www.princexml.com

Prince - Personal Edition

This document was created with Prince, a great way of getting web content onto paper.

Jerome David SALINGER

Lovac u žituMojoj majci

1

Ako doista želite da vam pričam o sebi,prvo što ćete vjerojatno htjeti znati jest gdjesam se rodio, kakvo je bilo moje glupo djet-injstvo, čime su se bavili moji roditelji prijenego što sam došao na svijet i sve onouobičajeno david-copperfieldsko sranje, alija nekako nisam raspoložen da se upuštam ute stvari, ako već želite znati istinu. Kao prvo,sve je to strašno dosadno, a s druge strane,moji roditelji dobili bi svaki po dva živčanasloma kad bih ispričao nešto pobliže o nji-hovu privatnom životu. Oni su vam priličnoosjetljivi u tim stvarima, pogotovo moj otac.To su dragi ljudi, i sve - ne kažem ništa - alisu doista i preko svake mjere osjetljivi. Osimtoga, nije mi ni nakraj pameti da vam sadovdje pričam čitavu svoju prokletu

autobiografiju ili nešto slično. Pričat ću vamsamo o onoj ludnici kroz koju sam prošaotamo negdje oko prošlog Božića, upravo prijenego što sam poludio pa su me dofurali ova-mo da se malo smirim. To je zapravo ono štosam ispričao D. B.-u, a on je moj brat. Živi uHollywoodu. To i nije tako daleko od ovogidiotskog mjesta, pa me dolazi ovamo pos-jetiti gotovo svakog vikenda. On će me iodvesti kući kad me puste, možda sljedećimjesec. Nedavno je nabavio jaguara. To jejedan od onih malih engleskih auta koji iduvaljda dvije stotine milja na sat. Dao je zanjih skoro četiri soma. Sad je pun love. Prijeto nije bio. Prije je bio sasvim običan pisac,dok je bio kod kuće. Napisao je onu fant-astičnu zbirku pripovijedaka Tajna zlatnaribica ako za njega niste čuli. Najbolja priča unjoj bila je upravo ta »Tajna zlatna ribica«.To je priča o dječaku koji nikomu nije dop-uštao ni da pogleda njegovu zlatnu ribicuzato što ju je bio kupio za vlastiti novac. Ta

4/486

me je priča obarala s nogu. Sada živi u Holly-woodu, D.B., kao prostitutka. Ako postoji nasvijetu nešto što mrzim, onda je to film. Ne-mojte ga preda mnom ni spominjati.

Mislim da će biti najbolje ako pričupočnem od dana kad sam napustio PenceyPrep. Pencey Prep je škola u Agerstownu, uPennsylvaniji. Vjerojatno ste već čuli za nju.Ako ništa drugo, vidjeli ste zasigurno njezinereklamne oglase. Ti oglasi izlaze možda utisuću raznih časopisa i na njima je uvijekneki strašan tip na konju koji preskakujeogradu. Kao da se u Penceyju ne radi ništa,samo se po čitav božji dan igra polo. Janikad, doista nikad nisam vidio konja čak niblizu tog mjesta. A ispod slike s tipom nakonju piše: »Od 1888. godine prekaljujemodječake u čvrste, karakterne, inteligentnemlade ljude.« Hrana za ptičice. U Penceyjunikoga ne prekaljuju ni za dlaku više nego ubilo kojoj drugoj školi. Osim toga, ja tamonisam sreo nikoga tko bi bio karakteran ili

5/486

inteligentan. Možda samo dvojicu, ako i to-liko. A oni su po svoj prilici takvi i došli uPencey.

No, bila je subota, dan nogometne utak-mice sa Saxon Hallom. Na utakmicu sa Sax-on Hallom gledalo se u Penceyju kao na ve-oma važan događaj. Bila je to posljednjautakmica godine i od tebe se očekivalo daizvršiš samoubojstvo ili nešto slično akodobri stari Pencey ne pobijedi. Sjećam se dasam oko tri sata poslijepodne stajao tamonegdje na samom vrhu Thomsen Hilla, tamoodmah pokraj onog glupog topa koji jenavodno sudjelovao u ratu za nezavisnost, isve. S vrha brežuljka mogao sam dobro vid-jeti cijelo igralište i dvije ekipe kako senaganjaju po čitavom polju. Tribine se nisumogle baš najbolje vidjeti, ali se moglo čutikako svi viču, složno i skladno na strani Pen-ceyja jer je gotovo čitava škola osim menebila na igralištu, a neujednačeno i kreštavo

6/486

na strani Saxon Halla jer je gostujuća ekiparijetko dovodila sa sobom mnogo navijača.

Na nogometnim utakmicama nije nikadbilo mnogo djevojaka. Samo su stariji imalipravo dovoditi svoje cure. Bila je to strašnaškola, s koje god je strane promatrali. Volimmjesta na kojima čovjek može, ako ništadrugo, bar ponekad vidjeti poneku djevojku,pa makar se samo češkale po rukama, brisalerupčićima noseve ili se samo šašavo hihotalei tako. Selma Thurmer - kći našeg upravitelja- pojavljivala se na utakmicama priličnočesto, ali ona nije bila tip ženske za kojom bičovjek izludio od želje. Bila je, ipak, sasvimzgodna cura. Jednom sam sjedio kraj nje uautobusu iz Agerstowna pa smo nekakopočeli razgovarati. Svidjela mi se. Imala jepovelik nos, nokti su joj bili blijedi i dokrajaizgriženi, nosila je one grozne lažne grudi ko-je strše na sve strane, ali čovjek je osjećaoneko sažaljenje prema njoj. Svidjelo mi sekod nje to što nije pokušavala zadaviti

7/486

čovjeka smradovima o tome kakav je glavnifrajer njezin stari. Vjerojatno je dobro znalakakav je to umišljeni kreten.

Stajao sam tamo gore na Thomsen Hilluumjesto da budem dolje na igralištu zato štosam se upravo bio vratio iz New Yorka, gdjesam bio sa mačevalačkom ekipom. Bio samnekakav menadžer mačevalačke ekipe.Strašno odgovorna dužnost, čudo jedno! Bilismo tog istog jutra krenuli na mačevalačkiturnir sa školom McBurney u New Yorku.Susret, međutim, nije održan jer sam ja iopremu i mačeve i sve one glupe rekvizite za-boravio u podzemnoj željeznici. Nije to bila,ipak, samo moja krivnja. Morao sam čitavovrijeme ustajati i gledati na one prokletemape, kako bismo znali gdje trebamo sići. Itako smo se vratili u Pencey već oko pola tri,umjesto navečer. Čitava me ekipa bojkotir-ala, cijelim putem dok smo se vraćalivlakom. Sve je to bilo prilično smiješno, većprema tome kako se uzme.

8/486

Drugi razlog zašto nisam otišao na tekmubio je taj što sam krenuo oprostiti se sa star-im Spencerom, mojim profesorom povijesti.Razbolio se od gripe pa sam zaključio da gavjerojatno neću vidjeti sve tamo do početkabožićnih blagdana. Napisao mi je nekakvopismo u kojem je rekao kako me želi vidjetiprije nego što odem kući. Znao je da se višeneću vratiti u Pencey.

Zaboravio sam vam to spomenuti. Dali sumi nogu. Rekli su mi da se ne vraćam poslijebožićnih blagdana, jer sam pao iz četiri pred-meta, a nisam pokazao nimalo volje da seprilagodim. Cesto su me opominjali da jekrajnje vrijeme da se počnem prilagođavati -osobito sredinom polugodišta, kad su se mojiroditelji došli posavjetovati sa starimThurmerom - ali ja to nisam učinio. Takosam dobio nogu. U Penceyju se često događada čovjeka izbace. Pencey ima visok akadem-ski standard. Ima, doista.

9/486

Ovako ili onako, bio je prosinac i bilo jehladno kao na vještičjoj sisi, pogotovo gorena vrhu onog glupog brežuljka. Na sebi samimao samo kišnu kabanicu s dva lica, nisamimao ni rukavica ni ničega. Tjedan dana prijetoga netko mi je iz moje sobe ukrao kaput odkamelhara zajedno s krznom podstavljenimrukavicama koje su bile u džepu. Pencey jebio pun lopova. U njemu je bilo relativnomalo dječaka iz veoma bogatih porodica, alije ipak bio pun lopova. Što je škola skuplja,to u njoj ima više lopova - bez šale. Bilo kakobilo, nije važno, stajao sam, dakle, pokrajonog glupog topa, promatrao utakmicu i hla-dio dupe na vjetru. Samo, nisam baš pratioutakmicu. Motao sam se tamo zato što sampokušavao reći zbogom tom mjestu.Događalo mi se da napustim neku školu iligrad a da ne znam da ih napuštam. Mrzimto. Svejedno mi je hoće li rastanak biti tužan,ili težak, ili neugodan, kad napuštam neko

10/486

mjesto želim znati da ga napuštam. Inače sečovjek osjeća još gore.

Imao sam sreće. Iznenada sam se sjetionečega što mi je pomoglo da shvatim kakoodlazim do vraga odavde. Sjetio sam se, sas-vim neočekivano, kako smo negdje otprilikeu ovo doba, tamo u listopadu, RobertTichener, Paul Campbell i ja tjerali loptu podvorištu, tamo ispred akademske zgrade. Bilisu to dobri dečki, naročito Tichener. Bilo jeveć skoro vrijeme za večeru, već se bio spus-tio mrak, ali mi smo i dalje nastavili s igrom.Mrak je postajao sve gušći i gušći, jedva smomogli vidjeti loptu i jedan drugog, ali nekakonam se nije dalo prestati. Konačno smo mor-ali. Profesor biologije, neki gospodin Zambe-si, promolio je glavu kroz prozor na akadem-skoj zgradi i naredio nam da se pokupimo usvoje sobe i spremimo za večeru. Ako mi seosmjehne sreća pa se sjetim nečeg takvog,mogu bez problema reći zbogom kad god mije to potrebno - u najmanju ruku, mogu to

11/486

gotovo uvijek. Čim sam se sjetio togdogađaja, okrenuo sam se i potrčao nizsuprotnu padinu brežuljka, prema kućistarog Spencera. On nije stanovao u kruguškole. Stanovao je u Aveniji AnthonyjaWaynea.

Trčao sam cijelim putem, sve do glavnogulaza, i tu sam nekoliko sekundi zastao damalo odahnem. Imam slab kapacitet pluća,ako već želite znati istinu. Kao prvo, mnogopušim - točnije, nekad sam pušio. Natjeralisu me da prekinem. S druge strane, narastaosam prošle godine šesnaest i pol centimetara.Tako sam, u stvari, i dobio tuberkulozu imorao doći ovamo na sve one proklete pre-trage i preglede. Inače sam sasvim zdrav.

Sad svejedno, čim sam odahnuo, pretrčaosam preko Ceste 204. Bila je zaleđena iglatka kao ogledalo, tako da sam skoro tres-nuo. Uopće ne znam zašto sam trčao - biosam, mislim, nekako raspoložen baš za to.Kad sam prešao preko ceste, obuzeo me neki

12/486

čudan osjećaj, kao da nestajem. Bilo je takoblesavo poslijepodne, jezivo hladno, bezsunca, i bilo čega, i čovjek se osjećao kao danestaje svaki put kad bi prešao preko ceste.

Ljudi moji, čim sam stigao do Spencerovekuće, odmah sam legao na zvono. Bio sampotpuno smrznut. Uši su me pekle i jedvasam micao prstima. -Hajde, hajde, brže!-rekao sam gotovo glasno. -Otvarajte već jed-nom ta vrata!-Konačno ih je otvorila gospođaSpencer. Nisu imali služavku niti bilo koga,pa su uvijek sami otvarali vrata. Nisu bili bašpri lovi.

- Holden! - rekla je gospoda Spencer. -Doista mi je drago što te vidim! Uđi, dragi,uđi! Jesi li skroz-naskroz promrzao? - Mis-lim da joj je doista bilo drago što sam došao.Ona me voljela. Bar mislim da jest.

Ljudi moji, kako sam uletio u tu kuću! -Kako ste, gospođo Spencer? - rekao sam. -Kako je gospodin Spencer?

13/486

- Skini kaput, dragi - rekla je. Nije mečula kad sam upitao za starog Spencera. Bilaje pomalo nagluha.

Objesila je moj kaput u plakar u hodniku,a ja sam malo zagladio kosu rukom. Običnonosim kratko ošišanu kosu i ne moram ječešljati.

- Kako ste ovih dana, gospođo Spencer? -upitao sam ponovno, samo glasnije, da mečuje.

- Dobro, sasvim dobro, Holden. - Zatvori-la je vrata plakara. - A kako si ti} - Po načinuna koji me to upitala odmah sam znao da jojje stari Spencer rekao kako su mi dali nogu.

- Fino - odgovorio sam. - Kako je gospod-in Spencer? Je li već prebolio gripu?

- Prebolio? Holdene, on se ponaša kaonajsavršeniji... ne znam tko... U svojoj jesobi, dragi. Uđi samo.

14/486

2

Njih dvoje imali su svatko svoju sobu.Imali su oko sedamdeset godina, i on i ona,ako ne i više. Ipak su nalazili zadovoljstvo umnogim stvarima - na jedan pomalo šašavnačin, naravno. Znam da je nečasno govorititakve stvari, ali ja to ne mislim tako. Hoćureći samo to da sam često i puno razmišljao ostarom Spenceru, a ako čovjek o njemu pre-više razmišlja, počne se pitati za kog vraga onuopće još živi. Mislim, bio je već savpregažen, jedva se držao, a u razredu, kadgod bi pred pločom ispustio kredu, netko izprvog reda morao je izaći iz klupe i pružitimu je. To je užasno, po mom mišljenju. Akoje, međutim, čovjek razmišljao o njemu ko-liko je potrebno, ne previše, mogao je doći dozaključka da se stari Spencer, sve u svemu, i

ne drži tako loše s obzirom na okolnosti. Naprimjer, jedne me je nedjelje zajedno s dru-gim dečkima pozvao k sebi kući na šalicuvruće čokolade i tu nam pokazao nekiprastari, izlizani Navajo pokrivač što su ga oni gospoda Spencer kupili od nekog Indijancau parku Yellowstone. Bilo je očito da jekupovina tog pokrivača bila za starog Spen-cera važan događaj. Eto, na to sam mislio.Uzmite nekoga starog kao Biblija, na primjerstarog Spencera, i za njega će kupovinaobičnog pokrivača biti događaj života.

Vrata njegove sobe bila su otvorena, alisam svejedno pokucao, tek toliko da budempristojan. Vidio sam ga kako sjedi. Sjedio je uvelikoj kožnatoj fotelji, sav zamotan upokrivač o kojem sam vam maloprije pričao.Pogledao je prema meni kad sam pokucao. -Tko je? - dreknuo je. - Caulfield? Uđi,mladiću! - Uvijek je vikao, osim u razredu.To je ponekad išlo čovjeku na živce.

16/486

U trenutku kad sam stupio u sobu bilo mije žao što sam uopće dolazio. Čitao je At-lantic Monthly, čitava soba bila je zatrpanapilulama i flašicama, a sve je mirisalo naVicksove kapi za nos. Prizor me je dep-rimirao. Ne ludujem baš za bolesnim lju-dima, tako i tako. Da stvar bude jošneugodni-ja, stari Spencer bio je ogrnutnekim vrlo žalosnim, otrcanim starim bade-mantilom u kojem se vjerojatno rodio, ilinešto slično. Ne volim gledati stare ljude upidžamama ili bademantilima, doista nevolim. Iz njih uvijek proviruju njihovemršave staračke grudi. I noge, također.Staračke noge na plažama i sličnim mjestimauvijek izgledaju nekako bijele i bez dlaka. -Dobra večer, gospodine - rekao sam. - Dobiosam vaše pismo. Mnogo vam hvala. - Bio mije napisao pismo i u njemu tražio da svratim,da se oprostim prije nego što nastupe prazn-ici, s obzirom na to da se ionako više neću

17/486

vraćati u Pencey. - Niste trebali. Došao bih ibez toga.

- Sjedni tamo, momče - rekao je stariSpencer. Mislio je na krevet.

Sjeo sam.- Kako vaša gripa, gospodine?- Dječače moj, da bih se osjećao malo

bolje, trebalo bi zvati doktora - rekao je stariSpencer. Izgleda da ga je ta vlastitaduhovitost oborila s nogu. Počeo se cerekatikao lud. Konačno se ipak uspravio i rekao: -Zašto nisi na utakmici? Mislio sam da sedanas igra neka velika utakmica.

- Igra se. Odigrana je. Samo što sam se ja,ovaj, upravo vratio vlakom iz New Yorka smačevalačkom ekipom - odgovorio sam.Ljudi moji, onaj je krevet bio tvrd kaokamen.

Lice starog Spencera postajalo je sve ozb-iljnije. Znao sam da će biti tako.

- I tako, napuštaš nas, je li? - rekao je.- Da, gospodine. Tako izgleda.

18/486

Počeo je popuštati svojoj navici da kimneglavom. Niste sigurno nikad u životu vidjeličovjeka koji toliko kima glavom kao stariSpencer. Nikad niste mogli znati radi li tozato što razmišlja, i te stvari, ili zato što jedobar starac koji više nije u stanju razlikovativlastito dupe od vlastitog lakta.

- Što ti je rekao doktor Thurmer,mladiću? Čuo sam da ste prilično dugočavrljali.

- Jesmo. Jesmo, doista. Bio sam unjegovu kabinetu, mislim, dobra dva sata.

- Što ti je rekao?- Oh... e pa, da je život kao sportska utak-

mica, i te stvari. Utakmica koju treba igratipo usvojenim pravilima. Bio je veomaugodan. Hoću reći, nije skakao do stropa, ilinešto slično. Samo je govorio i govorio otome kako je život utakmica, i te stvari. Znateveć i sami.

19/486

- Život jest sportska utakmica, mladiću.Život jest utakmica koju treba igrati po usvo-jenim pravilima.

- Da, gospodine. Znam da jest. Znam.Utakmica, govno! Baš je neka utakmica.

Ako se nađeš na onoj strani gdje su sve samezvijezde i asovi, onda jest, u redu - to prizna-jem. Ali ako se nađeš na drugoj strani, gdjenema asova, kakva je to onda utakmica?Nikakva. Nema utakmice. - Je li doktorThurmer napisao pismo tvojim roditeljima? -upitao me stari Spencer.

- Rekao je da će im napisati uponedjeljak. -Jesi li ih ti obavijestio?

- Nisam, gospodine, nisam ih obavijestiojer ću ih vjerojatno vidjeti u srijedu navečer,kad stignem kući.

- Pa što misliš, kako će primiti tu novost?- Pa sad... mislim da će se prilično uzru-

jati - rekao sam.- Hoće, doista. Promijenio sam do sada

valjda četiri škole.

20/486

- Odmahnuo sam glavom. Imam već tak-vu neku naviku. -Ljudi moji - rekao sam.

Često govorim »ljudi moji«, priličnočesto. Dijelom zato što mi je rječnik vrlo siro-mašan, a dijelom zato što se ponekad pon-ašam kao da sam mladi nego što jesam. Imaosam tada šesnaest, sad imam sedamnaest, aliponekad se ponašam kao da imam svegatrinaest godina. To je doista ironija jer samvisok 189 centimetara, a u kosi imam dostasijedih vlasi. Imam, doista. Čitava jednastrana - desna strana - puna je milijunasijedih vlasi. Imam ih još od djetinjstva. I uzsve to, ponekad se ponašam kao da mi jesamo dvanaest godina. Svi to kažu, a najvišemoj otac. To je dijelom istina, priznajem, alinije u cijelosti istina. Ljudi uvijek misle dagovore apsolutnu istinu. Meni je to potpunosvejedno, osim što mi ponekad ide na živcekad me počnu upozoravati neka se ponašamkako to dolikuje mom uzrastu. Ponekad seponašam kao da sam mnogo stariji nego što

21/486

jesam, doista, ali to ljudi nikad neprimjećuju. Ljudi nikad ništa ne primjećuju.

Stari Spencer počeo je ponovno kimatiglavom. Počeo je i čeprkati po nosu. Radio jeto tako da je izgledalo kao da ga samo gnječi,dok je u stvari ugurao u nosnicu čitav palac.Uvjeren sam da je smatrao kako je to sasvimna mjestu, s obzirom na to da u sobi nemanikoga osim mene. Meni je to bilo svejedno,iako je prilično neugodno promatrati nekogakako čeprka po nosu.

Zatim je rekao:- Imao sam čast upoznati se s tvojim

ocem i majkom kad su prije nekoliko tjedanadošli porazgovarati s doktorom Thurmerom.Silni su to ljudi.

- Da, jesu. Veoma su dobri.Silni. Evo riječi koju mrzim iz dna duše.

Kako lažno zvuči! Mogao bih povraćati svakiput kad je čujem.

Iznenada stari Spencer poprimi držanjekao da se dosjetio nečeg vrlo zgodnog da mi

22/486

kaže, nečeg oštrog kao igla. Zavalio se dubljeu naslonjač i nekako se bolje ugnijezdio unjemu. Bila je to, međutim, lažna uzbuna.Što je učinio, samo je podigao AtlanticMonthly s krila i pokušao ga baciti na krevet,do mene. Promašio je. Krevet je bio udaljensvega nekoliko centimetara, ali svejedno jepromašio. Ustao sam, podigao časopis i po-ložio ga na krevet. Tada sam, iznenada, osje-tio luđačku želju da pobjegnem nekamo dovraga iz te sobe. Osjećao sam da mi sesprema strašna lekcija. Samo po sebi, to mine bi mnogo smetalo, ali nekako nisam bioraspoložen slušati nečije propovijedi, mir-isati Vicksove kapi za nos i gledati starogSpencera u pidžami i bademantilu, sve toodjednom! Nisam, doista. Stvar je, međutim,već počela.

- Šta je to s tobom, mladiću? - rekao jestari Spencer. Rekao je to prilično strogo, barza njega. - Koliko si predmeta imao u ovompolugodištu?

23/486

- Pet, gospodine.- Pet. A iz koliko si predmeta pao?- Četiri. - Pomaknuo sam malo stražnjicu

na krevetu. Bio je to najtvrđi krevet na kojemsam ikad sjedio. - Prošao sam iz engleskog -rekao sam - jer sam čuda kao što su Beowulfi Lord Randal My Son radio još dok sam biou školi u Whootonu. Hoću reći, iz engleskognisam morao raditi gotovo ništa, osim svremena na vrijeme napisati ponekisastavak.

Nije me ni slušao. Gotovo nikad nijeslušao što mu čovjek priča.

- Dao sam ti kolac iz povijesti zato što nisiznao apsolutno ništa.

- Znam, gospodine. Svjestan sam toga. Vitu niste mogli ništa učiniti.

- Apsolutno ništa - ponovio je još jednom.Takve stvari dovode me do ludila, kad netkodva puta ponavlja jedno te isto, iako je većčuo priznanje. Zatim je rekao to isto i trećiput. - Ali apsolutno ništa. Duboko sumnjam

24/486

da si otvorio udžbenik i jedan jedini put ucijelom polugodištu. Jesi li? Reci mi istinu,mladiću.

- Pa sad... malo sam kao zavirio u njeganekoliko puta -odgovorio sam. Nisam želiopovrijediti njegove osjećaje. Bio je lud zapoviješću.

- Zavirio si, je li? - rekao je, veoma sar-kastično. - Tvoj, ovaj, ispitni zadatak je tamogore na ormaru. Na vrhu one gomile papira.Donesi ga, molim te, ovamo.

Bio je to odvratan trik, ali sam ustao idonio mu zadatak - druge alternative, nitibilo čega, nije bilo. Zatim sam opet sjeo naonaj njegov betonski krevet. Ljudi moji,nemate pojma koliko sam žalio što samuopće došao pozdraviti se s njim.

Držao je u rukama moj ispitni zadatakkao da je neko govno ili nešto slično.

- Egipćane smo učili od 4. studenog do 2.prosinca -rekao je. - Ti si kao slobodnu temu

25/486

izabrao da pišeš o njima. Želiš li čuti što sinapisao?

- Ne, gospodine, ne baš naročito - rekaosam.

On je, međutim, ipak počeo čitati. Kadprofesor želi nešto uraditi, ništa ga ne možezaustaviti. On to jednostavno uradi.

Egipćani su bili starodrevno kavkaskopleme koje je živjelo u jednoj oblasti sjeverneAfrike. Afrika je, kao što je svima poznato,najveći kontinent na Istočnoj polutki.

Bio sam prisiljen sjediti i slušati to sranje.Bio je to doista odvratan trik.

Stari Egipćani su iz više razloga veomainteresantni za suvremenog čovjeka.Moderna znanost još uvijek nije odgonet-nula kakve su tajne sastojke Egipćani upo-trebljavali kada su umotavali u platno svojemrtvace tako da im lica ne istrunu u toku

26/486

bezbrojnih stoljeća. Ta zanimljiva zagon-etka predstavlja još uvijek nerješivu tajnuza modernu znanost dvadesetog vijeka.

Prestao je čitati i spustio je papir. Počeosam ga gotovo mrziti.

- Tvoj esej, nazovimo ga tako, tu svršava -rekao je onim svojim veoma sarkastičnimglasom. Čovjek nikad ne bi pomislio da takavstarac može govoriti tako sarkastično. - Ti simi, međutim, napisao i jednu kratku poruku,ovdje, na dnu stranice - dodao je.

- Znam da jesam - rekao sam. Rekao samto veoma brzo jer sam ga želio prekinuti prijenego što počne i to glasno čitati. Ali njega jebilo nemoguće zaustaviti. Bio je upaljen kaoraketa.

Dragi gospodine Spencer (čitao jeglasno), to je sve što znam o Egipćanima.Izgleda da nisam u stanju zainteresirati seza njih, iako su vaša predavanja vrlo

27/486

zanimljiva. Što se mene tiče, možete memirne duše srušiti, jer ionako padam iz svihpredmeta osim iz engleskog. S poštovanjem,Vaš HOLDEN CAULFIELD.

Spustio je taj moj prokleti sastavak ipogledao me pobjedonosno, kao da je upravoubio boga u meni u ping-pongu ili nečemsličnom. Mislim da mu nikad neću oprostitišto mi je naglas pročitao sve ono moje sranje.Ja ga nikad ne bih njemu čitao da ga je onnapisao - ne bih, doista. U prvom redu, onusam blesavu bilješku napisao samo zato damu ne bude teško što me mora srušiti. -Zamjeraš li mi što sam te oborio, mladiću? -upitao je.

- Ne, gospodine! Ni najmanje, kad vamkažem - rekao sam. Želio sam da me već jed-nom prestane cijelo vrijeme nazivati»mladiću«.

Kad je konačno završio propovijed, pok-ušao je baciti na krevet i moj ispitni zadatak.

28/486

Međutim, ponovno je promašio, naravno.Morao sam ponovno ustati da ga podignem ipoložim na Atlantic Monthly. Dosadno je ra-diti jedno te isto svake dvije minute.

- Što bi ti učinio na mom mjestu? - upitaoje. - Reci mi istinu, mladiću.

Što jest jest, bilo je očito da se doista os-jeća bijedno što me je morao srušiti. Zatosam navio staru ploču. Rekao sam mu dasam pravi pravcati degenerik i sve što ide uzto. Rekao sam mu da bih učinio točno istošto i on da sam se našao na njegovu mjestu, ida mnogi ljudi nisu u stanju shvatiti kakva jeto muka biti nastavnik. Ukratko, štosove tevrste. Stara pjesma.

U svemu tome bilo je najsmješnije to štosam ja, dok sam izvaljivao sve te gluposti,mislio na sasvim druge stvari. Inače živim uNew Yorku i nekako mi se odjednom uvuklou misli ono jezerce u Centralnom parku, onou južnom dijelu parka. Pitao sam se hoće libiti zamrznuto kad se vratim kući i, ako hoće,

29/486

kamo su otišle patke. Pitao sam se kamoodlaze patke kad se jezerce prekrije ledom izamrzne. Pitao sam se ne dolazi li moždanetko s kamionom i odvozi ih u zoološki vrtili neko slično mjesto. Ili jednostavno sameodlete nekamo.

Doista sam sretan čovjek. Hoću reći, ustanju sam tupiti stare štosove starom Spen-ceru i u isto vrijeme razmišljati o patkama uCentralnom parku. Čudno je to. Čovjek nemora mnogo naprezati mozak kad razgovaras profesorima. Stari me je Spencer, međutim,prekinuo upravo kad sam bio uhvatio zalet.Uvijek je prekidao svakoga.

- Kako se osjećaš poslije svega ovoga,mladiću? Bilo bi mi drago znati. Neobičnodrago.

- Mislite, to što su me izbacili iz Penceyja,i te stvari? -rekao sam. U tom trenutku želiosam samo da nekako već jednom pokrijesvoja upala prsa. Nije to bila neka osobitolijepa slika.

30/486

- Ako se ne varam, čini mi se da si sličnepoteškoće imao i u školama u Whootonu iElkton Hillsu. - Rekao je to ne samo sar-kastično, nego i nekako zlobno.

- U Elkton Hillsu nisam imao nekihposebnih poteškoća - rekao sam mu. - Nisume izbacili niti bilo što slično. Jednostavnosam otišao iz te škole, tako nekako.

- A zašto, ako smijem pitati?- Zašto? Oh, to je prilično duga priča, gos-

podine. Hoću reći, prilično zamršena. -Nekako mi se nije dalo upuštati se s njim učitavu tu stvar. Ne bi me, uostalom, ni razu-mio. Priča uopće nije bila za njegov kolosijek.Jedan od najvažnijih razloga zašto samnapustio Elkton Hills bio je taj što sam tamobio okružen samim licemjerima. To je sve.Bilo ih je na tisuće. Izvlačili su se iz svakerupe. Bio je tamo, na primjer, onaj upravitelj,gospodin Haas, najlicemjernija hulja što samje ikad u životu vidio. Bio je deset puta goriod starog Thurmera. Nedjeljom je, na

31/486

primjer, stari Haas obilazio čitavu školurukujući se lijevo-desno s roditeljima koji sudolazili posjetiti svoje sinove. Bio je šar-mantan kao sam vrag, i sve - osim ako suroditelji nekog dječaka bili mali, staromodni,pomalo smiješni ljudi. Trebali ste vidjetikako se ophodio s roditeljima dječaka koji jestanovao sa mnom u sobi... Hoću reći, ako jemajka nekog dječaka bila onako podebljažena provincijskog izgleda ili slično, a otacopet jedan od onih ljudi koji nose ona, u ra-menima veoma široka odijela i glupe crno-bijele cipele, stari Haas bi se samo nakratkorukovao s njima, uputio im jedan licemjeranosmijeh i odmah se udaljio da se upusti urazgovor od pola debelog sata s roditeljimanekog drugog učenika. Ne podnosim takvestvari. Dovode me do ludila. Tako me dep-rimiraju da mi se čini da ću poludjeti. Mrziosam taj prokleti Elkton Hills. Stari Spencerme je nešto upitao, ali ga nisam čuo. Misliosam na starog Haasa.

32/486

- Molim, gospodine? - rekao sam.- Osjećaš li bar malo grižnje savjesti što

na ovaj način napuštaš Pencey?- Oh, ponešto, naravno... ali ne previše.

Još ne, u svakom slučaju, barem zasad. Mis-lim da me sve to još nije pogodilo kako treba.Uvijek treba dosta vremena da nešto tako os-jetim. Sad mislim samo na odlazak kući usrijedu navečer. Prava sam budala.

- Zar nisi ni malo zabrinut za svoju bu-dućnost, mladiću?

- Oh, brinem se pomalo za budućnost,naravno. Doista. Brinem se, naravno. -Razmišljao sam o tome neko vrijeme. - Ali nepreviše, mislim. Ne previše, čini mi se.

- Sjetit ćeš se toga - rekao je stari Spen-cer. - Sjetit ćeš se toga, mladiću. Sjetit ćeš sekad bude kasno.

Nije mi bilo ugodno to što je govorio. Os-jećao sam se nekako kao mrtav, ili slično.Njegove su me riječi deprimirale.

- Vjerojatno - rekao sam.

33/486

- Želio bih da mogu uliti malo razuma utu tvoju glavu, mladiću. Htio bih ti pomoći.Pokušavam ti, ako ikako mogu, pomoći.

Doista je to htio. To se moglo vidjeti.Stvar je, međutim, hil.i u tome što smo bilipredaleko jedan od drugog, točno na suprot-nim polovima. To je sve.

- Znam gospodine - rekao sam. - Mnogovam hvala. Bez šale. Ja to cijenim. Doistacijenim. - Nakon toga sam ustao. Ljudi moji,ne bih mogao izdržati sjediti na onom kre-vetu još deset minuta, sve da se radilo oživotu. - Stvar je, međutim, takva da sadmoram ići. Ostavio sam u gimnastičkoj dvor-ani gomilu nekih stvari koje trebam ponijetikući. Moram ići, doista. - Pogledao me ipočeo ponovno kimati glavom, s onimstrašno ozbiljnim izrazom lica. Odjednom miga je bilo žao, strahovito žao. Nisam, među-tim, više mogao podnijeti taj osjećaj da senalazimo na suprotnim polovima, način nakoji je promašio krevet kad god je pokušao

34/486

baciti nešto na njega, pogled na njegov starižalosni bademantil iz kojeg su mu provirivalegrudi i onaj gripozni miris Vicksovih kapi zanos u cijeloj sobi. - Čujte me, gospodine. Nebrinite za mene - rekao sam. - Ozbiljno vamkažem. Bit će sve u redu. Upravo prolazimkroz neku takvu fazu. Svatko prolazi krozfaze, i takve stvari, zar ne?

- Ne znam, mladiću, ne znam. Mrzim kadnetko tako odgovara.

- Sigurno. Pa naravno. Svima se todogađa - rekao sam. - Ozbiljno vam kažem,gospodine. Molim vas, ne brinite za mene. -Čak sam mu položio ruku na rame. - O.K.? -rekao sam.

- Možda bi želio šalicu vruće čokoladeprije nego što odeš? Gospođa Spencer bilabi...

- Želio bih, doista, ali stvar je takva damoram krenuti. Moram iz ovih stopa u gim-nastičku dvoranu. Hvala vam, ipak. Mnogovam hvala, gospodine.

35/486

Zatim smo se rukovali, plus sve ostalegluposti. Sve me to, ipak, strahovitoražalostilo.

- Javit ću vam se, obećavam. Pazite nasebe, da se što prije riješite gripe!

- Zbogom, mladiću.Kad sam zatvorio za sobom vrata i krenuo

kroz dnevnu sobu prema izlazu, čuo samkako mi je nešto doviknuo, ali nisam dobrorazumio što. Gotovo sam siguran da mi jedoviknuo »Sretno!«. Nadam se da nije.Nadam se, do vraga, da nije. Ja nikadnikome ne dovikujem »Sretno!«. To zvučiužasno, kad čovjek malo razmisli o tome.

36/486

3

Siguran sam da u životu niste vidjelivećeg lažljivca od mene. Upravo je strašnokoliko lažem. Kad, na primjer, izađem naulicu da negdje na prvom kiosku kupim nov-ine, a netko me upita kamo idem, u stanjusam odgovoriti da idem u operu. To jeužasno. Tako je bilo i sad - kad sam rekaostarom Spenceru da se žurim u gimnastičkudvoranu po stvari, bila je to čista laž. Ja svojestvari nikad nisam ni držao u toj prokletojgimnastičkoj dvorani.

U Penceyju sam živio u takozvanomOssenburgerovu krilu nove internatskezgrade. U njoj su stanovali samo učenicidrugog i trećeg razreda. Ja sam išao u drugirazred. Mladić s kojim sam dijelio sobu išaoje u treći razred. Naše krilo zgrade dobilo je

ime po nekom Ossenburgeru koji je u svojevrijeme išao u Pencey, a nakon završenogškolovanja osnovao pogrebno poduzeće inamlatio gomilu love. A sve što je napravio,osnovao je pogrebna zastupništva širomcijele zemlje preko kojih ste mogli sahranitisvakog člana svoje obitelji za otprilike petdolara po komadu. Trebali ste vidjeti togstarog Ossenburgera. Vjerojatno ih je zašivaou vreće i bacao u prvu rijeku koja mu se našlapri ruci. Bilo kako bilo, poklonio je Penceyjubrdo love pa su zbog toga našem krilu zgradedali njegovo ime. Dolazio je u školu svakogproljeća na prvu nogometnu utakmicusezone, u onom svom prokletom cadillacu, ami smo na tribinama svi morali ustati i odatimu počast, to jest pozdraviti ga u koru. Zatimbi sljedećeg jutra održao u kapeli govor kojibi trajao u prosjeku deset sati. Počeo bi s ot-prilike pedeset prastarih bradatih viceva ištosova, tek toliko da nam pokaže kakav jefrajer i pravi momak. Čudo jedno! Zatim bi

38/486

nam počeo pričati kako se nikad nije sramiokad bi se našao u nekoj nevolji ili neprilici,da bi u istom trenutku pao na koljena i obra-tio se Bogu. Govorio nam je kako se uvijekmoramo obraćati Bogu, ma gdje se nalazili.Govorio nam je da Isusa trebamo smatratisvojim drugom. Rekao nam je i to kako onuvijek razgovara s Isusom. Čak i kad se voziautomobilom. To me razbjesnilo. Mogao samlijepo vidjeti tog debelog demagoškog gadakako ubacuje u prvu brzinu i moli Isusa damu šalje što više leševa. Jedini dobar dionjegova govora bio je onaj srednji. Upravonam je pričao sve o tome kakav je strašanfrajer bio, u svemu glavni, i te stvari, kad jejedan dječak koji je sjedio u redu ispredmene, neki Edgar Marsa-lla, odvalio strašanprdež. Bila je to prilično gruba šala, s obzir-om na kapelu i ostalo, ali bilo je i veomasmiješno. Dobri stari Marsalla! Malo je falilopa da odnese krov. Gotovo se nitko nijeglasno nasmijao, stari Ossenburger pravio se

39/486

kao da ništa nije čuo, ali Thurmer, naš up-ravitelj, sjedio je tik do njega na podiju i biloje očito da je on odlično čuo. Ljudi moji, kakoje bio bijesan! Nije tom prilikom rekao ništa,ali nas je zato sljedeće večeri natjerao sve udvoranu za obavezno učenje u akademskojzgradi i tu nam održao govor. Rekao nam jeda dječak koji je prouzročio nered u kapeli nezaslužuje da ide u Pencey. Nagovarali smostarog Marsallu da opali još jedan hitac, up-ravo u trenutku kad je stari Thurmer bio upunom govorničkom zanosu, ali on, nažalost, nije bio raspoložen kako bi trebalo.Sad, svejedno, eto gdje sam živio u Penceyju.U Ossenburgerovu krilu nove zgrade.

Bilo je ugodno vratiti se u sobu nakonrazgovora sa starim Spencerom jer su svi bilidolje na utakmici, a u sobi je, za divno čudo,bilo toplo. Osjećao sam se nekako ugodno unjoj. Skinuo sam kaput i kravatu i raskopčaoovratnik na košulji, a zatim stavio na glavukapu koju sam tog istog jutra bio kupio u

40/486

New Yorku. Bila je to neka crvena lovačkakapa, jedna od onih sa dugačkim, dugačkimštitnikom. Primijetio sam je u izlogu jednesportske radnje kad smo izašli iz podzemneželjeznice, upravo kad sam ustanovio da samizgubio sve one proklete mačeve. Stajala mesamo jedan dolar. Nosio sam je tako da samštitnik okrenuo natrag - otrcan štos, prizna-jem, ali tako mi se sviđalo. Tako okrenuta,dobro mi je stajala. Zatim sam uzeo knjigu,koju sam bio počeo čitati, i zavalio se unaslonjač. U svakoj sobi bila su po dvanaslonjača. Jedan je bio moj a drugi mogsobnog kolege, Warda Stradlatera. Stranicesu im bile u žalosnom stanju jer su svi uvijeksjedili na njima, ali bili su to ipak priličnoudobni naslonjači.

Knjiga koju sam čitao bila je nekakupusara što sam je greškom uzeo iz bibli-oteke. Dali su mi pogrešnu knjigu a to samprimijetio tek kad sam se vratio u sobu. Dalisu mi knjigu Izvan Afrike Isaka Dinesena.

41/486

Mislio sam da će me zagnjaviti, ali nije. Bilaje to doista dobra knjiga. Ja sam priličnonepismen, ali čitam mnogo. Moj najdražipisac je onaj isti moj brat D. B., a sljedeći poredu je Ring Lardner. Brat mi je poklonio zarođendan jednu knjigu Ringa Lardnera, up-ravo prije nego što sam otišao u Pencey. Unjoj su bile one njegove doista zabavne, ludekomedije, a osim toga i ona priča o saobraća-jcu koji se zaljubljuje u vrlo zgodnu djevojkušto uvijek prebrzo vozi. Samo, on je oženjen,taj saobraćajac, pa se ne može oženiti njom,niti bilo što. Onda djevojka pogine jer uvijekprebrzo vozi. Ta me je priča doslovno obaralas nogu. Najviše volim knjige nad kojima sečovjek može bar s vremena na vrijemenasmijati. Pročitao sam mnogo klasičnihdjela, kao Povratak domoroca, i te stvari, isviđaju mi se, nema što, čitam mnogo ratnihromana, krimića, i svega, ali sve to ne os-tavlja na mene neki poseban dojam. Ono štome doista može nokautirati je knjiga nad

42/486

kojom, kad je pročitate, poželite da njezinautor bude vaš bliski prijatelj i da ga možetenazvati telefonom kad god vam padne napamet. To se, međutim, ne događa naročitočesto. Bilo bi mi drago da sam mogao nazvatitelefonom tog Isaka Dinesena. Ili RingaLardnera, ali D. B. mi je rekao da je on većodavno mrtav. S druge strane, uzmite, naprimjer, takvu knjigu kao što su Ljudskiokovi Somerseta Maughama. Čitao sam jeprošlog ljeta. To je jako dobra knjiga, i svešto god hoćete, ali nemam neke naročite željeda nazivam Somerseta Maughama tele-fonom. Ne znam. On jednostavno nije tipčovjeka kome bih poželio telefonirati, to jesve. Radije bih nazvao starog ThomasaHardyja. Sviđa mi se ona njegova EustaciaVye.

Bilo kako bilo, nabio sam na glavu svojunovu kapu, sjeo i počeo čitati tu knjigu IzvanAfrike. Bio sam je već pročitao, ali želio samneke dijelove pročitati još jednom. Pročitao

43/486

sam, međutim, svega oko tri stranice kadsam čuo kako netko prolazi kroz zavjesu. I negledajući, odmah sam znao tko je to. Bio je toRobert Ackley, momak koji je stanovao usobi odmah pokraj naše. Između svake dvijesobe u našem krilu nalazila se jedna malaprostorija s tušem i oko osamdeset pet putadnevno Ackley je tako nepozvan upadao unašu sobu. On je, osim mene, bio vjerojatnojedini stanovnik zgrade koji nije bio dolje nautakmici. On gotovo nikad nije nikamo išao.Bio je nekako čudan. Išao je u četvrti razred,proveo je u Penceyju sve četiri godine, i sve,ali ga nitko nikad nije zvao drukčije nego»Ackley«. Čak ni Herb Gale, momak koji jestanovao u sobi s njim, nije ga nikad nazivao»Bob«, pa čak ni »Ack«. Ako se ikad oženi,njegova vlastita žena zvat će ga vjerojatnoisto tako »Ackley«. Bio je jedan od onih ve-oma visokih mladića - imao je dobrih Što de-vedeset tri centimetra - s opuštenim ramen-ima i izjede-nim zubima. 2a cijelo vrijeme

44/486

otkad je stanovao u sobi pokraj naše, nisamga nikad vidio da pere zube. Uvijek su mubili žuti i uopće strašni i čovjeku je gotovobilo muka kad ga vidi u blagovaonici s us-tima punim pirea od krumpira, graška ilinečeg sličnog. Osim toga, imao je strahovitomnogo bubuljica, i to ne samo na čelu ili nabradi, kao većina ostalih dječaka, već pocijelom licu. I ne samo to, imao je užasankarakter. Bio je pun neke zlobe. Nisam bionaročito lud za njim, da vam kažem istinu.

Znao sam da stoji pokraj zavjese, odmahiza mojeg naslonjača, i provjerava je li Strad-later negdje u blizini. Mrzio je Stradlatera inije nikad ulazio u sobu kad je ovaj bio kodkuće. Moglo bi se reći da je mrzio gotovosvakoga.

Sišao je s praga prostorije s tušem iušetao u sobu.

- Zdravo - rekao je. Uvijek je to izgovaraonekako kao da mu je strahovito dosadno ilikao da je strašno umoran. Nikako nije želio

45/486

da slučajno pomislite kako vam je došao uposjet ili tako nešto. Želio je da pomislitekako je, zaboga, ušao greškom!

- Zdravo - rekao sam ne podižući glavu sknjige. S čovjekom kao Što je Ackley, akopodignete glavu s knjige, pokojni ste. Pokojniste svakako, i ako ne podignete glavu s kn-jige, ali barem ne tako brzo.

Počeo je šetkati po sobi, veoma polako,zna se, onako kako je to uvijek radio,skupljajući usput sa stola i ormara razne vašeosobne stvari. Uvijek je uzimao u ruke svakutuđu stvar na koju bi naišao i razgledao je.Ljudi moji, kako mi je znao ići na živce!

- Kako je prošlo mačevanje? - upitao je.Želio me samo nekako prisiliti da ostavimknjigu i uživam u njegovu društvu. Bilo mu jestalo do mačevanja koliko do lanjskogsnijega. - Jesmo li pobijedili ili nismo? - up-itao je.

- Nitko nije pobijedio - odgovorio sam.Nisam podignuo glavu, naravno.

46/486

- Što? - rekao je. Uvijek je tjerao čovjekada sve kaže po dva puta.

- Nitko nije pobijedio - rekao sam. Baciosam jedan brz pogled da vidim što to prevrćepo mom ormaru. Promatrao je sliku SallyHayes, djevojke s kojom sam nekad hodao,još tamo u New Yorku. Siguran sam da je tuprokletu sliku uzimao i razgledao najmanjepet tisuća puta otkako sam je dobio. Kad muje bilo dosta, onda ju je, osim toga, redovnoostavljao na pogrešnom mjestu. Radio je tonamjerno. To se moglo vidjeti.

- Nitko nije pobijedio - ponovio je zamnom. - Kako to?

- Zaboravio sam u podzemnoj i mačeve iopremu i sve. -Još uvijek nisam podignuopogled.

- U podzemnoj, za ime Božje! Izgubio siih, to si htio reći?

- Sjeli smo u pogrešan vlak. Morao samstalno ustajati i gledati u one proklete mapena zidovima.

47/486

Prišao je i zaklonio mi svjetlost.- Hej ti - rekao sam - otkako si došao, čit-

am evo jednu te istu rečenicu valjda većdvadeseti put.

Svatko drugi osim Ackleyja smjesta biukopčao što želim reći. Ali ne on.

- Šta misliš, hoće li tražiti da nadoknadišštetu? - rekao je.

- Ne znam, i baš me briga! Kako bi bilo dasjedneš, ili nešto slično, Ackley, sinko? Stojišmi na svjetlu. - Nije

podnosio da mu govorim »Ackley,sinko«. Uvijek mi je govorio da sam to prok-leto dijete ja, jer imam šesnaest a on imaosamnaest godina. Ono »sinko« znalo ga jedovesti do bjesnila.

Uporno je stajao na istom mjestu. Bio jetočno tip čovjeka koji vam se nikad neće sk-loniti sa svjetla ako to tražite od njega. Nakraju će to ipak raniti, ali će mu trebatimnogo više vremena ako to zatražite.

- Kog to vraga studiraš? - upitao je.

48/486

- Čitam knjigu.Odgurnuo mi je knjigu rukom da vidi

naslovnu stranu.- Vrijedi li što? - upitao je.- Ova rečenica koju čitam doista je

fantastična.Ja znam biti doista propisno sarkastičan

kad sam raspoložen za to. On, međutim, nijeništa skopčao. Počeo je opet švrljati po sobi,prevrćući moje i Stradlaterove osobne stvari.Konačno sam spustio knjigu na pod. Čovjekne može ništa čitati kad se netko kao ovaj tipAckley nalazi u blizini. To je nemoguće.

Zavalio sam se još dublje u naslonjač ipromatrao Ackleyja kako se gnijezdi kao uvlastitoj kući. Osjećao sam se nekako umorn-im od putovanja u New York i svega skupa,pa sam počeo zijevati. Onda sam se počeozezati, tek tako. Imam običaj da se ponekadzezam, i to mnogo, samo da se spasim oddosade. Što sam učinio, okrenuo sam štitniksvoje lovačke kape naprijed, a onda ga nabio

49/486

na oči tako da od njega nisam mogao podBogom ništa vidjeti.

- Izgleda da sam oslijepio - rekao samstrašno promuklim glasom. - Majčice draga,kakav je ovdje mrak!

- Tako mi Boga, ti si potpuno šašav -rekao je Ackley.

- Majko, draga majko, pruži mi ruku!Zašto mi nećeš pružiti ruku?

- Kad ćeš, zaboga, već jednom odrasti!Počeo sam kao slijepac pipati oko sebe,

ali se nisam pomaknuo ni ustao. Bez prest-anka sam ponavljao: - Majko, draga majko,zašto mi nećeš pružiti ruku? - Samo sam sezezao, naravno. Ponekad fantastično uživamu takvim stvarima, a osim toga znao sam dato užasno živcira Ackleyja. On je uvijek budiou meni onog starog sadista. Često sam seprema njemu odnosio kao sadist. Konačnosam, ipak, prestao. Okrenuo sam štitnik kapeponovno naprijed i smirio se.

50/486

- Čije je ovo? - upitao je Ackley. Držao jeu ruci Stradlaterovu golmansku koljenicu ipokazivao mi je. Taj Ackley bio je u stanjuuzeti u ruke bilo što. Bio je u stanju uzeti irazgledati vaš suspenzorij i takve stvari.Rekao sam mu da je Stradlaterova. Zato ju jebacio na Stradlaterov krevet. Izvukao ju je izStradlaterova ormara i bacio je na krevet.

Prišao je i sjeo na naslon Stradlaterovanaslonjača. On nikad ne bi sjeo u naslonjač.Uvijek samo na naslon.

- Gdje si, do vraga, nabavio tu kapu? - up-itao je.

- U New Yorku. -Pošto?- Dolar.- Opljačkali su te. - Počeo je vrhom

drvceta od šibice čistiti one svoje prokletenokte. Vječito je čistio nokte. Bilo je tosmiješno, s jedne strane. Zubi su mu uvijekizgledali kao da su pokriveni žabokrečinom,uši su mu uvijek bile neopisivo prljave, ali jezato neprestano čistio nokte. Siguran sam da

51/486

je zbog toga živio u uvjerenju kako je veomauredan mladić. Dok ih je čistio, bacio je jošjedan pogled na moju kapu. - Gore kod kućenosimo takve kape kad idemo u lov nasrndaće, zaboga - rekao je. - To je kapa za lovna srndaće.

- Jest, vraga - odgovorio sam, skinuokapu i pogledao je. Čak sam i zažmirio najedno oko, kao da je hvatam na nišan. - Ovoje kapa za lov na ljude - rekao sam. - Ja uovoj kapi lovim ljude.

- Znaju li već tvoji da su te nogirali?- Ne znaju.- Gdje je, uostalom, taj Stradlater?- Dolje na tekmi. Našao je neku mačku. -

Zijevnuo sam. Razvalio sam usta od uha douha. Kao prvo, u sobi je vladala paklenavrućina. Čovjeka je od nje hvatao san. U Pen-ceyju se čovjek ili nasmrt smrzavao iliumirao od vrućine.

52/486

- Veliki Stradlater - rekao je Ackley. -...Hej, posudi mi na sekundu škarice, hoćeš?Jesu li ti pri ruci?

- Nisu. Već sam ih spakirao. Gore sunavrh ormara.

- Daj mi ih na trenutak, hoćeš? Htio bihodrezati ovdje jednu zanokticu.

Njemu je bilo potpuno svejedno je ličovjek već nešto spakirao i ostavio negdjegore navrh ormara ili nije. Ipak sam mu daoškarice. Malo je nedostajalo pa da ne po-ginem. U trenutku kad sam otvorio vrata or-mara, Stradlaterov teniski reket - onakokompletiran u drvenoj presi - pao mi jeravno na glavu. Odjeknulo je kao u buretu istrahovito me zaboljelo. Zamalo nije ubilo istarog Ackleyja. Počeo se cerekati onimsvojim visokim falsetom. Cerekao se čitavovrijeme dok sam se ja natezao s koferom itražio u njemu škarice za njega. Takva stvar -čovjek udaren u glavu kamenom i tomeslično - bila je nešto nad čim bi Ackley

53/486

mogao gaće izgubiti smijući se. - Ti doistaimaš fantastično mnogo smisla za humor,Ackley, sinko - rekao sam mu. - Znaš li to? —Pružio sam mu škarice. - Daj da budem tvojmenadžer. Sredit ću da dođeš na radio. -Ponovno sam sjeo u naslonjač, a on je počeorezati one svoje ogromne rožnate nokte. -Kako bi bilo da to radiš nad stolom ili tamonegdje? - rekao sam. - Reži ih gore nad sto-lom, budi tako ljubazan. Ne osjećam nekunaročitu želju da noćas bos hodam po timtvojim konjskim noktima. - Ipak ih je nasta-vio rezati ravno iznad poda. Prostačko pon-ašanje. Ozbiljno mislim.

- S kim to ide Stradlater? - upitao je.Uvijek je vodio statistiku Stradlaterovihsastanaka, iako ga je inače mrzio.

- Nemam pojma. Zašto pitaš?- Tek tako. Bože, kako ne podnosim tog

pasjeg sina! To je štene koje doista ne mogupodnijeti.

54/486

- A on je sav lud za tobom. Rekao mi je dasi za njega pravi pravcati princ - rekao sam.Kad se tako zezam, često nazivam ljude»prinčevima«. To me čuva od dosade i takvihstvari.

- Uvijek se drži tako nekako superiorno -rekao je Ackley. - Naprosto nisam više ustanju podnositi tog pasjeg sina. Čovjek bipomislio da je...

- Imaš li što protiv toga da režeš noktenad stolom, hej? - rekao sam. - Upozoravamte već pedeseti...

- Uvijek se drži tako nekako prokleto su-periorno - rekao je Ackley. - A ja sve mislimda taj pasji sin nije čak ni inteligentan. Onmisli da jest. On misli da je valjda naj...

- Ackley! Zaboga. Hoćeš li, molim te, rez-ati te svoje konjske nokte nad stolom? Upo-zoravam te već pedeseti put.

Nastavio je, za promjenu, rezati noktenad stolom. Jedini način na koji se kod njegamoglo nešto postići, bilo je viknuti na njega.

55/486

Promatrao sam ga neko vrijeme, a ondasam rekao:

- Bijesan si na Stradlatera zato što ti jerekao da nećeš umrijeti ako barem ponekadopereš zube. A time nije htio

te uvrijediti, zaboga! Možda nije to rekaokako treba, ali nije imao namjeru vrijeđati te.Htio je samo reći da ćeš ljepše izgledati i daćeš se bolje osjećati ako ponekad maloopereš te zube.

- Ja perem zube, ostavi se ti tih priča.- Ne, ne pereš. Promatrao sam te, ne

pereš - rekao sam. Nisam to, međutim, rekaonimalo zlobno. Bilo mi ga je nekako žao, naodređen način. Hoću reći, nije baš ugodnoako vam netko kaže da ne perete zube. -Stradlater je kako treba. Nije uopće loš -rekao sam. - Ti ga ne poznaješ, u tome jestvar.

- Ipak tvrdim da je pasji sin. Uobraženipasji sin!

56/486

- Uobražen jest, ali i veoma plemenit unekim stvarima. Doista jest - rekao sam. -Gledaj. Uzmimo, na primjer, da Stradlaternosi neku kravatu ili nešto što ti se sviđa.Recimo da je svezao kravatu koja ti sestrašno sviđa... kažem to samo tako, kaoprimjer. Znaš li što bi on učinio? On bi je, posvoj prilici, skinuo i poklonio ti je. To biučinio, doista. Ili... znaš li što bi učinio?Ostavio bi je na tvom krevetu, ili tako nešto.Ali bi ti dao tu prokletu kravatu. Većina dru-gih jednostavno bi...

- Vraga - rekao je Ackley. - Da ja imamnjegovu lovu, i ja bih.

- Ne, ti ne bi. - Odmahnuo sam glavom. -Ne, ti ne bi, Ackley, sinko. Kad bi ti imaonjegovu lovu, bio bi jedan od najvećih...

- Prestani me zvati »Ackley, sinko«, dovraga! Dovoljno sam star da ti budem otac.

- Ne, nisi. - Ljudi moji, kako je ponekadznao biti težak! Nikad nije propustio prilikuda ti nabije na nos kako imaš samo šesnaest,

57/486

a on ima osamnaest godina. - Kao prvo, nebih te nikad primio u svoju obitelj - rekaosam.

- Dobro, dobro, samo me prestani zvati...U tom trenutku naglo su se otvorila vrata

i u sobu je upao Stradlater, sav u velikojžurbi. Njemu se uvijek nekamo strahovitožurilo. Svi njegovi poslovi bili su uvijekstrašno važni. Prišao mi je i zalijepio mi dvaonako vesela i kao sam vrag šaljiva šamarana oba obraza, što je dovoljno da čovjekiskoči iz vlastite kože.

- Slušaj - rekao je - imaš li večeras nekogposebnog posla?

- Ne znam. Možda. Šta se to, do vraga,događa vani, pada snijeg, što li? - Na njegovukaputu još su se bijeljele snježne pahuljice.

- Aha. Slušaj. Ako nemaš nekog posebnogposla, kako bi bilo da mi posudiš onaj svojsako od tvida?

- Tko je pobijedio? - upitao sam.

58/486

- Tek je završilo prvo poluvrijeme. Mivodimo - rekao je Stradlater. - Slušaj, bezšale, hoćeš li večeras oblačiti taj sako ilinećeš? Nečim sam zasrao onaj svoj odflanela.

- Neću, ali ne želim da mi ga razvučeš timsvojim prokletim ramenima - rekao sam. Bilismo otprilike jednake visine, ali je on biogotovo dva puta teži od mene. Imao jestrašno široka ramena.

- Neću je razvući. - Otišao je žurno do or-mara. - Kako je, Ackley, mladiću? - rekao jeAckleyju. Bio je, ako ništa drugo, ljubazan ipristojan momak, taj Stradlater. Ta njegovaljubaznost bila je jednim dijelom poza, ali je,ako ništa drugo, uvijek barem pozdravio togAckleyja.

Ackley je samo nešto promrmljao kad muje Stradlater rekao ono: »Kako je, mladiću?«On mu ne bi odgovorio na pozdrav sve da gakolju, ali nije imao petlje da barem nešto nepromrmlja. Zatim se obratio meni:

59/486

- Mislim da je vrijeme da se kupim. Doviđenja.

- Okej - rekao sam. Čovjeku nikad nijepucalo srce od žalosti kad bi ga vidio kakoodlazi u svoju sobu.

Stari Stradlater počeo je skidati kaput,razvezivati kravatu, i sve. - Mislim da bih semogao na brzinu obrijati -rekao je. Imao jeprilično jaku bradu. Doista jest.

- Gdje si ostavio mačku? - upitao sam.- Eno je čeka u aneksu. - Izašao je iz sobe

noseći pod rukom toaletni papir i ručnik.Onako bez košulje i ičega. Uvijek se šetao na-okolo pokazujući svima svoj goli torzo, jer jesmatrao da je ne znam kako lijepo građen. Pai jest, uostalom. To se mora priznati.

60/486

4

Nisam imao nikakvog posebnog posla izato sam otišao u kupaonu pa smo, dok se onbrijao, naklapali onako bez veze o svemu isvačemu. Bili smo sami u kupaoni jer su svijoš bili dolje na utakmici. Bilo je vruće kao upaklu, a prozori su bili potpuno zamagljeni.U kupaoni je bilo desetak umivaonika, svejedan do drugog uzduž čitavog jednog zida.Stradlater je stajao kraj jednog, negdje usredini. Sjeo sam na umivaonik odmahpokraj njega i počeo otvarati i zatvaratislavinu s hladnom vodom - imam tajnervozni običaj. Stradlater je, dok se brijao,zviždukao onu Pjesmu Indije. Zviždukao jeuvijek nekako previše prodorno, nikad nijebio u stanju točno pogoditi intonaciju, auvijek je birao komade koje je teško zviždati

čak i kad to čovjek dobro zna, melodije kaošto je ta Pjesma Indije ili Pokolj na Desetojaveniji. On je doista bio posebno nadaren daunakazi pjesmu.

Sjećate li se kako sam vam rekao da jeAckley, što se higijenskih navika tiče, biopravi prasac? E pa, takav je bio i Stradlater,ali na jedan drukčiji način. Stradlater je tobio više kao potajno. On je uvijek izgledaokako treba, taj Stradlater, ali ste trebali, naprimjer, vidjeti njegov aparat za brijanje. Bioje uvijek sav prekriven rđom i pun sapunice,dlaka i svakakvog dreka. Nikad ga nije nipokušao očistiti. Stradlater je uvijek izgledaočist i uredan kad bi završio s dotjerivanjem,ali to nije moglo prevariti nikoga tko je imaoprilike vidjeti kako on to radi, kao ja. Razlogzašto se uvijek glancao da izgleda tip-top bioje u tome što je bio ludo zaljubljen u samogsebe. Smatrao je sebe najljepšim momkomna zapadnoj polutki. Bio je prilično zgodan -to priznajem. Bio je, međutim, onaj tip

62/486

lijepog mladića za koga roditelji, kad u škol-skom godišnjaku vide njegovu sliku, odmahpitaju: »A tko je ovaj dječak?« Hoću reći, bioje onaj tip lijepog mladića kakve ljudi za-pažaju u školskim godišnjacima. Poznavaosam u Penceyju mnogo mladića koji su, pomom mišljenju, bili kudikamo zgodniji odStradlatera, ali koji vam ne bi izgledali lijepida ste vidjeli njihove slike u našem godišn-jaku. Činilo bi vam se da imaju velik nos iliklempave uši. Cesto sam imao prilike uvjeritise u to.

Bilo kako bilo, sjedio sam tamo naumivaoniku pokraj kojeg se brijao Stradlateri igrao se otvarajući i zatvarajući slavinu. Jošuvijek sam imao na glavi onu crvenu lovačkukapu, sa štitnikom okrenutim na potiljak. Tami je kapa doista pričinjala posebnozadovoljstvo.

- Hej - rekao je Stradlater - hoćeš li miučiniti jednu veliku uslugu?

63/486

- Što? - upitao sam. Bez nekog posebnogoduševljenja. On je uvijek tražio od čovjekada mu čini velike usluge. Uzmite takvog ve-oma lijepog mladića, ili nekoga tko za sebemisli kako je u svemu glavni, i te stvari, takviće ljudi od vas vječito tražiti da im činite ve-like usluge. Samo zbog toga što je takavčovjek lud za samim sobom, on misli kakoste i vi ludi za njim i kako umirete od želje damu na svaki mogući način ugodite. To jepomalo smiješno, u jednu ruku.

- Izlaziš li večeras? - upitao je.- Možda ću izaći. Možda i neću. Ne znam.

Zašto?- Trebam za ponedjeljak naučiti oko

stotinu stranica povijesti - rekao je. - Kako bibilo da napišeš za mene jedan

sastavak iz engleskog? Teško ću nadrljatiako do ponedjeljka ne predam taj prokletisastavak, eto zašto te molim. Hoćeš li?

Bila je to velika ironija. Doista jest.

64/486

- Ja sam onaj koga izbacuju iz ove prok-lete škole, a ti tražiš od mene da ti pišemneke tamo sastavke - rekao sam.

- Aha, znam. Stvar je, međutim, takva dau ponedjeljak moram predati sastavak, inačeće biti svašta. Budi drug. Budi drugarčina.O.K.?

- Kakva je tema? - upitao sam konačno.- Slobodna. Opisati bilo što. Sobu, ili

kuću. Kuću u kojoj si nekad živio ili neštotome slično - ti već znaš što. Nešto što semože opisati dovoljno opširno. - Dok je togovorio, zijevnuo je razvalivši usta od uha douha, a to je nešto od čega me Što mukauhvati. Mislim, kad netko zijeva upravo utrenutku kad od vas traži da mu učinite nekuprokletu uslugu. - Nemoj ga samo napisatipreviše dobro, to je sve -rekao je. - Onaj pasjisin Hartzell misli da si glavni za engleski, azna da stanujemo u istoj sobi. Zato mislim dane stavljaš sve zareze i ostala čuda uvijek naprava mjesta.

65/486

Eto, to vam je još jedna stvar od koje meredovno hvata muka. Hoću reći, ako čovjekdobro piše pismene sastavke, a netko počnegovoriti o nekim tamo zarezima. Stradlater jeuvijek radio upravo to. On je želio dasteknete dojam kako je jedini razlog zašto onuvijek piše kriminalno loše sastavke, eto,samo u tome što uvijek stavlja zareze nakrivo mjesto. U tome je bio pomalo sličanAckleyju. Jednom prilikom sjedio sam pokrajAckleyja na nekoj košarkaškoj utakmici.Imali smo u ekipi jednog sjajnog momka,nekog Howarda Covlea, koji je bio u stanjupogoditi koš sa sredine igrališta a da lopta nedodirne ploču niti bilo što drugo. Ackley jebez prestanka, u tijeku čitave te prokleteutakmice, govorio kako je Coyle perfektnograđen za košarku. Gospode, kako mrzimtakve stvari!

Nakon određenog vremena dosadilo mi jesjediti na onom umivaoniku i zato sam se od-maknuo nekoliko koraka i počeo stepati, tek

66/486

toliko da nešto radim. Da se nekako zabavim.Ne znam stepati, niti bilo što slično, ali pod ukupaoni bio je od kamenih pločica i odličanza stepanje. Počeo sam imitirati jednogfilmskog plesača. Iz jednog od onih mjuzikla.Mrzim film kao otrov, ali uživam u tome daih imitiram. Stari Stradlater me promatrao uogledalu dok se brijao. Potrebna mi je samopublika, to je sve. Ja sam tipični ekshibicion-ist. - Tko sam ja?... Ja sam guvernerov sin -recitirao sam. Izvodio sam do besvijesti. Ste-pao sam ŁO čitavoj prostoriji. - On je protivtoga da budem plesač. Ţeli da idem u Oxford.Ali stepanje mi je u krvi. - Stradlater senasmijao. Nije bio baš bez smisla za humor. -Večeras je premijera u Ziegfeld Follies. -Ponestajalo mi je daha. Gotovo uopćenemam daha za takve stvari. - Glavni glumacnije u stanju da nastupi. Pijan je kao čep.Koga će odabrati da ga zamijeni? Mene, etokoga. Malog sina prokletog starog guvernera.

67/486

- Gdje si nabavio taj šešir - upitao me jeStradlater. Mislio je na moju lovačku kapu.Tek tada ju je primijetio.

I tako sam već izgubio dah, pa sam seprestao zezati. Skinuo sam kapu i počeo jerazgledati, već po devedeseti put.

- Kupio sam je jutros u New Yorku. 2ajedan dolar. Sviđa ti se?

Stradlater je kimnuo glavom.- Luda je - rekao je. Bilo je, međutim,

očito da mi laska, jer je odmah nakon togadodao: - Slušaj, hoćeš li mi napisati onajsastavak? Moram znati.

- Ako nađem vremena, hoću. Ako nenađem, neću - odgovorio sam. Prišao sam iponovno sjeo na umivaonik pokraj njega. - Skojom mačkom ideš večeras? - upitao samga. -S malom Fitzgeraldovom?

- Do vraga, ne! Već sam ti Što puta rekaoda sam raskinuo s tim prasetom.

- Tako? Daj je meni, prijatelju. Bez svakešale. Ona je moj tip.

68/486

- Uzmi je slobodno... Prestara je za tebe.Iznenada - bez ikakvog stvarnog razloga,

u stvari, osim što sam nekako bio raspoloženda izvodim gluposti - osjetio sam želju daskočim s umivaonika i zgrabim Stradlatera upolunelson. To je zahvat u hrvanju, akoslučajno ne znate, pri kojem hvatateprotivnika oko vrata tako da ga možeteugušiti, ako baš poželite. Zato sam to iučinio. Bacio sam se na njega kako kakvaprokleta pantera.

- Prestani, Holdene, zaboga! - rekao jeStradlater. Njemu nije bilo do zezanja. Brijaose, i te stvari. - Što hoćeš da napravim... daodrubim sam sebi glavu, što li?

Nisam ga ipak pustio. Uhvatio sam ga uprilično dobar polunelson.

- Oslobodi se mog čeličnog stiska sam -rekao sam.

- Isuse Kriste. - Spustio je aparat za bri-janje, snažnim trzajem iznenada podignuoruke i nekako razbio moj zahvat. Bio je

69/486

veoma snažan momak. Ja sam, opet, veomaslab. - A sad dosta s glupostima - rekao je.Počeo se ponovno brijati. Uvijek se brijao podva puta, da izgleda što blistavije. Onom svo-jom odvratnom starom britvom.

- A tko je ta mačka ako nije mala Fitzger-aldova? - upitao sam ga. Ponovno sam sjeona umivaonik pokraj njega. -Ona lutkicaPhyllis Smith?

- Ne. Trebao sam ići s njom, ali nekako suse svi planovi pobrkali. Sad sam se uhvatio sprijateljicom djevojke Buda Thawa... Hej,zamalo nisam zaboravio. Ona te poznaje.

- Tko to? - upitao sam.- Mačka s kojom izlazim večeras.- Da? - rekao sam. - A kako se zove? -

Stvar me je prilično zainteresirala.- Upravo se pokušavam sjetiti... Aha.

Jean Gallagher.Ljudi moji, samo što se nisam srušio

mrtav kad sam to čuo.

70/486

- Jane Gallagher - rekao sam. Čak sam sedigao s umivaonika kad je to rekao. Samo štonisam pao mrtav, časna riječ. - U pravu si,poznajem je. Stanovali smo praktično vratauz vrata, pretprošlog ljeta. Imala je jednogvelikog vražjeg doberman-pinča. Tako sam jei upoznao. Taj njezin pas stalno je dolazio unaše...

- Točno si mi zaklonio svjetlost, Holden,zaboga - rekao je Stradlater. - Je li doistaneophodno da stojiš upravo tu?

Ljudi, kako sam bio uzbuđen! Jesam,doista.

- Gdje je ona? - upitao sam ga. - Trebaosam sići i pozdraviti je, ili slično. Gdje je, uaneksu?

- Aha.- Kako je došlo do toga da me spomene?

Ide li sad u B.M.? Rekla mi je da će moždaići. Rekla mi je također da će možda ići uShipley. Mislio sam da je tamo i otišla. Kakose to dogodilo, da me spomene, mislim?

71/486

Bio sam prilično uzbuđen. Doista jesam.- Nemam pojma, zaboga! Digni se malo,

hoćeš? Sjediš mi na ručniku - rekao je Strad-later. Sjedio sam na njegovu blesavomručniku.

- Jane Gallagher - rekao sam. Nisam biou stanju samo tako prijeći preko toga. - IsuseKriste!

Stari Stradlater mazao je kosu bril-jantinom. Mojim briljantinom.

- Ona je balerina - rekao sam. - Uči balet,i te stvari. Znala je svakog dana vježbati podva puna sata, i za najveće žege. Bojala se daće joj to pokvariti noge, da će postatimišićave, i te stvari. Igrali smo damu, cijelovrijeme.

- Što ste igrali cijelo vrijeme?- Damu.- Damu, zaboga!- Aha. Nije nikad htjela igrati s

kraljevima. Znaš što, nije htjela ni da ih po-makne. Kad god bi dobila kralja, naprosto bi

72/486

ga ostavila da stoji u zadnjem redu. Posložilabi ih sve u zadnjem redu i nikad ih ne bi upo-trijebila. Njoj se, eto, sviđalo kako izgledajutako posloženi u zadnjem redu.

Stradlater nije rekao ništa. Takve stvariuopće ne zanimaju mnoge ljude.

- Njezina majka bila je član kluba u kojismo i mi odlazili - rekao sam. - Ponekad samigračima nosio pribor za golf, toliko da za-radim nešto novca. Pomagao sam tako neko-liko puta i njezinoj majci. Katkad bi postigla ipo stotinu sedamdeset, sa devet rupa.

Stradlater me gotovo uopće nije slušao.Češljao je svoje prekrasne kovrče.

- Trebao bih sići i barem je pozdraviti -rekao sam.

- Pa zašto ne ideš?- Idem, za koji čas.Počeo je dijeliti kosu, opet sve ispočetka.

Trebalo mu je uvijek oko sat vremena da sepočešlja.

73/486

- Njezin otac i majka su se razveli. Majkajoj se ponovo udala za nekog pijanca - rekaosam. - Za nekog mršavog tipa s dlakavim no-gama. Sjećam ga se. Hodao je naokolo ugaćama, cijelo vrijeme. Jane mi je rekla da jenavodno neki dramski pisac, ili nešto slično,ali ja nisam nikad vidio da radi bilo što drugoosim da poteže iz flaše i sluša one glupekriminalističke drame na radiju. I trči počitavoj prokletoj kući gol golcat - bez obzirana Jane, i sve.

- Stvarno? - rekao je Stradlater. To ga jeiskreno zainteresiralo. Ta priča o pijanomkretenu koji trčkara po kući gol, pokraj Jane.Taj Stradlater bio je seksualno opsjednut tip.

- Proživjela je jadno djetinjstvo. Bez šale.To, međutim, nije zanimalo Stradlatera.

Njega su zanimale samo seksom začinjenestvari.

- Jane Gallagher. Gospode! - Nije mi išlaiz glave. Nije, doista. - Trebao bih sići ipozdraviti se s njom, ako ništa drugo.

74/486

- Pa zašto, do vraga, ne odeš već jednomumjesto da mi to bez prestanka ponavljaš? -rekao je Stradlater.

Otišao sam do prozora ali se kroz njeganije moglo ništa vidjeti, tako je bio zamagljenod topline u kupaonici.

- Trenutačno nekako nisam raspoložen zato - odgovorio sam. I nisam bio. Za takvestvari čovjek treba biti posebno raspoložen. -Mislio sam da je otišla u Shipley. Zakleo bihse da je otišla u Shipley. - Šetao sam se nekovrijeme gore-dolje po kupaonici. Nisam znaošto drugo da radim. -Je li joj se svidjelatekma? - upitao sam.

- Aha. Mislim da jest. Ne znam.- Je li ti pričala o tome kako smo cijelo

vrijeme igrali damu, ili bilo što o tome?- Ne znam. Tek sam je, zaboga, upoznao -

odgovorio je Stradlater. Konačno je počešljaosvoju prekrasnu kosu i počeo pakirati onajsvoj šugavi toaletni pribor.

- Slušaj. Pozdravi je u moje ime. Hoćeš li?

75/486

- O. K. - rekao je Stradlater, ali sam znaoda to po svoj prilici neće učiniti. Uzmite tak-vog čovjeka kao što je Stradlater, taj nikadnikome neće prenijeti vaše pozdrave.

Vratio se u sobu ali ja sam ostao još nekovrijeme motati se po kupaoni, razmišljajući ostaroj Jane. Zatim sam se i ja vratio u sobu.

Kad sam ušao, Stradlater je ispredogledala vezao kravatu. Pred ogledalom jeprovodio dobru polovicu života. Sjeo sam unaslonjač i neko ga vrijeme promatrao.

- Hej - rekao sam. - Nemoj joj reći da sume izbacili, vrijedi?

-O.K.To je bila jedna od Stradlaterovih dobrih

strana. Čovjek mu nije morao uvijek objašn-javati svaku prokletu sitnicu, kao na primjerAckleyju. Uglavnom zato što ga one nisuposebno ni zanimale, mislim. To je bio pravirazlog. Ackley je bio drukčiji. U sve je moraozabosti nos.

Obukao je moj sako od tvida.

76/486

- Gospode, pazi samo da ga cijelog nerazvučeš - rekao sam. - Ja sam ga obukaovaljda samo dva puta.

- Neću. Gdje su, do vraga, moje cigarete?- Na stolu. - Nikad nije znao gdje je što

ostavio. - Tamo, pod tvojim šalom. - Gurnuoih je u džep sakoa - mog sakoa.

Odjednom sam, promjene radi, okrenuoštitnik lovačke kape opet naprijed. Odjed-nom me počela hvatati neka nervoza. Inačesam prilično nervozan. - Slušaj, kamo sespremaš izvesti je? Imaš li već neki plan? -upitao sam.

- Ne znam. U New York, ako budemo im-ali dovoljno vremena. Tražila je izlaz samodo pola devet, Bože sveti!

Nekako mi se nije svidio način na koji jeto rekao, i zato sam odgovorio:

- Učinila je to sigurno zato što nije znalakakvo si ti lijepo i šarmantno đubre. Da je toznala, vjerojatno bi uzela izlaz do pola desetujutro!

77/486

- Točno tako - rekao je Stradlater. Njeganije bilo baš lako ironijom izbaciti iz takta.Bio je previše umišljen. -Slušaj sad, bez šale.Napiši mi onaj sastavak - rekao je. Obukao jekaput i stajao tu, spreman da krene. - Nemoraš se pretrgnuti ili što ja znam, napravitek tako da bude što slikovitije. O.K.?

Nisam mu odgovorio. Nije mi se dalo.Samo sam rekao:

- Pitaj je da li još uvijek drži sve kraljeve uzadnjem redu.

- Okej - rekao je Stradlater, ali sam znaoda neće. - A sad uživaj! - Izjurio je iz sobe kaosam vrag, tresnuvši vratima.

Nakon što je izašao, sjedio sam u sobi jošnekih pola sata. Hoću reći, sjedio sam tektako zavaljen u naslonjač, ne radeći ništa.Stalno sam mislio na Jane, na to kako Strad-later izlazi s njom, i sve. Od toga me je uhvat-ila takva nervoza da samo što nisam poludio.Već sam vam rekao da ona hulja Stradlaterne zna ni za što drugo osim za seks.

78/486

Iznenada, u sobu je opet upao Ackley,kroz zavjese onog prokletog tuša, kao iobično. Prvi put u mom glupom životu bilomi je doista drago što ga vidim. Odvukao mije misli na drugu stranu.

Motao se naokolo otprilike sve do večere,pričajući o svim dečkima u Penceyju koje nepodnosi, i istiskujući, usput, neku ogromnububuljicu na bradi. Nije se čak ni rupčićemposlužio. Mislim da prasac nije čak ni imaorupčić, ako već želite znati istinu. Bilo kakobilo, nikad nisam vidio da ga upotrebljava.

79/486

5

U Penceyju smo subotom imali za večeruuvijek isto jelo. To je trebao biti velika čast,jer su nam servirali biftek. Kladio bih se utisuću dolara da je pravi razlog zašto su toradili bio u tome što su mnogi roditeljidolazili nedjeljom u školu, pa je stari Thur-mer, po svemu sudeći, uvrtio sebi u glavu daće svaka majka upitati svog dragog sinčićašto je sinoć večerao, a on će odgovoriti:»Biftek!« Kakva smicalica. Trebali ste vidjetite bifteke. Bili su to nekakvi malešni, žilavi,suhi odresci koje ste jedva jedvice mogli rez-ati. U dane bifteka dobivali smo uvijek i nekizgrudani pire od krumpira, a kao desertnabujak od jabuka koji nitko nije jeo osimmožda onih najmanjih klinaca iz nižih

razreda, koji nisu znali za bolje, i tipova kaoAckley, koji su jeli sve.

Bilo je, ipak, lijepo kad smo izišli izblagovaonice. Na zemlji je već ležalo oko šestcentimetara snijega koji je i dalje padao kaolud. Sve je izgledalo upravo vraški lijepo i svismo se počeli grudati i igrati po čitavomdvorištu. Bilo je to veoma djetinjasto, ali svismo se doista odlično zabavljali.

Nisam imao ni zakazan sastanak s nekommačkom niti bilo što slično, pa smo ja i jedanmoj prijatelj, neki Mal Brossard, inače članhrvačke ekipe, odlučili odvesti se autobusomdo Agerstowna, da tamo pojedemo po ham-burger i eventualno odemo u neko glupokino. Ni jedan od nas nije želio besposlenčitavu noć sjediti i žuljati stražnjicu. Upitaosam Mala ima li što protiv toga da i Ackleypode s nama. Pitao sam ga zato što subotomuvečer Ackley nikad ništa nije radio, već jeostajao sam u svojoj sobi i istiskivaobubuljice, ili što ja znam što. Mal je rekao da

81/486

nema ništa protiv, ali da nije ni osobitooduševljen tom idejom. On nije baš naročitovolio Ackleyja. Bilo kako bilo, konačno smootišli svaki u svoju sobu da se spremimo, i testvari, i dok sam navlačio kaljače i ostalegluposti, viknuo sam i upitao starog Ackleyjahoće li poći s nama u kino. Mogao me jelijepo čuti kroz zavjese od tuša, ali nijeodmah odgovorio. On vam je bio od onevrste ljudi kojima je strahovito teško daodmah odgovore. Konačno se uvukao u sobu,kroz one proklete zavjese, stao na prag oneprostorije s tušem i upitao tko ide osimmene. On je uvijek morao znati tko sve ide.Kladim se da bi taj čovjek, kad bi negdjedoživio brodolom, a vi biste došli s nekimčamcem da ga spasite, najprije zahtijevao damu kažete tko je onaj što vesla, prije nego štobi se popeo u čamac. Rekao sam mu da ide iMal Brossard.

82/486

- Zar taj skot? - rekao je. - U redu.Pričekaj trenutak. -Rekao je to tako da bistepomislili kako vam čini neku veliku uslugu.

Da se spremi, trebalo mu je nešto oko petpunih sati. Dok se spremao, ja sam otišao doprozora, otvorio ga i golim rukama napraviogrudu snijega. Snijeg je bio odličan zapravljenje gruda. Nisam je, međutim, bacio,niti bilo što. Htio sam je baciti. Na automobilkoji je bio parkiran na suprotnoj strani ulice.Predomislio sam se, međutim. Automobil jeizgledao tako lijep, čist i bijel. Onda samzamahnuo da je bacim na hidrant, ali ihidrant je izgledao previše lijep i bijel. Takoje na kraju uopće nisam bacio. Što samučinio, zatvorio sam prozor i šetao po sobi sgrudom u ruci, gnječeći je da bude što tvrda.Nakon određenog vremena, kad smo Ackley,Brossard i ja ušli u autobus, još sam je držaou ruci. Sofer autobusa je otvorio vrata inatjerao me da je bacim. Ja sam mu rekao danemam namjeru da nekog gađam, ali mi nije

83/486

vjerovao. Ljudi nikad ne vjeruju onome štoim kažete.

I Brossard i Ackley bili su već prije gledalifilm što se davao, tako da se čitav naš provodsveo na to da smo pojeli par hamburgera,odigrali po nekoliko partija na fliperu a ondase autobusom vratili u Pencey. Nije mi bilobaš nimalo žao što nisam gledao film. Bila jeto, navodno, neka komedija s Caryjem Gran-tom i svim ostalim čudima. Osim toga, išaosam i prije u kino s Ackleyjem i Brossardom,i znam. Obojica su se cerekali kao hijenestvarima koje uopće nisu smiješne. Nijenikakvo zadovoljstvo sjediti u kinu s njima.

Kad smo se vratili u internat, bilo je neg-dje tek četvrt do devet. Stari Brossard bio jestrašno zagrijan za bridž i otišao je tražitidruštvo za partiju. Ackley se parkirao u mo-joj sobi, tek radi promjene. Ovaj put se,međutim, umjesto da sjedi na naslonu Strad-laterova naslonjača, izvalio ravno na mojkrevet, s licem na mom jastuku, i počeo

84/486

mljeti onim svojim jezivo monotonim gla-som, istiskujući usput bubuljice. Ispalio sambarem tisuću raznih aluzija, ali mi nije us-pjelo da ga se otresem. Što je učinio, nastaviomi je onim svojim monotonim glasom pričatio nekoj mački s kojom je prošlog ljetanavodno imao seksualni odnos. Pričao mi jeto već najmanje stotinu puta, a priča je svakiput bila drugačija. Jednom ju je bio povalio urođakovu buicku, a već sljedeće minute jepričao kako je to ustvari bilo pod nekim dr-venim molom. Sve je to bilo običan drek,naravno. On je bio junfer ako sam ikad ijed-noga junfera vidio. Sumnjam da je ikad ipipnuo neku žensku. Konačno sam, naravno,bio prisiljen da istupim otvoreno, da mukažem kako moram napisati sastavak zaStradlatera i da je vrijeme da se nosi do đa-vola, kako bih se mogao koncentrirati. Kon-ačno se izgubio, ali mu je za to trebalo dostavremena, kao i obično. Kad je nestao, obukaosam pidžamu i kućni ogrtač, nabio na glavu

85/486

onu crvenu lovačku kapu i počeo pisatisastavak.

Problem je bio u tome što se nisammogao sjetiti nijedne sobe, kuće ili bilo čegašto bi se moglo opisati na način kako je toželio Stradlater. Nisam, uostalom^ninaročito lud za opisivanjem tamo nekih sobani kuća. Što sam učinio, napisao samsastavak o rukavici za bejzbol mog brata Al-lieja. Bio je to predmet veoma zanimljiv zaopisivanje. Doista jest. Moj brat Allie imao jelijevu rukavicu za bejzbol. Bio je ljevak. Tarukavica bila je zanimljiva za opisivanje zbogtoga što je čitava - prsti, džep i sve - bila is-pisana pjesmama. Zelenom tintom. Allie ihje ispisao kako bi imao što čitati kad se nalaziu polju a nitko nije na redu za udarac. Sad jemrtav. Dobio je leukemiju i umro dok smoživjeli gore, u državi Maine, 18. srpnja 1946.Siguran sam da bi vam se svidio. Bio je dvijegodine mladi od mene, ali zato valjda ped-eset puta inteligentniji. Bio je fantastično

86/486

inteligentan. Njegovi nastavnici stalno supisali majci pisma o tome kakvo je zado-voljstvo imati u razredu dječaka kao što jeAllie. I to ne samo onako, pričam-ti-priču.Govorili su doista iskreno. Stvar, međutim,nije bila samo u tome da je bio najinteligent-niji član obitelji. Bio je i najbolji, na mnogonačina. Nije se nikad ljutio ni na koga.Općenito se smatra da se riđokosi ljudi ve-oma lako raspale, ali Allie se nije nikadraspalio, a imao je izrazito riđu kosu. Reći ćuvam kakvu je riđu kosu imao. Počeo sam ig-rati golf još kad sam imao deset godina. Jed-nom prilikom, sjećam se, bilo je to onog ljetakada sam imao oko dvanaest godina, upravodok sam se spremao za prvi udarac, odjed-nom me obuzeo osjećaj da ću, ako se naglookrenem, ugledati Allieja. Okrenuo sam se i,naravno, ugledao ga kako sjedi na biciklu izaograde - bila je tamo neka ograda oko cijelogigrališta - i on je tu sjedio, oko Što pedesetmetara iza mene, promatrajući me kako

87/486

igram. Eto kakvu je riđu kosu imao. Bože,bio je to divan dečko, doista! Znao seponekad za stolom, usred večere, tako glasnosmijati nečemu što mu je upravo palo napamet da mu je malo trebalo da padne sastolice. Ja sam tada imao samo trinaest god-ina i spremali su se voditi me na pregled kodpsihoanalitičara zato što sam polupao sveprozore na garaži. Ne zamjeram im. Doistane. Spavao sam u garaži one noći kad jeumro i porazbijao sam golom šakom sve oneproklete prozore, onako, iz čista bijesa. Pok-ušavao sam čak porazbijati prozore ter-enskog vozila koje smo imali tog ljeta, ali mije šaka već bila slomljena i svakakva, pa mito nije uspjelo. Bilo je veoma glupo učinititako nešto, priznajem, ali tada gotovo uopćenisam znao što činim, a vi osim toga nistepoznavali Allieja. Šaka me još uvijekponekad boli, kad pada kiša, i te stvari, i nis-am u stanju pošteno stisnuti šaku - čvrsto,mislim - ali, sve u svemu, ne uzrujavam se

88/486

zbog toga posebno. Hoću reći, znam da nećubiti nikakav prokleti kirurg niti violinist niti,uostalom, bilo što.

Bilo kako bilo, eto o čemu sam napisaosastavak za Stradlatera. O Allievoj rukavici zabejzbol. Slučajno mi se našla pri ruci, ukoferu, izvadio sam je i prepisao pjesme kojesu bile ispisane na njoj. Sve što sam trebaoučiniti bilo je da promijenim ime, tako danitko ne primijeti da je to bio moj brat, a neStradlaterov. To mi baš nije bilo naročitougodno, ali nisam bio u stanju sjetiti seničega drugog što bi se moglo lijepo opisati.Osim toga, nekako mi se sviđalo da o tomepišem. Trebalo mi je otprilike sat vremena dazavršim, jer sam morao pisati na onom idiot-skom Stradlaterovu stroju koji je svaki časzapinjao. Zašto nisam pisao na svom stroju,bio sam ga posudio jednom momku s istogkata.

Bilo je, čini mi se, oko pola jedanaest kadsam završio. Nisam, međutim, bio nimalo

89/486

umoran i zato sam neko vrijeme gledao krozprozor. Snijeg više nije padao, ali se zatosvakog časa mogao čuti zvuk nekog auto-mobila koga je njegov vlasnik uzalud pok-ušavao pokrenuti. Moglo se čuti i kako stariAckley hrče. Kroz one proklete zavjesemogao sam ga čuti sasvim jasno. Imao jeneke muke sa sinusima i u snu je uvijek teškodisao. Taj momak je valjda imao sve Što jeuopće moguće - bolesne sinuse, bubuljice,pokvarene zube, zadah iz usta, kvrgavenokte. Čovjek je morao pomalo žaliti togludog seronju.

90/486

6

Neke se stvari veoma teško pamte. Sadnešto razmišljam o tome kad se Stradlatervratio sa sastanka s Jane. Hoću reći, nemogu se točno sjetiti što sam radio kad samčuo one njegove proklete idiotske korakekako se približavaju hodnikom. Vjerojatnosam još uvijek gledao kroz prozor, ali, kunemse, ne znam točno. Bio sam strahovito zab-rinut, eto zašto. Kad se iskreno brinem zbognečega, onda ne izvodim gluposti. Ponekad,kad se brinem zbog nečega, čak moram i nazahod. Samo, ne idem. Previše se brinem dabih mogao otići. Ne želim odlaženjemprekinuti svoju brigu. Da ste poznavaliStradlatera, i vi biste bili zabrinuti. Bio sam stim tipom nekoliko puta na sastanku u

četvero i znam što govorim. To je beskrupu-lozan čovjek. Doista jest.

Sad, bilo kako bilo, hodnik je bio savpokriven linoleumom i mogao sam jasno čutione njegove proklete korake kako se prib-ližavaju ravno prema vratima. Ne sjećam sečak ni gdje sam sjedio kad je ušao - na pro-zoru, u mojem ili njegovu naslonjaču. Časnariječ, nisam u stanju sjetiti se.

Ušao je kukajući kako je vani hladno, aonda je rekao: -Gdje su, do vraga, ostali?Kuća izgleda kao neka prokleta mrtvačnica. -Nisam se ni potrudio da mu odgovorim. Akoje tako glup da nije u stanju shvatiti kako jesubota uvečer i da su svi ili vani, ili u krevetu,ili kod kuće na vikendu, nisam imao namjerulomiti vrat objašnjavajući mu to. Počeo sesvlačiti. O Jane nije rekao ni jedne jedineriječi. Niti jedne. Nisam ni ja. Samo sam gapromatrao. Sve što je rekao bilo je hvala štosam mu dao da obuče onaj moj sako. Objesioga je na vješalicu i spremio u ormar.

92/486

Zatim me je, dok je razvezivao kravatu,upitao jesam li napisao onaj prokletisastavak. Rekao sam mu da jesam, eno, ležina njegovu prokletom krevetu. Otišao je,uzeo ga i čitao, raskopčavajući istovremenokošulju. Stajao je tako, i nekako se tapšao pogolim prsima i trbuhu, s nekim izvanrednoglupim izrazom na licu. Vječito se tapšao poprsima ili trbuhu. Bio je ludo zaljubljen usamog sebe.

Iznenada je progovorio.- Zaboga, Holdene - rekao je. - Ovo je o

nekoj prokletoj rukavici za bejzbol.- Pa što onda? - odgovorio sam. Mrtav

hladan.- Kako što ondal Pa rekao sam ti da treba

biti o nekoj sobi ili kući ili slično!- Rekao si da treba biti slikovito. Kakva

je, do vraga, razlika ako je o rukavici zabejzbol?

- Neka ga vrag nosi! - Bio je ljut kao samvrag. Bio je doista bijesan. - Ti uvijek sve

93/486

napraviš naopačke. - Pogledao me. - Nijenikakvo čudo što te izbacuju odavde, dovraga - rekao je. - Ti nisi u stanju ni jednujedinu stvar napraviti kako treba. Ozbiljno tikažem. Ni jednu jedinu stvar.

- U redu, vrati mi to onda - odgovoriosam. Prišao sam i izvukao sastavak ravno iznjegove proklete ruke. Zatim sam gapoderao.

- Zašto, do vraga, sad to radiš? - rekao je.Nisam se potrudio da mu odgovorim.

Naprosto sam bacio komadiće u košaru zapapir. Zatim sam se ispružio na krevetu. Nijedan ni drugi nismo dugo ni riječiprogovorili.

On se svukao, potpuno, sve do gaćica, a jasam ležeći na krevetu pripalio cigaretu. Biloje zabranjeno pušiti u sobama, ali mogli steto raditi kasno noću, kad su svi već spavali initko nije mogao osjetiti dim. Osim toga,učinio sam to da naljutim Stradlatera. Svako

94/486

kršenje pravila dovodilo ga je do ludila. Onnikad nije pušio u sobi. Samo ja.

Stradlater još uvijek nije progovorio nijedne jedine riječi o Jane, pa sam konačnorekao:

- Vraški kasno si se vratio ako je ona im-ala izlaz samo do pola deset. Što si učinio,prisilio je da zakasni?

Kad sam ga to upitao, upravo je sjedio narubu svog kreveta i rezao nokte. - Par minuta- odgovorio je. - Tko se, do vraga, subotomuvečer prijavljuje za izlaz do pola deset!

Bože, kako sam ga mrzio!- Jeste li bili u New Yorku?- Jesi li lud? Kad smo, do vraga, mogli ići

u New York ako se prijavila za izlazak do poladeset?

- Zbilja nezgodna stvar. Pogledao me je.- Slušaj - rekao je - ako baš hoćeš pušiti u

sobi, kako bi bilo da odeš u zahod ilikupaonicu? Tebi puca prsluk, ti svakako

95/486

odlaziš do vraga, ali ja moram ostati ovdjedovoljno dugo da završim školu.

Ignorirao sam ga. Doista jesam. Nastaviosam pušiti kao da me svi vrazi gone. Šta samučinio, samo sam se nekako okrenuo na bok ipromatrao ga kako reže nokte. Kakva škola!Tu ste vječito bili prisiljeni promatrati kakonetko reže nokte na nogama, istiskujebubuljice i slično.

- Jesi li je pozdravio u moje ime? - upitaosam.

- Aha.Jest vraga, životinjo!- Što je rekla? - nastavio sam. -Jesi li je

upitao drži li još uvijek kraljeve u zadnjemredu.

Nisam. Nisam je pitao. Šta ti, do vraga,misliš da smo radili cijele večeri, igrali damu,što li?

Nisam mu odgovorio. Bože, kako sam gamrzio!

96/486

- Ako niste išli u New York, kamo si je od-veo? - upitao sam ga nakon određenogvremena. Nastojao sam iz sve snage da miglas ne drhti širom čitave sobe. Ljudi moji,kako sam bio nervozan! Imao sam neki os-jećaj da je nešto otišlo ki ivo.

Završio je s rezanjem onih svojih prok-letih nokiju, pa se dignuo s kreveta, onakosamo u nekim glupim gaćama, i počeo seblesavo poigravati sa mnom. Prišao je momkrevetu, nagnuo se iznad mene i počeo meonako vrlo zabavno udarati u ramena.

- Prestani - rekao sam. - Gdje si bio snjom ako niste išli u New York?

- Nigdje. Jednostavno smo sjedili u prok-letom autu. -Ponovno me onako blesavo razi-grano mlatnuo po ramenu.

- Prestani već jednom - rekao sam. - Učijem autu?

- Eda Bankyja.Ed Banky bio je košarkaški trener u Pen-

ceyju. Stari Stradlater bio je jedan od

97/486

njegovih ljubimaca zato što je bio centar uekipi i Ed Banky mu je posuđivao svoj auto-mobil kad god je ovaj to zatražio. Učenicimanije bilo dopušteno da posuđivati auto odnastavnog osoblja, ali sve te hulje atletičaribili su jedna klapa. U svakoj školi u kojojsam bio sve hulje atletičari bili su jednaklapa.

Stradlater me i dalje bez prestanka častioonim sitnim imitacijama udaraca. Bio je uzeou ruku četkicu za zube i sad ju je držao uustima.

- Što si učinio? - upitao sam. - Okrenuo jeu onom Bankyjevu automobilu? - Glas mi jedrhtao da je to bilo naprosto užasno.

- Kakvo pitanje! Hoćeš da ti isperem ustasapunom? -Jesi li?

- Profesionalna tajna, mladiću!Onoga što je uslijedilo sjećam se samo

kroz maglu. Sve što znam jest to da samustao s kreveta kao da hoću ići na zahod, ilislično, i da sam ga u istom trenutku pokušao

98/486

šakom, što sam jače mogao, tresnuti ravno uonu četkicu za zube, tako da mu raskoli ononjegovo prokleto grta. Samo, promašio sam.Nisam dobro procijenio udarac. Šta samučinio, zahvatio sam ga samo nekako sastrane, tako nešto. Vjerojatno ga je malo za-boljelo, ali nije onako kako sam ja to želio.Možda bi ga bilo i jače zaboljelo da nisamupotrijebio desnu ruku, čiju šaku ne mogučvrsto stisnuti. Zbog one povrede o kojoj samvam već pričao.

Bilo kako bilo, sljedeća stvar koje sesjećam jest to da sam se našao na podu aStradlater mi je sjedio na grudima, sav crvenkao rak. Odnosno, bolje rečeno, klečao mi jena grudima, bio je težak gotovo tonu. Ščepaome i za ruku, tako da ga nisam mogaoponovno udariti. Da sam mogao, ubio bih ga.

- Šta je to, do vraga, s tobom? - ponavljaoje neprestano, a njegovo glupo lice postajaloje sve crvenije i crvenije.

99/486

- Nosi ta svoja gadna koljena s mojih prsa- rekao sam mu. Gotovo sam urlao. Ustvari,jesam. - Odlazi, skidaj se s mene, životinjoodvratna!

On to, međutim, nije htio napraviti.Držao me čvrsto za ruke, a ja sam ga nazivaopasjim kopiletom, i tako je to išlo valjda pun-ih deset sati. Teško da bih se mogao sjetitišto sam mu sve izgovorio. Rekao sam mukako misli da može okrenuti svakoga tko mupadne na pamet. Rekao sam mu da je huljakoju ne zanima čak ni to da li neka djevojkadrži svoje kraljeve u zadnjem redu ili ne, arazlog što ga to ne zanima jest taj što je prok-leti blesavi idiot. Nije podnosio da ga netkonaziva idiotom. Nijedan idiot ne podnosi daga tko tako naziva.

- Zaveži već jednom, Holdene - rekao je sonim svojim najglupljim izrazom na velikomcrvenom licu. - Zaveži već jednom, dosta je.

- Ne znaš čak ni da li se zove Jane iliJean, idiote prokleti!

100/486

- Zaveži već jednom, Holdene, Boga ti...upozoravam te - rekao je. Uspjelo mi jeistjerati ga iz kože. - Ako ovog trenutka neprestaneš, prilijepit ću ti jednu.

- Nosi ta svoja gadna smrdljiva idiotskakoljena s mojih prsa.

- Ako te pustim, hoćeš li držati jezik zazubima? Nisam se potrudio da muodgovorim.

- Holdene, ako te pustim, hoćeš li držatijezik za zubima? - rekao je ponovno.

- Hoću.Dignuo se s mene, a ja sam odmah ustao.

Prsa su me jezivo boljela od onih njegovihodvratnih koljena.

- Odvratno blesavo idiotsko pasje kopile -rekao sam.

To ga je onako propisno naljutilo.Zaprijetio mi je svojim debelim glupimprstom.

101/486

- Holdene, Boga ti tvoga, upozoravam te.Posljednji put. Ako ne zavežeš tu svojugubicu ja ću te...

- A zašto da zavežem? - rekao sam.Ustvari, zaurlao sam. - Upravo u tome i jestnevolja s vama idiotima. Nikad ne želitediskutirati o bilo čemu. To je ono po čemu seidioti i poznaju. Nikad ne žele diskutiratiintelig...

Tada mi je konačno odvalio jednu isljedeća stvar koje se sjećam jest to da sam seponovno našao na podu. Ne znam je li menokautirao, ali mislim da nije. Prilično jeteško nokautirati nekoga, osim u prokletimfilmovima. Ali krv mi je curila iz nosa pocijeloj sobi. Kad sam podigao pogled vidiosam starog Stradlatera kako stoji praktičnona meni. Pod rukom je držao onu svoju prok-letu kutiju s toaletnim priborom.

- Zašto, koga vraga ne šutiš kad ti kažem?- rekao je. Glas mu je zvučao priličnonervozno. Vjerojatno se bio uplašio da sam

102/486

razbio lubanju ili nešto slično kad sam tres-nuo glavom o pod. Velika je šteta što nisam. -Što si tražio, to si i dobio, Boga ti tvoga -rekao je. Ljudi moji, kako je izgledaozabrinut!

Nisam se potrudio čak ni da ustanem.Jednostavno sam još neko vrijeme ostaoležati na podu i nazivao ga idiotskim pasjimkopiletom. Bio sam tako bijesan da samuistinu urlao.

- Slušaj, idi operi lice - rekao je Strad-later. - Čuješ li me? Rekao sam mu neka ide iopere svoje vlastito idiotsko

lice, što je bio prilično djetinjast odgovor,ali bio sam ljut kao sam vrag. Rekao sam muneka, kad ode u kupaonicu, svrati i okrenegospodu Schmidt. Gospoda Schmidt bila ježena vratara naše zgrade. Imala je oko šezde-set pet godina. Sjedio sam tako na podu svedok nisam čuo kako stari Stradlater zatvaravrata i odlazi hodnikom prema kupaonici.Zatim sam ustao. Nikako nisam mogao

103/486

pronaći svoju lovačku kapu. Konačno sam jeipak našao. Ležala je pod krevetom. Nabiosam je na glavu, štitnik sam okrenuo natrag,kako mi se najviše sviđalo, a zatim samotišao do ogledala da bacim jedan pogled nasvoje glupo lice. Toliko krvi još u životu nistevidjeli. Usta, brada, pa čak i pidžama i kućnikaput bili su mi skroz-naskroz zaliveni kr-vlju. Prizor me je djelomično uplašio, a djelo-mično fascinirao. Ta krv i sve to učinili su danekako dobijem izgled grubog, okorjelogčovjeka. U životu sam se tukao otprilikesvega dva puta i izgubio sam u obje tučnjave.Nisam neki razbijač, pacifist sam, ako većželite znati istinu.

Imao sam neki osjećaj da je stari Ackleyvjerojatno čuo čitavu gužvu i da leži budan.Zato sam prošao kroz onu prostoriju s tušemu njegovu sobu, tek toliko da vidim kog vragaradi. Inače nisam gotovo nikad odlazio unjegovu sobu. U njoj se uvijek osjećao neki

104/486

čudan zadah, zato što je u pogledu higijens-kih navika bio takav užasan prljavac.

105/486

7

Kroz zavjese je prodiralo nešto malosvjetlosti iz naše sobe i mogao sam ga vidjetikako leži na krevetu. Točno sam znao da jeŠto posto budan.

- Ackley? - rekao sam. - Jesi li budan?-Aha.Bilo je prilično mračno, stao sam na

nečiju cipelu koja je ležala na podu i zamalonisam pao na nos. Ackley se nekako uspraviou krevetu i oslonio na ruku. Lice mu je bilosve premazano nečim bijelim, zbogbubuljica. U tami je izgledao nekakosablasno.

- Kog vraga radiš, uostalom? - rekao sam.- Pitaš kog vraga ja radim? Pokušavao

sam zaspati prije nego što ste vas dvojica

tamo počeli dizati svu tu buku. Zbog čega stese, do vraga, tukli? Šta je bilo?

- Gdje je svjetlo? - Nikako nisam mogaonaći prekidač. Vukao sam dlan po cijelomzidu.

- Kog će ti vraga svjetlo?... Tu ti je odmahkraj ruke. Konačno sam napipao prekidač iokrenuo ga. Stari Ackley je podigao ruku damu svjetlost ne udari u oči.

- Isusel - rekao je. - Šta se to, do vraga,dogodilo s tobom? - Mislio je na onu krv, isve.

- Malo sam se zakvačio sa Stradlaterom -rekao sam. Zatim sam sjeo na pod. U njiho-voj sobi nije nikad bilo nijednog stolca.Nemam pojma kog su vraga radili sastolcima. -Slušaj - rekao sam - jesi li raspo-ložen za jednu partiju kana-ste? - Bio jestrastven igrač kanaste.

- Pa ti još uvijek krvariš, zaboga! Radijestavi nešto na to.

107/486

- Prestat će. Slušaj. Jesi li za partiju ka-naste ili nisi?

- Kanaste, zaboga! Znaš li ti uopće koje jedoba noći?

- Nije kasno. Tek negdje oko jedanaest,pola dvanaest.

- Tek toliko! - rekao je Ackley. - Slušaj. Jasutra moram rano ustati i ići na misu, za imeBožje. A vi se momci derete i mlatite usredproklete... Zbog čega ste se, uostalom, tukli?

- To je poduža priča. Neću ti dosađivati stim, Ackley. Za tvoje vlastito dobro - odgo-vorio sam mu. Nisam nikad htio diskutirati snjim o svojim osobnim stvarima. Kao prvo,bio je još gluplji od Stradlatera. Stradlater jeu usporedbi s Ackleyjem bio pravi genijalac. -Hej - rekao sam mu - imaš li što protiv togada noćas spavam na Elyjevu krevetu? On seneće vratiti do sutra uvečer, zar ne? - Znaosam sasvim sigurno da neće. Ely je odlaziokući praktično preko svakog vikenda.

108/486

- Nemam pojma kad se namjerava vratiti- rekao je Ackley.

Ljudi moji, to me je doista raspalilo.- Sto, do vraga, hoćeš reći time da nemaš

pojma kad se namjerava vratiti? Nikad se nevraća prije nedjelje uvečer, je 1' tako?

- Ne, ali, zaboga, ne mogu tek tako rećisvakome kome padne na pamet nekaslobodno spava u njegovu krevetu.

To me oborilo s nogu. Sjedeći na podu, is-pružio sam ruku i potapšao ga po ramenu.

- Ti si pravi princ, Ackley, sinko, znaš?- Ne, ozbiljno ti kažem... Ne mogu tek

tako svakome reći da može spavati u...- Ti si pravi pravcati princ. Ti si džentle-

men i školovan čovjek, sinko - rekao sam.Bio je to, bez šale. - Imaš li slučajno, kojomsrećom, jednu cigaretu? Reci 'nemam', inačeću pasti mrtav.

- Nemam, doista nemam. Slušaj, zašto stese, do vraga, tukli?

109/486

Nisam mu odgovorio. Što sam učinio,ustao sam, otišao i pogledao kroz prozor. Os-jetio sam se odjednom strahovito usamljen.Gotovo sam želio da me nema.

- Zbog čega ste se, kog vraga, tukli, ozb-iljno? - upitao je Ackley valjda već pedesetiput. U tom pogledu bio je dosadan kaostjenica.

- Zbog tebe - odgovorio sam.- Zbog mene, zaboga?- Aha. Tukao sam se za tvoju prokletu

čast. Stradlater je rekao da imaš odvratankarakter. Nisam mogao dopustiti da stvar os-tane na tome.

To ga je uzbudilo.- To je rekao? Bez šale? Ozbiljno?Rekao sam mu kako sam se samo šalio, a

onda otišao i legao na Elyjev krevet. Ljudimoji, kako sam se gadno osjećao! Osjećaosam se tako usamljen.

110/486

- Ova soba smrdi - rekao sam. - Osjećamčak ovdje smrad tvojih čarapa. Zar ih bašnikad ne šalješ na pranje?

- Ako ti se ne sviđa, znaš što ti je činiti -rekao je Ackley. Čovjek pun duha, nema što.- Kako bi bilo da ugasiš to prokleto svjetlo?

Nisam ga, ipak, odmah ugasio. Samo samležao tako na Elyjevu krevetu i mislio naJane, i sve. Pomisao na nju i Stradlatera kakosjede negdje u parkiranom automobilu onogdebeloguzog Eda Bankya dovodila me doludila. Kad god bih na to pomislio, dolazilomi je da skočim kroz prozor. Stvar je u tomešto vi niste poznavali Stradlatera. Ja sam gapoznavao. Većina mladića u Penceyju samosu pričali o svojim tobožnjim seksualnimodnosima s djevojkama -kao Ackley, naprimjer - ali stari Stradlater je doista radio testvari. Osobno sam poznavao najmanje dvijedjevojke koje je on prevrnuo. To vam je živaistina.

111/486

- Pričaj mi fantastičnu povijest svogživota, Ackley, sinko - rekao sam.

- Kako bi bilo da ugasiš to prokletosvjetlo? Sutra moram rano ustati, radi mise.

Ustao sam i ugasio svjetlo, kad ga je toveć činilo tako sretnim. Zatim sam ponovnolegao na Elyjev krevet.

- Što si naumio... spavati tu, u Elyjevukrevetu? - upitao je Ackley. Kakav savršendomaćin, ljudi moji!

- Možda hoću. Možda i neću. Ne uzru-javaj se zbog toga. -Ja se ne uzrujavam, samone bih volio da se Ely iznenada pojavi i nadeu svom krevetu nekoga kako...

- Ništa ti ne brini. Neću spavati ovdje. Nebih želio zloupotrijebiti tvoje izvanrednogostoprimstvo.

Nekoliko minuta kasnije već je hrkao izsve snage. Ostao sam, ipak, i dalje ležati umraku, pokušavajući da ne mislim na staruJane i Stradlatera u onom prokletom autuEda Bankyja. Ali to je bilo gotovo nemoguće.

112/486

Nevolja je bila u tome što sam bio upoznat saStradlaterovom tehnikom. To je samo po-goršavalo stvar. Jednom smo prilikom takoizašli u četvoro, u Edovu automobilu. Strad-later je sa svojom mačkom bio na zadnjemsjedalu, a ja sa svojom na prednjem. Kakvuje tehniku imao taj čovjek! Što je radio,počeo je zasipati svoju mačku onim veomatihim, iskrenim glasom - kao da nije samoveoma lijep momak već i veoma fin, pošten iiskren momak. Gotovo mi je pozlilo dok samga slušao. Njegova mačka je bez prestankagovorila: »Nemoj, molim te. Molim te nemoj.Molim te!«, ali stari Stradlater i dalje ju jezasipao onim svojim abrahamlinkolnovskim,iskrenim glasom, dok na kraju nije na zad-njem sjedalu nastupila ona užasna, jezivatišina. Mislim da mu te noći nije uspjelookrenuti tu djevojku, ali je malo nedostajalo.Vraški malo.

Dok sam tako ležao i pokušavao ne mis-liti, čuo sam Stradlatera kako se vraća iz

113/486

kupaonice i ulazi u našu sobu. Moglo sejasno čuti kako sklanja onaj svoj odvratnitoaletni pribor i otvara prozor. Bio je velikiljubitelj svježeg zraka. Zatim je, malo kasnije,ugasio svjetlo. Nije čak ni pogledao da vidišto je sa mnom i gdje sam.

Ulica je na moje raspoloženje djelovalajoš teže. Ni automobili se više nisu čuli.Obuzeo me osjećaj takve usamljenosti ipotištenosti da sam čak poželio probuditiAckleyja.

- Hej, Ackley - rekao sam gotovo šap-atom, da me Stradlater ne čuje kroz onezavjese.

Ackley me, međutim, nije čuo.- Hej, Ackley!Još uvijek me nije čuo. Spavao je kao top.- Hej, Ackley!Sad je, naravno, čuo.- Koji ti je vrag? - rekao je. - Spavao sam,

zaboga!

114/486

- Slušaj. Što je potrebno da netko budeprimljen u samostan? - upitao sam ga.Nekako sam se poigravao mišlju da odem uredovnike. - Treba li biti katolik, i te stvari?

- Naravno da treba biti katolik. Slušaj ti,životinjo, jesi li me probudio samo zato dami postavljaš takva blesava pita...

- Aah, idi spavaj. U samostan ionako nećuotići. Kakve sam sreće, sigurno bih nabasaona neku skroz-naskroz nezgodnu braću. Sveneke glupane i hulje. Ili samo hulje.

Kad sam to rekao, stari Ackley se s trza-jem uspravio u krevetu.

- Slušaj ti - rekao je - potpuno mi je sve-jedno što pričaš o meni i bilo čemu, ali akopočneš izvaljivati glupe šale na račun mojeproklete religije; onda, Boga mi...

- Smiri živce - rekao sam. - Nitko ne praviviceve na račun te tvoje proklete religije. -Ustao sam s Elyjeva kreveta i pošao premavratima. Nisam želio da i trenutak više visimu toj glupoj atmosferi. Zastao sam, međutim,

115/486

na pola puta, uhvatio Ackleyjevu ruku ionako teatralno je potresao. Oslobodio semog stiska i rekao:

- Šta ti je sad?- Nije ništa. Želim ti se samo zahvaliti što

si takav prokleti princ, to je sve - rekao sam.Rekao sam to onim veoma toplim, iskrenimglasom. - Glavni si, Ackley, sinko - rekaosam. - Znaš li to?

- A ti si sušta pamet. Jednog dana netkoće ti udesiti tu tvoju...

Nisam se potrudio ni da ga saslušam. Zat-vorio sam vrata i izašao u hodnik.

Svi su ili spavali, ili se još nisu vratili, ilisu bili otišli kući preko vikenda, pa je u hod-niku vladala užasna, deprimirajuća tišina.Pred Leahyjevim i Hoffmanovim vratimaležala je prazna kutija »Kolynos« paste zazube i, dok sam išao hodnikom prema stu-bištu, udarao sam je ispred sebe onimkrznom podstavljenim papučama što sam ihimao na nogama. Što sam namjeravao, htio

116/486

sam sići i vidjeti što radi stari Mal Brossard.Iznenada sam odlučio što ču - otići ću odavdeiz Penceyja i poslati ga do vraga odmah, jošiste te noći. Hoću reći, da ne čekam tamo dosrijede, i što ja znam. Jednostavno više nis-am htio tamo sjediti. Od toga sam samopostajao sve potišteniji i usamljeniji. Što samodlučio učiniti, odlučio sam uzeti sobu unekom hotelu u New Yorku, u nekom jeftin-ijem ili takvom nekom hotelu, i tamo u mirupričekati do srijede. Zatim, u srijedu, vratitise kući, odmoran i u dobrom raspoloženju.Pretpostavljao sam da moji roditelji vjero-jatno neće prije utorka ili srijede dobiti onopismo u kojem ih stari Thurmer obavještavada su mi dali nogu. Nisam htio ići kući nitibilo što slično prije nego što ga dobiju,temeljito prostudiraju, probave i te stvari.Nisam se htio naći u njihovoj blizini u tren-utku kad ga dobiju. Moja majka lako pada uhisteriju, ali nije tako loša nakon određenogvremena, kad joj stvar konačno legne. Osim

117/486

toga, nekako mi je bio potreban jedan kraćiodmor. Živci su mi bili pokidani. Doista jesu.

Bilo kako bilo, eto što sam odlučio učiniti.Zato sam se vratio u sobu, upalio svjetlo ipočeo se pakirati. Priličan dio stvari bio samveć prije spakirao. Stari Stradlater nije seuopće probudio. Upalio sam cigaretu,obukao se, a zatim potrpao sve preostalestvari u ona moja dva gledston kofera. Za tomi je bilo potrebno samo par minuta. Veomasam brz u takvim stvarima.

Dok sam pakirao svoje kofere, jedna stvarumalo me deprimirala. Morao sam spakiratii one sasvim nove klizaljke koje mi je majkabila tek poslala, prije nekoliko dana. To medeprimiralo. Mogao sam vidjeti majku kakoodlazi k »Spauldingu« i postavlja prodavačumilijun šašavih pitanja -a mene u istovrijeme opet šupiraju iz škole. To me nekakorastužilo. Nije mi kupila pravu vrstu klizaljki- ja sam želio trkače, a ona mi je kupila kliza-ljke za hokej - ali to me ipak rastužilo.

118/486

Gotovo svaki put kad mi netko nešto pokloni,ta me stvar na kraju rastuži.

Kad sam sve spakirao, prebrojio sam no-vac. Ne sjećam se baš točno koliko sam imao,ali sam bio pun love. Baka mi je tjedan danaranije bila poslala džeparac. Imam baku kojaje veoma široke ruke kad se radi o novcu. Nerade joj više svi kotačići - stara je kao samvrag - i stalno mi šalje neki novac zarođendan, bar četiri puta godišnje. Bilo kakobilo, iako sam bio pun love, zaključio sam dabi mi koji dolar više dobro došao. Čovjeknikad ne zna. Što sam učinio, otišao sam iprobudio Fredericka Woodruffa, momkakome sam bio posudio pisaći stroj. Pitao samga koliko bi mi dao za njega. Bio je priličnobogat momak. Rekao je da ne zna. Rekao jeda nema baš mnogo volje da ga kupi. Kon-ačno ga je ipak kupio. Stajao je oko de-vedeset dolara, a on mi je za njega dao samodvadeset. Bio je ljut zbog toga što sam gaprobudio.

119/486

Kad sam bio potpuno spreman poći, kadsam spremio kofere, i sve, zastao sam nanekoliko trenutaka pokraj stubišta da bacimposljednji pogled na hodnik. Gotovo samplakao. Ne znam zašto. Nabio sam na glavuonu crvenu lovačku kapu i okrenuo štitniknazad, kako mi se najviše sviđalo, a ondasam dreknuo najjače što sam mogao:

- Spavajte čvrsto, kreteni! - Kladim se dasam probudio sve hulje na cijelom katu. Aonda sam izjurio van. Neki idiot prosuo je postubištu ljuske od kikirikija i vraški je malonedostajalo pa da polomim svoj ludi vrat.

120/486

8

Bilo je kasno da pozovem taksi pa samotišao pješice sve do željezničke postaje. Nijebila daleko, ali je bilo jezivo hladno, bilo jeteško gaziti kroz snijeg, a moji gledstonkoferi neprestano su me udarali po nogama.Ipak sam nekako uživao u svježem zraku isvemu oko sebe. Nezgodno je bilo samo tošto me od hladnoće zabolio nos i ono mjestoispod same gornje usne gdje me udario onajidiot Stradlater. Raspljeskao mi je usnu ozube i gadno me boljelo. Uši su mi, međutim,bile lijepo tople. Ona kapa što sam je kupioimala je iznutra poklopce za uši pa sam ihspustio - bilo mi je potpuno svejedno kakoizgledam. U blizini ionako nije bilo nikoga.Svi su već bili u krpama.

Imao sam sreću kad sam došao na stan-icu jer trebao sam čekati vlak samo desetakminuta. Dok sam čekao, uzeo sam šakusnijega i oprao njime lice. Bio sam još savkrvav.

Obično volim putovati vlakom, osobitonoću kad se upale svjetla i prozori izgledajutako crni, a jedan od onih momaka u bijelimkeceljama prolazi kroz hodnik i prodajekavu, sendviče i novine. Obično kupim send-vič sa šunkom i oko četiri časopisa. Kad senađem u noćnom vlaku, u stanju sam čak ido kraja pročitati neku od onih glupih pričau tim časopisima, a da mi ne dođe da pov-raćam. Znate već na što mislim. Jednu odonih priča u kojima sve vrvi od onihnemogućih momčina koščatih vilica poimenu David i nemogućih djevojaka poimenu Linda ili Marcia, koje tim Davidimavječito pripaljuju one njihove proklete lule. Uvlaku, noću, u stanju sam čak i pročitatiponeku od tih blesavih priča, ponekad. Ali

122/486

ovaj put bilo je drukčije. Nekako mi se nijedalo. Samo sam sjedio i nisam radio ništa.Sve što sam učinio bilo je da sam skinuo svo-ju lovačku kapu i nabio je u džep od kaputa.

Odjednom, iznenada, ušla je u Trentonuona dama i sjela pokraj mene. Čitav vagonbio je gotovo prazan, bilo je već priličnokasno, i sve, ali ona je sjela pokraj meneumjesto na neko prazno mjesto zato što jevukla za sobom neki prilično težak kofer, a jasam sjedio na prvom sjedalu do vrata. Spust-ila je kofer točno na sredinu prolaza izmeđusjedala tako da se kondukter i svi mogu štolakše spotaći o njega. Na haljini je imala nekeorhideje, kao da je bila na nekom galaprijemu, ili nečem sličnom. Imala je četrde-set do četrdeset pet godina, mislim, ali je bilavrlo privlačna. Žene me obaraju s nogu. Oba-raju, doista. Ne tvrdim da sam nekakoposebno opsjednut seksom ili nešto slično,iako sam prilično upaljiv. Jednostavno,volim ih, to sam htio reći. One u vlaku uvijek

123/486

ostavljaju svoje proklete kofere nasredprolaza.

Bilo kako bilo, sjedili smo tako jednopokraj drugog kad mi ona iznenada reče:

- Oprostite, nije li ono naljepnica škole uPenceyju? -Gledala je u moje kofere, gore napolici.

- Jest - odgovorio sam. Bila je u pravu. Najednom od mojih gladstona bila je naljepnicaškole u Penceyju. Glupa i prostačka stvar,priznajem.

- Oh, vi idete u Pencey? - rekla je. Imalaje lijep glas. Lijep telefonski glas, uglavnom.Morala bi uvijek nositi telefon sa sobom.

- Da, idem - odgovorio sam.- Oh, kako je to divno! Onda vjerojatno

poznajete mog sina. Ernest Morrow? On jetakođer u Penceyju.

- Da, poznajem ga. U istom smo razredu.Njezin sin bio je bez sumnje najveća hulja

koja je ikad bila u Penceyju, u čitavoj blesa-voj povijesti te škole. Uvijek je nakon

124/486

kupanja trčao po hodniku i udarao mokrimručnikom ljude po stražnjicama. Eto kakav jeto bio čovjek.

- Oh, to je divno! - uskliknula je dama. Alinimalo namješteno. Bila je doista ugodna iprirodna.

- Moram ispričati Ernestu da smo seupoznali - dodala je. - Smijem li pitati kakose zovete, dragi?

- Rudolf Schmidt - rekao sam. Nekakonisam bio raspoložen da joj tu sad pričamčitavu svoju biografiju. Rudolf Schmidt bio jevratar u našem internatu.

- Kako vam se sviđa Pencey? - upitala meje.

- Pencey? Ne bi se moglo reći da je loš.Nije to nikakav raj niti bilo što slično, ali jedobar kao i većina drugih škola. Neki odnastavnika prilično savjesno shvaćaju svojudužnost.

- Ernest ga obožava.

125/486

- Znam - rekao sam. Zatim sam, po svomstarom običaju, počeo onako malo razvlačitistari drek. - Ernest se brzo prilagođava lju-dima i okolnostima. Ozbiljno. Hoću reći, znakako se prilagoditi.

-Jeste li doista sigurni u to? - upitala meje. Bila je zainteresirana kao sam vrag.

- Ernest? Naravno! - rekao sam. Zatimsam neko vrijeme promatrao kako skidarukavice. Ljudi moji, kako je bila nakićenakamenjem!

- Slomila sam nokat, upravo u trenutkukad sam izlazila iz taksija - rekla je.Pogledala me i kao da se osmjehnula. Imalaje strašno lijep osmijeh. Jest, doista. Mnogiljudi nemaju uopće nikakav, ili imaju samobezvezan osmijeh. - Ernestov otac i japonekad se brinemo za njega - rekla je. -Ponekad nam se čini da nije baš osobitodruštven.

- Kako to mislite?

126/486

- E pa... on je veoma osjetljiv dječak.Nikad se nije osobito dobro snalazio udruštvu drugih dječaka. Možda zato što namnoge stvari gleda s više ozbiljnosti nego štoje normalno u njegovim godinama.

Osjetljiv! To me oborilo s nogu. Taj dri-pac Morrow bio je osjetljiv otprilike kao za-hodska daska.

Pažljivo sam je pogledao. Nije miizgledala glupa. Izgledala je kao da bi moglasasvim dobro znati kakva je u stvari huljanjezin sin. To, međutim, nikad nije mogućesa sigurnošću reći - za nečiju majku, mislim.Sve su majke pomalo neuračunljive. Činjen-ica je, ipak, da se meni Ernestova majkasvidjela. Bila je kako treba. - Jeste li raspo-loženi za cigaretu? - upitao sam.

Pogledala je naokolo.- Čini mi se da ovo nije vagon za pušače,

Rudolfe - rekla je. Rudolfe. To me oborilo.

127/486

- Nema veze. Možemo pušiti dok nepočnu vikati na nas - rekao sam. Primila jecigaretu, a ja sam joj pružio vatre.

Izgledala je lijepo dok je pušila. Uvlačilaje dim i sve radila kako treba, ali nije gutaladim na način kako to većina žena njezinihgodina čini. Imala je mnogo šarma. Imala je,također, i mnogo seksepila, ako već želiteznati istinu.

Iznenada me nekako čudno pogledala.- Možda se varam, ali čini mi se da vam

nos krvari, dragi - rekla je odjednom.Kimnuo sam glavom i izvadio rupčić.- Netko me pogodio grudom snijega -

rekao sam. -Jednom od onih tvrdih, ledenih.- Možda bih joj bio rekao što se ustvari do-godilo da priča nije bila tako duga. Sviđalami se, doista. Bilo mi je već pomalo krivo štosam joj rekao da se zovem Rudolf Schmidt. -Dobri stari Ernie - rekao sam. - On je jedanod najpopularnijih momaka u Penceyju.Jeste li to znali?

128/486

- Ne, nisam. Kimnuo sam glavom.- Trebalo nam je, svakome od nas,

prilično vremena da ga upoznamo kakotreba. Čudan je to mladić. Neobičan mladić,neobičan na mnogo načina. Znate li na štomislim? Kao, na primjer, kad sam ga prvi putsreo, mislio sam da je priličan snob. Eto, tosam mislio. Ali nije. To je momak sa svojomposebnom, originalnom ličnošću zbog koje jedrugima potrebno malo više vremena da gaupoznaju.

Dobra stara gospoda Morrow nije reklaništa, ali, ljudi moji, trebali ste je vidjeti!Doslovno sam je zalijepio za sjedalo. Uzmitetako nečiju majku, sve što ona želi čuti jest tokakav je njezin sin glavna faca.

Nakon toga sam počeo po pravom razba-civati stare štosove.

- Je li vam Ernest pričao o izborima? -upitao sam. -Razrednim izborima?

Odmahnula je glavom. Držao sam je utransu. Jesam, doista.

129/486

- E, pa, nas nekolicina htjeli smo da stariErnest bude predsjednik razreda. Hoću reći,bila je to jednoglasna odluka. Hoću reći, svismo smatrali da je on jedini momak koji bimogao u potpunosti zadovoljiti na tojdužnosti - rekao sam. Ljudi moji, kako samlupetao! - Izabran je, međutim, neki drugimladić, Harry Fencer. A razlog zašto je iza-bran, jednostavno i očigledno, bio je taj štoErnie nije dopustio da ga kandidiramo. Zatošto je tako ludo skroman i povučen, i sve.Odbio je... Ljudi moji, on je doista skroman.Trebali biste pokušati u tom pogledu malodjelovati na njega. -Pogledao sam je. - Zarvam nije pričao o tome?

- Ne, nije. Klimnuo sam glavom.- Takav je on, Ernie. Nije, naravno. To

mu je jedina mana... previše je povučen i sk-roman. Doista biste ga trebali nekako nagov-oriti da se pokuša osloboditi toga, barponekad.

130/486

Upravo u tom trenutku naišao je konduk-ter, zatražio od gospode Morrow kartu ipružio mi priliku da malo odahnem od togsilnog lupetanja. Drago mi je bilo, ipak, štosam se mogao malo ispucati. Takvi tipovi kaostari Morrow, koji vječito udaraju ljuderučnikom po stražnjicama - ozbiljno pok-ušavajući da ozlijede nekoga - ne ostajuštakori samo dok su djeca. Ostaju štakori dokraja života. Mogao bih se, međutim, kladitikako će poslije tog mog koncerta gospodaMorrow gledati u njemu pretjerano skrom-nog, povučenog dečka koji nije dopustio daga izaberemo za predsjednika razreda. To jeveoma vjerojatno. Tu se ne može ništa reći.Majke obično nisu osobito pronicave u tak-vim stvarima.

- Jeste li raspoloženi za jedan koktel? -upitao sam. Osjećao sam bi da bi mi nakonsvega toga jedna čašica savršeno legla. -Možemo prijeći u salonska kola. Vrijedi?

131/486

- Ah, dragi, zar vi smijete naručivati piće?- odgovorila mi je pitanjem. Ali nimalo s vis-ine. Bila je previše šarmantna da bi govorila svisine, i te stvari.

- Ne, ne bih smio, u stvari ne bih smio, aliobično mi polazi za rukom da ga dobijem za-hvaljujući tome što sam prilično visok -rekao sam. - A i zbog toga što imam dostasijedih vlasi. - Okrenuo sam se i pokazao jojsvoju sijedu kosu. Bila je fascinirana kao samvrag. - Hajdemo, pravite mi društvo, zaštone? - rekao sam. Bilo bi uživanje ići s njom.

- Mislim da će ipak biti bolje da ne idem.Hvala vam ipak, dragi - rekla je. - Uostalom,salonska kola su po svoj prilici već zatvorena.Već je prilično kasno, znate. - Bila je u pravu.Bio sam potpuno zaboravio koje je već dobanoći.

Tada me pogledala i postavila mi pitanjekojeg sam se već odavno pribojavao.

- Ernest mi je pisao da će doći kući usrijedu, da božićni praznici počinju u srijedu

132/486

- rekla je. - Nadam se da vas nisu iznenadapozvali kući zbog bolesti u obitelji? -Izgledala je doista zabrinuto. Bilo je očito dame to nije pitala samo zbog toga što je imalaobičaj zabadati nos u tuđe poslove.

- Ne, kod kuće su svi dobro - odgovoriosam. - Radi se o meni. Moram na operaciju.

- Oh, kako mi je žao - rekla je. Bila jedoista uznemirena. Meni je u istom trenutkubilo krivo što sam to rekao, ali već je bilokasno.

- Nije previše ozbiljno. Imam neki sasvimmali tumor na mozgu.

- Oh, ne! - uzviknula je. Stavila je pritom iruku na usta, i sve.

- Oh, bit će sve u redu i sve kako treba!Nalazi se na samom rubu. I vrlo je malen.Mogu ga izvaditi za otprilike dvije minute.

Zatim sam počeo proučavati onaj redvožnje što sam ga nosio u džepu. Samo daprestanem lagati. Kad jednom počnem, ustanju sam lagati satima. Bez šale. Satima.

133/486

Nakon toga nismo više mnogo razgov-arali. Ona je stala čitati Vogue što ga jeizvukla iz torbe, a ja sam neko vrijeme gledaokroz prozor. Izašla je u Newarku. Poželjelami je mnogo sreće prilikom operacije, i sve testvari. I dalje me oslovljavala s »Rudolfe«.Zatim me pozvala da na ljeto posjetimErnieja u Gloucesteru, Massachusetts. Reklaje da imaju kuću na samoj obali, da imajutenisko igralište, i sve, ali ja sam joj zahvalio irekao da putujem s bakom u Južnu Ameriku- što je doista bila debela laž jer moja bakarijetko uopće izlazi iz kuće, osim kad ide naneku glupu matineju ili nešto slično. Alionom gadu Ernieju ne bih otišao u posjet zasve blago ovog svijeta, sve da se nađem u na-jbeznadnijoj situaciji.

134/486

9

Kad sam se iskrcao na staniciPennsylvania, prvo što sam učinio ušao samu telefonsku govornicu. Bio sam raspoložennazvati nekoga, bilo koga. Kofere sam osta-vio pred samom govornicom tako da mogupaziti na njih, ali čim sam se našao unutra,nisam se više mogao sjetiti nikoga koga bihmogao nazvati. Moj brat D. B. bio je u Holly-woodu. Moja mala sestra Phoebe ide u krevetoko devet sati - nju, prema tome, takođernisam mogao nazvati. Ona se ne bi ljutila kadbih je probudio, ali nevolja je bila u tome štose sigurno ne bi ona javila. Javili bi se mojiroditelji. To je, prema tome, otpalo. Zatimsam pomislio kako bi bilo da nazovem majkuJane Gallagher i pitam kad Jane počinjupraznici, ali nije mi se dalo. Osim toga, biloje već prilično kasno za takve razgovore.

Zatim mi je palo na pamet da nazovem jednudjevojku s kojom sam se inače često nalazio,Sally Hayes, jer sam znao da su njezinibožićni praznici već počeli - bila mi je napis-ala neko dugačko, afektirano pismo u kojemme pozvala da joj na Badnjak pomognem ki-titi božićno drvce i sve, ali nekako sam sebojao da će mi se javiti njezina majka. Tanjezina majka poznavala je moju majku i većsam je vidio kako lomi noge da se Što prijedočepa telefona i javi mojim starcima da samu New Yorku. Osim toga, nisam baš osobitošizio za tim da razgovaram telefonom sastarom Hayesovicom. Jednom je rekla Sallyda sam divljak. Rekla je da sam divljak i danemam nikakav određeni cilj u životu. Zatimsam se sjetio da bih mogao nazvati jednogmladića koji je išao u školu u Whootonu kadsam ja bio tamo, nekog Carla Lucea, ali tajmi nije bio osobito drag. Tako se sve svršilotime da nisam nazvao nikoga. Izašao sam izgovornice, nakon nekih dvadeset minuta ili

136/486

tako nekako, uzeo svoje kofere, otišao doonog tunela u kojem parkiraju taksisti i sjeou taksi.

Tako sam prokleto rastresen da sam daovozaču svoju pravu adresu, tek tako, iznavike - hoću reći, potpuno sam zaboravio dasam bio naumio par dana ostati u nekomhotelu i ne vratiti se kući dok praznici nepočnu. Postao sam svjestan toga tek kad smostigli negdje do polovice puta kroz park.Onda sam rekao:

- Hej, hoće li vam biti teško okrenuti sečim vam se pruži prilika? Dao sam vam po-grešnu adresu. Htio bih se vratiti natrag ucentar.

Vozač je bio neki lukav tip.- Ne mogu okrenuti ovdje, šefe. Ovo je

jednosmjerna ulica. Sad moram voziti ravnosve tamo do Devedesete.

Nekako nisam imao volje upuštati se uprepirku.

137/486

- O.K. - rekao sam. Zatim mi je, iznenada,nešto palo na pamet. - Hej, čujte - rekao sam.- Znate li one patke u onom jezercu u južnomdijelu Centralnog parka? U onom malomjezeru? Da li kojom srećom znate kamoodlaze, te patke, kad se jezero potpunozaledi? Znate li to možda, kojom srećom? -Bio sam svjestan da su šanse jedan premamilijun.

Okrenuo se i pogledao me kao da samlud.

- Šta ti to pokušavaš, šefe? - rekao je. - Dame zafrkavaš?

- Ne. Samo me zanimalo, to je sve.Nije više ništa rekao, pa nisam ni ja. Sve

dok nismo izašli iz parka u Devedesetu ulicu.Onda je rekao:

- U redu, šefe. Kamo sad?- E pa, stvar je takva, ne bih želio odsjesti

ni u jednom od hotela u East Sideu, gdje bihmogao naletjeti na nekog poznanika. Pu-tujem inkognito - rekao sam. Mrzim takve

138/486

primitivne štosove kao što je »putujeminkognito«, ali kad se nađem s nekim takvimprimitivcem, uvijek se i sam tako ponašam. -Znate li slučajno, kojom srećom, čiji orkestarsvira kod »Tafta« ili »New Yorkera«?

- Nemam pojma, šefe.- E, pa, odbacite me onda do »Edmonta«

- rekao sam. -Jeste li raspoloženi da se usputnegdje zaustavimo i popijemo zajedno kojučašicu? Ja častim. Pun sam love.

- Ne mogu, šefe. Zao mi je. - Bio je doistaizvanredno društven tip. Fantastično izrazitkarakter.

Stigli smo do hotela »Edmont«, i tu samuzeo sobu. Usput, dok sam sjedio u taksiju,bio sam nabio na glavu onu svoju lovačkukapu, tek onako, iz čistog zezanja, ali sam jeskinuo kad sam krenuo prijaviti se na recep-ciju. Nisam htio izgledati kao da sam ćaknutili što ja znam. To je doista bila prava ironija.Tada još nisam znao da je prokleti hotel

139/486

prepun svakakvih perverznih tipova i degen-erika. Da su ispunili kuću do krova.

Dali su mi veoma otrcanu sobu iz koje sekroz prozor nije moglo vidjeti ništa osimsuprotnog krila hotela. Zapravo, i nije mi bilostalo. Bio sam previše potišten da vodimračuna još i o tome hoću li imati lijep vidik iline. Sobar koji me odveo u nju bio je nekistarac od bar šezdeset pet godina. On mesvojim izgledom deprimirao još više negosama soba. Bio je jedan od onih ćelavih ljudikoji svu kosu što im je ostala sa strane češl-jaju naviše, da njom pokriju ćelu. Radije bihbio ćelav nego činio tako nešto. Sad sve-jedno, kakav divan posao za čovjeka starogšezdeset pet godina! Da nosi ljudima kofere iiščekuje napojnicu. Pretpostavljam da nijebio neki osobito inteligentan čovjek niti bilošto slično, ali bilo je to užasno, ipak.

Kad je otišao, gledao sam neko vrijemekroz prozor, onako u kaputu. Nisam znao štoda počnem. Iznenadili biste se da ste mogli

140/486

vidjeti što se događalo u suprotnom kriluhotela. Nitko se nije trudio čak ni da spustizastore. Vidio sam jednog tipa, čovjeka sijedekose i inače veoma dostojanstvenog izgleda,samo u gaćama, kako radi nešto za što znamda mi nećete vjerovati kad vam kažem. Naj-prije je podigao kofere na krevet. Zatim jeizvadio iz njih sve one ženske stvari i obukaoih. Sve prave pravcate ženske stvari -svilenečarape, cipele s visokim potpeticama, grud-njak i steznik, onaj s vrpcama, onako u kom-pletu. Zatim je navukao veoma usku crnuvečernju haljinu. Tako mi Boga! Onda sepočeo šetati gore-dolje po sobi, onim najsit-nijim koracima, kako hodaju žene, pušeći ci-garetu i promatrajući se u ogledalu. Bio jepotpuno sam, ako netko nije bio u kupaonici- to nisam mogao vidjeti. Zatim sam, krozprozor gotovo odmah iznad njegova, ugledaonekog muškarca i ženu kako polijevaju jednodrugo mlazovima vode - iz usta. Bio je tovjerojatno viski sa sodom a ne voda, nisam

141/486

mogao točno vidjeti što imaju u Čašama. Bilokako bilo, najprije bi on napunio usta i čitavuje poprskao, a zatim bi ona to isto učinilanjemu - radili su to naizmjence, za imeBožje! Trebali ste ih vidjeti. Cijelo vrijemebili su skroz-naskroz histerični, kao da je tošto rade najsmješnija stvar što se ikad do-godila. Bez šale, taj hotel bio je od vrha dodna pun svakakvih perverznih tipova. Ja samvjerojatno bio jedini normalan stvor u cijelojzgradi, nimalo ne pretjerujem. Eto, vraški jemalo nedostajalo pa da pošaljem telegramstarom Stradlateru neka hvata prvi vlak zaNew York. On bi u tom hotelu bio car.

Sad, bilo kako bilo, najgore u svemu biloje to što su besmislice takve vrste nekakoneodoljivo privlačne za promatranje, čak ikad to ne želite. Tako je, na primjer, onamačka koja je puštala da je prskaju po licu isvuda bila prilično zgodna. Hoću reći, to vamje moja velika nevolja. Ja sam, u mislima,vjerojatno najveći seksualni manijak koga ste

142/486

ikad vidjeli. Ponekad sam u stanju zamislitivrlo šašave stvari, koje bih sasvim rado i os-tvario kad bi mi se pružila prilika. U stanjusam, recimo, predočiti sebi kako bi to moglabiti itekako velika zabava - kad bismo obojebili cuguš, i sve ostalo - naći tako nekumačku i uzajamno se prskati vodom ili nečimsličnim po licu i svuda. Stvar je, međutim,takva da mi se sve to ne sviđa kao ideja. Odv-ratno je, ako malo dublje razmislite. Hoćureći, ako neku curu ne volite iskreno, onda seuopće ne biste trebali zezati naokolo s njom,a ako je volite, onda biste trebali voljeti injezino lice, a ako već volite njezino lice,onda trebate biti pažljivi i ne činiti s njom štoja znam kakve šašave stvari, kao što je tamoneko prskanje vodom, i slično. Doista je be-skrajna šteta što su mnoge takve glupe stvariponekad istovremeno i izvanredna zabava.Djevojke vam u tom pogledu nisu od nekevelike koristi, mislim kad nastojite da se neponašate previše šašavo, kad nastojite da ne

143/486

pokvarite nešto što je doista lijepo i vrijedno.Poznavao sam jednu curu, prije nekolikogodina, koja se ponašala čak šašavije odmene. Ljudi moji, kakve je ona stvari iz-vodila! Neko smo se vrijeme, međutim,izvrsno zabavljali, na jedan šašav način. Seksje za mene nešto još uvijek prilično mutno.Čovjek tu nikad ne zna na čemu je, vrag daga nosi. Stalno sastavljam za sebe neka sek-sualna pravila i odmah ih na licu mjestakršim. Prošle godine donio sam pravilo da seviše neću natezati naokolo s djevojkama odkojih, u suštini, čovjeka može samo šizauhvatiti. Prekršio sam ga, međutim, već istogtjedna kad sam ga donio - još iste večeri, akoćemo točno. Proveo sam cijelu noć hvatajućise s jednom užasno uobraženom curom poimenu Anne Louise Sherman. Seks je neštošto naprosto nisam u stanju shvatiti. Nisam,Boga mi.

Dok sam tako tu stajao, počeo sam senekako poigravati s idejom da nazovem

144/486

telefonom staru Jane - hoću reći, da jenazovem preko međugradske u B.M., gdje jebila, umjesto da nazivam njezinu majku i pit-am kad se Jane vraća kući. Nazivati učenicetelefonom kasno noću nije bilo dopušteno,ali ja sam već imao spremnu kombinaciju.Spremio sam se da onome tko podigneslušalicu kažem da sam njezin ujak. Spremiosam se reći kako joj je tetka upravo poginulau prometnoj nesreći i kako moram odmahgovoriti s njom. To bi upalilo. Jedini razlogzašto to nisam učinio bio je taj što nisam bioraspoložen za to. Ako čovjek nije raspoloženkako treba, onda takve stvari nikad ne možeizvesti na pravi način.

Nakon određenog vremena sjeo sam unaslonjač i popušio par cigareta. Osjećaosam se prilično jadno, to moram priznati.Onda mi je, iznenada, sinula jedna ideja.Izvadio sam lisnicu i počeo tražiti jednu ad-resu koju mi je ljetos na nekoj fešti dao jedanmomak, student iz Princetona. Konačno sam

145/486

je i našao. Bila je sva ulijepljena bojom odlisnice, ali je još bila čitka. Bila je to adresajedne djevojke koja nije baš bila prava kurva,ili nešto slično, ali, navodno, nije imala ništaprotiv toga da tu i tamo da ponekome, kakomi je rekao taj momak iz Princetona. Jed-nom ju je bio doveo na neku čagu u Prin-ceton, i malo je falilo pa da ga zbog togaizbace. Bila je nekad striptizeta u nekombaru, ili slično. Bilo kako bilo, otišao sam dotelefona i nazvao je. Zvala se Faith Cav-endish, a stanovala je u hotelu »StanfordArms« na uglu Šezdeset pete ulice i Broad-wayja. Neka jazbina, bez sumnje.

Neko vrijeme činilo mi se da nije kodkuće, ili tako nešto. Nitko nije odgovarao.Zatim je, konačno, netko podigao slušalicu.

- Halo - rekao sam. Udesio sam da miglas zvuči duboko, da ne bi posumnjala umoje godine, ili slično. I tako imam priličnodubok glas.

146/486

- Halo - odgovorio je neki ženski glas.Nimalo prijateljski, uostalom.

- Je li tamo gospođica Faith Cavendish?- A tko je tamo? - rekla je. - Tko me to

zove sad, u ovo odvratno šašavo doba?Takav nastup malo me je uplašio.- Pa sad, znam da je već prilično kasno -

rekao sam onim veoma zrelim glasom. -Nadam se da ćete mi oprostiti, ali jedva samčekao da stupim u vezu s vama. - Rekao samto galantno kao sam vrag. Jesam, doista.

- Tko je tamo?- Pa, sad, vi me ne poznajete. Ja sam pri-

jatelj Eddieja Birdsella. On mi je predložioda vas, ako ikad dođem u ovaj grad, potražimi pozovem na čašicu-dvije.

- Čiji? Čiji ste vi prijatelj? - Ljudi moji, taženska je preko telefona bila prava tigrica.Vraški malo je nedostajalo pa da zaurla namene.

- Edmunda Birdsella. Eddieja Birdsella -rekao sam. Nisam se nikako mogao sjetiti je

147/486

li se zvao Edmund ili Edward. Sreo sam gasamo jednom, na onom prokletoj glupojfešti.

- Ne poznajem nikoga s takvim imenom,lafe. A ako mislite da sam sretna kad menetko probudi usred...

- Eddie Birdsell? Iz Princetona? - rekaosam.

Bilo je očito da žurno prebire po mislima,tražeći to ime.

- Birdsell, Birdsell... iz Princetona... Prin-ceton koledža?

- Točno - rekao sam.- Vi ste iz Princeton koledža?- Pa sad... otprilike tako nešto.- Oh... pa kako je Eddie? - rekla je. - Ovo

je, međutim, doista pomalo neuobičajenovrijeme za razgovor. Isuse Kriste!

- On je dobro. Zamolio me da vaspozdravim.

- Lijepo, hvala vam. Pozdravite i vi njega -rekla je. -Silan je to čovjek. Što radi? -

148/486

Iznenada je poprimila neki sasvim pri-jateljski ton.

- Oh, znate već. Sve jedno te isto - rekaosam. Kako sam, do vraga, mogao znati štoradi? Jedva sam ga i poznavao. Nisam imaopojma je li uopće još u Princetonu. - Čujte -rekao sam - imate li nešto protiv toga da senegdje sastanemo i popijemo zajedno kojučašicu?

- Ta znate li vi uopće koje je doba? - reklaje. - Kako vam je ime, uostalom, ako moguznati? - Odjednom je počela govoriti s nekimengleskim naglaskom. - Kad govorite,nekako mi se čini da ste mladi čovjek.

Nasmijao sam se.- Hvala vam na komplimentu - rekao

sam, galantno kao sam vrag. - Zovem seHolden Caulfiel. - Trebalo je da joj kažemneko izmišljeno ime, ali tada mi to nije palona pamet.

149/486

- E pa, čujte, gospodine Cawffle. Nemamobičaj zakazivati sastanke u pola noći. Jasam zaposlena cura.

- Sutra je nedjelja - rekao sam.- Nema veze, to je isto. Moram se nas-

pavati bar radi ljepote. Znate već kako je.- Mislio sam da bismo mogli popiti za-

jedno bar po jedan koktel. Nije baš takostrašno kasno.

- Hvala. Vrlo ste zlatni - rekla je. - Odaklezovete? Gdje se sad uopće nalazite?

- Ja? U telefonskoj govornici.- Oh - rekla je. Onda je nastala jedna

poduža stanka. - E, pa, doista bih strašnovoljela da se jednom nađem s vama, gospod-ine Cawffle. Kad govorite, imam dojam daste veoma privlačni. Rekla bih da ste veomaprivlačan čovjek. Ali doista je kasno.

- Mogao bih doći k vama.- Pa sad, u normalnim okolnostima, rekla

bih divno. Hoću reći, bilo bi mi zbilja dragoda svratite na jedno piće, ali moja cimerica, s

150/486

kojom stanujem, danas je slučajno bolesna.Evo je, leži ovdje cijele noći, ni oka da sklopi.A upravo je ovog trenutka zaspala. Ozbiljno.

- Oh, to je doista prava šteta.- Gdje ćete odsjesti? Možda bismo se

mogli naći sutra?- Sutra ne mogu - rekao sam. - Mogao bih

samo noćas. - E, jesam bio blesav. Nisam totrebao reći.

- Onda, što možemo! Strašno mi je žao.- Pozdravit ću Eddie ja od vas.- Hoćete, doista? Nadam se da ćete se

lijepo provesti kod nas u New Yorku. Silan jeto grad.

- Znam da jest. Hvala vam. Laku noć -rekao sam. Onda sam spustio slušalicu.

Ljudi moji, ovaj put sam doista zabrljao.Trebao sam urediti tako da se nađemo bar načašicu-dvije, ako ništa drugo.

151/486

10

Još uvijek nije bilo previše kasno. Nisambaš siguran koliko je točno bilo sati, ali kasnobaš nije bilo. Ako postoji stvar koju mrzim,onda je to odlazak u krevet kad se uopće neosjećam umornim. Zato sam otvorio kofer iizvukao čistu košulju, a onda sam otišao ukupaonicu, umio se i obukao. Što sam smis-lio, smislio sam da odem dolje i vidim što se,do vraga, radi u Plavom salonu. Imali sutamo, u tom hotelu, neki noćni klub, Plavisalon.

Dok sam presvlačio košulju, vraški jemalo nedostajalo da popustim i nazovemtelefonom svoju malu sestru Phoebe. Doistasam želio malo porazgovarati s njom tele-fonom. Razgovarati s nekim pametnim. Nis-am se, međutim, usudio riskirati i nazvati je,

jer je ona još uvijek bila samo mala djevo-jčica i sigurno više nije budna, a kamoli neg-dje blizu telefona. Pomišljao sam da eventu-alno, ako se jave roditelji, odmah spustimslušalicu, ali ni to ne bi išlo. Znali bi da samto ja. Moja majka uvijek zna kad sam ja natelefonu. Ona je vidovita. Ali doista ne bihimao ništa protiv toga da sam mogao malonaklapati sa starom Phoebe.

Trebali ste je vidjeti. U životu sigurnoniste vidjeli tako lijepu i bistru djevojčicu.Doista je bistra. Hoću reći, otkako je pošla uškolu, imala je uvijek odlične ocjene iz svihpredmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijelojporodici. Moj brat D. B. je pisac i sve što godhoćete, a moj drugi brat Allie, onaj koji jeumro, o kome sam vam pričao, bio je pravimudrac. Ja sam jedini koji je doista tup. Alitrebali biste vidjeti staru Phoebe. Imapomalo crvenu kosu, pomalo sličnu onojkakvu je imao Allie, ljeti uvijek kratkoošišanu. Ljeti je uvijek zabacuje iza ušiju.

153/486

Ima fine, lijepe male uši. Zimi je, međutim,nosi prilično dugu. Majka joj tada ponekadplete pletenice, a ponekad ne. Ima doistalijepu kosu. Ima deset godina. Prilično jemršava, kao i ja, ali zgodno mršava. Kotur-aški mršava. Jednom sam je promatrao sprozora dok je prelazila preko Pete avenijeprema parku i, eto, doista je takva, koturaškimršava. Svidjela bi vam se. Hoću reći, akostaroj Phoebe kažete nešto, ona će uvijektočno znati o kom vragu govorite. Hoću reći,možete je čak i povesti sa sobom bilo kamo.Ako je, recimo, povedete da gleda nekiblesavi film, ona će znati da je to blesav film.Ako je povedete da gleda neki sasvim pristo-jan film, ona će znati da je to sasvim pristo-jan film. D. B. i ja poveli smo je jednom davidi onaj francuski film Pekareva žena saRaimujem. Bila je izvan sebe. Njezin najdražifilm je, međutim, Trideset devet stepenica saRobertom Donatom. Zna čitav taj prokletifilm napamet jer sam je vodio da ga gleda

154/486

valjda deset puta. Kad ono, na primjer, stariDonat dolazi u onu seosku kuću u Škotskoj,bježeći pred policijom, Phoebe će vamuvijenu samom kinu glasno reći - u istomtrenutku kad i onaj Škot u filmu - »Jedete liharinge?«. Zna sve dijaloge napamet. A kadu filmu onaj profesor, koji je u stvarinjemački špijun, podigne svoj mali prst nakome nedostaju dva članka, pokazujući gaRobertu Donatu, stara Phoebe ga u tomeuvijek pretekne - podigne uvijek svoj maliprst u mraku i pravo meni pred lice. Perfekt-na je. Svidjela bi vam se. Jedina joj je manašto ponekad malo previše žestoko izražavasvoje osjećaje. Veoma je emocionalna, za tak-vo dijete. Doista jest. Ima još nešto što radi,stalno piše knjige. Samo ih nikad ne za-vršava. Sve su o nekoj djevojčici po imenuHazel Weatherfield, samo što stara Phoebenjezino ime piše Hazle umjesto Hazel. StaraHazle Weatherfield je djevojčica-detektiv. Svimisle da je siroče, ali se njezin stari svaki čas

155/486

pojavljuje. Njezin stari je uvijek »visok,privlačan džentlemen od oko dvadeset god-ina«. To me obara. Dobra stara Phoebe!Tako mi Boga, svidjela bi vam se. Bila je bis-tra čak i dok je još bila sitna mala klinka.Dok je još bila sasvim mala klinka, ja i Alliečesto smo je vodili sa sobom u park, osobitonedjeljom. Allie je imao malu jedrilicu s ko-jom se volio zabavljati nedjeljom u parku, pasmo obično vodili i Phoebe sa sobom. Uvijekje nosila bijele rukavice i išla između nasdvojice kao prava dama, i sve. A kad smo Al-lie i ja vodili konverzaciju o stvarimaopćenito, stara Phoebe je uvijek slušala.Ponekad se čak događalo da zaboravimo daje prisutna, jer je bila još takva mala klinka,ali ona bi nam to uvijek dala do znanja.Prekidala bi nas čitavo vrijeme. Gurnula bi,ili tako nešto, Allieja ili mene i rekla: »Tko}Tko je to rekao? Bobby ili dama?« Mi bismojoj objasnili tko je što rekao, a ona bi rekla»Oh!« i nastavila slušati. I Allie se njom

156/486

oduševljavao. Hoću reći, i on ju je volio. Onasad ima deset godina i nije više tako malamala klinka, ali još uvijek oduševljavasvakoga - u svakom slučaju, svakoga tko imamalo mozga.

Bilo kako bilo, ona je bila netko s kim ječovjek bio uvijek raspoložen razgovarati tele-fonom. Ipak, više sam se plašio da bi semogli javiti moji roditelji i ustanoviti da senalazim u New Yorku, da su me nogirali izPenceyja, i sve. Tako sam naprosto završio soblačenjem košulje, spremio se i spustioliftom u foaje da vidim što se radi.

Ne računajući nekoliko tipova koji su ve-oma nalikovali na makroe, i nekoliko plavušakoje su veoma nalikovale na kurve, foaje jebio gotovo prazan. Iz Plavog salona su,međutim, dopirali zvuči orkestra, pa samotišao tamo. Nije bio baš pretrpan, ali su misvejedno dali najgluplji stol - u samom kutu.Trebao sam šefu sale gurnuti jedan dolar pod

157/486

nos. U New Yorku, gospodine moj, samo no-vac govori - bez šale.

Orkestar je bio, dakle, pravi užas. BuddySinger. Metalno prodoran, ali ne ugodnoprodoran - seljački prodoran. Osim toga, usali je bilo veoma malo gostiju mojih godina.Ustvari, nije bilo nikoga mojih godina. Pub-lika se dobrim dijelom sastojala od postarijegospode strašno razmetljiva izgleda idržanja, i njihovih dama. Osim za stolomodmah pokraj mojeg. Za stolom odmahpokraj mojeg sjedile su tri žene tridesetihgodina ili tu negdje. Sve tri bile su priličnoružne, a na glavama su imale takve nekešešire, pa se moglo odmah vidjeti da ustvarine žive u New Yorku, ali jedna od njih,plavuša, i nije bila tako loša. Bila je nekakoprivlačna, ta plava, i bio sam već počeopomalo razmjenjivati poglede s njom kad seodjednom pojavio konobar s pitanjem što že-lim naručiti. Naručio sam škotski viski sa so-dom i rekao da ih ne miješa - rekao sam to

158/486

što sam mogao brže jer, ako tu nešto otežetehm-hm i ovaj-ovaj, konobari uvijek pomislekako još nemate dvadeset jednu godinu iodbijaju vam donijeti bilo kakvo alkoholnopiće. S ovim sam, međutim, ipak imao muke.

- Žao mi je, gospodine - rekao je - imate lineku potvrdu o tome koliko imate godina?Vozačku dozvolu, možda?

Pogledao sam ga onako ledenohladno,kao da me bogzna kako uvrijedio, i upitao ga:

- Zar izgledam kao da imam manje oddvadeset jednu?

- Žao mi je, gospodine, ali mi imamo...- O.K., O.K. - rekao sam. Neka ide do

vraga, pomislio sam. - Donesite mi koka-kolu. - Već se htio udaljiti, ali pozvao sam ganatrag. - Zar ne biste mogli naliti malo rumaili nečega? - upitao sam. Pitao sam ga veomapristojno.

- Ne mogu čučati u ovom vašem pajzluleden trijezan. Zar ne biste mogli naliti ukoka-kolu malo ruma ili bilo čega?

159/486

- Veoma mi je žao, gospodine - rekao je izbrisao. Nisam mu, međutim, mogao ništazamjeriti. Ako ih uhvate da prodaju pićemaloljetnicima, izgube posao. A ja sam prok-leti maloljetnik.

Počeo sam ponovno škicati one trivještice za susjednim stolom. To jest, onuplavušu. Ostale dvije bile su samo za krajnjuglad. Nisam to, međutim, činio nimalogrubo. Samo sam ih sve tri pogledao, onakomrtvo hladno. Što su počele, sve tri, kad samto učinio, počele su hihotati kao idioti. Vjero-jatno su pomislile da sam premlad da nekogtako škicam. Htio sam iskočiti iz kože zbogtoga - čovjek bi pomislio kako se želim ožen-iti njima, što li. Trebao sam ih zatim ignorir-ati, pošto su to učinile, ali sva je muka bila utome što se meni doista plesalo. Ponekadstrašno volim plesati, i upravo tad me jeuhvatilo. I tako sam se iznenada nekako kaonagnuo prema njima i rekao:

160/486

- Je li koja od vas djevojaka raspoloženaza ples? - Nisam pitao nimalo neotesano nitibilo što slično. U stvari, veoma galantno.Samo, vrag neka ga nosi, one su pomislile daje i to stvar za uzbunu. Počele su opethihotati. Bez šale, bile su sve tri praveglupače, doista. - Hajde - rekao sam. -Plesatću redom sa svakom od vas. Vrijedi? Što vel-ite? Hajdemo! - Doista mi se plesalo.

Konačno se ona plavuša digla da pleše samnom, jer je bilo očito da ustvari njoj govor-im, pa smo otišli do podija za ples. Kad smootišli, ona druga dva gabora samo što nisudobila histerični napad. Sigurno mi je većbilo sve došlo do grla kad mi se uopće dalonatezati s njima.

Vrijedilo je, međutim. Ona plava doista jeznala plesati. Plesala je valjda najbolje odsvih mačaka s kojima sam ikad plesao. Bezšale, neke od onih doista priglupih žena ustanju su na plesnom podiju upravo opitičovjeka. S druge strane, uzmite neku doista

161/486

pametnu curu, ta će vas stalno pokušavativoditi naokolo ili uopće neće imati veze s ple-som, tako da je od svega najbolje ostati zastolom i naprosto se napiti, skupa s njom.

- Vi doista znate plesati - rekao sam tojplavuši. - Trebali biste ići u profesionalce.Ozbiljno vam kažem. Jednom sam plesao sjednom pravom balerinom, ali vi plešete du-plo bolje od nje. Jeste li ikad čuli za Marca iMirandu?

- Što? - rekla je. Nije me uopće slušala.Samo je gledala svuda naokolo po sali.

- Pitao sam vas jeste li ikad čuli za Marcai Mirandu.

- Ne znam. Nisam. Ne znam.- E, pa, to vam je jedan plesni par, ona je

balerina. Ali nije bogzna što. Znate li kad seza jednu djevojku može reći da doista fant-astično pleše?

- Što kažete? - rekla je. Uopće me nijeslušala. Nježne misli lutale su naokolo.

162/486

- Pitao sam znate li kad se za jednu djevo-jku može reći da doista fantastično pleše?

- Ahm.- E pa... evo, ja sad držim ruku na vašim

leđima. Ako mi se čini da ispod moje rukenema ničega - ni kukova, ni nogu, ničega -onda ta djevojka doista fantastično pleše.

Ona me, međutim, uopće nije slušala.Zato sam i ja nju ignorirao neko vrijeme.Samo smo plesali. Ljudi moji, kako je taglupača znala plesati! Buddy Singer i njegovsmrdljiv orkestar svirali su onu pjesmu Tekjedna od onih stvari, čak ni oni nisu bili ustanju da je totalno upropaste. To je odličnapjesma. Nisam pokušavao izvoditi nikakveštosove dok smo plesali - mrzim ljude koji,čim se popnu na plesni podij, počnu izvoditigomilu bezveznih ekshibicionističkih štosova- ali sam je vodio tamo-amo i ona je uvijekostajala uz mene. Smiješno je bilo to što samimao dojam da i ona uživa u svemu tome, svedok nije izvalila onu glupu primjedbu.

163/486

- Ja i moje prijateljice vidjele smo sinoćPetera Lorrea -rekla je. - Onog filmskogglumca. Osobno. Kupovao je novine. Kako jesladak!

- Vi ste sretni - rekao sam. — Stvarno stesretni. Znate li to? - Bila je doista pravaguska. Ali kakva plesačica! Nisam se mogaosuzdržati a da je ne poljubim u vrh njezineglupe glave - znate već, tamo gdje je imalarazdjeljak. Naljutila se kad sam to učinio.

- Hej! Kakvi su sad to štosovi?- Nikakvi. Nikakvi štosovi. Vi doista znate

plesati - rekao sam. - Imam jednu malu ses-tru koja ide tek u četvrti razred. Plešetegotovo isto tako dobro kao i ona, a ona znaplesati bolje nego itko živ ili mrtav na svijetu.

- Pripazite malo na svoj jezik, ako nemateništa protiv. Kakva dama, ljudi moji! Pravakraljica, tako mi Boga.

- Odakle ste vi, djevojke? - upitao sam.

164/486

Nije mi, međutim, odgovorila. Bila je,mislim, previše zauzeta izviđanjem neće liodnekud izbiti stari Peter Lorre.

- Odakle ste vi, djevojke? - upitao sam jeponovno.

- Što? - rekla je.- Odakle ste vi, djevojke? Ne morate

odgovoriti ako vam nije po volji. Ne bih želioda se previše naprežete.

- Iz Seattlea, Washington - rekla je.Držala se kao da mi je time što mi je topovjerila učinila neku uslugu.

- S vama je veoma zabavno razgovarati -rekao sam joj. -Znate li to?

- Što?Odustao sam. Bila je ionako prekratka za

to.- Jeste li raspoloženi za jedan mali bugi,

ako budu svirali nešto brzo? Ništa seljačko,nikakvo skakanje ili što ja znam. Onakolijepo i lagano. Ako zasviraju nešto brzo, sviće otići na svoja mjesta, svi osim starih i

165/486

debelih, pa ćemo imati dovoljno prostora.O.K.?

- Svejedno mi je - rekla je. - Hej... kolikovi, ustvari, imate godina?

To me, ne znam zbog čega, naljutilo.- Oh, Bože - rekao sam. - Nemojte sad sve

pokvariti. Imam dvanaest, zaboga. Velik samza svoje godine.

- Slušajte, već sam vam jednom rekla. Netrpim takav način govora. Ako nastavitetako, može se dogoditi da se vratim svojimprijateljicama, znate.

Ispričavao sam se kao izbezumljen jer jeorkestar počinjao svirati neku brzu stvar.Počeli smo plesati bugi - ali veoma lijepo ilagano, ništa seljački. Plesala je doista dobro.Sve što ste trebali učiniti bilo je da je dodir-nete. A kad se okretala, njezino fino malodupe tako se lijepo uvijalo, i sve. Bio sam savizvan sebe. Ozbiljno vam kažem. Do trenutkakad smo ponovno sjeli za stol bio sam već na-pola zaljubljen u nju. Takva vam je stvar s

166/486

curama. Svaki put kad učine nešto lijepo -čak i ako nisu bogzna što za oko, pa čak i akosu onako malo priglupe - čovjek je odmahnapola zaljubljen u njih, a onda nikad ne znana čemu je, kog vraga. Djevojke. Isuse Kriste.Djevojke su u stanju dovesti vas do ludila.Doista jesu.

Nisu me pozvale da sjednem za njihovstol - uglavnom zbog toga što su za nešto tak-vo bile preglupe - ali ja sam ipak sjeo.Plavuša s kojom sam plesao zvala se Bernicei još nekako - Crabs ili Krebs. One dvijeružne zvale su se Marty i Laverne. Rekaosam im da se zovem Jim Steele, tek onako, izčistog zezanja. Onda sam ih pokušao navućina neki malo inteligentniji razgovor, ali to jebilo gotovo neizvedivo. Čovjek im je moraokliještima čupati riječi. Teško bi bilo reći kojaje od njih tri bila najgluplja. Što su radile, svetri su bez prestanka promatrale čitavu prost-oriju, kao da očekuju da će za koji trenutakupasti unutra čitav čopor onih prokletih

167/486

filmskih zvijezda. Vjerojatno su zamišljale dafilmske zvijezde, kad god dođu u New York,ništa drugo ne rade nego vise u Plavomsalonu, a ne u »Stork« klubu ili »El Moroc-cu« i takvim mjestima. Sad, bilo kako bilo,trebalo mi je pola sata da izvučem iz njihgdje rade u Seattleu, i takve stvari. Sve suradile u istom osiguravajućem društvu. Pitaosam ih sviđa li im se taj posao, ali mislite daje od tih triju glupača bilo moguće dobitineki inteligentan odgovor? Mislio sam da suone dvije ružne, Marty i Laverne, sestre, alisu se obje strahovito uvrijedile kad sam ih toupitao. Bilo je očigledno da ni jedna od njihnije željela izgledati kao ona druga, i čovjekim to nije mogao ni zamjeriti. Bilo je to, ipak,veoma zabavno.

Plesao sam sa svima - sa sve tri - redom.Jedna od onih ružnih, Laverne, nije niplesala baš tako loše, ali zato je ona druga,stara Marty, bila ubitačna. Plesati sa staromMarty bilo je isto kao i vući Kip slobode za

168/486

sobom po podu. Jedini način na koji sammogao bar malo zasladiti to natezanje okolo-naokolo bilo je da se malo zabavljam na njez-in račun. Zato sam joj rekao da sam upravovidio Garvja Coopera, filmskog glumca, doljeu dnu sale.

- Gdje? - upitala me, uzbuđena kao samvrag. - Gdje?

- Šteta, zakasnili ste. Upravo je izašao.Zašto niste pogledali kad sam vam rekao?

Stala je usred plesa i počela nadvirivatipreko svih glava ne bi li ga još vidjela.

- Oh, do vraga! - rekla je. Gotovo sam jojsrce slomio, doista jesam. Bilo mi je strašnokrivo što sam se tako našalio s njom. S nekimse ljudima ne treba tako šaliti, čak i kad tozaslužuju.

Evo, međutim, što je u tome bilo od sveganajsmješnije. Kad smo se vratili za stol, staraMarty je ponosno rekla ostalim dvjema kakoje Gary Cooper upravo izašao iz lokala. Ljudimoji, stara Bernice i Laverne umalo što nisu

169/486

izvršile samoubojstvo kad su to čule. Bile supotpuno izvan sebe i pitale su Marty je li gavidjela, i te stvari. Stara Marty je rekla da gaje vidjela samo na trenutak. To me oborilo.

Bar se već zatvarao pa sam svima, brzo,prije nego što mu udare ključ, naručio po dvapića i još dvije koka-kole za sebe. Stol je biosav zakrčen čašama. Jedna od onih ružnih,Laverne, stalno mi je pila krv što pijem samokoka-kolu. Imala je izvanredan smisao za hu-mor. Ona i stara Marty pile su Tom-Collinse- usred prosinca, za ime Božje! Nisu znale zabolje. Ona plavuša, stara Bernice, pila je bur-bon sa sodom. I ljuštila ga je doista propisno.Sve tri su čitavo vrijeme bez prestanka tražilepogledima filmske zvijezde. Jedva ako su ko-ju riječ progovorile, čak i međusobno. StaraMarty pričala je više nego druge dvije za-jedno. Bez prestanka je izvaljivala one vrlootrcane, dosadne štosove - zahod je nazivala»soba za djevojčice«, a za onog jadnog starogotrcanog klarinetista u orkestru Buddyja

170/486

Singera orkestru rekla je da je »doistamrtav« kad je ustao i izvukao par jadnihledenih hotova. Njegov klarinet nazivala je»lizalicom«. Prava primitivka! Druga ružna,Laverne, smatrala je da spada medu izuzetnoduhovite osobe. Stalno je tražila od mene danazovem svog oca i da ga pitam što radinoćas. Stalno me je pitala je li moj otac iza-šao noćas s nekom mačkom. Pitala me to če-tiri puta - bila je doista duhovita. Stara Ber-nice, ona plava, nije gotovo ni riječi progov-orila. Svaki put kad bih je nešto upitao,odgovarala je »Što?«. To čovjeku nakonodređenog vremena počne ići na živce.

Iznenada, kad su ispraznile svoje čaše,sve tri su ustale i rekle kako je vrijeme da iduu krevet. Rekle su kako sutra moraju ranoustati jer žele vidjeti prvu predstavu u RadioCity Music Hallu. Pokušao sam ih nagovoritida ostanu još neko vrijeme, ali nisu htjele.Tako smo se pozdravili i sve Što uz to ide.Rekao sam da ću ih potražiti u Seattleu, ako

171/486

ikad dođem tamo, u što sumnjam. Da ću ihpotražiti, mislim.

S cigaretama i svim ostalim račun je is-pao na nekih trinaest dolara. Mislim da bibio red da su bar ponudile da plate piće kojesu popile prije nego što sam im se pridružio -ja to ne bih dopustio, naravno, ali trebale subarem ponuditi. Nije mi, uostalom, bilomnogo stalo. Bile su takve guske, a naglavama su imale takve neke jadne, smiješnešešire. A ono s ranim ustajanjem da bi vidjeleprvu predstavu u Radio City Music Halluposebno me deprimiralo. Ako netko, nekadjevojka u nemogućem šeširu, na primjer,dođe čak u New York - iz Seattlea u državiWasbington, za ime Božje - i završi tako daustaje rano izjutra da pogleda neku idiotskuprvu reviju u Radio City Music Hallu, ondame to tako deprimira da je to naprosto ne-podnošljivo. Platio bih im, svima trima,stotinu čaša pića samo da mi to nisu rekle.

172/486

Otišao sam iz Plavog salona ubrzo nakonnjih. I tako je već bio fajrunt, a orkestar jeveć odavno bio ispario. Prvo i prvo, taj Plavisalon bio je jedno od onih mjesta u kojima jeužasno sjediti ako nemate nekog dobrog skim možete plesati, ili ako vam konobar nedopusti da naručujete pića, prava, a ne tamoneke koka-kole. U čitavom svijetu ne postojinijedan noćni klub u kojem je moguće sjeditiduže ako čovjek ne može, ako ništa drugo, aono barem naručiti neki alkohol i nakresatise. Ili ako nije s nekom mačkom uz koju jedoista sav izvan sebe.

173/486

11

Iznenada, dok sam išao prema foajeu,pala mi je na pamet opet stara Jane Gallagh-er. Uvrtjela mi se u glavu i nisam je mogaonikako izbiti van. Tamo u foajeu uvalio samse u neki naslonjač koji je izgledao kao savizbljuvan, i mislio sam na Jane i starogStradlatera kako sjede u onom prokletomautomobilu Eda Bankyja i, premda sam bioprilično siguran da starom Stradlateru nijeuspjelo da je okrene -poznavao sam Jane kaostaru paru - ipak je nisam mogao da izbiti izglave. Čitao sam je kao knjigu. Doista jesam.Hoću reći da je, iako dama, prilično voljelaatletiku i sport i, pošto sam se upoznao snjom, čitavo dugo ljeto igrali smo tenisgotovo svakog jutra, a golf gotovo svakog po-podneva. Doista sam je upoznao sasvim

intimno. Ne želim reći da je između nas bilonekih fizičkih veza ili što ja znam čega -nije -ali viđali smo se čitavo vrijeme. Čovjek nemora imati seksualne odnose s nekom djevo-jkom da bi je upoznao.

Kako sam je upoznao - onaj njezin pinč-doberman naviknuo se nekako prelaziti knama i istresati se na našem travnjaku, imoja se majka strahovito uzbuđivala zbogtoga. Pozvala je njezinu majku i podigla ve-liku galamu. Moja majka zna podići vrlo ve-liku galamu oko takvih stvari. Što se do-godilo, nekoliko dana kasnije vidio sam Janekako potrbuške leži pokraj bazena za kupan-je, tamo u klubu, i pozdravio je. Znao sam dastanuje u kući odmah do naše, ali nikad prijenisam razgovarao s njom, niti bilo što. Onami je, međutim, tog dana kad sam je pozdra-vio, uzvratila samo jednim ledenim tušem odpogleda. Što sam muka pretrpio dok je nisamuvjerio da je meni sve ravno do mora. gdje senjezin pas istresa. Što se mene tiče, mogao je

175/486

komotno to raditi i u našoj dnevnoj sobi. Bilokako bilo, Jane i ja smo nakon toga postaliveliki prijatelji, i sve drugo. Igrao sam s njomgolf tog istog popodneva. Izgubila je osamlopti, dobro se sjećam. Osam. Grdnih memuka stajalo da je nekako natjeram da baroči otvori kad udara loptu. Uspjelo mi je,ipak, da neizmjerno popravim njezinu igru.Ja inače veoma dobro igram golf. Kad bihvam ispričao kakve rezultate postižem, posvoj prilici ne biste mi vjerovali. Malo je ne-dostajalo pa da me jednom snime za filmskižurnal, ali predomislio sam se u posljednjemtrenutku. Zaključio sam da bi onaj tko tolikomrzi film kao ja ispao licemjer kad bi dopus-tio da ga strpaju u filmski žurnal.

Bila je to čudna djevojka, ta stara Jane.Kad bih rekao da je izrazito lijepa, to ne bibio baš točan opis. Ipak, oduševljavala me.Imala je nekako strašno pokretna usta. Hoćureći da su joj se usta, kad bi govorila ili seuzbuđivala zbog nečega, nekako kretala u

176/486

pedeset raznih pravaca, usne i sve. To meobaralo s nogu. I nikad ih ustvari nije prop-isno ni zatvorila, ta svoja usta. Uvijek su bilatek malo otvorena, osobito kad bi u golfu za-uzela pozu za udarac ili kad bi čitala knjigu.Uvijek je čitala, i čitala je veoma dobre kn-jige. Čitala je svu silu poezije, i još mnogotoga. Ona je bila jedina osoba, izvan moje ob-itelji, kojoj sam pokazao Allijevu rukavicu zabejzbol, sa svim onim pjesmama ispisanimpo njoj. Nikad se nije upoznala s Allijem, nitišto slično, jer je to bilo prvo ljeto što ga jeprovodila u Maini - prije toga išla je uvijek naCape Cod - ali sam joj ispričao dosta toga onjemu. Nju su takve stvari zanimale.

Moja je majka nije baš bogzna kakovoljela. Hoću reći, moja majka je uvijeksmatrala da se Jane i njezina majka nekako svisine odnose prema njoj, ili što ja znam što,kad je ne pozdravljaju. Moja ih je majkačesto viđala u selu jer je Jane imala običaj dase sa svojom majkom vozi na tržnicu u onom

177/486

lasalle kabrioletu što su ga imale. Moja ma-jka nije čak smatrala da je Jane privlačna. Ja,međutim, jesam. Jednostavno mi se sviđalokako izgleda, to je sve.

Sjećam se dobro jednog popodneva. Biloje to jedini put da smo stara Jane i ja došliblizu toga da se kao malo hvatamo. Bila jesubota, vani je pljus tala upravo pasja kiša, aja sam bio preko kod njih, na verandi - imalisu neku veliku, zastakljenu verandu. Igralismo damu. Imao sam običaj da je s vremenana vrijeme zadirkujem zbog toga što nikakonije htjela izvesti svoje kraljeve iz zadnjegreda. Nisam je, međutim, mnogo zadirkivao.Čovjek nikad nije osjećao želju da baš mnogozadirkuje Jane. Mislim da ustvari najviševolim kad mogu, kad mi se pruži prilika, za-dirkivati cure do besvijesti, ali čudna je tostvar. Djevojke koje najviše volim upravo suone koje nikad nemam baš mnogo volje za-dirkivati. Ponekad mislim da bi one voljeleda ih zadirkujem - u stvari, znam da bi

178/486

voljele - ali teško je početi kad ih čovjekpoznaje prilično dugo, a nikad ih prije nijezadirkivao. Sad, nema veze, pričao sam vamo onom popodnevu kad smo Jane i jadospjeli veoma blizu toga da se kao malohvatamo. Pljuštalo je kao u paklu, a mi smosjedili na njezinoj verandi kad se, iznenada,pojavi onaj pijani kreten za koga je bilaudana njezina majka, i upita Jane ima li ukući cigareta. Nisam ga baš dobro poznavao,niti bilo što slično, ali izgledao je kao onavrsta ljudi koji nikad neće razgovarati s vamaosim ako nešto traže od vas. Imao je nekigadan karakter. Bilo kako bilo, stara mu Janenije htjela odgovoriti kad je upitao ima linegdje cigareta. I tako ju je taj tip ponovnoupitao, ali ona mu ni tada nije htjela odgov-oriti. Nije čak ni podigla pogled s ploče. Kon-ačno se tip opet povukao u kuću. Kad se izgu-bio, upitao sam Jane što se to, do vraga,događa. Na to nije ni meni odgovorila.Držala se kao da se koncentrira na sljedeći

179/486

potez u igri, i sve, ali u tom trenutku jednanjezina suza iznenada je kapnula na ploču.Na jedno od crvenih polja - ljudi moji, kao daje sad gledam. Ona ju je samo razmazala poploči prstom. Ne znam zašto, ali to me jestrahovito uzbudilo. Što sam učinio, prišaosam joj i natjerao je da prijeđe tamo na onuširoku ljuljačku, tako da mogu sjesti pokrajnje - u stvari, sjeo sam joj u krilo, praktično.Onda se ona dokraja rasplakala, i sljedećastvar koje sam bio svjestan bila je da jeljubim - svuda, po očima, po nosu, po čelu,obrvama i svuda, po ušima - po čitavom licu,osim usta. Nekako mi nije dala da dođem dousta. Bilo kako bilo, to je bio trenutak kadsmo bili najbliže tome da se malo hvatamo.Nakon određenog je vremena ustala, otišla ukuću i obukla onaj svoj crno-bijeli puloveršto me obarao s nogu, i onda smo otišli uneko prokleto kino. Upitao sam je, usput, jeli joj se gospodin Cudahy - tako se zvala onavražja ispičutura - ikad pokušao nabaciti.

180/486

Bila je još prilično mlada, ali je imala fant-astičnu figuru i smatrao sam da bi ona huljaCudahy bio u stanju pokušati nešto slično.Ona mi je, međutim, rekla da nije. Nikad minije uspjelo da ustanovim u čemu je bilastvar. Kod nekih djevojaka, kad se nešto do-godi, gotovo nikad ne možete ustanoviti učemu je stvar.

Ne bih želio da steknete uvjerenje da jebila, što ja znam, neka ledenica ili neštoslično, samo zbog toga što se nismo nikadhvatali niti se zezali naokolo. Nije to bila. Naprimjer, uvijek smo se čitavo vrijeme držaliza ruke. To baš ne zvuči kao nešto osobito, tomi je jasno, ali ona je bila djevojka s kojom jefantastično držati se za ruke. Kod većine dje-vojaka, ako se držite za ruke, njihova prok-leta ruka umire u vašoj, ili opet, s drugestrane, misle da treba stalno i bez prestankamicati rukom, kao da se boje da će vam inačebiti dosadno, ili što ja znam. Jane je biladrukčija. Ušli bismo u neko prokleto kino, ili

181/486

tako nešto, i odmah bismo se uhvatili zaruke, i nismo se puštali sve do kraja filma. Inismo nikad mijenjali položaj niti smo odtoga pravili bogzna kakvu senzaciju. Čovjekse s Jane čak nikad nije morao brinuti je limu ruka oznojena ili nije. Sve što bi znao biloje da je sretan. I doista je bio.

Upravo sam se sjetio još jedne stvari.Jednom prilikom, u kinu, Jane je učinilanešto od čega umalo nisam pao u nesvijest.Upravo se davao filmski žurnal, ili takonešto, kad sam, odjednom, osjetio napotiljku nečiju ruku, bila je to njezina ruka.Bila je to neobična stvar, učiniti tako nešto.Hoću reći, bila je još sasvim mlada i sve, avećina žena koje viđate kako polažu ruku nanečiji potiljak negdje su tamo dvadesetpetih-tridesetih godina, i obično to činesvojim muževima i djeci - ja to, na primjer,činim ponekad kad sjedim u kinu sa svojommalom sestrom Phoebe. Ali ako je neka dje-vojka još sasvim mlada, a učini tako nešto,

182/486

onda je to tako lijepo da čovjek samo što neumre od sreće.

Bilo kako bilo, eto o čemu sam mislio doksam sjedio u foajeu, u onom naslonjaču kojije izgledao kao sav izbljuvan. Stara Jane!Svaki put kad sam u mislima stigao do onogas njom i Stradlaterom u prokletimBankyjevim kolima, dolazilo mi je dapoludim. Znao sam da mu ona nikad ne bidopustila da je predribla do gola, ali mi jeipak dolazilo da poludim. Ne želim uopće nigovoriti o tome, ako već želite znati istinu.

U foajeu više nije bilo gotovo nikoga. Nijeviše bilo čak ni onih plavuša kurvinskogizgleda i odjednom sam osjetio strahovituželju da se izgubim nekamo do vraga, danestanem s tog mjesta. Previše me je dep-rimiralo. A nisam bio umoran niti bilo štoslično. Zato sam otišao gore u svoju sobu iobukao kaput. Nisam propustio da bacimpogled kroz prozor, da vidim jesu li svi oniperverzni tipovi još u akciji, ali svjetla su već

183/486

svuda bila pogašena. Tako sam se opet spus-tio natrag liftom, sjeo u taksi i rekao Šoferuda me vozi dolje, do Ernijeva bara. Ernijevbar, to vam je jedan noćni klub u GreenwichVillageu, u koji je moj brat D.B. imao običajprilično Često zalaziti, prije nego što je otišaou Hollywood i prostituirao se. Znao jepovesti i mene, s vremena na vrijeme. Ernie,to vam je jedna velika, debela momčina, cr-nac, i svira glasovir. Strašan je snob i ne želičak ni razgovarati s čovjekom ako slučajnonije neka velika ili poznata osoba ili takonešto, ali što jest, jest, svirati na klavirudoista zna. Svira tako dobro da to ponekadide na živce. Ne bih vam znao točno reći štomislim kad to kažem, ali tako je. Naravno,volim slušati kad svira, ali čovjek ponekadpoželi prevrnuti onaj njegov prokleti klavir.Mislim da je to zato što se ponekad, kadsvira, u njegovoj glazbi osjeća da je on čovjekkoji neće razgovarati s vama ako niste nekaveličina, ili slično.

184/486

12

Taksi u koji sam sjeo bio je neka prastarakrntija i zaudarao je kao da se netko upravoispovraćao u njemu. Ja uvijek imam takvusreću, kad god krenem nekamo kasno noću,da naletim na takav neki, izbljuvani auto.Stvar je bila utoliko gora što je vani sve bilotako tiho i pusto, iako je bila subota uvečer.Na ulicama nisam vidio gotovo ni žive duše.Tek tu i tamo mogli ste vidjeti ponekogčovjeka i djevojku kako prelaze ulicu, držećise rukama oko pasa, i tako, ili gomilu frajerarazbijačkog izgleda sa svojim damama kakose svi skupa smiju kao hijene nečemu za štobiste se mogli kladiti da uopće nije smiješno.New York je jeziv kad se u njemu, u kasnodoba noći, netko glasno smije na ulici. Čujese na milje daleko. To uvijek djeluje na

čovjeka tako da se osjeti strahovito potišten iosamljen. Osjetio sam neizdrživu želju daodem kući i malo naklapam sa staromPhoebe. Poslije određenog vremena vožnješofer i ja konačno smo se upustili u nešto kaorazgovor. Prezime mu je bilo Honvitz. Bio jemnogo bolji čovjek od onog šofera s kojimsam se vozio ranije iste večeri. Bilo kako bilo,palo mi je na pamet da bi možda on mogaoznati nešto o onim patkama.

- Hej, Honvitz - rekao sam - jeste li ikadprošli pokraj one lagune u Centralnomparku? Dolje u južnom dijelu?

- Pokraj čega?- Lagune. Onog malog jezera, tamo. Tamo

gdje su one patke. Sigurno znate.- Aha. Pa što je s tim?- E, pa, znate one patke koje plivaju na-

okolo po njemu? Tamo u proljeće, i uvijek?Znate li možda, kojom srećom, kamo odlazezimi?

- Tko kamo odlazi?

186/486

- Patke. Znate li, slučajno? Hoću reći,dolazi li netko kamionom, ili tako nečim, iodnosi ih, ili one odlete onako same od sebe?Odsele se na jug, ili tako nešto?

Stari Honvitz se sav okrenuo prema menii odmjerio me. Bio je tip strahovito nes-trpljivog čovjeka. Nije, međutim, bio loš.

- Otkud, do vraga, da to znam? - rekao je.- Otkud, do vraga, da znam takve gluposti?

- Sad, nemojte se odmah ljutiti zbog toga- rekao sam. Bio se nekako naljutio zbog togpitanja, što li.

- Tko se ljuti? Nitko se ne ljuti.Prestao sam razgovarati s njim kad je

tako prokleto osjetljiv na takve stvari. On je,međutim, ponovno počeo, sam od sebe.Ponovno se čitav okrenuo i rekao:

- Ribe ne odlaze nikamo. One ostaju tamogdje jesu, ribe. U samom jezeru.

- Ribe, to je nešto drugo. Ribe sudrukčije. Ja pitam za patke - odgovorio sam.

187/486

- Šta tu ima drukčije? Nema tu ništadrukere - rekao je Honvitz. Ma što da jerekao, sve je zvučalo kao da se ljuti. - Teža jeza ribe ta zima nego za patke, zaboga!Razmislite malo, zaboga!

Nisam ništa odgovorio gotovo cijeluminutu. Zatim sam rekao:

- U redu. Što rade te vaše ribe, kad sečitavo jezerce pretvori u čvrsti blok leda, pokojem se ljudi voze na klizaljkama i sveostalo?

Stari Honvitz se ponovno okrenuo.- Što, do vraga, želite reći tim 'što rade'? -

dreknuo je na mene. - Ostaju točno tamogdje jesu, zaboga!

- Ne mogu opet tek tako ignorirati led. Nemogu ga ignorirati, tek tako!

- Tko ga ignorira? Nitko ga ne ignorira“ -rekao je Horwitz. Bio se tako užasno uzbudioda sam se uplašio da će taksijem naletjeti naneki stup ili slično. - Žive točno tamo u sam-om ledu. Takva im je priroda, zaboga.

188/486

Zamrznu se i ostanu tako u jednom položajučitavu zimu.

- Je li? A što onda jedu? Hoću reći, ako sečvrsto zamrznu, onda ne mogu plivati na-okolo i tražiti hranu i ostalo.

- Njihova tijela, zaboga, ma što je s vama?Njihova tijela uvlače hranu i sve, ravno iz oneproklete trave i svakakvog dreka koji se nađeu ledu. Pore su im otvorene čitavo vrijeme.Takva im je priroda, zaboga. Shvaćate li štovam govorim? - Ponovno se čitav okrenuoprema meni, da me pogleda.

- Oh - rekao sam i prešao preko toga. Bo-jao sam se da će slupati prokleti taksi. Osimtoga, bio je tako osjetljiv čovjek da nije bilonikakvo zadovoljstvo diskutirati s njim o biločemu. - Jeste li za to da se negdje zaustavimoi popijemo nešto zajedno? - upitao sam.

Nije mi odgovorio. Mislim da je još uvijekrazmišljao. Upitao sam ga ponovno. Bio jeprilično dobar momak. Sasvim zabavan i sve.

189/486

- Nemam vremena piti, šefe - rekao je. - Akoliko, do vraga, uopće imate godina? Zaštoniste kod kuće u krevetu?

- Nisam umoran.Kad sam izašao pred Ernijevim barom i

platio vožnju, stari Honvitz je opet izvukaoone svoje ribe. Očito su mu još uvijek bile napameti.

- Slušajte - rekao je - da ste riba, majkaPriroda bi se pobrinula za vas, zar ne bi? Je 1'točno? Ne mislite valjda da te ribe naprostoumiru čim nastupi zima, što li?

- Ne, ali...- Imate, bogami, pravo da ne umiru -

rekao je Honvitz i odjurio kao da ga svi vrazigone. Bio je to valjda najosjetljiviji čovjek štosam ga ikada sreo. Ljutilo ga je sve što samizgovorio.

Iako je već bilo tako kasno, stari Ernijevbar bio je nabijen kao kutija šibica. Dripci izpripremnih škola i koledža bili su u domin-antnoj većini. Gotovo sve proklete škole na

190/486

svijetu raspuštaju se za božićne praznikeprije škola u koje ja idem. Jedva mi je uspjeloostaviti kaput u garderobi, tako je bilo sve kr-cato. Vladala je, međutim, prilična tišina jerje Ernie upravo svirao na klaviru. To je tre-balo biti nešto kao svetinja, zaboga, kad onsjedne za klavir. A tako dobar nitko nije.Dva-tri para, tu odmah pokraj mene, čekalasu da dobiju stol i svi su se gurali i dizali naprste da bace pogled na starog Ernija doksvira. Ispred klavira postavio je jedno velikoblesavo ogledalo, s onim ogromnim reflekt-orom uperenim ravno u njega, tako da svimogu promatrati njegovo lice dok svira. Pr-ste mu, dok je svirao, niste mogli vidjeti -samo ono njegovo veliko staro lice. Strašnovelika stvar, nema što. Ne sjećam se baštočno kako se zvala pjesma koju je svirao kadsam ušao, ali ma što da je bilo, on je to doistado kraja uprskao. Udarao je sve mogućeglupe ekshibicionističke kovrčice u visokenote i masu drugih zavrzlama, caka i štosova

191/486

od kojih redovito dobivam proljev. Trebaliste, međutim, čuti onu gomilu kad je završio.Došlo bi vam da povraćate. Potpuno je poš-izila. Bila je sastavljena od točno onih istihkretena koji se u kinima cerekaju kao hijenestvarima koje uopće nisu smiješne. Tako miBoga, kad bih ja bio neki pijanist, ili glumac,ili tako nešto, i kad bi sve te budale smatraleda sam fantastičan, meni bi to bilo nešto na-jgore. Ne bih čak želio ni da mi aplaudiraju.Ljudi uvijek aplaudiraju onome čemu netreba. Kad bih bio neki pijanist, svirao bihzatvoren u ormaru. Sad svejedno, kad je za-vršio i kad su svima glave otpadale odaplaudiranja, stari Ernie se okrenuo na svo-joj stolici i poklonio se na onaj afektirani,ponizni način. Kao da je neki bogzna kakoskroman čovjek, i uz to što je tako fant-astičan pijanist. Bila je to teška afektacija -hoću reći, kad je već bio takav snob, i sve. Naneki čudan i smiješan način meni ga je,međutim, bilo nekako žao, kad je završio.

192/486

Mislim da čak ni on sam više ne zna kadsvira dobro a kad loše. Nije sve to bila nisamo njegova krivnja. Jednim dijelomkrivim za to sve one kretene koji uvijek dobesvijesti aplaudiraju - oni će pokvaritisvakoga, samo ako im pružite priliku. Sadsvejedno, ponovno me uhvatila ona potišten-ost i utučenost i vraški je malo je nedostajalopa da uzmem natrag svoj kaput i vratim se uhotel, ali bilo je još prerano i nekako nisambaš imao volje ostati potpuno sam.

Konačno su mi našli neki smrdljivi stol,odmah do samog zida, iza nekog blesavogstupa odakle se nije moglo ama baš ništa vid-jeti. Bio je to jedan od onih uskih malih sto-lova kod kojih se - ako ljudi za susjednimstolom ne ustanu da vas puste, a oni to nikadne čine, stoka - morate gotovo pentrati dovašeg stolca. Naručio sam škotski viski sa so-dom, što je moje omiljeno piće, pokrajledenih dejkvirija. Kod Ernija ste mogli dob-iti piće ako ste samo bili stariji od šest godina

193/486

- tako je mračna bila sala, a osim toga, tunitko nije obraćao pažnju na to koliko imategodina. Mogli ste čak biti i narkoman, nitkone bi na to obratio pažnju.

Oko mene su bili sve sami ubibože tipovi.Bez šale. Za drugim malim stolom, meniodmah s lijeve strane, gotovo meni na glavi,sjedio je jedan ružan mladić s jednom istotako ružnom djevojkom. Bili su negdje mojihgodina, ili možda tek nešto malo stariji. Biloje zabavno promatrati ih. Vidjelo se da pazekao sam vrag da onu obaveznu konzumacijune ispiju prebrzo. Neko sam vrijeme slušaonjihov razgovor, jer nisam imao što drugo ra-diti. Pričao joj je o nekoj školskoj nogomet-noj utakmici koju je gledao tog istog popod-neva. Opisivao joj je svaki pojedini udarac učitavoj igri - bez šale. Bio je to najdosadnijičovjek koga sam ikad slušao. Bilo je očito datu njegovu djevojku utakmica ama baš ništane zanima, ali ona je bila još ružnija od njegai tako ga je, mislim, morala slušati. Ružnim

194/486

djevojkama doista nije lako. Ponekad ihiskreno žalim. Ponekad ih uopće ne mogu nigledati, osobito ako su u društvu nekogtupana koji im prepričava svaku sitnicu sneke blesave nogometne tekme. S mojedesne strane razgovor je, međutim, bio jošjezovitiji. S moje desne strane sjedio je mo-mak koji kao da se trudio da što više izgledakao student iz Yalea, u sivom flanelskomodijelu i jednom od onih pederskih kariranih»Tattersall« prsluka. Sve te hulje iz IvyLeague nalikuju jedan na drugog. Moj otacželi da i ja idem u Yale ili eventualno u Prin-ceton, ali kunem se da nikad ne bih stupio niu jedan od koledža iz Ivy League, pa makarna mjestu umro, tako mi Boga. Sad, bilokako bilo, taj momak koji je nalikovao nastudenta iz Yalea bio je u društvu jedne fant-astične mačke. Ljudi moji, kakva je to curabila! Ali trebali ste čuti razgovor što su gavodili. Kao prvo, obadvoje su bili pomalonacvrcani. Što je taj tip radio, navalio je da je

195/486

pipa pod stolom i u isto joj vrijeme tupio onekom mladiću iz njegova studentskog domakoji je pojeo čitavu bočicu aspirina i zamaloizvršio samoubojstvo. Djevojka je bez prest-anka govorila: - Kako je to strašno!... Nemoj,dragi. Molim te, nemoj. Nemoj ovdje. - Zam-islite to. Pipati nekoga i u isto vrijeme mupričati kako je neki mladić izvršio sam-oubojstvo! Obarali su me.

Malo-pomalo počeo sam se doista os-jećati kao konjska stražnjica, sjedeći onakopotpuno sam. Nisam imao što drugo raditinego da pušim i pijem. Što sam učinio, rekaosam konobaru da pita starog Ernija je liraspoložen da dođe, da zajedno popijemo ko-ju čašicu. Rekao sam mu neka kaže Erniju daga poziva D.B.-ov brat. Mislim, međutim, damu on tu moju poruku uopće nije prenio. Tehulje nikad nikome ne prenose ničije poruke.

Iznenada, iz neba pa u rebra, pojavila sepreda mnom jedna djevojka i rekla:

- Holden Caulfield!

196/486

Zvala se Lillian Simmons. Moj brat D.B.vukao se s njom naokolo neko vrijeme. Imalaje ogromna mljekarstva.

- Zdravo - rekao sam. Pokušao sam, nara-vno, ustati, ali bilo je pravo umijeće ustati natakvom mjestu. Bila je u društvu nekog mor-naričkog oficira koji se držao kao da su mu ustražnjicu ugurali držak od metle.

- Kako je divno što te vidim! - rekla jestara Lillian Simmons. Strogo afektirano. -Kako tvoj veliki brat? - To je u stvari bilo svešto je htjela čuti.

- Fino. U Hollywoodu je.- U Hollywoodu! Divno! A što radi tamo?- Nemam pojma. Valjda piše - rekao sam.

Nekako mi se nije dalo da sad tu diskutiramo tome. Bilo je očito da ona misli kako je tostrašna stvar, to što je on u Hollywoodu. Tomisle gotovo svi. Uglavnom oni koji nikadnisu pročitali nijednu njegovu priču. To meponekad dovodi do ludila.

197/486

- Kako je to uzbudljivo - rekla je stara Lil-lian. Onda me predstavila onom mornaru.Zvao se kapetan Blop, ili tako nekako. Bio jejedan od onih ljudi koji misle kako će ispastimekušci ako vam, kad se rukuju, ne polomebar četrdeset prstiju. Bože, kako mrzim takvefore! -Jesi li tu sam, mali? - upitala me jestara Lillian. Bila je zaustavila čitav prokletipromet u prolazu između stolova. Bilo jeočito da uživa kad tako može zakrčiti savpromet. Neki konobar je čekao da mu se sk-loni s puta, ali ona ga nije čak niprimjećivala. Smiješno je bilo sve to. Bilo jeočito da se ne sviđa previše ni onom morn-aru, iako je, eto, izašao s njom. Nije sesviđala previše ni meni. Nije nikome. Čovjekje bio prisiljen da je na određen način žali. -Zar nisi ni s kakvom djevojkom, mali? - upit-ala me. Do tog vremena bilo mi je već uspjeloda ustanem, a ona se nije potrudila ni da mikaže neka sjednem. Bila je od onih žena kojepuštaju čovjeka da stoji satima. - Zar nije

198/486

lijep? - rekla je onom svom mornaričkom ofi-ciru. - Holdene, ti postaješ svake minute sveljepši. -Mornar joj je rekao da pođu. Rekao jeda su zakrčili prolaz.

- Holdene, hajde s nama - rekla je staraLillian. - Ponesi svoje piće.

- Upravo sam namjeravao krenuti - rekaosam joj. - Trebam se sastati s nekim. - Bilo jeočito da mi se samo pokušava dodvoriti.Tako da ja kasnije pričam D.B.-u o tome.

- Dobro, ti mali, da ne kažem što. Tako ti itreba. Reci svom velikom bratu da ga mrzim,kad ga vidiš.

Onda je otišla. Mornarički oficir i ja reklismo jedan drugome kako nam je veomadrago što smo se upoznali. To me uvijekobara. Uvijek govorim: »Drago mi je što smose upoznali« ljudima za koje mi uopće nijedrago što sam ih upoznao. Čovjek, međutim,mora izgovarati takve stvari ako želi ostatiživ.

199/486

Pošto sam joj rekao kako se trebamsastati s nekim, nije mi preostalo ništa drugonego da doista i odem. Nisam se mogao zad-ržati čak ni toliko da čujem kako stari Erniesvira nešto koliko-toliko čestito. Nije mi,međutim, bilo ni na kraj pameti da sjedim zastolom sa starom Lillian Simmons i njezinimmornaričkim oficirom i da pustim da mezagnjave do smrti. I tako sam otišao. Bio sambijesan kad sam uzimao kaput iz garderobe.Ljudi vam uvijek sve tako pokvare.

200/486

13

Vratio sam se u hotel pješice. Pokrajčetrdeset i jednog predivnog bloka. Nisam toučinio zbog toga što sam osjećao potrebu dase prošetam, ili nešto slično. Ne. Više zbogtoga što nisam bio raspoložen da opetzaustavljam taksi, ulazim unutra i izlazim iznjega. Čovjeku ponekad dosadi vožnja tak-sijem isto onako kao što mu dosadi vožnjaliftom. Iznenada osjeti da mora hodati, bezobzira na to koliko daleko ili do kojeg kata.Dok sam bio mali, veoma često bih se popeouz stepenice sve do našeg stana. Dvanaestkatova.

Bilo je veoma teško primijetiti da je snijeguopće padao. Na pločnicima nije bilo gotovoni traga snijegu. Bilo je, međutim, strahovitohladno i zato sam izvadio iz džepa onu svoju

crvenu lovačku kapu i navukao je na glavu.Bilo mi je potpuno svejedno kako izgledam.Čak sam spustio i one poklopce na uši. Voliobih da sam mogao saznati tko mi je u Pen-ceyju dignuo rukavice, jer su mi se rukesmrzavale. Ne bih u vezi s tim bio neštoposebno učinio, čak i da sam saznao. Inačesam strašna kukavica. Nastojim da se to neprimijeti, ali ustvari jesam. Da sam, naprimjer, u Penceyju ustanovio tko mi jeukrao rukavice, vjerojatno bih bio otišao usobu tog lopova i rekao mu: »O.K., kako bibilo da mi vratiš one rukavice?« Lopov kojiih je digao vjerojatno bi odgovorio glasompotpuno nevinog čovjeka: »Kakve sadrukavice?« Što bih učinio, otišao bih donjegova ormara i negdje u njemu pronašaosvoje rukavice. Skrivene, recimo, u nekimkaljačama, ili slično. Izvukao bih rukavice,pokazao ih tom frajeru i rekao: »Pretpostavl-jam da su ove proklete rukavice tvoje?« Lop-ov bi me na to vjerojatno pogledao onim

202/486

posebnim, usiljenim pogledom, oličenjemnevinosti, i rekao: »Nikad u životu nisam vi-dio te rukavice. Ako su tvoje, nosi ih. Tvojestvari mi nisu potrebne.« Nakon toga ja bihnaprosto odstajao tu valjda nekih petminuta. Držao bih te proklete rukavice uruci, s osjećajem da bi bilo neophodno mlat-nuti tog tipa jednom po njušci, ili slično -izbiti mu sve zube. Samo, ne bih imao tričiste da to i učinim. Samo bih tako stajao,pokušavajući izgledati opasno. Što bihmogao učiniti, mogao bih mu reći nešto ve-oma oštro i zajedljivo, ugristi ga riječimaumjesto udariti šakom. Međutim, kad bihrekao nešto veoma oštro i zajedljivo, taj bi tipvjerojatno ustao, prišao mi i rekao: »Slušajti, Caulfielde, je 1' ti to kažeš da sam ja lop-ov?« Tada, umjesto da mu odgovorim:»Točno to hoću reći, odvratna lopovskahuljo!« - sve za što bih vjerojatno smogaosnage procijediti bilo bi: »Ja znam samo toda sam svoje rukavice našao u tim tvojim

203/486

prokletim kaljačama!« Tip bi nakon toga bioveć potpuno siguran da nemam namjere za-lijepiti mu jednu, i vjerojatno bi rekao:»Slušaj, daj da izvedemo stvar načistac.Tvrdiš li ti da sam ih ja ukrao?« Ja bih na torekao nešto kao: »Nitko ne govori ništa okradi. Znam samo to da su moje rukavicebile u tvojim kaljačama.« I tako bi to mogloići satima. Konačno bih otišao iz njegovesobe a da ne bih čak ni pokušao udariti ga.Vjerojatno bih otišao dolje u zahod, potajnopopušio cigaretu i promatrao sebe uogledalu, pokušavajući da svom licu damizraz tvrdoće i surovosti. Eto, o tome sam ot-prilike razmišljao čitavo vrijeme dok sam sevraćao u hotel. Nije nimalo zabavno biti tak-va kukavica. Možda i nisam u svakompogledu kukavica. Ne znam. Mislim da samtek djelomično kukavica a djelomično čovjekkome je potpuno svejedno hoće li mu ukrastitamo neke rukavice. Jedna od mojih osobinakoja me zabrinjava upravo je to što mi nije

204/486

mnogo stalo ako nešto izgubim - kao dijete,znao sam majku dovesti do ludila. Neki ljudigube dane tražeći ono što su izgubili. Meni sečini da nikad nisam posjedovao ništa za čimbih, ako to izgubim, mnogo žalio. Možda samupravo zbog toga takva djelomična kukavica.To, međutim, nije nikakvo opravdanje.Zaista nije. Čovjek bi trebao uopće ne bitikukavica. Ako je potrebno da nekog tresnepo zubima, pa još ako osjeća želju da to iučini, onda se ne treba predomišljati. Ja,međutim, nekako nisam stvoren za to. Radijebih gurnuo čovjeka kroz prozor ili mu odru-bio glavu sjekirom nego ga udario šakom.Mrzim tučnjavu šakama. Nije mi osobitokrivo ako me tko udari - iako baš nisam ludza tim, naravno - ali ono što me u takvojborbi najviše plaši, to je lice onog drugogčovjeka. Ne mogu izdržati da gledam čovjekaravno u lice, u tome je sva moja nevolja. Nebi bilo tako strašno kad biste i vi i onaj s kimse tucete imali neki zavoj preko očiju ili nešto

205/486

slično. Čudna je to vrsta kukavičluka kodmene, kad se čovjek nad tim malo zamisli, alikukavičluk jest, tu sumnje nema. Neću zav-aravati samog sebe. Što sam više razmišljao orukavicama i kukavičluku, to me obuzimalasve snažnija potištenost, i odlučio sam, tudok sam još išao, svratiti nekamo na kojučašicu. Kod Erni-ja sam popio svega tri čaše,a onu treću nisam ni iskapio do kraja. Neštošto doista posjedujem, to je fantastičan kapa-citet za alkohol. U stanju sam lokati čitavunoć a da se na meni ništa ne primijeti, samokad sam raspoložen kako treba. Jednom pri-likom, dok sam još bio u školi u Whootonu,neki Raymond Goldfarb i ja kupili smo polalitre škotskog viskija i iskapili ga jednesubote uvečer u kapeli, gdje nas nitko nijemogao vidjeti. On se naljoskao, a na meni segotovo ništa nije primjećivalo. Postao samsamo nekako hladan i nonšalantan. Povraćaosam prije nego što sam legao u krevet, iakoustvari nisam morao - prisilio sam se.

206/486

Bilo kako bilo, prije nego što sam stigaodo hotela, skrenuo sam prema nekom baruveoma sumnjiva izgleda, ali su, prije nego štosam stigao do vrata, iz lokala ispala dvačovjeka, totalno nakresana, i počela me ispit-ivati kojim bi putem mogli stići dopodzemne. Jedan od njih, neki kubanski tip,neprestano mi je disao ravno u lice, čitavovrijeme dok sam im davao upute, a dah muje strahovito zaudarao na rakiju. Stvar sesvršila tako da nisam ni ušao u taj prokletibar. Jednostavno sam se vratio u hotel.

Foaje hotela bio je potpuno prazan.Zaudarao je na pedeset milijuna ugašenih ci-gara. Doista jest. Nisam uopće bio pospanniti bilo što slično, ali sam se osjećao nekakoodvratno. Potišten i sve. Gotovo sam poželioda me nema.

Onda sam se, iznenada, uvalio u onustrahovitu gužvu.

Samo što sam stupio u lift, momak liftbojmi je rekao:

207/486

- Jesi P za malo zabave, lafe? Ili misliš daje već prekasno?

- Kako to mislite? - odgovorio sam. Nis-am znao što želi da mi kaže.

- Bi P što prevrnuo večeras?- Tko, je P ja? - rekao sam. Bio je to glup

odgovor, s koje god se strane uzme, ali nematoga tko se ne bi zbunio kad pred njim iznen-ada iskrsne netko i postavi mu ravno u licetakvo pitanje.

- Koliko imaš godina, šefe? - upitao me jetaj momak iz lifta.

- Zašto? - rekao sam. - Dvadeset dvije.- Ah-ha. E pa, što veliš? Zanima 1' te? Pet

komada jedan metak. Petnaest komadačitava noć. - Pogledao je na svoj ručni sat. -Sve do podne. Pet dolara jedan metak, pet-naest dolara sve do podne.

- O.K. - rekao sam. Bilo je to protiv svihmojih principa i svega, ali sam se osjećaotako deprimiran da uopće nisam mogao

208/486

misliti. U tome je sva nesreća. Kad je čovjekveoma deprimiran, nije u stanju misliti.

- O.K. što? Jedan metak ili do podne?Moram znati.

- Samo jednom.- O.K., u kojoj sobi?Pogledao sam na crvenu pločicu s brojem

sobe koja je visila na ključu.- Dvanaest tisuća dvadeset dva - rekao

sam. Već sam se pomalo kajao što samdopustio da se stvar počne kotrljati, ali već jebilo prekasno.

- O.K. Poslat ću ti mačku za petnaestakminuta. - Otvorio je vrata i ja sam izašao.

- Hej, je li barem zgodna? - upitao sam. -Neću nikakvo staro groblje.

- Ništa groblje. Nemoj brinuti, šefe.- Kome trebam platiti?- Njoj - rekao je. - Idemo, šefe. - Zalupio

mi je vrata ispred samog nosa.Otišao sam u sobu i smočio kosu, ali zn-

ate već da se takva kratka frizura ustvari

209/486

uopće ne može počešljati. Zatim samprovjerio da li mi usta zaudaraju od svih onihsilnih popušenih cigareta i viskija sa sodomšto sam ih popio kod Ernija. Sve što trebateučiniti jest da postavite dlan ispred usta, takoda vam se dah odbija prema nosnicama.Učinilo mi se da se ne osjeća baš mnogo, alisam ipak oprao zube. Zatim sam obukaočistu košulju. Znao sam da nema potrebe dase za jednu običnu prostitutku dotjerujemkao lutka, ali nekako nisam znao što drugoda radim. Bio sam pomalo nervozan. Počeosam se osjećati prilično uzbuđen, seksualno,ali ipak sam bio nervozan. Ako već želiteznati istinu, nevin sam. Doista jesam. Imaosam već nekoliko puta priliku da izgubim tusvoju nevinost i sve, ali još nikad nisamstigao do kraja. Uvijek se dogodi nešto štome omete u tome. Kad se čovjek, recimo,nade u kući neke djevojke, njezini se roditeljiuvijek vrate u najnezgodnije vrijeme - ili sečovjek boji da će se vratiti. Ili, ako se nade na

210/486

zadnjem sjedalu nečijeg automobila, onda sena prednjem uvijek nalazi netko - neka dje-vojka, mislim - tko uvijek želi znati sve što sedogađa u svakom dijelu tog prokletog auto-mobila. Hoću reći, neka djevojka na pred-njem sjedalu koja se svakog trenutka osvrćeda vidi što se, kog vraga, tamo iza događa.Uvijek se dogodi nešto tako, svejedno što. Unekoliko slučajeva bio sam, ipak, veomablizu cilja. Pogotovo jednom prilikom, dobrose sjećam. Nešto je, međutim, otišlo krivo -više se ne sjećam ni što je bilo. Stvar je takva,kad čovjek već gotovo stigne blizu cilja snekom djevojkom -hoću reći, s djevojkomkoja nije prostitutka niti bilo što slično - onamu uvijek bez prestanka govori da prestane.Kod mene je nevolja u tome što ja iprestanem. Drugi momci većinom neposlušaju. Ja tu ne mogu ništa. Nikad ne zn-aš žele li one doista da prestaneš, ili su samouplašene kao sam vrag, ili ti govore daprestaneš samo zbog toga da, ako produžiš

211/486

stvar do kraja, krivnja ne bude na njima većna tebi. Bilo kako bilo, ja uvijek prestanem.Nevolja je u tome što ih uvijek počnem žaliti.Hoću reći, mnoge djevojke su tako glupe.Nakon što se neko vrijeme hvatate s njima,možete točno promatrati kako gube pamet.Takva jedna djevojka, kad je doista uhvatistrast, više uopće nije u stanju da misli. Neznam. Kažu mi da prestanem, i ja prestanem.Uvijek mi bude žao što sam ih poslušao, na-kon što ih otpratim kući, ali stvar se, sve-jedno, uvijek ponavlja.

Bilo kako bilo, dok sam tako oblačio čistukošulju, nekako sam došao do zaključka dami se, eto, sada, u neku ruku, pruža velikašansa. Zamišljao sam da ču, pošto je prosti-tutka, i te stvari, s njom moći steći određenupraksu za slučaj ako se ikad oženim ili neštoslično. Ponekad se brinem zbog tih stvari.Čitao sam jednom neku knjigu, još dok sambio u školi u Whootonu, u kojoj je bio opisanjedan takav iskusan momak, profinjen,

212/486

galantan i vrlo seksi. Zvao se Monsieur Blan-chard, još uvijek se sjećam. Bila je to očajna,doista loša knjiga, ali taj Blanchard bio jesasvim dobar. Imao je neki veliki chateau, ite stvari, dolje na Rivijeri, u Europi, i uslobodno vrijeme, Što je radio, odbijao je odsebe žene štapom. Bio je pravi razvratnik isve, ali žene su padale na njega. Tamo u jed-nom dijelu knjige rekao je kako je ženskotijelo kao violina, i kako čovjek treba bitisavršen muzičar pa da na njemu svira kakotreba. Bila je to knjiga puna otrcanih štosova- toga sam svjestan - ali ona stvar s violinomnikako mi ne izlazi iz glave. To je, u nekuruku, bio razlog zašto sam želio steći maloprakse, za slučaj da se ikad oženim. Caulfieldi njegova čarobna violina, ljudi moji! Zvučiotrcano, toga sam svjestan, ali ne previšeotrcano. Ne bi mi bilo nimalo krivo da sammaher u tim stvarima. Kad se hvatam snekom mačkom, ako već želite znati istinu,uvijek sam na Što muka dok sam nađem ono

213/486

što tražim, zaboga, ako znate na što mislim.Uzmite, recimo, onu djevojku s kojom samdoživio onu najuspjeliju avanturu o kojojsam vam pričao. Trebalo mi je gotovo punsat vremena samo da joj skinem onaj prok-leti grudnjak. Kad sam ga konačno skinuo,ona je već bila gotovo spremna da mi pljuneu lice.

Bilo kako bilo, šetao sam tako naokolo posobi i čekao da se ona prostitutka konačnonaslika. Stalno sam se nadao da će bitizgodna. Nije mi, ipak, bilo bogzna kolikostalo. Nekako sam najviše od svega želiosamo da se sve to što prije svrši. Konačno jenetko pokucao na vrata i, kad sam pošao daih otvorim, sapleo sam se o kofer koji mi se,ih-znam kako, našao na putu, pao prekonjega i zamalo razbio koljeno. Ja uvijekizaberem najzgodnije moguće vrijeme dapadnem preko kofera, i takvih stvari.

Kad sam otvorio vrata, ugledao sam dje-vojku. Imala je na sebi sportski kaput i bila je

214/486

bez šešira. Bila je nešto kao plavuša, ali biloje očito da boji kosu. Nije bila, ipak, nikakvogroblje. - Kako ste? - rekao sam. Galantnokao sam vrag, ljudi moji!

- Jeste 1' vi momak koji je razgovarao sMauriceom? -upitala me je. Nije se držalabaš osobito ugodno.

- S momkom iz lifta?- Aha - rekla je.-Jesam, ja sam taj. Uđite, izvolite - rekao

sam. Postajao sam sve nonšalantniji. Doistajesam.

Ušla je, odmah skinula kaput i nekako gabacila na krevet. Ispod kaputa imala je nekuzelenu haljinu. Zatim je nekako postrancesjela na stolac pokraj pisaćeg stola, koji senalazio u sobi, i počela klatiti nogom gore-dolje. Bila je veoma nervozna, za jednu pros-titutku. Doista jest. Mislim da je to bilo zbogtoga što je bila veoma mlada. Bila je negdjemojih godina. Sjeo sam u veliki naslonjač,pokraj nje, i ponudio joj cigaretu. - Ne

215/486

pjušim - odgovorila je. Imala je sitan, nježan,piskav glasić. Čovjek ju je jedva mogao čuti.Osim toga, nije nikad govorila hvala kad bijoj čovjek nešto ponudio. Bolje vjerojatnonije ni znala.

- Dopustite da se predstavim. Zovem seJim Steele - rekao sam.

- Imate li kakav sat? - upitala je. Nije jeuopće zanimalo kako se zovem, prirodno. -Hej, kol'ko u stvari imate godina?

- Je l' ja? Dvadeset dvije.- Imate ako Bog da!Bila je to smiješna fraza. Kao da ju je

izgovorilo neko dijete. Čovjek bi pomislio daće jedna prostitutka reći »Imaš vraga«, ili»Drugome ti to«, a ne »Imate ako Bog da!«

- A koliko godina imate vi?- Dovoljno da sama ocijenim stvar - odgo-

vorila je. Imala je doista mnogo duha. -Imate li kakav sat? - upitala je ponovno, azatim je ustala i svukla haljinu preko glave.

216/486

Osjećao sam se čudno kad je to učinila,naravno. Hoću reći, učinila je to tako naglo.Znam da bi se čovjek morao prilično zapalitikad neka žena tako ustane i svuče haljinupreko glave, ali ja nisam. Strast je bila valjdaposljednja stvar na svijetu koju sam u tomtrenutku osjećao. Osjećao sam mnogo višepotištenost nego neku tamo strast.

- Imate li kakav sat, hej?- Ne, nemam. Nemam - rekao sam. Ljudi

moji, kako sam se osjećao čudnovato! - Kakovam je ime? - upitao sam je. Na sebi je imalasamo neki ružičast kombine. To me nekakozbunjivalo. Doista jest.

- Sunny - rekla je. - Hej, hoćemo li?- Zar nemate volje da najprije malo

porazgovaramo? -upitao sam je. Bila je djet-injarija reći tako nešto, ali osjećao sam setako prokleto čudnovato. - Zar vam se tolikožuri?

Pogledala me kao da sam poludio.

217/486

- O kom vragu hoćeš da razgovaramo? -rekla je.

- Ne znam. Ni o čemu osobito. Samo sampomislio da biste možda željeli da najprijemalo popričamo.

Ponovno je sjela na onaj stolac pokrajpisaćeg stola. Ideja joj se nije sviđala, to jebilo očito. Počela je opet klatiti nogom - ljudimoji, kako je to bila nervozna djevojka!

-Jeste li za jednu cigaretu? - upitao sam.Zaboravio sam da ne puši.

- Ne pušim. Slušajte, ako već želitepričati, priča/te. Imam ja svojih poslova.

Nisam se, međutim, mogao sjetiti ničegao čemu bih mogao pričati. Pomišljao sam nato da je upitam kako je došlo do toga dapostane prostitutka, i te stvari, ali sam sebojao da joj postavim to pitanje. Ona mi,uostalom, ne bi odgovorila na njega.

- Vi niste iz New Yorka, zar ne? - rekaosam konačno. To je bilo sve čega sam semogao sjetiti.

218/486

- Iz Hollywooda sam - rekla je. Zatim jeustala i otišla do kreveta na kojem je bila os-tavila haljinu. - Imate li neku vješalicu? Nebih htjela da mi se haljina sva izgužva. Samošto sam je ispeglala.

- Naravno - rekao sam odmah. Bio samsretan što mogu ustati i napraviti nešto. Uzeosam njezinu haljinu i objesio je u ormar. Biloje to smiješno. Osjećao sam se nekako ras-tužen dok sam to radio. Zamišljao sam jekako odlazi u prodavaonicu i kupuje haljinu,a nitko u radnji i ne pomišlja da je ona pros-titutka, i te stvari. Prodavač je, dok ju jekupovala, vjerojatno mislio da je pred njimsasvim obična djevojka, kao i sve druge. Tome strahovito rastužilo - ne bih vam točnoznao reći zašto.

Ponovno sam sjeo i pokušao nastaviti za-početi razgovor. Ona, međutim, nije imalanimalo smisla za konverzaciju.

- Radite li svake noći? - upitao sam je.Zvučalo je užasno kad sam to rekao.

219/486

- Aha. - Šetala je naokolo po sobi. Uzela jesa stola jelovnik i počela ga čitati.

- Što radite po danu?Nekako kao da je slegla ramenima. Bila je

prilično mršava.- Spavam. Idem u kino. - Spustila je

jelovnik na stol i pogledala me. - Hoćemo li,hej? Ne mogu čitavu...

- Slušajte - rekao sam - noćas se ne os-jećam bas najbolje. Proveo sam tešku noć.Časna riječ. Platit ću vam i sve, ali hoće livam biti jako krivo ako ne uradimo ništa?Hoće li vam biti jako krivo? - Nevolja je bilau tome Što to doista nisam želio. Osjećaosam se više potišten nego seksualnouzbuđen, ako već želite znati istinu. Ona meje deprimirala. Njena zelena haljina u or-maru, i sve. Osim toga, mislim da nikad nebih mogao leći s nekim tko sjedi u blesavomkinu čitav bogovetni dan. Mislim da doistane bih mogao.

220/486

Prišla mi je, s nekim čudnim izrazom nalicu, kao da mi ne vjeruje.

- Što ti fali? - upitala je.- Ništa mi ne fali. - Ljudi moji, postajao

sam sve nervozniji. - Stvar je u tome što samprije kratkog vremena operiran.

- Da? A gdje?- Na mom, kako se ono kaže... klavikordu.- Da? A gdje je, do vraga, to?- Klavikord? - rekao sam. - E, pa, u stvari,

u spinalnom kanalu. Hoću reći, veoma blizudonjeg dijela spinalnog kanala.

- Daa? - rekla je. - To je nezgodno. -Zatim mi je sjela u krilo. - Zgodan si ti.

Tako me je nervirala da mi nije preostalodrugo nego da dalje lažem, do besvijesti.

- Još uvijek se oporavljam - rekao sam.- Izgledaš kao filmski glumac. Znaš: Znaš

koji. Znaš na koga mislim. Kako se ono, dovraga, zove?

- Ne znam - odgovorio sam. Nije nikakohtjela skinuti se s mog krila.

221/486

- Sigurno znaš. Igrao je u onom filmu saMElyinojn Douglasom. Onaj što je igraoMelwinovog malog brata. Što pada iz onogčamca. Znaš na koga mislim.

- Ne, ne znam. Idem u kino samo kadmoram. Nato je počela da se mazi. Naprilično sirov način.

- Hoćeš li prestati s tim? - rekao sam. -Nisam u formi, već sam ti rekao. Nedavnosam operiran.

Nije ustala s mog krila niti bilo što slično,već me je pogledala onim strahovito pok-varenim pogledom.

- Slušaj ti - rekla je - ja sam spavala kadme je onaj ludi Maurice probudio. Ako mislišda ću ja...

- Već sam rekao da ću ti platiti Što sidošla i sve. I hoću, doista. Imam love nabacanje. Samo zbog toga što se još uvijekoporavljam nakon vrlo ozbiljne...

- A kog si vraga onda govorio onom bud-alastom Mauriceu da ti treba djevojka? Ako

222/486

si nedavno imao operaciju na tom tvomprokletom, kakoseonozove? A?

- Mislio sam da ću se bolje osjećati. Boljenego što se u stvari osjećam. Malo sampretjerao u računu. Bez šale. Žao mi je. Akona trenutak ustaneš, donijet ću svojnovčanik. Ozbiljno.

Bila je bijesna kao sam vrag, ali se ipakpodigla tako da sam mogao otići do ormara iuzeti novčanik. Izvukao sam novčanicu odpet dolara i pružio joj je.

- Baš ti hvala - rekao sam. - Milijun putahvala.

- Ovo je pet. Trebaš platiti deset.Postajalo je zabavno. To se moglo osjetiti.

Bojao sam se da će se nešto slično dogoditi -doista jesam.

- Maurice je rekao pet - rekao sam joj. -Rekao je petnaest do podne, a samo pet zajednom.

- Deset za jednom.

223/486

- On je rekao pet. Žao mi je... doista... alito je sve što sam spreman dati.

Ona je na to slegla ramenima, na istinačin kao ono ranije, a zatim je veomahladno rekla:

- Hoćeš li mi dodati haljinu? Ili ti je topreviše teško.

Bila je prilična jeza od djeteta. Čak i s on-im svojim tankim, piskavim glasićem bila jeu stanju da pomalo uplaši čovjeka. Da je bilakakva krupna stara kurva, s licem debelopremazanim šminkom, ne bi bila ni upolatako jeziva.

Otišao sam i donio joj haljinu. Obukla juje, a zatim je uzela svoj sportski kaput skreveta.

- Do viđenja, spretnjakoviću - rekla je.- Do viđenja - rekao sam. Nisam joj za-

hvalio niti bilo što. Drago mi je što nisam.

224/486

14

Pošto je stara Sunny otišla, sjedio samneko vrijeme u naslonjaču i popušio nekolikocigareta jednu za drugom. Vani je već svitalo.Ljudi moji, kako sam se bijedno osjećao! Os-jećao sam se tako potišten da to uopće nemožete zamisliti. Što sam radio, počeo samrazgovarati - gotovo naglas - s Alliejem.Radim to ponekad, kad sam najviše potišten.Tad mu bez prestanka govorim neka se vratikući, uzme bicikl i pričeka me ispred kućeBobbyja Fallona. Bobby Fallon stanovao je,dok smo bili u Maini - to jest, prije mnogogodina - u našem najbližem susjedstvu. Štose dogodilo, jednog dana Bobby i ja krenulismo na biciklima do jezera Sedebego.Spremali smo se ponijeti sa sobom jelo i sve,čak i zračne puške - bili smo tada još djeca i

mislili smo da našim zračnim puškamamožemo uloviti nešto. Bilo kako bilo, Allienas je slučajno čuo kako govorimo o tome ihtio je poći s nama, ali sam ja bio protiv toga.Rekao sam mu da je još dijete. Zbog toga musada, ponekad, kad sam osobito potišten,neprestano govorim: »O.K. Pođi kući, uzmisvoj bicikl i pričekaj me ispred Bobbyjevekuće. Samo požuri.« Nije da ga nisam nikadvodio sa sobom, kad sam nekamo išao. Jes-am. Ali tog jednog dana nisam. Nije se nalju-tio zbog toga - nikad se ni zbog čega nije lju-tio - ali, bez obzira na to, uvijek mislim na tajdogađaj, kad god se osjećam veomapotišten.

Konačno sam se ipak svukao i legao ukrevet. Osjećao sam, kad sam se našao u kre-vetu, da bi mi dobro došla neka molitva, ilinešto slično, ali nisam se mogao moliti. Nis-am u stanju moliti se ni kad imam volje za to.U prvom redu, ja sam nešto kao ateist. Isusmi je simpatičan, i sve, ali ne dira me baš

226/486

mnogo sve ono ostalo što se može naći u Bib-liji. Uzmite, na primjer, one apostole. Užasnomi idu na živce, ako već želite znati istinu.Oni su nakon Isusove smrti možda i bili nasvom mjestu, i što god hoćete, ali dok je onbio živ, koristili su mu točno koliko i rupa uglavi. Što su radili, neprestano su ga samouvaljivali u neprilike. Gotovo svaku osobu izBiblije volim više nego te apostole. Ako većželite znati istinu, osoba iz Biblije koju - uzIsusa - najviše volim, to je onaj luđak koji ježivio u grobnici i neprestano sam sebe ran-javao kamenjem. Njega, jadnika, volim desetputa više nego sve one apostole. Kad sam biou školi u Whootonu, prilično sam se čestoupuštao u žestoke rasprave o tim pitanjima,najviše s jednim dječakom koji je stanovao usobi odmah do naše, s nekim ArthuromChildsom. Dobri stari Childs bio je kveker, isve, i čitao je cijelo vrijeme Bibliju. Bio je ve-oma dobar dječak i ja sam ga volio, ali senikad nismo mogli složiti oko mnogih stvari

227/486

u Bibliji, posebno oko tih apostola. On mi jebez prestanka govorio da, ako ne volimapostole, ne volim ni Isusa. Govorio je kakoapostole svatko treba voljeti jer ih je Isussam osobno izabrao. Ja sam mu na to odgov-arao kako mi je poznato da ih je izabrao, alida ih je izabrao nasumce. Rekao sam kakonije imao vremena da luta naokolo i da anal-izira svakoga. Rekao sam i to da Isusu zbogtoga ništa ne zamjeram. Nije bila njegovakrivnja što nije imao vremena. Sjećam sekako sam pitao Childsa je li uvjeren da jeJuda, onaj što je izdao Isusa, i sve, otišao upakao pošto je izvršio samoubojstvo. Childsje rekao da je to potpuno sigurno. Eto, up-ravo je to ono u čemu se nisam mogao složitis njim. Rekao sam kako bih se kladio utisuću dolara da Isus nije poslao starog Juduu pakao. I sad bih se kladio, da imam tisućudolara. Mislim da bi ga svaki od ostalihapostola otpremio ravno u pakao i to eks-presno - ali kladio bih se u bilo što da Isus to

228/486

nije učinio. Stari Childs je rekao da je kodmene nevolja to što nikad ne idem u crkvu,niti bilo kamo. U tome je imao pravo, u jed-nu ruku. U crkvu ne idem. U prvom redu,moji roditelji nisu iste vjere, i sva su djeca unašoj obitelji ateisti. Ako već želite znatiistinu, ne podnosim ni popove. Svi koje samupoznao, u svim školama koje sam pohađao,svi su uvijek prelazili na neki svetojosipovskiglas čim bi otpočeli propovijed. Gospode,kako to mrzim! Nikako mi nije jasno, kogvraga ne mogu govoriti svojim prirodnimglasom. Njihov govor uvijek zvuči takolicemjerno.

Bilo kako bilo, kad sam legao u krevet,nisam se mogao pomoliti ni za što. Svaki putkad bih počeo, hvatao sam samog sebe kakozamišljam staru Sunny, i to kako me jenazvala spretnjakovićem. Konačno sam seuspravio u krevetu i popušio još jednu cigar-etu. Ukus joj je bio odvratan. Sigurno sam

229/486

popušio najmanje dvije kutije od trenutkakad sam napustio Pencey.

Iznenada, dok sam tako ležao i pušio,netko je pokucao na vrata. Ponadao sam seda to nitko ne kuca na moja vrata, ali samvraški dobro znao da kuca upravo na njih. Neznam kako sam to znao, ali sam znao. Znaosam čak i tko kuca. Ja sam vidovit.

- Tko je? - upitao sam. Bio sam se priličnouplašio. Velika sam kukavica kad se radi otakvim stvarima.

Oni su, međutim, ponovno pokucali.Ovoga puta glasnije.

Konačno sam ustao iz kreveta, samoonako u pidžami, i otvorio vrata. Nije čakbilo potrebno ni da palim svjetlo u sobi, jer jeveč bio dan. Stara Sunny i Maurice, onajmakro liftboj, stajali su na hodniku.

- Što je sad opet? Što želite? - rekao sam.Ljudi moji, glas mi je drhtao kao u samogvraga.

230/486

- Ništ' osobito - rekao je stari Maurice. -Samo pet dolara. - Čitavo vrijeme govorio jesamo on, za njih oboje. Stara Sunny samo jestajala pokraj njega, otvorenih usta.

- Već sam joj platio. Dao sam joj petdolara. Pitajte je -rekao sam. Ljudi, kako mije glas drhtao!

- Deset dolara, šefe, rekao sam ti. Desetdolara jedan metak, petnaest do podne.Rekao sam ti lijepo.

- To mi uopće niste rekli. Rekli ste petdolara metak. Rekli ste petnaest dolara dopodne, u redu, ali sam sasvim razgovijetnočuo...

- Hajde, šefe. Pljuni lovu.- A zašto? - rekao sam. Bože, ovo moje

staro srce samo što me nije svojim udarcimaizbacilo iz sobe. Želio sam da barem budemobučen. Užasno je to, biti samo u pidžamikad se događaju takve stvari.

- Hajde, šefe - rekao je stari Maurice.Zatim me je snažno gurnuo svojom

231/486

odvratnom rukom. Vraški je malo nedostaja-lo pa da tresnem na dupe, bio je krupan,pasji sin. Sljedeće čega sam postao svjestan,bilo je to da se on i stara Sunny nalaze u sobi.Ponašali su se kao da su vlasnici čitavog togmjesta. Stara Sunny sjela je na prozorskudasku. Stari Maurice se uvalio u onaj velikinaslonjač i raskopčao ovratnik. Bio je još uonoj liftbojskoj uniformi. Ljudi, kako sam bionervozan!

- U redu, šefe, pare na sunce. Moram sevratiti na posao.

- Rekao sam vam valjda već deset puta davam ne dugujem ni centa. Već sam joj daopet...

- Ne jedi govna. Pare na sunce!- Zašto da joj dajem još pet dolara? -

rekao sam. Glas mi je promuklo odjekivao počitavoj sobi. - Pokušavate mi podvaliti.

Stari Maurice raskopčao je do kraja kaputuniforme. Sve što je imao ispod njega bio jeonaj lažni ovratnik od košulje, ali bez

232/486

košulje, ili bilo čega. Imao je velik, debeo,dlakav trbuh.

- Nitko ne pokušava nikome ništa podval-iti - rekao je. -Pare na sunce, šefe.

- Ne dam.Kad sam to rekao, ustao je iz naslonjača i

krenuo polako prema meni. Držao se kao daje veoma, veoma umoran ili veoma, veomaugnjavljen. Gospode, kako sam se prepao!Sjećam se da sam ruke držao nekako kaoskrštene. Ne bi sve to ni bilo tako strašno,mislim, da nisam na sebi imao samo onuprokletu pidžamu.

- Pare na sunce, šefe. - Došao je točno domjesta gdje sam stajao. To je bilo sve što jeznao reći: »Pare na sunce, šefe.« Bio je praviidiot.

- Ne dam.- Šefe, natjerat ćeš me da te malčice

prodrmam. Ja to ne bi', ali tako mi nekakoizgleda - rekao je. - Dužan si nam pet dolara.

233/486

- Nisam vam dužan nikakvih pet dolara -rekao sam. -Ako me dotaknete, vikat ću kaosam vrag. Probudit ću cijeli hotel. Policiju isve. - Glas mi je tako drhtao da je bio praviužas.

- Samo naprijed. Viči da ti otpadne tablesava glava. Fino - rekao je stari Maurice. -Hoćeš da ti roditelji saznaju kako si proveonoć s kurvom? Takvo fino dijete kao ti? - Go-vorio je prilično grubo, na onaj svoj ljigavnačin. Doista jest.

- Ostavite me na miru. Da ste rekli deset,bila bi druga stvar. Ali ste jasno i glasno...

- Hoćeš li pljunuti tu lovu ili nećeš? -Stjerao me čak do samih vrata. Gotovo je sta-jao na meni, njegov ljigavi stari dlakavi trbuhi sve.

- Ostavite me na miru. Odlazite do vragaiz moje sobe -rekao sam. Ruke sam još uvijekdržao kao skrštene. Bože, kakav sam bijednikbio!

234/486

Tada je Sunny progovorila prvi put. - Hej,Maurice. Hoćeš da potražim njegovnovčanik? - rekla je. - Tamo je na onom,kakoseonozove...

- Aha, uzmi ga.- Ne dirajte moj novčanik!- Već sam ga našla - rekla je Sunny.

Pokazala mi je pet dolara. - Vidiš li? Uzimamsamo onih pet koje mi duguješ. Nisam jalopov.

Iznenada sam zaplakao. Dao bih ne znamšto da nisam, ali što je bilo, bilo je.

- Ne, niste lopovi - rekao sam. - Samokradete mojih pet...

- Zaveži - rekao je stari Maurice i gurnuome.

- Ostavi ga na miru, hej - rekla je Sunny. -Hajd'mo, hej! Dobili smo lovu koju nam jebio dužan. Hajd'mo odavde. Idemo, hej!

- Dolazim - rekao je stari Maurice, ali senije ni pomakao.

235/486

- Ozbiljno ti govorim, hej Maurice! Ostaviga na miru.

- Tko ga dira? - rekao je, nedužno kaosam vrag. Zatim, što je napravio, kucnuo meprstom veoma snažno u pidžamu. Neću vamreći gdje me je udario, ali strašno mezaboljelo. Rekao sam mu da je prokleti odv-ratni degenerik.

- Što si rekao? - upitao je. Stavio je i rukuiza uha, kao da bolje čuje. - Što si rekao? Štosam ja?

Još uvijek sam nekako plakao. Bio samtako užasno bijesan i nervozan, i sve.

- Odvratni degenerik, eto što si - rekaosam. - Blesavi degenerik i prevarant, a zadvije godine bit ćeš jedan od onih odrpanacakoji presreću čovjeka na ulici i prose desetcenti za kavu. Hodat ćeš u prljavomsmrdljivom kaputu sav ulijepljen balama i bitćeš...

U tom me trenutku udario. Nisam mu seni pokušao skloniti s puta, da se izmaknem

236/486

ili bilo što. Sve što sam osjetio bio jestrahovit udarac šakom u trbuh.

Nisam bio nokautiran niti bilo što slično,jer se sjećam da sam ležeći na podu vidiokako obadvoje izlaze i zatvaraju vrata zasobom. Ostao sam nakon toga ležati tako napodu prilično dugo, kao onda sa Strad-laterom. Samo, ovaj put sam mislio da umir-em. Doista jesam. Činilo mi se da se gušim,ili tako nešto. Nevolja je bila u tome što samjedva mogao disati. Kad sam konačno ustao,morao sam otići u kupaonicu sav svijen,držeći se za trbuh.

Ja sam, međutim, lud. Časna riječ da jes-am. Negdje na pola puta do kupaonicenekako sam počeo umišljati sebi kako samdobio metak u trbuh. Stari Maurice me us-trijelio. A ja sad idem u kupaonicu da po-tegnem dobar gutljaj viskija ili nečeg sličnog,da mi smiri živce i pomogne mi da ovaj putpropisno stupim u akciju. Zamišljao samsebe kako izlazim iz kupaonice potpuno

237/486

obučen, i sve, s automatskim pištoljem udžepu, pomalo teturajući. Zatim kako silazimniz stepenice umjesto da se spustim liftom.Držim se za ogradu dok mi krv, kap po kap,teče niz krajeve usta. Šta ću učiniti, spustit ćuse stepenicama nekoliko katova niže - držećise za trbuh, dok će krv potocima teći naokolo- a zatim ću pritisnuti dugme lifta. Čim stariMaurice otvori vrata, ugledat će me spištoljem u ruci i počet će vrištati, onimsvojim visokim, piskavim, kukavičkim gla-som^ da ga ne diram. Ali ja ću ga, bez obzirana to, ustrijeliti. Šest metaka ravno u onajnjegov debeli, dlakavi trbuh. Zatim ću bacitipištolj u otvor za lift - nakon što izbrišem ot-iske prstiju, i sve. Poslije toga ću se odvući usvoju sobu i nazvati telefonom Jane, pozvatije da dođe i previje mi rane. Zamišljao samkako mi pridržava cigaretu da pušim, dok jakrvarim, i sve.

Prokleti filmovi! U stanju su upropastitičovjeka. Bez šale.

238/486

Ostao sam u kupaonici oko jedan sat,kupajući se, i sve ostalo. Onda sam se vratiou krevet. Trebalo mi je dosta vremena da za-spim - nisam bio umoran - ali sam konačnoipak zaspao. Ono što sam ustvari želio bilo jeda izvršim samoubojstvo. Imao sam volju daskočim kroz prozor. Vjerojatno bih to i učinioda sam bio siguran da će me netko nečimpokriti čim tresnem o zemlju. Nisam želio datamo neki čopor blesavih radoznalih njuškizuri u mene onako krvavog.

239/486

15

Nisam spavao baš dugo jer mislim da je,kad sam se probudio, bilo tek negdje oko de-set sati. Čim sam popušio cigaretu, osjetiosam glad, priličnu. Zadnje što sam pojeo bilasu ona dva hamburgera kad sam sa Brossar-dom i Ackleyjem išao u Agerstown u kino. Ato je bilo jako davno. Prije pedeset godina,činilo mi se. Telefon mi je bio odmah tu, priruci, i već sam htio nazvati kuhinju i naručitida mi pošalju nešto za doručak, ali nekakosam se pribojavao da bi ga mogli poslati postarom Mauriceu. Ako mislite da sam umiraood čežnje da ga ponovno vidim, ludi ste.Tako sam naprosto ostao izležavati se u kre-vetu još neko vrijeme i popušio još jednu ci-garetu. Pomišljao sam na to da nazovem

staru Jane, da vidim je li se već vratila kući, isve, ali nekako nisam bio raspoložen za to.

Šta sam učinio, nazvao sam staru SallyHayes. Ona je išla u koledž Mary A. Wood-ruff i znao sam da je već kod kuće jer samnekoliko tjedana ranije bio dobio ono pismood nje. Nisam bio baš lud za njom, alipoznavao sam je već godinama. U svojojgluposti nekad sam smatrao da je sasvim in-teligentna. Razlog zašto sam bio tog uvjer-enja ležao je u činjenici što je znala priličnotoga o kazalištu, predstavama, literaturi i osvim tim stvarima. Ako netko zna dosta togao takvim stvarima, onda je čovjeku potrebnoprilično mnogo vremena da ustanovi je lidotična osoba doista glupa ili nije.

Meni su u slučaju stare Sally Hayes za tobile potrebne godine. Mislim da bih to ustan-ovio mnogo ranije da se nismo tako vraškimnogo hvatali. Moja je velika nesreća štouvijek nekako mislim da su sve djevojke skojima se hvatam vrlo inteligentne osobe. To

241/486

nema ama baš nikakve veze jedno s drugim,ali svejedno to uvijek mislim.

Bilo kako bilo, nazvao sam je. Najprije sejavila njihova kućna pomoćnica. Zatim njezinotac. Zatim konačno ona.

- Sally? - rekao sam.- Da... tko me treba? - rekla je. Bila je to

poprilično usiljena cura. Već sam njezinomocu bio rekao tko sam.

- Holden Caulfield. Kako si mi?- Holden! Ja sam odlično. Kako si ti?- Odlično. Slušaj. Kako si, sve u svemu?

Hoću reći, kako škola?- Fino - rekla je. - Mislim... već znaš.- Odlično. Dobro, slušaj. Htio sam te pit-

ati jesi li zauzeta danas. Nedjelja je, a nedjel-jom se uvijek nade neka matineja. Dobrot-vorna, i takve stvari. Jesi li za to da pođemo?

- Voljela bih. Moćno.Moćno. Ako postoji riječ koju mrzim,

onda je to moćno. Kako lažno zvuči!Sekundu-dvije bio sam u iskušenju da joj

242/486

kažem neka zaboravi na matineju. Ipak smoneko vrijeme onako naklapali o raznimglupostima. To jest, ona je naklapala oglupostima. Nisam mogao doći do riječi. Naj-prije mi je pričala o nekom tipu iz Harvarda -bio je to vjerojatno neki brucoš, ali ona mi to,naravno, nije rekla - koji je u pravom smisluriječi opsjeda. Telefonira joj noću i danju.Čuj, noću i danju - to me oborilo. Zatim mi jepričala o tamo nekom drugom momku,nekom kadetu iz West Pointa, koji takođergine za njom. Velike stvari. Predložio sam jojda se nađemo pod satom kod Biltmorea, udva sata, i dodao da ne zakasni jer predstavavjerojatno počinje u pola tri. Ona je uvijekkasnila. Onda sam spustio slušalicu. Odnjezinih priča čovjek bi mogao dobiti proljev,ali bila je doista vrlo zgodna cura.

Nakon što sam zakazao sastanak sastarom Sally, izvukao sam se iz kreveta,obukao se i spakirao kofer. Prije nego štosam izašao iz sobe, bacio sam, međutim, još

243/486

jedan pogled kroz prozor da vidim kakonapreduju svi oni perverzni tipovi, ali svi subili spustili zavjese. Jutrom su bili pravoutjelovljenje čednosti. Zatim sam se spustioliftom i odjavio. Starog Mauricea nije bilonigdje u blizini. Nisam se, naravno, satiraoda ga nađem, hulju prokletu!

Ispred hotela sjeo sam u taksi a da nisamimao ni pojma kamo da krenem. Nisam imaokamo. Bila je tek nedjelja, a kući nisammogao do srijede - ili utorka, najranije. Adoista nisam bio raspoložen da se preb-acujem u drugi hotel i poludim tamo unjemu. Šta sam učinio, rekao sam šoferu dame vozi do Velikog centralnog kolodvora.Centralni kolodvor nije daleko od Biltmorea,gdje sam se trebao kasnije sastati sa Sally, pasam odlučio ostaviti prtljagu u jednom odonih sefova od kojih vam onda daju ključ, azatim otići nekamo na doručak. Bio sam pre-gladnio Dok sam sjedio u autu, izvadio samnovčanik i prebrojio novac. Ne sjećam se

244/486

točno koliko mi je bilo ostalo, znam samo danije bilo baš bogzna kakvo bogatstvo. Po-trošio sam brdo love u samo dva bijednatjedna. Zaista jesam. Zapravo sam bijedanrasipnik. Što ne potrošim, izgubim. Vrločesto mi se događa da čak i sitniš zaboravim,u restoranima i noćnim klubovima, i slično.To moje roditelje dovodi do ludila. Ne možemi čovjek ni zamjeriti. Moj otac je, međutim,prilično bogat. Ne znam koliko love mlati - otome nije nikad govorio sa mnom - ali, mis-lim, prilično mnogo. On je pravnik u nekojvelikoj korporaciji. Takvi doista propisnozgrću lovu. Druga stvar po kojoj znam daprilično dobro stoji jest to što vječito invest-ira novac u neke brodwayske revije. Te re-vije, međutim, redovito propadaju i majkauvijek pošizi kad on učini tako nešto. Odsmrti mog brata Allija ona baš i nije osobitozdrava. Strašno je nervozna. To je još jedanrazlog zašto mi je strahovito krivo što ćesaznati kako su mi ponovno dali nogu.

245/486

Kad sam ostavio kofere u jednom od onihsefova na kolodvoru, otišao sam u malisendvič-bar i doručkovao. Doručkovao samprilično obilno, za svoje navike - sok odnaranče, jaja sa slaninom, tost i kavu. Običnosamo popijem čašu narančina soka. Malo je-dem. Doista malo. Zato i jesam tako prokletomršav. Trebao sam držati onu dijetu kojanalaže da se jede mnogo škroba i sličnogdreka kako bi se dobilo na težini, ali nikad otome nisam vodio računa. Kad nekamo iza-đem, obično pojedem sendvič sa švicarskimsirom i popijem laktomalt. To nije mnogo, aliu laktomaltu ima dosta vitamina. H. VCaulfield. Holden Vitamin Caulfield.

Dok sam jeo jaja, neke dvije redovnice skoferima u rukama - pretpostavljao sam dase sele iz jednog samostana u drugi ili takonešto, pa čekaju na vlak - ušle su i sjelepokraj mene za šank. Nisu, izgleda, znale što,kog vraga, da rade sa svojim koferima, pasam im pomogao. Bili su to koferi onako

246/486

prilično jeftinog izgleda, bez trunke pravekože i ičega. To nije važno, znam, ali mrzimkad netko ima jeftine kofere. To zvuči užasnokad se izgovori, ali ja sam doista u stanjuzamrziti nekoga, tek tako gledajući ga, akonosi svoje stvari u jeftinim koferima. Jednomse u vezi s tim nešto dogodilo. Za mogkratkotrajnog boravka u Elkton Hillsu stan-ovao sam u sobi s nekim Dickom Slagleom,koji je imao takve veoma jeftine kofere.Umjesto na polici, uvijek ih je držao pod kre-vetom, tako da ih nitko ne vidi kako stojepokraj mojih. To me deprimiralo kao samogvraga, tako da mi je dolazilo da svoje kofereizbacim kroz prozor ili tako nešto, ili da ihzamijenim za njegove. Moji su bili od MarkCrossa, prava goveđa koža i svi ti štosovi,pretpostavljam da su stajali lijepu lovu. Alibila je to smiješna stvar. Evo što se dogodilo.Šta sam napravio, konačno sam i ja svojekofere gurnuo pod svoj krevet, umjesto da ihostavim na polici, tako da stari Slagle ne

247/486

dobije zbog njih neki prokleti kompleksmanje vrijednosti. A evo što je on učinio.Odmah sutradan, nakon što sam i ja sakriokofere pod krevet, on ih je izvukao i vratio ihnatrag na stalažu. Razlog zašto je to učinio,trebalo mi je dosta vremena da to otkrijem,bio je taj što je želio da ljudi misle kako su timoji koferi njegovi. Doista jest. Bio je veomačudan momak, u tom pogledu. Uvijek jenabacivao razne pakosne primjedbe u vezi snjima, s tim mojim koferima, na primjer.Stalno je govorio kako su previše novi iizgledaju buržujski. To je bila njegovaomiljena riječ. Negdje ju je pročitao ili čuo.Sve što sam posjedovao bilo je buržujsko kaosam vrag. Čak je i moje nalivpero biloburžujsko. Čitavo vrijeme ga je posuđivao odmene, ali je svejedno bilo buržujsko. Stan-ovali smo u istoj sobi samo oko dva mjeseca,a onda smo obojica zatražili da nas prebace udruge sobe. I smiješno je bilo to što mi je ne-dostajao kad smo se razišli, jer je imao

248/486

izvanredan, fantastičan smisao za humor iponekad smo se doista odlično zabavljali. Nebi me iznenadilo da čujem kako sam i janjemu nedostajao. U početku se uvijek samošalio kad je nazivao moje stvari buržujskim, amene to nije ni najmanje uzrujavalo - i to jebilo nekako smiješno, ustvari. A onda je, na-kon određenog vremena, postalo očito da seviše ne šali. Stvar je takva, doista je teškostanovati u istoj sobi s nekim ako imaškofere koji su mnogo bolji od njegovih - akosu tvoji doista prvoklasni, a njegovi nisu.Pomislit ćete možda da će toj drugoj osobi,ako je inteligentna, i te stvari, i posjedujeodređen smisao za humor, biti ravno domora čiji su koferi bolji, ali nije tako. Ustan-ovit ćete da joj je i te kako stalo do toga. To jejedan od razloga zašto sam stanovao u sobi sonakvom glupom huljom kao što je Strad-later. Ako ništa drugo, njegovi su koferi bilibar isto toliko dobri koliko i moji.

249/486

Bilo kako bilo, nije važno, te dvije re-dovnice sjele su tu do mene i nekako smo seupustili u konverzaciju. Ona odmah do menenosila je jednu od onih pletenih košara kakvemožete vidjeti kod časnih sestara i onih cur-ica iz Armije spasa kad oko Božića skupljajunaokolo priloge. Možete ih vidjeti na svimuglovima, pogotovo na Petoj aveniji, ispredvelikih robnih kuća i na takvim mjestima.Sad, što je bilo, ona do mene ispustila je tusvoju košaru na pod, a ja sam se sagnuo ipodigao je. Upitao sam je da li je izašlaskupljati novac u dobrotvorne svrhe, i testvari. Rekla je da nije. Rekla je da za nju nijeimala mjesta u koferu kad se pakirala i da jetek tako nosi. Imala je lijep osmijeh kad bipogledala u čovjeka. Imala je povelik nos inaočale s onim ne bas lijepim tankimželjeznim okvirom, ali lice joj je svejednoizgledalo vraški ljubazno.

- Mislio sam da bih, ako sakupljate pri-loge, mogao i ja dati neki mali doprinos -

250/486

rekao sam joj. - Možete sačuvati novac dokne poduzmete kakvo skupljanje priloga.

- Oh, to je doista ljubazno od vas - reklaje, a ona druga, njezina prijateljica, pogledalaje u mene. Ta druga je, dok je pila kavu, čit-ala neku malu crnu knjigu. Izgledala je kaoBiblija, ali nekako mi se činilo da jepretanka. Bila je to neka knjiga biblijskogtipa, ipak. Njihov doručak sastojao se samood tosta i kave. To me deprimiralo. Ne volimkad netko jede samo tost s kavom dok ja je-dem jaja sa slaninom, i takve stvari.

Dopustile su da im kao prilog dam desetdolara. Stalno su me pitale jesam li siguranda to mogu sebi priuštiti. Rekao sam im daimam dovoljno love, ali činilo se da mi baš nevjeruju. Konačno su, ipak, uzele novac. Objesu mi bez prestanka toliko zahvaljivale da mije to već postalo neugodno. Skrenuo samrazgovor na opće teme i upitao ih kamo pu-tuju. Rekle su mi da su učiteljice, da su up-ravo doputovale iz Chicaga i da će držati

251/486

nastavu u nekoj samostanskoj školi u 168. ili186. ili takvoj nekoj ulici, tamo negdje be-straga na periferiji. Ona pokraj mene, ona saželjeznim naočalama, rekla je da predajeengleski, a njezina prijateljica povijest iameričko državno uređenje. Tada sam sepočeo kao pravi skot pitati što li ona koja jesjedila pokraj mene, ona koja je predavalaengleski, misli - s obzirom na to da je re-dovnica, i sve - kad čita određene knjige kojespadaju u obaveznu literaturu za taj pred-met. Knjige koje ne moraju nužno biti bašpune seksa, ali u kojima ipak ima ljubavnikai takvih stvari. Uzmimo, na primjer, onuEustaciju Vye u romanu Povratak domorocaThomasa Hardyja. To baš nije bila neka os-obito senzualna žena niti bilo što slično, aliopet čovjek ne može a da se ne pita što otpri-like takva časna sestra misli kad čita o starojEustaciji. Nisam, ipak, rekao ništa, naravno.Sve što sam rekao bilo je da je engleski pred-met iz kojeg imam najbolju ocjenu.

252/486

- Oh, doista? Oh, kako mi je drago - reklaje ona s naočalama, ona koja je predavalaengleski. - Što ste čitali ove godine? Veomabi me zanimalo da čujem. - Bila je doistaugodna.

- Pa sad, uglavnom smo čitali stare An-glosaksonce. Beowulfa i starog Grendela,Lord Randala i sve takve stvari. S vremenana vrijeme trebao sam, međutim, pročitatiponeku knjigu i izvan tog programa. Ja sampročitao Povratak domoroca ThomasaHardyja, zatim Romea i Juliju i Julija...

- Oh, Romea i Juliju! Divno! Recite, zarnije divno? -Nije doista govorila baš kaočasna sestra.

- Jest. Doista jest. Jako mi se svidjelo.Bilo je nekoliko stvari koje mi se baš nisusvidjele, ali stvar je prilično dirljiva, sve usvemu.

- Što vam se nije svidjelo? Možete li sesjetiti?

253/486

Da vam iskreno kažem, bilo je to nekakonezgodno, na određen način, razgovarati oRomeu i Juliji s njom. Hoću reći, ta drama jena nekim mjestima sam goli seks, a ona jebila redovnica, i sve, ali pitala me i zato samdiskutirao s njom o tome neko vrijeme. - Pasad, nisam baš posebno lud za samimRomeom i Julijom - rekao sam. - Hoću reći,simpatični su mi, ali... ne znam. Ponekad miprilično idu na živce. Hoću reći, bio samdaleko više dirnut kad stari Merkucio ginenego kad Romeo i Julija umiru. Stvar je utome što za Romea nisam više osjećao nikak-vih posebnih simpatija nakon onoga kadstari Merkucio pogine proboden od onogdrugog momka... Julijina rođaka... kako seono zvao?

- Tibalt.- Tako je. Tibalt - rekao sam. Stalno za-

boravljam ime tog tipa. - Bilo je to Romeo-vom krivicom. Hoću reći, od svih osoba u ko-madu najviše mi se svidio on, taj stari

254/486

Merkucio. Ne znam. Svi ti Montecchi i Capu-letti, svi su kako treba -osobito Julija - aliMerkucio, on je bio ... teško je to objasniti.Bio je pametan i duhovit, i sve. Stvar je tak-va, strašno mi je teško kad netko pogine...pogotovo netko pametan i duhovit, i sve... ito još tuđom pogreškom. Romeo i Julija... nakraju krajeva, bila je to njihova vlastitapogreška.

- U koju školu idete? - upitala me. Vjero-jatno je htjela nekako pobjeći od te diskusijeo Romeu i Juliji.

Rekao sam joj da idem u Pencey, a ona jerekla da je čula za nju. Rekla je da je to vrlodobra škola. Prešao sam, međutim, prekotoga. Zatim je ona druga, ona što je predava-la povijest i državno uređenje, rekla da će bitibolje ako pozu re. Uzeo sam njihov račun, aone nisu htjele dopustiti da platim za njih.Ona s naočalama me prisilila da im gavratim.

255/486

- Bili ste više nego darežljivi - rekla je. - Viste doista zlatan dečko. - Bila je doistaugodna. Podsjećala me pomalo na majkuonog Ernesta Morrowa, onu damu s kojomsam se upoznao u vlaku. Najviše kad se os-mjehivala. - Bilo nam je tako ugodno razgov-arati s vama - rekla je.

Rekao sam da je i meni bilo veomaugodno razgovarati s njima. I doista samtako mislio. Uživao bih u tome, mislim, jošdaleko više da se za čitavo vrijeme razgovoranisam nekako plašio da će iznenada pokušatiustanoviti jesam li katolik. Svi katolici uvijektako pokušavaju saznati jeste li katolik.Znam jer mi se to često događa, djelomicezato što imam irsko prezime, a većina ljudiirskog podrijetla su katolici. U stvari, moj jeotac i bio katolik, nekad. Istupio je, među-tim, iz crkve kad se oženio mojom majkom.Ali katolici uvijek pokušavaju saznati jeste likatolik, čak ako vam i ne znaju prezime.Poznavao sam jednog dječaka, katolika,

256/486

nekog Louisa Shaneyja, kad sam bio u školi uWhootonu. Bio je to prvi dječak s kojim samse tamo upoznao. Sjedili smo jedan pokrajdrugog na prve dvije stolice pred onom prok-letom ambulantom, prvog dana škole,čekajući na liječnički pregled, i nekako smose upustili u razgovor o tenisu. Bio je vrlozainteresiran za tenis, kao i ja. Rekao mi jeda svakog ljeta odlazi na prvenstvo u ForestHills, a ja sam mu rekao da također idem,zatim smo prilično dugo razgovarali o tamonekim glavnim tenisačima. Znao je dostatoga o tenisu, za klinca njegovih godina.Doista jest. Zato me, nakon određenogvremena, usred tog prokletog razgovora,onako iz neba pa u rebra, upitao: »Jesi lislučajno primijetio gdje je u ovom gradukatolička crkva?« Stvar je bila takva da jebilo očigledno - prema načinu na koji me jeupitao - da pokušava ustanoviti jesam likatolik. Dakako da jest. Nije patio od tamonekih vjerskih predrasuda ili tako nečega,

257/486

htio je naprosto znati. Uživao je u našemrazgovoru o tenisu i svemu tome, ali je biloočito da bi u njemu uživao još više da samkatolik, i te stvari. Tako nešto može medovesti do ludila. Ne kažem da je to pokvar-ilo razgovor niti bilo što - nije -ali je sigurnokao sam vrag da mu nije ništa ni pridonijelo.Eto zašto mi je bilo drago što me te dviječasne sestre nisu upitale jesam li katolik. Dasu me upitale, to ne bi upropastilo konverza-ciju ali bi ona, vjerojatno, tekla drukčije. Neželim reći da imam nešto protiv katolika.Nemam ništa. Bilo bi po svoj prilici sasvimjednako da sam i sam katolik. To je, na nekinačin, slično onome s koferima o čemu samvam već pričao. Sve što želim reći jest da tak-ve stvari nimalo pozitivno ne utječu narazgovor. To je sve što želim reći.

Kad su ustale da podu, te dvije redovnice,učinio sam nešto veoma glupo, nešto zbogčega sam se osjetio veoma neugodno. Pušiosam cigaretu i, kad sam ustao da se s njima

258/486

pozdravim, nepažnjom sam im puhnuo dimu lice. Nisam htio, ali, eto, dogodilo se. Is-pričavao sam se kao izbezumljen, one su bileveoma fine i ljubezne, ali bilo je to, svejedno,veoma neugodno.

Kad su otišle, počeo sam žaliti što sam imkao prilog dao svega deset dolara. Stvar je,međutim, bila takva da sam bio zakazao onajsastanak sa Sally Hayes, da je vodim na onumatineju, pa mi je bila potrebna lova zakarte, i te stvari. Bilo mi je, međutim, žao,svejedno. Prokleti novac! Uvijek nekako is-padne da zbog njega na kraju ostanešpotišten kao sam vrag.

259/486

16

Kad sam dovršio s doručkom, bilo je teknegdje oko podne, a sastanak sa starom Sallybio sam ugovorio tek za dva sata, pa samkrenuo u onu dugu šetnju. Nikako nisammogao prestati misliti na one dvije re-dovnice. Mislio sam na onu staru, otrcanu,pletenu košaru s kojom su hodale naokoloskupljajući novac kad nisu predavale u školi.Pokušavao sam zamisliti svoju majku ilinekoga, tetku, na primjer, ili onu ludu majkuSally Hayes, kako stoje pred nekom robnomkućom i skupljaju novac za sirotinju u staru,otrcanu pletenu košaru. Bilo je teško to zam-isliti. Ne toliko majku koliko one druge dvije.Moja tetka je nekako tobože sklona dobrot-vornom radu - mnogo radi u Crvenom križu isvuda - ali je inače veoma elegantno obučena

dama. Cak i kad radi nešto u dobrotvornesvrhe, uvijek je superelegantna inašminkana, i sve što ide uz to. Nikako jenisam moga zamisliti da radi bilo što s nekimdobrotvornim ciljem kad bi pritom moralanositi neku crnu haljinu ili biti bez šminke. Amajka stare Sally Hayes - Isuse Kriste! Jedininačin na koji bi ona pristala da ide naokolo skošarom i skupljala priloge, bio bi da je svioni koji nešto prilože još i poljube ustražnjicu. Kad bi samo spustili novac unjezinu košaru i otišli dalje a da joj ništa nekažu, ne primjećujući je, ona bi digla ruke odtog posla za manje od jednog sata. Bilo bi jojdosadno. Vratila bi košaru, a zatim otišla uneki mondeni lokal na ručak. To je ono štomi se svidjelo kod onih redovnica. Kao prvo,bilo je očito da nikad ne odlaze u mondenelokale na ručak. Dok sam mislio na to, kakonikad ne odlaze ni u kakve mondene lokalena ručak, niti bilo kamo, uhvatila me takvanekakva prokleta tuga da je to bio pravi užas.

261/486

Znao sam da takve stvari nisu baš jako važne,ali me to ipak rastužilo.

Krenuo sam u šetnju tamo prema Broad-wayju, tek onako, bez ikakva razloga, jer nis-am bio u tom kraju već godinama. Osimtoga, želio sam pronaći neku prodavaonicugramofonskih ploča koja je otvorena nedjel-jom. Bila je jedna ploča koju sam htio kupitiPhoebe, pjesma Mala Shirley Beans. Tuploču bilo je veoma teško nabaviti. Bila je topjesma o jednoj maloj djevojčici koja nijehtjela izaći iz kuće jer su joj ispala dva pred-nja zuba, pa se stidjela zbog toga. Čuo sam jeu Penceyju. Imao ju je jedan dječak koji jestanovao na katu iznad nas i pokušavao samje kupiti od njega - znao sam da bi Phoebedovela do delirija - ali on je nije htio prodati.Bila je to veoma stara, fantastična ploča kojuje ona crnačka pjevačica, Estelle Fletcher, sn-imila prije nekih dvadeset godina. Ona vamtu pjesmu pjeva veoma južnjački ikuplerajski, tako da ne zvuči nimalo

262/486

sladunjavosentimental-no. Kad bi je pjevalaneka bijela pjevačica, izvela bi je tako dazvuči dražesno kao sam vrag, ali stara EstelleFletcher znala je svoj posao, bila je to jednaod najboljih ploča koje sam ikad čuo.Namjeravao sam je pokušati kupiti u nekojprodavaonici koja je otvorena nedjeljom iponijeti je onda sa sobom u park. Bila je ned-jelja, a Phoebe nedjeljom veoma često odlaziu park voziti se na koturaljkama. Znao samna kojim mjestima ona obično visi.

Nije bilo tako hladno kao prethodnogdana, ali sunce je još uvijek bilo skriveno inije bio osobito lijep dan za šetnju. Ali vidiosam nešto lijepo. Upravo ispred mene išla jeneka obitelj koja je očito tek izašla iz crkve -otac, majka i dječak od oko šest godina.Izgledali su nekako siromašno. Otac je imaona glavi jedan od onih šešira biserno-siveboje kakve rado nose siromašni ljudi kad želedjelovati impozantno. On i njegova supruganaprosto su šetali, razgovarajući, ne

263/486

obraćajući nikakvu pažnju na dijete. A klinacje uživao. Išao je kolnikom umjesto po no-gostupu, ali odmah do samog ruba. Držao sekao da ide duž neke veoma ravne linije, kakoto već djeca rade, i čitavo vrijeme bez prest-anka je nešto pjevušio i mumljao. Prišao sammu bliže da čujem što pjeva. Pjevao je onupjesmu Ako netko ulovi nekog dok kroz žitoide. Imao je ugodan, tanak glasić. Pjevao jetek tako, sam za sebe, to se vidjelo. Auto-mobili su fijukali naokolo, kočnice su škrip-ale lijevo i desno, njegovi roditelji nisu nanjega obraćali nikakvu pažnju a on je išao uzrub nogostupa i pjevao Ako netko ulovinekog dok kroz žito ide. Taj prizor učinio jeda se odmah osjetim bolje. Učinio je da seviše ne osjećam toliko potištenim.

Broadway je bio prljav i zakrčen svjet-inom. Bila je nedjelja i tek oko dvanaest sati,ali bio je ipak zakrčen svjetinom. Svi su žuriliprema kinima - Paramountu, Astoru,Strandu ili Capitolu, ili prema nekom

264/486

sličnom šašavom mjestu. Svi su bili u punojparadi, jer je bila nedjelja, i stvar je bila uto-liko gora. Najgore u svemu tome bilo je,međutim, to što je bilo očito da svi žele ići ukino. Nisam mogao podnijeti da ih gledam.Mogu shvatiti kad netko ide u kino zbog togašto nema kamo na drugu stranu, ali kadnetko doista želi ići, pa čak se i žuri da tamošto brže stigne, onda me to deprimira da jestrahota. Pogotovo kad vidim milijune ljudikako stoje u onim užasnim, dugim redovima,duž čitavih blokova, čekajući s onimstrahovitim strpljenjem na karte, i sve. Ljudimoji, činilo mi se da nikad neću stići pobjećis tog prokletog Broadwayja. Imao sam sreće.U prvoj prodavaonici gramofonskih ploča ukoju sam ušao imali su jedan primjerak MaleShirley Beans. Naplatili su mi za nju petdolara, zato što se tako teško mogla dobiti,ali meni to nije bilo važno. Ljudi moji, kakosam se iznenada osjetio ispunjen srećom!Jedva sam čekao da stignem u park i vidim je

265/486

li stara Phoebe negdje u blizini, pa da joj pre-dam tu ploču.

Kad sam izašao iz prodavaonice ploča,prošao sam pokraj onog dragstora i ušao un-utra. Palo mi je na pamet da bih mogaonazvati staru Jane i vidjeti je li se već vratilakući na praznike. Tako sam ušao u telefon-sku govornicu i okrenuo njezin broj. Nesrećaje bila što se javila njezina majka, pa sammorao spustiti slušalicu. Nekako nisam bioraspoložen da se uvalim u neki dug razgovors njom. Uostalom, ionako ne ludujem za tele-fonskim razgovorima s majkama svojih dje-vojaka. Trebao sam, međutim, barem upitatije li se Jane već vratila kući. To me ne biubilo. Ali nekako nisam imao volje za to.Čovjek doista treba biti posebno raspoloženza takve stvari.

JoŠ uvijek mi je ostalo da nabavim oneproklete karte za kazalište pa sam kupio nov-ine da vidim koje se predstave daju. Bila jenedjelja, pa su na programu bile valjda samo

266/486

tri. Šta sam učinio, otišao sam i kupio karteza dva sjedala u parketu za predstavu Pozna-jem svoju ljubav. Bila je to neka dobrotvornapredstava, ili tako nešto. Nisam baš osjećaoneku naročitu želju da je vidim, ali znao samda će se stara Sally, kraljica svih afektacija,naveliko oduševljavati kad joj kažem da im-am karte za nju, jer su nastupali Luntovi, isvi. Ona je obožavala takve navodno visokointelektualne i cinične komade, s Luntovimai svim što ide uz to. Ja predstave uopće nevolim, ako već želite znati istinu. Općenitonisu tako loše kao film, ali sigurno nisu ninešto za čim treba ludovati. U prvom redu,mrzim glumce. Oni se nikad ne ponašaju kaoljudi. Oni samo misle da se tako ponašaju.

Neki od onih ponekad doista dobrih, i tona veoma blijed način, u svakom slučaju nanačin koji nije nimalo zabavno promatrati. Aako je neki glumac doista dobar, onda seuvijek jasno vidi da on zna da je dobar, pa tosve kvari. Uzmite, na primjer, sira Laurencea

267/486

Oliviera. Gledao sam ga u Hamletu. D.B. jelani poveo Phoebe i mene da ga vidimo. Naj-prije nas je pozvao na ručak a onda nas je od-veo da gledamo Hamleta. On ga je već prijetoga gledao, prema načinu na koji je govorioo njemu za ručkom. Bio sam nestrpljiv kaosam vrag da ga vidim. Nije mi se, međutim,baš bogzna kako svidio. Jednostavno ne vi-dim što je tako čudesno u sir LaurenceuOlivieru, to je sve. Ima fantastičan glas, a os-im toga je vraški lijep muškarac, i veoma jelijepo promatrati ga kad hoda, ili se mačuje,ili tako nešto, ali nije uopće bio onakav kakoje D.B. opisao Hamleta. Previše je podsjećaona nekog prokletog generala, a previše malona nekog tužnog, sumornog, sumnjamaizjedanog čovjeka. Najbolji trenutak ucijelom komadu bio je onaj kad Ofelijin brat- onaj koji na samom kraju vodi dvoboj sHamletom - odlazi na put a njegov ga otacobasipa savjetima. I dok ga njegov otac oba-sipa savjetima, stara Ofelija se zeza sa svojim

268/486

bratom, izvlači mu onaj bodež iz korica, za-dirkuje ga, i sve, dok on pokušava da izgledajako zainteresiran za očeve bezvezne prodike.To je bilo lijepo. Ta me stvar doistaoduševila. Ali takve stvari ne mogu se vidjetitako često. Stvar koja se svidjela Phoebe bilaje ona scena kad Hamlet miluje svog psa poglavi. To je, po njezinu mišljenju, bilo za-bavno i lijepo, i doista jest. Što ću moratiučiniti, morat ću pročitati tu dramu. Nevoljasa mnom je u tome što takve stvari uvijekmoram sam pročitati. Ako ih igra neki glu-mac, jedva ih mogu slušati. Stalno me mučibojazan da će sljedeće minute učiniti neštousiljeno i neprirodno.

Nakon što sam kupio karte za Luntove,odvezao sam se taksijem gore, do parka. Tre-bao sam se odvesti podzemnom željeznicomili takvim nečim, jer sam ostao prilično tanaks lovom, ali želio sam što brže pobjeći s togprokletog Broadwayja.

269/486

U parku je bilo odvratno. Nije bilo previšehladno, ali sunce se još nije bilo probilo ičinilo se da u parku nema ničeg osim pasjegizmeta, staračkih ispljuvaka i opušaka cigar-eta, a sve su klupe izgledale kao da će bitimokre kad sjednete na njih. Taj prizor jedeprimirao čovjeka i svakog trenutka, bezikakvog stvarnog razloga, osjećali ste kakovam se koža ježi dok hodate. Ni po čemu senije moglo osjetiti da će za koji dan bitiBožić. Nije izgledalo da će ičega biti. Ipak, iuz sve to, odšetao sam se sve do Malla, jer jeto mjesto gdje se Phoebe obično zadržavakad dođe u park. Ona se rado vozi oko podijaza orkestar. Smiješno je to. To je isto mjestona kojem sam se volio voziti na koturaljkamadok sam bio dijete.

Kad sam tamo stigao, nisam je, međutim,vidio nigdje u blizini. Djece je bilo, vozikalasu se naokolo, a dva dječaka igrala su se ve-likom mekanom loptom, ali Phoebe nije bilo.Vidio sam, međutim, jednu djevojčicu

270/486

njezinih godina, sjedila je potpuno sama naklupi i pričvršćivala koturaljke. Pomislio samda ona možda poznaje Phoebe i da bi mimogla reći gdje je ili tako nešto, pa sam jojprišao, sjeo do nje i upitao je:

- Da li slučajno poznajete PhoebeCaulfield?

- Koga? - upitala je. Na sebi je imalatraperice i valjda dvadeset pulovera. Bilo jeočito da su proizvodi njezine majke jer su biliveoma grubo i neravno ispleteni.

- Phoebe Caulfield. Stanuje u Sedamdesetprvoj ulici. Ide u četvrti razred, tamo u...

- Vi poznajete Phoebe?- Aha, ja sam joj brat. Znate li gdje je?- Ona ide u razred gospođice Callon, zar

ne? - rekla je djevojčica.- Ne znam. Da, mislim da ide.- Onda je vjerojatno u muzeju. Mi smo

išli prošle subote - rekla je.- U kojem muzeju? - upitao sam. Slegla je

ramenima.

271/486

- Ne znam - rekla je. - U muzeju.- Znam, ali je li u onome gdje su slike ili u

onome gdje su Indijanci?- U onome gdje su Indijanci.- Baš vam hvala - rekao sam. Ustao sam i

pošao, ali onda sam se iznenada sjetio da jenedjelja. - Danas je nedjelja -rekao samdjevojčici.

Ona me je pogledala.- Ah, onda nije.Bila je na sto muka pokušavajući da

učvrsti koturaljke. Nije imala rukavica nitiičega i ruke su joj bile ledene i potpuno cr-vene. Priskočio sam joj u pomoć. Ljudi moji,nisam valjda već godinama imao u rukamaključ od koturaljki. Nije mi, međutim, bilonimalo neobično. Možete mi od sada pa zapedeset godina dati u ruku ključ od kotur-aljki, u mrklom mraku, i uvijek ću znati što jeto. Kad sam joj pričvrstio koturaljke, lijepomi je zahvalila. Bila je to veoma simpatična ilijepo odgojena djevojčica. Bože, kako volim

272/486

kad su klinci fini i uljudni kad im pomogneteda pričvrste koturaljke ili tako nešto. A klincivećinom to i jesu. Doista jesu. Upitao sam jeda li je raspoložena da zajedno popijemo pošalicu vruće čokolade ili nešto slično, ali onaje odbila. Rekla je da se treba sastati s jed-nom prijateljicom. Klinke se uvijek trebajusastati s nekom prijateljicom. To me obara.Iako je bila nedjelja, iako sam znao daPhoebe neće biti tamo sa svojim razredom iiako je napolju bilo tako maglovito i odv-ratno, otišao sam pješice kroz čitav park, svetamo do Prirodoslovnog muzeja. Znao samda je to muzej na koji je ona djevojčica skoturaljkama mislila. Poznavao sam tajmuzej skroz-naskroz, kao vlastiti džep.Phoebe je išla u istu školu u koju sam i jaišao kad sam bio mali, i išli smo tamo veomačesto. Imali smo učiteljicu, neku gospođicuAigletinger, koja nas je tamo vukla gotovosvake bogovetne subote. Ponekad smogledali životinje, a ponekad one drangulije

273/486

koje su Indijanci pravili u prastara vremena.Lonce i slamnate košare, i sve takve stvari.Uvijek mi je nekako toplo pri duši kad na tomislim. Čak i sad. Sjećam se da smo, poštobismo razgledali sva ona indijanska čuda,obično išli gledati neki film u onoj velikojpredavaonici. Uvijek su nam prikazivali kakoKolumbo otkriva Ameriku, kako jedvajedvice uspijeva nagovoriti starog Ferdin-anda i Izabelu da mu posude lovu da kupibrodove, kako se nakon toga mornari buneprotiv njega i sve ostalo. Nikome od nas nijebaš bilo stalo do starog Kolumba, ali zatosmo uvijek nosili sa sobom gomilu bombona,i žvaka, i svačega, a osim toga u toj pre-davaonici osjećao se uvijek neki ugodanmiris. Uvijek je mirisalo kao da vani padakiša, i kad nije padala, a vi sjedite u jedinomudobnom, suhom i toplom mjestu na svijetu.Volio sam taj prokleti muzej. Sjećam se da je,da se dođe do predavaonice, trebalo proćikroz »Indijansku dvoranu«. Bila je to veoma

274/486

dugačka sala, i u noj se smjelo samo šaptati.Učiteljica bi išla naprijed, a za njom razred.Išli smo dvoje po dvoje, svatko je imao svogpartnera. Sa mnom je najčešće išla jedna dje-vojčica po imenu Gertrude Levine. Uvijek jehtjela da se držimo za ruke, a ruka joj jeuvijek bila sva ljepljiva ili oznojena, i takonešto. Pod u dvorani bio je sav od kamenapa, ako ste slučajno imali u ruci špekule i is-pustili ih, skakale su kao lude po čitavojprostoriji i dizale paklenu buku, tako da biučiteljica uvijek zaustavila razred i vratila seda vidi koji je vrag. Nikad se, međutim, nijeljutila, ta gospođica Aigletinger. Zatim stemorali proći pokraj onog veoma dugačkogindijanskog kanua, dugog otprilike kao tricadillaca postavljena jedan iza drugog, s okodvadeset Indijanaca u njemu, od kojih suneki veslali a neki tek tako, bez veze stajali,nastojeći da izgledaju opasno, a svi su policima bili našarani ratnim bojama. Na zad-njem dijelu kanua sjedio je jedan tip jezivog

275/486

izgleda, s maskom na licu. To je bio vrač. Odnjega me uvijek hvatala jeza, ali volio sam ga,svejedno. Još jedna stvar, ako ste dodirnulijedno od vesala ili bilo što dok ste prolazili,jedan od čuvara bi vam rekao: »Nemojteništa dirati, djeco.« Rekao bi to, međutim,uvijek ljubazno, a ne kao neki prokletižandar ili što ja znam tko. Nakon toga bisteprošli pokraj one velike staklene vitrine sIndijancima koji trljaju drvo o drvo da zapalevatru, i s jednom Indijankom koja tka čilim.Indijanka koja je tkala ćilim nekako senaginjala naprijed i mogli ste vidjeti njezinegrudi, i sve. Nitko od nas nije propuštao dakrišom baci dobar pogled na njih, čak i dje-vojčice, jer su bile još samo klinke i nisuimale ništa više grudi nego što smo ih mi im-ali. Zatim ste, neposredno prije nego štobiste stupili u predavaonicu, odmah pokrajvrata, prošli pokraj onog Eskima. Sjedio jenad rupom probijenom u nekom tobože za-leđenom jezeru i pecao kroz nju ribu. Uz

276/486

samu rupu ležale su dvije ribe, koje je većulovio. Ljudi moji, taj vam je muzej bio punstaklenih vitrina. Bilo ih je još više gore nakatu, s jelenima koji piju vodu iz izvora i sapticama selicama koje lete na jug. One na-jbliže ptice bile su ispunjene i visjele su nažicama, a one u pozadini bile su samo naslik-ane na zidu, ali su sve izgledale kao da doistalete na jug, a ako ste sagnuli glavu i pogledaliu njih naopako, izgledale su kao da se jošviše žure da što prije odlete na taj jug. Onošto je, međutim, u tom muzeju bilo najbolje,bilo je to što je sve uvijek ostajalo točno tamogdje je i bilo. Nitko se ne bi ni pokrenuo.Mogli ste tamo otići Što tisuća puta i onajEskim bi upravo završio s pecanjem onihdviju riba, ptice bi još uvijek bile na putuprema jugu, jeleni bi sa svojim prekrasnimrogovima i lijepim, vitkim nogama još uvijekpili vodu iz izvora, a ona Indijanka golihgrudi još uvijek bi tkala onaj isti čilim. Nitkose ne bi nimalo promijenio. Jedino vi. Ne

277/486

mislim da biste bili mnogo stariji, ili takonešto. Ne bi bilo to, u stvari. Naprosto bistebili drukčiji, to je sve. Imali biste na sebi ovajput kaput. Ili bi dijete s kojim ste prošli putišli u redu dobilo šarlah, pa biste imali novogpartnera. Ili bi razred vodila neka zamjena,umjesto gospođice Aigletinger. Ili biste prijetoga čuli oca i majku kako se strahovitosvađaju u kupaonici. Ili biste naprosto prošlipokraj jedne od onih lokvi na ulici po kojimase šire benzinske duge. Hoću reći, bili bistena neki način drukčiji - ne mogu točno objas-niti što mislim. A čak i kad bih mogao, nisamsiguran da li bih imao volje za to.

Dok sam tako išao, izvukao sam iz džepasvoju staru lovačku kapu i nabio je na glavu.Znao sam da neću sresti nikoga tko mepoznaje, a vani je bilo prilično hladno. Išaosam i išao, i stalno mislio na to kako staraPhoebe odlazi subotom u taj muzej, isto kaošto sam i ja nekad odlazio. Mislio sam na tokako će gledati one iste stvari i kako će i ona

278/486

biti drukčija svaki put kad ih vidi. To o čemusam razmišljao nije me baš deprimiralo, alinisam zbog toga bio ni bogzna kako ra-dostan. Određene stvari trebale bi ostati kak-ve jesu. Čovjek bi trebao imati mogućnostida ih zatvori u jednu od onih staklenih vit-rina i da ih ostavi da stoje. Znam da je tonemoguće, a to je velika šteta, kako god seuzme. Sad svejedno, o tome sam razmišljaočitavo vrijeme dok sam išao.

Prošao sam pokraj onog igrališta, zastao ipromatrao dvoje veoma male djece na nji-haljci. Jedno od njih bilo je

poprilično bucmasto pa sam spustio rukuna stranu na kojoj je sjedilo ono mršavo, danekako izjednačim težine, ali bilo je očito daim moja prisutnost nije osobito po volji, pasam ih ostavio.

Onda se dogodila jedna čudna stvar. Kadsam stigao do muzeja, iznenada sam postaosvjestan da ne bih ušao unutra ni za milijundolara. Jednostavno me nije privlačio - a

279/486

prešao sam, eto, čitav park veseleći se tome.Da je Phoebe bila tamo, vjerojatno bih ušao,ali nije. I tako, što sam napravio, tu predmuzejem - sjeo sam u taksi i odvezao sedolje, do Biltmorea. Nije mi se nimalo išlo.Imao sam, međutim, onaj prokleti sudar saSally.

280/486

17

Bilo je još prerano kad sam tamo stigao izato sam naprosto sjeo u jednu od onih kožn-atih fotelja odmah ispod sata u foajeu i staopromatrati mačke. Mnoge škole bile su se većraspustile za praznike i mali milijun cura sta-jao je i sjedio naokolo, iščekujući svoje dečke.Cure s prekrštenim nogama, cure s fant-astičnim nogama, cure s očajnim nogama,cure koje su izgledale kao perfektne cure,cure koje su na čovjeka ostavljale snažandojam ali bi ubrzo ustanovio da su pravebeštije, kad bi ih upoznao. Bio je to doista ve-oma ugodan prizor, ako znate na što mislim.Istovremeno je, na određen način, nekakodeprimirao čovjeka, jer se stalno morao pit-ati što će se, do vraga, dogoditi sa svimanjima. Kad izađu iz škole i koledža, mislim.

Čovjek je morao doći do pretpostavke da ćese većina njih poudavati za kojekakveglupane. Za ljude koji vječito pričaju o tomekoliko njihov prokleti auto troši benzina naŠto kilometara. Ljudi koji se žderu i ponašajudjetinjasto kao sam vrag ako ih pobijedite ugolfu ili čak u nekoj tako blesavoj igri kao štoje, na primjer, ping-pong. Ljude veomaosrednje i beznačajne. Ljude koji nikad nečitaju knjige. Ljude velike gnjavatore - ali utom pogledu trebam biti veoma oprezan.Hoću reći, kad nazivam neke ljude gnjavator-ima. Takve ljude nisam u stanju da shvatim.Nisam u stanju da ih shvatim, doista. Kadsam bio u Elkton Hillsu, stanovao sam okodva mjeseca u sobi s nekim Harrisom Mack-linom. Bio je veoma inteligentan, i sve, alizato i jedan od najvećih gnjavatora koje samikad upoznao. Imao je neki posebno kreštavglas i gotovo nikad nije prestajao pričati.Nikad nije prestajao pričati, a što je u svemubilo najstrašnije, nikad nije govorio o onom.

282/486

što ste željeli čuti. Ali znao je jednu stvar.Prokleti pasji sin znao je zviždati bolje negoitko koga sam ikad čuo. Spremao bi krevet ivješao svoje stvari u ormar - vječito je vješaosvoju odjeću u ormar - to me dovodilo doludila - i zviždao dok bi to radio, ako nijeništa pričao onim svojim kreštavim glasom.Znao je čak zviždati klasične stvari, ali na-jčešće je naprosto zviždao džez. Znao jeuhvatiti nešto veoma džezovističko - Blues olimenom krovu, na primjer -i stvar zviždatitako fino i lako (vješajući istovremeno svojuodjeću po ormaru) da bi vas to doslovnooborilo. Naravno, nikad mu nisam rekaokako smatram da izvanredno zviždi. Hoćureći, čovjek ne može tek tako prići nekome ireći mu: »Čuj, ti doista fantastično zviždiš!«Stanovao sam, međutim, s njim u istoj sobigotovo puna dva mjeseca, iako me gnjaviotako da sam od toga bio već napola lud, samozbog toga što je znao tako fantastično zvižd-ati, bolje nego itko koga sam ikad čuo. I tako,

283/486

ne znam što reći o gnjavatorima. Moždačovjek i ne bi trebao biti previše žalostan kadvidi kako se neka perfektna cura udaje zanekog takvog tipa. Oni nikome ne čine ništanažao, bar većina njih, a možda u tajnosti sviznaju fantastično zviždati, ili nešto slično.Tko bi to, do vraga, mogao znati? Ja neznam.

Konačno ugledah staru Sally kako krećeuz stepenice, i pođoh joj u susret. Izgledala jefantastično. Doista jest. Imala je na sebi nekicrni kaput i nešto kao crnu beretku. Rijetkoje uopće nosila neki šešir, ali ta beretka jeizgledala veoma lijepo. Smiješno je u svemutome bilo to što sam osjetio želju da se ožen-im njom istog časa kad sam je ugledao. Jasam lud. Nije mi čak bila ni osobito draga, aipak sam se iznenada osjetio kao da sam za-ljubljen u nju, i poželio da se njom oženim.Tako mi Boga, lud sam. Priznajem to.

- Holdene! - rekla je. - Divno je što te opetvidim! Prošla je čitava vječnost! - Imala je

284/486

nekako veoma snažan glas zbog kojeg sečovjek osjećao nelagodno kad bi je negdjesreo. Njoj se to moglo oprostiti zato što jebila onako prokleto zgodna, ali od tog njez-ina glasa uvijek samo što nisam dobioproljev.

- Tebe je lijepo vidjeti - rekao sam. Takoje, uostalom, i bilo. - Kako si, sve u svemu?

- Apsolutno divno. Jesam li zakasnila?Rekao sam joj da nije, a u stvari je bila za-

kasnila oko dvadeset minuta. Meni je to,međutim, bilo potpuno svejedno. Sav onajdrek od karikatura u Saturday Evening Postuna kojima se vide ljudi kako bjesne na uličn-im uglovima zato što im one koje čekajukasne - sve su to besmislice. Ako cura, kad ses njom nađete, izgleda lijepo, koga je brigašto je zakasnila? Nikoga.

- Bit će bolje da požurimo - rekao sam. -Predstava počinje u dva i Četrdeset.

Krenuli smo niz stubište prema stajalištutaksija.

285/486

- Što ćemo gledati? - upitala je.- Ne znam. Luntove. To je jedino za što

sam mogao dobiti karte.- Luntove! Oh, divno!Rekao sam vam da će biti sva izvan sebe

kad čuje da imam karte za Luntove.U taksiju, za vrijeme vožnje do kazališta,

počeli smo se hvatati. U početku nije htjela,zato što je imala namazane usne, i sve, alisam ja nastupio zavodnički kao sam vrag,tako da nije imala alternative. Dva puta, kadbi se prokleti taksi naglo zaustavio zbog pro-meta, sasvim malo je nedostajalo da tresnemsa sjedala. Ti prokleti vozači nikad ne gledajukuda voze, kunem vam se da je tako. Zatim,tek toliko da vam pokažem koliko sam lud,kad smo se izvlačili iz jednog velikog stiska,rekao sam joj da je volim, i sve ostalo. Bila jeto čista laž, naravno, ali stvar je u tome štosam to osjećao kad sam joj rekao. Lud sam.Tako mi Boga, jesam.

286/486

- Oh, dragi, i ja tebe volim - rekla je. Ondaje, u istom dahu, dodala: - Obećaj mi da ćešpustiti da ti poraste kosa. Te kratke frizureizlaze iz mode. A imaš tako krasnu kosu!

Krasnu guzicu.Predstava nije bila tako loša kao neke ko-

je sam gledao. Bila je, međutim, ipak bližeonim blesavim. Sadržaj: pet stotina tisućagodina života nekog starog bračnog para.Počinje od toga kako su mladi, ali djevojčiniroditelji ne žele da se ona uda za tog mladića.Ona se, međutim, ipak udaje za njega. Ondapostaju sve stariji i stariji. Muž ide u rat, ažena ima brata pijanca. Nikako se nisammogao zainteresirati za sve to. Hoću reći,nisam se osobito uzrujavao kad bi netko uporodici umro, ili što ja znam što. Svi su bilisamo običan čopor glumaca. Muž i žena bilisu sasvim zgodan stari par -veoma duhoviti, isve - ali nekako se nisam mogao zainteresir-ati ni za njih. Kao prvo, bez prestanka su piličaj ili takvu neku prokletu tekućinu, od

287/486

početka do kraja predstave. Svaki put kad steih vidjeli, neki lakej je postavljao pred njihčaj, ili je opet žena nekome točila čaj. I svi suulazili i izlazili, čitavo vrijeme - čovjeku sevrtjelo u glavi promatrajući kako svi ti ljudistalno sjedaju i ustaju. Alfred Lunt i LynnFontanne igrali su stari par, i bili su vrlodobri, ali nisu mi se baš svidjeli. Bili su, ipak,nekako drukčiji od ostalih, to da. Nisu seponašali kao obični ljudi, a nisu se ponašalini kao glumci. Teško je to objasniti. Držali suse nekako više kao da su svjesni da suveličine, i sve. Hoću reći, bili su dobri, ali bilisu nekako previše dobri. Kad bi jedno od njihprestalo govoriti, ono drugo bi reklo neštovrlo brzo, odmah nakon toga. To je trebaloizgledati kao da ljudi doista pričaju i upadajujedno drugom u riječ. Nevolja je bila u tomešto je sve to bilo previše slično tome kakoljudi razgovaraju i upadaju jedno drugome uriječ. Ponašali su se nekako pomalo sličnoonome kako stari Ernie, dolje u Greenwich

288/486

Villageu, svira klavir. Ako čovjek nešto činipreviše dobro, onda se, nakon određenogvremena, ako ne pazi na to, počinje timerazmetati. A nakon toga nije više tako dobarkao što je bio. Međutim, bilo kako bilo, jedinisu oni u čitavoj predstavi -Luntovi, govorimo njima - ostavljali dojam kao da imaju neštomalo mozga. To se mora priznati.

Nakon završetka prvog čina izišli smo za-jedno sa svim ostalim šminkerima da pop-ušimo po cigaretu. Kakav vam je to festivalbio! Nikad u životu niste vidjeli na gomili to-liko usiljenih tipova - svi su pušili da su imuši otpadale i razgovarali o predstavi tako dasvi ostali mogu čuti i saznati koliko suoštroumni. Neki blesavi filmski glumac sta-jao je pokraj nas i pušio cigaretu. Ne sjećammu se više imena, ali znam da u ratnimfilmovima uvijek igra vojnike koji se pokažukao kukavice upravo prije nego što nastupitrenutak da se ide naprijed i kad dođe gusto.Bio je s nekom raskošnom plavušom i njih su

289/486

se dvoje pokušavali držati veoma blazirano,kao da nemaju pojma da rulja zuri u njih. Sk-romno kao sam vrag. Uživao sam promat-rajući ih. Stara Sally nije mnogo pričala osimšto je buncala nešto o Luntovima -bila je pre-više zauzeta izvijanjem i nastojanjem daizgleda zanosno. Onda je, iznenada, ugledalana suprotnoj strani foajea nekog blesanakoga je poznavala. Nekog tipa u jednom odonih odijela od veoma tamnog sivog flanela,s kariranim prslukom uz to. Strogo premapropisima Ivy League. Velika stvar. Stajao jepokraj samog zida, pušio do besvijesti i držaose kao da umire od dosade. Stara Sally bezprestanka je govorila: »Taj mi je mladićodnekud poznat.« Ona je uvijek poznavalanekoga, svuda, kamo god ste otišli s njom, ilije mislila da poznaje. Ponavljala je to dok mise nije sve popelo navrh glave. - Zašto neodeš do njega i ne poljubiš ga, kad ga većpoznaješ? - rekao sam. - Bit će oduševljen. -Naljutila se kad sam to rekao. Konačno ju je,

290/486

međutim, taj idiot primijetio, prišao i rekaozdravo. Trebali ste vidjeti kako su sepozdravili. Pomislili biste da se nisu vidjelibar dvadeset godina. Pomislili biste da su sekupali zajedno u istoj kadi, ili što ja znamšto, kad su bili djeca. Stare drugarčine! Biloje to odvratno. Smiješno je bilo to što su sepo svoj prilici sreli svega jednom, na nekommajmunskom žuru. Konačno, kad su završilis onim blesavim maženjem, stara Sally nas jepredstavila jednog drugom. Ime mu je biloGeorge i još nekako - nisam se potrudio za-pamtiti - i studirao je u Andoveru. Velika,strašno velika stvar. Trebali ste ga vidjeti kadga je stara Sally upitala kako mu se sviđapredstava. To je bio jedan od one vrste pre-potentnih ljudi kojima je potreban prostorkad odgovaraju na nečije pitanje. Odstupio jekorak i stao točno na nogu neke dame koja jestajala iza njega. Vjerojatno joj je polomiosve prste. Rekao je da komad sam po sebinije nikakvo remek-djelo, ali da su Luntovi,

291/486

naravno, apsolutni anđeli. Čuj, anđeli!Zaboga. Anđeli. To me oborilo. Zatim su on iSally počeli pričati o masi zajedničkih zn-anaca. Bila je to najveća jeza od razgovorakoju sam ikad čuo u životu. I jedno i drugosjećali su se raznih mjesta što su brže mogli,a zatim bi se sjetili nekoga tko je tu živio ispomenuli njegovo ime. Kad je došlo vrijemeda se vratimo na svoja mjesta, bio sam većspreman da povraćam. Doista jesam. A na-kon toga, kad je završio i drugi čin, nastavilisu taj svoj prokleti dosadni razgovor. Sjetilisu se još i drugih mjesta i imena drugih ljudikoji su tamo živjeli. Najgore u svemu bilo jeto što je taj tip govorio nekim superafektir-anim glasom, Ivy League glasom, takvimnekim veoma umornim, snobovskim glasom.Zvučao je kao ženski. Nije uopće oklijevao dase prikrpi mojoj djevojci, stoka jedna! Čaksam na trenutak pomislio da će se, nakon za-vršene predstave, uvaliti u naš taksi, jer jeišao valjda čitava dva bloka s nama, ali

292/486

trebao se sastati s nekim čoporompametnjakovića na nekom koktel-partyju,rekao je. Već sam ih vidio kako svi sjede na-okolo u nekom baru, svi u onim blesavimkariranim prslucima, pa kritiziraju pred-stave, knjige i žene onim umornimsnobovskim glasovima. Obaraju me timomci.

Do trenutka kad smo konačno ušli u tak-si, bio sam već gotovo zamrzio staru Sally,pošto smo valjda deset sati slušali onog pre-potentnog endoverskog majmuna. Bio samspreman da je odmah otpratim kući, i sve -doista jesam -ali je ona rekla da ima jednudivnu ideju. Ona je uvijek imala divne ideje.

- Slušaj - rekla je - u koliko sati trebaš bitikod kuće na večeri? Hoću reći, žuriš li se, ilitako nešto. Trebaš li se vratiti kući u nekoodređeno vrijeme?

- Ja? Ne. Ni u kakvo određeno vrijeme -rekao sam. Ljudi moji, veća istina nikad nijeizgovorena. - Zašto?

293/486

- Pođimo u Radio City da se kližemo naledu. Eto, takve vam je divne ideje ona uvijekimala.

- Da idemo na klizanje u Radio City? Mis-liš odmah sada?

- Samo na jedan sat, ili tako nešto. Hoćešli? Ako ne želiš...

- Nisam rekao da ne želim - odgovoriosam. - Naravno. Ako ti to želiš.

- Ozbiljno kažeš? Nemoj samo govoritiako ne misliš ozbiljno. Hoću reći, meni jepotpuno svejedno, ovako ili onako...

Da znate da joj je bilo.- Tamo se mogu posuditi one tako

dražesne suknjice za klizanje - rekla je staraSally. - Jeannette Cultz je išla prošle nedjelje.

Eto zašto se bila toliko upalila da ide.Htjela se vidjeti u jednoj od tih suknjica kojejedva pokrivaju stražnjicu.

Tako smo otišli i, pošto su nam dali kliza-ljke, Sally je dobila neko malo plavootkridupe od haljine. U njemu je, međutim,

294/486

doista izgledala sjajno. To se mora priznati. Inemojte pomisliti da toga nije bila svjesna.Stalno je išla ispred mene, tako da mogu vid-jeti kakvo zgodno dupe ima. I bilo je sasvimzgodno, doista. To se mora priznati.

Najsmješnije u svemu tome bilo je to štosmo bili najgori klizači na čitavom klizalištu.Hoću reći, doista najgori. A bilo je i drugihnespretnjakovića. Gležnjevi stare Sally stalnosu se svijali dok nisu gotovo polegli po ledu.Ne samo da su vraški glupo izgledali, već suje vjerojatno vraški i boljeli. Znao sam damene moji bole. Moji su mene naprosto ubi-jali. Sigurno smo predivno izgledali. Što jebilo još najgore, bilo je tu najmanje nekolikostotina radoznalih besposličara koji nisu im-ali nikakvog pametnijeg posla nego da stojenaokolo i promatraju kako se ljudi prevrćujedni preko drugih.

- Da potražimo jedan stol i popijemonešto, što kažeš? -upitao sam je konačno.

295/486

- To je najbolja ideja koja ti je danas palana pamet -rekla je. Ona se ubijala. Bilo je tobrutalno. Bilo mi ju je doista žao.

Skinuli smo one proklete klizaljke i ušli uonaj bar u kojem možete naručiti piće i pro-matrati klizače sjedeći onako, samo u čar-apama. Čim smo sjeli, stara Sally je svuklarukavice, a ja sam je ponudio cigaretom. Nijeizgledala previše sretna. Konobar je došao,pa sam naručio koka-kolu za nju - ona nijepila - i škotski viski sa sodom za sebe, aliprokleti skot nije mi ga htio donijeti. Takosam i ja naručio koka-kolu. Onda sam počeopaliti šibice. To prilično često činim kad meuhvati neko posebno raspoloženje. Puštam ihda gore sve dok ih mogu držati, a onda ihbacam u pepeljaru. To je običaj živčenjaka.

Zatim je stara Sally iznenada, onako izneba pa u rebra, rekla:

- Slušaj. Hoću znati. Hoćeš li mi ili nećešdoći pomoći ukrasiti bor za Badnjak? Hoću

296/486

znati. - Još uvijek se držala šmrkavo, svezbog onih svojih gležnjeva dok smo se klizali.

- Pisao sam ti da hoću. Pitala si me to većvaljda dvadeset puta. Hoću, naravno.

- Mislim, hoću sigurno znati - rekla je.Počela je bacati poglede naokolo po čitavojonoj prokletoj prostoriji.

Iznenada sam prestao paliti šibice inekako se nagnuo bliže njoj, preko stola. Umislima mi se motalo bezbroj raznih pitanja.

- Hej, Sally - rekao sam.- Što je? - rekla je. Gledala je u neku curu

na suprotnom kraju sale.- Jesi li ikad osjetila da si sita svega? -

rekao sam. - Hoću reći, jesi li se ikad uplašilada će sve otići do vraga ako ne poduzmešnešto? Hoću reći, voliš li školu i te stvari?

- Užasna je to gnjavaža.- Hoću reći, mrziš li je? Znam da je

užasna gnjavaža, ali mrziš li je, to hoću reći?- Pa sad, nije da je baš mrzim. Ti uvijek

moraš...

297/486

- E pa, ja je mrzim. Ljudi, kako je mrzim -rekao sam. -Ali nije samo to. Mrzim sve.

Mrzim ovaj život u New Yorku. Taksiji,autobusi na Madison aveniji u kojima šoferiuvijek urlaju na čovjeka da je izlaz na zadnjavrata, upoznavanje s kojekakvim umišljenimtipovima koji Luntove nazivaju anđelima,penjanje i spuštanje liftovima kad čovjek neželi ništa drugo nego izaći van, momci kojiništa drugo ne rade nego cijelo vrijeme kodBrooksa dotjeruju hlače, ljudi koji vječito...

- Nemoj vikati, molim te - rekla je staraSally. Što je bilo vrlo šašavo jer uopće nisamvikao.

- Uzmi samo taj auto - rekao sam. Rekaosam to veoma tihim glasom. - Uzmi većinuljudi, svi su ludi za autom. Uzrujavaju se akoih slučajno malo ogrebu, vječito govore otome koliko litara troše na Što kilometara i,čim nabave nov novcat auto, već počinjurazmišljati kako da ga zamijene za neki jošnoviji. Ne volim čak ni stari auto. Hoću reći,

298/486

uopće me ne zanima. Više bih volio imatikakvog konja. Konj je, ako ništa drugo, barživo biće, za ime Božje. Konja možeš, akoništa drugo...

- Nemam pojma o čemu uopće pričaš -rekla je stara Sally. - Skačeš s jednog...

- Znaš što? - rekao sam. - Ti si vjerojatnojedini razlog zašto sam sad u New Yorku iuopće ovdje. Da ti nisi ovdje, vjerojatno bihbio negdje daleko, daleko, negdje kod samogvraga. Negdje u šumama ili na takvomnekom prokletom mjestu. Ti si zapravojedini razlog zašto sam ovdje.

- Ti si srce - rekla je. Bilo je, međutim,očito da želi da promijenim temu.

- Trebao bi jednom otići u neku školu zadječake. Pokušaj jednom - rekao sam. - Punesu umišljenih majmuna i čovjek u njima neradi ništa drugo nego štreba da nauči tek to-liko da bude dovoljno pronicljiv pa da možejednog dana kupiti neki prokleti cadillac, imora se bez prestanka pretvarati kako mu

299/486

nije svejedno što je njihova nogometna ekipaizgubio, i što radi, priča o mačkama i piću iseksu cijelog dana, a svi su podijeljeni u oneodvratne male proklete klape! Mladići kojiigraju košarku, to je jedna klapa, katolici suisto jedna klapa, prokleti intelektualci suopet jedna klapa, momci koji igraju bridž sujedna klapa, čak i mladići koji su članovionog prokletog kluba »Knjiga mjeseca«, i onisu jedna klapa. Ako pokušaš započeti malointeligentniji...

- E, sad, slušaj - rekla je stara Sally. -Mnogim momcima škola pruža daleko višeod toga.

- Slažem se! Slažem se da pruža, nekimaod njih! Ali to je sve što ona pruža meni.Shvaćaš li? U tome i jest poanta. Točno utome i jest ta prokleta poanta - rekao sam. -Meni ona ništa, gotovo ništa ne pruža. U oča-jnom sam stanju. U odvratnom sam stanju.

- To se vidi.

300/486

Zatim mi je, iznenada, pala na pamet onaideja.

- Slušaj - rekao sam. - Evo jedne ideje. Dali bi imala volje da odeš nekamo do vragadaleko odavde? Evo moje ideje. Poznajemjednog momka dolje, u Greenwich Villageu,od koga možemo posuditi auto na nekolikotjedana. Išli smo nekad u istu školu i jošuvijek mi duguje deset dolara. Što bismomogli učiniti, mogli bismo se sutra ujutroodvesti nekamo u Massachusetts, ili Ver-mont, ili tamo nekamo, razumiješ li? Tamo jefantastično lijepo. Doista jest. - Počeo sam seuzbuđivati kao sam vrag što sam više mislioo tome, i nekako sam posegnuo preko stola iuhvatio staru Sally za ruku. Kakva sam prok-leta budala bio! - Bez šale -rekao sam. -Imam u banki oko Što osamdeset dolara.Mogu ih podići sutra ujutro, kad se banka ot-vori, a zatim bih mogao otići i uzeti auto odonog momka. Bez šale. Stanovat ćemo unekom od onih kampova s kućicama ili na

301/486

takvom nekom mjestu dok nam lova traje, aonda, kad ostanemo bez para, mogao bih senegdje zaposliti. Mogli bismo živjeti negdje uprirodi kraj potoka, a kasnije bismo se moglii vjenčati, ili nešto slično. Zimi bih mogaosam cijepati drva i raditi sve drugo. Tako miBoga, mogli bismo se fantastično provoditi!Što veliš? Hajde, reci! Hoćeš li učiniti to za-jedno sa mnom? Molim te!

- Pa ne možeš tek tako učiniti tako nešto -rekla je stara Sally. Rekla je to ljutito kaosam vrag.

- Zašto ne? Zašto ne, do vraga?- Prestani se derati na mene, molim te -

rekla je. Što je bilo obično sranje jer se uopćenisam derao na nju.

- Zašto ne možeš? Zašto ne?- Zato što ne možeš, to je sve. Kao prvo,

oboje smo zapravo još djeca. Jesi li se ikadupitao što ćeš raditi ako ne dobiješ posao kadostaneš bez novaca? Umrli bismo od gladi.Čitava stvar je tako fantastična, nije čak ni...

302/486

- Nije fantastična. Naći ću posao. Ništa tine brini za to. Ne trebaš se brinuti za to. Učemu je stvar? Zar ne želiš poći sa mnom?Reci, ako ne želiš.

- Ne radi se o tome. Ne radi se uopće otome - rekla je stara Sally. Već sam je biopočeo mrziti, na određen način. -Imat ćemovremena napretek da jednom učinimo sveto... sve. Mislim, kad završimo studije, i akose vjenčamo, i sve. Bit će bezbroj prekrasnihmjesta kamo ćemo moći otići. Ti samo...

- Ne, neće biti. Neće uopće biti bezbrojmjesta kamo ćemo moći otići. Sve će biti sas-vim drukčije - rekao sam. Ponovno sampostao potišten kao sam vrag.

- Što? - rekla je. - Ne čujem te. U jednomtrenutku se dereš na mene, a u sljedećem...

- Rekao sam ne, neće biti prekrasnihmjesta kamo ćemo moći otići kad završimostudije, i te stvari. Otvori uši. Sve će biti sas-vim drukčije. Morat ćemo se spuštatiliftovima s koferima u rukama, i sve te

303/486

gluposti. Morat ćemo telefonirati svakomživom, i svima govoriti zbogom, i slati imrazglednice iz hotela, i svašta još. A ja ću ra-diti u nekoj kancelariji, mlatiti grdne pare ivoziti se na posao taksijem i autobusima poMadison aveniji, čitati novine i igrati bridžod jutra do mraka, i odlaziti u kino, i gledatimasu glupih dokumentaraca, žurnala ifilmova koji dolaze. Žurnala. Isusesvemogući! U njima se uvijek mogu vidjetineke blesave konjske trke, i neka dama kakorazbija flašu o brod, i neka čimpanza kako seu gaćama vozi na nekom idiotskom biciklu.Neće uopće biti isto. Ti uopće ne shvaćaš našto mislim.

- Možda ne shvaćam! Možda ne shvaćašni ti - rekla je stara Sally. Oboje smo u tomtrenutku mrzili sve jedno kod drugog. Bilo jeočito da nema nikakvog smisla pokušavatipovesti neki inteligentan razgovor. Bilo mi jeužasno krivo što sam uopće i počinjao.

304/486

- Hajde, idemo odavde - rekao sam. - Odtih tvojih priča upravo me kraljevski za-boljela guzica, ako već želiš znati istinu.

Ljudi moji, kako je odskočila do plafonakad sam joj to rekao. Znam da nisam to tre-bao reći, i vjerojatno to ne bih učinio u nor-malnim okolnostima, ali me deprimirala kaosamog vraga. Obično nikad ne govorim takvegrube stvari djevojkama. Ljudi, kako jeodskočila do plafona! Ispričavao sam se kaoizbezumljen, ali nije htjela primiti moje is-prike. Počela je čak i plakati. To me pomalouplašilo jer sam se pribojavao da ne ode kućii ne ispriča ocu kako sam rekao da me odnjezinih priča zaboljela guzica. Njezin otacbio je od onih krupnih, šutljivih tipova, a os-im toga nije bio baš lud za mnom. Jednom jerekao staroj Sally da sam previše bučan.

- Bez šale, žao mi je - ponavljao samneprekidno.

- Žao ti je. Žao ti je. To je vrlo smiješno -rekla je. Još uvijek je pomalo plakala, i

305/486

iznenada mi je doista bilo žao što sam joj onorekao.

- Hajde, otpratit ću te kući. Bez šale.- Mogu otići kući i sama, hvala lijepo. Ako

misliš da ću dopustiti da me ti pratiš kući,onda nisi normalan. Nijedan mladić mi jošnikad u životu nije rekao ništa slično.

Čitava stvar bila je pomalo smiješna, naodređen način, ako čovjek malo razmisli otome, i iznenada sam učinio nešto što nisamtrebao učiniti. Nasmijao sam se. A smijem seuvijek onako vrlo glasno, prilično glupo.Hoću reći, kad bi se ikad moglo dogoditi dasjedim iza samog sebe u kinu, ili na takvomnekom mjestu, vjerojatno bih se nagnuonaprijed i zamolio samog sebe da ušutim. Toje staru Sally razbjesnilo više nego ištadrugo.

Motao sam se naokolo neko vrijeme, is-pričavajući se i nastojeći je nagovoriti da mioprosti, ali nije htjela. Stalno mi je govorilaneka se gubim i neka je ostavim na miru.

306/486

Tako sam konačno i učinio. Ušao sam u gar-derobu i uzeo svoje cipele i ostalo, i otišaobez nje. Nisam trebao to napraviti, ali u tomtrenutku bio sam već do grla sit svega.

Ako već želite znati istinu, nemam uopćepojma zašto sam počeo taj razgovor s njom.Hoću reći, o tome da odemo nekamo, u Mas-sachusetts, ili Vermont, ili tamo nekamo. Nebih je po svoj prilici poveo čak i da je htjelapoći sa mnom. Ona nije bila netko s kim bivrijedilo poći. Najstrašnije je u svemu tome,međutim, to što sam tako zbilja mislio kadsam je pitao. To je ono najstrašnije. Tako miBoga, lud sam.

307/486

18

Kad sam izašao iz klizališta, osjetio samnešto kao glad, pa sam svratio u jedan drag-stor, pojeo sendvič sa švicarskim sirom i po-pio šalicu laktomalta, a zatim sam ušao utelefonsku govornicu. Pomislio sam da bihmogao ponovno pokušati nazvati staru Jane iustanoviti je li se već vratila kući. Hoću reći,imao sam pred sobom čitavu slobodnu večerpa sam pomislio da joj telefoniram i da je,ako se već vratila kući, povedem nekamo naples, ili nešto slično. Nisam nikad plesao snjom niti bilo što za cijelo vrijeme otkako jepoznajem. Vidio sam je, ipak, jednom kakopleše, i to veoma dobro, bar je tako izgledalo.Bilo je to u klubu, na zabavi u povoduČetvrtog srpnja. Tada je još nisam bio os-obito dobro poznavao i nisam smatrao da bi

trebalo da joj se priključim. Bila je s onimjezivim tipom Alom Pikeom, koji je pohađaoškolu u Choateu. Nisam baš najboljepoznavao ni njega, ali znam da je uvijek visiooko bazena za plivanje. Nosio je uvijek nekebijele kupaće gaćice od lasteksa i skakaosamo s najviše daske. Pravio je uvijek jedante isti bezvezni polusalto, čitav bogovetnidan. To je bio jedini skok koji je znao, ali jebio uvjeren da je to veličanstvena stvar. Svesami mišići a ni trunka mozga. Sad svejedno,eto s kim je Jane imala sudar te večeri. To minikako nije išlo u glavu. Tako mi Boga, nije.Kad smo počeli izlaziti zajedno, pitao sam jekako je mogla izlaziti s onakvom napuhanombudalom kao što je Al Pike. Jane je rekla daon uopće nije napuhan. Rekla je da pati odkompleksa inferiornosti. Držala se kao da gasažaljeva ili nešto slično, i imao sam dojamda u tome nije bilo usiljenosti. Ona je todoista i osjećala. To vam je čudna stvar koddjevojaka. Svaki put kad spomenete nekog

309/486

momka koji je prava pravcata bitanga - ve-oma zloban i veoma uobražen, i te stvari -kad ga tako spomenete nekoj djevojci, ona ćevam uvijek reći da on pati od kompleksa in-feriornosti. Možda doista i pati, ali time se,po mom mišljenju, nikako ne može opravdatito što je bitanga. Djevojke! Čovjek nikad nezna što će i kako će misliti o nečemu. Jed-nom prilikom sam onoj djevojci koja je stan-ovala u sobi s Robertom Walash udesio spojs jednim svojim prijateljem. Zvao se BobRobinson i doista je patio od kompleksa in-feriornosti. Na njemu se, recimo, vidjelo dase stidi svojih roditelja, i svega, zato što sugovorili »oni živu« i »oni volu« i takve raznestvari, a nisu bili baš ni bogati. Nije, među-tim, bio nikakva hulja niti išta tome slično.Bio je veoma dobar dečko. Ali onoj kolegiciRoberte Walash nije se nimalo svidio. Reklaje Roberti kako je nemoguće uobražen - arazlog zašto je smatrala da je uobražen bio jeu tome što joj je nekim slučajem spomenuo

310/486

da je predsjednik debatnog kluba. Takva sit-nica, a ona ga je odmah proglasila za uo-braženog momka! Nevolja s djevojkama je utome što će one, ako im se momak sviđa -bez obzira na to kakva je inače hulja - reći dapati od kompleksa inferiornosti dok će, akoim se ne sviđa - pa ma kako dobar momakbio, i ma kako velik kompleks inferiornosti,imao - uvijek reći da je uobražen. Čak i inačesasvim pametne djevojke tako čine.

Bilo kako bilo, ponovno sam nazvao staruJane, ali nitko se nije javio pa sam objesioslušalicu. Nakon toga nije mi preostalo ništadrugo nego da prelistam adrese u svomnotesu, da vidim koga bih, do vraga, mogaonaći da mi pravi društvo te večeri. Nezgodaje bila u tome što u svom notesu imam ad-rese valjda samo trojice ljudi - Jane, zatimonog gospodina Antolinija koji je bio mojnastavnik u Elkton Hillsu, i telefonski brojureda mog oca. Stalno zaboravljam zapisivatiadrese ljudi. Što sam konačno učinio, nazvao

311/486

sam starog Carla Lucea. On je završio školu uWhootonu nakon što sam ja otišao iz nje. Bioje oko tri godine stariji od mene i nisam gabaš volio, ali bio je jedan od onih doista in-teligentnih mladića - imao je najviši I. Q. ucijelom Whootonu - pa sam pomislio da ćemožda htjeti da izađemo nekamo na večeru ivodimo intelektualne razgovore. Od njega seponekad moglo čuti dosta pametnih stvari. Itako sam okrenuo njegov broj. On je tada većbio student univerziteta Columbia, ali jestanovao u Šezdeset petoj ulici i znao sam daću ga zateći kod kuće. Kad mi se konačno ja-vio, rekao je da na večeru ne može stići, alida bismo se u deset sati mogli sastati i popitizajedno koju čašicu u baru »Wicker«, uPedeset četvrtoj ulici. Mislim da je bioprilično iznenađen kad je ustanovio tko gatraži. Jednom sam ga bio nazvao debeloguz-im šupljoglavcem.

Ostalo mi je prilično vremena daprekratim do deset sati, i što sam učinio,

312/486

otišao sam u kino u Radio City. Bilo je tovjerojatno ono najgore što sam mogao učin-iti, ali bilo je blizu, a nisam bio u stanju smis-liti ništa drugo.

Ušao sam u dvoranu kad je predstava većbila u punom jeku. Gerle su trzale glavamada se čovjek pribojavao da će im otpasti - zn-ate već kako to čine kad onako sve stoje uredu držeći jedna drugu oko pasa. Publika jeaplaudirala kao sumanuta, a neki momak izamene stalno je govorio svojoj ženi: »Znaš li tišto je ovo? To ti je preciznost.« Taj me jedotukao. Zatim se, kad su gerle izašle, poja-vio na sceni jedan tip u smokingu i s kotur-aljkama na nogama i počeo kružiti naokolo iprovlačiti se ispod redova malih stolova,pričajući usput viceve. Bio je veoma spretan isve, ali nekako nisam bio u stanju da u tomeuživam jer sam ga stalno zamišljao kakovježba da postane artist koji se na kotur-aljkama vozi po pozornici. To je izgledalotako glupo. Mislim da naprosto nisam bio

313/486

raspoložen kako treba. Zatim je, poslijenjega, došla na red ona božićna scena kojusvake godine priređuju u Radio Cityju. Svioni anđeli počeli su se izvlačiti iz loža i odas-vud, momci s raspelima i svim ostalimdrangulijama preplavili su čitavu pozornicu,i sva ta gomila - tisuće njih - zapjevali suPriđite svi vjerni kao izbezumljeni. Zbilja ve-lika stvar. Sve je to trebalo biti religiozno kaosam vrag i bogzna kako lijepo, ali, zaboga,nisam bio u stanju vidjeti ništa religiozno ililijepo u tome što tamo neki čopor glumacanosi raspela naokolo po pozornici. Kad je svebilo gotovo i kad su svi počeli izlaziti krozlože, vidjelo se da jedva čekaju da zapale ci-garetu, ili nešto slično. Istu takvu predstavugledao sam lani sa starom Sally Hayes i onaje bez prestanka govorila kako je divno, svi tikostimi i sve drugo. Ja sam rekao da bi stariIsus vjerojatno povraćao kad bi to vidio - svete šarene kostime, i uopće sve. Sally je reklada sam bogohulni ateist. Vjerojatno i jesam.

314/486

Ono što bi se Isusu doista svidjelo, bio je mo-mak koji je u orkestru udarao u timpane.Promatrao sam tog momka još kao osmo-godišnji dječak. Moj brat Allie i ja, iako smobili s roditeljima, uvijek smo napuštali svojasjedala i odlazili dolje, bliže, da ga možemopromatrati. Bio je to najbolji timpanist štosam ga ikad vidio. U toku čitavog komada nestiže da u te svoje timpane udari više odnekoliko puta, ali nikad nije izgledalo da muje dosadno dok sjedi besposlen. A kad jeudarao u njih, činio je to uvijek tako lijepo inježno, s onim nervoznim izrazom na licu.Jednom prilikom, kad nas je otac odveo uWashington, Allie mu je poslao razglednicu,ali bih se kladio da je nikad nije dobio.Nismo bili sigurni kako da je adresiramo.

Kad je božićna predstava završila, počeoje prokleti film. Bio je toliko blesav da nisambio u stanju oči odvojiti od njega. Bio je tofilm o nekom momku, Englezu, nekomAlecu, ili kako se već zvao, koji je u ratu

315/486

izgubio pamćenje, i sve. Izašao je iz bolnicesa štapom, šepajući naokolo čitavim Lon-donom, ne znajući tko je i što je. On je ustvari vojvoda, ali to uopće ne zna. Zatim,ulazeći u autobus, susreće onu dobru, lijepu,iskrenu djevojku. Vjetar odnosi njezin prok-leti šešir i on ga hvata, a zatim odlaze nagornji kat autobusa, sjedaju jedno pokrajdrugog i počinju razgovarati o CharlesuDickensu. On je i njezin i njegov najmilijipisac. On nosi u džepu primjerak OliveraTwista, ona također. Došlo mi je da pov-raćam. Naravno, smjesta se zaljubljuju jednou drugo, na osnovi toga što su oboje tako ludiza Charlesom Dickensom. On joj počinje po-magati u izdavačkom poslu - ona je izdavač,ta djevojka. Samo ne zarađuje baš mnogopara jer ima brata pijanca koji joj uvijek zap-ije svu lovu. To je neki razočaran i ogorčenmomak, taj njezin brat, jer je bio doktor uratu i sad više ne može operirati jer su muživci otišli do vraga, i tako čitavo vrijeme

316/486

cuga, ali inače je prilično duhovit čovjek.Konačno stari Alec piše roman, a djevojka gaizdaje, i njih oboje tu namlate brdo love.Spremaju se vjenčati kad se iznenada po-javljuje jedna druga cura, Marcia. Marcia jebila Alecova zaručnica prije nego što je bioizgubio pamćenje i prepoznaje ga dok uknjižari potpisuje svoje knjige. Alec od njesaznaje da je u stvari vojvoda, i te stvari, alijoj ne vjeruje i ne želi poći s njom da posjetisvoju majku i ostale. Majka mu je skroz-naskroz slijepa. Ali druga djevojka, ona do-bra i lijepa, prisiljava ga da pođe. Ona je ve-oma plemenita, i sve. Tako odlazi, ali mu sesjećanje ipak ne vraća, čak ni kad njegova ve-lika doga skoči na njega i kad mu majkaprstima prelazi preko lica i donosi med-vjedića od pliša s kojim se igrao kad je biomali. Ali tada, jednog dana, neka djeca igrajukriket na livadi i jedna zalutala lopta maznega po glavi. U istom trenutku vraća mu se i tonjegovo prokleto pamćenje i smjesta odlazi u

317/486

kuću i ljubi majku u čelo. Onda počinje opetživjeti kao pravi vojvoda i potpuno zaboravljaonu lijepu i pametnu djevojku iz izdavačkogpoduzeća. Ispričao bih vam i ostatak priče alise bojim da bi mi pozlilo kad bili pokušao.Ne bih je nastojao pokvariti, to ne. U njoj, za-boga, i nema što da se pokvari. Sad, nemaveze, stvar završava tako što se stari Alec ženionom lijepom i dobrom curom, a onombratu ispičuturi smiruju se živci, pa operiraAlecovu majku tako da ona ponovnoprogleda, a onda se pijani brat i Marcia žene.Na kraju svi sjede za onim dugačkim svečan-im stolom i cerekaju se da im stražnjice ot-padaju, jer se ona velika doga iznenada po-javila s čoporom štenadi. Svi su, valjda, dotada smatrali da je muško, što li. Sve štomogu da vam kažem, to je - nemojte gledatitaj film ako ne želite da povraćate sve skrozpo sebi.

Ono što me u svemu tome zapanjilo, to jebila jedna gospođa koja je sjedila odmah do

318/486

mene i plakala tijekom čitavog tog prokletogfilma. Što je film postajao gluplji, to je višeplakala. Čovjek bi pomislio da plače zbogtoga što je nježnog srca kao sam vrag, ali jasam sjedio odmah do nje i znam da nije.Dovela je sa sobom nekog malog dečka kojise dosađivao kao u paklu i htio je ići u zahod,ali ona nije ga htjela odvesti. Stalno mu jegovorila neka mirno sjedi i pristojno se pon-aša. Po nježnosti srca mogla se mjeriti snekim prokletim vukom. Uzmite tako nekogatko je u stanju da oči isplače nad gomilomgluposti u filmu, i u devet slučajeva od desetustanovit ćete da je u srcu najobičnija bit-anga. Bez šale.

Poslije filma krenuo sam polako premabaru »Wicker«, gdje sam se trebao naći sastarim Carlom Luceom, i dok sam tako išao,počeo sam razmišljati o ratu i tim stvarima.Ti ratni filmovi uvijek tako djeluju na mene.Mislim da ne bih bio u stanju, da moram, ićiu rat. Doista ne bih mogao. Ne bi bilo tako

319/486

loše kad bi te u ratu naprosto odmah izvelivan i strijeljali, ili nešto slično, ali čovjek jeprisiljen ostati u vojsci tako vraški dugo! Utome je sva nevolja. Moj brat D.B. bio je uvojsci četiri beskrajne godine. Bio je i u ratu -iskrcao se u Francuskoj na dan invazije - alimislim da je, sve u svemu, zamrzio vojskuviše nego rat. Ja sam u to doba bio gotovodijete, ali se sjećam kako je dolazio kući nadopust, i što je radio - čitavo je vrijeme pre-ležao u krevetu. Rijetko je uopće ulazio udnevnu sobu. Kasnije, kad je otišao prekomora i sudjelovao u ratu, i svemu tome, nijebio ranjen, niti bilo što i nije morao pucati niu koga. Sav mu je posao bio da nekogkauboja-generala vozi po čitav dan naokološtapskim kolima. Jednom je prilikom rekaoAllieju i meni da ne bi znao kako trebaokrenuti pušku da je morao pucati u nekoga.Rekao nam je da je u vojsci bilo gotovo istotoliko stopostotnih hulja koliko i medunacistima. Sjećam se kako ga je Allie jednom

320/486

upitao zar za njega, onako općenito, nijedobro što je bio u ratu, jer mu je to kao piscusigurno pružilo mnogo stvari o kojima bimogao pisati. D. B. je natjerao Allieja da mudonese svoju rukavicu za bejzbol, a zatim gaje upitao tko je, po njegovu mišljenju, na-jbolji ratni pjesnik, Rupert Brooke ili EmilyDickinson. Allie je rekao Emily Dickinson. Jaosobno o tome ne znam baš mnogo jer ne čit-am baš često poeziju, ali znam da bih poludiokad bih u vojsci morao cijelo vrijeme živjeti sčoporom tipova kao Što su Ackley, Stradlateri stari Maurice, marširati s njima, i sve. Biosam jedno vrijeme u skautima, nekih tjedandana, i nisam bio u stanju podnijeti čak ni toda gledam u potiljak onome ispred sebe.Stalno su nam govorili da gledamo u potiljakonima ispred nas. Kunem se da ću, ako ikaddođe do još jednog rata, učiniti sve da me iodmah izvedu pred stroj i strijeljaju. Neću senimalo bumu. Kod D.B.-a me dovodilo u za-bunu upravo to što me mi, iako toliko mrzi

321/486

rat, ljetos natjerao da pročitam onu knjiguZbogom oružje. Rekao je da je fantastična.To je ono što nikako ne mogu shvatiti. U njojse govori o nekom momku, nekom por-učniku Henryju, koji bi trebao biti dobar mo-mak, plemenit, i sve. Nikako ne mogu shvat-iti kako D.B. može tako mrziti vojsku i rat, isve, a da mu se istovremeno sviđa nešto takoumjetno i lažno. Hoću reći, nisam u stanju dashvatim, na primjer, kako može voljeti jednutako umjetnu knjigu i istovremeno seoduševljavati knjigama Ringa Lardnera, ilionom za kojom je tako lud, knjigom VelikiGatsby. D.B. se naljutio kad sam mu to rekaoi izjavio da sam premlad da je ocijenim kakotreba, ali ja ne mislim tako. Rekao sam muda volim Ringa Lardnera, Velikog Gatsbyja, isve. I doista ih volim. Bio sam lud za VelikimGatsbyjem. Stari Gatsby. Stari laf! To meobaralo s nogu. Sad, bilo kako bilo, sretansam što su pronašli atomsku bombu. Akoikad dođe do rata, sjest ću na sam njezin

322/486

prokleti vrh. Javit ću se za to dobrovoljno,kunem se da hoću.

323/486

19

Ako slučajno ne živite u New Yorku, bar»Wicker« nalazi se u zgradi jednog elegant-nog hotela, hotela »Seton«. Imao sam običajda prilično često zalazim u njega, ali sadaviše ne. Postepeno sam prestao. To je lokalkoji uživa glas mjesta na kojem se okupljajusve sami visoki intelektualci, i snobovi samošto ne ispadaju kroz prozore. Nekad su tamobile one dvije Francuskinje, Tina i Janine,koje su izlazile na podij, svirale klavir i pje-vale dva do tri puta tijekom večeri. Jedna jeod njih svirala klavir - doslovno odvratno - adruga je pjevala. Pjesme su im obično bile iliprilično vulgarne ili na francuskom. Ona kojaje pjevala, stara Janine, uvijek je šap-tala uonaj prokleti mikrofon, prije nego što bi za-pjevala. Govorila je, na primjer: »A sad želim

da vam dam svoju impresion dobre vule vufranse. To je jedna pvitša o jednoj malojFvancuskinji koja dolazi u jedan veelikigvad, upvavo kao Njujovk, i zaljubi se u jed-nog mladitša iz Bvuklina. Nadam se da tševam se svidjeti.« Zatim bi, kad bi završila sašaputanjem, sva zanosna kao sam vrag, ot-pjevala neku idiotsku pjesmu pola naengleskom, pola na francuskom, i dovela svesnobove u dvorani u stanje delirija. Ako stesjedili dovoljno dugo i čuli te tipove kakoaplaudiraju, dolazilo vam je da zamrzite čitavljudski rod, kunem vam se da jest. Barmen jebio prava stjenica, također. Bio je užasansnob. Nije htio razgovarati ni s kim tko nijebio specijalno krupna riba, neka veličina ilinešto slično. Ako ste bili krupna riba, iliveličina, ili nešto slično, onda je bio još odv-ratniji. Prišao bi vam i rekao, s onim širokim,bogzna kako šarmantnim osmijehom: »E pa,kako je u Connecticutu?« ili »Kako je u Flor-idi?« tako da svatko pomisli kakav je on

325/486

veliki laf. Bilo je to strašno mjesto, bez šale.Postupno sam potpuno prestao tamozalaziti.

Bilo je prilično rano kad sam tamo stigao.Sjeo sam kraj bara - bila je prilična gužva - ipopio nekoliko škotskih viskija sa sodom dokse stari Luce nije konačno naslikao. Ustajaosam dok sam ih naručivao, tako da svi videkoliko sam visok i da ne pomisle da sam nekiprokleti maloljetnik. Zatim sam neko vrijemepromatrao one usiljene tipove oko sebe. Nekitip pokraj mene obasipao je starim štoso-vima neku mačku s kojom je bio u društvu.Stalno joj je govorio kako ima aristokratskeruke. To me dotuklo. Na drugom kraju barabili su sami goli homoseksualaci. Nisu os-obito pederski izgledali - hoću reći, nisu im-ali preduge kose, i slično - ali ste na prvipogled i bez toga mogli sa sigurnošću ustan-oviti da su pederi. Konačno se pojavio i stariLuce.

326/486

Stari Luce. Kakva momčina! Bio je mojstudent-mentor dok sam bio u Whootonu.Jedino što je ikad radio bila su duga pre-davanja o seksu, i tim stvarima, koja je držaokasno uvečer, kad bi se u njegovoj sobi oku-pilo čitavo društvo. Znao je dosta toga oseksu, osobito o nastranostima, i takvimstvarima. Uvijek nam je pričao o jezivim nas-tranim ljudima koji lutaju naokolo iodržavaju seksualne odnose s ovcama, ili omomcima koji hodaju sa ženskim gaćicamazašivenim u podstave šešira. I o homoseksu-alcima i lezbijkama. Stari Luce je točno znaotko je homoseksualac a tko lezbijka u čitavimSjedinjenim Državama. Trebali ste samospomenuti nekoga - bilo koga - i stari Luce bivam smjesta rekao je li peder ili nije.Ponekad je bilo teško u to vjerovati, u to dasu ljudi o kojima govori homoseksualci ilezbijke, i te stvari, filmski glumci, i takviljudi. Neki od onih za koje je govorio da supederi bili su, za ime Božje, čak oženjeni, i

327/486

sve. Čovjek bi jedva stigao promucati: »I tikažeš da je Joe Blow peder? Joe Blow? Onajsnagator koji uvijek igra gangstere ikauboje?« a stari Luce bi samo rekao:»Naravno.« Stalno je odgovarao »Naravno«.Tvrdio je kako nije bitno je li tko oženjen ilinije. Govorio je da su polovica oženjenihljudi u svijetu pederi a da toga i nisu svjesni.Govorio je da se čovjek može pretvoriti u ho-moseksualca gotovo preko noći, ako nosi usebi određene urođene sklonosti, i te stvari.Znao nas je vraški uplašiti. Stalno samiščekivao kad ću se pretvoriti u pedera, ilinešto slično. Najsmješnije kod starog Luceabilo je to što sam stalno imao dojam da je isam homoseksualac, na određen način.Stalno je govorio: »Probajte ovu mjeru!«, aonda vas što je mogao jače uštinuo dok steišli hodnikom. A kad god je išao u zahod, os-tavljao je vrata otvorena i govorio vam neštodok ste prali zube, ili slično. To su naodređen način pederski postupci. Doista

328/486

jesu. Upoznao sam priličan broj pravih ho-moseksualaca, u školama i na takvim mjes-tima, oni su uvijek radili takve stvari. Zbogtoga sam uvijek pomalo sumnjao u starogLucea. Ipak, bio je to prilično inteligentanmladić. Doista jest. Nikad nije govoriozdravo, niti bilo što drugo, kad bi sreočovjeka. Prvo što je rekao kad je sjeo bilo jeda može ostati samo nekoliko minuta. Rekaoje da ima sastanak s nekom mačkom. Zatimje naručio jedan jak martini. Rekao je bar-menu da bude što jači i da ne stavljamaslinu.

- Hej, imam za tebe jednog pedera - rekaosam mu. -Dolje u dnu bara. Nemoj odmahpogledati. Čuvao sam ga za tebe.

- Vrlo duhovito - rekao je. - Isti onaj stariCaulfield. Kad ćeš već jednom odrasti?

Bio sam mu dosadan. Jesam, doista. Onje mene, međutim, zabavljao. Bio je jedan odonih ljudi čija me prisutnost uvijek nekakozabavlja.

329/486

- Kako tvoj seksualni život? - upitao samga. Išlo mu je na živce kad ga pitaju takvestvari.

- Samo uživaj - rekao je. - Samo mirnosjedi i uživaj, ako Boga znaš.

- Uživam - rekao sam mu. - Kako je naColumbiji? Sviđa li ti se?

- Naravno da mi se sviđa. Da mi se nesviđa, ne bih tamo išao - rekao je. I on jeponekad znao biti prilično dosadan.

- Šta studiraš? - upitao sam ga. - Nas-tranost? - Imao sam nekako volju da ga malozezam.

- Što to hoćeš? Da budeš duhovit?- Ne, samo se šalim - rekao sam. - Hej,

slušaj, Luce. Ti si jedan od inteligentnihljudi. Treba mi tvoj savjet. Uvalio sam se uužasnu...

- Slušaj, Caulfield - riknuo je na mene. -Ako želiš da sjedimo ovdje, da tiho i u mirupopijemo koju čašicu i tiho, mirno razgo...

330/486

- U redu, u redu - rekao sam. - Bez uzru-javanja. - Vidjelo se da nije raspoložen dadiskutira sa mnom o bilo čemu ozbiljnom. Toje nevolja s takvim intelektualno nastrojenimljudima. Nikad ne žele diskutirati o biločemu ozbiljnom ako sami nisu raspoloženi zato. I tako, što sam napravio, počeo sampričati o općim stvarima. - Bez šale, kako tvojseksualni život? - upitao sam ga. - Još uvijekideš s onom istom curicom s kojom si išao uWhootonu? S onom što je imala onakofantastične...

- Zaboga, ne - rekao je.- Kako to? Što se dogodilo s njom?- Nemam ni najmanjeg pojma. Prema

onome Što je poznato, kad već pitaš, dosad jevjerojatno već postala prva bludnica u NewHampshireu.

- To nije lijepo. Ako je već bila tako dobrada ti dopusti da se seksualno iživljavaš snjom cijelo vrijeme, onda bar ne bi trebao onjoj tako govoriti.

331/486

- O, Bože! - uzviknuo je stari Luce. -Treba li ovo biti tipičan caulfieldski razgov-or? Hoću znati.

- Ne - rekao sam mu - ali nije lijepo, bilokako bilo. Ako je ona već bila tako dobra iljubazna da ti da...

- Je li baš neophodno da slijedimo tajužasni tok misli?

Nisam ništa odgovorio. Nekako sam seuplašio da će ustati i ostaviti me samog akone ušutim. Šta sam učinio, naručio sam jošjedno piće. Osjećao sam da ću se napiti kaosvinja.

- S kim sad ideš? - upitao sam ga. -Jesi liraspoložen da mi pričaš o tome?

- Ni s kim koga poznaješ.- Da, ali s kim? Možda je ipak poznajem.- S jednom djevojkom iz Villagea. Ki-

paricom. Ako već moraš znati.- Doista? Bez šale? A koliko joj je godina?- Nisam je nikad pitao, zaboga.- Dobro, koliko, onako približno?

332/486

- Mislim da ima negdje blizu četrdeset -rekao je Luce.

- Blizu četrdeset? Doista? I to ti se sviđa?- upitao sam ga. - Sviđaju ti se tako starežene? - To sam ga upitao zato što je on doistaznao mnogo toga o seksu, i tim stvarima. Bioje jedan od onih ljudi za koje sam bio siguranda znaju. Izgubio je nevinost kad mu je bilosvega četrnaest godina u Nantucketu. Jest,doista.

- Volim zrele osobe, kad me baš pitaš.Naravno.

- Voliš? A zašto? Bez šale, bolje su u sek-sualnim stvarima, ili što?

- Slušaj. Daj da izvedemo na čistac jednustvar. Večeras odbijam odgovarati na bilokakva tipično kolfildska pitan|.i. Kad ćeš, dovraga, već jednom odrasti?

Nisam neko vrijeme progovorio nijedneriječi. Odustao sam od te teme, privremeno.Zatim je stari Luce naručio još jedan martini

333/486

i rekao barmenu neka bude mnogo jači odprethodnog.

- Slušaj. Koliko već dugo hodaš s njom, stom curom kiparicom? - upitao sam ga.Doista me je zanimalo. -Jesi li je poznavaojoš kad si bio u Whootonu?

-Jedva. Stigla je u ovu zemlju tek prijenekoliko mjeseci.

- Doista? A odakle je?- Slučajno upravo iz Sangaja.- Ne šališ se? Da nije, zaboga, Kineskinja?- Očito.- Zašto? Htio bih znati... Doista me

zanima!- Jednostavno zato što smatram da mi is-

točnjačka filozofija bolje odgovara od za-padne. Kad me već pitaš.

- Doista? A što podrazumijevaš pod tom»filozofijom«? Misliš na seks, i te stvari. Mis-liš da je u Kini bolje? To misliš?

334/486

- Ne baš posebno u Kini, zaboga. Na Is-toku sam rekao. Trebamo li nastaviti ovaj be-smisleni razgovor?

- Slušaj, govorim ozbiljno - rekao sam. -Bez šale. Zašto smatraš da je bolje na Istoku?

- Previše je zamršeno da bismo se sad up-uštali u to, za ime Božje - rekao je stari Luce.- Oni naprosto smatraju da je seks i fizičko iduhovno iskustvo. Ako misliš da ću ja...

- Ja također! I ja smatram da je, kako-sionorekao... fizičko i duhovno iskustvo, isve. Doista. Ali ovisi o tome s kim, do vraga,imam posla. Ako trebam imati odnos snekim koga čak i ne...

- Nemoj tako glasno, zaboga, Caulfielde!Ako se ne možeš savladati i govoriti tiho,onda će biti bolje da čitavu stvar ...

- U redu, samo slušaj - rekao sam. Uzbu-dio sam se i doista sam govorio previšeglasno. Ponekad govorim previše glasno kadse uzbudim. - Evo, međutim, što ja mislim -rekao sam. - Znam da treba biti fizički, i

335/486

duhovno, i umjetnički, i sve što god hoćeš.Ali, hoću reći da se ne može postići sasvakim... sa svakom curom s kojom se čovjekhvata, i sve... pa da ispadne tako. Možeš li ti?

- Ostavimo sad to - rekao je stari Luce. -Imaš li što protiv?

- U redu, ali slušaj. Uzmimo, na primjer,tebe i tu mačku Kineskinju. Šta je to takodobro medu vama?

- Ostavi sad to, rekao sam ti.Bio sam počeo malo previše ulaziti u os-

obne stvari. To mi je jasno. Ali to je bilajedna od onih stvari koje su mi najvišesmetale kod Lucea. Kad smo bili uWhootonu, on je tjerao čovjeka da opisujenajintimnije stvari što ih je doživio, ali kad binetko počeo njemu postavljati pitanja onjemu, naljutio bi se. Takvi intelektualnonastrojeni momci ne vole voditi intelektual-ne razgovore ako sami ne usmjeravaju stvar.Uvijek zahtijevaju da šutite kad oni šute, i dase raziđete u svoje sobe kad se oni raziđu u

336/486

svoje. Kad sam bio u Whootonu, vidjelo se -to nije bilo teško otkriti - da stari Luce nepodnosi da mi, pošto on završi svoje pre-davanje o seksu u svojoj sobi, ostanemo jošneko vrijeme onako bez veze pričati, onako,za svoj groš. Mislim, ostali mladići i ja.

U nečijoj sobi. Stari Luce to nije trpio.Uvijek je htio il.i se svi raziđemo i zatvorimopo sobama kad on prestane l»ni centar pažn-je. Čega se plašio, plašio se da bi netko njojmogao reći nešto pametnije od onoga što jeon ispričao. Doista im-je zabavljao.

- Možda ću otići u Kinu. Moj seksualniživot je mizeran - rekao sam.

- Prirodno. Pamet ti je još nezrela.- Jest. Doista jest. Znam to - rekao sam. -

Znaš li kakva je nevolja sa mnom? Nikako sene mogu stvarno upaliti, mislim stvarno seupaliti, ako sam s djevojkom koju ne volimmnogo. Hoću reći, trebam je najprije voljeti,mnogo. Ako je ne volim, izgubim svaku prok-letu želju za njom, i sve. Ljudi, to doista

337/486

pritišće moj seksualni život. Moj seksualniživot zaudara.

- Naravno da zaudara, zaboga! Još prošliput kad smo se vidjeli rekao sam što ti jepotrebno.

- Misliš da idem k psihoanalitičaru, i testvari? - rekao sam. To je bilo ono što mi jerekao da učinim. Njegov otac bio jepsihoanalitičar.

- To ovisi o tebi samom, zaboga. Mene seama baš nimalo ne tiče što ćeš učiniti sasvojim životom.

Neko vrijeme nisam ništa rekao. Razmišl-jao sam.

- Pretpostavimo da odem do tvog oca ipustim da me analizira, i sve - rekao sam. -Što bi on učinio sa mnom? Hoću reći, što biuradio sa mnom?

- Ne bi uradio s tobom ama baš ništa.Jednostavno bi razgovarao s tobom, a ti birazgovarao s njim, zaboga. Što je najvažnije,pomogao bi ti da shvatiš sklop svojih misli.

338/486

- Što je sad opet to?- Sklop tvojih misli. Tvoj mozak radi

kao... slušaj, nemam namjere da ti sad ovdjedržim osnovni kurs iz psiho-analize. Ako teto zanima, nazovi mog oca i dogovori vrijemesastanka. Ako te ne zanima, nemoj. Meni jeto potpuno svejedno, da ti iskreno kažem.

Položio sam mu ruku na rame. Ljudimoji, doista me zabavljao.

- Ti si doista prava drugarčina - rekaosam mu. - Znaš li to?

On je pogledao na svoj ručni sat.-Ja sad brišem - rekao je i ustao. - Drago

mi je što smo se vidjeli. - Pozvao je barmena irekao mu da donese njegov račun.

- Hej - rekao sam trenutak prije nego štoje ispario. -Je li tvoj otac ikad analiziraotebe?

- Mene? Zašto pitaš?- Tek tako. Znači, jest. Zar ne?

339/486

- Ustvari, nije. Pomogao mi je da se prila-godim, do određene mjere, ali temeljita anal-iza nije bila neophodna. Zašto pitaš?

- Tek tako. Samo sam se pitao.- Dobro. Sjedi i uživaj - rekao je. Ostavio

je napojnicu, i sve, i upravo se spremao otići.- Da ispijemo samo još po jednu čašicu -

rekao sam mu. - Molim te. Osamljen sam kaosam vrag. Bez šale.

Rekao je, međutim, da ne može. Rekao jeda je već zakasnio, a zatim je otišao.

Stari Luce! Od njega je čovjek, u stvari,mogao dobiti proljev, ali što jest, jest, imao jebogat rječnik. Imao je najbogatiji rječnik odsvih mladića u Whootonu dok sam ja biotamo. Testirali su nas.

340/486

20

Sjedio sam, postajao sve nakresaniji ičekao da se pojave stara Tina i Janine iraspale ono svoje, ali više nisu bile tu. Jedanmomak pederskog izgleda, duge valovitekose, izašao je i svirao klavir, a onda je onanova ženskica, Valencia, izašla i otpjevalanešto. Nije bila ni za što, ali je ipak bila boljaod starih Tine i Janine i, ako ništa drugo,pjevala je dobre pjesme. Klavir se nalazio tikdo šanka za kojim sam ja sjedio i staraValencia stajala je odmah pokraj mene. Pok-ušao sam joj malo namignuti, ali sepretvarala da me uopće ne vidi. To vjerojatnonikad ne bih pokušao učiniti, ali bio sam većpijan kao čep. Kad je završila svoju točku,zbrisala je iz salona takvom brzinom da jenisam stigao pozvati da mi se pridruži na

čašicu pića, i zato sam pozvao glavnogkonobara. Rekao sam mu neka pita staruValenciju je li raspoložena da popije samnom koju čašicu. Rekao je da hoće, ali jojvjerojatno uopće nije prenio moju poruku.Ljudi nikad nikome ne prenose ničijeporuke.

Ljudi moji, sjedio sam u tom prokletombaru sve do oko jedan sat, ili tu negdje, inatreskao se kao svinja. Jedva sam bio ustanju da gledam pred sebe. Međutim, ipaksam vraški pazio na to da ne budem previšebučan, ili nešto slično. Nisam želio da me tkoprimijeti i upita koliko, u stvari, imam god-ina. Ali, ljudi moji, jedva sam mogao gledatipred sebe. Kad sam bio propisno nacugan,počeo sam ponovno s onim glupim štosom sakuglom u trbuhu. Bio sam jedini čovjek ubaru koji je imao kuglu u trbuhu. Stalno samzavlačio ruku pod kaput, na trbuh, kako bihzadržao krv da se ne razlije po čitavoj prost-oriji - nisam htio da tko primijeti da sam

342/486

ranjen. Skrivao sam činjenicu da sam običanranjeni bijednik. Što mi je konačno palo napamet, odlučio sam nazvati preko telefonastaru Jane da vidim je li se već vratila kući.Zato sam platio račun, a onda sam izašao izbara i otišao do telefonskih govornica. Stalnosam držao ruku pod kaputom da zadržimkrv. Ljudi moji, bio sam trešten pijan!

Međutim, kad sam se našao u telefonskojgovornici, nisam više bio raspoložen da tele-foniram Jane. Bio sam previše pijan, mislim.Što sam uradio, nazvao sam Sally Hayes.

Okrenuo sam oko dvadeset brojeva dokkonačno nisam pogodio onaj pravi. Ljudi, biosam pijan kao zemlja.

- Halo - rekao sam kad je netko podigaoslušalicu. Dreknuo sam, u stvari. Tako sambio pijan.

- Tko je to? - odgovorio mi je neki veomahladan ženski glas.

- Ja sam Holden Caulfield. Dajte mi Sally,molim.

343/486

- Sally spava mladiću. Ovdje je njezinabaka. Zašto zoveš u ovo doba, Holdene? Znašli uopće koliko je sati?

- Aha. Hoću da govorim sa Sally. Jako jevažno. Zovite je.

- Sally spava, mladiću. Nazovi je sutra.Laku noć.

- Probudite je! Probudite je, hej! Čekajte!Tada se javi jedan drugi glas.

- Holdene, ja sam. - Bila je to Sally. - Štoti je sad opet palo na pamet?

- Sally? Jesi l' ti?- Jesam. Ne viči. Jesi li pijan?- Aha. Slušaj. Hej, slušaj. Doći ću k tebi

na Badnjak. Vrijedi? Da zajedno kitimo bor.Vrijedi? Vrijedi, hej, Sally?

- Da. Ti si pijan. Idi sad i spavaj. Gdje si?Tko je s tobom?

- Sally? Doći ću da okitimo bor? Vrijedi,hej?

- Vrijedi. Idi sad u krevet. Gdje si? Tko jes tobom?

344/486

- Nitko. Sa samim sobom sam. - Ljudi,kako sam bio pijan! Čak sam se još uvijekdržao za trbuh.

- Udesili su me. Rockyjeva banda meudesila. Znaš li to? Sally, znaš li?

- Ne čujem te. Idi u krevet. Moram ići.Nazovi me sutra.

- Hej, Sally! Želiš li da zajedno kitimobor? Želiš li? A?

- Da. Laku noć. Idi sad kući i lezi! Spust-ila je slušalicu.

- Laku noć. Laku noć, Sally, djevojčice.Sally draga, ljubljena - rekao sam. Možete lizamisliti kako sam bio pijan? Nakon togasam i ja spustio slušalicu. Nekako sam zam-išljao da se upravo tog trenutka bila vratilakući. Zamišljao sam je negdje s Luntovima isvim ostalim, i s onom stjenicom iz An-dovera, kako plivaju naokolo u nekom loncupunom prokletog čaja i vode visoko in-telektualne razgovore, svi već bogzna kakošarmantni i izafektirani. Bilo mi je do-boga

345/486

žao što sam joj uopće telefonirao. Kad sampijan, potpuno izgubim razum.

Ostao sam u onoj prokletoj telefonskojgovornici još neko vrijeme. Držao sam se zaaparat, da nekako kao izdržim da neizdahnem. Nisam se osjećao baš veličan-stveno, da vam kažem istinu. Konačno sam,ipak, izašao i odvukao se do prostorije zagospodu, teturajući naokolo kao malouman.Tamo sam napunio jedan lavabo hladnomvodom. Za-močio sam glavu u nju sve doušiju. Nisam se potrudio čak ni da je osušimniti bilo što. Pustio sam prokletnicu neka secijedi. Zatim sam otišao do onog radijatorakraj prozora i sjeo na njega. Tu je bilo lijepo itoplo. I dobro mi je činilo jer sam se savtresao kao pas. Smiješna je to stvar, kad sampijan, uvijek se tresem kao sam vrag.

Nisam znao što drugo da radim i zatosam naprosto sjedio tako na radijatoru ibrojio one male bijele kockice na podu. Biosam sav mokar. Bar deset litara vode cijedilo

346/486

mi se niz vrat, preko ovratnika, kravate isvega, ali mi je bilo sve ravno do mora. Biosam previše pijan da bih mario za bilo što.Nakon određenog vremena onaj momak kojije pratio staru Valenciju na klaviru, onaj tippederskog izgleda i veoma valovite kose,ušao je da počešlja svoje zlatne loknice. Dokse češljao, nekako smo se upustili u razgovor,samo što on nije bio bogzna kako ljubazan.

- Hej. Hoćeš li vidjeti onu curicu Valen-ciju kad se vratiš u bar? - upitao sam ga.

- Vrlo vjerojatno - odgovorio je. Zbiljaduhovit tip. Uvijek nailazim samo na neketakve duhovite tipove.

- Slušaj. Prenesi joj moje izrazepoštovanja. Pitaj je da li joj je onaj prokletikonobar prenio moju poruku. Hoćeš li?

- Zašto ne ideš kući, šefe? Koliko, u stvari,imaš godina?

- Osamdeset šest. Prenesi joj moje izrazepoštovanja, O. K.?

- Zašto ne ideš kući, šefe?

347/486

- Ne ja. Čovječe, ti doista znaš svirati naonom prokletom klaviru - rekao sam mu.Samo sam mu laskao. Svirao je odvratno, akoveć želite znati istinu. - Trebao bi se javiti naradio - rekao sam. - Takav lijep momak kaoti. S tim prokletim zlatnim loknama. Treba 1'ti menadžer?

- Idi kući, šefe, kao svaki dobar dečko. Idikući i ravno u krpe.

- Nemam kuće kamo bih mogao otići. Bezšale, treba l' ti menadžer?

Nije mi odgovorio. Jednostavno je izašao.Bio je završio s češljanjem i namještanjemkose, pa je izišao. Kao onaj Stradlater. Svi suti lijepi momci isti. Kad završe s češljanjem,naprosto vam okrenu leda.

Kad sam konačno sišao s radijatora ipošao prema garderobi, plakao sam. Neznam zašto, ali plakao sam. Mislim zbog togašto sam se osjećao tako prokleto potišten iosamljen. Zatim, kad sam ušao u garderobu,nisam mogao naći onaj prokleti broj.

348/486

Djevojka u garderobi bila je, međutim, ve-oma ljubazna i dala mi je moj kaput i bezbroja. I onu ploču Mala Shirley Beans - jošuvijek sam je vukao naokolo sa sobom. Daosam joj dolar, zato što je bila tako ljubazna,ali ga nije htjela primiti. Stalno mi je govorilaneka idem ravno kući u krevet. Pokušao samzakazati spoj s njom kad završi posao, ali nijepristala. Rekla je da je dovoljno stara da mibude majka, i sve. Pokazao sam joj onaj svojprokleti pramen sijede kose i rekao da imamčetrdeset dvije godine - samo sam izvodio,naravno. Ipak je ostala ljubazna. Pokazaosam joj i onu svoju šašavu crvenu lovačkukapu, svidjela joj se. Natjerala me da jestavim na glavu prije nego što sam izašao, jermi je kosa još bila prilično mokra. Bila je todobra djevojka.

Kad sam izašao na ulicu, nisam se više os-jećao tako strašno pijan, ali bilo je opetprilično zahladnjelo i zubi su mi počelicvokotati kao samom vragu. Nisam ih nikako

349/486

mogao zaustaviti. Odšetao sam se do Madis-on avenije i stao da pričekam autobus, jer miod novca nije preostalo gotovo ništa i trebaosam početi štedjeti na taksijima i takvimstvarima. Ali kad je prokleti autobus naišao,nekako mi se nije dalo ući u njega, a osimtoga nisam uopće znao kamo da krenem. Štosam učinio, krenuo sam prema parku. Palomi je na pamet da prođem pokraj onogjezerca i vidim kog vraga rade patke, da vi-dim jesu li još tamo ili nisu. Park nije biodaleko, a ja nisam imao nikakvog osobitogcilja - još nisam znao ni gdje ću spavati - itako sam pošao. Nisam uopće bio umoran,niti bilo što slično. Samo sam bio mamurankao sam vrag.

Tada se dogodilo nešto strašno, upravokad sam stigao do parka. Ispustio sam onuploču što sam je kupio Phoebe. Razbio sam jevaljda u pedeset komada. Bila je u onom ve-likom zaštitnom omotu, ali se ipak razbila.Gotovo sam zaplakao, tako sam se užasno

350/486

osjećao, ali sve što sam mogao učiniti bilo jeda izvadim komadiće iz omota i da ihnabijem u džep od kaputa. Nisu više bili ni zašto, ali mi se nije dalo da ih samo tako bacim.Zatim sam ušao u park. Ljudi, kako je bilomračno!

Proživio sam u New Yorku čitav život ipoznajem Centralni park kao svoj džep, jersam kao dijete cijelo vrijeme dolazio tu da sevozim na koturaljkama i biciklu, ali sam tenoći jedva jedvice pronašao onu lagunu.Znao sam točno gdje se nalazi - u neposred-noj blizini južnog ulaza, točno tamo - ali jeipak nikako nisam mogao pronaći. Moraosam biti nakresaniji nego što sam mislio.Hodao sam i hodao, a park je postajao svetamniji i tamniji, sve jeziviji i jeziviji. Začitavo vrijeme što sam bio u parku nisam vi-dio ni žive duše. I to mi je drago. Sigurno bihodskočio kilometar daleko da sam nekogsreo. A onda sam, konačno, našao jezerce.Kako je izgledalo, bilo je dijelom pod ledom a

351/486

dijelom slobodno. U blizini, međutim, nisamvidio niti jednu patku. Obišao sam čitavuprokletu baru - u stvari, vraški je malo ne-dostajalo pa da u jednom trenutku padnem unju - ali nisam vidio niti jedne jedine patke.Pomislio sam da možda, ako su tu, sadspavaju, ili nešto slično, negdje pokraj sameobale, u travi ili tu negdje. Tako se dogodiloda zamalo nisam pao u vodu. Nisam, među-tim, našao niti jednu.

Konačno sam sjeo na onu klupu, gdje nijebilo tako prokleto mračno. Ljudi moji, jošuvijek sam se sav tresao kao stoka, a kosa nazatiljku, iako sam imao na glavi onu lovačkukapu, bila mi je sva kao puna ledenih iglica.To me zabrinulo. Pomislio sam da ću vjero-jatno dobiti upalu pluća i umrijeti. Počeosam zamišljati kako milijuni najgorihšminkera dolaze na moj pogreb. Moj djed izDetroita koji uvijek i bez prestanka glasnoizvikuje brojeve ulica kad god se čovjek vozi snjim u autobusu, i moje tetke - imam valjda

352/486

oko pedeset tetaka - i svi oni moji blesavirođaci. Kakva bi se gužva napravila! Svi sudošli kad je Allie umro, čitav taj prokleti idi-otski čopor. Imam jednu blesavu tetku kojojstrahovito zaudara iz usta kad govori, ta jebez prestanka lupetala kako smireno izgledadok leži tamo na odru. To mi je pričao D.B.Ja nisam bio prisutan. Bio sam još u bolnici.Morao sam ležati u bolnici jer sam bio pov-rijedio ruku. Sad, bilo kako bilo, mislio samzabrinuto da ću sa svim tim ledom u kosi sig-urno dobiti upalu pluća i umrijeti. Bio samžalostan kao sam vrag, radi majke i oca.Naročito radi majke, jer ona još uvijek nijeprežalila mog brata Allieja. Zamišljao sam jekako ne zna što da radi s mojim odijelima,sportskim rekvizitima i tim stvarima. Jedinadobra stvar u svemu tome bilo je to što samznao da neće dopustiti Phoebe da dođe namoj prokleti sprovod, jer je ona još uvijeksamo malo dijete. To je bila jedina utješnastvar. Zatim sam zamišljao kako me čitava ta

353/486

banda nabija u ono prokleto groblje inavaljuje na moj grob spomenik s imenom isvim što ide uz to. Opkoljen samim mrtvimljudima. Ljudi moji, kad čovjek umre, ondaga doista propisno srede! Nadam se da će,kad doista umrem, netko imati dovoljnopameti da me naprosto baci u rijeku, ili neštoslično. Da učini bilo što, samo da me nenabiju u ono prokleto groblje. Da ljudi ned-jeljom dolaze i stavljaju mi bukete cvijeća natrbuh, i sve to sranje. Kome je potrebnocvijeće kad je mrtav? Nikome.

Kad je vrijeme lijepo, moji roditelji čestoodlaze i odnose bukete cvijeća na Alliejevgrob. Išao sam s njima nekoliko puta, ali samprestao. U prvom redu, sigurno nimalo neuživam u tome da ga vidim u onom blesavomgroblju. Okruženog samim mrtvacima, i svimtim stvarima. Kad je sjalo sunce, nije ni bilotako loše, ali dva puta - dva puta - zateklismo se tamo upravo kad je počela padatikiša. Bilo je užasno. Kiša je padala na onaj

354/486

njegov odvratni spomenik, padala je na travuiznad njegovog trbuha. Padala je svuda na-okolo, po čitavom tom mjestu, a svi posjeti-oci koji su došli na groblje počeli su, kao po-divljali, trčati prema svojim autima. To megotovo dovelo do ludila. Svi ti posjetiocimogli su se zavući u svoje automobile,uključiti radio, a onda se odvesti na nekougodno mjesto na večeru - svi osim Allieja.Ta misao bila je prosto nepodnošljiva. Znaosam da tu u groblju leži samo njegovo tijelo,da mu je duša u raju, i sve te stvari, ali ipaknisam mogao podnijeti tu pomisao. Želio bihda nije tamo. Vi ga niste poznavali. Da ste gapoznavali, znali biste što hoću reći. Nije takološe kad sja sunce, ali sunce sja samo ondakad mu se prohtije.

Nakon određenog vremena, tek danekako odvratim misli od upale pluća i svegau vezi s tim, izvukao sam sav novac i pokušaoga prebrojiti pod onim bijednim svjetlomulične lampe. Sve što mi je preostalo bile su

355/486

tri novčanice od po jednog dolara, petnovčića po dvadeset pet centi i jedan od petcenti - ljudi, potrošio sam čitavo bogatstvootkako sam otišao iz Penceyja! Što sam na-kon toga učinio, otišao sam do jezerca i ba-cao one novčiće od dvadeset pet centi i onajod pet centi tako da se odbijaju od površinevode, tamo gdje nije bila pokrivena ledom.Ne znam zašto sam to uradio, ali uradio sam.Mislim da sam time želio nekako odvratitimisli od upale pluća i smrti. Nije mi, ipak,uspjelo.

Počeo sam razmišljati o tome kako bi seosjećala stara Phoebe kad bih slučajno dobioupalu pluća i umro. Bilo je to djetinjasto,misliti na takve stvari, ali nisam se mogaosuzdržati. Njoj bi bilo prilično teško kad bi senešto tako dogodilo. Ona me zbilja voli.Hoću reći, drag sam joj. Doista jesam. Bilokako bilo, nisam nikako mogao da seotresem tih misli i tako sam konačno riješioda će biti najbolje da se nekako uvučem u

356/486

stan, da je vidim, za slučaj da umrem, i testvari. Imao sam u džepu ključ od stana, i štosam odlučio učiniti, odlučio sam uvući se ustan, veoma tiho, i naprosto onako bez vezemalo popričam s njom. Jedina stvar koja mebrinula bila su kućna vrata. Škripe kaošašava. Stanujemo u prilično staroj stamben-oj zgradi, a kućepazitelj je lijena hulja, takoda sve u njoj pucketa i škripi. Bojao sam seda me roditelji ne čuju kad budem ulazio.Ipak sam, i uz to, odlučio pokušati.

Tako sam ostavio park neka ide do vraga ikrenuo kući. Išao sam pješice čitavim putem.Nije bilo daleko, a nisam bio umoran, pa čakni pijan. Bilo je samo jako hladno, a nigdje ublizini nije bilo nikoga.

357/486

21

Najveća sreća, kakvu godinama nisamdoživio, bilo je to što stari noćni liftboj, Pete,nije bio u kabini kad sam stigao kući. U liftuje bio neki novi momak, koga nikad ranijenisam vidio, i tako sam zaključio da ću se -ako ne naletim ravno na roditelje - moćipozdraviti s Phoebe, a zatim nestati, tako danitko nikad ne sazna da sam bio u kući. Bilaje to doista velika sreća. Još je bolje bilo tošto je novi liftboj bio od onih priglupih.Rekao sam mu, sasvim nonšalantnim gla-som, da me odbaci do Dicksteinovih. Dick-steinovi su bili ljudi koji su stanovali u onomdrugom stanu na našem katu. Bio samskinuo svoju lovačku kapu, da ne izgledamsumnjiv, ili nešto slično. Ušao sam u lift kaoda mi se strahovito žuri.

Momak je zatvorio vrata od lifta i već sebio spremio da me odveze gore, ali se iznen-ada okrenuo i rekao:

- Oni nisu kod kuće. Otišli su na nekiprijem na četrnaestom katu.

- U redu - rekao sam. - Pričekat ću ih. Jasam njihov nećak.

Pogledao me je nekako glupo, kaosumnjičavo.

- Bit će bolje da pričekate u predvorju,šefe - rekao je.

- Volio bih, doista bih više volio - rekaosam - ali nešto mi noga nije u redu. Trebamje držati u određenom položaju. Mislim da ćebiti bolje ako sjednem na klupu pred nji-hovim vratima.

Nije uopće shvatio o kom vragu pričampa je rekao samo

- Oh! - i odvezao me gore. Nije bilo loše.Smiješno je to. Sve što trebate napraviti jestda kažete nešto što nitko ne razumije, pa će

359/486

ljudi učiniti praktično sve što vam padne napamet.

Izašao sam iz lifta na našem katu - še-pajući kao sam vrag

- i krenuo ravno prema stanu Dick-steinovih. Kad sam čuo kako se vrata lifta za-tvaraju, okrenuo sam se i prešao na našustranu. Odlično sam se držao. Nisam se višeuopće osjećao pijan. Zatim sam izvukao ključi otvorio vrata, tiho kao sam vrag. Onda sam,veoma, veoma oprezno ušao u stan. Trebaobih biti lopov, doista.

U hodniku je bio mrak kao u paklu, nara-vno, a isto je tako bilo jasno da ne smijemupaliti svjetlo. Bio sam prisiljen kretati se ve-oma pažljivo da ne udarim u nešto i nenapravim buku. Ipak, bio sam siguran dasam kod kuće. Naše predsoblje ima nekitakav poseban miris po kojem se razlikuje odsvih ostalih mjesta. Ne znam koji je to vrag.Nije ni karfiol, ni neki parfem - ne znam kojije vrag - ali po njemu uvijek znam da sam

360/486

kod kuće. Bio sam već pošao da skinemkaput i da ga objesim u plakar u predsoblju,ali taj plakar je uvijek pun vješalica kojeklepeću kao sumanute čim otvorite vrata, itako sam ga ostavio na sebi. Onda sam ve-oma, veoma polako krenuo prema sobiPhoebe. Znao sam da me naša djevojka nećečuti, jer ima samo jedan bubnjić. Imala jetamo nekog brata koji joj je, dok je još biladijete, gurnuo slamku u uho, pričala mi jejednom. Tako je ostala nagluha. Ali moji rod-itelji, osobito moja majka - ta vam ima ušikao kakav lovački pas. Tako sam bio veoma,veoma tih dok sam prolazio pokraj njihovesobe. Čak sam i dah zadržao, tako mi Boga.Mog starog možete slobodno

mlatnuti stolicom po glavi i on se nećeprobuditi, ali moja majka... za moju majkuvam je dosta da se nakašljete negdje u Sibirui ona će vas čuti. Nervozna je kao sam vrag.Većinom leži po čitavu noć budna, pušećicigarete.

361/486

Konačno, nakon otprilike jednog sata,stigao sam do sobe stare Phoebe. Ona, među-tim, nije bila u njoj. Na to sam bio potpunozaboravio. Zaboravio sam da ona uvijekspava u D.B.-ovoj sobi kad god je on tamo uHollywoodu ili uopće negdje na putu. Ona jevoli zato što je to najveća soba u kući.Također zbog toga što se u njoj nalazi onajveliki stari šašavi pisaći stol što ga je D.B. usvoje vrijeme kupio od neke dame alko-holičarke dolje u Philadelphiji, i onaj veliki,gigantski krevet, oko deset kilometara širok ideset kilometara dug. Ne znam gdje ga je us-pio nabaviti. Sad svejedno, stara Phoeberado spava u D.B-ovoj sobi kad njega nema, ion joj to dopušta. Trebalo bi da je vidite kakoradi domaću zadaću ili nešto slično za onimludim pisaćim stolom. Velik je gotovo kaoonaj krevet. Jedva se vidi iza njega kad pišezadaću. Eto, takve stvari vam ona voli. Nevoli svoju vlastitu sobu jer je, kaže, pre-malena. Kaže da voli da se širi. Takve stvari

362/486

me obaraju s nogu. Šta ima na staroj Phoebeda se širi? Ništa.

Bilo kako bilo, otišao sam u D.B.-ovusobu tiho kao duh i upalio lampu na stolu.Stara Phoebe nije se ni pomakla. Kad jesvjetlo bilo upaljeno, neko sam vrijeme kaogledao u nju. Ležala je i spavala, s licemnekako kao na strani jastuka. Usta su joj bilaotvorena. Smiješno je to. Uzmite odrasle, oniizgledaju odvratno kad spavaju takootvorenih usta, ali klinci ne. Klinci izgledajukako treba. Mogu i zaprljati čitav jastuk pada opet izgledaju kako treba.

Obišao sam sobu, veoma, veoma tiho,razgledajući neko vrijeme sve one stvari istvarčice u njoj. Osjećao sam se sjajno, nim-alo kao prije. Nisam više osjećao čak ni to daću dobiti upalu pluća niti bilo što uopće.Naprosto sam se osjećao lijepo, nimalo kaoprije. Haljine stare Phoebe bile su ni onojstolici do samog kreveta. Ona je veomauredna. Hoću reći, ne ostavlja stvari da leže

363/486

naokolo, kao neki djeca. Nije nikakvorazmaženo derište. Njezin kaputić uz onužutosmeđu haljinu koju joj je majka kupila uKanadi bio je prebačen preko naslona stolice.Bluza i ono ostalo bili su na sjedištu. Cipele ičarape bile su na podu, ispi u I stolice, svejedno pokraj drugog. Te njezine cipele nisamnikad ranije vidio. Bile su nove. Bile su toneke tamnosmeđe mokasinke, slične onimakakve ja imam, i išle su sjajno uz onu žutos-među haljinu koju joj je majka kupila u Ka-nadi. Majka je lijepo oblači. Doista. Mojamajka ima u nekim stvarima fantastičnomnogo ukusa. Ona nije ni za što ako se radi okupovanju klizaljki ili sličnih stvari, ali kadse radi o haljinama, onda je sjajna. Hoćureći, Phoebe na sebi uvijek ima neku haljinuda vam se noge odsijeku. Uzmite većinu tak-ve male djece, čak i djece bogatih roditelja, iustanovit ćete da ta djeca obično nose upravojezivu odjeću. Želio bih da vidite staru

364/486

Phoebe u onoj haljini koju joj je majka kupilau Kanadi. Bez šale.

Sjeo sam za onaj D.B.-ov pisaći stol ipočeo razgledati stvari na njemu. Bile su tovećinom stvari stare Phoebe, iz škole i slično.Većinom knjige. Ona na vrhu zvala se Veselaaritmetika. Okrenuo sam prvu stranicu ipogledao je. Evo što je stara Phoebe napisalana njoj:

PHOEBE WEATHERFIELD CAULFIELD4 B- 1

To me oborilo. Njezino srednje ime jeJosephine, zaboga, a ne Weatherfield. Aliona ga ne voli. Svaki put kad je vidim,pronađe za sebe neko novo srednje ime.

Knjiga ispod aritmetike bila je geografija,a ispod geografije ležala je gramatika. Gram-atiku zna doista odlično.

Odlična je iz svih predmeta, ali od sveganajbolje zna gramatiku.

Ispod gramatike ležala je gomila bilježn-ica. Ona vam ima oko pet tisuća bilježnica.

365/486

Nikad niste vidjeli dijete koje ima tolikobilježnica. Otvorio sam onu na vrhu iokrenuo prvu stranicu. Na njoj je pisalo:

Bernice pričekaj me na odmoru imamnešto vrlo važno da ti kažem.

To je sve što je pisalo na toj strani. Naslijedećoj je stajalo:

Zašto u jugoistočnoj Aljaski postoji takovelik broj tvornica konzervi. Zato što u njojima mnogo lososa. Zašto ima veoma bogatešume? Zato što ima pogodnu klimu. Što jeučinila naša vlada u cilju poboljšanja životaEskima na Aljaski? To pogledati za sutra!!!Phoebe Weatherfield Caulfield PhoebeWeatherfield Caulfield Phoebe WeatberfieldCaulfield Phoebe W Caulfield Gda PhoebeWeatherfield Caulfield Molim te dodaj ovoShirlej !!! Shirley ti si rekla da si strijelac a tisi samo bik ponesi klizaljke kad pođeš kmeni!

Sjeo sam tu za D.B.-ov pisaći stol ipročitao čitavu bilježnicu. To mi nije oduzelo

366/486

mnogo vremena, a ja bih mogao čitati takvestvari, dječje bilježnice, stare Phoebe ili biločije, čitave dane i noći. Dječje bilježnice meobaraju. Zatim sam zapalio cigaretu - bila mije to posljednja. Sigurno sam tog dana pop-ušio najmanje tri kutije. Nakon toga sam je,konačno, probudio. Hoću reći, nisam mogaodo kraja života sjediti tu za tim stolom, a os-im toga bojao sam se da bi roditelji mogliiznenada banuti. Želio sam da se prije togabar pozdravim s njom. Zato sam je probudio.

Ona se budi veoma lako. Hoću reći, netreba na nju vikati niti bilo što slično. Sve štočovjek treba napraviti jest da sjedne na kre-vet i kaže: »Probudi se, Phoebe!« i bang! -ona je već budna.

- Holden - rekla je istog trenutka. Obavilami je ruke oko vrata i sve. Veoma je emo-cionalna. Hoću reći da je, za dijete, priličnoemocionalna. Ponekad je čak previše emo-cionalna. Nekako sam je poljubio, a ona je

367/486

rekla: - Kad si stigao kuci* - bila je sretna kaosam vrag što me vidi. To je bilo očito.

- Nemoj tako glasno! Upravo ovog tren-utka. Kako si, sve u svemu?

- Fino. Jesi li dobio moje pismo? Napisalasam ti na pet stranica...

-Jesam. Nemoj tako glasno! Hvala.Doista mi je bila napisala pismo. Nisam,

međutim, stigao da joj odgovorim. Bilo je sveo onoj predstavi, školskoj predstavi, u kojojje treba sudjelovati. Rekla mi je da za petakne zakazujem nikakve sudare s djevojkamaniti bilo što, kako bih mogao doći vidjeti je.

- Kako napreduje komad? - upitao sam. -Kako si rekla da se ono zove?

- Božićna alegorija za Amerikance.Blesavo zvuči, ali ja igram onog BenedictaArnolda. Dobila sam, u stvari, glavnu ulogu -rekla je. Ljudi moji, bila je već sasvim budna.Uvijek se osobito uzbudi kad govori o takvimstvarima. - Počinje od toga kako ja umirem.Pojavljuje se onaj duh, na sam Badnjak, i

368/486

pita me da li se stidim, i te stvari. Znaš već.Zato što sam izdala svoju domovinu, i sve.Hoćeš li doći da me vidiš? - Već je sasvim us-pravno sjedila u krevetu. - O tome sam ti pis-ala. Hoćeš li doći?

- Naravno da ću doći. Doći ću sigurno.- Tata neće moći doći. Mora otputovati

avionom u Kaliforniju - rekla je. Ljudi, bila jeveć sasvim budna. Potrebno joj je samo okodvije sekunde da se potpuno razbudi. Sjedilaje, više kao klečala, uspravno u krevetu idržala me za ruku. - Slušaj. Mama je rekla daćeš doći kući u srijedu -rekla je. - Rekla je usrijedu.

- Otišao sam ranije. Nemoj tako glasno!Probudit ćeš sve živo.

- Koliko je sati? Neće se vratiti do kasno unoć, rekla je mama. Otišli su na neki prijemu Nonvalk, u Connecticutu - rekla je staraPhoebe. - Pogodi što sam radila danas po-podne? Koji film sam gledala. Pogodi!

369/486

- Ne znam... Slušaj. Zar nisu ništa rekli ukoliko će sati...

- Liječnik - rekla je stara Phoebe. - To ti jejedan specijalni film što su ga davali u Lister-ovoj fundaciji. Davali su ga samo danas...danas je bio jedini dan. Bio je to film o onomdoktoru iz Kentuckyja, kako je ugušiopokrivačem ono svoje dijete koje je bilobogalj i nije moglo hodati. I kako ga ondastrpaju u zatvor i sve. Bilo je odlično.

- Slušaj trenutak. Zar nisu rekli u kolikoće se sati...

- Njemu je strašno žao tog djeteta, tomdoktoru. Zato mu on i prebacuje pokrivačpreko glave, i uguši ga. Onda ga zbog togašalju u zatvor na doživotnu robiju, ali onodijete koje je ugušio pokrivačem stalnodolazi, posjećuje ga i zahvaljuje mu za onošto je učinio. On je ubojica iz milosrđa.Samo, on zna da je zaslužio da sjedi u zat-voru, jer doktor nema prava da uzima onošto je Božje. Vodila nas je mama jedne

370/486

djevojčice koja ide sa mnom u isti razred,Alice Holm borg. Ona je moja najbolja pri-jateljica. Jedina je djevojčica u čitavom...

- Čekaj jedan trenutak, hoćeš li? - rekaosam. - Odgovori mi na pitanje. Jesu li rekli ukoliko će se sati vratiti ili nisu?

- Nisu, ali neće doći do kasno u noć. Tataje uzeo auto i sve, tako da ne moraju voditiračuna o vlakovima. Sad u autu ima i radio!Samo što mama kaže da ga nitko ne možeslušati kad je velik promet.

Napetost u meni počela je nekako pop-uštati. Hoću reći, konačno sam prestaostrepiti hoće li me uloviti kod kuće ili neće.Zaključio sam, neka sve ide do vraga. Ako meulove, ulove!

Trebali ste vidjeti staru Phoebe. Imala jena sebi onu plavu pidžamu sa crvenimslonovima oko ovratnika. Luda je zaslonovima.

- I tako, film je bio dobar, kažeš? - rekaosam.

371/486

- Odličan, samo što je Alice bila preh-lađena i njezina mama ju je cijelo vrijemepitala nema li anginu. Točno za sve vrijemefilma. Uvijek upravo onda kad se događalonešto važno, njezina mama bi se nagnulapreko mene i pitala Alice nema li anginu. Išlami je na živce.

Zatim sam joj ispričao što se dogodilo spločom.

- Slušaj, bio sam ti kupio jednu ploču -rekao sam joj -ali mi se usput razbila. -Izvukao sam komade iz džepa na kaputu ipokazao joj. - Bio sam malo nacvrcan - rekaosam.

- Daj mi te komade - rekla je. - Sačuvat ćuih. - Uzela mi ih je iz ruke i sakrila u ladicu unoćnom ormariću. Doista zna kako da meobori.

- Hoće li D.B. doći kući na Božić? - upitaosam.

- Možda hoće a možda i neće, rekla jemama. Ovisi o mnogo čemu. Možda će

372/486

morati ostati u Hollywoodu da piše film oAnnapolisu.

- O Annapolisu, zaboga!- Bit će to neka ljubavna priča, i svašta.

Pogodi tko će sve igrati! Koje zvijezde.Pogodi!

- Ne zanima me. Annapolis, za ime Božje!Šta D.B. zna o Annapolisu, zaboga? Kakve toima veze s pričama kakve on piše? - rekaosam. Ljudi moji, takve stvari dovode me doludila. Taj prokleti Hollywood! - Što ti se do-godilo s rukom? - upitao sam je. Primijetiosam da na laktu ima veliki križ od flastera.Primijetio sam to zato što njezina pidžamanije uopće imala rukava.

-Jedan dečko, Curtis Weintraub, koji idesa mnom u isti razred, gurnuo me dok samsilazila niz stepenice u parku -rekla je. -Hoćeš vidjeti? - Počela je skidati onaj flasters ruke.

- Ostavi sad to. Zašto te gurnuo nizstepenice?

373/486

- Ne znam. Mislim da me mrzi - odgovor-ila je stara Phoebe. -Jedna druga djevojčica,Selma Atterburv, i ja pro-lile smo tintu i jošsvašta po njegovoj jakni.

- To nije bilo baš lijepo. Što si ti, zaboga?Dijete?

- Ne, ali svaki put, kad god pođem u park,on me svuda prati. Uvijek ide za mnom. Idemi na živce.

- Vjerojatno mu se sviđaš. To nije razlogda mu tintom...

- Ne želim mu se sviđati - rekla je, a ondame počela nekako čudno promatrati. -Holdene - rekla je - kako to da se nisi vratio usrijedu?

- Što?Ljudi moji, čovjek mora paziti na nju

svakog trenutka. Ako mislite da nije pronic-ava, ludi ste.

- Kako to da se nisi vratio kući u srijedu?- upitala je. -Nisu te valjda opet izbacili ilinešto slično, nisu, zar ne?

374/486

- Već sam ti rekao. Pustili su nas ranije.Pustili su čitavu...

- Izbacili su te! Jesu! - rekla je Phoebe.Zatim me udarila šakom u nogu. Zna dobroudariti šakom, kad je uhvati. -Jesu! Oh,Holdene! - Položila je ruku na usta, i sve.Doista zna biti veoma emocionalna, tako miBoga.

- Tko je rekao da su me izbacili. Nitkonije rekao da su me...

- Jesu! Jesu! - rekla je. Zatim me jeponovno tres nula šakom. Ako mislite da tone boli, ludi ste.

- Tata će te ubiti! - rekla je. Zatim je palapotrbuške na krevet i navukla onaj prokletijastuk preko glave. To radi veoma često.Prava je šizika, ponekad.

- Dosta s tim - rekao sam. - Nitko meneće ubiti. Nitko me neće čak ni... hajde,Phoebe, skidaj tu prokletu stvar s glave.Nitko me neće ubiti.

375/486

Nije, ipak, htjela to učiniti. Ne možeš jenikad natjerati da uradi nešto što ona neće.Što mi je stalno govorila, govorila je: »Tataće te ubiti!« Jedva sam je mogao razumjeti, sonim prokletim jastukom preko glave!

- Nitko me neće ubiti. Mućni malo gla-vom. Prvo i prvo, odlazim. Što ću uraditi,možda ću za prvo vrijeme potražiti posao nanekom rancu ili takvom nekom mjestu.Poznajem jednog momka čiji djed ima ranč uColoradu. Možda ću tamo naći neki posao -rekao sam. - Redovito ću ti se javljati kadodem, ako odem. Hajde, skidaj to s glave.Hajde, hej, Phoebe! Molim te, hoćeš li?

Međutim, ipak nije htjela skinuti taj jas-tuk s glave. Pokušao sam ga podići, ali jesnažna kao sam vrag. Čovjek se umori borećise s njom. Ljudi, ako ta mala želi držati jas-tuk na glavi, ona ga i drži. - Phoebe, molimte. Izvlači se odatle - govorio sam joj stalno. -Hajde, haj... Hej, Weatherfield! Izlazi.

376/486

Međutim, nije htjela izaći. Ponekad se snjom ne može razumno govoriti. Konačnosam ustao, otišao u dnevnu sobu, uzeo neko-liko cigareta iz kutije na stolu i gurnuo ih udžep. Bio sam iscrpio sve rezerve.

377/486

22

Kad sam se vratio, već je bila izvuklaglavu ispod jastuka

- znao sam da će to učiniti - ali me još nijehtjela pogledati, iako je ležala na leđima, isve. Kad sam prišao krevetu i ponovno sjeo,okrenula je onu svoju ludu facu na drugustranu. Što posto me isključila iz igre. Baškao ona mačevalačka ekipa u Penceyju kadsam ostavio u podzemnoj željeznici sve oneproklete mačeve.

- Kako je stara Hazel Weatherfield? - up-itao sam je. - Jesi li napisala koju novu pričuo njoj? Onu koju si mi poslala imam ukoferu. Dolje na kolodvoru. Vrlo je dobra.

- Tata će te ubiti.Ljudi, kad ta nešto uvrti sebi u glavu,

onda to doista uvr-ti.

- Ne, neće. Najgore što može učiniti, to jeda mi opet očita poštenu molitvu a zatim mepošalje u onu prokletu vojnu školu. To je svešto će učiniti sa mnom. Samo, prvo i prvo,mene neće biti tu. Ja ću biti daleko. Ja ću...vjerojatno ću biti u Coloradu, na onomrancu.

- Ne nasmijavaj me. Pa ti ne znaš čak nijahati na konju.

- Tko ne zna? Naravno da znam. Sigurnoda znam. To se može naučiti za otprilikedvije minute - rekao sam. - Prestani čačkatipo tome! - Stalno je dirala onaj flaster naruci.

- Tko ti je napravio tu frizuru? - upitaosam je. Upravo sam primijetio kako ju jeglupo netko bio ošišao. Nekako prekratko.

- Ne tiče te se - rekla je. Ponekad zna bitiveoma drska. Zna se ponašati veoma drsko. -Pretpostavljam da si opet pao iz svih pred-meta do zadnjeg - rekla je, vrlo drsko. Bilo jeto pomalo i smiješno, na svoj način. Ponekad

379/486

govori kao kakva prokleta učiteljica, a tek jeobična klinka.

- Ne, nisam - odgovorio sam. - Prošaosam iz engleskog. - Onda sam je, onako izčistog zadovoljstva, uštinuo straga. Bila je is-turila pozadinu na vjetar, kako je ležala naboku. U stvari, pozadine gotovo uopće nema.Nisam je jako uštinuo, ali me je ipak pok-ušala udariti. Promašila je, međutim.

Onda je, odjednom, rekla:- Oh, zašto si to učinio!Htjela je da kaže zašto sam dopustio da

mi u školi opet dadu nogu. To me malorastužilo, taj način na koji je to rekla.

- Oh, Bože, Phoebe, ne pitaj me to! Većmi se smučilo od takvih pitanja - rekao sam.- Ima za to milijun razloga. Bila je to jednaod najgorih škola od svih u koje sam išao.Bila je prepuna licemjera. I podlaca svakevrste. U čitavom životu nisi sigurno vidjelatoliko podlih ljudi. Na primjer, ako se u neči-joj sobi održavala kakva sjedeljka, a netko je

380/486

htio ući, nitko ga nije htio pustiti unutra akoje taj koji je htio ući bio onako priglup,bubuljičav dječak. Svi su uvijek zaključavalivrata kad bi tko htio ući. I imali su onu prok-letu tajnu bratovštinu kojoj sam se priključiojer nisam imao tri čiste da to ne učinim. Bioje tamo jedan takav bubuljičav dječak,dosadan kao stjenica, neki Robert Ackley,koji je želio da ga prime. Stalno je nastojaoda ga prime, a oni nikako nisu htjeli. Samozato što je bio dosadan i što mu je lice bilopuno bubuljica. Mrsko mi je čak i govoriti otome. Bila je to odvratna škola. Na časnuriječ.

Stara Phoebe nije rekla ništa, ali jeslušala. Po zatiljku sam joj mogao vidjeti dame sluša. A najsmješnije je u svemu tome tošto čitavo vrijeme zna o čemu pričate. Doistazna.

Nastavio sam pričati o starom Penceyju.Nekako sam bio raspoložen za to.

381/486

- Bilo je u toj školi i nekoliko dobrihnastavnika, ali su i oni bili usiljeni - rekaosam. - Bio je tamo takav jedan starac, nekigospodin Spencer. Njegova žena uvijek jesvakoga nudila vrućom čokoladom i svim štoide uz to, bili su to doista sasvim pristojniljudi. Ali trebala si ga vidjeti kad je upravi-telj, stari Thurmer, došao u razred na satpovijesti i sjeo u zadnju klupu. Uvijek je takodolazio i po pola sata sjedio u zadnjoj klupi.Htio je da tu bude kao inkognito, što li.određeno vrijeme sjedio bi tamo otraga, azatim bi počeo upadati u riječ starom Spen-ceru, izvaljujući gomilu blesavih viceva. StariSpencer je umirao cerekajući se i smiješećise, i sve moguće, kao da je Thurmer nekivražji princ ili što ja znam tko.

- Ne psuj toliko.- Došlo bi ti da povraćaš, kunem ti se da

bi - rekao sam. - Zatim, uzmi samo onaj Danveterana. Imaju tamo takav neki dan, Danveterana, kada se svi oni kreteni koji su

382/486

diplomirali u Penceyju oko 1776. godinevraćaju i šetkaju naokolo sa svojim ženama,djecom i svim i svakim. Trebala si vidjeti jed-nog tamo starca od oko pedeset godina. Štaje uradio, došao je u našu sobu, pokucao navrata i upitao nas dopuštamo li da se poslužikupaonom. Kupaona je bila tamo skroz nakraju hodnika - ne znam koji mu je vrag bioda pita upravo nas. Znaš li što je rekao?Rekao nam je da želi vidjeti da li njegovi ini-cijali još uvijek stoje na jednim od zahodskihvrata. Šta je uradio, urezao je svoje prokleteglupe žalosne inicijale na jednim od zahods-kih vrata prije tamo nekih devedeset godina,i sad je želio da vidi jesu li još uvijek tamo.Tako smo ja i moj sobni drug otišli s njimdolje do kupaone i morali smo stajati i čekatidok je on tražio svoje inicijale po svimvratima. Čitavo vrijeme nam je nešto pričao,o tome kako je vrijeme što ga je proveo uPenceyju najljepše doba njegova života, idijelio nam je gomile savjeta za budućnost i

383/486

te stvari. Ljudi, kako me taj starac dep-rimirao! Ne želim reći da je bio loš - nije bio.Ali čovjek ne treba biti loš da bi deprimiraonekoga, čovjek može biti i ne znam kakodobar pa da opet tako djeluje na ljude. Svešto treba napraviti da nekog deprimira jestda ga obaspe gomilom tobože brižnih savjetadok sam traži svoje inicijale po nekim tamozahodskim vratima. To je sve što trebanapraviti. Ne znam. Možda sve to skupa i nebi bilo tako strašno da nije bio sav bez daha.Bio je bez daha od samog penjanja uz ste-penice i čitavo vrijeme dok je tražio one svojeinicijale bez prestanka je teško disao, krozone svoje smiješne i tužne nosnice, sve jed-nako govoreći meni i Stradlateru daizvučemo iz Penceyja sve što možemo. Bože,Phoebe! Ne znam kako da ti to objasnim.Naprosto mi se nije sviđalo ništa od svegaonoga što se događalo u Penceyju. Ne znamkako da ti to objasnim.

384/486

Phoebe je na to nešto odgovorila, ali nis-am čuo što. Usta su joj bila priljubljena uzsam jastuk, tako da nisam mogao čuti štokaže.

- Što? - rekao sam. - Odmakni ta usta odtog jastuka, ništa ne čujem kad tako govoriš.

- Tebi se ne sviđa ništa od svega što sedogađa. Kad je to rekla, obuzela me još većapotištenost.

- Sviđa mi se. Sviđa mi se. Zašto, dovraga, tako govoriš?

- Zato što ti se ništa ne sviđa. Ne volišnijednu školu. Ne voliš milijun drugih stvari.Ne voliš!

- Volim! Eto, u tome griješiš... to je točnoono u čemu griješiš! Kog vraga ti treba datako govoriš? - odgovorio sam. Ljudi, kakosam bio potišten!

- Zato što ne voliš - rekla je. - Eto, reci barjednu stvar.

- Jednu stvar? Jednu stvar koju volim? -rekao sam. - U redu.

385/486

Nevolja je bila u tome što nisam bio ustanju da se koncentriram kako treba.Ponekad je čovjeku teško da se koncentrira.

- Misliš jednu stvar koju jako volim? - up-itao sam je.

Nije mi, međutim, odgovorila. Ležala je unekom šašavom položaju, čak tamo negdjena drugom kraju kreveta, nekih tisuću kilo-metara daleko. - Hajde, odgovori mi - rekaosam. - Da ti kažem nešto što jako volim ilinešto što volim tek tako?

- Nešto što jako voliš.- U redu - rekao sam. Vrag je, međutim,

bio u tome što se nisam mogao koncentrirati.Nisam mogao misliti ama baš ni na što

osim na one dvije časne sestre koje su hodalenaokolo skupljajući novac u one stareotrcane slamnate košare. Naročito na onukoja je nosila naočare s onim čeličnim okvir-om. I na onog dječaka što sam ga upoznao uElkton Hillsu. Bio je u Elkton Hillsu jedandječak po imenu James Castle, koji nije htio

386/486

povući nešto što je rekao o onom strašnoumišljenom momku, nekom Philu Stabileu.James Castle ga je nazvao uobraženkom ijedan od onih ljigavih Stabileovih prijateljaotišao je i otkucao to Philu. Onda je Stabile,sa šest-sedam drugih odvratnih tipova,otišao dolje u Jamesovu sobu, ušao, za-ključao ona prokleta vrata i pokušao ga pri-siliti da povuče ono što je rekao. Ovaj, među-tim, nije htio. Tada su se okomili na njega.Neću vam pričati što su radili s njim - previšeje gadno - ali ni nakon toga nije htio dapovuče riječ, stari James Castle. A trebali stega vidjeti. Bio je to sitan i slabašan dječak,sama kost i koža, ruke kao olovke, ništadeblje. Što je konačno uradio, umjesto dapovuče riječ, skočio je kroz prozor. Ja sambio u kupaoni pod tušem, a ipak sam ga čuokad je tresnuo o zemlju. Pomislio sam,međutim, da je nekome valjda nešto ispalokroz prozor - radio, pisaći stol ili neštoslično, a ne dječak ili tako nešto. Onda sam

387/486

čuo kako svi trče kroz hodnik i niz stubište,pa sam obukao kupaći ogrtač i takođerotrčao dolje. Što sam vidio, vidio sam starogJamesa Castlea kako leži nasred onih ka-menih stepenica. Bio je mrtav, zubi i krv bilisu mu rasuti svuda naokolo, i nitko se nijeusuđivao da mu priđe. Imao je na sebi onajpulover s visokim ovratnikom koji sam mubio posudio. Tipovima koji su bili s njim usobi nije se dogodilo ništa, bili su samoisključeni iz škole. Nisu ih čak ni strpali uzatvor.

To je bilo manje-više sve na što sammogao misliti. Na one dvije redovnice štosam ih vidio dok sam doručkovao i togdječaka, Jamesa Castlea, koga sam poznavaou Elkton Hillsu. U čitavoj je toj stvari najčud-nije što sam tog Jamesa Castlea jedva ipoznavao, ako već želite znati istinu. Bio je tojedan od onih sasvim tihih dječaka. Išao je samnom na matematiku, ali sjedio je čak tamonegdje na drugom kraju sobe i rijetko je

388/486

ustajao da odgovara ili izlazio pred ploču, i testvari. Neki dječaci u školi rijetko ustaju daodgovaraju ili izlaze pred ploču. Mislim dasam s njim razgovarao svega jedan jediniput, i to onda kad me upitao hoću li muposuditi onaj pulover. Malo je nedostajalo pada me na mjestu udari kap kad me to upitao,tako sam se bio iznenadio. Dobro se sjećamda sam upravo prao zube u kupaoni kad meto upitao. Rekao mi je da dolazi neki njegovrođak koji će ga povesti na vožnju autom, išto ja znam što. Nisam imao pojma da onuopće zna da ja imam neki takav pulover svisokim ovratnikom. Sve što sam znao onjemu bilo je to da je njegovo prezime bilouvijek ispred mojeg prilikom prozivanja. Ca-bel R., Cabel W, Castle, Caulfield... još setoga sjećam. Ako već želite znati istinu, maloje nedostajalo pa da mu ne posudim onaj pu-lover. Samo zbog toga što ga nisam boljepoznavao.

389/486

- Što? - upitao sam staru Phoebe. Neštomi je rekla, ali je nisam čuo.

- Nisi uopće u stanju da se sjetiš neke tak-ve stvari. -Jesam. Jesam. U stanju sam.

- Dobro, daj onda!- Volim Allieja - rekao sam. - I volim ra-

diti upravo ovo što sada činim. Sjediti s to-bom, pričati i misliti o raznim stvarima i...

- Allie je mrtav... Uvijek to kažeš! Ako jenetko već mrtav i u nebu, onda doistanema...

- Znam da je mrtav! Misliš da ne znam?Ali ga svejedno mogu voljeti, zar ne mogu?To što je netko mrtav još ne znači da gačovjek treba prestati voljeti, zaboga... osobitoako je taj netko bio tisuću puta bolji od ljudiza koje čovjek zna da su živi, i sve.

Stara Phoebe nije ništa odgovorila. Kadne može naći odgovor, ne kaže ni jedne jed-ine riječi.

- Evo, volim ovo sada - rekao sam. - Hoćureći, upravo ovo sada. Sjediti ovdje s tobom,

390/486

naklapati tek onako o svemu i svačemu iizvoditi...

- To nije ništa stvarno.- To je itekako stvarno! Naravno da jest.

Zašto, do vraga, ne bi bilo? Ljudi uvijek zasve govore da nije stvarno. Već mi je punkofer svega toga.

- Nemoj psovati. U redu, reci nešto drugo.Reci nešto što bi volio biti. Kao, na primjer,učenjak. Ili pravnik, ili nešto slično.

- Ne bih mogao biti učenjak. Nisamnekako stvoren za nauku.

- Dobro, onda pravnik... kao tata.- Pravo je, mislim, dobra stvar... ali

nekako me ne privlači - odgovorio sam. -Hoću reći, pravnici su kako treba ako idu na-okolo i spašavaju živote nevinih ljudi i tomeslično, ali čovjek, ako je pravnik, ne radi tak-ve poslove. Što radi, mlati pare, igra golf ibridž, kupuje auto, ispija martinije i drži sekao ne znam kako veliki drmator. Ali, ima joštoga. Čak i ako ideš naokolo i spašavaš

391/486

ljudske živote, i te stvari, kako ćeš znati da lito radiš zato što doista želiš spašavati ljudskeživote, ili to činiš zato što ti je prava želja dapostaneš čuveni pravnik, da te svi tapšu poramenima i čestitaju ti na sudu pošto seprokleti proces završi, novinari i svi ostali,kako se to može vidjeti u onim odvratnimfilmovima? Kako ćeš znati da nisi običanlicemjer? Nevolja je u tome što to ne možešznati!

Nisam baš sasvim siguran da je staraPhoebe znala o kom vragu pričam. Hoću reći,ipak je još samo dijete, i ništa drugo. Ali je,ako ništa drugo, slušala. A ako netko barsluša, stvar odmah nije tako loša.

- Tata će te ubiti. Ubit će te - rekla je.Međutim, nisam je slušao. Razmišljao

sam o nečemu drugom ... o nečemu ludom.- Znaš li što bih želio biti? - rekao sam. -

Znaš li što bih želio biti? Hoću reći, kad bime netko stavio pred neki vražji izbor?

- Sto? Samo nemoj psovati.

392/486

- Znaš li onu pjesmu Ako netko ulovinekog dok kroz žito ide? Želio bih...

- To ide ovako: Ako netko sretne nekogdok kroz žito ide -rekla je Phoebe. - To jepjesma Roberta Burnsa.

- Znam da je to pjesma Roberta Burnsa.Imala je, međutim, pravo. Tekst doista

glasi »Ako netko sretne nekog dok kroz žitoide«. Tada to, međutim, nisam znao.

- Mislio sam da glasi »ako netko ulovinekog« - rekao sam. - Sad svejedno, stalnozamišljam mnogo male djece kako se igraju ujednom velikom žitnom polju. Na tisućemale djece, a nikoga u blizini... nikogodraslog, mislim... osim mene. A ja stojim nasamom rubu jedne grozne provalije. Što mije dužnost, trebam uloviti svakoga tko sezaleti prema provaliji... hoću reći, ako netkotrči ne gledajući kuda ide, ja moram iskr-snuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bihradio čitavog dana. Da budem takav neki

393/486

lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali je tojedino što bih doista želio biti. Znam da jeludo.

Stara Phoebe nije dugo vremena reklaništa. Zatim, kad je konačno progovorila, svešto je rekla bilo je:

- Tata će te ubiti.- Nije mi nimalo stalo i da me ubije -

rekao sam. Zatim sam ustao s kreveta jer, štomi je palo na pamet da uradim, palo mi je napamet da telefoniram onom momku koji mije bio nastavnik engleskog jezika u ElktonHillsu, gospodinu Antoliniju. Znao sam dasad živi u New Yorku. Napustio je ElktonHills. Dobio je mjesto nastavnika engleskogna newyorškom univerzitetu. - Trebamobaviti jedan telefonski razgovor - rekao samPhoebe. - Odmah ću se vratiti. Nemoj za-spati. - Nisam htio da zaspi dok ja budem udnevnoj sobi. Znao sam da neće, ali rekaosam to svejedno, tek toliko da stvar budesigurna.

394/486

Dok sam išao prema vratima, Phoebe jeuzviknula: - Holdene! - Okrenuo sam se.

Sjedila je uspravno u krevetu. Izgledala jeneobično lijepo.

- Uzimam sate iz podrigivanja kod onedjevojčice, Phyllis Margulies - rekla je. -Slušaj!

Slušao sam i čuo sam nešto, ali nije biloništa osobito.

- Dobro je - rekao sam.Zatim sam otišao u dnevnu sobu i nazvao

onog svog na stavnika, gospodina Antolinija.

395/486

23

Na telefonu sam bio super kratak jer samse bojao da me roditelji ne zateknu usredrazgovora. To se, međutim, nije dogodilo.Gospodin Antolini je bio veoma ljubazan.Rekao je da mogu odmah doći k njemu, akoželim. Mislim da sam, po svemu sudeći,digao iz kreveta i njega i njegovu ženu, jer imje trebalo vraški mnogo vremena da se jave.Prvo što me je upitao bilo je da se nije neštodogodilo, a ja sam rekao da nije. Rekao sammu, ipak, da su me izbacili iz Penceyja. Mis-lio sam, kad je stvar već takva, da mu mogu ikazati. On je, kad je to čuo, rekao samo: -Gospode Bože! - Uvijek je posjedovaopriličan smisao za humor, i tome slično.Rekao mi je neka odmah dođem ravno knjemu, ako želim.

Bio je to valjda najbolji nastavnik od svihkoje sam ikad imao, taj gospodin Antolini.Bio je mlad, možda tek nešto stariji od mogbrata D.B.-a, i čovjek se mogao zadirkivati snjim a da ne izgubi ono potrebno poštovanjeprema njemu. On je bio taj koji je konačnopodigao onog dječaka koji je skočio kroz pro-zor, onog Jamesa Castlea o kome sam vampričao. Stari Antolini opipao mu je puls, isve, a onda je skinuo kaput, prebacio gapreko Jamesa Castlea i odnio ga na rukamačak tamo u ambulantu. Nije se uopćeobazirao na to što će mu kaput ostati savkrvav.

Kad sam se vratio u D.B.-ovu sobu,Phoebe je upalila radio. Iz njega se čula nekaplesna glazba. Pustila ga je, međutim, dasvira sasvim tiho, da djevojka ne čuje. Tre-bali ste je vidjeti. Sjedila je na samoj sredinikreveta, na pokrivaču, onako podvijenihnogu kako to čine oni tipovi u jogi. Slušala jeglazbu. Doista me obara.

397/486

- Hajde - rekao sam. - Jesi li raspoloženaza ples? - Učio sam je plesati i sve te stvarijoš dok je bila sasvim mala beba. Odlična jeplesačica. Hoću reći, naučio sam je samoneke osnovne stvari. Ostalo je naučilauglavnom sama. Ne možete tek tako naučitinekoga da pleše kako treba.

- Imaš cipele na nogama - rekla je.- Skinut ću ih. Hajde.Skočila je s kreveta, pričekala da izujem

cipele, a zatim smo neko vrijeme plesali.Pleše doista fantastično. Ne volim ljude kojiplešu s malom djecom, jer to uvijek i cijelovrijeme izgleda grozno. Hoću reći, kad senađete negdje u nekom restoranu i viditenekog starca kako izvodi svoje dijete naplesni podij. Takvi obično iz nespretnostistalno podižu djetetu haljinu na leđima, adijete i tako nema veze s plesom, i sve toizgleda užasno, ali ja nikad s Phoebe neplešem na javnim i takvim mjestima. Misamo onako izvodimo po kući. Osim toga, s

398/486

njom vam je uopće druga stvar, jer ona znaplesati. Zna pratiti sve što radite. Hoću reći,zna ako je držite čvrsto privijenu, tako danije važno što su vam noge mnogo duže.Uvijek će ostati uz vas. Možete mijenjatikorak, izvoditi svakakve seljačke figure, pačak i plesati pomalo nešto kao bugi, uvijek ćevas pratiti. Možete plesati čak i tango, takomi Boga.

Otplesali smo valjda četiri plesa. Izmeđuplesova zna nasmijati čovjeka da pukne odsmijeha. Ostaje točno u poziciji. Ne želi čakni razgovarati, niti bilo što. Tako morate i vistajati kao kip i čekati dok orkestar ponovnone zasvira. To me obara s nogu. Ne smijete sečak ni nasmijati, niti bilo što slično.

Sad, bilo kako bilo, otplesali smo oko če-tiri plesa, a zatim sam ugasio radio. Phoebeje skočila natrag u krevet i uvukla se podpokrivač.

- Napredujem, zar ne? - upitala je.

399/486

- I te kako - rekao sam i ponovno sjeopokraj nje na krevet. Bio sam kao pomalo za-dihan. Toliko sam pušio da sam bio gotovobez daha. Ona se nije zadihala ama bašnimalo.

- Opipaj mi čelo - uzviknula je, iznenada.- Zašto?- Opipaj ga. Opipaj ga samo jednom.Položio sam joj ruku na čelo. Nisam,

međutim, ništa osjetio.- Zar ti se ne čini kao da imam temperat-

uru? - upitala me je.- Ne. Zar misliš da je imaš?- Da. Činim to namjerno. Opipaj još

jednom.Ponovo sam joj opipao čelo. Nisam još

uvijek ništa osjećao, ali sam rekao:- Mislim da sad počinje. - Nisam želio da

dobije neki kompleks inferiornosti.Klimnula je glavom.- Mogu učiniti da se popne preko

termometra.

400/486

- Termometra. Tko te to naučio?- Alice Holmborg mi je pokazala kako se

to radi. Prekrstiš noge, zadržiš dah i mislišna nešto veoma, veoma vruće. Radijator ilinešto slično. Onda ti se čitavo tijelo tako up-ali da možeš nekome opržiti ruku.

To me oborilo. Trgnuo sam ruku snjezinog čela kao da sam u bogzna kakvojopasnosti.

- Hvala ti što si me upozorila - rekao sam.- Oh, tebi ne bih opržila ruku. Prestala

bih prije nego što postane previše... Pssst! -Uspravila se u krevetu, brzo kao sam vrag.

Vraški sam se uplašio kad je to učinila.- Šta se dogodilo? - upitao sam.- Ulazna vrata - rekla je onim svojim glas-

nim šapatom. - Oni su!Brzo sam skočio, pretrčao preko sobe i

ugasio svjetiljku nad stolom. Zatim sam uga-sio cigaretu o cipelu i gurnuo je u džep.Nakon toga počeo sam kao lud mahatirukama kroz zrak da rastjeram dim - nisam

401/486

trebao puški, za ime Božje! Zgrabio samcipele, uvukao se u ormar i zatvorio vrata.Ljudi moji, srce mi je udaralo kao šašavo!

Čuo sam kako majka ulazi u sobu.- Phoebe! - rekla je. - Dosta je toga. Vid-

jela sam svjetlo, mlada gospođice.- Zdravo! - čuo sam kako odgovara

Phoebe. - Nisam mogla zaspati. Jeste li selijepo proveli?

- Izvanredno - odgovorila je majka, ali semoglo osjetiti da baš ne misli tako. Ona se nezabavlja osobito kad tako nekamo izađe. -Zašto si budna, ako smijem pitati? Je li tibilo dovoljno toplo?

- Bilo je dovoljno toplo. Jednostavno nis-am mogla zaspati.

- Phoebe, da nisi slučajno ovdje pušila ci-garetu? Recite mi istinu, molim, gospođice.

- Što? - rekla je Phoebe.- Jesi li me čula?

402/486

- Zapalila sam jednu, samo na sekundu.Povukla sam samo jedan dim. Onda sam jebacila kroz prozor.

- A zašto, ako smijem pitati?- Nisam mogla zaspati.- Ne sviđa mi se to, Phoebe. Ne sviđa mi

se to nimalo -rekla je majka. - Želiš li još jed-nu deku?

- Ne hvala. 'Ku noć - rekla je Phoebe.Pokušavala je da je se otarasi, to je bilo očito.

- Kakav je bio film? - upitala je majka.- Odličan. Samo mi je Alicina mama

smetala. Stalno se naginjala preko mene ipitala Alicu da li ima anginu, za vrijemecijelog filma. Vratili smo se kući taksijem.

- Daj da ti opipam čelo.- Nisam ništa uhvatila. Nije joj bilo ništa.

Samo ta njezina majka...- Dobro. Sad spavaj. Kakva je bila večera?- Blesava - odgovorila je Phoebe.- Čula si što je otac rekao o upotrebi te

riječi. Što je u njoj bilo blesavo? Imala si

403/486

divan janjeći kotlet. Prešla sam čitavu Lex-ington aveniju da ga...

- Janjeći kotlet je bio perfektan, ali Char-lene uvijek diše u mene kad god položi neštona stol. Diše ravno u jelo. Diše u sve.

- Dobro. Sad spavaj. Daj majci poljubac.Jesi li se pomolila?

- Još dok sam bila u kupaoni. 'Ku noć!- Laku noć. A sad odmah spavaj. Glava

me boli, mislim da će mi pući - rekla je ma-jka. Nju glava boli vrlo često. Doista.

- Uzmi nekoliko aspirina - rekla je staraPhoebe. - Holden se vraća u srijedu, zar ne?

- Koliko ja znam. A sad se pokrij. Skroz.Čuo sam kako majka izlazi iz sobe i za-

tvara vrata. Pričekao sam nekoliko minuta, aonda sam se izvukao iz ormara.

Dok sam izlazio, sudario sam se s Phoebe,jer je vladao mrkli mrak a ona je bila izašla izkreveta da mi kaže kako je majka otišla.

- Jesam li te udario? - upitao sam je.Morao sam šaptati jer su sad obadvoje bili

404/486

kod kuće. - Moram se nekako izvući odavde -rekao sam. Napipao sam u tami rub kreveta,sjeo na njega i počeo obuvati cipele. Bio samprilično nervozan, priznajem.

- Nemoj ići sada - šapnula je Phoebe. -Čekaj dok zaspi.

- Neću. Idem sad. Sad je najbolje vrijeme- rekao sam. -Ona će biti u kupaoni, a tata ćeslušati vijesti, ili nešto slično. Sad je najboljevrijeme. -Jedva mi je pošlo za rukom dasvežem vezice, tako sam bio prokleto nervoz-an. Nije da bi me ubili i ili nešto slično, kadbi me uhvatili u kući, ali bila bi to vrlo neu-godna situacija. - Gdje si, do vraga? - rekaosam Phoebe. Bilo je tako mračno da je uopćenisam mogao vidjeti.

- Ovdje. - Stajala je tik do mene. A nisamje uopće vidio.

- Ostavio sam kofere na kolodvoru - rekaosam. - Slušaj. Imaš li kakve love, Phoebe?Praktično sam švorc.

405/486

- Imam samo novac za Božić. Za poklone,i te stvari. Još uopće nisam išla u kupovinu.

- Oh. - Nisam htio da joj uzmem njezinbožićni novac.

- Je li ti potreban? - upitala je.- Ne želim ti uzeti tvoj božićni novac.- Mogu ti posuditi nešto - rekla je. Zatim

sam je čuo kako se mota oko D.B.-ovapisaćeg stola, otvara milijun nekih ladica ipipa rukama naokolo. Bio je mrak kao urogu, takva je tama vladala u sobi. - Akoodeš, nećeš me vidjeti u onom komadu -rekla je. Glas joj je zvučao čudno dok je togovorila.

- Hoću. Neću otići dok te ne vidim. Mislišda bih dopustio da mi promakne taj komad?- rekao sam. - Znaš što ću u uraditi, ostat ćukod gospodina Antolinija vjerojatno doutorka uvečer. Onda ću doći kući. Ako mi sepruži prilika, telefonirat ću ti.

406/486

- Evo - rekla je Phoebe. Pokušavala je dami da novac, ali nije mogla pronaći mojuruku.

- Gdje si?Gurnula mi je novac u šaku.- Hej, ne treba mi ovoliko - rekao sam. -

Daj mi samo dva dolara, to je sve. Bez šale,evo ti. - Pokušao sam joj vratiti novac, ali nijega htjela primiti.

- Možeš uzeti sve. Vratit ćeš mi. Donesimi kad dođeš na predstavu.

- Koliko ima toga, za ime Božje?- Osam dolara i osamdeset pet centi. Ne,

šezdeset pet centi. Potrošila sam nešto.Tada sam, odjednom, zaplakao. Nisam se

mogao savladati. Plakao sam tako da menitko nije mogao čuti, ali plakao sam. StaraPhoebe se uplašila kao sam vrag kad sam za-plakao, prišla mi i pokušavala me utješiti, alikad čovjek jednom počne, onda ne može tektako prestati. Još uvijek sam, tako plačući,sjedio na rubu kreveta. Phoebe mi je

407/486

prebacila ruku oko vrata, a ja sam zagrlionju, ali trebalo mi je dosta vremena daprestanem. Mislio sam da ću se ugušiti ili štoja znam što. Ljudi moji, kako sam vraški up-lašio jadnu staru Phoebe! Prozor je biootvoren i osjećao sam kako sva drhti, jer nasebi nije imala ništa osim pidžame. Pokušaosam je natjerati da se vrati u krevet, ali nijehtjela. Konačno sam se nekako smirio, ali zato mi je trebalo doista mnogo, mnogovremena. Zatim sam zakopčao preostaludugmad na kaputu. Rekao sam da ću joj seredovito javljati. Rekla mi je da mogu spavatikod nje ako želim, ali sam rekao da neću, bitće bolje da se izgubim, gospodin Antolini mečeka, i te stvari. Zatim sam izvukao iz džepana kaputu onu lovačku kapu i dao je njoj.Ona obožava takve lude kape. Nije ju htjelauzeti, ali natjerao sam je. Kladio bih se da jespavala s tom kapom na glavi. Zaista volitakvu vrstu pokrivala. Zatim sam joj

408/486

ponovno rekao da ću je nazvati čim mi sepruži prilika, a onda sam otišao.

Bilo je, iz nekog razloga, mnogo lakšeizvući se iz kuće nego što je bilo uvući se unju. Kao prvo, sad mi je bilo sve ravno domora hoće li me uhvatiti ili neće. Doista jest.Ako me uhvate, uhvate, mislio sam. Gotovosam, na neki način, priželjkivao da se todogodi.

Umjesto da pozovem lift, sišao sam nizstepenice, i to niz ono stražnje stubište.Gotovo sam slomio vrat sudarajući se s okodeset milijuna kanti za smeće, ali sam seizvukao zdrav i čitav. Liftboj me uopće nijevidio. Vjerojatno živi u uvjerenju da sam jošuvijek gore kod Dicksteinovih.

409/486

24

Gospodin i gospoda Antolini živjeli su ujednom vrlo raskošnom stanu, tamo krajSutton Placea, sa dvije stepenice na ulazu udnevnu sobu, s barom i tko zna čime još. Biosam tamo više puta zato što je - nakon štosam napustio Elkton Hills - gospodin An-tolini prilično često dolazio k nama navečeru, da vidi kako napredujem. Tada jošnije bio oženjen. Kasnije, kad se oženio, čestosam igrao tenis s njim i gospodom Antolini,dolje, u westsideskom teniskom klubu, uForest Hillsu, na Long Islandu. Gospoda An-tolini bila je kuhana i pečena u tom kraju.Nije znala što će s lovom. Bila je oko šezdesetgodina starija od gospodina Antolinija, aličinilo se da se sasvim dobro slažu. Oboje subili pravi intelektualci, osobito gospodin

Antolini, s tim što je on u društvu uvijekdjelovao više nekako duhovitokozerski negointelektualno, nešto kao D.B. Gospoda An-tolini bila je uvijek pretežno ozbiljna. Imaprilično tešku astmu. Oboje čitaju sve D.B.-ove pripovijetke - gospoda Antolini također -i kad se D.B. spremao krenuti u Hollywood,gospodin Antolini mu je telefonirao i nagov-arao ga da ne ide. Međutim, ipak je otišao.Gospodin Antolini je rekao da čovjek koji znapisati kao D.B. nema što tražiti u tamonekom Kollywoodu. To je, u stvari, ono istošto sam i ja uvijek govorio.

Odšetao bih se tamo do njihove kuće jernisam želio da od novca što mi ga je dalaPhoebe potrošim ni centa više nego što jeneophodno, ali sam se, kad sam izašao naulicu, osjetio nekako čudnovato. Nekako kaoomamljen. Zato sam uzeo taksi. Nisam htio,ali ipak sam to učinio. Grdno sam senamučio dok sam samo pronašao taksi.

411/486

Stari gospodin Antolini osobno mi je ot-vorio vrata kad sam pozvonio - nakon što meje liftboj konačno pustio u lift, hulja jedna!Na sebi je imao kućni ogrtač i papuče, a uruci je držao čašu viskija sa sodom. Bio ječovjek s puno ukusa, a uz to je volio popiti.

- Holdene, mladiću moj - rekao je. - Bože,pa porastao je još dobrih pola metra. Dragomi je što te vidim.

- Kako ste, gospodine Antolini? Kako jegospoda Antolini?

- Obadvoje smo kao puška. Daj mi tajkaput. - Svukao mi je kaput i objesio ga navješalicu. - Očekivao sam da ću te vidjeti snovorođenčetom u rukama. Bez kuće ikućišta. Snježne pahuljice na trepavicama. -On ponekad zna biti prilično duhovit.Okrenuo se i viknuo u kuhinju: - Lillian!Hoće l' skoro kava? - Lillian je bilo ime gos-pode Antolini.

- Gotova je - odgovorila mu je, takođervičući. - Je li to Holden? Holdene, zdravo!

412/486

- Zdravo, gospodo Antolini.Svi koji su dolazili u njihovu kuću morali

su uvijek vikati. To zbog toga što njih dvojenisu nikad bili u isto vrijeme u istoj sobi. Biloje to zabavno na svoj način.

- Sjedni, Holdene - rekao je gospodin An-tolini. Na njemu se vidjelo da je već malopodmazan. Soba je izgledala kao da su up-ravo ispratili neko veće društvo. Čaše i tan-jurići s kikirikijem stajali su svuda naokolo. -Oprosti što sve ovo ovako izgleda - rekao je. -Zabavljali smo ovdje neke prijatelje gospodeAntolini, neko društvo iz Buffala... krdo bu-fala, u stvari.

Nasmijao sam se, a gospoda Antolini mije doviknula nešto iz kuhinje. Nisam, među-tim, čuo što.

- Što je rekla? - upitao sam gospodinaAntolinija.

- Rekla je da je ne gledaš kad ude u sobu.Upravo se izvukla iz kreveta. Uzmi cigaretu.Pušiš li već?

413/486

- Hvala - rekao sam i uzeo cigaretu izkutije koju mi je pružio. - Tek tu i tamo.Spadam medu umjerene pušače.

- U to sam siguran - rekao je. Pripalio mije cigaretu velikim upaljačem koji je stajaona stolu. - Tako. Ti i Pencey ste se, dakle,razveli - rekao je. Uvijek je govorio na takavnačin. To me ponekad silno zabavljalo, aponekad nije. Nekako je to malo prečestočinio. Ne želim reći da nije bio duhovit, ilinešto slično tome - bio je - ali čovjekuponekad ide na živce kad netko stalno govoristvari kao »Ti i Pencey ste se razveli«. D.B.to, ponekad, također previše često čini.

- Gdje je zapelo? - upitao me je gospodinAntolini. -Kako si prošao iz engleskog?Pokazat ću ti vrata po kratkom postupku akočujem da si okinuo iz engleskog, ti, mali as upisanju sastavaka!

- Oh, iz engleskog sam prošao bez greške.Radili smo, međutim, najviše literaturu. Učitavom polugodištu napisao sam valjda

414/486

svega dva sastavka - odgovorio sam. - Paosam, međutim, iz »usmenog izražavanja«.Imali smo takav neki obavezan predmet,»usmeno izražavanje«. Iz toga sam pao.

- Zašto?- Ma ne znam. - Nisam bio baš raspoložen

da se upuštam u to. Još uvijek sam se osjećaonekako omamljen, ili kako već da to opišem,i odjednom me uhvatila paklena glavobolja.Doista jest. Vidjelo se, međutim, da ga tozanima, pa sam mu ispričao nešto o tome. -To vam je takav neki predmet na kojem svakidječak u razredu mora ustati i pred svimaodržati govor. Znate već. Sasvim spontano, ite stvari. A ako se onaj tko govori udalji odteme ili slično, trebate mu doviknuti »Di-gresija!« što brže možete. To me dovodilo doludila. Iz tog sam predmeta dobio topa.

- Zašto?- Ma ne znam ni sam. Ona stvar s digresi-

jama išla mi je na živce. Ne znam. Nevolja jesa mnom u tome što mi se sviđa kad se netko

415/486

udaljava od glavne teme. To je mnogozanimljivije.

- Zar je tebi svejedno ako se netko, kad tinešto priča, ne drži onoga o čemu ti govori?

- Oh, naravno. Volim kad se netko držionoga o čemu govori, i sve to. Ali ne volimkad se netko previše drži toga. Ne znam.Mislim da ne volim kad se netko čitavovrijeme strogo drži teme. Dječaci koji su pok-upili najbolje ocjene iz »usmenogizražavanja« bili su oni koji se cijelo vrijemeniti jednom nisu udaljili od predmeta - topriznajem. Ali bio je tamo jedan dječak, nekiRichard Kinsella. Taj se nikad nije mnogodržao teme i svi su mu uvijek dovikivali »Di-gresija!« Bilo je to užasno jer je, prije svega,taj Richard Kinsella bio veoma nervozandječak - mislim, doista veoma nervozandječak - i usne su mu uvijek zadrhtale kadgod bi na njega došao red da drži govor, ijedva ste ga mogli čuti ako ste sjedili negdjeu zadnjem redu. Pošto bi mu usne malo

416/486

prestale drhtati, meni su se njegovi govorisviđali više od drugih. On je, međutim,također pao iz tog predmeta. Dobio je 1 pluszato što su mu svi bez prestanka i cijelovrijeme dovikivali »Digresija!« Jednom je,na primjer, držao predavanje o nekoj tamofarmi koju je njegov otac kupio u Vermontu.Stalno su mu vikali »Digresija!« u toku čita-vog govora, a onaj nastavnik, gospodin Vin-son, dao mu je nedovoljan jer nije rekao kak-ve se sve životinje i povrće, i takva čuda,uzgajaju na toj farmi. Što je radio taj RichardKinsella, počeo je govoriti o svemu tome, aonda je odjednom počeo pričati o nekom pis-mu koje je njegova majka dobila od njegovaujaka, i kako je taj njegov ujak dobio poliom-ielitis, i sve što uz to ide, kad je imao četrde-set dvije godine, pa nije nikom dopuštao daga posjećuje u bolnici jer nije želio da ga tkovidi onako utegnutog u steznik. Sve to nijeimalo mnogo veze sa farmom - priznajem -ali je bilo lijepo. Lijepo je kad vam netko

417/486

priča o svom ujaku. Naročito kad netkopočne pričati o očevoj farmi, a onda odjed-nom osjeti da ga njegov ujak više zanima.Hoću reći, nije pošteno vikati bez prestanka»Digresija!« kad čovjek lijepo govori i sav jeuzbuđen... ne znam. Teško je to objasniti. -Uostalom, i nisam imao baš mnogo volje dapokušavam. Prije svega, iznenada me jeuhvatila ta strahovita glavobolja. Molio samse Bogu da se stara gospođa Antolini kon-ačno pojavi s tom kavom. To je stvar kojamože iz kože da me istjera - hoću reći, kadnetko kaže da je kava već gotova a nije.

- Holdene... samo jedno kratko, pomalodosadno, pedagoško pitanje: zar ne misliš dasve ima svoje vrijeme i mjesto? Zar ne mislišda čovjek, ako već počne pričati o očevojfarmi, treba i da se drži te teme, a ne da zas-trani i da ti priča o steznicima svog ujaka? Ilida je, ako je ujakov steznik već tako pro-vokativan predmet, trebalo da izabere tutemu za razgovor... a ne farmu!

418/486

Nisam bio baš raspoložen da sad turazmišljam i odgovaram. Boljela me glava iosjećao sam se odvratno. Nekako me je biopočeo i želudac boljeti, ako već želite znatiistinu.

- Da... ne znam ni sam. Mislim da bi tre-balo. Hoću reći, mislim da bi trebao kaotemu razgovora izabrati ne farmu već svogujaka, ako ga je već to najviše zanimalo. Alihtio sam reći da najčešće čovjek ne zna što ganajviše zanima sve dok ne počne govoriti onečemu što ga ne zanima najviše.

Hoću reći, tu se ponekad ne može ništaučiniti. Moje je mišljenje da čovjeka treba os-taviti na miru ako je ono što govori zanim-ljivo i ako se zbog nečega uzbuđuje. Volimkad se netko zbog nečega uzbuđuje. To jelijepo. Vi naprosto niste poznavali tognastavnika, gospodina Vinsona. On jeponekad bio u stanju da vas dovede doludila, on i čitav onaj prokleti razred. Hoćureći, bez prestanka je i cijelo vrijeme govorio

419/486

da zaokružite [pojednostavite svoje izlaganje.S nekim stvarima to se naprosto ne možeučiniti. Hoću reći, teško je čovjeku nešto za-okružiti i pojednostaviti samo zbog toga štoto netko želi. Vi niste poznavali tog čovu,gospodina Vinsona. Hoću reći, bio je vrlo in-teligentan i sve što god hoćete, ali bilo jeočito da nema mnogo mozga.

- Kava, gospodo, konačno - rekla je gos-poda Antolini. Ušla je u sobu nosećiposlužavnik s kavom i kolačima. -Holdene,nemoj se zagledati u mene. Izgledam kaočudo.

- Zdravo, gospodo Antolini - rekao sam.Htio sam ustati, i sve, ali me gospodin An-tolini uhvatio za kaput i povukao nazad.Kosa gospode Antolini bila je puna onih li-menih viklera i nije uopće bila našminkana,niti bilo što. Nije izgledala baš prekrasno.Izgledala je prilično stara, i sve.

- Ostavit ću ovo ovdje. Vi samo navalite,vas dvojica -rekla je. Spustila je poslužavnik

420/486

dolje na stolić, odgurnuvši čaše s puta. -Kako je mama, Holdene?

- Dobro je, hvala. Nisam je vidio dostadugo, ali zadnji put...

- Dragi, ako Holdenu bude potrebnonešto, sve je u ormaru za rublje. Na najvišojpolici. Ja idem u krevet. Iscrpljena sam -rekla je gospoda Antolini. Tako je, uostalom,i izgledala. - Hoćete li vi momci znati saminamjestiti krevet?

- Pobrinut ćemo se za sve sami. Ti samobjež' u postelju - rekao je gospodin Antolini.Poljubio je gospodu Antolini, a ona mu jerekla laku noć i otišla u spavaću sobu. Njihsu dvoje uvijek ljubili jedno drugo predsvijetom.

Popio sam nepunu šalicu kave i pojeo ot-prilike pola nekakvog kolača koji je bio tvrdkao kamen. Stari gospodin Antolini nije,međutim, uzeo ništa osim još jednog viskijasa sodom. On ih, treba reći, pravi vrlo jake,to se vidjelo. Na najboljem je putu da

421/486

postane alkoholičar, ako ne bude pazio štoradi.

- Ručao sam s tvojim ocem prije nekolikotjedana - rekao je iznenada. - Jesi li to znao?

- Ne, nisam.- Svjestan si, naravno, da je on strahovito

zabrinut za tebe?- Znam to. Znam da jest - rekao sam.- Izgleda da je upravo prije nego što mi je

telefonirao dobio dugo, prilično mučnopismo od tvog posljednjeg upravitelja, u ko-jem je pisalo da ne pokazuješ ni najmanjezanimanje, niti se trudiš. Markiraš. Dolazišnespreman na nastavu. Općenito, da siapsolutna...

- Nisam markirao. Nije bilo dopuštenomarkirati. S nekih predmeta sam izostajao,vrlo rijetko, kao na primjer s onog usmenogizražavanja o kojem sam vam pričao, ali nis-am markirao.

Nisam bio nimalo raspoložen dadiskutiram o tome. Od kave mi je bol u

422/486

želucu popustila, ali ona strahovita glavo-bolja još uvijek me držala.

Gospodin Antolini je pripalio novu cigar-etu. Pušio je kao narkoman. Zatim je rekao:

- Iskreno govoreći, ne znam kog vraga dati kažem, Holdene.

- Znam. Sa mnom je veoma teško razgov-arati. Svjestan sam toga.

- Imam osjećaj da se približavaš nekojvrsti strahovitog, strahovitog pada. Ali doistati ne bih znao točno reći kakve vrste... Slušašli me uopće?

- Da.Bilo je očito da se pokušava koncentrirati.- Možeš doživjeti pad te vrste da se pret-

voriš u čovjeka koji, sa trideset godina, sjediu baru i mrzi svakoga tko ude, a izgleda kaoda je mogao igrati nogomet u koledžu. Imožda ćeš prikupiti upravo dovoljnoobrazovanja da mrziš ljude koji kažu: »Tonas dvojica držimo u diskretnosti.« A moždaćeš opet završiti u nekoj poslovnici, gađajući

423/486

spojnicama za papir najbližu stenografkinju.Ne znam, naprosto. Samo, znaš li ti uopće štoti hoću reći?

- Da. Naravno - rekao sam. I doista samznao. - Samo, kad govorite o toj mržnji, nisteu pravu. Hoću reći, to da mrzim nogometaše,i sve takve. Doista se varate. Ja ne mrzimmnogo ljudi. Što se može dogoditi, mogumrziti jedno kratko vrijeme, kao onog tipaStradlatera kojeg sam poznavao u Penceyju, ionog drugog, Roberta Ackleyja. Mrzio sam ihponekad, to priznajem, ali to kod mene nikadne traje dugo, to hoću reći. Nakon određenogvremena, ako ih nisam viđao, ako se nisu po-javljivali u mojoj sobi ili ako ih nekoliko dananisam vidio u blagovaonici, nekako bi mipočeli nedostajati. Hoću reći, nekako su minedostajali.

Gospodin Antolini nije neko vrijeme ništarekao. Ustao je, uzeo još jednu kockicu leda iubacio je u čašu, a zatim je ponovno sjeo.Bilo je očito da razmišlja. Ja sam, sa svoje

424/486

strane, žarko želio da se razgovor nastaviujutro umjesto sada, ali to se nije dogodilo.Ljudi se obično zapale za neku diskusiju up-ravo onda kad si mrtav hladan.

- U redu. Slušaj sad malo što ću ti reći...Možda neću uspjeti da sve to sročim onakokako bih želio, da ti to ostane u sjećanju, alinapisat ću ti za dan-dva pismo o tome. Unjemu ćeš naći sve jasno i precizno. Ali, bezobzira na to, sad slušaj dobro. - Ponovno sezamislio, nastojeći se koncentrirati. Zatim jerekao: - Taj pad prema kojem se, po mommišljenju, krećeš, to je jedna posebna vrstapada, užasna vrsta pada. Čovjeku koji padanije omogućeno da osjeti ili čuje kad tresne odno. Stalno pada i pada. Čitav taj aranžmannamijenjen je ljudima koji su, u ovo ili onodoba svog života, tražili nešto što im njihovaokolina nije mogla pružiti. Ili su mislili da imona ne može to pružiti. I tako su digli ruke odtraženja. Odustali su prije nego što su u

425/486

stvari uopće i počeli. Jesi li u stanju da mepratiš?

- Da, gospodine.- Sigurno? -Da.Ustao je i nalio još malo viskija u čaše.

Onda je ponovo sjeo. Nije ništa rekaoprilično dugo vremena.

- Ne bih te želio plašiti - rekao je - alimogu te veoma jasno vidjeti kako ve-likodušno umireš, na ovaj ili onaj način, zaneku savršeno bezvrijednu stvar. - Pogledaome je nekako čudnošaljivo. - Ako ti napišemnešto, hoćeš li to pažljivo pročitati? Isačuvati?

- Hoću. Sigurno - rekao sam. I učinio samtako. Još uvijek imam onaj papir koji mi jedao.

Otišao je do pisaćeg stola na drugomkraju sobe i stojeći napisao nešto na komadupapira. Zatim se vratio i sjeo, držeći papir uruci.

426/486

- Za divno čudo, ovo nije napisao nekiprofesionalni pjesnik već jedan psihoanal-itičar po imenu Wilhelm Stekel. Evo što je...slušaš li me uopće?

- Da, naravno.- Evo što je rekao: »Karakteristika

nezrela čovjeka je da želi slavno poginuti zaneku stvar, dok je karakteristika zrelogčovjeka da za istu tu stvar smjerno živi.«

Nagnuo se naprijed i pružio mi list.Pročitao sam tekst čim sam ga dobio u ruke,a zatim sam mu zahvalio i gurnuo papir udžep. Bilo je lijepo od njega što se toliko tru-dio. Doista jest. Stvar je, međutim, bila takvada nisam imao mnogo volje da se koncentri-ram. Čovječe, odjednom me uhvatio takavumor!

Na njemu se, međutim, nije uopćeprimjećivalo da je umoran. Bio je, prijesvega, već prilično pod gasom.

- Mislim da ćeš u toku ovih dana - rekaoje - morati ustanoviti kamo želiš ići. A onda

427/486

ćeš morati tamo i krenuti.. I to odmah. Nemožeš dozvoliti sebi da izgubiš makar samojednu minutu. Ti ne.

Kimnuo sam glavom jer je gledao ravno umene, ali nisam bio sasvim siguran o čemugovori. Bio sam prilično uvjeren da znam, alinisam bio sasvim siguran, za cijelo tovrijeme. Bio sam vraški umoran, doistapreviše.

- Teško mi je to reći - rekao je - ali mislimda će jednom, kad dođeš do kakvog-takvoguvjerenja o tome kamo želiš krenuti, tvoj prvipotez obavezno biti da se prilagodiš školi. Toće biti neophodno. Druge nema. Ti si učenik,sviđalo ti se to ili ne. Ti si zaljubljen u znanje.I mislim da ćeš, kad jednom prebrodiš svu tugospodu Vinese i njihova usmena izraza...

- Gospodu Vinsone - rekao sam. Mislio jena svu gospodu Vinsone, a ne na svu gos-podu Vinese. Nisam ga, međutim, trebaoprekidati.

428/486

- U redu... gospodu Vinsone. Kad jednompreturiš preko glave svu tu gospodu Vinsone,počet ćeš se sve više i više približavati - tojest ako to želiš, ako to tražiš i na to čekaš -onoj vrsti spoznaje koja će biti veoma, veomadraga tvom srcu. Između ostalog, ustanovitćeš da nisi jedini čovjek kojeg je zbunilo, up-lašilo, kome se čak i zgadilo ljudsko ponašan-je. Saznat ćeš s uzbuđenjem da nisi ni u komslučaju jedini na popisu takvih, i to će te ohr-abriti. Mnogi, mnogi ljudi bili su na isti načinmoralno i duhovno pokolebani kao ti upravosad. Na sreću, neki od njih vodili su bilješkeo tim svojim brigama i nemirima. Od njih ćešnaučiti - ako to želiš. Na isti način kao što ćejednog dana, ako budeš imao što pružitisvijetu, netko naučiti nešto od tebe. To jeprekrasno udešen reciprocitet. A to nije škol-sko obrazovanje. To je povijest. To je poezija.- Zastao je i povukao dug gutljaj viskija sa so-dom. Onda je nastavio. Ljudi moji, bio jedoista zagrijan. Bilo mi je drago što ga nisam

429/486

pokušao prekinuti, ili nešto slično tome. - Nepada mi na pamet da ti pričam o tome -rekao je - da su samo obrazovani i školovaniljudi sposobni da dadu doista dragocjendoprinos svijetu. To nije točno. Tvrdim,međutim, da obrazovani i Školovani ljudi,ako imaju talenta i stvaralačke snage odkojih će početi - što je, na žalost, rijedakslučaj - imaju mogućnosti da ostave iza sebeneizmjerno više dragocjenih ostvarenja negoljudi koji posjeduju samo talent i stvaralačkusnagu. Takvi teže da se izražavaju što jasnijei obično posjeduju strast da slijede svojemisli do kraja. Osim toga, što je najvažnije, udevet slučajeva od deset takav čovjek posje-duje više skromnosti nego neki neškolovanimislilac. Pratiš li me uopće?

- Da, gospodine.Nakon toga opet prilično dugo vremena

nije ništa rekao. Ne znam jeste li to ikad pok-ušali, ali nekako je prilično mučno sjeditinegdje dok netko o nečemu razmišlja i čekati

430/486

da vam nešto kaže. Doista jest. Pokušao samse savladati da ne zijevam. Nije mi bilodosadno ili nešto slično - nije - ali osjetiosam se iznenada tako užasno pospanim.

- Akademsko obrazovanje pružit će ti jošnešto. Ako zađeš dovoljno daleko njegovimstazama, ono će ti početi davati predodžbu otome kakvim dimenzijama uma raspolažeš.Čemu one odgovaraju, a čemu, možda, ne.Nakon određenog vremena steći ćešodređenu sliku o tome kakve vrste misli nosiu sebi um tvojih dimenzija. To ti, prije svega,može uštedjeti izvanredno mnogo vremenakoje bi inače gubio eksperimentirajući s ide-jama koje ti ne odgovaraju, koje ti ne leže.Počet ćeš upoznavati svoje istinske mjere ioblačiti svoj um prema njima.

Tada sam, iznenada, zijevnuo. Kakvaživotinjska grubost, ali to je bilo jače odmene.

Gospodin Antolini se, međutim, samonasmijao.

431/486

- Hajde - rekao je i ustao. - Namjestitćemo ti kauč. Pošao sam za njim. Otišao jedo onog ormara i pokušao

s najviše police skinuti neke plahte ipokrivače, i te stvari. To mu, međutim,nikako nije polazilo za rukom, jer je u rucidržao čašu s viskijem. Zato ju je iskapio,spustio na pod i nakon toga skinuo s policesve što mu je trebalo. Pomogao sam mu testvari odnijeti do kauča. Zajedno smonamjestili postelju. Nije pokazivao bašmnogo volje za taj posao. Nije ništa osobitouredno slagao niti poravnavao. Meni je,međutim, bilo svejedno. Bio bih mogao za-spati stojećki, toliko sam bio umoran.

- Kako sve one tvoje ženske?- Sasvim dobro. - Moje sudjelovanje u

razgovoru bilo je bijedno, ali doista nisambio raspoložen za razgovor.

- Kako je Sally? - Poznavao je staru SallyHayes. Upoznao sam ih jednom prilikom.

432/486

- Dobro je. Našli smo se danas poslijepodne. - Ljudi, to kao da je bilo prije dvade-set godina! - Izgleda da nam nije ostalo bašmnogo toga zajedničkog.

- Vraški zgodna cura! A što je s onomdrugom djevojkom? Onom o kojoj si mipričao, onom iz Maine?

- Oh, Jane Gallagher. I ona je dobro.Vjerojatno ću joj sutra telefonirati.

U tom trenutku bili smo već gotovi snamještanjem postelje.

- Raskomoti se - rekao je gospodin An-tolini. - Ne znam samo kako ćeš, do vraga,smjestiti te svoje noge.

- To je u redu. Već sam navikao na kratkekrevete - odgovorio sam. - Mnogo vam hvala,gospodine. Vi i gospoda Antolini noćas stemi doista spasili život.

- Znaš gdje je kupaona. Ako ti bude po-trebno bilo što, samo vikni. Ja ću se još nekovrijeme zadržati u kuhinji. Hoće li ti smetatisvjetlo?

433/486

- Neće. Nema veze. Mnogo vam hvala.- U redu. Laku noć, ljepotančiću!- Laku noć, gospodine. Još jednom vam

hvala.Otišao je u kuhinju, a ja sam otišao u

kupaonu i svukao se. Nisam mogao opratizube jer nisam imao četkice. Nisam imao nipidžame, a gospodin Antolini je zaboravio dami posudi jednu od svojih. Tako sam senaprosto vratio u sobu i ugasio onu malulampu koja je stajala kraj kauča, a zatim samse uvukao u postelju, onako samo ugaćicama. Bio je prekratak za mene, taj kauč,ali tada sam doista bio u stanju zaspati sto-jećki, okom da ne trepnem. Ležao sam budansvega nekoliko sekundi, razmišljajući osvemu onome što mi je rekao gospodin An-tolini. O traženju dimenzija uma i svim timstvarima. Bio je to doista prilično pametančovjek. Nisam, međutim, mogao dugo držatiotvorene oči, i zaspao sam.

434/486

Tada se dogodilo nešto o čemu ne volimčak ni pričati. Iznenada sam se probudio. Neznam koje je doba noći bilo, ali probudio samse. Osjetio sam nešto na glavi, nečiju ruku.Ljudi moji, to me je doista prestravilo. Čija jebila, bila je to ruka gospodina Antolinija! Štoje radio, sjedio je na podu pokraj samogkauča, u mraku, i sve, i nekako me milovao,odnosno gladio rukom po prokletoj glavi.Ljudi moji, mislim da sam odskočio bar polakilometra.

- Što to, do vraga, radite} - rekao sam.- Ništa. Samo sjedim i divim se...- Što radite, što? - ponovio sam. Nisam

znao što, do vraga, da mu kažem. Hoću reći,bio sam u neprilici kao sam vrag.

- Kako bi bilo da govoriš malo tiše? Jasamo sjedim i...

- Uostalom, trebam ići - rekao sam. Ljudimoji, kako sam bio nervozan. Počeo sam utami navlačiti hlače. Jedva sam ih nekakoobukao, tako sam bio nervozan. Upoznao

435/486

sam dosta tih prokletih nastranih ljudi, uškolama i svuda, više nego itko koga ste ikadsreli, i uvijek vam oni očituju svoje nas-tranosti kad sam ja u blizini.

- Kamo trebaš ići? - upitao je gospodinAntolini. Pokušavao se držati hladno i neusil-jeno, ali baš osobito hladan nije bio. Na čas-nu riječ.

- Ostavio sam kofere i sve na kolodvoru.Mislim da će biti najbolje da odem po njih. Unjima su mi sve stvari.

- Bit će tamo i ujutro. A sad, natrag u kre-vet! Idem i ja. Što je to s tobom?

- Nije ništa, samo što su sav moj novac isve moje stvari u jednom od kofera. Odmahću se vratiti. Uzet ću taksi i odmah ću se vrat-iti - rekao sam. Ljudi moji, sapletao sam sepreko samog sebe u onoj tami. - Stvar je utome što nije moj, taj novac. To je novac mo-je majke i ja...

436/486

- Ne budi smiješan, Holdene. Lezi natragu taj krevet. Idem i ja na spavanje. Novac ćeti biti tamo, zdrav i čitav, i ujutro...

- Ne, bez svake šale. Trebam već krenuti.Doista moram. - Bio sam se gotovo već pot-puno obukao, samo nisam bio u stanju naćikravatu. Nisam se nikako mogao sjetiti gdjesam je ostavio. Obukao sam kaput i sve, beznje. Stari m>-spodin Antolini sjedio je sad uonom velikom naslonjaču malo podalje odmene, i promatrao me. Bio je mrak, i sve, inisam ga mogao baš dobro vidjeti, ali sasvimsam dobro znao da me promatra. Još uvijekse natakao. Vidio sam da u ruci još uvijekdrži onu svoju vjernu čašu s viskijem.

- Ti si veoma, veoma čudan dječak.- Znam - rekao sam. Kravatu nisam ni

tražio dugo naokolo. Tako sam otišao beznje. - Zbogom, gospodine - rekao sam. -Mnogo vam hvala. Bez šale.

Pratio me u stopu kad sam krenuo premaulaznim vratima, a kad sam pritisnuo na

437/486

dugme lifta, ostao je stajati u hodniku. Svešto je rekao bilo je ponovno ono isto o tomekako sam »veoma, veoma čudan dječak«.Čudan, govno! Stajao je u hodniku sve doknije stigao lift. Nikad u čitavom svom prok-letom životu nisam čekao na lift tako dugo.Mogao bih se zakleti.

Nisam znao o čemu, do vraga, da govorimdok sam čekao na lift, a on je stajao nepom-ično na istom mjestu, i zato sam rekao: -Počet ću čitati dobre knjige. Hoću, doista. -Hoću reći, morao sam progovoriti nešto. Sveje to bilo doista strašno neugodno.

- Zgrabi te svoje kofere i dotrči smjestaovamo. Neću zaključavati vrata.

- Mnogo vam hvala - rekao sam. -Zbogom!

Lift je konačno stigao. Ušao sam i spustiose u prizemlje. Ljudi moji, sav sam se tresao,kao izbezumljen. Znojio sam se, također. Kadse dogodi nešto perverzno, slično tome,počnem se preznojavati kao stoka. Ovakve

438/486

stvari doživio sam najmanje dvadeset puta,još od vremena kad sam bio dijete. Ne pod-nosim ih.

439/486

25

Kad sam izašao iz kuće, upravo je svitalo.Bilo je, usto, prilično hladno, ali meni je togodilo jer sam se bio strahovito uznojio.

Nisam znao kamo, do vraga, da krenem.Nisam htio ići u neki hotel i potrošim sav no-vac što sam ga uzeo od Phoebe. Što samuradio, konačno sam se odšetao do Lexing-tona i odvezao se podzemnom željeznicomdolje, do Velikog centralnog kolodvora.Tamo su bili moji koferi, i sve, i pomislio samda bih mogao malo odrijemati u onoj šašavojčekaonici sa samim klupama. Tako sam iučinio. Neko vrijeme i nije bilo baš loše jernije bilo mnogo ljudi, pa sam mogao podići iispružiti noge. Samo, nekako nemam voljesad pričati o tome. Nije bilo nimalo ugodno.

Nemojte to nikad pokušavati. Ozbiljno vamkažem. Deprimirat će vas.

Drijemao sam samo do oko devet sati jersu u čekaonicu nagrnuli milijuni ljudi, pasam morao spustiti noge na pod. Ne mogutvrdo spavati ako moram držati noge napodu. Zato sam se uspravio. Još uvijek samosjećao onu glavobolju. Bila je gora negoprije. I mislim da sam bio potišteniji negoikad u životu.

Nisam to želio, ali sam nekako počeorazmišljati o starom Antoliniju. Pitao sam sešto li je rekao gospodi Antolini kad je vidjelada nisam ostao spavati kod njih. Ta stranastvari nije mi, međutim, zadavala mnogobrige jer sam znao da je gospodin Antolinidovoljno prepreden i da će već znati izmislitineko objašnjenje. Mogao bi joj reći da samotišao kući ili nešto slično. Ta stvar nije meosobito zabrinjavala. Ono što me mučilo biloje to kako sam se probudio i zatekao ga kakome miluje po glavi. Pitao sam se, naime,

441/486

nisam li se možda prevario kad sam pomislioda mi se pokušava približiti kao peder. Pitaosam se ne voli li, što ja znam, naprosto mi-lovati ljude po glavi dok spavaju. Hoću reći,zar čovjek u takvim stvarima može uopće bitisiguran u nešto? Ne može, nikako. Počeosam se čak pitati ne trebam li možda pok-upiti svoje kofere i vratiti se njegovoj kući,onako kako sam mu bio rekao da ću učiniti.Hoću reći, počeo sam nekako misliti o tomekako je on, čak i ako je doista peder, ipak bioveoma dobar prema meni. Sjećao sam sekako mi uopće nije zamjerio što ga nazivamtako kasno noću, i kako mi je rekao nekaodmah dođem k njemu, ako želim. I kako sesvim silama trudio da mi da onaj savjet otome kako čovjek treba da ustanovi dimen-zije svoga uma, i sve to, i kako je to bio jediničovjek koji se usudio prići onom dječakuJamesu Castleu, o kome sam vam pričao, kadje ovaj ležao mrtav. Razmišljao sam o svimtim stvarima i, što sam više o njima

442/486

razmišljao, obuzimala me je sve većapotištenost. Naime, počeo sam misliti kakosam se možda trebao vratiti njegovoj kući.Možda me je doista milovao po glavi tektako, bez veze. Što sam više o tome razmišl-jao, postajao sam sve potišteniji i utučeniji,zbog svega toga. Čitava stvar bila je utolikogora što su me oči pakleno pekle. Pekle sume i boljele jer se nisam dovoljno naspavao.Osim toga, osjećao sam kako me hvatanekakva prehlada, a nisam imao uza se čakni prokleti rupčić. Imao sam ih nekoliko ukoferu, ali mi se nije dalo vaditi ga iz onogsefa i otvarati tamo pred čitavim svijetom, isve.

Kraj mene na klupi ležao je nekakavčasopis koji je netko tu ostavio, pa sam gapočeo čitati, u nadi da ću tako bar na nekovrijeme prestati misliti na gospodina An-tolinija i milijun drugih stvari. Ali taj prokletičlanak koji sam počeo čitati gotovo je učinioda se osjetim još gore. Bio je to neki članak o

443/486

hormonima. U njemu je bilo opisano kako bitrebalo izgledati vaše lice, oči i sve, ako suvam hormoni u dobroj formi, a ja nisam niizdaleka tako izgledao. Moj je izgled točnoodgovarao opisu onog momka s mizernimhormonima. Tako sam se počeo žderati zbogsvojih hormona. Nakon toga sam pročitaoonaj drugi članak o tome kako možete ustan-oviti imate li rak ili ne. U njemu je pisalo daranice u ustima koje ne mogu dovoljno brzozarasti predstavljaju gotovo siguran znak da,po svoj prilici, imate rak. Ja sam imao nekuranicu na unutrašnjoj strani usne već valjdadva tjedna. Tako sam zaključio da bolujemod raka. Taj časopis bio je prilično jadnarazbibriga. Konačno sam prekinuo čitanje iizašao van da se prošetam. Uvrtio sam sebi uglavu da ću za par mjeseci biti mrtav, jerbolujem od raka. Doista jesam. Bio sam čaksiguran u to. To, naravno, nije mnogopridonijelo da se osjećam baš sjajno.

444/486

Nekako je izgledalo da će udariti kiša, aliipak sam otišao da se prošetam. Kao prvo,palo mi je na pamet da bih trebao nešto dor-učkovati. Nisam uopće bio gladan, ali sampomislio da bi bilo dobro da bar nešto poje-dem. Hoću reći, da pojedem nešto što u sebisadrži bar malo vitamina. Tako sam krenuotamo prema istočnoj strani, gdje ima dostaonih prilično jeftinih restorana, jer nisamhtio potrošiti mnogo novca.

Dok sam se šetao, prošao sam pokrajneke dvojice koji su iz kamiona istovarivalijedno veliko božićno drvce. Jedan od njihstalno je govorio onom drugom: »Drži gaokomito, kurvu! Drži ga okomito, zaboga!«Bio je to doista krasan način govora obožićnom drvcu. Bilo je to, ipak, smiješno nasvoj način, na jedan strašan način, i počeosam se smijat i. To je bila valjda najgorastvar koju sam mogao uraditi, jer mi se utrenutku kad sam se nasmijao učinilo da ćupočeti povraćati. Doista jest. Čak sam već bio

445/486

i počeo, ali je prošlo. Ne znam zašto. Hoćureći, nisam bio pojeo ništa nehigijensko ilitome slično, a inače imam izdržljiv želudac.Sad, bilo kako bilo, nekako je prošlo, i palomi je na pamet da ću se sigurno osjećati boljekad nešto pojedem. Tako sam ušao u jedanrestoran za koji mi se činilo da je veoma jeft-in i naručio uštipke i kavu. Samo, nisam po-jeo uštipke. Nisam ih mogao gutati. Stvar jetakva, ako se čovjek osjeća veoma potištenzbog nečega, onda je strahovito teško gutatinešto. Konobar je, međutim, bio veomaljubazan. Odnio ih je natrag i nije ih naplatio.Tako sam samo popio kavu. Zatim sam iza-šao i polako krenuo tamo, prema Petojaveniji.

Bio je ponedjeljak, Božić je bio priličnoblizu i sve su trgovine bile otvorene. Zbogtoga ta šetnja duž Pete avenije i nije bila takološa. Prilično se osjećala ona božićna atmos-fera. Svi oni onako previše vitki Djed Mrazevistajali su na uglovima i udarali u ona zvona,

446/486

pa i djevojke iz Armije spasa, one što seuopće ne šminkaju niti bilo što, također suudarale u zvona. Nekako sam se kao osvrtaonaokolo ne bih li gdje ugledao one dvije re-dovnice koje sam prethodnog dana bioupoznao na doručku, ali ih nisam vidio. Znaosam da neću jer su mi rekle da su došle uNew York raditi kao učiteljice, ali sam ipakgledao naokolo, tražeći ih. Bilo kako bilo,iznenada sam se osjetio sasvim kao na Božić.Milijuni klinaca furali su kroz grad sa svojimmajkama, ulazili u autobuse i trgovine iizlazili iz njih. Poželio sam da stara Phoebebude sa mnom. Nije više tako malena daskroz-na-skroz poblesavi u nekom odjelu ig-račaka, a uživa u tome da se zeza naokolo ipromatra svijet. Pretprošlog Božića bio samje poveo sa sobom u grad u kupovinu. Bogov-ski smo se proveli. Mislim da je to bilo kodBloomingdalea. Otišli smo u odjel obuće ipretvarali se da ona - Phoebe - želi kupiti paronih veoma visokih terenskih cipela, onih

447/486

koje imaju oko milijun rupica za žniranje.Onog jadnog prodavača gotovo smo dovelido ludila. Stara Phoebe isprobala je okodvadeset pari i taj jadnik je svaki put moraojednu od cipela zažnirati skroz do vrha. Bilisu to odvratni štosovi, ali stara Phoebe bila jesva izvan sebe. Konačno smo kupili parmokasinki, i to na račun. Prodavač je ipakostao veoma ljubazan. Mislim da je znao dase samo zezamo, jer se stara Phoebe uvijekpočne hihokati.

Sad, bilo kako bilo, hodao sam i hodaoduž Pete avenije, onako bez kravate i ičega.Onda se, iznenada, počelo događati nešto -kako reći - sablasno. Svaki put kad bih stigaodo kraja nekog bloka i sišao s prokletog tro-toara hvatao me je neki osjećaj kao da nikadneću stići na drugu stranu ulice. Osjećao samse kao da ću potonuti, duboko, duboko,duboko, i da me više nikad nitko neće vidjeti.Ljudi moji, kakav me strah uhvatio! Nemožete ni zamisliti. Počeo sam se znojiti kao

448/486

sam vrag, po čitavoj košulji i rublju i svuda.Onda sam počeo izvoditi nešto drugo. Svakiput kad bih stigao do kraja bloka, zamišljaosam da razgovaram sa svojim bratom Al-liejem. Govorio sam mu: »Ne daj danestanem, Allie. Ne daj da nestanem, Allie.Ne daj da nestanem, Allie, molim te!« Aonda, kad bih stigao na drugu stranu ulice ada nisam nestao, zahvaljivao sam mu. Zatimbi sve počelo ispočetka, čim bih stigao dosljedećeg ugla. Međutim, ipak sam išao dalje.Bilo me je, mislim, nekako strah stati - nesjećam se točno, da vam kažem istinu. Znamda nisam stao sve dok nisam stigao čak tamonegdje do Šezdesete, iza Zoološkog vrta.Onda sam sjeo na neku klupu. Jedva samnekako uhvatio dah, i još uvijek sam sepreznojavao kao blesav. Sjedio sam tako,mislim, najmanje jedan sat. Konačno, štosam odlučio učiniti, odlučio samotići. Od-lučio sam da se više nikad neću vratiti kući ida više nikad neću ići ni u kakvu školu.

449/486

Odlučio sam samo se još jednom vidjeti sPhoebe i oprostiti se s njom, vratiti joj novacšto ga je bila sačuvala za božićne poklone, azatim krenuti svojim putem, auto-stopomprema zapadu. Što ću uraditi, zamišljao sam,otići ću dolje do Holland Tunnela i ubaciti seu neki auto, zatim u drugi, pa u treći i četvrtii za nekoliko dana bit ću negdje tamo naZapadu, u nekom lijepom i sunčanom kraju,gdje me nitko neće poznati. Tamo ću se i za-posliti. Zamišljao sam da bih mogao dobitiposao negdje na nekoj benzinskoj stanici ipuniti ljudima auto benzinom i uljem. Bilomi je potpuno svejedno kakav bi to bioposao. Važno je bilo samo to da me nitko nepoznaje i da ja ne poznajem nikoga. Što ćuuraditi, mislio sam, pretvarat ću se da samjedan od onih gluhonijemih. Na taj načinneću morati voditi nikakve proklete beskor-isne razgovore ni s kim. Ako mi netko budehtio nešto reći, morat će mi to napisati nakomad papira i turnuti mi ga pod nos. Nakon

450/486

određenog vremena to će se svima popetinavrh glave pa ću se do kraja života riješitisvih razgovora. Svi će misliti da sam tekjedno bijedno gluhonijemo kopile i svi će meostavljati na miru. Pustit će me da punim nji-hova glupa vozila benzinom i uljem, platit ćemi i sve što uz to ide, a ja ću od zarađenognovca sagraditi sebi negdje malu kolibu iživjeti tu do kraja života. Sagradit ću je neg-dje odmah pokraj šume, ali ne u samoj šumijer ću htjeti da uvijek bude strašno sunčana, isve. Kuhat ću samom sebi svu hranu, a kas-nije, ako mi padne na pamet da se oženim ilinešto slično, upoznat ću se s jednomprekrasnom djevojkom koja je takođergluhonijema i vjenčat ćemo se. Ona će doćiživjeti sa mnom u mojoj kolibi, a kad budeželjela da mi bilo što kaže, morat će mi tonapisati na neki prokleti komad papira, kao isvi ostali. Ako budemo imali djece, sakritćemo ih negdje. Možemo im kupiti mnogoknjiga i sami ih naučiti da čitaju i pišu.

451/486

Uzbudio sam se kao sam vrag razmišl-jajući o svemu tome, doista jesam. Znao samda je to o izigravanju gluhonijemog običnabudalaština, ali svejedno mi se sviđalo darazmišljam o tome. I doista sam bio odlučioda odem na zapad, i sve to. Jedino što samprije toga želio uraditi bilo je reći zbogomstaroj Phoebe. Tako sam, iznenada, potrčaokao luđak preko ulice - malo je nedostajalopa da usput poginem, ako već želite znatiistinu - ušao u neku papirnicu i kupio blok iolovku. Imao sam namjeru da joj napišempisamce u kojem ću joj reći gdje da senađemo kako bih se mogao oprostiti s njom ivratiti joj novac, a zatim da ga odnesem unjezinu školu i nađem u upravi nekoga tko ćejoj ga predati. Spustio sam, međutim, olovkui blok u džep i brzo kao sam vrag krenuoprema njezinoj školi - bio sam previšeuzbuđen da bih mogao napisati to pismo nalicu mjesta, u samoj papirnici. Išao sam brzojer sam želio da primi poruku prije nego što

452/486

ode kući na ručak, a nije bilo mnogovremena.

Znao sam, naravno, gdje se nalazi njezinaškola jer sam i sam kao mali išao u nju. Kadsam ušao, obuzeo me neki čudan osjećaj.Nisam bio siguran da ću se sjetiti kakoizgleda iznutra, ali jesam. Bila je potpunoista kakva je bila kad sam ja išao u nju. Usredini se nalazilo ono isto veliko dvorište,uvijek nekako mračno, s onim krletkama okosvjetiljki koje su ih čuvale da se ne razbijuako ih pogodi lopta. Na zemlji su bili naslik-ani oni isti bijeli krugovi, za razne igre, i testvari. Bili su tu i oni isti obruči bez mreže, zakošarku -samo table i obruči.

Nikoga nije bilo u blizini, vjerojatno zbogtoga što nije bio odmor a još nije bilo vrijemeručku. Nisam vidio nikoga osim jednog ma-log dječaka, malog crnog dječaka, koji je išaou zahod. Iz džepa na hlačama virila mu jeona palica--propusnica, ista kakve smo i mi

453/486

nekad imali, da se vidi kako ima dozvolu daide u zahod.

Još sam se znojio, ali ne više onakostrašno. Otišao sam do stepenica, sjeo naprvu i izvadio blok i olovku koje sam kupio.Stepenice su zaudarale isto kao nekada, kadsam ja išao u tu školu. Kao da se netko časakprije popisao po njima. Školske stepeniceuvijek tako zaudaraju. Bilo kako bilo, sjeosam i napisao ovakvo pisamce:

Draga Phoebe,Ne mogu više čekati do srijede i zato ću

vjerojatno već danas popodne krenuti auto-stopom na zapad. Čekam te u Muzeju umjet-nosti kraj samog ulaza, u dvanaest i četvrt.Dođi ako možeš, da ti vratim tvoj božićninovac. Nisam mnogo potrošio.

Voli teHolden

454/486

Njezina škola bila je praktično do samogmuzeja i u svakom slučaju morala je proćipokraj njega na putu kući za ručak, pa samznao da joj neće biti teško da me nade.

Zatim sam krenuo uz stepenice do uprav-iteljeva ureda da predam pisamce nekometko će ga moći odnijeti Phoebe u razred. Sa-vio sam ga valjda deset puta, tako da ga nitkone otvara. U tim prokletim školama čovjek sene može ni u koga pouzdati. Znao sam,međutim, da će joj ga predati kad čuju dasam njezin brat, i sve.

Međutim, dok sam se penjao uz ste-penice, iznenada mi se učinilo da ću ponovnopočeti povraćati. Ipak, nisam.

Sjeo sam na nekoliko sekundi i odmahsam se osjetio bolje. Međutim, dok sam takosjedio, ugledao sam nešto što me je gotovodovelo do ludila. Netko je na zidu napisaoJEBEM TE. To me zamalo dovelo do ludila.Pomislio sam kako će Phoebe i ostala maladjeca to vidjeti i kako će se pitati što to, do

455/486

vraga, znači, i kako će im na kraju neko pok-vareno dijete reći - sasvim naopako, naravno- kakav je smisao tih riječi, i kako će svi na tomisliti, pa čak se možda i nekoliko danauznemiravati zbog toga. Osjetio sam želju daumlatim onoga tko je to napisao. Zamišljaosam da je to bio neki perverzni klipan koji senegdje kasno noću uvukao u školu da se is-pisa, ili što ja znam što, i nakon toga napisaoto na zidu. Zamišljao sam sebe kako gahvatam na djelu i kako mu razbijam glavu okamene stepenice dok ne bude i propisnomrtav i krvav. Znao sam, međutim, da ne bihimao petlje da to učinim. Znao sam to. I tome je deprimiralo još više. Jedva sam skupiotoliko hrabrosti da to rukom izbrišem sazida, ako već želite znati istinu. Bojao sam seda me netko od nastavnika ne uhvati kako tobrišem i ne pomisli da sam to ja napisao.Konačno sam, međutim, ipak zbrisao taj nat-pis. Zatim sam otišao gore, u upraviteljevured.

456/486

Upravitelja, izgleda, nije bilo, ali našaosam neku staru gospodu, staru oko stotinugodina, koja je sjedila za pisaćim strojem.Rekao sam joj da sam brat Phoebe Caulfieldiz četvrtog B-l i zamolio je da preda pisamcePhoebe. Rekao sam da je vrlo važno jer mi jemajka bolesna i neće moći spremiti ručak zaPhoebe, pa da zbog toga ona treba da se nadesa mnom, da ručamo u dragstoru. Bila je ve-oma ljubazna, ta stara gospoda. Uzela je pis-amce i pozvala neku drugu gospodu iz sus-jedne kancelarije, pa je ta druga gospođaotišla da ga uruči Phoebe. Zatim smo ja i onastara gospoda, ona oko stotinu godina stara,neko vrijeme mlatili praznu slamu. Bila jeprilično ljubazna i ja sam joj ispričao kakosam i ja išao u tu istu školu, i moja braća. Pit-ala me je u koju školu sad idem, a ja sam jojrekao u Pencey. Ona je na to rekla da je Pen-cey vrlo dobra škola. Čak i da sam htio, nebih imao snage da joj sad objašnjavam pravostanje stvari. Osim toga, ako je već bila

457/486

uvjerena da je Pencey vrlo dobra škola, ondaneka to misli i dalje. Čovjeku se ne da pričatinove stvari nekome tko je tamo već blizu Štogodina star. Takvi to ne vole slušati. Zatimsam, nakon određenog vremena, otišao.Čudna stvar, doviknula mi je »Sretno!« istoonako kao što je to učinio stari Spencer kadsam napuštao Pencey. Bože, kako mrzim kadmi netko dovikuje »Sretno!« kad odlazim snekog mjesta. To tako deprimira čovjeka.

Silazio sam drugim stepenicama iugledao još jedan natpis JEBEM TE na zidu.Pokušao sam ga ponovno izbrisati rukom, aliovaj je bio izgreban u žbuku nožem ili nečimsličnim. Bilo je nemoguće izbrisati ga. Stvarje, međutim, ionako bila beznadna. Kad bisteimali na raspolaganju milijun godina, ne bivam uspjelo izbrisati ni polovicu natpisaJEBEM TE u svijetu. To je nemoguće.

Pogledao sam na sat u dvorištu za odmor,bilo je tek dvadeset do dvanaest, tako da mije do sastanka s Phoebe ostalo da prekratim

458/486

još prilično vremena. Ipak sam otišao ravnodo muzeja. Nisam imao kamo da pođem.Mislio sam da ću možda svratiti u neku tele-fonsku govornicu i nazvati staru Jane Galla-gher prije nego što krenem u skitnju premazapadu, ali nekako nisam bio raspoložen zato. Prije svega nisam uopće bio siguran da jeveć došla kući na praznike. Tako samnaprosto odšetao do muzeja i švrljaonaokolo.

Dok sam čekao na Phoebe tamo u muze-ju, odmah iza vrata, prišla su mi ona dvamala klinca i upitali me da li znam gdje senalaze mumije. Jedan od njih, onaj koji meupitao, imao je raskopčane hlače. Upozoriosam ga na to i on ih je zakopčao, tu odmahna licu mjesta, dok je razgovarao sa mnom -nije se potrudio čak ni da ode nekamo izastuba ili bilo kamo. To me oborilo. Bio bih senasmijao, ali sam se bojao da će me opetuhvatiti muka, i zato nisam.

459/486

- Gdje su mumije, šefe? - upitao meponovno dječak. - Znaš li?

Zabavljalo me je da se malo zezam snjima dvojicom.

- Mumije? A što su to mumije? - upitaosam klinca.

- Znaš već. Mum-mije... oni mrtvaci. Štosu sahranjeni tamo u srakofazima.

Čuj, srakofazima. To me oborilo. Htio jereći sarkofazima.

- Kako to da vi dečki niste u školi? - up-itao sam.

- Danas nema škole - rekao je dječak skojim sam vodio čitav taj razgovor. Slagao je,glavu bih dao, lopov mali! Nisam imaonikakvog posla dok se ne pojavi stara Phoebei tako sam im pomogao da nadu mjesto gdjesu te mumije. Ljudi moji, nekad sam točnoznao gdje se nalaze, ali nisam u tom muzejubio godinama.

- Vas dvojicu tako zanimaju te mumije? -upitao sam. - Aha.

460/486

- Zar tvoj prijatelj ne zna govoriti? - up-itao sam.

- On nije moj prijatelj. To mi je brat.- Ne zna govoriti? - rekao sam, gledajući

onoga koji ništa nije govorio. - Zar ti ne znašgovoriti? - upitao sam ga.

- Aha - rekao je. - Ali mi se ne da.Konačno smo našli odjel s mumijama i

ušli unutra.- Znate li kako su Egipćani sahranjivali

svoje mrtve? -upitao sam jednog od dječaka.- Neee.- E pa, trebali biste znati. To je veoma

zanimljivo. Obavijali su im lica platnenimtrakama koje su bile natopljene nekom ta-jnom kemikalijom. Tako su mogli ležatisahranjeni u grobnicama na tisuće godina, ada im lica ne istrunu nm bilo što. Nitko nezna kako se to radi, osim Egipćana. Čak nimoderna znanost.

Da biste došli u dvoranu u kojoj se nalazemumije morate sići kroz neki veoma uzak

461/486

hodnik, nešto kao predsoblje, uz čije jezidove prislonjeno kamenje što su ga skinulisa samog faraonovog groba i takvih mjesta.Atmosfera je prilično sablasna i vidio sam dase ona dvojica junačina s kojima sam išao neosjećaju osobito ugodno. Privijali su se uzmene koliko su samo mogli, a onaj koji uopćenije govorio držao se za moj rukav.

- Hajd'mo nazad - rekao je svom bratu. -Ja sam ih već vidio. Hajd'mo, hej! - Okrenuose i zbrisao.

- Kukavica, napunio je gaće - rekao jedrugi. - Do viđenja! - Zatim je kidnuo i on.

Tako sam ostao u grobnici potpuno sam.Bilo mi je gotovo ugodno, na određen način.Bilo je sve tako lijepo i tiho. Onda sam, izn-enada, opazio nešto na zidu, nikad ne bistepogodili što. Još jedno JEBEM TE. Bilo je is-pisano crvenom kredom ili nečim sličnim,odmah ispod staklenog dijela zida, ispodkamenja.

462/486

Eto, u tome je sva nevolja. Ne možete nig-dje naći lijepo i tiho mjesto, jer takvih nema.Možete misliti da postoje, ali kad jednomtamo stignete, netko će se, kad ne budetegledali, uvući za vama i napisati JEBEM TEtočno ispred vašeg nosa. Provjerite to jed-nom i vidjet ćete. Mislim da će, ako ikad um-rem i ako me nabiju u neko groblje i postavemi nadgrobni spomenik i te stvari, na njimapisati HOLDEN CAULFIELD, zatim kojesam godine rođen a koje sam godine umro, aodmah ispod toga bit će napisano JEBEMTE. U to sam, u stvari, siguran.

Kad sam izašao iz dvorane s mumijama,morao sam otići u toalet. Dobio sam proljev,ako već želite znati istinu. To sa proljevomnije mi mnogo smetalo, ali dogodilo se neštodrugo. Kad sam izlazio iz klozeta, upravo kadsam bio stigao do vrata, nekako sam kaoizgubio svijest. Imao sam, međutim, sreće.Hoću reći, mogao sam se ubiti kad sam sesrušio na pod, ali sve što se dogodilo završilo

463/486

se tako da sam nekako kao tresnuo na kuk.Bila je to, ipak, smiješna stvar. Nakon te nes-vjestice osjetio sam se bolje. Doista jesam.Ruka me je pomalo boljela, gdje sam seudario, ali se nisam više osjećao onako prok-leto omamljen.

Bilo je već negdje oko dvanaest i deset ilitu negdje, i zato sam se vratio, stao kraj vratai čekao Phoebe. Mislio sam kako bi to moglobiti posljednji put da je vidim. Bilo koga izmoje obitelji, mislim. Zaključio sam ipak daću ih vjerojatno opet jednom vidjeti, ali teknakon mnogo godina. Mogao bih se vratitikući kad mi bude tamo negdje oko tridesetpet, mislio sam, u slučaju da se netko razbolii poželi da me vidi prije nego što umre, to bimogao biti jedini razlog da napustim svojukolibu i vratim se. Počeo sam čak i zamišljatikako će sve to izgledati kad se vratim. Znaosam da bi moja majka bila nervozna kao samvrag, da bi počela plakati i da bi me molila daostanem kod kuće i da se ne vraćam u svoju

464/486

kolibu, ali ja bih, svejedno, otišao. Držao bihse savršeno nonšalantno. Učinio bih nešto dase smiri a zatim bih otišao u drugi krajdnevne sobe, izvadio dozu za cigarete i prip-alio jednu, mrtav hladan. Pozvao bih sve dame, ako žele, jednom zgodom posjete, ali nebih inzistirao na tome niti bilo što. Šta bihuradio, pozvao bih staru Phoebe da mi dođeu posjet ljeti, preko božićnih praznika i prekouskrsnih praznika. Dopustio bih i D.B.-u daponekad dođe na određeno vrijeme ako muzatreba lijepo i tiho mjesto za pisanje, ali poduvjetom da u mojoj kolibi ne piše nikakvescenarije za filmove nego samo pripovijetke iromane. Ustanovio bih takvo pravilo danitko, dok se nalazi kod mene u posjetu, nesmije raditi ništa usiljeno. Ako itko pokušabaviti se tamo nekim afektacijama, ne bimogao ostati kod mene.

Iznenada sam bacio pogled na sat u gar-derobi i vidio da je već dvanaest i dvadesetpet. Počeo sam strahovati da je ona stara

465/486

gospođa u školi možda rekla onoj drugojstaroj gospođi da ne preda Phoebe mojepismo. Počeo sam se pribojavati da joj jemožda rekla neka ga spali ili nešto slično. Tome doista vraški uplašilo. Doista sam želiovidjeti staru Phoebe prije nego što raspalimcestom. Hoću reći, kod mene je bio njezinbožićni novac, i sve.

Konačno sam je ugledao. Ugledao sam jekroz staklo na vratima. Kako sam je primije-tio - imala je na glavi onu moju ludu lovačkukapu. Ta se kapa mogla vidjeti sa dvadesetkilometara udaljenosti.

Izašao sam van i krenuo joj u susret nizone kamene stepenice. Bila je, međutim,jedna stvar koju nisam mogao shvatiti -vukla je za sobom onaj veliki kofer. Upravo jeprelazila preko Pete avenije i vukla za sobomonaj prokleti veliki kofer. Jedva ga je vukla.Kad sam joj prišao bliže, vidio sam da je tomoj stari kofer, onaj što sam ga upo-trebljavao kad sam bio u Whootonu. Nisam

466/486

nikako mogao odgonetnuti kog se vraganateže s njim.

- Zdravo - rekla je kad smo se sastali. Bilaje sva bez daha od tog prokletog kofera.

- Već sam pomislio da više nećeš doći -rekao sam. -Kog vraga vučeš u tom koferu?Meni nije ništa potrebno. Idem naprostoovakav kakav jesam. Neću ponijeti čak nikofere koji su mi na kolodvoru. Šta to vučešu tome?

Spustila je kofer.- Moje haljine - rekla je. - Idem s tobom.

Mogu li? Vrijedi?- Što? - rekao sam. Gotovo sam se srušio

kad je to rekla. Zamalo, tako mi Boga. Sve mise nekako zamaglilo i pomislio sam da ću seponovno onesvijestiti ili nešto slično tome.

- Spustila sam se pomoćnim liftom, takoda me Charlene nije vidio. Nije težak.Ponijela sam samo dvije haljine, mokasinke imoje rublje i čarape i još neke stvarčice.Probaj. Nije težak. Evo, probaj samo... Mogu

467/486

li poći s tobom? Holdene? Mogu li? Molimte!

- Ne možeš. Zaveži!Činilo mi se da ću se skljokati mrtav.

Hoću reći, nisam imao namjeru viknuti dazaveže, i sve to, ali imao sam osjećaj da ću seponovno srušiti.

- Zašto ne mogu? Molim te, Holdene!Neću ti smetati... samo ću poći s tobom, to jesve! Neću ponijeti sa sobom čak ni ovehaljine, ako baš ne želiš... Ponijet ću samo...

- Ne možeš ponijeti ništa. Zato što nećešići. Idem sam. I zato zaveži!

- Molim te, Holdene! Molim te, daj dapođem. Bit ću vrlo, vrlo, vrlo... Nećeš čak ni...

- Nećeš ići. A sad zaveži! Daj mi taj kofer -rekao sam. Uzeo sam joj kofer iz ruku. Biosam gotovo spreman da je udarim. Sekundu-dvije mi se činilo da ću je mlatnuti. Doistajest.

Počela je plakati.

468/486

- Mislio sam da moraš nastupiti u škol-skoj predstavi, i svemu. Mislio sam da morašigrati Benedicta Arnolda u tom komadu, i sve- rekao sam. Rekao sam to vrlo zlobno. - Štobi ti zapravo htjela? Da ne nastupiš u pred-stavi, za ime Božje! - Tada se još viserasplakala. I to mi je bilo drago. Iznenadasam poželio da plače dok joj oči ne iskaplju.Gotovo sam je mrzio. Mislim da sam je mrzionajviše zbog toga što ne bi više mogla nas-tupiti u onoj predstavi kad bi otišla samnom.

- Hajde - rekao sam. Pošao sam uz ste-penice ponovno u muzej. Što ću uraditi,pomislio sam, ostavit ću taj ludi kofer, što gaje dovukla, u garderobi tako da ga možeponovno podići u tri sata, poslije škole. Znaosam da ga ne može ponijeti sa sobom uškolu. - A sad hajde - rekao sam.

Nije, međutim, pošla uz stepenice zamnom. Nije htjela poći sa mnom. Ja sam,međutim, bez obzira na to, ušao u zgradu,

469/486

odnio kofer i predao ga u garderobu, a ondase vratio. Ona je još uvijek stajala tamo nanogostupu ali mi je, kad sam joj prišao,okrenula leđa. Ona zna raditi takve stvari.Zna vam okrenuti leđa kad joj nešto takopadne na pamet. - Ne idem nikamo. Predom-islio sam se. Zato prestani plakati i šuti -rekao sam. Smiješno je bilo to što više uopćenije plakala kad sam joj to rekao. Rekao samto, međutim, svejedno. - Hajde, idemo. Ot-pratit ću te do škole. Hajde. Zakasnit ćeš.

Nije mi htjela odgovoriti niti bilo što.Pokušao sam je nekako kao uhvatiti za ruku,ali se otrgla. Stalno je okretala glavu odmene.

- Jesi li ručala? Jesi li već ručala? - upitaosam je.

Nije mi htjela odgovoriti. Što je uradila,skinula je onu crvenu lovačku kapu - onu ko-ju sam joj dao - i tresnula mi je u lice. Ondase ponovno okrenula od mene. Ostao samgotovo ukočen, ali nisam ništa rekao. Samo

470/486

sam podigao kapu i turnuo je u džep odkaputa.

- Hajdemo, hej! Otpratit ću te natrag doškole - rekao sam.

- Neću ići natrag u školu.Nisam znao što da joj kažem na to. Samo

sam stajao i šutio nekoliko minuta.- Trebaš se vratiti u školu. Sigurno želiš

nastupiti u onom komadu, zar ne? Želiš ig-rati onog Benedicta Arnolda, zar ne?

-Ne.- Naravno da želiš. Sigurno želiš. Hajde

sada, idemo -rekao sam. - Kao prvo, nećuotići nikamo, rekao sam ti već. Vratit ću sekući. Otići ću kući čim se ti vratiš u školu.Najprije ću otići dolje na kolodvor i uzetikofere, a onda ću krenuti ravno...

- Rekla sam ti da ne idem natrag u školu.Ti možeš uraditi što god hoćeš, ali ja se uškolu ne vraćam - rekla je. -Zato, zaveži. -Bilo je to prvi put da mi je rekla da zavežem.Zvučalo je užasno. Bože, kako je užasno

471/486

zvučalo! Zvučalo je gore od psovke. Jošuvijek me nije htjela pogledati, a svaki putkad bih pokušao da joj kao položim ruku narame ili nešto slično, odbijala me je.

- Slušaj, hoćeš li da prošetamo? - upitaosam je. - Hoćeš li da prošetamo dolje, doZoološkog vrta? Ako pristanem da se danasposlije podne ne vraćaš u školu i da seprošetamo, hoćeš li prekinuti s timglupostima?

Nije mi htjela odgovoriti, a zato samponovno rekao:

- Ako pristanem da izostaneš iz školedanas popodne i da malo prošetamo, hoćeš liprestati s tim glupostima? Hoćeš li otići sutrau Školu, kao dobra djevojčica?

- Možda hoću, a možda i neću - odgovori-la je. Zatim je otrčala ravno preko ulice, a danije ni pogledala da slučajno ne nailazi kakavautomobil. Ponekad se doista ponaša kaoluđakinja.

472/486

Ja, međutim, nisam pošao za njom. Znaosam da će poći za mnom i zato sam krenuopolako dolje, prema Zoološkom vrtu, no-gostupom pokraj parka, a ona je krenula is-tim pravcem, samo po drugoj strani ulice.Nije uopće htjela pogledati preko, u mene, alisam znao da me vjerojatno promatrakrajičkom onog svog ludog oka, da vidi kamoidem, i sve. Bilo kako bilo, išli smo takočitavim putem, sve do Zoološkog vrta. Malosam se uznemirio samo kad je ulicom naišaojedan dvokatni autobus jer mi je on zakloniopogled preko ulice, tako da nisam mogaovidjeti gdje se, do vraga, nalazi. Kad smostigli do Zoološkog vrta, doviknuo sam joj: -Phoebe! Ja idem u Zoološki vrt. Dolazi većjednom! - Nije me htjela pogledati, ali znaosam da me čula i, kad sam krenuo niz ste-penice prema ulazu, okrenuo sam se i vidiokako prelazi ulicu.

U Zoološkom vrtu nije bilo mnogo svijetajer je bio nekakav šašav dan, ali nekoliko je

473/486

ljudi stajalo oko bazena s tuljanima. Htiosam proći pokraj njega, ali Phoebe je zastala,pretvarajući se da promatra kako morski la-vovi dobivaju hranu - neki momak bacao imje ribu - pa sam se vratio. Zaključio sam dami se pruža lijepa prilika da joj se približim, isve. Prišao sam, stao iza nje i nekako joj kaopoložio ruku na ramena, ali je ona savilakoljena i izmaknula se -doista se zna drskoponašati, kad baš hoće. Stajala je tu dok sumorski lavovi dobivali hranu, a ja sam stajaoodmah iza nje. Nisam joj više polagao rukena ramena niti bilo što slično jer bi, da samto učinio, uistinu pobjegla od mene. Djeca sučudna. Čovjek mora paziti što rade.

Kad smo se rastali s morskim lavovima,nije htjela ići pokraj mene, ali nije išla ni napreviše velikom odstojanju. Išla je više jed-nom stranom nogostupa, dok sam ja išaodrugom. Nije bilo baš sjajno, ali je bilo ipakbolje nego kad je išla valjda kilometar dalekood mene, kao prije. Otišli smo dalje i neko

474/486

vrijeme promatrali medvjede, tamo na onommalom brežuljku, ali nije bilo mnogo toga zavidjeti. Samo jedan medvjed bio je vani,bijeli medvjed. Onaj drugi, smeđi, bio je uonoj svojoj prokletoj špilji i nije htio daizaći.

Sve što se moglo vidjeti bila je njegovastražnjica. Bio je tamo jedan mali dječak, ukaubojskom šeširu koji mu je doslovnopadao preko ušiju, stajao je odmah do mene ineprestano govorio ocu: - Natjeraj ga da iza-đe, tata! Natjeraj ga da izađe. - Pogledao samPhoebe, ali ona se nije htjela nasmijati. Znateveć kakvi su klinci kad se ljute na vas. Nećese nasmijati, niti bilo što.

Kad smo otišli od medvjeda, izašli smo izZoološkog vrta i prešli preko one male ulice upark, a zatim smo prošli kroz jedan od onihmalih tunela koji uvijek zaudaraju kao kakavpisoar. Bilo je to na putu prema vrtuljku.Stara Phoebe još uvijek nije htjela razgovar-ati sa mnom, ni ništa, ali sad je već nekako

475/486

kao išla pokraj mene. Uhvatio sam je za po-jas na kaputu, tek onako, iz čistog zezanja, alinije mi to htjela dopustiti. - Ruke sebi,molim te, ako nemaš ništa protiv - rekla je.Još uvijek je bila ljuta na mene. Ali ne višeonako ljuta kao što je bila prije. Sad, bilokako bilo, svakim korakom sve više smo sepribližavali vrtuljku i već smo čuli onu luck-astu muziku koja uvijek svira. Svirali su Oh,Mariel Svirali su tu istu pjesmu tamo negdjeprije pedeset godina, kad sam ja još biodijete. To je jedna od lijepih stvari kod tihvrtuljaka, što uvijek sviraju jedne te istepjesme.

- Mislila sam da vrtuljak ne radi zimi -rekla je stara Phoebe. Bilo je to ustvari prviput da mi je nešto rekla. Vjerojatno je bilazaboravila da bi se trebao ljutiti na mene.

- Možda zato što je blizu Božić - rekaosam.

Nije ništa odgovorila kad sam to rekao.Vjerojatno se sjetila da se ljuti na mene.

476/486

- Želiš li se provozati? - upitao sam. Znaosam da to vjerojatno želi. Kad sam bio mali ikad smo D.B., Allie i ja išli s njom u park,bila je luda za vrtuljkom. Niste je mogliotrgnuti od te proklete mašinerije.

- Previše sam velika za to - rekla je. Misliosam da mi neće odgovoriti, ali je ipakodgovorila.

- Ne, nisi. Hajde. Ja ću te čekati. Idi -rekao sam. U tom trenutku već smo bili namjestu. Na vrtuljku su se vozili neki klinci,uglavnom sasvim mali mali klinci, a roditeljisu čekali u krugu, sjedeći na klupama. Štosam uradio, otišao sam do onog malog pro-zora gdje su se prodavale karte i kupio jednuza Phoebe. Pružio sam joj kartu. Stajala jeodmah pokraj mene. - Evo - rekao sam. -Čekaj malo... uzmi odmah i ostatak novca. -Htio sam da joj dam ostatak novca koji mi jebila pozajmila.

477/486

- Neka ostane kod tebe. Čuvaj mi ga -rekla je. Odmah nakon toga dodala je: -Molim te.

To deprimira čovjeka, kad mu netko go-vori »molim«. Hoću reći, ako je to Phoebe, ilitakav netko. Deprimiralo me to kao samogvraga. Ali spustio sam novac natrag u džep.

- Zar se nećeš i ti provozati? - upitala me.Gledala me je nekako čudno, nekako iron-ično. Vidjelo se da više nije jako ljuta namene.

- Možda drugi put. Sad ću te samo gledati- rekao sam. - Imaš li kartu?

- Imam.- Hajde onda... ja ću biti na onoj klupi.

Gledat ću te. -Otišao sam i sjeo na klupu, aona je prišla vrtuljku. Obišla je čitavu vrteškunaokolo. Hoću reći, najprije je obišla okočitave vrteške, a tek nakon toga je sjela naonog velikog smedeg konja, prilično otrcanogizgleda. Onda je vrtuljak krenuo, a ja sam jepromatrao kako obilazi okolo naokolo.

478/486

Pokraj nje vozilo se još svega petoro ilišestoro druge djece, a vrtuljak je svirao pjes-mu Dim u tvojim očima. Svirao ju je na nekikomičan način, prilično džezistički. Sva djecasu pokušavala uhvatiti onaj zlatni prsten,stara Phoebe također, i pomalo sam se većpribojavao da ne padne s onog prokletogkonja. Nisam, međutim, ništa rekao nitiučinio. Djeca su takva, ako žele uhvatiti tamoneki zlatni prsten, treba ih pustiti i ne govor-iti ništa. Ako padnu, pala su, ali nije dobrobilo što im govoriti.

Kad je vožnja završila, sjahala je s konja idošla do mene.

- Ovaj put provozaj se i ti jednom - reklaje.

- Neću, samo ću te promatrati. Mislim daću te samo promatrati - rekao sam. Dao samjoj nešto od onog njezinog novca. - Evo, uzmijoš koju kartu.

Uzela je novac.- Ne ljutim se više na tebe - rekla je.

479/486

- Znam. Požuri, stvar samo što nijekrenula.

Onda me, odjednom, poljubila. Zatim jeispružila dlan i rekla:

- Pada kiša. Počinje padati kiša.- Znam.Sto je uradila nakon toga, gurnula je ruku

u džep mog kaputa, izvukla onu moju crvenulovačku kapu i stavila mi je na glavu. To meoborilo.

- Zar je ne želiš ti? - rekao sam..- Možeš je nositi neko vrijeme.- U redu. A sad ipak požuri! Propustit ćeš

vožnju. Nećeš dobiti onog svog konja.Ona je, međutim, još uvijek stajala tu,

kraj mene.- Jesi li ozbiljno mislio ono što si rekao?

Doista nećeš nikamo otići? Hoćeš li se doistaveć danas vratiti kući? -upitala me.

- Aha - rekao sam. Tako sam i mislio. Nis-am joj lagao. Nakon toga sam doista otišao

480/486

kući. - A sad požuri - rekao sam. - Stvarkreće.

Potrčala je, kupila kartu i stigla dovrtuljka još na vrijeme. Opet je obišla na-okolo dok nije našla onog svog konja. Zatimse popela na njega. Mahnula mi je, a ja sammahnuo njoj.

Ljudi moji, počelo je lijevati kao šašavo.Kao iz kabla, tako mi Boga. Svi roditelji i ma-jke i svi su otišli i sklonili se pod sam krovvrteške, da ne pokisnu do kože, ali ja sam os-tao sjediti na klupi još prilično dugo. Bio samsasvim pristojno mokar i natopljen, osobitopo vratu i hlačama. Ona lovačka kapa doistame prilično dobro štitila, na određen način,ali ipak sam bio sav mokar. Nije mi, među-tim, bilo nimalo stalo. Iznenada sam se osje-tio tako savršeno sretan, promatrajućiPhoebe kako obilazi okolo naokolo. Vraški jemalo nedostajalo pa da počnem klicati, takosam se osjećao sretan, ako već želite znatiistinu. Ne znam zašto. Jednostavno zato što

481/486

je izgledala tako fantastično lijepo dok jeonako obilazila okolo naokolo i naokolo, uonom svom plavom kaputu. Bože, da ste barmogli biti tamo!

482/486

26

To je sve što sam vam htio ispričati.Možda bih vam još mogao reći što sam radiokad sam se vratio kući, kako sam se razbolio isve, i u koju školu trebam krenuti na jesen,kad izađem odavde, ali nekako nisam raspo-ložen za to. Doista nisam. Sve me to sadanekako ne zanima baš osobito.

Mnogi me ljudi, osobito onaj psihoanal-itičar kojeg drže ovdje, stalno pitaju hoću linastojati da se nekako prilagodim kad se urujnu vratim u školu. To je glupo pitanje, pomom mišljenju. Hoću reći, kako možete znatišto ćete uraditi dok to ne uradite} Odgovor je- ne možete nikako. Mislim da hoću, ali kakoda to sad znam? Časna riječ, to je glupopitanje.

D.B. nije tako loš kao ostali, ali i on mistalno postavlja masu pitanja. Dovezao seovamo prošle subote s onom mačkom Engle-skinjom koja će igrati u jednom novom filmuza koji piše scenarij. Prilično afektira, ali jevrlo lijepa. Sad, to na stranu, u jednom tren-utku kad je otišla u toalet tamo nekamo čak udrugo krilo zgrade, D.B. me pitao što mislimo čitavom ovom čudu o kome sam vam up-ravo pričao. Nisam znao što, do vraga, da mukažem. Ako već želite znati istinu, ne znamšto da o tome mislim. Zao mi je što sam sveto ispričao tolikim ljudima. Sve što sadznam, to je da mi nekako nedostaju svi oni okojima sam vam pričao.

Čak i stari Stradlater i Ackley, na primjer.Mislim da mi nedostaje i onaj prokletiMaurice. Čudno je to. Nemojte nikad nikomeništa pričati. Ako to učinite, odmah počneteosjećati kako vam nedostaju svi oni.

484/486

KIKA

485/486

@Created by PDF to ePub