The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service 

 

 

René Guénon

«René Guénon»

by Martin Lings

Source:STATUS Magazine for political culture and society issues (STATUS Magazin za političku kulturu idruštvena pitanja), issue: 05 / 2004, pages: 027­033, on www.ceeol.com.

Mi s l i o c i

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004. | 27

Mi s l i o c i

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004. | 27

René GuénonNjegov je moto vincit omnia veritas, istina sve pobjeđuje, no ideja vodilja uključena implicitno u njegovu misao svakako je bila: “Traži i naći ćeš, kucaj i otvorit će ti se.” Iz njegovih zapisa proizlazi samo po sebi da će oni doći po providnosti onima koji su kvalificirani da prime njegovu poruku, a ti zapisi će ih onda poticati da traže i stoga pronađu put

Martin Lings

je bilo, a što je još i danas, potrebno kao protuotrov za kri-zu modernoga svijeta.

Njegova iznimna inteligencija omogućila mu je da do tri-desete godine starosti shvati što nije u redu s modernim Zapadom i upravo ta inteligencija ga je svjesno izmjestila iz njega u potpunosti. Sjećam se svijeta u prvom desetlje-ću nakon Prvog svjetskog rata u kojemu i za koji je Guénon napisao svoje prve knjige: bio je to čudovištan svijet kojeg je euforija učinila nedokučivim: Prvi svjetski rat bio je rat koji je trebao okončati ratovanje zauvijek. Nakon njega više nije trebalo biti ratova; nauka je dokazala da je čovjek po-stao od majmuna, odnosno da je napredovao iz stanja čo-vjekolikog majmuna, taj će se napredak sada nastaviti i ni-šta ga neće moći zaustaviti; sve može biti samo bolje i bolje. U to vrijeme pohađao sam školu i sjećam se da su me tako učili dok sam samo jedan sat tjedno, na satovima vjerskog obrazovanja slušao sasvim oprečne stvari. Religija u mo-dernom svijetu davno je satjerana u kut. Iz tog svoga zape-ćka ona je prosvjedovala protiv euforije, uzaludno.

Danas je situacija bitno gora, ali u isto vrijeme i bitno bolja. Gora je zbog toga što su ljudska bića degradirala još i više. Sada je moguće vidjeti puno više zlih ljudi nego u dvadese-tim godinama, ako to mogu tako reći. Barem je takav moj dojam. Bolja je zato što euforije više uopće nema. Građe-vina modernog svijeta u ruševnom je stanju. Velike puko-tine kroz koje se može prodrijeti kao nikad dosad pojavlju-ju se posvuda. No ipak je gora zato što je Crkva, u strahu da ne ostane iza ovog vremena, postala suučesnikom mo-derniteta.

No da se vratimo u svijet dvadesetih godina. Sjećam se po-litičara koji izjavljuje ono što se danas nitko ne bi usudio

TRANSKRIPT PREDAVANJA ODRŽANOG U JESEN 1994. GO-DINE NA INSTITUTU PRINCA OD WALESA, U LONDONU, POD POKROVITELJSTVOM AKADEMIJE TEMENOS.

ZBOG IZRAZITE POVUČENOSTI RENÉA GUÉNONA naša saznanja o ranim godinama njegova života vrlo su ograničena. Objektivnost, koja je jedan od

aspekata njegove veličine, učinila je da uvidi sva zla subje-ktivnosti i individualizma modernoga svijeta i odvela ga možda ipak malo predaleko u suprotnom smjeru: u potpu-nosti i u svakom trenutku zazirao je govoriti o sebi. Na-kon smrti, napisane su o njemu brojne knjige, autori kojih su, bez sumnje, bili vrlo razočarani zbog nemogućnosti da dođu do važnih informacija vezanih za njegov rad. Iz tog razloga one sadrže brojne činjenične pogreške.

Znamo da je rođen u Bloisu u Francuskoj, 1886. godine, da je bio sin arhitekta, te da je odgojen u tradicionalnom ka-toličkom duhu i da se u školi isticao na satovima filozofije i matematike. Napunivši dvadeset i prvu godinu našao se u Parizu, u svijetu okultizma, koji je u periodu između 1906. i 1908. godine bio u punom vrenju. Obzirom na njegovu otvorenost širim perspektivama moguće je da su opasnosti toga svijeta na njega djelovale čak i oprečno. Čini se da je baš u to vrijeme u Parizu došao u doticaj s nekim Hindusi-ma, pripadnicima Advaita Vedanta škole, od kojih ga je je-dan inicirao u njihov šivaitski ogranak duhovnosti. Ne po-znajemo ni vrijeme ni mjesto toga događaja i čini se da Gu-énon sâm nikada nije govorio o Hindusima koje je sreo u Parizu. Nakon godine ili dvije dana intenzivnih kontakata s njima je prekinuo sve veze. No ono što je od njih naučio sa-držano je u njegovim knjigama. Taj je susret očito bio djelo providnosti. Suradnja s njima zasigurno je bila vrlo intenzi-vna dok je trajala. Njegove knjige su ustvari upravo ono što

Mi s l i o c i

28 | MAGAZIN ZA (POLITIČKU) KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA

izjaviti: “Proživljavamo slavno jutro svijeta.” A u tom istom trenutku, Guénon je pisao o tom prekrasnom svijetu slje-deće: “To je kao da organizam kojemu je odsječena glava mora nastaviti živjeti životom koji je ujedno intenzivan i poremećen.” (Iz knjige Istok i Zapad, (East and West), prvi puta objavljene 1924.)

Čini se da Guénon više nije imao doticaja s Hindusima koji su se sigurno vratili u Indiju. U međuvremenu, on je inici-ran u red sufija koji će postati njegovim duhovnim domomdo kraja života. Među svim zlima kojima je bio svjedokom najviše ga je zabrinjavala opća anti-vjerska predrasuda ra-širena među takozvanom francuskom inteligencijom. Bio je uvjeren da bi neki od tih praktički inteligentnih ljudi bili u stanju odgovoriti na istinu ukoliko bi im ona bila jasno izložena. Ova anti-vjerska predrasuda pojavila se zato što su predstavnici religija postepeno postajali sve manje inte-ligentni, a sve više usredotočeni na razmatranje čuvstava. Posebice je to naglašeno u katoličkoj Crkvi gdje je podje-la zajednice na svećenstvo i laike uvijek bila izražena. Fi-gura laika redovito se morala oslanjati na Crkvu. Njegova zadaća nije bila da se brine za duhovna pitanja. Inteligen-tan laik postavljao bi svećeniku upite na koje ovaj nije bio u stanju odgovoriti i koji bi obično pronalazio izlaz u razmi-šljanju da su inteligencija i ponos vrlo usko povezani. Zato nije teško shvatiti kako je ova anti-vjerska predrasuda uze-la maha, posebice u Francuskoj.

Tu je Guénon sebi postavio pitanje: obzirom da su ovi ljudi odbacili kršćanstvo, bi li oni bili u stanju prihva-titi istinu izrečenu islamskim terminima sufizma, kojisu u svojim brojnim aspektima vrlo srodni kršćanski-ma? Zaključio je da bi odgovor bio negativan zato što bi oni zasigurno rekli kako je riječ o drugoj vjeri; a nama je re-ligije ionako dosta. Međutim, hinduizam, najstarija ži-vuća religija, na površini je bitno različita od kršćan-stva i islama, pa je upravo zbog toga Guénon odlučio suprotstaviti se Zapadnom svijetu istinom utemelje-nom na hinduizmu. S tim ciljem napisao je opći Uvod u studij hinduističke doktrine (Introduction to the Study of Hindu Doctrines). Francusko izdanje ovog djela objavljeno je 1921. godine. 1925. uslijedilo je možda najznačajnije Gu-énonovo djelo, Čovjek i njegovo postajanje prema Vedanti, (Man and His Becoming according to the Vedanta.

Nije mogao odabrati bolji kontekst za smještanje poruke istine Zapadu jer je hinduizam imao neposrednost koja re-zultira iz objave čovjeku iz dalekih vremena kada još nije postojala potreba za razlikovanjem ezoterije i egzoterije, a ta izravnost je značila da istina nije morala biti prikriva-na. Već u klasičnoj starini misteriji, odnosno ezoterija, bili su namijenjeni samo odabranima. U hinduizmu, među-tim, oni su bili pravilo i najviše istine mogle su biti izreče-ne izravno. Nije postojao problem “bacanja bisera pred svi-nje” ili preporuka da se “svete stvari ne daju psima”. Sestrin-

ske religije hinduizma, kao na primjer, religije Stare Grčke i Rima, odavno su nestale. Dočim, zahvaljujući kastinskom sustavu, u kojemu brahmani djeluju kao čuvari vjere, mi danas imamo hinduizam koji još uvijek živi i koji je do ovog stoljeća proizvodio cvjetove svetosti.

Jedna od točaka koju prvo moramo razjasniti jest pita-nje nužnosti razlikovanja na božanskoj razini koje posto-ji u svim ezoterizmima, ali ne može postojati egzoterički tj. u religijama kako se one prezentiraju masama u današnje vrijeme – riječ je o razlici između Apsolutnog i počecima relativnosti unutar njega. Apsolut koji je Jedan, Beskona-čan, Vječan, Nepromjenjljiv, Neodrediv, Bezuvjetan pred-stavljen je u hinduizmu svetim slogom Aum, i nazvan je Atmâ, što znači “sebe” i Brahma, neutralna riječ koja služi da se naglasi sve ono što je iznad svake dualnosti kao što su na primjer muško i žensko. Također ono nosi ime Tat (To), baš kao u sufizmu, a ponekad se Apsolutno još i naznača-va kao Huwa (On). Zatim postoji ono što u drugim religi-jama odgovara osobnom bogu, Ishvara, a to je već početak relativnosti, jer ima veze s manifestacijom, izraz koji Hin-dusi koriste da bi označili stvaranje, a stvaranje je očito po-četak dualnosti – pojavljuju se Stvoritelj i stvoreno. Ishva-ra se nalazi na božanskoj razini, no to je ipak početak re-lativiteta.

U svim ezoterizmima nailazimo na istu doktrinu. Meister Eckhart imao je problema s Crkvom jer je inzistirao na ra-zlikovanju između Boga i Božanstva – Gott und Gottheit. Koristio je drugi izraz da bi označio Apsolutno. A moglo je biti i obrnuto, jedino je važno imati na umu da postoji ra-zlika. Sufizam govori o Božanskoj Biti i Esencijalnim Ime-nima Boga kao što su Jedini, Istinski, Sav-Svet, Živi, Be-skrajno Dobro, al-Rahmân, što sadrži korijene svega do-bra i koji je također ime za Božansku Bit. Nakon toga slije-de Imena Kvaliteta, kao što su Stvoritelj, Milostivi, u smislu onaj koji ima milost za druge. Tu je sasvim jasan početak dualnosti. U svakom ezoterizmu ovo razlikovanje posto-ji čak i na razini Božanskog. Ono ne može postojati izvan ezoterije jer bi rezultiralo idejom o dvama Božanstvima; podjela u pojmu Božanstva bila bi previše opasna u ruka-ma mase vjernika. Božansko Jedinstvo mora biti održano pod svaku cijenu.

Guénon u svojoj knjizi vrlo jasno iscrtava hijerarhiju uni-verzuma krećući od Apsolutnog, od osobnog Boga, sve do stvorene riječi, tj. buddhi-ja, koja označava intelekt i koja ima tri aspekta – Brahmu (ovoga puta riječ je u muškom rodu), Višnu i Šivu. Striktno govoreći, u hijerarhiji svije-tova, ove deve (lingvistički se radi o riječi s istim znače-njem kao u slučaju latinske riječi deus), imaju rang onih koje bismo mi nazivali arhanđelima. Hinduizam je toliko istančan u tome da drži da, iako su stvoreni, mogu biti za-zivani kao Imena Apsolutnog jer proizlaze iz Apsolutnog i vraćaju se Apsolutnom. Oni mogu biti zazivani u smi-

Mi s l i o c i

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004. | 29

slu Apsolutnog Brahme, u smislu Atme i također u smi-slu Auma.

Hinduistička doktrina, jednako kao Knjiga Postanka, govori o dvije vode. U Kur’anu se spominju dva mora, gornje i do-nje. Gornje vode predstavljaju više aspekte stvorenoga svije-ta tj. pojavnoga svijeta, koji odgovara različitim nebesima u kojima pak postoje različiti rajevi. S točke gledišta ovoga svi-jeta to je sve dio onostranosti. Donje vode predstavljaju svi-jet tijela i duše, a sve je to manifestacija Apsolutnog.

U knjizi Čovjek i njegovo postajanje po Vedanti (Man and His Becoming according to Vedanta), Guénon nakon što je objasnio manifestacije čovjeka, te pokazao kakva je ljud-ska priroda do najsitnijih pojedinosti, objašnjava kako se, prema hinduističkoj doktrini, čovjek može vratiti svojem apsolutnom izvoru. Ona završava vrhunskom duhovnom mogućnošću jedinstva s Apsolutnim, jedinstva koje je već ondje. Brahmanskog dječaka od osam godina inicijalizira otac govoreći mu ove riječi na uho: «Ti si To», što znači da je on Apsolut, tat vam asi. To nam pokazuje koliko smo mi udaljeni od religije kako je ona shvaćena u modernom svi-jetu. No istina koja se u sufizmu naziva tajnom, al-sirr, nu-žna je u svim ezoterizmima u današnje vrijeme, u supro-tnom se ne bi mogao smatrati ezoterizmom.

Drugi aspekt hinduizma koji je postao savršenim instru-mentom za Guénonovu poruku jest širina njegove struktu-re. U kasnijim religijama situacija je drugačija: čini se kao da je Providnost satjerala čovječanstvo u sve užu i užu doli-nu. Otvorenost prema nebesima još uvijek je ostala ista, no horizontalni pogled je sve uži jer čovjek više nije u stanju uzeti više od ograničene količine. Hinduska doktrina sam-sâre, tj. beskrajnog lanca bezbrojnih riječi koje su se mani-festirale i od kojih se svijet sastoji, odvela bi do svakojakih zabluda. Dočim, kada se govori o Apsolutnom, Vječnom Božanstvu, ideja da je Beskonačnost proizvela samo jedan jedinstveni svijet kroz vlastitu manifestaciju ne zadovolja-va razum. S druge strane, doktrina samsâre, zadovoljava, jer su pojavni svjetovi neizbrojivi.

Druga točka vezana za ova pitanja jest ta da je hinduizam začudno mnogostran. Prije svega on ovisi o Božanskom Otkrivenju. Vede i Upanišade su otkrivene: Bhagavad Gita se općenito smatra otkrivenom, dok to nije slučaj s “nada-hnutom” epskom poemom Mahabharatom u cijelosti, ko-joj Gita pripada. U hinduizmu ova razlika između objave, sruti, i nadahnuća, smrti, je vrlo jasna, kao što je također ja-sna u judaizmu i u islamu; Petoknjižje, odnosno prvih pet knjiga Staroga Zavjeta, bilo je otkriveno Mojsiju, Psalmi, Davidu, Kur’an Muhamedu. To je nešto što kršćani u pravi-lu ne razumiju. Oni imaju poteškoća shvatiti, primjerice u Starom zavjetu, razliku između Petoknjižja i Knjiga o Kra-ljevima ili Kronika koje su jednostavno sveta povijest, na-dahnuta bez sumnje, ali ni u kom slučaju objavljena. Za kr-

šćane objava je sâm Isus Krist, Riječ koja je postala tijelom; koncepcija “Riječi koja postaje knjigom”, koja je analogna objavi, ne ulazi u njihovo poimanje.

Hinduizam također posjeduje avatare, odnosno manife-stacije, Božanska utjelovljenja, a to kršćanin može s lako-ćom razumjeti. Naravno kršćanin neće prepoznati utjelo-vljenja hinduskih avatara jer za prosječnog kršćanina po-stoji samo jedno utjelovljenje i to je sâm Krist, dok hindui-zam priznaje neizbrojive mogućnosti i imenuje deset ava-tara koji su pomogli održati životnost religije do današnjih dana. Deveti avatar je sâm Budhha, a naziva se još i stra-nim avatarom. Iako je djelovao u Indiji, nije došao za Hin-duse već za Istočni svijet. Širina hinduizma može se vidjeti kroz preoblikovanje egzoterizma, koje je priznavanje Tri-ju Puteva. Riječ je ovdje o Putovima povratka Bogu – ili o tri marge – o putu spoznaje, putu ljubavi i putu djelovanja. Ova tri puta odgovaraju sklonostima i afinitetima različi-tih ljudskih bića.

Još jedna točka koja čini hinduizam i termine kojima se on koristi iskoristivim za prenošenje poruke Europljanima je ta da oni kao arijci imaju srodnosti s hinduizmom jer se nji-hovi korijeni nalaze u religijama klasične starine, sestrin-skim religijama hinduizma, struktura kojih je identična strukturi hinduizma. Dakako, one su degenerirale do po-tpune dekadencije, a potom i sasvim nestale. Dočim, naše naslijeđe počiva u njima i Guénon nam daje, netko bi mo-gao reći, mogućnost ponovnog mističnog rađanja putem ove poruke u sasvim pozitivnom smislu kroz hinduističke termine. Ipak, ne smije se pretjerati s naglašavanjem sro-dnosti i Guénon, koliko sam ja upoznat, nikada nije savje-tovao nekoga tko nije Hindus da postane Hindusom.

Njegova poruka bila je uvijek poruka stroge ezoterijske or-todoksije, no u isto vrijeme jednako je priznavala sve osta-le ortodoksije iako njegova namjera ni u kojem smislu nije bila akademska. Njegov je moto vincit omnia veritas, istina sve pobjeđuje, no ideja vodilja uključena implicitno u nje-govu misao svakako je bila: “Traži i naći ćeš, kucaj i otvo-rit će ti se.” Iz njegovih zapisa proizlazi samo po sebi da će oni doći po providnosti onima koji su kvalificirani da pri-me njegovu poruku, a ti zapisi će ih onda poticati da traže i stoga pronađu put.

Guénon je bio svjestan svoje zadaće. Točno je znao što se pod njom podrazumijeva, a što joj ne pripada. Znao je da imati učenike nije bila njegova zadaća. Stoga ih nika-da i nije imao. Njegova je zadaća bila poučavati kako se pripremiti za put koji čovjek mora pronaći sam, a ta je priprema podrazumijevala popunjavanje pra-znina što ih je ostavilo moderno obrazovanje. Prvi od tih propusta svakako je nemogućnost razumijevanja zna-čenja transcedencije i značenja riječi intelekt koje takvo kr-nje razumijevanje ima za posljedicu. Radi se o riječi koja

Mi s l i o c i

30 | MAGAZIN ZA (POLITIČKU) KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA

je u stalnoj uporabi. Njega je zanimao intelekt u tradicio-nalnom smislu riječi, ekvivalent sanskrtske riječi buddhi, a on je zaboravljen u Zapadnom svijetu. Guénon je u svo-jim djelima inzistirao da ovoj riječi dade istinsko značenje, a to je percepcija transcendiranih stvarnosti, sposobnost koja može opažati stvari iz sljedećeg svijeta i njezino pro-duženje u duši jest ono što možemo nazvati intelektualnim intuicijama, a one su pak blijesci koji prethode cjelovitom djelovanju intelekcije (intellection).

Čovjek dobije dojam da je Guénon morao doživjeti intele-ktualno prosvjetljenje u vrlo ranoj dobi. Zasigurno je izra-vno spoznao duhovne istine pravim i istinskim intelektom. On popunjava praznine objašnjavajući značenje rituala, simbola, hijerarhija svijetova. Dok su u srednjem vijeku učenici učili o hijerarhiji sposobnosti, a u skladu s time i o hijerarhiji univerzuma, u modernom obrazovanju onostra-nost biva izostavljenom.

Sada ću morati nakratko govoriti na vrlo osobnoj razini, no to možda i nije tako nezanimljivo. Kada sam čitao Guéno-nove knjige u ranim tridesetima osjećao sam se kao pogo-đen munjom i shvatio sam da je riječ o istini. Nikada nisam vidio istinu izloženu kao u Guénonovoj poruci koja kaže da postoje brojne religije i da ih sve treba tretitrati s po-štovanjem; one su različite zato što su namijenjene različi-tim ljudima. Sve je to imalo smisla, a u isto vrijeme je do-prinosilo slavi Boga zato što bi čovjek s prosječnom inteli-gencijom kada bi ga poučavali ono što su nas učili u školi, neizbježno postavio pitanje što se zbiva s ostatkom svijeta? Zbog čega su stvari postavljene na taj način? Zašto je isti-na dana Židovima, dakle samo jednom narodu, prije negoli svima ostalima? A tek se potom ustrojilo kršćanstvo i raši-rilo se po svijetu. Čemu tako kasno? Što se ranije događalo? Odgovori na ova pitanja nikada nisu dani, no kada sam či-tao Guénona znao sam da je ono što on govori istina i tako-đer sam znao da i ja nešto moram učiniti u svezi s time.

Odlučio sam pisati Guénonu. Preveo sam jednu od njegovih prvih knjiga, Istok i Zapad (East and West), na engleski je-zik pa sam se s njime održavao korespondenciju s tim u vezi. Nakon smrti prve supruge, godine 1930., Guénon je napu-stio Pariz i otišao u Kairo gdje je živio dvadeset godina, sve do svoje smrti 1951. godine. Jedna od mojih prvih ideja koja se rodila kada sam čitao Guénonove knjige bila je da poša-ljem po jedan primjerak od svake svojem prijatelju s kojim sam studirao na Oxfordu jer sam znao da će njegova reakci-ja biti identična mojoj. On se vratio na Zapad pronašavši isti put koji sam i ja pronašao, put o kojemu je Guénon govorio u svojim knjigama. Obzirom da mu je trebao posao prihva-tio je posao predavača na Sveučilištu u Kairu pa sam mu iz tog razloga poslao Guénonov broj poste restantea. Guénon je bio silno tajnovit. Nikome nije želio dati svoju adresu. Že-lio je jednostavno nestati. U Francuskoj je imao neprijatelje za koje je sumnjao da ga žele napasti magijom. Nisam posve

siguran je li to bilo baš tako, no pouzdano znam da se bojao da ga neki ljudi ne napadnu te je stoga želio živjeti u anoni-mnosti, uroniti u egipatski svijet i svijet islama u kojem se tada našao. Moj je prijatelj morao dugo čekati da Guénon konačno pristane na susret. No kada su se konačno sreli Gu-énon se istom za njega vezao rekavši mu da ubuduće može dolaziti k njemu kad god to poželi.

Kada sam 1939. godine posjetio prijatelja u Kairu izbio je rat. U to vrijeme radio sam kao predavač u Litvi. Budući se ni-sam mogao vratiti, bio sam prisiljen ostati u Egiptu. Moj pri-jatelj, postavši gotovo članom Guénonova domaćinstva, do-nosio mu je poštu s poste restantea i obavljao mnoge druge posliće za njega, u toj me je prigodi odveo k njemu. Godi-nu dana kasnije jahao sam s prijateljem po pustinji kad mu se konj otrgao kontroli i pobjegao što je imalo za posljedi-cu njegovu pogibiju. Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam Guénonu morao saopćiti vijest o smrti dragog prijate-lja. Kada sam mu to priopćio samo je plakao cijeli sat vre-mena. Nisam imao drugog izbora negoli zamijeniti ga. Tada sam već imao potpunu slobodu u njegovu kućanstvu i ubr-zo sam postao gotovo članom obitelji. Bio je to za mene izu-zetan privilegij. Guénonova žena nije znala pisati i govori-la je samo arapski. Ubrzo sam naučio arapski pa sam mogao s njom razgovarati. Bili su u sretnom braku iako punih se-dam godina bez djece. Guénon je bio već odmakle dobi, do-sta stariji od supruge, a ni u prvom braku nije imao djece pa je prvo dijete došlo kao veliko iznenađenje. Sve ukupno ima-li su četvoro djece. Posjećivao sam Guénona skoro svaki dan. Bio sam prva osoba koja je pročitala Vladavinu kvantitete ( The Reign of Quantity), jedinu knjigu koju je napisao od kad sam ga osobno upoznao. Ostale knjige bio je napisao ranije. Davao mi ju je poglavlje po poglavlje. A i ja sam njemu dao na čitanje svoju prvu knjigu kad sam je napisao, Knjiga izvje-snosti (The Book of Certainty) također poglavlje po poglavlje. Bila je velika čast poznavati toga čovjeka.

Tijekom ovog perioda riješeno je jedno veliko pitanje. Hin-dusi s kojima je Guénon uspostavio vezu u Parizu dali su mu krivu predodžbu o budizmu, ideju koja nije bila u stro-gom smislu hinduistička. Hinduizam priznaje Buddhu kao devetog avatara Višne, no neki Hindusi drže da on uopće nije bio avatar već smo revoltirani kshatriya, odnosno član kraljevske kaste, nasuprot brahmanima. Taj je stav Guénon prihvatio. Posljedica toga bila je da je pisao o budizmu kao da nije jedna od velikih svjetskih religija. Tada su Anan-da Coomaraswamy, Frithjof Schuon i Marco Pallis odlučili započeti polemiku s Guénonom o tom pitanju. Bio je vrlo otvoren za razgovore pa sam 1946. doveo Marca Pallisa do njega, a rezultat je bilo njegovo priznanje zablude i odluka da ispravi pogreške u svojim knjigama. Marco Pallis počeo mu je slati brojne stranice koje je trebalo ispraviti.

Guénon gotovo nikada nije izlazio osim kada bi dolazio nama u posjet. Ja bih dva puta godišnje slao automobil po njega i

Mi s l i o c i

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004. | 31

obitelj. U to vrijeme živjeli smo u predgrađu Kaira u blizi-ni piramida. S njime sam izašao samo jednom prilikom kada smo otišli posjetiti džamiju Sayyidne Husayna pored al-Az-hara. Njegova pojava bila je uistinu upečatljiva; bilo je doj-mljivo vidjeti kako su se drugi prema njemu ophodili s po-štovanjem. Čim je ušao u džamiju moglo se čuti sa svih stra-na: “Allâhumma salli’ala Sayyidnâ Muhammad”, što je zna-čilo “Neka Bog prospe kišu blagoslova na proroka Muhame-da”, a to je način na koji se nekome izražava osobito poštova-nje. Njegova pojava bila je blistava, a predivne oči, jedno od najsnažnijih obilježja ovog čovjeka, zadržale su sjaj sve do po-znih godina.

Nakon smrti izašla mu je knjiga o razinama Vedante i sim-bolima, naslovljena Temeljni simboli: Univerzalni jezik svete znanosti (Fundamental Symbols: The Universal Language ofSacred Science), sastavljena na temelju članaka koje je redo-vno objavljivao u svom časopisu Études Traditionelles. Bilo je predivno čitati te članke koji su izlazili svaki mjesec. Ipak ova knjiga vodi nas u gotovo pretpovijesna vremena kao što je također slučaj s knigom Čovjek i njegovo postajanje pre-ma Vedanti (Man and His Becoming according to Vedanta), no u dosta širem smislu. Naravno sve je simbol, ne bi moglo postojati da nije simbol, no osnovni simboli su oni koji jasno izražavaju aspekte Najviše Istine i najvišeg Puta. Na primjer, ono što čini jedan od tih aspekata Puta i Istine u isto vrijeme jest ono što se još naziva “os svijeta”, os koja prolazi kroz sva viša stanja polazeći iz središta ovoga stanja. To je značenje onoga što se naziva Stablom Života. Simbol za Stablo Živo-ta mogu biti različite vrste stabala kao npr. hrast, jasen, smo-kva ili neka druga vrsta širom svijeta. Os je sama po sebi Put, put povratka Apsolutnom. Simbol za njega također mogu biti stvari koje je izradio čovjek kao npr: ljestve, jarbol, oružje tipa koplja, kao i centralni stup građevina. Kao što je poznato arhitektima, mnoge su građevine izgrađene oko centralne osi koja ne postoji u materijalom smislu. U tradicionalnim ku-ćama ognjište je često predstavljalo središte, a dim koji se iz njega diže također je neka vrsta osi. Predmeti prirodni polo-žaj kojih je vodoravan također mogu simbolizirati os: most je simbol osi svijeta. O tome svjedoči i naslov Pontifex, graditelj mostova, kojeg nosi najveći duhovni autoritet Crkve – most je ustvari poveznica između zemlje i neba.

Drugi osnovni simbol je rijeka. Postoje tri aspekta vezana za rijeku: prelazak rijeke uvijek simbolizira prijelaz s ovoga svi-jeta u viši, no tu je i rijeka sama po sebi. Postoji poteškoća uzvodnog kretanja koje simbolizira teškoće duhovnoga puta, povratka vlastitim izvorima protiv struje. Postoji također simbolika kretanja u drugom smjeru, prema oceanu, kona-čnog povratka oceanu; to je drugi simbol Puta. U svojoj knjizi Guénon se bavi simbolikom planine, pećine, vremenskog ci-klusa. U hinduizmu ljetni i zimski solsticij u okviru vremen-skog ciklusa predstavljaju vrata bogova. Vrata bogova u zim-skom solsticiju su u znaku Jarca dok su vrata predaka u lje-tnom solsticiju u znaku Raka.

Kao što sam ranije rekao Guénon nije volio govoriti o sebi i ja sam poštivao njegovu povučenost stoga mu nisam postavljao pitanja i mislim da je time bio zadovoljan. Da na kraju sa-žmem koja je bila njegova zadaća u ovom svijetu zasićenom herezama i pseudo-religijama. Njegov zadatak bio je podsje-titi čovjeka dvadesetog stoljeća na potrebu za ortodoksijom koja prije svega podrazumijeva božansko djelovanje, a zatim tradiciju koja vjerno, s generacije na generaciju, prenosi ono što je nebo objavilo. Mi smo njegovi veliki dužnici kada je u pitanju ova problematika jer je svijetu vratio svijet ortodoksi-je u njegovom punom i izvornom značenju, odnosno ispra-vnost mišljenja, ispravnost koja razumnog čovjeka potiče, ne samo da odbaci herezu, već da prizna vrijednost svih vjera koje su u skladu s kriterijima o kojima ovisi njegova vlastita vjera u svojoj ortodoksiji.

Temeljen na ovoj vrsti univerzalnosti, koja je poznata pod nazivom religio perennis, Guénonov zadatak bio je podsjetiti da velike religije svijeta nisu samo sredstvo spasenja za čovje-ka, već da mu, čak i u ovom životu, nude dvije ezoterične mo-gućnosti koje odgovaraju onome što je u grčko-rimskoj sta-rini bilo poznato kao mysteria pava i mysteria magna, “veli-ki misteriji” i “mali misteriji”. Prvi od njih označava put po-vratka prvobitnom savršenstvu koje je izgubljeno za vrijeme pada. Drugi koji pretpostavlja prvi, jest put gnoze, ispunje-nje naloga “upoznaj sebe sama”. Ovo posljednje u kršćanstvu je poznato kao deificatio, u hinduizmu, yoga, jedinstvo i mo-kša, oslobođenje, u budizmu nirvana tj. eliminacija svega pri-vidnog. U islamskom misticizmu, odnosno sufizmu, to je ta-haqquq, što znači realizacija, objašnjen od sufijskog šeika kaosamo-ostvarenje u Bogu. Misteriji, posebice veliki misteriji, eksplicitno ili implicitno glavna su tema Guénonova pisanja, čak i u djelima Kriza modernoga svijeta (The Crisis of the Mo-dern World) i Vladavina kvantitete (The Reign of Quantity). Problemi koji su ovdje u pitanju pojavili su se u posljednje vrijeme zbog nedostatka dimenzije mističnog u ezoterizmu. Guénon iscrtava sve opasnosti modernoga svijeta koje dovo-de do zaboravljenja viših aspekata religije. Bio je svjestan da je u tome pionir. Završit ću citirajući njegove riječi o sebi sa-mome: “Sve što kažemo ili učinimo dati će onima koji dolaze za nama ono čime mi nismo raspolagali. Ovdje, kao i posvu-da, nalazi se početak posla, a on je uvijek najteži.”

S ENGLESKOG PREVELA GORDANA MATIĆ.

DR. MARTIN LINGS DUGO JE GODINA BIO PREDAVAČ NA SVEUČILIŠTU U KAIRU PRIJE NO ŠTO JE POSTAO KUSTOSOM ZBIRKE ORIJENTALNIH RUKOPISA U BRITANSKOJ KNJIŽNICI (BRITISH LIBRARY). AUTOR JE BROJNIH KNJIGA MEĐU KO-JIMA SU JEDANAESTI SAT (THE ELEVENTH HOUR), SIMBOL I ARHETIP (SYMBOL AND ARCHETYPE), MUHAMEDOV ŽIVOT TEMELJEN NA NAJRANIJIM IZVORIMA (MUHAMMAD: HIS LIFE BASED ON THE EARLIEST SOURCES). VELIKI JE AUTORI-TET KADA JE RIJEČ O TRADICIJI, A POSEBICE O SUFIZMU.

SolidarnostSolidarnost