Nenad Veličković - Bedel

14
NENAD VELIČKOVIĆ Bedel »Da mi je naći nekog ko bi živeo umesto mene. Kao bedel. * « Ivo Andrić Poštovani Uredniče, Želio bih Vas uvjeriti da ste pogriješili zatraživši od Ne- nada Veličkovića da Vašim čitaocima zainteresovanim za problem »drugog« i za raspad Jugoslavije odgovori u jednom eseju na pitanje: Why this strife and struggle, why conjlict, why the neighbour as an adversary and not as a partner? What is the relation to the» Other« ? Veličković je apsolutno nepodesan izbor, i ako ostanete pri njemu, dobičete tekst kojim će Vaše čitaoce dvadeset stranica vući za nos. Evo dokaza: Vaši čitaoci žele znati Why this strife and struggle, why conjlict, why the neighbour as an adversary and not as a partner? What is the relation to the» Other«? - a pogledajte šta On radi? Oni (Vaši čitaoci) imaju na umu slike izgladnjelih ljudi iza bodljikave žice, snimke izrešeta- nih fasada i zapaljenih kuća, užasnute oči mučenih i silova- nih, kolone protjeranih, krv na asfaltu i raskomadana tijela; a On (Veličković) leži pokriven preko glave, s rukom među nogama. Ako razumijete šta želim reči ... * Bedel, arapski - zamenik, (u Bosni prije g. 1914. bogat se čovjek mogao otkupiti od služenja vojske unajmivši drugoga da služi umjesto njega)

Transcript of Nenad Veličković - Bedel

Page 1: Nenad Veličković -  Bedel

NENAD VELIČKOVIĆ

Bedel»Da mi je naći nekog ko bi živeo umestomene. Kao bedel. *«

Ivo Andrić

Poštovani Uredniče,Želio bih Vas uvjeriti da ste pogriješili zatraživši od Ne-

nada Veličkovića da Vašim čitaocima zainteresovanim zaproblem »drugog« i za raspad Jugoslavije odgovori u jednomeseju na pitanje: Why this strife and struggle, why conjlict,why the neighbour as an adversary and not as a partner?What is the relation to the» Other« ?

Veličković je apsolutno nepodesan izbor, i ako ostanetepri njemu, dobičete tekst kojim će Vaše čitaoce dvadesetstranica vući za nos.

Evo dokaza: Vaši čitaoci žele znati Why this strife andstruggle, why conjlict, why the neighbour as an adversaryand not as a partner? What is the relation to the» Other«? -a pogledajte šta On radi? Oni (Vaši čitaoci) imaju na umuslike izgladnjelih ljudi iza bodljikave žice, snimke izrešeta-nih fasada i zapaljenih kuća, užasnute oči mučenih i silova-nih, kolone protjeranih, krv na asfaltu i raskomadana tijela;a On (Veličković) leži pokriven preko glave, s rukom međunogama. Ako razumijete šta želim reči ...

* Bedel, arapski - zamenik, (u Bosni prije g. 1914. bogat se čovjek mogaootkupiti od služenja vojske unajmivši drugoga da služi umjesto njega)

Page 2: Nenad Veličković -  Bedel

Obratili ste se, dakle, osobi drskoj i nepristojnoj, malogobrazovanja i velike sujete, ambicioznoj i srebroljubivoj, aliiznad svega inteligentnoj i lukavoj, s talentom da svoje čitao-ce istovremeno i služi i prezire, i laska im i vrijeđa ih, i za-bavlja i zbunjuje.

Vašim čitaocima je već pomalo nelagodno. Nenaviknutisu na ovakve provokacije. Čemu pokrivač i ruka među noga-ma, kadje predložena tema važna, i kadje pitanje postavlje-no jasno, i kad je problem aktuelan? Ta svaki prosječnievropski profesionalni intelektualac, stručnjak za okruglestolove i panel-diskusije, već bi u jednom jasnom uvoduspomenuo i Levinasa, i Deridu, i Lakana, i Saida, i Todoro-vu, i Malufa. A On, taj Vaš ne-znam-odakleizvučeniVeličković, čime počinje? Onanijom, da izvinite. MolimVas!

A zašto? Samo zato što mu je istu (onaniju) savjetovaoliječnik, kao dio preventivne terapije za tinjajujuću prostatu,upaljenu prije petnaest godina u rovovima oko Sarajeva.(Gdje je dotični kao borac Armije Bosne i Hercegovine pro-veo tri i po ratne godine.)

Molim Vas da obratite punu pažnju ovome podmuklometalentu na djelu. Taman kad ste pomislili da prekinete sčitanjem, i da se zahvalite bezobrazniku za tekst koji nećeteobjaviti, šta je taj lukavac učinio? Spomenuo je Sarajevo, isvoj angažman u ratu, i vi ste se istog časa raznježili i već stespremni da mu oprostite neumjesan početak. RazumijemVas: iz posmatračke i uglavnom televizijske perspektive Sa-rajevo je poistovjećenosa žrtvom, taj status se onda,prirod-no, prenio i na njegove građane, intelektualce, umjetnike, pai pisce. Međutim, da li je Vaš Veličković zaista bio žrtva? Ilinajobičniji ratni profiter, koji bi zauvijek ostao anoniman i

Page 3: Nenad Veličković -  Bedel

izvan svih antologija, da ga bljesak eksplozija nije osvijetlio ida ga silina detonacija nije bacila u naručje raznježenogevropskog?

Poštovani Uredniče,Najponiznije i najdobronamjemije Vas molim da ne na-

sjedate trikovima ovog iskompleksiranog literamog autsaj-dera. Zašto biste mu, zaista, dozvolili da se ovako drsko ibezrazložno ruga slici evropskog intelektualca? Umjesto dadrži palcem i srednjim prstom bradu, a kažiprstorn pritišćeobraz, i gleda kroz usjajene naočare u objektiv kamere, is-pred police s knjigama u pozadini - šta On radi? Trlja, daoprostite, penis. Zar je to slika balkanskog književnika i in-telektualca kakvu želimo pokazati evropskoj javnosti? Zar jeto osoba od koje Vaši čitaoci mogu čuti išta vrijedno i pamet-no o ponuđenoj temi?

Da ste mene pitali: Why this strife and struggle, whyconflict, why the neighbour as an adversary and not as a par-tner? What is the relation to the »Other«? ja bih Vašim čitao-cima odmah i bez ustezanja odgovorio: zato što je ovo Bal-kan. A šta je Balkan? Periferija. Periferija katoličanstva, pe-riferija muslimanstva, periferija slavenstva, periferija Medi-terana, periferija Turske, periferija komunizma, periferijaEvrope. Prostor, dakle (kao i svaka periferija), zanemaren,zapušten, nerazvijen, iskorišten, odbačen, ponižen; a zanim-ljiv i upotrebljiv samo kao smetljište ili potencijalno gradi-lište. Prostor, dakle, izvan granica pristojnih i prema jednomjasnom redu i zakonu uređenih svjetova koji ga okružuju.Pa-radoksalan, jer je periferija a u središtu između više nedo-voljno zainteresiranih centara. Naseljenici tog prostora (bal-kanci) neprestano nastoje (svaki svom) prijestolnom centru

293

Page 4: Nenad Veličković -  Bedel

dokazati podobnost i odanost, naglašavajući vlastitu ideo-lošku čistoću uvijek u kontrastu prema nečistoći drugih. Me-đutim, svojim su centrima zanimljivi ne kao eventualna po-rodična kopilad ostavljena na gradskoj deponiji, nego jedinokao potencijalna radna snaga na građevinskom zemljištu ukoje bi se deponija jednom moglo pretvoriti. I, budući daodanost i pravovjernost nisu dovoljni, a da prosta fizička sna-ga nema vrijednost bez odgovarajućeg zemljišta, ovi nesret-nici upinju se prisvojiti ga i uknjižiti što je moguće više. Na-ravno, na račun u svemu sebi jednakih susjeda - kojima nasvaki način, i silom i kulturom, nastoje osporiti jednako pra-vo na zajednički prostor.

Poštovani Uredniče,Uvjeren sam da bi Vašim čitaocima moglo biti zanimlji-

vo kako to sila i kultura služe jedna drugoj, i kako književ-nost doprinosi onome što Vi nazivate strife and struggle. Po-đimo od jedne očigledne i svima dostupne činjenice, od bro-ja za književnost predviđenih sati u školskim programima.Zašto je njoj ostavljeno dva ili tri puta više vremena nego bilokojoj drugoj umjetnosti? Zašto joj je dat povlašten položaj uobrazovanju? Zato, usuđujem se odgovoriti, što je njen medijjezik, a jezik, za razliku od boja, ili tonova, nije nacionalnoneutralan. Zašto se srpskohrvatski (hrvatskosrpski) jezik ra-spao i zašto su nacionalne elite istovremeno s oružanim bor-bama ekspresno očistile svoje riječnike i iznova definisalesvoje pravopise i gramatike? Zato što jezik može biti sredstvoprepoznavanja, sredstvo izražavanja pripadnosti, a kada tojednom postane i kada to već jeste, onda više nije nužno daizražava misli. Pravopisni standardi mijenjani su samo s jed-nim ciljem: da omoguće, što prije i što obuhvatnije, osamo-

Page 5: Nenad Veličković -  Bedel

staljivanje ekskluzivno nacionalnih jezika. Lingvisti čiji jepatriotizam bio jači od stručnosti temeljito su ubijali sinoni-me, oživljavali arhaizme, klonirali složenice, silovali grama-tika, sve u ime naroda koji je nesiguran i prestrašen iznovaprionuo na učenje pravilnog govora i pisanja.

Na Balkanu, devedesetih, pranje jezika prethodilo jepranju mozgova. Jezikom oslobođenim obaveze da prenosimisli moglo se uvjeriti ljude da je izražavanje pripadnosti(kolektivu) važnije od izražavanja mišljenja. Jezikom natje-ranim da iskazuje potčinjenost naciji i državi unaprijed jeonemogućena svaka kritika. Jezikom su potpomognute pod-jele ljudi u jugoslavenskom prostoru na nas i njih. I jezikomse to i danas nastavlja činiti, titlujući u Zagrebu srpske fil-move, prevodeći u Sarajevu ekavski na ijekavski, ignorišućiu Beogradu govor Bošnjaka i problematizirajući naziv jezika(bošnjački a ne bosanski).

Jezik je, nadam se da Vamje sada jasnije zašto, jedan odrazloga povlaštenom položaju književnosti u obrazovanju.Ali nije jedini, a ni najvažniji. Zašto, na primjer, studenti,budući nastavnici književnosti, na Sarajevskom univerzitetuobavezno slušaju tri odvojena ravnopravna predmeta - isto-riju bošnjačke književnosi, istoriju hrvatske književnosti iistoriju srpske književnosti? (Ukupno, u toku studija, višečas ova nacionalnih književnosti nego metodike, pedagogije,teorije, svjetske i dječije književnosti skupa!) Zato, dozvolitemi da odgovorim, što se u školske programe ne uvrštavajuknjiževna djela koja ohrabruju < samostalno i kritičkomišljenje nego književna djela bogata etnografskim fosilimakoja svjedoče o starosti i postojanosti nacije.

Pet ili šest časova sedmično ne čine petinu školskog pro-grama da bi naš podmladak sutra branio etiku ili estetiku,

295

Page 6: Nenad Veličković -  Bedel

nego zato da bi branio svoj rod i njegovu zemlju. Književnostje jedan od najjačih izvora ovog smrtonosnog zračenja. Dje-luje podmuklo: nakon što bez otpora zaobiđe racionalnost ilogiku (u pitanjima mašte proglasili smo ih nekompetent-nim), fikcija zaposjeda mozak žrtve (kritičara, istoričara,učenika, čitaoca) da se u njemu onda nezaustavljivo i neiz-lječivo transformiše iz očigledne laži u apsolutnu istinu. Ro-mani, polemike, kritike, stručni radovi, pa čak i poezija ju-goslavenskih osamdesetih godina puni su primjera ove alhe-mIJe.

Evo jednog: Najprestižnija jugoslavenska književna na-grada, NIN-ova, dodijeljena je dvije godine uoči rata u Bo-sni romanu Vaznesenje Vojislava Lubarde, u kojem su bo-sanski muslimani predstavljeni kao susjed koji ne može bitipartner u budućnosti, jer je opasan, agersivan i sav usmjerenna uništenje bosanskih Srba. Jedan član žirija izjavio je nak-nadno da su iz Srpske akademije nauka tražili njegov glas zaovu knjigu, koju je kritika ocijenila kao »značajno literarnosvedočanstvo«, »eruditno štivo s obiljem književno uobli-čenog istorijskog, geografskog, etnografskog i psihološkogmaterijala«, »stilsko-jezički raskošno«, »homersko«, »ep-sko«, »modemističko«, »polifono« ...

Lubardinom Vaznesenju prethodili su Dobrica Ćosić(kasnije predsjednik države) i Danko Popović, čije su knjigepokrenule talas djela o Hrvatima, Bugarima, Albancima,Muslimanima ... kao o lažnoj braći, slabićima i kukavicama,koji čekaju samo zgodan istorijski čas da Srbe napadnuleđa i raskomadaju im zemlju.'

* Primjera ima još, na drugim stranama i u drugim žanrovima; »Naučna- stu-dija Muhsina Rizvića o Andriću (»Bosanski muslimani u Andrićevom svi-

Page 7: Nenad Veličković -  Bedel

Mediji, s dobrim argumentima optuživani za raspirivanjetadašnjeg ludila, zakreštali su (pomenuti primjeri upravo nato upućuju!), iz književnih gnijezda. Književnost je bila iostala, dozvolite mi da posegnem u arsenal epskih figura,vila-posestrima nacionalizmu; niko glasnije od nje ne slavietničku pripadnost kao božji dar i privilegiju (neprestanougroženu zavidljivim okruženjem), a snagu i uvjerljivost crpiiz svojih epskih i mitoloških korijena.

Kao umjetnički čin oslobođena zakletve da govori istinu,samo istinu, i ništa osim istine, književnost pravno i formal-no nije odgovorna kad njena lažna svjedočenja sudije idželati ponavljaju u izricanju smrtnih presuda. Ali suštinskii moralno jeste; između kreiranja negativne slike o drugom uknjiževnim djelima i masovnih protjerivanja, zlostavljanja iubijanja mora se uspostaviti veza.

Istovremeno s formiranjem negativne slike o drugom za-datak književnosti je da u svijesti pojedinaca afirmiše apso-lutne vrijednosti zajednice kojoj oni rođenjem pripadaju. Tesu vrijednosti uoči raspada Jugoslavije definisane ponovokao patrijarhalne; podrazumijevale su čistoću roda na po-sjednutoj zemlji i vjeru u muškog boga. Jugoslavenstvo nijezadovoljavalo takav ideal čistoće: bilo je ateistično, afirmi-

jetu«) pomogla je da se jugoslavenstvo, poistovjetivši se s velikosrpstvom,markira kao »drugost«, što je valjda bio preduslov da se Bošnjaci vrate pa-trijarhalnim korijenima. Kurs ovakve zloupotrebe književnosti zauzet uočiraspada Jugoslavije slijedi se i danas. Udžbenici (čitanke) u Bosni i Herce-govini jasno su nacionalno opredijeljeni, favorizujući kroz izbor tekstova injihovu metodičku obradu kulturni (nacionalni) identitet na tom adrnini-strativnom području većinskog naroda. Jednom ustanovljeno pravilo, da jepatriotizam viša vrlina od stručnosti, objašnjava i opravdava zašto se djecipoturaju loša djela anonimnih autora i zašto odlomci promoviraju negativnestereotipe o drugima,

Page 8: Nenad Veličković -  Bedel

salo je mješovite brakove, a zemlju smatralo zajedničkim do-brom. Brzopleto i zlonamjerno poistovjećeno s komunizmom(ozloglašenim »drugim« iz zapadne perspektive), stradalo jekao kolateralna šteta. Dva miliona nenacionalno deklarisa-nih Jugoslavena gurnuto je pod crvenu stazu prostrtu pob-jednicima. Sjećanje na njih izbrisano je istom temeljitošćukojom su brisani Vukovar, Mostar i Sarajevo.

Vaši čitaoci, poštovani uredniče, sigurno pamte slikeovih gradova u plamenu i ruševinama, i možda ste upravozbog toga pozvali jednog književnika iz Sarajeva da objasniWhy this strife and struggle, why conflict,why the neighbouras an adversary and not as a partner? What is the relation tothe »Other«?

Poštovani uredniče,Nadam se da počinjete uviđati moralne i književne mane

Vašeg izbora, još uvijek pokrivenog preko glave i zabavlje-nog svojom neodlučnom erekcijom. Ne čini li Vam se kakoovakvim držanjem i ćutanjem prosto ismijava našu temu. lli,još gore, da se metaforizirao u savremenog evropskog inte-lektualca i njegov književni angažman. Prosto me strah za-misliti na koji bi nivo spustio ovu raspravu da se sada odlučiu nju uključiti, kakvim bi sve pornografskim slikama ispunioove redove.

Zato dozvolite meni da nastavim. Ja, za razliku od njega,ne mislim da je razgovor o »drugom« demode. Svijet je pundrugog. Islam je »drugo«. Siromašni su »drugo«. Jug je»drugo«. Žene su »drugo«, Životinje su »drugo«. Priroda je»drugo«. Sve je »drugo«. Prilaziti svemu kao neprijatelju ane kao partneru znači živjeti u paklu. Vjerujem daje Sartr nato mislio. I vjerujem da je Vaše pitanje: Why this strife and

Page 9: Nenad Veličković -  Bedel

struggle, why confiict, why the neighbour as an adversaryand not as a partner? What is the relation to the »Other«? ok-renuto budućnosti a ne prošlosti. Da Vas ne zanima rat negoda Vas zanima mir. Da li je on ovdje moguć? Vjerujem da je-ste. Vjerujem u Partnerstvo za mir. Vjerujem u demokratiju iu ekonomske reforme.Vjerujem u NATO.

Za razliku od Veličkovića, čij e mrdanj e i uzdisanj e ispodpokrivača ovdje sugeriše da će cijeli svijet, kad jednom cijeliude u NATO, osjetiti olakšanje, i zadovoljstvo, i mir. Kao po-slije onanije!

Vidite li kako već i samo njegovo prisustvo banalizujenaš monolog?

Zašto ga, kao urednik, jednostavno ne izbacite s ovihstranica? Zašto ste slabi prema njemu? Zato što vamje potre-ban pogled iznutra, iz zemlje spržene mržnjom, sa samog dnabalkanskog pakla. Ali rat za njega nije bio pakao! Njegovekomšije nisu mu bili neprijatelji.

Omer je upadao u njegov stan da umjesto njega otvorivrata i isprati bande uličnih patriota. Stari Sadija podijelio jes njegovom trudnom ženom posljednju tablu lijekova za srce.Oto se u pauzi između dva granatiranja, kao Asteriks sastečkom na leđima, pojavio natovaren limenom bubnjarom,sklepanom od starog lima i ? velikom crvenom mašnom nasolunaru. Alma je posljednje litre benzina čuvala za vožnjudo porodilišta. Kad se rodila djevojčica, Marina, u ljeto prveratne godine, komšije su pod prozorom pjevale refrene s nje-nim imenom. Taj ron je s drugog kraja grada na babinje donioneotpakovanu rolnu fotografskog filma, na kojem do danasstoji sačuvana priča o ratu u 36 slika.

Na jednoj od njih Veličković, dvedeset kilograma lakši is nekoliko zuba manje nego danas, gleda u objektiv osmije-

299

Page 10: Nenad Veličković -  Bedel

horn sretnog čovjeka. Ako u njegovim riječima ima ponekadnostalgije za godinama pod granatama, bez struje, hranevode i toplote, onda je to iz zahvalnosti za naučenu lekciju:da život čovjekov vrijedi onoliko koliko drugi ljudi od njegaimaju koristi, a ne onoliko kolika ga od njih sakriva i čuva.

Zato ne vjerujem, poštovani Uredniče, da ćete uspjetiuvući Veličkovića u započetu priču o »drugom«. Onje sma-tra intelektualnom izmišljotinom, pomodnim terminom, ali-bijem za ćutanje o prvom. O čovjeku, pojedincu, o njegovojusamljenosti, nesigurnosti, strahu, nezadovoljstvu, o onomeukratko, što Marks naziva otuđenjem.

Pitaće Vas, umjesto da odgovara na Vaše pitanje, da lijeVaš čitalac, zato što se rodio u Evropi, manje otuđen odrođenih u Sarajevu? Jesu li mu snovi ljepši zato što spava uboljem krevetu? Ponosi li se čistim neupljuvanim ulicama iokrečenim neizrešetanim fasadama? Uživa li u većim sniže-njima i manjim kamatama? Ispunjavaju li ga zadovoljstvomjeftini letovi i mogućnost da putuje bez ponižavanja u redovi-ma za vize? Da li mu život ima više smisla kad njegova Nje-mačka, ili Francuska, ili Švedska pobijedi na svjetskomprvenstvu? Je li njegov strah od bolesti i smrti manji? Je linjegovo radovanje rađanju djece veće? Traje li njegov danduže od 24 sata? Čime ga ispunjava? Ustaje li, ujutru, sre-ćan, bez tjeskobe, bez bora, bez osjećaja da negdje mora po-stojati drugi, bolji i pravedniji svijet, život u kome čovjekmože biti više od jeftinim novcem drogiranog roba. Liježe li,uveče, bez želje da negdje postoji neki bedel koji će sutraustati umjesto njega? Ako postoji »drugi«, onda on nije Mu-sliman, Crnac, Srbin, Pakistanac, Ciganin, Jevrej, Rus, Ki-nez, Palestinac, Albanac, Kurd ... Nego ovo što su od djetetau nama napravili; biće u čijim se razrogačenim očima radoz-nalost preobrazila u strah.

Page 11: Nenad Veličković -  Bedel

Poštovani uredniče,Da li je smisao Vašeg pitanja: Why this strife and strug-

gle, why confiict, why the neighbour as an adversary and notas a partner? What is the relation to the »Other«? bio taj: dasaznate kako se to zbiva; kada se svijet iz čuda preobrazi učudovište? Ako jeste, onda priznajem da možda ipak nistepogriješili obrativši se Veličkoviću. On bi Vam zaista na topitanje mogao odgovoriti, kad bi samo načas prekinuo sasvojom terapijom. (Iako, među nama rečeno, sumnjam da seradi o terapiji. Tačnije, sumnjam u dijagnozu. Nije u pitanjuprostata. Nego usamljenost. Evo Vam dokaza: njegov mobi-tel signalom prijavljuje prijem nove poruke. Stvar, dakle,koja može sačekati. Ali Veličković ipak izvlači ruku ispodpokrivača, i otvara poruku. Zašto, pitam Vas, ako tih nekoli-ko riječi možda nisu bolji lijek? Za usamljenost, dakle, ne zaprostatu ...)

Veličković, primjećujete, ne dijeli moj optimizam gledeNATO - partnerstva za mir. Moguće gaje razumjeti: onje soptimizmom gledao (prije toga i služio) Jugoslavensku na-rodnu armiju, da bi preko noći postao meta njenim tenkovi-ma i haubicama. Gađenje je riječ koja najbolje opisuje nje-gov odnos prema vojničkom pozivu, oficirima i oružju. Ispodrazličitih zastava svi generali imaju istu strast da žrtvovan-jem tuđih malih života hrane veličanstvenu laž da je smrt ujurišu uzlijetanje u raj.

Ni za ekonomske reforme Veličković nema lijepu riječ.Odvratnost je ono što osjeća prema glatko izbrijanim i skupoodjevenim finansijskim razbojnicima, ratnim profiteri ma,lihvarskim kalfama, medijskim tajkunima, ukratko, svoj tojnovoj liberalno-demokratskoj eliti zaduženoj za priključenjeEvropskoj uniji. Glede koje je, također, Veličković veliki

Page 12: Nenad Veličković -  Bedel

skeptik. Ne može a da je ne poredi sa Jugoslavijom. Njegovcinizam hranjen iskustvom ne vidi zašto bi budućnost Unijebila svjetlija od prošlosti Jugoslavije. Evo: Jugoslavija serazvijala između Istoka i Zapada, Evropa između Amerike iAzije; euro nije imun na inflaciju, kao što to nije bio ni jugo-slavenski dinar; prigovori na raspodjelu vlasti i dobara gla-sni su u Uniji kao što su bili glasni i u Jugoslaviji; rivalstvomeđu najjačim članicama i nezadovoljstvo među najsiro-mašnijim tinja ovdje kao što je tinjalo i tamo; međusobni od-nosi opterećeni su istorijom koja pamti ratove, zločine, oku-pacije, izdaje; birokratski aparat raste kao karcinom; unu-trašnje granice jesu nevidljive ali nisu izbrisane; fudbalskinavijači imaju iste grimase i iste ubilačke nagone, privredaiste lijepe prihode od proizvodnje i izvoza oružja ... Aknjižev-nosti u školskim programima, francuskim, poljskim, irskimbugarskim, jednako kao u jugoslavenskim, poput kvočki sje-de na jajima preporođenog nacionalnog romantizma.

Jedino u čemu se Veličković slaže sa mnom jeste po-ređenje Balkana sa zapuštenim predgrađem, vrijednim samokao plac zgodan da se pretvori udeponiju isluženih stvari ibirokrata ili kao parcela za izgradnju još jednog hiper-mul-ti-mega-kino-šoping-sitija iznad kojeg će se vijoriti zastavasa pedeset žutih zvjezdica u orbiti oko ničega.

Naseljen bedelima, zaključio bih.Bedelima poput mene, dodao bih.

Poštovani uredniče,Dozvolite mi da Vama i Vašim čitaocima pokušam obja-

sniti svoju ulogu ovdje. Na samom početku uvjeravao samVas da ste pitanje: Why this strife and struggle, why conflicwhy the neighbour as an adversary and not as a partner?

Page 13: Nenad Veličković -  Bedel

What is the relation to the »Other«? postavili osobi drskoj inepristojnoj, malog obrazovanja i velike sujete, ambicioznoji srebroljubivoj, ali iznad svega inteligentnoj i lukavoj, s ta-lentom da istovremeno služi i prezire, laska i vrijeđa, zabav-lja i zbunjuje.

Jesam li Vas slagao? (Jeli Vas slagao?) Ne. Zašto jeprihvatio Vaš poziv, ako je od početka mislio da je: a) postav-ljena tema izlizana od upotrebe, i b) pozvan kao »drugi«,konkretno kao žrtva, dakle pretežno zbog vanknjiževnih raz-loga (Sujetan!). Međutim, pošto su mu ponuđeni: a) za ov-dašnje prilike ogroman honorar (Srebroljubac!), i b) mjesto uprestižnoj antologiji (Ambiciozan!) -prihvatio je.

Da li je pokazao veliko obrazovanje? Nije; osim nekolikoprimjera zasnovanih na činjenicama, nije se rasipao relevan-tnim podacima, statističkim činjenicama, rezultatima na-učnih istraživanja, nezaobilaznim citatima ... Za svoju drskutezu o zločudnosti literature nije naveo niti jedan primjer izevropske prakse.

Da lije bio servilan, da lije laskao i zabavljao? Jesam.A da li je istovremeno krio prezir? Nije. (Šta je drugo bila

poza ispod pokrivača?) Je li istovremeno vrijeđao? Jeste.(Nije li metafora intelektualcionanisti uvreda?) Je li istovre-meno zbunjivao? Jeste. (Inače, zar bih sada morao objašnja-vati sve ovo?)

Jeste li na kraju dobili odgovor na Vaše pitanje? Jeste.Da li je on u tome učestvovao? Nije. Nego bedel. I evo

nas u srcu postmodernog stanja. Sve i jeste i nije, i istina je iizmišljotina, i ubijali smo i nismo, i protjerivali smo i nismo, iodgovorni smo i nismo. Ali više nismo nego što jesmo, jer jeizbrisana granica između realnosti i virtualnosti. Život je tekonoliko život koliko je građa za scenario.

Page 14: Nenad Veličković -  Bedel

Ali scenario je ipak, na kraju krajeva, ili na početkupočetaka, književna forma, o čijem konačnom obliku odlu-čuje jedna volja. A kako savjest, uprkos svemu, ne možeimati bedela, ta volja sakrila se pod pokrivač, proglasivši semrtvom. Prihvativši smrt autora književnost je ozakonila ne-odgovornost; mrtav autor jest jednako nepoznat počinilac.

Autor međutim, očigledno nije mrtav. Naplaćuje honora-re, prima nagrade, drži predavanja, i s postera u knjižaramagleda nas (brada između palca i srednjeg prsta, kažiprst naobrazu ...) smiješeći se zagonetno i samozadovoljno kao Đa-konda.

Istovremeno, ispod svog pokrivača on čvrsto vjeruje damijenja svijet tako što ga pretvara u riječi.

Poštovani uredniče,Nadam se da Vam je na kraju jasno zašto sam JA morao

odgovarati na Vaše pitanje: Why this strife and struggle, whyconflict, why the neighbour as an adversary and not as a par-tner? What is the relation to the »Other«? dok se Veličkovićzabavljao, ne prekidajući se, osim na trenutak, zbog porukeda je bolest pojela majku njegovog prijatelja. Na trenutak!

Jer koji bi muškarac ispustio s naporom postignutu erek-ciju (istim onim naporom kakav prati cijeđenje iz nekolikojednostavnih razmišljanja 23.000 karakteral), i koji bi se pi-sac u ogledu o samozadovoljstvu odrekao vatrometa na kra-ju?

To bi otprilike bilo sve što je On, bez imalo lažne iskre-nosti, imao da kaže o svom odnosu s »Drugim«, i o svom jad-nom pokušaju da mijenja književnost kad već ne može mi-jenjati svijet.