanite stablo i

dopustite da vjetar duva kroz vas. Ako se poistovjetite sa drvetom, to će vas veoma

ojaĉati, uĉvrstiti. Tako osoba lakše ulazi u prvobitnu svijest. Drveće je još oko nas;

razgovarajte se drvećem, zagrlite stablo i iznenada ćete osjetiti da se sve vraća. A ako

nije moguće da se izaĊe vani, vi onda stanite u sredini sobe, zamislite sebe kao drvo i

poĉnite plesati.

PLEŠITE RUKAMA

Sjedite u tišini i dopustite da se vaši prsti sami pokreću. Osjetite iznutra te

pokrete. Ne pokušavajte da ih gleate, zato drţite zatvorene oĉi. Dopustite da energija

sve više i više teĉe vašim rukama.

Ruke su duboko povezane sa mozgom: desna ruka sa lijevom stranom mozga,

a lijeva ruka sa desnom stranom mozga. Ako bi se vašim prstima dopustila potpuna

sloboda ispoljavanja, mnoge napetosti koje su se akumulirale u mozgu bi se

oslobodile. To je najlakši naĉin da se oslobodi moţdani mehanizam, njegova

potiskivanja, njegova neupotrijebljena energija. Vaše ruke su sasvim sposobne da to

ostvare.

Nekada ćete podići lijevu ruku, nekada ćete podići desnu ruku. Nemojte siliti

bilo kakvo ponašanje; bilo kakvu potrebu da ima energija, ona će zauzeti svoj poloţaj.

Kada je desna strana mozga previše opterećena energijom, tada će biti neki drugi

pokret.

Vi moţete postati veliki meditant pomoću pokreta ruku. Zato samo sjedite u

tišini, igrajte se, dopustite rukama da rade šta hoće, i vi ćete biti iznenaĊeni; to je

oĉaravajuće. Vi ne treba da skaĉete i da radite haotiĉnu meditaciju. To će raditi samo

vaše ruke.

BUĐENJE SUPTILNIH SLOJEVA

Ako budete neprestano radili tjelesne pokrete i nikada ne budete sjeĊeli u

miru, tako ćete nešto propustiti. Kada se energija pokrene, osoba treba da bude sasvim

mirna, inaĉe će pokret biti grub. Pokret tijela je dobar ali to je grubi pokret, i ako sva

energija ostane u takvim grubim pokretima, suptilni pokret se neće ukazati.

Ĉovjek treba da doĊe do toga da mu pokret bude sasvim miran nalik statui, da

svi grubi pokreti prestanu ali da je energija ipak prisutna i spremna da krene – a za to

nema prolaza u tijelu. Ona traţi novi prolaz u tijelu koji nije tjelesan. Ona se poĉinje

kretati ka suptilnim slojevima.

MeĊutim, najprije je potreban pokret. Ako se energija ne kreće, vi ćete sjeĊeti

kao kamen i ništa se neće dogoditi. Prva stvar je da pomognete da se energija

pokrene; a druga stvar je da, kada se ona zaista pokrene, zaustavite tijelo. Kada

energija poĉne snaţno da pulsira i kada bude spremna da negdje krene, tada je

usmjerite ka suptilnim slojevima jer grubi slojevi više nijesu dostupni.

Zato prvoto treba da bude dinamiĉno, a potom neka tijelo bude mirno da bi

dinamiĉnost prodrla dublje, do samog korijena, do same suštine vašeg bića. Napravite

sintezu: dvadeset minuta tjelesnih pokreta, a poslije tih dvadeset minuta iznenada

zastanite. Vi moţete ukljuĉiti alarm, i kada se on upali, iznenada stanite. Tijelo je

puno energije, ali sada kada je tijelo ukoĉeno, energija će poĉeti da traţi nove puteve.

To je metoda unutrašnjeg rada.

OSHO MEDITACIJA OKRETANJEM

Sufijsko okretanje je jedna od najstarijih tehnika, i jedna od najmoćnijih. Ona

je veoma duboka tako da vas i najmanje iskustvo moţe potpuno izmijeniti. Okrećite

se sa otvorenim oĉima nalik maloj djeci dok se vrte, isto kao da je vaše unutarnje biće

osovina a vaše tijelo toĉak koji se okreće, drveni kolski toĉak koji se okreće. Vi ste u

središtu ali cijelo vaše tijelo se okreće.

Poţeljno je da se ne uzima hrana ili piće tri sata prije ove meditacije.

Najbolje je da ste bosi i da imate komotnu i široku odjeći na sebi. Ova meditacija je

podijeljena na dva dijela, okretanje i odmaranje. Ne postoji neko odreĊeno vrijeme za

okretanje - moţe se upraţnjavati satima - ali je poţeljno da se radi najmanje jedan sat

kako bi se osoba dovoljno ispunila energijom koju daje okretanje. Okretanje se odvija

u mjestu, u suprotnom pravcu kazaljke na satu, sa uzdignutom desnom rukom i

dlanom prema gore; lijeva ruka će biti dolje sa dlanom prema dolje. Ljudi koji budu

osjetili nelagodnost vrtjenjem u suprotnom pravcu kazaljke na satu mogu promijeniti

pravac. Neka se tijelo okreće mekim pokretima, drţite otvorene oĉi ali nemojte pogled

fokusirati, tako da slika bude široka, zamagljena i fluidna. Ostanite tih.

U prvih 15 minuta se okrećite polagano. Narednih 30 minuta postepeno

povećavajte brzinu sve dok okretanje ne išĉezne i vi postanete vrtlog energije - na

periferiji je munjevita kretnja a u središtu je tišina i mir. Kada se budete zavrtilitako

brzo da se ne moţete zadrţati, vaše tijelo će samo padati. Nemojte svojevoljno

donositi odluku o padanju i nemojte unaprijed namještati mjesto za pad; ako vam se

tijelo tokom okretanjaopustilo,vi ćete meko padati i zemlja će apsorbovati tvoju

energiju.

Kada padnete, tada otpoĉinje drugi dio meditacije od 15 minuta. Lezite

potrbuške tako da vam pupak uspostavi kontakt sa zemljom. Ako neko bude osjećao

nelagodnost dok leţi na ovaj naĉin, moţe se okrenuti da leţi na leĊa. Osjetite kako

vaše tijelo uranja u zemlju, kao što beba upire u majĉinu dojku. Zatvorite oĉi i ostanite

mirni i nepokretni najmanje narednih 15 minuta.

Posle ove meditacije ostanite koliko je god moguće mirni i pasivni.

Neki ljudi mogu osjetiti muĉninu tokom meditacije okretanja, ali to osjećanje

će nestati poslije dva ili tri dana. Ukoliko se to i dalje nastavi, valja prekinuti ovu

meditaciju.

PJEVANJE

Pjevanje je boţansko, jedno od najboţanstvenijih aktivnosti. Samo se plesanje

moţe mjeriti sa time, samo je ono ispred pjevanja. Zašto su pjevanje i plesanje

boţanske aktivnosti? Zato što su to aktivnosti u kojime se moţete sasvim izgubiti. Vi

se u pjevanju moţete toliko predati da pjevaĉ moţe nestati, i samo će pjesma ostati; ili

će plesaĉ nestati, i samo će ples ostati. To je trenutak metamorfoze, preobraţaja, kada

pjevaĉa više nema i kada samo pjesama postoji. Kada vaša cjelina postane pjesma ili

ples, to je molitva.

Sasvim je nebitno koju pjesmu pjevate; to ne mora biti religiozna pjesma, ali

ako tu pjesmu pjevate sasvim predano, to je sveto. Isto je i suprotno: vi moţete pjevati

neku religioznu pjesmu, blagoslovljenu vjekovima, ali ako nijeste sasvim predani

tome, to će biti svjetovno. Sadrţaj pjesme nije bitan; bitan je kvalitet pjevanja koji

unosite u tu pjesmu: posvećenost, snaga, vatrenost.

Nemojte ponavljati neĉiju pjesmu jer to nije vaše srce, i to nije naĉin na koji vi

moţete predati svoje srce pred stopala boţanstva. Neka se ukaţe vaša pjesma.

Zaboravite na stihove i pravopis. Bog nije neki gramatiĉar i On ne brine o rijeĉima

koje koristite. On je više zainteresovan za vaše srce.

Muzika stvara takvu harmoniji da vam čak i Bog počinje biti naklonjen,

počinje vas podržavati. Muzika je čudesna... iznenada vas nebo počinje dodirivati;

vi ste obasuti onostranim. A kada onostrano bude blizu vas, kada budete čuli korake

onostranog, nešto unutar vas biva podstaknuto, postaje stišano, smireno, spokojno,

opušteno, sabrano.

MANTRA

Ako imate muziĉko uho, ako imate srce koje razumije muziku – ne samo da

razumijete već i da je osjećate – tada će mantra biti od pomoći jer ćete tada moći biti

sjedinjeni sa unutrašnjim zvucima, moći ćete se kretati ka sve suptilnijim slojevima.

Potom će doći trenutak kada će svi zvuci prestati i samo će univerzalni zvuk ostati. To

je aum.

„AUM“

Postavite sebi zadatak da dvadeset minuta svakog jutra i svake veĉeri sjedite u

tišini sa poluzatvorenim oĉima i pogledom prema dolje. Disanje treba da bude

usporeno, tijelo nepokretno. Poĉniteu sebi da pjevate aum. Nema potrebe da se ĉuje:

to će prodirati duboko u vas; ĉak ni jezik se neće pokretati. Pjevajte brzo aum – aum,

aum, aum; brzo i iznutra glasno. Osjetite da to vibrira cijelim tijelom, od stopala do

glave, od glave do stopala. Svaki aum neka padne u vašu svijest kao kamen u jezero

stvarajući talasiće koji se šire do kraja. Talasi zvuka se šire i ispunjavaju cijelo tijelo.

Dok to radite biće trenutaka – a to će biti najljepši trenuci – kada nećete

izgovarati i kada će sve stati. Iznenada ćete se uvjeriti da više ne pjevate i da se sve

zaustavilo. Uţivajte u tome. Ako misli krenu, vi ponovo poĉnite sa pjevanjem. A ako

to radite naveĉe, radite to najmanje dva ĉasa prije spavanja; inaĉe, ako to budete radili

neposredno prije spavanja, nećete biti u mogućnosti da zaspite jer će vas to veoma

osvjeţiti. Vi ćete osjetiti kao da je jutro, da ste se dobro odmorili, i ĉemu onda

spavanje.

Vi ćete u tome pronaći svoj korak. Nakon dva ili tri dana ćete otkriti što vam

se ugaĊa. Nekim ljudima će veoma brzo pjevanje - aum, aum, aum– skoro

preklapajuće, ugoditi se. Nekima će biti pogodnije da to izgovaraju sporo; to sve

zavisi od vas. Ali ako osjetite da vam je dobro, nastavite.

ISUSOVOIME

Ako vas Isusovo ime pokreće, sjednite u tišini i dopustite da vas to ime

pokrene. Nekada tiho recite „Isus“i zatim ĉekajte. To će postati vaša mantra. To je

naĉin kako se mantra raĊa. Niko vam ne moţe dati mantru; vi treba da to sami naĊete:

što vas privlaĉi, što vas pokreće, što stvara veliki utisak na vašu dušu. Ako je to

„Isus“, onda divno. Ponekada sjednite u tišini, samo ponavljajte „Isus“, a onda ĉekajte

i dopustite da vas ime duboko pokrene, što dublje u dubinu vašeg bića – neka to ode

do same srţi. I prepustite se! Ako poĉnete da plešete, dobro; ako poĉnete da plaĉete,

dobro; ako poĉnete da se smijete, dobro. Bilo što da se dogodi, neka tako bude. Neka

bude tako, nemojte posredovati, nemojte upravljati. Idite sa time i imaćete prve

bljeskove molitve i meditacije, i prve bljeskove Boga. Prvi zraci će poĉeti da prodiru

u mraĉnu noć vaše duše.

Bilo koji zvuk da osjetite da je prefinjen i drag, bilo koji zvuk da stvori

uzbuĊenje i radost u vašem srcu, to će biti dobro. Ĉak i da to ne pripada nekom jeziku,

uopšte nije vaţno – vi moţete da naĊete ĉak i neki ĉisti zvuk koji će dublje prodrijeti.

Kada upotrijebite neku odreĊenu rijeĉ, ona ima i neko odreĊeno znaĉenje – to

znaĉenje stvara ograniĉenje. Kada koristite ĉisti zvuk, on neme ograniĉenja, on je

beskonaĉan.

BRUJANJE

Brujanje moţe biti od ogromne pomoći, a to moţete raditi bilo kada... makar

jednom dnevno, a ako to moţete raditi dva puta dnevno, to bi bilo dobro. To je tako

velika unutrašnja muzika koja donosi mir ĉitavom vašem biću; tada vaši sukobljeni

djelovi poĉinju da se usklaĊuju, a potom će se malo po malo ĉuti suptilna muzika iz

vašeg tijela. Nakon tri ili ĉetiri mjeseca ćete sjeĊeti u tišini i ĉuti suptilnu muziku,

unutarnju harmoniju, neku vrstu pjevušenja. Sve funkcioniše savršeno dobro nalik

savršeno ispravnom automobilu ĉiji motor tiho bruji.

Dobar vozaĉ zna kada nešto nije u redu. Putnici moţda neće biti svjesni toga

ali dobar vozaĉ odmah zna kada se brujanje motora promijeni. Tada brujanje više nije

skladno. Novi zvuk se pojavio. Niko drugi toga nije svjestan, ali neko ko voli voţnju

će odmah postati svjestan da nešto nije u redu. Motor ne radi kako treba.

Dobar praktiĉar će malo po malo poĉeti osjećati kada stvari krenu loše. Ako

ste previše jeli, osjetićete da vam nedostaje unutrašnje harmonije i potom ćete malo

po malo morati da odluĉite: da li ćete jesti previše ili ćete imatu unutrašnji sklad. A

unutrašnji sklad je veoma dragocjen, boţanstven, tako blaţenstven, i koga će onda biti

briga da jede previše? I bez ikakvog truda oko dijete, vi ćete otkriti da jedete na

znatno uravnoteţen naĉin. Tada će brujanje ići još dublje, vi ćete tada biti u

mogućnosti da vidite koja hrana remeti vaše brujanje; ako jedete nešto teško, što dugo

stoji u vašem sistemu, brujanje neće biti savršeno.

Kada brujanje zapoĉne, vi ćete otkriti kada se vaša seksualnost javlja, kada se

ne javlja; a ako suprug i supruga zajedno upraţnjavaju brujanje, vi ćete biti iznenaĊeni

koliki veliki sklad se javi meĊu osobama. Malo po malo ćete postati intuitivniji i

znatno lakše ćete osjećati kada druga osoba postane tuţna. Nema potrebe da se kaţe;

kada je suprug umoran, supruga instinktivno to zna jer oni funkcionišu na jednoj istoj

talasnoj duţini.

Meditacija je potpuna osjećajnost.

OSHO NADABRAMA MEDITACIJA

- Popodnevna meditacija

Nadabramajestaratibetanskatehnikakojaseprvobitnoradilauranejutarnjesate,

meĎutim, možeseraditiiubilokojedobadana.

Možetejeraditisamiiliudruštvualimorateimatiprazan želudaciostatineaktivnibarem 15

minutaposlijemeditacije. Meditacija traje jedan jedan čas i ima tri dijela.

Prvidio: 30 min.

Sjedite opušteno sa sklopljenim očima i zatvorenim ustima. Započnite brujati

dovoljno glasno da vas drugi čuju i da stvorite vibraciju kroz cijelo vaše tijelo.

Možete vizualizirati šuplju cijev ili praznu posudu koja je jedino ispunjena vibracijom

tog brujanja. Doći će trenutak kada se brujanje nastavlja samo od sebe a vi postajete

slušalac. Dišite posve obično, a možete mijenjati visinu i jačinu glasa. Možete

polagano i mekano gibati tijelo.

Drugidio: 15 min.

Druga faza se dijeli na dva dijela po 7 minuta i 30 sekundi. U prvom dijelu

pokrećete ruke s dlanovima prema gore, u spoljašnjem kružnom kretanju ruku.

Započnite od visine pupka, pokrećite obije ruke prema naprijed, zatim ih ispružene

razdvajajte i sa svakom napravite jednaki polukrug tako da se na kraju obije ruke

vrate u početni položaj. Pokretanje ruku mora biti toliko usporeno da na trenutak

može izgledati kao da se uopšte i ne pokreću. Osjećajte kao da odašiljete energiju ka

svemiru.

Poslije 7 minuta i 30 sekundi okrenite ruke sa dlanovima prema dolje i

započnite da ih pokrećete u suprotnom pravcu. Sada ćete ruke razdvajati sa strane

tijela i potom ih na kraju spojiti kod pupka. Osjećajte da primate energiju.

Kao i u prvom dijelu, nemojte sputavati mekane i polagane pokrete ostalih

djelova tijela.

Trećidio: 15 min.

Sjedite sasvim mirno u tišini.

Nadabrama za parove

Osho je dao jednu predivnu varijantu ove tehnike namijenjene parovima.

Partneri sjede jedan ispred drugoga pokriveni čaršavom i drže se za ukrštene

ruke. Najbolje je da nijeste obučeni. Osvijetlite sobu samo sa malom svijećom i

zapalite mirišljavi štapić namijenjen samo za ovu meditaciju.ž

Zatvorite oči i zajedno brujite trideset minuta. Upravo nakon toga ćete osjetiti

da se energija susreće, stapa i sjedinjuje.

OSHO, ŠTA DA RADIMO SA KOMARCIMA?

Komarci su stari meditanti koji su propali. Stoga su protiv svakoga ko je

uspješan u meditaciji. Oni su veoma ljubomorni. Zato uvijek kada meditirate, oni su

tu da vam smetaju, da vas uznemiravaju. A to nije ništa novo; uvijek je bilo tako. To

je pominjano u svim starim spisima! Posebno je to bilo tako u dţainskim spisima jer

su dţainski monasi ţivjeli nagi. Samo pomislite na nage dţainske monahe, i Indiju, i

komarce! Mahavir je davao posebne instrukcije kakav pristup da zauzmu u vezi

komaraca. On je govorio svojim uĉenicima kada ih napadu komarci da to prihvate. To

je najveća pometnja. Ako to moţete pobijediti, neće biti drugih poteškoća, nema većih

poteškoća. A kada on to kaţe, on to zna! Ţivjeti nag u Indiji je veoma teško.

Jednom sam boravio u Sarnatu gdje je Buda pokrenuo toĉak Dhamma, gdje je

dao svoju prvu besjedu, najznaĉajniju besjedu od koje je zapoĉela sasvim nova

tradicija. Ja sam tamo boravio sa budistiĉkim monahom.

Ja sam vidio komarce, ali ništa se ne moţe uporediti sa komarcima iz Sarnata.

Komarci u Puni nijesi ništa! Budite sretni zbog toga! Vi ste sretni što ja nijesam u

Sarnatu. Komarci su tamo zaista bili veoma krupni. Ĉak i preko danasmo sjeĊeli pod

mreţama protiv komaraca. Pod jednom mreţom iznad kreveta je sjedio budistiĉki

monah; pod drugom sam ja sjedio – i mi smo razgovarali.

Ja sam rekao: „Ja više nikada neću doći“, jer me je zamolio da ponovo doĊem.

Rekao sam mu: „Nikada, nikada! Ovo je prvi i posljednji put.“

On je rekao: „To me podsjeća da smo se mi, budistiĉki monasi, u prošlosti

uvijek smijali i šalili zbog toga zašto Buda nikada ponovo nije došao u Sarnat. On je

došao samo jednom; on je odrţao prvu besjedu i potom pobjegao!“

On je mnogo puta dolazio na druga mjesta. Mora da je bio makar trideset puta

u Šravasti; mora da je bio makar ĉetrdeset puta u Rajgir, i tako dalje. Svako mjesto

koje je posjetio, on je posjetio više puta. Ali Sarnat, samo jednom. On se nikada više

nije vratio na to mjesto.

„Ali “, reĉe monah, „to je bilo zbog ovih komaraca. A i vi kaţete da više

nikada nećete doći.“

Rekao sam mu: „Makar u jednoj stvari ću slijediti Budu! Ja ga ne mogu

slijediti u drugim stvarima – ja treba da budem svoja svjetlost – ali u vezi sa ovim,

neka mi on bude svjetlost!“

Ja znam da je to teško, veoma teško ali vi treba da uĉite. Nemojte biti

odvraćeni. To ne znaĉi da treba da dopustite da vas komarci iskorišćavaju! Zaštitite se

na svaki mogući naĉin – ali bez muĉenja, bez nerviranje. Zaštitite sebe, odbijte

komarce, odbacite ih, otresite ih – ali bez nerviranja. Oni rade svoj posao. Toliko

treba da prihvatite. Oni nijesu ništa posebno protiv vas. Neko mora da doruĉkuje,

ruĉaili veĉera – zato budite uĉtivi. Vi imate svako pravo da se zaštitite ali nema

potrebe da se uznemiravate. Uznemirenost će poremetiti meditaciju, a ne komarce. Vi

moţete veoma meditativno otresti komarce; sa obazrivošću, potpunom svjesnošću,

bez uznemirenosti. Pokušajte to!

Stvarni problem nikada ne dolazi spolja; stvarni problem uvijek dolazi iz

unutrašnje uznemirenosti. Na primjer, vani psi laju, a vi meditirate. Iznenada ste ljuti:

„Ti glupi psi!“ Ali oni ninajedan naĉin ne uznemiravaju vašu meditaciju, oni samo

uţivaju u svom ţivotu! Oni mora da su viĊeli policajca, poštara ili sanijasina! Psi su

veoma protiv uniformi, veoma su anti-uniformni. Onog trenutka kada vide uniformu

odmah poĉnu da laju. Oni ne vjeruju u uniforme, oni su ovlašćeni da imaju svoje

vjerovanje. Ali oni ne pokušavaju posebno davas uznemiravaju.

Komarci rade svoj posao. Vi treba da se zaštitite, vi treba da radite svoj posao

ali se nemojte nervirati. Samo je nerviranje problem. A potom, ako se ne budete

uznemiravali, ako se ne budete poremetili zbog neugodnosti koje komarci stvaraju

oko vas, vi ćete im ĉak biti zahvalni: oni su vam dali tajni kljuĉ. Ako se nijeste

odvratili zbog komaraca, ništa vas neće moći odvratiti. Tako ste došli do veoma

postojanog stanja meditacije.

Meditacija nije ništa drugo do vraćanje svom domu, samo mali unutrašnji

odmor. To nije pjevanje mantre, nije čak ni molitva; to je samo povratak svom

domu i mali odmor. Meditacija je kada nikuda ne idete, samo boravite tu gdje ste;

nema nekog drugog „gdje“ – samo bitisanje tu gdje se nalazite, upravo samo

zauzimati prostor gdje se nalazite...

NOĆ

Maštanje, molitva i ljubav

Sve meditacije su u suštini iskustvo seksa bez seksa.

POSTATI ŠUPLJI BAMBUS

Meditacija je naĉin da izaĊete na kraj sa svojom samoćom, da se susretnete sa

svojom samoćom – umjesto da bjeţite od nje, treba da duboko uronite u to i jasno

vidite što je to. Kada uĊete u nju bivate iznenaĊeni. Ako uĊete u svoju samoću bićete

iznenaĊeni: u njenom središtu uopšte nema samoće. Tu boravi osama, a to je sasvim

drugaĉiji fenomen.

Periferija sadrţi samoću, a središte sadrţi osamu. Periferija sadrţi usamljenost,

a središte povuĉenost. Kada jednom upoznate svoju predivnu osamu, vi ćete biti

sasvim drugaĉija osoba – vi se nikada nećete osjećati usamljenim. Ĉak i u planinama

ili pustinji gdje ćete biti sasvim sami, vi se nećete osjećati usamljeno – jer ćete znati

da je u vašoj osami Bog sa vama, u vašoj osami ste veoma duboko ukorijenjeni u

Boga tako da vas nije briga da li ima ili nema nekoga vani. Vi ste sasvim ispunjeni

iznutra, tako bogati iznutra... Upravo sada, ĉak i u gomili ćete biti sami. A ja vam

kaţem, ako spoznate svoju osamu, ĉak i u svojoj samoći nećete biti sami.

Tada osoba poĉinje da se preplavljuje nalik fontani. Iz te osame se javlja

miomiris ljubavi, iz te osame se ukazuje kreativnost – jer iz te osame Bog poĉinje da

nadolazi. Vi postajete šuplji bambus... On poĉinje da svira. Ali ta pjesma je uvijek

Njegova.

U noći, sasvim suprotno od jutra, budite sasvim nesvjesni; nemojte brinuti

niočemu. Noć je stigla, sunce je zašlo, sve se sada kreće ka podsvjesnom. UĎite u

podsvjesno.

MEDITIRATI O SVJETLOSTI

Što budete više meditirali o svjetlosti, to ćete više biti iznenaĊeni da unutar vas

poĉinje da se nešto otvara, isto kao kada se pupoljak otvara i postaje cvijet.

Meditacija o svjetlosti je jedna od najstarijih meditacija. U svim vremenima, u

svim zemljama, u svim religijama je to bilo naglašavano sa posebnim razlogom jer

trenutkom meditiranja o svjetlosti, nešto unutar vas što je ostalo kao pupoljak poĉinje

da otvara svoje latice. Istinska meditacija o svjetlosti stvara prostor za to otvaranje.

Neka to bude vaša meditacija. Uvijek kada imate vremena, zatvorite oĉi;

zamislite svjetlost. Uvijek kada vidite svjetlost uskladite se sa njom. Nemojte to

zanemariti. Budite naklonjeni tome. To moţe biti izlazak sunca, moţe biti samo

svijeća u sobi, ali nastojte da se poboţno odnosite prema tome, i dobićete mnogo od

toga.

Ogroman je blagoslov ako osoba bude neprestano osjećala usklaĊenost sa

svjetlošću.

TRATAK – TEHNIKA ZURENJA

Ako nekoliko mjeseci budete gledali u plamiĉak, svakog dana po jedan sat,

vaše treće oko će poĉeti savršeno da funkcioniše. Vi ćete postati mnogo budniji,

ispunjeni svjetlošću.

Rijeĉ tratak dolazi od korijena rijeĉi koja znaĉi suze, zato moţete gledati u

plamiĉak sve dok suze poĉnu da teku iz oĉi. Nastavite da buljite, bez treptanja, i treće

oko će poĉeti da vibrira.

U tehnici zurenja nije uopšte vaţan predmet, bitno je samo zurenje. Jer kada

buljite bez da trepćete, vi postajete usmjereni, a priroda uma je da bude u stalnom

kretanju. Ako stvarno zurite, uopšte se ne pokrećete, um će biti u nevolji. Priroda uma

je da se kreće od jednog predmete do drugog, da se neprestano kreće. Ako zurite u

mrak, ili u svjetlost ili u nešto drugo, ako zaista zurite, um će zastati. Ako se vaš um i

dalje bude kretao, zurenje neće biti ostvareno; vi ćete izgubiti taj predmet. Kada se um

kreće negdje drugo, vi ćete zaboraviti, nećete biti u mogućnosti da se prisjetite u što

ste gledali. Predmet će fiziĉki biti prisutan, ali za vas on je išĉezao jer nijeste prisutni;

vi se krećete u mislima.

Zurenje znaĉi, tratak znaĉi, ne dopustiti vašoj svijesti da se kreće. A kada ne

dopustite umu da se kreće, on će se u poĉetku opirati, jako će se otimati, ali ako

nastavite da upraţnjavate zurenje, malo po malo će um izgubiti volju za opiranjem.

Na trenutak će zastati. A kada um zastane tada nema uma jer on moţe da postoji samo

u pokretu; razmišljanje moţe da postoji samo u pokretu. Kada nema pokreta,

razmišljanje nestaje, vi ne moţete razmišljati jer razmišljanje znaĉi kretanje – kretanje

od jedne do druge misli. To je proces.

Ako neprestano zurite u jednu stvar, sasvim budno i svjesno... jer moţete da

zurite i mrtvim oĉima, tada nastavljate da razmišljate– samo oĉima, praznim oĉima

koje ne gledaju. Vi moţete da gledate i praznim ljudskim oĉima ali vaš um će se

kretati. To neće biti od nikakve pomoći. Zurenje ne traţi samo vaše oĉi već da cio vaš

um bude usmjeren kroz oĉi. Zato bilo koji predmet – to zavisi: ako volite svjetlost, to

je u redu, ako volite mrak, i to je u redu. Bilo koji da je predmet, nebitno je koliko

dubok – bitno je da vaš um u tom zurenju sasvim zastane, da se usmjeri, tako da

unutrašnji pokret, nemir, stane; unutrašnje talasanje treba da stane. Vi samo gledate,

ništa ne radite. To duboko gledanje će vas sasvim promijeniti. To će postati

meditacija.

ZURENJE U OGLEDALO

Zatvorite vrata svoje sobe i stavite veliko ogledalo ispred sebe. Soba mora biti

mraĉna. Zatim postavite mali plamiĉak pored ogledala tako da se ne odraţava

direktno na ogledalo. Samo da se vaše lice odraţava u ogledalu, ali ne i plamen.

Potom neperestano buljite u vaše oĉi u ogledalu. Nemojte treptati. Ovo je

ĉetrdesetominutni eksperiment, a nakon dva ili tri dana ćete biti u mogućnosti da

gledate ne trepćući.

Ĉak i ako suze poteku, neka teku, izdrţite da ne trepćete i nastavite da

neprestano buljite u vaše oĉi. Nemojte prekidati buljenje. Nastavite da gledate u oĉi,

vlastite oĉi, i nakon dva ili tri dana ćete biti svjesni jednog veoma ĉudnog fenomena.

Vaše lice će dobiti novi izgled. Moţda ćete se i uplašiti. Lice u ogledalu će se poĉeti

mijenjati. Ponekada će se ukazati veoma drugaĉije lice koje nikada nijeste upoznali

kao vaše. Ali, zaista, sva ta lica pripadaju vama. Tada podsvjesni um poĉinje da puca.

Ta lica, te maske su vaše. Ponekada ĉak i lice koje pripada prošlom ţivotu moţe doći.

Poslije jedne nedjelje ćetrdesetominutnog neprestanog buljenja, vaše lice će

postati pokretno, upravo nalik filmskim pokretnim slikama. Neprestano će se

smjenjivati mnoga lica. Nakon tri nedjelje nećete biti u mogućnosti da se sjetite koje

je vaše lice. Nećete biti u mogućnosti da se sjetite svog lica jer ste vidjeli previše lica

koja su dolazila i odlazila.

Ako nastavite sa time, bilo koga dana, nakon tri nedjelje, najĉudnija stvar će se

dogoditi: iznenada više neće biti nikakvog lica u ogledalu. Ogledalo je prazno, vi

buljite u prazninu. Uopšte više nema lica. Ovo je trenutak: zatvorite oĉi, susretnite se

sa podsvjesnim.

Vi ćete biti nagi – sasvim nagi, takvi kakvi jeste. Sve obmane će pasti.

ZAGLEDATI SE U BUDINO BIĆE

Drţite mali kip Bude u vašoj sobi, i uvijek kada naĊete vremena samo

pogledajte kip.

Budin kip nije stvoren tek kao neki lik; on je stvoren kao predmet za

meditaciju. On ne predstavlja stvarnog Budu – on nije bio takav. To je metafora.

Umjesto da to predstavlja Budin fiziĉki izgled, to predstavlja njegovu unutrašnju

ljepotu. To ne znaĉi da je on upravo tako fiziĉki izgledao, istog takvog lica, istog

takvog nosa i oĉi; nije uopšte u tome stvar. To nije realistiĉno – to je nadrealno. To

govori o stvarnosti koja se nalazi iza takozvane stvarnosti, to je yantra. Samo

gledanjem u taj lik, osoba moţe ući u meditaciju.

Zbog toga su napravljene na hiljade kipova Bude: nijedan drugi ĉovjek nema

toliko kipova koliko ima Buda. Postoje hramovi, pojedini hramovi, koji imaju deset

hiljada Budinih kipova samo da bi stvorili atmosferu meditativnosti. Gdje god da

pogledate vidite Budu, svuda okolo, Budin lik, Budino biće, ta smirenost, ta ljepota, te

skopljene oĉi, taj mirni poloţaj, ta uravnoteţenost, taj sklad. Ti Budini kipovi su

muzika u mermeru, propovjed u kamenu.

ŠIVA NETRA

Ova meditacija trećeg oka je podijeljena u dva dijela, ponavlja se po tri puta –

traje šest puta po deset minuta

Prvi dio: 10 minuta

Sjedite sasvim mirno i sa očima blago usmjerenim posmatrajte plavo svijetlo.

Drugi dio: 10 minuta

Zatvorite oči i lagano i nježno se njišite iz jedne u drugu stranu.

Ponavljajte to tri puta.

DOPUSTITE DA ZVIJEZDA UĐE U VAS

Postanite sve više i više usklaĊeni sa zvijezdama. Uvijek kada ima zvijezda i

kada je noć vedra, lezite na zemlju i gledajte zvijezde. Ako osjetite privrţenost nekoj

zvijezdi, koncentrišite se na nju. Dok se budete koncentrisali na to, pomislite da ste

malo jezero i da se ta zvijezda duboko odraţava u vama. Zato pogledajte zvijezdu

nanebu, a potom vidite kako se odraţava u vama. To će postati vaša meditacija, i

velika radost će se ukazati iz toga. Kada se jednom budete uskladili sa time, vi

jednostavno moţete sklopiti oĉi i vidjeti tu zvijezdu; ali prvo treba da je pronaĊete.

Na Istoku imaju mit da svako ima svoju zvijezdu. Sve te zvijezde nijesu za

sve, svako ima svoju zvijezdu. Taj mit je divan. A kada je meditacija u pitanju, vi

moţete naći jednu zvijezdu koja pripada vama i kojoj vi pripadate. Ukazaće se

odreĊena srodnost izmeĊu vas i zvijezde jer smo mi naĉinjeni od svjetlosti kao i

zvijezde. Mi treptimo isto kao i zvijezde. Vi uvijek moţete naći zvijezdu sa kojom

osjećate sklad, koja je na istoj talasnoj duţini sa vama. To je vaša zvijezda; meditirajte

na tome. Malo po malo dopustite da to uĊe u vas. Pogledajte je na nebu, a onda

zatvorite oĉi i uoĉite je unutar vas. Otvorite oĉi; pogledajte je. Zatvorite oĉi; uoĉite je

u vama. Ubrzo ćete je naći unutar vas. Potom, uvijek kada sklopite oĉi, vi ćete je tamo

naći.

Kada poĉnete da je osjećate unutar vas, osjetite da se nalazi upravo blizu

pupka; pet santimetara ispod pupka. Smjestite se tamo; nastavite da se tamo smještate,

i ubrzo ćete vidjeti da se javlja velika svjetlost unutar vas, isto kao da zvijezda uistinu

odatle svjetluca. To nećete samo vi osjetiti, i drugi oko vas će to poĉeti osjećati – kao

da je odreĊena svjetlost poĉela da okruţuje vaše tijelo, i vaše lice je postalo takvo.

Nastojte da gledate nekoliko noći, i bićete u mogućnosti da pronaĊete vašu zvijezdu.

MJESEĈEVA MEDITACIJA

Kada sljedeći put bude pun mjesec, tri dana prije zapoĉnite sa ovim. IzaĊite

napolje pod otvorenim nebom, pogledajte mjesec i poĉnite da se njišete. Upravo kao

da ste sve dali mjesecu – budite opsjednuti. Gledajte mjesec, opustite se i recite mu da

ste spremni, zatraţite od njega da radi sa vama što god hoće. Sve što se tada bude

dogodilo, prihvatite to.

Ako osjetite da vam se njiše, njišite se; ili ako osjetite da vam se pleše ili

pjeva, radite to. Ali cijela stvar mora biti kao da ste opsjednuti – vi nijeste ĉinilac – to

se samo dogaĊa. Vi ste samo instrument na kojem se svira.

Radite to tri dana prije punog mjeseca, a kako mjesec bude sve puniji i puniji,

vi ćete poĉeti da osjećate sve više i više energije. Osjećaćete se sve više i više

opsjednutim. Kada bude noć punog mjeseca, vi ćete biti sasvim ludi. Samo jedan sat

plesa i ludosti će vas opustiti kao nikada prije.

POĐITE NA SPAVANJE KAO VASIONA

Samo sjedite u tišini, meditirajte na ĉinjenicu da ste bezgraniĉni, kao da su

granice vasione i vaše granice. Osjetite da ste se proširili, postanite sve-ukljuĉeni u

tom osjećanju: sunce izlazi u vama, zvijezde se kreću unutar vas, drveće raste a

svjetovi se pojavljuju i nestaju – osjećajte se neizmjerno blaţenim u tom proširenom

stanju svijesti. To će postati vaša meditacija. Zato uvijek kada imate vremena i kada

ništa ne radite, samo sjednite u tišini i osjetite širenje. Odbacite granice. Iskoĉite iz

ograniĉenja. To će vam izgledati luckasto u prvih nekoliko dana jer ste postali previše

naviknuti na granice. Zapravo, granice ne postoje. Granice postije samo ograniĉenom

umu. To je tako jer mi vjerujemo da je tako.

Osjetite to okeansko širenje što je moguće više puta i ubrzo ćete poĉeti da se

usklaĊujete sa time. Potom je potebno još tek malo, i ono će biti prisutno. Svake noći

kada odete na spavanje, poĊite sa tom proširenom sviješću. Zaspite kao da se zvijezde

kreću u vama, svijet dolazi i odlazi kroz vas. PoĊite na spavanje kao vasiona. Ujutro,

istog trenutka kada se budete probudili, ponovo se sjetite proširenja i ustanite iz

kreveta kao vasiona. A tokom dana, što je moguće više puta, prisjetite se toga.

MAŠTANJE

Sve je nestvarno

Nekada to probajte u bioskopu. To je dobra meditacija. Samo pokušajte da se

prisjetite da je to nestvarno, da nije stvarno... prisjetite se da je to nestvarno i da je

bioskopsko platno prazno, i bićete iznenaĊeni: na par trenutaka se moţete prisjetiti – i

ponovo ćete zaboraviti, ponovo će to postati stvarnost. Uvijek kada se zaboravite, san

postaje stvarnost. Uvijek kada se prisjetite sebe – da ste stvarni, vi protresete sebe –

platno postaje nestvarno i sve što se na njemu odvija postaje nestvarno.

Meditacija unutar meditacije

Uveĉe ugasite svijetlo, sjednite na svoj krevet i zatvorite oĉi. Zamislite sebe u

šumi... veliko zeleno drveće, divljina. Zamislite da stojite tamo, a onda se poĉnite

kretati. Neka se stvari dogaĊaju, nemojte podsticati. Nemojte reći: „Ja ţelim da idem

pored onog drveta“ – ne, samo dopustite sebi da se krećete. Hodajući pet do sedam

minuta šumom, vi ćete doći do pećine.

Sve detaljno osjetite – zemlja je dolje, dotaknite zidove pećine svojom rukom,

osjetite sastav, hladnoću. Pored pećine se nalazi vodopad. Vi ćete ga naći. Mali

vodopad... i zvuk vode koja poda. Slušajte to, tišinu u šumi, ptice. Doćarajte sebi

cijelo to iskustvo. Zatim sjednite na pod pećine i poĉnite da meditirate. To je

meditacija u meditaciji. Da li ste vidjeli kineske kutije? Jedna kutija u drugoj kutiji...

Budite životina!

Poĉnite uveĉe jednu meditaciju. Samo osjetite da vi uopšte nijeste ljudsko

biće. Moţete odabrati neku ţivotinju koju volite. Ako volite maĉke, dobro. Ako volite

pse, dobro... ili tigra; muško, ţensko, bilo što da volite. Samo odaberite, ali onda se

priljubite uz to. Postanite ta ţivotinja! Krećite se ĉetvoronoške po sobi i budite

ţivotinja.

Petnaest minuta uţivajte koliko god moţete u tom maštanju. Lajite ako ste pas

i radite stvari koje se oĉekuju od psa – i zaista to radite! Uţivajte u tome! I nemojte se

kontrolisati jer se psi ne kotrolišu. Pas znaĉi potpuna sloboda, i što god da se dogodi u

tom trenutku, radite to. U tom trenutku ne unosite nikakve ljudske elemente kontrole.

Budite zaista uporno pas. Petnaest minuta tumarajte po sobi... lajite, skaĉite. To će

pomoći. Vi trebate malo više ţivotinjske energije. Vi ste previše intelektualni, previše

civilizovani, a to vas parališe. Previše civilizacije je porazno. To je dobro u malim

dozama ali u velikim koliĉinama je veoma opasno. Ĉovjek uvijek treba da ostane

sposoban da bude ţivotinja. Vaša ţivotinja treba da bude slobodna.

Ako moţete nauĉiti da budete malo divlji, svi vaši problemi će nestati. Poĉnite

od noćas – i uţivajte u tome!

Kada je meditacija u pitanju, vi treba da radite samo negativne stvari. Vi ne

možete vući konce, ne možete upravljati time. Upravljana meditacija neće biti od

neke vrijednosti.

BUDITE NEGATIVNI ŠTO JE MOGUĆEVIŠE

Radite ovu metodu šezdeset minuta svake noći. Ĉetrdest minuta budite savim

negativni – negativni koliko god moţete. Zatvorite vrata, poloţite jastuke svuda po

sobi. Iskljuĉite telefona i recite svima da vas ne uznemiravaju jedan sat. Stavite

ceduljucu na vratima na kojoj će pisati da jedan sat treba da vas ostave sasvim same.

Zamraĉite prostoriju što je više moguće. Pustite neku turobnu muziku i osjetite se

umrtvljeno. Sjednite i osjetite negativnost. Ponavljajte „NE“ kao mantru.

Zamislite scene iz prošlosti – kada ste bili veoma sumorni i umrtvljeni, i kada

ste ţeljeli da izvršite samoubistvo, kada nije bilo ni traĉka ţara za ţivotom – i

pojaĉajte to još više. Stvorite takvu ĉitavu situaciju oko sebe. Vaš um će vas rastrojiti.

On će reći: „Što vi to radite? Noć je tako lijepa, a mjesec je pun!“ Nemojte slušati um.

Kaţite mu da doĊe kasnije, da ovo vrijeme sasvim posvećujete negativnosti. Ali

sasvim posvećeno negativnosti. Plaĉite, ridajte, viĉite, krištite, psujte – bilo što da

ţelite – ali zapamtite jedno: nemojte biti sretni, nemojte dozvoliti nikakvo

zadovoljstvo. Ako uhvatite sebe u tome, odmah opalite sebi šamar! Vratite se odmah

u negativnost i poĉnite da lupate po jastuku, da se tuĉete sa njim, skaĉete. Budite

uţasni! Otkrićete da će biti veoma, veoma teško da budete negativni tokom tih

ĉetrdeset minuta.

To je jedan od osnovnih zakona uma – bilo što da radite svjesno, to ne moţete

raditi. Ali nastavite da radite – a kada to svjesno radite, vi ćete osjetiti podvojenost. Vi

to radite ali ste i dalje svjedok; vi se ne gubite u tome. Stvoriće se rastojanje, a ta

udaljenost je veoma lijepa. Ali ja ne kaţem da stvorite tu udaljenost. To je samo

uzgredni proizvod – ne treba da brinete o tome.

Nakon ĉetrdeset minuta iznenada iskoĉite iz negativnosti. Sklonite jastuke,

upalite svijetlo, pustite neku lijepu muziku i plešite dvadeset minuta. Samo govorite:

„Da, da, da !“ – neka sada to bude vaša mantra. Potom se istuširajte. To će iskorijeniti

svu negativnost, to će vam dati nove bljeskove da kaţete da. Doći do toga da moţete

da kaţete da, to je pravi smisao religije. Mi smo bili uĉeni da govorimo ne – tako je

ĉitavo društvo postalo ruţno.

To će vas sasvim proĉistiti. Vi imate energije, ali svuda oko vaše energije su

negativne stijene koje ne dozvoljavaju da se ona ispolji. Kada se te stijene budu

pomjerile, vi ćete imati divan energetski protok. To je upravo tu, spremno da izaĊe, ali

prvo treba da uĊete u negativnost. Bez dubokog ulaska u NE, niko ne moţe doseći do

vrha DA. Vi treba prvo da postanete ispoljavalac NE, a potom će vaše DA samo

proizići iz toga.

„DA, DA, DA“.

Stvorite mantru od rijeĉi „da“. Svake noći, prije no što odete na spavanje,

ponavljajte „da, da“ i uskladite se sa time; njišite se sa time, neka to uĊe u ĉitavo vaše

biće, od stopala pa do glave. Neka duboko prodre. Ponavljajte „da, da, da“. Neka to

bude vaša desetominutna noćna molitva, a potom poĊite na spavanje.

Rano ujutro, najmanje tri minuta sjednite na krevet. Prva stvar koju treba

uraditi je da ponavljate „da“ i da uĊete u takvo osjećanje. Tokom dana, uvijek kada

poĉnete da se osjećate negativno, samo zastanite bilo gdje na ulici. Ako moţete reći

glasno „da, da“, to je dobro. U protivnom, makar kaţite tiho „da, da“.

KRATKO, BRZO TRESENJE

Ugasite svijetlo i stanite u mraku. Poĉnite da se tresete od glave, samo glavom.

Uţivajte u tresenju i osjetite kako se to odraţava unutar vas. Potom tresite gornji dio

tijela – glavu, ruke, prsa; nemojte tresti donji dio.

Kada osjetite to i kada budete uţivali u tome, potom poĉnite sa donjim

dijelom. A kada budete osjetili i uţivali i u tome, tresite se cijelim tijelom. Dakle, u tri

dijela: prvi, sa glavom, samo glavom, drugi, sa gornjim dijelom, a treći, sa cijelim

tijelom.

Poĉnite sa glavom jer će vam u poĉetku tako biti mnogo lakše zato što je

svijest veoma blizu glave i svjedoĉenje je lakše – uţivajte u tome.

Kada budete tresli cijelo tijelo, osjetite koji vam je poloţaj najdraţi, gdje se

osjećate najljepše. Tri minuta zadrţite taj poloţaj – bilo koji poloţaj... podignute ruke,

tijelo nagnuto naprijed, ili na stranu ili bilo kako, zamrznite se u tom poloţaju ĉetiri

minuta.

To je desetominutna meditacija: jedan minut tresite glavom, dva minuta tresite

gornji dio tijela, tri minuta tresite cijelo tijelo, a ĉetiri minuta se samo ukoĉite kao da

ste postali kip.

Osjetite sva ĉetiri dijela. Tresući se, vi osjećate da ste se pokrenuli... tada

cijelo tijelo postaje uskomešana energija, ciklon. Osjetite to – kao da ste u ciklonu. A

onda se iznenada ukoĉite i postanite nalik kipu – tada ćete osjetiti središte. Tako

dolazite do središta kroz ciklon.

Moje meditacije su namijenjene da vas vrate natrag u vaše djetinjstvo – kada

nijeste bili uvažavani, kada ste mogli raditi ludosti, kada ste bili bezazleni,

neiskvareni od strane društva, kada još nijeste bili naučili nijedan trik ovog svijeta,

kada ste bili u drugom svijetu, nesvjetovni. Ja bih volio da se vratite tamo; da od

tamo iznova počnete.

A ovo je vaš život. Poštovanje ili novac su utješne nagrade, a to uopšte nijesu

nagrade. Nemojte time biti obmanuti.

SKINITE VAŠ OKLOP

Kada uveĉe odete na spavanje, skinite odjeću, i dok je budete skidali, zamislite

da ne skidate samo vašu odjeću, vi tako skidate i vaš oklop, takoĊe. Uradite baš tako.

Skinite to i duboko udahnite – potom poĊite na spavanje bez oklopa i bez iĉega na

tijelu, bez sputavanja.

„OH“

Prije no što odete na spavanje, ugasite svijetlo, sjednite na krevet, zatvorite oĉi

i duboko izdahnite na usta ispuštajući zvuk „oh“. Stomak se uvlaĉi unutra, vazduh

izlazi van, vi ispuštate zvuk „oh“. Zapamtite, ja ne kaţem „aum“, ja naprosto kaţem

„oh“. To će automatski postati aum; ne treba da od toga stvarate aum. Tada će to biti

laţno. Samo proizvedite zvuk „oh“.

Vi ćete otići na poĉinak, i vaš san će imati drugaĉiji kvalitet – sasvim

drugaĉiji. Vaš san će se promijeniti. Tek tada ćete biti znatno svjesniji i obazriviji.

Zato ćemo poĉeti od mijenjanja sna.

Kada potpuno izdahnete na usta stvarajući zvuk „oh“, i kada osjetite da više ne

moţete izdisati, da je sav dah izašao, zastanite na trenutak. Nemojte udisati; nemojte

izdisati. Stop! U tom zaustavljanju ste boţanski. U tom zaustavljanju ništa ne radite,

ĉak ne dišete. U tom zaustavljanju ste u okeanu. Vrijeme više ne postoji jer se vrijeme

kreće sa disanjem. To je kao da je ĉitava egzistencija stala sa vama. U tom

zaustavljanju moţete postati svjesni najdubljeg ishodišta vašeg bića i energije. Zato na

jedan trenutak zastanite.

Potom udahnite na nos, ali nemojte ĉiniti nikakav napor da udahnete.

Zapamtite, uĉinite sve napore da izdišete, ali nemojte se truditi da udišete. Samo

pustite da tijelo samo udahne. Vi samo opustite vaše drţanje i dopustite tijelu da

udahne. Vi ništa ne radite. Ţivot sam diše; on se sam kreće po svom smjeru. To je

rijeka; vi je nepotrebno gurate. Vi ćete vidjeti da tijelo udiše. Vaš trud nije potreban,

vaš ego nije potreban, vi nijeste potrebni. Vi samo bivate posmatraĉi. Vi samo gledate

kako tijelo udiše. Duboka tišina će se osjetiti.

Kada je tijelo potpuno udahnulo, ponovo zastanite na trenutak. Tada ponovo

osmotrite. Ta dva trenutka su sasvim drugaĉija. Kada ste sasvim izdahnuli i zastali, to

zaustavljanje je bilo kao smrt. Kada ste sasvim udahnuli i zastali, to zaustavljanje je

vrhunac ţivota. Zapamtite, udisanje je isto što i ţivot, izdisanje je isto što i smrt.

Osjetite to! Osjetite oba trenutka. Zbog toga vam kaţem da zastanete dva puta –

jednom poslije izdisaja, a potom opet nakon udisaja; tako moţete osjetiti oboje, i ţivot

i smrt. Kada jednom spoznate: „ovo“ je ţivot, a „ovo“ je smrt, vi ćete prevazići oboje.

Svjedok nije ni smrt ni ţivot. Svjedok se nikada ne raĊa i nikada ne umire.

Samo tijelo umire – mehanizam. Vi ste postali treće.

Radite ovu meditaciju dvadest minuta, a onda padnite i zaspite.

MEDITACIJE ŢIVOTA I SMRTI

Uveĉe, prije no što odete na spavanje, uradite ovu petnaestominutnu

meditaciju. To je meditacija smrti. Lezite i opustite svoje tijelo. Naprosto pomislite da

umirete i da ne moţete pomjeriti svoje tijelo jer ste mrtvi. Upravo stvorite osjećanje

da išĉezavate iz tijela. Radite to deset, petnaest minuta, i vi ćete poĉeti da to osjećate

tokom cijele nedjelje. Meditirajte na taj naĉin i zaspite. Nemojte to prekidati. Neka se

meditacija preokrene u san, a ako vas san obuzme, uĊite u to.

Ujutro, onog trenutka kada osjetite da ste budni – nemojte otvarati oĉi –

uradite meditaciju ţivota. Osjetite da ste sasvim ţivi, da se ţivot vratio i da je ĉitavo

tijelo prepuno ţivotnosti i energije. Poĉnite da se pokrećete i gibate u krevetu sa

zatvorenim oĉima. Samo osjetite da ţivot protiĉe kroz vas. Osjetite da tijelo posjeduje

ogroman energetski tok – upravo suprotno od meditacije smrti. Zato radite meditaciju

smrti uveĉe prije no što zaspite, a meditaciju ţivota upravo prije no što ustanete.

Sa meditacijom ţivota ćete moći ostvariti duboko disanje. Osjetite da ste

prepuni energije... ţivot dolazi sa disanjem. Osjetite se ispunjenim i veoma sretnim,

ţivahnim. Nakon petnaest minuta ustanite.

PRONAĐITE BEBI-FLAŠICU

Svake noći prije no što odete na spavanje, naĊite flašicu, djeĉiju flašicu za

mlijeko, i stavite je u usta. Sklupĉajte se nalik malom djetetu, i onda poĉnite da sisate

kao da sisate dojku. Nešto duboko u vama će biti zadovoljeno.

Nije moguće da se pred nekim potpuno ispoljite. Stoga, mi na Istoku nikada

nijesmo razvijali ništa nalik psihoanalizi: mi smo razvijali meditaciju. To je

otkrivanje sebe pred sobom. To je jedina mogućnost da budete istiniti jer tada neće

biti straha.

SUOĈAVANJE SA STRAHOM

Osho nam je dao brojne tehnike koje nam pomažu da se suočimo sa svojim

strahom i da ga prihvatimo u bilo kojem obliku da se on ukaže.

UĎite u svoj strah

Svake noći ĉetrdeset minuta proţivite svoj strah. Samo sjednite u sobi, ugasite

svijetlo i poĉnite da se plašite. Pomislite na sve vrste uţasnih stvari, duhove, demone i

bilo što da moţete zamisliti. Stvorite ih, zamislite da igraju oko vas i pokušavaju da

vas šĉepaju i predaju svim zlim silama. Budite stvarno potreseni svojim izmišljanjem i

idite do krajnjih garanica mašte – oni vas ţele ubiti, oni vas ţele silovati, oni vas dave.

I ne samo jedan ili dva – mnogi od njih vas napadaju sa svake strane. UĊite u taj strah

što je moguće dublje, i bilo što da se dogodi, proĊite kroz to.

Druga stvar, preko dana ili u bilo koje vrijeme, uvijek kada se strah ukaţe,

prihvatite ga. Nemojte ga odbijati. Nemojte pomisliti da je to nešto loše što treba

prevazići; to je prirodno. Prihvatanjem i ispoljavanjem u noći, stvari će poĉeti da se

mijenjaju.

UĎite u svoju prazninu

Nastojte da svake noći prije no što odete na spavanje zatvorite oĉi i dvadeset

minuta uĊete u svoju prazninu. Prihvatite to, neka to bude prisutno. Strah se ukazao –

neka i on bude prisutan. Drhtite od straha ali nemojte odbiti taj prostor koji se tu

rodio. Za dvije ili tri nedjelje ćete biti u mogućnosti da osjetite tu ljepotu, bićete u

mogućnosti da osjetite to blagostanje. A kada jedno dotaknete to blagostanje, strah će

nestati sam od sebe. Vi ne treba da se borite sa time. U roku od tri nedjelje, jednog

dana ćete iznenada uvidjeti da se jedno takvo blaţenstvo ukazuje, jedan takav uspon

energije, jedan tako radostan kvalitet vašeg bića, isto kao da je noć prošla i da se

sunce pojavilo na horizontu.

VRATITE SE U UTROBU

Prije nego zaspite, samo sjednite na svoj krevet – sjednite na opušten naĉin – i

zatvorite oĉi. Osjetite da vam se tijelo opušta... Ako se tijelo poĉne naginjati naprijed,

dopustite to; moţda se moţe naginjati naprijed. Moţda će zauzeti polaţaj kao u utrobi

– baš kao dijete u majĉinoj utrobi. Ako osjetitite da vam je tako ugodno, postavite se u

taj poloţaj; postanite dijete u majĉinoj utrobi.

Tada samo osluškujte svoje disanje, ništa drugo. Samo to osluškujte – dah

ulazi, dah izlazi. Ja vam ne kaţem da to kaţete – samo osjetite da to ulazi; a kada

poĉne da izlazi, osjetite da izlazi. Samo to osjetite, a u tom osjećanju ćete uoĉiti da se

ukazuje ogromna tišina i prozraĉnost.

To treba raditi deset do dvadeset minuta – najmanje deset, najviše dvadeset –

potom zaspite.

ISPOLJAVANJE VLASTITIH GLASOVA

Kada meditacija oslobodi energiju u vama, otkrićete mnoge naĉine

ispoljavanja. To zavisi od toga koji talenat posjedujete. Ako ste slikar, i ako

meditacija oslobodi energiju, vi ćete više slikati, ludaĉki ćete slikati, sve ćete

zaboraviti, zaboravićete cio svijet. Sva vaša energija će se izbaciti kroz slikanje. Ako

ste plesaĉ, vaša meditacija će vas uĉiniti veoma snaţnim plesaĉem. To zavisi od

mogućnosti, talenta, individualnosti, liĉnosti. Niko ne zna što će se dogoditi.

Ponekada se dogode iznenadne promjene. Osoba koja je veoma smirena, koja nije bila

nikada previše govorljiva, iznenada moţe postati brbljiva. Moţda je to bilo potisnuto,

moţada joj nije bilo dopušteno da govori. Kada se energija pojavi i poteĉe, ona moţe

poĉeti da govori.

Svake noći prije no poĊete na spavanje, sjedite ispred zida i poĉnite da

govorite – glasno govorite. Uţivajte u tome... budite sa time. Ako otkrijete da postoje

dva glasa, govorite sa obije strane. Dajte svoju podršku sa jedne strane, a onda

odgovarajte sa druge strane, i uoĉite kako moţete da stvorite predivan dijalog.

Nemojte pokušavati da upravljate time; jer to ne govorite nikome. Ako to bude

luckasto, neka tako bude. Nemojte pokušavati da nešto sjeĉete ili cenzurišete jer biste

tako promašili cijelu stvar.

Radite to najmanje deset dana. Samo unesite svu svoju energiju u to.

Jednoga dana čovjek će se susresti sa svojom samoćom. Kada se jednom

susretnete sa time, samoća tada mijenja svoju boju, svoj kvalitet; njen ukus postaje

sasvim drugačiji. Ona postaje osama. Tada to nije izdvajanje; to je povučenost.

Odvajanje u sebi ima patnju; povučenost posjeduje širenje blaženstva.

Ja vam prvo ne mogu otvoriti vrata raja da biste postali smireni. Vi prvo

treba da sasvim poblesavite.

GIBERIŠH MEDITACIJA

Ovo je veoma katarzična meditacija koja podstiče izražajne tjelesne pokrete.

Ona se izdvaja od nježne Devavani meditacije iz sljedećeg poglavlja.

Sami ili u grupi, zatvorite oĉi i poĉnite da izgovarate besmislene rijeĉi –

giberiš. Petnaest minuta se sasvim predajte giberišu. Dopustite da se ispolji sve što se

moţe ispoljiti u vama. Izbacite sve. Um uvijek razmišlja u obliku rijeĉi. Giberiš

pomaţe da prekinete naviku neprekindog izraţavanja rijeĉima. U giberišu moţete

izbaciti tu naviku bez da potiskujete misli. Neka vaše tijelobude izraţajno na sliĉan

naĉin.

Zatim petnaest minuta lezite na stomak i osjetite kao da se stapate sa majkom

zemljom. Sa svakim izdisajem, osjetite da se stapate sa zemljom ispod vas.

Bog je pomoćno sredstvo za molitvu. Kada jednom naučite da se molite,

zaboravite na Boga. Sama molitva je dovoljna - i više nego dovoljna.

MOLITVA

Nema nikoga da ĉuje vaše molitve. Vaša molitva je samo monolog; vi se

molite praznom nebu. Nema nikoga da vas nagradi za vaše molitve – zapamtite to.

Ako zaista znate što je molitva, sama molitva je dovoljna nagrada. Niko drugi vas

neće nagraditi; nagrada nije u budućnosti, nije u zagrobnom ţivotu. Ali sama molitva

je toliko divan fenomen da vas nije briga za budućnost i nagrade. To je pohlepa, ideja

o nagradi. Sama molitva je kao slavlje, ona donosi veoma veliku radost i ekstazu tako

da se osoba moli samo zbog same molitve. Ona se ne moli iz straha i iz pohlepe.

Takva osoba se moli jer uţiva u tome; nije je briga da li postoji Bog ili ne.

Ako uţivate u plesu, vi ne pitate da li Bog postoji ili ne postoji. Ako uţivate u

plesu, vi samo plešete; da li neko sa neba vidi vaš ples ili ne vidi, to nije vaša briga.

Da li će vas zvijezde, ili sunce ili mjesec nagraditi za vaš ples, vi za to ne brinete.

Sami ples je dovoljna nagrada. Ako volite da pjevate, vi pjevate; da li neko to sluša ili

ne sluša, u tome nije stvar.

Takva je molitva. To je ples, to je pjesma; to je muzika, to je ljubav. Vi

uţivate u tome i završite sa time. Molitva je sredstvo, molitva je kraj. Kraj i sredstvo

nijesu odvojeni – tek tada znate što je molitva. Kada kaţem molitva, ja mislim na

otvorenost prema Bogu. Ne treba ništa da kaţete, ne treba ništa da pitate već samo da

ste otvoreni tako da ste spremni ukoliko on ţeli nešto da vam da. To je duboko

išĉekivanje ali lišeno ţudnje – to je ono što trebate. Uporno išĉekivanje - upravo kao

da nešto treba da se dogodi svakog trena. Vi ste uzbuĊeni zbog iĉekivanja nepoznatog

ali nemate nikakvih ţelja. Vi ne kaţete da to treba da se dogodi ili ne treba da se

dogodi. Ako zattaţite, molitva će biti neĉista. Kada vi ne traţite, kada ste mirni ali

otvoreni, spremni da idete bilo gdje, spremni ĉak i da umrete, kada ste samo

prijemĉivi, pasivni, kada ste gostoljubivi prema duhovnosti, tada će se molitva

dogoditi.

Molitva nije nešto što moţete uraditi – to nema ništa sa djelovanjem. To nije

neka akcija ili aktivnost – to je samo stanje uma. Ako ţelite da govorite, govorite, ali

zapamtite, vaš govor neće uticati na egistenciju. To će uticati na vas, i to moţe biti

dobro, ali molitva neće promijeniti Boţije namjere. To moţe promijenitivas, ali ako

vas ne promijeni, to je onda trik. Vi se moţete godinama moliti, ali ako vas to ne bude

promijenilo, odbacite to, otklonite to, to je besmislica; nemojte to više raditi.

Molitva neće promijeniti Boga. Vi ste oduvjek mislili da ako se molite, Bog će

se promijeniti prema vama. Biće vam naklonjen. On će se malo nagnuti na vašu

stranu. Nema nikoga da vas sluša. Ovo prostrano nebo vas ne moţe ĉuti. Ovo

prostrano nebo moţe biti sa vama samo ako ste vi sa njim – nema drugog naĉina za

molitvu.

Ja vam takoĊe predlaţem da se molite, ali ta molitva treba da bude samo jedan

energetski fenomen; ne odnos izmeĊu poklonika i Boga - samo energetski fenomen.

MOLITVENA MEDITACIJA

Najbolje je da ovu molitvu radite uveĉe, u mraĉnoj sobi, i da odmah poslije

toga odete na spavanje. To moţete raditi i ujutro ali nakon toga se morate odmoriti

najmanje petnaest minuta. Odmor je neophodan, inaĉe ćete se osjećati kao da ste

opijeni, omamljeni.

To stapanje sa energijom je molitva. To vas mijenja. A kada se vi promijenite,

tada se cijela egzistencija mijenja.

Podignite ruke ka nebu, sa dlanovima prema gore, sa glavom prema gore,

upravo osjećajući da egzistencija teĉe u vas. Kako se energija bude ulivala u vas kroz

vaše ruke, vi ćete osjetiti njeţno podrhtavanje – budite nalik lišću na povjetarcu,

podrhtavajte. Dopustite to, pomognite u tome. Potom dopustite da vaše cijelo tijelo

vibrira energijom, i dozvolite da se bilo što dogodi. Vi ponovo osjećate protok ka

zemlji. Zemlja i nebo, gore i dolje, jin i jang, muško i ţensko – vi plovite, vi se

miješate, sasvim odbacujete sebe. Vi ne postojite. Vi se sjedinjujete... stapate se.

Nakon dva ili tri minuta ili kada osjetite da ste sasvim ispunjeni, lezite na

zemlju i poljubite zemlju. Vi samo postanite sredstvo da omogućite boţanskoj energji

da se sjedini sa zemljom. Ta dva dijela treba ponoviti još šest puta tako da se svaka

čakra deblokira. To se moţe i više puta uraditi, ali ako uradite manje osjećaćete se

nespokojno i nećete moći zaspati.

Zaspite sa tim stanjem molitve. Samo zaspite i energija će biti sa vama. Vi

ćete proticati sa time, zaspati sa time. To će biti od velike pomoći jer će vas ta

energija okruţivati tokom cijele noći i nastaviti da djeluje. Ujutro ćete se osjećati tako

osvjeţeni kao nikada prije, znatno vitalniji nego ikada prije. Novi elan, novi ţivot će

poĉeti da prodire u vas, a tokom ĉitavog dana ćete se osjećati ispunjeni novom

energijom; novi poriv, nova pjesma će biti u vašem srcu, a u vašem koraku će biti

novi ples.

LATIHAN

Samo stanite u opuštenom poloţaju i ĉekajte Boga, ĉekajte Cjelinu da radi na

vama. Potom u dubokom molitvenom raspoloţenju radite što god ţelite da radite – „Ja

sam u vašoj volji“ – i samo se opustite.

To je sliĉno kao kada ljudi upraţnjavaju automatsko pisanje. Oni samo uzmu

olovku u ruku i ĉekaju. Iznenada neka energija obuzme ruku i ona poĉne da se kreće.

Ljudi bivaju iznenaĊeni – njihove ruke se same kreću, oni ih ne pokreću! Upravo tako

ĉekajte, i nakon tri, ĉetiri minuta, iznenada ćete uoĉiti da se u vašem tijelu ukazalo

nekoliko trzaja i da vas je energija obuzela. Nemojte se uplašiti jer to zna da vam

utjera strah. Vi to ne radite. Zapravo, vi ste samo svjedok; to se dogaĊa.

Krećite se sa time. Tijelo će poĉeti da zauzima mnoge poloţaje – pokreće se,

pleše, njiše, drhće, trese; mnoge stvari će se dogoditi. Dopustite to; i ne samo da

dopustite već i saraĊujte. Tada ćete doći upravo do toga što mi nazivamo Sahadţ joga.

Latihan nije ništa novo. Samo je ime novo. Subud nije nešto novo. To je samo

nova verzija Sahadţ joge – spontane joge. Vi prepuštate sve boţanskom jer je um

lukav. Ubrzo ćete uvidjeti razliku jer ćete samo biti posmatraĉi. Vi ćete biti

iznenaĊeni jer će vam se ruke pokretati a vi ih uopšte nećete pomjerati. Nakon

nekoliko dana opuštanja u tome, ĉak i ako poţelite da to prekinete, vi to nećete to

moći; vi ćete uvidjeti kao da ste opsjednuti.

Zato osoba u poĉetku treba da se moli i govori: „Dvadeset minuta obuzmite

moje tijelo i ĉinite sa njim što god ţelite: „Neka je vaša volja; Vaše kraljevstvo je

došlo.“ Neka takav pristup bude, a vi se samo opustite. Bog će poĉeti da pleše u vama

i da zauzima razliĉite poloţaje. Tjelesne potrebe će biti ispunjene, ali ne samo to –

nešto još više od tijela, moćnije od tijela, neke duboke potrebe svijesti će biti

ispunjene.

OSHO GURIŠANKAR MEDITACIJU

- večernja meditacija

Ova se tehnika sastoji od četiridijela po petnaest minuta. Prva dva

dijela pripremaju meditanta za spontani latihan koji će se ostvariti u trećoj

fazi. Osho kaže da ako ispravno dišete u prvoj fazi, ugljen dioksid koji se

stvorio u krvi dovesti će do toga da se osjećate visoko kao da ste na

Gourishankar vrhu Himalaja (Mt.Everest).

Prvi dio: 15 min.

Sjedite sa sklopljenim očima. Udišite duboko na nos, ispunite pluća.

Zadržite dah što duže možete, zatim polagano izdišite na usta i zadržite pluća

prazna što je duže moguće. Nastavite ovaj ciklus disanja tokom prvog dijela.

Drugi dio: 15 min.

Vratite se na normalno disanje i opušteno gledajte u plamen svijeće ili

u treptavo plavo svijetlo. Neka tijelo bude mirno.

Treća faza: 15 min.

Ustanite sa sklopljenim očima i neka vam tijelo bude opušteno i

prijemljivo. Osjetićete kako vam suptilne energije pokreću tijelo bez vaše

kontrole. Dopustite da se dogodi taj latihan, nemojte vi inicirati pokrete: neka

se pokreti sami dogode nježno i skladno.

Četvrta faza: 15 min.

Legnite sa sklopljenim očima, budite mirni i tihi.

Prva tri dijela treba propratiti sa ravnomjernim ritmičkim pulsiranjem

koje se savršeno uklapa sa blagom muzikom iz pozadine. Pulsiranje treba da

bude sedam puta kao normalnan otkucaj srca, i ako je moguće, trepćeće

svijetlo treba sinhronizovati.

Sve meditacije su čekanje, a molitva je neograničeno strpljennje.

Cijela religija je sadržana u nedopuštanju umu da vam stvara probleme.

Ako kažete umu da čeka, meditacija se dogodi. Ako možete um

nagovoriti da sačeka, vi ćete biti u molitvi jer čekanje znači ne razmišljanje.

To znači samo sjeĎenje na obali rijeke, ne raditi ništa sa riječnim tokom. Što

vi možete učiniti? Sve što možete uraditi je da je zamutite. Vaše samo

ulaženje u riječni tok će stvoriti više problema; zato čekajte.

DEVAVANI MEDITACIJA

Devavani je Božanski glas koji se pokreće i govori kroz meditanta koji postaje

prazan čamac, kanal. Ova meditacija je latihan jezika. Ona veoma duboko opušta

svjesni um tako da ako se radi pred spavanje, sigurno će omogućiti dubok san. Sadrži

četiri dijela po 15 minuta. Držite oči zatvore.

Prvi dio: 15 minuta

Sjedite mirno uz tihu i meku muziku.

Drugi dio: 15 minuta

Počnite da ispuštate besmislene zvuke, na primjer „la... la... la“. Nastavite sa

time sve dok se ne ukaže neobična riječ nalik zvuku. Ti zvuci treba da doĎu iz

nepoznatog dijela mozga koji koriste djeca prije no što nauče da govore. Koristite

nježno intonirane glasove: nemojte plakati ili vikati, smijati se ili vrištati.

Treći dio: 15 minuta

Ustanite i nastavite da govorite, dopuštajući svom tijelu da se meko kreće u

skladu sa zvucima. Ako vam je tijelo opušteno, suptilna energija će stvoriti latihan

izvan vaše kontrole.

Četvrti dio: 15 minuta

Lezite, budite tihi i mirni.

Jedina stvar koju treba upamtiti je da te rijeĉi ili zvuci ne budu iz nekog jezika

koji znate. Ako poznajete engleski, njemaĉki ili italianski, onda te rijeĉi ne treba da

budu italijanske, njemaĉke i engleske. Bilo koji drugi jezik koji ne poznajete je

dopušten - tibetanski, kineski, japanski! Ali ako znate japanski, on nije dopušten –

tada je italijanski dobar! Govorite bilo kojim jezikom koji ne znate. Prvog dana će

vam biti teško nekoliko sekundi, jer kako da govorite jezik koji ne znate? To se moţe

govoriti;kada jednom poĉnete sa time, bilo koji zvuci, besmislene rijeĉi koje će

omogućiti da iskljuĉite svjesno i dopustite da nesvjesno govori, to će se ostvariti.

Kada nesvjesno govori, nesvjesno ne poznaje nijedan jezik. To je jedan

veoma, veoma stari metod. To dolazi još iz Starog zavjeta. U tim danima to se zvalo

glossolalia. Nekoliko crkava u Americi još to koriste. Oni to nazivaju „govorenje u

jezik“. To je predivan metod, jedan od najdubljih i najprodornijih u prostor

nesvjesnog.

Ne radite to grozniĉavo, neka to bude jedna duboka, duboka ugodna energija,

napajajuća, pjevušenje. Radujte se, njišite se; ako osjetite da vam se pleše, plešite. Ali

sve treba da bude veoma prefinjeno kako biste to mogli zapamtiti. To ne treba da bude

katarziĉno.

LJUBAV

Meditacija je silazak u srce, a kada dospijete do srca, ljubav se javi. Ljubav

uvijek prati meditaciju, a tako je i obratno. Ako postanete ljubavnik, meditacija će

slijediti. Oni idu zajedno. Oni su jedna ista vrsta energije, oni nijesu dvoje. Ako

meditirate postaćete veliki ljubavnici; imaćete veliku ljubav koja će se kretati oko vas,

vi će biti preplavljeni ljubavlju; ili ako poĉnete da volite,vi ćete otkriti kvalitet svijesti

koji se zove meditacija. Tada misli nestaju, razmišljanje više ne guši vaše biće;

uspavana zamagljenost koja vas je okruţivala više ne postoji – jutro je svanulo, vi ste

se probudili, postali ste Buda.

Postoje dva načina otkrivanja: jedan je meditacija – vi tragate za dubinom

bez druge osobe. Drugi način je ljubav – tragate za dubinom sa drugom osobom.

Iluzorna ljubav će nestati...

Kada se krećete ka unutrašnjem hodoĉašću, energije se okreću ka unutra, one

iste energije koje se kreću spolja, tada iznenda uoĉavate sebe samog nalik ostrvu.

Poteškoće nastaju jer zapravo nijeste zainteresovani za odnos sa drugom osobom. Vi

ste više zainteresovani da budete sa sobom, i tako svi odnosi izgledaju kao ovisnost,

ropstvo. Ali to je prolazna faza; nemojte od toga stvarati stalni pristup. Prije ili

kasnije, kada ponovo utonete unutar sebe, vi ćete biti preplavljeni energijom i ponovo

ćete poţeljeti da uĊete u odnos.

Zato kada prvi put um postane meditativan, ljubav izgleda kao ropstvo. Na

neki naĉin to je istina jer um koji nije meditativan zaista ne moţe biti u ljubavi. Ta

ljubav je laţna, varljiva; više nalik zanesenosti, a manje nalik ljubavi. Ali vi to ne

moţete uporediti sa niĉim prije no se to stvarno ne dogodi; zato kada meditacija

poĉne, iluzorna ljubav malo po malo nestaje, išĉezava. Nemojte biti rastuţeni,

jednosmjerni. I druga stvar, nemojte od toga stvarati stalni pristup; postoje dvije

mogućnosti.

Ako postanete rastuţeni jer vaš ljubavni ţivot išĉezava, a vi ste se vezali za

njega, to će postaiti prepreka na vašem unutrašnjem putovanju. Prihvatite to – da

energija sada traga za novom stazom, i za nekoliko dana će biti dostupna za spoljašnje

kretanje, za aktivnosti.

Ako je neko stvaralac i on meditira, sva njegova kreativnost će nestati na neko

vrijeme. Ako ste slikar, iznenada ćete otkriti da sebe ne moţete tamo naći. Vi moţete

nastaviti, ali malo po malo ćete ustanoviti da više nemate energije i entuzijazma. Ako

ste pjesnik, poezija će zastati. Ako ste ĉovjek koji je bio zaljubljen, ta energija će

jednostavno nestati. Ako budete pokušali da sebe prisiljavate da ostvarite neki odnos,

da budete onaj stari, to prisiljavanje će biti veoma opasno. Tada ĉinite protivrjeĉnu

stvar. U jednu ruku pokušavate da uĊete u sebe, a u drugu nastojite da izaĊete. To je

isto kao da vozite automobil, da pritiskate gas, a u isto vrijeme pritiskate i koĉnicu. To

moţe biti katastrofa jer radite dvije suprotne stvari zajedno.

Meditacija je samo protiv laţne ljubavi. Laţno će nestati, a to je osnovni uslov

da se istinitopojavi. Laţno mora nestati, laţno vas mora sasvim napustiti; tek tada ste

spremni za istinsko.

Druga stvar koja je takoĊe veoma velika opasnost je da vi od toga moţete

stvoriti stil ţivota. To se dogodilo mnogim ljudima. Oni su u manastirima – to su stari

monasi, ortodoksni religiozni ljudi koji nijesu stvorili ţivotni stil zasnovan na odnosu

sa drugima. Oni misle da je ljubav protiv meditacije, a da je meditacija protiv ljubavi

– to nije istina. Meditacija je protiv laţne ljubavi ali je sasvim za istinsku ljubav.

Kada se jednom sredite, kada ne budete mogli ići dalje; kada ste dosegli

suštinu vašeg bića, dno, vi ste tada usredsreĊeni. Iznenda vam je energija dostupna ali

više nikuda ne treba poći. Kada poĉnete meditirati, spoljašnje putovanje prestaje, a i

unutrašnje putovanje se završava. Vi ste se smirili, stigli ste do doma koji je prepun

energije nalik ogromnom skladištu – i šta ćete sada uraditi?

Energija će poĉeti da se preliva. To je jedan sasvim drugaĉiji tip kretanja,

njegov kvalitet je sasvim drugaĉiji jer on sada više nema nikakvog povoda. Prije ste se

kretali ka drugima sa nekim povodom; sada više nema nikakvog povoda. Vi ćete se

sada kretati prema drugima jer imate mnogo toga da podijelite. Ranije ste se kretali

kao prosjaci, sada ćete ići nalik kraljevima. Vi nećete više traţiti sreću od drugih – vi

je sada imate. Sada sreće ima i previše. Oblak je prepun i ţeli da ispusti kišu. Cvijet je

prepun mirisa koji ţeli da preda vjetrovima da ga odnesu do najudaljenijih mjesta na

zemlji. To znaĉi dijeliti. Novi oblik odnosa je dospio u egzistenciju. Nazvati to

odnosom nije baš ispravno jer to više i nije odnos; bolje reći, to je stanje bića. To ne

znaĉi da vi volite već da ste sama ljubav.

Zračenje ljubavi

Upraţnjavajte ljubav.Sjedite sami u svojoj sobi, budite puni ljubavi. Zraĉite

ljubavlju. Ispunite svu sobu svojom ljubavnom energijom. Osjetite vibriranje nove

frekvencije, osjetite talasanje, kao da ste u okeanu ljubavi. Stvarajte vibraciju ljubavi

oko sebe. I iznenada ćete poĉeti da osjećate kako se nešto dogaĊa - kako se nešto u

vašoj auri mijenja, nešto se oko vašeg tijela mijenja, toplina se oslobaĊa iz vašeg

tijela,... toplina nalik dubokom orgazmu. Vi postajete znatno ţivotniji. Nešto nalik

uspavanosti išĉezava, a nešto kao buĊenje se ukazuje. Njišite se u tom okeanu.

Pjevajte, plešite i neka ĉitava vaša soba bude ispunjena ljubavlju.

U poĉetku to izgleda veoma ĉudno. Kada po prvi put ispunite svoju sobu

ljubavlju, ljubavnom energijom, vlastitom energijom koja se preliva i odraţava od vas

ĉineći vas sretnim. Jedna misao se poĉinje raĊati u vama: "Nijesam li hipnotisao sam

sebe? Jesam li zaveden? Šta se to dogaĊa?" - jer ste uvijek mislili da vam ljubav

dolazi od nekog drugog. Majka je potrebna da vas voli, otac, brat, muţ, ţena, dijete -

uvijek je potreban neko.

Ljubav koja ovisi o nekome je siromašna ljubav, ljubav koja se raĊa u vama,

ljubav koju vi stvarate iz svog bića je stvarna energija. Tada bilo gdje da krenete sa

tim okeanom koji vas okruţuje uvidjećete da svi koji vam se pribliţe dolaze pod uticaj

jedne druge energije.

Ljudi će vas gledati sa otvorenijim oĉima. Vi ćete prolaziti pored njih i oni će

osjećati da je lahor neke nepoznate energije prošao njima, osjećaće se osvjeţeni.

Stisnite ruku nekome i osjetićete kako mu ĉitavo tijelo treperi. Samo budite blizu

nekog i taj će se osjećati veoma srećan a da i ne zna razlog. To ćete moći uoĉiti. Tada

ste postali spremni da dijelite sa nekim. Tada naĊite voljenu osobu, naĊite pravu

osobu koja ćeto potvrditi.

Meditacija je veoma naporna za ljude koji nijesu nikada voljeli.

Osho je dao meditaciju za parove koji osjećaju da su se previše vezali jedno za

drugo u njihovim odnosima - čija energija treba da se oslobodi, stapa.

Sjedite naveĉe jedno prema drugome drţeći se za ruke koje su ukrštene. Deset

minuta gledajte jedno drugo u oĉi. Ako se tijela poĉnu kretati, gibati - prihvatite to.

Moţete treptati oĉima ali i dalje gledajte jedno drugo u oĉi. Ne otpuštajte ruke bilo šta

da se dogaĊa. To ne smije biti zaboravljeno.

Posle deset minuta oboje zatvorite oĉi i dopustite da se gibanje tijela nastavi

deset narednih minuta. Zatim ustanite i gibajte se zajedno drţeći i dalje ruke narednih

deset minuta. Ovo će dublje izmiješati vašu energiju.

Nešto više stapanja je potrebno... stapanje jednog sa drugim.

Predaja u ljubavi

U ljubavnom odnosu ćete biti opsjednuti – ne treba pokušavati da posjedujete. U

ljubavnom odnosu se treba predavati i ne gledati ko je na potezu. Zato prestaniteda

prosuĊujete. I kada uhvatite sebe da o tome razmišljate neka to bude prilika za dobru

lekciju - tako dobru lekciju da sve bude jednom stavljeno na pravo mjesto. Uĉinite to

stalnim obiĉajem, i za nekoliko nedelja ćete uoĉiti da ta praksa pomaţe. Nenadano

ćete postati znatno svjesniji.

U zen manastirima se majstor šeta okolo sa štapom i kada vidi da neki uĉenik

drijema, prosuĊuje - a sanjarenje se vidi na licu - on bi ga iznenada tresnuo štapom po

glavi. To bi uĉeniku prošlo kiĉmom kao šok i u samom trenu bi razmišljanje prestalo

a budnost bi se rodila.

Ja vas ne mogu pratiti štapom. Zato vi sebecimnite, ali baš dobro, pa ĉak i po

cijeni da ljudi okolo misle da ste malo blesavi, neka vas to uopšte ne brine. Postoji

samo jedna ludost, a to je proizvod uma. Jedina ludost dolazi od previše razmišljanja.

Sve drugo je divno. Samo je um uzroĉnik bolesti.

Ako se meditacija dogodi, dogodiće se i ljubav. Ako se ljubav ne dogodi, to

jednostavno ukazuje da se meditacija još nije dogodila.

Neka ljubav doĎe sama

Prije nego što bi se upustili u voĊenje ljubavi sa svojim partnerom, dobro je da

zajedno sjednete petnaest minuta u tišini drţeći se za ruke koje su ukrštene. Sjednite u

mraku ili u zamraĉenoj prostoriji i osjećajte jedno drugo. Budite u skladu. Naĉin da to

postignete je da zajedno dištete. Kada ti izdahneš, neka i ona izdahne; kada ti udahneš,

i ona će udahnuti. Za svega dva, tri minuta to ćete postići. Dišite kao da ste jedan

organizam - da ste jedno tijelo, a ne dva. I gledajte se tada u oĉi sa veoma mekim

pogledom, a nipošto oštrim. Dopustite da uţivate jedno sa drugim. Igrajte se sa

tijelima.

Nemojte dozvoliti da zapoĉnete voĊenje ljubavi prije nego se to samo od sebe

ne nametne. Nikada ne ĉinite to sami, dopustite da se to dogodi samo od sebe. Ĉekajte

na to. Ako to ne doĊe samo, nema potrebe da na to insistirate. To je sasvim u redu.

Idite na spavanje. Nema potrebe voditi ljubav. Ĉekajte na taj trenutak jedan, dva ili tri

dana. To će jednom doći. A kada taj tren doĊe ljubav će prodirati veoma duboko i

neće stvarati ludosti kao do sada. To će biti veoma tiho osjećanje prostranstva i tišine.

Ali taj trenutak treba ĉekati, nemojte pretjerivati.

Ljubav je nešto što treba uraditi kao meditaciju. To je nešto što treba odgajati,

veoma sporo gajititako da to proĊe kroz cijelo vaše biće i da dobijete utisak takve

dubine kao da ste od neĉeg opsjednuti, kao da vasviše nema. To ne znaĉi da vi vodite

ljubav–vi ste ljubav. Ljubav tada postaje viša energija koja vas okruţuje. To

prevazilazi vas oboje... oboje ste izgubljeni u tome. Ali na to treba ĉekati. Ĉekajte taj

trenutak i ubrzo će on kucnuti na vaša vrata. Dopustite da se energija akumulira i da

se to dogodi samo od sebe. Malo po malo ćete biti svjesnikada taj trenutak doĊe. Vi

ćete poĉeti opaţati simptome toga, pred-simptome, i tada više neće biti teškoća.

Ljubav je nalik Bogu - vi ne moţeteupravljati njime. To se dogodi onda kada se

dogodi. Ako se ipak to ne dogodi, ne treba zbog toga brinuti.

Ne pokušavajte da obmanete sebe

Posmatranje je osnovno ishodište. Ali će vam biti teško da budete svjedok u

seksualnom ĉinu ako nijeste nikada pokušavali da budete svjedok i u drugim radnjama

u svom svakodnevnom ţivotu. Zato pokušavajte to tokom cijelo dana, inaĉe ćete biti u

samo-obmani. Ako ne moţete biti svjedok dok hodate ulicom, nemaojte pokušavati da

obmanete sebe – ne moţete postati svjedok dok vodite ljubav. Pošto tokom hodanja

ulicom, tokom jednog tako obiĉnog procesa, vi ne moţete postati svjedok – vi bivate

nesvjesni toga – kako onda moţete postati svjedok dok vodite ljubav? Taj proces je

veoma dubok… vi ćete u tome biti nesvjesni.

Vi ste nesvjesni dok hodate ulicom. Pokušajte to: ĉak ni na nekoliko sekundi

nećete biti u mogućnosti da se prisjetite. Pokušajte to; pokušajte to baš dok hodate

ulicom: ja ću se prisjetiti, ja hodam, ja hodam, ja hodam. Nakon nekoliko sekundi ćete

zaboraviti; nešto drugo je uskoĉilo u vaš um. Vi ste pratili neki drugi pravac, potpuno

ste zaboravili. Iznenda ćete se prisjetiti: ja sam zaboravio. Zato ako jedan tako mali

ĉin kao što je hodanje ne moţe biti obavljan svjesno, veoma će biti teško da od

voĊenja ljubavi stvorite svjesnu meditaciju.

Zato poĉnite sa obiĉnim stvarima, jednostavnim aktivnostima. Dok jedete,

pokušajte to. Dok šetate, pokušajte to. Dok govorite, slušate, pokušajte to. Pokušajte

sa bilo ĉime. Stvorite jedan stalni otkucaj unutar vas; neka vaše cijelo tijelo i um zna

da ĉinite napor da budete budni. Tek tako će se jednog dana u ljubavi dogoditi

svjedok. A kada se to dogodi, dogodiće vam se i ekstaza – prvi boţanski bljesak će

vas obasjati.

Osho je u knjizi "Knjiga tajni" opisao mnoge tantričke tehnike za meditaciju i

promatranje sebe za vrijeme voĎenja ljubavi.

Meditacija nije značajna za probuĎenog, za onog ko je dosegao do

cjelovitosti svog bića. Meditacija je lijek; ona treba da se odbaci. Sve dok ne budete

sposobni da odbacite svoju meditaciju, vi nećete biti zdravi. Zato zapamtite,

meditacija nije nešto što treba da nosite uvijek i zauvijek. Doći će dan kada

meditacija bude odradila svoje i kada je više ne budete trebali. Tada je možete

zaboraviti.

Meditacija je jedini način da prevaziĎete sebe, jedini put da nadmašite sebe.

JEDINI PUT

Svako traganje je uzaludno. Traganje je proizvod uma. Biti u stanju ne-

traganja je veliki trenutak preobražaja.

Sve meditacije koje mi ovdje radimo su samo pripreme za taj trenutak. One

zapravo nijesu meditacije već samo pripreme da jednog dana jednostavno možete

sjesti, ništa ne raditi, ništa ne željeti.

NE POSTOJI PREĈICA

Jednu stvar o meditaciji treba zapamtiti: to je jedno dugo putovanje koje nema

preĉice. Bilo ko da vam kaţe da postoje preĉice ţeli da vas pravi budalom.

To je dug put jer je promjena veoma duboka i doseţe se nakon mnogo ţivota –

mnogih ţivota ustaljenih navika, razmišljanja, ţelja. Um je struktura koju treba da

odbacite putem meditacije. Zapravo, to je skoro nemoguće – ali se dogaĊa.

Kada ĉovjek postane meditant, to je najveća odgovornost na svijetu. To nije

lako. To ne moţe biti trenutaĉno. Zato još od poĉeteka nemojte oĉekivati previše, i

tada nećete biti nezadovoljni. Vi uvijek treba da budete sretni jer će se stvari odvijati

veoma sporo.

Meditacija nije sezonsko cvijeće koje izraste za šest nedjelja. To je veoma,

veoma veliko drvo. Ono treba vremena da pusti korijene. Kada meditacija procvjeta,

tu nema nikoga da to zabiljeţi, nikoga da to prepozna, da kaţe: „Da, to se dogodilo.“

Onog trenutka kada kaţete: „Da, to se dogodilo“, to se već izgubilo.

Kada se zaista ostvari meditacija, tišina vas obuzme; blaţenstvo pulsira bez

ikakvog zvuka; harmonija se ukazuje bez ikakvih granica. Ali tu nema nikoga da to

zabiljeţi.

Kada prestanete da se trudite, iznenada se meditacija ukazuje – njeno

blagostanje, njeno blaženstvo, njena slava. Ona je tu prisutna – blistava – okružuje

vas i sve oko vas. Ona ispunjava cijelu zemlju i cijelo nebo. Meditacija se ne može

stvoriti ljudskim naporom; ljudski napor je previše ograničen. To blaženstvo je

beskonačno, vi ne možete upravljati time. To se može dogoditi samo ako ste u

potpunoj predaji. To se može dogoditi samo kada nijeste prisutni.Kada ste ne-sebe,

bez želja, kada nikuda ne težite; kada ste samo ovdje i sada, kada ništa odreĎeno ne

radite, kada samo bitišete – to se dogaĎa. To dolazi u talasima, a ti talasi postaju

plima. To dolazi nalik oluji i odnosi vas ka nekoj sasvim novoj stvarnosti.

MEDITACIONA MUZIKA

Muzika i meditacija su po meni dva aspekta jednog istog fenomena. Bez

meditacije, muzika je samo jedna buka – harmoniĉna, ali ipak buka; bez

meditacije, muzika je samo zabava.

Bez muzike meditaciji nešto nedostaje; bez muzike, meditacija je malo

dosadna, beţivotna. Bez muzike, meditacija postaje sve više negativna, teţi ka

umrtvljenosti.

OSHO®MEDITACIJEwww.osho.com/meditation

Opseţan web sajt na nekoliko jezika koji obuhvata video instrukcije za svaku

od OSHO® AKTIVNIH MEDITACIJA kao i poglavlje „Ĉesto postavljana pitanja“ o

meditacijama.

OSHO®ACTIVE MEDITATION muziĉki CD

Muzika koja podrţava svaku od aktivnih meditacija opisanih u ovoj knjizi je

komponovana pod Oshovim upotstvom. Muzika oznaĉava poĉetak svakog novog

dijela odreĊene meditacije. Ti meditacioni CD-i su obezbijeĊeni u trgovini i na

mnogim on-line web prodavnicama. Detalje moţete pronaći na www.osho.com/shop

OSHO® DINAMIĈNA MEDITACIJA

Dinamiĉna je poznata jutarnja meditacija za savremene muškarce i ţene koja

ukljuĉuje duboko brzo disanje i katarzu. www.newerthrecords.com

OSHO® KUNDALINI MEDITACIJA

Kundalini je jedna od Oshovih najpoznatijih i najmoćnijih meditacionih

tehnika. Ona sadrţi tresenje, ples, sjeĊenje u tišini i

opuštanje.www.newerthrecords.com

OSHO®NATARAJ MEDITACIJA

Nataraj je ples kao potpuna meditacija. „Neka ples teĉe svojim putem, nemojte

ga prisiljavati. Bolje ga pratite; dopustite mu da se dogodi. To nije ĉinjenje već

dogaĊanje... Vi se samo igrate sa svojom energijom, igrate se sa svojom bioenergijom,

dopuštajući joj da se kreće svojim putem.“www.newerthrecords.com

OSHO® NADABRAHMA MEDITACIJA

Ova meditacija se temelji na jednoj staroj tibetanskoj tehnici zujanjem koja

stvara divnu vibraciju kroz tijelo, kao i pokrete rukama koji centriraju energiju u

pupak. www.newerthrecords.com

OSHO® GOURISHANKAR MEDITATION

Osho Gurišankar meditacija je aktivna meditacija koja ukljuĉuje tehniku

disanja, svjedoĉenje i dio opuštanja. www.newerthrecords.com

OSHO® WHIRLING MEDITATION

Osho meditacija okretanjem je stara sufi tehnika. Dok se cijelo tijelo okreće, vi

moţete posvjedoĉiti o svom središtu koje je tiho i mirno. www.newerthrecords.com

O AUTORU

Oshovo uĉenje se ne moţe podvesti ni pod jednom kategorizacijom,

pokrivajujući sve aspekte sa kojima se društvo suoĉava: od individualnog traganja za

smislom ţivota do najbitnijih društvenih i politiĉkih pitanja današnjice.

Njegove knjige nijesu pisane već su prenošene sa audio i video zapisa koje je

Osho davao na predavanjima pred meĊunarodnom publikom u periodu od 35 godina.

Osho je od strane Sunday Times u Londonu opisan kao jedan od «1000 tvoraca

20-og vijeka», a od strane ameriĉkog pisca Toma Robinsona kao «najopasniji ĉovjek

poslije Isusa Hrista»

O svom radu Osho je rekao da on pomaţe da se stvore uslovi za roĊenje novog

ljudskog bića. On je ĉesto karakterisao to novo ljudsko biće kao «Zorba Buda» -

sposobno da uţiva u svjetovnim zadovoljstvima nalik Grku Zorbi, a isto tako da uţiva

u smirenosti i opuštenosti nalik Gautama Budi.

Sagledavajući sve aspekte Oshovog rada ukazuje se vizija proţimanja drevne

mudrosti Istoka sa najvišim potencijalima nauke i tehnologije Zapada.

Osho je takoĊe poznat po svom revolucionarnom doprinosu unutarnje

transformacije sa pristupom meditaciji prilagoĊenoj savremenom ţivotu. Njegove

jedinstvene «Aktivne meditacije» su osmišljene da prvenstveno oslobode od

akumuliranog stresa u tijelu i umu tako da se lakše moţe iskusiti slobodno i opušteno

stanje meditacije.

OSHOMEDITACIONI CENTAR

Oshov meditacioni centar je znaĉajno mjesto za odmor gdje posjetioci mogu

ostvariti direktno liĉno iskustvo novog naĉina ţivljenja sa više svjesnosti, opuštenosti

i radosti.

Locirano u Puni na 150 km juţno od Mumbaija (Bombaj), Indija, odmaralište

nudi raznovrsne programe hiljadama ljudi iz cijelog svijeta koji dolaze svake godine.

Prvenstveno izgraĊeno kao ljetnikovac kraljevskih porodica i engleskih kolonizatora,

Puna je sada moderan grad sa brojnim unevirzitetima i visoko-tehnološkim

industrijama.

Meditacioni resort se prostire na preko 15 hektara kultivisane šume u dijelu

grada zvanog Koregaon Park. Odmaralište posjeduje ograniĉen smještajni kapacitet za

posjetioce u novoizgraĊenom hotelu, ali u najbliţoj okolini postoji mnoštvo privatnih

apartmana i hotela pogodnih za kratak ili duţi boravak.

Programi u odmaralištu su bazirani na Oshovoj viziji drugaĉije vrste ljudskog

bića koje je sposobno da kreativno uĉestvuje u svakodnevnom ţivotu ali i da se opušta

u tišini i meditaciji. Većina programa se odvija u savremenom i klimatizovanom

prostoru i ukljuĉuje niz individualnih vjeţbi, kurseva i radionica koje pokrivaju

mnoštvo aspekata: od umjetiĉkih formi do holistiĉkih zdravstvenih tretmana, liĉnog

preobraţaja i terapija, ezoteriĉkih nauka, «zen» pristupa sportu i rekreaciji, raznim

relaksacionim metodama i mnogim drugim ţivotno znaĉajnim aspektima za muškarce

i ţene. Individualne i grupne radionice se nude tokom cijele godine kao i cjelodnevni

raspored za meditacije.

Unutar odmarališta postoje restorani i kafei u kojim se nude raznovrsna hrana i

piće kako tradicionalno indijsko tako i internaciinalna jela , a sve spravljeno od

organski uzgojenog povrća sa vlastite farme. Odmaralište posjeduje svoj bezbijedni i

filtrirani vodovod. Sve informacije su dostupne na sajtu: www. osho.com/resort

OSHO LOTOS KNJIGA

www.osho-yu.me tel: 00382 69 018 793