Nenad Veličković - Bedel

download Nenad Veličković -  Bedel

of 14

  • date post

    02-Apr-2015
  • Category

    Documents

  • view

    92
  • download

    3

Embed Size (px)

Transcript of Nenad Veličković - Bedel

NENAD

VELIKOVI

BedelDa mi je nai nekog ko bi iveo umesto mene. Kao bedel. *

Ivo Andri Potovani Urednie, elio bih Vas uvjeriti da ste pogrijeili zatraivi od Nenada Velikovia da Vaim itaocima zainteresovanim za problem drugog i za raspad Jugoslavije odgovori u jednom eseju na pitanje: Why this strife and struggle, why conjlict, why the neighbour as an adversary and not as a partner? What is the relation to the Other ? Velikovi je apsolutno nepodesan izbor, i ako ostanete pri njemu, dobiete tekst kojim e Vae itaoce dvadeset stranica vui za nos. Evo dokaza: Vai itaoci ele znati Why this strife and struggle, why conjlict, why the neighbour as an adversary and not as a partner? What is the relation to the Other? a pogledajte ta On radi? Oni (Vai itaoci) imaju na umu slike izgladnjelih ljudi iza bodljikave ice, snimke izreetanih fasada i zapaljenih kua, uasnute oi muenih i silovanih, kolone protjeranih, krv na asfaltu i raskomadana tijela; a On (Velikovi) lei pokriven preko glave, s rukom meu nogama. Ako razumijete ta elim rei ...

*

Bedel, arapski - zamenik, (u Bosni prije g. 1914. bogat se ovjek mogao otkupiti od sluenja vojske unajmivi drugoga da slui umjesto njega)

Obratili ste se, dakle, osobi drskoj i nepristojnoj, malog obrazovanja i velike sujete, ambicioznoj i srebroljubivoj, ali iznad svega inteligentnoj i lukavoj, s talentom da svoje itaoce istovremeno i slui i prezire, i laska im i vrijea ih, i zabavlja i zbunjuje. Vaim itaocima je ve pomalo nelagodno. Nenaviknuti su na ovakve provokacije. emu pokriva i ruka meu nogama, kadje predloena tema vana, i kadje pitanje postavljeno jasno, i kad je problem aktuelan? Ta svaki prosjeni evropski profesionalni intelektualac, strunjak za okrugle stolove i panel-diskusije, ve bi u jednom jasnom uvodu spomenuo i Levinasa, i Deridu, i Lakana, i Saida, i Todorovu, i Malufa. A On, taj Va ne-znam-odakleizvueni Velikovi, ime poinje? Onanijom, da izvinite. Molim Vas! A zato? Samo zato to mu je istu (onaniju) savjetovao lijenik, kao dio preventivne terapije za tinjajujuu prostatu, upaljenu prije petnaest godina u rovovima oko Sarajeva. (Gdje je dotini kao borac Armije Bosne i Hercegovine proveo tri i po ratne godine.) Molim Vas da obratite punu panju ovome podmuklome talentu na djelu. Taman kad ste pomislili da prekinete s itanjem, i da se zahvalite bezobrazniku za tekst koji neete objaviti, ta je taj lukavac uinio? Spomenuo je Sarajevo, i svoj angaman u ratu, i vi ste se istog asa raznjeili i ve ste spremni da mu oprostite neumjesan poetak. Razumijem Vas: iz posmatrake i uglavnom televizijske perspektive Sarajevo je poistovjeenosa rtvom, taj status se onda,prirodno, prenio i na njegove graane, intelektualce, umjetnike, pa i pisce. Meutim, da li je Va Velikovi zaista bio rtva? Ili najobiniji ratni profiter, koji bi zauvijek ostao anoniman i

izvan svih antologija, da ga bljesak eksplozija nije osvijetlio i da ga silina detonacija nije bacila u naruje raznjeenog evropskog? Potovani Urednie, Najponiznije i najdobronamjemije Vas molim da ne nasjedate trikovima ovog iskompleksiranog literamog autsajdera. Zato biste mu, zaista, dozvolili da se ovako drsko i bezrazlono ruga slici evropskog intelektualca? Umjesto da dri palcem i srednjim prstom bradu, a kaiprstorn pritie obraz, i gleda kroz usjajene naoare u objektiv kamere, ispred police s knjigama u pozadini - ta On radi? Trlja, da oprostite, penis. Zar je to slika balkanskog knjievnika i intelektualca kakvu elimo pokazati evropskoj javnosti? Zar je to osoba od koje Vai itaoci mogu uti ita vrijedno i pametno o ponuenoj temi? Da ste mene pitali: Why this strife and struggle, why conflict, why the neighbour as an adversary and not as a partner? What is the relation to the Other? ja bih Vaim itaocima odmah i bez ustezanja odgovorio: zato to je ovo Balkan. A ta je Balkan? Periferija. Periferija katolianstva, periferija muslimanstva, periferija slavenstva, periferija Mediterana, periferija Turske, periferija komunizma, periferija Evrope. Prostor, dakle (kao i svaka periferija), zanemaren, zaputen, nerazvijen, iskoriten, odbaen, ponien; a zanimljiv i upotrebljiv samo kao smetljite ili potencijalno gradilite. Prostor, dakle, izvan granica pristojnih i prema jednom jasnom redu i zakonu ureenih svjetova koji ga okruuju.Paradoksalan, jer je periferija a u sreditu izmeu vie nedovoljno zainteresiranih centara. Naseljenici tog prostora (balkanci) neprestano nastoje (svaki svom) prijestolnom centru

293

dokazati podobnost i odanost, naglaavajui vlastitu ideoloku istou uvijek u kontrastu prema neistoi drugih. Meutim, svojim su centrima zanimljivi ne kao eventualna porodina kopilad ostavljena na gradskoj deponiji, nego jedino kao potencijalna radna snaga na graevinskom zemljitu u koje bi se deponija jednom moglo pretvoriti. I, budui da odanost i pravovjernost nisu dovoljni, a da prosta fizika snaga nema vrijednost bez odgovarajueg zemljita, ovi nesretnici upinju se prisvojiti ga i uknjiiti to je mogue vie. Naravno, na raun u svemu sebi jednakih susjeda - kojima na svaki nain, i silom i kulturom, nastoje osporiti jednako pravo na zajedniki prostor. Potovani Urednie, Uvjeren sam da bi Vaim itaocima moglo biti zanimljivo kako to sila i kultura slue jedna drugoj, i kako knjievnost doprinosi onome to Vi nazivate strife and struggle. Poimo od jedne oigledne i svima dostupne injenice, od broja za knjievnost predvienih sati u kolskim programima. Zato je njoj ostavljeno dva ili tri puta vie vremena nego bilo kojoj drugoj umjetnosti? Zato joj je dat povlaten poloaj u obrazovanju? Zato, usuujem se odgovoriti, to je njen medij jezik, a jezik, za razliku od boja, ili tonova, nije nacionalno neutralan. Zato se srpskohrvatski (hrvatskosrpski) jezik raspao i zato su nacionalne elite istovremeno s oruanim borbama ekspresno oistile svoje rijenike i iznova definisale svoje pravopise i gramatike? Zato to jezik moe biti sredstvo prepoznavanja, sredstvo izraavanja pripadnosti, a kada to jednom postane i kada to ve jeste, onda vie nije nuno da izraava misli. Pravopisni standardi mijenjani su samo s jednim ciljem: da omogue, to prije i to obuhvatnije, osamo-

staljivanje ekskluzivno nacionalnih jezika. Lingvisti iji je patriotizam bio jai od strunosti temeljito su ubijali sinonime, oivljavali arhaizme, klonirali sloenice, silovali gramatika, sve u ime naroda koji je nesiguran i prestraen iznova prionuo na uenje pravilnog govora i pisanja. Na Balkanu, devedesetih, pranje jezika prethodilo je pranju mozgova. Jezikom osloboenim obaveze da prenosi misli moglo se uvjeriti ljude da je izraavanje pripadnosti (kolektivu) vanije od izraavanja miljenja. Jezikom natjeranim da iskazuje potinjenost naciji i dravi unaprijed je onemoguena svaka kritika. Jezikom su potpomognute podjele ljudi u jugoslavenskom prostoru na nas i njih. I jezikom se to i danas nastavlja initi, titlujui u Zagrebu srpske filmove, prevodei u Sarajevu ekavski na ijekavski, ignoriui u Beogradu govor Bonjaka i problematizirajui naziv jezika (bonjaki a ne bosanski). Jezik je, nadam se da Vamje sada jasnije zato, jedan od razloga povlatenom poloaju knjievnosti u obrazovanju. Ali nije jedini, a ni najvaniji. Zato, na primjer, studenti, budui nastavnici knjievnosti, na Sarajevskom univerzitetu obavezno sluaju tri odvojena ravnopravna predmeta - istoriju bonjake knjievnosi, istoriju hrvatske knjievnosti i istoriju srpske knjievnosti? (Ukupno, u toku studija, vie as ova nacionalnih knjievnosti nego metodike, pedagogije, teorije, svjetske i djeije knjievnosti skupa!) Zato, dozvolite mi da odgovorim, to se u kolske programe ne uvrtavaju knjievna djela koja ohrabruju < samostalno i kritiko miljenje nego knjievna djela bogata etnografskim fosilima koja svjedoe o starosti i postojanosti nacije. Pet ili est asova sedmino ne ine petinu kolskog programa da bi na podmladak sutra branio etiku ili estetiku,

295

nego zato da bi branio svoj rod i njegovu zemlju. Knjievnost je jedan od najjaih izvora ovog smrtonosnog zraenja. Djeluje podmuklo: nakon to bez otpora zaobie racionalnost i logiku (u pitanjima mate proglasili smo ih nekompetentnim), fikcija zaposjeda mozak rtve (kritiara, istoriara, uenika, itaoca) da se u njemu onda nezaustavljivo i neizljeivo transformie iz oigledne lai u apsolutnu istinu. Romani, polemike, kritike, struni radovi, pa ak i poezija jugoslavenskih osamdesetih godina puni su primjera ove alhemIJe.

Evo jednog: Najprestinija jugoslavenska knjievna nagrada, NIN-ova, dodijeljena je dvije godine uoi rata u Bosni romanu Vaznesenje Vojislava Lubarde, u kojem su bosanski muslimani predstavljeni kao susjed koji ne moe biti partner u budunosti, jer je opasan, agersivan i sav usmjeren na unitenje bosanskih Srba. Jedan lan irija izjavio je naknadno da su iz Srpske akademije nauka traili njegov glas za ovu knjigu, koju je kritika ocijenila kao znaajno literarno svedoanstvo, eruditno tivo s obiljem knjievno uoblienog istorijskog, geografskog, etnografskog i psiholokog materijala, stilsko-jeziki raskono, homersko, epsko, modemistiko, polifono ... Lubardinom Vaznesenju prethodili su Dobrica osi (kasnije predsjednik drave) i Danko Popovi, ije su knjige pokrenule talas djela o Hrvatima, Bugarima, Albancima, Muslimanima ... kao o lanoj brai, slabiima i kukavicama, koji ekaju samo zgodan istorijski as da Srbe napadnu lea i raskomadaju im zemlju.'

*

Primjera ima jo, na drugim stranama i u drugim anrovima; Nauna- studija Muhsina Rizvia o Andriu (Bosanski muslimani u Andrievom svi-

Mediji, s dobrim argumentima optuivani za raspirivanje tadanjeg ludila, zakretali su (pomenuti primjeri upravo na to upuuju!), iz knjievnih gnijezda. Knjievnost je bila i ostala, dozvolite mi da posegnem u arsenal epskih figura, vila-posestrima nacionalizmu; niko glasnije od nje ne slavi etniku pripadnost kao boji dar i privilegiju (neprestano ugroenu zavidljivim okruenjem), a snagu i uvjerljivost crpi iz svojih epskih i mit