Neki to vole vruće, Louisa Edwards.pdf

8/9/2019 Neki to vole vruće, Louisa Edwards.pdf

1/248


2/248

~2~Louisa Edwards

L OUISA E DWARDS

eki to vole vruć e

Naslov izvornikaSome Like It Hot


3/248

~3~ Neki to vole vru će

Za Deidre Knight, najrazboritiju agenticu, najdražu prijateljicu i najbolju poč asnu veliku sestru koju djevojkamože poželjeti. Bila bih izgubljena bez tebe!


4/248


5/248


PRVO POG AV JE

akle ovo znač i otići od kuće, pomislio je Danny izbjegavajući sudar saženom koja kao da je zaboravila da za sobom vuče kovčeg na kotačićima.

Zračna luka La Guardia bila je krcata. Na svakom nizu klupa spavalo je ponekoliko ljudi koji sučekali svoje zakašnjele letove, a terminal je ključao odkaosa i zbunjenosti dok su se najavljivali letovi, ukrcavanja, a putnici žurili naprave izlaze.

Danny Lunden, koji nikada u životu nije otišao dalje od New Yorka, upijao jesve to i trudio se ignorirati žmarce uzbuđenja koji su mu se spuštali nizkralješnicu.

Krenuli su.Metež užurbanih putnika i upozorenja putnicima da ne ostavljaju svoju

prtljagu bez nadzora nadglasao je uspaničen glas.- Gdje je moja karta? Molim vas, recite mi da jedno od vas dvoje... o, tu je.

Dobro. Hvala, Danny.Tapšanje prijateljeva drhtavog ramena bilo je poput hvatanja donjeg dijela

ručnog miksera. - Smiri se, Winslow. Sve je u redu. Stigli smo na vrijeme.A to je zapravo bila neka vrstačuda s obzirom na avanturu koja je uključivala

probijanje s prtljagom u javnom prijevozu New Yorka i guranje kroz gužvu uzračnoj luci koja se kretala sporije od turista na Times Squareu. Danny je nabrzinu prebrojao glave da se uvjeri kako nije nikoga izgubio u podzemnojželjeznici ili na sigurnosnim provjerama.

Becka, majstora ribljih delicija, uvijek je bilo lako uočiti u gužvi, s obziromna to da je u prosjeku bio dvadesetak centimetara viši od običnih smrtnika.Veliki je uhvatio Dannyjev pogled i tiho mu kimnuo. Beck je bio pouzdan, kao iuvijek. Stajao je poput hrasta posađenog usred divlje riječne bujice, noseći svešto je spakirao za ovu avanturu u samo jednoj sportskoj torbi.

Do njega je stajala Dannyjeva najstarija prijateljica na svijetu, JulesCavanaugh. Kosa boje meda bila joj je zavezana u neuredan konjski rep, a oči su joj blistale od uzbuđenja što napokon kreću na taj put koji su iščekivali otkad sudobili priliku sudjelovati u Rising Star Chef natjecanju.

Lice joj je sjalo od sreće i svojom toplinom obasjavalo tipa do nje, koji ga jerevno upijao poput biskvita umočenog u amaretto.


6/248

~!~Louisa Edwards

Max Lunden, Dannyjev brat. Njegov stariji brat zbog kojeg je godinamazadirkivao Jules prije nego što se njezina neuzvraćena zaljubljenost pretvorila upotpuno uzvraćenu vječnu ljubav s cvijećem i svim što ide uz to.

Došlo je to baš kao grom iz vedra neba jer Danny nikada nije mislio daće

vidjeti dan kadće se njegova protuha od razmetnog brata smiriti i obvezatiičemu, a kamoli pobjedi u RSC-u, obitelji i ženi... i sve to odjednom.

No Max je učinio baš to.Danny je promatrao kako se naginju jedno k drugome, prtljaga na kotačićima

sudarala im se i s vremena na vrijeme prijetila daće ih srušiti kad bi se previšepribližili. Trudio se da mu bude drago zbog toga što je njihov tim imao takvadva strastvena i domišljata kuhara, pokušavajući istovremeno ignoriratinedefiniran grč u želucu.

Nije to bila ljubomora. S obzirom na to da je znao za njezinu dugogodišnjupostojanu zaljubljenost u njegova brata, Danny nije mogao vidjeti Jules kaoništa više od prijateljice. Dovraga, Jules mu je godinama bila kao sestra, i tomnogo prije nego što se Max ponovo vratio u grad.Činjenica daće to Maxnapokon učiniti i službenim nije mučila Dannyja.

Nije zapravo bio siguran što ga je točno mučilo, pa je zatomio taj osjećaj iokrenuo se prema tipu koji je stajao do njega: Winslowu Jonesu, najbržemsjekaču u timu, istom onom kojeg je osiguranje umalo bacilo na pod kad jepreklinjao da ga puste da sa sobom u avion nosi svoj kuharski set noževa,čije je

rame još uvijek podrhtavalo pod Dannyjevim dlanom.Danny je bio slastičar. I to su bili svi. Malkice se opustio, a djelić napetosti

nestao mu je iz ramena.Cijelo je društvo tu. Dannyjeve misli prekinuo je nazalan glas koji je dopirao iz zvučnika.- Ukrcavanje za let 1422 za Chicago O’Hare International. Molim da prvo

pristupe putnici prvog razreda.

- Jesi li ikada letio prvim razredom? - upitala je Jules gledajući u Maxove oči.Nasmijao se. - Dovraga, ne. Za mene je luksuz i avion sa zahodom. U Aziji

sam uglavnom putovao u pretrpanim busovima ili kamionima koji su prevozilikoze ili nešto slično.

- Zvuči smrdljivo - rekao je Winslow i s gađenjem nabrao nos, odčega su muse na preplanuloj koži istaknule tamnije pjegice.

- Nemaš pojma - rekao mu je Max. - No ovo - rekao je i pogledom zaokružiopo užurbanoj zračnoj luci - nešto je sasvim drukčije.


7/248

~"~ Neki to vole vru će

I Danny se zagledao u staklene i metalne zidove, razumnočiste podove i ljudečiji su se povicičuli dok su se kretali po pokretnim trakama i pomislio kako znašto je Max time htio reći.

To je nadmašivalo sva njihova iskustva. Jer se oni nisu spremali samo na neki

ugodan izlet na kojemće razgledavati znamenitosti Vjetrovitoga grada.Spremali su se susresti s timovima protiv kojihće se boriti na natjecanju

Rising Star Chef, ostalim kuharima kojiće davati sve od sebe ne bi li pobijedili.A nije bila na odmet ni izdašna novčana nagrada.Nedavno okupljen tim Istočne obale stajao je u raspršenoj grupici, a njegovi

članovi nervozno su pogledavali jedni druge. Danny je shvatio da je došaotrenutak da netko nešto kaže. Poželio je da posjeduje očev dar govora ili majčinumirnoću lica u svakoj kriznoj situaciji.

- Bilo bi dobro da su Gus i Nina ovdje - rekla je Jules. Bio je to jedan od onihčudnih trenutaka kad ječitala Dannyjeve misli kao otvorenu kuharicu. Tusposobnost imala je još od osnovne škole, i još ga je uvijek njome plašila.

Otresao se tog osjećaja kao tučenog vrhnja s miješalice i učinio ono što jeznao najbolje.

- Mama i tata voljeli bi da su s nama - utješno je rekao. - No netko treba ostatikod kuće i voditi Lunden dok mi pobjeđujemo na Rising Star Chefu ičinimo sveda proslavimo njihov restoran. Znam da je ovo poprilično luda situacija i da smo

svi nemirni, no moramo ostati fokusirani na to da se kući vratimo s nagradom.Za Lunden. Za naše roditelje. Za sve nas.Dok je Danny pogledavaočlanove tima, pobrinuo se uhvatiti pogled svakog

od njih i mogao je vidjeti da su se malo umirili i zauzeli uspravniji stav. Osjetio je kako se i sam opušta jer je znao daće sve biti dobro bude li mu uspijevalodržati ih na okupu, usmjerene k zajedničkomu cilju.

Znao je i daće se morati potruditi da se i sam pridržava vlastitog savjeta.Fokusiraj se.Č iniš to za obitelj, za restoran, za budućnost. Za Dannyja su ti svi pojmovi zapravo značili isto.Kad je njihovo vrijeme za ukrcavanje došlo, pokrenuo je svoje krdo prema

stjuardesi, izvadio svih pet karata i usmjerio svoj tim s njihovom prtljagompreko izlaznog mosta u avion.

Nakon kratkog komešanja nastalog zbog brojeva sjedala - Maxov i Julesinbroj sjedala nisu bili jedno do drugog, no oni su još uvijek bili u onoj fazi veze ukojoj nisu mogli podnijeti razdvojenost ni na sat i pol vremena koliko je trajaolet iz New Yorka do neistraženih divljina Chicaga - Danny je napokon uspioposjesti svečlanove tima na mjesto.


8/248

~#~Louisa Edwards

Max, Jules i Winslow bili su nagurani na jednoj strani aviona, dok su Beck iDanny sjedili na paru nešto prostranijih sjedala na drugoj strani prolaza.

Beck je tražio da sjedne kraj prozora, a Danny mu je spremno ispunio tuželju. Zavezao je pojas, spremio torbu ispod sjedala pred sobom i bio je spreman

na polijetanje kad je ukrcavanje ostalih putnika već završilo.No nisu krenuli. Avion je samo stajao na mjestu. I stajao. I stajao.

Danny je provirio na prolaz kako bi bolje vidio prednji dio aviona. Učem jebio problem? Jesu li imali problema sa strujom?

Napokon je jedan od stjuarda, mlad mršav tip s plavim pramenovima inaušnicom, dohvatio mikrofon i stao na prolaz.

- Dame i gospodo, ispričavamo se na kašnjenju - rekao je glatko -čekamo jošsamo jednog putnika i tada krećemo.

Glatko ignorirajući val nezadovoljnih uzdaha i stenjanja koji se pronioavionom, objesio je mikrofon na mjesto i nastavio s dijeljenjem deka i jastuka.

- No ovo je pušiona - rekao je Danny, dok mu je nestrpljenje kuhalo ispodkože. - Vrijeme je da prokleto napokon poletimo.

- Ako lažu dačekamo putnika, a zapravo je riječ o kvaru, radije bih da skužeu čem je stvar dok smo još na zemlji.

Danny je trepnuo i okrenuo se prema svom suputniku. Nije mu promaknula

Beckova ukočenost kao ni kapljice hladnog znoja koje su mu orosile prednjuliniju kose.Kako mi je ovo promaklo? - Imaš strah od letenja - glasom zaoštrenim od nevjerice rekao je Danny.Beck se još više ukočio. Danny se uplašio da bi se taj velik dečko mogao

napuhati kao Hulk i izbiti rukohvat koji im je dijelio sjedala jedno od drugog.- Nemam strah od letenja - procijedio je Beck. - Nemamčak ni strah od pada -

to bi barem bio brz i poprilično bezbolan način smrti.Danny se prebacio u ulogu brižnika. - U redu, ti si opasan tip, svi to znaju.

Nisam ništa mislio pod time.Beck je zavrtio glavom, a kovrče njegove poluduge tamne kose na trenutak su

mu sakrile lice. - Nije da se ne bojim - gle. Svi se ponekad boje. Ni ja nisamiznimka. Strah je prirodna reakcija na želju za preživljavanjem; zdrav je. Može tispasiti život. Htio sam reći da nije let ono što me muči, nego... - tu je zastao imoglo sečuti njegovo gutanje dok mu se Adamova jabučica podizala i spuštaladuž mišićavog vrata. - Malo je gužva ovdje. Nema dovoljno zraka. Ne sviđa mise to.


9/248

~$~ Neki to vole vru će

Danny je odmah shvatio. Bilo je mnogo toga što nisu znali o Becku,samozatajnom kuharu koji se pridružio timu Lundenovih kuhara nekolikomjeseci prije nego što se Max vratio kući. Bilo je glasina - koje su uglavnomdolazile od Winslowa i njegove suviše bujne mašte - koje su išle od toga da jebivši robijaš pa sve do toga da je strani princ u izgnanstvu. Danny im nikada nijepridavao mnogo važnosti. Sve dok je Beck uredno radio svoj posao, pripremaosjajna riblja jela s menija i slagao se s ostatkom ekipe, Dannyja nije zanimaloodakle je.

No klaustrofobija je bila nov dio Beckove slagalice.Na trenutak je zaboravio na to i ponudio mu: - Bi li ti bilo bolje sjediti do

prolaza? Moždaćeš se moći ispružiti.U Beckovim očima zasjala je zahvalnost, no mora da je do nje došlo zbog

toga što s Dannyjeve strane nije uslijedilo daljnje ispitivanje o njegovimproblemima jer je rekao: - Ne treba, to bi me samo dovelo u sredinu velikemetalne cijevi iz koje nema izlaza. Ovdje barem mogu gledati u otvoreno nebo,iako ga ne mogu dotaknuti. Bitću dobro,čovječe. Čim se pokrenemo, moći ćupočeti odbrojavati minute do slijetanja u Chicagu.

Danny mu je uzvratio osmijeh s najuvjerljivijim utješnim izrazom lica koji jeu tom trenutku mogao složiti - a kad se radilo o uvjeravanju, Danny je bio poputnindža učitelja. Obično bi započeo s ohrabrujućim razgovorom, no iz načina nakoji ga je Beck izbjegavao,činilo se kako mu u tom trenutku trebaju djela, a neriječi.

Danny je otkopčao remen i ustao. Poznati osjećaj smislenosti ispunio ga jeodlučnošću.

- Kamoćeš? - upitao ga je Beck.Danny se uspravio i zakoračio na prolaz. - Idem po odgovore.Izblajhan stjuard s naušnicom prtljao je nešto oko aparata za kavu dok je

Danny marširao prolazom prema početku aviona, no kad je ugledao kako mu sepribližava putnik, razrogačio je oči.

- Gospodine, morate ostati na svom mjestu.Dannyja je od klinca dijelilo tek nekoliko centimetara, no dao je sve od sebe

da se ipak ne nagne u prenatrpan prednji dio aviona za pripremanje jela i pića. -Slušajte. Moj prijatelj nije baš naviknut na letenje i počinje ga hvatati tjeskoba.Postoji li neka informacija o tom kad bismo mogli poletjeti koju mu mogu dati?

- Uskoroćemo završiti s ukrcavanjem, a ne možemo krenuti iz zračne lukesve dok svi putnici ne sjede vezani na svojim mjestima - graknuo je stjuard.

- Jasno, no vidite, mi smo svi bili vezani posljednjih dvadeset minuta, a avion je još uvijek parkiran na ulazu. Što točno zapravočekamo. Hoću reći, u


10/248

~%&~Louisa Edwards

međuvremenu ste skuhali baremčetiri kave. I siguran sam da vam je već zlo odmirisa spaljenog zrna kave.

Stjuardov je pogled zasjao, a Danny je iskoristio svoju prednost i nasmiješiose.

- Zapravo, ne znam - napokon je rekao klinac. - Primio sam poziv odkontrolora leta da zadržimo avion zbog putnika koji kasni; trebala bi stići svakičas.

Danny se zagledao u njega. - Ozbiljno? Niste lagali da bismo bili mirni dok sezapravočitavo vrijeme pokušava izvaditi golub iz motora ili nešto slično?

- Koliko ja znam, zasad nemamo problema s golubima.Bilo je očito da klinac nije ništa skrivio, no Danny se počinjao ljutiti. Jedan

od njegovih dečki bio je zarobljen i osjećao se grozno već pola sata, a da za tonije bilo legitimnog razloga, bar što se Dannyja ticalo. - Je li uobičajena praksato da cijeli aviončeka samo jednog putnika?

- Jest, kad sam taj putnik ja - zapreo je dubok glas iza njih.Danny se okrenuo i umalo glavom udario u izbočena vrata hladnjaka da bi

ugledao vitku ženu odjevenu u kompliciran i elegantan odjevni predmet koji seomatao oko njezina vitkog tijela poput neke vrste damskog, šik kostima mumije,no u tamno plavoj boji.

Ta je boja istaknula njezinu biserno glatku kožu, bila je poput slike u bogatimnijansama dragulja - od grimizne krivulje njezinih podsmješljivih usana dosjajne smeđe kose koja joj je padala do brade. Izgledala je kao da se sprema napremijeru u Metu ili nešto slično, a ne za let u Chicago.

Nakon instinktivne iskre požude u utrobi uslijedilo je prepoznavanje, aDannyju se posložila slagalica.

Stišćući zube, okrenuo se prema ženičiji je otac stekao milijune baveći seugostiteljstvom i između ostalog prije dvadeset godina pokrenuo natjecanjeRising Star Chef.

- Hvala vam što ste me pričekali - obratila se stjuardu. - Bože, to što je tatapostaočlanom uprave zrakoplovne kompanije najbolja je stvar koja mi se ikadadogodila. Za razliku od svega što mi se dogodilo jutros! Morala sam spriječitiprofesionalnu katastrofu, onda je došlo do nekakvog nesporazuma s rent-a-carom i morala sam na taksi. Mojemu se asistentu sprema otkaz. Zapravo i ne,bila bih izgubljena bez njega, no skresatću mu budžet začokoladu. Nema višeslatkiša na njegovu stolu sve dok me ne nauči dovesti do zračne luke na vrijeme!

Nasmiješila se, a njezini su savršeni bijeli zubi bljesnuli. Prije nego što se

ošamućen stjuard uspio dozvati, Danny je zakora

čio izme

đu njih.Duboko u sebi nije mogao razabrati ništa osim pomisli -ovo je moje.


11/248

~%%~ Neki to vole vru će

Odmah za tom misli uslijedila je i ova -o-o.


12/248

~%2~Louisa Edwards

R'GO POG AV JE

ijepo od vas da ste nam se konačno pridružili - rekao je najzgodniji slastičarkojeg je Eva ikada vidjela, a vidjela ih je dosta.

No ovoga? Ovoga je bilo lako zapamtiti.- Gdje je vaše sjedalo? - njegova senzualna gornja usna nakrivila se u

podsmijeh koji je pronio impuls oduševljenja kroz njezin živčani sustav. -Pretpostavljam da je riječ o jednom od ovih praznih u prvom razredu.

Odoljela je porivu da popravi kosu iza uha i trudila se ne odati da je ostala bez

daha od ludog trka po zračnoj luci.Ispružila je ruku očajnički se nadajući da nije znojna. Uputila mu je svoj

najočaravajući osmijeh i rekla: - Daniel Lunden, zar ne? Sjećam vas se iz finalaIstočne obale. Je li Vaš cijeli tim ovdje? Kakva neobična slučajnost!

Lunden ju je pogledao svojim prekrasnim plavosivim očima, a njegovečvrste,kao isklesane usne razvukle su se u crtu.

Ups,č ini se da se netko malo ljuti. - Khm. Možda bismo ovaj sretan pozdravni govor mogli ostaviti za kasnije,

kad budemo u zraku? - rekao je mali izblajhani stjuard koji je zaustavio avion zanju, tonom koji je odavao nekoga naviknutog na to da ga se ignorira.Eva je okrenula svoj sjajni osmijeh prema njemu, budući da sečinilo kako je

Lunden imun na njega. - Apsolutno ste u pravu - rekla je i virnula prema imenuna njegovoj pločici - Patrick. Ispričavam se. Voljela bih to nekako nadoknaditisvima. Što kažete na mimoze za cijeli avion, na moj račun?

- Ali to... pet dolara po osobi za sve u avionu - promucao je Patrik. -Čak i akone brojimo maloljetnike, bitće to barem pet stotina dolara!

Bilo bi jeftino da je i dvostruko skuplje - pomislila je Eva, osjetivši kakonjezina nelagoda polako jenjava. - To je sasvim u redu. Želite li odmah mojukreditnu karticu?

Patrik joj se široko osmjehnuo, očito nimalo ustrašen zadatkom otvaranjapedeset bočica osrednjeg pjenušca, no Eva je mogla osjetiti negodovanje koje jeisijavalo iz muškarca iza njezina desnog ramena.

Ili je to možda bila tek toplina njegova tijela. S obzirom na to kakvom jetoplinom zračio, taj se tip morao ložiti na neku vrstu goriva.

Eva nije bila niska, a posebice ne u svojim brončanim kožnimlouboutinkama s platformom od osam centimetara, no Daniel Lunden bio je viši od nje za

L


13/248

~%3~ Neki to vole vru će

barem sedam centimetara. A i mršaviji ičvršći, uspjela je vidjeti bacivšiznalački pogled na to kako je njegova Henley majica bila zategnuta prekoširokih ramena i napinjala se preko njegovihčvrstih ključnih kostiju, otvarajućiu rupi između njih pogled na uzbudljiv komadić preplanulih prsa, dok su muisprane traperice visjele nisko na uskim bokovima.

Zgodno.- Što se mene tiče, dovoljna bi bila samo isprika - rekao je Lunden. - To i

priznanje da Vaše vrijeme ne vrijedi više od biločijeg tuđeg vremena.I ne baš tako zgodno.- Gledajte - rekla je, raširivši ruke. - Rekla sam da mi je žao. I spremna sam

platiti za svoja nedjela! No ja sam poslovna žena, pa hajdemo onda staviti cijenuna vrijeme koje su svi potrošiličekajući me. Bilo je manje od sat vremena, zar

ne?- Otprilike pola sata - ubacio se Patrick.- Minimalna satnica iznosila bi 7,25 za pun sat - rekla je Eva i namrštila se

pretvarajući se da broji prstima. - Prema tome... što kažete na pet dolara po osobii to u oblikučaše šampanjca i soka od naranče? Mislim da je to razumno sobzirom na štetu.

- I više nego razumno! - Patrick je počeo gubiti strpljenje s tim pregovorima.Lunden je nakrivio glavu. Bilo je krajnje nefer to što ječak i pod neonskim

osvjetljenjem aviona djelovao zlatno i sjajno, od šiljastih vrhova svijetlosmeđekose do majušne naznake rascjepa na prekrasno oblikovanoj bradi.

Bilo je očito da ne puši njezinu spiku, no samo se okrenuo prema Patricku irekao: - Moj tim i ja u redu smo 14. Nas možete preskočiti s mimozama, hvala. -Uputio je Evi posljednji prezriv pogled i ironično se podsmjehnuo svojimdekadentnim usnama kad je rekao: - Uživajte u prvom razredu. - A onda jedugim koracima krenuo niz prolaz.

Spustila je trepavice pretpostavljajući da se ispod njih krije ubilački pogled ina trenutak zastala da uživa u pogledu.

Bio je toliko dobar da gotovo nije uočila svoju najbolju prijateljicu Clairekoja je iz sjedala u drugom redu promatrala taj igrokaz onim svojimprepoznatljivim uvrnutim pogledom.

Eva je po tko zna koji put bila ljubomorna na sofisticiranost i zrelost ClaireDurand. Nitko nije bio sofisticiraniji od Francuskinja koje su prešlečetrdesetu.

Ponovno je to dokazala dok je podignute obrve Evino teturanje po prolazukratko prokomentirala rečenicom: - Pa nadam se da je očijukanje s jednim odtvojih natjecatelja sad privedeno kraju.


14/248

~%4~Louisa Edwards

- Jednim odtvojih natjecatelja - naglasila je brzo Eva. - Za razliku od nekihljudi, ja nisam sudac, tek običan moderator, sa zadaćom da potaknem ugodnočavrljanje i održavam tijek događanja. Ja sam Vanna White Rising Chefa! Nepostoji nikakvo pravilo prema kojem se moram držati podalje od kuhara. Znamto zasigurno. Bila sam prisutna kad je tata pisao pravila.

Claire se podsmjehnula. Bila je to još jedna od onih stvari s kojima se moglaizvući samo zato što je bila Francuskinja.

- Da, sigurna sam da jesi. Tvoj otac nikada ne bi napisao pravilo koje bi gaspriječilo da ganja žensku populaciju. - Prostrijelivši Evu ledenim pogledom,nastavila je: - No to ne znači da ga moraš oponašati.

Eva se nadurila. Nije si mogla pomoći, iako to kod Claire nije imalo prolaza još od njezina devetnaestog rođendana. Unatoč razlici u godinama, Claire segodinama trudila da se prema Evi ne ponaša kao prema djetetu.

- Hvala, Patrick - rekla je Eva dok se stjuard sav lomio oko toga da jojpomogne spremiti njezinu Louis Vuitton torbu u pretinac iznad sjedala.

Smjestila se u kožnu udobnost sjedala iz prvog razreda, glave još uvijek puneneopisivo putenih usana Daniela Lundena ičvrstoće njegove stisnute vilice.

Kad je Patrick elegantno iskoračio u prolaz da pokaže postupanje u slučajuopasnosti, avion se napokon odvojio od ulaza, a putnici su počeli klicati ipljeskati, a pljesak se samo pojačao kad je zastao u svojoj demonstracijirukovanja maskom s kisikom kako bi obznanio daće svi putnici dobiti mimozekao ispriku za kašnjenje.

Zadovoljna time što je kompenzirala makar djelić neugodnosti koju jeuzrokovala svojim kašnjenjem - i uuuh, njezin asistent Drew bio je u pravojgabuli - Eva je nastavila svoj razgovor s Claire.

- Ima nešto u muškim slastičarima - pokušala je objasniti.- Slastičari su kao i svi drugi kuhari. - Kao glavna urednica Délicieuxa,

međunarodno priznatog kulinarskogčasopisa, Claire je poznavala kuhare. -Uspješni su, arogantni, naporni radoholičari s egom toliko velikim da smlavinedužne promatrače. Ako si pametna koliko sam uvijek mislila da jesi, nećeš sidopustiti da budeš uvučena u to.

I Eva, koja je još na očevu krilu učila o tom kako se otvaraju i vode restorani,znala je podosta o kuharima. - Koliko ja znam, ljudi koji se bave osjetljivomkemijom deserta uglavnom su perfekcionisti. Obični kuhari imaju svog šarma, inaravno - kreativnosti, strasti... No slastičari... - Eva se nasmiješila. - Oni idupolako. Pedantni su. Pažljivi. Fokusirani.

A te su se kvalitete ponekad prenosile i u... druge aspekte njihovih života.Dopustivši si ugodan drhtaj kad se prisjetila naelektriziranog trenutka kad se

njegovo tijelo očešalo o njezino dok su se pokušavali mimoići u uskom prolazu,


15/248

~%5~ Neki to vole vru će

pokušala se prisjetiti i kada je posljednji put u svojoj postelji ugostila nekogslastičara sa svom njegovom prekrasnom predanošću usmjerenom u njezinupravcu. Prošlo je dosta vremena od toga.

Možda je došlo vrijeme da se to ispravi.

- Poznajem taj nezasitan sjaj u tvojim očima - rekla je Claire i manikiranimnoktima zapucketala po rukohvatu. Zvučala je rezignirano kad je dodala: - Istiimaš kad se nađeš u Bergdorfovu odjelu s cipelama. Draga moja mala luđakinjo,nije li ti već dosta stresa i drame? Vođenje najprestižnijeg kulinarskognatjecanja po prvi put nije ti dovoljno?

- O, molim te - odmahnula je Eva rukom. - Malo zavođenja doći će kaoispušni ventil, Claire, to svi znaju. Uzbuđenje lova, užitak ulova - točovjekaosnaži! Ačinjenica da Daniel Lunden trenutačno misli da ne želi biti ulovljen?Pa, toće samo dodatno začinitičitavu stvar. A ti znaš koliko ja volim začine.

- Znam, a znam i koliko si svojeglava kad si u potjeri za onim što želiš.Očekuješ li daće ova potjera biti kratka i glatka?

- Najvjerojatnije neće - uzdahnula je Eva. - Nimalo mu se ne sviđam. Misli dasam razmaženo derište koje je izčiste obijesti natjeralo da ga cijeli aviončeka.

- Usput, zašto si kasnila?Eva se zavalila u sjedalo i ponovno proživjela mučnu ludnicu koja ju je

zahvatila od trenutka kad je primila uspaničen telefonski poziv jednog od svojih

RSC sudaca.- Nova je supruga Devona Sparksa trudna. Upravo su doznali i on se sad ne

usudi napustiti grad. Iako joj termin nije ni blizu! Muškarci. Možeš li vjerovatida je stvarno pokušao odustati od toga da bude sudac?

Claire je problijedjela, a njezin užasnut izraz lica zadovoljio je Evu. -Naravno, uspjela si ga odgovoriti od toga! Pokušati naći zamjenu za celebritysuca bila bi noćna mora.

- Jesam, hvala nebesima, iako je to zahtijevalo trunčicu finog verbalnogcipelarenja i pregršt utješnih riječi nakon toga - Devon je sklon pretjerivanju,nije li? No na kraju sam ga uspjela podsjetiti na to da žene stalno rađaju i daćesljedećih nekoliko mjeseci sve sigurno proći u najboljem redu. Pomoglo mi je tošto sam u pozadiničula kako mu se Lilah smije.

Morala je obećati i to daće Devonu dati nekoliko produženih vikenda kako bimogao odletjeti u New York i posjetiti suprugu. Toće zahtijevati popriličnointenzivno žongliranje rasporedima i vjerojatnoće generirati troškove zbogsnimateljske ekipe, no to se moglo podnijeti.

Uspjetće to srediti. Nije imala drugog izbora. Nije mogla riskirati da izgubinajveću zvijezdu Cooking Channela, posebice ako je to značilo da televizijski

producenti neće snimati ili emitirati RSC.


16/248

~%!~Louisa Edwards

Otac je bio vrlo jasan kad joj je ove sezone prepustio upravljačku palicuprojekta. Posao joj je bio povećati vizibilnost RSC-a, a emitiranje na televizijibilo je velik dio tog posla.

Eva je stisnula prste na dršci svoječaše za šampanjac. Odbijala je pomisao na

to da bi ga mogla iznevjeriti. Bila je spremna učiniti što je god bilo potrebnokako bi uvjerila Cooking Channel da emitira RSC.

- Hvala Bogu - gorljivo je rekla Claire.- Da, spriječila sam ogromnu katastrofu.Stisnuvši oči, Claire je upitala: - Zašto onda nisi objasnila okolnosti i svojemu

zgodnomu slastičaru? U njegovu je interesu da se potrudiš da svo troje sudacabude sretno i spremno surađivati.

Eva je napravila grimasu. - Ne znam. Nisam mu to htjela reći! Zvučalo bi kaoda se izgovaram ili nešto slično.

- Bio bi to dobar izgovor!Prekriživši ruke na prsima, Eva je izbacila vilicu. Njezin je otac mrzio

izgovore, Eva je rano naučila da je najbolji način da se izbjegne bilo kakavsukob priznati grešku.

Claire je zavrtjela glavom, pod svjetlima iznad njezine glave zasjale su sijedekoje su se tek počele pojavljivati u njezinoj bujnoj kestenjasto smeđoj kosi. -Zabrinjava me ta tvoja naklonost muškarcima koji ti nisu naklonjeni.

- Što da kažem? Uživam u izazovima.Zapravo, izazov koji joj je predstavljao Daniel Lunden uzbudio joj je živce s

više energije nego što je mogla osjetiti u posljednja dva mjeseca, dva mjesecakoja je provela putujući iz New Yorka u Atlantu, San Francisco, Austin iChicago kako bi nadgledala audicije koje su odlučivale o timovima kuhara kojiće predstavljati svoje regije u Rising Star Chef natjecanju.

Bilo je napornije od onog što je očekivala, ta beskrajna putovanja, a Eva nijebila od onih koji su stajali na mjestu dulje od vremena koje je bilo potrebno zaraspakiranje kovčega. Možda je bila stvar u eliminacijama - govoriti stotinamakuhara da nisu prošli u drugi krug bilo je teže no što je mislila daće biti.

Ispostavilo se da je uništavanje tuđih snova naporan posao.A bilo je tu i predomišljanja, pokušavala je uvjeriti samu sebe da je dobro

izabrala suce, da suci doista izabiru najbolje kuhare, da sveprisutna tenzijaizmeđu Claire i njezinih kolega sudaca još uvijek samo krčka i nije ni blizuopasnog vrenja, da televizijski producenti neće prekršiti obećanje snimanjanatjecanja po prvi put... stvarno, Eva se osjećala pohabano i iscijeđeno poputstarog bikinija, a RSC još nije bio ni počeo.


17/248

~%"~ Neki to vole vru će

No onda je ugledala Lundena na pragu aviona, s dugoprstim rukamapodbočenim na bokove izgledao je poput kakvog osvetničkog ratnika i svaiscrpljenost, nervoza i sumnje u vlastite sposobnosti nestale su u vjetruuzbuđenja i požude.

Način na koji se leden prijezir sukobio s neporecivim sjajem trenuta

čne gladii zaiskrio nebesko plavu boju njegovih očiju, probudio je borca u Evi. Željela je

ložiti vatru te gladi, vješto i pažljivo hraniti ju sve dok se ne rasplamsa i uništi tonegodovanje.

Sve dok si više ne bude mogao pomoći i ne odluči se prepustiti i uživati unjoj.

Clairin tih glas raspršio je mjehurić Evine maštarije. - To je ono što Theouvijek govori. Pazi se, Eva. Ti si kći svojeg oca... u više pogleda.

Ni azurno plava haljina Michaela Korsa niti finačipka donjeg rublja ispod njenisu bile dovoljnočvrst štit od Clairina upozorenja. Njezina najstarija prijateljicai mentorica nikada nije imala problema s pronalaskom Evina brižnočuvanog inajosjetljivijeg mjesta ispod pojasa.

Eva je obožavala svojeg oca i trudila mu se biti što sličnija - no Claire jetijekom godina nakon smrti Emmaline Jansen bila prilično glasna u pogleduTheovih roditeljskih metoda.

Ili bolje reći - nedostatka istih.- Pa? - zahtijevala je Eva, zgrabivši posljednje izdanje Restaurant USA iz

svoje male bijele kožne torbice, suviše grčevitim pokretom za njezin ukus. - Nevidim zašto bi to bilo loše. Moj je otac iznimno uspješančovjek, uprofesionalnom i privatnom životu. Zašto se ne bih trudila biti više poput njega?

- Hmmm. Možda zbog toga što je nesretan?

Na to je Eva podigla glavu, no kad je vidjela Clairin pogled, uvidjela je daunatoč njezinu tonu, on nije bio niti podrugljiv niti zajedljiv.- Zašto misliš da tata nije sretan? - upitala je Eva dok joj je njezino smiješno

srce već kucalo u grlu.Nježan pogled očima promijenio je Clairino lice. Djelovala je umorno i

pomalo tužno. - Poznavala sam mnogo muškaraca poput tvojeg oca i nijedannije bio sretan. Kad sam s dvadeset godina došla u Ameriku, radila sam zamuškarca koji je u mnogočem bio nalik Theu - bio je moćan i siguran u sebe.Dosta stariji od mene. Bio je moja prva ljubav... i umalo posljednja.


18/248

~%#~Louisa Edwards

Zbog načina na koji su se kutovi Clairinih usana spustili, Eva nije pomislilada je razlog tomu bio to što je tajčovjek bio toliko divan da ju je uništio zadruge muškarce jer se ni jedan nije mogao mjeriti s njim. - Loše je završilo?

- Završilo je kako se moglo i predvidjeti. Bio je oženjen, a ja nisam bila ništa

više od zabave, nečeg što je mogao vu

ći uokolo kao demonstraciju svojeveličine drugim muškarcima u uredništvu - rekla je, a onda se okrenula u sjedalu

da ju pogleda licem u lice, a ton joj se glasa izoštrio kako bi Eva shvatila što jojželi reći - zato te upozoravam kaniš li započeti nešto s ovim slastičarom, Eva.Ljubavne veze u najboljem slučaju zbunjuju i odvlače pozornost, a u najgoremizazivaju katastrofe i poniženja.

Eva je ukočeno sjedila i zurila u svoju najstariju prijateljicu. Kroz glavu joj jeprolazilo bezbroj pitanja, bilo ih je previše da bi mogla postaviti ijedno. - Nisimi nikada govorila o tom.

- O toj aferi? Naravno da ne, nije to neštočime se ponosim. Govorim ti tosada kako ne bi ponavljala moje greške.

- Poput hodanja s mojim ocem? - izustila je Eva i automatski stisnula usne,poželjevši da može povući svoje riječi.

No Claire se nije naljutila. - Ne mogu žaliti zbog vremena provedenog sTheom jer sam u njem dobila tebe.Čak i ako me tvoj otac u mnogočem podsjećana mog prvog ljubavnika - muškarca koji je tražio samo uzbuđenje strasti, a neutješnost i postojanost ljubavi.

Mogla je to lako biti Clairina kritika Evina skorašnjeg i - nadolazećeg -ponašanja. No sve što je Eva mogla iščitati iz prijateljičina lica bile su sućut,zabrinutost i topla privrženost koje su ju podržavale tijekom većeg dijela njezinaživota.

- Žao mi je što ti je ta prva ljubav bila užasna - rekla je Eva, ne skrivajućipromuklost emocija u glasu. - I stvarno mi je, stvarno žao što stvari nisu upalileizmeđu tebe i mog oca.

Preplavila ju je potreba da Claire pruži nešto zauzvrat za tajnu koju jepodijelila s njom, rekla je: - Znaš, dugo sam bila ljuta na njega zbog toga što jezabrljao s tobom. Zapravo, nisam baš sigurna da sam mu to sasvim oprostila nisad.

Naslijepo je listalačasopis u krilu, sjajnu stranicu po stranicu napisa onovostima iz prehrambene industrije, kulinarskim trendovima i upućenimtračevima.

- Trebala bi oprostiti ocu - rekla je Claire položivši ruku na Evinu, umirivšinjezino manijakalno listanje. - Ja sam mu odavno oprostila za to što nije bio ono

što mi je trebalo. Ipak, priznajem da se s vremena na vrijeme razljutim kad niječovjek kojegti trebaš.


19/248

~%$~ Neki to vole vru će

Kad se uvjerila u to da joj glas može zvučati ujednačeno i mirno, Eva jeodgovorila: - Bilo nam je teško nakon što je mama umrla. Meni, ali i njemu. Svega je u kući podsjećalo na nju, uključujući i mene. Shvaćala sam to.

Clairin je glas poprimio mekoću njezina pogleda. - Kako si slatka ispod te

svoje maske razmažene princeze svijeta restorana. Znaš da ti jedino želim dabudeš sretna.Eva se prisilila pogledati u Clairin pogled kojem nikada ništa nije moglo

promaći. Razvukla je usne u najsjajniji, godinama uvježbavani osmijeh i rekla: -Sretna i slatka, to sam ja. Iliću tek biti kad posudim malo šećera od onogzgodnog slastičara.

Claire je stisnula usta i Eva je zadržala dah pomislivši na trenutak da joj ovaneće samo tako dati da se izvuče s tim. No sve što je Claire srećom rekla bilo je:- Predajem se. Ne mogu te urazumiti. Samo mi obećaj daćeš biti pažljiva i danećeš učiniti ništa što bi mogla požaliti.

Od težine tih posljednjih riječi Eva je ipak zastala i zabrinuto pogledala svojuprijateljicu. - Ne brini - rekla je polako, promatrajući Clairin distanciran izrazlica. - Neću učiniti ništačime bih mogla ugroziti natjecanje. RSC je na vrhumojih prioriteta. Bez obzira na to koliko mi je Daniel Lunden privlačan, on jesamo usputna zabava. Poput tučenog vrhnja! Pahuljast i lagan i grešnoprimamljiv.

- Malo tučenog vrhnja može biti zabavno i bezopasno. No kad ga je previše,

možečovjeku pozliti od njega, a nije uvijek tako jednostavno odrediti mjeru.Eva nije bila slijepa. Vidjela je kako njihov slavan sudac, rock-zvijezda i

poznat gurman Kane Slater gleda Claire. Bez obzira na petnaest godina razlikeizmeđu njih, Eva je znala da mora motriti tu situaciju, i do tad je bila sigurna dasve ima pod kontrolom.

Birajući riječi, rekla je: - Počinješ mi zvučati poprilično zlokobno. Postoji linešto što bih trebala znati?

Od Clairina slijeganja ramenima u Evinoj glavi oglasio se alarm - tojgrčevitoj, ukočenoj gesti nedostajalo je Clairine poslovične ženstvenosti.

- Nije to ništa sčim bi se ti trebala zamarati. Tek neznatna tegoba izmeđuKanea Slatera i mene.

- Tegoba - ponovila je Eva, pokušavajući ne zabadati previše nos.Claire je provukla ruku kroz kosu, razbarušivši kestenjaste valove svoje kose.

- Sama sam si kriva. Ne krivim nikoga osim sebe. O, ne gledaj me tako, nijeništa strašno. Samo... recimo samo da sam pretjerala s tučenim vrhnjem i da minije dobro sjelo.


20/248

~2&~Louisa Edwards

Iza tog se objašnjenja sasvim sigurno skrivala priča, no morala je pričekatineko drugo vrijeme da bude ispričana. Eva je po Clairinim stisnutim usnamamogla vidjeti da je ova rekla sve što je namjeravala reći - barem za sad.

- Kad smo već kod tvojeg oca - rekla je Claire u neuobičajeno nespretnom

pokušaju da promijeni temu - zove me bez prestanka.- O, doista? - Evini živci bili su na bodljama od zanimanja.- Doista. Brine se za tebe i natjecanje. Znaš li da želi doletjeti u Chicago kako

bi provjerio je li sve u redu s nama?Knedla u grlu nije imala ništa sčinjenicom da njezin otac nije vjerovao

njezinim sposobnostima. Stvarno nije.- Nadam se da si mu rekla da nam ne treba nikakvo vođenje za ruku.

Claire je prekrižila noge. - Da, rekla sam mu. Nisam sigurna da me ječuo, norekla sam mu.Činio mi se zabrinutim oko toga da ne propadne snimanje.

- Neće propasti - rekla je Eva boreći se za to da joj ton bude miran iujednačen. - Obećala sam mu daću uspjeti u tom da se RSC emitira na CookingChannelu, i toću i učiniti.

- Pa, dobro. Onda je sve u redu.Okrenuvši očima na uljudan odgovor svoje prijateljice, Eva je dodala: - Bit će

u redu. Znam da se tebi to ne sviđa, no mislim da je tata u pravu. Takoćemo

natjecanje podignuti na novu razinu i tu leži moja šansa da RSC učinim onakvimkakvim ga je željela vidjeti moja majka.Claire je frknula nosom. Kako li joj je samo uspjelo taj posprdan zvuk učiniti

elegantnim? - Ta verzijanove razine podrazumijeva smiješna nabrijavanja, tuče,zabijanje noževa u leđa i sva ostala ljupka veselja koja sa sobom nose realityshowovi.

Od automatskog poricanja Evi se zgrčio želudac. - Nema šanse - suprotstavilase. - Održatćemo to na razini, sa stilom. Showće biti samo o hrani, samo ovještini i tehnikama nekih od najtalentiranijih kuhara današnjice. A što showbude popularniji, toćemo mi više pomoći tim kuharima.

Claire je ostala tiho sjediti dok su se palili motori aviona koji su Evinu glavuispunili bijelim šumom.

- Nadam se da si u pravu - napokon je izustila Claire, dok je pogledomistraživala njezino lice.

Nadajući se i sama da je u pravu, Eva joj je uputila svoj najsjajnijisamopouzdan osmijeh - onaj koji bi raspršio sumnje svakog potencijalnogulagača u restorane i od kojeg su se rumenili lokalni sanitarni inspektori.


21/248

~2%~ Neki to vole vru će

- Hajde, znaš daće mi to uspjeti. Pa to je RSC! Obiteljska stvar. Nećudopustiti da se raspadne ili pretvori u govno prve godine kad mi je tata dopustioda ga vodim.

Iznenada se kraj njezina lakta poput divnog magičnog vilenjaka pojavio

stjuard Patrick držeći u rukama poslužavnik s

čašama za šampanjac.Eva je prihvatila svoju mimozu i dodala drugu Claire, konspirativno joj

namignuvši. - Popij malo,ma chérie - rekla je, namjerno koristeći svoj najružnijiamerički naglasak kako bi Claire napravila zgađenu grimasu, a onda senasmijala - moramo očvrsnuti prije nego što RSC ozbiljno otpočne.

Kucanje jeftinimčašama vratilo je sjaj u Clairine smeđe oči. - Da. Zaprevladavanje poslovnih izazova.

- I za to da prevladamo i nekoliko osobnih.

Nagnuvši glavu kako bi pustila da joj sladak koktel klizne niz grlo, Eva jeuživala u spoju pjenušca i slatkog soka od naranče koji je podsjećao na kolačiće.Ovako rano ujutro, taj šećerno slatki okus podigao ju je više od zraka podkrilima aviona.

Negdje otraga Daniel Lunden pijuckao je obično, staro đumbirovo pivookružen nacvrckanim putnicima koji su gutali svoje mimoze. Zamišljala ga jekako ih ljutito gleda, dok mu namrštene obrvečine čvrsto nategnutu crtu iznadonih zamišljenih sivoplavih očiju dok ih tiho prezire zbog toga što su dopustilida kupi njihov oprost pićem koje se pije u vrijeme užine.

Eva je iskapila svojučašu i polizala oštar okus iščekivanja sa svojih usana.- Neka igre započnu.


22/248

~22~Louisa Edwards

(REĆE POG AV JE

hicago nije nimalo nalikovao onome kako ga je zamišljao.Trepnuo je kroz prozor taksija ugledavši niske, poslovne zgrade - zgrade?

U najboljem slučaju sedmerokatnice - razmišljao je Danny dok je gledao učelično sive listopadske oblake i pitao se zašto je tako nemiran.

Očito je djelovao izbezumljeno kao što se i osjećao jer ga je njegov bratpotapšao po leđima takvom silinom da je mogao završiti na podu da se niječvrsto držao za vrata od vrtoglavice koju je u njem izazivao pogled na tolikoneba koje se pružalo iznad vrhova zgrada.

- Pripremi se, Danny - bio je Maxov savjet. - Chicago je sjajan grad. Svidjetće ti se.

Danny je slegnuo ramenima, a ramena u kožnoj jakni zaškripala su ponapuklom vinilu stražnjeg sjedala taksija.Čak mu se i boja taksijačinila krivom,bio je zelenkastosiv umjesto da bude narančastožut. - Nismo ovdje da bi nam sesvidio Chicago. Ovdje smo da kuhamo. Uopće nije važno u kojem smo gradu - jednom kad uđemo u kuhinju - možemo biti bilo gdje, a jedina znamenitost kojuželim vidjeti jest moja mramorna ploča za tijesto, postavljena i hladna i prokleto

- čitava.Max je podigao obrvu, onako dosadno kako je to znaočiniti kad su bili klinci

kad god bi se Danny ponašao kao kreten. Što je, ako je bilo vjerovati Maxu, biločesto.

- Hajde, Dan. Nikad nisam mislio da si jedan od onih Njujorčana koji odbijajunapustiti grad.

Danny se ukočio. - Ne osjećaju svi potrebu da pola života provedu lutajućikuglom zemaljskom, pokušavajući pronaći sami sebe igrajući se sa svojom

aurom. Ili kojim se god new age sranjem baviš da te ujutro izvuče iz kreveta.Razrogačivši oči, Max je ustuknuo podignuvši ruke u znak predaje kao da ga

Danny drži na nišanu.- Dečki, mir - ubacila se Jules s Maxove druge strane. Nije povisila ton ili

nešto slično, no nije ni trebala. To što se iskreno ražalostila gledajući kako senjezin najbolji prijatelj i dečko prepiru poput... pa, braće, bilo je dovoljno dasmiri Dannyja.

No to s Maxom bilo je više od običnog prepiranja između braće i Danny je toznao. Izgladili su nesuglasice dovoljno da mogu raditi zajedno, no ponekad bi seproblemi zakuhali i zbacili poklopac s njihova brižljivo izvještačenog odnosa.

)


23/248


Osjetio je nalet grižnje savjesti, no prije nego što se uspio ispričati, taksi kojinije bio žut zabio se u rubnik - barem su vozači taksija išli u istu vozačku školukao oni u New Yorku - ispred hotela koji je trebao biti njihov dom u prvomkrugu RSC natjecanja.

Plaćanje taksistu i rješavanje problema oko toga što je u prtljažnikunedostajao dio njihove prtljage dopustio je Dannyju i Maxu da izbjegnu

neugodnu tišinu koja je u posljednje vrijeme samo rasla između njih kad god bizapočeli neku prepirku. Kraj njih se zaustavio taksi koji je vozio Becka,Winslowa i preostalu prtljagu, a u pomutnji koja je uslijedila zbog torbi i kolicaza prtljagu, Danny se uspio otresti svojih briga i osjetiti uzbuđenje zbog početkanatjecanja.

Oko toga mu je pomogao neobuzdani Winslow Jones.- Čovječe, pogledaj ti ovu gajbu - rekao je najmlađi član njihova tima dok je

zurio u nadsvođen strop hotelskog lobija, a vilica mu se objesila od pretjeranogdivljenja. - O tom ti ja pričam. Lundenu fali sjaja. Mramornih podova i svegostalog.

Danny je posegnuo za Winslowovom glatko obrijanom glavom kako bi juprotrljao. - Kako da ne. Tićeš biti zadužen za poliranje - bezizražajno jeodgovorio, a Win je prasnuo u smijeh, dok je on s osmijehom produžio dorecepcije.

Gold Coast Arms, hotel sčetiri zvjezdice u najotmjenijem dijelu centra

Chicaga bio je dom jednog od najboljih restorana u gradu - Limestonea koji jeizmeđu ostalog bio i jedan od najvećih zvijezda Ugostiteljskog društva Jansen.Kružile su glasine da se Eva Jansen izborila - ili slatkorječivošću šarmirala,ovisno o tom tko je širio glasinu - da uprava hotela sponzorira preliminarni krugRSC-a koji se inače održavao u nekom slabo opremljenom kongresnom centru.

Osvrćući se po raskošno uređenom interijeru -čak su i zidovi sjajili, ukrašeninekakvim skupocjenim zlatnim listićima - Danny je odmahnuo glavom. Bio bimu draži jednostavniji, praktičniji interijer umjesto ovog luksuza. Bio jenepotreban i odvlačio je pozornost, a odvlačenje pozornosti bilo je posljednje što je trebalo njemu i njegovoj ekipi.

Dannyjevu pozornost privukao je metež na udaljenoj strani lobija na kojem seod poda pa gotovo do stropa nadsvodio ogroman staklenočelični prag vrata.Tijekom njegova istraživanja, Winslowu je uspjelo srušiti kromirani stalak izavrata i na pod srušiti ploču koja je stajala na njem. Win ju je uspio vratiti natrag,no tad je shvatio da je naopačke, pa ju je okrenuo na pravu stranu tijekomčegase ispričavao i jednostavno radio cirkus od samog sebe.

Dannyjevo je veselje izblijedjelo u koncentraciju kad je pročitao znak na

kojem je masnim slovima pisalo da je restoran Limestone trenutno zatvoren radipriprema za Rising Star Chef natjecanje.


24/248


25/248


- Dobra ideja - složio se Winslow, a zatim sjeo obući nove novcate bijeletenisice koje je skinuočim su ušli u sobu i umalo skliznuo s jastučića oddamasta na stolici. - Možda negdje imaju sastojke za mimoze. Stvarno bi midobro došla jedna.

Danny je zastenjao i zabacio glavu zagledavši se u strop. - Stvarno? Dosta stim mimozama!- Jednostavno ne kužim što bi bilo tako gnjusno u tom da smo ih popili - durio

se Win. - Svi su ih ostali dobili.- Svi su ostali dopustili da ih Eva Jansen kupi za cijenu jednog miješanog

pića. Ne znam za tebe, ali moje vrijeme ipak vrijedi nešto više od pet dolara.- A to što sam popio svoj besplatan ljut sok od rajčice baš joj je govorilo

'odjebi'. Stvarno smo joj pokazali! - Winov sarkazam obično bi nasmijao

Dannyja, no ovog puta to nije bio slučaj.Znao je da je smiješno držati do nekakvih principa u situaciji poput ove. Pa

Eva Jansen bila je razmaženo derište koje je bacalo novac na svoje problemekako bi oni nestali. Pa što? To je bila njezina stvar. Bilo bi pametno da joj jestisnuo ruku, sjeo i uživao u ukusnom koktelu od pjenušca na njezin račun ipustio to.

No nešto na njoj zavuklo mu se pod kožu i to na najnezgodniji mogući način.Danny se tješiočinjenicom da od samog početka nije bio sav svoj jer je bio

zabrinut za Becka. Krajičkom oka pogledao je svojeg inače hrabrog prijatelja.Gledajući sada njegovo mirno lice i mišićavo tijelo, nitko ne bi mogao zamislitida je Beck prvih sat vremena leta proveo u pozi koja je za sobom ostavila desetudubljenih otisaka prstiju u plastičnim rukohvatima između sjedala.

No Danny nije mogao zaboraviti kako je izbezumljeno taj tip izgledao dok sučekali ičekali da avion poleti, a dok su izlazili iz sobe i spuštali se niz plišanitepih do dizala, svojem je mentalnom popisu odgovornosti dodao još jednu koja je glasila:Pripazi na Becka.

- I, što je diva Eva imala na sebi? - upitao je Win pritišćući tipku sa strelicomokrenutom prema dolje.

Danny je trepnuo. - Ha? Ne znam, nešto plavo. Haljinu.Winslow je uzdahnuo. - Bože. Ti si stvarno prav heteroseksualan dečko.

Trebaju mi detalji,čovječe! Eva Jansen ikona je stila restoranskog svijeta. Ljudiće htjeti znati što je imala na sebi. Pitatće me, a štoću im ja odgovoriti?

- Možda je bila ljubičasta - ponudio je Danny, osjećajući se bespomoćno. -Daj hajde, nisam ti ja Joan Rivers2. Nisam pitao tko je dizajner, imao sam druge

stvari na pameti.2 Američka glumica i komičarka, voditeljica showa ‘Fashion police’.


26/248

~2!~Louisa Edwards

- Ali znaš da je haljina bila dizajnerska - navaljivao je dalje Winslow djelujućipobjedonosno. - I to je nešto. I vjerujem da su ti na pameti bile druge stvari. Danaginjem na tu stranu i ja bih pokušao zaskočiti gospođicu Evu - Divu. Ona jemnogo više nego dobra.

Danny si nije mogao pomoći. - Ne

ću ju zasko

čiti... ho

ću re

ći nisam juzaskočio. K vragu, Win! - prasnuo je.

Čak se i Beck malo zakikotao kad je Winslow počeo pucketati prstima ipjevušiti. - To je samo... ah! Mala zatreskanost... ah!3

- Nisam se zatreskao - zarežao je, ačak je i sam bio začuđen svojim tonom.Ipak, uspio je ušutkati Winslowa barem na trenutak, što nije bilo lako, pa seDanny ipak nije osjećao previše loše zbog toga.

- Gledaj, zgodna je - priznao je Danny umjerenijim tonom. - Priznatću joj to.

No razmažene bogate djevojčice koje koriste tatin novac i reputaciju da bi seigrale životima kuhara koji teško zarađuju svoj kruh? Nisu baš moj tip.- Au... - rekao je Win, trgnuvši se. - Malo smo skloni predrasudama? Meni se

činilo da je bila poprilično cool kad je vodila finale regionalnog natjecanja.- Hajde, Beck, podrži me u ovom - Danny se okrenuo prema njihovom

velikom, tihomčlanu tima.Tip je polako procjenjivački trepnuo dok su mu snažne, mišićave ruke stajale

prekrižene na prsima. I Danny se po tko zna koji put zapitao gdje je dovraga

Beck pronalaziočetiri dodatna sata dnevno koja je trošio na podizanje utega, jersasvim sigurno nisu mogle biti tako istesane bez toga. Nije izgledao kaohodajuća reklama za steroide, no ipak...

- Win je u pravu. Nije dobra taktika stvoriti mišljenje o nekom ako se onotemelji na glasinama ili unaprijed stvorenom dojmu - jer onda riskiraš to dapodcijeniščovjeka.

Danny nije mogao suspregnuti smijeh i radije je priznao da imaju pravo negoda nastavi tu raspravu. - U redu, u redu. Što se mene tiče, Eva Jansen uistinu bimogla biti najpametnija, najrazumnija i najvrjednija žena u ugostiteljskojindustriji. Jeste li zadovoljni? No to ne mijenjačinjenicu da nikome od nastrenutno ne treba odvlačenje pozornosti s cilja. Jedino što je važno jestnatjecanje.

- Netko bi to trebao reći Maxu i Jules - rekao je Winslow i zavrtio glavom. -Ako se ijedno od njih dvoje uspije koncentrirati na nešto osim onog drugog uposljednje vrijeme, jaću biti prokleto iznenađen.

3 It’s just... ah! A little crush... ah!; refren pjesmeCrush, pjevačice Jennifer Paige iz 1998.


27/248

~2"~ Neki to vole vru će

Danny je uzdahnuo. - Nisi daleko od istine. Ali oni su zaljubljeni. I sretni su,to je super, no istovremeno su i profesionalci. Siguran sam daće doći k sebičimdobijemo prvi zadatak. Do tadćemo morati malo odrađivati i njihov posao. Bitće to u redu.

Odbijao je i pomisliti na to štoće im u

činiti ne dozovu li se na vrijeme izsvijeta mekanih zečića, cvrkutavih ptičica i razigranih jednoroga koji su ih

trenutačno opsjeli kako bi pomogli da razvale u Chicagu.Kad je namršteni Beck iskoračio kako bi prstom ponovno pritisnuo tipku

dizala - gdje je, dovraga, bilo to dizalo?- Winslow je kliznuo do Dannyja, a njegove zapanjujuće zelene oči napeto su

promatrale njegovo lice.- Znaš - započeo je meko - normalno je da se osjećaš pomalo usrano i

izostavljeno kad Maxa i Jules vidiš zajedno. Hoću reći, nisu to moja najboljaprijateljica i brat koji su odjednom pronašli tu duboku, bezvremensku, vječnuljubav, a ponekad i meni dođe da im kažem da si nađu sobu i ostave nas samce unašem usamljenom, pustinjačkom miru.

- Sretan sam zbog njih - rekao je Danny. I bio je ponosan načinjenicu da teriječi nije procijedio kroz zube.

- Pa, naravno - slegnuo je ramenima Win. - I ja sam sretan zbog njih. Nijestvar u tom. Ali ti i Jules nekada ste bili posebno bliski, a sada se ona bavi samoMaxom. Normalno je da se osjećaš izostavljenim.

Danny se nasmijao na silu. - Nitko ne bi trebao biti upoznat s vlastitimosjećajima poput tebe. To ne može biti zdravo.

Win je zaškiljio prema Dannyju i odgovorio: - No reći ću ti što ja mislim otom sčim bi se ti volio upoznati - s ljupkom gospođicom Divom Evom.

- Nemaš pojma - odgovorio mu je Danny kad je zazvonilo zvono dizala. -Jedino što bih volio jest pobijediti.

Danny je odahnuo. Taj se razgovor opasno približavao nekim sranjima koje ježelio potisnuti i izbjegavati.

Da, dobro. Žena koja je bila zadužena za vođenje cijelog natjecanja, jedna odnajuspješnijih predstavnica kulinarske branše u zemlji, bila je slađa od tave punekarameliziranog šećera. Što ju niječinilo razumnom opcijom za ublažavanjeboli koju mu je zadavao pogled na njegova brata sklupčanog uz njegovunajbolju prijateljicu.

Win je rekao da su bili posebno bliski, a Danny nije mogao lagati samomesebi. S vremena na vrijeme nedostajalo mu je to da bude najvažniji muškarac u

Julesinu životu i to da ona bude prisutna u njegovu. No zaslužila je biti s nekimtko će ju voljeti kao ženu, a ne samo kao prijateljicu i Danny je bio sretan zbognje. Sretan zbog oboje. Uistinu je to bio.


28/248

~2#~Louisa Edwards

I sasvim sigurno nije bio toliko usamljen i patetičan da gaji besmislene inepraktične fantazije o Evi Jansen.

- Samo se sjeti što kažu - rekao je Winslow prebacivši ruku preko Dannyjevaramena dok su se vrata dizala glatko otvarala, a on ga je gurao unutra. - Samo

posao bez zabave pretvara našeg Dannyja uČ

angrizavogČ

angrizavca.Izgubivši ravnotežu, Danny se nasmijao i gurnuo Winslowa koji se spotaknuoi udario u nepomičan zid koji ječinio Beck, a koji ga je uhvatio za ramena inježno ga uspravio.

- Pa ovo je kao da gledam skeč braće Marx - začuo se lijen ženski glas iz kuta.Tek je tad Max shvatio da nisu sami u uglancanoj drvenoj kutiji. U uglu je,

sva prekrasna i seksi u svojoj plavo-ljubičastoj haljini i s osmijehom koji jojočito nije silazio s lica, stajala Eva Jansen.

Jasno. Nije bilo nikakvočudo da je dizalu trebalo toliko dugo da stigne.Vjerojatno je vrata držala otvorenima deset minuta dok je pudrala nos ili što jeveć radila.

- Pa... - zaprela je Eva, dok ih je poput mačke koja vreba plijen strijeljalapogledom sivih očiju sa spuštenim vjeđama.

- Drago mi je da vas vidim.


29/248

~2$~ Neki to vole vru će

Č E(VR(O POG AV JE

uprotno njegovim željama, Dannyjevo je tijelo reagiralo na zavodljivostnjezina tona. S nelagodom se prebacio s noge na nogu. Zašto je morala

zvučati kao da je upravo ustala iz kreveta?- Dobar dan, gospođice Jansen! - rekao je Winslow i ispružio ruku, sav

ushićen i sjajnih očiju, siguran u svoj pozdrav dobrodošlice. - Sviđa mi sehaljina - rekao je i ošinuo Dannyja pogledom. - Uvijek govorim da je MichaelKors majstor nosive ljepote.

- Stvarno? - rekla je Eva podignuvši savršeno oblikovanu obrvu dok jeprihvaćala Winovu ruku. - Hvala. Gdje ste kupili tu majicu? Ako kažete nakoncertu, umrijetću smjesta od ljubomore ovdje u dizalu.

Danny ga je ponovno pogledao. Da, dobro je upamtio - Winslow je na sebiimao staru majicu s printom Rolling Stonesačija se crna boja isprala u gotovosivu od stalnog pranja.

- Volite Stonese? - upitao je Winslow široko se smiješeći i samo što nijeposkakivao od ushićenosti.

- Što da kažem? Mick Jagger je zgodan.- Pa da - rekao je Danny u sebi. -Vidiš. Ona nije savršena - plitka je i

površna baš kao što si i mislio. No to ga nije utješilo kao što je mislio da hoće, ne u trenutku kad je bio

suočen s vitkim oblinama njezina bestidno ženstvenog tijela sapetog u toj malojhaljinici.

I Danny je imao svoje plitke i površne trenutke.Win se zamislio. - Meni se uvijek više sviđao Keith. Taj dečko stvarno zna

isfurati maramu.Beck je pročistio grlo, skrenuvši Dannyjevu pozornost sa sastanka fan kluba

Rolling Stonesa u kutu. Lice tog velikog dečka poprimalo je onaj siv ton ispodpreplanule kože i togčasa Danny je shvatio da su se vrata dizala zatvorila, a onisu ostali stajati.

- Hej - ubacio se oštro u razgovor. - Sad kad smo postali najbolje prijateljice,želi li netko možda odabrati kat?

Potisnuvši trenutačan nalet osjećaja grižnje savjesti kad je uočio povrijeđenost

koja je bljesnula preko Winslowova lica, Danny se okrenuo prema Becku.Pokušaj ga dobiti da prič a.

*


30/248

~3&~Louisa Edwards

- Na kojem je katu kuhinja? Znaš li možda?Od prijatelja iz hotelijerskog svijeta Danny je doznao da ne možeš računati na

to da je kuhinja na istom katu kao i blagovaonica. U najgorem slučaju spustitćese do recepcije i pitati, no Beck se počeo znojiti.

- O, idete do Limestonea pogledati kuhinju? - Eva je elegantno zakoračila dokontrolne ploče dizala i pritisnula tipku za drugi kat. - I ja idem onamo.- Kako je svijet malen - promrmljao je Danny.- Hotel je malen - odgovorila mu je i značajno ga pogledala iz kuta svojih

bademastih očiju.Ostatak vožnje do drugog kata trajao je tek petnaestak sekundi, no bile su to

najduže, najnapetije sekunde u Dannyjevu životu.

Beck se držao očajno stoi

čki, Winslow je bio neuobi

čajeno snužden, a Dannyse nekako osjećao odgovornim za oboje.

Pokušao je ne mrziti samog sebe zbog toga što se nije mogao usredotočiti dapoduzme išta po tom pitanju - ne u trenutku kad je Eva Jansen stajala na polametra udaljena od njega i bila jedina osoba u dizalu koja je djelovala potpunoopušteno.

Svaki put kad bi Danny udahnuo, njegove nosnice zadirkivao bi sočan,kompliciran miris njezina parfema, a njegovi živci bili su na rubu.

Kad se dizalo zaustavilo, Beck je prvi izašao iz lifta, a Winslow ga je slijedio.Proklinjući dobar odgoj koji je u njem istesala majka, Danny je pružio ruku

kako bi zadržao vrata i stao u stranu kako bi dama iza njega prošla. Prošao je jedan otkucaj srca, zatim drugi, a onda se napokon okrenuo da vidi što je to,dovraga, moralo trajati tako dugo.

Ipak, Eva nije popravljala frizuru niti se igrala mobitelom niti je obavljala bilokoju sličnu odvratnu radnju od onih koje su mu u tih par trenutaka prošle krozglavu.

Ne, posrijedi nije bilo ništa tako svjetovno. Umjesto toga, bila je naslonjenana mjedenu šipku koja se protezala stražnjom stranicom lifta, držeći se za šipkuprstima s crveno lakiranim noktima dok su joj duge noge bile prekrižene nagležnjevima.

Dizalo je glasno zazvonilo i prenulo Dannyja iz razmišljanja o tom kako jeEvina tamna, tamna kosa lelujala kraj mliječno blijede puti njezine fine vilice.

Na njegov poskok kutovi njezinih crvenih usana uvili su se prema gore.Odgurnuvši se od zida, prošetala je do njega.

Danny se pripremio na trenutak kadće proći pored njega, a njezinoće tijelobiti tako blizu, a opet tako neopipljivo daleko.


31/248


No opet, kao da je unaprijed napravila istraživanje o tom kako da ne napraviono što Danny očekuje, Eva je zastala na vratima dizala. Podigla je ruku doDannyjeva napetog bicepsa - debela rebrasta tkanina njegove majice nije učinilaništa kako bi ublažila električni naboj tog dodira - i tankim prstima prešla prekonjegove ruke sve dok nije odmaknula njegovu ruku, koja se tomu nije opirala, svrata.

Dizalo je prestalo zvoniti, iako je to Danny jedva uočio zbog zvonjave kojamu je odjekivala u ušima, a vrata su se zatvorila, a njih dvoje ostalo je samo utoj maloj, sjajnoj kutiji. Dizalo je krenulo prema gore, pozvano od nekog navišim katovima.

Ne skidajući pogled s njegova, Eva se nagnula prema njemu. Srce uDannyjevu prsnom košu počelo je brže udarati, a ubrzalo mu se i disanje, no ona je posegnula iza njega i pritisnula tipku od koje je dizalo odmah stalo.

Taj iznenadan potez probudio je Dannyja iz feromonima inducirane kome ukoju ga je bacila svojim parfemom, haljinom i zločestim osmijehom.

- Što to radiš? - zahtijevao je. Izgovorio je to pitanje ne toliko oštrim, kolikopromuklim glasom, no nije mogao učiniti ništa po tom pitanju.

- Željela sam na trenutak biti nasamo s tobom - njezin izgled ni na trenutaknije izgubio onu mirnoću distancirane zabavljenosti, a to je, baš kao i na avionu,raspalilo Dannyjevućud.

- Idući put pokušaj pitati je li to u redu.- Bila sam poprilično sigurna da bi odgovor mogao biti negativan - mirno je

odgovorila Eva, a sive su joj oči zasjale srebrnim sjajem. Bilo je očito da ju tasituacija zabavlja.

Koliko god da je Danny zapravo želio odbiti ostati nasamo s tom ženom kojaga je potresla i natjerala da zaboravi na svoje ponašanje... - Ti si jedna odnajutjecajnijih ljudi u ugostiteljskoj industriji, a uz to u svojim ručicama bojeljiljana držiš uzde ovog natjecanja. Zar stvarno misliš da bih bio toliko glup date odbijem?

Ups. Ta je rečenica zvučala agresivnije no što je namjeravao.Podigla je obrvu. - Nije mi sečinilo da si od onih koji drže do autoriteta -

rekla je poprilično mekim tonom s obzirom na onaj kojim se on koristio. - Iznam da ne držiš previše do mene, bez obzira na to koliku moć navodnoposjedujem.

Danny je duboko udahnuo, pokušavajući se riješiti pritiska u prsima ipovratiti makar privid svoje uobičajene samokontrole. - Gledaj, žao mi je akosam te uvrijedio ili nešto slično.

To ga je malo zaboljelo, no vrijedilo je ako zbog toga neće gajiti animozitetprema njegovu timu.


32/248

~32~Louisa Edwards

Umjesto da bude zahvalna na isprici, ta mu se namiguša usudila nasmijati ulice. - Lijepo. Nije ti žao zbog toga što si bio neugodan, nego ti je samo žao zbogtoga što se meni to nije svidjelo - zar ne? Pa, možete se opustiti, lijepo odgojenigospodine, nisam osjetljive prirode, gledali su me svisoka i mnogo većimuškarci od tebe, pa sam ipak završila iznad njih.

Bio je to više feministički govor nego koketiranje, no zbog medenoga glasakojim je izgovarala te riječi jedino što je Danny u tom trenutku mogao zamisliti jest slika njih dvoje ispruženih na prvoj najbližoj površini dok ga Eva jaše kaoponija.

Teško je progutao. - No zašto si me zatočila ovdje? - Uz pomoć dodatnogstiskanjačeljusti uspio je to nekako procijediti, a da ne zvuči poput hormonimazaluđenog tinejdžera.

- Zapravo - rekla je to kroz poluosmijeh zbog kojeg sečinilo da uživa u šali skojom nitko osim nje nije upoznat.

- Željela sam se još jednom ispričati zbog toga što sam zadržala avion.Primijetila sam da tvoj prijatelj - riblji kuhar, ako se ne varam? Vidjela sam damu nije bilo lako u dizalu i zapitala sam se nije li avion imao isti učinak nanjega. I onda mi je palo na pamet da si ranije bio zabrinut za njega i da te zatočekanje toliko izbacilo iz takta. Jer si ti taj koji brine o svim ostalimčlanovimatima, rekla bih. Kladim se da kojim slučajem ti patiš od klaustrofobije, ne bičakni pokušao otići do stjuarda i požalio se. Uglavnom, htjela sam se ispričati zbogtoga što sam ti otežala zadatak dačlanove svojeg tima učiniš mirnima i sretnima.No nekako smo skrenuli s puta, pa si se ti na kraju ispričao meni. Na neki način.Žao mi je.

Danny se unatoč svojoj želji ukočio. Njezin neočekivan uvid malo ga jezapekao i učinio da se osjeti sirovim i izloženim. - Pa. Sad smo jedan - jedan.Što se mene tiče - kvit smo.

Značajno ga je pogledala ispod nevjerojatno dugih uvijenih trepavica. - Jesi lisiguran da ne želiš da ti se nekako iskupim?

Nesvjesno joj se primaknuo, polako zatvorivši prostor koji ih je dijelio.Eva se nije pomaknula, samo je nakrivila glavu, a pogled joj ni na trenutaknije izgubio prodornost. Bila je to žena koja je znala što želi i nije se bojala ićiza tim.

U tom trenutku stajali su toliko blizu da su dijelili isti zrak, udisali i izdisali jedno poslije drugoga, i u tom jednom vrućem trenutku vrijeme kao da je stalo.Mogao je osjetiti plah, sladak miris njezina parfema, no ispod njega bilo je neštočak još i više omamljivo - topao, prirodan mirisčiste ženske kože. Udario mu jeu glavu poput nekog otrovnog dima koji mijenja svijest, zamaglio mu stvarnost ionesposobio mu volju da ustukne.


33/248


34/248

~34~Louisa Edwards

Danny se okrenuo, pronašao na kontrolnoj ploči tipku STOP i odlučno justisnuo, otpustivši dizalo, a onda je stisnuo tipku za drugi kat.

Nije ju pogledao kad je rekao: - Da, u redu. Ja sam tip. Uživao sam u vrućemstiskavcu. Možeš me tužiti.

Sranje - pomislio je dio njega -molim dragog Boga da me ne tuži. Ona simože priuštiti veći broj odvjetnika živodera, nego što bi to mogla moja obitelj. No Eva se samo nasmijala, no ovog puta nije mogao objasniti prizvuk njezina

smijeha. - Nisam mislila na poljubac. Neću ju pitati na što je mislila, neću ju pitati na što je mislila, neću ju pitati

na što je mislila... Dizalo se zaustavilo na devetom katu, no tko god da ga je pozvao, morao je

odavno odustati od njega i najvjerojatnije je krenuo niz stubište ili nešto slično,pa je Danny pritisnuo tipku da se brže zatvore vrata i ponovno pritisnuo brojdva.

Danny je promatrao kako se svjetlo mijenja kroz brojeve iznad vrata iodbrojavao katove. U trenutku kad je zasvijetlio broj dva, a dizalo počelousporavati, nabijena toplina s boka upozorila ga je da je Eva stala uz njega.

Njezin dah dotakao mu je uho i zagolicao ga kroz pramenove kose na vratu,od čega mu je duž kralješnice munjevito prostrujala iskra požude.

No najviše se stresao od njezinih riječi.- Nije te uzbudio poljubac - promrmljala je. - Uzbudila te zloća koja se

skrivala iza njega.Činjenica da si prekršio svoja pravila i igrao po mojim, makarsamo i na nekoliko sekundi uzbudila te više od ičega u životu. A ima još togatamo odakle je to došlo.

Danny je osjetio stezanje u plućima. Nije se mogao pomaknuti i mogao jesamo zuriti u to kako se vrata otvaraju, a ova prolazi pored njega u zlatno svjetlohodnika.

- Dolaziš li? - dobacila mu je preko ramena kao da joj nije stalo, nočak i utrenutku te šokirane paraliziranosti, Danny je uočio malu ukočenost u njezinuvitkom, elegantnom stavu.

Nekako mu je spoznaja, da ona nije baš toliko nonšalantna koliko bi voljelada on misli da jest, olakšala disanje i mogao se spustiti niz hodnik uz nju.

Pustio je da dođu do golemih duplih vrata koja su vodila u hotelsku kuhinjuprije nego što je zastao i rekao: - Ja sam slastičar. I znam sve o pravilima - znamih shvatiti, a isto tako znam naći način da ih zaobiđem, da ih prilagodim sebi, alii prekršim.

Oklijevala je s rukom na vratima, a po prvi se put u njezinu samouvjerenompogledu pojavio tračak nesigurnosti.


35/248


- To je samo prijateljsko upozorenje - rekao je Danny i posegnuo pored nje daotvori vrata. - U slučaju da si pomislila kako si ti ta koja određuje igru. Ja samovdje kako bih pobijedio, dušo. I ne zezam se.


36/248

~3!~Louisa Edwards

PE(O POG AV JE

io je tek listopad. Kako je bilo moguće da je Chicago već bio mračna,zaleđena pustinja kroz koju su šibali ledeni vjetrovi? Kane Slater zakopčao

je svoju majicu s kapuljačom do brade i poželio da je bio dovoljno pametanponijeti pravi kaput.

Ali, dovraga, u Austinu nikada nije bilo toliko hladno,čak ni usred zime. A u jebenom L. A.-u, u kojem je trenutno živio, ljudi su pomahnitali i počeli nositione najodvratnije krznenečizme kad bi se temperatura spustila ispod dvadeset idva stupnja.

Ipak. Trebao je znati daće biti hladno. Pjevušio je dio nove, napola smišljenemelodije koju nije mogao izbaciti iz glave i zgrbio se dublje u svoju majicu dolica, pobrinuvši se da mu tamne naočale čvrsto sjednu na nos i skrijuprepoznatljive plave oči. Kapuljača mu je bila na glavi i dobro navučena i bio jeprilično siguran da ga nitko neće moći prepoznati ako mu plava kosa i oči ostanuskrivene.

Ako ništa drugo, barem sečinilo da ga nitko na ulicama Chicaga neprepoznaje te je zahvaljivao svim bogovima koji su pazili na rock-zvijezde kojisu na jedno poslijepodne ispustili svoje uzde.

Možda je bilo glupo, no nakon strelovitog uspjeha u posljednje dvije godine,a otkako je dobio Grammyje i nagrade za videospotove i prošao svjetske turnejes djevojkama koje su vrištale i bacale donje rublje na pozornice, Kaneu je svremena na vrijeme trebalo da se malo odmori. Prihvatio je da su ograničenja,tjelohranitelji i oči koje motre na svaki njegov pokret dio cijelog folklora koji sasobom nosi slava i obično se točinilo kao pristojna cijena koju treba platiti.Znao je da bi se ponovno nagodio s vragom za isto ako je to značilo da bi mogaoživjeti i udisati glazbu svakoga dana.

No zanimanje nikada nije jenjavalo i gušilo ga je, a ponekad bi mu zbog njegabilo teško pronaći minutu za sebe kako bi razmislio o svem.A bilo je dosta sranja o kojem je Kane trenutno trebao razmišljati.O. K. - rekao je samome sebi dok su njegove starke gumenim potplatima

udarale o pločnik, a njihovo platno niječinilo ništa da blokira bljuzguprošlotjednog snijega. - Budi muško. Obvezao si se RSC-u, Evi i sebi. Nemoj sidopustiti dač injenica da si izbezumljen i cmizdrav zbog kolegice sutkinje stanena put tome da savjesno obaviš svoj posao.

+


37/248

~3"~ Neki to vole vru će

Isto tako - odlučio je u trenutku kad mu je lice ošinuo nalet hladnog zraka izkanjona kojeg sučinile dvije visoke zgrade -možda bi bilo dobro da ne budeštakav emo gubitnik i tražiš ju uokolo riskirajući upalu pluća ili nešto slič no.

Priznavši poraz pred oblačnim vremenom po kojem je Chicago bio slavan,

Kane je prekrižio ruke na prsima i s podignutim ramenima ušao u prvi kafić nakoji je naišao.

Toplina ga je udarila u lice poput pernatog jastuka, bila je tako meka idobrodošla da su ga kosti gotovo zaboljele od nje. Na trenutak mu je ta naglapromjena oduzela dah, no zvonce na ulaznim vratima i još jedna mušterija kojoj je nedostajalo kofeina, a koja se zabila u njega natjerala ga je da krene naprijed.

To mjesto nimalo nije nalikovalo svijetlim, prostranim kafićima u L. A.-u, snjihovim velikim staklenim površinama, modernim linijama i dizajnerskimnamještajem. A nije bilo ni poput pohabanih hipsterskih kafića koje je volio ičesto odlazio u njih kad je bio u Austinu.

A nije mogao biti različitiji od onog na Upper East Sideu Manhattana -uređenog u pariškom stilu - u kojem je prvi put rekao Claire Durand da ga nijebriga koliko je starija od njega ili štoće ljudi o njima misliti. U kojem joj jerekao točno koliko ju želi.

Na silu je izbacio to sjećanje iz glave, i ogledao se oko sebe po zidovima nakojima je napukla žbuka, a koje su prekrivali požutjeli posteri za jela poputbečkih hot-dogova od teletine iličokoladom prekrivenih Twinkiesa4. Bio je to

malen prostor, dug i uzak, s crvenim separeima od vinila duž lijeve strane. Nadesnoj su strani u redu stajali kupci i izgovarali svoje narudžbe mladojnasmijanoj ženi kojoj su tetovaže u bojama krasile obje ruke.

Kane je bio uvjeren u to da se ne nazivabaristicom 5 i da kavu ovdje možešdobiti u maloj, srednjoj i velikoj šalici. Nasmiješio se.

Više od ičega, to mjesto podsjećalo ga je na zalogajnicu u gradiću u TexasHill Countryju u kojem je odrastao.

Osjećajući se ugodnije i mirnije nego što se imao prilike osjećati unatragnekoliko mjeseci, Kane je riskirao podignuvši naočale na tjeme kako bi mogaopročitati cjenik. Kao što je i pretpostavio, na raspolaganju su mu bile tek filterkava, espresso ili bijela kava, a nijedna od njih nije dolazila u talijanskimveličinama.

Pomislio je da ga je djevojka za pultom prepoznala - oči su joj se izamačkastih okvira šokirano raširile - no predala mu je njegovu predivno dosadnu

4 Biskviti punjeni vanilijom.5

eng. barist - pretenciozan naziv za konobara koji uglavnom koriste oni koji su završili neki fakultethumanističkog ili umjetničkog usmjerenja, ali nisu pronašli posao u struci, pa koriste taj izraz ne bi li se osjećalibolje u vlastitoj koži zbog toga što poslužuju kavu.


38/248

~3#~Louisa Edwards

kavu s okusom kave bez ikakve pomutnje. Zahvalan na tom, Kane je ubaciodvadeset dolara u posudu za napojnice i krenuo tražiti vrhnje za kavu.

No ono što je pronašao bila je žena koju je svo vrijeme pokušavao shvatiti.Tamo, u kutu iza otvorenog laptopa i šalice kojoj je bijela pjena prelazila rub,

sjedila je Claire Durand.Toliko je mislio na nju da je na trenutak morao nekoliko puta trepnuti da bolje

pogleda i uvjeri se da je to stvarno ona.Činilo se da je to uistinu ona, elegantna i profinjena u tamnocrvenoj vesti sa

šalom nehajno zavezanim oko vrata. Djelovala je poput jedne od onih žena izčasopisa koje je dobivala Kaneova mama, onih koji su imaličlanke poput:“Kamo na ljetovanje ove godine” ili “U kući princeze Grace”.

I morala je to biti ona, govorio je samome sebe dok se približavao njezinustolu, jer bi ju on zamišljao onako kako je izgledala ispružena preko plahti unjegovoj hotelskoj sobi u New Yorku, s vitkim, mišićavim bedrima i vitkimrukama koje je pružala prema njemu, dok su joj usne bile tamnoružičaste boje jer ih nije mogao prestati gristi, a prekrasna joj je kosa bila rasuta po njegovu jastuku kao jesenje lišće.

Bio je pomalo smeten kad je prinio šalicu ustima. Iz omaglice ga je probudilavruća kava koja mu je opekla usnu. Nije uspio pronaći to vrhnje, zar ne?

No sad kad je ugledao Claire, bio je uvučen u njezinu magnetičnu

gravitacijsku privlačnost poput satelita koji kruži oko malenog planeta.Primaknuo se bliže i stao iznad nje. Bacila je pogled prema njemu skrenuvši ga slaptopa, još uvijek namrštena od koncentracije na posao.

Namrštene obrve izravnale su se u izrazčistog iznenađenja. Kane je natrenutak uživao u njem prije nego što je spustio šalicu na njezin stol i kliznuo naklupu nasuprot njoj.

- Moramo se prestati ovako sastajati - rekao je koliko je god nonšalantnomogao.

Na trenutak je mogao na njezinu licu vidjeti da se prisjeća tog dana prijenekoliko tjedana u malom kafiću na Upper East Sideu, no tada je izraz nestao.Oklijevala je prije nego što je odgovorila, a Kane se na kratko tiho uspaničio

da bi ga mogla osloviti s “gospodine Slater”. Što bi značilo da će moratipoduzeti neku drastičnu mjeru da ju podsjeti na to kako je oslovljavanjeprezimenom, nakon što si vidio nekog kao od majke rođenog, jednostavno jezivo, no tad je rekla: - Kane. Baš mi je drago da te vidim.

Nije to bio najviše entuzijastičan pozdrav koji je ikada dobio, no toplina u

njezinu pogledu pričala je drugu pri

ču.


39/248

~3$~ Neki to vole vru će

- Sviđa mi se tvoj ured - pokazao je na zgužvan poster Jolly GoodDoughnutsa6 koji je visio iznad njezine glave.

- Molim? O da, soba koju sam dobila u Gold Coastu dovoljno je velika samoza spavanje, no nema dovoljno velik krevet ili stalan dotok vruće kave.

Spomenuli smo Blue Smoke Coffee učlanku koji smo ranije ove godine objaviliu časopisu, a pokrivao je priču o novom trendu malenih, jednostavnijih kafića.

- Hej, pročitao sam tajčlanak, mislim da sam gačak istrgnuo izčasopisa inalijepio na zid našeg busa, namjeravao sam posjetiti sva mjesta koja stespomenuli u njem. A koje su šanse da sam na ovo nabasao sasvim slučajno?

- Ne bih mogla odgovoriti na to - rekla je Claire i stisnula oči. Bilo je očito dane vjeruje u priču onevjerojatnoj sluč ajnosti koja je tomu posredovala.

- Moja je mama uvijek govorila da sam rođen pod sretnom zvijezdom - rekao

je uputivši joj svoj najljepši očaravajući osmijeh i zavalio se u separe, s rukamaiza glave kako bi spriječio to da ju na licu mjesta zgrabi.Bila je tako savršena i potpuna, s unutarnjom mirnoćom onih koji su točno

znali tko su i što žele. Claire Durand ponekad je djelovala više kao spomenik odmramora i željeza nego kao žena od krvi i mesa.

No Kane je znao za njezinu meku kožu kao i za to da njezinim venama tečevruća krv. Imao je tučvrstu, meku kožu pod rukama i u ustima. Kušao ju je.

Od kontrasta između toga kako je Claire izgledala i ponašala se te noći, i kako

je sad distancirano sjedila uspravnih ramena preko puta njega zavrtjelo mu se uglavi više nego da je na prazan želudac popio espresso.- U svakom slučaju - nastavio je Kane. - Mislio sam daće ti biti draže da me

slučajno sretneš ovdje... dalje od natjecateljske arene i na sigurnom odznatiželjnih pogleda naših poznanika - ispružio je ruke duž naslonjača separea. -Ovdje nema nikoga komu bi moglo smetati postanem li neugodan.

Napravio je grimasu značajno ju pogledavši kako bi malo ublažio težinuvlastitih riječi, no nezadovoljstvo koje se moglo očitati s Clairinih usanaukazivalo mu je na to da nije uspio u svojem naumu. - Kane... sve što sam tražilabilo je da budeš... oprezniji. Svjesniji onog što nas okružuje. Ovo nije odmor odmojeg pravog posla - ovo je ogroman i vrlo vidljiv dio mog posla. Ne mogu sipriuštiti da me javnost doživi kao jednu od tvojih... kako ih ono zovu? Grupidjevojaka.

To ga je zapeklo pa je spustio lakte na stol i nagnuo se prema njoj. - O. K.Kao prvo, ti nisi grupi. Nikome zdravog razuma ne bi palo na pamet da to zatebe kaže. A drugo, to nije baš točno.

6 Popularna vrsta krafni.


40/248

~4&~Louisa Edwards

Nakratko je zaklopila oči. - Žao mi je. Nisam mislila reći da ti ne shvaćašozbiljno svoje obaveze suca na natjecanju. No to ipak nije tvoj poziv, Kane.

Trgnuo se. - Pa, ne... zapravo. Taj je dio bio prilično točan. I razumijem štoželiš reći. Stvarno. Ali nisi mi samo rekla da budem oprezan. Tražila si me

vremena. Koje smo trebali provesti odvojeno. I to mi je teško palo.Sirova iskrenost u njegovu glasu morala je doprijeti do nje jer se svasmekšala, od linije ramena do pogleda u očima.

Posegnuvši preko stola, Claire je pustila da joj se vršci prstiju nježnoodmaraju na njegovučvrstom zapešću. - I meni je teško. Nedostajao si mi.

Kane ju je razumio. Nakon njihove prve zajedničke noći u New Yorku nakonkoje su uslijedili tjedni zadirkivanja, koketiranja, ljubljenja i vođenja ljubavi pocijeloj zemlji dok su suci putovali na regionalna finala natjecanja kako bi

izabrali najbolje timove Središnje Amerike, Juga, Jugozapada Amerike iZapadne obale, Clairin zahtjev da malo stišaju strasti šokirao ga je.Iako je, gledajući unatrag, mogao vidjeti naznake da bi se to moglo dogoditi...

uvijek je zahtijevala da se njihovi susreti dogode kasno, daleko od očiju drugihsudaca RSC-a i uvijek bi se ukočila kad bi se zaboravio i dotaknuo ju u javnosti.No mislio je daće to nekako riješiti. Nisu morali prekinuti. Nadmeno joj senasmiješio, naglo okrenuo zapešće i zgrabio joj prste. - Pa ako ti nedostajem, a timeni sasvim sigurno nedostaješ, onda dovraga! Imam rješenje za to.

Claire je otpuhnula val kestenjaste kose sa svog visokogčela.- Nisi mečuo. Ili me jednostavno nisi želiočuti. Dopusti mi da budem

izravna. Kane, ono što je bilo između nas jest... kako vi to ono kažete. De trop. Previše, i to svega osim zdravog razuma i racionalnosti.

Kaneovo je smiješno srce puno nade poskočilo. - Natjerao sam te da počnešpreviše osjećati. To mi ne zvuči baš kao neka katastrofa.

Usne su joj zadrhtale kao daće se nasmijati. - Za tebe? Mislim da ne. Ti si jedan od onih muškaraca koji žive životom bržim od ostatka svijeta, uvijek upotrazi za novim uzbuđenjem, novom senzacijom.

Morao joj je priznati da je u pravu. - Pa, skačem s padobranom i jedemkuglakože7 - slegnuo je ramenima. - Volim se osjećati živim. Ti ne?

Prostrijelila ga je pogledom. - Ah, ali ja ne moram riskirati život i zdravrazum da bih se osjetila živom. A takva sam i u ljubavi. Ti si u lovu na velikerizike, strasne emocije. Za mene... - sad je na njoj bio red da slegne ramenima, aon je požudno gledao kako točini na elegantniji način.

7

Jedna od riba napuhača. Meso joj je otrovno jer sadrži tetrodotoksin. Usprkos tome, meso je ove ribe izrazitocijenjeno u Japanu gdje je poznata pod nazivom fugu, a spremaju je samo posebno obučeni kuhari i jedna je od

najskupljih poslastica uopće. Unatoč tome, u Japanu od trovanja ovom ribom godišnje umire oko dvjesto ljudi.


41/248


- Za tebe? - ponukao ju je da nastavi kad je zašutjela.Preko lica joj je prošla sjena, onakva kakva se spusti na osvijetljenu pozornicu

kad zavjesa počne padati, a onda je rekla: - Vi Amerikanci udovoljavatesvojemu tijelu i njegovim željama, a prema srcu se ponašate kao prema divljoj

zvijeri koju treba ukrotiti, a kad se te dvije stvari ujedine - imaju snaguproždrljivih lavova koji su proveli previše vremena u zatočeništvu.Zamišljajući tu sliku, Kane je osjetio kako mu se u glavi stvara stih, savršeno

oblikovan za melodiju koja mu je već dan i pol odzvanjala u njoj.Zapaljen tim osjećajem, zgrabio je kemijsku olovku koju je uvijek nosio u

stražnjem džepu i nagnuo se preko stola da ukrade Clairin neiskorišten bijelpapirnat ubrus.

Grozničavo ječrčkao po papiru i borio se da mu riječi ne iščeznu iz glave

prije nego što ih prenese na papir. - Nastavi - rekao je napeto, a ruka mu sezgrčila od toga koliko ječvrsto držao papir. - Još uvijek slušam. Lavovi. Idemo.Smijeh joj je dao boju glasu, i sad je bio otprilike u istom tonu kao i njezina

vesta od kašmira. - Vidiš? Ništa vam nije jednostavno. No kad sam bila mlađanego što si ti sada, naučila sam da do sreće vode umjerenost i ravnoteža, i da,važne su tjelesne potrebe, no one ne smiju vladati tobom. Kad nađeš nešto učemuživaš, uzmi to, zabavi se, a onda to ostavi po strani da te ne preuzme. Kane, jau to vjerujem onako kako ljudi vjeruju u raj i pakao.

Bože, taj njezin glas. To njezino izražavanje. Da već nije znao da je u Delicieuxu započela kao njihova kritičarka, prije nego što su ju promaknuli uizvršnu urednicu, pitao bi misli li to ozbiljno.

Sve što je govorila, svaka sličica koju je opisivala probadala ga je kroz rebra usrce. Nije želio da to bude kraj onoga što su imali, no ako i bude tako, imatćeposljednji razlog da upamti Claire Durand jer je ona svaki trenutakčinilalijepim, a ako je postojalo išta u što je Kane vjerovao kao što neki ljudi vjeruju uraj i pakao, onda je to bila ljepota.

- Znači, iskoristila si me - u njegovu inače snažnom baritonu osjetilo se dasuspreže dah, no odlučio je to oprostiti samome sebi. - I spremna si krenutidalje. Samo tako.

Claire se namjestila, a koža separea zaškripala je ispod njezinih bokova.Nakon trenutka koji je provela u očitoj borbi rekla je: - Ne, ne samo tako. I ne izrazloga na koji misliš.

No Kaneov se mozak na zvuk njezina pomicanja već spustio južnije.Istina, bio je to odlučujući trenutak u kojemće se ili pomiriti ili prekinuti, no

on je još uvijek bio muškarac.- Vjeruj mi, nemaš pojma na što ja sad trenutno mislim - uzvratio je.


42/248

~42~Louisa Edwards

Od nečega u njegovu glasu, neke naznake vrućih sjećanja na najvrućetrenutke koje su proveli zajedno, njezin se ozbiljan pogled ispod namrštenihobrva otopio i poprimio izgled rastopljene vruće čokolade.

- Molim te, prestani s tim - rekla je i lijeno odmahnula rukom, a onda dodala -

jer kad sam s tobom, gubim ravnotežu. I ne osjećam se ni mirnom ni sretnom.Nagnula se prema njemu, a Kane je progutao svoj trenutan nagon da skoči

preko stola i zdrobi njezine tanke usne pod svojima.- Kad sam s tobom - rekla je Claire dok joj se francuski naglasak kotrljao kroz

riječi poput udaljene grmljavine - ja sam poput izgladnjelog lava koji divlja zbogzatočeništva.

Odmaknula se, a u njezinim se očima ponovno rasplamsala vatra dok jeskupljala svoje stvari. Otišla je, a Kane je tad shvatio dvije stvari.

Nikada u životu nije toliko želio da ga netko pojede.I ako ga je Claire još uvijek mogla tako gledati, onda ništa -ništa - nije bilo

gotovo.


43/248


,E*(O POG AV JE

va je bila iznimno zahvalna načinjenici da je dobar dio života provela sapetau smiješno visokim petama. Jer da su joj te louboutinke bile previsoke, nema

šanse da bi mogla uspravno hodati nakon tog divljeg poljupca od kojeg su jojkoljena klecala.

Sam poljubac izbacio ju je iz tračnica svojim intenzitetom, nužnošću i vezomkoja se odmah stvorila između njih.Činio se... stvarnim, i to na način na kojinije navikla, a nije bila sigurna ni da joj se to svidjelo.

No ako ju je poljubac poljuljao, onda ju je njegova rečenica na rastankupokosila. Pomisao na to da bi Daniel Lunden mogao donijeti nova pravila zaigru koju su upravo započeli, igru za koju se nadala, više nego ikada do sad, daće ju nastaviti - natjerala ju je da se naježi.

Možda je to bilo dobro, a možda i loše. Tko bi o tom mogao suditi u ovomtrenutku? Sve što je Eva znala bilo je da je osjetila nešto. Nešto zanimljivo ineobično i vrijedno istraživanja.

Iako ne baš ovog trenutka, možda, jer što se to događ a? Uzela je trenutak, ne više od tridesetak sekundi, da popravi svoje metaforičke

gaćice i ovlada vlastitim koljenima. Pola minuta nakon što je Lunden ušao ukuhinju, Eva je kročila u nju.

I zakoračila u tučnjavu.Onaj visok mišićav kuhar iz tima s Istočne obale pognuo se usredčvora

cipelarenja i šaketanja Limestoneovih kuhara. Limestoneov šef kuhinje i vođaRSC-ovog tima sa Srednjeg zapada, ležao je na gumenim prostirkama podnonogu gospodina Mišićavog, držao se za vilicu i psovao kroz stisnute zube. Drugikuhar tima Istočne obale, zgodan mali crnac sa zelenim očima i pjegicama već je

imao masnicu na jednoj jagodici, no i dalje s

Neki to vole vruće, Louisa Edwards.pdf

Documents

Transcript of Neki to vole vruće, Louisa Edwards.pdf