Marko Krajsic - Istina i legenda o Hiperboreji.pdf

download Marko Krajsic - Istina i legenda o Hiperboreji.pdf

of 40

Transcript of Marko Krajsic - Istina i legenda o Hiperboreji.pdf

  • ecHo

  • 2

    Copyright 2002. by . All rights reserved.

  • 3

    1. oja eaa o ajae ao e

    aoa, eaa, oa, a a oea eoa j a aa, aaa, aa, aaa o . ao e ajee e oe a o eaa ooj e e, aaa a ee , oaa aa, oa aaj eeae aae o oe oaje aoe ojeaa a a ojaee e aj oja oje.

    ae eee oae oja eo aja ao oa, aa a ae e aoo e e aoa. e a eea o e eoej (. , Hyperbreoi, . Hyperborei) aao aa oao eo.

    oje, a eee ejae oae o oj aeoj ajaeoj e oa a ee (). eoeja e, a o, aaa aeo a ee, a ( a) eea oae a ee ea, o oao ao e ae (hyper = a, boreas = ee ea). ae, ee aeo e ea ao ea e je oa a.

    a je e ao o ee , o ee eoa eajaa aa aa a , e oe a ao e? e a

  • 4

    ao, e a je ( ) Eaoe, aa a a ea ooj. e, eo eoej ea e oa ee.

  • 5

    2. je , a oo a aaa, e o

    eoeja: oa ea je oajaa e, a a o , e a, oja oa eoa. O e aa ajea e ae oje ooe, a a. e a ea eoe, o e oaj oe... a oo . a oae ae oje eo oa, o aa eo a e a oee ea oe.... eoej e e e oo oe; oa je aa ao ooa o ea.

    O ooa eoej oeo ooa ooaa Aooa, oa ea a. a ea Aoooo a ea oo e e, oje eee ooe o eaa eoejaa a ea. e a a je eo, aja oa aaa Aooa Aee a oea eoej a je oa ooaja Ejejja, oja je oaaa Aoooo oe a o e, aoe oa oae.

    ea eoj ee, Aoo je oa ao oea aje oao eoej oa oja ao. e ao o aa o e ao ea; ao je ee eo ea, e je aoa oa oaa eo oaa eaa aja aa. aje jee ao e oe

  • 6

    oo ao eoeja a ooj e, ojoj je aao e eeo jao e, oee . Oaa je o eoo o je ooo eoej, a oea e aao ee.

    eae ae a eoej aoa ea Aooo a, oj je o aae o ee oa eja. ooe ea ooao je Aooo oo Oe, oj je aoo o eoeja, a oj je Aoooe oe aoaao eae (ee). eoao e a o ajee aa, 279. . e . e., ee ae e aoae ae, a eoeja eoja, eo aoo.

  • 7

    3. ao ao oj a je oo a o a o

    ee eoejaa. O oj o a je oeo oo j a e, a o a eoj eej ao o je oeao a aaoj oo e, a oo a oa a a je eo oeao a Aooa eoejo, aao ajaj o eae, o je aao jea o aae e aoa o aee aa Eeja o a e o, oja je a oeea o Ae.

    eoeje eae je eeo eoa aoa aa aao Oj, e je o aa ea a eoa ea o ee a. aje, a je aoo oje e, ajaj ea a oee aa o je a a ea ee o aa a aoo aa oje je eae oeo eoeje.

  • 8

    4. a ee VII . e . e. ooa oje ooje

    oae oa (o oe), o o a ooa, oje aa a, eo oa aoo oj je eo eee oae oa e aa (o). Oa oje eoo je oao ao ao e oe, o oa oja aeooo-oja aaa. a, ee a oa eoa oe oae ee; o aa o ooja aoa oj e a a a a ee o. eoo oo a a eeoo o a e ae oa ao ao Oej (ea ), ae, aae eo, a a oae eoej.

    eea ooja a o ooe oo (aoo oe), oj ooa ea, a je ajeo oao ee oeao a a. eo VI . e . e. je eo e Aej, aoja, jea o ajej aaa, o je e o ae e e. a je jeo aa o oo e ao a eaa o, a je oa aoo ao ojo a oaa o ja . o a e o e o Aejeoj . , je a ao oe oj je o a o je a; o je, ae,

  • 9

    eo Aeja aoaao . a oa jae o oo ao o Aejeo ea je o aa. ao ea oa Aej e eaa ojao a ooe, e je eao oe oa o ao Aaje ee, a a je ooo eao.

    Aaje ee o oj ee , a oe eoo aa je ooo o Aej eoeja. a je Aej oao ao je, o ao oa Aooa, oeo e eoaa, o oj je aao a a e Aae (jeoo ), a a ae o a aa o (oea eo aa a a ao o), a jo ae eoej, a ao oj e aje a ea, a ae e ao eeaja. O e aeo a eje ae, a eeo o aaa e ea Oea, oja oje oo.

  • 10

    5. O eoeja e aj a a a

    ao oa, o eoaa oee ae eoo. A ja a o e aj a, je a o a o a, ao o a a o jeoo a.. eoo ae ao a o eoeja oo e eo a oe Eoa oae oo je oe eao e.

    oeao e a eoej eoo, ae oe a Aoo a e aee aoe oae e a. e aoe oee e eoeje ee eoa aoa a eoe , a oe ae. Oe eoje e a o, a ao e eoa aaa ao aa (eoao o e a), eoej ae oa oo aoe o ae eaa ea, oo a oee ae. ao ao, oe o aoa o aoa, o aa o aa, oea a aj a e. ae, eoeje aoe aje ea , a o e eo aeo a aa, o Aje (Jaao oe). Oae ao, eo ooe, Eeje ea, oo a e.

    oe oeaj a eoej e ooe ee a eo Aaa, eoaa a o aa

  • 11

    oe aoj Aj, oae ee eo o Ae, a Aa a e.

    eoa aoa aaee a e, eo o aa Ae a, a a oo o ao je jeo aoo o. oe a oe eoeje ee, ee eoje a e oj o o ae eoje oeae ae oje oe, oajae a oo eea aae a , o a oaa a ae oje oe oaje oo ee eee ae.

    eae oe e eoeje eoje A Oj oje jo e eoe aoe e a e. Oe oe a e e Ejejj a a ooaj. o o, oj e aao a Aeo aa, oa je eeo e oa, a ee a oa ae e, oj je eao ja Oe.

  • 12

    6. eae o eoeja oeo je eoao joj

    aj, ao ea. aoa, eja aoe aeaa, je, ao a, ee aao aajo Aooa eoejo. (e eeo, aoa je ooo a je e aaa a eo ea Eaa, oj je ao eo aee, a a jo aa e, oj je ao o a e o oe eo ao, ao a ojaa Eoa.). o jeo ea aoa e aao oo aa e eoej ooe ooo Aao, o je oaj, a Aoooo eo e je a, oao e a eo aee.

    a a eao joj aj je ea aaa eee o Aej, e e o eaa ojao ao ea eee oa o o o eaa, aeo aaa a o e Aoo, a e ao oee a. ao eaoa oa e oo j ea a ojaee oo o Aejeo ojaaa. ao je eeo a e a ajoe ao e oo o je aeeo. O oa, a eoo oo a je eo jeo o, e .

  • 13

    7. O oj e a eoeja je ao aja

    a e o aaa a eee aae a e, aaj a eoej oa oa e, oj aa o ao aje o. a e eoaje aoe oj e oa oo oaa (aae, eo), eeo eo o oo je ea ao oe a, ae aoaa. a e ja je aa aa o eo, eeo ooea a oa je ea ao ea eeajaaa. e oa a aae eaae oe eoe eoje, o Aeja a aae eoej e jaaj a eoa aaa ao ao oj ooj. O oa, o e a aee eje ae, a o oe Aaje ae.

    e, a, a ao je aea, e oja eaa eeaa o. ae, jeo e oo je o eoae oje eoeja e aee Aje e a eeoaa Eoe, e ee ee a . o je o aj, o e ao oaje e oooa. A ea je a je oa aea. Jeo a e eoej e o eeo a, o je oe e eeae ooe je a a..

  • 14

    oa oejoje jeaaa ej a a Aa ea eoeje a . e ao aa a 390. . e . e. oaa e, eo eoej. oa eaej Aee, oj eoeje, oja je aaa, eo je a aa oa.

  • 15

    8. oo a je o e oja oea

    ae: eaej ( Aee) e a a e a ee ea, ao ae a ee, aa oo eo ao ja. Oo je aeo a ee a e e eoej, oj e ao aaj je e aae a oaaja eeo ea. ea je oa aje e e ooa. o ae e, aje e ee oe. O oa, a e a je eo, aja Aooa Aee, oea a oo o o oa ao oa ae Aooa e eo e ooe. a aoe e ee ea e ao a Aoooe eee, je o aoeo ae o oa eaa oeo a oj. A a o o aa e oea oae oo oee Aoo e o a oj e oa aee e. O oa, ooj a oj a Aooa, a ea eo aoa a a . o eeao aj a o e a eaj ee a oa, ae eoa ea..

    eoej ooe eo jeo jae aooe ea eea, oeo ea Aaa oa ea o ajaj eea. a aoe oo a e ee oe eoeje oa aee aoe aa a eeo je. a a je eoeja Aa oao ea ao oa ooo

  • 16

    aoo ooe ee o aoa aoo ea. a e a ee ea oo oa ea ao a je aeo o ee a a oe ao ea, a e e o oo..

    aje Eja eea (aea) o a, oj je ao a eeo je, oo o a oj eoej o o a Aoo aje oea o eoe eeoje: ao e e oo aa ao a e oj a. a e aeaj o eoa oao eoa eo o. a ooa aeaj oj oaje a e ae ao e, a oa aoa jae e oo ea ojo eo o a . Oe e, oje oeaj a (a) ej o, e a ojo eo ae oao..

  • 17

    9. e e aao a a oe eoeje eee a

    a oa? e ea, oe a ae oea, oj a o ae, eo eo ooa ae o Eee e, jea aa oeo eo: o je oe Eeoj. eo ao aee oeao je aa , ao a, ao a e a, oaaa ea ooaj a oje aaa, o eo eaa o oo, jeoj aeaoj o. Oo o aea aa e , oj ao a eaa oe. oja oaaa oea j e e a o a je o o ea a a, a jeo ea a oeaoje, oj je ae a oee aoa oa aja e e o e aa oa.

    Jea o aoa oae oee je eea: A a o o aa e oea oae oo oee Aoo e o a oj e oa aee e.. a, ao oj eaj oo aa. a j Eoe ooje aoa e ao oj eo aj a a, o a a oa oae eeo Aaa ooje ao oj aj oa jaa a. oe oa, oe e oa a je o ej e . e. a a j a oa a aa, ooa a oj o a.

  • 18

    10. I . e o eoej ojaj oe

    aae oe. eoeja e oeje a oa eeaa oaje e ee oe ea ea e aoo e a ae e. ao, a e, ee o aeoe (Ren-Maurice Gattefoss) aa oe a je jea ajea aja aaa a ao oe, oje o oe eoeja. aa je oaj oe aoe o aa oea eoj o, ao e ee a Aa (eea oe Aao oea) a e oee, o eae oee ao o je oe. aa e ao aoa o ae, oj e aaee e ea ooa eoea o. ea ooj eoj oao eoe Eoe oeo eoej.

    oj aeoa aeoo a o ooj e. ea o eojaa ooj aeoj eeoj e (oe), j eoo oa aa ea, a, aa ee, oa ea, e e, aje ae. aje o ea a, e oj e o, oe a aa oooa. o je o e e o ee aa oa, eeo oa.

    aeo a ee, a e ee ooa, oaa

  • 19

    e oa ea ojoj e ojaa aa aa eo aea. Oae o e oj e aje ee a j. eoeja oeeo eaje, oaj e ao, ao o je aj a aoa eaa aa. Aje a eea oa e e a j, a o je. oje oaje, oje eaj ae ee a eooo-eoa aoje ae aee aeoo aaa, eeao e oaj. Oe ao o ae ea o aeoj, aoj oo oea, o eoo ao o.

  • 20

    ecHo

  • Marko Kraji

    Istina i legenda o Hiperboreji

    ecHo

  • Marko Kraji

    2

    Copyright 2002. by Marko Kraji. All rights reserved.

  • Istina i legenda o Hiperboreji

    3

    1. Brojna predanja o tajanstvenim i davno izgubljenim gradovima,

    zemljama, ostrvima, pa ak i kontinentima vekovima uzbuuju matu naunika, istraivaa, pisaca, avanturista i obinih ljudi. Iako se najee ne moe sa sigurnou tvrditi da li u tim predanjima postoji zrnce istine, ili su nastala na temelju mate, obmana i zabluda, ona izazivaju neprestane rasprave i podstiu nove pokuaje i napore pojedinaca da nau objanjenje i uu dublje u tajnu koja ih okruuje.

    Takve legende su postale pojam izgubljenog raja i zlatnog doba, kada su nai daleki preci navodno iveli u srei i blagostanju. Meu njima legenda o zemlji Hiperboreji (gr. , Hyperbreoi, lat. Hyperborei) svakako zauzima poasno mesto.

    Brojne, ali neprecizne i nejasne podatke o toj dalekoj tajanstvenoj zemlji ostavili su nam drevni Heleni (Grci). Hiperboreja se, kau oni, nalazila daleko na severu, iza (ili iznad) predela odakle duva severni vetar, to uostalom samo ime i kae (hyper = iznad, boreas = severni vetar). Dakle, negde daleko gde nema hladnog vetra i gde je ugodna klima.

    Da li je re samo o legendi i mitu, ili o helenskim geografskim pekulacijama i hvalisavim priama putnika i avanturista, ili u svemu tome ima i malo istine? Neki antiki autori, meu njima Gaj Plinije Sekund (poznatiji kao Plinije Stariji) i otac geografije Eratosten, smatrali su da ta zemlja stvarno postoji. Meutim, veinom su

  • Marko Kraji

    4

    Hiperboreju preputali svetu mitova i legendi.

  • Istina i legenda o Hiperboreji

    5

    2. Plinije Stariji, na osnovu nekih starih kazivanja, pie o

    Hiperborejcima: Njihova zemlja je obasjana suncem, ima blagu i ugodnu klimu, bez bura, oluja i opasnih vetrova. Oni ive u umama i gajevima gde slave svoje bogove, sami ili u grupama. Meu njima nema nesloge, oni ne poznaju bolesti... Nikada ne umiru prirodnom smru. Kad ostareli ljudi zavre svoje sreno doba, oni namau telo slatkim uljem i skau s odreenih stena u more.... U Hiperboreju se ne stie ni kopnom ni morem; ona je pristupana samo bogovima i njihovim miljenicima.

    Od svih bogova Hiperborejci su posebno potovali i oboavali Apolona, boga svetla i sunca. Budui da su sredita Apolonovog kulta u Heladi bili ostrvo Del i Delfi, brojne legende govore o vezama Hiperborejaca sa tim sreditima. Neki kau da je Leto, majka boanskih blizanaca Apolona i Artemide bila roena u Hiperboreji i da je boginja poroaja Ejlejtija, koja je pomagala pri Apolonovom roenju na ostrvu Delu, takoe dola odatle.

    Prema delskoj legendi, Apolon je odmah nakon roenja najpre otiao u Hiperboreju u kolima koja su vukli labudovi. Tek nakon godinu dana on se vratio u Heladu; stigao je u Delfe sredinom leta, gde je radosna priroda pozdravila njegov dolazak pesmama slavuja i cvraka. Krajem jeseni vratio se opet pobonim i pravdoljubivim Hiperborejcima da u njihovoj zemlji, u kojoj je vladao veni mir i

  • Marko Kraji

    6

    neprekidno sijalo sunce, provede zimu. Otada je to redovno inio zimu je provodio u Hiperboreji, a s prolea se vraao u Delfe.

    Predanje kae da su Hiperborejci darovali Delfima prvi Apolonov hram, koji je bio sagraen od pelinjeg voska i perja. Proroite u Delfima osnovao je Apolonov prorok Olen, koji je navodno bio Hiperborejac, a koji je Apolonove poruke saoptavao u heksametru (esterac). Verovalo se da su prilikom najezde Gala, 279. g. pre n. e., Delfe spasle dve naoruane utvare, dva hiperborejska heroja, Hiperoh i Laodok.

  • Istina i legenda o Hiperboreji

    7

    3. Samo malom broju smrtnika je polo za rukom da stignu do

    zemlje Hiperborejaca. Od istorijski linosti tu ast je navodno doiveo poboni lidijski kralj Krez, a od mitskih argivski heroj Persej nakon to je odsekao glavu nakaznoj gorgoni Meduzi, pa poboni Klinid za koga kau da je esto poseivao hram Apolona Hiperborejskog, i svakako najslavniji od svih Herakle, dok je izvravao jedan od dvanaest tekih radova po nareenju kralja Euristeja lov na Kerinsku koutu, koja je bila posveena boginji Artemidi.

    Iz Hiperboreje Herakle je preneo senovita maslinova stabla i zasadio ih u Olimpiji, gde je do tada zemlja bila neplodna i isuena od vreline sunca. Kasnije, kad je ustanovio olimpijske igre, najslavniji trenutak za pobednike u igrama bio je kad su primali venac ispleten od granica sa maslininovog stabla koje je Herakle doneo iz Hiperboreje.

  • Marko Kraji

    8

    4. Kad su Heleni u VII v. pre n. e. osnovali svoje kolonije uz obale

    Ponta (Crno more), doli su u dodir sa Skolotima, koje su nazvali Skitima, neobinim nomadskim narodom koji je iveo uz severne obale Ponta i uz reku Tanais (Don). Otac istorije Herodot ih je opisao kao izrazito divlje i surove, to su potvrdila i novija arheoloko-istorijska istraivanja. Ipak, Heleni su s njima ostvarili veoma dobre trgovake veze; od njih su saznali i o postojanju drugih naroda koji su se graniili sa Skitima na severu i istoku. Herodot govori da na severoistoku od Skita ive manje poznati narodi kao Ogrigejci (elavi Skiti), Tisageti, Masageti i Isedonci, a zatim dolaze Hiperborejci.

    Helenska kolonija na ostrvu Prokones u Propontidi (Mramorno more), koju su osnovali Mileani, bila je razvijeno trgovako sedite povezano sa Skitima. Sredinom VI v. pre n. e. tu je iveo izvesni Aristej, sin Kaistrobija, jedan od najuglednijih graana, o ijem su se ivotu priale udne prie. Kad je jednog dana u svom rodnom mestu uao u tkanicu i iznenada umro, tka je odmah zatvorio radionicu i odjurio da roacima umrlog javi tunu vest. Po gradu se brzinom munje rairila vest o Aristejevoj smrti. Ali, ba tada je u grad stigao izvesni ovek koji je tvrdio da to nije istina; on je, naime, usput sreo Aristeja i razgovarao s njim. Kad su roaci i prijatelji umrlog otvorili radionicu od Aristejevog tela nije bilo ni traga. Nakon sedam godina

  • Istina i legenda o Hiperboreji

    9

    Aristej se iznenada pojavio na Prokonesu, gde je ispevao poemu poznatu pod nazivom Arimaspijske pesme, a zatim je ponovo nestao.

    Arimaspijske pesme pominju brojni helenski pisci, a posluile su i Herodotu kada je govorio o Aristeju i Hiperborejcima. U njima je Aristej opisao kako je, po nalogu boga Apolona, posetio zemlju Isedonaca, od kojih je saznao da iza njih ive Arimaspe (jednooki ljudi), a da su dalje od njih uvari zlata grifoni (stvorenja s telom lava a krilima i glavom slinim orlu), a jo dalje Hiperborejci, miran narod koji ne ratuje sa susedima, a hrane se kao vegetarijanci. Oni su iveli daleko iza Ripejske planine, a severno od njih nalazila se reka Okean, koja okruuje kopno.

  • Marko Kraji

    10

    5. O Hiperborejcima ne znaju nita da kau ni Skiti ni drugi

    narodi iz tih oblasti, osim Isedonaca donekle kae Herodot. A ja mislim da ni oni ne znaju nita, jer bi nam sigurno Skiti priali i o njima, kao to su nam priali i o jednookim ljudima.. Herodot dalje navodi da o Hiperborejcima govori i pesnik Hesiod i slavni Homer u Epigonima podvlaei ukoliko je Homer zaista ispevao tu pesmu.

    Pripovedalo se da su Hiperborejci redovno, svake godine slali Apolonu na Del zavetne darove umotane u peninu slamu. Prvi put su te darove donele dve hiperborejske device Hiperoha i Laodika u pratnji petorice mukaraca, radi njihove zatite. Ove devojke su umrle na ostrvu, a kako se petorica izaslanika nikako nisu vraali (verovatno zbog duine puta), Hiperborejci su narednih godina odnosili darove do granice i predavali ih susedima, s molbom da ih proslede dalje. Tako su ti darovi, noeni od naroda do naroda, od grada do grada, dospevali na kraju na Del. Naime, hiperborejske darove najpre su preuzimali Skiti, a njihovi susedi prenosili su ih daleko na zapad, do Adrije (Jadransko more). Odatle su ih drugi narodi, preko Dodone, Eubeje i Tena, donosili na Del.

    Drugi opet pripovedaju da su Hiperborejci prve plodove zemlje slali preko Arimapsa, Isedonaca i Skita do grada Sinope u Maloj Aziji, odakle si ih Heleni prenosili do Atike, a Atinjani na Del.

  • Istina i legenda o Hiperboreji

    11

    Hiperoha i Laodika sahranjene su na Delu, levo od ulaza u Artemidin hram, a na njihovom grobu raslo je jedno maslinovo drvo. U spomen na ove hiperborejske device, delske devojke i mladii sekli su svoju kosu uoi svadbe devojke bi odsecale pramen svoje kose, obavijale ga oko vretena i stavljale na humku, dok su mladii polagali na humku pramen svoje kose obavijen oko neke zelene granice.

    Predanje pominje i dve hiperborejske devojke Argu i Opiju koje su jo pre Hiperohe i Laodike stigle na Del. One su dole da prinesu rtve Ejlejtiji za laki poroaj. Njihov grob, koji se nalazio iza Artemidinog hrama, posipan je pepelom rtvenih ivotinja, a ene sa ostrva slavile su ih u pesmi, koju je spevao Likijac Olen.

  • Marko Kraji

    12

    6. Predanje o Hiperborejcima posebno je negovano u junoj

    Italiji, u krugu Pitagorinih uenika. Pitagora, genijalni i zagonetni matematiar, je, kako kau, sebe smatrao inkarnacijom Apolona Hiperborejskog. (Uzgred reeno, Pitagora je govorio i da je u njemu inkarnirana dua uvenog strelca Etalida, koji je imao izuzetno pamenje, zatim dua frigijskog kralja Mide, koji je imao mo da sve to dodirne pretvori u zlato, kao i dua Trojanca Euforba.). Po jednom predanju Pitagora se sastao i vodio unu raspravu s uvenim hiperborejskim udotvorcem i prorokom Abaridom, dok je ovaj, sa Apolonovom strelom u ruci i ne jedui nita, obilazio svet i ljudima delio savete.

    Za grad Metapont u junoj Italiji je vezan i nastavak legende o Aristeju, gde se on iznenada pojavio nakon dvesta etrdeset godina od svog drugog nestanka, i naredio graanima da podignu rtvenik Apolonu, a i njemu samom posvete statuu. Stanovnici Metaponta obratili su se proroici Pitiji u Delfima za objanjenje ovog udnog Aristejevog pojavljivanja. Tamo im je reeno da e za njih biti najbolje ako izvre ono to im je nareeno. Ovi su posluali, a Herodot govori da je video i jedno i drugo, i rtvenik i kip.

  • Istina i legenda o Hiperboreji

    13

    7. Oni koji misle da Hiperboreja nije samo mistifikacija i da se

    ispod naslaga mita i legende nalaze i zrnca istine, smatraju da su Hiperborejci moda bili civilizovani Kinezi, koji su tada bili pod upravom dinastije ou. Za divlje srednjoazijske narode koji su iveli opasnim ivotom nomada (Masageti, Isedonci), sreeno kinesko drutvo moglo je izgledati kao model mira, pravde i blagostanja. Za ljude ija je glavna hrana bilo meso, preteno poljoprivredna Kina mogla je izgledati kao zemlja vegetarijanaca. Bez obzira na prihvatanje ili neprihvatanje ove neobine teorije, od Aristeja pa nadalje Hiperborejci se javljaju na geografskim kartama kao narod koji postoji. Osim toga, oni su iveli iza daleke Ripejske planine, a to su mogle biti Altajske planine.

    Time, u stvari, pria nikako nije zavrena, ve dobija iznenadan i interesantan obrt. Naime, u jednom trenutku dolo je do geografske konfuzije Hiperboreja se iz daleke Azije seli na severozapad Evrope, meu Kelte ili negde iza njih. Ko je izvrio tu mistifikaciju, u kom trenutku i zato ostaje bez odgovora. Ali injenica je da je ona prihvaena. Jednom kad su se Hiperborejci i Kelti stopili u severnom sumraku, bilo je mogue mitske ili legendarne osobine jednih pripisati drugima..

    Istoriar Posejdonije izjednaava Ripejsku planinu sa Alpima i smeta Hiperborejce iza njih. Neki su autori smatrali da Rim nisu

  • Marko Kraji

    14

    390. g. pre n. e. opljakali Kelti, nego Hiperborejci. Istoriar Hekatej iz Abdere, autor Istorije Hiperboreje, koja nije sauvana, smestio ih je na Britanska ostrva.

  • Istina i legenda o Hiperboreji

    15

    8. Diodor sa Sicilije u svom delu Istorija biblioteka kae:

    Hekatej (iz Abdere) i neki drugi kau da se iza zemlje Kelta, malo dalje na severu, nalazi ostrvo veliko kao Sicilija. Ono je daleko na severu i na njemu ive Hiperborejci, koji se tako nazivaju jer se nalaze izvan domaaja severnog vetra. Zemlja je plodna i daje sve vrste plodova. Zbog blage klime, daje dve etve godinje. Osim toga, pria se da je Leto, majka Apolona i Artemide, roena na ovom ostrvu i zbog toga stanovnici ostrva slave Apolona vie nego druge bogove. Na stanovnike te zemlje gleda se kao na Apolonove svetenike, jer oni svakodnevno slave tog boga u pesmama i posebno ga potuju. A na tom ostrvu nalazi se poseban ograen prostor posveen Apolonu i veliki okrugli hram u koji se polau zavetne rtve. Osim toga, postoji i grad koji slavi Apolona, a veina njegovih stanovnika su svirai na citri. I oni neprestano sviraju na tom instrumentu u hramu i pevaju pesme u ast boga, slavei njegova dela..

    Hiperborejci govore neobinim jezikom i prijateljski su raspoloeni prema Helenima, posebno prema Atinjanima i onima s Dela od najstarijih vremena. Mit nam takoe govori da su neki Heleni posetili Hiperborejce i ostavili zavetne darove s natpisima na helenskom jeziki. Na isti nain je Hiperborejac Abarid doao u Heladu u davno doba i obnovio naklonost i porodine veze svog naroda s narodom Dela. Pria se da Mesec gledan s ovog ostrva

  • Marko Kraji

    16

    izgleda kao da nije daleko od Zemlje i da ima izboine kao i Zemlja, a vide se obinim okom..

    Klaudije Elijan iz Prenesta (Palestrina) kod Rima, koji je pisao na helenskom jeziku, govori o hramu koji su Hiperborejci podigli bogu sunca Apolonu i daje poetian opis religiozne ceremonije: Labudovi se vrte oko hrama i kao da iste svojim krilima. Zatim se razmetaju po veoma prostranom i veoma lepom dvoritu. Kad hodoasnici zapevaju svoju uobiajenu himnu i kad se razlegu akordi citre, itavi oblaci labudova sjate se oko svetilita i svojom pesmom ponu pratiti himnu. Ove ptice, koje podseaju na (krilati) deiji zbor, celi dan svojom pesmom slave boanstvo..

  • Istina i legenda o Hiperboreji

    17

    9. Gde se nalazio hram Sunca ove Hiperboreje smetene na

    Britanskim ostrvima? Meu megalitskim, golemim starim kamenim spomenicima, kojih ima od Malte, preko Iberskog poluostrva i Francuske do Engleske i Irske, jedan zauzima posebno mesto: to je Stounhend u Engleskoj. Veliko uspravno kamenje poreano je u pravilan krug, tako da, kako bar neki kau, oznaava precizan poloaj sunca u pojedinim takama, u toku sunevog kretanja po horizontu, u jednoj kalendarskoj godini. Oko tog kamenja nalazi se iri krug, koji kao da predstavlja dvorite. Novija prouavanja Stounhenda upuuju sve vie na to da je to bio specifian hram Sunca, a ujedno i neka vrsta opservatorije, koja je izgraena za potrebe naroda toga kraja pre vie od pet hiljada godina.

    Jedan od razloga ovakve hipoteze je reenica: A na tom ostrvu nalazi se poseban ograen prostor posveen Apolonu i veliki okrugli hram u koji se polau zavetne rtve.. Zatim, tu su i labudovi koji pevaju oko hrama. Na jugu Evrope postoje takozvani nemi labudovi koji retko putaju piskav glas, dok na Britanskim ostrvima i uz obale severnog Atlantika postoje labudovi koji imaju zvonak i prijatan glas. Pored toga, moe se dodati da je u prvom milenijumu pre n. e. klima na jugu Britanskih ostrva bila blaga, pogodna za uzgoj mnogih kultura.

  • Marko Kraji

    18

    10. U I i . prie o Hiperboreji dobijaju nove fantastine

    oblike. Hiperboreja se povezuje sa drugim mitovima i legendama i postaje veliki severni kontinent ili velika zemlja gde su navodno iveli nai daleki preci. Tako, na primer, Rene Moris Gatefose (Ren-Maurice Gattefoss) zastupa hipotezu da je jedna razvijena civilizacija nastala na arktikom kontinentu, kojeg on zove Hiperboreja. Kada je ovaj kontinent razoren zbog nastalih promena u zemljinoj kori, stanovnici su se preselili na Atlantidu (legendarni kontinent u Atlantskom okeanu) i na druge kontinente, podiui usput megalitske spomenike kao to je Stounhend. Tada se razvio takozvani kiklopski stil u arhitekturi, koji se karakterie velikim nepravilnim blokovima nepovezanih bukom. Prema ovoj teoriji kromanjonci neolitske Evrope poreklom su Hiperborejci.

    Brojni kvazigeografi i kvazigeolozi dali su prilog ovoj temi. Prema njihovim teorijama u ovoj dalekoj severnoj zemlji (kontinentu), iji su geoloki ostaci dananji Grenland, Island, Zapadni picbergen, Nova Zemlja, iveli su ljudi prve, najnie rase. Kasnije su oni prerasli u viu rasu, u ljude koji su iveli u vodi, opskrbljeni maginim znanjima i sposobnostima. To je bilo pre vie od trideset hiljada godina, u ledeno doba.

    Daleko na severu, iza velikih ledenih blokova, prostirala se topla zemlja u kojoj se pojavila i razvila rasa ljudi neobinih kvaliteta.

  • Istina i legenda o Hiperboreji

    19

    Odatle potiu beli ljudi koji se kasnije sele ka jugu. Hiperboreja postepeno nestaje, ostaju njeni tragovi, kao to je sluaj sa stanovnicima Grenlanda i Islanda. Arijevci sa severa prodirali su sve vie ka jugu, ak do Indije. Brojne kombinacije, koje nemaju nikakve veze sa geoloko-geografskim razvojem nae planete i arheolokim nalazima, neprestano se gomilaju. One su samo plod mate i elja o dalekoj, sunanoj prolosti oveka, o njegovom zlatnom dobu.

  • Marko Kraji

    20

    ecHo

    Istina i legenda o Hiperboreji